Scribd Logo
Upload

Welcome to Scribd!

  • 2 6 Zivan Bezic Moderna I Postmoderna

    Uploaded by

    Damir Must Go
    39 views11 pages
    2 6 Zivan Bezic Moderna i Postmoderna

    Original Title

    2 6 Zivan Bezic Moderna i Postmoderna

    Copyright

    © © All Rights Reserved

    Available Formats

    PDF or read online from Scribd

    Did you find this document useful?

    Is this content inappropriate?

    Report this Document
    2 6 Zivan Bezic Moderna i Postmoderna

    Copyright:

    © All Rights Reserved
    Download as PDF or read online from Scribd
    Flag for inappropriate content
    39 views11 pages

    2 6 Zivan Bezic Moderna I Postmoderna

    Uploaded by

    Damir Must Go
    2 6 Zivan Bezic Moderna i Postmoderna

    Copyright:

    © All Rights Reserved
    Download as PDF or read online from Scribd
    Flag for inappropriate content
    of 11
    Zivan Bezié MODERNA I POSTMODERNA Sljede¢i reci ne¢e biti znanstveni rad niti knjizevni esej o moder- nizmu. Oni ée predstavljati samo niz konstatacija i razmiaijanja jednog suvremenika koji Zeli bolje upoznati svoje suputnike te ii ukorak sa svojim yremenom. »Modernos naime nije vise u modi. Priblizavajuéi se koncu XX. sto- ljeca, namfesto »moderne« sve tesée éujemo svjezu kovanicu »postmo- dernax. Nalazimo se u nekoj smjeni epoha. Moderna je stigla svome kra- ju, ulazimo u fazu postmoderne. A to je nova, Cudna i neobiéna rijeé. Sto ona zapravo znaéi? U éemu se moderni i postmoderni senzibilitet slazu, au Gemu ne? Koje su znatajke moderne i postmoderne? I kakve su nji- hove perspektive? To su pitanja koja nes zanimaju. Moda i moderno Moderna i postmoderna mogu se promatrati s triju razliditih vidi- ka: — opéekulturnog: to one znaée u kulturi, civilizaciji, povijesti, fi- lozofiji te naginu miSljenja i vladanja (praxeologija) suvremenog éovje- ke — umjetniékog, tj. njihova uloga u arhitekturi, kiparstvu, slikar- stvu, glazbt { knjiZevnosti — religijskog: kako su se odrazile u vjeri, moralu, teologifi, liturgiji i uopée u crkvenom Zivotu? Ako bismo ovdje zahvatili sva tri motriéta, radnja bi bila preopétr- na, Obuhvatimo li samo drugi i treéi vidik, bili bismo preuski (uostalom, za, drugi se aspekt i ne osjecam kompetentan). Stoga emo se zadriati na prvom aspektu, ali emo, prema potrebi, u nj ukljuditi i ostale. ' Poéet éemo od korijene, tj. korijena rijeci. Rijeé moderan dolazi od latinskoga. -modernuse, a ova opet od etimona »moduse, Sto znadi: na- éin, mjera. Iz istog su korijena nastale i ostale izvedenice: modalan, mo- dalitet, modalizam, modelar, modeliranje, modelarstvo, moda, modist, 1H. van LIER, Le nouvel Age, Casterman, Tournai 1962; H. LEFEBVRE, Jn- troduction 4 la modernité, Minuit, Paris 1962; R. WELLEK, A History of Modern Criticism, VU. izd., London 1968; P. BURGER, Theorie der Avantgarde, Suh- rkamp, Frankfurt 1974; M. CALINESCU, Faces of Modernity, Indiana Univ, Press, Bloomington 1977; A. TODOROVIC, Sociologtja mode, Gradina, Nis 1980; AA. VV., Modernita, Ed, Morcelligna, Brescia 1982; G. COTTIER, Questions de la Moderni- 16, FAG, Paris 1985; M, LEVEILLE, Mythes du monde moderne, Belarmin, Montré- al 1986; P. MONTESPERELLI, / cattolici nel moderno, Angeli, Milano 1987. 185 modulacija, modelator, moderacija, moderator, modifikacija, moder- nost, modernitet, moderna, modernizam, modernizacija, modernist i sl. Od zajedniékog korijena »modus« potkraj V. st. Kasiodor je izveo pridjev »modernuse, skovan prema vet postojecemu pridjevu shodier- nuse (od hodie = danas), sto je u to doba vise znagio »suvremene nego »nove. Izraz moderan fe to znaéenje zadrzao kroz citav srednji vijek: fu duhovnom bogoslovlju (devetio moderna) i u filozofiji (nominalizam: via moderna). Medutim, u tom istom srednjem vijeku, pridjev je nenadano dobio saveznika u novo} imenici, &to je nastala na francuskom govornom pod- ruéju. Ono &to je vazilo kao suvremeno i novo Francuzi su oznacavalt sintagmom +a la mode«, a ta se s vremenom supstantivirala u samoj imenici »la modes (vrijedno je uociti feminizaciju roda: ne »lee mode, kao to bi se moglo otekivati, nego »lax mode). No bilo bi pogresno iz. to- ga zakljueiti da je moda samo sun capricho femenino., kako bi rekli jpanjolci. Nova rijez je brzo osvojila svijet. Danas moda kraljuje u svim podrugjima Ijudskog Zivota: u odijevanju, u viadanju, u misljenju, umjet- nosti, knjizevnosti, pa éak i u znanosti religiji.? Pomodnost je postala opéa oznaka suyremenog éovjeka. Rijeé moda povezuje vise sliénih znavenja: 1. nadin Zivota, obigaji, ponaganje Ijudi u jednom odredenom vremenu, modern style; 2. ukus éasa, duh vremena, suvremena gibanja, prilagodavanje vecini; 3. danas najées¢e: suvremeno odijevanje, friziranje, zabavljanje, mebliranje (a la mode, after a fashion). Moda je najveéi diktator i gotovo neograni¢ena moé suvremenog svijeta. Modni Zurnali su najéitantje Zensko Stivo, a modni saloni nam kroje nagin odijevan} Odakle modi tolika mo¢? Odgovor bi nas mogao odvuéi na daieke pute. Bit ée dovoljno natuknuti glavne izvore njezine snage: ljudska, ne- zrelost, nesamostalnost pojedinca, utjecaj okoline, zahtjev vetine, gre- galni instinkt, sklonost prema prilagodbi, privlaénost novoga, teznja za isticanjem i nametanjem opéoj paznji, Moda uglavnom raéuna s Govje- kovim psihiékim slabo¢ama. U tim istim izvorigtima njezine snage uzroct su i njezine slabosti. No ona je sama sebi najveti neprijatelj. Moda, naime, tjera modu. U biti same mode lezi njena efemernost. Stoga je Kierkegaard dobro opazio: »Onaj koji Zeni vrijeme brzo postaje udovac.« Istu je misao parafrazirao i P. Berger: »Onaj koji se vjenéa s modom brzo obudovi.« Ona koja bi morala biti »naéin i mjerax postaje neumjerenost, dakle i propast.° Mo- da je samoubojica koji uvijek nanovo ozivijuje. Uza sve to, jo8 od 1929. god. odjekuje svijetom parola Maxa Ernsta: »Neka propadne umjetnost, neka Zivi moda! Pomama za modom je rodila modernost (modernita, modernité, modernidad, Zeitgeist, Zeitgemassigkeit, fashion, up-to-date). Modernim zovemo sve ono &to nadilazi staro, klasiéno, naslijedeno, ono Sto jo nije bilo ili barem ne onako kako je negda bilo. Moda trazi novi, neuobitaje- ? © modernoj u Crkvi govorit emo kasnije. U znanosti je protiv moderne ustao P. Feyerabend u svojoj knjizi Against Method, London 1975, * Kako je zgodno iskazano u novolatinskoj izreci: »Est modus in rebus, va- tes ut Horatius inquit, at modus in solis deslit esse modis.« 158 ni i drukéiji nadin bivovanja i djelovanja. Moderno je u naéelu protivnik svemu 8to je staro, tradicionalno i konvencionalno. Pojam modernosti, vidjeli smo, bio je prisutan u svim epohama ljudske povijesti, ali je postao glasan i zahtjevan osobito koncem XIX. i potetkom XX. st. I upravo je ta epoha dobila ime »modernac ili »Moder- nas, Moderna i modernizam Moderna se rodila iz racionalizma, pozitivizma, naturalizma i ma- terijalizma druge polovice XIX. st., ali s teznjom da ih prevlada. Posebno je reakcija na stil akademizma sto je viadao u umjetnosti. Moderna zapravo nije jedinstven pokret, ona je zajednitko ime za mno- ga i raznolika gibanja nastala gotovo u isto vrijeme ili v kratkom raz- maku. Moderna je stvarno zbirka (i zbrka!) mnogih pokreta, Sarenog spektra. Sadrzajno se oblikovala i izrazavala prema rodnom tlu ili te- meljnim naéelima &to th je zauzimala. U knjiZevnosti je nosila imena simbolizma, dekadencije, parnasovatine, futurizma, dadaizma, nadrea- lizma. U slikarstvu je obuhvacala impresionizam, ekspresionizam i ku- bizam, u arhitekturi secesiju i funkcionalizam, u teologiji modernizam, u filozofiji tracionalizam, u znanosti scijentizam, a u politici avangardu. ‘Uza sve razlike, svuda je imala zajedni¢ku crtu: napustanje tradicije 1 raskid sa starim. U svijetu su poznati predstavnic! moderne pisci Baudelaire, Pro- ust, Joyce, Faulkner, Hemingway, Woolf, Kafka, Eliot, Velery, Gide, Po- und, Rilke, Th. Mann, Strindberg, Ibsen, Pirandello, Majakovski, Brecht itd. Medu slikarima Césanne, Monet, Van Gogh, Picasso, Kandinsky, Chagall. Medu arhitektima Morris, Loos, Le Corbussier, Gropius, Wrig- ht, a medu glazbenicima Stravinski, Schénberg i dr. U Hrvatsku su mo- dernu donijeli studenti koji su studirali na europskim sveuciliétima, na- kon &to su bili protjerani iz Zagreba zbog spaljivanja madarske zastave godine 1895. ‘ Poznatiji hrvatski modernisti bili su Mato, Vidrié, Vojno- vié, Begovié, Kamov, Nehajev, Nazor, Marjanovié, Kosor, Ujevié, a u sli- karstvu Kraljevi¢, Racié, Becié, Job, Vidovic. Moie li se toéno odrediti vremensko razdoblje u kojemu je vladala moderna? Tesko, jer je periodizacija pokreté vazda tesko odrediva. O poéetku moderne epohe svi se uglavnom slazu. To je kraj XIX, st. (la fin. de siécle), Njezin je vrhunac bio u prvoj polovici XX. st. A njezin kraj? Prema jednima, to su ve¢ tridesete godine naeg stolje¢a. Prema drugi- ms, moderna je zakopane, u rusevinama II. svjet. rata. Prema trecima, koji je uzimaju Siroko, moderna se povukla s pozornice tek u Sezdesetim. godinama, (nekako u vrijeme Koncila, premda neki teolozi misle da je ona tek tada uselila u Crkvu). Nije malo ni onih koji drze da je moderna jo8 uvijek ziva te se sada krije pod imenom postmoderne ili neomoder- ne, promijenivii tek neke vanjske oznatnice. Teskoée periodiziranja imaju razlog i u samo} naravi moderne. Premda se ona na prvi pogled epohalno suprotstavlja starom poretku i * L FRANGES, Povijest hrvatske kr 1007, str 227° vi njiZevnostl, Matica hrvatska, Zagreb 187 shvaéanju, s vremenom { ona sama postaje nesto staro i konvencional- no, neka tradicija. Kod svake smjene mode postaje »out« ono sto je prije bilo »in«, I obratno. U tom prestrojavanju i sama prestaje biti moderna te postaje »démodées. Stoga je mogué i zakljuéak: »Modernost nije puko suprotstavljanje novog tradiciji, nego uspostavljanje svojevrsne tradicije novog.« * ‘Za nas je medutim vagniji sadréaj moderne od njezinth vremen- skih okvira. Koji su glavni elementi moderne? * Uzevii u obzir kaleidoskop moderne misli, to nije tako odrediti. Mi cemo istaknuti ono &to je zajednicko modernom senzibilitetu. To je dvo- je: 1, Odbacivanje svega starog, prezir tradicije, zabacivanje naslije- denih vrednota, naéelno protivijenje proglost!. Odbacuju se svi tradicio- nalni motivi i sve tradicionalne forme. 2. Trazenje novih putova miéljenja i djelovanja, afirmacija. novoga, novi stilovi i oblici (art nouveau). Dakle, kult novoga! Ali kakvog novog? Svega novog, samo neka je novo i svjeze! Nije vazan sadriaj, glavna je otvorenost jo8-ne-postoje- éem, nevidenom, netuvenom i snaprednom«. Moderna je optimistican pogled u buduénost. Neki modernisti razjasnjavaju svoje videnje novo- ga: na prakseoloskom, drudtvenom 1 politiékom podruéju to je kult slo- bode (liberalizam), subjektivnost’, emancipacija (ne samo Zena), prav- da, jednakost, kritiénost, demokracij — u umjetnosti to je kraljevstvo ljepote u sebi i po sebi (art pour Yart), autonomija umjetnosti, divinizacija estetike, stilski pluralizam, no- vi oblici stvaranja i nova videnja stvarnosti; — u filozofskom objektivu: supremacija razuma, ali s uvazava- njem osjeéajne sfere (u tome se moderna razlikuje od prosvjetiteljstva), vjera u napredak, afirmacija sada8njosti nasuprot historizmu, otkri- vanje covjeka kao subjekta, a zanemarivanje objektivnosti; — u vjerskom Zivotu je to zabacivanje teorije (dogme) i Objave, vrednovanje iskustva i prakse. Prilagodivanje vjere suvremenim do- stignuéima znanosti 1 egzegeze. Imanencija, sekularizacija, demitologi- zacija i funkcionalizam; — s knjizevnog stajalista »moderna znaci nemir, trazenje i prevrat u osjeéajnosti { izrazu, objektivaciju i najavu novih stilskih putova { obli- ka, no vide difuzno otvaranje nego sintezu«. * Modernisti kao Ijudi jesu zanesenjaci, oduSevijenici, entuzijasti, slobodart, estete, hedonisti i — veliki naivei. Kad smo spomenuli moderniste, ne moZemo mimoiéi ni rijeé mo- dernizam. Jesu li moderna 1 modernizam ista stvar? Nisu, premda ih 5M. KOZOMARA u zbomniku Postmoderna,, Naprijed, Zagreb 1988, str. 65. * R. GUARDINI, Das Ende der Neuzeit, Hess, Basel 1950; 0. JENSEN, Con- dannati allo sviluppo,, Claudiana, Torino 1981; K. H. BOHRER (Hg), Mythos und Moderne, Frankfurt a/Main 1983; J. HABERMAS, Der philosophische Diskurs der Moderne. Subrkamp, Frankfurt 1985; G. VATTIMO, La fine della modernita, Garganti, Milano 1985; A. NITSCHE, Junge Rebellen, Késel, Munchen 1985; V. 2MEGAC, Tedista modernizma, Liber, Zagreb 1986. ? Za Habermasa je to glavna oznake moderniteta (op. cit). °M. LONCAR u Reéniku knfizZevnih termina, Nollt, Beograd 1985, str. 448 158 Ijudi Gesto mijeSaju. Modernizam je posebna struja misli, svjetonazorski pravac, kulturni i umjetniéki pokret koji tezi iskljucivo modernome. To je teoretsko | praktiéno naglaavanje novoga i modernoga, bez vremen- skog ograniéenja. Duh suvremenosti je srZ modernizma, Za nj je bitno novo, tekuée vrijeme, ono koje nadolazi (a-venir!), vrijeme uopée, zapra- vo bezvremenost. Moderna (die Moderne) je pak vremensko-historijska kategorija, vezana za jedan odredeni vremenskt isjecak, za onaj trenutak u kojemu je moderno bilo ideal tog Casa. To je dakle epoha, razdoblje, vremenski locirano, u kojem je moderno dobilo puno pravo glasa. U njoj moderni- zam ne mora biti jedini pravac, ali ipak prevladava, Premda je u teoriji svako novo doba moderno, ipak je izraz »modernas tipiéan naziv za po- sve odredeno doba u kojem je zavladao modernizam. To je, kako smo vee vidjeli, »la fin de séclee i XX. st. Modernizam je izmislila Europa. Ona ga je posudila Sjev. Americi, gdje je potpuno zavladao (i postao »modernas). No tamo se vet istrosio i povratio nam se pod imenom postmoderne. Pojam modernizam skovan je poéetkom nageg stolje¢a u crkvenim krugovima. Tim je imenom nazvan religiozni pokret u Europi u prvim godinama naéeg stolje¢a. ° Potaknut protestantskim liberalizmom taj je pokret Zelio pomiriti Crkvu s modernim drustvom, znanos¢u i suvreme- nim filozofskim strujanjima. Na kraju je postao kao kapitulacija vjere pred modernim mentalitetom, pozitivizmom, evolucionizmom, subjekti- vizmom i pomodnoséu novog naraétaja. Vjersiti modernizam nauéavali su A. Loisy, G. Tyrrell, E. le Roy, R. Murri, A. Fogazzaro i dr. Moderni- zam je critveno Utiteljstvo i sluzbeno osudilo (Lamentabili, Pascendi 1907). "° Neko vrijeme pokret je zamro, da bi opet odivio poslije IL. svjet. ra- ta (pod utiecajem Bonhéefferaszrelost modernog svijeta; i Bultmanna: demitologizacija Biblije, i sl). Modernistitki Bog ima »zuviel Tinte im Blut, zuviel diinne Theologentintes, kako se izrazio njemacki knjiZevnik W. Borchert. '! No II. vatikanski sabor nije odgovorio na modernu ili -novu« teologiju jezikom Pija X, pace Je preporuéio éitanje »znakova vre- menas. Pojam modernizma nije se zadrzao u krilu teologije. Dozivio je ve- liki sbume i postao miljenik svih podrucja kulture i umjetnosti. Najvise je pustio korijenje u knjizevnosti. U Lat. Americi to je jo8 i danas Ziv po- kret: el modernismo hispanoamericano. Premda, neistovjetni, moderna i modernizam ipak éine jednu cjeli- nu. lako modernizmu pripadaju svi moguéi manirizmi i modernizmi, modernizmu je u posljednje vrijeme najvise pisao Emile Poulat u knji- game Histoire, dogme et critique dans la crise moderniste (1968), Intégrisme et catholicisme intégral (1969) i Catholicisme, democratie et socialisme (1877) © Kao Zestoki protivnik modernizma msgr. Benigni osnovao je pokret »So- dalitium Pianumé (1909), Kojf je tajno djelovao pod nazivom »La Sapiniére« i pra- vio hajku na moderniste. Zar nije shizmatski pokret msgr. Lefebvra +Fraternité Saint-Pie-X« daleki odjek Benignieva »Sodalitiuma.? "Cit. prema Christ in der Gegenwart, br. 26(1988), str. 213. 159 ipak svi pottvaju na novoj paradigmi (da se posluzimo rijetima Th. Kuh- na), ¢tji bi se ideali mogli sazeti u dyije rijetl: novo i progresivno! A postmoderna? * Koliko je meni poznato, prvi je rijeé postmoderna upotrijebio en- gleski historiolog Arnold Toynbee u svojoj poznatoj knjizi A Study of History. '* On je modernu nazvao »modern age«, a njezinu nasljednicu »postmodern age«. Njegov su novi pojam najprije prihvatili u arhitektu- ri, zatim je objeruéke prihvacen u knjiZevnosti ’, a onda u likovnim umjetnostima te u svim ostalim kulturnim podrucjima. * Kad smo veé upoznali sto je moderna, preostaje nam joé prefiks »poste. Nije ga teéko doslovno prevesti, ali Sto on zapravo znaci? Ako ga uzmemo u njegovom kronoloskom znaéenju, onda je postmoderno sve ono &to dolazi iza neGega &to je bilo moderno. Prema tome, postmoderno je ono Sto je posljednje u tijeku, najmoderntje. Ali, mode li biti nesto mo- dernije od modernoga? Oéito je da je postmoderna vrio relativan po- jam. Uzet zajedno s rijecju moderna, uz koju je vezan, izraz »post« moze Zenja: 1. nastupa neSto novo dege prije nije bilo, 2. to novo temelj, nije sasvim novo, 3. dakle, u novome je konstitutivno ukljuéeno i staro, 4. to staro ipak nije vise presudna, 5. iz- medu starog i novog samo je vremenska granica i nema druge razlike osim kronoloéke. . Kako izaéi iz tog labirinta? Je i postmoderna jedna nova epoha? Tako nova da u njoj nema vise mijesta za tradiciju? U tom bi slu¢aju ona bila »dekonstrukcija modernog: (M. Ferraris) ili ak i sama destrukelja novoga? Te&sko je u to povjerovati. ‘Ako nije sasvim nova epoha, mozda je postmoderna neko prelaz- no stanje iz modernoga u jos modernije? Mozda je moderna bila »ne- dovreni projekt< (Hebermas) sto ¢e se dovrsiti u postmodernt? Pitanje je vrlo mudro i mogda u sebi veé krije i odgovor. Prema nekima, bila bi postmoderna samo produzenje staroga, od- nosno njegov zavréetak (Lyotard). Postmoderna je prirodai epigon mo- ® Dr, Cedomil Cekada opisuje taj mentalitet: »Sve je dobro kako se danas radi. Sve je dobro Sto je novo. Sve je dobro to je u modi, Dvadeseti je vijek. Vijek kulture, napretka, civilizacije, slobode, znanja. Vijek koji je odbacio sve ono sta- Tinsko...«, Blagovest br. 9 (1965), str. 181 * Toynbee je epohu moderne shvatao dosta Siroko. Za n je -rans« moder- na XIV, I XV, st., »moderna« je XVI. i XVIL st, »kasnae moderna je XVIII i XIX. str., a postmoderna konac XIX. 1 XX. st. Postmoderna pripada tzv. suvremenoj po- viesti. : 4p. PORTOGHESI, Le Post-moderne, Electa Moniteur, Milano—Paris 1983, 5 0, CORVALANO, EI Postmodernismo, New York 1961. J. F, LYOTARD, La condition postmoderne, Minuit, Paris 1979; A. WEL- LMER, Zur Dialektik von Moderne und Postmoderne, Suarkamp, Frankfurt 1985; Q. RABUT, Peut-on moderniser le christianisme?, Cerf, Paris 1888, A. HUYSSEN (Hg), Postmoderne, Reinbeck 1886; P. KOSLOWSKI (Hg), Moderne oder Postmo- derne?, Weinheim 1988.1 Die postmoderne Kultur, Beck, Miinchen 1967; Ch. JE- NEKS, Die Postmoderne, Clett, Stuttgart 1987; W. WELSCH, Unsere postmoderne Moderne, VCH, Weinheim 1667. derne, neka vrsta »modernog arhaizma.. Ona je rezultanta moderne, konaéni »ishod modernisti¢kih programas (Ferraris). Prati je svijest 0 kontinuitetu, a da se ne upotrebljavaju »za izgradnju nove zgrade mate- rijali dobiveni rugenjem stare« (Panofsky). Prema tome, postmoderna bi bila »le gout nquveau de la tradition< (F, Gaussen), a ne napustanje »te- kovina sadasnjosti«. Neki su misljenja da je postmoderna jednostavno antimoderna, Ijuta protivnica svih modernih tekovina. Ona je postala reakcionarna snaga s nakanom da porusi modernistiéke nastranosti { restaurira »sta- ra dobra vremenas. Ako je moderna bila za avangardu, onda novi trend jest antiavangarda. U tom bi se sluéaju suvremena gibanja trebala na- zvati antimoderna, a ne postmoderna. A da postmoderna nije puka krilatica, parola, bez odgovarajuteg sadrzaja? Suplja fraza ili je ipak iskustvena, evidentna Cinjenica? Jesu li to dvije razlitite paradigme miéljenja i Zivijenja ili je izmiéljena jo3 jedna prazna formula? Moderna je u svoje vrijeme bila pomodni izraz, zar to danas nije i postmoderna? Ne krije li se u svermu tomu -rat riedi, a is- hod bitke je neodluéan«. Je li postmoderna novi fenomen ili samo epifenomen moderne? Ne ide li ona usporedo s nekim drugim postumizmima, kao to su po- stindustrijsko, postkrs¢ansko, postsocijalistiéko ili posthistorijsko do- ba? " Ili da se posluzimo jos jednom jeziénom akrobatikom: ne Zivimo lt mi zapravo u post-avan(t}-gardi? Jos smo previse blizu svojoj vlastitoj epohi da bismo je mogli procijeniti s prave distance. Jos se svi zajedno kuhamo u istom loncu suvremenosti i ne mozemo upoznati prave rezul- tate upotrijebljenth recepata. * Historijski gledajuéi, povijest pozna mnoge postmoderne: neopla- tonizam, necaristotelizam, humanizam i renesansu antike, neoklasici- Zam, novogotiku, romantizam, historizam itd. Sve su to bili post-pokreti i svi su oni znaéili nekakvu postmodernu. Vremenske su se granice stal- no mijegale { tezile su ne progresu, vet vra¢anju povijesnog ciklusa (res- tauratio magna). Postoje razdoblja i pojedinci s kojima smo u neprilict gdje ih smjestiti. Tako neki smatraju Nietzschea izrazitim modernistom, a neki dalekim zaéetnikom postmoderne (Habermas). F. Jameson je do- bro opazio da je postmoderna »polje sila« koje ne djeluju sve u istom praveu. Hoéemo li najnovije misaone i umjetni¢ke pokrete (da ostanemo samo na filozofijskoj razini: fenomenologiju, humanizam, egzistencijali- zam, strukturalizam, personalizam, neomarksizam, psihologizam i raz- ‘7 F. TORRES veli: -Postmodernizam oznatava novu etapu dugog puta rije- éi moderno, ostajuéi pritom u perspektivi otvorenoj prodorom Moderne s pocet- ka 20. stoljecas, zbornik Postmoderna, str. 172. Sliéno misli i T. RESKOVAC: =Po- stmoderna bi u tom sluéaju bila imanentna kritika moderne, naime ona kritike koja, polazi iz moderne | u moderni ostaje-, Polja 348—340 (1888), str. 66. F. TORRES u zborniku Postmoderna, str. 162. ® D. BELL, The Coming of post-industrial society, New York 1973. ® Stoga su moguéi i suprotni zakljuéci. Tako knjiZevnik Svetislav Basara 2a sebe tvrdi: »Ja zaista ne znam ata je postmodernizam. Mislim da je { to jedna. mistifikacija. Mene, eto, svrstaveju u postmodernist, ali ne znam éta su oni naBli u tomes, Polja 347 (1688), str. 31 161 ne druge »nove filozofije«) svrstati u modernu ili postmodernu? Ako je moderna Hevica, je li onda postmoderna desnica? Ako je prva napred- na, je li potonja nazadna? Mi neéemo i¢i putem politiziranja. Umjesto da suvise analiziramo, navest éemo neke temeljne zasade na kojima potiva postmoderna. 1, Primjetno je da je postmoderna izgubila modernistiéku vjeru u neograniéeni napredak covjecanstva (ekoloski problemi}, u Ijudski raz- um (mahnitost dvaju svjetskih ratova), u znanost (opasnost tehnokracije i manipulacije) i u sve drustvene strukture (posvuda revolucije). 2. Oatro kritizira racionalizam, scijentizam, tehnicizam { redukcio- nizam, Nema vise povjerenja u teorije, ideje { ideologije. Naglasuje spon- tanost, osjecajnost, iskustvo, intuiciju, iracionalno, holisti¢ki nazor na svijet. 3. Zali za gubitkom smisla za cjelovitost, naglasuje subjektivnost, individualnost, relativizam, pluralizam i otvorenost duhovnome (u ée- mu nije uvijek dosljedna, npr. kad istiée kriterij prakse na stetu naéela). 4, Raspolozenje postmoderne

    You might also like