1.

Homerovo epsko stvaralatvo

Prvi put se javlja u spisima Ksenofana Kolofanina, osnivaa elejske
kole u VI vijeku p.n.e. Citat: Sve su bogovima priili Homer i
Hesiod, to se kod ljudi smatra za sramotu i prekor; krasti,
preljubu initi i jedan drugog varati. Homer () je prvi
pisac grke knjievnosti i istovremeno najvei epski pjesnik svih
vremena. Pretpostavlja se da je ivio negdje u VIII vijeku p.n.e., ali
pouzdanih podataka o njemu i njegovom ivotu zapravo nema.
Antika tradicija nam govori da je Homer bio slijepi pjeva, ali to
je najverovatnije samo preslikavanje lika slijepoga pjevaa
Demodoka iz Odiseje na linost samoga pjesnika. Stoga se jo od
antike pa sve do naih dana stvorio itav korpus veoma razliitih
teorija o prvom grkom pjesniku, koji obrauje tzv. homersko
pitanje.
Homerova se djela tako moraju shvatiti kao vrhunac
dugogodinjeg razvoja usmene narodne knjievnosti u Maloj Aziji.
Danas se pretpostavlja da su Homerovi prethodnici moda bili
pjevai rapsodi (), koji su lutali od grada do grada i
zabavljali stanovnike pjesmama o "slavnim djelima junaka" i
meu koje tradicija obino ubraja i samoga Homera, te aedi
(), koji bi se smjestili na dvoru kakvog vladara i ondje na
zabavama ili po potrebi pjevali o djelima junaka mitskoga
razdoblja. Prema nekim razmiljanjima, ti su rapsodi i aedi
prenosili junake pjesme kroz mnoga stoljea. Da je kod Grka i
prije Homera cvjetala epska poezija, potvruju i Homerovi epovi, u
kojima nalazimo savrenu epsku tehniku, umjetniki izraz,
knjievni jezik, okretan stih, mnotvo ukrasnih pridjeva, tzv.
stalnih epiteta, za koje nema opravdanja u Homerovom tekstu
(npr. "brzonogi Ahilej", premda nijedna scena u epovima ne
opravdava taj epitet), oblike (formule) koje se uvijek ponavljaju
kad god se u pripovijedanju doe do odreenog mjesta u opisu
bitke, plovidbe lae i na kraju tipine brojeve. Sve te pojave
nesumnjivo su plod dugotrajne umjetnike prakse. Moe se

pretpostaviti da su grkoj herojskoj epopeji prethodile krae

pjesme u kojima se uz pratnju muzikih instrumenta pjevalo o
junakim djelima. Njegovanjem tih pjesama tokom vijekova
stvoren je vrst temelj za veliku narodnu epopeju koja je najvie
umjetniko ostvarenje dobila u Ilijadi i Odiseji otprilike u VIII vijeku
p.n.e. Stari ljudi su mu pripisivali mnoge pjesme: Zbornik himni,
Boj mieva i aba, Margit i Kerkopi. Prije Herodota, niko nije
posumnjao u autorstvo tih pjesama, kao i razlike izmeu Ilijade i
Odiseje na koje nailazimo. Homerova genijalnost se ogleda u tme
to, sav mitski materijal, stvaran vijekovima, opjevan i ranije u
epskom pjesnitvu, Homer humanizuje i spaja sa stvarnou svog
vremena.

2. Traginost ratnikog ideala: Ahilej i Hektor

Ahilej Od smrtnog oca Peleja i majke Tetide, boginje mora,
Ahilej je jedan od najveih junaka. Suen mu je dug i beslavan
ivot, ili kratak i slavan ivot, on se ipak odluio za drugu opciju.
Sa takvim saznanjem ipak odvodi svoje Mirmodonce u napad na
Troju. Njegov bijes je njegov pokreta, a njegova ljepota i
velianstvenost, te duhovno i moralno dranje ga ine
nadprosjenim junakom. On je junak ratnog podviga, kroz koji veje
dah duboke traginosti. Iako zna da e poginuti poslije Hektorove
smrti, on ne gubi snagu niti volju, ve se bori i ima podsticaj za
veim podvizima. Takva misao je najvia misao uzdizanja Helena.
Prati ga misao o njegovoj ranoj smrti, to vidimo kada ga Likaon
moli za svoj ivot, Ahilej mu odgovara: Otac estit je moj, a
boginja rodi me mati- pa i mene eka smrt i silovita sudba.
Traginost ratnikog ideala se ogleda u tome to Ahilej nekad
smatra da su svi ratni podvizi, pa ak i slava, besmisleni, jer na
kraju svi ljudi jednaki umiru. Ali Ahilej ne preza ni od ega, ve ide
hrabro kroz ivot sa rijeima: Sve izdrati i hrabro podnijeti.
Njegov prijatelj Patroklo gine od ruke Hektora, Ahilej bijesan, trai
svoju osvetu.

Hektor Sin Prijama i Hekabe, plemeniti ratnik i vrhovni

komandant trojanske vojske. On je odraz pjesnikove odvratnosti
prema ratu i smrti. On ne ratuje kao njegovi protivnici, on ima tu
osobinu umjerenosti koja nikoga ne krasi. Ne ratuje zbog pohlepe,
pustolovstva, ve zbog odbrane otadbine i porodice. Tu lei
traginost ratnikog ideala. On ratuje za mir i spokoj. Dok se
oprata sa svojom porodicom, najnjenije i najtoplije boje
porodinog ivota uzima dah smrti koji lebdi oko Hektora. ivot
osjenan najdubljom tragikom, nasmijanu porodinu sreu, obliva
duboka i priguena seta. Hektor se oprata od Andromahe i svog
sina Astijanaksa i izlazi ispred zidina troje, gdje ga doekuje Ahilej.
Niko ne eli to, ali Hektorov strah ne lei u borbi, ve u sramoti
koju ne moe podnijeti. Rije o potenim sahranama, koju je
Hektor prieljkivao, Ahilej nije odrao, Ahilej ga ubija, a Ahejci mu
gaze mrtvo tijelo, jer samo kao takav, njima ne predstavlja
problem i ne sije im strah u kosti.

3. Kompozicija Ep o Gilgameu
Ispisana na dvanaest ploa, ova pria se moe prepoloviti na dva
jednaka dijela. Prvi dio posveen je glorifikaciji glavnog junaka,
Gilgamea, kao velikog, mudrog i silnog bia, koje je bog i batina
u svom utvrenom gradu Uruku i kao boansko ljudskog bia:
samo jednom svojom treinom je smrtnik, a dvjema treinama
bog. Ne klecajui ni pred im i ne prezajui ni od ega, ivotari
ovaj na junak. Pretvarajui svog neprijatelja u svog prijatelja i to
ne onog obinog, ve prijatelja dostojnog one svete uloge brata,
on je jo jednom razgolitio svoju nepobjedljivu veliinu,
neizmjernu mo i divovsku snagu, koja ne drhti ni pred bogovima.
Tek poslije Enkiduove smrti, budi se kod njega onaj duboko usnuli
strah, ona njegova ljudska polovina, kojoj je skonavanje
neminovno.
Drugi dio kipti od
naprezanja da se dokui tajna vjenog ivota, iji je klju jedino
uspio da uzme onaj izabrani ovjek Utnapitim. Traganje za

besmrtnosti dobija ogromne razmjere. Gilgame postaje

opsjednut milju da bi mogao izbjei smrt i ta misao mu daje
snagu da savlada nesavladivo, da nemogue uini moguim I
kada je njegov san bio gotovo ostvaren, neoekivano, ponovo
postaje prah, neto iji se oblik vie ne moe ni naslutiti. Izgubivi
travku vjenosti, on je izgubio boanski dio sebe. Ostao je jo
samo onaj mali i nemoni ovjek u njemu, koji se bez opiranja
uklesao u tvrdi kamen smrti. Terazija je prevagnula na ljudsku
stranu, jer;
Kada su bogovi stvorili ljude,
smrt su odredili za njih,
a ivot zadrali za sebe.
Ep o Gilgameu prikazuje dva svijeta: svijet bogova i svijet ljudi.
Iako je u prvom planu pria o Gilgameovom ivotu, djelovanju i
preokupacijama, svijet bogova je nezaobilazan: oni utiu na
sudbinu pojedinca i naroda, od njihovih hirova zavisi ljudska srea
i nesrea, njihova volja i mo svuda se osjeaju. Ni jedan korak
Gilgame ne moe da uini, a da na neki nain ne zavisi od
bogova. I sam Gilgame je dvije treine bog a jedna treina
ovjek. Po onome boanskom, vladavina i mo, Gilgame nije
popularan: silnik je, svi ga se plae, ele njegovu smrt. Po onome
ljudskom, suprotstavljanje smrti, on je nesebian i plemenit, a
njegovu linost krase mnoge pozitivne crte. Gilgame je ljudskim
dijelom svoje linosti nadvladao i potisnuo boanski dio.
Dinamizam i unutranji nemir vode Gilgamea u niz akcija: ne
smiruje se na jednom mjestu, ne odustaje od namjere, uporan je u
nastojanju da dostigne cilj. Ali Gilgame je i ovjek patnje i bola:
kao ljudskom biu, njemu je sueno da pati i da doivljava bol.

4. Kompozicija Ilijade i Odiseje, kroz

Aristotelovu anagnorezu

Ilijada Kompozicija Ilijade je jedinstvena. Puna epske

dramatinosti, a takoe radnja je cijela i zavrena. Sva radnja
kree se oko Ahilejeva gnijeva i razvija se u uzrono-posljedinoj
vezi. Po Aristotelu, kompozicija Ilijade je prosta, jer nema
anagnoreze ili prepoznavanja. Ipak moe se naii na jedno
sporedno prepoznavanje izmeu Diomeda i Glauka, koji se
prepoznaju u borbi kao unuci starih prijatelja, te razmjenjuju ratne
poklone i odustaju od borbe. Iako nema glavnih prepoznavanja,
Ilijada obiluje nevjerovatnim okretima, kao to su smrt Patrokla i
smrt Hektora. (Ovdje treba jo dopisati proizvoljno o
detaljima iz knjige. Najbitnija stvar je navedena.)
Odiseja Kompozicija Odiseje kao i kod Ilijade je jedinstvena.
Dok je Ilijada proste kompozicije, Odiseja je prepletene
kompozicije, gdje Aristotel smatra da je Odiseja ispred Ilijade.
Akcenat se nalazi na prepoznavanju, ili anagnorezi. Sukoba je jako
malo, dok su glavna prepoznavanja; Odisej Telemah, Arg
Odisej, Odisej Penelopa, Odisej Laert. Kompozicija je pregledna
od poetka do kraja sa dosta epske dramatinosti, a osnovno
kretanje radnje je oko Odisejeva povratka kui. (Ovdje treba jo
dopisati proizvoljno o detaljima iz knjige. Najbitnija stvar
je navedena.)

5. Odnos Bogova i ljudi

Bogovi upravljaju ljudima, oni pokazuju kaznu i milosre, jer su
svjesni svog uzvienog poloaja. esto su nesloni i pokazaju
ljudske karakteristike i osobine. Ljudi esto samo zlo, sa svim
svojim posljedicama svode na boanstvo. ovjek vjeruje da
boanstvo uestvuje u svemu, te svaka njihova odluka, propust ili
greka, volja je bogova. Takvo vjerovanje je najranije vjerovoanje
o porijeklu zla. Jedna stvar je ipak sigurna, ovjek je poboan i
bogovima odan. Prinosi rtve, moli se jer mu to donosi korist i
blagostanje. Bogovi esto iskazuju neslogu i samovolju, te se

ovjek uvijek trudi da ne postane rtva takve udjlivosti bogova.

Posmatrano sve u cijelini, vladavina olimpijskih bogova je
proizvoljna i neizvjesna, zato je odnos ovjeka prema njima odnos
tajnog nepovjerenja. (Proiriti uri, strana 70. - Lekcija:
Bogovski svet i ovekov odnos prema njemu)

6. Horska lirika
Razvijala se u svijetu od najranijih stepena kulture. Prvostepeni
razvitak lirike, prije sticanja punog knjievnog dostojanstva, bilo je
u obliku narodne lirike. Horska lirika je zajedniko pjevanje,
povezano istim osjeanjima, eljama i ciljevima kroz hod i igru.
Helenska horska pjesma razvila se u jedan od najsavrenijih
umjetnikih oblika. Horska lirika prikazuje sklad 3 umjetnosti
rijei, svirke i igre. Liriar ostavlja put objektivnog epskog prianja
i bavi se ivotom svog vremena, jer mu on donosi novu ljepotu i
ivlju zanimljivost. Savremeni ivot u pjesniku izaziva strasna ili
duboka osjeanja i on trai priliku da ih izrazi, upravo kroz
pjesnitvo. Za razliku monodijske lirske pjesme, koja je lina,
horska lirska pjesma predstavlja glas naroda koji je prisutan
odreenom veselju ili tugovanju. Nadmetanje horova dovodi
horsku liriku na jedan potpuno novi nivo i dovodi do procvata
horske lirike. Pjesme su vezane za kult bogova, heroja, pokojnika i
td. Iz toga moemo proizvesti dvije osnovne podjele horske lirike:
-

Religiozna
Svjetovna

Religiozna:
1. Himna Pjesma posveena bogu.
2. Prosodija Pjesma u litiji
3. Pean Pjesma ozbiljnog i plemenitog ritma
4. Hiporhem Pjesma ivahnog ritma
5. Ditiramb Slavljenika pjesma

6. Partenija Pjesma koju izvodi enski hor.

Svjetovna:
1. Tren Tubalica pohvalnog karaktera
2. Epitalamija Svadbena pjesma
3. Epinikija Pohvalna, pobjednika pjesma
4. Enkomija Pjesma nakon gozbe
5. Skolija Pjesma tokom gozbe
6. Embaterija Pjesma uz frulu koju pjeva vojska
7. Poslenika Najstariji oblik lirike.

7. Pindarevo agonalno pjesnitvo

Roen u Kinoskefali kod Tebe. Bogata porodica ga je kolovala u
protivnikoj Atini. Izuavao je muziku i poeziju. Bio je vrstan liriar
i pobjednik na raznim takmienjima. S vremenom njegove pjesme
postaju jako poznate i mnogi ljudi poinju da naruuju njegove
pjesme. Bio je uitelj samo aristokratiji.
Pindar ivi u vrijeme procvata horske lirike. U periodu od
Simonida do Bakhilida, ona je prola svoj razvitak, da bi
Pindarovim stvaralatvom dobila svoju ljepotu savrenstva i sjaj
krune. (Pogledati ko su Bakhilid i Simonid uri, str. 217. i
222.) Pindar svojom sveanom horskom lirikom zavrava viteku
kulturu srednjovjekovne Helade. Od 17 napisanih knjiga, sauvano
je dosta fragmenata, na kojima su se nalazile druge vrste lirike, te
su sauvane i 44 ode.

4 vrste Pindarovih oda:

- Olimpijske
- Pitijske
- Nemijske
- Istamske
Sve se razlikuju po sadraju, duini, metrici i melodji, ali su
skladno povezane u lirsku cijelinu. Njegova tenja za jasnoom

izraza omoguila mu je saetost i sauvala ga je od suvine

retorike epskog stila. Pindar slika ovjeka kakav bi trebao da bude,
a ne kakav jeste. Glavna crta, koju Pindar sa lakoom provlai kroz
svoje pjesnitvo, jeste pobonost, jer iz te vrline proistiu sve
ostale vrline, a ostvarianjem niza vrlina, ovjeku se otvara put ka
srei. O Pindaru smo najvie saznali iz Horacijevih spisa.

8. Motiv potopa: Ep o Gilgameu i Biblija

Ep o Gilgameu: Prototip biblijske prie o Velikom potopu nalazi
se u sumersko-vavilonskom Epu o Gilgameu. Fragment sa tom
priom (star oko 1400. godine p.n.e.) iz tog vavilonskog epa
pronaen je kod Megida u Izraelu. To ukazuje da je ta pria iz
Mezopotamije bila poznata u Palestini i prije dolaska Hebreja, jer
je Joua sa Hebrejima zauzeo Kanaan oko 1200. pne.. To
arheoloko otkrie baca novo svijetlo na starosjedioce Hetite
dosad malo poznati narod, koji se danas ukazuje kao jedna od
glavnih pokretakih snaga antike bogate religijske kulture. Drevni
sumerski ep pria je o stvaranju svijeta, izgradnji gradova i
Velikom potopu. Prema epu, nakon to je svemir nastao iz
pramora i rodili se bogovi, stvoren je ovjek iz gline da obrauje
zemlju, uva stoku i tuje bogove. U dijelu o Velikom potopu junak
je Utnapitim, a ne Noa, ali i njemu jedan od bogova - Ea, dojavi
da izgradi brod i tako spasi sebe i sav ivotinjski svijet, od potopa
koji su poslali etvoro bogova da unite pokvareni svijet.
(Dopuniti tematikom iz knjige)

Biblija: Junak biblijske prie o Velikom potopu iz starozavjetne

Knjige postanka - Noa, pionir je vinogradarstva, ali i otac Sema,
Hama i Jafeta i na taj nain zaetnik semitske genealoke linije.
On je sinteza najmanje triju biblijskih izvornih tradicija, i slika
pravednika koji je sklopio savez sa Jahvom, bogom Izraela, kome
pripada budunost. Pria poinje odlukom Boga da kazni greni
ljudski rod - tako da ga potopi, ali pritom ipak upozori Nou da se

spremi; izgradi brod i sakupi sve za obnovu ivota na zemlji. Taj

potop se zbio kad je Noi bilo 600 godina, poeo je tako da su se na 40 dana otvorile sve ustave nebeske (Knjiga Postanka 7,1112). Voda je lila pet mjeseci i pokrila brda za 15 lakata. Nakon tog
je voda poela opadati, pa se 18. dan, sedmog mjeseca arka se
zaustavila na planini Ararat. Tek nakon tri mjeseca izvirili su
planinski visovi, pa je nakon 40 dana Noa poeo putati goluba da
sazna da li da se iskrca. Tek kad mu je golub nakon treeg leta,
donio maslinovu granicu, odluio se iskrcati sa svom svojom
posadom, 8 ljudi i svim ivotinjama, od svake vrste po dvoje. To se
zbilo kad je imao 601 godinu.
9. Solon (uri, 160. strana)