Professional Documents
Culture Documents
0B
CRNI TETRIJEB
2B
3B
MATEKOINA
CRNI TETRIJEB
1B
4B
Galebovikruenemirnoinisko
Zarvasnjihovletispunjazlokobnimslutnjama,donnaLaura?
Sjediliunaistrulimrebrimarazbijenebrodice,tojujeposljednjaolujabila
izbacilanapijesak.
Onjetapiemodtrstikenervoznoieprkaopopijesku,oijuuprtihpreda
se, nepominih, rairenih, kao da upija sjajnu oblinu sitnih pjeanih zrnaca.
Lice mu je bilo ozbiljno, prevueno lakim, drhtavim prevjesom zamiljenosti,
iscrtanozlovoljomiumornou.
Onajenervoznotresla tankim,crvenim us nama, nakojimaje vruica bila
izvezla bljedaste, suhe i sitne ljuskaste kolute. Na bijelom, izmravje lom licu
kaodasutreptiliitrzaliseodsjencinejasnih,unutarnjihbijesova.
Akadjeuzdiglaoi,potpasanedubokim,modrimkolutimaiuprlaihujato
galebova,kojisukrieikruilinadpeinomiprogovorila,glasjojjedoistajeio
kaosumoranodjekzlokobnihslutnjaistraha.
I opet su as dva uporno utili, a onda je i opet progovorila oteui rijei,
kao da hoe da dugim ti trajima glasa pokaklji njegovo umorno i zamiljeno
lice.
Ne znam to su slutnje Uostalom, zato ste me odjednom nazvali
donnomLaurom?
Onjeutioidaljeprpaotapiempopijesku,riui,odasadoasa,velike
znakoveneizmjernosti.
Zato ste me nazvali donnom Laurom? zapitala je i opet, nervozno,
razdraeno,kaodasvijetlimpetnjacimatuckapopijesku.
Tektako!Ilibolje:sjetiosamseneketalijanskeprieojednojdonniLauri,
kojajeimalapostatiopaticom,apostalaje
, odgovarao je, malo ne
sriuipojedineslogoveirijei,kaoovjek,kojijetekupoznaoslova.
to je postala? povikala je, skoivi s rebra brodice i stavi preda nj.
Odgovoritemi,tojepostala?tocrtateteglupeznakovepopijesku
Glasjojjedrhtaoljutinom.
DonnaLaura,sjedniteipromatrajtevijanjegalebovanadpuinomZnate,
da na nijedan visoki ton vaega glasa nijesam odgovorio Ni onda, kada ste
htjeli,daumeniodjekneprijetnjom
2
CRNITETRIJEB
Skrstivirukenakoljenimaiprignutnadrijekomgledaojemirnoupuinu.
Puina se lagano gibala sitnim, mrtvim valiima. Galebovi su se strjelimice
sputalinanjezinolovnatipokrov,osvijetljenposljednjimzrakamasunca,koje
sujekrozlaganesiveoblakeslabanodirale.
I opet je bila zavladala mrtva utnja, a kad je ve bila potrajala nekoliko
asaka.onajujeiopetprekinulaglasomslinirnkretnjirazdraeneruke,kojaje
naglo odvrnula debeli zastor na prozoru, da u pomraenu sobu navrati mlaz
veselasvijetla.
Kakosubijeligalebovi,donKamilo! Sjetilasamse nekestareprieo
nekom don Kamilu, koji je imao biti ne znam vie to, a postao je ljutitim,
mrzovoljnimopatom,kojijecrtaoglupeznakoveneizmjernosti
Tihimjealomzajeionjezinusiljenismijeh.
Sutraudonijetisobomsvojflober,reklajeopetipromatralagalebove
grabeljivim, poudnim pogledom, htijui da ih strijelja. Kao da je njihova
bjelina izazivala u njoj bijesnu, pomamnu elju, da ih gleda gdje, jedan za
drugim,padajuprostrijeljenih,krvavihgrudiumore.
Sutra u donijeti sobom svoj flober, opetovala je upornom voljom, da
razbijenjegovuutnju.
NijednoganeeteubitiNihitcaneeteispaliti,donnaLaura!
Govoriojepolakokaodasmiljaosvakojsvojojrijei,glasom,ukojemje
bilamrnjaipakost,svirepibijesbezmonabuntovnika.
Donna Laura, nastavio je kada e utihnuti vaa pomama za vjenim
unitavanjem?Juersamvampruiopregrtjagoda,avisteihzdrobiliuacii
bacili daleko u vjetar. Tek jednu ste zagrizli snagom, od koje pucaju kosti. Iz
jagode je iknuo sok kao krv iz probijene kucavice, a vae se oi krijesile
razjarenom pomamom. Miii vaega lica bili su se nategli, kao da ste u onaj
ugrizulilisvusnagusvogatijela.Iuitak,kojimstepustiliobijesnikrikizsvojih
prsaisrknulisteslatkukrvjagodebiojedemonskiglasitrzajgluhevaestrasti
za neprestanim unitavanjem Kada ete prestati, gdje ete stati, donna
Laura?Jest,donnaLaura,jest!Iuonegospoeizstaretalijanskepriebioje
nagon unitavanja, unitavanja ivota i dua njezinih oboavatelja, razvijen,
potencirandookrutnepoudezakrvlju.Ionajegospoapostalatrovateljicomi
ubojicomJest,donnaLaura
Rijeisumubileusijane,ubijeljenekaoeljezoizpei.Teklesusilovitokao
rijeka ognja, izlijevale su se u Laurinu duu i u njoj se gasile, kao to se gasi
razbijeljenogvoeuvodi.Gledalagajeoholimmirom,uspravljenaprednjim,
nogom nategnutom i pruenom unaprijed, kao da tvrdom oblinom svoga
koljenadoekujeiodbijaarkiidrhtavizvuknjegovihrijei.
MATEKOINA
CRNITETRIJEB
Ne!sjeknuojekrozmrakitiinuvisoki,zapovijednizveknjezinaglasa.
Zavucite se meu svoje oleandre i paome i prospavajte no, vi strani,
razgnjevljenidonKamilo.
Laganimskokomprelajepragbatenihvrataizatralaseumranu,malu
aleju.
Kamilo je as dva sluao kripanje pijeska pod njezinim brzim koracima, a
kadsuopetutihnulisviglasi,sjetiseposljednjihLaurinihrijeiiopetovaoihu
sebi.
Pa dobro! Strani, rasreni Kamilo! opetova glasno i ue meu
oleandre,kojisumirnoprosipaliprodirnimirissvogapunogacvata;bacipogled
na onu stranu, gdje su u pomrini utljivo strile paome i muke ue u
blagovaonicu.
Basmoteekali!Veerajenastolu! pozdraviogajetopli imeki glas
guvernantkeKatje.
Zahvaljujem! odsjekao je studeno i tvrdo, a onda, kao da je neutivo
odbio ne veeru nego mili i ugodni Katjin pogled i slatki zvuk njezinih rijei,
dometne:
Lijepotisezahvaljujem,Katja;neuveerati.Nijesamdobro.Molimte,da
miposvijetliusobu.
Katjajezauenopolazanjim.
Bljedasto svijetlo u njezinim rukama puzlo je nemirno po stijenama
prostranihsoba.
aomijeraditebe,Katja,aliveerunemogujesti,rekaojojjenjeno,
kao da hoe da glasom pogldi njezine rumene i svijetle obraze, na kojima je
igralouenje.Dobratino,mojamalaKatjuko.
Izatvoriojevratasvojesobe.
II
5B
MATEKOINA
Nekojevrijemebezmislizurioumonogram,aondasejezagledaoutanku,
ravnuicuplavaimirisnadima,kojisesukaovisoko,kaodagasuenevidjena
laganaruka.
Privrhuseicadimacijepalaiisprepletalaunebrojenimbizarnimspiralama,
kojesuseneprimjetnorasplinjavaleujutarnojsvjetlosti.
Kamiluseinilokaodadimpleteiispreplieslovamonogramazacigarete.
Igradimabilagajetakozanijela,dajeupornom,tvrdoglavomvoljomstao
traiti oblike, kojima bi uporedio one udnovate, modre, malone srebrenaste
krivuljeispirale.Doaravaojenajfantastinijeformeoblaka,toihjeestoipo
cijeli sat motrio ispruen u dokonu pokoju, pod staklima stare verande nad
morem.
Malo pomalo kao da su se kronje duhanskoga dima stale sabirati i
rainjavatiuliceone,kojejemonogrambiootisnutnacigaretama.
Trendvabilisumuzamrliisamimirnikucajisrca,odisajzastaougrlu,tekje
osjeao,damuispruenotijelopoigravanajprijelaganoitiho,aondasvejae,
bunijeibre.
Pred oima su mu igrali nejasni, tanki obrisi Laurina lica. Iz praznine su
sijevalinjeziniusijani,grabeljivipogledi.Uuimamujezvonionjezinbezglasni
smijeh,punpoudeipodrugljivesvireposti.
Gledao ju je prestraeno, kao da kroz mrak zuri u svietle sablasti, to su
izbileiizmiljileizbijelihzidovasobe.
Donna Laura! Donna Laura! opetovao je vie puta u asu nenadne
halucinacije,kojamujebilauzelasveduevneitjelesnesnage.
Stuliacigarete,kojujegrevitostiskaomedjuprstima,irioseotar,teak
vonj papira to izgara, i kao da je taj vonj bio potisnuo tmasti oblak njegova
prividjenja.
Stresaoseiapnuo:
Kojimejeusudprivezaouzate,LauraSiebenschein!
U navali dana, koji je bio probio kroz debele zavjese i razlio se sobom,
rastjerujuijoposljednje polusjene, koje su se skrivale po kutovima i hvatale
namjetaja,Kamiloseumornospustioizkrevetaistaodaseudeava,zastajui
prisvakomkomaduodijela,prisvakomtoaletskominu,utekomnaporu,da
sakupiipoveekonceporaskidanihizamrenihmisli.
MisliojeosvojemsnoajupremaLauri,opetujuikrozstanke,samusebi,
daseposljednjiputumaratraenjemrjeenja,nakojesevedavnobioodluio,
a onda se i opet ustravljen ustavljao pred nenadanim, zlokobnim, pretekim
pitanjem:kako?
Njegov je odnoaj prema Lauri Siebenschein bio opasan gvozdenim
obruemnajusudnijihpitanja.
CRNITETRIJEB
Onsam,njegovadua,bilisutekpodloga,nakojojjemalopomaloiskrslo
golemosablasnozdanjeinjegovaivotaiiivotanjegoveobitelji.
Upoznaojujebiotamonasjeveru,gdjejeobijesnimigolemimkretnjama
prepunimakamarasipaoimutakporodice,provodei,kaodvestaridjak,ivot
veselabanenja,blistavihpustolovinaiorgija.
Bila je udovica trgovinskog savjetnika Siebenscheina, jednoga od najjaih
velegradskih bankara, mlada, slavljena ljepota, bogata, zaljubljena u ivot,
razuzdanaunjegovimuitcima,omamljenavjenompohlepomzauvijeknovim
poznanstvima,ponosnaioholaradibrojaivrsteinaslovasvojihprijatelja.
Bilajevirtuozkinjagesteikretnja.
Prijateljijeuporedjivahunervoznomdrhtajuplamena,kadamiruje,ataktu
pomamnogvalcera,kadasekree.
Kad bi moja mediejska Venera trebala odijela, pozajmio bih ga u Laure
Siebenschein! govorio je stari profesor estetike i povijesti umjetnosti Jger,
obilazei uzvanike na sijelu u palai fabrikanta Morgensterna, gdje je Kamilo
prviputsreoLauru.
Gospodja Laura Siebenschein, strastvena kolekcionistica korektnih
poznanstva,iveomaopasnaena!biojepriapnuofabrikantMorgenstern
Kamilu,upozorujuiganavisoku,vitkuigipkugospodju,kojaseutajasbila
pojavila na vratima salona, odjevena u atlasno odijelo duhanske boje s finim,
blistavim ipkama, koje su izvjesnom, ivom, omamljivom rafinovanou
prokazivalebijeluisjajnuput,kojomsubilepodstavljenekrepkeifinekrivulje
gornjegadijelagrudi,vrataipodlaktica.
Dragakuzino,dopusti,datipredstavimdoktoraKamilaDobijesa,tkoe
valjano zapamtiti ta egzotina, kneevska imena Ukratko tamo s juga, iz
zemljesunca,govoriojeMorgenstern,privodeiKamilaLauriSiebenschein.
Laura mu se nasmijeila smijekom, kojim se lijepi prsten iz draguljareva
izloga smijei prolazniku, koji je stao pred izlogom i poudno se napaja
njegovomljepotom.
Razgovaralajesnjim,molilagaje,dajojpripovijedaosebi,osvojojzemlji
sunca, a glas joj je zvonio nekom davno ve osnovanom i utvrdjenom
intimnou, nekom razmaenou, te se Kamilu inilo, kao da je ve davno
pozna.
Budite uvjereni, gospodjo, odgovarao joj je Kamilo lakom, jedva
primjetljivom blaziranou izraaja, glasa i kretnja da nemam to da o sebi
pripovijedam.Studentsam,kojijeostariotraeiizlazizlabirintavelegradskoga
svijeta na prostrana polja pozitivnoga ivota. Umjetnik sam ivota, ako
hoete
MATEKOINA
CRNITETRIJEB
MATEKOINA
10
CRNITETRIJEB
11
MATEKOINA
III
6B
KamilojeobnavljaoupametiprvedanepoznanstvasLaurom.
U njegovoj su svijesti iskrisivali neobinom, zaudnom, gotovo
predsmrtnom bistrinom i tonou svi i najneznatniji momenti onih dana, na
kojejebiovedavnozaboravio.Anadtimlebdilajespoznaja,dajeuodnoaju
s Laurom Siebenschein njegova dua zakrljala, njegov se ivot iznakazio,
razderao i zaprljao, toen i ispijan neobuzdanim hirima ene, kojoj se bio
priljubiopreuzetnomoholommilju,dasenauijeneobuzdanestrastiipotroi
jezasvojuitak,pakadproeopojenostosjeajaivolje,danjuzaboraviiivi
svojim, neogranienim ivotom, ponosan, to je slomio enu, o koju su, kao
leine o morske hridine, udarali osjeaji, enje i udnje bogzna koliko
mukaracajaegaimenaiveihprednosti.
12
CRNITETRIJEB
On,pobjednik,iskrakojajeraalagolemepoare;onponosanioholsvojom
gospodskom slobodom, ubrzo je postao zvjerkom u kavezu ene, koja je,
gonjena okrutnom, demonskom razbludom kidala s njega komad po komad
onoga, to ga je uobliuvalo, toila kap po kap njegovu krv, gulila i kidala s
njega,kaolubsdrveta,svenjegoveprednosti,doknijepostaokosturom,kojije
jednako mogao biti i njegov kostur i kostur ma kojega prosjaka s ulice i ma
kojegarobijaa,kojijeistrunuoumemlitamnikihzidova.
Ionsezastidionajljepih,najplamenijihdanasvojebunemladosti.
Prodaosamse,prodaobrutalnojrazbludieneisluiosamjoj,nevidei,
danijesamnimalodrukiji,negoonajkojimudragoSenegalacsizlobe,zakojim
susebileraspirilepoudedrugihvelegradskihdama,govoriojeogoreno.U
emusambiodrukiji,negolionajkojigodSenegalacsaizlobe?Uemu?
inilomuse,danadlanovimaosjeaarzaklopljenihoijuibiojesvijestan,
dajetoarprezira,kojimbigapoklopilevlastiteoi,kadbiihmogaouprijetiu
vlastiteoi.
UprsimamujebuktilamrnjaprotiLauri.Uduibujaoosjeajogavnosti.U
svijesti, osvijetljena vatrom hiljadu misli, stajala je usaena spoznaja, da je
jedanneozbiljni,trenutani,oholihirizrastaounjemuugolemapolipa,kojiga
je stisnuo gvozdenim trakovima, koji ga gui: da je lakomislenost jednog asa
postalapitanjemasti.
Ibatopitanjeasti,togajenajvietitilo.
ast!
Dok je ivio veselim ivotom razuzdana banenja, ast mu je bila tek
predrasudom,vrednotakojasedieipadausvojojcijeni,svepremaprilikama
drutvenogtrita.
Ta kome je imao odgovarati sam, slobodan u velikom, najarovitijem
drutvu; pred ijim je mnijenjem imao da se boji? A i tada nita neasna nije
bilonanjemu.
Razuzdana, bakantska volja, da se opija slavom ivota, nije bila zasjenjena
nikakvomsjenomprljavosti.Usvojemmahnitom letuzaraskojima uitkabio
jeist.Tekjaa,premonavoljaenemoralajedaseuvueunjegovuduu,da
jerastoiiunjuuneseklicerastvaranja.
Ionjejednogdana,bezpremiljanjaistrahotnomlakoom,kaodasetoi
samosobomrazumije,segnuoizabogatstvomLaureSiebenschein.
I nije se zastidio, kad je jedne veeri oholo uao u klub, i druge veeri u
operuitreeuovajilionajsalon,prekrivenbriljantimauzetimzanjezinnovac.
Nijeopazio,kakosuvatre,tosusijevaleizprstenjabiletekodblijescinjezina
okrutnaposmijeha,zrakenjezinihdemonskihpogleda.
13
MATEKOINA
Paitedraguljeivasonajsjaj,tojebilojouvijeknjezinoimogaoje,dajoj
ih svaki as povrati, da ih baci pred njezine noge, ali kako da joj povrati ivot
svojeporodice,sveonotojedomunjegovaocadavalouvaenjeisjaj?
Ponosnioevibrodovipropadalisuudubinamaoceana,povlaeizasobom
ubezdaneunitenjacijelaimanja.Upornamahnitanastojanja,dasebogatstva
obnoveprodiralasuivotiastporodiceidanasseuzaludnapree,nebili,ma
gdje, zazreo i najmanju krpicu zemlje, gdje nije utisnuta malena stopa Laure
Siebenschein,kaotekiistrahotnisudskipeati,prepunisramoteiprijetnje.
Ispodsvakogokota,ispodsvakogabuna,izomamljivogamirisaoleandrai
sjetnogautanjapaoma,odasvuda,odasvudasusesmijalanjezinausta.
A povrh svega toga njezina je noga ulupila, kao komad staroga lima i onu
najsuptilniju netvarnu ast njegova ivota, njegovu duu i gazi je u obijesnu,
vijoglavuplesusvogastranoganagonazavjenimunitavanjem.
Vjenorazaranje,vjenounitavanje!opetovaojenaglas.
Ta ga je spoznaja bila uklijetila snagom dinovskih klijeta. utio je, kako
mu lomi sve moi, kako ga cijepa i ree i muio se u bezmonim, stranim
trzajima da je izbrie iz svoje svijesti i posrtao je pod njezinom teinom i
propinjao se od njezinih ostana, kao to se propinje plaho drijebe od uboda
strenova.
Aondajedolamalaksalost.
Klonulostiapatijabijahuseuvukleunj,ioneihjebiostaonazivatiutjehom
iolakanjem.
Biojepoeovjerovatiuudes.
Isprva je jasno i odreeno mislio, hoe li povjerovati u udes, u neponjate
odmazdebogznakakodalekihgrijeha,idaliudesdoistapostoji,imaliunjega
doistasnage,kojaokivaljudeibrutalnoineminovnoihtjerasvojimputem.
Ili je zar udes grjeno pomanjkanje volje i snage, poputanje i bezbrino,
kukavikopodavanjetijekudogaajaistvari?
I ne rjeavajui do kraja pitanje, zaboravljajui na njega, poeo je doista
vjerovatiuudes,priznavatinjegovuvlastisilu.
Udes,neslomljivi,neponjatni,krutiudes,ajasambezkrivnje,govorioje
usvojimmislimaisamsebeuvjeravao,dajemahnitostopiratiseudesu.
Ionmusebezopiranjapreputao.
Okovan verigama toga beutnoga, slijepoga udesa prolazio je za Laurom
Siebenschein i kroz brutalni luksus Monte Carla, igrajui nedostojnu ulogu
tajnikalijepegrofice,ipenjaosezanjomnadmagleneimodrefjordove.Plazio
jezanjomponienipovrijeen,kmetudesa,kojigajebionjojizruio,hranjen
njezinim bogatstvom i gonjen bezglavom brzinom dogaaja i pustolovina, u
kojimasenijemogapravonisnai,teokrutnommahnitounjezinevolje.
14
CRNITETRIJEB
Mojesunavikeslobodneiproste,kaotosunavikeglumice,govorilajei
obasipala ga nepodnosljivim pogledima, kad bi, zapijehan i sustao, kuao da
suspregnenjezinumahnitost.
Treba,dasevejednomizmiritesasvojomsudbinom,dragimojtetrijebe,
opetovala je beutnom hladnoom. Jaa sam od vas i zato su sva
ovlatenjanamojojstrani,stranaovlatenjaene.
Ionjenosiozanjomsvojumladost,svojuduu,kaotoplaenisluganosi
kovege.
Kmet, prezreni, kukavni kmet, aptao je ogoreno u svoje dlanove,
odgovarajuinajasne,porugljivezvukoveLaurinaglasa,kojisumuzujiliiumili
umozgu.
I dalje se umarao traenjem naina, kako da se oslobodi, kako da otkupi
ast,to sezanjim vuklakaosjena, kao izgaeni i zaprljani dronjci za petama
prosjaka.
ast!
Osjeao je potrebu asti, toga salasnoga mnijenja, to suga drugi imali o
njemu. Vjerovao je u nju i od njezine blistave snage oekivao otkupljenje i
spasenje, pa i opet sumnjao i opet se uticao udesu, pitajui ga sa skruenom
krotkou,dalijeondoistatakoneodoljiv,neminovanigrozan.Iopetjedalje
srljao mislima, sama sebe uvjeravao o svojoj nekrivnji i vapio milost od toga
groznoga udesa, i bunio se proti njemu, isprsivao se pred njim i zatim opet
padaoteinommrtvatijelaprednjegovomsnagom,poraenvjeromunj.
Pomilujme,pomilujioslobodimeodnje,jerjemojasnagaiscrpenaimoj
duhslomljen,vapiojeustranojspoznajisvojeslaboe.
Mislisumunavaljivaleieglegauglavi,ionjeprilaziokprozoruinaslanjao
glavunastakla,daublaiar,kojimsugapekle.
A misli se okrutno, svirepo ustavljahu na crnim, tankim potpisima, koji su
sadravaliimeLaureSiebenschein,ispremljeniuzakljuanimladicamanjezina
stola ekali da svaki as izgmiu i omotaju mu se oko vrata i stisnu ga
gvozdenomsnagomlisica.
Zasien raskoja zlata i crnih mramora i svilenih, damastnih tkanina i
dragocjenoga porculana i antiknih statua i progonjen disonancom svih tih
predmeta,odkojihjesvakikriao:GospodintrgovinskisavjetnikSiebenschein
platio je za me toliko i toliko; tjeran ivinskom okrutnou i strau Laure,
bjegao je iz svoga kaveza i po cijele dane izostajao, skrivajui se po
najudaljenijim i najmranijim hotelima i kafanama i laenom, mirnom
spokojnouzamiraouzagrljajimasvojihmalihprijateljicaizbazaraikoncertnih
dvorana.
15
MATEKOINA
16
CRNITETRIJEB
17
MATEKOINA
Dolazilajeona,zna,LauraSiebenschein,ajasamjojslagala,dajonijesi
ustao,smijeilasusenjezinatopla,slatkausta.Datiizmijenimposahlerue
nastolu?
Pogled joj je beskrajnom njenou milovao rue, krvave i bijele, mirisne,
mladeiraskonerue.
Dobra moja mala Katjo, nikada ne zaboravi rua na mojem stolu!
odgovoriojojjeKamiloipoletionizastepenice.
IV
7B
StarikapetanPijero,Kamilovotac,biojemrtavizanjegovimjeodrombila
poa sva varo. Blaga i ponosna lica, otvrdnuta i izrovana od okeanskih
nevremena,nakojimajedotadasjedilaukoenahladnoapreziraipovrijeene
asti,bijahuseumekalaiumrtvijeKamilovdomnaviralasuut.
Kamilu se inilo, da se za njom krade i dobrostivi, blagi posmijeh
otkupljenja.
Rijei saaljenja i utjehe, to ih je sluao i na koje je odvraao blagim
pokornikimsmijekom,inilesumusebogatstvomnovogaivota.
Njegovasedua,slomljenairazdrmana,unjimakupalainanjimasedizala
visoko,visoko,nadsveblijedeprolosti.
Um,izmorenokrutnimbrigama,dauspostaviono,nekadatakobezvrijedno
miljenjedrugih,tuihljudi,ukojemujesadagledaosvuvrijednostivota,bio
se zaustavio pred blagim elima tvrde, estite eljadi, to ga je polazila i na
njimajeitaojediniputotkupljenja.
Izmeupolaznika,krozmrakiturobnuutnjuirokihodajaprolazilajeKatja,
utonula u crnini svojih haljina, lagano i bez glasa, da se Kamilu inilo, da ni
vazduhnetitraodnjezinihkoraka.
Gledao je za njom i kao da je u njezinim toplim i slatkim kretnjama viao
novidahsvogadoma,ivot,kojimuseljubeznosmijeiikrozsamucrninuimuk
smrti.
Rue na njegovom stolu bile su i u sumraku tuge svjee i prepune opojna
mirisa.
UKamiluselaganobudiloveseljeipokojserazlijevaonjegovomduom.
Predsobomjegledaosvojuodluku.Zlatilaseimirisalaunjegovojduiutim
aramaimirisimasazrelihdunja.
Opajalagajeistrahotna,heroikagesta,nakojusebioodluioidrhtaoje
oduzbuenja,kaoumjetnik,kojie,sadna,stupitipredsvijetdauberepljesaki
slavu.
18
CRNITETRIJEB
19
MATEKOINA
CRNITETRIJEB
21
MATEKOINA
Podliticomjedubokoumilomore,prodiruisitnim,mrtvimvaliimameu
pocrnjele,nazubljenegrebene.
Turobniummoraiarkapripekauspavljivalisunjegoveizmorenemisli,a
Laurajetankimrtomsuncobranasjeklarijetkepoljskecvjetove,tosuuzstazu
zamiraliupripeciivrkomnogeorilakamenjenizvrletlitice.
Kamilojesmrknuto,razgnjevljenogledaotubijesnuigrumuklarazaranja,u
koju kao da je bila ulila sve snage svojih miica i sabrala sve slasti pomamna
uitka.
U britkome zveku, koji je jeao ispod njezinih udaraca po travi, u tvrdom
napinjanju njezinih stegna, osjeao je razornu volju njezine demonske due,
kojagajerazjarivaladomahnitosti.
Kakobiodvalilakojikamen, odsjekla koji zamrli cvijet, tako bi se okrenula
Kamiluibezrijeigapogledalaionjegledao,kakoiznjezinihoijupreoneiste
iskreradostiiuitka,kojimajemrcvarilanjegovotijeloirazaralanjegovuduu.
Pogledmusebiorazgoriookrutnommrnjomiopetjebiozgriodlanove,
skovaneukrutistrahotanudarac.
Razdraen strau razaranja i unitavanja, koja je tekla iz svih kretnja ove
ene, potrao je za njom, istrgnuo joj suncobran iz ruke i zavitlao ga nad
dubokupuinu.
toradite?reklajeiznenaena.tovamje,Kamilo?
Razdraila me je vaa beskrajna slast razaranja, donna Laura i evo me
podilaziokrutna,stranavolja,davasturnemnizvrletNemoguvie!
Pogledalagajeprodirno,iodgovorilamuprezirnompodrugljivou:
Slobodno,akouvasimaodvanosti,donKamilo.Akojeodvanostuvas.
Istalajepredanj,uspravljena,ukoenanadponorom.
Akojeumeneodvanosti!Ta,etoto,tojoivitepredamnomiharate
cijelim mojim biem, to vam, eto kazuje, da u mene doista neije snage, da
nemam odvanosti, donna Laura. odvratio joj je svom orinom svoje
beskrajne bijede i poniten nemilosrdnim, hladnim mirom njezina glasa. u
mene nema odvanosti, donna Laura, i zato vitlate sa mnom, kao to ste as
prijevilalisuncobranomAh,pogledajte,kakojadnopliva,kakonakvaentone
umoru,donnaLaura.Kadbiivionako
Biojeupropogledumoreiirokimoimaupijaotitrajebijeloga,skrenog
suncobrana,kojijevetonuo.
ilamamuserazlijevalaslastgolemauitka.
Laurajeubrzalakorakeizakrenulasastazenadesno.
Gledaojezanjomimislio:
Je li se doista pobojala, je li se zaista prestraila, da je ne survam na
grebene?
22
CRNITETRIJEB
8B
23
MATEKOINA
24
CRNITETRIJEB
Potraitenoveputove,kojimaevaarazdraenapohotamoidahara,koje
emoidaopustoevihorivaihnagona
Rijeisumukljualeuplamenurazgorenedue.
Lauragajeslualamrzlimpokojemnedohitnihvisina.
Ovdje vas svi preziru. nastavljao je Kamilo. Na svim je ustima samo
rijemrnjeiprijetnje.ImenejeprekrioprezirUsvimsamoimanevrijednik,
koji seprodao divljojzabludi tuinke, a ja ljubim ove gole bregove sakrivne u
crnininoi.Mojajeduasraslasdeblimamaslina,opletenajepruemlozovih
panjeva i lebdi u svakom titraju mirisa i sakrivena je u svakom kamenu ovih
kua, to su raskone i drage polegle uz more i s njim provode vjenu,
nasmijanuiistuljubav
I zato, otiite Uzmite sve, sve to vam po sili prava pripada, tek mi
ostavite put otkupljenja i asti, da ivim s ovom puinom, da od oprotenja i
prijatnih pogleda ove eljadi, koja ne sluti razornih boli moje due, sagradim
sebinasipbeskrajnojaiiodnajjaesvojesnage
Glas mu se razlijevao puinom i priguenim jecajima zamirao u sve blioj
lomnjaviparnjainavijkaimora.
Akadjestao,daodahne,daprikupisangurazlivenuucrnininoi,Lauraje
podiglasvjetiljkusdnalaiceipodnijealjepodnjegovolice.
Vaesuoisuhe,tetrijebe,ajasammislila,dasuvamsuzerazrovalelicei
razderale usne, rekla je krvolonom pakou. Ah, nastavite, nastaite, dok
vamizoijuneprobijurijetkesuze,donKamilo.
Jedansamsamoputproplakao,donnaLaura.Nekidan,kadasamstupiou
svojusobuioblivenmirisomKatjinihrua,zastidiosesvojebeskrajneslaboe,
to u mene nije bilo snage, da vas survam niz vrlet morske litice I budite
uvjereni, donnaLaura,jo esamo jedamput moje oi potei suzama Onda,
kadaoieniastanpoljubimvrela,istaKatjinaustaSuzamapobona,sveta
ganua,donnaLaura.
KojajetoKatja,donKamilo?zaigralajeopetkrvolonostene.
Katja! Moja mala, draga Katja, donna Laura Guvernantka u kui moga
ocaJest,gospooSiebenschein,siromana,potenaguvernantka,kojanikada
nijezaboravilaruenamojemstolu
Puinomjezagrohotaoubojan,razoransmijehLaureSiebenschein.Licejoj
setrzaloiprevijaloudemonskimgrevimauitka.
Bravo!Bravo,donKamiloUostalomvajeotacipakbioestitovjek
Izmeu Laurinih dlanova probijeao je bijesan pljesak, praen mahnitim
udaranjemnogu.
Kamilovolicejestegao,iznakaziostrahovitgr.
to ste rekli, to ste to rekli? urlao je u orljavu parnjae, koja se
pribliavala.
25
MATEKOINA
VajeotaccbioestitovjekiivjenaojjeguvernantkuKattju,donKaamilo
V
Da, vjeenao je vau
v
draggu malu Katju,
K
sirom
manu, po
otenu gu
uvernantkku, koja
nikadaa nije zabo
oravila rue na vaem stolu Je li mogue, nijjeste znali don
Kamilo
o,crnitetrrijebe?A
Ah,da,vaemjeocu
ukapbilaoduzelaggovor
Kam
milova see usta trzzahu u strahotnoj
s
m
krrikova. I dok je
navali muklih
straniim,gvozdenimrukaamastiskaaovratLaaureSiebeenschein, iznoisumuse
hladno
osmijeilaadvasablaasnaparn
njainaokaa:crveno izelenossvijetlosn
njezinih
visokih
hikrupnih
hbokova.
assdva i u lomnjavi mora, to
o je vrelo i builo udarano
u
vijkom, zajjeio je
tanki,sslabanikkrikrazmrsskanihreb
barabijele
ebrodiceiizamropo
osljednjiK
Kamilov
krik, a meu oleandrimaa i paomaama Kamilova dom
ma vrebale su Katjine ui
uzaludnadalekiiumKam
milovihkorraka.
26