1.

UVOD U PETROGRAFIJU I MINEROLOGIJU

Minerologija je nauka o mineralima koja prouava njihov oblik, unutranju grau, fizika svojstva,
postanak i metode odreivanja i kriterijume klasifikacije.
Minerali su vrste homogene anorganske materije koje se odlikuju stalnim hemijskim sastavom,
fizikim osobinama i kristalnom strukturom.
Sa obzirom na svoje materijalne odlike i industrijsku primjenu, mineralne sirovine se dijele na
metaline, nemetaline i energetske. A, petrogeni minerali su oni koji izgrauju stijene.
Minerologija se dijeli na optu i specijalnu.
Opta minerologija se bavi optim svojstvima minerala kao to su:
kristalografija prouava oblike i strukturu minerala
mineralna hemija prouava hemijske sastave minerala
mineralna fizika ispitivanje fizikih osobina minerala
minerogenija bavi se prouavanjem postanka minerala i njihovih promjena koje nastaju u
prirodi
Specijalna mineralogija prouava svojstva svake mineralne vrste posebno i na osnovu njih vri
klasifikaciju na:
fiziografiju minerala bavi se prouavanjem svojstava i prirode pojedinih mineralnih vrsta
sistematika minerala koja obuhvata svrstavanje mineralnih vrsta u pojedine odjeljke na
osnovu odreenih fiziografskih principa

Mineralna tijela koja se javljaju kao osnovne individualne komponente zemljine kore nazivaju se
mineralima, a vie sloene zajednice minerala nazivamo mineralnim agregatima.
Minerali su homogeni sastavni dijelovi zemljine kore koji posjeduju pravilnu unutranju grau ili
pokazuju tendenciju da tu grau ostvare..
Stijene su izgraene od minerala, a prema sadraju minerala stijene mogu biti
monomineralne(mermer, krenjak) i polimineralne(granit).

1.1. POJAVLJIVANJE MINERALA U PRIRODI

Amorfni minerali se razlikuju od kristalizovanih minerala po nedostatku pravilne strukture. Neki
amorfni minerali su: opal, limonit, getit.
Koloidi i koloidni minerali razlikuju se od amorfnog stanja u veliini estice.
Kristalizovani minerali postaju kristalizacijom tenosti, deponovanjem kristala na zidovima pukotina
iz gasova i para. Idiomorfni kristali u minerali koji nemaju dovoljno prostora da se u potpunosti
kristalizuju.
Habitus kristala, odnosno njegov izgled zavisi od spoljnih uticaja tokom kristalizacije.

1.2. GENEZA MINERALA

Najvei dio minerala vezan je za magmu i njeno dejstvo. Opadanjem temperature postaju
magmatski, pneumatolitski i hidrotermalni minerali.
Magmatski ili pirogeni minerali postaju kristalizacijom magme iz silikatnog rastopa koji potie iz
unutranjosti zemlje. Kod stvaranja magmatskih minerala najvei uticaj ima sastav rastopa magme,
dubina na kojoj se vri kristalizacija, zatim dejstvo pritiska i temperature. Bitni minerali magmatskih
stijena su: kvarc, feldspati, pirokseni, amfiboli, liskuni i olivin.
Pneumatolitski minerali nastaju pri kraju pematitske fate, poslije ovravanja preostalih teko
isparljivih sastojaka magme.
Pneumatolitskim procesosom nastaju kristali ogromnih dimenzija kao to su: turmalin, topaz, bril,
liskuni, fluoriti.
Minerali vulkanskog porijekla obrazuju se putem reakcije gasova i para vulkanskih eshalacija.
Hidrotermalni minerali postaju iz vodenih rastvora koji potiu iz magme. Hidrotermalnim procesom
nastaju velike koliine rudnih minerala: zlato, srebro, olovo, cink, antimon, arsen, ...
Hidatogeni minerali postaju iz vodenih rastvora povrinskog porijekla, ovi minerali nemaju nikakve
veze sa magmom.
Minerali organskog porijekla nastaju uz uee biohemijskih procesa.
Metamorfni minerali postaju preobraajem ve postojeih minerala pod uticajem temperature i
pritiska. Najvaniji metamorfni minerali su: granit, diopsid, vezuvijan, muskovit, albit, talk, ...

1.3. VODA U MINERALIMA

Mehaniki uklopljena voda javlja se u vidu tenih inkluzija, obino je uklopljena u mineral jo
za vrijeme kristalizacije, ne vidi se golim okom. Moe se odstraniti samo na visokim
temperaturama.
Higroskopna voda je ona koju mineral apsorbuje iz vazduha ili je uzima iz zemlje putem
higroskopnosti, ne ulazi u sastav hemijske formule.
Koloidna voda javlja se kao hidrogel na povrini estica i lako se odstranjuje, u formuli se
oznaava kao nH20.
Kristalna voda vezuje se za vrijeme kristalizacije, odnosno formiranja minerala. Koliina
kristalne vode u mineralima moe da iznosi jedan ili vie molekula. Sastavni je dio minerala
(H20).
Konstituciona voda predstavlja dio strukture minerala. Ona je mnogo jae vezana nego
prethodne vode, a vezana je u strukturi kao hidroksilna grupa (OH).
Zeolitska voda nazvana je po mineralima zeolita. Zagrijavanjem minerali gube vodu
postupno.

1.4. MORFOLOKA SVOJSTVA MINERALA

Minerali su prirodna anorganska tijela, homogene mase, odreenog i stalnog hemijskog sastava, koji
se moe izraziti hemijskom formulom.
Kao posljedica rasta kristala, mogu se razlikovati simetrino rasporeeni granini elementi: pljosni,
ivice i rogljevi.
Pljosni su ravne povrine koje sa svih strana ograniavaju kristal, a nastaju u fazi kristalizacije.
Ivice su ravolinijski granini elementi, koji nastaju sueljavanjem, presjekom dvije pljosni.
Rogljevi su granini element kristala, a obrazuju se na mjestima gdje se sueljavaju tri ili vie pljosni.
Kristalni oblici mogu biti prosti i sloeni.
Kristalogrfske ose su sistemi koordinatnih osa pomou kojih se odreuje poloaj pljosni i kristala.
Pojava slinih pljosni na suprotnim stranama kristala, i ponavljanje graninih elemenata ukazuje da
kristal posjeduje simetriju.
KRISTAL je homogeno vrsto tijelo ogranieno pljosnima koje su postale prirodnim putem.
Elementi simetrije kristala su: centar simetrije, osa simetrije i ravan simetrije.
Centar simetrije je taka u kristalu oko koje su svi granini element postavljeni tako da identini
parovi pljosni, ivica ili rogljeva lee na pravim linijama koje prolazeOsa simetrije predstavlja pravac u kristalu oko koga se obrtanjem za 360 dovodi kristal u isti poloaj
nekoliko puta.
Ravan simetrije dijeli kristal na dva jednaka dijela, gdje se jedan prema drugom odnose kao predmet
i lik u ogledalu.
Prema oloaju kristalografskih osa moe se razlikovati est kristalnih sistema:
Teseralna ili kubina obuhvata kristalne forme koje imaju tri jednake i meusobno okomite
ose (a:a:a).
Tetragonalni sistem ima tri meusobno okomite ose, dvije su jednake a trea je kraa ili dua
(a:a:c).
Heksagonalni sistem ima 4 kristalografske ose, od kojih su tri horizontalne i jednake duine a
etvrta kraa ili dua je okomita na njih (a:a:a:c).
Rombini sistem ima tri meusobno nejednake okomite ose (a:b:c).
Monoklinini sistem ima tri nejednake ose, dvije su uspravne jedna na drugu a trea je kosa
u odnosu na njih.
Triklinini sistem ima takoe tri nejednake ose (a:b:c) koje su nejednake duine i sijeku se
pod pravim uglom.
Srastanje dva ili vie kristala iste mineralne vrste, koji su na razliite naine orijentisani nazivamo
blienje.
Polimorfija je pojava da minerali istog hemijskog sastava imaju razliite kristalne reetke, a time i
razliita fizika i hemijska svojstva. Polimorfija se javlja kod: C-ugljenika, kalcijum-karbonata i SiO2.
Izomorfija je pojava da minerali razliitog hemijskog sastava imaju sline kristalne reetke i
fiziko-mehanika svojstva, te grade izomorfne smijee. (Albit i Anortit).
3

1.5. FIZIKA SVOJSTVA MINERALA

Fizika svojstva minerala su: boja minerala, ogreb minerala, sjajnost minerala, cjepljivost minerala,
prelom minerala, tvrdoa minerala, specifina masa, elastinost minerala, toplotna svojstva,
magnetna svojstva, elektrina svojstva, radioaktivna svojstva.
Boje minerala mogu biti: idiohromatske, alohromatske, pseudohromatske.
Idiohromatska boja minerala je sopstvena boja materije od koje je mineral izgraen.
Alohromatska boja minerala potie od veoma sitnih mehanikih primjesa ili inkluzija materija u
mineralu, koje se nazivaju pigmentom.
Pod ogrebom minerala podrazumijeva se boja praha koju mineral ostavlja na porculanskoj ploici.
Sjajnost minerala razlikuje se po vrsti i jaini.
Na mineralima imamo razliite vrste sjajnosti:
Staklasta sjajnost se javlja kod nemetalinih minerala, u stvari kod providnih minerala, tu
spadaju: kvarc, feldspati, karbonati, sulfati, silikati,...
Dijamantska sjajnost se javlja kod minerala sa velikim indeksom prelamanja svjetlosti. Ovu
sjajnost ima: dijamant, cirkon, rutil, i dr.
Polumetalna sjajnost je karakteristina za prozrane i polumetaline minerale kao to su:
hematit, kuprit, cinabarit.
Metalna sjajnost se javlja na metalinim mineralima ko to su: pirit, halenit, halkopirit.
Sedefasta se javlja kod gipsa i liskuna.
Masna sjajnost se javlja kod plitko-koljkastih prelomnih povrina.
Cjepljivost minerala je osboina da se minerali cijepaju na pravilne komade pri djelovanju spoljanje
sile.
Cjepljivost moe biti:
Savrena cjepljivost je kod kristala pirita, kalcita, kamene soli Jasna (potpuna) cjepljivost je kod feldspata i hornblende.
Nesavrena (nepotpuna) cjepljivost je kod apatita i samorodnog sumpora.
Nejasna cjepljivost je kod kvarca, korunda, magnetita.
Prelm je nepravilno kidanje minerala na koji djeluju vanjske sile.
Prelom moe biti razliit: ravan, neravan, koljkast(opal), iverast, zemljast.

Tvrdoa predstavlja otpor minerala prema paranju.

Mosova skala tvrdoe minerala:
1. Talk
2. Gips
3. Kalcit
4. Fluorit
5. Apatit
6. Ortoklas
7. Kvarc
8. Topaz
9. Korund
10. Dijamant
Specifina masa (ili zapreminska masa bez pora i upljina) predstavlja odnos mase u postojeem
stanju i apsolutne zapremine, izraava se u g/cm3.
Najveu specifinu masu imaju plemeniti metali(do 23 g/cm3), za petrogene minerale iznosi oko
2,6 g/cm3, a za rudne minerale je u rasponu od 4-7,5 g/cm3.
Oosbina minerala da se pod dejstvom spoljanih sila deformie i da se po prestanku sile zauzme
prvobitni oblik naziva se elastinost minerala.
Granica elastinosti je ona granica preko koje nastaje trajna deformacija ili razaranje kristala.
Minerali sa velikom elastinou su: liskuni, hrizotil, azbest.
Minerali sa malom elastinou su krti i pri savijanju se lome, a to su: kvarc, korund i dr.
U pogledu sprovoenja toplote razlikujemo dobre i loe provodnike toplote.
Najbolji provodnici toplote su: srebro, bakar i zlato. A loiji su: eljezo, platina i bizmut.

1.6. FIZIOLOKA SVOJSTVA MINERALA

Meu fiziolokim svojstvima minerala koje se neposredno opaaju ulima, spadaju: ukus, miris i opip.
Ukus je karakteristian za mali broj minerala lakorastvorljivih u vodi, kao to su kamena slo (slana),
silivin(gorak).
Miris, kao karakteristinu osobinu, posjeduju minerali koji u svom sastavu sadre ugljen-vodonina
jedinjenja: nafta, asfalt.
Opip je karakteristian za izvjesne minerale i opaa se pri dodiru (prstima). Tako se talk, grafit i azbest
odlikuju masnim opipom, a dobri provodnici toplote imaju hladan opip.

2. SISTEMATIKA PETROGENIH MINERALA

Svrstavanje minerala po nekim sistemima nazivamo sistematikom ili klasifikacijom minerala.
Hemijska klasifikacija minerala je u 8 grupa:
silikati
fosfati
karbonati
oksidi i hidroksidi
halogenidi
sulfidi
samorodni elementi
Glavni petrogeni minerali, koji se javljaju kao sastojci magmatskih stijena su: kvarc, feldspati, liskuni,
amfiboli, piroksen i olivin.
Sporedni sastojci stijena su: apatit, cirkon, magnetit, hematit, limenit, titan, hromit, rutil, itd.

2.1 SILIKATI
Silikati su jako rasprostranjeni minerali u zemljinoj kori. Silikati su jedinjenja kiseonika i silicijuma.
Prema rasporedu tetraedarske grupe SiO4 u kristalnoj reetki, sve silikate moemo podjeliti u est
grupa: tektosilikati, filosilikati, inosilikati, nezosilikati, sorosilikati i ciklosilikati.

2.1.1. TEKTOSILIKATI
Tektosilikati su meu petrogenim mineralima najrasprostranjeniji.
Tektosilikate moemo podjeliti u etiri grupe:
Grupa SiO2
Grupa feldspata
Grupa feldspatoida
Grupa zeolita
Grupa SiO2 Najvaniji predstavnici ove grupe su: kvarc, kalcedon i opal.
Kvarc je jedan od najrasprostranjenijih minerala u prirodi, izgrauje oko 12% litosfere.
Nastaje kristalizacijom iz magme. Izgrauje neke od monomineralnih stijena kao to su
kvarcit, kvarcni pijesci i kvarcni konglomerati. Kristalie heksagonalno i trigonalno. Moe
biti razliito obojen, bezbojan i providan kvarc(gorski kristal), uti(citrin), ljubiasti(ametist),
crni(morion).
Prelom mu je neravan a esto i koljkast. Ima staklast sjaj, a njegova tvrdoa je 7.
Opal je amorfna silicijumska kiselina. Sjajnost mu je staklasta ili smolasta. Veoma je krt.
Njegova tvrdoa je 5,5-6,5; a specifina masa 2 g/cm3. Postoji vie varijeteta opala.
o drveni opal
o plemeniti opal
o gejzirasti sigasti opal
o obini opal

Grupa feldspata jedna je od najvanijih mineralnih grupa i ima veliki znaaj u petrografiji
magmatskih, sedimentnih i metamorfnih stijena.
Na osnovu hemijskoh sastava feldspate moemo podjeliti u dvije vee grupe:
kalijumsko natrijumske
plagioklase (Na-Ca-feldspate)
Kalijumsko natrijumski feldspati su: ortoklas, sandin i mikroklin.
Ortoklas je po hemijskom sastavu kalijumski alumosilikat. Kristalie monoklinino, a na
temperaturi iznad 900 C prelazi u sandin. Moe biti razliitih boja: bezbojan, bijel, ukast,
crvenkast ili zelenkast. Staklaste je sjajnosti, cjepljivosti savrene. Tvrdoa mu je 6, a
specifina masa 2,56 g/cm3. Prilikom raspadanja transformie se u kaolin. Nastaje
magmatskim putem. Nalazita su u Norvekoj i vedskoj.
Plagioklasa u ovu grupu ulazi est minerala. Oni se mogu podjeliti u tri grupe:
kisele (albit, oligoklas)
neutralne (andenzin, labrador)
bazine (bitovnit, anortit)
U grupi feldspatoidi spadaju minerali iz leucitske, nefelinske i sodalitske grupe.
Tj. najpoznatiji minerali su:
leucit
nefelin
Grupa zeolita
Glavni predstavnici grupe zeolita su: analcim, natrolit i habazit.
2.1.2. FILOSILIKATI
Ovoj grupi pripada veliki broj znaajnih petrogenih minerala. Minerali ove grupe imaju savrenu
cjepljivost, male su tvrdoe.
Meu filosilikatima imamo nekoliko grupa, a to su:
grupa liskuna
grupa hlorita
grupa serpentina
grupa mineralnih glina
Grupa Liskuni su najei sastojci metamorfnih stijena ali su esti i u kiselim magmatskim stijenama.
U grupu liskuna spadaju sledee vrste liskuna:
muskovit
paragonit
flogopit
biotit
lepidolit
cinvaldit
Grupi hlorita pripada vei broj minerala koji imaju dosta slinosti sa liskunima.
Minerali ove grupe mogu nastati u magmatskim stijenama.
7

Grupa serpentina se sastoji od tri hemijski ista minerala, koji se jedino razlikuju po strukturi, a to su:
antigorit listasti serpentin
hrizotil vlaknasti serpentin
serpofit amorfni serpentin
U grupu serpentina jo spada i talk.
Talk je po hemijskom sastavu magnezijski silikat sa vodom. Kristalie monoklinino i savrene
je cjepljivosti. Njegova tvrdoa je 1, to znai da je veoma krhk a specifina masa je 2 g/cm3.
Boje je bijele ili blijedo zelene. Sjajnost je masna. Ima veliku primjenu u kozmetici i medicini.
Grupa minerali glina minerali ove grupe su najrasprostranjeniji minerali kore raspadanja, a i
najznaajniji petrogeni sastojci sedimentnih stijena.
U ovoj grupi imamo tri podgrupe, a to su:
grupa kaolinita
o kaolinit
o dikit
o nakrit
o halojzit
o metahalojzit
grupa monmorijonta
o monmorijont
o nontronit
ilitska grupa
o ilit
o hidroliskuni
o glaukonit
amorfni predstavnik glinovitih minerala je
o alofan

Monmorijonit je glavni predstavnik grupe monmorijonta. Ime je dobio po mjestu pronalaska

Monmorionu (Francuska). Po hemijskom sastavu je hidratisani alumosilikat. Kristalie
monoklinino. Boja mu je od bijele do bijelozelenkaste, a sjajnost je votana. Tvrdoa je od 2-2,5;
a specifina masa 2,2-2,9 g/cm3. Nastaje raspadanjem bazinih eruptivnih stijena, vulkanskog
pepela i tufova.

2.1.3. INOSILIKATI
Poslije feldspata u zemljinoj kori su ovo najzastupljeniji minerali, sa sadrajem do 16%.
Predstavnici inosilikata se mogu podijeliti u dvije grupe:
grupa piroksena
grupa amfibola
Pirokseni predstavljaju vanu grupu petrogenih minerala. Javljaju se kao bitni sastojci magmatskih i
metamorfnih stijena.
Prema kristalnom obliku piroksene moemo podjeliti na: rombine, monoklinine i triklinine.
Rombini pirokseni su:
enstatit
bronzit
hipersten
Kod monoklininih piroksena razlikujemo tri grupe predstavnika, a to su:
1. Predstavnike bez aluminijuma
o diopsid hedenbergitska serija
2. Predstavnike sa aluminijumom bez alkalija
o fasait
o augit
o dijalag
3. Predstavnici sa alkalijama
o jedeit
o egirin
o spodumen
Triklinini pirokseni su malo rasprostranjeni, kao sastojci stijena nemaju neki poseban znaaj.
Amfiboli predstavljaju silikate sa dvostrukim nizom tetraedara.
I kod amfibola, slino piroksenima, postoje rombini, monoklinini i triklini predstavnici.
U rombine amfibole spadaju:
antofilit
ederit
Monoklinini amfiboli sadre znatno vei broj mineralnih vrsta. Kod njih se mogu razlikovati tri grupe
predstavnika:
1. Predstavnici bez aluminijuma su : tremolit i aktinolit
2. Predstavnici sa aluminijumom bez alkaja su: paragazit i hornblenda
3. Predstavnici sa alkalijama su: arfvedsonit, glaukofan i ribekit

2.1.4. NEZOSILIKATI
Nezosilikati imaju zbijenu kristalnu reetku, veu tvrdou koja se kree od 6-8 i slabu cjepljivost.
Grupi nezosilikata pripadaju minerali sl. grupa:
Grupa olivina
Grupa aluminijumskih silikata
Grupa granata
Epidotska grupa
Grupi aluminijumskih silikata pripadaju jedinjenja alumosilikata.
Glavni predstavnici ove grupe su: andaluzit, silimanit i disten. Prilikom zagrijavanja andaluzita i
silimanita, ta dva minerala prelaze u disten.
Grupa granata minerali ove grupe su veoma rasprostranjeni u svim vrstama stijena.
U ovoj grupi razlikujemo dvije serije minerala:
1. Serija piralspita
pirop
almandin
spersantin
2. Serija ugrandita
uvarovit
grosular
andradit
Epidotska grupa minerali ove grupe nastaju umjesto amfibola, piroksena i bazinih plagioklasa pri
raspadanju i metamorfozi stijena siromanih silicijumskim kiselinama i alkalijama.
Glavni predstavnici ove grupe su: epidot i coizit.

2.1.5. SOROSILIKATI I CIKLOSILIKATI

Najvaniji predstavnici ovih silikata su: beril i turmalin.

10

2.2. OKSIDI I HIDROKSIDI

Ovi minerali su veoma znaajna komponenta u grai zemljine kore, sa sadrajem do 5%.
Mnogi oksidi dejstvom atmosferlija prelaze u hidrokside.

2.2.1. OKSIDI I HIDROKSIDI ELJEZA

Meu oksidima gvoda kao petrogeni minerali najvaniji su:
magnetit
hematit
limonit
getit

2.2.2. OKSIDI I HIDROKSIDI ALUMINIJUMA

Ova grupa minerala sastoji se od velikog broja predstavnika, a za naa prouavanja posebno su
znaajni korund i minerali boksita.
Korund je po svom hemijskom sastavu oksid aluminijuma. Kristalie heksagonalno. Boje je razliite:
bezbojan, plav(safir), crven(rubin), zeleni(smaragd), uti(topaz). Kristali korunda upotrebljavaju se
kao drago kamenje. Njegova tvrdoa je 9 a specifina masa 4 g/cm3.

11

2.3. KARBONATI
Karbonati su soli ugljene kiseline i predstavljaju znaajnu grupu petrogenih minerala.
Prema strukturnim karakteristikama razlikujemo dvije grupe karbonata, karbonate rombine grupe i
karbonate romboedarske grupe.
1. Romboedarski predstavnici su:
kalcit
rodohrozit
siderit
smitsonit
2. Rombini predstavnici su:
aragonit
stroncianit
viterit
ceruzit
S obzirom na mogunost mijeanja sa drugim karbonatima, meu romboedarskim predstavnicima
razlikujemo dva niza:
1. Kalcit koji se lako mjea sa lanovima rombine grupe
2. Karbonate Mg, Mn, Fe koji se meusobno neogranieno mjeaju
Kalcit je po hemijskom sastavu kalcijum-karbonat. Kristalie rombino. Odlikuje se savrenom
cjepljivou, veoma je krt. Najee je bijele boje, a moe biti i bezbojan. Sjajnost je staklasta.
Njegova tvrdoa je 3, a specifina masa 2,7-2,8 g/cm3.
Dolomit je dobio ime po francuskom geologu Dolomieu. Po hemijskom sastavu je
kalcijum-magnezijum-karbonat. Kristalie romboedarski. Krt je. Njegova tvrdoa je 3,5-4. Specifina
masa je 2,95 g/cm3. Bezbojan je ili razliito obojen.

2.4. SULFATI
Sulfati su soli sumporne kiseline. Petrogeno najvanija jednjenja su jedinjenja gipsa i anhidrita.
Minerale grupe sulfata moemo podjeliti na:
Predstavnike bez vode: anhidrit, barit, celesten, anglezit.
Predstavnike sa kristalnom vodom: gips, kizerit, epsomit, goslarit, melanterit, halkanterit
Predstavnike sa vie metala i kristalnom vodom: polihalit, ermigit
Gips je dobio ime od grke rijei Gypsos. Po hemijskom sastavu je kalcijum-sulfat-dehidrat. Kristalie
monoklinino. Cjepljivost je savrena, a sjajnost sedefasta. Moe biti prozraan ili razliito obojen.
Tvrdoa mu je 2, specifina masa 2,3 g/cm3. Kod nas je rasprostranjen u predjelima Jajca, ipova,
Vakufa.

12

2.5. HALOIDI
Haloidi obuhvataju minerale koji su izgraeni od halogenih elemenata, a najpoznatiji predstavnici su:
Halit
Silvin
Fluorit

2.6. FOSFATI
Fosfati su soli fosforne kiseline. Najbitniji predstavnik je:
Apatit

2.7. SULFIDI
Sulfidi kao sastojci petrogenih minerala dosta su rijetki. Od sulfida u stijenama se esto zapaaju
sulfidi eljeza, naroito pirit, koji se moe pronai u tri polimorfne modifikacije.
Najbitniji predstavnici:
Pirit
Markasit
Pirotin

2.8. SAMORODNI ELEMENTI

Samorodni elementi se u zemljinoj kori pojavljju u sva tri agregatna stanja.
Podjela samorodnih elemenata se moe izvriti na:
grupu samorodnih metala
grupu samorodnih metaloida
grupu samorodnih nemetala
Najbitniji predstavnici samorodnih elemenata su: dijamant, grafit i samorodni sumpor.
Dijamant je dobio ime od grke rijei adamas, to znai nesavladiv. Obino je bezbojan, a moe biti i
ut, crven, razliito obojen u zavisnosti od hemijskih primjesa. Sjajnost mu je dijamantska, kristalie
teseralno. Tvrdoe je 10, a specifine mase 3,5 g/cm3.

13

3. OSNOVI PETROGRAFIJE
Kada su stijene izgraene od jedne mineralne vrste, nazivamo ih monomineralne ili proste stijene,
npr. mermer koji je sastavljen od kalcita, pa kvarcit koji je izgraen od zrnaca kvarca.
A kada se stijena sastoji od dva ili vie minerala zove se polimineralna ili sloena stijena, npr. granit.
Prema koliini zastupljenosti i znaaju u grai stijene, minerali se dijele na:
bitne
sporedne
sluajne (akcesorne)
tetne (nepoeljne)
Prema obliku pojavljivanja, minerale u stijeni moemo podijeliti na:
idiomorfne (imaju pravilne geometrijske oblike)
hipidiomorfne (imaju djelimino pravilne geometrijske oblike)
altriomorfne (ne pokazuju pravilnost svojih spoljanjih oblika)
Prema postanku stijene moemo podijeliti u tri grupe:
1. Magmatske ili eruptivne stijene koje nastaju ovrivanjem magme
2. Sedimentne ili talone nastaju taloenjem transportovanog materijala
3. Metamorfne stijene nastaju preobraajem postojeih magmatskih i sedimentnih stijena

3.1. MAGMATSKE STIJENE

Magmatske stijene nastaju ovrivanjem magme ili lave.
Hemijski sastav magme je veoma sloen, izgraena je od velikog broja komponenata koje moemo
podjeliti u dvije grupe:
1. Teko isparljive komponente SiO2, TiO2, Al2O3, ...
2. Lakoisparljive komponente CO2, CO, HCl, HF,...
Odnos navedenih komponenti u magmi varira, ponekad je 90:10 u korist tekoisparljivih.
Magmatske stijene koje uestvuju u grai zemljine kore pojavljuju se u nekoliko oblika a to su:
Batoliti nepravilnog oblika, velikih dimenzija na velikim dubinama
Gromade istureni dijelovi batolita
Lakoliti soivasti oblici veih dimenzija nastali utiskivanjem magme u slojevite stijene
ice nastaju ovrivanjem magme u pukotinama
Vulkanski kanali slini dimnjaku
Sklad
Ploe nastaju ovravanjem lave koja se iz vulana razlila po veoj povrini
Kupe nastaju ovrivanjem lave koja se sliva sa spoljnje strane vulkanskog grotla

14

Luenje magmatskih stijena moe biti:

ploasto ili bankovito (tada su stijene izdjeljene u tanje ili deblje)
stubasto (dolazi do ralanjivanja stijena veinom na etverostrane, petostrane stubove)
paralelopipedno (nastaje pri laganom hlaenju magme)
kuglasto (karakteristino za izlivne stijene)

Pod sklopom magmatskih stijena podrazumijeva se njihova struktura i tekstura.

Struktura stijene predstavlja veliinu i oblik mineralnih sastojaka.
Streukture kod magmatskih stijena mogu biti:
zrnasta (karakteristina za dubinske stijene)
porfirska (karakteristina za izlivne i povrinske stijene)
porfiroidna (predstavlja prelaz izmeu zrnaste i porfirske strukture)
Tekstura stijene je karakteristian raspored sastojaka u stijenama.
Najbitniji tipovi teksture u magmatskim stijenama:
homogena (sastojci rasporeeni ravnomjerno)
paralelna (nastaje djelovanjem strujanja ili blagih usmjerenih pritisaka prikom hlaenja
magme)
fluidalna
mjehurasta (nastaje naglim hlaenjem magme bogate gasovima)

3.1.1 PODJELE MAGMATSKIH STIJENA

Prema mjestu postanka magmatske stijene mogu biti:
Dubinske (plutonske ili intruzivne)
Izlivne stijene (vulkanske ili efuzivne)
ine stijene
Prema boji razlikuju se dvije grupe petrogenih minerala:
Salski minerali, manja gustoa i svjetlija boja. (feldspati, kvarc, muskovit)
Femski minerali, vea gustoa, boje su tamne. (olivin, piroksen, amfibol, biotit)
Najei salni sastojci magmatskih stijena su feldspati i kvarc.
Prema sadraju bojenih komponenti stijene se mogu podjeliti u etiri grupe:
leukukratne sa sadraem femskih minerala 0-30%
mezokratne sa sadrajem femskih minerala 30-60%
melanokratne sa sadrajem femskih minerala 60-90%
ultramafitne sa sadrajem femskih minerala >90%
Prema sadraju SiO2 grupe stijene mogu biti:
kisele sadre SiO2>65 %
intermedijarne sadre SiO2 od 65-52 %
bazine sadre SiO2 od 52-45 %
ultrabazine sadre SiO2<45 %
15

3.1.1.1 KISELE MAGMATSKE STIJENE

Kisele magmatske stijene moemo dalje podijeliti na tri tipa:
dubinske (graniti)
izlivne (riolit, opsidijan)
ine (pegmatit, aplit, granitporfir)
Graniti su dobili ime po svojoj zrnastoj strukturi. Graniti su najrasprostranjenije zrnaste dubinske
magmatske stijene Prema krupnoi zrna djele se na: grubozrne, krupnozrne, srednjezrne, sitnozrne i
vrlo sitnozrne. Izgraeni su od kvarca, alkalnog feldspata, liskuna i feromagnezijskih minerala.
Spadaju u kisele magmatske stijene.

3.1.1.2. PRELAZNE MAGMATSKE STIJENE

Prelazne magmatske stijene moemo podijeliti u tri grupe:
1. Grupa grandiorita, kvarcidiorita, kvarclatita i dacita
dubinske (grandioriti, kvarciodirit)
izlivne (kvarclatiti, daciti
2. Grupa sijenita i trahita
dubinske (sijeniti)
izlivne (trahiti)
3. Grupa diorita i andezita
dubinske (dioriti)
izlivne (andezit)
ine (kvarcdioritporfiri i dioritporfiri)

3.1.1.3. BAZINE MAGMATSKE STIJENE (GRUPA GABRA I BAZALTA)

Bazine magmatske stijene mogu biti:
dubinska gabro
vulkanska(izlivna) bazalt
ine dijabazi

3.1.1.4. GRUPA ULTRAMAFITA (peridotita)

Stijene ove grupe su veoma malo rasptrostranjene u odnosu na ostale magmatske stijene.
Imamo dubinske i ine stijene koje spadaju u grupu peridotita.
Meu dubinskim ultramafitskim stijenama mogu se razlikovati tri grupe:
1. olivinske stijene (olivinit i duniti)
2. olivinsko piroksenske stijene (peridotiti)
3. piroksenske stijene (pirokseniti)
A ine ultramafitne stijene su: pikriti i kimberliti.
16

3.2. SEDIMENTNE STIJENE

Sedimentne ili talone stijene, su stijene koje se stvaraju pri niskom pritisku i temperaturi.
U sedimentnoj stijeni mogu se razlikovati dvije vrste minerala:
alotogeni (terigeni) fragmenti drugih stijena
autogeni
Na strukturu sedimentnih stijena utie veliina zrna, a struktura moe biti:
kristalasta
klastina
U sedimentnim stijenama najee se javljaju tri osnovne teksture:
masivna
breasta
trakasta

3.2.1 POSTANAK SEDIMENTNIH STIJENA

Postanak sedimentnih stijena predstavlja sloen i dugotrajan proces koji obuhvata etiri faze koje
jedna drugu smjenjuju po sl. redoslijedu:
1. raspadanje i erozija magmatskih, metamorfnih stijena
2. transport raspadnutog materijala
3. taloenje
4. dijageneza (ovrivanje) sedimenata u sedimentnu stijenu.

Raspadanje je proces koji na povrini zemlje koji dovodi do lomljenja i kidanja stijena do sitnih
estica, a da pri tome ne nastaju novi minerali. Postoje tri tipa raspadanja: bioloko, fiziko i
hemijsko.
Transport materijala se vri na vie naina: gravitacijom, vodom, vjetrom ili ledom.
3.2.2. RASPODJELA SEDIMENTNIH STIJENA

Postoji vie klasifikacija sedimentnih stijena.

Sedimentne stijene po nainu postanka dijelimo na:
mehanike ili klastine sedimente, koji nastaju od ostataka raspadanja
hemijske sedimente, koji nastaju taloenjem iz rastvora
organogene sedimentne stijene, koje su nastale kao produkt sedimentacije biljnih i
ivotinjskih organizama
Prema mjestu stvaranja sedimentne stijene dijele se na:
kontinentalne
morske
prelazne

17

3.2.2.1 KLASTINE SEDIMENTNE STIJENE

Klastine sedimentne stijene mogu biti nevezane i vezane. Ove stijene su najrasprostranjenije, a
prema veliini prisutnih odlomaka dijele se na:
1. ljunane (psefiti i psefitoliti)
2. pjeane (psmaitske i psamitolite)
3. prainaste (aleviritske i alevrite)
4. glinene (pelitske i pelitolite)
Psefiti i psfetioliti Krupnozrne klastine stijene mogu se podijeliti na:
nevezane drobina i ljunak
vezane brea i konglomerati
Konglomerat nastaje cementacijom valutica ljunka, razliitih je boja i vrstine, a predstavlja
materijal ograniene primjene. esto se nalazi na naim terenima, a naroito je rasprostranjen u
unutranjim Dinaridima.
Psamiti i psamitoliti Srednjezrne klastine stijene, a dijele se na:
nevezane pijesak
vezane pjear
Pijesak predstavlja sitnozrni nevezani materijal zarobljenog zrna koji je pretrpio dui transport. U
njemu se pojavljuju zrna kvarca, muskovita, minerali grupe granata, turmalin, itd. Nalazi se obino u
donjim tokovima veih rijeka.
Pjear je vezana sedimentna stijena koja nastaje cementovanjem pijeska. Izgraeni su od zrna
kvarca, muskovita, apatita, magnetita, turmalina, itd.
Alevriti i alevroliti Najznaajniji predstavnici ove grupe su:
nvezani alevrit
vezani alevrolit i les
Peliti i pelitoliti Sitnozrne klastine stijene, a predstavnici su:
nevezani mulj
poluvezani glina
vezani glinac

18

3.2.2.2. HEMIJSKE I ORGANOGENE (BIOHEMIJSKE) STIJENE

U odnosu na klastine sedimente, hemijski sedimenti su manje zastupljeni u litosferi i rijetko se
javljaju u veim masama.
Najrasprostranjenije stijene iz grupe hemijskih sedimenata su karbonatne. Ostale su znatno
podreenije.
Karbonatne stijene izgraene su preteno od karbonata i nekarbonatnih minerala.
Najpoznatije i najvanije karbonatne stijene su krenjaci, dolomit i bigar.
Krenjaci su najrasprostranjenije sedimentne karbonatne stijene. Najee se javljaju u slojevima
razliite debljine. Strukture su zrnaste, oolitine ili klastine. Boja moe biti razliita ali je najee
svijetlosiva ili bijela. Bitni sastojak krenjaka je mineral kalcita.
Dolomiti su karbonatne stijene izgraene preteno od minerala dolomita. Slini su krenjacima,
strukture su zrnaste. Boje su mlijeno bijele ili sive. Upotrebljavaju se kao tehniki graevinski kamen
(u cestogradnji za pripremu betona). Vea nalazita dolomita su kod ipova i Mrkonji grada.
Bigar nastaje iz vodenih rastvora sa sadrajem kalcijum bikarbonata. Najee se stvara iz hladnih
slatkih voda na mjestima gdje je vegetacija obilna.

3.2.2.3. SILICIJSKE SEDIMENTNE STIJENE

Silicijski sedimentne stijene sastoje se od minerala silicijske grupe oksida (kvarc, opal i kalcedon) i
primjesa karbonata. Meu silicijskim sedimentima najvaniji su ronaci, ove stijene u narodu su
poznate kao kremen.
Ronjaci se sastoje od kriptokristalnog kvarca ili kalcedona. Jako su tvrde stijene, a u isto vrijeme su
krte i nepravilno se lome. Imaju jedru strukturu. Najee su sive ili crne boje.
Meu rezidualnim sedimentima najpoznatiji su: laterit, boksit i kaolin.

19

3.3. METAMORFNE STIJENE

Metamorfizmom se nazivaju promjene i preobraaji stijena nastali pod uticajem izmijenjenog
strukturnog, mineralnog i hemijskog sastava magmatskih i sedimentnih stijena.
Zavisno od djelovanja pojedinih faktora, dolazi do sledeih metamorfnih procesa:
kontaktni metamorfizam
dinamotermalne metamorfne promjene
regionalni metamorfizam
ultrametamorfizam
autoetamorfizam
Struktura metamorfnih stijena se moe podijeliti u tri grupe: blastine, klastine i reliktne.
Tekstura metamorfnih stijena moe biti: krljava, trakasta, soivasta i bobiava.

3.3.1. PODJELA METAMORFNIH STIJENA

Osnovna podjela metamorfnih stijena je na:
kristalaste krljke
masivne metamorfne stijene
Kristalasti krljci su:
gnajs
mikaist
filit
argiloist
hloritski krljac
amfiboliti i amfibolitski krljci
Gnajsevi su metamorfne stijene visokog stupnja kristaliniteta. Sastoje se od kvarca, feldspata i
liskuna.
Mikaist je najrasprostranjenija metamorfna stijena. Nastaje preobraajem glinovitih stijena. Sastoji
se od kvarca i liskuna. Boja mu je siva.
Argiloist nastaje preobraajem glina, a sastoji se od: kvarca, liskuna, hlorita i pirita.
Masivne metamorfne stijene su: mermer, kvarcit i serpentin.
Mermer nastaje metamorfozom krenjaka i dolomita. Boja mu je obino bijela, ponekad crna.
Struktura je granoblastina, a tekstura masivna.
Kvarcit nastaju metamorfozom kvarcnih pjeara. Izgraeni su preteno od kvarca. isti kvarciti u
bijele boje, a u zavisnoti od primjesa mogu biti razliito obojeni. Kada se pojavljuj sa drugim
mineralima mogu da preu u mikaiste i gnjaseve.

20