SVEUILITE U MOSTARU

FILOZOFSKI FAKULTET
Filozofija Povijest umjetnosti

Ivana Kozina

IVOT I DJELO MICHELANGELA BUONARROTIA

Seminarski rad

Mentor: Prof. dr. sc Ivica Musi

Mostar, travnja 2014.

SADRAJ
UVOD ....................................................................................................... 3
1. IVOT MICHELANGELA BUONARROTIA ............................. 4
2. MICHELANGELO KAO KIPAR .................................................. 7
2.1.

Pieta .............................................................................................................. 7

2.2.

David............................................................................................................. 8

2.3.

Grobnica Julija II ........................................................................................ 9

3. MICHELANGELO KAO SLIKAR .............................................. 11

3.1.

Sikstinska kapela ....................................................................................... 11

3.1.1.

Stvaranje Adama .................................................................................. 12

3.1.2.

Sibila Libijka i Prorok Jeremija .......................................................... 13

3.1.2.

Posljednji sud ....................................................................................... 13

3.2.

Paolinska kapela ........................................................................................ 14

ZAKLJUAK ........................................................................................ 16
LITERATURA ...................................................................................... 17

UVOD
Michelangelo Buonarroti jedan je od najveih umjetnika svih vremena. Bavio se
kiparstvom, slikarstvom, arhitekturom, a pisao je i sonete. Uz Leonarda da Vincia
najznaajniji je predstavnik visoke renesanse. Za njega su smatrali da je genij koji se
rijetko raa. Poto je Michelangelo za sobom ostavio dosta znaajnih djela, u ovom
seminarskom bit e govora samo o njegovim najznaajnijim kipovima i slikama. A
cilj ovog seminarskog je odgovoriti na pitanje: Je li Michelangelo toliki genij koliko
mu se pridaje?
U prvom dijelu govori se o ivotu Michelangela, o njegovom roenju, stalnim
promjenama boravita, razliitim narudbama, svaama s papama i na kraju o
njegovoj smrti. U drugom dijelu panja je posveena Michelangelu kao kiparu.
Govori se o njegovom najranijem djelu Pieti (Oplakivanje), zatim o velianstvenom
Davidu i na kraju o djelu koje je najdulje radio, grobnici Julija II. U zavrnom treem
dijelu govori se o Michelangelu kao slikaru. Iako je u prvom redu bio kipar, svoj
talent je pokazao i u slikarstvu oslikavajui Sikstinsku i Paolinsku kapelu. U tom
dijelu govori se poblie o njegovim najznaajnijim freskama.

1. IVOT MICHELANGELA BUONARROTIA

Michelangelo Buonarroti rodio se 6. oujka 1475. u Kaprezu, a puno ime mu je
bilo Michelangelo di Ludovico Buonarroti Simoni. Roen je kao drugi od pet sinova
Franceske di Neri di Miniato del Sera i Ludovica Leonarda di Buonarotia Simonija.
Po roenju Ludovico je dao Michelangela na dojenje eni jednog klesara, koja je
ivjela u selu u kojem se raaju poznati kipari. I sam Michelangelo je jednom
prigodom Vasariu rekao: Giorgio, ako ima iega dobrog u mom duhu, to dolazi
otuda to sam se rodio na otrom zraku vae firentinske zemlje, kao to sam iz
mlijeka svoje dojkinje izvukao bat i dlijetlo pomou kojih pravim kipove.1
Michelangelova obitelj je ivjela teko i imali su male prihode, zbog tih razloga
Ludovico je Michelangela poslao u gramatiku kolu, dok je ostale sinove poslao da
naue neki zanat. Michelangelo je uivao crtati, ali njegova obitelj je mislila da je
bavljenje tim poslom nedostojno, te su ga zbog crtanja ponekad i tukli. Ludovico ga
je pokuao odgovoriti od crtanja, ali Michelangelo nije odustajao, te ga je sa
etrnaest godina, po savjetu prijatelja, poslao u kolu Domenica i Davida
Ghirlandaia. U koli je brzo napredovao, te je ubrzo sa svojim crteima dostigao i
svog uitelja. Sa petnaest godina odlazi u kolu za kipare od Lorenza de Medicia, te
Lorenzo postaje njegov glavni pokrovitelj. U koli je ostao etiri godine, sve do smrti
Lorenza de Medicia 1492. godine. Izmeu 1494. i 1495. godine boravi u Bologni
gdje izrauje nekoliko mramornih kipova za crkvu San Domenico. Nakon to je
izradio te kipove vraa se u Firencu u kojoj ostaje kratko, jer je morao ii u Rim. U
Rimu je francuski kardinal od njega naruio mramorni kip, jer je elio da ostavi
lijepu uspomenu na sebe. Michelangelo je za njega 1499. godine izradio Pietu.
Nakon dovretka Piete, vraa se u Firencu i od 1501. radi Davida, kojega zavrava
1504. godine.
Godine 1503. novoizabrani papa Julije II poziva Michelangela u Rim i povjerava
mu izradu svoje grobnice. Nakon to je uradio nekoliko kipova, zbog svae s papom,
odlazi u Firencu. Michelangelo je bio toliko ljut na papu da se nije htio vratiti u Rim
sve dok papa nije doao po njega. Kad se napokon vratio u Rim, papa mu je, umjesto
1

VAZARI, oro: ivoti slavnih slikara, vajara i arhitekata, Libretto, Beograd, 2000., str. 238.

da zavri grobnicu, naredio da oslika svod Sikstinske kapele. Michelangelo nije bio
zadovoljan tom idejom, ali zbog bojazni od pape on se prihvati posla i poeo ju je
oslikavati. Kapela je bila otvorena za javnost na dan Svih Svetih 1512. godine. Na
freskama su nedostajali jo neki detalji, ali ih Michelangelo nikad nije uradio. U ovo
djelo je uloio puno truda, crtao je glave okrenute prema gore, te je jako pokvario
vid. Nekoliko mjeseci nije mogao ni crtati ni itati osim gledajui prema gore.
Budui da je svod zavrio za vrijeme ivota Julija II, on je naredio da Michelangelo u
sluaju njegove smrti zavri gorobnicu po skromnijem modelu. Michelangelo se s
puno veselja vratio izradi grobnice, ali tada umire papa.
Za novog papu izabran je Lav X koji je kao prvi papa firentinac elio ostaviti
dostojnu uspomenu na sebe, te je naredio Michelangelu da napravi fasadu crkve San
Lorenco u Firenci, a zbog toga je ponovno morao prekinuti radove na grobnici Julija
II. Michelangelo je nekoliko godina proveo pravei nacrte za fasadu i nadgledajui
vaenje mramora. Nakon to su uraeni temelji, papa umire, tako da to djelo ostaje
nedovreno.
Za vrijeme pape Klementa VII, on u Firenci radi biblioteku San Lorenzo i Novu
sakristiju, u sakristiji je uradio savrene kipove Noi, Dana, Sutona i Zore. U to
vrijeme radi i na utvrivanju Firence, gdje je uveo neka nova konstrukcijska rjeenja.
Godine 1529. dolazi do opsade Firence, a kako bi se osigurao Michelangelo je
pobjegao u Veneciju. Uz velike molbe i voen ljubavlju prema domovini nakon
nekog vremena vraa se u Firencu. Klement VII traio je od Michelangela da u
Sikstinskoj kapeli s jedne strane naslika Posljednji sud, a s druge strane Lucifera. To
je za Michelangela bilo teko prihvatiti, jer su ga u to doba optuivali da je od pape
Julija II uzeo novac, a da nikad nije zavrio grobnicu. Na kraju su sklopili dogovor
po kojem se Michelangelo obavezao da e grobnicu uraditi po jednostavnijem
modelu i da e oslikavati Sikstinu etiri mjeseca u godini. Godine 1533. umire
Klement VII, ali ga nasljeuje Pavao III koji je Michelangela htio u svojoj slubi
iako se on htio posvetiti izradi grobnice. Michelangelo je do tada za grobnicu izradio
tri kipa, te je papa Pavao III sklopio novi ugovor po kojem su za grobnicu Julija II
bila dovoljna tri kipa od Michelangela, dok e ostala tri napraviti drugi kipari. Tako
je bilo i uinjeno, Michelangelo je postavio na grobnicu svoja tri kipa i ostala tri, te
je grobnica nakon dugog vremena i zavrena. Nakon toga se Michelangelo posveuje
5

izradi Posljednjeg suda, kojeg je zavrio 1541. godine. Pavao III je podigao
Paolinsku kapelu, a Michelangelo je u njoj naslikao svoje posljednje freske. Godine
1546. umire Antonio da Sangallo, koji je vodio izradu crkve Svetog Petra. Pavao III
traio je novog voditelja radova te je pozvao Michelangela. On je, da bi izbjegao da
bude voditelj, govorio da se u arhitekturu ba i ne razumije. Papa je bio toliko
uporan, da je na kraju prihvatio taj poziv. Prvo je izradio novi model crkve koji je bio
jednostavniji i velianstveniji od prethodnog Sangallovog modela. Taj novi model
svidio se papi i on ga je odobrio, ali papa ubrzo umire.
Pavla III naslijedio je Julije III, kojem se isto svidio model crkve te ga i on
odobrava. Dok je radio na podizanju crkve Michelangelo je nailazio na razne
protivnike, meu kojima je bio i kardinal Marcelo. Papu Julija III nasljeuje Marcelo
i prekida radove zapoete na crkvi, ali on ubrzo umire, a za papu je postavljen Pavao
IV koji ponovno zapoinje gradnju crkve.
Budui da je ve bio star, Michelangelo je svojim blinjima ostavio u nasljedstvo
svoju imovinu, a tako i nacrte za dovretak ove crkve. On je preminuo 17. veljae
1564. godine u dvadeset i tri sata, a njegovi nasljednici su podigli ovu crkvu s
velianstvenom kupolom. Za ivota je uradio brojne kipove i slike koje je poklanjao
svojim prijateljima, a uradio je i mnoge arhitektonske nacrte koji su izvedeni s
mnogo ljepote.

2. MICHELANGELO KAO KIPAR

Michelangelo je najvei dio svog stvaralakog rada posvetio izradi kipova, te se
smatra najveim kiparom svih vremena. Umjetnost je za njega bila stvaranje ovjeka,
a tu svoju misao najbolje je pokazivao kroz kiparstvo. Svojim kipovima, za ivota,
ne samo da je nadmaio svoje suvremenike nego ak i antike umjetnike. Iz velikih
mramornih gromada pravio je prava remek-djela. Ta djela i danas svjedoe o
genijalnosti Michelangela. Neki od njegovih najpoznatijih kipova su Oplakivanje
(Pieta), David, Mojsije i Umirui rob.
2.1. Pieta
Pietu ili Oplakivanje naruio je francuski kardinal Jean de Bilheres 1497., a
zavrena je 1499. godine. Kip je napravljen od mramora, visina mu je 174 cm, a
irina osnove 195 cm. Kad je zavren postavljen je u baziliku Sv. Petra, gdje stoji i
danas. Zahvaljujui tom djelu, Michelangelo je odnio slavu najboljeg talijanskog
kipara. Michelangelo je iskleso mramor s tolikom finoom i istinom, da se u Pieti
ogleda sva vrijednost i mo umjetnosti.
Pieta prikazuje Bogorodicu koja oplakuje mrtvog Krista. Bogorodica dri Krista u
naruju, prikazana je jako mlada. Prikazivanje Bodorodice jako mlade su mu
zamjerali, ali Michelangelo im je odgovorio Zar oni ne primjeuju i ne znaju da
nevina i neoskvrnjena stvorenja uvaju izgled svoga lica dugo vremena bez ijedne
bore, a da je s onima koji su se muili kao Krist obratno?2. Krist je prikazan
realistino, njegovo tijelo izgleda kao pravi le. Proporcije su skladne, nema
odstupanja. Na tijelu nagog Krista mogu se vidjeti dobro proueni miii, vene, ilice
na kosturu, sve je izraeno s velikom preciznou to je pravo udo, jer je kip izraen
u kratkom vremenu. Od kamena napraviti takvo savreno djelo, samo pokazuje
vjetinu i genijalnost umjetnika. Na licima Krista i Bogorodice nazire se vrlo blag
izraz tuge. Koliko je truda i ljubavi uloio u ovo djelo pokazuje i to da je na njemu
urezao svoje ime, i to na pojasu koji stee grudi Bogorodice. A to se dogodilo kada

Isto, str. 246.

je jednoga dana, uavi u crkvu gdje se nalazila Bogorodica, zatekao velik broj
stranaca iz Lombardije koji su je mnogo hvalili; jedan od njih zapitao je tko je
izradio to djelo, na to je drugi odgovorio: - Na Gobo iz Milana. Michelangelo je
utio, ali mu je bilo udno da se njegov trud pripisuje nekom drugom. Jedne noi,
zatvorivi se u crkvu sa svjeicom, djetlom je urezao ondje svoje ime.3 Nijedno
svoje djelo poslje toga nije potpisao.

2.2. David

Godine 1501. Michelangelo je, nakon raznih mjerenja, prihvatio da napravi kip iz
ogromnog mramornog bloka. Taj je mramorni blok godinama stajao netaknut, nakon
to je Agostino di Duccio, radei pogreno, probuio ovaj komad mramora izmeu
nogu i pokvario ga toliko da se nijedan umjetnik nije usuivao da se prihvati posla i
da iz tog mramora napravi kip. Michelangelo voen svojim talentom, zatvorio se u
radionicu i poeo raditi kip. Nakon tri godine napornog rada, kip je 8. rujna 1504.
godine doekao svjetlo dana. Iako se na nekim dijelovima jo vide tragovi
nestrunog rada prijanjih majstora, moe se rei da je Michelangelo napravio pravo
udo. On je oteeni mramor oivio i napravio savreno djelo. Djelo je trebalo biti
postavljeno visoko iznad tla, na katedralu Santa Maria del Fiore, ali su je po
zavretku postavili ispred Palazze Veccio. Da se prenese iz radionice do trga trebalo
je tri dana. David je postavljen kao simbol grada i upraviteljima je trebao pokazivati
da estoko brane svoj grad i da njime upravljaju pravedno. Kasnije su ga premjestili
u firentinsku Akademsku Galeriju kako bi ga sauvali od propadanja, a na njegovo
mjesto su postavili kopiju.
Kip je visok 434 cm, a David je prikazan u stavu kontraposta4. Ova poza je
izabrana jer se Michelangelo divio antikim kipovima i umjetnicima. Do ovog
trenutka David je obino prikazivan s glavom poraenog Golijata u rukama ili kraj
nogu, dok Michelangelo prikazuje Davida neposredno prije poetka borbe. Prikazan
3

Isto, str. 246.

Kontrapost ( tal. Contraposto - suprotnost), ravnotea suprotnih koraka ljudskog tijela obino
izraena iskorakom.
DAMJANOV, Jadranka: Umjetnost (Likovne umjetnosti, muzika, film), Panorama, Zagreb, 1965., str.
139.
4

je s vrlo lijepim i elegantnim dranjem, i noge i ruke i glava i svaki dio tijela
prikazan je tako skladno. Miiav vrat, paljivo izraeno lijepo lice s
karakteristinim pogledom punim odlunosti, daju Davidu crte pravog junaka, a ne
krhkog djeaka kako su ga tradicionalno prikazivali.5 Koliku je vanost
Michelangelo pridavao detaljima vidi se na savreno uraenim ilicama po cijelom
tijelu, a one se posebno istiu na rukama.
Za ovaj rad Michelangelo je od Piera Soderinia dobio novanu nagradu od
etiristo kuda. Kako bi se zahvalio Soderiniu, Michelangelo je za njega izradio
jednog lijepog Davida u bronci. David je, uz Pietu, jedno od najboljih i najveih
Michelangelovih kiparskih djela.

2.3. Grobnica Julija II

Godine 1503. papa Julije II od Michelangela naruuje grobnicu mauzolej. Ta
narudba se jako svidjela Michelangelu, te se sa zanesenou prihvati posla na njoj.
elio je da ona bude najvei domet u kiparstvu. Prema prvim nacrtima trebala je biti
velikih dimenzija. Trebala je sadravati etrdeset ogromnih mramornih kipova, i jo
dosta manjih. Ali zbog nepovoljnih okolnosti, nita od onoga to je zamislio, osim tri
kipa, nije uradio. Za tu grobnicu uradio je Mojsija, Roba na umoru i Pobunjenog
roba. Ti kipovi pokazuju koliko je trebala biti velianstvena grobnica.
Mojsija je radio u mramoru izmeu 1513. - 1515. godine. Kip je visok 235 cm, a
danas je smjeten u crkvi San Pietro in Vincoli u Rimu. Prvotno je zamiljen da se
gleda odozdo, kako bi se mogla vidjeti sva snaga kipa, ali je na kraju postavljen u
donjem dijelu. Mojsije je prikazan kao starac koji zamiljeno sjedi, ima dugu
kovravu bradu i rogove na glavi. U desnoj miiavoj ruci dri ploe s Deset bojih
zapovjedi, dok su mu noge prekrivene tkaninom. Pogled mu je dubok i izgleda kako
e se svakog trenutka ustati.
Kipovi Robova raeni su oko 1513. godine. Rob na umoru visok je 229 cm, dok
je drugi rob visok 213 cm, a danas se nalaze u muzeju Louvre u Parizu. Ta dva lika
su borba suprotnosti. Rob na umoru se preputa okovima, a Pobunjeni rob se bori ne
5

Usp. Svod Sikstinske kapele (1) (1508 1512) u: Veliki Slikari ivot, delo i uticaji, god. III, (
2013.), br. 23., str. 8.

bi li se oslobodio okova. Tu se vidi utjecaj novoplatonizma, jer je ovdje tijelo

shvaeno kao tamnica due.6 Ako kompleksni ansambl koji je umjetnik grandiozno
zamislio izgleda neostvariv, odvojeni blokovi nagih mladia ostaju kao
svjedoanstvo vanrednog intelektualnog i fizikog napora i ara koje je
Michelangelo unio u ovo djelo, i dosegnutu koncentraciju upravo u ovom trenutku,
kada se prihvatio da iz surove gromade izvije muko tijelo [...]7

Usp. JANSON, Horst Woldemar i Anthony, Povijest umjetnosti, Olga kari i dr. (prev.), drugo
dopunjeno izdanje, Stanek, Varadin, 2005., str. 461.
7
Muzeji svijeta: Louvre Pariz, drugo izdanje, Mladost, [b. mj.], [b. g], str. 140.

10

3. MICHELANGELO KAO SLIKAR

Iako je Michelangelo jedan od najboljih kipara, on je pokazao svoj talent i u

slikarstvu. Stvorio je neka od najznaajnijih slikarskih djela. Njegovo slikarstvo
temelji se na njegovom kiparstvu. Figure na slikama izgledaju kao naslikani kipovi, a
budui da je radio figure na velikim povrinama, one su neljudskih razmjera, pa i
proporcije granie s deformacijama. U slikama koristi jarke, sjajne boje, a ne koristi
perspektivu.

3.1. Sikstinska kapela

Sikstinsku kapelu izgradio je, izmeu 1475. i 1483 godine, Giovannio de'Dolci po
nacrtu Baccia Pontellija. Sikstina je privatna kapela papa u kojoj se, uz razne obrede,
odravaju i konklave za izbor pape.8 Nastala je kao vojna utvrda unutar Vatikana.
Zadatak joj je bio zatita Crkve, visokog i apsolutnog autoriteta pape i koja bi izvana
trebala izraavati pojam vrstine i brinog uvanja istoe vjere. Zgrada je izvana
imala oblik visokog i vrstog bastiona, a unutranjost karakterizira jednostavnost i
geometrijska strogost.9 Unutranjost je oslikana freskama koje su slikali Sandro
Botticelli, Cosimo Rosselli, Perugino, Ghirlandajo, a zapravo najznaajnije freske je
naslikao Michelangelo. On je oslikao svod Sikstine i fresku, koja prikazuje posljednji
sud, iza oltara.
Svod Sikstinske kapele oslikao je Michelangelo izmeu 1508. i 1512. godine. On
je jednostavni svod sa zvjezdanim nebom zamjenio sa stotinama razliitih likova. Na
srednjem, a ujedno i glavnom dijelu, nalazi se devet prizora iz Knjige postanka, od
poetka stvaranja svijeta do potopa i ponovnog zapoinjanja ivota Noine obitelji.
Freske su uokvirene figurama nagih mladia ignuda i krilatih djeaka puta, a
gledajui od ulaza u Sikstinu freske prikazuju: Noino pijanstvo, Potop, Noinu rtvu,
Prvi grijeh i istjerivanje iz raja, Stvaranje ene, Stvaranje ovjeka, Odvajanje zemlje
od vode, Stvaranje zvijea i na kraju Odvajanje svjetla od tmine. Tim freskama on

8
9

Usp. Muzeji svijeta: Vatikanski muzeji Rim, drugo izdanje, Mladost, [b. mj.], [b. g], str. 12.
Usp. isto, str. 62.

11

se nadovezao na freske sa zidova, iz 15. stoljea, koje su prikazivale ivot Mojsija,

osloboditelja Izraela i ivot Krista, osloboditelja cijelog ovjeanstva. Oko glavnog
dijela naslikao je etiri udotvorna spasenja Izraela (Davidova pobjeda, Judita i
Holoferno, Mjedena zmija i Kanjavanje Hamana), prie uzete iz Knjige kraljeva,
sedam biblijskih proroka (etiri stara: Jeremija, Ezekiel, Joel i Zaharija i tri mlada:
Jona, Izaija i Danijel), te pet sibila (tri mlade: Eritrejska, Delfijska i Libijska i dvije
stare: Kumanska i Perzijska).

3.1.1. Stvaranje Adama

Stvaranje ovjeka ili Stvaranje Adama je jedna od devet glavnih freska na svodu
Sikstine, esta je po redu (brojei od ulaza) i danas predstavlja jednu od
najprepoznatljivijih slika na svijetu. Smatra se da je izvedena pred kraj 1511. godine.
Michelangelo je uveo ikonografsku novinu, prvi prikazuje Stvoritelja kao
iskonsku snagu prirode, a prije njega je stvaranje bivalo koncipirano kao djelo
nekog Dedala to oblikuje prvog ovjeka iz blata zemlje, ili nekog udotvorca to
ve uoblienom Adamu polaganjem ruke udie duh.10 Na desnoj strani prikazan je
Bog odjeven u bijelo-ruiastu haljinu, okruen je nagim likovima, pod okriljem
njegove lijeve ruke nalazi se Eva, a njegova desna ruka je ispruena prema sreditu
slike. Na lijevoj strani freske je prikazan nag miiav Adam, koji lei na zemlji i
prua desnu ruku prema ruci Boga. Boja ruka i ruka Adama samo to se nisu
dodirnule. Boja ruka je jae stisnuta, a Bog je pun odlunosti, dok Adam
posljednjom snagom prua ruku i trai od Boga da mu da boansku iskru (duu).
Osim to tei k Bogu, Adam tei i k jo neroenoj Evi koja se nalazi pod okriljem
Boje ruke i njih dvoje gledaju jedno u drugo, te to daje jo dublje znaenje samoj
slici.

10

Isto, str. 78.

12

3.1.2. Sibila Libijka i Prorok Jeremija

Sibila Libijka i Prorok Jeremija spadaju u freske koje okruuju glavni dio. One se
nalaze uz priu o Odvajanju svjetla i tmine, a smatra se da su izvedene posljednje
godine Michelangelova oslikavanja svoda, tj. 1512. godine.
Sibila Libijka je prikazana u trenutku u kojem zatvara knjigu i silazi s prijestolja.
To je mlada ena, ali je prikazana sa mukim atletskim rukama. S takvim rukama je
prikazana zbog toga to je Michelangelo taj akt studirao po mukom modelu. Ona je
puna energije i poletnosti, a njoj se s druge strane suprotstavlja star i smiren lik
proroka Jeremije. On je prikazan u sjedeem poloaju, prekrienih nogu, s jednom
rukom na bradi, naslonivi lakat na koljeno, dok je drugu ruku stavio u krilo. Glava
mu je malo pognuta, te on tako pokazuje sjetu i zamiljenost.

3.1.2. Posljednji sud

Narudbu da oslika oltarni zid u Sikstinskoj kapeli dobio je u jesen 1533. od
Klementa VIII, a potvrdio ju je njegov nasljednik Pavao III. Michelanglo je trebao da
oslika sedamnaest metara visoku i trinaest metara iroku povrinu, a prve nacrte
izradio je 1534. godine. Oslikavanje zapoinje 1536. godine, a sveano otkrivanje
bilo je 31. studenoga 1541. godine.
Kompozicija Posljednjeg suda, s jedne strane, odgovara kanonu tradicionalne
ikonografije, tako to je prostor podijeljen na dva osnovna dijela: nebeski i zemaljski.
S druge strane, Michelangelo prikazuje poetak, a ne svretak Suda kako je bio
obiaj. Isto tako kod njega je Krist golobrad to odudara od tradicionalnih prikaza
Krista. Scene na lijevom dijelu freske prikazuju uzlazno kretanje, spaeni pravednici
idu prema Bogu, dok je u desnom dijelu freske kretanje obrnuto, grenici idu u
pakao.11
U sreditu freske je Krist koji je uhvaen u trenutku dok se ispravlja i die desnu
ruku kretnjom osude, a lijevom priziva izabrane. Upravo ti suprotni pokreti ruku dre
lik u ravnotei i daju mu uzvienost, te je na taj nain izraena funkcija nepokrenutog
11

Usp. Strani sud (II) (1536 1541), u: Veliki Slikari ivot, delo i uticaji, god. III, ( 2013.), br. 23.,
str. 22.

13

pokretaa Krista suca.12 Do Krista se nalazi Bogorodica, skupljena u ogrta. Glavu je

okrenula od siline bijesa i promatra sve s izrazom duboke tuge. Izraz njezinog lica
kao da opravdava Kristovu ljutnju i ne pokuava zaustaviti njegovu osvetniku ruku.
Oko njih se nalaze razne figure proroka, apostola, svetaca i svetica. Posebno je
zanimljiv Sveti Bartolomej koji u ruci dri oderanu kou (kao simbol svog
muenitva), ali lice na toj koi nije sveevo ve Michelangelovo. Na tom mranom
grevitom autoportretu, koji je bio tako dobro skriven da je prepoznat tek u novije
vrijeme, umjetnik je ostavio osobnu ispovijed o svojoj krivnji i nedostojnosti.13 U
gornjem dijelu freske prikazani su aneli koji nose atribute Kristove muke: kri, stup,
trnovu krunu, koplje i avle. Ispod Kristovih nogu se nalazi sedam anela s trubama
kako objavljuju presudu, tu je jo prikaz dva anela sa knjigom ivota, prikaz sedam
smrtnih grijeha, prikaz usamljenog grenika koji je kanjen zbog nevjerovanja,
prikaz peine koja predstavlja Vrata pakla. U donjem desnom dijelu nalazi se prikaz
Harona kako udara veslom due, a to pokazuje da je za ovu fresku Michelangelo
prouavao djelo njegova prijatelja Dantea koji je rekao: Caron demonio con occhi
di bragia, / Loro accennando, tutte le reccoglie: / Batte col remo qualunque si
adagia.14 Na figurama grenika se moe prepoznati grijeh i strah od vjeitog
prokletstva. Budui da se Michelangelo posvetio svakom detalju lako se po licima
figura mogu prepoznati oholi, bludnici, zavadljivci i ostali grenici.

3.2. Paolinska kapela

Godinu dana nakon zavretka Posljednjeg suda Michelangelo je, u studenom
1542., poeo oslikavati osobnu kapelu Pavla III, tzv. Paolinsku kapelu. U njoj je
naslikao dva velika prizora: Preobraenje Svetoga Pavla i Razapinjanje Svetoga
Petra na kri. To su njegove posljednje freske, koje je radio s vrlo mnogo napora, jer
je bio umoran i izmuen bolestima.

12

Usp. Muzeji svijeta: Vatikanski muzeji..., nav. dj., str. 99.

JANSON, H. W.: nav. dj., str. 464.
14
A Haron demon s oima to egu, / skuplja ih, mig im dajui, i tue / veslom, kad tko zastane u
bijegu.
ALIGHIERI, Dante, Pakao, Mihovil Kombol (prev.), Zagreb, Matica Hrvatska, 1948, str. 25.
13

14

Preobraenje Svetog Pavla radio je od 1542. do 1546. godine s prekidima. Freska

prikazuje pad Pavla s konja u trenutku Otkrivenja Kristovog. Krist je prikazan u
zraku okruen nagim anelima, dok je na zemlji prikaz uplaenog Pavla s njegovim
vojnicima, od kojih ga jedni pokuavaju podii, a drugi, uplaeni glasom Krista,
bjee. Iako je u trenutku preobraenja Pavao imao dvadeset i pet godina, na ovoj
fresci je prikazan kao starac i podsjea na samog umjetnika.
Drugu fresku zapoinje 1546., a zavrava je tek poslje papine smrti, 1550. godine.
Raspee Svetog Petra, prikazuje nagog Petra prikovanog na kri koji jo nije
osovljen, a okruuju ga brojni likovi koji gledaju muenje. Likovi su rasporeeni u
grupe i izgledaju kao da dolaze izdaleka. Na fresci nema ni pejzaa, ni drvea, ni
zgrada, figure izgledaju kao da su smjetene u neko izvanprostorno okruenje. Boje
su svedene, a istiu se zelena, uta i plava.

15

ZAKLJUAK
Na kraju ovog seminarskog rada treba odgovoriti na pitanje postavljeno u uvodu:
Je li Michelangelo toliki genij koliko mu se pridaje? Nakon svega izloenog moglo
bi se zakljuiti da je i vie od toga.
U prvom poglavlju kratko se prolazi kroz buran Michelangelov ivot, nakon toga
u drugom i treem dijelu bilo je govora o njegovom umjetnikom stvaranju. Kad se
pogledaju njegovi kipovi u prvi mah nas ostavljaju bez daha, a i sam Michelangelo je
sa svojim kipovima to elio postii. Pieta, David, kipovi na grobnici Julija II odiu
ljepotom i profinjenou, a raeni su s toliko lakoe. Osim kipova bez daha nas
ostavljaju i freske u Sikstinskoj, ali i u Paolinskoj kapeli. Te freske odiu nekom
neobinom snagom.
Michelangelo je u svim granama umjetnosti, kojima se bavio, ostavio savrena
djela. Smatra se da je uzeo bilo koji mramorni komad ili zid za oslikavanje, da bi on
na kraju to djelo doveo do savrenstva. Njegova djela ostavila su ogroman utjecaj na
brojne kasnije umjetnike, koji su eljeli dostii Michelangela. U svemu tome ogleda
se boanska genijalnost Michelangela.

16

LITERATURA

ALIGHIERI, Dante, Pakao, Mihovil Kombol (prev.), Zagreb, Matica

Hrvatska, 1948.

DAMJANOV, Jadranka, Umjetnost (Likovne umjetnosti, muzika, film),

Panorama, Zagreb, 1965.

JANSON, Horst Woldemar i Anthony, Povijest umjetnosti, Olga kari i dr.

(prev.), drugo dopunjeno izdanje, Stanek, Varadin, 2005.

Muzeji svijeta: Louvre Pariz, drugo izdanje, Mladost, [b. mj.], [b. g]

Muzeji svijeta: Vatikanski muzeji Rim, drugo izdanje, Mladost, [b. mj.], [b. g]

Strani sud (II) (1536 1541), u: Veliki Slikari ivot, delo i uticaji, god. III,
( 2013.), br. 23., str. 22. i s.

Svod Sikstinske kapele (I) (1508 1512) u: Veliki Slikari ivot, delo i
uticaji, god. III, ( 2013.), br. 23., str. 8. i s.

VAZARI, oro, ivoti slavnih slikara, vajara i arhitekata, Libretto,

Beograd, 2000.

17