12/2/2014

MaticahrvatskaKolo56,2012.DokumentHAZUopovijestiiustrojuhrvatskogajezika(2007.)

Kolo56,2012.

DokumentHAZUopovijestiiustrojuhrvatskogajezika
(2007.)
HRVATSKIJEZIK(1)
Hrvatskijezikijunoslavenskijezici

Hrvatski jezik pripada skupini junoslavenskih jezika. Hrvatskim se jezikom slue Hrvati u svojim
zajednicama. Na prostoru izmeu Soe i Jadranskoga mora na zapadu te Crnoga mora na istoku
nastalo je nekoliko dobro definiranih podruja (area) kulturne, politike, gospodarske itd.
konvergencijeokopojedinihcentripetalnihsredita(Ljubljana,Zagreb,Sarajevo,Beograd,Podgorica,
Skopje,Sofija),kojaodgovarajuteritorijimarazliitihjunoslavenskihnarodaijezika(slovenskoga,
hrvatskoga, bonjakoga, srpskoga, crnogorskoga, makedonskoga, bugarskoga), a njihova je
homogenosttakoer,meuostalim,poduprtakolektivnomsvijeuzajednicaokojimajeovdjerije.
Doksugranicemeusrodnimskupinamamjesnihgovoraobinoblageineuvijekizrazite,prostori
standardnih jezika u naelu se, osim kada je rije o jezicima nacionalnih manjina, jasno ocrtavaju.
Slovenski,makedonskiibugarskistandardnijezikizgraenisusvakinasvojojvlastitojdijalekatnoj
osnovici,ahrvatski,bonjakiisrpskistandardnijezik,zapravoicrnogorski,imajuizraznihrazloga,
odabranu prema posebnim vlastitim razliitim razlozima i u razna doba, novotokavsku dijalekatnu
osnovicu s odreenim povijesnodijalektolokim razlikama kojih su sugovornici uglavnom svjesni.
Razlika u civilizacijskoj nadgradnji standarda meu njima je esto vea nego meu standardnim
jezicimasasamosrodnimdijalekatnimosnovicama.
Granicaizmeuhrvatskogaislovenskoganastalajedujedneodnajstarijihinajpostojanijihetnikihi
politikih granica u Europi. Granica izmeu hrvatskoga i madarskoga du rijeka Mure i Drave
takoerjestaraiujezinompogleduvrlojasna,bezobziranatotostanovnikamadarskogajezikai
danasimainateritorijuHrvatskeitobrojnahrvatskajezinamanjinaivinapodrujuMadarske.
Naprotiv,granicaizmeuhrvatskogaisrpskogakojasenerijetkodovodiupitanjenastalajeuzdu
crte koja je od god. 395. dijelila Zapadno Rimsko Carstvo od Istonoga Rimskoga Carstva (crta
Beograd Kotor, koja ide priblino usporedno s tokom rijeke Drine) te od srednjega vijeka dijeli
razliitehrvatskeibosanskeformacijenajednojstraniodcrnogorskihisrpskihnadrugoj.Zbogniza
masovnihpremjetanjastanovnitvapremasjeverozapadu,kaoposljediceosmanlijskihnadiranja,taje
granicatijekomvremenapostalaprilinoneodreena.
Hrvatskanarjeja
Hrvatski jezik poznaje tri skupine dijalekata ili tri narjeja koja se oznauju prema obliku upitne
zamjenice koja znai lat. quid, franc. quoi, njem. was. akavsko narjeje (upitna zamjenica a)
zahvaa krajnji zapad i sjeverozapad hrvatskoga jezinog prostora: Istru, dio Hrvatskoga primorja,
Like i Pokupja, jadranske otoke od Visa, Lastova i Korule prema sjeverozapadu te zapadni dio
poluotokaPeljeca,jadranskuobaluodokoliceZadradanasdookoliceSplita,auprolostiijunije.
akavskipredstavljaperiferaniarhaianjezinitip,anatomsenarjejunajranijerazvilapismenosti
knjievnost na hrvatskom jeziku. Kajkavsko narjeje (upitna zamjenica kaj) na sjeverozapadu
hrvatskoga nacionalnog prostora, uglavnom u zagrebakoj regiji, pokazuje neke slinosti sa
http://www.matica.hr/kolo/374/Dokument%20HAZU%20o%20povijesti%20i%20ustroju%20hrvatskoga%20jezika%20(2007.)/

1/7

12/2/2014

MaticahrvatskaKolo56,2012.DokumentHAZUopovijestiiustrojuhrvatskogajezika(2007.)

slovenskimjezikom.tokavsko narjeje (upitna zamjenica to) u Slavoniji, u junoj Dalmaciji te u

zaleu sredinje i sjeverne Dalmacije, u Lici, na Kordunu i Banovini te u Bosni i Hercegovini,
poznajetriosnovnavarijetetakojasenazivajupremaodgovarajuimrealizacijamasamoglasnikajat
() iz praslavenskoga: jekavski (pisano svijet, rije, mjesto, vjera), ikavski (svit, ri, misto, vira) i
ekavski(svet,re,mesto,vera).
Treba istaknuti da, tradicionalno, akavskim i kajkavskim govore iskljuivo Hrvati, da ikavskim
tokavskimgovoresamoHrvatiidiomuslimana(danasBonjaka)uBosniiHercegovini(uzsasvim
neznatanbrojsekundarnoikavskihSrba),adaijekavskitokavskigovoridioHrvataosobitonajugu
hrvatskogajezinogprostoraiusjevernojisjeveroistonojBosnitesporadinonaostalimdijelovima
tokavskoga prostora, zatim dio Bonjaka, Crnogorci te Srbi uglavnom izvan teritorija Republike
Srbije, dok ekavski tokavski, uz iznimku prilinoga broja Hrvata tokavaca na sjevernoj i istonoj
periferiji, govore gotovo iskljuivo Srbi. Valja istaknuti da izvorno Hrvati ne govore torlakim
narjejem, koje je tipino jugoistono srpsko, a neke brojano slabe hrvatske katolike jezine
enklaveuRumunjskojteunekolikoselanaKosovu(danasuznatnupostotkuuHrvatskoj,donekleiu
Bugarskoj) oito su naknadno prihvatile torlaki govorni tip od okolnoga srpskog stanovnitva
jugozapadneRumunjskeodnosnoKosova.
ak i onda kada su stilizirani na bliskim novotokavskim osnovama, standardni jezici pojedinih
junoslavenskih naroda oblikovali su se u razliitom i kulturnom, i knjievnom, i jezinom
(dijalekatnom)okruju.
Povijesthrvatskogaknjievnogjezika

Poetciikontekst
Nakonevangelizacije(kojajebiladovrenavieilimanjeuVIII.iIX.stoljeu)Hrvatisuprihvatili
latinskikaopisanijezikijezikinstitucija.Malopomalolatinskie,kaoidrugdjeukatolikojEuropi,
postati i jedan od knjievnih jezika Hrvata na kojem e oni, od srednjega vijeka do XIX. stoljea,
proizvestiznatanbrojknjievnihiznanstvenihdjela.Hrvatiebitiposljednjieuropskinarodkojie
napustitiuporabulatinskogakaoslubenogjezikadrave(1847.).Meutim,oniseusrednjemvijeku
sluejojednimknjievnimjezikom,starocrkvenoslavenskim.Najstarijisusauvanitekstovinatom
jezikuizXI.stoljea,alipovijesnavrelasvjedoedasuseHrvatinjimesluiliuX.,avjerojatnoiu
IX.stoljeu.Natomsujezikuostvarivanitekstovirazliitenamjene,najeeliturgijski.
Crkvenoslavenski se na hrvatskom tlu biljeio glagoljicom i upravo na hrvatskim tekstovima XI. i
XII. stoljea moemo pratiti prijelaz tzv. oble u tzv. uglatu glagoljicu na kojoj e se potom razviti
bogata i funkcionalno raznolika hrvatska glagoljina tradicija. Prijelaznim tipom glagoljice i
hrvatskimcrkvenoslavenskimjezikomostvarenajeiBaanskaploa,kamenispomeniknapisanoko
godine1100.Tajtekst,kojisesauvaouJurandvorunaotokuKrku,tradicionalnosedripoetkom
hrvatske pismenosti iako od njega ima starijih glagoljinih epigrafa (Plominski natpis, Valunska
ploa,Krkinatpis)kojisu,meutim,tekstovnoprimjetnosiromaniji.Hrvatisubilijedinikatoliki
naroduEuropikojije,odpapa,izrijekomilipreutno,dobiopravoubogoslujuupotrebljavatisvoj
jezikisvojevlastitopismo.
Utekstovepisanecrkvenoslavenskimjezikompoelesuulazitiznaajkehrvatskihidioma,uglavnom
naglasovnojrazini,paserazvilahrvatskaredakcijatogajezika,kojomsupisani,najee,liturgijski
tekstovi.Sdrugestrane,ubeletristikimjetekstovimadolodoznatnijegaulaskaprvoakavskihpa
kajkavskihznaajkinasvimjezinimrazinamainjihovamijeanjasacrkvenoslavenskima:biojeto
pokuajoblikovanjaireprihvatljivogaknjievnojezinogaidiomakojiseuXV.stoljeupoeoiriti
funkcionalno i teritorijalno, ali su ve u XVI. stoljeu prevladale drukije koncepcije oblikovanja
hrvatskogaknjievnogajezika.Pravniglagoljinitekstovipisanisupreteitohrvatskimjezikomsvie
ili manje crkvenoslavenskih znaajki. U tekstovima koji nisu imali izrazito bogosluni karakter, u
http://www.matica.hr/kolo/374/Dokument%20HAZU%20o%20povijesti%20i%20ustroju%20hrvatskoga%20jezika%20(2007.)/

2/7

12/2/2014

MaticahrvatskaKolo56,2012.DokumentHAZUopovijestiiustrojuhrvatskogajezika(2007.)

XIV.iXV.stoljeupoeoserazvijatipisani(knjievni)oblikakavskoga.
UDalmacijiiDubrovniku,teuBosniiSlavoniji(odXII.stoljea)tekstovinapukomjezikubiljeili
su se s pomou posebnoga oblika irilice koja se nazivala bosanica, a u spomenicima i arvacko
pismo i slino. Ve od XIV. stoljea poinju se za biljeenje hrvatskih tekstova upotrebljavati i
latinskaslova,anjihovaeuporabasvremenomprevladatinaddrugimtipovimapisama.Hrvatisu,
dakle, upotrebljavali tri jezika (latinski, crkvenoslavenski hrvatske redakcije i hrvatski) i tri pisma
(glagoljicu,irilicuilatinicu).Prvitekstoviostvarenihrvatskimjezikomilatinikimpismompotjeu
izXIV.stoljea,auXV.ipogotovuuXVI.stoljeunanjemueserazvitirespektabilnaknjievnost.
PotropismenostiitrojezinostisvojepisaneiknjievnetradicijeHrvatiserazlikujuodsvihdrugihne
samojunoslavenskihnegoieuropskihnaroda.

Novivijek
UXV.iXVI.stoljeurazvijasetakoeriknjievniobliktokavskoga(veodkrajaXVstoljeau
Dubrovniku,uXVII.stoljeuuBosniiuSlavoniji),apotkrajXVI.ipoetkomXVII.stoljeanastao
je takoer i knjievni jezik s kajkavskom osnovicom. U hrvatskim krajevima pod mletakom
vladavinommnogiHrvati,uzhrvatskiilatinski,sluilisuseitalijanskimkaoposlovnim(tehnikim)
paiknjievnimjezikom.Pokuajistvaranjajedinstvenogapisanog(knjievnog)jezikazasveHrvate,
bilo odabirom tokavskoga narjeja (kao npr. kod akavca Bartola Kaica) bilo, rjee, mijeanjem
trijunarjeja(unutarOzaljskogakruga),uHrvatskojsubiliizrazitonadjeluveodXVII.stoljea.No
valja naglasiti da je vrlo rano izmeu knjievnih jezika na razliitim dijalekatnim osnovicama
postojalaredovitaisnanaprotonostpasemoegovoritioknjievnomjezikustiliziranomeprema
razliitim dijalekatnim modelima. Osim u sjeverozapadnom dijelu civilne Hrvatske gdje je opstao
knjievni jezik na kajkavskoj osnovici, u tokavskim i akavskim krajevima ve u XVIII. stoljeu
prevladalajeuporabapisanogajezikastiliziranogananovotokavskojosnovici.Istom1830ihgodina
ilirskipokret,ilihrvatskinarodnipreporod,uspjeteproiriti,zaHrvatenaukupnostinacionalnoga
prostora, jedan i manje ili vie jedinstven (unificiran knjievni) jezik, prilagoen jekavskoj
tokavskojosnovici.
GrafijskadjelatnostLjudevitaGajapoloilajeosnovezajedinstvenihrvatskislovopis.KrugokoGaja
poeojeinakajkavskompodrujuuvoditiuuporabuknjievniipisanijezikkojijevebiostiliziran
naarhainojnovotokavtini(DisertacijaJankaDrakoviaiz1832.),aDanicaveod1836.prelazi
natakavjezik.Dne2.svibnja1843.IvanKukuljeviSakcinskiodraojeuHrvatskomesaboruprvi
govornahrvatskomjeziku,zahtijevajuidaseonuvedekaoslubeni(diplomatiki)jezikukolei
urede u Hrvatskoj. Nakon njegova govora u Saboru 23. listopada 1847., u kojem je ponovio isti
zahtjev,Hrvatskijesaboruveohrvatskijezikkaodiplomatikiislubovni,itakojeHrvatskabila
posljednjazemljauEuropikojajenapustilalatinskikaoslubenijezikijezikdravneuprave.Iakosu
ilirci poznavali Karadiev projekt srpskoga jezika na novotokavskoj osnovici, pa ga i cijenili,
uvoenje jedinstvenoga knjievnog jezika za sve Hrvate stiliziranog na novotokavskoj osnovici
rezultatjedugotrajnihnastojanjaurazliitimhrvatskimzemljamaunekolikoprethodnihstoljeaiu
prvimdesetljeimaXIX.stoljea,anerezultatpreuzimanjaKaradievamodela.

SredinaidrugapolovicaXIX.stoljea
Zbog razloga politikoga reda (prijetnje germanizacije i madarizacije, a u to doba i talijanizacije),
nekolikohrvatskihintelektualaca,kaoprivatnihosoba,kojisuseuBeunaliposvedrugimposlom
(izradbaslubenogaupravnognazivljazaHrvatskutezaVojvodinu),sastaloseuBeu(1850.)nebili
razvidjelomogunoststvaranjazajednikogajezikazasvejuneSlavene(tonije:ponajprijeHrvatei
Srbe).KaopredstavnikvojvoanskihSrbauBeujemogaobitiuroDanii,aliVukS.Karadi
posve sigurno nije bio slubeni predstavnik ni Srbije ni Vojvodine (prije predstavnik kakve
http://www.matica.hr/kolo/374/Dokument%20HAZU%20o%20povijesti%20i%20ustroju%20hrvatskoga%20jezika%20(2007.)/

3/7

12/2/2014

MaticahrvatskaKolo56,2012.DokumentHAZUopovijestiiustrojuhrvatskogajezika(2007.)

kancelarijebekogadvora),kaotouostalomSlovenacFranjoMikloinijebiopredstavnikniSrbani
Hrvata. Iako se nerijetko krivo navodi drugaije, sastanku nije nazoio Ljudevit Gaj. Nekoliko
hrvatskihisrpskihjezikoslovacailjudiodpera,radizajednikejezinepolitikenaukupnomprostoru
HrvataiSrba,potpisalojepismonamjerekaneiuzetizaosnovicuzajednikogaknjievnogjezika
ijekavski tokavski. Kako za takav dogovor nije bilo slubenih osnova, on meu ostalim ni u
HrvatskojniuSrbiji(patakoniuVojvodini)nijezbogtogamogaobitiprimijenjen,pasusehrvatski
isrpskistandardnijezikidaljerazvijaliusporedno.
Srbi su tijekom prethodnih pet ili est desetljea ve bili uglavnom prihvatili ekavski oblik
novotokavskoga(dakleprotivnopismunamjereuBeu)onisuinzistiralinafolklornim,pukim
uzorimaknjievnogajezika.Zarazlikuodnjih,Hrvatisupriprocesustandardizacijeveznatnoprije
bilidefinitivnoprihvatilijekavskiobliktokavskoga,ajezinesuobrasceileksikugrauobilnocrpli
izsvojeviestoljetnetrodijalektneiveimdijelomurbanepisanetradicije.Nodogovorjesavreno
odgovarao onodobnim austronjemakim, a ubrzo i austromadarskim aspiracijama za prodor prema
istoku (Drang nach Osten N. B. ukupnu politiku Srbije sve do 1903. uglavnom je kontrolirala
Austrija).
Iakojeunekolikonavrataveizmeu1810.i1854.godinebilovieslinihneuspjelihpojedinanih
pokuaja,godine1866.1867.pojavilosehibridnoimetogahipotetikogajezikakojisuteknastojali
izgraditi(tzv.linguaserbocroata).IakojeVatroslavJagiuprvombrojuKnjievnika1864.objavio
raspravuNapravopis, u kojoj je iznosio argumente za pojedine teze tzv. Knjievnoga dogovora, a
tim je programatskim lankom utro put skorim edicijama JAZU, u Hrvatskoj e gotovo do kraja
stoljeadogovornesamoostatimrtvoslovonapapiru(onjemsuseosimLjudevitaGajakritiki
izjasnilimnogihrvatskijavniikulturnidjelatnici),negogasenihrvatskipotpisnicipismanamjere
nisu drali, ili su ga se odrekli. Taj e sporazum u Hrvatskoj nastojati nametnuti (kao i sastavljene
nazive jezika: srpskohrvatski, srpskohrvatski, hrvatskosrpski, hrvatski ili srpski itd.) razliiti
madarofilskiiliaustrofilskireimi.
PotkrajXIX.ipoetkomXX.stoljeadjelovanjemhrvatskihmadaronskihvukovaca(jezikoslovci
TomoMareti,FranjoIvekoviidr.,donekleipravopisciIvanBroziDragutinBoraniidr.)hrvatski
je standardni jezik bio slubeno normiran i dobio je u glavnim crtama onaj oblik kakav ima danas.
Iako su ga oni znatno pribliili standardnomu srpskomu jeziku, posve samostalan njegov razvoj
ranijih desetljea i stoljea omoguio mu je da, unato sustavnim nastojanjima da se podvede pod
naela Bekoga dogovora, ostane jasno prepoznatljiv kao poseban standardni jezik, ne samo s
posebnimdobrorazraenimstrukovnimnazivljemicivilizacijskimrjenikomnegoisnizomosobito
statistikijasnoizraenihgramatikihosobitosti(ukljuujuiisintaktike).

XX.stoljee
UKraljeviniSHSiKraljeviniJugoslaviji(1918.1941.)teusocijalistikojJugoslaviji(1945.1990.)
Hrvatima se nastojao nametnuti jezik lien svake znaajke koja bi mogla podsjeati na posebnu
jezinutradicijuiposebnenorme(joapsurdnijijebiokaraorevievskisrpskohrvatskoslovenaki
jeziniprojekt,ukojemjeodhrvatskihrazlikovnihznaajkiostajalovrlomalo,odslovenskihpakba
nita).BezobziranatotojetaunitaristikakoncepcijajezikaukaraorevievskojJugoslavijibila
name
tana u kolama i u dravnoj upravi, u djelatnostima izvan tih okvira ustrajalo se na ouvanju
hrvatske jezine posebnosti. Ipak je tijekom 20ak godina unitarne drave gotovo bilo izbrisano
tradicionalno hrvatsko nazivlje, posebice upravnopravno, vojno i politiko. Kada je 1939. unutar
KraljevineJugoslavijebilastvorena,kaoautonomnapolitikajedinica,Ba
novinaHrvatska,jednaod
prvihnjezinihuredbibilajeonaovraanjuuuporabuBoranieva(BrozBoranieva)pravopisakoji
eostatiupretenojuporabiiduihdvadesetakgodina(prihvatiogajeZAVNOHuTopuskom).No
stabilizaciji jezinoga stanja naravno da nije pridonijelo, pored ostalih nasilja, ni jezino nasilje u
marionetskojNDH.Mimomjerodavnihinstitucija,tovieiprotivvoljeprvihhrvatskihlingvistatoga
doba,dravnijevrhdonio,odsredinedokrajarata(1942.,1944.)odredbeojezikuipravopisukoje
http://www.matica.hr/kolo/374/Dokument%20HAZU%20o%20povijesti%20i%20ustroju%20hrvatskoga%20jezika%20(2007.)/

4/7

12/2/2014

MaticahrvatskaKolo56,2012.DokumentHAZUopovijestiiustrojuhrvatskogajezika(2007.)

nisuimaleizgledanauspjeh(tesemjere,dakako,nisuprovodilenaosloboenomteritoriju).
ZbogsvegatogabilesurazumneodlukeAVNOJaiZAVNOHauskladuskojimasehrvatskomu
jeziku(1943.,1944.)osiguraostatusslubenogajezikaijezikajavneuporabeuHrvatskoj(itopod
nazivomhrvatskijezik),bezobziranatotoseistodobnozaboraviloupozoritidabitrebalovratiti
barem dio tradicionalnoga hrvatskoga strukovnog nazivlja koje je u prethodnom razdoblju bilo iz
uporabe istjerano ili istisnuto. Iako je 1951. Dragutin Borani objavio Pravopis hrvatskoga ili
srpskogajezika,dogodine1960.uslubenojjeuporabiuHrvatskojponovnouglavnombiohrvatski
jezik,podsvojimnacionalnimnazivom,bezobziranatotojeziknijebioprvabrigakomunistikim
vlastima.
No u nadmetanju za vlast, poetkom 1950ih na jugoslavenskoj su razini prevladale snage koje su
ponovnouHrvatskojeljelevoditijezinupolitikukakvasevodilaupredratnojJugoslaviji,aliovaj
putkomunistikomfrazeologijom.Unitaristikimpolitikimpritiskomnekolicinaistaknutihhrvatskih
jezikoslovaca bila je prisiljena, na sastanku srpskih i hrvatskih jezikoslovaca i knjievnika 1954.
godine, potpisati tzv. Novosadski dogovor o jeziku (zapravo diktat) kojim je za Srbe, Hrvate i
Crnogorce(Bonjacitadajonisubilipriznatikaoposebannarod)trebalo,odtada,voditijedinstvenu
jezinu politiku naziv jezika obvezatno je trebao na prostoru etiriju republika biti dvolan,
srpskohrvatski,odnosnohrvatskosrpskitrebalojeizraditizajednikipravopisiujednaitistrukovno
nazivlje.Novipravopisiziaojegodine1960.itimejeubrzobilaistisnutahrvatskaBrozBoranieva
tradicija.
Vetijekom1950ihasopisKrugovipisaojeprotivzabranenarodnihizrazasijeanj,veljaaitd.na
radijskoj postaji Zagreb, a nakon 1960. godine bio je pojaan pritisak na kole, medije i dravnu
upravutejedolodozabranjivanjaisustavnogapotiskivanjatzv.kroatizama,odnosnosvihhrvatskih
razlikovnihznaajki.Istodobnodokjeuhrvatski,prekosrpskoganazivlja,prisilnobiounoengolem
broj suvremenih rusizama, digla se hajka, primjerice, na stari hrvatski rusizam toka, koji je bio
zamjenjivan ne samo kao pravopisni nazivak nego su, u ime jezine istoe (zato to je rije o
rusizmu), iz uporabe bile istjerivane i sve njegove izvedenice u opem jeziku (toan, netoan,
tonost...)izamjenjivaneodgovarajuimsrpskimlikovima(taan,netaan,tanost...).
Osobito nakon smjene dotadanjega potpredsjednika drave kao i ministra unutarnjih poslova 1966.
godine, s naznakama poputanja politikih pritisaka, oslobodilo se u hrvatskoj javnosti veliko
nezadovoljstvo takvim postupcima pa je 1967. bila objavljena Deklaracija o poloaju i nazivu
hrvatskoga knjievnog jezika, a Matica hrvatska (kao supotpisnica tzv. Novosadskoga dogovora)
odreklase1971.NovosadskogadogovoraijezinihrjeenjaizNovogaSada,ukljuujuiiPravopisa
iz 1960. Iako je to dovelo do estokoga progona pojedinaca i institucija, ukljuujui i uhienja, od
tadasepritisaknahrvatskijezikpostupnosmanjivao,anovosadskisepravopisuHrvatskojvienije
provodiorigorozno(valjaznatidajeDeklaracijabilaobjavljenauzznanjeipreutnoodobrenjenekih
odnajviihhrvatskihpartijskihidravnihkadrova).Zdruenimdjelovanjemvelikogabrojakulturnihi
javnih radnika, kolskoga sustava i, posebice, glavnine ljudi iz medija, u uporabu je vrlo brzo bio
vraenznatandionetompotisnutogahrvatskogajezinogblaga.
Zahvaljujui tomu, hrvatski je jezik ouvao vlastiti leksik u velikome broju podruja (medicina i
pravo,kemijairazliitetehnike,biologijaipomorstvo,kuhinjaiodijevanjeitd.).Takoerjeouvao
neke svoje sintaktike znaajke, drukiju uporabnu frekvenciju pojedinih gramatikih oblika nego
nekidrugijunoslavenskiidiomi,sklonostzakovaniceumjestoposuenica.Priposuivanju,hrvatski
je standardizirani jezik ve od XIX. stoljea najradije preuzimao iz ekoga, a u razgovornome i
regionalnom liku jezika uglavnom iz drugih jezika u doticaju. Istodobno, hrvatski standardni jezik
pokazuje znatnu suzdranost prema najveemu broju turcizama te prema gotovo svim balkanskim
sintaktikim i frazeolokim znaajkama. Nakon Deklaracije 1967. hrvatski je jezik ponovno poeo
slijeditivlastitismjerjezinogarazvitka,anjegovigagovorniciodtada,gotovoiskljuivo,oznauju
nazivomhrvatskijezik,iakojeustavnimrjeenjimaiz1970ih(amandmaniiz1971.iUstaviz1974.)
bio uveden kao slubeni naziv hrvatski knjievni jezik koji narod naziva hrvatski ili srpski jezik
(takvu je formulaciju bio potvrdio i Sabor SR Hrvatske u lipnju 1989.). Po Ustavu Republike
http://www.matica.hr/kolo/374/Dokument%20HAZU%20o%20povijesti%20i%20ustroju%20hrvatskoga%20jezika%20(2007.)/

5/7

12/2/2014

MaticahrvatskaKolo56,2012.DokumentHAZUopovijestiiustrojuhrvatskogajezika(2007.)

Hrvatskeod22.prosinca1990.,danasjeslubeninazivjezikajedinohrvatskijezik.

Standardnijezik
Standardni (knjievni, opi) idiom hrvatskoga jezika zajedniki je jezini izraz svih Hrvata. Kako
standardni jezici Bonjaka, Crnogoraca, Hrvata i Srba imaju, uz manje razlike i otklone, uglavnom
zajedniku novotokavsku dijalekatnu osnovicu, a to znai glasovlje, gramatiki sustav i osnovni
rjenik, meu govornicima tih standardnih jezika mogu je visok stupanj uglavnom kvalitetnog
sporazumijevanja(osobitouzodgovarajuepripremeisustavnouenje),alitrebanaglasitidamnoge
elemente jednoga standardnog jezika redovito nije mogue upotrebljavati u drugome. Nijedan od
aktivnih korisnika tih standardnih jezika nije, bez dugotrajnih i sloenih prethodnih priprema,
sposoban proizvoditi ni govorne, ni pisane posve prihvatljive tekstove na nekom od drugih
novotokavskih standardnih jezika koji bi bili autentini, odnosno takve tekstove koje bi prihvaali
izvorninjihovikorisnici.Osimtoga,hrvatskistandardnijezikpokazujeznatnerazlikepremabliskim
standardnim jezicima u tzv. civilizacijskojezinoj nadgradnji (tj. u strukovnom nazivlju,
kulturolokom i civilizacijskom nazivlju, frazeologiji i vioj sintaksi, u intelektualnome rjeniku,
pojedinostimanormeitd.).
Dok su jezici poput engleskoga, panjolskoga, portugalskoga, francuskoga i sl. irenjem jednoga
osnovnoga jezinoga tipa sa sredinjega polazinog prostora razvili posebne realizacijske oblike,
osobitoudobakolonijalnogairenja(pajemoguegovoritiopolicentrinimstandardnimjezicimaio
varijantama standardnih jezika), potrebno je naglasiti da nikada nije postojala ni posve jedinstvena
novotokavskaosnovicajunoslavenskihstandardnihjezika,nipoetnizajednikistandardnijezikna
novotokavskojosnovikojibisezatim,napojedinimpodrujima,samostalnonastaviorazvijati.Zato
se u sluaju nekih junoslavenskih standardnih jezika (hrvatski, srpski itd.) ne moe govoriti o
policentrinomjeziku.Elementijednogaodtihstandardnihjezikaredovitosenemoguupotrebljavati
u drugome, ak ni onda kada su razumljivi. Razmjerno visok stupanj meusobnoga razumijevanja
meugovornicimatihjezikamoezasvenjihbitisamoprednost,alisvakigovornikhrvatskogajezika
nepogrjeivoprepoznajegovoriliilinegovorinjegovsugovornikhrvatskimjezikom.

Ustrojhrvatskogastandardnogjezika

Hrvatski standardni jezik danas se biljei prilagoenim latininim sustavom slova (slova s
dijakritikimznakovima,,,,,dvoslovisposebnomglasovnomvrijednostilj,nj,d).Kratkii
odgovarajuidugivokali(njihpopet)izgovarajusespriblinojednakimstupnjemotvorenosti,ipod
naglaskomiunenaglaenupoloaju.Zahrvatskijekarakteristinoslogotvorno/r/,kojesekombinira
s istim prozodijskim znaajkama kao i vokali. Za realizaciju refleksa praslavenskoga dugoga jata
karakteristianje,osimkadtoustihovima,jednosloan(diftonki)izgovor[ie].Ukonsonantizmuje
karakteristina razlika izmeu piskavih (c, s, z), utavih alveopalatalnih (, d, , z) i utavih
mediopalatalnih(,).
U zanaglasnim slogovima vokali mogu biti dugi ili kratki, iako postoji jaka tendencija da se u tom
poloaju, na velikom dijelu prostora, vokalna kvantiteta zbog slabe funkcionalne optereenosti
reducira. Pod naglaskom se kako kratki tako i dugi vokali mogu kombinirati ili sa silaznom ili s
uzlaznomintonacijomrijei(etirimelodijskanaglaska:kratkisilazniikratkiuzlazni,dugisilaznii
dugi uzlazni). Sva etiri naglaska mogu biti u opreci (opoziciji) samo na poetnim slogovima na
jednoslonimrijeimamoguajesamosilaznaintonacijarijei(daklesamooprekaizmeukratkihi
dugih vokala), a u unutarnjim slogovima mogu dolaziti samo uzlazne intonacije rijei (ponovno,
dakle, samo opreka izmeu dugih i kratkih vokala) naglasci na posljednjim slogovima nisu
http://www.matica.hr/kolo/374/Dokument%20HAZU%20o%20povijesti%20i%20ustroju%20hrvatskoga%20jezika%20(2007.)/

6/7

12/2/2014

MaticahrvatskaKolo56,2012.DokumentHAZUopovijestiiustrojuhrvatskogajezika(2007.)

karakteristinizastandardnijezikiakosuestiurazgovornomelikujezika.
U morfologiji je u nekim deklinacijskim tipovima tzv. dugih oblika pridjeva vidljiva tenja za
ouvanjemtradicionalnehrvatskerazlikeizmeudativailokativa,kaoirazlikeizmeuneodreenih
(kratkih) i odreenih.(dugih) oblika pridjeva u odgovarajuim funkcijama, razlike izmeu triju
stupnjeva demonstrativnosti (ovaj ~ taj ~ onaj ovdje ~ tu ~ ondje itd.) za priloge je vano
razlikovanje mjesta (odvijanja), smjera i cilja (gdje ~ kuda ~ kamo ovdje ~ ovuda ~ ovamo itd.).
Glagolidosljednorazlikujuvid(svrenost:svreno~nesvrenogotovost:prezent~perfekt) stilski
imperfekt i aorist. Glagolskim se oblicima izraava sadanje, prolo i budue vrijeme naini su
indikativ, imperativ i kondicional. Za sintaksu je karakteristina tzv. srednjoeuropska uporaba
infinitiva,dokzamjenjivanjeinfinitivazavisnomreenicom(tzv.konstrukcijadasprezentom)dolazi
statistikiznatnorjee,teuglavnomustilskojuporabi.Tradicionalno,hrvatskistandardnijezikrijetko
rabipasiv.
KakosuseHrvatirazvijalipretenousrednjoeuropskomimediteranskomkulturnomkrugu,svojstven
im je specifian civilizacijski i kulturni rjenik (vjerski ivot, svakodnevni ivot u kui i obitelji,
odnosiutradicionalnomdrutvu,kulinarstvo,obrtiizemljoradnja,posebicepomorstvoiribarstvoitd.,
frazeologija).Uskladuspripadnousrednjoeuropskomucivilizacijskomkruguhrvatskiubogaenju
vokabulara,osobitostrukovnihnaziva,radijesesluitvorbomspomouvlastitihtvorbenihsredstava
(pamakaripremastranimuzorima:kovanice)negoposuivanjemKadajehrvatskistandardnijezik
posuivao rijei, posuivao je najee iz ekoga, a koliko je to bile mogue, izbjegavao je, za
razliku od veine hrvatskih pukih govora, posuivanje iz njemakoga, talijanskoga, madarskoga i
turskoga,ilijeodatleposuivaosamoiznimno.
Zbog svega toga u veine Hrvata postoji razvijena svijest da standardni jezik nije jednak
svakodnevnomu govornomu i razgovornomu jeziku, da nije istovjetan ni s jednim narjejem ili
govoromnekoganarjeja,negodajerezultatdjelovanjamnogobrojnihjezinihikulturnopovijesnih
silnica te dugotrajna razvoja na hrvatskome jezinom prostoru. Odatle i svijest veine Hrvata da se
standardnijeziktrebasustavnouiti.
UZagrebu,15.sijenja2007.

__________
(1)TekstHrvatskijezikprihvaenjeuRazreduzafilolokeznanosti15.sijenja2007.idostavljen
PredsjednitvuHrvatskeakademijeznanostiiumjetnosti,kojegajejednoglasnoprihvatilonasjednici
od24.sijenja2007.godine.Cjelovititekst(sprijevodimanaengleskom,francuskom,njemakomi
ruskom jeziku) objavljen je potom i tiskom u posebnoj knjiici, u nakladi Hrvatske akademije
znanostiiumjetnosti(urednik:akademikPetarimunovizanakladnika:akademikSlavkoCvetni,
glavnitajniktehnikiurednik:RankoMuhekZagreb2008.).(Op.E.F.)

http://www.matica.hr/kolo/374/Dokument%20HAZU%20o%20povijesti%20i%20ustroju%20hrvatskoga%20jezika%20(2007.)/

7/7