Professional Documents
Culture Documents
3
UDK: 61:179](497.5)
316.644-054.5(497.5):577.21
Izvorni znanstveni rad
Primljeno: 30. 3. 2012.
1. Uvod
Shvaa li ozbiljnost takve tvrdnje, Powell? Ta reenica, napisana prije
sedamdeset i jednu godinu, odgovor je robota (QT-I-a) ljudskom biu (Gregoryju Powellu) na njegovu tvrdnju da su tog robota sastavila dva ljudska
bia. Rije je o dijalogu s poetka kratke prie Isaaca Asimova koja je pod
naslovom Reason objavljena 1941. godine. Robot Cutie (QT-I) postavlja
pitanje o svom porijeklu te nakon naznaenog odgovora, uz obrazloenje o
REVIJA ZA SOCIOLOGIJU 42 (2012), 1: 6187
ISSN 0350-154X
61
Krunoslav Nikodem, Ivana Brstilo: Kiborzi i djeca po narudbi 2.0..., Revija za sociologiju 42 (2012), 1: 6187
Krunoslav Nikodem, Ivana Brstilo: Kiborzi i djeca po narudbi 2.0..., Revija za sociologiju 42 (2012), 1: 6187
zvoj djeteta po narudbi moe ukljuivati razliite biogenetike i biomedicinske postupke, od razliitih postupaka umjetne oplodnje do genetikog
skeniranja embrija ili fetusa (Robertson, 1994: 10) i poboljanja sluajne
kombinacije gena (Harris, 2007: 143).
Odreivanje koncepcija poslijeljudskog i posthumanizma izlaemo
u drugom dijelu rada. Uvodno tek moemo istaknuti kako se unutar tih
koncepcija ljudski ivot promatra kao objekt tehnolokog dizajna, kombinacija informacija i biotehnologije (Best i Kellner, 2001: 198).
Rad, uz uvod i zakljuak, sadrava etiri dijela. Nakon ovoga prvog
i uvodnog dijela u kojem dajemo pregled sadraja rada i kratka odreenja
osnovnih pojmova i koncepcija, u drugom dijelu rada ukratko izlaemo
osnovna teorijska stajalita posthumanizma i osnovne teorijske pristupe
koncepcija poslijeljudskog ivota, s posebnim naglaskom na sueljavanje
suprotstavljenih stajalita transhumanizma i biokonzervativizma. Trei
dio rada sadrava kratke metodoloke napomene o uzorku i nainu provedbe empirijskog istraivanja na ijim se rezultatima temelji ovaj rad. Takoer navodimo opu hipotezu i nekoliko radnih hipoteza. U etvrtom dijelu
rada dajemo pregled osnovnih rezultata empirijskog istraivanja i usporedbu tih rezultata s rezultatima koji su dobiveni istraivanjem iz 2005. godine
na prigodnom uzorku studenata pet fakulteta Sveuilita u Zagrebu. Peti dio
rada sadrava analizu koncepcija poslijeljudskog ivota u sociokulturnom
kontekstu suvremenoga hrvatskog drutva. U zakljunom dijelu analiziramo
dobivene rezultate, kako u uem kontekstu postavljenih hipoteza, tako i u
irem kontekstu razvoja biotehnologije i bioznanosti.
2. Posthumanizam i teorijski pristupi koncepcijama poslijeljudskog ivota
Cjelokupna povijest ljudskih drutava, izmeu ostalog, obiljeena je idejnim konstruktima, teorijama i praksama koje su smjerale uspostavi kriterija
odreivanja ljudskoga. Razliita razdoblja razvoja drutva nudila su, a esto
i nametala, razliite kriterije u tom smislu. Unutar tih okvira posthumanizam se pojavljuje kao teorija i praksa odreivanja ljudskoga kroz biotehnoloko posredovanje. Ostavljajui kriterije prirode, mita, religije, evolucije,
kulture, politike i nacije, posthumanizam, u odreivanju razlika ljudskog i poslijeljudskog, preuzima kriterije tehnologije i znanosti. Razlikovanje ljudskog i poslijeljudskog uglavnom se temelji na razlikovanju
biolokog i poslijebiolokoga inteligentnog ivota. Ljudsko (bioloko) se,
uglavnom pod utjecajem prosvjetiteljstva, povezuje s racionalnou, slo 63
Krunoslav Nikodem, Ivana Brstilo: Kiborzi i djeca po narudbi 2.0..., Revija za sociologiju 42 (2012), 1: 6187
bodnom voljom, autonomijom i samosvijeu kao osnovama ljudskog identiteta. S druge strane, poslijeljudsko (poslijebioloko) konstruira se kroz
informacijske obrasce unutar biolokog okvira (tijela) (Hayles, 2006: 160).
Posthumanizam se u tom smislu pojavljuje kao vjera u umjetno poboljanu evoluciju, koja se temelji na ontolokoj promjeni ne samo prirode
ljudskih drutava nego i samih ljudskih tijela (Terranova, 2000: 270). No
u opem smislu ideja posthumanizma kao ideja nadilaenja modernog
humanizma moe se pronai u klasinim teorijskim sustavima, primjerice
u Marxovoj kritici lane univerzalnosti graanske moralnosti, Nietzscheovoj kritici kranske etike, demokracije i socijalizma te Heideggerovoj
kritici metafizike (Feenberg, 2000: 152). U suvremenim teorijskim pristupima posthumanizam se kao teorijski pojam razvija unutar strukturalizma
i poststrukturalizma, gdje se humanizam odbacuje kao filozofska iluzija, a
suvereni subjekt zamjenjuje sustavom jezika i elja (Lvi-Strauss, Barthes,
Foucault, Lacan), socioekonomskim strukturama (Althusser), te medijima i
tehnologijom (Baudrillard) (Best i Kellner, 2001: 181). Tako je primjerice
Foucaultov navod iz predgovora Rijei i stvari o tome da je utjeno [...]
razmiljati kako je ovjek tek nedavno otkrie, figura niti dva stoljea stara, novi nabor u naoj spoznaji, i da e nanovo nestati im naa spoznaja
otkrije novi oblik (Foucault, 2002: xxv), postao opim mjestom veine
teorijskih analiza posthumanizma.
Posthumanizam se pojavljuje i prije i poslije humanizma. Prije u smislu ukorijenjenosti ljudskog bia ne samo u biolokom svijetu, nego i u tehnolokom svijetu (protetska koevolucija ljudi i tehnike),
a poslije u smislu povijesnog razdoblja temeljenog na decentralizaciji
ljudskog bia (Wolfe, 2010: xv). Neki autori navode kako posthumanizam ne oznaava ukidanje humanizma, nego prije njegovu unutranju
kritiku (Badmington, 2003: 22). U opem smislu posthumanizam se moe podijeliti na tri pristupa: prvi, koji proizlazi iz kritike teorije koncepcija humanizma i ljudskog subjekta; drugi, koji analizira razvoj znanosti
i tehnologije i utjecaj tog razvoja na ljudsko tijelo; trei, koji je povezan
s razvojem reproduktivnih tehnologija, biotehnologije i genetike (Lister i
dr., 2009: 282).
Posthumanizam tematizira poslijeljudski ivot, a razvoj koncepcija
poslijeljudskog ivota temelji se na osnovnoj idejnoj konstrukciji kiborga,
odnosno na zamjeni promjena vanjskog okolia (priroda, drutvo, planet) promjenama unutranjeg okolia (ljudsko tijelo i svijest). Prema N.
Katherine Hayles poslijeljudsko stajalite temelji se na nekoliko pretpo64
Krunoslav Nikodem, Ivana Brstilo: Kiborzi i djeca po narudbi 2.0..., Revija za sociologiju 42 (2012), 1: 6187
stavki: prvo, istie se vanost informacijskih obrazaca ispred materijalnosti, te se bioutjelovljenje (ivot) promatra kao povijesna sluajnost, a ne
neumitnost ivota (evolucije); drugo, samosvijest se promatra kao usputna
pojava evolucije, a ne kao temelj ljudskog identiteta; tree, tijelo se predstavlja kao izvorna proteza kojom su ljudi nauili upravljati, a zamjena
tijela nadomjescima predstavlja nastavak procesa koji je poeo davno prije
razvoja ljudske vrste; i etvrto, ljudsko tijelo se oblikuje tako da moe biti
beavno spojeno s inteligentnim strojem. Za poslijeljudsko stajalite
nema bitne razlike izmeu egzistencije ljudskog tijela i raunalne simulacije, kibernetikog mehanizma i bioorganizma, svrhovitosti robota i ljudskih
ciljeva (Hayles, 1999: 23). Poslijeljudsko stanje temelji se na mehanizaciji
ljudskog i tehnologizaciji prirodnog, na sve nejasnijim granicama vrsta i
samog ljudskog tijela, te na stvaranju novih drutvenih i osobnih svjetova
(Graham, 2004: 15). Ako ljudsku bit predstavlja sloboda od volje drugih,
poslijeljudsko je poslije ne zbog toga to bi nuno bilo neslobodno, ve
zbog toga to vie ne postoji nain identificiranja volje pojedinanog jastva
koja se moe jasno razlikovati od volje drugih (Hayles, 1999: 4). Oblikovanje poslijeljudskog temelji se na dvije kljune dijalektike: prisutnosti/
odsutnosti i obrasca/sluajnosti, unutar kojih se javljaju koncepti materijalnosti, informacije, mutacije i hiperrealnosti (Hayles, 1999: 247250).
Jedan od osnovnih ciljeva posthumanizma u opem smislu jest
oslobaanje od ogranienosti ljudskih tijela i radikalno produenje ivota
(Horrobin, 2006: 280), koje bi trebalo voditi ka konanoj pobjedi nad
smru. U razmatranju procesa bitnog produenja ljudskog ivota (u konanici usmjerenih k besmrtnosti) istiu se najmanje dva mogua puta: prvi,
zamjena odreenih dotrajalih dijelova tijela (organa, udova), proizala iz
potrebe ili elje, novim dijelovima (koji mogu biti bioloke ili nebioloke
replike), te drugi, potpuno uranjanje u virtualne svjetove (Seidel, 2009:
45). Posthumanizam predstavlja moralnost koja vie nije utemeljena na
konanosti ljudskog bia (Le Breton, 2004: 3) i time otvara niz moralnih i
socijalnih pitanja i prijepora.
U analizi prijepora oko tehnolokog poboljavanja ljudske vrste
nameu se dva suprotstavljena stajalita. Prvo stajalite, koje se naziva
transhumanizam, zagovara tehnoloka poboljanja te smatra da se sadanja ljudska priroda moe poboljati koritenjem primijenjenih znanosti
(u smislu produljenja ivotne dobi, poboljanja zdravlja te proirenja intelektualnih i fizikih sposobnosti). Drugo stajalite, tzv. biokonzervativizam, protivi se mogunostima tehnoznanstvene intervencije u ljudsku
65
Krunoslav Nikodem, Ivana Brstilo: Kiborzi i djeca po narudbi 2.0..., Revija za sociologiju 42 (2012), 1: 6187
Krunoslav Nikodem, Ivana Brstilo: Kiborzi i djeca po narudbi 2.0..., Revija za sociologiju 42 (2012), 1: 6187
67
Krunoslav Nikodem, Ivana Brstilo: Kiborzi i djeca po narudbi 2.0..., Revija za sociologiju 42 (2012), 1: 6187
Krunoslav Nikodem, Ivana Brstilo: Kiborzi i djeca po narudbi 2.0..., Revija za sociologiju 42 (2012), 1: 6187
3. Metodoloke napomene
3.1. Uzorak
Rad se temelji na analizi rezultata empirijskog istraivanja provedenog
u sklopu projekta Supsidijarnost u hrvatskom drutvu (203-19415330732) pod vodstvom prof. dr. sc. Stjepana Balobana. Istraivanje je provedeno usmenom anketom tijekom prosinca 2009. godine. Realiziranim
je uzorkom obuhvaeno tono 1000 sudionika iz 70 naselja odnosno 100
razliitih lokacija (sample points). Istraivanje je provedeno na probabilistiki izabranom, vieetapno stratificiranom uzorku punoljetnog stanovnitva Hrvatske. Teritorijalni plan uzorka temeljen je na administrativnoj
podjeli na upanije te podjeli na razmjerno homogene regije, izdvojene
faktorskom i klasterskom analizom vie od 30 relevantnih demografskih
pokazatelja iz popisa stanovnitva. Izbor jedinica (naselja) unutar regija i
upanija proveden je metodom sluajnog izbora bez povrata, pri emu je
svaka jedinica imala vjerojatnost izbora proporcionalnu broju stanovnika
s kojim sudjeluje u nadreenoj stratifikacijskoj jedinici uzorka. Adrese
kuanstava u kojima je provedeno anketiranje izabrane su sistematski s
popisa adresa na pojedinoj lokaciji, a izbor ispitanika unutar kuanstava
izvren je metodom Troldahla i Cartera. Usporedba strukture realiziranog
uzorka i populacije, s obzirom na osnovne sociodemografske karakteri 69
Krunoslav Nikodem, Ivana Brstilo: Kiborzi i djeca po narudbi 2.0..., Revija za sociologiju 42 (2012), 1: 6187
%
Spol
enski
muki
Dob
do 30 godina
31 40
41 50
51 60
61 i vie godina
Stupanj obrazovanja
bez kole
1 4 razreda osnovne kole
5 8 razreda osnovne kole
srednja kola dvogodinja i
trogodinja
srednja kola etverogodinja
via kola
visoka, fakultet
51,2
48,8
21,1
17,3
19,4
19,2
23,0
3,0
7,2
29,8
18,4
26,6
6,5
8,5
Krunoslav Nikodem, Ivana Brstilo: Kiborzi i djeca po narudbi 2.0..., Revija za sociologiju 42 (2012), 1: 6187
71
Krunoslav Nikodem, Ivana Brstilo: Kiborzi i djeca po narudbi 2.0..., Revija za sociologiju 42 (2012), 1: 6187
2. Ispitanici s viim stupnjem obrazovanja bit e skloniji prihvaanju koncepcija poslijeljudskog ivota, za razliku od ispitanika s niim stupnjem
obrazovanja;
3. Ispitanici politiki lijevo orijentirani bit e skloniji prihvaanju koncepcija poslijeljudskog ivota, za razliku od ispitanika koji su politiki desno orijentirani;
4. Ispitanici koji se smatraju religioznima, koji vjeruju u postojanje osobnog Boga i koji tjedno odlaze na misu bit e skloniji odbijanju spomenutih
koncepcija, za razliku od onih koji se smatraju nereligioznima, uvjerenim
ateistima i agnosticima te uope ne idu na misu.
3.4. Metode
U analizi rezultata empirijskog istraivanja koristimo distribuciju postotaka,
faktorsku analizu (komponentni model, varimax rotacija, GK kriterij redukcije dimenzionalnosti), korelacijsku analizu (Pearsonov koeficijent) i analizu varijance. Podaci su obraeni u programskom paketu IBM SPSS 19.1.
4. Pregled osnovnih rezultata istraivanja
Kako je spomenuto, koncepcije poslijeljudskog ivota koje analiziramo u
ovom radu su kiborg i dijete po narudbi. Te koncepcije proizlaze iz
razvoja kibernetike i biotehnologije i predstavljaju dva, uvjetno reeno, nova poretka drutvenosti tehnodrutvenosti i biodrutvenosti (Escobar, 2000: 57). U Tablici 2 prikazani su rezultati na tvrdnjama koje sadrajno obuhvaaju te koncepcije. Najvei postotak slaganja (33,3%) dobiven je
na prvoj tvrdnji. S druge strane, najnii postotak slaganja (8,8%) dobiven je
na drugoj tvrdnji. Obje tvrdnje proizlaze iz sociokulturnog konteksta radikalnog neoliberalizma (prije svega naglasak na pravima pojedinaca) i dominirajue potroake kulture (naglasak na slobodi izbora). Jedan od kljunih
argumenata za stvaranje djeteta po narudbi jest mogunost uklanjanja
genskih predispozicija za odreene bolesti. Primjer takvog razmiljanja moemo nai kod Harrisa koji postavlja pitanja ako nije moralno loe eljeti
zdravo dijete, zar bi bilo pogreno, ako imamo tu mo, ostvariti tu elju?
te nastavlja ako dizajnirana djeca predstavljaju poboljanje sluajne kombinacije gena, ili daju veu pouzdanost u tom smislu, zar bi bilo etino ne
biti dizajner? (Harris, 2007: 89, 143). Slinu argumentaciju Harris nudi i
u pitanju odabira spola djeteta koje oznaava moralno neutralnim, a u
nedostatku moralnih razloga za preferenciju, postoji pretpostavka koja ide
u prilog slobodnom izboru i dodaje boja kose, oiju, spol jesu ili nisu
72
Krunoslav Nikodem, Ivana Brstilo: Kiborzi i djeca po narudbi 2.0..., Revija za sociologiju 42 (2012), 1: 6187
vani. Ako nisu vani, zato ne dopustiti ljudima da ih biraju? Ako su pak
vani, zar bi bilo ispravno prepustiti tako vane stvari sluaju? (Harris,
2007: 147, 146).
Niti se slae
niti ne slae
Uglavnom se
slae
Potpuno se
slae
Uglavnom se
ne slae
Tvrdnja (%)
Uope se ne
slae
36,2
12,5
17,0
18,4
14,9
55,7
17,1
17,1
6,2
2,6
29,3
11,7
31,7
17,7
8,3
47,4
19,4
20,7
7,8
2,7
29,7
15,5
26,7
19,0
7,7
37,3
17,3
31,5
9,2
2,9
73
Krunoslav Nikodem, Ivana Brstilo: Kiborzi i djeca po narudbi 2.0..., Revija za sociologiju 42 (2012), 1: 6187
hikog i drutvenog, nego prije kao strukturu za nadgledanje i modificiranje; ne kao subjekt, nego kao objekt ne kao objekt elja, nego kao
objekt za dizajniranje (Stelarc, 2000: 561562). Nizak postotak slaganja
dobiven je na etvrtoj tvrdnji (10,5%) koja pripada sociokulturnom kontekstu postmortalnog drutva u kojem starost, i sama smrt, predstavljaju
bolest koja se moe izbjei primjenom kontrolnih i sigurnosnih postupaka
biomedicine, odnosno regenerativne medicine (Lafontaine, 2009: 54).
Posljednje dvije tvrdnje izravno proizlaze iz teorije kibernetike Norberta
Wienera. Naime, teza njegove knjige iz 1954. godine je da izmeu fizikog djelovanja ivog pojedinca i rada nekih novijih komunikacijskih
strojeva postoji potpuni identitet u smislu nastojanja kontrole entropije
putem povratne sprege (Wiener, 1964: 42). Za Wienera izmeu ivanog sustava i automatskog stroja postoji osnovna slinost u tome to [...]
donose odluke na temelju prolih odluka (Wiener, 1964: 50). Wiener
istie kako je ljudski organizam poruka jer [m]i ne predstavljamo grau
koja se odrava, nego strukture koje se ovjekovjeuju. Struktura je poruka
i moe se prenijeti kao poruka (Wiener, 1964: 123). Wienerove zamisli o
prenoenju strukture ljudskog tijela i ljudskog mozga u neki dugotrajniji oblik, te isticanje kako se fiziki identitet pojedinca ne temelji na
materijalnom obliku, nego na unutranjim procesima, moemo nai i kod
Hansa Moraveca. Razmatrajui mogunosti da se tijek rada nekog raunala moe zaustaviti u nekom trenutku te prebaciti u obliku odreenog programa u drugo raunalo koje je fiziki zaseban entitet od prvog, a da se u
prebaenom procesu rada nita ne promijeni, Moravec analogijom dolazi
do ideje da bi se slino moglo izvesti i sa sadrajem ljudskog mozga.
Moravec istie mogunosti prijenosa sadraja ljudskog mozga, ne samo
iz jednog u drugo tijelo, nego i iz tijela u raunalo, ili neku drugu bazu
podataka te navodi da se takvim zamislima suprotstavlja jedna zastarjelo
stajalite koje on naziva tijelo-identitet, za razliku od suvremenog stajalita koje oznaava kao obrazac-identitet. Prvo stajalite pretpostavlja
odreivanje ljudskog identiteta stvarima koje pripadaju tijelu, iz ega
proizlazi da je odravanje kontinuiteta tijela nuno za ouvanje individualnog identiteta. Drugo stajalite odreuje bit ljudskog identiteta kao
obrazac i proces koji se odvija u ljudskom tijelu i svijesti. Ouvanje tog
procesa znai i ouvanje ljudskog identiteta, bez obzira na samo ljudsko
tijelo (Moravec, 1988: 45, 116117). S petom tvrdnjom slae se otprilike
etvrtina ispitanika (26,7%), dok slaganje sa estom tvrdnjom izraava tek
12,1% ispitanika.
74
Krunoslav Nikodem, Ivana Brstilo: Kiborzi i djeca po narudbi 2.0..., Revija za sociologiju 42 (2012), 1: 6187
Usporedba ovdje dobivenih rezultata s rezultatima istraivanja na prigodnom uzorku studenata pet fakulteta Sveuilita u Zagrebu (Nikodem,
2009: 114) pokazuje kako je razina prihvaanja spomenutih tvrdnji uglavnom neto via kod studenata nego kod ope populacije, uz dvije iznimke.
Naime, usporedba rezultata na prvoj tvrdnji pokazuje da je njezino prihvaanje neto vie u opoj populaciji nego meu studentima, a prihvaanje
tree tvrdnje znatno je vie meu studentima nego u opoj populaciji.
Tablica 3. Prihvaenost koncepcija poslijeljudskog ivota usporedba
studenti i opa populacija
Tvrdnja (%)
Stvaranje djeteta po narudbi uz pomo
genske tehnologije privatna je stvar
pojedinca.
Odabir spola djeteta radi zadovoljenja
elje roditelja moralno je opravdan.
Ljudsko tijelo kakvo poznajemo nije
konaan i nepromjenjiv oblik, nego
jedan od moguih oblika na putu ljudske
evolucije.
Ukidanje procesa starenja kod ljudi
trebao bi biti jedan od najvanijih
ciljeva tehnologijsko-znanstvenog
razvoja.
Postoji bitna slinost izmeu rada
ljudskog mozga i rada raunala.
Ljudsko bie je prije skup informacija
nego spoj mesa, krvi, vode, neurona i sl.
Studenti
Opa populacija
(2005, N = 492) (2009, N = 1000)
27,7
33,3
11,0
8,8
57,7
26,0
12,2
10,5
34,8
26,7
23,4
12,1
Spomenute razlike su, iako ilustrativne, oekivane, ne samo zbog injenice to su mladi openito otvoreniji prema novim stvarima i skloniji
liberalnijim shvaanjima, nego i zbog toga to upravo ti mladi odrastaju u
sociokulturnom kontekstu kojim, izmeu ostalog, dominira razvoj biotehnologije i bioznanosti i njegova primjena u svakodnevnom ivotu. S tim
u vezi, Frank Webster istie da je jedna od kljunih karakteristika suvremenog Zapadnog svijeta dominacija dvomiljenja da se s jedne strane od
individualnog ivota moe uiniti to god se eli, odnosno da je ljudsko
bie potpuno promjenjiva kategorija (od promjene izgleda, spola, dobi, do
promjene svijesti), a s druge strane da je postojei drutveno-politiki po
75
Krunoslav Nikodem, Ivana Brstilo: Kiborzi i djeca po narudbi 2.0..., Revija za sociologiju 42 (2012), 1: 6187
Kiborg
Ljudsko bie je prije skup informacija nego
spoj mesa, krvi, vode, neurona i sl.
Postoji bitna slinost izmeu rada ljudskog
mozga i rada raunala.
Ljudsko tijelo kakvo poznajemo nije konaan
i nepromjenjiv oblik, nego jedan od moguih
oblika na putu ljudske evolucije.
Stvaranje djeteta po narudbi uz pomo genske
tehnologije privatna je stvar pojedinca.
Odabir spola djeteta radi zadovoljenja elje
roditelja moralno je opravdan.
Dijete po
narudbi
,827
,787
,617
,862
,779
76
Krunoslav Nikodem, Ivana Brstilo: Kiborzi i djeca po narudbi 2.0..., Revija za sociologiju 42 (2012), 1: 6187
Kiborg
Dijete po
narudbi
df (izmeu
M
s
do 30 god.
0,2737 0,9377
31 40
0,1261 1,030
F = 10,246
41 50
0,0842 0,9807
p < 0,001
51 60
0,1919 0,9957
61 i vie god. 0,1167 0,9933
do 30 god.
0,1344 0,9943
31 40
0,0268 0,9204
F = 3,413
41 50
0,0175 1,068
p < 0,01
51 60
0,0431 0,9719
61 i vie god. 0,1571 1,008
skupina) = 4; df (unutar skupina) = 1350
Kontrast
do 30 god.
> 41 i vie
god.
do 30 god.
> 61 i vie
god.
M
s
nezavrena i zavrena O
0,1428
0,9905
srednja kola
0,0754
1,006
via, visoka, fakultet
0,1533
0,9628
df (izmeu skupina) = 2; df (unutar skupina) = 1352
Kontrast
F = 9,804
p < 0,001
1<3
77
Krunoslav Nikodem, Ivana Brstilo: Kiborzi i djeca po narudbi 2.0..., Revija za sociologiju 42 (2012), 1: 6187
M
s
nezavrena i zavrena O
0,1731
1,001
F = 23,569
srednja kola
0,0839
0,9499
p < 0,001
via, visoka, fakultet
0,3747
1,028
df (izmeu skupina) = 2; df (unutar skupina) = 1352
Kontrast
1, 2 < 3
Kiborg
Dijete po
narudbi
df (izmeu
M
s
nezavrena i
0,1165
1,015
zavrena O
srednja kola
0,0870
0,9451
via, visoka,
0,3407
0,9870
fakultet
nezavrena i
0,0687
1,035
zavrena O
srednja kola
0,1076
0,9513
via, visoka,
0,0260
0,9306
fakultet
skupina) = 2; df (unutar skupina) = 1352
Kontrast
F = 15,608
p < 0,001
1, 2 < 3
F = 4,473
p < 0,02
1<2
Analiza koncepcija poslijeljudskog ivota s obzirom na politike orijentacije ispitanika pokazuje da su politiki lijevo orijentirani ispitanici
skloniji prihvaanju navedenih koncepcija.
Tablica 9. Koncepcije poslijeljudskog ivota s obzirom na politike
orijentacije ispitanika
Kiborg
78
lijevo
centar
desno
M
0,1614
0,0457
0,0484
s
0,9600
1,012
1,008
Kontrast
F = 4,294
p < 0,02
1>2
Krunoslav Nikodem, Ivana Brstilo: Kiborzi i djeca po narudbi 2.0..., Revija za sociologiju 42 (2012), 1: 6187
lijevo
0,0727
0,9869
centar
0,0005
0,9932
desno
0,1752
0,9828
df (izmeu skupina) = 2; df (unutar skupina) = 1261
Dijete po
narudbi
F = 3,971
p < 0,02
1>3
Kiborg
Dijete po
narudbi
df (izmeu
uvjereni
0,2537
0,7648
ateisti
agnostici
0,5386
0,7714
nereligiozne
0,0228
0,9831
osobe
religiozne
0,0556
1,012
osobe
uvjereni
0,5450
0,9813
ateisti
agnostici
0,0086
1,019
nereligiozne
0,1000
0,9735
osobe
religiozne
0,0805
1,015
osobe
skupina) = 3; df (unutar skupina) = 1131
Kontrast
F = 4,573
p < 0,01
2>4
F = 6,475
p < 0,001
1>4
79
Krunoslav Nikodem, Ivana Brstilo: Kiborzi i djeca po narudbi 2.0..., Revija za sociologiju 42 (2012), 1: 6187
Kiborg
Dijete po
narudbi
df (izmeu
Ne mislim da postoji
neka vrsta duha,
Bog ili ivotna sila.
Ne znam to da
mislim.
Postoji neka vrsta
duha ili ivotne sile.
Postoji osobni Bog
(Bog osoba).
Ne mislim da postoji
neka vrsta duha,
Bog ili ivotna sila.
Ne znam to da
mislim.
Postoji neka vrsta
duha ili ivotne sile.
Postoji osobni Bog
(Bog osoba).
skupina) = 3; df (unutar
0,1073
0,8852
0,1194
0,9957
0,1766
1,049
0,1839
0,9792
0,4570
0,8920
0,1997
0,9248
0,0001
1,004
0,1286
0,9997
Kontrast
F = 10,533
p < 0,001
2, 3 > 4
F = 9,458
p < 0,001
2>4
skupina) = 1111
S obzirom na institucionalnu religijsku praksu rezultati analize pokazuju da su ispitanici koji uope ne idu na misu i oni koji to ine rijetko
skloniji prihvaanju koncepcije kiborga, za razliku od ispitanika koji na
misu odlaze mjeseno i tjedno. Ispitanici koji uope ne odlaze na misu te
oni koji odlaze rijetko i povremeno skloniji su prihvaanju koncepcije dijete po narudbi, za razliku od onih koji na misu odlaze tjedno.
Tablica 12. Koncepcije poslijeljudskog ivota s obzirom na institucionalnu
religijsku praksu
Kiborg
80
nikada
jednom godinje
i rjee
samo za vjerske
blagdane
jednom mjeseno
jednom tjedno i
ee
M
0,1491
s
0,9870
0,2572
0,9672
0,0152
1,028
0,1055
1,016
0,2190
0,9646
Kontrast
F = 9,101
p < 0,001
1, 2 > 4, 5
Krunoslav Nikodem, Ivana Brstilo: Kiborzi i djeca po narudbi 2.0..., Revija za sociologiju 42 (2012), 1: 6187
nikada
0,0855 0,9771
jednom godinje
0,1277 1,049
i rjee
Dijete
F = 8,067
samo za vjerske
po
0,1277 1,081
blagdane
p < 0,001
narudbi
jednom mjeseno
0,0487 1,002
jednom tjedno i
0,2386 0,8997
ee
df (izmeu skupina) = 4; df (unutar skupina) = 1239
1, 2, 3 > 5
Zakljuak
Tijekom povijesti Zapadnog svijeta razvoj novih tehnologija uglavnom je
pobuivao pomijeane osjeaje opreza i straha te nade i ushienja. Primjerice, razvoj informacijsko-komunikacijskih tehnologija (raunala, internet,
mobilni telefoni itd.) u posljednjih dvadesetak godina prolog stoljea otvorio je nade u nove mogunosti obnove zajednitva i zajednica, decentralizacije i revitalizacije demokracije, ravnopravnosti i pravednijeg razvoja,
raskida s dominantnom logikom moi i nove mogunosti u smislu izgradnje
drutvenih i individualnih identiteta. No, s druge strane, vrlo brzo su se pojavila i upozorenja o utjecaju tog razvoja na stvaranje jedne kulture povrnosti, o produbljivanju postojeih socioekonomskih i svih drugih razlika
i, danas vrlo aktualni, strahovi o stvaranju globalnog virtualnog panoptikona (Rheingold, 2000; Turkle, 1996; OHara i Stevens, 2006; Nakamura, 2008). Slino je i s razvojem biotehnologije za koji Rifkin istie kako
predstavlja nae najdublje nade i tenje, ali isto tako i nae najmranije
strahove i zle slutnje, prije svega jer se [t]a tehnologija dotie [...] sri
naeg samoodreenja (Rifkin, 1999: 14). Razvoj tehnoznanstvenog sustava, potpomognutog kapitalistikom ekonomijom, svojim biousmjerenjima
predstavlja brzinu kao neupitnu vrijednost (Hassan, 2009) i osloboenje
(Virilio, 1999) koje s jedne strane potie stanje neprestane ushienosti
(Bruckner, 2001), a s druge stvara sindrom Frankensteina (Best i Kellner,
2001). Ono to moramo shvatiti, to zapadnoj civilizaciji gleda u oi ve
pola stoljea: naime, da se preteno megatehnika privreda moe odrati u
unosnom djelovanju samo sistematskom i trajnom ekspanzijom. Umjesto
jedne uravnoteene privrede, usmjerene na unapreivanje ivota, megatehnika zahtijeva neogranieno irenje kolosalnih razmjera, to je majstorija
koja se moe izvesti samo ratom ili nekom zamjenom za rat gradnjom
raketa i svemirskim istraivanjem (Mumford, 1986: 381).
81
Krunoslav Nikodem, Ivana Brstilo: Kiborzi i djeca po narudbi 2.0..., Revija za sociologiju 42 (2012), 1: 6187
U tom kontekstu u ovom radu smo analizirali koncepcije poslijeljudskog ivota jer, primjerice, upravo koncepcija kiborga predstavlja prijelaz
s dominacije istraivanja svemira na dominaciju istraivanja unutranjeg
svemira, odnosno ljudskog tijela i svijesti.
S obzirom na dobivene rezultate moemo rei da potvruju opu hipotezu rada. Na svim tvrdnjama, koje sadrajno obuhvaaju spomenute koncepcije poslijeljudskog ivota, dobiven je znatno vei postotak ispitanika
koji se s njima ne slau, od postotka onih koji se s tim tvrdnjama slau.
To su i oekivani rezultati s obzirom na pretpostavljenu tradicionalnost
sociokulturnog konteksta suvremenog hrvatskog drutva. No ovako pojednostavljen zakljuak tek je djelomice toan. Naime, dobiveni rezultati pokazuju da se 33,3% ispitanika slae s tvrdnjom da je stvaranje djeteta po
narudbi uz pomo genske tehnologije privatna stvar pojedinca. Otprilike
26,0% ispitanika slae se s tvrdnjama da postoji bitna slinost izmeu rada ljudskog mozga i rada raunala, te da ljudsko tijelo kakvo poznajemo
nije konaan i nepromjenjiv oblik, nego jedan od moguih oblika na putu
ljudske evolucije. Nadalje, rezultati empirijskog istraivanja, provedenog
2008. godine u sklopu meunarodnog projekta European Values Study,5
izmeu ostalog, pokazuju da 68,0% ispitanika u Hrvatskoj odobrava elju ene da ima dijete kao samohrana majka i ne eli stabilnu vezu s
mukarcem, to je jedan od najviih rezultata u Europi na tom pitanju.6
Takoer, prema rezultatima istog istraivanja, 42,0% ispitanika u Hrvatskoj
odobrava lijeniki potpomognutu inseminaciju ili umjetnu oplodnju, za
razliku od 25,0% u Italiji, 26,0% u Irskoj i 27,0% u Poljskoj, ali i 53,0%
u panjolskoj.
Navedeni rezultati jasno pokazuju da pretpostavljena tradicionalnost
suvremenog hrvatskog drutva nikako nije jednoznana. Stoga su potrebne daljnje analize u svrhu jasnije spoznaje odnosa izmeu sociokulturnog
konteksta suvremenog hrvatskog drutva, posebice sustava vrijednosti, i
mogunosti i prijepora koje donosi razvoj biotehnologije i bioznanosti.
Vie o samom projektu i rezultatima istraivanja za Hrvatsku vidjeti u: Europsko istraivanje vrednota EVS 2008. Podatci za Republiku Hrvatsku (Bogoslovska smotra,
god. 80, 2010, br. 2, str. 397666).
6
U empirijsko istraivanje za 2008. godinu ukljuene su etrdeset i etiri europske zemlje. Vii postotak odobravanja na navedenom pitanju je na Islandu (87,0%) i u panjolskoj (80,0%). U susjednim zemljama rezultati su: Srbija (62,0%), Slovenija (59,0%), Bosna i Hercegovina (56,0%), Crna Gora (52,0%). Osim ve spomenute panjolske, rezultati
za ostale katolike zemlje su uglavnom znatno nii, primjerice: Italija (31,0%), Irska
(39,0%), Poljska (45,0%), Slovaka (31,0%).
5
82
Krunoslav Nikodem, Ivana Brstilo: Kiborzi i djeca po narudbi 2.0..., Revija za sociologiju 42 (2012), 1: 6187
Rezultati koje smo ovdje prikazali i ukratko analizirali vrlo su ogranienog dosega, prije svega zato to su dobiveni u sklopu empirijskog istraivanja koje se nije bavilo ovom temom, to znatno ograniava mogunosti
daljnje analize. Nadalje, u radu ne analiziramo prihvaenost praktine primjene biotehnologije u terapijske svrhe, nego idejni konstrukt poboljavanja ljudskog ivota koji smjera poslijeljudskom. Spomenuti smjer
analize smanjuje mogunost jasnijeg odreenja ispitanika zbog jednostavnog razloga manje je povezan sa svakodnevnim ivotnim potrebama i
problemima.
Nakon kratkih napomena o teorijskim i empirijskim ogranienjima
ovog rada osvrnut emo se ukratko na postavljene radne hipoteze. Rezultati analize potvruju prvu hipotezu ispitanici mlae ivotne dobi
(do trideset godina) skloniji su promatranim koncepcijama poslijeljudskog
ivota, za razliku od ispitanika starije ivotne dobi. Druga hipoteza nije
potvrena. Statistiki znaajna razlika u pretpostavljenim odnosima dobivena je samo na jednoj koncepciji (kiborg). Trea hipoteza je potvrena. Ispitanici politiki lijevo orijentirani skloniji su promatranim
koncepcijama poslijeljudskog ivota, za razliku od onih koji su politiki
desno orijentirani. Nadalje, rezultati analize ne potvruju etvrtu hipotezu koja je pretpostavljala viestruke odnose izmeu samoprocjene religioznosti, uvjerenja o postojanju Boga i institucionalne religijske prakse
i koncepcija poslijeljudskog ivota. Dodatnim analizama provjerili smo
odnose izmeu dobne strukture, politikih i religijskih orijentacija. Rezultati upuuju na jasnu povezanost politikih i religijskih orijentacija, dok
u ostalim odnosima ta povezanost nije jednoznana. Stoga moemo istaknuti dobnu strukturu kao odreujuu karakteristiku u smislu (ne)prihvaanja koncepcija poslijeljudskog ivota u hrvatskom drutvu. S obzirom
na spomenuta ogranienja daljnja obrazloenja ne moemo temeljiti na
analizi rezultata tog empirijskog istraivanja. Jedan od moguih odgovora
na pitanje zato su mladi skloniji koncepcijama poslijeljudskog ivota, za
koji (barem za sada) nemamo jasnijih potvrda u rezultatima empirijskih
istraivanja u Hrvatskoj, jest i promjena konstrukcije i prezentacije graninih bia (primjerice vampira, kiborga, klonova, mutanata
itd.) u popularnoj kulturi u posljednjih dvadesetak godina (Badmington,
2005; Bradford i dr., 2008). Tu promjenu Kate ORiordan oznaava kao
prijelaz od horora, dvojbenosti, do poeljnosti i nade (ORiordan, 2008).
ini se kako popularnom kulturom (filmovi, serije, knjige i sl.) sve vie
dominiraju socijalno poeljna udovita koja postaju sve prirodniji 83
Krunoslav Nikodem, Ivana Brstilo: Kiborzi i djeca po narudbi 2.0..., Revija za sociologiju 42 (2012), 1: 6187
Krunoslav Nikodem, Ivana Brstilo: Kiborzi i djeca po narudbi 2.0..., Revija za sociologiju 42 (2012), 1: 6187
Gray, Chris Hables, Mentor, Steven i Figueroa-Sarriera, Heidi J. (1995). Cyborgology: Constructing the Knowledge of Cybernetic Organisms, u: Chris
Hables Gray, Heidi J. Figueroa-Sarriera i Steven Mentor (ur.). The Cyborg
Handbook. New York i London: Routledge, str. 115.
Habermas, Jrgen (2006 [2001]). Budunost ljudske prirode: na putu prema liberalnoj eugenici? / Vjerovanje i znanje. Zagreb: Naklada Breza.
Harris, John (2007). Enhacing Evolution: The Ethical Case for Making Better
People. Princeton i Oxford: Princeton University Press.
Hassan, Robert (2009). Empires of Speed: Time and the Acceleration of Politics
and Society. Boston: Brill.
Hayles, N. Katherine (1999). How We Became Posthuman: Virtual Bodies in Cybernetics, Literature, and Informatics. Chicago: University of Chicago Press.
Hayles, N. Katherine (2006). Unfinished Work: From Cyborg to Cognisphere,
Theory, Culture & Society, 23 (7-8): 159166. doi:10.1177/0263276406069229
Horrobin, Steven (2006). Immortality, Human Nature, the Value of Life and
the Value of Life Extension, Bioethics, 20 (6): 279292. doi:10.1111/j.14678519.2006.00506.x
Hughes, James (2004). Citizen Cyborg: Why Democratic Societies Must Respond
to the Redesigned Human of the Future. Cambridge: Westview Press.
Kass, Leon R. (2001). LChaim and Its Limits: Why Not Immortality?, First
Things, 113: 1724, http://www.firstthings.com (06. 03. 2012.).
Kass, Leon R. (2003). Ageless Bodies, Happy Souls: Biotechnology and the Pursuit of Perfection, The New Atlantis: A Journal of Technology & Society, 1:
928.
Lafontaine, Cline (2009). Regenerative Medicines Immortal Body: From the
Fight against Ageing to the Extension of Longevity, Body & Society, 15 (4):
5371. doi:10.1177/1357034X09347223
Le Breton, David (2004). Genetic Fundamentalism or the Cult of the Gene,
Body & Society, 10 (4): 120. doi:10.1177/1357034X04047853
Lister, Martin, Dovey, Jon, Giddings, Seth, Grant, Iain i Kelly, Kieran (2009).
New Media: A Critical Introduction. 2nd ed. London i New York: Routledge.
Marinovi Jerolimov, Dinka (2005). Tradicionalna religioznost u Hrvatskoj 2004.:
izmeu kolektivnoga i individualnoga, Sociologija sela, 43 (2): 303338.
Moravec, Hans (1988). Mind Children: The Future of Robot and Human Intelligence. Cambridge, Mass.: Harvard University Press.
Mumford, Lewis (1986 [1970]). Mit o maini. 2: Pentagon moi. Zagreb: Grafiki
zavod Hrvatske.
Nakamura, Lisa (2008). Digitizing Race: Visual Cultures of the Internet. Minneapolis: University of Minnesota Press.
Nikodem, Krunoslav (2004a). Tehno-identiteti kiborga: rastvaranje jastva u interesu preivljavanja, Socijalna ekologija, 13 (2): 175196.
Nikodem, Krunoslav (2004b). Religijski identitet u Hrvatskoj: dimenzije religijskog identiteta i socio-ekoloke orijentacije, Socijalna ekologija, 13 (3-4):
257285.
85
Krunoslav Nikodem, Ivana Brstilo: Kiborzi i djeca po narudbi 2.0..., Revija za sociologiju 42 (2012), 1: 6187
Nikodem, Krunoslav (2008). Ljudsko konana granica: biotehnologija (ra)stvaranja i dolazak poslijeljudskoga, Filozofska istraivanja, 28 (1): 209221.
Nikodem, Krunoslav (2009). Kiborzi i djeca po narudbi: prilog sociolokom
istraivanju osnova cyber kulture, Socijalna ekologija, 18 (2): 107129.
OHara, Kieron i Stevens, David (2006). Inequality.com: Power, Poverty and the
Digital Divide. Oxford: Oneworld Publications.
ORiordan, Kate (2008). Human Cloning in Film: Horror, Ambivalence, Hope,
Science as Culture, 17 (2): 145162. doi:10.1080/09505430802062919
Rheingold, Howard (2000). The Virtual Community: Homesteading on the Electronic Frontier. Rev. ed. Cambridge: The MIT Press.
Rifkin, Jeremy (1999 [1998]). Biotehnoloko stoljee: trgovina genima u osvit
vrlog novog svijeta. Zagreb: Naklada Jesenski i Turk i Hrvatsko socioloko
drutvo.
Rihtar, Stanko i Franc, Renata (2011). Osnovni metodoloki podatci o istraivanju, Bogoslovska smotra, 81 (4): 727729.
Robertson, John A. (1994). Children of Choice: Freedom and the New Reproductive Technologies. Princeton: Princeton University Press.
Seidel, Asher (2009). Inhuman Thoughts: Philosophical Explorations of Posthumanity. Lanham: Lexington Books.
Stelarc (2000). From Psycho-Body to Cyber-System: Images as Post-Human Entities, u: David Bell i Barbara M. Kennedy (ur.). The Cybercultures Reader.
London i New York: Routledge, str. 560576.
Terranova, Tiziana (2000). Post-Human Unbounded: Artificial Evolution and
High-Tech Subcultures, u: David Bell i Barbara M. Kennedy (ur.). The Cybercultures Reader. London i New York: Routledge, str. 268279.
Turkle, Sherry (1996). Life on the Screen: Identity in the Age of the Internet.
London: Weidenfeld & Nicolson.
Virilio, Paul (1999 [1995]). Brzina oslobaanja. Karlovac: Naklada DAGGK.
Webster, Frank (2002). Cybernetic Life: Limits to Choice, u: John Armitage i
Joanne Roberts (ur.). Living with Cyberspace: Technology & Society in the 21st
Century. New York i London: Continuum, str. 3442.
[Wiener, Norbert] Viner, Norbert (1964 [1954]). Kibernetika i drutvo: ljudska
upotreba ljudskih bia. Beograd: Nolit.
Wilson, Samuel i Haslam, Nick (2009). Is the Future more or less Human? Differing Views of Humanness in the Posthumanism Debate, Journal for the Theory of Social Behaviour, 39 (2): 247266. doi:10.1111/j.1468-5914.2009.00398.x
Wolfe, Cary (2010). What is Posthumanism? Minneapolis: University of Minnesota Press.
86
Krunoslav Nikodem, Ivana Brstilo: Kiborzi i djeca po narudbi 2.0..., Revija za sociologiju 42 (2012), 1: 6187
87