`~~==p~~=f~~I==w~~I=OMMR=

UDK 81' 246.2=163.42=112.2

811.163.42 (463.3)
Izvorni znanstveni lanak
Primljen: 20. IX. 2004.
Prihvaen za tisak: 16. IX. 2005.

^~=w~=h~J_~=
Institut fr Slawistik der Universitt Wien
Spitalgasse 2-4 / Hof 3 1210 Wien

e~=~~====
=~~=e~~==
N
^====NVONK =
U lanku se analiziraju mogunosti hrvatske i dvojezine nastave kod
gradianskih Hrvata tijekom 20. stoljea, te se rasvjetljava uloga hrvatskoga
nastavnog jezika koja se mijenjala u skladu s dotinom politikom i drutvenom
situacijom koja je odreivala i krojila kolsku politiku a u vezi s time i kolskojezinu politiku. Tako zapravo ne moemo govoriti o ureenju kolstva za
pripadnike hrvatske manjine do prije deset godina. Provedena istraivanja
dokazuju da se dvojezino kolstvo u Gradiu od 1921., od godine pripojenja
Austriji pa sve do 1994. godine nalazilo u stanovitom vakuumu, budui da je
Manjinski kolski zakon (Minderheiten-Schulgesetz 1994.) bio donesen tek 73 (!)
godine nakon pripojenja Gradia Austriji. Zbog toga se i broj dvojezinih kola
konano smanjio za treinu. U doba predraa i poraa nije bilo (gotovo) nikakvih
perspektiva koje bi podupirale jezini te kulturni pluralizam i hrvatski nastavni
jezik bio je sve vie marginaliziran. Tako primjerice nikada nije bila stvarno
postignuta jezina ravnopravnost njemakog i hrvatskog nastavnog jezika, nego je
ona openito bila sprjeavana temeljem zakonskih, financijskih a prije svega
jezino-politikih okolnosti, to je pospjeilo jezinu mijenu.
h= W gradianski Hrvati, hrvatski jezik, hrvatski nastavni jezik,
gradianskohrvatski jezik, dvojezinost, bilingvizam, dvojezino kolstvo, hrvatska
manjina, jezina mijena

Dvojezina nastava ima kod gradianskih Hrvata stoljeima dugu i bogatu

tradiciju pa se je uz nastavu na hrvatskom jeziku opravdano vezao i razvoj te
opstanak hrvatske narodne grupe u Austriji uope. Stoga je zanimljivo da u
dosadanjoj literaturi ima puno grae o gradianskim Hrvatima, pri emu se svi
ovi radovi manje-vie bave povijesnim ili kulturnim razvojem te knjievnim
1

Sljedei prilog temelji se na istraivanjima (pismena vrela, razgovori s onodobnicima, upitnici i ankete)
koja sam provela u okviru pisanja svoje disertacije (K i n d a B e r l a k o v i c h, 2002.).

^~=w~=h~==_~, Hrvatski nastavni...

`~K=p~K=f~K=N=EOMMRFI=SNJTS=

stvaralatvom gradianskih Hrvata (rnja/ Valenti/ Beni: 1973; Neweklowsky:

1978; Saraji: 1984; Geosits: 1986; Palffy/ Pandi/ Tobler: 1999; Kampu: 1995;
i dr.), dok je kolska problematika prikazana tek djelomino i nedostatno
(Eggresits: 1982; Boeckmann: 1994; Larcher/ Hnel/ Krmarova: 1997; i dr.).
NK=e~===J~=~===
Dok su gradianski Hrvati ivjeli u Zapadnoj Ugarskoj imali su svoje crkvene
"vjerozakonske" kole te drava nije imala znaajan utjecaj na nastavu. Tako nije
npr. postojao ni zajedniki nastavni plan ili odredba o upotrebi jezika u nastavi.
Tek od vremena Marije Terezije drava je poela utjecati na kolstvo. Tako ratio
educationis iz 1777. godine odreuje da nastava treba biti na materinskom jeziku
djece iako se spominje da je i poznavanje latinskoga i njemakoga jezika korisno.
Obino je seoski upnik kao predsjednik "kolske stolice" odluivao o nastavnom
jeziku koji je u hrvatskim selima bio hrvatski. Uz to se u hrvatskim selima
Zapadne Ugarske pouavao i madarski jezik. Poznato je da su Hrvati imali i
svoje kolske knjige na hrvatskom jeziku (najstarija je Poetnica iz 1746. god.) pa
se unato madarizaciji i germanizaciji hrvatski karakter kola dobro ouvao sve
do 20. stoljea.
NKNK= Prvo razdoblje u razvoju kolstva gradianskih Hrvata u Austriji poinje
1921. godine, kada Gradie postaje najmlaom saveznom austrijskom zemljom.
Tada najvei dio gradianskohrvatskih sela dolazi pod Austriju. U ovoj novoj
saveznoj zemlji gradianski Hrvati stoje pred novim izazovom: prisiljeni su im
prije i im bolje nauiti njemaki jezik. A osim toga spram ostalih
njemakogovornih Gradianaca moraju se dokazivati kao lojalni i istovrijedni
graani. Ovo razdoblje zavrava 1937. godine kada se Gradianskim kolskim
zakonom (Burgenlndisches Landesschulgesetz) konano ureuje i kolstvo u
Gradiu. Odmah nakon prikljuenja, 1921. godine, austrijski se kolski zakoni,
naime, zbog razliite kolske situacije u Madarskoj nisu mogli automatski
proiriti i na Gradie. Tako jo gotovo dva desetljea ostaju na snazi kolski
zakoni iz madarskog razdoblja (Zakon o nacionalnosti iz 1868. godine,
Apponijev kolski zakon iz 1907. godine te lan 68 Mirovnoga ugovora u St.
Germainu), to je imalo prednost da su Hrvatima ostale zajamene i manjinske
kole iz madarskoga vremena. Umjesto madarskoga nastavnog jezika uvodi se
njemaki jezik koji se u hrvatskim selima s poetka pouavao kao strani jezik. Po
zakonu se njemaki jezik trebao pouavati 5 sati na tjedan, ali sve hrvatske kole
uvrstile su u svoj tjedni program 5-15 sati, jer je poznavanje njemakoga jezika
bilo presudno za gospodarski napredak. Dvojezine kole u dananjem smislu
zapravo nisu postojale. Nastavni jezik bio je hrvatski, a njemaki se pouavao u
obliku dodatnog nastavnog predmeta.
Analizom arhivskih podataka utvrdila sam da Gradianska zemaljska vlada u
pravilu nije potiskivala hrvatski jezik, no njegovu uporabu nije niti forsirala. Tako
su nadleni organi u selima gdje su uz Hrvate ivjeli i njemakogovorni Austrijanci
i gdje je bilo dolo do svae zbog nastavnog jezika (Gijeca, Marof, Veliki Medve,

SO=

^~=w~=h~==_~, Hrvatski nastavni...

`~K=p~K=f~K=N=EOMMRFI=SNJTS=

ajta, emba, Sabara, Podgorje)2 uvijek davali prednost njemakom jeziku. Uz to

je Vlada za prijelazno razdoblje iz jedne drave u drugu predloila sljedee:
-

"Najprije se treba raspitati u svim dravnim manjinskim kolama postoji li

elja za uvoenjem hrvatskog jezika kao nastavnog, s tim da njemaki mora
biti obvezatan kolski predmet.

Uz to neka se odmah ponudi i obrnuta mogunost - da njemaki bude

nastavni jezik s posebnim predmetom hrvatski.

Mora se gledati na to, da na manjinskim kolama ne pouavaju uitelji koji

nisu za sadanju politiku i koji bi mogli prouzroiti staro-austrijsku situaciju
(njem.: alt-sterreichische Zustnde, tj. pluralizam nap. autorice)."

Pri istraivanju nije bilo mogue ustanoviti toan broj hrvatskih odnosno
dvojezinih kola, no znamo, da su u 613 hrvatskom ili viejezinom selu postojale
barem 44 hrvatsko-njemake kole koje moemo podijeliti u 4 grupe (P a r r,
1931:35):
Tip A (17 kola): Nastavni jezik bio je hrvatski. Njemaki je bio poseban
nastavni predmet.
Tip B (7 kola): Nastavni jezici bili su i hrvatski i njemaki (na osam kola) i
to tako da se nastavni jezik dijelio po predmetima (na samo jednoj koli) ili se
sve pouavalo dvojezino.
Tip C (16 kola): U donjim razredima pouavalo se hrvatski, u gornjim
njemaki.
Tip D (3 kole): Pouavanje je bilo iskljuivo na njemakom jeziku, s time da
se hrvatski kao nastavni predmet pouavao dva ili tri sata na tjedan.
kole tipa A, B ili C postojale su samo u onim selima gdje su Hrvati sainjavali
najmanje dvije treine stanovnitva. U ostalim selima postojale su jedino kole tipa
D ili njemake kole.
Izgleda da je hrvatski jezik bio nastavni jezik i zbog toga to uitelji koji su se
do 1921. godine najveim dijelom kolovali u Madarskoj nisu znali njemaki u
toj mjeri da bi se njime sluili i u nastavi. No, utjecaj hrvatskoga jezika postupno
je slabio. Kao prvo, svi su uitelji morali poloiti ispit iz njemakog jezika, tako da
se je i taj jezik s vremenom vie koristio u nastavi. S druge strane su i roditelji
ponekad zahtijevali da uitelji prelaze na njemaki nastavni jezik. Tako su npr. na
zahtjev roditelja u selu Voritan umjesto hrvatskih uitelja djecu pouavali
njemaki uitelji iz susjedne Donje Austrije (Schlag, 1986: 193). Vjerojatno je do
slabljenja hrvatskoga jezika u nastavi dovela i injenica to do 1937. godine nije
bilo nadzornika za hrvatski jezik koji bi se brinuo za hrvatsku nastavu. Njemaki
2

Vidi: Stenografski protokoli Gradianskog zemaljskog sabora, 7. sjednica od 28. 9. 1922. i Gradianski
zemaljski arhiv, Arhiv Zemaljske vlade: brojevi: Sch-623/1925, izvjee od 29. 1. 1925. Sch-40/1925;
XI-193/1925; Sch-3045/1925; XI-1201/1926.
3
Egresits (1982, 2-4) navodi da je 1923. godine udio hrvatskog stanovnitva u dva mjesta bio manji
od 30%, u 15 mjesta iznosio je 30-70%, a u 44 mjesta bio je vei od 70%.

SP=

^~=w~=h~==_~, Hrvatski nastavni...

`~K=p~K=f~K=N=EOMMRFI=SNJTS=

pak nadzornici nadzirali su i nastavu na dvojezinim kolama. Tako je nastava na

njemakom uivala vei ugled od nastave na hrvatskom jeziku.
Tek je Gradianski kolski zakon iz 1937. godine regulirao uporabu
nastavnoga jezika:
-

"Ako je u kolskoj opini pripadalo vie od 70% stanovnitva nekoj

manjini, onda je nastavni jezik bio jezik manjine,

ako je nacionalnoj manjini pripadalo 30-70% stanovnitva nastava je

trebala biti dvojezina, i

ako je manjina imala manje od 30% pripadnika, nastavni jezik je bio

njemaki, a manjinski jezik se mogao pouavati kao slobodni predmet."

Taj kolski zakon bio je vrlo povoljan za manjine, no ve godinu dana kasnije
dolazi do Anschlussa i sve dvojezine kole se ukidaju. Nastava se na hrvatskom
jeziku zabranjuje. Gradianski kolski zakon stupa opet na snagu netom nakon
rata, no unato tome neke se opine uz podrku Prezidija4 nisu pridravale toga
zakona, tako da se je u brojnim opinama nastava odravala samo na njemakom
jeziku, iako je postotak hrvatskog stanovnitva bio ak vei od 70% .
NKOK Drugo razdoblje u manjinskom kolstvu obuhvaa vrijeme nacionalsocijalizma
u Austriji. Godine 1938. Anschlussom na Njemaku dolazi do velikih promjena i
u kolstvu jer sada sve kole u Reichu podlijeu Reichsvolksschulgesetz-u. Ve se
1938. ukida nadzornitvo za hrvatske kole i poinje zastraivanje hrvatskih
uitelja a velik broj je i premjeten na njemake kole, dok na njihova radna
mjesta dolaze jednojezini njemaki uitelji. Nije poznat toan broj premjetanja,
no onodobnici govore o velikom broju. Tako su npr. samo na Stinjaki premjetena
tri od etiri uitelja.
U viejezinim opinama uvodi se prema naredbi Zemaljskoga poglavarstva
nastava na njemakom jeziku. Kako bi se ove promjene obavile na "demokratski
nain" dolo je u srpnju i kolovozu 1938. godine u 35 od 46 dvojezinih opina
do glasovanja o nastavnom jeziku. Pri tome je seoska stranaka organizacija vrila
pritisak na ljude, kako bi se sve opine odluile za njemaki nastavni jezik.
Rezultat je bio sljedei:
-

Otprilike 70% roditelja izjasnilo se za njemaki nastavni jezik,

22% za njemaki jezik s posebnim kolskim predmetom hrvatski i
8% za hrvatski nastavni jezik.

Koliko su ovi rezultati upitni dokazuje i injenica da se glasovanje u pojedinim

opinama ponavljalo ukoliko rezultat nije odgovarao nacionalsocijalistikomu
duhu, kao to je to bio sluaj u Cogrtofu ili da se krivnja prebacila na uitelje kao
npr. u Celindofu (S c h i n k o v i t s, 1995: 47-51).
4

Drutvo "Prezidij SP-mandatarov (zastupnici Socijalistike stranke Austrije) iz hrvatskih i

mianojezinih opin u Gradiu / Das Prsidium der SP-Mandatare aus kroatischen und
gemischtsprachigen Gemeinden im Burgenland" zastupalo je otvorenu asimilaciju gradianskih
Hrvata.

SQ=

^~=w~=h~==_~, Hrvatski nastavni...

`~K=p~K=f~K=N=EOMMRFI=SNJTS=

Iako se hrvatski jezik nije smio koristiti kao nastavni jezik, bio je u uporabi
kao pomoni jezik, jer djeca u niim razredima uope nisu razumjela njemaki.
Tako su hrvatski uitelji koji su pouavali vie razrede pomagali njemakim
uiteljima koji su morali pouavati poetnike.
Neki hrvatski uitelji bili su i proganjani te zatvarani po logorima, no zbog
objektivnosti se mora dodati da to openito nije bilo zbog zalaganja za hrvatski
jezik nego iz kojekakvih drugih politikih razloga5. ini se da je zbog svojega
"jezinoga otpora" od uitelja jedino ravnateljica iz Nove Gore dospjela u
koncentracijski logor, jer je i dalje pouavala na hrvatskom jeziku.
Sve ove mjere poduzete protiv hrvatske rijei u koli i u javnome ivotu uope
ostavile su dubok trag u samosvijesti gradianskih Hrvata. Tako je dio hrvatske
narodne grupe u Gradiu smatrao poslije rata da je hrvatski jezik manje vrijedan
od njemakoga, te ga zatajivao i opirao se njegovu uenju u koli.
NKPK= Poratno razdoblje zapoinje prestankom Drugog svjetskog rata a prestaje
preureenjem kolstva (Schulgesetzwerk) 1962. godine.
Godine 1950. Rudolf Klaudus postaje nadzornikom za hrvatske kole. Prema
njegovom izvjeu6 o hrvatskom kolstvu iz kolske godine 1950-1951. situacija je
bila sljedea:
-

Elementarna nastava na hrvatskom jeziku nije bila u svim kolama na

istoj razini. U sjevernom i junom Gradiu odravala se je nastava na
nekim kolama samo na njemakom jeziku.
Na nekim su kolama ve 30 godina pouavali samo njemakogovorni
uitelji.
Od svih uitelja samo je jedan imao ispit iz hrvatskog jezika, zbog ega
poznavanje hrvatskog standarda kod ostalih uitelja nije zadovoljavalo te
se hrvatski pouavao u seoskom govoru.
Na Zavodu za uitelje u eljeznu mogao se je pohaati i teaj hrvatskoga
jezika.
Od kolskih knjiga koristile su se Poetnica i itanka; dodatne lektire na
hrvatskom jeziku nije bilo.
Postojale su radne zajednice koje su se bavile izradom nastavnoga plana,
kako bi se izjednaila nastava na svim dvojezinim kolama te
sastavljanjem kolskih knjiga.
Prema nadzornikovoj ocjeni bila je nastava na njemakom jeziku odlina,
dok je odravanje nastave na hrvatskom jeziku, zbog gore navedenih
razloga, bilo loije.

Analiza ankete (Kinda-Berlakovich, 2002: 247-254) potvruje pretpostavku

da se poslijeratna hrvatska nastava nije odravala na odreenoj razini ni u opsegu
kako je to bilo propisano Dravnim ugovorom iz 1955. godine ili Gradianskim
5

Vidi uz ovo izvjee onodobnika Willhelma Gregoritsa/Vilija Gregoria (u: K i n d a - B e r l a k o v i c h,

2001: 242-245).
6
Gradianski zemaljski arhiv, Arhiv Zemaljske vlade, broj: VII-2537/51.

SR=

^~=w~=h~==_~, Hrvatski nastavni...

`~K=p~K=f~K=N=EOMMRFI=SNJTS=

kolskim zakonom iz 1937. godine. Uz naglo opadanje broja pripadnika

gradianskih Hrvata u mnogim se kolama koje su prije rata bile dvojezine
nastava i dalje odravala samo na njemakom jeziku. Tako se u veini sela
sjevernog Gradia hrvatski pouavao samo tri sata na tjedan. Znanje
materinskog jezika kod djece sve vie je slabilo, a ukoliko se uitelji nisu posebno
zalagali, hrvatski se govorilo tek na satovima tjelesnog odgoja ili glazbe. Iz straha
od negdanjih nacionalsocijalistikih progona mnogi se nastavnici nisu usudili
jasno izjasniti za hrvatski jezik a kamoli ga primijeniti u nastavi te su na taj nain
ubrzali germanizaciju u kolama.
Uz to se poslije Drugog svjetskog rata naglo poveao broj glavnih kola (kole
za djecu od 10 do 14 godina) koje su bile samo jednojezine ali koje su bile na
boljem glasu od gornjih razreda osnovnih kola, tako da su roditelji nastojali
upisati djecu u glavne kole. Sva djeca koja su pohaala te glavne kole sluala su
nastavu na hrvatskom jeziku samo jo u prva etiri razreda osnovne kole, a ni to
nije bilo u takovom opsegu kao prije rata. Poto je dobro poznavanje njemakog
jezika omoguavalo i bolje kolovanje, neki su roditelji zahtijevali uvoenje
njemakoga nastavnog jezika. Jedan od glavnih argumenata bio je: "Nute se s
dicom ve po nimku, mr hrvatski ionako znaju".
Podrku su ovi roditelji dobili i od Prezidija, jednog od brojnih drutava koje
je zastupalo gradianske Hrvate, i to ponajvie od samog predsjednika Fritza
Robaka, koji se suprotstavljao uvoenju dvojezine nastave (R o b a k, 1985: 255).
Prezidij je mislio da se pravo na dvojezinu nastavu ne ostvaruje samo po sebi, ve
da se pojedinci trebaju izjasniti hoe li iskoristiti to pravo ili ne, to bi znailo da
roditelji mogu odjaviti svoju djecu s nastave na hrvatskom jeziku. To je bilo u
suprotnosti s vaeim zakonima. Tako je hrvatski nastavni jezik postao povodom
sukobima izmeu zastupnikih drutava gradianskih Hrvata, budui da je
Hrvatsko kulturno drutvo, iji su lanovi veinom dolazili iz redova Narodne
stranke (VP), zahtijevalo dvojezinu nastavu u svakom dvojezinom selu.
U nekim hrvatskim selima Prezidij je ak namjeravao hrvatske uitelje
nadomjestiti njemakim. Tako je 1968. godine kod raspisivanja natjeaja za
dvojezina uiteljska mjesta7 dolo do otvorenog sukoba izmeu Prezidija i
Hrvatskog kulturnog drutva, jer kod polovice slobodnih mjesta zakonski
propisano znanje hrvatskoga jezika nije bilo potrebno - i to za mjesta u osnovnim
kolama u Voritanu, Cindrofu, Prodrtofu i Rasporku - a nije se traio ni
potreban dodatni ispit za hrvatski jezik. Zastupnici sindikalaca dvojezinih
uitelja protestirali su protiv toga natjeaja koji je, ini se, sluio stranakopolitikim interesima a ne rjeavanju manjinskoga prava. Na pritisak kojem su bili
izloeni uitelji koji su se otvoreno zauzimali za hrvatski nastavni jezik ukazuje i
izjava predsjednika Prezidija i ujedno zastupnika u Zemaljskom saboru, Fritza
Robaka, koji je "Strunu grupu dvojezinih uitelja na osnovni kola Gradia"
prozvao "grupom hrvatskih ovinista"8 i pomou svojega drutva ustrajno
bojkotirao hrvatsku nastavu. Tako se kolsko pitanje s vremenom toliko

7
8

U Landesamtsblatt-u, br. 16 od 20. 4. 1968.

Vidi R o b a k o v lanak u novinama BF-Burgenlndische Freiheit od 31. 5. 1968.

SS=

^~=w~=h~==_~, Hrvatski nastavni...

`~K=p~K=f~K=N=EOMMRFI=SNJTS=

ispolitiziralo da se kod veine odluka vie nije radilo o manjinskim, nego o

stranakim prednostima.
NKQK=Razdoblje od 1962. do 1994. godine stoji u znaku kolskoga zakona iz 1962.
godine (Schulgesetzwerk 1962), kojim se kolstvo nanovo organizira.
NKQKNK= Najupeatljivija promjena jest ukidanje gornjih osnovnokolskih razreda
(5.-8. razred) i obvezatno pohaanje glavnih kola ili donjih razreda gimnazije.
Meutim, niti jedna glavna kola ili gimnazija nije imala hrvatski kao nastavni
jezik, iako je to pravo bilo zajameno hrvatskoj manjini u lanu 7 Dravnoga
ugovora iz 1955. godine. Oito je da jedan od najvanijih razloga za jezinu
mijenu treba traiti ba u ovom skraivanju dvojezine nastave na polovicu, jer su
jo samo prva etiri razreda ostala u okviru osnovnokolske dvojezine izobrazbe.
Dok je do tada bilo mogue da se dijete koluje do svoje 14. godine uz njemaki i
na hrvatskom jeziku, djeca su od sada samo do svoje 10. godine sluala dvojezinu
nastavu. Hrvatski kao fakultativni predmet nudio se samo u nekim srednjim
kolama, a i to samo u dodatnoj popodnevnoj nastavi. Zbog loih
poslijepodnevnih prometnih veza - jer nastava se u Austriji uvijek odravala samo
ujutro - velik broj djece nije mogao pohaati satove hrvatskog. U drugim
sluajevima opet, broj prijavljene djece za otvaranje grupe nije bio dovoljno visok,
i to zbog toga to su hrvatska djeca jednog podruja pohaala razliite njemake
kole. Tako su na primjer djeca Vlahije9 ila u 4 (!) glavne kole, a niti na jednoj
od ovih kola hrvatski se nije nudio kao slobodan predmet (B e r l a k o v i c h,
1986: 85).
NKQKOK=kolski zakon iz 1962. godine omoguio je i slobodan izbor osnovne kole.
Time naelo dvojezinosti nije vie vrijedilo za sve govornike dvojezinog mjesta.
Roditelji su sada imali mogunost da odjave svoje dijete iz dvojezine kole i
prijave ga u njemaku kolu u nekom drugom mjestu. Tako se izbjegla hrvatska
odnosno dvojezina nastava to je bilo protuzakonito (V e i t e r, 1970: 681). Kako
je u malim gradianskim selima svako dijete bilo vano za opstanak kole, dosta
je uitelja bilo prisiljeno odustati od dvojezinosti kao nastavnog naela. Otkako
se s pojedinom djecom razgovaralo samo njemaki nisu vie svi polaznici
dvojezine kole do kraja svog osnovnokolskog kolovanja nauili hrvatski.
NKQKPK= Trea negativna posljedica ovoga zakona bila je injenica da su se kole
koje nisu imale dovoljan broj uenika mogle zatvoriti i bez prethodnoga
konzultiranja roditelja ili nadzornika. A kako je u ovom razdoblju promjenom
ivotnih okolnosti sve vie ljudi selilo u gradove, broj uenika na osnovnim
kolama se znatno smanjio, tako da se je u sljedea dva desetljea zatvorilo 11
dvojezinih osnovnih kola (u Cogrtofu, Celindofu, Otavi, Pajngrtu, Muindrofu,
Longitolju, Rupiu, Podgorju, ajti, embi i Starom Hodasu). Time se je broj
dvojezinih osnovnih kola smanjio na 29. Djeca su dijelom dola u njemake
kole, tako da im se uskratilo zakonom zajameno pravo na dvojezinu nastavu.
Dijelom su dola u kole gdje je jezina kompetencija hrvatskog jezika kod djece
bila slabija te se hrvatski jezik koristio u manjem opsegu nego na staroj koli.

Vlahija je naziv za skupinu hrvatskih naselja u junom Gradiu gdje ive Vlasi koji su ikavski
tokavci.

ST=

^~=w~=h~==_~, Hrvatski nastavni...

`~K=p~K=f~K=N=EOMMRFI=SNJTS=

NKRK=Zadnje razdoblje u razvoju dvojezinog kolstva gradianskih Hrvata poinje

1994. godine kada donoenjem Manjinskoga kolskoga zakona za Gradie dolazi
do zadnje zakonske promjene u dvojezinoj nastavi.10
U odnosu na prethodno stanje - prema kolskim zakonima iz 1937. te 1962.
godine - dolo je do dviju vanih promjena:
-

Roditelji mogu odjaviti svoje dijete od hrvatske nastave pri emu dijete
ostaje u dvojezinoj koli, i
dvojezini se razredi mogu odsada otvoriti na svakoj koli u cijeloj
Austriji, ako je to potrebno (naelo prijave). Time se je uzela u obzir
injenica da danas gradianski Hrvati ive i u Beu ili drugim saveznim
zemljama Austrije.

Prema ovome zakonu mogu u Gradiu postojati sljedee vrste manjinskih

osnovnih kola:
-

osnovne kole s hrvatskim nastavnim jezikom,

osnovne kole s hrvatskim i njemakim nastavnim jezikom (dvojezine
kole).

Danas u Gradiu ne postoji niti jedna osnovna kola s iskljuivo hrvatskim

nastavnim jezikom11, no to ne bi ni odgovaralo stvarnosti jer se ne tei k
segregaciji ve k viejezinosti.
Posebno treba istaknuti da zakonom nije tonije odreeno u kojem se obujmu
treba odravati hrvatska nastava na dvojezinim osnovnim kolama: "Sve
poduavanje u predkolskom razredu od 1. do 4. razreda mora biti na obadvi
jeziki"12. Ovaj iskaz ne propisuje u kolikoj se mjeri moraju upotrebljavati oba
jezika, niti da se nastava mora odravati u priblino istom obujmu na hrvatskom i
njemakom jeziku. Izgleda da se ovdje ostavila sloboda uitelju da prema jezinoj
kompetenciji djece sam odredi nain dvojezine nastave, to s jedne strane upuuje
na autonomnost u nastavi i posebnu jezinu situaciju svake pojedine kole, a s
druge strane, meutim, opet nudi mogunost da se zapostavi hrvatski nastavni
jezik.
Naalost, ni ovim zadnjim kolskim zakonom nisu doputene dvojezine
glavne kole. Od glavnih i politehnikih kola prema zakonu su predviene jedino:
-

glavne i politehnike kole s hrvatskim nastavnim jezikom (to opet ne

odgovara multikulturalnosti podruja),
razredna odjeljenja s hrvatskim nastavnim jezikom koja se mogu uvesti u
glavnim i politehnikim kolama u kojima je nastavni jezik njemaki.

U Gradiu ne postoji jednojezina hrvatska glavna kola. Glavna kola s

odjeljenjima za nastavu na hrvatskom jeziku postoji samo u Sv. Mihalju. Glavna
kola Veliki Boritof dvojezina je - iako takva kolska vrsta zakonom iz 1994.
10

Manjinski kolski zakon (Minderheiten-Schulgesetz) iz godine 1994. objavljen je u BGBL-u

(Bundesgesetzblatt) broj 641/1994.
11
U kolskoj godini 2003.- 2004. bilo je 29 dvojezinih osnovnih kola u Gradiu.
12
Manjinski kolski zakon iz 1994. godine, BGBL, br. 641/1994.

SU=

^~=w~=h~==_~, Hrvatski nastavni...

`~K=p~K=f~K=N=EOMMRFI=SNJTS=

godine nije previena - jer se te godine kada je Manjinski kolski zakom stupio na
snagu vodila kao dvojezina kola u okviru kolskoga pokusa, te se morala u tom
obliku preuzeti i u reguralno kolstvo.
OK=m~~=~=
Daljnji bitan problem u dvojezinoj nastavi bila je, a i danas je, razliita
jezina razina u djece, kako njemakog tako i hrvatskoga jezika. S vremenom,
zbog sve slabijeg znanja hrvatskog jezika, ovaj jezik u nekim kolama vie nije
mogao biti nastavnim jezikom.
OKNK= U meuratno doba djeca su tek u osnovnoj koli uila njemaki. Znanje
hrvatskog jezika bilo je izvrsno jer se ivjelo i radilo u seoskoj zajednici koja je
bila uglavnom jednojezina, hrvatska. U srednjem i junom Gradiu nastavni
jezik u veini kola bio je iskljuivo hrvatski. Tek u sjevernim dijelovima Gradia
forsirala se nastava na njemakom jeziku, kako bi se acima jamile bolje anse
kod zapoljavanja u oblinjim gospodarskim i industrijskim sredinama, gdje je
prevladavao njemaki jezik (K i n d a B e r l a k o v i c h, 2002: 247).
OKOK= U poratno doba dolo je do opadanja znanja hrvatskog jezika kod djece. U
kolama tada, meutim, nije bila pojaana nastava na hrvatskom nego na
njemakom, budui da su nakon 4. razreda sve daljnje kole imale njemaki kao
nastavni jezik. Nastavno osoblje bilo je izvrgnuto jakom pritisku, jer su neki od
roditelja zbog loeg uspjeha djece u glavnim ili srednjim kolama krivili uitelje
koji su se sluili hrvatskim jezikom u nastavi.
Nakon analize intervjua i upitnika (n. dj.: 247-254) moemo za ovo poslijeratno
doba zakljuiti sljedee: djeca u hrvatskim opinama znala su pri polasku u kolu
samo hrvatski. Hrvatski su govorila i ona djeca gdje je jedan od roditelja bio
Nijemac, jer se u selu tada govorilo samo hrvatski. Nastava u seoskim osnovnim
kolama odravala se do polovice prvoga razreda samo na hrvatskom jeziku, da bi
se u drugom polugoditu poelo i s njemakim koji se pouavao uglavnom kao
strani jezik. Kod "Dolincev" (naziv za Hrvate u srednjem Gradiu) njemaki se
jezik tek u drugom razredu uveo u nastavu. U gornjim razredima nastavni jezik u
sjevernom Gradiu uglavnom je bio njemaki s time da se hrvatski pouavao kao
poseban predmet. U srednjem i junom Gradiu (s malobrojnim iznimkama)
pouavalo se dvojezino iako je u matematici te realnim predmetima prevladavao
njemaki. Razgovorni jezik u stankama izmeu kolskih satova bio je hrvatski.
Oito je da jezici u ovoj dvojezinoj nastavi nisu bili koriteni ravnopravno.
Hrvatski nastavni jezik imao je poesto tek funkciju pomonog jezika
(asimilatorski kolski model13) i prije svega sluio pojanjavanju nastavnog
materijala sastavljenog na njemakom jeziku, dok su pismene vjebe bile
sastavljane na njemakom jeziku. Kao jedan od razloga za taj postupak anketirane
su osobe navele da slabije znanje njemakog jezika kod djece nije doputalo da se
gradivo obradi na njemakom jeziku. Poto je jedan od glavnih nastavnih ciljeva
bio djecu nauiti njemakom jeziku, gradivo se poslije toga jo jednom obraivalo
13

Kod ovog nastavnog modela manjinski jezik zastupan je u nastavi samo tako dugo dok dijete usvoji
jezik veine te govorimo o naelu submerzije (usp. F t h e n a k i s et al.: 1985.).

SV=

^~=w~=h~==_~, Hrvatski nastavni...

`~K=p~K=f~K=N=EOMMRFI=SNJTS=

i ponavljalo na njemakom jeziku. to se tie hrvatskoga nastavnog jezika, uitelji

su koristili kod usmenoga izlaganja i dosta germanizama iz seoskoga govora za
one izraze koji djeci nisu bili poznati na hrvatskom jeziku, tako da djeca nisu
usvojila odgovarajui izraz i na hrvatskom jeziku. Ovi podatci potvruju mnijenje
da se hrvatski jezik kod djece nije izgraivao u istoj mjeri kao njemaki jezik, gdje
se nastojalo proiriti postojei rjenik te obogatiti jezino znanje uope. Sigurno je
i ova degradacija jezika koji je esto bio primjenjivan tek usmeno dodatno slabila
ugled hrvatskog jezika i ubrzavala asimilaciju hrvatske narodne skupine.
OKPK= U zadnjem razdoblju (od 1962. do 1994.) dolo je do nagloga reduciranja
hrvatskog nastavnoga jezika u veini dvojezinih osnovnih kola i broj djece s
hrvatskim materinskim jezikom drastino se smanjio. Djeca su ve prilikom
polaska u kolu govorila njemaki, dok je znanje hrvatskog jezika bilo djelomice
ve tako slabano, da hrvatski kao nastavni jezik u nekim kolama uope vie nije
mogao biti primjenjivan. Sada vie nije bilo mogue da jednojezina djeca, koja
nisu vladala hrvatskim jezikom, naue hrvatski u tolikoj mjeri da bi se i sluila tim
jezikom u nastavi. Nastavni cilj se uglavnom ograniio na pasivno poznavanje
hrvatskoga jezika i toleranciju prema hrvatskomu jeziku te kulturi.
Germanizacija u koli i obitelji zahvatila je cijelo Gradie. Na temelju
razbijanja zatvorenih seoskih zajednica dolo je do puno jaeg utjecaja njemakog
jezika, te struktura sela jezino vie nije bila jedinstvena, kao to je to bilo
desetljee ili dva prije toga. U onim pak sluajevima gdje je jedan od roditelja bio
iz njemakog govornog podruja i gdje generacija djedova i baka kao nositelja
hrvatskog jezika nije mogla vie posredovati te vrijednosti, odraavalo se
negativno na dvojezinu kolsku nastavu. Hrvatski kao nastavni jezik bivao je sve
bre i drastinije potiskivan iz kolskih uinioca. Taj val germanizacije obuhvatio
je sve dijelove Gradia:
-

- na Sjeveru ta se tendencija poela ocrtavati ve 60-tih godina,

- na Jugu koncem 70-tih, a
- u Srednjem Gradiu u 80-tim i 90-tim godinama 20. stoljea.

Na temelju dobrog znanja njemakog jezika kod uenika, hrvatski vie nije
morao biti primjenjivan kao pomoni jezik i postao je stoga vrlo ogranien kao
nastavni medij. Tomu je jo pridonijela i injenica da su moderna popratna uila
bila tiskana na njemakom jeziku, a to je davalo prednost obradi nastavnog
materijala na njemakom jeziku (n. dj.: 264-266; 270).
Neskriveni pokuaji asimilacije (u kolstvu, upravi, medijima, itd.) dodatno su
povoljno utjecali na jezinu mijenu koja je zapoela 70-tih godina a koja se nije
samo regionalno razliito odraavala, nego je prije svega ovisila o pojedinim
okolnostima seoskog ambijenta (opine s radnicima koji su svakodnevno odlazili
na rad u okolne gradove ili agrarne opine, stranaka obojenost, jednojezino ili
viejezino okruje). I kad je ve oitim postalo jezino pretapanje, nisu se
poduzele - unato stalnim zahtjevima predstavnika narodnosne skupine - nikakve
mjere koje bi promicale i pomagale odravanje hrvatskog jezika u smislu kakvoga
kolskog programa koji bi zatiivao manjinski jezik. Nastavni cilj dvojezine
nastave jest postizanje jezinog napretka u oba jezika. im prevagne dominacija
jednog jezika, u naem pak sluaju to je njemaki jezik, mora biti poveana

TM=

^~=w~=h~==_~, Hrvatski nastavni...

`~K=p~K=f~K=N=EOMMRFI=SNJTS=

kompetencija drugoga (hrvatskog) jezika. To se pak nije dogaalo. Niti se povisio

broj nastavnih sati na hrvatskom jeziku, niti su sainjeni primjerice hrvatski ili
dvojezini nastavni materijali za sve predmete. Hrvatski ili dvojezini udbenici
ograniavali su se tek na nastavne predmete hrvatskoga jezika, pjevanja i
vjeronauka. Tek u kolskoj godini 2001.-2002. pojavio se prvi udbenik iz
matematike na hrvatskom jeziku.
Iz analize intervjua (n. dj.: 173-174 i 247-256) je razvidno da se u srednjem i
junom Gradiu usmena obrada materijala odvijala djelomice jo na hrvatskom,
dok ovaj jezik na veini kola sjevernog Gradia vie nije mogao biti primjenjivan
u koli kao nastavni jezik. Jezino znanje uenika i uenica bilo je odve nisko.
Mnoga djeca prilikom stupanja u kolu nisu posjedovala nikakvog (aktivnog)
znanja hrvatskog jezika, nego su ga u koli vie ili manje uila kao strani jezik.
Tako je i motivacija da bi se u koli govorilo hrvatski znatno opala, budui da su
se i razgovori u stankama izmeu kolskih sati veinom odvijali na njemakom
jeziku. Ako je u cijelom razredu bilo makar jedno dijete s njemakim kao
materinskim jezikom, djeca su automatski govorila njemaki. Svi oni koji su
sudjelovali u anketama i razgovorima iz sjevernog dijela Gradia potvrdili su da
se u osnovnoj koli 70-tih i 80-tih godina hrvatski jezik predavao tek 3 sata na
tjedan, i to veinom kao zaseban nastavni predmet. Dvojezinost kao nastavno
naelo ovdje vie nije mogla biti primijenjena u praksi.
PK=g~=~~W=~==~~~=
Nasuprot njemakom jeziku sve do u najnovije doba nije bilo regulirane
norme za hrvatski jezik u Gradiu.
PKNK=U meurau odravala se nastava na lokalnim dijalektima. Val modernizacije
koji je u 20. stoljeu zahvatio i seljaka naselja u Gradiu zahtijevao je proirenje
rjenika i ujednaavanje jezika normiranje jezika. Nedostatak nadregionalnog
hrvatskog nastavnog jezika u poratno doba postajao je sve veim problemom i
nije omoguavao nikakvu zadovoljavajuu nastavu na hrvatskom jeziku. Jezina
razina tog nastavnog jezika bila je, kao to smo ve spomenuli, vrlo razliita i
sezala je od obinog seoskog dijalekta pa sve do hrvatskog standardnog jezika.
PKOK Ve u meuratno doba vodee linosti gradianskih Hrvata i Hrvatica (Mate
Meri Miloradi, Ignac Horvat, Mate Karall, Rudolf Klaudus i dr.14) ukazivale su
na nunost poznavanja hrvatskog standardnog jezika. Tako je neposredno nakon
Drugoga svjetskog rata "hrvatski knjievni jezik"15 uveden kao nastavni jezik u
kole. No ta promjena koju je svojim zalaganjem uveo tadanji kolski nadzornik
14

Usp. Mate K a r a l l, Hrvatske novine, 1923, broj 8, str. 2: "Za se udaljit od knjievnoga jezika, na
mesto pribliavanja? emo li mo mi va dijaspori ivui Hrvati zaista tuliko delat, i tuliko dobroga
dugovanja za nae ljude pisat, da je zadovoljimo? " ili M i l o r a d i e v lanak "Potovanoj brai u
Gradiu" u Hrvatskim novinama, 1926, broj 11, str 1: "Ako hoemo ostat Hrvati, se moramo
knjievno najzad pricipit naemu stablu na Jugu ter tamo slati duha koni za 'juinu'."
15
Zanimljivo je da u gradianskim kolama tadanji slubeni naziv jezika kao srpsko-hrvatski nikada
nije naao svoje primjene.

TN=

^~=w~=h~==_~, Hrvatski nastavni...

`~K=p~K=f~K=N=EOMMRFI=SNJTS=

Rudolf Klaudus nije uspjela zaivjeti, jer su se mnogi pojedinci iz nastavnog

osoblja usprotivili uvoenju ove novine. Ni oni sami nisu dovoljno vladali
hrvatskim knjievnim jezikom tako da ga nisu mogli niti dalje posredovati, budui
da je primjena hrvatskoga standardnog jezika kao nastavnoga jezika premaivala
njihove snage i mogunosti. Pozamani broj nastavnika pruao je otpor pokuaju
primjene hrvatskog standarda kao nastavnog jezika i nadalje koristio seoski govor
u nastavi. I oni pedagozi koji su pokazivali razumijevanje za usklaivanje
gramatikoga sustava prema hrvatskome standardu, kritizirali su preveliku
promjenu postojeeg rjenika do koje je bilo dolo izbacivanjem domaih, ve
ukorijenjenih te uvoenjem novih, nepoznatih izraza iz hrvatskog standarda (pinez
> novac, sadje > voe, aldov > rtva), pa ak i balkanizama (pastir > obanin;
zdenac > bunar). Svakako je i izbacivanje tipinih akavskih izraza (veljek >
odmah, jur > ve, zvana > osim, malin > mlin, tajedan > tjedan, erinja > trenja,
i dr.) pridonijelo neprihvaanju hrvatskoga standarda.
Pokuaj uvoenja hrvatskog standardnog jezika dobio je i politike dimenzije.
Velik broj ljudi kategorino je odbijao promjene argumentirajui kako ne eli uiti
tui jezik "hrvaanski, srpskohrvatski, srpski ili jugoslavski" - nerijetko i iz
straha da se ne dobije vrlo negativno obojen epitet "jugoi".
I pod novim nadzornikom, Konradom Meriem, nastavila se diskusija o
hrvatskom jeziku u kolama. Nadzornik je isprva ostao na liniji svojega
prethodnika da bi s vremenom upleo sve vie i vie gradianskohrvatskih jezinih
elemenata te tako stvorio jezik na zavidno visokoj razini, a koji ipak nije bio
toliko stran gradianskim Hrvatima. Ni ovaj pokuaj nije uspio, jer je deset
godina kasnije dolo do konanoga zaokreta u jezinomu pogledu, do normiranja
gradianskohrvatskoga knjievnoga jezika.
Vano je ukazati na injenicu da su u praksi na kolama bili u primjeni, pokraj
hrvatskog knjievnog jezika, i gradianskohrvatski dijalekti kao nastavni jezici
(koji trenutno sainjavaju temeljnicu za normiranje gradianskohrvatskoga
knjievnog jezika koji se primjenjuje u medijima, u kolama te kao drugi slubeni
jezik u Gradiu), pri emu je u govoru bio uobiajen tzv. code-switching, prijelaz
s jednog jezika na drugi. Izrazi s modernog podruja civilizacije veinom nisu bili
prevoeni na hrvatski (npr. oljtr < njem. Schalter, hrv. prekida; kronk < njem.
Khlschrank, hrv. hladnjak; fieraajn < njem. Fhrerschein, hrv. vozaka
dozvola). Danas se u osnovnim kolama predaje iskljuivo na
gradianskohrvatskom knjievnom jeziku. U glavnim kolama i niim razredima
gimnazije uenici bi trebali biti upoznati s hrvatskim standardnim jezikom, dok se
u viim razredima gimnazije nastoji primjenjivati i aktivno znanje hrvatske jezine
norme.
PKPK=S dananjeg stanovita odbijanje hrvatskog standardnog jezika kao nastavnog
jezika u viim razredima osnovne kole, kasnije glavne kole i gimnazije, moe biti
smatrano kao korak unatrag. U ono doba jo nije bilo nadregionalnog
gradianskohrvatskoga knjievnog jezika a socijalno-ekonomski razvoj posljednjih
desetljea pregazio je gradianskohrvatske govore u svom razvoju. Bez jezinog
proirenja i normiranja ovaj proces zapoeo je tek 25-30 godina kasnije nije
moglo biti zadovoljavajue nastave na materinskom jeziku.

TO=

^~=w~=h~==_~, Hrvatski nastavni...

`~K=p~K=f~K=N=EOMMRFI=SNJTS=

Neprihvaanje hrvatskog standarda kao i nedostatno proirenje strunog

rjenika u vlastitim gradianskohrvatskim dijalektima pogodovali su prijelazu na
njemaki jezik. Jedinstven hrvatski jezik u nastavi i odgovarajui dvojezini
udbenici u svim predmetima zasigurno bi bili zajamili funkcionalnost hrvatskoga
jezika i poduprli jaanje dvojezinosti.
QK=w~~=
Nakon potankog razmatranja rezultata istraivanja postaje jasno da je upravo
u poratnom razdoblju sve do 80-tih godina bila provoena potajna germanizacija
dvojezinih kola to je doprinijelo jezinoj mijeni:
-

Osim obinog provizorija, do godine 1994. nije postojao nikakav zakon

za kolovanje manjina.
Zakon o organizaciji kolstva iz godine 1962. poticao je asimilaciju.
Unato protestima zastupnika dvojezinog nastavnog osoblja, kod
zapoljavanja esto su imali prednost jednojezini uitelji i uiteljice.
Nije bilo odgovarajuih i potrebnih hrvatskih ili dvojezinih udbenika.
Kod zatvaranja kola nije se uzela u obzir autohtona manjina.

Dananji nain provoenja dvojezine nastave zapravo ne moe jamiti

harmonian dvojezian i bikulturalan odgoj te izobrazbu. Posebice velike praznine
oituju se u glavnim i srednjim kolama. Dvojezina nastava u pravilu se
ograniava tek na osnovne kole. Jedine iznimke predstavljaju Dvojezina
gimnazija u Borti kao i Glavna kola u Velikom Boritofu. Na ostalim srednjim
kolama, kao i na opim i viim zanatskim kolama, hrvatski se, ako je to uope
sluaj, nudi tek u obliku posebnog nastavnog predmeta. Ujednaena dvojezinost
sve do zavretka kolovanja u veini sluajeva nije mogua. Njemaki jezik na taj
nain postaje sve dominantnijim i u individualnoj jezinoj uporabi, pri emu se
preferira code-switching ili ak i zamjena jezika.
Daljnje problematino podruje je minoriziranje hrvatskog materinskog jezika
u osnovnim kolama (kao nastavnog medija i kao nastavnog predmeta). Dok se u
meurau i porau njemaki jezik pouavao kao nastavni predmet stranog jezika,
u dananje doba na sve vie kola nailazimo na suprotnu situaciju. Stoga bi u
kolstvu morao posebice biti promican manjinski jezik. No, slika u nastavi je
posve drugaija: djeca u koli nastavu primaju preteito na veinskom
(njemakom) jeziku. Dvojezino opismenjavanje kao i posvemanja dvojezina
nastava od 1. do 4. razreda osnovne kole nisu vie mogui na temelju djelomino
slabog poznavanja hrvatskog jezika pojedinih uenika kao i nastavnog osoblja.
Problematika koja rezultira iz toga za svladavanje hrvatskog jezika i koja znatno
utjee i na razvoj vlastitog identiteta, u svojoj kompleksnosti sve do sada nije
dovoljno tematizirana. Pri tome se ovdje zasigurno ne radi samo o obrazovnopolitikom problemu, budui da uzroke treba traiti i u socijalno-kulturnim
okvirima (obitelj, krug znanaca i prijatelja, i dr.).

TP=

^~=w~=h~==_~, Hrvatski nastavni...

`~K=p~K=f~K=N=EOMMRFI=SNJTS=

i~~=
Mirko B e r l a k o v i c h, "Fragen des Schul- und Erziehungswesens bei den
burgenlndischen Kroaten", u: Deutsche Sprache in Europa und bersee:
Europische Sprachminderheiten im Vergleich, Franz Steiner Verlag, Stuttgart,
1986.
Klaus-Brge B o e c k m a n n, Zweisprachigkeit und Schulerfolg. Das Beispiel
Burgenland, Arbeiten zur Sprachanalyse, sv. 26, Peter Lang, 1997.
Ivan B r a b e c, "Hrvatski govori u Gradiu", u: Gradianski Hrvati, akavski
sabor, Zagreb, 1973, str. 61-90.
Zvane r n j a / Mirko V a l e n t i / Nikola B e n i , u: Gradianski Hrvati,
akavski sabor, Zagreb, 1973.
Johann E g r e s i t s, Die Schulfrage bei den burgenlndischen Kroaten von 1921
bis 1938, dipl. rad, Sveu. Be, 1982.
Gero F i s c h e r, "Der Stellenwert der Zweisprachigkeit im burgenlndischkroatischen Schulwesen", u: Sprache und Herkunft, Zeitschrift fr eine
Sprachwissenschaft als Gesellschaftswissenschaft, br.14, 1983, str.1-25.
Wassilios F t h e n a k i s / Adelheid S o n n e r / Rosemarie T h r u l / Waltraud
W a l b i n g e r, Bilingual-bikulturelle Entwicklung des Kindes, Mnchen, 1985.
Stefan G e o s i t s, Die burgenlndischen Kroaten im Wandel der Zeiten, Edition
Tusch, Wien, 1986.
Zlatka G i e l e r, "Analyse und Entwicklung des Schulwesens von 1938-40", u:
Symposion Croaticon II, (rukopis).
Lsl H a d r o v i c z, "Povijest gradianskohrvatskoga knjievnoga jezika" u:
Povijest i kultura gradianskih Hrvata, Globus, Zagreb, 1995, str. 465-485.
Ivan K a m p u , Povijest i kultura gradianskih Hrvata, Globus, Zagreb, 1995.
Andrea Zorka K i n d a - B e r l a k o v i c h, "Njemake interferencije u jeziku
gradianskih Hrvata", u: Drugi hrvatski slavistiki kongres, Zbornik radova I.,
Hrvatsko filoloko drutvo, Zagreb, 2001, str. 461-466.
Andrea Zorka K i n d a - B e r l a k o v i c h, Das zweisprachige Pflichtschulwesen
der burgenlndischen Kroaten in der Vor- und Nachkriegszeit. Eine
Dokumentation mit Kurzbiografien und Zeitzeugenberichten / Dvojezino
kolstvo gradianskih Hrvatov u pred- i pobojnom vrimenu. Dokumentacija s
biografijami i izvjetaji svidokov, VHS der Burgenlndischen Kroaten / NV
Gradianskih Hrvatov, Eisenstadt/eljezno, 2001.
Andrea Zorka K i n d a - B e r l a k o v i c h, Die kroatische Unterrichtssprache und
das zweisprachige Pflichtschulwesen der burgenlndischen KroatInnen. Eine
sprachpolitisch-historische Untersuchung des zweisprachigen Schulwesens sowie
eine soziolinguistische Untersuchung zum Stellenwert der kroatischen
Unterrichtssprache von 1991-2001, disertacija, Sveu. Be, 2002.

TQ=

^~=w~=h~==_~, Hrvatski nastavni...

`~K=p~K=f~K=N=EOMMRFI=SNJTS=

Dietmar L a r c h e r / Petruka K r m a r o v a / Anne-Kathrin H n e l, Evaluation

des zweisprachigen Schulwesens im Burgenland. Unterrichtsanalysen, Kontextstudien,
Vorschlge zur Qualittsentwicklung des kroatischen Schulwesens, Landesschulrat
fr das Burgenland, Eisenstadt, 1997.
Lehrplan der Volksschulen (Volksschulklassen) mit kroatischer oder mit
kroatischer und deutscher Unterrichtssprache im Sinne des MinderheitenSchulgesetztes fr das Burgenland/Nastavni plan za osnovne kole (razrede
osnovnih kola) s hrvatskim ili s hrvatskim i nimkim nastavnim jezikom, BMfUK.
Landesschulrat Burgenland, Eisenstadt, 2000.
Gerhard N e w e k l o w s k y, Die kroatischen Dialekte des Burgenlandes und der
angrenzenden Gebiete, Schriften der Balkankommission, Linguistische Abteilung
XXIV/2, Verlag der sterreichischen Akademie der Wissenschaften, Wien, 1978.
Franz P a l k o v i t s (urednik), Symposion Croaticon - Gradianski Hrvati - Die
Burgenlndischen Kroaten, Braumller Universitts-Verlagsbuchhandlung, Be/
Wien, 1974.
Geza P a l l f y / Miljenko P a n d i / Felix T o b l e r, Ausgewhlte Dokumente
zur Migration der Burgenlndischen Kroaten im 16. Jahrhundert / Odabrani
dokumenti o seobi Gradianskih Hrvata u 16. stoljeu, Kroatisches Kultur- und
Dokumentationszentrum / Hrvatski kulturni i dokumentarni centar, Eisenstadt/
eljezno, 1999.
Adolf P a r r, Das burgenlndische Volksschulwesen im ersten Jahrzehnt der
Zugehrigkeit zu sterreich, sterreichischer Bundesverlag fr Unterricht,
Wissenschaft und Kunst, Wien und Leipzig, 1931.
Fritz R o b a k, Kroaten im Burgenland. Eine Dokumentation, Europaverlag Wien
(godina izdanja nije navedena).
Ivo S a r a j i / Milan M e s i , Gradianski Hrvati 1533-1983, Drutvo za
suradnju s gradianskim Hrvatima i Centar za istraivanje migracija i narodnosti,
Zagreb, 1984.
Gerald S c h l a g, "Die Kroaten im Burgenland 1918-1945", u: Die
burgenlndischen Kroaten im Wandel der Zeiten, Edition Tusch, Wien, 1986,
str.171-221.
Stefan S c h i n k o v i t s, Formen "ethnischer Suberung" im Burgenland in der
Zeit von 1938-45 unter spezieller Bercksichtigung der Burgenlndischen
Kroaten, dipl. rad, Sveu. Be, 1995.
Felix T o b l e r / Johann S e e d o c h / Nikolaus B e n c s i c s, "Die Geschichte des
Schulwesens der Burgenlndischen Kroaten", u: Die burgenlndischen Kroaten im
Wandel der Zeiten, Edition Tusch, Wien, 1986, str. 146-170.
Hilda V a r g a, Die burgenlndischen Kroaten zwischen den beiden Weltkriegen,
disertacija, Sveu. Be, 1974.
Theodor V e i t e r, Das Recht der Volksgruppen und Sprachminderheiten in
sterreich mit einer etnosoziologischen Grundlegung und einem Anhang,
Universittsverlag Braumller, Wien, 1970.
TR=

^~=w~=h~==_~, Hrvatski nastavni...

`~K=p~K=f~K=N=EOMMRFI=SNJTS=

` ~ ~ =~ =~ =i~ ~ = =f =~ =
_ ~ =p =p = = ^ ~ = _ =
=NV ON=
p ~ =
The paper analyses the general background and conditions of the bilingual
primary and secondary school system for Croatians in Burgenland from the time
of their affiliation to Austria in 1921 to the end of the 20th century. The main
emphasis has been put on Croatian as the language of instruction, which is a key
factor when it comes to successfully putting bilingual teaching into reality.
Because of the prevailing political and socio-economic situation Croatian and
bilingual teaching decreased in terms of quantity as well as quality. Between the
World Wars there were Croatian and bilingual primary schools, the latter mainly
belonged to models that only existed for a short time and were assimilated to
existing ones. During the Nazi regime from 1938 1945 Croatian was forbidden
as a language of instruction and the Croatian teachers had to face retaliatory
measures. In the Post-War period the number of compulsory bilingual schools was
reduced to 60% due to the law of school organization of 1962
(Schulorganisationsgesetz von 1962). All secondary higher schools had to use only
German as the language of instruction. A minorities school law
(Minderheitenschulgesetz) came into effect in 1994. Until the 1990ies measures in
connection with language policy prevented real language protection programmes
and thus contributed to a suppression of Croatian or even to a language shift.
h=W=Burgenland Croats, Croatian language, Croatian as a language of instruction,
Burgenlandcroatian language, bilingualism, bilingual school system, Croatian minority,
language shift

TS=