`~~==p~~=f~~I==w~~I=OMMR=

UDK 821.163.42.09 Mato, A. G.

821.163.42 (497.5 Zadar)
Izvorni znanstveni lanak
Primljen: 2. XI. 2004.
Prihvaen za tisak: 16. IX. 2005.

q=j~=
Zavod za povijest hrvatske knjievnosti,
kazalita i glazbe HAZU
Opatika 18, HR 10000 Zagreb

m~~=f~~=^~=d~~=
j~~=
r=VMK===^~=d~~=j~~=

Premda osobno Antun Gustav Mato nikada nije posjetio Zadar, brojne su
njegove knjievne veze s tim gradom. U zadarskoj je periodici objavio nekoliko
eseja, knjievnih kritika i polemika u kojima je dola do izraaja njegova literarna
duhovitost, stilska ljepota i polemika otrina, a nadasve pievo zaneseno
domoljublje. Shvaajui da je temeljna znaajka hrvatske kulturne tradicije njezina
rasprostranjenost u svim krajevima Lijepe nae, Antun Gustav Mato je znao
prepoznati Zadar kao vano kulturno arite hrvatskoga juga, i stoga je taj dio
hrvatskoga kulturnog krajolika bio predmetom njegova stalnoga interesa.
Najvanija injenica Matoeve veze sa Zadrom je u tome to u tom gradu godine
1905. izlazi njegova knjiga "studija i impresija" pod naslovom Ogledi, za koju
autor te godine nije u Zagrebu mogao nai nakladnika. Suraujui pak u brojnim
zadarskim novinama i asopisima, kontaktirajui s mnogim urednicima, te piscima
to su djelovali u Zadru, piui o knjievnim djelima to su ih objavili zadarski
pisci ili o onim djelima koja su tiskana u Zadru, Antun Gustav Mato je znatno
pridonio stvaranju osebujne knjievne atmosfere u glavnom gradu Dalmacije u
doba hrvatske moderne.
h = W Antun Gustav Mato, hrvatska moderna, Zadar

ivotne staze Matoa su posve rijetko vodile ka hrvatskom jugu, tako da u

Dalmaciji, unato svojim arkim eljama, nije uspio nikada boraviti, meutim
duhom je bio blizak bogatom hrvatskom kulturnom naslijeu naega primorja,
osobito pak knjievnoj batini, dobro poznavajui mnoga knjievna djela to su ih
pisci ponikli u hrvatskom junom podneblju napisali, kako u ranijim stoljeima,
tako i u njegovo doba, ili pak to je tiskom objavljeno na tom podruju.
Mato je osobito dobro poznavao i pratio zadarsko izdavatvo, suraujui i
korespondirajui s mnogim izdavaima i urednicima to su Zadru priskrbili
atribut "hrvatskoga izdavakog uda", grada koji je poslije Zagreba bio najvee i

q=j~I=Paginae Iadertinae Antuna

`~K=p~K=f~K=N=EOMMRFI=OVNJPNN=

najvanije izdavako sredite na prijelazu iz XIX. u XX. stoljee.1 Suraivao je s

urednitvima zadarskih novina Croatia (1900), Hrvatska kruna (1904, 1906,
1907), Narodni list (1910, 1914), asopisa Lovor (1905), knjievnoga godinjaka
Svai (1905) i neobjavljenog, a za tisak pripremljenog futuristikog asopisa
Zvrk (1914), odnosno s njihovim urednicima: Ivom Prodanom, Jurjem
Biankinijem, Milutinom Cihlarom Nehajevim, Rikardom Kataliniem Jeretovim,
Sranom Tuciem, Josom Matoiem, s knjiarom zadarske Hrvatske knjiarnice
ariem, te s mnogim knjievnicima koji su u to doba boravili u Zadru i o ijim je
djelima esto pisao: Milanom Begoviem, Ivom Vojnoviem, Vladimirom
Nazorom, Jakovom ukom (Jakom edomilom), Ivanom Androviem, Dinkom
imunoviem, Markom Carom i mnogim drugim.
U doba hrvatske moderne u glavnom dalmatinskom gradu Zadru, koji tada
broji tek trinaestak tisua stanovnika, djelovalo je ak petnaest tiskara, a
hrvatskih je knjiga, ne raunajui one to su tiskane na talijanskom i njemakom
jeziku, izilo ak 965, od ega 83 knjievnih i 45 s podruja filologije. Uz
spomenute asopise u kojima je Mato suraivao izlazi i tradicionalistika Iskra
(1891.-1894.), Kataliniev Lovor (1897), knjievno-znanstveni asopis Glasnik
Matice dalmatinske (1901.-1904.), a knjievni je podlistak bogat u brojnim
dnevnim i tjednim novinama: Narodnom listu, Hrvatskoj kruni, Smotri
dalmatinskoj i dr.2
Mato je bio redovit knjievni kritiar knjievnih djela to su ih tiskali
zadarski pisci. Spomenimo tako da je u nekoliko navrata prikazao knjige Rikarda
Katalinia Jeretova a pisao je i o djelima Ivana Androvia, Milana Begovia,
Jakova uke, Vladimira Nazora, Marina Sabia i dr.
O Matoevom knjievnom radu su u zadarskom novinstvu objavljeni vani
lanci. Brojem i kvalitetom odskau oni tiskani u Narodnom listu. Tako Arsen
Wenzelides 1909. predstavlja njegove Umorne prie i iznosi svoj sud da u toj
knjizi ima dosta feljtonskog materijala, te da su mu "kritike zbirke" knjievno
vrjednije od novela i crtica. Mato "po tudjinskim uzorima imitira neke forme i
naine pisanja, koji ne prijaju puno hrvatskom ukusu" istie Wenzelides.3 Prikaz
Matoeve knjige Nai ljudi i krajevi iz 1911. godine objavljuje Jaa Grgaevi
istiui da je to djelo temeljno za poznavanje pieva artizma, te da su Matoeve
kritiarske sposobnosti ispred njegova pjesnikog i pripovjedakog talenta.4 Joso
Modri kae za velikog pisca i ovo: "Sve to je god on napisao, zvualo je u
hrvatskom srcu kao biserje, iako mu je kritika pokatkad posve otra, to kau
Nijemci temperamentvoll. Nu u njega je bila ista, ponosna, uzviena hrvatska
dua [...]".5 O Matou su u zadarskom Narodnom listu pisali i Vinko

Tihomil M a t r o v i , "Izdavatvo". U knjizi: Drama i kazalite hrvatske moderne u Zadru.

Nakladni zavod Matice hrvatske, ur. Branimir Donat, Zagreb, 1990, str. 25-38.
2
Usp. Vjekoslav M a t r o v i , Jadertina croatica. I. dio: Knjige, JAZU, Zagreb, 1949, II. dio:
asopisi i novine, ur. Josip Badali, Zagreb, 1954.
3
Arsen W e n z e l i d e s, "A. G. Mato: Umorne prie". Narodni list, XLVIII, Zadar, 6. veljae 1909.,
br. 11, str. 1-2.
4
Jaa G r g a e v i , "Jedan album". Narodni list, L, Zadar, 1. veljae 1911., br. 9, str. 1
5
Joso M o d r i , "Mato na umoru". Narodni list, LIII, Zadar, 21. oujka 1914., br. 23, str. 1.

OVO=

q=j~I=Paginae Iadertinae Antuna

`~K=p~K=f~K=N=EOMMRFI=OVNJPNN=

Kisi,6 Kosta Strajni,7 Oktavije Lenti8 i dr., a poslije njegove smrti izile su
odgovarajue obavijesti9 i nekrolozi o velikom piscu. Sve do 1920. kada je Zadar
sramotnim Rapallskim ugovorom pripao Italiji u zadarskom se tisku prati sve to
je s Matoem u svezi, pa tako redovito izlaze i obavijesti o novim izdanjima
njegovih djela s preporukom itateljskoj publici.10
1
Kako Matou nije u hrvatskoj metropoli Zagrebu uspjelo pronai izdavaa za
svoju prvu knjigu lanaka Ogledi, on je godine 1904., prijateljskim posredstvom
pjesnika, pripovjedaa i publicista iz Zadra Rikarda Katalinia Jeretova (1869.1954.), kojega je osobno upoznao 1900. u Parizu, uspio za izdanje svoje knjige
ishoditi pristanak uglednog izdavaa - Hrvatske knjiarnice iz Zadra. Poetkom
dvadesetog stoljea Jeretov je bio istaknuta osoba zadarskog kulturnog ivota i
obnaao je niz vanih zadaa, osobito u promicanju hrvatske knjige u Dalmaciji i
Istri.
Prijateljstvo s Jeretovim nije, meutim, Matoa omelo da kritiki "pokosi"
njegovu zbirku pjesama godine 1901. u novosadskom Letopisu Matice srpske,
gdje je objavio knjievni prikaz Jeretovljevih Zadnjih pjesma,11 kao i Begovieve
znamenite pjesnike zbirke Knjiga Boccadoro.12 "U Jeretova nema", pie Mato u
svojoj kritici napisanoj u Parizu, "ni jedne figure pjesnike koja nije plod
pamenja, a ako je ima, Katalini je na nju nabasao kao onaj gluvak koji je,
udarajui po glasoviru, napipao i na koji zvuni akord."13 Gotovo sarkastino
Mato istie da je u tim pjesmama najzanimljivije samo to to su tiskane u
najuglednijim hrvatskim asopisima i to ih pie urednik ozbiljnog mjesenika
Glasnika Matice dalmatinske, inae, njihov je autor "kao pjesnik obian
stihotvorac, kao patriota prost deklamator." I dalje, nalazi da "mnogobrojni
francuski naslovi (mjesto hrvatskih) i francuski citati tek poveavaju diletantski,
snobovski dojam Zadnjih pjesama" to je "dokaz da Katalini Jeretov nema
6

V[inko Kisi Oblomov], "Policija i umjetnost". Narodni list, LII, Zadar, 5. srpnja 1913., br. 54, str.
2.
7
Kosta S t r a j n i , "Farizejstvo". Narodni list, LII, Zadar, 19. srpnja 1913., br. 58, str. 3.
8
O[ktavije] L e n t i, "Mato". Be, 22. oujka 1914. Narodni list, LIII, Zadar, 28. oujka 1914., br.
58, str. 3.
9
[Anonimno], A. G. M a t o . Narodni list; LIII, Zadar, 18. oujka 1914., br. 22, str. 3.; [Anonimno],
Sprovod A. G. Matoa. Narodni list; LIII, Zadar, 21. oujka 1914., br. 23, str. 2.; [Anonimno], Pomen
Matou. Narodni list; LIII, Zadar, 1. travnja 1914., br. 26, str. 2.
10
[Anonimno], A. G. M a t o : Umorne prie. Vidici i putovi. Narodni list; LVI, Zadar, 28. srpnja
1917., br. 60, str. 2.; [Anonimno], Matoevi feljtoni i eseji. Narodni list; LVI, Zadar, 29. kolovoza
1917., br. 69, str. 3.
11
A[ntun] G[ustav] M a t o , "Zadnje pjesme. Spjevao Rikard Katalini Jeretov (god. 1895. do 1901.)
Zadar, 1901. Vlastitom nakladom.", Letopis Matice srpske, knj. 210, sv. 6, str. 95-97.; Novi Sad,
(novembar-decembar) 1901. U Sabranim djelima A. G. Matoa ta je kritika tiskana u sv. VI. (O
hrvatskoj knjievnosti I), ur. Nedjeljko Mihanovi, JAZU/Liber /Mladost, Zagreb, 1973, str. 55-57.
12
A[ntun] G[ustav] M a t o , "Knjiga Bokadoro (Xeres de la Maraja)", Letopis Matice srpske, knj.
210, sv. 6, str. 86-95; Novi Sad, (novembar-decembar) 1901. U Sabranim djelima A. G. Matoa ta je
kritika tiskana u sv. VI. (O hrvatskoj knjievnosti I), ur. N. Mihanovi, JAZU/Liber /Mladost, Zagreb,
1973, str. 45-54.
13
V. biljeku br. 11.

OVP=

q=j~I=Paginae Iadertinae Antuna

`~K=p~K=f~K=N=EOMMRFI=OVNJPNN=

skromnosti i osjeaja za ono to bih nazvao stilom", zakljuuje Mato svoju otru
kritiku.14 Ipak, Rikarda Katalinia Jeretova kao pisca Mato nije u cijelosti tako
negativno ocijenio kako je to uinio s njegovom poezijom, Mato je naime
smatrao da je od Jeretova "itka jedino po koja crtica u prozi, u maniru Lia
Vladimira Maurania."15 Godine 1904. u pismu mu pie da su njegove kratke
prozne crtice vrijedna knjievna ostvarenja te mu poruuje: "te su crtice najbolji
Va rad [misli na prozne crtice sabrane u Jeretovljevoj knjizi Inje op. T. M.]. Vi
za taj genre imate najvie talenta i ja u to prije rektificirati svoj sud o Vaim
stihovima."16
Unato Matoevim ponekad otrim kritikim ocjenama, dva su pisca ostala u
posve dobrim odnosima, te se Mato mogao osloniti i na Jeretovljevu pomo kod
tiskanja svoje knjige. Poto je Matoeva ponuda za objavljivanje Ogleda u Zadru
prihvaena i autor poslao rukopis, ubrzo se krenulo u tiskanje knjige. No u to
doba sloene izdavake prilike otegnule su poslove oko tiskanja, a kako je Mato
tada ivio tekim emigrantskim i uz to boemskim ivotom u Parizu, nestrpljivo je
oekivao da mu zadarski izdava poalje prve egzemplare tiskane knjige, no
zasigurno jo i vie obeani honorar. U lanku "Literarna nevolja" sam pisac
navodi da je njegov autorski honorar za Oglede iznosio 150 kruna.17
O pojedinostima svoga raspoloenja uoi tiskanja Ogleda pie svom prijatelju
Andriji Milinoviu, u pismu iz Pariza, 20. travnja 1904.: "'Oglede' (Eseje), neke
moje lanke i fantazije, primi u nakladu Hrvatska knjiara u Zadru. Ponudie mi
100 Kr., i mjesto da polju odmah, pitaju me na sam Veliki petak, pristajem li!
Uzajmim i telegrafiram, da mi alju icom. Tri nesnosne noi, tri jo nesnosnija
jutra gladan Uskrs, i nita! Tek 8. dan mi piu, da je ari, knjiar, otiao i da e
mi sutra, vrativi se, poslati telegrafski. I ja dam astnu rije babi lagumliji, da u
joj sutra u kljun minimum 40 rutavijeh franaka. Sutra dodje, koraci na hotelskim
stubama raspinju me na nesnosne, mamurne muke i nita! Baba i vjerovnici me
gledaju poprijeko. ude se, kako fino laem. Drugi dan mi pie ari, da mi alje
tih 100 Kr[una]. To bijae prolog petka. I opet 4 neprospavane noi, 4 grozna
jutra, ekanje pismonoe, 4 grozna dana, uvjeravanje prijatelja, da oni patrioti,
lau, da se ale, to li! Pa onda sumnje, da Nepoznati, Sivi, Crni, da moni ovjek
kvari ariu raune i baca mi djavolje klipove pod noge. I tako ja, dragi Andro, 20
dana ni oko stisnuo, tako rei, proklevi as, kada sam zasluio tu jadnu sumu.
I suma, i spas, doe. Juer. Za pismonoom miris od najtraginijih kvarglah i
znak, da se primie Ona, Flota, Lagum! Bacim joj 40 fr[anaka] polovinu duga.
Spasim ve od pralje. Kupim cipele, pjantalone, duhana, marke, papira, petroleja,

14

Isto
Isto
16
Sabrana djela Antuna Gustava Matoa, sv. XIX. (Pisma I), ur. Davor Kapetani, JAZU/Liber
/Mladost, Zagreb, 1973, str. 203.
17
A[ntun] G[ustav] M a t o , "Literarna nevolja". Savremenik, VII, str. 133-134, Zagreb, veljaa
1912., br. 2.
15

OVQ=

q=j~I=Paginae Iadertinae Antuna

`~K=p~K=f~K=N=EOMMRFI=OVNJPNN=

anzihckarte. Biftek, aa vina, i osjetih, da je odista proljee, da je zima prola, ja

ostao iv, da sjaji moj bog sunce."18
Matoeva knjiga Ogledi, s podnaslovom Studije i impresije, prvi je put
objavljena 1905. u Zadru u izdanju Hrvatske knjiarnice, a tiskana je u tiskovnici
E. Vitalianija.19 Da je Matoev izdava davao prednost djelima hrvatske
knjievnosti svjedoi injenica da je poetkom stoljea objavio brojna vrijedna
djela, meu kojima izdvajamo pjesnike zbirke: ivot za cara Milana Begovia,20
Inje Rikarda Katalinia Jeretova,21 Kroz svjetlost i sjenu Rikarda Nikolia,22 dvije
knjige Vladimira Nazora: Knjiga o kraljevima hrvatskijem23 i Slavenske legende24,
putopis Ante Tresia Paviia Po Ravnim kotarima,25 drame: Finis regni irila M.
Ivekovia,26 Povratak Srana Tucia27 i Svagdanjost Milana Marjanovia,28 zatim
studiju Iza enoe, prvi sintetski prikaz hrvatskoga realizma, to ju je napisao
Milan Marjanovi,29 te knjievni godinjak Svai, koji je 1904. godine bio jedina
hrvatska periodina smotra za knjievnost, i dr.
U Ogledima Mato je sakupio svoje lanke rasute po novinama, pridruivi im
dotad neobjavljeni tekst "Knjievnost i batine". Piui 1907. Milanu Ogrizoviu o
razliitim ocjenama svojih knjiga Mato iznosi vlastita duhovita tumaenja o
knjizi Ogleda: "Ja kao urnalist znam samo zajebavati, a to pogotovo tu i u
Hrvatskoj nije ba teko. Oglede pak smatram stilskim etidama. Traenje
visokog, simbolskog i intimnog, naravnog, impresion-stila. To su kozerije,
moment-slike ("Janko V.", "Kod kue" veim dijelom), feljtoni prelazei u
ozbiljne studije, pejzai prelazei u due, pretvaranja slika u misli i misli u slike.
Glupan Wenzelides dakako nije to shvatio, da je moj Baudelaire esej, potpuna
studija o poetu, a J. Veselin[ovi] obina uspomena, bez esejskih pretenzija, gdje
htjedoh tek u neku ruku identificirati posavski, mavanski pejza sa portraitom
18

Sabrana djela Antuna Gustava Matoa, sv. XIX. (Pisma I), ur. D. Kapetani, JAZU/Liber /Mladost,
Zagreb, 1973, str. 386.
19
A[ntun] G[ustav] M a t o , Ogledi. Studije i impresije. Izdanje Hrvatske knjiarnice, Nagragjena
tiskarnica E. Vitaliani-ja u Zadru, Zadar, 1905 ., br. str. 169
20
Milan B e g o v i , ivot za cara. Izdanje Hrvatske knjiarnice, Spljetska Drutvena tamparija
Spljet, Zadar, 1904, br. str. 28+3 nepag.
21
Rikard K a t a l i n i J e r e t o v, Inje. (God. 1887-1902.) Tree izdanje. Nakladom Hrvatske
knjiarnice. Tiskara C. Albrechta (Jos. Wittasek), Zagreb, 1903, br. str. 152
22
Rikard N i k o l i , Kroz svjetlost i sjenu. Pjesme. Nakladom Hrvatske knjiarnice V. Gszl. Nagr.
Tiskara Vitaliani, Zadar, 1912, br. str. 91+ 3 nepag.
23
Vladimir N a z o r, Knjiga o kraljevima hrvatskijem. Izdanje "Hrvatske knjiarnice". Zadar, 1904,
br. str. 79
24
Vladimir N a z o r, Slavenske legende (1898-1900). Nagr. tiskarna Vitaliana & sinovi, Zadar, 1900,
br. str. 95+9 nepag.
25
Ante T r e s i P a v i i , Po Ravnim kotarima. Izdanje "Hrvatske knjiarnice". Brzotiskom
"Narodnog Lista", Zadar, 1906, br. str. 81+5 nepag.
26
[iril M. I v e k o v i ], Finis regni. Drama iz rimske prolosti. Napisao K.I.G. Komisionalno izdanje
Hrvatske knjiarnice, Knjigotiskara Ivo pl. Hreljanovi Senj i Crikvenica, Zadar, 1904, br. str. 242
27
Srgjan T u c i , Povratak. Drama u jednom inu. Naklada "Hrvatske knjiarnice" u Zadru, Zadar,
1907, br. str. 88
28
Milan M a r j a n o v i , Svagdanjost. Naklada "Hrvatske knjiarnice", Zadar, 1909, br. str. 42
29
Milan M a r j a n o v i , Iza enoe. etvrt vijeka hrvatske knjievnosti. Naklada "Hrvatske
knjiarnice" u Zadru, Zadar, 1906, br. str. 198

OVR=

q=j~I=Paginae Iadertinae Antuna

`~K=p~K=f~K=N=EOMMRFI=OVNJPNN=

njegovog sina, vedrog, dobrog i plodnog. Ogledi su u toliko novinarski i moderni,

ukoliko su eda momenta, dakle impresije. Ali ja se smatram blizak klasicima
svojim progonstvom, vrlo poganim i skeptinim, pijanim, golim i naivnim, i centar
Ogleda je moja molitva Bahosu, kojega smatam grofom, gospodarom, jo uvijek
skrivenim, najhrvatskijih hrvatskih krajeva. Moj Bahos je pravi hrvatski kralj,
knez i ban naeg duha, hrvatski entuzijazam, Petrica je preporodjeni satir
Gunduliev i Reljkoviev, a ja sam u tom kolu igrao Grabancijaa, starog,
siromanog, istjeranog aka. () Ogledi su dakle Etide, ali ne za djecu. I Chopin
ih je pisao, a meni se svidjaju kao i balade, sonate i poloneze. Mogu se pohvaliti
da sam u feljtonu nastavio naeg velikog enou i kad moje impresije usporedim sa
Nuievim (sada izalim: "Ben Akiba", i starim) ne moram crveniti, prem znam
najbolje to ne znam. Ako bijah iskren, dobar Hrvat i branio sam ljepotu naeg
dragog, dragog Gria u asu kad se pjevahu himne beogradskim konacima,
nunicima i kaldrmama."30
Svom zagovaratelju i prijatelju knjievniku Rikardu Kataliniu Jeretovu Mato
je 1904. predloio da posreduje kako bi zadarska Hrvatska knjiarnica tiskala i
njegovu narednu knjigu Vidici i putovi, no kako je te godine isti izdava ve za
tiskanje prihvatio Oglede, raspoloenje, kako mu pie Jeretov u pismu upuenom
iz Zadra 27. studenoga 1904., kod zadarskog nakladnika nije bilo optimistino za
novu Matoevu knjigu: "Da ja zapovjedam primio bih i Putove", pie mu Jeretov.
"Morate znati, da naa knjiara raspolae sa malenim sredstvima, pa je teko
odbornike sklonuti na izdavanja", te mu predlae: "Nastojte poslati koju novu
stvar, pa emo i ja i ari lake sklonuti odbornike na otkup djela."31
Da tih godina nije bilo lako tiskati knjigu potvruje i podatak da je svoju
drugu knjigu eseja Vidici i putovi koja je, kao to je reeno, bila napisana godine
1904., Antun Gustav Mato objavio tek tri godine kasnije, 1907., i to u
Zagrebu.32
Godinu dana nakon izlaska Vidika i putova Mato se ponovno oglasio
kritikim osvrtom na jednu Katalinievu pjesniku zbirku. U prikazu zbirke Sa
Jadrana Jeretovljev kritiar je ovaj put znaajnije revidirao prvotne otre sudove o
jadranskom pjesniku, te ponesen zajednikim uspomenama i bliskou vlastitih
nacionalnih i politikih pogleda s Jeretovljevim, istie: "Katalini je Istranin,
prava, dozrio je u vatri Pariza, i uvjeren je da je u dananjim tunim prilikama
najkorisnija, najhrvatskija hrvatska knjiga patriotska knjiga, rodoljubna pjesma
hrvatska, pjesma kako ju shvati raniji Kranjevi i stariji Nazor meu dinim
naim primorskim savremenicima."33 Ne zaboravljajui svoju svojedobnu preotru
kritiku Jeretovljevih pjesama, ali i njegovu podrku oko tiskanja Ogleda u Zadru,
Mato naglaava: "Ja sam dosele odvie strogo sudio R. Katalinia Jeretova jer ne
30

Sabrana djela Antuna Gustava Matoa, sv. XX. (Pisma II), ur. D. Kapetani, JAZU/Liber /Mladost,
Zagreb, 1973, str. 44.
31
Sabrana djela Antuna Gustava Matoa, sv. XIX. (Pisma I), ur. D. Kapetani, JAZU/Liber /Mladost,
Zagreb, 1973, str. 204.
32
Antun Gustav M a t o , Vidici i putovi. Eseji i impresije. Nakladna knjiara i industrija papira La.
Kleina. Zagreb, 1907, br. str. 126
33
A[ntun] G[ustav] M a t o , "Sa Jadrana [Pjesme Rikarda Katalinia Jeretova]". Narodne novine,
LXXIV, br. 276, str. 1-2; br. 278, str. 1-2; Zagreb, 28. studenoga i 1. prosica 1908.

OVS=

q=j~I=Paginae Iadertinae Antuna

`~K=p~K=f~K=N=EOMMRFI=OVNJPNN=

htjedoh da nae lijepo parisko poznanstvo bude nautrb mojoj objektivnosti. U

svakom sam mu sluaju time vie koristio no kodio. Laskajmo samo
neprijateljima (i enama)! Piui te retke o pjesmama jednog estitog ovjeka i
dobrog Hrvata, sjeam se pariskih dana, herojskih mojih dana, kada sam
gladovao, bivao bez stana, spavao sa knjigom na prsima i gospoom Avantirom
na jastuku u svratitima koja vidjevahu Balzacove trudove, muketarske
pustolovine, Verlainove suze i zlato tvog smijeka, Gospoo Sans-Gne i Mimi
slatka Mimi Pinson! I kao danas to mi u tom malom, sitnom, hladnom i blatnom
Zagrebu dolazi da zaalim za tom slobodom, ljepotom, alom, za tim
velianstvom i tom mizerijom svijeta to se zove Pariz, tako sam onda sjeate li
se, Kataliniu? s Vama eznuo za ovom za ovom za Hrvatskom."34
2
Matoeva suradnja u zadarskoj periodici otpoima godine 1900. kada u
Prodanovim vjersko-politikim novinama Croatia objavljuje manji osvrt na
Fabkovievu knjigu Moje zabavice, preporuujui je svakom onom kome je stalo
do kulture hrvatskoga knjievnog jezika, a za samog autora Skendera Fabkovia
nalazi da je dosta uinio na promicanju hrvatske prosvjete i odgoja.35
U podlistku zadarskog Narodnog lista objavljena su tri Matoeva teksta;
godine 1910. prigodni lanak "Liepa naa domovino!", napisan prigodom otkria
spomenika Antunu Mihanoviu, autoru pjesme koja je postala hrvatskom
himnom,36 godine 1913. likovna polemika "Policija i umjetnost",37 te godine
1914. putopis "Od Pariza do Beograda".38 Bibliografski podatci o zadarskim
objelodanjenjima dvaju Matoevih tekstova ("Liepa naa domovino!" i "Od
Pariza do Beograda") nisu bili poznati prireivaima dosad najpotpunije
Matoeve bibliografije, tiskane 1973. u pievim Sabranim djelima.39
Tekst "Liepa naa domovina!", napisan neposredno uoi otkria spomeniku
Antunu Mihanoviu u Klanjcu, Mato je najprije objavio u zagrebakom listu
Hrvatska sloboda,40 odakle je prenesen u Narodni list, a kasnije ga je pisac uvrstio
34

Isto
A[ntun] G[ustav] M a t o , "Moje zabavice. Razloio kender Fabkovi (Zagreb, 1900. Trokom
pievim. Tiskom Mile Maravia.)" Croatia, II, Zadar, 9. studenoga 1900. br. 83, str. 3. (lanak je
prethodno tiskan u Hrvatskom pravu, VI, br. 1484, str. 3; Zagreb, 18. listopada 1900.) U Sabranim
djelima A. G. Matoa taj je tekst tiskan u sv. VI. (O hrvatskoj knjievnosti I), ur. N. Mihanovi,
JAZU/Liber /Mladost, Zagreb, 1973., str. 37.
36
A[ntun] G[ustav] M a t o , "Liepa naa domovino! (Prigodom otkria spomenika Mihanovia.)"
Narodni list, XLIX, Zadar, 1910, br. 64, str. 1. U Sabranim djelima A. G. Matoa taj je tekst tiskan u
sv. IV. (Vidici i putovi / Nai ljudi i krajevi), ur. Dragutin Tadijanovi, JAZU/Liber /Mladost, Zagreb,
1973, str. 293-298.
37
A[ntun] G[ustav] M a t o , "Policija i umjetnost". Narodni list, LII, Zadar, 21. srpnja 1913, br. 64,
str. 1. U Sabranim djelima A. G. Matoa taj je putopis tiskan u sv. XI. (O likovnim umjetnostima /
Putopisi), ur. S. Batui, JAZU/Liber /Mladost, Zagreb, 1973, str. 144-145.
38
Antun Gustav M a t o , "Od Pariza do Beograda". Narodni list, LIII, Zadar, 21. oujka 1914., br.
23, str. 1-2; U Sabranim djelima A. G. Matoa taj je putopis tiskan u sv. V. (Pjesme / Pealba), ur. D.
Tadijanovi, JAZU/Liber /Mladost, Zagreb, 1973, str. 163-165.
39
Sabrana djela Antuna Gustava Matoa, sv. XX, JAZU/Liber/Mladost, Zagreb, 1973, str. 369-459
40
A[ntun] G[ustav] M a t o , "Liepa naa domovina!" Hrvatska sloboda, III, Zagreb, 6. kolovoza
1910., br. 177, str. 1-3.
35

OVT=

q=j~I=Paginae Iadertinae Antuna

`~K=p~K=f~K=N=EOMMRFI=OVNJPNN=

u svoju knjigu Nai ljudi i krajevi.41 Piui nadahnuto o ljepotama Hrvatske

Mato istie da je Mihanovi u svojoj sveanoj pjesmi sretno pogodio duh
hrvatskoga ovjeka: "Humanou i demokratizmom svog patriotizma je
Mihanovi toliko savremen i moderan da e to ostati dok nam njive sunce grije,
dok nam hrae bura vije", pie Mato i nastavlja: "U toj pjesmi nema
militaristikog i konfesijskog tona. To je demokratska himna radu, prava seljaka
davorija, priznajui rat tek kao potrebu samoobrane i ne prikazujui patriotizam
tek kao solidarnost sa prirodom nego mnogo vie, kao solidarnost nau sa
zemljom, sa pejzaem hrvatskim. Rad i zemlja! To je cijela hrvatska poezija,
poznata samo narodu s arijskim civilizovanim nagonima. (...) Ideja patriotizma,
ljubav domovinska izmirila je prvu hrvatsku romantiku sa drutvom (narodom) i
sa prirodom (Hrvatskom), spasivi tako stariju nau poeziju od svjetske boli, od
pesimizma i od egoistinog individualizma, stvorivi od nae knjievnosti najjae
sredstvo za narodni preporod i za obranu od tuintine."42
U putopisu "Od Pariza do Beograda" vjeiti putnik Mato donosi svoj pogled
na Pariz i krajeve to se prostiru du eljeznike pruge do Beograda. Donosi svoje
vienje Austrijanaca; od onih u Salzburgu do onih u metropoli Beu. "Be je",
pie tako Mato, "prema Parizu selo, gniezdo filistara, beamtera i utirkanih
oficira. Jedan moj znanac, prijatelj humoristikog simbolizma, ree, da je Be
biela kava. Pogodio je. Melan je odista simbol Bea, bekog kafanskog ivota,
mjeavina slavenskog mlieka sa vabskom cikorijom, jevrejskim kajmakom,
aristokratskim eerom i carskim emikama (Kaisersemmel)."43 Maarsku i
njezine ljude, a napose nae maarone, Mato je gledao s vidikovca ogorenoga
hrvatskog nezadovoljnika maarskom politikom prema Hrvatskoj: "Peta je
karikatura velegrada. U toj zemlji nema nita to me ne vrijea. Podvala vindl je
tu dravni sistem. Srbija izvozi svinje, Ugarska izvozi Maarice. Sifilis je, dakle,
vrlo vaan artikl ugarske izvozne trgovine. A kakva okolina, pejza, sveti Boe!
Marva i kukukuruz, kukuruz i marva, Maari i stoka, stoka i Maari! Da poludi
od zijevanja! I taj zar eskamotirani narod da davi, demoralie i do krvi isisava
moju otadbinu! Zar zbog tih pokrtenih Jevreja i aristokratskih koijaa, tih
uljeza i parazita evropske kulture, da robuje nekoliko stotina tisua mojih
zemljaka u prekookeanskim zemljama jer ne mogu vie disati u zemlji koju
prodaju za Judin gro stvorovi kao Stjepan Kovaevi, urevi i Tomai?"44
Putopis "Od Pariza do Beograda" prije nego je tiskan u Narodnom listu imao
je interesantnu sudbinu. Prije nego je objavljen u Pealbi bio je tri puta tiskan:
1904. u beogradskoj Politici, potom u zagrebakoj Hrvatskoj smotri 1907. i
godine 1908. u Hrvatskom trgovakom listu. Pisac ga je potom uvrstio u svoju
knjigu Pealba u kojoj je objavljen 1913., no odmah po objavljivanju cenzura je
taj lanak zabranila. Drutvo hrvatskih knjievnika, kao izdava, odluilo je taj
tekst izrezati iz knjige, te je takvu (Mato ju je nazvao "ukopljenom knjigom"!)
distribuirati. U prosincu 1913., neposredno nakon izlaska knjige Pealba,
41

Antun Gustav M a t o , Nai ljudi i krajevi. Portraiti i pejzai. Vlasnik i nakladnik J. Sokol, knjiara
i antikvarijat, Zagreb, 1910, str. 344-355.
42
A. G. M a t o , n. dj., str. 350
43
V. biljeku br. 38.
44
Isto

OVU=

q=j~I=Paginae Iadertinae Antuna

`~K=p~K=f~K=N=EOMMRFI=OVNJPNN=

temeljito nezadovoljan onim to je pratilo njeno izdavanje, Mato je otiao na

operaciju grla u bolnicu Milosrdnih sestara iz koje se vie nije vratio, pa je tako
Pealba postala i njegova posljednja za ivota objavljena knjiga.
Kada je lanak 1914. objavljen u zadarskom Narodnom listu, urednitvo je uz
njega objavilo napomenu u kojoj se navodi da je taj lanak bio zaplijenjen od
komesarske cenzure u Zagrebu, pa se zato ne nalazi u Pealbi.45 Zapravo, ta
injenica da je nakon cenzurne zabrane putopisa "Od Pariza do Beograda" kojeg
je pisac prvotno uvrstio u knjigu Pealba, taj zabranjeni tekst objavljen na
stranicama zadarskih novina, i to u doba pieve bolesnike agonije, prvorazredni
je izdavaki dogaaj i dokaz Matoeve popularnosti u cijeloj domovini, ali ujedno
to je i iskaz otpora policijskim mjerama to ih je nenarodna vlast primjenjivala u
zabranama hrvatskih knjievnih djela.
Uz Matoev putopis, kojeg unato cenzurne zabrane, urednitvo Narodnog
lista, toga 21. oujka 1914., objavljuje, tiskana je i reportaa Jose Modria
"Mato na umoru", napisana nakon njegova posjeta AGM-u u zagrebakoj
bolnici Milosrdnih sestara 15. oujka 1914., u kojem opisuje Matoeve posljednje
dane u bolnici, navodei da je pisac jo prije nekoliko dana prihvatio njegov poziv
da doe na oporavak u Dalmaciju. Uz Modriev tekst urednitvo je tiskalo
sljedeu napomenu: "Ovo smo pismo primili iz Zagreba prekasno za zadnji broj; a
medjuto stigla nam je brzojavno tuna vijest da je Mato umro."46 Tako je, eto,
Narodni list tunu vijest, uz navedenu reportau, popratio i objavljivanjem
Matoeva zabranjena putopisa, to bi velikom piscu, da je to mogao saznati,
zacijelo bila velika radost.
Matoeve priloge nai emo i u knjievnom podlistku zadarske Hrvatske
krune, najistaknutijih pravakih novina u Dalmaciji, koje su neko vrijeme izlazile i
kao dnevnik, a ureivao ih je voa dalmatinskih pravaa, te agilni izdava i
urednik brojnih zadarskih asopisa i novina, don Ivo Prodan. Razumljivo da je
Mato kao prava rado suraivao u pravakoj Hrvatskoj kruni, te se tako njegovi
tekstovi u tim novinama pojavljuju 1904., 1906. i 1907. Godine 1904. u
Hrvatskoj kruni tiskan je Matoev feljton "Tko?",47 1906. polemiki tekst
"Sladke pilule"48 i glasoviti feljton "Profesori"49, to su izazvali mnoge bure u

45

Antun Gustav M a t o , Pealba. Kaprisi i feljtoni. Savremeni hrvatski pisci, knj. XXIV. Redovita
izdanja Drutva hrvatskih knjievnika, Zagreb, 1913, br. str. 188
46
Narodni list, LIII, Zadar, 21. oujka 1914., br. 23, str. 1.
47
A[ntun] G[ustav] M[ato], "Tko?" Hrvatska kruna, XII, 27. travnja 1904. br. 34, str. 1-2. U
Sabranim djelima A. G. Matoa taj je tekst tiskan u sv. XV. (Feljtoni, impresije, lanci I), ur. Vida
Flaker, JAZU/Liber /Mladost, Zagreb, 1973, str. 75-80.
48
A[ntun] G[ustav] M a t o , "Sladke pilule". Hrvatska kruna, XIV, Zadar, 15., 16. i 17. listopada
1906., br. 228, 229, 230, str. 1. U Sabranim djelima A. G. Matoa ta je polemika tiskana u sv. XIII.
(Polemike I), JAZU/Liber /Mladost, ur. N. Mihanovi, Zagreb, 1973., str. 107-114.
49
A[ntun] G[ustav] M a t o , "Profesori". Hrvatska kruna, XIV, Zadar, 28. studenoga 1906., br. 262,
str. 1. U Sabranim djelima A. G. Matoa taj je tekst tiskan u sv. XV. (Feljtoni, impresije, lanci I), ur.
V. Flaker, JAZU/Liber /Mladost, Zagreb, 1973, str. 94-96.

OVV=

q=j~I=Paginae Iadertinae Antuna

`~K=p~K=f~K=N=EOMMRFI=OVNJPNN=

onodobnoj filistarskoj, malograanskoj javnosti, a godine 1907. tiska u Hrvatskoj

kruni domoljubni esej "Kua".50
U feljtonu "Tko?" Mato, suprostavljajui se maarizaciji, germanizaciji i
srbizaciji Hrvatske, pretresa aktualne hrvatske politike prilike zagovarajui
hrvatsko dravno pravo i potrebu stvaranja samostalne i nezavisne hrvatske
drave.
U duhovitom feljtonu "Profesori" pisac se pita "to je profesor?" i odmah
odgovara: "Uen ovjek kojega plaaju da poduava omladinu. On je mandarin
nauke, reprezentant one mudrosti, koja ne smeta dravi u njenim ciljevima. Kao
to ima drava apsolutistikih, reakcionarnih i buruaskih, ima buroaskih,
reakcionarnih, apsolutistikih profesora i nauka. Profesori su kasta, esnaf, ceh, i
kao cehovska braa imaju sve mane sektarske ekskluzivnosti".51
Esej "Kua" je iste godine kada je objavljen u zadarskoj Hrvatskoj kruni
Mato uvrstio u svoju knjigu "eseja i impresija" Vidici i putovi.52 Motiv kue on u
ovom tekstu prispodobljuje Hrvatskoj o ijoj slobodi neprekidno mata: "Jer
samo slobodna kua je kua, a naa hrvatska kua danas nije slobodnija no u
doba kada je bila bedem Zapada i europske civilizacije protiv bizantskog
formalizma i azijskog barbarstva. Jednu polovicu dri Nijemac, drugu Maar.
Njeni zadrugari su tue sluge. (...) Divan li e biti slobodan hrvatski dom kad se
sagradi na sreu pozne unuadi! Jedan e tanki prozor gledati na grad Dudeva, a
u drugom e se sunati dan Muhamedovog Istoka. Motivi sa starih hrvatskih kua
prelijevat e se sa jednostavnou latinske Dalmacije, sa notama samostanskih
smirenih proelja, sa zanosnim arabeskama Bosne, sa prostotom zagorske kurije i
odabranim modernizmima u simfoniji novog, hrvatskog stila. A ljudi koji e
moda etati slobodnom ovom gradinom bit e sreniji i bolji od nas, savremenika
farizejstva zakrabuljenog podgrijanim frazama, narodnog propadanja i lutanja u
Ameriku."53
Meu Matoevim lancima, tiskanim u Hrvatskoj kruni osobito je zapaen bio
polemiki tekst "Sladke pilule" objavljen godine 1906. u kojem pie o drami
Milana Begovia Gospoa Walewska, osvrui se na ranije lanke o tom djelu, pri
emu Begovievu dramu proglaava neoriginalnim djelom s neuvjerljivim i
kontradiktornim likovima, pisanu loim jezikom, koja je dokaz, kako on kae,
"da reklama, vjeta reklama prijateljskih, politikih i literarnih koketerija moe
proglasiti uspjelim i najgore knjievno djelo, i da mi Hrvati nemamo knjievne
kritike".54 Pronaavi u Gospoi Walewskoj "tek dvije uspjele lirske fraze",

50

A[ntun] G[ustav] M a t o , "Kua". Hrvatska kruna, XV, Prilog, Zadar, 15. sijenja 1907. br. 12. U
Sabranim djelima A. G. Matoa taj je tekst tiskan u sv. IV. (Vidici i putovi / Nai ljudi i krajevi), ur. D.
Tadijanovi, JAZU/Liber /Mladost, Zagreb, 1973, str. 75-79.
51
V. biljeku br. 49.
52
Antun Gustav M a t o , Vidici i putevi. Eseji i impresije. Nakladna knjiara i industrija papira Lav.
Kleina, Zagreb, 1907, str. 117-125.
53
V. biljeku br. 50.
54
V. biljeku br. 48.

PMM=

q=j~I=Paginae Iadertinae Antuna

`~K=p~K=f~K=N=EOMMRFI=OVNJPNN=

Mato rezimira svoj britak polemiki tekst: "Begovi ima talenta: on je najvei
hrvatski knjievni industrijalac i reklamac, i tu je njegov modernizam."55
Matoev lanak pokrenuo je niz novih polemikih tekstova pro i contra
njegovih stajalita.56 U Hrvatskoj kruni tekst podrke Matoevim knjievnim
procjenama objavljuje Sran Tuci, godine 1906. urednik zadarskog pravakog
lista.57 U obranu Begovia javio se Arsen Wenzelides u Supilovom rijekom
Novom listu, zamjerajui Tuciu i drugima da su svojim lancima postali tek
produena ruka Matoeve "argusovtine" u Dalmaciji.58
Kada je prestankom zagrebakog Vienca i sarajevske Nade godine 1903.
hrvatska knjievnost ostala bez knjievne smotre odluila je zadarska Hrvatska
knjiarnica tiskati knjievni godinjak i koledar Svai, koji je imao popuniti
prazninu u hrvatskom knjievnom izdavatvu i Mato se odazvao ponuenoj
suradnji. Na to ga je poticao i Milan Begovi koji mu u pismu iz Splita od 30.
listopada 1904., izmeu ostaloga pie: " Je li Vam to zadarska knjiara
odgovorila? Izaao je koledar Svai, mislim da bi Vam oni platili i za dobru
kritiku u kom hrvatskom listu. Platili su i Nehajeva. Javite im se"59 I zaista,
Antun Gustav Mato 1905. surauje u zadarskom Svaiu; objavljuje lanak
filozofijske provenijencije "Emerson" u kojem prikazuje ivot i rad amerikog
pjesnika i filozofa Ralpha Walda Emersona, nalazei za nj da je pjesnik slobode i
filozof slobode.60 Mato se nada da e upravo zato Emerson privui "svako
hrvatsko srce", zakljuujui: "Od svih pisaca najkorisniji su nam pisci slobode, jer
ta se rije, zlatna i sveta, ne nalazi u hrvatskim itankama, u naim zakonicima i u
naim molitvenicima, prem je Emersonova velika, srena i silna domovina bila
uma i movara, puna divljaka, bijelih razbojnika i fanatika, kada na skladni
gospar Divo pjevae besmrtnu pjesmu slobodnoj naoj Dubravi."61
Godine 1914. Joso (Joe) Matoi (1890.-1966.) redakcijski je u Zadru
pripremio za izlaenje asopis Zvrk s podnaslovom "Glasilo hrvatskog
futuristikog pokreta", kojemu je za prvi broj proslov napisao sam Filippo
Tomaso Marinetti, voa talijanskog futurizma i rodonaelnik cijeloga pokreta, to
je za hrvatsku knjievnost iznimno vaan dogaaj. Meu suradnicima prvoga
hrvatskoga futuristikoga asopisa, osim Matoia, od hrvatskih pisaca nalazimo
Antuna Gustava Matoa, te Ulderika Donadinija i A. Aralicu, a uz F. T.
Marinettija svojim knjievnim prilozima takoer hrvatskim prijevodima sudjeluju
55

Isto
Usp. Dubravko J e l i , Literatura o Matou. Croatica. Bibliografije, II, sv. 4/5/6, Zagreb, 1976,
str. 19-23.
57
Sran T u c i , "Gorke pilule". Hrvatska kruna, XIV, Zadar, 24. listopada 1906, br. 236, str. 1.
58
Arsen W e n z e l i d e s, "Intige i kundudarije. Frankovaka hajka na Milana Begovia."Novi list,
IX, Rijeka, 21. listopada 1906., br. 290, str. 1-2.; Isti, "isti knjievnici. (Polemika s A. G.
Matoem.)" Novi list, IX, Rijeka, 6. studenoga 1906., br. 306, str. 1.
59
Pismo Milana Begovia A. G. Matou upueno iz Splita 30. listopada 1904. objavljeno je u
Sabranim djelima Milana Begovia, sv. XXI. (Pisma / Autobiografski zapisi), ur. Ivan Meden i Antun
Pavekovi, HAZU/Naklada Ljevak, Zagreb, 2004.., str. 192-193.
60
A[ntun] G[ustav] M a t o , "Emerson". Koledar "Svai", str. 75-77; Zadar, 1905. U Sabranim
djelima A. G. Matoa taj je tekst tiskan u sv. IX. (O stranim knjievnostima), ur. V. Flaker, Zagreb,
1973, str. 41-44.
61
Isto
56

PMN=

q=j~I=Paginae Iadertinae Antuna

`~K=p~K=f~K=N=EOMMRFI=OVNJPNN=

i ugledni talijanski futuristi Aldo Palazzeschi i Giovanni Papini. Premda je prvi

broj asopisa Zvrk bio pripremljen za tisak; prilozi prikupljeni ve krajem 1913. i
asopis likovno oblikovan, te grafiki izraeno njegovo "ogledalo", najprije
novane potekoe a potom sljedee godine poetak Prvoga svjetskog rata,
sprijeio je njegovo tiskanje.62
Imajui sluha za sve nove pokrete Antun Gustav Mato je podrao grupu
mladih knjievnih zanesenjaka koji su upravo u Zadru kanili, pokretanjem
asopisa Zvrk, stvoriti sredite, arite i okupljalite pristaa futurizma,
ambiciozno nazvavi svoj knjievni interes "Hrvatski futuristiki pokret". Mato
im je godine 1913. za asopis Zvrk poslao svoj prilog "Poetak 'solo-varijacije'",
odnosno prvi dio novele koja je prvi put objavljena 1906. u zagrebakom
Savremeniku.63
Svoje miljenje o futurizmu uvijek kritiki raspoloeni Mato je iskazao u
svom eseju "Futurizam" objavljenom godine 1913. u Obzoru u kojem, izmeu
ostalog, pie:
" Futuriste skupie dakle najzvunije ideje s kolca i konopca, najavivi tek
novo ime za zabaurivanje poznatih starih doktrina (...) Futuriste su pjesnici
energije i glavni elementi njihove poezije su hrabrost, sranost i pubuna, dok je
literatura toboe dosele slavila samo nemo, san, nepominost."64
Pokret futurizma u knjievnosti, po Matou, bio je zapravo obnovljena stara
Zolina naturalistika doktrina, "ali ne u epskom i opisnom, ve u lirskom, ve
danas preivjelom bombastinom stilu personalnog impresionizma u simbolskoj
parafrastikoj retorici", ustvrdivi da meu suvremenim omladinskim pokretima
poetkom XX. stoljea (kubisti, paroksisti, interpsiholozi, unanimisti, itd.) najveu
prainu i najvie kandala diu upravo futuristi, te da meu svim poznatim
preporodima knjievnim ili umjetnikim, "futurizam nije samo revolucija literarna
i artistika, ve cijeli sistem, pokret istodobno politiki, filozofski i socijalan".65
Urednik Zvrka, Joe Matoi, s Matoem korespondira nekoliko godina prije
pokretanja prvog hrvatskog futuristikog asopisa, a kako se iz Matoeve
korespondencije vidi, on upravo njega godine 1909. moli da mu poalje pedesetak
prvih brojeva asopisa Kokot66 kako bi taj asopis mogao raspaati po

62

Matoev tekst "Poetak 'solo-varijacije'", zajedno s ostalim tekstovima prvog broja Zvrka objavio je
Boidar P e t r a u svojoj knjizi Futurizam u Hrvatskoj. Dossier, Matica hrvatska ogranak Pazin,
Pazin, 1995, str. 34-35.
63
A[ntun] G[ustav] M a t o , "Solo- varijacije". Savremenik, I, knj. 1, Zagreb, sijeanj 1906., br. 1,
str. 54-58. U Sabranim djelima A. G. Matoa taj je tekst tiskan u sv. II. (Novele, humoreske, satire,
scenski tekstovi), ur. D. Tadijanovi, Zagreb, 1973, str. 88-94.
64
A[ntun] G[ustav] M[ato], "Futurizam". Obzor, LIV, Zagreb, 23. oujka 1913. br. 81, str. 1-3. U
Sabranim djelima A. G. Matoa taj je tekst tiskan u sv. IX. (O stranim knjievnostima), ur. V. Flaker,
Zagreb, 1973, str. 217-226.
65
Isto
66
To se, dakako ne odnosi na "mjesenik za knjievnost i umjetnost" Kokot kojeg je je u Zagrebu
pokrenuo, te od godine 1916. do 1918. (kada je Mato ve bio mrtav) izdavao, ureivao i veim
dijelom sam ispunjao Ulderiko Donadini, a dakako jo manje na humoristiki tjednik Kokot to ga je
od 1932. do 1936. ureivao Aladar Fischer.

PMO=

q=j~I=Paginae Iadertinae Antuna

`~K=p~K=f~K=N=EOMMRFI=OVNJPNN=

Zadru.67 Naime, oito je rije o tome da je do Mateia tek dola glasina kako
Mato kani pokrenuti knjievni asopis kojega je kanio nazvati Kokot (spominjani
su i nazivi: Pijevac, Crni maak ili sl.), no taj asopis nikada nije objavljen, pa je
Matoi, kada je svoje pismo uputio Matou, zapravo samo nagaao da je njegov
prvi broj pod naslovom Kokot ve objavljen.68 Inae, Joe je Matoi bio uposlen u
zadarskoj Hrvatskoj knjiarnici a bio je iznimno aktivan u radu brojnih hrvatskih
drutava u Zadru u doba austrijske vlasti, meu kojima je posebno zapaen
njegov rad u Hrvatskom diletantskom drutvu (1910.-1914.).69
Neobjavljivanjem prvoga hrvatskoga futuristikoga asopisa Zvrk, program
hrvatskih futurista ostaje neostvaren, ipak i kao takav, kao knjievnopovijesna
injenica, s jedne strane svjedoi bliskost stilskih dogaanja hrvatske s ostalim
europskim knjievnostima na poetku dvadesetog stoljea, a s druge, nemogunost
ostvarenja proklamiranih ciljeva iznesenih na stranicama neobjavljenog asopisa.70
Iskazavi elju za suradnjom u zadarskom futuristikom Zvrku godine 1914.,
u doba kada su ve izmicali posljednji dani ivota, Mato je iznova potvrdio svoju
duhovnu mladost i uvijek ivu knjievnu znatielju da bude ukorak sa suvremenim
europskim knjievnim dogaanjima, ali isto tako bliskost s hrvatskom mladei,
koji ju je podravao ve i time to je suraivao u njihovim asopisima, pa i onda
kada su bili potpuno avangardni, kakav je sluaj sa zadarskim Zvrkom.
Rezimirajui suradnju Antuna Gustava Matoa u zadarskoj periodici, moemo
utvrditi da ona nije ostavljala mirnim svoje suvremenike, i da se ponovilo, kada je
Mato u pitanju, da je njegovo britko polemiko pero u pravilu zaas uzburkalo
dotad mirne knjievne vode, pokazujui velik utjecaj njegove kritike i polemike
rijei, ma u kojem kraju Hrvatske se ta rije oglasila.
3
Premda je Mato imao i osobna poznanstva s nekim Zadranima, s brojnim
knjievnicima i urednicima novina u Zadru uglavnom je samo korespondirao.
Svojom se zanimljivou i knjievnopovijesnom vrijednou izdvajaju pisma to ih
je razmjenjivao s uglednim hrvatskim knjievnicima koji su jedno vrijeme boravili
u Zadru: Milanom Begoviem, Rikardom Kataliniem Jeretovim, Milutinom
Cihlarom Nehajevim, Ivom Vojnoviem, te posebno sa Sranom Tuciem, nakon
kojih je i uslijedila Matoeva knjievna suradnja u zadarskom pravakom
dnevniku Hrvatskoj kruni, i to upravo u razdoblju dok mu je urednik bio Tuci.
Malo je iji ivotopis pun nerasvijetljenih mjesta, kako je to sluaj s hrvatskim
knjievnikom Sranom Tuciem (Poega, 1873. New York, 1940.). Jo je uvijek
u naoj knjievnoj historiografiji nedovoljno poznata injenica da je taj ugledni
67

Usp. Matoievo pismo A. G. Matou upueno iz Zadra 3. rujna 1909. U: Sabrana djela Antuna
Gustava Matoa, knj. XX. (Pisma II), ur. D. Kapetani, JAZU/Liber /Mladost, Zagreb, 1973, str. 272.
68
Na obavijesti o Matoevom planiranom a neobjavljenom asopisu zahvaljujem Vinku Breiu.
69
Usp. T. M a t r o v i , Hrvatsko kazalite u Zadru. Teatrologijska bibiblioteka, knj. 11, ur. Nikola
Batui, Hrvatsko drutvo kazalinih kritiara i teatrologa, Zagreb, 1985, str. 141-149.
70
Usp. B. P e t r a , n. dj.; Sofia Z a n i, "La mai pubblicita rivista futurista Zvrk ed il futurismo in
Croazia (1901.-1914.)", Filologia moderna, n. 4, pp 303-349; Pisa, 1980.; I s t a, "Ancora a proposito
di Zvrk", Quaderni di ricerca, Udine, 1983, pp. 3-61.

PMP=

q=j~I=Paginae Iadertinae Antuna

`~K=p~K=f~K=N=EOMMRFI=OVNJPNN=

hrvatski pisac dvije godine, tonije 1906. i 1907., boravio u Zadru kao urednik
novina, novinar, politiki djelatan prava, pa ak i glumac, koja je tim zanimljivija
znamo li da odreda svi hrvatski knjievni povjesniari, koji su dosad pisali o
Tuciu, unisono netono tvrde da je on te godine u Sofiji gdje je tada navodno bio
intendant tamonjeg kazalita.71
Naa novija arhivska i bibliotena istraivanja bacila su novo svjetlo na
"tamno mjesto" u ivotopisu jednog od najveih dramskih pisaca hrvatske
moderne. O Tucievu zadarskom razdoblju svjedoi i nekoliko njegovih pisama
upuenih Antunu Gustavu Matou iz Zadra u kojima ga Tuci poziva na suradnju
u Hrvatskoj kruni, pie mu o knjievnim prilikama u Dalmaciji, predlaui mu da
bi i on, Mato, mogao neto napisati o dalmatinskim literatima, kakav feljton ili
esej, a to se objavljivanja tie potekoa ne e biti jer je on, kako istie, tog
kolovoza 1906., "ve dva mjeseca glavni urednik" tih novina.
Tucieva pisma Matou objavljena su godine 1973. u Matoevim Sabranim
djelima, pa su mogla biti Tucievim biografima putokaz za rasvjetljivanje
spomenutog razdoblja njegova ivota, kao i neki drugi tekstovi, primjerice
memoarski lanak Boe Lovria o Sranu Tuciu objavljen 1936., ili pak lanak
V. Mandekia o modernom bugarskom kazalitu tiskan u Obzoru 1929. Svi su ti
izvori ipak promakli dosadanjim Tucievim ivotopiscima. Solidna
knjievnopovijesna istraivanja oito su i ovim primjerom potvrena pretpostavka
kvalitetne knjievne povjesnice, a ona, naalost, nisu provedena u svim hrvatskim
relevantnim knjievnim sredinama pa su dakle takvi propusti i bili mogui.
Godine 1905. Milutin Cihlar Nehajev u Zadru pokree knjievni asopis
Lovor, posljednji "artistiki" asopis hrvatske moderne, okupivi na njegovim
stranicama suradnju ponajboljih pera tadanje hrvatske knjievnosti, meu kojima
su bili: Milan Begovi, Vladimir Nazor, Vladimir Jelovek, Ivan Krnic, Mihovil
Nikoli, Ante Tresi-Pavii, Marin Sabi, Viktor Car Emin i dr.72 Uz ostale
asopise "artistikog" usmjerenja, beku Mladost (1898.) i zagrebake Hrvatski
salon (1898.), ivot (1900.-1901.) i Vienac (1903.), Lovor je svakako jedan od
najboljih i najvanijih asopisa Mladih, i ujedno posljednji asopis prve faze
hrvatske moderne. Istodobno, prestankom izlaenja zagrebakog Vienca i
sarajevske Nade godine 1903., poslije jednogodinjeg mrtvila, Lovor to ga je
Milutin Cihlar Nehajev izdavao u Zadru bio je 1905. jedini hrvatski knjievni
asopis, a u mnogo emu i prethodnik sredinjega hrvatskoga knjievnog asopisa
Savremenika, to e ga od 1906. u Zagrebu izdavati Drutvo hrvatskih
knjievnika.
Nehajevljev Lovor je bio luksuzno opremljen i uz suradnju prvih knjievnih
imena, ali nije bio namijenjen pouci i zabavi irokog itateljstva, kao ni ostali
asopisi izrazito modernistike orijentacije, ve je kao smotra iskljuivo za

71

Nije potrebno navoditi sve autore i rasprave u kojima se pisalo o Tucievu ivotopisu, jer u svima
njima o Tucievu zadarskom razdoblju do naih istraivanja objavljenih 1990. (a i poslije toga) nema
niti slova. Usp. T. M a t r o v i , "Sran Tuci", u knjizi Drama i kazalite hrvatske moderne u
Zadru, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 1990, str. 122-163.
72
Usp. T. M a t r o v i , "Prilozi iz knjievnosti u zadarskom asopisu Lovor (1905.)". Kronika
Zavoda za knjievnost i teatrologiju JAZU, V, Zagreb, 1979, br. 11, str. 112-119.

PMQ=

q=j~I=Paginae Iadertinae Antuna

`~K=p~K=f~K=N=EOMMRFI=OVNJPNN=

knjievnost i umjetnost bio zanimljiv tek uem krugu ljubitelja knjievne rijei pa
se, unato tome to je izlazak pojedinog broja bio uistinu knjievni dogaaj i
predmet knjievnokritikih rasprava, nije mogao odrati zbog svoje
ekskluzivnosti, te je prestao izlaziti poslije sedmog broja, nakon to je urednitvo
prebaeno u Zagreb.73
Nehajev je na suradnju u Lovoru pozvao i Antuna Gustava Matoa, a veliki se
AGM na to spremno odazvao, poslavi ak dva svoja teksta zadarskom
knjievnom listu. Istodobno radostni to hrvatska knjievnost ponovno ima
knjievni list, na suradnju u Lovoru Matoa pozivaju i drugi pisci. Tako mu npr. u
pismu od 5. prosinca 1904. pie Adela Milinovi: "To vam je valjda poznato, da
e u Zadru izlaziti bel. list Lovor, urednik mu je Cihlar Nehajev. Poaljite mu to.
Uvjeti su prilini, a daje i voruse. Nu valjda ste ve dobili poziv."74
Meutim, s Matoevom suradnjom nije bilo vee sree u najboljem zadarskom
knjievnom asopisu. Naime, u odabiru priloga za Lovor Cihlar je imao otre
kriterije, pa tako Matou vraa rukopis feljtona "Usidjelica" i jo jedan tekst, s
obrazloenjem da u njemu ima izreka koje nikako ne moe tampati, te kako ne
eli nita kriati bez dozvole, radije mu vraa rukopis.75 Pravi je moda razlog za
taj strogi uredniki in bio u tome to je Mato svoj feljton tiskao ve prije, godine
1904. u beogradskoj Slobodnoj rei,76 a Nehajev je elio nov, neobjavljen tekst, pa
Matou poruuje da ne sumnja da bi osobito rado elio njega za suradnika u
Lovoru, ali da mu poalje neobjavljene radove, a kako Lovor ne donosi feljtone,
bolje da mu poalje kakav drugi beletristiki tekst.
Mato je to i uinio, ako je suditi prema njegovu pismu Josipu Kosoru od 20.
rujna 1905., u kojem se tui da je jedna njegova pripovijest "leala u Cihlara
dobrih osam mjeseci, a bila je napisana za Lovor", te da e "poto mu je
dozlogrdilo ekanje, izai u Obzoru".77 Posljednji broj Nehajevljeva Lovora izaao
je meutim jo u travnju 1905., pa e najvjerojatnije to biti razlog da Antun
Gustav Mato nije, unato svojoj elji i nastojanju, nikada postao suradnik te
zadarske knjievne smotre, posljednje u beko-zagrebako-zadarskoj skupini
"artistikih" asopisa hrvatske moderne.
4
Osim to je svoju knjigu Ogledi objavio 1905. u Zadru, to je suraivao u
zadarskoj periodici, Mato je dobro poznavao gotovo sve zadarske knjievnike i
mnoge urednike novina i publiciste u Zadru s kraja 19. i poetka 20. stoljea, pa i

73

T. M a t r o v i , "Lovor (1905.) posljednja artistika revija hrvatske moderne", u knjizi: Nad

jabukama vile Hrvatice. Kroatistike studije, Biblioteka Croaticum, sv. 3, ur. Radoslav Katii,
Hrvatski studiji Sveuilita u Zagrebu, Zagreb, 2001, str. 221-240.
74
Sabrana djela Antuna Gustava Matoa, sv. XIX. (Pisma I), ur. D. Kapetani, JAZU/Liber /Mladost,
Zagreb, 1973, str. 395.
75
Usp. Cihlarovo pismo A. G. Matou upueno iz Zadra 6. sijenja 1905.: Sabrana djela Antuna
Gustava Matoa, knj. XX. (Pisma II), ur. D. Kapetani, JAZU/Liber /Mladost, Zagreb, 1973, str. 230.
76
A[ntun] G[ustav] M[ato], "Usidjelica". Slobodna re, I, Beograd, 19. VIII. (1. IX.) 1904., br. 167.
77
Pismo A. G. Matoa Josipu Kosoru upueno iz Zagreba 20. rujna 1905. Sabrana djela Antuna
Gustava Matoa, sv. XX. (Pisma II), ur. D. Kapetani, JAZU/Liber /Mladost, Zagreb, 1973, str. 260.

PMR=

q=j~I=Paginae Iadertinae Antuna

`~K=p~K=f~K=N=EOMMRFI=OVNJPNN=

one najmlae koje je esto u svojim feljtonima, knjievnim kritikama i

polemikama poticao na knjievni rad i svestrano zalaganje za procvat hrvatske
domovine. S nekim piscima su veze bile tek kolegijalne, knjievnike, vezane uz
njegovu bogatu knjievniku i publicistiku djelatnost, s nekima pak urednike i
nakladnike, ili pak politike, mahom pravake, a neke je Zadrane Mato i
osobno poznavao.
U svom prikazu knjige Zadranina Ivana Androvia Po Ravnim kotarima i
krnoj Bukovici, 78 to ju je 1909. tiskala zadarska Katolika hrvatska tiskarna,
Mato hvali autora prvo zato to se prihvatio putopisa, koji je po njemu
nedvojbeno jedan "od ponajljepih i najmodernijih knjievnih oblika" a drugo,
zato to opusuje jedan manje poznati dio Hrvatske jer, kako on istie,
"obrazovanom [je] Hrvatu najtuija zemlja na svijetu Hrvatska. Tuinci Europi,
mi smo jo vei tuinci Hrvatskoj, domovini naoj."79 Androvi, smatra Mato,
nije stilist, pa njegov putopis nema knjievne vrijednosti kakve npr. posjeduju
putopisi A. Tresia Paviia ili Ise Krnjavoga, vie su publicistike naravi, a kao
novinarski uradak ta se Androvieva knjiga odlikuje novinarskim osobinama:
erudicijom, razumijevanjem svih ivotnih pojava i, ono to Mato posebice
izdvaja, rodoljubljem, a ono "djeluje kao najuzvienija etina poezija".80 Androvi
nam otkriva najnepoznatiji kraj Dalmacije gdje je "bijeda sijala, a junaci umirali",
istie Androviev kritiar i nabraja krajeve koje pisac opisuje: Sv. Rok na Velebitu,
Bribir, Biograd, Nin, Vranu, Nadin, Bojnik, Novigrad, Jesenice, Pridragu,
Ostrovice "gdje ee genij ruevine i gdje narod ne pamti vie ubia, Nelipia i
Paline. Tu gdje hrvatstvo neko cvalo, sad sve vene i umire u groznoj sirotinji i
zaputenosti."81 Osobe koje su u tom kraju pisca osobito zaintrigirale su Otri i
braa Nekii u Novigradu, don ime Ljubi u Zemuniku i uitelj Paleka, te
osobito ime Matrovi, koji je bio, kako on kae, "dua hrvatstva u Obrovcu".82
Svoj prikaz Androvieva putopisa po zadarskom kraju Mato zakljuuje ocjenom
autorove linosti: "Ivan Androvi je dobar Hrvat, izvrstan poznavalac nae zemlje
i naih potreba, uenjak kao stariji nai publiciste A. Starevi, Nodilo, Kvaternik,
Politeo, Kumii, Selak i Tresi Pavii, podsjeajui obilnou svog znanja na
neke stare leksikografe i intelektualne tipove kao stari Bayle ili William Jones...".83
Mato je dobro poznavao rad mnogih zadarskih knjievnika, publicista,
politiara, kulturnih i javnih djelatnika. U lanku "Moja sjeanja na A. G.
Matoa" zadarski profesor Ljubomir Matrovi prisjea se to mu je u Zagrebu
godine 1912. o Zadranima kazivao sam Mato: "Sjeam se" pie on, "da je hvalio
don Ivu Prodana kao kremenjaka, marljiva i uena ovjeka, ali previe tiha i
povuena. Za Virgila Peria ree mi, da je sjajno preveo Teokritove Idile. Don
78

Ivan A n d r o v i , Po Ravnim kotarima i krnoj Bukovici, II. dopunjeno izdanje, Brzotiskom

"Katolike hrvatske tiskarne", Zadar, 1909, br. str. 261.
79
A[ntun] G[ustav] M a t o , "Putopis Ivana Androvia". Hrvatsko pravo, XV, Zagreb, 5. lipnja
1909., br. 4062, str. 9-10. U Sabranim djelima A. G. Matoa taj je prikaz tiskan u sv. VI. (O hrvatskoj
knjievnosti I), ur. N. Mihanovi, JAZU/Liber /Mladost, Zagreb, 1973, str. 215-219.
80
Isto
81
A. G. M a t o , n. dj., str. 10.
82
Isto
83
Isto

PMS=

q=j~I=Paginae Iadertinae Antuna

`~K=p~K=f~K=N=EOMMRFI=OVNJPNN=

Juru Biankinija nazvao je elokventnim parlamentarcem. Dobrim novinarom

smatrao je Vinka Kisia kod Narodnog lista. Pitao me za Jakova uku (Jaku
edomila), za Rikarda Katalinia Jeretova, za Bersu, za R. Nikolia, P.
Kasandria i druge. Nesreenim fantastom okarakterizirao je Ild Bogdanova (dr.
J. Ljubia). Znao je za Marcela Kuara, dopisnog lana Akademije i direktora
zadarske Hrvatske gimnazije, za profesore imu Urlia i dr. Petra Karlia, za
arheologa i dopisnog lana Akademije Luku Jelia i dr." 84 Ljubomir Matrovi po
sjeanju navodi Matoeve rijei to mu ih je 1912. godine izrekao u Zagrebu
prigodom njihova prvog susreta: " Vidite, moj mladi prijatelju, mi dolje u Zadru,
u Dalmaciji, imademo lijepi broj uenih Hrvata, dobrih knjievnika, umjetnika,
slikara, kipara, muziara, jer je tamo ipak vie slobode nego ovdje, gdje caruje
treberstvo, karijerizam i luda jagma za novcem. Zato sam ja ba u Zadru dao
tiskati svoje Oglede jo g 1905. u nakladi Hrvatske knjiarnice. U Zagrebu nije
bilo dovoljno razumijevanja za to djelo."85
Osobiti Matoev potovalac bio je i Joso Modri koji je pisca 1914. posjetio
na njegovoj bolesnikoj postelji te ga pozvao da doe u Dalmaciju na oporavak. O
svom susretu s velikim piscem na njegovom ivotnom odlasku Modri je pisao u
reportai objavljenoj u Narodnom listu.86
Zadarski tisak donosi brojne nekrologe poslije Matoeve smrti. Jedan od
najdojmljivijih je nekrolog to ga je napisao Oktavije Lenti koji istie da "ni jedan
na kritiar nije imao vie duha, mozga, due i krvi od ovog hrvatskog
entuzijaste..." (...) "Ovaj ovjek finog ukusa i superiorne kulture, poznavao je kao
malo tko mo rijei, ljepotu izraza i zgodnost paradoksa..." te zakljuuje da
"Mato ne bijae samo izvrstan umjetnik, ve i iskreni hrvatski nacionalista i
dobar ovjek, kao dobar danak u godini. I zato su svi nai zagrebaki listovi o
mrtvom Matou pisali nekim intimnim familjarnim tonom." 87

5
Od Zadrana koji su osobno poznavali Antuna Gustava Matoa naroito se
izdvaja Ljubomir Matrovi (1893. 1962.) koji je, u doba kada je bio student na
Sveuilitu u Zagrebu, s velikim Gustlom imao nekoliko zanimljivih susreta, a
svoja zabiljeena sjeanja na velikog hrvatskog pisca, objavio je godine 1954. u
Zadarskoj reviji, a s tim je lankom zadarska knjievna smotra, kojoj je on tada
bio urednikom, obiljeila etrdesetu obljetnicu Matoeve smrti.88
Ljubomira Matrovia je do poznanstva s Matoem doveo prije svega njegov
nacionalno hrvatski i politiki, tonije pravaki angaman. Naime, ve kao
gimnazijalac Matrovi se kolske godine 1910./11. i 1911./12. nalazio na elu
najbrojnije organizacije hrvatske mladei u Zadru Mladohrvatske, od tri koliko
84

Ljubomir M a t r o v i , "Moja sjeanja na A. G. Matoa", Zadarska revija, III, Zadar, 1954, br.
2. str. 80.
85
Isto, str. 80-81.
86
Joso M o d r i , "Mato na umoru", Zagreb, 15. oujka 1914., Narodni list, LIII, Zadar, 21. oujka
1914., br. 23, str. 1.
87
V. biljeku br. 8.
88
Lj. M a t r o v i , n. dj., str. 79-89.

PMT=

q=j~I=Paginae Iadertinae Antuna

`~K=p~K=f~K=N=EOMMRFI=OVNJPNN=

ih je djelovalo u tom gradu, snano ukljuenom u razbuktali hrvatski omladinski

pokret od 1910. do 1914. (Ostale dvije zadarske organizacije bile su: Hrvatska
napredna omladina na elu s Antonijem Filipoviem i ona to je pripadala
Hrvatskom katolikom pokretu, a vodio ju je Joso Vodopija). Sve zajednice
zadarske hrvatske mladei vezivala je zajednika borba protiv talijanaa i
austrijskog protuhrvatskog politikog reima, kao i nastojanje k djelatnom
doprinosu politikom ujedinjenju hrvatskih zemalja, i to preko borbe sa svim
protuhrvatskim snagama, osobito sa strancima na politikoj slubi u Hrvatskoj,
ali i s anacionalnim politikim konformistima. Upravo zbog svoga deklariranog
hrvatstva, Mladohrvatska organizacija u Zadru morala je raditi ilegalno.
Nakon poznatih dogaaja 1912. kada na vlast u Hrvatskoj dolazi komesar
Slavko Cuvaj, te vala protesta i masovnih nemira, osobito srednjokolske mladei,
koji su kulminirali pokuajem atentata na komesara Cuvaja 8. lipnja 1912., i u
pripremanju kojega je sudjelovalo nekoliko zadarskih maturanata, Ljubomir
Matrovi mora pred prijetnjom uhienja napustiti to prije Zadar i otii u
Zagreb, gdje upisuje studij filozofije.
Tamo su Matrovi i grupa studenata pravaa iz Dalmacije nastavili politike
aktivnosti protiv komesara Slavka Cuvaja, stoga su u prosincu 1912. prognani iz
Zagreba. Kao podrka njihovoj politikoj aktivnosti, a napose u zatiti od
policijskih progona, nesebino su im pomagali A. G. Mato i prof. uro urmin.
Matrovi se ve sljedee godine vraa u Zagreb i 25. travnja preuzima vodstvo
sredinjice Mladohrvatske omladinske organizacije i postaje predsjednik
Hrvatskog akademikog kluba "Kumii" te urednik asopisa Mlada Hrvatska,
glasila starevianske mladei. Podrku tom listu iskazivali su mnogi hrvatski pisci
meu kojima se posebno isticao A. G. Mato.89
asopis Mlada Hrvatska izlazio je u Zagrebu u nekoliko serija, najprije
1894./95. kada ju je ureivao Dinko Politeo, potom 1902. Branko Drechsler
Vodnik, te po trei put 1908. kada se pojavila kao "glasilo starevianskog
djatva" i izlazila je do 1914. Idejna usmjerenost lista bila je pravaka a u
hrvatskoj knjievnosti "Mladohrvati" su kao uzor isticali Eugena Kumiia, a svi
su ujedno bili potovaoci i sljedbenici Matoeve umjetnosti: Karlo Husler, Ljubo
Wiesner, Fran Galovi, Milkovi, Tin Ujevi, te su se svi odreda, ne sluajno,
godine 1914. okupili na stranicama znamenite pjesnike zbirke Hrvatska mlada
lirika. U ovoj, treoj, seriji izlaenja asopis su ureivali Fran Galovi, Kreimir
Kovai i Ljubomir Matrovi. asopis Mlada Hrvatska bio je izrazito
modernistiki i antiklerikalno usmjeren, a donosio je vrijedne knjievne priloge
uglednih hrvatskih pisaca, meu kojima se svojom kvalitetom izdvajaju oni
Antuna Gustava Matoa koji u Mladoj Hrvatskoj objavljuje svoje poznate eseje o
Mauriceu Barresu90 i Lazaru K. Lazareviu.91

89

Isto, str. 81-89

Antun Gustav M a t o , "Maurice Barrs", Mlada Hrvatska, I, Zagreb, 1. srpnja 1902., br. 4, str.
106-112.
91
Antun Gustav M a t o , Lazar K. Lazarevi, Mlada Hrvatska, I, Zagreb, 1. lipnja 1902., br. 3, str.
71-79.
90

PMU=

q=j~I=Paginae Iadertinae Antuna

`~K=p~K=f~K=N=EOMMRFI=OVNJPNN=

U treem broju Mlade Hrvatske 1913., a prvom kojeg je uredio Ljubomir

Matrovi, nalaze se dva Matoeva priloga: lanak "Mlada Hrvatska"92 i
alegorijska pjesma "uvar".93 U prvom Mato pozdravlja obnovljeni asopis:
"Kao svakom dobrom Hrvatu i meni je veoma milo to se nastavlja rad Mlade
Hrvatske. Omladina je i danas najidealniji dio nae inteligencije, pa kad vi,
mladohrvati, nosite visoko barjak hrvatske misli, ideala hrvatskog, nije izgubljena
ni jedna naa nada, jer je samo ideal izvor svakog zanosa i svake akcije".94
Mato takoer nastoji povezati domoljublje mladohrvata s poticajima ka
boljem knjievnom stvaralatvu, te istie: "Ako i nije bogzna ta uinila Mlada
Hrvatska je dosele po slabim silama svojim bez iije pomoi bila u prvim i
najizloenijim redovima narodne borbe. Ne sluei kao dosadanja omladina ni
jednoj stranci, emancipovala je omladinu od dosadanjeg obiaja stranake
korteke dekoracije, javivi se i u knjievnosti novim zvucima, pa e moda
mladohrvatski kao prvi pravaki pokret biti vaan i kao pokret literaran. Zv.
Milkovi, Lj. Wiesner, Karlo Husler, F. Galovi i drugi javie se uspjeno u novoj
Plejadi nad zanemarenim Parnasom hrvatskim. U najtee dane nose oni
sposobnost zanosa i hrvatskog idealizma, a vi mladi Hrvati, kojima se hrvatske
muze javie u asu klonulosti i infamne savremene ivotne proze, doite u ovo
kolo, i to je danas tek pokret i misao, danas-sutra e postati djelo i uspjeh. Jer
samo veliko djelo moe biti veliko, kao mlado djelo to je Mlada Hrvatska."95
Smrt velikoga hrvatskog knjievnika Antuna Gustava Matoa godine 1914.
rastuila je ne samo poklonike njegova knjievnog pera, ve i sve istinske hrvatske
domoljube, kojima je Matoeva rije uvijek puna domoljubnog zanosa poesto
bila jedino svjetlo u mraku hrvatskih kukavnih politikih prilika. Dakako da je
najomiljeniji bio kod hrvatske mladei, osobito one pravake. Stoga ne udi da je
na velebnom sprovodu Matou na zagrebakom groblju Mirogoj, svom poasnom
lanu, govorio predstavnik starevianske i matoevske mladei okupljene oko
Hrvatskog akademikog drutva "Eugen Kumii" i asopisa Mlada Hrvatska,
dok su vijenac nosila tri lana kluba a dvojica lanova u starim akademskim galaodorama su uz lijes drala poasnu strau. Taj, inae posljednji govornik nad
otvorenom rakom velikog pisca, bio je predsjednik drutva "Kumii" i urednik
Mlade Hrvatske, student filozofije, dvadesetogodinji Zadranin Ljubomir
Matrovi.96 Budui da njegov govor, osim u izvjeima s Matoevog pogreba u
Mladoj Hrvatskoj i pravakom dnevniku Hrvatska, nije poslije 1914. objavljen,
prigoda Matoeve 90. obljetnice smrti dobar je povod da ga se prisjetimo, tim vie
to su neprijeporne i knjievne vrijednosti tih komemorativnih rijei mladog
Ljubomira Matrovia:
ivi pokojnie!
Jesen je, kau, umorna. Ne, nije. Jesen je vesela. Umorno je proljee.
92

Antun Gustav M a t o , "Mlada Hrvatska", Mlada Hrvatska, VI, Zagreb, listopad 1913., br. 3, str.
102-104.
93
A[ntun] G[ustav] M a t o , "uvar", Mlada Hrvatska, VI, Zagreb, listopad 1913., br. 3, str. 112.
94
V. biljeku br. 89.
95
Isto
96
Iz akad. kluba "Kumii", Mlada Hrvatska, VII, Zagreb, oujak i travanj 1914., br. 3 i 4, str. 71.

PMV=

q=j~I=Paginae Iadertinae Antuna

`~K=p~K=f~K=N=EOMMRFI=OVNJPNN=

I eto sada, u osvitu proljea dok "ona lasta avrlja, a jaglac cvate i mirie
zumbul i razliak, i budi se arija, to doarava Pavla i Virginiju i terase u
saracenskim arhitekturama sa svilom djevianskih krinolina plavih infantica",
klonula je umorna glava Tvoja, sgrila se ruka Tvoja drai pisaljku i umorne se
prie dosadne smrti sluaju. Ne, Tvoja lasta vie se nee vratiti.
I Tvoje srce uvijek puno mirisa cvijea, ljepote svijeta i boanskih uivanja
jednim neskladnim hroptanjem to smrt znai, prestalo je kucati.
Ne, ne, nije jesen umorna. Ona je vesela. Umorno je proljee.
Umorne su due nae, to tue sad nad otvorenim grobom, umorni su
visovi bregova naih i sva ljepota dana sunanog pretvara se u pla i umornost
tunu.
Plaemo, jer mrani su nam "Vidici i putovi" i zalud oko domovinom
krui traei Tebi, Gustle, zamjenu, Tebi, koji si bio krik bolova naih, uzdah
alosti naih i dionizijski poklik naeg veselja i radosti naih
Tko e jote plakati i smijati se tako?
Veliki pokojnie! Tvoja "Mlada Hrvatska", ona koju si Ti nadahnuo
duhom due Svoje, kojoj si bio trajnim pratiocem, ocem i drugom, oprata se evo s
Tobom u doba, kada Te ona sa itavom Hrvatskom najvie treba, da digne svoj
jaki glas kao ono lani na obranu hrvatskih ala, da dovikne otimaima
hrvatske grude i hrvatskih prava: Natrag u prah! Treba Te danas, kad arenilo
nacionalizma opet hoe da omrlja Tvoj, na, hrvatski nacionalizam. Oprata se s
Tobom bolju, poitanjem i harnou, o Veliki umnie i knjievnie! Nu, Tvoj
Veliki hrvatski duh, onaj Tvoj oporni, pravaki! Hrvat bit e i nadalje s njom kao
najvjerojatniji pratilac i drug. Sam kae: "Ima mrtvaca vjeno ivih Sokrat je
danas na ivotu vie od ivog ivcatog Zagreba", i Ti e biti uvijek ivlji od svih
nas, od cijelog Zagreba, od itave Kroacije.
Veliki, ivi Gustle! Tvoja "Mlada Hrvatska" klie Ti posljednji: S
Bogom!97
Premda osobno Antun Gustav Mato nikada nije posjetio Zadar, biljeimo
njegove brojne knjievne veze s tim gradom. U zadarskoj je periodici objavio
nekoliko eseja, knjievnih kritika i polemika u kojima je dola do izraaja njegova
literarna duhovitost, stilska ljepota i polemika otrina, a nadasve pievo
zaneseno domoljublje. Shvaajui da je temeljna karakteristika hrvatske kulturne
tradicije njezina rasprostranjenost u svim krajevima Lijepe nae, Antun Gustav
Mato je znao prepoznati Dalmaciju kao kolijevku hrvatske kulture, a Zadar kao
vano kulturno arite hrvatskog juga, i stoga je taj dio hrvatskoga kulturnoga
krajolika bio predmetom njegova stalnoga interesa. Najvanija injenica Matoeve
veze sa Zadrom je u tome to u tom gradu godine 1905. izlazi njegova knjiga
"studija i impresija" pod naslovom Ogledi, za koju autor te godine nije u
hrvatskoj metropoli Zagrebu mogao nai nakladnika. Suraujui pak u brojnim
zadarskim novinama i asopisima, kontaktirajui s mnogim urednicima, te
piscima to su djelovali u Zadru, piui o knjievnim djelima to su ih objavili
zadarski pisci ili o onim djelima koja su tiskana u Zadru, Antun Gustav Mato je
znatno pridonio stvaranju osebujne knjievne atmosfere u glavnom gradu
97

Lj. M a t r o v i , "Nad grobom A. G. Matoa. (Govor Ljubomira Matrovia.)", Mlada Hrvatska,

VII, Zagreb, oujak i travanj 1914., br. 3 i 4, str. 41.

PNM=

q=j~I=Paginae Iadertinae Antuna

`~K=p~K=f~K=N=EOMMRFI=OVNJPNN=

Dalmacije. Veliki pisac je znao da je hrvatska kultura onoliko velika koliko je ima
u svim kulturnim sredinama nae domovine, a uistinu ih je malo gdje neemo nai
Matoeve tragove. I po tome je Antun Gustav Mato reprezentativni predstavnik
moderne, knjievnog razdoblja u kojem su napokon razlike izmeu sjevernog i
junog hrvatskog knjievnog stvaralatva nestale, a hrvatska se knjievnost
konano i neraskidivo ujedinila.

q=m~~=f~~==^=d~=j~=
On the occasion of the 90th anniversary of the death of Antun Gustav Mato

=
p~=

=
Although Antun Gustav Mato never visited Zadar personally, he does have
many literary connections with the city. In the Zadar periodical press he published
several essays, reviews and polemical pieces in which his literary wit, the charms of
his style and polemical acuity and in particular his enthusiastic patriotism came to
the fore. Realising that a basic characteristic of the Croatian cultural tradition was
its widespread dissemination throughout the length and breadth of the country,
Mato identified Zadar as an important cultural focus of the southern part of
Croatia, and this part of the Croatian cultural landscape was a subject of lasting
interest to him. The most important fact in Matos link with Zadar is that his
book of "studies and impressions" entitled Ogledi came out in the city in 1905,
Mato having been previously unable to find a publisher for it in the Croatian
capital of Zagreb. Working for many Zadar journals and papers, and being in
contact with many editors and writers who operated in Zadar, writing of the
literary works that were published by Zadar writers or about works printed in the
city, Antun Gustav Mato made a considerable contribution to the creation of the
distinctive literary atmosphere in the regional capital of Dalmatia at the time of the
Croatian Modern period.
h = W=Antun Gustav Mato, Croatian Modern period, Zadar

PNN=