Fontes 14 Matijevic PDF

Narodno vijee Slovenaca, Hrvata i Srba u Zagrebu
Osnutak, djelovanje i nestanak (1918/1919)

Zlatko Matijevi
Hrvatski institut za povijest
Zagreb
Autor je na temelju arhivskoga gradiva te relevantne znanstvene i publicistike literature rekonstruirao nastanak, djelovanje i nestanak NV SHS u Zagrebu tijekom posljednjih
mjeseci postojanja Austro-Ugarske Monarhije, kratkotrajne Drave SHS te prvih tjedana
Kraljevstva SHS (oujak 1918. - sijeanj 1919). Osnovna znaajka NV SHS i njegove
samoproglaene drave bila je hotimina privremenost. Cilj NV SHS nije bio ruenje Austro-Ugarske Monarhije i stvaranje samostalne drave izvan njezinih granica, nego urno
ujedinjenje Drave SHS s Kraljevinom Srbijom i Kraljevinom Crnom Gorom te stvaranje
ire junoslavenske dravne zajednice na jugoistoku Europe. Ostvarivi svoj cilj 1. prosinca
1918. NV SHS je izgubio razlog svoga postojanja.
"I kad mi Hrvati ne bismo bili samo dio cijelokupnog naega
naroda od Triglava do Balkana, mi bismo u toj osamljenosti bili ve propali."
Stjepan RADI
"Hrvatsku su ve u nekoliko navrata iz vrlo opasne situacije spasile
greke drugih, no nikako vlastita mudrost."
Bogoslav ULEK
Gotovo da nije potrebno ni spominjati da je posljednje stoljee minuloga tisuljea

obiljeeno dvama svjetskim ratovima te ruenjem etiriju carstava otomanskoga, ruskoga, njemakoga i austro-ugarskoga i nastankom novih, odnosno obnavljanjem nekih starih drava na njihovim razvalinama. Ove se godine navrava devet desetljea od
zavretka Prvoga svjetskoga rata, nestanka Austro-Ugarske Monarhije s politikoga
zemljovida srednje Europe te osnutka kratkotrajne Drave Slovenaca, Hrvata i Srba
(Drava SHS) i njezina urnoga utapanja u Kraljevstvo/Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca (Kraljevstvo SHS). Glavna znaajka Drave SHS i njezina sredinjega politikog
tijela Narodnoga vijea Slovenaca, Hrvata i Srba (NV SHS), bila je njihova kratkotrajnost nastali su da bi nestali.1
1
Ferdo ULINOVI, Dravnopravni razvitak Jugoslavije, Zagreb 1963, 129.
35
Narodno vijee Slovenaca, Hrvata i Srba u Zagrebu 1918-1919.
Pregled objavljenih izvora te vanijih znanstvenih i publicistikih radova o

Narodnom vijeu Slovenaca, Hrvata i Srba
Zanimanje hrvatske (i bive jugoslavenske) historiografije i publicistike za NV SHS i
Dravu SHS bilo je znatno. Prvenstvo u objavljivanju gradiva o osnivanju i djelovanju
NV SHS i postanku Drave SHS, u kontekstu nastajanja Kraljevstva SHS, pripada Ferdi
iiu koji je nepune dvije godine nakon odigravanja samih dogaaja objavio tematsku
zbirku odreenoga broja relevantnih dokumenata.2 Naalost, on je u samom poetku,
barem to se tie dokumenata vezanih uz NV SHS, naiao na nepremostivu zapreku
"arhiva 'Narodnog Vijea SHS u Zagrebu', danas tako rei vie i nema [....] preko tri
etvrtine spisa nestalo je".3
Sa sustavnim objavljivanjem gradiva o NV SHS zapoelo se tek sredinom pedesetih
godina prologa stoljea. Bogdan Krizman je u vie znanstvenih i strunih publikacija
objavio gradivo o NV SHS koje se uva u Arhivu Hrvatske/Hrvatskom dravnom arhivu u Zagrebu, ali i u nekim drugim institucijama (Arhiv Jugoslavenske akademije
znanosti i umjetnosti/Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Zagreb; Vojno-istoriski institut, Beograd). Gledajui kronoloki, prvo su objavljena brzojavna izvjea
potpukovnika Duana T. Simovia, delegata Vrhovne komande srbijanske vojske kod
vlade NV SHS u Zagrebu, o vojno-politikom stanju u Dravi SHS.4 Istraujui vanjsko-politiko djelovanje NV SHS, Krizman je, inkorporirajui dokumente u svoj tekst,
u dva lanka obradio problem talijanske vojne okupacije istonojadranske obale nakon
sklapanja primirja s poraenom Austro-Ugarskom Monarhijom.5 U kontekstu vanjske
politike NV SHS isti je autor prezentirao i konzularni rad njegovih predstavnika u sreditima politike moi bive Monarhije (Beu, Budimpeti i Pragu).6 Nemiri koji su
zahvatili Hrvatsku u danima nestajanja Monarhije i prijelaznom razdoblju do stvaranja
Kraljevstva SHS, nali su svoj odraz u brojnim telefonsko-brzojavnim izvjeima koja
su svakodnevno stizala u Sredinju kancelariju NV SHS.7 Najznaajniji dio gradiva o
Ferdo II, Dokumenti o postanku Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca 1914.-1919., Zagreb 1920, 125126, 141-142, 156-160, 165-167, 169-176, 179-221, 225-257, 261-285, 292. Neki su dokumenti ponovno
tiskani u Spomen-knjizi zagrebakoga dnevnika Obzor. ("Dokumenti o postanku Kraljevine S.H.S." i "Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca. Dokumenti", u: Obzor Spomen-knjiga, Zagreb 1935, 75-78, 103-104)
F. II, Dokumenti, "Predgovor", s.p. Bogdan Stopar je u prosincu 1918. sve vanije dokumente NV SHS
odnio u Beograd, to ga ini moguim krivcem za njihov nestanak. (Mira KOLAR-DIMITRIJEVI, "O
politikom opredjeljivanju i djelovanju bana Antuna Mihalovia", u: Zbornik u ast Hrvoja Matkovia u povodu 80. godine ivota, Stjepan MATKOVI, gl. ur., Zagreb 2005, 171)
Bogdan KRIZMAN, "Izvjetaj D. T. Simovia, delegata srpske Vrhovne komande kod vlade Narodnog
vijea SHS g. 1918.", Historijski zbornik, Zagreb, VIII/1955, br. 1-4, 123-132.
B. KRIZMAN, "'Narodno vijee Slovenaca, Hrvata i Srba' u Zagrebu i talijanska okupacija na Jadranu 1918.
godine. Graa o vanjskoj politici Predsjednitva Narodnog vijea SHS od 29. X. do 1. XII. 1918.", Anali
Jadranskog instituta, Zagreb 1956, sv. I., 83-116; ISTI, "Graa o talijanskoj okupaciji Rijeke, Istre i Hrvatskog primorja 1918. godine. Iz 'spisa Narodnog vijea Slovenaca, Hrvata i Srba' u Dravnom arhivu u Zagrebu", Jadranski zbornik, Rijeka Pula, 1956, 255-269.
B. KRIZMAN, "Predstavnici Predsjednitva 'Narodnog vijea SHS' u Budimpeti, Beu i Pragu 1918.",
Historijski zbornik, X/1957, br. 1-4, 23-43.
B. KRIZMAN, "Graa o nemirima u Hrvatskoj na kraju g. 1918.", Historijski zbornik, X/1957, br. 1-4, 111-129.
36
Izabrani dokumenti
djelovanju Sredinjega odbora NV SHS jesu njegovi zapisnici s prilozima, koji naalost
nisu sauvani u cijelosti.8 Predavanje Antona Koroeca, predsjednika Slovenske puke
(ljudske) stranke, o nastanku prve jugoslavenske dravne zajednice, donosi podatke i o
NV SHS, kome se on nalazio na elu.9 Zanimljiv prilog razumijevanju kompleksnih
odnosa unutar Monarhije u trenutku nestajanja sredinje vlasti u Beu i preuzimanja
upravnih ovlasti od novonastaloga NV SHS svakako je pismo bana Antuna Mihalovicha, upueno caru i kralju Karlu I. (IV.) iz Zagreba 29. listopada 1918. godine.10 Svojevrsnom krunom Krizmanova prikupljanja izvornoga gradiva o NV SHS moe se oznaiti objavljivanje zapisnika sjednica vlade u Zagrebu koju je imenovalo Predsjednitvo
NV SHS.11
Ferdo ulinovi u dvije knjige donosi, izmeu ostaloga, i dokumente o NV SHS i
Dravi SHS, koji su uglavnom ve ranije bili objavljeni ili kod iia ili kod Krizmana,
odnosno Krizman - Jankovia.12
Zajednikim naporom B. Krizmana i srbijanskoga povjesniara Dragoslava Jankovia
nastala je dvotomna zbirka dokumenata o stvaranju Kraljevstva SHS. U njezinoj izradbi
autori su se koristili brojnim arhivskim fondovima i suvremenim tiskom te historiografskim i publicistikim radovima u kojima su objavljeni relevantni dokumenti koji nisu
mogli biti pronaeni u izvornom obliku. Dio se prikupljenoga gradiva neposredno odnosi i na NV SHS.13
U zbirci dokumenata autora Branka Petranovia i Momila Zeevia objavljeni su
neki ve ranije publicirani dokumenti o NV SHS i Dravi SHS.14
Hrvoje Matkovi je, objavljujui izvore za hrvatsku povijest od najstarijega doba do
suvremenosti, preuzeo od ve ranije spomenutih autora ulinovia, Krizmana i Kulundia te J. Horvata15 dokumente o NV SHS.16
10
11
12
13
14
15
16
B. KRIZMAN, "Zapisnici sredinjeg odbora 'Narodnog vijea Slovenaca, Hrvata i Srba' u Zagrebu", Starine,
Zagreb 1958, knj. 48, 331-386. Vidi zanimljiv Kulundiev pokuaj rekonstrukcije manjkavoga zapisnika
sjednice Sredinjeg odbora NV SHS od 26. studenoga 1918. (Zvonimir KULUNDI, Atentat na Stjepana
Radia, Zagreb 1967, 94-100)
B. KRIZMAN, "Predavanje Antona Koroca o postanku Jugoslavije", Historijski pregled, Zagreb, V/1959,
br. 1, 64-75.
B. KRIZMAN, "Posljednje pismo bana Mihalovicha caru Karlu 1918. godine", Historijski pregled, IX/1963,
br. 4, 282-286.
B. KRIZMAN, "Zapisnici sjednica povjerenika hrvatsko-slavonsko-dalmatinske vlade u Zagrebu (1918)",
Zbornik, Slavonski Brod, 2/1964, 243-328.
F. ULINOVI, Jugoslavija izmeu dva rata, I, Zagreb 1961, 51-126, 141-146; ISTI, Dokumenti o
Jugoslaviji. Historijat od osnutka zajednike drave do danas, Zagreb 1968, 64-79, 82-87, 89-93, 97-101.
Dragoslav JANKOVI B. KRIZMAN, Graa o stvaranju jugoslovenske drave (1. I 20. XII 1918), I.II., Beograd 1964, I./113-114, 185-186, 221-222, 228, 254-257, 272-273, 285, 300-303, 305-306, 325-326,
331-333, 338-344, 363-365; II./371, 373-374, 378, 380-389, 391-398, 400-423, 425-427, 430-432, 434-436,
438-444, 452-463, 465-475, 477- 482, 485-505, 508-511, 514-517, 519-527, 531-552, 555-565, 568-572, 575590, 593, 597-599, 601-608, 615-620, 623-633, 635-646, 648-655, 659-676, 679- 688, 690-699, 700-712.
Branko PETRANOVI Momilo ZEEVI, Jugoslavija 1918-1988. Tematska zbirka dokumenata, 2.
izmijenjeno i dopunjeno izdanje, Beograd 1988, 88, 94-127, 130-132, 135-143, 146, 149.
Josip HORVAT, Politika povijest Hrvatske, 2. dio, [2. izdanje], Zagreb 1989, 109-113.
Hrvoje MATKOVI, Na vrelima hrvatske povijesti, Zagreb 2006, 236-260.
37
Prazninu glede objavljivanja gradiva o djelovanju NV SHS na lokalnoj razini donekle

je popunio Petar Stri, koji je u dvije knjige skupio gradivo o otoku Krku tijekom postojanja Drave SHS i talijanskoga vojnog zaposjedanja istonojadranske obale, nakon
sklapanja primirja s Austro-Ugarskom Monarhijom te zavretka Prvoga svjetskog
rata.17
Osim Stria, niom su se razinom djelovanja NV SHS pozabavili jo H. Matkovi18
i Mira Kolar-Dimitrijevi,19 donosei nekoliko dokumenata o Rijeci i Suaku.
U izabranim spisima Stjepana Radia i Svetozara Pribievia, dvojice eminentnih sudionika u prevratnim dogaajima 1918, objavljeni su i neki relevantni podaci za razumijevanje unutarnjih odnosa u NV SHS. U Radievoj autobiografiji zabiljeen je ozbiljan
sukob (prijetnja smru) izmeu predsjednika tada marginalne Hrvatske puke seljake
stranke i S. Pribievia, monoga potpredsjednika NV SHS.20 U izabranim tekstovima
S. Pribievia objavljeni su njegov govor u hrvatskom Saboru odran 29. listopada 1928,
njegove naknadne tvrdnje o enevskoj deklaraciji te pokajnike reminiscencije o vlastitom udjelu u voenju politike NV SHS.21
Radovi aktivnih sudionika ulaze u vanije izvore za sagledavanje povijesti NV SHS i
Drave SHS. Tu u prvom redu treba spomenuti brouru Ante Pavelia (zubara), potpredsjednika NV SHS, izdanu u povodu 17. obljetnice predaje Adrese izaslanstva NV
SHS regentu Aleksandru Karaoreviu u Beogradu;22 knjigu Srana Budisavljevia,
tajnika i kasnijeg povjerenika za unutarnje poslove NV SHS, koji je na temelju oskudnih izvora i literature te prvenstveno svojih sjeanja pokuao rekonstruirati dogaaje u
danima nestanka Austro-Ugarske Monarhije i postojanja Drave SHS,23 te zapise
dalmatinskoga politiara Josipa Smodlake.24
Kao kuriozitet navodim i brouru Koste Domazetovia, sastavljenu "po dokumentima, lancima, stenografskim zabelekama i drugim zapisima iz zagrebakih arhiva iz
17
18
19
20
21
22
23
24
Petar STRI, Otok Krk 1918. Graa o narodnim vijeima SHS i talijanskoj okupaciji 1918. godine, Rijeka
1968; ISTI, Graa o talijanskoj okupaciji otoka Krka. (Od kraja 1918. do polovine 1919. god.), Rijeka 1970.
H. MATKOVI, "Izvjetaji Konstantina Rojevia o dogaajima na Rijeci i Suaku 23. listopada 1918.",
Jadranski zbornik, 1958, 417-424.
M. KOLAR [-DIMITRIJEVI], "Dokumenti o vlasti Narodnog vijea Drave SHS nad Rijekom listopad/studeni 1918. godine", Vjesnik Dravnog arhiva u Rijeci, Rijeka, 1999-2000, sv. XLI.-XLII., 3-38.
Stjepan RADI, "Moj politiki ivotopis", u: S. RADI, Politiki spisi autobiografija, lanci, govori,
rasprave, Z. KULUNDI, prir., Zagreb 1971, 90. U istoj su zbirci objavljeni jo i: "Poruka seljakom narodu o Narodnom vijeu i o narodnom osloboenju, o zajednici s esima i Poljacima, o skorom miru i o
seljakom pravu" (s. 306-309), "Posljednji govor u hrvatskom Saboru dana 29. listopada 1918." (s. 310-315)
i "Govor na nonoj sudbonosnoj sjednici Narodnoga vijea dana 24. studenoga 1918." (s. 323-335). Takoer vidi i prireivaeve komentare uz spomenute tekstove (s. 523-528). Izbor Radievih novinskih tekstova
i govora iz jeseni 1918. vidi u: S. RADI, Politiki spisi, govori i dokumenti, Zagreb 1995, 75-86, 204-211,
254-256.
Svetozar PRIBIEVI, Izabrani politiki spisi, H. MATKOVI, prir., Zagreb 2000, 151-155, 190-192,
257-258. Takoer vidi: S. PRIBIEVI, Diktatura kralja Aleksandra [2. izdanje], Zagreb 1990, 29-45.
Ante PAVELI (zubar), Stvaranje Narodnog vijea u Zagrebu, Zagreb 1935.
Sran BUDISAVLJEVI, Stvaranje drave Srba, Hrvata i Slovenaca. Povodom etrdesetgodinjice
jugoslavenskog ujedinjenja, Zagreb 1958.
Zapisi Dra Josipa Smodlake, Zagreb 1972, 56-77.
38
Izabrani dokumenti
1918 godine", koja donosi zanimljivu sliku Zagreba u danima izlaska iz jedne dravne
zajednice i ulaska u drugu.25
Bosanskohercegovaka i slovenska historiografija takoer su dale svoj doprinos objavljivanju arhivskoga gradiva o djelovanju NV SHS u Bosni i Hercegovini26 i zapisnike
slovenske pokrajinske vlade.27
Posebnu skupinu izvora relevantnih za istraivanje povijesti NV SHS i Drave SHS
ini suvremeni stranaki i izvanstranaki tisak u kome se mogu pronai informacije koje
nisu ostale zabiljeene ili sauvane u arhivskom gradivu (Obzor, Male novine, Hrvatska
drava, Novine/Narodna politika, Glas Slovenaca, Hrvata i Srba i dr.).28
U razdoblju od zavretka Prvoga svjetskog rata do danas relativno je veliki broj
povjesniara, pravnika i publicista pisao o NV SHS i Dravi SHS. Ipak, veina je autora
njihov nastanak, djelovanje i silazak s povijesne pozornice, u veoj ili manjoj mjeri,
sagledavala u irem kontekstu propasti Austro-Ugarske Monarhije, potpisivanja i otkazivanja enevske deklaracije te osnutka Kraljevstva SHS, temeljei, iako ne uvijek, svoje
zakljuke na ve uglavnom objavljenim povijesnim izvorima. Ta injenica, naravno, ne
umanjuje njihov doprinos istraivanju povijesti NV SHS i njegove kratkotrajne drave.29
25
26
27
28
29
Kosta DOMAZETOVI, Vraanje na 1918-tu? 30 dana devetstoosamnaeste gledanih iz Zagreba, Zagreb

1938. Na autorovu zamolbu F. ii je napisao kratak predgovor u kojem je ustvrdio: "[...] knjiica
'Trideset dana devetstoosamnaeste, gledanih iz Zagreba', zaista je izraena potpuno objektivno i istinoljubivo; u njoj se naime reaju hronolokim redom razliiti dogaaji posljednjih dana Velikoga rata i iz vremena stvaranja nae nezavisne nacionalne drave, Kraljevine Jugoslavije, upravo od polovine mjeseca oktobra do polovine novembra 1918. Ovi su dogaaji izneseni ponajvie na osnovu novinskih onovremenih vijesti, ista konstatacija fakata bez i rijei subjektivnoga komentara". (Isto, 17)
Hamdija KAPIDI, "Rad Narodnog vijea SHS Bosne i Hercegovine u novembru i decembru 1918.",
Glasnik arhiv i drutava arhivista Bosne i Hercegovine, Sarajevo, III/1963, knj. III., 147-328.
Sejni zapisniki Narodne vlade Slovencev, Hrvatov in Srbov v Ljubljani in deelnih vlada za Slovenijo 19181921. 1. del: od 1. nov. 1918 do 26. feb. 1919, Peter RIBNIKAR, prir., Ljubljana 1998.
Opirnije o hrvatskom novinstvu u posljednjim mjesecima postojanja Austro-Ugarske Monarhije i
nastanka Drave SHS vidi: J. HORVAT, Povijest novinstva Hrvatske 1771-1939. [2. izdanje], Mirko Juraj
MATAUI, prir., Zagreb 2003, 332-338.
Vidi: Rudolf HORVAT, Hrvatsko pitanje, Zagreb 1923, 19-25; ISTI, Hrvatska na muilitu, Zagreb 1942,
12-48; Milada PAULOV, Jugoslavenski odbor. (Povijest jugoslavenske emigracije za svjetskog rata od 1914.1918.), Zagreb 1925, 534-579; Petar PEKI, Propast Austro-ugarske monarhije i postanak nasljednih drava,
Subotica 1937, 184-185, 202-3206, 225-226, 255-279, 295-354; F. ULINOVI, 1918 na Jadranu, Zagreb
1951, 195-233; ISTI, Odjeci Oktobra u jugoslavenskim krajevima, Zagreb 1957, 87-88, 91-131, 136-145,
390-399, 404-428; ISTI, "Zeleni kadar", Savremenik, Beograd 1957, br. 6-7, 124-142; B. KRIZMAN, "O
odjecima Oktobarske revolucije i zelenom kaderu", Historijski zbornik, X/1957, br. 1-4, 149-157; ISTI,
"Stvaranje jugoslavenske drave. (Povodom 40-godinjice)", Pregled, Sarajevo, X/1958, knj. 2, br. 11-12,
345-351; ISTI, "Stvaranje jugoslavenske drave (Referat na Drugom kongresu historiara Jugoslavije)", Istoriski pregled, Zagreb IV/1958, br. 3-4, 174-214; ISTI, "enevska konferencija o ujedinjenju 1918 godine",
Istoriski glasnik, Beograd 1958, br. 1-2, 3-32; ISTI, "Bosna i Hercegovina i jugoslovensko pitanje u 1918.
godini", Prilozi, Sarajevo, IV/1968, br. 4, 113, 116-122; ISTI, Raspad Austro-Ugarske i stvaranje jugoslavenske drave, Zagreb 1977, 20-22, 26, 40-60, 67-120, 130-182, 188-229; ISTI, Hrvatska u Prvom svjetskom
ratu. Hrvatsko-srpski politiki odnosi, Zagreb 1989, 155-158, 213-244, 284-289, 299-362; Ante SMITH PAVELI, Dr. Ante Trumbi. Problem hrvatsko-srpskih odnosa, Mnchen 1959, 138-223; D. JANKOVI,
"Drutveni i politiki odnosi u Kraljevstvu Srba, Hrvata i Slovenaca uoi stvaranja Socijalistike radnike
partije Jugoslavije (komunista) 1. XII. 1918 20. IV. 1919", u: Istorija XX veka, ZR, I/1959, 60-71, 78, 8490; ISTI, "enevska konferencija o stvaranju jugoslovenske zajednice 1918. godine", u: Istorija XX veka,
ZR, Beograd, V/1963, 225-262; Mate BALOTA [Mijo MIRKOVI], Puna je Pula, Zagreb 1960, 248-345;
39
Slian je sluaj s monografskim radovima o S. Radiu30 i S. Pribieviu.31

Mali je broj autora koji su se u svojim istraivanjima usredotoili iskljuivo na djelovanje NV SHS i povijest Drave SHS. Od sredine pedesetih do kraja osamdesetih
godina XX. st. B. Krizman je napisao vie znanstvenih rasprava o NV SHS i Dravi
SHS, ugraujui u njih rezultate svojih ranijih arhivskih istraivanja.32 O djelovanju NV
SHS u Istri33 te u Bosni i Hercegovini34 objavljena je po jedna relevantna rasprava.
30
31
32
33
34
Karel PICHLIK, "Pobune Jugoslovena u austrougarskoj vojsci u prolee 1918. godine", Vojnoistorijski glasnik, Beograd, XV/1964, br. 6, 69-107; Franjo TUMAN, "Jugoslavenski odbor i stvaranje zajednike drave junoslavenskih naroda", u: Jugoslavenski odbor u Londonu u povodu 50-godinjice osnivanja, Vaso
BOGDANOV, F. ULINOVI i Marko KOSTRENI, ur., Zagreb 1966, 424-438; ISTI, Hrvatska u
monarhistikoj Jugoslaviji 1918.-1941., knj. I., Zagreb 1993, 218-225, 231-256; H. KAPIDI, "Pokuaj
ujedinjenja Bosne i Hercegovine sa Srbijom u novembru 1918. godine", u: Bosna i Hercegovina pod austrougarskom upravom. (lanci i rasprave), Sarajevo 1968, 262-282; Atif PURIVATRA, Jugoslavenska muslimanska organizacija u politikom ivotu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, 2. izdanje, Sarajevo 1977, 1831; M. ZEEVI, Slovenska ljudska stranka i jugoslovensko ujedinjenje 1917-1921. Od Majske deklaracije do
Vidovdanskog ustava, Beograd 1973, 116-122, 133-222; Ivan BEUC, Povijest institucija i dravne vlasti u
Hrvatskoj (1527-1945), Zagreb 1969, 316-327; D. JANKOVI R. GUZINA V. PETROVI M.
MIRKOVI, Istorija drave i prava jugoslovenskih naroda 1914-1946., Beograd 1970, 15-21; Dragoljub R.
IVOJINOVI, Amerika, Italija i postanak Jugoslavije, Beograd 1970, 134-192, 216-248; Dragovan EPI, Italija, Saveznici i jugoslavensko pitanje 1914-1918, Zagreb 1970, 347-348, 354-356, 365-370, 377-408;
Janko PLETERSKI, Prvo opredeljenje Slovenaca za Jugoslaviju, Beograd 1976, 230-244, 289-290, 331-368;
F. ULINOVI, Dravnopravni razvitak Jugoslavije, 122-134, 136-142; Bogumil HRABAK, "Dezerterstvo i zeleni kadar u jugoslovenskim zemljama u prvom svetskom ratu", Zbornik, 16/1979, 1-131; Ivo PETRINOVI, Ante Trumbi. Politika shvaanja i djelovanje, Zagreb 1986, 149-150, 152, 171-180; Hodimir
SIROTKOVI Lujo MARGETI, Povijest drave i prava naroda SFR Jugoslavije, Zagreb 1988, 225-230;
Ivo BANAC, Nacionalno pitanje u Jugoslaviji. Porijeklo, povijest, politika, Zagreb 1988, 127-136; J. HORVAT, Politika povijest Hrvatske, 2. dio, 69-135; Neda ENGELSFELD, Prvi parlament Kraljevstva Srba,
Hrvata i Slovenaca Privremeno narodno predstavnitvo, Zagreb 1989, 9-31; Mustafa IMAMOVI, Historija Bonjaka, Sarajevo 1997, 477-481 i dr.
Vidi: B. KRIZMAN, "Stjepan Radi 1918. godine", Istoriski pregled, V/1959, br. 3, 285-295; ISTI, "Stjepan
Radi i Hrvatska puka seljaka stranka u prvom svjetskom ratu", asopis za suvremenu povijest, Zagreb,
II/1970, br. 2, 147, 154-164; Ivan MUI, Stjepan Radi u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, 4. dopunjeno izdanje, Zagreb 1990, 26-35; H. MATKOVI, Povijest Hrvatske seljake stranke, Zagreb 1999, 57-69;
Tihomir CIPEK, Ideja hrvatske drave u politikoj misli Stjepana Radia, Zagreb 2001, 124-135; Ivo PERI, Stjepan Radi 1871.-1928., Zagreb 2003, 270-274, 276-287; Branka BOBAN, Stjepan Radi u vrijeme
Prvoga svjetskog rata, Zagreb 2006, 394-395, 397-446.
Vidi: H. MATKOVI, "Svetozar Pribievi u 1918. godini", Zbornik, 6/1968, 249-256; ISTI, Svetozar
Pribievi i Samostalna demokratska stranka do estojanuarske diktature, Zagreb 1972, 19-30; ISTI, Svetozar
Pribievi ideolog stranaki voa emigrant, Zagreb 1995, 47-64.
B. KRIZMAN, "Osnivanje 'Narodnog vijea Slovenaca, Hrvata i Srba u Zagrebu' 1918", Historijski zbornik,
VII/1954, br. 1-4, 23-32; ISTI, "Poetak rada 'Narodnog vijea SHS' u Zagrebu 1918 godine", Istoriski pregled, I/1954, br. 2, 39-47; ISTI, "Talijanska okupacija na Jadranu i misija A. Tresia-Paviia 1918. god.",
Pomorski zbornik, Zadar 1967, knj. V., 643-669; ISTI, "'Prevrat' u Zagrebu i stvaranje 'Drave Slovenaca,
Hrvata i Srba' u listopadu 1918. godine", Zbornik, 6/1968, 173-243.
D. EPI, "Odbori Narodnog vijea u Puli i ostaloj Istri u danima prevrata i talijanske okupacije (listopadstudeni 1918)", u: Prilozi o zaviaju, Pula 1980, sv. I., 9-54.
Nusret EHI, "Narodno vijee SHS za Bosnu i Hercegovinu i njegova djelatnost nakon sloma AustroUgarske (novembar decembar)", Prilozi, XVIII/1982, br. 19, 163-202.
40
Izabrani dokumenti
Poetkom devedesetih godina prologa stoljea, nakon raspada SFR Jugoslavije, ponovno se pojavio interes za istraivanje povijesti Drave SHS i njezinih organa vlasti.35
Osim o djelovanju sredinjega NV SHS u Zagrebu objavljen je i lanak o djelovanju
njegova odbora u Istri.36
Neuspjeh u organiziranju vojne sile Drave SHS relativno je slabo privlaio pozornost povjesniara, barem kada je rije o njezinoj kopnenoj sastavnici i sudbini njezinih
visokih asnika.37 Usud nesuene ratne mornarice Drave SHS bio je relativno esta
tema povijesnih istraivanja.38 Bosanskohercegovaki povjesniar Hamdija Kapidi je,
sagledavajui iri kontekst zbivanja, opisao veze Vrhovnoga zapovjednitva austrougarske vojske s narodnim vijeima u trenutku brzoga nestajanja autoriteta vlasti Monarhije
i nastojanja da se izbjegnu unutarnji nemiri koje bi mogli izazvati naoruani povratnici s
europskih ratita.39
Cilj je ovoga rada da na temelju postojee znanstvene i publicistike literature te dostupnih izvora kronolokim slijedom prikae u osnovnim crtama postanak, djelovanje i
nestanak NV SHS i kratkotrajne drave koju je stvorio u posljednjim tjednima svjetskoga rata.
35
36
37
38
39
Ljubo BOBAN, "Kada je i kako nastala Drava Slovenaca, Hrvata i Srba" i H. SIROTKOVI, "O nastanku, organizaciji, dravnim pitanjima i sukcesiji Drave SHS nastale u jesen 1918.", u: asopis za suvremenu povijest, 24/1992, br. 3, 45-60 i 61-74; Stanislava KOPRIVICA-OTRI, "Konstituiranje Drave
Slovenaca, Hrvata i Srba 29. listopada 1918. godine", asopis za suvremenu povijest, 25/1993, br. 1, 45-71;
M. KOLAR-DIMITRIJEVI, "Gospodarsko-socijalni rad narodne vlade Narodnog vijea Drave SHS
1918. godine"; B. BOBAN, "Stjepan Radi i Drava Slovenaca, Hrvata i Srba"; H. MATKOVI, "Svetozar
Pribievi u danima postojanja Drave Slovenaca, Hrvata i Srba"; P. STRI, "Funkcioniranje Drave Slovenaca, Hrvata i Srba na primjeru otoka Krka" i Franko MIROEVI, "Prilike u junoj Dalmaciji za vrijeme postojanja Drave Slovenaca, Hrvata i Srba", u: Radovi, Zagreb 1993, vol. 26, 209-218, 219-236, 237248, 255-262 i 263-268. U istom su broju asopisa ponovno objavljeni tekstovi Lj. Bobana (s. 187-198) i H.
Sirotkovia (s. 199-208). (Vidi prethodnu biljeku.)
Nikola CRNKOVI, "Djelovanje Kotarskog odbora Narodnog vijea SHS Volosko-Opatija i njegove
narodne strae", Vjesnik Povijesnog arhiva Rijeke, Rijeka 1996, sv. XXXVIII., 251-277.
Mile BJELAJAC, Vojska Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca 1918-1921, Beograd 1988, 23-33; Tomislav
ZORKO, Sigurnosne prilike i stvaranje vojno-policijskih snaga Drave SHS na prostoru banske Hrvatske, Zagreb, 2006. (magistarski rad obranjen na Filozofskom fakultetu Sveuilita u Zagrebu); ISTI, "Afera Lipoak", asopis za suvremenu povijest, 35/2003, br. 3, 887-902.
Josip J. BAZELLI, "Zauzimanje flote u Puli 1918.", Jadranski koledar, Zagreb Ljubljana 1937, 100-104; B.
KRIZMAN, "Neto o sudbini austro-ugarske ratne mornarice 1918. godine", Rijeka revija, Rijeka, 3/1954,
br. 3-4, 99-105; ISTI, "Razdioba austrougarskog ratnog brodovlja poslije prvoga svjetskog rata", Anali Jadranskog instituta, 1968, sv. IV., 205-291; Marijan GRAKALI, "Nepoznati zapis Frana Barbalia o uzrocima potonua admiralskog broda "VIRIBUS UNITIS", Istarski mozaik, Pula 1967, br. 1-2, 88-90.
H. KAPIDI, "Veze austrougarske Vrhovne komande i narodnih vijea u vrijeme raspada Habsburke
Monarhije", Godinjak drutava istoriara Bosne i Hercegovine, Sarajevo, XVII/1966.-1967. (1969), 9-21.
41
Osnutak i djelovanje NV SHS u Zagrebu od Zagrebake rezolucije do

prekida dravnopravnih odnosa s Austro-Ugarskom Monarhijom
(2/3. oujka 29. listopada 1918)
Poetkom 1918. stanje na europskim ratitima izgledalo je za lanice Centralnih sila
- Njemaku i Austro-Ugarsku Monarhiju - vrlo povoljno: 9. veljae zakljuen je mir s
ponovno uspostavljenom ukrajinskom dravom; 3. oujka je u Brest-Litovsku potpisan
mir s Rusijom; 7. svibnja kapitulirala je Rumunjska. Nekoliko tjedana prije izlaska Rumunjske iz rata, njemako je Vrhovno vojno zapovjednitvo, poneseno vojnim uspjesima, pokrenulo proljetnu ofenzivu na zapadnom bojitu (21. oujka 1918). Poetni
uspjeh nije izostao. Britansko-francuska crta obrane poela je poputati. Njemaka se
vojska pribliila Parizu na svega 70 kilometara. Vojno-politika vodstva Njemake i
Austro-Ugarske Monarhije gotovo da vie nisu dvojila u svoju konanu pobjedu nad
dravama Antante.40 Meutim, uspjeni protuudarci Antantinih vojski zaustavili su
njemako napredovanje, a bog rata je ponovno promijeno stranu.
Nakon etiri godine ratovanja lanice Antante nisu bile suglasne o tome tko je zapravo glavni neprijatelj. Za Italiju je to bila Austro-Ugarska Monarhija, a za ostale saveznike zemlje Francusku, Veliku Britaniju i Sjedinjene Amerike Drave Njemaka.
Niti jedna od njih nije kao svoj ratni cilj imala potpuno unitenje Monarhije kao suverene drave. Drugim rijeima, vodei politiki krugovi u dravama Antante odnosili su
se vrlo suzdrano prema planovima o ruenju Monarhije i stvaranju jugoslavenske dravne zajednice od nekih njezinih dijelova.41 Vlada Kraljevine Srbije, koja se jo uvijek
nalazila u izbjeglitvu na Krfu, imala je u pripremi dva rjeenja glede budunosti Austro-Ugarske Monarhije. Prvo je rjeenje predvialo da se od nje prema "etnografskom
naelu" - odvoje ona podruja u kojima su obitavali "junoslavenski narodi" (Hrvati,
Slovenci i Srbi) i ujedine sa Srbijom, nakon to ova bude ponovno uspostavljena kao
suverena drava u svojim prijeratnim granicama. Drugo se rjeenje ograniavalo na stvaranje tzv. Velike Srbije, tj. drave koja bi u svojim granicama obuhvaala sve one dijelove Monarhije u kojima su Srbi, navodno, imali "izrazitu" ili "pretenu veinu".42
Unato relativno povoljnom vanjskopolitikom i vojnom poloaju, Austro-Ugarska
Monarhija je svakodnevno zapadala u sve veu unutarnju krizu, prvenstveno zbog nezadovoljstva svojih brojnih slavenskih naroda (Poljaka, eha, Slovaka, Slovenaca, Hrvata i
Srba). Najdublja se kriza osjeala na jugu Monarhije. Opravdano nezadovoljstvo slovenskih politikih elita poloajem njihovih zemalja u austrijskom dijelu Monarhije, ogorenost hrvatskih politiara zbog dualistikoga ustroja drave koji je doveo do odijeljenosti
banske Hrvatske od Dalmacije te nerijeeni dravnopravni poloaj Bosne i Hercegovine
prerasli su u nerjeiv problem, koji e u znatnoj mjeri pridonijeti konanom rastakanju
starodrevne drave dinastije Habsburg-Lothring. U takvu se ozraju sve glasnije poeo
40
41
42
B. KRIZMAN, "Stvaranje jugoslavenske drave (Referat)", 167-168.

B. KRIZMAN, "Austrougarska diplomacija u danima raspadanja Dvojne Monarhije 1918. god.", Istoriski
pregled, VIII/1962, br. 1, 15.
B. KRIZMAN, "Stvaranje jugoslavenske drave (Referat)", 170.
42
Izabrani dokumenti
isticati zahtjev za ujedinjenje Hrvata, Slovenaca i Srba, "triju plemena jednoga naroda", u
zajedniku dravu, naravno, bez jasnoga odreenja to se pod tim stvarno mislilo. Akcija
povezivanja svih politikih snaga koje su prihvaale program "narodnoga ujedinjenja"
odvijala se pod parolom "nacionalne koncentracije". Na poticaj Jugoslavenskog kluba43 u
Zagrebu su poetkom 1918. voeni meustranaki pregovori o zajednikom djelovanju
svih "jugoslavenskih" stranaka u Monarhiji. Na elo se akcije povezivanja stranaka, skupina i pojedinaca u banskoj Hrvatskoj stavila Starevieva stranka prava (milinovci), koja
je zastupala jugoslavenski politiki program.44 Dne 2. i 3. oujka u Zagrebu je odran
sastanak, koji nije ostao nesmetan od gradskoga redarstva,45 na kome su sudjelovali predstavnici milinovakih pravaa, skupine oko zagrebakoga lista Glas Slovenaca, Hrvata i
Srba,46 skupine oko zagrebakoga katolikog dnevnika Novine,47 Socijaldemokratske
stranke Hrvatske i Slavonije, Slovenske puke (ljudske) stranke, Slovenske narodno napredne stranke te stranake osobe iz Bosne i Hercegovine, Istre, Dalmacije i Meimurja.
Pozivu na sastanak nisu se odazvali vladajua Hrvatsko-srpska koalicija i oporbena Hrvatska puka seljaka stranka. Sastanku je predsjedavao milinovac Ante Paveli (zubar).48
Drugoga dana zasjedanja donesena je rezolucija u kojoj se, izmeu ostaloga, kae: "Narod
S.H.S. jest jedinstven narod i to jedinstvo jest i mora ostati nerazdijeljivo i bezuvjetno.
Dosljedno tome, upirui se o pravo narodnog samoodredjenja, kojega provedba ima biti
meunarodno zajamena: 1. Traimo nezavisnost, ujedinjenje i slobodu u svojoj jedinstvenoj narodnoj dravi, u kojoj e plemenske osebine troimenog jedinstvenog naroda
S.H.S. biti ouvane i po elji sastavnih narodnih dijelova potivani dravopravni kontinuitet historijsko-politikih teritorija uz potpunu ravnopravnost plemena i konfesija. 2.
Traimo itav teritorij, na kome u neprekidnom kontinuitetu ivi na jedinstveni narod,
jamei kulturnu samoupravu i inorodnim manjinama, k tomu naem narodnom teritoriju
pripadaju neotudjivo i obale, luke i otoci sjevernog i istonog Jadrana".49 Vano je naglasiti
da se u Zagrebakoj rezoluciji nije spominjalo Monarhiju kao unaprijed zadani okvir za
stvaranje drave "jedinstvenoga naroda" Slovenaca, Hrvata i Srba, niti govorilo o ezlu
dinastije Habsburg-Lothring kao simbolu dravnoga suvereniteta. Sudionici zagrebakoga
sastanka povjerili su jednom ad hoc odboru da provede sve predradnje neophodne za osnivanje NV SHS. Dogovoreno je da se sljedei sastanak odri 21. i 22. travnja u Zagrebu
te da se na njemu osnuje NV SHS. Meutim, do toga sastanka nije dolo.50
43
44
45
46
47
48
49
50
Jugoslavenski je klub bio parlamentarna reprezentacija slovenskih, hrvatskih i srpskih narodnih zastupnika
u bekom Carevinskom vijeu iz slovenskih zemalja te Istre i Dalmacije.
O nacionalno-politikim stajalitima milinovskih pravaa vidi: V. BOGDANOV, "Starevieva stranka
prava prema osloboenju i ujedinjenju junoslovenskih naroda u toku prvog svjetskog rata", u: Jugoslavenski odbor u Londonu, 27-163.
Vidi: B. KRIZMAN, Hrvatska u Prvom svjetskom ratu, 156-158.
Rije je o disidentima Hrvatsko-srpske koalicije. (S. BUDISAVLJEVI, Stvaranje drave Srba, Hrvata i
Slovenaca, 73-74)
O katolikom dnevniku Novine vidi: Jure KRITO, Hrvatski katoliki pokret (1903.-1945.), Zagreb 2004,
103-105.
D. EPI, "Oktobarska revolucija i jugoslavensko pitanje u Austro-Ugarskoj 1917/1918", Historijski zbornik, XI-XII/1958-1959, 43-44. Detaljnije o tijeku zagrebakoga sastanka vidi: J. PLETERSKI, Prvo opredeljenje Slovenaca, 235-243.
Nav. prema: A. PAVELI (zubar), Stvaranje Narodnog vijea u Zagrebu, 2.
B. KRIZMAN, Raspad Austro-Ugarske, 21.
43
Osnutku jedne ope organizacije koja bi povezujui junoslavenske zemlje Monarhije, neovisno o tome jesu li u njezinu cislajtanskom ili translajtanskom dijelu, provodila politiku "nacionalne koncentracije", prethodilo je formiranje Narodne organizacije
Srba, Hrvata i Slovenaca u Dalmaciji u Splitu (2. srpnja),51 Narodne organizacije Slovenaca, Hrvata i Srba za Hrvatsko primorje u Suaku (14. srpnja)52 i Narodnoga sveta u
Ljubljani (17. kolovoza).53 Osnivakoj su skuptini prisustvovali i delegati iz banske
Hrvatske, Dalmacije i Istre: Gjuro urmin, Ivan Poi, Ivan Krstelj, Mate Drinkovi,
Sran Budisavljevi, Ivo Grisogono, Duje Mikai, ivko Petrii, Matko Laginja, Vjekoslav Spini, Janko imrak i Ivan Lorkovi.54 U izvjeu podnesenom osnivakoj
skuptini izriito je reeno da je Narodni svet sastavni dio opega jugoslavenskog Narodnog odbora (Narodnoga vijea), koji e se uskoro sastati u Zagrebu.55 Za predsjednika Narodnoga sveta izabran je Anton Koroec.
Iako je Pripremni odbor56 u Zagrebu jo 22. srpnja sastavio pozive za konstituirajuu
skuptinu NV SHS, s njezinim se sazivanjem otezalo.57
Na sastanku predstavnika oporbenih stranaka58 iz banske Hrvatske, odranom u Zagrebu 23. kolovoza, konstatirano je da je na prethodnim sastancima jednoglasno prihvaen "projekt statuta za 'Narodno Vijee za Slovence, Hrvate i Srbe' u Zagrebu" te budui
da je "osnova razaslana na pretresanje 'Narodnom Svetu' u Ljubljani, 'Narodnoj
Oganizaciji' za Dalmaciju u Splitu, 'Politikom Drutvu za Hrvate i Slovence u Istri' u
Pazinu i predstavnicima Hrvata i Srba u Bosni i Hercegovini, to se prema prethodnom
zakljuku pristupa ustanovljenju zajednikog predstavnitva neodvisnih narodnih elemenata u Hrvatskoj i Slavoniji, koje bi kao cjelina iljalo svoje odaslanike u 'Narodno
Vijee'".59
Za elnike Narodnoga sveta tih je dana glavno pitanje bilo kako pripremiti politike
stranke i skupine u Hrvatskoj i Bosni na suradnju oko osnivanja NV SHS u Zagrebu.60
51
52
53
54
55
56
57
58
59
60
Vidi: F. II, Dokumenti, 141-142.

Isto, 142.
Isto, 156-160. Opirnije o politikim odnosima u slovenskim zemljama koji su doveli do formiranja
Narodnoga sveta vidi: M. ZEEVI, Slovenska ljudska stranka, 104-137; J. PLETERSKI, Prvo opredeljenje
Slovenaca, 331-342.
P. PEKI, Propast Austro-ugarske monarhije, 204. Iako je Dalmacija bila u cislajtanskom dijelu Monarhije,
zajedno s Istrom i slovenskim zemljama, ona nije bila zastupljena u Narodnom svetu. Ipak, namjeravano je
da dalmatinski zastupnici redovito dolaze na njegove sjednice. (B. KRIZMAN, Hrvatska u Prvom svjetskom ratu, 215.) Kao osnovni razlog autonomnoga djelovanja Narodnoga odbora u Dalmaciji navedeno je
sljedee: "Dalmacija ne priznaje dualistikog ureenja Monarhije, pa je zato zakljuila, da pristupi samo
Opem Narodnom Vijeu, u kojem ne e biti onih granica, to umjetno dijele na jedinstveni narod. Ono
e se Ope Narodno Vijee osnovati u Zagrebu a k njemu e pristupiti i Narodna Organizacija u Splitu, jer
su lanovi Narodnog Sveta ipso facto lanovi Opeg Narodnog Vijea, a ne delegati organiziranog naroda
ili kao cjelina za sebe". (Isto, 238, bilj. 10)
J. PLETERSKI, Prvo opredeljenje Slovenaca, 340.
lanovi su odbora bili: S. Budisavljevi, B. G. Angjelinovi i J. imrak.
B. KRIZMAN, Hrvatska u Prvom svjetskom ratu, 214.
Prisutni su bili predstavnici Starevieve stranke prava (. Petrii, C. Akai, I. Peri, K. egvi i B. G.
Angjelinovi), disident Hrvatsko-srpske koalicije predstavnik Glasa S.H.S. (S. Budisavljevi), disidenti
Hrvatske samostalne stranke oko Malih Novina (I. Lorkovi i Gj. urmin) i zastupnik Novina (J. imrak).
Hrvatski dravni arhiv, Zagreb, 124-1 NV SHS, Pripremni radovi oko stvaranja NV SHS.
B. KRIZMAN, Hrvatska u Prvom svjetskom ratu, 216-217.
44
Izabrani dokumenti
Glavno je teite stavljeno na pridobivanje Hrvatsko-srpske koalicije. Na sjednici Predsjednitva Narodnoga sveta odranoj 27. rujna, odlueno je da se u sluaju da vodstvo
Koalicije otkloni sudjelovanje u NV SHS, ipak, pristupi njegovu osnivanju.61
Usprkos pritisaka kojima je bilo izloeno, vodstvo se Koalicije tvrdoglavo opiralo
pristupiti "nacionalnoj koncentraciji" te dosljedno tome i NV SHS.62
Zajednikom akcijom vodstva Narodnoga sveta i politiara u Zagrebu, koji su se zauzimali za provoenje "nacionalne koncentracije", dogovoreno je da se u hrvatskoj prijestolnici 24. rujna odri sastanak na kojem bi se donijela konana odluka o osnivanju
NV SHS. Sastanak je rezultirao izjavom protiv mirovne note austro-ugarskoga ministra
vanjskih poslova Burina od 14. rujna,63 upuene "svim zaraenim i neutralnim dravama", i iznoenjem gledita o naelima na kojima bi trebalo sklopiti mir.64 Konano je
zakljueno da se sastanak za osnivanje NV sazove za 5. listopada u Zagrebu.65
Izaslanici odreeni za osnivaki sastanak okupili su se ve 4. listopada u Zagrebu.
Oito uznemiren razvojem dogaaja S. Pribievi, neprijeporni voa Hrvatsko-srpske
koalicije, pozvao je jo istoga dana S. Budisavljevia na hitan razgovor u Sabornicu.
Odazvavi se pozivu, Budisavljevi se u zgradi hrvatskoga Sabora sastao sa S. Pribieviem i Duanom Popoviem. Iako je na poetku napao Budisavljevia, tvrdei da je akcija
oko osnivanja NV SHS zapravo uperena protiv Koalicije, Pribievi je, smirivi se, zatraio obavijesti o tome to se smjera napraviti. Budisavljev je izvijestio dvojicu elnika
Koalicije da e se na predstojeem sastanku donijeti naelno rjeenje o osnutku NV
SHS i o tome kako e ono biti organizirano. Na kraju je dodao da organizatori sastanka
oekuju da e i Hrvatsko-srpska koalicija pristupiti u NV SHS te da se za nju namjerava
osigurati odreeni broj mjesta. Saznavi odluku organizatora sastanka, Pribievi je
izjavio da bi se, ipak, trebala odgoditi odluka o osnutku NV SHS sve dok Koalicija ne
donese odluku o tome hoe li i ona stupiti u njegove redove. Uzvrativi da to vie nije
mogue, Budisavljevi je obeao da e urediti da sutradan, 5. listopada, Drinkovi posjeti S. Pribievia, a Koroec D. Popovia. Na taj bi se nain, prema njegovu miljenju,
omoguilo da se u neposrednom razgovoru razmotre sva pitanja vezana uz odnos Koalicije prema NV SHS. Na zakazanim je sastancima dogovoreno da se na sjednici izaslanika okupljenih radi formiranja NV SHS iznese prijedlog da se prije donoenja zakljuka o njegovu osnutku pozove Hrvatsko-srpsku koaliciju da mu pristupi.66
Uoi konstituirajuega sastanka NV SHS u rukama su se njegovih sazivatelja nalazile izjave Predsjednitva Srpske narodne radikalne stranke, Hrvatske puke seljake
stranke i skupine oko Malih novina, da pristupaju u NV SHS. Glavni odbor Socijalno61
62
63
64
65
66
B. KRIZMAN D. JANKOVI, Graa, I., 305.

Historija diplomacije, sv. II., V. P. POTEMKIN, ur., Zagreb 1951, 325.
Vidi: F. II, Dokumenti, 165-167. Izjavu su potpisali: A. Koroec za Narodni svet, G. Bulat za Narodnu
organizaciju u Dalmaciji, A. Paveli za Starevievu stranku prava, S. Radi za Hrvatsku puku seljaku
stranku, . Krasojevi za Srpsku narodnu radikalnu stranku, V. Bukeg, V. Kora i S. Deli za Socijalnodemokratsku stranku Hrvatske i Slavonije te S. Budisavljevi, I. Lorkovi i J. imrak za izvanstranake
skupine. (Isto, 167)
S. BUDISAVLJEVI, Stvaranje drave Srba, Hrvata i Slovenaca, 121-122.
Isto, 122.
45
demokratske stranke Hrvatske i Slavonije, u izjavi od 4. listopada, istaknuo je da e

Vitomir Kora prisustvovati konstituirajuoj sjednici NV SHS, ali samo u informativne
svrhe. O pitanju pristupa NV SHS konana je odluka trebala biti donijeta na konferenciji jugoslavenskih socijaldemokratskih stranaka.67 Socijaldemokratska konferencija,
odrana u Zagrebu 6. listopada, donijela je, uz protivljenje delegata iz Bosne,68 odluku o
pristupanju u NV SHS.69 Dne 5. listopada A. Paveli je otvorio konstituirajuu sjednicu
NV SHS. Na prijedlog A. Koroca Paveli je izabran i za predsjedatelja, dok su na
mjesto biljenika doli S. Budisavljevi, Albert Kramer i ivko Petrii.70 U pozdravnom govoru Paveli je naglasio da se konstituirajua sjednica NV SHS nastavlja na zagrebako vijeanje od 2. i 3. oujka (i njegovu Rezoluciju).71 Dobivi rije od
predsjedatelja, Budisavljevi je prikazao rad na osnivanju NV SHS, a nakon njega je I.
Lorkovi podnio referat o "zadai i svrsi" NV SHS.72 Na poslijepodnevnom nastavku
sjednice provedena je rasprava o Lorkovievu referatu koja je okonana Drinkovievim
prijedlogom zakljuaka: "1) Sakupljeni, da utemeljimo 'Narodno vijee S.H.S.' sloni
smo u misli i u radu za oivotvorenje potpuno samostalne, suverene i nezavisne slobodne drave svoga naroda S.H.S. na cijelom neprekinutom etnikom teritoriju toga naroda. U tu svrhu ve danas se zalaemo, da ni kao pojedine osobe, ni kao pojedine
stranke, ni kao pojedine pokrajine, ni kao pojedine parlamentarne korporacije, ne emo
stupiti u nikakve obvezatne dogovore s nikakvim faktorima izvan naega naroda, nego
izjavljujemo, da emo, im se 'Narodno vijee' konstituira, skupno raditi prema uputama i zakljucima Narodnog vijea S.H.S. i delegacije Narodnog vijea za to opunomoene. 2) Odabire se odbor od 7 lica, koji e odmah jo danas ili najdalje sutra stupiti u
dogovore sa Hrvatsko-srpskom koalicijom u svrhu da pod gornjim uslovima stupi i ona
u Narodno vijee S.H.S.".73
Nakon to je Drinkoviev prijedlog zakljuaka jednoglasno usvojen, izabran je Odbor sedmorice: Matko Laginja, A. Koroec, Jozo Sunari, . Petrii, M. Drinkovi, S.
Budisavljevi i V. Kora.74
Svi su lanovi Odbora sedmorice jo iste veeri otili u Sabornicu, gdje su ih doekali
predstavnici Koalicije: S. Pribievi, Guido Hreljanovi i Veeslav Wilder. Koroec je
predstavnicima Koalicije izloio zakljuke prvoga dana konstituirajue sjednice NV
SHS. Posebno je naglasio da je elja sudionika sjednice da i Hrvatsko-srpska koalicija
ue u NV SHS.75 Nakon razmjene miljenja prisutni su, izmeu ostaloga, zakljuili da
se NV SHS nee konstituirati tako dugo dok Koalicija ne preda svoj pozitivan ili negativan odgovor o pristupanju u njegove redove. Iako se nije oekivao negativan odgovor
67
68
69
70
71
72
73
74
75
B. KRIZMAN, "Zapisnici sredinjeg odbora", 332-333.

Vlado STRUGAR, Jugoslavenske socijaldemokratske stranke 1914-1918, Zagreb 1963, 165-171.
Vidi: F. II, Dokumenti, 169-170. Takoer vidi: Vitomir KORA, Povijest radnikog pokreta u
Hrvatskoj i Slavoniji, knj. I., Zagreb 1929, 252.
S. BUDISAVLJEVI, Stvaranje drave Srba, Hrvata i Slovenaca, 122.
B. KRIZMAN, "Zapisnici sredinjeg odbora", 332.
Isto, 334.
46
Izabrani dokumenti
Koalicije, Koroec je ipak nadodao, da bi u tom sluaju bilo poeljno da njihovi meusobni odnosi ostanu prijateljski.76
Drugoga dana konstituirajue sjednice NV SHS Drinkovi je izvijestio prisutne o
razgovorima koje je Odbor sedmorice vodio s predstavnicima Hrvatsko-srpske koalicije. Njegovo je izvjee, nakon nekih razjanjenja, bez rasprave bilo jednoglasno prihvaeno.77 U nastavku je sjednice Budislav Grga Angjelinovi proitao prijedlog Pravilnika NV SHS. Nakon due rasprave i unoenja odreenih preinaka, Pravilnik je jednoglasno prihvaen.78 Na Paveliev prijedlog, a na temelju netom usvojenoga Pravilnika,
pristupilo se izboru lanova NV SHS u Zagrebu za slovenske zemlje (Kranjsku, tajersku, Koruku, Goricu i Trst), Istru, Dalmaciju, Bosnu i Hercegovinu te Hrvatsku i
Slavoniju s Rijekom i Meimurjem.79 Pritom je bilo zakljueno da e Baka, Banat,
Baranja i ostala jugozapadna Ugarska kasnije birati svoje izaslanike. Takoer je bilo
predvieno da e se naknadno izabrati lanovi NV SHS u Zagrebu iz redova narodnih
zastupnika hrvatskoga i bosanskog Sabora te Jugoslavenskoga kluba u bekom parlamentu. Iako je bio proveden djelomini izbor za lanove Sredinjega odbora, on nije bio
konstituiran, jer se jo ekalo na odgovor Koalicije. Da bi NV SHS mogao normalno
funkcionirati izabran je Poslovni odbor koji je trebao voditi poslove Predsjednitva do
konstituiranja Sredinjega odbora. U Poslovni su odbor izabrani: A. Paveli, S. Budisavljevi, I. Lorkovi, S. Radi, V. Kora, J. imrak, M. Drinkovi i . Petrii. Jednoglasno je prihvaen i Paveliev prijedlog u kojem se trailo da Poslovni odbor, u sluaju
da Koalicija ostane izvan NV SHS, moe proglasiti sastav Predsjednitva NV i Sredinjega odbora. U tu je svrhu napravljena i lista kandidata.80
Nastavak pregovora s Hrvatsko-srpskom koalicijom povjeren je Odboru sedmorice
u istom sastavu kao i prethodnoga dana.81 Saborski klub Hrvatsko-srpske koalicije
odluio je na svojim sjednicama od 8. i 9. listopada, da Koalicija "ima da ue" u NV SHS
te je u tu svrhu sastavljen odbor od pet lanova: Edo Lukini, D. Popovi, S. Pribievi,
Ivan Ribar i V. Wilder. Odbor sedmorice i koalicijski Odbor petorice,82 na sastanku
odranom 10. listopada, raspravljali su o svim pitanjima povezanim s ulaskom Hrvatsko-srpske koalicije u NV SHS. Nakon to su pregovarai postigli potpuni sporazum
glede naelnih pitanja, postignut je i sporazum o broju zastupnika pojedinih stranaka i
skupina iz banske Hrvatske u NV SHS. Koaliciji je u toj podjeli pripalo 12 mandata, a
milinovskim pravaima 6. Sve su ostale stranke i skupine dobile od 1 do 2 mandata. U
Sredinjem je odboru Koalicija dobila 5 mandata, milinovski pravai 2, a ostali po jedan.
U pitanju Predsjednitva oba su se pregovaraka tima sloila da se u najkraem roku
sazove Sredinji odbor koji treba izabrati njegove lanove. Da bi se to moglo provesti,
predloeno je Poslovnom odboru da sazove sjednicu Sredinjega odbora za 17. listopada sa sljedeim dnevnim redom: 1. biranje Predsjednitva NV SHS i 2. rasprava o
76

Isto, 335.
78
F. II, Dokumenti, 174-176.
79
Isto, 171-174.
80
81
82
Oba su odbora pregovarala u manjkavom sastavu. (Isto, 338, bilj. 9 i 10)
77
47
akciji koja se treba poduzeti u nadolazeim danima. Do predloenoga je roka tekue

poslove trebao i nadalje voditi Poslovni odbor, proiren s dva ili tri lana Koalicije.83
Na ponovnom sastanku obaju odbora, odranom 12. listopada, Pribievi je izjavio
da je plenum Koalicije prihvatio izvjee o pregovorima s "politike strane", ali da ima
odreene zamjerke glede njegove tehnike strane, tj. navodne prezastupljenosti milinovskih pravaa u NV SHS. Diskusija u kojoj nije manjkalo povienih tonova, nije donijela nikakve konkretne zakljuke.84
Na dvije sjednice Poslovnoga odbora koje su odrane 15. i 16. listopada, na kojima su
prisustvovali i lanovi Hrvatsko-srpske koalicije, raspravljalo se o ustroju Sredinjega
odbora i o njegovim zadaama. Konano su lanovi Poslovnoga odbora zakljuili da se
Sredinjem odboru, ija je sjednica zakazana za 17. listopada, predloi da izda "proklamaciju na narod" u kojoj e biti "oznaena naela narodne politike", odnosno istaknuto
"narodno jedinstvo itavog naeg naroda i rjeenje njegova problema ne parcijalno, nego u
svojoj cjelokupnosti". Posebno je trebalo naglasiti "suverenost jugoslavenske drave,
osnovane na narodnom samoopredjeljenju".85 Konano, Sredinji je odbor trebao odluiti
"imade li se sazvati" hrvatski Sabor te "kakvo e on stanovite zauzeti u sadanje doba".86
Skupivi se zakazanoga datuma, dan poslije objavljivanja Manifesta cara i kralja Karla
I. (IV.) o federalizaciji cislajtanskoga dijela Monarhije,87 lanovi Sredinjega odbora88
proveli su temeljitu raspravu koja je trajala tri dana, tj. do 19. listopada. Zasjedanje je
Sredinjega odbora rezultiralo izborom Predsjednitva: A. Koroec, predsjednik,89 A.
Paveli i S. Pribievi, potpredsjednici, S. Budisavljevi, M. Drinkovi i I. Lorkovi,
tajnici.90 Nadalje, prihvaeni su prijedlozi o: 1. radu u saborima (u Zagrebu i Sarajevu),
2. pribavljanju propusnica (putovnica) za vicarsku lanovima Sredinjega odbora i 3.
proglaenje rada Sredinjega odbora permanentnim.91
Zasjedanje je iznjedrilo Deklaraciju Sredinjega odbora NV SHS, kojom je, izmeu
ostaloga, otklonjen vladarev Manifest i otvoreno zatraeno "ujedinjenje cjelokupnoga
naeg naroda Slovenaca, Hrvata i Srba na itavom njegovom etnografskom teritoriju,
bez obzira na ma koje pokrajinske ili dravne granice, u kojima danas ive u jednu jedinstvenu potpuno suverenu dravu".92
Otprilike u isto vrijeme kada se odravalo trodnevno zasjedanje Sredinjega odbora
NV SHS u Zagrebu, osnovan je i Glavni odbor NV SHS za Bosnu i Hercegovinu.93
83
84
85
86
87
88
89
90
91
92
93

Isto, 226.
Isto, 340-341.
Popis lanova Sredinjega odbora vidi: B. KRIZMAN, Hrvatska u Prvom svjetskom ratu, 241, bilj. 53.
Koroec nije bio jednoglasno izabran na dunost predsjednika NV SHS. (Mate DRINKOVI, Hrvatska i
dravna politika, Zagreb 1928, 10)
F. II, Dokumenti, 181.
Isto.
Isto, 180. O vanosti Deklaracije u procesu osnivanja Drave SHS vidi: Lj. BOBAN, "Kada je i kako
nastala Drava Slovenaca, Hrvata i Srba", 45-60. Takoer vidi: H. SIROTKOVI, "O nastanku,
organizaciji, dravnopravnim pitanjiima i sukcesiji Drave SHS nastale u jesen 1918.", 61-74; S.
KOPRIVICA-OTRI, "Konstituiranje Drave Slovenaca, Hrvata i Srba 29. listopada 1918.", 45-71.
Vidi: N. EHI, "Narodno vijee SHS za Bosnu i Hercegovinu", 166.
48
Izabrani dokumenti
Dne 21. listopada, tj. na dan kada je u zagrebakim jutarnjim novinama ve bio otisnut
negativni odgovor Woodrow Wilsona, predsjednika Sjedinjenih Amerikih Drava, na
austro-ugarsku mirovnu notu od 4. listopada,94 odrao je Sredinji odbor sjednicu na kojoj
su formirane pojedine sekcije i izabrani njihovi proelnici. M. Drinkovi je izabran za
prvoga ovjeka sekcije za narodnu obranu, S. Radi je postao proelnik agrarne, a I.
Lorkovi finacijsko-politike sekcije. S. Budisavljevi je preuzeo sekciju za financiranje
NV SHS, a B. G. Angjelinovi je stao na elo sekcije za agitaciju i organizaciju. Sekcija za
promet je povjerena V. Wilderu. Sekcija za aprovizaciju (opskrbu) imala je dva elnika:
Cezara Akaia i Svetozara Delia. Sekciju za socijalnu politiku preuzeo je Vilim Bukeg.
Upravna je sekcija dola u nadlenost Predsjednitva. Pripremne radove u sekciji za
mirovne pregovore vodio je Fran Barac. Odluka o popunjavanju proelnikoga mjesta u
ustavnoj sekciji nije bila donesena, zbog neslaganja lanova Sredinjega odbora. Na elo
"prezidijalnog biroa" (Ureda predsjednitva) postavljen je tajnik Predsjednitva.95
Sljedeega dana, 22. listopada, u povodu Wilsonova odgovora, u Zagrebu su ispred
Hrvatskoga narodnog kazalita i Sabornice odrani veliki skupovi podrke NV SHS.96
Okupljenoj masi graanstva govorima su se obratili najistaknutiji lanovi NV SHS: A.
Paveli, S. Radi, B. G. Angjelinovi, S. Pribievi, M. Drinkovi, V. Bukeg i dr.97
Vrlo je vjerojatno da su jo istoga dana A. Paveli i S. Pribievi bili kod bana Mihalovicha, elei od njega saznati to bi on, kao ef izvrne vlasti u banskoj Hrvatskoj,
uinio ako bi lanovi NV SHS, koji su i narodni zastupnici, "slono podnijeli u Saboru
prijedlog o raskidu svih dravnopravnih veza s Ugarskom".98 Naputajui Banske dvore,
dva su potpredsjednika NV SHS imala dojam da se ban nee protiviti njihovoj nakani.
O svom su razgovoru s Mihalovichem izvijestili i lanove Sredinjega odbora.99
Na sjednicu Sredinjega odbora, odranoj 23. listopada, pozvan je i ban Mihalovich,
emu se on spremno odazvao. Ban je prisutne lanove Odbora upozorio da se mora nai
nain da NV SHS doe u doticaj sa Zemaljskom vladom, jer "dvije vlade ne mogu postojati", tj. vlada NV SHS i zakonita vlada banske Hrvatske.100 Sa sjednice je upuen
poziv pristaama NV SHS da po svim mjestima (gradovima i selima) ponu osnivati
"Odbore Narodnog Viea".101
Na sjednici Sredinjega odbora od 25. listopada raspravljalo se o sazivanju hrvatskoga Sabora i o sadraju njegovih zakljuaka. Tijekom rasprave dolo je do incidenta sa
S. Radiem, koji je, izgleda, zastupao neka "radikalna rjeenja". Na istoj je sjednici za
tajnika NV SHS izabran J. imrak.102
94
Vidi: B. KRIZMAN D. JANKOVI, Graa, I., 367-368. Izjavu NV SHS o Wilsonovu odgovoru austrougarskom ministarstvu vanjskih poslova vidi: F. II, Dokumenti, 181-182.
95
96
Vidi proglas bana Mihalovicha u povodu zagrebakih manifestacija. (F. II, Dokumenti, 182)
97
98
99
Isto.
100
Isto, 232.
101
102
49
Sredinji je odbor odrao sjednicu i sljedeega dana, 26. listopada, na kojoj je, izmeu ostaloga, odlueno da se objavi da "Jugoslavenski odbor103 ima pravo govoriti
uime naeg naroda u vezi s Narodnim vijeem" te raspravljao o pitanju moguega ulaska
Stranke prava (frankovaca) u NV SHS.104 Sa sjednice je upuen i poziv za "dobrovoljni
narodni porez" u korist NV SHS.105
Istoga je dana Predsjednitvo NV SHS uputilo Luki njariu i Mihovilu Mihaljeviu,
zapovjedajuim austrougarskim generalima u Zagrebu, upit o tome to kane poduzeti
ako bi dolo do prekidanja dravno-pravnih veza s Monarhijom. Oba su generala, prije
nego to su se stavili na raspolaganje NV SHS, traili da ih vladar razrijei prisege, to je
on odmah i uinio.106
Nakon to je u Beu imao odreene politike razgovore s predsjednikom vlade
Lammaschom, glede budunosti Monarhije, Koroec je 26. listopada, uz doputenje
austrijskih vlasti, kao izaslanik NV SHS u Zagrebu, zajedno s Gregorom erjavom107
otputovao u vicarsku, gdje im se pridruio i Melko ingrija.108
Rad Sredinjega odbora nastavljen je i 27. listopada. Na sjednici je ponovno raspravljano o ulasku frankovakih pravaa u NV SHS, ali je konani zakljuak ostavljen za
sutranju sjednicu. Nakon rasprave koja se povela o goruem pitanju vojske, prihvaeni
su Angjelinovievi prijedlozi: "1. da se iz vojnikih spremita dobavi oruje za Narodno
vijee; 2. da se naorua za utorak akademska garda za ouvanje mira i reda prigodom
manifestacione sjednice Hrvatskog sabora;109 3. da se hrvatski i srpski sokoli organizuju
i naoruaju u istu svrhu".110
Posljednji austrougarski ministar vanjskih poslova, Gyula Andrssy ml., uputio je
28. listopada, uz suglasnost cara Karla, mirovnu notu Washingtonu u kojoj je stajalo da
je Monarhija spremna to prije zapoeti pregovore i to skorije potpisati primirje na
svim ratitima.111 Bio je to posljednji znak iz Bea na koji se ekalo u Zagrebu.
Istoga je dana u audijenciji kod Karla bio i ban Mihalovich, kojega je vladar, nakon
to je sasluao njegovo izvjee o stanju u Hrvatskoj, otpustio s rijeima: "Radite to vas
je volja".112
U tom je asu od presudne vanosti za daljnji razvoj dogaaja bila odluka Zajednikoga ministarstva rata u Beu, uznemirenoga zbog sve teih unutarnjih nemira u dravi,
da dopusti vojnim zapovjednitvima da u sluaju potrebe stupe u doticaj s predstavni-
103
Vidi: M. PAULOV, Jugoslavenski odbor.

105
106
107
erjav je bio tajnik Jugoslavenskoga kluba u Beu.
108
B. KRIZMAN, "Predavanje Antona Koroca", 70-71; ISTI, Raspad Austro-Ugarske, 163; J. PLETERSKI,
Prvo opredeljenje Slovenaca, 355.
109
Misli se na sjednicu hrvatskoga Sabora od 29. listopada.
110
111
B. KRIZMAN, Hrvatska u Prvom svjetskom ratu, 237. Vidi: F. II, Dokumenti, 188-189.
112
104
50
Izabrani dokumenti
cima narodnih vijea na njihovim podrujima, kako bi se ouvao mir i red u nestajuoj
Monarhiji.113
Na sjednici Sredinjega odbora, odranoj 28. listopada, Paveli je u svojstvu predsjedatelja stavio na dnevni red pitanje pripremanja odluka koje su trebale biti izglasane na
sutranjoj sjednici hrvatskoga Sabora. Iznesena su dva stajalita: "1.) diktatorsku vlast
imade u svoje ruke preuzeti Narodno Vijee; 2.) da se polako bez diranja u krunska
prava stvore iroki preduvjeti za rad Narodnoga Vijea".114 Tijekom sjednice vrlo je
aktivan bio S. Radi, koji je odmah na poetku iznio svoje miljenje o tome, to treba
biti "prvi akt" hrvatskoga Sabora.115 Takoer je, za predstojeu saborsku sjednicu,
predloio i preni prijedlog o vojnim bjeguncima.116 Prema ranije donesenom zakljuku,
na sjednici je raspravljeno i pitanje ulaska frankovakih pravaa u NV SHS te je zakljueno da njihov ulazak nije poeljan.117 Nakon dolaska generala njaria i Mihaljevia
sjednica je Sredinjega odbora privremeno prekinuta, a Predsjednitvo se s dvojicom
visokih asnika povuklo na "posebnu konferenciju". Okonavi pregovore, generali su
izjavili da se "bezuvjetno pokoravaju" vladi NV SHS.118 Nakon njihova odlaska iz Sabornice, uzeti su u pretres preni prijedlozi koje se namjeravalo podnijeti na sutranjoj
sjednici hrvatskoga Sabora. Prvi je preni prijedlog zastupnika S. Pribievia i drugova
glasio: "I. Predlae se visokom saboru, da zakljui: Hrvatski dravni sabor na temelju
potpunoga prava narodnoga samo-odredjenja, koje je danas ve priznato od svih zaraenih vlasti, stvara ovaj zakljuak: Svi dosadanji dravno-pravni odnoaji i veze izmedju
kraljevine Hrvatske-Slavonije i Dalmacije s jedne strane, te kraljevine Ugarske i carevine
Austrijske s druge strane razrijeavaju se. Ukida se dakle i nitetnim proglasuje napose
hrvatsko-ugarska nagodba (zakonski lanak I. god. 1868.), a isto se tako ukidaju i nitetnim proglasuju svi kasniji njeni dopunjci ili revizije tako, da od danas Dalmacija,
Hrvatska i Slavonija ne ima s kraljevinom Ugarskom ni pravno, ni faktino nikakovih
zajednikih dravnih poslova. II. Dalmacija, Hrvatska, Slavonija sa Rijekom proglauje
se posve nezavisnom dravom prema Ugarskoj i Austriji, te prema modernom naelu
narodnosti, a na temelju narodnoga jedinstva Slovenaca, Hrvata i Srba pristupa u zajedniku narodnu suverenu dravu Slovenaca, Hrvata i Srba na cijelom etnografskom podruju toga naroda bez obzira na ma koje teritorijalne i dravne granice u kojima narod
Slovenaca, Hrvata i Srba danas ivi. Sveopa narodna ustavotvorna skuptina svega ujedinjenoga naroda Slovenaca, Hrvata i Srba odluit e sa unapred odredjenom kvalificiranom veinom, koja potpunoma zatiuje od svakoga majoriziranja, konano kako u
formi vladavine, tako u unutranjem dravnom ustrojstvu nae drave utemeljene na
potpunoj ravnopravnosti Slovenaca, Hrvata i Srba".119 Potom je proitan preni prijedlog A. Pavelia i drugova: "Predlae se visokom saboru, da zakljui: Sabor kao predstav113
H. KAPIDI, "Veze austrougarske Vrhovne komande", 9-21.

115
Prema Radievu miljenju prva je odluka hrvatskoga Sabora trebala biti proglaenje banske Hrvatske
"suverenom dravom i sastavnim dijelom drave S.H.S." te provedba "potpune likvidacije s monarhijom i
dinastijom". (Isto)
116
Isto.
117
Isto, 346-348.
118
Isto, 348.
119
Isto, 350.
114
51
nik kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije smatra objavu Narodnog Vijea od 19. o.
mj. za sebe obvezatnom, te izjavljuje, da priznaje Narodnome Vijeu Slovenaca, Hrvata
i Srba vrhovnu vlast".120 Na istoj je sjednici zakljueno da NV SHS za "vrhovnu vlast u
svim jugoslovenskim zemljama, koje su zastupane u Narodnom Vijeu, proglauje
predsjednitvo Narodnoga Vijea", koje sainjavaju: A. Koroec, predsjednik, A. Paveli
i S. Pribievi, potpredsjednici te S. Budisavljevi, I. Lorkovi i M. Drinkovi, tajnici.121
Takoer je jednoglasno prihvaeno da do "konanog sastava vlade imade kao vlada Narodnog vijea fungirati njegovo predsjednitvo".122 Sjednica je zakljuena u zoru 29.
listopada.
Ujutro 29. listopada Bogdan Medakovi, predsjednik hrvatskoga Sabora, otvorio je
sjednicu na kojoj su osim narodnih zastupnika prisustvovali jo i ban Mihalovich te
trojica odjelnih predstojnika: Aleksandar Badaj, Milan Rojc i Aurel Rauer. Marko Novosel, saborski biljenik, proitao je preni prijedlog S. Pribievia i drugova koji je
nekoliko sati ranije usvojen na sjednici Sredinjega odbora NV SHS. Dobivi rije od
predsjednika Sabora, Pribievi je obrazlaui preni prijedlog izjavio, da "treba jasno
naglasiti i prema vani i prema unutra", da se u smislu proitanoga prijedloga "naa nezavisna potpuno suverena drava protee na itavom naem narodnom teritoriju od Soe
tamo do Soluna".123 Prijedlog su narodni zastupnici primili uz "burni pljesak" i poklike
"ivio". Nakon to je preni prijedlog Pavelia i drugova, koji je takoer ve bio prihvaen na Sredinjem odboru NV SHS, proitan, njegov ga je glavni predlagatelj obrazloio.124 Nakon potpredsjednika NV SHS, za rije se javio ban Mihalovich, koji je izjavio:
"ast mi je u ime vlade izjaviti, da potpunoma usvajam stanovite hrvatskoga sabora u
pogledu jednog i drugog predloga, pa da cijelu egzekutivu stavljam na raspolaganje Narodnome Vijeu".125 Predsjednik Sabora dao je jo rije Vladimiru Prebegu, proelniku
saborskoga kluba Stranke prava (frankovci),126 Josipu iloviu127 i D. Popoviu. Nakon
to su se svi prijavljeni govornici izredali, Medakovi je stavio na glasovanje Paveliev
preni prijedlog koji je jednoglasno prihvaen.128
Nakon donoenja dviju sudbonosnih odluka, narodni su zastupnici napustili Sabornicu da bi prisustvovali misi zahvalnici u upnoj crkvi Sv. Marka.
120
Isto.
122
123
Stenografski zapisnici sabora kralj. Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. Petogodita 1913.-1918., sv. VI., Zagreb
1917(!), 1468-1470.
124
Isto, 1472-1474.
125
Isto, 1474.
126
Prebeg je izjavio da i "stranka prava prihvaa predlog, podneen po gospodinu nar. zast. dr. Paveliu i
drugovima, predlog naime da se sva dravna vlast prenese na Narodno Vijee i da emo glasovati za taj
predlog". U nastavku je govora Prebeg ustvrdio da je "program Stranke prava ispunjen u onim tokama u
kojima zahtijeva obustavu nagodbe i prelom s Ugarskom te ujedinjenje sviju hrvatskih zemalja u jednu
samostalnu neovisnu dravu" te da e "predloiti saborski klub Stranke prava stranakomu svomu vijeu,
koje e se sazvati u najkrae vrijeme, da se Stranka prava razidje". (Isto, 1474)
127
ilovi je u ime kluba unionista (maarona) izvan stranaka izjavio da se njihov klub - "razilazi". (Isto, 1475)
128
Isto.
121
52
Izabrani dokumenti
U nastavku saborske sjednice, kojoj je predsjedavao Pero Magdi, zastupnici su jednoglasno prihvatili preni prijedlog S. Radia i drugova kojim se trailo da ban zabrani
izvoz ivenih namirnica u Maarsku i Austriju.129
Nakon to je jednoglasno usvojen zapisnik netom odrane sjednice, predsjedavajui
je zakljuio rad Sabora uz poklik: "ivilo Narodno Vijee! ivjela slobodna, suverena
drava Slovenaca, Hrvata i Srba!".130
Bila je to za dugo vremena posljednja sjednica hrvatskoga Sabora, koji je svoj rad
obnovio tek tijekom Drugoga svjetskog rata.131
Djelovanje NV SHS u Zagrebu od sastava sredinje vlade Drave SHS

do osnutka Kraljevstva SHS (29. listopada 1. prosinca 1918)
Odmah nakon zavretka rada Sabora, Sredinji je odbor odrao sjednicu na kojoj je
M. Drinkovi otvorio pitanje austrougarske ratne mornarice smjetene u lukama na
Jadranu. Nakon rasprave je odlueno da u Pulu, kao izaslanici NV SHS pou Ante Tresi-Pavii, Ivan Marija ok i V. Bukeg.132 U nastavku sjednice S. Pribievi je izvijestio prisutne da je Predsjednitvo NV SHS suglasno da se nova vlada povjeri banu Mihalovichu, da dotadanji odjelni predstojnici za pravosue (Badaj) te bogotovlje i nastavu (Rojc) ostanu i nadalje u vladi te da se "u najkrae vrijeme" imenuju povjerenici za
preostale resore.133 Gotovo su istodobno, tj. u razdoblju od 29. do 31. listopada, izabrani Albert Kramer za tajnika NV za Sloveniju, Matko Laginja za povjerenika za Istru i
Rikard Lenac134 za velikoga upana za grad Rijeku i okolicu.135
Dana 29. listopada Predsjednitvo NV SHS uputilo je proglas bivim austrougarskim vojnicima, u kojem ih se poziva na bezuvjetnu disciplinu, jami amnestija glede
129
Isto, 1476.
Isto, 1479.
131
Posljednja manifestacija hrvatskoga Sabora bila je poklonstvena deputacija, 24. lipnja 1920, prilikom posjete regenta Aleksandra Zagrebu. Regentovom odlukom, 30. studenoga 1920. rasputeni su svi raniji dravni parlamenti te pokrajinski i zemaljski sabori na teritoriju Kraljevstva SHS. (N. ENGELSFELD, Prvi
parlament, 50)
132
133
Isto, 352. Za predstojnike ostalih odjela imenovani su: S. Budisavljevi za unutarnje poslove, . Petrii za
narodno gospodarstvo, F. Braum za financije, E. Markovi za prehranu, C. Akai za potu brzojav i telefon, V. Bukeg za socijalnu skrb, V. Wilder za eljeznice, Gj. urmin za trgovinu, obrt i industriju, M.
Drinkovi za narodnu obranu. Za perovou je postavljen V. Havliek. (F. II, Dokumenti, 212; B. KRIZMAN, "Zapisnici sjednica povjerenika", 244) . Petrii je izabran za povjerenika zahvaljujui svojim
rodbinskim vezama s A. Paveliem. (Ivan PERI, Kroniarski spisi, S. MATKOVI, prir., Zagreb 2002,
226)
134
Vidi: Petar TRAJKOVI, "Rijeka u belekama Egana Lajoa", Dometi, Rijeka, 21/1988, br. 9, 471-481; M.
KOLAR [-DIMITRIJEVI], "Dokumenti o vlasti Narodnog vijea Drave SHS nad Rijekom listopad/studeni 1918. godine", 3-38.
135
130
53
ranijega samovoljnog naputanja vojnih jedinica, ali i prijeti prijekim sudom ako bi sudjelovali u pobuni protiv nove vlasti.136
Na sjednici Sredinjega odbora odranoj sljedeega dana, 30. listopada, zakljueno je
da Narodni svet u Ljubljani137 i Narodno vijee za Bosnu i Hercegovinu u Sarajevu,138
predloe Predsjednitvu NV SHS u Zagrebu svoje kandidate za pokrajinske vlade, a da
ih ono zatim potvrdi.139 Na taj su nain sauvane autonomije pokrajinskih narodnih
vijea, a nije povrijeen autoritet sredinjega NV SHS u Zagrebu. Za razliku od slovenske i bosanske vlade, dalmatinska je nastala kao rezultat politike svrenoga ina (2. studenoga).140 Naime, Predsjednitvo NV SHS imenovalo je 3. studenoga I. Krstelja
povjerenikom za Dalmaciju, tj. nakon to je njezina vlada ve bila sastavljena bez osvrtanja na Zagreb.141
Proces raspadanja austrougarske vojne sile nastavio se nezaustavljivom brzinom.
Dana 30. listopada Karlo I. (IV.) je izdao "previnji nalog" da e se "mornarica, mornarike ustanove i druga mornarika imovina sukcesivno predati jugoslavenskom Narodnom vijeu u Zagrebu".142 Mogui razlog vladareva preputanja ratne mornarice NV
SHS moe se traiti i u njegovoj nadi da e se, nakon zavretka rata i sklapanja mirovnih
ugovora, Monarhija sauvati u nekoj formi ("Nova Austrija") te da e u novu vladu ui i
predstavnici drava nastalih na njezinu podruju. Na taj bi nain, zapravo, brodovlje
izrueno NV SHS ponovno dolo pod Karlovo zapovjednitvo.143
Predsjednitvo NV SHS je 31. listopada uinilo svoj prvi diplomatski korak, uputivi
notu amerikoj, britanskoj, francuskoj, talijanskoj i srbijanskoj vladi: "Drava Slovenaca,
Hrvata i Srba, koja se konstituirala na teritoriju junih Slavena, to je dosad spadalo u
sastav austro-ugarske monarhije, i koja je spremana stupiti u zajedniku dravu sa Srbijom
i Crnom gorom, izjavljuje formalno da se ne nalazi u ratnom stanju sa aliiranim dravama".144 Sredinji je odbor istodobno izvijestio i Jugoslavenski odbor o noti upuenoj
saveznikim vladama te dodao, da Narodno vijee "ovlatuje Jugoslavenski odbor u Londonu, da zastupa interese drave Slovenaca, Hrvata i Srba kod drugih drava".145
Izaslanstvo NV SHS, predvoeno A. Tresi-Paviiem, stiglo je 31. listopada u Pulu
te se popelo na admiralski brod Viribus Unitis, gdje ih je ekao admiral Mikls Horthy.
Primopredaja ratne mornarice izvedena je prema carevu nalogu i bez ijednoga inci-
136
Isto, 211-212.
Vlada za Sloveniju formirana je 31. listopada. (Isto, 217-218)
138
Vlada za Bosnu i Hercegovinu sastavljena je 1. studenoga. (Isto, 218-219)
139
140
Ivo PERI, "Politika djelatnost i politiki lik Josipa Smodlake", u: J. SMODLAKA, Izabrani spisi, Split
1989, 89.
141
B. KRIZMAN, "Zapisnici sredinjeg odbora", 355; ISTI, Raspad Austro-Ugarske, 99; Zapisci Dra Josipa
Smodlake, 57. Sastav dalmatinske vlade vidi kod: S. BUDISAVLJEVI, Stvaranje drave Srba, Hrvata i
Slovenaca, 142.
142
Nav. prema: B. KRIZMAN, Raspad Austro-Ugarske, 105.
143
Isto, 109.
144
Nav. prema: B. KRIZMAN D. JANKOVI, Graa, II., 430.
145
F. II, Dokumenti, 218. To je ovlatenje potvreno 8. studenoga. (Isto, 230-231)
137
54
Izabrani dokumenti
denta.146 Dapae, bilo je i odreene kavalirske geste vezane uz sputanje austrougarske i

dizanje hrvatske zastave na jarbol Viribus Unitisa prilikom silaska admirala Horthyja s
broda.147
Istoga su dana Drinkovi i Krstelj preuzeli austrougarske ratne brodove u ibeniku.
Primopredaja je, u sporazumu s dalmatinskim pokrajinskim zastupnikom Antom Franiem, obavljena i u Boki kotorskoj.148
Dobivi u svoje ruke ratno brodovlje nestale Monarhije, Sredinji je odbor na sjednici odranoj 31. listopada imenovao kontraadmirala Dragutina Pricu povjerenikom za
mornaricu, a kapetana bojnoga broda Janka Vukovia Podkapelskoga zapovjednikom
flote.149
Talijansko pomorsko zapovjednitvo ubrzo je saznalo to se dogodilo u Puli te je
odluilo izvesti brzu akciju s ciljem potapanja admiralskoga broda usidrenoga u luci.
Akcija dvojice talijanskih diverzanata (Paolucci i Rosseti) bila je munjevita i zastraujue uinkovita admiralski brod Viribus Unitis potopljen je zajedno sa svojim zapovjednikom Vukoviem Podkapelskim s kojim je u plavoj grobnici nestalo oko dvjesto
pedeset mornara.150 Potonue Viribus Unitisa oznailo je poetak kraja ratne mornarice
Drave SHS.151
Shvaajui da se Drava SHS nee moi lako odrati bez vlastite vojne sile, M.
Drinkovi je u ime NV SHS objavio poziv na mobilizaciju: "Sveta je dunost svakoga
sina nae domovine, da obrani od propasti svoju ljubljenu dravu, koja se u mukama
raa".152 No, na njegov se poziv gotovo nitko nije odazvao. NV SHS je raspolagalo
minimalnim naoruanim snagama: 25. i 53. domobranska pukovnija u Zagrebu (slabo
popunjene), neto hrvatskih i srpskih lanova sokolskih organizacija, naoruani omladinci i studenti, odred mornara iz Pule, Narodna straa i poneka dragovoljaka skupina
te jedinice srbijanskih ratnih zarobljenika.153 Drinkovi je u punom smislu rijei bio
general bez vojske.
Primirje izmeu Austro-Ugarske Monarhije, koja je u odreenoj mjeri postojala jo
samo formalno, i zemalja Antante potpisano je 3. studenoga u Padovi, a stupilo je na
snagu sljedeega dana.154 Talijanska je strana, ne priznajui realnost nestanka Monarhije
i proglaenja Drave SHS, vjeto iskoristila uvjete primirja za zauzimanje onih teritorija
146
Monarhija je predala Dravi SHS ukupno 300 laa. (Podatak preuzet iz: P. PEKI, Propast Austro-ugarske
monarhije, 274)
147
F. ULINOVI, 1918. na Jadranu, 217-220; M. BALOTA, Puna je Pula, 305.
148
149
150
F. ULINOVI, 1918 na Jadranu, 220. Takoer vidi: M. GRAKALI, "Nepoznati zapis Frana Barbalia", 88-89.
151
Vidi: B. KRIZMAN, "Neto o sudbini austro-ugarske ratne mornarice", 99-105; ISTI, "Razdioba austrougarskog ratnog brodovlja", 205-291.
152
153
Opirnije vidi: T. ZORKO, Sigurnosne prilike i stvaranje vojno-policijskih snaga Drave SHS.
154
55
na istonojadranskoj obali koji su joj bili obeani tajnim Londonskim ugovorom iz

1915, ali i vie od toga (Rijeka).155
Na sjednici Sredinjega odbora odranoj 3. studenoga upuena je nova nota vladama
u Washingtonu, Londonu, Parizu, Rimu i Skopju, tj. srbijanskoj vladi te Jugoslavenskom odboru, u kojoj je ponovljeno, uz odreena pojanjenja, sve ono to je ve reeno
u noti od 31. listopada te dodano da NV SHS moli "visoke antantine vlasti" da priznaju
"pravo naeg narodnog samoodreenja u potpunom opsegu" te da se talijanskim "okupiranjem jednog dijela naeg narodnog teritorija ne stvara prejudic protiv potpunog naeg
narodnog i dravnog ujedinjenja".156
Na istoj su sjednici lanovi Sredinjega odbora prihvatili tri prijedloga Tugomira
Alaupovia i Vladimira orovia: 1. da Predsjednitvo NV SHS poalje predsjedniku
Wilsonu, "osloboditelju malih i potlaenih naroda i poborniku naela narodnoga samoodreenja" pozdrav zahvalnosti te zatrai da "uzme dravu S.H.S. u svoju monu moralnu zatitu",157 2. da se, u povodu osloboenja Beograda, pozdravi "bratska srpska
vlada" s kojom e Drava SHS "uskoro zajedno dijeliti vedriju i svjetliju budunost" i 3.
da se u svim prilikama "gdje dolazi do izraaja drava S.H.S., odsele viju zajednike zastave S.H.S. kao simbol naeg jedinstva".158
Ubrzo nakon dolaska u enevu, Koroec je 3. studenoga saopio vladama Francuske, Velike Britanije, Italije, Sjedinjenih Amerikih Drava i Srbije da je NV SHS
"vrhovna vlada jugoslovenskih zemalja, kojima ve upravlja" te ih moli, da "izvole priznati Narodno vijee u Zagrebu kao redovnu vladu". Predsjednik NV SHS nadalje je
izjavio da "vlada u Zagrebu smatra kao svoj zadatak osloboenje austro-ugarskih Jugoslovena od svake tue vladavine i njihovo ujedinjenje s njihovom braom iz Srbije i
Crne Gore u nezavisnu dravu, na osnovi naela narodnosti i prava narodnoga samoodreenja" te konano priopio da je Ante Trumbi dobio mandat da predstavlja NV SHS
"kod vlada saveznikih i vlade Sjedinjenih [Amerikih] Drava".159 Na Koroecovo
traenje priznanja NV SHS Pai je odgovorio 8. studenoga.160
155
Milan MARJANOVI, Londonski ugovor iz godine 1915. Prilog povijesti borbe za Jadran 1914.-1917.,
Zagreb 1960; F. ULINOVI, Rijeka drava. Od Londonskog pakta i Danuncijade do Rapalla i aneksije
Italiji, Zagreb 1953, 42-65. O dranju srbijanskoga predstavnika Milenka Vesnia na konferenciji u Padovi
vidi: A. SMITH PAVELI, Dr. Ante Trumbi, 157-159.
156
B. KRIZMAN, "'Narodno vijee Slovenaca, Hrvata i Srba' u Zagrebu", 88-89.
157
Vidi: F. II, Dokumenti, 227.
158
159
160
"U ime kraljevske srpske vlade ast mi je izvestiti Vas, da ova priznaje Narodno Vee u Zagrebu kao zakonitu vladu Srba, Hrvata i Slovenaca, koji ive na teritoriji austro-ugarske monarhije, i da sam danas uputio
notu vladama Francuske, Engleske, Italije i Severnim Sjedinjenim Dravama Amerikim molei ih, da i oni
sa svoje strane priznaju Narodno Vee u Zagrebu, kao zakonitu vladu jugoslovenskih zemalja bive monarhije Austro-ugarske, kao i da priznaju dobrovoljakim trupama ovih zemalja karakter ratujue stranke. [...]
U isto doba kraljevska vlada prima k znanju, da je Narodno Vee poverilo g. Trumbiu [...] mandat, da ga
predstavlja kod Saveznika [...]. Sa naroitim zadovoljstvom srpska kraljevska vlada prima k znanju izjavu
Narodnog Vea u Zagrebu, kojom ono smatra, da mu je cilj, da oslobodi od svake tue dominacije Srbe,
Hrvate i Slovence iz bive monarhije Austro-ugarske i da ih ujedini sa njihovom braom iz kraljevine Srbije
i kraljevine Crne Gore u jednu jedinstvenu i nezavisnu dravu". (Nav. prema: F. II, Dokumenti, 233)
56
Izabrani dokumenti
U enevi su od 6. do 9. studenoga predstavnici NV SHS (A. Koroec, M. ingrija i

G. erjav), Jugoslavenskoga odbora (A Trumbi, Gustav Gregorin, Nikola Stojanovi,
Jovan Banjanin i Duan Vasiljevi), predsjednik srbijanske vlade (Nikola Pai) i zastupnici u srbijanskoj Narodnoj skuptini (Marko Trifkovi, Milorad Drakovi i Vojislav
Marinkovi) odrali konferenciju.161 Sudionici konferencije jednoglasno su u deklaraciji
od 9. studenoga, "sveano i pred celim svetom" konstatirali ujedinjenje Drave SHS i
Kraljevine Srbije u "dravu Srba, Hrvata i Slovenaca", oekujui rairenih ruku u "bratski
zagrljaj" i narod Crne Gore.162 Na temelju postignutoga sporazuma odlueno je osnovati "zajedniko ministarstvo za kraljevinu Srbiju i podruja Narodnoga Vea u Zagrebu, komu je zadaa, da organizuje zajedniku dravu SHS, kojoj e konstituanta doneti ustav". Osnutkom "zajednikoga ministarstva", tj. vlade sastavljene od 12 ministarstava, nije se diralo u "opstojei upravni sistem" u Kraljevini Srbiji i Dravi SHS, tj. i
nadalje su ostale kraljevska vlada i vlada NV SHS, ali sa smanjenim opsegom poslova.
Takoer je dogovoreno da ministri koje u "zajedniko ministarstvo" izabere Kraljevina
Srbija poloe, prema odredbama Ustava, prisegu svome vladaru (kralju Petru I. Karaoreviu), a da ministri koje imenuje NV SHS daju prisegu njegovu predsjedniku (A.
Koroecu).163 No, enevskome sporazumu nije bilo sueno da bude duga vijeka. Zbog
otpora u samoj vladi (Stojan Proti i dr.), Pai je bio prisiljen 14. studenoga izvijestiti
Koroeca, Trumbia i ingriju da njihov dogovor nije naiao na odobravanje odluujuih srbijanskih politikih imbenika te da odustaje od enevskoga sporazuma.164
Na sjednici Sredinjega odbora od 4. studenoga, V. Kora je predloio da Predsjednitvo NV SHS pozove u pomo Antantine ete koje bi trebale obraniti "na teritorij od
vojske bive A.[ustro] U.[garske] to se u krajnjoj dezorganizaciji vraa s bojita".165
No, ve 3. studenoga, na vijest da su dva dana ranije njemake ete napustile Beograd, u
Zagrebu je sastavljeno posebno izaslanstvo (Laza Popovi, Valerijan Pribievi166 i
Dragutin Perko) sa zadaom, da uspostavi vezu izmeu NV SHS te srbijanske vlade i
vojske "negdje na balkanskom ratitu". Oni su prema pisanim instrukcijama trebali zatraiti od "bratske" srbijanske vlade da "pomogne zatititi zemlju i puanstvo Srijema i
istone Slavonije" od vojske bive Monarhije, koja bi se zbog nestaice hrane mogla
pretvoriti u "neureenu hordu, koja e harati i pljakati". Jedinice srbijanske vojske
trebale su se staviti na raspolaganje NV SHS i to "otprilike" do pruge Osijek - amac.167
Izaslanstvo je u razdoblju od 5. do 11. studenoga uspjeno obavilo svoju vojno-diplomatsku misiju u Srbiji. Dapae, Popovi je ak i prekoraio ovlasti koje je imao glede
pozivanja srbijanske vojske u dubinu teritorija Drave SHS (Baka, Banat, Baranja,
161
enevska konferencija o jugoslavenskom ujedinjenju. Dogaaji, dokumenta i komentari, Zagreb 1919, 38.
163
Isto, 239-240.
164
O enevskoj konferenciji opirnije vidi: M. PAULOV, Jugoslavenski odbor, 550-574; B. KRIZMAN,
"enevska konferencija", 3-32; D. JANKOVI, "enevska konferencija", 225-262.
165
166
V. Pribievi je kao lan izaslanstva zamijenio B. Medakovia. (B. KRIZMAN, Hrvatska u Prvom svjetskom
ratu, 322)
167
B. KRIZMAN D. JANKOVI, Graa, II., 475.
162
57
Rijeka, Meimurje).168 Dok su se L. Popovi i Perko vratili 12. studenoga u Zagreb, V.

Pribievi je ostao u Beogradu kao "konzularni agent" NV SHS.169
Osim Srbiji, NV SHS se za vojnu pomo 4. studenoga obratilo i vrhovnom zapovjedniku saveznikih vojski, maralu Fochu.170
U trenutku kad je talijanska vojska poela ubrzano provoditi vojnu okupaciju istonojadranske obale,171 a Koroec boravio u enevi, izaslanstvo NV SHS Tresi-Pavii,
ok i Bukeg boravilo je na Krfu gdje su razgovarali s francuskim viceadmiralom
Gauchetom i predstavnicima srbijanske izbjeglike vlade. Nakon tih razgovora TresiPavii je 7. studenoga poslao u Zagreb brzojavku punu niim opravdanoga optimizma
glede predstojeega razvoja dogaaja na Jadranu.172
U svome nastojanju da zaustavi daljnje prodiranje talijanske vojske na istonojadranskoj obali, Predsjednitvo NV SHS protestiralo je kod amerikoga predsjednika
Wilsona: "Poto je [...] Italija sa svojim etama poela zaposjedati nae isto narodne
teritorije i svojim ratnim brodovima ulaziti u nae luke, Narodno Vijee, tumaei osjeaj i elje cijeloga naeg naroda, umoljava predsjednika velike amerike republike, da
nam sa svojom monom zatitom pomogne, da drava Slovenaca, Hrvata i Srba nesmetano provede zajedno i u suglasju sa Srbijom i Crnom Gorom dravno ujedinjenje cjelokupnoga naeg naroda".173
Osim poziva za pomo upuenih u inozemstvo, Predsjednitvo NV SHS proglasilo
je 5. studenoga osnutak prijekoga suda, koji je trebao kanjavati sve one koji su bili
odgovorni za pobunu, umorstvo, grabe, pale, javno nasilje i "siloviti otpor vojnoj
sili".174
Dana 6. studenoga NV SHS je primilo neoekivani brzojav podrke od francuskoga
genarala Franchet d'Espreya: "Saveznike armeje na Istoku sa entuziazmom pozdravljaju jugoslovensko narodno Vijee u Zagrebu i u Ljubljani, kao i novu jugoslovensku
armeju na kopnu i moru, koja stupa pod stijeg saveznika za pobjedu slobode i prava.
Saveznici raunaju, da e jugoslovenske ete u Zagrebu i u Ljubljani bezodvlano stupiti
u tijesnu vezu sa saveznikim zapovjednitvom u Beogradu. Ta e veza biti simbolom
sjedinjenja u krvi protiv zajednikoga neprijatelja svih Slovena, osloboenih ispod
Habsburkoga jarma".175
Istoga je dana predsjednik Wilson apelirao na narode bive Austro-Ugarske Monarhije da "uine sve mogue, da kritine promjene, koje se imadu izvriti, budu obavljene
168
Isto, 561-562. Srbijanska je vojska granice Drave SHS prela 4. studenoga kod Viegrada, da bi dva dana
kasnije ula i u Sarajevo. (B. KRIZMAN, Raspad Austro-Ugarske, 130)
169
170
171
Vidi: D. EPI, Italija, saveznici i jugoslavensko pitanje, 379-387.
172
B. KRIZMAN, "Talijanska okupacija na Jadranu", 662. O djelovanju izaslanstva na Krfu vidi njegovo
izvjee NV SHS. (B. KRIZMAN D. JANKOVI, Graa, II., 626-628, bilj. 3)
173
174
175
F. II, Dokumenti, 230. Predsjednitvo NV SHS zahvalilo je francuskom generalu na brzojavu podrke
te ga je, izmeu ostaloga, izvijestilo da je ve poslalo u Srbiju svoje izaslanstvo L. Popovi, V. Pribievi i
D. Perko - s ciljem stupanja u to tjenje odnose sa srbijanskom vladom i vojskom. (Isto, 234-235)
58
Izabrani dokumenti
uredno, umjereno, blago isto tako kao i odluno, tako da se ukloni i prijei svako nasilje
i svaka okrutnost [...]".176
Predsjednitvo NV SHS prvih se dana nakon odluke Sabora o prekidanju svih dravno-pravnih veza s Austrijom i Maarskom nalo posve izolirano. Nije imalo nikakve
informacije o tome jesu li njegove note i brzojavke uope stigle na prave adrese. Zbog
toga se ono 8. studenoga obratilo Ministarstvu vanjskih poslova Kraljevine Srbije sa sljedeom zamolbom: "Tokom zadnjih dana Narodno je Vijee Slovenaca, Hrvata i Srba otposlalo bezinom telegrafijom depee, kojih su prepisi ovdje priloeni. Poto Narodno
Vijee nije stalno, da su ove depee bile otposlane i primljene od naslovnika, to ima ast da
priloi njihov tekst i uputi bratskom kraljevskom ministarstvu inostranih dela i da ga
zamoli, da uzme na znanje sadraj depee na nj upuenih, i da poduzme potrebito, da
ostale depee budu bezodvlano otpremljene bezinom telegrafijom kamo su odreene".177
Predsjednitvo NV SHS je odravalo i odreene diplomatske veze s novonastalim
dravama na teritoriju bive Monarhije. Tako je maarsko vojno izaslanstvo, koje je
predvodio Alladr Balla, stiglo u Zagreb 10. studenoga. Iako su maarski izaslanici
primljeni sveano, kui su se vratili neobavljena posla, jer njihovi domaini s njima zapravo uope nisu htjeli pregovarati.178
Predsjednitvo NV SHS nije se ograniilo samo na ugoivanje stranih izaslanika u
Zagrebu, nego je, osim V. Pribievia u Beogradu, imalo diplomatske predstavnike
("konzularne agente") u Budimpeti (Marko Petrovi), Beu (Petar Defranceschi)179 i
Pragu (Roko Bradanovi).180 ehoslovaka je vlada zauzvrat imenovala Emila imeka za
svoga opunomoenoga predstavnika u Zagrebu.181
Na sjednici Sredinjega odbora od 8. studenoga, primljen je prijedlog D. Popovia da
"predsjednitvo N.V. stupi u diplomatski dodir s antantom, kako moe i kako nae za
najprikladnije".182 Ono je istoga dana poslalo prosvjednu notu talijanskoj vladi zbog
njezine okupacijske politike na Jadranu.183 O talijanskim je postupcima obavijeten i N.
Pai: "Drava je SHS od prvoga poetka svoga postanka izjavila, da eli s kraljevinom
Srbijom i Crnom Gorom stupiti u jednu zajedniku dravu. Krajevi i luke, to ih talijanske ete sada okupiraju, ulaze u sastav te drave i talijanska su presizanja uperena upravo tako protiv naih interesa, kao i protiv interesa kraljevine Srbije. Narodno se Vijee
176
B. KRIZMAN D. JANKOVI, Graa, II., 488-489.

178
B. K.[RIZMAN], "Poslanik grofa M. Karolyi-a u Zagrebu godine 1918" i "to je Balla zapravo traio u
Zagrebu?", Narodni list, Zagreb, X/1954, br. 2762, 2 i br. 2765, 3. Takoer vidi saopenje o dolasku maarskoga izaslanstva u Zagreb: F. II, Dokumenti, 243-245. O proglaenju maarske dravne neovisnosti
opirnije vidi: Povijest Maarske, Pter HANK, ur., Zagreb 1995, 210-212.
179
U Beu je kao diplomatski predstavnik slovenske vlade djelovao Ivan Schwegel, bivi austrougarski konzul
u Sjedinjenim Amerikim Dravama. O njegovu imenovanju i pomutnji koja je s tim u vezi nastala vidi:
Andrej RAHTEN, Pozabljeni slovenski premier. Politina biografija dr. Janka Brejca (1869-1934), Celovec
2002, 198-199, bilj. 60.
180
Opirnije vidi: B. KRIZMAN, "Predstavnici Predsjednitva", 23-43.
181
182
183
177
59
SHS obraa s toga razloga bratskim pouzdanjem na srpsku vladu, molei je usrdno, da i
ona sa svoje strane odluno podupre na zahtjev i da poduzme to prije sve nune korake, kako bi se sa strane Talijana odustalo od okupacije naih krajeva".184
Sljedeega dana, 9. studenoga, Predsjednitvo NV SHS protestiralo je kod talijanske
vlade zbog zahtjeva "vrhovnoga zapovjednitva talijanske" flote, da "ratni brodovi moraju na krmi nositi austro-ugarsku zastavu", jer "jugoslavenska zastava po saveznicima
nije priznata".185 O problemu bivega austrougarskog brodovlja izvijetena je 10. studenoga srbijanska vlada, uz zamolbu da se u Zagreb poalje srbijanski delegat u svrhu
dogovora "kako bi se naim zajednikim nastojanjem brodovlje za nau buduu zajedniku stvar spasilo".186
Drinkovia nisu muili samo problemi s ratnom mornaricom, koja je svakim danom
sve vie izmicala iz ruku NV SHS, nego i nemogunost organiziranja vojnih snaga na
teritoriju Drave SHS onako kako je to elio Zagreb. Naime, bosanska je vlada "s osobitom zahvalnou i priznanjem" primila na znanje vijest da Drinkovi alje u Sarajevo i
Mostar podmarala Teodora Bekia i general-majora Adama Durmana. No, to nije znailo da ih eli i primiti. Vlada NV za Bosnu i Hecegovinu smatrala je da je za odravanje
reda i mira najbolje ako srbijanska vojska uzme stvar u svoje ruke. Drinkovi i njegov
vojni stoer bili su u Bosni i Hercegovini savreno nepotrebni.187
Na sjednici Sredinjega odbora od 11. studenoga, raspravljalo se o "republikanskoj i
monarhinoj formi drave S.H.S". Ne mogavi donijeti nikakav konkretan zakljuak,
lanovi su Sredinjega odbora prihvatili Paveliev prijedlog da se rasprava nastavi na
sljedeoj sjednici zakazanoj za 14. studenoga.188
Optereeni brojnim unutarnjim i vanjskim problemima, lanovi NV SHS vjerojatno
nisu ni primijetili, ako ih je uope i zanimalo, da se u Beu 11. studenoga austrijski car i
hrvatsko-ugarski kralj Karlo I. (IV.) odrekao prijestolja.189
Istoga dana, 13. studenoga, kada je u Beogradu potpisano primirje izmeu poraene
Maarske i saveznikih drava,190 potpukovnik Duan T. Simovi je stigao u Zagreb kao
delegat Vrhovne komande srbijanske vojske pri NV SHS. Prije odlaska na novu dunost Simovia je primio regent Aleksandar, koji ga je i imenovao za delegata, te mu je
zapovjedio da u Zagreb prenese njegove pozdrave i pozdrave srbijanske vlade, te da
184
Isto, 235-236. Tjedan dana kasnije Predsjednitvo NV SHS protestiralo je, posredstvom srbijanske vlade,
protiv talijanske okupacije Rijeke. (Isto, 251-252)
185
Isto, 237-238.
186
Isto, 245-246.
187
B. KRIZMAN, Raspad Austro-Ugarske, 146-148.
188
B. KRIZMAN, "Zapisnici sredinjeg odbora", 361. Na istoj je sjednici zakljueno da se u Pravilnik Sredinjega odbora ugradi odredba na temelju koje njegovu radu smiju prisustvovati: "1. povjerenici svih narodnih vlada drave SHS; 2. narodni zastupnici stranaka, koje su ule u Narodno vijee. To vrijedi za sve sabore uz dozvolu Sredinjega odbora. Isto tako imadu pravo prisustvovati sjednicama i zamjenici lanova
Sredinjega odbora bez prava glasa". (Isto, 362)
189
F. II, Dokumenti, 246. U Beu je 12. studenoga njemako-austrijsko Narodno vijee proglasilo republiku. (Ernst Joseph GRLICH, Grundzge der Geschichte der Habsburgermonarchie und sterreichs,
Darmstadt 1980, 275)
190
Vidi: B. KRIZMAN, "'Beogradsko primirje' od 13. novembra 1918.", Zbornik za drutvene nauke, Novi Sad,
47/1967, 111-134.
60
Izabrani dokumenti
izrazi njihovu spremnost izlaenja u susret svim eljama NV SHS glede odravanja
unutarnjega reda i zatite nacionalnih granica.191 Vojvoda ivojin Mii dao je Simoviu
vjerodajnicu u kojoj je stajalo da e on odravati vezu izmeu NV SHS i Vrhovne komande srbijanske vojske "po svim pitanjima, koja se budu pojavila u naim sadanjim
meusobnim odnosima".192
Simovia je u Zagrebu, na eljeznikoj postaji, doekao V. Wilder i otpratio do M.
Drinkovia, koji ga je odveo u Sabornicu, gdje se nalazilo sjedite Predsjednitva NV
SHS. Tu su ga doekali: S. Pribievi, A. Paveli, A. Kramer, I. Lorkovi i dr. Predavi
svoje diplomatske punomoi, Simovi je prenio prisutnima stajalita Regenta i vojvode
Miia te ih izvijestio da je iz Rume, preko Zagreba, za Rijeku krenuo jedan bataljun 5.
pjeakog puka srbijanske vojske sa zadaom da zatiti Rijeku od talijanske okupacije.
Nakon Simovia rije je uzeo I. Lorkovi, koji je govorio o stvaranju Drave SHS s
granicama na Drini, Savi i Dunavu te o njezinoj neovisnosti od kraljevina Srbije i Crne
Gore i "priznatoj" od srbijanske vlade.193
Sasluavi Lorkovia Simovi je, otklanjajui davanje bilo kakvih politikih izjava,
rekao i sljedee: "Srbija, koja je u ovom ratu dala 1 miliona rtava za osloboenje i
ujedinjenje svoje jednokrvne brae preko Dunava, Save i Drine, ne moe ni u kom sluaju dozvoliti, da se na njenim granicama formira neka nova drava, koja bi u svoj sastav
uzela sve njezine sunarodnike i da - posle 4-godinjih muka i potpunog poraza neprijatelja ostane u pozadini i sve plodove dobivene pobede prepusti drugome, koji je u ratu
uestvovao na neprijateljskoj strani. Srbiji, po pravu oruja, a na osnovu ugovora o primirju s Maarskom [...] pripada sledea teritorija: Banat do linije Orava-Karanseber.[ijeka] Maro-Arad-ispod Segedina; Baka do linije Horgo-Subotica-Baja; Baranja do
linije Batasek-Peuj-Bar i dalje rekom Dravom do Oseka; Srem i Slavonija do linije
elj.[eznike] pruge Osek-akovo-amac; cela Bosna i Hercegovina i Dalmacija do rta
Planka. Van te teritorije, da se moete opredeljivati po volji: da idete sa Srbijom ili da
formirate zasebnu dravu".194
Poslije krae utnje rije je uzeo A. Paveli i izjavio da NV SHS ne pomilja na formiranje neovisne ("jugoslavenske") drave, nego da eli "ujedinjenje sa Srbijom". No,
prema njegovu miljenju, tu su se ipak postavljala dva pitanja: 1. oblik zajednike drave, tj. federativno ureenje u kojem bi postojale posebne upravne jedinice: Srbija,
Crna Gora, Makedonija, Bosna i Hercegovina, Vojvodina, Hrvatska, Dalmacija i Slovenija i 2. "razgranienje" izmeu hrvatskoga i srpskog stanovnitva, koje bi se zbog izmijeanosti moralo provesti "preseljavanjem i izmjenom" srpskoga stanovnitva iz Hrvatske i zapadne Bosne i hrvatskoga puanstva iz Hercegovine.195
Paveliu je Simovi, izmeu ostaloga, rekao sljedee: "Odluka o pitanju budueg dravnog ureenja suvereno je pravo samog naroda i on to ima da odlui preko slobodno
191

B. KRIZMAN, "Izvjetaj D. T. Simovia", 123.
193
194
Isto, 336-337. Ta je Simovieva izjava uinila "najdublji dojam" na sve prisutne, to mu je sutradan rekao i
sam S. Pribievi. (Isto, 337)
195
Isto, 337.
192
61
izabrane Ustavotvorne skuptine Konstituante. Ni srpska vlada ni vi niste ovlaeni

da sad to pitanje reavate mimo naroda i ne pitajui narod. Stoga mislim da o pitanju
budueg dravnog ureenja ne treba sad ni raspravljati".196
Paveliu nije preostalo nita drugo nego da se povue i ustvrdi da se "uglavnom"
slae s onim to mu je rekao Simovi te da je sada glavno pitanje formiranje zajednike
drave.197
Tijekom boravka u Zagrebu Simovi je u vie navrata izvijestio svoju Vrhovnu komandu o vojno-politikom stanju u Dravi SHS.198
Na sjednici Sredinjega odbora od 14. studenoga, zakljueno je da "Predsjednitvo
vlade Narodnoga vijea S.H.S. u Zagrebu mora to prije stupiti u dodir sa srpskom vladom u Beogradu glede obrazovanja zajednike vlade za itavu suverenu dravu
S.H.S.".199 U njezine bi zajednike poslove uli: eljeznice, vojska, financije i vanjski
poslovi. Prije sastavljanja vlade trebalo je saekati informacije Jugoslavenskoga odbora o
vanjsko-politikim odnosima.200
Dva dana kasnije, 16. studenoga, Simovi je izvijestio Predsjednitvo NV SHS o enevskoj konferenciji i njezinim zakljucima, premda oni vie nisu imali nikakvu obvezujuu mo.201
Istoga dana, koristei se Simoviem kao posrednikom, srbijanski ministar Momilo
Nini takoer je obavijestio S. Pribievia o zakljucima enevske konferencije. Prema
njegovoj tvrdnji srbijanski su politiari sve vie imali dojam da "izvesni hrvatski krugovi
imaju plan da odvoje Srbiju i Crnu Goru od ostalih naih krajeva" te da se na taj nain
"mesto jedinstvene drave u kojoj se oni boje da Srbi ne vode glavnu re stvori jedna
ista austrijska kombinacija", tj. stvore dualistiki dravno-pravni odnosi kakvi su nekada bili izmeu Austrije i Ugarske.202 Za Ninia nije bilo dvojbe da e "veina Hrvata
u Hrvatskoj prihvatiti ideju nerazdvojne i nedjeljive drave Srba, Hrvata i Slovenaca pod
dinastijom Karaorevia tek kad im se opipljivo dokae da e, ako tu ideju brzo i iskreno ne prihvate, svi Srbi bez oklijevanja prii Srbiji", kao to je to ubrzo pokazao
sluaj Vojvodine,203 koja ionako nije bila vre povezana s NV SHS u Zagrebu,204 ali i
banjaluki pokuaj samostalnoga ujedinjenja sa Srbijom.205 Da bi se uinio kraj odnosima izmeu srbijanske vlade i Jugoslavenskoga odbora, koji su, uz sudjelovanje predsjednika NV SHS urodili enevskim sporazumom, trebalo je izmeu Zagreba i Beog196
Isto. Na Pavelievu tvrdnju da bi Makedonija trebala biti posebna federalna jedinica u novoj dravi, Simovi je izjavio: "Ne bi bilo ni pravo ni poteno, da vi za ije se osloboenje borila Srbija i koje e ona primiti
rairenih ruku u bratsku zajednicu, cepate istu na Srbiju i Makedoniju".
197
Isto.
198
Vidi: B. KRIZMAN, "Izvjetaj D. T. Simovia", 123-132.
199
200
Isto.
201
202
Nav. prema: Isto.
203
Isto. Vidi: Kosta MILUTINOVI, "Vojvodina i stvaranje Jugoslavije", Historijski pregled, VII/1961, br. 34, 207; F. ULINOVI, Jugoslavija izmeu dva rata, I., 119-126.
204
Ante Beli je zastupao "Jugoslavene iz Ugarske". (B. KRIZMAN, "Zapisnici sredinjeg odbora", 362)
205
H. KAPIDI, "Pokuaj ujedinjenja Bosne i Hercegovine sa Srbijom", 262-282.
62
Izabrani dokumenti
rada uspostaviti neposredne pregovore o stvaranju zajednike drave.206 Ninievo

gledite o enevskoj deklaraciji palo je kod S. Pribievia na plodno tlo.207
Na sjednici Sredinjega odbora od 20. studenoga, S. Pribievi je ustvrdio da je "slabost itave situacije" u Dravi SHS "u tome, to se dosada nijesmo stavili u ui dodir sa
kraljevinom Srbijom i kraljevinom Crnom Gorom", jer "nai izaslanici ne imadu pravo
sklapati na svoje ruke obvezatne ugovore s ententinim vlastima uime Narodnoga vijea
S.H.S. u Zagrebu".208 Bila je to vie nego jasna osuda potpisivanja enevskoga sporazuma. Na istu je sjednicu stigao i "kompromisni prijedlog" Zemaljske vlade za Dalmaciju, datiran u Splitu 16. studenoga, "za privremeno jedinstveno ureenje drave
SHS".209 Rasprava o dalmatinskom prijedlogu provedbe dravnoga ujedinjenja sa Srbijom odgoena je za sljedeu sjednicu Sredinjega odbora.210
Kao predigra za predstojeu sjednicu, Pribievi i krug njegovih istomiljenika dali
su uhititi nou 22/23. studenoga, generala Antona Lipoaka, pod optubom da kuje
urotu protiv NV SHS.211 Izmiljanje urote i njezino brzo razotkrivanje, zahvaljujui
"budnosti" V. Koraa,212 trebalo je zastraiti i psiholoki "obraditi" eventualne kolebljivce glede donoenja odluke o bezodvlanom ujedinjenju Drave SHS sa Srbijom.213
Dana 23.214 i 24. studenoga odrana je sjednica Sredinjega odbora kojoj je
predsjedavao S. Pribievi. Prema njegovim uvodnim rijeima Drava SHS se nalazila u
"kritinom stanju" i trebalo je brzo djelovati, tj. stvoriti zajedniku dravu sa Srbijom,
da zemlja ne bi upala u kaos.215 Na dnevnom se redu sjednice nije nalazio samo prijedlog
dalmatinske vlade, koji su potpisali I. Krstelj i Josip Smodlaka, nego i njihova ultimativna prijetnja da e Dalmacija sama proglasiti ujedinjenje sa Srbijom ako Sredinji odbor u roku od pet dana ne donese odluku o stvaranju zajednike drave.216 U dva se
dana izredalo vie govornika iznosei obrazloenja raznih prijedloga o ujedinjenju sa
Srbijom.217 Za rije se javio i J. Smodlaka, iji je govor bio "improviziran" i izreen u
"velikom afektu".218 Na kraju je izabran odbor od sedam lanova,219 koji je trebao izra-
206

O Pribievievu udjelu kod diskreditiranja enevskoga sporazuma vidi: H. MATKOVI, Svetozar Pribievi i Samostalna demokratska stranka, 24-25.
208
209
Tekst prijedloga vidi: F. II, Dokumenti, 268-269.
210
B. KRIZMAN, "Zapisnici sredinjeg odbora", 365, 369.
211
Vidi: T. ZORKO, "Afera Lipoak", 887-902.
212
Isto, 896.
213
214
Toga je dana Predsjednitvo NV SHS uloilo protest kod vlada saveznikih drava zbog talijanske okupacije Istre, dijelova slovenskih zemalja te Hrvatskoga primorja i nekih stratekih toaka u Dalmaciji. (Vidi:
B. KRIZMAN D. JANKOVI, Graa, II., 638-639)
215
216
Zapisci Dra Josipa Smodlake, 75; B. KRIZMAN, Raspad Austro-Ugarske, 206.
217
Vidi: F. II, Dokumenti, 270-274; B. KRIZMAN, "Zapisnici sredinjeg odbora", 371-374.
218
Zapisci Dra Josipa Smodlake, 75.
219
U Odbor su izabrani: A. Paveli, S. Pribievi, I. Cankar, J. Smodlaka, V. Bukeg, H. Svrzo i M. Drinkovi.
(B. KRIZMAN, "Zapisnici sredinjeg odbora", 374)
207
63
diti "zajedniki prijedlog" o provedbi ujedinjenja.220 Na poslijepodnevnoj sjednici drugoga dana zasjedanja Sredinjega odbora, nakon provedene rasprave, prihvaen je, uz
jedan glas protiv (Radi),221 prijedlog Odbora sedmorice da se izabere delegacija od 28
lanova222 koja e otii u Beograd da tamo u sporazumu sa srbijanskom vladom i
predstavnicima svih stranaka u Srbiji i Crnoj Gori,223 neodgodivo provede organizaciju
jedinstvene drave.224 Odbor sedmorice je predloio i Naputke po kojima su lanovi
delegacije morali postupati u Beogradu.225
Na sjednici Sredinjega odbora od 25. studenoga, razgovaralo se uglavnom o financijama i agrarnom pitanju.226
Sljedeega dana, 26. studenoga, na sjednici Sredinjega odbora raspravljalo se o to
urnijem odlasku u Beograd. Nakon due rasprave veina prisutnih se razila svojim
kuama u uvjerenju da se sutradan, 27. studenoga, ne putuje u Beograd. S. Pribievi i
njegovi pristae ostali su na okupu te su zakljuili da se ipak putuje. Voenje NV SHS
preputeno je privremeno banu Mihalovichu, S. Budisavljeviu i V. Bukegu. Zanimljivo
je, da je na istoj sjednici Radi iskljuen iz Sredinjega odbora, ali ne i njegova stranka.227
Ujutro 27. studenoga, lanovi delegacije228 krenuli su sa zagrebakoga glavnog
kolodvora u Beograd. S delegatima su putovali i financijski strunjaci, te srbijanski potpukovnik Milan Pribievi i Rudolf Giunio, koji je toga jutra stigao iz Pariza da u
Trumbievo ime izvijesti lanove NV SHS o najvanijim dogaajima u inozemstvu.229
220
Isto, 373. Smodlaka je kasnije tvrdio da su lanovi Sredinjega odbora "s ogromnom veinom glasova"
primili sve to je on govorio o urnom ujedinjenju sa Srbijom. Dapae, Odbor sedmorice je imao pretresti
njegov (i Krsteljev) "nacrt privremenoga ureenja" zajednike drave sa Srbijom te na osnovi toga nacrta
donijeti sljedei dan (24. studenoga) lanovima Sredinjega odbora na odobrenje uvjete za provedbu dravnoga ujedinjenja". (Zapisci Dra Josipa Smodlake, 75-76)
221
Radiev glasoviti govor na nonoj sjednici Sredinjega odbora vidi: S. RADI, Politiki spisi, govori i
dokumenti, 79-86. Ve sljedeega dana, 25. studenoga, Radi je u zagrebakoj Streljani, na glavnoj skuptini
svoje stranke, otro napao odluku Sredinjega odbora o ujedinjenju sa Srbijom. Prisutni su seljaki izaslanici odluili da Radi ne putuje u Beograd. (Vidi: "Skuptina Seljake stranke", Obzor, Zagreb, LIX/1918,
br. 266, 2-3); I. MUI, Stjepan Radi u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenca, 32-33. Dragutin Hrvoj,
nezadovoljan Smodlakinom argumentacijom za ujedinjenje sa Srbijom, uputio je A. Paveliu pismo u
kojem kae: "Molim Vas stoga i zaklinjem, preprieite na koji god znate nain da se veeras ne stvori
sudbonosna odluka, da se stvori jedinstvena vlada s kraljevinom Srbijom sa regentom Aleksandrom na
elu". (Nav. prema: A. SMITH PAVELI, Dr. Ante Trumbi, 207)
222
U delegaciju su izabrani: F. Barac, I. Cankar, L. abraji, M. Drinkovi, . Gri, H. Hrasnica, V. Kora,
A. Koroec, A. Kramer, A. Kristan, M. Laginja, I. Lorkovi, E. Lukini, S. Ljubibrati, I. Paleek, A. Paveli, . Petrii, D. Popovi, S. Pribievi, S. Radi, J. Smodlaka, V. Staji, J. Sunari, H. Svrzo, J. imrak, V.
ola, A. Tresi-Pavii, A. Trumbi. (F. II, Dokumenti, 256)
223
O ujedinjenju Kraljevine Crne Gore sa Srbijom vidi: Dimitrije Dimo VUJOVI, Podgorika skuptina
1918., Zagreb 1989.
224
225
Isto, 275-276.
226
227
F. II, Dokumenti, 279. Pokuaj rekonstrukcije manjkavoga izvjea sa sjednice vidi: Z. KULUNDI,
Atentat na Stjepana Radia, 94-100.
228
U delegaciji nisu bili: A. Trumbi, S. Radi, I. Lorkovi i A. Koroec, koga je zamijenio J. Brejc. Slovenski
delegati, kojima je pridodan i Josip Puntar, prikljuili su se ostalima s malim zakanjenjem. (B.
KRIZMAN, Hrvatska u Prvom svjetskom ratu, 353; M. ZEEVI, Slovenska ljudska stranka, 207)
229
64
Izabrani dokumenti
Delegacija je 28. studenoga stigla u Beograd. Nakon sveanoga doeka zapoele su

pojedinane audijencije kod regenta Aleksandra. Predstavnici srbijanske vlade S. Proti,
Lj. Jovanovi i M. Nini ubrzo su poeli pregovarati s predstavnicima delegacije NV
SHS o nainu i formi proglaenja dravnoga ujedinjenja. Donesena je odluka da se izabere odbor od est lanova u koji e svaka strana odrediti svoja tri predstavnika. Srbijanski su predstavnici bili: S. Proti, Lj. Jovanovi i M. Nini, a predstavnici NV SHS: S.
Pribievi,230 A. Paveli i J. Smodlaka. Budui da nijedna strana nije htjela otezati
proglaenje ujedinjenja, dogovoreno je da delegacija NV SHS uputi adresu regentu
Aleksandru, u kojoj e mu saopiti zakljuke Sredinjega odbora od 24. studenoga, a
Regent e u svome odgovoru proglasiti ujedinjenje Kraljevine Srbije s Dravom SHS. O
tom su dogovoru S. Pribievi, A. Paveli i J. Smodlaka izvijestili delegaciju NV SHS,
koja je potom izabrala odbor od pet lanova kojem je povjerena zadaa da sastavi adresu.231 Prilikom voenja pregovora, lanovi delegacije nikada nisu posegnuli za Naputkom koji je cijelo vrijeme bio ugodno smjeten u depu grkokatolikoga sveenika J.
imraka. Stoga su Naputak jo suvremenici duhovito nazvali "viaticum".232
Dok su jo pregovori bili u tijeku, 30. studenoga u Beograd je iz Splita stigla brzojavka dalmatinske vlade u kojoj se "zaklinjalo u ime itavoga puanstva Dalmacije sve
kompetentne faktore, da bez daljega oklijevanja i bez obzira na sporedna pitanja provedu formalno ujedinjenje svih Slovenaca, Hrvata i Srba od Jadrana do Vardara u jedinstvenu dravu te da odmah stvore jedinstvenu reprezentaciju i vodstvo".233
Na zajednikoj sjednici delegacije NV SHS i srbijanskih predstavnika od 1. prosinca,
proitan je i konano stiliziran tekst Adrese i Odgovora regenta Aleksandra. Ujedno je
dogovoreno da e sam in ujedinjenja biti istoga dana u veernjim satima u Regentovoj
privremenoj rezidenciji na Terazijama (kua Krsmanovi).
Proitavi u ime delegacije NV SHS Adresu, A. Paveli je uskliknuo: "Neka ivi slobodna ujedinjena Jugoslavija!".234 U Odgovoru235 regent Aleksandar je "u ime Njegova
Velianstva Kralja Petra I." proglasio "ujedinjenje Srbije sa zemljama nezavisne drave
Slovenaca, Hrvata i Srba u jedinstveno Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca".236
Ve sutradan, 2. prosinca, Drinkovi je poslao Trumbiu brzojavku: "Amo je ureeno sve kako se najbolje moglo".237 Drinkovi je sa sebe konano skinuo teko breme
organiziranja i voenja vojske Drave SHS.
230
S. Pribievi je primljen u audijenciju kod regenta Aleksandra 29. studenoga. (Isto, 356)
Nekoliko godina kasnije S. Pribievi i A. Paveli su vodili polemiku o autorstvu Adrese. (H. MATKOVI, Svetozar Pribievi i Samostalna demokratska stranka, 28)
232
J. HORVAT, "Zapisci iz nepovrata. (Kronika okradene mladosti 1900-1919)", u: Rad JAZU, Zagreb
1983, 144.
233
Nav. prema: B. KRIZMAN, Hrvatska u Prvom svjetskom ratu, 357.
234
Tekst Adrese vidi: F. II, Dokumenti, 280-281.
235
Regentov Odgovor vidi: Isto, 282-283.
236
Isto, 282.
237
B. KRIZMAN, "Korespondencija A. Trumbi M. Drinkovi J. Gazzari (1918-1919)", Istoriski pregled,
IX/1963, br. 1, 57.
231
65
Epilog
Dva dana nakon proglaenja osnutka Kraljevstva SHS, 3. prosinca u Zagreb je stigao
predsjednik NV SHS A. Koroec, pod ijim je predsjedanjem odrana sjednica Sredinjega odbora. On je izvijestio prisutne o svome "djelovanju na strani".238 Poslije sjednice
S. Budisavljevi je, preko Simovia, obavijestio S. Pribievia o Koroecovu referatu i o
njegovu pristajanju na nain kako je provedeno ujedinjenje.239 Iz Zagreba se Koroec
uputio u Beograd gdje ga je ekala karijera kraljevskoga ministra.
Sa svoje je beogradske sjednice, odrane 3. prosinca, delegacija NV SHS izdala saopenje u kojem, izmeu ostaloga stoji, da je stvaranjem Kraljevstva SHS "prestala funkcija Narodnoga vijea kao vrhovne suverene vlasti drave S.H.S. na teritoriju bive
Austro-ugarske monarhije. Sa konstituiranjem ministarstva prestae i njegove administrativne funkcije, koje e sve dotle voditi predsjednitvo Narodnoga vijea u sporazumu sa srpskom vladom".240
Delegati NV SHS izabrali su 6. prosinca ui odbor od dvanaest lanova,241 kojem je
povjerena zadaa da i nadalje ostane u Beogradu radi sastava liste ministara u prvoj zajednikoj vladi. Ostali su se lanovi delegacije vratili svojim kuama.
Nakon beogradske sjednice delegata NV SHS, u Zagrebu su 5. i 12. prosinca odrane jo dvije sjednice Sredinjega odbora.242
Odlukom Predsjednitva NV SHS od 28. prosinca, rasputeni su svi njegovi mjesni
organi: "Dananjim danom rasputaju se svi mjesni odbori Narodnoga Vijea u pokrajini,
a isto tako i sve narodne strae".243 Istoga je dana Vlada NV SHS podnijela ostavku.244
Posljednja vana zadaa koju je NV SHS trebao obaviti prije svoga konanog utrnua, bilo je biranje izaslanika za Privremeno narodno predstavnitvo u Beogradu. Prvih
dana 1919. Sredinji je odbor donio naelnu odluku prema kojoj su svi lanovi plenuma
NV SHS trebali ui u sastav Privremenoga narodnog predstavnitva, a utvren je i klju
na osnovi kojega je odreen odnos meu pojedinim politikim strankama pri izboru
preostalih zastupnika. NV SHS nije na sebe uzeo zadau izbora pojedinih zastupnika.245
Uskoro su, nakon organiziranja dravnih institucija Kraljevstva SHS, svi organi NV
SHS izgubili raison d'tre.
Junoslavenskim politiarima s juga Austro-Ugarske Monarhije, okupljenima u NV
SHS, kratkotrajna je Drava SHS posluila kao most za siguran izlazak iz srednjoeuropskoga uljudbenog kruga i brzi ulazak u balkanski geopolitiki prostor, sa svim njegovim zamkama.
238

240
241
U ui su odbor izabrani: A. Koroec, S. Pribievi, A. Paveli, M. Drinkovi, V. Kora, . Gri, H. Svrzo,
J. Smodlaka, E. Lukini, F. Barac, A. Kramer i J. imrak. (B. KRIZMAN, Raspad Austro-Ugarske, 251)
242
243
244
N. ENGELSFELD, Prvi parlament, 48.
245
Branislav GLIGORIJEVI, Parlament i politike stranke u Jugoslaviji (1919-1929), Beograd 1979, 27.
239
66

Fontes 14 Matijevic PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Fontes 14 Matijevic PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Narodno vijee Slovenaca, Hrvata i Srba u Zagrebu

Osnutak, djelovanje i nestanak (1918/1919)

Gotovo da nije potrebno ni spominjati da je posljednje stoljee minuloga tisuljea

Ferdo ULINOVI, Dravnopravni razvitak Jugoslavije, Zagreb 1963, 129.

Narodno vijee Slovenaca, Hrvata i Srba u Zagrebu 1918-1919.

Pregled objavljenih izvora te vanijih znanstvenih i publicistikih radova o

Narodno vijee Slovenaca, Hrvata i Srba u Zagrebu 1918-1919.

Prazninu glede objavljivanja gradiva o djelovanju NV SHS na lokalnoj razini donekle

Kosta DOMAZETOVI, Vraanje na 1918-tu? 30 dana devetstoosamnaeste gledanih iz Zagreba, Zagreb

Narodno vijee Slovenaca, Hrvata i Srba u Zagrebu 1918-1919.

Slian je sluaj s monografskim radovima o S. Radiu30 i S. Pribieviu.31

Narodno vijee Slovenaca, Hrvata i Srba u Zagrebu 1918-1919.

Osnutak i djelovanje NV SHS u Zagrebu od Zagrebake rezolucije do

B. KRIZMAN, "Stvaranje jugoslavenske drave (Referat)", 167-168.

Narodno vijee Slovenaca, Hrvata i Srba u Zagrebu 1918-1919.

Vidi: F. II, Dokumenti, 141-142.

B. KRIZMAN D. JANKOVI, Graa, I., 305.

Narodno vijee Slovenaca, Hrvata i Srba u Zagrebu 1918-1919.

demokratske stranke Hrvatske i Slavonije, u izjavi od 4. listopada, istaknuo je da e

B. KRIZMAN, "Zapisnici sredinjeg odbora", 332-333.

B. KRIZMAN, "Zapisnici sredinjeg odbora", 334.

Narodno vijee Slovenaca, Hrvata i Srba u Zagrebu 1918-1919.

akciji koja se treba poduzeti u nadolazeim danima. Do predloenoga je roka tekue

B. KRIZMAN, Hrvatska u Prvom svjetskom ratu, 225-226.

Narodno vijee Slovenaca, Hrvata i Srba u Zagrebu 1918-1919.

Vidi: M. PAULOV, Jugoslavenski odbor.

H. KAPIDI, "Veze austrougarske Vrhovne komande", 9-21.

Narodno vijee Slovenaca, Hrvata i Srba u Zagrebu 1918-1919.

Djelovanje NV SHS u Zagrebu od sastava sredinje vlade Drave SHS

Narodno vijee Slovenaca, Hrvata i Srba u Zagrebu 1918-1919.

denta.146 Dapae, bilo je i odreene kavalirske geste vezane uz sputanje austrougarske i

Narodno vijee Slovenaca, Hrvata i Srba u Zagrebu 1918-1919.

na istonojadranskoj obali koji su joj bili obeani tajnim Londonskim ugovorom iz

U enevi su od 6. do 9. studenoga predstavnici NV SHS (A. Koroec, M. ingrija i

Narodno vijee Slovenaca, Hrvata i Srba u Zagrebu 1918-1919.

Rijeka, Meimurje).168 Dok su se L. Popovi i Perko vratili 12. studenoga u Zagreb, V.

B. KRIZMAN D. JANKOVI, Graa, II., 488-489.

Narodno vijee Slovenaca, Hrvata i Srba u Zagrebu 1918-1919.

B. KRIZMAN, Hrvatska u Prvom svjetskom ratu, 335.

Narodno vijee Slovenaca, Hrvata i Srba u Zagrebu 1918-1919.

izabrane Ustavotvorne skuptine Konstituante. Ni srpska vlada ni vi niste ovlaeni

rada uspostaviti neposredne pregovore o stvaranju zajednike drave.206 Ninievo

B. KRIZMAN, Hrvatska u Prvom svjetskom ratu, 341-342.

Narodno vijee Slovenaca, Hrvata i Srba u Zagrebu 1918-1919.

Delegacija je 28. studenoga stigla u Beograd. Nakon sveanoga doeka zapoele su

Narodno vijee Slovenaca, Hrvata i Srba u Zagrebu 1918-1919.

B. KRIZMAN, "Zapisnici sredinjeg odbora", 383.

You might also like