Bogoslovska smotra, 81 (2011.

) 3, 675 -696
675
UDK 27-766:004.738.5:316.35
Primljeno: 17. 4. 2011.
Prihvaeno: 15. 9. 2011.
Pregledni lanak
EVANGELIZACIJA U ERI MEDIJA: MOGUNOSTI I
PROBLEMI KOMUNICIRANJA
Jerko VALKOVI
Teologija u Rijeci Podruni studij Katolikoga bogoslovnog fakulteta Sveuilita u Zagrebu
Tizianova 15, 51 000 Rijeka
jerko.valkovic@gmail.com
Saetak
Ako je u prolosti Crkva u medijima ponajprije prepoznavala prikladna sredstva za
pastoralno djelovanje i razmiljala o nainima njihove upotrebe, u novije vrijeme u
njima prepoznaje novu kulturu i istie znaenje koje imaju u oblikovanju drutve-
nih procesa. Imajui u vidu brzi tehnoloki razvoj osobito prepoznatljiv na podruju
drutvenih komunikacija te znaenje komunikacija u cjelokupnom ivotu, uoava se
kako je danas potrebno veu pozornost posvetiti upravo komunikacijskim procesima.
Nije rije samo novim nainima komuniciranja ve se mijenjaju uloge i odnosi izmeu
sugovornika, nude nove mogunosti sudjelovanja u javnom ivotu a te promjene oso-
bito doivljavaju drutva i institucije koje su stoljeima komunicirale drukijim komu-
nikacijskim obrascima. Polazei od injenice da evangelizacija pretpostavlja vjernost
evanelju ali i ovjeku kojemu je navjetaj upuen, poznavanje komunikacijskih pro-
cesa Crkvi moe pomoi da bolje razumije ovjeka, njegov nain doivljavanja i komu-
niciranja ali isto tako da se i sama Crkva snanije ukljuuje u dijalog i ivot drutva.
Polazei od slike Crkve koja se u dananjoj javnosti najveim dijelom stvara
upravo kroz medije, autor u prvom dijelu govori o karakteristikama komuniciranja
unutar suvremenog drutva pri emu posebno istie osnovne kriterije medijskog
djelovanja. Nain komuniciranja dananjeg drutva potie Crkvu na komunikaciju i
ukljuivanje to veeg broja ljudi u javnu komunikaciju. U drugom dijelu autor govori
o novim medijima. Oni pruaju brojne mogunosti omoguavajui brzi pristup infor-
macijama, pospjeuju nove naine komuniciranja i stvaranja novih oblika zajednitva.
Svojim djelovanjem suoavaju nas s nekim novim pitanjima jer se drukije doivljava
prostor i vrijeme, tjelesnost, mijenja se odnos prema sugovorniku, uspostavljaju se (vir-
tualne) zajednice a susree se i drukiji nainom doivljavanja vjere i svetoga. Crkva je
pozvana suoiti se s ovim izazovima.
Kljune rijei: evangelizacija, mediji, komuniciranje, javnost, drutvene mree.
Jerko VALKOVI, Evangelizacija u eri medija: mogunosti i problemi komuniciranja
676
Uvod
Evangelizirati nije mogue bez komuniciranja. Zapravo, sama je evangeli-
zacija komunikacija rijei koja je mnogo vie od rijei jer to nije rije koja
samo o neemu govori ili neto prikazuje. To je navjetaj koji upuuje na
jedan nain ivota ali, takoer, to je Rije koja je ivot. Evanelje se uvijek
navijeta unutar odreene kulture pri emu pod pojmom kultura mislimo
u najirem smislu rijei na specian nain ovjekove egzistencije i svega
onoga to karakterizira biti ovjek (jezik, zajednica, obiaji, pravne norme,
moralna shvaanja, umjetnost, naini komuniciranja, kult...). Vano je ista-
knuti da evanelje ne zamjenjuje kulturu, ve ju proima. Evanelje se u
odreenu kulturu utjelovljuje ali istovremeno samu kulturu nadilazi te se s
njom ne moe jednostavno poistovjetiti. Crkveno uiteljstvo osobito od Dru-
goga vatikanskog koncila evangelizaciji kulture posveuje brojne tekstove. U
njima se istie nunost poznavanja razliitih kultura, dijaloga vjere i kulture
ali i zadaa evangelizacije same kulture. Papa Pavao VI. u rascjepu vjere i
kulture prepoznaje dramu naega vremena
1
, a Ivan Pavao II. ukazuje na
nunost prisutnosti jer samo unutar kulture i kroz kulturu kranska vjera
postaje povijesnom i stvarateljicom povijesti.
2
Papa Benedikt XVI. govori
o doprinosu koji vjera moe pruiti razliitim kulturama i razvoju uope:
Kranska vjera, koja se utjelovljuje u kulture i istodobno ih nadilazi, moe
im pomoi da rastu u suivotu i sveopoj solidarnosti, to je pak na korist
zajedniarskom i svjetskom razvoju.
3
Brojni su elementi koji utjeu na ivot dananjeg ovjeka i drutva. U
ovom tekstu posebno emo se usmjeriti na procese i promjene koje su plod
djelovanja i razvoja drutvenih komunikacija. Te promjene treba imati u vidu
jer openito pojava novog medija ne znai samo jo jedno sredstvo komunici-
ranja, ve se radi o novom nainu oblikovanja kulture, novom nainu razmi-
ljanja i doivljavanja. Rije je o dubokim promjenama iji se odjek osjea na
gotovo svim podrujima ivota, to e biti istaknuto i u dokumentu Aetatis
novae: Prevrat koji se danas zbiva na podruju drutvenog priopavanja pret-
1
PAVAO VI., Evangelii nuntiandi. Apostolski nagovor o evangelizaciji u suvremenom svijetu,
Zagreb, 1976., br. 20.
2
IVAN PAVAO II., Christideles laici Vjernici laici. O pozivu i poslanju laika u Crkvi i u svi-
jetu, Zagreb, 1988., br. 44.
3
BENEDIKT XVI., Caritas in veritate Ljubav u istini. Enciklika o cjelovitome ljudskom razvoju
u ljubavi i istini, Zagreb, 2009., br. 59. Ovdje treba takoer spomenuti i dokument posve-
en pastoralu kulture: PAPINSKO VIJEE ZA KULTURU, Promicati pastoral kulture,
Zagreb, 1999.
Bogoslovska smotra, 81 (2011.) 3, 675 -696
677
postavlja neto vie od isto tehnike revolucije: pretpostavlja, naime, temeljnu
preobrazbu elemenata kojima ovjek obuhvaa svijet koji ga okruuje.
4
Kroz vie desetljea pitanje koje je Crkva postavljala pred svijetom medija
odnosilo se ponajvie na nain njihove upotrebe u pastoralnom djelovanju.
Mediji su se, osobito u prvoj polovi prologa stoljea, doivljavali kao sredstva
(instrumenti) koji slue da bi Boja Rije mogla doprijeti do najudaljenijih kra-
jeve zemlje. Pojavom i irenjem elektronikih medija, naroito televizije, sve
se vie poinje isticati njihova formativno-edukativna uloga u ivotu drutva
i Crkve.
Veoma otvoren i pozitivan stav Crkve prema svijetu zamjetljiv je u tek-
stovima Drugoga vatikanskog koncila te dokumentima koji slijede nakon
njega. Znaajan korak prema novom shvaanju medija uinit e papa Ivan
Pavao II. koji e u njima prepoznati novu kulturu. Papa kae: Prvi areopag
dananjeg vremena jest svijet komunikacije. (...) Uporabom drutvenih sred-
stava komuniciranja ne eli se navjetaj samo proiriti: rije je o dubljoj inje-
nici da o njihovu utjecaju ovisi veim dijelom sama evangelizacija. Nije dakle
dovoljno upotrebljavati ih za irenje kranske poruke i nauk crkvenog uitelj-
stva, nego samu poruku treba ugraditi u tu novu kulturu koju stvara suvre-
meno komuniciranje. To je sloeno pitanje jer se ta nova kultura raa, prije
negoli iz sadraja, iz same injenice da postoje novi naini priopivanja novim
jezicima, novim tehnikama i novim psiholokim ponaanjima.
5
O razliitosti
tih kultura Ivan Pavao II. progovorit e i u poruci za Svjetski dan sredstava
drutvene komunikacije (1999.): Istina je da se crkvena kultura razlikuje od
kulture javnih glasila: sukobljavanje je glede nekih toaka zaista veliko. Ali
isto tako papa nastavlja: Ipak, nema razloga da razlike onemogue prijatelj-
stvo i dijalog. esto u najdubljim prijateljstvima upravo razlike ohrabruju
stvaralatvo i utvruju veze.
6
Ne zalazei detaljnije u ovu problematiku, treba spomenuti da je pismena
komunikacija kojom je Crkva kroz vjekove komunicirala utjecala na oblikovanje
naina razmiljanja kako unutar same Crkve tako i drutva odnosno cjeloku-
pne zapadne kulture. Kroz pisanu rije potie se analiza i argumentiranje jer je
4
PAPINSKI SAVJET ZA SREDSTVA JAVNOG PRIOPAVANJA, Aetatis novae Nadola-
skom novog doba. Pastoralna uputa o drutvenoj komunikaciji dvadeset godina nakon Commu-
nio et progressio, Zagreb, 1992., br. 4.
5
IVAN PAVAO II., Redemptoris missio. Enciklika o trajnoj vrijednosti misijske naredbe, Zagreb,
1991., br. 37.
6
IVAN PAVAO II., Javna glasila: prijateljska prisutnost ukorak s onima koji trae Oca. Poruka
za 33. Svjetski dan sredstava drutvene komunikacije, 1999. godine, u: htp://www.ika.
hr/index.php?prikaz=vijest&ID=24599 (15. II. 2011.).
Jerko VALKOVI, Evangelizacija u eri medija: mogunosti i problemi komuniciranja
678
analitiko razumijevanje usko povezano s uzrono-posljedinim nainom raz-
miljanja. Tek se pisanjem moe imati kontrolu i cjelovitiji uvid nad sadrajem
i formom to je preduvjet za detaljniju analizu. Pisanje omoguava promatra-
nje s distance budui da se uvijek moe vraati na tekst koji se nalazi pred
itaem. Kultura argumentiranja namee potrebu racionalnog reorganiziranja
i tumaenja jer se logika argumenata ne temelji iskljuivo na autoritetu onoga
koji govori ve na razlonosti i snazi argumenata.
7
Marshall McLuhan smatra
da osnovni problem s kojim se Crkva susretala u vrijeme elektronikih medija
ima svoj temelj u veoma brzoj promjeni kulturalnog temelja. Stoljeima je Crkva
oblikovala vlastiti nain prisutnosti i vlastite institucije polazei od kulturalne
matrice koja je bila vezana uz knjigu odnosno pismenu komunikaciju.
8
Evangelizacija putem medija ne znai jednostavnu upotrebu, koritenje
medija jer postoje razlike izmeu medijskog djelovanja/jezika i jezika navje-
taja. Ukazat emo na one najvanije:
9
Evangelizacija privilegira osobni odnos i direktni kontakt meu oso-
bama, i istie vjernost poruci evanelja koje se uvijek doivljava kao
dar. S druge strane medijska poruka nije toliko direktna jer se komu-
nikacija najee ne odvija kroz direktni kontakt sa sugovornikom
budui da se komunicira na daljinu. Stoga je i takva komunikacija
podlonija manipulaciji.
Vjerodostojnost evangelizacijske poruke nedjeljiva je od svjedoanstva i
autentinosti samoga navjestitelja. Za razliku od toga medijska poruka
se prenosi ponajvie preko osoba koje se ne poznaje ili pak preko odre-
enih modela.
Evangelizacijski navjetaj vjere uvijek zahtijeva osobnu promjenu i
obraenje dok je medijski govor neobvezujui i veoma esto usmjeren
prema zabavi.
10

Na koncu, evangelizacija je redovito povezana sa slavljenjem sakrame-
nata, odnosno djelovanjem milosti to je kroz medijsku komunikaciju
nemogue ostvariti budui da medij ne moe prenositi ili omoguiti
sakramentalno komuniciranje i ostvarivanje zajednitva.
7
Detaljniji uvid u tu problematiku donosi: Pier Cesare RIVOLTELLA, Elementi di teoria
della comunicazione, Milano, 1995., 51-108.
8
Vie o ovoj temi vidi u: Dariusz GRONOWSKI, Limpato dei media sulla Chiesa secondo
Marshall McLuhan, Roma, 2003.
9
Usp. Giuseppe TANZELLA-NITTI, Scienza della comunicazione e rivelazione cristi-
ana. Riessioni sul ruolo della Teologia, u: Diego CONTRERAS, Chiesa e comunicazione.
Metodi, valori, professionalit, Cit del Vaticano, 1998., 27.
10
Usp. Giancarlo ZIZOLA, La Chiesa nei media, Torino, 1996., 26.
Bogoslovska smotra, 81 (2011.) 3, 675 -696
679
Imajui u vidu snani razvoj i vanost komunikacije u cjelokupnom
ivotu, pitanje koje Crkva u novije vrijeme postavlja usmjereno je vie prema
suvremenim nainima i karakteristikama komuniciranja negoli prema nai-
nima i upotrebi pojedinih medija u pastoralnom djelovanju. A vanost komu-
niciranja uoava se ne samo na pojedinim podrujima ivota ve je njezin
utjecaj prepoznatljiv na svim razinama poevi od procesa kojima se oblikuje
demokratsko drutvo i sama javnost pa sve do novih naina povezivanja ili
oblikovanja virtualnih zajednica kroz djelovanje suvremenih medija. Poslje-
dice tih promjena uoavaju se i na vjerskom podruju budui da novi naini
komuniciranja, kako kae Carnicella, stavljaju u pitanje dosadanji nain
govora i prenoenja vjere.
11
Radi se o problemu koji e Evangelii nuntiandi de-
nirati kao jezini problem ali u svojoj biti odnosi se na sve naine komuni-
ciranja Crkve sa svijetom. Crkva je pozvana na obnovu i preispitivanje svoga
djelovanja upravo pod tim vidom. Stoga se Crkva treba suoiti s aktualnim
oblicima komuniciranja i vidjeti u kojoj su mjeri oni zahtjev za premiljanje
unutarcrkvene komunikacije te kako mogu utjecati i omoguavati dijalog sa
svijetom? Mogu li se nove virtualne zajednice jednostavno poistovjeivati sa
crkvenim zajednicama? S kojim se opasnostima i izazovima susree Crkva?
U prvom dijelu prikazat emo osnovne kriterije prema kojima mediji
danas prikazuju Crkvu kao i naine komuniciranja javnosti, a u drugom dijelu
naglasak stavljamo na djelovanje suvremenih medija te mogunosti i izazove
koje oni predstavljaju za evangelizacijsko djelovanje.
1. Komunikacija u javnom prostoru
Odnos Crkve i medija treba promatrati u irem kontekstu odnosa Crkve i
drutva. Vanost i utjecaj medija u javnosti, nain njezina funkcioniranja te
openito odnos izmeu pojedinih sustava drutva utjecali su na nain pri-
sutnosti kao i na sliku koja se o Crkvi stvarala unutar odreenog drutva.
Djelovanjem masovnih medija promijenila se slika Crkve, odnosno koordi-
nate njezine prisutnosti u drutvu.
12
Mediji ne prenose u prvom redu ono
to bi Crkva eljela jer sami mediji kod prikazivanja nameu ritam, nain,
oblike i prioritete prikazivanja. Ne stvara Crkva samostalno sliku o sebi
ve je njezino predstavljanje u javnosti velikim dijelom uvjetovano djelo-
11
Usp. Maria Cristina CARNICELLA, Comunicare la fede nel linguaggio dei mass-media,
u: Ricerche teologiche, 8 (1997.) 1, 350-351.
12
Usp. Bruno SEVESO, Di denza o accoglienza? Il controverso punto di vista dei teologi,
u: Giuseppe ANGELINI (ur.), La Chiesa e i media, Milano, 1996.,137.
Jerko VALKOVI, Evangelizacija u eri medija: mogunosti i problemi komuniciranja
680
vanjem medija.
13
Treba takoer spomenuti da tu sliku o Crkvi ne stvaraju
jedino mediji ve se Crkva predstavlja i na druge naine (npr. kroz karita-
tivno djelovanje, doprinosima na kulturnom podruju, zalaganjem za ostva-
renje pravednosti itd.).
Govorei o medijskom prikazivanju Crkve, namee se pitanje to medije
osobito zanima kada je rije o Crkvi? Je li mogue govoriti o nekim kriterijima
medijskog prikazivanja Crkve? Analizirajui ulogu medija unutar suvreme-
nog drutva u kontekstu teorije sustava, njemaki sociolog Luhmann
14
kae
da mediji imaju specinu ulogu smislenog povezivanja razliitih podsistema
drutva.
15
Mediji usmjeravaju pozornost cjelokupne javnosti prema nekim
podrujima ili temama. Prvotna je funkcija medijski oblikovane javnosti omo-
guiti drutvu, odnosno sustavima drutva promatranje sebe samih. Pritom je
vano istaknuti kriterije prema kojima se neke teme u medijima pojavljuju, a
druge preuuju. A to konkretno znai biti ili ne biti jer, ono to je prikazano
ono o emu se govori to postoji, to se dogodilo, dok ono to nije prikazano kao
da se nije ni dogodilo. Osnovni kriterij selektiranja je prikazati ili ne prikazati,
odnosno neemu posvetiti ili ne posvetiti pozornost. Nadalje, sve to je novo,
zanimljivo, koniktno prije e dospjeti pred svjetlo reektora a nikako ne treba
zanemariti vanost statusa i prestia govornika.
16
1.1. Slika Crkve u javnosti
Prikazivanje Crkve i openito vjerske tematike isto tako podlijee spomenu-
tim kriterijima jer Crkva nije izdvojeni dio drutva koji bi stajao nasuprot
ili pored javnosti. Medije e u ivotu Crkve zanimati najvie ono to je kon-
iktno, pogotovo ako je prisutno unutar crkvene hijerarhije. Pozornost e pri-
13
Crkva je svjesna ovih procesa i utjecaja medija i njezina predstavljanja. U dokumentu
Aetatis novae ukazuje se na promjene u nainu doivljavanja Crkve. Revolucija na
podruju priopavanja zahvaa i predodbe to ih ljudi imaju o Crkvi te utjeu na to da
Crkva izgrauje vlastite strukture i naine djelovanja. Sve to donosi sa sobom znatne
pastoralne posljedice, PAPINSKI SAVJET ZA SREDSTVA JAVNOG PRIOPAVANJA,
Aetatis novae Nadolaskom novog doba, br. 4.
14
Nikola LUHMANN, Teorija sustava. Svrhovitost i racionalnost, Zagreb, 1981.
15
Dok se u srednjem vijeku moglo govoriti o segmentaciji drutva koje je vjerska dimen-
zija objedinjavala, dananja su drutva postala izdiferencirana jer se drutvo usitnilo u
manje podsisteme koji samostalno funkcioniraju. U tom kontekstu se i religija, odnosno
Crkva promatra kao jedan od podsistema drutva.
16
Usp. Gianni AMBROSIO, Quale immagine della Chiesa atraverso i media? Le linee di
fondo, u: Giuseppe ANGELINI (ur.), La Chiesa e i media, 151-170. Usp. Giuseppe ANGE-
LINI, Immagine pubblica e coscienza di se della Chiesa, u: Giuseppe ANGELINI (ur.),
La Chiesa e i media, 217-239.
Bogoslovska smotra, 81 (2011.) 3, 675 -696
681
vlaiti i razliiti sukobi ili barem nesuglasice u odnosima pojedinac hijerar-
hija ili izmeu vjerskih institucija, zatim delikti, skandali i sl. Velik je interes
medija za sve to je povezano s okultnim ili ne spada u kategoriju redovitog
dogaanja. Stoga i ne udi da e nadnaravne pojave, ozdravljenja i openito
teme koje iskau izvan uobiajenog zauzimati udarne prostore. Usko vjer-
ska tematika nalazi se na rubu interesa medija a cjelokupna pozornost usmje-
rava se na neka druga podruja: politiku, sport, slobodno vrijeme i zabavu.
Kao da postojei kriterij selektiranja pronalazi malo sadrajnih elemenata u
vjerskim temama i vjerskom ivotu. U prostoru javnosti vjeri e se pridavati
najvea pozornost ako se u njoj vidi kulturni temelj ili vana odrednica dru-
tva. Ponekad e neki vjerski dogaaji prispjeti u javnost ali e biti prikazani
poput veine ostalih dogaaja na senzacionalistiki nain.
17

I onda kada se u medijima govori o Crkvi, veoma se esto ona prikazuje u
ornamentalno-sentimentalnom okviru i to u kontekstu ceremonija, predstav-
ljajui je kao instituciju koja uva i produuje tradiciju.
18
Medije ne zanima
svakodnevno ivljenje vjere i argumentirana rasprava o vjerskim temama.
Moda medijima nedostaju rijei i gramatika kojom bi izrekli svakodnevnu
vjersku stvarnost te zato pribjegavaju okrilju folklora. Medijski imperativ
stalne prisutnosti (prenositi uivo), sve uiniti da bi prvi objavili vijest,
rezultira povrnim pristupom i nedovoljnim produbljenjem ili razjanjenjem
vjerskih problematika. Treba svakako spomenuti da spektakularizacija svih
vidova ivota stvara nemale probleme za komuniciranje jer spektakl zahtijeva
stalno dramatiziranje i pojednostavljivanje sloenih procesa kao i uveliavanje
nekih injenica kako bi u prvi plan izbili krizni momenti. Podruje gdje Crkva
u kontekstu tako oblikovane medijske javnosti postaje zanimljiva za jav-
nost usko je socijalno podruje religioznoga.
Isto tako, u medijskim izvjeima i openito govoru o vjerskim temama
mogu se uoiti ideoloki utjecaji odnosno predrasude prema svemu onome
to je vjersko a sve se to danas odvija u kontekstu irenja relativizma. Spome-
nute potekoe ne doivljava samo Crkva ve to proivljavaju i drugi podsu-
stavi drutva (znanost, umjetnost) dok su neki, poput politike, kroz djelovanje
medija doivjeli veliku transformaciju.
17
Usp. Christel GRTNER, Die Rckkehr der Religionen in der politischen und medialen
entlichkeit, u: Karl GABRIEL Hans-Joachim HHN (ur.), Religion heute entlich
und politisch: Provokationen, Kontroversen, Perspektiven, Schningh Paderborn, 2008.,
107-108.
18
Usp. Danile HERVIEU-LGER, Religione e memoria, Bologna, 1996., 4.
Jerko VALKOVI, Evangelizacija u eri medija: mogunosti i problemi komuniciranja
682
1.2. Komunikacija suvremenog drutva
Nain na koji se komunicira u dananjoj javnosti razlikuje se do naina kako se
neko komuniciralo u prijanjim drutvima. Sama se javnost u demokratskim
drutvima ne moe promatrati samo kroz politiki vid djelovanja (politiki je
ovdje shvaeno u uem, profesionalnom smislu rijei), ve se javnost treba
promatrati u mnogo irem znaenju. Javnost obuhvaa i nju oblikuju pojedinci
i zajednice, svi oni koji izlaze iz podruja privatnosti i ukljuuju se u javni raz-
govor.
19
Razgovor javnosti polazi od vrijednosnih stavova, tradicije, obiaja,
mentaliteta sudionika te se iz toga humusa raaju prijedlozi i ideje koji obli-
kuju dijalog, usmjeravaju pozornost prema odreenim temama i doprinose
otvorenoj raspravi. Tek je onda, polazei od smjernica, razmiljanja i svega to
je u javnosti prisutno, politika vlast pozvana donositi odluke.
20
Komunikacija Crkve i njezino evangelizacijsko djelovanje unutar dru-
tva ne bi se trebali u prvom redu ograniiti samo na oekivanje rijei/naloga
odozgo, ve treba stalno ukazivati na vanost (raz)govora koji polazi od
pojedinaca, udruga, skupina. Djelovanje Crkve nee se usredotoiti samo
na reagiranje post factum (to je takoer vrijedno i potrebno), ve je naglasak
prvenstveno na otvaranju rasprava i pitanja, na otvaranju tema za koje smatra
da je dobro ili nuno da su prisutne u javnom dijalogu.
21
Takvo se djelovanje ne
odvija samo od sebe, spontano bez odreenog truda i zalaganja. Ono iziskuje
sposobnost i napor da se vlastiti prijedlozi, smjernice i rjeenja predstavljaju na
argumentiran nain, da budu otvoreni kritici te pokau da je kranska poruka
dana da bude na dobro svim ljudima a ne samo onima koji vjeruju. Vjernici
su, a pogotovo razliite udruge, pozvani na odvanost novih koraka i potre-
bitu inventivnost. Takvo e djelovanje uvaavati specinost zajednice Crkve s
obzirom na hijerarhijsku strukturu, odnosno ulogu crkvenog uiteljstva.
Meu temama koje su u nekim europskim zemljama proizale iz crkve-
nog miljea i snano utjecale na rasprave u javnosti (zapravo unosile evaneo-
ske vrijednosti u samu javnost) spominjemo: pitanje mira, pitanje pravednosti,
19
Usp. Josip GRBAC, Doprinos Crkve ivotu demokratske drave, u: Rijeki teoloki aso-
pis, 36 (2010.) 2, 433-437.
20
Treba svakako raunati i na potekoe s kojima se susree u dananjoj javnosti pogotovo
kada je rije o slobodnoj razmjeni miljenja kao i sudjelovanju u javnom razgovoru bilo
zbog utjecaja (politikih, ekonomskih ili nekih drugih) monopola koji svoju mo u jav-
nosti oituju preko moi slike i rijei.
21
I sam Habermas ukazuje na potencijale vjerske tradicije za procese razvoja diskursa
u javnosti. Usp. Jrgen HABERMAS, Vorpolitische Grundlagen des demokratischen
Rechtsstaates?, u: Jrgen HABERMAS Joseph RATZINGER, Dialektik der Skularisie-
rung. ber Vernunft und Religion, Freiburg, 2005., 15-17.
Bogoslovska smotra, 81 (2011.) 3, 675 -696
683
ouvanje stvorenoga, otvoreni laicitet, ekumenska problematika, snanije
zauzimanje za siromane zemlje itd. Takvim djelovanjem Crkva postaje vaan
sudionik i imbenik u javnosti i ivotu cjelokupnog drutva. Da bi to mogla
ostvariti pozvana je da veu pozornost posveuje konkretnim problemima i
ivotu drutva.
22
Crkva svoje poslanje moe danas lake ispuniti i zbog injenice da je pri-
sutna na razliitim razinama, tj. da moe komunicirati s razliitim instituci-
jama bilo na globalnoj razini (npr. mogunost dijaloga s politikim i drugim
meunarodnim organizacijama na razinama UN, EU), zatim na razini pojedi-
nih drava, na niim, lokalnim razinama (npr. biskupije), na upnim razinama
gdje postoji izvrsna prigoda jer je mogue redovito susretanje s ljudima, odno-
sno prisutnost u svakodnevnom ivotu. Posebno treba spomenuti stalni
kontakt s ljudima jer jedino Crkva, iz nedjelje u nedjelju, i to ne pomou medija
ve licem u lice susree konkretnog ovjeka. Za evangelizacijsko djelovanje
ti su momenti od velike vanosti. Komunikacijsko-pastoralno djelovanje na
tim temeljnim razinama nee zaobii medije pomou kojih e doi do obi-
nog ovjeka. Zato se istie vanost upskih listia, biltena kao i prisutnost
na lokalnim radijskim postajama. Djelovanje preko medija, koliko je god ono
vrijedno, imat e uvijek u vidu da je cilj evangelizacije u prvom redu susret s
konkretnim ovjekom.
Da bi se u komunikaciju mogao ukljuiti to vei broj ljudi, nuno je
potrebno da ona bude organizirana prema principu supsidijarnosti.
23
Supsi-
dijarnost se ne smije shvatiti samo kao organizacijski model funkcioniranja
jednog drutva, ve treba ii za tim da javnost postane prostor u kojem e se
moi oitovati, kako kae papa Benedikt XVI., neotuiva ljudska sloboda
24
.
2. Komunikacija u kontekstu suvremenih medija
Novi mediji (raunalo, mobilni telefoni, internet) te novi kodeksi prenoenja
i novi naini komunikacije (e-mail, forumi, blogovi, drutvene mree, Face-
book, Twiter ...) nisu u prvom redu samo nova sredstva priopavanja ve se
22
Usp. Kurt KOCH, Brauchen wir ein entliches Christentum?, u: Mariano DELGADO
Ansgar JDICKE Guido VERGAUWEN (ur.), Religion und entlichkeit. Probleme und
Perspektiven, Stutgart, 2009., 106.
23
O mogunostima organiziranja i djelovanja na medijskom prostoru prema naelu sup-
sidijarnosti vidi u: Jerko VALKOVI, Supsidijarnost u hrvatskom medijskom prostoru.
Problemi i mogunosti djelovanja, u: Bogoslovska smotra, 79 (2009.) 1, 113-146.
24
BENEDIKT XVI., Caritas in veritate Ljubav u istini. Enciklika o cjelovitome ljudskom razvoju
u ljubavi i istini, br. 57.
Jerko VALKOVI, Evangelizacija u eri medija: mogunosti i problemi komuniciranja
684
radi o novom komunikacijskom prostoru, ambijentu u kojem svakodnevno
suive stotine miliona ljudi irom svijeta. Danas je taj prostor radno mje-
sto milijuna i milijuna osoba, igralite mladih i djece koje nadilazi granice
drava i kontinenata, to je prostor zabave i dokolice, prostor nepreglednih
biblioteka.
25
Novi mediji ne samo da otvaraju nove mogunosti komunici-
ranja ve upuuju na drukije odnose i naine doivljavanja temeljnih kate-
gorija identitetskih odrednica (vremena, prostora, tjelesnosti, odnosa meu
osobama, doivljavanje realnog i virtualnog svijeta). Nije pritom rije samo
o koritenju mogunosti koje prua tehnoloki razvoj, ve je vano uoiti
promjenu odnosa ovjeka i medija. Tako npr. dok je prije raunalo imalo
funkciju izrauna odreenih operacija (uglavnom obrade podataka), poja-
vom interneta njegova se funkcija mijenja. Koncem prolog stoljea internet
je omoguavao bre i ekasnije pronalaenje podataka i brzu navigaciju.
Procvatom drutvenih mrea, ono postaje prostor komuniciranja i sudjelo-
vanja u raznim oblicima zajednitva.
26
Radi se o promjenama koje su mnogo
znaajnije negoli je bila pojava televizije. Neki govore da se radi o pravom
epohalnom preokretu.
27
Bilo bi pogrjeno kada bi se prisutnost i ivot u virtualnom prostoru
shvaao kao neto to se odvija paralelno realnom ivotu. Rije je suivotu
jer je danas virtualno veoma snano integrirano s ostalim aspektima ivota. P.
C. Rivoltella e rei da se od ideje dva svijeta internetskog i realnog/stvarnog
prelazi na ideju jednoga svijeta i vie konteksta djelovanja.
28
Stoga pitanje
koje se pred novim komunikacijskim prostorom postavlja ne glasi hoemo
li ili ne nastanjivati taj prostor, ve na koji nain u njemu (su)ivjeti, odnosno
25
A. Spadaro kae da se na mreu (net) ne treba gledati kao na apsolutnu novost naega
vremena. On u novim medijima vidi svojevrsni vid antikoga naina prenoenja znanja i
ivota u zajednici a karakterizira je elja za povezanou i to uspostavom odnosa, komu-
niciranja i poznavanja. Usp. Antonio SPADARO, La fede nella Rete delle relazioni, u:
La Civilt Catolica, 160 (2010.) 2, 258.
26
O spomenutim promjenama te posljedicama koje su one imale na raznim podrujima
(socijalizacija, tvorba identiteta, ivot u virtualnom prostoru) vidi detaljnije u: Tur-
kle SHERRY, La vita sullo schermo. Nuove identit e relazioni sociali nellepoca di Internet,
Milano, 1997.
27
Ogromna je literatura posljednjih desetljea napisana o karakteristikama novih medija
s posebnim naglaskom na ono to ove medije razlikuje od tv. klasinih medija. Ovdje
emo spomenuti samo dvije najvanije karakteristike novih medija na kojima se, kako
je spomenuto, temelje novi kodeksi i novi naini komuniciranja. To je multimedijalnost
(novi mediji obuhvaaju i na svoj nain objedinjuju sve dosadanje medije) te interaktiv-
nost (mogunost aktivnog ukljuivanja u komunikaciju i same publike ije je sudjelova-
nje dosada bilo veoma ogranieno).
28
Usp. Pier Cesare RIVOLTELLA, Comunicare in Internet. Linee per lelaborazione di un
modello teorico, u: TD-Tecnologie didatiche, 22 (2001) 1, 57.
Bogoslovska smotra, 81 (2011.) 3, 675 -696
685
kako graditi mostove izmeu tih dvaju svjetova.
29
Internetu je crkveno ui-
teljstvo posvetilo vie dokumenata a veoma je znaajna prisutnost same Crkve
u virtualnom svijetu.
30
Ne radi se dakle samo o teoretskom promiljanju, ve
Crkva sve veu pozornost pridaje komunikaciji preko novih medija u evange-
lizaciji, odnosno pastoralnom djelovanju.
31

Razliiti su kako motivi tako i naini prisutnost Crkve na internetu. I
samo Papinsko vijee za drutvene komunikacije ukazuje na razliite mogu-
nosti: Internet je vaan za mnoge aktivnosti i programe Crkve poput evan-
gelizacije, ukljuujui reevangelizaciju i novu evangelizaciju te tradicionalno
misijsko djelovanje ad gentes, kateheza i ostalih vrsta odgoja, vijesti i informa-
cija, apologetike, vlasti i upravljanja te nekih oblika duhovnog i pastoralnog
vodstva.
32
Ali, Crkva uoava i promjene koje nastaju unutar nove komunika-
cijske situacije: uspostavljaju se novi odnosni izmeu sugovornika a logika
weba postaje izazov i teolokom promiljanju budui da se susreemo s inje-
nicom drukijega shvaanja i doivljavanja vjere.
33
Zato i V. Grienti s pravom
zakljuuje da zahtjev s kojim se Crkva suoava u susretu s novim medijima
29
Usp. Leonardo DASCENZO, Formare i preti nellera digitale, Setimana 29. novembre
2009., citirano iz: Vincenzo GRIENTI, Chiesa e Internet. Messaggio evangelico e cultura digi-
tale, Milano, 2010., 32.
30
Crkva je veoma rano prisutna u ovom prostoru (npr. Sveta Stolica je ve 1997. godine
otvorila svoju web-stranicu). Od dokumenata posveenih ovoj temi spominjemo dva
koje je napisalo Papinsko vijee za drutvena obavijesna sredstva: Etika na internetu, u:
PAPINSKO VIJEE ZA DRUTVENA OBAVIJESNA SREDSTVA, Crkveni dokumenti o
internetu, Zagreb, 2002. te PAPINSKO VIJEE ZA DRUTVENA OBAVIJESNA SRED-
STVA, Crkva i internet, Zagreb, 2002. Proteklih godina su pape Ivan Pavao II. te Benedikt
XVI. vie poruka za Svjetski dan drutvenih komunikacija posveivali odnosu Crkve i
svijeta virtualnih komunikacija.
31
I u ivotu sveenika novi mediji zauzimaju veoma znaajno mjesto. O motivima korite-
nja interneta i suvremenih medija od strane sveenika Sveuilite u Luganu zajedno s
Fakultetom za socijalne komunikacije Papinskog sveuilita Santa Croce u Rimu a podu-
pirano od Kongregacije za kler provelo je istraivanje koje je zakljueno u veljai 2010.
godine. Ispitano je 4992 sveenika (1,2 % ukupnog broja sveenika) iz 117 zemalja na
svim kontinentima. Donosimo neke podatke: 52% ispitanika smatra da je internet veoma
koristan u djelu evangelizacije dok 7% kae da je beskoristan. Zanimljivi su i motivi
zbog kojih sveenici koriste internet: konzultiranje komentara za pripremu propovijedi
(46,7% tjedno), duhovni savjeti, molitva (17,5% svakodnevno), pomo u studiju (26%
svakodnevno), a 40% ispitanika smatra da pridonosi boljoj izobrazbi za sveenitvo.
Rezultate istraivanja Priests ICT Use in their Religious Experience, WORLD REPORT je
mogue nai na adresi: htp://www.pictureproject.info/?page_id=2 (18. I. 2011.).
32
PAPINSKO VIJEE ZA DRUTVENA OBAVIJESNA SREDSTVA, Crkva i internet, br. 5.
33
Na ovu injenicu posebno ukazuju talijanski biskupi u pastoralnim smjernicama kada
kau da je virtualni prostor stvarnost koja utjee na sposobnost razumijevanja ivota i
vjere, odnosno naina na koji se vjera ivi. Usp. CONFERENZA EPISCOPALE ITALI-
ANA, Educare alla vita buona del Vangelo. Orientamenti pastorali dellEpiscopato italiano per il
decennio 2010-2020, Roma, 2010., br. 51.
Jerko VALKOVI, Evangelizacija u eri medija: mogunosti i problemi komuniciranja
686
nije ponajprije u tome da se pribave ili koriste moderna sredstva komunika-
cije, ve u sposobnosti za komuniciranje s tom novom kulturom
34
.
Dva su pitanja nad kojima bismo se eljeli zaustaviti: na koji se nain
osoba u svijetu novih medija suoava s vjerskim temama, odnosno pitanjem
vjere te koje su karakteristike zajednica koje se oblikuju u drutvenim mre-
ama?
2.1. Pitanje vjeru u virtualnom prostoru
U internetskom prostoru dananji ovjek trai odgovore na mnoga pitanja.
Posebno recentna istraivanja ukazuju da je internet postao jedan od osnov-
nih izvora informiranja. Brojni programi za pretraivanje nude veliki broj
moguih odgovora ili upuuju na daljnje mogunosti pretraivanja. Nala-
zei se pred tom umom nepreglednih mogunosti, virtualni se prostor esto
doivljava kao forum, trg na kojem je ba kao na trnici dostupna ogro-
mna koliina informacija i najrazliitijeg sadraja. Veoma esto je taj prostor
izloen neprestanom bombardiranju kaotinim porukama i sloganima gdje
se vulgarizira ono to je ozbiljno i legitimizira banalno uz eroziju razlikova-
nja realnog i imaginarnog, zabave i informacije. Te komunikacijske prostore
karakterizira koegzistiranje sadraja koji su kontradiktorni jer se lijepo nalazi
uz bok runom a dobro onome to je tetno. U tom prostoru doivljava se
medijski relativizam koji nije lozofski ili teorijski, ve eminentno praktini.
Uslijed konfuzije razliitih glasova, blogova i foruma osjea se kakofoninost
medija i kriza autentine komunikacije. Sve to upozorava na zabludu dana-
njeg ovjeka koji poistovjeuje informiranje i komuniciranje, jer za njega biti
informiran i komunicirati ima isto znaenje.
Vjerske sadraje ne moemo promatrati izvan toga konteksta. Vjersko, tj.
ono to se doista moe povezati s ovom kategorijom ali i ono to se kao takvo
samo predstavlja, na raspolaganju je i dostupno u svakom trenutku. Meutim,
upozorava A. Spadaro, vano je uoiti da se u virtualnom ambijentu pitanje
vjere doivljava na drukiji nain.
35
Ako je nekada ovjeka sveto privlailo te je
prema njemu usmjeravao svoj ivot sada, usred mnotva informacija predstav-
ljenih bez ikakve logike ili reda, ovjek mora, tehniki reeno, poprimiti ulogu
dekodera. Zapravo, i prije negoli se dade u potragu i prije nego li oblikuje pita-
nje koje bi bilo izriaj njegova traenja, pred njim se ve nalazi mnotvo najra-
znovrsnijih ponuda i odgovora. Njegova je zadaa dekodirati. Upotreblja-
34
Vincenzo GRIENTI, Chiesa e Internet, 9.
35
Usp. Antonio SPADARO, La fede nella Rete delle relazioni, 259-260.
Bogoslovska smotra, 81 (2011.) 3, 675 -696
687
vajui klasini mehanizam reklame, moemo rei da dananji ovjek dobiva
odgovor na pitanja koja jo nije ni postavio. Odgovor na pitanje o vjeri svodi se
na prihvaanje ponuda i odgovora koje u tom konkretnom trenutku za njega
osobno imaju odreeno znaenje. eli li sauvati svoju samostalnost, dananji
ovjek treba pred silnom i nametljivom medijskom ponudom sam postavljati
neka pitanja, ili kako e rei Spadaro, danas je potrebno ponovno otkriti i zai-
vjeti aktualan pojam isusovake duhovnosti razluivanje (discernimento).
36
Zato e F. Boturi, profesor lozoje morala na sveuilitu Sacro Cuore
u Milanu, inzistirati na razvijanju kulture pitanja unutar medijskog svijeta.
On kae: Ambivalentnost medijskih sadraja mogue je odravati upravo
zbog odsutnosti pitanja koja bi se trebala postavljati. Danas mediji djeluju
devastirajue jer cenzuriraju pitanja. Zato na vjernike spada zadaa edukacije
i to u vidu uenja postavljanja pitanja: zato, zbog ega? Vjernika se osobnost
oblikuje preko oblikovanja pitanja o smislu.
37
Novi mediji suoavaju s pitanjima na koje su razne znanosti pozvane
pruati odgovore. Moe li se za virtualni prostor jednostavno rei da je mjesto
utoita ili bijega od potekoa stvarnog ivota ili moda s druge strane taj
prostor otkriva ovjekovu elju za bezgraninou, za boanskim? Potrebno
je pomnije promatrati te prostore kako bi se otkrivao njihov utjecaj i kako bi
se mogla prouavati antropologija unutar virtualnog prostora. Razmiljajui
o tom novom ovjekovu ambijentu, P. Lvi kae da ono to je prije bilo teo-
loko pitanje sada postaje i pitanje tehnologije budui da dananji ovjek ivi
i gotovo je postao sastavni dio toga svijeta.
38
Stoga i ne udi da se i u teologiji
susreemo s novim promiljanjima odnosno novim pojmom cyberteologija.
Pokuaj odreenja ovoga pojma nalazimo kod Susan George koja govori o
etiri mogua podruja teolokog promatranja cyberteologije: teologija zna-
kova drutvene komunikacije u vrijeme interneta; pastoralno promiljanje o
nainu i mogunostima komuniciranja evanelja unutar weba; pregled, svo-
jevrsna mapa, onoga to se, od vjerskoga sadraja, nalazi na internetu; web
kao okruenje u kojem se oblikuje duhovni ivot.
39
Koristei podatke, ali se
pritom ne zaustavljajui samo na sociolokoj razini, cyberteologija promatra
duhovnost i vjeru u virtualnom prostoru te posebno eli vidjeti kako se sveto
predstavlja i doivljava unutar toga konteksta. Ovdje se postavljaju pitanja o
36
Usp. Isto, 257.
37
Citirano iz: Vincenzo GRIENTI, Chiesa e Internet, 92.
38
Usp. Pierre LVY, Lintelligenza colletiva. Per unantropologia del cyberspazio, Milano,
2002., 102.
39
Usp. Susan GEORGE, Religion and technology in the 21st Century. Faith in the E-world,
Hershey London, 2006., 182.
Jerko VALKOVI, Evangelizacija u eri medija: mogunosti i problemi komuniciranja
688
odnosu ovjeka prema Bogu, o doivljaju transcendentnog unutar tih tehno-
logija i to polazei od iskustva vjere. Cjelokupna se stvarnost promatra u pod
vidom des quaerens intellectum. Ovo vrijeme poziva na promiljanje virtual-
nih prostora kroz teoloku prizmu ali isto tako i teologiju kroz prizmu logike
weba.
40
2.2. Od interakcije prema zajednitvu
Odnosi izmeu pojedinaca i grupa unutar virtualnog prostora doprinose
novom nainu doivljavanja pripadnosti grupama ili zajednicama a pritom
i sam pojam drutvenosti poprima novo znaenje.
41
Drutvo koje je prije bilo
satkano od mrea relacija (odnosa) sada i samo postaje relacija mrea. Meu-
tim, sugovornici unutar tih komunikacijskih prostora poprimaju nove uloge.
Podjela na govornika, odnosno primatelja informacija kroz nove medije
doivljava radikalnu promjenu jer sada svi koji sudjeluju u virtualnom pro-
storu imaju jednaku mogunost sudjelovanja u razgovoru. Meutim, ono to
se znaajno mijenja jest status autoriteta. Moda upravo sam pojam neta
(mrea) najbolje predoava narav komunikacije i karakteristike povezanosti u
virtualnim zajednicama. Mrea je metafora ivota drutva koje ivi bez sredi-
ta, drutva i pojedinaca koji su uvijek eksibilni, uvijek povezani i dostupni.
Biti umreen znai biti dio jedne dinamike konguracije to stvara osje-
aj pripadnosti svekolikoj mrei, osjeaj povezanosti i sudionitva u proce-
sima kao i osjeaj povezanosti s itavim svijetom.
42
Treba postaviti pitanje o
naravi takvih zajednica i karakteristikama pripadnosti. H. Rheingold ukazuje
na obrnutu proporcionalnost lakoe pristupa takvim zajednicama i kvalitete
povezanosti njezinih lanova.
43
Koliko god se lako postaje lanom virtualnih
zajednica, povezanost lanova veoma je krhka to te zajednice ini labilnim i
nestalnim. Moe se sudjelovati u komunikaciji pod pseudonimom te u isto vri-
jeme predstavljati pod razliitim identitetima u raznim forumima. Prisutnost
40
Ve je u dokumentu Aetatis novae istaknuta potreba izrade jedne antropologije i teolo-
gije komunikacija kako bi i sama teologija postala komunikativnijom te tako sposobni-
jom da objavi vrednote evanelja i da ih primjeni na dananju zbilju ljudskih odnosa
(br. 8).
41
Usp. Massimiliano PADULA, Immersi nei media. Il nuovo modo di essere vivi, Catanzaro,
2009., 15.
42
Usp. Pierre LVY, Lintelligenza colletiva, 31.
43
Ve pred gotovo dva desetljea on govori o karakteristikama virtualnih zajednica, odno-
sno kvaliteti takvih povezanosti koje promatra u kontekstu ivota dananjeg ovjeka.
iri prikaz ove teme vidi u: Howard RHEINGOLD, Comunit virtuali. Parlare, incontrarsi,
vivere nel cyberspazio, Milano, 1994.
Bogoslovska smotra, 81 (2011.) 3, 675 -696
689
na webu moe se shvaati i samo kao jednokratna igra. Na mrei svaka osoba
postaje poruka a dijalog se ostvaruje preko poruke.
Veoma esto se pripadnost odreenoj grupi shvaa i ivi na odreeno
vrijeme. Neki e sociolozi takvu povezanost okarakterizirat dvama pojmo-
vima: horizontalnost i identinost (u smislu istovjetnosti).
44
Horizontalnost
znai da se radi o nainu komuniciranja u kojem se ne prihvaa hijerarhinost.
U takvoj komunikaciji sve je usmjereno na sadanjost i sve se odvija u ovom
trenutku. Tu nema tradicije (u smislu prenoenja) budui da nema autoriteta
otaca koji tradiciju prenose. A ako ih ima, u kontekstu takve komunikacije
i oni se stavljaju na istu razinu, tj. i oni postaju jednaki drugima. Upravo zato
jer su takve grupe sastavljene od jednakih, vode se principom identino-
sti; gotovo da se i ne govori o drugome koji bi bio slian, ve je istovjetan.
Budui da je motiv sudjelovanja i udruivanja najee osobni interes za neku
problematiku, suivljava se s istomiljenicima a puno tee se otvara prema
onima koji misle drukije jer bi to moglo znaiti ugrozu integralnosti postojee
zajednice. Zato se dogaa da e se i u stvarnom ivotu vie traiti pripadnost
i blizina onim zajednicama u kojima se nalazi potpora vlastitom identitetu.
L. Bressan kae da se taj fenomen moe uoiti i kod mladih vjernika koji e
mnogo lake oitovati svoju blizinu i osjeati povezanost s papom (ili npr.
utemeljiteljima svoje zajednice), negoli s ljudima s kojima svakodnevno ive i
prema kojima imaju odreene obveze.
45

Potrebno je posebno ukazati na oblikovanje novih oblika drutvenosti.
Prema rijeima M. Castellsa razvojem novih medija nastaje irenje individu-
alizma u meuljudskim odnosima koji svoj temelj nalazi u individualizmu
na webu. Iako zvui gotovo kontradiktorno, njega treba promatrati kao novi
oblik drutvenosti. Naime, nakon tranzicije, prelaska od dominacije primar-
nih odnosa (npr. obiteljski krug i zajednica) na sekundarne (razna udruenja)
ini se da dananji dominantni oblik susreemo upravo u zajednicama koje se
oblikuju na webu. Rije je o specinom obliku drutvenosti. Ne stvara inter-
net direktno taj oblik individualizma, nego je on svojim razvojem postao
ambijent, gotovo materijalna podloga za irenje takva individualizma kao
dominantnog oblika drutvenosti. A taj je individualizam drutveni model a
ne skup izoliranih pojedinaca
46
.
44
Zygmunt BAUMAN, Voglia di comunit, Roma Bari, 2001; Lawrence M. FRIEDMAN,
La societ orizzontale, Bologna, 2002.
45
Usp. Luigi BRESSAN, Diventare preti nellera digitale. Risvolti pedagogici e nuovi cam-
mini, II, u: La Rivista del Clero Italiano, 91 (2010.) 3, 172.
46
Manuel CASTELLS, Galassia Internet, Milano, 2002., 127-129.
Jerko VALKOVI, Evangelizacija u eri medija: mogunosti i problemi komuniciranja
690
M. Maesoli vie istie nastanak novih digitalnih klanova ili plemena
kao mjesta u kojima se ive novi oblici drutvenosti. On polazi od procesa
zamjetljivih osobito posljednjih godina. Svjedoci smo dvostrukog nadilae-
nja drutvenih formi koje su bile karakteristine za modernu, misli pritom na
pojedinca i masu. Formiraju se novi naini zajednitva, odnosno nova plemena
koja se suprotstavljaju i institucionalnom sustavu drave nacije ali i poimanju
pojedinca koje se razvilo u ozraju iluminizma.
47

Te promjene kao i openito ivot u virtualnom prostoru idealno se
uklapaju u postmodernu viziju i nain ivota dananjeg ovjeka. Zato virtu-
alnost treba u prvom redu shvaati kao novi antropoloki kontekst, a ne kao
degeneriranje prijanjeg prostora. Njime se ne zamjenjuje iskustveni, stvarni
prostor i ambijent ovjekova ivota ve se, kako je spomenuto, virtualnost uz
njega suivi. U dokumentu Crkva i internet kae se da bi se u stvaranju pasto-
ralnih programa moralo razmiljati kako ljude iz virtualnog svijeta dovesti
do prave zajednice i kako se potom, pouavanjem i katehezom, internet moe
koristiti da ih podupre i obogati u njihovu kranskom zauzimanju
48
.
Autentian odnos izmeu osoba zahtijeva postupnost rasta i direktno
poznavanje to je preduvjet govora o poznanstvu ili jo vie o prijateljstvu.
Pozornost treba osobito obraati na neke kategorije iskustva iz svakodnevnog
ivota koje su prisutne u virtualnom prostoru i nastojati da se ne bi banalizi-
rale. Papa Benedikt XVI. konkretno upozorava na opasnost da pojam prijatelj-
stva ne izgubi svoje duboko znaenje. Zato treba paziti da se ne banalizira
pojam i iskustvo prijateljstva. Bilo bi alosno ako bi naa elja za odravanjem
i produbljivanjem prijateljstava on line bila na tetu raspoloivosti za obitelj,
za blinje i za one koje susreemo svakog dana, na radnome mjestu, u koli i
slobodnom vremenu. Kada, naime, elja za virtualnim povezivanjem postane
opsesivna, to ima za posljedicu da se osoba izolira, prekidajui stvarne soci-
jalne interakcije.
49
Zato je povezanost i zajednitvo koje se na mrei uspostav-
lja nedostatno ako ne postoji i realna povezanost i zajednitvo u ivotu. Vir-
tualna zajednitva imat e svoju vrijednost ako postoji kontinuitet izmeu
realnog i virtualnog to konkretno znai da nije dovoljno ostajati na relacijama
u virtualnom svijetu. Povezanost putem novih medija usmjerena je prema
47
Usp. Michel MAFFESOLI, Il tempo delle trib. Il declino dellindividualismo nelle societ post-
moderne, Milano, 2004.
48
PAPINSKO VIJEE ZA DRUTVENA OBAVIJESNA SREDSTVA, Crkva i internet, br. 9.
49
BENEDIKT XVI., Nove tehnologije, novi odnosi. Promicati kulturu potivanja, dijaloga i prijatelj-
stva. Poruka pape Benedikta XVI. za 43. svjetski dan sredstava drutvenih komunikacija,
2009. godine, u: htp://www.ika.hr/index.php?prikaz=vijest&ID=110467 (15. II. 2011.).
Bogoslovska smotra, 81 (2011.) 3, 675 -696
691
ostvarenju zajednitva budui da ona sama po sebi ne stvara zajednitvo ali
moe biti znaajan korak prema njezinu ostvarenju.
2.3. Virtualni prostor mjesto svjedoenja
Preko novih medija stvaraju se, kako smo ve spomenuli, novi oblici zajednitva.
Postavlja se konkretno pitanje: po emu se takve zajednice razlikuju od drugih
crkvenih oblika zajednitva? Zbog toga emo ukazati na vanije karakteristike
tih zajednica kao i na ono to ih razlikuje od drugih crkvenih zajednica.
Ponajprije, crkveno se zajednitvo ne moe graditi ni ograniiti samo na
horizontalne razine jer bi postojala realna opasnost da se izgrauje Crkva
prema vlastitim kriterijima s kojom bi se moglo lako identicirati. Evidentno
je da takva zajednica ne bi bila Crkva koja bi se mogla pozivati na Krista.
50
Kri-
stova Crkva ima svoj izvor koji je nadilazi i koji ide s onu stranu imanentnoga.
ivjeti kao vjernik u virtualnom prostoru znai otvarati ga prema onome to
transcendira imanentnost isto ljudske komunikacije. To prema dinamici vir-
tualnih zajednica nije mogue jer one ne usmjeravaju prema transcendentnom,
ve su usmjerene na izgradnju vlastitog identiteta a pritom je virtualni svijet
svojevrsni produetak osobe. To je svijet koji ne otvara za shvaanje koz-
mosa i povijesti. To je prostor koji na neki nain otuuje jer je na koncu auto-
referencijalan budui da se predstavlja kao jedina stvarnost iako nije u stanju
ispuniti traenje istine i openito svega to postoji i nadilazi vlastita oekivanja
i vlastite misli.
51
Treba svakako imati u vidu da je komunikacija u Crkvi dar
Duha Svetoga tovie, komunikacija Crkve u priopavanju/darivanju Duha
nalazi svoj temelj i izvor. Navjetaj koji Crkva nosi i koji joj je povjeren zadire
duboko u meuljudske odnose a njezin ivot nije mogue zamisliti bez svjedo-
enja autoriteta, bez crkvene tradicije i uiteljstva.
Nadalje, komunikacija putem suvremenih, kao i ostalih medija ne moe
omoguiti sakramentalnu stvarnost/prisutnost ni autentino sudjelovanje vjer-
nika u liturgijskom slavlju bez ega nije mogue govoriti o cjelovitoj evange-
lizaciji. O mogunostima sudjelovanja na liturgijskim slavljima putem medija
puno se govorilo u kontekstu rasprava o prijenosu mise na radiju, televiziji i
internetu. Mediji nikada ne prenose misu ve prenose obrednost liturgij-
skog slavlja tako da gledatelj ili sluatelj ne moe u pravom smislu sudjelo-
50
Usp. Giacomo CANOBBIO, Comunione ecclesiale e comunicazione. La comunicazione
in prospetiva ecclesiologica, u: Claudio GIULIODORI Giuseppe LORIZIO (ur.), Teolo-
gia e comunicazione, Milano, 2001., 177-178.
51
Usp. Luigi BRESSAN, Diventare preti nellera digitale, 176.
Jerko VALKOVI, Evangelizacija u eri medija: mogunosti i problemi komuniciranja
692
vati kao lan zajednice koja sakrament slavi. Dokument Crkva i internet jasno
ukazuje na ogranienosti medija u takvim prijenosima: Virtualna stvarnost
ne moe zamijeniti Kristovu stvarnu prisutnost u Euharistiji, sakramentalnu
stvarnost ostalih sakramenata i dionitvo u bogosluju u krilu stvarne ljudske
zajednice. Na internetu ne postoje sakramenti. ak i vjerska iskustva koja su
tamo mogua zahvaljujui milosti Bojoj, nisu dostatna ukoliko su odijeljena
od stvarne interakcije s ostalim vjernicima. To je jo jedan vid interneta koji
zahtijeva prouavanje i razmiljanje.
52

Treba nadalje imati u vidu nain i intenzitet pripadnosti virtualnim
zajednicama. Uz ve spomenut slab intenzitet takvih pripadnosti treba sva-
kako spomenuti i to da se one oblikuju ponajvie prema principu zajednikih
interesa te da ne odgajaju za otvorenost prema drukijima i razliitima. S
druge strane evaneoska poruka ne samo da je upuena svima, ve je esto
zahtjevna jer suoava vjernika s nelagodnostima, upuuje ga na prihvaanje
drukijih (poziva ak na ljubav prema neprijateljima) i postaje zahtjevna
sve do logike kria!
Drugi vatikanski koncil u Dogmatskoj konstituciji Lumen Gentium govori
da se Crkva prepoznaje preko razliitih slika. Kao to se u Starom zavjetu
objava Kraljevstva esto prikazuje u likovima, tako nam se i sada najdublja
narav Crkve otkriva pomou raznih slika, koje su preuzete iz pastirskog ivota
ili iz poljodjelstva, iz graditeljstva ili takoer iz obitelji i zaruka, a pripremljene
su u knjigama proroka. U istom broju upuuje se i na neke druge slike:
Crkva je, naime, ovinjak, ija su jedina i nuna vrata Krist (usp. Iv 10,1-10);
Crkva je obraena zemlja ili Boja njiva (usp. 1 Kor 3,9).
53
Danas se postavlja
pitanje je li mogue Crkvu u nae vrijeme predstavljati slikom weba (mree)
bez primisli da bi ta slika bila sveobuhvatna? To ponajvie ovisi o kojem se
aspektu mree misli. O Crkvi bi mogli govoriti kao mrei ako imamo pred
oima tijelo koje je ivo i komunicira izmeu svojih lanova u emu suvremeni
mediji mogu biti od velike pomoi. Ta komunikacija omoguava povezivanje
lanova Crkve meusobno ali isto tako prua mogunost susreta s onima koji
su blizu ili izvan Crkve. Papa Benedikt XVI. u biblijskom svjetlu promatra
to temeljno nagnue ka povezivanju koje novi mediji uspijevaju razviti. Ta
elja za saobraanjem i prijateljstvom utkana je u samu nau ljudsku narav
i ne moe se ispravno shvatiti samo kao odgovor na tehnoloke novine. U
svjetlu biblijske poruke, tu elju treba tumaiti prije kao odraz naeg dioni-
52
PAPINSKO VIJEE ZA DRUTVENA OBAVIJESNA SREDSTVA, Crkva i internet, br. 9.
53
DRUGI VATIKANSKI KONCIL, Lumen gentium. Dogmatska konstitucija o Crkvi (21. XI.
1964.), br. 6. u: Dokumenti, Zagreb, 1986.
Bogoslovska smotra, 81 (2011.) 3, 675 -696
693
tva u komunikacijskoj i sjedinjujuoj ljubavi Boga, koji od itava ovjeanstva
eli uiniti jednu obitelj. Kada osjeamo potrebu pribliiti se drugim osobama,
kada ih elimo bolje upoznati ili pak elimo da drugi nas upoznaju, odgova-
ramo na Boji poziv poziv koji je utisnut u nau narav bia stvorenih na sliku
i priliku Boga, Boga komunikacije i zajednitva.
54
Odluujua se za djelovanje Crkve pokazuje kategorija svjedoenja. Na
drutvenim mreama dananji ovjek svakodnevno trai miljenje u obliku
svjedoanstva, pogotovo se to odnosi na mlade. Na internetskom prostoru
treba biti prisutan primjenjujui direktni ton govora koji karakterizira komu-
nikaciju virtualnog prostora. Nije najvei izazov upotrebljavati nove medije u
pastoralnom djelovanju, ve prije svega biti prisutan u tom svijetu kako bi se
mogla utjeloviti evaneoska vizija ovjeka. Prisutnost Crkve u svijetu medija
vaan je aspekt inkulturacije evanelja, a Crkva zna da treba djelovati unutar
toga svijeta ostajui svjesna vlastita identiteta, tj. injenice da je ona zajednica
konkretnih osoba, utjelovljena u povijest i pozvana oslukivati ovjeka. Ne radi
se o prisutnosti pod svaku cijenu, ve o svjedokoj prisutnosti. Papa Benedikt
XVI. govori o posebnom nainu, zapravo o prolu vjernike prisutnosti u
virtualnom prostoru. Postoji neki kranski nain prisutnosti takoer u digi-
talnom svijetu: on poprima svoj oblik u komunikaciji koja je estita i otvorena,
odgovorna i potuje drugoga. Navijetati evanelje putem novih medija znai
ne samo unositi izriito vjerske sadraje na razne medijske platforme, ve
takoer svjedoiti dosljedno, u vlastitom digitalnom prolu i nainu komuni-
ciranja, opredjeljenja, prioritete, prosudbe koji su duboko povezani s evane-
ljem, i onda kada se o njemu ne govori na izriit nain.
55
Svjedoanstvo kroz
prisutnost i komunikaciju kojom se uspostavlja autentian odnos s drugim
osobama sastavni je dio evangelizacije tog digitalnog kontinenta.
Zakljuak
Evangelizacija se u nae vrijeme nee ograniiti samo na upotrebu medija
u pastoralnom djelovanju ve je Crkva, o emu govori papa Benedikt XVI.
uspostavljajui Papinsko vijee za promicanje nove evangelizacije, pozvana
na pomno promatranje svijeta medija budui da i svijet komunikacija treba
54
BENEDIKT XVI., Nove tehnologije, novi odnosi. Promicati kulturu potivanja, dijaloga i prija-
teljstva.
55
BENEDIKT XVI., Istina, navjetaj i autentinost ivota u digitalnom dobu. Poruka pape
Benedikta XVI. za 45. svjetski dan sredstava drutvenih komunikacija, 2011. godine, u:
htp://www.ika.hr/index.php?prikaz=vijest&ID=129065 (15. II. 2011.).
Jerko VALKOVI, Evangelizacija u eri medija: mogunosti i problemi komuniciranja
694
ugraditi u djelo evangelizacije.
56
Na koncu ovoga teksta u kojem se nastojalo
ukazati na neke aktualne komunikacijske procese i njihovo znaenje za komu-
nikaciju Crkve donosimo neke smjernice za djelovanje Crkve u eri medija.
Treba odolijevati tihom imperativu koji namee medijska logika: biti
vidljiv pod svaku cijenu jer prema spomenutoj logici, ako nisi vidljiv ne posto-
ji! Poruka i govor Crkve smjeraju mnogo dalje i imaju drukiji cilj od medij-
skih poruka a ekasnost djelovanja Crkve ne mjeri se medijskim kriterijima
uspjenosti. Uoi blagdana sv. Ambrozija kardinal Martini je 6. prosinca 1995.
godine u Milanskoj katedrali rekao da krani ne moraju nastojati oko toga
da kristijaniziraju drutvo pomou snanih sredstava moi ve, s velikom zau-
zetou i gotovo ljubomorom, trebaju sauvati razliitost i posebnost kran-
ske poruke u odnosu na rije koja svakodnevno ispunjava javni prostor
57
.
U evangelizaciji mnogo veu pozornost treba stavljati na medije koje
Crkva sama posjeduje i preko kojih moe u javnosti biti prisutna na drukiji
nain. Uz prije spomenutu logiku medijskog selektiranja nije mogue oeki-
vati da e se o vjeri i vjerskom ivotu govoriti samo na nain kako to Crkva
oekuje. Stoga je potrebno okrenuti se vlastitim medijima. Brojna upska i
biskupijska glasila te mnoge radio-emisije ije je ureivanje preputeno Crkvi,
ogromni su potencijal i preko njih se moe ostvariti znaajnija prisutnost na
medijskom podruju.
Komunikacija je put ostvarenja istinskog zajednitva te bi i evangeliza-
cija trebala polagati vanost na oblikovanje autentine komunikacije. Takva se
komunikacija ne iscrpljuje u to ekasnijem ili brem prenoenju informacija
ve u sredite stavlja osobu i njezino darivanje pri emu po uzoru na Isusa
Krista kojega Communio et progressio naziva savrenim komunikatorom
dati ivot za drugoga oznaava puninu komuniciranja.
58
Razradba teologije
komunikacije trebala bi dati znaajan doprinos toj zadai. Komunikacija kako
u drutvu tako i unutar Crkve nije sama sebi ni smisao ni cilj, ve je put ostva-
renja zajednitva.
Da bi mogla ivjeti i djelovati kao zajednica, unutar same Crkve treba
promovirati susretanje, razmjenu, govor, komunikaciju. Crkva treba komuni-
cirati. I Crkvi je potrebna javnost kao prostor suoavanja razliitih iskustava,
promiljanja i djelovanja vjernika. Prihvaanje i podnoenje razliitosti ne
56
BENEDIKT XVI., Ubicumque et semper. Pismo o uspostavi Papinskog vijea za promicanje
nove evangelizacije, Rim, 2010.
57
Carlo Maria MARTINI, Ceun tempo per tacere e un tempo per parlare, Milano, 1995., 10.
58
PAPINSKO VIJEE ZA SREDSTVA DRUTVENOG PRIOPIVANJA, Communio et pro-
gressio. Naputak o sredstvima drutvenog priopivanja, Zagreb, 2002., br 11.
Bogoslovska smotra, 81 (2011.) 3, 675 -696
695
doivljava se kao uruavanje monolitne slike Crkve ve postaje nain i prostor
dijaloga, zajednikog hoda i rasta.
U eri medija Crkva moe obogatiti drutvo nekim dimenzijama i isku-
stvima koje mediji sami ne posjeduju. Autentino komuniciranje se ne moe
odvijati bez usmjerenosti prema unutranjosti, bez kontemplativnog pogleda
na svijet to upuuje na potrebu trenutaka utnje i oslukivanja te odmaka od
ponuenih sadraja. Medijsko drutvo instantne prisutnosti te trajnog pre-
zenta ima potrebu za oivljavanjem memorije koja otkriva cilj, usmjerava na
put i djelovanje koji su nuni za istinski razvoj osobnog i vjerskog identiteta.
Vanost i snaga medija u dananjem drutvu i Crkvi ne bi se smjela
apsolutizirati. Potrebna je svojevrsna demitologizacija uloge medija te isto-
vremeno promoviranje drukijih naina komuniciranja, novih oblika prisut-
nosti i svjedoenja (komunikacijska snaga Rijei Boje, liturgija, karitativno
djelovanje itd.).
Evangelizacija se ne moe odvijati mimo ili bez medija jer mediji nisu
neto to se pridodaje dananjem ovjeku i drutvu, ve su ivotno okrue-
nje i kultura u koju se Crkva treba utjeloviti kako bi susrela ovjeka i kako bi
dananju kulturu mogla prodahnjivati evaneljem.
Summary
EVANGELISATION IN THE ERA OF MEDIA: OPPORTUNITIES AND
PROBLEMS OF COMMUNICATION
Jerko VALKOVI
Theology in Rijeka Dislocated Studies of Catholic Faculty of Theology, University of Zagreb
Tizianova 15, HR 51 000 Rijeka
jerko.valkovic@gmail.com
If in the past the Church saw the media an appropriate source of pastoral activity and
thought about their needs, in more recent times it sees this as a new culture and points
out its signicance in shaping social processes. Keeping in mind rapid technological
development particularly obvious in the area of social communication and the sig-
nicance of communication in life in general, we see that today it is necessary to pay
greater atention to communication processes themselves. This does not relate merely
to new methods of communication but to the changing role and relations between
collocutors oering new opportunities to participate in public life and to personally
experience these changes in society and institutions that for centuries communicated
Jerko VALKOVI, Evangelizacija u eri medija: mogunosti i problemi komuniciranja
696
along dierent communication templates. Starting from the fact that evangelisation
presumes delity to the Gospel but also to man to whom it is directed, knowing com-
munication processes in the Church could help us to beter understand man, his way
of experiencing and communication but also for the Church to be more involved in
dialogue with and the life of society.
Starting from the image of the Church that exists in todays public and that it
was on the most part actually created through the media, in this article the author
speaks about the nature of communication in modern society and in particular em-
phasising basic criteria of activities in the media. The manner of communication in
todays society urges the Church to communication and to include a larger number of
people in communication with the public. In the second part of the article the author
writes about new media. It oers numerous opportunities that enable rapid access
to information, enhancing new communication methods and creating new forms of
togetherness. Action presents us with new questions because we experience space and
time, bodiness in a dierent way and this changes in relation to collocutors, seting up
(virtual) communities. We are also faced with a dierent way of experiencing faith and
divinity. The Church is called to face up to these new challenges.
Key words: evangelisation, media, communication, public, social networks.