You are on page 1of 2

Literatura : irilo i Metodije, itija, slube, kanoni, pohvale ; Kliment Ohridski,

Konstatntin Preslavski, nepoznati autor.


Zaviaj irila i Metodija je grad Solun do koga su dopirali i okolinu mu naseljavali
ve prvi Slaveni, doseljenici s Balkana. U domu Lava, visokog bizantskog vojnog i upravnog
voe, oko 815.godine rodio se Metodije, dok se njegov mlai brat Konstantin zvani irilo
rodio 826. ili 827., kao sedmo i najmlae dijete. Solunjani su o Metodiju jo od njegovih
djeakih dana govorili asno o njemu, pa je on privuka svojim znanjem bizantskog cara koji
mu je na upravu dao jednu slovensku kneevinu. Pretpostavlja se da je u toj kneevini koja se
nalazila oko rijeke Strume u Bugarskoj nauio slavenski jezik jako dobro.
Nakon toga oko 840. Metodije odlazi u Bitiniju. to se tie Konstantina on je svoje
djeake godine proveo u uenju. O njegovoj se darovitosti ulo ak do Carigrada, pa je
bizantska carica Teodora preko svog logoteta Teoktista, dovela u prijestolnicu mladog
Konstantina. Na Carigradskom univerzitetu koji je osnova jo krajem etvrtog stoljea
Konstantin ui kod uvenih profesora i naunika onoga vremena dijalektiku, filozofiju i
matematiku. Poslije zavrenih studija Konstanti radi kao bibliotekar patrijarijske biblioteke
u Svetoj Sofiji. Ubrzo poslije obavljene misije meu Hazarima, turskim narodom ija se
drava prostirala od poluostrva Krima do Urala i Kaspijskog mora Konstantin i Metodije,
dobili su poziv od moravskog kneza Rastislava sa vijeem svojih knezova uputio je caru
Mihailu III poslanike sa porukom da se poalje neko ko e propovjedati vjeru na slavenskom
jeziku.
Iskazavi se u prethodnim istonim misijama Konstantin i Metodije su dobili zadatak
da idu u Moravsku, da bi ostvarili molbu Slavena. Na ovaj nain e Konstantin i Metodije
ostvariti elju iz svojih mladalakih dana.

Glagoljica prva slavenska azbuka, slika je

Konstantinove darovitosti.Grki kurziv, njegovo maternje pismo, kao i druga pisma koja je
nalazio u raznim knjigama ili upoznavao na svojim putovanjima, dali su konaan oblik
glagoljici. Poto je svim slavenskim glasovima pronaao i znakove, tako je stvorio fonetsko
pismo. Tako su Slaveni kao i Grci, Kopti, Sirijci, Jermeni dobili liturgijsku knjigu i slubu na
narodnom jeziku.
Rad Konstatina i Metodija izazvao je strah u susjednoj Njemakoj. Da se Rastislav
radom soluske brae ne bi osamostalio, njemaki kralj Ludvig ubrzo je sa vojskom napao
Moravsku, natjerao kneza Rastislava na predaju, pa ga 864. Godine uinio vazalom. Tako je
opet bio otvoen put njemakim misionarima, koji si onemoguavali rad irila i Metodija.

U Moravskoj braa nisu vrili samo slubu, prevodili bogoslubene knjige i pouavali
uenike, nego su nego su se borili i protiv praznovjerja i poronosti, ak su i izdravali napade
trijezinika, koji su priznavali samo hebrejski, latinski i grki jezik, kao obredne jezike.
Nakon skoro tri i po godine slube u Moravskoj, Konstantin i Metodije kreu u italijanske
strane da zarede nove slavenske uenike i svetenike, a sa sobom su ponijeli moti svetog
Klimenta, koje su iskopali na ostrvu kraj Hersona. Ubrzo su stigli u Panoniju knezu Kocelju,
te su tu nekoliko mjeseci pouavali panonske uenike, da bi 867.godine krenuli u Italiju.
Ubrzo su braa drei se rimskog puta stigli u Veneciju, gdje su imali otru prepirku sa
latinskim trijezinicima. Papa Hadrijan II ih je primio u Rimu, gdje su mu braa predala kosti
svetog Kilmenta. Papa je bio ogoren neposluhom njemakih nadbuskupa, te je u rimskoj
crkvi poloio slavenske knjige, pa je odobrio slavensku liturgiju.
Konstantin se ubrzo razbolio, pa je primio monaki lik i ime irilo. Metodije se ubrzo
vratio u Panoniju, a papa je poslao Rastislavu, Kocelju i Svetopluku pismo kojim je odobrio
slavensku slubu, a Metodija je postavio za panonsko-sremskog nadbiskupa, i dao mu sva
duhovna prava. Metodije nije mogao dugo voditi na miru slavensku crkvu, naime Svetopluk
nitranski knez stupivi u savez sa neprijatelje, uhvatio je svog strica Rastislava, i predao ga
Njemcima, pa je tako u Moravskoj bilo izuzetno teko vrijeme za irenje slavenske rijei i
pismenosti. Ubrzo je Metodije od strane njemakih biskupa uhvaen, ali je ubrzo i puten,
meutim liturgija na slavenskom jeziku je zabranjena. Nakon toga je Metodije pozvan u Rim,
gdje je papi obrazloio svoj rad, te je opet od pape dobio potvrdu za slavensko bogosluje.
Nakon skoro dvije decenije 882. Godine odlazi u Carigrad, gdje od cara Vasilija i
patrijarha Fotije prima pohvale za njegovo uenje. Umro je u Moravskoj u sedamdesetoj
godini 885.godine okruen svojim uenicima. Prije svoje smrti Metodije je preveo Bibliju na
slavanski jezik.
Poslije njegove smrti knez Svetopluk zabranjuje slavensku liturgiju, i proganja
njegove uenike. Uenici koji su izbjegli ropstvo, su Kliment, Naum, Sava, Angelar i Gorazd,
sklonivi se u makedonske, bugarske, srpske i primorske krajeve gdje su nastavili rad svojih
uitelja i otvorili put slavenskoj knjievnosti.

You might also like