You are on page 1of 27

DOI: 10.5613/rzs.42.1.

3
UDK: 61:179](497.5)
316.644-054.5(497.5):577.21
Izvorni znanstveni rad
Primljeno: 30. 3. 2012.

Kiborzi i djeca po narudbi 2.0:


prihvaenost koncepcija poslijeljudskog
ivota u hrvatskom drutvu
Krunoslav NIKODEM
Odsjek za sociologiju Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu, Hrvatska
knikodem@ffzg.hr
Ivana BRSTILO
Odjel za sociologiju, Hrvatsko katoliko sveuilite, Hrvatska
ivana.brstilo@unicath.hr
Razvoj suvremene biotehnologije i bioznanosti otvara mnoge mogunosti, pitanja
i prijepore, ne samo u smislu opih drutvenih, kulturnih i ekonomskih promjena, nego i u smislu promjena u izgradnji ljudskog identiteta i kriterija odreivanja samoga ljudskog bia. U teorijskom smislu rad se temelji na teorijskim
stajalitima posthumanizma, transhumanizma i biokonzervativizma. U empirijskom smislu rad se temelji na rezultatima empirijskog istraivanja provedenog
2009. godine na reprezentativnom uzorku punoljetnog stanovnitva Hrvatske (N
= 1000). U radu se analiziraju dvije koncepcije poslijeljudskog ivota: kiborg
i dijete po narudbi. Opa hipoteza rada jest da e spomenute koncepcije poslijeljudskog ivota, s obzirom na pretpostavljenu tradicionalnost sociokulturnog
konteksta hrvatskog drutva, biti prihvaene tek u manjoj mjeri. Osim toga, u
radu se postavlja i vie radnih hipoteza. Dobiveni rezultati potvruju opu hipotezu rada, dok dio radnih hipoteza nije potvren.
Kljune rijei: poslijeljudsko, posthumanizam, transhumanizam, biokonzervativizam, kiborg, djeca po narudbi

1. Uvod
Shvaa li ozbiljnost takve tvrdnje, Powell? Ta reenica, napisana prije
sedamdeset i jednu godinu, odgovor je robota (QT-I-a) ljudskom biu (Gregoryju Powellu) na njegovu tvrdnju da su tog robota sastavila dva ljudska
bia. Rije je o dijalogu s poetka kratke prie Isaaca Asimova koja je pod
naslovom Reason objavljena 1941. godine. Robot Cutie (QT-I) postavlja
pitanje o svom porijeklu te nakon naznaenog odgovora, uz obrazloenje o
REVIJA ZA SOCIOLOGIJU 42 (2012), 1: 6187

ISSN 0350-154X

61

Krunoslav Nikodem, Ivana Brstilo: Kiborzi i djeca po narudbi 2.0..., Revija za sociologiju 42 (2012), 1: 6187

ljudskom stvaranju robota, i nakon daljnjeg obrazloenja o ljudima, planetu


Zemlji i robotima kao radnicima, postavlja sljedee pitanje: Oekuje li od
mene da povjerujem u jednu tako sloenu i nevjerojatnu hipotezu kakvu si
upravo izrekao? to ti misli da sam ja? (Asimov, 1993: 62, 64).
Razvoj suvremenoga tehnoznanstvenog sustava, posebice kibernetike,
raunalne tehnologije i biotehnologije, otvara mnoge mogunosti, pitanja
i prijepore, ne samo u smislu opih drutvenih, kulturnih i ekonomskih
promjena, nego i u smislu promjena u izgradnji ljudskog identiteta i kriterija odreivanja samoga ljudskog bia. Naime, smatramo posve jasnim da
je dominantno podruje napredovanja znanosti i tehnologije u 21. stoljeu
upravo podruje ljudskog tijela i svijesti. Stoga vie nije dovoljno razmatrati dva pravca irenja tehnoznanstvenog sustava: prvi, prema prirodi, to
oznaava kolonizaciju prirode, i drugi, prema drutvu, gdje drutvo sve vie
postaje tehnoloki ovisnim, nego je nuno razmatrati i trei pravac irenja
tehnoznanstvenog sustava gdje se ljudsko postavlja kao konana granica
(Nikodem, 2004a: 182; Nikodem, 2008). Biotehnoloko poboljavanje
ljudskog ivota, u konanici usmjereno k novom stvaranju, u opem
smislu opravdava se opstankom ljudske vrste. Mi smo svoju okolinu tako
radikalno izmijenili da sada moramo izmijeniti i sami sebe da bismo mogli
opstati u toj novoj okolini (Wiener, 1964: 65).
Osnovni pojmovi i koncepcije ovog rada su kiborg, dijete po narudbi, poslijeljudsko i posthumanizam. Pojam kiborga (kibernetiki organizam) oznaava ivi organizam unutar kojega je ugraen stroj
to donosi promjene i poboljanje funkcija tog ivog organizma. Kiborg je
organizam koji je dijelom ivo bie, a dijelom stroj (Clynes i Kline, 1960:
27, 74). Razliite koncepcije kiborga, kao suelja ljudskog tijela i svijesti
i tehnologije, mogu se koristiti u smislu obnavljanja izgubljenih funkcija
organizma i/ili nadomjetanja izgubljenih organa i dijelova tijela, zatim u
smislu normaliziranja nekog organizma, u smislu preoblikovanja koje
izravno smjera poslijeljudskom i u smislu pojaavanja postojeih ljudskih sposobnosti (Gray, Mentor i Figueroa-Sarriera, 1995: 3). Dijete po
narudbi predstavlja koncepciju koja proizlazi iz razvoja suvremene biogenetike i biotehnologije u smislu mogunosti odreivanja osnovnih genskih karakteristika djeteta u samom zaetku njegova ivota. Sam pojam
preuzimamo od Fukuyame koji se koristi i drugim pojmom djeca po
mjeri (Fukuyama, 2003: 104, 102). U literaturi se koriste i pojmovi dizajnirana djeca (Harris, 2007: 143), te djeca izbora (Robertson, 1994),
gdje se ta koncepcija suprotstavlja djeci sluaja (Hughes, 2004: 135). Ra62

Krunoslav Nikodem, Ivana Brstilo: Kiborzi i djeca po narudbi 2.0..., Revija za sociologiju 42 (2012), 1: 6187

zvoj djeteta po narudbi moe ukljuivati razliite biogenetike i biomedicinske postupke, od razliitih postupaka umjetne oplodnje do genetikog
skeniranja embrija ili fetusa (Robertson, 1994: 10) i poboljanja sluajne
kombinacije gena (Harris, 2007: 143).
Odreivanje koncepcija poslijeljudskog i posthumanizma izlaemo
u drugom dijelu rada. Uvodno tek moemo istaknuti kako se unutar tih
koncepcija ljudski ivot promatra kao objekt tehnolokog dizajna, kombinacija informacija i biotehnologije (Best i Kellner, 2001: 198).
Rad, uz uvod i zakljuak, sadrava etiri dijela. Nakon ovoga prvog
i uvodnog dijela u kojem dajemo pregled sadraja rada i kratka odreenja
osnovnih pojmova i koncepcija, u drugom dijelu rada ukratko izlaemo
osnovna teorijska stajalita posthumanizma i osnovne teorijske pristupe
koncepcija poslijeljudskog ivota, s posebnim naglaskom na sueljavanje
suprotstavljenih stajalita transhumanizma i biokonzervativizma. Trei
dio rada sadrava kratke metodoloke napomene o uzorku i nainu provedbe empirijskog istraivanja na ijim se rezultatima temelji ovaj rad. Takoer navodimo opu hipotezu i nekoliko radnih hipoteza. U etvrtom dijelu
rada dajemo pregled osnovnih rezultata empirijskog istraivanja i usporedbu tih rezultata s rezultatima koji su dobiveni istraivanjem iz 2005. godine
na prigodnom uzorku studenata pet fakulteta Sveuilita u Zagrebu. Peti dio
rada sadrava analizu koncepcija poslijeljudskog ivota u sociokulturnom
kontekstu suvremenoga hrvatskog drutva. U zakljunom dijelu analiziramo
dobivene rezultate, kako u uem kontekstu postavljenih hipoteza, tako i u
irem kontekstu razvoja biotehnologije i bioznanosti.
2. Posthumanizam i teorijski pristupi koncepcijama poslijeljudskog ivota
Cjelokupna povijest ljudskih drutava, izmeu ostalog, obiljeena je idejnim konstruktima, teorijama i praksama koje su smjerale uspostavi kriterija
odreivanja ljudskoga. Razliita razdoblja razvoja drutva nudila su, a esto
i nametala, razliite kriterije u tom smislu. Unutar tih okvira posthumanizam se pojavljuje kao teorija i praksa odreivanja ljudskoga kroz biotehnoloko posredovanje. Ostavljajui kriterije prirode, mita, religije, evolucije,
kulture, politike i nacije, posthumanizam, u odreivanju razlika ljudskog i poslijeljudskog, preuzima kriterije tehnologije i znanosti. Razlikovanje ljudskog i poslijeljudskog uglavnom se temelji na razlikovanju
biolokog i poslijebiolokoga inteligentnog ivota. Ljudsko (bioloko) se,
uglavnom pod utjecajem prosvjetiteljstva, povezuje s racionalnou, slo 63

Krunoslav Nikodem, Ivana Brstilo: Kiborzi i djeca po narudbi 2.0..., Revija za sociologiju 42 (2012), 1: 6187

bodnom voljom, autonomijom i samosvijeu kao osnovama ljudskog identiteta. S druge strane, poslijeljudsko (poslijebioloko) konstruira se kroz
informacijske obrasce unutar biolokog okvira (tijela) (Hayles, 2006: 160).
Posthumanizam se u tom smislu pojavljuje kao vjera u umjetno poboljanu evoluciju, koja se temelji na ontolokoj promjeni ne samo prirode
ljudskih drutava nego i samih ljudskih tijela (Terranova, 2000: 270). No
u opem smislu ideja posthumanizma kao ideja nadilaenja modernog
humanizma moe se pronai u klasinim teorijskim sustavima, primjerice
u Marxovoj kritici lane univerzalnosti graanske moralnosti, Nietzscheovoj kritici kranske etike, demokracije i socijalizma te Heideggerovoj
kritici metafizike (Feenberg, 2000: 152). U suvremenim teorijskim pristupima posthumanizam se kao teorijski pojam razvija unutar strukturalizma
i poststrukturalizma, gdje se humanizam odbacuje kao filozofska iluzija, a
suvereni subjekt zamjenjuje sustavom jezika i elja (Lvi-Strauss, Barthes,
Foucault, Lacan), socioekonomskim strukturama (Althusser), te medijima i
tehnologijom (Baudrillard) (Best i Kellner, 2001: 181). Tako je primjerice
Foucaultov navod iz predgovora Rijei i stvari o tome da je utjeno [...]
razmiljati kako je ovjek tek nedavno otkrie, figura niti dva stoljea stara, novi nabor u naoj spoznaji, i da e nanovo nestati im naa spoznaja
otkrije novi oblik (Foucault, 2002: xxv), postao opim mjestom veine
teorijskih analiza posthumanizma.
Posthumanizam se pojavljuje i prije i poslije humanizma. Prije u smislu ukorijenjenosti ljudskog bia ne samo u biolokom svijetu, nego i u tehnolokom svijetu (protetska koevolucija ljudi i tehnike),
a poslije u smislu povijesnog razdoblja temeljenog na decentralizaciji
ljudskog bia (Wolfe, 2010: xv). Neki autori navode kako posthumanizam ne oznaava ukidanje humanizma, nego prije njegovu unutranju
kritiku (Badmington, 2003: 22). U opem smislu posthumanizam se moe podijeliti na tri pristupa: prvi, koji proizlazi iz kritike teorije koncepcija humanizma i ljudskog subjekta; drugi, koji analizira razvoj znanosti
i tehnologije i utjecaj tog razvoja na ljudsko tijelo; trei, koji je povezan
s razvojem reproduktivnih tehnologija, biotehnologije i genetike (Lister i
dr., 2009: 282).
Posthumanizam tematizira poslijeljudski ivot, a razvoj koncepcija
poslijeljudskog ivota temelji se na osnovnoj idejnoj konstrukciji kiborga,
odnosno na zamjeni promjena vanjskog okolia (priroda, drutvo, planet) promjenama unutranjeg okolia (ljudsko tijelo i svijest). Prema N.
Katherine Hayles poslijeljudsko stajalite temelji se na nekoliko pretpo64

Krunoslav Nikodem, Ivana Brstilo: Kiborzi i djeca po narudbi 2.0..., Revija za sociologiju 42 (2012), 1: 6187

stavki: prvo, istie se vanost informacijskih obrazaca ispred materijalnosti, te se bioutjelovljenje (ivot) promatra kao povijesna sluajnost, a ne
neumitnost ivota (evolucije); drugo, samosvijest se promatra kao usputna
pojava evolucije, a ne kao temelj ljudskog identiteta; tree, tijelo se predstavlja kao izvorna proteza kojom su ljudi nauili upravljati, a zamjena
tijela nadomjescima predstavlja nastavak procesa koji je poeo davno prije
razvoja ljudske vrste; i etvrto, ljudsko tijelo se oblikuje tako da moe biti
beavno spojeno s inteligentnim strojem. Za poslijeljudsko stajalite
nema bitne razlike izmeu egzistencije ljudskog tijela i raunalne simulacije, kibernetikog mehanizma i bioorganizma, svrhovitosti robota i ljudskih
ciljeva (Hayles, 1999: 23). Poslijeljudsko stanje temelji se na mehanizaciji
ljudskog i tehnologizaciji prirodnog, na sve nejasnijim granicama vrsta i
samog ljudskog tijela, te na stvaranju novih drutvenih i osobnih svjetova
(Graham, 2004: 15). Ako ljudsku bit predstavlja sloboda od volje drugih,
poslijeljudsko je poslije ne zbog toga to bi nuno bilo neslobodno, ve
zbog toga to vie ne postoji nain identificiranja volje pojedinanog jastva
koja se moe jasno razlikovati od volje drugih (Hayles, 1999: 4). Oblikovanje poslijeljudskog temelji se na dvije kljune dijalektike: prisutnosti/
odsutnosti i obrasca/sluajnosti, unutar kojih se javljaju koncepti materijalnosti, informacije, mutacije i hiperrealnosti (Hayles, 1999: 247250).
Jedan od osnovnih ciljeva posthumanizma u opem smislu jest
oslobaanje od ogranienosti ljudskih tijela i radikalno produenje ivota
(Horrobin, 2006: 280), koje bi trebalo voditi ka konanoj pobjedi nad
smru. U razmatranju procesa bitnog produenja ljudskog ivota (u konanici usmjerenih k besmrtnosti) istiu se najmanje dva mogua puta: prvi,
zamjena odreenih dotrajalih dijelova tijela (organa, udova), proizala iz
potrebe ili elje, novim dijelovima (koji mogu biti bioloke ili nebioloke
replike), te drugi, potpuno uranjanje u virtualne svjetove (Seidel, 2009:
45). Posthumanizam predstavlja moralnost koja vie nije utemeljena na
konanosti ljudskog bia (Le Breton, 2004: 3) i time otvara niz moralnih i
socijalnih pitanja i prijepora.
U analizi prijepora oko tehnolokog poboljavanja ljudske vrste
nameu se dva suprotstavljena stajalita. Prvo stajalite, koje se naziva
transhumanizam, zagovara tehnoloka poboljanja te smatra da se sadanja ljudska priroda moe poboljati koritenjem primijenjenih znanosti
(u smislu produljenja ivotne dobi, poboljanja zdravlja te proirenja intelektualnih i fizikih sposobnosti). Drugo stajalite, tzv. biokonzervativizam, protivi se mogunostima tehnoznanstvene intervencije u ljudsku
65

Krunoslav Nikodem, Ivana Brstilo: Kiborzi i djeca po narudbi 2.0..., Revija za sociologiju 42 (2012), 1: 6187

prirodu, te istie kako bi tehnologija poboljavanja ljudi mogla voditi


dehumanizaciji. Prvo stajalite veim dijelom proizlazi iz sekularnog
humanizma i prosvjetiteljstva, dok se drugo stajalite djelomice temelji
na sekularnom humanizmu, ali i na religijskim uenjima (Bostrom, 2005:
202203). Za transhumanizam tehnologija predstavlja krajnje sredstvo
ostvarivanja vee kontrole nad prirodnim svijetom, ljudskim tijelom i samom evolucijom. Autori koji zagovaraju transhumanistika stajalita istiu kako e biotehnoloka modifikacija ljudske prirode predstavljati, ako
nita drugo, jedno poboljanje nae osnovne humanosti, te u prilog tomu
nude dva blisko povezana argumenta; prvi, poboljanje e unaprijediti nau
humanost, i drugi, poboljanje nee degradirati nau humanost (Wilson i
Haslam, 2009: 251). Prema transhumanistikim pogledima tehnologije
ljudskog poboljavanja trebale bi biti dostupne svima u svrhu ostvarivanja morfoloke slobode svih pojedinaca i reproduktivne slobode svih
koji ele biti roditelji (Bostrom, 2005: 203). Uskoro stvaranje djece nee
zahtijevati oeve, a majke rodilje e razvojem umjetnih maternica postati
jednom od opcija. Homoseksualni parovi imat e bioloku djecu genski
povezanu s obama partnerima (Hughes, 2004: 21). Jedno od klasinih
stajalita transhumanizma jest da su ljudi openito sretniji kad imaju
veu kontrolu nad svojim ivotima, a tehnologija i demokracija su dva
kljuna puta po kojima moemo ostvariti veu kontrolu nad svojim ivotima (Hughes, 2004: 8). Umjesto dugotrajnih procesa socijalizacije, obrazovanja, pruanja zdravstvenih usluga i socijalne skrbi, transhumanizam
predlae proizvodnju vee inteligencije, veih kognitivnih mogunosti i
boljeg zdravlja kroz tehnologije ljudskog poboljavanja (Harris, 2007: 2).
Jedan od poznatijih zagovornika transhumanizma je i australski konceptualni umjetnik Stelarc koji istie kako je ljudsko tijelo zastarjela kategorija. Za Stelarca, tehnoloko koloniziranje tijela predstavlja kraj evolucije.
Primjena biotehnologije otvara mogunosti ukidanja raanja (izvantjelesna
oplodnja i njega fetusa) i smrti (zamjena dotrajalih dijelova tijela). S
obzirom na sve nepovoljnije ivotne uvjete u prirodi, da bi se prilagodilo, tijelo mora postati besmrtnim (Stelarc, 2000: 561567). Paradigmatski
prikaz transhumanizma daje James Hughes koji istie kako e nam u
21. stoljeu transhumane tehnologije omoguiti dulji ivot te da budemo
pametniji i da imamo veu kontrolu nad vlastitim emocijama i tijelima. I
ne samo to. Takoer e nam omoguiti kloniranje, mijeanje ljudske i ivotinjske DNA i genetiku modifikaciju naih tijela u estetske svrhe. Ugradit
emo raunala u svoja tijela i umove, te simulirati ljudske mozgove u rau66

Krunoslav Nikodem, Ivana Brstilo: Kiborzi i djeca po narudbi 2.0..., Revija za sociologiju 42 (2012), 1: 6187

nalima. Svakim e danom nai sugraani ubrzano postajati sve udnijima,


stoga emo trebati nove kategorije i novo razumijevanje demokracije kako
bismo stvorili novi smisao svijeta (Hughes, 2004: 77).
Spomenuta stajalita pretrpjela su brojne kritike. Tako primjerice
Francis Fukuyama istie da najvanija opasnost od suvremene biotehnologije lei u njezinoj mogunosti izmjene ljudske naravi, ime bismo
uli u poslijeljudsku fazu povijesti to bi bio kraj ovjeka (Fukuyama,
2003: 18). Fukuyama analizira mogunosti i prijepore primjene suvremene biotehnologije i bioznanosti u nekoliko podruja, a to su prouavanje
mozga, neurofarmakologija i nadzor nad ponaanjem, produljivanje ivota
i genetiko inenjerstvo. Pritom navodi kako e prvi korak prema veem
nadzoru roditelja nad genetskim sastavom svoje djece doi ne od genetskog inenjerstva nego s genetskim dijagnozom i pregledom zametka prije
usaivanja. U budunosti e moda postati redovit postupak da roditelji
daju zametke na pregled za mnoge bolesti, pa bi samo zametci s pravim
genima bili usaeni u majinu utrobu, a ostali odstranjeni (Fukuyama,
2003: 100). Za Fukuyamu krajni cilj suvremene biotehnologije i bioznanosti jest dijete po mjeri te mogunosti dobivanja djece po narudbi
(Fukuyama, 2003: 102107). S tim u vezi, pojavljuju se mogunosti utrke u genetskom naoruavanju djece (Fukuyama, 2003: 126) iju predigru
ve moemo pratiti kroz suvremene reforme obrazovnog sustava. Slinu
argumentaciju moemo nai i kod Leona Kassa koji navodi da ako veina djece dobiva poboljanje pamenja ili stimulacijske droge, neuspjeh
roditelja da svom djetetu to omogui moe biti oznaen kao zanemarivanje
djeteta (Kass, 2003: 16). Fukuyaminu upozorenju da primjena biotehnologije, kako je primjerice zagovaraju transhumanisti, moe prouzroiti
da na neki nain izgubimo svoju ljudskost i naruavanje samog temelja
ljudskog smisla za moral (Fukuyama, 2003: 130131), moe se pridruiti Kassovo o prijetnji dehumanizacije i obeanju superhumanizacije
(Kass, 2003: 10). Prema Kassu, stajalite da bi ljudski ivot bio bolji
bez smrti u stvari oznaava stajalite da bi ljudski ivot bio bolji kad bi
bio neto drugo od ljudskog (Kass, 2001). U analizi moguih negativnih
posljedica primjene biotehnologije Kass priziva poznate oznake igranja
Boga i vrloga novog svijeta, te istie nunost razlikovanja primjene
biotehnologije u smislu terapije (koju smatra prihvatljivom) i poboljanja (koju smatra neprihvatljivom) (Kass, 2003: 912). Za Kassa, pokuaji pretvaranja ljudskog bia u neto vie mogu znaiti dehumanizaciju
(Kass, 2003: 20). Slina stajalita zastupa i Jrgen Habermas koji navodi

67

Krunoslav Nikodem, Ivana Brstilo: Kiborzi i djeca po narudbi 2.0..., Revija za sociologiju 42 (2012), 1: 6187

da primjena genske manipulacije kod djece proizlazi iz brisanja granice


izmeu osoba i stvari (Habermas, 2006: 24). Za Habermasa [e]ksplozivna mjeavina darvinizma i ideologije slobodne trgovine, koja se oko
prijelaza iz 19. u 20. stoljee pod svodom Pax britanicae rairila, ini se
da se danas obnavlja u znaku globalnoga neoliberalizma. Vie se dodue
ne radi o socijaldarvinistikom prepoopavanju biologijskih uvida, nego o
istodobno medicinski i ekonomski osnovanom labavljenju socijalnomoralnih stega biotehnikog napretka (Habermas, 2006: 34). Kritiku razvoja
suvremene biotehnologije i bioznanosti u spomenutom smislu moemo nai i kod Jeremyja Rifkina koji postavlja pitanje [n]e bi li umjetno stvaranje ivota moglo nagovijestiti kraj prirodnog svijeta? (Rifkin, 1999:
15). Rifkin upozorava da bi [n]ovoroenad po mjeri mogla utrti put
nastanku eugenike civilizacije u dvadesetprvom stoljeu (Rifkin, 1999:
21) te kako [m]ogunost stvaranja novoga eugenikog ovjeka i ene
vie nije san ludih politikih demagoga nego potroaka opcija u bliskoj
budunosti i silno unosno komercijalno trite (Rifkin, 1999: 149). Kao i
drugi autori koji kritiki analiziraju razvoj biotehnologije, i posebice njegovu aktualnu i potencijalnu primjenu, i Rifkin upozorava da bi on mogao
dovesti do gubitka ono[ga] to smo tako silno eljeli obogatiti, a to je
naa ljudskost (Rifkin, 1999: 217). Nick Bostrom u opem smislu navodi tri tipa straha koji su povezani s razvojem poslijeljudskih oblika ivota:
prvi oznaava strah da sam proces posthumanizacije oznaava svojevrsnu degradaciju ljudskoga; drugi oznaava strah da bi poslijeljudski oblici
ivota mogli predstavljati prijetnju obinim ljudima; i trei, da razvoj
poslijeljudskih oblika ivota otvara mogunosti nastanka natprirodnih
(superprirodnih) bia (Bostrom, 2005: 204). Na kraju ovog teorijskog
dijela dajemo saeti shematski prikaz osnovnih pretpostavki navedenih suprotstavljenih stajalita.
Shema 1. Saetak osnovnih pretpostavki pro i kontra biotehnoloke
promjene ljudskog

Zagovaratelji biotehnoloke promjene


ljudskog
Ne postoji ljudska bit (ljudska priroda
je dinamina i stalno se razvija)
Naglasak na nesutinskim kvalitetama
(npr. inteligencija, samokontrola)
Naglasak na dijelovima jastva iznad
prirode: ljudska jedinstvenost
68

Protivnici biotehnoloke promjene


ljudskog
Postoji ljudska bit (ona je dana i
strogo odreena)
Naglasak na sutinskim kvalitetama
(npr. emocije, toplina, djelovanje)
Naglasak na dijelovima jastva u
prirodi: ljudska priroda

Krunoslav Nikodem, Ivana Brstilo: Kiborzi i djeca po narudbi 2.0..., Revija za sociologiju 42 (2012), 1: 6187

Kvalitete ljudske prirode kao


modularni dijelovi koji zasebno mogu
biti poboljani
Odbijanje prirodnog kao kriterija
za normativno odreivanje dobrog i
ispravnog
Privilegiranost racionalne spoznaje
(inteligencija, misao, djelatna
svijest)
Tehnologije poboljavanja ne utjeu
na kvalitete koje su kljune za osobni
identitet
Biotehnoloke promjene predstavljaju
dobitak ljudskosti
Biotehnoloke promjene e
proizvesti superljudska bia

Naglasak na nedjeljivosti i ouvanju


cjeline ljudske prirode
Zatita prirodnog kao kriterija za
normativno odreivanje dobrog i
ispravnog
Privilegiranost neracionalne spoznaje
(emocije, tenje, iskustvena svijest)
Tehnologije poboljavanja utjeu na
kvalitete koje su kljune za osobni
identitet
Biotehnoloke promjene predstavljaju
gubitak ljudskosti
Biotehnoloke promjene e
proizvesti dehumanizirana bia

Izvor: Wilson i Haslam, 2009: 256

3. Metodoloke napomene
3.1. Uzorak
Rad se temelji na analizi rezultata empirijskog istraivanja provedenog
u sklopu projekta Supsidijarnost u hrvatskom drutvu (203-19415330732) pod vodstvom prof. dr. sc. Stjepana Balobana. Istraivanje je provedeno usmenom anketom tijekom prosinca 2009. godine. Realiziranim
je uzorkom obuhvaeno tono 1000 sudionika iz 70 naselja odnosno 100
razliitih lokacija (sample points). Istraivanje je provedeno na probabilistiki izabranom, vieetapno stratificiranom uzorku punoljetnog stanovnitva Hrvatske. Teritorijalni plan uzorka temeljen je na administrativnoj
podjeli na upanije te podjeli na razmjerno homogene regije, izdvojene
faktorskom i klasterskom analizom vie od 30 relevantnih demografskih
pokazatelja iz popisa stanovnitva. Izbor jedinica (naselja) unutar regija i
upanija proveden je metodom sluajnog izbora bez povrata, pri emu je
svaka jedinica imala vjerojatnost izbora proporcionalnu broju stanovnika
s kojim sudjeluje u nadreenoj stratifikacijskoj jedinici uzorka. Adrese
kuanstava u kojima je provedeno anketiranje izabrane su sistematski s
popisa adresa na pojedinoj lokaciji, a izbor ispitanika unutar kuanstava
izvren je metodom Troldahla i Cartera. Usporedba strukture realiziranog
uzorka i populacije, s obzirom na osnovne sociodemografske karakteri 69

Krunoslav Nikodem, Ivana Brstilo: Kiborzi i djeca po narudbi 2.0..., Revija za sociologiju 42 (2012), 1: 6187

stike, pokazala je odstupanja u odnosu na stupanj obrazovanja. S tim u


skladu, podaci su ponderirani prema kriteriju obrazovanja (v. u: Rihtar
i Franc, 2011). Sve analize izvrene su na ponderiranom uzorku (N =
1387). Struktura uzorka prema spolu, dobi i stupnju obrazovanja je sljedea:
Tablica 1. Struktura uzorka prema spolu, dobi i stupnju obrazovanja

%
Spol
enski
muki
Dob
do 30 godina
31 40
41 50
51 60
61 i vie godina
Stupanj obrazovanja
bez kole
1 4 razreda osnovne kole
5 8 razreda osnovne kole
srednja kola dvogodinja i
trogodinja
srednja kola etverogodinja
via kola
visoka, fakultet

51,2
48,8
21,1
17,3
19,4
19,2
23,0
3,0
7,2
29,8
18,4
26,6
6,5
8,5

3.2. Mjerni instrumenti


Za empirijsko istraivanje koncepcija poslijeljudskog ivota konstruiran je
instrument sastavljen od est tvrdnji koje sadrajno obuhvaaju dvije koncepcije proizile iz razvoja kibernetike i biotehnologije, a to su koncepcije
kiborga i djeteta po narudbi. Dobiveni rezultati usporeuju se s rezultatima istraivanja koje je provedeno 2005. godine na prigodnom uzorku
studenata pet fakulteta Sveuilita u Zagrebu (N = 492). Navedene koncepcije analiziraju se s obzirom na osnovne sociodemografske karakteristike
ispitanika (spolna, dobna i obrazovna struktura, stupanj obrazovanja oca i
majke, mjeseni prihodi), politike orijentacije i osnovne religijske karak70

Krunoslav Nikodem, Ivana Brstilo: Kiborzi i djeca po narudbi 2.0..., Revija za sociologiju 42 (2012), 1: 6187

teristike ispitanika (institucionalna religijska praksa, religioznost, uvjerenje


o postojanju Boga).1 U istraivanju politikih orijentacija ispitanika te njihovih osnovnih religijskih karakteristika koristila su se pitanja zatvorenog
tipa gdje se traila samoprocjena ispitanika.2
3.3. Hipoteze
Osnovni je cilj rada prezentacija i analiza rezultata empirijskog istraivanja
koncepcija poslijeljudskog ivota u suvremenom hrvatskom drutvu.
Opa hipoteza:
U radu polazimo od ope hipoteze da analizirane koncepcije poslijeljudskog ivota nee biti prihvaene, odnosno da e pojedine tvrdnje, koje
predstavljaju sadraj tih koncepcija, biti prihvaene tek u manjoj mjeri.
Opu hipotezu temeljimo na rezultatima dosadanjih teorijskih i empirijskih istraivanja koji ukazuju da u suvremenom hrvatskom drutvu i dalje
prevladavaju tradicionalna obiljeja, u opem drutvenom, kulturnom i religijskom smislu (Cifri, 2003; Nikodem, 2004b; Marinovi Jerolimov, 2005;
Baloban, 2005; rpi i Zrinak, 2010).
Radne hipoteze:
S obzirom na naznaene analize u radu postavljamo i sljedee radne
hipoteze:
1. Ispitanici mlae ivotne dobi bit e skloniji prihvaanju koncepcija poslijeljudskog ivota, za razliku od ispitanika starije ivotne dobi;
Cjeloviti prikaz rezultata empirijskog istraivanja provedenog u sklopu projekta Supsidijarnost u hrvatskom drutvu (203-1941533-0732) objavljen je u asopisu Bogoslovska
smotra (god. 81, 2011, br. 4). Distribucije postotaka na tim pitanjima mogu se nai u: rpi
i Mravunac, 2011.
2
Politike orijentacije: U politikim pitanjima ponekad govore o ljevici, centru i desnici. Kako biste u tom smislu oznaili svoje uvjerenje? U odgovorima koristite ocjene od
1 do 10, pri emu 1 oznauje krajnje lijevu, a 10 krajnje desnu politiku orijentaciju. Za
potrebe analize podaci su rekodirani na sljedei nain: 13 = lijevo; 47 = centar; 810
= desno. Samoprocjena religioznosti: Neovisno o tome idete li u crkvu ili ne, biste li
se nazvali: 1. Religioznom osobom; 2. Nereligioznom osobom; 3. Uvjerenim ateistom; 4.
Agnostikom; 5. Ne znam; 6. Nema odgovora. Uvjerenje o postojanju Boga: Koja se od
ovih tvrdnji najvie slae s Vaim uvjerenjima: 1. Ne mislim da postoji neka vrsta duha,
Bog ili ivotna sila; 2. Ne znam to da mislim; 3. Postoji neka vrsta duha ili ivotne
sile; 4. Postoji osobni Bog (Bog osoba); 5. Ne znam; 6. Nema odgovora. U analizi su
iskljueni oni ispitanici koji na ta pitanja nisu dali odgovor ili su odgovorili Ne znam.
Institucionalna religijska praksa: Osim vjenanja, pogreba i krtenja, koliko esto pohaate vjerske obrede u posljednje vrijeme: 1. Nikada, gotovo nikada; 2. Rjee od jednom
godinje; 3. Jednom godinje; 4. Samo za vjerske blagdane; 5. Jednom mjeseno; 6. Jednom tjedno; 7. Vie nego jednom tjedno.
1

71

Krunoslav Nikodem, Ivana Brstilo: Kiborzi i djeca po narudbi 2.0..., Revija za sociologiju 42 (2012), 1: 6187

2. Ispitanici s viim stupnjem obrazovanja bit e skloniji prihvaanju koncepcija poslijeljudskog ivota, za razliku od ispitanika s niim stupnjem
obrazovanja;
3. Ispitanici politiki lijevo orijentirani bit e skloniji prihvaanju koncepcija poslijeljudskog ivota, za razliku od ispitanika koji su politiki desno orijentirani;
4. Ispitanici koji se smatraju religioznima, koji vjeruju u postojanje osobnog Boga i koji tjedno odlaze na misu bit e skloniji odbijanju spomenutih
koncepcija, za razliku od onih koji se smatraju nereligioznima, uvjerenim
ateistima i agnosticima te uope ne idu na misu.
3.4. Metode
U analizi rezultata empirijskog istraivanja koristimo distribuciju postotaka,
faktorsku analizu (komponentni model, varimax rotacija, GK kriterij redukcije dimenzionalnosti), korelacijsku analizu (Pearsonov koeficijent) i analizu varijance. Podaci su obraeni u programskom paketu IBM SPSS 19.1.
4. Pregled osnovnih rezultata istraivanja
Kako je spomenuto, koncepcije poslijeljudskog ivota koje analiziramo u
ovom radu su kiborg i dijete po narudbi. Te koncepcije proizlaze iz
razvoja kibernetike i biotehnologije i predstavljaju dva, uvjetno reeno, nova poretka drutvenosti tehnodrutvenosti i biodrutvenosti (Escobar, 2000: 57). U Tablici 2 prikazani su rezultati na tvrdnjama koje sadrajno obuhvaaju te koncepcije. Najvei postotak slaganja (33,3%) dobiven je
na prvoj tvrdnji. S druge strane, najnii postotak slaganja (8,8%) dobiven je
na drugoj tvrdnji. Obje tvrdnje proizlaze iz sociokulturnog konteksta radikalnog neoliberalizma (prije svega naglasak na pravima pojedinaca) i dominirajue potroake kulture (naglasak na slobodi izbora). Jedan od kljunih
argumenata za stvaranje djeteta po narudbi jest mogunost uklanjanja
genskih predispozicija za odreene bolesti. Primjer takvog razmiljanja moemo nai kod Harrisa koji postavlja pitanja ako nije moralno loe eljeti
zdravo dijete, zar bi bilo pogreno, ako imamo tu mo, ostvariti tu elju?
te nastavlja ako dizajnirana djeca predstavljaju poboljanje sluajne kombinacije gena, ili daju veu pouzdanost u tom smislu, zar bi bilo etino ne
biti dizajner? (Harris, 2007: 89, 143). Slinu argumentaciju Harris nudi i
u pitanju odabira spola djeteta koje oznaava moralno neutralnim, a u
nedostatku moralnih razloga za preferenciju, postoji pretpostavka koja ide
u prilog slobodnom izboru i dodaje boja kose, oiju, spol jesu ili nisu
72

Krunoslav Nikodem, Ivana Brstilo: Kiborzi i djeca po narudbi 2.0..., Revija za sociologiju 42 (2012), 1: 6187

vani. Ako nisu vani, zato ne dopustiti ljudima da ih biraju? Ako su pak
vani, zar bi bilo ispravno prepustiti tako vane stvari sluaju? (Harris,
2007: 147, 146).

Niti se slae
niti ne slae

Uglavnom se
slae

Potpuno se
slae

Stvaranje djeteta po narudbi


uz pomo genske tehnologije
privatna je stvar pojedinca.
Odabir spola djeteta radi
zadovoljenja elje roditelja
moralno je opravdan.
Ljudsko tijelo kakvo
poznajemo nije konaan i
nepromjenjiv oblik, nego
jedan od moguih oblika na
putu ljudske evolucije.
Ukidanje procesa starenja
kod ljudi trebao bi biti
jedan od najvanijih ciljeva
tehnologijsko-znanstvenog
razvoja.
Postoji bitna slinost izmeu
rada ljudskog mozga i rada
raunala.
Ljudsko bie je prije skup
informacija nego spoj mesa,
krvi, vode, neurona i sl.

Uglavnom se
ne slae

Tvrdnja (%)

Uope se ne
slae

Tablica 2. Prihvaenost koncepcija poslijeljudskog ivota u hrvatskom


drutvu

36,2

12,5

17,0

18,4

14,9

55,7

17,1

17,1

6,2

2,6

29,3

11,7

31,7

17,7

8,3

47,4

19,4

20,7

7,8

2,7

29,7

15,5

26,7

19,0

7,7

37,3

17,3

31,5

9,2

2,9

Otprilike etvrtina ispitanika (26,0%) slae se s treom tvrdnjom koja


predstavlja opu postavku kibernetikih i biotehnolokih usmjerenja prema ljudskom. Prema stajalitima transhumanizma ljudska evolucija je
upala u slijepu ulicu, to zahtijeva biotehnoloko posredovanje u traenju izlaza u poboljanu evoluciju (Harris, 2007). Radikalna stajalita i prakse u tom smislu moemo nai primjerice kod Stelarca koji istie
kako je ljudsko tijelo zastarjelo i ne predstavlja efikasnu i dugovjenu
strukturu [...] stoga vie nije smisleno promatrati tijelo kao sredite psi

73

Krunoslav Nikodem, Ivana Brstilo: Kiborzi i djeca po narudbi 2.0..., Revija za sociologiju 42 (2012), 1: 6187

hikog i drutvenog, nego prije kao strukturu za nadgledanje i modificiranje; ne kao subjekt, nego kao objekt ne kao objekt elja, nego kao
objekt za dizajniranje (Stelarc, 2000: 561562). Nizak postotak slaganja
dobiven je na etvrtoj tvrdnji (10,5%) koja pripada sociokulturnom kontekstu postmortalnog drutva u kojem starost, i sama smrt, predstavljaju
bolest koja se moe izbjei primjenom kontrolnih i sigurnosnih postupaka
biomedicine, odnosno regenerativne medicine (Lafontaine, 2009: 54).
Posljednje dvije tvrdnje izravno proizlaze iz teorije kibernetike Norberta
Wienera. Naime, teza njegove knjige iz 1954. godine je da izmeu fizikog djelovanja ivog pojedinca i rada nekih novijih komunikacijskih
strojeva postoji potpuni identitet u smislu nastojanja kontrole entropije
putem povratne sprege (Wiener, 1964: 42). Za Wienera izmeu ivanog sustava i automatskog stroja postoji osnovna slinost u tome to [...]
donose odluke na temelju prolih odluka (Wiener, 1964: 50). Wiener
istie kako je ljudski organizam poruka jer [m]i ne predstavljamo grau
koja se odrava, nego strukture koje se ovjekovjeuju. Struktura je poruka
i moe se prenijeti kao poruka (Wiener, 1964: 123). Wienerove zamisli o
prenoenju strukture ljudskog tijela i ljudskog mozga u neki dugotrajniji oblik, te isticanje kako se fiziki identitet pojedinca ne temelji na
materijalnom obliku, nego na unutranjim procesima, moemo nai i kod
Hansa Moraveca. Razmatrajui mogunosti da se tijek rada nekog raunala moe zaustaviti u nekom trenutku te prebaciti u obliku odreenog programa u drugo raunalo koje je fiziki zaseban entitet od prvog, a da se u
prebaenom procesu rada nita ne promijeni, Moravec analogijom dolazi
do ideje da bi se slino moglo izvesti i sa sadrajem ljudskog mozga.
Moravec istie mogunosti prijenosa sadraja ljudskog mozga, ne samo
iz jednog u drugo tijelo, nego i iz tijela u raunalo, ili neku drugu bazu
podataka te navodi da se takvim zamislima suprotstavlja jedna zastarjelo
stajalite koje on naziva tijelo-identitet, za razliku od suvremenog stajalita koje oznaava kao obrazac-identitet. Prvo stajalite pretpostavlja
odreivanje ljudskog identiteta stvarima koje pripadaju tijelu, iz ega
proizlazi da je odravanje kontinuiteta tijela nuno za ouvanje individualnog identiteta. Drugo stajalite odreuje bit ljudskog identiteta kao
obrazac i proces koji se odvija u ljudskom tijelu i svijesti. Ouvanje tog
procesa znai i ouvanje ljudskog identiteta, bez obzira na samo ljudsko
tijelo (Moravec, 1988: 45, 116117). S petom tvrdnjom slae se otprilike
etvrtina ispitanika (26,7%), dok slaganje sa estom tvrdnjom izraava tek
12,1% ispitanika.
74

Krunoslav Nikodem, Ivana Brstilo: Kiborzi i djeca po narudbi 2.0..., Revija za sociologiju 42 (2012), 1: 6187

Usporedba ovdje dobivenih rezultata s rezultatima istraivanja na prigodnom uzorku studenata pet fakulteta Sveuilita u Zagrebu (Nikodem,
2009: 114) pokazuje kako je razina prihvaanja spomenutih tvrdnji uglavnom neto via kod studenata nego kod ope populacije, uz dvije iznimke.
Naime, usporedba rezultata na prvoj tvrdnji pokazuje da je njezino prihvaanje neto vie u opoj populaciji nego meu studentima, a prihvaanje
tree tvrdnje znatno je vie meu studentima nego u opoj populaciji.
Tablica 3. Prihvaenost koncepcija poslijeljudskog ivota usporedba
studenti i opa populacija

Tvrdnja (%)
Stvaranje djeteta po narudbi uz pomo
genske tehnologije privatna je stvar
pojedinca.
Odabir spola djeteta radi zadovoljenja
elje roditelja moralno je opravdan.
Ljudsko tijelo kakvo poznajemo nije
konaan i nepromjenjiv oblik, nego
jedan od moguih oblika na putu ljudske
evolucije.
Ukidanje procesa starenja kod ljudi
trebao bi biti jedan od najvanijih
ciljeva tehnologijsko-znanstvenog
razvoja.
Postoji bitna slinost izmeu rada
ljudskog mozga i rada raunala.
Ljudsko bie je prije skup informacija
nego spoj mesa, krvi, vode, neurona i sl.

Studenti
Opa populacija
(2005, N = 492) (2009, N = 1000)
27,7

33,3

11,0

8,8

57,7

26,0

12,2

10,5

34,8

26,7

23,4

12,1

Spomenute razlike su, iako ilustrativne, oekivane, ne samo zbog injenice to su mladi openito otvoreniji prema novim stvarima i skloniji
liberalnijim shvaanjima, nego i zbog toga to upravo ti mladi odrastaju u
sociokulturnom kontekstu kojim, izmeu ostalog, dominira razvoj biotehnologije i bioznanosti i njegova primjena u svakodnevnom ivotu. S tim
u vezi, Frank Webster istie da je jedna od kljunih karakteristika suvremenog Zapadnog svijeta dominacija dvomiljenja da se s jedne strane od
individualnog ivota moe uiniti to god se eli, odnosno da je ljudsko
bie potpuno promjenjiva kategorija (od promjene izgleda, spola, dobi, do
promjene svijesti), a s druge strane da je postojei drutveno-politiki po

75

Krunoslav Nikodem, Ivana Brstilo: Kiborzi i djeca po narudbi 2.0..., Revija za sociologiju 42 (2012), 1: 6187

redak globalnog kapitalizma potpuno nepromjenjiva kategorija, odnosno da


je konformizam jedino rjeenje u tom smislu (Webster, 2002: 34).
5. Koncepcije poslijeljudskog ivota u sociokulturnom kontekstu
Stajalita transhumanizma, koja istiu prednosti kibernetikih i biotehnolokih intervencija u ljudsko, uglavnom se temelje na neoliberalizmu
i radikalnoj demokratskoj tradiciji (Hughes, 2004: 81). S druge strane, dio
kritika transhumanizma dolazi iz religijskih tradicija, posebice katolianstva. Stoga koncepcije poslijeljudskog ivota, osim u odnosu spram osnovnih sociodemografskih karakteristika, analiziramo i s obzirom na politike
i religijske orijentacije ispitanika.
Faktorskom analizom, pod komponentnim modelom uz varimax rotaciju i GK kriterij redukcije dimenzionalnosti, na instrumentu koncepcije
poslijeljudskog ivota dobivena su dva faktora. S obzirom na saturacije
estica prvi faktor smo nazvali kiborg, a drugi faktor smo nazvali dijete
po narudbi.
Tablica 4. Matrica varimax faktora koncepcije poslijeljudskog ivota3

Kiborg
Ljudsko bie je prije skup informacija nego
spoj mesa, krvi, vode, neurona i sl.
Postoji bitna slinost izmeu rada ljudskog
mozga i rada raunala.
Ljudsko tijelo kakvo poznajemo nije konaan
i nepromjenjiv oblik, nego jedan od moguih
oblika na putu ljudske evolucije.
Stvaranje djeteta po narudbi uz pomo genske
tehnologije privatna je stvar pojedinca.
Odabir spola djeteta radi zadovoljenja elje
roditelja moralno je opravdan.

Dijete po
narudbi

,827
,787
,617
,862
,779

Ekstrahirani faktori tumae 64,84% varijance.

Analiza dobivenih faktora s obzirom na osnovne sociodemografske


karakteristike ispitanika (spolna, dobna i obrazovna struktura, stupanj obrazovanja oca i majke i mjeseni prihodi) pokazuje statistiki znaajne razliNakon inicijalne provedbe faktorske analize u sljedeem smo koraku, zbog zadovoljavanja kriterija jednostavne strukture, izostavili tvrdnju ukidanje procesa starenja kod ljudi
trebao bi biti jedan od najvanijih ciljeva tehnologijsko-znanstvenog razvoja.
3

76

Krunoslav Nikodem, Ivana Brstilo: Kiborzi i djeca po narudbi 2.0..., Revija za sociologiju 42 (2012), 1: 6187

ke na obama faktorima s obzirom na dob ispitanika i stupanj obrazovanja


majke ispitanika, te na jednom faktoru s obzirom na stupanj obrazovanja
ispitanika i stupanj obrazovanja oca ispitanika.4
Ispitanici mlae ivotne dobi (do 30 godina) skloniji su prihvaanju
analiziranih koncepcija poslijeljudskog ivota, za razliku od ispitanika srednje i starije ivotne dobi (kiborg), odnosno ispitanika starije ivotne dobi
(dijete po narudbi).
Tablica 5. Koncepcije poslijeljudskog ivota s obzirom na dobnu strukturu

Kiborg

Dijete po
narudbi
df (izmeu

M
s
do 30 god.
0,2737 0,9377
31 40
0,1261 1,030
F = 10,246
41 50
0,0842 0,9807
p < 0,001
51 60
0,1919 0,9957
61 i vie god. 0,1167 0,9933
do 30 god.
0,1344 0,9943
31 40
0,0268 0,9204
F = 3,413
41 50
0,0175 1,068
p < 0,01
51 60
0,0431 0,9719
61 i vie god. 0,1571 1,008
skupina) = 4; df (unutar skupina) = 1350

Kontrast
do 30 god.
> 41 i vie
god.

do 30 god.
> 61 i vie
god.

Ispitanici s viim stupnjem obrazovanja (zavrena via, visoka kola,


fakultet itd.) skloniji su prihvaanju koncepcije kiborga, za razliku od
onih s niim stupnjem obrazovanja (nezavrena i zavrena osnovna kola).
Tablica 6. Koncepcija kiborga s obzirom na stupanj obrazovanja
ispitanika

M
s
nezavrena i zavrena O
0,1428
0,9905
srednja kola
0,0754
1,006
via, visoka, fakultet
0,1533
0,9628
df (izmeu skupina) = 2; df (unutar skupina) = 1352

Kontrast
F = 9,804
p < 0,001

1<3

Takoer, ispitanici iji otac ima vii stupanj obrazovanja skloniji su


prihvaanju ove koncepcije, za razliku od ispitanika iji otac ima nii ili
srednji stupanj obrazovanja.
S obzirom na spolnu strukturu i mjesene prihode nije dobivena statistiki znaajna
razlika na tim dvama faktorima te se ti rezultati u radu ne analiziraju.
4

77

Krunoslav Nikodem, Ivana Brstilo: Kiborzi i djeca po narudbi 2.0..., Revija za sociologiju 42 (2012), 1: 6187

Tablica 7. Koncepcija kiborga s obzirom na stupanj obrazovanja oca


ispitanika

M
s
nezavrena i zavrena O
0,1731
1,001
F = 23,569
srednja kola
0,0839
0,9499
p < 0,001
via, visoka, fakultet
0,3747
1,028
df (izmeu skupina) = 2; df (unutar skupina) = 1352

Kontrast
1, 2 < 3

Nadalje, ispitanici ija majka ima vii stupanj obrazovanja skloniji su


prihvaanju koncepcije kiborga, za razliku od ispitanika ija majka ima
srednji ili nii stupanj obrazovanja. Ispitanici ija majka ima srednji stupanj
obrazovanja skloniji su prihvaanju koncepcije dijete po narudbi, za razliku od onih ija majka ima nii stupanj obrazovanja.
Tablica 8. Koncepcije poslijeljudskog ivota s obzirom na stupanj
obrazovanja majke ispitanika

Kiborg

Dijete po
narudbi
df (izmeu

M
s
nezavrena i
0,1165
1,015
zavrena O
srednja kola
0,0870
0,9451
via, visoka,
0,3407
0,9870
fakultet
nezavrena i
0,0687
1,035
zavrena O
srednja kola
0,1076
0,9513
via, visoka,
0,0260
0,9306
fakultet
skupina) = 2; df (unutar skupina) = 1352

Kontrast
F = 15,608
p < 0,001

1, 2 < 3

F = 4,473
p < 0,02

1<2

Analiza koncepcija poslijeljudskog ivota s obzirom na politike orijentacije ispitanika pokazuje da su politiki lijevo orijentirani ispitanici
skloniji prihvaanju navedenih koncepcija.
Tablica 9. Koncepcije poslijeljudskog ivota s obzirom na politike
orijentacije ispitanika

Kiborg

78

lijevo
centar
desno

M
0,1614
0,0457
0,0484

s
0,9600
1,012
1,008

Kontrast
F = 4,294
p < 0,02

1>2

Krunoslav Nikodem, Ivana Brstilo: Kiborzi i djeca po narudbi 2.0..., Revija za sociologiju 42 (2012), 1: 6187

lijevo
0,0727
0,9869
centar
0,0005
0,9932
desno
0,1752
0,9828
df (izmeu skupina) = 2; df (unutar skupina) = 1261
Dijete po
narudbi

F = 3,971
p < 0,02

1>3

U nastavku analiziramo spomenute koncepcije s obzirom na osnovne


religijske karakteristike ispitanika kao to su samoprocjena religioznosti,
uvjerenje o postojanju Boga i institucionalna religijska praksa.
Rezultati pokazuju da su ispitanici koji se smatraju agnosticima skloniji prihvaanju koncepcije kiborga, a oni koji se smatraju uvjerenim
ateistima skloniji prihvaanju koncepcije djeteta po narudbi, za razliku
od ispitanika koji se smatraju religioznima.
Tablica 10. Koncepcije poslijeljudskog ivota s obzirom na samoprocjenu
religioznosti

Kiborg

Dijete po
narudbi

df (izmeu

uvjereni
0,2537
0,7648
ateisti
agnostici
0,5386
0,7714
nereligiozne
0,0228
0,9831
osobe
religiozne
0,0556
1,012
osobe
uvjereni
0,5450
0,9813
ateisti
agnostici
0,0086
1,019
nereligiozne
0,1000
0,9735
osobe
religiozne
0,0805
1,015
osobe
skupina) = 3; df (unutar skupina) = 1131

Kontrast

F = 4,573
p < 0,01

2>4

F = 6,475
p < 0,001

1>4

Analiza koncepcija poslijeljudskog ivota s obzirom na uvjerenje o


postojanju Boga pokazuje da su ispitanici nesigurni po pitanju postojanja
Boga i oni koji vjeruju da postoji neka vrsta duha ili ivotne sile skloniji
prihvaanju koncepcije kiborga, za razliku od ispitanika koji iskazuju
vjerovanje u postojanje osobnog Boga. Ispitanici nesigurni po pitanju
postojanja Boga skloniji su prihvaanju koncepcije djeteta po narudbi,
za razliku od ispitanika koji vjeruju u postojanje osobnog Boga.

79

Krunoslav Nikodem, Ivana Brstilo: Kiborzi i djeca po narudbi 2.0..., Revija za sociologiju 42 (2012), 1: 6187

Tablica 11. Koncepcije poslijeljudskog ivota s obzirom na uvjerenje o


postojanju Boga

Kiborg

Dijete po
narudbi

df (izmeu

Ne mislim da postoji
neka vrsta duha,
Bog ili ivotna sila.
Ne znam to da
mislim.
Postoji neka vrsta
duha ili ivotne sile.
Postoji osobni Bog
(Bog osoba).
Ne mislim da postoji
neka vrsta duha,
Bog ili ivotna sila.
Ne znam to da
mislim.
Postoji neka vrsta
duha ili ivotne sile.
Postoji osobni Bog
(Bog osoba).
skupina) = 3; df (unutar

0,1073

0,8852

0,1194

0,9957

0,1766

1,049

0,1839

0,9792

0,4570

0,8920

0,1997

0,9248

0,0001

1,004

0,1286

0,9997

Kontrast

F = 10,533
p < 0,001

2, 3 > 4

F = 9,458
p < 0,001

2>4

skupina) = 1111

S obzirom na institucionalnu religijsku praksu rezultati analize pokazuju da su ispitanici koji uope ne idu na misu i oni koji to ine rijetko
skloniji prihvaanju koncepcije kiborga, za razliku od ispitanika koji na
misu odlaze mjeseno i tjedno. Ispitanici koji uope ne odlaze na misu te
oni koji odlaze rijetko i povremeno skloniji su prihvaanju koncepcije dijete po narudbi, za razliku od onih koji na misu odlaze tjedno.
Tablica 12. Koncepcije poslijeljudskog ivota s obzirom na institucionalnu
religijsku praksu

Kiborg

80

nikada
jednom godinje
i rjee
samo za vjerske
blagdane
jednom mjeseno
jednom tjedno i
ee

M
0,1491

s
0,9870

0,2572

0,9672

0,0152

1,028

0,1055

1,016

0,2190

0,9646

Kontrast

F = 9,101
p < 0,001

1, 2 > 4, 5

Krunoslav Nikodem, Ivana Brstilo: Kiborzi i djeca po narudbi 2.0..., Revija za sociologiju 42 (2012), 1: 6187

nikada
0,0855 0,9771
jednom godinje
0,1277 1,049
i rjee
Dijete
F = 8,067
samo za vjerske
po
0,1277 1,081
blagdane
p < 0,001
narudbi
jednom mjeseno
0,0487 1,002
jednom tjedno i
0,2386 0,8997
ee
df (izmeu skupina) = 4; df (unutar skupina) = 1239

1, 2, 3 > 5

Zakljuak
Tijekom povijesti Zapadnog svijeta razvoj novih tehnologija uglavnom je
pobuivao pomijeane osjeaje opreza i straha te nade i ushienja. Primjerice, razvoj informacijsko-komunikacijskih tehnologija (raunala, internet,
mobilni telefoni itd.) u posljednjih dvadesetak godina prolog stoljea otvorio je nade u nove mogunosti obnove zajednitva i zajednica, decentralizacije i revitalizacije demokracije, ravnopravnosti i pravednijeg razvoja,
raskida s dominantnom logikom moi i nove mogunosti u smislu izgradnje
drutvenih i individualnih identiteta. No, s druge strane, vrlo brzo su se pojavila i upozorenja o utjecaju tog razvoja na stvaranje jedne kulture povrnosti, o produbljivanju postojeih socioekonomskih i svih drugih razlika
i, danas vrlo aktualni, strahovi o stvaranju globalnog virtualnog panoptikona (Rheingold, 2000; Turkle, 1996; OHara i Stevens, 2006; Nakamura, 2008). Slino je i s razvojem biotehnologije za koji Rifkin istie kako
predstavlja nae najdublje nade i tenje, ali isto tako i nae najmranije
strahove i zle slutnje, prije svega jer se [t]a tehnologija dotie [...] sri
naeg samoodreenja (Rifkin, 1999: 14). Razvoj tehnoznanstvenog sustava, potpomognutog kapitalistikom ekonomijom, svojim biousmjerenjima
predstavlja brzinu kao neupitnu vrijednost (Hassan, 2009) i osloboenje
(Virilio, 1999) koje s jedne strane potie stanje neprestane ushienosti
(Bruckner, 2001), a s druge stvara sindrom Frankensteina (Best i Kellner,
2001). Ono to moramo shvatiti, to zapadnoj civilizaciji gleda u oi ve
pola stoljea: naime, da se preteno megatehnika privreda moe odrati u
unosnom djelovanju samo sistematskom i trajnom ekspanzijom. Umjesto
jedne uravnoteene privrede, usmjerene na unapreivanje ivota, megatehnika zahtijeva neogranieno irenje kolosalnih razmjera, to je majstorija
koja se moe izvesti samo ratom ili nekom zamjenom za rat gradnjom
raketa i svemirskim istraivanjem (Mumford, 1986: 381).
81

Krunoslav Nikodem, Ivana Brstilo: Kiborzi i djeca po narudbi 2.0..., Revija za sociologiju 42 (2012), 1: 6187

U tom kontekstu u ovom radu smo analizirali koncepcije poslijeljudskog ivota jer, primjerice, upravo koncepcija kiborga predstavlja prijelaz
s dominacije istraivanja svemira na dominaciju istraivanja unutranjeg
svemira, odnosno ljudskog tijela i svijesti.
S obzirom na dobivene rezultate moemo rei da potvruju opu hipotezu rada. Na svim tvrdnjama, koje sadrajno obuhvaaju spomenute koncepcije poslijeljudskog ivota, dobiven je znatno vei postotak ispitanika
koji se s njima ne slau, od postotka onih koji se s tim tvrdnjama slau.
To su i oekivani rezultati s obzirom na pretpostavljenu tradicionalnost
sociokulturnog konteksta suvremenog hrvatskog drutva. No ovako pojednostavljen zakljuak tek je djelomice toan. Naime, dobiveni rezultati pokazuju da se 33,3% ispitanika slae s tvrdnjom da je stvaranje djeteta po
narudbi uz pomo genske tehnologije privatna stvar pojedinca. Otprilike
26,0% ispitanika slae se s tvrdnjama da postoji bitna slinost izmeu rada ljudskog mozga i rada raunala, te da ljudsko tijelo kakvo poznajemo
nije konaan i nepromjenjiv oblik, nego jedan od moguih oblika na putu
ljudske evolucije. Nadalje, rezultati empirijskog istraivanja, provedenog
2008. godine u sklopu meunarodnog projekta European Values Study,5
izmeu ostalog, pokazuju da 68,0% ispitanika u Hrvatskoj odobrava elju ene da ima dijete kao samohrana majka i ne eli stabilnu vezu s
mukarcem, to je jedan od najviih rezultata u Europi na tom pitanju.6
Takoer, prema rezultatima istog istraivanja, 42,0% ispitanika u Hrvatskoj
odobrava lijeniki potpomognutu inseminaciju ili umjetnu oplodnju, za
razliku od 25,0% u Italiji, 26,0% u Irskoj i 27,0% u Poljskoj, ali i 53,0%
u panjolskoj.
Navedeni rezultati jasno pokazuju da pretpostavljena tradicionalnost
suvremenog hrvatskog drutva nikako nije jednoznana. Stoga su potrebne daljnje analize u svrhu jasnije spoznaje odnosa izmeu sociokulturnog
konteksta suvremenog hrvatskog drutva, posebice sustava vrijednosti, i
mogunosti i prijepora koje donosi razvoj biotehnologije i bioznanosti.
Vie o samom projektu i rezultatima istraivanja za Hrvatsku vidjeti u: Europsko istraivanje vrednota EVS 2008. Podatci za Republiku Hrvatsku (Bogoslovska smotra,
god. 80, 2010, br. 2, str. 397666).
6
U empirijsko istraivanje za 2008. godinu ukljuene su etrdeset i etiri europske zemlje. Vii postotak odobravanja na navedenom pitanju je na Islandu (87,0%) i u panjolskoj (80,0%). U susjednim zemljama rezultati su: Srbija (62,0%), Slovenija (59,0%), Bosna i Hercegovina (56,0%), Crna Gora (52,0%). Osim ve spomenute panjolske, rezultati
za ostale katolike zemlje su uglavnom znatno nii, primjerice: Italija (31,0%), Irska
(39,0%), Poljska (45,0%), Slovaka (31,0%).
5

82

Krunoslav Nikodem, Ivana Brstilo: Kiborzi i djeca po narudbi 2.0..., Revija za sociologiju 42 (2012), 1: 6187

Rezultati koje smo ovdje prikazali i ukratko analizirali vrlo su ogranienog dosega, prije svega zato to su dobiveni u sklopu empirijskog istraivanja koje se nije bavilo ovom temom, to znatno ograniava mogunosti
daljnje analize. Nadalje, u radu ne analiziramo prihvaenost praktine primjene biotehnologije u terapijske svrhe, nego idejni konstrukt poboljavanja ljudskog ivota koji smjera poslijeljudskom. Spomenuti smjer
analize smanjuje mogunost jasnijeg odreenja ispitanika zbog jednostavnog razloga manje je povezan sa svakodnevnim ivotnim potrebama i
problemima.
Nakon kratkih napomena o teorijskim i empirijskim ogranienjima
ovog rada osvrnut emo se ukratko na postavljene radne hipoteze. Rezultati analize potvruju prvu hipotezu ispitanici mlae ivotne dobi
(do trideset godina) skloniji su promatranim koncepcijama poslijeljudskog
ivota, za razliku od ispitanika starije ivotne dobi. Druga hipoteza nije
potvrena. Statistiki znaajna razlika u pretpostavljenim odnosima dobivena je samo na jednoj koncepciji (kiborg). Trea hipoteza je potvrena. Ispitanici politiki lijevo orijentirani skloniji su promatranim
koncepcijama poslijeljudskog ivota, za razliku od onih koji su politiki
desno orijentirani. Nadalje, rezultati analize ne potvruju etvrtu hipotezu koja je pretpostavljala viestruke odnose izmeu samoprocjene religioznosti, uvjerenja o postojanju Boga i institucionalne religijske prakse
i koncepcija poslijeljudskog ivota. Dodatnim analizama provjerili smo
odnose izmeu dobne strukture, politikih i religijskih orijentacija. Rezultati upuuju na jasnu povezanost politikih i religijskih orijentacija, dok
u ostalim odnosima ta povezanost nije jednoznana. Stoga moemo istaknuti dobnu strukturu kao odreujuu karakteristiku u smislu (ne)prihvaanja koncepcija poslijeljudskog ivota u hrvatskom drutvu. S obzirom
na spomenuta ogranienja daljnja obrazloenja ne moemo temeljiti na
analizi rezultata tog empirijskog istraivanja. Jedan od moguih odgovora
na pitanje zato su mladi skloniji koncepcijama poslijeljudskog ivota, za
koji (barem za sada) nemamo jasnijih potvrda u rezultatima empirijskih
istraivanja u Hrvatskoj, jest i promjena konstrukcije i prezentacije graninih bia (primjerice vampira, kiborga, klonova, mutanata
itd.) u popularnoj kulturi u posljednjih dvadesetak godina (Badmington,
2005; Bradford i dr., 2008). Tu promjenu Kate ORiordan oznaava kao
prijelaz od horora, dvojbenosti, do poeljnosti i nade (ORiordan, 2008).
ini se kako popularnom kulturom (filmovi, serije, knjige i sl.) sve vie
dominiraju socijalno poeljna udovita koja postaju sve prirodniji 83

Krunoslav Nikodem, Ivana Brstilo: Kiborzi i djeca po narudbi 2.0..., Revija za sociologiju 42 (2012), 1: 6187

ma. Znai li to da i mi, ljudska bia, postajemo sve neprirodnijima?


(Biocca, 1997). Shvaamo li uope ozbiljnost takve tvrdnje?
LITERATURA
Asimov, Isaac (1993 [1950]). I, Robot. London: HarperCollins Publishers.
Badmington, Neil (2003). Theorizing Posthumanism, Cultural Critique, 53:
1027.
Badmington, Neil (2005). Alien Chic: Posthumanism and the Other Within. London: Routledge.
Baloban, Josip (ur.) (2005). U potrazi za identitetom. Komparativna studija vrednota: Hrvatska i Europa. Zagreb: Golden marketing-Tehnika knjiga.
Best, Steven i Kellner, Douglas (2001). The Postmodern Adventure: Science, Technology, and Cultural Studies at the Third Millenium. London: Routledge.
Biocca, Frank (1997). The Cyborgs Dilemma: Progressive Embodiment in Virtual Environments, Journal of Computer-Mediated Communication, 3 (2),
http://jcmc.huji.ac.il/vol3/issue2/biocca2.html (12. 12. 1999.).
Bostrom, Nick (2005). In Defense of Posthuman Dignity, Boethics, 19 (3): 202
214.
Bradford, Clare, Mallan, Kerry, Stephens, John i McCallum, Robyn (2008). New
World Orders in Contemporary Childrens Literature: Utopian Transformations. New York: Palgrave Macmillan.
Bruckner, Pascal (2001 [2000]). Neprestana ushienost: esej o prisilnoj srei. Zagreb: Drutvo hrvatskih knjievnika.
Cifri, Ivan (2003). Ruralni razvoj i modernizacija: prilozi istraivanju ruralnog
identiteta. Zagreb: Institut za drutvena istraivanja.
Clynes, Manfred E. i Kline, Nathan S. (1960). Cyborgs and Space, Astronautics, September: 2627, 7476.
rpi, Gordan i Mravunac, Damir (2011). Pregled postotaka istraivanja Supsidijarnost u hrvatskom drutvu, Bogoslovska smotra, 81 (4): 731752.
rpi, Gordan i Zrinak, Sinia (2010). Dinaminost u stabilnosti: religioznost u
Hrvatskoj 1999. i 2008. godine, Drutvena istraivanja, 19 (1-2): 327.
Escobar, Arturo (2000). Welcome to Cyberia: Notes on the Anthropology of
Cyberculture, u: David Bell i Barbara M. Kennedy (ur.). The Cybercultures
Reader. London i New York: Routledge, str. 5676.
Feenberg, Andrew (2000). Will the Real Post-human Please Stand Up! A Response to Elichirigoity, Social Studies of Science, 30 (1): 151157.
Foucault, Michel (2002 [1966]). The Order of Things: An Archaeology of the Human Sciences. London i New York: Routledge.
Fukuyama, Francis (2003 [2002]). Kraj ovjeka? Naa poslijeljudska budunost:
posljedice biotehnoloke revolucije. Zagreb: Izvori.
Graham, Elaine (2004). Post/Human Conditions, Theology & Sexuality, 10 (2):
1032.
84

Krunoslav Nikodem, Ivana Brstilo: Kiborzi i djeca po narudbi 2.0..., Revija za sociologiju 42 (2012), 1: 6187

Gray, Chris Hables, Mentor, Steven i Figueroa-Sarriera, Heidi J. (1995). Cyborgology: Constructing the Knowledge of Cybernetic Organisms, u: Chris
Hables Gray, Heidi J. Figueroa-Sarriera i Steven Mentor (ur.). The Cyborg
Handbook. New York i London: Routledge, str. 115.
Habermas, Jrgen (2006 [2001]). Budunost ljudske prirode: na putu prema liberalnoj eugenici? / Vjerovanje i znanje. Zagreb: Naklada Breza.
Harris, John (2007). Enhacing Evolution: The Ethical Case for Making Better
People. Princeton i Oxford: Princeton University Press.
Hassan, Robert (2009). Empires of Speed: Time and the Acceleration of Politics
and Society. Boston: Brill.
Hayles, N. Katherine (1999). How We Became Posthuman: Virtual Bodies in Cybernetics, Literature, and Informatics. Chicago: University of Chicago Press.
Hayles, N. Katherine (2006). Unfinished Work: From Cyborg to Cognisphere,
Theory, Culture & Society, 23 (7-8): 159166. doi:10.1177/0263276406069229
Horrobin, Steven (2006). Immortality, Human Nature, the Value of Life and
the Value of Life Extension, Bioethics, 20 (6): 279292. doi:10.1111/j.14678519.2006.00506.x
Hughes, James (2004). Citizen Cyborg: Why Democratic Societies Must Respond
to the Redesigned Human of the Future. Cambridge: Westview Press.
Kass, Leon R. (2001). LChaim and Its Limits: Why Not Immortality?, First
Things, 113: 1724, http://www.firstthings.com (06. 03. 2012.).
Kass, Leon R. (2003). Ageless Bodies, Happy Souls: Biotechnology and the Pursuit of Perfection, The New Atlantis: A Journal of Technology & Society, 1:
928.
Lafontaine, Cline (2009). Regenerative Medicines Immortal Body: From the
Fight against Ageing to the Extension of Longevity, Body & Society, 15 (4):
5371. doi:10.1177/1357034X09347223
Le Breton, David (2004). Genetic Fundamentalism or the Cult of the Gene,
Body & Society, 10 (4): 120. doi:10.1177/1357034X04047853
Lister, Martin, Dovey, Jon, Giddings, Seth, Grant, Iain i Kelly, Kieran (2009).
New Media: A Critical Introduction. 2nd ed. London i New York: Routledge.
Marinovi Jerolimov, Dinka (2005). Tradicionalna religioznost u Hrvatskoj 2004.:
izmeu kolektivnoga i individualnoga, Sociologija sela, 43 (2): 303338.
Moravec, Hans (1988). Mind Children: The Future of Robot and Human Intelligence. Cambridge, Mass.: Harvard University Press.
Mumford, Lewis (1986 [1970]). Mit o maini. 2: Pentagon moi. Zagreb: Grafiki
zavod Hrvatske.
Nakamura, Lisa (2008). Digitizing Race: Visual Cultures of the Internet. Minneapolis: University of Minnesota Press.
Nikodem, Krunoslav (2004a). Tehno-identiteti kiborga: rastvaranje jastva u interesu preivljavanja, Socijalna ekologija, 13 (2): 175196.
Nikodem, Krunoslav (2004b). Religijski identitet u Hrvatskoj: dimenzije religijskog identiteta i socio-ekoloke orijentacije, Socijalna ekologija, 13 (3-4):
257285.
85

Krunoslav Nikodem, Ivana Brstilo: Kiborzi i djeca po narudbi 2.0..., Revija za sociologiju 42 (2012), 1: 6187

Nikodem, Krunoslav (2008). Ljudsko konana granica: biotehnologija (ra)stvaranja i dolazak poslijeljudskoga, Filozofska istraivanja, 28 (1): 209221.
Nikodem, Krunoslav (2009). Kiborzi i djeca po narudbi: prilog sociolokom
istraivanju osnova cyber kulture, Socijalna ekologija, 18 (2): 107129.
OHara, Kieron i Stevens, David (2006). Inequality.com: Power, Poverty and the
Digital Divide. Oxford: Oneworld Publications.
ORiordan, Kate (2008). Human Cloning in Film: Horror, Ambivalence, Hope,
Science as Culture, 17 (2): 145162. doi:10.1080/09505430802062919
Rheingold, Howard (2000). The Virtual Community: Homesteading on the Electronic Frontier. Rev. ed. Cambridge: The MIT Press.
Rifkin, Jeremy (1999 [1998]). Biotehnoloko stoljee: trgovina genima u osvit
vrlog novog svijeta. Zagreb: Naklada Jesenski i Turk i Hrvatsko socioloko
drutvo.
Rihtar, Stanko i Franc, Renata (2011). Osnovni metodoloki podatci o istraivanju, Bogoslovska smotra, 81 (4): 727729.
Robertson, John A. (1994). Children of Choice: Freedom and the New Reproductive Technologies. Princeton: Princeton University Press.
Seidel, Asher (2009). Inhuman Thoughts: Philosophical Explorations of Posthumanity. Lanham: Lexington Books.
Stelarc (2000). From Psycho-Body to Cyber-System: Images as Post-Human Entities, u: David Bell i Barbara M. Kennedy (ur.). The Cybercultures Reader.
London i New York: Routledge, str. 560576.
Terranova, Tiziana (2000). Post-Human Unbounded: Artificial Evolution and
High-Tech Subcultures, u: David Bell i Barbara M. Kennedy (ur.). The Cybercultures Reader. London i New York: Routledge, str. 268279.
Turkle, Sherry (1996). Life on the Screen: Identity in the Age of the Internet.
London: Weidenfeld & Nicolson.
Virilio, Paul (1999 [1995]). Brzina oslobaanja. Karlovac: Naklada DAGGK.
Webster, Frank (2002). Cybernetic Life: Limits to Choice, u: John Armitage i
Joanne Roberts (ur.). Living with Cyberspace: Technology & Society in the 21st
Century. New York i London: Continuum, str. 3442.
[Wiener, Norbert] Viner, Norbert (1964 [1954]). Kibernetika i drutvo: ljudska
upotreba ljudskih bia. Beograd: Nolit.
Wilson, Samuel i Haslam, Nick (2009). Is the Future more or less Human? Differing Views of Humanness in the Posthumanism Debate, Journal for the Theory of Social Behaviour, 39 (2): 247266. doi:10.1111/j.1468-5914.2009.00398.x
Wolfe, Cary (2010). What is Posthumanism? Minneapolis: University of Minnesota Press.

86

Krunoslav Nikodem, Ivana Brstilo: Kiborzi i djeca po narudbi 2.0..., Revija za sociologiju 42 (2012), 1: 6187

Cyborgs and Custom-made Babies 2.0: Acceptance


of Posthuman Life Conceptions in Croatian Society
Krunoslav NIKODEM
Department of Sociology, Faculty of Humanities and Social Sciences, University
of Zagreb, Croatia
knikodem@ffzg.hr
Ivana BRSTILO
Department of Sociology, Croatian Catholic University, Croatia
ivana.brstilo@unicath.hr
Development of contemporary biotechnology and bioscience is opening many
possibilities, questions and controversies, not only in the sense of broader social, cultural and economic changes, but largely in the sense of human identity
construction and determination criteria for human beings. This paper is based
on the theories of posthumanism, transhumanism and bioconservativism. In the
empirical sense it is based on the results of a survey that was conducted during the year 2009 on the representative sample of Croatian adult citizens (N =
1000). Cyborg and custom-made baby are analyzed in this paper, as two
conceptions of posthuman life. The general hypothesis is that these conceptions
of posthuman life will not be accepted, mainly because of the traditional sociocultural context in Croatian society. Furthermore, several working hypotheses are
proposed. Results have confirmed the general hypothesis; however most of the
working hypotheses were not confirmed.
Key words: posthuman, posthumanism, transhumanism, bioconservativism, cyborg, custom-made baby

87

You might also like