MAKROEKONOMIJA

Prof. HADIAHMETOVI dr. AZRA

MAKROEKONOMIJA

WWW.STUDOMAT.BA

POJAM I CILJEVI MAKROEKONOMIJE

Makroekonomija je studija o funkcioniranju nacionalne privrede kao
cjeline, tj. ona se bavi cjelokupnim nivoom nacionalne proizvodnje,
zaposlenosti, cijena i spoljne trgovine. Mikroekonomija izuava pojedinane
cijene, koliine i trita: tako, na primjer, dok mikroekonomija razmatra kako naftni
kartel moe odrediti cijenu nafte, makroekonomija izuava skok ili porast cijena
nafte na svjetskom tritu, uticaj porasta cijena nafte na inflaciju i nezaposlenost (
1979. godine dogodio se tzv. prvi naftni ok koji je izazvan etverostrukim
poveanjem cijena nafte to poveanje odrazilo se na privrede razvijenih zemalja,
ali i svih ostalih. Drugi naftni ok dogodio se 1988.godine ), te kako cijene nafte
utiu na pojedine makroekonomske agregate u nacionalnim ekonomijama. Dok se
mikroekonomija bavi istraivanjem pojedinanih dobara i usluga u izvozu i uvozu,
makroekonomija prouava ukupne tendencije u izvozu i uvozu, praene
vrijednostima inostranih sredstava plaanja prije svega USA dolara i DEM (
najmanja promjena vrijednosti njemake marke ili amerikog dolara odraava se na
cijelu nacionalnu privredu ). Petrodolar je koliina $ koja se plaa za naftu,
odnosno, to je kontingent dolara koji funkcionie izvan privrede Sjedinjenih
Amerikih Drava. Dok mikroekonomija prouava ponaanje pojedinih komponenti
privrede (domainstava, firmi, proizvodnih sektora), makroekonomija istrauje nivo i
rast cjelokupne proizvodnje, prouava inflaciju i nezaposlenost, te istrauje zato se
neke privrede uspjeno razvijaju, a neke stagniraju. Danas moemo sa pravom
tvrditi da ni jedno podruje ekonomije nije vanije za nacionalni uspjeh od njenih
makroekonomskih efekata, jer i politika, i vojna, i drutvena sudbina jedne zemlje
zavisi od njenog privrednog uspjeha. SAD i Japan su jake makroekonomije, nasuprot
njih imamo zemlje koje stagniraju u privrednom rastu i kod kojih se biljei visoka
inflacija, veliki trgovinski deficit i visoka spoljna zaduenost, to se opet odraava na
nizak ivotni standard stanovnitva. Primjetno je da ivotni standard stanovnika
jedne drave u najveoj mjeri zavisi od njene makroekonomske politike. Prije XX
vijeka drave nisu znale kako suzbijati privredne krize. Pojava cjelovite
makroekonomske teorija JOHNA MAYNARDA KEYNESA pomogla je u
objanjavanju uzroka privrednih fluktuacija, i pronalaenju pristupa za rjeavanje
osnovnih ekonomskih problema. Zahvaljujui Keynesu i njegovim sljedbenicima
nauili smo da izborom odgovarajue makroekonomske politike i mjera koje utiu na
ponudu novca , poreze i dravnu potronju, zemlja moe ubrzati ili usporiti privredni
rast, inicirati ili usporiti rast cijena ( odnosno inflaciju ), proizvesti trgovinski deficit ili
suficit i slino. U makroekonomskoj analizi susreemo uvijek nekoliko
kljunih makroekonomskih varijabli, od kojih su najvanije slijedee:
1. bruto drutveni proizvod ili GNP
2. stopa nezaposlenosti
3. inflacija
4. neto izvoz
To su ujedno i glavne mjere pomou kojih se mogu prosuivati makroekonomski
efekti. esto se uspjenost politike jedne nacionalne privrede mjeri upravo
kroz posmatranja ova etiri podruja: proizvodnje, zaposlenosti, stabilnosti
cijena
i
meunarodne
razmjene.
Tako
se
kao
osnovni
ciljevi
makroekonomske politike pojavljuju:
1. proizvodnja, i to:
a) visok nivo proizvodnje
b) visok nivo stope rasta
2. zaposlenost, u okviru koje imamo dva podcilja:

WWW.STUDOMAT.BA

MAKROEKONOMIJA

WWW.STUDOMAT.BA

a) visoka stopa ili nivo zaposlenosti

b) niska nedobrovoljna zaposlenost
3. stabilan nivo cijena, sa slijedeim ciljevima:
a) niska inflacija
b) slobodno trite, po mogunosti bez ikakvih intervencija
c) odgovarajue trgovinske politike koje se tiu stabilnosti cijena u
jednoj nacionalnoj pivredi
4. meunarodna razmjena, koja podrazumijeva dva segmenta osnovnih
ciljeva ili politika
a) stabilna spoljnotrgovinska politika, to podrazumijeva ravnoteu
uvoza i izvoza
b) ciljevi vezani za stabilan devizni kurs

1. PROIZVODNJA

665189, 218499
Krajnji cilj svake ekonomske aktivnosti je snabdijevanje stanovnitva robama i
uslugama koje oni trae. Najobuhvatniji pokazatelj ukupne proizvodnje u jednoj
privredi je bruto drutveni proizvod. Definicija: bruto drutveni proizvod je
mjera trine vrijednosti svih roba i usluga finalne potronje, proizvedenih u
jednoj nacionalnoj ekonomiji u jednoj kalendarskoj godini. Obino postoje
dva naina za mjerenje bruto drutvenog proizvoda:
a) Nominalni GNP mjeri se tekuim trinim cijenama
b) Realni GNP mjeri se konstantnim ili nepromjenjenim cijenama sa
odabranom baznom godinom.
Teoretski, moe se desiti da nominalni GNP raste, a realni GNP pada. Realni GNP
iskljuuje inflatorna kretanja. Promjene realnog GNP-a su najbolja mjera nivoa i
rasta proizvodnje, i te promjene slue kao svojevrstan mjera pulsa nacionalne
privrede. Analizirajui obrasce rasta proizvodnje u trinim privredama, primjetni su
bili periodi poveavanja i smanjivanja realnog GNP-a. Te nestabilnosti u ukupnim
privrednim aktivnostima poznate su kao privredni ili konjuktivni ciklusi, ili
konjukture. Tokom silazne faze u konjuktivnom ciklusu mnogi ljudi ostaju
bez posla, a cijela nacionalna ekonomija bez roba i usluga zbog velikog pada
u proizvodnji. Dakle, visoka nezaposlenost, praena je obino visokom inflacijom,
padom proizvodnje, spoljnotrgovinske razmjene i ivotnog standarda a sve su to
sastavni dijelovi silazne faze u konjuktivnom ciklusu. Najvea kriza zabiljeena je u
periodu od 1929. do 1932.godine. Od tada, do danas, posljedice koje su zabiljeene
u tom periodu nisu se ponovile, iako je bilo kriznih razdoblja. Tako, na primjer,
1973/74.godine kriza je izazvana poveanjem cijena nafte , iako to zapravo i nije bio
pravi uzrok. Od 1945.godine privredni ciklusi gube na svojoj silovitosti najvie
zahvaljujui napretku u makroekonomskim politikama, koje, nakon II svjetskog rata
omoguavaju stabilizaciju nacionalnih privreda. Uprkos kratkoronim kolebanjima
GNP-a koja se vide u privrednom ciklusu, savremen ekonomije biljee stabilan
dugoroni rast realnog GNP-a i napredak, odnosno porast ivotnog standarda.
Postoji i takozvani potencijalni GNP: on predstavlja dugorono
proizvodne mogunosti jedne privrede, uz odravanje stabilnih cijena.
Potencijalni GNP je zapravo dugoroni trend realnog GNP-a. Idealan sluaj
funkcionisanja jedne privrede jeste potencijalni GNP sa visokim vrijednostima
proizvodnje i niskom stopom nezaposlenosti. Obino, tokom privrednog ciklusa,
tekui GNP odstupa od potencijalnog. Ta razlika izmeu potencijalnog i realnog
ili tekueg GNP-a naziva se GNP-jaz. Veliki GNP-jaz znai da je privreda u
silaznoj fazi, odnosno da je u fazi depresije, a mali GNP-jaz znai da je u fazi
tzv. recesije.

WWW.STUDOMAT.BA

MAKROEKONOMIJA

WWW.STUDOMAT.BA

POTENCIJALNI GNP

REALNI GNP
GNP - JAZ

Vea odstupanja predstavljaju krizu.

2. ZAPOSLENOST
Uobiajeni pokazatelj koji se koristi za mjerenje u makroekonomiji je stopa
nezaposlenosti. Postotak nezaposlenih jednak je ukupnom broju nezaposlenih
kroz ukupan broj radno sposobnih ( svi zaposleni + nezaposlani ), puta 10.
Stopa nezaposlenosti je, dakle, procenat radne snage koja nema posla, dok
se pod radnom snagom podrazumjevaju svi zaposleni i nezaposleni.
Potrebno je prisjetiti se i nekih karakteristika radne snage:
a) Pojam radno sposobno stanovnitvo obuhvata sve zdrave ljude od 18
do 65 godina starosti
b) Aktivno stanovnitvo je stanovnitvo koje radi
c) Izdravano stanovnitvo su sve osobe koje nisu radno sposobne
Stopa nezaposlenosti kao pokazatelj kretanja u ekonomiji ima tendenciju
kretanja kao i privredni ciklus kada opada proizvodnja opada i potranja za
radnom snagaom, odnosno raste nezaposlenost.

3. STABILAN NIVO CIJENA

Stabilnost cijena unutar slobodnog trita, elja da se odri slobodno trite
podrazumijeva da je trina privreda najefikasniji nain organizovanja veine
privrednih aktivnosti. Na slobodnom tritu cijene su odreene ponudom i
potranjom, dok se drava ne pojavljuje kao regulator cijena bilo kojih
dobara ili usluga. U tom sluaju trite usmjerava resurse ka njihovoj
najefikasnijoj upotrebi. Slobodno trite je cilj svake slobodne trine ekonomije.
Meutim, nikada nije postojalo potpuno slobodno trite ( naprimjer, velika kriza
1929/1932.godine prevaziena je intervencijom drave ).
Drugi dio ovog cilja odnosi se sprijeavanje naglog pada ili rasta nivoa
cijena. Postavlja se pitanje zato je potrebno odravati stabilan nivo cijena ?
Trina privreda koristi cijene kao mjere ekonomske vrijednosti i kao nain voenja
posla. Ako se, na primjer, dogodi nagli skok cijena na tritu, najvea panja se
usmjerava na brigu o vrijednosti novca, to moe dovesti do ekonomske
neefikasnosti ( dakle, brine se kako odrati vrijednost valute, a ne vodi se rauna o
tome ta je zapravo dovelo do inflacije ). Obino, umjesto nivoa cijena uvodi se tzv.
index potroakih cijena ( CPI consumer price index ) koji prati cijene

WWW.STUDOMAT.BA

MAKROEKONOMIJA

WWW.STUDOMAT.BA

fiksne potroake korpe. Potroaku korpu ine dobra koja slue za

egzistencijalne potrebe, kao to su hrana, odjea, obua, medicinske usluge,
trokovi stanovanja i slino. Promjene u nivou cijena obino se oznaavaju
stopom inflacije, koja zapravo oznaava stopu rasta ili pada cijena od jedne
godine do druge. Kada cijene opadaju, odnosno kada je stopa inflacije
negativna, govorimo o deflaciji. Drugi ekstremni primjer je hiperinflacija. To
je rast cijena od stotinu do milion posto godinje. Naroito se u ekonomskoj
istoriji pominje sluaj vajmarske Njemake 1920.godine, te primjer Poljske
1980.godine, to je u oba sluaja dovelo do potpunog sloma nivoa cijena. Veina
zemalja tei zlatnoj sredini cjenovne fleksibilnosti, esto toleriui blagu inflaciju.
Kolika je ta blaga inflacija zavisi od sluaja do sluaja i vremena posmatranja ( od
3 do 5 % u razvijenim ekonomijama smatra se alarmantnom inflacijom ). Ovdje jo
treba naglasiti da tzv. galopirajua inflacija nije jednaka hiperinflaciji. Dezinflacija
predstavlja smanjivanje stope inflacije, a stagflacija je inflacija koju prati
stagnacija privrednih aktivnosti.

4. MEUNARODNA RAZMJENA
Meunarodna razmjena odraava se u tenji za adekvatnim ueem
u meunarodnim privrednim tokovima radi podizanja ivotnog standarda
stanovnitva. Odatle, zapravo, i potie izvoz i uvoz roba, usluga i kapitala.
Dugoroni cilj svake nacionalne ekonomije je spoljna ekonomska ravnotea,
odnosno, u trgovini, spoljna trgovinska ravnotea. Brojana razlika izmeu izvoza
i uvoza u jednoj nacionalnoj ekonomiji oznaava se kao neto izvoz. Kada je
neto izvoz pozitivan broj (dakle, vei od nule), onda imamo trgovaki suficit,
i obratno - ako je neto izvoz negativan (odnosno, ako je uvoz vei od
izvoza), zemlja biljei trgovaki deficit. Ovaj cilj poveanja meunarodne
razmjene postao je veoma znaajan za makroekonomije zemalja u svijetu, pogotovo
nakon to su uoene koristi od meunarodne trgovine
( naroito one koje se
odnose na poveanje ekonomske efikasnosti i na poveanje proizvodnog rasta ).
Po teoretiaru ADAMU SMITHU, teorije komparativne prednosti mogu se
svesti na dva oblika relativne prednosti i apsolutne prednosti koje su, opet, motiv
za ukljuivanje jedne zemlje u meunarodnu razmjenu. Na primjer, zemlja se moe
orjentisati na proizvodnju proizvoda gdje ima apsolutnu komparativnu prednost, a
ostale robe onda nadiknauje meunarodnom razmjenom.
Teoretiar D.RICARDO objanjava
PROIZVOD
relativne
komparativne
prednosti
X
Y
ZEMLJA
( kada nema apsolutne komparativne
A
8 (4)
3 (1,5)
prednosti, onda se vri orijentacija na
B
3 (1,5)
8 (4,5)
principu manjeg gubitka, odnosno
C
8 (5,5)
8 (5,5)
minimalnog gubitka a maksimalnog
dobitka ).
to se tie druge grupe ciljeva meunarodne ekonomije, treba rei da se oni
odnose na devizne kurseve. Devizni kurs predstavlja cijenu domae valute
izraene u valutama drugih zemalja. Ako devizni kurs jedne zemlje raste,
cijene uvoznih dobara opadaju, dok izvoz ( izvezena dobra ) postaje skuplji.
Rezultat toga je pad konkurentnosti zemlje na meunarodnom, odnosno svjetskom
tritu, to dovodi do pada neto izvoza; to se sve odraava na platni bilans, odnosno,
dovodi do negativnog salda na platnom bilansu, to kao posljedicu ima pad
proizvodnje, poveanje nezaposlanosti, dovodi do nestabilnosti cijena, itd.

WWW.STUDOMAT.BA

MAKROEKONOMIJA

WWW.STUDOMAT.BA

INSTRUMENTI MAKROEKONOMSKE POLITIKE

etiri osnovna cilja u makroekonomiji su: proizvodnja, zaposlenost,
stabilnost cijena i neto izvoz. Ova etiri cilja zajednika su za sve
makroekonomije, i predstavljaju osnovu ekonomske politike svake zemlje. Na
primjer: opada li realni GNP, rastu nezaposlenost, nivo cijena, inflacija. Taj trend
inflacije moe biti dodatno podgrijan i nekim drugim faktorima, kao to je, recimo,
skok cijena nafte na svjetskom tritu. U jednoj nacionalnoj ekonomiji moe doi do
toga da vrijednost uvoza bre raste od vrijednosti izvoza. Postavlja se pitanje ta
sve vlada ima na raspolaganju, i koje sve mjere ekonomske politike ona moe
primjeniti da smanji inflaciju i nezaposlenost, koriguje spoljnotrgovinsku neravnoteu
i podstakne privredni rast ? Danas vlade svih zemalja koriste brojne instrumente
ekonomske politike radi podsticanja makroekonomske aktivnosti. Kada govorimo o
instrumentima ekonomske politike, mislimo na one varijable jedne
nacionalne ekonomije koje kontrolie vlada te drave, a koje mogu uticati
na jedan ili vie ciljeva. Uobiajen je sluaj da jedan instrument direktno ili
indirektno utie na sve ciljeve. Mijenjajui monetarnu, fiskalnu, ali i druge politike,
vlade mogu voditi privredu prema boljoj kombinaciji stabilnosti ciljeva, zaposlenosti,
meunarodne razmjene, te poboljanju ukupne privredne aktivnosti. Kao to smo
imali etiri osnovna cilja, tako imamo i etiri osnovne grupe instrumenata ili etiri
makroekonomske politike:
1. Fiskalna politika, koja oznaava:
a) javnu potronju
b) oporezivanje.
2. Monetarna politika, koja se donosi da bi vlada upravljala:
a) novcem
b) kreditima
c) bankarskim sistemom.
3. Meunarodna ekonomska politika, koja se odnosi na:
a) spoljnotrgovinsku politiku i politiku razmjene
b) politiku koja se tie vrijednosti deviznog kursa.
4. Politika dohodaka, koja se moe kretati u razliitim smjerovima:
a) od smjernica za striktnu kontrolu ogranienja dohotka
b) do smjernica za dobrovoljni rast dohotka.

1. FISKALNA POLITIKA
Fiskalna politika obino znai upotrebu poreza i javne potronje kao
instrumenata. Kategorija javne potronje podrazumijeva potronju drave na
proizvode i usluge, kao to su naoruanje, infrastruktura, zatim izdaci za
obrazovanje, zdravstvo, sudstvo, socijalno osiguranje, policiju, vojsku, itd. Ta
potronja je veoma znaajna za jednu nacionalnu ekonomiju, jer je, gledano sa
jedne strane, ona veoma velika, a sa druge strane javna potronja u velikoj mjeri
utie na ivotni standard stanovnitva. Obino, ova potronja odreuje veliinu
javnog i privatnog sektora.
Oporezivanje utie na ukupnu privredu na dva naina:
a) Porezi smanjuju dohotke stanovnitva, to utie na smanjenje ukupne
tranje, odnosno smanjenje ostvarenog GNP-a. Ako se poveaju porezi,
moe se desiti da se proizvedeni proizvodi ne mogu prodati na tritu

WWW.STUDOMAT.BA

MAKROEKONOMIJA

WWW.STUDOMAT.BA

zbog smanjenja potranje a moe se i odustati od same proizvodnje tog

proizvoda, zato to e se smanjiti dohodak.
b) Porezi utiu i na trine cijene: ako cijene rastu, smanjuje se i potranja,
a to izaziva makroekonomsku nestabilnost. Promjene u porezima utiu i
na investiciona ulaganja. Poveanje poreza smanjuje investicionu
aktivnost, to izaziva smanjenje proizvodnje, poveanje nezaposlenosti,
nestabilnost cijena, a samim tim i smanjen neto izvoz. Ako se, na
primjer, profit vie oporezuje, poteni ljudi su obeshrabreni da ulau u
nova kapitalna dobra. Odatle potiu i brojna insistiranja na tezi da
smanjenje poreza utie na stimulaciju privredne aktivnosti.

2. MONETARNA POLITIKA
Monetarnu politiku vlada koristi radi upravljanja novcem, kreditima i
bankarskim sistemom.
Pod novcem se podrazumijeva sredstvo za plaanje i nain plaanja.
Kod pitanja upravljanja novcem najee se pojavljuje ponuda novca. Promjenom
ponude novca, Centralna banka moe uticati na mnoge finansijske i ekonomske
varijable, kao to su: kamate, cijene dionica, cijena potroake korpe i devizni kurs.
Ograniavanje ponude novca vodi do viih kamata i smanjenja investicija,
to opet dovodi do pada realnog bruto drutvenog proizvoda i smanjenja inflacije.
Ako se privreda jedne nacionalne ekonomije suoava sa recesijom,
Centralna banka moe poveati ponudu novca i sniziti kamatne stope kako
bi stimulisala privrednu aktivnost. Tana priroda monetarne politike, odnosno
nain na koji Centralna banka kontrolie ponudu novca i odnos izmeu novca,
proizvodnje i inflacije, jedno je od najvanijih i najkontroverznijih podruja
makroekonomije. Politika tzv. vrstog novca, koja se provodila u Sjedinjenim
Dravama, odnosno smanjenje stope rasta ponude novca od 1979. do 1982. godine
uticala je na porast kamatne stope, usporavanje privrednog rasta i poveanje
nezaposlenosti.
nivo
cijena

AS

RESTRIKTIVNA MONETARNA
POLITIKA

AD
AD
E
P
E

AD

P
AS

AD
Q

GNP

Poslije toga, od 1982.godine, pa sve do poetka 90-tih godina, paljiva monetarna

politika, odnosno upravljanje novcem od strane Centralne banke uspjelo je odrati
najduu privrednu ekspanziju u novijoj amerikoj istoriji.
Dakle, monetarne aktivnosti utiu na kamatne stope, devizne kurseve,
trgovinske i budetske deficite, proizvodnju, zaposlenosti, inflaciju itd.

WWW.STUDOMAT.BA

MAKROEKONOMIJA

WWW.STUDOMAT.BA

Grafika analiza monetarne politike:

S
GNP

(c)

3300

3000

0
(a)

100

200

I,S

(b)

Sa
Sb
A
A
B
B
D
D1
M
novac

100
200
investicije godinje

a) trite novca: kada Centralna banka povea ponudu sa Sa na Sb kamatne stope

padaju, jer ljudi poveavaju svoj novani saldo, i ekonomija se po krivulji tranje
kree prema dole. Nie kamatne stope smanjuju troak investiranja, i potiu
poslovni sektor da kupuje opremu, te stanovnitvo da kupuje kue.
b) potranja za investicijama: ekonomija se po krivulji tranje za investicijama
kree prema dole, iz A u B
c) uinak na proizvodnju: ravnotena proizvodnja je kada je eljena tednja
jednaka eljenim investicijama; pomou multiplikativnog mehanizma, vee
investicije poveavaju agregatnu tranju iz A u B.

3. MEUNARODNA EKONOMSKA POLITIKA

Meunarodna ekonomska politika oslanja se prije svega na politiku razmjene,
koju koristi radi ostvarenja osnovnih makroekonomskih ciljeva. U ovoj oblasti, glavni
instrumenti svrstavaju se u dvije kategorije:
a) Instrumenti politike razmjene i trgovinske politike, koji se sastoje od
carina, kvota, kontingenata, kvantitativnih ogranienja i drugih mjera
koje stimuliu ili destimuliu izvoz, odnosno uvoz u jednoj nacionalnoj ekonomiji.

WWW.STUDOMAT.BA

MAKROEKONOMIJA

WWW.STUDOMAT.BA

Veina trgovinskih politika imala je malo direktnog uticaja na makroekonomsko

ponaanje, ali ponekad ( kao, na primjer, 1930.godine kada
je uvedeno
ogranienje meunarodne trgovine ) mogu izazvati velike ekonomske poremeaje
inflaciju, recesiju i slino.
b) Instrumenti devizne kontrole ( politike deviznog kursa ). Poznato je da na
meunarodnu trgovinu jedne zemlje utie njen devizni kurs. Zemlje mogu imati
razliite sisteme deviznih kurseva. Neke doputaju da devizni kurs bude
odreen ponudom i potranjom to je takozvani sistem fluktuirajuih
deviznih kurseva dok druge uspostavljaju fiksne devizne kurseve. Uz to,
treba rei da centralne banke i predstavnici razliitih vlada sve ee koordiniraju
svoje makroekonomske politike, jer se veoma esto efekti mjera ekonomske
politike u jednoj nacionalnoj ekonomiji osjeaju u drugim zemljama. To je
poznato kao prelijevanje efekata ekonomske politike, ili spill-over
ekonomska politika. To je dovelo do toga da sedam vodeih industrijskih
zemalja svijeta od 1975.godine odravaju redovne godinje ekonomske skupove
i koordiniraju ekonomske aktivnosti u podruju zajednikog interesa. ( Radi se o
grupi G7, koja se u posljednje vrijeme sve ee naziva grupom G8 zbog uea
Rusije. )

4. POLITIKA DOHODAKA
Politiku dohodaka vlada provodi da bi smanjila inflaciju. Primjetno je,
kada inflacija prijeti da izmakne kontroli, vlade nacionalnih ekonomija trae put za
stabilizaciju cijena. Tradicionalni put za usporavanje inflacije bio je poduzimanje
mjera iz oblasti monetarne ili fiskalne politike, odnosno smanjivanje proizvodnje i
smanjivanje zaposlenosti ( to jest porast nezaposlenosti ). Meutim, ova strategija
se pokazala veoma skupom, jer je, na primjer, potrebno hiljade milijardi gubitka u
veliini bruto drutvenog proizvoda, da bi se inflacija smanjila za svega nekoliko
procenata. Odatle i pronalaenje alternative u primjeni politike dohodaka, i to u
rasponu od stroge kontrole ogranienja dohodaka i cijena, do smjernica za njihovu
dobrovoljnu kontrolu. Politika dohodaka, takoer, predstavlja jedno od
najkontroverznijih podruje u makroekonomiji. Brojni su ekonomisti koji ovu politiku
smatraju neefikasnom, ima i onih koji misle da ova politika znaajno ograniava
slobodu trita, da se negativno odraava na nivo cijena, te da ne uspjeva oboriti
inflaciju.

AGREGATNA PONUDA I AGREGATNA TRANJA

Jedno od veoma vanih podruja u makroekonomiji jeste agregatna ponuda i
agregatna tranja. Vidjeli smo da se proizvodnja, zaposlenost i cijene mogu znatno
promijeniti pod uticajem ekonomske politike unutar jedne nacionalne ekonomije, ali i
djelovanjem eksternih uticaja, kao to je npr. promjena cijene nafte na svjetskom
tritu, ili promjena vrijednosti valuta koje vre ulogu svjetskog novca ( na primjer,
ameriki dolar ). Vano pitanje koje nam se postavlja jeste koji ekonomski
mehanizam vri transmisiju novca, poreza ili promjena cijena u proizvodnji, ili
maloprodajnih cijena ? Odnosno, koje korake vlade mogu poduzeti da poboljaju
rezultate privrede ? Ovu analizu poet emo razmatranjem korisnog mehanizma
agregatne ponude i agregatne tranje. To e nam omoguiti da shvatimo kako
razliite snage djeluju na makroekonomiju, i da vidimo kako ekonomske politike
mogu odgovarati na poremeaje, odnosno eksterne okove.

WWW.STUDOMAT.BA

MAKROEKONOMIJA

WWW.STUDOMAT.BA

Na makroekonomiju utiu interni i eksterni faktori. Interni faktori su

faktori uticaja vlasti na stanje nacionalne ekonomije. Eksterni faktori su
izvan sfere vlasti, ali ipak utiu na makroekonomiju. Interni faktori su: provoenje
monetarne i fiskalne politike, politike dohodaka i politike ekonomskih odnosa sa
inostranstvom. U eksterne varijable ubrajamo: ratove i revolucije,
demografski faktor, vrijeme
(odnosno klimatske uticaje ) i inostrani
proizvod.
INTERNI FAKTORI
( fiskalna i monetarna politika,
politika dohodaka i meunarodni odnosi )

PROIZVODNJA
ZAPOSLENOST

MAKROEKONOMIJA
EKSTERNI FAKTORI

CIJENE
NETO IZVOZ

( ratovi, revolucije, rast broja stanovnika,

klimatski uslovi i inostrani proizvod )

Rast broja stanovnika utie na proizvodnju i zaposlenost. Vrijeme, ili klimatski

uslovi takoer utiu na proizvodnju i zaposlenost neke zemlje, pri emu je primarni
sektor naroito osjetljiv na klimatske promjene. Inostrani proizvod je proizvod koji
nema supstituta u domaoj proizvodnji. Postavlja se pitanje na koji naim ove
snage uzajamno djeluju na privrednu aktivnost jedne nacionalne ekonomije ?
Pokuaemo razdvojiti instrumente makroekonomske poitike i eksterne varijable na
dvije kategorije, i to na one koje utiu na agregatnu ponudu i one koje utiu na
agregatnu tranju.
AGREGATNA POTRANJA ( AD )

PROIZVODNJA
ZAPOSLENOST
CIJENE

AGREGATNA PONUDA ( AS )

NETO IZVOZ

Na agregatnu potranju ( AD ) utiu:

1. novac
2. porezi
3. drugi ekonomski faktori
Na agregatnu ponudu ( AS ) utiu:
1. nivo cijena
2. nivo trokova
3. potencijalni proizvod ( potencijal jedne nacionalne ekonomije zavisi od
tehnologije, kapitala, znanja, rada itd. )
Agregatna ponuda jednaka je ukupnoj koliini svih dobara i usluga
koje je nacionalna ekonomija voljna proizvesti i ponuditi, kako na domaem
tako i na i inostranom tritu u odreenom periodu. Ta volja nacionalne
ekonomije limitirana je potencijalnim GNP-om, a da li e se ostvariti zavisi od

WWW.STUDOMAT.BA

MAKROEKONOMIJA

WWW.STUDOMAT.BA

nivoa cijena. Potencijalni proizvod odreen je raspolaganjem proizvodnih inputa (

dakle, rada i kapitala ) kao najbitnijih faktora, ali i efikasnou kojom e se ti inputi
kombinovati dakle, tehnologijom.
Agregatna potranja jednaka je ukupnoj koliini koju razliiti sektori
privrede troe u odreenom periodu. To je ukupna suma troenja potroaa,
poslovnog sektora koji je takoer potroa, drave i ostalih subjekata, i zavisi od
nivoa cijena, fiskalne i monetarne politike itd. Novac utie na nivo cijena, a
monetarna i fiskalna politika na ponudu novca, potronju, poreze itd.
INDEXI
CIJENA

AS AGREGATNA PONUDA

200
E
150
100

AD AGREGATNA POTRANJA

50

REALNI GNP ( U MIL $ )

1000

2000

3000

4000

ravnotea potencijalni
proizvodnje

Ovaj grafik nam pokazuje kako nivo cijena utie na agregatnu ponudu i
agregatnu potranju, ako nivo cijena nije jedina detereminanata. U ovom sluaju,
ostale determinante su konstantne.
Krivulje AS i AD koriste se kao pomo u analizi makroekonomske ravnotee.
Krivulja agregatne potranje (AD) predstavlja ono to bi razliiti potroai
( individualni sektor, poslovni sektor, drava i stranci ) kupili pri razliitom nivou
cijena. Na primjer, pri nivou cijena od 125 ukupna potronja bila bi 3700, a ako bi
nivo cijena porastao na 150, potronja bi opala na 3000. Krivulja agregatne ponude
(AS) predstavlja koliinu dobara i usluga koju je poslovni sektor voljan proizvesti i
ponuditi pri odreenom nivou cijena. Na primjer, pri nivou cijena od 125 poslovni
sektor voljan je ponuditi koliinu robe u vrijednosti 2700 miliona dolara. Ukoliko bi se
nivo cijena poveao na 150, poslovni sektor bi nudio vie robe u vrijednosti od 300
miliona dolara.
Posmatrajui ove dvije krivulje zajedno moemo
pronai ravnotene
vrijednosti cijena i koliina dakle, moemo pronai realni GNP i nivo cijena koji bi
mogao zadovoljiti i kupce i ponuae. Na ovom dijagramu, E je ravnotena taka koliina dobara u vrijednosti od 3000 miliona dolara pri nivou cijenaod 150 koja
zadovoljava i kupce i prodavce. Samo u toj taki potroai su spremni kupovati tano
onoliko koliko su proizvoai spremni proizvesti i prodati. U ovom sluaju,
makroekonomska ravnotea je kombinacija opte cijene i koliine pri kojoj ni
prodavci ni kupci ne mijenjaju svoje uslove. Ako bi, recimo, nivo cijena bio vii od
ravnotenog, na primjer 200, poslovni sektor bi elio proizvesti i prodati vie nego
to bi kupci htjeli da kupe. Dakle, u tom sluaju agregatna ponuda se poveava vie
nego to je volja agregatne tranje. Taj viak ponude na tritu obara cijenu, to
smanjuje koliinu ponuene robe na tritu i ponovno dovodi do stanja ravnotee. I

WWW.STUDOMAT.BA

10

MAKROEKONOMIJA

WWW.STUDOMAT.BA

u suprotnom sluaju ako bi nivo cijena bio nii od ravotenog ista je situacija. To
su, dakle, agregati koji se koriste u makroekonomskoj analizi. U ovom sluaju
makroekonomska ravnotea se posmatra kao sklad izmeu agregatne ponude i
agregatne tranje.

SISTEM NACIONALNIH RAUNA

Za makroekonomsku analizu jedno od najznaajnijih podruja predstavlja
mjerenje nacionalnih rauna. Veliina nacionalnih rauna govori kolika je stopa
nacionalnog rasta. Raun ( drutveni proizvod ) slui za analizu makroekonomskih
agregata. Naroito analiza nominalnih i bruto vrijednosti tih rauna. Sistem
nacionalnih rauna ( SNA ) ine:
1. bruto drutveni proizvod ( GNP ),
2. bruto domai proizvod ( BDP ili GDP - Gross Domestic Product ) ili neto
domai proizvod ( NDP ),
3. nacionalni dohodak ( NI ), i
4. raspoloivi dohodak ( DI ).
Za makroekonomsku teoriju i politiku jedno od najznaajnijih podruja
predstavlja mjerenje nacionalnog proizvoda. To je, zapravo, priprema za analizu
rasta konjukturnih ciklusa, proizvodnje, promjene cijena ( odnosno mjerenja
inflacije ), odnosa izmeu ekonomske aktivnosti i nezaposlenosti itd. Podaci vezani
za GNP olakavaju tvorcima ekonomske politike usmjeravanje privrede ka
nacionalnim ciljevima. Bruto drutveni proizvod je pojam koji oznaava
ukupnu dolarsku vrijednost ( ili vrijednost u nekoj drugoj svjetskoj valuti )
finalnih dobara i usluga proizvedenih u jednoj nacionalnoj privredi u toku
jedne kalendarske godine. To je broj do koga se dolazi kada se primjeni mjerilo u
novcu na razliita dobra i usluge. GNP je jednak sumi novane vrijednosti ukupne
proizvodnje i investicionih dobara, kupovine od strane drave i neto izvoza u druge
zemlje. Bruto drutveni proizvod koristi se u razliite svrhe, a najvanija je ona po
kojoj je GNP zapravo mjerilo dostignua privrede. Osnovno pitanje je kako zapravo
mjerimo GNP ? Postoje dva potpuno nezavisna naina mjerenja bruto
drutvenog proizvoda:
a) tok finalnih dobara i usluga tok proizvodnje, i
b) tok prihoda, ili trokovni pristup
Kruni tok makroekonomske aktivnosti izgleda ovako:
POTRONJA

FINALNA DOBRA I USLUGE

DOMAINSTVO

PRIVREDA

PROIZVODNE USLUGE

PLATE, KAMATE,
PROFIT, RENTE, ITD.

WWW.STUDOMAT.BA

11

MAKROEKONOMIJA

WWW.STUDOMAT.BA

U ovom toku nisu prikazani spoljna trgovina ni investicije, odnosno analizirana

je samo potronja domainstva. Proizvode se samo potrona dobra, koja
domainstva kupuju da bi zadovoljili svoje potrebe.
Prvi pristup ( tok proizvodnje ) odnosi se na gornji dio toka makroekonomske
aktivnosti. Svake godine stanovnitvo troi iroki spektar finalnih dobara i usluga.
Sabiranjem svih novanih izdataka potroenih na finalna dobra i usluge dolazi se do
ukupnog bruto drutvenog proizvoda, u ovoj pojednostavljenoj privredi. Kljuni dio
obrauna na ovaj nain jesu trine cijene koje odraavaju relativne ekonomske
vrijednosti razliitih dobara i usluga.
Drugi pristup obrauna po osnovu toka trokova odnosi se na donji dio
krunog toka makroekonomske aktivnosti, koji pokazuje sve trokove poslovanja;
lanovi domainstva koji su zaposleni primaju platu i troe je ( profit, renta ). Ti
poslovni trokovi sa aspekta privrede istovremeno predstavljaju prihode koje ta
domainstva primaju od preduzea. Mjerenjem godinjeg toka tih prihoda dolazi se
do velicine bruto drutvenog proizvoda. Dakle, ovaj pristup bazira se na sumi
prihoda koji ujedno predstavljaju trokove proizvodnje finalnih dobara odatle i
naziv ovog pristupa. Vano je naglasiti da i jedan i drugi nain obrauna GNP daje
isti rezultat. Rauni bruto drutvenog proizvoda za jednu nacionalnu privredu mogu
se izgraditi na temelju bilanse uspjeha preduzea. Raunovodstvo preduzea ili
drave briljivo zapisuje sve trokove.
Bruto drutveni proizvod definisan je kao ukupna proizvodnja finalnih
dobara i usluga, a finalni proizvod je proizveden i prodan za potronju,
odnosno investicije. Vano je napomenuti da GNP iskljuuje intermedijalna
dobra. To su ona dobra koja se koriste za proizvodnju drugih dobara i
usluga. Ona su, u naoj emi, ukljuena u dio koji je oznaen kao privreda, i
nepokazuju su u obraunu GNP-a jer ih potroai nikada ne kupuju, odnosno ne
pojavljuju se kao finalna dobra. U vezi s tim postoji i kategorija dodatne
vrijednosti, koja predstavlja razliku izmeu vrijednosti prodaje i vrijednosti
kupovine materijala i usluga od drugih preduzea; odnosno, sve kupovine koje
od jednog preduzea obavljaju druga preduzea iskljuuju se iz vrijednosti tog
preduzea u obraunu GNP-a. Na primjer, proizvoe eera, od kojeg druga
preduzea kupuju eer ( kao sirovinu za proizvodnju svojih proizvoda ) taj dio
prodaje ne prikazuje u obraunu GNP-a, zato to e ta kupovina biti obraunata u
GNP-u kao dodatna vrijednost u drugim preduzeima onim koja se eer kupila da
bi njegovom preradom dobila finalni proizvod. Dakle, da bi se izbjegao problem
dvostrukog raunanja, u bruto drutveni proizvod ukljuuju se samo finalna dobra i
usluge, a iskljuujusva intermedijalna dobra. Mjerenjem dodatne vrijednosti u svim
fazama, pritom vodei rauna da se odbiju rashodi na intermedijalna dobra kupljena
od drugih preduzea, donji dio toka makroekonomske aktivnosti na ispravan nain
izbjegava dvostruki obraun.
Pregled elemenata koji slue za mjerenje GNP-a:
PROIZVODNI PRISTUP
PRIHODNI PRISTUP
lina potronja ( C )
Prihodi od rada ( plate, nadnice )
Prihodi od vlasnitva ( kamata,
bruto domae investicije ( I )
profit )
javna ( dravna ) potronja ( G )
Indirektni porezi
neto izvoz ( X )
Amortizacija
GNP
GNP

WWW.STUDOMAT.BA

12

MAKROEKONOMIJA

WWW.STUDOMAT.BA

Y = ( C ) + ( I ) + ( G ) + ( X ), gdje je Y dohodak jedne nacionalne ekonomije

Ranije smo bruto drutveni proizvod definisali kao dolarsku vrijednost ( ili
vrijednost u konvertibilnim markama ) finalnih dobara i usluga proizvedenih u jednoj
nacionalnoj ekonomiji u jednoj kalendarskoj godini. Kod raunanja bruto drutvenog
proizvoda kao mjere vrijednosti koristimo trine cijene za razliite robe i usuge.
Meutim, trine cijene se mijenjaju iz godine u godinu, to moe ostaviti pogrean
dojam o vrijednosti GNP-a. Za ekonomiste je poseban problem uticaj inflacije koja
obino die cijene. Upravo zbog toga postoje i posebne analize nominalnog i realnog
bruto drutvenog proizvoda. Nominalni GNP mjeri se koritenjem stvarnih trinih
cijena. Meutim, interesovanje je obino usmjereno na veliinu realnog GNP-a, kada
se vrijednost bruto drutvenog proizvoda mjeri skupom stalnih i nepromjenjljivih
cijena dobara odnosno usluga. Za obraun realnog GNP-a koristi se takozvani GNP
deflator, odnosno deflator GNP. Za objanjenje ovog pojma koristiemo slijedei
primjer:

Pretpostavimo da jedna zemlja proizvodi 1000 jedinica nekog proizvoda u

jednoj kalendarskoj godini, odnosno 1010 jedinica istog proizvoda u narednoj godini.
Cijena tog proizvoda u prvoj godini bila je dva dolara, a u drugoj 2,5 USD.
U prvoj kalendarskoj godini nominalni GNP iznosie 2000, a u drugoj 2525
ako ga raunamo kao proizvod cijene i koliine proizvoda ( NGNP = P x Q, NGNP1 =
P1 x Q1 = 2 x 1000 = 2000, NGNP2 = P2 x Q2 = 2,5 x 1000 = 2525 ). Po ovom
obraunu, nominalni GNP je u drugoj godini u odnosu na prvu porastao za 525 USD,
odnosno 26,29% ( ako je 2000 = 100%, a 2525 = X%, onda je X=2525:2000x100
100, ili X= ( (2525 2000):2000 ) X 100 = 26,29% )
Meutim, stvarni odnos GNP-a nije porastao ni priblino toliko. Da bi smo
utvrdili realan porast koristimo GNP deflator. Prva godina je bazna godina, i te
cijene uzimamo kao bazne, odnosno fiksne cijene. Indeks cijena za prvu godinu,
odnosno GNP deflator je 1. Na bazi toga raunamo indeks cijena u drugoj godini, i to
kao odnos cijena u drugoj godini podijeljen sa cijenama u prvoj.
( bazni indeksi kada lan vremenskog niza, odnosno veliinu pojave u baznoj
godini oznaimo sa Yo, tada bazne indekse dobijamo po obrascu I=Yi / Yo x 100, gdje
i=1,2,3 predstavlja redni broj vremenskog perioda na koji se podatak odnosi;
indeksi cijena su relativne promjene cijena jedne vrste roba Ip = pi / po x 100 )
a) IPo = 1
b) IP1 = 2,5 : 2 = 1,25 = 125 %
Najjednostavnije je kada je bazna godina jednaka jedinici. Kao baza se obino
uzima godina u kojoj nije bilo velikih ekonomskih poremeaja. Dakle GNP deflator u
drugoj godini je 1,25 i on slui za obraun stvarnog porasta GNP-a u drugoj godini, u
odnosu na prvu, po obrascu:
realni GNP = Q = nominalni GNP / IP deflator
1. u prvoj godini nominalni GNP iznosi 2000 USD, a deflator je jednak 1, pa je realni
GNP jednak nominalnom, tj. Q1 = 2000
2. u drugoj godini nominalni GNP iznosi 2525 USD, a deflator je jednak 1,25, pa je
realni GNP Q2 = 2525/1,25 = 2020
Dakle, realni GNP u drugoj godini porastao je u odnosu na prvu za 20 USD ili 1%.
Nominalni GNP predstavlja ukupnu vrijednost
finalnih dobara i usluga
proizvedenih u datoj godini, pri emu su vrijednosti izraene u tekuim cijenama.
Realni GNP odstranjuje promjene cijena iz nominalnog GNP-a, te rauna GNP u
stalnim cijenama pomou deflatora GNP-a. Svaki statistiki godinjek sadri pregled
rauna po tekuim i realnim cijenama.

WWW.STUDOMAT.BA

13

MAKROEKONOMIJA

WWW.STUDOMAT.BA

INVESTICIJE
U dosadanjoj analizi koristili smo primjer jednostavne privrede u kojoj nije
bilo ili investicija, odnosno investicione potronje, ili dravne potronje, ili neto
izvoza. U stvarnom svijetu poznato je da sve nacionalne ekonomije dio svoje
proizvodnje odvajaju za proizvodnju investicionih dobara. Investicije, ili kupovina
kapitalnih dobara sastoje se od dodavanja fondu drugog kapitala: zgrada,
opreme zaliha, itd., sve u toku jedne godine. Investicije znae smanjenje
tekue potronje da bi se poveala budua potronja. Treba napomenuti da za
ekonomiste investicije znae i proizvodnju trajnih kapitalnih dobara. U svakodnevnoj
upotrebi, pojam investicije znai i upotrebu novca za kupovinu akcija; ali, ako se
odreena koliina novca stavi u banku, ili kupe dravne obveznice, to se ne smatra
investicijom, jer je jedan oblik finansijskog kapitala samo zamijenjen u drugi. ( esto
se upotrebljava rije portfolio pod portfoliom se podrazumijeva objanjenje na
koji nain svako od nas bira u ta e uloiti novac, odnosno kako e ga rasporediti. )
Investicija je, u stvari, samo ono to e stvarati dobra. Samo ako se proizvede
fiziko kapitalno dobro to se u ekonomiji zove investicija.
Ako se dio proizvodnih mogunosti drutva koristi za stvaranje kapitala, a ne
potronju, takav proizvod moe biti ukljuen u GNP. U proirenoj analizi, u obraun
GNP-a pored dobara i usluga ukljuuju se i bruto investicije. Pojam bruto
investicija oznaava sva proizvedena investiciona dobra. Ovaj pojam ne vodi
rauna o amortizaciji, koja oznaava prenoenje vrijednosti stalnih sredstava
na gotove proizvode ili usluge. Tako bruto investicije ukljuuju sve maine,
tvornice, kue sagraene u jednoj godini, iako je dio toga kupljen da bi zamjenio
stara kapitalna dobra. Ako elimo dobiti izvod porasta drutvenog kapitala, bruto
investicije nisu dobra mjera. Da bi smo saznali koliki je neto porast, od bruto
investiciji oduzimamo amortizaciju, i tako dobivamo neto investicije. Dakle: neto
investicije = bruto investicije amortizacija.

DRAVNA POTRONJA
Drava je jedan od najveih potroaa u nacionalnoj ekonomiji. Pod terminom
drava podrazumijevamo sve nivoe drave dravni, federalni, lokalni nivo
logino je da bruto drutveni proizvod mora obuhvatati i oblasti koje drava
zajedniki troi, odnosno u koje investira. Po jedinstvenoj metodologiji, toku
potronje, investicija i neto izvoza dodaju se dravni rashodi za sve proizvode,
odnosno usluge. Dravni rashodi za plate svih zaposlenih u dravnim institucijama
uveani su uveani su za trokove dobara koje drava kupuje. To, ipak, ne znai da
se sva dravna potronja ukljuuje u GNP. Iz ukupne dravne potronje
iskljuuju se takozvana transferna plaanja ili transferi. Dravna transferna
plaanja su dravna plaanja pojedincima, koja se ne vre u zamjenu za
odreeni proizvod ili uslugu. U transferno plaanje, na primjer, spadaju primanja
ratnih veterana, ratnih vojnih invalida, osiguranje starih, bolesnih, djece, socijalna
zatita nezaposlenih itd. Namjera ovih plaanja je da zadovolje odreene potrebe, a
ne kupovina odreenh dobara ili usluga, i zato se iskljuuju iz GNP-a. Koritenjem
pristupa toka proizvoda nije bitno kako drava finansira svoje rashode, odnosno, nije
bitno da li drava plaa za proizvode ili usluge sredstvima prikupljenim porezom ili
carinama, tampanjem novca ili posuenim sredstvima. Meutim, kod toka prihoda u
obraunu GNP-a mora se voditi rauna o porezima. Trokovni pristup GNP ukljuuje i
direktne poreze, na primjer porez na dohodak, kao i indirektne poreze, na primjer
porez na promet kao element trokova proizvodnje malog proizvoda.

WWW.STUDOMAT.BA

14

MAKROEKONOMIJA

WWW.STUDOMAT.BA

NETO IZVOZ
Na kraju, sastavni dio GNP-a ( od posebne vanosti naroito u posljednje
vrijeme ) jeste neto izvoz, odnosno razlika izmeu izvoza i uvoza dobara i usluga.
Poznato je da dio domaeg proizvoda kupuju stranci ( izvoz ). Ako se tome doda i
prihod od domaeg kapitala uloenog u inostranstvu, dobivamo neto izvoz. S druge
strane, dio onoga to troimo predstavlja proizvod drugih zemalja, a ako
tome dodamo i prihode koje su stranci dobili po osnovu ulaganja kapitala u
nau privredu dobiemo na uvoz ili neto uvoz. Veoma esto u pregledu
makroekonomije jedne nacionalne ekonomije zajedno se posmatraju domae
investicije sa neto izvozom, to zajedno ini bruto nacionalne investicije.
Obino se deava da neka zemlja, koja ima pozitivan spoljnotrgovinski saldo vie
investira u inostranstvo. Taj sastavni dio, koji se naziva neto inostrane
investicije, dodaje se domaem kapitalu u obraunu ukupnih nacionalnih
investicija.

OSTALI ELEMENTI SISTEMA NACIONALNIH RAUNA

Sistem nacionalnih rauna sadri, pored bruto drutvenog proizvoda, i neto
drutveni proizvod, i bruto domai proizvod. Neto drutveni proizvod ( NNP ) je
bruto drutveni proizvod umanjen za amortizaciju ( NNP = GNP
amortizacija ). NNP je, zapravo, ukupan finalni proizvod proizveden u
odreenoj nacionalnoj ekonomiji u toku jedne kalendarske godine, u koji se
ukljuuju neto investicije ( jer su neto investicije = bruto investicije
amortizacija ). Ovaj pokazatelj se koristi u zapadnoj Evropi i Sjedinjenim
Dravama, dok se u drugim zemljama koristi bruto domai proizvod ( GDP ).
GDP pokazuje koliko se stvarno sa kapitalom jedne nacionalne ekonomije
proizvede robe unutar te nacionalne ekonomije. Na primjer, Fordovi automobili
ukljuuju se u GDP Sjedinjenih Drava samo ako su proizvedeni na amerikom tlu;
meutim, ako su proizvedeni izvan SAD, na primjer u Velikoj Britaniji, oni su
iskljueni iz GDP-a ( ukljueni su u GNP ), iako su napravljeni amerikim kapitalom.
U sistem nacionalnih rauna ubrajamo jo i nacionalni dohodak ( ND ) i
raspoloivi dohodak ( RD ). Nacionalni dohodak predstavlja ukupnost
faktorskih dohodaka, dakle rada, kapitala i zemlje. U principu, nacionalni
dohodak se obraunava kao razlika izmeu GNP-a, te amortizacije i
indirektnih poreza. Dakle, ND = GNP ( indirektni porezi + amortizacija ).
Nacionalni dohodak jednak je ukupnim platama, najamnim rentama, profitu,
kamatama itd.
Raspoloivi dohodak predstavlja sumu novca koja domainstvima
godinje stvarno stoji na raspolaganju za potronju. To je veliina
nacionalnog dohotka umanjena za direktne poreze i tednju. Tom iznosu
dodaju se transferna plaanja, i dobiva se kategorija raspoloivog dohotka (
RD = ND direktni porezi tednja + transferirana plaanja ).
Grafiki prikaz odnosa bruto drutvenog proizvoda GNP, nacionalnog ND i
raspoloivog dohotka RD:
NETO IZVOZ

AMORTIZACIJA

DRAVNA POTRONJA

INDIREKTNI POREZI

WWW.STUDOMAT.BA

TRANSFERI

15

MAKROEKONOMIJA

WWW.STUDOMAT.BA
DIREKTNI POREZI
NETO TEDNJA

INVESTICIJE

NACIONALNI
DOHODAK
RASPOLOIVI
DOHODAK

LINA POTRONJA
GNP

ND

RD

Kada od GNP-a oduzmemo amortizaciju i indirektne poreze, dobijemo

kategoriju nacionalnog dohotka. Nacionalni dohodak, umanjen za direktne poreze i
neto tednju, te uvean za transferna plaanja predstavlja raspoloivi dohodak.

RAZLIKE U SISTEMIMA NACIONALNIH RAUNA

Osnovu za razvrstavanje sistema nacionalnih rauna ine razlike u
koncepcijama i obuhvatima proizvodnje, kao osnove
sistema reprodukcije. U
svakom sistemu proizvodnje mjeri se veliina domaeg dohotka
i domae
proizvodnje. Postoje dvije osnovne koncepcijske razlike u shvatanju proizvodnje:
1. Materijalna proizvodnja koja kao izraz nacionalnog dohotka smatra samo
proizvodnju materijalnih dobara i nekih usluga. To su tzv. proizvodne usluge, u
koje su ukljuene samo usluge saobraaja, veza, prometa i drutvene ishrane.
Ova varijanta obrauna prisutna je u veini bivih socijalistikih zemalja. To je
tzv. istona varijanta, ili istoni sistem obrauna nacionalnih rauna.
2. ira koncepcija proizvodnje, koja, osim materijalnih dobara, ukljuuje i takve
usluge kao to su obrazovne, naune, kulturne, zdravstvene, bankarske i druge
usluge. Na ovoj koncepciji baziraju se sistemi nacionalnih rauna zapadnih
zemalja.
Ove koncepcijske razlike treba imati u vidu prilikom kompariranja nacionalnih
dohodaka razliitih zemalja. Odatle potreba za internacionaliziranjem nacionalnih
rauna, odnosno potreba za meunarodnom standardizacijom definicija pojedinih
makroekonomskih agregata. Ovaj posao zapoet je 1945.godine u odboru statistikih
strunjaka Lige naroda ( dananji Ujedinjeni narodi ), a rezultirao je prvim
pokuajem meunarodne standardizacije nacionalnih rauna u okviru OEEC-a
( Organization of European Economic Cooperation Organizacija za evropsku
ekonomsku saradnju ), koja je kasnije prerasla u OECD ( Organizacija za ekonomsku
saradnju i razvoj ). 1950.godine pojavio se prvi usaglaeni sistem nacionalnih rauna
na meunarodnom planu. Od 1953. poinje rad na razvoju sistema nacionalnih
rauna ( SNA ) pri Organizaciji Ujedinjenih naroda. Prva revizija tog sistema
nacionalnih rauna obavljena je 1968.godine, kada je objavljen novi sistem
nacionalnih rauna, tzv. novi SNA . Od tada, do danas, izvreno je vie revizija
sistema nacionalnih rauna, a posljednja je obavljena 1992., kada je objavljen novi
SNA koji se, godinu dana kasnije, poeo primjenjivati u koncepciji sistema
nacionalnih rauna svih zemalja, lanica UN-a. Na prostoru bive Jugoslavije
koritena je istona varijanta obrauna nacionalnih rauna, sa nekim blaim
korekcijama. U naoj literaturi, u obraunu nacionalnih rauna uobiajeno je
koritenje slijedeih pokazatelja:
1. BDP bruto drutveni proizvod koji predstavlja ukupan obim proizvodnje i
usluga; umanjen za materijalne trokove, BDP daje kategoriju
2. DP drutvenog proizvoda. DP, umanjen za amortizaciju, daje kategoriju

WWW.STUDOMAT.BA

16

MAKROEKONOMIJA

WWW.STUDOMAT.BA

3. ND nacionalnog dohotka. Pod nacionalnim dohotkom podrazumijeva se ukupna

nacionalna stvorena vrijednost. ND, umanjen za dio koji predstavlja linu i
drutvenu potronju daje kategoriju
4. Akumulacije

MAKROEKONOMSKA ANALIZA
POTRONJA I TEDNJA
Jedan od najznaajnijih odnosa koji proizlaze iz sistema nacionalnih rauna,
konkretno iz nacionalnog dohotka, jesu tednja i investicije. Pokazaemo da je
primjenom prethodno opisanih pravila u obraunu GNP-a izmjerena tednja jednaka
izmjerenim investicijama. Ta jednakost predstavlja identitet rauna nacionalnih
dohodaka. Dakle, po definiciji tednja ( S ) jednaka je investicijama ( I ) S = I.
ta je mjera investicija ? Ukoliko pretpostavimo da ne postoji drava kao
ekonomski subjekt, i da ne postoji razmjena dobara sa inostranstvom, odnosno da
nema neto izvoza, onda investicije predstavljaju dio gornjeg toka makroekonomske
aktivnosti koji nije potronja.
ta je mjera tednje ? Ako ponovno zanemarimo dravu kao ekonomski
subjekt, odnose sa inostranstvom i tednju preduzea, tednja predstavlja dio
donjeg toka raspoloivog dohotka koji nije potronja.
Zapravo, investicije su jednake pristupu toka proizvoda GNP umanjenom za
potronju ( C ): I = GNP ( proizvodni pristup ) C, a tednja predstavlja pristup
prihoda u obraunu nacionalnih rauna
umanjenom za potronju: S = GNP
( pristup prihoda ) C. Iz ovoga proizlazi i identitet S = I, odnosno tednja je
jednaka investicijama. tednja je sve ono to nije potroeno i ona je izvor investicija.
Tako, na primjer, sve ono to domainstva prime, a ne potroe je tednja koja e u
nekom vremenskom roku postati izvor za investicije. Isti je sluaj i sa privrednim
subjektima sav prihod koji oni ne potroe ini tednju koja je opti izvor za
investicije.
Ovo je najjednostavniji sluaj; ali, ak i ako se u taj obraun ukljui drava
kao privredni subjekt, kao i odnosi sa inostranstvom, rezultat e biti potpuno isti.
Samo, u ovom sluaju, bruto investicije ( In ) posmatramo kao zbir bruto domaih
investicija ( I ) i i neto ( izvoza ) investicija stranih subjekata ( X ): In = I + X.
Odgovarajua bruto tednja ( Su ) bit e jednaka zbiru line tednje, odnosno
tednje domainstava ( PS ), bruto tednje preduzea ( GBS ) i dravnog vika,
odnosno dravne tednje ( GS ): Su = PS + GBS + GS. Po definiciji, bruto tednja
jednaka je bruto investicijama: In = Su.
Na koji nain se ponaaju potronja i investicije govore nam obrasci potronje
i investicija. Oni igraju glavnu ulogu u privredi jedne nacionalne ekonomije, s
obzirom da je dohodak jedne drave jednak zbiru potronje i investicija, Y = C + I.
Drave koje troe vei dio svoga dohotka investriaju manje, i zato ostvaruju
skroman ekonomski rast. Nasuprot tome, zemlje koje troe manje investiraju vie, i
zato ostvaruju vei ekonomski rast. Upravo zbog toga, nau panju usmjeravamo na
razloge koji odreuju potronju i investicije. Nas zanima ta opredjeljuje izbor ljudi
izmeu potronje i investicija, te da li postoje zakonitosti izmeu veliine tednje
( kao osnove za investicije ), i veliine nacionalnog dohotka. Potronja i investicije su

WWW.STUDOMAT.BA

17

MAKROEKONOMIJA

WWW.STUDOMAT.BA

vani faktori nivoa dohotka i zaposlenosti u kratkom roku. Kada izdaci za potronju i
investicije rastu, raste i ukupna proizvodnja. Ili, kada povoljni porezi ili nova trita
podstiu proizvodnju, odnosno investicije preduzea, tada se poveava agregatna
potranja, pa rastu proizvodnja i zaposlenost.
Za razumjevanje ovih procesa prvo emo analizirati potronju i tednju:
Y=C+I+G+X
Potronja ( C ): Domainstva troe na finalna dobra i usluge radi
zadovoljavanja potreba. tednja domainstva je sav dohodak koji nije
potroen. Potronja je najvei pojedinani sastavni dio GNP-a. Tako, na primjer,
potronja je u Sjedinjenim Dravama u posljednjem desetljeu iznosila 60 posto
GNP-a. Glavni elementi potronje su: hrana, odjea, obua, zdravstvene usluge,
opremanje domainstva, obrazovne usluge, stanovanje i slino. Svi ti elementi
potronje mogu se svrstati u tri osnovne kategorije:
1. trajna potrona dobra
2. egzistencijalna dobra
3. usluge
Za nas je znaajna promjena u obrascima potronje izmeu razliitih
domainstva. Mada domainstva ne troe dohodak na identian nain, statistike
pokazuju da postoji odreena pravilnost naina na koji ljudi troe svoj dohodak.
Ruski statistiar u XIX vijeku ERNEST ENGEL formulisao je zakonitosti u potronji i
zavisnosti od promjene dohotka.
Primjer: Obrazac potronje u Sjedinjenim dravama u 90-tim godinama:
VRIJEDNOST
POSTOTAK OD UKUPNE
VRSTA POTRONJE
(u mil. USD)
POTRONJE
1. TRAJNA POTRONA DOBRA
automobili
oprema domainstava
ostalo

UKUPNI BRUTO IZDACI:

1194

33%

1983

54%

3657

100%

625
213
94
262

3. USLUGE
stanovanje
zdravstvena zatita
line usluge
obrazovanje
ostalo

13%

213
177
90

2. POTRONA DOBRA
hrana
odjea
energija
ostalo

480

570
483
159
51
720

U analizi obrazaca potronje u zemljama koje nisu trpile dejstvo ratova,

primjetno je da su izdaci za potronju razliiti pri razliitim nivoima dohodaka.

WWW.STUDOMAT.BA

18

MAKROEKONOMIJA

WWW.STUDOMAT.BA

c
100000

tednja
80000
60000

obrazovanje
automob.

40000
stanovanje
20000
odjea
ishrana

45
2000

4000

6000

8000

10000

Za ovu analizu koristi se pravac 45, koji predstavlja identitet apscise i

ordinate, odnosno dohotka i potronje. Na osnovu ove analize zakljuujemo da sa
poveanjem dohotka, blago se poveavaju izdaci za hranu, neto bre rastu izdaci za
odjeu stanovanje, automobile i obrazovanje, a najbre od svih rastu izdaci za
najluksuznije dobro a to je tednja. Sa porastom dohotka, tednja raste bre od
potronje. Tako, na primjer, siromane porodice uglavnom troe svoj dohodak na
osnovne ivotne potrebe ( hranu, odjeu, stan ). Kako raste dohodak, rastu i izdaci
na mnoge prehrambene proizvode, a ljudi se poinju kvalitetnije hraniti. Meutim,
postoji granica do koje se dodatni dohodak troi na hranu. Analiza obrasca potronje
u skladu sa promjenama dohotka pokazuje da udio dohotka namjenjen za ishranu
opada kako raste dohodak. Troenje na odjeu, obuu, automobile, obrazovanje i sl.
raste bre od porasta troenja na hranu. Konano, sa rastom dohotka, i tednja
raste jako brzo. Ponekad se deava da trokovi za hranu i odjeu budu vei od
samog dohotka, a to je mogue kada se troi i neija tua tednja ( npr. davanje iz
inostranstva ).
Iz svega ovoga uoljivo je da postoji veza izmeu dohotka, potronje i
tednje:
1. dohodak je kategorija koja se sastoji iz potronjei i tednje ( Y = C + S )
2. potronja je dio dohotka koji se ne tedi ( C = Y S )
3. tednja je dio dohotka koji nije namijenjen potronji ( S = Y C )
Procentualno izraeni udio tednje u raspoloivom dohotku oznaava linu stopu
tednje. Ekonomska istraivanja pokazala su da je dohodak primarna odrednica
potronje i tednje. Bogati tede vie nego siromani, dok oni najsiromaniji uopte
ne tede, ak troe vie nego to im je raspoloivi dohodak. Ta potornja vea od
dohotka moe biti iz akumulirane ranije tednje, ili iz zaduivanja. Ukoliko jedna
nacionalna ekonomija ili jedno domainstvo unutar nje troi vie nego to je
raspoloivi dohodak, onda su ta sredstva posuena. Kakav je odnos tednje i
potronje u odnosu na raspoloivi dohodak pokazuje slijedei primjer, iz studije
budeta amerike privrede.

WWW.STUDOMAT.BA

19

MAKROEKONOMIJA

WWW.STUDOMAT.BA

RASPOLOIVI
DOHODAK
24.000,00
25.000,00
26.000,00
27.000,00
28.000,00
29.000,00
30.000,00

A
B
C
D
E
F
G

POTRONJA
24.110,00
25.000,00
25.850,00
26.600,00
27.240,00
27.830,00
28.360,00

NETO TEDNJA
+/- 110,00
0,00
150,00
400,00
760,00
1.170,00
1.640,00

MPC

MPS

/
890/1000
850/1000
750/1000
640/1000
590/1000
530/1000

/
110/1000
150/1000
250/1000
360/1000
410/1000
470/1000

Da bi objasnili nain na koji potronja djeluje na nacionalni prozivod uvodimo

nove metode, kako bi razumjeli koliko dodatnih ( npr. ) dolara potronje i tednje
inicira svaki dodatni dolar dohotka. Ovaj odnos se pokazuje pomou funkcije
potronje, koja zapravo pokazuje odnos potronje i dohotka, i funkcije tednje, koja
pokazuje odnos tednje i dohotka.
1.
Funkcija potronje pokazuje jedan od najvanijih odnosa u makroekonomiji.
Ona pokazuje odnos izmeu nivoa potronje i nivoa raspoloivog dohotka. U
ekonomsku teoriju ovaj pojam je uveo JOHN MAYNARD KEYNES, polazei od
hipoteze da postoji stabilan empirijski odnos izmeu potronje i dohotka.

C (000)
E
tednja (S)
C

D
potronja u odnosu na dohodak

B
25
A
S

45
Y (000)
25

30

LEGENDA:
Y raspoloivi dohodak
C - potronja
Y = C + S, S = Y C

Pravac 45 pomae da se lake odredi taka izjednaenja. U svakoj taki pravca potronja
je jednaka dohotku, i domainstvo ima nultu tednju.

U taki B sav dohodak se potroi. To je taka izjednaenja C = Y. Take koje su

lijevo od B ( odnosno, taka A ) imaju potronju veu od dohotka C > Y. Take koje
su desno od take B ( take C i D ) imaju potronju manju od dohotka C < Y, a
razlika izmeu dohotka i potronje je tednja S = Y C.

WWW.STUDOMAT.BA

20

MAKROEKONOMIJA

WWW.STUDOMAT.BA

2. Funkcija tednje pokazuje odnos izmeu tednje i dohotka.

S
1000

E
tednja
B

- 1000
25

Y (000)

okomito oduzimanje funkcije potranje od pravca 45

U taki B imamo nultu tednju. Od te take poinje startati tednja. Funkcija

tednje je preslikana funkcija potronje, i nastala je oduzimanjem funkcije potronje
od dohotka. Funkcije potronje i tednje zajedno daju pravac 45.
Moderna makroekonomija pridaje mnogo panje reagovanju potronje na
promjene u dohotku. Taj se pojam naziva graninom sklonou potronji (MPC)
to predstavlja dodatni iznos novca koji se troi na svaki dodatni iznos
dohotka. MPC je odreena nacibom funkcije potronje. Nagib funkcije
potronje, koji mjeri promjenu potronje po dolaru promjene dohotka je
MPC. Da bi izraunali MPC mjerimonagib funkcije potronje tvorei pravougli
trougao, i stavljajui u odnos njegovuvisinu i osnovicu.
Rije granini esto se pojavljuje u ekonomiji, da bi oznaila neto to je
dodatno, na primjer granini troak oznaava dodatni troak, dodatne jedinice
proizvodnje i slino. Granina sklonost potronji oznaava eljeni nivo potronje;
granina sklonost tednji ( MPS ) oznaava dio dodatnog dohotka koji se
koristi za dodatnu tednju. Ona prati graninu sklonost potronji, jer je
dohodak jednak zbiru potronje i tednje. To znai da se svaki dodatni dolar
dohotka rasporeuje na dodatnu potronju i dodatnu tednju. Da bi razumjeli
kategorije granine sklonosti tednji i potronje koristit emo prethodni primjer:
Od sluaja A do sluaja B dohodak je povean za 1000 dolara, a neto tednja
je poveana za 110 USD.
Granina sklonost tednji jednaka je: A: 110/1000 = 0,11; B: 150/1000 =
0,15; C: 250/1000 = 0,25; D: 360/1000 = 0,36; E: 410/1000 = 0,41 i F = 0,47.
Granina sklonost potronji jednaka je: A: 890/1000 = 0,89; B: 850/1000 =
0,85; C: 750/100 = 0,75; D: 640/1000 = 0,64; E: 590/1000 = 0,59; F =0,53.
MPC = 0,85 kada je MPS = 0,15, jer je MPS = 1 - MPC
Granina klonost potronji ( tednji ) pokazuje omjer poveanja potronje
( tednje ), u odnosu na svako poveanje dohotka. Na osnovu toga zakljuujemo da
tednja raste bre od potronje. Ako bi smo eljeli prouiti grafiki prikaz granine
sklonosti tednji i granine sklonosti potronji, vidjet emo da imaju potpuno isti
nagib kao funkcija tednje, odnosno funkcija potronje.

WWW.STUDOMAT.BA

21

MAKROEKONOMIJA

WWW.STUDOMAT.BA

Da bi prouili optu zakonitost ponaanja potronje u zavisnosti od promjena

dohotka, potrebno je uoiti ukupne trendove u potronji jedna nacionalne ekonomije.
Nacionalno ponaanje potronje je veoma vano za makroekonomiju, jer ukupna
potronja odreuje agregatnu potranju, nivo zaposlenosti, nivo cijena, nivo
proizvodnje i nivo neto izvoza. Osim toga, sve ono to nije potronja u jednoj
nacionalnoj ekonomiji predstavlja tednju. tednja stoji na raspolaganju za
investicije, to predstavlja ukupnu pogonsku snagu ekonomskog rasta, odnosno
razvoja. Prvo pitanje koje se u toj analizi postavlja jeste koji faktori djeluju na
potronju, odnosno ta odreuje ponaanje potroaa ?
1. Prva determinanta potronje je tekui raspoloivi dohodak. Sva
istraivanja pokazuju da je tekui nivo raspoloivog dohotka glavni faktor u
odreivanju potronje jedne nacije. Potronja obino prati tekui raspoloivi
dohodak, sa izuzecima vanrednih stanja, kada je potronja smanjena, a tednja
stimulisana ( tipian primjer su normalne ekonomije u ratnom stanju ).
Makroekonomisti na bazi funkcija potronje i tednje mogu predvidjeti ponaanje
potronje i tednje. Detaljna analiza pokazuje da ljudi zasnivaju svoje ponaanje
na dugoronim trendovima dohotka, i na tekuem raspoloivom dohotku ( ovdje
je rije o stalnom i sigurnom dohotku ). Da shvatimo kako potronja zavisi od
dugoronog trenda dohotka, u makroekonomsku teoriju uvedeni su pojmovi
2. permanentnog ( stalnog ) dohotka i ivotnog ciklusa ( Franco Modegliani i
Milton Friedman ). Po ovim ekonomistima, svaka faza ivotnog ciklusa iziskuje
odreenu kvantitativnu potronju. Permanentni dohodak predstavlja onaj dio
dohotka koji domainstvo dobija kada se otklone kratkoroni uticaji, kao
to su vremenske (ne)prilike, konjuktivni ciklusi, iznenadni dobitak ili
gubitak Samo ako je stalna promjena u dohotku ( na primjer, napredovanje u
poslu ), troi se vei dio porasta dohotka. Nasuprot tome, ako se radi o
kratkoronom dobitku
( na primjer, dobitak na klaenju ), vei dio odlazi na
tednju. Dakle, potronja reaguje iskljuivo na permanentni dohodak.
3. Trea determinanta potronje je faktor bogatstva ili imetak, tanije efekat
bogatstva, ili efekat imetka. injenica je da bogatstvo ( nasljedstvo, ranija
tednja ) utie na linu potronju; meutim, ove promjene rijetko imaju veliki
uticaj na ukupnu potronju. Na primjer, ako primamo stalni dohodak, a
istovremeno imamo veliki raun u banci, mi emo troiti onoliko koliko nam je
stalni dohodak, a samo vanredno emo posegnuti za novcem u banci, ito ako
neto posebno kupujemo.
4. Pored ova tri, postoje i drugi faktori koji odreuju potronju i tednju, kao to su:
a) visina kamatne stope
b) visina poreske stope
c) sistem socijalnog i zdravstvenog osiguranja itd.
Poreska i kreditno-monetarna politika mogu da stimuliu, ili da destimuliu
tednju. Isto tako, sistem socijalnog osiguranja, a posebno sistem zdravstvenog
osiguranja mogu da utiu na tednju ( na primjer, sada tedimo za vrijeme kada
emo, kao stariji, trebati vie medicinskih usluga, ako realno oekujemo da e nam
penzije biti manje ).
Ipak, mada su svi ovi faktori znaajni, najvaniji faktor koji utie na promjene
u potronji i tednji je tekui raspoloivi dohodak.
Ekonomski istoriari tvrde da postoji bliska veza izmeu ponaanja ukupnog
dohotka u jednoj nacionalnoj ekonomiji i stope tednje. Jedna od najstarijih
pravilnosti u makroekonomiji je da potroai uvijek tede oko 7 % svog dohotka.
Dugorono, stvaranje nacionalnog bogatstva odreeno je stopom tednje unutar
jedne nacionalne ekonomije. Kad nacija tedi vie poveava se zaliha kapitala, to
rezultira brim rastom proizvodnja. Ova bliska veza izmeu stope tednje, investicija

WWW.STUDOMAT.BA

22

MAKROEKONOMIJA

WWW.STUDOMAT.BA

i ekonomskog rasta glavni je razlog to se pridaje velika panja stopi nacionalne

tednje. Na primjer, u periodu od 1960. do 1990. godine stope nacionalne tednje u
nekim zemljama izgledale su otprilike ovako: u Sjedinjenim Dravama 7,2 %, u
Velikoj Britaniji 7,4 %, u Kanadi 9,9 %, u Francuskoj 13,6 %, u Njemakoj 14 % i u
Japanu 20,7 %. Najvee stope ekonomskog rasta za sobom povlae i visoke stope
nacionalne tednje. Do pada nacionalne tednje u nekim dravama je dolo zbog
deficita u budetu.

INVESTICIJE
Sastavni dio troenja su investicije. Makroekonomisti upotrebljavaju termin
investicije da bi oznaili dodatak fondu stvaranja kapitalnih dobara ( oprema,
graevinski objekti, maine, zalihe ). O investicijama govorimo samo onda kada se
stvara novi kapital. One u privredi igaju dvostruku ulogu. Kako su investicije velika
komponenta troenja, nagle promjene u investicijama izazivaju velike promjene u
agregatnoj tranji u kratkom roku, koje se odraavaju na ukupnu proizvodnju i
ukupnu zaposlenost. Uz to, investicije vode i ka velikoj akumulaciji kapitala, to
poveava ukupni potencijal nacionalne ekonomije, odnosno poveava potencijalni
nacionalni proizvod i podstie dugoroni ekonomski rast. Tako investicije imaju
dvostruku ulogu: preko agregatne potranje utiu na proizvodnju u kratkom
roku, a istovremeno utiu na dugoroni rast proizvodnje, i to preko uticaja
na potencijalni proizvod, odnosno agregatnu ponudu ( vea akumulacija
znai vei potencijal ). Sve investicije mogu se podijeliti u tri kategorije:
1. kupovina stambenih objekata
2. investicije u fiksne fondove ( oprema i graevinski materijal )
3. porast zaliha ( investicije u zalihe )
U amerikoj privredi, na primjer, od ukupnih investicija 25 % otpada na kupovinu
stambenih objekata, 5 % na zalihe, a 70 % ukupunih investicija ide na graevinske
objekte i opremu.
Postavlja se pitanje zato preduzea uopte investiraju ? Odgovor na to pitanje
lei u maksimiziranju profita. Preduzea kupuju kapitalna dobra, ulau u investicije
kada oekuju da e od tog poduhvata zaraditi, odnosno kada oekuju da e prihodi
od investiranja biti vei od trokova investiranja. Ova tvrdnja sardi tri glavne
determinante za razumijevanje investicija, a to su:
1. prihodi,
2. trokovi, i
3. oekivanja.

1. Prihodi: Investicija e preduzeu donijeti dobit ( dodatni prihod ), ako mu

pomogne da povea ukupni output, odnosno ako mu pomogne u poveanju

prodaje. To upuuje na tvrdnju da je opti nivo proizvodnje ( SNP ) veoma vaan
faktor investicija. Uopte reeno, investicije zavise od prihoda koje stvara stanje
opte ekonomske aktivnosti. Kolebanja proizvodnje u toku konjuktivnog ciklusa
odluujue utiu na kretanje investicija. Ukoliko doe do recesije, ili stagnacije
konjuktivnog ciklusa, to se odraava i na investicije. Investicioni ciklus zapravo
prati konjuktivni ciklus.
2. Trokovi: Obzirom da investiciona dobra traju due, vrlo esto i po nekoliko
godina, prorauni trokova investiranja su komplikovani. Proraun trokova
investiranja poinje odlukom o investiranju. On ukljuuje i neke neekonomske
faktore. U veini sluajeva mora se raunati na troak kapitala putem kamate na

WWW.STUDOMAT.BA

23

MAKROEKONOMIJA

WWW.STUDOMAT.BA

zaduivanje. Veoma esto investitori prikupljaju sredstva za nabavku kapitala

pomou zaduivanja. U tom sluaju, troak investicije predstavlja kamata na
posuena sredstva ( kamata je cijena za plaeni novac posuen na
odreeno vrijeme ). Dakle, kamata je troak investicije. Portfolio predstavlja
selekciju koja je glavni faktor zbog kojeg se kamata smatra trokom
investiranja . ak i ako se radi o vlastitom kapitalu, svaki investitor ima svoj
portfolio. Portfolio je izbor da li emo investirati, ili emo novac staviti u banku (
ili posuditi drugome ), a determiniran je kamatom. Drava esto koristi
instrumente fiskalne politike da bi uticala na investicije. Porezi koje ona nametne
utiu na trokove investiranja na primjer, porez na dohodak ili porez na dobit
moe obeshrabriti investitore, a oslobaanje od poreza moe stimulisati
investitore. Porezi se, dakle, ukljuuju u troak investiranja. Obino, segment koji
se odnosi na investicije naziva se investicionom politikom, a ona obuhvata
segmente monetarne, fiskalne i drugih politika.
3. Oekivanja: Oekivanja predstavljaju povjerenje preduzea u budua
ekonomska dogaanja. Pojem oekivanja vezuje za budua deavanja. Investicije
su kockanje sa budunou one su rizik vezan za oekivanje da e prihodi od
investicija prevazii trokove. Rizici mogu biti politiki i ekonomski. Politiki
rizici esto se prevladavaju neinvestiranjem, odnosno ako se oekuje
depresija, preduzee nee investirati. Takoer, postoje visokorizine,
srednje rizine i niskorizine investicije. Kada se pravi portfolio, uobiajeno
je da svoj portfolio napravimo tako da iz svog ukupnog investicionog angamana
izvuemo najmanje onoliko koliko smo uloili. Svaka stavka ispod znai gubitak.
Da bi smo analizirali kako razliiti faktori utiu na investicije, analizirat emo
odnos kamate i investicija. Ovo je posebno vano jer drava putem kamata, odnosno
zakonske regulative koja se odnosi na kamate, te kreditno-monetarne politike utie
na investicije. Da bi pokazali odnose kamata i investicija, u makroekonomskoj analizi
se koristi krivulja potranje za investicijom. Uzet emo za primjer
pojednostavljenu privredu, gdje preduzea investiraju u razliite projekte A, B, C,,
H. Ove investicije su dugotrajne ( kao elektrane i zgrade ), da ne bi morali voditi
rauna o zamjeni. One donose konstantan tok neto dohotka svake godine, nema
promjena u kamatnim stopama u vrijeme trajanja investicija, a pretpostavljamo da
nema inflacije.
kamata
20

15
M
10
M
5
0

10

WWW.STUDOMAT.BA

20

30

40

50

55

60

investicije (000 USD)

24

MAKROEKONOMIJA

WWW.STUDOMAT.BA

OBJANJENJE: Ako je kamata 5 %, investicije iznose 55.000 dolara ( taka M ); u taki M,

meutim, kamata je 10 %, pa su investicije opale na 30.000 USD
TROAK NA 1000 $
INVESTiCIJA

NETO PROFIT NA 1000 $

INVESTICIJA

PROJEKT

UKUPNE
INVESTICIJE U
PROJEKT U
MILIONIMA $

GODINJI
PRIHOD NA
1000 $
INVESTICIJA

Kamata 10%

kamata 45 %

10 %

45 %

A
B
C
D
E
F
G
H

1
4
10
10
5
15
10
20

1500
220
160
130
110
90
60
40

100
100
100
100
100
100
100
100

50
50
50
50
50
50
50
50

1400
120
60
30
10
- 10
- 40
- 60

1450
170
110
80
60
40
10
- 10

Za projekat H vidimo da se gubi po svakoj kamatnoj stopi, pa se on

odbacuje jer se ne isplati. Projekti F i G se ne isplate pri kamatnoj stopi od 10%,
a projekt od A do E su sigurni projekti koji e donijeti dobit.
Pri odluci o investicionim projektima, preduzea uporeuju godinje prihode od
investicija sa godinjim trokovima kapitala, koji zavise od kamatne stope. Razlika
izmeu prihoda i trokova daje neto profit. Ako je projekt pozitivan, investicija
donosi dodatni kapital, i obratno. Ako pogledamo posljednji primjer, pri trokovima
od 5% profitabilni projekti su projekti od A do G, pa je za oekivati da preduzee
investira u svih sedam projekata. U tom sluaju, ukupna potranja za investicijama
je 55 miliona dolara. Ako bi dolo do skoka kamatne stope na 10% , ukupna
potranja za investicijama bi opala na 30 miliona USD, jer je samo 5 isplativih
projekata.
U svakoj nacionalnoj ekonomiji moe se napraviti krivulja potranje za
investicijama, pri razliitim kamatnim stopama. Ta krivulja potranje za investicijama
izgleda ovako:
kamatna
stopa
10%

GNP
5%

porezi
30

55

potranja za investicijama ( u mil.$)

Ako se povea GNP krivulja se pomjera udesno ( raste ), a ako se poveaju porezi,
krivulja se pomjera ulijevo ( opada )

WWW.STUDOMAT.BA

25

MAKROEKONOMIJA

WWW.STUDOMAT.BA

Uz kamatu, na ukupan obim investicija u jednoj nacionalnoj ekonomiji

djeluju i drugi faktori:
1. porast GNP-a, posredstvom akumulacije, dovodi do poveanja
potencijala, a krivulja se pomjera u desno;
2. porezi i porast poreza odraavaju se tako da se krivulja pomjera
ulijevo;
3. oekivanja, koja mogu biti:
a) optimistina pomjeraju krivulju u desno
b) pesimistina pomjeraju krivulju u lijevo

NOMINALNA I REALNA KAMATA

Poetkom 80-tih godina, nominalne kamate u amerikoj privredi iznosile su 8,
odnosno 15, odnosno 18% godinje. Ako se to uporedi sa kamatama iz 60-tih
godina, koje su iznosile 3 do 5% godinje, moe se zakljuiti da su investicije
doivjele slom u amerikoj privredi. Investiranje u 80-tim godinama, meutim, bilo
je dosta visoko. Odgovor je, zapravo, u pojmu realne kamatne stope. Visoke
nominalne kamate u 80-tim godinama bile su u skladu sa visokom inflacijom. Cijena
posuivanja novca bila je dosta visoka, ali se dug vraao obezvrijeenim dobrima.
Obezvrijeivanje novca je posljedica inflacije, tako da se, uz dosta visoke nominalne
kamate, u praksi dogaalo da su realne kamate bile izuzetno niske, ak negativne.
Uzmimo za primjer da i kamata i inflacija iznose 20%. Ako posudimo 1000 USD
danas, za godinu dana moramo vratiti 1200. Meutim, zbog inflacije, realna
vrijednost sume od 1200 dolara slijedee godine jednaka je vrijednosti 1000 dolara
od ove godine. Dakle, realna kamata zapravo je 0%, a ne 20%.
Realna kamata je kamata koju dunici plaaju u iznosu stvarnih
dobara ili usluga, i jednaka je nominalnoj kamati umanjenoj za inflaciju.
Ako se vratimo na primjer investiranja sa strane 23, pa u analizu ukljuimo
inflaciju, rezultat e biti sasvim drugaiji. Prihod od investicija moe stalno da raste,
a nominalna kamata moe, a i ne mora da prati inflaciju. Sve to ima uticaja na
investicionu potronju. Da bi se uklonili efekti inflacije, kako na prihode, tako i na
nominalne kamate, ekonomisti analiziraju investicije korigovane za inflaciju, odnosno
analizira se krivulja realne potranje za investicijama, koja pokazuje efekte
realne proizvodnje i realnih kamata na realne investicione izdatke. Pod realnom
proizvodnjom podrazumijevamo sve agregate sa stalnim cijenama. Imajui u vidu
sve ove faktore koji djelu na investicije, normalno je da je ovaj makroekonomski
faktor izuzetno promjenljiv. Investicije se ponaaju na nepredvidljiv nain jer zavise
od niza faktora koji su prilino nesigurni, kao, na primjer, uspjeh ili neuspjeh novih
proizvoda, trajanje novih proizvoda, promjene poreske ( kamatne ) stope, politiki
faktori, ili programi za stabilizaciju privrede, koji itekako mogu uticati na nesigurnost
potranje za investicijama. Investiciona potranja obino je na niskom nivou u
sluaju ratova, kriza, silazne faze u konjuktivnom ciklusu.

MAKROEKONOMSKI MODEL MULTIPLIKATORA

Model multiplikatora predstavlja makroekonomsku teoriju ( iji je
tvorac John Maynard Keynes ) koja se upotrebljava da bi objasnila
odreivanje proizvodnje u kratkom roku. Sam naziv multiplikator dolazi od
konstatacije da svaki dolar promjene odreenih rashoda ( npr. investicija )
vodi ka promjeni GNP-a veoj od jednog dolara. Model multiplikatora
objanjava kako okovi investicija, vanjske trgovine i dravnih poreza, te politika

WWW.STUDOMAT.BA

26

MAKROEKONOMIJA

WWW.STUDOMAT.BA

potronje, mogu uticati na proizvodnju i zaposlenost u privredi sa neiskoritenim

resursima. Da bi uopte djelovao model multiplikatora, uslov je privreda sa
neiskoritenim resursima. Dakle, potencijalni GNP je granica djelovanja
multiplikatora, jer ispod potencijalnog GNP-a imamo neiskoritene resurse
a tada privreda ima dejstvo multiplikatora. Potencijalni proizvod predstavlja
proizvodnju prema zaposlenosti.
Da bi smo shvatili model multiplikatora, objasnit emo ga na
najednostavnijem modelu privrede: onome u kome nema drave kao ekonomskog
subjekta, pa samim tim nema ni spoljnotrgovinskih odnosa. Ovaj model uopte nije
kontradiktoran AS ( agregatna ponuda ) AD ( agregatna potroanja )
modelu.
AGREGATNA POTRANJA
( fiskalna i kreditno -monetarna politika,
investicije i spoljnotrgovinska politika )

PROIZVODNJA
ZAPOSLENOST

INTERAKCIJA AS I AD

NIVO CIJENA
NETO IZVOZ

AGREGATNA PONUDA

Model multiplikatora predstavlja model koji objanjava kako

agregatna tranja djeluje ( odereuje ) na output. On pokazuje kako odnos
izmeu line potronje, investicija, poreza, dravne potronje, uvoza i
izvoza, te drugih varijabli, djeluje na odreivanje ukupnog outputa.
Model multiplikatora sa ukljuenom tednjom i investicijama.
C

S
S
c
(funk.potronje)

t.ravnotee
E

(f-ja invest.)

45
0

Q=GNP

v
S=0

Pretpostavimo da je dohodak raspoloivi dohodak, i da je jednak GNP-u ( Y=

GNP ). Svaka taka na funkciji potronje pokazuje eljenu ili planiranu linu
potronju na datoj veliini raspoloivog dohotka. Svaka taka na krivulji tednje
pokazuje eljenu ili planiranu tednju u toj razini dohotka. Funcije tednje i potronje
zajedno daju pravac 45. Kao to znamo, tednja i investicije zavise od razliitih

WWW.STUDOMAT.BA

27

MAKROEKONOMIJA

WWW.STUDOMAT.BA

faktora. tednja, prije svega, zavisi od dohotka, a investicije od proizvodnje ( tj.

GNP-a ) i drugih faktora kao to su oekivanja, porezi, itd. Mi emo pretpostaviti da
su investicije eksterna ili autonomna varijabla, ija je visina fiksno odreena izvan
modela.
Funkcije tednje i investicija sijeku se u taki E. Taka E odgovara nivou
GNP-a od 0 do M i predstavlja ravnoteni nivo proizvodnje u modelu multiplikatora.
Taka E predstavlja ravnoteni nivo GNP-a, oko kojeg e gravitirati nacionalni
proizvod. U toj taki eljena tednja domainstva jednaka je eljenim investicijama
preduzea. Kada eljena tednja i investicije nisu jednaki, proizvodnja e e teiti da
se podesi na vie ili na nie. U taki E preduzea ele investirati iznos M-E,
istovremeno kada i domainstva tede dohodak u iznosu M-E. To, ipak, ne znai da
su stvarna tednja i investice jednake eljenoj tednji. Ljudi mogu grijeiti ili netano
predvidjeti zbivanja, posebno kada se radi o procjeni investicija. Upravo zato su
investicije najnesigurniji faktor u jednoj nacionalnoj ekonomiji.
Ako postoji ravnotea, preduzea nemaju zaliha sve to se proizvede ima
adekvatnu tranju, a nema ni dodatne tranje koja zahtijeva dodatnu proizvodnju. U
tom sluaju, proizvodnja, zaposlenost, nivo cijena, dohodak i potronja se ne
mijenjaju. Ako je dohodak vei od nivoa M, tednja je vea od investicija,
domainstva tede vie nego to privreda eli investirati. U tom sluaju, preduzea
e imati premalo kupaca i vee zalihe neprodate robe ( vea tednja = manja
potronja ). Gomilanje zaliha neprodate robe, i nedostatak adekvatne potranje utie
na to da se smanji proizvodnja dok se ne postigne stanje ravnotee. To smanjenje
proizvodnje izazvae otputanje radnika ( poveanje nezaposlenosti ) i poveanja
nivoa cijena, to opet obara ukupni dohodak do take kada se ponovno uspostavlja
ravnotea. Ravnoteni nivo dohotka ( GNP ) je samo u taki gdje se sijeku prave
tednje i investicija. U svakoj drugoj taki tednja i investicije se ne podudaraju, to
navodi preduzee da mijenja nivo zaposlenosti i nivo proizvodnje, i tako vrati cijeli
sistem u ravnoteno stanje.

MODEL MULTIPLIKATORA POMOU POTRONJE I INVESTICIJA

Ukupna potronja = lina potronja + investicije
Funkcija ukupne potronje ima isti oblik kao i funkcija line potronje,
i pedstavlja faktiki poveanu potronju.
C+I
E

C+I

C+I
C
C

45

Q=GNP
D

B je taka izjednaenja Y=C.

WWW.STUDOMAT.BA

28

MAKROEKONOMIJA

WWW.STUDOMAT.BA

Krivulja potronje C+I pokazuje nivo eljenih izdataka potroaa i preduzea na

svakom odgovarajuem nivou proizvodnje. E je ravnotea krivulje C+I u kojoj ona
presjeca pravac 45

Na pravcu 45 ukupna potronja jednaka je ukupnom dohotku. Tamo

gdje je eljeni nivo potronje ( i line i investicione ) jednak ukupnom nivou
proizvodnje
( GNP ), ukupna privreda se nalazi u stanju ravnotee ( E ).
Do ravnotee dolazi kada je planirana potronja jednaka planiranoj
proizvodnji. Ako to nije sluaj, ondnosno, ako je planirana potronja vea od
plairane proizvodnje, onda imamo neravnoteno stanje ( taka D je stanje
neravnotene ). U toj taki potroai kupuju vie, proizvoai proizvode vie
proizvoda, zaposlenost je vea ali to stanje je teko odrivo, tako da e se
vremenom sve opet vratiti u stanje ravnotee. Do sada smo koristili termine
eljena i planirana, mada to ne znai da stvarne veliine odgovaraju eljenim
zapravo, one odstupaju eljenih, pri emu imamo stanje neravnotee.

SUTINA MULTIPLIKATORA ( PROMJENA PROIZVODNJE U MODELU

MULTIPLIKATORA )
Logino je da poveanje investicija poveava nivo zaposlenosti i nivo
proizvodnje. Multiplikator predstavlja broj kojim treba pomnoiti promjenu
investicija da bi se dobila rezultirajua promjena ukupne proizvodnje. Ako
pretpostavimo porast investicija od 100 miliona dolara, i ako on dovede do
poveanja proizvodnje za 300 miliona dolara, multiplikator iznosi 3.
Ako, na primjer, elimo sagraditi tvornicu, onda svi graevinski, stolarski,
mainski i drugi proizvoai dobivaju dodatni dohodak. Radi se, recimo, o investiciji
od 1000 USD, uz pretpostavku da je granina sklonost potronji svih tih uesnika u
investiciji 2/3. Svi ti proizvoai graevinskih objekata, opreme, stolarije i sl.
potroie 666,67 dolara. Tada, ako je njihova granina sklonost potronji jednaka
2/3, onda e oni potroiti 444,44 USD, ili dvije treine od 666,66, odnosno 2/3 od
2/3 od 1000 dolara investicije. Svaki slijedei krug potronje iznosit e dvije treine
prethodnog. Tako je primarna investicija od 1000 USD pokrenula beskonani lanac
dodatne sekundarne potronje. Ovaj raun pokazuje da, ako je granina sklonost
potronji 2/3, multiplikator iznosi 3. Visina multiplikatora ovisi, dakle, o veliini
granie sklonosti potronji ( MPC ). On se moe izraziti pomou dvojnog koncepta,
odnosno pomou granine sklonosti tednji ( MPS ) i granine sklonosti potronji
( MPC ).
1. promjena proizvodnje = 1/MPS X promjena investicije
2. promjena proizvodnje = 1/( 1 MPC ) X promjena investicije
pri emu je MPS + MPC = 1
Drugim rijeima, to je vee dodatno troenje, vei je i multiplikator. Isti
efekat multiplikator ima i na promjene potronje i na promjene izdataka za
potronju. Svaka dodatna novana jedinica investicija muliplicira se u 3 novane
jedince outputa, ukoliko je multiplikator jednak 3. Kod MPS = 1/x multiplikator je x.

WWW.STUDOMAT.BA

29

MAKROEKONOMIJA

WWW.STUDOMAT.BA

SiI
S
I

I poveanje investicija

100
I

GNP
S

300

Nove investicije pomiu krivu investicija na vii nivo ( I ), pa dolazi do nove

ravnotee u taki E, koja znai novi nivo ravnotenog dohotka uvean tri puta vie
u odnosu na poveanje investicije.

MULTIPLIKATOR U AS-AD SISTEMU

Model multiplikatora bio je posebno znaajan u prvoj polovici XX vijeka.
Postavlja se pitanje kako se on uklapa u iri koncept makroekonomske ravnotee,
odnosno analize agregatne ponude i agregatne tranje ? Ukoliko pristupom
multiplikatora i AS-AD pristupom grafiki prikaemo taku E, dobit emo isti rezultat.
C

Model multiplikatora

nivo
cijena

C+I

AD

AS-AD pristup

AS

E
C+I

C
E

AS
AD

45
Qr

Qp

Qr

Qp

GNP

LEGENDA:

Qp potencijalni proizvod
Qr realni proizvod
Kod AS-AD pristupa, lijevo od potencijalnog proizvoda proizvodnju odreuje
agregatna tranja.
U ekonomijama koje nisu na nivou pune zaposlenosti moe se realizovati
model multiplikatora. Dakle, kljuno ogranienje modela multiplikatora predstavlja
stanje pune zaposlenosti kada je realni proizvod jednak ili prelazi potencijalni
proizvod, odnosno kada privreda proizvodi punim kapacitetom, kada su tvronice
maksimalno iskoritene i kada se sve to se proizvede moe realizovati na tritu. U
sluaju postojanja neiskoritenih resursa, porast agregatne tranje moe
dovesti do porasta proizvodnje. Suprotno, u uslovima pune zaposlenosti,
poveanje tranje dovodi do poveanja cijena prije nego do poveanja
proizvodnje. Znai da se model multiplikatora primjenjuje samo u privredi u
kojoj postoje neiskoriteni resursi.

WWW.STUDOMAT.BA

30

MAKROEKONOMIJA

WWW.STUDOMAT.BA

realni proizvod vei od potencijalnog

realni proizvod jednak potencijalnom
realni proizvod manji od potencijalnog

Potencijalni proizvod predstavlja optimalnu kombinaciju svih faktora, uz

maksimalno iskoritenje svih tih faktora. Sve dok postoji jaz izmeu potencijalnog i
realnog proizvoda mogue je djelovanje multiplikatora.

FISKALNA POLITIKA U MODELU MULTIPLIKATORA

Dravna potronja jedna je od stavki fiskalne politike. Ono to je bitno da bi
razumjeli ulogu fiskalne politike u modelu multiplikatora jesu nezaposleni faktori u
jednoj nacionalnoj ekonomiji ( nezaposlenost ) s jedne strane, te stabilnost cijena s
druge strane. Jedno od prvih orua koje drava koristi da bi ublaila privredne
cikluse je fiskalna politika koja oznaava javnu potronju ( dravne rashode ) i
oporezivanje. Kada govorimo o dravnim rashodima mislimo na dravne investicije

krizno stanje

Ako iskljuimo vanjsku trgovinu i tednju preduzea, GNP e biti jednak

raspoloivom dohotku uveanom za poreze.

Djelovanje poreza i drugih rashoda u modelu multiplilatora

iznos poreza

C
C
E
C
C
E
C
45
Y

WWW.STUDOMAT.BA

Svaki dolar poreza smanjuje

raspoloivi dohodak (pomie krivulju
CC udesno) za iznos poreza, a to znai
i pomak krivulje nadole. Pomak nadole
jednak je pomaku udesno pomnoen
sa MPC.

GNP

31

MAKROEKONOMIJA

WWW.STUDOMAT.BA

Ako se poveaju porezi za 10%, potronja e se smanjiti za 100 jedinica, a

ravnoteni dohodak e se mijenjati za 300 jedinica ( ako je multiplikator 3 ).
C
C+I+G (dravna potronja)
E
C+I+G

C+I
G

C+I

C
I

C
45
GNP

Ako se poveaju investicije, one djeluju na isti nain kao i poveanje line
potronje. Ako se pojavi drava sa svojim investicijama ( dravna potronja ), i ona
djeluje kao investicije. C+I+G predstavlja iznos dravne potronje na dobra i usluge.
Dravni rashodi se dodaju na isti nain ( i imaju iste efekte kao investicije ) da
bi se odredila ravnotea i ukupni dohodak. Uzmimo za primjer da drava povea
svoje rashode odbranu za 100 milijardi novanih jedinica. Novi nivo ravnotenog
dohotka izazvan poveanjem i drugih rashoda bit e vei za 300 milijardi novanih
jedinica, ako je multiplikator 3. Multiplikator dravne potronje je najvaniji, jer
izaziva najvee efekte na ukupnu privredu u jednoj nacionalnoj ekonomiji.
Multiplikator dravne potronje predstavlja porast GNP-a koji rezultira
porastom dravnih rashoda na proizvode i usluge. Obzirom da multiplikator
dravne potronje izaziva iste efekte kao i investicioni multiplikator,
zajedno se nazivaju multiplikatorima potronje. Dravna potronja je veoma
vana pri odreivanju proizvodnje i zaposlenosti u jednoj nacionalnoj ekonomiji. U
modelu multiplikatora, ako raste dravna potronja, proizvodnja e rasti za iznos:
porast dravne potronje (G) X multiplikator potronje. Dravna potronja ima
mo da stabilizira ili destabilizira jednu ekonomiju, u zavisnosti od konjuktivnog
ciklusa.
Mada na razliite naine utiu na veliinu GNP-a, i porezi djeluju na ravnoteni
nivo GNP-a. Promjene poreza su i jedno od najznaajnijih oruja protiv
inflacije i nezaposlenosti. Fiskalni multiplikator odrava djelovanje poreskog
multiplikatora. Vii porezi uz istu dravnu potronju dovode do smanjenja
realnog GNP-a u modelu multiplikatora. Poreski multiplikator = MPC X
multiplikator potronje. Poreski multiplikator je uvijek manji od
multiplikatora dravne potronje, zato to se sva dravna potronja troi na
GNP ( odnosno, odraava na GNP ), dok se efekti poreza rasporeuju jednim
dijelom na potronju, sa jednim dijelom na tednju.

MULTIPLIKATOR OTVORENE PRIVREDE

Postoje i granina sklonost uvozu i granina sklonost izvozu.
Poveanjem nivoa ekonomskog razvoja ( poveanjem dohotka ) poveavaju se uvoz

WWW.STUDOMAT.BA

MAKROEKONOMIJA

WWW.STUDOMAT.BA

i izvoz. Spoznajom komparativnih prednosti kod razvijenih zemalja poveava se

komponenta uvoza ili izvoza.
Uvozna potronja je sastavni dio potronje ( C ) jedne nacionalne
ekonomije. Sve su ekonomije na svijetu otvorene ekonomije, pa se zbog toga i
prouava multiplikator otvorene ekonomije. Uvoz i izvoz imaju svoje djelovanje
u modelu multiplikatora na kretanje granine sklonosti uvozu, odnosno izvozu.
Granina sklonost uvozu predstavlja porast vrijednosti uvoza za svaki
porast GNP-a ( dohotka ). Tada se u otvorenoj ekonomiji dio svakog poveanja
dohotka vodi izdacima na uvoz. Multiplikator otvorene privrede je manji od
onog u zatvorenoj privredi ( za italijanske cipele multiplikator se odraava u Italiji
). Uvoz ima efekte tednje u jednoj nacionalnoj ekonomiji.
Multiplikator otvorene privrede ( MOP ) moemo izraunati:
MOP = 1/ ( MPS/C + MPu ) X promjena investicija, gdje je MPu granina
sklonost uvozu
C
C+I+G ( kriva za zatvorenu privredu )
C+I+G+X ( kriva za otvorenu privredu )

45
GNP
E

Nagib krivulje C+I+G+X je manji zbog potronje na uvoz.

PONUDA NOVCA I NJENE KOMPONENTE

NOVAC I FUNKCIONISANJE BANKARSKOG SISTEMA
Upravljanje novcem je jedan od najvanijih ciljeva makroekonomije. Novac je
u funkciji podsticanja proizvodnje. Prouavanje monetarne ekonomije je veoma
vano u makroekonomiji, jer kada se dobro upravlja novcem, proizvodnja moe rasti
uz stabilne cijene. Novac je sve to slui kao meunarodno sredstvo
razmjene, odnosno plaanja. Razne stvari su imale funkciju novca prvo su to
bili stoka, ulje ( trampa roba za robu ), zatim srebro, zlato ( plemeniti metali )
to zajedno ini robni novac - ali vremenom to postaju papirne novanice i ekovni
rauni ekovi. Svi ti oblici novca imali su zajedniko obiljeje sluili su kao
sredstvo razmjene roba i usluga, ime se podsticao ili odravao rast u ekonomiji.
Ukoliko se novcem upravlja dobro, i privredi ide dobro.

KOMPONENTE NOVANE PONUDE

WWW.STUDOMAT.BA

32

MAKROEKONOMIJA

WWW.STUDOMAT.BA

Glavni monetarni agregati su oni koji utiu na koliinu novca u

opticaju, odnosno kvantitativne mjere ponude novca. Sa stanovita
makroekonomije, ponuda novca je kljuna u jednoj nacionalnoj ekonomiji. Danas u
privredi Sjedinjenih Drava ima dva najvanija monetarna agregata, i to:
1. transakcijski novac
2. novac u irem smislu
Transakcijski novac ima oznaku M1, i odgovara naem poimanju novca, a
slui za sve mogue transakcije. Komponente transakcijskog novca su:
a) kovani novac sav novac kreiran izvan bankarskog sistema ( npr. dukati
)
b) papirni novac koji zajedno sa kovanim novcem ini takozvani
gotovinski novac. Obino, gotovinski novac obuhvata 25% transakcijskog
novca. Vlada jedne nacionalne ekonomije propisuje koje su kovanice ili novanice
legalna sredstva plaanja, kojima treba pokrivati sve dugove, tj. obavljati
plaanje. Ovakav novac prestaje biti svrha sam sebi, i trai se radi stvari koje se
njime mogu kupiti. Privatne osobe ne mogu ga legalno kreirati, to ga ini
oskudnim i daje papirnatoj novanici vrijednost.
c) Trei dio transakcijskog novca su ekovni rauni, koji se odnose na
depozite i bankarski novac. To podrazumijeva fondove poloene u
bankama i drugim finansijskim institucijama, na koje se mogu ispisivati
ekovi. Obino se zovu i depoziti po vienju i ostali depoziti na osnovu kojih
se mogu ispisivati ekovi. Depoziti se ponaanje kao i ostala sredstva plaanja.
Mnoge robe i usluge plaaju se ekovima, a ne gotovinom. U poslovnim
transakcijama, gotov 9/10 obavlja se ekovima, a samo 1/10 gotovinom. U
druge oblike bankarskog novca spadaju kreditne kartice i putniki ekovi.
Novac u irem smislu ima oznaku M2, i smatra se montarnim agregatom,
mada se najee, kada se govori o agregatima, misli na transakcijski novac. Novac
u irem smislu obino se naziva likvidnim novcem, ili priblinim novcem.
Pored transakcijskog novca, novac u irem smislu obuhvata i tednju u
bankama, i druga sredstva koja slue kao supstitut transakcijskom novcu.
To su takozvani novani surogati, a primjer toga su depoziti na tednim
knjiicama, raunu pri investicijkom fondu na tritu novca kojim upravlja va
berzanski posrednik, te depoziti na depozitnim raunima kojima raspolae banka. Ovi
novani surogati na ulaze u transakcijski novac jer se ne mogu koristiti kao sredstvo
razmjene za sva plaanja, ali predstavljaju razliite oblike priblinog novca, jer se
mogu konvertirati u gotov novac, a da pritom ne izgube na vrijednosti.

KAMATA I KAMATNA STOPA

U analizi ponude i potranje novca jedna od najvanijih sfera za ekonomistu je
cijena novca, a to je, zapravo, kamatna stopa ili kamata. Kamata je plaanje
naknade za upotrebu novca. Troak posuivanja novca mjeren u novanim
jedinicama po jednoj godini, na jednu posuenu novanu jedinicu je kamatna stopa.
Na primjer, ako poloimo 2000 dolara u banku u kojoj je kamatna stopa 5%, banka
e na kraju godine isplatiti 100 USD kamate, pa e se polog poveati na 2100 dolara.
To je cijena koja se plaa za posueni novac, i koja omoguava zajmoprimcu da
pribavi realne finansijske izvore za vrijeme trajanja tog zajma, odnosno ugovora o
zajmu. Kamatnjak je iznos kamate koji se plaa u jedinici vremena. Kamatne
stope se danas uglavnom razlikuju prema karakteristikama kredita ili zajmoprimca.
Glavne razlike su slijedee:

WWW.STUDOMAT.BA

33

MAKROEKONOMIJA

WWW.STUDOMAT.BA

a) Rok prispjea. Krediti se razlikuju po svome roku, odnosno po duini vremena

u kome moraju biti vraeni. Ako ih tako razlikujemo imamo kratkorone
kredite, koji moraju biti vraeni ( najdue ) do roka od godine dana, i
dugorone kredite. Kompanije obino izdaju obveznice sa rokom dospijea od
10 do 30 godina. Hipotekarni krediti obino dospijevaju u roku od 30
godina. U principu, dugoroni krediti imaju vee kamatne stope od kratkoronih.
b) Rizik. Neki krediti su potpuno nerizini, a drugi visoko pekulativni, i zato
investitori obino zahtijevaju da im se isplate premije ako investiraju u rizine
poduhvate. Veoma esto se na rizine poduhvate plaa dodatna kamata, ili
se vraaju po vioj kamatnoj stopi. Premije i vie kamatne stope su koliine
novca koje su neophodne zajmodavcu da bi mogao nadoknaditi eventualne
gubitke u sluaju realizacije rizika. Osrednje sigurnosti su krediti koje
uzimaju kreditno sposobne korporacija, a sigurne su obveznice i
novanice pokrivene kreditnom i poreskom moi vlade, jer e kamate na
vladin dug biti sigurno isplaene.
c) Likvidnost. Za neko sredstvo kaemo da je likvidno ako se lako moe
pretvoriti u novac, i to uz mali gubitak vrijednosti. Likvidnost je
sposobnost subjekta da ispuni kratkorone obaveze. Nelikvidna sredstva
ukljuuju posebna sredstva za koja ne postoje regularna trita. Na primjer, ako
imamo kuu na neatraktivnoj lokaciji, ta se kua teko moe prodati, ili e se
prodati uz veliki gubitak vrijednosti. Upravo zbog veeg rizika, i zbog oteanog
izvlaenja novca koji se investira u tu kuu, nelikvidna sredstva ili krediti za
nalikvidna sredstva diktiraju viu kamatnu stopu od kredita na likvidna sredstva.
d) Administrativni trokovi. Krediti se razlikuju i po vremenu i trudu
uloenom u njihov nadzor, tj. sreivanju administracije. Neki krediti ne
zahtijevaju nita vie od povremene naplate ekova, dok drugi zahtijevaju
garancije ili jamstva na odreena plaanja. Krediti sa visokim administrativnim
trokovima mogu imati 5 do 10% viu kamatnu stopu od onih sa niskim
administrativnim trokovima.
Kamate se obino mjere novanim jedinicama. Tako, na primjer, nominalne
kamatne stope mjere godinji ( recimo ) dolarski prihod na jedan investirani dolar.
Meutim, dolar moe postati iskrivljeno mjerilo. Cijene se obino mjenjaju iz godine
u godinu, i rastu kao posljedica inflacije. Drugim rijeima, kamatne stope u
dolarima ne mjere realni iznos koji zajmodavac zarauje, odnosno ne mjere
realan iznos u robama i uslugama. Odatle i potreba za drugaijom
koncepcijom kamatne stope.
Realna kamatna stopa se dobija korekcijom nominalne kamatne stope
sa stopom inflacije. Dakle, nominalne ( novane ) kamatne stope su one koje se
iskazuju u sumi novca, i pokazuju svaki dolar povrata u odnosu na svaki dolar
investicije. Nasuprot tome, realne kamatne stope su korigovane za inflaciju, i
definiu se kao nominalne kamatne stope umanjene za stopu inflacije.

SUTINA POTRANJE ZA NOVCEM I IZVORI POTRANJE

Analizu potranje za novcem poeemo funkcijama novca:
a) Novac slui kao sredstvo razmjene. esto se vidi koliko je novac koristan tek
kada ne funkcionie na ispravan nain. U tom smislu, novac moe biti iskrivljeno
mjerilo u procesu razmjene.
b) Novac ima funkciju obraunske jedinice on je jedinica kojom mjerimo
vrijednost roba i usluga.
c) Novac se ponekad koristi kao sredstvo ouvanja vrijednosti u vremenu. U
poreenju sa rizinim sredstvima ( dionice ili zlato ), novac je relativno siguran.

WWW.STUDOMAT.BA

34

MAKROEKONOMIJA

WWW.STUDOMAT.BA

Funkcije novca su izuzetno vane, tako da su ljudi voljni snositi trokove

uvanja novca ( ekovni raun ) ak i oni sa niskim primanjima. Troak uvanja
novca zapravo je rtvovanje dijela kamate koji neko poduzima jer dri
novac kao gotovinu, a ne kao rizinija sredstva. Novac omoguava lake i brze
transakcije, jasno odreivanje cijena i ouvanje vrijednosti u vremenu. Ove usluge,
meutim, nisu besplatne. Ako bi se imovina drala u obliku dionica, obveznica ili
tednih rauna umjesto u novcu, ona bi donijela viu kamatnu stopu.
Domainstva i preduzea koriste novac kao sredstvo razmjene.
Domainstva trebaju novac da bi kupovala robe iroke potronje, a
preduzea da bi nabavila materijale za rad. Ove potrebe ine transakcijsku
potranju za novcem. Obino stanovnitvo dri gotovinu ili ima ekovne raune da
bi moglo plaati robe i obaveze. Kako raste dohodak, tako rastu i cijene roba i
usluga, i zbog toga je potrebno vie novca za transakcije ime se poveava
potranja za novcem. Transakcijska potranja za novcem je veoma osjetljiva na
troak njenog dranja. Kada rastu kamatne stope, ljudi i preduzea nastoje smanjiti
novani dio imovine.
Postoji i pekulacijska potranja za novcem. Stanovnitvo moe drati
novac kao sredstvo zatite vrijednosti, i on postaje tednja.
Jedno od
najvanijih poglavlja moderne ekonomije je portfolio selekcija koja opisuje kako
racionalan investitor ulae svoj novac u portfolio: na primjer, portfolio se
moe sastojati od dravnih obveznica, fondova na tritu novca i investicija
u trine dionice. Portfolio teorija poinje pretpostavkom da stanovnitvo traga
za visokim prinosima na investicije, ali da pri tome nastoji izbjei rizike odnosno,
ljudi e biti spremni uloiti u rizine poduhvate ako su njihovi prinosi dovoljno visoki
da su u stanju nadoknaditi rizik. Od dvije investicije sa istom kamatnom stopom,
ljudi e preferirati onu koja je sigurnija. Da bi ljude zainteresovali da preusmjere
investicije iz niskorizinih poduhvata u, na primjer, rizine dionice, ovi visokorizini
poduhvati moraju nuditi vie povrate na uloge, odnosno moraju imati viu kamatnu
stopu u odnosu na manje rizine poduhvate. Portfolio teorija analizira kako investitor
koji izbjegava rizike mora locirati svoja sredstva. Jedno od najvanijih pravila glasi:
treba diverzificirati portfolio na razliite vrijedonosne papire. Osim toga, moderne
analize portfolio teorije pokazuju da optimalni portfolio mora zadrati kombinaciju
vrijedonosnih papira od kojih su jedni visoko, a drugi nisko rizini. U vrijedonosne
papire niskog rizika mogli bi ukljuiti ekovni raun koji nosi kamate.

BANKARSTVO I PONUDA NOVCA

Deponovanje i posuivanje novca, kao i druge finansijske radnje obavljaju
finansijski posrednici. Finansijski posrednici su institucije, poput banaka,
osiguravajuih drutava, tednih i kreditinih zadruga koje primaju depozite ili novac
od jedne grupe komitenata i posuuju ih drugima. Najveu grupu finansijskih
posrednika ine poslovne banke sa oko 30% sredstava svih finansijskih institucija.
tedne i kreditne zadruge i investicione banke su druga po veliini grupa
investicionih posrednika sa oko 17% ukupnih sredstava. Uz ove dvije grupe,
slijedeu ine osiguravajua drutva, penzijski fondovi i investicioni fondovi
na tritu novca.
Banke i druge finansijske organizacije posluju kao i sva druga preduzea.
Organizovane su tako da donose dobit, odnosno profit za svoje vlasnike. Sastoje se
od aktive i pasive. Aktivu u bilansu ine rezerve, zajmovi, investicije,
vrijedonosni papiri i ostala aktiva ( odnosno sredstva ). Pasivu ine ekovni
rauni, tedni i oroeni depoziti i ostala pasiva ( ostale obaveze ). Razlika
izmeu aktive i pasive zove se neto vrijednost. Bilans stanja jedne poslovne

WWW.STUDOMAT.BA

35

MAKROEKONOMIJA

WWW.STUDOMAT.BA

banke je gotovo isti kao i bilans stanja jednog preduzea. Ono po emu se razlikuje
bilans stanja banke od bilansa stanja preduzea je stavka zvana rezerve, koja se
pojavljuje na strani aktive. Rezerve su novani fondovi ili druga sredstva koja
poslovne banke dre u formi gotovine ili kao depozite kod Centralne banke.
Manji dio rezervi slui kao pokrie tekueg poslovanja, a najvei dio se dri zbog
zakonske obaveze. Novac u obliku rezervi je sterilan, jer dok se on nalazi u trezoru
ne donosi nikakve kamate. Prve banke su zbog toga dole na ideju da iskoriste novac
koji im je povjeren na uvanje za kupovinu obveznica, ili drugih vrijedonosnih papira.
Oni su uskoro ustanovili da je investiranje tih depozita veoma korisno jer donosi
profit zahvaljujui kome banke mogu osigurati dodatne prihode. Odluka da se dri
dio umjesto cjelokupnog depozita omoguila je bankama stvaranje novca. Rezerve
su dio imovine poslovnih banaka, bez obzira da li se one javljaju kao
gotovina ili kao depoziti koje su poslovne banke dune drati kod Centralne
banke. Glavna funkcija stope obaveznih rezervi je ta da one trebaju omoguiti
Federalnim rezervama kontrolu opsega depozita po vienju kojim raspolau poslovne
banke. Uvoenjem visokih stopa obaveznih rezervi vlada moe bolje kontrolisati
ponudu novca. Kad bi banke transformirale svoje rezerve u novac, ne bi bilo
multiplikacije novca. Zakonska obaveza se odnosi na depozite komercijalnih
banaka kod Centralne banke koji ne donose kamate. Svaka banka je limitirana
u ekspanziji zajmova ( investicija ) sumom koju je primila od svojih deponenata. Na
primjer: ako pretpostavimo da obavezne rezerve 10%, to znai da banka moe
posuditi 9/10 sume koju prima od deponenata. Mada ni jedna banka ne moe izvriti
ekspanziju rezervi u odnosu 10:1, bankovni sistem kao cjelina to moe uiniti.
Banka prve generacije koja prima 1000$ novih depozita posuuje 9/10
novodobivenih sredstava u obliku zajmova ili investicija. To prima banka druge
generacije. Ona takoer dri 1/10 novih depozita u obliku rezervi, investira
preostalih 9/10 u druge oblike investicija, to opet uzrokuje odliv sredstava iz ove
banke u banku tree generacije. Ako se pogleda cijeli bankarski sistem, onda vidimo
kreaciju novih depozita koji e iznositi 10000 USD a poetna suma je bila 1000
USD, i to na slijedei nain:
1000 + 900 + 810 + 729 + 656,1 + 590, 49 + = 1000 X ( 1+ 9/10 + (9/10)2 +
(9/10)3 + = 10000
Tek kada svaki dolar novih rezervi u bankarskom sistemu zavri sa 10
dolara novih depozita, bit e dosegnuta gornja granica ekspanzije depozita.
Tek tada e kreditni potencijal biti u potpunosti iscrpljen, a novi depoziti se mogu
kreirati iz novih rezervi. Omjer izmeu zbira novokreiranih depozita i zbira
novokreiranih rezervi naziva se multiplikatorom novane ponude M. U naem
jednostavnom primjeru, multiplikator obaveznih rezervi iznosi 10, jer je 10%
obaveznih rezervi = 1/0,1 =10. Ovaj proces je poznat pod nazivom viestruka
ekspanzija bankovnih depozita.
Ogranienja multiplikatora su oticanje novca sa ekovnih rauna banaka u
obliku gotovine i mogui viak rezervi u bankama ( banke dre vie rezervi nego to
trebaju ).
Primjer kreiranja depozita: ena je imala vladinu obveznicu od 1000 USD koju
je prodala, i tih 1000 dolara poloila na ekovni raun u banci. Stopa obaveznih
rezervi je 10%. To znai da od tih 1000 dolara 100 dolara su obavezne rezerve, a
900 je ostatak koji dalje investiramo u razne obveznice, vrijedonosne papire, sve sa
ciljem ostvarenja nove dobiti. Tada, tih 900 dolara banka posuuje za kupnju
automobila tako je banka na prvobitnih 1000 dolara stvorila jo 900 dolara
depozita po vienju na drugom ekovnom raunu ( osoba koja je dobila ovaj iznos
na kredit ). Banka druge generacije ima depozit od 900 USD. Za potrebe obaveznih
rezervi ostavlja 90$, a preostalih 9/10 ( 810 dolara ) koristi za potrebe investicija i

WWW.STUDOMAT.BA

36

MAKROEKONOMIJA

WWW.STUDOMAT.BA

kredita. U narednoj banci ( tree generacije ) ponovno, od tih 810 dolara 10%
izdvaja se za potrebe obaveznih rezervi, a 9/10 ( 729 dolara ) dalje se investira;
depoziti se tako poveavaju, pa e ukupni rezultat lananog kreiranja novca iznositi
10.000 USD. Bankovni sistem e ponovno imati ravnoteu, kada se iznos od 1000
dolara u potpunosti iscrpi kao obavezna rezerva na novostvorene depozite.

CENTRALNO BANKARSTVO I OSNOVE MONETARNE POLITIKE

Centralna banka je banka za bankare. Njena je funkcija da kontrolira
koliinu bankovnih rezervi, te tako utvruje nacionalnu ponudu novce, i
utie na kreditne uslove i kamatne stope. Centralna ( negdje se zove i narodna )
banka raspolae brojnim instrumentima koji mogu uticati na odreene posredne
makroekonomske ciljeve. Cjelokupno djelovanje ovim instrumentima je usmjereno
na postizanje ciljeva zdrave ekonomije, nisku inflaciju, brzi rast, visoku zaposlenost.
Tri glavna instrumenta monetarne politike su:
1. Operacije na otvorenom tritu predstavljaju najvaniji stabilizirajui element
Centralne banke. Prodajom ili kupovinom dravnih obveznica na otvorenom
tritu Centralna banka moe smanjiti ili poveati rezerve banaka. Ako se, na
primjer, smanjuju rezerve banaka, to smanjuje depozite, to opet izaziva
smanjenje ponude novca u jednoj nacionalnoj ekonomiji. Centralna banka ima
odreene makroekonomske ciljeve koje ostvaruje instrumentima monetarne
politike, a to su: postizanje niske inflacije, niske nezaposlenosti, rast GNP-a,
trgovinskog bilansa itd. Uobiajeno je da se rade projekcije sa varijablama koje
su izvan kontrole Centralne banke ( kao to je fiskalna politika, cijene nafte,
ekonomski rast u inostranstvu, itd. ), i na bazi toga se predvia ponaanje
nacionalne ekonomije, koristei brojne pretpostavke o monetarnoj politici. Na
primjer, ako je ekonomija uspjena, ona moe odluiti da ostavi kamatne stope i
rast ponude novca na postojeem nivou, ili, ako procijeni da postojee aktivnosti
podstiu inflaciju, Centralna banka moe prei na strou monetarnu politiku.
2. Politika diskontne stope. Kada komercijalnim bankama ponestane
rezervi, one ih mogu posuivati od Centralne banke. To su tzv. posuene
rezerve, koje se multipliciraju isto kao i obavezne kada posuene rezerve
rastu, komercijalne banke posuuju od Centralne i tako poveavaju ukupne
rezerve banaka. Iako se posuene rezerve multipliciraju u bankovni novac, ne
moe se rei da su one pod kontrolom Centralne banke. Ukoliko ponuda novca
raste isuvie sporo, Centralna banka je podstie sniavanjem diskontne stope.
Diskontna stopa je kamatna stopa po kojoj komercijalne banke posuuju
rezerve od Centralne banke. U novije vrijeme, diskontne stope obino se
koriste za krupne promjene u nacionalnoj ekonomiji, ili za usklaivanje
monetarne politike nacionalne ekonomije sa ekonomijama drugih zemalja.
Promjena diskontne stope moe imati pozitivne i negativne efekte.
3. Politika obaveznih rezervi. Zakonske obavezne rezerve kljuni su dio
mehanizma kojim centralna banka kontrolira ponudu bankovnog novca. Obzirom
da zakonske rezerve ne donose kamatu, Centralna banka je sigurna da poslovne
banke nee drati u rezervi vie od potrebnog minimuma. Tako je ponuda
bankarskog
novca
odreena
ponudom
bankarskih
rezervi
i
multiplikatorom novane ponude. Budui da Centralna banka kontrolira i
bankovne rezerve i stopu obavezne rezerve, ona kontrolira i ponudu novca. Osim
toga, ako Centralna banka eli mijenjati ponudu novca u nacionalnoj ekonomiji,
onda ona mijenja stopu obaveznih rezervi. Ova stopa se rijetko mijenja, jer
predstavlja naglu i preveliku promjenu ekonomske politike, a isti se
rezultat moe postii operacijama na otvorenom tritu.

WWW.STUDOMAT.BA

37

MAKROEKONOMIJA

WWW.STUDOMAT.BA

Uz ova tri glavna instrumenta, Centralna banka je u prolosti regulisala

finansijska tria i ograniavanjem kamatne stope. Meutim, reguliranje kamatne
stope nije moglo preivjeti na konkurentskim tritima. Veoma esto, poremeaji u
inostranstvu ometaju kontrolu Centralne banke nad bankovnim rezervama. Ipak, ti
poremeaji se mogu ponititi ako Centralna banka sterilizira meunarodne
tokove, tako to, zapravo, izolira domau ponudu. Sterilizacija znai da
Centralna banka preduzima operacije na otvorenom tritu kojima
ponitava meunarodno kretanje rezervi.
Uz kontrolu ponude novca,
Centralna banka obavlja druge poslove vezane za upravljanje deviznim
tritima, usklaivanje meunarodnih finansija (obaveze Centralne banke
prema meunarodnim monetarnim institucijama ), te regulisanje rada
banaka i osiguravanje depozita.
1. Upravljanje deviznim tritima: Centralna banka u ime drave kupuje i
prodaje razne valute na tritima deviza. Ukoliko doe do poremeaja, tada
problem rijeava Centralna banka.
2. Usklaivanje meunarodnih finansija: Centralna banka sarauje sa drugim
zemljama i meunarodnim institucijama u ublaavanju problema koji nastaju
kada je zemlja optereena velikim dugom.
3. Regulisanje rada banaka i osiguravanje depozita: kako bi kod ljudi stvorila
povjerenje u banke, drava osigurava bankovne depozite, pregleda bankovne
knjige i preuzima nesolventne banke.
Centralna banka BiH poela je sa radom 11.08.1997. godine. Centralna banka BiH je
nezavisna, zajednika dravna institucija koja je odgovorna za izdavanje i povlaenje
novca iz opticaja, te monetarnu politiku u cijeloj zemlji. Prvih est godina, Centralna
banka BiH funkcionira(e) kao currency board upravni odbor ili upravno vijee
koje ima zadatak da odrava kurs domae valute prema njemakoj marci u odnosu
1:1, i emituje domau valutu samo do nivoa postojeih deviznih rezervi, koje se
nalaze kod boljih inostranih banaka. Ovaj odbor funkcionira na principu
automatizma. Zadaci Centralne banke od Upravog vijea su: da definie i kontrolie
monetarnu politiku BiH putem izdavanja domae valute po kursu 1:1 u odnosu na
DEM, i to uz puno pokrie KM; zatim da potpomogne ili uspostavi i odrava platne i
obraunske sisteme; da koordinira aktivnosti agencija koje su nadlene za izdavanje
bankovnih licenci i suspenziju banaka u entitetima, na nain kako to odredi upravno
vijee Centralne banke; da prima depozite od komercijalnih banaka, radi
ispunjavanja zahtjeva za obaveznim rezervama; i, da stavlja u opticaj i povlai iz
opticaja domau valutu.

EFEKTI NOVCA NA PROIZVODNJU I CIJENE

Promjene u ponudi novca izazivaju promjene u proizvodnji, zaposlenosti,
cijenama i inflaciji. Ako pretpostavimo da postoji rast cijena u nacionalnoj ekonomiji,
i da Centralna banka eli usporiti privrednu aktivnost, u tom procesu postoji pet
osnovnih faza:
a) Centralna banka smanjuje bankarske rezerve, i to prije svega prodajom dravnih
vrijedonosnih papira na otvorenom tritu. To mijenja bilans bankovnog sistema,
i smanjuje ukupne bankovne rezerve.
b) Svako smanjenje bankovnih rezervi izaziva viestruke kontrakcije tekuih
depozita, te smanjenje ponude novca. To je zato to je ponuda novca jednaka
novcu i tekuim depozitima, pa svako smanjenje tekuih depozita vodi smanjenju
ponude novca.

WWW.STUDOMAT.BA

38

MAKROEKONOMIJA

WWW.STUDOMAT.BA

c) Smanjivanje ponude novca izazvat e porast kamatnih stopa i pogoranje

kreditnih uslova. Uz nepromijenjenu potranju za novcem, smanjena ponuda
novca povisit e kamatne stope. Osim toga, smanjit e se i iznos raspoloivih
kredita. Vie kamatne stope snizit e i vrijednost imovine stanovnitva, smanjenje
cijene dionica, obveznica i slino.
d) Uz vie kamatne stope i smanjeno bogatstvo, opada i potronja osjetljiva na
kamatu prije svega investicije i lina potronja preko deviznog kursa, te neto
izvoz. Na taj nain doi e do smanjenja agregatne potranje.
e) Konano, smanjenje agregatne potranje smanjit e dohodak, proizvodnju,
zaposlenost i inflaciju.
Sve nabrojane faze moemo saeti na slijedei nain:
R pada M pada I,C rastu X pada AD pada realni GNP pada
proizvodnja pada
Monetarni mehanizmi se esto objanjavaju tako da se kae kako novac utie
na investiranje. Meutim, monetarni mehanizam je izuzetno raznolik i sloen
proces u kojem promjene kamatnih stopa i cijena sredstava utiu na irok
raspon elemenata troenja. Efekti monetarne politike mogu se posmartati
na kratki i dugi rok.
a) Kratkorono gledano, uz relativno vodoravnu krivulju agregatne ponude,
veina promjena na krivulji agregatne tranje uticat e na proizvodnju, a
samo mali dio imat e uticaj na cijene
b) Dugorono gledano, kako krivulja agregatne ponude postaje okomita,
monetarne promjene uglavnom vode promjenama u nivou cijena, a
mnogo manje promjenama proizvodnje.
U krajnjem sluaju, kada promjene ponude novca utiu samo na nominalne,
a nemaju uticaj na realne varijable ( realni GNP, realnu ponudu, realni
dohodak itd.), kaemo da je novac neutralan.

TRITE NOVCA
Trea faza ( I, C, X pada ) u transmisijskom mehanizmu je reakcija kamatnih
stopa i kreditnih uslova na promjene u ponudi novca. Stanovnitvo, preduzea i
drava dre novac kako bi mogli kupovati dobra i usluge. Jedan dio potranje za
novcem proizlazi iz potrebe za naroito sigurnim i likvidnim sredstvima. Privatni
bankovni sistemi i Centralna banka zajedno utvruju ponudu novca. Centralna banka
operacijama na otvorenom tritu i drugim instrumentima prua rezerve bankovnom
sistemu. Komercijalne banke od rezervi Centralne banke stvaraju depozite.

Ponuda i potranja za novcem zajedniki odreuju trine kamatne stope.

i
10

Slika pokazuje na x osi ukupnu koliinu

novca (M) i nominalne kamatne stope
(i) na ordinati. Centralna banka
odrava ponudu na razini M*, pa je
krivulja ponude nacrtana kao okomita
linija. Krivulja potranje novca je
opadajua, jer ljudi dre manje koliine
novca zbog vee kamatne stope.

8
6
4
2
0

M*

WWW.STUDOMAT.BA

39

MAKROEKONOMIJA

WWW.STUDOMAT.BA

Javnost prenosi novac u ona sredstva

koja
obezbjeuju
vee
prinose.
Sjecite krivulje ponude i potranje odreuje trinu kamatnu stopu. Kamatne stope
se utvruju na tritu novca. Znaajne kamatne stope su kratkorone kamate na
tromjesene dravne obveznice, na kratkorone komercijalne vrijedonosne papire
( obveznice koje izdaju velike koroporacije ), te stopa federalnih fondova koje banke
plaaju jedna drugoj za koritenje bankovnih rezervi preko noi. Dugoronije
kamatne stope obraunavaju se na 10-godinje i 20-godinje dravne obveznice,
obveznice korporacija i hipoteke na nekretnine. U ovom sluaju, ravnotea kamatnih
stopa iznosi 4% godinje. Samo sa 4% kamate nivo ponude novca to je planira
Centralna banka u skladu je sa koliinom novca koju eli drati javnost. Ako je via
kamatna stopa, ljudi ne ele drati sav M*, ve e kupovati obveznice, te e tako
sniziti kamatne stope na 4%.
I

8
6

E
E

D
N

2
0
M

M*

Zbog poveane proizvodnje ili porasta

cijena ( recimo, nafte ), dolo je do
poveanja potranje za novcem, to je
uslovilo pomjeranje krivulje potranje
nadesno i povealo kamatne stope.

S
8
E
6
D
4

2
0

Centralna banka se zabrine zbog

inflacije, i pootri monetarnu politiku,
te prodajom vrijedonosnih papira
smanjuje ponudu novca. Sniena
ponuda novca izaziva veu potranju
za novcem, to je prikazano razlikom
N-E. Ljudi poinju prodavati dio svojih
sredstava i drati vee koliine novca.
Kamatne stope rastu, dok se ne
postigne nova ravnotea E.

D
M*

INFLACIJA
Stabilnost cijena se vee za stanje bez inflacije. Inflacija oznaava porast
opteg nivoa cijena . Uobiajeni pokazatelj inflacije je stopa inflacije. Stopa
inflacije je stopa promjene opteg nivoa cijena i mjeri se na slijedei nain:
% inflacije = nivo cijena ( god x ) nivo cijena ( god x 1 )
X 100
nivo cijena ( god x 1 )
Nivo cijena koji je ukljuen u definiciju inflacije mjeri se kao ponderisani
prosjek za robe i usluge u nekoj privredi. U praksi, ukupan nivo cijena mjerimo
izradom indeksa cijena koji predstavljaju prosjek proizvoakih i potroakih cijena.
Ako, na primjer, 1996.godine, potroake cijene porastu za 5%, to znai da su te

WWW.STUDOMAT.BA

40

MAKROEKONOMIJA

WWW.STUDOMAT.BA

godine porasle cijene svih glavnih proizvodnih grupa ( hrana, pie, odjea,
medicinske usluge ). Taj opti uzlazni trend cijena nazivamo inflacijom. Suprotno
inflaciji je deflacija, koja se dogaa kada opti nivo cijena opada. Srodan
termin je dezinflacija, koja oznaava smanjenje stope inflacije. Uobiajeni
pokazatelj inflacije je indeks cijena, koji predstavlja ponderisani prosjek cijena
odreenog broja roba i usluga. Najvaniji indeksi cijena su:
a) indeks potroakih cijena
b) indeks proizvoakih cijena
c) deflator bruto drutvenog proizvoda
Indeks potroakih cijena je najee koritena mjera inflacije ( CPI
Consumer Price Index ). On mjeri trokove potroake korpe roba i usluga (
cijene hrane, pia, odjee, medicinskih usluga, stanovanja itd. ), i druge
trokove svakodnevnog ivota. U Sjedinjenim Dravama, na primjer, sakupljaju
se cijene za 364 pojedinane klase proizvoda od 21.000 preduzea u 90 podruja u
zemlji. Indeks cijena izrauje se ponderisanjem svake cijene u skladu sa
ekonomskom vanou svake te pojedine robe. U sluaju potroakih cijena, svakoj
stavki se daje neki fiksni ponder proporcionalno njenoj relativnoj vanosti u
budetima potroaa. Primjer: pretpostavimo da potroai izdvajaju za tri vrste roba:
hranu, stanovanje i medicinske usluge. Pretpostavljene analize budeta, odnosno
obrazac potronje, pokazuju da potroai troe 20% sredstava iz budeta na hranu,
50% na stanovanje, a 30% na medicinsku zatitu. Uzimajui, na primjer,
1995.godinu kao baznu postavljamo cijene robe na 100, tako da razlike izmeu
jedinica robe ne utiu na indeks cijena. To znai da je indeks potroakih cijena u
baznoj godini takoer 100, i to 100 = (0,20 X 100)+(0,50 X 100)+(0,30 X 100).
Zatim raunamo indeks potroakih cijena u 1996-toj godini odnosno stopu
inflacije. U 1996.godini cijene hrane porasle su za 2%, cijene stanovanja za 6% i
cijene medicinskih usluga 10%. Indeks potroakih cijena 1996.godine iznosi (0,20
X 102)+(0,50 X 106)+(0,30 X 110) = 106,4. Ako je 1995.godina bazna, u kojoj
je indeks potroakih cijena 100, u 1996-toj indeks potroakih cijena je 106,4. To
znai da je inflacija u 1996. iznosila 6,4 % godinje. Kao baznu godinu, po pravilu,
treba uzeti godinu u kojoj su cijene bile stabilne. Ovaj primjer pokazuje sutinu
naina na koji se mjeri inflacija.
Deflator bruto drutvenog proizvoda ( GNP-a ) je odnos nominalnog GNPa prema realnom GNP-u, pa se stoga moe predstaviti kao cijena svih
komponenti GNP-a, a ne samo jednog sektora. Taj se indeks razlikuje od
indeksa potroakih cijena zato jer je to indeks sa promjenjljivim
ponderom, jer ponderira cijene i koliine za tekue tromjeseje. Postoje
deflatori i za posebne komponente GNP-a za investiciona dobra, linu potronju
itd., koji se ponekad upotrebljavaju kao dopuna indeksu potroakih cijena i tada
daju najjasniju sliku inflacije.
Indeks proizvoakih cijena mjeri nivo cijena u veleprodajnoj ili
proizvoakoj fazi. U Sjedinjenim Dravama, na primjer, indeks proizvoakih
cijena bazira se na cijenama 3400 roba, ukljuujui cijene hrane, pia, preraivake
industrije i rudarstva. Fiksni ponderi za izraunavanje tog indeksa jesu neto prodaje
pojedine robe. Obzirom da su veoma detaljni, indekse proizvoakih cijena najee
upotrebljavaju preduzea.
Mada su indeksi cijena izuzetno korisni, oni nisu bez mana. Jedan od problema
indeksnog broja odnosi se na odabir odgovarajueg razdoblja za baznu godinu. Drugi
problem je to indeks potroakih cijena ne ukljuuje promjene u kvaliteti dobara i
usluga, te promjene vezane za produktivnost rada. Smatra se, na primjer, da bi
korekcijom kvaliteta, ili ukljuivanjem promjena u koliini potroakih dobara ( zbog
promjene cijena ), indeks potroakih cijena dao realnu stopu inflacije. Kada bi se

WWW.STUDOMAT.BA

41

MAKROEKONOMIJA

WWW.STUDOMAT.BA

promjene kvaliteta na odgovarajui nain ugradile u indeks cijena, posljednjih godina

indeks potroakih cijena ne bi se tako brzo poveavao. Postoje ekskluzivne robe
koje su posebno osjetljive na promjenu cijena, to takoer nije ukljueno u indeks.
Inflacija se klasificira u tri kategorije:
1. umjerena inflacija
2. galopirajua inflacija
3. hiperinflacija
Umjerena inflacija predstavlja umjereni rast cijena do 10% godinje. Kada su
cijene relativno stabilne, ljudi imaju povjerenje u novac, i voljni su ga drati u
gotovini, jer e on imati gotovo istu vrijednost za mjesec ili dva. Spremni su
potpisivati dugorone ugovore, zato to vjeruju da nivo cijena nee otii predaleko.
Ljudi ne troe vrijeme i resurse nastojei svoje bogatstvo pretvoriti u nekretnine
umjesto da ga dre u novcu i papirima.
Galopirajua inflacija je, zapravo, ubrzanije inflatorno kretanje. Ona
podrazumijeva stopu inflacije od 20 do 200% godinje. U posljednjih nekoliko
godina na najniem nivou galopirajue inflacije bile su neke razvijene industrijske
zemlje, poput Italije. Mnoge latinoamerike zemlje ( Brazil, Argentina ) u 70-tim i
80-tim godinama imale su inflaciju od 50 do 700% godinje. Ozbiljni ekonomski
poremeaji nastaju kada se ukorijeni galopirajua inflacija, kada je teko
uobiajenim instrumentima raditi na suzbijanju inflacije. Ova inflacija trai radikalne
promjene u nacionalnoj ekonomiji, a neke monetarne institucije insistiraju na okterapiji. Kod galopirajue inflacije uobiajeno je da se ugovorima predvia
indeksna klauzula kojom se vrijednost usklauje u odnosu na neki indeks
cijena ili se izraava u stranoj valuti. U tim uslovima novac brzo gubi svoju
vrijednost: realne kamate mogu biti naglaeno negativne ak i do 100%
godinje. Zbog toga ljudi dre malo gotovine, onoliko koliko je potrebno za dnevne
transakcije; finansijska trita umiru. Dolazi do drastino poveane potranje za
nekim robama, dolazi do drastinih promjena u kretanju kapitala, investicioni fondovi
se sele u inostranstvo a domae investicije presuuju itd. Sve su to posljedice
galopirajue inflacije. Ljudi kupuju kue, gomilaju robu, a nikako ne pozajmljuju
novac zbog niskih, minimalnih kamata u bankama.
Hiperinflacija sluaj porasta cijena od milion i vie posto godinje.
Najpoznatiji je sluaj Weimarske republike Njemake gdje je, od januara
1920.godine do novembra 1923.godine indeks cijena porastao sa 1 na 10 milijardi.
Slian je primjer Poljske, ijih je 1000% inflacije rezultiralo slomom cijena i
potpunom transformacijom poljske ekonomije ( 1989. 1990. ). U sluaju
hiperinflacije, opada realna potranja za novcem, cijene su nestabilne, a najizraeniji
makroekonomski efekat je preraspodjela bogatstva jedna nacionalne ekonomije.
Hiperinflacije su rijetke, pojavljuju se za vrijeme rata, ili kao posljedice rata.
Galopirajua inflacija nije rijetka ( Italija, Francuska, Velika Britanija ). Nacije
primjenuju instrumente makroekonomske politike da bi odrale inflaciju u tzv.
stanju umjerenog puzanja, i zadrale njene trokove na podnoljivom nivou.

IZVORI INFLACIJE
Inflacija nema samo jedan izvor. Neke inflacije su posljedice potranje, a neke
posljedice ponude, ali zajedniko im je da ih je veoma teko zaustaviti. U modernim
industrijskim privredama inflacija je izrazito inercijska, odnosno ona ostaje na
istom nivou dok ekonomski dogaaji neto ne promjene. Inercijsko stanje inflacije
je, zapravo, kratkorona ravnotea, i ona ustrajava dok ne bude izloena oku.
Istorija pokazuje da inflacija ostaje mirna na dui rok. esti okovi izazvani
promjenama agregatne tranje, kretanjem deviznih kurseva, te promjenama u

WWW.STUDOMAT.BA

42

MAKROEKONOMIJA

WWW.STUDOMAT.BA

produktivnosti rada pomiu inflaciju iznad ili ispod oekivane stope. U odreenom
vremenu privreda ima stopu inflacije kojoj se prilagoavaju oekivanja ljudi - to je
oekivana stopa inflacije. Veinu okova izazivaju promjene potranje ili ponude, pa
se inflacija dijeli na inflaciju potranje i inflaciju trokova.
Inflacija potranje je posljedica promjene agregatne tranje, i nastaje
kada agregatna tranja raste bre od proizvodnog potencijala ekonomije.
Posljedica toga je rast cijena da bi se izjednaila ponuda sa potranjom. Jedna
uticajna teorija potranje tvrdi da je ponuda novca presudan inilac inflacije. Rast
ponude novca poveava agregatnu tranju i vodi ka inflaciji.
nivo
cijena

AS
AD
AD
E

P2
E

AD

P1
AS

AD
Q1

Q2

GNP

Kod inflacije tranje previe potronje usmjereno je na premalo robe. Inflacija

tranje obine se definie tako to odreena suma novca ( koja ini potranju )
konkurie za odreenu koliinu robe ( koja ini ponudu ). Poto je ponuda manja od
poveane tranje, licitiraju se cijene, i dolazi do skoka cijena. Obzirom da obino sa
porastom cijena opada nezaposlenost i nastaje nestaica radne snage, plate rastu, a
inflacija se ubrzava. Presudan faktor inflacije je ponuda novca. Rast ponude novca
poveava agregatnu tranju koja die nivo cijena. Inflacija tranje moe biti
generisana i iz drugih izvora. Na primjer, za vrijeme vijetnamskog rata, veliki fiskalni
deficit forsirao je potranju za proizvodnjom iznad njenih mogunosti, i izazvao brzu
inflaciju.
Inflacija trokova: Modernu ekonomiju karakterie to to cijene i plate
rastu i prije nego to se postigne nivo pune zaposlenosti. To je pojava
poznata i kao inflacija trokova, ili inflacija oka ponude. Traei objanjenje
inflacije trokova, obino se polazi od plata kao dijela trokova. Neki ekonomisti
odgovornim za nastanak inflacije trokova smatraju sindikate, jer oni iznuuju porast
nadnica. Od 1970.godine, naroito 73. i 74.godine ( vrijeme energetske krize i krize
hrane ) trokovni okovi esto su izazivani promjenama cijena nafte i hrane, kao i
kretanjima deviznih kurseva. Porast cijena nafte izazvao je porast trokova
proizvodnje, to je izazvalo trokovnu inflaciju.

WWW.STUDOMAT.BA

43

MAKROEKONOMIJA

WWW.STUDOMAT.BA

nivo
cijena

AS

AS

AD

E
E
AS

AD
AS
GNP

Dakle, inflacija koja potie od porasta trokova u razdoblju visoke

nezaposlenosti i nedovoljne iskoritenosti kapaciteta naziva se trokovnom
inflacijom ili inflacijom oka ponude.
Inercijska inflacija nastaje kada se krivulje agregatne ponude i
agregatne potranje postepeno pomiu navie po istoj stopi.
cijene
(P)

AD

AS

AD

AS

E
AS
AS
AD

AD

E
AS

AD

E
AS

AD

( potencijalni output )

GNP

U ovom primjeru trokovi ( ponuda ) rastu za 4% godinje. Za stvarni nivo

outputa, krivulja AS bit e slijedee godine za 4% via, a naredne godine jo 4%
via. Krivulja AD kree se istim tempom, output e ostati blizu potencijalnog, a
cijene e porasti za 4% posto, sa E na E kreu se jednolino zbog inercijske inflacije.
Ekonomske sile mogu spustiti razinu cijena ispod nivoa koju bi inae dostigle.
Zbog zamaha trokova i cijena, privreda moe nastaviti proivljavati inflaciju, unato
tim kontrakcijskim trokovima. Sve dok su snani inercijski elementi koji poveavaju
trokove moe se pojaviti recesija sa visokom inflacijom, iako niom od prethodne
inercijske stope. To je prikazano u recesijskoj taki Ena kojoj je proizvodnja znatno
nia od potencijalne , ali cijene jo uvijek rastu.

WWW.STUDOMAT.BA

44

MAKROEKONOMIJA

WWW.STUDOMAT.BA

UTICAJ ( EFEKTI ) INFLACIJE NA JEDNU NACIONALNU EKONOMIJU

U periodu inflacije sve cijene i nadnice ne kreu se po jednakoj stopi dolazi
do promjene relativnih cijena. Kao rezultat divergentnih relativnih cijena, javljaju se
slijedei efekti inflacije:
a) Preraspodjela dohotka i bogatstva izmeu razliitih klasa,
b) Iskrivljena realnost izmeu cijena i outputa razliitih dobara, i
c) Iskrivljenja outputa i zaposlenosti u privredi kao cjelini.
Ljudi za vrijeme inflacije kupuju kue, poljoprivredna zemljita i slino. Kad se
inflacija uspori i nastupi recesija, hipotekarne otplate postaju takav teret da hiljade
ljudi zavravaju na sudu zbog bankrota. Kada ljudi duguju novac, nagli rast cijena za
njih je dobitak, i to je sluaj zaraivanja na inflaciji. Meutim, ako smo zajmodavac,
nagli rast cijena nas e osiromaiti, jer novac koji nam dunici vraaju ima manju
vrijednost nego onda kada smo dali zajam. Moe se rei da nepredviena inflacija
preraspodjeljuje bogatstvo sa kreditora na dunike, odnosno, pomae onima koji su
posudili novac, a teti onima koji su novac posudili drugima.
Tokom predviene inflacije, trita se prilagoavaju. U trine kamatne stope
poinje se ugraivati nadoknada za inflaciju. Ako, recimo, privreda zapoinje sa
kamatnjakom od 3%, uz rast cijena od 9% godinje, obveznice i hipoteke e poeti
donositi 12% umjesto 3%. Nominalni kamatnjak od 12%, zapravo, odraava realni
kamatnjak od 3%, plus 9% inflacione premije. Kada se jednom kamatnjaci
prilagode, nema vie velikih preraspodjela dohotka i bogatstva.
Inflacija moe biti povezana ili sa viom, ili sa niom razinom outputa i
nezaposlenosti. Do 70-tih godina prolog stoljea, visoka inflacija obavezno je znaila
visoku zaposlenost i output. Nepredvieno smanjivanje inflacije oko 1930. godine
tako je znailo i visoku nezaposlenost i smanjivanje outputa. Sve to su
makroekonomski uticaji inflacije na ekonomsku efikasnost. Rastua inflacija javlja
se kada je investiciona aktivnost dosta jaka i kada ima dosta radnih mjesta
ta inflacija obino se naziva inflacija rasta. Danas postoji opta saglasnost da
nema nune veze izmeu cijena i outputa. Poveanje agregatne tranje poveat e i
cijene i outpute, ali neka iznenadna promjena ponude, koja podie krivulju
agregatne ponude poveat e cijene i sniziti outpute. To je sluaj inflacije trokova.
Via stopa inflacije znai i vei poremeaj relativnih cijena ( kada cijene iskau iz
normale u odnosu na trokove i potranju ) to su mikroekonomski uticaji inflacije
na ekonomsku efikasnost. Cijene outputa ili dobara za koje se cijene odreuju u
okviru dugoronih aranmana ( sindikalni ugovori o radu, cijene u dravnoj industriji
itd. ) tokom inflacije esto vie odskau od opteg nivoa cijena.
Uravnoteena ili anticipirana inflacija je inflacija u kojoj se relativne
cijene ne mijenjaju. Ako sve cijene rastu 10% godinje, i ako su kamatne stope
korigovane inflacijom, onda takva, uravnoteena inflacija, nema uticaja na realni
output, efikasnost ili raspodjelu dohotka. U ovom sluaju, dohodak raste 10% bre
nego uz stabilne cijene, ali i trokovi ivota takoer rastu 10% bre. Ipak, u
stvarnosti, veina inflatornih kretanja je neuravnoteena i neoekivana.
Neuravnoteena ( nepredviena ) inflacija pogaa relativne cijene,
trokove i poreze. Gotovina je novac koji nosi nominalni kamatnjak nula. Ako stopa
inflacije poraste od 0 do 10% godinje, tada realni kamatnjak na gotovinu padne sa
0 na 10% godinje, a Centralna banka ili vlada ne mogu ispraviti taj poremeaj. U
poreskom sistemu, u kome ljudi plaaju vee poreze ako im nominalni dohodak
raste, inflacija poveava njihove prosjene poreske stope. Time vlade zapravo
poveavaju poreze bez donoenja zakona o tome. To je sluaj oporezivanja mimo
zakona, to je mnoge zemlje navelo da na indeksiranje poreskih zakona. Openito,
nepredviena inflacija ima znaajnije djelovanje na raspodjelu dohotka i bogatstva,

WWW.STUDOMAT.BA

45

MAKROEKONOMIJA

WWW.STUDOMAT.BA

nego na efikasnost ekonomije. Neoekivani skok cijena nekoga e osiromaiti, a

nekoga obogatiti.
Inflacija unitava informacije. Etikete sa cijenama brzo se mijenjaju, pa
potroai imaju tekoa pri uporeivanju cijena.
Vlade obino preduzimaju korake da smanje inflaciju: ograniavaju rast
realnog dohotka i poveanje nezaposlenosti ili kontrolom plata, odnosno dohodaka,
ili kontrolom cijena drugih faktora u nacionalnoj ekonomiji. To je period stagnacije sa
otputanjem radnika, skraenim radnim vremenom, slabim izgledima za
napredovanje na poslu, radnicima na ekanju itd.

OKUNOV ZAKON I PHILLIPSOVA KRIVA

U periodu recesije, output i nezaposlenost obino su visoki, dok je u periodu
procvata ekonomije bruto drutveni proizvod blizu ili iznad potencijalnog,
zaposlenost je visoka, odnosno nezaposlenost se smanjuje. Odgovor na pitanje
da li postoji veza izmeu inflacije i nezaposlenosti dao je ameriki ekonomist
ARTHUR OKUN, to je formulisano tzv. Okunov zakonom. Prema tom zakonu,
na svakih 2% pada bruto drutvenog proizvoda u odnosu na potencijalni
GNP, stopa nezaposlenosti poveava se za 1%. Na primjer, ako GNP padne sa
100% na 98%, nezaposlenost e porasti sa prvobitnih 6% na 7%. Do recesije dolazi
kada se agregatna tranja smanjuje u odnosu na agregatnu ponudu. Kako output
opada, preduzea trebaju manje inputa rada, pa otputaju radnike. Rezultat toga je
rast stope nezaposlenosti. esto se kae: Morate i dalje trati da bi ostali na istom
mjestu. To je zaista tano, kada se govori o rastu GNP-a i nezaposlenosti, zato to
stvarni GNP mora rasti jednako brzo kao i potencijalni GNP, da bi sprijeili rast stope
nezaposlenosti. Na primjer, planiramo makroekonomsku politiku za 98.godinu, stopa
nezaposlenosti u 1997-oj bila je 7%, a elimo ponovno vratiti privredu na
potencijalni GNP uz stopu nezaposlenosti od 6%. Pitanje je: kako brzo privreda mora
rasti u razdoblju od 4 godine ? Odgovor lei u tome da realni GNP mora rasti po stopi
rasta potencijalnog
( npr. 8% godinje ), plus jo dovoljno da smanji stopu
nezaposlenosti za oko % svake godine, ako je cilj 2002.godina. Prosjena stopa
rasta u ovom periodu mora biti oko 3,5% godinje. Okunov zakon pokazuje kljunu
vezu izmeu trita outputa i trita rada. On opisuje povezanost izmeu
kratkoronih kretanja kod realnog GNP-a i promjena kod nezaposlenosti.
Prikladan nain prikazivanja procesa inflacije razradio je poznati ekonomista
ARTHUR PHILLIPS. On je kvantificirao determinante inflacije, i to posebno
inflacije plata. Nakon paljivog prouavanja podataka o nezaposlenosti i platama u
Velikoj Britaniji za period dui od jednog vijeka, Phillips je pronaao obrnutu vezu
izmeu nezaposlenosti i promjena realnih plata. Otkrio je da su plate iskazivale
tendenciju rasta kada je nezaposlenost bila niska i obratno. Razlog zbog
koga je visoka nezaposlenost sniavala realni rast plata bio je u tome to su
radnici vrili slabiji pritisak na rast plata kada im je bilo dostupno manje
alternativa za zaposlenje. Osim toga, preduzea su odbijala zahtjeve za rast
plata u uslovima niskih profita. Phillipsova kriva je korisna za nalizu
kratkoronih kretanja nezaposlenosti i inflacije. Najjednostavnija verzija
Phillipsove krive izgleda ovako:

WWW.STUDOMAT.BA

46

MAKROEKONOMIJA

WWW.STUDOMAT.BA

infl.
(u%)

godinji
rast plata (u%)

2
8

%nezaposlenosti

Dakle, Phillipsova kriva pokazuje inverznu zavisnost inflacije i

zaposlenosti. Posmatrajui Phillipsovu krivulju s desna na lijevo smanjujemo
nezaposlenost, a stopa rasta cijena i plata postaje vea. Iza ove krive, zapravo,
nalazi se vana inflacijska aritmetika. Pretpostavimo da produktivnost rada raste po
godinjoj stopi od 2%. Takoer, pretpostavimo da firma odreuje cijene na bazi
prispjelih trokova rada, tako da se cijene mijenjaju koliko i prosjek trokova rada po
jedinici proizvoda. Ako plate rastu 6%, a produktivnost raste po godinjoj stopi od
2%, prosjeni trokovi rada rastu 4%. Shodno tome, cijena e takoer rasti 4%.
Uopteno govorei: Stopa rasta inflacije = % rasta plata - % rasta
produktivnosti.
Phillipsova kriva ilustruje kompromis teorije inflacije. Prema toj teoriji, neka
zemlja moe postii nii nivo nezaposlenosti, ako je voljna platiti cijenu vie stope
inflacije. Prema naoj Phillipsovoj krivoj, inflacija e biti 2% ako stopa nezaposlenosti
bude 3%. Ona ( Phillipsova kriva ) se obino definie i kao izbor izmeu
nezaposlenosti i inflacije. Meutim, vano je napomenuti da ona u ovom obliku vai
samo u kratkom roku. To se objanjava i odnosnom agregatne ponude i agregatne
tranje dok nema pomaka u agregatnoj ponudi i agregatnoj tranji, Phillipsova
kriva ima jedan oblik. Jer, pomak u agregatnoj potranji uzrokuje pomak Phillipsove
krive. Na primjer, inflatorni ok mijenja oekivanja ljudi, pa, samim tim, mijenja i
plate i druge trokove. Te se promjene odraavaju na agregatnu ponudu, pa nastaje
nova stopa inercijske inflacije. Sve to dovodi do pomaka Phillipsove krive.
Razlikovanje kratkorone od dugorone Phillipsove krive objanjava teorija
prirodne stope ili Phillipsova kriva prirodne stope. Dugorono, postoji samo
jedna stopa nezaposlenosti koja je konzistentna sa postojeom inflacijom.
Takva stopa nezaposlenosti zove se prirodna stopa nezaposlenosti. Ona
podrazumijeva da je Phillipsova kriva vertikalna. Grafiki, to izgleda ovako:

WWW.STUDOMAT.BA

47

MAKROEKONOMIJA

WWW.STUDOMAT.BA

infl. (u%)

godinji rast plata (u%)

%nezaposlenosti

Da bi smo to razumjeli, treba znati da je prirodna stopa nezaposlenosti

ona pri kojoj su u ravnotei sile koje tjeraju inflaciju na vie ili na nie. Na
prirodnoj stopi inflacija je stabilna, bez ikakve tendencije koja bi pokazivala
ubrzavanje ili usporavanje inflacije. U privredi koja je zainteresovana da sprijei
visoke stope inflacije, prirodna stopa nezaposlenosti je najnii nivo koji se moe
podnositi. Ona, dakle, predstavlja najvii odrivi nivo nezaposlenosti i odgovara
potencijalnoj proizvodnji zemlje. Odnos izmeu inflacije i nezaposlenosti ostaje
stabilan samo dok je stopa inercijske ili oekivane inflacije nepromijenjena. Ali, kada
se promijeni stopa inercijske inflacije, pomaknut e se kratkorona Phillipsova kriva.
Kada stvarna stopa inflacije poraste iznad inercijske ili oekivane razine, ljudi se
poinju prilagoavati novoj inflaciji i oekuju njen dalji rast. Tada se inercijska stopa
inflacije prilagoava novoj stvarnosti, a kratkorona Phillipsova kriva se pomie.
U bilo kojoj vremenskoj taki privreda naslijeuje odreenu inercijsku ili
oekivanu inflaciju. Ako a) nema prekomjerne tranje i b) nema oka ponude. Ako
nema prekomjerne tranje znai da je nezaposlenost na prirodnoj stopi, a ako nema
oka ponude znai da izostaju uobiajeni trokovi ( nafta i uvoz), tako da krivulja AS
raste po inercijskoj ili oekivanoj stopi. Objedinjavanjem a) i b), inflacija nastavlja
rasti po inercijskoj stopi rasta. Pri veoma niskoj nezaposlenosti, inflacija e biti
gurnuta iznad inercijske stope, kako se kreemo po kratkoronoj Phillipsovoj krivulji.
Ako nezaposlenost raste do nivoa koji uveliko prelazi prirodnu stopu, inflacija e
pasti ispod inercijske stope ( dok se kreemo niz kratkoronu Phillipsovu krivulju ).
infl.
(%)

B
D
A

(3 i 4 god,)
(1 i 2 god.)
nezaposlenost

prirodna stopa

A
B rast inflacije iznad inercijske stope, nezaposlenost pada ispod
prirodne stope; u taki D privreda je optereena viom inercijskom i stvarnom
stopom inflacije.
a) Prvo razdoblje nezaposlenost je na prirodnoj stopi, a privreda u taki A.

WWW.STUDOMAT.BA

48

MAKROEKONOMIJA

WWW.STUDOMAT.BA

b) Drugo razdoblje bri rast proizvodnje, smanjenje nezaposlenosti, kompanije

postaju smjelije u zapoljavanju radnika, a neke ak bre poveavaju plate.
Stvarna proizvodnja premauje potencijalnu, raste koritenje kapaciteta, rastu
cijene. Kriva se kree ulijevo prema taki B. U drugom razdoblju, nia stopa
nezaposlenosti podie inflaciju.
c) Tree razdoblje via stopa inflacije, plata i cijena. Raste inercijska ili
oekivana stopa inflacije.
d) etvrto razdoblje privreda usporava, stezanje privrednih aktivnosti,
proizvodnja se vraa na svoj potencijal, nezaposlenost se vraa na prirodnu,
inflacija pada zbog vee nezaposlenosti. U ovom razdoblju, realni GNP i nivo
zaposlenosti jednaki su prvom razdoblju, iako cijene i nominalni GNP rastu bre
nego to su rasle dok ekspanzija nije podigla oekivanu stopu inflacije.
Takozvani ciklus strogosti nastaje kada nezaposlenost raste, a stvarna
stopa inflacije pada ispod inercijske inflacije. U tom sluaju inercijska stopa
inflacije pada, a privreda ima minimalnu stopu inflacije.
Porast prirodne stope nezaposlenosti nastaje zbog demografske strukture
radne snage, zbog rastueg udjela teenagera, itd. Vladina socijalna politika dovela je
do pomaka na vie prirodne stope. Na primjer, zbog socijalnog osiguranja za
nezaposlene, ljudi sporije trae posao, jer i kao nezaposleni primaju novanu
naknadu. Takoer, iz istog razloga, ljudi odbijaju slabo plaene poslove.

TRITE RADA I EKONOMSKA INTERPRETACIJA NEZAPOSLENOSTI

Nezaposlenost predstavlja glavni problem savremenog drutva. Kada je
nezaposlenost visoka, resursi se rasipaju, a dohoci opadaju. Drutvo cijeni visoku
zaposlenost jer ona znai visok output i dohotke, te zato to se rad u mnogim
drutvima cijeni sam po sebi. Kada je nezaposlenost visoka, veliki dio outputa se
gubi, dohoci opadaju, a ljudi gube samopouzdanje. Gubici u privredi visoke
nezaposlenosti predstavljaju najvee gubitke u savremenoj ekonomiji. Oni su mnogo
puta vei nego gubici od neefikasnosti, koji nastaju od makroekonomsih gubitaka.
Mada je ekonomski troak nezaposlenosti visok, ni jedna novana suma ne moe
adekvatno prikazati stvarni socijalni i psiholoki gubitak u periodu trpljenja prisilne
nezaposlenosti. Stanovnitvo se, po osnovu zaposlenosti, obino dijeli na
radno sposobno i izdravano, odnosno ono koje ne pripada radnoj snazi (
bolesni ljudi, oni koji se koluju, penzioneri i oni koji ne trae posao ).
Radno sposobno stanovnitvo ( od 18 do 65 godina ) sainjavaju zaposleni i
nezaposleni stanovnici. Nezaposleni su a) oni koji nisu zaposleni, ali aktivno
trae zaposlenje ( najmanje mjesec dana ), b) oni koji su privremeno
udaljeni sa posla i c) oni koji ekaju povratak na svoje radno mjesto u
narednom mjesecu. Nezaposlenost se obino mjeri stopom nezaposlenosti,
koja predstavlja odnos broja nezaposlenih i broja radno sposobnih: %
nezaposlenosti = broj nezaposlenih / broj radno sposobnih X 100.
Posmatrajui strukturu dananjeg trita rada, ekonomisti identifikuju tri vrste
nezaposlenosti:
a) frikciona nezaposlenost
b) strukturna nezaposlenost
c) ciklina nezaposlenost
Frikciona nezaposlenost nastaje uslijed neprekidnog kretanja ljudi
izmeu regija i radnih mjesta, ili kroz razliite faze ivotnog ciklusa. ak i
kada bi privreda imala punu zaposlenost, uvijek bi bilo frikcija izazvanih traenjem
posla po zavretku kolovanja, ili nakon imigriranja. Obino se frikciona
nezaposlenost naziva dobrovoljnom.

WWW.STUDOMAT.BA

49

MAKROEKONOMIJA

WWW.STUDOMAT.BA

Strukturna nezaposlenost predstavlja raskorak izmeu ponude i

potranje za radnom snagom. Taj raskorak nastaje zato to potranja za jednom
vrstom rada raste, dok se potranja za drugom vrstom rada smanjuje, a ponuda se
tome ne prilagoava. esto se mogu uoiti strukturne neravnotee meu
zanimanjima ili regijama, zavisno od razvoja pojedinih sektora privrede.
Ciklina nezaposlenost postoji kada je ukupna potranja za radnom
snagom niska. Kako ukupna potranja i outputi opadaju, nezaposlenost se
poveava.
Razlikovanje izmeu cikline i drugih vrsta nezaposlenosti pomae
ekonomistima da dijagnosticiraju opte stanje zdravlja trita rada. Visok nivo
frikcione ili strukturne nezaposlenosti moe se pojaviti ak i ako je trite
rada u ravnotei. Ciklina nezaposlenost javlja se kada zaposlenost opada
kao posljedica neravnotee agregatne ponude i agregatne tranje. Nijedna
tema ne izaziva vie nesuglasica meu ekonomistima, kao uzroci nezaposlenosti u
uslovima trine ekonomije. Poznato je da cijene rastu ili opadaju radi uravnoteenja
trita, odnosno zbog konkurencije, ali na tritu rada deava se neto sasvim
drugaije; ekonomisti se zbog toga okreu mikroekonomiji, pokuavajui da objasne
i razumiju uzroke nezaposlenosti. Meutim, nema univerzalno prihvatljive teorije;
mnoge analize sadre zapaanje da nezaposlenost nastaje zato to plate nisu
dovoljno fleksibilne za uspostavljanje ravnotee na tritu. U sluaju
postojanja savrene konkurencije na tritu rada, postojanje nezaposlenosti moe se
okarakterisati kao dobrovoljna nezaposlenost. Neka privreda moe lako postizati
vrhunsku efikasnost, ak i ako generira odreenu vrstu nezaposlenosti - na primjer,
neko vie voli da ne radi nego da radi za malu platu ili, moe postojati frikciona
nezaposlenost izazvana zavretkom kolovanja. Vano je napomenuti da dobrovoljna
nezaposlenost moe biti i ekonomski efikasna zbog niza razloga, kao to su: na
primjer, jednoj privredi su potrebni rezervni dijelovi, ali isto tako su joj potrebni i
rezervni radnici, odnosno nezaposleni ljudi koji se ukljuuju u privredne tokove u
sluaju potrebe.
Tu lei i objanjenje zato savremena privreda, ostvarujui
vrhunsku produktivnost, moe generirati nezaposlenost. Ukratko, trite rada koje
karakteriu savreno fleksibilne plate ne poznaje prisilnu nezaposlenost. Najvei
doprinos objanjavanju prisilne nezaposlenosti dao je John Maynard Keynes u
djelu Opte teorije zaposlenosti, kamate i novca. Osnovno u Keynesovom pristupu
jeste zapaanje da se plate ne prilagoavaju radi uravnoteenja trita. Umjesto
toga, plate su sklone sporom reagovanju na ekonomske okove. Ako se plate ne
prilagoavaju radi uravnoteenja trita, moe nastati raskorak izmeu onih koji
trae posao i raspoloivih radnih mjesta. Taj raskorak dovodi do nezaposlenosti.
Slike prikazuju na koji nain nefleksibilne nadnice vode do prisilne nezaposlenosti:
Stopa
nadnica
(W)

FLEKSIBILNE NADNICE

Mogue je opisati razliite vrste

nezaposlenosti uz mikroekonomske
analize ponude i potranje. Nadnice se
gibaju gore dole da bi se raistilo
trie
rada.
Ne
postoji
prisilna
nezaposlenost. Krivulja ponude postaje
potpuno neelastina kod koliine rada
L*, gdje su nadnice visoke.

AD
AS
zaposleni

F
E

dobrovoljno
nezaposleni
L
radna snaga

WWW.STUDOMAT.BA

L*

50

NEFLEKSIBILNE NADNICE
Stopa
nadnica
(W)

W cijena rada, umjesto w u

ravnotei, tada postoji viak radnika.
Za manje nadnice, vidimo da postoji
manjak radnika DL > SL

AD

prisilno
AS
nezaposleni
zaposleni H
W
G
W
E

L
radna snaga

L*

Nefleksibilnost plata predstavlja jednu od nerijeenih tajni savremene ekonomije.

Za razliku od cijena drugih faktora, cijena radne snage se, u uslovima trine
ekonomije, ponaa sasvim drugaije. Veina preduzea odreuje plate postavljajui
fiksne platne razrede, i zapoljavajui ljude uz prethodno odreeni poetni nivo
plate. Ti platni razredi su obino fiksni za oko godinu dana, a kada se prilagoavaju,
gotovo sve kategorije se podiu ili sputaju za isti procenat. Za trite rada gdje
postoje organizovani sindikati, obrasci plata su jo gori: nadnice u tipinim
sluajevima se odreuju na trogodinje periode, a radnici organizovani u sindikate
rijetko pristaju na sniavanje nadnica, ak i ako su mnogi lanovi njihovih porodica
nezaposleni. Plate se prilagoavaju da bi se pokazalo stanje na tritu rada samo
kroz dui vremenski period. Veina ekonomista smatra da su plate nefleksibilne zbog
trokova administriranja i kompenzacija na primjer, sindikalne plate. Pregovaranje
o ugovorima je dug period koji oduzima mnogo vremena radnicima i rukovodstvu, a
pritom ne stvara nikakav output. S obzirom na to, pregovori se vre jednom u tri
godine. Nije rijedak sluaj da je jeftinije razmjerno podii plate, nego ih prilagoditi
trinim uslovima. Ipak, na dui rok, plate se ponaaju u skladu sa uslovima na
tritu. Taj dui rok koji iziskuje nezaposlenost moe trajati nekoliko godina, pa i
nezaposlenost traje due vrijeme. Teorija krutih nadnica i prisilne nezaposlenosti
smatra da spora prilagodba nadnica stvara vikove i nestaice na pojedinim tritima
rada. Ali, i trita rada e na kraju reagirati na trine uslove; nadnice za trane
zanimanja rastu u odnosu na nadnice za slabo traena zanimanja. Dugorono,
nadnice imaju tendenciju pomicanja da bi se uravnoteila ponuda i potranja, pa
tako velika arita nezaposlenosti ili slobodnih radnih mjesta pomalo nestaju, kako
se nadnice i koliine prilagoavaju trinim uslovima.
Nefleksibilnost nadnica nastaje zbog trokova to ih stvara razraivanje i
provoenje sistema nagraivanja. Ti se trokovi vide po duini sindikalnih ugovora,
koji obino vrijede tri godine. Kod izvansindikalne regulacije, nadnice i plate obino
se ne odreuju vie od jednom godinje. este prilagodbe kompenzacija zahtijevale
bi radniko poimanje pravednosti, te potkopavale moral i produktivnost radnika.
Dakle, dobrovoljno nezaposleni su ljudi koji ne ele raditi po
aktuelnim trinim nadnicama. Prisilno nezaposleni su kvalificirani radnici
koji ele raditi za nadnice kakve preovladavju, ali ne mogu nai posao. Ako
postoji viak radnika, preduzea e racionalizirati radna mjesta postavljajui stroe
zahtjeve u pogledu kvalifikacija, poveavajui radne norme, zapoljavajui samo
najkvalificiranije ili najiskusnije radnike.

MAKROEKONOMIJA

WWW.STUDOMAT.BA

Stopa nezaposlenosti tokom recesije raste. Dugotrajna nezaposlenost

predstavlja ozbiljan socijalni problem, jer sredstva koja porodicama stoje na
raspolaganju uteevine, osiguranje za nezaposlenosti slino poinju presuivati
nakon nekoliko mjeseci.

DILEME ANTIINFLACIONE POLITIKE

S obzirom da u makroekonomiji esto govorimo o dugom roku, postavlja se
pitanje koliki je taj dugi rok ? Nije poznato precizno trajanje vremena potrebnog da
bi se privreda potpuno prilagodila oku. Prema najnovijim istraivanjima, za potpuno
prilagoavanje potrebno je barem pet godina, dok neka istraivanja zakljuuju da
Phillipsova kriva nee postati okomita dok ne protekne bar 10 godina. Te analize
pokazuju da je potrebno dosta vremena da bi se uskladila oekivanja, da bi se
ponovno utanaili radni i drugi ugovori, te da bi kroz sve te efekte ekonomija
profitirala. Osim toga, duina vremena potrebnog da bi se privreda prilagodila zavisi i
od vrste oka. Kao to smo rekli, inercijska stopa inflacije moe se sniziti
smanjenjem proizvodnje i poveanjem nezaposlenosti. Ali, posmatrajui
antiinflacijsku politiku, postavlja se pitanje koliki bi bili trokovi istiskivanja inflacije
iz privrede, odnosno koliko je skupa dezinflacija ? Ako je Phillipsova kriva relativno
vodoravna, snienje inflacije iziskivat e znatno poveanje nezaposlenosti. Meutim,
ako je Phillipsova kriva strma, malo poveanje nezaposlenosti spustit e inflaciju
brzo i relativno bezbolno. Odatle i razlike u antiinflacionim politikama od zemlje do
zemlje, u zavisnosti od poetne stope inflacije i primjene ekonomske politike. Na
primjer, u Sjedinjenim Dravama poveanje nezaposlenosti potrebno da bi se stopa
inflacije snizila 1% kota Ameriku 4% godinjeg GNP-a. Raunica je izvedena
dosljedno primjenjujui Okunov zakon i Phillipsovu krivu. S obzirom na trokove
uklanjanja inflacije, postavlja se pitanje da li je to poeljno initi putem recesije i
nezaposlenosti, ili je bolje primjeniti sistem prilagoavanja ? jedna od metoda
prilagoavanja jeste indeksacija ekonomije. Indeksacija ekonomije je
mehanizam po kojem se plate, cijene i ugovori djelimino ili potpuno
prilagoavaju promjenama opteg nivoa cijena. Primjeri djelimine
indeksacije nalaze se u mnogim radnim ugovorima, koji radnicima jame
usklaivanje sa trokovima ivota, a poznati su pod nazivom COLA ( Cost Of
Living Adjustment ) . Na primjer, slijedee godine firma e radnicima poveati
platu za 2% ako ne bude inflacije. Meutim, ako cijene porastu za 10%, firma e
poveati platu za jo 4%, za usklaivanje sa trokovima ivota. Ponekad se
indeksacija primjenjuje i u poreskom sistemu, zakupu i dugoronim industrijskim
ugovorima. Potpuna indeksacija jedne ekonomije je nemogua. Primjetno je da, to
je vea indeksacija, to je jai inflatorni ok na cijelu ekonomiju. Potpuna indeksacija
je praktino impuls galopirajuoj inflaciji. Zemlje koje su potpuno indeksirale
ekonomiju, kao Brazil, otkrile su da je praktino nemogue iskorijeniti inflaciju, ak i
primjenom drakonskih mjera.
Mjere koje pokuavaju sniziti inflaciju bez poveanja nezaposlenosti nazivaju
se politikom dohodaka. Politika dohodaka predstavlja vladine pouaje da
izravnim mjerama ublai inflaciju, bilo verbalnim uvjeravanjem, zakonskom
kontrolom ili drugim mjerama. To su pokuaji da se na vie pomjeri Phillipsova
kriva, a odnose se na kontrolu plata i cijena, dobrovoljne smjernice plata cijena,
trinu strategiju i slino. Politika dohodaka utemeljena je na porezima. Uz itav ovaj
repertoar mjera, ni jedna ekonomija nije uspjela ouvati punu zaposlenost, stabilne
cijene i slobodu trita. Prema tome, i dalje ostaju dileme vezane za antinflacionu
politiku.

WWW.STUDOMAT.BA

52

MAKROEKONOMIJA

WWW.STUDOMAT.BA

BUDET I FISKALNA POLITIKA

Drava koristi budet da bi finansirala odreene djelatnosti. Iz budeta se
obino finansiraju obrazovanje, zdravstvo, socijalna zatita, vojni sektor, odreene
korporacije koje su od znaaja za dravu ( i koje se nazivaju javnim korporacijama ),
te odreene investicije, u kojima se drava pojavljuje kao investitor. Drava koristi
budet za kontrolu fiskalnih poslova. Budet pokazuje planirane rashode
dravnih programa i oekivane prihode od poreza. Budet obino sadri
specifikaciju programa koji se dotiraju iz budeta ( obrazovanje, zdravstvo,
odbrana i sl. ), i prihode dravnog budeta ( porez na dohodak, porez na
socijalno osiguranje itd. ).
Uobiajeno budetsko stanje je neravnotea. Budetski suficit postoji
kada prihodi nadmauju rashode, a budetski deficit kada rashodi
nadmauju prihode. Ako su prihodi jednaki rashodima, drava ima
uravnoteen budet. Suficit moe podii inflaciju, pa se zbog toga kao najbolje
rjeenje uzima umjereni deficit. Ako drava izazove budetski deficit, onda, da bi
platila svoje raune, sredstva obino posuuje od javnosti, to ima za posljedicu
odreene makroekonomske efekte ( tednja i potronja ). Kako bi posudila potrebna
sredstva, drava obino izdaje obveznice, koje su obaveza ( obeanje i garancija ) da
e jednom u budunosti platiti svoj dug. Dravni ( javni ) dug se sastoji od
ukupnog ili akumuliranog duga. To je ukupna vrijednost dravnih obveznica
koje su u vlasnitvu razliitih subjekata ( na primjer, stanovnitvo, ako
drava posudi tednju, banke, osiguravajua drutva, preduzea itd. ).
Fiskalna politika predstavlja proces oblikovanja oporezivanja i javnih
rashoda kako bi se:
a) pomogli priguiti uzleti i padovi poslovnog ciklusa,
b) da se pomogne odravanju rastue, visoko zaposlene ekonomije,
osloboene visoke ili promjenjljive inflacije.
Fiskalna politika obine se kombinule sa monetarnom osnovni cilj i jedne i
druge je da se obezbijedi ekonomski rast praen visokom zaposlenou i stabilnim
cijenama. Savremena fiskalna politika razlikuje automatske stabilizatore i
instrumente diskrecione stabilizacijske politike.
Automatski stabilizatori imaju automtska stabilizirajua svojstva.
Porezi i potronja uvijek djeluju stabilizirajue. Ako, na primjer, nastupi
recesija, mone automatske snage odmah e se suprotstaviti usporenju ekonomije.
Automatski stabilizatori su osiguranje za sluaj nezaposlenosti, nedostatak
sredstava za socijalno osiguranje i transfere. Tako, na primjer, imamo
progresivno oporezivanje, po kojem prosjena stopa oporezivanja raste
automatski sa porastom dohotka, to automatski osigurava stabilnost. Te
automatske promjene poreza koje se osiguravaju ovim sistemom predstavljaju dobar
stabilizator za sve neoekivane promjene. Ako, na primjer, padne proizvodnja,
automatski e pasti i prihodi od poreza, tako da e se ublaiti dohotci graana i
potronja, pa proizvodnja nee pasti onoliko koliko bi inae pala. Rast poreskih
prihoda smanjuje dohotke graana to smanjuje trokove na potrona dobra i
agregatnu potranju, to opet usporava rast cijena, i automatski usporava rast
inflacije. Moderne razvijene ekonomije predstavljaju drave blagostanja koje imaju
razvijen sistem transfernih plaanja, koja imaju za cilj da poveaju platenu
sposobnost graana, i da na taj nain olakaju ekonomske probleme pojedinih
kategorija stanovnitva. Tako, na primjer, postoje plaanja za sluaj nezaposlenosti,
topli obrok, socijalna pomo, zdravstveno osiguranje ili osiguranje od plaanja za

WWW.STUDOMAT.BA

53

MAKROEKONOMIJA

WWW.STUDOMAT.BA

zdravstvene usluge za pojedine kategorije stanovnitva, to na stabilizirajui nain

ubacuje ili izbacuje sredstva u/iz te ekonomije. Svi ovi automatski stabilizatori
predstavljaju prvu liniju odbrane, ali sami po sebi nisu dovoljni. Obino, oni mogu
djelimino ublaiti fluktuacije u poslovnom ciklusu u ekonomiji, ali ih ne mogu
definitivno otkloniti. Zato se oni kombinuju, ili se vea uloga daje elementima
diskrecione fiskalne i monetarne politike.
Diskreciona stabilizaciona fiskalna politika je ona pomou koje drava
mijenja poreske stope, ili programe potronje. Diskreciona politika obino
podrazumijeva donoenje zakona za promjenu strukture fiskalne politike. Osnovna
orua diskrecione fiskalne politike su: javni radovi, projekti zapoljavanja u javnom
sektoru i promjene poreskih stopa.
a) Javni radovi su projekti javnog investiranja, da bi se stvorila radna
mjesta za nezaposlene. Neka ulaganja u javne radove obino podstiu razvoj
manje razvijenih podruja. Javni radovi obino imaju antirecesijski karakter, ali
vrlo esto za posljedicu imaju podsticanje inflacije. Javni radovi su bili
najaktuelniji poslije velike ekonomske krize 1932.godine. U gotovo svim
razvijenim zemljama te su godine pokrenuti javni radovi, koji su dali izvanredne
rezultate kako ekonomske, tako i socijalne. Ipak, danas se javni radovi manje
koriste, jer se radi o visoko kapitalnim investicijama i dugotrajnim projektima.
b) Projekti zapoljavanja u javnom sektoru su projekti unajmljivanja
nezaposlenih radnika na odreeni period ( najee godinu ) nakon ega
se radnici vraaju na redovna radna mjesta u privatnom sektoru. Oni
imaju prednost nad javnim radovima, jer se mogu odobriti ili ukinuti brzo, bez
ekonomskih i socijalnih posljedica. Nedostatak ovih projekata je to je nesiguran
povratak na stara radna mjesta, i to mogu dovesti do prevelike zaposlenosti u
dravnim organizacijama.
c) Mijenjanje poreskih stopa je povremeno smanjenje poreske stope na
dohodak, kako bi se dohotci sauvali od pada, i sprijeilo da usporavanje
ekonomije pree u recesiju, te da bi se poveala kupovna mo
stanovnitva. Koristi se za podsticanje ili usporavanje privrednih aktivnosti.
Mnogi ekonomisti ovaj instrument smatraju idealnim, jer sa promjenom poreza
reakcije potroaa su bre. Tako, na primjer, smanjivanje poreza podstie
potronju i uzrokuje ekonomski prosperitet. Meutim, iskustvo pokazuje i
nedostatak promjene poreza. Obino, rasprava o promjeni poreza traje dosta
dugo, iziskuje politike posljedice ( preizborna kampanja ), a ukoliko su porezi
privremeni, ljudi obino prilagoavaju svoje ponaanje.
Nedostaci diskrecione fiskalne politike se uklanjaju mjerama diskrecione
monetarne politike, koja se ee koristi u kraem roku i kada poremeaji nisu veliki.
( Monetarna politika se moe brzo mijenjati. Centralna banka je nezavisna i ona
odluuje o promjeni kamatnih stopa i kamatnih uslova. ) Za vee neravnotee ( na
primjer, izmeu tednje i investicija ), ili suprotstavljanje dubokim recesijama i
visokim inflacijama koristi se i fiskalna politika.
Kada govorimo o budetu, onda razlikujemo:
a) stvarni,
b) strukturni, i
c) ciklini budet.
Stvarni budet biljei stvarne rashode, prihode i deficite u datom
razdoblju. Strukturni budet rauna koji bi bili dravni prihodi, rashodi i
deficiti da ekonomija ostvaruje potencijalnu proizvodnju. Ciklini budet
rauna efekte poslovenih ciklusa na budet mjeri promjene u prihodima,
rashodima i deficitima koje nastaju zbog toga to ekonomija ne ostvaruje

WWW.STUDOMAT.BA

54

MAKROEKONOMIJA

WWW.STUDOMAT.BA

potencijalnu proizvodnju, ve je u stanju prosperiteta ili recesije. Ciklini

budet predstavlja razliku izmeu stvarnog i strukturnog budeta.
Ovo razlikovanje strukturnih i ciklinih budeta vezano je za razlikovanje
automatskih i diskrecionih stabilizatora. Strukturna potronja i prihodi sastoje se od
diskrecionih programa koji se reguliu putem zakonskih tijela. Ciklina potronja i
deficit sastoje se od potronje i poreza koji se automatski prilagoavaju stanju
ekonomije. Djelovanje fiskalne politike mijenja i strukturne i cikline deficite. Tako,
na primjer, ako vlada potpie sporazum o kontroli oruja, koja e za odreeni iznos
smanjiti vojnu potronju, strukturni deficit e se smanjiti za isti iznos. Ako se to
smanjenje potronje ne izravna sa drugim podrujima, to moe ograniiti ekonomiju,
i poveati ciklini deficit. Promjene u ciklinom deficitu rezultat su, a ne uzrok
promjena u privredi. Ovim razlikovanjem strukturnih i ciklinih deficita lake se
shvataju pravi uticaji fiskalne politike. Na primjer ( ako se posmatra strukturni
budet ) ako se povea strani deficit, to moe navesti na zakljuak da drava
stimulie ekonomiju, to moe biti pogreno. Zapravo, vii deficit, koji nastaje ili
zbog smanjenja poreza ili zbog poveanja potronje moe poveati agregatnu
potranju. S druge strane, vii budetski deficit, nastao u niskoj fazi konjuktivnog
ciklusa kao rezultat djelovanja automatskih stabilizatora moe znaiti pad
ekonomske aktivnosti. Strukturni budet je jedan od najvanijih analitikih
instrumenata makroekonomije. Pomou njega odvajamo promjene u politici od
efekata poslovnih ciklusa i lake uoavamo put kojim fiskalna politika vodi
ekonomiju.

DRAVNI JAVNI DUG I NJEGOVI UTICAJI NA JEDNU NACIONALNU

EKONOMIJU
Nijedno makroekonomsko pitanje ne izaziva vee nesuglasice od uticaja
dravnog deficita na privredu nacionalne ekonomije. Dravni ili javni dug je iznos
koji je drava posuivala kako bi finansirala proli deficit. Obino se govori
o akumuliranim sredstvima, a veina dravnog duga je u kratkoronim
vrijedonosnim papirima koji nose kamatu dravnim obveznicama. Dravni
dug je u jednostranom odnosu sa dravnim deficitom. Rast dravnog duga tokom
odreene godine jednak je budetskom deficitu. Vlasnici najveeg dijela dravnog
duga su finansijske institucije ( banke i osiguravajua drutva ) koje primaju kamatu
na javni dug. Za razumijevanje uticaja dravnog duga i deficita na ekonomiju, treba
razlikovati kratkorone i dugorone posljedice. Kratkorono, dravni dug je zadan, a
moramo uzeti u obzir varijacije proizvodnje oko svog potencijala.Kratkoroni uticaj
budetskog deficita na ekonomiju je poznat kao problem istiskivanja. Dugoroni
dravni dug se mijenja sa razliitim fiskalnim i monetarnim pristupima, a proizvodnja
tei potencijalnoj. Dugorona pitanja, koja se tiu fiskalne politike, ukljuuju uticaj
dravnog duga na akumulaciju kapitala i potronju buduih generacija ( koje
smanjuju svoju potronju zbog otplate naeg duga ), a poznata su kao tzv. teret
duga. Kritiari u privredi esto tvrde da dravna potronja uzdrmava ekonomiju, jer
kada drava troi novac, to obino istiskuje investicije i smanjuje potronju. Ove
tvrdnje ukazuju na hipotezu istiskivanja koja pretpostavlja da porast dravne
potronje smanjuje investicije za isti iznos. Do istiskivanja dolazi kratkorono,
kada je reakcijama monetarnog trita smanjena djelotvornost fiskalne politike.
Porast strukturnog deficita smanjenjem poreza ili visokom dravnom potronjom
poveat e kamatne stope, a smanjiti investicije. Krajnji je sluaj kada pri jakoj
monetarnoj reakciji dravna potronja u potpunosti istisne investicije ( kamatne
stope su porasle, preduzea smanjila kapitalne projekte a rastui devizni kurs
smanjio je izvoz i poveao uvoz. Na kraju, kamatne stope su morale toliko porasti,

WWW.STUDOMAT.BA

55

MAKROEKONOMIJA

WWW.STUDOMAT.BA

da smanje neto izvoz za iznos porasta G i smanje investicije ). Drugu krajnost ini
sluaj u kojem kratkorono vei deficit potie investicije, jer privreda mora kupovati
vie tvornica i opreme. Ako postoje neiskoriteni resursi, investicije mogu porasti ako
se proizvodnja stimulira fiskalnom politikom.
Do
istiskivanja
dolazi
kratkorono,
kada
se
reakcijama
monetarnog
trita
smanjuje
djelotvornost fiskalne politike.

POTPUNO ISTISKIVANJE
Ukupna
potro.
C+I+
G+X

C+I+
G+X
45
Q

Rast
G
pomie
C+I+G+X.
Ravnotea proizvodnje raste sa Q na
Q. S obzirom da investicije pozitivno
reaguju na viu proizvodnju, kao
posljedica vee dravne potronje
porast e investicije ( sa I na I ).

Ukupna
potro.

E
C+I+
G+X

E
I

C+I+
G+X
I

45
Q
Q

Mehanizam istiskivanja vidi se i na ovom primjeru: ako drava poinje proces

izgradnje puta, to poveava dravnu potronju dobara i usluga. Model multiplikatora
pokazuje da kratkorono GNP raste dva ili tri puta vie od dravne potronje. Isti
efekat moe imati i smanjenje poreza. Zbog poveanog GNP-a raste i transakcijska
potranja za novcem, koja dovodi do restriktivne monetarne politike iji je rezultat
poveanje kamatne stope. To ima efekat na kreditnu politiku u smislu smanjivanja
kredita, to istiskuje investicije i druge oblike troenja osjetljive na kamatu. Obzirom
da vii strukturni deficit istiskuje investicije, tako se moe izravnati dio izazvanog
porasta GNP-a. Ovaj efekat istiskivanja vie je vezan za strukturne nego za cikline
deficite, jer recesija izaziva manju potranju za novcem i dovodi do pada kamatne
stope.
Dugoroni uticaj deficita tie se ekonomskog rasta. Obino se vee sa tri
sklopa problema koji se odnose na:

WWW.STUDOMAT.BA

56

MAKROEKONOMIJA

WWW.STUDOMAT.BA

1. servisiranje vanjskog duga

2. gubitak efikasnosti zbog oporezivanja
3. smanjenje rasta izazvano time da veliki dug smanjuje akumulaciju
Veoma je vano razlikovati vanjski i unutranji dug. Unutranji dug drava
duguje svojim graanima, firmama, bankama itd., dok vanjski dug duguje
strancima. Vanjski dug uzrokuje posebne ekonomske tekoe. Mnoge zemlje bile su
prisiljene da izvoze vie nego to su uvozile, da bi tim suficitom u platnom bilansu
servisirale vanjski dug. Unutranji dug zahtijeva plaanje kamata. Da bi drava
ostvarila svoj cilj, ona obino namee poreze. Porezi utiu na sklonost ljudi da se
upuste u vee ekonomske aktivnosti, to smanjuje ukupnu efikasnost i odraava se
na stanje jedne nacionalne ekonomije.
Najozbiljnija posljedica velikog duga je da izvlai nacionalni dobitak to
uzrokuje smanjenje nacionalnog dohotka, i pad nacionalnog standarda. Kako raste
dravni dug, ljudi umjesto privatnog kapitala akumuliraju dravni dug, a privatni
kapital u jednoj zemlji biva zamijenjen javnim dugom.
Obveznice i dionice preduzea se mijenjaju za dravne obveznice. Na taj
nain porast dravnog duga smanjuje kapital u privredi. Dugorono, vei dravni dug
moe smanjiti rast dravne proizvodnje i potronje zbog servisiranja vanjskog duga,
zbog neefikasnosti koja nastaje radi oporezivanja za izmirenje obaveza po kamatama
i zbog smanjenja akumulacije kapitala zbog ega dolazi do premjetanja kapitala iz
poslovnog sektura u dravni dug, odnosno dravni sektor.

PREMJETANJE KAPITALA
Veliki javni dug izvlai nacionalni kapital. Posljedica je usporeni ritam
ekonomskog rasta i pad budueg ivotnog standarda. Sredstva moemo podijeliti na:
a) dravni dug, i
b) sredstva koja u konanici predstavljaju vlasnitvo nad privatnim kapitalom i
drugim trajnim dobrima.
S porastom dravnog duga ljudi e umjesto privatnog kapitala akumulirati dravni
dug, a privatni dioniki kapital u zemlji zamjenjivat e se javnim dugom. Dug raste,
a druga sredstva u vlasnitvu ljudi se smanjuju. Vii dravni dug izaziva vie
kamatne stope, i vie akumulacije za zadovoljavanje dijela poveanog duga.
kam.
stopa

a) BEZ DUGA
D

b) SA DR. DUGOM

12

S
B

1000

8
S
A

4
D
S

S
3500

4000

K
(ukupni kapital)

3500

4000

Preduzea potrauju kapital, a stanovnitvo uvodi kapital tednjom u

privatnim i javnim sredstvima. Opadajua je krivulja tranje za kapitalom, dok
rastua krivulja ponude predstavlja kapital koji nudi stanovnitvo.
a) ravnotea bez dravnog duga. Kapital = 4000, kamatna stopa = 4%

WWW.STUDOMAT.BA

57

MAKROEKONOMIJA

WWW.STUDOMAT.BA

b) pokazuje uticaj 1000 jedinica dravnog duga. Dravni dug e se, zbog prihoda to
ga donosi, prodati, tako da dravni vrijedonosni papiri predstavljaju vrsti temelj
u novaniku stanovnitva. Zato se krivulja koja pokazuje neto ponudu kapitala,
zbog 1000 jedinica dravnog duga, pomie ulijevo. U novoj ravnotei B, vea je
kamatna stopa, preduzea se obeshrabruju da dre kapital ukupni kapital se
smanjuje. Krivulja SS predstavlja iznos kapitala to ga ljudi dobrovoljno dre uz
svaku kamatnu stopu ( imetak stanovnitva ); vlasnitvo kapitala je jednako
ukupnom imetku umanjenom za vlasnitvo dravnog duga. Kriva SS je umanjeni
iznos kapitala stanovnitva, odnosno ukupni imetak ( SS ) umanjen za dravni
dug.

DUG I RAST
S gomilanjem duga, premjeta se sve vie i vie kapitala. Podizanjem poreza
zbog plaanja kamata na dug, neefikasnost jo vie smanjuje proizvodnju. Porast
vanjskog duga smanjuje i nacionalni dohodak, te poveava dio nacionalne
proizvodnje koji se mora odvojiti za sevisiranje vanjskog duga. Dakle, dugorono
gledano, vei dravni dug moe usporiti rast potencijalne proizvodnje i potronje, i to
zbog trokova servisiranja vanjskog duga, neefikasnosti koja nastaje zbog
oporezivanja za plaanje kamate na dug, te zbog smanjene akumulacije kapitala do
koje dolazi zbog premjetanja kapitala.

KONJUKTURNI CIKLUSI
Konjukturni ciklus se zbiva kada se ekonomska aktivnost ubrza ili
uspori. Konjukturni ciklus se definie kao zaokret u ukupnom nacionalnom
outputu, dohotku i zaposlenosti; obino traje izmeu dvije i 10 godina,
obiljeava ga faza ekspanzije, odnosno kontrakcije u mnogim sektorima
privrede. Za sektor, region ili itavu nacionalnu ekonomiju moe se raditi
konjukturni ciklus. Konjukturni ciklus na globalnom, odnosno svjetskom planu sada
je predmet panje ekonomista. Savremeni analitiari dijele konjukturne cikluse na
faze. Vrhovi, odnosno dna oznaavaju prekretnice ciklusa, dok su recesija i
ekspanzija glavne faze. Konjukturni ciklus, grafiki prikazan, oznaava stanje u
nacionalnoj ekonomiji u odreenom vremenskom periodu.

WWW.STUDOMAT.BA

58

MAKROEKONOMIJA

WWW.STUDOMAT.BA

poslovna
aktivnost
vrh
E - ekspanzija
R recesija
vrh

vrh

vrh
dno
dno
dno

dno
E

R
vrijeme

Faza izmeu dna i vrha zove se faza ekspanzije, a faza izmeu vrha i
dna je faza recesije.
Konjukturni ciklus predstavlja nepravilnu ekspanziju i kontrakciju
privredne aktivnosti. Silazna faza je faza recesije, koja se definie kao
period u kome realni GNP opada kroz najmanje dva uzastopna tromjeseja.
Recesija poinje na vrhu, a zavrava na dnu konjukturnog ciklusa. Prema
jednom hroniaru konjukturnih ciklusa, prevreda Sjedinjenih Amerikih Drava imala
je dugoronu ekspanziju od 1982. do 1990.godine kada je zapoela faza recesije.
Obrazac konjukturnih ciklusa je nepravilan, pa ne postoje dva potpuno jednaka
konjukturna ciklusa. Ne postoji nikakva egzaktna formula koja se moe upotrijebiti
za prognoziranje
trajanja pojedinih
faza konjukturnog ciklusa. Svojim
nepravilnostima konjukturni ciklusi su veoma slini klimatskim promjenama. Mada
nisu identini, konjukturni ciklusi i meusobno imaju neke slinosti; tako, na primjer,
recesiju u konjukturnim ciklusima karakterizira slijedee:
a) Potroai manje kupuju, a zalihe ( posebno one trajnih dobara ) se
poveavaju. Poto se zalihe poveavaju, preduzea smanjuju proizvodnju, a
time opada realni GNP. Rezultat toga je smanjenje investicione aktivnosti u
jednoj zemlji.
b) Opada potranja za radom, odnosno radnom snagom. To se prvo oituje
kao smanjenje potreba za zapoljavanjem nove radne snage, zatim se radnici
alju na ekanje, apotom trajno otputaju.
c) Kako opada realni GNP smanjuje se i potranja za sirovinama, pa se
smanjuje i ponuda sirovina, te opadaju cijene mnogih dobara. Sa padom
cijene dobara ne opadaju cijene rada, ali rastu sporije nego u fazi prosperiteta.

WWW.STUDOMAT.BA

59

MAKROEKONOMIJA

WWW.STUDOMAT.BA

d) Profit preduzea se znaajno smanjuje. Cijene dionica preduzea opadaju, jer

investitori nanjue dolazak faze recesije, ili pada u ekonomskoj aktivnosti.
Period privrednog poleta je, zapravo, slika recesije u ogledalu svako od
prethodno navedenih obiljeja djeluje u suprotnom pravcu.

TEORIJE KONJUKTURNOG CIKLUSA

Iako ne postoji saglasnost ta prouzrokuje konjukturni ciklus, esto postoji
saglasnost da konjukturni ciklusi nastaju kao rezultat pomaka u agregatnoj potranji.
Grafiki se to prikazuje otprilike ovako:
nivo
cijena
(P)

AS

P1

AD1 u fazi ekspanzije

P
AD
P2
AD2 u fazi recesije

Q2

Q1

realni GNP

Iz ovoga uoavamo da je inflacija vezana uz uzlaznu fazu u konjukturnom

ciklusu. Sa padom agregatne potranje sa nivoa AD na nivo AD2 dolazi do smanjenja
realnog GNP-a ( sa nivoa Q na nivo Q2 ), te dolazi do poveanog jaza izmeu
stvarnog GNP-a i potencijalnog GNP-a, to automatski znai pad cijena. Sluaj
ekspanzije je potpuno suprotan ( agregatna potranja se poveava sa nivoa AD na
nivo AD1, output se pribliava potencijalnom GNP-u, cijene ( inflacija ) rastu ).
Razne teorije su pokuale da objasne mehanizam koji pokree konjukturni
ciklus. Sve te teorije mogue je klasificirati na:
a) eksterne,
b) interne.
Eksterne teorije pronalaze uzroke konjukturnog ciklusa u fluktuaciji
neega to je izvan ekonomskog sistema; na primjer: u ratovima,
revolucijama, politikim izborima, u naglim otkriima zlata, stopi rasta
populacije u zemlji i imigracijama, zatim u otkriima novih zemalja i
resursa, u naunim i tehnolokim inovacijama, a poneki ak i u sunevim
pjegama i klimatskim promjenama.
Interne teorije trae mehanizme unutar samog privrednog sistema, koji
e pokrenuti samogenerirajue konjukturne cikluse. Prema tom pristupu,
svaka ekspanzija izaziva recesiju, odnosno kontrakciju, a svaka
kontrakcija izaziva oivljavanje ili ekspanziju, u tom kvazipravilnom
lancu koji se stalno ponavlja.
Najznaajnije teorije konjukturnog ciklusa i njihovi zastupnici su:

WWW.STUDOMAT.BA

60

MAKROEKONOMIJA

WWW.STUDOMAT.BA

1. Monetarne teorije pripisuju konjukturni ciklus ekspanziji i kontrakciji

monetarnih faktora ( novca i kredita ). Predstavnici ove teorije su FLOTRI i
FRIEDMAN.
2. Inovacijske teorije pripisuju ciklus znaajnim inovacijama u prirodi. Tvorci ove
teorije su UMPETER i HANSEN.
3. Model multiplikatora akcelaratora. Tvorac ove teorije je SAMUELSON, koji
pretpostavlja da eksterne okove u nacionalnoj ekonomiji poveava multiplikator
koji zajedno sa investicijama djeluje kao akcelerator, i stvara pravilne cikline
fluktuacije outputa.
4. Politike teorije konjukturnih ciklusa pripisuju fluktuacije politiarima koji
manipuliraju fiskalnom i monetarnom politikom kako bi bili ponovno izabrani.
Tvorci ovih teorija su KALECKI, NORDHAUS i TUFTE (?).
5. Teorije ravnotenog konjukturnog ciklusa tvrde da pogreno shvatanje o
gibanju cijena i nadnica navodi ljude na preveliku ili premalu ponudu rada, to
vodi do ciklusa outputa i nezaposlenosti. Predstavnici ove teorije su LUKAS,
SARDENT i BARO.
6. Teorije realnog konjukturnog ciklusa. Zagovornici ovih teorija ( PRESKOT,
LONG i PLOZER ) tvrde da se nagle promjene produktivnosti ire privredom i
izazivaju fluktuacije.
7. U posljednje vrijeme znaajne su psiholoko socioloke teorije, koje tvrde
da su krizna stanja u svijetu rezultat pogrenog sistema vrijednosti koji dominira
jednim drutvom, a kako je sistem vrijednosti psiholoko socioloka kategorija,
odatle i zajedniki naziv ovih teorija.
Ovaj repertoar teorija nudi mnoga objanjenja za kolebanja outputa, zaposlenosti i
cijena. Sve one polaze od tanih pretpostavki, ali ni jedna ne vrijedi univerzalno u
svim vremenima i svim ekonomijama.

KONJUKTURNI CIKLUS I MAKROEKONOMSKA RAVNOTEA

Analiza ravnotee zasluuje posebnu panju pri analizi konjukturnog ciklusa.
Postoje dva pristupa u tradicionalnom shvatanju ravnotee:
a) Pristup operacionog karaktera ravnotea ili neravnotea se shvata kao
jednakost ili nejednakost izmeu dvije grupe veliina, odnosno ekonomskih
varijabli, bez analitikog pristupa koji bi omoguio objanjenje same prirode
odnosa. Na primjer, ravnotea budetskog prihoda i rashoda ili uvoza i izvoza.
b) Drugi pristup zasniva se na tretiranju pojma ravnotee, i u vezi je sa
modelima kojima su date veze izmeu ekonomskih varijabli. Ponaanje modela,
odnosno ekonomskih varijabli u modelu analizira se u etiri teze:
1) Poetno stanje ravnotee;
2) Promjene koje naruavaju poetnu ravnoteu i koje su izazvane pojavom
novih varijabli, ili kvanititativnim promjenama neke varijable ve prisutne u
modelu;
3) Proces prilagoavanja promjenama; i
4) Pojava nove ravnotee.
Po tradicionalnom shvatanju, pojam ravnotee u ekonomskoj teoriji definie se kao
meusobni odnos ekonomskih varijabli koje su prilagoene tako da ne postoji
tendencija promjene odnosa u modelu koji te varijable formiraju. Tradicionalno
shvatanje ravnotee konkretizuje uslove ravnotee u zavisnosti od vremena,
odnosno razlikuju se uslovi ravnotee zavisno od toga da li se radi o kratkom,
srednjem ili dugom roku. Tako je, na primjer, ALFRED MARSHALL razlikovao
kratkoronu, dugoronu i trenutnu ravnoteu, a UMPETER je govorio o parcijalnoj,
agregatnoj i optoj ravnotei. Pod parcijalnom je podrazumjevao ravnoteu

WWW.STUDOMAT.BA

61

MAKROEKONOMIJA

WWW.STUDOMAT.BA

preduzea ili privredne grane; pod agregatnom podrazumjevao je ravnoteu izmeu

agregatnih koliina izabranih zavisno od analize koja se vri, a opta je
podrazumjevala ravnoteu nacionalne privrede.
Prema optoj teoriji sistema, ravnotea predstavlja najnii oblik
organizovanosti sistema, i to po slijedeoj hijerarhiji:
1. ravnotea,
2. stabilnost, i
3. optimalnost.
Prva znaajnija korekcija shvatanja opte privredne ravnotee nastala je
pojavom Johna Maynarda Keynesa, odnosno Keynesove teorije opte
ravnotee, uz punu zaposlenost svih faktora proizvodnje. Poseban znaaj
Keynesove teorije je u tome to je on napravio prvi pomak u poimanju privredne
stabilnosti. Po hijerarhiji, ravnotea vie nije shvatana kao krajnji cilj, nego kao
pretpostavka privredne stabilnosti. To je pokazalo da se ravnotea mora posmatrati
dinamiki, odnosno da sistem periodino prolazi kroz take opte ravnotee, ali
uvijek na viem nivou stepena ekonomske razvijenosti. To se ilustruje teorijom
investicionih ciklusa gdje postoji ravnotena taka A, u kojoj je sistem u ravnotei, i
taka udaljavanja od ravnotee. Taka B pokazuje udaljavanje od ravnotee,
odnosno sve vrhove i sva dna u konjukturnom ciklusu.
B

A
A

Periodinost opte privredne ravnotee nala je svoje mjesto u optoj teoriji

sistema, a objanjenje ravnotee bazira se na etiri glavna elementa:
1. neophodnost povremenog prolaska sistema kroz stanje opte ravnotee, i to radi
odravanja cijelog sistema;
2. periodinost opte ravnotee;
3. ravnotea se obino javlja na novom ( obino viem ) nivou privredne aktivnosti;
4. duina vremenskog razmaka, odnosno duina jednog ciklusa izmeu dva stanja
opte ravnotee uvijek je razliita, i zavisi od strukturnih promjena koje se
dogaaju u jednom investicionom ciklusu, odnosno sposobnosti sistema da se tim
promjenama prilagoava.
Prema optoj teoriji sistema, opta ravnotea znai da su svi podstistemi u
ravnotei; meutim, svaki sistem ( pa i ekonomski ) ima svoje podsisteme koji su
presudni za stanje ravnotee, kao i one koji su manje znaajni.

PROGNOZIRANJE KONUKTURNIH CIKLUSA

S obzirom na irok zaokret privredne aktivnosti, prognoziranje predstavlja
jedan od najvanijih zadataka za ekonomiste. Dobra prognoza rasvjetljava
ekonomski teren, i omoguuje donosiocima odluka da prilagode svoje aktivnosti
ekonomskim uslovima. U razvijenim ekonomijama, ekonomisti prognoziraju

WWW.STUDOMAT.BA

62

MAKROEKONOMIJA

WWW.STUDOMAT.BA

konjukturne cikluse posmatrajui brojne podatke, koji se odnose na kretanje novca,

koliine odreenih dobara i kvantitativne pokazatelje proizvodnje. Ponekad se te
veliine sabiraju da bi se dobio indeks vodeih pokazatelja, koji bi bio barometar
buduih ekonomskih aktivnosti. Sa razvojem statistike i sve veom primjenom
raunarskih tehnologija, napredovalo je i makroekonomsko prognoziranje.
Zahvaljujui nobelovcu JANU TIBERGENU imamo irok raspon makroekonomskih
modela. 1980.godine, Nobelovu nagradu za ekonomiju dobio je LORENS KLAJN, za
doprinos ekonomskom modeliranju ( on je izradio vie programskih sistema u
posljednjih 30-tak godina ). Postavlja se pitanje kako se konstruie kompjuterski
model jedne privrede ? Modeli obino zapoinju analizom agregatne ponude i
agregatne potranje.
Uz pomo postupaka savremene ekonometrije, svaka
jednaina prilagoava se podacima, i na taj main dobivaju se procjene odreenih
parametara ( na primjer, granina sklonost potronji, rast potencijalnog GNP-a,
monetarni agregati itd.). U svakoj fazi modeliranja, modelari se koriste vlastitim
rasuivanjem i iskustvom.
Prema tome, kvantitativni modeli su u principu
subjektivni modeli, zato to svako ko pravi model sam utvruje ta je vano.
Konano, itav model se razvija kao sistem jednaina, i danas se ve prave modeli sa
25.000 varijabli. Najvei model svjetske privrede napravio je JOHN FOSTER. Taj
model bio je osnova za izradu prvog globalnog modela svjetske privrede, objavljenog
1972.godine pod nazivom Granice rasta, iji su autori D.MEADOWS i saradnici.
Kada se u jednom modelu definiu eksterne, politike i interne varijable ( na primjer,
kretanja stanovnitva, dravna potronja, poreske stope, monetarni agregati ),
cijeli sistem jednaina prikazuje varijable u budunosti. Prognoze su obino tane:
recesija 1973.godine ( naftni ok ) bila je predviena. Obzirom da se imaju u vidu
promjene u ekonomskim politikama, prognoziranje je obino nesiguran posao.
Mogu li se izbjei konjukturni ciklusi ? Postoje razlike u shvatanju, ali je u
novije vrijeme opta saglasnost da u vladama postoji itav repertoar mjera kojima se
mogu suzbiti budue potencijalne krize. Jedino to je neizvjesno je vrijeme u kojem
e se uskladiti makroekonomske politike na svjetskom planu, s obzirom da se
pojedine faze u konjukturnom ciklusu prenose iz jedne nacionalne ekonomije u
drugu.

WWW.STUDOMAT.BA

63

MAKROEKONOMIJA

WWW.STUDOMAT.BA

MAKROEKONOMSKA TEORIJA I MODELI

KLASINI PRISTUP, KEYNES I KEJNZIJANSKA EKONOMIJA
Jedno od glavnih pitanja u makroekonomiji jeste da li se privreda kree ka
ravnotei pri punoj zaposlenosti u dugom roku ? Postoje dva odgovora na to pitanje:
a) klasini,
b) kejzijanski.
Klasini pristup naglaava snane samokorigirajue uticaje u privredi. Svoje
korijene ima u djelima ADAMA SMITHA, JEANA BATISTEA SEYA i JOHNA
STEWARTA MILLA. Osnovna razlika izmeu klasinog i kejnzijanskog pristupa je u
razliitim shvatanjima agregatne ponude. Kejnzijanci vjeruju da se najamnine i
cijene plata prilagoavaju tako da do postizanja ravnotee moe proi mnogo
godina. Klasini pristup smatra da su cijene i najamnine fleksibilne, tako da se
privreda kree ka dugoronoj ravnotei veoma brzo. Klasiari su poznavali
konjukturni ciklus, ali su ga shvatali kao povremeno odstupanje privredne aktivnosti
od ravnotee. Njihove analize vrtile su se oko SEJOVOG zakona trita, ija se
sutina svodila na to da je prekomjerna proizvodnja po svojoj prirodi nemogua.
Danas je to iskazano u navodu da ponuda kreira vlastitu potranju. Osnovno naelo
Sejovog zakona trita je da ne postoji bitna razlika izmeu monetarne ekonomije i
ekonomije trampe. Na primjer, ako tvornice proizvode vie dobra, radnici su tu da te
proizvode kupe.
cijene

AD

potenc.
proiz.

AD
P

P
C

Prema Sejovom zakonu, ponuda kreira

svoju potranju. Ako bi se AS ili AD
pomaknule, cijene bi reagovale tako da
osiguraju
prodaju
proizvoda
proizvedenih pri punoj zaposlenosti.
Vidimo da fleksibilnost cijena osigurava
da se cijene pomiu nadolje dovoljno
da se povea potronja do nivoa
potencijalne proizvodnje.

Najistaknutiji ekonomisti, kao to su RICARDO, MILL i MARSHALL

odobravali su navode klasinog pristupa da je prekomjerna proizvodnja nemogua.
Naelo klasinog pristupa je da su najamnine i plate dovoljno fleksibilne, tako da se
trite brzo dovodi u stanje ravnotee. U klasinom pristupu promjene agregatne
tranje imaju uticaj na nivo cijena, ali ne i na proizvodnju i zaposlenost. Fleksibilnost
cijena i najamnina osigurava da realni nivo potronje bude dovoljan da bi se
odravala puna zaposlenost.
Klasini pristup ima dva zakljuka od posebne vanosti za ekonomiju:
a) Privreda ima uvijek punu zaposlenost, i uvijek proizvodi potencijalni proizvod. To
ne znai da privreda nema nezaposlenost. Meutim, prema klasinom pristupu
nema makroekonomskih rasipanja, u smislu nepotpune ili nedovoljne
iskoritenosti resursa koja nastaje kao rezultat nedovoljne agregatne tranje.
b) Makroekonomske politike agregatne tranje ne mogu uticati na nivo
nezaposlenosti i proizvodnje. Monetarna i fiskalna politika mogu uticati samo na
nivo cijena u jednoj nacionalnoj ekonomiji, kao i na sastav nominalnog GNP-a.

WWW.STUDOMAT.BA

64

MAKROEKONOMIJA

WWW.STUDOMAT.BA

Dakle, sutina klasinog pristupa svodi se na to da su cijene i najamnine fleksibilne, i

da cijenovna fleksibilnost omoguava samokorigirajui mehanizam koji brzo dovodi
do pune zaposlenosti i privrede na nivou potencijalnog proizvoda.
Kejnzijanski pristup nastaje 30-tih godina XX vijeka, paralelno sa velikom
ekonomskom krizom 1929/30., ija je posljedica bila izmeu ostalog ogromna
armija nezaposlenih ljudi. Keynesova Opta teorija zaposlenosti, kamata i novca
ponudila je alternativnu makroekonomsku teoriju za sagledavanje uticaja ekonomske
politike. Kejnzijanski preokret u makroekonomiji povezuju dva razliita elementa.
Prvo, Keynes uvodi koncept agregatne tranje, i drugo Keynes tvrdi da su cijene i
najamnine nefleksibilne, odnosno stalne u duem roku. To znai da bi okomita AS
krivulja klasinog pristupa trebala biti zamijenjena AS krivuljom rastueg nagiba.
Kejnzijanski model ravnotee pri nepotpunoj zaposlenosti moemo prikazati ovako:
P

Q
poten.

AD
AD

B
A

P
AS

GNP

Agregatna ponuda raste prema gore,

podrazumijevajui da e se proizvodnja
poveavati
s
viom
agregatnom
tranjom tako dugo dok postoje
neiskoriteni resursi. U kejnzijanskom
pristupu, agregatna potranja je ta
koja ograniava proizvodnju. Kada se
agregatna potranja povea na nivo
AD, nivo realnog proizvoda se povea
sa Q na Q, ali se poveaju i cijene sa P
na P. U ovom kejnzijanskom modelu,
ekonomske politike usmjeravaju da se
sa poveanjem agregatne potranje
povea i nivo zaposlenosti i nivo
proizvodnje.

Nakon velike ekonomske krize, ekonomska misao uglavnom je bila pod

uticajem Keynesove ekonomske doktrine. On je, tako, fokus ekonomske teorije
premjestio sa teorije cijena ( to je bio sluaj sa klasinim pristupom ) na pitanje
zaposlenosti i kamatne stope. Poseban znaaj u njegovoj analizi dobivaju investicije i
potronja u funkciji uspostavljanja ravnotee i rjeavanja problema nezaposlenosti.
Keynesov koncept bazira se na meuzavisnosti investicija i potronje, tednje i
dohodaka. Proizvodnja i zaposlenost zavise od agregatne tranje, a agregatna
tranja je funkcija investicija i potronje. Potronja varira sa promjenama dohotka,
ba kao i tednja. U stanju ravnotee, tednja je jednaka investicijama, a dohodak je
jednak zbiru potronje i investicija, tj. S = I i Y = C + I . Osnovna poluga je postala
potranja, a zadatak fiskalne politike je da stimulie potranju ( jer je prijetila
opasnost od pretjerane tednje ). Keynes je tednju posmatrao kao destimulirajui
faktor rasta ( ako se vie tedi manja je agregatna potranja ). Kejnzijanski
ekonomisti smatraju da je makroekonomija sklona proiriti konjukturne cikluse sa
visokim nivoom neangaovanih resursa u dugom vremenskom razdoblju.
Eliminisanje konjukturnih ciklusa
svjesnom intervencijom drave znailo
bi naputanje povjerenja u slobodno
drava
funkcionisanje trita i inauguraciju
drave
i
njene
intervencije
u
ekonomske poslove.
trite

WWW.STUDOMAT.BA

64

MAKROEKONOMIJA

WWW.STUDOMAT.BA

Monetarna i fiskalna politika mogu stimulisati privredu, i odravati visoku

proizvodnju i zaposlenost. One mogu zamijeniti fleksibilne cijene i najamnine, te za
vrijeme depresije stimulisati privredu i pomoi oivljavanju pune zaposlenosti, a za
vrijeme privrednog buma usporiti privredu da bi se zakoile inflatorna kretanja.
Prema standardima Keynesovog ekonomskog mehanizma, stagflacija nije
mogua. Uz sve veu ulogu drave, i sve obimniju potronju i potranju, stagnacija
privrednih aktivnosti inkompatibilna je sa Keynesovim postavkama. Inflacija je
monetarni fenomen, kome Keynes nije pridavao mnogo panje. Keynesov
mehanizam se najbolje moe razumjeti ako se povue paralela sa funkcionisanjem
privrede u XIX stoljeu, u vrijeme zlatnog standarda. Prema Keynesu, privreda je u
XIX vijeku dobro funkcionisala, zato to je rast stanovnitva i inovacija bio dovoljan
da, uz sklonost potronji, formira takvu marginalnu efikasnost kapitala koja
omoguava zadovoljavajui nivo zaposlenosti, i uz takvu kamatnu stopu koja je
dovoljno visoka da bi bila prihvatljiva za vlasnike kapitala. Zahvaljujui tome,
osigurana je stabilnost cijena. Jedan od najvanijih, ali u isto vrijeme i najnejasnijih
elemenata Keynesovog ekonomskog sistema jeste jedinica nadnice. Ona
predstavlja bazu na kojoj neoklasina ekonomija temelji svoju dinamiku privrednih
aktivnosti, ali i bazu na kojoj sam Keynes gradi svoj model sa marginalnom
efikasnosti kapitala, kamatnom stopom i graninom sklonosti potronji. Bavei se
problemima zaposlenosti, Keynes predlae da se uvedu dvije obraunske jedinice:
1. kvantitet novane jedinice, i
2. kvantitet zaposlenosti.
Jedinica koja mjeri kvantitet zaposlenosti naziva se jedinicom rada, a njen
novani izraz jedinicom nadnice: E = N X W. Ukupni fond nadnica ( E ) jednak je
proizvodu koliine zaposlenosti ( N ) i jedinice nadnice ( W).
Jedinica nadnice predstavlja odnos izmeu produktivnosti i nominalne nadnice.
Pokuaj poveanja nominalne nadnice iznad produktivnosti rada djeluje inflatorno i

Odnos izmeu nominalne nadnice i

produktivnosti
vodi
ekonomiju
ka
punoj
zaposlenosti samo ako nadnice rastu u skladu sa
porastom produktivnosti rada. U stanju ravnotee na nivou pune
destimulativno.

zaposlenosti, realne nadnice su jednake marginalnom prinosu rada, a tednja je

jednaka investicijama. Kada postoji nesklad i javlja se nezaposlenost, ravnotea
izmeu ponude i potranje za radnom snagom uspostavlja se prilagoavanjem
nadnica, odnosno njihovim sniavanjem. Tu poinje i Keynesov strah od deflacije
koja bi vodila krajnjem padu cijena i sve veoj ponudi radne snage u odnosu na
tranju. U tom sluaju, kriza je neizbjena. Zbog toga, Keynes nastoji zaustaviti pad
nadnica i formirati tezu o fiksnim nominalnim nadnicama, ali fleksibilnim realnim
nadnicama.
Deflacioniranje realnih nadnica putem inflacije predstavlja sutinu Keynesovog
uenja. Keynesova ekonomija je ekonomija potranje, antideflatorna i antikrizna
ekonomska politika. Po Keynesu, ekonomska politika u fazi stagnacije vodi se
slijedeim mjerama:
1. podsticanjem potronje,
2. politikom novih ( niih ) kamatnih stopa, i
3. podizanjem marginalne efikasnosti kapitala.
Dakle, klasini pristup predstavlja makroekonomsku ravnoteu kao ravnoteu
na tritu roba i tritu kapitala. Ponuda je jednaka tranji, a tednja je jednaka
investicijama uz datu kamatnu stopu. U Keynesovoj ekonomiji, makoroekonomska

WWW.STUDOMAT.BA

65

MAKROEKONOMIJA

WWW.STUDOMAT.BA

ravnotea obiljeena je ravnoteom ponude i potranje na tritu roba, zatim

ravnoteom ponude i potranje na tritu novca, uz datu kamatnu stopu. Razlika je u
tome to je, prema Keynesu, stanje pune zaposlenosti teorijska konstrukcija,
odnosno specijalan sluaj, dok je opti sluaj nepotpuna zaposlenost, odnosno
nezaposlenost.
Kamata je monetarni fenomen, i odreena je ponudom i potranjom novca.
Ona odreuje odnos tednje i investicija, pa prema tome i dohotka i zaposlenosti, jer
su i dohodak i zaposlenost u funkciji tednje i investicija. U Keynesovoj teoriji, i
cijene i nadnice su stabilne, a veliku ulogu igraju ponuda i potranja. Ponuda i
potranja kapitalnih dobara odreuju cijenu kapitala, a ponuda i potranja za radnom
snagom odreuju realne nadnice. Dakle, ponuda i potranja su veoma vane u
Keynesovom uenju. Meutim, Keynes napominje i da porast potranje ( posebno
investicione ) na nivou pune zaposlenosti ima iskljuivo inflatorni uticaj.

NEOKLASINI MAKROEKONOMSKI MODEL

Pod neoklasiarima podrazumijevamo sintezu ekonomske misli koja je
dominirala pogledima ekonomista do pojave Keynesa i u novijom ekonomskoj istoriji.
Predstavnici neoklasine ekonomske misli, u odnosu na klasiare, bili bi MARX,
RICARDO, SMITH i drugi. Dakle, ekonomska misao neoklasiara formirana je, i
odnosi se na period funkcionisanja kapitalizma iste perfektne konkurencije.
Neoklasini ekonomisti doli su do spoznaje o odreenim principima djelovanja
ekonomije, odnosno do spoznaje o tritu i ekonomskim zakonima. Prema njima
nevidljiva ruka automatizmom djelovanja trita automatski uspostavlja ravnoteu
na tritu i u cijeloj nacionalnoj ekonomiji.
Na tritu iste konkurencije, poloaj firme je u funkciji njenih prihoda i
rashoda. Neoklasini model je vie mikroekonomski. Jedan od osnovnih principa
neoklasiara je princip opadajuih prihoda i rastuih trokova. Polazei od principa
opadajuih prihoda, firma nastoji da maksimizira profit. Ona odluuje o izboru
faktora proizvodnje, dakle, ona formira odreene proizvodne funkcije. Poloaj firme
nije isti, kada govorimo o kratkom i o dugom roku. Maksimiziranje profita na kratak
rok dovodi firmu i industriju u poloaj da se na dugi rok suoavaju sa problemom
proizvodnje bez profita, to je sutina zakona opadajuih prihoda. Na takvu moguu
situaciju firma moe reagovati na dva naina:
a) da pokua smanjiti trokove proizvodnje, ili
b) da prenese svoj kapital u drugu industriju.
Domainstva imaju istu logiku ponaanja kao i firme. Cilj domainstva je da
maksimizira korisnost, i u funkciji toga cilja i domainstva formiraju ponudu i
potranju radne snage.
Neoklasini ekonomisti prihvataju pretpostavku o vrstoj konkurenciji a
trite funkcionie u uslovima vrste konkurencije onda kada su zadovoljeni uslovi:
1. Na tritu je veliki broj proizvoaa, to omoguava heterogenu ponudu i
potranju na tritu. Pojedinana firma ne moe uticati na visinu cijene proizvoda
jer je ona tzv. price taker.
2. Postoji homogenost proizvoda, pa je kupcu svejedno od koga e kupiti proizvod.
3. Na tritu postoji sloboda ulaska i izlaska. Firme ulaze na trite, ili sele sa trita
voene motivom profita.
4. Postoji perfektna informisanost to znai da firme imaju informacije o situaciji i
perspektivama na tritu, posebno kada je rije o cijenama, ponudi i potranji.
Sliku potpune konkurencije moemo dopuniti kada u razmatranje ukljuimo
meunarodno trite i pravila robne arbitrae, kao i djelovanje zakona jedne cijene.

WWW.STUDOMAT.BA

66

MAKROEKONOMIJA

WWW.STUDOMAT.BA

Robna abitraa i zakon jedne cijene omoguuju da se cijene robe izjednaavaju u

meunarodnoj razmjeni. Modifikovani zakon na svjetskom tritu ne formulie
prosjene svjetske uslove. Svjetska cijena proizvodnje pokazuje cijenu
najproduktivnijih proizvoaa, za razliku od nacionalnih trita, na kojima se cijena
mjeri na osnovu prosjenih uslova. Cijene u meunarodnim razmjerama imaju
tendenciju izjadnaavanja to je zakon jedne cijene.

POLOAJ PREDUZEA
Vano pitanje je razlikovanje poloaja firme od poloaja industrije na tritu, u
uslovima perfektne konkurencije. Pri tome se pod industrijom podrazumijeva skup
svih firmi koje nude iste ili sline proizvode. Dok je firma na tritu price taker i ne
moe djelovati na visine cijena, industrija upravo utie na formiranje cijena. Naime,
porastom proizvodnje, odnosno porastom ponude, industrija utie na porast cijena
( ponuda via cijena nia ). Polazei od maksimizacije profita, firma tei da
pronae optimum svog poslovanja, odnosno svoju poziciju kratkorone ravnotee.
Polazne take u analizi kratkorone ravnotee firme predstavljaju:
1. prosjeni trokovi,
2. marginalni trokovi,
3. marginalni prihod.
Firma e izabrati onu kombinaciju faktora proizvodnje, cijena i outputa koja e
odgovarati zakonitosti da se profit maksimizira onda kada su marginalni trokovi
jednaki marginalnom prihodu. Ovaj je princip od presudnog znaaja za formiranje
trita radne snage. Rukovodei se ciljem maksimiziranja profita, poduzetnik formira
tranju za radnom snagom do onog nivoa prihoda i trokova na kome se marginalni
prihod od rada izjednaava sa marginalnim trokovima radne snage. Poduzetnik
investira sve dotle dok se marginalni trokovi ne izjednae sa marginalnim prihodom.
Djelujui na odluke o investiranju, makroekonomska politika mora uvaavati
kriterij unosnog investiranja. Ona to moe, djelujui na prihode i trokove.
Poznato je da visok profit u jednoj grani industrije povlai novi kapital u tu granu. Po
logici stvari, vea ponuda u toj grani dovodi do formiranja cijena na niem nivou.
( Zakon ponude i potranje djeluje besprijekorno, s obzirom da govorimo o
perfektnoj konkurenciji. ) Sa porastom ponude cijene opadaju, a istovremeno raste
proizvodnja, to uzrokuje rast cijena inputa dakle, trokovi proizvodnje se
poveavaju. Marginalni trokovi se primiu marginalnom prihodu, dok se profit
postepeno smanjuje. Sve dok je marginalni prihod vei od marginalnog troka, nove
firme e ulaziti u tu granu industrije. Konkurencija se intenzivira, a sa njom jaa i
proizvodnja i ponuda. Kada firma vie ne moe pokriti svoje trokove ( kada su
marginalni trokovi vei od marginalnih prihoda ) ona tei da izae iz te grane
industrije, odnosno da preseli kapital. Tenja za maksimiziranjem profita, te efekti
ponude i potranje u uslovima iste konkurencije i slobodnog seljenja kapitala iz
jedne grane u drugu, dovode ( na dugi rok ) prvo industriju, a potom itavu
ekonomiju u poziciju kada ne moe ostvarivati profit. Mobilnost kapitala osigurava da
se ostvari princip na isti kapital isti profit. Ovaj princip naziva se oportunitetnim
trokovima kapitala. Mobilnost kapitala djeluje na ponudu i potranju industrije, i
u skladu sa tim, na poloaj firme na tritu. Zbog toga dugorona ravnotea firme
pretpostavlja da se njen prihod izjednai sa oportunitetnim trokom kapitala.
Ponuda, potranja, cijene i tenja za maksimalnim profitom u uslovima
perfektne konkurencije dovode industriju u stanje perfektne ravnotee na dugi rok.
Svakako, to stanje ravnotee nije stabilno: ono je samo taka na formiranju nove
dugorone ravnotee.

WWW.STUDOMAT.BA

67

MAKROEKONOMIJA

WWW.STUDOMAT.BA

Zbog toga ne moemo govoriti ostabilnoj ravnotei, nego o fluktuacijama

industrije, odnosno privrede. S vremena na vrijeme javljaju se i takvi dogaaji koji
ne dozvoljavaju automatizam trita, da spontano djeluje i da vraa industiju u
stanje ravnotee. U vrijeme kriza, ponuda, potranja i cijene ne djeluju onako kako
se to od njih oekuje.
Neoklasina teorija bavi se uglavnom pitanjima opteg nivoa cijena i
ekonomskim fluktuacijama. Neoklasiari nisu pridavali poseban znaaj potpunoj
zaposlenosti. Zbog fleksibilnosti cijena i nadnica, ekonomija je, po njima, uvijek na
nivou pune zaposlenosti. Uz date nadnice i punu zaposlenost, privreda uvijek
proizvodi toliko robe koliko ima domae potranje. Kamata je kategorija koja je
povezana sa realnim sektorom privrede. Ona nije monetarna kategorija, kao u
kejnzijanskoj ekonomiji. Investicije su funkcija oekivanog profita i kamatne stope.
Pri tome, porast cijena podstie investicije, dok porast kamatne stope destimulie
investicije. Sklonost privrede ka punoj zaposlenosti, kao i automatizovano
uspostavljanje unutranje i spoljne ravnotee eliminie ulogu drave iz privrednog
ivota.

IS LM MODEL
IS MODEL
Polazni oblik makroekonomskog modela zatvorene privrede je Y = C + I
( dohodak je jednak zbiru potronje i investicija ). Iz ove formule slijedi I = Y C.
Poto je sve to se ne potroi iz dohotka jednako tednji, onda su i investicije
jednake tednji ( S = I, jer je S = Y C, pa poto je Y = C + I, onda je S = C + I
C, odnosno S = I ). To je poznati uslov ravnotee u makroekonomskim modelima.
Dalje, ve smo pomenuli da dohodak zavisi od kamata koje na dohodak djeluju
indirektno, preko investicija. Promjena investicionog multiplikatora, odnosno uopte
promjena investicija, multiplikativno se odraava na veliinu dohotka, dok porast
kamata utie na smanjenje investicija, pa preko njih i na smanjenje dohotka. Zbog
toga je dohodak opadajua funkcija kamata. Taj se odnos dohotka, odnosno
domaeg proizvoda i kamata ( uz uslov I = S ) u makroekonomskoj teoriji naziva IS
krivom. Budui da je I = S uslov svake ravnotee, svaka taka na IS krivulji

WWW.STUDOMAT.BA

68

MAKROEKONOMIJA

WWW.STUDOMAT.BA

predstavlja ravnoteni domai proizvod. Grafiku analizu ravnotee na robnom

tritu predstavit emo preko etiri grafikona.

a)

kam.
stopa

b)

tednja

10

100
I=S

80

60
I

40

20
20

40

60

80

100

120

c)

tednja

inves.

kam.
stopa

100

20

40

60

80

100

120

inves.

d)

10
S

80

60

40

20

IS krivulja

100 200 300 400 500 600 700

Grafik
Grafik
Grafik
Grafik

doho.

100 200 300 400 500 600 700

dohodak

a predstavlja funkciju investicija;

b predstavlja uslov ravnotee I = S;
c predstavlja funkciju tednje; i
d predstavlja odnos domaeg dohotka i kamate, odnosno IS krivulju.

Na primjer:ako je kamata na tritu 4%, da bi se ostvarila ravnotea natritu

rada investicije moraju biti 60, pa je i tednja jednaka 60. Na temelju funkcije
tednje vidimo da je tednja od 60 na nivou dohotka od 400. Povuemo li okomito
na grafik d iz grafika c za nivo dohotka od 400, te povuemo li horizontalno iz
grafika a za kamatnu stopu od 4%, dobit emo jednu taku IS krivulje. Ako
nastavimo proraun, dobit emo niz taaka IS krivulje, koje pokazuju razliite nivoe
dohotka, koje uz datu kamatnu stopu osiguravaju ravnoteu I = S. Svaka taka

WWW.STUDOMAT.BA

69

MAKROEKONOMIJA

WWW.STUDOMAT.BA

izvan te krivulja pokazuje da ne postoji ravnotea, to pokree sile uravnoteenja pa

se ravnotea uspostavlja:
a) ili promjenom dohotka,
b) ili promjenom kamatne stope.

LM MODEL
Istovremeno sa ravnoteom na tritu roba postoji i ravnotea na tritu
novca, odnosno tritu kapitala. Ukupna potranja za novcem definisana je kao
transakcijska i pekulacijska potranja za novcem, gdje L predstavlja
transakcijsku i pekulacijsku potranju za novcem, a M ukupnu ponudu novca.
Ako postoji fiksna ponuda novca M, uslov ravnotee na novanom tritu je da
ponuda novca bude jednaka potranji za novcem, L = M.
a)

kam.
stopa

125

100

75

50

50
25

50

75

100

125 150

pekulac.
potranja

c)

transak.
potra.

b)

trans.
potr.

125

25

50

75

100

125

150

ukupna
novana masa

d)

kam.
stopa

5
LM krivulja

100

75

50

25

1
50 100 150 200 250 300 350

doho.

D
50 100

150 200 250 300 350

dohodak

Grafik a pokazuje pekulacijsku potranju za novcem, tj. odnos pekulacijske potranje za novcem i
kamatne stope;
Grafik b prikazuje ukupnu novanu masu, tj. odnos transakcijske potranje i ukupne novane mase;
Grafik c predstavlja krivu transakcijske potranje za novcem; i

WWW.STUDOMAT.BA

70

MAKROEKONOMIJA

WWW.STUDOMAT.BA

Grafik d predstavlja ravnoteu na novanom tritu, odnosno LM krivulju.

Pretpostavimo da je kamatna stopa na tritu 3%, a uz tu kamatnu stopu,

pekulacijska potranja za novcem je 25. Odbijemo li to od ukupne novane mase,
koja je, na primjer, 125, dobit emo transakcijsku potranju za novcem koja iznosi
100. Uz datu brzinu opticaja novca, iz tih 100 jedinica raspoloivih za finansiranje
moe se ostvariti domai proizvod ( dohodak ) u iznosu od 200. Prenesemo li na
grafik d podatke iz grafika a i c, dobit emo LM krivulju, na kojoj je L = M na
svakoj taki na krivoj. Ako je kamatna stopa 4% ili via, tada nema pekulativne
potranje, pa se cjelokupna ponuda koristi za finansiranje poslovnih transakcija. Uz
datu brzinu opticaja novca, tada se ostvaruje maksimala domai proizvod od 250
jedinica. Zato LM kriva ima lom u taki C, na nivou kamatne stope od 4%. Ako je,
recimo, kamatna stopa 0,5%, pekulacijska potranja je 87,5 jedinica tada
transakcijska potranja iznosi svega 37,5. Uz tu kamatnu stopu, pekulacijska
potranja je horizontalna i kree se od 87,5 prema beskonanosti. Uz datu brzinu
opticaja novca, iz tih 37,5 jedinica raspoloivih za finansiranje moe se ostvariti
domai proizvod ( dohodak ) od najvie 75. Ako je pekulacijska potranja za
novcem 125, transakcijska potpuno nestaje. Zato LM kriva ima lom u taki D, pa je u
intervalu od 0 do 75 jedinica horizontalna, na nivou kamatne stope od 0,5%. Ova
kamatna stopa predstavlja tzv. zamku likvidnosti.
Do sada smo odvojeno analizirali ravnoteu na robnom i novanom tritu.
Pogledamo li paljivo ove analizirane ravnotee, moemo uoiti da se pojavljuje pad
vrijednosti kamatnih stopa i dohotka odnosno domaeg proizvoda, koji
istovremeno oznaavaju ravnoteu i na robnom i na novanom tritu. Ako se na
robnom tritu javlja jednakost IS krivulje, a na tritu novca LM krivulje, one se
zajednom mogu predstaviti na slijedei nain:
kam
stopa

IS KRIVULJA
LM KRIVULJA

dohodak (Y)

Y = IS; Y = LM, iz ega proizlazi da je IS = LM.

Iz ovoga proizlazi ravnoteni nivo kamatne stope koje obezbjeuje ravnoteu i na
robnom i na novanom tritu. U taki A nalaze se obje ravnotee. Za svaku
nacionalnu ekonomiju moe se izraunati makroekonomska ravnotea.

WWW.STUDOMAT.BA

71

MAKROEKONOMIJA

WWW.STUDOMAT.BA

MONETARIZAM I MONETARNA TEORIJA

Monetarizam podrazumijeva da je ponuda novca kljuna determinanta u
kratkoronim kretanjima nominalnog drutvenog bruto proizvoda i dugoronim
kretanjima cijena. Da bi smo shvatili monetarizam, ukratko emo se osvrnuti na
pojam brzine opticaja novca i opisati novu teoriju, kvantitativnu teoriju novca.
Obino, kada je koliina novca velika u odnosu na tokove potronje, brzina opticaja
je mala. Preciznije, brzinu opticaja novca definiemo kao omjer ukupnog GNP-a
prema koliini novca: V = GNP/M, ili V = (PxQ)/M, gdje je P prosjean nivo
cijena, Q realni GNP, V brzina opticaja, a M koliina novca.
Sada moemo shvatiti kako neki ekonomisti koriste pojam brzine da bi
objasnili ukupan nivo cijena. To je tzv. kvantitativna teorija cijena. Kljuna je
pretpostavka da je brzina novca relativno stabilna i predvidljiva. Ova teorija smatra
da se cijene kreu srazmjerno ponudi novca. Ona moe objasniti zato neke zemlje
sa niskim rastom imaju umjerenu inflaciju, dok druge zemlje sa brzim rastom imaju
galopirajue cijene. Modernu monetarnu teoriju, poslije II svjetskog rata razradili su
MILTON FRIEDMAN i njegovi sljedbenici. Oni su istakli vanost monetarne politike
u makroekonomskoj stabilizaciji. Ovaj pristup predpostavlja da rast novca odreuje
nominalni GNP kratkorono, a cijene dugorono. Ta analiza djeluje u okviru
kvantitativne teorije novca ( cijena ), i oslanja sena teoriju brzine. Sutina
monetarizma svodi se na slijedee:
a) Rast ponude novca je prva determinanta rasta nominalnog GNP-a. Monetarizam
je temeljna teorija determinanti agregatne potronje. Ona zastupa miljenje da je
nominalna agregatna tranja primarno pod uticajem promjena u ponudi novca.
Glavne makroekonomske varijable ( proizvodnja, zaposlenost, cijene ) takoer su
pod uticajem novca. Dvije su bitne pretpostavke monetaristikog vjerovanja u
novac:
1. stabilnost i pravilnost brzine opticaja novca, i
2. novac je neosjetljiv na kamate.
Ove dvije pretpostavke su, zbog toga, iste u kvantitativnom izrazu. Ako je brzina
stabilna, tadae koliina novca odrediti nivo realnog GNP-a. Po monetaristima,
fiskalna politika je nevana, jer, ako je brzina stabilna, samo koliina novca
odreuje realni GNP.
b) Cijene i plate su relativno fleksibilne. Monetaristi tvrde da je Phillipsova kriva
relativno strma, a dugorono veritkalna. U okviru modela agregatne ponude i
potranje monetaristi smatraju da je kratkorona kriva agregatne ponude
naglaeno strma. Spajajui ova dva obiljeja monetarizma, monetaristi smatraju
da novac pokree proizvodnju tek neznatno i kratkotrajno. Masa novca uglavnom
utie na cijenu dugorono gledano, glavni uticaj novca je na cijenu.
c) Privatni sektor je stabilan, a budui da je brzina stabilna, veina promjena
proizlazi iz promjena Centralne banke.
ta je, zapravo, monetarizam ? On se predstavlja kvantitativnom teorijom
novca, ali treba znati da kvantitativna teorija nova nije monetarizam. Kvantitativna
teorija novca ima dvije formulacije:
a) Fischerova - u kojoj se svaka promjena u koliini novca odraava na cijenu; i

WWW.STUDOMAT.BA

72

MAKROEKONOMIJA

WWW.STUDOMAT.BA

b) Kembridska varijanta kvantitativne teorije koja polazi od funkcije novca

kao blaga, i pretpostavlja da vlasnik imovine ima u svom portfoliu barem dva
oblika imovine: novac i neke druge robe ( roba ili vrijedonosni papiri ). Ova
varijanta kvantitativne teorije pretpostavlja da Centralna banka osigurava
nominalnu monetarnu ponudu, a da vlasnici imovine ele realnu imovinu.
Nivo cijena je funkcija monetarne ponude i monetarne potranj. Nain usklaivanja
monetarne ponude i monetarne potranje je dvojak ili preko porasta tranje ili
preko trita novca i kamatne stope, odnosno djelovanja kamatne stope na
investicionu potronju. Neto kasnije, Friedman je redefinisao kvantitativnu teoriju
novca kao funkciju monetarne tranje; kada Centralna banka izabere ekspanzivnu
monetarnu ponudu, to izaziva procvat monetarne ponude. Vlasnici kapitala ele se
osloboditi vika gotovine, zamjenjujui je za oblike imovine koja donosi profit. Ako
je, na primjer, proces supstitucije imovine usmjeren na kupovinu dravnih
obveznica, cijene tih obveznica e porasti. Posljedica toga je da e prihod od
obveznica poeti opadati. Processelekcije se nastavlja; uveava se, na primjer,
potranja za akcijama, to izaziva porast njihovih cijena. Sve to podstie investicionu
aktivnost, i dovodi do porasta ukupne ekonomske aktivnosti.
Ako bi smo pokuali napraviti pregled slinosti i razlika izmeu kejnzijanske i
monetarne teorije, mogli bi to saeti na slijedei nain:
1) Obje ekonomske teorije bave se uglavnom pitanjima agregatne tranje. U
kejnzijanskom modelu, agregatna tranja jednaka je zbiru line potronje,
investicija i dravne potronje: A = C + I + G. Uslov privredne ravnotee je da je
ukupna proizvodnja jednaka ukupnoj potronji, Y = C + I + G. U tom sluaju,
ukupna proizvodnja jednaka je AS = AD. Monetaristi polaze od koliine novca u
opticaju ( M ), to zajedno sa brzinom opticaja predstavlja ukupnu potranju.
Ravnotea sistema postoji kada su usklaeni odnosi izmeu ponude i potranje.
2) U obje kole interakcija realnih i monetarnih faktora moe se posmatrati na
kratak i dugi rok. Kratkorono, obje kole uvaavaju Phillipsovu krivu, a
dugorono obje govore o inflaciji i o cijeni pune zaposlenosti.
3) Kejnzijanci i monetaristi najvie se razlikuju u onom elementu kojem nisu
posvetili dovoljno panje a to je agregatna ponuda i njeno ponaanje.
Kejnzijanci naglaavaju da je krivulja AS relativno vodoravna na kratak rok, i pri
niskom GNP-u, dok monetaristi smatraju da su cijene i plate relativno fleksibilne,
tako da je kratkorona AS krivulja gotovo okomita. Zatim, kejnzijanci polaze od
nepotpune zaposlenosti ( odnosno, od nezaposlenosti ), a monetaristi od pune
zaposlenosti.
4) Uz takve pretpostavke, logino je da ista agregatna tranja AD daje razliite
rezultate u pogledu inflacije, zaposlenosti i stabilizacione politike. Obje kole
zanemaruju da agregatna ponuda nije zauvijek data. Monetaristi naglaavaju
ulogu ponude novca na agregatnu tranju, a kejnzijanci vjeruju da na ekonomiju,
uz novac, utie i niz drugih varijabli.
5) Metod sagledavanja inflacije ili stagflacije razlikuje se u obje kole. Keynes se u
poetku zalae za prolongirani bum, a nakon toga prihvata restriktivnu
monetarnu politiku, kao i monetaristi. Neokejnzijanci tu restriktivnu monetarnu
politiku ne prihvataju ni danas.
6) Kod monetarista uticaj monetarne politike odvija se preko portfolio selekcije,
to podrazumijeva proces supstitucije imovine na principima marginalne
korisnosti.
7) Keynes objanjava krize kao problem nedovoljne potranje, odnosno potronje
( posebno investicione ). Po Friedmanu, kriza 1929-1933. godine bila je, prije
svega, kriza likvidnosti. Banke su postale nelikvidne zbog nepovjerenja
deponenata. Drugi razlog nelikvidnosti banaka je i restriktivna monetarna

WWW.STUDOMAT.BA

73

MAKROEKONOMIJA

WWW.STUDOMAT.BA

politika, uslijed ega su banke prodavale svoju imovinu, odnosno vrijedonosne

papire na tritu novca. Time su naglo oborile vrijednost tih vrijedonosnih papira i
izazvale krizu.

cijene
(P)

MONETARISTIKI PRISTUP cijene

AS
(P)
potenc.
proizvodnja

KEJNZIJANSKI PRISTUP
AS
potenc.
output

AD
AD
realni output

Monetaristi su odigrali znaaju ulogu u oblikovanju ekonomske politike. Monetaristi

esto prihvataju politiku slobodnog trita LAISSER FAIRE ( franc. pustiti na volju;
ita se lese fer ). Glavni doprinos im je zagovaranje mjeovitih pravila umjesto
diskrecione monetarne i fiskalne politike. Oni shvataju da je privatna ekonomija
stabilna, ali da drava ima destabilizirajue dejstvo. Optimalna monetarna politika
uspostavlja rast ponude novca na fiksu stopu, i odraava takvu stopu kroz sve
ekonomske uslove. Fiksna stopa rasta novca ( od 3 do 5% godinje ) eliminisala bi
nestabilnosti iz moderne ekonomije.

RACIONALNA OEKIVANJA RATEX KOLA

Mada veina makroekonomista vjeruje da sistematska ekonomska politika
moe uticati na nezaposlenost i proizvodnju, iz tog standardnog pravca izdvaja se
jedan radikalno novi: to su racionalna oekivanja ili nova klasina ekonomija.
Razradili su je ROBERT LUKAS, TOMAS SARDENT, NIL VALANS i ROBERT
BARLO. Oni naglaavaju ulogu oekivanja, i fleksibilnih plata i cijena u
makroekonomiji. Makroekonomija racionalnih oekivanja slina je klasinom
makroekonomskom pristupu. Ona podrazumijeva: prvo, da ljudi koriste sve
dostupne informacije, i drugo da su plate i cijene fleksibline. Prva pretpostavka
znai da ljudi svoja oekivanja baziraju na najboljim dostupnim informacija, a druga
znai da se cijene i plate brzo prilagoavaju ravnotei ponude i potranje. U okviru
kole oekivanja moemo govoriti o tri osnovna pravca:
1) adaptivni,
2) racionalni, i
3) pluracionalni.
Adaptivnu kolu u ekonomsku teoriju uveo je KAGAN 1956.godine. U skladu
sa tim pristupom adaptivnih oekivanja, ekonomski subjekti ( radnici, potroai, i
proizvoai ) suoeni su sa nedovoljnim ili nepouzdanim informacijama. Oni u
nesigurnom privrednom sistemu formiraju svoja inflatorna oekivanja na bazi
iskustva. Iskustvo o razlici izmeu, na primjer, stvarne i oekivane inflacije
ekonomski subjekt projicira u budunost.

WWW.STUDOMAT.BA

74

MAKROEKONOMIJA

WWW.STUDOMAT.BA

1961.godine JOHN MILL uveo je analizu racionalnih oekivanja. Iskustva

adaptivnih oekivanja pokazala su da postoji mogunost pogrene procjene, na
primjer oekivane inflacije. Greka se bazira na nedovoljnom poznavanju ekonomske
strukture i nedovoljnim informacijama. Za razliku od adaptivnih, racionalna
oekivanja ( RATEX ) su takva oekivanja koja se baziraju na perfektnom
poznavanju ekonomske strukture nacionalne privrede, te na perfektnoj dostupnosti
svih relevantnih informacija. Upotreba matematikih modela i ekonometrije pomae
da se pozicije ekonomskog sistema predvide perfektno. Zahvaljujui tome, privredni
subjekti mogu bez greke predvidjeti akcije ekonomske politike, i uskladiti
oekivanja sa stvarnom stopom inflacije. Phillipsova kriva je vertikalna, a ekonomska
politika gubi prostor za bilo kakvu stabilizacijsku politiku. Monetaristi i RATEX kola
se u dosta elemenata slau. Meu njima znaajna razlika je ba u tome to
monetaristi dozvoljavaju mogunost primjene Phillipsove krive na kratak rok, dok
RATEX to potpuno odbacuje.
stopa
porasta
plata

B
prividna
kratkoro. Ph.k

D prava
Phillipsova
kriva
A

W
C
U
U* prirodna stopa nezaposlenosti

Prema racionalnim oekivanjima makroekonomije, Phillipsova kriva je

vertikalna; meutim, moemo vidjeti i privdnu Phillipsovu krivu provuenu kroz
take A, B i C. Taka B nastaje kad inflatorni ok podie plate iznad oekivanog
nivoa. Radnici su zbunjeni, mislei da su im porasle realne zarade odluuju vie
raditi, a nezaposlenost pada. Ekonomija se kree od take A prema taki B. Prividna
Phillipsova kriva nastaje zbog pogreno shvaenih realnih plata ili relativnih cijena.
Prema RATEX koli, politikom agregatne tranje ne moe se uticati na na nivo
zaposlenosti. Privreda je uvijek na nivou pune zaposlenosti, a samo u sluaju
iznenadnog oka, izazvanog, na primjer, monetarnom ekspanzijom, mogue je
koritenje Phillipsove krive. RATEX se zasniva na perfektnoj konkurenciji, perfektnim
informacijama i perfektnim prognozama i ponaanju privrednih subjekata.
Stabilizacijska politika, odnosno dravna intervencija je nepotrebna obzirom da se
sve akcije drave mogu predvidjeti, te da se privredni subjekti njima unaprijed,
odnosno odmah prilagoavaju.
Teorija racionalnih oekivanja ima dvije vane implikacije na ponaanje
makroekonomije. Prva se tie efekata ekonomske politike. Teoretiari RATEXa
pokazuju da bi, po njihovim pretpostavkama, pokuaji vlade da utie na proizvodnju
i zaposlenost bili uzaludni, jer ljudi anticipiraju ( predviaju ) vladine ekonomske
stimulacije, tako da se na kraju sve zavrava na istom ili viem stepenu inflacije
( konjukturni ciklus ).
Sa racionalnim oekivanjima i fleksibilnim cijenama i platama, anticipirana
vladina politika ne moe uticati na proizvodnju i zaposlenost. Pretpostavka o
fleksibilnim cijenama i platam podrazumijeva da je jedini nain na koji ekonomska
poitika moe uticati na proizvodnju i zaposlenost iznenaenje, ali to je teko
izvodljivo. Makroekonomisti realnih oekivanja tvrdi da bi slobodne odluke trebalo

WWW.STUDOMAT.BA

75

MAKROEKONOMIJA

WWW.STUDOMAT.BA

izbjegavati. Oni smatraju da tvorci ekonomske politike ne mogu bolje prognozirati

ekonomska kretanja od privatnog sektora. Zbog toga, u vrijeme kada tvorci
ekonomske politike ponu reagovati na dogaaje ( na primjer rat, promjena cijena
nafte i sl. ), fleksibilne cijene na tritima ve su se prilagodile tim dogaajima.
Vladina politika moe samo pogorati stanje, i trebala bi u potpunosti izbjegavati
diskrecionu ekonomsku politiku. Teoriju RATEX ekonomisti obino kritikuju zbog
postavke o fleksibilinim cijenama i platama. Mnogi sugeriu da se cijene kreu
sporije kao odgovor na okove, ali trita tada nisu u ravnotei. Drugi prigovor
RATEXu je osporavanje tvrdnje o ugraivanju najnovijih prognoza, poput
superkompjutera, esto se govori o nerealnim oekivanjima i pogrenim procjenama
i odlukama; i tree, obino se tvrdi da su predvianja konjukturnih ciklusa pogrena.

EKONOMIJA PONUDE
Ekonomija ponude pojavila se prvi put 1979.godine, i poiva na LAFEROVOJ
( ARTHUR LAFFER ) krivi, koja predstavlja odnos izmeu poreskog optereenja i
motiva za proizvodnju. kole ekonomije ponude ( osim Laffera, tu je i PAUL CRAIG
ROBERTS ) naglaavale su podsticanje ljudi na rad, tednju, umanjivale su ulogu
upravljanja potranjom i predlagale velika smanjivanja poreza kako bi se promjenio
smjer sporog privrednog rasta i opadanja rasta produktivnosti. Ekonomija ponude
ima tri sredinja obiljeja: odstupanje od kejnzijanske politike upravljanja
potranjom, naglasak na motivaciji i efektima ponude i zagovaranje velikih
smanjivanja poreza.
a) odstupanje od Keynesa: kejnzijanska ekonomija tvrdi da, kratkorono,
nacionalni output i zaposlenost prvenstveno odreuje agregatna tranja.
Kejnzijanci vjeruju da se monetarna i fiskalna politika moraju upotrijebiti za borbu
protiv nezaposlenosti i inflacije. Nezadovoljni kejnzijanskim pristupom, krajem
70-tih godina XX vijeka neki ekonomisti zagovaraju stavljanje veeg naglaska na
faktore koji mogu poveati rast u potencijalnom outputu faktora kao to su
poveana tednja i investicije, reforma regulative i smanjeno oporezivanje
dohotka od kapitala. Makroekonomske politike trebale bi se usmjeriti na
poveanje dugoronog ekonomskog rasta, a ne na kratkoronu ekonomsku
stabilizaciju. Iako nova teorija nije bila jasno iskazana, ini se da je utemeljena
na klasinom stajalitu ekonomije, pa tvrdi da output jae reaguje na motivacije,
poreze i faktorske prinose nakon odbitka poreza, nego na promjene u agregatnoj
tranji. Pristae ekonomije ponude vjeruju da je krivulja agregatne ponude
gotovo verikalna, tako da bi negativni potresi naneseni agregatnoj tranji imali
samo male i kratkotrajne uticaje na output najvei dio efekata restriktivne
monetarne politike odnosio bi se na cijene.
b) Novi naglasak na motivaciji: druga teza ekonomije ponude bila je uloga
motivacije, to oznaava odgovarajue prinose koje donose rad, tednja i
poduzetnitvo. Pobornici ekonomije ponude istiu gubitak motivacije do kojeg
dolazi kada su porezne stope visoke. Po njima, kejnzijanci svojom pretjeranom
zaokupljenosti upravljanjem potranjom zanemaruju uticaj poreznih stopa i
motivacije na agregatnu ponudu. U analizi AD i AS sniavanje poreskih stopa
povealo bi zaradu nakon odbitka poreza od kapitala i rada; vie zarade po
odbitku poreza potakle bi veu ponudu rada i kapitala, zajedno sa viim stopama
inovacije i produktivnosti. Poveanje inputa inovacija povealo bi rast
potencijalnog outputa, pa time pomaklo krivulju agregatne ponude udesno.

WWW.STUDOMAT.BA

76

MAKROEKONOMIJA

WWW.STUDOMAT.BA

cijene
P

Qp

Q p

AS

AS

B
C

3 3,2 3,4 4
realni GNP

AD

Q
( u 000 )

Prije iste politike, potencijalni output je Qp = 3200; znaajno poveanje AS podie

potencijal na Qp = 3400. Ako je privreda na ravnom dijelu AS, uticaj stvarnog GNP-a bit e
razmjerno umjeren, ako se AD ne promijeni. Stvarni GNP mijenja se od B do C (?). Ako bi se
desilo da kriva AD sijee krivu AS na njenom gotovo okomitom dijelu, u taki D, ____ (?).

Uticaj politike iste ponude: efekat jednog hipotetskog programa ekonomije

ponude pretpostavlja da je neto efekat tog programa bio poveanje ukupne ponude
inputa kao to su rad i kapital. To poveanje inputa poveava potencijalni output, te
pomie krivu agregatne ponude ( AS ) prema van, kao na slici. Politika ekonomije
ponude bit e najefikasnija kada se ekonomija ponaa na gotovo klasian nain.
c) sniavanje poreza: pobornici ekonomije ponude vjeruju da je uloga poreza u
djelovanju na agregatnu tranju prenaglaena. Oni vjeruju da su vlade, 60-tih i
70-tih godina XX vijeka koristile poreze da poveaju prihode ili potaknu
potranu, zanemarujui pri tome uticaje poveanja poreza na motivaciju. Neki
zagovornici ekonomije ponude, kao Arthur Laffere, navode da visoke stope
poreza mogu, zapravo, sniziti porezne prihode. Prema tzv. Laferovoj krivulji,
visoke stope poreza sniavaju poreznu bazu zbog nie razine privredne
aktivnosti. Zagovornici ekonomije ponude zagovarali su, takoer, i radikalno
restruktuiranje poreznog sistema, koje se ponekad naziva sniavanje poreza
ekonomije ponude. Ono se temelji na slijedeem: reforme bi trebale poboljati
motivaciju sniavanjem poreskih stopa na zadnji dolar dohotka ( granine
poreske stope ); poreski sistem trebao bi biti manje progresivan ( odnosno,
trebao bi olakati poresko optereenje za pojedince sa visokim dohotkom ); i
da bi sistem trebao biti osmiljen da podstie produktivnost ili ponudu ,
umjesto da manipulie agregatnom potranjom.

WWW.STUDOMAT.BA

77

MAKROEKONOMIJA

Cijene
P

AD

WWW.STUDOMAT.BA

AD
AS

B
A

GNP

Slika: koristi se analizom AS i

AD da bi pokazala uticaj sniavanja
poreza u okviru ekonomske ponude.
Sniavanje poreza poveava agregatnu
potranju i portonju, te poveava
output. Ekonomija ponude prouava
smanjivanje poreza kao mjeru za boru
sa privrednim tekoama. Smanjivanje
poreza ima dva efekta: premjeta
krivulju AD do AD, i moe poveati
potencijalni output, ako nii porezi
motiviraju vee koliine rada ili
kapitala, time pomiui krivu AS do
AS.

Ovakva smanjivanja poreza poveavaju realni GNP. Meutim, statistike studije

nagovjetavaju da u razdoblju do 10 godina glavni uticaj na stvarni output dolazi
preko uticaja na agregatnu tranju.
Za razliku od Keynesove ekonomije i monetarizma koji se baziraju na
potranji, ekonomija ponude okrenuta je proizvodnji. Najee se interpretira tako
da se u centar panje stavi poreska politika, pri emu se pretpostavlja da smanjenje
poreza podstie privatnu inicijativu. Ona je, dakle, pokreta investicija, proizvodnje i
zaposlenosti. U sutini, ekonomija ponude samo dijelom se moe svoditi na ulogu
fiskalne politike, ali se s njom ne moe poistovjetiti. Koncept ekonomije ponude
mora podsticati privredni rast i suzbijati inflaciju. Istovremeno, mora stvarati
potranju, uz smanjeno prisutvo drave. Efikasnost ekonomije ponude zavisi od
fiskalne i monetarne politike, investicione politike, akumulacije kapitala, motivacije
za revitalizaciju privrede kao cjeline. Ona fokus svoje analize pomie na inflaciju i
privredni rast. Keynesova ekonomija je ekspanzivnu ekonomsku politiku usmjerila na
podsticanje
privrednog
rasta,
ali
je
time
podsticala
inflaciju.
Prema
neokejnzijancima, terapija se sastoji u restriktivnoj finansijskoj politici koja je poslije
II svjetskog rata izazvala stagnaciju, uz istu ili viu stopu inflacije. Tako je cijena
inflacije bila dosta visoka. Prije nego to se pojavila ekonomija ponude, ekonomska
misao je rjeenje pokuala pronai u okviru postavki monetarizma. Monetaristi su
panju usmjerili na podeavanje monetarne ponude stabilnoj funkciji monetarne
potranje. Pri tome nisu ni pokuali zaviriti u unutranjost monetarne potranje, u
kojoj je glavni elemenat proizvodnja. I oni su, kao i kejnzijanci, poli od
pretpostavke da e proizvodnja i produktivnost regulisati sami sebe. Otuda i stav
monetarista da su cijene i inflacija monetarni fenomeni. Za razliku od ovih kola,
ekonomija ponude insistira na lijeenju inflacije i stagflacije. Ona pristupa lijeenju
inflacije regulisanjem monetarne politike, ali istovremeno eli djelovati na monetarnu
politiku uticajem na proizvodnju. Tako, ekonomija ponude svoj konzept bazira na
slabostima Keynesove i monetarne kole. Ekonomija ponude insistira i na dravnoj
investiciji, ali u razumnoj mjeri. Ona polazi od motivacije i privatne inicijative
poduzetnika. Ekonomija ponude i ekonomija potranje dobrim se dijelom poklapaju
kada je rije o investicijama. U oba koncepta, one su motor rasta. U konceptu
ekonomije potranje, njih pokree potranja, a u konceptu ekonomije ponude

WWW.STUDOMAT.BA

78

MAKROEKONOMIJA

WWW.STUDOMAT.BA

pokree ih tednja i oekivani profit. Kod Keynesa, proizvodnja je funkcija potranje,

a kod pristalica ekonomije ponude, potranja je funkcija proizvodnje. U oba
koncepta, ako se eli stabilnost, ponuda i potranja moraju biti usklaene. U
Keynesovom konceptu, poreskom politikom se podstie tranja, a kod ekonomije
ponude poreskom politikom podstie se proizvodnja. Keynes je makroekonomist, i
zbog toga je u njegovom uenju izraena uloga drave. U osnovi ekonomije ponude
je privatni poduzetnik. Dakle, ona je prvenstveno ekonomskog karaktera, uz
doziranu ulogu drave i makroekonomske politke. Pretpostavke rasta u konceptu
ekonomije ponude su akumulacija i tednja, dok je u ekonomiji potranje tednja
destimulator rasta. Dok je kod Keynesa uloga novca pasivna, u ekonomiji ponude
ona je znaajna. Protiv inflacije ekonomija ponude bori se ne samo finansijskom
politikom, ve i poveanjem proizvodnje. Keynes je bio optereen poveanjem
zaposlenosti.

MAKROEKONOMIJA OTVORENE PRIVREDE

ILI: OBILJEJA ZEMLJE KOJA SE NALAZI U MEUNARODNOM OKRUENJU

PRIVREDNI RAZVOJ
Dosadanje prouavanje kretanja u ukupnom outputu, i cijena, bilo je
usmjereno prvenstveno na ulogu agregatne tranje u odreivanju outputa, dok se
usmjeravamo na agregatnu ponudu koja predstavlja centralno pitanje i za
kratkoroni i za dugoroni razvoj privrede. Kratkorono meusobno djelovanje
agregatne ponude i agregatne potranje odreuje nivo outputa, nezaposlenosti, utie
na iskoritenost kapaciteta i na kretanje cijena i inflacije. Dugorono ( 10 godina ili
due ), agregatna ponuda je glavni faktor koji stoji iza privrednog rasta. On se
smatra glavnom ekonomskom i politikom cijena svih zemalja u svijetu, i predstavlja
ekspanziju GNP-a jedne zemlje. To je irenje granica proizvodnih mogunosti nacije,
rast ukupnog outputa per capita, to znai i rast realnih plata i poveanje ivotnog
standarda. Jo je klasina ekonomija traila objanjenje evolucije outputa i nadnica.
Adam Smith je u svom djelu Istraivanje prirode i uzroka bogatstva naroda dao
neku vrstu prirunika ekonomskog rasta. Zapoeo je od hipotetinog zlatnog doba.
To je bilo vrijeme kada se raunao samo rad, kada je zemlja bila dostupna svima
besplatno, i prije nego se moglo govoriti o pojmu kapitala. Cijene i outputi zavise
iskljuivo od rada, to znai da se robama trguje po cijenama koje su proporcionalne
koliini rada potrebnog za njihovu proizvodnju. Takva ekonomija zasniva se na
radnoj teoriji vrijednosti; dugorone krivulje ponude jednostavne su vodoravne
crte na nivou prosjenih trokova rada koji odreuju cijene. Stanovnitvo se moe
poveavati, a kako je zemlja besplatna, ljudi se jednostavno ire na nove prostore;
nacionalni proizvod se poveava sa poveanjem stanovnitva, sve dok se postojea
zemlja ne pojavi kao posljedica rasta. Kako stanovnitvo nastavlja rasti, sva zemlja
e vremenom biti zauzeta, i zlatno doba u kojem je vaan samo rad e nestati. Sa
oskudicom zemlje poinje da se rauna i zakup, i nacionalni proizvod poinje rasti
sporije od stope rasta stanovnitva. Razlog tome je djelovanje zakona o opadajuem
prinosu, to dovodi i do pada realnih nadnica ( u isto vrijeme, trokovi zakupa zemlje
se poveavaju ).
Iz ovog procesa TOMAS MALTUS izvukao je zakljuak da populacijski pritisci
mogu dovesti ekonomiju do take gdje e radnici biti na minimalnom nivou
opstanka. Sve dok su nadnice vie od egzistencijalnog minimuma, stanovnitvo e se
poveavati. Stabilan nivo stanovnitva je samo na nivou kada su nadnice jednake
egzistencijalnom minimumu. Ovi Maltusovi zakoni o stanovnitvu nisu uzeli u

WWW.STUDOMAT.BA

79

MAKROEKONOMIJA

WWW.STUDOMAT.BA

obzir tehnoloke inovacije koje mogu prevladati zakon o opadajuim prinosima. Od

poetka 19-tog vijeka, poduzetnici i kapital poinju voditi glavnu rije. Oskudica
zemlje nije postala pretjerana, a industrijska revolucija donosi strojeve koji
poveavaju ukupan output. Tako su trine privrede ule u XX vijek sa akumulacijom
kapitala i novostvorenim tehnologijama kao centralnim elementom i faktorom
privrednog rasta.
Prije nego to vidimo kako ti faktori utiu na ekonomiju, osvrnimo se ukratko
na neoklasini model ekonomskog rasta. Najbolju formulaciju ovog modela dao je
ROBERT SOLOW, dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju 1987.godine. Model
opisuje ekonomiju iji je output rezultat djelovanja dva faktora: kapitala i rada.
Pretpostavka je da u privredi vlada potpuna konkurencija, i da uvijek postoji puna
zaposlenost. Kapital i tehnoloke promjene su novi sastavni dijelovi neoklasinog
modela. Ako pretpostavimo da je tehnologija konstantna, analiziramo ulogu kapitala
u procesu rasta. Kapital se sastoji od trajnih proizvodnih dobara koja se
upotrebljavaju za izradu drugih dobara ( tvornice, kue, oprema i zalihe ). U procesu
ekonomskog rasta naglaava se potreba poveanja kapitalne opremljenosti, odnosno
poveanja kapitala po radniku. Taj brzi tempo investicija sniava zaradu od kapitala i
realnu kamatu, jer se najvrijedniji investicioni projekti prvi izgrauju, a zatim sve
manji i manji. Stope zarada od kasnijih investicija su nie ( hidrogradnja, autoputevi
- dakle infrasturktura, pa zatim dolazi investiranje manjih preduzea ). Osim toga,
nadnice imaju tendenciju rasta sa poveanjem kapitalne opremljenosti. Dakle,
poveanje kapitalne opremljenosti dogaa se kada koliina kapitala raste bre od
radne snage. U odsustvu tehnolokih promjena poveanje kapitale opremljenosti
stvara poveanje outputa po radniku, poveanje nadnica, smanjenje zarada od
kapitala, odnosno smanjenje realnih kamata. Ukljuimo li u model tehnoloke
promjene, vidjet emo da su upravo one dovele do ogromnih poveanja proizvodnih
mogunosti u zapadnoj Evropi, Americi i Japanu.
r

a)

b)

A
a
B
b
S

e
F

D
kapital po radniku K/L

realna nadnica po radniku W

Geometrijska analiza neoklasinog modela: lijeva slika odnos izmeu koliine kapitalapo radniku
na x-osi i realnog kamatnjaka na y-osi; krivulja DD je silazna pri datom inputu rada, akumulacija
kapitala prisiljava granini proizvod kapitala na opadanje. To je princip opadajueg prinosa primjenjen
na kapital. Desna slika granice faktorske cijene; granica pokazuje odnos izmeu konkurencijski
odreene visine nadnice i konkurencijski odreenog realnog kamatnjaka. Vea kapitalna opremljenost
privrede pomie se prema dole i desno na granici faktorske cijene , nadnice rastu, a realni kamatnjak
pada. U sluaju rata, koji bi unitio znaajan dio kapitala, nadnice bi se smanjile, a realni kamatnjak bi
porastao, te bi predstavljao pomak prema gore i lijevo. SS kriva pokazuje nivo kamatnjaka na kojoj je
neto tednja jednaka ___. Taka E predstavlja smanjenu elju za tednjom koja gasi dalju akumulaciju.
Akumulacija kapitala poveava proizvodnju i nadnice, ali umanjuje stopu zarade od kapitala.

WWW.STUDOMAT.BA

80

MAKROEKONOMIJA

WWW.STUDOMAT.BA

a) dodavanjem vie kapitalnih dobara nekoj stalnoj koliini radne snage ( ako nematehnoloke
promjene dovest e do opadajuih prinosa kapitala, realni kamatnjak pada, to pokazuje strijelica
na krivulji potranje.
b) ponaanje nadnica u konkurencijskoj privredi; akumulacija kapitala die nadnice istovremeno kada
dolazi do opadanja stope zarade od kapitala.

Tehnoloke promjene oznaavaju promjene u procesima proizvodnje ili

uvoenje novih proizvoda, tako da se moe postii poveanje outputa sa istom
koliinom inputa ( rada i kapitala ) . One, dakle, pomiu granicu proizvodnih
mogunosti jedne zemlje. Kao rezultat tehnolokog napretka, kapital po radniku,
output i nadnice po radniku rastu, a realna kamata ne mora opadati. Inovacije
poveavaju produktivnost i ukidaju zakon o opadajuem prinosu.
D

A
B

b
E

f
S

S
e
F

D
kapital po radniku K/L

realna nadnica po radniku W

Tehnoloki napredak poveava produktivnost kapitala i output koji se moe platiti faktorima
proizvodnje. Produktivnost kapitala prelazi od DD na DD i DD, a granica faktorske cijene od ff do ff i
ff. Ti pomaci udesno vremenom omoguavaju veu produtkivnost nadnice. U istorijskoj perspektivi,
ritam tehnolokih promjena dovoljno je brz da neutralizira smanjivanje zarade od kapitala odravajui
stope kamata i profita nepromijenjenim, dok nadnice postepeno rastu.

Teorija privrednog razvoja bavi se istraivanjem meuzavisnosti ekonomskih

varijabli koje odreuju dugoroni potencijalni razvoj neke zemlje dakle, dugoroni
maksimalni rast realnog GNP-a i dhotka po stanovniku. Taj maksimalni rast domaeg
proizvoda ostavruje se onda kada su svi proizvodni faktori kojima neka zemlja
raspolae potpuno zaposleni. Maksimalni proizvodni kapacitet privrede u datom
trenutku odreen je koliinom i kvalitetom postojeih proizvodnih faktora kojima
zemlja raspolae. Prema tome, rast se moe ostvariti ili poveanjem veliine
proizvodnih faktora i/ili poveanjem njihove produktivnosti. Radi postizanja to
veeg tempa privrednog razvoja, definisan je udio pojedinih faktora u privrednom
razvoju neke zemlje. Prvu takvu analizu izvrio je E.F.DENISON za privredu
Sjedinjenih Drava. On je utvrdio da je rast realnog GNP-a u periodu od 1929. do
1957. godine iznosio 2,93%. Tom rastu doprinijela su ulaganja proizvodnih faktora
sa 2%, od ega na poveanje ulaganja rada otpada 1,57%, a na poveanje ulaganja
kapitala 0,43%, dok je porast produktivnosti faktora doprinio sa 0,93%. U tome
najvei udio ima porast znanja ( 0,58% ). Rast proizvodnih kapaciteta uslovljava i
investicije koje se finansiraju tednjom. Zbog toga je odnos tednja investicija
sredinji problem privrednog razvoja. D bi poveali investicije, a time i stopu
privrednog rasta, nerazvijene zemlje poseu za inostranom tednjom. Ukupne se
investicije finansiraju domaom tednjom i zaduivanjem u inostranstvu dakle,
inostranom tednjom. Porast zaduenosti u inostranstvu jednak je viku investicija
nad domaom akumulacijom. Ako se ti strani zajmovi neefkiasno troe, dolazi do

WWW.STUDOMAT.BA

81

MAKROEKONOMIJA

WWW.STUDOMAT.BA

smanjenja stope rasta. Kada doe vrijeme otplate duga, smanjuje se akumulacija.
Stoga je politika zaduivanja sasatavni dio makroekonomske politike. Dakle,
posuivanje u inostranstvu moe ubrzati, ali i usporiti privredni rast to zavisi od
makroekonomske politike.
U vezi sa ovim je i meunarodna pomo razvoju, kao vaan faktor pokretanja
razvoja nerazvijenih zemalja. Ona moe biti znaajan izvor finansiranja investicija i
tekue potronje. Postoje razliiti vidovi te pomoi:
a) javna i privatna,
b) bilateralna i multilateralna.
Najpoznatiji investitori su:
MMF ( Meunarodni monetarni fond; IMF International Monetary Fund )
IBRD ( International Bank for Reconstruction and Development Meunarodna
banka za obnovu i razvoj )
IDA ( Industrial development agency )
IFC ( International finance corporation )
WB ( World Bank Svjetska banka )
Bez obzira na to o kojoj vrsti pomoi je rije, postoji saglasnost da se njena
efikasnost moe poveati na etiri naina:
a) kada se daje iz politikih razloga, treba biti namijenjena investicijama, i to
najprije u infrastrukturu koja je preduslov razvoja;
b) ona moe biti potpora domaoj ekonomskoj politici, odnosno ona treba
stimulisati domau proizvodnju u akumulaciju, i biti dopuna domaoj tednji;
c) sposobnost zemlje da apsorbuje inostranu pomo zavisi od njenih ljudskih,
finansijskih i administrativnih kapaciteta. Stoga je poveanje tih kapaciteta
preduslov poveanja inostrane pomoi;
d) stabilnost i redovitost inostrane pomoi moe doprinijeti efikasnosti te pomoi.
Prekidi mogu izazvati zastoje u razvijenim programima, to moe odgoditi njihovo
dovravanje i poveanje pomoi.
Slijedei trendovi obiljeje su ekonomske istorije dananjih razvijenih zemalja:
1. stanovnitvo i radna snaga rastu, ali sporije od koliine kapitala ( to kao
posljedicu ima poveanje kapitalne opremljenosti );
2. realne nadnice pokazuju snaan uzlazni trend;
3. udio nadnica i plata u nacionalnom dohotku se neznatno poveava u dugoronom
razdoblju;
4. velike su oscilacije u realnim kamatama i kamatnoj stopi, posebno u vrijeme
konjukturnih ciklusa. Meutim, u XX vijeku nije bilo snanog uzlaznog ili silaznog
trenda;
5. kapitalni koeficijent se od 1900.-te godine smanjuje umjesto da raste ( to bi se
moglo predvidjeti prema zakonu opadajuih prinosa ). Tek poslije 1950. godine
ovo se malo mijenja;
6. odnosi nacionalne tednje i investicija prema GNP-u uglavnom su stabilni.
Meutim, od 1980. godine veliki budetski deficiti dovode do pada nacionalne
tednje;
7. poslije odstranjivanja efekata konjukturnih ciklusa, nacionalna proizvodnja raste
po prosjenoj stopi od oko 3% godinje. Rast outputa je mnogo vei od
ponderisanog prosjeka rasta kapitala, rada i inputa resursa, to govori da kljunu
ulogu u ekonomskom rastu imaju tehnoloke inovacije.
Trendovi 1. i 2. uklapaju se u klasine i neoklasine teorije proizvodnje i
raspodjele. Trendovi 4. i 5. upozoravaju da se neoklasina teorija ne moe odrati u
statikom obliku stabilna profitna stopa i opadajui ili stabilan kapitalni koeficijent
ne mogu se odreti ako koeficijent kapitala po radniku raste u svijetu gdje se

WWW.STUDOMAT.BA

82

MAKROEKONOMIJA

WWW.STUDOMAT.BA

tehnologija ne mijenja ( to proturjei zakonu opadajuih prinosa u uslovima

poveavanja kapitalne opremljenosti ) te da posebnu panju zasluuje analiza
tehnolokog progresa i njegovog uticaja na privredni rast. Rast i razvoj obino se
smatraju sinonimima, to je pogreno. Privredni razvoj moe se definisati kao
dinamiki proces poveanja stepena zadovoljenja ljudskih potreba i mogunosti
njihovog zadovoljavanja. Teorija privrednog razvoja razvija se naroito nakon II
svjetskog rata. U tom periodu razlikujemo tri pristupa:
a) neposredno nakon II svjetskog rata naglasak je stavljen na rast proizvodnje;
b) u 1960-tim godinama razvijen je model jednakosti koji model rasta dograuje
socijalnim pitanjima kao to su smanjivanje siromatva i preraspodjela
bogatstva;
c) u 1980-tim model je proiren ukljuivanjem odrivog razvoja, koji sve vie vodi
brigu o okolini. Odrivi razvoj se definie kao onaj razvoj u kome svaka
generacija predaje narednoj zalihe neto resursa koje po glavi nisu manje od onih
koje je naslijedila. Pri tome se u neto resurse ukljuuju prirodni resursi, okolina,
znanje, tehnologija i fiziki i ljudski kapital.

IZVORI EKONOMSKOG RASTA

ROBERT SOLOW, JOHN KENDRICK i EDWARD DENISON poinju
istraivati izvore ekonomskog rasta. Izraunavaju se sastojci koji su doveli do
zapaenih trendova rasta. Rast otputa Q moe se rastaviti na tri dijela ( izvora ):
rast radne snage L, rast kapitala K i tehnoloke inovacije. Pretpostavimo da je stopa
rasta L = 1%, K = 5%. injenica je da nacionalnog dohotkaodlaze na rad, a na
kapital, tako da rad vie doprinosi outputu od kapitala.
Rast outputa ove godine u skladu je sa jednainom izraunavanja doprinosa rastu:
% rasta Q = % rasta L + % rasta K + TP ( tehnoloke promjene ), pri
emu su i relativni doprinosi svakog inputa ekonomskom rastu, dati prema
svojim relativnim udjelima u nacionalnom dohotku. Stopa rasta postanovniku:
% rasta Q/L = % rasta Q - % rasta L = % rasta K/L + TP; s obzirom da je
stopa rasta po stanovniku neki broj ak i ako je TP = 0, vidimo da kapitalna
opremljenost utie na output po stanovniku. Tehnoloke promjene raunamo kao
ostatak, nakon to su izraunate ostale komponente:
TP = % rasta Q % rasta L % rasta K.
Ukupna faktorska produktivnost = rast outputa ponderizirani zbir svih inputa
Produktivnost rada = ukupan output / broj radnih sati odraenih u tom sektoru
Ubrzavanje ekonomskog rasta: najoigledniji nain da se ekonomski rast
ubrza je poveanje stope nacionalne tednje i ulaganja; vea tednja se moe postii
mijenjanjem mjeavine fiskalne i monetarne politike na primjer, smanjivanje
budetskog deficita i doputanje jeftinog novca moglo bi poveati nacionalnu
tednju.

MEUNARODNA TRGOVINA I SVJETSKA EKONOMIJA

Poznato je da specijalizacija poveava produktivnost rada i standarde
ivljenja. Primjenimo li ovaj princip na meunarodnu trgovinu i finansije, te na
proces izvoza i uvoza roba, usluga i kapitala, vidjet emo da ona krije nekoliko
specifinosti u odnosu na zatvorene ekonomije:
a) Meunarodna ekonomija ukljuuje razmjenu izmeu vie zemalja, a ta razmjena
moe podrazumijevati i politike prepreke trgovini iji su rezultat carine, kvote,
devizna i kvantitativna ogranienja, izvozne i uvozne dozvole i slino; takva
praksa naziva se protekcionizam.

WWW.STUDOMAT.BA

83

MAKROEKONOMIJA

WWW.STUDOMAT.BA

b) Meunarodna ekonomija podrazumijeva postojanje razliitih nacionalnih valuta,

to u analizu ukljuuje problem svjetskog kursa.
Privreda koja se ukljuuje u meunarodnu razmjenu je otvorena privreda.
Korisna mjera otvorenosti je odnos izvoza ili uvoza neke zemlje, i njenog GNP-a.
Zemlje nalaze svoj interes u meunarodnoj trgovini iz vie razloga:
a) zbog razliitih uslova proizvodnje;
b) zbog opadajuih trokova proizvodnje; i
c) zbog razlika u ukusima potroaa.
Razliitost uslova proizvodnje meunarodna trgovina postoji zbog razlika u
proizvodnim mogunostima zemalja. Na primjer, zemlje sa tropskom klimom
specijalizirat e se za uzagajanje banana, kafe, a zemlje sa hladnijom klimom e
tritu ponuditi losose, sobovo meso i sline proizvode.
Opadajui trokovi mnoge industrije tee ekonomiji opsega, tee da imaju
nie prosjene trokove proizvodnje kako se poveava obim proizvodnje. Kada neka
zemlja pone proizvoditi i izvoziti odreeni proizvod, ekonomska razmjena
omoguava joj znaajnu trokovnu i tehnoloku prednost nad drugim zemljama. Na
primjer, Sjedinjene Drave specijalizirale su se u proizvodnji velikih automobila, a
Japan uiva trokovnu prednost u proizvodnji malih automobila.
Razliitost u ukusima zemlje se mogu upustiti u trgovinu, samo kada su
njihovi ukusi u odnosu na robe razliiti. Norveka i vedska proizvode morsku ribu i
meso u istim koliinama; ako veani vie vole meso, a Norveani vie vole ribu,
tada moe doi do obostrano korisne trgovine ( izvoza ).
Meutim dublji razlog, ili princip za meunarodnu trgovinu lei u komparativnim
ili konkurentskim prednostima. Taj princip kae da e se svaka zemlja specijalizirati
u proizvodnji i izvozu onih dobara koje moe proizvesti uz relativno niske trokove, ili
u kojima je relativno efikasnija nego druge zemlje. I suprotno, svaka zemlja e
uvoziti ona dobra koja moe proizvoditi samo uz relativno visoke troove, odnosno u
kojima je manje efikasna nego druge zemlje. Ovaj princip predstavlja osnov za
meunarodnu trgovinu, on objanjava zato se zemlje specijaliziraju u proizvodnji
odreenih dobara. Postoje dva pristupa komparativnim prednostima:
a) apsolutne komparativne prednosti, i
b) relativne komparativne prednosti.
Apsolutne komparativne prednosti formulisao je Adam Smith, koji je
pomou njih objasnio motive jedne zemlje za ukljuivanje u meunarodnu podjelu
rada. Smith je poao od pojednostavljenog primjera, pretpostavivi da se radi o dvije
zemlje A i B, koje mogu proizvoditi dva proizvoda, X i Y. Poao je od pretpostavke da
zemlja A u odreenom periodu moe proizvesti ili 8 jedinica proizvoda X, ili 3 jedinica
proizvoda Y, a zemlja B obratno. Zemlja A ima apsolutne prednosti u proizvodnji
robe X, a zemlja B u proizvodnji robe Y. ( 3:8 = 4:1,5 ).

A
B

8 (4)
3 (1,5)
8 (5,5)

3 (1,5)
8 (4)
8 (5,5)

U ovom sluaju se objanjava i koje su

koristi jedne nacionalne ekonomije od
ukljuivanja u meunarodnu razmjenu.
Da nije bilo specijalizacije i meunarodne trgovine, zemlja A morala bi
proizvesti oba proizvoda.

Logika komparativnih prednosti: Zemlja poput Indije proizvodi penicu i

tekstil; ona treba trgovati na taj nain da izvozi dobra u kojima je efikasna, a uvozi
dobra u kojima je relativno manje efikasna ( poput, recimo, automobila i
superkompjutera ). Ili, drugi primjer: advokatica je dobra u pravnim poslovima i u

WWW.STUDOMAT.BA

84

MAKROEKONOMIJA

WWW.STUDOMAT.BA

kucanju; logino je da se ona specijalizira za pravne poslove, a da kucanje prepusti

sekretarici ( koja se specijalizirala za kucanje ).
DAVID RICARDO tvorac je relativnih komparativnih prednosti. On je
objsnio sluaj onih zemalja koje nemaju apsolutne komparativne prednosti u
proizvodnji nijednog proizvoda.

A
B

X
8
2

Y
3
1

Zemlja A ima apsolutne komparativne

prednosti. U poreenju s njom, zemlja
B gubi. Meutim, ona gubi manje ako
se specijalizuje za proizvodnju robe Y.

Ricardo je dao lijep primjer kako specijalizacija koristi zemlji ak i kada nije
najproduktivnija u proizvodnji nekog proizvoda, a rezultat je nazvao Zakonom
komparativnih prednosti. Princip komparativnih prednosti koristi se kod
meunarodne trgovine. Da se obje zemlje orjentiu na proizvodnju oba proizvoda
( dakle, bez specijalizacije i meunarodne trgovine ), ukupna koliina proizvedenih
dobara bila bi manja nego u sluaju meunarodne trgovine. Kada se uspostavi
svjetsko trite i svaka zemlja se usmjeri na podruje svojih komparativnih
prednosti, svima je bolje. Radnici u svakom podruju mogu ostvariti vee koliine
potroakih dobara za istu koliinu rada. Kada se ljudi specijaliziraju u podrujima
komparativnih prednosti, i razmjenjuju svoju vlastitu proizvodnju putem
meunarodne trgovine za proizvode u kojima imaju komparativni nedostatak,
nacionalni dohodak se poveava, pod uslovom da ne postoje barijere u trgovini.
Odatle slijedi da je prohibitivna carina ili kvota ( ona koja je dovoljno ograniavajua
da ukoni meunarodnu trgovinu ) tetna za svaku nacionalnu ekonomiju koja je
koristi. Ona smanjuje realne plate tako to ini uvoz skupljim, a proizvodnju u svijetu
kao cjelini manje produktivnom. Zemlje gube zbog protekcionizma, zato to
smanjena meunarodna trgovina eliminie efikasnost koja je svojstvena
specijalizaciji i meunarodnoj podjeli rada.
Kada se vie zemalja ukljui u ovaj model komparativnih prednosti, otkrie se
da je korisno upustiti se u trostranu ili viestranu trgovinu sa drugim zemljama. Ovo
je korisno jer je bilateralna trgovina obino neuravnoteena. Glavni nedostatak
teorija komparativnih prednosti lei u klasinim pretpostavkama o privredi bez
zastoja, sa fleksibilnim cijenama i platama, i bez neeljene nezaposlenosti. Ipak,
komparativne prednosti dobile su na znaaju, naroito poslije II svjetskog rata, kada
su integracije u zapadnoj Evropi dovele do perioda nevienog privrednog rasta.
Klasina teorija komparativnih agregatnih prednosti vrijedi samo kada su devizni
kursevi, cijene i plate na odgovarajuim nivoima, i kada makroekonomska politika
vodi privredu tokovima bez veih poremeaja. Ona zemlja koja ne vodi rauna o
komparativnim prednostima moe platiti visoku cijenu, naroito kada se radi o
ivotnom standardu i ekonomskom rastu.

PLATNI BILANS
Meunarodna trgovina obavlja se posredstvom novca, a novani tokovi u neku
zemlju i iz neke zemlje mjere se u platnom bilansu te zemlje. Platni bilans
predstavlja sistematian prikaz svih ekonomskih transakcija izmeu te zemlje i
ostatka svijeta. On predstavlja mjeru tokova roba, usluga i kapitala izmeu jedne
zemlje i ostatka svijeta. On ukljuuje podatke o uvozu i izvozu roba, o novcu koji je
posuen u inostranstvu ili se posuuje nekome u inostranstvu, zatim izdatke za

WWW.STUDOMAT.BA

85

MAKROEKONOMIJA

WWW.STUDOMAT.BA

turistika putovanja, kamate i dividende koje se plaaju ili su primljene iz

inostranstva itd.
Kao i kod drugih rauna, rauni platnog bilansa imaju svoje pozitivne i
negativne stavke. Pozitivna se naziva potrauje, a negativna duguje. Izvoz
predstavlja potranju, a uvoz dugovnu stranu platnog bilansa. etiri su osnovna
detalja platnog bilansa:
a) bilans na tekuem raunu;
b) raun kapitala;
c) slubene transakcije; i
d) statistike greke.
Tekui bilans sumira razliku ukupnog izvoza i uvoza dobara i usluga. Ranije je
posebnu panju zasluivao izvoz i uvoz roba koji se predstavljao u trgovinskom
bilansu. Rastui znaaj nevidljivih stavki ( usluge, prihodi od investicija,
informacijske usluge, transferi tehnologija ) doveo je i do posebnog obraanja panje
na njih u platnom bilansu.
Raun kapitala ukljuuje posudbe koje poslovni subjekti ili vlada jedne
nacionalne ekonomije odobravaju inostranstvu, ili dobivaju iz inostranstva.
Tokovi koji se koriste za uravnoteenje platnog bilansa nazivaju se slubenim
transakcijama.
Istorijski posmatrano, zemlje tee kretanju kroz stadije platnog bilansa: od
mladog dunika koji posuuje radi ekonomskog razvoja, preko zrelog dunika i
mladog vjerovnika, do zrele vjerovnike zemlje koja ivi na prihodima od prolih
investicija. Tipian primjer mladog dunika je BiH, a zrelog vjerovnika Japan. Tokom
80-tih godina, Sjedinjene Drave, koje su bile u ovoj zadnjoj fazi, pomakle su se ka
jo jednom nivou, u kome niska domaa tednja ponovno dovodi SAD do velikog
zaduivanja.

SISTEM DEVIZNIH KURSEVA

Meunarodna trgovina unosi i jedan novi, dodatni element u odnosu na
domau trgovinu. To je devizni kurs koji oznaava cijenu novca neke strane zemlje
iskazanu u naem novcu. Da bi smo shvatili kako se odreuju devizni kursevi, treba
analizirati djelovanje deviznog trita na kome se trguje valutom razliitih zemalja.
Ravnotea ponude i potranje za nekom valutom odreuje devizni kurs te valute.
Efekti promjena u trgovini odraavaju se i na ponudu i potranju za devizama, to
utie i na devizni kurs te valute. Cijena strane valute devizni kurs uspostavlja se
u onoj taki u kojoj su ponuda i potranja u ravnotei. Strane valute mijenjaju se u
bankama i specijalizovanim ustanovama ( mijenjanicama ). Potranja za stranom
valutom obino je kada trebamo putovati u drugu zemlju. Kada cijena strane valute
pada, ljudi obino ele provesti to vie vremena u posjeti toj zemlji. Ponuda valute
je kada se uvoze razliite robe i usluge iz inostranstva.
dev.
kurs
D
E
D
S

WWW.STUDOMAT.BA

86

MAKROEKONOMIJA
strana valuta

WWW.STUDOMAT.BA
koliina

strane valute

Pad kupovine roba i usluga, te investicija iz inostranstva smanjuje potranju

za stranom valutom. Ta promjena predstavlja se pomakom krivulje potranje ulijevo.
Rezultat e biti nia cijena strane valute.
Devizna trita imaju svoju terminologiju. Pad cijena neke valute u odnosu na
drugu naziva se deprecijacijom, a rast aprecijacijom. Kada se devizni kurs neke
zemlje povea u odnosu na nau valutu, kae se da je domaa valuta deprecirala,
dok je strana aprecirala. Kada se slubeni devizni kurs neke zemlje snizi kaemo da
je valuta pretrpjela devalvaciju, dok se porast slubenog deviznog kursa naziva
revalvacijom. Niz pravila, aranmana i institucija pod kojima se obavljaju
meunarodna plaanja nazivaju se sistem deviznih kurseva. Postoje tri glavna
sistema deviznih kurseva:
1. sistem zlatnog standarda ( sistem fiksnih deviznih kurseva ) ovaj sistem
deviznih kurseva u svom najistijem obliku upotrebljavao se izmeu 1880. i 1913.
godine; u tom sistemu zemlje su definirale svoje valute kao utvrenu koliinu
zlata, uspostavljajui tako fiksne devizne kurseve. Na primjer, kada bi ljudi
insistirali da im se plaa komadiima istog zlata, tada bi se robe u svim
dravama plaale u zlatu, po cijenama iskazanim u uncama zlata. Podrazumijeva
se da ne bi bilo problema sa deviznim kursevima, jer bi zlato bilo zajednika
svjetska valuta. U vrijeme primjene sistema zlatnog standarda bilo je uobiajeno
da svaka zemlja kuje zlatnike sa peatom drave, koja garantuje za istou i
masu. Kada su kovanice postale sredstvo razmjene, inostrana trgovina nije se
vie razlikovala od domae, sve se moglo platiti zlatom. Razlike su se javile kada
su zemlje odabrale razliite jedinice za svoje novie. Devizni kursevi razliitih
valuta bili su odreeni sadrajem zlata u novanim jedinicama.
Zlatni devizni standard djelovao je do 1914. godine. Obzirom da je zlato bilo
neprikladno za noenje, vlade su izdavale papirne potvrde koje su bile jamstvo da
se mogu zamijeniti za zlato. Stoga devizni kursevi nisu bili fiksni, nego su
fluktuirali u uskom rasponu. Humeov mehanizam uravnoteenog kolanja
zlata: merkantilisti su tvrdili da e se iscrpiti svo zlato jedne zemlje, i smatrali su
da treba zaustaviti to otjecanje zlata uspostavom carina, uvoznih kvota itd. Sa
njimase nije slagao Adam Smith. Ali, njihov najei kritiar bio je DAVID HUME.
Vana je njegova tvrdnja za shvatanje kako se uravnoteavaju trgovinski tokovi.
Sve zemlje ne bi mogle istovremeno izgubiti zlato. Hume je tvrdio da gubitak
polovice, ili desetine zlata zemlje nije razlog za zabrinutost, ako drava na kraju
uspostavlja ravnoteu cijena i trokova. On shvata i da postoji automatski
mehanizam koji nastoji odrati u ravnotei meunarodna plaanja pri zlatnom
standardu. Hume je bio jedan od prvih pobornika kvantitativne teorije cijena.
Ukupan nivo cijena razmjeran je ponudi novca. Gubitkom zlata, pala bi ponuda
novca, bilo zato to bi se izvezli zlatnici, bilo zato to bi izostala zlatna podloga
valuti zemlje. Gubitak zlata, dakle, vodi do ogranienja ponude novca. Po
kvantitativnoj teoriji, cijene i trokovi e se mijenjati srazmjerno ponudi novca
( ako se gubi 10% zlata, trokovi i dohoci padaju 10% ). Trgovinski deficit doveo
bi do odljeva zlata i pada domaih cijena, to bi a) povealo izvoz i b) smanjilo
uvoz zemlje koja gubi zlato, dok bi c) ograniilo izvoz i d) povealo uvoz zemlje
koja dobiva zlato. Rezultat Humeovog etverokrakog mehanizma kolanja zlata je
poboljanje bilansa plaanja zemlje koja gubi zlato, i pogoranje bilansa zemlje
koja dobiva zlato. Na kraju se uspostavlja ravnotea meunarodne trgovine i
finansija na novim cijenama, koje odraavaju trgovinu i meunarodno kreditiranje
u ravnotei neto dohotka zlata. Ta je ravnotea stabilna i ne trai carine, niti
druge oblike vladine intervencije.

WWW.STUDOMAT.BA

87

MAKROEKONOMIJA

WWW.STUDOMAT.BA

Sistem fleksibilnih deviznih kurseva je onaj u kojem devizni kurs uvjetuju

trine sile ponude i potranje. U ovom sistemu, relativne cijene valuta odreuje
kupnja i prodaja meu ljudima, firmama i vladama. Pri zlatnom standardu, funta i
dolar bili su vezani odnosom 5 USD za 1 funtu. Unutar sistema fleksibilnih deviznih
kurseva razlikujemo dva oblika deviznih kurseva: sistem plutajuih deviznih kurseva,
i sistem upravljanog deviznog kursa. Razlika izmeu ta dva sistema je u koliini
vladine intervencije. Intervencija na devizni kurs javlja se kada vlada kupuje stranu
ili prodaje vlastitu valutu kako bi uticala na devizne kurseve.
2. sistem istih, plutajuih deviznih kurseva je onaj kada se valutama kurs
mijenja zajedno sa ponudom i potranjom deviza, da bi se uravnoteilo devizno
trite bez ikakve vladine intervencije;
3. hibridni sistem upravljanog plutajueg deviznog kursa obuhvata neke
valute koje slobodno plutaju, neke kojima je vrijednost odreena kombinovano,
mjerama vlade ili djelovanjem trita, kao i neke koje su vezane za jednu ili vie
valuta. U ovom sistemu vlada intervenie na deviznim tritima kako bi uticala na
devizni kurs.
Plutajui devizni kursevi uklanjaju disciplinu zlatnog standarda prema nominalnim
cijenama i nivou plata. Meutim, nita ne moe ukloniti neumoljivo ogranienje
realnog nivoa produktivnosti neke privrede. Fleksibilni kursevi uklanjaju jednu
kategoriju ogranienja, a nameu drugu ( presudu trita o pravoj vrijednosti valute
jedne zemlje).

PROTEKCIONIZAM I SLOBODNA TRGOVINA

Dugo vremena vlade upotrebljavaju carine i kvote kako bi ostvarile prihode i
uticale na razvoj pojedinih sektora privrede. Carina je porez koji se naplauje na
uvoz, a kvota je ogranienje koliine uvoza. Prohibitivna carina je ona koja je
tako visoka da u potpunosti eliminie bilo kakav uvoz. Umjerenije carine
predstavljaju tzv. neprohibitivne carine. Ekonomski uticaj carine ogleda se u tome
da ona tei poveati cijenu, smanjiti koliinu koja se uveze i troi, i poveati domau
proizvodnju. Kvote imaju iste kvalitatitvne efekte kao carine. Mada su sline, kvote i
carine imaju neke razliite efekte. Tako, na primjer, kvota ini industriju vie
osjetljivom i vie sklonom poremeajima sa potrone strane. Carina donosi prihod
vladi ( budetu ), to omoguava da se drugi porezi smanje ( ime se stimulie
proizvodnja i izvoz ) i na taj nain ublae tete uinjene zemlji uvoznici. Kvote
donose prihod uvoznicima koji su imali sreu da dobiju dozvolu za uvoz odreene
robe. Obino se carine smatraju manjim zlom od kvota.
Transportni trokovi imaju iste efekte kao i carine. U principu, carine dovode
do ekonomske neefikasnosti u zemlji koja ih uvodi. Preciznije, kada se uvode carine,
ekonomski gubici potroaa prevazilaze prihod koji vlada ostvaruje zajedno sa ekstra
profitom proizvoaa. Argumenti za uvoenje zatite domae proizvodnje putem
carina imaju razliite oblike. Mogu biti:
1. neekonomski argumenti, koji navode da je poeljno rtvovati ekonomsko
blagostanje kako bi se ostvarili drugi ciljevi ( na primjer, vojni ili politiki );
2. argumenti koji su ekonomski pogreni, kao tzv. merkantilizam ili carine za
posebne interesne grupe, ili, na primjer, strah od konkurencije jeftinog inostranog
rada, carina kao odmazda, pomo od uvoza itd. Neki ekonomski pogreni
argumenti mogu biti oito neispravni, a neispravnost nekih drugih moe se
utvrditi samo detaljnim i profinjenim ekonomski razmiljanjem;

WWW.STUDOMAT.BA

88

MAKROEKONOMIJA

WWW.STUDOMAT.BA

a)
Merkantilizam ( lat. mercantilis ) je ekonomsko politiko shvatanje
po kome je spoljno trgovinski promet jedini pravi izvor blagostanja i bogatstva
jedne zemlje. Predstavnici ove doktrine zamjenjuju sredstva i ciljeve
ekonomske aktivnosti. Akumuliranje zlata ili novca nee unaprijediti ivotni
standard neke zemlje. Novac je vrijedan ne zbog samog sebe, nego zbog
onoga to se njime moe kupiti. Veina ekonomista danas odbacuje ideju da
poveanje e carina, kako bi se ostvario trgovinski suficit, dovesti do
poboljanja ekonomske situacije neke zemlje.
b)
Carine za posebne interesne grupe: Najvaniji izvor pritiska za
zatitnim carinama dolazi od monih grupacija sa posebnim interesima. I
poduzetnici i radnici veoma dobro znaju da e carina na proizvode koje oni
proizvode pomoi njima, bez obzira na njen efekat na ukupnu proizvodnju i
potronju. Slobodna trgovina pomae veini ljudi samo malo, dok zatita
( uvoenje carina ) znai puno, ali malom broju ljudi.
c)
Konkurencija jeftinog inostranog rada: Nemogue je za domae
radnike da se natjeu sa inostranim radnicima, za koje trokovi predstavljaju
samo dio domaih plata. Pri tome se zanemaruje osnovni princip
komparativnih prednosti domaih radnika.
d)
Carine kao odmazda: Potovat emo slobodnu trgovinu samo dok je
to korektna trgovina. Ako druga zemlja izabere da nakodi svojoj ekonomskoj
vitalnosti time to uvodi carinu na svoj uvoz, ne bi bilo razumno poveati tetu
uvodei carinu na na uvoz. Jedini smisao, zapravo, je osveta. Naa prijetnja
osvetnom ( poveanjem naih carina ) moe odvratiti neku zemlju od
poveanja svojih carina. est je sluaj da carine uvedene kao odmazda
dovode do toga da druge zemlje jo vie poveavaju svoje carine, pa su one
rijetko efikasan elemenat kod pregovora o multilateralnom smanjivanju carina.
Odmazde ( carine ) zbog nemoralne trgovine uvode se kada druge zemlje
diskriminiraju ili neopravdano ograniavaju domau trgovinu. Sjedinjene
Drave, na primjer, pokrenule su postupak protiv Japana, zbog ograniavanja
prodaje amerikih cigareta.
e)
Pomo od uvoza: Postoje privremene kaluzule za zatitu od uvoza,
onda kada je sektor privrede pogoen uvozom. Ta pogoenost nastaje kada su
proizvodnja, zaposlenost i profiti u domaoj industriji smanjeni, a uvoz raste.
Zatita preko klauzule u sluaju nude daje se za televizore, cipele itd.
Antidampinke carine uvode se kada strane zemlje vre prodaju na
domaem prostoru po cijenama koje su ispod njihovih prosjenih trokova, ili
po cijenama koje su nie u odnosu na njihovo domae trite. Takve carine
uvedene su na uvoz elika i poluprovodnikih ipova. Mjere pomoi od uvoza
mogu izgledati razumno, a zapravo su potpuno protiv ekonomske teorije
komparativnih prednosti. Teorija komparativnih prdnosti kae da se privredni
sektor koji ne moe konkurisati stranim preduzeima treba nai pogoen
uvozom. Nema privrednog sektora koji svojevoljno umire. Jedan kompromis
koji priznaje prilagoavanja ekonomskih dislokacija je postepeno smanjivanje
carina, tako da nezaposleni radnici imaju vremena za ponovnu obuku, ili za
premjetaj u podruja u kojima postoje rastue mogunosti zapoljavanja.
3. potencijalno korektni argumenti su, zapravo, analize koje nisu primjenjive u
svijetu perfektne konkurencije i pune zaposlenosti, ali ipak sadre djelie istine za
zemlju koja je dovoljno velika da utie na svoje izvozne ili uvozne cijene:
a)
carina moe preokrenuti uslove trgovine u korist zemlje koja ih
uvodi. Ideja je da, kada velika zemlja naplauje carinu na svoj uvoz, to
dovodi do smanjivanja svjetske cijene njenog uvoza, dok se cijene njenog
izvoza poveavaju. Skup carina koje maksimiziraju nae domae realne plate

WWW.STUDOMAT.BA

89

MAKROEKONOMIJA

WWW.STUDOMAT.BA

naziva se optimalnom carinom. Optimalna carina na naftu dovest e do

porasta cijene nafte u Sjedinjenim Dravama iznad cijene u inostranstvu. S
obzirom da je amerika potranja za naftom smanjena ( kao rezultat poveane
cijene ), i s obzirom da je amerika potranja ini znaajan dio svjetske
potranje za naftom, cijena nafte na svjetskom tritu e opasti. Ako bi sve
zemlje uvele optimalne carine, vjerovatno je da e se svaije ekonomsko
blagostanje smanjiti, budui da prepreke slobodnoj trgovini postaju velike.
b)
privremena carinska zatita mlade industrije s potencijalom
rasta moe biti efikasna u dugom roku. Tu zatitu od inostrane
konkurencije predloio je ALEXANDAR HAMILTON, a podrali su je Mill i
Marshall. Pretpostavka je da mlada domaa industrija ne bi mogla izdrati
poetno razdoblje uhodavanja i eksperimentisanja, ukoliko bi se odmah
morala boriti sa snanom inostranom konkurencijom. Uz privremenu zatitu,
mogle bi se razviti ekonomije masovne proizvodnje, rezerve obuenih radnika,
izumi dobro prilagoeni lokalnoj ekonomiji i tehnoloka efikasnost tiina za
mnoge zrele industrije. Carina je opravdana ako koristi potroaima u
kasnijem razdoblju mogu biti i vie nego dovoljne da nadoknade za vie carine
tokom razdoblja zatite.
c)
pod odreenim uslovima, carine mogu pomoi pri smanjenju
nezaposlenosti ( naroito tokom razdoblja recesije i stagnacije ). Zatita
stvara poslove podiui cijenu uvoza i skreui potranju prema domaim
proizvodima; domaa potranja raste, preduzea e unajmiti vie radnika i
nezaposlenost e pasti. Iako ekonomski protekcionizam moe poveati
zaposlenost, on sam ne predstavlja efikasan program za ostvarivanje visoke
zaposlenosti, efikasnih i stabilnih cijena. Zemlja moe poveati output i
smanjiti nezaposlenost uz adekvatnu upotrebu monetarne i fiskalne politike.
Carina prouzrokuje ekonomsku tetu. Privreda pati od gubitka zbog smanjenjenja
domae potronje, i zbog traenja proizvodnih faktora na dobra koja ne predstavljaju
komparativne prednosti. Gubici obuno premauju prihode koje vlada naplauje na
osnovu carina. Uvoenje carina ima slijedee posljedice:
a) Domai proizvoai koji posluju pod tzv. carinskim kiobranom, mogu poveati
svoju proizvodnju ( zbog viih cijena proizvoda );
b) Potroai su suoeni sa viim cijenama, pa smanjuju svoju potronju;
c) Vlada dolazi do prihoda od carine.
Dakle, pojednostavljeno, tri su efekta carine: potie se neefikasna domaa
proizvodnja, potroai se navode da smanje svoju kupnju proizvoda na koje se uvodi
carina ispod nivoa efikasnosti, a poveava se prihod drave. Prva dva efekta
neizbjeno dovode do smanjenja efikasnosti privrede.
Druge prepreke trgovini: kvote imaju gotovo iste efekte kao i carine,
obzirom da sprijeavaju da se komparativne prednosti razliitih zemalja odreuju na
tritu. Postoje i takozvane vancarinske prepreke. Takve prepreke sastoje se od
neformalnih restrikcija ili regulacija koje oteavaju zemljama da prodaju svoja dobra
na inostranim tritima.
Pregovaranje o slobodnoj trgovini: na kraju II svjetskog rata, zemlje su
osmislile jedan broj institucija, kako bi unaprijedile ekonomski prosperitet putem
politike saradnje. Jedna od najuspjenijih institucija bio je tzv. Opti sporazum o
carinama i trgovini GATT, ija je povelja govorila o podizanju ivotnog standarda
kroz znaajna snienja carina i drugih prepreka trgovini, te putem eliminacije
diskriminatorskog tretmana u meunarodnoj trgovini. GATT ima oko 100 zemalja
lanica. Principi GATT-a su:
1. zemlje bi trebale raditi na tome da smanje trgovinske prepreke;
2. sve trgovinske prepreke trebale bi biti primjerene, a ne diskriminirajue;

WWW.STUDOMAT.BA

90

MAKROEKONOMIJA

WWW.STUDOMAT.BA

3. kada zemlja povea carine iznad prethodno dogovorenog nivoa,

kompenzirati svoje spoljnotrgovinske partnere za tako izazvanu tetu;
4. trgovinski sukobi trebali bi se rjeavati konsultacijama i arbitraom.

mora

PRIVREDNI RAZVOJ I SPOLJNA RAVNOTEA

Jedno od fundamentalnih pitanja ekonomske teorije i politike, posebno poslije
II svjetskog rata je stvarni ili prividni konflikt ciljeva domae razvojne politike sa
zahtjevom za uravnoteenim spoljnotrgovinskim odnosima. Davanje apsolutnog
prioriteta ostvarivanju unutranje ravnotee i rasta u velikom broju sluajeva izaziva
spoljnu ekonomsku neravnoteu, dok prenaglaena panja posveena odravanju
eksterne ravnotee moe domaoj privredi nametnuti neeljene metode
prilagoavanja. Politika odravanja unutranje ravnotee u veini trinih privreda
odreuje skup ciljeva domae ekonomske politike.
Neposredno poslije II svjetskog rata R.NURKSE je unutranju ravnoteu
definisao kao onaj nivo nacionalnog dohotka pri kome nema opte nezaposlenosti, a
ni inflacionih tendencija i porasta cijena. Po njemu, odgovornost za visok stepen i
stabilnost zaposlenosti lei na domaoj ekonomskoj politici. Stabilnost cijena se
visoko vrednuje, ali zbog njihovog asimterinog kretanja u konjukturnim ciklusima,
sve je vie prisutno miljenje da se zadovoljavajui nivo zaposlenosti i koritenja
kapaciteta ne moe postii bez mirenja sa postepenim rastom cijena. Mnogi se
zalau za primat unutranje nad spoljnom ravnoteom u hijerarhiji optih ciljeva
ekonomske politike. Eksterna ravnotea se najee definie kao ravnotea platnog
bilansa. Meutim, obzirom da postoji devizni kurs koji svojim promjenama
obezbeuje ravnoteu platnog bilansa, definicija se precizira tako to se zahtijeva da
platno bilansna ravnotea bude odravana pri stabilnim deviznim kursevima.
Veoma esto, zahtjevi za unutranjom i spoljnom ravnoteom predstavljaju
konfliktne ciljeve u jednoj nacionalnoj ekonomiji. Meutim, treba naglasiti da ta
konfliktnost nije opte pravilo. Najee se radi o sluajevima kada neka autonomna
varijabla poremeti unutranju ili spoljnu ravnoteu, te se mjere ekonomske politike
usmjerene na uspostavljanje untranje ravnotee nau u sukobu sa mjerama koje su
neophodne za uspostavljanje spoljne ravnotee. Postoje dvije grupe faktora koje
izazivaju tu konfliktnost:
1. automatski mehanizmi uravnoteenja platnog bilansa; i
2. strategija ubrzanog privrednog razvoja, koja esto stvara disproporcije u
strukturi privrede, koje se mogu ublaiti ili privremeno otkloniti samo na tetu
spoljne ravnotee; na primjer, pokretanje procesa ubrzanog privrednog rasta
zahtijeva poveanje investicija ili poveanu akumulaciju, to poveava potrebe za
uvoznom opremom, tehnologijom, sirovinama i repromaterijalom. Ako izvoz nije
u stanju da finansira rastue uvozne potrebe, nedostajua akumulacija mora se
obezbijediti iz inostranstva. Dakle, ublaavanjem domaih disproporcija u
kratkom roku moe se postii samo naruavanje eksterne ravnotee. Otuda i
potreba da otvorena privreda postavi kao cilj odravanje takvog nivoa agregatne
tranje da apsorbuje domai proizvodni potencijal, uvean za iznos deficita
platnog bilansa, koji se moe redovno finansirati neto izvozom, odnosno neto
uvozom kapitala.
Spoljnoekonomska neravnotea se preventivno javlja kao monetarni fenomen.
Meutim, ako se i radi o nekim kratkoronim fluktuacijama platnog bilansa
( izazvanim kretanjima u konjukturnom ciklusu ), eksterni saldo se, u sutini, javlja
kao posljedica realnih promjena u privredi.

WWW.STUDOMAT.BA

91

MAKROEKONOMIJA

WWW.STUDOMAT.BA

REALNA I MONETARNA TEORIJA

Dio ekonomske teorije koji se bavi meunarodnim ekonomskim odnosima
teorija spoljne trgovine po tradiciji se dijeli na:
a) realnu, ili istu teoriju spoljne trgovine; i
b) monetarnu teoriju prilagoavanja platnog bilansa.
Meutim, ovu podjelu treba shvatiti uslovno, jer je sve tee razlikovati elemente
jednih od drugih. Jedan dio iste teorije spoljne trgovine objanjava motive koji
pokreu meunarodnu razmjenu, odnosno kriterije po kojima se vri specijalizacija.
Tu su predstavnici klasine teorije komparativnih prednosti ( ADAM SMITH, DAVID
RICARDO i JOHN STEWART MILL ), zatim LINDER ( sa slinostima u strukturi
tranje, odnosno veliini dohotka ), pa onda KRAVIS ( carinske barijere i transportni
trokovi ), tzv. VERNON HIR DONSONOVA teorija ( teorija ivotnog ciklusa
proizvoda: prva faza je inicijalna faza u kojoj se poinje proizvoditi pojedinano, u
drugoj fazi vri se usavravanje i dograivanje proizvoda, u treoj fazi se proizvodi
masovno, serijski. Ovi naunici prvu fazu rezervisali su sa visoko razvijene zemlje,
drugu za zemlje u razvoju i treu za nerazvijene zemlje ), i savremena realna teorija
HOS ( HEKSEN OLIN SAMUELSON ) sa specijalizacijom odreenom
bogatstvom faktora i proizvoda, punom mobilnosti i cjenovnom elastinosti faktora.
Drugi dio iste teorije povezuje se sa teorijama privrednog razvoja, i ispituje
uticaj rasta na formiranje spoljno-trgovinskih odnosa ( Teorija o rastuem znaaju
spoljne trgovine sa poveanjem privrednog rasta, i Teorija o opadajuem znaaju
spoljne trgovine sa poveanjem privrednog rasta ).
Monetarna teorija odnosi se na prilagoavanje platnog bilansa i na
mehanizam formiranja deviznog kursa. Ona danas obuhvata dva paralelna
mehanizma uravnoteenja meunarodnih plaanja:
1. prvi djeluje posredstvom oscilacije deviznog kursa i promjena u odnosima realnih
cijena,
2. drugi se sastoji iz djelovanja spoljnotrgovinskog multiplikatora koji doprinosi
prilagoavanju preko induciranih promjena u nacionalnom dohotku.
Povezivanje realnih i monetarnih teorije predstavlja izuzetno sloen problem.
ista teorija je statika i podrazumijeva dugi rok, dok je monetarna kratkorona i
dinamika. Platni bilans predstavlja ogledalo ekonomskih odnosa jedne zemlje sa
inostranstvom. Dva su osnovna koncepta platnog bilansa: ui i iri. Ui koncept
platnog bilansa naziva se i deviznim bilansom, i registruje privredne transakcije
samo u obliku efektivnih plaanja. On predstavlja vaan pokazatelj finansijskog
poloaja i devizne likvidnosti jedne zemlje. iri koncept platnog bilansa obuhvata
sve ekonomske transakcije, bez obzira na momenat efektivnog plaanja. On
omoguava kompleksnu analizu ekonomskih odnosa sa inostranstvom., njihovog
uticaja na nacionalni dohodak jedne zemlje.

POJAM I VRSTE EKONOMSKIH TRANSAKCIJA

1.
2.
3.
4.
5.

Ekonomske transakcije koje registruje platni bilans dijele se na:

tekue,
kapitalne,
unilateralne i bilateralne,
privatne i javne,
autonomne i kompenzatorne ( inducirane ).

WWW.STUDOMAT.BA

92

MAKROEKONOMIJA

WWW.STUDOMAT.BA

Tekue transakcije uestvuju u stvaranju GNP-a, dok kapitalne predstavljaju

samo prijenos kupovne moi. Unilateralne transakcije predstavljaju jednosmjerno
kretanje u meunarodnim tokovima, dok bilateralne zahtijevaju protutransakcije.
Podjela na privatne i javne vri se prema tipu transakcije, odnosno statusu
rezidenta u zemlji koja sastavlja platni bilans. Autonomne su sve transakcije koje
se obavljaju bez obzira na stanje platnog bilansa, a kompenzatorne, odnosno
inducirane su one koje se preduzimaju radi njegovog uravnoteenja.
Uz ove transakcije, postoje i transferna plaanja, koja mogu biti dvostrana i
jednostrana, a odnose se na istovremeno plaanje roba i usluga u suprotnom
smjeru. Dvostrani transferi odnose se na sve uobiajene kapitalne transakcije kao
to su krediti, zajmovi, direktne investicije i drugi oblici meunarodnog kretanja
kapitala. Ovi su transferi dvostrani, jer za posljedicu imaju suprotan tok kretanja u
budunosti. Nasuprot tome, jednostrani transferi su plaanja koja ne
podrazumjevaju buduu protekciju na primjer, pokloni, donacije, pomo itd.

MEHANIZMI I POLITIKA PRILAGOAVANJA PLATNOG BILANSA

Teorijski, najee se istie da je ravnotea platnog bilansa ono stanje pri
datom skupu parametara koje se moe odrati bez intervencije ekonomske politike.
Taj skup parametara ine nacionalni dohodak u zemlji i inostranstvu, nivoi cijena,
prirodni resursi, sklonost tednji i investiranju, novana masa itd. Ako se promjeni
bilo koji od ovih parametara, mijenja se i stanje ravnotee u platnom bilansu.
Pojedine vrste neravnotee ( naroito monetarne i kratkorone ) podlone su
djelovanju automatskog mehanizma prilagoavanja bilansu, i to preko nivoa cijena ili
multiplikativnih promjena nacionalnog dohotka, dok druge vrste neravnotee
( naroito strukturne i dugorone ) zahtijevaju smiljenu politiku prilagoavanja. U
automatske mehanizme prilagoavanja spadaju:
a) klasini proces uravnoteenja deflatorno inflatornim promjenama dohotka, koje
su izazvane promjenama cijena;
b) kejnzijanski mehanizam uticaja spoljnotrgovinskog multiplikatora na promjenu
nacionalnog dohotka;
c) neoklasini model, u kome simultano djeluju promjene cijena i multiplikativne
promjene realnog dohotka.
Politiku prilagoavanja ine:
a) svjesno doziranje djelovanja pojedinih instrumenata monetarne/kreditne i
fiskalne politike dakle, diskreciona monetarna i fiskalna poltika;
b) finansiranje deficita;
c) devalvacija;
d) upotreba deviznih i trgovinskih ogranienja.
U irem smislu, i neki aspekti dugorone politike privrednog razvoja spadaju u
politiku uravnoteenja. Kada uravnoteenje platnog bilansa postane predmet,
makroekonomska politika platnog bilansa postaje podsistem u sistemu ekonomske
politike, sa kojim dijeli veinu instrumenata, i ima odreene zajednike ciljeve. Tako,
na primjer, u sluaju deficita platnog bilansa alternative mogu biti:
1. deflatorna monetarna i fiskalna politika u odravanju fiksnog deviznog kursa;
2. devalvacija nacionalne valute;
3. ogranienja uvoza i subvencioniranje izvoza;
4. ogranienje raspolaganja devizama;
5. finansiranje deficita na odreeno vrijeme, bilo upotrebom deviznih rezervi, bilo
zaduivanjem u inostranstvu.
Samo prve etiri alternative predstavljaju mogue puteve uravnoteenja. Dilema
da li finansirati deficit odreeno vrijeme, ili pristupiti prilagoavanju namee se

WWW.STUDOMAT.BA

93

MAKROEKONOMIJA

WWW.STUDOMAT.BA

kao stvar prethodne odluke. Finansiranje deficita moe biti samo privremeno, dok
politika prilagoavanja ostaje imperativom uspostavljanja kako vanjske, tako i
unutranje ravnotee. Samofinansiranje deficita dolazi u obzir samo ako se radi o
sluajnim i kratkoronim poremeajima izazvanim stanjem u konjukturnom ciklusu,
ali to se rijetko deava u takvim sluajevima koriste se automatski mehanizmi
prilagoavanja.

DODATAK
BRUTO DOMAI PROIZVOD GDP ( Gross Domestic Product )
DEFINICIJE OSNOVNIH MAKROEKONOMSKIH POKAZATELJA KOJI SE KORISTE PRI
OBRAUNU BRUTO DOMAEG PROIZVODA

Proizvodnja u ekonomskom smislu moe da se definie kao aktivnost obavljena pod

kontrolom i odgovornou jedne institucionalne jedinica ( poslovnog subjekta ) koji
ulae inpute ( rad, kapital, proizvode i usluge ), kako bi proizveo outpute u obliku
proizvoda i usluga. Sve to je prirodan proces, bez ukljuivanja ljudskog faktora, nije
proizvodnja u ekonomskom smislu.
Bruto vrijednost proizvodnje ( output ) predstavlja vrijedonosni izraz
proizvedenih roba i usluga rezidentnih proizvoaa u odreenom vremenskom
periodu. U obraun se uzima fakturisana realizacija, korigovana za promjenu zaliha
gotovih proizvoda i nedovrene proizvodnje proizvoaa, uveana za porez na
promet, i umanjena za nabavnu vrijednost realizovane trgovake robe i
kompenzacije. Bruto vrijednost proizvodnje u trgovini obraunava se kao razlika
izmeu prodajne i nabavne vrijednosti robe. Bankarske i druge finansijske institucije
obraunavaju bruto vrijednost proizvodnje kao sumu prihodam od bankarskih i
imputiranih bankarskih usluga. Imputirane bankarske usluge predstavljaju razliku
izmeu naplaenih i isplaenih kamata. Kod osiguravajuih organizacija, bruto
vrijednost proizvodnje se dobiva razlikom izmeu naplaenih premija osiguranja i
isplaenih teta. Vrijednost proizvodnje netrinih usluga ( obrazovanje, zdravstvo i
organi uprave ) dobiva se kao zbor meufazne potronje, sredstava zaposlenih i
amortizacije. Poslovni viak ( neto ) po definiciji kod ovih djelatnosti jednak je nuli,
jer od ne ostvaruju profit.
Meufazna potronja predstavlja vrijednost proizvoda i usluga upotrijebljenih kao
input u procesu proizvodnje ( iskljuujui amortizaciju ) u obraunskom periodu,
kako bi se proizveli drugi proizvodi i usluge. Meufazna potronja obuhvata trokove
sirovina i metrijala, trokove usluga i ostale trokove proizvodnje.
Dodatna vrijednost je razlika izmeu vrijednosti proizvodnje i meufazne
potronje. Suma dodatnih vrijednosti predstavlja bruto domai proizvod. Dodatna
vrijednost obuhvata amortizaciju, neto indirektne poreze, sredstva zaposlenih i
poslovni viak.
Amoritizacija izraava vrijednost stalnih sredstava koja se u procesu proizvodnje
prenose na nove proizvode i usluge, u tomu obraunskog perioda.
Neto indirektni porezi predstavljaju elemenat trokovne strukture dodatne
vrijednosti koji sadre obraunate indirektne poreze koje djelatnost treba da plati,
umanjene za primljene subvencije.
Indirektni porezi su nepovratno plaanje u novcu ili naturi od institucionalnih
jedinica dravi. Zovu se nepovratna plaanja zato to drava ne prua nikakvu
protuuslugu institucionalnoj jedinici na ime plaenih poreza. Oni obuhvataju porez na
promet proizvoda i usluga.
Subvencije su tekua nepovratna plaanja drave namijenjena za proizvodni proces
preduzea, ili za proizvode koje e preduzee proizvoditi, prodavati ili izvoziti.

WWW.STUDOMAT.BA

94

MAKROEKONOMIJA

WWW.STUDOMAT.BA

Sredstva zaposlenih se definiu kao ukupne naknade isplaene u novcu ili naturi
radnicima od strane preduzea u tekuem obraunskom periodu. Uzimaju se na
obraunskoj osnovi. Sredstva zaposlenih obuhvataju:
a) trokove zaposlenih radnika, koji obuhvataju plate i naknade plata ( neto ),
kao i sva davanja koja su vezana za socijalnu sigurnost radnika ( doprinosi
za penziono i zdravstveno osiguranje i ostali porezi i doprinosi );
b) naknade zaposlenima iz ostalih trokova poslovanja, koje obuhvataju
slijedee izdatke:
1. naknade za prijevoz na posao i sa posla,
2. naknade za smjetaj i ishranu na terenu, i odvojeni ivot,
3. naknade za ishranu radnika tokom rada, i
4. regres za godinji odmor.
Poslovni viak je bilansna stavka u raunu stvaranja dohotka. To je rezidualna
veliina dodatne vrijednosti, i dobiva se kada se dodatna vrijednost po djelatnostima
umanji za amortizaciju, sredstva zaposlenih i neto indirektne poreze. Po definiciji,
ova kategorija javlja se samo kod trinih djelatnosti, kod kojih se proizvodnja
vrednuje po trinoj vrijednosti, dok je kod proizvoaa netrinih usluga ova
kategorija jednaka nuli.

WWW.STUDOMAT.BA

95

MAKROEKONOMIJA

WWW.STUDOMAT.BA

ISPITNA PITANJA
1. Agregatna ponuda i agregatna tranja
2. Neoklasini makroekonomski model perfektna konkurencija
3. Sistem nacionalnih rauna
4. Keynes i monetarizma komparacija
5. GNP pristup toka finalnog proizvoda
6. Kejnzijanska ekonomija Keynes i klasici
7. GNP problem dvostrukog raunanja
8. IS LM model
9. GNP pristup prihoda
10.Determinante dohotka i zaposlenosti u kejnzijanskom modelu
11.GNP deflator
12.Kejnzijanski makroekonomski model
13.GNP i investicije
14.Phillipsova kriva i RATEX kola
15.GNP i dravna potronja
16.Makroekonomija racionalnih oekivanja
17.GNP i neto izvoz
18.Poloaj firme u neoklasinom modelu
19.Neto drutvani proizvod i bruto domai proizvod
20.Ekonomija ponude
21.Nacionalni dohodak i raspoloivi dohodak
22.Monetarizam korijeni i monetarna teorija
23.Obrasci potronje
24.Okunov zakon i Phillipsova kriva
25.Potronja, dohodak i tednja
26.Diskreciona stabilizaciona politika
27.Granina sklonost potronji i tednji
28.Strukturni i ciklini budet
29.Makroekonomija pojam i ciljevi
30.Mehanizam monetaristikog makoroe____
31. ___ potronje i tednje
32.Konkurentske prednosti meunarodne trgovine
33.Nacionalno ponaanje potronje i njene determinante
34.Potranja za novcem i njeni izvori
35.Makroekonomske politike i instrumenti
36.Klasini i neoklasini model ekonomskog rasta ( Maltus )
37.Investicije pojam i determinante
38.Teorija konjukturnih ciklusa
39.Potranja za investicijama i determinante te potranje
40.Trendovi i izvori ekonomskog rasta
41.Nominalna i realna kamata i potranja za investicijama
42.Unutranja i spoljna ravnotea
43.Pojam multiplikatora
44.Rast i razvoj
45.Multiplikator sa ukljuenom tednjom
46.Inflacija pojam i vrste
47.Multiplikator sa ukljuenom potronjom i investicijama
48.Konjukturni ciklusi pojam i obiljeja

WWW.STUDOMAT.BA

96

MAKROEKONOMIJA

WWW.STUDOMAT.BA

49.Multiplikator u sistemu AS AD
50.Politika zaduivanja kao dio makroekonomske politike
51.Promjena proizvodnje u modelu multiplikatora
52.Protekcionizam i slobodna trgovina
53.Fiskalna politika u modelu multiplikatora
54.Pojam bilansa meunarodnih plaanja
55.Multiplikator otvorene privrede
56.Efekti inflacije i makroekonomska reakcija
57.Ponuda novca i komponente novane ponude
58.Konjukturni ciklusi i makroekonomska ravnotea
59.Kamata pojam i determinante kamatne stope
60.Realna i monetarna teorija
61.Bankarstvo i ponuda novca
62.Privredni razvoj i spoljna ravnotea
63.Centralno bankarstvo i osnove monetarne politike
64.Mehanizmi i politike prilagoavanja platnog bilansa
65.Efekti novca na proizvodnju i cijene
66.Trite rada i ekonomska interpretacija nezaposlenosti
67.Izvori inflacije
68.Devizni kurs pojam i sistemi
69.Dileme antiinflacione politike
70.Prognoziranje konjukturnih ciklusa
71.Budet i fiskalna politika
72.Pojam i vrste ekonomskih transakcija u platnom bilansu
73.Automatski stabilzator i njegova ogranienja
74.Dravni ili javni dug i njegov uticaj na ekonomiju.

WWW.STUDOMAT.BA

97