OSNOVE ZNANOSTI

I TEHNOLOGIJE
MATERIJALA
(Predavanja iz kolegija Materijali 1 i Materijali 2)

LITERATURA
[1] Ashby M F, Jones D R H: Engineering Materials 1, Butterworth Heinemann 1996.
[2] Ashby M F, Jones D R H: Engineering Materials 2, Butterworth Heinemann 1998.
[3]
[4] Illston J M, Domone P L J (ed.): Construction materials their nature and behaviour, E &
FN SPON Chapman & Hall, 1994.
[5] Muravljov
[6] Ukrainczyk V: Beton struktura, svojstva, tehnologija, Alcor, Zagreb, 1994.
[7]
[8] Young J, Mindess S, Gray RJ, Bentura: The Science and Technology of Civil Engineering
Materials, Prentice Hall, 1998.

---------- I Dio ----------

OSNOVE ZNANOSTI O
MATERIJALIMA

1
Inenjerski materijali i njihova primjena
Uvod
Tvrdi se da post
rodovi,
napada. Brodovi bi se ponekad prepolovili na moru zbog niske ilavosti
materijala kod zamora bila manja od projektirane (npr. okviri prozora). Sami ste se uvjerili u
modul polimera.
Ova svojstva materijala zajedno sa ostalim svojstvima koja projektant mora uzeti u obzir
prilikom odabira materijala su navedena u tablici 1.1.
Tablica 1.1. Svojstva materijala

poglavlju.
U tablici 1.2. su navedene vrste materijala. Mnogi dijelovi inenjerskih konstrukcija su
napravljeni od metala ili legura. Danas polimeri sve vie zamjenjuju metal zbog njihovih
i da se
pojavila nova vrsta matrijala, keramika
efikasnijih toplinskih strojeva, otrijih noeva, i leajeva sa manjim trenjem. Inenjer moe
kombinirati najbolja svojstva ovih matrijala da bi napravio kompozitne materijale (npr.
- fiberglas) koji imaju posebna svojstva. I na kraju ne
treba zanemariti prirodne materijale kao drvo i kou.
Tablica 1.2. Vrste materijala

tijelo napravljeno od visokomodula. Modul predstavlja mjeru otpornosti materijala prema

4

deformacijama
ono bi se znatno uvinulo. Visoki modul je jedan od kriterija pri izboru materijala za njegovu
granicu (
)
. Ako
imati visoku
mora zadovoljiti samo ova svojstva, ono mora biti otporno i na slom - staklo, na primjer, ima
ilavost
sila da se slomi.
a njeno
gume zbog njenog jako niskog modula, iako tanki sloj gume moe biti koristan zbog njenog
visokog koeficijenta trenja
alata su napravljene od prirodnog polimera - drva godinju potronju, onda drvo spada u najvanije polimere dostupne inenjeru. Drvo je
zamijenjeno sa plastikom jer postaje mekana na povienoj temp
ona brzo i lagano oblikuje
izgleda i teksture; njena
pa proizvodi od plastike imaju razumnu cijenu.

propulzora mlaznih zrakoplova. Lopatice turbomlaznog propulzora

etku bile
napravljene od legure
modul, granicu
zamor
habanje (od udara vodenih kapi do velikih ptica) i koroziju (vano kod prelijetanja iznad mora
gus
materijala je jako vana zbog
U namjeri da se smanji teina,
pokualo se napraviti lopatice od kompozitnog materijala vlaknima dovoljno ilav za lopatice propulzora - udar ptice razori lopaticu. Ovaj problem se moe
rijeiti oblaganjem sa metalom.
Materijal za lopatice turbine (one u najtoplijem dijelu motora) mora zadovoljiti jo
prvog reda lopatica je oko 950 C to zahtjeva otpornost na puzanje i oksidaciju. Za ovako
visoke zahtjeve se koriste legure na bazi nikla; one spadaju u sam vrh napredne tehnologije
materijala.
u motorima sa unutarnjim
(od jako
promijenjivih temperatura), habanje (uzrokovano erozijom iskrenja) i oksidaciju i koroziju
anti-detonacijskih aditiva). Za izradbu elektroda se koriste legure volframa, jer imaju traena
svojstva. Kao izolator oko elektroda koristi se nemetal -

kako polimeri i kompozitni materijali

Trup

agrizaju ga crvi. Jarbol je napravljen od legure aluminija,

koja je lak
mnogi dijelovi na jahti su napravljeni od polimera kao to je PVC.
na svojstva inenjerskih materijala kao kriterij pri
cijene i dostupnost.

Razina informacije
Inenjerska ili makro razina
Razina strukture materijala ili mezo razina
Molekulska ili mikro razina

pretposta
, koja moe
znatno varirati, od npr. milimetra za metale do 100 milimetara za beton. Reprezentativna

materijal nalazi u konstrukcijama. Podaci o parametrima materijala prikazuju se u obliku

empirijskih jednadbi ili dijagrama. Ove su informacije zadovol

f cc

Vc
= K

Vc + Vv + V z

fcc Kcementa, vode i zraka u betonu.

Vc, Vv, Vz - volumeni

jednog milimetra. Materijal

pojedinih faza moe se jako razlikovati (npr. zrno agregata u betonu je do 30 mm, a

stupnjem pouzdanosti.

promatranja i mjerenja su kompliciraniji, kao na primjer elektronski mikroskop, rentgen. Za

modeliranje svojstava koriste se modeli atoma i molekula spojeni ionskim, metalnim,
kovalentnim ili van der Waalsovim vezama. Objanjenja pojava dobivena na mikro razini su
najbolja.

2
Uvod
ipke od razl
skog modula

cija.

Definicija naprezanja
Zamislimo blok materijala na koji djeluje sila F (sl. 2.1a). Sila se prenosi kroz blok i

Slika 2.1.

uravnoteena je sa silom jednakog iznosa ali suprotnog smjera, kojom baza djeluje na blok
(da to nije tako, blok bi se gibao). Baza se moe zamijeniti sa suprotnom silom sili F, koja
djeluje na sve presjeke kroz blok, paralelne sa vanjskom povrinom; kae se da je cijeli blok u
7

a tako da se iznos sile F podijeli sa povrinom

presjeka bloka, A:
=

F
A

(2.1)

naprezanje.
Pretpostavimo sada da sila djeluje pod nekim kutom na plohu (sl. 2.1b). Sila se moe rastaviti
na dvije komponente: okomitu na plohu, Ft, i paralelnu sa njom, Fs. Okomita komponenta
, Ft / A. Druga
komponenta, Fs
, u bloku
paralelno sa smjerom Fs, je dano sa
=

Fs
A

(2.2)

Dakle, iznos naprezanja je uvijek jednak iznosu sile podijeljenim sa povrinom plohe na koju
djeluje. Sila se mjeri u newtonima, pa je jedinica za naprezanje newton po kvadratnom metru
(Nm-2
mega (106) newtona po kvadratnom metru ili mega pascal (MNm-2 ili MPa).
sl. 2.2). Najjednostavnije stanje naprezanja je
. Ako je

jednostavan vlak ili tlak

naprezanja je hidrostatski tlak. Ovo naprezanje se pojavljuje duboko u zemljinoj kori ili u

pozitivan, pa se iznos tlaka razlikuje od iznosa drugih naprezanja

sa povrinom plohe na koju djeluje. Na kraju treba spomenuti; ako se zna naprezanje u tijelu,
tada je sila koja djeluje na neku njegovu plohu jednaka umnoku povrine te plohe i
naprezanja

Deformacija
Odgovor materijala na deformaciju je naprezanje. Kod danog naprezanja, kruti materijal (kao

Slika 2.2.

l, prikazanu na slici 2.3a

rastegnemo za neki iznos u
deformacija definirana sa:
n =

u
.
l

(2.3)

Poissonovim koeficijentom
=-

neki iznos w tada je

definirana sa:
=

w
= tan
l

(2.4)

gdje je kut posmika a l duljina brida kocke (sl. 2.3b). Kako su e

= .
dilatacija (sl. 2.3c).
V a volumen kocke sa V, onda se volumna dilatacija
definira sa:
=

V
.
V

(2.5)

Kako su deformacije definirana kao omjer dviju duina ili dvaju volumena, one su

Hookeov zakon
Sada se mogu definirati
ustvari predstavlja opis eksperimentalnih opaanja da je kod malih deformacija naprezanje
naprezanj
jednostavan vlak
= En
gdje je E Youngov modul

(2.6)
i kod

naprezanjem, tj.:

10

Slika 2.3.
i volumne dilatacije, .

= G

(2.7)

p = - K

(2.8)

gdje je G modul posmika.

izaziva smanjenje volumena) tako da je

gdje je K modul stiljivosti.

sila po jedinici povrine (Nm-2

11

Ova lin
vrlo male deformacije: do priblino 0.001. Iza te granice kod nekih materijala dolazi do
linearno
( tj. naprezanje nije vie srazmjerno deformaciji) nakon deformacije od priblino 0.01.

E, G, K i
uglavnom se navode oni za E
relacije:
3
E i 0.33
8
h konstanti relacije mogu biti vrlo sloene.
K E, G

(2.9)

Mjerenje Youngovog modula

E = /n
u
ti iznosu
modula E.
E je mjerenje vlastite frekvencije vibracije okrugle ipke nekog
materijala objeene na njenim krajevima (sl. 2.4) i
M u
sredini (tako da se moe zanemariti masa ipke).

Slika 2.4.

M.

Frekvencija oscilacija ipke, f titraja u sekundi (ili hertz), je dana sa:

12

1 3Ed 4 2
f =

2 4l 3 M
gdje je l

(2.10)

d promjer ipke. Iz (2.10) slijedi:

E=

16Ml 3 f
3d 4

(2.11)

Najbolja od svih metoda mjerenja modula E je mjerenje brzine zvuka u materijalu. Brzina
uzdunih valova, vl
:
1

E 2
vl = .

(2.12)

Brzina vl
ove dvije zadnje metode.

Vrijednosti Youngovog modula

Dijamant je na prvom mjestu sa modulom 1000 GPa; meka guma i pjenasti polimeri su na
dnu liste sa modulom oko 0.001GPa. Naravno, mogu se napraviti i posebni materijali sa niim
modulima - ele, na primjer, ima modul oko 10-6GPa. Moduli inenjerskih materijala koji se
-3
do 103 GPa - interval 106. Ilustrativna
usporedba modula je prikazana na slici 2.5.
- se nalaze na samom vrhu
liste. Polimeri i elastomeri su znatno popustljiviji (polietilen, PVC i polipropilen) i nalaze se
nekoliko redova nie. Kompoz
razumilo porijeklo modula, zato ba ima tu vrijednost, zato je krutost polimera manja od
metala, mora se istraiti struktura materijala, i priroda sila koje dre atome zajedno.

13

Tablica 2.1. Vrijednosti Youngovog modula, E.

14

Slika 2.5. Usporedba vrijednosti Youngovog modula, E.

15

3
Uvod
Da bi se razumjelo porijeklo svojstava materijala kao to je na primjer Youngov modul,
moramo promatrati materijal na razini atoma
Sile koje dre atome zajedno (

) i koje djeluju poput malih opruga

sl. 3.1).

Slika. 3.1.

pakiraju
sl. 3.2)

Slika. 3.2.
eliti na:
Primarne veze - ionska, kovalentna i metalna veza, koje su jake veze (talite spojeva je
Sekundarne veze - Van der Waalsova (molekulska) i vodikova veza, koje su relativno
K).
Ovdje treba napomenuti da su atomi u velikom broju spojeva vezani mjeanim vezama.

16

Primarne veze
Atomi u keramici i metalima su povezani primarnim vezama - ionskom i kovalentnom u
keramici, a metalnom i kovalentnom u metalima. Posljedica ovih jakih, krutih veza su visoki
moduli.
Ionska veza
vezom je natrijev klorid, NaCl. Atomi u ostalim alkalnim halogenidima ( LiCl, LiBr, NaBr,

imo sa atomom natrija. Jezgra Na se sastoji od 11 pozitivno nabijenih protona (i 12

neutrona bez naboja) okruena sa 11 negativno nabijenih elektrona (sl. 3.3).

Slika. 3.3. Shematski prikaz nastanka ionske veze -

statskim silama i zato je njihova energija

negativna. Ali svi elektroni nemaju istu energiju. Oni najudaljeniji od jezgre imaju najviu
(najmanje negativnu) energiju. Elektron u vanjskoj ljusci atoma natrija se moe najlake
odvojiti: on se moe odvojiti uz utroak od 5.14 eV energije. Ovaj elektron popunjava
prazninu u atomu klora uz povrat energije od 4.02 eV. Dakle, da bi se stvorili izolirani ioni
Na+ i Cl- treba uloiti rad Ui = 5.14 eV - 4.02 eV = 1.12 eV.
U ova dva stupnja stvaranja ionske veze morala se uloiti energija: to ba ne izgleda dobro za
naboja suprotnih predznaka:
F =

q2
4 0 r 2

gdje je q naboj iona, 0 permitivnost vakuuma, a r

ljenost r je:
17

(3.1)

U = Fdr =
r

q2
.
4 0 r

(3.2)
r.
eV za formiranje Na+

Za r
i Cl-, a za r < 1 nm (1 nm = 10-9

Slika. 3.4. Energijski prikaz stvaranje ionske veze.

Postavlja se pitanje, zato ne dolazi do fuzije dva iona smanjivanjem njihove me

sile odbijanja i potencijalna energija to je prikazano na slici 3.4. Dakle, ionska veza je
najstabilnija kod minimuma potencijalne energije U(r), koja je dobro aproksimirana

U (r ) = U i

q2
B
+ n
4 0 r
r
{
123
ODBOJNI

PRIVLACNI
DIO

(3.3)

DIO

gdje je n
Natrija tvar. Razlog lei u elektrostatskim coulombskim silama
uzrokovanim nabojima na dvjema vrstama iona. Te sile djeluju u svim smjerovima, jer ionske
veze nisu usmjerene, pa je energijski povoljno da se drugi ioni okupe oko prvog para, a zatim
daljnji ioni o
-klorida je zato golemi agregat pozitivnih i negativnih
Kristalna reetka je
okovana je

18

(801

kovalentne veze
germanija - to su sve materijali visokih modula (dijamant ima najvii poznati modul).
Kovalentna veza je dominantan tip veze kod silikatnih keramika i stakla (stijene, keramika,
opeka, ob

mnogo slabije veze, polimeri su materijali niskih modula.

Najjednostavniji primjer kovalentne veze je molekula vodika H2, koja sadri samo dva
elektrona. Svaki atom sudjeluje s po jednim elektronom u vezi, ali umjesto potpunog prijelaza
ljuske, ali bez utroka energije potrebnog za potpuni prijelaz elektrona s jednog atoma na

neka vrsta "elektrostatskog ljepila". To je osnovni razlog jakosti kovalentnih veza: kada se
sl. 3.6).

Slika. 3.5. Stvaranje kovalentne veze - u ovom sl

molekulu vodika.
Energija kovalentne veze je dobro opisana empirijskom jednadbom:
U =

A
rm
{
PRIVLACNI
DIO

B
rn
{

(m < n)

(3.4)

ODBOJNI
DIO

ima su atomi povezani u goleme

kovalentno vezane strukture. Poznati primjer je dijamant, gdje svaki atom ugljika tvori vezu
sl. 3.7a). Slika 3.7b prikazuje svojstvo
usmjerenosti kovalentne veze to ima utjecaja na slaganje atoma u kristalu.

19

Slika. 3.6. Energijski prikaz stvaranja kovalentne veze.

Slika. 3.7. Struktura dijamanta.

Ta struktura se ponavlja kroz cijeli kristal. Kako je teko prekinuti jake C - C veze i kako je
kosturu velike zgrade, kristal dijamanta je tvrd i krut, pa se koristi
kod izrade alata za buenje stijena i betona, reznih alata, drobilica i za precizne leajeve.
Metalna veza, kako joj samo ime kae, je dominantna (iako ne i jedina) veza u metalima i
njihovim legurama. Atomi metala posjeduju u vanjskoj elektronskoj ljusci elektrone koji su
slabo vezani u atomu. Kad ima vie atoma metala zajedno, onda se iz svakog atoma oslobodi
prisutnih atoma (sl.

20

veze (sl.3.6) i dobro je definirana jednadbom (3.4).

Slika. 3.8. Metalna veza.

poput dijamanta, tako da "more" elektrona doputa skupinama iona zauzimanje novih
veze je razlog zato je mnogo lake savinuti komad metala nego savinuti kristal dijamanta ili
kvarca. Skupine iona mogu se pomak
kovanjem, valjanjem, istezanjem i savijanjem. Dakle, metali posjeduju svojstvo duktilnosti
a: njihovu

i toplinsku vodljivost. Neusmjerenost metalne veze

Sekundarne veze
80

molekulama) kad su one dovoljno blizu. Porijeklo tih Van der Waalsovih veza su trenutni
atomskih jezgri, i u nekom trenutku elektronski oblak je vie na jednoj strani atoma nago na
drugoj. U tom trenutku sredite pozitivnog i negativnog naboja nisu na istom mjestu, pa atom
ipol se
sl. 3.9). Inducirani dipol
induciranog dipola drugog atoma.

21

Slika. 3.9. Van der Waalsova veza; atomi se dre zajedno dipol - dipol silama.
Potencijalna energija dipol U =

A
r6
{
PRIVLACNI
DIO

B
rn
{

(n 12)

(3.5)

ODBOJNI
DIO

-198C, i gdje se
kovalentno vezane molekule N2 dre zajedno Van der Waalsovim silama. Vrelita i talita
Van der Waalsovih tvari su niska (u u
plinovi se ne bi mogli ukapiti.
U vodikovoj vezi
ka,
fluora, duika ili klora. Ako se vodik vee npr. s kisikom i nastaje voda, elektron koji donosi
vodikom koji postaje virtualno pozitivno nabijeni ion. Kako vodikova jezgra nije zaklonjena

Van der Waalsovih veza, ali je mnogo slabija (oko 10 - 20 puta) od bilo koje primarne veze.
3.10. je prikazana struktura leda gdje se molekule vode vodikovom vezom dre zajedno.

22

Slika. 3.10. Struktura leda.

Kondenzirano stanje tvari

stanje. Obzir
tvari (Tab. 3.1).

kondenziranih stanja

Tablica 3.1. Kondenzirano stanje tvari.

(taljenje), pa se one

G
K, je velik u odnosu na plinove, jer su
atomi u kontaktu, i pruaju veliki otpor prilikom komprimiranja. Ostala stanja tvari navedena
ut
amorfna tvar). Ove razlike se reflektiraju u relativnim iznosima njihovih modula stiljivosti i
e omjer G/K.

sile
razmak atoma, r

23

F za bilo koji

F=

dU
.
dr

(3.6)

Na slici 3.11 je prikazana ovisnost sile

udjelovanja kao

1) F
r = r0
atoma za (r - r0) pojavljuje se sila koja nastoji vratiti atome u ravnoteni poloaj. Za mali (r
- r0) ta je sila srazmjerna sa (r - r0) za sve materijale, bilo da se radi o tlaku ili vlaku.
2) Krutost, S, veze je dana sa:
S=

dF d 2U
.
=
dr dr 2

(3.7)

Za male deformacije krutost, S, je konstantna i jednaka je:

d 2U
S 0 = 2 ,
dr r =r0

(3.8)

- ovo je fizikalna podloga

Hookeovog zakona.

24

Slika. 3.11.

ore) i sile (sredina) kao funkcije

potencijalnih energija. Samo na 0 K (-273 C) atomi se nalaze na ravnotenoj udaljenosti, dok

kod viih temperatura oni osciliraju oko ravnotenog poloaja r0 kao to je prikazano na slici
3.12a. Energija vibracije, kao i sve ostale vrste energije koje se odnose na atome i molekule,
i samo diskretni energijski nivoi. Kvant energije
vibracije se naziva fonon, kao to je foton kvant svjetlosne energije. Fononi se dakle mogu

25

zaposjedaju vie nivoe

tome vrelite je srazmjerno dubinom potencijalne jame ( tj. visoko vrelite ukazuje da postoje

Kao to se vidi na slici 3.12a, ako vibracije atoma

r0 do r0
r0. Razlika
r0 i r0 kao funkcija temperature (tj. nagib r0 T krivulje) je srazmjerna sa
koeficijentom toplinskog irenja (
a,
koeficijent toplinskog irenja je priblino srazmjeran sa 1/Umin
jakim kohezijskim silama manje ire pod utjecajem topline.
potencijalnih energija, nagib r0
r0, kristalne slagaline
atoma, iona ili molekula postaju nestabilne te dolazi do fazne promjene: promijeni se kristalna
forma slaganja (polimorfizam) ili se kristal rastali. Prema tome i talite ovisi o Umin.

Slika 3.12.
jama; (b) duboka potencijalna jama.

energija osciliranja). Toplinski kapacitet svih monoatomskih k

kristali i metali) iznosi na sobnoj temperaturi priblino 3R (R je molarna plinska konstanta)
odnosno 25 Jmol-1K-1

kapac

26

Tablica 3.2. Doprinosi toplinskom kapacitetu.

Koeficijent t

q = K

dT
dx

(3.9)

gdje je q gusto
K je koeficijent toplinske vodljivosti. Toplinski tok ovisi
o gradijentu temperature, a ne o razlici temperature. Dakle, toplinski kapacitet materijala
teoriji idealnog plina. U plinu se molekule gibaju srazmjerno temperaturi: molekule ugrijane
se odvija analogan proces
interakcijom sa fononima u drugom dijelu materijala. Toplinska vodljivost materijala, prema
tome, jako ovisi o primjesama i nepravilnosti
imaju vrlo mali koeficijent toplinske vodljivosti. Usporedba toplinskih svojstava nekih
materijala je dana u tablici 1.6.
Tablica 3.3. Usporedba toplinskih svojstava materijala.a

27

4
Struktu
Uvod

materijalima.

Kristalna struktura
ni od malih
kristala ili zrna
tvrde kuglice
uzmimo da je materijal

usmjerene
bakar je dobar primjer ovakvog materijala.
Da bi se iz
(i)
(ii)

stvar jo pojednostavimo,
nisu

slaganjem atoma dvodimenzijski u atomske ravnine,

slaganjem ovih ravnina jednu na drugu tako da se dobije kristal.

Guste slagaline i energija kristala

Na slici 4.1 je dan primjer kako se mogu atomi sloiti u ravnini. Kuglice su sloene u obliku
nazivamo ravninskom gustom slagalinom, koja ima tri gusto sloena smjera. To su smjerovi
du kojih se kuglice
pravilnu dvodimenzijsku slagalinu koja se ponavlja.
Kako bismo sada mogli dodati drugi sloj atoma na ovako gusto sloene atome u ravnini? Kao
to se vidi na slici 4.1, udubine u prvom sloju su idealna mjesta za slaganje atoma u

ad kristala koji je zapravo pravilna slagalina atoma u tri

dimenzije koja se ponavlja. Struktura koju smo ovakvim slaganjem dobili zauzima najmanji
volumen, pa se stoga naziva i gustom strukturom

28

Slika 4.1. Gusta slagalina atoma u obliku tvrdih kuglica. Slaganje slojeva ABC daje plono
prema engleskom: face centred cubic ).

smjetamo ravnine kao na slici 4.1, u

ikazano na slici 4.2,
gdje se atomi
slagaline: ABCABC... struktura se naziva plono
prema
engleskom: face centred cubic ), a ABAB... struktura se naziva heksagonska gusta slagalina
(hcp - prema engleskom: hexagonal close packing). Mnogi metali (kao npr. Al, Cu i Ni) imaju
fcc strukturu, a mnogi drugi (kao npr. Mg, Zn i Ti) imaju hcp strukturu.
Zato Al ima fcc strukturu, a Mg hcp? Odgovor je: zato to je energija kristala aluminija
najniu ako su atomi sloeni u fcc strukturu, a energija kristala magnezija je najmanja ako su
atomi sloeni u hcp strukt
minimum energije, premda takva struktura ne mora nuno biti gusta ili geometrijski
dimenzije.
Razlik

29

promijeniti svoju kristalnu strukturu i postaje znatno krtiji (zbog toga su Napoleonovi vojnici,
za vrijeme otre ruske zime, izgubili svoju dugmad napravljenu od legure kositra, a Scottova
ekspedicija na Juni pol je ostala bez nafte jer je iscurila iz zalemljenih kanti). Kobalt mijenja
svoju strukturu na temperaturi od 450C, transformiraju
temperature od 911C, transformira iz prostorno cen

strukture (bcc prema

Slika 4.2. Gusta slagalina atoma u obliku tvrdih kuglica. Smjetanje slojeva daje alternativnu
slagalinu - heksagonsku gustu slagalinu (hcp - prema engleskom: hexagonal close packing).

Kristalografija
Da bismo objasnili zato ABCABC... slaganje slojeva nazivamo fcc strukturom, ili ABAB...
slaganje slojeva hcp strukturom i koje su g
njih, potreban nam je
kristalografske metode.
kristalne strukture. Na slici 4.3 je prikazano da
su kod fcc strukture sredita atoma smjetena u vrhovima kocke i u sreditima njenih ploha.
strukture, a nazivamo je jed
du dijagonale kocke je prikazan na slici 4
on predstavlja dio ravninskih gustih slagalina koje su smjetene jedna na drugu slijedom
ABCABC. O
ekvivalentna naem ranijem pristupu temeljenom na smijetanju ravninskih gustih slagalina

ravnine u kojima atomi nisu gusto sloeni (slika 4

o je da se svojstva

ravnine i one koje nisu tako sloene, jer je broj veza po jedinice povrine takvih ravnina

30

ure prikazane na slici 4.4. Pogled du okomite osi

otkriva nam da su gusto sloene ravnine smjetene jedna na drugu slijedom ABA.

Slika 4.3. Plono c

Slika 4.4. Heksagonska gusta struktura (hcp)

Ostale jednostavne, vane, kristalne strukture

Na slici 4
imaju takvu strukturu. Atomi du

31

vezama mo
jednu od opisanih gusto sloenih struktura.
Kod spojeva na primjer natrij klorid postoje dvije (ponekad i vie) vrsta atoma koji su
zajedno sloeni u kristalnu strukturu koj
4.6(a) je prikazano

goriva UO2
4

Slika 4.5

+
Slika 4.6.
i Cl-) u fcc strukturu; KCl i MgO imaju
istu strukturu. (b) Slaganje iona u uranovom dioksidu; ovo je kompliciranija struktura od
NaCl strukture, jer omjer polumjera U i O nije 1:1.

32

Struktura polimera
Kao to smo vidjeli u prvom poglavlju, polimeri su postali vani inenjerski materijali.
Struktura polimera je znatno kompleksnija od strukture metala i zbog toga oni imaju vrlo
oblikovanja polietilena.
Polimeri se sastoje od linearnih ili razgranatih ili umreenih makromolekula u kojima su
(slika 4.7). U makromolekuli moe biti do
a)
b)

c)

Slika 4.7.
(c) umreena
. Ako se makromolekula sastoji
karika tog lanca. Atomi u okosnici lanca (a to su uglavnom atomi ugljika) su vezani
kovalentnim

molekulsku masu:

33

Polimeri koji
homopolimeri

kopolimeri.

kopolimeri) ili nekim definiranim redoslijedom (regularni kopolimeri). Ako meri svakog tipa
jno dugi neprekinuti dio lanca u makromolekuli, polimeri se nazivaju blok
kopolimeri. Ako se na lanac od jednog tipa mera kemijski vee lanac od drugog tipa, polimer
se naziva cijepljeni kopolimer (slika 4.8)

Slika 4.8.
blok; (d) cijepljeni.
Na slici 4.9 je prikazan mali dio makromolekule polietilena koja izgleda poput pageta.

Slika 4.9. Trodimenzijski prikaz malog dijela makromolekule polietilena.

34

Slika 4
Makromolekule se organiziraju u globule, vlakna i neke druge strukturne oblike zasnovane na
snopov
polimeri se nazivaju
slaganje lanaca
makromolekula i tada govorimo o amorfnim polimerima.

Slika 4.10.

ekula u polimerima.

materijala: oko 95% dananje proizvodnje otpada na samo est baznih polimera.

35

Struktura neorganskog stakla

Neorganska stakla su mjeavine oksida u kojima je gotovo uvijek prisutan SiO2, kao glavni
dakle, bez

4.11(a) je shematski prikazana

nalazi u
C. Dodavanjem natrijevog oksida (Na2O) u silikatno staklo
C
(slika 4.11(b)).Prozorska okna su od natrijevog stakla. Dodavanjem borovog oksida (B2O3)
nastaje borosilikatno staklo (npr. pyreks) koje je vatrostalnij

Slika 4.11. (a) Struktura amorfnog silicijevog dioksida. (b) Dodavanjem natrija se kidaju veze
u amorfnom silicijevom dioksidu i tako nastaje natrijevo staklo.

U tablici 4.1 i slici 4.12 su dane

slagalin
od metala, jer

36

Tablica 4.1.

37

Slika 4.12. Usporedba

38

5
Fizikalne osnove Youngovog modula
Uvod
jala i metala nalaze u
- 300 GNm-2. Cement i beton (45 GNm-2) su sasvim na dnu
-2
ove ljestvice. Aluminij (69 GNm-2
) je pri samom
ja - dijamant i volfram su iznad, a
-

Moduli kristala
ponaaju poput malih opruga. Krutost jedne od tih veza definirana je kao:
d 2U
S 0 = 2 ,
dr r =r0

(5.1)

Za male deformacije, krutost S0 je konstantna (to je ustvari konstanta opruge

r (r r0) jednaka:
F = S0(r - r0).

(5.2)

malim oprugama, kao to je prikazano na slici 5.1.

emo atome u vrhove kocke stranice r0. Naravno ako se eli
- ovo omo
Ako se dvije plohe u materijalu razmaknu za (r - r0), ukupna sila koja djeluje na
povrini definira se kao naprezanje
= NS0(r - r0).

39

(5.3)

Slika. 5.1.
N je broj veza po jedinici povrine i jednak je 1 / r02 (jer je r02
Dijeljenjem pomaka (r - r0) sa
razmakom r0
deformacija n, tako da je sada:
S
= 0 n .
r0

(5.4)

S0
=
.
r0
n

(5.5)

Prema tome Youngov modul je jednak:

E=
S0

U(r). To je posao za one koji se

U(r) dana sa jed. (3.3). Ako se taj

izraz jednom derivira po r dobije se sila

za r = r0 (minimum potencijalne energije). Sada se moe odrediti konstanta B u jednadbi
(3.3):
B=

q 2 r0n 1
4n 0

(5.6)

gdje je q naboj elektrona, a 0 permitivnost vakuuma. Uvrtavanjem B u jed. (5.1) dobije se

izraz za S0:
S0 =
gdje je = (n (srazmjerno je sa 1/r

q 2
4 0 r03

(5.7)
dugog dosega

40

+
1/r10
i

njegovih est susjeda iona Cl

(odbojno), zatim sa 8 iona klora koji su iza ovih iona natrija, pa onda sa 6 iona natrija koji
ala krutost S0, mora se sumirati po
5.7) za = 0.58.

q, 0 i r0 (oko 2.51010m) dobije se vrijednost za S0:

S0 =

0.58(16
. 10 19 ) 2
= 8.54 Nm 1 .
12
10
4 8.85 10 (2.5 10 )

Krutosti za os
to je gore opisano jer su interakcije kratkog dosega). Lista krutosti pojedinih veza je dana u
tablici 5.1.
Tablica 5.1

E sa izmjerenim vrijednostima prikazanim na slici 2.5

paradoks: postoji cijeli n

- nii od

Gume i temperatura prelaska staklastog stanja

-oko 2 GNm-2 - jer

Vrij

na postaje
kruta - njen modul naglo poraste od oko 10-2 GNm-2 do "ispravne" vrijednosti od 4 GNm-2.
-2
GNm-2.
o
4.10.
. One su vrlo

41

Velike promjene koje se javljaju u ponaanju polimera koji je izloen naprezanju na

temperaturama ispod nule pa do 200
e prikazana na slici 5.2.

Slika. 5.2.
staklastom

C za polistiren)

koastom
kratkim segmentima lanca. U
Gumasto
iznad temperature prijelaza staklastog stanja segmenti molekula klize reverzibilno, prolaze
procesu deformiranja dominira stalno molekulsko klizanje. Sa porastom temperature
viskoznost opada i prividni modul znatnije opada, jer je polimer na visokoj temperaturi

42

Temperatura prijelaza staklastog stanja, Tg,

polimer
taljenja.

Kompoziti
kojim se lanci dre zajedno
van der Waalsovim vezama. Odgovor je: da -

a)

armi

b)

lancima;
c) Polimeri sa dodatkom punila - kao punilo se koristi stakleni prah ili azbestno brano;
d) Drvo - prirodni kompozit u kojem su celulozna vlakna povezana ligninom (amorfni
polimer).
Moduli kompozita mogu biti znatno vii nego moduli njihovih matrica (sl. 2.5). Kompoziti
pokazuju veliku anizotropnost, tj. moduli u nekim smjerovima su vii nego u drugim. Primjer
za to je drvo: modul drva mjeren paralelno sa vlaknima je oko 10 GNm-2, a mjeren okomito
na vlakna je manji od 1GNm-2.

da je kompozit, u kojem je volumni udjel vlakana jednak Vf, opte en paralelno sa vlaknima
(vidi sl. 5.3
n jednaka je u vlaknima kao i
u matrici. Naprezanje u kompozitu je:
= V f f + (1 V f ) m
gdje se indeks f odnosi na vlakno, a indeks m na matricu. Zbog = En, moe se pisati:
= E f V f n + E m (1 V f ) n .
Kako je Ekompozita = /n, slijedi:
Ekompozita = Vf Ef + (1 Vf) Em.

(5.8)

Izraz (5
ne moe b
u matrici.

na vlakna (kao na sl. 5.3

ti da su naprezanja, a
ne deformacije, jednaka u objim komponentama. Ako je to tako, onda je ukupna deformacija
n jednaka zbroju pojedinih deformacija pomnoenih teinskim faktorom:

43

Slika. 5.3.
(b) minimalan.

ul (a) maksimalan,

n = Vfnf + (1 Vf)nm.
n = /E dobije se:
n =

Vf
Ef

1Vf
+

Em

Kako je modul jednak /n slijedi:

E kompozita =

44

1
.
V f
(1 V f
+

E m
E f

(5.9)

(5.9) predstavlja donju granicu modula - modul ne moe biti

manji od ovog izraza.
Na slici 5.4

5.8) i (5

ca) i podatni
okomito na smjer vlakana (donja granica). To objanjava njihovu anizotropiju. Anizotropija je
ponekad poeljna - motka za skok u vis, a ponekad nije - karoserija automobila formule 1. U
akna se postavljaju krino.

Slika. 5.4.
. Teorija je
kompozita lee
5.8) i (5.9), i blie su donjoj granci kao to se vidi na
slici 5.4. Osim toga, jeftinije je umijeati

je anizotropan

icama je izotropan, to moe biti i prednost. Ovi polimeri

- dijelovi

automobila, ku

- su ustvari polimeri sa dodatkom punila.

Saetak
Moduli metala, keramike, i staklastih polimera ispod Tg
veza. Stakla i staklasti polimeri iznad Tg
i
imaju znatno nie module. Kompozitni materijali imaju module koji su jednaki ponderiranom
prosjeku modula njihovih komponenata.

45

6
Svojstva povrine
Povrinska energija i napetost povrine
iu energiju od molekula u
Z najbliih
Z/2 susjeda (sl. 6.1). Promatrana
interakciju, pa je jasno da je energija

molekula (Z
molekule u unutranjosti nia od energije na povrini.

Slika 6.1.
Na temperaturama bliskim temperaturi taljenja,
susjedne molekule je E1 U 0 , gdje je U0 dubina potencijalne jame molekula. Ova energija
molekuli u unutranjosti
E1unutr = ZE1 = ZU 0
a ako je molekula na povrini onda je ukupna energija jedne molekule
E1povr =

ZE1 ZU 0
=
2
2

i to za

46

Ovaj

povrinskom sloju n, tada je

S, koji sadri N = nS molekula,

odnosno

(6.1)
je

povrinska energija

Svaki sistem preputen sam sebi nastoji zauzeti stanje koje odgovara minimumu potencijalne
povrini. Tome je udovoljeno, s jedne strane, time to s
povrinu. Zato voda u posudi ima ravnu povrinu, a izvan posude zauzima kuglaste oblike
(kaplja). Posljedica je tendencije te
tangencijalno na povrinu. To je sila napetosti povrine. Napetost povrine, T, definira se kao
povrinskoj energiji .

Razmotrimo tanki sloj sapunice koji se nalazi u

6.2).
moramo djelovati vanjskom silom F
2 T l , gdje je T napetost povrine (sila po jedinici duine), a l duina ice. Faktor 2 dolazi
sapunice ima dvije povrine. Iznos povrinske napetosti moemo
dx. Uloena energija je
jednaka
2 T l dx .
ka energija za iznos

2 l dx

47

2 T l dx = 2 l dx

(6.2)

T =

(6.3)

Jedinica za T je ista kao i za , Jm-2 ili Nm-1. Razne metode su razvijene za mjerenje sile ili

2Tl

Slika 6.2. Eksperiment sa tankim slojem sapunice.

Kapilarne pojave

sa stijenkom; takvo stanje izaziva snienje energije

na u blizini stijenke je zakrivljena.
Zamislimo kapilarnu cj
s
obzirom na stijenku. Na mali element duljine l
djeluje sila napetosti povrine F =
. Na isti takav element dodirne linije na drugoj strani
ne
komponente tih sila ponitavaju, a vertikalne komponente iznosa ( F)y
Fcos djeluju u
niz malenih elemenata duljine l i promatrati djelovanje sila napetosti povrine na njih. Sve
usobno se ponitavaju, a rezultantna sila prema gore jest

48

Slika 6.3. Kapilarna elevacija; prikaz sila napetosti povrine.

ili za kapilaru polumjera r (unutranjeg opsega 2 )
(6.4)
Ta rezultantna sila prema gor

nastaje kapilarna elevacija.

iznad razine u posudi izvan kapilare

.
i visine h, a r2 povrina presjeka

P stupca te

-2

atno iznad razine

,ar

h poprima vrijednosti od

Tlak ispod zakrivljene slobodne povrine

ovisno o karakteru

Kut

49

(a) udubljen meniskus

(b)

Slika 6.4.
0 < /2
/2 <

kemijskim svojstvima plina koji okruuje njihovu dodirnu povrinu. Zakrivljenost slobodne
a snien tlak kada

je negativan, a predznak polumjera konveksne zakrivljenosti je pozitivan). Ako ove

r1 i r2
p je dan Laplaceovom jednadbom
1 1
p = + .
r1 r2

(6.5)
r1 = r2 = r,

p =

2
.
r

Adsorpcija

unutranjosti susjednih faza. Tvar na kojoj se vri adsorpcija naziva se adsorbens. Za dobre
veliku povrinu.

vezanja povrinskih atoma. Fizikalna adsorpcija (fizisorpcija) nastaje van der Waalsovim

Ovisnost o relativnom tlaku para je prikazana na sl. 6.5a; na primjer adsorpcija kisika na
srebru snizi
od 1200 mJm-2 na 400 mJm-2
karakteristika, nuno je da se sa povrine, u vakuumu, u potpunosti odstrane sve adsorbirane

50

pokrivena tankim slojem oksida (kemisorpcija kisika) koji titi aluminij od ubrzane korozije.
Najjednostavniji oblik fizisorpcije je takav da molekule na povrini formiraju jedan sloj
(monosloj). Ovo se moe opisati Langmuirovom jednadbom:
f =

aPr
1 + aPr

(6.6)

gdje je a konstanta, f dio pokrivene povrine, a Pr relativni tlak para, P/P0

vrijednost, koja se moe odrediti mjerenjem, za f je 1, i odgovara monosloju (sl.6.5b). Ako se
pozna povrina pokrivena jednom molekulom tada se u principu moe odrediti ukupna

Emmett Teller) jednadbom:

Pr
1
(C 1) Pr
,
=
+
W (1 Pr ) CVm
CVm

(6.7)

gdje je Pr relativni tlak para, P/P0, W je teina adsorbirane pare, Vm

formiranje monosloja, a C
adsorpcije.

slabu kemisorpciju i moe se opisati Langmuirovom izotermom. Dobar primjer za ovakvo

ponaanje su povrinski aktivne tvari (surfaktanti).

Adhezija
lja faza. Tvari koje

arne sile
trebno je naprezanje od 288 kN/m2.
mogu lagano odvojiti

imernih lanaca nakon isparavanja

otapala ili pojave polimerizacije).

51

Slika 6.5
a.

52

Zadaci
1.
linearnih dimenzija atoma, odrediti uzajamnu potencijalnu energiju.
Rjeenje:
negativnog naboja. Ono se ne poklapa s
r
p1 . Na

r
r
udaljenosti r , dipol p1 proizvodi potencijal

rr
p1r
V1 =
4 0 r 3

(1)

Potencijalu V1
r rr
r
r
3r ( pr ) r 2 p1
F1 = V1 =
.
4 0 r 5

(2)

r r
p1 i r paralelni:
rr
p1r = p1r ,

(3)

p1
2 0 r 3

(4)

pa se dobije
F1 =

r
Djelovanjem polja F1 inducira se u drugom atomu dipolni moment
r
r
p2 = 0 F1 ,

(5)

gdje je polarizabilnost.
r
r
Potencijalna energija dipola p2 u polju F1 jest
r r
E p = p2 F1 = 0 F12 .

(6)

Ako se izraz (4) uvrsti u izraz (6), dobije se

Ep =

p12
.
4 2 0 r 6

53

(7)

udaljenosti.

2.
E p (r ) =

a
b
+ n .
m
r
r

(1)

Ispitati uvjet stabilnosti sustava.

Rjeenje:
r0 biti
minimalna:
dE p

= 0
dr r =r0

(2)

d2Ep

> 0.
dr 2

r =r0

(3)

Uvrtavanjem izraza (1) u uvjete (2) i (3), slijedi

am bn
bn
n+1 = 0 r0nm =
m +1
r0
r0
am

(4)

am(m + 1) bn(n + 1)
bn(n + 1)
+
> 0 r0nm <
m+ 2
n+2
r0
r0
am(m + 1)

(5)

Usporedbom izraza (4) i (5), dobije se

n > m.

(6)

3. Neka je unutranja energija sustava

r

U (r ) =
gdje su A, B i a parametri, a r
sustava u ravnotenom stanju.

Rjeenje:
54

A
+ Be a ,
n
r

(1)

r0
da je energija sustava minimalna. Iz uvjeta ekstrema
dU

=0
dr r =r0

(2)

slijedi jednadba za ravnotenu udaljenost:

Be

r0
a

Aan
.
r0n+1

(3)

Uvrtavanjem izraza (3) u izraz (1) dobije se energija ravnotenog stanja:

A
a
1 n .
n
r0
r0

U (r0 ) =

(4)

4.
U (r ) =

A B
, m = 2, n = 10 .
+
rm rn

Atomi formiraju stabilnu molekulu ako su

AiB

Rjeenje:
U (r ) =

A B
+
r 2 r 10

4 1.6 10 19 =

A
B
+ 10
2
0.3
0.3

2 A 10 B
dU

= 3 11 = 0
r0
dr r =r0 r0
2 A 10 B
=
0.33 0.311

B=

Za minimum U(r) ; r = r0

0.38 A
5

A
0.38 A
+
= 6.4 10 19 A = 7.2 10 20 Jnm 2
2
10
0.3
5 0.3

55

Slika 1. Krivulje potencijalne energije (gore) i sile (sredina) kao funkcije uda
atoma
B=

0.38 7.2 10 20
= 9.4 10 25 Jnm10
5

F=

dU 2 A 10 B
= 3 11
dr
r
r
56

atoma kod koje je sila maksimalna, a

razdvajaju, rD:
d 2U
6 A 110 B
110 B
2
= 4 + 12 = 0 rD8 =
rD
rD
6A
dr r =rD
Uvrtavanjem vrijednosti za A i B dobije se vrijednost za rD:
rD = 0.352 nm.
Sila razdvajanja atoma je:
F=

5.

2 7.2 10 20 10 9.4 10 25

= 2.39 10 9 N
3
11
0.352
0.352

dvovalentna iona suprotnih naboja u ravnotenom stanju je r0 =

U (r ) =

Z1 Z 2 q 2 B
+
4 0 r r 9

gdje je 0 permitivnost vakuuma, Z1 i Z2 su brojevi naboja iona, a q je naboj elektrona.

0 = 8.854 10 12 CV -1m -1 ; Z1 = 2, Z 2 = +2 ; q = 1.6 10 19 C

Rjeenje:
r 8q 2
Z Z q 2 9B
dU

= 1 2 2 10 = 0 B = 0
4 0 r0 r0
9 0
dr r =r0
Energija koja je potrebna za razdvajanje iona jednaka je razlici potencijalne energije kad se
U i potencijalne energije iona u ravnotenom
stanju Umin:
4q 2
r 8q 2
8q 2
U U min = 0
+ 0 9 =
= 34.110 19 J
4 0 r0 9 0 r0 9 0 r0

6. Pokazati da se krutost veze, S0

d 2U (r )
.
S 0 =
2
dr

r = r0

57

gdje je U
ravnotenom stanju.

r0

Rjeenje:
Za male pomake r r0 funkciju U(r) razviti u Taylorov

r = r0 .

1 d 2U
dU
2 (r r0 ) 2 + L
U (r ) = U (r0 ) +
(
r
r
)

0
2 dr r =r
dr r =r0
0
Kako je

dU (r )
= 0 za r = r0
dr
1 d 2U (r )
(r r0 ) 2 + L
U (r ) = U (r0 ) +
2
123
2 dr r =r
KONSTANTA
144244
30
KONSTANTA

F (r ) =

dU (r ) d 2U (r )
(r r0 )
=
2
dr
dr r =r0

Za male deformacije, krutost S0 je konstantna (to je ustvari konstanta opruge

ost r (r r0) jednaka:
F = S0(r - r0).
pa je krutost veze S0 jednaka
d 2U (r )
.
S 0 =
2
dr r =r0

7. Pokazati da se Youngov modul E

S 0 1 d 2U
.
E=
=
r0 r0 dr 2 r =r
0
d 2U
a u ravnotenom stanju, S 0 = 2 je krutost
dr r =r0

gdje je r0
U

58

Rjeenje:
F = S0(r - r0).
malim oprugama, kao to je prikazano na slici 2.

Slika. 2.
r0. Naravno ako se eli
Ako se dvije plohe u materijalu razmaknu za (r - r0), ukupna sila koja djeluje na
povrini definira se kao naprezanje
= NS0(r - r0).

(3)

N je broj veza po jedinici povrine i jednak je 1 / r02 (jer je r02

Dijeljenjem pomaka (r - r0) sa
razmakom r0
deformacija n, tako da je sada:
S
= 0 n .
r0

(4)

S0
.
=
r0
n

(5)

Prema tome Youngov modul je jednak:

E=

59

8.

U (r ) =
gdje je r

A B
,
+
rm rn

A, B, m i n su pozitivne konstante.

kocke. Pokazati da je Youngov modul E

bridom kocke, jednak
E=

mnkTM

gdje je srednji volumen atoma, k Boltzmanova konstanta, a TM

tijela. Moe se uzeti da je U(r0) = -kTM, gdje je r0 ravnotena udaljenost atoma.
Rjeenje:
E

aza:
S 0 1 d 2U
.
E=
=
r0 r0 dr 2 r =r
0

S0
U (r ) =

A B
,
+
rm rn

dU
A
B
= m m+1 n n+1
dr
r
r
d 2U
A
B
= m(m + 1) m+ 2 + n(n + 1) n+ 2
2
dr
r
r
mA nB
dU

= 0 m+1 n+1 = 0
r0
r0
dr r =r0
Iz prethodnog izraza slijedi da je:
A=

n mn
Br0
m

Kako je U(r0) = -kTM moe se

60

 kTM =

A B
n Br0mn B
,
odnosno,
ako
se
uvrsti
izraz
za
A
kT
+

+ n
M
r0m r0n
m r0m
r0

B=

kTM r0n
nkTM r0m
, odnosno A =
n
n

1
m 1
m
m

Prema tome Youngov modul E je jednak:

E=

1
r0

A
B 3
m(m + 1) m+ 2 + n(n + 1) n+ 2 ; r0 =
r0
r0

Uvrtavanjem izraza za A i B

relacija za modul

E=

mnkTM
.

9. Polumjer iona fluora (F-) iznosi 0.133 nm. Koliki je polumjer najmanjeg pozitivnog iona
koji moe biti u koordinaciji sa est susjednih iona fluora?
Rjeenje:
a oktaedarskog rasporeda u kojem se anioni "dodiruju", slijedi:

Slika 3.
2( r + R ) 2 = ( 2 R ) 2 ;
r = 0.414R
a kako je RF- = 0.133 nm

r = 0.055 nm

61

10. Energija svake C C veze u dijamantu iznosi 358 kJ/6.021023. Kolika je potrebna
energija za isparavanje 0.01 g dijamanta?
Rjeenje:
Svakom atomu ugljika u dijamantu pridruujemo pola od svake veze, a drugu polovicu
susjednom atomu. Prema tome, imamo 4/2 veza po jednom atomu.
0.01 g
(6.02 10 23 atoma/mol) .
Broj atoma ugljika =
12.01
g/mol

Potrebna energija = 2 broj atoma 358 103 / 6.02 10 23

= 2 0.00083 358 103
= 594.3 J.
Mg2+ i O2- iona u MgO iznosi 0.21 nm.

11.

iona i susjednog O2- iona na ovoj ravnotenoj

udaljenosti? Kolika je odbojna sila na ovoj ravnotenoj udaljenosti?
+
b) K
0.098 nm, a
polumjer Cl 0.181 nm?
a)

2+

Rjeenje:

Fc =

Z1Z 2 q 2
4 0 r02

gdje je 0 permitivnost vakuuma, Z1 i Z2 su brojevi naboja iona, q je naboj elektrona, a r0

a)

0 = 8.854 10 12 CV -1m -1 ; Z1 = 2, Z 2 = +2 ; q = 1.6 10 19 C

(2)(+2)(1.6 10 19 ) 2
Fc =
4 8.854 10 12 (0.21 10 9 ) 2
Fc = 2.1 10 8 N
b)

(1)(+1)(1.6 10 19 ) 2
Fc =
4 8.854 10 12 (0.279 10 9 ) 2
Fc = 0.3 10 8 N

62

12. Kolika je energija veze, izme

susjednih O2izraza za energiju veze n = 9?

2+

Rjeenje:

U (r ) =

Z1 Z 2 q 2 B
+
4 0 r r 9

gdje je 0 permitivnost vakuuma, Z1 i Z2 su brojevi naboja iona, q je naboj elektrona, r je

B je konstanta.

0 = 8.854 10 12 CV -1m -1 ; Z1 = 2, Z 2 = +2 ; q = 1.6 10 19 C ,

r08 q 2
Z1 Z 2 q 2 9 B
dU
0
B
=

4 0 r02 r010
9 0
dr r =r0
r0
U (r0 ) =

Z1Z 2 q 2 1 r08 q 2
q 2 Z1Z 2 1
+ 9
=
+

4 0 r0 r0 9 0 0 r0 4
9
U (r0 ) = 34.4 10 19 J .

13. Ako je za isparavanje jedne molekule vode, kod 25C, potrebno 7.310-20 J, koliko je
energije potrebno za isparavanje 1 litre vode?
Rjeenje:
Energija za isparavanje 1 litre vode iznosi
1000 g
= 2441 kJ .
E = (7.3 10 20 J/molekula) (6.02 10 23 molekula/mol)
18 g/mol

14. Silicij ima istu kristalnu strukturu kao dijamant (sl. 4) a duljina veze 2R = 0.2351 nm gdje
je R
) silicija.

63

Rjeenje:

(a)

(b)
Slika 4. Kristalna struktura silicija

a
2

a
3 = (2 R ) 2
4
a = 4(0.2351 10 9 ) / 3
a = 0.543 nm

masa elementarne
volumen elementarne

(8 atoma/elementarna
.09 g/mol)/(6.02 10 23 atoma/mol)
(0.543 10-9 m)3 / elementarna

8 28.09 10 4
= 2333056 g/m 3 = 2333 kg/m 3
6.02 0.16
3

Napomena: Eksperimenta

15.

64

R).

Rjeenje:
Na slici 5 je pri

Slika 5.

masa elementarne
volumen elementarne

(4 atoma/elementarna
.982 g/mol)/(6.02 10 23 atoma/mol)
volumen elementarne
4 26.982
volumen elementarne
=
= 66425 10-27 cm 3
23
2.699 6.02 10

2.699 g/cm 3 =

a3 = 6642510-27 cm3
a = 0.405 nm
Na slici 5 se vidi da je
a 2 = 4R
a 2 0.405 1.41
=
2
2
2 R = 0.286 nm
2R =

16.
= 7.3 g/cm3?
Rjeenje:
Relativna atomska masa kositra je 118.71.
= (7.3106 g/m3)(0.5820.58210-9 m)2(0.31810-9 m)

65

= 7.86 10-22 g =

n 118.71 g/ mol
6.02 10 23 atoma/mol

n = 4 atoma

17.

prijelazu iz plono

atoma u fcc reetki Rfcc = 0.127 nm, a u bcc reetki Rbcc = 0.1241 nm (kod temperature od
20C).
Rjeenje:

(a)

(b)

Slika 6.

Duljina brida elementarne fcc reetke prema slici 6(a) je:

a fcc =

4 R fcc
2

4 0.127
= 0.3592 nm,
2

a duljina brida elementarne bcc reetke prema slici 6(b) je:

abcc =

4 Rbcc 4 0.1241
=
= 0.2866 nm.
3
3

Volumen elementarne fcc reetke je: V fcc = 0.35923 = 0.0463 nm3, a volumen elementarne bcc
reetke je: Vbcc = 2 0.28663 = 0.0471 nm3.
Promjena volumena iznosi
V 0.0471 0.0463
=
= 0.017 ili 1.7%.
V
0.0463

66

18.

posuda je napunjena vodom do visine h = 1 m. Na njenom dnu je izbuena

sva voda iscuriti iz posude? Svojstvo povrine plastike je
= 0.072 N/m.)

Rjeenje:

izlazu iz posude iznosi 0.1 mm. Da bi se izguralo kapljicu ovog polumjera iz rupice potreban
je tlak od
P =

2 2 0.072 N/m
=
= 1440 Pa
R
10 4 m

Kako je hidrostatski tlak jednak

P = gh
slijedi da je visina vode koja odgovara tom tlaku jednaka
h=

2
2 0.072 N/m
=
= 0.147 m
6
Rg 100 10 m 9.81 m/s 2 1000 kg/m 3

Dakle, voda

19. Hidrofilna kuglica polumjera RP

r,
zakrivljenosti meniskusa vode. Nacrtati krivulju ovisnosti polumjera zakrivljenosti x o
relativnoj vlanosti H. (Temperatura je 25C)

Slika 7. Hidrofilna kuglica na hidrofilnoj ravnoj plohi.

Rjeenje:
Kelvinova jednadba glasi:
1
1
V
Vm
1 1
RT ln H = Vm + = Vm m r =
r
RT ln H
x r
R1 R2

67

gdje je povrinska napetost vode, a Vm molarni volumen vode. Vrijedi priblina relacija (vidi
sliku 7)
RP2 + ( x + r ) 2 = ( RP + 2r ) 2 RP2 + x 2 + 2rx + r 2 = RP2 + 4rRP + 4r 2 x 2 + 2rx = 4rRP + 3r 2
x 2 4rRP
Uvrstimo izraz za r pa dobivamo
m
4 0.072 mN 18 10 6 mol
5 10 6 m
4Vm RP
1
x=
=
= 0.103 m
J
RT ln H
8.31 molK 298K lnH
ln H
3

500

x(nm)

400
300
200
100
0

0.2

0.4
0.6
Relativna vlanost

0.8

Slika 8. Ovisnosti polumjera zakrivljenosti x o relativnoj vlanosti H.

20. Odredite kolika treba biti relativna vlanost, pri temperaturi od 25C, u okolini valjkaste
pore promjera 4 nm da bi voda koja se nalazi u njoj isparila. (Povrinska napetost vode =
0.072 N/m.)
Rjeenje:
relativnu vlanost iznad pore promjera

2Vm
ln H =
RT r

H =e

2Vm
RT r

=e

68

20.07218106
8.31298109

= 0.593 ili 59.3%