> Kuda ideS?* odgovori: ,Idem na Meku da posjetim svetu éabu;* reknu mu: ,odaklen ti toliki malehan i neznatan, pa da ti dogjeS na éabu!*; na to mray odgovori: ,Ja lijepo i dobro znadem da tamo dodi i doprijeti ne mogu, ali Je moja Zelja, da se samo na tome svetome putu nagjem — pa za to idem!* Od prilike tako sam ti i ja s ovom mojom zbirkom; i ja baS hjepo i dobro znadem, da ja nijexam dokao do toga. da bih mogao Bog zna Sto znamenitoga napisati i izdati, ali je i moja Zelja: da se samo na knjizevnom polju nagjom, pa za to sam se uputio ovo narodno blago sabrati! Drugo, odayno mislim i nadam se, da, ée ‘ovo moje izdanje dati lijep primjer i temeljit povod, eda ée odsela biti od naSe brace muhamedovaca mnogo i drugijeh, koji Ge rado poteti po koju kujidicu na svome materinskom jeziku pisati i izdavati —i koji ée objeruéke prihvatit se sabirati i istraZivati svoje plemenito i neiscrpivo blago. Eto s toga sam se i ja istisnuo toboz na knjizevno polje! _ _ Istina je: od kako me je majka muskim pasom opasala, te sam poteo s Ijudima praéu plesti, — joS od onda poco sam uvigjati a poslovicama i izrekama naSeg slavnog naroda veliku i jezgrovitu misao, s kojom je mogao za yjeénu potrebu sam sebi tako kratko, zgodno, lijepo i temeljito pravac stvoriti. Za to kada bih god koju poslovicn ili mudru izreku uo, odmah bih ju na izust rado zapamtio i suyige joS upisao, — sve misledi i namjeravajudi: eda li éu kada sretan_ biti, pa da toga evijedéa jednu rukovet saberem i ukitim, te da ju mognem na Gast rodu i miloj domovini na srijedu iznijeti. Eto tako iz dana u dan gojedi osobitu nadu i malo po malo to milo cyijeée sabirajuci, jo$ od moga djetinstva6 poceo sam ovo} mojoj zbirci temelj polagati i za buducnost joj se starati, sve Zeledi, da Sto prije ucinim Sto sam naumio. Nazad tri Getiri godine zamolio sam mnoge prijatelje i Gestite rodoljube po svoj Bosni, Hercegovini i susjednim krajevima naSe domovine, da mi pri tom sabiranju_pri- sko¢e u pomoé, te da me Sto veéma potpomognu, sto su zaista bez razlike vjere svi i uéinili; a ponajvise me je obogatio plemeniti Mehmed Efendija Sarié iz Stoca, zatim Skender beg Kulenovié iz Petrovea i pokojm fra Martin Ljubié bivsi biskupov tajnik iz Mostara, na Gemu im lijepo i javno svima mnogo'i mnogo zahvaljujem! Prosto im bilo na obadva svijeta!! Pravo su kazali stari Iudi: »Skladna bradéa nove dvore grade A neskladna i stare prodaju!é Njihova sva Gestita imena za spomen i diku roda i mile domoyine, upisao sam pri koncu ove zbirke, jera je dayno receno: ,Lijepo djelo— vjeéni spomen!* Eto tako i na taj nadin dugotrajno i neumorno nasto- jeéi i mal’ ne svaki dan po ne&to sakupljajudi, sabrao sam ciglo éetiri hiljade i osam stotina strika samoniklog a mirisnog cvijeda t. j. narodnih posloviea — mudrih izreka — recenica — prispodobnica — narodnih popjevaka i t. d. Sve ovo nake milo blage uredio sam po alfabeti i Sto je bilo zbog kratkoée nerazumljivo, to sam —u_ koliko mogoh — sve ragjasnio i zbog Gega i odaklen je Sto poteklo spomenuo. Gje god se je nalazilo turskih rije¢i i Gtavih fraza, takogjer sam i to na na& jezik protumacio. U ovom mojem sabranju mislim nadi ée se nekih po- slovica ili izreka, koje su i prvo Stampane a nekoje da su dya'i tri puta ovdje upisane, ali ja na to nijesam nista pazio, veé kako sam koju Guo tako sam i upisao. Cini mi se da je veci jazuk (Steta) jednu ispustiti, nego i pet puta istu jednu upisati, jer su kazale stare babe: ,Od viska glava ne bolif — ili ,Sto je deblja koka masnija je ¢orbalé Za to ako bi bilo odaklen kakva prigovora, — ja od sad velim: ,Tko zna bolje —Siroko mu_polje! Rijeti ili izreke, koje su samo radi kakve prispodobe ili protu-prispodobe upotrebljavaju n. pr. ,,Bijel kao, labud,* »Crn kao gavran* ili ,Brz kao spuéen,* ,Pliva kao brus“ it. d. nazvao sam ,Prispodohnice* te sam ih posebno po alfabeti u red stavio.Neke narodne popijevke koje su zaista krasne i jezgro- vite kao i poslovice, isto sam tako po baska poredao. One se razlikujn od narodnih poslovica, samo Sto su kao i ostale narodne pjesme u deseterac sloZene na_pr.: »Dok smo_bradéo i radimo Zivo — Kad umremo nek’ se spominjemo!* ili ~Sramota je hvalit se junaku — A jo gore neimati s’ time!* Neki Jusufbeg Cengié — nazad 20 godina, sastavio je jednu pjesmu, koja je megju narodom proazyana imenom »Abdija,* — budué da je njezin sadrZaj veoma kao-zacudan i pougan, za to sam i nju ubrojio i stavio megju nase narodno blago. Oyome sli¢no nalazi se megju narodom neka molbe- nica tako zyani.,Duvanjski arzuhal,* te sam inju—. protumacivsi mnoge turske rijeti — ovdje uvrstio. — Zatim sam uvrstio joX jednu malu narodnu pjesinicu, kojoj je cijeli sadrZaj : »Ciji prsten —onog i djevojkat* : Dalje dodao sam nekoliko poslovica, koje su.pri svrsetkar ove zbirke sakupljene. Ovakovog i jo¥ mnogo Tjopkea raznovrstnog blaga, nalazi se svuda imegju nagim narodom, — a_ osobito bas megju nama muhamedoveima — kao Sto syjedoée mal ne sye-na- rodne junacke pjesme i mnoge izreke i poslovice, koje su potekle ‘samo od bosanskih muhamedoyaca — u_ kojim se mnogo turskih rijoti i ¢itavih fraza.i danas nalazi. Kada bi se odsela mnogi rodoljub potrudio, da se pokupe samo po sredini Bosne i gornjim krajevima Herce- govine nalazeée se narodne pjesme, prie, zagonetke, izreke, poskotnice i t. d. — zaista bi bile pune ruke tog narodnog i joS ne pokvarenog svakojakog blaga nasim jezikoslov- cima, te bi imali o éem rasprave yoditi i temeljito istrazivati starinu i korijen rijeti nagega jezika. Doduge bilo bi i sramota i grchota kada bi se to odsela zapustilo i izgubilo, budué da nije doscla kroz vijekove propalo, ved uvijok ‘polje i i bolje napredovalo. Zato se sretnim smatram, da mogu ovom prilikom pozvati i ponukati svoju bracu muhamedovce po svoj Bosni .8 i Hercegovini, da se odsela Sto bolje zauzmu 1 prihvate svoju dragocjenu starinu istraZivat i sabirati, jer lyepo veli narodna poslovica: ,Svak po dlaku — eto brada!® a kaze se ito: ,Tko ne dini nist — Gini zlo!* Veli ean arabska poslovica:, »Scjidun nasi hadi- muhumé t. j. ,najposteniji su oni judi — koji svoj narod sluze i srdaéno ga Ijube!* Dakle tko svoj narod |jubi— onda |jubi- i marédne umotvore, pak baS iste sabirajné Gini svome narod yeliku uslugu, a kroz to sebi pribavi— lijep glas. Mi se mozemo sa tijem “nasijem plemenitijem blagom pred cijelijem svijetom didit i ponositi, —kako je nas dobri - narod tako lijepo, zrelo, mudro i jezgrovito sam sebi pravac —osnovao. Kada bi svi onako radili i postupali kao sto nas nage narodne poslovice uée i upuduju, bes dvojbe, bilo bi sve dobro i lijepo. U ovoj zhirci nalazi se nekoliko povecih priéa u ras- “ tumaéenju nekojih poslovica i traza, za Sto i kada je koja recena-i odakle su potekle; od prilike kao: ,Hajde brate, pa tidelibasi kazi* ili ,Objahuje kao Kopétié Duvno‘ it. d. Ako Bog da zdravlja, tradiéu se i odsela pri svakoj agodi i prilici, da. sakupim Sto yeée te putke mudrosti, Ja sam poceo ima dvije-tri godine istrazivat i sabirati po svoj Bosni_ i - Hercegovini, nakazeéa se svakolika imona sela, mahala, brda, voda. planina, vrela, riba, ptica, — pojedina iména yoda i raznoyrstnog drveéa; jer sve to smatram veoma skupocjeno i vazno za nase jezikosloyce, Od toga veé imadem jedna poveéu zbirku, koju mislim takogjer na. ‘skoro obje- Jodaniti. Kao Sto sam naglasio joS u poéetku, budué da sam poceo odayno uvigjati u opée u poslovicama veliku mudrost, ima dvije-tri godine zauzeo sam se prevagjati na na’ jezik arapske, turske i persijske poslovice i mudre izreke; preveo sam ih do sada preko dvije hiljade, pa mislim jos nekoliko ih prevesti, rastumaéiti i posebno izdati. Od ovijeh do sada prevedenih poslovica, odlucio sam tri-Cetiri stotine, te sam ih samo za pokus dodao ovome nagem domaéem blagu. Za te posloyice mislim da je u obée priznato, da su zaista krasne i znaéajne, jer kako su nekad Axabi bili prvi uéenjaci i mudraci na cijelom syijetu, tako su im i izreke-pravi izraz njihove mudrosti, Sto se zaistas 9 moze svakome lijepo preporuditi, da i to istoéno blago promotri, jer: je Cavena — kao vigjena.* Mislim da nije zgorega Sto sam dodao nesto tog istotnog blaga k nagemu, jer nije ruéno kada se svakojakog cvijeca u domaéoj bast nalazi. ; Dakle ne znam dalje| Sto bi drugo IjepSe rekao nego: cto ti na mili narode jedna lijepa hrpa tvog viastitog i znacajnog blaga, pak se mudro i vjesto s njim slnZi kao to su nam se i nasi pradjedovi uyijek sluzili i svoje misli tako krasno izrazZavali! Probiraj rode! Sto koji begenise kao iz puna reseta mehkih, zrelih i lijepili krugaka!! Sto se jednom ne dopadne, moze se lahko dopasti drugome! ,Ljubi rode svoje milo blago I éuvaj ga kao éedo drago!!! U Sarajevu, na Kurban-bajram 1304, Mehmed beg Kapetanovié Ljubusak, Han muhamedovskog skolskog odbora za oktwije sarajovsko.