Veleuilite u ibeniku

Interna skripta kolegija

2009.

Tanja Radi Lako, dipl. ing.

Upravljanje okoliem

1. UVOD
2

Zbog ope zabrinutosti javnosti zbog stanja okolia u posljednjih 50 godina

dolo je do uspona zanimanja za ekoloke probleme. Ideja da planet prolazi
kroz ekoloku krizu koja moe ugroziti i samo postojanje ivota kakav
poznajemo vrlo je rairena. Vjerojatno iz tih razloga na izbor naina ivota
mnogih ljudi sve vie utjeu ekoloki faktori: oni odlaze na posao biciklom,
jedu organsku hranu, investiraju svoj novac etino te tako vre pritisak na
vlade za zatite okoli.

Veina zemalja, barem formalno, potuje naela trajno odrivog razvoja1, a

traenje meunarodne suradnje u rjeavanju globalnih ekolokih problema,
kao to je promjena klime 2 , postalo je sredinjom brigom meunarodne
diplomacije.
Meutim, zatitari okolia esto prigovaraju da se malo toga promijenilo.
Ope stanje okolia u veini zemalja i dalje se naruava, unato stanovitom
uspjehu u smanjenju nekih oblika oneienja zraka. Postoje dokazi da
klimatske promjene, vjerojatno najozbiljniji globalni ekoloki problem,
ubrzavaju korak, dok se drugi globalni problemi, kao to su gubitak
bioloke

raznolikosti

, krenje uma i irenje pustinja sve bre

pogoravaju. Popis ekolokih katastrofa koje se proteu od prirodnih

nesrea kao to su poplave i sue, preko istjecanja nafte s tankera i
nuklearnih nesrea do indirektnih posljedica NATO-vih napada sve je vei.
Istodobno, globalni kapitalizam i konzumeristiki nain ivota sve su
zahtjevniji prema okoliu. Ljudi ele sve vie dobara, vezani su za kulturu
odbacivanja stvari koja je dovela do stvaranja odlagalita otpada na kojima
se gomilaju plastine boce i zastarjela raunala.

Trajno odrivi razvoj: Sposobnost sadanjeg narataja da zadovolji svoje potrebe bez ugroavanja
sposobnosti buduih narataja da zadovolje svoje potrebe.
2
Promjena klime: Svaka promjena klime tijekom vremena, koja se duguje bilo prirodnim promjenama bilo
ljudskom djelovanju.
3
Bioloka raznolikost: Broj, raznolikost i promjenjivost ivih organizama; katkad se odnosi na ukupnu
raznolikost ivota na Zemlji.

Po emu se odlikuje zatita okolia? Glavna znaajka je da ponajprije vodi

rauna o odnosu ljudskog drutva s prirodom. Taj odnos ovjeka i
prirode spaja niz problema kojima upravlja politika zatite okolia, koja
ukljuuje:
Zatitu biljnog i ivotinjskog svijeta i ouvanje prirode,
Bezbrojne oblike oneienja zraka, vode i tla
Iscrpljivanje

prorijeenih

resursa

poput

zaliha

ribe,

prauma i ugroenih vrsta,

Upotrebu nuklearne energije i biotehnologije i
Globalne

probleme

kao

to

su

gubitak

bioloke

raznolikosti, klimatske promijene i oteenje ozonskog

omotaa4.

Dakako, mnogi od problema na koje sada gledamo kao na ekoloke, kao to

su oneienje, odumiranje uma i razgradnja tla, nisu novi. Jo u starom
vijeku su Platon, Lukrecije i Cezar pisali o problemu erozije tla. Propast
civilizacije Maya vjerojatno se moe pripisati povlaenju uma i eroziji tla.
Mnogo kasnije su industrijska i znanstvena revolucija u 18. i 19. stoljeu
stvorile uvijete za suvremenu zabrinutost zbog stanja okolia. Proces
industrijalizacije

osobito

je

pridonio

degradaciji

okolia

ubrzanim

iscrpljivanjem prirodnih resursa, razvojem gradova i oneienjem.

Jedan od prvih primjera onoga to bismo danas nazvali ekolokom

legislativom bio je Zakon o lunim solima (Alkali Act) koji je donijet 1863. u
Velikoj Britaniji, dok je u SAD-u prva zakonska mjera protiv oneienja
zraka proglaena 1876. u St.Louisu. do prvog vala zabrinutosti zbog
ekolokih problema dolazi s pojavom grupa za ouvanje i zatitu prirode
krajem 19. i poetkom 20. stoljea, to je odraz sve veeg zanimanja srednjih
slojeva ljudi za zatitu ivota u prirodi, divljine i prirodnih resursa.
4

Oteenje ozonskog omotaa: Oteenje ozona u gornjem sloju atmosfere koje izlae povrinu Zemlje tetnim
ultraljubiastim zrakama.

Konzervacijski pokret 5 uspostavio je vrste temelje u 20. stoljeu kad je

veina zemalja malo po malo usvajala strategije za rjeavanje brojnih
ekolokih problema, koji su se protezali od regulacije industrijskog
oneienja do stvaranja nacionalnih parkova.
RAZVOJ EKOLOKIH PROBLEMA
Prva generacija: prezervacija i konzervacija (do ezdesetih godina)
Zatita divljeg ivota i prirodnih stanita
Erozija tla
Lokalno zagaenje
Druga generacija: moderni pokret za zatitu okolia (od ezdesetih godina)
Rast stanovnitva
Tehnologija
Pesticidi
irenje pustinje
Smanjenje prirodnih resursa
Smanjenje zagaenja
Trea generacija: globalni problemi (od kraja sedamdesetih nadalje)
Kisele kie
Oteenje ozonskog omotaa
Povlaenje prauma
Gubitak bioloke raznolikosti
Genetski modificirani organizmi

Tek je s pojavom suvremenog pokreta za zatitu okolia6 vala sveopeg

zanimanja za ekoloke probleme koji je preplavio razvijeni svijet ezdesetih
godina ekoloki diskurs postao operairen. Suvremeni pokret za zatitu
okolia razlikovao se od prethodnog prezervacijskog7 i konzervacijskog na

Konzervacionalizam: Pristup upravljanju zemljom koji naglaava djelotvorno ouvanje prirodnih resursa kako
bi se mogli razvijati za dobrobit buduega drutva.
6
Suvremeni pokret za zatitu okolia: Pojava sve vee zabrinutosti javnosti, krajem ezdesetih godina, za
stanje planeta, novih politikih ideja o okoliu i masovnog politikog pokreta.
7
Prezervacionizam: Pristup koji se temelji na stavu o potovanju prirode, osobito divlje, koji zastupa zatitu
resursa od svakog oblika razvoja.

dva vana naina. Kao prvo, bio je voen idejom o globalnoj ekolokoj krizi
koja je ugrozila samu egzistenciju ovjeanstva. Atomsko doba pokazalo je
svu krhkost planeta Zemlje. Taj doivljaj pothranjen je jo nizom ekolokih
katastrofa koje su dobile veliki publicitet, posebno istjecanje nafte s tankera
Torrey Canyon koji je potonuo kod cornwallskih obala 1967., eksplozija
naftne platforme kod Santa Barbare u Kaliforniji dvije godine poslije i
trovanje ivom u japanskom zaljevu Minamata. Nakon best-sellera Rachel
Carson Silent Spring, iz 1962., koji je upozorio svijet na opasnost od
sintetskih kemijskih tvari u pesticidima poput DDT-ja, nove znanstvene
spoznaje sve su vie izlazile iz zatvorenih akademskih krugova u javnost.
Suvremeni pokret za zatitu okolia postao je punoljetan 22. travnja 1970.
kada su milijuni Amerikanaca prosvjedovali na ulicama slavei Dan planeta
Zemlje, kada su odrane najvee demonstracije u prilog zatite okolia u
povijesti. Vlade su poele osnivati ministarstva i agencije za zatitu okolia i
udarale temelje novim zakonima za zatitu okolia. Konferencija UN-a o
zatiti ovjekova okolia odrana u Stokholmu 1972., na kojoj se raspravljalo
o tome kako globalni ekoloki problemi utjeu na ivot ljudi, oznaila je
ulazak okolia u meunarodnu agendu.

2. SUVREMENI EKOLOKI PROBLEMI

7

Samim postojanjem na Zemlji ovjek je poeo oblikovati okoli i prilagoavati

ga svojim potrebama. U poetnim fazama razvoja tek je neznatno remetio
prirodnu ravnoteu, no razvojem tehnike te poveanim zahtjevima za
zadovoljenje svojih potreba u novije vrijeme ovjek bitno utjee na prirodnu
ravnoteu i ugroava brojne ekosustave.
Prirodni okoli ovjeku osigurava ostvarivanje temeljnih potreba (za hranom,
piem, zaklonitem) te je stoga nenadomjestiv. Istodobno sve potrebe, elje,
navike i interesi ovjeka koje priroda ne moe neposredno zadovoljiti
neprekidno rastu kako koliinski tako i kvalitetom. Stoga ovjek koristei
prirodne resurse (zrak, vodu, zemljite, biljke, ivotinje itd.) i kultivirajui ih
na razliite naine, oblikuje svoj vlastiti okoli, razliit od prirodnog.
U meusobnom odnosu prirodnog i ovjekovog sustava s vremenom su
nastali veliki konflikti jer je ovjek ostvarivao svoje potrebe ne obazirui se
na mogunosti i izdrivosti prirodnog sustava te tako uzrokovao sve vei
nedostatak prirodnih sirovina i pojavu prvih ekolokih katastrofa. To je
dovelo do promjene odnosa ovjek-priroda.
Svijest o ogranienosti resursa nastala je na praktinom iskustvu ljudi, pa
ekoloke

probleme

nije

artikulirala

znanost

ve

realna

spoznaja

granicama rasta.
Takva poljuljana slika stalnog uveavanja blagostanja i neograniene
potronje poela je, u posljednjoj etvrtini 20. stoljea, zahtijevati rjeenja od
znanosti i tehnologije.

2.1. ODNOS OVJEKA PREMA PRIRODI

2.1.1. Zemljina povijest

Planet na kojem ivimo - Zemlja star je oko 4,6 milijardi godina. Tono
izraunavanje Zemljine starosti postalo je mogue tek 1950-ih, kada je
utvreno da je stara otprilike kao i Sunce i ostali planeti. Tada su
znanstvenici otkrili da neki radioaktivni elementi mogu posluiti kao "sat"
koji biljei prolaenje silnih vremenskih razdoblja.

Slika 1. Zemlja snimljena iz svemira.

Tragovi primitivnog ivota pronaeni su u stijenama starim skoro 3,5

milijarde godina. Taj ivot sastojao se od bakterija i algi najjednostavnijih
jednostaninih oblika. Prije toga Zemlja je bila negostoljubiv planet,
uznemiravan estim potresima i vulkanskim erupcijama, a nije imao ni
prikladnu atmosferu. Oceani su nastali vjerojatno u posljednjih milijardu
godina, jer su vulkani izbacivali vodu iz plata odnosno sloja to lei ispod
Zemljine kore. Prva se atmosfera sastojala od vodika. Kisik koji diemo
proizvele su zelene biljke koje su ivjele u moru, a neto je nastalo raspadom
vodene pare pod djelovanjem ultraljubiastih sunevih zraka.

I onda, najednom, prije otprilike 570 milijuna godina, ivot je naglo

probujao. Prije 400 milijuna godina u zraku je ve bilo dovoljno kisika da
na kopnu uzmognu ivjeti prve biljke, a sljedeih su se 50 milijuna godina
pojavile i prve kopnene ivotinje i poele evoluirati.
Tablica 1. Geoloki kalendar u kojem su prikazana glavna zbivanja u razvoju ivota na
Zemlji od kambrija, koji je poeo prije 570 milijuna godina, pa sve do kvartara, koji traje tek
2 milijuna godina.
4,600

570

500

440

408

360

286

248

213

144

65

2 mil.
godina

PREKAMBRIJ
Prekambrij obuhvaa najvei dio geolokog vremena. Zemljina kora, kopnene mase i
mora tek su stvoreni, a i vulkani su vrlo ivi. Od prekambrijskih su stijena izgraeni
dijelovi svih kontinentalnih titova. Tragovi su ivota u pravilu rijetki.
KAMBRIJ
Prelazak u kambrij lako se opaa zbog iznenadne pojave obilja fosila. Taj dogaaj
oznaava poetak paleozojske ere. U mnogobrojnim, plitkim morima silno su se
namnoili rani morski organizmi. Napose su bili rasprostranjeni trilobiti.
ORDOVICIJ
Na najveem djelu zemlje vlada blaga klima a mora i dalje pokrivaju veinu njezine
povrine. Nastavlja se sedimentacija a dolazi i do izdizanja planina. Posebno se istiu
alge koje taloe stijene, a mora obiluju koraljima, spuvama i mekucima.
SILUR
U Zemljinoj povijesti dolazi do dramatinog zaokreta jer se razvijaju bezeljusne ribe,
prvi kraljenjaci, koje se prvi put pojavljuju u ordoviciju. Prve se kopnene biljke
pojavljuju koncem silura, to je jo jedan korak naprijed.
DEVON
Poetak devona vrhunac je stvaranja planina, ali je to razdoblje znaajno prije svega
zbog eksplozivne evolucije. Kopno koloniziraju prve biljke sjemenjae. Mnoe se ribe
svih oblika i veliina, a dolazi i do evolucije prvih kopnenih ivotinja vodozemaca.
KARBON
Nastavlja se stvaranje planina, nabiranje i erozija. Poumljene movare i delte u
Sjevernoj Americi i u Europi bivaju potopljene, pa tako nastaju velika leita ugljena.
June kontinenta zahvaa odledba. Kukci se mnoe, a pojavljuju se i prvi gmazovi.
PERM
Najveim djelom Pangee goleme kopnene mase nastale spajanjem svih plutajuih
kontinenata prevladavaju pustinje. Gmazovi se ire na sve strane, a razvijaju se i
dananji kukci. Nastaje nova kopnena flora i etinjae.
TRIJAS
Na poetku mezozojske ere Pangea se poinje raspadati. Na kopnu etinjae stjeu
prevlast nad ostalim biljkama. To je razdoblje obilja raznovrsnih gmazova, pojavljuju
se i prvi dinosauri i divovski morski gmazovi. Dolazi do razvoja prvih sisavaca.
JURA
Otvaranje Atlantskog oceana povezano je s poprilinom vulkanskom aktivnou. Na
kopnu vladaju dinosauri, letei gmazovi i prve ptice osvajaju zrak. U juri nailazimo
na prve tragove biljaka cvjetnjaa.
KREDA
U doba tog maksimalnog irenja svjetskih mora taloi se mekani sediment nazvan
kreda, i to napose u Britaniji. Prevladavaju dinosauri koji dominiraju sve dok
koncem tog razdoblja iznenada izumiru zajedno s mnogim drugim vrstama.
TERCIJAR
Na poetku kenozoika (dananjeg geolokog doba) dolazi do eksplozivnog rasta
sisavaca. Razvijaju se mnoge vrste ali dio ih i izumire. Naglo se ire biljke cvjetnjae,
a kada je klima zahladila, pojavljuju se i stepe. Dolazi do znatnog uzdizanja kopna.
KVARTAR
To je posljednje geoloko razdoblje koje jo uvijek traje. U njemu su se etiri velike
oledbe izmijenile s toplijim razdobljima. Sisavci su napredovali i prilagoavali se
klimatskim promjenama razvija se ovjek.

10

2.1.2. Odnos ovjeka prema prirodi

Ljudi su od najranijih vremena ovjekovog razvoja

prirodu shvaali

trojako:
1) ovjek je shvatio da ga okruuju biljke i ivotinje
2) priroda ivi i u samom ovjeku jasno se oitujui u razmnoavanju,
bolesti i smrti
3) ovjek je izgradio stav prema neivoj prirodi koja se oituje u svojim
sastavnim

dijelovima

(primjerice

rijekama,

umama,

Suncu,

Mjesecu, zvijezdama) te u nepravilnostima (poplavama, potresima,

suama).
Taj odnos oitovao se na etiri podruja: u mitovima, obredima, opaanju i
znanstvenom prouavanju prirode te u praktinim djelatnostima.

O obiajima pretpovijesnih ljudi raspolae se tek malobrojnim izravnim

dokazima odnosno prikazima lova i ivotinja na zidnim slikarijama. Kad je
rije o neivoj prirodi to su kameni krugovi (npr. Stonehange) koji su sluili
kao sveta mjesta koja su gradili poljoprivredni narodi u hladnim predjelima
zapadne Europe oni kojima su izvori hrane ovisili o Suncu.

U tradicionalnim drutvima opstanak ovisi o paljivom promatranju prirode.

Akumuliranim znanjem raspolau stariji ljudi, a esto ga prenose kroz
pjesme i zagonetke. Uzmimo za primjer Gabbare, jedno od nomadskih
plemena na sjeveru Kenije koji na gotovo polupustinjskoj zemlji uzgajaju
goveda. U naizgled sasvim sluajnom slijedu kia i sua starci su zamijetili
pet ciklusa koji se pojavljuju svakih 14, 35, 42, 63 te 80 100 godina. To im
je omoguilo da predvide jaku suu 1984. godine zbog preklapanja nekoliko
ciklusa te da se na nju pripreme dugom i mukotrpnom seobom prema
Etiopiji. Zahvaljujui tome njihovi gubici bili su mnogo manji od onih koji su

11

se ogluili na upozorenja i izgubili 95% goveda, 60% koza i 40% ovaca te

postali potpuno ovisni o meunarodnoj pomoi.

2.1.2.1. Postupci i stavovi

Razliiti oblici ponaanja ukazuju na odreen odnos prema prirodi. Tako e

na primjer lovci, nomadski stoari i sjedilaki poljodjelci prirodu vidjeti na
sasvim razliit nain. Znaajne razlike opaaju se i u okvirima pojedinih
grupa primjerice zbog karakteristika okolia ili kulturnih faktora. Kao
primjer

moemo opisati lovne tehnike kenijskih Masaija i stanovnika

pustinje Kalahari. Potonji love sami, goli, puui po tlu pokuavaju se stopiti
s okoliem. Masai lovi kao jedan u nizu kostimiranih ratnika koji napreduju
pjevajui, uspravni te svaki udi da ulovi lava, simbol muevnosti. Ovaj
primjer izraava dva stava prema ovjekovom mjestu u prirodi: jednom je on
njezin dio, drugi put njezin gospodar. Potonji stav postat e jednim od
kljunih uzroka uspona zapadne civilizacije i razvoja modernoga svijeta.

Slika 2. Kenijski Masai ratnik

Slika 3. Bushman iz pustinje Kalahari.

12

2.1.2.2. Rane civilizacije

U plodnim podrujima Egipta i Mezopotamije razvoj sjedilake poljoprivrede

stvorio je vikove hrane i omoguio razvoj gradova i rast prvih civilizacija.
Njihov odnos prema prirodi imao je neke zajednike karakteristike. Na
primjer, kod svih se opaa razvoj astronomskih promatranja i izrada
kalendara. Zatim, svim zemljoradnikim drutvima zajedniko je traganje za
prirodnim pojavama koje odreuju kakav e biti urod (npr. kia, godinje
poplave Nila u Egiptu, isuivanje movara u Mezopotamiji).

2.1.2.3. Batina kranstva

Kranstvo je svoju tradiciju batinilo iz judaizma u kojem sredinje mjesto

zauzima mit o stvaranju koji je ljudima dao vlast nad ivotinjama i pravo da
se s njima slue kako im drago. Nadalje, po uenju vjere, ivotinje nemaju
duu, a boanska se svrha ostvaruje kroz ljudski rod.
Druge velike religije poput hinduizma i budizma ovjeka ne uzdiu tako
visoko pa za njih svijet samo prolazi kroz stvaranje i razaranje. Takve religije
nisu poticale osjeaj nadmoi nad prirodom.

2.1.2.4. Zapadna civilizacija

U novije vrijeme ovjek je na prirodu poeo gledati kao na mehanizam kojim

se moe manipulirati. Takav pristup poele su potkopavati ekoloke
katastrofe posljednjih nekoliko godina. Debata koju su one pokrenule otkrila
13

je beskrajan spektar stavova. Navest emo samo krajnosti: "hipoteze Gea"

tumai da je biljni i ivotinjski svijet na zemlji preobrazio njenu klimu jer je
isputanjem plinova promijenio sastav atmosfere te da je zemlja zapravo
organizam koji sam sebe regulira. S druge strane su oni koji i dalje tee
iskoritavanju prirode do krajnjih granica, to se oitovalo i u poetku
manipulacije genima.

2.1.3. Razlika izmeu zatite okolia i zatite prirode

Okoli se jo uvijek shvaa kao puki predmet ovjekove regulacije. Pri tome
zatita okolia i zatita prirode nije usmjerena protiv napretka nego je to
borba protiv stihijskog i neplaniranog razvoja.
Danas postoje razlike izmeu pojmova zatita okolia i zatita prirode.
Prema Zakonu o zatiti okolia, okoli je prirodno okruenje: zrak, tlo,
voda i more, klima, biljni i ivotinjski svijet u ukupnosti uzajamnog
djelovanja i kulturna batina kao dio okruenja kojeg je stvorio ovjek.
Priroda je neto to je nastalo samo po sebi i uvijek se iznova raa po
prirodnim zakonitostima i snagama. Priroda je ukupna iva i neiva priroda
koju nije stvorio ovjek i ui je termin od termina okoli.
Razlike u pojmovima zatita okolia i zatita prirode proizlazi iz razliitog
pristupa objektu zatite. Kada je okoli objekt zatite, tada je interes
usmjeren preteito na interese ljudi (antropocentrina teorija kako koristiti
i oblikovati okoli), a kada je objekt zatite priroda interes ljudi se usmjerava
na zatitu ekolokih sustava (ekocentrini pristup).

Danas se stanovnitvo poveava iznimno brzo te e trebati prehraniti dva

puta brojnije stanovnitvo to e izazvati brojne razvojne i ekoloke
probleme. Osim toga struktura, dinamika i teritorjalni raspored stanovnitva
14

ini posebni problem jer e veina stanovnitva ivjeti u nerazvijenim i

siromanim zemljama. U posljednja tri desetljea nerazumno su se
eksploatirali prirodni resursi ak vie od stope koja omoguuje obnovu i
regeneraciju, to znai da se razvoj ovjeanstva sve vie bazira na
prirodnom kapitalu, a ne na kapitalu kojeg je stvorio ovjek.

Porast stanovnitva i pretjerano iscrpljivanje resursa dovodi do breg i negdje

potpunog unitavanja dijelova okolia. U borbi za prosperitet ovjek je
modernim strojevima remetio prirodne tokove i zakonitosti stvarajui
ekoloku neravnoteu. Tako se prosjeno godinje posijee oko 1,5 milijardi
m3 drva, a pustinjski se prostori ire 20% godinje.

Unitavanje pojedinih dijelova okolia ili ekosustava bitno dovodi u pitanje

opstojanje pojedinih ivih bia. Procjenjuje se da e poetkom treeg
tisuljea izumrijeti oko 500.000 2.000.000 vrsta ili 15-20% svih ivih
vrsta. Nestajanje bioloke raznovrsnosti i genetskog bogatstva nije samo
moralno pitanje ve i pitanje ekoloke ravnotee itavog planeta.
Zemlju nazivamo vodenim ili plavim planetom jer je oko 71% njezine
povrine prekriveno vodom. No tek je oko 2,5-3% te vode slatka voda koja u
velikoj mjeri nije dostupna ljudima za pie. Zbog te injenice danas 77% ljudi
nema dovoljno sanitarno ispravne pitke vode.

Ubrzan gospodarski rast, posebice izgaranje fosilnih goriva, stvaraju velike

koliine razliitih estica i plinova koje odlaze u atmosferu i akumuliraju se
u koliini od 20 milijardi tona godinje (i vie). To izaziva globalne ekoloke
probleme kao to su promjena klime, ozonske rupe i sl.

Sve vei raskorak izmeu razvijenih i nerazvijenih zemalja te zaostajanje ovih

posljednjih izaziva goleme neravnomjernosti izmeu etvrtine stanovnitva
15

koje ivi u bogatim industrijski razvijenim zemljama i tri etvrtine

stanovnitva koje ivi u siromatvu i nerazvijenim zemljama. Nastupio je
trenutak kada bogati svijet treba spoznati istinu da se znaajnim dijelom
razvio na jeftinim sirovinama danas nerazvijenih zemalja te da u interesu
mirnog i demokratskog razvoja sada mora pomagati tim zemljama.

2.2. EKOLOKA KRIZA

Ljudske djelatnosti tijekom posljednjih desetljea dovele su do smanjivanja

podruja pod umama, a poveale su koliinu agroekosustava (agrokultura).
Poveavaju

se

povrine

okupirane

ekstremnim

ekosustavima

(dezertifikacija). Uestalije su ekoloke krize. Do ekoloke krize dolazi kada

se promijene uvijeti okolia jedinke ili populacije u smislu da je u takvom
okoliu nemgu ivot tj. opstanak. Okoli moe degradirati ovisno o
potrebama jedinke nakon promijena:
abiotikog

ekolokog

imbenika

(npr.

poveanje

temperature,

smanjivanje koliina oborina...)

biotikog ekolokog imbenika (npr. pritisak predatora, poveanje
broja nametnika...)
poveanje broja jedinki (overpopulation).

Ekoloka kriza moe biti vie ili manje brutalna (tj. moe trajati nekoliko
mjeseci ili vie milijuna godina), moe biti prirodnog ili antropogenog
porjekla, moe se odnosti na jednu ili na vie vrsta. Naposlijetku, ekoloka
kriza moe biti lokalna (npr. prolijevanje nafte) ili globalna (poveanje razine
mora kao poslijedica globalnog zagrijavanja). U sluaju globalne krize
posljedice su znaajne: vie od 90% vrsta bi nestalo, meutim znaajno je da
nestanak odreenih vrsta (npr. dinosaurusa) otvorilo je prostora u ekolokoj

16

nii koji je omoguio razvoj i diverzifikaciju sisavaca. Paradoksalno ekoloka

kriza favorizira bioloku raznolikost8.

Kao poslijedice globalnih ekolokih kriza u prolosti danas na Zemlji

moemo nai karakteristine primjerke:
endemi biljna ili ivotinjska vrsta, rod, porodica, red itd. koji
naseljava ogranieno podruje na Zemlji
relikti biljne i ivotinjske vrste koje su u prolosti bile iroko
rasprostranjene; danas su se odrale u ogranienom manjem arealu.

Ekoloka kriza obiljeava kulminaciju krize modernoga drutva. Ona

limitira

dostignute

granice

razvoja

modernizacije

na

pretpostavci

iskoritavanja prirodnih resursa. Ekoloka kriza ne znai opu katastrofu,

pesimizam niti bezizlaznost ve oznaava stanje koje pokazuje da drutvo
mora promijeniti ponaanje glede odnosa napretka i zatite okolia.

Do ekoloke krize doveli su:

1. rast stanovnitva (demografska eksplozija, problemi hrane, rast
gradova i sl.)
2. nestaica sirovina i energenata
3. oneienja okolia
4. ugroavanje bioloke raznolikosti
5. nerazumna eksploatacija prirodnih resursa.

Ekoloki problemi su uoeni u njihovoj kriznoj fazi kada se spoznalo

negativno povratno djelovanje ekolokog sustava na drutveni sustav, kada
je priroda zbog vlastite nemogunosti samoregeneracije i samoproiavanja
8

Bioloka raznolikost je sveukupnost ivih organizama, koja obuhvaa raznolikost unutar vrsta, meuvrstama i
ekosustavima na odreenom podruju.

17

od posljedica ovjekova djelovanja povratno negativno utjecala na floru i

faunu, tj. na cjelokupni ivot na Zemlji.
Ekoloka kriza ima tri stupnja: prvi je pojava ekolokog problema, drugi je
ugroavanje ekosustava, a trei je ekoloka katastrofa. Za ovjeka je
znaajno da kao inteligentno bie rjeava probleme s kojima se susree, a
ekoloki problemi su toliko veliki da ukazuju na prijeku potrebu promjene
suvremenoga naina ivota.

2.2.1. Definicija i nastanak ekolokih problema

Tijekom 18. stoljea ljudsko je drutvo zapoelo svoj ubrzani razvoj na bazi
koritenja prirodnih energetskih izvora. Da bi zadovoljilo svoje potrebe,
ovjeanstvo praktino koristi sirovine koje na Zemlji postoje i sve njezine
energetske izvore. Industrijska i poljoprivredna revolucija donijele su
prosperitet razvijenim i nerazvijenim zemljama. Mnoge ekonomske promjene
ubrzale su ekoloke probleme u razvijenim i u zemljama u razvoju. Rudni i
energetski resursi iskoritavali su se ili se jo uvijek iskoritavaju na
ekoloki neprihvatljiv nain samo da bi se zadovoljile sve vee potrebe
ovjeanstva. Naruavanje stanja u okoliu zbog gospodarskih i drugih
aktivnosti ovjeka9 zapravo je naruavanje stanja prirodnih ekosustava (na
pr. nestajanje ozonskog omotaa) , a ljude koji ubrzavaju tu potrebu treba
smatrati jednim od njezinih uzronika.
Primjera radi, ako je izlov ribe na nekom podruju vei od reprodukcijskog
ciklusa, tada takvo ponaanje poprima obiljeje ekolokog problema, bez
obzira da li je drutvo donijelo ili ne odgovarajue standarde za izlov ribe.
9

Utjecaj ovjeka na biosferu oituje se kao:

-

utjecaj na atmosferu (efekt staklenika, globalno zagrijavanje, ozonske rupe, kisele kie)
promjene u hidrosferi (otpadne vode, zakiseljavanje voda, termopolucija)
promjene na tlu (erozija, dezertifikacija, pesticidi, herbicidi, otpad)
izvori energije (potronja (sagorjevanje) fosilnih goriva, hidroelektrane, vjetroelektrane).

18

Potrebno je razvijati holistiko miljenje i integrativni pristup znanosti u

rjeavanju ekolokih problema 10 . Stoga treba temeljito ispitivati utjecaj
ovjeka na biosferu, istraivati uinke koji naruavaju postojee stanje te
odrediti najbolji nain saniranja stanja u okoliu. Da bi se uspjeno mogli
rjeavati ekoloki problemi, ekoloka politika mora definirati kvalitetu
ivota kao svoj najvaniji cilj11. Donoenjem propisa koji reguliraju utjecaj
pojedinih oneiivaa na okoli, zatitu pojedinih ekosustava i vrijednosti
prostora, utemeljena je zatita okolia kao posebna i vana drutvena
djelatnost koja se stalno razvija i unapreuje i utjee na kvalitetu ivora.

2.2.2. Razlika izmeu ekologije i zatite okolia

2.2.2.1. Ekologija

Rije ekologija je sloenica grkih rijei ikos to znai dom, kuanstvo te

logos to znai znanost. Prvi puta se poela upotrebljavati u biologiji kao
pojam vezan uz prouavanje stanita biljnih i ivotinjskih vrsta, s vremenom
se poela upotrebljavati u irem kontekstu da bi napokon rije oznaavala
racionalno gospodarenje prirodnim okoliem koji predstavlja dom, ne
samo za ovjeka ve i za sva ostala iva bia.

10

Ekoloki problem je bilo koja promjena stanja u fizikom okoliu do koje je dolo zbog ljudske aktivnosti
kojom se naruava to stanje, a ima uinke koje drutvo dri neprihvatljivim po prihvaenim ekolokim normama
(standardima).
11
Da bi se uspijeno mogli rijeavati ekoloki problemi, ekoloka politika mora prije svega definirati tzv.
kvalitetu ivota (quality of life), kao svoj najvaniji cilj. Pojam kvalitete ivota pripisuje se od 1920. engleskom
ekonomistu A. C. Pigou. U znanstvenoj, politikoj i dnevnoj uporabi sustavno se taj termin pojavljuje od 70-ih.
Vezan je uz rasprave o granicama rasta, a ishodite mu je u nezadovoljstvu bruto drutvenim proizvodom
kao mjerilom gospodarskog rasta, blagostanja i standarda. Kvaliteta ivota moe se u idealiziranom obliku
odrediti kao razvojni cilj, koji pojedinac ili drutvo u cjelini stvara povoljne uvjete svojega opstanka na Zemlji.

19

Ekologija je samostalna znanstvena disciplina koja prua konkretne podatke

na osnovu svojih istraivanja. Podruje kojim se ekologija bavi je vrlo iroko,
a moemo ga podijeliti u dva velika podruja: idioekologija i sintetska
ekologija.

2.2.2.1.1. Idioekologija

Idioekologija ili autekologija je dio ekologije koji se bavi prouavanjem

odnosa organizma i okolia, tj. utjecajem razliitih imbenika na okoli
(temperatura, svijetlo, padaline).

2.2.2.1.2. Sintetska ekologija

Sintetska ekologija se bavi prouavanjem odnosa meu jedinkama. Jedinke

su u prirodi udruene u populacije. Populacija je skup jedinki iste vrste koje
nastanjuju odreeni prostor i imaju razliite meusobne odnose od kojih je
najvaniji razmnoavanje.

Podvrste sintetske ekologije su: populacijska ekologija koja prouava odnose

meu populacijama i unutar pojedine populacije te biocenologija

koja

prouava meusobno povezane populacije poput fitocenoze ili zoocenoze.

20

2.2.2.2. Zatita okolia

Zatita okolia je iri pojam od ekologije. Ona ukljuuje: ekologiju (nakon

koje

dolaze

tehnologija,

komunalne

djelatnosti),

socijalne

znanosti

(sociologiju, psihologiju, teologiju, etiku), politiku.

Suvremena

ekoloka

nekontroliranom

kriza

svijetu

bezobzirnom

uvjetovana

eksploatacijom

je

uvjetovana

prirodnih

je

resursa,

pretjeranom industrijalizacijom i urbanizacijom, intenzivnim porastom

tehnikog progresa, nemarom i nedovoljnom brigom drava i meunarodne
zajednice.

Sve vea degradacija okolia oituje se u naruavanju ljudskog zdravlja,

ugroavanju ili nestanku pojedinih biljnih i ivotinjskih vrsta, trovanju vode,
zraka i tla, oteenju prirodnih pejzaa i slino. Upravo ti problemi potakli su
meunarodnu zajednicu na donoenje strogih zakona te na praenje,
mjerenje i procjenu teta od oneienja okolia i degradacije prirodnih
resursa.

I Republika Hrvatska je potpisnica brojnih meunarodnih sporazuma o

zatiti prirode meu kojima su sporazum u Kyotu o klimatskim promjenama
i Montrealski protokol o zatiti atmosfere, dok je Zakon o zatiti prirode RH
stupio na snagu 15. travnja 1994. godine.

Kao glavni oneiivai najee se spominju industrija, promet i kuanstva,

zatim poljoprivreda, meunarodna trgovina i prekogranina zagaenja.
Meutim, i turizam se navodi kao jedan od zagaivaa. Turizam je
kompleksna

drutveno-ekonomska

pojava

koja

meusobno

povezuje
21

ekonomske, socijalne, kulturne i ekoloke elemente a njegov utjecaj na

gospodarstvo i okoli moe biti vrlo velik. On na mnoge naine ugroava
kvalitetu okolia, ali istodobno zavisi o odrivosti visoke kvalitete okolia.

22

3. ONEIENJE OKOLIA
23

ovjekova mo da nakodi Zemlji zaista ima globalan i trajan uinak, a

jedini nain da se razumije nova uloga ovjeka i prirode je taj da se ovjek
vidi kao dio sloenog prirodnog sustava koji funkcionira prema odreenim
zakonitostima.u razmatranju degradacije i oneienja12 okolia namee se
pitanje: zbog ega se ljudi ponaaju tako da izazivaju degradaciju i
oneienje okolia u kojem ive i rade? injenica je da se okoli oneiuje
prije svega zato to je gospodarski sustav tako postavljen da ekonomske
odluke dovode do degradacije prirodnog okolia. Oneienje je posljedica
proizvodnog ili potroakog ciklusa. U bespotednoj trci za zaradom,
menadment poduzea ne razmilja o posljedicama svojih poteza za
oneienje okolia - tvrde mnogi ekolozi.ako bi takvo tumaenje bilo tono,
oneienje okolia bi se moglo smanjiti slabljenjem motiva za stjecanje
profita. Ali kako rijeiti problem ponaanja potroaa i znatnog oneienja
okolia koje proizlazi iz takvog ponaanja? Postoje i mnoge neprofitne
ustanove (bolnice, kole) te komunalna poduzea koji su oneiivai
okolia, a nisu potaknuti utrkom za profitom.

Osim ljudske aktivnosti koja djeluje na oneienje okolia 13 i prirodne

pojave14 mogu bino utjecati na oneienje okolia. Razvoj ljudskog drutva
ima znaajan utjecaj na drutveno-gospodarski razvoj, posebice na stanje
okolia pri emu gustoa naseljenosti uvjetuje gustou ljudskih aktivnosti.
To izaziva potrebu koritenja prirodnih dobara, stvara oneienje, odnosno
ini pritisak na okoli. Dvadeseto stoljee je donijelo dramatine promjene u
pogledu veliine pritiska na okoli i vrste pritiska na okoli.

12

Oneienje okolia je promjena stanja okolia koja je posljedica tetnog djelovanja ili izostanka potrebnog
djelovanja, isputanja, unoenja ili odlaganja tetnih tvari, isputanja energije i utjecaja drugih zahvata i pojava
nepovoljnih po okoli.
13
Antropogeni uzronici (na pr. stanovnitvo, industrija, promet i td.).
14
Prirodni uzronici (na pr. poari, potresi, poplave i td.).

24

3.1. UTJECAJ URBANIZACIJE I EKSPLOZIVNOG RASTA STANOVNITVA

NA ONEIENJE OKOLIA

Objavljivanje knjige Granice rasta izazvalo je veliku meunarodnu raspravu

o postojanju ekolokih granica ekonomskom i demografskom rastu

15

Izvjetaj je koristio sistemsku teoriju i kompjutorske oblikovne tehnike za

analizu sloenih meusobnih ovisnosti izmeu pet kljunih veliina:
industrijske proizvodnje, smanjenja prirodnih resursa, oneienja,
proizvodnje hrane i rasta svjetskog stanovnitva. Prema rezultatima
izvedenih simulacija autori su zakljuili da ako se postojei trendovi rasta u
svakoj veliini nastave granice rasta na naem planetu destii e se za
otprilike sto godina16. Izvjetaj je bio od golemog znaaja za razvoj ekoloke
misli. Neposredni utjecaj njegove apokaliptike poruke katapultirat e
ekoloke probleme u iu javnosti i u politike Agende. Kao prvo, pojam
finitude koji potkrepljuje tezu o granicama rasta podrazumjeva da e svaki
odrivi svijet biti prije obiljeen materijalnim siromatvom nego obiljem.
Drugo, isprepliui kombinirani utjecaj pet veliina , izvjetaj je isticao
uzajamnu zavisnost odnosa izmeu ljudi i prirode, koja nas ui da se
problemi ne mogu rjeavati zasebno. Tree, trenutni hod ekonomskog rasta
je eksponencijalan pa bi postupno razvijanje ekolokih problema moglo
proizvesti nenadani katastrofalni ishod. Ova toka esto se ilistrira jednom
zagonetkom. Kojeg e se dana dogoditi da lopo prekrije polovicu jezera ako
lopoi rastu nesmetano svaki dan i pokriju cjelo jezerce tridesetog dana?.
Odgovor glasi: dvadeset devetog dana. Poruka je da politiari moraju
predvidjeti dovoljno rano djelovanje kako bi sprijeili katastrofalan ishod
predvien granicama rasta. Napokon, kratkorona tehnoloka rjeenja su
nedovoljna jer ona ne rjeavaju osnovne ekonomske, drutvene i politike
uzroke ekoloke krize ona mogu odgoditi unitenje, ali ga ne mogu
sprijeiti. Zeleni su zakljuili da se ekoloka apokalipsa moe otkloniti samo
ako se ti sustavi iz temelja promijene.
15

Izvjetaj Granice rasta financirao je Rimski klub, skupina utjecajnih industriujalaca, sveuilinih profesora i
javnih dunosnika.
16
Meadows i sur., 1972.

25

3.1.1. Rast stanovnitva

Od vremena prve pojave ovjeka na Zemlji do 1945. Bilo je potrebno vie od

10.000 narataja da broj stanovnika dosegne dvije milijarde. A sada, u tijrku
jednog ivotnog vijeka, svijetsko stanovnitvo e porast s 2 milijarde na vie
od 6 milijardi. Dok je stanovnitvo svijeta poetkom stoljea brojalo 1,6
milijardi ljudi, danas je ono poraslo na 6,3 milijarde, a budui da udio rasta
usporava prognozira se da e svjetsko stanovnitvo dosegnuti vrhunac
izmeu 9 i 10 milijardi ljudi oko 2060. s najveim rastom u nerazvijenim
zemljama. Poetkom nove ere stanovnitvu naeg planeta bilo je potrebno
600 godina da se udvostrui, poetkom 19. stoljea stanovnitvo se
udvostruilo za 80 godina, a danas se udvostruuje za 35 godina. Kakav
pritisak na okoli izaziva takva eksplozija stanovnitva moe ilustrirati
injenica da se poetkom 20. stoljea nije ni govorilo o ekolokim
problemima, a danas se govori o ekolokoj krizi globalnih razmjera.

Kontrola stanovnitva kljuni je problem u ekolokim tekstovima od

objavljivanja uspijenice Paula Erlicha The Population Bomb 1968., u kojoj je
iznio tezu da je rast stanovnitva eksponencijalan. Mnogi zeleni vjeruju da se
samo sa smanjenjem svjetskog stanovnitva moe smanjiti potronja na
odrive razine. Kontrola rasta stanovnitva proturjena je zato to su mnoga
predloena rjeenja autoritarna i/ili se ini da diskriminiraju siromane
zemlje, kao to pokazuje prijer Hardinova amca za spaavanje i prijedlozi
da se ukine pomo u hrani siromanim zemljama osim ako njihove vlade ne
uvedu programe obvezne sterilizacije ili strou kontrolu emigracije da bi
zatitile bogate zemlje od najezde izbjeglica s Juga. Neki zatitari okolia ak
su oduevljeni politikom kineske vlade koja doputa jedno dijete po obitelji.
Zelene stranke, dobro svijesne osjetljivosti koja prati problem rasta
stanovnitva odbacuju prisilne metode. Mnogi dokazi govore da su
ekonomski i socijalni razvoj (smanjenje siromatva, briga za osnovne

26

potrebe, bolja pismenost ena i sudjelovanje u radnoj snazi) najuinkovitija

sredstva za usporavanje rasta stanovnitva.

Oekivane stope rasta svjetskog stanovnitva se smanjuju i iznosit e oko

1,5% godinje. Oekivane stope rasta za Afriku i zapadnu Aziju su oko 3%,
za junu i istonu Aziju oko 2%, za Kinu oko 1,5%, to je iznimno visoko. U
svjetskom stanovnitvu prevladavaju stanovnici Afrike i Azije iji e udio
iznositi oko 76% u 2025. godini17. Sa zabrinutou moemo zakljuiti da e
2010. Kina i Indija zajedno imati oko 2,5 milijarde stanovnika tri puta vie
od cjelokupnog stanovnitva Europe i Sjeverne Amerike.

Negativan utjecaj rasta stanovnika na okoli uglavnom je suvremena pojava

uoena tek u posljednja dva stoljea. Uzrok tome moe se potraiti u
industrijskoj revoluciji koja je na stanoviti nain i omoguila demografsku
ekspanziju jer je pridonjela zadovoljenju osnovnih ivotnih potreba ovjeka
kao bioloke vrste. Brzim promjenama u nainu ivota, poboljanom
prehranom, boljim higijenskim uvjetima, te napretkom medicine, produuje
se prosjeni ivotni vijek ovjeka s 30 na 60 godina to naravno utjee i na
poveanje broja ljudi. Stope rasta broja stanovnika u nedovoljno razvijenim
zemljama poslije 1950. godine dvostruko su vie nego u razvijenim
zemljama, a znatno nie od stopa vlastitog gospodarskog razvoja. Posljedica
je toga smanjenje industrijske i poljoprivredne proizvodnje po stanovniku.

Eksplozivan rast stanovnitva posebno u zemljama u razvoju i nerazvijenim

zemljama izaziva degradaciju okolia. Kre se ume zbog poljoprivrednog
zemljita, oneiuju se povrinske i podzemne vode gospodarskim i kunim
aktivnostima, stvaraju se nekontrolirana odlagalita otpada koja postaju
potencijalna izvorita razliitih bolesti, a u urbanim sreditima zbog
oneienja zraka i pitkih voda zdravlje ovjeka je sve ugroenije.
17

U 1985. godini taj udio je iznosio oko 69%.

27

Prirodni se resursi nekontrolirano iscrpljuju, a nedovoljna proizvodnja hrane

i energije poprima oblike katastrofe za mnoge zemlje.

3.1.2. Proces urbanizacije

Gradovi su pokretai drutvenog, gospodarskog i tehnolokog razvitka,

kolijevka civilizacije, poticaj za razvoj novih drutvenih oblika, mjesto
razliitih

privrednih

djelatnosti,

stjecite

ljudi.

Takoer

trgovaka,

privredna, kulturna i politika sredita. Pruaju mogunost za bolju

naobrazbu, unosniji posao, zdravstvenu njegu, razonodu, veu drutvenu
privlanost, sigurnost i samoostvarenje. Graani u pravilu raspolau s veim
prihodima, lake ive, bolje i sigurnije nego ruralno stanovnitvo.
Ali, gradovi su oduvijek optereivali ivotni okoli i bili poprite drutvenih
sukoba, mjesto epidemija raznih bolesti i klasne diferencijacije, potroite
resursa i akumulacije kapitala, izvorite zakona i raznih oblika kriminala,
ishodite revolucija, ratova i osvajanja.
Proces urbanizacije je ubrzan polovicom 19. st. kada je industrijski nain
proizvodnje

postao

katalizator

svih

zbivanja

na

Zemlji.

Znanstveno-

tehnoloka revolucija poela je ubrzavati svoj tempo to je omoguilo

nezamislivo poveanje ljudske moi na svijet i okoli koji nas okruuje.
ovjek je dio sloenog prirodnog sustava koji ima svoje zakonitosti
funkcioniranja i moi e povean broj stanovnika nae planete prehraniti uz
razvoj moderne tehnologije, i uz uvijet potivanja prirodnih zakonitosti. S tim
u vezi ubrzanom, uinkovitom i sveobuhvatnom akcijom meunarodne
zajednice i uz pomo nacionalnih drava, treba osigurati usporeniji i
ravnomjerniji ras stanovnitva i velikih gradova, jer treba uloiti mnogui
truda i novaca da bi se ispravili negativni demografski, ekonomski i ekoloki
trendovi.

28

Izvjetaj Programa za ljudsko stanovanje Ujedinjenih naroda (UN Habitat)

pokazao je da e za dvadeset godina udio urbanog stanovnitva u ukupnoj
svjetskoj populaciji od sadanjih 50% porasti na 60%18.
Urbanizacija je jedan od glavnih ekolokih problema u svijetu jer rastom
gradova nestaju ili se smanjuju prirodna zelena podruja, poljoprivredne
povrine, a pritisak na okoli raste zbog poveanog prometa u i van jednog
velikog sredita. irenjem i zgunjavanjem urbanih sredita dolazi do
opadanja kvalitete okolia u samim gradovima i time smanjenja kvalitete
ivota svih stanovnika.
U svijetu je 1800-te urbanizirano bilo svega 3% povrine. Poetkom 1900-ih
taj postotak raste na 14%, a 2007. Iznosio je 50%. Vjerojatnost za idue
godine penje se na 80% povrine.
Rauna se da e do 2025. 5 milijardi ljudi ivjeti u gradovima (60% svjetskog
stanovnitva). Najvei prirast zabiljeit e azijske i afrike zemlje (90%) u
kojima svakodnevno 170.000 ljudi naputa svoja ruralna obitavalita i seli u
grad. Slijede put poljoprivrednih proizvoda od mjesta gdje se proizvode (kao
monokulture) do mjesta gdje se konzumiraju (u globalnoj raznovrsnosti).

Slika 4. Trendovi urbanizacije u 2003. po regijama svijeta.

18

Urbanizacija je ubrzana osobito u zemljama u razvoju u kojima se gradovi svakog mjeseca poveavaju za 5
milijuna stanovnika.

29

1950. na svijetu su postojala samo 2 velegrada (>8 milijuna stanovnika):

New York sa 12,3 milijuna stanovnika i London sa 8,7 milijuna. 1990. njihov
je broj narastao na 21 (16 u zemljama u razvoju). Broj gradskog stanovnitva
ne ovisi samo o prirodnom natalitetu i pridolicama nego i o proirivanju
gradske

povrine,

odnosno

administrativnoj

inteligenciji

prigradskih

satelitskih naselja. Realno gledajui Mexico City danas nastanjuje 26

milijuna ljudi, a za nekoliko desetljea mogao bi dosei 40 milijuna. 25% 50% gradskog stanovnitva ivi u predgraima i slamovima19. Nastaju etvrti
s primitivnim nastambama:

bez potrebne infrastrukture,

bez kanalizacije,

bez dovoljno kvalitetne pitke vode i

bez odvoza smea.

Slika 5. Primjer gradskih slamova u nerazvijenim zemljama.

Preduvijeti za nastanak i razvitak gradova su:

1) Smjetaj na prirodnim prometnicama
a. Obala rijeka i mora, komunikacije i raskrsnice

19

Favela-sindrom.

30

2) Posvemanja ovisnost o opskrbi energijom

3) Ovisnost o dovoljnoj opskrbi sirovina za prirodne djelatnosti
4) Problem opskrbe pitkom vodom i hranom iz blieg ili daljeg okolia
5) Razliiti oblici proizvodnje, trgovine i drutvenih usluga
6) Gradski promet s infrastrukturom
7) Radna mjesta, stanovi, kole, kupovni centri, zdravstvene i druge
javne ustanove
8) Prostorna diferencijacija gradskih etvrti prema imovinskom statusu
graana
9) Crkve i groblja
10)

Objekti i prostori za sport, razonodu i rekreaciju

11)

Problem oneienosti zraka

12)

Problem zbrinutosti otpadnih voda i smea.

3.1.2.1. Ekosustav grada

Za izgradnju struktura potrebne su ogromne koliine raznih materijala

(opeka, kamena, ljunka, pijeska, cementa, asfalta, drva, stakla, plastike,
eljeza). Grad je ovisan o neprekidnom unosu ogromnih koliina primarne
i sekundarne energije (po treina se troi u kuanstvu, prometu i industriji),
vodoopskrbi iz dalekog okolia, uvozu raznovrsne hrane iz raznih dijelova
svijeta, import sirovina i predprodukata za industriju. Neizbjene su
popratne pojave za okoli: oneienje atmosfere, tla, rijeka, jezera ili mora
otpadnim vodama, odlaganje vrstog otpada ili optereivanje atmosfere
njegovim spaljivanjem. Velegrad poveava kulturnu i drutvenu raznolikost
ali smanjuje bioloku raznolikost.

31

3.1.2.2. Stanje u Hrvatskoj

Prostor RH izuzetno je nacionalno bogatstvo obiljeeno krajobraznom i

arhitektonskom raznolikou. Raznolikost prostora i procesa bila je pod
utjecajem niza povijesnih okolnosti:

migracije stanovnitva,

blizina graninih podruja,

rata i td.

Posljedice ratnih operacija na okoli danas se oituju u 1200 km2 minski

sumnjivih podruja te migracijama stanovnitva iz ruralnih podruja u
urbana. Za domovinskoga rata dolo je do pada gospodarskih djelatnosti u
svim sektorima pa se bruto domai proizvod (BDP) smanjio za oko 35%, a
potronja energije za gotovo 30%. Do preokreta dolazi 1997. U narednim
godinama biljei se porast gospodarskih aktivnosti te dosezanje ukupne
prijeratne razine u pojedinim sektorima. Sukladno tome i pritisci na okoli
ranih devedesetih pokazivali su izraziti minimum, a danas se pribliavaju
predratnom intenzitetu. Meutim, u strukturi pritisaka po podrujima
znatne su razlike. U poratnome razdoblju RH je bila usmjerena na
oivljavanje gospodarskih aktivnosti, a zatita okolia nije bila jedan od
prioriteta razvitka. Pozitivan politiki stav te sve intenzivnije pripreme za
lanstvo u EU pridonijeli su unapreenju politike zatite okolia. Tomu je
pogodovala i rastua svijest o gospodarskoj vrijednosti ouvana okolia.

Prostorni prerazmjetaj stanovnitva u procesu urbanizacije je jedan od

bitnih obiljeja razvitka Hrvatske. Najznaajniji uinci takvog razvitka su:
porast broja gradova i broja stanovnika u gradovima te depopulacija manjih
seoskih naselja sa nizom neeljenih pojava. Ruralni prostori zahvaeni su
snanim egzodusom (poseban problem otoka) ostaju demografske mase ili je
ona nepovoljne strukture, zbog ega dolazi do smanjenih gospodarskih
32

aktivnosti,
Istovremeno

naputanja
u

obradivih

gradskim

povrina,

naseljima

dolazi

izumiranja
do

snane

naselja

sl.

koncentracije

stambenih, radnih, uslunih i rekreacijskih funkcija, to takoer stvara vrlo

snane ekoloke poremeaje, odnosno umenjuje kvalitetu okolia i ivljenja u
takvim naseljima. irenje graevinskih zemljita ima i druge negativne
posljedice. Gradnja stambenih i gospodarskih objekata esto se mimo
kontrole i potrebnih dozvola, iri i na zemljite predvieno za posebne
namjene, ime se ugroava kvaliteta podzemnih i nadzemnih voda, smanjuju
zelene povrine, ugroavaju biljne i ivotinjske vrste i sl.
Urbanizirana podruja redovito su najvei potroai raznolikih energenata,
to bitno utjee na kvalitetu okolia uih i irih prostora. Radom razliitih
proizvodnih i potonih energetskih postrojenja, kunih loita, klimaureaja, brojnih automobilskih i drugih motora s unutarnjim izgaranjem, u
gradsku atmosferu odlazi velika koliina neiskoritene toplinske energije.
Istovremeno u zrak se isputaju razliita druga oneienja, kao to su
plinovi, pare, krute estice i sl., zbog ega se u gradskim naseljima vrlo esto
formiraju gusti slojevi magle u kojoj su znatne koliine ugljinog dioksida i
drugih otrovnih tvari. Prevelik i nekontroliran rast gradova utjee na
promjenu klime, promjenu regionalnih ambijentalnih vrijednosti, vodi
dehumanizaciji ivota, razliitim nesporazumima, stresovima, napetostima i
drugim sociolokim i psiholokim poremeajima.

Razina socijalnih i gospodarskih pritisaka na okoli u RH uvjetovana je

ukupnim razvojem zemlje. U vremenu posljednjih 10-ak godina taj razvoj
dodatno je bio obiljeen:
posljedicama Domovinskoga rata,
tranzicijskim procesima u gospodarstvu te
postupnim uvoenjem europskih standarda u procesu pridruivanja
EU.

33

Urbana podruja stalno su u porastu. Unato opadanju ukupne hrvatske

populacije i prometnim koridorima koji ih povezuju, u urbanim podrujima
nastavlja se trend koncentracije stanovnitva. Polovica stanovnika ivi na
26,8% povrine kopna. Porast se posebno oituje u prigradskim podrujima
Zagreba i ostalih regionalnih centara (Split, Rijeka, Zadra, Osijek).
Koncentracija stanovnitva oko urbanih centara se nastavlja i dalje. U gradu
Zagrebu i Zagrebakoj upaniji na 6,6% povrine nacionalnoga teritorija ivi
25% stanovnitva. Takav rast populacije rezultira stihijskom (bespravnom)
gradnjom te degradacijom krajobraznoga i urbanoga identiteta. Intenzivna
gradnja u obalnome podruju nije zaustavljena. U razdoblju od 1990.
2000. trajno je prenamijenjeno oko 4 700 ha zemljita. Ipak, promjene
prostora manje su nego u drugi europskim zemljama. Postoji problem
nekoordiniranih

aktivnosti

mnogobrojnih

imbenika

koji

utjeu

na

zahvate20 u prostoru te neusklaenosti meu propisima.

Napredak se primjeuje u podruju izgradnje infrastrukture (od 1990.
1997.). Na 1000 stanovnika dolazi 6,37km duljine javnih cesta. Zacrtani
ciljevi vezani uz potrebu uravnoteenoga prostornog razvoja RH jo se ne
ispunjavaju. Negativan prirast stanovnitva nije zaustavljen, sredinom 2003.
iznosio je -2,9 na 1000 stanovnika.

3.2. RAST INDUSTRIJE I ENERGETIKE

Energija je krvotok gospodarstva i glavni pokreta razvoja ljudske

civilizacije i presudna je za opi napredak ovjeanstva. Koritenje energije
preduvjet je za dananji nain ivota i gospodarske djelatnosti. Koliina,
vrsta i nain energetske potronje pouzdani su pokazatelji ivotnoga
standarda i razvoja zemlje. Zbog trajnoga porasta stanovnitva, sve vee

20

Zahvat u okoliu je svako trajno ili privremeno djelovanje ovjeka koje moe naruiti ekoloku stabilnost ili
bioloku raznolikost ili na drugi nain moe nepovoljno utjecati na okoli.

34

proizvodnje hrane i materijalnih dobara globalna potronja primarne energije

u stalnom je porastu. Tako je poetkom 20. Stoljea ukupna potronja
energije iznosila 1293 x 106 tona ekvivalenta ugljena pri emu su ugljen i
drvo sudjelovali s vie od 90%. Godine 1995. Ukupna potronja energije
iznosi 10 671 x 106 tona ekvivalenta ugljena, a ugljen i drvo sudjeluju s
ispod 30% . danas je nafta glavni izvor energije i sudjeluje u ukupnoj
potronji svijetske energije s oko 35%. Njezine su rezerve znatno manje od
rezervi ugljena, a pretpostavlja se da bi mogle trajati jo oko 30 godina uz
dananji tempo potronje.
Energija ima svoju ekonomsku i ekoloku cijenu. Glavni dananji izvori
energije su konani i iscrpivi, a njihovo trajanje moemo produiti tednjom:
temperatura u stanu moe se regulirati i zatvaranjem radijatora, a ne
samo otvaranjem prozora,
gasimo svjetla i kuanske aparate kad nisu potrebni,
proizvodnjom iz recikliranog otpada troi se manje energije nego
proizvodnjom iz sirovina
koritenje javnim prijevozom umjesto osobnim automobilom.
U posljednjih 30-ak godina u graevinarstvu se primijenjuju mnogi novi
izolacijski

materijali,

oznaavanje

energetske

uinkovitosti

kuanskih

aparata postao je standard, malo koji proizvoa automobila u reklami nee

istai malu potronju ipak, uz sve navedeno, potronja energije od 1970.
do 2002. je udvostruena. Glavni izvor za sve te energetske potrebe su
fosilna goriva koja daju 85-90 % energije. Meu njima je najznaajnija nafta
(35-36 %), dok su ugljen i plin podjednako zastupljeni21. Gotovo 8% energije
potjee iz nuklearnih elektrana, a na obnovljive izvore odnosi se tek 3,3 %.

Proizvodnja primarne energije je u porastu iako nije dostignuta razina

proizvodnje iz 1990. Potronja energije jedan je od osnovnih pokazatelja
rasta. Od 1992. (ostvarena minimalna ukupna potronja) potronja energije
21

Neto drukije vrijednosti u nekim izvorima posljedica su drukije metodologije: ukljuivanje nekomercijalnih
izvora uglavnom spaljivanja drva, biljnih ostataka, otpada.

35

neprestano raste uz stopu od 3,1% to je u skladu sa porastom BDP-a, a

posljedino raste i emisija CO2. Od 2000. prosjena stopa rasta emisija
dvostruko je vea od rasta potronje energije. Emisije SO2 stabilizirane su na
35% emisija iz 1990. to je posljedica provedbe sustavnih mjera zatite meu
kojima i uvoenje EMS-a sukladno ISO 14001 normi.
U Hrvatskoj se i dalje preteito rabe tekua goriva. Hrvatska nije znatnije
mijenjala strukturu energetske potronje od naftne krize 1973. Pa i nadalje
troi najskuplji energent.
U Hrvatskoj struktura potroene energije iznosi:

Udio plinovitih goriva raste s 12 na 15%

Udio motornih goriva raste s 28 na 30%

Elektrina energija ima udio oko 20%

Promet oko 20% (u cestovnom prometu sa 85% utroene

energije obavlja se 61% teretnog i 84% putnikog prometa).

Nastavi li se predvieni trend gospodarskog rasta RH e dostii razinu

emisije na koju prema Kyotskom protokolu ima pravo u razdoblju od 2008.
2012.
Smjernice i aktivnost energetske uinkovitosti:
U sektoru industrije koji u neposrednoj potronji energije sudjeluje s
neto

vie

od

20%

predvia

se

uvoenje

funkcionalne

mree

energetske uinkovitosti i sheme energetskih pregleda za industriju,

gdje e za energetski intenzivnije industrije oni biti obavezni.
Metodom batine u obliku unapreenja sustava naknada za emisije
CO2 nastojat e se potaknuti potroae na implementaciju mjera
energetske uinkovitosti i smanjenja emisija, dok e se istovremeno
kao mrkva provoditi poticanje kogeneracije toplinske i elektrine
energije. Takoer, predvia se ukljuivanje Hrvatske u europsku
shemu trgovine emisijama.
U prometu koji sudjeluje s oko 30% u neposrednoj potronji energije
predvia se propisivanje stroih propisa za nova vozila, provoenje
36

kampanja o energetski uinkovitom ponaanju u prometu i promicanje

alternativnih oblika prijevoza. Planira se izgradnja uinkovitijih
prometnih sustava te poticanje projekata smanjenja emisija u prometu
i kupovine energetski uinkovitijih vozila.
Jedan od najznaajnijih potroaa elektrine energije su svakako
kuanstva koja sa neto manje od 30% sudjeluju u ukupnoj
neposrednoj potronji energije. Kontinuirano provoenje informativnih
kampanja podizanja svijesti graana o energetskoj uinkovitosti, ali i
konano uvoenje financijskih poticaja fizikim osobama za provedbu
mjera energetske uinkovitosti.
U sektoru usluga, koji u potronji elektrine energije sudjeluje s preko
60%, no u ukupnoj neposrednoj potronji sa svega 10%, predvia se
izrada

primjena

graevinske

regulative,

posebice

pogledu

minimalnih zahtjeva za toplinskom izolacijom, redovite inspekcije

kotlova i sustava ventilacije u zgradama, provoenje projekata
sustavnog gospodarenja energijom te uvoenje kriterija energetske
uinkovitosti i zatite okolia u proces javne nabave.

Analizom emisije pojedinih oneiujuih tvari moe se zakljuiti da

energetika najznaajnije utjee na prizemno oneienje, atmosfersko
zakiseljavanje,

oneienje

fotooksidativnim

plinovima

te

nastajanje

staklenikih plinova. Zbog svega navedenog globalna energetska politika

treba biti sastavni dio ukupne gospodarske politike i politike zatite okolia.
Usmjeravajui energetski razvoj na alternativne izvore energije moe se u
budunosti pridonjeti smanjenju degradacije okolia. U mnogo zemalja u
razvoju u kojima ivi veina svjetskoga stanovnitva rabi se drvo i ugljen kao
glavno gorivo. Unitavanje uma ima negativne uinke na ekosustave. Ugljen
se teko kopa, te je sve rairenije struganje ugljena s povrine zemlje. To
dvostruko negativno utjee na okoli, stvarajui rane na povrini zemlje i
oneienjem izazvanim spaljivanjem ugljena. Procjenjuje se da u svijetu iz
dimnjaka raznih termoelektrana u zrak odlazi godinje oko 4 milijarde tona
37

raznih oneiivaa. U takvim se uvijetima mnoge zemlje okreu koritenju

nuklearne energije kao gotovo idealne (uinkovite i relativno jeftine)22.

3.2.1. Obnovljivi izvori energije

Hidroenergija
Hidroenergija je daleko najznaajniji obnovljivi izvor energije, jedini koji
danas ima komercijalno znaenje. Idealan je izvor energije koji ne treba
gorivo pa je jeftin, kod koritenja se ne isputaju nikakve tetne tvari pa je
potpuno nekodljiv za okoli, potencijali mogu pokriti nae rastue potrebe za
energijom. injenica jest da je u posljednjih 30-ak godina proizvodnja
energije u hidroelektranama gotovo utrostruena, ali je udio hidroenergije u
svjetskoj energetskoj potronji povean samo s 2,2% na oko 3,3%23.
Ipak, uz sve prednosti ima i neka ogranienja. Ne moe se koristiti posvuda
jer podrazumijeva obilje brzotekue vode, a poeljno je i da je ima dovoljno
cijele godine, jer se elektrina struja ne moe skladititi (moe u
akumulatorima, ali su mogunosti ograniene, to ima visoku cijenu, a i
ekoloki nije bezopasno). Da bi se ponitio utjecaj oscilacija vodostaja grade
se brane i akumulacijska jezera. Ta velika ulaganja naruavaju poetnu
nisku cijenu energije. Velike akumulacije mogu uzrokovati razne poremeaje
u okoliu od promjena razina podzemnih voda i posljedice koje iz toga
proizlaze, esto se potapaju vrijedne poljoprivredne povrine i kulturnopovijesni spomenici, potrebno je preseliti stanovnitvo i dr. do taloenja
materijala koji rijeka nosi zatrpava jezera smanjujui im kapacitet, a ienje

22

Tijekom 1994. u svim nuklearnim elektranama zajedno proizvedeno je 17% ukupne svjetske elektrine
energije.
23
U nuklearnim je elektranama u istom razdoblju proizvodnja poveana gotovo 100 puta, a udio 80 puta.

38

sedimenata stvara daljnje trokove. Akumulacije predstavljaju opasnost od

pucanja brane, bilo zbog na pr. potresa ili teroristikog ina
Hidroenergetski potencijali nisu beskrajni. Procjenjuje se da je iskoriteno
oko 25 % svjetskog potencijala, dakle proizvodnja se moe poveati oko 4
puta. Potpuna iskoritenost zadovoljila bi samo 80% dananjih potreba za
elektrinom energijom. Veina neiskoritenog potencijala nalazi se u
nerazvijenim zemljama, to je povoljno jer se u njima oekuje znatan porast
poronje energije. Najvei projekti, planirani ili zapoeti, odnose se na Kinu,
Indiju, Maleziju, Vijetnam, Brazil, Peru...

Energija plime i oseke

Energija plime i oseke jedan je od onih izvora ija energija ne potjee od
Suneve radijacije, nego od gravitacijske sile Mjeseca i Sunca. Na nekim
obalama razlika razine mora za plime i oseke moe biti 10 ili vie metara to
predstavlja odreeni energetski potencijal. U osnovi, koritenje energije plime
i oseke slino je koritenju hidroenergije: energija nadolazee vode pokree
turbinu, koja pokree elektrogenerator i tako proizvodi elektrinu energiju.
Da bi plimni val imao veu kinetiku energiju i ovdje se gradi odreena vrsta
"akumulacije. Neki zaljev (obino estuarij) pregradi se branom iza koje se
"nagomilava" more, a zatim se kroz propuste usmjerava na turbine. Ako su
turbine dvosmjerne, slian postupak moe se ponoviti i pri povlaenju mora,
samo sada voda ostaje "zarobljena" s kopnene strane brane. Tehnologija ipak
ima neka ogranienja: proizvodnja struje nije kontinuirana, nego se ritmiki
prekida u razdobljima akumulacije.

Energija valova
Energija valova jest oblik transformirane Suneve energije: stvaraju ih
vjetrovi koji nastaju kao posljedica razlika u tlaku zraka, a te razlike nastaju
zbog razliitog zagrijavanja pojedinih dijelova

Zemljine povrine. Stalni

(planetarni) vjetrovi uzrokuju stalnu valovitost na odreenim podrujima i to

39

su mjesta na kojima je mogue iskoritavanje njihove energije. Blizu obale

valovi slabe, a gradnja podalje od obale je znatno skuplja. Javlja se i problem
prijenosa energije (trkovi, gubici). Iako su tijekom 70-ih i 80-ih godina
provoena mnoga ispitivanja, sponzorirana od vlada ili industrijskih
korporacija, rezultati su dospjeli tek do prototipova i demonstracijskih
ureaja.

Geotermalna energija
Geotermalna energija odnosi se na koritenje topline Zmljine unutranjosti,
dakle takoer ne potjee od Sunca. Da bi se ta energija iskoristila, razvijene
su mnoge tehnologije, ali pojednostavljeno moemo izdvojiti dva osnovna
naina: izravno i neizravno. Izravno koritenje znai koritenje vrue vode
koja izbija (ili se ispumpava) iz podzemlja. Ono moe biti raznoliko: od
koritenja u toplicama, za grijanje kua ili staklenika, za pojedine postupke
u

industriji

(npr.

pasterizacija

mlijeka,

parenje

drveta).

Indirektno

koritenje geotermalne energije znai dobivanje elektrine struje. Ovdje se

princip rada ne razlikuje bitno od klasinih termoelektrana na ugljen ili
mazut - razlika je samo u nainu na koji se dobiva vodena para. Ovisno o
temperaturi vode (ili pare) u podzemlju razvijeno je nekoliko razliitih
tehnologija.
Prednost ovog izvora energije je to je to jeftin, stabilan i trajan izvor, nema
potrebe za gorivom, u pravilu nema tetnih emisija - samo vodena para, ali
ponekad mogu biti i drugi plinovi. Slabosti proizlaze iz injenice da je malo
mjesta na Zemlji gdje se vrela voda u podzemlju nalazi na ne prevelikoj
dubini - takva podruja, tzv. geotermalne zone vezane su uz vulkanizam ili
granice litosfernih ploa. Kako su to esto i potresna podruja sama gradnja
postrojenja zahtijeva poveane trokove. esto su udaljena od naseljenih
podruja, pa se stvaraju trokovi prijenosa energije, a ponekad su zatiena
pa gradnja nije doputena (npr. NP Yellowstone).

40

3.2.2. Industrijska aktivnost i oneienje

Svaka industrijska aktivnost uzrokuje isputanje razliitih polutanata 24 u

okolinu. Danas se u industrijskim zemljama mogu razlikovati dva tipa
industrije.
1) Tradicionalna industrija koja se u pravilu zasniva na koritenju
fosilnih goriva koja znatno oneiuju okoli, i
2) Novi tip industrije (neki je nazivaju i ekoindustrija) koja znatno
manje oneiuje okoli i koristi nove energetske izvore (na pr.
solarnu energiju) te moderne tehnoloke postupke.
Iako industrija nanosi veliku tetu okoliu, ipak sve zemlje ele poveati
industrijsku proizvodnju. Sudjelovanje industrije u ukupnom drutvenom
proizvodu u razvijenim zemljama iznosi oko 30-40%, poljoprivrede 3-5%, a
usluga 55-70%.
Tijekom posljednjih dvadesetak godina javlja se nova svijest koja zahtijeva
prelazak na odrive oblike proizvodnje i potronje. Umjesto naglaska na
masovnoj proizvodnji i masovnoj potronji danas se vanost pridaje
kvaliteti. Dodana vrijednost sve vipe se temelji na znanju nego na resursima
ili radu.

Vie cijene energije i tenja da se pobolja djelotvornost, dovele su do toga da

se koliina proizvoda kemijske industrije od 70-ih udvostruila, a potronja
energije smanjila za 57%. Spoj sve djelotvornijeg iskoritavanja resursa i
stroih ekolokih propisa znatno je smanjio neke vrste oneiavanja 25 .
Takve uspijehe postigla su i neka poduzea jer mnoga od njih poveavaju

24

Polutant ili oneiivalo je svaka tvar ili tetni oblik energije koji, jednom isputeni u okoli, izazivaju njegovu
degradaciju.
25
U Zapadnoj Njemakoj je kemijska industrija od 1970 do 1987. Uspijela smanjiti isputanje tekih metala 6090% i istodobno poveala proizvodnju za 50%.

41

ekoloku efikasnost

26

. Meutim ukupna koliina otpada i isputenih

neistoa u zemljama Sjevera i dalje raste, i to stopom brom od

gospodarskog rasta. U Francuskoj danas 1% gospodarskog rasta prati 2%
porasta koliine otpada. Amerika agencija za zatitu okolia procjenjuje da
u SAD proizvodnja opasnog otpada raste 7,5% na godinu. Procjenjuje se da
danas veina zemalja izdvaja 0,5-2,5% BDP za zatitu okolia dok bi za
zaustavljanje degradacije trebalo izdvajati oko 6% BDP.

Visoke tehnologije mogu izazvati preokret u pogledu smanjivanja oneienja

okolia, ali uz sve druge aktivnosti koje drutvo treba poduzeti. Procesom
inovacija nove tehnologije stvaraju nove proizvode i proizvodne procese koji
omoguavaju poveanje blagostanja ljudima, stvarajui ekoloki prihvatljivije
proizvode i prooizvodne procese. Informacijske tehnologije, tehnologije novih
materijala, biotehnologije, svemirske i nuklearne tehnologije, pet su
najvanijih tehnologija koje e se u 21. stoljeu dominantno razvijati i
utjecati na promijenu strukture industrije i nee oneiivati okoli.

3.3. PROIZVODNJA I RAST OTPADA

Otpad su po Zakonu o otpadu tvari i predmeti koje je pravna ili fizika osoba
odbacila ili odloila, namjerava ili mora odloiti. Otpad se razvrstava ovisno o
svojstvima i mjestu nastanka. Otpad je problem suvremene civilizacije i
sredinji problem zatite okolia. U praksi se moe nai jo niz definicija,
koje vrlo slikovito odreuju pojam otpada:
-

Otpad je zbroj proizvodnih i potroakih ostataka

Otpad je jasni otisak materijalnog ivota ljudi

26

U tvrtki Nippon Steel Corporation, u proizvodnji jedne tone elika 1987. isputalo se 75% manje SO 2 i 90%
manje praine nego 1970. Od 1960. Dow Chemical je smanjio proizvodnju opasnog otpada s 1 kg po kilogramu
gotovog proizvoda na 1 kg po toni gotovog proizvoda.

42

Otpad je jo nedovoljno otkriveni izvor sirovina i energije

Otpad je promjenjivi zbroj razliitih tvari i energije

Otpad je roba s pozitivnom ili negativnom, trinom vrijednosti.

Iz svega navedenog proizlazi da otpad nije gomila neiskoristivih tvari i ne

mora postati smee tj. mjeavina neodgovorno odbaenih, esto i vrlo
dragocjenih, otpadnih tvari. Smee je proizvod neprimjerenog ljudskog
ponaanja s vlastitim otpadom. Suvremene tehnike omoguavaju potpuno
iskoritavanje gotovo svih vrsta i koliina otpada! Rasipno drutvo se
temeljina pretpostavkama da e neiscrpni resursi omoguiti proizvodnju
beskrajne koliine roba, a spremnici bez dna (tj. Smetlita i oceani) omoguit
e rjeavanje beskrajne rijeke smea. Danas se u toj rijeci ovjek poeo
daviti oslanjajui se predugo na tu strategiju daleko od oka, daleko od
misli.
Otpad se moe klasificirati prema mjestu nastanka, pa razlikujemo:
1. Komunalni otpad (otpad iz kuanstva, otpad koji nastaje ienjem
javnih povrina i otpad slian otpadu iz kuanstva koji nastaje u
gospodarstvu, ustavnovama i uslunim djelatnostima).
2. Tehnoloki otpad (otpad koji nastaje u proizvodnim procesima,
gospodarstvu, ustanovama i uslunim djelatnostima, a po koliini
sastavu i svojstvima razlikuje se od komunalnog otpada.

Otpad bi se po svojim svojstvima mogao podijeliti u:

1. Opasni otpad (sadri tvari koja imaju jedno od sljedeih svojstva:
eksplozinst,

reaktivnost,

zapaljivost,

nagrizanje,

nadraljivost,

tetnost, toksinost, infektivnost, kancerogenost, mutagenost, svojstvo

otputanja otrovnih plinova kemijskom reakcijom ili biolokom
razgradnjom). Komunalni i tehnoloki otpad svrstavaju se u opasni
otpad ako sadre tvari koje imaju 1 od spomenutih svojstava.

43

2. Inertni otpad (otpad koji uope ne sadri ili sadri vrlo malo tvari koje
podlijeu fizikalnim, kemijskoj ili biolokoj razgradnji, pa ne ugroava
okoli).
Po svojim fizikim osobinama svrstavamo ga u kruti, tekui i plinoviti.

3.3.1. Vrste otpada27

Komunalni otpad je otpad iz kuanstava, otpad koji nastaje ienjem

javnih povrina i otpad slian otpadu iz kuanstva koji nastaje u
gospodarstvu, ustanovama i uslunim djelatnostima. Taj se otpad redovito
prikuplja i zbrinjava u okviru komunalnih djelatnosti. Za ispravno
postupanje

komunalnim

otpadom

prvenstveno

su

odgovorni

sami

stanovnici koji su proizvoai vlastitog otpada. Komunalne tvrtke moraju

stvoriti uvjete koji e svim stanovnicima omoguiti primjereno postupanje s
komunalnim otpadom.
Analize komunalnog otpada veih hrvatskih gradova pokazuju da je po
morfolokom sastavu slian otpadu iz drugih europskih gradova.
Priblino treinu kunog otpada ini biootpad, odnosno razgradivi otpad
(ostaci hrane, i prehrambenih artikala te zeleni otpad cvijee, trava, lie i
27

Nova klasifikacija otpada prema vrstama:

Komunalni otpad
Graevinski otpad i otpad od ruenja
Proizvodni i rudarski otpad
Poljoprivredni i umarsko-drvni otpad
Opasni otpad
Ambalani otpad
Otpadna vozila
Otpadne gume vozila
Otpadna elektrina oprema (e-otpad)
Komunalni mulj iz ureaja za proiavanje otpadnih voda
Otpad ivotinjskog porijekla
Otpadna ulja
Otpadne baterije i akumulatori
Postojana organska zagaivala
Medicinski otpad.

44

sl.). Oko jednu etvrtinu ine papir i karton. Staklene otpadne tvari, i to
uglavnom ostaci staklene ambalae, ine oko 8%, plastika oko 8%, a teinski
postotni udjel metala je 2%! Teoretski se iz kunog otpada moe iskoristiti
80 teinskih postotaka otpada odnosno etiri petine! Ostatak od oko 20
posto ine sitni otpad (praina), ali i neke takoer potencijalno iskoristive
otpadne tvari kao npr. tekstil, guma, drvo.

Metal
2%

Staklo
8%

Tkanine
3%

Pelene
2%
Biootpad
37%

Plastika
8%
Ostalo
2%
Sloene tvari

4%

Sitni otpad
6%
Karton
7%

Problematine

Papir
19%

tvari
2%

Slika 6. Sastav komunalnog otpada u Hrvatskoj.

Tehnoloki otpad je otpad koji nastaje u proizvodnim procesima u

gospodarstvu, ustanovama i uslunim djelatnostima, a po koliinama,
sastavu i svojstvu razlikuje se od komunalnog otpada. Za nadzor toka i
zbrinjavanje tehnolokog otpada propisane su posebne procedure, kojih se
mora pridravati svaki proizvoa, odnosno vlasnik tehnolokog otpada. Za
gospodarenje

tehnolokim

otpadom

mogu

se

koristiti

usluge

specijaliziranih tvrtki.
Posebna vrsta otpada je opasni otpad. To je svaka vrsta otpada koja kod
neodgovornog postupanja moe uzrokovati oneienje prirode i okolia, a za
ljudsko zdravlje je posebno opasan. On se mora nadzirati i posebno
zbrinjavati prema strogim propisima (npr. Baselska konvencija). Provoenje
tih propisa izravno kontroliraju ovlatene dravne ustanove i inspekcije.
Najvee koliine opasnog otpada nastaju u gospodarstvu, i to posebno u
industriji. Manje koliine opasnog otpada nastaju u kuanstvima i zovu se
problematine tvari. U problematine se tvari ubrajaju: ulja, boje, lakovi,
baterije, akumulatori, kiseline, luine, lijekovi, razrjeivai, otapala i slino.
45

Ambalani otpad predstavlja svaku ambalau ili ambalani materijal koji

ostane nakon to se proizvod otpakira i odvoji od ambalae, iskljuujui
proizvodne ostatke. Pri tome se po ambalaa predstavlja sve proizvode bez
obzira na prirodu materijala od kojeg su izraeni ili su koriteni za
sadravanje, uvanje, rukovanje, isporuku i predstavljanje robe, od sirovina
do gotovih proizvoda, od proizvoaa do korisnika ili potroaa, a moe biti:
prodajna ili primarna ambalaa najmanja ambalana jedinica u kojoj
se proizvod prodaje konanom kupcu,
skupna ili sekundarna ambalaa ambalana jedinica koja sadri vie
proizvoda u primarnoj ambalai tako da je proizvod pristupaan kupcu
u skupini, a moe se izdvojiti i uzeti pojedinano,
transportna

ili

tercijarna

ambalaa

zatitna

ambalaa

koja

omoguava prijevoz, pretovar i rukovanje odreenom koliinom

proizvoda pakiranog samo u prodajnoj ili i u prodajnoj i skupnoj
ambalai; u ovu vrstu ambalae ne spadaju spremnici (kontejneri) za
cestovni, eljezniki, prekomorski i zrani prijevoz robe.
Ambalaa su i nepovratni predmeti uporabljeni za sadravanje, uvanje,
rukovanje, isporuku i predstavljanje robe, kao i pomona sredstva za
pakiranje, koja slue za omatanje ili povezivanje robe, pakiranje, nepropusno
zatvaranje, pripremu za otpremu i oznaavanje robe.
Ambalani materijal je svaki materijal od kojeg se proizvodi ambalaa kao to
su: staklo, plastika, papir, karton, drvo, metal, vieslojni mijeani materijali i
drugi materijali.

Elektroniki otpad (engl. e-waste ili Waste Electrical and Electronic

Equipment - WEEE podrazumijeva stare, dotrajale ili oteene ureaje koji za
rad koriste struju. Ukljuuje kompjutere, elektronike aparate, hladnjake i
sl. koji su odbaeni od strane njihovih vlasnika. Veinom se radi o skupim i
trajnim proizvodima namijenjenih za obradu podataka, telekomunikaciju,
zabavu ili poslovanje. Budui da industrije koje se bave proizvodnjom
elektronikih ureaja cvjetaju koritenje najnovijeg mobitela, TV-a, bojlera ili
penice nee biti dugotrajna te e takvi proizvodi postati ubrzo otpad.

46

Za e-otpad je specifino to sadrava neke vrijedne materijale poput zlata,

srebra, bakra, platine. Meutim, takoer sadri i neke toksine materijale
koji zahtijevaju specifine metode rukovanja i recikliranja (olovo, arsen) pa eotpad spada u kategoriju opasnog otpada.
Tablica 2. Pojavnost toksinih tvari u e-otpadu.

Iz odvojeno skupljenog EE otpada trebaju se odstraniti ove tvari,

pripravci i komponente:
kondenzatori koji sadre poliklorirane bifenile (PCB);
komponente koje sadre ivu, kao to su sklopke ili pozadinska
svjetla;
baterije;

47

 sklopovi mobilnih telefona te ostalih ureaja ako je povrina tiskane

ploe vea od 10 cm2;
tonerski uloci, tekui ili s pastom, kao i toneri za boju;
plastika koja sadri bromirana sredstva za usporavanje gorenja;
azbestni otpad i komponente koje sadre azbest;
katodne cijevi;
klorofluorougljici

(CFC),

klorofluorougljikovodici

(HCFC)

ili

fluoriraniugljikovodici (HFC), ugljikovodici (HC);

plinske izbojne svjetiljke;
zasloni raunala s tekuim kristalom (kad je potrebno sa svojim
kuitem) povrine vee od 100 kvadratnih centimetara i pozadinski
osvijetljeni plinskim izbojnim svjetlima;
vanjski elektrini kabeli;
ploe tiskanih krugova;
komponente koje sadre vatrootporna keramika vlakna
komponente koje sadre radioaktivne tvari, osim komponenata koje
su ispod granica izuzea utvrenih posebnim propisom;
elektrolitski kondenzatori koji sadravaju opasne tvari (visina > 25
mm, promjer > 25 mm ili razmjerno slian obujam kondenzatora)
odstraniti fluorescentni sloj iz katodnih cijevi;
izdvojiti i obraditi plinove koji oteuju ozonski omota ili imaju
potencijal globalnoga zagrijavanja iznad 15
izdvojeni plinovi moraju se obraditi u skladu s posebnim propisima;
odstraniti ivu iz plinskih izbojnih svjetiljki.

Prilikom postupanja s e-otpadom moraju se ispuniti neki osnovni tehniki

zahtjevi. Graevine za skladitenje EE otpada prije obrade trebaju imati
dijelove skladita s nepropusnim plohama i opremu za skupljanje rasutog
materijala te opremu za odstranjivanje izlivenih tekuina i ienje
odmaivanjem te pokrov koji potrebne povrine titi od nevremena i
atmosferskih utjecaja. Graevine za obradu EE otpada trebaju imati vage za
mjerenje

teine

otpada

koji

se

obrauje,

odgovarajua

podruja

s
48

nepropusnim plohama i pokrovom za zatitu od nevremena i utjecaja

atmosfere,

opremu

za

skupljanje

rasutog

materijala

te

opremu

za

odstranjivanje izlivenih tekuina za ienje s odmaivanjem, odgovarajui

skladini prostor za pojedine rastavljene dijelove iz EE otpada, odgovarajue
spremnike za skladitenje baterija, kondenzatora sa sadrajem PCB/PCT i
drugoga opasnog otpada i opremu za obradu otpadnih voda.

3.3.2. Postupanje s otpadom

Postupanje

otpadom,

po

gospodarskim

naelima

zatita

okolia

podrazumijeva:
Skupljanje28
Skladitenje29
Obradu30
Odlaganje ostatnog otpada31.
U svakodnevnom ivotu, esto se ini da je najvanije otpad nekuda odvesti.
Naravno da je nuno, pogotovo iz sanitarno - higijenskih razloga, organizirati
redovito odvoenje otpada. Meutim, stvarni problemi zapoinju tek nakon
toga. Zakapanje otpada u smetlite uzrokuje dugotrajna i velika zagaenja,
te postaje teret okoliu koji e netko morati rijeiti. Naknadna sanacija
takvih starih smetlita je vrlo skupa. Pritom treba naglasiti da se nepovoljni
utjecaji na okoli kod naknadne sanacije ne mogu u potpunosti ukloniti.
Odbacivanjem otpada na odlagalita, pa bila ona i ureena odnosno
sanirana, bespovratno se gube dragocjene materijalne i energijske
28

Skupljanje otpada je skup organiziranih djelatnosti skupljanja, razvrstavanja i prijevoza.

29

Skladienje otpada je organizirana djelatnost privremenog odlaganja otpada u graevine za skladitenje

otpada skladite.
30
Obraivanje otpada su djelatnosti iskoritavanja vrijednih svojstava otpada radi koritenja u materijalne i
energetske svrhe smanivanja koliine i volumena otpada i djelominog ili potpunog uklanjanja njegovih opasnih
svojstava.
31
Odlaganje otpada je organizirana djelatnost trajnog odlaganja otpada u graevine za tu namjenu-odlagalita.

49

vrijednosti otpada. Zakonom je zabranjeno otpad koji se moe iskoristiti,

odloiti na odlagalite. Upravo iz tih razloga treba uvesti odgovorno
gospodarenje s otpadom.

Cjelovito gospodarenje s otpadom obuhvaa sve mjere postupanja s

otpadom:
-

prikupljanje,

razvrstavanje,

recikliranje,

obradu i

odlaganje samo inertnog i iskoritenog otpada.

Koncept gospodarenja otpadom

Odgoj i
obrazovanje
izbjegavanje
nastajanja
i smanjivanje
tetnosti

EU

Reduction

Recovery

Reuse

Ponovna
uporaba
otpada
Reciklaa i oporaba
-mehanika
-bioloka
-fizikalno-kemijska
-energijska

Izbjegavanje

Vrednovanje

Odlaganje

HR

Odlaganje
inertnog
otpada

Slika 7. Shematski prikaz koncepta gospodarenja otpadom.

Sve navedene mjere ine jednu cjelinu i meusobno su povezane. Vlasnik

otpada sam odluuje, hoe li svoj otpad prodati, pokloniti ili uz financijsku
naknadu predati ovlatenim tvrtkama za postupanje s otpadom. U svakom

50

sluaju se iskazuju kao posebno vrijedne takozvane 4R mjere za izravno

gospodarenje otpadom:
1. Izbjegavanje/smanjivanje (Reduction)
2. Ponovna upotreba, bez obrade (Reuse)
3. Obnavljanje, ponovna upotreba za istu namjenu, ali uz obradu
npr. povratna ambalaa (Recovery)
4. Recikliranje

odnosno

oporaba,

materijalno

energijsko

iskoritavanje otpada (Recycling).

Suvremene tehnike jame potpuno iskoritenje otpada, ali samo uz uvjet

razumnog i odgovornog postupanja s otpadom. Na taj nain e se osigurati
veliki pozitivni ekoloki prinosi, a ujedno smanjiti trokovi postupanja s
otpadom. Svaki novo nabavljeni predmet (npr. raunalo, mobitel, odjea,
obua, automobil itd.) jednom e postati otpad. Razumno je stoga ve kod
nabave voditi rauna o mogunostima postupanja s otpadom. Smee se vrlo
teko, i to samo djelomino moe reciklirati, takozvanom naknadnom
obradom

(sekundarnim

recikliranjem)

uz

vrlo

visoke

trokove

razvrstavanja. Sekundarne sirovine koje se dobiju na taj nain nikada nisu

primjerene kvalitete. Zato se u svakom kuanstvu, odnosno na mjestu
nastanka otpada, treba osigurati odvojeno prikupljanje svih iskoristivih
otpadnih tvari, a zatim njihovo odvojeno odlaganje u posebne spremnike
odnosno posude.

51

OTPAD
I
Z
B
J
E
G
A
V
A
NJ
E

ODGOJ I OBRAZOVANJE
ISTIJA PROIZVODNJA
ISTIJI PROIZVODI
ISTIJA POTRONJA
MANJE AMBALAE
HRVATSKA BURZA
OTPADA
PONAANJE KUPACA I
POTRAA

SMANJIVANJE
NASTAJANJA
OTPADA

PROIZVEDENI OTPAD
V
R
E
D
N
O
V
A
NJ
E

SEKUNDARNE
SIROVINE I
KOMPOST

ODVOJENO SKUPLJANJE
PONOVNA UPORABA
RECIKLAA I OPORABA
MEHANIKA OBRADA
BIOLOKA OBRADA
TERMIKA OBRADA
OSTALE OBRADE

ENERGIJA

OSTATNI OTPAD
O
D
L
A
G
A
NJ
E

UREENA
ODLAGALITA I
SANACIJE

ENERGIJA

P
R
O
I
Z
V
O
D
I

Slika 8. Shematski prikaz aktivnosti u vezi s postupanjem prema otpadu.

Oporaba otpada podrazumijeva svaki postupak ponovne obrade otpada radi

njegova koritenja u materijalne ili energetske svrhe:

Koritenje kao gorivo ili na drugi nain za proizvodnju energije

Obnavljanje/regeneracija otpada

Recikliranje/obnavljanje organskih tvari koje se ne koriste kao

otapala

(ukljuujui

kompostiranje

druge

procese

bioloke

prerade)

Recikliranje/obnavljanje metala i metalnih spojeva

Recikliranje/obnavljanje drugih neorganskih materijala

Regeneracija kiselina i luina

Oporaba sastojaka koji se koriste za suzbijanje zagaenja

Oporaba sastojaka iz katalizatora

Ponovna prerada iskoritene nafte ili drugi naini ponovne uporabe

nafte

Obrada zemljita korisna za poljoprivredu ili ekoloka poboljanja

Upotreba otpadnog materijala iz gore navedenih postupaka

52

Razmjena otpada radi podvrgavanju gore navedenim postupcima

Skladitenje otpada za gore navedeno.

Osnovni ciljevi postupanja s otpadom su:

-

Izbjegavanje i smanjivanje nastajanja otpada te smanjivanje

opasnih svojstava otpada iji se nastanak ne moe sprijeiti.

Sprjeavanje nenadziranog postupanja s otpadom.

Iskoritavanje vrijednih svojstava otpada u materijalne i energetske

svrhe i njegovo obraivanje prije odlaganja.

Odlaganje otpada na odlagalitima.

Saniranje otpadom oneienih povrina.

Gaevine za skladitenje, obraivanje ili odlaganje otpada su objekti na

odreenoj lokaciji koji se sastoje od graevinskog dijela i opreme to zajedno
ini tehniko-tehnoloku cjelinu a namijenjene su skladitenju, obraivanju
ili odlaganju pojedinih vrsta otpada. Reciklano dvorite jest graevina
namijenjena razvrstavanju i privremenom skladitenju posebnih vrsta
otpada, dok je pretovarna stanica (transfer stanica) je graevina za
privremeno

skladitenje,

pripremu

pretovar

otpada

namijenjenog

transportu prema centru za gospodarenje otpadom.

S otpadom se mora postupati na nain da se izbjegne:

-

opasnost za ljusko zdravlje,

opasnost za biljni i ivotinjski svijet,

oneienje

okolia-voda,

mora,

tla,

zraka

iznad

propisanih

graninih vrijednosti,
-

nekontrolirano odlaganje i spaljivanje,

nastajanje eksplozije ili poara,

stvaranje buke i neugodnih mirisa,

53

pojavljivanje i razmnoavanje tetnih ivotinja i biljaka te razvoj

patogenih mikroorganizama.

Nova sanitarna odlagalita izvode se na nain da imaju nepropusno dno i

bokove, da se procjedne vode i plinovi kontroliraju i odvode, te da se
neprekidno vodi nadzor nad koliinom i sastavom materijala koji se odlae.
Za velike gradove problem odlaganja otpada sve je vei. Tako na pr. New
York dnevno odloi 22 000 tone otpada to ini oko 1800 kamiona nosivosti
12 tona. Drugi oblik zbrinjavanja otpada je termika obrada otpada koja
danas znai vie nego paljenje. Izgaranje otpada moe se obavljati raznim
tehnikama pri emu se otpad spaljuje na temperaturi vioj od 1000 C. tim
se postupkom reducira volumen otpada za oko 90% i teina za oko 75%.
Prilikom koritenja termike obrade otpada pojavljuje se problem pepela koji
moe biti toksian i s njime treba postupati kao s opasnim otpadom. Drugi
problem je kako osigurati da proces spaljivanja ne oneisti zrak.

3.3.3. Obrada otpada

Ostatni otpad, odnosno ne izbjegnuti otpad, prije odlaganja na odlagalite,

treba obraditi. Obrada otpada podrazumijeva:
1. iskoritavanje

vrijednih

svojstava

otpada

materijalne

energijske svrhe,
2. smanjivanje koliine i volumena otpada
3. djelomino ili potpunog uklanjanje njegovih opasnih svojstava.

Postoji niz postupaka obrade prikladne za svaku pojedinu vrstu i stanje

ostatnog

otpada:

mehanike,

fizikalno-kemijske,

bioloke,

termike

54

kombinirane

metode.

Na

taj

se

nain

smanjuje

potreba

za

novim

odlagalitima i izbjegavaju opasnosti koje nastaju pri odlaganju otpada.

Suvremeni propisi Europske Unije izriito obvezuju na obradu otpada prije
odlaganja. Meutim, svaka je obrada otpada povezana s znaajnim dodatnim
trokovima te vremenom potrebnim za realizaciju.

Za obradu ostatnog otpada u gusto naseljenim podrujima, osobito su vani

termiki postupci, koji osiguravaju energijsko recikliranje otpada te
materijalno recikliranje ostataka termike obrade (ljake i pepela). Termiki
postupci (spaljivanje, piroliza, rasplinjavanje), uz kvalitetnu mineralizaciju
otpada, jame gotovo potpuno izbjegavanje odlaganja otpada. Suvremena su
postrojenja za termiku obradu otpada redovito opremljena sloenim i
potpuno automatski upravljanim ureajima za ienje dimnih plinova. To
je i glavni razlog visokim trokovima termike obrade otpada. Ti se trokovi
mogu smanjiti prodajom proizvedene toplinske i elektrine energije.
Spaljivanje je u svijetu najee rabljeni postupak termike obrade otpada.
Gotovo da nema veeg europskog grada koji nema energanu na otpad
(spalionicu). U osnovi je energana na otpad gotovo identina termoelektrani
na vrsta goriva. Punu ekoloku i ekonomsku efikasnost energana na otpad
postie uz paljivo projektiranje i uklapanje u lokalne uvijete za potpuno
iskoritavanje proizvedene energije iz otpada.
Piroliza i rasplinjavanje su alternativni postupci termike obrade otpada,
koji se u posljednje vrijeme brzo razvijaju. Osobitosti tih novih postupaka su
kvalitetnija obrada i vee mogunosti materijalnog recikliranja. Za pojedine
vrste otpada naroito je efikasna piroliza odnosno termika obrada otpada
bez prisustva kisika.

55

3.3.4. Koliina otpada u Hrvatskoj

U Hrvatskoj svake godine nastane 1,2 milijuna tona komunalnog otpada, te

vie od 6,8 milijuna tona tehnolokog otpada. Sve te koliine u najveem
djelu zavravaju na ureenim ili neureenim odlagalitima, zauzevi pri tom
godinje nekoliko hektara novih povrina. Uz velike koliine otpada, poseban
je problem njegov sve vei volumen. Svaki stanovnik u Hrvatskoj godinje
odbaci prosjeno oko 270 kg komunalnog otpada. Za odlaganje svih koliina
otpada koje nastaju npr. u Zagrebu, potrebno je godinje trajno zauzeti
povrinu od 2 hektara.
U slijedeih 20 godina Hrvatska e morati uloiti milijarde eura za sanaciju
teta nastalih nekontroliranim odlaganjem otpada. Smatra se da u Hrvatskoj
treba inzistirati na smanjenju i reciklai otpada, kao najprihvatljivijih
rjeenja za postupanje s otpadom u RH. Treba prioritetno uhodati katastar
postojeih odlagalita otpada, smanjiti broj postojeih odlagalita, odlagalita
sanirati, poveati organizirano skupljanje otpada, zakonom regulirati nadzor,
provedbu i sankcije vezano uz postupanje s otpadom, strogo provoditi nadzor
toka otpada, hrvatsku legislativu uskladiti s EU normama, poticati istiju
proizvodnju, jai inspekcijski nadzor, osigurati financiranje razvoja sustava
gospodarenja otpadom, posebnu pozornost usmjeriti

na edukaciju i

komunikaciju s javnosti, izmijeniti sustav plaanja naknade za otpad,

objekte za postupanje s otpadom ukljuiti u prostorne planove i poticati
jedinice lokalne samouprave na meusobnu suradnju i zajedniko rjeavanje
problema gospodarenja otpadom na ekonomskoj osnovi odnosno poticati
regionalni pristup.

56

Tablica 3. Postupanje s otpadom u nekim zemljama EU-a i Hrvatskoj.

Austrija Danska Slovenija Hrvatska

Recikliranje

34,3%

14%

10%

3,5%

Bioloka
obrada
Termika
obrada

21,7%

12%

1%

14,7%

81%

Odlaganje

28,5%

5%

73%

95,5%

Obrada
opasnog
otpada

0,8%

Otpadom se danas mora upravljati kako bi se izbjegla ekoloka kriza koju

moe izazvati nekontrolirana proizvodnja i odlaganje otpada, ali s otpadom
treba i gospodariti kako bi se iskoristio njegov gospodarski potencijal.

3.4. UTJECAJ PROMETA NA DEGRADACIJU OKOLIA

Razvoj automobilske industrije doveo je do injenice da je svijet danas

preplavljen automobilima. Dok se ljudska populacija udvostruila od
1950. broj automobila poveao se gotovo deset puta, tako da se danas
ukupna svjetska automobilska flota poveala na gotovo 500 milijuna vozila.
Uvjetovan sve brim gospodarskim rastom i razvojem, promet u svijetu i u
Hrvatskoj naglo raste to se odrazilo na sve vee zauzimanje prostora,
poveanje buke i vibracija, neracionalan utroak energije, oneienje vode i
tla, a ima negativno djelovanje na ukupnost okolia.
Dananji su gradovi neprekidno izloeni degradaciji uslijed nesluenog
razvoja automobilskog prometa. Urbanisti i prometni planeri traili su
rjeenja u stvaranju velikih prometnih sustava u gradu, u gradnji gradskih
autocesta, parkiralita, velikih krianja i tako pretvarali dragocjeno gradsko
57

zemljite u veliki prometni park. Ve negdje oko 1960. spoznaje se da

predloena rjeenja u vezi s prometom nisu dala oekivane rezultate dok se
istovremeno njegov tetan i regionalni utjecaj poveavao. Promet je zbog
uporabe fosilnih goriva odgovoran za 25% globalnih emisija CO2. Prosjean
automobil godinje isputa toliko emisija CO2 koliko je i sam teak. Za jedan
sat vonje autocestom brzinom 130 km/h potroi se isto toliko kisika koliko
jedan ovjek potroi u deset dana za disanje.
Izgaranje fosilnih goriva proizvodi oneiujue tvari koje se mogu
prenijeti na velike udaljenosti i koditi ljudskom zdravlju, biljkama,
ivotinjama i ekosustavima. Takve oneiujue tvari i njihovi derivati, poput
troposferskog

ozona

zakiseljujuih

spojeva

vode

unitavanju

ekosustava, kode usjevima i umama, u ljudi uzrokuju probleme dinih

organa i razne bolesti. I drugi utjecaji ukljuujui buku i zauzimanje
povrina, uvelike pridonose poremeajima u ekosustavu.
Od svih izvora komunalne buke u gradovima najvei postotak (80%) otpada
na prometnu buku to se negativno odraava na organizam ovjeka. U
gradovima prometna mrea ini i do 50% ukupne urbane mree. Za gradnju
jednog kilometra gradske autoceste, s tri prometne trake u svakom smjeru
potrebno je najmanje 25 000 m2 prostora (na tom prostoru moe se sagraditi
vie od 60 stambenih zgrada). Zbog svega navedenog u brojnim gradovima
danas postoje modeli i pokuaji minimiziranja tetnog utjecaja prometa
na ovjeka i okoli. Osim usavravanja javnog prijevoza kao okosnice
prometne politike, mnogi europski gradovi pripremaju niz prateih mjera
prometne politike kao to su brojne restrikcije, te se postavljaju strogi
zahtjevi prema naftnoj industriji u cilju proizvodnje istih goriva fosilnog
porijekla, bez tetnih emisija. Utjecaj prometa na suvremeno drutvo je
nemjerljiv. Dananja pokretljivost ljudi, roba i usluga vodi suvremeno
drutvo prema tzv. mobilnom drutvu. Razvoj prometa u takvoj situaciji
mora biti usklaen s naelima odrivog razvitka koja su ve odreena na
globalnoj, meunarodnoj razini. Odrivi promet je promet koji ne ugroava
javno zdravlje ili eko-sustave i konzistentno zadovoljava prijevoznu
potranju kroz:
58

1. racionalno koritenje prirodno obnovljivih izvora energije

2. racionalno koritenje neobnovljivih izvora.

Promet je jedno od podruja u Hrvatskoj kod kojih su pokazatelji rasta,

gledani kroz definiciju odrivog razvitka, veim dijelom sa negativnim
predznakom. Zabrinjavajue je poveanje koritenja osobnih vozila u
odnosu na smanjenje koritenja javnih oblika prijevoza (autobusi i eljeznica)
koji su manje utjecajni po oteenje okolia. Sva nastojanja i poboljanja
glede: smanjenja emisija tetnih tvari, poveanja kvalitete goriva,
poveanja iskoristivosti goriva, uvoenja novih alternativnih goriva,
blijede pred podacima o znatnom poveanju broja, snage i koritenja vozila
svih vrsta, a posebice cestovnih motornih vozila.

Ekoloki aspekti odrivog razvitka prometa prvenstveno podrazumijevaju

smanjivanje nepovoljnih uinaka na okoli. U smislu djelovanja prometnog
sustava to su tri osnovna elementa:
1. zagaivanje okolia kroz emisiju tetnih tvari,
2. zagaivanje kroz proizvodnju otpada i
3. buka.

Od samih poetaka ljudske civilizacije ovjek je imao potrebu za putovanjem.

Jednako vaan bio je transport ljudi i robe. U poecima se veina prometa
odvijala kopnom (cestovni) ili vodama (pomorski ili rijeni promet). S
razvojem ljudskog znanja i tehnologije dolo je do otkria eljeznice koja je
polako poela preuzimati veliki udio prometa. Naposljetku razvio se i zrani
promet. Istraivanja su pokazala da stanovnici razvijenih zapadnih zemalja u
prosijeku dnevno putuju 1-1,5 sati, to ukljuuje 3-4 povratna putovanja, s
trajanjem najdueg putovanja izmeu 40-50 minuta, za to troe 10-15%
osobnih prihoda, godinje ostvare 3 do 4 povratna putovanja izvan svog
prebivalita
59

3.4.1. Cestovni promet

Automobilski promet imao je veliku ulogu u razvoju ljudskog drutva.

Prijelaz na automobilski promet utjecao je na formiranje velikih gradova u
SAD-u je koritenje automobila dovelo do urbanizacije 60% stanovnitva.
Istraivanja su pokazala da okolinu najvie zagauju motorna vozila i to vie
od 50%. U atmosferu se izbacuje velika koliina ugljikovih oksida (CO i CO2),
duikovih oksida (NOx), sumporni oksid (SO2), olova i olovnih spojeva te
velika koliina krutih estica, aa i tekih metala. Tako je npr.
koncentracija CO na nekim krianjima u Zagrebu ak 35 mg/m3, to je za
3,5 puta vie od svjetskih standarda (10 mg/m3)! Automobilski promet
smanjuje kvalitetu okoline otpadnim tvarima koje nastaju, troenjem
automobilskih guma i povrinskih slojeva kolnika. Velik dio prometnica,
osim autocesta, nema adekvatno rijeen problem odvodnje oborinskih voda.
Zbog toga zagaene vode s kolnikih povrina odlaze u okolno tlo te moe
doi do zagaenja podzemnih voda.
Negativna uloga prometa ne oituje se samo emisijom tetnih plinova, ve i
-

bukom i vibracijama,

zauzimanjem obradivih povrina i

vizualnim degradiranjem prostora.

Automobilski promet najveim djelom oneiuje zrak sagorijevanjem goriva.

Cestovna vozila izbacuju u atmosferu CO, ugljikovodike, duikove okside, Pb
i njegove spojeveve, SO2. Osim navedenog, velike koloine otpadnih tvari
nastaju troenjem pneumatika i proirenih slojeva kolnika. Utjecaj cestovne
djelatnosti na stanje kvalitete vode moe se promatrati u tijeku izgradnje
ceste - izvedbom zemljanih radova, primjenom neodgovarajueg graevnog
materijala, lokacijom i odravanjem gradilita, skladita, servisa itd. te u
tijeku odravanja i ekspoloatacije cesta uslijed: troenja guma, izgaranja
motora, prosipanja goriva i tereta, primjene kemijskih sredstava protiv
zaleivanja itd.
60

Veina cestovnih prometnica (osim autocesta) nema odgovarajue rijeenu

odvodnju oneienih voda s kolnika, niti potrebnu drenau. Kvalitetu
okolia i odbaena stara vozila, istroene gume, ulje te razni drugi predmeti
koji se izbacuju iz vozila. Buka, vibracije zauzimanje obradivih povrina,
vizualno degradiranje prostora su znaajni elementi oneienja okolia.

Mjere zatite okolia koje se provode u sluaju automobilskog prometa su:

kontrola tehnike ispravnosti vozila, snienje cijene bezolovnog benzina,
ugradnja preiivaa u dizel vozila i sl.

3.4.2. Vodeni promet

Vodeni promet, odnosno brodovi, i druga plovila znatno utjeu na kvalitetu

voda i mora. U vodene ekosustave dnevno dospijevaju velike koliine
razliitog otpada, npr. nafta i naftni derivati, razliita kemijska sredstva,
fekalije itd. Te koliine otpada izrazito se poveavaju zbog izvanrednih stanja
poput havarija brodova. Upravo zbog tih problema (a zbog velikog opsega
vodenog prometa) donesene su brojne meunarodne konvencije za zatitu
vodenih ekosustava. Poseban problem vodenog prometa u posljednjim
godinama predstavlja problem balastnih voda.

3.4.3. Zrani promet

Intenzivan razvoj zranog prometa je u nekim podrujima doveo do

optereenja okoline do gornjih podnoljivih granica. Glede aerozagaenja
61

najvea je polucija prvih deset minuta kod polijetanja i kod slijetanja

zrakoplova. Udio civilnog zranog prometa u odnosu na sve druge izvore
procjenjuje se na oko 1%. Osim ovog direktnog zagaenja avionski
promet ima dva globalna i pogubna efekta: utjee na smanjenje
ozonskog omotaa oko Zemlje i time direktno poveava koliinu i energiju
suneve insolacije naroito UV spektra koji ima kancerogeno djelovanje na
kou ovjeka. Indirektni uinak je poveanje globalne radijacije na
populaciji ispod ruta avionskih linija (gdje je i objektivno zabiljeena

via

uestalost malignoma koji ovise o sunevoj radijaciji).

Buka kao drugi znaajni vid polucije sa podvostruenjem broja putnika
svakih 5 godina raste za 3 dB, a kod mlaznih aviona za 8 dB. Nain na koji
zrane luke saniraju problem buke je taj da odreeni zrakoplovi koji stvaraju
vie buke od ostalih polijeu i slijeu u zranu luku sa one strane piste koja
je udaljenija od naselja. Opasnost po okolinu od vojnih aviona koji
prevoze nuklearno oruje, kemikalije ili bioloka oruja nije potrebno
posebno isticati.

3.4.4. eljezniki promet

Utjecaj eljeznikog prometa na stanje okoline manje je invanzivan i

obuhvaa manje prostora od cestovnog prometa. Od otvaranja prve pruge
1825. godine razvoj klasine eljeznike tehnologije rezultirao je u sve brim,
iim i rentabilnijim pogonskim nainima, a maksimum je postignut
ostvarenjem tzv. TGV ideje. Prednosti eljeznikog prometa vezane su uz
manje emisije tetnih plinova u usporedbi s drugim prometnim sredstvima.

Jedna od rjee spominjanih prednosti eljeznice je niska potronja

prostora. Tlo je osnova ivota na Zemlji, a odlika je eljeznice da malo troi
62

prostor. Dvokolosijena pruga zauzima prostor irok oko 15 metara, a u

jednome satu njome je mogue provesti isti broj ljudi i tereta kao autocestom
od 16 trakova irokom 122 metra.
Tablica 4. Emisija tetnih plinova po pojedinoj prometnoj grani.

Prometna grana

Putniki prijevoz

Teretni prijevoz

Emisija tetnih plinova

Emisija tetnih plinova

(g/putnik/km)

(g/tona tereta/km)

CO2

NOx

CO2

NOx

eljezniki promet

0,01

2,8

0,004

Cestovni promet

87

0,48

53,0

0.700

Zrani promet

243

1,63

Zatiti od buke u zemljama lanicama EU pridaje se vrlo velika pozornost,

prije svega radi postizanja kakvoe ivljenja i radi zatite ljudskog zdravlja.
Vie od 80% buke iz komunalnih izvora otpada na buku to je stvaraju
prijevozna sredstva u prometu. Od toga 18% otpada na tranika vozila, 50%
na cestovna vozila i 13% na zrakoplove. eljezniki prijevoz stvara manje
buke nego cestovni ili zrani promet. Kod prijevoza iste koliine tereta i
istoga broja putnika eljezniki promet u prosijeku stvara od 25 do 50%
manje buke.

3.4.4.1. Ekonomska isplativost eljeznice

Zbog geoprometnoga i stratekog poloaja Hrvatske u Europi, njezinim se

cestovnim prometnicama svake godine prevoze od 120 do 220 tisua tona
63

zapaljivih tvari i plinova, od 50 do 120 tisua tona otrovnih i za

zdravlje tetnih tvari te od 20 do 50 tona radioaktivnih tvari. U ukupnoj
koliini opasnih tvari koje se prevoze Hrvatskom, vie od 63% ine zapaljive
tekuine i plinovi te vie od 36,5% otrovne tvari Kod prijevoza masovnih
tereta eljeznicom se troi etiri puta manje energije nego onda kada se
ista koliina tih tereta prevozi kamionima. Preusmjeravanjem prijevoza
masovnih tereta s cesta na eljeznike pruge oslobaaju se ceste od
zakrenosti i unitavanja, i uvaju se ume. U teretnom prijevozu eljeznica
u sebi krije zlatne rezerve, kao to je na primjer mogunost utrostruivanja
kapaciteta pojedinih pruga poboljavanjem tehnologije nadzora nad vonjom
vlakova.

Izgradnjom

usporednih

kolosijeka

na

pojedinim

dionicama

postojeih pruga, osim poveavanja prometne sigurnosti i redovitosti poveao

bi se i njihov kapacitet, i to ak est puta eljezniki koridori najbolje
promiu iskoristivost prostora, broj tekih nesrea u eljeznikome prometu
nekoliko desetaka puta je manji nego u cestovnome prometu, eljeznica se
moe smatrati uvaricom ne izraunljive drutvene vrijednosti.

3.4.4.2. Energetska isplativost eljeznice

eljezniki promet tedi energiju na temelju velike mase vlakova te

izbjegavanje estoga zaustavljanja i pokretanja. Kada bi samo 5% tereta to
se u razvijenim zemljama prevoze cestom bilo preusmjereno na prijevoz
elektrificiranim prugama, utedjela bi se estina ukupne koliine nafte
koju te zemlje uvezu sa Srednjeg istoka. Ako se usporedi potronja energije
potrebne za prijevoz jednog putnika na udaljenosti od jednoga kilometra,
tada je vidljivo to da vlakovi klase InterCity troe samo treinu energije to ju
za prijevoz na istoj udaljenosti troe putniki zrakoplovi i samo estinu
energije potrebne za pogon automobila u kojemu se vozi jedan ovjek. Ako se
potronja energije usporedi po jedinici prijevoza tereta i po vrsti prijevoza
tada je vidljivo to da je kod kamionskog prijevoza potronja pogonske
64

energije je vie od etiri puta vea nego kod prijevoza tereta eljeznicom ili
brodom. U usporedbi pak sa eljeznikim potronja pogonske energije pri
prijevozu tereta zrakoplovom vea je vie od ezdeset puta. Ako se analiziraju
trokovi pogonske energije na Hrvatskim eljeznicama u godini 1999. dobije
se podatak da 67% ine trokovi dizelskog goriva, a 33% trokovi
elektrine energije. Ako se pak promatra koliina rada obavljenoga u
brutotonskim kilometrima, tada je te godine elektrinom vuom vlakova bilo
ostvareno 61% rada, a dizelskom vuom vlakova 39%. Oito je da je u
uvjetima sadanje elektrificiranosti H-ovih pruga 3,15 puta jeftinije
prevoziti elektrinom nego dizelskom vuom. Svi raspoloivi podaci
pokazuju to da je u eljeznikome prometu gospodarski djelotvornije i
isplativije te ekoloki prihvatljivije koristiti se elektrinom vuom vlakova.
Zbog toga Hrvatske eljeznice u sadanjem i buduem razvoju ponajprije
moraju uznastojati na daljnjoj elektrifikaciji svojih pruga. eljezniki
promet uvelike tedi energiju, i to je najvei doprinos eljeznice zatiti
okolia i narodnim gospodarstvima u pojedinim zemljama. Vlakovima je u
prosjeku potrebno manje pogonske energije nego osobnim vozilima i
kamionima jer je otpor gibanju izmeu eljeznikih kotaa i elinih tranica
manji nego otpor gibanju izmeu gumenih kotaa i cestovnog asfalta. Osim
toga vlakovi se rjee zaustavljaju i rjee mijenjaju voznu brzinu, to takoer
pridonosi smanjivanju rasipanja pogonske energije. U dananje vrijeme sve
je potrebnije isticati to da radi djelotvornije zatite okolia prednost valja
davati masovnom prijevozu, koji najbolje moe obavljati upravo eljeznica.
Mogunost prijevoza velikih koliina tereta eljeznicom osobito je vana u
zemljama u razvoju. Zbog slaboga odravanja kamiona te zbog loih cesta i
njihove zakrenosti djelotvornost cestovnog prometa ondje je jako mala, a
rasipanje energije je veliko. eljeznica moe znatno smanjiti koliinski udio
fosilnoga goriva (nafte) koje se u nekoj zemlji troi za prijevoz. Nafta
umnogome optereuje proraune svih zemalja koje tu sirovinu moraju
kupovati na meunarodnome tritu. Premda mnoge zemlje postupno, iz
godine

godinu,

poveavaju

udio

elektrificiranih

pruga

na

svojim

eljeznicama, ipak znatni potencijali jo uvijek ostaju neiskoriteni.

65

Promet kao djelatnost koja omogujava prijevoz ili prijenos ljudi i dobara
pridonosi

oblikovanju

valorizaciji

prostora

te

sveukupnom

razvoju

gospodarskom i drutvenom. Negativne posljedice na okoli su brojne i

raznolike. Prometne djelatnosti oneiuju zrak, vodu, tlo, uzrokuju buku i
vibracije, zauzimaju zelene povrine i ivotni prostor, vizualno degradiraju
krajolike, poveavaju opasnost po ivot i zdravlje ljudi. Istraivanja su
pokazala da na oneienje okolia najvei utjecaj imaju motorna vozila, oko
50%.

3.5. RAZVOJ POLJOPRIVREDE

Utjecaj poljoprivrede na okoli oituje se u oneienju tla, voda i mora te

doprinosu globalnome zagrijavanju zbog emisije staklenikih plinova. Zbog
rastuih potreba za proizvodnjom hrane ire se poljoprivredne povrine,
intenzivira proizvodnja, poveavaju koliine sredstava za zatitu, vre se
razne manipulacije radi veih prinosa i bolje otpornosti, sve to neizbjeno
dovodi do poveana pritiska na okoli.
Od ranih 60-ih godina razvoj svjetske poljoprivrede znaajno je napredovao u
proizvodnji i potronji hrane. Strah od kronine nestaice hrane diljem
svijeta dokazano je nije bio opravdan. Meutimn, u mnogim podrujima i za
mnoge skupine ljudi glad i neuhranjenost su i danas realnost. Prema
podacima FAO-a 32 izmeu 350 i 510 milijuna ljudi jo uvijek je ozbiljno
neuhranjeno u zemljama u razvoju (iskljuujui Kinu) od kojih vie od
polovice ive u Aziji.

32

Organizacija Ujedinjenih naroda za hranu i poljoprivredu.

66

Kljuni imbenik koji je omoguio da narslo stanovnitvo bude bolje

uhranjeno,

bila

je

preobrazba

poljoprivrede

razvijenim

trinim

ekonomijama. Rastom proizvodnje hrane u zemljama u razvoju koje su

slijedile tzv. zelenu revoluciju, polja rie su porasla za 42% izmeu 1969. i
1971., a sredinom 1980. i penina polja za 84%. Rast proizvodnje hrane
iznosio je prosjeno oko 3,2% godinje u tim zemljama. U afrikim zemljama
rast proizvodnje hrane u 70-im je usporen i otean da bi prerastao u pravu
katastrofu s obzirom na puanstvo i stope rasta puanstva. to zbog manje
proizvodnje hrane u pojedinim zemljama, a posebice zbog naglog rasta
svijetskog stanovnitva i stanovnitva pojedinih zemalja svijeta, stopa
proizvodnje hrane po stanovnitvu poela je 80-ih godina opadati i ponovno
se javlja problem gladi i siromatva. Tako je u 90-im godinama preteito 1,1,
milijarda ljudi ivjela neuhranjeno i u velikom siromatvu. S prihodima
manjim od 1 USD dnevno33.
Poljoprivreda je rastue potrebe za hranom morala zadovoljavati uglavnom
poveanjem produktivnosti jer je vei dio najboljeg svjetskog tla za
proizvodnju hrane ve u upotrebi. Da bi poveala svoju produktivnost,
poljoprivreda je nuno tzrebala iskoristiti brojne agrotehnike mjere.
Budui da poljoprivrednom zemljitu esto nedostaje nekih hranjivih
sastojaka, kako bi se osigurala maksimalna produktivnost, primjenjena su
razna umjetna gnojiva bazirana na duiku (N), fosforu (P) i kaliju (K). tako
su se na pr. u 1992. u SAD koristila 83 kg duinog gnojiva po jednom
hektaru poljoprivrednog zemljita. Da bi se smanjile razne bolesti koje se
razvijaju na biljnom i ivotinjskom svijetu i unitile brojne tetoine, koriste
se velike koliine raznih pesticida pri emu postoji obrnuti proces.
Potrebno je sve vie pesticida po hektaru povrine jer tetoine esto brzo
razvijaju

otpornost

prisiljavaju

poljoprivrednike

da

koriste

vee

smrtonosne doze pesticida. Takvim su koritenjem kemijskih sredstava

ugroeni hrana, ali i tlo te podzemne zalihe pitke vode.

33

Keating, M., Agenda 21, Ministarstvo graditeljstva i zatite okolia, Zagreb, 1994., str. 4

67

Da bi poljoprivreda poveala svoju produktivnost ona provodi selekciju

proizvoda tako da upravlja genetskim osobinama biljaka i ivotinja. Time
remeti

genetsku

ravnoteu

raznovrsnost

te

poveava

osjetljivost

prehrambenih usjeva na njihove prirodne neprijatelje.

Prije dvadesetak godina u studiji Genetska slabost glavnih usjeva

34

istaknuta je opasnost od suvremenih poljoprivrednih metoda: Trite trai

jednolike proizvode poljoprivrednik ih mora proizvesti, mora se proizvesti i
sorta iste veliine, oblika, datuma sazrijevanja i td. Jednakost proizvoda
znai jednakost genetskog sastava. alosna je istina da su mnoge
nacijesvjesno ili nesvijesno izgubile svoje tradicionalne primitivne kulture
zbog irenja sorti s visokim prinosom, te su time poveale genetsku
homogenost i opasnost od irenja zaraza ili monokulture.

Genetski inenjering u ivotinja i upotreba umjetnih hormona u uzgoju stoke

svakim danom sve vie zabrinjava. Koristei se genetskim inenjeringom
mogu se proizvesti vee koliine hrane, ali se istodobno stvaraju biljke
neotporne na prirodne utjecaje. Nisu dobro istraeni ni utjecaji takve hrane
na zdravlje ljudi.
Ukupne svjetske povrine obradivog zemljita iznose oko 3,2 milijarde
hektara,

pri

emu

treba

raunati

da

za

privoenje

cjelokupnoga

potencijalnoga poljoprivrednoga zemljita namjeni treba uloiti znatna

financijska sredstva. Procjenjuje se da se danas koristi tek 45% potencijalnih
svjetskih obradivih povrina.
Zbog proizvodnje hrane unitavaju de ume i ravnice, to dovodi u opasnost
funkcioniranje

itavog

ekosustava,

poljoprivredne

se

povrine

prenamjenjuju. Prema podacima OECD-a, izmeu 1960. i 1990., u Japanu

se 8,7% poljoprivrednog zemljita pretvorilo u graevinsko, u SAD-u 2,8%, u
Italiji 2,5%, u Njemakoj 2,4% i td.

34

U izdanju Nacionalne akademije SAD-a.

68

Unato primjeni novih znanstvenih spoznaja u proizvodnji hrane, ipak se

zbog intenzivnog koritenja obradivog tla, upotrebe kemijskih sredstava i
zbog erozije tla smanjuje proizvodnja hrane po stanovniku. Posljednjih 30
godina koliina upotrebljenog umjetnog gnojiva porasla je s 5 na 15 kg po
stanovniku uz istodobno smanjivanje prinosa itarica u odnosu na
upotrebljeno gnojivo za 3,5 puta, a potronja energije u tom se razdoblju
poveala za 2,5 puta. Poljoprivredne povrine su se u tom razdoblju smanjile
od 0,24 hektara na 0,15 hektara po stanovniku.
To pokazuje da ljudi jo nisu nali prihvatljiv nain kako proizvesti i zatititi
dovoljne koliine hrane za sve vee stanovnitvo, a da istodobno zbog
koritenja agrotehnikih mjera ne ugrozi zdravlje ljudi i ne oneisti tlo,
odnosno podzemne pitke vode.

3.5.1. Promjene svjetske poljoprivrede

U genezi razvoja svjetske poljoprivrede mogu se razluiti tri radikalne

promijene (revolucije), a danas se nalazi na pragu etvrte odrive
poljoprivrede.
Prva poljoprivredna revolucija predstavlja poetak obrade tla. S prvom
obradom i samim poecima koji su udarili temelj sjedalakom nainu ivota,
poinje smiljeno unoenje poremeaja u prirodni okoli, tvorba i
dotjerivanje agroekosustava, kao ionako neprirodne tvorevine u smjeru sve
veega udaljavanja poljoprivrednog stanita

35

i poljoprivredne ivotne

zajednice36 od prirode. Druga poljoprivredna revolucija predstavlja razdolje

koritenja pluga i uvoenje plodoreda, a smatra se do danas jedinim
uravnoteenim razdobljem u razvitu svjetske poljoprivrede. Trea, tz.
kemijska revolucija ili intenzivna poljoprivreda temelji se na znanstveno
35
36

Agrobiotop.
Agrobiocenoza.

69

provjerenim zahvatima uzgoja bilja i stike, uz koritenje velikih koliina

razliitih kemijskih sredstava, uz minimalno sudjelovanje ljudske radne
snage.

Po

prvi

puta

poljoprivredno

gospodarstvo

gubi

tradicionalnu

samodostatnost, ovisi o inputima izvan gospodarstva (strojevi, energija,

mineralna gnojiva, pesticidi), a prakticirani zahvati i primjena kemijskih
sredstava uzrokovali su oteenja okolia jednog od temeljnih problema
dananjice.

Intenzivna poljoprivreda ima visoku gospodarsku (ekonomsku) djelotvornost,

a ekoloka djelotvornost joj je upitna. Glavni uzronici degradacije okolia iz
agroekosustava intenzivne poljoprivrede posljedica su uske specijalizacije u
proizvodnji i uvoenja poluindustrijske proizvodnje. Uvodi se jeftinije i
djelotvornije tekue gnojenje, a stajski gnoj je potisnut iz koritenja37. Kravlje
ludilo je izgleda pralilo au suvremena intenzivna poljoprivreda optuena
je pred javnosti kao difuzni izvor oneienja okolia tla, vode i zraka. Pada
koprena poljoprivrednika kao uvara prirode i okolia, a otkriva se borac
za profit38. Problemi su narasli do takvih dimenzija da je kljuno pitanje
razvitka svjetske poljoprivrede postalo traenje alternativa intenzivnoj
poljoprivredi.

3.5.2. Upotreba agrotehnikih mjera u konvencionalnoj poljoprivredi

Za intenzivnu poljoprivredu moe se rei da je trino orjentirana s

nedvojbeno jasnim ciljem: visok profit i trino konkurentan proizvod.
Drugim rijeima, uz to manji utroak radne snage, energije i sredstava
treba proizvesti to vie proizvoda. Prema ovoj koncepciji poljoprivreda se sve

37

Pri tome stor isputaju gnojovku u vodotokove uzrokujui pri tome oneienje pitke vode i pomor akvatike
faune, a sadraj humusa u tlu i dalje opada uz kontinuiranu glad tala za organskim gnojivom.
38
Vinkovi, B. i sur., Intenzivno svinjogojstvo u kontekstu zatite okolia, Zagreb, 2002., str. 14

70

vie industrijalizira. Najprije postaje proizvodnja, a ne vie uzgoj pa se

tako proizvodi telad, penica salata. Uzgoj bilja i stoke se spacijalizira pa
se na jednoj strani javljaju farme bez zemljita s ishranom stoke iz vree,
s hranom kupljenom na tritu. Na farmi se prakticira tekue izgnojavanje
pa zbrinjavanje gnojovje postaje ekoloki problem. Nikada do dasa
poljoprivrednici nisu proizvodili vie hrane, a hrana nije bila jaftinija. Iako je
dokazano intenzivna poljoprivreda profitabilna ona je istovremeno ekoloki
problematina.

Prakticirani

zahvati

primjena

kemijskih

sredstava

(agrokemikalija) uzrokovali su oteenja i oneienja okolia.

Budui da je intenzivna poljoprivreda postala i jedan od najveih zagaivaa

okolia (zbog umjetne prihrane, agresivne zatite bilja, oneienja tla i voda,
monokulture, GMO-a, prekidanja lanca prirodnog tijeka tvari u prirodi)
ogroman proraunski novac ulae se istovremeno i u naruavanje prirodne
ravnotee u cjelokupnoj biomasi planeta. Dok se u razvijenim zemljama
forsira proizvodnja na prekemiziranim tlima, iz kojih je nestalo bitnih
mikroelemenata, ogromne rezerve obradivog tla s nenaruenom biolokom
ravnoteom, na prostoru nerazvijenih zemalja, ostaju neobraene.

Od poetka zelene revolucije pesticidi su zajedno s umjetnim gnojivima

postali najtraeniji proizvodi u poljoprivredi. Veinu problema s kojima se
susreu uzgajivai biljaka i ivotinja rjeavaju se zahvaljujui kemijskoj
industriji

39

koja danas omoguuje kontrolu sveukupne poljoprivredne

proizvodnje. Itovremeno, cijena koju ovjek plaa u borbi s tetnicima vrlo je

visoka: pesticidi zagauju okoli, prije svega povrinske i podzemne vode te
imaju vrlo tetan utjecaj na biljni i ivotinjski svijet. Pesticidi se nalaze u
hranidbenom lancu mnoguh domaih, ali i divljih ivotinja te ovjeka.
Naime, mogu se pronai i u mikroorganizmima na dnu hranidbenog lanca.
39

Iz prekemiziranih tala nestalo je bitnih mikroelemenata. Hrana proizvedena takvom tehnologijom je razlog to
svaki etvrti stanovnik, u tijeku svoga ivota oboli od nekog oblika ivenih bolesti. Bez prirodnog gnojiva i
njegovog prirodnog rspadanja nema ciklusa proizvodnje zdrave hrane. Godinama se monokulturom iznose
mikroelementi iz tla. Gladno tlo daje gladnu biomasu, a ona gladnu zoomasu. Stoga je razvijeni svijet
morao razviti i prateu industriju dodataka p0rehrani to samo po sebi govori i o hrani koju proizvode.

71

Njima se hrane organizmi na viem trofikom nivou pa se taj prijenos (tj.

unos pesticida) ponavlja sve do organizama koji se nalaze na vrhu
prehrambenog lanca (to je u veini sluajeva ovjek).
U upotrebi se danas nalaze selektivni i neselektivni pesticidi. Selektivni
djeluju na tono odreenu skupinu tetnika i prema miljenju strunjaka
navodno nisu tetni na ostatak flore i faune.
Dolazak proljea vie ne najavljuju jata ptica koja se odnekud, s juga,
vraaju, a rana jutra, nekad ispunjena njihovim veselim cvrkutom i pjevom,
sada su udno tiha, pisala je Rachel Carson u knjizi Nijemo proljee.
Povremeno predavaica na fakultetima, povremeno knjievnica, povremeno
novinarka, Rachel Carson je svoja zapaanja uvijek biljeila. Po kolovanju
zoologinja, radila je i u laboratorijima za biologiju mora, na iju je temu
napisala mnoge radove. No, najvrijedniji i najzapaeniji njen rad je knjiga
tiskana 1962. godine, naslova Silent Spring- Tiho proljee. Radu na toj
knjizi prethodile su godine prouavanja i istraivanja zlouporabe insekticida
i pesticida, naroito DDT-ja. Na tu je temu pisala i dosta novinarskih
tekstova, no u jednom trenutku novine nisu vie bile zainteresirane za njene
prie. U meuvremenu, uporaba insekticida u SAD porasla je viestruko i
DDT-iju su se pridruilo nekoliko od njega jo jaih i po okoli daleko
opasnijih kemijskih sredstava. Amerika ih je vlada namjeravala odobriti i
sve dati na trite, za javnu uporabu i komercijalnu proizvodnju.
Premda je Rachel imala punu podrku tadanjih vodeih znanstvenika i
znanstvenih organizacija, mediji su i dalje temu ignorirali. Godine 1957.,
nakon zapraivanja komaraca, u blizini Duxburyja, u Massachusettsu,
nastao je pravi pomor ivotinjskog i biljnog svijeta; slino se ubrzo dogodilo i
na Long Islandu, nakon uporabe DDT-ja protiv gusjenica i mravi. Na kraju je
tretiranje brusnice (danas poznati i ljekoviti plod) sredstvom aminotriazolom,
tijekom 1959. godine, izazvao ljutnju i otpor stanovnitva prema takvom
nainu rada u poljoprivredi.
Rachel Carson opisala je to u knjizi: "Bio jednom u srcu Amerike jedan grad.
ivot u njemu odvijao se u savrenom skladu s prirodom. A onda se u njega
72

uvukla neka udna bolest. Sve se u njemu poelo mijenjati. Gradom je

zavladala ledena tiina. Tu i tamo poneka rijetka ptica, a i ona je bila na
samrti. Bilo je to proljee bez glasa i zvuka. Jutra koja su nekad odzvanjala
glasovima ptijeg zbora, postala su odjednom bezglasna. Samo su muk i
nijema tiina legli na polja, na ume i vodu."
Nakon objavljivanja knjige "Silent Spring", protiv Rachel se urotila cijela
kemijska industrija Amerike, predvoena kompanijama Monsanto i Velsicol,
koje je podravalo i ameriko ministarstvo poljoprivrede i nekih mediji. Bez
obzira na prljavu i snanu kampanju koju su vodili proizvoai pesticida i
krugovi ljudi unutar amerike vlade, "Silent Spring" preao je preko oceana
u Europu, postao cijenjena knjiga, najutjecajnija u stvaranju ekolokih
pokreta.
U jednom od svojih posljednjih intervjua, poruila je: "ovjek je dio prirode, i
njegov rat protiv prirode neizbjeno je i njegov rat protiv samoga sebe." Rachel
Carson umrla je u travnju, 1964. godine, od raka. Uporaba DDT-ja u
Americi, zabranjena je 1971. godine, a na temelju rada ove amerikanke,
osnovana je Amerika agencija za zatitu okolia.
U posljednjih pedeset godina "kemijska revolucija" dovela je do toga da su
pesticidi, zajedno s umjetnim gnojivima, postali najtraeniji proizvodi u
poljoprivredi. No, tetnici vrlo brzo razvijaju otpornost na pesticide te
prisiljavaju poljoprivrednike da upotrebljavaju nove i otrovnije pesticide.
Svi pesticidi su tetni za okoli i ljude, mnogi ubijaju korisne kukce, ribe,
ptice, te tako uzrokuju vie tete nego koristi. Pesticidi vrlo nepovoljno
djeluju i na korisne tzv. duine bakterije u tlu, a posljedica je iscrpljenje tla.
Mnoge vrste ovih kemijskih otrova ostaju aktivni u okoliu mjesecima i
godinama. To dokazuje ba ameriki sluaj sa DDT-ijem, jer su nakon
zabrane

njegove

upotrebe,

znanstvenici

pronalazi

njegove

tragove

ivotinjama ak na Antarktiku, u hrani, pa i u majinom mlijeku u mnogim

zemljama gdje se on upotrebljavao.
Pesticidi se smatraju glavnim izvorom oneienja biosfere, osobito obala
Sjeverne Amerike, Kariba, jugoistone Azije, Japana, Baltika, Sredozemlja, a
73

proces njihove proizvodnje visokog je rizika, zbog uvijek moguih akcidenata

u proizvodnim pogonima. Jedna od takovih tekih nesrea je ona jo uvijek
aktuelna u Bhopalu u Indiji: zbog isputanja otrovnog plina u zrak umrlo je
25 ljudi, a jo uvijek tisue ljudi pati od tekih bolesti i oteenja
uzrokovanih otrovnim plinom.
Prema podacima Greenpeacea u svijetu se upotrebljava oko 1,8 milijarda
kilograma pesticida godinje, a kemijske industrije u svijetu danas proizvode
pesticide trinaest tisua puta bre nego kada je objavljena knjiga "Silent
Spring".

to se tie upotrebe umjetnih gnojiva u poljoprivredi situacija je gotovo

jednako alarmantna kao i s upotrebom pesticida. Nakon etve usjeva
neiskoriteni dio gnojiva podljee ispiranju u podzemne vode ili se pak u
dreniranim tlima vri ispiranje putem drenanih cijevi. Ispiranju podlijeu
sva hraniva, ali je najintenzivnije i najvie problema s ispiranjem nitrata. U
razvijenijim europskim zemljama intenzivna poljoprivreda prouzroila je
najvea oteenja vodnih resursa eutrofizacijom40. Zatita podzemnih zaliha
pitke vode danas postaje jedan od kljunih ekolokih problema41. Osim toga
i primjena velike koliine stajskog gnoja otvara problem visokog sadraja
fosfora u podzemnim vodama.

3.5.3. Biotehnologija u poljoprivredi

S izuzetkom nekih virusa, genetski materijal gotovo svih organizama je DNA

(sl. 34.), molekula graena kao dvostruka zavojnica.
40

Unos hranjivih tvari u vodeni ekosustav koji tada pogodube brem rastu i razvoju vodenih mikroorganizama
to esto (uz poklapanje drugih imbenika poput visoke temperature, stanja bez vjetrova i uz slabo gibanje
vodenih masa) uzrokuje pojavu cvjetanja vode.
41
O tome najbolje govori podatak kako se u Nizozemskoj dravi s najveom potronjom mineralnih gnojiva,
za proiavanje vode godinje troi 1 do 1,5 milijardi $.

74

Slika 9. Model molekule DNA.

Slika 10. Shematski prikaz nukleotida.

Molekula DNA graena je od ponavljajueg niza nukleotida. Nukleotid ine:

fosfatna grupa, eer riboza i baza. U normalnoj DNA jedino su mogue baze:
adenin, gvanin, timin i citozin. Nema restrikcije u poretku baza na jednom
lancu molekule, meutim postoji ovisnost nazvana komplementarnost
izmeu baza suprotnih lanaca. Prema tome ukoliko je na jednom lancu
adenin, na suprotnom mora biti timin; ako je na jednom lancu gvanin na
suprotnom mora biti citozin.

Iz same prirode komplementarnosti slijedi i model replikacije: dvostruka

zavojnica se mora odmotati, pa svaki lanac tada djeluje kao kalup za sintezu
drugog lanca rezultirajui dvjema novim, potpuno jednakim molekulama
DNA.

75

Slika 11. Komplementarnost baza u molekuli DNA. Slika 12. Umnaanje (replikacija) DNA

Informacija koja je kodirana u slijedu baza na DNA se tijekom ekspresije

gena transkribira (prepisuje) u RNA. Slijedei korak obrade informacije je
translacija (prevoenje) nukleotidne sekvence u sekvencu amino-kiselina.
Mutacija

(promjena

jednoj

bazi),

moe

rezultirati

greci

komplementarnosti tijekom replikacije ili u oteenju DNA koje nije

popravljeno do vremena sljedee replikacije.
Promjenom samo jedne baze u lancu DNA nastati e nova bjelanevina,
potpuno novih osobina (Primjer: lanac bjelanevine hemoglobina A (HbA)
sastoji se od 574 amino-kiselina. Mutacijom se promjeni esta amino-kiselina
(glutaminska kiselina) u novu (valin) te nastaje nova bjelanevina (HbS) koja
e prouzroiti srpastu anemiju u ovjeka).

Posljednjih godina dolazi do eksplozije informacija to je rezultiralo znanjima

steenim tehnikama rekombinantne DNA tehnologije (biotehnologija ili
genetiko inenjerstvo). Biotehnoloke metode mogu se podijeliti na
tradicionalne i moderne. U obje kategorije susreu se promjene svojstava
ivog bia. U emu je razlika?

76

Ve stoljeima nastoji se unaprijediti biljke i ivotinje ili poboljati i

prilagoditi prehrambene proizvode (mikroorganizmi, kvasci, fermentacija s
tradicionalnim metodama selekcije i krianja).na u odnosu na tradicionalne
biotehnoloke metode, modernim tehnikama genetikog inenjerstva kreiraju
se, poboljavaju ili modificiraju biljke, ivotinje i mikroorganizmi izmjenom
genetikog materijala bez barijera.
Bitno je obiljeje biotehnologije (genetikog inenjerstva) iskoritavanje
mikoorganizama ili stanica izdvojenih iu biljaka i/ili ivotinja, a ne procesa
koji

zahtjevaju

cjelovit

organizam

(na

pr.

uzgoj

penice

ili

svinje).

Mikroorganizmi se uzgajaju u kontroliranim uvijetima, u velikim reaktorima

nerjetko zapremine i do 100.000 litara. Vrlo brzo rastu na primjerenoj
hranjivoj podlozi. Ukupna masa mikroorganizama u spremniku moe se
udvostruiti za samo 20 minuta. Biotehnolokim postupkom eli se
proizvesti to vie biomase (a time i ciljanog bioprodukta) uz to manji
troak. Najee se na ovakav nain dobivaju antibiotici, enzimi, hormoni,
razne kemikalije za industriju i sl.
Neka od najsenzacionalnijih otkria primjenjuju se u medicini (protutjela,
inzulin, cjepiva, interferon).iroko se primjenjuje i u prehrambenoj
industriji (od utjecaja na bri rast stoke do proizvodnje enzima u industriji
sireva,

od

iskorjevanja

bolesti

usjeva

do

hrane

koju

proizvode

mikroorganizmi). Na ovakav nain mogu se dobiti plastine mase, boje i

umjetna vlakna, mogue je izdvajanje metala iz ruda i uklanjanje
radioaktivnog otpada iz njime oneienog tla.

3.5.3.1. Tradicionalna biotehnologija

Tradicionalna biotehnologija pored raznih vidova fermentacija (pivo, vino,

mlijeko i mlijeni proizvodi), ona obuhvaa i manipulaciju genima putem tzv.
konvencionalnih metoda oplemenjivanja.
77

Npr. eli li se poboljati svojstvo sorte A sa nekom osobinom sorte B izvrava

se krianje, proizvodi potomstvo i unutar njega odabire se biljka koja
posjeduje eljene karakteristike (istu praksu provodio je Mendel jo u 19.
stoljeu kada je vrio krianja graka):
1.god. izbor roditelja i krianje
sorta A x sorta B
2.god. uzgoj direktnog potomstva
F1
3-6. god uzgoj narednih potomstava
i izbor biljaka eljenih svojstava
F2-F5
7. god konani izbor poboljane biljke (nova sorta)
F6

Ova se tehnologija naziva i vertikalni prijenos gena (s roditelja na

potomstvo unutar individua iste vrste). Vertikalni prijenos gena se u prirodi
svakodnevno zbiva i bez pomoi ovjeka, te ini osnovu seksualnog
razmnoavanja, preivljavanja i evolucije ivih bia.

3.5.3.2. Moderna biotehnologija

Moderna biotehnologija ili genetiko inenjerstvo je vid umjetne manipulacije

i prijenosa nasljedne osnove (gena) izmeu individua razliitih nesrodnih
vrsta (mikroorganizmi, biljke, ivotinje, ovjek). Takav je prijenos u prirodi
nemogu, jer je od njega svaka vrsta zatiena neprobojnom barijerom.

Zahvaljujui modernim znanstvenim tehnika, ovu zatitnu prepreku mogue

je svladati i izvriti tzv. horizontalni prijenos gena izmeu razliitih
nesrodnih vrsta ivih organizama:
organizam vrste A => gen => organizam vrste B.

78

Revolucija u molekularnoj genetici zapoela je otkriem restrikcijskih

endonukleaza, enzima koji cijepaju DNA na specifinim sekvencama.
Veina

restrikcijskih

endonukleaza

djeluje

na

DNA

tako

da

ostaju

jadnolanani krajevi. Druge vrste enzima cijepaju DNA tako da ostaju tupi
krajevi. Unaanje novih gena u neki organizam mogue je upotrebom
posebno prireenih vektora (virusa, plazmida ili transpozona) s ciljem
dobivanja novih organizama.

Slika 13. Postupak unaanja stranih gena u bakteriju.

79

3.5.3.3. Primjena rekombinantne DNA tehnologije

Rekombinantna DNA tehnologija ima veliki utjecaj u medicini, agrokulturi i

industriji. Tehnologija prua mogunost lociranja i prouavanja gena koji su
odgovorni za nastanak bolesti, poput gena za cistinu fibrozu ili miinu
distrofiju, te daje nain njihovog lijeenja genska terapija.
itarice i ivotinje na farmama su na ovaj nain modificirane kako bi dale
veu produktivnost na taj nain da su im poboljani rast i otpornost na
bolesti genetsko

poboljanje. Industrije koje rastu na temeljima

genetikog inenjerstva cvjetaju.

Podruje

na

kojem

se

trenutano

najvie

primjenjuju

tehnologije

rekombinantne DNA je istraivanje raka. Rak moe nastati zbog jednog

gena koji je izgubio normalne kontrolne mehanizme (onkogen), ili moe
nastati zbog gubitka funkcije gena koji normalno spreavaju rak (antionkogen).

Prvi dokaz uloge tehnologije rekombinantne DNA, u cilju dobivanja

odreenog proizvoda biotehnolokim putem ostvaren je na primjeru hormona
inzulina. Osnovna uloga inzulina u organizmu je da molekulama glukoze
omogui prolaz kroz krvne ile i stanine barijere. Sinteza inzulina dogaa se
u Langerhansovim otocima guterae, a kontrolirana je nizom od 1513 baza
u DNA humanih kromosoma.
Osnovna strategija u kloniranju gena za humani inzulin u bakteriji E. coli
bila je da se gen za lanac A klonira u jednoj bakteriji, a gen za lanac B u
drugoj. U svrhu kloniranja upotrijebljen je plazmid pBR322 koji je obraen
restrikcijskim enzimima. Princip dobivanja kloniranih bakterija sastojao se u
sljedeem:
kolonije koje su imale ugraene plazmide uzgajaju se odijeljeno u
bioreaktorima do kasne logaritamske faze rasta

80

nakon toga se centrifugiranjem skupi biomasa koja se lizira i

podvrgne razbijanju pod visokim pritiscima
nakon proiavanja ekstrakta bakterija od ostalih sastojaka
citoplazme, precipitat se otopi u mravljoj kiselini i obradi CNBr koji
otkida lanac B od ostatka kromosoma bakterije
oba peptida se spajaju in vitro, iskoritenje je 60%.

3.5.3.4. Opasnosti od genetikog inenjerstva

Osnovne slabosti
Neprecizna tehnologija prijenos gena je igra sluaja, nikada se ne zna gdje
e se novi gen ugraditi. U novom okruenju taj novi gen moe naruiti
djelovanje drugih gena bitnih za ivotne funkcije tog organizma
Nedostatno znanje danas znanstvenici raspolau snanim metodama i vre
pokuse s vrlo osjetljivim, ali istovremeno snanim silama prirode, a da pri
tome nemaju dovoljno saznanja o moguim posljedicama
Ugroavanje opskrbe hranom transgene biljke iste genetske konstitucije,
sijane na velikim povrinama, ugroavaju snabdijevanje ovjeka hranom. U
sluaju pojave virulentnog patogena (bakterija, gljivica ili virus) stradati e
kompletna etva i zavladati glad.

Opasnosti po zdravlje
Odsustvo dugoronih ispitivanja genetskim inenjerstvom promijenjena je
hrana koju jedemo. Hrana od GMO sadri sastojke koji nikada nisu bili
sastavni dio ljudskog hranidbenog lanca. Bez dugoronog testiranja takve
hrane nitko ne moe tvrditi da je hrana sigurna za ovjeka.

81

Otrovi i alergeni nove tvari u prehrambenom lancu mogu izazvati alergije ili
ak imati otrovno djelovanje.
Umanjena hranidbena vrijednost moe se javiti kao posljedica dugog
uvanja plodina u skladitima ili na stalaama prodavaonica. Prestarjeli
plodovi primamljivog izgleda, boje i sjaja, mogu imati umanjenu hranjivu
vrijednost
Pojava rezistencije na antibiotike da bi kontrolirali uspjenost prijenosa
gena znanstvenici kao marker koriste gen za otpornost prema antibiotiku.
Taj gen ostaje u biljci i moe biti prenesen na bakteriju, koja time postaje
otporna na antibiotik. Posljednjih godina zamijeena je pojava rezistencije
bakterija. Npr. izolat bakterije E. coli bila je otporna na 21 od ukupno 22
antibiotika rutinski koritena u bolnici u Cambridgeu
Oteano otkrivanje izvora problema kao posljedica neoznaavanja hrane od
GMO. U sluaju pojave tetnih posljedica biti e teko otkriti njihov uzrok.

Opasnost po okoli
Konkurentnost GMO moe biti uveana u odnosu na okolino rastljinstvo,
pa nove transgene biljke mogu, irei se nekontrolirano u prirodi, izazvati
znaajne ekoloke poremeaje
Genetsko zagaenje jednom kada GMO (bakterija, gljivica ili virus)
pobjegne u okoli, biti e nemogue zaustaviti ju ili unititi. Za razliku od
nuklearnog otpada, koji vremenom slabi (vrijeme poluraspada), genetski
otpad se mnoi i jaa.

Sa ivotinjama koje nose stranu genetsku informaciju (transgeni) treba se

postupati u smislu karakteristika produkta strane DNA. ivotinje s ciljanim
delecijama gena (knock-out) ne predstavljaju rizik biohazarda. Primjeri
transgenih ivotinja ukljuuju ivotinje koje ekspresiraju receptore za viruse
koji normalno ne mogu inficirati tu vrstu. Ukoliko takva ivotinja pobjegne iz
82

laboratorija i proiri transgen na divlju populaciju moe se stvoriti rezervoar

ivotinja za taj odreeni virus.
Transgeni mievi koji ekspresiraju receptore za humane polioviruse uzgajali
su se u laboratorijima i oboljeli su od infekcije koja je kliniki i
histopatoloki slina humanom poliomijelitisu. Meutim ovi se modeli
razlikuju od ljudskih jer replikacija oralno primljenih virusa je neuinkovita
ili se uope ne dogaa. Stoga je vrlo malo vjerojatno da e takav transgen
pobjei u divljinu i uzrokovati rezervoar poliovirusa.
Meutim ovo je primjer da su za svaku novu liniju ivotinja potrebne
detaljne studije da se otkrije nain na koji se ivotinje inficiraju i da se
otkrije doza koja je potrebna za infekciju.

Transgene biljke ekspresiraju gene koji omoguuju toleranciju na herbicide

ili otpornost prema insektima. To je trenutno gorue pitanje u svijetu.
Diskusije se veinom vode o sigurnost takvih biljaka u prehrani te o
dugoronim ekolokim posljedicama rasta takvih biljaka na plantaama.

3.5.4. Odriva poljoprivreda

Koncepcija odrive poljoprivrede podrazumijeva razradu brojnih naela i

djelovanja koja su preduvijet osmiljene provedbe koncepta. U odrivoj
poljoprivredi (obiteljski) posjed ili farma predstavlja organizam iji je
najvaniji organ tlo. Tlo je jedan od najugroenijih svjetskih resursa, a
svijest o potrebama zatite daleko zaostaje za svijesti o oteenju tj.
oneienju vode, zraka ili biolokih resursa. isto i neoteeno tlo je
preduvijet prakticiranja odrive poljoprivrede. Uz tlo, odriva poljoprivreda i
odriva proizvodnja hrane zavisi o racionalnom koritenju vode za natapanje,
za potrebe ratarenja, uzgoja stoke, a napose za akvakulturu. Poznato je da je
83

poljoprivreda jedan od vanih uzronika smanjenja bioloke raznolikosti na

Zemlji. U budunosti e poljoprivreda ovisiti o genetskog raznolikosti i
sposobnosti oplemenjivaa da izmeu brojnih vrsta i varijeteta pronae i
izdvoji za uzgoj one koji e biti najotporniji na vanjske negativne utjecaje, biti
prilagodljivi promjenama u proizvodnji i zahtjevima proizvoaa. Koritenje
visokorodnih kultivara i hibrida i visokoproduktivnih pasmina stoke nuno
zahtjeva i vee izvanfarmske inpute (najvie mineralna gnojiva, sredstva za
zatitu bilja, ali i elektrinu energiju iz javnog sustava opskrbe te energiju iz
neobnovljivih izvora naftu, benzim i motorna ulja). Rezultat je visoka
proizvodnja po jedinici povrine i/ili grlu stoke, a na taj se nain smanjuje
pritisak koji smjera k osvajanju novih poljoprivrednih povrina. Odriva
poljioprivreda ne dovodi u pitanje primjenu tih sredstava i materijala, ali
rauna na njihovu krajnje racionalnu i izbalansiranu primjenu.

U razvijenim zemljama zapada potroai iskazuju sve vee nepovjerenje

prema hranidbenim artiklima visoko kemizirane poljoprivrede. Broj farmi
koje proizvode hranu na principima organske poljoprivrede irom svijeta u
stalnom je porastu, a potroai navode tri glavna razloga zato kupuju
osvjedoeno organsku hranu:
1. uzgojena je bez pesticida i herbicida
2. nije tretirana fungicidima
3. proizvedena je s manje energije no konvencionalna krana.
Trei razlog, naizgled najmanje razumljiv, vezan je uz globalno zagrijavanje.
Naime, upravo plinovi koji su produkt izgaranja goriva najvie doprinose
efektu staklenika.

Zagovornici organske poljoprivrede tvrde da produktivnost treba mjeriti po

hektaru, a prihode po obitelji. Ako se efikasnost promatra na taj nain tada
organsko gospodarenje dobiva mnoge prednosti. Urod po hektaru ostat e
priblino isti, ali svaki farmer obraivat e manje povrine jer e morati
84

uloiti vie osobnoga rada po jedinici povrine. Stoga e trokovi po hektaru,

kao i utroak energije biti nii jer e ulaganja u herbicide, pesticide,
mineralna gnojiva, industrijski proizvedenu hranu, velike zgrade i drugu
specijaliziranu opremu biti umanjeni. Kao krajnji rezultat javit e se manje
farme, vea dobit po hektaru i vie obitelji koji mogu ostvarivati pristojan
ivot. To dovodi do znaaja mladog stanovnitva u procesu ruralnoga
zapoljavanja to je i preduvijet odravanja malih posjeda koji u uvijetima
intenzivne poljoprivrede ne mogu konkurirati posjedima industrijskoga tipa.
Organska

poljoprivreda

geografskoga

prostora.

pozitivno
Njome

se

utjee
otvaraju

na

stabilnost

mogunosti

odreenoga

za

smanjenje

iseljavanja seoskoga stanovnitva u gradove, pridonosi razvoju lokalne

zajednice, jaanju i irenju trita, podizanju intelektualnog poloaja
poljoprivrednika.

3.5.4.1. Ekoloka poljoprivreda

Ekoloka poljoprivreda je koncept poljoprivredne proizvodnje ija je bit ne

samo u izostavljanju agrokemikalija 42 ve u sveukupnom gospodarenju
kojim je to mogue postii. Ekolokom poljoprivredom nastoji se maksimalno
iskoristiti

potencijale

odreenoga

ekosustava,

odnosno

gospodarstva,

stimulirajui, jaajui i harmonizirajui bioloke procese pojedinih njegovih

dijelova.
Ekoloka

poljoprivreda

poseban

je

sustav

odrivoga

gospodarenja

poljoprivredi i umarstvu koji obuhvaa uzgoj biljka i ivotinja, proizvodnju

hrane, sirovina i prirodnih vlakana te preradu primarnih proizvoda, a
ukljuuje sve ekoloki, gospodarski i drutveno opravdane proizvodnotehnoloke metode, zahvate i sustave, najpovoljnije koristei plodnost tla i

42

Sredstva za zatitu biljaka i ivotinja, umjetna gnojiva i hormoni.

85

raspoloive vode, prirodna svojstva biljaka, ivotinja i krajobraza, poveanje

prinosa i otpornosti biljaka s pomou prirodnih sila i zakona, uz propisanu
uporabu

gnojiva,

sredstava

za

zatitu

biljaka

ivotinja,

sukladno

meunarodno usvojenim normama i naelima.

Pravila ekoloke proizvodnje:

Spaljivanje organske tvari tj. biljnih ostataka poslije etve usjeva
ogranieno je na apsolutni minimum
Pri izboru sorata pradnost dati zaviajnim (autohtonim)
Plodored treba sadravati mahunarke odnosno usjeve za zelenu
gnojidbu, a strnine ili okopavine same ne smiju obuhvatiti vie od 50%
obradivih povrina
Plan plodoreda napreaviti uz pomo savjetodavne ili nadzorne slube
Koliina unesenih organskih ostataka mora biti identina koliini
gubitaka etvom ili mineralizacijom organske tvari ili gubitaka na neki
drugi nain
Zasnivanje ekolokih gospodarstava preporuuje se na povrinama sa
sadrajem humusa veim od 2%
Sva organska gnojiva trebaju potjecati s vlastitoga gospodarstva, a u
nedostatku

takvih

gnojiva

doputena

je

primjena

drugog

gospodarstva, ali uz doputenje nadzorne stanice

Kod dokupa takvog gnojiva dokupljena koliina zajedno s koliinom s
vlastitog gospodarstva ne smije pri koliinu gnoja u ekvivalentu od
dva uvjetna grla po hektaru (170 kg N/ha).

Pojmovi poput zdrave hrane, ekoloke ili bio-hrane, u posljednje se vrijeme

intenzivno koriste i kod prosijenog potroaa stvaraju nedoumicu: to
izabrati? Najvanija je znaajka ekolokog uzgoja u tome to zabranjuje
upotrebu veine mineralnih gnojiva i skoro svih pesticida. Umjetna se

86

gnojiva u ekolokoj proizvodnji43 zamijenjuju organskima, a korov se uklanja

mehanikim putem (zaraeno bilje i voke treba redovito odstranjivati).
Takoer se radi i na prirodnoj otpornosti biljaka kao prevenciji protiv
tetoina i bolesti. Meu neophodnim mjerama ekolokog uzgoja je i bioloka
zatita te odravanje vie biljnih i ivotinjski vrsta zajedno jer se na taj nain
meudjelovanjem ivih bia smanjuje pojava tetoina. Postoje i ekoloki
proizvodi na bazi aromatinog bilja, propolisa, ulja, sapuna i sl. koji slue
kao preventiva, ali i za ljeenje. Biljke tretirane takvim preparatima imaju
vee prinose bolje kvalitete. Sredstva za prskanje doputena u eko-voarstvu
dijele se na botanike pesticide, sapune, ulja, propolis, biodinamike
preparate. Eko-proizvod nije, poput klasinoga, pun tetnih kemikalija 44 .
Organski uzgojena hrana boljeg je i prirodnijeg okusa jer na trite dolazi
svjeija. Ekoloki proizvodi sadre 50% vie vitamina, minerala i enzima.

3.5.4.2. Zatitni znak eko-proizvoda

Stvarni ekoloki proizvod oznaen je znakom ekolokog proizvoda koji je

jedinstvena propisana oznaka proizvoda koji su proizvedeni sukladno
Zakonu o ekolokoj proizvodnji poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda45 i
propisima doinesenim na temelju njega. Izdaje se na zahtjev proizvoaa, a
nakon proivedenog postupka rjeenjem ga dodjeljuje resorno ministarstvo.
est je koraka do eko-znaka:
1. upoznavanje zakonske regulative
2. prvi struni nadzor
3. zahtjev za upis u upisnik ekolokih proizvoda
4. rjeenje o upisu u Upisnik
43

Ekoloki proizvod je onaj proizvod koji je proizveden i oznaen sukladno s odredbama Zakona o ekolokoj
proizvodnji poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda i propisa donesenih na temelju njega.
44
Prosjena jabuka na svojoj kori sadri dvadesetak tetnih tvari, ak i nakon pranja, a ivotinjama u uzgoju se
svakodnevno daju velike doze hormona, antibiotika i antiparazita kuje konzumacijom unosimo u svoj organizam.
45
Narodne novine 12/01.

87

5. izdavanje potvrdnice
6. rjeenje o pravu koritenja znaka.
Deklaracija ekolokog proizvoda je obvezna za svaki proizvod i mora
sadravati najmanje naziv i tip proizvoda, naziv i adresu proizvoaa i
uvoznika, natpis ekoproizvod te druge podatke sukladno Zakonu.

Znaaj

ekoloke

poljoprivrede

je

mogunostima.

Eko

proizvod

je

prepoznatljiv, kvalitetan i trino konkurentan. U Hrvatskoj uz relativno

dobro ouvan okoli, autohtone kvalitetne poljoprivredne kulture i pasmine
moemo pronai mnoge proizvoae. Nekoliko primjera navedeno je u tablici
5. Proizvodnja je vezana uz podneblja i klimu pa se u Slavoniji proizvode
penica i soja, izraeno je stoarstvo i svinjogojstvo, a u priobalju se
proizvodnja bazira na maslinarstvu, vinogradarstvu i pelarstvu.
U Hrvatskoj su poticaji za ekoloku proizvodnju oko 30% vei nego za
konvencionalnu poljoprivredu46.
Tablica 5. Neki primjeri proizvoaa i ekoproizvoda.
PROIZVOA

MJESTO PROIZVODNJE

PROIZVOD

Puljanka Brionka

Pula

Ekoloki kruh i peciva

Moslavka d.d.

Kutina

Penica i ra

Dragutin Volari

Jastrebarsko

Med i proizvodi od meda

Zlata Nani

Nova Kapela

Preraevine od voa i povra

Mirko Validi

Oklaj

Jarci, koze, jarad, ovnovi

Nikica ampera

Dugi otok

Masline i maslinovo ulje

Andrija Cari - Zadruga

Svire, otok Hvar

Vino Ivan Dolac

46

Na pr. poticaji ua proizvodnju penice iznose 1650 kn po hektaru, a za proizvodnju penice na ekoloki
prihvatljiv nain bez herbicida su 3000 kn po hektaru.

88

3.5.5. Poljoprivreda u Hrvatskoj

Poljodjelstvo je kao gospodarska grana vaan inilac ukupnog razvoja

pojedinih zemalja i regija, ali i utjecaja na stanje kvalitete okolia.
Poljodjelstvo u Hrvatskoj, kao i u drugim zemljama negativno utjee na
stanje kvalitete okolia. Loe stanje okolia je posljedica neracionalnog
pristupa obradi zemlje odnosno rezultat pogrene primjene razliitih
agrotehnikih

postupaka,

masovne

nekontrolirane

upotrebe

raznih

kemijskih sredstava. Poseban je problem taloenje pesticida u tlu i u

biljkama, ime se naruava mikrobioloka ravnotea i aktivnost tla, te
smanjuje prinos kultura koje se siju narednih godina. To je naroito izraeno
kod primjene perzistentnih herbicida, kojima se na velikim poljoprivrednim
povrinama znatno moe umanjiti prinos penice, eerne repe i drugih
kultura, ako se sije poslije kukuruza na povrinama tretiranim tim
preparatima. Potronja umjetnih gnojiva po jedinici poljoprivrednih povrina
u

Hrvatskoj

zaostaje

za

potronjom

zemljama

razvijenom

poljoprivrednom proizvodnjom. Hrvatskoj se 1993. Po prosjenoj potronji

mineralnih gnojiva nalazila na posljednjem mjestu u Europi. Tvornica
mineralnih gnojiva u Kutini ima proizvodne kapacitete za proizvodnju 1,8
mil. t/god., a potronja se godinama kree izmeu 700-800.000 t/god.
Najvea potronja ostvarena je 1988. Te godine polueni su zavidni rezultati
u prinosu penice koji su na privatnom sektoru bili preko 4 t/ha, a na
dravnom vie od 6 t/ha.openito govorei, potronja mineralnih gnojiva bila
je optimalna samo na oko 18% povrina dravnog posjeda i to u Panonskoj
regiji (gdje su polueni prinosi od oko 6 t/ha penice i 9 t/ha kukuruza).
Upotreba umjetnih gnojiva je ipak kod nas vrlo esto nekontrolirana i
neracionalna i time vrlo tetna. Dua upotreba umjetnih gnojiva negativno
utjee na kvalitetu povrinskih i podzemnih voda.

Dananja poljoprivredna proizvodnja nalazi se u karama, izmeu

neminovne primjene pesticida i ostalih kemijskih sredstava bez kojih je
89

nemogue zadovoljiti narasle potrebe u prehrani stanovnitva s jedne strane

i ekolokih posljedica te primjene s druge strane. Pomirenje tih suprotnosti
je izazov kojeg znanost i praksa naeg vremena mora rijeiti.
Zbog usporednih prednosti tj. razvijenosti poljoprivrednih resursa, zemljita,
prirodno-klimatskih

pogodnosti,

kao

razviojenosti

vodenih

resursa,

Hrvatska ima znatnih izgleda u razvitku poljoprivrede. Ta djelatnost ima

znatnog utjecaja na druge gospodarske djelatnosti, kao to je prehrambenopraraivaka djelatnost, ali i na trgovinu, turizam, promet, energetiku,
kemijsku industriju, pomorstvo i druge. Vanost poljoprivrede je i u pogledu
zaposlenosti ljudi kao i vanjsko-trgovinske bilance, ali i za prehrambeno
stanje puanstva, odnosno koliinu i kakvou prehrane. Poljoprivreda u
Hrvatskoj je i dio ruralnoga prostora, bitna je za ekoloku ravnoteu i za
zatitu okolia, ali i za ouvanje kulturnih i ostalih tradicijskih vrijednosti.

Poljoprivreda je gospodarska djelatnost koja utjee na ukupno Hrvatsko

gospodarstvo. S obzirom na povezanost s dopunskim djelatnostima, od
proizvodnje

poljoprivrednih

inputa

do

prerade,

prometa

traenja

poljoprivrednih proizvoda, vanost poljoprivrede u Hrvatskom gospodarstvu

je vrlo velika. K tome je neformalna zaposlenost i ukljuenost ljudi u
poljoprivrednu proizvodnju znatna, uzevi u obzir oko pola milijuna
obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava koji se manje ili vie bave
poljoprivredom. ak i meu onima koji imaju neto vie zemljita malo je
vitalnih i trino usmjerenih gospodarstava koja bi se u sadanjim
okolnostima mogla ravnopravno nositi s uvoznom konkurencijom. Otegotna
je okolnost i nepovoljna dobna i obrazovna struktura poljoprivrednog
puanstva.

Poljoprivreda je neodvojiva od seoskog prostora, njegovih kulturnih vrednota

te znanja, kao vanih razvojnih potencijala. Naalost, seoski prostor
doivljava u drugoj polovici dvadesetoga stoljea snanu depopulaciju i

90

devastaciju te su time vrlo vani potencijali izvan fuinkcije na tetu

gospodarskog i drutvenog napretka Hrvatske.

Politikim

osamostaljenjem

Hrvatske

nastupaju

bitne

drutveno-

gospodarske promjene u hrvatskom gospodarstvu te time i u poljoprivredi.

Procesi pretvorbe, privatizacije kao i ratna stradanja, te gubitak trita
mijenjaju agrarnu strukturu, utjeu na ljudske i ostale kapitalne proizvodne
resurse, poljoprivrednu proizvodnju i vanjsko trgovinsku bilancu. Na alost,
prestanak rata nije donio zaokret u provedbi politike prema selu i
poljoprivrednim proizvoaima u skladu s njihovim stratekim znaenjima47.
Neodgovarajui sustav financijske i institucijske potpore poljoprivredi, iako
deklarativno na strani poljoprivrednika, u praksi

je izravno i neizravno

dovodio i nadalje do preljevanja dravnoga novca u neuinkovite i trome

sustave. Visoki eksterni trokovi proizvodnje, kruti porezni sustav, kronini
nedostatak jeftinog kapitala, neracionalan trgovinski i distribucijski sustav
te nedostatna proraunska potpora neki su od glavnih imbenika pada
proizvodnje, te visokih cijena poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda.
Trite zemljitem, kao najvanijim poljoprivrednim resursom, ograniava
postojea nesreenost zemljinih knjiga te spori i zamreni postupak
usklaivanja katastra i gruntovnice, to je samo jedan (iako ne i glavni)
razlog

nedopustivo

visokom

postotku

neobraenoga

poljoprivrednog

zemljita.

Potrebne promjene u agraru:

Promjene u povrinama porast udjela obradivog zemljita
Promjene u kulturama uzgoj novih kultura
Promjene u tehnologiji, organizaciji i metodama u poljoprivredi
intenzifikacija poljoprivrede, uporaba moderne tehnologije i koritenje
novih metoda, usmjerenost prema tritu
47

Strategija poljiprivrede i ribarstva RH, Hrvatsko veterinarsko drutvo.

91

 Promjene u stoarstvu
Promjene u vlasnikim odnosima porast udjela drutvenog, a zatim
privatnog zemljita
Obrazovanje strunjaka bitan je preduvijet odrivog gospodarenja.
Za razliku od globalnoga trenda u Hrvatskoj nije promijenjena veliina
poljoprivrednog zemljita od 3,14 milijuna ha te glavne namjene koritenja u
odnosu na predratno razdoblje. Nepovoljni gospodarski uvjeti, miniranost
terena i depopulacija sela razlog su zaputenosti, ali ujedno otvaraju
mogunost razvoja ekoloke poljoprivrede. Aktivnosti poticanja i razvoja
ekoloke proizvodnje zapoete su u 2005. godini kada je 0,2% od ukupnih
poljoprivrednih povrina bilo pod nekim oblikom ekoloke proizvodnje to je
porast od 600 puta u odnosu na 2000. Pri tome najvei udio imaju
Primorsko-goranska upanija s 54,6% i Osjeko-baranjska s 20,9%, a ostale
regije (unato velikim potencijalima) zaostaju.
U posljednje vrijeme zamjetan je pad potronje mineralnih gnojiva, ali nema
pouzdanih sustavnih podataka o optereenju tla upotrebom sredstava za
zatitu bilja. Usitnjena imanja48, nedostatna razina obrazovanja i nedostatak
financijskih sredstava osnovni su razlozi nedostatnoga provoenja biljnouzgojnih zahvata na nain koji bi bio usmjeren prema smanjivanju bioloke,
kemijske i fizike degradacije tla.

3.5.5.1. Utjecaj ekoloke proizvodnje na razvoj Hrvatske i odnos s

Europskom unijom

Govorei o ekolokoj poljoprivrednoj proizvodnji, svoje snage uglavnom

vidimo u prirodnim i ljudskim resursima, a prilike kroz integraciju s EU,
kada e slijedivost proizvoda kroz cijeli proces proizvodnje biti presuda za

48

Oko 450 000 poljoprivrednih gospodarstava veliine je od 8 17 ha.

92

plasman

poljoprivrednih

prehrambenih

proizvoda.

Integralni

pristup

sigurnosti hrane ima cilj osigurati visok stupanj sigurnosti hrane, zdravlja i
dobrobiti ivotinja te zdravlja biljaka diljem EU kroz sjedinjene mjere od
farme do stola i odgovarajue praenje procesa, osiguravajui uinkovito
djelovanje unutarnjeg trita.

3.5.5.2. Utjecaj ekoloke poljoprivrede na turizam u Hrvatskoj

Hrvatska je svojim poloajem i karakteristikama idealna zemlja za ekoloku

poljoprivredu. Proteklih je godina smanjena upotreba pesticida i umjetnih
gnojiva,

dok

su

sredozemne

brdovite

regije

tradicionalno

sklonije

minimalnoj upotrebi agrokemikalija. Sve je vei trend eko-turizma, i to u

obliku eko-sela49 i seoskog turizma50.
Nae ekoloke proizvode treba plasirati u hotele, kroz turizam, jer to je
izuzetno povoljan oblik izvoza. Trenutno je stanje apsurdno: turisti trae
takve proizvode, a hoteli i restorani ih ne mogu ponuditi.
Ekoloku

proizvodnju

treba

popularizirati

zajedno

ekoturizmom.

Ekoturizam je izuzetan oblik izravnoga izvoza ekolokih prehrambenih

proizvoda, bez fizikog prelaska robe preko granice.
Mnogi turisti e u interesu zdravlja birati mjesto za odmor prema tome mogu
li domaini izai u susret njihovim novim potrebama koje su proizale
upravo iz naruavanja stanja okolia.

49

Na pr. eko-selo umberak u kojem se na jelovniku nudi uglavno povre iz vlastitog uzgoja.
Naroito u Istri gdje se na sedamdesetak mjesta nudi odmor na selu, a u ponudu je na veini mjesta ukljuena
domaa kuhinja s domaim proizvodima.
50

93

3.6. PRIRODNI UZRONICI U DEGRADACIJI OKOLIA

Prirodne pojave ugroavaju i remete odnose u okoliu. Elementarne

nepogode uvijek su bile velika opasnost za ljde i njihova materjalna dobra. U
prolosti su bile izazvane iskljuivo evolucijom zemlje, a danas na njih utjee
i ljudska aktivnost.

3.6.1. Potres

Potres se najee javlja iznenadno i izaziva mnogobrojne ljudske rtve i

razaranja u urbanim podrujima. Na Zemlji ima oko 100 000 potresa
godinje na svijetskoj razini dva su trusna podruja podlona eim
potresima: jedan je europsko-transazijski, a drugi pacifiki.

3.6.2. Poplave

Poplave najee nastaju zbog jakih i dugotrajnih padalina i naglog topljenja

snijega. Za razliku od potresa, poplave ne nastaju iznenadno i u pravilu se
mogu predvidjeti. Posebice su opasne poplave koje mogu nastati namjerno,
primjerice ruenjem brana na akumulacijskim jezerima jer se time mogu
bitno ugroziti okoli i svi ivi organizmi. Ljudske zajednice obitavale su
najee na obalama rijeka, jezera i mora tako da su poplave od najstarijih
vremena ne samo opasne za okoli, ve i za ovjeka.

94

3.6.3. Vulkanske erupcije

Vulkanske erupcije zabiljeene tijekom povijesti esto se ponavljaju. One

pokazuju koliko naa civilizacija ovisi o stabilnim klimatskim prilikama kao i
da velike erupcije na jednom kraju svijeta mogu izazvati promjene klime na
drugom dijelu svijeta. Isto tako ukazuju na porazne posljedice naglih
promjena

klime

uzrokovanih

vulkanskim

erupcijama.

Koje

uzrokuju

promjene globalne klime u kratkom vremenu. Vjeruje se da se to dogaalo za

vrijeme mnogih erupcija vulkana tijekom evolucije naega planeta. Jedna od
najveih zbila se oko 1600 g. pr. n. e. na otoku Kreti kada je izbaeno u
atmosferu na milijune tona praine. Smatra se da je bila jedan od uzroka
nestanka mikenske civilizacije koja je istonim Sredozemljem vladala tisuu
godina tijekom bronanoga doba. Rimski pjesnici erupciju vulkana Etne na
Siciliji 42 g. pr. n. e. opisali su kao katastrofu koja je utjecala io na
klimatske promjene.

3.6.4. Erozija

Erozija zemljita je gubitak plodnog gornjeg sloja tla bogatog humusom na

kojem raste vegetacija. Erozija po svom djelovanju moe biti izazvana vodom
ili vjetrom.

Erozija vodom je mnogo ea i izaziva tee posljedice. Tako vodene erozije

u SAD.u odnese svake godine do 3 milijarde tona zemlje. Rijeka Po nanosi
velike koliine plodnog zemljita u Jadransko more. Njena delta se produuje
svake godine za 70 metara. Znatne tete na nizinskim terenim nastaju od
erozije vjetrom. Tako je u 30-im godinama prolog stoljea vjetar odnio veliku

95

koliinu plodnog tla na sjeverozapadnu SAD-a. Poljoprivrednici su u

Kansasu raskrili sve ume da bi dobili to vie prostora za uzgoj itarica.

Lieno zatite tlo brzo mijenja strukturu, gubi sposobnost primanja i

zadravanja vlage, gubi plodnost, rasipa se i tako propada (degradira). U
SAD-u godinje erozijom nestaje 3 milijuna tona hranjivih soli to je vie od
ukupne koliine fosfata za ratarsku proizvodnju i ispau.

Erozije vodom je oduvijek bilo u manjoj mjeri dok ljudi nisu poeli mijenjati
ekosustave prema svojim potrebama. Vodene erozije se mogu smanjiti na
razumnu mjeru reguliranjem velikih rijenih slivova i poumljavanjem sitnih
obronaka. Za tlo znai veliku opasnost ije su posljedice jednake djelovanju
erozije gubitak plodnosti. U elji da se povea proizvodnost tla dodaju se iz
godine u godinu obradivim povrinama velike koliine mineralnih gnojiva.
Nakon nekoliko uspjenih etvi proizvodnja poinje opadati. U sunim
periodima, osobito ako nema natapanja zemlje, posijane kulture poinju
donositi sve manje uroda. Iz zemlje se isparava voda i u njoj je sve vei
postotak soli. Rezultat takve agrarne politike za desetak godina jest ogoljelo
tlo prezasieno solju i nesposobno za proizvodnju hrane. Da bi tlo opet
postalo produktivno, potrebno je izvriti desalinaizaciju koja je relativno dug
i skup proces.

3.6.5. Unitavanje uma (rasumljavanje ili deforestacija)

Gospodarenje umama temelji se na principima odrivoga razvoja. ume su

prirodno dobro od posebne vanosti zbog: regulacije klimatskih znaajki,
ublaavanja efekta staklenika, zatite kvalitete voda i tla, zatite od erozije,
ouvanja bioloke raznolikosti.
96

Problematika smanjivanja uma usko je povezana s rastuom stopom

industrijskog

razvitka

tako

da

su

ume

desetkovane

najveim

industrijskim podrujima svijeta, u Sjevernoj Americi i Europi. Nekadanja

prauma u srednjoj Europi, sastavljena od preteno hrastovih uma iskrena
je izmeu 7. i 13. Stoljea, a od 400 milijuna ha umske povrine u doba
Kolumba u Sjevernoj Americi ostalo je samo oko 50 milijuna.
Uzroke ugroenosti uma moemo pronai i meu:
-

biljne bolesti (danas su pod kontrolom koja se provodi standardnim

bioloko-biotehnikim metodama)

poari (u posljednjih 10 godina u Hrvatskoj je uniteno 196 000 ha

umskih povrina, izvreni su radovi bioloke reprodukcije, saenja
novih uma, graenja protupoarnih prosjeka, nabava protupoarne
opreme)

oneienje zraka (prekogranino)

izgradnja velikih prometnica (izvanredna sjea uma).

Razvitak znanosti, tehnike i svih ostalih djelatnosti ljudskog drutva

umnogome ovise o proizvodnji papira ija je glavna sirovina drvna masa.
Unitavajui ume, ljudi uope nisu razmiljali o njihovoj obnovi. Negdje su
tako nastale katastrofalne posljedice, koje se i danas osjeaju. Dovoljno je da
se podsjetimo u naoj zemlji Velebita iji su umski pokriva unitili
Mleani, od ega je nastala prava kamena pustinja na mjestu gdje su nekada
bile guste hrastove ume. Isto tako od nekada glasovitog Slavonskog hrasta
ostali su samo ostaci. Nestanak ume ne uzrokuje samo eroziju tla i
nestanak umskih ivotinja nego se u tom podruju smanji koliina vlage,
povea temperatura i brzina vjetra, a smanji koliina oborina. Tako ljudi za
kratko vrijeme posve izmjene uvjete ivota u svom ekosustavu.

U zadnjih nekoliko godina znatno su naete najvee umske povrine svijeta

u slivu rijeke Amazone. Strunjaci se boje da bi u budunosti vee smanjenje
97

uma u tom podruju izazvalo izumiranje oko 600 vrsta i znatno promijenilo
klimu u Junoj Americi.

98

4. TEMELJNA EKOLOKA NAela

99

Ekologija je znanstvena disciplina koja prouava razmjetaj i gustou

populacija ivih organizama na Zemlji te njihove meusobne odnose tj.
interakcije organizma ili skupine organizama i njihova okolia. Okoli u
kojem organizmi ive ukljuuje jedinstvo fizikih imbenika okolia, koje
opisujemo kao zbroj lokalnih abiotikih faktora poput insolacije (suneve
svjetlosti), klimatskih parametara te geolokih faktora, a uz koje djeluju i
meuodnosi svih organizama u odreenom stanitu.
Poeci razvoja ekologije kao moderne znanosti zapoinju sredinom 19. st.,
to se intenzivira nakon 1859. i objavljivanja djela O podrijetlu vrsta
posredstvom prirodne selekcije Charles Darwina. U tom djelu on je
obradio problematiku porijekla vrsta, pitanje adaptacije, selekcije, borbe za
opstanak te splet meusobnih odnosa organizma i njihovu interakciju s
uvjetima okolia.
Naziv ekologija iskovao je njemaki biolog Ernest Haeckel 1866. godine u
svome djelu Opa morfologija organizama a potjee od grke rijei ,
to oznaava kuu, dom ili boravite te to znai rije, govor ili
znanost. Dakle, ekologija je znanost koja se bavi istraivanjima interakcija
organizma i okolia.

Slika 15. Charles Darwin pisac znamenitog djela

On the Origin of Species.

Slika 16. Ernst Haeckel prvi je

upotrijebio rije oekologie 1866.

Danas se rije ekologija (ili ekoloki) esto koristi u govoru kao sinonim za
prirodno, prirodan okoli pa ak i za zatitu okolia i pojmove kao ekoloki
100

prihvatljiv.

Takvo

proireno

znaenje

rijei

zapravo

potjee

iz

multidisciplinarnosti same ekologije jer je danas ona monogo vie no to je

bila sredinom 19. stoljea. Ekologija se danas oslanja na znanja geologa,
geografa, meteorologa, pedologa, genetiara, kemiara i fiziara iz razloga to
se bavi prouavanjem organizama u okoliu te svim vidovima interakcija tih
organizama i njihova okolia. Kao takva, danas je ekologija holistika
znanost, premouje stare znanosti koje postaju poddiscipline ekolokih
nauka

(na

primjer:

agronomija,

umarstvo,

ribarstvo,

medicina

(tj.

zdravstvena ekologija) i razvoj gradova (urbana ekologija)).

Kao znanstvena disciplina ne odreuje to je dobro a to loe.
Odravajui tj. istiui vanost bioloke raznolikosti i druge povezane
ekoloke cjeline daje se znanstvena baza za zatitu okolia koja osim
ekoloke, znanstvene, podloge sadrava i sociologiju, etiku, politiku i sl.

Ekologija

je

znanstvena

disciplina

koju

ini

mnotvo

poddisciplina.

Uobiajena klasifikacija, kreui od najednostavnije ka najkompleksnijoj je:

-

Ekofiziologija i bihevioristika ekologija koja prouava adaptaciju

organizma na njegov okoli

Autekologija koja prouava dinamiku populacija jedne vrste

Sinekologija koja se fokusira na interakcije meu organizmima

razliitih vrsta u biocenozi

Ekologija ekosustava izuava tijek energije i tvari kroz biotike i

abiotike komponente ekosustava

Krajobrazna ekologija izuava procese i odnose kroz mnotvo

ekosustava ili velikih geolokih podruja.

Takoer, ekologiju moemo podjeliti na nemelju vrste koju izuavamo ili

podruje interesa animalna ekologija, biljna ekologfija, ekologija insekata i
td. Jo jedna uestala podjela je na temelju bioma koji se prouavaju
polarna ekologija, pustinjska ekologija, ekologija tropa. Osnovna tehnika
koju koristimo pri izuavanju takoer moe biti temelj za klasifikaciju
101

ekologije teorijska ekologija, statistika ekologija, genetika ekologija,

kemijska ekologija i td.

4.1. EKOLOKA NAELA

Ekologija se moe baviti prouavanjima na nekoliko razina; mogu se

prouavati jedinke iste vrste u nekom prostoru (populacije), mogu se
prouavati itave zajednice ivih organizama u njihovom okoliu (biocenoze),
takoer se mogu prouavati cijeli ekosustavi ili pojave u cijeloj biosferi.

Biosfera je prostor na Zemlji naseljen ivim biima. esto se naziva

etvrta ovojnica a sadri svu ivu tvar na planeti tj. biosfera je dio planete
okupiran ivim. Ona zadire u ostale tri sfere (iako nema stalnih naselja u
atmosferi), a u odnosu na volumen Zemlje biosfera je vrlo tanak sloj; protee
se od ~11.000 metara ispod mora i do ~15.000 metara iznad mora.

Poetno se smatralo je da ivot nastao u hidorsferi, u pliinama praoceana

koje su bile osvjetljene (tzv. fotike zone), iako danas postoji vrlo vrsta
komparativna teorija koja kae da je ivot nastao oko hidrotermalnih izvora
u dubokim oceanskim brazdama. Tada su se pojavili viestanini organizmi
koji su kolonizirali pridnenu,bentosku znonu. Fotosintetski organizmi
postepeno se sintetizirali kemijski nestabilne kisikove spojeve koji su se
otputali u atmosferu. ivot na kopnu razvio se tek kasnije, kada je nastao
ozonski omota, sloj ozona (O3) koji upija UV zraenje i tako podrava ivot
na zemlji. Raznolikost vrsta na kopnu poveala se nakon to je dolo do
odvajanja kontinenata. Bioloka raznolikost moe se prikazati na nivou
ekosustava, populacija ili vrsta te na nivou gena.

102

Osim po vrstama, koje naseljavaju biosferu, ona je specifina i po velikim

koliinama odreenih vrsta elemenata poput ugljika, duika i kisika. Drugi
elementi poput fosfora, kalcija i kalija takoer su vani za ivot, ali su
prisutni u znatno manjim koliinama. Na nivou ekosustava i biosfere postoji
stalno kruenje svih ovih elemenata koji recikliraju izmeu organskog i
anorganskog stanja.

Osim kruenja tvari u ekosustavu od izuzetne vanosti je protjecanje

energije kroz ekosustave. Osnovni izvor energije za sve ekosustave je
suneva energija. Uz nju vanost ima i geotermalna energija za specifine
ekosuste na najdubljim dubinama oceana u kojima nema dotoka drugih
izvora energije. Biljke i fotosintetski mikroorganizmi pretvaraju svjetlosnu
energiju u kemijsku procesom fotosinteze:

6CO2 + 6H2O C6H12O6 + 6O2

U tom procesu nastaje glukoza i oslobaa se kisik. Glukoza tako postaje

sekundarni izvor energije koja upravlja ekosustavom.

Slika 17. Molekula glukoze C6H12O6 (6-(hidroksimetil)oksan-2,3,4,5-tetrol).

Dio tako nastale glukoze se direktno koristi u drugim organizmima za

energiju, a dio se pretvara u vie eere ili u druge molekule (na pr. amino

103

kiseline). Biljke koriste ovako sintetizirane eere, koncentrirane u nektaru,

kako bi privukle opraivae koji im pomau u reprodukciji.

Glukoza se u organizmima razgrauje u procesu staninog disanja ponovo

na sastavne djelove (ugljini dioksid i vodu) i na taj nain oslobaa energiju.
Udio fotosintetske aktivnosti biljaka i drugih fotosintetskih organizama i
staninog disanja odreuje specifini sastav atmosfere, a pogotovo koliine
kisika. Globalna zrana strujanja mijeaju atmosferu i odravaju stalnu
koliinu kisika i ostalih elemenata u svim podrujima (iznad podruja
intenzivne bioloke aktivnosti i podrujima s malom biolokom aktivnosti).

Svi organizmi, kao jedinke ili populacije, smjeteni su u odreenom

prirodnom okoliu, a o uvjetima prirodnog okolia ovisi njihov cjelokupan
ivot. Razmnoavanjem, rastom i razvojem organizmi djeluju na svoj okoli.
Ti stalni meusobni utjecaji organizama i okolia uvjetuju neraskidive
veze organizama i okolia, svojstvene za svaku vrstu organizma, a
promjenjive u prostoru i vremenu. ovjekovom djelatnou mogu se bitno
poremetiti meusobni odnosi organizama i ivotnog okolia, a time dalje
utjecati na neeljene promjene prirodnog ovjekovog okolia.

4.1.1. Koncept ekosustava

Prvi postulat ekologije je da svako ivo bie ima stalan odnos sa svim
elementima njegova okolia. Ekosustav moemo definirati kao svaku
situaciju u kojoj postoji interakcija meu organizmima i njihovim okoliem.
Pri tome je organizam jedinaka u okoliu, a okoli prostor u prirodi u
kojemu je ujednaeno mnotvo razliitih fizikih, kemijskih i biolokih
imbenika. Ekosustav se sastoji od dvije cjeline: cjelina ivog je cjelina
104

sastavljena od biotike zajednice (biocenoza) a medij tj. okoli u kojem

postoji ivot je abiotika komponenta (biotop).

ivotna zajednica i stanite nisu odvojeni sustavi, ve pojedini sastojci

ekosustava. Abiotika i biotika komponenta ekosustava i struktura
odreena je povezanim okolinim faktorima (dostupnost hrane, temperatura,
intenzitet svjetlosti, gustoa populacije i dr.). Za ekosustav kaemo da je i
dinamian. Promjena u ekolokim faktorima rezultira u dinaminim
promjenama tog sustava. Izmeu ive i neive prirode obavlja se stalna
razmjena tvari i energije. Uslijed stalnih djelovanja i meudjelovanja unutar
sustava, kao i sustava s okolinom, dolazi do promjena ekosustava.
Temeljni razvitak ekosustava, tj. razmjena tvari i energije naziva se
metabolizam ekosustava u kojem se razlikuju se sljedei razvojni
stupnjevi:
primanje i vezivanje Suneve energije postupkom fotosinteze,
proizvodnja prvotne organske tvari od neorganskih tvari i Suneve
energije te stvaranje potencijalne kemijske energije,
potronja prvotne organske tvari, pretvorba tvari i energije u nove
organske spojeve,
razgradnja mrtve organske tvari do anorganske,
iskoritenje anorganskih tvari za proizvodnju prvotne organske tvari.

U ekosustavima vrste su povezane protjecanjem energije i kruenjem

hranjivih tvari u hranjivim lancima ili hranjivim mreama. Energiju
sunca hvataju primarni proizvoai procesom fotosinteze, ona tada
protjee kroz lanac do primarnim potroaa (biljojedi), i dalje do sekundarnih
i tercijarnih potroaa (mesojedi) prije no to e konano nestati iz
ekosustava kao toplina koja se otputa u procesima. U hranjivim lancima
tvari su ugraene u ive organizme, a iz njih izlaze nakon uginua organizma
ili kao otpadne tvari i tada se nalaze slobodne u okoliu (najee kao

105

anorganske soli ili plinovi) i ekaju da ponovno uu u organizme kroz

biogeokemijske procese kruenja hranjive tvari.

Ovakav koncept ekosustava moe se primjeniti na sve ekosustave (jezero,

baru, polje, livadu ili na pr. srueno stablo).

Ekosustav je dakle osnovna organizacijska prirodna jedinica u kojoj su iva

bia i njihov neivi okoli prostorno i vremenski ujedinjeni protjecanjem
energije i kruenjem tvari. esto ekosustav djelimo na kopneni i vodeni:
a) kontinentalni ekosustav umski e., e. livade (travnjaci, stepe,
savane), agroekosustav
b) ekosustav kopnenih voda jezero, izvor ili rijeka
c) ekosustav oceana mora i oceani.

4.1.2. Promjenjivost ekosustava

Ekosustav se stalno mijenja, a te promjene tijekom vremena nazivaju se

sukcesije. Ovisno o prevladavajuem utjecaju na promjene, razlikuju se
dvije vrste sukcesija:

endodinamike,

uvjetovane

odnosima

djelovanjem

unutar

ekosustava,

egzodinamike,

kao

posljedica

djelovanja

initelja

izvan

ekosustava.
Djelovanja izvan ekosustava mogu biti razliita, a mogu se svrstati u:
1. klimatogene sukcesije, tj. utjecaj klime u duljem ili kraem
geolokom razdoblju,
106

2. edafogene sukcesije, nastale uslijed promjena uvjeta zemljita

(erozije, sniavanja ili povienja razine vode),
3. antropogene sukcesije, kao posljedica ovjekova djelovanja.

Sve navedene sukcesije ne djeluju zasebno, ve sjedinjene, tako da je

ukupan utjecaj vrlo sloen. Kao primjer sloenih sukcesija navodi se starenje
balkanskih jezera. Nakon ledenog doba naglo je otjecala voda s podruja
Balkana te se sniavala razine vode u jezerima. Uslijed smanjenja dubine
poveala se osvijetljena zona proizvodnje, kao i koncentracije hranjivih soli s
obzirom na smanjenje vodne mase. Te egzodinamike sukcesije pratile su
i endodinamike. Naime, kruenje organske tvari nije bez ostatka, tako da
se poveanom organskom proizvodnjom poveala i koliina mulja na dnu.
Time je prouzroeno daljnje smanjenje dubine jezera. Neko jezero, poput
Pelagonijskoga, postalo je postupno bara. Nastavljenim smanjivanjem dubine
vodni je ekosustav nestao, a nastao je novi kopneni ekosustav.

Slika 18. Sukcesija: jezero livada.

Sukcesije su dakle vremenske sekvence vegetacije i s njom povezanih

ivotinjskih vrsta u odreenoj zoni. Meutim, sukcesijom moemo smatrati i
kontinuiranu kolonizaciju, istrebljenje, izmjenu populacija ivih organizama

107

na odreenoj lokaciji uslijed promijena u okoliu ili unutarnjih svojstava

biljaka i ivotinja.

Slika 19. Kolonizacija obale kopnenim biljkama.

Slika 20. Vremenski raspored

sukcesija.

Promatrajui djelovanje ekosustava te promjene koje nastaju dolazi se do

zakljuka da u prirodi ne postoji pojam "bioloke ravnotee". Ekosustav je
otvoreni sustav, a u odreenom vremenu i pod odreenim uvjetima mogue
je kruenje tvari i energije uravnoteiti tako da postoji "dinamika
ravnotea". To je stanje mirovanja uz uvjet nepromjenljivog protoka energije.
Zavrna toka u sekvenci sukcesija zajednice koja je ostvarila stabilno stanje
naziva se klimaks.

ovjekovim djelovanjem nastaju antropogene sukcesije, koje mogu u vrlo

kratkom vremenu poremetiti dinamiko stanje ravnotee s vrlo nepovoljnim
posljedicama, ne samo za ekosustav ve i za ovjeka, odnosno ovjekovu
zajednicu kao cjelinu.

108

4.1.3. Biomi

Biom je skupina raznolikih ekosustava kojima je zajednika karakteristika

istoznanost klimatskog podruja. Biomi su pravilno rasporeeni i
odgovaraju

klimatskim

regijama,

imaju

dominantnu

klimazonalnu

vegetaciju. Oni su najvii nivo ekoloke zajednice koji odlikuju ivotne forme
i biljne ili ivotinjske vrste.

Slika 21. Raspored bioma na Zemlji.

Tundra je specifini biom u kojem je podzemni sloj tla je tijekom cijele

godine smrznut, isprepleten jezerima, barama i gejzirima, a povrinski dio je
esto smrznut s kratkom ljetnom vegetacijom. U ovom biomu ima neto
drvea, no dominiraju trave. Mali broj je broj ivotinjskih vrsta, prije svega tu
su komarci, ptice, sobovi, vukovi, lisice, polarni medvjedi.

Za razliku od tundre tajga se odlikuje mnotvom snijega koji sprijeava

smrzavanje mnotva jezera, izvora i vegetacije. Dominiraju ume etinjaa.
Ima neto karakteristinih ivotinja jelen, smei medvjed, vukovi, mali
glodavci, letei insekti i ptice.

109

ume umjerenog pojasa su biom s umjerenom klimom te s mnotvom kie.

Dominiraju listopadne ume u kojima ima medvjeda, jelena i lisica te
mnotvo raznolikih vrsta kukaca i ptica.

Slika 22. Klimazonalni raspored bioma.

Tropska kina uma, naprotiv, biom je s toplom klimom i visokim

temperaturama i uestalim kiama. Ovdje nailazimo na najveu raznolikost
vrsta biljaka i ivotinja, od kojih je dominantno je visoko drvee.

Savana je biom koji se razvija u umjerenim i topskim podrujima s malom,

neujednaenom i sezonalnom koliinom padalina (10-30 cm). U ovakvim
uvijetima prevladavaju trave i pojedinana stabla, a od ivotinja biljojedi i
glodavci.

Biom u kojem kie padne manje od 25 cm godinje, s ekstremnim

fluktuacijama temperature je naravno pustinja. U takvim surovim uvjetima
stanita ivi sui prilagoena vegetacija (kaktusi) te glodavci, gmazovi, ptice i
insekti.

110

4.2.

EKOLOKI IMBENICI

ivotno stanite ili biotop dio je biosfere koji je naseljen odreenim biljnim i
ivotinjskim vrstama. ivotno stanite je ekoloki pojam i prije svega
obiljeavaju ga ekoloki initelji. Pojedina se ivotna stanita meusobno
razlikuju. Razlikuju se i po tome to je svako naseljeno drugim sastavom
biljnih i ivotinjskih vrsta, odnosno posebnom ivotnom zajednicom. ivotno
stanite je na primjer jedno jezero, potok ili zaljev u priobalnom moru.
Pojedini dijelovi ivotne okoline razlikuju se meusobno prema uvjetima
ivota pojedinih populacija, odnosno vrsta. Ekoloki imbenici su dakle
mnogostruka, razliita djelovanja prirode (fizika, kemijska, bioloka) kojima
su izloena iva bia na Zemlji. Fiziki uvijeti okolia ne djeluju pojedinano i
odjeljeno, nego su povezani na pr. temperatura i svijetlost, toplina i vlanost,
temperatura vode i topljivost plinova.

Organizmi

ive

prirodnom

okoliu

vrlo

promjenjivim

uvjetima.

Nedostatak pojedinog ekolokog initelja moe usporiti razvoj ili smanjiti

razmnoavanje organizama. Pojam ograniavajueg initelja razvoja uveo je
J. Liebig (1840.) svojim "pravilom minimuma". Prouavajui biljke ustanovio
je da njihov rast ovisi o koliini one hranjive tvari koja se nalazi u
minimalnoj koliini. To Liebigovo pravilo minimuma moe se usporediti s
"pravilom lanca: lanac je toliko vrst koliko i najslabiji prsten. Pravilo
minimuma u potpunosti vrijedi kad je stanje ekosustava nepromjenljivo.
Meutim, u prirodi se organizmi mogu prilagoavati, pa se pojedine tvari
kojih ima u nedovoljnim koliinama mogu zamjenjivati onima kojih ima
dovoljno. Razvoj organizama nije ogranien samo minimumom pojedinih
initelja, ve i maksimumom, a naroito temperaturom, svjetlom i vodom.
Organizmi se razvijaju izmeu minimuma i maksimuma ekolokih initelja
koji predstavljaju "granice podnoljivosti" ili ekoloku valenciju. Organizmi
mogu imati vrlo iroku podnoljivost (valenciju) za jedan initelj, a usku za
drugi. Organizmi koji imaju usku ekoloku valenciju (podnoljivost) nazivaju
se "stenovalentni", a oni sa irokom "eurivalentni".
111

Kod svakog ekolokog initelja postoji za pojedine vrste dio ekoloke valencije
koji se pribliava optimumu (najpovoljnijem). Udaljavanjem od optimuma
prema maksimumu ili minimumu utjecaj se pojedinog initelja pogorava, a
u blizini krajnjih granica prelazi u "pesimum" (najnepovoljnije). Organizmi se
prilagoavaju na fizike uvjete svoje okoline, ali isto tako djeluju na okolinu
prilagoavajui i mijenjajui uvjete stanita. Takve promjene i djelovanja
naroito se opaaju u pojedinim ekosustavima, a sama pojava naziva se
"initelj izravnavanja" kompenzacije.

Intenzitet i kakvoa ekolokih imbenika mijenja se ovisno o prostoru i

vremenu. Svaka vrsta moe opstati samo u granicama odreene najvie
(ekoloki maksimum) i najnie toke vrijednosti (ekoloki minimum) tih
imbenika. Najpovoljniji iznos odreenog imbenika za pojedinu vrstu naziva
se ekoloki optimum. Razmak izmeu donje i gornje granice nekog
imbenika u sklopu kojeg je mogu ivot organizama neke vrste naziva se
ekoloka valencija. Stenovalentni organizmi imaju uski raspon izmeu
ekolokog minimuma i maksimuma. To vrijedi za na pr. opstanak koraljnih
grebena, ishranu gusjenica leptira dudova svilca, razmnoavanje arana.
Eurivalentni organizmi imaju irok raspon izmeu ekolokog minimuma i
maksimuma, to vrijedi za na pr. ishranu gusjenica leptira gubara glavonje.

Nisu svi dijelovi Zemljine povrine povoljni za razvoj pojedinih organizama, ili
ak pojedinog stupnja razvoja odreene vrste. Ekoloki se imbenici tijekom
vremena mijenjaju i pojedinano i skupno, a u globalu mogu se podijeliti na:

abiotike imbenike i

biotike imbenike.

Ponekad je teko odijeliti biotike od abiotikih imbenika.

112

4.2.1. Abiotiki imbenici

Abiotiki imbenici su geoloki, geografski, hidroloki i klimatoloki

parametri o kojima ovisi izgled biotopa i razvoj zajednica u biotopu. Stanite
ili biotop je prostorna jedinica kojoj je svojstvena odreena kombinacija
fizikalnih i kemijskih (dakle abiotikih) ekolokih imbenika tj. mjesto na
kojem se razvija odreena populacija ili lokacija bioloke zajednice.
Abiootike imbenike dijelimo na:

primarno-periodike ekoloke imbenike

sekundarno-periodike ekoloke imbenike

aperiodike ekoloke imbenike.

4.2.1.1. Primarno-periodiki ekoloki imbenici

Primarno-periodiki ekoloki imbenici pokazuju pravilan ritam variranja

vezanih za Zemlju kao planet koji se okree oko svoje osi i oko Sunca. To su
temperatura i svijetlost. Oni ritmiki variraju u odreenim geografskim
podrujima i lokalitetima, a kako bi opstalo sve ivo mora biti prilagoeno
ritmici variranja tih imbenika.

Temperatura
Svi ivotni postupci zbivaju se na odreenoj temperaturi. Djelovanja veine
vrsta organizama ograniena su u uskom pojasu temperature. Temperatura
je esto ograniavajui initelj razvoja pojedinih organizama. O dnevnim i
godinjim promjenama temperature ovise djelovanja biljaka i ivotinja.
Organizmi izmijenjuju toplinu s okoliem na 4 uobiajena naina:
113

Radijacija

(zraenje) je apsorpcija (dobitak) ili emisija (gubitak)

elektromagnetskog zraenja iji izvori pored sunca mogu biti nebo, tlo,
drugi organizmi i svi drugi predmeti u okoliu
Kondukcija (vodljivost) je prijenos kinetike energije topline izmeu
objekata ili supstanci koje su u fizikom kontaktu (termika vodljivost
ovisi o povrini kontakta, udaljenosti i gradijentu topline; vakuum = 0;
zrak = 0.0026; voda = 0.006; bakar = 4)
Konvekcija je gibanje tekuina ili plinova iznad vrstih predmeta (npr.
hlaenje putem vjetra; grijanje fenom)
Evaporacija (isparavanje) je samo gubitak topline (evaporacija 1 g vode
s povrine tijela uklanja 2.43 KJ topline na temperaturi od 30oC.

Zbog prilagodbi na temperaturne uvjete stanita razlikujemo poikilotermne i

homeotermne organizma. Poikilotermni (hladnokrvni) organizmi ne reguliraju
tjelesnu temperaturu putem metabolike aktivnosti, tj. njihova temperatura
tijela ovisi o temperaturi okolinog medija (zraka ili vode). To su na pr.
listopadno

drvee,

papuica,

pele

konicama.

Da

bi

preivjeli

temperaturne promjene u svome stanitu morali su razviti odreene

prilagodbe. Putem morfolokih i anatomskih prilagodbi, te putem ponaanja
ovi organizmi manipuliraju s radijacijom, kondukcijom, konvekcijom i
evaporacijom. Tako listopadno drvee u jesen, kada u stanitu vladaju nie
temperature zraka odbacuje lie jer bi se voda u njihovim stanicama
smrznula. Na taj nai drvee ulazi u stanje mirovanja tijekom nepovoljnih
uvjeta, a u proljee kada nastupe povoljniji uvjeti u stanitu tj. temperature
zraka postanu vie lie ponovno poinje pupati.

Homeotermni (toplokrvni) organizmi imaju stalnu temperaturu tijela koju

aktivno reguliraju putem metabolike aktivnosti. To su sisavci i ptice.
Meutim da bi i takvi organizmi lake preivjeli temperaturne promjene u
stanitu i oni su razvili odreene prilagodbe. Tako na pr. sisavci imaju
dlaku, a ptice perje, mnogi organizmi razvili su mehanizam znojenja i sl.

114

Meutim najpoznatiji zatitni mehanizmi su hibernacija ili zimsko mirovanje

te estivacija ili ljetno mirovanje.

Slika 23. Mnoge vrste gmazova zimi

hiberniraju pa tako i ova kornjaa.

Slika 24. Pyxicephalus adspersus, afrika

aba koja estivira.

U vodenim sustavima ubrzavaju se biokemijski postupci uslijed povienja

temperature. Prema Vant Hoffovu pravilu, s porastom temperature za 10 C
kemijski se postupci zbivaju dva do tri puta bre. Meutim, u vodnim
sustavima zbivaju se sloene biokemijske reakcije, pa se Vant Hoffovo
pravilo ne moe izravno primijeniti. Istraivanja su pokazala da se ivotni
procesi ipak ubrzavaju povienjem temperature okoline unutar ogranienoga
temperaturnog raspona. Uslijed ubrzanih ivotnih procesa troi se vie
kisika dok istodobno toplija voda sadri manje otopljena kisika. Posljedica je
ubrzanje potronje kisika, dakle promjena uvjeta stanita. Organizmi koji za
ivotne procese trebaju vie kisika isezavaju. Daljnjim smanjenjem kisika
dolazi do anareobne razgradnje mrtve organske tvari i svih popratnih pojava.

Temperatura utjee i na fizikalna svojstva vode. Voda ima najveu gustou

pri temperaturi oko 4 C, a gustoa se smanjuje i snienjem i povienjem
temperature. Zahvaljujui toj injenici omoguen je nastavak ivota u
vodnim sustavima i uz vrlo hladne klimatske uvjete. Hlaenjem povrinskog
sloja ispod 4 C smanjuje se gustoa vode pa hladniji sloj pluta na povrini
vodnog sustava. Daljnjim hlaenjem zaledi se povrinski sloj, a u dubljim se
slojevima zadrava temperatura od 4 C i vie, to omoguava preivljavanje
organizama u vodi.
115

Vezano za prilagodbu temperaturnim uvijetima stanita na ovome mjestu

valja spomenuti i rezultate istraivanja dvaju znanstvenika Bergmana i
Alena. Oni su prouavali utjecaj temperature na organizme u stanitu.
Bergman je zakljuio da predstavnici iste vrste koji ive u hladnijim
krajevima su u pravilu krupniji, tj. Povria tijela im je relativno manja u
odnosu na masu. Alenovo pravilo kae da sisavci koji ive u hladnijim
krajevima pokazuju tendenciju smanjivanja tjelesnih nastavaka, osobito
uiju i repa, ali isto tako i vrata i udova.

Slika 25. Bergmanovo pravilo.

Slika 26. Alenovo pravilo.

Svjetlost
Glavni izvor svjetla u biosferi je Sunevo zraenje. Svjetlo je izvor energije za
fotosintezu autotrofnih organizama (proizvoaa), pa je prema tome jedan od
temeljnih initelja ivota na Zemlji. Vrlo je mali broj vrsta organizama koji
mogu ivjeti u potpunom mraku (neki organizmi peina, dubokog mora i
oceana). U ekolokom smislu vana je kakvoa svjetlosti (duljina vala ili boja)
te jakost svjetla. Kakvoa svjetla od posebne je vanosti kad su posrijedi
vodeni sustavi. Openito je opaeno prodiranje svjetlosti u moru od 100 do
200 m, a u jezerima znatno manje (oko 50 m). Od toga valne duljine crvene
svjetlosti u moru prodiru samo desetak metara. Zbog toga su postupci
116

fotosinteze u vodnim sustavima ogranieni na gornje slojeve. Svjetlost se

ravnomjerno mijenja tijekom dana i godine. S ravnomjernim promjenama
svjetlosti mijenjaju se i djelovanja organizama. Kao primjere moemo navesti
tzv. biljke dugog dana (BDD) i biljke kratkog dana (BKD) koje se razlikuju
ovisno o geografskom podruju koje nastanjuju i s tim u vezi koliini dnevne
vijetlosti. Na specifinu koliinu svjetlosti posebno su se prilagodile i
ivotinje tako da razlikujemo diuralne ivotinje koje su aktivne tijekom dana
i nokturalne ivotinje koje su aktivne nou. O duljini dnevne svijetlosti ovisi i
seoba ptica, a o intenzitetu svijetlosti vrijeme poetka jutarnjeg pjeva ptica.

4.2.1.2. Sekundarno -periodiki ekoloki imbenici

Sekundarno -periodiki ekoloki imbenici u svome variranju vezani su za

variranje primarno periodikih imbenika i mjenjaju se zbog njihova ritma
variranja. To su na pr. relativna vlanost zraka i topljivost plinova u vodi. Za
njih je specifino da reguliraju gustou populacija pojedinih vrsta.

Voda koja je fizioloki potrebna u protoplazmi predstavlja, u ekolokom

pogledu, ograniavajui initelj kopnenih organizama. Voda se u prirodnoj
okolini pojavljuje kao padalina (kinica, snijeg, led), vodena para u tlu i u
zraku te podzemna i povrinska voda. Padaline su odreene geografskim
poloajem stanita, odnosno klimatskim okolnostima. Raspored padalina
tijekom godinjih razdoblja uvjetuje razmnoavanje, razvoj i rast organizama,
a posebno vrsta organizama u pojedinim ivotnim stanitima. U ovisnosti o
koliini padalina stvaraju se razliita stanita u kopnenim sustavima, kao
to su: vlane ume, savane, livade i pustinja. Na vodni reim osim koliine i
rasporeda padalina utjeu veliine otjecanja, kao i isparavanja.
Ovisno o koliini vode u stanitu i njezinoj interakciji s organizmina
razlikujemo:
117

Kserofite - organizme suhih stanita. Kod biljaka nadzemni organi su

zadebljani i soni, a povrina za transpiraciju je smanjena (agave,
kakteje i sl.), imaju malene, dlakave ili konate listove, s puima u
posebnim udubinama. ivotinje suhih stanita takoer su razvile
odreene prilagodbe poput hitina, ronatog sloj te sluzi koja spreava
isuivanje organizma.

Higrofiti su organizmi vlanih stanita. Biljke higrofiti imaju velike

listove vrlo tanke epiderme s mnogo pui, esto izboenih, a klasini
promjeri su abnjaci i aevi.

Mezofiti su prijelazni oblici (na pr. bukva, hrast lunjak, obini grab)

Hidrofiti su posve vodeni organizmi, neki posve u vodi, a nekima su

samo cvijetovi i neki listovi na povrini vode (lopo, lokvanj).

Vlanost zraka oznaava koliinu vodene pare u zraku. Na organizme

kopnenih sustava utjee vlanost zraka tako da se voda iz tijela isparava, a
dalje djeluje i na plodnost, duljinu ivota i smrtnosti.

Sastav atmosfere, naroito donjega dijela koji ulazi u sastav biosfere, isti je
na svim geografskim poloajima, osim udjela vodene pare. Glavni sastojci
atmosfere su duik (78,03%) i kisik (20,99%). Ostali plinovi kao to su
ugljik-dioksid, argon, neon, vodik, helij, kripton, ozon, kseonon, ine ukupno
oko 1 % (0,98).
Vana je koncentracija ugljik-dioksida (0,3%), koji je potreban za fotosintezu.
Duik, koji ini najvei dio atmosfere, nedjelatan je plin. Samo u posebnim
sluajevima neki se organizmi mogu koristiti duikom iz atmosfere. Kisik je
potreban za disanje svih biljaka i ivotinja, a u atmosferi se nalazi u
dovoljnim

koliinama.

Ugljik-dioksid

je,

osim

svjetla,

jedan

od

ograniavajuih initelja u postupku fotosinteze. Poveanjem tlaka CO2 do

odreenih

vrijednosti

poveavaju

se

postupci

fotosinteze.

Vee

koncentracije CO2 u zraku kodljive su za zelene biljke i ivotinje.

118

vodnim

ekosustavima

koncentracije

atmosferskih

plinova

nisu

nepromjenljive i ovise o prilikama u tome ekosustavu. Koliina otopljenog

kisika ovisi naroito o temperaturi vode i otopljenim solima. Kisik u vodu
dolazi otapanjem iz atmosfere i kao proizvod fotosinteze. Koliina je kisika u
atmosferi oko 21%, odnosno 210 cm3/l, a u vodnim sustavima ne prelazi
vrijednost od 10 cm3/l (pri 0 C). U vodnim sustavima kisik je ograniavajui
initelj razvoja ivota naroito u jezerima.
Ugljik-dioksid se u vodnim sustavima nalazi u veoj koliini. Porijeklo ugljikdioksida u vodi je posljedica razgradnje mrtve organske tvari, kao i disanja
ivih organizama. Visoke koncentracije CO2 nepovoljne su za ivot riba, a
naroito ako se istodobno pojavljuje i manjak kisika. Ugljik-dioksid u vodi
odrava ravnoteu karbonata i hidrogenkarbonata, ime se usklauje ionska
reakcija prirodnih voda. Ekoloko je znaenje CO2 u vodi isto kao i kod
kopnenih sustava, to jest utjee na postupke fotosinteze.

Otopljene soli, koje su nune za ivotne postupke, nazivaju se biogene ili

hranjive soli. Za ivot organizama najvee znaenje imaju soli duika i
fosfora. Zelene biljke za svoj razvoj koriste se anorganskim solima fosfora
(fosfati) i duika (nitrati i nitriti). Soli duika nalaze se u prirodnim vodama u
veim koliinama nego soli fosfora. Soli duika i fosfora obnavljaju se u
biosferi razgradnjom mrtve organske tvari i tako biogeni elementi ulaze u
ciklus kruenja tvari u prirodi, to se naziva biogeokemijski ciklus.
Neke bakterije, alge i biljke uzimaju dio duika iz atmosfere, a dio duikovih
spojeva ulazi u biogeokemijski ciklus uslijed vulkanske djelatnosti. Iz ciklusa
se gubi dio duika kao nitrat u dubokim morima, a dio odlazi u atmosferu
kao posljedica denitrifikacije. Fosfor se takoer smanjuje u biogeokemijskom
ciklusu taloenjem u dubokim morima, a nadoknauje se erozijom fosfatnih
stijena i naslaga ptijih izmetina (naslage guana na obali Perua). Osim
duika, fosfora, kalija, kalcija, sumpora i magnezija, koji se nazivaju
makronutrenti (makrokonstituenti), za ivot organizama nuni su i drugi

119

elementi. Ti drugi elementi koji su potrebni u izrazito malim koliinama,

samo u tragovima, nazivaju se mikronutrienti (mikrokonstituenti).
Za razvoj biljaka potrebni su eljezo, mangan, bakar, cink, bor, silicij,
molibden, klor, vanadij i kobalt. Mnogi od tih elemenata bitni su za razvoj
ivotinjskih vrsta. U veim koliinama ti su elementi ograniavajui initelji
razvoja.

Vjetrovi u atmosferi, kojima su izraena strujanja, ine jedan od bitnih

ekolokih initelja. Vjetrovi utjeu na djelovanje organizama, a esto i na
gustou populacija. Pod utjecajem jakih vjetrova pojedini organizmi mogu
biti preneseni i na vee udaljenosti, ime se izravno utjee na raspored
pojedinih vrsta u biosferi. Vjetar utjee i na pojaano isparavanje vode, to
ima poseban uinak u podrujima s malim koliinama vode, odnosno vlage.
U vodnim sustavima, meu ostalim, strujanja (valovi, struje) mijenjaju
koncetracije otopljenih plinova te biogenih elemenata.

Atmosferski tlak u kopnenim sustavima nema naroitog znaenja na razvoj

pojedinih vrsta, osim to je izravno vezan s vremenom i klimom pa su
organizmi prilagoeni odgovarajuim uvjetima. Hidrostatiki tlak u morima
uvelike se mijenja s dubinom, te dostie vrijednosti i 1,01x108 Pa. U
dubokim morima mogu ivjeti samo rijetke vrste organizama.

4.2.1.3. Aperiodiki ekoloki imbenici

Ne pokazuju nikakvu pravilnost variranja i na njih veina ivog svijeta nije

prilagoena. To su na pr. vulkanske erupcije, jaki potresi, velike poplave. Na
ovaj nain i ovjek utjee na biosferu

120

4.2.2. Biotiki initelji

Na Zemlji postoje razliite vrste organizama. Egzaktna definicija kae da

vrstom smatramo grupu organizama koja se meusobno razmnoava.
Jedinke odreene vrste na nekom podruju u odreenom vremenu koje su
povezane razliitim nizom odnosa (od kojih je najvanije razmnoavanje) ine
populaciju. Populacije sadre genetike varijacije meusobom i meu ostalim
populacijama (npr. boja kose ili visina).

Slika 27. Raznolikost vrsta na Zemlji.

Osim fizike okoline na razvoj pojedinog organizma kao jedinke, populacije ili
vrste djeluju i njihovi meusobni odnosi. Ti su odnosi vrlo sloeni, a naroito
su izraeni kroz ivotne zajednice i ekosustave. Biotiki imbenici mogu biti
intracpecijski ili interspecijski.
Intraspecijski odnosi su oni koji se ustanovljuju meu jedinkama iste vrste
u nekom prostoru koje tada ine populaciju. To su najee odnosi
kooperacije ili kompeticije. Interspecijski odosi su interakcije meu
jedinkama razliitih vrsta. Takvih odnosa ima mnogo, a mogu imati
pozitivan, neutralan li negativan uinak na vrste. Na pr. mutualizam je
povoljan i obvezatan odnos za obje populacije, dok je kompetencija negativan
odnos za obje populacije jer djeluju smetnjama jedna prema drugoj, bilo
neposredno ili posredno (potrebe za hranom, prostorom, zaklonom).
121

Simbioza ili mutualizam je odnos izmeu jedinki dviju vrsta koje zajedniki
provode ivot u kojemu svaki od njih ima neku korist od zajednikog ivota.
Klasini primjer je liaj zajednica alge i gljive, ili raka samca i moruzgve, a
slini su odnosi izmeu jednostaninih alga koje ive u veem broju
slatkovodnih i morskih ivotinja (praivotinja, spuva, mahovnjaka, hidri)
koje su domaini (domadar) i pri tome iskoritavaju ugljikohidrate i kisik
koje fotosintezom proizvode alge, a alge ugljikov dioksid i duine ekskrete
domadara. Takoer valja spomenuti simbiotske odnose mnogih biljaka te
kukaca i ptica koji vre opraivanje.
Potupuno suprotan odnos simbiozi je antibioza - pojava da metaboliti to ih
izluuju jedinke jedne vrste djeluju negativno na jedinke druge vrste
spreavajui njihov razvitak ili ih unitavajui. Metaboliti (antibiotici) to ih
u okoli izluuje jedna vrsta bakterija djeluju na rast i razvitak drugih
organizama (bakterije i gljivice).

No vjerojatno najznaajniji odnos je predatorstvo (jedi ili e te pojesti) koji

opisuje osnovni koncept u ekologiji hranidbene lance (na pr. travu e
pojesti zec koji je herbivora, njega e pojesti karnivora 1. reda, a ovog
karnivora 2. reda). Visoki omjer predatora naspram pljena moe imati
negativan utjecaj na obje populacije zbog smanjene dostupnosti hrane i
visokog mortaliteta, prije no to se populacije ponu oporavljati, a proces se
tada ponavlja.

Predator ili grabljivac je ivotinja koja se hrani ivim jedinkama drugih

ivotinjskih vrsta. Grabljivice imaju izotrena osjetila vida, sluha ili njuha,
otre zube ili kljun, pande i dr. to im slui da lake pronau i svladaju
plijen. Plijen ima razvijene druge prilagodbe za pasivnu ili aktivnu obranu i
zatitu: u mnogih je dio tijela slian dijelovima biljaka, listu, granici, trnu
(fitomimeza) dok druge nainom pokretanja, bojom i nagonima oponaaju
vrste koje su zatiene otrovnim sredstvima pa ih neprijatelji izbjegavaju
(mimikrija).
122

Slika 28. Odnos populacija predatora i pljena u promatranom razdoblju. Razvoj

populacije amerikog zeca (plijen) i risa praen je 260 godina. Vremenski razmak izmeu
pojedinih maksimuma brojnosti za zeca iznosi ~ 9,6 godina, a za risa ~ 9,7 godina.
Njihov odnos je jasan prikaz predatorstva: maksimum brojnosti risova zaostaje 1-2
godine za maksimumom brojnosti zeeva.

Drugi interspecijski odnosi od velike vanosti ukljuuju parazitizam i

kompeticiju koji se javljaju kada dvije vrste naseljavaju istu ekoloku niu.

Odnos nametnik domain je uzajaman odnoskoji je pozitivan i obvezatan

za populaciju A, a negativan za populaciju B. Nametnici su organizmi koji
stalno ili povremeno ive na domainu ili u njihovoj unutranjosti ne
ubijajui ga trenutano. Domaini su biljke ili ivotinje koje u svojim
organima ili na povrini tijela udomljuju jedinke drugih vrsta. Taj je odnos za
nametnika pozitivan, a za domaina (domadara) negativan. Djelovanjem
nametnika poveava se smrtnost domaina pa na taj nain uvjetuju gustou
njihove populacije. U prirodi su vrlo vani odnosi nametnika i domaina
(domadara): mnoge su gljive nametnici na drugim biljkama (npr. snijeti),
biljke mogu biti nametnici (npr. potajnica) ili polunametnici (npr. imela).
Postoje i nametnici meu ivotinjama (praivotinje, oblii, raci, kukci i dr.),
svi metilji i trakavice su nametnici (paraziti); neki su vanjski (ektoparaziti), a
drugi unutranji (endoparaziti) koji ive u organima domaina.

123

Konkurentski odnosi (kompeticijski) su negativni odnosi izmeu organizama

koji nastaju zbog iskoritavanja zajednikih resursa (npr. hrane, prostora,
zaklona, uvjeta razmnoavanja). Konkurencija je jae izraena ako su njihove
potrebe u okoliu slinije.

Navedeni odnosi su pojednostavljeni. Stvarni su odnosi mnogo sloeniji te

postoje prijelazi izmeu pojedinih naina meudjelovanja. Openito se sva
meudjelovanja organizama i populacija mogu opisati kao pozitivna,
negativna ili neutralna.
Odnosi meu jedinkama iste vrste ili razliitih vrsta mogu utjecati na:

strukturu,

razvitak,

brojnost i

prostorni raspored njihovih populacija.

Jedinke iste vrste u populaciji povezane su nizom odnosa, prije svega

razmnoavanjem. Populacija svake vrste neprestano se mijenja, brojno se
poveava ili smanjuje. Populacija se poveava natalitetom, stvaranjem novih
jedinki tj. razmnoavanjem. Natalitet je prema tome imbenik rasta,
brojanog napretka, smrtnost (mortalitet) je imbenik nazatka svake
populacije. Potencijal razmnoavanja vrsta se ne ostvaruje u cijelosti zbog
razliitih

abiotikih

(temperatura,

svijetlost,

vlanost)

ali

biotikih

imbenika.

Razlika u brojnosti vrsta ovisi i o nainu razvitka. Vrste koje se

razmnoavaju vanjskom oplodnjom i mnogi unutarnji nametnici proizvode
mnogo spolnih stanica, a vrste s unutranjom oplodnjom proizvode manje
jajnih stanica.

124

Najei su oblici porasta populacija:

eksponencijalni (neogranieni) i

logistiki (ogranieni).

Eksponencijalni porast odvija se u okoliu u kojemu su hrana i prostor

neogranieni i u kojemu nema utjecaja predatora i kompetitora. Takav porast
rasta neke populacije omoguuje joj nekontrolirani razvitak, pa u odreenom
razdoblju moe zauzeti cijeli prostor. Dok se logistiki porast odvija u
stvarnim uvjetima okolia (ograniena koliina hrane, ogranien prostor,
kompeticija, predatorstvo i dr.). takoer je presudan i biotiki (reprodukcijski)
potencijal vrste i otpor okolia (kapacitet okolia). Kapacitet okolia je mo
okolia da zadovolji ivotne potrebe odreenog broja vrsta i njihovih
populacija (ograniena koliina hrane, prostora i sl.).

4.2.2.1. Odnosi meu jedinkama iste vrste

Broj jedinki neke vrste na nekom prostoru, ili ukupna masa suhih ili svjeih
jedinki (biomasa) mjerilo je gustoe svake populacije. Poznavanje gustoe
populacije olakava praenje poveanja brojnosti, stagnaciju ili smanjenje
brojnosti neke populacije. S porastom broja jedinki smanjuje se kapacitet
okolia u kojemu se razvija populacija, te on prestane zadovoljavati potrebe
svih za prostorom, hranom, uvjetima razmnoavanja i preivljavanja te se
pojavljuju razliiti kompeticijski odnosi. Bitnan imbenik ogranienja
mogunosti neogranienog porasta populacije.

125

4.2.2.2. Odnosi meu jedinkama razliitih vrsta

Za odnose izmeu dviju i vie vrsta vrlo su vani imbenici odravanja i

razvitka njihovih populacija. lanovi jedne populacije mogu se hraniti
lanovima

druge

populacije,

mogu

biti

meusobnoj

konkurenciji

(kompeticiji) za hranu, zaklon i uvijete razmnoavanja; lanovi populacija

dviju vrsta mogu se meusobno i potpomagati te tako povoljno djelovati na
razvitak obiju populacija.

4.3. IVOTNE ZAJEDNICE

ivotna zajednica ili biocenoza skup je svih biljnih i ivotinjskih vrsta na

nekom prostoru u odreenom vremenu i njihovih meusobnih interakcija.
Njihova struktura ukljuuje mnogo tipova interakcija meu vrstama:

koritenje hrane, prostora i drugih okolinih izvora;

kruenje hranjivih tvari kroz sve pripadnihe zajednica (hranidbeni

lanci, hranidbene mree)

uzajamna regulacija veliine populacije (predatorstvo).

Ove interakcije meu organizmima jednako su znaajne kao i fiziki faktori

stanita u kojem se biocenoza razvija.

ivotna zajednica je dinamian sustav. Raanjem novih jedinki pojedinih

populacija te nestajanjem starih, ivotna zajednica je u stalnom razvitku i
prebrazbi tijekom vrmena. Bioloke zajednice mogu biti razliitih veliina, a
velike zajednice mogu se sastojati od manjih, no svaku ini odreeni sastav
biljnih i ivotinjskih populacija, koja ima svoj ustroj u koliinskom i
126

kakvosnom smislu. Pojedine vrste organizama u ivotnoj zajednici vezane su

lancem prehrane. Prema tome, najpraktinija metoda odreivanja veliine
zajednice je mapiranje hranidbene mree kako bi se odredile vrste koje se
hrane drugima, a nakon toga granice zajednice kako bi se ustanovio broj
lanova unutar zajednice.

Zajednica koja je razliitija kompleksnija je i stabilnija od onih koje imaju

malu raznolikost. To se bazira na tome da su hranidbene mree raznolikije
zajednice vie povezane ime su i otpornije na poremeaje:

ukoliko se jedna vrsta izuzme (ukloni ili nestane) ona vrsta koja
o njoj ovisi u hranidbenom lancu moe (tj. ima mogunost)
prijei na drugu vrstu koja ima slinu ulogu u ekosustavu

u slabo razvijenim zajednicama mogunost zamjene moe biti

limitirana ili nemogua.

4.4. ULOGA ENERGIJE U EKOSUSTAVU

U svim ekosustavima uvijek postoje osnovne vrste koje direktno upijaju

energiju sunca, na pr. trava (iako u dubinama oceana na hidrotermalnim
izvorima kemosintetike bakterije tvore bazu hranidbenih lanaca). Nakon
ovih vrsta koje proizvode energiju u ekosustavu, sljede biljojedi (primarni
potroai) koji se hrane travom, na pr. zec. Sljedei lan lanca su mesojedi
(sekundarni potroai) koji jedu zeca, na pr. ris.

127

Slika 29. Protjecanje energije kroz hranidbeni lanac.

U ekosustavima moe biti nekoliko meulanova, to znai da i risa moe

netko pojesti kao to je sluaj s planinskim lavovima koji se ponekad hrane
risovima. Kako se svaki nivo u ekosustavu naslanja na onaj ispod njega,
zbog apsorpcije dijela energije koju dobiva konzumacijom hrane, moemo
uoiti razliku meu tim nivoima. Ovako prikazani nivoi nazivaju se trofiki
nivoi (gr. troph hrana) meutim, oni su rijetko kad ovako simplificirani u
prirodi. Vrlo esto mora se govoriti o hranidbenim mreama, a ne o
hranidbenim lancima.

Slika 30. Primjer hranidbene mree.

128

Svaki put kada kada doe do izmjene energije izmeu pojedinih trofikih
nivoa, dolazi do znaajnog gubitka energije zbog osnova termodinamike
ekosustava. Dakle, energija kroz ekosustav protjee. Nakon to se energija
u sustavu iskoristi za ivotne potrebe, naputa ga u obliku toplinske
energije. Protok energije u ekosustavu je nepovratan. Prijelazom iz jednog
trofikog stupnja u drugi nastaju promjene potencijalne energije (smanjenje),
jer se dio energije pretvara u kinetiku toplinsku, koja se u sustavu dalje
ne iskoritava pa znai "energetski gubitak". To znai da poprilian broj
jedinki trave moe podravati znatno manji broj zeeva, a ovi pak jo manji
broj riseva te risevi vrlo malo planinskih lavova.

Slika 31. Hranidbena piramida.

Svaki nivo hranidbene piramide podrazumjeva znaajan gubitak energije i

efikasnosti.

4.4.1. Komponente hranidbenih lanaca (komponente ekosustava)

Ekosustav ine 4 osnovne komponente:

1. abiotika komponenta okoli
2. proizvoai
3. potroai
4. razlagai.
129

Najblia veza izmeu organizama u biocenozama tj. ekosustavima jest odnos

prehrane (trofiki odnosi). Prema nainu prehrane u ivotnoj zajednici
postoje dvije vrste organizama:
autotrofi, to jest oni koji koristei se Sunevom energijom i hranjivim
tvarima, proizvode nove sloene organske spojeve (sami sebi proizvode
hranu),
heterotrofi, kojima za prehranu slue organske tvari biljaka i
ivotinja.

Autotrofi od apsorbirane suneve energije te hranjivih tvari iz okolnog medija

(CO2 iz zraka ili vode, druge hranjive tvari takoer iz zraka ili vode) proizvode
cjelokupnu novu organsku tvar. Oni vezuju Sunevu energiju, kroz postupke
fotosinteze, u potencijalnu kemijsku energiju.

Heterotrofi se mogu podijeliti na biofage i saprofage. Biofagi se hrane ivim

organizmima, a za hranu saprofaga slui mrtva organska tvar.
Sa stajalita kruenja tvari u ivotnoj zajednici razlikuju se sljedei
organizmi:
1. proizvoai (producenti), to su autotrofni organizmi i to zelene biljke i
alge;
2. potroai (konzumenti) su heterotrofi, a prema vrsti organske tvari
kojom se hrane, dijele se dalje na: biljojede (fitofage) i mesojede
(zoofage), ukljuivo i saprofage koji se hrane mrtvom organskom tvari;
3. razlagai

(reducenti)

ili

sprotrofi

posebna

su

vrsta

saprofaga

(bakterije, kvasci, plijesni) koji se hrane mrtvom organskom tvari,

razgraujui sloene organske spojeve do anrganskih biogenih soli
kojima se dalje koriste proizvoai za proizvodnju nove organske tvari.

130

4.4.1.1. Primarna produkcija

Primarna produkcija je proizvodnja organskih komponenata od atmosferskog

ili vodenog ugljinog dioksida prvenstveno procesom fotosinteze. Cjelokupni
ivot na Zemlji direktno ili indirektno ovisi o primarnoj produkciji. Organizmi
odgovorni

za

primarnu

produkciju

nazivaju

se

primarni

proizvoai

(producenti) ili autotrofi i tvore bazu svih hranidbenih lanaca. U kopnenim

ekosustavima ovi organizmi su prvenstveno biljke, dok su vodenim to alge.

U najjednostavnijem obliku primarnu produkciju moemo opisati kao

hvatanje energije elektromagnetskog zraenja i njenu pretvorbu i pohranu
u obliku kemijske energije u ivim organizmima. Glavni izvor energije je
Sunce, no neovisno o njezinom porjeklu energija se koristi za sintezu
kompleksnih molekula, prvenstveno eera glukoze koji je prekursor za
sintezu jo kompleksnijih molekula: ugljikohidrata, lipida i nukleinskih
kiselina. Osim za izgradnju kompleksnih molekula (tj. za rast organizma),
kemijska energija moe se potroiti i za stanino disanje.

4.4.1.2. Produkcija biomase

Odnosi prehrane tvore sekvence u kojoj svaka jedinka konzumira kariku

ispod nje, a konzumirana je od karike iznad nje. Na taj nain nastaju
hranidbeni lanci. Ovaj koncept vodi do ideje biomase (ukupna iva tvar na
odreenom podruju).

Brojnost pojedinih vrsta prehrambenog lanca mogue je najbolje uoiti na

piramidi biomase, iji oblik ovisi o vrsti ivotne zajednice. Kod kopnenih
131

zajednica biomasa proizvoaa vrlo je velika u doba proizvodnje s obzirom na

krupne proizvoae (zelene biljke). U ivotnim zajednicama hidrosfere
znaajno se razlikuje biomasa proizvoaa s obzirom na godinja razdoblja
(svjetlo, temperatura) i na dotok hranjivih soli.

Piramida biomase ukazuje na stanje, odnosno brojnost pojedinih vrsta u

ekosustavu te se dalje zakljuuje o postojanosti sustava u odreenom
vremenu, odnosno o moguim poremeajima.

Primarna produkcija je generiranje biomase procesom fotosinteze (poveanje

mase biljaka u odreenom vremenu). Najznaajniji proizvoai biomase su:
- tropske kine ume, 2000 g/m2/godinje biomase
- movare, 2500 g/m2/godinje biomase
- koraljni grebeni i pliine prekrivene algama, 2000 g/m2/godinje
biomase
- rijeni estuariji, 1800 g/m2/godinje biomase.

Biomasi na Zemlji takoer doprinose umjerene ume s 1200 g/m2/godinje

biomase

te

kultivirane

povrine

600

g/m2/godinje

biomase,

najsiromaniji proizvoai su pustinje i polarni predjeli s manje od 200

g/m2/godinje biomase.

132

Slika 32. Primarna produkcija na Zemlji. ume (1/3 podruja kopna) - gusta i vrlo
produktivna biomasa; ukupna produkcija svijetskih uma odgovara polovici ukupne
primarne produkcije. Savane, travnjaci (1/3 podruja kopna) manje gusta, ali
produktivna biomasa; ovi ekosustavi predstavljaju glavninu ljudskih resursa. Ekstremni
ekosustavi s ekstremnim klimama pustinje, polupustinje, tundra, alpski panjaci,
stepe (1/3 podruja kopna) vrlo malo biomase s malom produktivnou. Slatkovodni i
morski ekosustavi ( Zemljine povrine) vrlo malo biomase osim obalnih podruja.

Glavni proizvoa biomase u oceanima je fitoplankton (prvi trofiki nivo).

Fitoplanktoni
potroai

iz

anorganskog

fitoplanktona

ugljika

stvaraju

oceanima

su

protoplazmu.

zooplanktoni,

Primarni
organizmi

mikroskopske veliine koji ukljuuju larvalne stadije nekih organizama

(riblja mla, larvalni stadiji viih rakova te copepodi i sl.). Zooplankton je
konzumiran i od veeg zooplanktona te od riba (trei nivo u hranidbenom
lancu). Ribe koje se hrane zooplanktonom mogu tvoriti i etvrti nivo
hranidbenog lanca, a tuljani koji se hrene tim ribama tvore peti nivo.
Alternativno, kitovi se mogu hraniti direktno zooplanktonom to ini
zajednicu s jednim lanom lanca manje.

Trofiki nivoi vrlo su slini u kopnenim ekosustavima. Tamo su biljke na

prvom trofikom nivou, krave koje jedu travu na drugom, a na pr. ljudi koji
se hrane tim kravama na treem.
Koliina biomase producirane od odreene koliine suneve energije najvia
je na primarnom trofikom nivou. Manje biomase (sekundarna produkcija
133

iva tvar producirana od konzumenata i razlagaa u odreenom vremenu) se

producira na drugom nivou jer se neto energije izgubilo tijekom rasta
proizvoaa i njihove tjelesne aktivnosti. Idui prema vrhu hranidbene
piramide, za krajnje potroae ostaje sve manje energije.

4.5. KRUENJE TVARI U EKOSUSTAVU

Biosfera se sastoji od velikih koliina nekoliko elemenata (makroelementi):

ugljika, duika, sumpora, kisika, vodika i fosfora. Ostali elementi su takoer
esencijalni za ivot ali su prisutni u manjim koliinama (mikroelementi):
kalcij, kalij, eljezo, bakar, jod...Na nivou ekosustava i biosfere govori se o
stalnom

recikliranju

(oporabi)

ovih

elemenata

koji

prelaze

izmeu

mineralnog i organskog stanja.

U ekologiji biogeokemijskim ciklusima oznaava se put kojim se kemijski

element ili molekula kreu kroz

biotiku (bio) i abiotiku (geo)

komponentu ekosustava. U principu, moe se rei da je elemnt recikliran,

iako u nekim ciklusima dolazi do odreenog gubitka neke koliine tog
elementa na deponij u kojem se on pohranjuje na dui vremenski period.

Svi kemijski element koji postoje u organizmima dio su biogeokemijskih

ciklusa, a takoer osim to se zadravaju u ivoj komponenti ekosustava
(biosfera), oni krue i kroz neivu komponentu ekosustava na pr. vodu
(hidrosfera), tlo (pedosfera) te zrak (atmosfera). Elementi poput ugljika,
duika, kisika i fosfora, koji su najvaniji elementi u ekosustavima, krue u
tzv. zatvorenim sustavima to znai da cijelo vrijeme recikliraju izmeu
organskog i anorganskog stanja te da nema gubitka i potrebe za njihovim
nadoknaivanjem kao to je sluaj s elementima koji krue u otvorenim
134

sustavima. Energija koju dobivamo od Sunca upravo je primjer otvorenog

sustava sunce konstantno alje energiju prema Zemlji u obliku svijetlosne
energije, a ona se postepeno iskoritava i gubi u vidu topline te kroz trofike
nivoe hranidbenih mrea.

Zemlja ne dobiva konstantno kemijske tvari kao to dobiva energiju. Na

Zemlji postoje samo one kemijske tvari koje su bile prisutne u trenutku
formiranja planete, a jedini put kojim se moe primiti vie poznatih ili nekih
drugih kemijskih tvari je preko meteora iz vanjskog dijela svemira koji
eventualno mogu sadravate te kemijske tvari. Dakle, upravo zbog toga to
nema mogunosti nadoknade kemijskih tvari kao to je sluaj s energijom,
oni moraju reciklirati kroz sve procese. Ovi ciklusi ukljuuju i ivu biosferu
i neivu atmosferu, hidrosferu i pedosferu. U onom trenutku kao dou u
rezervoar (to je na pr. sluaj s ugljenom u kojem se odreena koliina
ugljika pohranila veoma dugi niz godina) dolazi do smanjenja koliine te
kemijske tvari koja reciklira. U drugom sluaju govorimo o izmjeninim
bazenima

koji

pravilu

podrazumijevaju

biljke

ivotinje

koje

kratkovremeno koriste ugljik, a onda ga ispuste ili u zrak izdisajem ili u

okolini medij. Ugljik je dakle zadran relativno kratko vrijeme u organskoj
komponenti za razliku od pohranjivanja u anorganskoj komponenti.

4.5.1. Ciklus kruenja ugljika

Ciklus kruenja ugljika je biogeokemijski ciklus u kojem se ugljik kree

izmeu biosfere, geosfere, hidrosfere i atmosfere Zemlje. Ovaj je ciklus jedan
od etiri najvanija ciklusa kruenja tvari. U njemu postoje etiri glavna
rezervoara ugljika meusobno povezani putevima izmjene. To su: atmosfera,
kopneni dio biosfere (koji ukljuuje slatkovodne ekosustave i neive organste
tvari poput ugljika u tlu), oceane (koji ukljuuju otopljeni ugljik u
135

anorganskom stanju te ive i uginule morske organizme) te sediment (koji

ukljuuje

fosilna

goriva).

Godinje

kretanje

ugljika

izmeu

njegovih

rezervoara deava se zbog raznih kemijskih, fizikih geolokih i biolokih

procesa.

Slika 33. Ciklus kruenja ugljika. Crni brojevi oznaavaju koliko je ugljika pohranjeno u
razliitim rezervoarima u milijunima tona (GtC znai gigatona ugljika), a ljubiasti
brojevi oznaavaju koliko se ugljika kree izmeu pojedinih rezervoara svake godine.

4.5.1.1. Ugljik u atmosferi

U atmosferi ugljik najee nailazimo u obliku ugljinog dioksida CO2. Iako

ini vrlo mali dio atmosfere (oko 0,04%) ima izuzetno vanu ulogu u
odravanju ivota. Drugi plinovi koji sadre ugljik u atmosferi su metan i
kloroflorougljici. To su svi plinovi koje nazivamo stakleniki plinovi ija
koncentracija u atmosferi raste u posljednjim desetljeima i tako doprinosi
globalnom zagrijavanju.
136

Ugljik se iz atmosfere moe mobilizirati za procese kruenja na nekoliko

naina:
-

Za sunana vremena biljke provode fotosintezu i pretvaraju cgljini

dioksid u ugljikohidrate te u tom procesu otputaju kisik. Ovaj proces
je najuestaliji u mladim umama gje je vrlo intenzivan rast drvea.

Na povrinama oceana, prema polovima, morska voda postaje hladnija

a time i CO2 vie topljiv. Ta injenica moe se povezati s termohalinim
kruenjem koje omoguava transport gue povrinske vode u
unutranjost oceana.

U viim slojevima oceana gdje je velika produktivnost, organizmi tvore

tkiva od reduciranog ugljika, a neki takoer prave i oklope koji
sadravaju ugljik.

Ispiranje silikatnih stijena. Za razliku od prijanjeg procesa ovaj ne

potiskuje ugljik u rezervoar iz kojeg se lako moe vratiti u atmosferu.
Ispiranje stijena zapravo nema efekta na atmosterski CO2 jer nastali
bikarbonatni ioni zapravo tonu u ocean.

Povratak ugljika u atmosferu tkoer se moe desiti na nekoliko naina:

-

Kroz respiraciju biljaka i ivotinja. To je egzotermna reakcija koja

ukljuuje iskoritavanje energije pohtanjene u kovalentnim vezama
molekule glukoze (ili nekih drugih molekula) uz oslobaanje ugljinog
dioksida i vode.

Raspadom ivotinja i biljaka. Gljive i bakterije rastvaraju ugljikove

spojeve u mrtvim ivotinjama i biljkama te ih pretvaraju u CO2 ako je
prisutan kisik ili u metan ako nema kisika.

Izgaranjem organskih spojeva. U tom prosesu uljiki se oksidira i stvara

se CO2. Izgaranjem fosilnih goriva popu ugljena, prirodnog plina i
spojeva petroleja oslobaa se ugljik koji je bio pohranjen u geosferi
milijunima godina.

Proizvodnja cementa. Grijanjem vpnenca oslobaa se velika koliina

CO2.

137

Na povrini oceana, gdje morska voda postaje toplija otopljeni CO2 se

oslobaa natrag u atmosferu.

Vulkanske erupcije i metamorfizam oslobaaju plinove u atmosferu. Ti

plinovi ukljuuju vodenu paru, ugljikov dioksid i sumporni dioksid.
Ugljikov dioksid na ovaj nain osloboen u atmosferu po koliini je
jednak onome koji je ispran iz stijena. Dakle ova dva procesa koji su
kemijski reverzibilni jedan drugome imaju sumu nula te tako nemaju
veeg

efekta

na

koliinu

atmosferskog

ugljikovog

dioksida

na

vremenskoj skali od barem 100,000 godina.

4.5.1.2. Ugljik u biosferi

Oko1900 gigatona ugljika je prisutno u biosferi. Ugljik je osnovni dio ivota

na Zemlji. On igra vrlo vanu ulogu u strukturi, biokemiji i prehrani svih
ivih bia. A ivot igra vanu ulogu u ciklusu kruenja ugljika:
-

Autotrofi su organizmi koji proizvode svoje organske spojeve koristei

CO2 iz zraka ili vode. Kako bi im to uspjelo potrebna im je energija.
Gotovo svi autotrofi koriste sunevo zraenje kao izvor energije, a
njihov proses proizvodnje te organske tvari naziva se fotosinteza.
Najvaniji autotrofi za ciklus kruenja ugljika su stabla tj. drvee u
umama na kopnu te fitoplankton u oceanima.

Ugljik se prenosi kroz biosferu hranidbenim lancem na nain da se

heterotrofi hrane autotrofima ili njihovim djelovima (na pr. voe). To
takoer ukljuuje i koritenje mrtve organske tvari (detritus) koju
fermentiraju ili razlau gljive i bakterije.

Najvea koliina ugljika naputa biosferu disanjem. Ukoliko je

prisutan kisik govorimo o aerobnoj respiraciji u kojoj se u zrak
oslobaaju CO2 i voda:
C6H12O6 + 6O2 6 CO2 + 6H2O.

138

U suprotnom, ukoliko nema kisika, dolazi do anaerobne respiracije u

kojoj se u okolini medij oslobaa metan koji se takoer moe osloboditi
u atmosferu (movarni plin).
-

Spaljivanjem biomase (na pr. umski poari, drvo za ogrjev...) takoer

se mogu prenjeti velike koliine ugljika u atmosferu.

Ugljik takoer moe kruiti u biosferi ako se mrtva urganska tvar

ugradi u geosferu. Taloenje ivotinjskih oklopa izgraenih od kalcijkarbonata kljuni je korak u procesu sedimentacije.

Pohranjivanje ugljika u biosferi pod utjecajem je brojnih procesa: ukupne

primarne produkcije koja slijedni dnevne i sezonske promjene, pohrane
ugljika na nekoliko stotina godina u stablu nekog drveta, ili ak nekoliko
tisua godina u tlu. Promjene u tim dugotrajnim rezervoarima ugljena (na pr.
forestacijom ili deforestacijom) direktno e utjecati na globalno zatopljenje.

4.5.1.2. Ugljik u oceanima

Mora i oceani sadre oko 36000 gigatona ugljika, veinom u obliku

bikarbonatnog iona. Anorganski ugljik (spojevi ugljika koji nemaju ugljikugljik ili ugljik-vodik kovalentne veze) vaan je u reakcijama s vodom.
Ovakva izmena ugljika postaje vana u kontroliranju pH u oceanima, a
takoer o njoj ovisi i koliina ugljika kao izvora ili deponija ugljika. Ugljik se
lako moe izmeniti izmeu atmosfere i oceana. U regijama oceanskog
uzdizanja, ugljik se oslobaa u atmosferu, a u regijama oseanskog sputanja
dolazi do veeg prijenosa CO2 u ocean. Jednom kad CO2 ue u ocean stvara
se karbonatna kiselina:
CO2 + H2O H2CO3

139

Ova reakcija je i povratna to znai da se ostvaruje kemijska ravnotea.

Druga reakcija koja je vana za kontroliranje pH u oceanima je disocijacija
karbonatne kiseline na vodikov ion i bikarbonatni ion:
H2CO3 H+ + HCO3-

4.5.2. Ciklus kruenja duika

Ciklus kruenja duika je biogeokemijski ciklus koji opisuje transformaciju

duika i spojeva koji sadre duik u prirodi.

Atmosfera se sastoji od otprilike 78% duika i tako tvori najvei bazen

duika na Zemlji. Duik je izuzetno vaan u mnogim biolokim procesima,
nalazi se u svim amino-kiselinama, graevni je dio proteina te je prisutan u
bazama koje tvore nukleinske kiseline, DNA i RNA. U biljkama veina duika
je iskoritena u molekulama klorofila. Kako bi duik preao iz plinovite faze
(anorganske) u organsku (tj. ugradio se u ivi organizam) potzrebno je izvriti
fiksaciju. Neto fiksacije deava se tijekom sijevanja munja, ali veliku veinu
fiksacije obavljaju bakterije, bilo slobodne ili u simbiozi. Ove bakterije
posjeduju enzim nitrogenazu koja omoguuje spajanje plinovitog duika s
vodikom ime nastaje amonijak, koji se tada dodatno konvertira u bakteriji u
organske spojeve koji joj omoguuju rast. Neke bakterije koje fiksiraju duik,
poput Rhizobium, ive u gomoljiima (noduli) na korjenju leguminoza
(mahunarke poput graha, graka, boba ili djeteline). Ovdje one tvore
simbiontske odnose s biljkom, bakterije produciraju amonijak i daju ga
biljci, a za uzvrat dobijaju ugljikohidrate. Tla koja su siromana hranjivim
tvarima mogu biti zasaena s leguminozama kako bi se obogatila duikom.

140

Slika 34. Shematski prikaz ciklusa kruenja duika. Vanost bakterija u ciklusu moe
se trenutano shvatiti jer su kljuni element proizvode razliite duikove spojeve koje
asimiliraju vii organizmi.

Druge biljke duik dobivaju iz tla apsorpcijom korijenskim sustavom u

obliku nitrata ili amonijevog iona. ivotinje sav duik dobivaju hranom.

4.5.2.1. Amonijak

Izvor amonijaka je razgradnja mrtve organske tvari bakterijama koje

nazivamo

razlagai.

One

proizvode

amonijeve

ione

(NH4+).

dobro

prozraenim tlima ovi ioni se oksidiraju nitrifikacijskim bakterijama u nitrit

(NO2-), a zatim u nitrat (NO3-). Ovakva dvostepena pretvorba amonijaka u
nitrat naziva se nitrifikacija.

Amonijevi ioni brzo se veu za estice tla, pogotovo za huminske supstance i

gline. Nitratni i nitritni ioni zbog svog negativnog naboja veu se znatno
slabije jer u tlu ima znatno manje estica koje su pozitivno nabijene od onih
koje su negativno nabijene. Nakon kie moe doi do odtjecanja ovih iona u
podzemne vode. Poviena koliina nitrata u tlu je zapravo problem, jer se
141

mogu nai u vodi za pie, a tada mogu uzrokovati povienje duika u krvi
novoroenadi i tako uzrokovati methemoglobinemiju (blue-baby sindrom).
Na mjestima gdje podzemne vode izviru na povrinu duikom obogaene
podzemne vode doprinose eutrofikaciji. Duik doprinosi mnogim problemima
vezanim za eutrofikaciju u nekim vodenim organizmima. Od 2006. upotreba
gnojiva obogaenih duikom posebno se strogo kontrolira u Britaniji i SADu.

Amonijak je izuzetno toksian za ribe stoga se otputanje amonijaka iz

ureaja za proiavanje otpadnih voda mora strogo kontrolirati. Kako bi se
sprijeio pomor ribe, esto je potrebno provesti nitrifikaciju vode na
ureajima za proiavanje voda, a koko bi se smanjili trokovi mehanike
aeracije koja je potrebna za nitrifikaciju esto se takva voda koristi za
zaljevanje povrina tla.
U anaerobnim uvjetima dolazi do denitrifikacije bakterijama. Nitrati se
prevode u duikh (g) i ponovno vraaju u atmosferu. Nitrati se takoer mogu
reducirati u nitrite i tada reagirati s amonij ionom (anammox proces) to
takoer rezultira u produkciji duika:
NH4+ + NO2- N2 + 2H2O

4.5.2.2. Procesi u ciklusu kruenja duika

Fiksacija duika
Postoje etiri naina pretvorbe duika N2 u kemijski reaktivnije forme:
1. Bioloka fiksacija: neke simbiontske bakterije (najee u simbiozi s
leguminozama) te slobodnoivue bakterije sposobne su fiksirati duik

142

i asimilirati ga kao organski duik (primjer bakterija u simbiozi su

Rhizobium, a slobodnoivuih Azotobacter).
2. Industrijska fiksacija: u Haber-Boschovom postupku duik (N2) se
zajedno s vodikom (H2) pretvara u gnojivo amonijak (NH3).
3. Izgaranje

fosilnih

goriva:

automobilski

motori

termoelektrane

oslobaaju duine okside (NOx).

4. Drugi procesi: formiranje NO iz N2 i O2 omogueno fotonima i
sjevanjem vano je za atmosfersku kemiju ali ne za kopneno ili vodeno
kruenje duika.

Kao rezultat ekstenzivne kultivacije leguminoza (prvenstveno soje, lucerne i

trifoliuma), koritenja Haber-Boschovog postupka u stvaranju gnojiva i
polucije koja nastaje emisijom iz prometa i industrijskih postrojenja, ljudska
bia su vie nego udvostruila godinju pretvorbu duika u bioloki
dostupnu formu.

Slika 35. Alfalfa ili lucerna (Medicago sativa) Slika 36. Trifolium rod porodice Fabaceae
s 300 vrsta.

Asimilacija
U biljkama koje imaju simbiontski odnos s Rhizobiumom neto duika se
asimilira u obliku amonij iona u nodulima. Ostale biljke, meutim,
apsorbiraju duik iz tla svojim korjenskim sustavom. Tada dolazi do
redukcije u nitratne ione i dalje u amonijeve ione kako bi bila mogua
inkorporacija u aminokiseline i dalje u proteine koji ine dijelove biljaka ili
ivotinja koje se njima hrane.
143

Amonifikacija
Nitrati su jedan od duikovih spojeva u kojem je biljci najlake asimilirati
duik, a koje e konzumirati heterotrofi. Ostaci heterotrofa razgradnjom e
se pretvoriti u hranjivom bogate organske tvari. Bakterije, ili u nekim
sluajevima gljive, pretvorit e nitrate u tim ostacima natrag u amonijak.

Nitrifikacija
Pretvorbu amonijaka u nitrate prvenstevno obavljaju bakterije tla te druge
nitrificirajue bakterije. Primarni korak u nitrifikaciji je oksidacija amonijaka
u nitrite to obavljaju bakterije vrste Nitrosomonas. Druge bakterije, poput
vrste Nitrobacter, vre daljnju oksidaciju nitrita u nitrate.

Anaerobna oksidacija amonijaka

U ovom biolokom procesu nitrit i amonijak direktno se pretvaraju u duik
(N2). Ovaj postupak uvelike je odgovoran za nastanak duika u oceanima.

Denitrifikacija
Denitrifikacija je redukcija nitrata natrag u inertan duik (N2), dovravajui
ciklus

kruenja.

Ovaj

postupak

provode

bakterije

Pseudomonas

Clostridium.

4.5.2.3. Ljudski utjecaj na ciklus kruenja duika

Ljudi svakodnevno znaajno doprinose ciklusu kruenja duika umjetnom

gnojidbom kemijskim sredstvima koja sadre duik (prvenstveno Haber144

Boschovim postupkom koristei energiju fosilnih goriva za pretvorbu N2 u

amonijak NH3 te sijanjem usjeva koji fiksiraju duik). Takoer, ljudi su
znaajno doprinjeli prijenosu duikovih plinova u tragovima iz Zemlje u
atmosferu. Koliina N2O u atmosferi je porasla zahvaljujui umjetnim
gnojivima

poljoprivrednih

povrina,

spaljivanju

biomase,

intentivnom

stoarstvu te drugim industrijskim izvorima. N2O ima tetno djelovanje u

stratosferi gdje unitava i djeluje kao katalizator u razaranju ozona. Koliina
NH3 u atmosfeti se utrostruila kao rezultat ljudskih djelatnosti. On je
reaktant u atmosferi, gdje djeluje kao aerosol, smanjujui kvalitetu zraka te
se spaja s kapljicama vode inei tako kisele kie. Izgaranje fosilnih goriva
doprinosi esterostrukom do sedmerostrukom porastu NOx u atmosferi. NO
aktivno mijenja kemizam atmosfere te je prekursor troposferskoj produkciji
ozona koja doprinosi smogu, kiselim kiama te povienju koncentracije
duika u ekosustavima. Procesi u ekosustavima se ubrzavaju i koritenjem
duinih gnojiva, ali antropogeno zagnojavanje moe doprinjeti i saturaciji
(zasienju) tla duikom to moe smanjiti produktivnost i ubiti biljke
(zasoljavanje). Do smanjenja bioloke raznolikosti takoer moedoi ukoliko
se povisi dostupnost duika u biljkama koje su ovisne o duiku jer tako
dolazi do smanjenja onih biljaka koje su siromane duikom.

4.5.3. Ciklus kruenja fosfora

Ciklus kruenja fosfora je biogeokemijski ciklus koji opisuje kruenje fosfora

kroz litosferu, hidrosferu i biosferu. Za razliku od mnogih drugih ciklusa
kruenja, atmosfera na igra znaajnu ulogu u ciklusu kruenja fosfora jer su
fosfor

fosforni

spojevi

najee

krutoj

fazi

pri

standardnim

temperaturama i tlakovima na Zemlji.

145

4.5.3.1. Fosfor u okoliu

Fosfor se u prirodi najee nalazi u formin fosfatnog iona (ortofosfat) PO43-.

Veina fosfata nalazi se u obliku soli u sedimentima oceana ili stijena.
Tijekom vremena, geoloki procesi mogu dovesti ove sedimente na/u tlo, a
ispiranjem se oni vraaju ponovno u oceane. Biljke apsorbiraju fosfate u
obliku soli iz tla korjenskim sustavom. Biljke tada mogu konzumirati
biljojedi, a njih mesojedi. Nakon smrti biljke i ivotinje se raspadaju, a fosfati
se vraaju natrag u tlo. Ispiranje kiama moe ih dovesti natrag u oceane ili
se mogu reinkorporirati natrag u stijene.

Slika 27. Ciklus kruenja fosfora

Primarna bioloka uloga fosfata je u tome to je fosfor dio nukleotida gdje

slui kao izvor energije za stanine procese (ATP), ili ako su spojeni zajedno
tvore nukleinske kiseline DNK i RNK. Fosfor je sastavni dio kostiju, ija je
snaga tj. vrstoa ovisna o kalcij-fosfatu te u fosfolipidima koji ine sve
bioloke membrane.

146

Fosfati se brzo kreu kroz biljke i ivotinje, ali su procesi koji ih tjeraju kroz
tlo ili oceane vrlo spori ime je ciklus kruenja fosfora jedan od najsporijih
biogeokemijskih procesa.

4.5.3.1. Ljudski utjecaj na ciklus kruenja fosfora

Umjetna gnojiva te otpadi koje biljke ne apsorbiraju veinom ulaze u

podzemne vode i sakupljaju se u izvorima, barama i jezerima. Poveana
koliina fosfata za Zemlji najvei je uzrok procesa eutrofikacije koji uzrokuje
povean rast vodenog bilja i algi, a u vezi s tim smanjenjem koliine
otopljenog kisika to moe biti izuzetno teno za ribe i drugu vodenu faunu
(anoksija).

4.5.4. Ciklus kruenja sumpora

Sumpor je jedan od sastavnih dijelova mnogih proteina, vitamina i hormona.

I on reciklira poput drugih biogeokemijskih ciklusa.

Osnovni koraci u kruenju sumpora su:

Mneralizacija organskog sumpora u anorgansku formu (H2S)

Oksidacija sulfida, elementarnog sumpora (S) i sumpornih

spojeva u sulfat (SO42-)

Redukcija sulfata u sulfid

Mikrobna imobilizacija sumpornih spojeva i njihova ugradnja u

organske sumporne oblike.
147

Ljudski utjecaj na ciklus kruenja sumpora je prvenstveno u produkciji

sumpor dioksida (SO2) iz industrijskih procesa (na pr. sagorjevanjem
ugljena) te motora s unutarnjim izgaranjem. Sumpor dioksid se moe taloiti
na povrinama gdje se dalje moe oksidirati u sulfate u tlu (to je takoer
toksino za neke biljke), reducirati u sulfid u atmosferi ili oksidirati u sulfat
u atmosferi u obliku sulfatne kiseline, glavnog sastojka kiselih kia.

4.5.5. Ciklus kruenja vode

Ciklus kuenja vode ili hidroloki ciklus opisuje kontinuirano kruenje vode
kroz zemljinu hidrosferu. Ciklus je voen energijom suneva zraenja. On
ukljuuje atmosferu, tlo, povrinske i podzemne vode. Kako se voda kree
ciklusom mijenja stanje izmeu tekue, krute i plinovite faze. Voda se kree
iz jednog u drugi rezervoar fizikim procesima evaporacije, precipitacije,
infiltracije, teenja i podzemnih tokova.

Slika 38. Ciklus kruenja vode.

148

Ciklus kruenja vode je kontinuirano kretanje vode kroz, iznad te ispod

povrine Zemlje. Pokree ga suneva energije. Kako se voda pokree kroz
hidrosferu mijenja stanje tekue, plinovito (vodena para) i kruto (led).
Vrijeme potrebno da se voda pomakne iz jednog u drugo stanje je razliito,
od nekoliko sekunda do vie tisua godina, a koliina vode pohranjenau
hidrosferi varira do ak 1,37 milijuna km3. Usprkos trajnom kretanju vode
kroz hidrosferu ukupna koliina vode ostaje konstantna.
Kretanje vode ovisi o raznim fizikim i biofizikim procesima. Dva procesa
najodgovornija za kretanje vode su precipitacija i evaporacija (pokreu
505,000 km3 vode svake godine).

4.5.5.1. Rezervoari vode

Najvei rezervoari vode su oceani koji zapremaju ak 97% vode, zatim sljedi
voda pohranjena u obliku leda (2%). Voda pohranjena u svim ivim
organizmima predstavlja najmanji rezervoar vode.

Vrijeme zadravanja u pojedinom rezervoaru hidrolokog ciklusa je prosjeno

vrijeme u kojem se molekula vode zadri u tom rezervoaru. Podzemna voda
moe se zadrati i do 10,000 godina u podzemlju prije no to postane
dostupna drugim djelovima. Posebno stare podzemne vode zovu se fosilne
vode. Voda u tlu ostaje pohranjena vrlo kratko vrijeme jer se ravnomjerno
raspodjeljkuje po povrini Zemlje te moe biti izgubljena u obliku
evaporaciije, transpiracije, povrinskog odtjecanja ili teenja u podzemlje.
Nakon evaporacije voda se zadrava u atmosferi oko 9 dana prije no to se
kondenzira i u obliku precipitacije ponovno padne na Zemlju.

149

4.5.5.2. Promjene stanja vode

Tijekom posljednjeg stoljea ciklus kruenja vode postao je intenzivniji, tj.

povisio se udio precipitacije i evaporacije. To je oekivani rezultat globalnog
zagrijavanja jer poviene temperature povisuju udio evaporacije zbog toga to
topliji zrak ima vei kapacitet zadravanja vlage.

Topljenje ledenjaka jedan je od primjera promjene reima kruenja vode.

Odrivost ledenjaka precipitacijom ne moe se usporediti s gubitkom vode
zbog topljenja i sublimacije. Topljenje ledenjaka od 1850. na ovama je stalno
u porastu.
Ljudske aktivnosti koje doprinose promjeni ciklusa kruenja vode su:
-

Poljoprivreda,

Promjene kemijskih sastojaka atmosfere,

Gradnja brana na rijekama,

Rasumljavanje,

Uklanjanje podzemne vode iz bunara,

Pretjerano iskoritavanje vode iz rijeka (navodnjavanje),

Urbanizacija.

4.5.5.3. Utjecaj na klimu

Kruenje vode pokree suneva energija. 86% globalne evaporacije dolazi iz

oceana, smanjujui njihovu temperaturu evaporacijskim hlaenjem. Bez
evaporacijskog efekta hlaenja efekt staklenika doprinjeo bi znatno vioj
povrinskoj temperaturi (67 C) i toplijem planetu.

150

Veina suneve energije zagrijava tropska mora. Nakon evaporacije, vodena

para izdie se u atmosferu gdje je noena vjetrovima dalje od tropa. Veina te
vodene pare kondenzira kao kia u meutropskoj konvergacijskoj zoni (ITCZ)
oslobaajui latentnu toplinu koja grije zrak. Ona, nadalje pokree
atmosferska strujanja zraka.

4.5.5.4. Efekt na biogeokemijske cikluse

I dok je kruenje vode samo po sebi biogeokemijski ciklus, on takoer

doprinosi

kruenju

drugih

elemenata

njihovim

biogeokemijskim

ciklusima. Teenje vode je odgovorno za gotovo cijeli transport erodiranih

sedimenta i fosfora iz tla u vodene organizme. Salinitet oceana proizlazi od
erozije i transprta otopljenih soli i tla.

Za antropogenu eutrofikaciju jezera primarno je odgovoran fosfor, koji se

rasipa po poljoprivrednim povrinama kao gnojivo i tada prenosi ispiranjem
tog zemljita do rijeka. Povrinsko i podzemno teenje vode ima veliku ulogu
u prenosu duika iz tla u vodene organizme. Mrtve zone u na pr. rijeci
Mississippi posljedice su ispiranja duika s poljoprivrednih povrina u
rijeku, a njome sve do meksikog zaljeva. Teenje vode ima ulogu i u ciklusu
kruenja ugljika ponovo preko prijenosa erodiranih stijena i tla.

Slika 39. Sediment iz rijeke Mississippi nosi gnojiva u meksiki zaljev stvarajui mrtve
zone koje su posljedica anoksije.

151

5. ZATITA OKOLIA
152

Poveani ovjekov utjecaj na okoli i ovjekovo ogranieno znanje o prirodi i

njezinim organizacijskim i samoregulacijskim oblicima te pomanjkanje
spoznaje o moguim posljedicama ovjekovog utjecaja na okoli, nalae
ljudima provedbu takve politike zatite okolia kojom e omoguiti
uspostavu prirodnog sklada s okoliem.

Zatitom okolia 51 osigurava se cjelovito ouvanje kakvoe okolia 52 ,

ouvanje prirodnih zajednica, racionalno koritenje prirodnih izvora i
energije na najpovoljniji nain za okoli kao osnovni uvjet zdravog odrivog
razvoja.

Povijesno gledano mogu se razabrati tri pristupa dosadanjoj politici zatite

okolia:
1. Defanzivan pristup koji je zapoeo sedamdesetih i bio usmjjeren na
uvoenje istijih tehnika i tehnologija. Uglavnom se provodio
retroaktivno, i nije postojala kompleksna strategija zatite okolia.
2. Preventivan pristup koji je prihvaen osamdesetih imao je cilj da briga
za okoli postane dio dravne gospodarske politike i dio poslovne
politike poduzea.
3. Ofenzivan pristup razvija se devedesetih. Briga za okoli postaje
brigom za opstanak ivota. Provodei ofenzivan pristup zatiti okolia,
politika potie gospodarenje otpadom, odgovornost proizvoaa otpada
te utvruje takve politike cijena koja obuhvaa sve trokove zatite
okolia.

Postavljajui

nove

ekoloke

standarde

kanjavajui

oneiivae, odnosno nagraujui ekonomske subjekte koji brinu o

okoliu, drava je preuzela zatitu okolia kao svoju novu funkciju.

51

Okoli je prirodno okruenje; zrak, voda, tlo i more, klima, biljni i ivotinjski svijet u ukupnosti uzajamnog
djelovanja i kulturna batina kao dio okruenja kojeg je stvorio ovjek.
52

Kakvoa okolia je stanje okolia izraeno fizikalnim, kemijskim estetskim i drugim pokazateljima.

153

Politika zatite okolia danas se shvaa kao javno upravljanje okoliem, kao
zajednikim dobrom a obuhvaa:
1. Spreavanje daljnjeg irenja degradacije okolia i svih vrsti oneienja
2. Javni nadzor nad svim izvorima oneienja
3. Racionalno iskoritavanje postojeih prirodnih resursa
4. Usmjeravanje proizvodnih postupaka, prometa i raznih usluga na iste
i bezopasne tehnologije.

Daljnji razvoj drutva mogu je ukoliko se temelji na odrivosti. Naela

odrivoga razvoja ukljuuju koordiniranu i stalnu brigu za okoli. Pojedine
sastavnice okolia (zrak, vode, tlo, biljni i ivotinjski svijet) ne mogu se
promatrati kao problemi pojedinih drava, a briga za okoli i ostvarivanje
naela odrivog razvoja zahtijeva angairanje svake pojedine zemlje kako bi
se poboljali rezultati globalnoga stanja.

Analiza je pokazala da postojee sektorske politike, djelujui zasebno, ne

mogu osigurati eljenu razinu zatite okolia. Potrebna je bolja integracija
politike zatite okolia u druge segmente politike. Postoji zakonodavni i
institucionalni okvir, ali nedostaje provedba mjera i nadzor.
U Hrvatskoj je na pr. Pogram zatite okolia ispunilo samo 12 upanija, a
upitna je njihova usklaenost s Nacionalnom strategijom zatite okolia. Isto
tako

rjeavanju

najveeg

problema

zatite

okolia

problema

komunalnoga otpada, u mnogim sredinama godinama se nita nije

poduzimalo. Kao najei problemi u provedbi programa navode se:
-

Nedostatak financijskih sredstava

Nedostatak strunih kadrova

Nedovoljno reguliran odnos dravne uprave te regionalne i

lokalne samouprave.

154

Stoga se s pravom postavlja pitanje: Ulaemo li dovoljno u zatitu okolia?

Kapitalna ulaganja rastu. Stalan porast poinje 1999., a 2005. iznosila su
1,46 milijuna kuna. Meutim, za udovoljavanje standardima EU taj e se
iznos morati viestruko poveati. Mjere za poticanje ulaganja izostajale su ili
su nedovoljno koritene. Na pr. nepostojanje porezne olakice za investitore
koji ulau u zatitu okolia.

Politika cijena u podruju komunalnih usluga prelazi na sustav koji se

oslanja na naelo oneiiva plaa i korisnik plaa. Velik iskorak
napravljen je osnivanjem Fonda za zatitu okolia i energetsku uinkovitost
koji uvodi neke naknade poput:
Naknade na koritenje motornih vozila
Naknade za optereivanje okolia otpadom (u svezi s opasnim otpadom,
odlaganjem proizvodnoga i komunalnoga otpada, ambalani otpad)
Naknade povezane s emisijom SO2 i NO2.

Pod naknadama oneiivaa okolia razumijevaju se naknade na emisije u

okoli: ugljikovog dioksida, oksida sumpora izraenih kao sumporov dioksid
te oksida duika izraenih kao duikov dioksid. Obveznici plaanja naknada
na emisije u okoli su pravne i fizike osobe koje u okviru svoje djelatnosti
imaju u vlasnitvu ili koriste pojedinani izvor emisije CO2, SO2 i NO2.
Naknade na emisije CO2, SO2 i NO2 izraunavaju se i plaaju prema koliini
emisije u tonama.

5.1. POLITIKA ZATITE OKOLIA

Politika zatite okolia obuhvaa:

155

Ciljeve i naela politike zatite okolia

Nositelje politike zatite okolia

Sredstva i programe za provedbu politike zatite okolia.

5.1.1. Ciljevi zatite okolia

Osnovni ciljevi zatite okolia u ostvarivanju uvjeta za odrivi razvoj

(ravnotea izmeu ovjeka i prirode) su:
1. zatita ivota i zdravlja ljudi,
2. zatita biljnog i ivotinjskog svijeta, bioloke i krajobrazne
raznolikosti te ouvanje ekoloke stabilnosti,
3. zatita i poboljanje kakvoe pojedinih sastavnica okolia,
4. zatita ozonskog omotaa i ublaavanje klimatskih promjena,
5. zatita i obnavljanje kulturnih i estetskih vrijednosti krajobraza,
6. sprjeavanje velikih nesrea koje ukljuuju opasne tvari,
7. sprjeavanje i smanjenje oneienja okolia,
8. trajna uporaba prirodnih izvora,
9. racionalno koritenje energije i poticanje uporabe obnovljivih izvora
energije,
10.

uklanjanje posljedica oneienja okolia,

11.

poboljanje

naruene

prirodne

ravnotee

ponovno

uspostavljanje njezinih regeneracijskih sposobnosti,

12.

ostvarenje odrive proizvodnje i potronje,

13.

naputanje i nadomjetanje uporabe opasnih i tetnih tvari,

14.

odrivo koritenje prirodnih dobara, bez veeg oteivanja i

ugroavanja okolia,
15.

unapreenje stanja okolia i osiguravanje zdravog okolia

156

Ovi ciljevi postiu se:

-

Predvianjem,

praenjem,

sprjeavanjem,

ograniavanjem

uklanjanjem nepovoljnih utjecaja na okoli

-

Zatitom i ureenjem izuzetno vrijednih dijelova okolia

Sprjeavanjem rizika i opasnosti po okoli

Poticanjem koritenja obnovljenih prirodnih izvora i energije

Poticanjem upotrebe proizvoda i koritenja proizvodnih postupaka

najpovoljnijih za okoli

Ujednaenim odnosom zatite okolia i gospodarskog razvoja

Sprjeavanjem zahvata koji ugroavaju okoli

Sanacijom oteenih dijelova okolia

Razvijanjem svijesti o potrebi zatite okolia u odgojnom i obrazovnom

procesu

Donoenjem propisa o zatiti okolia

Obavjetavanjem javnosti o stanju okolia i njenim sudjelovanjem u

zatiti okolia

Povezivanjem sustava i institucija zatite okolia RH s meunarodnim

institucijama.

5.1.2. Naela zatite okolia

Naelo odrivog razvitka

Prilikom usvajanja polazita, donoenja strategija, planova i programa te
propisa, i njihovoj provedbi, Hrvatski sabor, Vlada Republike Hrvatske,
upanije, Grad Zagreb, veliki gradovi, gradovi i opine, u okviru svog
djelokruga, moraju poticati odrivi razvitak.
U svrhu poticanja odrivog razvitka zahtjevi zatite okolia ureeni ovim
Zakonom i posebnim propisima moraju biti ukljueni u pripreme i provedbu

157

utvrenih polazita i aktivnosti na svim podrujima gospodarskog i

socijalnog razvitka

Naelo predostronosti
Pri koritenju okolia treba tedljivo koristiti sastavnice okolia i njima
upravljati vodei rauna o mogunostima ponovnog koritenja prirodnih i
materijalnih dobara, te vodei rauna o sprjeavanju oneiivanja okolia,
moguem nastanku teta po okoli i izbjegavanju stvaranja otpada, u
najveoj moguoj mjeri.
Granine vrijednosti emisija, standardi kakvoe okolia, pravila postupanja i
druge mjere zatite okolia moraju biti odreene propisom, odnosno
odgovarajuim aktom, a svako djelovanje na okoli mora biti planirano i
izvedeno na nain da uzrokuje to manje optereivanje okolia, vodei pri
tome rauna o racionalnom koritenju prirodnih dobara i energije.
Radi izbjegavanja rizika i opasnosti po okoli, pri planiranju i izvoenju
zahvata treba primijeniti sve utvrene preventivne mjere zatite okolia to
podrazumijeva koritenje dobrih iskustava kao i uporabu proizvoda, opreme
i

ureaja

te

primjenu

proizvodnih

postupaka

sustava

odravanja

projektiranih parametara postrojenja, koji su najpovoljniji po okoli.

U cilju preventivnosti, prilikom koritenja okolia, primjenjuju se najbolje
raspoloive tehnike i u svijetu priznati sustavi odravanja postrojenja.
Operater, koji svojim djelovanjem ili proputanjem djelovanja na koje je
obvezan propisom ili odgovarajuim aktom i tvrtka, koja obavljanjem
djelatnosti uzrokuje rizik po okoli, ili nanosi tetu u okoliu, obvezni su, o
svom troku bez odgaanja poduzeti nune mjere zatite da se izbjegne
rizik i teta u okoli.
Kada prijeti opasnost od stvarne i nepopravljive tete za zdravlje ljudi i
okoli, ne smije se odlagati poduzimanje nunih zatitnih mjera, pa ni u
sluaju kada ta opasnost nije u cijelosti znanstveno istraena.
158

Odustat e se, odnosno nee se djelovati, obavljati djelatnost i/ili obaviti

zahvat, koji imaju znanstveno dokazanu ili pretpostavljenu vjerojatnost
tetnog i trajno tetnog utjecaja na okoli a osobito na sastavnice okolia bioloku raznolikost i krajobraz.

Naelo

ouvanja

vrijednosti

prirodnih

dobara,

bioloke

raznolikosti i krajobraza
Prirodna dobra i krajobrazne vrijednosti treba nastojati ouvati na razini
obujma i kakvoe koji ne ugroavaju zdravlje i ivot ovjeka i nisu tetni za
biljni i ivotinjski svijet. Tlo je neobnovljivo dobro i mora se koristiti odrivo
uz ouvanje njegovih funkcija. Nepovoljni uinci na tlo moraju se izbjegavati
u najveoj moguoj mjeri.
Zahvati u okoli koji mogu imati tetni uinak na bioloku i krajobraznu
raznolikost, te ouvanje prirodnog genetskog sklada i sklada prirodnih
zajednica, ivih organizama i tvari, nisu doputeni, ukoliko se u postupku u
skladu s ovim Zakonom i posebnim propisima ne odlui drukije.

Naelo zamjene i/ili nadomjetaja

Djelovanje, odnosno planirani zahvat koji bi mogao imati tetni utjecaj na
okoli potrebno je zamijeniti djelovanjem, odnosno zahvatom koji predstavlja
znatno manji rizik za okoli. Ova odredba se primjenjuje na koritenje
postrojenja te pri koritenju opreme i proizvoda, uz obvezno ograniavanje
oneienja okolia na izvoru nastanka.
Tvarima koje se mogu ponovno uporabiti, ili koje su bioloki razgradive,
treba dati prednost pri uporabi, pa i u sluaju veih trokova.

159

Naelo cjelovitog pristupa

Svrha naela cjelovitog pristupa je sprjeavanje i/ili svoenje rizika za okoli
na najmanju moguu mjeru rizika za okoli u cjelini. Zahtjevi za visokom
razinom zatite okolia i poboljanjem kakvoe okolia obvezni su sastavni
dio svih polazita kojima je cilj uravnoteeni gospodarski razvitak, a
osiguravaju se sukladno naelu odrivog razvitka. Kod izrade i donoenja
dokumenata prostornog ureenja mora se posebno uzimati u obzir
osjetljivost

okolia

vrijednostima

na

odreenom

krajobraza,

odnos

prostoru,
prema

odnos

prema

neobnovljivim

skladu

obnovljivim

prirodnim dobrima, kulturnoj batini i materijalnim dobrima, te ukupnost

njihovih meusobnih utjecaja i meusobnih utjecaja postojeih i planiranih
zahvata na okoli.

Naelo suradnje
Odrivi razvitak postie se suradnjom i zajednikim djelovanjem Hrvatskog
sabora, Vlade, upanija, Grada Zagreba, velikih gradova, gradova i opina te
svih drugih dionika u cilju zatite okolia, svakoga u okviru svoje
nadlenosti i odgovornosti. Drava osigurava suradnju i solidarnost u
rjeavanju globalnih i meudravnih pitanja zatite okolia, posebno kroz
meunarodne ugovore, suradnjom s drugim dravama i sklapanjem
odgovarajuih

sporazuma

te

obavjeivanjem

drugih

drava

prekograninim utjecajima na okoli, o ekolokim nesreama, kao i

meunarodnom razmjenom informacija o okoliu. Vlada, upanije, Grad
Zagreb, veliki gradovi, gradovi i opine, u okviru svoga djelokruga, solidarno
i zajedniki sudjeluju u provedbi zatite okolia iz svoje nadlenosti, kako bi
osigurale provedbu uinkovitih mjera zatite okolia na svom podruju.

Naelo oneiiva plaa

Oneiiva

snosi

trokove

nastale

oneiavanjem

okolia.

Trokovi

obuhvaaju trokove nastale u vezi s oneiavanjem okolia ukljuujui i

160

trokove procjene tete, procjene nunih mjera i trokove otklanjanja tete u

okoliu. Oneiiva snosi i trokove praenja stanja okolia i primjene
utvrenih mjera te trokove poduzimanja mjera prevencije od oneiivanja
okolia, bez obzira na to da li su ti trokovi nastali kao rezultat propisane
odgovornosti za oneiavanje okolia, odnosno isputanjem emisija u okoli
ili kao naknade utvrene odgovarajuim financijskim instrumentima,
odnosno kao obveza utvrena propisom o smanjivanju oneiivanja okolia.

Naelo otklanjanja i sanacije tete u okoliu na izvoru nastanka

Ako je teta u okoliu nastala kao rezultat djelovanja ili proputanja
propisanog obveznog djelovanja operatera odnosno kao rezultat obavljanja
djelatnosti fizike ili pravne osobe, oni su duni otkloniti odnosno sanirati
tetu u okoliu prvenstveno na izvoru nastanka.

Naelo pristupa informacijama i sudjelovanja javnosti

Javnost ima pravo pristupa informacijama o okoliu kojima raspolae tijelo
javne vlasti i osobe koje tijelo javne vlasti nadzire te osobe koje informacije
uvaju za tijelo javne vlasti. Javnost ima pravo na pravodobno obavjeivanje
o oneiavanju okolia, ukljuujui informacije o opasnim tvarima i
djelatnostima, informacije o poduzetim mjerama i s tim u svezi pristup
podacima o stanju okolia.
Javnost ima pravo sudjelovati u postupcima utvrivanja polazita, izrade i
donoenja strategija, planova i programa, te izrade i donoenja propisa i
opih akata u vezi sa zatitom okolia. Javnost ima pravo sudjelovati u
postupcima koji se vode na zahtjev nositelja zahvata, operatera i tvrtke.
Prava javnost ostvaruje na nain ureen Zakonom i propisima donesenim na
temelju Zakona te sukladno posebnim propisima

161

Naelo poticanja
Vlada, upanije, Grad Zagreb, veliki gradovi, gradovi i opine, u skladu sa
svojim nadlenostima, potiu djelatnosti i aktivnosti u svezi sa zatitom
okolia koje sprjeavaju ili smanjuju oneiavanje okolia, kao i zahvate u
okoli koji smanjuju uporabu tvari, sirovina i energije, te manje oneiuju
okoli ili ga iskoritavaju u doputenim granicama. Vlada, upanije, Grad
Zagreb, veliki gradovi, gradovi, opine i pravne osobe s javnim ovlastima u
podruju zatite okolia duni su poticati informiranje, izobrazbu i
pouavanje javnosti o zatiti okolia i odrivom razvitku i utjecati na
razvijanje svijesti o zatiti okolia u cjelini.
Vlada odgovarajuim mjerama moe poticati pravne i fizike osobe koje
obavljaju gospodarske djelatnosti na uinkovitije provoenje mjera zatite
okolia. Vlada, upanije, Grad Zagreb, veliki gradovi, gradovi i opine, u
okviru svoga djelokruga, s oneiivaima i njihovim asocijacijama mogu
sklapati sporazume o dobrovoljnim mjerama koje oni provode u svrhu
dodatnog smanjivanja optereenja na okoli

Naelo prava na pristup pravosuu

Svaka osoba koja smatra da je njezin zahtjev za informacijom u pitanjima
zatite okolia zanemaren, neosnovano odbijen, bilo djelomino ili u
cijelosti, ili ako na njega nije odgovoreno na odgovarajui nain, ima pravo
na zatitu svojih prava pred sudom sukladno posebnom propisu o pravu na
pristup informacijama.
U svrhu zatite prava na zdrav ivot i odriv okoli te u svrhu zatite
okolia i pojedinih sastavnica okolia i zatite od tetnog utjecaja
optereenja, osoba (graanin i druga fizika te pravna osoba, njihove
skupine, udruge i organizacije) koja uini vjerojatnim svoj pravni interes i
osoba koja zbog lokacije zahvata i/ili zbog prirode i/ili utjecaja zahvata
moe, u skladu sa zakonom, dokazati da joj je trajno narueno pravo, ima
pravo osporavati postupovnu i materijalnu zakonitost odluka, ina i
162

propusta tijela javne vlasti putem nadlenog tijela i/ili nadlenog suda, u
skladu sa zakonom.

5.1.3. Nositelji zatite okolia

Uinkovitost zatite okolia u dravi osiguravaju: Hrvatski sabor, Vlada

Republike Hrvatske, predstavnika tijela, izvrna tijela jedinica lokalne
samouprave.
Sredinje tijelo dravne uprave nadleno za politiku zatite okolia je
Ministarstvo zatite okolia, prostornoga ureenja i graditeljstva, a djeluje uz
pomo specijalizirane institucije: Agencije za zatitu okolia i Fonda za
zatitu okolia i energetsku uinkovitost.

Agencija za zatitu okolia je nezavisna javna ustanova, osnovana odlukom

Vlade Republike Hrvatske, za prikupljanje, objedinjavanje i obradu podataka
o okoliu. Potreba za osnivanjem Agencije za zatitu okolia kao centralne
institucije u koju e se slijevati svi relevantni podaci o stanju okolia
definirana je:

osnovnim

stratekim

dokumentom

zatiti

okolia

Strategijom zatite okolia Republike Hrvatske, u kojoj je

zaseban dio posveen potrebi osnivanja nezavisne strune
Agencije (AZO) i njenim ciljevima, pozicionirajui je kao sredinje
struno tijelo i mogueg promotora odrivog razvoja

Planom provedbe Sporazuma o stabilizaciji i pridruivanju

izmeu Republike Hrvatske i Europske zajednice i njihovih
drava lanica (l. 81. o osnivanju Agencije za zatitu okolia)

163

potrebom za dogradnjom infrastrukture nune za efikasnu

provedbu politike zatite okolia (Ministarstvo, Agencija, Fond)

usklaivanja pravnog i institucijskog okvira zatite okolia u RH

sa pravnim okvirom Europske unije u podruju zatite okolia.

Fond za zatitu okolia i energetsku uinkovitost se osniva radi osiguranja

dodatnih sredstava za financiranje projekata, programa i slinih aktivnosti
u podruju ouvanja, odrivog koritenja, zatite i unapreivanja okolia.
Prema odredbama Zakona o energiji Fond se osniva s ciljem sudjelovanja
svojim sredstvima u financiranju nacionalnih energetskih programa
imajui u vidu postizanje energetske uinkovitosti, odnosno koritenja
obnovljivih izvora energije.

Za obavljanje poslova dravne uprave na podruju JLS ustrojeni su uredi

dravne uprave. Na lokalnoj razini opina, grad i upanija organiziraju,
financiraju i unapreuju poslove zatite okolia. Zatita okolia JLS
obuhvaa:

Osiguravanje uvjeta za provoenje programa ZO

Pripremu i provoenje sanacije kada je to njezina obveza

Monitoring stanja okolia

Osiguranje uvjeta za voenje Katastra oneienja okolia,

oevidnika o stanju okolia i mjerama zatite

Obavjeivanje javnosti.

Osim institucija vlasti vanu ulogu imaju i strukovne i/ili poslovne udruge,
zZnanstveno-istraivake institucije, udruge graana i nevladine udruge.

164

5.2. SREDSTVA I PROGRAMI ZATITE OKOLIA

Instrumenti zatite okolia omoguuju izgradnju i realizaciju sustava

ekoloke regulative a to su: norme (nacionalne i meunarodne norme za
reguliranje zatite okolia) i propisi (reguliraju i poblie odreuju naine,
metode i postupke za zatitu okolia).

Za provedbu politike zatite okolia slue sredstva i programi zatite okolia.

Oni ovise o specifinosti, iziskuju pomnu pripremu kao i praenje realizacije
programa. Izrauju se za odreeno vremensko razdoblje. To su razliiti
zakoni, propisi, programi, porezi, norme podijeljeni u 4 skupine:
1. Regulacijski
2. Ekonomski
3. Samoregulacijski
4. Institucionalni

Regulacijski instrumenti (zakoni, propisi, norme) predstavljaju pravnu

regulativu za sankcioniranje nepridravanja propisa kojima se regulira
zatita okolia. Mogu biti opi (Zakon o otpadu) ili posebni (Zakon o
zatiti Nacionalnog parka Plitvika jezera).

Ekonomski

instrumenti

su

sredstva

za

financiranje

zatite

okolia.

Osiguravaju se u dravnom proraunu, proraunima jedinica lokalne

samouprave i uprave i iz drugih izvora. Jedinice lokalne samouprave i
uprave vode oevidnike o koritenju sredstava i o tome izrauju izvjee
koja jedanput godinje dostavljaju Dravnoj upravi za zatitu okolia.
Posebnim zakonom mogu se odrediti olakice i oslobaanja plaanja
165

poreza, carina i drugih javnih prihoda za koritenje proizvodnih

postupaka, proizvodnju i promet proizvoda iji je utjecaj na stanje okolia
povoljniji od utjecaja drugih srodnih proizvodnih postupaka, proizvodnje
i proizvoda i za koritenje obnovljivih izvora energije (sunce, vjetar, morski
valovi, bio-plin i sl.) opreme i ureaja koji pridonose zatiti okolia. Isto tako
posebnim zakonom mogu se odrediti olakice i smanjivanje poreza i
drugih

javnih

prihoda

za

proizvoae

koji

organiziraju

povrat

upotrebljenih i neupotrebljivih ureaja, naprava ili njihovih dijelova,

proizvoda ili njihove ambalae, ili na drugi organiziran nain smanje
negativne uinke svojeg djelovanja po okoli.

Ekonomske mjere za:

Upravljanje vodama

Poveavanje ukupne cijene vode na razini pune cijene

Poveavanje naknade za zatitu voda radi poticanja

ulaganja u proiavanje voda

Stupnjevanje cijene vode ovisno o namjeni potronje i

ponovnoj uporabi otpadne vode u sekundarne svrhe

Uvoenje poreznih i carinskih oslobaanja/olakica za

izradbu programa i za uvoenje istije tehnologije

Gospodarenje otpadom
Naknada za optereivanje okolia otpadom i naknada
proizvoaa opasnog otpada
Naknada na specifine proizvode i ambalau i/ili sustav
pologa i povrata novca
Promet/prijevoz

Naknada za okoli zbog isputanja plinova od motornih

vozila (plaa se pri registraciji vozila)

Poveavanje posebnih poreza na olovna motorna goriva do

zabrane njihove uporabe

166

Sniavanje cijena javnoga prijevoza ukljuujui

eljezniki i vodni promet posebnim subvencijama:

o iz posebnih poreza na tekua goriva

o iz posebnih poreza na osobne automobile te na
druga motorna vozila, plovila i zrakoplove

Uvoenje sustava pologa i povrata sredstava za stare

automobile

Uvoenje sustava pologa i povrata sredstava za otpadne

gume

Zabrana uvoza motornih vozila koja ne

propisima za pojedinanu homologaciju vozila

odgovaraju

Razrada politike
unaprjeivanje

odreivanja

cestarina

njezino

Energetika

Trino formiranje cijena energenata

Uvoenje naknade zbog isputanja oneiujuih tvari u

zrak (CO2, SO2, NOx i dr.)

Uvoenje oslobaanja/olakica pri plaanju poreza za

ulaganja u opremu i tehnologiju koja pridonosi energetskoj
uinkovitosti te uporabi i razvoju obnovljivih izvora
energije

Uvoenje oslobaanja/olakica pri plaanju carine za uvoz

opreme i tehnologije koja pridonosi energetskoj
uinkovitosti te uporabi i razvoju obnovljivih izvora
energije

Trgovanje dozvolama za emisije staklenikih plinova

Turizam

Uvoenje posebne naknade za programe zatite okolia

gospodarskim subjektima u turistikoj i ugostiteljskoj
djelatnosti (stvaranje uvjeta za provedbu naela odrivoga
razvoja u turizmu)

167

Poljoprivreda
- Uvesti naknade na uporabu pesticida ovisno o jaini
utjecaja na okoli
- Uvesti
subvencije
za
ekoloku
proizvodnju
poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda
- Postupno
ukidanje
subvencija
za
intenzivnu
poljoprivrednu proizvodnju

Samoregulacijski instrumenti inicirani su poetno od strane industrijskog

sektora. Slue pri uvoenju i primjeni tehnolokih rjeenja i inovacija s
ciljem unapreenja zatite i ouvanje okolia.

Pod institucionalne instrumente spadaju organizacijska, institucionalna i

tehnika sredstva i sustavi koji omoguuju kvalitetniju zatitu okolia. Na
pr. sustavi ekoloke informatike ili sustavi obrazovanja.

5.3. STANJE OKOLIA U HRVATSKOJ

Ukupno stanje okolia u Hrvatskoj je bolje nego u industrijskim zemljama

Europske Unije. Meutim, zbog manjkavog sustava motrenja okolia i
postojee

neujednaene

baze

podataka,

analiza

stanja

okolia

nije

kvantitativna i cjelovita.

Upravni sustav zatite okolia ponikao je u Hrvatskoj iz djelatnosti

prostornog ureenja, jer je djelatnost prostornog planiranja i ureivanja
prostora bila ve sedamdesetih godina 20-og stoljea institucionalno, pravno
i metodoloki visoko razvijena. Institucionalni sustav zatite okolia u
Hrvatskoj zapoinje 1980. uspostavljanjem Zavoda za prostorno ureenje i
zatitu okolia pri Ministarstvu graditeljstva. Od tada, pa sve do 1994., kada
se odvaja u zasebnu dravnu upravnu organizaciju, zatita okolia je
organizacijski

bila

vezana

uz

prostorno

ureenje.

traganju

za
168

najprimjerenijim modelima ouvanja okolia i prostora, svijest o potrebi

strune i institucionalne suradnje tih dvaju djelokruga, kao bliskih, odnosno
komplementarnih sektora, rezultirala je u 2000. godini uspostavljanjem
Ministarstva zatite okolia i prostornog ureenja.
Kao to je okoli, prema definiciji, kompleksna kategorija sastavljena od vie
pojedinanih tematskih podruja, tako se i zatita pojedinih sastavnih
dijelova okolia, kao to su: voda, more, ume, poljoprivredno zemljite,
kulturna batina, ljudsko zdravlje, provodi putem odreenih ovlatenih
sektora.

Ouvanje prirode i okolia svrstani su u kategoriju najviih vrednota

ustavnog poretka RH. Ustav je odredio da Sabor i narod neposredno
odluuju o ouvanju prirodnog i kulturnog bogatstva i o njegovom
koritenju, a Deklaracija o zatiti okolia u RH vrsto je opredjeljenje za
izgradnju pravnog sustava koji je sukladan meunarodnim ugovorima i
standardima europske i svjetske zajednice. Zakonodavstvo nije samo po sebi
dovoljno da se stanje okolia pobolja, budui da brzi razvoj u podrujima
koja stvaraju pritisak na okoli (npr. u sektorima prometa, energetike ili
poljoprivrede) esto pretee nad pozitivnim uinkom nove regulative. Stoga
sama gospodarska aktivnost mora biti takva da vodi rauna o ciljevima
zatite okolia.

Tehnologijski jaz i tehnologijsko zaostajanje hrvatskog gospodarstva rezultat

je niza kompleksnih imbenika, od kojih sa stajalita znanosti treba izdvojiti:
(1) slabu suradnju izmeu znanosti i gospodarstva; (2) nerazvijeni sektor
tehnologijski utemeljenih malih i srednjih proizvodnih poduzea, koja su za
razliku od ostalih poduzea sposobna dovesti do restrukturiranja lokalnoga
gospodarstva, jer svjesno ulaze u rizik uvoenja novih, trino neprovjerenih
tehnologija; (3) nepostojanje institucionalne tehnologijske infrastrukture za
potporu

malim

srednjim

proizvodnim

poduzeima

istraivanjima

169

usmjerenim

na

gospodarstvo;

(4)

neizgraenost

sustava

potpornih

instrumenata i mjera za poticanje tehnologijske revitalizacije gospodarstva.

Budui da je u Hrvatskoj opa tehnologijska politika moguim dosezima
bitno ograniena, nuno je na podlozi posebnosti sektorskih profila
razlikovati:
sektore utemeljene na know-how
na inenjerstvu utemeljene sektore
na istraivanju i sektoru utemeljene sektore.

Predvidiv je, ve u kratkoronom razdoblju, rast industrijske proizvodnje i

porast u gospodarstvu s rastom potronje energije. Dolo je do ekspanzije
prometa i turizma, uz pratee infrastrukturne zahvate. Sve to izravno
ugroava stanje u kojem se nalazi okoli RH. to initi da se zrak, vode,
more, tlo i bioloka raznolikost dugorono sauvaju? to initi da se odre
uvjeti u kojima e budui narataji imati pitke vode, isto more, isti zrak,
kvalitetno tlo i druge prirodne zalihe da mogu proizvoditi koliko je potrebno
za normalan ivot?
Devedesetih je godina 20-og stoljee globalna politika zatite okolia nakon
dvadeset godina napora prvenstveno usmjerenog k detaljnoj razradi
legislativnog okvira za borbu protiv zagaenja i za zatitu prirode, napravila
zaokret i krenula drugim smjerom, prema konceptu odrivog razvoja.

Odrivi razvoj je okvir za oblikovanje politika i strategija kontinuiranog

gospodarskog i socijalnog napretka, bez tete za okoli i prirodne zalihe bitne
za ljudsku djelatnost u budunosti. On se oslanja na ambicioznu ideju
prema kojoj razvoj ne smije ugroavati budunost dolazeih narataja
troenjem neobnovljivih zaliha i dugoronim devastiranjem i zagaenjem
okolia. Dakle, osnovni je cilj osigurati odrivo koritenje prirodnih zaliha na
nacionalnoj i meunarodnoj razini. Ovakav izbor cilja mijenja fokus
170

upravljanja okoliem s ublaavanja i eliminacije teta za okoli poto su

nastale, na plansku prevenciju, kako do njih ne bi dolo.
Dugoroni ciljevi u zatiti okolia u RH su:
-

sauvati i unaprijediti kakvou voda, mora, zraka i tla u RH

odrati postojeu bioloku raznolikost u RH

sauvati prirodne zalihe, a osobito integritet i znaajke podruja

posebnih prirodnih vrijednosti (more, obala i otoci, planinski dio RH
itd)

Kratkoroni ciljevi su:

-

nametnuti striktnu i uinkovitu provedbu svih postojeih propisa

zatite okolia, ali i urnu izmjenu svih onih koji su struno manjkavi

integrirati zatitu okolia u sve sektore koji djeluju na okoli ili ive od
okolia, na taj nain da je zatita okolia sastavni dio svih politika,
planova i programa

ostvariti sve pretpostavke za inicijalizaciju procesa i sam proces

europskih integracija u podruju zatite okolia

oblikovati i pokrenuti sekvencijalno vie akcijskih programa kojima se

zatita okolia usmjerava k odrivom razvoju, s time da se program
bavi: (1) drugim relevantnim problemima ouvanja okolia (kakvoom
voda i mora te zraka, promjenom klime, upravljanjem otpadom itd.), te
(2) uspostavom novih odnosa suodgovornosti izmeu dionika, odnosno
svih zainteresiranih za zatitu okolia

ostvariti potpunu harmonizaciju legislavnog korpusa u podruju

zatite okolia u onim EU, i u cijelosti ga implementirati

dograditi postojei sustav zatite okolia tako da bude sposoban

obavljati sve funkcije koje e promjena legislative staviti pred njega

171

5.4. PRAVILNIK O PROCJENI UTJECAJA NA OKOLI

Pravilnikom o procjeni utjecaja na okoli odreenog zahvata odreuju se

zahvati za koje je obvezna procjena utjecaja na okoli, sadraj, rok i nain
izrade studije utjecaja na okoli planiranog zahvata, nain donoenja ocjene
i zakljuka o namjeravanom zahvatu, nain obavjeivanja javnosti,
odreivanje roka i naina sudjelovanja javnosti o odluivanju te naposlijetku
prava i obveze sudionika u postupku.

Procjena utjecaja na okoli metoda je koja omoguuje analiziranje

pozitivnih i negativnih posljedica nekog projekta, plana ili aktivnosti.
Procjena

utjecaja

na

okoli

je

postupak

ocjenjivanja

prihvatljivosti

namjeravanog zahvata53 s obzirom na okoli i odreivanje potrebnih mjera

zatite okolia koje se provode u okviru pripreme namjeravanog zahvata,
prije izdavanja lokacijske dozvole i sl.

Procjena utjecaja na okoli sastoji se od:

opis zahvata

sadraj studije

komisija, sudjelovanje javnosti

zakljuak.

Zahvata za koje je potrebno izvesti Procjenu utjecaja na okoli su:

53

Zahvat u okoli je trajno ili privremeno djelovanje ovjeka koje moe naruiti ekoloku stabilnost ili bioloku
raznolikost okolia, ili na drugi nain moe nepovoljno utjecati na okoli.

172

1. Prometne graevine
2. Energetske graevine
3. Vodne graevine
4. Proizvodne graevine
5. Graevine za postupanje s otpadom
6. Sportske graevine
7. Graevne cjeline
8. Eksploatacija mineralnih sirovina
9. Graevine na zatienom podruju
10.

Ostali zahvati.

Struna podloga za PUO je Studija o utjecaju na okoli. Studija mora

vrednovati utjecaj zahvata na okoli na temelju imbenika koji ovisno o vrsti
zahvata i obiljejima okolia uvjetuju rasprostiranje, jainu i trajanje
utjecaja, kao to su meteoroloki, klimatoloki, hidroloki, hidrogeoloki,
geoloki,

geotehniki,

seizmoloki,

pedoloki,

bioekoloki,

krajobrazni,

socioloki, ruralni, urbani, prometni itd. Ona sadri:

A. Opis zahvata i lokacije
B. Vrednovanje prihvatljivosti zahvata
C. Zakljuak studije
D. Saetak studije za javni uvid
E. Izvori podataka.

U opisu zahvata i lokacije izlae se svrha poduzimanja ili graenja zahvata,

daju se podaci dokumenata prostornog ureenja, opis okolia i lokacije i
podruje utjecaja zahvata te opis zahvata.
to se tie vrednovanja prihvatljivosti zahvata mora se dati pogled moguih
utjecaja

zahvata

njegovih

varijabilnih

rjeenja

na

okoli

tijekom

poduzimanja ili graenja, tijekom koritenja i nakon prestanka koritenja

ukljuujui ekoloku nesreu i rizik njezina nastanka. Zatim, daje se pregled
najprikladnije

varijante

zahvata

pogledu

utjecaja

na

okoli

s
173

obrazloenjem., prijedlog mjera zatite okolia tijekom poduzimanja ili

graenja, koritenja i nakon prestanka koritenja zahvata ukljuujui i
prijedlog mjera za sprjeavanje i ublaavanje posljedica moguih ekolokih
nesrea.
Studija u svom zakljuku mora sadravati:
1. obrazloenje najprikladnije varijante zahvata
2. prikaz utjecaja odabrane varijante zahvata na okoli
3. mjere zatite okolia
4. po potrebi program praenja stanja okolia tijekom poduzimanja ili
graenja,

koritenja

nakon

prestanka

koritenja

zahvata

sa

obrazloenjem.

Analiza utjecaja na okoli

Opis predloenog projekta
Opis okolia
Prepoznavanje moguih utjecaja
Predlaganje

mjera

za

spreavanje,

smanjivanje

ili

ublaavanje

negativnih posljedica predlone izgradnje

Predloeni program promatranja za praenje utjecaja zahvata na
okoli.

174

6. OneIENJE zraka
175

Zatita okolia je postala predmetom sve veeg zanimanja i brige irom

svijeta. ist zrak54 i nezagaena voda postaju svakim danom sve vanija
dobra, jer se njihov nedostatak sve vie osjea. Mnoge ivotinjske i biljne
vrste naglo se prorjeuju, a mnoge su ve istrijebljene. Efekt globalnog
zatopljenja i smanjivanja ozonskog omotaa ve su sada zabrinjavajua
pitanja. Isto tako postaje sve jasnije da je ienje okolia skuplje od
spreavanja njegova zagaenja. Sve je to dovelo do toga da se problemu
zatite okolia danas prilazi mnogo ozbiljnije i sustavno. Stalni gospodarski
rast, iva gospodarska aktivnost, poveanje proizvodnje, prometa i potronje
sve vie zagauje i destabilizira ovjekov okoli i iscrpljuje obnovljive, a
pogotovo neobnovljive prirodne resurse. Posljedice se uoavaju na
svakom koraku:
klimatske promjene (globalno zatopljenje),
poveanje ozonskih rupa,
kisele kie,
istrebljenje biljnih i ivotinjskih vrsta,
stalno smanjivanje obradivog tla (zbog izgradnje prometnica oko 20 milijuna hektara na godinu),
progresivno iscrpljivanje neobnovljivih izvora energije,
sve vei nedostatak pitke vode,
sve vee zagaenje zraka, vode i tla itd

6.1. ATMOSFERA

Zrani omota zemlje poznat kao atmosfera dostie priblino 970 km visine i
sadri razliite plinove, pare, estice i aerosol. Atmosfera ima viestruku
funkciju: omoguava ivot na zemlji jer titi njenu povrinu od kozmikog

54

Zrak: zrak troposfere na otvorenom prostoru, izuzevi zrak na mjestu rada.

176

zraenja iz svemira i osigurava osnovne uvjete za ivot (kisik, ugljini

dioksid, suneva radijacija i dr.)

U oblikovanju atmosfere sutinsku ulogu imali su procesi u organskoj tvari

posebno morske alge koje izdvajaju iz atmosfere ugljik-dioksid (CO2), a
oslobaaju kisik (O2). Najveim djelom sastavljena je od duika (N2) koji ini
77%, zatim od kisika kojeg ima 21% te ostalih plinova kojih ima znatno
manje (0,93% argona, 0,03% ugljinog dioksida, ozona i vodene pare) te
praine.

U atmosferi se razlikuje 5 slojeva:

a) Troposfera (0-12 km) je podruje u kojem se odvijaju vremenske
promjene, javljaju oblaci i oborine. Suneva svjetlost izravno zagrijava
tlo pa se toplina prenosi od tla atmosferi.
b) Stratosfera (do 50 km) nastavlja se na troposferu, sadri sloj ozona
koji upija UV-zraenje Sunca. Ozon se pojavio u posljednjoj milijardi
godina pa je kao brana od tetnih zraenja omoguio razvoj ivota na
kopnu.
c) Mezosfera (50-80 km)
d) Termosfera (80-800 km) koja sadri i ionosferu.
e) Egzosfera (iznad 800 km).

Bez hrane moemo izdrati tjednima, bez vode danima, ali bez zraka (tj.
kisika) svega nekoliko minuta. to ako je zrak iz okoline zagaen? Sa
meterolokog stanovita atmosfera predstavlja medij koji omoguava prijenos
suneve energije. Meteoroloki uvjeti imaju znaajan utjecaj na lokalno i
globalno zagaenje zraka. Oni utjeu na distribuciju polutanata nakon

177

njihove emisije. Oneienje zraka 55 je veliki problem velikih gradova. U

Jakarti i Manili kakvoa zraka ne odgovara normama WHO. Od 800 tisua
ljudi koji svake godine obole od neistog zraka 2/3 ivi u Aziji. Samo u SADu u zrak svake godine odlazi 150-200 milijuna tona zagaivaa.
Oneien zrak je zrak koji sadri oneiujue tvari

56

u takvoj

koncentraciji, takvu trajanju ili pod takvim uvjetima da moe naruiti

kakvou ivljenja, zdravlje i dobrobit ljudi te tetno utjecati na okoli uope,
odnosno koji proizvodi tetne tvari u koncentracijama iznad preporuenih
vrijednosti kakvoe zraka (PV)57.

Zakonom o zatiti okolia odreuju se mjere, nain organiziranja i

provoenja zatite i poboljanja kakvoe zraka, kao djela okolia. Zatitom i
poboljanjem kakvoe zraka58 ne smiju se ugroziti ostali dijelovi okolia.
Kategorije kakvoe zraka utvrene su prema razinama oneienosti, s
obzirom na propisane granine vrijednost59i i tolerantne vrijednosti60:
1. prva kategorija kakvoe zraka ist ili neznatno oneien
zrak: nisu prekoraene granine vrijednosti (GV) niti za jednu
oneiujuu tvar,
2. druga kategorija kakvoe zraka umjereno oneien zrak:
prekoraene su granine vrijednosti (GV) za jednu ili vie
oneiujuih tvari, a nisu prekoraene tolerantne vrijednosti
(TV) niti za jednu oneiujuu tvar,

55

Oneieni zrak: zrak ija je kakvoa takva da moe naruiti zdravlje, kakvou ivljenja i/ili tetno utjecati na
bilo koju sastavnicu okolia.
56
Oneiujua tvar je tvar u krutom, tekuem ili plinovitom stanju koja moe nepovoljno utjecati na zdravlje
ljudi, kakvou ivljenja, biljni i ivotinjski svijet, ljudskim radom ostvarena materijalna dobra, promjene klime i
ozonski omota.
57
Preporuene vrijednosti kakvoe zraka (PV) su vrijednosti ispod kojih se utjecaj na zd4avlje ljudi i
vegetaciju ne oekuje ni pri trajnoj izloenosti.
58
Kakvoa zraka: svojstvo zraka kojim se iskazuje znaajnost u njemu postojeih razina oneienosti.
59
Granina vrijednost (GV): granina razina oneienosti ispod koje, na temelju znanstvenih spoznaja, ne
postoji, ili je najmanji mogui, rizik tetnih uinaka na ljudsko zdravlje i/ili okoli u cjelini i jednom kada je
postignuta ne smije se prekoraiti
60
Tolerantna vrijednost (TV): granina vrijednost uveana za granicu tolerancije (postotak granine
vrijednosti za koji ona moe biti prekoraena pod za to propisanim uvjetima).

178

3. trea kategorija kakvoe zraka prekomjerno oneien zrak:

prekoraene su tolerantne vrijednosti (TV) za jednu ili vie
oneiujuih tvari.

Razlikujemo stacionarne i pokretne emisijske izvore oneienja zraka.

Stacionarni izvori su dalje podijeljeni na tokaste (kod kojih se oneiujue
tvari isputaju u zrak kroz za to oblikovane ispuste - postrojenja, tehnoloki
procesi, industrijski pogoni, ureaji i graevine i sl.) i difuzne (kod kojih se
oneiujue tvari unose u zrak bez odreena ispusta/dimnjaka - ureaji,
povrine i druga mjesta). Pokretni izvori su prijevozna sredstva koja
isputaju oneiujue tvari u zrak (motorna vozila, lokomotive, plovni
objekti, zrakoplovi).

Oneiivala zraka najee nastaju razliitim isparavanjima, usitnjavanjem

tvari ili od izgaranja. Najmasivniji izvori takvih zagaenja su pei za
zagrijavanje, industrijska postrojenja, pei za spaljivanje otpada i elektrine
centrale, zatim ispuni plinovi prijevoznih sredstava te smog.

Uinci atmosferskih oneienja su razliiti, a mogu se sagledati kroz

nekoliko komponenti:
-

Redukcija vidljivosti (smetnje u zranom prometu, smetnje u

cestovnom prometu, gubitci u turizmu)

Djelovanje na materijale (direktno mehaniko i kemijsko djelovanje na

graevinske materijale, oteenje graevinskih konstrukcija zbog eeg
ienja, korozija metala, efekti na gumu i kou, efekti na sintetske
materijale, efekti na boje, direktni i indirektni efekti na tekstilni materijal)

Djelovanje na biljke (poputanje strukture, kloroza (bolest bljedoe),

nekroza (suenje pojedinih djelova), usporavanje rasta, redukcija ploda)

Djelovanje na ivotinje (smrt, akutne i kronine bolesti, usporavanje

rasta, smanjivanje produkata - mlijeko, jaja)

179

Djelovanje na zdravlje ljudi (akutna bolest - smrt, kronina bolest

- skraenje ivota, promjena fiziolokih funkcija (respiratorne

funkcije, transport kisika u krv), psihofizioloke reakcije, nadraaj

osjetnih organa, poremeaj komfora (povraanje zbog smrada,
gubitak apetita), poremeaj sna).
Tablica 7. Aeropolutanti i njihovo porjeklo.

PRIMARNA KOMPONENTA POLUTANTA U ZRAKU

PORIJEKLO

Aerosoli, praina, pelud

Proces sagorijevanja, vjetar,mehaniki rad

Komponente sumpora (SO2,SO3 itd.)

Sagorijevanje ulja koje sadri sumpor

Organske komponente
(Formaldehid, akrolein, mravlja kiselina)

Industrija, vedinom emisija u obliku pare, ali i u

tekudem ili krutom stanju

Duikove komponente
(NO, NO2, NH3)

Sagorijevanje pri visokim temp., industrijski

procesi koji imaju za posljedicu spajanje
atmosferskog N2 sa O2

Komponente ugljika

Ulini promet, industrija, potpuno

nepotpuno sagorijevanje ugljikovodika

Halogene komponente
(HF, HCl)

Metalurki

Radioaktivne komponente

Atomski procesi, kozmiko zraenje, prirodna

radioaktivnost

6.2. PROMIJENA KLIME

drugi

industrijski

procesi

180

Promjena klime

61

je posljedica neodgovornih ljudskih djelatnosti u

atmosferi koje su uzrokovale i oteenje ozonskog omotaa. Sva ta

meudjelovanja se najkrae mogu nabrojati kao koritenje i isputanje
kemikalija u atmosferu to uzrokuje globalno zagrijavanje, efekt staklenika
kao tetni uinak globalnog zagrijavanja te oteenje ozonskog omotaa.

6.1.1. Globalno zatopljavanje

Gotovo neprimjetan porast prosjene temperature na povrini Zemlji

izazvano prirodnim i/ili ovjekovim djelovanjem kojeg ljudi zapravo ne
osjeaju danas se naziva globalno zatopljenje. Ono ima razorne posljedice:
sue i nestaica vode, uragani i poari te promjene u flori i fauni. Iako se
danas smatra da je globalno zatopljenje u posljednje vrijeme direktna
posljedica antropogenog djelovanja, ono zapravo nastaje i prirodnim putem.
Zbog kolebanja energije koju zrai Sunce, zbog praine to je stvaraju
vulkani te zbog jakih vulkanskih aktivnosti koje su pratile premjetanje
kontinenata, pojavile su se vee koliine CO2 u atmosferi koji je stvorio
stakleni uinak odgovoran da na Zemlji doe do pravog bujanja ivota.

6.1.2. Efekat staklenika

Proces zarobljavanja topline u atmosferi naziva se efekat staklenika, a

uzrokuju ga stakleniki plinovi:. Oni su plinoviti sastojci atmosfere koji se
nadziru prema Okvirnoj konvenciji Ujedinjenih naroda o promjeni klime, a
apsorbiraju, reflektiraju i reemitiraju toplinu koju Zemlja zrai i reflektira.
Registar emisija staklenikih plinova standardizirana je i informatizirana
61

Klima karakteristike atmosferskih prilika (ili vremenskih uvjeta) na nekom mjestu na Zemlji.

181

sredinja baza podataka, koju sainjavaju podaci o emisijama staklenikih

plinova i njihovim emisijskim kvotama 62 . Slui kao podloga za izradu
katastra emisija, sanacijskog programa63 i za redoviti nadzor.
Oneiivai koji uzrokuju efekt staklenika su:

proizvodni procesi,

izgaranje energenata,

unitavanje uma

Sunevo zraenje djelomino prolazi kroz atmosferu, a djelomino se od nje

reflektira. Dio reflektiranog zraenja se apsorbira u atmosferi u staklenikim
plinovima. Najvaniji stakleniki plin je vodena para, ali ona je dio prirodnog
ciklusa vode, te nije u znaajnoj mjeri posljedica ljudske djelatnosti.
Stakleniki plinovi, koji u atmosferu ulaze kao posljedica ljudske djelatnosti
(antropogeni stakleniki plinovi) su CO2, N2O, CH4, HFC, PFC i SF6. Ugljini
dioksid (CO2), ili prema ispravnoj terminologiji, ugljik (IV) oksid, uglavnom
nastaje izgaranjem fosilnih goriva. Diduini oksid (N2O), ili duik (I) oksid,
takoer nastaje pri procesima izgaranja, ali je znaajniji izvor u raznim
industrijskim procesima, te naroito u poljoprivredi. Metan (CH4) se isputa
u

atmosferu

prilikom

rukovanja,

proizvodnje,

transmisije,

prerade

distribucije fosilnim gorivima, ali i u poljoprivredi, enterikom fermentacijom

u domaih ivotinja, te fermentacijom otpada. Preostala tri plina koriste se u
industrijskim procesima, te iako se radi o malim koliinama, imaju veliki
utjecaj na efekt staklenika.
Efekt staklenika je znaajan mehanizam odranja temperature atmosfere,
naime bez tih plinova temperatura bi bila 30oC nia, te postojei ivot ne bi
bio mogu.
62

Kvota emisije je ukupna doputena koliina emisije (isputanje oneiujuih tvari), a izraava se u tonama na
godinu iz jednog ili vie izvora zajedno, odnosno s odreenog podruja, a propisuje se radi ograniavanja
daljinskog prijenosa
63
Sanacijski program je skup mjera za poboljanje kakvoe zraka na nekom podruju, a ostvaruju se zamjenom
sirovina (goriva), tehnolokog procesa ili proiavanju otpadnih plinova prije otputanja u zrak, preseljenjem ili
prestankom rada i pogona, drukijim usmjeravanjem prometa.

182

Porast emisije CO2 uzrokuje 50-60% efekta staklenika. Poetak rasta

koncentracije CO2 datira prije 140 godina (poetak industrijske revolucije).
Danas je rast koncentracije CO2 u atmosferi eksponencijalan. Godinja stopa
rasta je 0,5% i u stalnom je porastu. Nastaje prvenstveno izgaranjem
energenata na bazi ugljika. Najznaajnija ljudska aktivnost koja ima za
posljedicu emisije ugljinog dioksida je izgaranje fosilnih goriva.

Uinci efekta staklenika:

Klimatske promjene - povienje temperature na povrini Zemlje,

zagrijavanje oceana, promjene stanita ptica i ivotinja, ee prirodne
katastrofe (cikloni, uragani, poplave i sue), otapanje polarnog leda

Rast razine mora i oceana - ugroenost stanovnitva koje ivi na

obalama oceana, poplavljivanje poljoprivrednih povrina, ugroenost
stanita ptica i ivotinja

Utjecaji na poljoprivredu pretvaranje plodnog tla u pustinju,

smanjenje prinosa plodina, problemi opskrbe hranom, pojava novih
bolesti biljaka, mogui nasrtaji tetoina i insekata itd.

Utjecaji na zdravlje ljudi toplotni udari, srane tegobe,pojave novih

bolesti, pojave i bre irenje zaraznih bolesti, smanjenje koliina i
kvalitete pitke vode, vie oboljenja dinih putova i vie alergija

U nekoliko posljednjih desetljea, poveale su se koncentracije staklenikih

plinova u atmosferi, zbog izgaranja fosilnih goriva u industriji, prometu i td.,
to je pridonijelo globalnom zatopljenju i klimatskim promjenama. Da bi se
sprijeilo daljnje tetno djelovanje efekta staklenika razvijene zemlje su se
dogovorile da e smanjiti isputanje plinova staklenika za 5.2% u usporedbi
sa 1990. Godinom. To je protokol Ujedinjenih Naroda (UNFCCC- United
Nations Framework Convenction on Climate Change) koji je usvojen u Rio de
Janeiru 1992., a u Kyotu je samo unaprijeen. Protokol predvia da
183

razvijene zemlje moraju platiti i osigurati tehnologiju nerazvijenima da

sprijee promjenu klime. Ali protokol isto tako predvia da i kvote
proizvodnje CO2 , tako da neke razvijene zemlje mogu kupovati kvote od
nerazvijenih kako u teoriji ne bi usporili svoj razvoj, u praksi se takvo
ponaanje "velikih" zemalja esto poistovjeuje s neokolonijalizmom.
Budunost sporazuma iz Kyota je nesigurna poglavito zbog amerikog
odbacivanja. Da bi postao valjan sporazum iz Kyota mora ratificirati barem
55 zemalja, koje su odgovorne za 55% emisije CO2 iz 1990. Godine. Kako je
ameriki predsjednik Bush povukao SAD ("najvei svjetski zagaiva"
odgovoran za preko 33% emisije ugljinog dioksida) iz protokola, te ga
ocijenio "tetnim za amerike gospodarske interese" EU nagovara ostale
zemlje (poglavito Rusku federaciju sa 17.4% emisije CO2) da ratificiraju
sporazum. Zbog amerikog protivljenja sporazumu, njegovo stupanje na
snagu ovisilo je o Rusiji koja ga je napokon prihvatila 18. studenoga 2004.
godine. Sporazum je stupio na snagu16. veljae 2005., kada ga je Rusija i
slubeno

ratificirala.

Do

tada

je sporazum

ratificiralo

141

zemalja,

odgovornih za oko 61% emisije CO2

Ogranienja u pogledu emisije tetnih plinova koja predvia taj dokument,
odnose se na razdoblje od 2008. do 2012. godine. I dok visoko
industrijalizirane drave, grupirane u takozvanom Annexu 1, moraju
smanjiti isputanje tetnih plinova za 5 do 10 posto, zemlje izvan te skupine
nemaju takvu obavezu, ali zato moraju sudjelovati u takozvanom Programu
istog razvoja. Protokolom se smanjuje isputanje est staklenikih plinova:
ugljinog dioksida, metana, diduikovog oksida, fluoriranih ugljikovodika,
perfluoriranih ugljikovodika i heksafluorida.
Hrvatska je potpisala Protokol iz Kyota 1998. godine, ali ga nije do sada
ratificirala zbog problema dozvoljene kvote emisija u odnosu na baznu
godinu 1990. Hrvatski sabor je 27. travnja 2007. ratificirao protokol iz
Kyota. Hrvatska je postala 170. drava, koja je prihvatila ovaj dokument.
Usvajanjem, prihvaena je obaveza smanjenja emisije staklenikih plinova za
5% do 2012. Godinama je Hrvatska odlagala ratifikaciju sporazuma, jer je
eljela izboriti povoljniju poziciju u odnosu na onu, koju bi imala, da se
184

smanjenje raunalo prema 1990. Godini. Bazna pozicija je 34,62 milijuna

tona ugljinog dioksida godinje.

6.1.3. Ozonski omota

Ozon u stratosferi absorbira veliki dio UV zraenja, potencijalno razarajueg

za ivot na Zemlji. Zraenje Sunca razbija molekule normalnog kisika (O2)
otputajui na taj nain slobodne atome kisika od kojih se neki veu na
druge molekule kisika te nastaje troatomna molekula O3

Najveim se

dijelom - 90%, nalazi u stratosferi, a ostatak je u troposferi.

Tvari

koje

oteuju

ozonski

sloj

su

tvari

koje

se

nadziru

prema

Montrealskom protokolu o tvarima koje oteuju ozonski sloj. Nakon to

ultraljubiasto zraenje oslobodi radikal klora iz na pr. triklorflorometana,
CFCl3, dolazi do unitavanja ozona. Samo jedan jedini atom klora moe
sudjelovati u 100 000 ponovljenih kemijskih reakcija pri kojima isti atom
klora unitava nove molekule ozona.

6.2.

STANJE ZRAKA U HRVATSKOJ

Emisije oneiujuih tvari u odnosu na 1990. su smanjene vjerojatno zbog

prestanka rada velikih izvora emisije 90-ih te poduzimanja mjera za
ispunjavanje meunarodnih konvencija i protokola o kakvoi zraka,a
takoer je donesen je i novi Zakon o zatiti zraka koji je popravio situaciju.

Koritenje niskosumpornih goriva u termoenergetskim postrojenjima dovelo

je do najveega poboljanja zraka 2000. U odnosu na 1997. smanjena je
185

emisija SO2 (25%), to je za 48% manje od kvote (117 Kt) predviene

Protokolom o daljnjem smanjenju kvote emisije SO2 te 14% manje od kvote (70
Kt)

utvrene

Protokolom

smanjenju

zakiseljavanja,

eutrofikacije

prizemnoga ozona. Emisija olova smanjena je za 91,5%, a smanjena je i

emisija organskih oneiujuih tvari (POPs). Emisija NOx nakon 1999. je u
laganom padu, u 2004. je na razini iz 1995. i iznosi 68,9 tisua tona.

Mjerenja su pokazala da je u ruralnim dijelovima RH zrak ist, a u

naseljenim podrujima uglavnom zadovoljava propise. Stalnom kontrolom
emisije oneienja iz industrije, kontrolom kvalitete goriva, plinofikacijom
naselja i gradova te proirenjem daljinskoga grijanja u gradovima povean je
postotak gradova i naselja u kojima je zrak ist ili neznatno oneien.
Kakvoa zraka uope se ne prati u 10 upanija.
Kakvoa zraka (u upanijama u kojima se prati kakvoa zraka 68%
stanovnika) u naseljima u razdoblju od 1997. do 2004.:

63% naselja sa I kategorijom, 22% sa II i 15% sa III kategorijom

za odreena industrijska sredita (Sisak, Rijeka, Kutina) zrak je

prekomjerno oneien specifinim oneiujuim tvarima (H2S,
NH3)

Najee oneiujue tvari su: ukupna talona tvar, sumporov dioksid, dim,
duikov dioksid.
Takoer je zapoeta je izgradnja dravne mree za trajno praenje kakvoe
zraka. Optereenje tetnim tvarima iz oborina se smanjilo. Najvea taloenja
sumpornih i duinih oksida zabiljeena su na podrujima Rijeke, Gorskoga
kotara i Like. Prekogranini unos oneienja zrakom iznosi 50 do 80% od
ukupnoga oneienja zraka, uglavnom iz Italije, Slovenije, Maarske, Srbije,
Crne Gore, Bosne i Hercegovine.
Potronja TOOO od 1990. do 2005. smanjena je za 52,6%. Mnogim
projektima uvedena je kontrola uvoza, provoza i potronje TOOO, a posebice
186

u upotrebi TOOO te u koritenju zamjenskih tvari koje ne oteuju ozonski

omota.

Globalne klimatske promjene oituju se u porastu srednjih godinjih

temperatura, s jedne strane te istodobno u smanjenju oborina s druge
strane. Zabiljeen je trend porasta srednjih godinjih temperatura (godine na
prijelazu stoljea zabiljeene su kao najtoplije), a koliine oborina pokazuju
trend smanjenja. Dugi suni periodi pogoduju umskim poarima, pa je
najvei broj (590) zabiljeen 2000. U 2004. emisija staklenikih plinova
iznosila je 29,4 milijuna tona CO2 -eq. Najvei doprinos po sektorima imaju
energetika 74,9%, poljoprivreda 12,1% i industrija 10,8%. Nastojanje
ispunjavanja obveza Kyotskog protokola veliki je izazov s obzirom na
postojeu razinu emisija.

187

7.

ONEIENJE VODA
188

7.1. ZALIHE VODE NA ZEMLJI

Voda je na Zemlji vrlo rasprostranjena te prekriva gotovo tri etvrtine

Zemljine povrine. Ukupna koliina vode na Zemlji procjenjuje se na 1,389 x
109 km 3. Meutim, oko 97% ukupne vodne mase ini slana voda u morima i
oceanima, koja se moe upotrebljavati samo za rijetke namjene.
Slatke vode na Zemlji ima 33,3 x 106 km3, ali od toga je 78% u obliku leda
pa je otatak vode koji se moe upotrebljavati za vodoopskrbu stanovnitva,
poljoprivredne i industrijske potrebe, kao i za druge djelatnosti, razmjerno
mali.
Tablica 8. Usporedna koliina vode na Zemlji (po rezervoarima).

Postotak od ukupne
koliine

Dubina (debljina)
sloja

oceani i mora

97,96

2685 m

polarne kape i
ledenjaci

1,64

45 m

voda temeljnica

0,36

10 m

rijeke i jezera

0,04

1m

0,001

0,03 m

Rezervoari vode

atmosfera

Kopnene vode dijele se u tri osnovne grupe:

-

Tekuice: izvori, potoci, rijeke

Stajaice: jezera, bare, lokve

Podzemne vode.

189

Tekuice imaju neke karakteristike koje ih razlikuju od drugih kopnenih

voda.

Kod

tekuica

ne

postoji

vertikalna

stratifikacija

temperature,

otopljenog kisika i ugljinog dioksida nego postoji longitudinalni gradijent.

To se odraava na ivi svijet u tekuicama poto su to vani parametri za
rasprostranjenost biljaka i ivotinja. U tekuicama se moe razlikovati gornji,
srednji i donji tok.
Za gornji tok je karakteristian vei nagib tekuice, vea brzina vode (brza,
turbulentna voda), temperature gornjeg toka su od 3-15C, vea erozija,
veliko kamenje na dnu toka, voda je prozranija pa je vrlo visoka
koncentracija kisika. tipini organizam gornjeg toka je pastrva. Srednji tok
karakterizira srednje brza struja vode, temperature ljeti prelaze 15C, na
dnu se nalazi ljunak i valutice. Za donji tok je specifino to je struja vode
spora, temperatura ljeti prelazi 20C, sedimentacija je velika pa se na dnu
korita nalaze pijesak i mulj. Donji tok je produktivniji pa se troi vie kisika
te ga je manje nego u gornjem toku. Od organizama donjeg toka mogu se
ee nai som, aran i tuka.

Vode stajaice razlikuju se od tekuica. One se najee dijele prema veliini

na lokve, bare i jezera. Lokve su plitke udubine ispunjene vodom i redovito u
sunom razdoblju presue. Bare su vrsta kopnenih voda koje karakteriziraju
plitkost vodene mase i razvijenost vodenog bilja jer suneve zrake dopiru do
dna. Kod jezera mogu se u pravilu razlikovati dva sloja vode: gornji koji je
osvijetljen i donji ili dublji sloj koji je neosvijetljen. Posebna kategorija voda
stajaica su movare. Osobitosti movare su u niskom pH, niskoj
koncentraciji soli i obilju detritusa. Movare su podruja povremeno ili
stalno prekrivena plitkom vodom. Karakterizira ih izuzetna bioloka
raznolikost, djelom uzrokovana kompleksnou krajolika, a dijelom visoka
produktivnost zbog hranjivih soli koje u njih dospijevaju ispiranjem zemljita
ih raspadom organske tvari.

190

Na podruju Hrvatske ouvana su prostrana prirodna movarna podruja u

rijenim dolinama i to su najvee vrijednosti bioloke i krajobrazne
raznolikosti u nas. To su ujedno i najugroeniji ekosustavi.
Razlozi ugroenosti movarnih i vodenih stanita su:
-

Promjene u vodnom reimu (odvodnjavanje, regulacije vodotoka i

dr.)

Fizike promjene (zatrpavanje ili prirodno zaratavanje, osobito

manjih movarnih stanita)

Bioloke promjene (preveliko iskoritavanje pojedinih resursa ili

unoenje stranih vrsta)

Oneiavanje vodotoka.

Posljedice promjena oituju se kao potpuno unitenje movarnih stanita i

stvaranje novih ekolokih sustava (poljoprivrednih, gradskih) s drugim
vrstama, to dovodi do osiromaenja flore i faune u cjelini. Nadalje, dolazi do
degradacije vodenih i movarnih stanita ija je posljedica smanjenje
raznolikosti stanita i broja vrsta. I naposlijetku gubitak mehanizma za
odravanje i prirodnu obnovu movarnih stanita.

Za podzemne vode karakteristino je da imaju relativno nisku temperaturu

koja odgovara prosjenoj godinjoj temperaturi kraja u kojem se nalazi. U
njima nema primarnih proizvoaa, uglavnom su siromane kisikom, a vie
je ugljinog dioksida. Podzemne vode su relativno siromane ivim biima
zbog male koliine raspoloive hrane i zbog stalnih uvjeta.
Podzemne vode izuzetno su vane jer se koriste za opskrbu pitkom vodom
(oko 90%). Zbog toga je nuna zatita voda na priljevnim podrujima crpilita
(na pr. slijevno podruja rijeke Krke).

191

Slika 40. Eunapius subterraneus jedina slatkovodna podzemna spuva na svijetu koja ivi
na podruju Ogulinsko-Plaanske zaravni.

Osim ove podjele postoje podjele stajaica i prema postanku 64 te prema

trofiji65 tj. produktivnosti.

Ekosustavi kopnenih voda sustavno se kontaminiraju i unitavaju svugdje u

svijetu. Nedostatak zatite ovih produktivnih i raznolikih ekosustava
rezultiralo je s 20%-tnim iezavanjem ili ugroenou vrsta riba. Mnogi
beskraljenjaci i ribe mogu se pronai samo u pojedinanim jezerima i
rijekama te su izuzetno osjetljivi na gubitak stanita ili oneienje.
Izgradnja brana, kanaliziranje rijeka i izvora dovelo je do nestanka mnogih
vrsta.
Zatita postojeih vodnih zaliha kao i poboljanje postojeih, ve oneienih
voda je bitan uvjet ne samo razvoja ve i opstanka ovjekove zajednice na
Zemlji.
Voda je u prirodi u stalnom kruenju. Nakon kondenzacije vodene pare u
atmoferi voda pada na Zemlju u obliku padalina. Dio vode se procjeuje u
podzemlje, dio otjee povrinom, a dio dospijeva izravno u more. Uslijed

64
65

Na pr. glacijalna, tektonska, vulkanska, rijena, umjetna.

Oligotrofna, eutrofna, distrofna.

192

djelovanja Suneve energije isparuje se voda s povrine mora i kopna.

Isparavanje povrinskih i podzemnih voda poveano je isparivanjem biljaka.

Vodena para je najei oblik vode u prirodi. Ve u postupku isparavanja

vodena se para spaja sa esticom koja znai stanovito oneienje atmosfere.
Prolaskom kroz atmosferu, u vodi se otapaju ili raspruju plinovi, dimovi i
estice praine, koji se u atmosferi nalaze uslijed isputanja otpadnih tvari
kroz dimnjake, naroito industrijske, a zatim uslijed strujanja zraka i drugih
initelja. Daljnje promjene sastava i koncentracije vode nastaju ispiranjem
povrine tla, a nastavlja se teenjem po povrini kao i procjeivanjem u
podzemlje.

Prirodne vode slue kao izvorita za vodoopskrbu, ali istodobno i kao

prijamnici upotrijebljene (otpadna) vode, pa je mogunost promjene kakvoe
vode sve vea. ovjekove djelatnosti predstavljaju bitan initelj u promjeni
sastava i koncentracije oneiivaa u prirodnim vodama. U vodne sustave
dnevno se isputaju velike koliine organskih i anorganskih otpadnih
tvari, topline i radioaktivnih tvari. Otpad dospijeva u vodne sustave kao
ostatak ivotnih i tehnolokih imbenika u vie ili manje podjednakim
koliinama tijekom dana i godina. Povremeno, vodni sustavi primaju takve
terete otpada, koji po koliini i sastavu predstavljaju udarna optereenja, a
posljedice su iznenadnih, prometnih, tehnolokih i drugih neprilika. Vodni
sustavi, odnosno pojedine skupine organizama ivotnih zajednica mogu se
prilagoditi na stalan dotok manjih koliina bioloki razgradivih otpadnih
tvari pa tako u vodnim sustavima nastaju postupci koji se u zdravstvenoj
hidrotehnici nazivaju postupci samoienja voda. Meutim, u sluaju
isputanja veih koliina biolokih razgradivih tvari ili i manjih koliina
nerazgradivih tetnih i opasnih tvari u vodotocima, jezerima i morima moe
doi do izrazito nepoeljnih promjena, koje vodu ine neupotrebljivom za
gotovo sve namjene.

193

Vodni sustavi mogu biti oneieni i/ili zagaeni. Oneienje oznaava

unoenje u vodne sustave tvari ili energije, uslijed ega se poveavaju
vrijdnosti pokazatelja svojstvenih prirodnim vodama, pa time vode postaju
manje podobne za uporabu, naroito za vodopskrbu i druge namjene za koje
je potrebna voda visoke kakvoe Zagaenje oznaava isputanje tvari ili
energije, izravno ili neizravno, u vodne sustave prouzroene ovjekovom
djelatnosti, iji ishod predstavlja opasnost za ljudsko zdravlje, tetnost za
ive organizme i vodne sustave te smanjuje kakvou ili ometa uprabu vode
za planirane namjene.

Osnovni izvori oneienja voda su:

-

Industrijski ispusti kemijskih otpada i nusprodukta

Ispusti netretiranih ili nedovoljno tretiranih kanalizacijskih voda

Odvodnja s povrina kontaminiranih pesticidima

Odvodnja

povrina

kontaminiranih

prolivenim

petrolejnim

produktima
-

Odvodnja s graevinskih povrina

Ispusti kontaminiranih i/ili zagrijanih voda koritenih u industrijskim

procesima

Kisele kie uzrokovane industrijskim ispustima sumpor dioksida

(izgaranje fosilnih goriva s visokim sadrajem sumpora)

Nutrijenti u vodama kao posljedica ispiranja tla tretiranog gnojivima ili

oneienog deterdentima

Istjecanje pod zemljom pohranjenih kontejnera te oneiavanje

podzemnih voda.

194

Tablica 9. Uzronici oneienja voda.

Organski oneiivai

Anorganski oneiivai

Insekticidi i herbicidi, veliki raspon

Teki metali

organohalida i druge kemikalije

Kiseline, poveanje kiselosti kao posljedica

Bakterije, najee od kanalizacije

industrijskih ispusta

Otpad od procesiranja hrane (ukljuujui

Kemijski otpad, industrijski nus-proizvodi

patogene)
Ostaci piljevine od drvne industrije
VOC (hlapivi organski spojevi, industrijska otapala)
od nepravilnog skladitenja

Izvori

rijeke

industrijskih

esto

otpada.

su

Gnojiva, nitrati i fosfati kao posljedica ispiranja

poljoprivrednih povrina
Praina i estice kao posljedica ispiranja graevinskih
podruja, sijee i paljenja uma radi dobivanja golog
zemljita

prijemnici

Mnoge

rijeke

otpadnih
u

voda

industrijskim

kanalizacije
podrujima

i
su

zagaene, s malom koncentracijom kisika. U njima moe preivjeti mali broj

organizama. Rajna i Dunav su primjeri najvie oneienih rijeka u Europi.

Za procjenu promjene kakvoe vodnih sustava potrebno je promatrati

meusobne utjecaje pojedinih oneienja. U tom smislu znaajan je utjecaj
organskih tvari. Prilikom poveanja sadraja nekih organskih tvari u vodi,
postoji

opasnost

pokretanja

ve

apsorbiranih

iona

tekih

metala

radionuklida uslijed stvaranja kompleksnih spojeva otopljenih u vodi. Na taj

nain mogu se ve vezani teki metali i radionuklidi iz taloga pokrenuti te
dalje prenositi vodom.
Toplinski poremeaji prijamnika, kao posljedica isputanja rashladnih voda
naroito onih iz termoelektrana i nuklearnih elektrana, utjeu na promjene
metabolizma ekosustava. Uslijed povienja topline vode te s tim u vezi
smanjenja otopljenog kisika u vodi i istodobnog ubrzanja potronje kisika,
razgradnjom organskih tvari dolazi do promjena oksido-redukcijskih uvjeta,
promjene koncentracije vodikovih iona, poveanja kompleksirajuih tvari i
dalje do niza poremeaja.

195

7.2. ANTROPOGENO ONEIENJE VODA

ovjekovo djelovanje na njegov prirodni okoli oituje se kroz djelatnosti

drutvene zajednice. U elji da za svoje potrebe iskoristi prirodna bogatstva,
ovjek se koristi tehnikom i sustavnim iskustvom znanou. Promjene koje
ovjek izaziva su trajne, dalekosene, a vrlo esto posljedice takvih promjena
izazivaju neeljene uinke za njegovu zajednicu.
Od ukupnih ovjekovih djelatnosti kojima se utjee na promjene u vodnim
ekosustavima spomenut e se samo one najee:
-

Nekontroliranim
koritenjem

ribolovom

proizvoda

ili

slatkovodnih

openito
i

pretjeranim

morskih

sustava,

smanjuje se brojnost nekih vrsta potroaa, ime se obavlja

poremeaj piramide biomase ekosustava. Pojedine vrste
iezavaju, nekima se bvrojnost bitno smanjuje, dok se neke
druge nerazmjerno razvijaju.
-

U poljoprivredi se primjenjuju umjetna gnojiva te pesticidi

svih vrsta. Ispiranjem, zemljita donose se u vodne sustave
nove koliine hranjivih soli, zatim postojanih otrovnih tvari
koje ulaze u prehrambene lance ekosustava, izazivajui
neeljene promjene ivih organizama.

Izgradnjom stambenih naselja te industrijskih pogona,

ovjek je poremetio postojee mikroklimatske, hidroloke i
edafske prilike. Upotrijebljene vode iz stambenih naselja
unose u vodne sustave znatne koliine organskih tvari, za
iju se razgradnju troki kisik. Na pojedinim djelovima vodnih
ekosustava, gdje se bez nadzora unose vvee koliine
organskih tvari, dolazi do smanjenja otopljenog kisika u vodi,
a s tim u vezi i do promjena ivotnih zajednica u ovisnosti o
koliini otopljenog kisika u vodi.

Hranjive soli koje nastaju postupcima razgradnje organskih

tvari poveavaju brojnost proizvoaa nove organske tvari
196

(eutrofikacija). Pri poveanoj koncentraciji hranjivih soli, uz

ostale prirodne uvjete, dolazi do brega razvoja proizvoaa
od odgovarjueg niza potroaa dakle do poremeaja u
metabolizmu ekosustava.
-

Izgradnja industrijskih pogona ima dlakosenije posljedice.

Otpadne industrijske vode unose u vodne sustave, uz
organske

tvari,

znatne

koliine

anorganskih

tvari.

otpadnim vodama industrije nalaze se ne samo poveane

koncentracije mineralnih soli, metalnih iona, ve i znatne
koliine

sintetikih

sustavima.

Utjecaj

tvari

kojih

industrijskog

nije

bilo

otpada

prirodnim

viestruko

je

nepovoljan i na ivotne zajednice vodnih sustava i na samog

ovjeka.
-

Rashladne isdustrijske vode unose u vodne sustave dodatne

koliine toplinske energije te mijenjaju uvjete ivotne okoline
u prirodnim ekosustavima.

Isputanjem dimova u atmosferu unose se znatne koliine

kemijskih spojeva i praine. Smanjuje se jakost svjetlosti u
prirodnoj okolini.

Prolazei

kroz

oneienu

atmosferu

padaline

otapaju

kemijske spojeve te na tlo dospijeva oborinska voda s

promijenjenom koncentracijom vodikovih iona kisele kie.
-

Otjecanjem po povrini stambenih naselja, industrijskih

pogona, poljoprivrednih i drugih povrina, nastaje daljnje
oneienje povrinskih voda.

Prometne potrebe drutvenih zajednica izazivaju daljnje

nepoeljne utjecaje na vodne ekosustave. Promjene uvjeta
ivotnih stanita uzrokuje ne samo promet na vodnim
sustavima, ve i cestovni, eljezniki kao i zrani promet.
Utjecaji su izraeni kao dugotrajni, uslijed stalnog prometa,
ali i udarni, povremeni, zbog prometnih nezgoda.

197

Proizvodnja

energije

od

fosilnih

goriva,

naroito

nuklearnog utjee na promjene u vodnim sustavima s

moguim nesagledivim posljedicama.

Ne postoji niti jedna ovjekova djelatnost bez nepovoljnih promjena prirodne

ravnotee vodnih sustava. Kako bi se utvrdile mjere i postupci za smanjenje
neeljenih promjena kakvoe voda, potrebno je utvrditi izvore oneienja
zagaenja, dakle one djelatnosti koje proizvode otpadne tvari i energiju.

7.3. IZVORI ONEIENJA VODA

Otpadna tvar i otpadna energija nastaju u postupcima ovjekovih

djelatnosti, a za samog korisnika predstavljuju nekoristan i nepoeljan
otpad. Otpadne tvari pojavljuju se u tekuem, krutom i plinovitom obliku.
Otpadne tvari koje se pojavljuju u tekuem obliku nazivaju se otpadnim
vodama. Svojstva otpadnih voda razlikuju se prema porijeklu, pa se mogu
svrstati u kuanske, industrijske i poljoprivredne otpadne vode. Prema
nainu unoenja otpadnih voda u vodne ekosutave, razlikuju se tokasti
(koncentrirani) ili raspreni ispusti.

Kuanske i industrijske otpadne vode prikupljaju se sustavom kanala te

isputaju u vodne sustave kanalskim ispustima. Takav nain unoenja
otpadne vode u prijamnike je tokasti ispust. Oborinske vode koje izravno iz
atmosfere dospijevaju u vodne sustave ili nakon ispiranja povrine uma,
livada i drugih povrina ulaze u prijamnike na vrlo dugakim potezima,
nazivaju se raspreni ispusti.

198

U otpadnim vodama kuanstva, industrije i dijelom oborinskih voda koje se

prikupljaju kanalskim sustavima mogue je nadzirati otpadnu tvar pomou
ureaja za ienje otpadnih voda. Tokasti izvori oneienja mogu na taj
nain ujedno biti i nadzirani izvori oneienja.
Kad je rije o rasprenim izhvorima oneienja, zapravo nije mogue
nadzirati otpadnu tvar, pa su takvi izvori neprovjereni izvori oneienja.
Prema pojedinim svojstvenim pokazateljima sastava otpadne vode
mogue je procijeniti porijeklo otpadne vode, odnosno za svojstva
pojedinih otpadnih voda mogu se navesti znaajni pokazatelji.

7.3.1. Kuanske otpadne vode

Kuanske otpadne vode nastaju u seoskim i gradskim naseljima. To su vode

iskoritene u kuanstvima, ugostiteljstvu, zdravstvu, kolstvu, uslunim i
drugim neproizvodnim djelatnostima. Otpadne vode iz turistikih naselja
istih su svojstava kao i kuanske otpadne vode. Nazivaju se jo i
komunalne ili gradske te fekalne otpadne vode.

Sastav i svojstva otpadnih voda ovisi o nainu upotrebe voda. ista voda iz
vodopskrbnih sustava upotrebljava se za obavljanje svih ivotnih funkcija,
sanitarnih potreba kao i za komunalnu potronju (pranje ulica, zalijevanje
zelenila, pranje automobila).

Bioloka razgradivost temeljno je svojstvo kuanskih otpadnih voda.

Kuanske otpadne vode sadre organske tvari koje se poinju razgraivati
im dospiju u vodu. Prema stupnju bioloke razgradnje razlikuju se:

199

Svjee otpadne vode u kojima bioloka razgradnja jo nije napredovala,

koncentracija otopljenog kisika nije bitno manja od one u vodi iz
vodovoda;

Odstajale vode, koje ne sadre kisik, jer je potroen za bioloku

razgradnju otpadne tvari;

Trule

(septike)

vode

kojima

je

bioloka

razgradnja

toliko

napredovala da se odvija anaerobno, a uspostavljena je ravnotea

izmeu razgraivaa i organske tvari.

Sastav otpadne tvari u kuanskim vodama ovisi o mnogo initelja, a posebno

o

nainu

ivota,

klimatskim

prilikama,

izgraenosti

vodopskrbnog

podsustava i raspoloivim koliinama vode.

Svjee kuanske otpadne vode su sivo-smee boje, osobita mirisa. Teenjem
u kanalizacijskoj mrei, nakon to je bioloka razgradnja napredovala, boja
vode postaje tamna, a miris osebujan po trulim jajima, uslijed sadraja
sumporovodika (H2S). Kuanske otpadne vode sadre znatne koliine krupne
otpadne tvari kao to su papir, krpe, plastine vreice, ostaci voa i povra.

Otpadne tvari u kuanstvu nalaze se u rasprenom, koloidnom i otopljenom

obliku. Priblino jedna treina od ukupnih krutina je u rasprenom obliku.
Sitne estice u koloidnom obliku ine otpadne vode izrazito mutnim.
Kemijski sastav otpadnih tvari razlikuje se kod pojedinih naselja i gradova. U
naelu moe se raunati da su dvije treine od ukupne rasprene i otopljene
tvari organskog porijekla. Organske tvari preteno se nalaze kao bjelanevine
(40 60%) te ugljikohidrati (25 50%).

Najee se kao pokazatelji sastava kuanskih otpadnih voda uptrebljavaju:

-

biokemijska potronja kisika,

koliina rasprene tvari i

200

sadraj mikroorganizama fekalnog porijekla.

Vee koliine otpadnih tvari odnose se na mjeoviti nain odvodnje. U

kuanskim otpadnim vodama ima mnogo mikroorganizama, naroito
bakterija i virusa. S obzirom na postojanje mikroorganizama fekalnog
porijekla u otpadnoj vodi, nalaze se i patogeni mikroorganizmi. Broj i vrsta
patogenih mikroorganizama ovisi o zdravstvanim prilikama podruja odakle
dotjeu otpadne vode. Broj ukupnih koliformnih bakterija (b.c.) koje se
dnevno izluuju po stanovniku iznosi 2,5 x 1010 do 2,5 x 1012. Broj
enterovirusa reda je veliine 3 x 105 do 2,5 x 106 zaraznih jedinica po
stanovniku na dan.
Od ukupnog broja mikroorganizama u otpadnoj vodi samo mali broj u
odreenim uvjetima izaziva bolesti. Vrlo velik broj razlagaa omoguava
bioloku razgradnju organskih tvari.
Temperatura otpadne vode poviena je u odnosu na vodovodnu, zbog
grijanja u kuhinjama, kupaonicama, pronicama i slino. Prema nekim
ispitivanjima, srednja godinja temperatura otpadne vode iznosi 11,6 do
20,5 C. Povienjem temperature ubrzavaju se bioloki postupci razgradnje
uslijed ega se bre troi otopljeni kisik pa postoji opasnost od truljenja vode
u kanalizacijskoj mrei. Ova injenica od posebne je vanosti za ljetne
prilike, naroito u toplijim krajevima.

Koncentracija otpadnih tvari u kuanskim otpadnim vodama ovisi prije

svega o koliini upotrebljavane vode. Koliina otpadnih voda manja je od
ukupne vode koja slui za opskrbu stanovnitva. Razlika nastaje uglavnom
uslijed poniranja i isparavanja vode koja slui za zalijevanje zelenila i pranja
ulica te isparavanje dijela vode pri kuhanju i pripremi tople vode pri kuhanju
i pripremi tople vode. Openito je koliina otpadnih voda koja se odvodi
kanalizacijskim podsustavom u granicama 70 do 80% od vodoopskrbnih
koliina.
201

Osim nabrojenih svojstava kuanskih otpadnih voda, koje imaju napovoljan

utjecaj na ekoloke i sanitarne prilike prijamnika, kuanske otpadne vode
zbog neugledna izgleda i mirisa znae i oneienje prirodnih voda u
estetskom smislu.

Poseban problem odnosi se na kuanske otpadne vode koje se prikupljaju

septikim jamama, u dijelovima naselja gdje nije izgraen kanalizacijski
podsustav. U sluaju da se te vode dovode na zajedniki ureaj za ienje
otpadnih voda, treba ih prethodno istiti te razrijediti s kanalizacijskim
vodama, s tim da udio vode iz septikih jama ne prelazi 1%, prema obujmu.

7.3.2. Industrijske otpadne vode

Industrijske

otpadne

vode

nastaju

uporabom

vode

tehnolokim

postupcima i u proizvodnji energije. Upotrijebljene vode u sanitarnim

ureajima u industriji istoga su svojstva kao i kuanske otpadne vode.

Sastav i koncentracija industrijskih otpadnih voda ovise o tehnolokom

postupku i ne mogu se usporeivati pomou zajednikih pokazatelja. U
odnosu na kuanske otpadne vode mogu se podijeliti u dvije temeljne
skupine:
1. bioloki razgradive ili spojive koje se smiju mijeati s kuanskim
otpadnim vodama;
2. bioloki nerazgradive ili nespojive koje se ne smiju mijeati s
kuanskim otpadnim vodama bez prethodne obrade.

202

Primjer bioloki razgradivih voda jesu otpadne vode prehrambene industrije.

Nespojive su otpadne vode metalne industrije. Industrijske otpadne vode
mogu sadravati: teke metale, kiseline, luine, mineralne soli, biocide,
mineralna ulja i ugljikovodike, fenole i aromatske organske spojeve,
radioaktivne tvari i sintetine kemijske proizvode kojih ne sadre prirodnhe
vode.

Ponekad

se

optereenost

industrijskim

otpadnim

vodama

izraava

ekvivalentom stanovnika izraunanim prema BPK5 (bioloka potronja

kisika u postupcima proiavanja za 5 dana). Takav nain raunanja ne
odgovara stvarnom optereenju. Takav proraun bio bi mogu samo kod
nekih industrijskih postupaka, kod kojih je mogue procijeniti koliinu
organskih tvari prema BPK. Veina industrijskih otpadnih voda sadre tvari
koje ometaju biokemijske postupke razgradnje organske tvari, pa se koliina
organskih tvari tonije izraava pokazateljem kemijske potronje kisika
(KPK). Poveanje odnosa KPK/BPK5 iznad 2,5 pokazuje na vei utjecaj
industrijskih otpadnih voda u gradskim (komunalnim) otpadnim vodama.

Uslijed

izrazitog

utjecaja

industrijskih

otpadnih

voda

zajednikim

gradskim kanalizacijama, mogue je opaziti znatno snienje ili povienje pH,

zatim poveanu koliinu tekih metala, to moe utjecati na otrovnost voda.
Takve vode esto ometaju bioloke postupke na zajednikim ureajima za
ienje otpadnih voda. Nedostatak hranjivih soli, posebno duika i fosfora,
te znatno povienje temperature daljnji su utjecaji industrijskih otpadnih
voda.
Otpadne vode onih industrija koje se mogu istiti na zajednikom ureaju
esto su jako optereene organskom tvari.

203

7.3.3 Oborinske vode

Oborinske vode samo se uvjetno mogu nazvati otpadnim vodama. Ponekad

se pri istraivanju utjecaja otpadnih tvari na kakvou prirodnih voda
pretpostavlja

da

su

oborinske

vode

iste,

moebitno

oneienje

prouzroeno oborinskim vodama smatra se prirodnim oneienjem sliva.

Prije se, naroito kod prorauna kinih preljeva mjeovitih kanalizacija,
pretpostavljalo da su oborinske vode iste.

7.4. IENJE VODA

ienjem voda poboljava se stanje kakvoe vode za njenu daljnju uporabu.

Prirodne vode esto treba istiti kad se iskoritavaju za namjene za koje je
potrebna vrlo visoka kakvoa vode, na primjer: vodopskrba stanovnitva.
Otpadne vode iste se kako bi se mogle ponovno upotrebljavati ili isputati u
vodne sustave.

ienjem se iz prirodnih ili otpadnih voda:

-

Odvajaju krutine od tekuina izravno ili neizravno nakon pretvorbe

otopljenih tvari u krutine;

Odvajaju kapljevine od vode;

Odvajaju plinovi iz vode;

Pretvaraju otopljene ili rasprene tvari u kapljevine ili plinove, koji

nemaju svojstva oneiivala;

Smanjuje broj mikroorganizama koji izazivaju bolesti.

204

ienje voda obavlja se primjenom fizikalnih radnji (operacija), kemijskim

postupcima i biolokim postupcima (procesima).

Da bi se iz vode uklonile otpadne tvari, primjenjuju se razliiti postupci i

radnje, najee slaganje pojedinih postupaka i radnji u jednu cjelinu, koje
se obavljaju na ureajima za ienje vode. Pri ienju otpadnih voda
radnje i postupci koji se primjenjuju na ureaju za ienje otpadne vode
najee se razvrstavaju kao:
-

Prethodno ienje (preliminarno)

Prvi stupanj ienja (primarno)

Drugi stupanj ienja (sekundarno)

Trei stupanj ienja (tercijarno).

Postupci koji se primjenjuju pri treem stupnju ienja nazivaju se i

napredna tehnologija.

Slika 41. Shematski prikaz ureaja za proiavanje otpadnih voda.

205

Ponekad se odreuju ciljevi pojedinih stupnjeva ienja kako bi se tonije

oznailo to se oekuje od pojedinog stupnja ienja. Tako se u skladu s
Uputama Savjeta Europske unije glede ienja gradskih otpadnih voda:
1. Prethodni stupanj ienja oznaava primjenu radnji i postupaka
kojima se iz otpadnih voda uklanjaju krupne plutajue otpadne tvari,
pijesak i ljunak;
2. Prvi stupanj ienja oznaava primjenu fizikalnih i/ili kemijskih
postupaka ienja otpadnih voda kojima se iz vode uklanja najmanje
50% rasprenih tvari, a vrijednost BPK5 smanjuje barem za 20%
koncentracije uzlazne otpadne vode;
3. Drugi stupanj ienja oznaava primjenu biolokih i/ili drugih
postupaka

ienja,

kojima

se

otpadnim

vodama

smanjuje

koncentracija rasprene tvari i BPK5 ulazne vode za 70-90%, a

koncentracija KPK za barem 75%;
4. Trei stupanje ienja oznaava primjenu fizikalno-kemijskih,
biolokih i drugih postupaka kojima se u otpadnim vodama smanjuju
koncentracije hranjivih soli ulazne vode za 80%, odnosno uklanjaju i
druge osebujne otpadne tvari, u koncentracijama koje nije mogue
postii primjenom drugog stupnja ienja.

Odgovarajui ili primjereni stupanj ienja oznaava primjenu bilo

kojeg postupka ienja i naina isputanja kojima se zadovoljava uvjetima
prihvatne sposobnosti prijamnika.

Postupci ienja otpadnih voda stalno se poboljavaju, tako da se

primjenom naprednih postupaka mogu otpadne vode proistiti do visokog
stupnja istoe. To se odnosi na veinu postupaka koji se jo nazivaju i
uobiajeni (konvencionalni). Istodobno se u razvijenim zemljama istrauju i
primjenjuju drugaiji (alternativni) postupci ienja otpadnih voda, a
nazivaju se jo i "prirodni postupci za razliku od uobiajenih, meu kojima
su neki razvijeni do "visoke tehnologije", ovi drugaiji postupci temelje se na
206

"nioj tehnologiji". Meutim, to ne znai da je uinak ienja drugaije ili

odgovarajue tehnologije nizak. Dapae, u odreenim okolnostima uinak je
ienja drugaijim postupcima vrlo visok i u potpunosti zadovoljava
granine uvjete za isputanje u okoli. esto su drugaiji postupci ienja
otpadne vode primjereni za ponovnu uporabu vode, dakle u sluajevima kad
je bitno da ukupni trokovi obnovljene vode budu to manji. Mogu se navesti
neki

od

postupaka

najeih
ienja

primjenjivanih
na/u

tlu,

drugaijih

akvakulture

postupaka
te

ienja

kao

skupine

dubokim

spremnicima.

Uklanjanjem otpadnih tvari iz voda ostaju na ureaju krute i tekue tvari u

koncentriranom obliku, koje se ne mogu isputati u okoli bez opasnosti za
ljudsko zdravlje i neeljene promjene u ekosustavu.
Posebnu panju zahtijeva ostatak iz postupaka taloenja, ukljuivo bistrenje
nakon biolokih i fizikalno-kemijskih postupaka, koji se naziva "mulj" s
ureaja za ienje vode.
Izbor pojedinog postupka ili radne ienja otpadne vode i obrade mulja ovisi
naroito o porijeklu, sastavu i koncentraciji otpadne vode kao i o nainu i
mjestu isputanja otpadne vode te odlaganju mulja.

7.4.1. Postupci prethodnog i prvog stupnja ienja

Radnje i postupci koji se primjenjuju pri prethodnom i prvom stupnju

ienja temelje se na fizikalnim pojavama i zakonitostima, pa se mogu
obuhvatiti pojmom "fizikalni postupci i radnje".
Prethodni stupanj ienja primjenjuje se uvijek na ureajima, i to
neposredno prije prvoga stupnja ienja. Samo u posebnim sluajevima,
207

ponekad se moe upotrijebiti prethodni stupanj kao jedini, i to kada

zadovoljava uvjete "odgovarajueg ienja".

7.4.2 Reetanje

Reetanjem se iz vode uklanjaju krupne rasprene i plutajue tvari (lie,

krpe, plastine vreice, komadii drveta i sl.) koje bi mogle ometati rad crpki
i drugih dijelova ureaja. Razlikuje se reetanje na reetkama i sitima.
Uinak radnje ovisi o veliini slobodnog otvora kroz koji voda prolazi.
Prema razmaku izmeu ipaka, reetke se dijele na:
-

iroke reetke s meu razmakom 50-100 mm

Srednje reetke s meu razmakom 10-25 mm

Uske reetke s meu razmakom 3.10 mm.

7.5. EUTROFIKACIJA

Uzrokovana poveanjem hranjivih tvari u ekosustavu, posebice duika i

fosfora, eutrofikacija je najee posljedica unosa velikih koliina otpadnih
voda u recipijent premda do nje moe doi i prirodno. Dovodi do pretjeranog
rasta biljaka i njihova breg raspada, favorizira neke netipine vrste te
znaajno smanjuje kvalitetu vode.
U vodenim ekosustavima bujanje fitoplanktona uzrokuje cvjetanje to
mijenja uvijete u ekosustavu. Zbog posljedica eutrofikacije trpi i ljudsko
stanovnitvo: smanjuje se vrijednost voda (jezera, rijeka i estuarija) za
rekreaciju, ribarenje, lovstvo i estetski doivljaj. U podrujima gdje
208

eutrofikacija utjee na proiavanje voda moe doi i do zdravstvenih

problema.

7.6. HIPOKSIJA

Stanje smanjene koncentracije kisika fenomen je do kojeg dolazi u vodenim

ekosustavima jer se otopljeni kisik reducira. Vrijednost (postotak) kisika koji
e se otopiti u vodi kod odreene temperature i saliniteta je vrlo vaan
ekoloki imbenik i o njemu ovise uvijeti u ekosustavu. Bez otopljenog kisika
vladaju anaerobni, reducirajui ili anoksini uvjeti. S niskom koncentracijom
(1-30%) kisika u vodenom ekosustavu vladaju hipoksini uvjeti u kojima
veina riba ne moe ivjeti.

7.7. STANJE U HRVATSKOJ

Na javni kanalizacijski sustav prikljueno je 43% stanovnitva, uglavnom u

velikim gradovima, ali uinkovitost proiavanja nije zadovoljavajua.
Proiava se 25% komunalnih otpadnih voda, ali se iz njih uklanja samo
14%

oneienja.

Hrvatskoj

su

izgraena

samo

83

ureaja

za

proiavanje, od ega 34 s drugim stupnjem proiavanja, a ureaja s

treim stupnjem nema. Upotreba alternativnih ureaja za proiavanje je u
zaetku. Od industrijskih otpadnih voda proiava se samo 30%, ostale se
izravno isputaju u prirodni prijamnik.
Glavni problem zatite voda je u nerazmjeru izmeu:
-

Razine vodoopskrbe (76%),

209

Prikljuenosti na kanalizacijsku mreu (43%) i

Proiavanja otpadnih voda (25%).

Zatita voda obuhvaa mjere zatite voda te poboljanje kakvoe voda u

svrhu izbjegavanja ili smanjivanja tetnih posljedica za ljudsko zdravlje,
slatkovodne eko sustave, kakvou ivljenja i okoli u cjelini. Zatita voda od
oneiavanja provodi se radi ouvanja ivota i zdravlja ljudi i zatite okolia,
te omoguavanja odrivog, nekodljivog i neometanog koritenja voda za
razliite namjene.

7.8. DEGRADACIJA I ZATITA MORSKOG EKOSUSTAVA

Karakteristika morskog ekosustava je slanost morske vode. Slanost se

mijenja na povrini za razliku od dubljih slojeva. Ako padne kia slanost
povrinskog dijela je manja, ako puu vjetrovi vee je isparavanje s povrine
mora pa je salinitet vei. Salinitet se mijenja i s promjenom temperature.
Kolebanja su najvea u umjerenom pojasu (ljeti 24, a zimi 12,7C).

Veliki dio Zemlje prekriven je morem i predstavlja medij za ivi svijet (31:69%
u korist mora). ivot u moru prisutan je do 1000 m dubine. Najvea bioloka
raznolikost je na dubinama pri koncentraciji soli ~30 g/L morske vode.
Gustoa ivog svijeta nije prisutna u cijelom podruju jednoliko. Homogene
ivotne zajednice prisutne su u dubljim slojevima, a u pliim slojevima uvjeti
se mijenjaju i vea je raznolikost.

210

Proglaenjem ZERP-a povrina morskog prostora nad kojim Hrvatska ima

jurisdikciju proirena je za 25 207 km2 time su gotovo izjednaene povrine
morskoga i kopnenog podruja RH. Razvedeno priobalno i veliko morsko
podruje od izuzetna su znaenja za Hrvatsku pa se ulau napori u odrivo
koritenje i nadzor.

Slika 42. Stanje kakvoe priobalnog mora u RH tijekom 2000. (klasifikacija ekolokog
stanja i trofiki status).

Kakvoa mora je visoke do zadovoljavajue kakvoe (u 2005. je 98,5%

uzoraka bilo visoke kakvoe). Vii stupanj eutrofikacije nije zabiljeen, osim
u ibenskom, Katelanskom i Bakarskom zaljevu. Zdravstvena kakvoa
mora

na

morskim

plaama

uzgajalitima

morskih

organizama

zadovoljavaju. Optereenja opasnim i tetnim tvarima u rasponu su

karakteristinih vrijednosti za malo i umjereno oneiena podruja.
Cvjetanja tetnih algi javljaju se povremeno. U porastu su pritisci:
-

Isputanja neproiene otpadne komunalne i industrijske vode

Raste optereenje duikovim spojevima

Poveava se intenzitet pomorskog prometa i pretovar u lukama

(25%).
211

Raste uzurpacija pomorskoga dobra.

7.9. UTJECAJ NAUTIKOG TURIZMA NA STANJE MORA

Nautiki turizam u Hrvatskoj se pojavio gotovo jedno stoljee kasnije (19. st.)
nego u svijetu (17. i 18. st.). Razvoj nautikog turizma u Hrvatskoj tekao je
vrlo sporo sve do poetka 80-ih godina 20. st. kada se osniva veina
dananjih marina i udruga nautiara to poveava njegovu popularnost.
Njegov intenzivniji razvoj moemo pratiti u zadnjih 15 godina, a njegov se
pravi bum tek oekuje.
Nautiki turizam predstavlja dinamian oblik turistike rekreacije; njegovo
uee u ukupnim tokovima turistikog prometa iz godine u godinu je sve
vee. Nautiki turizam obuhvaa svako zabavno, razonodno, znanstveno,
sportsko, ribolovno ili osvjeavajue kretanje vodenim morskim povrinama
u turistike svrhe:
-

najraznovrsnijim amcima, jedrilicama, motornim amcima i sl.,

kruna putovanja i krstarenja putnikim ili drugim brodovima

za prijevoz putnika, a takoer i

teretnim

brodovima

putnikim

smjetajem,

te

drugim

prijevoznicima i
-

kretanje ispod povrine vode turistikim podmornicama i

ronilicama.

Nautiari sa svojim plovilima trebaju usluge priveza, servisiranja, prehrane i

sl.

Razvedenost hrvatske obale (indeks razvedenosti hrvatske obale iznosi 11) je

uz veliki broj otoka jedan od glavnih aduta za razvoj nautikog turizma. Uz
razvedenost

obale

atraktivnost

otonoga

prostora

Hrvatska

se
212

istie obiljejima reljefa:obala je visoka, strma i stjenovita; odmah iza obale

uzdiu se planinski lanci Uke, Velebita, Svilaje, Kozjaka, Mosora i Biokova.
Osim fizionomskih prednosti hrvatske obale zanimljivo je i vano sagledati
kako su kapaciteti za prihvat plovila rasporeeni du hrvatske obale? Od
363 luke, luice, sidrita i marina, kvarnerski, zadarski i dubrovaki
akvatorij ih sadre 60%. Ponajvie zbog Nacionalnog parka Kornati,
najatraktivniji je ibenski akvatorij. Po posjeenosti slijedi istarsko (gdje je
openito vea posjeenost turista) i zadarsko podruje (nautikim turistima
je ovo podruje posebno zanimljivo zbog veeg broja otoka to pridonosi
zanimljivosti arhipelaga). Tendencija nautiara je da krstare obalom i
otocima (71%) dok manji dio (25%) borave u matinoj luci odakle odlaze na
izlete. Nautiari kratko borave na jednom mjestu dan do dan i pol dok
ukupni boravak iznosi dva do tri tjedna. Kod nautikog turizma manje je
naglaena sezonalnost od stacioniranog (maritimno-odmorinog) to daje
mogunost produene sezone.
Hrvatskim marinama potrebno je restrukturiranje66 i repozicioniranje67.
Luke nautikog turizma razvrstavaju se u sljedee vrste:
-

Sidrite

Privezite

Suha marina

Marina

Marina je luka nautikog turizma koja prua usluge: veza, uvanja,

odravanja i servisiranja plovila, opskrbe i prehrane, pitku vodu, struju,
gorivo, sanitarne instalacije, eliminacije sanitarnog i drugog otpada sa
brodova.

66

Restrukturiranje ve postojeih luka koje bi nadogradnjom postale marine - na taj nain bi se izbjeglo
betoniranje prirodnih povrina (jer bi se marina razvijala na ve postojeoj infrastrukturi koja bi bila osnova).
67
Izgradnja privatnih marina.

213

Pregled utjecaja marine na okoli

Za analize i ocjene utjecaja planiranog zahvata na okoli razmatra se ue i
ire podruje utjecaja. Pregled moguih utjecaja zahvata na okoli odnosi se
na: utjecaje tijekom graenja, utjecaje tijekom koritenja, utjecaje u sluaju
ekolokih nesrea, te procjenu rizika nastanka ekoloke nesree.
I.

Predloeni projekt sastoji se od:

Struktura lukobrana
Dubina vode
Broj i vrsta brodova
Snabdjevanje
struja
voda
gorivo
prehrana
Odravanje
Pristup vozilima
Nain odvodnje otpadnih voda
sa brodova
iz stacionarnih objekata
sa manevarskih povrina
Odlaganje krutog otpada
Osiguranje odgovarajue kvalitete mora
propustima
aeracijom.
II.

Opis okolia

Fizike znaajke lokacije

zemljovidi, popreni presjek, reljef
Meteroloki, hidrografski i hidroloki podaci
brzina i snaga vjetra, plima, oseka, morske struje, uzburkanost
mora
Podaci o sedimentu
214

 stabilnost obalnog podruja, pomicanje pijeska

Bioloki uvjeti
identifikacija vrsta koji su indikatori ekosustava, zatiene ili
rijetke vrste, zone za ribolov
Postojea iskoritenost zemljita
lokacije, naselja, kulturnih dobara, prometnice, akvakultura,
plae za kupanje
III.

Prepoznavanje moguih utjecaja

Utjecaj tijekom graenja

dovoz graevinskog materjala

iskopi, nasipavanja

buka

oneienost zraka

poremeaji u prometu

zamuivanje mora

Utjecaj zahvata na okoli tijekom graenja, mogu se oekivati slijedei nepovoljni

utjecaji na okoli:
1. Poveana razina buke u naselju od transportnih vozila i uslijed
nasipavanja
2. Oneienje zraka u naselju
3. Oneienje prometnica u naselju prilikom transporta graevinskog
materijala
4. Oneienje mora
5. Hidrodinamika mora
6. Utjecaj na morsku floru i faunu
7. Promjena reima koritenja povrina na kopnu i na moru (naroito
prometnih u naselju i na predmetnoj lokaciji)
8. Neposredni utjecaj na kulturno povijesna dobra
9. Promjena

krajobraza

uem

sreditu

naselja

zbog

izvoenja graevinskih radova

10. Utjecaj na okoli kod incidentnih situacija
Poveana razina buke u naselju od transportnih vozila i uslijed nasipavanja moe se
oekivati tijekom cijelog razdoblja graenja.

215

Oneienje zraka u naselju od ispunih plinova transportnih vozila i praine

prilikom izvoenja zemljanih radova, tj. nasip

oekuje se zbog mogue pojave

praine za suhog vremena i zbog ispunih plinova vozila.

Oneienje prometnica u naselju prilikom transporta graevinskog materijala moe
nastati prilikom prijevoza graevinskog materijala nasipavanja, kada je mogue
prosipanje materijala na kolnike prometnica
Oneienje mora moe nastati: zamuivanjem mora u uvali i u njenoj neposrednoj
blizini tijekom izvoenja zemljanih i graevinskih radova u akvatoriju luke,
oneienjem mora mineralnim uljima zbog prisutnosti graevinskih strojeva
(bageri, rovokopai) i kamiona.
Hidrodinamika mora - dinamika mora moe utjecati na djelomino izgraene
objekte. To se prvenstveno odnosi na valove pa tehnologija graenja mora biti
prilagoena tome da valovi juga i bure ne utjeu na izgraeni dio ili dio u izgradnji.
Posebno se to odnosi na zatitne graevine ili njihove dijelove koji trebaju biti prvo
izgraeni u dijelu koji je najvie izloen valovima.
Utjecaj na morsku floru i faunu oekuje se prilikom nasipavanja mora i rada
graevinske mehanizacije.
Promjena reima koritenja povrina na kopnu i na moru, naroito prometnih u
naselju i na predmetnoj lokaciji moe uslijediti ako se luka nalazi u samom sreditu
naselja, tijekom izvoenja radova, zbog poveanog transporta graevinskog
materijala (kamenog nasipa, betona ili betonskih elemenata i iskopanog zemljanog
materijala), treba doi do privremene nove regulacije prometa na kopnu, tj. na obali
i u samom naselju. Prilikom izvoenja zemljanih i betonskih radova na
lukobranaima (i na gatovima) u luci, dio luke nee se moi koristiti za vezivanje i
pristajanje, te e se morati osigurati privremeni vezovi na drugim lokacijama.
Neposredan utjecaj na kulturno povijesna dobra
Promjena krajobraza u uem sreditu naselja zbog izvoenja

graevinskih radova

(nasipavanje, betoniranje) moe se oekivati zbog loih tehnikih karakteristika

postojee mree prometnica, prisustva velikih transportera, bagera i druge potrebne
mehanizacije, koja osim same prisutnosti esto diu veliku prainu (naroito za
vrijeme jaih vjetrova), stvaraju blato (za vrijeme kia) i vrlo esto zakre promet u
sreditu naselja, slika mjesta biti e odreeno vremensko razdoblje izmijenjena.

216

Utjecaj na okoli kod incidentnih situacija unutar uvale moe uslijediti u sluaju
isputanja nekog efluenta (nafte, mazuta, cementnih suspenzija, polimera, boja i
sl.).

Utjecaj tijekom koritenja

promijene nastale izgradnjom lukobrana (izmjena cirkulacije)

oneienje mora (nafta i naftni derivati, otpadne vode, boje,

otpaci hrane, razni plivajui i otpadni materjal)

oneienje kopna (kruti otpad razliitog porjekla, oneiene

vode iz stacionarnih objekata)

oneienje zraka (zagrijavanje objekata u zimskim mjesecima,

emisije)

Stavljanjem u funkciju namjeravanog zahvata oekuju se povoljni i nepovoljni

utjecaji namjeravanog zahvata na okoli. Izgradnjom namjeravanog zahvata
oekuju se slijedei povoljni utjecaji na okoli:
-

Revitalizacija naselja

Sigurnije sidrenje brodova i bolja zatita od svih valova

Poveanje lukog akvatorija i kapaciteta luke

Poboljanje estetskog izgleda naselja

Opremanje luke sigurnosnim sadrajima.

Tijekom koritenja luke mogui su slijedei nepovoljni utjecaji na okoli:

-

Poveana razina buke u naselju (od poveanog broja plovila kod

uplovljavanja i isplovljavanja brodica u odnosu na dosadanju situaciju,
to bi moglo izazvati povremene i manje neugodne pojave kod stanovnika i
turista smjetenih u neposrednoj blizini luke).

Promjena kvalitete mora i priobalja u uoj zoni utjecaja (zagaivanje mora

mogue je zbog aktivnosti vezanih za predmetni akvatorij kao i zbog
djelatnosti u objektima na kopnu. Boravak plovila u luci predstavlja
potencijalnu opasnost za oneienje mora naftnim derivatima zbog
isputanja zauljenih, kaljunih voda s brodica, otpadnih ulja, prelijevanja
goriva, pranja brodica, te bacanja krutog otpada u more). Procjenjuje se
usporena prirodna izmjena vodene mase u akvatoriju kod vrnih
optereenja to e uzrokovati primjenu inenjerskih rjeenja koja e
osigurati izmjenu vodene mase u akvatoriju na prihvatljivi nain i za

217

prihvatljivo vrijeme. Mogui izvori zagaivanja mora od kopnenih sadraja

su otpadne vode68 i razne otpadne tvari69.
-

Promjena ekosistema i specifinih stanita u uoj zoni utjecaja.

U luci e nastajati sljedei opasan otpad: otpadna motorna ulja, otpadna ambalaa
od motornog ulja, akumulatori, otpad iz ureaja za obradu otpadnih voda
(separatori, talonice).

Ostali otpad koji e nastajati u luci je komunalni i

ambalani otpad. Komunalni otpad se javlja kao posljedica rada ugostiteljskih i

trgovakih djelatnosti, od ienja vanjskih povrina unutar luke i otpad s brodica.
Ambalani otpad obuhvaa sve proizvode u obliku kutija, posuda, omota i druge
oblike koji slue dranju drugog proizvoda.
Promjena ekosistema i specifinih stanita u uoj zoni utjecaja:

Izgradnjom predmetnog zahvata moe doi do zaslaivanja vodenog

stupca u uvali i pojaano zagrijavanje tijekom ljeta, te pojaane
sedimentacije finih estica

Ove promjene mogu uzrokovati daljnju degradaciju ivotnih zajednica

dna ili barem nemogunost oporavka sukcesijom prema klimaksu,
nakon zavretka radova.

68

Otpadne vode prema svom porijeklu dijele se na:

sanitarno-fekalne otpadne vode su vode koje dotjeu iz sanitarnih vorova (zahod i kupaonica),
kuhinje restorana, trgovina i ostalih prateih sadraja unutar marine. Sadre visoku
koncentraciju organskih i hranjivih tvari te detergenata. Mikrobioloki su zagaene i njihovo
neodgovarajue odlaganje ugroava zdravlje ljudi zbog potencijalne prisutnosti patogenih
mikroorganizama.

fekalne otpadne vode iz kemijskih zahoda plovila

oborinske vode s manipulativnog platoa (prostor za uvanje brodica na suhom, sputanje i

dizanje brodica, parkiralite...) oneiene su suspendiranim esticama i mineralnim uljima
motora plovila i automobila. Najvee optereenje tih voda javlja se pojavom kie nakon sunog
razdoblja i ima odreeni vremenski tijek trajanja nakon ega su ove otpadne vode mnogo
manje zagaene.

otpadne vode od pranja plovila (dno i paluba). Pranje podvodnog dijela plovila vri se vodenim
mlazom pod pritiskom ime se s dna osim obrataja (alge, priljepci....) skida i boja te
antivegetativni premazi koji su uglavnom toksini.

69

kaljune vode plovila, u pravilu oneiene motornim uljima

Otpadne tvari po svom porijeklu i svojstvima koje nastaju u marini mogu biti vrlo razliite. openito se mogu

svrstati u dvije kategorije: opasan otpad i ostale otpadne tvari.

218

Utjecaji u sluaju nastanka ekolokih nesrea i procjena rizika

nastanka ekoloke nesree
Do ekoloke nesree moe doi: prilikom manipulacije naftnim
derivatima, u sluaju kvara na rezervoaru za gorivo i istjecanju istog u
more, u sluaju poara ili eksplozije na plovilima, u sluaju incidenta
prilikom manevra (sudar, prevrtanje).
Procjena rizika nastanka ekoloke nesree
Gospodarenje lukom, u naseljenom mjestu uvijek predstavlja odreeni
rizik za okoli, a da bi se procijenila veliina rizika, tj. njegova
prihvatljivost potrebno je procijeniti vjerojatnost nepoeljnog dogaaja,
posljedice uslijed nepoeljnog dogaaja ili nezgode, vrijeme izloenosti
nepoeljnim posljedica:
razmjerno mali rizik uslijed vie sile (potresi vee jaine od
proraunskog, udari orkanskog nevremena, ratna razaranja te
druga namjerna oteenja pokretnih i nepokretnih dijelova luke)
kod mirnodopskih prilika
znatno vei rizik sluajne nezgode (nastaju uslijed ljudskog
faktora, odnosno uslijed nemarnosti ili neopreza nautiara ili
djelatnika luke, a ponekad i hotimice)
razmjerno mali rizik nastanka ekolokih nesrea s drugim
stupnjem ugroenosti koji je po znaaju jednak elementarnoj
nepogodi
znatno vei rizik nastanka ekolokih nesrea s prvim stupnjem
ugroenosti (nezgode manjeg obima, kad je ugroenost okolia
ograniena na manjem prostoru)
Povremene nezgode mogu se oekivati, ali vrlo rijetko i kratkog
vremena trajanja izloenosti nepoeljnom utjecaju umjerene jakosti, pa
se kao opa ocjena rizika moe oznaiti kao prihvatljiva veliina
rizika.

Predlaganje mjera za spreavanje, smanjivanje

negativnih posljedica predloene izgradnje:

ili

ublaavanje

1. maksimalna izmjena vodenih masa sa okolnim morem; osigurati

izgradnjom odgovarajuih lukobrana i pristana za brodove (po
potrebi dodatna aeracija)
2. sakupljanje oborinskih vodenih masa i isputanje preko
separatora ulja i talonica; osigurati odgovarajue odravanje
3. izgradnja ureaja za proiavanje otpadnih voda iz stacionarnih
objekata (talonice, mastolovi, bioloki ureaji, odgovarajui
ispust)
219

4.
5.
6.
7.
8.

kontejneri za kruti otpad

ureaji za pranjenje kemijskih WC-a
ureaji za sakupljanje kaljunih voda sa brodova
plastina brana za ograniavanje irenja naftnih mrlja
disperzanti (kemijska sredstva za uklanjanje uljnih oneienja
sa povrine).

Predloeni program promatranja za praenje utjecaja marine na okoli:

1. Fizikalno-kemijske karakteristike morske vode
-

Temperatura

Salinitet

Gustoa

Prozirnost

pH vrijdnost

Kisik

2. Bioloke osobine

Bentoske ivotne zajednice

Sakupljanje floristikog i faunistikog materjala

Odreivanje

biljnih

ivotinjskih

vrsta,

njihove

rasprostranjenosti i procjena u kvantitativnom i kvalitativnom

sastavu

Bakterije

Heterotrofne bakterije

Ukupni koliformi

Fekalni koliformi

Fekalni streptokoki

Utjecaj na livade morske cvjetnice

Livade morske cvjetnice Posidonije oceanice najbogatija su zajednica
Jadranskog mora. Endemska je vrsta Sredozemnog mora. Raste na
pjeskovitom morskom dnu i razvija guste podmorske livade. Graena
je od stabalca, korijenja i tamnozelenih listova koji mogu narasti i
preko 1 m duine. Po biolokoj raznolikosti tj. broju biljnih i
220

ivotinjskih

vrsta

koje

je

naseljavaju,

zajednica

morske

trave

najbogatija je zajednica Sredozemnog mora, pa tako i Jadrana, a u

svijetu je ovo druga zajednica po bioraznolikosti, odmah nakon
koraljnih. U prostranim morskim "livadama" koje tvori ova morska
cvjetnica ivi, hrani se, razmnoava i nalazi sklonite nekoliko stotina
vrsta morskih biljaka i ivotinja. Livade morske trave vrlo su znaajne
jer imaju razliite vane i nezamjenive funkcije u ekosustavu mora:

zatita obale od erozije jer svojim dugakim listovima smanjuju

snagu valova

gustim spletom korijenja i podzemnih stabljika spreavaju

odnoenje sedimenta sa morskog dna

obogauju morsku vodu i sediment kisikom pa ih se s pravom

naziva "pluima mora" ili podmorskim umama

Posidonija zarobljavajui estice poveava prozirnost morske

vode

igra vanu ulogu u ciklusu kruenja hranjivih soli, nitrata i

fosfata u moru

vrlo je vana za ouvanje bioraznolikosti Jadrana.

Slika 43. Posidonia oceanica.

221

Livade morske trave vrlo su znaajne jer imaju razliite vane i

nezamjenive funkcije u ekosustavu mora:

zatita obale od erozije jer svojim dugakim listovima smanjuju

snagu valova

gustim spletom korijenja i podzemnih stabljika spreavaju

odnoenje sedimenta sa morskog dna

obogauju morsku vodu i sediment kisikom pa ih se s pravom

naziva "pluima mora" ili podmorskim umama

Posidonija zarobljavajui estice poveava prozirnost morske

vode

igra vanu ulogu u ciklusu kruenja hranjivih soli, nitrata i

fosfata u moru

vrlo je vana za ouvanje bioraznolikosti Jadrana.

3. Strujno polje (mjerenje struja na stacionarnim postajama)

Izravno mjerenje struja

Odreivanje brzine obnovljanja vode

Uestalost smjera i brizne.

Zatita mora obuhvaa mjere zatite mora ukljuujui morski ekosustav i

obalno podruje kao nedjeljive cjeline, sprjeavanje tetnih zahvata na
morski ekosustav, sprjeavanja oneienja mora iz zraka, s kopna, s plovila
i drugih oneiivaa uslijed pomorskog prometa ukljuujui i oneienje
prouzroeno odbacivanjem s brodova ili iz zrakoplova sa svrhom potapanja
ili spaljivanjem na moru, te prekograninog oneienja, sprjeavanje
oneienja uslijed velikih nesrea i uklanjanje njihovih posljedica.
Zatita mora od oneienja podrazumijeva upravljanje obalnim podrujem,
morskim dnom i morskim podzemljem te morskim okoliem, gospodarenje
ribama i drugim morskim organizmima tako da se ne uzrokuje teta
morskom okoliu, osiguravanje odrive marikulture trajnim praenjem
222

stanja i posebnom zatitom odgovarajuih podruja mora, podmorja i obale,

ispunjavanjem obveza iz meunarodnih ugovora.
Zatita obalnog podruja obuhvaa mjere zatite obalnih ekosustava i
odrivo upravljanje obalnim resursima.

Uredbom o standardima kakvoe mora na morskim plaama

70

se

odreuju standardi kakvoe mora na morskim plaama i kontrola mora na

morskim plaama za vrijeme sezone kupanja.
Morska plaa je ureena plaa ili prirodna plaa. Sezona kupanja na
morskim plaama je razdoblje od 15. svibnja do 30. rujna. Kontrola kakvoe
mora na morskim plaama obavlja se od 01. svibnja do kraja sezone
kupanja. Uzorci mora na morskim plaama uzimaju se najmanje svakih 15
dana. U sluaju iznenadnog oneienja mora, uzorci se uzimaju odmah.
Kakvoa mora na morskim plaama utvruje se primjenom graninih
vrijednosti odreenih u tablici P1. Ako uzorak mora ne odgovara utvrenoj
graninoj vrijednosti u tablici, mora se odmah odrediti izvor oneienja i
uzeti odreeni broj dodatnih uzoraka ovisno o mjestu i vrsti oneienja.

70

NN br. 33/96
223

Tablica 10. Zahtjevi za kakvou mora na morskoj plai P1.

Odreivanje

Granina vrijednost

Vidljiva boja (prozirnost) metara

Prirodna, min 2,5 obzirom na dubinu

Vidljive plivajue otpadne tvari

Bez

Vidljive mineralne masnoe

Odsutnost vidljive masne presvlake

Suspendirane otpadne tvari

Bez

Mutnoa (stupnjevi silikatne lj.)

20

pH

8, 1+ 0,3

Otopljeni kisik u % zasienja

70-120

Amonijak

0,1 mg/l N (duik)

Ukupne koliformne bakterije u 100 ml

Fekalne koliformne bakterije u 100 ml
Fekalni streptokoki u 100 ml

500 (u 80% uzoraka)

1000 (u 20% uzoraka)
100 (u 80% uzoraka)
200 (u 20% uzoraka)
100 (u 80% uzoraka)
200 (u 20% uzoraka)

More na morskoj plai udovoljava propisanom standardu kakvoe ako

bakterioloke vrijednosti na prelaze granine vrijednosti odreene u tablici 3.
Podaci o kakvoi mora na morskoj plai, moraju se istaknuti na vidnom
mjestu. More na uzorkovanoj plai ne odgovara propisanom standardu
kakvoe ako vie od 20% analiziranih uzoraka prelazi granine vrijednosti
odreene tabl. P1 i ako kod uzoraka koji ne odgovaraju utvrenim
vrijednostima

numerika

vrijednost

bakteriolokih

odreivanja

prelazi

utvrene vrijednosti za vie od 100%.

Zabranjeno je kupanje na morskoj plai na kojoj more ne odgovara

propisanom standardu kakvoe. U tom sluaju na morskoj plai se mora
postaviti ploa na kojoj je ispisano "Zabranjeno kupanje". U sluaju
oneiavanja mora na morskoj plai nadlena tijela su duna odmah
obavijestiti javnost.

224

8. ZATITA PRIROdE
225

Zbog potroakog pristupa iskoritenju prirodnih resursa ovjek neposredno

ili posredno nanosi tetu samome sebi. Zbog toga je nuno uvesti ekoloke
spoznaje u planiranju i iskoritavanju prostora. To se najbolje postie
uvoenjem: istije proizvodnje, recikliranjem otpadnih tvari, ugraivanjem
ureaja za proiavanje i zbrinjavanje otpadnih tvari i dr.

Zatiene

prirodne

vrijednosti

su

prirodne

vrijednosti

proglaene

zatienima od tijela utvrenog zakonom i upisane u upisnik zatienih

prirodnih vrijednosti, a odnose se na zatiena podruja (strogi rezervati,
nacionalni parkovi, posebni rezervati, parkovi prirode, regionalni parkovi,
spomenici prirode, znaajni krajobrazi, park-ume, spomenici parkovne
arhitekture), zatiene biljne, gljivlje i ivotinjske svojte te zatiene
minerale i fosile.
Tablica 11. Zatiena podruja prirode u Hrvatskoj.

POVRINA

POVRINA

UKUPNA

KOPNA

MORA

POVRINA

(km2)

(km2)

(km2)

763

235

998

11

4006

41

4047

24

24

Posebni rezervat

74

318

325

Park-uma

36

79

79

Zatieni krajolik

32

405

405

Spomenik prirode

80

114

356

5610

283

5893

KATEGORIJA
ZATITE
Nacionalni park
Park prirode
Strogi rezervat

Spomenik parkovne

BROJ

arhitekture
UKUPNO

Iz tablice je vidljivo da se najvei dio zatiene povrine odnosi na parkove

prirode (oko ) i nacionalne parkove (oko 1/6). Kako su to podruja
viestrukih vrijednih obiljeja, a redovito obuhvaaju vee prostore, s
226

moguim razliitim interesima, njihovo je proglaenje u izravnoj nadlenosti

Sabora (za ostale kategorije, uz odgovarajue suglasnosti, nadlene su
upanije).
UNESCO organizacija Ujedinjenih Naroda za obrazovanje, znanost i
kulturu proglasila je NP Plitvika jezera svjetskom prirodnom batinom, a
planinu Velebit uvrstila je u popis rezervata biosfere 71 . Time su dobili
najvie meunrodno priznanje i zatitu.

8.1 FAZE ZATITE PRIRODE

Kada se govori o zatiti prirode razlikuju se tri faze u kojima se uvode mjere
zatite:
Prva faza zatite
tite se pojedine vrste od izumiranja, odnosno njihove populacije, zatiene
odredbama posebnih zakona, zabranom lova i branja ugroenih vrsta.
Meutim to nije dostatno jer zadiranjem u osnovna svojstva stanita, biotopa
i ekosustava ugroava se ivot u njima te je uzaludno tititi populaciju samo
jedne vrste ako nastaju bitne promjene ekolokih svojstava cijelog stanita.

Druga faza zatite

Zatiuju

se

pojedina

podruja

osobite

prirodne,

kulturne,

odgojne,

obrazovne, estetske i rekreacijske vrijednosti. Danas u svijetu ima vie od

1200 nacionalnih parkova i rezervata kao najviih kategorija zatienih
podruja prirode.

71

Rezervat biosfere je zatieno podruje u kojemu se nastoje sjediniti ouvanje bioloke raznolikosti,
znanstveno istraivanje, edukacija i odrivi razvoj.

227

Trea faza zatite

Zatita cijelog prostora, jer se danas utjecaj ovjeka i njegove populacije ne
zaustavlja na granicama nego ih prelazi i postaje globalni problem. Poseban
problem u prostoru tako predstavljaju termoelektrane i otpadne tvari iz
industrijskih postrojenja koje dospijeem u vodotokove poveavaju intenzitet
primarne i sekundarne organske proizvodnje.

Zakonom o zatiti prirode se utvruje sustav zatite cjelovitog ouvanja

prirode 72 i njenih vrijednosti 73 . Priroda predstavlja temeljnu vrijednost i
jedan od najznaajnijih resursa Republike Hrvatske te uiva zatitu
sukladno ovom Zakonu.
Prirodne

vrijednosti utvrene sukladno zakonu od interesa su za

Republiku Hrvatsku i imaju njezinu osobitu zatitu. Na pitanja zatite

prirode koja nisu ureena primjenjuju se odredbe posebnih propisa.
Republika Hrvatska u cilju zatite prirode provodi i meunarodne ugovore
iz podruja zatite prirode kojih je stranka.

Zatiena podruja u Hrvatskoj su:

72
73

strogi rezervat,

nacionalni park,

posebni rezervat,

park prirode,

regionalni park,

spomenik prirode,

park-uma,

spomenik parkovne arhitekture.

Priroda je u smislu zakona sveukupna bioloka i krajobrazna raznolikost.

Zatiena podruja, zatiene biljne, gljivlje i ivotinjske vrste, zatieni minerali i fosili.

228

Strogi rezervat je podruje kopna i/ili mora s neizmijenjenom ili neznatno

izmijenjenom sveukupnom prirodom, a namijenjen je iskljuivo ouvanju
izvorne prirode, znanstvenom istraivanju kojim se ne mijenja bioloka
raznolikost, praenju stanja prirode, te obrazovanju koje ne ugroava
slobodno odvijanje prirodnih procesa. Za istraivanje te posjeivanje strogog
rezervata u cilju obrazovanja potrebno je ishoditi doputenje Ministarstva. U
strogom rezervatu zabranjene su gospodarske i druge djelatnosti. U
Hrvatskoj postoje dva stroga rezervata:
1. Hajduki i Roanski kukovi i
2. Bijele i Samarske stijene.

Nacionalni park je prostrano, preteno neizmijenjeno podruje kopna i/ili

mora iznimnih i viestrukih prirodnih vrijednosti obuhvaa jedan ili vie
sauvanih ili neznatno izmijenjenih ekolokih sustava, a prvenstveno je
namijenjen ouvanju izvornih prirodnih vrijednosti. Nacionalni park ima
znanstvenu,

kulturnu,

odgojno-obrazovnu

rekreativnu

namjenu.

nacionalnom parku su doputene radnje i djelatnosti kojima se ne ugroava

izvornost prirode. U nacionalnom parku je zabranjena gospodarska uporaba
prirodnih

dobara.

ugostiteljsko-turistikih

nacionalnom
i

parku

rekreacijskih

doputeno

djelatnosti

koje

je
su

obavljanje
u

ulozi

posjeivanja, razgledavanja, te bavljenje poljoprivredom, ribolovom i obrtom

na tradicionalan nain, ogranienog obima radi ouvanja izvornosti prirode.
Nacionalni parkovi u Hrvatskoj su:
1. Kornati
2. Brijuni
3. Mljet
4. Plitvika jezera
5. Krka
6. Risnjak
7. Paklenica
229

8. Sjeverni Velebit.

Posebni rezervat je podruje kopna i/ili mora od osobitog znaenja radi

svoje jedinstvenosti, rijetkosti ili reprezentativnosti, ili je stanite ugroene
divlje svojte, a osobitog je znanstvenog znaenja i namjene. Posebni rezervat
moe biti:
-

floristiki, umske i druge vegetacije,

zooloki (ornitoloki, ihtioloki i dr.),

geoloki,

paleontoloki,

hidrogeoloki,

hidroloki,

rezervat u moru.

U posebnom rezervatu nisu doputene radnje i djelatnosti koje mogu

naruiti svojstva zbog kojih je proglaen rezervatom (branje i unitavanje
biljaka, uznemiravanje, hvatanje i ubijanje ivotinja, uvoenje novih
biolokih svojti, melioracijski zahvati, razni oblici gospodarskog i ostalog
koritenja i slino). U posebnom rezervatu doputeni su zahvati, radnje i
djelatnosti kojima se odravaju ili poboljavaju uvjeti vani za ouvanje
svojstava zbog kojih je proglaen rezervatom. Posjeivanje i razgledavanje
posebnog rezervata moe se zabraniti ili ograniiti mjerama zatite. Aktom o
proglaenju posebnog rezervata mogu se istovremeno zatititi razliite
vrijednosti zbog kojih se proglaava rezervat (ornitoloko-ihtioloki, geolokohidroloki i dr.). Neki od Posebnih rezervata u Hrvatskoj su:
-

Velika Pljeivica, umski predjel Bablji zub, urevaki pjesci,

maslinik Saljsko polje, izvorini dio rijeke Vrlike i dr

Park prirode je prostrano prirodno ili dijelom kultivirano podruje kopna

i/ili mora s ekolokim obiljejima meunarodne i nacionalne vanosti, s
naglaenim

krajobraznim,

odgojno-obrazovnim,

kulturno-povijesnim

turistiko-rekreacijskim vrijednostima. U parku prirode doputene su

230

gospodarske i druge djelatnosti i radnje kojima se ne ugroavaju njegove

bitne znaajke i uloga. Nain obavljanja gospodarskih djelatnosti i koritenje
prirodnih dobara u parku prirode utvruje se uvjetima zatite prirode.
Parkovi prirode u Hrvatskoj su:
-

Velebit

Biokovo

Medvednica

Uka

umberak i Samoborsko gorje

Telaica

Kopaevski rit

Lonjsko polje

Vransko jezero

Papuk

Lastovski otoci.

Slika 44. Nacionalni parkovi i parkovi prirode u Hrvatskoj.

Regionalni park je prostrano prirodno ili dijelom kultivirano podruje kopna

i/ili mora s ekolokim obiljejima meunarodne, nacionalne ili podrune
vanosti i krajobraznim vrijednostima karakteristinim za podruje na kojem
231

se nalazi. U regionalnom parku doputene su gospodarske i druge

djelatnosti i radnje kojima se ne ugroavaju njegove bitne znaajke i uloga.
Nain obavljanja gospodarskih djelatnosti i koritenje prirodnih dobara u
regionalnom parku utvruje se uvjetima zatite prirode.

Spomenik prirode je pojedinani neizmijenjeni dio ili skupina dijelova ive

ili neive prirode, koji ima ekoloku, znanstvenu, estetsku ili odgojnoobrazovnu vrijednost. Spomenik prirode moe biti geoloki (paleontoloki,
mineraloki,

hidrogeoloki,

strukturno-geoloki,

naftno-geoloki,

sedimentoloki i dr.); geomorfoloki (pilja, jama, soliterna stijena i dr.),

hidroloki (vodotok, slap, jezero i dr.), botaniki (rijetki ili lokacijom znaajni
primjerak biljnog svijeta i dr.), prostorno mali botaniki i zooloki lokalitet i
drugo. Na spomeniku prirode i u njegovoj neposrednoj blizini koja ini
sastavni dio zatienog podruja nisu doputene radnje koje ugroavaju
njegova obiljeja i vrijednost. Spomenici prirode u Hrvatskoj su:
-

Otok Brusnik, otok Jabuka, izvor Kupe s uom okolicom, vrela Une,
Cetine i Gacke, spilje ipun kod Cavtata i Lokvarka u Lokvama i dr.

Znaajni krajobraz je prirodni ili kultivirani predjel velike krajobrazne

vrijednosti i bioloke raznolikosti ili kulturno-povijesne vrijednosti, ili
krajobraz ouvanih jedinstvenih obiljeja karakteristinih za pojedino
podruje, namijenjen odmoru i rekreaciji. U znaajnom krajobrazu nisu
doputeni zahvati i radnje koje naruavaju obiljeja zbog kojih je proglaen.

Park-uma je prirodna ili saena uma, vee krajobrazne vrijednosti,

namijenjena odmoru i rekreaciji. U park-umi su doputeni samo oni zahvati
i radnje ija je svrha njezino odravanje ili ureenje. Park-ume u Hrvatskoj
su:

232

Okolica Oki-grada, komunalne ume Tepec, Palaanik i Stranik,

uma Golubinjak u Lokvama, Jankovac na Papuku, Jasikovac u
Gospiu itd.

Spomenik parkovne arhitekture je umjetno oblikovani prostor (perivoj,

botaniki vrt, gradski park, drvored, kao i drugi oblici vrtnog i parkovnog
oblikovanja), odnosno pojedinano stablo ili skupina stabala, koji ima
estetsku, stilsku, umjetniku, kulturno-povijesnu, ekoloku ili znanstvenu
vrijednost. Na spomeniku parkovne arhitekture i prostoru u njegovoj
neposrednoj blizini koji ini sastavni dio zatienog podruja nisu doputeni
zahvati ni radnje kojima bi se mogle promijeniti ili naruiti vrijednosti zbog
kojih je zatien. Spomenici parkovne arhitekture su npr.:
-

Botaniki

vrt

na

Velebitu,

Botaniki

vrt

Prirodoslovno-

matematikog fakulteta u Zagrebu

-

Arboretumi Opeka i Trsteno

Park oko dvorca u Mariji Bistrici, park Maksimir u Zagrebu, park u

Donjem Miholjcu.

Osnovni ciljevi zatite prirode su:

-

ouvati i obnoviti postojeu bioloku i krajobraznu raznolikost u

stanju prirodne ravnotee i usklaenih odnosa s ljudskim djelovanjem,

utvrditi stanje prirode i osigurati praenje stanja,

osigurati sustav zatite prirodnih vrijednosti radi trajnoga ouvanja

njihovih svojstava na temelju kojih se proglaavaju zatienima,

osigurati odrivo koritenje prirodnih dobara na dobrobit sadanjih i

buduih narataja bez bitnog oteivanja dijelova prirode i uz to
manje naruavanja ravnotee njenih sastavnica,

pridonijeti ouvanju prirodnosti tla, ouvanju kakvoe, koliine i

dostupnosti vode, odravanju

atmosfere i proizvodnji kisika, te

odravanju klime,
233

sprijeiti tetne zahvate ljudi i poremeaje u prirodi kao posljedice

tehnolokog razvoja i obavljanja djelatnosti,

osigurati pravo graana na zdrav okoli, odmor i razonodu u prirodi.

Zatita prirode temelji se na naelima:

-

svatko se mora ponaati tako da pridonosi ouvanju bioloke i

krajobrazne raznolikosti, zatiti prirodnih vrijednosti i ouvanju
opekorisne uloge prirode,

neobnovljiva prirodna dobra treba koristiti racionalno, a obnovljiva

prirodna dobra odrivo,

u koritenju prirodnih dobara i ureenju prostora obvezno je

primjenjivati naela, mjere i uvijete zatite prirode,

zatita prirode pravo je i obveza svake fizike i pravne osobe, te su u

tom cilju duni suraivati radi izbjegavanja opasnih radnji i nastanka
teta, uklanjanja i sanacije posljedica nastale tete, te obnove
prirodnih uvjeta koji su postojali prije nastanka tete.

Zatita prirode provodi se ouvanjem bioloke i krajobrazne raznolikosti, te

zatitom prirodnih vrijednosti te se osobito vri utvrivanje i procjena stanja
svih sastavnica bioloke i krajobrazne raznolikosti, izrauju se uvjeti i mjere
zatite prirode unoenjem uvjeta i mjera zatite prirode u dokumente
prostornog ureenja i planove gospodarenja i upravljanja prirodnim dobrima
u djelatnostima rudarstava, poljoprivrede, umarstva, lovstva, ribarstva i
vodnog gospodarstva. Osim toga izrauju se izvjea o stanju prirode,
donose se i provode strategije, programi, akcijski programi i planovi
upravljanja, utvruju se prirodne vrijednosti i zatiene prirodne vrijednosti,
uspostavlja
prirodnim

sustav

upravljanja

vrijednostima,

prirodnim

povezuje

se

vrijednostima
usklauje

dravni

zatienim
sustav

meunarodnim sustavom zatite prirode. Potrebno je obavjeivati javnosti o

stanju prirode, a nuno je i sudjelovanje javnosti u odluivanju o zatiti
prirode. Naposlijetku potrebno je poticati i promicati zatitu prirode te
razvijati svijest o potrebi zatite prirode u odgoju i obrazovanju.
234

235

9. ODRIVI RAZVOJ
Sa razvojem ljudske civilizacije na Zemlji, i porastom populacije dolazi do
poveanja negativnih utjecaja ovjeka na okoli. Problemi kao posljedica
ovjekove nepanje javljaju se jo u antiko doba: spominju se problemi
erozije uzrokovani pretjeranom sjeom uma i zagaenje vode tekim
metalima koji su se eksploatirali u rudnicima. Dotadanji problemi bili su
lokalnog ili regionalnog tipa. Takvo stanje se zadralo sve do pojave
industrijske revolucije. Poetak dvadesetog stoljea je prekretnica kada
dolazi do globalizacije problema okolia te intenzivnije degradacije ovjekove
okoline.

Degradacijom okolia smatra se propadanje lokalnih ekosustava ili cijele

biosfere zbog antropogenih aktivnosti. Do degradacije okolia dolazi kada se
prirodni resursi (stanite, ume, tlo, voda, zrak...) konzumiraju bre no to
ih priroda moe nadomjestiti. Odrivost zahtjeva da ljudske aktivnosti
koriste samo one prirodne resurse i to do granice u kojoj se mogu prirodno
nadomjestiti:
1. Koritenje prirodnih resursa>sposobnost prirodnog nadomjetanja =
degradacija okolia
2. Koritenje prirodnih resursa=sposobnost prirodnog nadomjetanja =
odrivi razvoj
3. Koritenje prirodnih resursa<sposobnost prirodnog nadomjetanja
=obnova okolia, takoer odrivi razvoj.

Dugotrajna degradacija okolia dovodi do stanja kada lokalni uvjeti okolia

vie ne mogu podravati ljudsku populaciju.

236

Slika 45. Shematski prikaz odrivosti.

9.1.

POVIJESNI PUT KONCEPTA ODRIVOSTI

Koncept odrivosti okolia see u period nakon II. Svjetskog rata kad je
utopistini pogled na tehnologijski voen ekonomski rast predvidio da je
kvaliteta okolia povezana s ekonomskim razvojem. Interes za odrivou je
porasao u 60-tim godinama nakon izdavanja knjiga: Rachel Carson Njemo
proljee (1962.) i Paul Ehrlich Populacijska bomba (1968.).

Grupa europskih ekonomista i znanstvenika poznatijih pod imenom Rimski

klub osnovana je 1968. 1972. sponzorirali su izdavanje knjige Limits to
Growth. Kritizirani su od tadanjih ekonomista jer njihov izvjetaj predvia
237

velike negativne posljedice zbog toga to su ljudi previe koristili zemljine

resurse te je stoga jedino rjeenje odbacivanje daljnjeg ekonomskog razvoja.
1972. odrana je UN konferencija o ljudskom okoliu. 1980. donesena je
Svjetska konzervacijska strategija. Utemeljena od IUCN-a 74 u suradnji s
UNEP-om75 i WWF-om76. Razvijana je u periodu od 3 godine, a ukljuila je
rad vie od 450 vladinih organizacija , meuvladinih tjela i nevladinih udrga
iz vie od 100 zemalja. Cilj je bio pomoi postii odrivi razvoj kroz
odravanje prirodnh resursa i to kroz: esencijalne ekoloke procese, ouvanje
genetike raznolikosti, odrivog koritenja vrsta i ekosustava.
1983. Utemeljena je Svjetska komisija o okoliu i razvoju (Brundtlandska
komisija). Utemeljena na Generalnoj Skuptini UN-a kako bi se rjeili kritini
problemi

okolia

razvoja

te

predloili

naini

njihova

rjeavanja.

Predsjedateljska uloga dodjeljena je gospoi Gro Harlem Brundtland;

premijerki Norveke. Komisija je imala vie od 75 strunjaka irokog spektra
(okoli/ekonomija). 1987. Komisija je izdala finalno izvjee: Our Common
Future u kojem se daje definicija odrivog razvoja77 s preporukom da UN
treba sponzorirati globalnu konferenciju na kojoj bi se dao cjelovit pregled
stanja okolia i trenutnog razvoja i ekonomske prakse te njihov utjecaj na
okoli. UN je dao formalnu odluku o UNCED 1989. 1990. Pripreme za
konferenciju, Internacionalni institut za odrivi razvoj.
1992. UNCED, UN konferencija o okoliu i razvoju (Earth Summit) odrala
se u lipnju 1992. u Rio de Janeiro-u

74

International Union for the Conservation of Nature and Natural Resources.

United Nations Environment Programme.
76
World Wildlife Found.
77
Brundtland-ska komisija predloila je ope prihvaenu definiciju odrivog razvoja: Odrivi razvoj je
razvoj koji zadovoljava potrebe sadanjosti, bez da se ugroavaju mogunosti buduih generacija da
zadovolje svoje potrebe.
75

238

Tablica 12. Pregled aktivnosti UNCED-a u Rio de Janeirou.

Konferencija

UNCED, Rio de Janeiro, 3. - 14. lipnja

1992.

Neformlni naziv Earth Summit

172 (108 predsjednik drave ili

vlade)

Sudionci

Vie od 2 400 predstavnika

nevladinih organizacija

17 000 sudionika paralelnih

Foruma

Tema

Vie od 10 000 novinara

Okoli i odrivi razvoj

Agenda 21, Deklaracija o okoliu i
razvoju, Izjava o Naelima uma,

Rezultati

Okvirni program UN-a o klimatskim

promjenama, UN konvencija o
biolokoj raznolikosti

Pratei
mehanizmi

Komisija o odrivom razvoju (CSD)

UN-ov Skup o Zemlji usmjerio je svjetsku panju na najkritinija pitanja.

Usvojena

je

Agenda

21

globalni

plan

djelovanja

na

rjeavanju

najkritinijih pitanja, donesena je Deklaracija iz Ria koja sadri naela na

kojima drave moraju zasnivati budue odluke i programe, uzimajui u obzir
djelovanje

drutveno-gospodarskog

razvoja

na

okoli,

prepoznati

su

problemi:

Sve vei broj gradova (raspon problema od zagaenosti zraka do

beskunika)

Nedostatak iste vode i loi sanitarni uvjeti

239

Zatita okolia i upravljanje prirodnim izvorima

Jaanje uloge osnovnih drutvenih skupina (ena, djece i

mladih, nevladinih organizacija, lokalnih vlasti, radnika i
sindikata, poslovnog svijeta i industrije, znanstvenika i
poljoprivrednika)

Istaknuta je potreba edukacije, osposobljavanje i podizanje

svijesti javnosti te informiranje.

Vlade su shvatile nunost izmjene meunarodnih i nacionalnih planova i

politika kako bi osigurale da sve ekonomske odluke potpuno uzmu na
razmatranje utjecaj na okoli:

Nain proizvodnje pogotovo proizvodnje toksinih tvari poput

olova u gorivu ili toksinog otpada

Alternativni izvori energije trebaju zamjeniti dotadanje,

veinom bazirane na fosilnim gorivima koja se veu za globalne
promjene klime

Novi naini javnog prijevoza kako bi se reducirala emisija od

prometa te rjeili zdravstveni problemi uzrokovani oneienjem
zraka i smogom

Nedostatak pitke vode

Dvotjedni skup bio je klimaks procesa zapoetog u prosincu 1989. koji je

ukljuivao planiranje, edukaciju i pregovore meu lancama UN-a, a doveo
je do prihvaanja Agende 21 osnove za akciju prihvaanja odrivog razvoja
na cjeloj planeti.

Agenda 21 ukazuje na glavne probleme te istrauje naine kako pripremiti

svijet za nadolazee probleme u 21. stoljeu. Sadri detaljne prijedloge za
akcije na socijalnim i ekonomskim podrujima te za ouvanje i upravljanje
prirodnim resursima koji su osnova ivota:

240

ouvanje atmosfere, oceana i bioloke raznolikosti

sprijeavanje deforestizacije

promocija odrive poljoprivrede.

UN komisija za odrivi razvoj CSD utemeljena je na zahtjev Generalne

Skuptine UN-a sa svrhom potpore i poticanja akcija Vlada, poslovanja,
industrije i drugih nevladinih grupa u svrhu postizanja socijalnih i
ekonomskih promjena koje bi dovele do odrivog razvoja. Komisija ima
viegodinji tematski radni program (do 2016./2017.). Prati primjenu Agende
21 na svim podrujima: zdravlje, ljudska naselja, slatke vode, toksine
kemikalije i opasni otpad, tlo, poljoprivreda, dezertifikacija, planine, ume,
bioloka raznolikost, atmosfera, oceani i mora.

9.2.

PUT K ODRIVOM RAZVOJU

Sa razvojem ljudske civilizacije na Zemlji, i porastom populacije dolazi do

poveanja negativnih utjecaja ovjeka na okoli. Problemi kao posljedica
ovjekove nepanje javljaju se jo u antiko doba. Tu se spominju problemi
erozije uzrokovani pretjeranom sjeom uma, kao i zagaenje vode tekim
metalima koji su se eksploatirali u rudnicima. Ipak, svi ovi problemi bili su
lokalnog ili regionalnog tipa. Takvo stanje se zadralo sve do pojave
industrijske revolucije. Poetak dvadesetog stoljee je prekretnica kada
dolazi do globalizacije problema okolia te intenzivnije degradacije ovjekove
okoline.

Raniji pristupi ovoj problematici su se sastojali od izbjegavanja problema, a

mogu se svesti u tri kategorije:

241

Uprljaj i bjei ovaj pristup bio je tipian za mjesta sa malom

naseljenou, a sastojao se u migracijama stanovnitva izazvanih
degradacijom

okoline

(najee

uslijed

degradacije

obradivog

zemljita).
Razrijedi i raspri ovo je bio jedini nain upravljanja otpadom u
pred-industrijskom

dobu

bazirano

na

prirodnom

kapacitetu

samoproiavanja.
Koncentriraj i zadri jedno vrijeme je smatrano za dobru metodu
upravljanja otpadom na Zemlji, npr. za kontrolirano odlaganje
toksinog i nuklearnog otpada. Meutim, uslijed fizikog propadanja
kontejnera i/ili kontrole, bilo je nemogue garantirati dugorono
skladitenje bez pojave curenja.

Od 60-tih godina prolog stoljea pa naovamo, postalo je jasno da strategija

razrijedi i raspri nije vie efikasna u borbi sa tokastim izvorima
zagaenja. Zbog toga su nova tehnologija i poslovanje zasnivani na uvoenju
procesa proiavanja na kraju proizvodnog procesa ili tzv. end-of-pipe
tretmana. Iako je do odreenog stupnja efikasan, ovaj pristup tretmana na
kraju procesa nije rjeenje. End-of-pipe tretman ima i nusprodukte kao to
je otpadni mulj, koji mora biti odloen ili spaljen, to stvara novu dimenziju
zagaenja okolia koja je i neprihvatljiva.

Tek se krajem prolog stoljea dolo na ideju da se smanje emisije tetnih

materijala na izvoru njihovog postanka. Ova strategija prevencije zagaenja
i minimalizacije otpada je bila neophodna da bi se smanjili ogromni trokovi
proiavanja, posebno od trenutka kada je u pravni sustav uveden princip zagaiva plaa.
Ciljevi ekonomskog i socijalnog razvoja moraju biti definirani terminima
odrivosti i to u svim zajednicama: razvijenim ili onim u razvoju, trino
orijentiranima ili centralno ureenim. Interpretacija u svim zemljama nee
242

biti jednaka, ali se mora stvoriti konsenzus oko bazinog koncepta odrivog
razvoja i bazinog puta koji vodi k odrivom razvoju.
istija proizvodnja, prevencija zagaenja, sve su to podsetovi koncepta
odrivog razvoja koji istiu ogranienja koje je okoli sposoban tolerirati. Ova
definicija odrivog razvoja odnosi se na razna strukture drutva, ali
prvenstveno na industriju i industrijska zagaenja. Dakle, velike industrije i
pojedinana poduzea morati e uvesti neke promjene u cilju ostvarenja
potreba buduih generacija. Prema tome odrivi razvoj je dugorona
politika poduzea, a ne poslovna praksa.

Valja naglasiti da se oko ovog principa vodila una rasprava. Negativne

argumente navodili su odvjetnici, teoretiari zavjere pa ak i utopisti koji su
tvrdili da e resursa uvijek biti dovoljno za sve, te da je svrha odrivog
razvoja uvesti globalne restrikcije za pojedince i/ili poduzea te da e u
takvom limitiranom svijetu uvijek netko odluivati tko e to dobiti.
Meutim, glavni problem je taj to se na navode odreene akcije na bilo kojoj
razini pa nitko nije znao to mu je zapravo initi. Zbog toga se ovaj termin ne
bi trebao koristiti za promoviranje neke industrije. Poslodavci e ee
raspravljati o samom kljunom problemu npr. o limitiranim sredstvima pa e
pokuati rijeiti taj problem, odnosno razviti politiku poduzea koja je
sposobna rijeiti upravo taj problem.
Odrivi razvoj je dakle put ili cilj koji se ostvaruje sustavom upravljanja
okoliem (EMS Environmental Management Systems). Ovaj sustav nije na
samim stepenicama uspjeha; to je samo sustav organizacije i akcija koje se
trebaju poduzeti. Moe se rei da je EMS temelj stepenica, a koliko e koje
poduzee ii visoko po tim stepenicama ovisi o vizijama i ambicijama lidera.

243

Rezultati

Odrivi razvoj
Industrijska ekologija
istija proizvodnja
Spreavanje zagaenja
Minimalizacija otpada
Recikliranje
Kontrola oneienja

Zbrinjavanje otpada

Sustav upravljanja okoliem

Vrijeme i posao

Slika 46. Stepenice uspjeha odrivog razvoja.

9.2.1. Industrijska ekologija

Koncept industrijske ekologije je u tome da se industrijska postrojenja

tretiraju tako da se prilagode okolini, a ne da se iz nje izdvajaju. U takvom
sistemu ele se optimalizirati sirovine, od poetnog materijala, do zavrnog
produkta, vika i otpada.

Faktori koji se trebaju optimalizirati su sirovine, energija i kapital. Glavni je

cilj da tehnologija radi s prirodom a ne protiv nje. Industrijska ekologija je u
principu produkcijska komponenta odrivog razvoja. Najvaniji aspekt ove
politike je taj da otpada nema niti na jednom koraku proizvodnje jer je sav
otpad u stvari resurs za neki drugi korak proizvodnje u nekoj drugoj
industriji (poduzeu). Na taj nain se otpad pretvara u profit. Svi principi koji
se nalaze ispod industrijske ekologije (na niim stepenicama), ine temelje
koji industrijsku ekologiju ine uspjenom.
244

9.2.2.istija proizvodnja

UNEP-ova definicija istije proizvodnje:

istija proizvodnja je konceptualni i proceduralni pristup proizvodnji
koji zahtjeva da sve faze ivotnog ciklusa proizvoda trebaju biti ciljem
prevencije ili minimalizacije kratkoronih i dugoronih rizika po ljude i
okolinu.

U sutini, istija proizvodnja se moe predstaviti kao :

-

reduciranje koliine proizvedenog otpada, ili izbjegavanje proizvodnje

istog,

efikasnija upotreba energije i resursa,

proizvodnja okolino prihvatljivih proizvoda i pruanja usluga,

postizanje manje koliine proizvedenog otpada, niih cijena i veeg

profita.

istija

proizvodnja

je

sveobuhvatna

preventivna

strategija

koja

se

podjednako primjenjuje na proizvodni proces, sam proizvod i uslune

djelatnosti, s ciljem poveanja efikasnosti proizvodnje i smanjenja rizika za
okoli i zdravlja ovjeka. U procesu proizvodnje, istija proizvodnja znai
efikasnije koritenje sirovina, vode i energije i sprjeavanje nastajanja
otpada.
Konferencija Ujedinjenih naroda o okoliu, odrana u Rio de Janeiru 1992.
godine je kroz Agendu 21 Plan akcije za 21. stoljee, istaknula istiju
proizvodnju kao najvaniju industrijsku strategiju u unapreenju kvalitete
okolia. Primjenom istije proizvodnje poveava se efikasnost proizvodnog
procesa i zadrava konkurentnost, a istovremeno se titi okoli. Izbjegavanje
i spreavanje nastajanja otpada na izvoru pomou istije proizvodnje je klju
odrivog razvoja.
245

Danas je u industriji razvijenih zemalja istija proizvodnja ope prihvaena i

dokazala se kao trokovno uinkovita profitabilna aktivnost i velika
kompetitivna prednost za tvrtke koje ju primjenjuju. istija proizvodnja na
znai samo tednju sirovina i energije, ona takoer znai eliminaciju ili
smanjenje trokova obrade otpada i njegovog krajnjeg zbrinjavanja. Ove
prednosti e postati jo znaajnije u budunosti, jer trokovi obrade i
odlaganja otpada stalno rastu.

Utjecaj industrije na okoli najefikasnije bi se rijeio uvoenjem novih

tehnologija. Meutim nove tehnologije su vrlo skupe. Zato je velika prednost
istije proizvodnje jer se primjenjuje na postojeim tehnologijama. Primjenom
relativno jednostavnih organizacijskih i tehnikih mjera na postojea (stara)
industrijska postrojenja poveava se uinkovitost proizvodnje i kroz to se
ostvaruju pozitivni ekonomski uinci na okoli. Otpad je neiskoritena
sirovina ili nusprodukt. istijom se proizvodnjom smanjuje koliina otpada,
trokovi za njegovu obradu, a poboljava iskoritenje sirovine i efikasnost
proizvodnje. Uz istiju proizvodnju za istu koliinu proizvoda stvori se manje
otpada. Odnosno, temeljem materijalne bilance (ulaz/izlaz) to znai da se za
istu koliinu proizvoda upotrijebi manje sirovina, i to je bit istije
proizvodnje.

Koncept istije tehnologije (proizvodnje) se razlikuje od end-of-pipe

koncepta. Tehnologija end-of-pipe ukljuuje upotrebu raznih tehnologija i
proizvoda (kemijskih) za proiavanje vrstog, tekueg i plinovitog otpada.
Ova tehnologija moe reducirati koliinu otpada koji se odlae, ali u sutini
ona zagaenje pretvara u drugi medij (npr. zagaenje zraka se pretvara u
otpadnu vodu, isputena voda se pretvara u vrsti otpad, itd.).

246

9.2.2.1. Strategija istije proizvodnje

Osnovni principi vodilje strategije istije proizvodnje su:

Princip predostronosti ovaj princip poziva na smanjenje unoenja
antropogenih faktora u okoli, i u sutini, on zahtijeva sutinsku
izmjenu industrijskog sistema proizvodnje i potronje koji se, u ovom
trenutku, zasniva na prekomjernoj upotrebi materijala.
Princip prevencije prevencija je jednako vana, posebno u onim
sluajevima gdje je poznato da proizvod ili proces mogu izazvati tetu.
Princip

prevencije

se

sastoji

od

uvoenja

izmjena

uzvodno

standardnoj mrei sistema proizvodnje i potronje.

Princip integracije integracija podrazumijeva usvajanje potpunog
sagledavanja proizvodnog ciklusa, i jedna od metoda za uvoenje ovog
principa je sveobuhvatna analiza ivotnog ciklusa proizvoda.
Princip demokracije ukljuuje ljude, radnike i stanovnike na nain
na koji je organizirana proizvodnja.

Hrvatsi centar za istiju proizvodnju je ustanova za promicanje istije

proizvodnje. Osnovan je 15. veljae 2000. odlukom Trgovakog suda u
Zagrebu, kao nevladina, neprofitna ustanova. Osnivanje centra je provedeno
unutar UNIDO/UNEP programa National Cleaner Production Centers.

U dosad provedenim programima istije proizvodnje u Hrvatskoj sudjelovalo

je ukupno 26 industrijski tvrtki u irokom rasponu od prehrambene,
brodograevne, metalopreraivake do termoelektrana i kemijske industrije.
Osposobljeno je 86 strunjaka za istiju proizvodnju i sustav upravljanja
okoliem (EMS), i pokrenuto je 29 oglednih projekata P.

247

Glavne aktivnosti centra su:

Edukacija,

konzultacije,

informiranje,

promoviranje,

poticanje

savjetovanje zainteresiranih stranaka i ire javnosti o konceptu i

metodologiji P usmjerenih na prevenciju zagaenja na mjestu
nastanka
Organizacija,

implementacija

projekata

istije

proizvodnje

industriji, uslunom sektoru lokalnoj upravi

Edukacija i konzultacije na podruju uvoenja sustava upravljanja
okoliem (EMS)
Suradnja sa nevladinim, obrazovnim, znanstvenim, strunim i
vladinim institucijama u raznim projektima (P, smanjenje nastajanja
otpada, okolino raunovodstvo, okolino prihvatljive tehnologije,
upravljanje otpadom)
Korist od primjene tehnika i mjera istije proizvodnje je dvostruka: kroz
poveanu efikasnost proizvodnje tede se sirovine i energija (sl. 3.) i tako
ostvaruju

financijske

utede,

izbjegavanjem

stvaranja

otpada

spreavanjem emisija doprinosi se zatiti okolia.

istija proizvodnja je preventivna i proaktivna industrijska strategija, koja

ujedno donosi i financijske utede. Sustavno uvoenje istije proizvodnje u
Hrvatsko zapoelo je kroz UNIDO (organizacija UN-a za industrijski razvoj)
projekt: Stvaranje preduvjeta za istiju proizvodnju koji je 1997.
prihvaen kao projekt Vlade.
Osnovni cilj projekta bio je osposobljavanje domaih strunjaka koji e kao
predavai i konzultanti, promovirati koncept i iru primjenu istije
proizvodnje u industriji i gospodarstvu. Taj cilj je trebalo ostvariti kroz:
-

Osposobljavanje-trening 40-ak domaih strunjaka

Provedbu 14 demonstracijskih/oglednih projekata u industrijskim

tvrtkama
248

Osnivanje

Hrvatskog

centra

za

istiju

proizvodnju

njegovo

ukljuivanje u UNID/UNEP (organizacija UN-a za zatitu okolia)

mreu nacionalnih centara za P.

Slika 47. Aktivnosti koje su se provodile u projektima istije proizvodnje.

Koristi za okoli
1. smanjenje volumena otpadnih voda za 2,4 milijuna m3 /godinje, te
2. smanjenje optereenja otpadnih voda (kemijske potronje kisika, KPK)
za 54,6 t/g
3. smanjenje emisija u zrak (organska otapala, dimni plinovi, estice) za
33,2 t/g
4. smanjenje ukupne koliine krutog tehnolokog otpada za 16 540 t/g,
od toga:
a. opasnog otpada za 264 t/g,
b. ambalanog otpada za 216 t/g.

249

Poboljanjem iskoritenja sirovina i internim recikliranjem godinje je

uteeno 2,37 milijuna m3 svjee (iste) vode i 1 564 t ostalih sirovina, a
ostvarene su i utede energenata (plina, pregrijane pare i mazuta).
Tijekom provedbe projekta ostvarena je godinja uteda od 3,89 milijuna
USD (oko 27,6 milijuna kuna) uz prosjeno vrijeme povrata uloenih
sredstava od 1,1 godinu.
Tijekom provoenja projekta postignuti su znaajni uspjesi u smanjenju
utjecaja na okoli. Smanjena je koliina isputenih otpadnih voda za 2,4 mil.
m3/godinje i njihovo optereenje kisikom za 54,6 tona O2. Emisije
organskih otapala, estica i dimnih plinova u atmosferu smanjene su za 33,4
t/g, a proizvodnja tehnolokog otpada smanjena je za 16 540 t/godinje.

9.2.3. Sprjeavanje zagaenja

Sprjeavanje zagaenja postie se reduciranjem sirovina i to tako da se:

1. reduciraju koliine polutana tj. potencijalno opasne tvari ili
kontamintanta koji bi mogao doi u okoli i to recikliranjem,
kemijskim tretmanom ili odlaganjem na primjereno mjesto,
2. reduciraju potencionalne opasnosti (hazardi) za ljudsko zdravlje i
okoli.
To se postie modifikacijom opreme, procesima promjene, preformulacije ili
redizajna produkta ili sirovine te se poveava kontrola uvanja i odravanja
takvih materijala.

250

Spreavanje zagaenja je vrlo slino istijoj proizvodnji ali se vie fokusira na

sam proces proizvodnje produkta. Vano je koristiti manje toksinih tvari i
smanjiti nastanak otpada u poetni stupnjevima proizvodnje.

9.2.4. Minimalizacija otpada

Minimalizacija otpada odnosi se na reduciranje to je mogue vie opasnog

otpada koji nastaje, tretira se ili odlae. Ukljuuje smanjenje sirovina i
recikliranje, a koji pridonose smanjenju ukupnog volumena otpada ili
smanjenju toksinosti otpada.

9.2.5. Recikliranje

Recikliranje je korak (stuba) na stepenicama odrivog razvoja ispod

minimalizacije otpada. Gotovo uvijek u procesima proizvodnje nastaju
otpadni produkti koje je potrebno to vie reciklirati. Reciklirati se moe na
dva naina: a) tzv. closed-loop recikliranje to je zapravo produeni proces
proizvodnje, odnosno povrat otpada na poetak procesa koji se postie
tehnikama separacije (odvajanja) poput destilacije, filtracije i sl. b) tzv.
straight-recycling u kojem se otpad jednostavno koristi negdje drugdje ili
na poetku nekog novog proizvodnog procesa.

251

9.2.6. Kontrola oneienja

Kontrola oneienja bazira se na reduciranju volumena i toksinosti otpada

koji se ne moe reciklirati. Ova kontrola zahtijeva visok kapital i operativne
zahvate, a brojni su rizici vezani uz tretman kemikalijama. Stoga se ova
kontrola provodi samo kad se iscrpe sve druge mogunosti. U usporedbi s
trokovima

kupovanja,

instalacije

rukovanja

sistemima

kontrole,

poboljavanje produkcijskog procesa i drugih strategija istije proizvodnje

mogu se pokazati isplatljivijima, a takoer pruaju i povrat novca. Kontrola
oneienja uvijek ostaje operativni troak, bez povrata sredstava.

9.2.7. Zbrinjavanje otpada

Dno stepenica sustava upravljanja okoliem je zbrinjavanje otpada. S

otpadom se treba postupati racionalno to se odnosi na znanje to e se
desiti s otpadom kada se jednom odloi te je potrebno paljivo odabrati
lokaciju odlagalita kako bi se smanjili rizici za zdravlje ljudi i okoli.

9.3.

NORME ISO 14000

Prema starom shvaanju zatita okolia znai smanjenje profitabilnosti za

poduzea i poveane trokove za potroae, dok istodobno profitabilnost
podrazumjeva iskoritavanje i unitavanje prirodnih dobara.

252

Za ostvarivanje odrivog razvoja potrebno je da poduzea donose odluke

imajui u vidu istodobno zdrav okoli i uinkovito poslovanje. Okoli i
gospodarstvo su isprepleteni kao partneri u opoj tenji za boljom
kvalitetom ivljenja.
Poetkom 80-ih zelena politika poduzea poela se primjenjivati unutar
velikih

tvrtki

koje

pripadaju

industrijskim

granama

najveim

oneiivaima - kemijska i naftna.

Zato promjena politike poduzea?

Razvoj meunarodne i nacionalne politike zatite okolia posebno

poslije osamdesetih godina prolog stoljea kada je prihvaen
preventivni koncept politike zatite okolia

Jaanje ekoloke svijesti i promjena ukusa potroaa koji se

pokazuju u tzv. zelenom potroakom mentalitetu temeljem kojeg su
potroai spremni platiti veu cijenu za ekoloki prihvatljivije
proizvode

Uvoenje ekolokog etiketiranja proizvoda, temeljem ega se

utvruje utjecaj tog proizvoda na okoli tijekom cijelog ivotnog ciklusa

elja za utjecanje na potroae i dravne institucije, kada se stvara

ekoloki image poduzea kako bi se lake plasirali proizvodi, proirila
proizvodnja, ili ostvarile neke pogodnosti kod dravnih institucija

Strah od trokova koji nastaje nanoenjem teta okoliu. Trokovi

naglo rastu, a zakonodavstvo je sve beskompromisnije

Utede koje poduzee moe postii smanjenjem resursa, npr.

upotrebljene energije, sirovina ili ponovnom upotrebom otpada

Promijena morala upravljaa i zaposlenih kojima raste ekoloka

svijest i ne ele biti oznaeni kao protivnici zdravog okolia

Angairajui se u zatiti okolia poduzee se usmjerava u 4 osnovne skupine

poslova:

253

1. Planiranje proizvodnje i proizvoda

2. Primjena novih tehnolokih postupaka u proizvodnji
3. Investiranje u zatitu okolia
4. Formiranje posebne slube za zatitu okolia u poduzeu.

Ekoloki ISO standardi prisiljavaju poduzea na brojne aktivnosti glede

zatite okolia. Glavne zapreke spreavanju oneienja u poduzeu su loa
obavijetenost, pomanjkanje volje i odgovarajuih stimulacija. Zatita
okolia mora se ugraditi u sr proizvodnih procesa, mora utjecati na izbor
sirovina, na operativne postupke, tehnologiju i radnu snagu. etiri glavne
skupine spreavanja oneienja u poduzeu su:
1. Dobro gospodarenje (racionalno koritenje strojeva i
sustava)
2. Zamjena materjala
3. Promijene u proizvodnji
4. Recikliranje.

Ekoloki menadment je primjena sustavnog i holistikog pristupa u

zatiti, upravljanju i obnavljanju okolia i ekosustava. Podrazumijeva brigu
za zatitu i odrivost eosustava, a ne fokusiranje na produktivnost i
konkurentnost prirodnih resursa. Ekoloki menader mora posjedovati
znanja iz prirodnih i drutvenih znanosti i mora djelovati kao koordinator
procesa izmeu ekonomije i ekologije, mora djelovati na smanjenje
potronje prirodnih resursa, na smanjenje oneienja okolia i stvaranje
pozitivne ekoloke klime.

ISO je meunarodna organizacija za standardizaciju, osnovana 1947., a

danas ima 130 lanica. Standardi su dobrovoljni, neke zemlje ih prihvaaju
kao tehniku podlogu za zakonsku legislativu. ISO razvija one standarde
koji su tritu potrebni i objavljuje ih kao meunarodne norme, npr.

254

ISO 9000 Quality Management (Upravljanje kvalitetom)

ISO 14000 Environmental Management (Ekoloki menadment)

Norme se sastoje od standarda i smjernica za njihovu primjenu te

pomonih standarda.
Kvaliteta je mjera koja pokazuje iznos uporabne vrijednosti nekog proizvoda
ili usluge. U edukaciji kvalitete postoje 4 faze:

Kontrola kvalitete (QC)

Osiguranje kvalitete (QA)

Upravljanje kvalitetom (QM)

Cjelovito upravljanje kvalitetom (TQM).

Norme ISO 14000 su standrad sustava upravljanja okoliem. Serija normi

ISO 14000 nastala je kao izravan rezultat zakljuaka konferencije u Rio de
Janeiru 1992. Poduzee (organizacija) kao osnovni subjekt zatite okolia
ima bezbroj veza sa svojim okruenjem.
1991. formirana je radna grupa SAGE (Strategic Adversory Group on
Environment) ili Strateka savjetodavna grupa za okoli. No, tek nakon
1992. i Earth Summita dat je jai poticaj za realizaciju odgovarajuih
normi. U Genevi pri ISO je formiran Tehniki komitet (ISO/TC 207) pod
nazivom Environment Management ili Upravljanje okoliem iji je zadatak
generiranje niza normi koje bi pomogle svim vrstama organizacija, pogotovo
onima koje izravno utjeu na okoli, u ostvarivanju ideja odrivog razvoja i
ouvanje ekosustava i zatite prirode, a moto: Misli globalno, djeluj
lokalno.

Prve norme serije ISO 14000ff (full family ili kompletna obitelj normi tzv.
gama normi) objavljene su 1996. Do sada je objavljeno vie normi (ISO) i
tehnikih specifikacija (ISO/TC).
Tehniki komitet je strukturno podijeljen na podkomitete (SC) i radne
grupe (WG):
1. TC 207/SC 1: Upravljanje sustavima okolia
255

2. TC 207/SC 2: Auditiranje okolia i odgovarajua

ispitivanja okolia
3. TC 207/SC 3: Oznaavanje okolia
4. TC 207/SC 4: Procjena preformansi okolia
5. TC 207/WG 4: komunikacije u okoliu
6. TC 207/SC 5: Promjena klime
Svrha komiteta je uspostava i unapreenje sustava upravljanja okoliem ili
EMS

(Environment

Management

System)

organizaciji.

Nastanak

odravanje EMS-a mora obavezno rezultirati nizom prednosti:

- Zatita postojeih ekosustava
- Optimalno upravljanje resursima
- Izgradnja kulture odnosa i ponaanja prema okoliu
- Optimizacija same organizacije
- Donoenje nesumnjivih poslovnih i funkcijskih uspjeha
- Izgradnja poslovnog i drugog ugleda
- Dugotrajna uspostava razvoja na tritu
- Optimalne komunikacije s javnou
- Usklaivanje s postojeim nacionalnim i meunarodnim
zakonima
- Jako smanjenje osiguravajuih premija itd.

Norme pokazuju kako sustav upravljanja okoliem mora izgledati, prema

kojim i kakvim kriterijima se mora uspostavljati, koji odgovarajui alati se
moraju koristiti, kakva dokumentacija se mora izgraditi, koji aspekti okolia
se moraju potovati, kako se odgovarajue mora ponaati prema okoliu itd.
Uspostavljen sustav se mora potvrditi kroz certifikaciju od neovisne, za to
akreditirane kue i zatim, redovito i nadalje provjeravati i ocjenjivati.
Prednost certifikacije je:

Dokaz kvalitete i zrelosti vrhovne uprave kompletne organizacije

Olakan izbor partnera u poslovanju

Olakan izbor odluke prilikom dodjele poslova i subvencija

Mogunost izlaska na vanjska trita.

256

Eco Management i shema audita nastao je kao preporuka 1836/93 EZ-a. To

je nadopuna seriji normi ISO 14000ff. Nudi mogunost dobrovoljnog
uvoenja mjera za ispitivanje i ouvanje okolia, usmjerenost na industrijska
poduzea, ukljuivanje zaposlenika u problematiku okolia, pojaan odnos s
javnou kroz eksterne komunikacije i oslanjanje na zakonsku regulativu.
Usvojen je i dodatni znak koji validira informiranost organizacije u procesu
stalnog poboljanja stanja njenog okolia. Osnovna svrha implementacije
sustava prema preporuci EMAS-a je praenje stanja i poboljanje okolia.

Slika 48. Znak EMAS-a.

Prednosti EMAS-a:
-

Podravanje zahtjeva normi ISO 14000ff i ISO 9000ff u smislu

stvaranja integriranog sustava upravljanja organizacijom

Osigurava se lake provoenje upravljanja rizikom, posebno kad je

u pitanju ugroavanje ekosustava

Racionalnije se upravlja raspoloivim resursima

Dobivaju se posebne beneficije u Europskoj Uniji.

257