Filozofski fakultet u Rijeci

Fonologija i morfologija staroslavenskog jezika

Darko Dekovi
Istraivanja o rijekome glagoljakom krugu

Najstarije ouvano glagoljiko tivo iz Rijeke

Najstariji ouvani izravni trag glagoljanja u Rijeci glagoljiki je misal iz 13. ili 14. st., ija su
se dva pergamentna lista ouvala u knjinici rijeklih kapucina, gdje ih je otkrio Kukuljevi.
Listovi su drugotno posluili za omatanje neke knjige iz 17. st. Danas se uvaju u pismohrani
HAZU. Kukuljevi je na omotu listova napisao: Dva lista misala. Korice od knjige meke 17
stoletja iz knjinice kapucinah riekih. Glagoljica XI XII. vieka.
Za knjigu, koja je omotana u pergamentne stranice navedenoga glagoljikoga misala, ne
moemo sa sigurnou tvrditi da je omotana upravo u Rijeci, niti da je glagoljiki misal
nastao u Rijeci ili da se tu koristio, a razlog tomu je to su knjige tada bile prenosive. No
postoje injenice koje upuuju da se on koristio u Rijeci i da je tu u kakvoj glagoljikoj
pisarnici nastao:
1. Rijeka je imala glagoljaki crkveni ustroj i ondje su se rabila i pisala glagoljika tiva.
Uz glagoljiki zborni kaptol i glagoljiku pisarsku kolu postojala je i glagoljika
pisarnica u kojoj je mogao nastati navedeni misal.
2. mnotvo glagoljikih fragmenata iz 13., 14. i 15. st. koji su se u Rijeci do danas
ouvali
3. Navedeni fragmenti su u velikom broju pronaeni uglavnom kao omoti knjiga iz starih
rijekih knjininih zbirki
4. knjiga i njezin omot glagoljiki fragment pronaeni su u knjinici rijekoga
kapucinskoga samostana
U Rijeci je do sada pronaeno 25 knjiga iz 17. st. koje su uvezane u listove ispisane
glagoljikim tivom. Navedene su knjige iz kapucinske, isusovake te iz knjinice rijekoga
kaptola, ali ima i knjiga iz privatnih rijekih knjinica.

Rijeki glagoljiki spomenici 15. stoljea.

15. stoljee se i u Rijeci smatra stoljeem zlatnoga doba glagoljatva. Ono govori o nastanku
zamaha glagoljanja. Rijeki rukopisi iz 15. st. sadrajno su raznovrsniji od onih iz 14. st. tu
ima asoslova, misala, psaltira i dugih tiva (sedam novih rukopisnih misala, tri stara
rukopisna misala, etiri rukopisna asoslova, dva rukopisna antifonara, tri rukopisna psaltira,
devet rukopisna sveia Knjige kraljeva, neka povijest svetaca, dvadeset sveia svetakih
legendi). Tome treba pridodati Rijeki fragment o Jobu koji je nastao oko 1460., na koji se
osvre Josip Hamm. Najvei broj rijekih glagoljikih knjiga iz toga vremena poznat nam je
iz sauvanoga zapisnika o primopredaji dunosti upnika rijeke zborne crkve 20. prosinca
1457. novom upniku. Rijekom do 1465. vladaju Walseeovci, a nakon njih vlast nad gradom
preuzimaju Habsburgovci. Sredinom 15. st. dolazi do izuma tiska koji e uvelike ubrzati nain
irenja pisanja rijei (Johanes Gutenberg). Taj izum koriste i hrvatski glagoljai koji 1483. u
Istri dovravaju, prvu glagoljicom tiskanu knjigu, Misal po zakonu rimskoga dvora. U Senju
se osniva glagoljika tiskara koja je od 1493. do 1508. tiskala sedam knjiga. U 15. st. roeni
su i veliki velikani hrvatske kulture i politike: Marko Maruli (1455.), te imun Koii Benja
(1460.) osniva rijeke glagoljike tiskare. Godine 1490. u Kastvu nastaje hrvatskolatiniki
Kastavski zakon koji je prepisan iz starijeg hrvatskoglagoljikoga predloka.

Glagoljski protokol rijekog zbornog kaptola

Za povijest glagoljatva u Rijeci posebno je vaan podatak da je u 14. st. u rijekome
zbornome kaptolu postojao hrvatskoglagoljiki protokol pisan na pergamentu. Radi se o
drevnom kaptolskom protokolu starijem od 10. oujka 1371. Knjiga je vjerojatno izgubljena,
a o njezinom postojanju saznajemo iz latinskog prijevoda jednoga upisa u knjigu iz 1525.
Naime 15. rujna 1525. godine Rijeki je javni biljenik Ivan Frankini hrvatskim jezikom
preveo na latinski i javnobiljeniki ovjerio jednu hrvatsku ispravu koja sadri popis drevnih
obiaja i obveza rijekoga zbornoga kaptola i zborne crkve. Prema Frankinievu pisanomu
svjedoenju tu ispravu napisala su i 10. oujka 1371. upisala u navedenu pergamentnu, oito
glagoljicom pisanu kaptolsku knjigu, dva rijeka sveenika: Vito i Prodan. Taj ovjereni
prijevod te hrvatske isprave na latinskom uva se u jednoj rukopisnoj knjizi, u kojoj su
popisane stare oglejske (akvilejske) isprave. Prema Vjekoslavu tefaniu ta bi knjiga trebala
danas biti u transkoj dravnoj pismohrani. Ovaj dragocjeni podatak dodatno potvruje da je
rijeki zborni kaptol, a to znai i Crkva u Rijeci, u 14. st. glagoljaka. Godine 1399. Rijeka
prelazi u vlasnitvu Reimberta II. Walseea. S Rijekom su u vlasnitvo obitelji Walsse preli
dijelovi Rijekoga arhiakonata (Veprinac, Kastav i Moenice).

Koiieva rijeka glagoljika tiskara

Meu rijeke glagoljike spomenike iz prve pol. 16. st. spadaju i istisci prve rijeke tiskare,
one biskupa modrukoga imuna Benje Koiia iz 1530. i 1531.: Psaltir i Oficij rimski
tiskani 1530., te Misal hrvatski, Knjiice krsta, Knjiice od itija rimskih arhijerjejov i
cesarov i Od bitija redovnieskoga knjiice, tiskani 1531. Meu istiscima se posebno istie
Missal hrvatci ije je tiskanje dovreno 28. travnja 1531. To je etvrto tiskano izdanje
hrvatskoglagoljikoga misala, a Knjiice od itija rimskih arhijerjejov i cesarov, koje su
dovrene 25. svibnja, posveene su Tomi Crniu (Nigru), trogirskomu biskupu, humanistu i
prijatelju Marka Marulia. Godine 1540. postoji podatak da je u Rijeci tiskano neko
glagoljiko crkveno djelo (In castro S. Viti Flumine), no to je netono. U vrijeme turskih
osvajanja tijekom itavog 16. st. u Rijeci su meu izbjeglicama bili i mnogi poznati
intelektualci i uglednici, a jedan od njih bio je i biskup Koii, koji se nastanio u Rijeci 1529.
god. Rijeka je bila pozadinsko opskrbniko sredite i vana pozadinska spona u
obavjetajnom lancu koja je povezivala gradove na hrvatsko turskoj bojinici. Koiieva
tiskara ujedno je i prva tiskara u Rijeci, a nastala je 22 godine nakon utrnua senjske
glagoljike tiskare. Svojim hrvatskim i glagoljikim izdanjima uklopila se u rijeko
glagoljako ozraje 16. st. Do posljedenjega proplamsaja svoga kratkoga vijeka (izdavala je
glagoljike tiskopise od 15. prosinca 1530. do 27. svibnja 1531.) dijelila je sudbinu
posljednjega velikoga stoljea rijekoga glagoljatva i sudbinu zavretka istinskog ivota
jedne duge, pet stoljea stare jezino - knjievne tradicije na hrvatskom tlu.. Zahvaljujui
Koiievu osnutku rijeke glag. tiskare god. 1530. grad Rijeka na zavidom je mjestu na
popisima gradova u kojemu su osnovane tiskare, na drugome u Hrvatskoj.

Missal hervaski Jurja Manzina

Manzin je trsatski upnik ve od 24. kolovoza 1644. U spomenici upe sv. Jurja na Trsatu
(prema prijepisu iz 1740.) spominje se kao upnik god. 1649. Bio je kanonik rijekog zbornog
kaptola od 27. svibnja 1652. do 11. travnja 1680. U drugoj polovici 17. st. Manzin je napisao
hrvatskolatiniki misal s naslovom Missal hervaski. Pisan je rukom i tadanjim hrvatskim
govornim jezikom akavske osnovice s potivanjem norme hrvatskostaroslavenskoga jezika
u ogranienu opsegu. Kao jezini predloak posluio mu je sto godina stariji Missal hrvatcki
biskupa imuna Koiia. Mazinov je Missal najstariji od osam do danas poznatih, ali
znanstveno neprouenih, rukopisnih hrvatskoglagoljikih misala, koji su se na iremu
rijekome podruju prepisivali do 19. st. Koiieva misao, da jezik knjiga koji se ne razvija
usporedo sa ivim jezikom narodnim gubi mo jasna priopivanja, provedena je u svim tim
misalima. Pop glagolja Josip Manzin jedan je od prvih protivnika istonoslaveniziranja
hrvatsko glagoljakog bogosluja. Branei svoj hrvatski bogosluni jezik, on je stvorio
svojevrsni povijesni spomenik jezika i kulture Missal hervaski i zaeo usporednu porabu
hrvatskoga jezika u bogosluju uz onu istonoslaveniziranju. O Manzinovu hrvatskom
narodnom osjeaju govori i injenica da u nizu do sad poznatih hrvatskoglagoljikih misala,
svega dva nose u svome naslovu pridjev hrvatski, a to su Koiiev Missal hrvatski i
Manzinov Missal hervaski. Oba ova misala nastala su u gradu Rijeci. Manzin je u uvodu
svoga Missala hervaskoga napisao i hrvatsku dvanaesteraku pjesmu Ad lectorem, iz koje se i
zakljuuje da je on sastavlja i pisac Missala.

Parievi hrvatskoglagoljiki misali

Prvo izdanje Parieva hrvatskoglagoljikoga Misala tiskano je u tiskari Svetoga zbora za
irenje vjere u Rimu 2. veljae 1893. (250 primjeraka). Misal je odmah nakon izdanja
rasprodan - sumnja se da ga je velikim dijelom otkupila austrijska diplomacija. To je prvi
hrvatskoglagoljiki misal koji je nakon istonoslaveniziranoga Karamanova misala iz 1631.
ponovno tiskan hrvatskom inaicom staroslavenskoga jezika. 22. travnja 1893. senjskomodruki biskup Posilovi okrunicom zabranjuje uporabu slaveta njihova uporaba iako
dugogodinja i u nedostatku misala, nikada nije bila slubeno doputena. Dugo ekanje na
izdanje novoga hrvatskoglagoljikoga misala i dugovremena uporaba slaveta imali su za
posljedicu odvikavanje sveenstva od uporabe glagoljice, pa i od uporabe staroslavenskoga
jezika. Stoga je biskup Posilovi na Bogoslovskome uilitu u Senju odmah, poevi od
akademske godine 1893./1894., ustanovio Katedru za staroslavenski jezik, a ve 1894.
staroslavenski se polagao kao obvezatan na upnikim ispitima u biskupiji. Papa je u rujnu
1893. naredio tiskanje drugoga izdanja misala, a dotiskivao se i obrednik to ga je Pari bio
priredio prema Kaievu Ritualu iz 1640. i 1828. Nakon izdanja Parieva misala odmah su
se javili protivnici slavenske litrugije u Poreu 1894. izlazi iz tiska djelo velikoga protivnika
slavenskoga bogosluja Giovannija Pesantea La liturgia slava conparticolare riflesso all'
Istria. 23. oujka 1894. senjsko-modruki biskup Posilovi naredio je da se na podruju
njegove biskupije Pariev misal ima uvesti u slubu Boju postao je obvezatnim i za grad
Rijeku. Na nekim podrujima Modruko senjske biskupije, posebno na onima na kojima je
uz hrvatsko i katoliko ivjelo i srpskopravoslavno puanstvo, a gdje je zbog nepovoljnih
okolnosti bilo naputeno slavensko i uvedeno latinsko bogosluje, uvoenje Parieva misala
izazvalo je velika negodovanja kod hrvatskoga katolikoga puka. Bilo je to prvenstveno zbog

bojazni da e tim jezikom, koji slii onomu kojim se slui u pravoslavlju, biti povlaeni,
odnosno posrbljeni. Drugi, kod kojih je bio ouvan slavenski obred, ali onaj
istonoslavenizirani, smatrali su da je Pariev jezik slabiji od onoga staroga na koji su bili
navikli. Zbog nemira to ih je u pojedinim dijelovima biskupije izazvalo uvoenje Parieva
misala biskup Posilovi bio je prisiljen 6. lipnja 1894. uputiti sveenicima opomenu da s
uvoenjem staroslavenske liturgije oprezno postupaju. U Rijeci nije bilo takvih nesporazuma.
Drugo izdanje Parieva hrvatskoglagoljikog misala tiskano je u rimskom Svetom zboru za
irenje vjere godine 1896. Protivnici slavenskoga bogosluja su i nakon toga drugoga izdanja
napadali Pariev pothvat. Zbog napada na Pariev misal rimski je Sveti zbor zabranio
njegovo daljnje raspaavanje i naredio da se pripremi tree izdanje, a pripremu je povjerio
nestrunjaku, franjevcu Paaliu iz Hercegovine. Paali je bio tako nestruan da je na koncu i
sam Pari zamoljen da pomogne, no bolest ga je sprijeila. Umro je u Rimu 1902., ne
doekavi tree izdanje svoga misala. Na koncu je tree izdanje Parieva misala priredio
slavist Josip Vajs i ono je tiskano godine 1905.