You are on page 1of 101

Misticizam u Katoliko Crkvi

Magdalena Gornik - slovenska mistiarka, stigmatiarka i dua patnica

Magdalena je bila Slovenka koja je ivjela 47 godina bez ikakve zemaljske hrane, koja je imala na sebi
Kristove rane i Bogu prinosila naknade za sve uvrede koje se Njemu nanose.
Roena je 1835. u siromanoj obitelji farmera u selu Janei, oko 50 km od Ljubljane. Njeni su roditelji
bili odani katolici te su odgojili svoje sedmero djece u duhu vjere. Magdalena je bila sasvim obina
seoska djevojica, koja je pomagala svojim roditeljima i uivala druedi se sa svojim prijateljima i
prijateljicama.
U proljede 1847. njen se ivot promijenio. Imala je tada 12 godina, a Bog joj se ved na poseban nain
objavio. Imala je ukazanje Majke Boje dok je hodala prema polju da pomogne majci. Naa Majka joj
se ukazala kao skromna seljanka, pitajudi ju kome je posvetila svoj posao i voli li Isusa. Magdalena je
odgovorila da svoj posao ponudila Isusu i da Isus zna najbolje voli li ga ona. Ona nije prepoznala enu
i mislila je da je to obina farmerica, a i bila je odjevena u odjedu tipinu za taj kraj. ena se tada
pokazala kao Isusova Majka i Majka svih ljudi. Ukazala je na svoju namjeru da poui Magdalenu kome
da prikazuje svoj rad. Poruila joj je da voli Isusa, sve jae i jae. Rekla joj je i da treba zahvaljivati
Bogu za svu Njegovu ljubaznost i ponuditi sav svoj rad Njemu. Ukazanje je uistinu dirnulo
Magdalenino srce. Od tada se molila sa vie ara i bolje se pripremala za sv. Priest.
Magdalena je te godine primila i Prvu Svetu Priest te je bila i blagoslovljena lokucijama, nutarnjim
objavama Kristovim, koji joj je rekao da ne govori drugima o snanoj ljubavi prema sv. Priesti koja joj
je dana. Kako je rasla u pobonosti, njeno je srce postajalo sve zaljubljenije u Krista. No, tijekom
Doada 1847. Magdalena se jako razboljela. Do sijenja 1848. zdravlje joj se tako pogoralo da je
morala biti stalno u krevetu. Podnosila je uasne bolove sa neuobiajenom strpljivodu bez uzdaha i
aljenja, i bez ikakvog drugog znaka nevoljkosti. Nikakav lijek nije joj pomagao. Bol je s vremenom i
rasla, te je postalo najgore u kolovozu 1848. Noge su joj bile paralizirane.

U kolovozu 1848. Magdalena je imala drugu viziju Blaene Djevice probudivi se nakon to se
onesvijestila od bolova. Vidjela je Majku kako ju promatra, blijeda i tuna, ali takoer i blaga. Naa joj
je Gospa rekla ako mora neto izdrati neka to bude strpljivo, da svu bol ponudi Bogu i da bi u tim
vremenima trebala misliti na Isusovu bol. Trebala bi potpuno vjerovati Isusu od Njega de primiti sve.
Ti de ubudude primati hranu od Boga; nede vie osjedati glad i e. rekla joj je Majka.
Nakon ove vizije, Magdalena je bila gotovo u potpunosti izlijeena ali noge su joj i dalje ostale
paralizirane.
11. kolovoza 1848. bio je dan prve Magdalenine mistine ekstaze. Bila je prenesena u duhu na taman,
strm, uzak i trnovit put. ula je glas: Ako eli dodi u Raj, mora podi ovim putem. Odgovorila je:
Rado, rado du podi tim putem! Od 24. kolovoza nadalje doivljavala je vjerske zanose i ekstaze te
objave i vienja gotovo svaki dan sve do svoje smrti 1896. Njezina je duhovna misija bila trpjeti za
pokoru za grijehe i pozivati na pokajanje i obradenje. Od 25. rujna do svoje smrti Magdalena nije
okusila nikakvu zemaljsku hranu, osim kapi vode. Njezina je jedina hrana bila sveta Euharistija i
mistina hrana koji je primala tijekom zanosa. Na srijedu prije poetka Doada 1848. Magdalena je
primila i stigme.
Izmeu 1848. i 1853. brojni su mistini fenomeni nadopunjavali Magdalenine vizije i zanose dokazjudi
da Bog govori kroz nju. Tijekom svojih je ekstaza pozivala sve na obradenje i pokoru i za nadoknadu za
sve grijehe. Takoer je govorila i o kazni koja dolazi od Boga ako se obradenje ne dogodi.
Tijekom tog su vremena svjetovne su vlasti i neki svedenici njeno ime i tuili je biskupima i pisali o
njoj u novinskim lancima. Anton A. Wolf, Ljubljanski biskup branio ju je od svjetovnih vlasti jer je bio
uvjeren u njenu nevinost i njenu iskrenu pobonost. Od 2. oujka do 11. travnja 1852. provedena je
istraga od strane Crkvenih vlasti u upi Sodraica. Tamonji upnik Lesjak i upnici oblinjih upa bili
su u oku i nevjerici u vezi cijele stvari jer su bili uvjereni u autentinost Magdaleninih mistinih
doivljaja i fenomena.
9. travnja 1855. Bog je iscijelio Magdalenine noge nakon 7 godina i ona je ponovno hodala. Meutim,
u jednoj viziji Isus joj je rekao, da iako ozdravljena, nede biti bez patnji u ovome svijetu. 1867. upnik
upe Fara blizu Bloke, Janez Kaplenek prihvatio je Magdalenu i dvije druge sestre (Apoloniu i Mariu)
da rade u upnom dvoru. Magdalena je ivjela ondje sve do smrti oca Kapleneka 1893. Tijekom ovog
su se razdoblja nastavile njene vizije i ekstaze. Svjetovne su joj vlasti prouzroile mnogo patnje jer su
je progonili tijekom prvih 6 godina njenog ivota u Blokama. Osim toga, klevete ljudi su pridonijele
njenim jo teim patnjama. Istovremeno, mnogi su obrazovani ljudi, meu kojima i Crkveni i svjetovni
dostojanstvenici, svjedoili njenim mistinim zanosima i trpljenjima Kristove muke, osobito tijekom
Velikog Tjedna. Francis Lampe, poznati slovenski filozof, teolog i pisac, njegovao je blisko prijateljstvo
s Magdalenom cijelog njenog ivota.
Nakon smrti oca Kapleneka, Magdalena i druge dvije sestre preselile su natrag u Goru blizu Sodraice.
ivjele su zajedno u selu Petrinci, gdje je nastavila ivjeti bez hrane i trpedi zajedno sa Kristom. Kako
je i prije bio sluaj, mnogi ljudi, sa svakakvim eljama i namjerama dolazili su tamo da ju vide.

Tijekom godina u svojim vjerskim zanosima Magdaleni su u nekoliko navrata Majka Boja i Isus rekli
da su joj duhovni darovi darovani zbog obradenja dua i nadoknadu grijeha. Takoer je spoznala da
de bez obradenja ljudi doivjeti velike patnje. Njena je zadada bila pozivati ljude na obradenje i
upozoravati na posljedice ustrajanja u grijehu.
Tijekom svog ivota bila je aktivna u zajednici i kao i u Crkvi. Bila je seoska uiteljica u osnovnoj koli i
radila kao duhovna savjetnica. Pred kraj ivota je bila bolesna, i pred smrt jedna od sestara je izrazila
brigu s obzirom na vjerojatnost da de mnogo ljudi dodi na njen pogreb, jer nisu imali materijalnih
dobara da se za sve pobrinu. Magdalena je na to odgovorila: Budi u miru, sestro, jer na ljubljeni Bog
de se pobrinuti za sve.
Njena sveta smrt
Umrla je 23. veljae 1896. na prvu Korizmenu nedjelju u dobi od 60 godina od tuberkuloze (bar se
tako inilo). Sestra ju je to popodne njegovala i htjela ostati s njom, ali Magdalena joj je rekla da ne
mora, nego da se radije ode odmoriti i da de se Isus i Marija pobrinuti za nju. Na dan sprovoda, 26.
veljae, pokazala se istinitom Magdalenina tvrdnja snijeg je tako jako padao da je sprovodu
prisustvovalo samo nekoliko lokalnih mjetana.
U Sloveniji mnogo hodoasnika pohodi njen grob i mole za njen zagovor. Do sada, postoje izvjetaji o
ujedinjenjima i pomirbi rastrojenih obitelji, izlijeenjima bolesti, izlijeenja od alkoholizma i ljudi koji
su uz Magdalenin zagovor pronali posao i postigli uspjeh u kolovanju. Ljubljanski biskup (1968.1991.) Stanislav Leni je izjavio da je Magdalena zapravo predvidjela da de se jo 6 generacija nakon
njene smrti dogaati uda njenim zagovorom.
Anton Stres, ljubljanski nadbiskup (2010.-2013.) pokrenuo je proces prepoznavanja njene svetosti.
Mistini fenomeni u ivotu Magdalene Gornik
Svi dogaaji su arhivirani i dokumentirani te se i dan danas uvaju. Magdalenine su se prve vjerske
ekstaze dogodile u dobi kad je bila jo djevojica 13 godina. Od 24. kolovoza 1848. sve do smrti
doivljavala je zanose svaki dan, ponekad i vie puta na dan. Njeni su zanosi petkom trajali tri sata, a
posebno su bili osobiti oni tijekom Velikog Tjedna. Tijekom svete Mise takoer bi zapadala u zanose i
ekstaze, ali uvijek bi znala kada bi svedenik koji nosi svetu Euharistiju blizu nje, jer bi se okretala u

tom smjeru i kleknula, iako fiziki nije vidjela svedenika. Trpjela bi tijekom zanosa te su joj se otvarale
i stigmate, a na izvanjske je podraaje ostajala potpuno neosjetljiva.
Sadraji su njenih vizija bili vrlo razliiti. Imala je vizije cijelog svog ivota, ak i prije smrti. U vizijama
je vidjela anele i razgovarala s njima, sa Blaenom Djevicom, sa Svetim Trojstvom, i nekim svecima.
Aneli su joj najede davali upute, posebno u vezi tovanja Majke Boje i Boga, esto plaudi zbog
nevjernika. Majku Boju je viala kako posreduje kod svog Sina za ovjeanstvo.
Vrlo esto, osobito petkom tijekom Korizme, Magdalena je imala vizije Isusove Muke i Posljednje
veere. Takoer je na Uskrs svjedoila Njegovu Uskrsnudu i Uznesenju na Nebo.
Primala je i mistinu svetu Priest, osim redovne priesti na Misi. Takav su dar dobili samo neki sveci.
Primala bi ju obino tijekom zanosa. Ponekad bi ju sam Isus priestio, ili sveci koji su bili svedenici, ili
Aneli. Vie od tisudu ljudi tijekom njena ivota svjedoilo je da se sveta Hostija znala tijekom njenih
ekstaza niotkuda samo pojaviti u njenim ustima, znali bi vidjeti i neobian kale i nju da pije iz
njega. Mnogi su svedenici vidjeli to udo svojim oima. Magdalena je uvijek zahvaljivala na svetoj
Priesti. Nakon toga bi jo gorljivije pozivala sve prisutne na pokoru.
Fenomen levitacije oitovao bi se kada je Magdalena vrila priprave za svetu Priest i arko ju
iekivala. Tada bi, zbog tako snane elje da se susretne sa ivim Kristom, njeno tijelo bilo odvojeno
od zemlje u zrak.
Stigme je nosila 7 punih godina, i to rane na rukama, nogama i na boku. Nakon toga, ostala joj je
samo rana na boku i ona je ostala prisutna cijeli njen ivot. Kada bi u svojim vizijama primila Trnovu
Krunu na glavu, na njenoj su se glavi pojavljivale otvorene krvarede rane. Krv joj je obilno tekla niz
lice. Tijekom Velikog Tjedna krvarila je tako puno iz rana da joj je cijela odjeda znala biti potpuno
natopljena krvlju. Stigme su joj uzrokovale velike patnje, ali nikada se Magdalena nije ni na to alila.
Potpuno se prepustila Bojoj volji. Doktori i svedenici su istraili ove mistine fenomene i svi su
potvrdili nadnaravan izvor istih. Osim toga, 47 godina nije jela nikakve hrane osim Svete Priesti i
mistine nebeske hrane koju je primala tijekom ekstaza koju su vidjeli i mnogi svjedoci. Unato tomu,
sve je poslove i obaveze s lakodom obavljala. U viziji joj je reeno da prima nebesku hranu kako bi
ljudi uvidjeli da Bog uistinu govori po njoj. Posebno je neobino bilo udo malenog kria koji je
primala tijekom ekstaza i koji joj je ostajao na prsima tijekom cijele nodi, niim privezan ili dran.
Svedenici su znali doticati udesno raspelo, ljubiti, a jedan je ak pisao o tome biskupu. Imala je i
darove govorenja u jezicima, tumaenja jezika i itanja srca, posebne darove o kojima je ved bilo rijei
na ovoj stranici.

Magdaleno Gornik, moli za nas!


POSJETITE nas: https://www.facebook.com/misticizam
Izvor: http://www.mysticsofthechurch.com/
Oct. 13 2014
Utjehe u istilitu
Kraljica Neba vri svoje milosre u istilitu, a osobito u neke dane. Ti osobiti dani jesu: subote, a
onda razna slavlja Blaene Djevice Marije, koja postaju pravim slavljem za due u istilitu.
Prema vienjima i objavama svetaca vidjet demo da subotom, dan na osobiti nain posveden
Blaenoj Djevici, Majka Milosra silazi u tamne prostore istilita, posjeduje i tjei svoje pobone
sluge. I tada prema pobonom shvadanju vjernika Marija oslobaa one due koje su nosile sveti
kapular i prisustvovale subotnjem slavlju. Takoer poslije toga tjei i druge due koje su joj bile na
osobit nain pobone.

Svjedok toga bila je asna sestra Pavla od sv. Terezije, dominikanka iz samostana sv. Katarine u
Napulju. Jedne subote bila je ta sestra uzdignuta u ekstazi i u duhu prenesena u istilite. Neobino
iznenaena, nala je toga dana kako je istilite preobraeno i rasvijetljeno sjajnom svjetlodu
umjesto tame koja redovito obavija to mjesto. Opazila je Kraljicu Neba okruenu mnotvom anela
kojima daje naredbe da oslobode one due koje su je astile na osobit nain i da ih povedu u Nebo.
Ako se tako dogaa svake redovite subote, tada nema sumnje da se isto dogaa i u dane posvedene
Majci Bojoj. Sveti nas Petar Damjanski uvjerava da svake godine na blagdan Uznesenja svoga
Blaena Djevica oslobaa mnoge due iz istilita.
Sljededi primjer udesnog vienja tumai ovaj na stav: Poboni je obiaj pria ovaj svetac koji
vlada kod rimskog naroda: posjetiti crkve s upaljenim svijedama u ruci u nodi na blagdan Uznesenja
nae Gospe.
Dogodilo se jednom zgodom da je neka osoba viokog poloaja molila na koljenima u bazilici Ara Coeli
na Kapitolinu. Ta je ugledna osoba vidjela pred sobom jednu drugu gospou, svoju vlastitu kumu,
gdje na koljenima moli, a koja je preminula nekoliko mjeseci prije. Sva u udu nije mogla vjerovati
svojim oima i htjela je da se uvjeri o tome. Da bi bila posve sigurna, stala je pred vrata crkve. im je
opazila da dotina gospoa izlazi iz crkve, uzela ju je za ruku i povela na stranu.
Jesi li ti moja kuma koja me drala na krsnom zdencu? pitala je.
Da, to sam ja. odgovorila je prikaza.

Onda kako to da te vidim meu ivima kad si preminula ima ved godina dana?
Sve do danas bila sam u stranom ognju zbog mnogih svojih grijeha ispraznosti koje sam poinila u
danima svoje mladosti. Ali za vrijeme ove velike sveanosti Kraljica Neba je sila usred istilinog
ognja i oslobodila me skupa s jo mnogo dua, tako da sada idemo u Nebo na svetkovinu Njezina
Uznesenja. Svake godine naa Majka Marija vri ovaj in pomilovanja.
Vidjevi da njezino kume ostalo zapanjeno tom izjavom i jo nekako u nedoumici, tada je prikaza
nadodala jo i ove rijei: Kao dokaz da je ovo istina, zapamti da de umrijeti nakon godinu dana, i to
na sveanost Uznesenja Marijina. Ako preivi taj dan, onda vjeruj da je ovo sve samo iluzija.
Sv. Petar Damjanski zavrio je ovaj prikaz rijeima da je mlada gospoa umrla upravo godinu dana
poslije toga, vredi djela milosra, da bi se tako pripremila i dola pred Boga. Sljedede godine na
blagdan Uznesenja Gospina razbolila se i umrla upravo na sam dan sveanosti, kao to joj je kuma
prorekla.
Tako je dakle, blagdan Marijina Uznesenja veliki dan milosra njena prema svetim duama. Veseli je
da moe uvesti svoju djecu u slavu Nebesku na samu godinjicu kada je sama bila uznesena na gozbu
vjene radosti.
izvor: istilite, tumaeno ivotima i legendama svetaca F. X. Schuoppe, D.I.
POSJETITE nas: https://www.facebook.com/misticizam
Sep. 22 2014
Gabrielle Bossis On i ja
Gabrielle Bossis je bila svjetovna ena, katolika mistiarka koja je ivjela u Francuskoj tijekom 20.
stoljeda. Roena je u Nantesu 1874. kao najmlaa od etvero djece. Odrasla je u dobrostojedoj
obitelji u ljupku mladu enu. Kao dijete je ved pokazivala enju za Bogom. Bila je bolniarka, ali se
takoer bavila i izradom skulptura, slikanjem i glazbom. Kasnije je u ivotu otkrila i druge talente
gluma i pisanje. Putovala je po cijeloj Francuskoj i izvan nje, producirajudi vlastite drame i glumedi.

U rijetkim je prilikama rano u ivotu bila zateknuta misterioznim glasom koji je znala uti i koji ju je
ispunjavao strahopotovanjem, a ona ga je prepoznala kao Glas Krista. No, tek je u dobi od 62 godine
zapoeo dijalog nje i Krista i trajao je (bar po njenim zabiljekama) gotovo do same njene smrti, 9.
lipnja 1950. Dnevnik njenih zabiljeki dijaloga koji je vodila sa Kristom objavljen je na mnogim
jezicima pod nazivom On i ja i postao je izvorom inspiracije i nadahnuda za mnoge. Dnevnik je
dobio i imprimatur, dakle odobrenje i potvrdu da ne proturijei nauku Katolike Crkve (imprimatur
nadbiskup Jean Marie Fortier, Sherbrooke, Quebec). Slijede neki od zapisa njena dnevnika.
12. travnja 1945. eljeznika postaja u Angersu:
Vidi kako se brinem za svoje. ak i u strci privuem ih u samodu gdje je srce paljivo za glas
Ljubljenoga. Nisam li rekao u prolosti:Kada sam vas poslao bez torbe i stvari, da li vam je ikada ita
nedostajalo? A oni bi odgovarali Nita nam nije nedostajalo!
Gospodine, ja sam ta koja je manjkava.
Za te se propuste skrui, nemoj biti zauena njima. udi da bude izlijeena od svojih manjkavosti u
Mojoj slubi. Promiljaj esto ne samo o vrijednosti svojih djela, ved prije svega o svojim motivima
zbog kojih djeluje iskrenosti i volji da slavi Mene. Kada bi obradala vie panje na ono to ini za
Mene, pojaala bi svoj ar i pobonost. Bila bi vjernija u detaljima malim detaljima koji vrijede tako
mnogo. Oni su estice dobrote koje ispunjavaju ivot Zamsli nevidljiva zrna pijeska ine neizmjernu
Saharu. Budi vrlo paljiva u malim stvarima, Moja Gabrielle. Reci sama sebi One su nainjene u
skladu sa mojom prirodom. Ta de te misao drati skromnom. Jesi li primijetila kako se esto moraju
initi djela poniznosti? ini to sa srcem, znajudi da Mi tako ugaa. Kako eli ivjeti za Mene, eli
vidjeti sve u odnosu na Mene, uini svoj ivot prema uzoru Moga ivota, razmatrajudi kako je kratko
vrijeme koje ti ostaje na zemlji. Moe mi dati slavu za to vrijeme. Daj mi slavu ne tededi.
20. travanja 1945. u crkvi u le Fresneu:
Vidjela sam cvijede svih vrsta na rubu provalije. Vidi kako je prevrtljivo proljede! Neka plima ljubavi
u tvojoj dui procvjeta u dobrim djelima svih boja. Ja du na njih gledati ljupko kao to si ti gledala na
cvijede u bunju. Reci sama sebi da sama ljubav moe uiniti divna uda. Prepusti se Ljubavi i neka te
Ljubav posjeduje. Ne dijeli se na dvoje jedan dio za sebe i jedan za Mene jer udim da te imam
cijelu i nadam se tome. Tvoja ljubav utauje Moju e. Ja sam najzahtjevniji: vidi da elim da Moja
djeca budu potpuno Moja u svakom trenutku. Nemoj mi se uskradivati. Ne oduzimaj mi nita od sebe.
Ako bi to uinila, ukrala bi od Mene, jer sve je Moje. Ako Ja zahtijevam ovo od tebe, to je zato to je
Moja enja za tobom kao plamteda vatra. A moja enja je roena iz Moje Ljubavi. Razumije li?
Vjeruje li bar? Priznaje li moju mod ljubavi? Kako je Moja Ljubav iznad svih drugih, onda kako moe
propustiti da krene izvan svojih uobiajenih puteva kako bi sagradila svoj dom u kraljevstvu na
Nebesima Prije svega znaj da te ondje Ja ekam jer je velika Moja potreba da te upoznam.
Razmiljaj o tome i shvatit de da je u tvojoj modi da mi da taj milodar. Sjeti se vrijednosti dara
dara same sebe ponuenog sa njenodu. Kakva de neopisiva radost biti Njegova kada ga primi. On de
umnoiti svoje blagoslove tako da de se onaj koji ih primi izgubiti u udu i zahvalnosti. to sam uinio
da sam zavrijedio blagost moga Boga? pitat de. Ja du redi: Volio si ga svom svojom snagom i
dopustio su Njemu da voli tebe.
26. travnja 1945. Gospodine, Tvoja bijedna mala djevojica, Tvoje malo stvorenje je pred Tobom,
ezne za Tobom sa svom snagom svoga bida.
Jesi li primijetila kako ljudi razgovaraju meu sobom, raspravljajudi svoje osobne stvari? Oni provode
tako mnogo vremena inedi to, a to im donosi tako malo dobra. Ne misli li da kad bi se predali Meni,

svom prijatelju, Ja bih se radovao da imam svoje mjesto u njihovim mislima i znao bih kako obilno
nagraditi njihovo povjerenje? Ne misli li da bi to stvorilo bliskost izmeu njih i Mene, i da bi to bilo
radost za njih, jer u Mojoj blizini njihov bi ivot izgubio svoju napetost. Razumije? To bi bio ivot u
zajednitvu sa Mnom Ja nosim tei kraj. Opet kaem: razgovarajte sa Mnom, maleni moji. Govorite
Mi, i naa srca de se sjediniti. Nije li to svrha mojih krdana? Nije li to zato ti eli umrijeti? Onda
poni ivjeti ovo jedinstvo srdaca. Iskoristi priliku. Odbaci svaki izgovor. Nisi dovoljno smjela. Neki od
vas su ravnoduni. Ali Moji bliski prijatelji, zato, o zato Me oni ne zovu iz dubina svoga srca? Ja bih
trebao paziti na sve u njihovom danu, a po nodi njihove bi se oi sklopile na Mome Licu.
12. kolovoz 1945. crkva u Le Fresneu:
Kada Mi kae Moj Ljubljeni Isuse, dajem Ti svoj cijeli ivot shvada li da istovremeno Ja tebi dajem
i vie, jer ak i to to ti daje Meni je ono to sam Ja tebi dao? Priznaj da sve to ima dolazi od Mene.
Sve je dar od Mene.
Ima sve to treba da usavri Gabrielle o kojoj sam sanjao stvarajudi tebe. Jesi li Me gledala dok
sam te stvarao? Vidi, nemoe ni zamisliti njenost koju sam zaloio u tvoju duu davno od poetka
vjenosti. Tada ne smatraj pretjeranim kada ti kaem, kako esto radim daj mi sve!
21. oujak 1946. Sveti sat:
Cijelu nod ekao sam te u Euharistiji ekao da ti se dam ujutro. Zato bi te to zaudilo? Vjeruje u
Moju prisutnost u tabernakulu, zar ne? Vjeruje u Moju neizmjernu ljubav? Onda zbroji to dvoje. I
kada se probudi nodu. pogledaj na Onoga koji ved ezne za zorom da te dovede k Sebi. To de ojaati
tvoju ljubav i povjerenje u Moju mod. Daj mi dobro od svojih dana, nema ih puno. Nosi Mene u njima
koliko moe, ne dozvoli da proe dan a da ne uini neto za Mene, jer nema niti jednog dana a da Ja
ne radim za tvoje dobro. Vjeruje li mi?
Da, Gospodine.
Onda se skrui to ne odgovara bolje na svu ljupku dareljivost svoga Tvorca. Zna kako volim
opratati? Zna kako tvoje povjerenje privlai Moje suosjedanje? Tvoje povjerenje moe osvojiti bilo
to iz Moga Srca. Raunaj na Mene. Pozovi Me. Ne voli li svoje ime? Ja volim uti svoje na tvojim
usnama. Ne uskraduj mi se.
19. prosinac 1946.
Ne boj se otkriti kako je malo potrebno da Me dotakne. Ja sam osjedajan i ne moe zamisliti kako
tvoje geste skladaju glazbu u Mom Srcu. Boj se da Me ne povrijedi. Uvijek se trudi usrediti Me i
nikako Me ne zamiljaj dalekim. Shvada da sam Ja u tebi, zar ne? Ako shvada, zato ne misli na
Mene ede? elim redi uvijek. Tada bi moja enja za tobom bila zadovoljena. Ja sam isti za sve
ljude. Oni su svi moja djeca. eznem za svakime od njih.
6. veljae 1947. Sveti sat:
Tvoja enja Mi ugaa i daje veliku ast. Nadoknauje mi time za sebe i nadoknauje za
nezahvalnost mnogih drugih. Misle li na Mene sa bar malo naklonosti, bar jednom na godinu? Kada
de shvatiti da vrijeme ivotni vijek zemaljski je prekratak, ja trebam vjenost da ih volim? Da ovaj
sadanji ivot njihov nije svrha, ved samo prilika dana njima da zarade Vjeni ivot?
14. veljae 1947. u trenutku tuge:
Sjeti se da sam ja proao svim tvojim putevima.

Ne shvada li da sam ekao na tebe dugo, dugo? Nema dvije jednake due. Niti jedna druga ne moe
Mi dati ono to oekujem od tebe.
8. travnja 1948.
Jesi li Mi zahvalila za sve to sam uinio za tebe, za ovjeanstvo, za anele, za Moju majku? Kakva
simfonija blagoslova, dijete Moje! Skupi ih sve kao da su tvoji i pridrui se simfoniji zahvale! Pjevaj
svoju pjesmu u zboru nebrojenih glasova i Ja du ju razlikovati od svih drugih. Ima li dva ista glasa na
svijetu? Nisi li zapanjena raznolikodu u stvaranju ovjeka? U Nebu takoer, svaki je svetac drugaiji
od drugog, i ako si oarana mnotvom boja u svom vrtu, moe biti sigurna da Raj sija bezbrojem
divota, sve na Moju slavu. Tamo isto prepoznajem glasove, jer sve vas poznam. Moje dijete, okajao
sam za sve vas i znam svoje otkupljene.
Gospodine, tko de me nauiti da Ti zahvalim i koje bih rijei trebala koristiti?
Najjednostavnije one iz tvoga srca. Reci Mi ih na Misi. Reci Mi ih ponovo nakon Priesti kada smo
jedno. Jo jednom, Ja du biti taj koji ti ih daje. Kako volim djelovati u tebi. Moe li vjerovati? Osjedam
se kod kude, osjedam da si Moja.
17. travnja 1948.
Da li je tako teko misliti na Tebe, Gospodine? Da li je tako teko razgovarati sa Njime i praviti Mu
drutvo? Kad susretnete nekoga u ekaonici, ne priete li blago toj osobi i uiniti sve da vam vrijeme
ugodno proe? A ako bi ta osoba bila pjesnik, uenjak, ili netko velik u oima svijeta ne bi ste li
pokazali i vie radosti? Moje dijete, Bog je taj koji eka na vratima tvog srca, Bog koji je sav tvoj i koji
je u tebi.
Gabrielle Bossis, moli za nas!
POSJETITE nas: https://www.facebook.com/misticizam
izvor: http://www.mysticsofthechurch.com/
Sep. 15 2014
udesne prie iz ivota sv. Franje Asikog
Kako je stanovnike Greccia oslobodio od vukova i tue
U obitavalitu brade u Grecciu je svetac rado boravio, kako zato to je siromatvo smatrao
bogatstvom, tako i zato to se u osamljenoj deliji, koju je predstavljala jedna izboena stijena,
slobodnije predavao nebeskim poukama. To je ono mjesto, u kojem je nekod slavio roenje
Betlehemskoga Djeteta, te s Djetetom postao dijete. Dogodilo se da su stanovnike snala
mnogobrojna zla. Tako je mnotvo krvolonih vukova napadalo ne samo ivotinje nego i ljude, a tua
bi svake godine opustoila polja i vinograde. Kad im je sveti Franjo jednoga dana propovijedao, rekao
je: Na ast i hvalu svemogudega Boga, ujte istinu koju du vam objaviti! Ako svi ispovjedite grijehe i
donesete plodove dostojne obradenja, kunem vam se da de ovoga svekolikog pokaranja nestati.
Gospodin de vas pogledati i umnoiti vam vremenita dobra. No, i ovo posluajte: Ponovno vam
objavljujem, budete li za dobroinstva nezahvalni i povratite li se bljuvotini, pokaranje de se ponoviti,
kazna de biti podvostruena, protiv vas de jo veda srdba bjenjeti.

Tako se, zahvaljujudi zaslugama i molitvama svetog oca, dogodilo da su od onoga asa prestale
nesrede. Minule su opasnosti, vukovi i tua nisu vie zadavali nikakvih neprilika. tovie, ako bi kada
tua zahvatila susjedna polja, kad bi se pribliila njihovoj granici, ili bi ondje prestala, ili bi skrenula na
drugu stranu. Poto im je bio darovan mir, silno su se namnoili i mnogo su se obogatili vremenitim
dobrima. Ali je blagostanje prouzroilo ono, to se redovito obiaje dogoditi; obrazi su im odebljali, a
obilje vremenitih dobara, ili bolje, izmetine su ih zaslijepile. Napokon upadoe u jo veda zla,
zaboravie Boga koji ih je izbavio.41 I to ne proe nekanjeno, jer strogost Boje pravednosti manje
kanjava prvi pad nego ponovljeni. Boja se srdba raspaljuje protiv onih i onda, kad se povrate zla
kojih je nestalo. Osim toga je pridoao i ljudski ma. Iako je s neba odreena smrtnost progutala
mnoge, napokon je cijelo mjesto spaljeno osvetnikim poarom.42 - Zaista, i pravo je da nesreda
snae one koji su dobroinstvima okrenuli lea.
POSJETITE nas: https://www.facebook.com/misticizam
izvor:http://www.franjevci-split.hr

Sep. 11 2014
Proroanstva tri sveta osnivaa Sv. Antun Marija Claret, Sv. Ivan Bosco i Sv. Koleta
Brojna su proroanstva primili sveci kroz stoljeda. Glavni smisao proroanstava koja Bog objavljuje
svecima je da vodi due blie Sebi kroz svojevrsna upozorenja bududih dogaaja, kako demo vidjeti u
primjerima koji slijede.
Sveti Antun Marija Claret
Antun Marija Claret (1807.-1879.) osniva je Kongregacije misionara sinova bezgrjenog srca Blaene
Djevice Marije (poznati kao klaretinci). Uinio je nebrojena uda po Bojoj milosti tijekom svoga
ivota, a meu njima mnoga su i dokumentirana proroanstva. Jedno od poznatijih proroanstava
dogodilo se kada je otac Claret organizirao misiju, koja se, zbog njegova rasporeda, trebala odrati
ba za vrijeme etve, a ljudi su morali raditi u poljima. Pripremajudi se za misiju, posjedivao je
domove mnogih radnika kako bi im rekao da bi trebali sudjelovati u misiji, a Bog de ih blagosloviti ako
to uine. Mnogi su odgovorili da je to nemogude, jer bi cijela etva bila izgubljena. Svetac je na to
izrekao proroansko upozorenje: U Boje ime vam kaem, ako poete na misiju, vaa de etva biti
obilnija, a sva de opasnost od kie i tue biti sprijeena. Meutim, ako ne poete, vaa de etva biti
unitena.

Zapoeo je misiju. Neki su ljudi poli s njime, neki nisu. Dva dana kasnije, oni radnici koji nisu poli na
misiju sa ocem Claretom zatekli su na poljima svoj itav urod potpuno uniten snanom tuom koja je
iznenada naila. Oni koji su poli, otkrili su ne samo da je tua zaobila njihova polja, nego i to da su
stabljike njihova ita bile krcate zrnom, ba kao to je svetac i predvidio.
Drugo se udo zbilo u Vich biskupiji u panjolskoj, gdje je ivio par, Jose Rovira i Rosa Malats koji je
imao dvije kderi. Jedna je umrla kao dijete, a druga kder, Candida, tajno je eznula da poe u
samostan i zaredi se te je rekla svojim roditeljima o svom pozivu. Roditelji su joj rekli neka dobro

razmisli. Otac i Candida posjetili su svedenika Canalsa te porazgovarali o njenoj elji. Vidjevi
siromatvo i dob roditelja, svedenik je bio neodluan jer je uvidjeo da su roditelji oekivali da im
Candida pomae u starijoj dobi. Znajudi za svetost oca Antuna Marije Clareta, otac Canals poslao ih je
k njemu. On je porazgovarao sa kderkom, pomolio se i rekao ocu: Boja je volja da se Candida zaredi.
Ne bojte se dati joj svoj pristanak, jer kroz godinu dana Bog de vas blagosloviti sinom koji de vam biti
utjeha u starosti. Otac se na te rijei nasmijeio, razmiljajudi kako je njegova supruga ved odavno
prola razdoblje raanja djece, ali odgovorio je svecu: Ako kroz godinu dana dobijemo sina, dat
demo kderi dozvolu da poe u samostan.
Kako je i predvieno, za godinu dana rodio im se sin. Cijeli se grad udio ovom roenju. Candida je
postala karmelidanka. Njen je brat uistinu postao utjeha i radost svojim roditeljima u samakim
danima starosti.
Zbog reputacije oca Clareta, Papa ga je poslao na Kubu koja je bila u velikoj potrebi duhovne reforme.
20. svibnja 1850. imenovan je za nadbiskupa Santiaga. Tijekom nekoliko godina, njegov je primjer
siromatva i pobonosti uistinu mnoge ljude doveo Kristu, ali ipak neki nisu sluali ni cijenili dar koji
im je dan u ovom izvanrednom svecu.
Bog im je tada poslao znak bilo je 8:30 u jutro, 20. kolovoza 1853. kada je najvedi potres u povijesti
Kube pogodio Santiago. Jo sljededih nekoliko tjedana, svaki dan popratni su potresi tresli grad i
okolicu tako da nije bila poteena niti jedna zgrada ni kuda. Samo su uz pomod i stalno savjetovanje i
utjehu njihova nadbiskupa stanovnici Santiaga ouvali nadu u izbavljenje od ove kazne. Mnogi su
poeli traiti oca da moli i zagovara ih, te je jednom doista i zaustavio podrhtavanje stavljajudi svoju
ruku na tlo. Ipak, znao je da su potresi volja Boja te je poruio: Bog ini sa mnogima od nas kao
majka koja ini sa lijenim djetetom koje samo spava. Trese njegov krevet da ga probudi i da se
ustane. Ako to ne uspije, odalami ga. Dobri Bog ini isto sa svojom djecom koja spavaju u svojim
grijesima. Protresao je njihove krevete, odnosno kude potresima, ali potedio je njihove ivote. Ako ih
ovo ne probudi i ne natjera da se ustanu, On de ih udariti kolerom i kugom. Bog mi je to obznanio.
Mnogi su na njegovo proroanstvo zaboravili. Jedva je prolo nekoliko mjeseci, kada se kolera
pojavila iredi brzo meu stanovnitvom. Svetac je u to vrijeme bio na misiji, ali je pourio natrag
kako bi bio sa svojim pogoenim stadom, moledi i radedi za njihovo duhovno i tjelesno dobro. U tri
mjeseca kuga je odnijela gotovo tri tisude ivota, odnosno desetinu ukupnog stanovnitva Santiaga.
Iako je stvarnost ljudske bijede boljela oca, ipak je imao utjehu to je znao da niti jedan ivot nije
izgubljen bez zadnjih svetih sakramenata Crkve.
Sveti Ivan Bosco
Ivan Bosco (1815. 1888.) osniva je salezijanskog reda. Prorekao je dogaaje koji de se dogoditi
ljudima koje je poznavao tijekom ivota, ali i onima koje je vidio po prvi put. Takav je bio i sluaj 1853.
kada je mlada djevojka rekla svecu o svom pozivu u duhovni ivot. Svetac je malo oklijevao, pa joj
odgovorio: Morat de mnogo ekati prije nego ostvari svoju elju, ali na kraju de udi u red koji je
osnovan u godini tvoga roenja. Dvanaest godina kasnije djevojka je ula u red Malih sestara
Uznesenja koji je osnovan, ba kako je svetac prorokovao, godine kada se ona rodila.

Svetac je povjerio jednom bratu salezijancu imenom Nasai proroanstvo o ocu Bologne, jednom od
osnivaa misije salezijanaca u Marseillesu. Svetac mu je rekao neka nastavi pomagati ocu Bologneu i
da ide s njime u Francusku, gdje de dobri svedenik voditi nekoliko kuda Reda. Dodao je: Nede zavriti
svoj ivot u Francuskoj, nego u Torinu (Italija). Kada uje o njegovoj smrti, budi spreman, jer tvoja de
vlastita biti blizu. Kako je i proreeno, otac Bologne je umro od modanog udara 4. sijenja 1907.
Brat Nasai umro je 8 mjeseci kasnije, 25. rujna 1907.
Sveti Ivan Bosco predvidio je ranu smrt mnogih svojih uenika. Svetac je, obradajudi se djeacima u
koli, rekao: Budimo spremni za smrt, jer prije nego ovaj mjesec proe, jedan od nas de se pojaviti
pred Bogom. Jedan od uenika imenom Berardi, koji je bio snana zdravlja, osjetio je da je
proroanstvo reeno za njega. Nekoliko dana kasnije, rana se pojavila na njegovim ustima i
nastavljala je rasti. Na kraju ga je temperatura i groznica sruila u krevet. Smjeten je u bolnicu, ali
sljededeg je dana umro ondje od trovanja krvi za koje se vjeruje da je posljedica ugriza insekta.
Proroanstvo se ostvarilo za samo 16 dana.
Drugom prilikom, svedenik Cagliero poao je Don Boscu redi da je jedan od bogoslova umro. Svetac je
odgovorio: On nede biti jedini. U roku od dva mjeseca i dva druga de stati pred Boga. Dva su
bogoslova koja je imenovao svetac umrla za manje od dva mjeseca.
Sveta Koleta

Jo jedna svetica blagoslovljena izvanrednim darom prorotva bila je sv. Koleta (1381.-1447.)
Osnivaica je i poglavarica koletinki, bosonogih klarisa, reformiranog pokreta u redu svete Klare. Pred
kraj svoga ivota poela je otkrivati dogaaje koji se imaju zbiti u bududnosti, ukljuujudi i
protestantsku reformaciju.
U samostanu u Besanconu, u Francuskoj, predvidjela je dogaaj koji de se dogoditi u sljededem
stoljedu. Velika de vatra spaliti samostan do temelja. Sestre su bile uasnute i pitale sveticu moe li
vatra biti zaustavljena. Koleta je tuno odmahnula glavom i rekla: Kada veliki kri ondje na groblju
padne preko grobova, znat de da de uskoro dodi vatra. Neka budu po tome upozoreni i neka bjee svi
iz kude. Ali nede modi sprijeiti katastrofu. Sestre koje su ule ovo proroanstvo zapisale su ga i
pohranile u arhivu za sestre u sljededem stoljedu. Tako se i zbilo, 1510.
60 godina kasnije, veliki je kri pao preko grobova. Sestre su bile prestraene i poduzele su sve mjere
da sprijee predvieni poar. Ipak, nije bilo koristi. Poar je buknuo i progutao cijeli samostan tijekom
sljededeg dana. Vjeruje se da je Bog htio pokazati ne samo kako je On bio taj koji je vodio svetu
Koletu i njenu zajednicu, nego i neunitivost duhovnog Reda koji je ona izgradila, jer je samostan
uskoro bio opet izgraen i ostao jo do dana dananjeg.

Drugo proroanstvo koje je izrekla sv. Koleta tie se njenog duhovnog prijatelja, sv. Vinka Fererskog (
o kojemu je ved objavljen lanak na https://www.facebook.com/misticizam ). Nakon njenog
duhovnog zanosa, kojemu je sam sv. Vinko svjedoio, pitala ga je da li bi elio znati to joj je reeno o
njemu. Rekla je to kao da mu eli otkriti neto radosno. Kada je on odgovorio da eli znati, ona mu je
otkrila da de smrt dodi po njega za dvije godine. Poto je on iz Valencie, pitao je: Reci mi bar hode li
to biti u panjolskoj?
Ona je rekla: Ne. U Francuskoj.
I doista, sv. Vinko Fererski umro je dvije godine kasnije u Francuskoj, u dobi od 69 godina, nakon
ivota potpune ljubavi i slubi Bogu i Njegovoj Crkvi.
Svi sveti proroci Boji, molite za nas!
POSJETITE nas: https://www.facebook.com/misticizam
izvor: http://www.miraclesofthesaints.com/
Sep. 6 2014
Dar itanja srca sv. Ivana Marie Vianneya
Zbog svog dara itanja srca, ljudi su dolazili iz svih dijelova Francuske kod svetog arkog upnika. Iako
je on provodio 16, pa ak i 18 sati dnevno ispovijedajudi, uvijek su bili dugi redovi i ljudi su dugo ekali
na razgovor s njime.
Jedna se ena uspjela progurati u sredinu reda, majka esnaestoro djece. Nije si mogla priutiti da
dugo izbiva od kude zbog silnih obaveza, a eljela je razgovarati sa ocem. Iznenada je svetac iziao iz
ispovijedaone, pokazao prstom na nju i rekao: Vi, gospo, vi ste u urbi doite! Znao je da ena ima
potrebu duhovnog razgovora, ali i da ima veliku obitelj!

Druga pria o njegovu neobinom daru itanja srca govori o dogaaju iz 1853. godine kada je vesela
grupa hodoasnika krenula iz Lyonsa u Ars. Svi su bili dobri katolici, osim jednoga koje je krenuo na
put samo da se svidi mladim hodoasnicima. Stigli su u selo oko 3 sata popodne. ovjek je rekao
mlaariji: Vi idite u crkvu, a ja du na ruak. Krenuo je i napravio nekoliko koraka, pa rekao: Ma,
kad bolje razmislim, idem s vama, jer nedete zasigurno biti tamo tako dugo! I tako je druba stigla u
crkvu, a sveti je upnik odmah, kad je iziao iz sakristije pogledom traio i pokazao na nevjernog

hodoasnika. Kako pria jedna asna sestra, po ovjeku se inilo da se osjedao malo osramodenim
uhvaden tako na prepad, ali priao je ipak upniku.
Svetac mu je pruio ruku i rekao: Ima dugo vremena kako ste zadnji puta bili na Ispovijedi?
Moj dobri upnie, ima oko 30 godina, mislim odgovorio je ovjek.
30 godina, prijatelju? Razmislite Ima 33 godine! rekao je svetac.
U pravu ste! zaudio se ovjek.
Pa onda, idem na Ispovijed, zar ne?! potaknuo ga je upnik.
ovjek se sada nije usudio odbiti te se ispovjedio. Rekao je da je osjetio neobinu ugodu nakon toga.
Ispovijed je trajala 20 minuta, ali je od njega uinila novog ovjeka.
Sv. Ivan Maria Vianney, moli za nas!
POSJETITE nas: https://www.facebook.com/misticizam
izvor: http://www.miraclesofthesaints.com/
ilustracija: Pinterest
Sep. 3 2014
Sestra Magdalena od Kria sestra koja je sklopila ugovor s avlom!
Sestra Magdalena od Kria, roena je kao Magdalena de la Cruz u Cordobi 1487. Poznata je, poput sv.
Marije Magdalene, po velikoj pokori. ak ni sv. Terezija Avilska nije bila tako poznata i cijenjena za
svog ivota kao ova sestra! Njena oigledna izvanredna pobonost i uda koja je radila bili su poznati
diljem panjolske, a ak i u velikom dijelu Europe. ak je i car Svetog rimskog carstva, Karlo V. traio
komadid habita Magdalene od Kria kako bi u njega umatao bududeg princa Filipa II, kako bi svom
sinu dao pomod ivude svetice i zamotao ga u Boansku milost. Kasnije je isti taj Filip II. postao
kraljem panjolske (1556.).
Prva vizija malene Magdalene
U dobi od 5 godina, Magdalena je ved bila poznata po svojoj pobonosti, neobinoj za djevojicu
njene dobi. Nedugo nakon svog petog roendana, dok je molila u crkvi, zaula je prekrasnu glazbu.
Tada joj se ukazao prekrasan mladid, sa gustom, crnom kosom u platu tako sjajnom da je morala
zatvoriti oi. uvi priu, ljudi su pomislili da je vidjela samoga Isusa. Ova se vijest proirila po svoj
Cordobi i ljudi su hitali da vide malu Magdalenu.
Razabiranje nebeskih ukazanja od demonskih
Teko je, u Magdaleninom ranom ivotu, razabrati utjecaj boanskoga i demonskoga, kao i u ivotima
svih mistika, jer su ukazanja esto i demonska uz sve nebeske posjete. Kao i u sluaju Joba, Bog
dozvoljava avla da iskuava i ak i napada mistiare, kako bi kuao njihovu vjeru, ljubav i odanost.
Posebno je teko u sluaju ove sestre, jer je u njenim djetinjim godinama uistinu postojalo razdoblje
istinske, duboke pobonosti i odanosti, ali znamo da je sklopila ugovor sa avlom, tako da od te toke
njena mistina iskustva nisu vie boanske prirode, ved demonske.
No, do te dobi, mala je Magdalena ivjela jednostavan ivot sa svojom obitelji. Roditelji su joj bili
obrtnici. Kako se za njene izvanredne milosti ulo na daleko, jednoga se dana od silnog mnotva

sakrila u oblinju pilju, gdje je, ne po prvi puta, pala u zanos. Kada se probudila, nala se u svom
krevetu, misteriozno prenesena od samog Anela uvara.
udesno ozdravljenje
Uskoro, onaj za kojega je mislila da je Isus, ukazao joj se i traio da ublai svoje isposnitvo, kako ne bi
nakodila sebi u svojim njenim djetinjim godinama. On joj govori da ju oekuje velika sudbina i da de
joj trebati njena snaga. Ona je potom otrala u crkvu da zahvali Isusu, ali na putu susrede hromog
ovjeka koji ju je zamolio da mu pomogne uspeti se uz crkvene stube. Pruila mu je ruku, a on se
jedva uspeo koju stepenicu, kad je na njeno veliko iznenaenje poeo skakati i trati viudi da je
ozdravljen. Magdalena je nakon toga u crkvi zapala u duboki zanos. Kako su je ljudi traili, pronali su
ju u crkvi, te su gledajudi joj u oi, u njima vidjeli odraz cijelih nebesa, neega to se inilo kao Sveto
Trojstvo okrueno etama svetaca. Uskoro je Magdalena podvrgnuta raznim istraivanjima kako bi se
utvrdilo jesu li vizije i sva mistinost oko nje autentini. Nita nije ukazalo na prijevaru.
Magdalena se razapinje
U dobi od 10 godina, Magdalena je ved bila prekrasna djevojica i u svoj svojoj istodi, ona se uvijek
pokuavala skrivati ispod dugih crnih haljina. ak i tada, ipak misli da je i dalje previe lijepa i tako se
jednog dana za pokoru pokuala razapeti na zid svoje sobe. Pribila si je avlima svoja oba stopala na
zid, a potom i lijevu ruku.

Krv je obilno tekla i ona se onesvijestila od ogromne boli. Meso se na ruci i nogama ved potrgalo te je
svom teinom pala na prsa i slomila dva rebra. Njeni su roditelji, im su je pronali, pozvali lijenika.
Ona je, zbog velike elje da trpi za naknadu grijeha, uporno skidala zavoje sa rana, ali uskoro se zbog
toga jo i gore razboljela. Na subotnje jutro, 3. travnja 1497. leala je u krevetu u smrtnoj agoniji,
vjerojatno zbog infekcije rana svoga raspeda. U ponod, nakon glasnog vriska, sjela je na krevet i
ponovo pokidala sve zavoje sa rana, tvrdedi da je ozdravljena. Rekla je da je sam Isus doao i izlijeio
ju.

Post i Prva Priest


Tri mjeseca prije Prve Svete Priesti Magdalena je prestala jesti. Molbe njenih oajnih roditelja nisu je
razuvjerile; postila je sve do dana svoje Prve Priesti, no na veliko iznenaenje bez ikakvog gubitka
kilograma. Na sami dan sveanosti, u trenutku posvedenja, ispustila je glasan krik i prostrla se na tlo
licem prema dolje te ostala tako do kraja Sv. Mise. Na izlasku iz crkve, objasnila je svima da je sam
Gospodin stavio Euharistiju u njena usta, tako da ona sama nije morala pristupiti svedeniku.
Rane preko nodi iscijeljene i pria o dva zakrljala prsta
U dobi od 16 godina, Magdalena i dalje zapanjuje ljude sa svojom izvanrednom pobonodu te
velikom eljom da sudjeluje u otkupljenju grijeha. Mnogi su je ved tada gledali kao ivudu sveticu
tko bi drugi nego svetac mogao initi tako velike pokore? Kada se bievala do krvi, rane bi joj uvijek
preko nodi misteriozno zacijelile. Bila je zdrava i jaka, jedino su joj dva prsta ostala mala: kada je
imala 16, oni su bili veliine malog prsta kod djeteta. Neki su govorili da su to dva prsta koja joj je
Krist dotaknuo jedne nodi ukazanja koje je doivjela kao dijete.
Magdalena postaje sestra franjevakog reda
1504. u dobi od 17. godina Magdalena je osjetila veliku elju da postane sestra franjevka i duhovna
kder sv. Franje i sv. Klare. Zbog svojeg glasa svetosti, radosno je i asno primljena u franjevaki
samostan Svete Elizabete od Anela u Cordobi te uskoro ved izaziva divljenje ostalih sestara.

Pojavljuju se i neki znaci upozorenja, ipak. Nije bila previe skromna i diskretna oko svog duhovnog
ivota i milosti, inila je strana mrtvljena, nosila teki kri po cijelom samostanu, ljubila je ostalim
sestrama stopala i na oigled potpuno prestala jesti, ivedi samo (navodno) od Svete Priesti. Sve ove
injenice mogle su uzrokovati brigu, ali inila se toliko pobonom i voljnom initi ak i najnie poslove
te je time svoju izvanrednost umanjivala na izvanjski nain. Barem za sada.
Nakon nekoliko godina postulature, 1509. u dobi od 22 godine, imala je reputaciju velike svetice te se
zbog toga nadreenima inilo razumno dozvoliti joj da se sama zavjetuje. Dogaaj se jako iekivao.

Svi su plemenitai zauzeli prva mjesta u crkvi,a nadbiskupova je stolica bila prekrivena bogato
ukraenim barunom, kao za velikih sveanosti. Od dana zavjeta, Magdalena de biti poznata kao
sestra Magdalena od Kria, po njenom herojskom inu razapinjanja same sebe kao djevojica. Po
poetku sveanosti, ona je prila i kleknula ispred svetita i ekala na kardinalov govor. Ali umjesto da
potakne novakinju na pobonost, poslunost i rast u kreposti, kao to je uobiajeno, on ju je javno
zamolio da moli za njega i cijelu biskupiju.
udesna golubica
Nakon Kyrie Eleison, neto se neobino dogodilo: golubica, koja je inilo se, dola odnekuda sa
stropa katedrale, sleti na Magdalenino rame, na iznenaenje svih prisutnih. inilo se kao da golubica
neto apude Magdaleni na uho. Odletjela je i smjestila se na jedan od balkona i tamo mirno ostala
do kraja sveanosti. Na kraju je odletjela iz crkve, a oni koji su trali za njom vidjeli su da je poletjela
prema nebu letjela je i letjela dok je vie nisu vidjeli. Vijest o ovom udu proula se nadaleko.
Kako je zapoela svoj ivot kao sestra, poela je pokazivati i neke jo neobinije sposobnosti. Bez
potrebe za izlaskom izvan zidina samostana, znala je sve to se dogaa u Cordobi i dalje, posebno u
oblinjem franjevakom samostanu, a isto tako i u kudama plemida i aristokrata u Cordobi. Kao i prije,
esto je zapadala u zanose i ekstaze i to esto izvan svoje sobe, a ostale su je sestre znale uzeti i nositi
natrag. Ponekad su sestre, iz velike znatielje, znale potajno promatrati Magdalenu u njenim
zanosima i ule bi ju kako mrmlja nerazumljive rijei i jauke patnje.
Njena proroanstva
Samostan u kojem je bila postao je odredite mnogih hodoasnika i svi su molili za njene molitve i
zagovor te ak davali i bogate donacije samostanu. U to se vrijeme pojavio jo jedan dar u ivotu
sestre Magdalene: inilo se da moe i prorokovati bududnost. 1515. najavila je smrt kralja Ferdinanda
u sljededoj godini, to se i obistinilo i takoer i namjesnitvo kardinala Franciska Jimenez de Cisnerosa
u kraljevstvu Castile. U znak zahvalnosti, kardinal joj je poklonio prekrasnu pokaznicu to je povedalo
divljenje ostalih sestara prema njoj jo i vie.
Iznenadna trudnoda
25. oujka na svetkovinu Navjetenja Gospodinova, Magdalena je diskretno otkrila Majci opatici vijest
koja je pobonu enu ispunila velikom zbunjenodu Magdalena je tvrdila da je tijekom prethodne
nodi zaela dijete Isusa djelovanjem Duha Svetoga. Magdalena od Kria, blistajude svjetlo samostana
Sv. Elizabete od Anela je trudna! Nasludujudi ogroman skandal kakav bi te vijesti izazvale, Majka
opatica je naredila Magdaleni da nikome nita o tome ne govori za sada, a ona de se moliti za vodstvo
kako da nastave dalje. Kako su dani prolazili, Majka je promatrala Magdalenu i primijetila da se
Magdalena zaokruila pribliavao se trenutak kada se trudnoda, to djelo Duha Svetoga vie nede
modi kriti.
Sestre u samostanu podijeljene
Sve su sestre u samostanu tada obavijetene o dogaaju i samostan je uskoro podijeljen na dvije
strane. S jedne strane bile su one koje su sumnjale u priu o ovom udesnom zaedu, neke moda i
zbog skrivene zavisti prema sestri Magdaleni. Bile su i one koje su sumnjale zbog toga to se takvo to
nikada od Blaene Djevice Marije nije dogodilo i nita u Pismu ne ukazuje na drugo roenje Isusa na
ovom svijetu. U tom vremenu, ipak nitko nije sumnjao u njenu svetost, premda su mnoge stvari ved
davale razloga za zabrinutost. A osim toga, svi su bili zadovoljni i sa velikodunim donacijama koje su
stizale u samostan u ast ivude svetice. Ipak, sve je to pomalo inilo da se ostale sestre u

samostanu osjedaju nesposobnima u svojim krepostima i duhovnosti. Mnoge su se optuivale za


ljubomoru svojim ispovjednicima.
S druge strane, bile su brojne sestre koje su vjerovale da Bog djeluje na udesne naine i da je
Svevinji ved sipao najdragocjenije milosti na ovu skromnu i poniznu duu ved godinama. Nisu mogle
proniknuti kako je mogla oskvrnuti svoju istodu ona koja je oigledno tako pobona i odana, a osim
toga, nikada nije naputala zidine samostana.
Ipak, zavjet utnje nareen je svim sestrama. Neke se ipak nisu mogle suzdrati i ta je vijest izala iz
samostana. Magdalena je na to reagirala udvostruavanjem svojih pobonosti i pojaavanjem teine
svoje pokore, hodajudi bosa po razbijenom staklu i veudi svoja lea i ramena instrumentima stranih
mrtvljenja i nosedi pokorniki pojas sa bodljama i iljcima.
Nadbiskup nareuje lijeniki pregled sestre Magdalene
uvi vijest, nadbiskup Seville poslao je tri iskusne primalje da pregledaju Magdalenu. Nakon
paljivog pregleda, sve tri su potvrdile da je sestra uistinu trudna te da je neporeciva injenica da je
njeno djevianstvo ostalo netaknuto i neupitno. Molitve zahvale ule su se po svim crkvama i po
cijeloj zemlji, a sve sestre koje su sumnjale sada su zautjele i inile pokoru za svoje prijanje misli.
Na Badnjak 1518. Magdalena je izjavila da de uskoro roditi. Mala je kudica u vrtu bila pripravljena za
nju, jer joj je u viziji njen Aneo uvar rekao da treba roditi sama, bez ikakve pomodi, kako bi njena
patnja bila veda. Magdalena je ostala u toj kudici tri dana tijekom koja je cijela zajednica neprestano
molila za nju. Pria koju Magdalena pria po izlasku je vie nego nevjerojatna. Tvrdi da je tijekom
Boidne nodi rodila prekrasno dijete koje je bilo tako blistavo da se u sobi moglo vidjeti kao da je
podne. Hladan je zrak u njenoj sobi bio iznenada zagrijan i boansko dijete nije trpjelo hladnodu.
Tijekom toga vremena njena je kosa poela neobino brzo rasti i od potpuno crne, kakva je bila,
promijenila se u najsvjetliju plavu cijelom svojom duinom te je ona u svoju kosu umatala tek roeno
dijete. Kao dokaz ovog uda, odrezala je nekoliko svojih plavih uvojaka prije nego se kosa opet
promijenila u crnu. Sestre su se trudile dodi do pramena kose koji bi uvale kao dragocjenu relikviju.
Nadalje, pria o udesnom roenju kae da se sestra Magdalena nala na jutro nakon Boida sama, a
prekrasno djetece je otilo. Kako je tvrdila, dojke su joj ispucale od dojenja djeteca, a rane poroda
su jo bile vidljive na njenom tijelu. Uskoro su primalje ponovno poslane da provjere vjerodostojnost
ovih rijei i potvrdile su da i dalje Magdalenino djevianstvo nije oskrnavljeno. Tebe Boga hvalimo
pjevalo se u katedrali, a donacije su tekle u samostan. Meutim, cijela istina o ovom
nadnaravnom dogaaju potpuno je drugaija, kako de se pokazati kasnije.
Neki su ljudi i dalje nagaali o porijeklu ovih dogaaja, tako da je egzorcist stigao u samotan kako bi
stao na kraj svim pekulacijama i govorkanjima. Doao je do sestre Magdalene, a ona je tada ba bila
u svome zanosu. On je zabio jednu iglu u njeno stopalo, a drugu iglu u ruku. Igle su ule duboko, a
ipak Magdalena je ostala savreno mirna, ne reagirajudi niti najmanje to je tada potvrdilo da su njeni
zanosi autentini. Kada je izvukao igle, malo je krvi poteklo iz rana.
Njen post je stavljen na strogi test
Usprkos tome dokazu, sestra Magdalena je stavljena na jo jedan test, ovaj puta zbog svog
konstantnog posta koji po njenoj prii traje punih 11 godina. Prialo se, naime, da su joj odreene
novakinje donosile hranu. Tako je Majka opatica naredila da dva redovnika uvaju ulaz u njenu sobu
24 sata na dan, naizmjence. ak je naredila da se daskama zatvori i prozor njene sobe. Nakon
nekoliko dana, otkriveno je da je Magdalena iznenada nestala. Traili su je svugdje i pronali usnulu
na drugoj strani samostana, blizu fontane. Dva su redovnika tvrdila da nisu niti na trenutak ispustili iz

vida ulaz u njenu sobu. Magdalena je izjavila da je sam sv. Franjo taj koji ju je odnio na ono mjesto.
Naravno, nitko nije imao nikakvo objanjenje za to udo pa su svi pomislili da je samo jo jedno u nizu
uda u izvanrednom ivotu ove sestre.
Sestra Magdalena od Kria nova Majka opatica
Kako je s vremenom Majka opatica postala slaba i nemodna dolo je vrijeme da se izglasa nova. Kad
je predloena, Magdalena, glumedi poniznost, odbija i protestira, govoredi: Neka izaberu sestru
Isabellu od Svetoga Trojstva umjesto mene!
Ipak, Magdalena je izglasana novo Majkom opaticom 17. veljae 1533 sa 44 glasa nasuprot 7 glasova
za sestru Isabellu od Svetoga Trojstva.
Nova Majka opatica Magdalena potie ozbiljna mrtvljenja i pokore
U poetku samostanski se ivot nije puno promijenio, osim to je Majka Magdalena, kako se drugima
inilo, imala veliku sklonost prakticiranju tekih pokora, te je poticala druge sestre da ine isto. inedi
to, nova je Majka opatica ponekad dovodila do vrlo tekih scena.
Dogodilo se da je Magdalena ula da se ostale sestre tijekom ispovijedi optuuju samo za sitne
prijestupe i lake grijehe, te je to u njoj izazvalo bijes. Naredila je sestrama da priznaju teke grijehe, a
jadne su se sestre preplaile. Neke su briznule u pla, neke su zapale u stanje slino opsjednutosti
kotrljajudi se po podu, potom se vradajudi u normalno stanje kao da nita nije bilo. Kako bi ukorila
one koje su vie skrivile zbog njihove navodne duhovne slabosti, naredila im je da puu na koljenima
po blagovaoni i ine znak kria na cipelama svih okupljenih sestara jezikom!
Uskoro su sve sestre ispovijedale grijehe kako je naredila Majka opatica Magdalena, tako otkrivajudi
svoje pravo stanje due. Magdalena je traila da sve svoje grijehe potpuno okaju, te je poticala
bievanje s time da je umjesto obinog bia od ueta naredila upotrebljavanje bia sa metalnim
vrhom. Isto tako, promijenila je obiaj bievanja u mraku. Svijede su se inae uvijek gasile kako nitko
ne bi mogao vidjeti koja se od sestara biuje. To se inilo kako bi sve sestre sauvale poniznost, ali i
da one, koje se ne ele bievati, ne osjedaju krivnju jer bilo bi pogreno bievati se samo zato to se
biuje i neka druga sestra. Ali od sada, Magdalena je naredila da se svijede ne gase, tako da su sestre
inile mrtvljenja na oigled drugih sestara. Tako bi na one sestre, koje ne ele initi mrtvljenja, ostale
bile ogorene, a one same bi se osjedale nedostojnima jer ne ine tako teke pokore kao druge.
Znajudi da Magdalenu vodi sam avao, pretpostavlja se da je ovu praksu uvela kako bi u jednim
sestrama potakla grijeh duhovnog ponosa, a u drugima obeshrabrenje i oaj. Sada su bile prolost
male pokore, kao primjerice molba za ostatke hrane sa stola. Sada je sestre poticala da klee na
daskama sa eljeznim iljcima, da nose pokorniki pojas sa iljcima koji se zabadaju u tijelo, da se
pruaju u prolazima na pod kako bi druge sestre morale hodati i gaziti po njima i da nose trnovu
krunu. Ipak, ova krajnja muenja nisu umanjila odanost prema Majci Magdaleni. Dvaput je ponovno
izabrana sa vedinom glasova. inilo se da se nitko nije usudio propitkivati njen autoritet i svetost.
Majka Magdalena ukida neka pravila Reda
Na veliko iznenaenje, Majka opatica Magdalena od Kria ukida neka od starih pravila reda koja su
postojala stoljedima. To je ipak uzrokovalo brigu meu ostalim franjevakim samostanima, a takoer
i zabrinutost nadbiskupa i lokalne crkve. Ipak, njena je reputacija tako snana da joj je i to doputeno.
Ukazanje sv. Franje
S jedne strane, Magdalena potie strane pokore i mrtvljenja, a sa druge strane, zbog svoje je
svetosti sama osloboena sakramenta svete Ispovijedi, kako joj je, prema njenim rijeima rekao

sam sv. Franjo u jednom ukazanju. Magdalena, dakle, nije ila na Ispovijed! to se tie drugih sestara,
rekla je da je uvreda za sestre da budu odvojene sa reetkama od svojih ispovjednika. Prema njenom
su miljenju sestre morale sjediti licem u lice sa svedenicima. Ovaj je zahtjev izazvao komeanje, kako
meu sestrama, tako i meu samim svedenicima, jer ova je praksa bila u to doba neuvena u cijeloj
panjolskoj.
Isto tako, Magdalena je naredila da se ukine post petkom kako bi sestre mogle initi jo veda
mrtvljenja. Mnoge su sestre mislile da de sve ove velike promjene koje donosi Magdalena donijeti
blagostanje u Red. Uskoro je Magdalena ispriala priu da joj je prethodne nodi dola mrtva ena
(dua iz istilita prema njenom miljenju) na Ispovijed. Tako je dola na ideju i uvela kao pravilo da
svake veeri mlade sestre i novakinje moraju dolaziti u njenu sobu njoj se ispovijedati! Ova je vijest
uznemirila mnoge, a osobito sestru Isabellu od Svetoga Trojstva, koju je Magdalena inae vrlo esto
voljela poniavati.
No, i dalje je Magdalena ostala vrlo cijenjena u svijetu. Sama kraljica panjolske, Isabella poslala joj je
svoj portret i prosila molitve, takoer i nadbiskup Seville joj je esto pisao nazivajudi ju najsretnijim
bidem na svijetu zbog svih navodnih milosti koje je primila. Mlade plemkinje, u trudnodi i pred
porod, slale su joj odjedu pripremljenu za novoroenad, da ju blagoslovi. Tako je to uinila i Isabella
prije roenja Filipa II.
Prve sumnje
Jednog se jutra ustala i rekla neprimjereno proroanstvo: Blaena Djevica mi se ukazala i vodila
me kroz hodnike sinod. Nasmijeila vam se, sestro a tada pogledavi u jednu od onih koje joj se
protive, rekla a vama je samo uputila dug prijeziran pogled. Naravno, takva su otkrivenja
uzrokovala veliko nezadovoljstvo kod prozvanih sestara. Ljudi su se poeli buniti gledajudi svoje kderi
kojima je odbijen ulazak u samostan jer je neki od njihovih predaka moda bio idov. Polako su ljudi
poeli sumnjati u njeno nebesko vodstvo.
Novi izbori
Na izborima 1542. Majka Magdalena je dobila samo aicu glasova, te je novom Majkom opaticom
izabrana Isabella od Svetoga Trojstva. Iste je veeri Majka opatica Isabella naredila Magdaleni da
napravi znak kria jezikom na svakoj ploici u blagovaoni. inedi to, Magdalena je zapala u ekstazu.
Inae su ju sestre uvijek nosile u njenu sobu kada bi se to dogodilo, a sada su ju ostavile u njenoj
ekstazi. Na kraju, sama se ustala i otila u svoju sobu.
Poele su rasti sumnje da Magdalena kriomice prima hranu, iako je tvrdila da sada ved 30 godina ne
jede i da je u stalnom postu.
Demonska pristunost
1543. Magdalena se ozbiljno razboljela. To je bila prilika da Majka opatica Isabella naredi temeljitu,
ivotnu ispovijed za Magdalenu. No, u trenutku kada je doao svedenik i stavio ovratnik koji se nosi
tijekom ispovijedanja, Magdalena je opet zapala u ekstazu. Svedenik je posumnjao na demonsku
prisutnost, te je Magdalena pregledana tijekom jednog od svojih duhovnih zanosa. Odmah je bilo
primijedeno da njene oi ne ostaju nepokretne tijekom zanosa, to je inae jedan od prepoznatljivih
znakova da je dua u zanosu. Ipak, na ubadanje iglama nije imala reakciju. Ali kad su igle bile
umoene u svetu vodu, a potom tek ubodene u Magdalenine ruke i noge tijekom zanosa, ona je
ispustila jauk. To je nesumnjivo bio znak da je sestra pod demonskim utjecajem.

Kako je vrijeme prolazilo, Magdalenina se bolest pogoravala. Neobino za nju, sada je postala
zabrinuta i esto je traila lijenike da ju obavjetavaju o njenoj bolesti.
U prosincu, lijenik je rekao: Sestro, vi umirete. Nedete doekati Boid.
Vrlo tjeskobno, Magdalena se poela prevrtati po krevetu i tada se ustala i rekla udnovate rijei:
1544 etrdeset godina, ba kao to je najavljeno! Ja sam prokleti pas! Vodite me u Pakao!
Sruila se natrag u krevet i poela mrmljati razna bogohuljenja. Nevidljiva sila ju je potom uzela i
podigla iznad kreveta, tako da je lebdjela u zraku. Zatim je naglo pala u krevet, te se to ponovilo
nekoliko puta.
Majka opatica je odluila pozvati starog, iskusnog svedenika Don Juana od Cordove kako bi ju
pregledao i odmah izvrio egzorcizam, ako je potrebno. im je stigao, pogledao ju je i odmah izustio:
Nareujem ti u ime Isusa Krista da napusti ovu jadnu enu i udostoji se redi svoje ime!
Demon je ispustio uasan krik iz kojeg se moglo prepoznati ime Balban. Tijekom egzorcizma koji se
kasnije vrio, otkrilo se da je jo jedan demon, imenom Patorrio takoer imao utjecaj na
Magdalenu. Demonsko je smijanje i kreveljenje bilo strano, a takoer i rijei koje je mrmljao. Demon
je likovao u svom neredu koji je poinio preko sestre Magdalene tijekom godina u samostanu i kune
se da de se vratiti
Rije o ovome proula se brzo po cijelom samostanu, uskoro i u gradu, a potom i u cijeloj panjolskoj.
Sljededi je dan upnik osobno doao umirudoj sestri. Ostao je s njom nekoliko sati ispovijedajudi ju. O
svemu to je uo, nije nikada htio nita govoriti, a ipak, ljudi su primijetili da je ta strana tajna
ovjeku postala velik teret - ivot svetice Magdalene od Kria, avolje opatice iz Cordove.
Sestra Magdalena od Kria priznaje ugovor s avlom

Jedan je svedenik istraitelj poslan da pregleda cijeli sluaj po naredbi kardinala Juan Padre de Tavere.
On je bio mnogo mlai od oca Don Juana iz Cordove te je ulijevao povjerenje u Magdalenu. Ona mu
je otkrila sve o svom ivotu da je prekrasan mladid koji joj se ukazao u dobi od 5 godina bio zapravo
avao. Obedao joj je potovanje od cijelog drutva i slavu, ako bi mu se ona uvijek pokoravala.
Sotona je takoer bio taj koji je ostavio znak na njoj u obliku dva zakrljala prsta. On je takoer bio taj
koji ju je uio kako obeastiti hostije i pomagao joj je u simulaciji vjerskih zanosa. Njeni uzvici po nodi
nisu uopde bili uzrokovani njenim ekstazama ljubavi prema Stvoritelju, ved demonskim zlim
milovanjima. uvi te stvari, svedenik se prenerazio i nagonski odmah prekriio. Odmah ga je
Magdalena poela vrijeati najodvratnijim rijeima. Poela se valjati po podu u sobi i gristi sve to je
stigla, zauzimajudi neasne poze i oponaajudi snoaj koji je odravala s Balbanom gotovo etrdeset
godina.
Bududi da je pozvani svedenik bio iskusan i stariji, prije nego je zapoeo egzorcizam, pozvao je sestre
da stoje u hodniku i zapisuju sve rijei koje de uti od Magdalene, kako bi kasnije mogli dokumentirati
izvjetaj i kako bi imali svjedoke.
Poinje egzorcizam sestre Magdalene od Kria
Tijekom mnogih izvrenih obreda egzorcizma, Balban je muno istjeran, a otkriveno je da su
nazlobniji i najpodliji trikovi koriteni kako bi potkopali Magdaleninu duu jo u djetinjoj dobi. Vjeruje
se da je avao odabrao ba nju zbog njene osobite odanosti i pobonosti, tako da se u svoj svojoj
zlobi on posebno trudio da upropasti Bogu jedno od njegovih najmilijih.
Tijekom obreda dokumentirano je da se demon Balban ukazao Magdaleni kao najprivlaniji mladid, a
to je redovito inio od njene pete godine ivota. Jedne nodi dok ga je ekala po obiaju, pokazao se u
obliku vrlo visokog mukarca duge kose koji je isijavao crvenkasto svjetlo. Ona je uzviknula: Isuse!
no, Balbana je to razljutilo te ju je svojom vatrenom rukom uzeo i bacio na pod. Bila je prisiljena
gledati kako se pred njom dogaa metamorfoza od mladida u bijesnu zvijer!
Pakleni je stvor odvratan i opsjednuta sestra opisuje njegov iroki, ravan nos, uvrnute rogove i usta
bez ijednog zuba. Zapovijedio joj je da odmah postane njegovom nevjestom i obedao joj da nede time
izgubiti svoje djevianstvo i da de njena svetost samo rasti zajedno sa nezamislivim uitkom koji de
imati sa njime. Savladana, Magdalena mu se potpuno podaje. Dalje je priznala da je demon bio taj
koji ju je tajno hranio i da je ostala trudna s njime. Rekao joj je da de biti potpuno sigurna ako bude
slijedila njegove upute. Kako bi zaveo zbunjene sestre, svedenitvo i laike mjesta, uinio ju je
trudnom, i po njemu je rodila udovinu gusjenicu, koja je pobjegla iz njenog tijela one slavne
Boidne nodi, preobrazila se ponovo u Balbana, koji ju je opet iznova zaposjeo sa jo vedom modi i
snagom.
Nekoliko svetih osoba nikada nije prevarila
Tako je cijelo svedenstvo i narod saznao da je ona koju su smatrali najljubljenijom od Boga, zapravo
najdrae stvorenje avlovo. Ipak, neki od suvremenika Magdalene nisu nikada bili prevareni njenim
lanim misticizmom, poput velikog sveca Ignacija Loyole za kojega se kae da je ozbiljno prekorio
Martina de la Santa Cruza koji ga je nastojao razuvjeriti u vezi sestre Magdalene. Prekorio ga je za
prihvadanje izvanjskih znakova pobonosti bez traenja onih nutarnjih. Takoer i veliki sv. Ivan Avilski
je bio vrlo skeptian u vezi sestre Magdalene.
Kako samo Pismo kae, Isus je istjerao 7 stranih demona koji su zaposjeli sv. Mariju Magdalenu (Mk
16,9) i ona je od tada postala poznata kao velika obradenica. Tradicija kae da je provela ostatak svog
ivota u pilji inedi pokoru kako bi iskupila svoje mnoge grijehe tako postavi izvanredna svetica.

Zapravo, sam Isus je odabrao Mariju Magdalenu kao jednu od prvih svjedoka Njegova slavna
Uskrsnuda, kako kae Biblija. Kardinal Jimenez u suradnji sa Majkom opaticom naredili su premjetaj
sestre Magdalene u zatvor Alcazar do daljnjega.
Demoni Balban i Patorrio najvedi krivci
Magdalena, sada kao 61-godinja ena iskreno se kaje za sva uinjena djela i moli sud da skrate njene
muke i poalju ju u istiline vatre. Suci ipak odluuju drugaije. Zbog njenih godina, njene iskrene
ispovijedi i velikog pokajanja njena je zasluena kazna ipak ublaena. Smatrali su ju i jadnom rtvom
demona i prisjedali se dana kada su ju i sami uzdizali i hvalili njena udesa. Zbog toga su manje krivili
samu Magdalenu, a osobito s obzirom na njenu naivnu dob kada su je demoni poeli zavoditi.
Kako sama Magdalena govori, sam Bog i Njegova milost su ju potakli da se, nakon vie od 50 godina
sluenja avlu, istinski pokaje i sve prizna. Sam Bog ju uvjerava da de ivjeti ako se pokaje. Postala je
poznatija po svojoj pokori nego po svim lanim krepostima i mistinim dogaajima.
Tako su suci odluili da de ju odvesti na gubilite sa svojevrsnim epom u ustima, uetom oko vrata i
svijedom u ruci. Morala je ondje stajati tijekom Svete Mise te se odredi svih svojih greaka i zala.
Morala je tri mjeseca hodati lica potpuno otkrivenog, bez crnog vea kakvog nose redovnice, i morala
je uvijek hodati zadnja i sve ostalo initi zadnja u samostanu u koji de kasnije dodi.
Odrekla se sveg zla i pokajala u suzama pred katedralom koju je ranije podigla zahvaljujudi
donacijama koje je na prijevaru dobila. Takoer joj je odreeno da ode u drugi franjevaki samostan
u Burgosu, gdje je ivjela duge godine u pokori i trudedi se ne poiniti niti najmanje greke.
U ranoj je dobi Magdalena pala u grijeh velikog ponosa i povela se za lanim demonskim obedanjima
koja su joj ponudila presti i mod. No, umrla je u velikoj poniznosti i kajanju 1560. u dobi od 74.
godine.
Danas je njena izvanredna pria gotovo zaboravljena i nepoznata. Ipak, francuski odvjetnik i pisac
Maurice Garcon, za kojega je Magdalena vana povijesna figura, objanjava da je ona zapravo bila
vrlo poznata u krdanskom svijetu tijekom cijelog 16. i 17. stoljeda i kako mnoge teoloke rasprave
dotiu upravo njen sluaj. Upravo se prijepisom sa Magdalenina suenja sluio Maurice Garcon za
svoju knjigu o ivotu sestre Magdalene. Prema njegovim rijeima, postoje samo dva prijepisa tog
dokumenta jedan u Londonu i jedan u Parizu.
Vana lekcija sluaja Magdalene od Kria
Magdalena je bila tako tovana i znana po svojoj svetosti i njezine su savjete traili kraljevi, carevi, a
i sami Crkveni dostojanstvenici. Ipak na kraju suenja dolazi se do zakljuka da je jedini nasamaren na
kraju sam avao. Svojim je trikovima samo doveo ljude Bogu inedi sve ono u Magdaleninu ivotu,
a ona koja mu je bila pokorna tako dugo na kraju je pobjegla njegovoj zlobnoj vlasti kroz milost i slavu
Boju! Boanska je Istina razotkrila demonske lai i prijevare koje avao ini.
Magdalenin udesan ivot sa svim navodnim izvanrednim milostima i udima, koja su esto zapravo
od Boga dana istinskim misticima, trebao bi posluiti kao vrlo zoran primjer kako avao moe
oponaati Boja djela i biti uspjean i uvjerljiv inedi to. Kako vidimo u Magdaleninom sluaju, na
jedno je vrijeme prevario kardinale, svedenike, teologe i druge koji su bili vrlo iskusni po pitanju
duhovnih iskustava.
Izvorni razlog prijevara koje se i danas dogaaju

Vaan element koji je nedostajao u ivotu sestre Magdalene, koji je i dozvolio da se takve demonske
prijevare nastave, je odsutnost duhovnika koji bi vodio Magdalenu i razabirao sve njene darove i
natprirodne milosti. Pokornost i poslunost Crkvi je test koji dokazuje autentinost mistika, a kako se
ini, sama Magdalena nikada nije morala biti pokorna niti posluna niti jednom duhovniku, svedeniku.
Da je imala duhovnika kojemu se povjeravala i kojemu je bila posluna, njena bi demonska prijevara
zasigurno bila puno ranije razotkrivena. Mistiari i vidjelice bi uvijek, UVIJEK trebali biti voeni
duhovnikom i uvijek bi svedenik trebao biti taj koji vodi mistika, a ne obratno da mistik vodi
svedenika. Svedenik predstavlja Krista i Njegov autoritet u Crkvi i sve bi mistine i izvanredne milosti
trebale biti podvrgnute autoritetu Crkve kako bi se utvrdila njihova autentinost.
Druga poruka koja se ovdje istie je da nije zlato sve to sja i da avao ne krivotvori bakar ili kositar,
pa ak ni srebro on eli krivotvoriti zlato! Zato moramo biti oprezni da, s Bojom pomodi, ne
nasjednemo na prijevare.
Neka nas dragi Isus vodi i uva i neka nas Blaena Djevica pokrije svojim platem. Sveti Mihaele
Arkanele, brani nas u boju!
POSJETITE nas: https://www.facebook.com/misticizam
Izvor: http://www.mysticsofthechurch.com/
Aug. 31 2014
Proroanstva blaene Elene Aiello
Nebrojena nedjela dovode due u propast, osobito mlade. Neobuzdani u uivanju zadovoljstva
svijeta, prljaju svoj duh u grijehu u pokvarenosti. Loi roditeljski primjeri vode obitelj u nevjeru,
umjesto u krepost i molitvu, koja je gotovo mrtva na usnama mnogih. Uprljana je i presuila esma
vjere i svetosti u domovima. ( Isus Eleni )

Due vjerne Meni moraju vie moliti i initi vie pokore kako bi umirile pravedan Boji gnjev, i
umanjile kaznu, ved prije odgoenu zagovorom Moje Ljubljene Majke koja je i Majka svih ljudi. (Isus
Eleni )
Crkva je osporavana i svedenici prezreni zbog onih loih koji rade nedjela. Pomozi mi trpljenjem, da
nadoknadi za tako mnogo uvreda i tako spaavajudi, barem djelomino, ovjeanstvo koje se
strmoglavljuje u smrt. ( Isus Eleni )
Pokazala mi se Bogorodica, sva odjevena u crno, sa sedam maeva koji joj probadaju Bezgreno Srce.
Sa tugom i suzama na licu, rekla mi je: Paljivo sluaj i svima reci Moje je Srce alosno zbog tako
mnogo patnje u nadolazedem svijetu ruevina. Pravda Naega Oca je vrijeana. Ljudi tvrdoglavo ive
u grijehu. Gnjev je Boji blizu. Uskoro de svijet biti pogoen velikim nesredama, krvavim pobunama,
zastraujudim uraganima, preplavljen bujicama i morima.
Vapi sve dok Boji svedenici ne prignu uho Mome glasu, da upozore ljude da je vrijeme nadohvat
ruke i ako se ljudi ne vrate Bogu sa molitvama i pokorama, svijet de biti oboren u novome i jo
stranijem ratu. Najsmrtonosnije oruje de unititi ljude i narode! Zemaljski vladari, paklene spodobe,
unitit de crkve i oskrnaviti Svetu Euharistiju. U ovom bezbonom ratu mnogo de od djela ruku
ovjejih biti uniteno. ( Isus Eleni )
Reci svem svijetu poruku i obznani da je kazna blizu, Boja pravda se nadvila nad svijet.
ovjeanstvo, oskrnavljeno u blatu, uskoro de biti oprano svojom vlastitom krvlju, boledu, glau,
zemljotresima, prolomima oblaka, poplavama i stranim olujama, te ratom. Ali ljudi zanemaruju sva
ova upozorenja i ne ele shvatiti da su Moje suze jasni znakovi da uasni dogaaji dolaze na svijet i da
su sati velikih iskuenja blizu. ( Marija Eleni )
To de biti strahoviti trenutci za sve, jer Nebo de se zdruiti sa Zemljom, i svi de bezbonici biti
uniteni. Neki de narodi biti proideni, a neki de potpuno nestati.
Pitala sam nau Gospu, kada de se sve to zbiti. Ona je rekla: "Moja kderi, vrijeme nije daleko. Kada
ljudi to najmanje oekuju, Boanska de Pravda biti ostvarena.
Moje Srce je tako veliko za jadne grjenike Pogledaj ovaj plat, kako je velik. Da nisam zemlju
prekrila njime vatrena oluja bi ved izbila nad narodima svijeta! Ja sam uzviknula: Moja ljubljena
Majko, nikada nisam vidjela tako velik plat! Blaena je Djevica, dredi ruke rairenima, rekla: Ovo
je plat milosti za sve koji, kajudi se, dolaze Mom Bezgrenom Srcu. Vidi? Desna ruka dri plat da
prekrije i uva jadne grjenike, a lijeva zadrava Boansku pravdu, kako bi vrijeme Milosra bilo
produljeno.
Blaena Elena Aiello, moli za nas!
POSJETITE nas: https://www.facebook.com/misticizam
izvor: http://www.mysticsofthechurch.com/
ilustracija: Google
Aug. 28 2014
Blaena Elena Aiello
Sestra Elena Aiello, osnivaica svjetovnog reda Muke Gospodina naega Isusa Krista, bila je
kontemplativna dua i muenica. Bila je vrlo poznata u Italiji i vedem dijelu Europe i imala je mnogo
posjetitelja, slino kao i svetac Padre Pio, oko kojeg su se uvijek okupljala mnotva ljudi.

Roena je u Montaltu Uffugu u Italiji na srijedu u Velikom Tjednu, 10. travnja 1895. Njezini su roditelji
bili Pasquale Aiello i Teresa Paglilla. Njezina se majka molila da rodi djevojicu i zavjetovala se da de ju
nazvati Elena po Svetoj Heleni carici i da de ju posvetiti Kriu Gospodnjem. Elena je ivjela u pobonoj
obitelji. Majka joj je umrla dok je ona jo bila mlada, a otac, kroja po zanimanju, sam se brinuo o
osmero djece, od kojih je jedno umrlo u dobi od 1 godine.
Od malih nogu, Elena je bila vrlo pobona i inila razne pokore. U dobi od 9 godina, nakon primanja
Prve Svete Priesti, dobila je dozvolu da nosi pokorniki pojas. No, dok je ila po njega, u strci je pala i
izbila dva prednja zuba. Brzo ih je zamotala u maramicu i unato boli i krvarenju, urila je po pojas
tako je odana bila u injenju pokore! Drugom prilikom, sluajno je udahnula malo vode dok je pila
vodu i nasmijala se pritom. Kao posljedica toga, kaalj ju je muio godinu i pol dana, dobivala je i
lijekove, ali oni su joj uzrokovali jo vie bolova. Na kraju se molila Gospi od Pompeja obedavi joj da
de postati asna sestra ako joj izmoli ozdravljenje. Zapravo, Gospa od Pompeja joj se tijekom nodi i
ukazala i rekla joj da ne brine, da de biti izlijeena i bila je.
Njeno izvanredno milosre
Njena elja da se zaredi morala je ekati, kako je zapoeo Prvi svjetski rat. Tijekom tog razdoblja ona
je pomagala izbjeglicama, zatvorenicima i njegovala je ranjenike i umirude, esto izlaudi se raznim
zaraznim bolestima. Tako je poeo njen ivot injenja milosra prema drugima. Posebno je uvijek
urila ka umirudima koji su odbijali sakramente. Jednog je dana upoznala Alessandra koji je pripadao
drutvu masona. Njeno ga je nagovarala da primi Sakramente, ali on je odluno odbijao. Na njene
uporne molbe, on je uzeo bocu i bacio na nju. Boca ju je pogodila u vrat i dok je drala platno na
krvaredoj rani, rekla mu je da njegova dua visi na rubu propasti i da ona nede napustiti sobu dok on
ne primi svedenika. ovjek, iako mason, na kraju je bio tako dirnut da je prihvatio njenu molbu, ali
pod uvjetom da ga ona njeguje svaki dan. Ispovijedio se, primio sakrametne i pokajao se, a ona ga je
pazila sljededa 3 mjeseca do njegove smrti. Umro je kao gorljivi krdanin podnosedi strpljivo patnje.

Kako je njeno milosrdno postupanje postalo poznato poslali su je u k drugom masonu koji je umirao
od raka. I njemu je pomogla i pripremila ga za primanje sakramenata.
Njena elja da postane asna sestra
Po oevoj elji, ula je u red Sestara Predragocjene Krvi. Po ulasku u samostan, reeno joj je da nede
ostati u tom redu, jer Bog ima druge planove za nju. Dok je bila u tom redu, bila je odgovorna za 16
postulantica. No, uskoro je poela patiti od bolova u crijevima i boli u lijevom ramenu. Morala je i na
operaciju ramena, koju je podnijela bez ikakvih anestetika samo dredi malo drveno raspelo i
gledajudi sliku alosne Gospe. Lijenik je, sluajno, uz rezanje mesa zarezao i ivac, te je dobila
tetanus i povradala je 40 dana.
Na svoju veliku alost zamoljena je da napusti samostan i poe kudi na oporavak. Nije eljela podi, ali
prisjetila se da joj je Isus rekao da prihvati Njegovu volju pokorno i slijedi Put Kria. Njeno se zdravlje
ipak nastavilo pogoravati, jer je ruku poela zahvadati gangrena. Na savjete jednog lijenika, otac je
htio tuiti institut na kojemu se lijeila, ali ona ga je molila i na kraju nagovorila da odustane. Njen
san da postane asna sestra sada je blijedio, jer uskoro nije mogla vie jesti nikakvu hranu, ak ni
tekudu i lijenik je postavio dijagnozu rak eluca. Rekao je da lijeka nema i da de uskoro umrijeti.
Ona mu je na to odgovorila na svoj, iskren i direktan nain: Moj dobri doktore, vi ste taj koji de
umrijeti: ja nedu umrijeti od ove bolesti jer sv. Rita de mi izmoliti ozdravljenje.
Pozvana na patnju za naknadu grijeha ovjeanstva
Na putu kudi, Elena je stala u crkvi posvedenoj sv. Riti kako bi molila za ozdravljenje. U svoju je
biljenicu napisala da je vidjela mnotvo malih svjetlucavih plamenova oko kipa i rekla je to i roaku
koji je bio s njom, no on nije vidio nita. Tada joj se u snu ukazala sv. Rita i rekla joj da eli da se odri
duhovna vjeba u Montaltu kako bi se ponovno narod zapalio vjerom. Elena je zapoela trodnevnicu i
sv. Rita joj je rekla da izmoli jo jednu i da de tada biti izlijeena, ali da de bol u ramenu ostati kako bi
prinosila zadovoljtinu u patnji za grijehe svijeta. Elenin je duhovnik paljivo pratio i dokumentirao
sve ovo.
Isus joj se pojavio uskoro sa porukom: Ti de trpjeti, ali ne boj se. Nede biti simbol bolesti nego
simbol milosti. Dozvolit du da okusi Moju veliku alost i u petak de biti sjedinjena sa Mnom. U to
vrijeme mnogo je ljudi ved prialo o Eleni. Uskoro de se dogoditi dogaaj koji de Elenu uiniti
poznatom na daleko, i ponavljat de se svake godine do njene smrti.
Elena prima Trnovu Krunu i Stigme
Na prvi petak u mjesecu oujku oko 3 sata popodne, Elena je leala u krevetu zbog strane boli u
ramenu. Tada joj se ukazao Isus u bijeloj odjedi sa Trnovom Krunom na glavi. Nakon to je ona
pristala, Gospodin je skinuo svoju krunu od trnja sa glave te ju stavio na njenu glavu. Krv joj je poela
tedi niz lice. Gospodin joj je rekao da eli da trpi za obradenje grjenika i za mnoge grijehe protiv
istode i da bude rtva kako bi udovoljila Boanskoj Pravdi. Obiteljska pomodnica Rosaria jednog je
dana iz Elenine sobe ula jauk i po ulasku u sobu vidjela ju je prekrivenu krvlju te je pomislila da je
netko Elenu ubio. Pozvala je obitelj, a oni su pozvali lijenike i svedenike. Lijenici nikako nisu mogli
zaustaviti obilno krvarenje, a nakon tri sata, krvarenje se samo iznenada zaustavilo. Svi su bili
potreseni. Sljededi petak lijenik je doao opet i svjedoio opet istom dogaaju. Njen joj je duhovnik
uzeo raspelo i zabranio joj da neko vrijeme ita ikakve knjige o Muci Isusovoj, jer je pomislio da je
moda kriv njen veliki vjerski zanost, no ista se stvar opet ponavljala. asna Majka joj je dola u posjet
te sa istim rupidem obrisala krv sa lica te, misledi da je zaraena, namjeravala poslati uzorak na

ispitivanje. No, po dolasku lijeniku ustanovila je da je rupid sada potpuno ist. Na to se udo lijenik
obratio i krstio.

Isus je uinio i svoje druge rane vidljivima na njenom tijelu. Elena je tako postala patnica puna krvavih
svetih rana i na jedan od petaka, Isus joj je rekao: Ti mora biti poput mene, jer ti de biti rtva za
mnoge grjenike i mora udovoljiti Pravdi Moga Oca za njihovo spasenje. Oko pet sati Isus ju je
pozdravio: Mije dijete, pogledaj koliko Ja patim. Prolio sam svu svoju Krv za svijet, a ipak sve ide u
propast. Nitko ne obrada panju na nebrojene zloine svijeta. Gledaj kako gorko patim za nepravde i
prijezir od toliko mnogo zlih i nemoralnih ljudi. Elena je odgovorila: A to ja mogu uiniti, moj Isuse?
Nitko mi nede vjerovati osim ako se ne pokae. Isus joj ree: Ima toliko mnogo grjenika ija je
tvrdoglavost glavni uzrok mojoj Pravdi. Ali, dijete moje, nemoj biti obeshrabrena, jer de Me opet
vidjeti oko jedan sat, i reci svom duhovniku da du mu dati znak oko 2 sata u petak. Tada je nestao.
Njen se duhovnik tada uistinu uvjerio da je ovaj mistini fenomen uistinu od Gospodina, kako demo
vidjeti.
Sljededeg petka, a bio je to Veliki petak, uz sve rane, na rukama i nogama, otvorila joj se i rana na
boku. Dok je ispred balkona Elenine sobe prolazila Procesija, ona se ustala i stala da promatra, to je
vidio i njen ispovjednik te prepoznao u tome znak od Gospodina. Kad je kip Isusa noen tono ispod
njenog balkona, Elena je opet pala u nesvijest, a krvave su suze tekle iz njenih oiju. No, sve te
izvanredne patnje nisu je sprijeile u dunostima kao novu osnivaicu i asnu Majku nove vjerske
zajednice. Nitko nije smjeo posjedivati je na Veliki Petak da bi iz znatielje moda promatrao njenu
agoniju. No, ved u Veliku subotu ona bi nastavljala sa svojim obavezama kao da se nita dan prije nije
dogaalo.
Uz sve tjelesne patnje koje je podnosila, bila je i poniavana od ljudi koji su je esto ismijavali
nazivajudi ju sestrom koja znoji krv. Nekoliko je puta Elena prorokovala da de biti izlijeena od
bolne rane na ramenu. Rekla je svom duhovniku: Isus mi se prikazao i rekao Moja draga kderi, eli
li ozdraviti ili nastaviti trpjeti? Odgovorila sam: Moj Isuse, osjedam se tako dobro trpedi sa Tobom.
Ali Ti napravi kako eli. - Isus mi je odgovorio Ti de se oporaviti, ali elim da zna da du svakog
petka dati da bude u tuzi, tako da ostane blie Meni. Tada je nestao.
Jednog su joj dana iz rane na ramenu iglama vadili crve. Izdrala je sa velikim povjerenjem u sv. Ritu
za koju je bila vrsto uvjerena da de joj izmoliti ozdravljenje. No, nitko nije dijelio njenu vjeru, jer
patila je ved pune tri godine. Te joj je nodi sv. Rita u snu rekla da de sljededeg dana u 3 sata popodne
biti izlijeena. Sljededeg je dana Elena bila vrlo slaba, tako da su joj morali pomagati da sjedne na
kau pred kipom sv. Rite. Ljudi su zapoeli molitvu krunice oko kipa, a Elena se molila. Iznenada je
poela vikati: Izlijeena sam! Izlijeena sam! Ljudi su bili zbunjeni i s nevjericom ju gledali, no tada
je Elena pokazala svima svoje rame koje vie nije bilo u ranama, nego iscijeljeno. Na mjestu rane

mogao se vidjeti samo oiljak. Sv. Rita joj je i obedala da de biti izlijeena, ali da de bol i dalje osjedati
da trpi za spas dua.
Osnivaica
Sa enom koja joj se obratila za savjet, Gigiom, Elena je naumila baviti se dobrotvorim radom. U
pronalasku kude pomogao je zagovor Svete Terezije od Djeteta Isusa. Elena i Gigia preselile su se u
kudu i poele sa svojim radom pomaganja djeci, pouavanjem u vjeri, a ak su odlazile u
protestantske crkve i navijetale, te su imale velikog uspjeha. Ljudi su se obradali i krstili u Katoliko
Crkvi. No, s vremenom njihova je glavna preokupacija postala da vode brigu o sirotoj, naputenoj
djeci, i to uglavnom djevojicama. Sav je njihov rad blagoslovio i podrao i sam Nadbiskup. Nije
poznato gdje se tono zaredila Elena, ali od tog vremena postala je poznata pod imenom sestra
Elena, a njihova je zajednica nazvana Svjetovni red sestara Muke Gospodnje. Broj je siroida
porastao na 26 i uskoro su u kudu ule jo dvije sestre kako bi pomagale. Jedna je lijenica prijavila
zajednicu, no, po pregledu nadlenih, sve je bilo u redu i optube su bile neutemeljene.

Dogodilo se jednom da nisu imali nita hrane u kudi, a takoer ni novca. Sestra Angela je rekla sestri
Eleni da nemaju nita za jesti ni pripraviti ruak, a Elena je odgovorila da ne smiju sumnjati u Boju
Providnost i da de On sve srediti. Otile su na Misu, a sestra Elena se molila itajudi iz svog starog
molitvenika. Na stranici koju je otvorila, na molitvi koju uvijek moli, nala je novanicu od 50 lira.
Odmah je pomislila da je to Boje udo, no, kako bi otklonila sumnju da je novac zaboravljen ili
izgubljen od nekoga, zamolila je Boga da opet uini isto udo kako bi znala da ne uzima tui novac.
Kasnije toga dana, sestra Tereza je na istom mjestu pronala jo jednu novanicu od 50 lira.
Obavijestile su duhovnika. Sam otac Benjamin Mazza htio je te novce sauvati u zajednici, te je dao
jednu novanicu od 100 lira, a one se dvije od 50 i danas uvaju.
Tajne otkrivene Eleni
1940. Gospodin je Eleni otkrio tajnu te joj poruio da pie Benitu Mussoliniu da se ne pridrui Hitleru
u 2. svjetskom ratu, inae de Italija doivjeti straan poraz, a Mussolini de biti kanjen od Boanske
Pravde. On je ignorirao upozorenje i sve to je proreeno se na kraju i obistinilo. Italija je bila u
stranim nevoljama, a ona, sestre i djevojice su se preselile u njen rodni grad, Montalto Uffugo. Nisu
ivjele u obilju, ali Bog je uvijek providio za najbitnije. Jednog je dana prelazila cestu dredi za ruku
jednu od djevojica, kada je iznenada naletio autobus. Ona je gledala kako da spasi djevojicu i

zavrila je teko ozlijeena. Bila je u krevetu, u nemogudnosti da jede, da ide na Misu, stoga se
priedivala u svojoj sobici, a ondje bi se nekada sluila i Misa. Ipak je i dalje iz kreveta vodila cijelu
kudu, dajudi upute sestrama.
Posjet dua iz istilita
Elena se povjerila svom duhovniku da je imala posjete vjernih umrlih dua iz njene kude. Jednom su
se vrata njene sobice tako nasilno otvorila, da su svi u kudi to uli. Dotrali su Eleni, a ona je
napomenula da je to bio samo otac P.D. koji je doao zahvaliti zajednici za arke molitve koje su
izrekli za njega.
Kako je u njenoj sobi bilo vlano i hladno, na zidu je bila perploa i jedna tkanina, malo pokraj nje.
Na Veliki petak za vrijeme krvarenja od Trnove Krune, krv je poprskala i plou. Nakon toga, tijekom
molitve poela je tedi krv ondje te je poprskala i platno. Svi su se iznenadili kada su na platnu vidjeli
jasno oblike kria, krune i srca. Krv je i dalje nastavljala tedi iako je Elena sve oprala sedam puta. Na
kraju se pokazalo Lice Isusovo na platnu, krvavo, u Muci, krv Mu je tekla iz oiju. Platno je predano na
istraivanje te je utvreno da je krv ljudska i nikakvog objanjenja za ovaj fenomen nema ni do danas,
a krvarenje se nastavilo sve do Elenine smrti, posebno na dane velikih svetkovina.
Poruke Blaene Djevice Marije
Duhovnici Elene su se pitali zato je tako mnogo krvi prisutno u njenoj patnji. Ona je sama osjedala da
je krv trebala pokazati arku potrebu za naknadom za grijehe i povezala ih je sa tekim porukama
koje je dobivala. Majka Boja joj je rekla: Ljudi vrijeaju Boga previe. Kada bih ti pokazala grijehe
koji se poine samo u jednom danu, umrla bi od tuge. To su teki grijesi. Svijet je potpuno uznemiren
jer je u gorem stanju nego u vrijeme potopa Kazna, kao sjena crnog oblaka, sada se krede preko
ovjeanstva: samo moja mod, kao Majke Boje, sprjeava poetak oluje. Sve visi na tankoj niti. Kada
nit pukne, Boanska Pravda de navaliti na svijet i izvriti svoj naum idenja. Svi de narodi biti kanjeni
jer grijesi, kao blatna rijeka, sada prekrivaju cijelu zemlju.
Sile zla se spremaju udariti bijesno na svaki kutak zemlje. Tragini su dogaaji za oekivati u
bududnosti. Neko vrijeme, na mnogo naina, upozoravala sam svijet. Vladari naroda zapravo
razumiju te opasnosti, ali odbijaju obznaniti da je neophodno da svi ljudi ive istinski krdanski ivot
da sprijee kaznu Vrijeme nije daleko kada de cijeli svijet biti jako uznemiren. Mnogo krvi pravednika
i nevinih, a takoer i svetih svedenika de biti proliveno. Crkva de propatiti puno i mrnja de biti
ogromna.
Italija de biti poniena i proidena u svojoj krvi. Propatit de zbog mnotva grijeha poinjenih od ovog
povlatenog naroda u mjestu prebivanja namjesnika Krista.
Ne moe zamisliti to de se dogoditi. Velika de revolucija izbiti i ulice de biti natopljene krvlju. Papina
muka ovom prilikom moe se usporediti sa agonijom koja de skratiti njegovo hodoade na ovoj
zemlji. Njegov sljedbenik de upravljati brodom tijekom oluje. Ali kazna zlih nede biti polagana. To de
biti jedan neopisivo straan dan. Zemlja de se tako snano tresti da de se svo ovjeanstvo
prestraiti
Kada je u oima Gospodina poslanje Elenino bilo ispunjeno, On ju je pozvao k Sebi. 19 lipnja 1961. u
zoru je umrla. ivjela je u potpunom predanju Bogu, djetinja i iskrena, neiskvarena i jednostavna.
Svoju je krunicu drala je uvijek omotanu oko zapeda da ju moe moliti u svakom trenutku. Uvijek je
crkvu ispunjavala svjeim cvijedem. Jedina stvar koja joj se gadila je zlo grijeha protiv kojega se
neumorno borila. Imala je majinsko suosjedanje prema grjenicima i za njihovo spasenje i nikada nije
tedjela ni suza, ni boli ni molitava za njih. U njezinoj su se kudi ak i tijekom najteih poslova uvijek

ule molitve. Svaki je dan jela samo malo povrda i pila vodu, ali to ju nije sprjeavalo u njenim
svakodnevnim dunostima. Nita joj nije bilo teko, pogotovo za druge te je esto znala redi: Kako je
laka ova Trnova Kruna na mojoj glavi! Kako mala, o moj Boe, je ova muka u usporedbi sa Tvojom!
Blaena Elena Aiello, moli za nas!
POSJETITE nas: https://www.facebook.com/misticizam
izvor: http://www.mysticsofthechurch.com/
Aug. 26 2014
O oprostima
U srednjem vijeku primanje oprosta je bilo prilino ozloglaeno zbog obiaja klera da ih prodaju
vjernicima primajudi naknade za svoju osobnu korist. Na to nisu imali pravo i ta je praksa i
zaustavljena. 1567. Papa Pio V. ukinuo je sve oproste koji ukljuuju naplatu bilo kakvim dobrima ili
novcem, dokazujudi kako je Crkva bila odluna da se tome stane na kraj.
to su zapravo oprosti? to se uistinu tu oprata, kada imamo sakrament Ispovijedi? Moglo bi se redi
da su potpuni ili djelomini oprosti zapravo oprosti privremenih kazni koje su grjenici duni nakon
to su im grijesi oproteni. I jedni i drugi su podjeljivani od Katolike Crkve koja ima ovlasti
primjenjivati zasluge Krista i svetaca na Nebu.

Odakle dolazi ova vlast? Pitamo se, ima li Papa mod za to? U Pismu, Krist je rekao Petru: Ti si Petar.
Na toj hridini sagradit du Crkvu svoju, i vrata paklena nede je nadvladati. Tebi du dati kljueve
kraljevstva nebeskoga. togod svee na zemlji, bit de svezano i na nebesima, i togod razrijei na
zemlji, bit de razrijeeno i na nebesima. (Mat 16,18 19) Prekrasna misao! Nekod su ljudi dobivali
prilikom Ispovijedi i pokoru za izvriti, no, tijekom godina, nasljednici Petrovi donijeli su dekrete o
molitvama i dobrim djelima koji mogu zamijeniti pokornike vjebe te su zapravo postavili time
temelje dijeljenju oprosta. Namjera Crkve u dijeljenu oprosta nije samo da grjenici okaju ili skrate
svoje privremene muke u istilitu, ved da potakne vjernike na davanje milostinje, pokajanje, na
vrenje pobonosti i na razna dobra djela koja bi na kraju dovela do jaanja vjere. Primanje i potom
prikazanje oprosta za mrtve je sjajan primjer milostinje.

Oprosti se ne mogu zadobiti sluajno, dakle, bez namjere da ih se dobije. Papa Pavao VI rekao je:
Oprosti se ne mogu zadobiti bez iskrenog obradenja i namjere sjedinjenja s Bogom. Da bi osoba
dobila oprost, mora biti katolik u stanju milosti, dakle bez tekih grijeha. Za djelomian oprost osoba
mora sa kajanjem u srcu obaviti molitve za koje se dobiva oprost. Uz pokajniko srce, osoba mora u
razdoblju najvie od 20 dana otidi na Ispovijed, primiti Svetu Priest i moliti na nakanu Svetog Oca
Pape ( Oe na, Zdravo Marijo, Vjerovanje ). Takoer, osoba mora biti slobodna od svake navezanosti
na grijehe, ukljuujudi i one lake.
Popis je odobrenih oprosta promijenjen 1968. Odreivanje broja dana ili godina oprosta koji su esto
navoeni uz molitve je ukinuto. Broj je molitvi oprosta takoer smanjen. Glavna je briga bila da se
veda vanost prida krdanskom nainu ivota, da vjernici njeguju duh molitve i pokore i raaju
kreposti, a ne samo ponavljaju odreene forumule kako bi zadobili oproste.
Dok se djelomini oprosti mogu dobivati vie puta na dan, potpuni oprost se moe zadobiti jednom
na dan. Iznimka je trenutak smrti. Mnogi su naini zadobivanja potpunog oprosta. Vrenje nekih
duhovnih vjebi, hodoadenje na neka mjesta, a ponekad su povezani sa odreenim svetkovinama ili
odreenim datumom. 150. godinjica ukazanja u Lurdu je takav primjer. Moljenje Ruarija, mnogih
drugih molitvi poput Aneo Gospodnji, Psalam 129, itd. su naini na koje se dobiva djelomini
oprost. Takoer, Krini Put, klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom od bar pola sata,
itanje Svetog Pisma od pola satasve su to naini dobivanja oprosta.
Dakle, da li je mogude za vjernike da u cijelosti izbjegnu istilite? Odgovor je DA, premda se ne treba
oslanjati samo na oproste. U knjizi Proitaj me ili poali oca Paula OSullivana mogu se pronadi
mnogi savjeti o vjerskom ivotu sa mnogim primjerima, primerice: iskorijeniti uzrok grijeha estim
pristupanjem svetim Sakramentima, slomiti loe navike poput ogovaranja, ini pokoru u obliku
malih mrtvljenja, biti nesebian i ljubazan prema svima, vjebati se u samodisciplini i pokori,
podnositi patnju strpljivo i mirno za Krista nudedi Mu svaku bol, tugu i razoaranje te s ljubavlju
prihvadati male dnevne smetnje, idi na Ispovijed esto, to ede idi na Misu i priedivati se te na taj
nain dobivati snagu da se bori protiv grijeha. Nakon Svete Priesti moe se izmoliti: Gospodine Boe
moj, ved sada spremna i draga srca primam iz Tvoje ruke svaku vrstu smrti, koja se Tebi svidi da mi je
poalje i to sa svim njezinim bolima, mukama i tjeskobama! Dobrobiti oprosta mogu se prikazati i
da svete due u istilitu bre dou u Raj. Treba napomenuti da oni koju zduno mole i rade kako bi
pomogle duama u istilitu mogu tako i sami izbjedi istilite. Sveti je Jakov rekao: Onaj tko spasi
jednu duu, spaava i svoju vlastitu te zadovoljava za mnotvo grijeha.
Primila sam mnogo velikih milosti posredovanjem svetaca, ali jo i vedih posredovanjem svetih
dua iz istilita. Sv. Katarina Bolonjska
POSJETITE nas: https://www.facebook.com/misticizam
izvor: http://www.mysticsofthechurch.com/
Aug. 23 2014
Dar itanja srca Padre Pia
O jednom od najvedih mistika 20. stoljeda, Padre Piu, ved je objavljeno nekoliko lanaka na stranici.

Jedan od mnogih darova koje je taj dragi nam svetac posjedovao je i neobian dar itanja srca,
posebno tijekom Ispovijedi. Zbog tog posebnog dara bio je izvanredan ispovjedaoc te je ispovijedajudi
nekada znao provesti i 18 sati na dan.
Jedan je mladid sa sjevera Italije prolazio kroz svojevrsnu krizu vjere, te je jednom prilikom
razgovarao sa jednim od svedenika iz samostana Padre Pia, ocem Marianom Paladinom. Mladid mu
se povjerio i ispriao sve o svojim sumnjama i duhovnim previranjima. Otac ga je ohrabrio da doe u
San Giovanni Rotondo da razgovara i sa Padre Piom. Mladid je prihvatio te otiao na Ispovijed Padre
Piu. im je uao u ispovjedaonu, nije uspio izustiti ni rije, a Padre Pio mu je rekao: Odgovori sa da ili
ne na ova pitanje koje du ti postaviti. Otac je zapoeo sa najnevjerojatnijim ispitom savjesti ispitujudi
mladida o pojedinim grijesima: Jesi li uinio? Ako je mladid htio odgovoriti sa nekim drugim
odgovorom, Padre Pio bi ga podsjetio da odgovara sa da ili ne. Mladid se udio kako je ovaj svedenik
mogao znati sve njegove najosobnije misli i djela. Na kraju mu je Padre Pio rekao: Sine moj, sa svim
ovim stranim grijesima, ja ti ne mogu dati odrjeenje. Mladid je otiao, jako rastuen zbog svojih
grijeha, te je plakao gorko sljededa tri dana. Dan poslije, nakon Svete Mise, svetac je proao pored
mladida, a njega je zapuhnuo ugodan miris, poput buketa cvijeda. Nije znao zato, ali primjetivi da se
Padre Pio obrijao pomislio je da je vjerojatno bio kod brijaa koji ga je namirisao. Kasnije je tek
saznao da je taj prekrasni cvjetni miris koji je osjetio zapravo izvirao iz stigmi Padre Pia. Kad je doao
u svoju hotelsku sobu, sjeo je i razmiljao, ali u jednom trenu ugledao je na zidu fotografiju Padre Pia.
Pogled mu je bio tako stvaran i kao da je gledao ravno u mladida te se osjedao primoran zatvoriti oi.
Kad je ponovno otvorio oi, fotografije na zidu vie nije bilo. Pitao je u hotelu: Gdje je fotografija
koja je stajala na zidu ondje? Odgovorili su mu da nikakve fotografije tamo nikada nije ni bilo. Mladid
je shvatio da je Padre Pio bio uz njega u tekom trenutku njegova ivota te je naposlijetku otiao kudi
u miru. Nakon razdoblja razmatranja vratio se ponovno u San Giovanni Rotondo. Vratio se na
Ispovijed kod Padre Pia te iznenada osjetio poziv koji je prigrlio postao je svedenik. (Priu je ispriao
sam mladid, sada svedenik, u prosincu 1999. ali je iz poniznosti zamolio da ostane anoniman.)

Jedna je mlada ena volontirala sortirajudi stvari koje su bile donirane u dobrotvorne ustanove.
Jednog je jutra vidjela lijepi komad tkanine meu tim stvarima, a kako je bila poprilino siromana,
odluila je uzeti ga i napraviti si haljinu. Uskoro je otila na Ispovijed kod Padre Pia. Odmah na
poetku rekao joj je: Ima prljave ruke! Nije razumjela na to je mislio pa je rekla: Ali oe, oprala
sam ih! Otac je odgovorio: A to sa tkaninom koju si zadrala za sebe? Mlada se ena iznenadila i
pitala se kako je on mogao znati za to. Odgovorila mu je: Ali oe, to je bilo od stvari koje su donirane
za siromahe, a ja sam siromana! Padre Pio je rekao: Da, ali trebala si pitati.

Gospoa Maria Mansi pria o tome to se dogodilo njenoj majci na Ispovijedi kod Padre Pia: Jednog
je dana moja majka morala idi iz Bielle u svoj rodni grad Gioia del Colle, pa je odluila posjetiti i San
Giovanni Rotondo kako bi razgovarala sa Padre Piom. Dola je kod njega na ispovijed te mu je rekla
da je propustila Misu prole nedjelje, ali se odmah pokuala i pravdati rekavi da je bio pravi
pljusak. Padre Pio, dobivi spoznanje od Duha Svetoga, odmah joj je odgovorio: Da, jako je padala
kia, ali jako je padala i kad ste krenuli na svoje putovanje, pa vas to tada nije sprijeilo!
Sveti Padre Pio, moli za nas!
POSJETITE nas: https://www.facebook.com/misticizam
izvor: http://www.mysticsofthechurch.com/
ilustracija: Pinterest
Aug. 21 2014
O lanim prorocima i vukovima u janjedem krznu - Marija od Boanskog Milosra
Poruke Marije od Boanskog Milosra Istina ili prijevara?
Izjava Nadbiskupije Dublina o navodnoj vidjelici Mariji od Boanskog Milosra
Nadbiskup Diarmuid Martin izjavljuje da poruke i navodne vizije nemaju Crkveno odobrenje i
mnogi od tekstova su opreni nauku Katolike Crkve.
Te poruke ne bi trebale biti reklamirane ili koritene unutar zajednice Katolike Crkve.
16. travanj 2014.
Slubena izjava Nadbiskupa moe se vidjeti na slubenoj stranici:
http://www.dublindiocese.ie/content/statement-maria-divine-mercy

U studenome 2013. identitet ved poznate navodne vidjelice Marije od Boanskog Milosra (autorice
Knjige istine) je konano otkriven zahvaljujudi sjajnom istraiteljskom uspjehu nekoliko blogera,
posebno blogera koji se naziva Saseen i Ron Contea.
Od studenoga 2013. mnogi su drugi blogeri napravili odlian pomak u otkrivanju brojnih injenica u
vezi Marije od Boanskog Milosra (poznate i kao Mary Carberry). Dovoljno je redi da otkrivene
injenice o dotinoj gospoi Mary McGovern-Carberry, 58-godinjakinji iz Dublina, ozbiljno bacaju
sjenu sumnje na navodne nebeske poruke objavljenje na njenoj internetskoj stranici.

slika: Mary McGovern-Carberry


Brojna pogrena predvianja Marije od Boanskog Milosra

Jer de ustati lani Kristi i lani proroci i init de velike znake i udesa, da zavedu, ako je mogude, i
izabrane. (Mat 24,24)
Danas imamo mnogo navodnih proroka koji tvrde da su poslani od Boga da vode izabrane ili da im
objavljuju istine, ali Pismo nas upozorava da se sam sotona pretvara u anela svijetla (2. Kor
11,14) Moramo znati da SAMO Crkva moe razaznati i potvrditi prima li takav prorok prave poruke
Nebeske. Isus nam je rekao da sluamo Njega ako sluamo Crkvu. Ako ne sluamo Crkvu, preziremo i
Njega, i onoga koji Ga je poslao, to jest Oca i Sina (Lk 16), a i sv. Ivan sam govori: Mi smo od Boga.
Tko poznaje Boga, slua nas; tko nije od Boga, ne slua nas. Po ovom poznajemo Duha istine i duha
zablude. (1. Ivanova 4,6)
Lana proroanstva o Papi
Crkva je zaraena iznutra od neprijatelja Bojih. Oni dvadeset ih je koji kontroliraju iznutra su
stvorili najvedu prijevaru. Izabrali su ovjeka, ne Bojega ovjeka, a Sveti je Otac, pravi Petrov
nasljednik, je paljivo uklonjen. (Marija od Boanskog Milosra)
Marija od Boanskog Milosra eli da vjerujemo da Papa Benedikt XVI. nije imao prava glasa i da nije
abdicirao svojom voljom! On je zatvorenik koji je paljivo uklonjen! Zar je lagao kad je rekao
vjernicima: I dalje du vam biti blizu u molitvama, posebno sljededih nekoliko dana, kako bi ste
potpuno prihvatili Duha Svetoga pri odabiru novoga pape. Nastavio je: Neka vam Bog pokae to
On eli. Meu vama je bududi papa, kome ved danas ja objavljujem bezuvjetno potovanje i
poslunost.
Papa Franjo lani prorok?
19. kolovoza 2012. odnosno 7 mjeseci prije imenovanja Pape Franje (13 oujak 2013.) dola je
zapanjujuda poruka od Marije od Boanskog Milosra: lani prorok se priprema i ved je prisutan u
Vatikanu. Ali skriva svoje pravo lice jako paljivo. Svakako znamo da argentinki kardinal Bergoglio
siguno nije bio prisutan u Vatikanu. To je potpuno krivo proroanstvo. Marija od Boanskog Milosra
(ili duh koji joj daje poruke) je mislila da de netko iz Vatikana biti izabran. Oni, Moja kderi, su
poslani da pripreme Boju djecu da prihvate sljededeg papu, koji dolazi nakon Mog voljenog Pape
Benedikta. Ovaj papa moe biti odabran od lanova Katolike Crkve, ali on de biti lani prorok. Oni koji
su ga odabrali su vukovi u ovjem krznu i lanovi su tajnog Masonskog drutva koje vodi Sotona. (
Marija od Boanskog Milosra, 12. travnja 2012.)
Dakle, prema ovoj poruci, ne samo da je Papa Franjo lani prorok, nego su i svi kardinali koji su ga
odabrali lanovi tajnog Masonskog drutva koje vodi Sotona.
Papa Benedikt de propatiti puno Onda de glava moje Crkve biti zamijenjena sa glavom zmije. (Isus
Mariji od Boanskog Milosra, 13. studenoga 2012.) Ova poruka nesumnjivo govori da de sljedbenik
Pape Benedikta biti glava zmije. Mnogi sljedbenici Marije od Boanskog Milosra postali su
zabrinuti porukama da je Papa Franjo lani prorok pratedi tako svaki njegov pokret samo da bi
dokazali da je on uistinu lani prorok. Vrlo uznemirujuda poruka stigla je od nje 5 mjeseci nakon
imenovanja Pape Franje: Moe biti samo jedna glava Crkve na Zemlji, ovlatena od moga Sina, koji
mora ostati papom do svoje smrti. Svatko drugi tko tvrdi da sjedi na Petrovoj Stolici, je varalica. Ta
prevara ima jednu svrhu,odvesti due Luciferu i malo je vremena za takve due injenica jest da se
Sveti Otac smije povudi ako osjeda potrebu i kroz povijest Crkve bilo je nekoliko njih koji su abdicirali
iz raznih razloga, a neki su bili razrjeeni. U Zakoniku Kanonskog Prava takoer stoji: Ako se dogodi
da Rimski pontif abdicira, valjano je da to uini slobodno i da to bude javno objavljeno (Kanon 322,
br.2) Dio poruke koji tvrdi da je jedna glava Crkve koja ostaje Papa do svoje smrti potpuno je u

suprotnosti sa slubenim kanonom Katolike Crkve. Takoer bi to znailo da je na dananji Papa


Franjo varalica, a isto tako i svi prije njega koji su doli na mjesto onoga koji je abdicirao - varalice. U
drugoj je poruci javila da de tijekom 2014. godine Papu Benedikta pokuati ubiti i optuiti ga za
neto to nije uinio.
Mnotvo je drugih poruka stiglo od ove vidjelice:
Kazna de sada pasti na svijet. (4. travnja 2011.)
Proroanstva iz Garabandala sada de postati stvarnost. Pripremite se sada za ovaj dogaaj jer imate
samo nekoliko mjeseci. (31. svibnja 2011.)
Kada su njeni sljedbenici poeli ispitivati o tom proroanstvu o nekoliko mjeseci, kako se nita nije
dogodilo u tom razdoblju, ona je dola sa novom porukom: Ako ja kaem mjeseci to moe znaiti
bilo kada u roku od godinu dana. (1. srpnja 2011.)
Vi ste sada, Moja djeco, usred onoga to zovem NevoljomDrugi dio, Velika Nevolja zapoet de prije
kraja 2012. (20. srpnja 2011.)
Troje de svjetskih voa biti pogubljeno kratko jedan iza drugogaDvoje iz Arapskog svijeta i jedan iz
Europe. ( 17. veljae 2011.) Marija od Boanskog Milosra tvrdi da je ubojstvo Muamera Gaddafija
ispunilo proroanstvo ali to je jedno od ubojstava, 20. listopada 2011. Proroanstvo kae troje,
jedno za drugim?
Za zakljuak, prenosimo to Sveto Pismo govori o ovakvima: Onda znaj: Ako se ono, to prorok
govori u ime moje, ne zbude i ne ispuni, to je rije, koje nije rekao Gospod. Drsko ju je izgovorio
prorok. Nita ga se ne boj! (Pnz 18,22)
POSJETITE nas: https://www.facebook.com/misticizam
izvori: http://www.mysticsofthechurch.com/
http://www.dublindiocese.ie/content/statement-maria-divine-mercy
ilustracije i fotografija: Google
Aug. 18 2014
Bitka za due sveci i mistiari protiv demona

I da se ne bih prekomjerno ponio zbog veliine otkrivenja, dade mi se trn u tijelo, aneo sotonin, da
me bije, da se ne ponosim. Sv. Pavao u 2. poslanici Korindanima (12,7)
Najede je poslanje mistiara da budu due patnice ili rtve da trpe u jedinstvu sa Kristom za
obradenje dua. To je zapravo jedna duhovna bitka izmeu Isusa i demona, gdje dua patnica
predstavlja bojno polje, a ulog je obradenje i spasenje mnogih dua koje su u tom trenutku u
rukama avla.
Protiv vedine nas, avao i njegovi demoni radije vode tihi, skriveni rat, prvenstveno to u toj metodi
imaju najvie anse da nas prevare i iskuavaju, jer kad bi smo tjelesnim oima vidjeli demona u
njegovim pokuajima da nas iskuava i navede na grijeh, bili bi smo apsolutno prestraeni njegovom

uasnom pojavom i zapravo bi smo bili jai u svojim odlukama da ne grijeimo i ne inimo zlo. Tako je
vedina nas u svakodnevnom ivotu podreena nevienim napastima i napadima od zlih duhova ali
u ivotima odreenih mistika, Bog dopusti zlodudnim duhovima da otvoreno ratuju.
Kad se radi o mistiarima i svecima, puno je toga vie na kocki od jedne due, jer se radi o duama
patnicama koje kroz svoje sjedinjenje sa Isusom na Kriu zapravo grabe i otimaju mnogo dua iz
avlovih ruku. Due patnice doekuju avla sa odlunim otporom, te zbog velikih izgleda da po
njihovom sjedinjenju sa Isusom avao izgubi mnogo dua, i zbog nemogudnosti da ih privoli na
grijehe, on im se najstranije osveduje, koristedi sve paklene modi i demonske napade u svim oblicima
sve u pokuaju da uini da dua patnica padne u oaj i izgubi svoje povjerenje i ljubav u Boga.
Ovaj otvoreni rat koji avao vodi protiv nekih dua je zapravo doputen od samoga Boga kako bi
pokazao svima postojanje demona i Pakla, kojih postojanje mnogi danas naalost nijeu. avao i
demoni su vrlo stvarni i u svojim odnosima prema Bojim svecima pokazuju se u svojoj najopakijoj
prirodi, u nadi otimanja od Krista dua koje On voli i za koje je platio tako visoku cijenu prolijevajudi
svoju Predragocjenu Krv.
U sluaju Gemme Galgani, avao se pojavljivao u obliku stranog majmunolikog ovjeka ili crnog psa,
te bi ju zgrabio za kosu i izvukao iz kreveta na pod, upajudi cijele pramenove kose pritom. Tukao bi ju
nemilosrdno, a izmeu svih ostalih ozljeda jednom joj je i iaio rame. Strano je proklinjao Boga i
vikao na nju: Rat! Rat protiv tebe i tvog duhovnika! Jedan od razloga zato Bog ovo dozvoljava je i
da se uasavamo tekih grijeha.
Demon odvlai sestru Josefu Menendez u Pakao
avao de marljivo raditi kako bi vas naveo na pad, ali Moja milost je veda od njegove paklene zlode.
Isus sestri Josefi Menenedes, 6. travnja 1921.
Sestru Josefu avao je esto napadao u obliku zastraujudeg crnog psa, crne zmije ili sjenolikog
ovjeka (proitajte ivotopis ove sestre ved objavljen na ovo stranici). 4. prosinca 1921. Josefa je bila
nasilno izvuena iz svog kreveta i baena na tlo i zatim premladena demonskim udarcima i prisiljena
sluati gnusna svetogra protiv naeg Gospodina i Gospe. Duge je sate tako provela, a muenje se
nastavilo i sljedede dvije nodi. 6. prosinca napisala je: Kad nisam mogla podnijeti vie, kleknula sam
pokraj kreveta, nastojedi zaboraviti horor i zlodudni glas koji vrijea naeg Gospodina i Djevicu.
Iznenada sam ula krgutanje zubi i bijesnu viku. Odjednom su nestali, a ispred mene je stajala naa
Gospa, sva ljupka: Ne boj se, kderi; ja sam ovdje. Rekla sam joj kako sam prestaena od avla i kako
sam propatila mnogo. On te moe muiti, ali on nema mod da ti naudi. Njegov je bijes ogroman zbog
dua koje mu bjeedue tako velike vrijednostiKad bi samo znala vrijednost jedne due! Demoni
su eljeli obeshrabriti ju i u njenom poslanju rtve i trpljenja za due i znala bi ih uti kako govore: Bit
de jedna od nas!Izmorit demo te!Savladat demo te!Ne putaj ju; straari da ju mui kako god
zna!Ne smije nam pobjedi!Moramo ju navesti u oaj!
U ivotu Josefe se dogodilo ak i neto vrlo rijetko i meu samim svecima Bog je avlu dozvolio da
ju odvue dolje u Pakao. Ondje je provela duge sate, ponekad i cijelu nod u neizrecivim agonijama.
Iako je bila odvuena dolje u jamu bez dna vie od stotinu puta, svaki puta joj se inio kao prvi i kao
da traje nebrojeno vjekova. Pretrpjela je sve paklene muke, osim jedne mrnju prema Bogu.
Najbolnija su joj muenja bila sluati strane ispovijedi prokletih dua, njihov pla mrnje, boli i oaja.
Pred oima drugih u samostanu, Josefa bi nestajala, a potom se pojavljivala nakon nekog vremena u
potkrovlju, ispod tekog namjetaja U prisutnosti drugih je bila opeena, bez da su ita mogli vidjeti,
odjeda je na njoj gorila, a na njenom tijelu su bile opekline koje su dugo ostajale. Sa oiljcima od tih
napada otila je i u grob. avao joj je nametao misli oaja, bogohuljenja i svetogra, zla iskuenja

koja su trajala danima i nodima, tijekom kojih se Bog skrio od Josefe, te se zbunjena, osjedala
naputenom i preputenom na milost i nemilost neasnih paklenih muitelja.
U nodi 16. oujka malo prije 10 sati, postala sam svjesna, kao i prethodnih dana, udnih zvukova
plaa i lanaca. Brzo sam se ustala i obukla i kleknula pokraj kreveta. Galama je bila sve
glasnijaiznenada sam ispred sebe ugledala avla. Svei joj ruke i noge ula sam glas. Odmah
sam izgubila iz vida gdje se nalazim, osjedala sam da sam svezana i vuena. Drugi je glas rekao: Nije
dobro vezati joj stopala; srce je to to treba svezati. Ono ne pripada meni. odgovorio je avao.
Tada sam vuena po vrlo mranom i dugom prolazu, sve je sa strana odzvanjalo od plaa. Na
suprotnim stranama zidova ovog uskog puta, bile su nie iz kojih su izlazili dim, vrlo malo plamena
vatre i nepodnoljiv smrad. Iz tih su udubljenja dopirali bogohulni povici, posve neiste rijei. Neki su
proklinjali svoja tijela, neki svoje roditelje. Drugi su prigovarali sebi to su odbijali milosre i to nisu
izbjegavali ono to su i sami znali da je grjeno. Bila je to mjeavina zbunjenih vritanja bijesa i oaja.
Bila sam vuena kroz taj put, koji se inio beskrajan. Tada sam primila takav udarac koji me gotovo
prepolovio te me na silu ugurao u jednu od nia. Osjedala sam kao da sam pritiskana izmeu dvije
gorude daske i probadana iglama. Okolo mene due su bogohulile i proklinjale me. to mi je
uzrokovalo najvie patnjei sa ime niti jedna tortura ne moe biti usporeena, je muka moje due
zbog odvojenosti od Bogainilo mi se da sam provela duge godine u paklu, a zapravo je trajalo
samo 6 ili 7 sati Odjednom, bila sam nasilno izvuena iz nie i nala sam se na tamnom mjestu; tada
me demon udario, nestao i oslobodio me Kako da opiem svoje osjedaje kad sam shvatila da sam jo
uvijek iva ida mogu voljeti Boga!
Vidim jasno da sva patnja na zemlji nije nita u usporedbi sa uasom ne voljenja Boga, jer na tom
mjestu sve odie mrnjom i eu za proklinjanjem drugih dua.
avao protiv Padre Pia
Napasnik, uvijek na strai, vodi najnasilniji rat protiv dua koje se najvie trude izbjedi grijeh. Papa
Leon Veliki
Padre Pio jedan je od najpoznatijih svetaca danas skupa sa svojim udesnim djelovanjem, ali manje
su poznate demonske bitke koje je morao prolaziti da grabi due od avla. Provodio je sate svaki dan
ispovijedajudi grjenike, a avao je namjeravao naplatiti mu tolike due koje mu je otimao i dovodio
Isusu. Otac Joseph Martin koji je bio i bliski prijatelj Padre Pia zadnje tri godine njegova ivota pria
kako je jedne nodi avao tako pretukao Padre Pia da je pao na pod svoje sobe i ozbiljno ozlijedio
glavu. Jo i dan danas, jastuk uprljan od krvi moe se vidjeti u njegovoj sobi. Kad su ga upitali odakle
je sva krv na jastuku, on je rekao da je Blaena Djevica stavila njegovu glavu na jastuk i tjeila ga
tijekom nodi. Ali jo je mnogo puta Padre Pio iskusio sline napade, kako je i sam pisao svom
duhovniku: avao nede prihvatiti poraz. Pojavljivao se u skoro svakom obliku. Tijekom zadnjih
nekoliko dana posjedivao me sa nekim od svojih pratilaca naoruan sa toljagama i eljeznim
orujem Ne mogu opisati koliko me puta izbacio iz kreveta i vukao po sobi. Ali nema veze! Isus, naa
draga Majka, moj mali Aneo, sv. Josip i sv. Franjo gotovo su uvijek sa mnom
Imao sam vrlo teku nod preksinod; od oko 10 sati, kad sam bio u krevetu, do 5 sati u jutro, bijednik
me samo kontinuirano tukao. U pet ujutro, kad me bijednik napustio, moje cijelo tijelo je postalo tako
hladno da sam drhtao od glave do pete kao trska na vjetru. To je trajalo nekoliko sati. Pljuvao sam
krv
Sluaj to sam morao pretrpjeti prije nekoliko dana od tih neistih otpadnika. Nod je ved poodmakla
kada su zapoeli napadati sa paklenom bukom, i iako nisam nita vidio na poetku, znao sam tko radi
udne zvukove. Umjesto da se prestraim, pripremio sam se za bitku sa podrugljivim smjekom na

usnama. Onda su mi se pokazali u najodvratnijim oblicima i kako bi me naveli na neasno ponaanje


poeli su se pojavljivati u obliku dotjeranih ena, ali, hvala Nebesima, ozbiljno sam ih izgrdio kako i
zasluuju. Onda, kad su vidjeli da su svi njihovi pokuaji otili u dim, nagrnuli su na mene, bacili me na
tlo i nastavili me tudi, bacali jastuke, knjige i stolice po sobi, sa oajnim vriskovima i opscenim
jezikom.
Vidjeli smo do sada kako je Lucifer zastraujudi protivnik, posebno za due patnice koje su pozvane da
trpe za obradenje grjenika. avao je zapravo vrlo modan i treba ga shvatiti ozbiljno. I sam Padre Pio
govori o tome u svom pismu: Ne smijemo imati nikakve iluzije o neprijatelju koji je silno jak, ako se
ne mislimo predati. U svjetlu Boje objave dua razumije veliku opasnost u kojoj se nalazi, ako stalno
nije na oprezu.
avao se pojavljuje preruen u Isusa
Ne bi nas trebalo uditi da se demoni esto pokuaju pojavljivati kao Aneli, sveci, Blaena Djevica ili
ak kao i sam Isus, kako nas i sama Pisma upozoravaju da budemo na oprezu, tvrdedi da se sam
sotona pretvara u anela svjetla. (2. Korindanima 11,14)
Josefa Menendez u svom dnevniku pie: "U nodi 13. ili 14. sijenja 1922. avao je poeo jo jedno
muenje. Pokuao me prisiliti da napustim svoj poziv. U svom me bijesu ak pokuao uhvatiti u zamku
uzimajudi lik Isusa. Po naputku svoga duhovnika, pri sljededem posjetu nebeskih posjetioca,
molila je Blagoslovljen budi Bog (Laudes Divinae) i traila je da i oni ponavljau za njom. U svom
ponosu i mrnji prema Bogu demoni nisu mogli ponoviti niti jedan blagoslov. Jozefin je duhovnik
otkrio ovo modno oruje protiv avlovih zasjeda iz ivota svete Gemme Galgani, jer je ona ba kroz
molitvu tih blagoslova uspjela osujetiti avla koji joj je esto dolazio u raznim oblicima kako bi ju
prevario. Takoer se pojavljivao imitirajudi Isusa i blaenoj Alexandrini da Costi (proitajte lanak o
ovoj blaenici ved objavljen na ovoj stranici).
avao se pojavljuje kao svedenik
"Samo naprijed, moli se za sebe, ali ako bude molila za druge, platit de mi za to!" Lucifer svetoj
Gemmi Galgani
Ovoj se svetici Lucifer pojavljivao u obliju crnog psa, crne make nalik na panteru i kao aneo u
punom sjaju. ak ju je pokuao prevariti uzevi lik svedenika, njenog dragog ispovjednika, monsinjora
Giovannia Volpia, kojeg je znala gotovo itav ivot. Jedan je dan ekala na ispovijed, iznenadivi se
kad je vidjela da monsinjor Giovanni ved sjedi u ispovjedaoni, a nije ga vidjela da je proao pored nje.
Istovremeno se poela osjedati uznemireno u duhu, kao to se dogaalo kada su bili pristuni zli
duhovi. Ipak je ula i zapoela ispovijed. Glas i ponaanje su bili nalik ispovjedniku kojeg je znala tako
dugo, ali njegove rijei i savjeti nisu bili poboni te su bili popradeni neprimjerenim gestama. "Moj
Boe, to se dogodilo? uzviknula je. Ustala je i urno napustila ispovjedaonu, a ispovjednik je
nestao. Znala je da je to bio avao koji ju je na svoj grubi i avolski nain naumio zavesti, ili bar uiniti
da izgubi svo povjerenje u svedenika. I u ivotu svetog Dominika avao se pojavljivao kao jedan od
brade fratara i to zato da bi ga naveo da prekri utnju.
avao u obliju sveca
U svojim memoarima, benediktinac Guibert iz Nogenta pie o svom zemljaku koji je na svoju nesredu
imao odnose izvan braka. Nakon to se duboko pokajao za veliki grijeh koji je poinio, odluio je
hodoastiti u svetite svetog Jakova iz Galicije da trai njegov zagovor. Tijekom hodoada, iznenada
se pred njim pojavi sam sveti Jakov. Podsjetio ga je na uenje iz Pisma: Ako te desnica tvoja
sablanjava, odsijeci je i baci od sebe. Ta bolje je da ti propadne jedan od udova, nego da ti cijelo

tijelo ode u pakao (Mat 5,30) i tako namedudi ovjeku misao da treba odsjedi svoj ud kojim je
grijeio. On je to i uinio. Nakon to se malo oporavio od teke ozljede, svetac mu je sada rekao da
je sada nuno jo da si preree grkljan. ovjek je ved krenuo sa noem, ali se pojavila Blaena Djevica
Marija i rekla: Ne! Okrenula se prema svecu koji je ispustio bijesan vrisak i nestao.
Strana je muenja avao radio i blaenoj Alexandrini. 14. rujna 1934 pisala je svom duhovniku :
elite li znati to je ono crno lice iz pakla nedavno pokuavalo nametnuti u moju glavu? Evo to to
god napie bit de uzrok tvoje osudeI da de se, ako mu se ne pokorim, dogoditi najgore Bog ju je
tjeio u vizijama, ali Sotona je jo jae napadao: Izopdenje, tisudu izopdenja ako nastavi pisati svom
duhovniku! Ionako ved gori u Paklu! Obrati se, nesretnice jedna! Obrati se, jadna olupino! Zbog
naklonosti prema tebi priam s tobom ovako. Dolazim sada od tvog Krista koji mi je sam rekao da te
uzmem, jer te On vie ne moe spasiti. Uzrujala su Ga tvoja pisanja. avao je jo napominjao da joj
je beskorisno moliti, da nema vie spasenja za nju, da joj nitko ne moe pomodi i da de biti prokleta
(ostatak u lanku na ovoj stranici o ovoj blaenici).
Sveta Marijo, moli za nas!
POSJETITE nas: https://www.facebook.com/misticizam
izvor: http://www.mysticsofthechurch.com/
ilustracije: Google
Aug. 16 2014
Sveci koji su se borili protiv progona krdana
Poziv vojsci Nebeskih zagovornika u ovo vrijeme progonstva krdana u cijelom svijetu! Molite za
nas!
U znak potpore svim progonjenim krdanima u svijetu, posebno u Iraku, prisjetimo se ovih svetaca
koji su se suprotstavili prijetnji islamskih fundamentalista u prolosti.
1. Papa Pio V. i Catherine iz Cardone, karmelidanka
Bitka kod Lepanta, 7. listopada 1571. bila je odluujuda u zatiti krdanstva u Europi. Ova je pobjeda
udo po zagovoru Blaene Djevice Marije. Papa Pio V zatraio je da se moli Ruarij i po tome se
dogodila udesna pobjeda nad muslimanima. Malo je poznato da je Gospa Karmelska otkrila
skromnoj karmelidanki da lanovi krdanske vojske (Svete Lige) nisu zavrijedili pobijediti u bitci i
potaknula ju je da se sama ponudi kao rtva. asna sestra Catalina ( Catherine ) iz Cordone pola je u
pilju da bi molila i inila pokoru za pobjedu u bitci kod Lepanta.

2. Blaeni Marko iz Aviana i Papa Inocent XI.


Pobjeda u bitci kod Bea 1683. kada je krdanima prijetilo Otomansko Carstvo takoer je imala i
duhovnu potporu. 19. lipnja 1683. sestra Candida Colomba Falchinetti pisala je Papi Inocentu XI. kako
bi mu rekla o svom snu u kojemu joj je prekrasna ena rekla da nagovori Papu da zatrai molitvu 1000
krunica od fratara u crkvi Nae Gospe od Pobjede u Rimu, kako bi krdani pobijedili u ovoj bitci.
Blaeni Marko iz Aviana odigrao je kljunu ulogu kao savjetnik cara Leopolda i kao modni posrednik.
Ved je i bio poznat kao udotvorac, molio je i inio rtve i pokore za vojsku, takozvanu Svetu Ligu i
predvidio je njihovu pobjedu.
3. Sveti Antonio Primaldo i sveti muenici Otranta
Antonio Primaldo i njegovi prijatelji poznati kao Muenici Otranta, bili su stanovnici Otranta u junoj
Italiji. Njih 813 pobijeno je 14. kolovoza (danas godinjica!!!) 1480. od Otomana jer su odbijali obratiti
se na islam. Proglaeni su svetima od sadanjeg pape, Pape Franje, 12. svibnja 2013!

4. Sveta Camilla Battista da Verano i Biskup Luigi Padovese


Biskup Luigi Padovese je imenovan namjesnikom u Anatoliji 2005. Ubijen je u Iskendurunu u Turskoj,
2. lipnja 2010. Dokaz njegove brige za krdane na Bliskom Istoku i za dijalog izmeu vjera je sauvan u
pismu koje je poslao nekoliko mjeseci prije svoje smrti Siromanim Sestrama Svete Klare u Camerino,
u Italiju. Molio je za zagovor Svete Camille Battiste da Varano za Sinodu za Bliski Istok koja se odvijala
u isto vrijeme kao i kanonizacija svetice.
POSJETITE nas: https://www.facebook.com/misticizam
izvor: http://www.mysticsofthechurch.com/
Aug. 14 2014
Sestra Consolata Bertone - sestra u neprestanom inu ljubavi

Sestra Consolata Bertone je roena u Saluzzu, 6. travnja 1903. kao Pierina Bertone. Bila je kdi Pietra
Bertone i Giuseppine Nirino, koji su imali pekaru u Saluzzu, a kasnije su postali menaeri restorana u
Airascu. Pierina je bila druga od 6 kderi roenih u oevu drugom braku.
Nita u njenom ranom ivotu nije ukazivalo na to da de ova djevojka postati jedna od Isusovih
najvoljenijih dua patnica. ivjela je najobiniji ivot do jednog dana kada je imala 13 godina. urila je
u selo, kada je, iznenada, arka molitva poela gorjeti u njenom srcu: Moj Boe, ja Te volim! To je
bio poetak njenih izvanrednih iskustava darivanih od Gospodina.

8. prosinca 1916. na svetkovinu Bezgrenog Zaeda Marijina, Pierina je odluila posvetiti se odano
Blaenoj Djevici. Nakon primanja Prve Priesti, jasno je ula rijei: eli li biti Moja? Duboko ganuta,
kroz suze je odgovorila Isusu Da iako ni sama nije razumjela pitanje.
Kako su tjedni i mjeseci prolazili, Pierina je jasno osjedala da ju Bog zove u vjerski ivot. Istovremeno,
zapoelo je razdoblje duhovnih sumnji, suhode i iskuenja, koje je potrajalo nekoliko godina.
Gospodin je htio proistiti njenu duu prvo na taj nain prvo ju uvodedi u duhovnu pustinju kako
bi ju pripremio za njeno poslanje due patnice.
Tri neuspjela pokuaja ulaska u samostan
Tek je u 21. godini shvatila kamo ju Bog zove. Nakon tri neuspjela pokuaja da se zaredi u otvorenim
redovima, na poticaj svog ispovjednika, Don Accomassa, koji je bio nadahnut od Boga kao i svi iskreni
ispovjednici, ula je u samostan Siromanih sestara Sv. Klare ( red franjevaca kapucina ) u Turinu u
Italiji. 28. veljae 1930. bio je dan redovnikog oblaenja za Pierinu, od toga dana poznatu kao Sestra
Maria Consolata. Ime Consolata koje je Pierina ved kao mlada odabrala bilo je pokazatelj duhovnog
puta na koji je Isus zove, jer rije consolata u prijevodu bi znaila tjeitelj, a ona je uskoro postala
tjeiteljica Srca Isusa Krista. Na dan redovnikog oblaenja, primila je lokuciju (nutarnu objavu) od
Isusa u kojoj joj je otkrio koja je Njegova volja za nju. Rekao je: Ne traim te vie od ovoga:
neprestani in ljubavi. I vie od 16 godina ivota u zatvorenom samostanu kao kapucinka, taj
neprestani in ljubavi bio je temelj svih njenih duhovnih napora.
8. travnja 1934. dala je vjene zavjete. Radila je u samostanu sve poslove bila je kuharica, vratarica i
obudarica, a kasnije takoer i medicinska sestra. Njezin je izvanjski ivot bio slian ivotima njenih
prijateljica sestara dnevne rtve, pokore, ispunjavanje dnevnih zadataka, no, njen je unutarnji ivot
bio osobit primala je izvanredne milosti od Boga, i sve neprimjetno u nutrini svoga duha, skromno.
Postala je prisna prijateljica Isusa i Njegova Presvetog Srca.
9. studenoga 1934. sestra Consolata pie: Isus mi je otkrio tajne patnje Njegova Srca koje su
uzrokovane nevjerom dua posvedenih Njemu. Nakon toga, poela je u njoj gorjeti elja da
nadoknauje za grijehe svijeta i da dovodi grjenike Isusu. Tako je poelo blisko duhovno prijateljstvo
i veza izmeu Isusa i Consolate: zajedno u ljubavi, zajedno u boli, zajedno dovodedi nebrojeno mnogo
dua Ocu, koji ih trai u svojoj beskrajnoj ljubavi, milosti i suosjedanju. Sam Isus joj je rekao: Ne misli
da sam Ja okrutan Bog, jer Ja sam prije svega Bog ljubavi!
Isuse, Marijo, ja vas ljubim spasite due!
Isus je sestru Consolatu nauio molitvu: Isuse, Marijo, ja vas ljubim spasite due! Prisjedajudi se
Gospodinovih rijei od dana redovnikog oblaenja o inu neprestane ljubavi, Consolata je poela
ponavljati tu modnu molitvu tijekom cijeloga dana, tijekom rada i obavljajudi svoje dnevne dunosti.
O toj joj je molitvi Isus rekao: Reci mi, koju ljepu molitvu Mi moe ponuditi? Isuse, Marijo, ja vas
ljubim! Spasite due! Ljubav i due! Koju ljepu molitvu moe zamisliti?
Njena poniznost
Iako je sestra Consolata bila blagoslovljena sa ovim izvanrednim objavama od samoga Boga, ona je
ostala i dalje vrlo skromna i osjedala se malom. Ovaj je osjedaj njene due i potvren Isusovim
rijeima: Pronaao sam tu slabu duu koja je napustila samu sebe sa potpunim povjerenjem u Moje
beskrajno milosre: to si ti, Consolata; kroz tebe Ja du uiniti uda koja daleko premauju tvoje
najdrae elje.

Kasnije joj je jo rekao: Ti si da ljubi. Ti si premala da se penje na vrh; Ja du te nositi na svojim


ramenima.
Njena blaena smrt
U lipnju 1939. napisala je: Moja je sudbina da umrem u komadidima. Tijekom 2. svjetskog rata,
mnogo se puta sama nudila kao rtva za grijehe ovjeanstva, za umirude i za obradenje grjenika.
U zimi 1944. njeno tijelo ju je izdalo. Zbog poslunosti asnoj Majci, dala se pregledati od lijenika. On
je rekao: Sestra nije bolesna; ona je unitena. 24. rujna 1945. sestra Consolata zatraila je pola dana
odmora i malo prilegla. Majka Opatica izmjerila joj je temperaturu 39 C! Pitala je: Kako dugo ona
ovo trpi? 25. listopada su napravljene i rendgenske snimke koje su otkrile da ima bolesna pluda, te
se na kraju ustanovilo da boluje od tuberkuloze. Od studenoga 1945. do srpnja sljedede godine ostala
je u ljeilitu, a tada su je vratili u samostan. Umrla je u zoru 18. srpnja 1946. u samostanu Presvetog
Srca u Turinu. Sama je rekla: Sve je gotovo! objanjavajudi da zapoinje nov i vjeni ivot zauvijek
sjedinjena sa Bogom u Raju.
Nadbiskup Giovanni Saldarini je zapoeo proces kanonizacije i beatifikacije sa rijeima: ivot svetaca
je primjer za ivote drugih.
Neke od objava koje je Isus dao sestri Consolati

Najdraa mi je dua koja Me najvie voli.


Pretvori sve to ti nije drago u male rue i skupi ih, te Mi ponudi sa ljubavlju.
Voli Me i bit de sretna, to Me vie voli, to de sretnija biti. ak i kada se nae u potpunoj tami,
ljubav de stvoriti svjetlo; ljubav de stvoriti snagu i ljubav de stvoriti radost.
Slast mi je raditi u dui. Vidi, Ja volim sve raditi sam, a od dua jedino traim da Me vole.
Vidi, ak i u dobrim mislima koje dolaze, uvijek je bar malo sebeljublja i samozadovoljstva; lako je
vidjeti kako de oni pokvariti in ljubavi. Ali ako de sve povjeriti Meni, onda du Ja prisustvovati svemu, i
ako nede dopustiti ak ni jednu drugu misao da doe, onda de tvoj in ljubavi biti djevianske
istode.
Vidi, Consolata, svetost znai uvijek u svemu zaboravljati na sebe, u mislima, eljama,
rijeimaDopusti Meni da inim sve!
Consolata, imaj bezgranino povjerenje u Mene, tada de moje milosti za tebe biti bezgranine.

Uvijek vjeruj Isusu! Kad bi samo znala koliko Mi to zadovoljstva ini! Podari mi tu utjehu da Mi
vjeruje ak i u sjeni smrti.
Kad je patnja prihvadena sa ljubavlju, ona vie nije patnja, nego postaje radost.
Ako si ti u Meni, mi smo jedno, i Ja du u tebi roditi mnogo plodova, i postat du snaan u tebi, jer ti de
nestati kao kapljica vode u oceanu; Moja tiina de tedi u tebe, Moja poniznost, Moja istoda, Moja
njenost, Moja strpljivost, Moja ea za trpljenjem i Moja gorljivost za spaavanjem dua po svaku
cijenu!
Ti mora misliti samo na to da Me voli! Ja du misliti na sve drugo, ak do najsitnijih detalja.
POSJETITE nas: https://www.facebook.com/misticizam
izvor: http://www.mysticsofthechurch.com/
Aug. 13 2014
Jim Caviezel: elim da ljudi vide tebe, Isuse, a ne mene

Glavnom ulogom u filmu Mela Gibsona Pasija, Jim Caviezel postigao je svjetsku slavu. Tko je taj
glumac koji se tako dojmljivo suivio s likom Isusovim? Osobno tvrdi da bez meugorskih iskustava
nikada ne bi bio prihvatio tu ulogu. U Meugorju je, naime, iskusio jednu do tada nepoznatu
dimenziju vjere. S njim je u Beu razgovor vodio Christian Stelzer za asopis Oase des Friedens, a
hrvatski prijevod donosi najnoviji Glasnik mira iz Meugorja.
Moja je supruga bila u Meugorju dok sam u Irskoj snimao film Monte Cristo. Stvari nisu stajale ba
dobro iako sam radio po sedam dana tjedno. Jednoga me je dana nazvala i po njezinom sam glasu
prepoznao da se kod nje dogodila neka promjena. Poela mi je priati o Meugorju, te da de jedan od
vidjelaca dodi u Irsku
Prekinuo sam ju rijeima: uj, imam ozbiljnoga posla. Ne mogu se sada uputati ni u to ni s kakvim
vidiocima. Osim toga, mislio sam da kao katolik ne moram bezuvjetno prihvatiti Fatimu, Lurd ili
Meugorje. Tako sam razmiljao. Sjedam se da smo u katolikoj koli u koju sam iao u poetku bili

oduevljeni meugorskim dogaanjima, ali smo onda uli da mjesni biskup odbija ukazanja i da tvrdi
da su lana, pa se nae zanimanje ugasilo.
Kako bilo da bilo, Ivan Dragievid doao je u Irsku. Meni je bilo jasno da ne du imati vremena za njega,
bududi da sam morao non-stop raditi. Jednoga se etvrtka moj filmski partner Jim Harris nije osjedao
dobro, pa sam dobio slobodan dan i mogao sam nazoiti jednom ukazanju. U prepunoj crkvi stajao
sam sasvim otraga, nije mi bilo ba sasvim jasno to se dogaa.
Kada je u trenutku ukazanja ovjek pored mene ustao iz svojih bolesnikih kolica i pao na koljena, bio
sam duboko ganut. Ovaj hendikepirani ovjek, pomislio sam, usprkos bolova klei na hladnom
kamenom podu i moli! Danas mi je jasno da me je samo Bog mogao tako dobro poznavati da bi znao
gdje me treba taknuti.
Iako moda zvui neobino, u nedjelju koja je uslijedila dobio sam jo jedan slobodan dan, tako da
sam se mogao susresti s Ivanom, to je zapravo bila posebna elja moje supruge. Za vrijeme ukazanja
kleao sam pored njega i rekao sam u svojemu srcu: OK, tu sam. Spreman sam. Uini sa mnom to
god eli. U istom sam trenutku osjetio kako me neto ispunjava. Bilo je to sasvim jednostavno, a
opet jedinstveno.
Kada sam ustao, suze su mi tekle iz oiju i poeo sam svim srcem plakati. Ivan mi je rekao: 'Jim, ovjek
uvijek nae vremena za ono to voli. Ako netko tko nema vremena susretne djevojku u koju se
zaljubi, nae vremena za nju. Ljudi nemaju vremena za Boga jer ga ne ljube.' To me je doista
pogodilo, i pitao sam se imam li ja vremena za Boga?
Ivan je nastavio: Bog te poziva na molitvu srcem. Kako da to uinim? upitao sam ga. Tako da
pone moliti. U tom se trenutku otvorio jedan prozor u mojemu srcu. Nisam mogao ni sanjati da bi
to moglo biti mogude. Otili smo u restoran i moram priznati da mi hrana i vino nikada nisu prijali
tako dobro kao te veeri. U meni se neto poelo mijenjati. esto me je ena htjela nauiti moliti
krunicu, a ja sam to uvijek odbijao.
Sada sam htio moliti krunicu, iako nisam tono znao kako. Samo sam osjedao da se moje srce otvorilo.
Jednoga sam jutra rekao vozau koji me svakoga dana vozio na snimanje: Ne znam to vi o tome
mislite, ali ja bih htio moliti krunicu. Na moje iznenaenje odgovorio mi je: OK, hajmo moliti.
U toplom svjetlu ljubavi koju sam osjedao u sebi, poeo sam spoznavati gdje se doista nalazim, kolike
imam napasti, gdje su moji osjedaji, kako sam slab i kako kruto u svojemu srcu sudim ljude.
Kada si prvi puta doao u Meugorje?
Na kraju snimanja koje je zavrilo na Malti odluio sam otidi u Meugorje. Bio sam prepun unutarnjih
oekivanja. Kada sam imao dvadeset godina, jedan mi je unutarnji glas bio rekao da bih trebao
postati glumac. Kada sam o tome govorio s ocem, on mi je odgovorio: Ako Bog neto od tebe eli, to
je sigurno da bude svedenik. Zato bi elio biti glumac? Ni ja tada nisam razumio.
Sada sam si iznova postavio pitanje eli li Bog da budem glumac zato da bih zaradio puno para i da
bih postao bogat? Bio sam svjestan neravnotee u svijetu izmeu malobrojnih koji posjeduju mnogo i
mnogobrojnih koji imaju premalo za goli ivot, i bio sam siguran da Bog ne eli da bude tako, i da se i
sam moram odluiti komu elim sluiti: bogatstvu koje mi ne daje trajnu radost, ili Bogu koji eli voditi
moj ivot?
Meugorje me je podsjedalo na Betlehem i mislio sam: kao to je Isus roen u malenom mjestu, tako
se i Majka Boja ukazuje u jednom siromanom mjestu meu brdima. etiri dana koje sam proveo u
Meugorju bila su moja prekretnica. U poetku sam se jo udio koliko ljudi ovdje mole. Sve me je

podsjedalo na koarkaki logor i mislio sam da se i tamo ne igra samo jednom na dan, nego uvijek
iznova, stalno.
U koli isto tako, ne ita se samo jednom na dan, nego stalno, uvijek iznova. Prvih sam dana u
Meugorju kod molitve osjedao unutarnji nemir jer nisam bio naviknut toliko moliti, pa sam molio
Boga da mi pomogne. Nakon etiri dana htio sam jo samo moliti. Kad god bih molio, osjedao sam se
povezan s Bogom.
To je iskustvo koje elim svakom katoliku! Moda sam kao dijete doivio neto slino pa onda
zaboravio. Sada mi je to bilo darovano. To iskustvo se nastavilo i kod kude. U obitelji zajedno ivimo
sakramente. S djecom svakoga dana molimo krunicu da putu u kolu. Ako ja odmah ne zaponem,
onda moj sin pone moliti.
Kada sam u Meugorje doao po drugi put, oekivao sam da de se ponoviti iskustva prvoga dolaska,
ali je bilo drugaije. Poslije jednoga ruka, hodoasnici su me pozvali da s njima odem na iroki Brijeg
fra Jozi. To je nadasve eljela moja ena. Nisam poznavao fra Jozu, ali ono to se o njemu prialo
duboko me se dojmilo. Susreo sam se s njime.
Poloio je ruke na moja ramena. Ja sam poloio svoje ruke na njegova ramena. On je poloio ruke na
moju glavu. Ja sam poloio svoje ruke na njegovu glavu. U tom sam trenutku u sebi osjetio rijei:
Ljubim te, brate. Ovaj ovjek ljubi Isusa. Fra Jozo se spontano okrenuo prema svojoj prevoditeljici i
upitao ju na hrvatskom tko sam ja, i rekao je da eli sa mnom razgovarati.
To je bio poetak jednoga prijateljstva koje traje jo i danas. To je bilo vrijeme neposredno po
zavretku snimanja Pasije tijekom kojega sam u sebi mnogo puta iskusio kakve se sve snage u meni
suprotstavljaju snimanju toga filma.
Moe li nam ispriati zato si to tako doivljavao i kakva je veza izmeu toga filma i Meugorja?

Sigurno poznajete izraz prijedi Rubikon. To znai da se vie ne moe natrag. Film Pasija za mene je
bio jedan takav Rubikon. Kada je poelo snimanje imao sam 33 godine, upravo kao Isus. Uvijek sam se
pitao jesam li dostojan igrati isusa. Ivan Dragievid me ohrabrivao i govorio da Bog nikada ne bira
najbolje, to on, Ivan, vidi na samome sebi.
Bez Meugorja nikada ne bih bio preuzeo tu ulogu, bududi da se u Meugorju moje srce otvorilo
molitvi i sakramentima. Ako elim glumiti Isusa, znao sam da mu moram biti sasvim blizu. Svakoga
sam dana iao na ispovijed i na euharistijsko klanjanje. Na Svetu Misu dolazio je i Mel Gibson pod
uvjetom da bude na latinskom. To je bilo dobro, jer sam tako uio i latinski.
Uvijek su dolazile nove napasti od kojih sam se morao braniti, i u toj unutarnjoj borbi esto sam
osjetio veliki unutarnji mir. Na primjer, u sceni gdje mi prilazi Marija, Majka Boja, a ja joj kaem:

Vidi, sve inim novo. Tu smo scenu ponovili etiri puta i ja sam svejedno osjedao da stojim previe u
prvom planu. Onda je netko udario u kri i iailo mi se lijevo rame. Od te nagle i strahovite boli
izgubio sam ravnoteu i pao pod teretom kria.

Licem sam udario o pranjavu zemlju i krv mi je briznula iz nosa i iz usta. Ponovio sam rijei koje Isus
govori majci: Vidi, sve inim novo. Rame me je tako neopisivo boljelo kada sam polako zagrlio kri i
pri tome osjetio kako je dragocjen. Tada sam prestao glumiti, i vidjelo se samo Isusa. On je stupio
naprijed kao odgovor na moje molitve: elim da ljudi vide tebe, Isuse, a ne mene.
Zahvaljujudi neprekidnoj molitvi krunice ne znam kolike sam krunice izmolio tijekom snimanja
osjedao sam posebno ozraje. Znao sam da ne smijem psovati, da ne smijem biti bezobrazan kada
lanovima ekipe elim neto redi. Vedina od njih ne poznaje Meugorje, sve su to izvrsni glumci i bili
smo sretni to smo ih dobili. Ali kako da im prenesem Meugorje, ako ne svojim ivotom? Meugorje
za mene znai ivjeti od sakramenata i u jedinstvu s Crkvom. Zahvaljujudi Meugorju poeo sam
vjerovati da je Isus doista nazoan u Euharistiji, i da mi prata moje grijehe. Preko Meugorja sam
iskusio kako je krunica modna i kakav je dar svakodnevna sveta Misa.
Kako bih mogao ljudima pomodi da vie vjeruju u Isusa? Shvatio sam da se to moe dogoditi samo ako
je Isus u meni nazoan po Euharistiji, pa ljudi preko mojega ivota vide Isusa. Kada smo snimali scenu
Posljednje veere, na posebnom depidu na unutarnjoj strani odjede imao sam relikvije svetaca i jedan
komadid relikvije Kristova Kria. Imao sam snanu elju da Isus bude doista nazoan i zamolio sam
svedenika da izloi Presveto.
Najprije nije htio, ali sam ga uporno molio jer sam bio uvjeren da de ljudi, ako budem gledao u Krista,
Njega lake u meni prepoznati. Svedenik je stajao s Presvetim u rukama tik uz snimatelja i zajedno s
njime mi se pribliavao. Kada ljudi u filmu vide svjetlucanje u mojim oima, ne shvadaju da zapravo
vide Isusa, odraz posvedene hostije u mojim zjenicama. Tako je bilo i u sceni razapinjanja: svedenik je
bio nazoan i drao je Presveto u rukama, dok sam ja molio bez prestanka
Najvedi izazov u filmu nije bio, kao to sam u poetku mislio, nauiti tekstove na latinskom,
aramejskom i hebrejskom jeziku, nego tjelesni napori koje je trebalo savladati. Kod posljednje scene
imao sam iaeno rame koje je iskakalo kad god bi netko udario o kri. Kod bievanja, bievi su me

dvaput doista zahvatili i na leima sam imao ranu od 14 centimetara. Pluda su mi bila puna tekudine i
imao sam upalu pluda. Tome treba dodati i kronian nedostatak sna: mjesecima sam svakoga jutra
ustajao u tri sata, jer je samo minkanje trajalo po osam sati

Poseban izazov bila je hladnoda: temperature su bile jedva iznad nitice, to je bilo posebno teko u
sceni razapinjanja. Moje se kostim, naime, sastojao od samo jednoga komada laganoga platna Kod
snimanja posljednjega kadra oblaci su bili vrlo niski i munja je udarila u kri na koji sam bio privrden.
Oko mene je odjednom zavladala mukla tiina i osjedao sam kako mi se kosa die na glavi. Oko 250
ljudi koji su stajali oko mene vidjeli su kako je moje tijelo zasvijetlilo, i primijetili su vatru lijevo i desno
od mojega tijela. Mnogi su bili okirani onime to su vidjeli.
Znam da je Pasija film ljubavi, moda jedan od najvedih. Isus je danas predmet kontroverze, moda
vie nego ikada. Mnogi imbenici prijete stvorenomu svijetu, ali vjera u Isusa je izvor radosti. Mislim
da nas Bog u ovo vrijeme posebno zove, i da srcem i cijelim ivotom trebamo odgovoriti na taj poziv.
izvor: http://croative.net/
POSJETITE nas: https://www.facebook.com/misticizam
Aug. 10 2014
udesan ivot Sv. Pavla od Kria

Sv. Pavao od Kria je roen 3. sijenja 1694. u Ovadi kod Genove kao sin vrlo pobonih roditelja.
Njegovo je djetinjstvo obiljeio dogaaj kada je njegov brat, Ivan Krstitelj, pao u rijeku. Spasila ga je
prekrasna ena za koju oni vjeruju da je bila sama Blaena Djevica. Poboan od ranog djetinjstva, u
dobi od 15 godina odluio je posvetiti ivot molitvi i pokori.
U dobi od 20 godina osjedao je dunost da se pridrui vojsci protiv Turaka da brani krdanstvo. No, to
je iskustvo samo ukazalo na to da je njegov poziv zapravo negdje drugdje. Nakon otpusta, vratio se
ivotu molitve.
Nakon niza vizija u kojima je bio nadahnut da osnuje kongregaciju koja bi posebno tovala Svetu
Muku Krista, Pavao i njegov brat, Ivan Krstitelj, osnovali su red redovnika Pasionista. Smjeten na
Monte Argentariu, samostan je uskoro poeo primati prve novake. Strog ivot zajednice samostana
ukljuivao je i propovijedanje po selima i ovaj je posao zaokupirao vedi dio sveeva ivota.
Sv. Pavao od Kria bio je izvanredan propovjednik koji je posjedovao mnogo mistinih darova
ukljuujudi dar prorotva, bilokaciju, natprirodne mirise, vizije, mod nad prirodnim silama i levitaciju.
Prepoznat kao svetac jo i tijekom ivota, uvijek je doekivan od gomile ljudi koji su htjeli zadobiti
komadid njegova habita, ili bar dodirnuti ga i zatraiti ozdravljenje. Bog je bio s njime kamo god je
poao i na njegove su propovijedi dolazili gotovo svi lokalni stanovnici, a ak i oni iz susjednih
gradova. Bog je pokazao odobravanje nad djelovanjem ovog sveca inedi nebrojena uda preko njega
na svim njegovim putevima kao da je elio redi: Ovo je moj ljubljeni sluga sluajte ga!

Svetac je takoer posjedovao izvanrednu mod nad avlom. Jednom tijekom misije u Orbetellu, bilo je
veliko komeanje u barakama vojnika. Jednog od vojnika, koji je vritao od uasa, je vukla i gurala
nevidljiva sila. Sv. Pavao je doao i dredi u ruci raspelo zapovijedio duhu da odstupi. Kako se avao
opirao, naredio je vojniku da uini in pokajanja. Tada je naredio odstupanje avla. U nemogudnosti
daljnjeg opiranja, zli je duh napustio duu vojnika. Vojnik se ispovjedio te od tada uivao mir due.
Sveeva mod nad prirodom se mogla vidjeti mnogo puta, posebno u Santaflori gdje je obiavao
propovijedati. Crkva je esto bila puna ljudi, a jo se vede mnotvo ljudi guralo na trgu pred crkvom.
Kako bi ga i oni unutra i oni vani mogli uti, svetac je stao na prag crkve i poeo govor. Dan je bio
sunan, ali najedamput se spustio straan pljusak da su se bujice vode poele stvarati pod nogama
ljudi. Ljudi su poeli trati na sve strane traedi zaklon. Vidjevi u ovim smetnjama avolje djelo,
svetac je dredi svoje raspelo u rukama blagoslovio zrak. Odmah se nebo razvedrilo i kia prestala te
su ljudi mogli nastaviti sluati propovijed. Na udo svih prisutnih, svi koji su se tada ondje zatekli, bili
su potpuno suhi, bez obzira to su minutu prije trali po trgu po najvedem pljusku.
Drugom prilikom, nebo je strano pocrnilo prijetedi stranom olujom. Kako je uvjerio ljude da je to
djelo avla koji silom eli sprijeiti dobro koje se ima dogoditi, ljudi su ostali na svojim mjestima
vjerujudi svecu. On je opet, dredi raspelo, blagoslovio crne oblake. I kia se spustila, olujno nevrijeme
je bjesnilo, ali - svuda oko ljudi, a na mnotvo koje je slualo propovijed nije pala niti jedna jedina kap
kie!
Svedenik Pius u biografiji sveca opisuje dogaaj koji se zbio kada je svetac trebao podi na otok Elbu,
ali nije bilo broda kojim bi otiao tamo. Svetac je priao kapetanu koji mu je objasnio da je brod
ozbiljno oteden tijekom oluje i da su ga jedva izvukli na obalu. Svetac je rekao kapetanu neka se ne
brine, da de s Bojom pomodi sigurno doploviti na odredite. Svetac je jednom rukom drao raspelo
oko vrata, a drugom vukao brod sa ostalim mornarima. Dovukli su brod do vode. Sigurno su stigli na
otok, a im su se svi iskrcali, brod je pukao po pola i potonuo.

Prekrasno udo se dogodilo jednog dana dok je Sveti Pavao hodao pokraj jednog farmera koji je
vodio dva mlada vola. Kako su volovi bili nervozni, farmeru su zadavali mnogo potekoda dok ih je
pokuavao voditi. Poeo je strano psovati i bogohuliti. Svetac ga je opomenuo, ali uzrujani je farmer
na kraju uperio puku u njega. Svetac se ni malo nije bojao za svoj ivot, ved je bio uasnut takvim
psovkama i pogrdama, te je podigao svoje raspelo te rekao: Kad ved ti nede potovati raspelo,
volovi hode! Kao da su razumjeli to je Sv. Pavao rekao, volovi su odmah kleknuli pred raspelom
sputene glave. Vidjevi ovo udo, farmer je maknuo puku, molio za oprost, a uskoro doao i na
Svetu Ispovijed i obratio se Bogu.
Jedno od najljepih uda u ivotu ovoga sveca dogodilo se u Piagaru dok je propovijedao, 1738. Na
kraju govora rekao je: Mnogo je onih kojima se ini kao tisudu godina dok moje poslanje ovdje zavri,
ali ostavit du neto drugo ovdje, to de nastaviti poslanje bolje nego ja. Kada je svetac napustio
crkvu, neki su ga ljudi slijedili, a neki su ostali u crkvi da se mole. Otac Pius kae da su ljudi primijetili
da je odjednom sa raspela u crkvi poeo tedi plavkasti znoj. Svedenici su uzeli platna te brisali znoj
kako bi sauvali dragocjenu tekudinu. Neki su brzo otrali svecu kako bi mu ispriali dogaaj, a on je
rekao: Ja sam to znao. Pitao je koje je boje znoj, a kada su rekli da je plav, on je odgovorio: To je
dobar znak te nastavio sa svojim putovanjem. Oni koji nisu bili dirnuti njegovim rijeima, pokajali
su se vidjevi udo u crkvi na raspelu. Za trajno sjedanje na ovaj dogaaj, nova je kapela izgraena u
koju je smjeteno udesno raspelo, sa natpisom o udu, i moe se vidjeti i dan danas.

Sveti Pavao od Kria umro je 1775. u dobi od 80 godina i proglaen je svetim 1867.
Sveti Pavao od Kria, moli za nas!
POSJETITE nas: https://www.facebook.com/misticizam
izvor: http://www.saintpaulofthecross.com/
Aug. 9 2014

udesno Raspelo u Limpiasu Isus Krist oivio na Kriu

udesno Raspelo u Limpiasu nalazi se u crkvi Sv. Petra iz 16. stoljeda, u Santanderu u panjolskoj.
Raspelo prikazuje Krista u prirodnoj veliini i smjeteno je iznad oltara. Sa strana Raspela i malo nie
od njega, nalaze se takoer u prirodnoj veliini, figure Djevice Marije i Apostola Ivana. To udesno
umjetniko djelo smatra se radom Pedra de Mene, koji je umor 1693. Raspelo je poklonjeno crkvi od
oca Diega de la Pedra Secadure, koji je roen u Limpiasu 1716.
Tijelo na Raspelu je visoko oko 180 cm. Stopala su privrdena jedno preko drugoga jednim avlom.
Kaiprst i srednji prst, na obje probodene ruke, isprueni su kao da daju posljednji blagoslov. Lice
naeg Gospodina je osobite ljepote, sa staklenim oima koje su podignute prema Nebu, tako da se
uglavnom vide samo bjeloonice.
Prvo udo Oi Gospodinove udesno oivjele
1914. zabiljeeno je prvo udo. Don Antonio Lopez, redovnik iz reda Pavlina koji su vodili koled u
Limpiasu je u svom izvjedu o dogaaju objasnio da je u kolovozu 1914. otiao u crkvu po nalogu
Gregoria Bringasa da popravi svjetlo iznad oltara. Stavio je dvije velike krinje na oltar i na njih je
smjestio ljestve, koje je naslonio za zid koji je ujedno i pozadina Raspela. Kako mu je glava bila,
tijekom rada, otprilike na razini Isusove glave na Raspelu, bio je nemalo iznenaen kada je nakon dva
sata rada primijetio da se Isusove oi polako zatvaraju! Htio je odmah sidi dolje, ali je izgubio
ravnoteu i pao sa ljestvi pred oltar.
Kad se ustao, vidio je da su oi Isusove i dalje uistinu zatvorene, pa je potrao van da ispria to se
dogodilo, a takoer i da ode kod lijenika jer je bio sav u bolovima od pada. Odmah je sreo sakristana
koji je krenuo zvoniti za Aneo Gospodnji jer je bilo upravo podne. Ispriao mu je to se upravo
dogodilo, a sakristan je na to rekao da nije iznenaen jer je ved uo da je Sveti Krist (kako ga je
nazvao) ved jednom prilikom prije zatvorio oi i da misli da je vjerojatno ugraen nekakav mehanizam
koji to pokrede.

Redovnik se smirio i sam pomislio da je to razumno objanjenje. No, ipak je sam pregledao pomno
cijelo Raspelo i nije pronaao nikakav mehanizam niti oprugu koja bi mogla biti odgovorna za pokrete
oiju. ak je i pritiskao prstima oi, ali one su tako vrsto privrdene da se ni najjaim pritiskanjem
oi nisu pokretale niti u jednom smjeru.

1919. Izvanredna uda Raspela u Limpiasu


U to je vrijeme prakticiranje Katolike vjere u Limpiasu i okolici znaajno opalo. 30. oujka 1919.
tijekom Mise koju je sluio Eduardo Miqueli dva su druga svedenika ispovijedala. Tijekom propovijedi,
dvanaestogodinja djevojica je ula u ispovjedaonicu fratru Anselmu de Jalonu i rekla da je Isus
zatvorio oi. Otac je mislio da izjava plod djetetove mate, ali kad je jo jedno dijete dolo sa istom

vijedu, iziao je da provjeri. Odmah je fratru Agatangelu rekao to djeca priaju, te su otili pogledati.
Nisu vidjeli nita neuobiajeno na Raspelu. Tada je pak jedan ovjek povikao svima da pogledaju
Raspelo i u nekoliko su trenutaka svi vidjeli udo koje su djeca opisivala. Neki su ljudi poeli plakati,
neki su odmah pali na koljena, a neki zazivali Boje Milosre. upnik je pao na koljena kada je uo da
se oi Isusa na Raspelu otvaraju i zatvaraju te da mu pogled ide s jedne na drugu stranu crkve. No,
njegovu su molitvu na koljenima uskoro prekinuli ljudi sa povicima da se kip Kristov na Raspelu znoji.
Fratar Anselmo se popeo na Raspelo da provjeri. Ugledao je na vratu i prsima kipa sitne kaplje,
dodirnuo i pogledao prste uistinu su bili vlani. Pokazao je prste svedenicima, a uzbuenje je bilo
takvu da je prolo mnogo vremena dok su se ljudi uspjeli sabrati.
Taj dan niti jedan od svedenika nije vidio svojim oima pokrete oiju, ali fratar Agatangelo je kasnije
vidio kada se znao moliti nodu sam u crkvi. Cijeli izvjetaj biskupu Santandera podnio je upnik
Eduardo 2. travnja 1919.
uda 1919. se nastavljaju
Sljedede udo kojemu su svjedoila dva svedenika zbilo se na Cvjetnicu, a nakon toga i na Uskrs, 20.
travnja pred grupom asnih sestara poznatih kao Sestre Sv. Kria. Vidjele su oi i usne Krista kako se
miu. Neki od uenika iz kole koje su spomenute sestre vodile takoer su potvrdili udo. uda su se
nastavila svaki dan do 24. travnja. Uskoro je crkva bila puna ljudi, iz Limpiasa, a i iz drugih gradova
koji su sami htjeli svjedoiti udu. Otac Baron Von Kleist izjavljuje: Mnogi su rekli da ih je Spasitelj
pogledao; neke njeno, neke ozbiljno, a neke strogim pogledom. Mnogi su vidjeli suze u Njegovim
oima, drugi su vidjeli kapljice krvi iz rana od trnove krune, neki su vidjeli pjenu na ustima i znoj na
tijelu; neki su takoer potvrdili da je pogledom gledao sa jedne na drugu stranu crkvekako je micao
trnjem okrunjenu glavu. Neki su vidjeli teki uzdah, a neki su ga vidjeli da tiho apde najraznovrsnija
uda su prijavljena.
Novine La Gazeta del Norte su prve objavile priu o ovome i to prema osobnom svjedoanstvu
visoko cijenjenog i potovanog oca Adolfa Arenaze. Nakon tog lanka objavljenog 5. svibnja 1919.
hodoasnici su poeli hrliti iz dalekih gradova. Jedan je novinar sam pisao o onome to je svjedoio
po dolasku: Vidio sam dva pokreta eljusti, kao da je rekao dvoslonu rije. vrsto sam zatvorio oi i
pitao sam sebe to je mogao redi? Odgovor nisam dugo ekao jer sam u sebi tada jasno uo
znaajne rijei VOLI ME!
Do studenoga 1919. 66 vlakova sa hodoasnicima je stiglo u Limpias, a mnoge su dovodili i sami
biskupi, primjerice biskup Toleda, Joeph Schrembs. Takoer, poeli su stizati i mnogi prinevi,
politiari i ostale poznate osobe. Postoji preko 8 tisuda svjedoanstava ljudi koji su svjedoili o
udesnim prizorima na Raspelu, a 2 i pol tisude ljudi je svjedoilo pod zakletvom. Meu tim
svjedocima mnogi su lanovi Crkve, lijenici, odvjetnici, profesori, asnici, seljaci, a mnogi od njih su
bili i ateisti.
Otac Celestino Maria de Pozuelo, kapucinski redovnik, pisao je po dolasku u Limpias: Lice je
odraavalo ivi izraz boli: tijelo je bilo plavkaste boje, kao da je primilo okrutne udarce i bilo
je okupano znojem
Otac Paulino Girbes iz crkve Sv. Nikole iz Valence, svjedoio je sa dva biskupa i 18 drugih svedenika
udu koje je opisao : Svi smo vidjeli kako je lice Kristovo postalo tunije, bljee, plavkasto. Usta su
bila otvorenija nego inae . Oi su blago pogledale biskupe, a tada u smjeru sakristije. Izgledao je
doista kao ovjek koji je u svojoj smrtnoj borbi. To je trajalo dugo. Nisam mogao suzdrati suze i
poeo sam jecati; ostali su takoer slino reagirali.

Otac Joseph Einsenlohr 18. lipnja 1921. pie to je vidio dok je sluao Misu drugog svedenika: Nakon
to je Krist pomaknuo glavu i oi, poeo je pomicati i ramena, previjati se i savijati, kao to ovjek ini
kada je iv pribijen na kri. Sve je bilo u pokretu, samo su ruke i stopala ostala vrsto pribijena. Na
kraju je cijelo tijelo bilo oputeno, kao da je izmoreno, a potom se vratilo u prvotno stanje pogleda
usmjerena u nebo. Ova cijela scena umiranja Spasitelja trajala je od Svet, svet, svet do Priesti.
Neki su primijetili da se krv nazirala i u uglovima usana. Otac Manuel Cubi ak je svjedoio da je uo
hroptanje, te vidio zatvaranje i otvaranje usta, a u nekoliko navrata vidio je i jezik i zube.
Lijenik koji je htio raskrinkati cijeli sluaj masovne histerije kako je on to nazivao, doao je
skeptian, no, na kraju svjedoio ovo (objavio dr. Penamaria u La Montana iz svibnja 1920.) :
trenutak kasnije njegova su se usta nakrivila na lijevu stranu, njegove staklene, bolom ispunjene oi
gledale su u Nebo sa tugom zbog onih oiju koje gledaju i ne vide. Njegove usne, boje olova, drhtale
su; miidi prsa i vrata bili su napeti i inili disanje oteanoinilo se kao da se njegove ruke ele
osloboditi sa kria pokretima naprijed i unatrag, pokazujudi jasno agoniju koju su uzrokovali avli u
njegovim rukama. Tada je slijedio uzdah, pa drugipa trediI ne znam koliko jouvijek sa bolnim
tekodama; onda strani gr, kao kod nekoga tko se gui i bori za dah, kad su i usta i nosnice irom
otvorene. Sada slijedi izljev krvi, tekudina, pjenjenje, sve to curi preko usana, a Spasitelj to drhtedim,
plavim jezikom pokupi prelazedi preko donje usne, zatim trenutak blagog mirovanja, jo jedan
polagani udahprsa se snano ire i skupljaju nakon ega se glava sputa na prsa, tako da se moe
vidjeti stranji dio glave
Lijenik, dr. D. Pedro Cuesta je tredi pobjegao iz crkve od straha, od uasa koji je vidjeo svjedoedi
stranoj patnji, vidjevi ak da nema vie ni mesa, nego samo kostur prekriven sa koom na Raspelu.
Prisee tijekom davanja svjedoanstva u suzama.
Jedan je svedenik zatraio Krista na Raspelu da im da svoj blagoslov, a Krist je otvorio oi i nasmijeio
se, te spustio glavu. Potom je ponovno podignuo glavu i otvorio usta iz kojih je potekla krv
Slubeni stav Crkve
Biskup Sanchez de Castro, biskup Santandera je izvijestio Rim o udesnim ozdravljenjima i pojavama
koje su ondje prijavljene, 18. srpnja 1920. Godinu dana kasnije, doneena je odluka o oprostu od 7
godina svim vjernicima koji posjete sveto Raspelo.
Raspeti Gospodine, smiluj nam se!
POSJETITE nas: https://www.facebook.com/misticizam
izvor: http://www.miraclesofthechurch.com/
Aug. 8 2014
Blaena Dina Belanger Mali cvijet Kanade
2. dio
Postulatura ( 1921. )
Dinina je dua na dan ulaska u samostan bila ispunjena tamom i gaenjem, a ipak, jedva da je prela
prag kada je ula u sebi rijei OVO JE DOM! Prije ulaska osjedala je da je samostanski ivot niz
borbi protiv prirodnih sklonosti i ukusa i to ju je odueviloali avao je ekao. apnuo joj je: Misli
li da moe ivjeti ovdje do kraja ivota? Hode li se podloiti svom tim opteredujudim propisima? Bila
je to strana borba. Gledala je ostale sestre ispunjena divljenjem, gledajudi njihovu sredu i vrline,
mislila je: Sigurno je svaka od njih velika svetica. Tada joj je avao pokazao ponor izmeu njihove

savrenosti i njene vlastite pobonosti. Ona se borila sa ovim napastima, moledi: Zato ih ja ne bih
mogla imitirati? One su samo slaba stvorenja kakvo sam i sama; Isus de mi pomodi kao to pomae i
njima. Tada je avao upotrijebio drugo oruje. Gotovo sve duhovne vjebe su radili zajedniki, a
Dina je morala moliti na glas i po zadanim formama, umjesto da je mogla prisno i osobno govoriti sa
Gospodinom. O tome kae: Kakav obmanjujudi trik! Vjerski je ivot stanje molitve: posvuda, na
duhovnim vjebama, na poslu, tijekom odmora, Isus i dua postaju jedno. Na kraju je zajednika
molitva sa drugim posvedenim duama postala utjeha za nju.
Ipak je enja za domom bila prisutna. Ponekad bi, dok je etala vrtom, osjedala snaan impuls da ode
kudi, samo tako, bez kaputa, odmah, ili da pobjegne nodu kroz prozor. Znala je, meutim, da su to
avlove napasti i ustrajala je u svom pozivu kao i vjenom spasenju.
Postulantice se nisu pridruile novakinjama prva 3-4 tjedna, ali su se ponekad mogle druiti sa njima.
Dina je bila oduevljena njihovom radodu: Brzo sam primijetila da je tajna due koja se predala
Isusu to to tada isijavaju ljepotu i dobrotu Ljubljenoga. Promatrajudi novakinje, ohrabrujuda misao
koju sam ved spomenula vradala mi se Ne mogu li i ja to to druge ine? Jako je zavoljela misao o
vjernosti u malim stvarima. Govorila je: Bila sam proeta milju da nikada ne bih trebala prakticirati
odricanje i trapljenje u velikim stvarima ako ne prihvadam velikoduno male rtve i odricanja. Primila
je tada i milosti zapoela je novi ivot. Zaronila je svoj proli ivot u Presvetu Krv Isusovu i izbacila ga
iz glave. Osjedala se kao da je umrla i ponovno roena.
Milost i naklonost Boja
Sljededa je milost bila osobita. Molila se u kapelici u sumrak. Isus joj se obratio, ispunjavajudi je
ljubavlju i mirom. Ona o tome govori: Tada je moj dobri Uitelj uzeo moje srce uzeo kao predmet, i
zamijenio ga sa Svojim Svetim Srcem i Bezgrenim Srcem Marijinim. To je bila jo jedna slika, ali
svakako se u meni dogodio boanski preobraaj koji niti jedna olovka nikada ne bi mogla opisati;
izgubila sam se u osjedajima zahvalnosti i poniznosti. Vie nisam morala traiti izvan sebe Isusa i
Mariju, jer sam ih posjedovala u sebi. Od tog trenutka, radila sam i ljubila Srcem svoga Spasitelja i
onim Njegove Blagoslovljene Majke. Naum svoga sljededeg ivota opisala je sa tri izraza slijepa
poslunost, radosna patnja i ljubav do muenitva.
Prvo njeno iskustvo sa pouavanjem su bili satovi glazbenog. Ona bi gledala Isusa u svakom ueniku i
predavala vrlo paljivo kao da je On tjelesno pokraj nje. Jedan od njenih uenika kae: Zavidio sam
joj, htio imitirati sve, njenu savrenu jednostavnost, poniznost, nesvjesni arm i njene manire koje
nikada nisu skrivale snagu njena karaktera. Eto vam svetice!
Novicijat ( veljaa kolovoz 1922. )
Kao novakinja, Dina, sada asna Majka Cecilija (Majka jer je pouavala), i dalje je predavala glazbeni. I
dalje je bila suzdrana i srameljiva i bilo joj je teko povjeravati se ikome. Ali od poetka je zavoljela
Majku Elizabetu, uiteljicu novakinja, i u njoj je pronala pravu majku.
U to je vrijeme ona povjerila elju Anelima koji uvaju Tabernakule cijelog svijeta da u njeno ime
uvijek oboavaju Isusa u Presvetom Oltarskom Sakramentu. Kasnije, kako se njen mistini ivot
produbljivao, mogla je uti slavljenje Mise u zajednitvu sa Anelima.
U jesen je provela neko vrijeme u ambulanti bolesna. Provodila je vrijeme piudi: Gospodin je poeo
ostvarivati svoje rijei init de dobro piudi. Zadovoljan je da piem u samodi ambulante gdje me
dariva vedim prosvjetljenjima. Rad je potpuno Njegov tako da ponekad i sama jedva znam to piem;
ponukana sam njenom, ali ipak modnom silom i kada itam svoje stranice iznenadim se nad
izraavanjem misli koje sama nisam smislila.

Gospodin ju je traio da utjei Njegovo Srce za strahote koje mu se nanose u Presvetom Oltarskom
Sakramentu. Takoer je imenovao broj dua da Mu ih privede svaki dan. Ona kae: Na Otkupitelj
udi da oprosti i zaboravi. esto eka samo mali znak ili misao ljubavi s nae strane da grjeniku
pokloni izvanrednu milost koja de ga izvudi iz Sotonskih ralja.
Jedno je jutro, nakon itanja dnevne meditacije, imala potekode da se sabere. Shvatila je da je to
Gospodnje djelo i pustila je da bude Njegova volja. elio je da bude utjeen. Vidjela je Njegovo Srce,
izubijano i izranjavano, probodeno mnotvom strelica. Svaka je bila uvreda poinjena grijehom.
Rekao joj je: To su grubosti vjernih dua; oh, kako me bole ubodi, poinjeni od dua koje najvie
volim! Vidjela je Njegovu bezgraninu alost koja ju je ispunila suosjedanjem i ljubavlju. Razmiljala
je kako mi, jadna stvorenja kakva jesmo, moemo utjeiti Njega.
Njena je glad za Svetom Priedu porasla. Dan bez nje za nju je bio turoban i pust. Prilazedi ciboriju
zamiljala ga je okruenog serafima u dubokom oboavanju i izraavanju ljubavi u nebeskoj glazbi.
ula je prekrasna pjevanja, zvukove prema kojima je najljepa zemaljska glazba puna nesklada.
Primila je Isusa iz Marijinih ruku. esto bi joj Marija govorila, a ona je samo sluala i ujedinjavala se s
Njom u ljubavi prema Njenom ljubljenom Sinu.
Nad svim izvanrednim milostima koje je On darovao Majci Ceciliji, darovao joj je i dar kontemplacije:
Volim te povlatenom ljubavlju; Moja mala zarunice, ti si povlatena dua. Bog joj je i rekao dan
njene smrti Velika Gospa ili Uznesenje Marijino. Dobila je tu objavu u svibnju, za sljededu godinu.
Bila je jako radosna to ju od vjenog sjedinjenja sa Bogom u Nebu dijeli samo 15 mjeseci. Brojala je
dane i tjedne.
Zapadala je u zablude, kao to sama kae: Dobro je za mene da su me poniavali kako sam i zasluila,
i zbog toga sam ih cijenila; ali bila sam esto jako nepromiljena prema onima kojima sam dugovala
najvie potovanja i koji su prema meni bili jako ljubazni. To pokazuje kakva sam bila! Traila sam
Isusa, moledi ga za oprost, da ispravi moje greke i utjei one ije sam osjedaje povrijedila.
Tijekom tog vremena, Gospodin joj je dao dvije zatitnice da se o njoj brinu kao o sestri svetu
Ceciliju i sv. Tereziju od Djeteta Isusa (tada blaenu). Sv. Cecilija je brinula o vanjskom aspektu
ivota, uedi ju kako da bude apostol. Sv. Terezija ju je vodila i nadahnjivala u unutarnjem ivotu
pokazujudi joj put ljubavi i naputenosti koji je karakterizirao ivot francuskih karmelidanki. Sama
Dina kae: inilo mi se da se moje dvoje zatitnice saginju i vode me za ruku, prema naumu moga
Boanskog Zarunika.
Poeljela je svome Zaruniku pokloniti dar, te je poela pripremati simbolini vjenani poklon.
Opisujudi ga, kae: udim da ponudim Isusu na dan mog zareenja, koaru punu najideg zlata
optoenog sa biserima i rubinima koje du skupiti svojim djelima siromatva. U sredite koare, elim
staviti monogram Isus i Marija (naziv kongregacije) ispisan briljantima sa savrenodu mojih djela.
U koari moraju biti i ljiljani - prekrasna vrlina ednosti i istode; crvene rue djela ljubavi prema
Bogu; bijele rue djela milosra prema blinjemu; urice kao djela poniznosti. Za zelenilo, stavit
du paprat koja simbolizira moja djela pokornosti i mrtvljenja. Molim moju Majku Mariju da ponudi
koaru mom voljenom Zaruniku; zauzvrat, umnogostruit du svoje ine pobonosti prema Njoj.
Na dan reenja, rekla je: Blaena Djevica dala je moju koaru Isusu, a On je zauzvrat imao i dar za
mene, dar za duu. Dao mi je da ga sama izaberem, kao i na dan redovnikog Oblaenja Moj
Boanski Zarunik se nasmijeio na moje ine pokornosti i ponudio mi sjajni kale prepun dragulja
Njegove Muke, mnogo bogatiji nego od dana redovnikog Oblaenja. Moje veselje je bilo
neopisivo!

Pouavanje, bolest, preobrazba


Pouavala je glazbu u nekoliko kola, a zarazila se i arlahom od uenika kojega je njegovala tijekom
bolesti, te je morala u karantenu. Posljedice ove bolesti dovele su i do tuberkuloze od koje je i umrla
6 godina kasnije. Samoda tijekom izolacije joj je teko pala, ali uskoro je shvatila da joj je Isus time
uinio veliku uslugu: povukao ju je sa posla i njenih dunosti u samodu da On radi na njenoj dui.
Poeo je sa time da ju je liio Svete Priesti na deset dana. udjela je za Aneoskim Kruhom! Svaki
dan ula je svedenika kako prolazi kraj njenih vrata donosedi Gospodina u Presvetom Sakramentu u
sobe drugih bolesnih sestara. Zvala ga je u dui sa velikom enjom, ali se ipak radosno podvrgnula
Njegovoj volji. Ona bi tada primala duhovnu Svetu Priest i inilo joj se da joj Aneo donosi
nevidljivu hostiju koju je od njega primala kao iz ruku svedenika.

Jednog jutra Isus joj ree: Od sada na dalje, dajem ti milost da osjeda Moju prisutnost. Na dan Svih
Svetih 1923. smjela je primiti Gospodina Sakramentalno kleknula je na prag svoje bolesnike sobe
da se priesti. Zahvalila je Bogu suzama radosnicama. 3. studenoga, Gospod joj je nagovijestio niz
mistinih preobrazbi, u kojima bi On tijekom 10 dana unitio sve uroeno, ljudsko i zemaljsko u
njoj. Vrhunac je bio tog preobraaja 13. studenoga 1923. Tada je napisala: Isus mi je pokazao visoki
oltar sa sjajnom vatrom na njemu: to je bio Oltar Njegove Ljubavi. U Njegovoj ruci vidjela sam svoje
srce, moje vlastito srce koje je uzeo od mene kada sam bila postulantica; dao mi je da ga pogledam
jo jednom kako bih se potpuno predala Njemu, tada ga je stavio na oltar; vatra ga je progutala i nije
ostalo nita od njegaTada me pozvao da doem i ja do oltara. Bilo je 5 stepenica do njega, u ast
Njegovih 5 Rana. to se tada dogaalo u meni je neopisivo. Osjedala sam kao da je moja priroda puna
odbojnosti protiv toga; u mojoj dui je bio mir i sreda. Stavila sam nogu na prvu stepenicu, drugu i
nastavila u duhu naputenosti. Stigla sam do centra oltara. Plamenovi su treperili sa svih strana oko
mene, ali me nisu dirali. Dobri se Uitelj nasmijeio i moje su se ruke rairile kao na kriu; odmah su
me obuhvatili plamenovi, polako su obuhvatili cijelo moje bide. Kako me Boanska vatra gutala, inilo
mi se da je moje bide zadrhtalo, zastenjalo i na kraju, umrlo Kada nije bilo vie niega da izgori,
vatra se ugasila. U centru je ostao samo pepeo. Isus se pribliio, izdahnuo na nj i nije od njega ostalo
nita. Na kraju, NITA NIJE OSTALO OD MENE.
Kako je propustila mnogo sveanih Misnih slavlja tijekom svog boravka u izolaciji, Isus joj je to
nadoknadio.
Isus mi je rekao: Kako ne moe prisustvovati na Svetoj Misi u kapeli, doi i sluaj hvale svetoj
Ceciliji u Nebu. inilo se da sam prebaena u Nebo gdje sam sluala harmonije slatkode i uzvienosti
nepoznate na zemlji. Tada je mnotvo Anela i Svetaca zapjevalo himan i hvale Vjenom Bogu: SLAVA
BOGU NA VISINI! Nebrojeni instrumenti su ih pratili bez prestanka dok su pjevali: SVET, SVET, SVET,

GOSPODIN BOG SABAOT. PUNA SU NEBESA I ZEMLJA TVOJE SLAVE. HOSANA U VISINI. Oh, samo oni
kojima Bog dodijeli milost moe razumjeti ove misli!ula sam glasove djece, ispovjednika, svetih
ena, apostola i muenika; sluala sam glasove neusporedivo ljepe, slae i bogatije nego prijanje.
To su bile Djevice koje slijede Jaganjca gdje god On ide. Razliiti su se zborovi mijeali u slatku
melodiju Tijekom tog vremena u izolaciji, nazivala se Njegovom malom golubicom zatvorenom u
krletci Njegove ljubavi.
Traio ju je da ne stavlja svoj potpis ni na jedan od svojih pisanih radova ( kasnije su to inili drugi
ljudi ) jer posao je Moj, ne tvoj; ti vie ne postoji, ne moe nita. Nadahnude i vjetina u pisanju su
Moje. Ja sam bio tvoja ruka, koja je moje vlasnitvo, koja govori duama da ih volim ljubavlju koju one
ne razumiju, i da ih preklinjem za ljubav, da utae u nekoj mjeri e Moga Srca.
Kako je karantena za zaraene arlahom trajala 40 dana, Bog joj je produio karantenu za jo 9 dana.
Rekao joj je: Poslat du ti jo jednu bolest. Vratiti de se u ambulantu, gdje elim da pie. Pisat de do
srpnja, tada de sa zadatkom zavriti jer de previe patiti. elim da se pie o snanoj ljubavi kojom
Moje Srce gori za due; elim se poaliti da sam zaboravljen, odbijen; elim prositi za ljubav kao to
prosjak prosi koricu kruha; volim due tako puno, a opet tako esto sam neshvaden i nevoljen.
I tako je otputena 7. prosinca, a 2. travnja opet se vratila u ambulantu, kako joj je Isus bio rekao.
Majka Maria Romuald je prepoznala kvalitete u toj dui te je traila doputenje provincijalnog vijeda
da ju zatrae da napie, pod vodstvom, priu svoga ivota. Vijede nije dozvolilo sa obzirom na njenu
dob, ali i u svrhu ouvanja poniznosti te due. Majka Maria Romuald je ponovno traila doputenje i
napomenula: Na Gospodin de paziti na njenu poniznost. Tada je vijede dalo doputenje. Majka joj
je tada rekla da de pisati svoju autobiografiju. Bolest je bila teka za podnijeti, jaukala je od bolova i
plakala, ali njena je volja ostala vrsta.
Najkontroverzniji i najmisteriozniji dio njena ivota je, takozvana prijevara 15. kolovoza 1924. Kako
joj je Gospodin rekao da de na Uznesenje Blaene Djevice ona umrijeti, podsjedao ju je esto na to
koliko dana ima jo ivota na zemlji tako joj se inilo. Za Boid 1923. ula je da joj je rekao: Ovo je
zadnji Boid koji provodi na zemlji, sljededi de biti u Nebu.
30. lipnja 1924. jo uvijek je bila u izolaciji, kada je i zavrila prvi dio svoje Autobiografije. Kako se
kolovoz pribliavao, ona se povjeravala sve vie Majci Elizabetoi. Ona, pak, nije znala kako da se
postavi sa obzirom na njenu Autobiografiju koju je pisala, ali joj je rekla, ako je asna Majka to
zatraila, neka to i ini. Ipak nije odoljela, a da joj ne kae: Ti uopde ne izgleda kao osoba kojoj je
smrt blizu. No, pomislila je da moda i grijei i da de Bog ipak dodi po nju. I stigao je 15. kolovozi
nita se nije dogodilo, ona nije umrla. Sada je ula Majku kako govori i opetovano ponavlja da je oito
kako moemo pogrijeiti kada se zanosimo vlastitim matanjem. Majka Cecilija, Dina, samo je tuno
rekla: Istina, Majko pogrijeila sam. Ona je pomislila da je bila rtva avlove prevare, jer je bila
sigurna da je ula te rijei. No, nije pala duhom, nastavila je i dalje sa istim arom u vjerskom ivotu.
Isus joj je darovao kale sudjelovanja u Njegovoj tekoj muci u Getsemanskom vrtu. ula Ga je kako
govori: Vrlo malo dua ele podijeliti sa Mnom Moju Agoniju. Vrlo malo dua, ak i onih
posvedenih, znaju suosjedati sa Mnom Agoniju Moga Srca. Povjeravam dragocjene tajne duama
koje su voljne utjeiti Me u Mojoj Agoniji. Kad bi vjerne due samo znale, ali, jao, one ne znaju!
Neke ne znaju jer se boje znati. One se boje da de biti obvezne odustati od nekih svojih
navezanostiNe zovem sve posvedene due da suosjedaju sa Mnom Moju Agoniju osjetno i na
poseban nain. Tu milost dajem odreenim duama koje Ja sam odabirem. Ali zovem sve
posvedene due da utjee Moje Srce kroz pokornost, savreno pridravanje Pravila, i brigom da
savreno ine sva djela iz iste ljubavi prema Meni. Svakog etvrtka naveer, na zahtjev naeg
Gospodina, ona je molila pobonost Svete Ure da utjei Srce Isusovo u Getsemanskom vrtu.

Dana prima nevidljive stigme


Poetkom 1927. njeno je zdravlje postalo jo slabije i opet je morala u Sillery u ambulantu. 22.
sijenja primila je milost Njegove Stigme, Njegove Svete Rane. No, kako je ona eljela, stigme su
ostale nevidljive. Nakon njene smrti, sestre u ambulanti su potvrdile da su se na njezinom licu vidjeli
bolni izrazi kad god bi joj prali ruke i stopala.
Zdravlje joj je i dalje slabilo. Nastavila je i dalje sa pisanjem Autobiografije, premda joj je bilo teko
sjetiti se svega to joj je Isus rekao. Njezine su zadnje rijei u knjizi zapisanje 29. srpnja 1929.
Razmiljala je o panji svojih nadreenih i velikodunosti sestara koje se brinu o njoj u njenoj bolesti.
Bila je tuna to im se ne moe oduiti za sve to ine. Pitala je Gospodina za to, a on je rekao: Sam
du platiti tvoje dugove.
Platiti de kao Bog?! pitala je.
Naravno, platit du im kao Bog. Platit du im Svojim Srcem. Svakoj osobi koja ti je napravila i najmanju
uslugu ili radost dat du Svoje milosti zauzvrat. Ali osim toga, u Nebu ti de pladati sama svoje dugove.
Dao sam ti svoje Srce, zauvijek je tvoje. Ti de dijeliti Moja bogatstva kroz Moju Svetu Majku.
29. travnja, na svoj 32. roendan premjetena je u izolaciju, zbog tuberkuloze, u kojoj de ostati do
kraja ivota. Kada ju je posjetila, na taj dan, stara prijateljica Bernadette, ona je bila u kolicima i
ekala da ju odvezu u izolaciju. Bernadette je zaplakala vidjevi ju u takvom stanju, ali Dina je rekla:
Pa, zar je to nain na koji se prema meni odnosi na moj roendan? Razmijenile su njene rijei
prijateljstva, a sestra ju je potom odvezla. Bernadette, tada ved Majka Maria Omer, posjetila ju je i
zadnja tri dana ivota. Nije mogla sakriti suze zbog tekog stanja voljene prijateljice Dine.
Dina je bila strpljiva, nikada se nije alila i sve je patnje prinosila Gospodinu. ak i kad bi joj iz kuhinje
zaboravili poslati po sestrama hranu, ona je trpjela i prikazivala to, ali ipak su joj kasnije naredili da se
koristi zvoncem ako bilo to zatreba i ako ju ponovno zaborave. Jedino to je taila sestre i obitelj je
da mole za nju, da ostane vjerna do kraja.
Primila je Posljednje Sakramente, molila ruarij sa sestrama i na kraju sa smijekom na usnama,
pogledom uprtim u Nebo, umrla u svom bolesnikom krevetu. Pokopana je na samostanskom
groblju.
Proglaena je blaenom od Pape Ivana Pavla II. nakon priznatog ozdravljenja 1939. bolesnoga Julesa
Chiassona.
Blaena Dina, moli za nas!
POSJETITE nas: https://www.facebook.com/misticizam
izvor: http://www.mysticsofthechurch.com/
Aug. 7 2014
Blaena Dina Belanger Mali cvijet Kanade
Roena je u Quebecu, u Kanadi, 30. travnja 1897. Bila je jedino dijete Octava i Seraphie Matte. Imala
je brata, ali je ivio samo tri mjeseca. Krtena je isti dan, po roenju, u crkvi sv. Roka u Quebecu, te
dobila ime Margaret-Mary Dina. Naslijedila je jaku snagu volje, ljubav za red, poboni, suzdran i
nesebian karakter. Tijekom trudnode njena je majka svaki dan revno molila i odlazila na Sv. Misu,
prikazujudi molbe da njeno dijete, bilo djeak ili djevojica, bude religiozno i sveto i prikazivala je sve
svoje patnje za spas te due.

Kada se Dina rodila, njena majka nije dugo ekala da zapone sa vjerskim odgojem. Kad je Dina imala
samo 6 mjeseci, majka je uzimala njenu ruicu i pravila njome znak kria. Dini nije dugo trebalo da i
sama naui prekriiti se i to je i inila svake veeri kad bi je stavili u krevetid.
Kad je malo odrasla, molila bi naslanjajudi se na oeva koljena, sputene glave. Voljela je moliti
Aneo Gospodnji i im bi ula crkvena zvona, ak i kad bi se igrala vani, trala bi u kudu da se
pomoli i kae Amen, to je bilo sve to je znala od latinskog jezika!
Ved od rane dobi majka ju je vodila u crkvu, ne samo na Sv. Mise, nego i na razne druge slube,
molitve i devetnice. Kao to se moe i pretpostaviti, etverogodinjoj Dini bilo je dosadno tijekom
dugih propovijedi, pa je jednoga dana sa sobom ponijela svoju lutkicu Valedu u crkvu i poela se
igrati. Majka ju je ukorila, ali ona se nakon nekoliko minuta opet poela igrati. Na povratku kudi,
dobila je bukvicu. No, sljededi je puta mama sakrila Valedu. Dina, uporna, pronala je lutku, ali i
sakrila, kako ju mama ne bi vidjela. I tada, tijekom propovijedi, Voila! eto opet Valede. Ovaj
puta majka je bila jo i stroa te rekla: U ckrvu se ne nose igrake, imat de dovoljno vremena da se
igra kada doe kudi! Dina je nauila lekciju; nije vie donosila Valedu na misu.
Dinino djetinjstvo
Dina je bila nestano dijete, vrlo temperamentno. Jednom je, u dobi od 4 godine, odbila posluati
mamu te imala ispad bijesa, udarala, vikala i skakala. Njezin je otac priao i rekao sasvim smireno:

Hajde, ja du ti pomodi u vritanju i skakanju pa demo biti bre gotovi. Poeo je oponaati sve to
mala Dina radi, a ona je, sva u udu, prestala kada je vidjela tatu da vriti. Nikada vie nije imala sline
ispade!
Roditelji su puno vremena provodili sa Dinom, uili ju davati milostinju i pomagati drugima, i to
anonimno, ne traedi hvalu niti ita zauzvrat. Pouavali su ju u vjeronauku, a itati je znala prije nego
je krenula u kolu. Mnogo je njihove rodbine bilo u samostanima, a ona ih je esto sa majkom ila
posjedivati. U svojoj je Autobiografiji napisala: Ondje sam sve promatrala, malo govorila, ali sve
pamtila. esto sam se pravila da ne razumijem, osobito kada bi mi bila upudena opaska Moda bi i
ti trebala biti asna sestra! Iako je to bilo upudeno direktno meni, nikada se nisam udostojala
odgovoriti da sam i imala elju dati se za Srce Isusovo, jer sam taj poziv imala od najranije mladosti.
Majka ju je pomno pripremala za njenu Prvu Svetu Ispovijed, govoredi joj da moe idi kod god
svedenika eli, ali uvijek imajudi na umu da moramo vidjeti Boga, a ne svedenika ondje.
Usnula je san kada je imala pet godina: vidjela je Dijete Isusa pokraj svoga kreveta. Ispruio je ruke
prema njoj i pitao: to eli? Ona je uzviknula: Oh, hode li mi dati Svoju sliku? Bilo je to pred
Boid. Po povratku sa Ponodke, pronala je kraj kreveta set jaslica od arenog kartona. Na krevetu od
slame sjedilo je Dijete Isus, pruajudi ruke, kao u njenom snu. Ona je uskliknula: Znala sam da de mi
poslati svoju sliku!
Obrazovanje
U dobi od 6 godina ula je u kolu u samostanu sv. Roka u Quebecu. Ovu su kolu vodile sestre
Kongregacije Notre Dame, osnovane od sestre Marguerite Bourgeoys iz Montreala.
Jednog dana majka, prije odlaska u kolu, majka je vidjela Dinu kako prstom broji dane na kalendaru.
Pitala ju je: to radi?
Dina je odgovorila: elim vidjeti koliko jo ima dana do odlaska u samostan.
Zato? Zar se boji? pitala je mama.
Oh, ne! Bojim se da du biti usamljena. rekla je Dina.
Dina je voljela kolu i uila sa velikim interesom i arom. Nikada nije izostajala iz kole i bila je veoma
odgovorna.
Plaha i osjetljiva po prirodi, znala bi zaplakati zbog sitnice. Uvijek se pokoravala uiteljima, ak i u
bezazlenim stvarima.
Jednog je dana sestra, uiteljica u koli, pitala Dinu zna li svoju sveticu zatitnicu ije ime nosi. Dina je
odgovorila: Ne. Imam li ju?
Sestra odgovori: Mislim da da. Potrait du.
Jedina sa tim imenom je bila Jakobova kder, u knjizi Postanka u Starom Zavjetu. Nije bilo svetice
imenom Dina u kalendaru Crkve, takoer. uvi to, Dina je rekla: Dobro! Onda du ja biti sveta, i
zatitnica svih onih koji de u bududnosti nositi moje ime.
Kada je imala 7 godina, rekla je: Na Gospodin me tako njeno privukao Sebiosjetila sam
preplavljujudu ljubav prema Isusu. Bila sam tako odluna da Ga vidim i imam, da sam Ga preklinjala
da me uzme ved tu nod, sa Sobom, u Raj. Ta me elja proganjala. Iznenadila sam se kad moj zahtjev tu
nod nije bio ispunjen.

Na je Gospodin nauio Dinu da mirno prihvada male smetnje i tegobe ivota kao i nespretne
situacije koje se dogaaju. U dobi od 12 godina prela je u koli u samostanu Notre Dame de JacquesCartier u Quebecu, gdje je uila i sviranje klavira. Sa 13 godina kao svoj osobni moto uzela je: SMRT
RADIJE NEGO OSKRNAVLJENJE. U isto se vrijeme otprilike posvetila Naoj Gospi putem Prave
pobonosti sv. Louisa-Marie de Montforta ( u to vrijeme blaenoga ). Ula je u novicijat u samostan
Sillery i tamo pronala mnogo radosti i mira.
Tijekom ljeta, tonije, 15. kolovoza 1911. imala je ozbiljan razgovor sa svojim duhovnikom, ocem
Philemonom Cloutierom. Osjedala je duboko gnuanje nad svijetom i ponavljala: Tatina nad
tatinama, sve je samo tatina. No, bila je jo uvijek mlada, pa je on odluio da je bolje da jo ostane
u svijetu, sa svojim roditeljima.
U jesen 1911. je ula u samostansku kolu Bellevue. Tada je iznenada poela osjedati tugu za domom
i cijelu je prvu nedjelju po dolasku proplakala, ak i tijekom Mise, a i kada je vidjela svoje roditelje u
salonu za goste. Otac joj je ponudio da ju odvedu kudi, na to je ona odgovorila: Ne, hvala ti.
Naviknut du se. 14 dana uzastopce, nodima sam si davala oduka nekontrolirano plaudi. Tada je
napokon moja volja ojaala i bila sam utjeena.
Prvog petka u listopadu 1911. pola je sa prijateljicama Presvetom Oltarskom Sakramentu,
namjeravala je u osobnoj molitvi zavjetovati se na istodu Gospodinu potpuno i zauvijek, ukoliko Ga
njeno obedanje veseli.
U koli je blistala, a kako je bila darovita za sviranje klavira, morala je i nastupati na koncertima dok bi
je prijatelji i roditelji gledali iz publike. Hvale koje bi primala na tim dogaanjima mnogo su je kotale.
Kae: Isus me je obdario sa osjedajima opiranja svim astima da bih ostala skromna i ponizna i da
razvijem snagu volje, zato je udvostruio prilike da potakne moju priroenu srameljivost.
Najdraa knjiga joj je bila autobiografija tada blaene Terezije iz Liseuxa, Povijest jedne due.
Prva Sveta Priest i Sveta Krizma
Svoju Prvu Priest primila je 2. svibnja 1907. Tijekom priprava za Priest, ula je da je Priest
primljena sa arkom eljom sigurna putovnica za Raj, a mlako primljena je ulaznica za Pakao. Kako je
eljela da to za nju bude vlak za Raj (kako je sama rekla), pripremala se za Svetu Ispovijed sa
najvedom panjom. Na dan Prve Priesti primila je i Sakrament Svete Krizme, to je tada bio i obiaj.
Nakon Prve Priesti, vie je molila, ne skidajudi pogleda sa molitvenika. U tom je razdoblju postala
plijenom mnogih iskuenja, posebno skrupulozne savjesti, ali joj je njen mudri duhovnik, otac Cloutier
pomogao u toj kunji.
Dina uje Isusov glas po prvi puta
28. oujka 1908. na Veliki etvrtak, Dina je po prvi puta ula glas Isusov: Tijekom moje zahvale nakon
Priesti, Gospodin je govorio mojoj dui na novi nain. To je bio prvi puta da sam ula Njegov glas
tako dobro; iznutra, naravno, mek milozvuan glas koji me preplavio sa radodu.
Tijekom kolovanja u samostanu u Bellevue prvi je puta otputovala u samostan Kongregacije
Pobonosti Isusu i Mariji u Silleryu (http://jesus-marie.ca/ ). Samostan ju je oduevio, a nije ni slutila
da de za samo nekoliko godina i sama udi u njega.
ivot prije odlaska u New York (1913. 1916. )
Dina je provela 3 godine kod kude sa roditeljima nakon zavretka kole u samostanu Bellevue.
Tijekom tog vremena Gospodin je vidio da su njene elje sve usmjerene prema Njemu. Sama je

odredila pravila kojih se drala: jutarnje i veernje molitve, svakodnevna Misa i Priest, Ruarij,
najmanje deset minuta meditacije u jutro i tjedna ispovijed. Svako je veer takoer prakticirala ispit
savjesti. Kako je prirodno samozatajna, nitko osim njenog duhovnika nije znao to Bog ini u njenoj
dui, ali ak i njemu je s tekodama povjeravala ba sve. Kae: Sada vidim da je Isus elio da bude
tako. On, moj Uitelj, me ui, prosvjetljuje i oblikuje prema Svojoj Volji. Gospodin joj se objavljivao,
obino nakon Svete Priesti, pri posjetu Presvetom Oltarskom Sakramentu, ili tijekom meditacija.
Ipak je bilo razdoblja kada je bila suha i ometena u pobonosti. Kada bi se to dogodilo, ona je
preputala svoju bijedu pred noge svog Gospodina i nudila mu svoju ponienost.
Sa 16 godina traila je roditelje da ode u samostan Notre-Dame. Ipak su odluili, skupa sa njenim
duhovnikom, da je bolje priekati. I tako je ona ostala u svijetu jo, premda je sve to za nju bila muka
oblaiti se u lijepu odjedu, nositi nakit i ureivati se, kako su roditelji to oekivali od nje. Pie: esto
sam razmiljala kako je to tuno u svijetu, da se osjeda obveznim gubiti dragocjeno vrijeme
dotjerujudi ovo jadno tijelo koje de uskoro postati plijen groba. Kako je tuno troiti tako mnogo novca
dok se toliko mnogo siromanih ljudi smrzava i gladuje, kada vjerskim institucijama i misijama
nedostaje financijskih sredstava i zbog toga esto vidimo da je njihov trud paraliziran.
Zahvaljujudi odgoju roditelja, u svijetu je bila viena kao savrena mlada djevojka, iako je njeno srce
pripadalo Bogu samome. Pridruila se Apostolatu molitve koji je irio pobonost Presvetom Srcu.
Pomagala je dijeliti molitvene letke, sa majkom posjedivala bolesne i siromane. Kada je poeo Prvi
Svjetski Rat 1914. tada sedamnaestogodinja Dina ponudila se Bogu za naknadu i ljubav kako bi Ga
utjeila i spasila due.
New York ( 1916. 1918. )
U samostan Nae Gospe od Mira koji su vodile sestre Kongregacije Pobonosti Isusu i Mariji, Dina je
stigla sa prijateljicama Bernadette i Aline sa kojima je bila i u proloj koli prijateljica. Dina je dijelila
sobu sa Bernadette i zbliile su se kao prave sestre. Ondje je nastavila sa uobiajenom rutinom
molitava i Mise, samo je uivala u jo duim meditacijama. Uivala je u injenici da je smjetena u
samostanu koji u prizemlju ima kapelu u kojoj se svaki dan slui Misa i drugi liturgijski obredi. Nakon
dvije godine, kada je zavrila kolovanje, vratila se u Quebec. Tamo je, unato mnogim napastima,
tekodama sa molitvama, udvostruila snage, itala, odlazila svakodnevno na Misu, molila, meditirala
i ak je skratila san da bi mogla sve svoje preuzete obaveze svaki dan ispunjavati. Isus joj se i tada
obradao u dui i primijetila je da je to jedino onda kada je savreno mirna. Ako nije bila mirna, On bi
ju smirio i nadahnuo osjedajima poniznosti; tada bi mogla razumjeti Njegov tajnoviti jezik.
Jednoga Ga je dana traila da nikada ne dopusti da bude prevarena od avla. Ona o tome kae: On
mi je objasnio kako uvijek mogu prepoznati razliku izmeu Njegova Boanskog glasa i onoga
napasnika koji tako voli oponaati i prevariti. Spasitelj se da uti samo u satima dubokog mira i tiine.
Njegov je glas mek, tako mek da sve u dui mora biti uutkano; to je milozvuan glas; dok je onaj od
avla kao buka, nagao i proturjean i njegove su rijei izgovarane uzrujano.
Isus joj je pokazao put prepun trnja kojim je elio da ona poe, a kojim je prvi poao On sam. Rekla
je: Na poetku, iskuenja je bilo jako puno ( simbolizirano trnjem ); a kako sam napredovala bilo ih
je jo i vie, kako bih ostala vjerna i nisam si smjela dopustiti da se preplaim bilo kakvom patnjom.
Put je bio uzak i postajao je jo ui i vie trnovit. Trnje je postajalo tako gusto i visoko da se gotovo
cijeli put zakrio njima. Morala sam ih gurati kako bih prolazila. to znae ogrebotine kada je
odredite Nebo! Isus i Marija su ostali cijelo to vrijeme kao svjetionici na njenom putu. Na kraju puta,
na vrhu planine, bila su vrata Neba to se sve odvijalo u njenim mislima, ali slika je bila jasna. Vidjela
ju je puno jasnije nego to bi to mogla sa tjelesnim oima. Kako je pisala u svojoj Autobiografiji, nije
vie ni osjedala trnje, jer ljubav ih je otupila i unitila.

Isus joj je povjerio i poseban zadatak: On me poticao na gorljivu molitvu i istaknuo potrebu velike
pripreme, ali nije otkrio to jest moj zadatak jo. Ipak sam razumjela da de spas vedeg broja dua
ovisiti o mojoj vjernosti. Isto tako, pokazao joj je veliku vrijednost milosti, i kako je svaka primljena
milost kao karika lanca nepovjerenje u milost prekida kariku i lomi lanac. Isus joj je rekao: elim te
iskoristiti jer si sama nita; elim dokazati svoju mod tvojom slabosti. Usadio joj je u srce arku elju
za ponienjem i svako je jutro ona molila ovu molivu: Moj Boe, daruj mi milost da budem prezrena i
poniena koliko Ti to eli i daj da svi koji me preziru i poniavaju ni na koji nain ne budu prekoreni.
Ako Ti eli da vie nikada ne okusim uitka na zemlji, ja sam se voljna suzdrati od njih. Kada je
poela sa ovom molitvom, Dina je mislila da se odrie svakog zemaljskog uitka, ali im je njena dua
poela udjeti samo za rtvom, bila je ispunjena radodu. Rekla je: To je tajna Boanske ljubavi.
Obino je u crkvi petkom Gospodin davao objave Dini, posebno tijekom Pretvorbe ili izloenog
Presvetog Tijela Kristova, ali dogaalo se i drugim prigodama. Jednog prvog petka u mjesecu, dok se
molila pred Presvetim, vidjela je veliko mnotvo dua kako jure u svoje vjeno prokletstvo. Vidjela je
to kako bi utjeila Gospodina u Njegovoj tuzi i molila za obradenje tih jadnih dua. Njena elja za
muenitvom je rasla. inila je mnoga mrtvljenja: nikada nije uzimala hranu koju je najvie voljela,
nego onu koju je voljela najmanje, suzdravala se od pida kada je bila edna, spavala na tvrdom
jastukuDok se sve to odvijalo u njenoj dui, postala je i Dominikanka Tredeg reda. Nakon godine
dana, uzela je ime svete Katarine Sijenske, to joj je bilo doputeno samo zbog toga to je njen
roendan bio ba na svetkovinu sv. Katarine ( sada u modernom Rimskom kalendaru 29. travnja, ali
tada 30. ) Kako je u to vrijeme Ivana Orleanska bila kanonizirana, esto bi ju molila za zagovor.
S vremenom se predomislila u vezi ulaska u samostan Notre-Dame, jer ju je privlaio kontemplativni
ivot. Ipak nije bila sigurna u volju Boju, pa se povjerila Gospodinu, a On joj ree : elim te u
Kongregaciji Isusa i Marije. Ona je odgovorila: Kako god Ti eli, moj dobri Uitelju. Pola je u
Kongregaciju u Quebecu sa svojom prijateljicom Bernadette na razgovor sa bududom uiteljicom
novakinja, Majkom Elizabeth. Nakon razgovora sa njima, Majka je odmah pola u kapelu zahvaliti
Isusu za ove dvije novakinje. 11. kolovoza 1921. napustila je zauvijek svoj dom i ula u samostan.
Roditelji su ju potpuno podrali, vratili su Bogu dijete koje su primili od Njega.
Zavretak I. dijela
POSJETITE nas: https://www.facebook.com/misticizam
Izvor: http://www.mysticsofthechurch.com/
fotografija: Google
Aug. 6 2014
Sestra Josefa Menendez mistiarka u pregai

Sestra Josefa Menendez je roena 4. veljae 1890. u Madridu. Kako je porijeklom panjolka,
namjeravala je udi u samostan u panjolskoj, ali Boja Providnost odvela ju je, nakon mnogo
potekoda, u francuski samostan gdje je postala sestra Drube sestara Presvetog Srca Isusova 1920. u
dobi od 29. godina. Nita nije ukazivalo na to da de ova skromna sestra donijeti svijetu poruku od
Isusa, a pogotovo s obzirom na injenicu da je godinama odgaala odlazak u samostan i na veliku
prepreku francuski jezik ona nije govorila niti razumjela. Iako je bila tek novakinja, suzdrana i
sasvim krotka, posjedovala je veliku snagu volje. U zasljepljujudem svjetlu Boanskih objava, to ju je
god Bog vie privlaio k Sebi, ona je bivala sve poniznija i skromnija. Njezini su nadreeni rijetko kada
sreli osobu tako poslunu i pokornu, tako spremnu rtvovati vlastitu volju. U njenoj odanosti, kao i u
svemu ostalome, nije bilo pretjerivanja; bila je iskrena i jednostavna.
Mistiarka u pregai
Njen je svakodnevni ivot u samostanu bio uobiajen, radila je poslove sa poniznodu i vrijedno.
Ostale sestre nisu znale da izvanredne milosti koje je Bog izlijevao na nju, niti su znale za unutarnje
borbe koje je Jozefa prolazila dok ju je avao muio da sumnja u Boji glas i svoj vlastiti poziv. Kako je
odravala i dalje jak molitveni ivot, oduprla se laljivim rijeima zloga.
Zbog njene je jednostavnosti i poniznosti Gospodin rekao sestri Jozefi: Ti de biti Moj znak. Otkrit du
ti tajne Moga Srca i mnoge de due imati korist po njima. elim da zapisuje sve to Ti govorim. To de
se itati kada ti bude u Nebu. Nemoj misliti da te koristim zbog tvojih zasluga, nego elim da due
shvate kako koristim one jadne i bijedne.
Sestra Jozefa je umrla blaeno, u dobi od 33 godine, 29. prosinca 1923. u samostanu u Poitiersu u
Francuskoj. ivjela je u samostanu Drube Sestara Presvetog Srca Isusova tek etiri godine i na takav
nain da svijet nikada ne bi uo za nju, a ak bi ju i u vlastitom samostanu uskoro zaboravili. Tek
nakon njezine smrti su ostale sestre ule za izvanredne milosti koje je Bog darovao toj dui.

23. studenoga, kratko prije njene smrti, Gospodin joj je rekao: Moje de rijei biti svjetlo i ivot za
nebrojeno mnogo dua i obedajem im posebnu milost obradenja. Te su se rijei dokazale istinitima,
jer su uskoro, po prvom tiskanju zapisa sestre Jozefe, poela stizati pisma iz svih krajeva svijeta sa
svjedoanstvima raznih dobivenih milosti obedanih u Objavama. U nekoliko je mjeseci knjiga
prevedena sa izvornog panjolskog na francuski, portugalski, talijanski, engleski, kineski i maarski.
Poruka milosra Gospodina Isusa Krista za sve
(iz knjige The way of Divine Love sestre Jozefe)
elim da oni (koji ive u grijehu) razumiju da nije to to su u grijehu ono to ih dri podalje od Mene.
Oni nikada ne smiju misliti da nema spasa za njih niti da su zauvijek izgubili ljubav koja je nekod bila
njihovaNe, jadne due, Bog koji je prolio svu svoju Krv za vas nema takvih osjedaja za vas!
Svi doite k Meni i ne bojte se, jer sve vas volimOprat du vas u svojoj Krvi i bit dete bjelji od snijega.
Sve vae uvrede bit de oprane u vodi u kojoj du vas Ja sam oprati i nita nede umanjiti Ljubav Moga
Srca za vas.
Oh, duo koju volim, ne obaziri se na tog nemilosrdnog neprijateljanego to prije doi k Meni, i ,
ispunjena najdubljim pokajanjem, preklinji Moje Milosre i ne boj se. Oprostit du ti. Lati se opet ara i
odanosti, i dobit de natrag svoje izgubljene vrline i Moje ti milosti nikada nede nedostajati.
Prosjak ljubavi
U subotu, 20. studenoga, On je doao, sa svim svojim ranama, kao prosjak, siromaan , traedi ljubav:
Reci mi, zar ne bi pokuala i nemogude da Me utjei, Josefa?Podijeli sa Mnom na trenutak gorinu
Moga Srca.
elim da Mi dovede due. Samo ljubav, u svemu to ini, je potrebna. Trpi zbog ljubavi, radi zbog
ljubavi i iznad svega prepusti samu sebe ljubavi. Kada dozvolim da oduti muku ili veliku usamljenost,
trpi u ljubavi. elim te koristiti kao to umoran ovjek koristi tap da se na njega oslonielim te
posjedovati, obuzeti te potpuno, ali u takvoj slatkodi, da trpedi muenitvo ljubavi, ea da trpi jo.
Dolazim se odmoriti u tebi, jer sam tako malo voljen. U potrazi sam za ljubavlju i nailazim samo na
nezahvalnost i nemar. Rijetke su due koje Me doista vole. Tada, da Ga utjeim, prikazala sam mu
ljubav Nae Gospe, svih svetih, svih vjernih dua, pa i moju. Da, Josefa, voli Me i nikada se ne umaraj
govoredi Mi koliko Me voli. Sljededi sam Mu dan govorila i govorila da Ga volim.
I ja tebe volim, ula sam Ga tijekom molitve.
Doao je bez svjetla oko Sebe, kao prosjak. Ja sam utjela, ali kako je On nastavio tuno gledati u me,
rekla sam Mu kako eznem za time da Ga utjeim.
Da, utjei me, danas; stajat du pokraj tebe cijelo vrijeme, da ne zaboravi.
Na kraju molitve, nije otiao, pa sam Mu rekla: Gospodine, vrijeme je da idem mesti, ali Ti zna da Te
volim i da je sve to inim samo da Tebi ugodim.
Dvaput me jo pitao volim li Ga i rekao: Govori to esto, da nadoknadi za zaborav mnogih.
Kasnije joj je rekao: Josefa, sve to traim due je ljubav, a one mi daju samo nezahvalnost. elim
ispuniti due milodu, ali one probadaju Moje Srce opet i opet. Zovem ih, a one se okredu od Mene.
Ako eli, dat du tida svojim rtvama i ljubavlju dovodi due k Meni.

Due me ponovo razapinju; utjei me, Josefagrjenici Me preziru i gaze svojim nogamanita nije
manje vrijedno u njihovim oima od njihova Tvorca.
Jedne je veeri, oko 10 sati, doao, sa Kriem na ramenima, bio je okrunjen trnjem, a preko Lica Mu je
rekla Krv. Vidi u kakvom sam stanjukoliko je grijeha poinjeno, koliko je dua izgubljenozato
dolazim po olakanje kod onih koji ive da Me utjee.
Izgledao je tako tuno, a istovremeno tako prekrasno. Njegove su oi govorile vie nego usne. Due
jure u propast, a Moja je Krv prolivena za njih. Ali due koje Me vole se rtvuju i one oslobaaju Boju
milost - to je ono to spaava svijet.
Sestro Josefa Menendez, moli za nas!
POSJETITE nas: https://www.facebook.com/misticizam
izvor: http://www.mysticsofthechurch.com/
fotografije: Google
Aug. 5 2014
Paklene prie kako je strah od pakla stvorio brojne svece

Sv. Padre Pia jednom su upitali to misli o ljudima koji ne vjeruju u pakao. On je mudro odgovorio:
Vjerovat de u pakao kad stignu tamo. Bog eli da svi budemo s Njime ujedinjeni u Nebu u vjenosti.
Na mnogim mjestima u Novom Zavjetu Isus je govorio o paklu i vjenoj kazni, govoredi o mjestu
vjene tame gdje de biti pla i krgut zubi (Mat 8,11-12). Bezosjedajnima de suditi: "Zatim de redi i
onima slijeva: `Odlazite od mene, prokleti, u oganj vjeni, pripravljen avlu i anelima njegovim!,
"Jao svijetu od sablazni! Neizbjeivo dolaze sablazni, ali jao ovjeku po kom dolazi sablazan. Pa ako te
ruka ili noga sablanjava, odsijeci je i baci od sebe. Bolje ti je udi u ivot kljastu ili hromu, nego s obje
ruke ili s obje noge biti baen u oganj vjeni. I ako te oko sablanjava, izvadi ga i baci od sebe. Bolje ti
je jednooku u ivot udi, nego s oba oka biti baen u pakao ognjeni. ovo su samo neki od primjera
kada je Isus govorio u paklu.
Nadalje, uenje o postojanju pakla je nepogreiva Crkvena dogma. Ono je jedno od etiri posljednje
stvari smrt, Sud, Pakao i Raj. I Isus i Crkva su ohrabrivali zdrav strah od Pakla. Svi oni koju su
prouavali ivote svetaca i mistika otkrili su da je vedina njih imala zdravu i korisnu dozu straha od
Pakla koja ih je poticala da se bore protiv zlih napasti koje su im dolazile na put.

Blaena Djevica Marija spaava duu od odlaska u Pakao


Postoji svjedoanstvo o blaenom Rikardu od sv. Ane franjevakom svedeniku koji je zapaljen u
Nagasakiju u Japanu 1622. O njemu je pisao Sv. Alfonz Liguori u svom djelu Slavna uda Marije, a
kasnije je isti dogaaj spomenut u dokumentu Anali franjevakih misija.
Dok je Rikard ivio u Brusselu, 1604. znao je dvojicu studenata koji su, umjesto da ue, samo gledali
kako da uivaju u raznim grjenim prigodama. Jedne su nodi obojica otili u javnu kudu da udovolje
svojim grjenim poudama, a jedan je od njih ipak napustio to mjesto ostavljajudi svog prijatelja
ondje. Kad je doao kudi, legao je u krevet i krenuo spavati, ali tada se sjetio da nije izmolio tri
Zdravomarije, kako je inae imao naviku jo od djetinjstva. Iako je bio jako pospan, izmolio je
pobono Zdravomarije i tek tada zaspao. Kratko nakon toga, zauo je snano lupanje na vratima i
odmah nakon toga je ispred sebe ugledao svog prijatelja, cijelog izoblienog i nakaradnog.
Tko si ti? pitao je prikazu.
Nesretni je mladid rekao: to? Zar me ne prepoznaje?
Odgovorio je: Ali kao si drugaiji! Izgleda kao avao?!
Oh, smiluj mi se, jer sam proklet!
Kako to misli?
Pa, znaj da je po tvom odlasku iz one proklete kude zla osoba skoila na mene i udavila me. Moje je
tijelo ostalo na sred ulice, a moja je dua sada u Paklu. Znaj, da je ista kazna ekala i na tebe, ali te
Djevica Marija sauvala od nje, zahvaljujudi tvojoj navici da svaki dan njoj u ast izmoli tri
Zdravomarije. I blaen li si ako zna kako de se koristiti ovom vijedu koju ti Majka Boja daje kroz
mene.
Kada je zavrio s tim rijeima, prokleta je dua rastvorila svoj ogrta doputajudi da prijatelj vidi
plamenove vatre i zle duhove koji ga mue, i potom nestade. Mladid se, vidjevi ovo, bacio na pod
plaudi i dugo je molio i zahvaljivao Mariji. Sada je razmiljao o svome proteklom ivotu i mislio to bi
sada trebao uiniti da promijeni svoj ivot, kada je zauo zvona franjevakog samostana.
U tom je trenutku rekao: Znai tamo me Bog zove da ispatam za grijehe.
Sljedede jutro, poao je u samostan i preklinjao gvardijana da ga primi. Gvardijan je znao za razuzdani
ivot mladida te ga odbio. No, mladid je kroz suze i jecaje ispriao dogaaj od prethodne nodi.
Gvardijan je poslao odmah dvoje ljudi iz samostana da provjere njegove rijei, i uistinu su nali tijelo
zadavljenog mladida. Uskoro su ga primili meu Bradu, a on se potpuno posvetio pobonom ivotu,
pokori i popravku.
Ovaj je strani dogaaj rodio u samom bl. Rikardu dvije stvari strah od pakla, i odanost Blaenoj
Djevici Mariji, kako je i on uskoro uao u isti samostan kao i mladid iz prie.

Otisak gorude ruke iz pakla podsjetnik za ivot


Ovaj je dogaaj zapisao sam potovani svedenik. Pria je vezana uz enu koja je ivjela u Londonu
tijekom zime 1847.-1848. Bila je udovica, stara 29 godina, imudna. Meu mukarcima koji su ju
posjedivali bio je i jedan lord vrlo neprimjerena ponaanja koji joj je udvarao i sa kojim je poinila
mnoge grijehe.
Jedne je nodi itala roman u krevetu, kad je sat udario jedan te je krenula na spavanje. Na svoje je
veliko iznenaenje primijetila udne odsjaje svjetla iz druge sobe. Vrata su se polako otvorila i uao je
lord, njezin partner u neasnim uivanjima, zgrabio je za zapede i prosiktao: Pakao postoji! Bol
koju je osjetila u ruci je bila tako jaka da je odmah pala u nesvijest. Kad je dola k sebi, odmah je

pozvala slukinju koja je, ulazedi, osjetila snaan miris paljevine. Prilazedi svojoj gazdarici koja je bila
prestraena, vidjela je na njenom zapedu tako duboku opekotinu da se mogla vidjeti ogoljena kost i
uniteno meso. Takoer je rekla da su, od vrata salona do kreveta, u tepih bili utisnuti spaljeni otisci
mukih stopala.
Sljededeg je dana ena ula da je njen lord umro ba tu prolu nod oko 1 sat od trovanja alkoholom.
Svedenik je potvrdio da ena nikada sa lijevog zapeda nije skidala debelu zlatnu narukvicu, a o
dogaaju nikada nije priala. Zapravo, nitko o tome nikada nije priao i jedina osoba iz obitelji koja je
znala za to, pobona i vjerna osoba, je ispriala svedeniku ovu priu.
Sumnja u Pakao
Jedan se ateist hvalio svojom nevjerom i takoer govorio da Pakao ne postoji. Jedan od prisutnih
ljudi, skromni mladid, obratio mu se: Gospodine, zemaljski kraljevi imaju zatvore da kazne svoje
opake podanike; kako bi Bog, Kralj cijelog svemira, bio bez mjesta za one koji sramote i vrijeaju
Njegovo Velianstvo? Naravno da ateist nije imao odgovora.
Pascalova oklada
Blaise Pascal je bio poznati filozof, matematiar i fiziar sedamnaestog stoljeda. Koristio je svoj dar
razuma da jaa svoju v jeru u Boga, Raj i Pakao i razvio logiku pretpostavku poznatu kao Pascalova
oklada. Ona kae sljedede - Ako netko vjeruje u Boga, a po smrti shvati da nema Boga, ipak nije
izgubio nita tijekom ivota na zemlji, a ako Bog postoji, dobiva vjenu nagradu u Nebu. Meutim,
ako netko ne vjeruje u Boga, i nakon smrti se pokae da nema Boga, ne dobiva nita niti ne gubi nita,
ali ako taj otkrije da ipak ima Boga, gubi sve i vjeno je proklet u Paklu.
Ukratko, Pascalova logika pretpostavka govori nam da nikome ne moe nakoditi da vjeruje u Boga i
boji se Pakla. Ali ne vjerovati uopde, to je veliki rizik rizik koji moe imati strane posljedice za cijelu
vjenost!
Kupujemo skupa osiguranja za automobile, nekretnine, a ne bi li bilo jo vanije uiniti isto za nas
same, posebno kada u ovom sluaju osiguranje ne kota nita, a osim toga, vjera u Boga ini ljude
suosjedajnijima, brinijima i manje sklonima depresiji?
Neki su sveci, poput Terezije Avilske i sestre Josefe Menendes odvedene u duhu u Pakao. Drugi,
poput Sv. Gemme Galgani su imali strana vienja Sotone i njegovih demona. Piudi svom duhovniku,
Gemma kae: avao me proganjao na svaki mogudi nain. Oh, da sam znate koliko sam propatila.
Kako je zadovoljan bio nodas. Uhvatio me za kosu i vukao okolo viudi: Neposluh, neposluh, sada
nema vie vremena da ponem ispoetka! Doi, doi sa mnom! Pokuao me odvudi sa sobom u
Pakao. Muio me tako vie od etiri sata, i tako sam provela nod.
Troje djece iz Fatime, bl. Jacinti Marto, bl. Franciscu Marto i sestri Lucii Dos Santos , je Djevica Marija
pokazala strane slike Pakla kada su imali 9 i 10 godina. Te su ih vizije potpuno promijenile i ak iako
su bili jo djeca, nisu vie oklijevali da uine ikakve rtve samo da njihove due ne odu u Pakao. Tada
ih je Djevica nauila i ovu vanu molitvu: O moj Isuse, oprosti nam nae grijehe, ouvaj nas od
Paklenoga ognja, dovedi u Raj sve due, osobito one kojima je najveda potreba Tvojega Milosra.
izvor: http://www.mysticsofthechurch.com/
POSJETITE nas: https://www.facebook.com/misticizam
ilustracije: Gustave Dor, (French, Strasbourg 18321883 Paris) The Vision of Hell (Inferno)

Damnation for beginners by Ian Mcque


Aug. 4 2014
uda iz ivota sv. Kristine
Poboni kardinal Bellarmin iznosi povijest svete Kristine. ivjela je u Belgiji koncem 12. stoljeda. Tijelo
joj se nalazi sauvano jo i dan danas u Sv. Truidenu, u crkvi otaca Redemptorista.

Ova je slubenica Boja umrla u 32. godini ivota. Malo prije njezina samog pogreba, ustala je iz
mrtvakog sanduka iva, u punoj snazi na zaprepatenje ljudi. Svjedoila je o tome to se dogodilo
nakon njene smrti: Netom se je moja dua odijelila od tijela, primili su je aneli i poveli u veoma
tamni prostor pun dua. Muenja to su ih te due podnosile bila su tako grozna da mi je uopde
nemogude predoiti vam ikakav pojam o njihovoj strogosti. Vidjela sam meu njima mnoge poznate.
Duboko dirnuta njihovom alosnom sudbinom zapitah anela koje je to mjesto. Mislila sam, naime,
da je pakao. Moj mi vodi odgovori da je to istilite gdje borave kanjeni grjenici koji su se prije
svoje smrti pokajali za svoje grijehe, ali nisu dovoljno zadovoljili Bogu za njih. Odatle me povede u
pakao. Tu sam meu prokletima raspoznala neke koje sam otprije poznavala.
Tada me aneli povedoe u nebo, ak do prijestolja Boanskoga velianstva. Gospodin me je ljubazno
pogledao i ja osjetih neopisivo veselje. Pomislih da du zadobiti milost da vjeno ostanem s Njime. Ali,
moj nebeski Otac, znajudi to u srcu mislim, upravi mi ove rijei: Moja draga kderi, zauvijek de biti
jednoga dana sa mnom, ali sada dajem da bira: ili ostati ovdje sa mnom od ovoga asa do vijeka,
ili se povratiti na zemlju i vriti djela milosra i trpjeti. Da bi oslobodila istilinog ognja one due
koje su te ispunile samilodu, morat de trpjeti za njih na zemlji. Morat de podnositi teka muila,
ali ti sva ta muila nede donijeti smrt. Ne samo da de pomodi preminule, nego de takoer dati
dobar primjer ivima. Tvoj de ivot neprestanog trpljenja voditi grjenike obradenju i ispatanju
njihovih zloina. Poto zavri svoj ivot, vratit de se ovamo puno zasluga.
Vidjevi veliku korist koja mi se nudi za due, bez oklijevanja odgovorih da se rado vradam u ivot.
Tada se istog trenutka probudih i ustah jedino zato da pomognem duama i obradam grjenike. Stoga
se ne smijete uditi niti pokorama u kojima du se vjebati, niti ivotu to du ga od sada provoditi. Bit
de to neto izvanredno to se nita slino do sada nije vidjelo na svijetu.
Kristinin ivotopisac, Toma de Contempre, dominikanac, suvremenik svetice, pie sljedede: Kristina
odmah zapone radom na koji ju Bog posla. Odriudi se svih ugodnosti ivota, ograniila je svoje
potrebe do krajnosti. ivjela je bez doma i ognjita, bjednije negoli ikakve ptice u zraku koje imaju
gnijezdo gdje se mogu skloniti. Ni svim tim nije bila posve zadovoljna, neumorno je traila sve to bi
joj moglo uzrokovati bol. Bacala se u gorudu ped. Jedva je te patnje mogla podnositi. Vikala je iz svega
glasa. Ostajala to due vremena u vatri, a kad bi izala iz vatre nije bilo znaka opeklina na njezinu
tijelu
Kad bi se zimi smrzla rijeka Meuse, bacala bi se u vodu. Ostajala je u smrznutoj rijeci ne samo satima
i danima nego ak i tjednima. Za to vrijeme bi se molila Bogu i prosila Njegovo milosre. Koji puta bi
se za vrijeme molitve u smrznutoj vodi prepustila vodenoj struji da je povue do mlina gdje bi je
mlinski kota vrtio u krug na takav nain da je bila grozota i pogledati. Pri tome ni jedna joj se kost
nije iaila ili slomila. Ponekad bi je psi progonili, grizli, trgali tijelo dok je trala. Namamila bi ih u
drae i trnje dok ne bi bila sva krvava. Ipak, nakon toga, nije bio na njoj znak ni jedne brazgotine.
Bellarmin kae: Eto, kakve nam udesne pokore opisuje pisac u ivotu sv. Kristine. Pisac je redaka
biskup, pomodnik nadbiskupa Cambray. Stoga je razlono da vjerujemo njegovu svjedoanstvu, jer je
u suglasju sa sigurnim i velikim svjedoanstvom pisca Jakova de Vitry, biskupa i kardinala. Sve to
nam biljei dogodilo se za vrijeme njegova ivota. ak i u istoj pokrajini u kojoj je i on sam ivio. Osim
toga, njezine su patnje bile javne. Svatko je mogao vidjeti kad je stajala usred vatre, a vatra je nije
progutala niti joj zadala ikakvu ranu.
to iz svega slijedi? Raj, pakao i istilite su stvarni. Koji ne vjeruju ne mogu se ispriati; koji pak
vjeruju, a zanemaruju pokoru, vedma su zavrijedili da budu sueni.
izvor: ISTILITE tumaeno ivotima i legendama svetaca; F. X. Schuoppe, D.I.

POSJETITE nas: https://www.facebook.com/misticizam


Aug. 3 2014
Otac Emil Kapaun - Pastir u vojnim izmama

Roen 20. travnja 1916. Bio je Rimo-Katoliki Svedenik i kapelan amerike vojske. Umro je kao ratni
zatvorenik u Korejskom ratu 23. svibnja 1951. Za njegovo djelovanje, Crkva ga je proglasila Slugom
Bojim. Posthumno mu je, 11. travnja 2013. dodijeljena Medalja asti za djelovanje 1.-2. studenoga
1950.
Odrastao je na farmi jugozapadno od Pilsena u Kanzasu. Roditelji su mu bili Enos i Elizabeth Kapaun,
eki imigranti. 9. lipnja 1940. zareen je za svedenika. Neko je vrijeme radio kao pomodni kapelan, a
potom i upnik blizu Heringtona u Kanzasu.
Amerikoj se vojsci pridruio kao vojni kapelan u srpnju 1941. Sa jo jednim kapelanom bio je
odgovoran za 19, 000 vojnika te je pokrivao podruje od 2, 000 milja putujudi sa dipom. Otputen sa
aktivne vojne dunosti 1946., da bi se u rujnu 1948. opet vratio i nastavio sa radom vojnog kapelana.
1950. u sijenju stacioniran je blizu planine Fuji u Japanu. 15. srpnja 1950. napustio je zaljev Tokija i
krenuo prema Koreji. Bilo je to manje od mjesec dana nakon to je Sjeverna Koreja okupirala Junu
Koreju. Uskoro je i sudjelovao u bitkama, uz posao vojnog kapelana.

Cijelo vrijeme je bio na usluzi, krstedi, ispovijedajudi, dijeledi Svetu Priest i sluedi Svetu Misu sa
improviziranog oltara na prednjem dijelu dipa. Stalno bi gubio stvari potrebne za sluenje Mise zbog
neprijateljske vatre. Ipak, jedino na to se alio je bio konstantan nedostatak sna. Rekao je da je
uvjeren da je spaen zbog molitvi drugih ljudi mnogo puta. Pisao je kudi: Ova borba je slamajuda.
Mnogi od mojih vojnika pucaju polude i vrite kao luaci. ini se kao san. Ne znam da li du
preivjeti sljededi dan ili nod. Tako smo blizu Raju, a opet, ovdje smo vie kao u PakluOvaj rat! Kakva
teka stvar za razumjeti! Vrudina je bila strana, a zalihe vode su nestajale. Kako je bila sezona
monsuna, vode je bilo posvuda, pa su vojnici pili iz bara i lokvi to im je esto uzrokovalo proljeve.
Teren, pranjavi putovi postali su gotovo neprohodni zbog obilne kie koja je sve pretvarala u blato.
izme su vojnika brzo postale neupotrebljive. Vedina amerikih vojnika koja je tada umrla je umrla od
iscrpljenosti i bolesti. Otac Kapaun je uspijevao zadrati snagu ak i kada danima nije imao to za
jesti. Trao je s jedne strane brda na drugu, milje i milje daleko, riskirajudi svoj ivot da pomogne
drugima, kao planinska koza kako ga je opisivao jedan vojni lijenik iz njegove jedinice. Uvijek bi
pitao za ime vojnika koje nije poznavao, i imao je jedinstven dar da ih uvijek odmah sve zapamti po
imenu. Uvijek je inzistirao da slui Misu, ak i u najopasnijim podrujima. Jednom su minobacake
granate pucale samo stotinjak metara dalje, ali on je i dalje molio i mirno sluio Misu. Vojnici su bili
impresionirani njegovom neustraivodu da su ostajali s njime do kraja Mise. To se dogodilo
nebrojeno puta, kako svjedoe vojnici, i nitko nikada nije bio ozlijeen i ranjen tijekom njegova
sluenja Mise. Porunik William A. McClain, koji je kasnije postao ratni zarobljenik skupa sa ocem
Kapaunom, priao je o hrabrom ocu: inilo se kao da se pojavljuje niotkuda tijekom ratnih operacija
i sluio je svoje dunosti, a potom bi nestao. Nikada se nije zamarao i brinuo zbog neprijateljske vatre
dok je pomagao drugima Njegov je dip toliko puta bio pogoen metcima i rapnelima da je na

kraju bio potpuno uniten, i tada je obilazio bojinicu na biciklu. Poto mu je sva oprema za sluenje
Mise bila unitena, juno-korejski svedenik mu je dao novu opremu, koju je on tada uvao unutar
svoje kone jakne, jer htio je sluiti Misu po svaku cijenu. Jednom je jedan vojnik ostao na bojinici
ranjen, ali nije vie bilo nosila da ga se ponese. Kapaun je pitao za lokaciju i odmah sa jednim
pomodnikom krenuo po ranjenoga ne maredi za svoju sigurnost dok su metci i granate padale na sve
strane. Nali su ranjenog vojnika i nosili ga sve do kampa i tako spasili njegov ivot. Za ovaj, i sline
herojske ine, kasnije je bio nagraen. esto je puzao na sve etiri po blatu, samo da pronae
ranjenike koji su ostavljeni. Njegov ga je Ano uvar vjerno uvijek pratio i uvao. Jednom je metak
pogodio lulu u njegovim ustima i prepolovio ju na pola. On se na to samo nasmijao. Ipak je i on
zadobio kasnije neke ozljede. Bio je pogoen u lakat i kost je bila ozbiljno otedena. Nakon toga,
osjedao je jaku bol svaki puta kad bi uzeo olovku da pie. Jo jedna stvar na kojoj je uvijek inzistirao je
pokapanje mrtvih. ak i tijekom bitaka, on bi sa ostalima iao i pokapao sve poginule, ak i
neprijateljske vojnike.

Ratni zatvorenik
Prvog studenoga, na dan Svih Svetih, odsluio je etiri Mise i na kraju dana legao da uhvati malo sna.
Malo nakon ponodi, vojnici su po kapu poeli trati viudi da su stotine neprijateljski h trupa viene
kako se kredu prema njima preko polja. Uskoro su upali u kamp i unitavali sve pred sobom. Herb
Miller, Kapaunov vojnik, sakrio se ispod jednog od tijela vojnika. Kineski je vojnik, vidjevi ga, uperio
puku u njegovu glavu. Kapaun, koji je tada ved bio uhvaden, priao je Milleru, maknuo puku koju je
Kinez drao od njegove glave i rekao: Daj da ti pomognem. Uzeo ga je i prebacio preko svojih
ramena i nosio. Kineski vojnici nisu znali to da rade, bili su potpuno zbunjeni.
Skupa sa drugim zarobljenicima hodao je 140 km u zarobljeniki kamp blizu Pyoktonga u Sjevernoj
Koreji. Nosio je cijelo vrijeme na svojim leima ranjenog Millera. Miller je vidio da se Kapaun jako
mui hodajudi i sam iscrpljen i promrzao, i jo njega nosi na leima. Traio je da ga pusti, no Kapaun
je odbijao govoredi: Ako te pustim, ubit de te. Kineski su vojnici upravo to i inili ako bi vidjeli da je
netko spor i slabi i u nemogudnosti da dri korak s ostalima. Nagovorio je mnogo puta i ostale
zatvorenike, koji su odluili ignorirati naredbe nadreenih, da ipak nose ranjenike. U kampu je radio

sve kopao zahode, posredovao u svaama i raspravama smirujudi obje strane, svoju hranu dijelio i
dizao moral ostalim zatvorenicima. Krao je od uvara kavu i aj za sebe i prijatelje, a takoer i
posue u kojima bi ih zagrijali, pomagao u krijumarenju lijekova za dizenteriju koja je bila esta
meu zatvorenicima.
Na kraju je umro, nakon 6 munih mjeseci u zatoenitvu, 23. svibnja 1951. Uzrok smrti je bila, osim
neuhranjenosti i proljeva, i upala pluda.
Katolika Crkva je poela razmatranje kanonizacije oca Kapauna od osloboenja ostalih vojnika iz
zatoenitva, 1953. Nakon svjedoenja vojnika o njegovoj vjeri i herojstvu, a posebno i nakon dva
prijavljena sluaja neobjanjivih ozdravljena po zagovoru oca Kapauna, postoji mogudnost
proglaenja oca Kapauna svetim.

POSJETITE nas: https://www.facebook.com/misticizam


izvor: Wikipedia
http://dioceseofgallup.org/
http://catholicism.org
fotografije: Google
Aug. 2 2014
Blaena Alexandrina da Costa izvanredna mistiarka

Roena je 30. oujka 1904. u Balasaru u Portugalu. Majka i sestra, Deolinda, pouavale su je u vjeri.
Kako je bila ivahna i lijepoga ponaanja, svi su je voljeli. Njezina neuobiajena snaga i izdrljivost
dozvolili su joj da radi vrlo teke poslove na farmi po cijele dane.
Kad je imala 12 godina, razboljela se i gotovo umrla. Ozdravila je, ali su posljedice infekcije koju je
preboljela ostale te je, kako je Bog od nje traio, postala dua patnica ili rtva.
Dogaaj koji se zbio kada je imala 14 godina ostavio je doivotni oiljak, psihiki i fiziki, i dao joj uvid
u strane posljedice grijeha. Na Veliku Subotu 1918. dok su Alexandrina, Deolinda i mlade

praktikantice vrijedno ivale, tri su mukarca nasilno upala u njihovu kudu i pokuali ih napastovati.
Da sauva svoju istodu, Alexandrina je skoila kroz prozor visok etiri metra i pala na tlo. Njene su
ozljede bile brojne, a lijenici su njeno stanje opisalo kao nepovratno i predvidjeli su da de paraliza
samo napredovati i pogorati se. Do 19. godine, Alexandrina se uspijevala dovudi do crkve, gdje bi,
pogrbljena, dugo ostajala u molitvi na veliko uenje ostalih. Kako je njena paraliza s vremenom
jaala, na kraju je ostala nepokretna. Od 14. travnja 1925. do svoje smrti, dakle jo 30 godina, ostala
je kompletno nepokretna i vezana za krevet. Tijekom godina, Alexandrina je molila Blaenu Djevicu za
milost ozdravljenja, obedajudi da de postati misionarka ako ozdravi. Obedala je podijeliti sve to ima,
obudi se u alovanje do kraja ivota, odrezati potpuno svoju kosu, samo ako bi bila ozdravljena. Njeno
se stanje tako pogoralo ipak, da je i najmanji pokret izazivao strane bolove. Bila je i na rubu smrti,
te je primila posljednej sakramente nekoliko puta.
No, malo po malo, Bog joj je obznanio da je patnja njen poziv i da On ima posebne namjere s njom
da postane dua patnica, ili rtva. to je vie Alexandrina shvadala to Otac od nje trai, to je vie
prianjala svojom voljom uz to. Poela je eznuti za ivotom u jedinstvu sa Kristom. To je jedinstvo,
ona je mislila, moglo jedino biti ostvareno kroz trpljenje njene bolesti i nesposobnosti za Njegovu
ljubav. Na kraju se sama ponudila kao rtva za obradenje grijenika. Rekla je:Naa Gospa mi je dala
ak i vede milosti od onih koje sam traila: prvo naputenost; onda potpunu pokornost Bojoj
volji; napokon elju za trpljenjem. Nodi bi provodila u bolovima prebirudi po zrncima krunice i
ponavljala molitvu koju je preporuila Gospa Fatimska:O moj Isuse, ovo je Tebi za ljubav, za
obradenje grijenika i kao naknada za uvrede koje se nanose Bezgrenom Srcu Marijinu.
Njena elja za trpljenjem je rasla to joj je njen poziv postao jasniji. Razumjela je da je pozvana
otvarati ljudima oi za posljedice grijeha, pozivajudi ih na obradenje i da bude ivuda svjedokinja
Kristove Patnje sudjelujudi u otkupljenju ovjeanstva.
I bilo je tako, da je od 3. listopada 1938. do 24. oujka 1942. Alexandrina proivljavala trosatnu muku
Isusovu svakog petka, primajudi mistinu milost ivjeti u tijelu i dui sa Kristom u njegovim Patnjama
tijekom Njegovih zadnjih sati ivota. Tijekom ta tri sata, njena bi paraliza prestajala da bi ona mogla
oivjeti postaje Kria sa svojim pokretima u kojima bi trpjela iscrpljujude tjelesne i duhovne boli.
Takoer je bila i vrijeana i muena sa avolskim napastima protiv vjere i sa ozljedama po tijelu.
Ljudsko nerazumijevanje je takoer bio veliki kri za nju, posebno kada su oni od kojih je najvie
oekivala pomod lanovi i voe Crkve dodavali njenoj patnji. Jezuitski svedenik koji joj je pomagao
od 1934. do 1941. najednom joj je prestao pomagati, ali 1944. svedenik Salezijanac , otac Umberto
Pasquale joj je poeo pruati pomod.
Alexandrina je bila jako odana Blaenoj Djevici. Mnogo je puta u svojoj agoniji upravila svoje misli i
duu Tabernakulu u oblinjoj crkvi i molila:Moj dobri Isuse, Ti si zatvorenik i ja sam zatvorenica.
Oboje smo zatvorenici. Ti si zatvorenik za moje dobro i sredu, a ja sam zatvorenica Tvojih ruku. Ti si
Kralj i Gospodin, a ja sam samo crv zemaljski. Ja sam te bila napustila, misledi samo na ovaj svijet koji
je unitenje dua. Ali sada, kajudi se svim svojim srcem, elim samo ono to Ti eli. O, moj Isuse,
oboavam dok boravi u Presvetom Oltarskom Sakramentu. Ondje gdje si prezren, ja ostajem uz tebe.
Volim Te za one koji te ne vole. Dajem zadovoljtinu za one koji Te vrijeaju. Doi u moje srce.
Njena odanost Svetoj Misi
Kako je bila prisiljena provoditi vrijeme u svojoj sobi, poeljela je da se rtva Svete Mise slavi i ondje.
To joj se inilo kao milost iznad svakog oekivanja te je tu elju zadrala za sebe. U jesen 1933.
Jezuitski svedenik, otac Mariano Pinho je dolazio u okolicu. uvi to, Alexandrina je povjerila svoju
enju sestri Deolindi, a ona je obedala uiniti to moe. Kratko nakon toga, upni je svedenik pisao
Alexandrini i pitao ju da prisustvuje na Svetoj Misi. Ona je odgovorila:To bi bila takva radost za mene

da neznam kako da se izrazim 20. studenoga 1933. otac Pinho je slavio prvu Misu u njenoj naloj
sobici, koja je sada postala i odredite hodoasnika cijeloga svijeta. Iako se Misa ondje slavila jo
mnogo puta, Alexandrina se uvijek sjedala veselja od tog prvog slavlja:Sa tom prvom Misom, na je
Gospodin poeo povedavati svoju njenost prema meni, a u isto vrijeme i teinu moga kria.
Blagoslovljena je Njegova Milost, koja mi u Njegovoj Dobroti, nikada ne manjka.
Ukazanje Isusa
Kratko nakon prve sluene Mise u njenoj sobi, imala je vienje Krista: Jedne mi se nodi Isus ukazao u
prirodnoj veliini, kao da je upravo skinut sa kria. Mogla sam vidjeti duboke, otvorene rane na
njegovim rukama, stopalima i na boku. Krv je navirala iz Rana, a iz njedara je tako tekla da je, nakon
to je natopila odjedu, tekla na pod. Isus se pribliio mom krevetu. Sa velikom ljubavlju mogla sam
poljubiti Rane na njegovim rukama, a udjela sam poljubiti i Rane na stopalima. Ali zbog svoje
paralize, nisam mogla. Iako nisam nita o tome rekla Isusu, On je znao to mislim i sa svojom je rukom
podignu prvo jednu, a potom i drugu nogu te mi ponudio mi da ih poljubim. Zanesena, kontemplirala
sam nad Ranom na boku iz koje je tekla krv sve dok se, puna suosjedanja, nisam bacila u Njegovo
naruje i zavapila:O, moj Isuse, koliko si Ti propatio za mene! Ostala sam tako nekoliko trenutaka i
onda je On nestao. Ovo je vienje ostavilo neizbrisiv trag na Alexandrini, tako da je i mnogo godina
kasnije prepriavala taj dogaaj tako kao da ga je i dalje proivljavala.
Piudi svom duhovniku u to vrijeme, ocu Marianu Pinhu, rekla je: Samo nekoliko rijei, jer mi slabost
ne doputa vie. Provela sam teku nod. Nisam mogla pronadi ugodan poloaj. Tako prolaze dani,
jedan bolje, drugi gore, sa kriem koji mi je na Gospodin dao. (6. studeni 1933.)
U nodi sa subote na nedjelju, nisam znala to mi je prolo kroz glavu. Spavala sam i probudila se:
uinilo mi se da umirem. Ova je udna pojava trajala kratko, ali se ponavljala esto. Mislim da je
uzrokovana kraljenicom. Nadam se da me na Gospodin slua, ali neka Njegova Sveta Volja
budeesto pitam:O moj Isuse, to eli da uinim? I svaki puta kad Ga sluam, ujemo samo ovaj
odgovor:Trpi, voli i daj zadovoljtinu. ( 28. oujak 1933. )
Blagoslovljen Gospodin koji me pozvao na ovaj svijet da bih patila i podnijela toliko iskuenja!
Prikazujem to za sve moje grijehe koji me tite vie nego ita drugo. Svaki dan traim patnje i osjedam
veliku duhovnu utjehu kad patim vie, jer tada imam vie za ponuditi mom Isusu. Meutim, ima stvari
koje me jako puno kotaju, ali Boja Volja, a ne moja, neka bude. ( 30. prosinca 1933.)
Moje su patnje naglo porasle i ne mogu uzeti nita drugo osim tekudina zbog oteklina u mojim
ustima. Moda de, kako je dolo, i prodi. Sa ovom slabodu u kojoj sam se nala, bit de nemogude
ivjeti jo dugoNedostatak hrane izaziva muke, a tekudine me esto tjeraju na povradanje. Traim
Boga svaki dan da me ne napusti ni na trenutak, znajudi dobro da bez Njega ne bih mogla podnijeti
nita. ( 8. oujka 1934. )
eljela bih vam zahvaliti za roendansku estitku sa ovih nekoliko redaka. Oni de zasigurno biti moji
posljednji. Traim oprost, ali ne mogu vie. Moje su se patnje jo povedale. Zbog toga kaem da de ovo
biti zadnji reci koje vam piem. Nemogude je drati olovku ak na nekoliko trenutaka, bol je ogromna.
Primila sam prekrasan Uskrnji poklon od Isusa osim tjelesne patnje, dao mi je i duhovnu. ( 7.
travanja 1934.)
Dva mjeseca kasnije u pismu, govorila je o iaenju rebara: Ne mogu se ni nasloniti niti odjedu nositi
bez bolovaNeznam da li sve dolazi od Boga, ili bi moglo biti i od avla, jer je bilo i dogaaja u mom
ivotu koji se ine da su bili njegovo djelo. ( 22. lipanj 1934. )

Ova njena spominjanja avla su bili prvi predznaci avolskih napada od kojih de trpjeti kasnije. Na
Gospu Karmelsku 1934. pisala je: Imam osjedaj da su se prednja rebra spojila sa onima otraga,
uzrokujudi mi takve bolove koje ne mogu podnijeti. Kad je bol neizdriva, pola mojeg tijela lei na
krevetu, a pola u Deolindinom krilu. To obvezuje moju sestru da provede sa mnom cijelu nod. ak me
mnogo kota i to to govorim. ( 16. srpnja 1934. )
Ponavljam Isusu Poalji mi koliko god trpljenja hode, samo da mogu otkupiti i zadovoljiti uvrede
koje Ti se nanose. ( 15 kolovoza 1934 .)
Napadi Sotone
Alexandrinin ivot u patnji za grijehe ljudi je kuan od strane avla. Od 1934. pa na dalje, bila je
opsjedana sa stranim vizijama i zavijanjima, bogohulnim izjavama da ju je Bog napustio i da je
samoubojstvo neophodna alternativa uzaludnom ivotu u agoniji. Ona je shvatila da je to Sotona sam
napastuje te je uvijek o tome izvjetavala svog duhovnika.
14. rujna 1934 pisala mu je:elite li znati to je ono crno lice iz pakla nedavno pokuavalo nametnuti
u moju glavu? Evo to to god napie bit de uzrok tvoje osudeI da de se, ako mu se ne pokorim,
dogoditi najgore Bog ju je tjeio u vizijama, ali Sotona je jo jae napadao: Izopdenje, tisudu
izopdenja ako nastavi pisati svom duhovniku! Ionako ved gori u Paklu! Obrati se, nesretnice jedna!
Obrati se, jadna olupino! Zbog naklonosti prema tebi priam s tobom ovako. Dolazim sada od tvog
Krista koji mi je sam rekao da te uzmem, jer te On vie ne moe spasiti. Uzrujala su Ga tvoja pisanja.
avao je jo napominjao da joj je beskorisno moliti, da nema vie spasenja za nju, da joj nitko ne
moe pomodi i da de biti prokleta.
Alexandrina pria: Jedne nodi za jake mjeseine, osjedala sam potrebu da spavam kada je u sobu ula
velika tamaVidjela sam crnu sjenu i ona je skoila na mene i rekla Dolazim na zapovijed tvog Krista
da te odnesem u Pakao, krevet i sve! Poljubila sam raspelo, a glas je nastavio Ljubi tu ludu stvar!
Tada mi je naredio stvari o kojima ne mogu ni govoritiTek kada sam uzela svete vode ostavio me
na miru.
Nastavlja: Svako malo vidim na trenutak svjetlo. Dvaput sam vidjela dva jako velika oka, koja zure u
mene, ali brzo su nestala. U nedjelju sam ula vrlo njean glas kako govori Moja kderi, dolazim ti redi
da ne pie nita o onome to vidi, jer tvoj te vid vara! Ne osjeda li kako si slaba? Ne ugaa mi s
time. Tvoj Isus sada govori s tobom, ne Sotona. Poela sam sumnjati u te rijei i poljubila raspelo.
Glas je postao ljutit i zaurlao Ako nastavi pisati unitit du tvoje tijelo! Misli li da ne mogu to
uiniti?
U pismu ocu Pinhu 14. veljae 1935. Alexandrina pie: Demon je traio da skinem svete predmete sa
sebe i da maknem raspelo koje sam drala u ruci. Rekao mi je da ima neke tajne za povjeriti mi, ali
prvo moram maknuti te predmete koje on mrzi.
Tijekom dugih razdoblja, inilo joj se da ju je Gospodin napustio, jer vie nije ula Njegov glas. avao
je iskoristio tu priliku da joj pokua usaditi sumnju o vrijednosti njena trpljenja uvjeravajudi ju da de
biti prokleta i ponovo ju pokuavajudi nagovoriti na samoubojstvo. Uzela sam svetu vodu, kao to
sam to i inila u tim prilikama. Dugo sam se i iskreno molila O, Isuse, nikada, nikada te ne bih eljela
uvrijediti! Unaprijed se odriem svega to te moe uvrijediti.
Ima dana kada me avao ini tako iscrpljenom i stavlja tako puno zlih prijedloga i sumnji u moje
misli, da nije Boje dobrote, ved bi me osvojioTako me iskuavao da sam nekih dana mislila da de me
sam Pakao progutati. Sili me da se ubijem, i kae da de mi dati sredstva da to napravim bez muke.
Dodaje da ja ovdje patim bez smisla i otkupljenja, da me na Gospodin uopde ne voli, da moj duhovnik

ne vjeruje ni rijei od onoga to mu piem, i da kada osjedam da mi Gospodin govori to je samo


bolest.
esto bi ljubila raspelo, a avao bi vikao: Da nije tog varalice kojeg dri u ruci, stavio bih ti nogu na
vrat. Smrvio bih tvoje tijelo do sri. Ali vidjet de da de ti On sam to uiniti. Tada de htjeti dodi k meni,
ali nedu te prihvatiti. Zahvali tom predmetu praznovjerja! Ne bojim ga se vie, ali ga mrzim!
Alexandriina hrabrost esto je bila testirana do krajnjih granica. 2. veljae 1935. govori da je vidjela
crvena bida koja ne zna opisati. U suzama je znala preklinjati Gospodina da prekine njene napade.
Njeno i suosjedajno, On je objanjavao da te patnje pomau grjenicima:Kderi moja, trpljenje je
klju za Nebo. Ja sam propatio tako puno da otvorim Nebesa cijelom ovjeanstvu, ali za mnoge je i
to uzalud. Oni kau elim uivati u ivotu, doao sam na svijet samo radi uitka. Kau da Pakao ne
postoji. Ja sam umro za njih, a oni kau da me oni to nisu ni traili. Izmislili su hereze protiv mene.
Kako bih ih spasio, odabirem odreene due i polijeem kri na njihova ramena. Sretna je dua koja
razumije vrijednost trpljenja! Moj kri je sladak ako se nosi iz ljubavi prema meniOdabrao sam te
jo dok si bila u majinoj utrobi. Stalno pazim na tebe u tvojim velikim tekodama. Ja sam ih
odredio za tebe, kako bih imao rtvu koja de mi ponuditi mnogo zadovoljtine. Nasloni se na moje
Sveto Srce i pronai snagu da trpi sve.
Euharistija jedina hrana

Na Veliki Petak, 27. oujka 1942. novo je razdoblje poelo za Alexandrinu nije uzimala nikakve
hrane ni pida osim Euharistije. Ovo se izvanredno udo nastavilo 13 godina i 7 mjeseci, sve do njene
smrti. Sam Isus joj je rekao da nede vie nita jesti ni piti osim Njegova Mesa i Krvi Njegove.
Ona je i dalje osjedala potrebu za hranom i pidem. Znala bi biti jako edna ili gladna, ali kad bi jela,
odmah bi sve povratila.
Lijenici su bili zaprepateni ovim fenomenom i radili svakakva testiranja na Alexandrini esto bivajudi
hladni i neprijateljski prema njoj. To je jo povedalo njenu patnju i ponienje, ali sjetila se rijei koje
joj je Isus rekao jednog dana: Vrlo de rijetko primati ikakve utjeheelim da ti je, dok je srce
ispunjeno patnjama, na usnama uvijek osmijeh. Mnogi su doktori, nakon promatranja u bolnici u
trajanju od 40 dana, potvrdili da je udo njenog stalnog posta neobjanjivo. to ih je najvie udilo,
ona je zadrala tjelesnu teinu, temperaturu, tlak, puls i krv normalnima cijelo to vrijeme.
Njena sveta smrt

U rano jutro, 13. svibnja 1955. ula je kroz bijelo svjetlo: Povest du te sa sobom. Ti si meu mojim
svecima. U jutro, sestra Deolinda ju je pitala emu se toliko smijei, a ona je odgovorila: Nebu!
Malo prije 8 sati primila je svoju posljednju Svetu Priest. Kako su u njenu sobu i kudu poele navirati
gomile ljudi, rekla im je prije smrti: Ne grijeite. Uici ovoga svijeta nisu vrijedni niega. Primajte
Svetu Priest, molite Ruarij svaki dan. U tome je sve saeto. Umirudi jo je apatom rekla svojoj
rodbini: Zbogom! Vidjet demo se ponovo u Nebu.
Na svom je nadgrobnom spomeniku zaeljela ovaj natpis: Grjenici, ako praina moga tijela moe
pomodi da vas spasi, priite blizu, hodajte po njoj, utajte ju dok ne nestane. Ali nikada ne grijeite
vie, ne vrijeajte Isusa vie! Grjenici, kako vam arko elim rediNe riskirajte izgubiti Isusa za svu
vjenost, jer On je tako dobar! Dosta sa grijehom! Volite Isusa, volite Ga!
Blaena Alexandrina Maria da Costa, moli za nas!

izvor: http://www.vatican.va
http://www.mysticsofthechurch.com/
POSJETITE nas: https://www.facebook.com/misticizam
Aug. 1 2014

Aug. 1 2014
Malo poznate prie iz ivota Padre Pia udesno obradenje i ozdravljenje ateistikog profesora
Paolo Nigro je bio obrazovan i uen gospodin, profesor, ateist koji je nijekao postojanje Boga.
Njegova je supruga bila vrlo pobona ena, a kako je bila siroe, odrasla je i obrazovana u samostanu
sestara Karmelidanki gdje je ivjela do svoje 22. godine.

Kako je Paolo bio izrazito jak i zdrav mukarac, bio je vrlo iznenaen kad ga je pogodila teka bolest.
Dobio je pleuristis, odnosno zapaljenje pludne maramice. U proljede 1950. bio je na rubu smrti i
lijenici su polagali malo nade u njegovo ozdravljenje govoredi da ne mogu vie nita uiniti za njega.
1. travnja, te subotnje veeri, na vrata su pokucala dva mukarca predstavljajudi se kao Otello Risaliti
i Carlo Lusardi. Kako ih Paolova supruga Maria nije poznavala, a bila je u kudi sa dvoje djece i
bolesnim suprugom, nije ih htjela pustiti u kudu. Mu je tada bio u visokoj temperaturi i groznici ved
dva tjedna, zbog ega je ponekad i buncao. Dva su mukarca inzistirala da uu u kudu:Poslao nas je
Padre Pio da molimo ruarij za ovjeka koji je jako bolestan.
Maria nije znala tko je Padre Pio, ali ipak je otila pitati supruga to da radi.
Njezin je suprug nekoliko godina prije imao neku vrstu vizije (kako je on sam objanjavao) u kojoj je
vidio profil nae Nebeske Majke, Djevice Marije te ga je taj dogaaj potaknuo da se sastane sa
nadbiskupom Taranta, Monsinjorom Bernardijem.
uvi, to subotnje vee, da su mukarci doli moliti ruarij, rekao je supruzi da ih pusti u kudu kako bi
ga preporuili Gospi u molitvama, iako ni sam nije znao za Padre Pia.
Santina, Paolova kder, prepriava dogaaj:Sjedam se toga kao da je bilo juer. Dva su mukarca,
Risaliti u svojoj bijeloj odori i Lusardi, kleali i odano molili ruarij. Dok su molili, tata je bio nemiran i
buncao o fratru sa kapuljaom. Mama je mislila da je to zbog visoke temperature.
Prije nego su otila, dva su mukarca zamolila Mariu da primi neto novca:Poslao ga je Padre Pio.
Trebat de vam sljededi tjedan za put vaeg supruga u San Giovanni Rotondo. Otac ga eli vidjeti. A
ostatak je za lijekove.

Santina objanjava:Kao da je Padre Pio znao da smo potroili gotovo sav novac na penicilin koji je
tada bio vrlo skup!
U ponedjeljak, Paolo je bio mnogo bolje. Temperatura je pala i doktori su bili zaueni. U etvrtak u 9
ujutro, Risaliti i Lusardi su doli sa taksijem da bi Paola odvezli na eljezniku postaju, jer je i sam
imao arku elju upoznati Padre Pia. Popodne su svi troje stigli u San Giovanni Rotondo.
Sljededeg dana, odveli su Paola u sakristiju gdje je Padre Pio ispovijedao. Na kraju ispovijedi, Padre
Pio se pojavio iza zastora. Santina pria:Moj je tata odmah prepoznao kao fratra kojeg je vidio
prethodne subote kraj kreveta dok su mukarci molili ruarij. U tom se trenutku bacio na koljena pred
njega plaudi. Padre Pio mu je pomogao da ustane dredi ga za ruke i rekao na naem narjeju:Bude
li plakao, nedu vie dolaziti k tebi u kudu. Sljededeg se dana tata ispovijedio svecu, koji ga je vratio na
put Bojeg Milosra i prihvatio kao duhovnog sina. Odmah je postao druga osoba. Iao je na Svetu
Misu svaki dan i primao Svetu Priest. Padre Pio nastavio je jo neko vrijeme koraati s njim na
njegovom novom ivotnom putu. Dolazio ga je ( kroz bilokaciju ) posjedivati kudi. Tata bi mi znao
nekada redi:Santina, Padre Pio dri svoje ruke na tvojoj glavi. Poslije sam ga esto znala vidjeti da
plae zbog svojih grijeha prolosti. Pokuavao se iskupiti za njih dovodedi ljude k Bogu, a takoer i
Padre Piu.
(Svjedoanstvo Santine Nigro, San Giovanni Rotondo, 10. 05. 2005.)
izvor: http://www.mysticsofthechurch.com/
POSJETITE nas: https://www.facebook.com/misticizam
Aug. 1 2014
Malo poznate prie iz ivota Padre Pia - Sve je bio samo san
Jedan se brani par molio za zagovor Padre Pia kako bi zaeli dijete. Nedugo nakon toga, ena je
zatrudnila, ali ipak se jako brinula da bi mogla izgubiti dijete. Jednu nod usnula je san koji ju je smirio i
utjeio: bila je u raaoni i prije nego se pojavio ginekolog, vidjela je ovjeka sa bradom kako stoji u
kutu sobe i smijei joj se blago. Tada se probudila. Prisjedajudi se fotografija Padre Pia koje je vidjela,
pomislila je da je ovjek iz sna jako sliio na Padre Pia. Svima je priala o svome snu.

Nekoliko dana kasnije, rodila je djeaka, savreno zdravog, bez ikakvih komplikacija. Nakon nekoliko
mjeseci, poeljela je otidi u San Giovanni Rotondo, kako bi se uvjerila da li je Padre Pio, kojemu su se
molili, uistinu bio taj mukarac koji se pojavio u snu, i kako bi mu zahvalila.
Njezin mu ju je uvjeravao da pretjeruje govoredi:To je bio samo san! Ne brini, samo san, nita
drugo!
Naposlijetku, ipak su otputovali u San Giovanni Rotondo i etali na mjestima za koje su uli da ih
Padre Pio posjeduje. Kad je svetac uistinu naiao, stao je do supruga, pogledao ga blago, nasmijeio
se i potapao po ramenu:Ipak je bio samo san, jel?
(Svjedoanstvo Anne Baroni iz Chivaria, Italija, 12. 8. 1994.)
izvor: http://www.mysticsofthechurch.com/
POSJETITE nas: https://www.facebook.com/misticizam
Jul. 31 2014
Padre Pio svetac u rukavicama

Francesco Forgione, poznat kao Padre Pio, roen je 25. svibnja 1887. u malom selu Pietrelcini u Italiji.
Iako je obitelj bila siromana, otac je, uvidjevi da je Pio religiozan i uporan, skupio novac i poslao ga
na kolovanje.
Pio je uao u Kapucinski samostan u Morconeu 1902. kao petnaestogodinjak kako bi zapoeo sa
novicijatom.
Zbog slabog zdravlja mnogo je vremena provodio kod kude kako bi odmarao i ozdravio, a kad je
ojaao, preselio se u samostan San Giovanni Rotondo, gdje de provesti cijeli ivot.
20. rujna 1918. sruio se na tlo u kapelici krvaredi obilno iz pet rana; iz obiju ruku i nogu te iz boka.
Gospodinu mu je tada objavio da de stigme nositi 50 godina. Za cijelo to vrijeme, svih 50 godina,
nosio je rukavice stoga je i dobio nadimak svetac u rukavicama.
Kada je toga dana doao svijesti, vidjevi da su ga pronala brada, zamolio ih je neka dogaaj dre u
tajnosti. No, rije o stigmatama se brzo proirila i ubrzo su ljudi dolazili iz svih dijelova zemlje da da bi
stigmate vidjeli sami i priznali grijehe ivudem svecu, kako su ga ved nazivali.
22. listopada 1918. godine Padre Pio pisao je svome duhovniku, ocu Benedettu, opisujudi kako je
primio stigme: Ujutro, 20. prologa mjeseca, na koru, nakon to sam slavio svetu misu, prepustio
sam se pospanosti, neto slino slatkome snu. Svi nutarnji i vanjski osjeti, tovie, sve sposobnosti
moje due, bili su uronjeni u neopisivu tiinu. Okruivala me, i gotovo na me nasrtala, potpuna tiina.
Odjednom sam bio ispunjen neizmjernim mirom i naputenodu, koji su sve preplavili stvarajudi zatije
u previranjima. Sve se ovo dogodilo u tijelu.
Dok se ovo dogaalo, pred sobom sam ugledao misterioznu osobu slinu onoj koju sam vidio u
veernjim satima 5. kolovoza. Jedina je razlika bila u tome to je po njegovim rukama, nogama i boku
sada kapala krv. Pogled na to uplaio me, a ono to sam u tome trenutku osjedao neopisivo je.

Pomislio sam da bih trebao umrijeti i uistinu sam trebao umrijeti da Gospodin nije intervenirao i
ojaao moje srce od kojega su mi gotovo gorjela prsa.
Vizija je nestala te sam postao svjestan da su mi ruke, stopala i bokovi uprskani krvlju. Zamislite
agoniju koju sam iskusio i nastavio je kuati gotovo svakodnevno. Ranjeno je srce neprekidno krvarilo,
osobito od etvrtka do nedjelje naveer. Dragi Oe, umirem od bola zbog rana i stida koji osjedam u
svojoj dui. Bojim se da du iskrvariti do smrti ako Gospodin ne uje moju iskrenu molbu da me izbavi iz
ovoga stanja. Hode li mi Isus, koji je dobar, udijeliti ovu milost? Hode li me On konano osloboditi od
ovoga stida koji su u meni prouzroili ovi vanjski znakovi? Uzdignut du svoj glas i nedu prestati moliti
dok On u svome milosru ne uzme, ne rane ili boli, to je nemogude jer ja elim biti opijen boli, nego
ove vanjske znakove koji mi stvaraju takvu sramotu i nepodnoljivo ponienje. (Pisma 1, br. 511)
Tijekom sljededih nekoliko godina, Padre Pio bio je prisiljen prodi mnoga medicinska istraivanja, ak i
pokuaje lijeenja svojih rana, no sve je od toga bilo uzalud. Nikada se na rane nije alio, ali kad
je netko neobazrivo pitao bole li ga rane, odgovarao bi:Misli li da mi ih je Bog dao kao ukras?
Usprkos takvim patnjama, ovaj je ponizni i skromnni ovjek ustajao u 3:30, sluio je Misu u 5 sati
ujutro, nije dorukovao nita osim ae vode, a sate je potom provodio ispovijedajudi. U podne je jeo
jedini obrok u danu.
Iako tjelesno nikada nije naputao samostan, bio je vien na raznim mjestima miljama daleko mnogo
puta. Dakle, posjedovao je dar koji su imali i neki drugi sveci, bilokaciju. Ponekad bi se pojavio kraj
nekoga kome je elio pomodi.
Za Padre Pia se navodi i jedan neobian dar da se oko njega irio neobian, rajski ugodan miris. Isti
su dar imali i neki drugi sveci, npr. Sveta Terezija Avilska, s tom razlikom to su ga ostali sveci dobili u
trenutku smrti, a Padre Pio ga je imao jo za ivota.
Posjedovao je i jo jedan izvanredan dar dar itanja srdaca. Kad bi sluao ispovijedi, znao je
podsjetiti ljude na grijehe koje su zaboravili redi, ili ak izbjegavali spomenuti. Neiskreni, koji su
dolazili k njemu na ispovijed iz znatielje, odlazili bi bez odrjeenja. Takoer je imao dar prorotva o
zdravstvenim stanjima ljudi.
Otac Charles Mortimer Carty izvjetava o mnogim sluajevima udesni ozdravljenja koja je Bog uinio
preko Padre Pia, a o kojima su i mnogi lijenici svjedoili. Nije bilo rivalstva izmeu Padre Pia i
lijenika, jer je Padre Pio uvijek savjetovao ljude da se posavjetuju sa svojim lijenicima i sluaju
njihove preporuke. Izuzetak je sluaj mlade ene koja po preporuci lijenika nije trebala raati, ali je
po razgovoru sa Padre Piom, stavljajudi svoj pouzdanje u Boga, kasnije rodila zdravo dijete.
Neka od njegovih uda ostavljaju bez daha. Postoje fotografije mladog radnika kojemu je oko bilo
izbijeno od eksplozije. Izvijestio je da je imao osjedaj da je posjeden od Padre Pia tijekom jedne
nodi, i da ga je pogladio njeno po desnom obrazu. Nekoliko dana kasnije, kada su mu lijenici skinuli
zavoje, otkrili su da ima novo oko u nekod praznoj onoj duplji.
Kada bi se rodbina ozdravljenih htjela oduiti, uvijek bi im odgovarao da je on bio samo posrednik i da
Bogu trebaju zahvaljivati. Jedino to bi nekad prihvatio kao oblik zahvale, je da Bogu upute molitvu za
njega. Mnogi su skeptici dolazili na njegove Svete Mise da bi ga razotkrili, no dogaalo se suprotno
obradali su se. Bio je vrlo tolerantan na takve osobe, ak je i uivao zadirkujudi ih, posebno ako su
bili Masoni. Imao je sjajan smisao za humor i bio vrlo omiljen meu prijateljima i ljudima. Nije se
smatrao superiornim nad ostalim ljudima i bio je istinski ponizan.

Umro je 23. Rujna 1968. Na njegovoj je sahrani bilo vie od 100,000 ljudi. Papa Ivan Pavao drugi bio je
vrlo zainteresiran za njegov ivot i 1999. godine je proglaen blaenim.
16. lipnja 2002. je proglaen svetim.

izvor: http://www.mysticsofthechurch.com/
fotografije: Google
POSJETITE nas: https://www.facebook.com/misticizam
Jul. 30 2014
O pomodi duama u istilitu
Sv. Toma Akvinski vrlo je cijenio, osim molitve i posta, davanje milostinje za preminule due u
istilitu. Velike su sluge Boje i veliki mistici esto odabirali to sredstvo da pomognu siromanim
duama.
Otac Frithemius, poznati pisac Reda svetog Benedikta, ustanovio je pravilo da se, kada jedan od
redovnika umre, dio hrane dijeli siromasima 30 dana da bi se time pomoglo preminulom bratu.
830. godine je u samostanu u Fuldi zavladala zarazna bolest i mnogo je redovnika umrlo.
Opat Raban-Maur (kasnije biskup u Mayencu), pun ljubavi prema preminulima, pozvao je Edelarda,
samostanskog prokuratora i upozorio ga u pogledu pravila milostinje za preminule. Rekao mu
je:Pobrini se dobro da se naa pravila vjerno vre i da se siromahe hrani itavi mjesec hranom koja
je bila namijenjena bradi koju smo izgubili.

Edelard to nije izvrio i tako se ogrijeio i o pravilo poslunosti i o ljubav prema bradi. Pod izlikom da
je takva dareljivost pretjerana i da mora voditi strogi raun o samostanskim dohotcima dok je u
stvari bio zaveden lakomodu! Bog nije dopustio da takvo djelo neposlunosti proe nekanjeno.

Mjesec dana kasnije, kada je sva redovnika zajednica pola na poinak, prokurator je etao sam po
sobi za sastanke sa svijedom u ruci. Kakvo je strano iznenaenje doivio kada je najednom ugledao
sobu punu brade, a iznenaenje je prelo u uas kada je shvatio da su sva ta brada upravo oni koji su
nedavno preminuli! Groza ga je uhvatila, sledila mu se krv u ilama i ostao je na mjestu poput kipa.
Tada ga jedan od preminule brade oslovi i otro ukori: Nesretni stvore, zato nisi razdijelio milostinju
koja je bila odreena da se pomogne duama preminule brade? Zato si nas liio te pomodi usred

istilinih muka? Od ovog asa bit de kanjen zbog svoje lakomosti, a jo jedna druga, tea kazna
eka te kada nakon tri dana doe pred Boga.
Na te rijei Edelard padne na tlo kao gromom oinut i ostane nepomian sve do poslije ponodi, kada
su brada dola u kor na molitvu. Tu su ga nali u napola mrtva u istom stanju kao i Heliodora u
prolosti, kad su ga aneli bievali u hramu (2. Mak,3). Prenijeli su ga u bolesniku sobu i im je
doao svijesti, ispriao im je strani dogaaj, emu je najbolji svjedok bila njegova alosna pojava.
Takoer je nadodao da mu je reeno da de za tri dana umrijeti. Skrueno i ponizno zamoli za
bolesniko pomazanje i ostale posljednje sakramente te nakon tri dana premine.
Brada su se molila za ispokoj njegove due i odmah su otsluili Misu za pokojnika i dio njegove hrane
su podijelili meu siromahe za ispokoj njegove due. Edelard se, meutim, ukazao opatu Rabanu, sav
blijed i izoblien. Opat, duboko dirnut samilodu, upita to bi jo mogao uiniti za njega. Nesretna
dua odgovori:Ah, usprkos molitava nae svete zajednice ne mogu zadobiti milost da se oslobodim
muka, dok sva moja brada, koju je moja pohlepa liila molitava i dobrih djela, a koja su im po pravu
pripadala, ne budu osloboeni istilita. Sve ono to je bilo podijeljeno siromasima za me, sve je to
polo njima u korist, a ne meni. Sve je to tako odradila Boja Pravda. Stoga vas usrdno molim, asni i
milosrdni oe, podvostruite vau milostinju. Nadam se da de uz ta modna sredstva Boanska Blagost
osloboditi sve nas, najprije moju bradu, a onda i mene, koji najmanje zasluujem Boje milosre.
Raban-Maur je povedao milostinju i jedva da je jedan mjesec proao, kad se Edelard ponovno ukazao,
sav u bjelini, obasjan zrakama svjetlosti, a njegovo je lice odraavalo radost. Zahvalio se svoj bradi i
opatu na dirljiv nain za iskazanu ljubav
Vidimo kako Bog kanjava ved na ovome svijetu one koji iz lakomosti doputaju da lie pokojnike
njihovih molitava. To je najcrnja nezahvalnost, otvrdnulost srca, potpuno oprena krdanskoj
ljubavi koja vapi za osvetom moda ak i u ovome ivotu.
izvor: F.X.SCHOUPPE, D.I. istilite tumaeno ivotima i legendama svetaca
ilustracija:Pinterest
POSJETITE nas: https://www.facebook.com/misticizam
Jul. 29 2014

You might also like