PPU 1

Raphael, Atenska kola, freska u

Apostolskoj palai, Vatikan, 1510.-1511.

1. UVOD U KOLEGIJ
1. RAZDOBLJE ANTIKE

Sadraj kolegija
Povijest povijesti umjetnosti kao historiografija
umjetnosti i njezinih teorijskih problema
Ili
ukupnost napisanih djela o umjetnosti tijekom
povijesti umjetnosti u odnosu na njihov kulturno
znanstveni kontekst i sadraj
VANO: Sorensen, L. (27 November 2000). "Wittkower, Rudolf". Dictionary of Art
Historians. (website) www.dictionaryofarthistorians.org/wittkowerr.htm.

Tijekom povijesti umjetnost je opisivala i stvarnost i druge umjetnosti i povijest

Povijest je opisivala stvarnost, kau vienu oima pobjednika u ratovima koji su
je prekrajali. Povijest umjetnosti je opisivala, vrednovala, normirala umjetnost.

OPISIVANJE NAM
NE ZNAI NITA
BEZ ZNANJA O
ONOME TO SE
OPISUJE I
ONOME TKO
OPISUJE

MIT
Ahilejev tit je iskovao Hefest na nagovor Ahilejeve majke
Tetide. tit je imao nekoliko slojeva, a detaljno je prikazivao dva
grada (simbolizirajudi razdor izmeu Trojanaca i Ahejaca)
Homer ga u Ilijadi, 18. pjevanje (8./7. st.p.n.e. detaljno opisuje).
Nebeski svod, grad, selo, ocean. Najstariji primjer ekfraze:
- opisivanje, izraavanje, objavljivanje ili prikazivanje
umjetnikog djela u bilo kojem drugom umjetnikom mediju.

http://www.mlahanas.de/Greeks/Mythology/Shiel
dOfAchilles01.html

MNOGA TUMAENJA: tit prikazuje cijeli svijet, njegovi slojevi

prikazuju kontraste (rat i mir, rad i dokolica). Prisutnost ubojstva
sugerira da ovjek nikada nije bez sukoba. Prikaz osnovnih
oblika civiliziranog ivota. Prikazuje mir pred nadolazedu
propast, ili to de biti izgubljeno ako grad (Troja) padne.
tit odraava parninu scenu unutar gradova (polisa) u miru. To
je prvi spomen na pravni postupak za rjeavanje sporova u
povijesti Zapada. Dakle, epska pjesma koja poinje od
bijesa (mnis), a zavrava s lijeenjem nasilja putem Pravednosti
(Dike).
Evidentna je i astroloka ikonografija u opisu nebeskog svoda.

, (Hermeias, Hermes)
Sin Zeusa i Atlasove kderi Maje, roen na brdu Kileni u
Arkadiji. Krilati vjesnik bogova, izumilac lire, pratilac dua
u podzemni svijet, pomaga pametnih ljudi.
(lat. Merkur-bog trgovine)

(hermeneia)
Sposobnost govorenja, izriaj, govor, tumaenje

, (hermeneus, eos)
novina

Vjesnik, tuma

/
(he hermeneutikos / tehne)
Vjetina tumaenja

Tumaenje dakle pretpostavlja

pitanja o kojima povjesniar
umjetnosti koji se kritiki bavi
svojom strukom u pravilu sam
odluuje.
Hans Belting, H. D., Wolfgang Kemp, Willibald
Sauerlnder, Martin Warnke (Ed.). (2007).
Uvod u povijest umjetnosti. Zagreb: Fraktura.

Fidija, Hermes kao govornik, (original 5 st. pr.

Krista), kopija Rim 1. st.

Na koliko su razliitih naina tijekom povijesti

umjetnosti, umjetnici vidjeli istu stvar?
Na koliko su razliitih naina povjesniari
umjetnosti razumjeli i opisivali to to umjetnici
ine?
Koliko su umjetnici i povjesniari umjetnosti bili
determinirani vremenom i mjestom u kojem su
stvarali?
Kako su se pomicale granice, to se i na koji
nain promijenilo?

O ISTOME
MOEMO
GOVORITI NA
NEBROJENO
MNOGO NAINA

http://www.blameitonthevoices.com/2010/04/history-of-art.html

Povijesti povijesti umjetnosti ukljuuje interakciju razliitih znanstvenih disciplina

1. Povijest

faktografija, kontekst

U 18. stoljedu stjeu

estetika / opde odreivanje pojavnih
status znanstvenih
oblika umj. djela i utjecaj na recipijenta
disciplina
3. Povijest umjetnosti
pov. razvoj, komparacija,
opisivanje, analiza, valorizacija, atribucija
formalna analiza, ikonografija
2. Filozofija

4.
5.
6.
7.

Sociologija
(drutveni procesi mi iskustvo)
Psihologija umjetnosti
(psiholoki procesi ja iskustvo)
Semiotika i semiologija umjetnosti
(jezik i znaenje komunikacijsko iskustvo)
Novi teorijski prostori
kulturna geografija, hibridne teorije, interdisciplinarna
znanost o slici, vizualna kultura

- Slijedi kontekstualizacija PU prema vienju:

Borjev, J. (2009 [1985]). Estetika , Sarajevo: Bosansaka rije
Borev, Y. (1985). Aesthetics, Moscow: Progress

PERIODI

STADIJI

Najstariji oblici
umjetnosti i
antika (poetak PPU)

OVJEK

Srednji vijek

OVJEK

3. st.

14. st. Renesansa,

manirizam, barok,
rokoko
_______________
Klasicizam, empir,
romantizam,
neogotika
19. st.
Predmodernizam,
modernizam,
neomodernizam,
postmodernizam
_______________
Tradicionalni realizmi,
moderni realizmi

SLOBODA
NADA
ILUZIJA

LOM
ILUZIJA

ERE

PRIRODA

BOG

BOG
PRIRODA

PROMJENA

TEMA I PROBLEM:
UREENJE SVIJETA
KOZMOLOKI I RELIGIOZNI
PROBLEMI
PROSTORNO MILJENJE
ERA TOPOSA

TEMA I PROBLEM:
RAZVOJ LINOSTI I DRUTVA
SOCIJALNI PREOBRAAJI
PROMJENJIVOST SVEGA
VREMENSKO MILJENJE
ERA HISTORIZMA

TEMA I PROBLEM:
JEDINSTVO PROSTORA I
VREMENA
(BAHTIN KRONOTOP)
PROSTORNO-VREMENSKO
MILJENJE
ERA KRONOTOPA

Period najstarijih oblika umjetnosti

Stadij odnosa ovjeka s prirodom
Era toposa: prostorna orijentacija ovjeka
Invarijantna (nepromjenjiva) pradigma (uzor, obrazac): sudbina
Invarijantna ideja: magija i mit
Period nastanka umjetnikih oblika

Otisciu ruku iz spilje kod grada Perito Moreno,Santa Cruz

Argentinia, oko 14.000 godina pr.n.e.
Magijska realija, pantomimina umjetnost, slika i svijet su isto

PALEOLITIK
STARIJE KAMENO DOBA

Venera iz Willendorfa,
30.000 25.000 pr.n.e.
Mitska realija, kolektivno nesvjesno, djelo
je zasebna realnost

NEOLITIK

Period najstarijih oblika umjetnosti

Stadij odnosa ovjeka s prirodom
Era toposa: prostorna orijentacija ovjeka
MLAE KAMENO DOBA
Invarijantna paradigma: sudbina
Invarijantna ideja: mitoloki kozmizam (mitska veza ovjeka i univerzuma, apstrakcija)
Period razvoja umjetnikih oblika

Stonehenge, Engleska, oko 2000. p.n.e.

Gravura u kamenu izCarschenna-e

vicarska, oko 3500. pr.n.e.

Kao i prethodno, ali s posebnim naglaskom na

ono to bismo danas zvali primijenjenom
umjetnodu i dizajnom, zbog novih materijala,
boljeg naina ivota, savrenijeg alata

METALNO DOBA

ENEOLITIK
Bakreno doba
Prijelazni period
od neolitika prema
eljeznom dobu

ELJEZNO DOBA
BRONANO
DOBA
Nebra disk, bronca,
promjer 30 cm,
oko 1600. pr.n.e.
Nebra, Saska, Njemaka

Berlinski zlatni eir,

1000-800 godina p.n.e

Period najstarijih oblika umjetnosti

Stadij odnosa ovjeka s prirodom
Era toposa: prostorna orijentacija ovjeka
Invarijantna pradigma: sudbina
Invarijantna ideja: kozmogonija (povezanost svih stvari u svijetu) i
heroizam
Period pojave klasinih oblika umjetnosti

MEZOPOTAMIJA
3500 g.pr.n.e 33O.g.n.e.

EGIPAT
3100g.pr.n.e. - 31.g.n.e.

ANTIKA
GRKA
od 9. st.p.n.e.
do 1. st. n.e
Poetak
PPU

Pojam antike obuhvada kulture

izrasle na obalama Sredozemlja
u razdoblju od oko 1000.pr.n.e.
do 500.po.n.e.

RIM
od 9. st.p.n.e.
do 476. g.n.e.
Godine oznaavaju umjetnike periode navedenih kultura!

Antika kultura, ujedno kolijevka europske, izrasta na mitu, pa je i njezina umjetnost mitologina (od mitologem,
misaona konstrukcija stvorena iz mita i slui za njegovo odravanje. Mitove nose herojske figure likova koji
kroz svoje sudbine tumae svijet, ivot, ovjeka, sudbinu Utoliko je antika kultura pripada dobu heroizma.
Meutim, mitski su heroji zastupali razliite nazore na svijet:
Realistine: svijet je takav kakav jest, tragino nikada ne upada u mistino, od sudbine se ne bjei (Edip,
Antigona)
Romantine: svijet treba promijeniti, a neustraivost je put do ovjekoljublja (Prometej ,Krist)
Prosjene svijesti: svijet je onakav kakvim ga ine mnogi ljudi, kako misle i govore, i svojevrsna je poruga
heroizmu (Dionis)
U umjetnosti i povijesti povijesti umjetnosti antikog periode moemo nadi izvore ovih mitologema

Realistini heroj (mit)

Edip / od sudbine se ne bjei

Realistini heroj Edip suoava se sa sudbinom

Romantini heroj(mit)
Prometej (prometheia/
predvianje)
Romantini heroj Prometej
rtvuje se za opde dobro
- privianje, predumiljaj, primisao

Junak prosjene svijesti

(mit) Dionis /smrtna majka,
raanje iz srca
Junak prosjene svijesti Dionis (sin
je smrtne majke, drugi put roen iz
njezina srca) bog vina, plodnosti,
vegetacijeivi ivot

GEOMETRIJSKI STIL
(10.-7. st.pr.n.e)
Detalj geometrijske
amfore s prikazom
pogreba iz Dipilona kraj
Atene, 8. st.pr.n-e,

ARHAJSKA
UMJETNOST
(650.-480.g.pr.n.e)

Poetak
PPU

HELENIZAM (336. g.pr.n.e. 30.g.n.e.)

KLASINO ILI ZLATNO DOBA (480.-336. pr.n.e.)
Miron, Baca diska
5.st.pr.n.e.

Praksitel, Hermes,
4.st.pr.n.e.

Lizip, Apoksiomen Pitokritos s Rodosa? Hagesandar, Polidor i Atanador

Nike sa Samotrake
Laokonova smrt
320.g.pr.n.e
190.g.pr.n.e.
1. st.pr.n.e

Pitanja o umjetnosti koja nam je otvorila filozofija Klasinog razdoblja

antike grke :
1. Kako opaamo (ulima, razumom, duom.) kasnije teorija
percepcije
2. to je ljepota (ideja, bog, dobrota ili usklaenost s proporcijama
kozmosa, ljudskoga tijela, dijelova unutar cjeline, pravila i zakona.)
kasnije estetika
3. to je umijede prikazivanja (imitacija, re-kreacija, euritmija - ritmiki
red,pokret ) kasnije problem odnosa prema iluziji u umjetnosti
4. to je stil? zaetci ideje stila u retorici

ISHODITE RAZVOJA ESTETIKE IZ PITAGOREJSKE KOLE

U vrijeme procvata pitagorejske filozofije 6 5. s.pr.n.e. (kraj Arhajskog perioda) (tzv. predsokratovsko
razdoblje) lijepim se oznaavalo sve to je bilo jednostavno i ureeno; ako je neto savreno ono je moralo
biti i lijepo; mjerilo savrenosti, a prema tome i ljepote, bila je pravilnost
http://www.scribd.com/doc/18936958/Milan-Uzelac-Istorija-filozofije-1-Istorija-filozofije-do-Dekarta, pp. 19

Pitanje: to je bilo uzor takvoj pravilnosti, to je ona podrazumijevala?

Poetak
PPU

Vjerovalo se kako neto organizira Kaos da bi ga mi

mogli vidjeti kao sustav pravilnosti Kozmos (ljepota
i red). Vjerovalo se da predmeti koje ulno
spoznajemo u empirijskom iskustvenom svijetu
zadravaju strukturu svojih uzoraka iz vie dimenzije
gdje su ti uzorci vjeni i nepromjenjivi. to vie
pojedinana stvar iz ivota nalikuje svom uzorku
(ideji, matematici, logici) to je ona blia neprolaznoj
ljepoti.

Taj pitagorejski svemir slii na boansku glazbenu kutiju:

zvijezde se kredu na odreenim rastojanjima a eter,
uznemiren njihovim kretanjem, proizvodi najmodniju od
svih melodija. Za ljudsko uho ta melodija je samo tiina.
http://www.scribd.com/doc/18936958/Milan-Uzelac-Istorija-filozofije-1Istorija-filozofije-do-Dekarta

ETER
Mitoloki bog svjetla, utjelovljuje
prozirnu modrinu i zrak koji ljudi
udiu
Kemijski skupina organskih
spojeva u kojima su dva
ukljikovodina ostatka povezana
preko atoma kisika (najedi dietil
eter hlapljiva tekudina koja se
nekod upotrebljavala za narkozu)
Fizikalno - prostor koji prihvada
emisiju elektromagnetskih valova
Preneseno - nadzemaljski prostor,
nebo, svemir, drugi svijet

Raphael, detalj freske

Atenska kola (Pitagora),
Apostolska palaa,
Vatikan, 1510-11

Antika 5/4 st. p.n.e Klasino ili zlatno doba

ula ne vide
Platon (427-347 g.p.n.e)

Simpozij ili Gozba: (o ljubavi)

Umjetnost treda od istine
- Ideje
- Pojavne stvari (sjene ideja)
- Umjetnost (sjena sjene)
Kao mimezis (oponaanje)
pripada osjetilnoj sferi
Zakoni: (o reformi drave)
Tri pravila kojih se mora drati
svaki ocjenjiva umjetnosti
- mora mu biti jasno to je
prikazano
- mora ispitati u kojoj je mjeri
prikaz objektivno ispravan
- mora ispitati u kojoj je mjeri
postignuta ljepota

Raphael, Platon

Demokrit,
(460-370 g.p.n.e.)
Fragmenti
Sposobnost umjetnika
nije boji, ved
umjetnikov vlastiti ulog
(jedini izvor: U.
Kulterman)

Sofist: (o bidu i ne-bidu)

Umijede prikazivanja je umijede privida,
pa je lijepo time privid lijepog (problem
euritmije, ritam proporcija u prikazivanju ne
odgovara realitetu ved nainu na koji
vidimo)

Rubens, Demokrit, 1603.

Ksenokrat (Ksenokrates) iz Atene ili iz Sikiona djelovao poetkom III st.p.n.e.

Prema Bernhardu Schweitzeru (1892.- 1966.) njemakom povjesniaru umjetnosti specijaliziranom za
historiografiju umjetnosti antike Grke, Ksenokrat je Otac povijesti umjetnosti. Pretpostavlja se da je bio kipar,
uenik Lizipove kole u Sikosu. Ostao je poznat po teorijskim radovima s podruja kiparstva, slikarstva i toreutike
(kiparskih radova u kovini, izraenih hladnom obradom omodu ekida i malih dlijeta). Njegovi spisi nisu sauvani,
premda se iz Povijesti prirode Plinija Starijeg, u poglavljima o povijesti umjetnosti (posebno Naturalis Historia
35.36.79-97 i drugdje ) doznaje da se Ksenokrat bavio kategorizacijom i razvojem izvedbenih problema (obradom
detalja) u umjetnosti, te da su osnovne kategorije njegova doprinosa tehniki kriteriji: simetrija, ritam, izrada i
estetika (prema Schweitzeru optiki problem).
Ksenokrat je Lizipovu umjetnost smatrao vrhuncem skulptorskog oblikovanja, a Apelovu (IV st.p.n.e) slikarskog
umijeda. Rimljani kasne Republike potovali su njegov rad i usvojili njegove kriterije ukusa. Vanost Ksenokratovu
doprinosu u povijesti umjetnosti dala je i britanska arheologinja Eugnie Sellers Strong (1860.-1943.).
Pauzanija (Pausanias, grki potopisac, djelo: Vodi kroz Heladu, II st.) ga esto citira pri opisivanju umjetnikih
spomenika.

Za ovaj se mural iz Pompeja vjeruje da je nastao po

Apelovoj Afroditi Anadiomeni (kasnije Veneri koja se
raa iz mora)

Antika 1 st. p.n.e 1. st.n.e. - Helenizam

Simetrija i proporcija po uzoru na ljudsko tijelo
ZLATNI REZ - http://likovna-kultura.ufzg.unizg.hr/miro4.htm
Vitruvije (80/70-15. g.pr.n.e.) rimski arhitekt i inenjer
De architectura libri X, Deset knjiga o arhitekturi
-Jedini iz antike sauvani prikaz arhitekture kao umjetnosti i
praktine tehnike
Poznata Leonardova interpretacija zlatnoga reza (ljudsko
tijelo u krunici) preslika je skice kojom je Vitruvije dokazivao
simetriju hramova i njihove proporcije u usporedbi s
razmjerima ljudskog tijela.

Vitruvijev plan rimskog teatra

http://likovna-kultura.ufzg.unizg.hr/miro5.htm

SIMETRIJA (metrika podudarnost) raa se iz proporcije

koju Grci nazivaju analogijom (nijedno zdanje ne moe biti
pravilno ureeno bez analogije s prikladnom proporcijom
ljudskoga tijela)
Leonardo da Vinci:
studija proporcija
prema Vitruviju

Plinije Stariji (I. stoljede)

Klaudije Galen (II. stoljede)

Naturalis Historia Povijest prirode

Enciklopedijski prikaz grkoga znanja i predaje gdje
obrauje djela poznatih umjetnika (5. i 4. st. p.n.e.)
Predstavlja poimanje razvoja, procvata i
nazadovanja

Placita Hippocratis et Platonis

(znanstvenik i pisac)
KANON pravilo umjetnosti koje se poziva na
kakav zakon utjelovljena umjetnosti u djelu

Plinije Stariji

(Lijenik i filozof)
Piudi o Krizipu govori o njegovu shvadanju ljepote,
kao PROPORCIJE MEU DIJELOVIMA, (prsta u
odnosu na druge prste, svih prstiju u odnosu na
aku, ake u odnosu na podlakticu, podlaktice u
odnosu na ruku i napokon u odnosu na sve
druge.)

Klaudije Galen

Nastavak Plinije Kanon, uloga umjetnika u PPU

- Misli se na Polikletov kanon uravnoteene simetrije ljudskoga stava (kontrapost), odnos simetrije i
ritma (ritam kao kompozicija pokreta, jer sva grka estetika izlazi iz glazbe i plesa, pitagorejski
ustanovljenih umjetnikih ideala). Slijedi ga Praksitelov kanon S kontraposta i Lizipovo kombiniranje
obaju.

Poliklet, Kopljonoa

Praksitel, Hermes

Lizip, Apoksiomen

PITANJE NAPRETKA
Gombrich, E. H. (1980).
Umjetnost i napredak. In .
orak (Ed.), ivot umjetnosti
(Vol. 29-30, pp. 234-253).
Zagreb: IPU.

Duris sa Samosa (4.-3.s.pr.n.e.), povjesniar, sauvana 2 fragmenta o slikarstvu i 1 fragment o kiparstvu

Izvori:
C. Mller, Fragmenta historicorum Graecorum vol. 2 (Paris, 1848) pp. 466-488. [Greek with Latin translation and
commentary]
F. Jacoby, Die Fragmente der griechischen Historiker vol. 2A pp. 1136-1158 [Greek text]; vol. 2C pp. 115-131 [German
commentary]
(O njemu su pisali Plinije, Ciceron, Kvintilijan)

Slovi kao prvi koji je povijest uspona grke plastike i slikarstva prikazao kao razvitak to napreduje ()
Arhajska je umjetnost bila tvrda i ukoena, Poliklet je u 5. st. uspostavio kanon grkih proporcija i
pokreta, Praksitel je u 4. st. pridodao draest, dok je Lizip u drugoj polovici 4. st., (dvorski kipar)
Aleksandra III. Velikog) ostao nenadmaan u prikazivanju naravi. (Iz: Gombrich, Umjetnost i napredak, str.
235)

KASNA ANTIKA
Prijelaz prema periodu
Srednjega vijeka, stadiju
naglaenog odnosa ovjeka
prema bogu

HELENISTIKO RIMSKO
RELIGIOZNO RAZDOBLJE
oko 300. g.n.e

RANO KRDANSTVO
od 200. g. do 6. st

RANOKRDANSKA UMJETNOST ILI

STAROKRDANSTVO

BIZANTSKA UMJETNOST
od 6. do 15. st.

Kasna antika
Ljepota je uzvienost
Plotin (204-270)
54 Plotinova djela prikupio je Porfirije i objavio u 6 knjiga
sa po 9 poglavlja, a otuda i njihov naziv Eneade
(Devetice)
Modifikacija antikog poimanja umjetnosti
Umjetnost u pojedinanom prikazuje izmirenje ideje i
materije. Izvor ljepote je lijepa dua.
Ljepota je subjektivna, duhovna, unutranja stvar.
Sve vanjsko u umjetnosti je nebitno. Vanjsko, osjetilno na
umjetnini samo je refleks unutranjeg i na njemu se zasniva.
Ljepota nije simetrija dijelova. Prihvadamo je kao stvar
vlastite prirode i opaa se duom.
Raphael, Plotin

O Plotinu u: Eco, U. (2004). Povijest ljepote. Zagreb: Hena com. pp. 102-104
(Svjetlo i boja u srednjem vijeku) usporedi sa stavovima Pseudo Dioniza
Areopagite na istom mjestu.
Pojmovi simetrije, kanona, proporcije i euritmije isto, str. 75

Zeuxis Painting a Boy with Grapes

Detail of the murals in the Gallery of the History of Ancient Painting,
Encaustic (Hermitage)

KOPIJA STVARNOSTI: IDEAL I PREVARA

Legenda o antikim slikarima Zeuksisu i Paraziju. (Izvor: Plinije Stariji) slavi mit mimetike
vjetine, odnosno vjetine postizanja identiteta izmeu onoga to se prikazuje i onoga to
je prikazano. Kako znamo, Zeuksis je naslikao groe tako vjeto da su ptice slijetale na sliku
i pokuavale kljucnuti naslikane bobe. Jednom, dok Zeuksisa nije bio u radionici, posjetio ga
Parazije, majstor istoga umijeda. Preko Zeuksisove mrtve prirode nadoslikao je zavjesu.
Vrativi se kudi, Zeuksis je pokuao odmaknuti zavjesu to mu je zastirala naslikani prizor.
Vidjevi da to nije zavjesa ved slika zavjese rekao je:
- Ja sam prevario ptice, a Parazije je prevario mene.
Legenda meutim, ipak nije ni neduna, ni plona. Osim to vjetinu imitacije stvarnoga
svijeta predstavlja kao ideal, s druge strane ona tu vjetinu i prokazuje kao prevaru. O istoj
prevari govori i Platon, ponizujudi vjetinu kopiranja stvarnosti do razine zanata, do sjene
stvari koje su opet samo sjene ideja. Zahvaljujudi Aristotelu, taj se problem premede u novi
zahtjev prema umjetnosti. Naime, po Aristotelu nije cilj da se stvarnost kopira, ved da se
re-prezentira, odnosno, da se umjetnodu zastupa punina iskustva koja ukljuuje i formu i
sadraj jednako.

Uspostavljanje relacije identiteta izmeu onoga to se prikazuje i onoga to je prikazano polazite je

teorije mimezisa, gdje se polazi od pretpostavke da umjetnik kopira ili reproducira stvari, ljude i
dogaaje iz stvarnosti imitirajudi ih. Taj postupak je u teoriji umjetnosti poznat i kao 'prikazivaki
odnos. Njime se uspostavlja (uvijek ogranien) oblik podudarnosti (identifikacije) izmeu onoga
to se prikazuje i onoga to je prikazano, jer prikazivaka pojava (ono to je prikazano) ostaje uvijek
neidentina predmetu prikazivanja (onome to prikazuje). Takva slabost mimetiki uspostavljenog
identiteta bila je razlogom raslojavanja problema ved u ranom razdoblju antike na pojmove imitacije
(kopije) kod Platona i sofista, te problem reprezentacije (cjelovita iskustva forme i sadraja) kod
Aristotela.
Drugim rijeima, identitet se uspostavlja ili temeljem slinosti i konceptualnih reprezantacija s
jedne, odnosno simbolikih kodova i jezika s druge strane. Kada je slinost nositelj identiteta
govorimo o domeni slike, prizornom prostoru ili primarnoj (ikonikoj) vizualnosti. Kada je
interpretacija nositelj identiteta govorimo o simbolikim kodovima, o domeni jezika, odnosno,
sekundarnoj ili verbalnoj vizualnosti. U kritikom propitivanju pojmova umjetnosti time su otvorena
dva teorijska pristupa. Jedan od njih se zasniva na teoriji mimezisa ili oponaanju prirode
(imitation of nature), a drugi na ideji ponovnog stvaranja stvarnosti (recreation
of reality).

Platon, imitation of nature

Aristotel, recreationof reality

Stil
od gr. (stele,stili) / stup; lat. stlus / drak,
pisaljka; vjebanje u stilu, nain pisanja, stil);
engl. style, njem.Stil;
franc. mode, manire; tal. stile, maniera, mode
tal. manire, franc. maniera nain (od lat. mnus / ruka, aka; rukopis, slog

Votana ploa s bronanim

stilusom, Egipat

 (novogrki stli / stil - )

(starogrki stele)
Stup (stela), potporanj, meani stup, grobni
stup (stedak), poasni spomenik na kom
su se biljeila imena zaslunih mueva
(Atena, Akropola), sramotni stup na
kojem su se biljeila imena izdajica,
stup na koji se biljeili zakoni, naredbe,
ugovori

Hamurabijeva stela (zakonik), Mezopotamija

Ishodite stilistike u retorici.

ANTIKA TEORIJA:
Aristotelove (4 s.pr.n.e) vrste umjetnikog dokazivanja
Kognitivne karakteristike jezika i stila (II knjiga Retorike)
Logos, Pathos i Ethos
(uenik nastavljaTeofrast (4/3 spne) O izrazu: tipovima govora.)

Aristotel o umjetnosti

Aristotel o umjetnikom
dokazivanju

(Poetika)

(Retorika)

Tehne-obrt+dosjetljivost
Mimesis-kao reprezentacija
Poesis-pjesnitvo izraava univerzalne
(povijest partikularne osjedaje)
Katharsis-pobuivanje (injenje)
proienja (samilost, strah)

Logos uvjerava snagom razuma

(podrana tvrdnja, racionalnost, intelekt,
strateka upotreba rijei)
Pathos uvjerava snagom empatije,
koristi ljutnju, uzbuenje, pohvalu
Ethos vjerodostojnost intelekta,
osjedaj moralnosti i doba volja

sredstva i svojstva
um. izraavanja

naini, metode
um. izraavanja

Demetrije (iz Falera 4/3 spne.?), (peri ermeneias) / O stilu

inovativan
originalan
neuobiajen
Doveden do
krajnosti je
HLADAN

UZVIEN
SILOVIT

elementaran
spontan
patetian
Doveden do
krajnosti je
ODBOJAN

JEDNOSTAVAN
zoran
uvjerljiv
realistian
(detaljan)
Doveden do
krajnosti je
SUH

UGLAEN

Izraava ljubav, milost,

uslunost, naklonost,
dobroinstvo, potovanje,
zahvalnost, hvalu (gr.
)
Doveden do krajnosti je
IZVJETAEN

O retorici dalje - vidi Ciceron (I st.pr.n.e/I st.n.e) i Kvintilijan (I st.n.e.)

PRIMJENA NA
SLIKU

Kao to se ivotinje skupe u sebe kada

napadaju, tako bi se trebao sklupati
i govor, kao da prikuplja snagu za silovitost.
Demetrije

Francisco De Zurbarn, Hercules Fighting with Neman Lion, 1634.