RORTY - Philospohy and Social Hope

CLOSE READING
-

odmah na poetku se spominje pojam relativizam i definicija istine prema

Nietzscheu: Istina je volja da se bude gospodar nad mnotvom/mnogostrukim
doivljajima/dojmovima. to to znai?

i Rorty nabraja autore koji se smatraju relativistima, recimo navodi Jamesa, Kuhna i
Nietzschea koji su relativisti jer kau da ne postoji objektivno utemeljenje istine, ve
samo mnogo fluidnih perspektiva (multiplicity of sensations), odnosno kako on
kae da su relativisti oni koji ne prihvaaju grku razliku izmeu naina na koji stvari
jesu po sebi (u sebi) i odnosa kojeg imaju s drugim stvarima (ljudskim potrebama i
interesima) to to znai?

bitno je ovdje rei ukratko to je relativizam, jer e se cijeli tekst baviti time:

relativizam filozofsko shvaanje koje tvrdi da ne postoje apsolutne istine, ne postoje

neki apsolutni i temeljni kriteriji za procjenu je li neka tvrdnja istinita, ve samo postoje
pojedinane tvrdnje koje sve mogu biti istinite, jer svaka tvrdnja uvijek ovisi o neemu.
Pr. Od juer, Montaigneov kulturalni relativizam koji kae da ne moemo samo iz svoje
europocentrike perspektive procjenjivati druge kulture. Svaka kultura ima svoje istine i
niija nije istinitija od druge.
-

dakle, ne postoje temeljni kriteriji jednaki za sva vjerovanja (bitak, Bog, moralnost)
kojima bi se utvrdilo tko ili to je istinito a to lano

Rorty za sebe kae da on odbacuje projekt tradicionalne filozofije koja eli nai upravo te
stabilne, temeljne kriterije koji bi odreivali to je istina, a to nije
On kae da mi moramo odbaciti Kantovu ideju da postoje bezuvjetne, transkulturalne (koje
bi nadile kulturalne okvire) moralne obveze koje su usaene u ljudsku narav.

Kantov kategoriki imperativ: Moralni zakon u meni i zvjezdano nebo iznad mene - to to
znai? Moral u meni je jednak Bogu iznad mene.
-

Odbacivanje Kanta s jedne strane i Platona je veza koja vee post-nieansku filozofiju
Europe s amerikom filozofijom pragmatizma

- oni koji to odbacuju svrstavaju se u 2 tradicije:

1. europska post-nieanska
2. amerika pragmatistika
- Rorty se kao Amerikanac svrstava u ovu drugu

- dalje on, u 3. odlomku, govori kako se divi J. Deweyu, jednom od osnivaa am.
pragmatizma
- pragmatizam istinito je ono to je korisno, praktina korist i djelovanje jedini su kriterij
za procjenu jel neto istinito, dobro, moralno. Pragmatizam se ne bavi toliko apstraktnim
teoretiziranjem, ve konkretnim drutvenim akcijama i uincima, gleda kakve neko
vjerovanje ima posljedice za drutvo (tipino am. usmjerenje)
pr. 0,0 promila je dobar zakon ako...
-

dalje, Rorty kae da se za njega i Deweya govori da su relativisti, no oni sebe nikada
tako ne zovu, ve se definiraju u negativnim terminima: kao antimetafiziari,
antifundacionalisti:

antifundacionalizam suprotan naravno fundacionalizmu, kae da ne postoje neka temeljna

vjerovanja koja odreuju ostala, neki temeljni principi
pr. Fundacionalisti tvrde da postoje neki moralni principi, neka temeljna uvjerenja koja su
usaena u nama, recimo ne smijemo krasti dravu, ako to potujemo, to e se odraziti na
naa ostala vjerovanja, da recimo moramo zbog toga plaati porez i kupiti kartu u
tramvaju/busu

- kao to njihovi suparnici ne zovu sami sebe metafiziarima ili fundacionalistima, ve

braniteljima zdravog razuma
-

sada navodi temeljnu filozofsku teoriju istine teorija adekvacije (korespondencije)

kako glasi? poklapanje uma i stvari (adequatio intellectus et rei), Aristotelova, no

zadrala se do danas, kae da ono to mi mislimo u potpunosti se poklapa sa stvarima,
dakle mi umom zahvaamo bit stvari, pr. kada kaemo da je ovaj zid bijel, mi
izraavamo njegovu bit, njegovu istinu

protivnici kau da je ta tvrdnja vrlo oita, samorazumljiva, no:

Rorty kae da je ta tvrdnja skroz nebitna za konkretno djelovanje u drutvu i da bi je

mi mogli slobodno odbaciti, bez nekih posljedica

Rorty u takvim tvrdnjama vidi opasnost zato? jer one opisuju neke znanstvene ili
moralne tvrdnje kao objektive koje su svakom ovjeku samorazumljive, dakle svatko
razuman ih shvaa na isti nain

to moe biti opasno jer proglasiti neke tvrdnje samorazumljivima, objektivnima za sve
ljude, dovodi do opasnosti manipulacije

protivnici (platonisti i kantovci) kau za nas(kulturolozi!) takoer da smo

subjektivisti ili socijalni konstruktivisti (Berger-Luckmann)

Rorty kae, i sada dolazimo do temelja ovoga teksta, da se ne smije vrednovati, da se

treba odbaciti razlika izmeu find (otkriti) i make (stvoriti).
Otkrie/izum (u emu je razlika) i objektivno/subjektivno, apsolutno/relativno

Otkriti znai da mi u sebi otkrivamo spoznaje koje se ve nalaze u nama, inherentne

su nama, usaene kao temeljni principi i prema njima mi tvrdimo da je neto istinito,
dok

Stvoriti znai da spoznaje do kojih dolazimo nisu ve stvorene i ne ekaju da ih mi

spoznamo, ve mi samo stvaramo razliite spoznaje, istine ovisno o kontekstu i
situaciji u kojoj se nalazimo, ovisno kakav problem elimo rijeiti
3

pr. svjetlo se pali na prekida Rorty bi rekao da to nije spoznaja koja se oduvijek
nalazila u nama, i mi je nismo samo izvukli iz sebe u danom trenutku, ve je ona
stvorena u konkretnoj situaciji, nama je situacija u kojoj smo se nali omoguila da
spoznamo kako se pali svjetlo

Rorty kae da trebamo odbaciti to razlikovanje, ne trebamo uope govoriti u tim

kategorijama, dalje, mi moramo odbaciti vokabular kojeg nai protivnici koriste, koji
koriste rijei apsolutno, relativno, stvarno, prividno

No ako to odbacimo, kae Rorty, nai bi nas protivnici mogli nazvati iracionalistima,
nerazumnima, jer biti racionalan znai potivati razlike izmeu apsolutnog i
relativnog, otkriti i stvoriti, stvarnost i pojava.

No Rorty odbacuje i takve mogue napade, jer kae da biti iracionalan ne znai ponaati se
kao ivotinje (jer su ivotinje iracionalne), ve mi jednostavno odbijamo govoriti u nekim
terminima, jer jer nai stavovi se ne mogu izrei kroz platonistiku terminologiju
Zakljuuje ovaj dio da oni nisu niti relativisti niti iracionalisti jer bi to znailo da
prihvaamo takav vokabular, da prihvaamo distinkcije koje eimo odbaciti, one koje su u
temeljima zapadne filozofije do danas
-

Na str 9. u posebnom odjeljku daje konkretna imena, sada se vraamo onoj podjeli na
2 kruga: 1. Heidegger, Sartre, Gadamer, Derrida, Foucault
2. Dewey, James, Kuhn, Putnam

- po emu su slini? Odbacuju razliku izmeu otkriti/stvoriti, apsolutno/relativno

- sad govori o onome to ih razlikuje: eu. Pravac strogo razlikuje empirijske (prirodne)
znanosti od filozofije,
dok am. pravac ne pravi razliku izmeu filozofije, znanosti i politike, jer ako odbaci taj
metafiziki vokabular, onda nema nikakve razlike izmeu filozofije i ostalih znanosti

- str. xxi, pragmatisti tvrde da su pitanja oko normiranja i razlikovanja izmeu subjektivnosti,
objektivnosti, find and make (otkriti ili stvoriti) umjetno stvorena od strane starih filozofa,
ona nisu u nama uala i mi ih trebamo odbaciti, jer mi danas imamo drugaije probleme i
potrebe i zato nam treba drugaiji vokabular
- filozofi su, kao i ostali znanstvenici okrenuti ka rjeavanju (filozofskih) problema, no
problem je u tome to su to isti problemi od antikog vremena, odnosno Rorty smatra da se
filozofi vrte u istim dijalektikim krugovima nikako da se meusobno uvjere
- nama je potreban novi vokabular koji e korespondirati s naim potrebama, jer mi
imamo drugaije probleme za rjeavanje od naih predaka
- pragmatisti uzimaju darvinistiku ideju da su ljudi izumili jezik kao orue snalaenja,
dakle jezik i rijei nisu u nama utisnuti kako bi mi njime izraavali bitak stvari, jezik ne
reflektira bit stvari, kakve one jesu, ve nam one naprosto slue kao orue kojima se
snalazimo
- rijei kao orua za snalaenje odbacuju postavljanje pitanja jesu li nae misli u vezi s
realnosti, prodiru li one u bit realnosti. Rorty kae da to nije bitno jer nije neki organizam vie
ili manje u kontaktu s realnosti
- trebamo prestati s gledanjem da su rijei reprezentacije i poeti gledati na njih kao na:
vorove u mrei koja povezuje organizme s njihovim okoliem
- znai, naa vjerovanja i ideje nisu predlingvistike, u jeziku prije nego smo progovorili, ve
ono to mi govorei tvrdimo su samo sentential attitudes reenini stavovi, to to znai?
koje mi izraavamo, nita vie, nita manje od toga
- pr. Ja sam gladna kada to kaemo, ne govorimo neke bitne istine o bitku nae spoznaje,
ve je stvar vrlo konkretna, mi time pomaemo ljudima oko nas da predvide naa budua
djelovanja. To nije stvar izraavanja ljudske svijesti, ve samo orua koja koordiniraju nae
ponaanje s drugima

- dakle, Rorty smatra da nije bitno stalno pitati se da li neko vjerovanje ispravno iskazuje
realnost, jer to je metafizika, to je gubitak energije, bitno je samo za koju svrhu bi bilo
korisno imati neko vjerovanje
- pravo pitanje je Za koju svrhu bi bilo korisno imati takvo i takvo miljenje?
- a kada mi kaemo da je neko vjerovanje istinito, to ne znai neto veliko, konano, ve samo
da trenutno nijedno drugo miljenje nije bolji nain djelovanja (habit of acting),
pr. zemlja je ravna, prije se tako mislilo, dakle to je tada bio najbolji nain miljenja, dok se
to nije promijenilo i zamijenilo ga je drugo miljenje koje je bolje odgovaralo novim
spoznajama mi danas imamo bolje tools
- pragmatisti tvrde da ne trebamo traiti istinu po sebi (per se), ve trebamo teiti
postignuu dogovora meu ljudima o tome to initi, a ne baviti se velikim, konanim
istinama. Trebamo vidjeti kako koristiti orua da postignemo tehnoloki ili politiki napredak
(opet tipino am.) zato nema razlike izmeu prirodnih i drutvenih znanosti
- misliti o vjerovanjima ne kao o reprezentacijama velikih imanentnih istina, ve kao o
navikama djelovanja i misliti o rijeima ne kao o preslikama biti stvari, ve kao o sredstvu,
znai uiniti nebitnim otkrivam li ja (find) neku ve postojei spoznaju, ili je stvaram
-

kae da se filozofe poput njega napada pa novinama i asopisima da krivo ue mlade,

jer ih ne ue da vjeruju u moralne i objektivne istine, te e zbog toga civilizacija
propasti
( pr. ako se djecu ne ui da je Bog svuda oko nas, onda emo imati sve vie i vie
delikvenata koje nee biti strah Boga i njegovog suda), te e to sve dovesti do kraja
civilizacije

Rorty kae kako se ini da je iz toga oito da on i drugi filozofi imaju velikog utjecaja
na mlade (ironino?)

ideja o univerzalnosti ljudskog razuma ili ljudske priode je za pragmatiare ideja da bi

takva rasprava konano trebala zavriti, jer smatra Rorty da takva ideja dovodi do
pogrenog razmiljanja jer izraava zabludu da bi ovjeanstvo trebalo biti u
zajednitvu koje ukljuuje moralnost europskih industrijskih demokracija.
Loe je to to se tvrdi da je takva elja za takvim drutvom usaena u svakome od nas,
ona je apsolutna, samo je trebamo otkriti (find) u sebi.

ZAKLJUAK
veza sa Shakespearom, Greenblattom, Montaigneom:
-

vidjeli smo kod tih autora da je na djelu kolonizacija subjekata kod Oluje Calibana,
kod Greenblatta uroenika, kod Montaignea kanibala ( a kod nas talibana)

dakle, ti tekstovi se bave subjektima nad kojima se vri kolonizacija

Rorty je ovdje bitan jer on daje filozofsku pozadinu tih djelovanja dakle,
kolonizatori Europljani su u 16.st pod geslom tih apsolutnih istina o tome da su
uroenici divlji i da ih se treba pokrstiti, vrili kolonizaciji i nad njima

Problem univerzalnosti iskaza je u tome to tei da bude primjenjljiv na sve ljude,

neovisno o njihovim drutvenim obiajima, individualnim eljama, neovisno o
njihovim razliitostima, jer je oigledno da nemamo svi ista uvjerenja, bez obzira to
smo svi ljudi, zapadna racionalnost se ne moe primijeniti na, primjerice, istonjaka
drutva