STOTINU GODINA FANTASTINOGA U

HRVATSKOJ PROZI
(1)
BRANIMIR DONAT:
o Istraujui kontinuitete hrvatske prozne rijei uoio je da postoji jedna neistraena oblast
u samoj njezinoj jezgri, jedan tijek koji se moe pratiti i u anonimnom narodnom
stvaralatvu i u prvim nesigurnim koracima pismenosti, ali i u djelima pisaca koji su se
cijela ivota zaklinjali na ropsku vjernost socijelnoj zbilji, koje su eljeli biti autentini
svjedoci
-

HIPERBOREJA FANTASTINOG U HRVATSKOJ PROZI:

o Kreui se unutar njenih poznatih protega, objanjenih i odreenih drutvenim, idejnim i
estetskim odrednicama tradicionalnog shvaanja knjievnosti unutar moguih ideolokih
premisa malih naroda i drutvene zbilje, kao da je bila zaboravljena mogunost do bi
knjievnost mogla otkriti pravu zbilju samo ako dodirne i nestvarno i nepoznato

govoriti o fantastinom u prozi je tabu tabu je jer se nalazi jo s ovu stranu mogueg,
on je posljednje upozorenje da iza njega ne drijema neko
pasivno nita
neprestance se sluti nazonost imaginativne aure koja e se tek sedamdesetih godina pojaviti u
dvije prie Rikarda Jorgovania a zatim opet nestati kao posve nezanimljiva za veinu
istraivaa hrvatske knjievnosti
od narodne bajke, pukih supersticija, srednjovjekovnih Lucidara fantastini
leksikoni nalik na Prirunik fantastinih ivotinja Jorgea Borgesa
zatim vjeti pokuaji iliraca i njihove sklonosti za melodramsko, gdje se
neuvjerljivo pretvara u sinonim fantastinog

arhetispke slike s kojima smo se stotinu puta susreli u snima

kolektivne opsesije koje su obuzimale cijele narataje (vampiri ili vjetice) protiv kojih su se vodili
dugi sudski procesi
strahovi koji su ispunjavali ovjea pred oitovanjima nepoznatog
sve je to ulo u riznicu fantazmi koje nastavljaju ivjeti autentino svoj ivot u
okrilju imaginativne knjievnosti
-

fantazija je otkrila labirint u ovjeku ona je prva dokazala da postoje i druge istine osim one
objektivne
osim objektivnog duha povijesti poezija je posredstvom brojnih zapisa otkrila oniriki prostor
koji ne potuje strast uma kojoj je homo feber tako podloan zapisi mistika, vizionara, sanjaa
prasnova, proroka koji otkrivaju
opsesivnu mo pradoivljaja
FANTASTINA KNJIEVNOST polazi od pretpostavke da istina nije ono to ocjek zna,
nego ono to on jest njom se ne moe vladati, u njoj se moe samo biti
knjievnost fantastinog je uvijek kritika svakidanjica
ona katalogizira i sistematizira sve ono racionalno, volutativno
ona je uvijek autentian svjedok protiv socijalnih apstrakcija oje negiraju
idividualnost
fantastina knjievnost ne traga za izlazima u openitostima
ona pribjegava i nepredvienom u nadi da e barem tako sauvati svoj integritet u
odnosu na nivelacijske socijalno-politike zahtjeve epohe

(2)
-

najvei dio djela fantastine umjetnosti javlja se oko ideje straha i neprijateljstva prema
nepoznatom i neobjanjivom
o no, njena zmina, prava je zbilja umjetnosti neizvjesnog
o ovjek je od prvih trenutaka svog izraaja nastojao nai simbole, pokuao je pronai
oblike za fantome svoje mate
fantastinim se priinja svaka stvaralaka akcija koj aeli izbjei ljudsku sudbinu
o SATRE pie da je fantastino uvijek izraavalo nau ljudsku mo da nadrastemo ljudsko

o Akcija imaginiranja uvjeravala je bezgraninu mo odlobaanja izmiljanjem, ali

istodobno je potvrivala sve ljudske slabosti, sve nae strahove
Ona je izbjegavala stanje potpune budnosti i bjeala u snove i sanjrije, jer s onu
stranu mogueg sloboda vie nije priznavala granice
tim svojim strahovima ovjek je pokuao dati oblike stvorio je hijerarhiju pojmova,
- sredio galeriju simbola u kojima je elio pronai dovoljno snane
razloge da bi ostvario svoju potrebu za identificiranjem
- pokuavao ih je izraziti ne samo ope prihvatljivim konvencijama
i univerzalnim znakovima, nego je jednako uporno
nastojao pridati im antropomorfno znaenje
- fantastina umjetnost, kao i fantazija sama pokuava najprije izraziti predodbe kojima neoko ne
odgovara neko konkretno i realno stanje stvari
fantazma ili fantazijska slika moe poivati na nekim
slikama stvarnih doivljaja ili sjeanja, no njen
sadraj ne odgovara nekom izvanjskom realitetu
- izmeu mita o svjetlu i mita moi vlada neorestana borba, koja ima najjednostavniji ikonografski
sadraj: borba demona mraka, najee zmaja ili zmije, protiv ovjeka ili arkanela
o mjesto te borbe je je mapta ili san
- prema Jungu arhetipska ili iskonska slika odlikuje se ivou, za razlike od ideje koja se
odlikuje jasnou
fantastinost za suvremenog ovjeka jedan je od stotinu nainda da vidi svoj
vlastiti izraz, svoju vlastitu sliku
-

pojam fantazija susreemo prvi puta koriten u njegovom dananjem znaenju u filozofa
mistiara
o dominira stanovito nerealistiko shvaanje identiteta i vremena prostora
danas u literaturi fantazija nije vie sredstvo i konvencija izraavanja ( za razliku od folklora);
njezino opravdanje jeili izraz, ili pak samo otkrie svijeta izvan granica prepoznatiljivog
o njena ostvarenja izgledaju udna, tj. patetina ili nelogina, ali upravo zbog toga to su
tako blizu izraza ovog dubokog bergdonovskog ja i unato svojoj otvorenosti u svijet,
fantazija najbolje izraava onaj unutarnji napor umjetnika da doe u dodir s apsolutnim,
pa mak i uz pomo demona, fantoma, lemura i fantasmagorija
Louis Vox fantazija je ferment umjetnosti koji izmiljeno, nerealno smjeta u prostor realnog
svijeta, a da pri tome o njihovoj organskoj neadaptiranosti i nesukladnosti vremena
uope i ne razmilja
o Fantastina umjetnost vjeito ivi jer ne obitava u vremenu, ona se opire temporalnosti
kao vrhovnom obliku nitavila

(3)
-

antika filozofija poznavala je i shvaala fantaziju kao ljudsku sposobnost doivljavanja senzacija
izmeu ula i intelekta, aoku njoj nije nikada gledala neku autohtonu stvaralau aktivnost
to zapiinje Aristotelovom Metafizikom
zatim mit o Zagreju
Quintilian: O retorici imaginacija, tj. fantazija izaziva duhovnu konfuziju
u sferi dananje fantastine knjievnosti otkrivamo njezinu kritiku funkciju ona vrednuje, dok
znanost samo objanjava

(4)
-

romantizam najsjajniji preporod onirikog shvaanja svijeta

trebalo je nai novu zbilju bio je to SAN to je jedina istinska java fantazije
o san je jedini pruao sanu da se njihove enje bar imaginativno nau u okrilju
apsolutnog, a prima emu ih je gonila njihova nesretna svijest
njemaki romantik Jean Paul Richter u djelu Vorschule der Aesthetic daje fantaziji ulogu jedne
nove stvaralake, genetske, a ne tradicionalne deskriptivne mitologije kojom se klasicizam posve
zadovoljavo
o posve suvremeno uoava bitna dva oblika fantazije: stvaralaki i reproduktivni
krajnji subjektivizam fichteovskog idealizma nastojanjem Friedricha Schlegela i Ludviga Tiecka
te pisanjem Novalisa rodio je jednu novu estetsku doktrinu bila je to doktrina o romatinoj
ironiji
smisao doktrine: Ja koje stvara univerzum moe ga i unititi. Univerzum je prozna
iluzija kojoj se moe nasmijati samo istinska realnost, samo ja, drei se kao
umjetnik boanske genijalnosti, izvan i iznad svojih kreacija na koje on s lakoho
gleda
Schlegel je umjetnost nazvao vjenom parodijom sebe same i transcendentalnom
farsom
Tieck ironiju definirao kao snagu koja pjesniku daje mo savladavanja to je
obrauje
Novalis je sanja o maginom idealizmu koji obnavlja umjetnost
svijet koji se razmilja ma koliko razliitim od stvarnog svijeta mora imati FORMU
zajednikog sa stvarnim svijetom

(5)
-

Baudelair: postoje u svakom ovjeku u svakom asu dvije neizmjenine enje:

jedna prema Bogu, druga prema Satani
Imaginativno u umjetnosti nije nalazilo svoje poticaje samo u krugu spekulativnih duhova: ono
se isto tako obraalo folkloru i svim supersticijama kao i pukim metafizikim iskustvima
pjesnika i mistika
Poticaje fantazijske igre treba potraiti i u krugu iskustava emprijskih znanosti
o U prolosti Mesmerovo uenje o magnetizmu, te mnoge fizionomske teorije
o U 20.st uenja Freuda, Adlera i Junga
Mortiz prvi upotrijebio rije genij u znaenju koje je romantika rado koristila
Vei poticaj za obnavljanje imaginativne knjievnosti imala su izuavanja sna
Schubert: Simbolika sna u snu, i ve u onom stanju delirija koji prethodi snu, dua kao
da govori jednim posve drugim govorom no to je to onaj svakidanji

stanoviti objekti prirode, stanovita mo posjedovanja stvari

dodijeljenima ljudima, ali i obratno, te kvalitete i te akcije predstavljaju se u nama
samima kao oblici linosti
Fantast naputa prirodu iz puke samovolje, iz potrebe da se to neouzdanije prepusti
svojeglavosti poude i hirovima mate
Fantast ne zloupotrebljava prirodu, nego korisiti njenu slobodu
Fantastina se knjievnost razvija iz sposobnosti koja je sama u sebi vrijedna tovanja i beskrajno
se moe usavriti
o a konano se rui u beskrajnom padu u bezdanu dubinu i moe svriti samo potpunim
unitenjem konkretnog

(6)
-

moderna umjetnost sva je impergnirana iskustvima nijene spoznaje

bajka i vilinska pria spadaju u umjetnost udesnog
nedostaje im imaginacija zla, svijest o krhkosti naih iluzija koje one
svojim karakterom uvijek benevolentno hepiendski rjeavaju
Roger Caillois pria o vilama dogaa se u svijetu u kojemu je zaaranost sasvim prirodna i u
kojemu je magija pravilo natprirodno nije strano
u fantastinom natprirodno se javlja kao ukidanje univerzalne koherentnosti
udo tu postaje zabranjena prijetea agresija koja rui stabilnost jednog sviejta, kojega su zakoni
do tada smatrani strogim i nepromijenjivim
nemogue je ono to je iznenada banulo u svijet iz kojega je nemogue kao po pravilu
odstranjeno
postojanje ironije
piscu transcendentalne farse nije dovoljno samo iznenaenje paradoksalnim dogaajem, ve mu
je jednako neophodan postupak ponitavanja svih tin inkoherentnosti, ne u odnosu na ivot ve u
odnosu samo na literaturu
o ruenje tih iluzija znaajna je karakteristika fantazijske knjievnosti
fantastina pripovijetka zansova je na inkoherentnosti izmeu analiziranja, koje je logiko i
rezultata analize koji je uvijek paralogian
fantastina pria zanima se za konano koje postaje beskonano moemo govoriti o kaotinom
izmjenjivanju estetskog uivanja u idealnom s ontolokom nesigurnou koja se javlja iz
spoznaje da je konano uvijek u dosluhu s traginim

(7)
-

natprirodno u umjetnosti ima dvije osobine: bezgraninu slobodu ljudskog izmiljanja i

ogranienu mogunost realiziranja ljudske sree
egzorinost je opravdanje i paravan koji opravdava nemogunost svake akcije nas samih
takav oblik fantastinosti je manje vie vulgaran, tek u sluajevima kada znai istinski bijeg i od
literarnosti koja je literatura, a ne poezija

(8)
-

HOFFMAN: knjiga novela Na Caillotov nain

o realnost i mata voeni vjetom rukom spisatelja, isprepliu se u najudnovatijim
kombinacijama tvorei tako fantastinu tapiseriju srednjovjekovnih romanci s
novovjekim znaenjem
o demonska vizija naeg dualistikog svijeta koji propada jedini spas iz tog propadanja
pruaju nae vizije, a one prirodom svog postanka moraju buditi osjeaj tajne, misterije,
koja se otkriva samo posveenim duhovima

o mata ne rui postojei svijet niti ga negira njezina je svrha razotkrivanje njegove
ograniensoti
o sjajno pokazuje fantastinos kroz: mit o umjetnosti (umjetnost je za svaki imaginativni
duh apsolutna vrijednost) i kroz san o inkarnaciji (to je najee hipnagogiki zahvat
povratka u fazu mita)
-

u svijetu strave romaniki duh nalazi opravdanje svojih metafizikih sumnji irealnih vjerovanja
bitnu osobinu ezoterike imaju: udni predjeli i prostori u kojima se kreu junaci
mijeajui apsplutno duhovno s najniim karnalnim, poetski stav svake instinske fantazije je
ironian jer ne potuje utanaeni red injenica, nego se radije dri udesnih odnosa koji vladaju
meu izdvojenim fenomenima
Hoffman je inzistirao na tvrdnji da se poezija hrani snima, a da je san neiscrpni majdan poezije

fantazija nije nita drugo no obinim jezikom izreena najtanija slutnja o naoj pripadnosti mitu
bilo kolektivnim ili osobnom ovamo ne pripada alegorija, jer ona je proizvod razuma, a u odnosu
na orfevriju fantaziju ona je samo industrijsku produkt potreban za zadovoljenje neije politike
ili bilo kakve strasti kritiziranja i posrednoh obraanja

unutarnji koherentni sklad je jedina bitna razlika izmeu istog sanjanog sna i pisanog sanjarenja
koje zovemo literatura i svrstavamo u umjetnost
san je jedina mogunost da se kompenzira ljudska nemo pred injenicom pojavne stvarnosti
o san je jo vema opravdanje naeg budnog matanja o apsolutnoj slobodi sanjanja
najvea strast svakog pisca transcendentalne farse jest pokuaj to vjernijeg doaravanja
raspadanja linosti i zato je vrlo esto sie ove literature manihejsko bavljenje dvojnikom
o dvojnik u knjievnosti poznat je jo od najstarijih vremena
o odnos nas i naih dvojnika je jednako odnosu zbilje i tlapnje, nezamislivi su jedni bez
drugih

(9)
-

Science fiction
o je samo odjek kategorikog imperativa vremena
o romaneskna primjena tehnike i znanosti kojoj svrha nije poezija, nego udaljavanje od
individualnosti i nalaenje spasa u racionalnosti
fantastina umjetnost vjeno je buenje i vraanje u neki iskonski mit o ovjekovoj baenosti u
svijet

(10)
-

hrvatska je knjievna kritika kae da je fantastika u knjievnost zalutala naoko lsuajno

kada se kritiki duh susretne sa strukturama kazivanja koje ne kriju svoje mitsko podrijetlo, onda
oslanjanje na poznati slijed kauzalnosti moe dovesti do niza improvizacija
fantastina knjievnost kao daje zbog obilja mogunosti poznatih i nepoznatih primicanja
znaenjima bila nezamisliva, zapravo ona se priinjala nesposobnom i neodgovornom pred
zadaama koje su se stavljale pred knjievnost socijalnog funkcioniranja i drutvene profilakse
GILBERT DURAND: podijelio slike stvaralake imaginacije na: dnevne, none, shizofrene,
sintetine i mistine
o Unutar nonih slika uoljiv je odjeljak posveen mistinim i antifraznim slikama
o Takoer nabraja dominantne oznake koje se karakteristine za imaginazivnu podlopgu
djela fantastine knjievnosti: a) podvostruenje i postojanost
b) viskoznost, eufemijska adhezivnost
c) senzorijalni realizam
d) umanjenje

u nizu daljnih svojstava istiu se: ANALOGINOSTI I SLINOST

jedna od znaajki je i UENJE esto se realizira posredstvom: dubine, irine, topline, intime
sakrivanja
Cvetan Todorov fantastino kod itatelja izaziva posebno djelovanje, strah ili uas,
ili jednostavno radoznalost, to druge vrste i oblici knjievnosti ne mogu
Fantastino slui naraciji, ono dri u neizvjesnosti
Prisutnost elemenata fantastike naroita organizira zaplet
Fantastino na prvi pogled ima tautoloku funkciju: ono omoguuje opisivanje
fantastinog univerzuma, a taj univerzum ne postoji zbiljski izvan jezika
Opis i opisano ne razlikuju se
svojstvo fantastine umjetnosti je elja de se otjelotvori u apsolutno, ali upravo ta strasna elja
potpomognuta unutranjom nekoherentnou sadraja raa grotesknost, tu nejeu i najvjerniju
pratilicu svakog djela fantastine provencijencije

ROMANTIZAM:
-

prvi je svjesno i programatski metodino zaronio u prostor s onu stranu moguega

romantiari su se pomamno bacili u tamne vode snova i sanjarija gdje je jedina realnost jezik koji
proizvodi dojmljive slike to se urezuju u nau svijest poradi svoje udnovatosi i neobinosti
ekstaza prividnoga najdnom je preplavila brane zbilje i misao otkrivi sposobnost da se u
maglinama i paklinama tih sanjarija i snova pribliimo jednom drugom prostoru i jednom
drugom vremenu u je kojem i pisac i itatelj stvarju slike iz kojih zrai enerigija, pokret,
materijalnost i zatim ih povezuju s mitskom podlogom koja je pristna u svijesti, ali koje esto
nismo svjesni
u naoj svijesti se pojavljuje svijet senzacija

BORGES je odustao od zbilje jer je odstao i od drutvenog razuma

- on je na stranicama svojih pria pokuao doi do jedne druge zbilje posredstvom jezika pokuao
je zakoraiti u irealno
o umjesto opisa dolazi do komentara
o umjesto slobodne rijei zabranjena rije
o umjesto razuma ludilo
o umjesto kontinuiteta diskontinuitet
o umjesto univerzalnosti specifinost
o kauzalitet vremena i prostora razoren naelom eksterioriteta

HRVATSKA FANTASTINA KNJIEVNOST:

RIKARD JORGOVANI
o Ljubav na odru i Stella Raiea
Ispunja gotovo sve pretpostavke jedne romantine fantastine prie egzotika,
udesno, neoblieno, izutetno
mrtva ljubav raa ivu, ali njezin sjaj je najblistaviji u frenetinom ognju ludila i
oaja

KSAVER ANDOR GJALSKI

o brojni njegovi junaci gube svoj identitet u tlapnjama, vizijama, opsesivnim situacijama
o ''Tajanstvene prie'' uoava se snaga simbola
o Prepoznajse se tektonski rad sila noi, nesvjesnog, udesnog
o U nejgovim priama gospodari elja za besmrtnou, okultne sile,
mistika slutnje itd.
o Snovi koje junaci snivaju postaju java kojoj vie ne mogu pobjei,
slutnje koje ih progone pretvaraju se u sudbonosne dogaaje
o roman ''Janko Borislavi'' vidjljuva Gjalskova opinjenost temom Fausta
o ludilo, smrt, tajanstveni nagovjetaji vanjske oznake unutranje erozije to razjeda svijet
njegovih junaka
o ''San doktora Miia'', ''Notturno'', ''Kobne slutnje'', ''Ljubav lajtnanta Milia''
-