Erwin Kamenanin

NOVAC U SREDNJOVIJEKOVNOJ BOSNI

Prvi novci koje su samostalno kovali bosanski vladari pojavili su se tek u prvoj polovini XIV vijeka,
za vrijeme vladavine bana Stjepana II Kotromanida. Naalost, historijski izvori nam ne govore o tome
gdje se nalazila njegova kovnica, niti kada je tano poeo sa ovom izuzetno unosnom aktivnodu koja je,
kao iskljuivi vladarev monopol (regalno pravo), obezbjeivala znatna materijalna sredstva vladarskom
dvoru. Ban Stjepan je za vrijeme svoje vladavine razvio iroku aktivnost kovanja novca te se njegove
kovanice javljaju u vedem broju razliitih vrsta. Uglavnom su raene po uzoru na novce koje su tada
kovali Bribirski (ubidi), Mletaka republika, Dubrovnik i Srbija. Slinost banovog novca sa novcem
susjednih zemalja trebala je posluiti da se to prije i to lake njihov novac istisne iz banove zemlje, kao i
da se njegov novac proiri po susjedstvu, ali i da se u samoj Bosni on lake primi i sigurnije ue u
upotrebu. Najedi motiv zastupljen na prvim bosanskim novcima bio je prikaz bana na prijestolju s
maem s jedne, i sa predstavom Isusa na prijestolju s druge strane. Pored pojednostavljene sheme
kovanja novca sa iskljuivim bosanskim predznakom, kovnica bana Stjepana proizvodila je i 1) novce s
jedne strane bosanski a s druge dubrovaki, 2) s jedne bosanski a s druge srpski, 3) falsifikate
dubrovakog novca, i 4) falsifikate napola srpskog, napola dubrovakog novca.
Ban Tvrtko je nastavio aktivnost svog prethodnika te je i sam kovao vlastiti novac koji nam je
poznat u samo dvije tipoloki razliite vrste. Unato tome, Tvrtkovi banski novci spadaju u ljepe i bolje
novce bosanskog srednjovjekovlja. Na njihovoj izradi su posebno bili angaovani dubrovaki zlatari koji
su na molbu bana za njega izraivali vrhunske kalupe za kovanje. Odlukom od 18. marta 1365. godine
dubrovako Vijede umoljenih (Consilium Rogatorum) dozvolilo je majstoru Radoju da za Tvrtka izradi 12
kalupa, ali pod prijetnjom da de mu se odsjedi ruka ako izradi koji komad vie. Dugo se vremena u nauci
smatralo da Tvrtko za vrijeme kraljevanja nije kovao svoj novac, ali su takva miljenja oborena
pronalaskom srebrenog dinara kovanog u kotorskoj kovnici sa natpisom T : REX : BOS - NE : > : RASIE.
Za kralja Tvrtka se vee i jedan od najljepih primjeraka novca itavog srednjeg vijeka - to je
uveni etverostruki zlatnik, u nauci poznat pod tim imenom jer je, u poreenju sa tadanjim mletakim
dukatom, bio etiri puta tei. Na zlatnoj ploici debljine 1mm, irine 30 mm i teine 14.05 g, iskovan je,
na aversu: lav i natpis + MONETA AUREA REGIS STEPHANI, i na reversu kraljevski grb sa natpisom +
GLORIA TIBI DEUS SPES NOSTRA. U nauci je danas uglavnom opde prihvadeno da ovaj zlatnik pripada
kralju Tvrtku, meutim, Ivan Rengjeo, koji ga je prvi objavio i opisao smatrao je da se on treba pripisati
kralju Stjepanu Tomaevidu. Svoju tezu temeljio je na argumentima da prikaz lava na aversu predstavlja
grb Brankovida, kojim je pripadala kraljica Mara, supruga Stjepana Tomaevida. Njegovim argumentima
je Mihailo Dinid suprotstavio pisani arhivski podatak iz marta 1393. godine u kojem se spominju ducatos
domini regis Bosne magnos quatordecim, znai veliki dukati bosanskog kralja.