Najpoznatije svjetske graevine

Krenemo li u etnju kroz stoljea, upoznat emo graevine

koje nas ostavljaju bez daha svojom prolou, ljepotom,
snagom i veliinom
Jo je nevjerojatnije da su ih gradile ljudske ruke u vrijeme kada
nisu postojali strojevi.
Sfinga, divovska skulptura lava s Bojim licem oblikovana je po uzoru na boga-kralja
Kefrena. Sfinga je nekad bila prekrivena gipsom i obojena arkim bojama. Visoka je 20 m, a
isklesana od jednog komada kamena oko 2.500 g. prije Krista. Najvea egipatska Sfinga
smjetena je ispred Kefrenove piramide i pravo je udo stare egipatske arhitekture. Projekt
njenog obnavljanja stajao je 2, 5 milijuna dolara, a zavren je 1998. godine.
Grki Partenon je hram izgraen na atenskoj Akropoli, posveen
boici Ateni. Sagraen je od mramora u dorskom stilu na istom
mjestu gdje su se prethodno nalazila dva starija hrama. Izgradnja
hrama trajala je 15 godina (447 - 432 g. pr. Krista), a smatra se da
je ova velianstvena graevina ostala netaknuta sve do 5. stoljea
nove ere. Danas su od hrama ostali samo dijelovi, ali njegove
goleme proporcije i danas ostavljaju bez daha.
Koloseum je danas najvei simbol antikog Rima i vjerojatno
najpoznatiji rimski spomenik na svijetu. Njegovo pravo ime je
Flavijev amfiteatar jer je radove na njemu otpoeo Vespazijan iz
porodice Flavijevaca, 72 god. n.e., dok je radove zavrio njegov
sin Titus, osam godina kasnije. Ime Koloseum dobio je jer se
ispred njega nalazila kolosalna statua Nerona. Gledan iz zraka,
Koloseum ima oblik elipse, a visina mu je 50 m. Mogao je primiti
izmeu 40.000 i 50.000 gledatelja koji su uivali u borbama gladijatora, ali i imitacijama
pomorskih bitaka (ubacila bi se voda u sredinji dio), kao i lovu. Danas je djelomino u
ruevinama to duguje injenici da je tijekom 15. i 16. stoljea sluio kao graevinski
materijal za druge rimske graevine, sve dok ga papa Benedikt XIV, 1780. nije proglasio za
sveto mjesto, simbol kranskog muenitva.
Rimski Panteon jedan je od najouvanijih i najvelianstvenijih
antikih spomenika, remek-djelo rimske umjetnosti. Sagraen je u
slavu mnogih boanstava, posebno Marsa i Venere. Hram je dao
izgraditi Agrippa 27. godine prije Krista. Za vladavine Hadriana,
negdje oko 125. godine hram je nadograen do oblika kakav je i
danas, a kasnije je pretvoren u crkvu to mu je priskrbilo vrlo
dobru ouvanost. Kupola Panteona je, kako se vjeruje, jedna od tri
najvee kupole nae civilizacije. U svoje doba smatrana je pravim
udom - bila je to prva kupola takve veliine, a inenjeri i dan danas raspravljaju kako je ona
izgraena. U Panteonu je, na izriitu elju, sahranjeno nekoliko poznatih povijesnih linosti,
kao sto su kralj Viktor Emanuel II, kraljica Margareta i poznati slikar Rafael.

Kosi toranj u Pisi jedan je od najpoznatijih simbola Italije.

Njegova gradnja zapoela je 1173. godine, a zavren je krajem 14.
stoljea. Zbog ulegnua tla, jo dok je bio samo 10 m visok, poeo
se nakrivljavati. Nagnutost tornja se kroz cijelu svoju povijest
kontinuirano poveava, a devedesetih godina bila je oko 10%. Kad
je stanje postalo alarmantno, toranj se zatvorio i ekipa strunjaka
pristupila je realizaciji projekta s ciljem zaustavljanja brzog
nakrivljavanja i pokuaja blagog ispravljanja. Projekt je trajao
desetak godina i uspjeno je zavren. Toranj je ispravljen za pola
stupnja, te mu je brzina nakrivljavanja znatno smanjena.

Bazilika Sv. Marka u Veneciji jedan je od najljepih primjera

bizantske arhitekture. Godine 828. posmrtni ostaci Sv. Marka su iz
Aleksandrije u Egiptu doneseni u Veneciju. Tim povodom
odlueno je da se izgradi crkva koja e uvati tu relikviju, a njena
gradnja zapoela je u 9. stoljeu. Njen veliki dio uniten je u
velikom poaru 976. godine, a 1071. godine u potpunosti je
obnovljena. Najvei dio grandiozne bazilike izgraen je izmeu
11. i 15. stoljea, a na njoj su harmonino usklaeni razni stilski i
civilizacijski elementi (bizantska pozlata, gotiki zabati, romaniki
lukovi i islamske kupole) zbog ega je bazilika neodoljivo privlana.
Alhambra je utvreni grad maurskih vladara smjetena na
uzvisini iznad Granade u panjolskoj. To je najvei spomenik
maurske umjetnosti, a smatra se i jednim od najveih dijela
muslimanske arhitekture. Izgraen je kao palaa i tvrava za
maurske vladare koji su panjolskom vladali od 13. do 14.
stoljea. Po dominantnoj crvenoj boji nazvan je Alhambra
(crvena).
The Tower of London je kompleks najpoznatijih i najouvanijih
graevina na svijetu. Smjetene su na sjevernoj strani rijeke
Temze. Centralni Bijeli Toranj nastao je tijekom vladavine
Williama Osvajaa i prvotno je bio tvrava i vladareva rezidencija.
Nakon toga pretvoren je u tamnicu. Njegovo drugo ime, Krvavi
toranj, asocijacija je na Anne Boyle, drugu enu kralja Henrya
VIII. kojoj je, kao i mnogim drugima, na tom mjestu odrubljena
glava.
Gradnja Westminsterske opatije u Londonu zapoeta je 1050.
godine, a dovrena 1065. godine. Ta opatija Benediktanskog
samostana jedna je od najvanijih gotikih graevina u Engleskoj i
mjesto gdje su krunjeni engleski kraljevi i kraljice jo od 1066.
godine. Poznata je jer u njoj poivaju posmrtni ostaci mnogih
engleskih uglednika.

Crkva Notre Dame u Parizu, ija je gradnja zapoeta 1163.

godine, jedan je od najveih i najljepih primjera gotike
arhitekture. 'Notre Dame' je stari francuski naziv za Majku Boju.
Crkva ima dva iljasta tornja sa zvonicima i golem potporni stup
koji podrava zidnu konstrukciju u pozadini crkve. Kako je bila
oteena u francuskoj buroaskoj revoluciji, Crkva je bila prodana
na aukciji jednom trgovcu graevinskih materijala. Napoleon je
doao na vlast na vrijeme da poniti prodaju i naredi da crkva bude
ponovo dekorirana za njegovo proglaenje carem 1804. god.
Katedrala Santa Maria del Fiore u Firenci poela se graditi
1298. godine na ostacima stare crkve, a velik dio graevine
dovren je 1418. godine. Za izgradnju ovalne kupole koja
dominira prostorom crkve trebalo je 16 godina, a predstavlja jedno
od remek-djela renesanse. Graevina je proglaena sakralnom
1436. godine.

Vatikan je Papina rezidencija u Rimu koja se sastoji od nekoliko graevina. Bazilika Sv.
Petra njajvea je i vjerojatno najljepa crkva na svijetu, a izgraena je u vremenu od 1452. do
1667. godine. Krasi je ogromna kupola, izraena prema nacrtu Michelangela. Tlocrt bazilike
ima oblik latinskog kria. Pretpostavlja se da se u crkvi uvaju posmrtni ostaci svih papa, kao
i samog Svetog Petra. Gradnja Sikstinske kapele zapoeta je 1473. godine, a veliki zid iznad
oltara oslikao je veliki Michelangelo scenama 'Posljednjeg suda'. Bone freske djelo su
renesansnih majstora kao sto su Perugino, Pinturicchio, Signorelli, Ghirlandaio i Botticelli.
Moskovski Kremlj izgraen je u 15. st, kao rezidencija velikog
kneza. To je zapravo mali 'utvreni grad' unutar ijih se zidina
nalaze palae odnosno vladine zgrade, crkve, trgovi, oruarnica i
Katedrala Marijinog Uzaaa kao spektakularni primjer bizantske
arhitekture. U njoj su se u prolosti krunili carevi. Kremlj je
sjedite ruske vlade, a njegov centar naziva se Trg katedrala.
Palaa Versailles u blizini Pariza kraljevski je dvorac
izgraen za vrijeme Luja XIII, a kasnije je proiren. Spada u remek djela
francuske barokne arhitekture. Luj XIV i razliiti odsjeci njegove vlade okupirali
su ga 1682. god. Prednji dio palae gleda na dugako dvorite sa statuama
poznatih Francuza dok unutranjost palae zauzimaju brojne galerije, saloni i
kraljevski apartmani, svi raskono ukraeni. Jedna od najpoznatijih galerija je 'La
Galerie des Glaces' (galerija ogledala). Vrtovi su razvijeni u irokim avenijama

obrubljenih drveem, bunjem i skulpturama. Istiu se i velianstvene fontane, a u sjevernom

dijelu vrta nalaze se Grand i Petit trianon - kraljevske vile. Ova druga je bila omiljeno utoiste
Marie Antoinette, francuske kraljice i ene kralja Luja XVI.
Eiffelov toranj u Parizu otvorena je eljezna konstrukcija i
najposjeenija turistika atracija na svijetu za koju se plaa ulaz.
Ovaj elini toranj nalazi se na trgu Champs-de-Mars, a izgraen
je za svjetsku izlobu 1889. godine. Od tada ga je posjetilo vie od
200 milijuna turista. Visok je oko 324 metra (zajedno s radio i TV
antenama), a ime je dobio po svom dizajneru Alexandru Gustavu
Eiffelu. Zanimljivo je da su ga graani u vrijeme njegove gradnje
smatrali najveim ruglom svoga grada.

Taj Mahal nalazi se kraj Agre u Indiji. To je najljepi

spomenik na svijetu koji je ovjek ikad dao izgraditi zbog ljubavi. Mauzolej
izgleda poput ipke izvezene u mramoru, a ispunjen je dragim kamenjem.
Sagradio ga je peti mongolski vladar Shah Jahan u 17. st. u sjeanje na voljenu
enu Mumtaz Mahal, koja je umrla pri porodu njihovog 14-og djeteta. Izgradnja
mauzoleja trajala je 22 godine, a na njemu su radili najbolji arhitekti i 20.000
radnika. Kako je u islamskoj umjetnosti prikaz ljudi zabranjen, mramor kojim je grobnica
ukraena nosi cvjetne uzorke.
Aja Sofija, impozantna graevina, obojena u krvavo crvenu boju
kao upozorenje svim eventualnim revolucionarima, bila je sa
svojih 7500 m2 povrine i 56 metara visokom kupolom najvea
graevina na svijetu tijekom gotovo tisuu godina! Kad se u 5
stoljeu raspalo Zapadno Rimsko Carstvo, Istanbul, tada
Konstantinopol, odrao se kao prijestolnica Bizanta. Njegov
najdominantniji vladar car Justinijan, htio je dokazati svoju
snagu pa je izgradio Aju Sofiju (Svetu Mudrost). Nekoliko puta su je ruili ili potresi ili
ratovi, ali je svaki put obnovljena u jo veoj raskoi! Najvei poraz zadali su joj kriari na
svom etvrtom pohodu opljakavi svete relikvije i unitivi zidne slikarije. 200 godina
kasnije Aja Sofia pala je u ruke Turcima koji su je 1453. pretvorili u damiju i 'prefarbali'
njene freske prekrivene zlatom. Poetkom prolog stoljea, kad je Turska postala republikom,
damija je pretvorena u muzej. Unato tekim oteenjima, jo i danas se po njenim zidovima
mogu vidjeti pisani stihovi Kurana odmah do slike Marije s Isusom.
Angkor se nalazi kraj grada Angkor Thom u Kambodi. Najljepi
je primjer kambodanske i khmerske arhitekture. Hram je izgraen
tijekom 12. stoljea. Tisuama godina bio je sakriven u dungli, a
kada je otkriven, golemi dvorovi, vrata i kanali govorili su mnogo
o ivotu u Khmerskom carstvu. Nitko od povjesniara ne zna zato
je ovaj hram bio naputen.

Dijelovi utvrda koje ine sastavni dio Kineskog zida datiraju iz

etvrtog stoljea stare ere, no car Shi Huangdi je, osim to je
ujedinio razliite dijelove Kine, do tada izgraene dijelove zida,
oko 200. godine prije Krista objedinio u jedinstven sistem koji je
ukljuivao i utvrde-straarnice. Bio je to, zapravo, poetak gradnje
zida koji e se intenzivirati i dovriti u vrijeme dinastije Ming
(1368-1644). Moni Kineski zid, jedno je od sedam svjetskih
uda, dug gotovo sedam tisua kilometara, visok 16 metara i star
dvije tisue godina. Graen je da bi Kinu zatitio od najezde
barbara sa sjevera, a ujedno je i najvee djelo koje su napravile
ljudske ruke. Zid je toliko velik da ga se moe vidjeti i s Mjeseca.
Graen je od zemlje i kamenja, tako da njegova irina varira od 6 do 8 metara. Kineski zid je
na popisu Svjetskog spomenikog fonda jer spada meu najugroenije spomenike svjetske
batine, to je popraeno rijeima 'Bio je sagraen da zatiti Kinu, a sad Kina mora zatititi
njega'.
Golden Gate Bridge u San Franciscu dovren je 1937. godine, a
njegova duina je 2.742,9 metara. Dizajnirao ga je Joseph B.
Strauss, a izgradnja mosta stajala je 33 milijuna dolara. Golden
Gate Bridge spaja zaljev San Francisco s Tihim oceanom, a
dnevno
preko
njega
prijee
125.000
vozila.
Kip slobode nalazi se na svom otoku ispred luke u New Yorku.
Kip koji predstavlja slobodu izradio je Francuz Frederic Auguste
Bartholdi, te ga poklonio Sjedinjenim Dravama kao uspomenu na
partnerstvo Amerike i Francuske za vrijeme amerike revolucije.
Predsjednik Grover Cleveland prihvatio je Kip slobode 1886.
godine.

Novih 7 svetskih uda

Od sedam svetskih uda staroga sveta samo jo velike piramide u Gizi odolevaju zubu
vremena. Davno su nestali Semiramidini visei vrtovi, statua Zevsa u Olimpiji, Artemidin
hram u Efesu, Mauzolej u Halikarnasu, kolos sa Rodosa kao i svetionik na Farosu.
Retko ko moe danas i da navede svih sedam uda starog sveta, to je i jedan od povoda da se
organizuje akcija "Novih sedam uda".
Kineski zid, Petra u Jordanu, statua Hrista u Riju, Mau Piku u Peruu, piramida ien Ica u
Meksiku, Koloseum u Rimu i Tad Mahal u Indiji izabrani su za poduhvate arhitekture i
graevinarstva koja trenutno predstavljaju naslee nae civilizacije. Sino, 7. jula, na velikoj
sveanosti u Lisabonu proglaeni su novim svetskim udima.
Kampanju "Novih sedam svetskih uda" zapoeli su 1999. godine vajcarac Bernar Veber i
njegova fondacija. Na poetku kampanje za sedam svetskih uda bilo je vie od 200
nominacija. Broj kandidata je smanjen telefonskim i Internet glasanjem prole godine na 77,
da bi zatim komisija sastavljena od arhitektonskih strunjaka, na elu sa bivim generalnim
direktorom Uneska Federikom Majorom, sastavila konanu listu od 21 kandidata. Vie od 70
miliona ljudi glasalo je putem Interneta i telefona za izbor sedam novih svetskih uda.
Meu finalnim predlozima su se nali i Akropolj u Atini, statue na Uskrnjim ostrvima,
Angkor u Kambodi, Aja Sofija u Istanbulu, Kremlj u Moskvi, Kip Slobode u Njujorku,
sidnejska Opera i Ajfelov toranj u Parizu.
Od glasanja se, meutim, distancirao UNESKO, organizacija UN-a za obrazovanje, nauku i
kulturu, koja redovno dopunjuje listu svetske batine, uz ocenu da lista odraava miljenje
samo onih koji su glasali.
Lista sedam svetskih uda starog sveta, na osnovu razliitih antikih izvora, nastala je u
ranom srednjem veku, mada se pripisuje Filonu Vizantijskom, koji je iveo u 2. veku pre nove
ere.
Prema reima Vebera, cilj kampanje je da ohrabri kulturnu razliitost podravanjem,
ouvanjem i restauracijom spomenika, kao i da inspirie ljude da cene kulturno nasledstvo.
Njegova fondacija je saoptila da e iskoristi 50 odsto prikupljenih sredstava za finansiranje
restauraciju kulturne batine irom sveta, a jedan od ciljeva je da se ponovo izgrade Budine
statue u Bamijanu u Avganistanu koje su 2000. godine unitili Talibani.
Veber je rekao da danas zapoinje novu kampanju za izbor sedam prirodnih uda sveta.
Novoizabranih 7 svetskih uda

Koloseum, Rim, Italija

Statua Hrista Spasitelja, Rio de aneiro, Brazil

Petra, Jordan

Tad Mahal, Indija

Veliki kineski zid

ien Ica, Jukatan, Meksiko

Mau Piku, Peru

Preostali finalisti u izboru

Piramide u Gizi, Egipat

Stounhend, Velika Britanija

Akropolj, Atina, Grka

Hram Angkor, Kamboda

Timbuktu, Mali

Statue na Uskrnjem Ostrvu, ile

Aja Sofija, Istambul, Turska

Hram Kijomizu, Tokijo, Japan

Zamak Nojvantajn, Bavarija, Nemaka

Kremlj i Hram svetog Vasilija, Moskva, Rusija

Zdanje opere u Sidneju, Australija

Alhambra, Granada, panija

Ajfelov toranj, Pariz, Franculska

Statua slobode, Njujork, SAD

SIDNEJSKA OPERA
Dobrom arhitekti esto je najneophodnija tvrdoglavost - po mogustvu
spojena sa izuzetnom sposobnou ubeivanja jer, nije dovoljno imati
Kompleks vien sa tri lepe, pa ak i dobre zamisli, ve u njima i istrajati i ostvariti ih uprkos
strane.
stalnom, neumitnom i iscrpljujuem procesu izmena kojima se svaki
Karakteristian je
projekat podvrgava.
profil obloga koje
Ako je njegova zamisao jos i nova i ve na prvi pogled teko ostvariva,
natkriljuju jedna
na granici tehnikih mogunosti, nije teko zamisliti kroz kakve borbe
drugu.
prolazi jedan arhitekta. Da bi se suoio s tim mora biti ili nepopravivi
sanjar ill bezmerno uveren u ispravnost svoje zamisli. Mora umeti, to
predstavlja spoj ovih dveju osobina. Uvereni smo da je to s1uaj sa
Jernom Utsonom, Dancem, roenim 1918. godine, studentom Stena Ajla
Rasmusena, Alvara Alta i Gunara Asluna, arhitektom koji se usavravao
u kontaktu sa Le Korbizjeom, Frenkom Lojdom Rajtom i Mijesom van
Prvobitni projekat je
der Roem (vrhunskim imenima savremene arhitekture) i stekao bogato
pretrpeo mnoge
izmene, ali krovna
iskustvo u domovini i van nje. Uestvovao je na konkursu za izgradnju
konstukcije je ostala
Opere u Sidneju u Australiji. Doao je na lice mesta, razgledao polozaj i
skoro netaknuta iako
projektovao zgradu koja je mogla imati i mana, ali je svojom sme1ou
je njena izgradnja
tako oduevila ziri da je i pobedila. Bilo je to 1957. godine. Utson nije
nametala ogromne
znao da je time otpoeo borbu (koja je u izvesnim trenucima prerasla u
tekoe i iziskivala
velike trokove.
prave muke) koja e trajati vie od decenije i po. Bila je ispunjena
burnim dogaajima, naglim preokretima, unim raspravama,
saoptenjima, prekidima, pomirenjima, naputanjem i vraanjem. I sve to
da bi stvorio arhitektonsko delo predodreeno da postane simbol
australijske nacije i izazov tehnikim mogunostima naeg vremena
(Australija je, na primer, poslala na milanski trijenale dve ogromne
makete Opere oko koje se digla velika praina i na taj nain se dostojno
Ipak i na njoj su
predstavila). Projekat je bio neodoljivo priv1aan, ali njegovo ostvarenje
izmenjene mnoge
tehnike pojedinosti.
izazvalo je petnaestogodisnje ustre polemike arhitekata, inenjera,
ekonomista, biraa, itave jedne zemlje i itavog intelektualnog sveta to,
razume se, nije nikakvo zlo ve prednost, uslov bez kojeg ne bi bio
stvoren ni Partenon, ni Sveti Petar, ni Mikelanelov Mojsije, ni veina
umetnikih dela.
Sve je poelo sredinom pedesetih godina u vreme kad se svet prib1iavao
prvoj energetskoj krizi u istoriji (ali toga jo nije bio svestan) i u eri
osvajanja kosmosa. Tadanji ministar Novog Junog Velsa - australijske
drave iji je glavni grad Sidnej bio je Don Dozef Kahil, laburista
Velike zastakljene
irokih pogleda. Njegov prisni pnijatelj i pristalica bio je Judin Gosens,
povrine koje
zatvaraju vrhove
direktor Sidnejskog simfonijskog orkestra, zapravo, filharmonije,
"jedara". Bilo je
orkestra slavnih tradicija bez odgovarajue zgrade. Gosensovi uporni
predvieno da "jedra"
zahtevi da orkestar dobije svoju kuu, najzad su naveli Kahila da utie na
budu izraena od
vladu. Raspisan je meunarodni konkurs za idejni projekat. Zgrada je
armiranog betona u
trebalo da ima dve sale kapaciteta 3000-3 500 i 1100 mesta, koje bi
vidu tankih lukova.
omoguile izvoenje svih muzikih dela. U iri su ula etvorica
arhitekata: dva Australijanca, jedan Englez i jedan Amerikanac
skandinavskog porekla, Ero Sarinen. Nagrada ie bila 11500 amerikih
dolara i izvoenje radova to je vredelo mnogo vie.
Do tog trenutka sve je teklo normalno. Bio je to konkurs kao i mnogi
drugi koji se raspisuju irom sveta. To je verovatno mislio i iri. Nakon

Prilazno stepenite

Unutranjost velike
koncertne dvorane.
Sidnejska opera je
projektovana da bi
proslavljeni sidnejski
simfonijski orkestar
konano dobio
dostojnu zgradu.
Posebno se vodilo
rauna o akusticnosti

to je savesno pregledao 233 projekta pnistigla iz svih krajeva sveta,

spokojno se odluio (izgleda na preporuku Sarinena koga je osvojio
projekat ije su ideje bile bliske njegovim) za Utsonov. Svoj izbor iri je
obrazloio s1edeim razlozima: 1. temelji zgrade skladno se uklapaju u
celinu rta Benelong (dugakog i uzanog rta u gradskoj luci); 2. ponueno
je sreno reenje unutranjeg rasporeda; 3. jedinstvo arhitektonskog
izraza, posebno odnosa krovne konstrukcije iznad pozornice i ostalog
dela zgrade; 4. elegantan izgled krovne konstrukcije cele graevine i 5.
ekonominost gradnje. Pokazae se da je ova peta taka bila jedna od
najveih zabluda u istoriji arhitekture. Prorauni su jedan za drugim
padali u vodu. Ali prve etiri take bile su neoborive. I zaista, mesto
odreeno za podizanje nove Opere bilo je izuzetno privlano: malo
stenovito poluostrvo usred luke. Meutim, nametalo je i velike probleme.
Pre svega, raspo1oiv prostor bio je proraunat do u centimetar i tako je,
eto, jedan deo zgrade morao biti izgraen nad vodom. Osim toga, a to je
bilo najvanije, graevina je trebalo da bude uoljiva odasvud, pa i iz
vazduha. To je ve u samom poetku isk1juivalo reenje tradicionalnog
tipa. U svim pozoritima se, parteru, irokom i niskom prostoru
namenjenom gledaocima, mora prilagoditi pozornica. Poto se na njoj
moraju smestiti tehnika i dekor, pozornica silom prilika biva suena i
veoma visoka. Otud i neestetski izgled pozorisne zgrade sa
arhitektonskog gledista. To se obicno ne primeuje sa spoljne strane jer je
parter zaklonjen proeljem zgrade, a nesrazmerno veliki prostor za
tehniku ostaje u unutranjosti prikriven okolnim zgradama. U Sidneju ba
to nije bilo izvodljivo budui da se ogromna "kutija" pozornice videla sa
svih strana, zapravo, morala bi biti smetena u sredini graevine.
Utsonov projekat je bio sjajan i savreno je reavao ovaj problem.
Osnova zgrade trebalo je da predstavlja jedinstven blok u koji bi bile
smetene sve pomone i slubene prostorije, zapravo, nereprezentativni
deo celine. Iznad te iroke i niske osnove, zamiljena su visoka i
elegantna "jedra" u obliku trouglova koji se u parovima oslanjaju jedni na
druge kao ogromne ruke sklopljene za molitvu. "Jedra" bi se uzdizala
jedno iza drugog obrazujui iznad poluostrva fantastinu dinovsku
lepezu, zapravo dve, iznad vee i manje sale. Sredinja i najvea od ovih
struktura s lakoom bi prekrila visoku pozornicu iji bi prostor kao i
prostor gledalita bio reen bez upadljivih razlika i funkcionalnih
kompromisa.
To je bilo elegantno i besprekorno reenje, jednostavno u biti a raskono
u krajnjem izgledu. Zato je izabran taj projekat. Nesvakidanjou svog
izgleda i naoko nepremostivim tehnikim tekoama koje je nametao,
odmah je izazvao itavu bujicu komentara, mi1jenja, sudova, polemika,
primedbi, suprotnih stavova, ispravki, demantija i optubi u graditeljskim
krugovima irom sveta. Time ubrzo nisu poeli da se bave samo struni
asopisi ve i tampa. Objavljivane su zajedljive karikature. U jednom
engleskom asopisu pojavio se crte na kojem je prikazano kako iri
umoran od razmatranja projekata koji su bili jedan gori od drugog, uzima
pare papira na kojem se vidi neobian nacrt a ne primecuje upadljiv
natpis "Jedra pod punim vetrom". Da bi istakli sutinu, dodali su mali
crte na kome su prikazana dva mornara kako gledajui projekat

komentariu: "Hajde da od ovog napravimo brod. Tako e se barem

odupreti vetrovima".
Prvobitni projekat nije posedovao geometrijsku i izraajnu jednostavnost
dela koje je ostvareno posle viegodinjih radova i izmena. Projekat u
osnovi nije izmenjen, ali je vremenom sazreo. Naroito je bib teko
izvesti "jedra" onako kako su bila zamiljena. Da je to i bilo mogue,
njihova cena bi bila neverovatno visoka. To je bilo miljenje Engleza
Ouva Arapa, kojem se Utson obratio nakon pobede na konkursu i
dobijanja radova, s molbom da mu izradi tehniki proraun svodova.
Zbog oblika veoma tankih betonskih obloga to je bio i najtei deo posla.
Oblik je nametao gotovo nereive raunske probleme jer se nije mogao
podvesti ni pod koji matematiki obrazac. Prosto reeno, oblik je bio
suvie slobodno zamiljen. Bilo je istine u reima onih koji su projektu
zamerali da vie lii na fantastian san nego na opipljivu stvarnost.
Izgleda da je arhitekta isuvie iskoraio ispod tehno1oskih mogunosti
svog vremena.
Tu je do1a do izraaja stvarna vrednost "sanjara". Suoen s problemom
da da preciznu geometrijsku definiciju svojih "jedara" a da pri tom ne
izneveri prvobitnu postavku, u saradnji sa inenjerom Arapom tvrdoglavo
je razraivao jedno reenje za drugim, dok nije doao do definitivnog
odgovora: niz nagnutih trouglova izvuenih iz povrine lopte, trouglova
koji ne bi bili izraeni iz jednog komada ve sastavljeni od montanih
elemenata od prednapregnutog betona u obliku slova "V" spojenih u
parovima tako da obrazuju velike lukove. Svako "jedro" bi zapravo
predstavljalo veliku trodimenzionalnu lepezu a elementi u obliku slova
"V" bili bi "ipke" lepeze. Po reima jednog kritiara, romantina
zamisao iz pedesetih godina pretvorila se u besprekoran tehniki jezik
ezdesetih godina. San je bio na putu da postane java ali i prava mora za
vladu Novog Juznog Velsa. Predraun iz 1957. koji je iznosio sedam
miliona dolara (veoma povrno napravljen) rastao je vrtoglavom
brzinom: 1960. cifra je ispravljena na deset, 1962. na dvadeset pet, 1964.
na trideset pet, a samo godinu dana kasnije, 1965. na pedeset miliona. To
je jo bilo daleko od "plafona". Izgradnja je stajala oko 120 miliona
dolara, sedamnaest puta vise od predraunske vrednosti. Treba odati
priznanje vladi te australijske drzave. Malo bi po1itiara na njihovom
mestu tako dugo podrava1o jednog graditelja. Ali ni demokratske vlade
nisu veite. Kad je posle izbora 1965. godine na vlast dola Liberalna
zemljoradnika partija, Jern Utson nije bio primoran da pregovara samo
sa oajnim ali naklonjenim sagovornikom kao dotle ve sa ogorenim i
zlovoljnim poruiocem koji je poeo da ga pouruje, zahtevajui
opipljive rezultate, bre izvoenje radova i veu ekonominost. Zapretili
su da e osnovati komitet strunjaka za nadgledanje gradnje. Na kraju,
Utson je dao ostavku (verovatno u nadi da nece biti prihvaena, ali se
prevario).
Izgledalo je da ce izgradnja zauvek biti prekinuta. Dok su vlasti nastojale
da okupe tim koji bi zamenio arhitektu, dok su se profesionalni krugovi
uzbuivali, dok se na kraju krajeva oekivala odluka o tome da li e biti
dovrena izgradnja tog ogromnog "belog slona" (uz dodatne trokove) ili
e se od svega dii ruke (uz neizbenu bruku za vladu i gubitak uludo

baenih pedeset miliona dolara), tampa je poela unu kampanju. Na

jednoj vinjeti prikazan je arhitekta Utson kako u stavu mirno, prema
slavnim pomorskim tradicijama, pozdravlja svoj "jedrenjak" koji tone u
vodama zaliva. Ispod karikature pisalo je "Smrt Opere". Na drugoj,
stanovnici Sidneja su se pitali: "emu enterijer, kad ga i onako nikad
neemo koristiti". Veliki broj savetnika pozvanih da se okupe oko
"samrtnike poste1je" zdanja, nadahnuo je jedan engleski asopis da se
zapita: "emu 1i s1uze arhitekti i ta oni uopste rade?"
Bilo kako bilo, radove je zavrio biro Hol, Tad, Litlmor i Farmer, unosei
izmene koje je traio narui1ac. Kompleks koji se sastojao od velike
koncertne dvorane i operske i dramske scene oko kojih se nalaze
velelepna predvorja, stepenita i foajei, sveano je otvorila engleska
kraljica Elizabeta II 20. oktobra 1973. godine. Naravno da se u zavrnoj
obradi osealo odsustvo projektanta, ali isto tako je sigurno da postavka,
konani izgled i tehnika reenja potpuno odgovaraju prvobitnoj zamisli.
Najzad, veliki "jedrenjak" za orkestar bio je zavren. Dominira
sidnejskim zalivom i sigurno predstavlja najuvenije zdanje Australije,
jedno od najpoznatijih na svetu, simbol i izazov tehniim mogunostima.
Da li je vredelo truda? Svakako. Vredelo je truda kao letovi u kosmos i u
svoje vreme izgradnja Ajfelove kule. I kad je re a sidnejskoj Operi, ima
ljudi koji su izrauna1i koliko se kola i bolnica moglo izgraditi tim
novcem, novcem koji su, ne treba zaboraviti, obezbedili poreski
obveznici. Pa ipak, pitanje nije tako jednostavno. Jedan nepristrasan
kritiar (jedan ad malobrojnih u itavoj bujici rasprava o Utsonovom
delu) napisao je: "Isto tako moglo bi se, i to s punim pravom, izraunati
koliko se kola, bolnica i starakih domova moglo izgraditi novcem koji
se u istom vremenskom razdoblju utroio da bi se savremeno naoruanje
zamenilo jos savremenijim. Ali, problem nije u tome. Osnovno je pitanje
da li naa civilizacija ili nae vreme, kao negdanja, od arhitekture
zahteva da ne zadovoljava samo praktine potrebe; drugim reima, da li
arhitektonska dela treba da imaju i vrednost simbola i identifikacije. A to
su svakako vrednosti koje se ne mogu kupovati u samouslugama.