Hfz. Adnan Srebrenica - Tekst objavljen u Glasniku IZ 2014. god.

broj 9-10
MUHAMMED, A.S. - ZATITNIK DJEIJIH PRAVA
Dvadeseto stoljee mogli bismo nazvati stoljeem borbe za ljudska prava. U njemu je
donesen veliki broj razliitih deklaracija i konvencija o pravima ugroenih kategorija
ovjeanstva. U tom smislu, nastalo je nekoliko deklaracija i konvencija o pravima djeteta.
Odrano je na hiljade konferencija, seminara i sastanaka kako na razinama drava, tako i na
evropskom i svjetskom nivou. Cilj svega toga je vrlo jasan i jednostavan, popravljanje opih
prava djeteta na svjetskom nivou.
Meutim, prije svih tih deklaracija i konvencija, konferencija i seminara, djelovao je
ovjek koji je u praktinom smislu uradio vie nego ijedna grupacija, zajednica, ideologija ili
drava. Taj ovjek je posljednji Allahov poslanik, Muhammed, s.a.v.s.
Analizom Vjerovjesnikovih, s.a.v.s., rijei i djela stiemo dojam da nije ostao niti
jedan segment ljudskog prava a da ga nije usavrio. Njegov uspjeh naroito dolazi do izraaja
kada znamo u kakvom je drutvu je boravio i djelovao. Svojim zalaganjem, a prije svega
linim primjerom izgradio je takvu zajednicu za koju Kur'an kae da je najbolje generacija
koja je hodila Zemljom.
Vi ste narod najbolji od svih koji se ikada pojavio: traite da se ine dobra djela, a
od nevaljalih odvraate, i u Allaha vjerujete.1
Gorljivo se borio za prava ovjeka, a posebno za prava djece. Nije dozvoljavao bilo
kakvu vrstu diskriminacije. Naroito je podsticao na odgoj enske djece. Za uspjeh na tom
planu obeavao je ono najljepe Dennet.

Arapsko drutvo prije poslanstva Muhammeda, a.s.

Prouavajui ivot predislamskih Arapa, uvjerit emo se da su ivjeli u zajednici koja
je zatirala civilizacijska i ljudska prava. Drutvo je upalo u takvu situaciju da se vrijednost
poela smatrati sramotom, a sramota vrijednou. Divljatvu se aplaudiralo, a vrlina je
omalovaavana. Nemoral, blud i prostitucija su toliko bili raireni da mnoga djeca nisu
poznavala svoga oca.
Prevara je smatrana normalnim inom. Kockarnice i idolatrija su bili legalizovani.
Vladao je plemenski ivot, te zakon jaega. ene i djeca skoro da nisu imali nikakvog prava.
ena bi sa brakom postala vlasnitvo svog mua, a ni jedna ena nije mogla odbiti mua kojeg
bi joj otac odabrao. Mu je enu ak mogao i da proda na pijaci. Brano nasilje bilo je veoma
raireno. Po smrti svog mua, ena je mogla biti naslijeena od strane muevog sina te je
mogla postati njegova supruga. ene nisu imale prava na razvod, kao ni definiranih prava na
naslijeivanje, a sasvim sigurno nisu imale glasa u politici. Mukarac se mogao razvesti bez
razloga i ostaviti enu bez iega, nije bilo ni ogranienja u broju supruga koje je mukarac
mogao imati, ni pravila kako bi se prema njima trebao odnositi. Arapski obiaji su uvijek
zahtjevali da ene ne smiju imati javnu ulogu u religijskim ili politikim aktivnostima.

Alu Imran, 110.

Takoer je bila iroko rasprostranjena misao o nadmoi mukaraca nad enama u svim
podrujima.
Sve nabrojano nam ukazuje da je takvo drutvo bilo na dnu ljestvice moralnog
ponaanja. Ipak, nita od pomenutog zla se ne moe mjeriti sa ubijanjem enske
novoroenadi i ti na nain da su ih ive zakopavali. ensku djecu smatrali su teretom i
konstantnom prijetnjom od siromatva, bijede i nedae. Zbog toga su mnoga plemena imala
obiaj da se rjeavaju te bijede i siromatva na taj nain to su ubijali vlastitu djecu. I
umjesto radosti zbog dobitka djeteta oni su bili razoarani i ve su razmiljali na koji nain da
se oslobode te sramote.
O tome na Allah, d.., kae: I kad se nekom od njih javi da mu se rodila ki, lice mu
potamni i postaje potiten, krije se od ljudi zbod nesree koja mu je dojavljena...2 (Sura EnNahl,58-59.)
Ovakvo drutvo bilo je na najniem stupnju moralnog razvoja. Allahov Poslanik, a.s.,
dolazi upravo na takav prostor da bi preporodio i uredio ivot na sasvim novim principima.
Vjerovjesnik, a.s., je bio blag i skroman, uvijek je ispunjavao datu rije i obeanje. Na
njegovom licu bila je prisutna privlana svjetlost, govor mu je bio tean i razgovjetan, jezik
rjeit, rijei jasne, a objanjenja jezgrovita. Najvie je od svih posjeivao rodbinu, najljepe
se odnosio prema drugima, bio najblai i najmilostiviji prema svijetu i posjedovao najljepi
odgoj i ponaanje. Njegov ahlak bio je proet Allahovom uputom, asnim Kur'anom.
Ono to nije lino radio nije ni drugima nareivao da rade. Ashabima je preporuivao
dijeljenje, a najvie je dijelio. Govorio im je o potrebi pomaganja siromanih, siroadi i
iznemoglih a najvie ih je pomagao. Podsticao je svoje sljedbenike na ibadet, a svim svojim
biem mu je bio predan. Zabranjivao je loa djela, a lino ih se najvie klonio.
Poslanik, a.s., je najbolji primjer borca za prava ovjeka. Iako murici nisu pridavali
dovoljno panje pojedinim kategorijama ljudi, naroiti djeci i enama, on je znao kako vratiti
ono dostojanstvo koje im pripada. Bio je utjeha siroetu, spas i sigurnost prosjaku, zatita
robu, gorljivi zagovornik za prava ene kao majke, supruge, kerke i sestre. Za sve njih
Resulullah, s.a.v.s., je bio uzor u nainu ivota i ophoenja, kao to Uzvieni Allah kae:
Vi, uistinu, u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za one koji se nadaju Allahovoj
milosti i nagradi na ahiretu i koji mnogo Allaha spominju.3
Dabir, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., odrao hutbu (oprotajna hutba) u
sredini dana terika i da je tom prilikom kazao:
O, ljudi, va Gospodar je jedan, va otac je jedan. Nema prednosti Arap nad
nearapom, niti nearap nad Arapom, niti crveni nad crnim, niti crni nad crvenim, osim po
bogobojaznosti (takvaluku) .4
Za njega nije bilo razlike izmeu, rasa, nacija i boja meu ljudima. On je potovao
ovjeka bez obzira odakle dolazi, iz koje je klase i grupe ljudi. Jer svi su ljudi jednaki, a svi
vjernici su braa. Bogati nema nikakve prednost nad siromanim, niti siromani nad bogatim,
ve svako od njih mora dati pravo drugom, bez obzira na njihov status u drutvu. To se odnosi
i na ovjeka druge vjere, jer razliitost religije ne anulira humanost. Jedne prilike je Poslanik,
2

En-Nahl, 58-59.
El-Ahzab, 21.
4
Ahmed b. Hanbel e-ejbani, El-Musned, El-Mektebetu-l-islami, Bejrut, 1983. god., hadis br. 23489.
3

s.a.v.s.,ustao zbog jedne denaze, pa mu bi reeno: O Boiji Poslanie, to je denaza

Jevrejina. A on e na to: Pa zar i on nije ljudsko bie?! .

Primjeri Vjerovjesnike borbe za djeija prava

1. Pravo na ivot
Svako ima pravo na ivot, slobodu i bezbijednost linosti.5
ivot je najznaajnija vrijednost ovjeka koja daje osnov i smisao svim ostalim
vrijednostima koje ovjek ima. S toga je u svakom civilizacijskom drutvu pravo na ivot
najznaajnije ljudsko pravo. Ako se za ljudska prava moe smatrati da su prirodna prava
ovjeka onda se to najprije moe tvrditi za pravo na ivot. U tom smislu svi pravni dokumenti
kojima se proklamiraju prava graana odnosno ljudska prava, definiu i potvruju ovo pravo,
a ustavi savremenih drava u odredbama o pravima ovjeka istiu pravo na ivot kao prvo
meu pravima graana. Svako proklamirano i priznato pravo ima svoju pravu vrijednost samo
onda ako je efikasno pravno zatieno.
Ljudski ivot u islamu je svet. Allah je zabranio krvoprolie i dao mu poseban status
ak i u prijanjim zakonima i svim poslanicama:
Zbog toga smo Mi propisali sinovima Israilovim: ako neko ubije nekoga koji nije
ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne ini kao da je sve ljude poubijao; a ako neko
bude uzrok da se neiji ivot sauva kao da je svim ljudima ivot sauvao6
Odnos predislamskih Arapa prema enskoj djeci je bio sve, osim human. U njihovoj
filozofiji ivota vladalo je miljenje da roenje enskog djeteta u porodici donosi nesreu i
izaziva bijedu. Stoga su taj dogaaj smatrali prokletstvom i nastojali da se oslobode tog
tereta. Jedna od moralnih zadaa Poslanika, a.s., je bila i ta da vrati dostojanstvo enskom
djetetu. Odgojen u svjetlu kur'anskih poruka, uveliko je u tome uspio. O tome kakav su stav
murici imali prema novoroenim kerima najbolje nam govori Uzvieni Allah:
Oni Allahu keri pripisuju hvaljen neka je On! a sebi ono to prieljkuju. I kad se
nekome od njih javi da mu se rodila ki, lice mu potamni i postaje potiten, krije se od ljudi
zbog nesree koja mu je dojavljena; da li ovako prezren da je zadri ili da je u zemlju zarovi?
Kako runo oni prosuuju!7
Svaki od njih, kad bi uo predznak da e mu se roditi kerka, od ljutnje ne bi mogao
da se smiri. On je takvu vijest smatrao toliko runom da bi poelio da se izgubi, da se sakrije,
ili da ue u neku jazbinu gdje ga niko ne bi vidio, i vjerovao je da mora izabrati jednu od ove
dvije opcije, jer to je bila bruka i sramota. Kako bi se uspjeno oslobodili nesree, nedae
i sramote pribjegavali su njihovom ubijanju to je Uzvieni Allah strogo osudio:
Ne ubijajte djecu svoju iz straha od neimatine, i njih i vas Mi hranimo, jer je ubijati
njih doista veliki grijeh.8

Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima, lan 3.

El-Maide, 32.
7
En-Nahl, 57-59.
8
El-Isra', 31.
6

Allahov Poslanik, s.a.v.s., je ubistvo djeteta okarakterisao kao jedan od najveih

grijeha, tanije grijeh koji po teini dolazi odmah nakon irka. Prenosi Ibn Mesud r.a. da je
rekao Poslaniku s.a.v.s.: O Allahov Poslanie! Koji je grijeh najvei? Ree: Da Allahu
pripie druga, a On te je stvorio! Rekoh: Zatim, koji? Ree: Da ubije svoje dijete,
bojei se da se hrani sa tobom!9
S druge strane, Allahov Poslanik, a.s., ne samo da je sprijeio ubijanje djece nego je i
podstakao ashabe da ih odgajaju u duhu vjere, obeavajui za takve postupke najvee nagrade
budueg svijeta. Muslim biljei hadis od Resulullaha, a.s., da je rekao:
Ko odgoji dvije kerke i o njima se brine dok ne odrastu i udaju se, doi e na
Sudnjem danu, pa emo ja i on biti kao ova dva prsta, i sastavio je prste.10
Poslanik, a.s., je svojim primjerom najbolje pokazivao kako treba da se odgajaju
enska djeca s ljubavlju. Aia, majka vjernika, pria: "Niko nije vie sliio Allahovom
Poslaniku, neka je mir i blagoslov na njega, u govoru od Fatime. Kad bi mu ona dola,
Alejhisselam bi ustao, pozdravio je, poljubio i posjeo pored sebe, a kad bi on doao kod nje,
Fatima bi ustala, uzela ga za ruku i pozdravila ga, potom bi ga poljubila i posjela pored sebe.
Kad je Alejhisselam leao u svojoj samrtnikoj postelji, doe Fatima, on se pozdravi s njom i
poljubi je.11
Djeca su Boiji dar, stoga je Vjerovjesnik pouio svoj ummet kako da postupi kada se
nae dijete u porodici, bilo muko ili ensko. Kesir b. Ubejd prenosi da Aia, kad bi se u
njenoj porodici rodilo dijete, ne bi pitala da li je muko ili ensko, ve da li je zdravo. Kad bi
joj potvrdno odgovorili, kazala bi: "Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova."12

2. Pravo na jednak tretman

Ljudi se raaju i ostaju jednaki u pravima13
Poslanik, a.s., se nije zadovoljio samo tim da djeije ivote sauva, nego je iao i
dalje, a to je vraanje dostojanstva i potpuna ravnopravnost djece, bez obzira bilo muko ili
ensko.
U Sunenima, Ahmedovom Musnedu i Ibn Hibbanovom Sahihu biljei se hadis od
Nu'mana ibn Beira da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: Budite pravedni meu djecom, i to je
ponovio tri puta.14
Poslanikove rijei koje su ponovljene tri puta su imperativ, jer ono to je suprotno
tome je u domenu nepravde, a nepravda nikada ne donosi dobro. Pravednost je obavezujua u
svakom sluaju.

Buharijeva zbirka hadisa, prijevod Hasan kapur, Odbor IZ Prijedor, 1974. godine
En-Nawawi, Jahja E-eref, Rijadu-s-salihin: izbor iz djela, preveli: Fuad Sedi i dr., 5. izdanje, Sarajevo,
Visoki Saudijski komitet za pomo BiH, 1998. god., str. 72.
11
El-Buhari Muhammed ibn Isma'il, Knjiga o edebu, sa arapskog preveo: Armin Abaza, Mostar, Islamski
kulturni centar, 2009. god., str. 387.
12
Ibid, str. 497.
13
Deklaracija o pravima ovjeka i graanina, 1979.
14
Ibn Kajjim Devzijje, Ukrasi novoroeneta, prevodilac: Ahmed Bei, Sarajevo, Bookline, 2006. god.,
str.169.
10

Poslanik, a.s., je traio apsolutnu pravednost prema djeci. U tom smislu Bejheki biljei
hadis od Zuhrija u kojem kae da je neki ovjek sjedio s Poslanikom, pa mu je priao sin, a
ovaj ga poljubi i uze u krilo. Potom mu prie kerka, i posjede je kraj sebe. Poslanik mu ree:
Nisi pravedan prema njima.15
U okviru ove teme potrebno je spomenuti i pravo na nasljeivanje, jer kod
predislamskih Arapa vrijedilo je pravilo da nasljeivati mogu samo oni koji konja jau i
sablju pau, odnosno ve odrasli mladii koji su mogli da doprinose zajednici, pogotovo
ratnim pohodima. Djeca kao i ene su bili iskljueni iz nasljedstva. Dolaskom islama ovim
kategorijama je obezbijeen udio o ostavtini ostavitelja.

3. Pravo na odgoj
Odgoj djece iznimno je teka, zahtjevna i slojevita zadaa roditelja koja je blia
pedagokim parametrima i vrednovanju, a u pravu se javlja kao nadgradnja osnovne brige za
zdravlje i ivot djeteta. S aspekta djeteta ovo je pravo izvorno, posebice s obzirom na to da
djeca imitirajui roditelje u njihovim postupcima ostvaruju potrebu za slinou i
poistovjeivanjem s roditeljima. U toj prirodnoj igri roditelji "daju", a djeca "uzimaju"
obrazac ponaanja, pri emu je od posebnog utjecaja emotivni faktor.
Odgoj djece u duhu islama je fundamentalno pitanje: roditelja, porodice, rodbine,
dema'ata i ummeta islama. Jedna od bitnih funkcija Muhammeda a.s. je da bude vjerski i
moralni uzor ljudskom rodu do Sudnjeg dana: "Jer ti si, zaista, najljepe udi"16.
To i Poslanik, a.s., potvruje slijedeim hadisom: "Odgajao me je moj Stvoritelj i on
me je najljepe odgojio.17
Brojne su predaje od Vjerovjesnika, a.s., koje tretiraju odgoj djece, navest emo samo
neke. Imam Tirmizi u jednoj mursel predaji biljei: Ne moe otac ostaviti niti pokloniti
svome djetetu nita vrednije od lijepog odgoja.18
Takoer isti autor biljei:.Bolje je svakom od vas da odgaja svoje dijete, nego da
svaki dan podijeli po pola s'aa siromasima.19
Bejheki biljei od Ebu Seida i Ibn Abbasa da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: Kome se
rodi dijete neka mu dadne lijepo ime i neka ga lijepo odgoji, a kada bude vrijeme da se eni,
neka ga oeni, jer ako dostigne punoljetstvo, a ne oeni se i uini grijeh (blud), grijeh je na
ocu.20
4. Pravo na obrazovanje
"Svaki pojedinac ima pravo na obrazovanje".21

15

Ibid, str. 170.

El-Kalem, 4.
17
Sujuti, El-Dami'us-sagir, Darul-kutubil-ilmijje, Bejrut, 1990. god., str. 25.
18
Tirmizi, Ebu Isa Muhammed, b. Isa, El-Dami'u-s-sahih, Daru-l-kutubi-l-ilmijje, Bejrut, 1987. god., hadis br.
1952
19
Ibid, hadis br. 1951
20
Ibn Kajjim Devzijje, Ukrasi novoroeneta, str. 168.
21
Opa deklaracije o ljudskim pravima, lanak 26.
16

Allahov Poslanik, a.s., je uitelj ummeta, poznat je sluaj zarobljenika na Bedru koji
su svoju slobodu otkupili na taj nain to su nauili, svaki od njih, po deset muslimana da
itaju i piu. Takoer je jako poznato koliko Kur'an i hadis govore o znanju i nauci, a samim
tim to prva objava poinje sa Ikre ui, itaj, prouavaj jasno je kakav je stepen znanja u
islamu.
Allah, d.., u Kuranu kae: Reci: Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju?
Samo oni koji pameti imaju pouku primaju!22
Allahov Poslanik, s.a.v.s., u brojnim govori o vrijednosti traenja znanja i uena
ovjeka. U tom smislu prenosi Ebu Hurejre, r.a., a biljei imam Muslim da je Vjerovjesnik,
s.a.v.s., rekao: Ko krene putem traei na njemu znanje, Allah e mu olakati put ka
Dennetu.23
Pravo na obrazovanje je jedno od fundamentalnih ljudskih prava. Allahov Poslanik
savjetujui Ebu Zerra da traga za znanjem je rekao: O Ebu Zerre, da porani i naui jedan
ajet iz Allahove Knjige bolje ti je nego da klanja sto rekata. A da porani i naui neko
pitanje iz neke naune oblasti, radilo se po njemu ili ne radilo, bolje ti je nego da klanja
hiljadu rekata.24
Sam Vjerovjesnik, s.a.v.s., je u svakoj prilici nastojao da prenese znanje, naroito
mlaim osobama, jer je znao da e to znanje biti uspjeno usvojeno, a kasnije i dalje
prenoeno.
Poznat je sluaj kada Poslanik, a.s., pouava Abdullaha ibn Abbasa vrlo znaajnim
rijeima vjere: O mladiu, ja u te poduiti nekim stvarima: uvaj Allahove propise, pa e
Allah tebe sauvati, pridravaj se njegovih naredbi i zabrana, pa e Allah uvijek biti uz tebe!
Kada neto ie, ii od Allaha i kada pomo trai, trai je od Allaha! I znaj, kada bi se
itav ummet/svijet sakupio da ti neku korist priute, nee ti moi pomoi, osim u onom to ti je
Allah propisao, i kada bi se svi sakupili da ti neku tetu nanesu, nee ti moi nauditi osim u
onom to ti je Allah propisao. Pera su dignuta i tinta se ve osuila.25
Abdullah ibn Abbas je ashab kome je prilikom roenje Poslanik, a.s., prouio dovu za
napredak i uspjeh u nauci: Gospodaru moj, poui ga propisima vjere i poui ga tumaenju
Kur'ana, stoga je on nakon Resulullaha bio najbolji tuma Allahove Knjige.

5. Pravo na igru
Roditelji trebaju nai i priliku i vremena poigrati se sa svojom djecom, kao to je to
inio na najvei uzor, Allahov Poslanik, a.s., sa svojim unucima Hasanom i Husejnom, r.a.
Omer, b. El-Hattab, r.a., prenosi da je jednom prilikom doao Vjerovjesniku, a.s., i zatekao na
njegovim leima Hasana i Husejna, r.a., kako jau pa je primjetio: Divne li jahalice ispod
njih, a Poslanik, a.s., je na te njegove rijei dodao: Divni li su konjanici njih dvojica!26

22

Ez-Zumer, 9
El-Munziri, Et-Tergibu ve-t-Terhibu: poticaji i upozorenja, prevod: Sulejman Topoljak, Sarajevo, Bookline,
2004. god., str. 23.
24
Ibid, str. 29.
25
Tirmizi, Ebu Isa Muhammed, b. Isa, El-Dami'u-s-sahih, hadis br. 2516
26
El-Hajsemi, Nuruddin Ali b. ebi Bekr, Medme'uz-zeva'id ve menbe'ul-feva'id, Tabe'a-l-Kudusi, Kairo,
1353.H., 9/182.
23

Poslanik, s.a.v.s, je podsticao djecu na korisne i zdrave djeje igre, te kod njih razvijao
takmiarski duh. U tom smislu Abdullah b. Haris, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s.,
poredao Abdullaha, 'Ubejdullaha i druge Abbasove sinove rekavi im: Ko prvi stigne do
mene, dobit e to i to! kada bi stigli do cilja, sjedali su mu na lea i grudi, a on ih je uzimao i
ljubio.27
Analizom Poslanikovih, a.s., hadisa dolazimo do nepobitnih argumenata o njegovom
podsticaju na jaanju djeijeg tijela i konstrukcije. Posebno je ukazivao na znaaj streljatva,
plivanja i jahanja. Imam Munziri biljei predaju od Poslanika, a.s., da je rekao: Sve izlazi iz
okvira zikra, izuzev etiri stvari: ovjekovo precizno gaanje, dresiranje i pripremanje konja,
zabavljanje i igranje sa svojom porodicom i uenje plivanja.28

Panja prema siroadima

Staranje o siroadi te ljubav i briga o njima je jedno od najplemenitijih djela. U
ovjekovom ivotu postoje praznine i nedostaci koji se ne mogu nadoknaditi ni na koji nain,
osim putem ljubavi i prijateljstva, a za tim najvie osjeaju potrebu siroad, jer su oni zbog
gubitka oca ili majke udaljeni od izvora ljubavi i panje i vie od svega trebaju njenost i
ljubav. Za ispunjenje ove osjeajne i duhovne potrebe, htjeli ne htjeli, oni ekaju odgovor. S
druge strane, njihovo postojanje u svakom drutvu je neizbjeno, jer nijedno drutvo nije bez
tegobnih deavanja.
Boiji Poslanik, s.a.v.s., koji je nosilac poruke milosti i milost svjetovima, i sam je
iskusio gorak okus bivanja siroetom i zato je bio veoma zaokupljen bavljenjem ovom
temom. Razliitim objanjenjima u raznim prilikama je poticao muslimane da dobro paze
siroad i nareivao im je da se staraju o njima. Allah, d.., osuuje dahilijjetsko ponaanje
prema siroadima te veli: A nije tako! Vi panju siroetu ne ukazujete, i da se puki siromah
nahrani jedan drugog ne nagovarate!29
Voen ovim i drugim kur'anskim uputama Poslanik, s.a.v.s., je posebnu panju
posvetio siroadima. I sam je vrlo rano ostao bez roditelja te je dobro poznavao stanje u
kojem se nalazila ta populacija. Stoga su njegova nastojanja vrlo esto usmjerena na tu stranu.
Govorio je, upuivao, motivisao ashabe da iskau najvei stupanj dobroinstva prema
jetimima.
Sehl b. Sa'd prenosi da je Vjerovjesnik, neka je mir i blagoslov a njega, rekao: "Ja i
skrbnik za siroe u Dennetu emo biti ovako" pokazavi kaiprst i srednji prst.30
Aia pria: "Doe mi ena s dvije curice proeci, ali imadoh samo jednu hurmu.
Dadoh joj je, a ona je podijeli svojim kerkicama i izie. Kad je doao Vjerovjesnik, neka je
mir i blagoslov na njega, ispriah mu za nju, pa ree: 'Ko preuzme starateljstvo nad ovakvim
curicama, ako bude dobar prema njima, one e mu biti tit od vatre.'31

27

Ahmed b. Hanbel e-ejbani, El-Musned, 1/214.

Munziri, Et-Tergibu vet-terhib, tom II, hadis br. 5, str. 278.
29
El-Fedr, 17-18.
30
El-Buhari Muhammed ibn Isma'il, Knjiga o edebu, str. 65.
31
Ibid, str. 64.
28