Amir Nesimovi, BA

Odsjek za historiju
Filozofski fakultet
Univerzitet u Sarajevu
am_nesimovic@outlook.com

RIMSKI MUNICIPIJI NA PROSTORU BOSNE I

HERCEGOVINE
( Seminarski rad )

Profesor: Prof. dr. Salmedin Mesihovi

Vii ass.: Amra ai, MA
Sarajevo, decembar 2014.

SADRAJ
1. Uvod.................................................................2
2. Rimsko osvajanje Ilirika i upravno ureenje....3
3. Municipiji na prostoru dananje BiH................5
3.1. Municipium Malvesiatium............................5
3.2. Domavia .......................................................8
3.3. Municipum S...? ............................................10
3.4. Bistua Nuova .................................................11
3.5. Aquae S... ......................................................12
3.6. Ostali municipiji ...........................................14
4. Zakljuak ..........................................................15
5. Bibliografija ...................................................... 16.

1. Uvod
Municpiji na prostoru Bosne i Hercegovine je jedna od bolje istraenih tema iz antike
historije ovog podruja. Naunici su obratili panju na nekoliko segmenata kao to je pitanje

nastanka prvih municipija, rekonstrukcija njihove prolosti, narodi koji su tu ivjeli, dananje
lokacije koje odgovaraju pojedinim municipijima itd.
Za neke od njih, iz razloga to su bili neto razvijeniji i vei ima i vie podataka. Pored
toga, obimnost podataka ovisi i od broja epigrafskih spomenika i natpisa koji su pronaeni na
njihovim lokacijama. Tako, za podruje Skelana i Domavije izniman broj podataka, a jedan
od razloga je i razvijeno rudarstvo u tim podrujima. Neki autori navode da je upravo to
razlog zato su ta podruja meu prvim sa statusom municipija.
Zbog boljeg razumjevanja pojma municipij, prije dijela koji govori o njima, bie rijei o
rimskom osvajanju Ilirika i naina na koji su oni upravljali ovim podrujem. Drugi i glavni
dio rada zapravo govori o municipijima.
Pri pisanju ovog rada koritena je tematska i komparativna metoda. Komparativna metoda
koritena je iz razloga to razliiti autori imaju i razliite stavove o pojedinim municipijima, o
njihovom vremenu nastanka, lokalizaciji i sl.
Za izradu rada koritena je dostupna literatura, veinom na naem jeziku. Izdvajaju se
knjige Ive Bojanovskog Bosna i Hercegovina u antiko doba i Dolabelin sistem cesta, djelo
profesora Mesihovia ANTIQVI HOMINES BOSNAE koje je pruilo mnogo podataka o
epigrafskim spomenicima i natpisima na njima kao i knjiga Esada Paalia Antika naselja i
komunikacije u Bosni i Hercegovini.
Spisak ostale koritene literature nalazi se na kraju samo rada.

2. Rimsko osvajanje Ilirika i upravno ureenje

Prije dijela koji govori o rimskim municipijim na prostoru dananje Bosne i
Hercegovine potrebno je rei neto o osvajanju Ilirika od strane Rima i o statusu kojeg su
2

imala ovdanja podruja, odnosno gradovi, prije nego su dobili rang municipija. Prvi spor
izmeu Ilirika i rimskog imperijalizma dogodio se poslije 231./230. g. pr. n.e. to znai
poslije smrti kralja Agrona. Razlog spora bilo je ilirsko gusarenje po Jonskom i Jadranskom
moru i pljakanje italskih i grkih naseobina u vrijeme Teute.1 Ti sporovi doveli su i do prvog
ilirskog rata u kojem je Teuta poraena, a Ilirik je od 229. g. pr. n. e. bio u rimskoj interesnoj
sferi kroz razne ugovore. I ako je rimsko angaovanje u Iliriku imalo navedene razloge,
njihovi motivi su bili vezani i za njihovo dalje napredovanje. Naime, sredinom III vijeka Rim
je postao prvorazredni vojni faktor na srednjem Mediteranu, poslije osvajanja Italije i pobjeda
nad Kartaginom.2 U takvom osvajakom usponu niti jedna sila ne bi odustala od daljeg
napredovanja, tako nije ni Rim, posebno iz razloga to je pred sobom, u neposrednom
susjedstvu, imao jo neosvojenih podruja. To podruje bio je neosvojeni prostor izmeu
Jadranskog mora, Makedonije i Dunava. To je bio prostor koji je mogao osigurati znaajnu
ulogu u cilju jaanja pozicija rimske drave kao nove mediteranske sile. Taj znaaj ogledao se
u tome da su tuda prolazile znaajne komunikacije koje su vezale Italiju sa Podunavljem i
Bliskim Istokom.
U sluaju da osvoji Ilirik, Rim bi obezbjedio Jadran ali i nesmetano i aktivno se
angaovao u odnose meu helenistikim dravama na irem podruju istonog Mediterana.
Takoe, poznato je da su ovde leala velika nalazita ruda eljeza, srebra i ostalih metala,
lake se moglo doi do robova i ostalih bogatstava, to je svakako bio dodatni razlog i motiv
za osvjanje Ilirika. Dakle, pored greki Ilira vezanih za gusarenje, Rim je imao i svoje
posebne razloge za uspostavljanje kontrole nad ovim podrujem. Godine 168. pr. n. e. oni su
to i uspjeli. Prije toga, 171. Rim je zaratio sa mekedonskim kraljem Persejem. Tadanji Ilirski
voa Gencije prvo je dao podrku Rimljanjima ali je ubrzo preao na stranu Perseja. to je
bio dovoljan razlog da Rim zarati i sa Gencijem. Do prvog sukoba dolo je kod Apolonije,
Ilirska vojska pretrpila je poraz a Gencije se povukao u Skodru, prijestolnicu svoje kraljevine
( danas Skadar u Albaniji ). Tu je takoe pruio otpor , ali je bio primoran da zatrai mir a
zatim se i preda.
Tada je pretor Lucije Anicije proslavio trijumf de rege [ Gen ]tio et Illuries. 3 To je bio kraj
Ilirske drave koja je podijeljena u tri dijela: 1) Oblast Labeata oko Skadarskog jezera; 2)
Oblast oko Boke Kotorske i Crnogorskog primorja; 3) Trei dio je obuhvatao ilirske narode
1

Bojanovski, 1988, 29.

Benac-Basler-ovi-Paali-Mileti-Aneli, 1984, 192.

Imamovi, 1977, 40.

na jugu, na granicama nekadanje makedonske drave. Zbog naputanja Gencija jo dok je

bio moan, svi su oni dobili immunes ( osloboeni poreza ) i odlikom senata postali su
slobodni.4 Paali navodi da je cijeli prostor dananje Bosne i Hercegovine ulazio u sastav
Ilirske drave.
Meutim, treba rei da su pojedini ilirski narodi vodili borbu protiv Rima sve do IX g.
n. e i izdaje Batona Breukog tokom Ilirskog ustanka. 5 Poslije ovih dogaaja Ilirik je
podijeljen na dvije provincije. Prva se prostirala od Rae u Istri do Ljea u Albaniji (
Dalmatia ), a druga od sjevernih padina Dinarida do Dunava na sjeveru i sjeveroistoku (
Panonia ). Godine 6. n. e. formirana je i provincija Mezija ( podijeljena 86. g. n. e. na
Moesia Superior i Moesia inferior) pokrivala je podruje od Dunava na sjeveru do granica
Makedonije. Poslije podjele, jedan manji dio sjeverne Bosne pripao je provinciji Panoniji,
dok je ostali dio dananje Bosne i Hercegovine pripao provinciji Dalmaciji.6
Do tada slobodni narodi morlai su se obavezati na plaanje danka ( Tributum ) i na
slubu u rimskim pomonim jedinicama ( auxiliarii ). Takoe, samim tim to su morali
priznati tuu vlast oni su izgubili politiku slobodu. Dobili su peregrinski status unutar
njihovih etnikih zajednica ( Civitates peregrinae ). To je znailo da su bili slobodni ljudi bez
mogunosti uivanja posebnih prava rimskog graanina. 7 Sa svakom rimskom civitas bio je
sklopljen sporazum o meusobnim odnosima prema kojim su unutar svojih zajednica imali
samoupravu. To znai da se Rim nije bavio time kako e se novi podanici organizovati
izmeu sebe i unutar svojih zajednica, bilo je samo vano da na vrijeme i uredno izvravaju
svoje obaveze prema dravi. Ve u I vijeku n. e. neke civitates su prerasle u rang rimskog
municipija, to je ustvari i najvanije za ovaj rad.

3. Municipiji na prostoru dananje Bosne i Hercegovine

3.1. Municipium Malvesiatium

Bojanovski, 1988, 29.

Izvan konteksta Velikog Ilirskog ustanka o njemu se malo zna. Poznato je da je bio iz naroda Breuka i jedan od

najviih dunosnika matine poitije. Bio je na elu ustanka u breuko-panonskom podruju a kasnije je vodio
zajedniki ustanak sa Batonom Dezitijatski. ( Mesihovi, 2011, 636. )
6

Imamovi, 1977, 47.

Arheoloki leksikon BiH I, 1988, 32.

Zajednice na Drini ( mun. Malvesiatium u Skelanima ) i na Vrbasu ( mun. Bistuensium

u Bugojnu ) prve su dobile autonomni municipalni status. To se desilo za vrijeme Vespazijana
( Titus Flavius Vespasianus, kasnije Caesar Vespasianus Augustus 69.-79. god. ) , oko 70. g.
n. e., prije svega zahvaljujui bogatim rudnim resursima. Vjerovatno je u to vrijeme osnovan i
municipij Raentium na Uni ( Golubi kod Bihaa ).8 Veina ostalih civitates ili upa su rang
municipija dobile tek sredinom II i poetkom III vijeka. Tanije, 212. g. n. e. kada je rimski
car Karakala ( Lucije Septimije ) izdao edikt ( Constitutio Antoniniana ) po kojem su do tada
slobodni podanici Carstva dobili status rimskog graanina. Bojanovski navodi da je Plinije
stariji ( C. Plinius Secundus ) izvor koji je dao najvie podataka o civitasima u vrijeme kada
su bili na pragu da postanu municipiji.9
Na srednjoj Drini, juno od Domavije i sa centrom u Skelanima nalazio se municipium
Malvesiatium. Na tom podruju ranije se nalazila peregrinska civitas Dindara, to dokazuje i
natpis sa informacijama o osobi po imenu Publije Elije koji je bio romanizirani Dindar,
princeps dindarske peregrinske civitas.10 Ova civitas nije imala jaku politiku tradiciju i snagu
i bila je relativno malobrojna.
Ivo Bojanovski i profesor Mesihovi daju svoja objanjenja vezana za nastanak
municipija. Bojanovski navodi da je vrijeme osnivanja poznato iz prvobitnog naziva
municipija: M ( alvesatium? ) muni(cipium) Fl(avium) iz Rudog na Limu, nazvanog tako po
genticiliju cara koji ga je osnovao.11 Dakle, on smatra da osnivanje spada u vrijeme prve
Flavijevske dinastije, moda sedamdesetih godina I vijeka, za vrijeme Vespazijana. Zbog
injenice da dvije teritorijalne upravne jedinice nisu mogle postojati na istom prostoru u isto
vrijeme, profesor Mesihovi je siguran da je municipium Malvesiatium mogao nastati samo
nakon potpunog gaenja peregrinske civitas Dindara.12 On navodi i mogunost da je ovaj
municipij svoj flavijevski epiet dobio tek u vrijeme Konstantina ( Caesar Flavius Valerius
Aurelius Constantinus Augustus,) koji je vladao od 312. do 337. g. n. e ili za vrijeme njegovih
nasljednika iz II flavijevske dinastije. Mesihovi smatra da je mogue da je spomenik sa
sljedeim natpisom: Imp(eratori) Caes(ari) / T(ito) Ael(io) Hadr(iano) / Antonino Aug(usto) /
8

Arheoloki leksikon BiH I, 1988, 32.

Bojanovski, 1988, 31.

10

Natpis pronaen u Skelanima: P ( ublius ) A [ el ( ius ) ? --- ]/pri [ nceps? civ ( itatis )? ]/Dinda [ rior

( um )?...]/funct[us? --- ]/5 v ( ivus ) f ( ecit ) s ( ibi )[ et suis poste ]/sis ( que eorum )/h ( ic ) [s ( itus e ( st ) ] .
( Mesihovi, 2011, 203. )
11

Bojanovski, 1988, 177.

12

Mesihovi, 2011, 204.

Pio p(atri) p(atriae) divi Hadr(iani) /5 f(ilio) divi Traiani Part(hici) / nep(oti) divi Nervae /
pron(epoti) pontific(i) / maximo tribun(icia) / potest(ate) XXI co(n)s(uli) /10 IIII decr(eto)
decur(ionum);

Prevod: Imperatoru Cezaru, Titu Eliju Hadrijanu Antoninu Aaugustu

pobonom, ocu domovine, boanskoga Hadrijana sinu, boanskoga Trajana Partskog unuku,
boanskoga Nerve praunuka, vrhovnom sveeniku, tribunske vlasti 21, konzula 4 puta,
odlukom vijea dekuriona13 - nastao 158. g. n. e., ustvari podignut zbog unapreenja
dindarske peregrinske civitas u rang municipija, to bi znailo da je osnovan te, ili nekoliko
godina kasnije.

Slika 1. Preuzeto iz Mesihovi, 2011:206, slika 2.3.2

U Skelanima je postojalo gradsko vijee ( ordo ) i gradska vijenica ( basilica ), to je
prema Bojanovskom dovoljan dokaz i indikacija da je tu bilo sredite municipalne uprave, i
ako se natpisi sa imenom municipija nalaze po cijelom srednjem Podrinju, sa obje strane
rijeke Drine.14
Konzularni beneficijari koji su esto, kao predstavnici centralne vlasti u provincijama,
boravili su miunicipalnim centrima, podizali su votivne spomenike. Veliki broj takvih
spomenika naen je u Skelanima, to je jo jedan od dokaza u korist teze da su Skelani bili
13
14

Mesihovi, 2011, 205.

Bojanovski, 1988, 179.

centar municipii Malvesiatium. U ostalim naseljima za koja se smatra da su bila na prostoru

ovog municipija takvih spomenika. Prema napisanom, vidi se da je Ivo Bojanovski, kao
naunik starije generacije ( djelovao sedamdesetih i osamdesetih godina XX vijeka ) sasvim
siguran da su Skelani bili su centar municipija. Meutim, profesor Mesihovi ostavlja prostor
za istraivanje i razmiljanje o toj temi, i ako i on navodi da na osnovu onoga to se danas
zna, Skelani imaju najvei potencijal da budu centar. Naime, na Potingerovoj karti nalazi se
naselje Gensis, koje je bilo 30 rimskih milja ( cc 44-45 km ) udaljeno od Sirmija i 15 milja
( cc 22 23 km ) od lokacije Ad Drinum. Na tom natpisu Bojanovski ita municipium
Malvesiatium, a profesor Mesihovi misli da bi se na osnovu ovog natpisa moglo pekulirati
da u Skelanima nije bilo urbano i upravno sjedite ovog municipija, nego da je tu bilo drugo
naselje koje se nalazilo u okviru municipija o kojem je rije. 15 Bojanovski nije siguran za
jedno drugo pitanje, a to je, da li je pod administraciju ovog municipija pripadalo i podruje
na desnoj obali Drine, koje je pripadalo provinciji Dalmaciji.
Arheoloki materijal iz Skelana i okoline dokazuje da je podruje oko Skelana
sainjavalo jednu cjelinu sa Srbijanskim Podrinjem ( u kulturnom i etnikom smislu ) u
regionu Poege i Uica.16
Bojanovski je odredio i granice municipija. Na istoku je graniio sa provincijom
Gornjom Mezijom, s teritorijom municipija Celegara municipium Cel ( egarorum ),
vjerovatno sa centrom kod dananjeg Kraljeva. Granica je bila i na donjem Limu. to se tie
lijeve obale Drine, municipiju je pripadao i uski pojas uz Drinu do ua Prae na jugu, predio
Osata sa Skelanima. Rudarsko podruje oko kasnije Domavije, koje se polovinom II vijeka
odvojilo i kasnije postalo municipij, prvobitno je pripadalo municipiju u Skelanima. 17
Kada se pie o municipiju u Skelanima ne moe se izostaviti vrlo vaan natpis sa
lokaliteta Misajlovina kod Rudog, a koji pokazuje jednu domau porodicu aurelijskog
gentilnog imena i pripadnike municipalne aristokratije. Spomenik je, kao i mnoge druge,
analizirao profesor Mesihovi.18 Pojava etvero djece pokazuje iznimni natalitet u redovima
lokalne elite. Lokalna municipalna aristokratija uglavnom je nosila carska gentilna imena, to
15

Mesihovi, 2011, 212.

16

Na spomenicima su prikazani motivi posmrtne dae ( Totenmahl ) u dvije varijante ( panonska i grka daa ) ,

sa ili bez lika heroiziranog pokojnika, tzv. Traki konjanik, brojni prikazi Atisa ili krilatog genija kao simbola
tuge i vjere u zagrobni ivot. Tu se ubrajaju i simbolini motivi iz Dionizijeva kulta ( Ampelus, grozdovi, maske
itd. ). Od nadgrobnih spomenika nalaze se cipusi, kocke sa piramidalnim zavretkom i ploe sa postavljenim
lavovima na vrhu. ( Bojanovski, 1988, 180. )
17

Bojanovski, 1988, 180.-181.

18

Mesihovi, 2011, 254.-255.

znai da je imala domae porijeklo iz redova nekadanje peregrinske civitates. Dakle, u

municipium Malvesiatium domnirao je domai element, ukljuujui i njegove rukovodee
pozicije.
Na ovom podruju nema mnogo posveta domaim boanstvima, kao to su Silvan
( bog uma ) i Liber ( bog poljoprivrede i vinogradarstva ), vie ima posveta Jupiteru samom
ili u zajednici sa Junonom i Minervom ( boginja braka i kraljica bogova i boica rata i
mudrosti ), a nekada i sa Marsom ( bog rata, otac Romula i Rema ).19
Privreda municipija temeljila se na poljoprivredi i stoarstvu, posebno na velikim
posjedima na kojim su radili robovi. Pored toga, stanovnitvo se vjerovatno bavilo i
trgovinom, transportom na Drini te rudarstvom.

3.2. Domavia
Prilikom rudarskih prospekcija starih rudita 1881. godine otkriven je rimski grad
Domavia u Gradini kod Sasa, nedaleko od Srebrenice ( antika Argentarija ). Ova rudarska
varoica konstantno se razvijala, to se vidi i prema arheolokim ostacima koji su tu
pronaeni: Gradska vijenica ( curia ), tribunal i terme kao i tragovi samog naselja. Dakle,
Domavia je iz rudarskog sela ( vicus ) prerasla u municipium u II vijeku, a kasnije, u III
vijeku i u koloniju.20 Godine 1880. u Beu je osnovano rudarsko drutvo Bosnia sa
zadatkom da traga za antikom Argentariom koja je poznata sa Tabule Peuntingeriane i da se
uvide mogunosti eksploatacije metala. Poslove je vodio rudarski poslovoa Ludvig Ljudevit
Pegatschnik. Od arheologa, prvi je iskopine obiao V. Radimsky.21
U ruevinama kupatila koje se nalazilo u Argentariji naena su dva spomenika sa
natpisima. Prvi je iz 220. g. n. e. : Valerius Super vir egregius procurator argentariorum balneo
publico aquam sufficentem indusit ( CIL III, 12734 ); a drugi je iz 274. g. n. e. : Aurelius
Verecundus vir egregius procurator argentariorum balneum vetustate conlapsum ad pristinam
faciem rerormare curavit ( CIL III, 12736 ).22 Natpisi su znaajni zbog toga to se na njima
prvi put spominje municipium Domav...a posveeni su Aleksandru Severu i Juliji Mameji.
Prema prvom natpisu: mun: Dom]avianorum, zakljuuje se da je ime grada bilo Domavia.
19

Bojanovski, 1988, 189.

20

Arheloki leksikon BiH I, 1988, 29.

21

Radimsky je je ve 1891., 1892. i 1894. godine objavio rezultate istraivanja u glasniku

Zemaljkog muzeja i njegovom izdanju na njemakom jeziku. (Arheloki leksikon BiH I,

1988, 29. )
22

Paali, 1960, 73.

Pod carom Makrinom ( Marko Opelije Makrin 217 218 ) Domavia je bila municipij,
a pod Trebonijanom Galom ( 251 253 ), ona je imala rang kolonije. Uprava svih panonskih i
dalmatinskih rudnika bila je u ovom gradu, to je poznatno sa natpisa koji je naen u proljee
1884. godine i nalazi se na bazi rimskog viteza Lucija Domicija Erota, upravitelja panonskih i
dalmatinsih rudnika.
Rimski rudarski poslovi ovde su trajali bez prekida od od I do sredine IV vijeka n. e., a
i sama Domavia je u tom periodu doivjela najvei procvat, u njoj je boravio i prokurator za
rudnike srebra.23 To dokazuje i sljedei natpis naen na lokaciji Terme Gradina: .
[Im[p(eratore) Caes(are) M(arco) Aure]/[li]o [Antonino Aug(usto) III] / [et] Com[azonte
co(n)s(ulibus)] / Val(erius) Super v(ir) e(gregius) [pro(curator) argentari]/arum balneo
p[ublico a]/5quam sufficient[em.. ] / [ind]vx[it]
Prevod: Valerije Super, Vir egegius, prokurator??? za srebrne rudnike??? u javno
kupatilo...vode dovoljno doveo.
Ovaj natpis je nastao 220. g. n. e., a Valerije Super je bio jedan od najveih dobrotvora
Domavije, doraivao je stare i podizao nove javne objekte.24
Grad Domavija imao je gradsku vijenicu i sudnice sa manjim forumom i gradske terme, kao
i tri nekropole. Vijenica je imala duinu 38, a irinu 20 metara, na prednjoj strani nalazio se
trijem a na zadnjoj apsida. Na trgu, ispred vijenice i unutar vijenice nalazile su se poasne
baze ast careva Septimija Severa i Karakale, carice Julije Mameje i Aleksandra Severa;
Trebonija Gala i Volusijana, od kojih su neke imale i statue. Na ulazu u vijenicu naena je
statua boginje Venere ( boginja ljubavi i plodnosti ).25 Istono od vijenice nalazila se manja
zgrada tribunala sa ureajem za centralno grijanje ( hypocausis ). Najvea graevina Domavje
bile su terme, imale su 45 prostorija razliitih veliina i zagrijavale su se kroz hipokaust. Neki
od podova bili su ukraeni mozaicima a neki zidovi freskama. Terme su se zalazile istono od
tribunala, ali na drugoj obali Saske rijeke. U Domaviji su se nalazile i topionice ruda.26
Teritorij municipija Domavianorum zauzimao je dio nekadanjeg malvezijatskog
podruja, a iz njega se odvojio polovinom II vijeka ukljuujui itav Ludmer do Drinjae na
sjeveru i moda Gornji Bira sa usponom na Romaniju. Na jugu se protezao do Osata,

23

Ibidem, 93.

24

Mesihovi, 2011, 174.

25

Bojanovski, 1988, 200.

26

Paali, 1960, 100.

zapadna ganica bila je rijeka Jadar, a na istoku teritorij Domavije prelazio je Drinu i zahvatao
rudonosnu oblast oko Krupnja.27
Treba izdvojiti da je na lokalitetu Biljaa pronaen spomenik

sa jednim od

najspecifinijih antikih epigrafskih natpisa jer je za razliku od veine drugih napisan na

grkom jeziku.

3.3. Municipium S...?

Za Gornje Podrinje u antici i srednjem vijeku postoje dvije teorije. Navodi se da je
predstavljalo zasebnu civitas ili je bilo dio municipija u Kominama kod Pljevalja (
Municipium S...? ). Ta upravna oblast na istoku je bia zatvorena Pivskim planinama,
Ljubinom i Kovaem, na jugu Volujkom, Magliem i Lebinikom. Takoe, tom municipiju
pripadale su i dolune ehotine ( Drinina desna pritoka ) i Kolune i Bistrice ( Drinine ljeve
pritoke ). I profesor Mesihovi smatra da je urbano i upravno sjedite Municipium S...
najvjerovatnije bilo u Komine, 3 km udaljno od Pljevalja. 28 Bojanovski tvrdi da je to podruje
u predrimsko doba pripadalo Pirustima koji su se do kraja borili sa Desitijatima protiv Rima i
bilo poraeni u Batonovom ustanku. Mesihovi navodi miljenje Alfdiya koji navodi da je
u Kominama bio municipium Siculatorum, to znai sjedite Sikulota koje spominju izvori
poput Klaudija Ptolemeja i Plinija. Dakle, ako bi ovi podaci bili tani, onda bi lokaliziranje
Pirusta u Pljevlje i okolinu trebalo odbaciti.29
Epigrafski podaci ne pruaju mnogo podataka o etnikoj slici ovog podruja. Natpisi
se svode na nekoliko fragmentiranih tekstova. Neto konkretniju sliku daju naseobinski ostaci,
odnosno tragovi ekonomskih zaselaka ( villae rusticae ), a manje samih naselja ( vici, urbes ).
Ostaci jedne villae rusticae nalaze se na crkvini u selu Meea uz lijevu obalu Drine. U
Kopaima ( danas selo u optini Ustipraa ) evidentirani su ostaci triju vila ije lokalitete
navodi Bojanovski.30 Jo jedna vila nalazila se na desnoj obali Drine. Ovo znai da su na
malom prostoru postojala etiri gospodarska posjeda (fundi ), to ukazuje na intezivnu
poljoprivredu, stoarstvo i druge djelatnosti.
Najzanaajnije rimsko naselje na ovom prostoru nalazilo se upravo u Kominama (
mun. S...) , na uu Vezinice u ehotinu. Tu su istraene dvije nekropole antikog naselja sa
velikim brojem natpisa. Poznato je da se stanovnitvo ovog grada i cijelog municipija bavilo
27

Bojanovski, 1988, 200.

28

Mesihovi, 2011, 265.

Ibidem.
30
Bojanovski, 1988, 207.
29

10

rudarstvom, to im je bila ekonomska podloga prosperiteta, a uz to, bavili su se stoarstvom,

umarstvom i zanatima. Meu natpisima naenim u Kominama znatan je broj municipalnih
natpisa. Nadgrobna ara T. Aurelija Sekstijana koja se nalazi pred Husein-painom damijom u
Pljevljima je jedina potvrda, sa imenom municipija u abreviranoj formi. Natpis je sljedei:
T(ito) Aur(elio) Sextiano / eq(uiti) R(omano) / dec(urioni) m(unicipii) S(---) T(itus) Aur(elius)
Lu/percus filio /5 pientissimo / in memoriam / posuit / l(ocus) d(atus) d(ecreto)
d(ecurionum).31
Treba rei jo da je municipij u Kominama nastao vjerovatno u vrijeme Marka
Aurelija (Marcus Annius Catilius Severus 161. 180. ) i njegova suvladara Lucija Vera
(Lucius Ceionius Commodus Verus Armeniacus 15. decembar 130. 169. ), kojem je na ovom
podruju bio podignut i spomenik sa posvetom.

3.4. Bistua Nuova

Izgleda da je veini autora koji su se bavili municipijima na prostoru Bosne i
Hercegovine posebno bilo zanimljivo naselje Bistue Nova. To naselje je poznato sa
Pojtingerove karte a obino se dovodi u vezu sa municipijem Bistuensium, a moda i sjedite
Bestoensis ecclesiae.32 Teorija da je Bistua Nova bila u Zenici temelji se na Patschevoj
interpretaciji natpisa kojeg je pronaao u Zenici: 1. T. Fl ( avio ) T. f. Lucio dec. mun. Bis.; i 2.
II v [ir ( o ) munic ( ipii ) B] ist ( uae ) sacerd ( oti ) itd.; i natpisa Galija Elija Justa, d ( ec )
m, Bist iz Fazlia kod Travnika.33 Pored njih, Veljko Pakvalin je na lokalitetu Crkvine, gdje
se nalati antiko i kasnoantiko naselje Bistues sa ostacima arhitekture starokranske
bazilike, pokuavao dokazati da se municipij nalazio na prostoru Bugojna. 34 Pakvalin pie i o
istoimenoj biskupiji, navodi da je ona mogla biti osnovana samo poslije Milanskog edikta
( 313. g. n. e. ). To je po njemu vrijeme osnivanja prve biskupije i njenog sjedita u urbanom
centru municipija Bist(ue). Dakle, primjetno je da ima vie stajalita i miljenja o tome gdje se
nalazila Bistua Nova. Godine 1891. Truhelka je na desnoj obali rijeke Bosne u Zenici otkrio
ostatke rimske zgrade na ijim je osnovama kasnije podignuta ranohrianska bazilika. Za
ovaj rad vana su dva natpisa koja su top prilikom pronaena. Jedan, na kojem se spominje
mun. Bis ( CIL III, 12765 ) i drugi na kojem se moe proitati: Duumv[iro municip. B]ist.

31

Mesihovi, 2011, 274.

32

Mesihovi A, 2011, 912.

33

Bojanovski, 1974, 134.

34

Pakvalin, 2003, 18.

11

( CIL III, 12766 ). Truhelka je smatrao da bi se ovi natpisi, a posebno prvi mogli odnositi na
Bistue.35
Zbog razliitog tumaenja prava rimske ceste po tabuli poentegriani, Bistua je
smjetena u Konjic, Fojnicu, Fou i u blizinu Travnika. I Esad Paali je ponudio svoje
miljenje, odnosno tvrdnju gdje se nalazila Bistua Nova. Navodi da je bila u Mounju kod
Viteza na Lavi, a ne u Zenici. Kao dokaz navodi brojne tragove rimskih naseobina u dolini
Lave, a posebno u Mounju. Dokaz su i natpisi u Zenici i Fazliima koji spominju mun.
Bist. i pravac ceste prema Kiseljaku-Visokom-Brezi i dalje. 36 Miljenje moderne
historiografije o ovom pitanju jeste da je Bistua Nova najvjerovatnije bila na podruju Zenice.
Ovo podruje obiluje epigrafskim spomenicima i arheolokim lokalitetima iz rimskog
perioda, tako da je i nemogue da tu nije bio jedan od veih administrativnih centara.

3.5. Aquae S...

Aquae S... se kao naselje formira dosta rano, jo u I vijeku n.e., prvo kao ljeilite jer
se tamo nalaze sumporna vrela. Ime naselja poznato je zahvaljujui natpisu sa spomenika koji
je podignut caru Dioklecijanu ( 284 305 ): R ( es ) P ( ublica ) AQ ( uarum ). 37 Natpis sa
rtvenika sa Ilide APOLLINI TADENO CHARMIDIS, u kojem je abrevijaciju COL Patsch
dopunio u Col ( oniae ) prema njemu bi bio dokaz da je Aqua S...ve tada bila rimska kolonija
a ne municipij. Pakvalin navodi da bi se COL moglo dopuniti sa COL ( onus ), to bi znailo
zakupnik graanin ili rob kolonije.38
Aquae S... je odlian dokaz da historija nije mrtva nauka u kojoj se sve zna i nema
prostora za istraivanje. Naime, u novije vrijeme, 2006. godine, u selu Krivoglavci kod
Vogoe pronaen je natpis na kojem se spominju lokalne upravne institucije sa sarajevskog
podruja u rimsko doba. I ako je polomljen na dva dijel, natpis je dobro ouvan. Upravo na
ovom natpisu Aqua se spominju kao municipij. Spomenik je nastao u III st. n. e., vjerovatno
poslije 21. godine.39 Bruna Kunti-Makvi dala je i prijedlog prevoda teksta: Prenesretnome
sinu (.) Eliju Viktorinu, dekurionu akvskog municipija ( koji je ivio ) 10 godina, 2 mjeseca, i
14 dana i Ulpiji Galiji neusporedivoj ( supruzi ), Publije Elije Viktorin petogodinji kvatuorvir
akvskog ( municipija ) i edil naini za ivota. 40 Ovaj epigrafski spmenik ima veliku vanost,
35

Paali, 1960, 44.

36

Ibidem, 51.

37

Pakvalin, 2003, 217.

Ibidem, 219.
39
Mesihovi A, 2011, 893.
40
Ibidem, 894.
38

12

jedan je od najvanijh izvora za antiku historiju sarajevskog podruja. Spomenik nije

koriten u naknadnoj upotrebi, tako da je dobro ouvan. itajui natpis, moe se vidjeti da se
poitika struktura Akvisa ne razlikuje mnogo od insfrastrukture ostalih minicipalnih jedinica
irom Imperije.41 To znai da je postojao senat sa dekurionima ( ordo decuriones ), izvrne
funkcije kvinkenalisa koji su bili neka vrsta lokalnih cenzora i edila. Navedene su i funkcije
koje je obnaao Publije Elije Viktorin, po tome se vidi da je on bio na samom vrhu lokalne
upravne strukture. Profesor Mesihovi nastanak ovog natpisa datira u prve decenije i sredinu
III vijeka, svakako poslije Karakaline konstitucije 211. g. n. e.

42

Natpis se danas nalazi u

stalnoj postavci Muzeja Sarajeva.

Sarajevsko podruje imalo je veliko znaenje za Dezitijate u privrednom i
populacionom smislu. Ustvari, krajem IV ili poetkom III vijeka pr. n. e. ono je bilo sastavni
dio nezavisne dezitijatske politije. U sastavu ove politije bilo je i 33. g. pr. n. e. kada je dola
rimska vojska koju je predvodio Oktavijan ( Gaius Julius Caesar Octavianus ). Ovaj prostor
Rimljani su pacifizirali tek nakon uguenja Velikog Ilirskog ustanka od 6. do 9. g. n. e.
Dezitijatski civitates nestao je poetkom III vijeka n. e., od tada je sarajevski prostor u
potpunosti pokriven municipalnom organizacijom sa centrom na prostoru dananje Ilide.
Vrijeme punog razvitka antike civilizacije u mediteranskom stilu je III i IV vijek n.e. a
vrhunac predstavlja vrijeme vladavine Dioklecijana ( Gaius Aurelius Valerius Diocletianus
284. 305. g. n. e. ), tada je Aquae S... je ve imao status respublike. A neto ranije i status
kolonije.
Na ovom podruju bio je razvijen kult Apolona koji se razvio vjerovatno iz nekog
predrimskog ilirsko dezitijatskog kulta koji je bio slian Apolonu ( svijetlost, lijeenje itd. )

3.6. Ostali municipiji

Kasije Dijon daje podatke prema kojim se zna da je u dolini Sane bio municipij
Splanum. Isti grad se spominje i na natpisu iz Komina kod Pljevlja: Maecus Ulpius Gellanus
eques romanus curator Arbensium Metlensium Splonistarum Malvesatium. 43 Zapravo, ovaj
natpis ne pokazuje lokalizaciju mjesta, ali potvruje da se radilo o municipiju.

41

Mesihovi 2008, 32.

Ibidem.
43
Paali, 1960, 13.
42

13

Na Livanjskom polju, lokalitet Grkovci, nalazio se municpij Salvium. Natpis koji je

tamo naen Pa je dopunio na sljedei nain: ... decurio mun(icipio) [Salv)io44... Nao osnovu
toga je on zakljuio da se tu nalazio municipij. Za njega se znalo i ranije, ali je smjetan na
druge lokacije: Glamo, Glavice kod Glamoa, Bosansko Grahovo idr. Status municipija
vjerovatno je dobio oko 70. g. n. e. Ipak, Paali navodi da tu moda i nije bio municipij jer
Paeva lokalizacija Salviae = Grkovci ne odgovara poznatom pravcu ceste niti oznakama
razdaljina na sauvanim miljokazima. Na podruju ipova takoe se nalazio jedan municipij,
ali njegovo ime nije poznato. Tamo je naen samo jedan teko osteen natpis na kojem se
spominju samo dekurioni.45
Kiseljak sa okolinom takoe predstavlja bogato nalazite, ukljuuje i lokalitet Vinjica,
najbogatije i najpoznatije nalazite rimsih spomenika. Postoje miljenja da je i tu bio municpij
koji je kao centar cijelog kraja imao ive veze sa dalmatinskim primorjem u III vijeku.

4. Zakljuak
Obraujui temu Municpiji na prostoru Bosne i Hercegovine zaljuuje se da je ovo
jedno od kompleknijih pitanja anike historije u Bosni i Hercegovini. Dok se za neka podruja
definitivno zna gdje su se nalazila, kako su izgledala i koje stanovnitvo je tu ivjelo, za neka
druga ima mnogo manje podataka, zbog ega je i vie autora o njima dalo razliita miljenja.
Kao to je navedeno u radu, jedna od takvih lokacija je i Bistua Nuova.
Prilikom izrade teme mogue se upoznati sa mnogim epigrafskim spomenicima koji su
pronaeni na podruju Bosne i Hercegovine, mnogi od njih su dobro ouvani i itljivi.
Takoe, kako je napisano u radu, vidjelo se i to da historija nije mrtva nauka, to se vidi
44
45

Ibidem, 19.
Bojanovski, 1974, 108.

14

prema nalazu profesora Mesihovia iz 2006. godine na lokalitetu Krivoglavci kod Vogoe.
Naime, taj natpis je rijeio dileme oko pitanja municipaliteta Aqua S... na Ilidi kod Sarajeva.
Vidjelo se i to da je Domavija municipij sa neto vie podataka i municipij koji je
dosta rano dobio taj rang ( rano u odnosu na 212. godinu kada Karakala donosi edikt kojim su
svi podanici dobili rimsko graanstvo ). To je moda bilo i zbog razvijenog rudarstva u tom
kraju, i interesi samih rimljana su vjerovatno bili vezani za eksploataciju ruda, a zna se da je
ovaj kraj bio iznimno bogat u tom smislu.
Izuzev nekoliko municipija, koji su taj status dobili relativno rano, ostali su dobili, kao
to je navedeno za vrijeme Karakale, odnosno 212. godine kada on proglaava da

svi

stanovnici, podanici carstva od tog trenutka mogu uivati prava rimskog graanina ( u radu je
naveden i raniji status graana, kada oni nisu bilo rimski graani.

5. BIBLIOGRAFIJA
1. BOJANOVSKI 1988.: Ivo Bojanovski, Bosna i Hercegovina u antiko doba, ANU BiH,
Djela, LXVI, CBI, 6.
2. ARHEOLOKI LEKSIKON BIH, TOM (I ), 1988: Arheoloki leksikon Bosne i
Hercegovine, Tom I : Mape 1 - 4; Sarajevo: Zemaljski muzej.
3. BOJANOVSKI 1974.: Ivo Bojanovski, Dolabelin sistem cesta u rimskoj provinciji
Dalmaciji, ANU BiH, Djela, XLVII, CBI 2.
4. PAALI 1960.: Esad Paali, Antika naselja i komunikacije u Bosni i Hercegovini,
Sarajevo: Zemaljski muzej.
15

5. IMAMOVI 1977.: Enver Imamovi, Antiki kultni i votivni spomenici na podruju Bosne
i Hercegovine, Sarajevo.
6. MESIHOVI 2008.: Salmedin Mesihovi, Inscriptiones Latinarum Saraevonensis,
Historijska traganja I, Institut za historiju, Sarajevo.
7. MESIHOVI 2011.: Salmedin Mesihovi, Dezitijati, (u rukopisu) Sarajevo, Dopunjena
verzija doktorske disertacije: Dezitijati: kulturna i narodnosno-politika zajednica u Iliriku i
osvajanja Oktavijanova doba, Zagreb, 2007.
8. MESIHOVI 2011.: Salmedin Mesihovi, ANTIQVI HOMINES BOSNAE, Sarajevo:
Filozofski fakultet.
9. PAKVALIN 2003.: Veljko Pakvalin, Kranstvo kasne antike u zaleu Salone i Narone Arheoloka istraivanja kasnoantikog kranstva u Bosni i Hercegovini, Sarajevo:
Vrhbosanska katolika teologija.
10. PAALI 1984.: Esad Paali, Period rimske vladavine do kraja III. vijeka nae ere u
Kulturna istorija Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do pada ovih zemalja pod
osmansku vlast, Sarajevo: Veselin Maslea.

Cijenjeni kolega,
Va rad je solidno napisan, ao mi je to niste veu panju posvetili municipiumu Aque koji se
nalazi na prostoru dananje Ilidze, pa u Vam uitati rad od profesora Mesihovia o Antikom
Sarajevu kako biste taj propust ispravili, jer niko ostale municipije su u svojim radovima
obradili kolegica Muji i kolega Frato. Molim Vas da to poglavlje temeljno dopunite. Ostala
su poglavlja jako dobro uraena, nemam nekih veih zamjerki, to ete vidjeti i u
komentarima na Va tekst. Jedino imena careva, izuzev Konstatina niste metodoloki pravilno
naveli. Pored toga, u fusnotama nemate pravilan font slova Ostale metodoloke postavke su
16

dobre, posebno ste dobro kombinirali epigrafske spomenike kao izvor za municipalno
ureenje na tlu BiH. Bilo bi dobro da spomenite Ardubu koja je bila negdje na tlu srednje
Bosne iako nije municipij kao i Hedium Desidiatum. Ostale moje sugestije su Vam naglaene
u tekstu. Kada ispravite tekst, na dan odbrane trebate donijeti spiralno uvezan primjerak rada , bez
brisanja ovog mog finalnog komentara.
Lijep pozdrav,
Vii ass. Amra ai, MA

Datum odbrane :______________

Broj bodova : ____

_______________________
Vii ass. Amra ai, MA

17

18