OPENITO O ARTHROPODAMA

Arthropodae ili zglavkari predstavljaju najmnogobrojniji filum u svijetu

ivotinja. Do danas je opisano negdje oko 1500000 vrsta ovog ivotinjskog
tipa, to ini 80% svih do sada poznatih recentnih (danas iveih) vrsta
ivotinja. Zglavkari naseljavaju sva vodena i suhozemna stanita, gde se
temperatura penje iznad 0C i to u dovoljno dugom periodu, da bi im bilo
omogueno razmnoavanje. To su jedine ivotinje, osim jo nekih
kimenjaka, koje su se u znatnom broju vrsta adaptirale na letenje.
Postoje razne podjele artropoda, a za humanu medicinu najznaajniji su:
1. Eucrustacae - rakovi;
2. Arachnida - paunjaci;
3. Insecta - insekti.
Njihova medicinska vanost je dvojaka. Mogu biti uzronici oboljenja ili vektori (prenosioci
oboljenja). U sluaju da se infektivni agens u lankonocu razmnoava ili prelazi u dalji stadij
svog ivotnog ciklusa govorimo o artropodama kao biolokim vektorima. Ako su samo
prenosioci uzronika zaraznih bolesti na povrini tijela, na noicama ili dlaicama govorimo o
mehanikim vektorima. Artropodi koji sami po sebi uzrokuju patoloka stanja ine to otrovnim
supstancama koje lue prilikom uboda ili ugriza. Rjee izazivaju bolest mehanikim pritiskom ili
nadraajem sluznica.
PORIJEKLO
Arthropoda vode porijeklo od velike i mnogobrojne grupe prstenastih crva
Polychaeta. Najbliu grupu polihetama ine Trilobitomorpha i Crustacea (i
to Branchiopoda). Izumrla klasa Palaeostraca, filogenetski je najblia
trilobitima, a takoe je srodna i sa Arachnida-ma. Subfilum Uniramia
obuhvata zglavkare koji su preli ve na samom poetku filogenetskog
razvoja sa vodenog na suhozemni nain ivota pa su u veoj mjeri izgubili
izvjesne karateristike Polychaeta, koji su bili zamjenjeni novim karakterima
specifinim za suhozemne Arthropoda.
MORFOLOKE KARAKTERISTIKE
Kao posljedica meusobnog srastanja segmenata kod zglavkara se javlja
regionalna diferencijacija tijela, tako da na tijelu ovih Protostomia razlikujemo:
glavu (cephalon), grudi (thorax) i trbuh (abdomen). Vano je istai da kod
pojedinih grupa dolazi do drukijeg srastanja tjelesnih segmenata, tako npr.
kod rakova (Crustacea) razlikujemo: glaveno-grudni region (cephalothorax) i
trbuh (abdomen). Kod paukolikih formi, meutim, segmenti su spojeni u tzv.
prozomu i opistozomu, o emu e kasnije biti vie rijei.

Nain ivota zglavkara uslovio je pojavu lokomotornih organa, koji su

obezbijedili efikasne i brze pokrete, npr. pri lovu, bjekstvu, odbrani i sl. Kao
lokomotorni organi kod zglavkara postoje ekstremiteti, koji se kod
najprimitivnijih oblika nalaze na svakom tjelesnom segmentu, dok se kod
sloenijih i filogenetski mlaih oblika javlja redukcija broja ekstremiteta. Sem
toga, dolazi do transformacije u lankovite, zglobno spojene ekstremitete koji
funkcioniu po principu poluga, a pokreu se sistemom poprenoprugastih
miia. Uopte uzevi, kod zglavkara se mogu razlikovati sljedei dijelovi
ekstremiteta: exopodit, endopodit, epipodit i basipodit.. Meutim, kod Insecta
razlikujemo sljedee dijelove ekstremiteta: coxa, trochanter, femur, tibia, tarsus.
Kod klase Insecta i to podklase Pterygota, sa dorzalne strane toraksa na
drugom i treem torakalnom segmentu smjetena su krila, koja su parni
organi i slue za letenje.
Tijelo Arthropoda je zatieno hitinskom kutikulom, pa izostaje trepljasti
epitel koji je postojao kod filogenetski starijih grupa Invertebrata. Hitin je
vie ili manje inkrustriran neorganskim solima i predstavlja monu zatitu
unutranjih dijelova tela, a slui i kao oslonac miiima i ostalim mekim
dijelovima tijela, tako da se naziva egzoskeletom. Kutikula se povremeno
odbacuje i zamjenjuje novom u toku tzv. presvlaenja. Presvlaenje je pod
hormonalnom kontrolom pri emu uestvuje tzv. juvenilni hormon. Kod nekih
predstavnika presvlaenje postoji i kod adultnih jedinki. Kutikula oblae usta,
zadnje crijevo i poetne dijelove traheja. Nova kutikula je neposredno nakon
presvlaenja meka i elastina, to omoguuje rast i izduivanje organizma.
Pre nego to nova kutikula ovrsne, Arthropoda koriste razliite naine da
to vie poveaju volumen svoga tijela, neke uzimaju velike koliine vode,
druge gutaju mnogo vazduha, a sva tkiva do momenta ovravanja kutikule
naglo rastu.
Miini sistem je dobro diferenciran i za razliku od Annelida, gdje postoje
dva sloja glatke muskulature (kruna i uzduna), kod Arthropoda se prvi put
u evoluciji ivotinja javljaju snopovi poprenoprugastre muskulature, koji su
privreni sa unutranje strane egzoskeleta. Funkcija miia je u kretanju i u
sutini je ista kao kod kimenjaka, s tim to su ovdje miii privreni za
unutranje delove egzoskeleta, a kod Vertebrata miii se nalaze vezani na
spoljanjoj povrini endoskeleta. Kontrakcijom i opruanjem miia postie se
pokretanje skeletnih ploa, koje funkcioniu kao sistem poluga.
Arthropoda posjeduju celom samo oko gonada - gonocel. Ostali prostor u
tijelu ne predstavlja pravi celom, nego je miksocel i nastaje spajanjem
blastocela i celoma. Miksocel predstavlja meuprostore u tkivima i izmeu
organa i esto je ispunjen tjelesnom tenou.

Krvni sistem Arthropoda je otvorenog tipa, ali vodi porijeklo od

zatvorenog krvnog sistema Annelida. Krv cirkulie dijelom kroz krvne sudove,
a dijelom kroz lakune. Kod nekih Arthropoda postoji srce sa ostijama,
postavljeno je dorzalno i porijeklom je od dorzalnog kontraktilnog krvnog
suda Annelida. Srce zglavkara varira u duini i poloaju, ali je kod svih
zglavkara sa miinim zidovima i sastoji se od jedne ili vie komora, koje su
linearno rasporeene i posjeduju parne bone otvore - ostije. Srce je
smjeteno u perikardijumu koji je dio miksocela, a krv u srce dospijeva preko
ostija iz perikardijalne duplje. Iz srca krv odlazi sudovima, a zatim se razliva u
lakunarni sistem, dospijevajui do svih dijelova tela. Krvni sistem Arthropoda
uglavnom ima trofiku ulogu, dok jerespiratorna uloga manje znaajna.

Respiratorni organi kod vodenih zglavkara su krge (ree traheje), dok kod
suhozemnih zglavkara dominira razgranati cjevasti sistem - trahejni sistem,
mada kod nekih formi (pauci i korpije) postoje plua. krge su
ektodermalnog porekla, smjetene u osnovi ekstremiteta. Trahejni sistem
poinje sitnim otvorima na kutikuli (stigme), dok plua nastaju
transformacijom krga.
Ekskretorni organi kod niih zglavkara predstavljeni su antenalnim i
maksilarnim lezdama koje su smjetene u osnovi antena i maksila, dok kod
viih oblika ekskretornu funciju vre Malpigijevi sudovi, koji su neto
izmjenjene metanefridije.
Nervni sistem je anelidskog tipa (ganglionervno-lestviast). Meutim kod
Arthropoda dolazi do poveanja modane mase to je u korelaciji sa dobro
razvijenim ulnim organima, kao to su antene i oi. U vezi sa visokim
razvojem nervnog sistema i ula mnoge Arthropoda imaju veoma sloeno
ponaanje. Kod zglavkara je dobro razvijen mozak koji se sastoji iz tri dela. To
su protocerebrum (prednji mozak), deutocerebrum (srednji mozak) i tritocerebrum
(zadnji mozak). Ventralno nervno stablo ljestviastog izgleda izgraeno je od
razliitog broja meusobno povezanih ganglija. Kod pojedinih zglavkara
izraen je razliit stepen koncentracije nervnog sistema. Na primjer, u okviru
Arachnida najjae izraen stepen koncentracije je kod krpelja, kod kojih
dolazi do spajanja mozga i prozomalne nervne mase u jednu cjelinu. Meu
Crustacea-ma, kod kraba dolazi do potpunog slivanja svih ganglija u jednu
nervnu masu.
ulo vida zglavkara je izuzetno dobro razvijeno i slui kao glavno
orijentaciono ulo. Oi mogu biti pokretne, smetene na drkama ili
nepokretne locirane na prednjem delu glave. Kod zglavkara postoji proste i
facetovane oi. Facetovane oi su u zavisnosti od vrste graene od razliitog

broja ocela (od nekoliko hiljada do nekoliko stotina hiljada), a vid je sloen,
mozaian. Na antenama su smjeteni hemo i taktiloreceptori. Pojedine vrste
zglavkara posjeduju visokospecijalizovane ulne organe (timpanalni organ
itd.).
Polni organi kod Arthropoda su po pravilu odvojeni, est je polni
dimorfizam, a polne lezde i njihovi odvodi su parni. Oploenje je unutranje.
Kod nekih
predstavnika razvie je direktno (epibolno), tj. iz jajeta izlazi jedinka koja lii
na imago, s
tim to je manjih dimenzija i polno nezrela. Kod sloenijih predstavnika
Arthropoda
razvie je sa metamorfozom i moe biti nepotpuno (hemimetabolno) i
potpuno
(holometabolno).

SUZBIJANJE ARTROPODA
Svakodnevno je ovjek izloen ubodima i ugrizima raznih artropoda, a reakcije na ove atake su
veoma razliite, a zavise od vrste speciesa, naina unoenja u organizam, odgovora organizma
itd. Artropodi mogu uzrokovati invaziju povrinskih tkiva ovjeka, izazivajui infestaciju, ili
dubljih tkiva i tjelesnih upljina, uzrokujui infekciju.
Kada su artropodi izuzetno prilagoeni razliitim ivotnim uvjetima, to je borba za njihovo
unitavanje razliita. Ona zavisi od fiziologije i etiologije pojedinih speciesa. Metode mogu biti
usmjerene protiv razvojnih oblika (larvicidna sredstva) ili protiv odraslih oblika (adulticidna
sredstva). Po karakteru dijele se na bioloke, mehanike i hemijske metode.
Bioloke metode podrazumijevaju konkurentne vrste, prirodne neprijatelje, npr. Za suzbijanje
razvojnih oblika komaraca naseljavaju se u njihovim vodenim leglima ribe koje se hrane
razvojnim oblicima.
Mehanike metode podrazumijevaju upotrebu ljepaka, spaljivanje ili zatrpavanje skonita raznih
artropoda.
Hemijske metode su najbolje i imaju najiru primjenu. Podrazumijevaju upotrebu insekticida,
koji se mogu koristiti na razliite naine: kao probavni otrovi, fuminganti, aerosoli i kontaktni
insekticidi (imaju najeu primjenu). Jedan od najvie koritenih je DDT (dihlor-difeniltrihloretan), koji je netoksian za ovjeka i toplokrvne ivotinje, a na povrini ostaje djelotvoran
8-10 mjeseci.

1. RAZRED EUCRUSTACEA-RAKOVI
Rakovi (Eucrustacea) su razred artropoda, veinom morskih i slatkovodnih ivotinja,
samo manji broj vrsta ivi na kopnu. Razliite su veliine, od mikroskopski sitnih (promjera oko
0,1 mm) do golemih, npr. japanskoj golemoj rakovici (Macrocheira kaempferi) su noge dulje od
1,5 m. Predstavljaju skupinu od preko 67.000 poznatih i opisanih vrsta ivotinja. Samo mali broj
vrsta ovog razreda je medicinski znaajan zato to izaziva oteenja kao bioloki vektori nekih
helmita.
Tijelo im je lankovito, izgraeno od veeg broja kolutia, meu kojima se razlikuju kolutii
glave, prsa i zatka. Tijelo rakova je zatieno hitinskim oklopom koji, ovrsnut
kalcijevim karbonatom i fosfatom, ini jak vanjski kostur (egzoskelet). Oklop prilikom
presvlaenja rakovi odbacuju i zamjenjuju novim. Od ostalih se lankonoaca razlikuju po tome
to diu krgama. Imaju pet pari nogu, koje mogu biti prilagoene za obavljanje razliitih
funkcija (npr. plivanje) i dva para antena.
Rakovi, osobito kopneni, imaju veliku mo regeneracije izgubljenih dijelova, a u viih rakova
postoji mogunost samoosakaivanja npr. odbacivanja nogu ako su za njih uhvaeni.
Duljina ivota u rakova je razliita, od nekoliko mjeseci do vie od 50 godina (jastog).
Rakovi se hrane sitnim ivotinjama ili ivotinjskim ostatcima u raspadanju (istai vode), neki se
hrane i biljem.
Osim nekoliko izuzetaka raanja ivih mladunaca, rakovi se legu iz jaja. Veinom zatiuju
potomstvo; enka nosi oploena jaja na trbunim noicama. Vrlo su plodni: enka jastoga ispusti
do 9 000 jaja, a neke vrste i do 2 milijuna. Iz jajeta se razvije liinka nauplij, a iz nje naprednija
liinka zoea. Presvlaenjem liinka mijenja oblik i pribliava se obliku odrasla raka.
U okviru ovog razreda nalaze se dva reda: Decapode i Eucopepode.

1.1. Decapode ujedinjuju vrste koje se nazivaju rakovima: kozice, morske raie i
jastoge. Imaju spojen toraks i glavu u cefalotoraks, a pokriveni su zatitnim oklopom.
Jastog (lat. Palinurus
elephas)
je morski lankonoac
iz
porodice rakova bez
velikih klijeta (palinuridae). Jastog moe narasti do duine od oko 60 cm i teine oko 5 kg.
Duguljast je a pri glavi ima velika arena ticala kojima prikuplja informacije o okoliu. Tamno
crvenkastih je boja, oklopljen vrstim i bodljikavim oklopom. Oklop zavrava repom lepezastog
oblika. Klijeta su mu sitna a slue mu za prikupljanje hrane.

Sl. 1. Jastog

Sl. 2. Morski rai

Sl. 3. Morska kozica

1.2. Eucopepode su sitni raii koji ive u slatkovodnim vodama. Slue kao prvi
prijelazni domain za neke nematode. Iz ovog reda je rod Diaptomus koji je prijelazni domain
riblje pantljiare (Diaphyllobotrium), a rod Cyclops je prijenosnik i nosilac filarije (Dracunculus
medinensis).

Sl. 4. Diaptomus

Sl. 5. Cyclops

2. RAZRED ARACHNIDA- PAUNJACI

Arachnida je razred artropoda koji je vietruko znaajan za ovjeka. Odlikuju se
karakteristinom graom. Glava i prsa paunjaka spojeni su u glavoprnjak (cephalothorax) koji
se kod nekih vrsta tankom drkom vee za drugi dio tijela, zadak (abdomen), dok taj prijelaz kod
drugih vrsta nije tako vidljivo izraen.
Osnovna razlika u grai tijela izmeu paunjaka i kukaca je da se tijelo paunjaka sastoji od dva
osnovna dijela tijela dok ih kukci imaju tri, te etiri para nogu kojih kukci imaju tri. Pored toga,
paunjaci se od kukaca razlikuju i time, da nijedna vrsta nema ni ticala niti krila.
Iako su veina vrsta ove skupine grabeljivci, meu njima ima i strvinara i parazita. Velike vrste
se u pribavljanju hrane uglavnom oslanjaju na svoju snagu (veina pauka vujaka, tarantule),

dok pauci, tipavci i laitipavci mogu ubrizgavati otrov. Kako nemaju dovoljno iroka usta da bi
mogli uzimati vee komade hrane, veliki broj vrsta u plijen ubrizgava ili na njega isputa
probavne enzime, da bi zatim usisali tekuinu koja tako nastaje. Neki pauci se u hvatanju plijena
oslanjaju na svoj vid i vjetinu uljanja, dok drugi od pauine grade zamke. Neke tropske vrste
paukova grade mree koje su dovoljno vrste i ljepljive, da se u njih uhvate i malene ptice. Neki
drugi pauci prave malene mree koje dre izmeu nogu i bacaju ju na plijen u prolazu.
Veina mujaka paunjaka predaje enki paketi sperme (spermatofore) pomou
pedipalpa, klijeta ili nogu. enka ispusti jaja koja se kod nekih vrsta odmah razviju, dok se kod
dijela vrsta razvijaju unutar enkinog tijela. Velik broj vrsta pokazuje roditeljsku brigu njegujui
svoja jaja.
Ovako veliki broj vrsta naselio je gotovo sva kopnena stanita, no ipak ih ima najvie u toplim
podrujima.

Tri reda su od medicinskog znaaja: Scorpiones (tipavci), Aranea (pauci) i Acari (grinje).
2.1. Scorpiones (tipavci) su kopneni artropodi koji su graeni iz dva dijela: zdepast
cefalotoraks i krukolikzadak, koji zavrava lankovitim repom i otrovnom aokom. Prednji par
nogu nosi tipaljke (pedipalpi), a ostale noice slue za kretanje. Duina odraslih jedinki varira
2-10 cm, zavisi od vrste. Viviaprni su i enke nose svoje mlade na leima neko vrijeme.
Raspolau otrovom kojim moe biti smrtonosan za ovjeka (izazove preko 1 000 smrtnih
sluajeva godinje u svijetu) . Ubod je bolan, a otrov (toksalbumin) djeluje lokalno, uzrokujui
nekrozu i i nadraujui kimenu modinu i motorne nerve. Uz otok regionalnih limfnih lijezda
javljaju se i opi simptomi:znojenje, salivacija, povraanje, grevi i bol u trbuhu, trnjenje prstiju.

Sl. 6. korpion
2.2. Areneae su pauci ije je tijelo izgraeno iz dva dijela: cefalotoraks i nesegmentirani
abdomen. Na glavi imaju vie pari oiju, a na ventralnoj strani uz usni otvor smjetene su vrste
eljusti i ticala. eljusti zavravaju aokom iz koje u momentu ujeda izlazi otrovna tekuina.
Kod mujaka ticala slue za osjemenjivanje enki za vrijeme parenja. Pauci zimuju, a otrov im je

najobilniji i njagui nakon hibernacije. enke legu veliki broj jaja oko kojih ispredu ahuru ili
kokon. Razvojni oblici imaju tri para nogu, a odrasli etiri. Neke vrste sporo dozrijevaju (i do 10
godina), a mogu ivjeti i do 30 godina. Hrane se mesom.
Probavni sustav poinje ustima koja su prilagoena uzimanju tekue hrane pa shodno
tome probava poinje izvan tijela. Pauk u plijen ubrizgava otrov koji ga paralizira, a zatim na
njegovo tijelo isputa izluevinu iz pljuvanih lijezda. Izluevina pretvara tijelo plijena u
polutenu smjesu koju, tzv. elucem za sisanje usisava. eludac za sisanje je dio
prednjeg crijeva specifine grae, prilagoen za usisavanje tekue hrane. Usna upljina
i drijelo ine cijev za voenje tekue hrane do jednjaka, koji je takoer cjevast i protee se
doeluca. Na gornjem dijelu drijela nalaze se dlaice koje sprijeavaju da u jednjak dospiju
vrste estice hrane. Prednje crijevo obloeno je kutikulom (to naznauje ektodermalno
podrijetlo) koja je posebno zadebljala u elucu. eludac je obloen snanim miiima koji
svojim kontrakcijama imitira rad sisaljke, koji zajedno sa slinim pokretima usne upljine i
drijela usisava hranu. Nakon eluca se nastavlja srednje crijevo koje je bez kutikule jer je
endodermalnog porijekla. Srednje crijevo je jako razgranato u mnogobrojne divertikulume u
kojima se obavlja glavno probavljanje hrane. Zadnje crijevo, obloeno kutikulom i
ektodermalnog podrijetla kao i prednje, ima dobro razvijen omota od miia. Od mjesta
spajanja srednjeg i zadnjeg crijeva protee se proirenje s kojeg se odvaja kratka cijev (rectum)
koja vodi do analnog otvora.
Pauci diu pomou dvije vrste organa:

Listolika plua su vreastog oblika i predstavljaju uvrate tjelesnog zida, plune vreice,
koje se k vanjskoj sredini otvaraju pukotinastim otvorima; sa zida plune vreice polazi niz
listolikih izraslina koje su zapravo jako spljoteni vreasti nabori tjelesnog zida. Primitivni
pauci (npr. tarantule) imaju dva para ovih plua dok druge vrste posjeduju samo jedan par.
Dunice su sustav razgranatih cjevica koje se nalaze po itavom tijelu i obloene su
kutikulom koja je spiralno zadebljala; poinju otvorima, stigmama. Smatra se da su nastale
preobrazbom listolikih plua.

Pauci mogu biti razliitih veliina. Najmanji pauk, Patu digua iz Bornea je dug 0.37 mm.
Najvei pauci su tarantule. Neke tarantule su duge 9 cm, a noge su im duge 2.5 cm.
Relativno je malo pauka koji su otrovni za ovjeka. Veinom su to tropske vrste.

Sl. 7. Crna udovica

Jedna takva vrsta je Lathrodectus tredecimguttatus (crna udovica), u naim podrujima

zastupljena je u Hercegovini. Otrovna je samo enka. Veliine je oko 3 cm, crne boje sa 13
crvenih pjega na zatku. ovjeka ujeda samo ako ga on hvata ili pritisne. Ujed je umjereno bolan.
Nakon 10-20 min javljaju se bolovi u regionalnim limfnim vorovima, ire se na trbuh, kimu i
noge. Bolesnik ubrzano die, hladno se znoji i osjea strah od smrti. Klinika slika est
opodsjea na akutni apendicitis. Nekad se moe javiti i skarlatinozni osip po koi. Simptomi se
mogu ublaiti intravenskom aplikacijom kalcijevih soli, a potpuno prestaju nakon primjene
antitoksinog seruma. Smrtni sluajevi su rijetki.
2.3. Acari (grinje) zajedno sa krpeljima ine velik i raznorodan red paunjaka u koljenu
lankonoaca u koji se uvrtava oko 50.000 danas ivuih opisanih vrsta razvrstanih u 546
porodica. To znai, da je vrstama najbrojnija skupina paunjaka. Kako su u ovoj skupini najmanji
lankonoci, moe se pretpostaviti da ima jo neotkrivenih vrsta. Grinje su naselile velik broj
ivotnih okolia. Njhovo tijelo je graeno iz jednog bloka, cefalotoraks i abdomen ine jednu
cjelinu. Razvojni oblici imaju tri para nogu, a odrasli etiri. Veinom su vektori. Za medicinu su
znaajni: Ixodoidea (krpelji), Sarcoptidae (ugarci), Pyemotidae (grinje predatori) i
Trombidoidea (grinje).
2.3.1.Ixodoidea su krpelji velike, jajolike grinje, koji se hrane siui krv rtve te su esto
i vektori raznih uzronika oboljenja. Hitinski oklop im je mekan, te im dozvoljava da mijenjaju
svoj obim kada se nahrane krvlju. Usni otvor u obliku rilice za bodenje (hypostoma), to im
omoguava sisanje krvi. Prema grai tijela dijele se u dvije porodice: Ixodidae (tvrdi krpelji) i
Argasidae (meki krpelji). Krpelji mogu da izaovu bezbolan ubod ili da se rilica duboko zarine u
kou te se pri mehnikom izvlaenju krpelja otkine i ostane kao strano tijelo, te izazove upalu.
To moe dovesti do sekundarne infekcije i gnojenja. Neke vrste lue toksinu slinu to izaziva
ascesentnu paralizu ugrizine ivotinje ili ovjeka. Krpelj se najlake skida tako da se na njega
kane kap etera ili hloroforma koji ga omami te se onda sam otpusti.
a) Ixodidae su tvrdi krpelji ija je dorzalna strana graena od hitina. Kod enke hitin
prekriva samo prednji dio lea, a kod mujaka prektiva itavu dorzalnu povrinu. Tijelo im je
graeno iz jedne cjeline iji je prenji kraj modificiran u kapitulum. ivotni vijek im je nekoliko
godina. Dobri su vektori uzronika mnogih zaraznih oboljenja, poput: Q-groznice (Coxiella
burnetii), encefalitisa, Lyme-borelioze (Borrelia burgdorferi), pjegavca stjenjaka (Rickettsia
rickettsii) i tularemije (Francisella tularensis).

.
Sl. 8. Ixodidae
b) Argasidae su meki krpelji, koji nemaju dorzalni tit. Hipostom se nalazi skriven na
ventralnoj strani tzv. capitulum. Za razliku od tvrdih krpelja koji uzimaju samo jedan obrok krvi i
ostaju dugo pripijeni za nosioca, meki krpelji uzimaju vie puta u svim stadijima ivotnog
ciklusa hranei se obino nou. Zadravaju se na nosiocu samo dok siu krv. Neke vrste mekih
krpelja lue toksine koji mogu izazvati ascentalnu paralizu. Prenosioci su uzronika povratne
groznice (Borrelia hispanica).

Sl. 9. Argasidae
2.3.2.Sarcoptidea ili ugarci su sitne grinje, obligatni su paraziti na povrini slojeva
koe sisara. est isu na domaim ivotinjama, na kojima izazivaju ugu. ovjeku se prilagodila
samo jedna vrsta, a to je Sarcoptes scabiei.
Odrasli oblik se moe vidjeti golim okom kao crna takica, okruglog su oblika. Ima dva para
prednjih nogu sa jastuiima za prisisavanje i dva para stranjih nogu sa dugim dlakama za
potiskivanje. Parazitira tako to u epidermisu rije hodnike u koje enka nakon oplodnje polae
jaja (3-4 jajeta dnevno kroz cijeli ivot, 4-5 sedmica). Nako 3-5 dana se reazviju estokrake larve
koje izlaze na povrinu koe te kasnije prelaze u nimfe ili lutku i sazrijevaju za oko 15 dana u
odrasli oblik. Kopajui rov u epidermisu uzrokuju svrbe, izreen posebno nou. Oboljenje je
samo po sebi benigno, ali se zbog svraba mogu razviti sekundarne infekcije. Svrab se prenosi

dodirom, najee preko ruku na sve iz blie okoline, a moe i zagaenom odjeom. Na odjei se
mogu zadrati vie dana, pa se i tu po nekad mogu nai larve.
Za suzbijanje uge se primjenjuju insekticidne masti (azothiaprine). Laboratorijska dijagnostika
se postavlja nalazom larvi ili odraslih oblika u sastruganom epidermu na mjestu konih lezija.

Sl. 10. Sarcoptes scabies

2.3.3.Pyemotidae ili grinje predatori ive na larvama insekata koji ive u itu. Ali se
mogu naseliti na kou ljudi koji rade sa itom. Kod ovjeka je naena smo jedna vrsta, Pyemotes
ventricosus, veliine ok 200 nm. Gravidna enka moe nabreknuti i do 1,5 mm u promjeru.
Naime, zarije se u epidermis i uzrokuje nesnosan svrab, eritem, pustule pa ak i groznice. U
Hercegovini je zabiljeeno nekoliko epidemija ovakvog svraba. U ovoj grupi se nalazi porodica
Demodicidae, koji su paraziti lojnih lijezda i folikula dlake. Naime, hrane se sa lojem i tkivnim
sokovima.

Sl. 11. Demodex folliculorum

Demodex folliculorum i Demodex bovis su vrste koje parazitiraju kod ovjeka. To su sitne
grinje, izduenog oblika sa etiri para trolanih noica na cefalotoraksu. Za ovu grinju je
karrakteristino da nejee boravi na nosu i nosnim krilima, bradi, obrazima, onim kapcima,
donjoj usni i vanjskom slunom hodniku, gdje uzrokuje upalne promjene sa sitnim folikularnim

promjenama, vezikulama i pustulama. Dijagnoza se postavlja mikroskopskim pregledom otiska

koe celofanskom trakom. Mogu se prenijeti direktnim kontaktom ili preko predmeta ope
upotrebe.
2.3.4.Trombidoidea su obligatni ektoparaziti (vrsta grinja) koj ise hrane krvlju sisara, a
nimfe i odrasle grinje ive na tlu i hrane se sokovima biljaka. Pokrivene su dlaicama i
crvenkaste su boje. U Europi je poznata vrsta Trombicula autumnalis ili jesenja grinja koja u
sezoni etve napada ovjek

Sl. 12. Trombicula autumnalis

3. RAZRED INSECTA- KUKCI
Kukci
(lat. Insecta) su vrstama
najbrojniji razred velike grupe lankonoaca
(Arthropoda) obuhvaa vie vrsta nego sve ostale ivotinjske skupine zajedno. Veina ih ivi na
kopnu, a dobro naseljavaju i kopnene vode, dok ih svega par vrsta ivi u moru. Veliina kukaca
jako varira, veina kukaca je duga od jednog do 20 mm. Ali postoje i vrste duljine od 0,2 mm ali
i duge 16, a iroke 6 cm (Titanus giganteus) ili ak do 33 cm dugih
jedinki nakaznika (Phasmatodea). Tijelo kukaca moe biti izdueno, spljoteno ili manje-vie
kuglasto. Tijelo im je prekriveno hitinom i podijeljeo je na tri dijela: glavu, prsite i zadak. Na
glavi se nalaze dva velika fasetirana oka, a ispred njih su dva razgranata ticala i jednostavna
pipala. Sprijeda na glavi je usni otvor, podeen za ugzriz, vakanje, bodenje ili sisanje. Antene ili
ticala reaguju na titranje, dok pipala slue za pipanje. Toraks nosi tri para lankovitih nogu te
jedan ili dva para krila. Razvoj insekta ide od jajeta preko larvenih oblika sukcesivnim
presvlaenjem od kukuljice do lutke (puppa) i na kraju do odraslog oblika (imago).
Od medicinskog znaaj su vrste koje pripadaju redovima: Anoplura (ui), Blattaria (ohari),
Heteroptera (stjenice), Diptera (dvokrilci) i Syphonoptera (buhe).

3.1.Anoplura ili ui (vai) su hematofagi, ektoparaziti sisara, adaptirani na ivot meu

dlakama. Krila su ima zakrljala, a noice imaju izraene pande. Na ovjeku parazitiraju dvije
vrste: Peduculus humanus i Phthirius pubis.
3.1.1. Peduculus humanus ivi na glavi u kosi ili u rublju na nitima tkanine. Odrasli
oblik je veliine 2-3 mm i izduen je. Dobro su joj razvijene kande i noge kojima se prihvata za
dlaku i tkaninu. Usni aparat je podesen za sisanje krvi. enka poloi oko 300 jaja u toku ivota.
Jaja se lijepe za dlaku, bijele su boje i u narodu se zovu gnjide. Za 14 dana uz tjelesnu
temperaturu se razvije prvi nimfalni oblik, koji jevrlo slian odrasloj ui.nakon tri presvlaenja
prelaze u zreli oblik. Prenosi se direktnim kontaktom sa bolesne na zdravu osobu, kao i
indirektno preko predmeta za eljanje. Izaziva oboljenje pediculosis capitis odnosno pediculosis
corporis. U klinikoj slici prisutan je jak svrbe, naroito izraen nou. Razlikujemo dva
varijateta prema mjestu na kojem prizitiraju:
a) Pediculus humanus varietet capitis- tjemena, siva u, parazitira na kosmatom dijelu glave;

Sl. 13. Pediculus humanus var. capitis

b) Pediculus humanus varietet vestimenti- prtena, bijela u, ivi na avovima rublja i odjee.
Bijela u je znaajna kao vektor uzronika pjegavca (Rickettsia prowazeki), povratne groznice
(Borrelia recurrentis) i rovovske groznice (Rochalimea quintana).

U pije krv i do nekoliko puta na dan, i svaki put isputa svoj sok, i to je takoer veliki poticaj
svrbea vlasita, a ne alergija na u kao to je esto miljenje u populaciji.
U se s glave moe ukloniti mehaniki ili kemijski, ali najbolje je kombinirati te dvije metode.
Za ealj kojim se uklanjaju ui i gnjide nije nuno da bude od metala, jer bi takav ealj mogao
nehotice dovesti do ozljede ve iritiranih podruja. Vano je da ealj bude gust, tako da mu
prilikom eljanja to manje gnjida i ui promakne. Od kemijskih supstanci postoje mnogi
amponi koji se koriste za lijeenje, ali nikad bez dodatnog raeljavanja. ampon se koristi
oko 2 puta tjedno te jo tjedan dana nakon to je ustanovljeno da uljivosti vie nema. Postoje i
posebni praci koji unitavaju ui te se koriste jedan puta tjedno, a nakon toga postupka treba
drugi dan oprati kosu obinim amponom. Naravno, raeljavanje takoer spada kao metoda

lijeenja. Postoji i tzv. preventivni raspriva, koji slui kao repelent za ui, nije kemijski tetan,
ali je njegova upotreba rijetka uslijed visoke cijene na tritu.
Ostali, alternativni naini uklanjanja uljivosti su koritenje omekivaa za kosu u kombinaciji s
raeljavanjem te istodobno koritenje elja i ispiranje kose u toploj vodi. Takoer je mogue
koritenje raznih eterinih ulja, koja se apliciraju na ealj prije raeljavanja.

Sl. 14. P. humanus var. vestimenti

3.1.2. Phthirius pubis ili stidna u ivi na kosmatom dijelu mons pubisa, ali se moe
prenijeti na regiju pazuha ili trepavice. Za dlaku se privsti kandama nogu, a rilom sie krv.
Prenosi se seksualnim kontaktom, a rjee preko ubrusa ili posteljine. Imaju isti bioloki ciklus
kao i tjelesna u. Izaziva oboljenje pediculosis pubis koje karakterizira intenzivan svrbe.
Suzbijanje uljivosti moe se provesti mazanje mkose, pubine regije, pazuha i drugih dlakavih
regija 0,5 % mau BHC (lindana). Neophodno je zapraiti 2-5 % DDt-a rublje, odjeu i
posteljinu.

Sl. 15. Phthirius pubis

3.2. Blattaria ili ohari (bubavabe) su vrlo raireni kuni insekti, koji se hrane
svakovrsnim otpatcima hrane. Neke vrste brzo lete, a odlikuju se brzim kretanjem uz rubove
zidova i podova, naroito na vlanim mjestima. Brzo se mnoe i predstavljaju mehanike
nosioce infektivnih agenasa. Na njihovim nogama nau se ciste crijevnih protozoa i mnoge
bakterije. Bioloki su prenosioci takorskih trakavica, u ijem se tijelu odvija dio razvojnog
ciklusa trakavica.

Sl. 16. Blattaria

3.3. Heteroptera ili stjenice su prilagoene prehrani sokovima i krvlju. Kne stjenice su
okruglog zatka, amee boje, veliine zrna lee i ive u pukotinama stanova. Odrasle jedinke
imaju dva para krila i spljoteno tijelo te cijev za sisanje tzv. proboscis. enka polae po
nekoliko jaja dnevno tokom nekoliko mjeseci. Razvojni ciklus traje nokoliko sedmica i svi
razvojni oblici siu krv. Napadaju obino nou u ljetnom periodu. Ubod intenzivno svrbi i ima
karakteristian miris. Za medicinu su znaajne vrste koje pripadaju porodicama Cimicidae
(svojim ubodom nadrauju kou i jak svrbe, ali ne izazivaju oboljenje) i Triatomidae (prenose
junoameriku tripanozomijazu ili Chagasovu bolest).

Sl. 17. Triatomidae

Sl. 18. Cimicidae

3.4. Diptera ili dvokrilci su vrsta artropoda sa jednim parom krila. Drugi par im je
zakrljao. Krila su im graena od opne, membranozna su sa ugraenim sistemom rebara koja
krilima daju vrstou i karakteristian crte. Prolaze potpunu metamorfozu od jajeta preko
larvenih oblika i lutke do adulta. Lerve nemaju noge, nego krilate izdanke sa dlaicama koje
slue kao lokomotorni organ. Prema nainu na koji se adulti izvlae iz lutke i prema grai ticala
diptera se dijele na tri podreda koji se dalje ralanjuju na porodice. Za medicinu su znaajne:
Culicidae (komarci), Psychoidae (nevidi) i Muscidae (muhe).

3.4.1. Culicidae -komarci, hematofagni lankonoci rasprostranjeni po cijelom svijetu.

Za medicinu su znaajni jer su vektori nekih protozoa i virusa koji uzrokuju razna oboljenja.
Komarci su relativno mali insekti dugih nogu, vitka abdomena, izduenih krila. Ispred dva velika

fasetirana oka na prednjem dijelu glave nalaze se duga ticala (antene ) koja su kod enke manja,a
kod muijaka vie dlakava i razgranata. Osnovne karakteristike koje izdvajaju Culicidae od
ostalih Diptera su sljedee:
1. Upadljiv, jasno isturen proboscis;
2. Prisustvo brojnih, priljubljenih ljuspica na toraksu, nogama, abdomenu, i venama na krilima;
3. Niz ljuspica na posteriornoj margini krila;

Sl. 19. Culicidae

Oplodnja kod komaraca je karakteristina. Mujaci lete u rojevima u koje se ubacuje enka da
bude oploena (svadbeni let). Nakon oplodnje mujaci uginu. enke su obligatni ektoparaziti
koji moraku uzimati krv da bi formirali jaje. Mjesto uboda u kou izuzetno svrbi, jer enka
prilikom uboda ubrizga neto sline. Za humanu medicinu su znaajne vrste koje pripadaju
podporodicama: Anophelinae i Culicinae.
3.4.1.1. Podporodica Anophelinae ukljuuje 478 slubeno priznatih vrsta .Veina vrsta
u podporodici pripadaju rodu anopheles koji se javlja u umjerenim, suptropskim i tropskim
podrujima u svijetu. Bironella i Chagasia su mali rodovi, ogranieno na australazijsku i
neotropsku regiju.

Sl. 20. Anophelinae

Obuhvaaju veliki broj rodova, od kojih je najvaniji rod Anopheles. Znaajni su kao prenosioci
uzronika malarije ( protozoa iz porodice Plasmodidae), i to samo enke. Iako su morfoloki vrlo
slini ostalim komarcima, razlikuju se od njih po poloaju larve i odraslog oblika u odnosu na
podlogu na kojoj se nalaze. Teko podnose isuivanje. Openito preferiraju istu vodu bez
organske tvari. Krila odraslih komaraca su tokasta. Larve diu na dva otvora ili stigme na kraju
zatka. Zato, kad uzimaju zrak uz povrinu vode, larve vise glavama nadolje. Odrasle jedinke
stoje na podlozi odupirui se na prednja dva para nogu, a zadak dre koso podignut uvis.Prema
povrini na kojoj stoji tijelo anofelesa ini ugao od 45 stepeni. enka polae pojedinano jaja
sivocrne boje u iste vode. Jaja su izduena i sa strane imaju providne komore ispunjene zrakom
pomou kojih se odravaju na povrini vode.Iz jaja izlaze larve koje nakon etiri presvlaenja
prelaze u stadij lutke. Lutka se za nekoliko dana preobrazi u odraslog komarca.U okviru ovog
roda ima preko 70 vrsta koje su vektori malarije, a na prostoru bive Jugoslavije je prisutna vrsta
Anopheles maculipennis.
Malarija (lat. malus aer "lo zrak") je parazitska infektivna bolest koju izaziva siuni
parazit Plasmodium i to bilo koji od etiri vrste koliko ih postoji. Svaka od ovih vrsta ima svoje
specifinosti, bilo prema reakciji na medikamente ili prema lokaciji u organizmu nakon infekcije,
ali i prema efektima koje ima po zdravlje ovjeka. Vektor tj. prenosnik ovog parazita, a i same
bolesti, je komarac malariar iz rodaAnopheles, koji ujedom unosi istog u ovjeka. Kako je
poznato da se larve komarca sve do izlaska iz ljuture nalaze pod vodom, uglavnom u
movarnom podrujima, otuda i logika rasprostranjenosti samog parazita. Prijenos ovog jako
malo parazita je jedino mogu preko Anopheles, jer se jedan dio ivotnog ciklusa odvija unutar
komarca, a kako se nalaze najee u pljuvanim lijezdama komarca, paraziti se ubodom
prenose direktno u krv, tanije u crvena krvna zrnca. Njihov put je najee prema jetri gdje se
generie veliki broj parazita koji zaposjedaju sve vei broj eritrocita, koje svojom reprodukcijom
unitavaju u velikom broju. Zavisno od vrste parazita iz reda Plasmodiuma i vremena inkubacije,
prvi simptomi se mogu javiti 7-14 dana ili ak i 8-10 mjeseci nakon infestacije. Dosta toga zavisi
i od imuniteta, pa se tako mogu zabiljeiti sluajevi potpunog imuniteta, koji je steen
vremenom. Simptomi malarije, pogotovo u prvih nekoliko dana, ne izgledaju nita drugaije od
uobiajenih simptoma koje imaju neke druge bolesti koje uzrokuju bakterije, virusi ili paraziti.
To otprilike ukljuuje poveanu tjelesnu temperaturu, glavobolju, umor, pojaano znojenje,
povraanje, ali mogu se javiti i neto drugaiji znaci kao suh kaalj, bolovi u miiima,
poveanje jetre, ili ak nervne disfunkcije i gubitak svijesti. Kao to je ve i navedeno,
najnepovoljnije efekte izaziva P. falciparum.
3.4.1.2. Culicinae je grupa komaraca meu kojom su najpoznatiji rodovi Culex iAedes.
a) Obini komarac, Culex pipiens jedna je od najrasprostranjenijih vrsta komaraca na svijetu.
Nalazimo ih na svim kontinentima osim na Antartici. Odrasli oblik je veliine oko 1 do 1.5 cm,
sivomee boje. Kad stoji na ravnoj podlozi, odupire se na prednja dva para nogu, a trei par je
podignut uz zadak. Tijelo ima paralelan poloaj s povrinom na kojoj stoji. Larve uzimaju
kiseonik pomou duge cjevcice ili sifona koji se nalazi na predzadnjem lanku zatka. Kad
uzimaju zrak uz povrinu vode te vise glavama nadolje. Ne prenosi nikakve bolesti, obini je
molestant (neugodnim ubodima ometa ovjeka najee dok spava ili radi). U tropskim u
suptropskim krajevima moe prenositi ARBO viruse. Nalazimo ga najee u naseljima. Ondje

se najee i lee u svim vodama koje nisu pod higijensko sanitarnim nadzorom (gnojnice,
cisterne, burad, kanalska okna i dr.). Tijekom godine ima od 7 do 8 generacija, a enke
prezimljuju u podrumima, stajama, stanovima i dr. S tom vrstom imamo najvie problema jer je
vrlo agresivna i neugodna i za ovjeka i ivotinje koje napada i bode. Izbor vrste na kojoj e se
komarci hraniti ovisi o raspoloivosti vrsta, klimatskim imbenicima i vizualnim podraajima.
Komarci uoavaju kretanje domaina a stimuliraju ih i izdahnuti CO 2 te druge kemijske tvari.
Druga vrsta iz ovog roda Culex fatigans vektor je filarije Wuchereria bancrofti.

Sl. 21. Culex pipiens

b) Aedes su sitni komarci crne boje i srebrenobijelim pjegama po cijelom tijelu, nogama i
krilima. ive u umama. Na povrini bara enka polae crna jajaca.
Morfoloki su jednaki vrsti Culex. U okviru ovog roda izdvaja se vrsta Aedes aegypti kao vaan
vektor virusa ute groznice i denge u suptropskim i tropskim predjelima.Kine padavine
pospjeuju
umnoavanje
komaraca
Aedes,
prenosnika
denga
groznice.
Komarci Aedes razmnoavaju se u istoj, stajaoj vodi i njihove larve esto se nalaze u
odbaenim limenim konzervama u kojima ima vode, smeu pa ak i u rezervoarima za vodu u

kuama.
Sl. 22. Aedes
3.4.2. Psychoidae ili nevidi su hematofagne vrste koje pripadaju rodu Phlebotamus. To
su mali insekti veliine 2 do 3 mm, ukaste boje. Tijelo im ima pogrbljen izgled i obraslo je
mnogobrojnim dlaicama. Flebotomusi imaju duge noge ,a vrhovi krila su im kopljasti. Na glavi
imaju 2 velika oka, rilo, palpe i antene. Hrane se nou sisanjem krvi raznih ivotinja i ovjeka, a
privlai ih svjetlo. Razvoj im se odvija preko jaja, larve i lutke u sredini sa dosta vlage i
organskih materijala koji su u fazi raspadanja.

Neke vrste flebotomusa imaju medicinski znaaj kao prenosioci uzronika:

Lemanijaza ( Leishmania donovani, Leishmania tropica i Leshmania brasilensis),
Papataijeve groznice (virus papatasii)
Carrionove bolesti verruga peruviana ( Bartonella baciliformis).
3.4.3. Muscidae ili muhe broje velik broj raznih vrsta od kojih je najpoznatija Musca domestica.
a) Musca domestica je domaa muha koja zivi u neposrednom okruenju ovjeka i domaih
ivotinja.Dvokrilac je veliine preko pola centimetra, sive boje i zukastog zatka.Rilce je
podeseno za lizanje, a jastuii i pandice na nogama joj omoguavaju brzo kretanje.
enka polae jaja u ljudskom i ivotinjskom izmetu.
Jaja su sitna,bijela i izduena, te se iz njih izlegu crvolike larve (u pljuvci ) koje se zaahure
smee lutke iz kojih se razvijaju odrasle muhe.Razvojni ciklus jednu do dvije sedmice.

Shema 1. ivotni ciklus muhe

Znaajna je za medicinu jer prenosi infektivne agense kao sto su poliovirusi, salmonele,ciste
protozoa i jaja helminta.

Sl. 22. Musca domestica

Medicinski najznaajniji rod iz porodice Muscidae su Glassine, afrike muhe, koje su poznate
pod nazivom ce-ce muhe.

b) Ce-ce muhe prenose uzronika africke bolesti spavanja (Trypanosoma gambiense i

Trypanosoma rhodesiense ). Muhe uzrokuju mijazu patoloki process izazvan paratiziranjem
larvi raznih vrsta muha ( iz roda Wohlfarita, Hypoderma spp., Gastrophyulus itd.) u organizmu
ovjeka. Te larve mogu parazitirati u koi , potkonom tkivu i tjelesnim upljinama (usta, nos,
uho, oko, urinarni i crijevni trakt); izazivajuii upalne reakcije i destrukciju tkiva. Dijagnoza
mijaza se postavlja nalazom larvi.

Sl. 23. Ce-ce muha

c) Gastrophilidae ili trkovi su slini muhama. Razvijaju se iz larvi koje su endoparaziti
biljojeda,koje naputaju na kraju svog razvojnog ciklusa i zaahure se u zemlji, iz koje nakon
odreenog vremena izlaze odrasle krilatice. Te odrasle jedinke se ne hrane i preivljavaju
zahvaljujui zalihama hrane koje su nakupljene tokom razvojnog ciklusa. Hypoderma bavis je
govedi sirk cije larve napuste nosioca i zaahure se na tlu. Ovi dvokrilci dosta rijetko napadaju
ovjeka uzrokujui potkonu mijazu.

Sl. 24. Gastrophilidae

3.4.4. Syponoptera ili buhe su hematofagni ektoparaziti adaptirani na ivot u krznu, to jest u
dlakama sisara. Odrasle jedinke su sitne, spljotene, kruskastog oblika, nemaju krila, ali s
nogama adaptiranim za penjanje i skakanje. enka polaze velik broj jaja bijele boje na krznu

ivotinja. Jaja padaju na tlo, a iz njih izlaze larve crvolikog izgleda. Za 10 do 15 dana larva
preobrazi u lutku ,a nakon sljedeih 15 dana iz lutke izlaze adulti. Buhe nemaju stalnog
domaina. Vane su dvije vrste:
a) Pulex irritans, osim ovjeka napada i ivotinje ( pas, maka ).

Sl. 25. Pulex irritans

b) Xenopsilla cheopis zivi na takoru s kojega prelazi na ovjeka, pa se svrstava u prijenosnike
uzronika kuge
( Yersenija pestis) i uzronika murinog endemskog pjegavog tifusa
( Rickettsia mooseri ). Buhe su veoma osjetljive na insecticide te se suzbijaju na taj nain.

Sl. 26. Xenopsilla cheopis