Bogusaw Wooszaski

To okrutno
stoljee

Sadraj
Predgovor autora
1. Sarajevski atentat
2. Najvea tajna Prvog svjetskog rata
3. Galipolje
4. Atentat na Lenjina
5. Osamnaesta bitka svijeta
6. Kako se kalio elik
7. Opasni Herr Hitler
8. Mo mrnje
9. Sluaj druga Kirova
10. Trocki
11. No pasaran
12. Sudbina marala
13. Nijemci udaraju u zoru
14. Problematini princ od Windsora
15. Pearl Harbor
16. Katyn
17. Nekoliko najduih dana
18. Najvjerniji Hitlerovi vojnici
19. Opkoljeni
20. Smrtonosna magla
21. Generalissimus i generali
22. Smrtonosni dvoboj
23. Napad kobre
24. Veleposlanik informira
25. Dva dana u ivotu Nikite Sergejevia
26. Operacija Dva muketira
27. Peta velesila
28. Tajna Dallas
29. Daljinski upravljani ubojica
30. Vijetnam
31. Operacija Rajan

4/1415

32. David i Golijat

O knjizi

Predgovor autora
Dragi itatelju,
sredinom devedesetih godina prolog
stoljea napisao sam knjigu To okrutno stoljee
i nastojao u njoj predstaviti sliku dogaaja i
linosti najvanijeg razdoblja u povijesti
ovjeanstva. Knjiga je postala hit na knjievnom
tritu; olakala je razumijevanje tog vremena, ali
od njezine objave m nogo se toga promijenilo.
Arhivi drava na istoku i zapadu Europe objelodanili su nove dokumente, a objavljena su i
sjeanja sudionika i izjave svjedoka. Iako nije
izgubila na aktualnosti, knjiga To okrutno
stoljee zahtijevala je dopune i proirenja.
Uvjeren da je to nuno, prionuo sam poslu,
traei nove tragove i dokaze, ali i potvrujui
sudove od prije 20 godina, iz vremena kad je knjiga nastala.
Zato tek sada?

6/1415

Prvo su izdanje omoguile promjene koje

su nastale u Europi, nakon ega su se,
posljedino, otvorila (bolje reeno, odkrinula)
dotad vrsto zatvorena vrata sovjetskih arhiva, s
mnogo izuzetno zanimljivih povijesnih radova, a
i sjeanja djelatnika sovjetskih tajnih slubi.
Mnotvo fascinantnih dokumenata objavili su i
zapadni arhivi, zanemarujui pritom princip po
kojem se na objavu slubenih papira eka oko 50
godina, od datuma kad su se dogodili. Na taj
nain, slika politike gospodarskih i vojnih djelatnosti s kraja 40-ih i poetka 50-ih godina postala
je mnogo jasnija. Meutim, otvaranje povijesti
20. stoljea opasan je pothvat, jer je u njoj mnogo
lanih tragova koje su promiljeno ostavili oni
koji su htjeli sakriti istinu. Mora, dakle, proi
puno godina prije no to otkriveni i objavljeni
dokumenti budu verificirani, a njihova
autentinost i vrijednost potvrene.
U ovom izdanju knjige nijedno od
poglavlja nije ostalo neizmijenjeno; u svakom
sam razvijao priu o dogaajima 20. stoljea,

7/1415

obogaenu novim injenicama, esto nepoznatim

u vrijeme u kojem je nastalo prvo izdanje. Dodao
sam i osam novih poglavlja, ije je poznavanje
takoer potrebno kako bi se mogao razumjeti
karakter tog stoljea.
O 20. stoljeu ostalo je neispriano jo
mnogo toga. Nema sumnje, najvee senzacije su
jo pred nama jer e, na primjer, 2016. godine
biti otkriveni dokumenti koji se odnose na neobini put Hitlerova zamjenika Rudolfa Hessa u
Veliku Britaniju. Dvije godine kasnije, svjetlo
dana trebali bi ugledati dokumenti vezani za pogibiju Wladislava Sikorskog. A moda e uskoro
biti poznata i istina o smrti Heinricha Himmlera,
efa SS-a.
O pravoj naravi onoga to se dogaalo u
posljednjim godinama prolog stoljea znamo
malo. Slika vremena koje je bilo prijelomno u
naim ivotima, brino se uva u vladinim i
partijskim arhivima. Pokuaj pronicanja u mehanizme politike s poetka 80-ih godina mora zavriti neuspjehom; previe je injenica, temeljnih

8/1415

za razumijevanje tog razdoblja, ostalo najstroe

uvanom tajnom. Isto tako, malo toga moe se
rei o velikoj politici Sjedinjenih Drava, kao i
Vatikana, koje su dovele do pada sovjetskog imperija i promjena u Europi...
Sigurno u, dakle, za nekoliko godina
svojim itateljima predstaviti novo, nadopunjeno
izdanje pria o neobinom 20. stoljeu.
Iako nas zaokuplja suvremenost i ono to
utjee na na ivot, a karakter dananjice jako se
razlikuje od onoga to se deavalo u nedavnoj
prolosti (kako usporediti amerike tenkove
Abrams koji su koriteni u Iraku sa sovjetskim
T-34 ili njemakim Panterama iz Drugog svjetskog rata?), svejedno nas fasciniraju ono vrijeme,
ljudi, oruje i oprema koju su koristili za ostvarenje svojih namjera... Nita udno. To je nae
vrijeme.

1.
Sarajevski atentat
Ubit ete nadvojvodu Franju Ferdinanda!
1

Kad je pukovnik Dragutin Dimitrijevi ,

voa tajne organizacije Crna ruka izrekao tu
reenicu grupi gimnazijalaca, okupljenih u podrumu unajmljene kue u Sarajevu, zavladala je
tiina. Ali ve za koji trenutak mladii su zagalamili, poeli skakati i grliti se. Pravili su takvu
buku da je pukovnik morao udariti akom o stol
kako bi ih stiao.
Odavno su znali da se pripremaju za vanu
akciju. kolovani su na podruju Srbije. Tamo su
26. svibnja 1914. iz skladita srpske vojske dobili
novac i oruje: rune granate i pitolje marke
Browning. Treeg lipnja preli su granicu s Bosnom, voeni agentima obavjetajne slube.

10/1415

Znali su da e morati izvesti atentat, ali u

tom trenutku jo nisu znali na koga, A nisu znali
ni to da e njihov in izmijeniti povijest svijeta.
***
Gimnazijalci Gavrilo Princip i Trifko
Grabe, kao i tiskarski naunik Nedjeljko abrinovi, trebali su odigrati glavnu ulogu u atentatu, zajedno s pet drugih sudionika. Plan koji
je smislio voa tajne organizacije, pukovnik
Dimitrijevi, predviao je da se atentatori u Sarajevu, glavnom gradu Bosne i Hercegovine,
smjeste uzdu ulice kojom je trebao proi nadvojvoda. Onaj koji e se nalaziti najblie, i u poziciji pogodnoj za napad, bacit e granatu ili opaliti
iz
pitolja
i
tako
ubiti
omraenog
prijestolonasljednika Austro-Ugarske monarhije.
Oni bi najradije izveli atentat i na samog
cara Franju Josipa, to je Dimitrijevi i planirao
tri godine ranije. No, starije monarh malokad

11/1415

naputao beku palau, pa atentatori nisu mogli

ni sanjati da ga poalju na drugi svijet. Osim
toga, imao je 84 godine i bilo je jasno da e ga na
prijestolju uskoro naslijediti njegov neak Franjo
2

Ferdinand . Uz to se znalo da novi vladar

namjerava provesti temeljite promjene u monarhiji, to bi otealo ujedinjenje Junih Slavena pod
vostvom Srbije, o emu su matali Gavrilo Princip i njegovi drugovi.
Jasno je da su ti mladi ljudi bili samo oruje u rukama srpske obavjetajne slube.
Voeni entuzijazmom i patriotizmom, osnovali
su organizaciju Mlada Bosna koja se ubrzo i
sama nala pod kontrolom te slube. Bilo je to u
vrijeme kad su asnici, zdrueni u nelegalnoj organizaciji Ujedinjenje ili smrt" zvanoj jo i
Crna ruka, donijeli odluku o atentatu na nadvojvodu Franju Ferdinanda i isplanirali akciju. A
onda su iskoristili mladie iz organizacije "Mlada
Bosna.
Prosudili su kako e najbolja prilika za to
biti veliki manevri vojske u Bosni i Hercegovini,

12/1415

koja je od 1908. bila dio Austro-Ugarskog imperija. Nadvojvoda Franjo Ferdinand, kao glavni
inspektor austro-ugarske vojske, trebao je promatrati te manevre, a nakon njih posjetiti Sarajevo. U to vrijeme, organi sigurnosti u gradu bit
e oslabljeni zbog slanja veine vojnika na poligon, gdje e ostati jo nekoliko dana. A policije i
tako nije bilo mnogo.
Takva predvianja i procjene pokazali su se
tonima. Za osiguranje nadvojvode, mjesne vlasti
mogle su dati grupu od oko stotinjak vojnika.
Bilo ih je premalo da bi mogli napraviti palir na
obje strane ulice i tako odijeliti mnotvo od nadvojvode. Mogli su jedino stajati na udaljenosti
stotinjak metara jedan od drugoga. Takve nedostatne mjere sigurnosti budile su sumnju i poticale strah kod mnogih osoba iz nadvojvodi ne
neposredne okoline, tim vie to je bilo poznato s
kakvom odbojnou, ak i mrnjom, Bonjaci
gledaju na austrijskog prijestolonasljednika.
inilo se kako i nadvojvoda dijeli taj strah.

13/1415

Konano, odluci je presudio guverner, general Oskar Potiorek. On je preuzeo potpunu

odgovornost za sigurnost nadvojvode i njegove
supruge.
Otkud mu tolika hrabrost i sigurnost?
Odgovor je zapravo krajnje okantan. General
Potiorek ve je mnogo godina bolovao od spolne
bolesti koja mu je napala mozak. Kao posljedica,
dogaalo mu se da donese odluke koje nisu bile
utemeljene razumom. O toj generalovoj tegobi
nitko nije nita znao, i zato su njegovo jamenje
sigurnosti nadvojvodi i provedba plana njegova
dolaska u Sarajevo, shvaeni ozbiljno. A atentat
se moglo sprijeiti.
Nije poznato na koji je nain Nikola Pai,
predsjednik tadanje srpske vlade, saznao da se
priprema ubojstvo nadvojvode. Moda su mu tajnu otkrili agenti slube sigurnosti, a moda je
tome kumovala injenica da je 3. rujna na srpskobosanskoj granici uhvaen jedan od urotnika koji
se zaputio u Sarajevo. Kod njega su pronaeni
oruje, otrov i biljeke koje su jasno ukazivale na

14/1415

to da je rije o lanu nelegalne organizacije.

Muen je i sve je priznao. Rekao je da pripada
Mladoj Bosni i opisao obuku koju su u Srbiji
proli lanovi te organizacije. Iz opisa vjebi, naoruanja i naina na koji je prelazio granicu, bilo
je lako zakljuiti kako je on tek jedan od niza atentatora koji su uskoro trebali napasti. Istina,
mueni mladi nije znao tko bi trebao biti meta,
ali istraitelj je to s lakoom zakljuio.
Premijer Pai bio je pred tekim izborom:
ako zataji saznanje o pripremama terorista i ne
sprijei atentat, to bi sigurno dolo na vidjelo
nakon smrti nadvojvode, to e nesumnjivo
dovesti do ozbiljnog zaotravanja odnosa izmeu
Srbije i Austro-Ugarske, a moda i do rata. Ako
pak naredi uhienje urotnika, bit e smatran
izdajicom narodne stvari i izloit e se osveti asnika. Pai se odluio za polovino rjeenje:
rekao je Jovanu Jovanoviu, srpskom veleposlaniku u Beu, da spomene nekom od lanova
austro-ugarske vlade opasnost koja prijeti nadvojvodi. Taj je zadatak obavio 5. lipnja kada je, na

15/1415

uvijeni nain, proslijedio upozorenje ministru financija, dr. Leonu Bilinskom.

Bilo bi najbolje da nadvojvoda ne ide u
Sarajevo, rekao je. Neki mladi Srbi mogli bi
napuniti svoje oruje i pucati.
Nadajmo se kako se nee dogoditi nita
slino, odgovorio je Bilinski, kao da nije razumio teinu rijei koje je uo.
Zbog ega je omalovaio tako oito upozorenje? Zbog ega nije nastojao doznati neto
vie o tome? Zato nije upozorio nadvojvodu na
prijetnju?
Na ta pitanja do danas nema odgovora.
Ujutro 28. lipnja 1914. nadvojvoda i
3

njegova supruga Sofija , koji su tog jutra stigli

vlakom u Sarajevo, nakon kratkog obilaska
vojske u logoru, vratili su se u grad i zaputili
ulicom koja je vodila do Gradske vijenice. Put
kojim su ili uvalo je 120 policajaca. Bili su udaljeni jedan od drugoga nekoliko desetaka

16/1415

metara; ta je udaljenost bila prevelika da bi

mogla sprijeiti atentatore ili ih zadrati. Sluajno se dogodilo da se jedan policajac naao
pokraj mladia s pitoljem, skrivenog u gomili,
no nije se odvaio napasti.
Drugi atentator nije se uspio probiti kroz
gomilu, trei je izgubio ivce i nije potegnuo
pitolj. Tek je etvrti, abrinovi, krenuo u
akciju.
Priekao je da pored njega proe automobil
u kojem su bili gradonaelnik i ef policije, i da
mu se priblii drugi, u kojem su bili nadvojvoda,
njegova supruga i grof Harrach. U ruci je ve
drao ranije pripremljenu bombu. Kad mu je
automobil doao na udaljenost od nekih petnaestak metara, udario je upaljaem o stup svjetiljke,
to je uzrokovalo eksploziju kapsule. Fitilj, ija je
iskra trebala izazvati eksploziju bombe, poeo je
tinjati.
Grof Harrach uo je udar i pomislio kako je
automobilu pukla guma.

17/1415

Bravo, sad emo morati stati, rekao je

preko ramena nadvojvodi, koji je sjedio na
stranjem sjedalu.
abrinovi je zamahnuo i bacio bombu
koja je, pravei luk u zraku, odletjela ravno
prema autu. to se dalje dogaalo? Do danas nije
jednoznano objanjeno.
Prema jednoj od verzija, atentator je promaio i bomba je eksplodirala na takvoj udaljenosti da su krhotine samo ranile asnika u pratnji i
nekoliko ljudi koji su doli pratiti dogaaj. Prema
drugim svjedocima, bomba je pala na karoseriju
auta, pa ju je sam nadvojvoda uspio odbaciti, no
u tom je trenutku eksplozija ranila asnika.
Atentator, okruen gomilom, spazio je policajce kako tre prema njemu, pa je pregrizao
kapsulu s otrovom, ali on nije djelovao. Potom je
skoio u rijeku Miljacku, koja je u to vrijeme imala nizak vodostaj, pa su ga brzo izvukli na obalu
i stavili mu lisiine.

18/1415

Gavrilo Princip stajao je dosta daleko, iza

jednog od zavoja, na mjestu s kojeg nije mogao
vidjeti mjesto dogaaja. uo je eksploziju, a
zatim i viku, pa je pretpostavio kako je atentat uspio. Krenuo je prema oblinjoj kavani, gdje su se
urotnici trebali sastati nakon akcije i proslaviti
veliki uspjeh.
Istovremeno
je
nadvojvoda,
nakon
slubenog pozdravljanja od predstavnika vlasti i
nakon kratkog boravka u zgradi Gradske
vijenice, odluio poi u bolnicu i posjetiti ranjenog asnika. Njegov je voza pogrijeio put i
uao u ulicu Franje Josipa, u kojoj se nalazila
kavana Moritza Schillera (prema drugim podacima prodavaonica namirnica), gdje je Princip
ekao svoje kolege. Nije oekivao da e iznenada
ugledati nadvojvodu, ivog i zdravog, u autu koji
se polako kretao po kaldrmi. Ali, kad se ve tako
dogodilo, Princip se nije dao zbuniti - izvukao je
pitolj i istrao iz kavane.
to se dogaa? Pogrijeili smo put!
viknuo je general Potiorek koji je bio na

19/1415

prednjem sjeditu. Voza je naglo zakoio. Automobil s nadvojvodom zaustavio se na nekoliko

koraka od Principa, to mu je, naravno, olakalo
zadatak. Uperio je pitolj i dvaput opalio. Prvi
metak pogodio je Franju Ferdinanda u vrat i
prekinuo mu arteriju. Nije mu bilo spasa. Drugi
hitac smrtno je ranio Sofiju, koja je klonula na
mueva koljena. Nadvojvoda je nastojao rukom
zaustaviti krv koja je prskala iz rane njegove
ene, i grlio je, viui:
Sofrel! Sofrel! Nemoj umrijeti! Mora
ivjeti zbog nae djece!
Lijenik je odmah stigao, ali nije mogao
nita napraviti. Par je preminuo nakon nekoliko
minuta.
Princip je odbacio pitolj i otrao desetak
koraka, a onda shvatio kako mu bijeg nije mogu.
Za njim su trali vojnici iz nadvojvodine pratnje,
a s druge strane ceste krenuli su ga opkoljavati
policajci. Bijeg u park, u kojem se moda i
mogao sakriti meu grmljem i drveem, oteavala mu je visoka eljezna ograda. Jedan od

20/1415

policajaca uhvatio je Principa za ruku, ali on se

otrgnuo i, osjetivi trenutanu slobodu pokreta,
stavio u usta ampulicu s cijankalijem koju je
drao pripremljenu u ruci. Pregrizao je ampulu.
U tom trenutku policajci i vojnici zavrnuli su mu
ruke i pritisnuli ga uz ogradu. Princip se nije
opirao. Bio je uvjeren kako e svaki as umrijeti.
Prolazile su sekunde. Umjesto da padne mrtav,
poeo je povraati. Ishlapjeli otrov nije djelovao.
Policajci su atentatora, koji se previjao od bolova, ugurali u ambulantna kola i krenuli s njim
prema gradskom zatvoru.
Nadvojvoda je sahranjen 4. srpnja. Bio je to
skroman obred. Prijestolonasljednik i glavni nadzornik vojske na svoj posljednji put nije ispraen
uz vojne poasti. Posmrtni ostaci sahranjeni su u
crkvi u Arstettenu, a ne u obiteljskoj grobnici
Habsburgovaca u kapucinskoj crkvi u Beu.
Time je stari car Franjo Josip do samog
kraja pokazao nenaklonost svojem neaku. ak i
nakon smrti nije mu oprostio to prije mnogo
godina nije posluao carsku zabranu, ve se

21/1415

oenio obinom groficom Sofijom Chotek. A

aputalo se i da je pretjeranoj skromnosti pogrebnog obreda presudilo miljenje dvorskog upravitelja, vojvode Alfreda Montenuova, koji se i umrlom osveivao za nepravde koje mu je ovaj nanio
za ivota.
Moglo je izgledati kao da je ovo zavrena
pria. Atentatori su u zatvoru. rtve su sahranjene. Ali neoekivano, tragedija u Sarajevu aktivirala je politiare. U europskim prijestolnicama
poeo je djelovati uasan stroj...
Smrt prijestolonasljednika ugrozila je
autoritet monarhije i austrijska je vlada odluila
odmah reagirati. Vijee ministara sastalo se u
Beu ve 7. srpnja 1914. Nijedan od lanova
vlade nije sumnjao u to da valja djelovati odluno. Problem je bio samo odreivanje granica
austrijske intervencije.
Vojni pohod na Srbiju obeavao je jaanje
utjecaja na Balkanu, ali je izazivao i opasnost
konfrontacije s militaristikom Rusijom. U Beu
se znalo da. Rusi nastoje stvoriti savez

22/1415

balkanskih drava usmjeren protiv Austrije.

Obraun sa Srbijom ugrozio bi ruske planove i
ojaao autoritet monarhije kod Junih Slavena.
U obzir je dolazilo jedino vojno rjeenje,
kojem su trebali prethoditi izvjesni diplomatski
potezi, ali samo zato da bi se dobio povod za rat.
U poslijepodnevnim satima, 23. srpnja
1914., barun Vladimir Giesl von Gieslingen, austrijski veleposlanik, predao je predstavniku
srpske vlade notu s deset toaka, iji je cilj trebao
biti eliminacija arita protuaustrijskih djelovanja
u Srbiji.
Odgovor srpske vlade bio je primjer diplomatske vjetine i znaio je prihvaanje zahtjeva.
Meutim, barun Giesl shvatio je kako nije ba
tako i sa svojim je osobljem napustio Beograd.
28. srpnja Austro-Ugarska je navijestila rat Srbiji.
Lavina je krenula.
5

Ruski car Nikolaj II nije htio bespomono

gledati kako se austrijska vojska razmee po
Balkanu, umanjujui time ruski utjecaj. Dao je

23/1415

naredbu o djelominoj mobilizaciji, u etiri od 13

vojnih okruga.
To je uznemirilo Nijemce. Njihov veleposlanik upozorio je ruskog ministra vanjskih
poslova kako e daljnje djelatnosti Rusije navesti
i njegovu zemlju na proglaenje mobilizacije.
Borbeni ton svog priopenja ublaio je time to je
dodao kako to nije prijetnja, ve prijateljsko upozorenje. Car nije uvaio to upozorenje i 30.
srpnja proglasio je potpunu mobilizaciju. Njemci
su odgovorili slanjem ultimatuma u kojem su
traili opoziv vojnih priprema. A to car nije
mogao nikako napraviti; time bi mu pao ugled u
oima svjetske javnosti, ali i vlastitog naroda. I
tako je Njemaka 1. kolovoza u popodnevnim
satima proglasila mobilizaciju i navijestila rat
Rusiji.
U diplomatsku i vojnu igru odmah se
ukljuila i Francuska, povezana s Rusijom
obrambenim savezima 1891-1893. (a takoer
dopunama iz 1899., 1900., 1911. i 1912. godine)
i poela pripreme za rat. Bilo je to dosta

24/1415

neobino, jer su na jugoistoku Europe ugovori

obvezivali francusku vladu na djelovanje samo u
sluaju njemake agresije na Rusiju, ega ovom
prilikom nije bilo. tovie, Rusija je prva
poduzela korake protiv Njemake, oglaavajui
mobilizaciju, to znai da su Francuzi imali
dovoljno razloga za stav kako ih ugovor s Rusijom ne obvezuje. Zbog ega je vlada te drave,
dotad ne ba previe brza u ispunjavanju obveza,
ovaj put postupila tako, naizgled asno?
Francuska vlada je ispravno pretpostavljala
kako e Nijemci, ulazei u rat na istoku Europe,
udariti i na zapad. Od 1904. godine Francuzi su
imali dovoljno tone informacije o njemakim
ratnim planovima. Vjerojatno ih je dostavljao visoki njemaki asnik koji se krio pod pseudonimom Osvetnik. Ne zna se je li takav ovjek
zaista postojao ili ga je izmislila francuska
obavjetajna sluba kako bi zakamuflirala stvarni
izvor informacija. Mogue je, takoer, da je
obavjetavana sluba htjela potvrditi svoje
miljenje o njemakim namjerama, nastalo

25/1415

analizom stotina obavjetajnih izvjea; uvijek

bolje izgleda kad obavjetajna sluba ima uvid u
glavni ratni plan neprijateljske sile.
U francuskom operativnom planu zvanom
Plan XVII najvanija je bila suradnja s Rusijom, jer se uvaavala vojna snaga istonog
saveznika, koji je, imajui pod orujem gotovo
est milijuna vojnika, mogao u svako doba poslati na frontu najmanje osamsto tisua. Zbog toga
je francuska vlada, uviajui naglu krizu na Istoku, odmah stupila u akciju: 1. kolovoza, samo
nekoliko sati nakon proglaenja mobilizacije u
Njemakoj, Francuska je poela pripreme za rat.
Velika Britanija, iako povezana s Francuskom sporazumom iz 1904., pod nazivom Entente cordial, mirno je promatrala razvoj situacije
na kontinentu. Smatrala je kako se ne treba
mijeati u borbu za hegemoniju na Balkanu.
Takav je stav francuskom veleposlaniku 29.
srpnja iznio sir Edward Grey, britanski ministar
vanjskih poslova. Ali, situacija se naglo promijenila kad je 2. srpnja njemaka vojska stupila na

26/1415

teritorij Velike kneevine Luksemburg, to je

dalo nagovijestiti kako e uskoro naruiti neutralnost Belgije i doi do kanala La Manche. A to bi
znailo ozbiljno ugroavanje Velike Britanje.
Tako se i dogodilo.
U noi 4. kolovoza njemaka vojska prela
je belgijsku granicu. Istog dana, u 23 sata, Winston Churchill, prvi lord Admiraliteta (elna
osoba Ministarstva ratne mornarice Velike Britanije, op. ur.), obavijestio je lanove vlade da je
naredio pripremanje flote za borbu. Poela je i
mobilizacija kopnene vojske. Sat kasnije,
Njemaka je bila u ratu s Velikom Britanijom.
Europa je utonula u kaos ije razmjere tada
nije mogao predvidjeti ni jedan od politiara ni
voa. Brzina kojom se rat proirio kontinentom
bila je posljedica erupcije suprotnosti i konflikata
koji su rasli tijekom posljednih nekoliko
desetljea.
Na poetku 20. stoljea Njemaka je
postala najvea europska ekonomska sila i upravo je to izmijenilo odnos snaga. Gospodarsku

27/1415

velesilu pratila je i velika armija. Britanci su

odjednom postali svjesni kako je carska flota
osnaila do te mjere da svakog trenutka moe
postati ozbiljan protivnik dotad nepobjedive Royal Navy, Kraljevske ratne mornarice Ujedinjenog
kraljevstva, koja je bdjela nad britanskim blagom
- kolonijama, iako su Nijemci jasno pokazivali
kako nemaju mamjeru zauzimati kolonije Velike
Britanije, nego manjih drava, Belgije i
Portugala.
Porast njemake gospodarske moi
uznemirio je i Francusku koja je, sklapajui
sporazume s Velikom Britanijom i Rusijom,
jaala svoje politike pozicije. Osim toga, Francuska je bila eljna osvete Nijemcima za ratne
poraze i ponienja od Prusa 1870. i u kasnijim
godinama 19. i 20. stoljea.
Na drugom kraju Europe zaotrili su se
rusko-austrijski odnosi. Ruska ekspanzija na
Balkanu ugroavala je Austro-Ugarsku monarhiju, a Njemaka nije mogla ostati ravnoduna na
to. I sama je sve smjelije prodirala na Bliski istok

28/1415

zapoinjui, primjerice, gradnju eljeznike

pruge na relaciji Berlin-Bagdad, to je dodatno
uznemirilo Rusiju.
I tako je ubojstvo nadvojvode i njegove
supruge usmjerilo milijunske armije jedne protiv
drugih. Europa je utonula u rat...
A to se dogodilo s atentatorima? Sva
trojica, Princip, abrinovi i Grabe izili su pred
sud i 29. listopada 1914. svaki je osuen na
dvadeset godina zatvora. Izbjegli su smrtnu
kaznu samo zato to u trenutku atentata nisu bili
punoljetni, a zakon Bosne i Hercegovine za
maloljetnike nije doputao kaznu veu od dvadeset godina zatvora. No, svi su muki stradali u
zatvoru i prije negoli je rat zavren.
Rat nije preivio ni mozak operacije protiv
nadvojvode Franje Ferdinanda, pukovnik
Dimitrijevi. Bio je suvie opasan za srpsku
vladu, tim vie to su se asnici namjeravali
obraunati sa srpskim premijerom
Nikolom Paiem za poraz 1914. godine.
Ne ekajui daljnji razvoj dogaaja, predsjednik

29/1415

vlade, podravan od regenta, kneza Aleksandra,

zapoeo je likvidaciju opasne grupe. Dimitrijevi
i nekoliko drugih asnika bili su optueni za pripremanje dravnog udara. Sud im je dosudio
kazne smrti i dugogodinjih zatvora. Ipak, knez
Aleksandar pomilovao je osuene na smrt, osim
Dimitrijevia i dvojice s njim blisko povezanih
asnika. Oni su morali umrijeti. Znali su previe.
Kazna je izvrena 26. lipnja 1917.
Sarajevski sluaj jest zavren, ali nikad nije
dokraja rasvijetljen.
Drave
sukobu

U koloUkupno
vozu 1914. do 1918.

Rusija

5971

12000

Francuska

4017

8410

957

8905

2200

707

Velika
Britanija
Srbija

30/1415

Belgija

117

267

Njemaka

4500

1100

5000

7800

210

2850

AustroUgarska
Turska

Brojnost armija i glavnih rezervi sukobljenih

strana (u tisuama)
Od 1914. do 1918. sukobljene drave mobilizirale su 67.438.810 vojnika. Broj rtava bio
je:
- na strani Velike antante poginulo je 5.152.115
vojnika, nestalo je 4.121.090, a ranjeno
12.831.004 vojnika;
- na strani Centralnih sila poginulo je 3.386.200
vojnika, ranjeno je 8.388.448, a nestalo ili zarobljeno 3.629.829 vojnika.
To znai da je broj rtava na obje strane
premaio polovinu ukupno mobiliziranih.

31/1415

Taj je rat kao posljedicu imao i oko 50

milijima civilnih rtava, poginulih u vojnim
djelovanjima i umrlih od gladi i epidemija. Uz
sve to, rat je izbrisao s lica Zemlje tisue sela i
gradova, ostavljajui za sobom glad i revolucije.

2.
Najvea tajna Prvog
svjetskog rata
Tik pred svitanje 5. kolovoza 1914., britanski brod Telconia doplovio je do obale u blizini
gradia Emdena, smjetenog uz njemakonizozemsku granicu. Posada je s boka broda
spustila kuke brodskih dizalica, a u more su uli
ronioci. Nakon nekog vremena, s dna su poslali
signal da je zadatak obavljen. Uad se napela i iz
mora je poeo izranjati debeli, muljem i morskim
raslinjem obavijeni kabel. Nakon to je s mukom
izvuen na palubu, dvojica su ga poeli udarati
sjekirama. im su otrice presjekle posljednji
splet ica, razdvojeni dijelovi skliznuli su s
palube i pali u more. Telefonski kabel koji je
povezivao Njemaku sa Sjevernom i Junom
Amerikom bio je izvan funkcije. Od tog trena,

33/1415

Nijemci su morali koristiti telekomunikacijske

kanale neutralnih drava, a te su linije prolazile
kroz London. To je znailo da Englezi mogu registrirati svaki ifrogram poslan iz Njemake u
SAD.
Zapoela je jedna od najsenzacionalnijih
obavjetajnih intriga, koja je vie utjecala na tijek
rata nego milijunske armije koje su se borile na
brojnim svjetskim frontama.
***
Tog dana kad je posada Telconije obavljala
tajni zadatak na nizozemskoj obali, ef britanske
pomorske obavjetajne slube, kontraadmiral
Henry F. Oliver, dogovorio se za ruak sa svojini
6

prijateljem sir Alfredom Ewingom .

Vrijeme je bilo lijepo pa je odustao od
koije i odluio prijei pjeke kratki dio puta od
zgrade Admiraliteta do kluba na Piccadilly
Circusu.

34/1415

Kad je doao pred masivna klupska vrata

od mahagonija, Big Ben na tornju Parlamenta
poeo je otkucavati dvanaest sati, to je znailo
da je stigao prerano. Ostavio je kod portira poruku da e ekati u klupskoj sali na prvom katu. U
to vrijeme trebala je biti prazna. Vrijeme koje mu
je ostalo do susreta s prijateljem dobro mu je
dolo da u miru razmisli o dogaajima posljednjih dana, koji su izluivali ljude neuobiajenim
tempom i razmjerima promjena na Starom
kontinentu. Kontraadmirala Olivera, koji je sjeo
za stol u kutu dvorane, na mjesto skriveno razlistalom palmom, najvie je zanimala situacija na
moru. Stavio je ispred sebe izvjetaje o odvanoj
plovidbi dvaju njemakih brodova: oklopnjae
7

Goeben i krstarice Breslau . Ta su dva broda

ujutro prethodnog dana zasuli paljbom francuske
luke Philippeville i Bona u Aliru, nakon ega su
se brzo uputili na sjever, u smjeru Italije. Na
tragu su im bila dva mona britanska broda, Indomitable i Indefatigable, koji su bili dovoljno
snani da potope neprijateljske jedinice. Ipak,

35/1415

kad su se njemaki brodovi nali na dometu topova, drave jo nisu bile u ratnom stanju i britanska oklopnjaa nije mogla otvoriti vatru.
Nijemci su spretno iskoristili dobiveno vrijeme i
umaknuli pred potjerom.
Kontraadmiral Oliver, ba kao i viceadmiral Archibald Berkeley Milne, smatrao je kako e
se njemaki brodovi uputiti na Jadran. Ako bi ih
se na tom putu uspjelo pronai i potopiti, bio bi
to lijep dobitak na samom poetku rata. Iskustvo
starog morskog vuka govorilo je kontraadmiralu
da je cijela stvar jako vana, iako nije imao pojma to zapravo planiraju zapovjednici njemakih
brodova. Nije ni pomislio na to da je admiral
Wilhelm Souchon dobio naredbu da se probije do
luke Konstantinopol i stavi oba broda pod tursku
zastavu, to je trebalo zapeatiti savez dviju
drava.
Veliki dosje koji je Oliver imao pred
sobom, sadravao je rjeenje te tajne. U njemu je
bilo nareenje izdano preko radiopostaje u

36/1415

Nauenu kod Berlina, u noi 4. srpnja u 2.35 sati,

za admirala Wilhelma Souchona:
Savez s Turskom sklopljen 3. kolovoza.
Zaploviti odmah prema Konstantinopolu.
Registrirala ga je britanska prisluna
postaja u Hunstantonu, iako Britanci nisu uspjeli
u potpunosti razrijeiti ifru koju su Nijemci upotrebljavali kako bi prikrili sadraj pomorskih
naredbi.
Oliverovo razmiljanje prekinuo je dolazak
sir Alfreda Ewinga, zdepastog 59-godinjeg
kota, u kojega je ef pomorske obavjetajne
slube polagao velike nade.
Sir Alfred bio je ovjek irokih interesa, a
najveu slavu donijela su mu istraivanja potresa
u Japanu, te magnetskih svojstava i vrstoe materijala, za to mu je kralj 1911. dodijelio
plemiku titulu. Privlaila ga je i kriptologija,
premda samo na amaterskoj razini.
Oliver je bio u pravu smatrajui da e
Ewinga zainteresirati organiziranje skupine

37/1415

kriptologa koji bi preuzeli tumaenje njemakih

ifri i kodova. Ipak, interes za zagonetke i razbijanje ifri razlikovali su se poput bare i mora.
Istini za volju, Ewing se energino prihvatio
posla, ali malo toga mu je uspjelo. Posjet Britanskom muzeju, gdje su bili sakupljeni mnogi
ureaji za ifriranje, nije dao nikakve rezultate.
Jednako bezuspjenim pokazalo se i listanje knjiga trgovakih ifra i kodova u glavnoj zgradi
Kraljevske pote.
Ni etvorica prijatelja, koje je nagovorio na
suradnju, nisu mogli puno postii. Udubljivali su
se u papire ispisane stupcima brojeva, znajui da
su u njima sakrivene najdublje tajne, ije bi razrjeenje moglo imati velik utjecaj na tijek krvavih
kampanja. No, prolazili su dani i tjedni, a rjeenje
se inilo jednako daleko kao na poetku.
Za to vrijeme njemaki su brodovi preli u
slubu turske ratne mornarice. Goeben kao Yavuz
Sultan Selim, a Breslau kao Midilli napali su
Sevastopolj i Odesu, izazivajui Rusiju na rat
protiv Turske. Bio je to teak udarac za drave

38/1415

Velike antante. Sudjelovanje Turske u ratu na

strani Centralnih sila znailo je presijecanje
opskrbe morskim putem za ogromnu, ali loe
opremljenu rusku vojsku, ije je funkcioniranje
uvelike ovisilo o opskrbi iz Velike Britanije i
Francuske, preko Sredozemnog i Crnog mora.
Povijest bi moda krenula drugim tijekom da je
brzojav od 3. kolovoza za admirala Souchona bio
proitan. Tada bi britanski brodovi, znajui
namjere i planirani kurs njemakih brodova,
mogli sprijeiti plovidbu do Konstantinopola.
Ipak, britanskim kriptoiozima ubrzo je pomogla
srea, iako je na poetku nisu imali.
Tik iza ponoi, 26. kolovoza 1914.,
njemaka krstarica Magdeburg zbog magle se
nasukala na stijene u Finskom zaljevu, na udaljenosti oko pet milja od Odensholma. Posada
broda nije uope bila svjesna blizine ruskih promatranica, koje isprva nisu ni uoile havariju
broda. No guva na palubi i glasne komande osvijestili su Ruse, koji su u podruje Odensholma

39/1415

poslali dva mala protutorpedna amca. No, oni

nisu mogli pronai brod nasukan na stijenama.
Za to vrijeme, do krstarice Magdeburg
stigao je njemaki protutorpedni brod V-26, ali je
ipak nije uspio odsukati. Zapovjednik je zakljuio da brod treba dignuti u zrak, kako ne bi
pao u ruke neprijatelju, ali je prije toga odluio
otvoriti vatru na svjetionik. Paljba iz topova navela je ruske protutorpedne amce i krstarice,
koji su brzo fokusirali svoju paljbu na laki cilj
kakav je bila nepokretna krstarica. Nakon nekoliko pogodaka hicima kalibra 152 mm njemaka
krstarica bila je onesposobljena, a njezin zapovjednik, kapetan Habenicht, uvidio je kako je
daljnji otpor uzaludan. Izdao je nareenje da se
brod digne u zrak. Dotad je protutorpedni brod
pokupio veinu mornara. Oni koji su ostali podmetnuli su eksploziv, meutim, to je unitilo
samo dio broda. Eksplozija je razorila pramac, a
zapovjednik i 56 lanova posade su zarobljeni.
No, mnogo dragocjeniji plijen od njih bila je

40/1415

knjiga kodova. Ni danas se ne moe sa sigurnou rei kako je tono dospjela u rake Rusa.
Prema verziji koja je najvjerojatnija, nekoliko sati nakon zavretka bitke, tijekom popodneva 26. kolovoza, Rusi su izvukli iz mora tijelo
nepoznatog njemakog mornara, koji je u smrtnom gru u rukama stezao tajanstvenu knjigu.
Prema drugoj verziji, ronioci su je nali na stjenovitom dnu, pored trupa broda. Ruski pomorski
atae obavijestio je o tome prvog lorda Admiraliteta, W. Churchilla, predlaui da Englezi
odmah poalju brod do Aleksandrova, kako bi
dragocjeni dokument odmah bio prevezen u
London.
Ve 13. listopada u Londonu se pojavio
ruski asnik s knjigom koja je trebala biti klju za
deifriranje njemakih poruka. No, pokazalo se
kako taj klju ipak ne otvara njemake tajne. Tek
nakon nekoliko tjedana, jedan od djelatnika iz
Ewingove ekipe otkrio je da su njemake poruke
bile dodatno ifrirane. Otada je Ewingova ekipa
ivnula i tri tjedna kasnije njezini su lanovi

41/1415

uspjeli proitati neke naredbe upuene zapovjednicima njemakih vojnih brodova.

Srea je i dalje bila na strani kriptologa: 28
kolovoza, za vrijeme prve pomorske bitke
izmeu britanskih i njemakih brodova u zaljevu
Helgoland, potopljen je protutorpeni brod V
187, kao i tri krstarice: Mainz, Ariadne i Coeln.
Iz jednog od tih brodova ispao je drveni koveg i
tjeran vjetrom nekoliko je mjeseci plutao po
Sjevernom moru. Krajem prosinca 1914. pronali
su ga britanski ribari, udei se neobinom ulovu
u svojoj mrei punoj riba. U kovegu su pronali
knjige kodova i dokumente koje su odmah poslali
u London. Bila je to izvrsna nadopuna knjizi
9

kodova s krstarice Magdeburg . Ubrzo potom,

kriptolozi iz Ewingove ekipe poeli su itati
naredbe upuene njemakim brodovima. Nekoliko mjeseci kasnije, uvjerili su se da i uredi
njemakih pomorskih ataea upotrebljavaju isti
kod.
U meuvremenu, ekipa kriptologa koja je u
poetku imala pet lanova poveana je, pa im je

42/1415

kabinet direktora Ewinga postao pretijesan.

Radni stolovi nagurani su tako tijesno, da se
jedva moglo prolaziti izmeu njih. Kriptolozi su
smetali jedan drugome, dolazilo je do svaa i
prepirki, a najvei je problem nastajao prigodom
neijeg posjeta. Svi bi djelatnici morali sklanjati
papire i briljivo ih skrivati pred pogledima i najpovjerljivijih osoba.
Nakon brojnih Ewingovih intervencija, Admiralitet je odluio osigurati kriptolozima bolje
radne uvjete i polovinom studenog omoguio im
preseljenje u sobu broj 40, u tzv. Staroj zgradi
(Old Building) Admiraliteta. Ekipa je dobila novi
naziv ID 25 (25 Intelligence Division), ali se brzo
uvrijeio neformalni naziv Soba 40.
Ekipa Sobe 40 obavila je lavovski posao.
Od listopada 1914. do kraja rata proitali su vie
od 15 tisua njemakih ifrograma. Ipak, njezinu
tvorcu, sir Alfredu Ewingu, nije bilo sueno da
doeka njihov najvei uspjeh. Povijest mu je priredila zloestu psinu, ne doputajui mu da

43/1415

otkrije pseudonim ovjeka koji je uvelike utjecao

na tijek Prvog svjetskog rata.
U svibnju 1916. Ewingu je predloeno
mjesto dekana na Sveuilitu u Edinburghu. Taj
ga je prijedlog jako zaintrigirao. Mogao bi se
vratiti svojoj najveoj strasti, znanosti, koje se
odrekao u korist viih prioriteta nastalih zbog
rata. Kolebao se, a onda 1. listopada 1916. otputovao u kini Edinburgh, jo je neko vrijeme
nadzirao rad svojih kolega iz Sobe 40, ali ipak
nije sudjelovao u njezinoj najvanijoj akciji.
Ewingovo mjesto zauzeo je kapetan Willi10

am Reginald Hall , koji je bio na glasu kao

osoba roena za posao u obavjetajnoj slubi. U
tim glasinama nije bilo ni trunke pretjerivanja.
Otac kapetana Halla bio je prvi direktor
obavjetajnog odjela Admiraliteta. Zapoeo je
slubu u ratnoj mornarici s 14 godina, s 35 ve je
bio kapetan, a zatim je postao zapovjednik krstarice i oklopnjae. Zbog nervoznog tika lijevog
oka dobio je nadimak Blinker (mirkalo).

44/1415

Svi koji su ga poznavali bili su gotovo

hipnotizirani njegovim armom. Ameriki ambasador Walter Hinges Page je napisao:
Taj ovjek je genij, pravi primjer genija.
Svi drugi pripadnici tajnih slubi, u usporedbi s
njim, pravim primjerom genija, su obini
amateri.
A povijest je to i potvrdila...
Bilo je to 17.sijenja 1917. godineu 10.30.
Pastor William Montgomery, kriptolog u ekipi
Soba 40, uao je u Hallov kabinet i stavio ispred njega list papira.
Ovo je vjerojatno vrlo vana obavijest,
poslana iz Berlina posredstvom amerikog veleposlanstva, 16. sijenja u 15 sati, rekao mu je.
Hall nije nita pitao. Znao je, ako mu kriptolog
ne daje nikakve druge informacije, da ih nema.
Pogledao je orginal. Bio je to dugaak tekst
koji je sadravao oko tisuu znakova. Sve je
ukazivalo na to da su Nijemci ovdje upotrijebili
diplomatski kod 0075. Taj je kod uveden u srpnju

45/1415

1916., za njemake predstavnike u Beu, Sofiji,

Konstantinopolu, Bukuretu, Kopenhagenu i
nekoliko drugih glavnih gradova Europe. Britanski kriptolozi obratili su pozornost na taj kod
poetkom studenog 1916., u porukama poslanim
njemakom veleposlanstvu u Washingtonu.
Mjesecima su ga nastojali odgonetnuti, ali bez
veeg uspjeha.
Montgomery je priekao da njegov ef
proanalizira sadraj prvog lista, a onda je na stol
stavio drugi.
"Nigel de Grey i ja proitali smo neke fragmente. To je Zimmermannova poruka Bernstorffu. U zagrade su, pod znakom upitnika,
stavljeni djelomino iitani izrazi ili oni koji su
logino
dodani
sadraju,
objasnio
je
Montgomery.
11

Artur Zimmermann
bio je njemaki
ministar vanjskih poslova. Brzojav je bio adresiran na grofa Johanna-Heinricha Andreasa Bern12

storffa , njemakog veleposlanika u SAD-u. Ve

46/1415

sama ta injenica ukazivala je na najveu vanost

dokumenta.
Hall je itao:
Najtajnije, samo za Vau ekscelenciju, da
uruite imperijalnom ministru (Meksika?) telegramom broj 1 ... sigurnim putem. Predlaemo
od 1. veljae neogranien podmorniki rat. Time
emo potaknuti Ameriku da ostane neutralna (?).
Ako neto (nam to) uspije? predlaemo
(Meksiku?) savez na sljedeim osnovama:
(zajedniko?) voenje rata
(zajedniko?) sklapanje mira
(...)
Vaa ekscelencija treba u povjerenju
obavijestiti
predsjednika
(Meksika?),
da
(oekujemo) rat s SAD-om (i vjerojatno s?) (...)
(Japanom?), a istovremeno pregovore izmeu nas
i Japana. (Molim obavijestiti predsjednika?) da
(...) ili podmornice (...) prisile Engleze na sklapanje mira tijekom nekoliko iduih mjeseci.
Molim potvrditi prijam. Zimmermann.

47/1415

Kapetan Hall nije sumnjao u to da je rekonstruirani sadraj brzojava vrlo blizak originalu.
Ta je poruka bila jako vana. Mogla je izmijeniti
tijek rata! Posao koji je obavila posada broda Telconia prije tri godine, presijecajui transatlantski
kabel, itekako se isplatio.
Kad je ostala bez neposredne veze s
Amerikom, Njemaka se obratila za pomo neutralnoj vedskoj. Vlada ove zemlje pristala je slati
njemake poruke do SAD-a kao svoje vlastite. Ta
se operacija pokazala neuspjenom jer su Englezi
vrlo briljivo kontrolirali sve kabelske veze i u
vedskim brzojavima brzo otkrili povrno
maskirani njemaki diplomatski kod. Poeli su ih
zadravati.
Godine 1915. vedski veleposlanik poalio
se britanskom Ministarstvu vanjskih poslova zato
to London blokira veze neutralne drave.
Englezi su odgovorili da im je ao, ali da mole
neutralnu dravu da prestane s ljubaznostima
prema neprijatelju njihovog Kraljevstva. vedska
vlada se ispriala i obeala kako vie nee

48/1415

ustupati Nijemcima svoje kanale za vezu. Odrali

su rije. Njemake poruke u vedskom pakiranju
prestale su putovati u Sjedinjene Drave.
Umjesto toga, pojavile su se u vezama prema Argentini i bile briljivo skrivene. Specijalni agenti
brzo su se snali u tome, ali London ovaj put nije
protestirao. Hall je htio imati uvid u njemake
poruke, a ne sluati nove isprike, poput one
vedske.
Drugi nain komuniciranja sa Sjedinjenim
Dravama koji su koristili Nijemci bio je mnogo
perfidniji. U rujnu 1916. njemaki veleposlanik u
SAD-u, grof Bernstorff, raspravljajui s predsjednikom Thomasom Woodrow Wilsonom i njegovim savjetnikom Edwardom M. Houseom o
mogunosti dogovora o miru, predloio je uspostavu neposrednog kontakta izmeu dviju
vlada. Wilson se sloio. Otad su Nijemci iz
njemakog veleposlanstva u Berlinu mogli slati u
Washington brzojave koji su se ticali odnosa
izmeu dviju drava. Ta je veza takoer ila
preko Londona, pa su engleski cenzori u tim

49/1415

porukama opet otkrili njemaki diplomatski kod,

iako je ovog puta poslan iz amerikog veleposlanstva. Ipak, nitko nije zbog toga protestirao.
Neutralna Amerika, kao i neutralna vedska, niti
bilo koji od engleskih slubenika nisu se odvaili
predbaciti amerikoj vladi to se ne dri neutralnosti. Osim toga, Hall je mogao kontrolirati oba
njemaka kanala diplomatske veze - i vedski i
ameriki.
Zimmermannov brzojav bio je dokaz
njemake nevjere. Hall je, dakle, mogao pretpostaviti kako e objava sadraja brzojava potaknuti Sjedinjene Drave na rat na strani Velike
antante.
Od poetka rata Amerikanci se nisu htjeli
mijeati u dogaaje na Starom kontinentu. Ali to
ipak nije znailo potpunu neutralnost. Njihove
simpatije bile su izrazito na strani Velike Britanije i Francuske. Toj su odluci itekako doprinijele
velike predratne financijske veze izmeu amerikih, engleskih i francuskih banaka. Do polovine
1917. godine zemlje Velike antante dobile su

50/1415

posudbu u visini 2,3 milijarde dolara, dok su

Nijemci mogli iskoristiti kredite u visini svega 27
milijuna dolara.
U prvim godinama rata neutralnost se
pokazala vrlo profitabilnom. Izvoz u zemlje Velike antante iznosio je 825 milijuna dolara, a u
zemlje Centralnih sila samo 179 milijuna.
Ogromne dobitke kasnije je imala i amerika ratna industrija. Vrijednost eksplozivnih materijala
prodanih Europi porasla je sa est milijuna dolara
1914. godine, na gotovo pola milijarde, dvije
godine kasnije.
Ipak, simpatije prema Engleskoj i Francuskoj, iz perspektive biznisa, nisu znaile da su
Amerikanci voljni poslati stotine tisua vojnika
da ginu u rovovima Europe.
Predsjednik je morao raunati s vrlo jakim
izolacionstikim raspoloenjem u amerikom
drutvu, koje su podupirale utjecajne grupe
njemakih korijena.
Njima su se prikljuili i Irci koji su u
njemakoj pobjedi vidjeli priliku za pokoravanje

51/1415

svog najveeg neprijatelja - Engleske. Nasuprot

tome, idovi su bili protivnici dodjeljivanja pomoi Carstvu. Sam predsjednik Thomas Woo13

drow Wilson takoer nije elio rat. Jo tijekom

izborne kampanje, u studenom 1916., njegova je
stranka isticala svojeg kandidata kao ovjeka koji
nas dri daleko od rata.
Malo kasnije, Wilson je rekao svom prijatelju, pukovniku Houseu:
Zemlja nema namjeru biti uvuena u rat.
Ulazak u rat bio bi s nae strane zloin protiv
civilizacije.
Nijemci su uspjeli dobro iskoristiti injenicu da je Amerika ostala ne utralna. Ali uinili su
i ogromnu greku, koja je promijenila antiratno
raspoloenje amerike vlade i drutva. U veljai
1915. proglasili su zonu oko Velike Britanije
podrujem rata i objavili kako brodovi neutralnih
zemalja mogu ploviti onamo na vlastiti rizik.
U svibnju iste godine, u blizini Irske,
njemaka podmornica U-20 torpedirala je

52/1415

engleski brod Lusitania. Poginulo je 1198 osoba,

od ega 128 amerikih dravljana. Washington je
na to reagirao vrlo otro. U vladajuim krugovima pojavili su se prijedlozi za ulazak SAD-a u
rat.
Neto kasnije, jo jedna tragedija potresla
je Ameriku: 16. kolovoza torpeda njemake podmornice potopila su engleski brod Arabic, na kojem su poginula dva amerika dravljanina. Ovaj
su put njemake vlasti, prestraene reakcijom
Sjedinjenih Drava, odluile barem slubeno
odustati od podmornikog rata protiv nenaoruanih putnikih brodova. Poetkom rujna 1915.
grof Bernstorff predao je u ruke predstavnika
State Departmenta objavu prema kojoj podmornice nee potapati brodove bez ranijeg
upozorenja.
Takvo stanje nije dugo potrajalo. Ve 24.
oujka u kanalu La Manche potopili su parobrod
Sussex. Washington je opet zatraio prestanak
piratskih djelatnosti njemakih vojnih podmornica. Njemaka vlada ponovo je obeavala kako

53/1415

nee dopustiti ponavljanje takve situacije. Najvii

zapovjednici ipak su imali drukije miljenje.
14

General Erich Ludendorff zakljuio je kako su

neograniene akcije podmornica konano sredstvo kojim e u kratko vrijeme zavriti rat kao
pobjednici.
Zapovjednik Glavnog stoera pomorskih
snaga, admiral Henning von Holtzendorff, pisao
je u memorijalu 22. prosinca 1916.: Ako uspijemo slomiti kimu Engleskoj, rat emo uspjeno zavriti. Kima Engleske je brodovlje koje
britanskim otocima dovozi namirnice i sirovine i
osigurava
platenu
sposobnost
prema
inozemstvu.
Admiral je tvrdio da e 111 njemakih ratnih podmornica, koje e kruiti morima,
mjeseno potapati brodove ukupnog kapaciteta
600 tisua bruto registarskih tona.
Osim toga, zbog opasnosti od podmornica,
mnogi neutralni brodovi nee se usuditi ploviti u
smjeru Engleske. Kao rezultat toga, morska

54/1415

opskrba smanjila bi se u roku nekoliko mjeseci za

39 posto, a tako iscrpljena Engleska bila bi
prisiljena zatraiti sklapanje mira s Njemakom.
Njemaki Glavni stoer bio je smjeten u
dvorcu Hochberg u Pszczyni, dijelom zato to je
tu od lipnja 1915. ivio car Wilhelm II., a dijelom
zato to je austrougarski stoer bio u nedalekom
Cieszynu. 9. sijenja 1917. odrano je
savjetovanje na kojem je sudjelovao i car.
Diskutiralo se o prednostima i opasnostima koje
bi proizile iz toga da Njemaka proglasi neogranieni podmorniki rat. To bi znailo da bi
njemake podmornice bez upozorenja napadale
svaki brod Velike antante, pa i neutralnih drava,
koji plovi prema britanskim lukama ili iz njih.
Zapovjednik ratne mornarice to je ovako
argumentirao:
U neprijateljskim redovima, a posebno u
Francuskoj i Italiji, gospodarski je ivot doao do
tako kritine toke da se odrava samo zahvaljujui engleskoj gorljivosti. Treba slomiti
kimu Engleskoj i rat emo uspjeno zavriti.

55/1415

Kima Engleske je flota koja dovozi hranu i

sirovine. Englesku flotu mogu unititi samo podmornice. Za vrijeme neogranienog podmornikog rata, svaki brod koji se nae u vojnoj
zoni, neprijateljski ili neutralni, bit e potopljen
bez upozorenja. Nae ratne podmornice potopit
e 600 tisua bruto registarskih tona i prisiliti
Englesku na kapitulaciju prije idue etve.
Kancelar
15

Theobald

von

Bethman-

n-Hollweg bio je protivnik zapoinjanja takve

operacije. Upozoravao je kako e podmorniki
napadi izazvati Sjedinjene Drave da uu u rat
protiv Reicha. Svoj je nastup zavrio rijeima:
Podmorniki rat, to je naa posljednja
karta. Ako je prerano iskoristimo, gospodo, to e
nam ostati? Moda sarno sklapanje mira, pod
uvjetima diktiranim od strane neprijatelja.
To je razbjesnilo Hindenburga i
Ludendorffa.

56/1415

Ako potvrdimo plan totalnog podmornikog rata, spasit emo na stotine tisua
njemakih ivota. Ako poaljemo u borbu 200
podmornica, ak i da sve budu unitene, ukupni
gubici bit e desetak tisua njemakih mornara.
A toliko nam vojnika prosjeno gine u dva ili tri
dana u bitki kod Verduna! argumentirao je general Ludendorff.
Silovitost tog nastupa okirala je sve, ali
Ludendorff se nije dao smesti. Uvjeravao je kako
se ne treba bojati Sjedinjenih Drava.
Oito pod dojmom generalova govora, car
se obratio za miljenje kancelaru, no ovaj je
poeo prebacivati odgovornost za odluku na vojne vlasti. Sluajui energina uvjeravanja
Hindenburga i Holtzenorffa, kako ni jedan
Amerikanac nee stupiti na tlo naeg kontinenta,
car je, konano, ironino rekao:
Vlada podupire stav Admiraliteta. Kad nas
ve hoe uspjeh, krenimo za njim.
U Pszczyni je donesena odluka o zapoinjanju neogranienog podmornikog rata o kojem

57/1415

je ministar Zimmermann odmah obavijestio veleposlanika u SAD-u.

Bernstorffje bio mudriji politiar nego oni
koji su mu naredili da obavijesti ameriku vladu
o podmornikom ratu. Energino je protestirao
protiv odluke donesene u Pszczyni. Tvrdio je
kako Sjedinjene Drave u novoj situaciji mogu
pristupiti ratu, dajui na raspolaganje dravama
Velike antante itav svoj golemi gospodarski i
vojni potencijal.
Imao je pravo, ali samo djelomino. Zaista,
3. veljae, na vijest o proglaenju podmornikog
rata, SAD su prekinule diplomatske odnose s
Njemakom, ali istog dana naveer ameriki
veleposlanik u Berlinu primio je na veeri ministra Zimmermanna.
Vidjet ete, sve e biti dobro. Amerika
nee nita napraviti, jer predsjednik Wilson tei
miru i niemu drugom, uvjeravao je svoga
gosta.
I zaista. Predsjednik je smatrao prekid diplomatskih odnosa samo oblikom pritiska na

58/1415

Njemaku i nije imao namjeru ii dalje. Nastupio

je jedino s projektom odredbe o naoruanju
trgovakih brodova. Ali brodovi nisu ispiovljavali iz luka jer su se brodovlasnici bojali kako
e na Atlantiku izgubiti svoju imovinu. Promet u
lukama osjetno se smanjivao. U skladitima su se
gomilale zalihe neprodane robe. Uzgajivai
pamuka iz junih drava sakupljali su plodove,
iako nisu imali pojma to e s njima. Amerikom
gospodarstvu zaprijetila je kriza. I predsjednik je,
naravno, to primijetio. Brinulo gaje i naglo pogoranje stanja britanskog gospodarstva koje je,
lieno pomorske opskrbe, takoer slabilo. Ve u
prvom razdoblju neogranienog podmornikog
rata, Velika Britanija je mjeseno gubila u prosjeku 107 brodova, ukupne tonae od pola
milijuna BRT.
Zalihe ita u britanskim skladitima naglo
su se smanjivale. U travnju ih je bilo za samo est
tjedana. Nedostajalo je drvo iz Norveke koje se
koristilo u rudnicima ugljena i prijetila je potpuna
obustava vaenja ugljena. Amerika se pitala kako

59/1415

bi izgledao svijet nakon poraza Velike antante i

zakljuila da tim dravama mora pomoi.
I ba u takvoj situaciji kriptolozi kapetana
Halla dobili su brzojav ministra Zimmermanna,
ije je objavljivanje nedvojbeno moglo okonati
sporove izmeu pristaa i protivnika ulaska SADa u rat. Samo, je li bilo mogue objaviti tu
poruku?
To je bilo prvo pitanje na koje je morao
odgovoriti William Hall, dok je drao u ruci prvi
pokuaj deifriranja teksta.
Nedostajale su mnoge rijei koje su mogle
izmijeniti smisao poruke. Bilo je to, zapravo,
malo vjerojatno, ali pristupajui tako velikoj igri,
morao je uzeti u obzir i tu opasnost.
Nadalje, Englezi bi, objavljujui sadraj
poruke, priznali kako kontroliraju amerike diplomatske veze, to bi odmah iskoristila njemaka
propaganda.
Hall je uviao da postoje i druge opasnosti.
Nijemci bi zakljuili kako njihov diplomatski kod

60/1415

vie nije tajna, i naravno, odmah bi ga promijenili. Tako bi liili Engleze dragocjenih izvora
informacija o kretanju vojske i brodova. Rezultat
bi, dakle, za Britance mogao biti katastrofalan:
izgubili bi naklonost Amerikanaca i otkrili
Nijemcima da znaju njihove ifre, bez ikakve
koristi za sebe. Hall je odluio ekati dok ne
dobije potpuno deifrirani tekst Zimmermannove
poruke. Prolazili su tjedni, a specijalisti iz Sobe
40 nisu mogli izai na kraj s kompliciranim kodom 0075, kojim je bila ifrirana Zimmermannova poruka.
Posao na itanju teksta obino je poinjao
identificiranjem brojki kojima je ispisana rije
STOP. Moglo ju se zamaskirati pomou velikih
skupina znamenki, ali su se ifranti, kojima se
nije dalo svaki as zavirivati u knjige, sluili jednom ili dvjema grupama koje su uspjeli zapamtiti. To je znailo da najee pojavljivane
skupine znamenaka u tekstu znae STOP. Veliku
pomo u razbijanju ifri i kodova inili su
uobiajeni izrazi koje su diplomati vrlo rado

61/1415

primjenjivali u slubenim porukama. Unaprijed

se moglo pretpostaviti da veina takvih poruka
poinje frazom: ast mi je obavijestiti Vau ekscelenciju da... Meutim, kod 0075 ipak je bio
izuzetno teak: sadravao je deset tisua rijei i
izraza, numeriranih od 0000 do 9999. itanje tek
nekoliko stotina njih, jo uvijek nije
omoguavalo poznavanje cijelog dokumenta.
Hall je nestrpljivo ekao, a Nigel de Grey i
Montgomery i dalje nisu bili u stanju proitati
cijeli tekst Zimmermannove poruke. Tad je Hail
doao na jednostavnu i genijalnu pomisao.
Poeo je od utvrivanja oitih injenica:
brzojav je bio adresiran na veleposlanika Bernstorffa u Washingtonu. On ga je trebao proslijediti predsjedniku Meksika preko njemakog veleposlanika u toj dravi. Veleposlanstvo u Mexico
Cityju nije upotrebljavalo kod 0075, nego stariji
kod, 13 040, koji je bilo lake otkriti. ifrant
njemakog veleposlanstva u Washingtonu morao
je promijeniti kod i poslati poruku u Meksiko,
koristei
uobiajenu
vezu
preko

62/1415

telekomunikacijske firme Western Union. Trebalo je, dakle, presresti brzojav u kodu 13 040,
poslan iz Washingtona u Meksiko.
Na poti u Mexico Cityju radio je engleski
agent pod pseudonimom T. Nekoliko dana nakon dobivanja naredbe, ukrao je kopiju brzojava
poslanog iz Washingtona i poslao je u Sobu 40.
Hall nije pogrijeio. Brzojav je bio ifriran
kodom 13 040. Isti na, ambasador Bernstorff,
aljui Zimmermannovu poruku u Meksiko,
mogao je nainiti izvjesne izmjene, ali nije
mogao promijeniti smisao originala. U prvim
danima veljae, na stolu kapetana Halla naao se
puni tekst poruke ministra Zimmerman na:
Prvi veljae namjeravamo zapoeti neogranieni podmorniki rat. Pored toga, nastojat
emo da Sjedinjene Drave zadre neutralnost. U
sluaju da to ne uspije, predlaemo Meksiku
savez pod sljedeim uvjetima: zajedniko voenje, rata, zajedniko sklapanje mira, izdanu financijsku potporu i razumijevanje s nae strane, kako
bi Meksiko dobio izgubljeni teritorij u Teksasu,

63/1415

Novom Meksiku i Arizoni Utvrivanje detalja

sporazuma ostavljamo vama. Obavijestite (predsjednika Meksika, op. B. W.) o navedenom u najveoj tajnosti, samo ako rat sa Sjedinjenim
Dravama
postane
neizbjean
(...)
Zimmermann.
Hall je imao sve, ali britanska vlada odluila je ekati da se ameriki establiment uvjeri
u to kako e neogranieni podmorniki rat nanijeti i Americi golemu gospodarsku tetu. To
vrijeme je brzo dolo.
Ve 29. veljae 1917. Hall je, uz suglasnost
(ako ne i nalog) Ministarstva vanjskih poslova,
pokazao brzojav Edwardu Bellu, tajniku amerikog veleposlanstva u Londonu, koji je odravao
stalne kontakte s engleskim obavjetajnim
slubama.
Zaprepaten sadrajem poruke, Bell u
poetku nije povjerovao u autentinost dokumenta, ali se brzo uvjerio i uhvatio se telefona.
Nazvao je veleposlanika Pagea i zamolio za hitan
razgovor. Nakon dvadesetak minuta, Bell i Hall

64/1415

uli su u veleposlanikov kabinet, u zgradi na

Grosfenor Squareu u Londonu.
Veleposlanik je otprije savjetovao predsjedniku Wilsonu da stupi u rat. Sada je imao u
ruci Zimmermannov brzojav i bio uvjeren da e
lako savladati presjednikov otpor. Trebao je
samo razmisliti kako uvjeriti Washington da je
brzojav autentian i kako izbjei kontrareakciju
onih koji se protive ulasku u rat Sjedinjenih
Drava.
Utvrdio je kako e biti najbolje da idueg
dana u sjeditu Ministarstva vanjskih poslova
predstavniku britanske vlade slubeno urui tekst
brzojava.
Cijele te noi veleposlanik Page pisao je
poruke svojim nadreenima, u kojima je objanjavao na koji je nain Zimmermannov brzojav
dospio u ruke britanskih kriptologa. 24. veljae, u
dva sata noi, po londonskom vremenu, poslao je
obavijest u Washington: Za oko tri sata poslat
u predsjedniku i dravnom sekretaru brzojav od
goleme vanosti.

65/1415

Uinio je to tek u 13 sati.

U Washingtonu je, zbog odsutnosti
dravnog tajnika Roberta L. Lansinga, vijest iz
Londona dospjela u ruke savjetniku State Departmenta Franku I. Polku. On je vanu vijest iz Londona odmah dostavio predsjedniku i krenuo
prema Bijeloj kui.
Wilson je bio vidljivo uznemiren. Najvie
ga je uznemiravaia injenica da je prijedlog Meksiku za stupanje u rat protiv Sjedinjenih Drava
bio poslan iz amerikog veleposlanstva u Berlinu. Predsjednik se osjeao pogoenim, jer je
upravo on dopustio njemakoj vladi koritenje
amerikih kanala za vezu. Zaprepastio gaje i
prijedlog davanja triju amerikih drava
Meksiku.
Wilson je, vie ne oklijevajui, odluio
odmah objaviti Zimmermannov brzojav, ali Polk
mu je savjetovao da se ipak prije konzultira s
dravnim tajnikom, kad se ovaj vrati s vikenda. I
sam je morao imati vremena za posljednju
provjeru autentinosti dokumenta.

66/1415

Do utorka je u arhivu State Departmenta

naao kodirani brzojav koji je grof Bernstorff
poslao iz Berlina. Bio je uvjeren da je upravo to
original koji su proitali Britanci.
Idueg dana agencija AP poslala je svim
novinama tekst brzojava, zajedno s komentarom.
Ta senzacionalna vijest ostavila je dojam ak i na
najgorljivije protivnike ulaska Sjedinjenih
Drava u rat. Kongres je s ogromnom veinom
glasova (403 prema 13) prihvatio zakon o naoruanju trgovakih brodova. Senat je bio mnogo
suzdraniji. Zahtijevao je dokaz koji potvruje
istinitost brzojava, sumnjajui u to da je cijela
stvar britanska smicalica.
Za to je vrijeme Frank Polk nastojao dobiti
od predsjednika Western Uniona suglasnost za
uvid u brzojav, poslan preko njemakog veleposlanstva iz Washingtona u Meksiko.
Predsjednik se branio. Zakon mu nije doputao naruavanje tajnosti korespondencije. Ne
zna se kakve je metode upotrijebio Polk, ali je na
kraju ipak dobio kopiju brzojava.

67/1415

Dravni tajnik Lansing odmah ju je poslao

u London, zahtijevajui da netko od djelatnika
amerikog veleposlanstva proita kodirani sadraj, koristei britanske metode deifriranja.
Iz Londona je uskoro stigao odgovor veleposlanika Pagea:
Bell je dobio kodirani tekst njemakog
brzojava (...) u Admiralitetu i tamo ga proitao,
koristei njemaki kod koji je bio u posjedu
Amiraliteta.
To nije bila potpuna istina. Uinio je to Nigel e Grey, ali to vie nije bilo vano. Predsjednik Wilson je imao potvrdu da je brzojav
autentian, kako je zahtijevao senator. Konana
potvrda dola je od samog Zimmermanna.
Tijekom konferencije za medije, u Berlinu,
2. oujka 1917., ameriki novinar William Bayard Hale upitao je ministra: Moe li Vaa ekscelencija demantirati cijelu priu?

68/1415

Ne, odgovorio je Zimmermann, smatrajui takav odgovor svojom au. Ne mogu to

porei, to je istina.
Nijemci su grozniavo nastojali utvrditi
kako je njihov brzojav doao u ruke Britancima.
Tekst objavljen u amerikom tisku
ukazivao je na to da je brzojav preuzet na liniji
Washington-Mexico City ili u samom Mexico
Cityju. Slubenici koji su vodili istragu uinili su
temeljnu pogreku: unaprijed su odbacili
mogunost da bi neki kriptolozi mogli razbiti ifru i zakljuili kako su britanski agenti ukrali
deifrirani tekst poruke.
Veleposlanik u Meksiku, T. von Eckard,
nastojao je cijelu krivnju prebaciti na Bernstorffa.
U Berlinu se, pak, smatralo kako je do izdaje
dolo u Meksiku. Nije se neposredno okrivljavalo
Eckarda, ali je obavijeten kako niz injenica
ukazuje na to da je do izdaje dolo u njegovu
veleposlanstvu.

69/1415

Preporuuje se najvei oprez. Spaliti sav

kompromitirajui materijal. Tako je glasila
naredba Ministarstva vanjskih poslova.
Eckard se odluio braniti. Uvjeravao je
nadreene:
Obje poruke deifrirao je, prema mojim
specijalnim uputama, Magnus (ifrant veleposlanstva, op. B. W.). Obje su, kao i u svakom
drugom sluaju koji ima karakter vojne tajne,
uvane u tajnosti i od strane slubenika kancelarije. Magnus je spalio original, a pepeo razbacao.
Obje poruke su se do trenutka njihova spaljivanja
nalazile u apsolutno sigurnom elinom sefu, instaliranom posebno za takve potrebe, u Magnusovoj spavaoj sobi.
Veleposlanikovo objanjenje bilo je tako
uvjerljivo da je njemako Ministarstvo vanjskih
poslova odluilo utjeiti zabrinutog diplomata,
informirajui ga:
Vaim objanjenjem, sumnje u tom smjeru
(tj. odavanjem tajne iz veleposlanstva u Meksiku,

70/1415

op. B. W.) izgubile su na teini. Nikakve krivnje

nema na vama, ni na Magnusu.
U to vrijeme njemako zapovjednitvo, u
euforiji zbog uspjeha ratnih podmornica, uope
nije obraalo pozornost na raspoloenje koje je
vladalo u SAD-u. Torpeda s njemakog broda
pogodila su 19. oujka ameriki trgovaki brod
Vigilentia, koji je potonuo zajedno s posadom.
E, to je ve bilo previe!
Predsjednik Wilson je 2. travnja, na posebnoj sjednici Kongresa, odrao govor traei
proglaenje ratnog stanja izmeu SAD-a i
Njemake.
S dubokim razumijevanjem situacije, pa
ak i traginog karaktera koraka koji poduzimam,
te ozbiljne odgovornosti koja iz tog proizlazi,
predlaem Kongresu da donese deklaraciju u kojoj se utvruje kako posljednji dogaaji i politika
imperijalistike njemake vlade nisu zapravo
nita drugo negoli rat protiv vlade i graana Sjedinjenih Drava! rekao je predsjedn ik.

71/1415

etiri dana kasnije, oba doma Kongresa s

odluujuom veinom glasova, prihvatila su
rezoluciju u vezi s tim. Sjedinjene Amerike
Drave ule su u rat, iako za njega nisu bile potpuno nepripremljene. Zapovjednik amerike
vojske poslane u Europu, general John Black
Jack Pershing, silazei s broda u francuskoj luci,
viknuo je:
16

Lafayett , tu smo!
Nije ih bilo mnogo. Na poetku je bilo devet divizija, no do listopada 1917., amerika vojna sila porasla je na 42 divizije. Do kraja rata
Amerikanci su mobilizirali oko 4,5 milijuna
vojnika.
Dolazili su u Europu donosei sa sobom
vjeru u pobjedu i gospodarsku, mo drave koja
nije osjetila strane posljedice rata koji je
unitavao taj kontinent. Jedan od britanskih diplomata kasnije je rekao:

72/1415

Ameriki vojni stroj je poput ogromnog

kotla: kad se pod njim razgori vatra, nitko nee
uspjeti zadrati paru nastalu u njemu.
Tri ovjeka iz malene sobe u zgradi Admiraliteta - Nigel de Grey i William Montgomery,
koji su proitali Zimmermannov brzojav, kao i
kapetan William Reginald Hall, koji je rukovodio
djelom akcijom, promijenili su tijek Velikog
rata...

3.
Galipolje
Njemake trupe koje su u zoru 4. kolovoza
1914. prele granicu neutralne Belgije,
nezaustavljivo su napredovale, gazei sve pred
sobom poput kakvog valjka. Plan rata protiv
Francuske, napravljen 1905. pod vodstvom Al17

freda von Schlieffena , pretpostavljao je koncentriranje glavnih snaga na sjevernom dijelu

fronte i zaobilaenje belgijskih tvrava Liege i
Namur, kako bi vojska to bre doprla do francuske prijestolnice. Pariz bi, prema tom planu,
bio okruen sa zapada i osvojen iz mara. Opsada
Liegea i Namura samo bi nepotrebno zakomplicirala pohod na Pariz. Da su se Nijemci drali tog
plana, tijek rata vjerojatno bi bio drukiji, a prednost bi svakako bila na njihovoj strani.
***

74/1415

Nijemci su uinkovito mobilizirali 4,5

milijuna vojnika i prevezli ih u ratne zone. Brzo i
uspjeno organizirali su i opskrbu, to im je
omoguila izvrsna eljeznika mrea, izgraena
ranije, pod nadzorom Glavnog stoera.
Njemako vodstvo uspjelo je iskuati i
nova oruja, kao to je bila teka strojnica.
Paradoksalno, konstruktor tog oruja bio je
Amerikanac koji je ivio u Londonu.
18

Hiram Stevens Maxim je 1884. godine

konstruirao strojnicu koju je pet godina kasnije
kupila britanska armija. Britanci su prvi isprobali
smrtonosnu uspjenost Maximovog izuma za
vrijeme Burskih ratova, ali je nisu dobro procijenili. Zato su Nijemci 1908. u pogonima u
Spandauu pokrenuli masovnu proizvodnju
19

Maschinengewehera (MG) 08 koji se oslanjao

na Maximov patent, i kao rezultat toga, njihova
vojska imala je 12 500 primjeraka tog oruja, a
tvornice oruja u skladitima ili na proizvodnim

75/1415

linijama jo tri puta toliko. Usporedbe radi, francuska i britanska vojska imale su ih tek nekoliko
stotina.
Njemaki generali su, naravno, uvidjeli
kako teka artiljerija moe odluiti ishod bitaka.
Stoga je njemake vojnike koji su krenuli u osvajanje Belgije pratilo dvije tisue tekih topova,
dok su Francuzi i Britanci imali nepunih tisuu i
dvjesto topova tog tipa. No, to je bilo jo gore za
napadnute strane, proizvodnja tekih oruja
razvijala se sporo, pa su do kraja 1914. francuske
20

tvornice Schneider dostavile vojsci jedva 52

topa kalibra 105 mm.
Vatrena sila otvarala je put njemakoj
vojsci koja je potiskivala francusku, iako je potonja vjeto i smiono poduzimala protunapade
koje joj je naredio Glavni stoer. Manevar je
prozvan Une offensive foudroyante, odnosno
Munjevita ofenziva, a imao se izvoditi na svim
frontama, pod svaku cijenu i bez obzira na rtve.
Tako je zamislio i naredio general Joseph

76/1415

21

Jacques Cesaire Joffre , zapovjednik francuskog

Glavnog stoera, podcjenjujui mo teke
artiljerije i strojnica koje su desetkovale francusku vojsku. Francuzi su, pak, ili u napade kao
na paradu: uz zvuke truba i bubnjeva, u crvenim
hlaama i plavim kaputima, voeni od asnika s
bijelim rukavicama, s revolverima i sabljama u
rakama. Na tisue ih je izginulo u eksplozijama
granata teke artiljerije i pod kiom metaka tekih
strojnica.
Posljedica toga bila je da se ve poetkom
rujna 1914. njemaka vojska nalazila na svega 40
kilometara od Pariza. Pobjeda se inila nadohvat
ruke. Bila je blizu, no svejedno je bila
nedostina.
ini se kako krivnju za to snosi nasljednik
Alfreda von Schlieffena, general Helmuth von
22

Moltke ija je blistava vojna karijera bita uspjena vie zahvaljujui obiteljskim vezama, nego vojnim talentima. On je 1911. modificirao
plan rata sa Zapadom, smanjujui brojnost vojske

77/1415

odreene za ofenzivu na sjevernom dijelu fronte i

tako oslabio snagu odluujueg udara. Osim toga,
odluio se za osvajanje monih belgijskih
tvrava, to je njegov prethodnik svakako htio
izbjei, i to je produilo vrijeme mara na Francusku, dajui neprijatelju dodatno vrijeme za
mobilizaciju.
Kao da ve nije bilo dosta pogreaka pri
planiranju, von Moltke je napravio nove. Smjestio je Glavni stoer u Luksemburg. Zanemario je
pritom problem loih veza, naroito radijskih, to
je uvelike pridonijelo tome da stvori iskrivljenu
sliku o situaciji na fronti, te kao posljedicu toga
donese mnogo pogrenih odluka.
U presudnom razdoblju, u danima kad se
odluivala sudbina rata, von Moltke je
namjeravao poslati na Zapadnu frontu dva korpusa snaga koje su ile na Pariz, ne uzimajui u
obzir injenicu da su vojnici previe iscrpljeni.
Poetkom rujna 1914. godine, vojnici koji su
preli preko 500 kilometara vodei teke i krvave

78/1415

bitke, jednostavno nisu bili u stanju oslabiti francusku obranu oko prijestolnice.
Na drugoj strani fronte, general Joseph Si23

mon Gallieni uoio je pogreku u grupiranju

njemakih trupa. Uvidio je kako im desno krilo
nije dovoljno zatieno i odluio usmjeriti napad
upravo na te poloaje. Bitka na rijeci Marni
poela je 6. rujna 1914.
Daljnje greke njemakih zapovjednika
olakale su obrambene zadatke Francuzima koji
su tada, prvi put u povijesti ratovanja, primijenili
neobian model prijevoza na teren. Naime, 7. i 8.
rujna njihove su jedinice, sasvim neoekivano,
osnaene u napadu sa est tisua vojnika
dovezenih iz Pariza u - est stotina taksija.
U to se vrijeme radioveza izmeu njemakih trupa esto prekidala, a kuriri na konjima s
mukom su svladavali petstokilometarske udaljenosti njemakih postrojbi. General von Moltke, u
dalekom Luksemburgu, potpuno je izgubio kontrolu nad situacijom.

79/1415

Velika bitka na Marni, koja je bila presudna za sudbinu Pariza, jenjavala je 9. rujna
1914., kad su se Nijemci poeli povlaiti.
Neuspjeni vojskovoa, general von Moltke,
izgubio je poloaj zapovjednika Glavnog stoera,
to su vojne vlasti dugo skrivale pred narodom.
Novi glavni zapovjednik njemakih trupa,
24

general Erich von Falkenhayn , usmjerio je pozornost na sjever, u smjeru Belgije, smatrajui
kako e zauzimanje Flandrije omoguiti
presijecanje linija kojima su u Francusku iz Velike Britanije dopremani vojni materijal i vojska.
To je trebalo izvesti hitno, jer je obavjetajna sluba izvijestila kako se 240 tisua vojnika
iz Engleske priprema za prebacivanje u Europu.
Poela je velika utrka prema moru. Njemake
trupe su 2. listopada dole do Antwerpena, velike
luke i jake tvrave, iji bi pad imao katastrofalne
posljedice za Belgiju. U grad se sklonila belgijska vlada, koja je tu dola nakon pada
Bruxellesa. Daljnje povlaenje ili, jo gore, zarobljenitvo, vrlo bi loe utjecali na moral

80/1415

Belgijanaca. Za potrebe obrane grada nagomilane

su velike koliine vojnih sredstava: oruja,
streljiva, nafte i pamuka, a sve bi to silno ojaalo
neprijatelja, kad bi palo u njegove ruke. Konano, pad Antwerpena otvorio bi Nijemcima put
do drugih luka na belgijskoj obali: Gandawe,
Bruggea, Ostendea.
Britanci nisu mogli napraviti puno kako bi
materijalno pomogli Belgiju, pa su se odluili na
moralnu podrku. Winston Spencer Churchill,
prvi lord Admiraliteta, odnosno zapovjednik ratne mornarice, sjeo je u posebni vlak, koji je nakon ponoi 3. listopada krenuo s londonskog kolodvora Victoria. Ministri vanjskih poslova i rata,
s kojima je prethodnog dana veerao, nagovarali
su ga da moralno podri Belgijance i ne dopusti
preranu kapitulaciju belgijskog garnizona u
Antwerpenu.
Vjerujem kako e ih Churchill ojaati do
tog stupnja da e ih biti teko slomiti, tvrdio je
25

premijer Herbert Henry Asquith . Churchill, koji

je stigao do Ostendea na palubi britanskog

81/1415

razaraa, a odatle do Antwerpena vlakom, doista

je uspio ojaati branitelje, ali ne rijeima nego
konkretnim odlukama. Odluio je pojaati obranu
s tri brigade pomorske pjeadije, lako su iduih
dana obrambene snage ojaane s jo tisuu vojnika, nije bilo velike koristi. Pritisak neprijatelja
bio je tako jak da je 9. listopada Antwerpen pao.
U rukama neprijatelja zavrilo je i 1300 topova,
goleme zalihe streljiva i skladita sirovina potrebna svakoj vojsci. To je bio poetak niza uspjeha njemakih trupa u Flandriji, sve do 24. studenog 1914., kad je njihova ofenziva
zaustavljena pred Ypresom, belgijskim gradom
koji je u iduim godinama dao brojne rtve i
postao zlokobni simbol toga vremena.
Bila je to posljednja bitka u manevarskom
ratu.
Postrojbe, koje su tjednima vodile teke
bitke, bile su na izmaku snaga. Poelo je nedostajati streljiva. Ni jedan zapovjednik nije oekivao
tako silovite borbe i nije mislio da e zalihe
streljiva tako brzo nestajali.

82/1415

Industrija, koja je izgubila mnogo radnika

pozvanih u vojsku, zaostajala je u proizvodnji
topova, puaka i streljiva. Situacija je iz dana u
dan bivala sve loija. Istina, u tom dijelu Europe
vojnici se nisu morali bojati mraza i snjenih
meava, ali obilne kie raskvasile su putove i
onemoguile dovoz streljiva, hrane i novih snaga.
Velike armije poele su upadati u blato, a vojnici
su se morali uvati jama iskopanih u zemlji koje
su ubrzo postale nalik na rovove. U nekoliko
posljednjih tjedana 1914. godine Europu su, u
duini od 800 kilometara od Sjevernog mora do
vicarske granice, presijecale linije rovova koje
su ubrzo obrasle redovima bodljikave ice.
Winston Churchill, koji je doao u Antwerpen uoi pada grada, vratio se u London potresen
onime to je vidio na terenu. Shvatio je da e rovovski rat koji upravo poinje, biti odluen tek
onda kad jedna strana iskrvari, a u pozadini vie
ne bude dovoljno mladih ljudi s kojima bi se
popunile jedinice na fronti. Takav rat mogao je
dovesti
do
nezamislivih
unitavanja
i

83/1415

gospodarskog sloma koji bi svom snagom zahvatili i pobjednike i pobijeene. To je po svaku

cijenu trebalo prekinuti i napraviti odluan zaokret koji bi iznenadio neprijatelja i prisilio ga da
usmjeri pozornost i snage na jedno mjesto, da bi
na drugom mogla poeti pobjedonosna ofenziva.
Znajui kako je mo Engleske u ratnoj
mornarici, W. Churchill je ovu bezizlaznu situaciju kanio prevladati upravo koritenjem brodova. Krajem 1914. pisao je premijeru Asquithu:
Zar nema druge mogunosti osim slanja
naih vojnika da preivaju bodljikavu icu u
Flandriji? Zar nije mogue bolje iskoristiti snagu
nae ratne flote?
To je bilo retoriko pitanje. Churchill je
ve imao odgovor koji je bio neobino smion i
inovativan, ako se uzme u obzir vrijeme u kojem
nitko nije razmiljao o velikim invazijskim operacijama. Churchill je planirao osvojiti mali
njemaki otok Borkum u Sjevernom moru, otkud
bi se mogla izvesti invazija na Schleswig-Holstein i ovladati Kielskim kanalom. To bi

84/1415

pridobilo Dansku da pristupi ratu na strani drava

Koalicije, to bi britanskoj floti otvorilo put na
Baltik.
Britanska premo na Baltiku omoguila bi
ruskim trupama iskrcavanje na udaljenosti 140
kilometara od Berlina, pisao je Churchill u pismu premijeru. Kasnije je razmatrao i ovladavanje
danskim otokom Bornholmom, na jugozapadnom
dijelu Baltikog mora. Ipak, britanske vlasti bile
su sklone drugaijim rjeenjima, to se
Churchillu nije ba svidjelo: udar na Tursku,
najslabijeg lana neprijateljskog saveza.
Daleko od Francuske, glavnog podruja
borbi englesko-francuskih trupa s njemakima,
do obala poluotoka Galipolje (Gelibolu), trebala
je doploviti eskadra britanskih i francuskih brodova, koja bi vatrom iz velikih topova unitila
turske tvrave i obrambene zidine iznad Dardanelskog tjesnaca koji povezuje Egejsko i
Mramorno more.
Pothvat se inio lakim jer su na obali bili
samo stari njemaki topovi, s dvostruko manjim

85/1415

dometom od onog u topnitvu brodova Velike

antante. Osim toga, braniteljima je nedostajalo
streljiva; na svaki top, prema informacijama
obavjetajne slube, dolazilo je jedva 75 granata.
Iako se teko pomirio s odustajanjem od
ideje invazije na Borkum, Churchill je inzistirao
da se morska operacija povee s kopnenom.
Smatrao je, naime, da sami brodovi nee otvoriti
put do Konstantinopola. Bez imalo sumnje, imao
je pravo.
Prema novom planu, poslije viednevnog
bombardiranja s mora, nakon kojeg na poluotoku
ne bi ostao ni kamen na kamenu, tamo se trebao
iskrcati ekspedicijski korpus, koji bi lako zauzeo
nastale ruevine. Time bi se otvorio put do Konstantinopola, prijestolnice Osmanskog Carstva,
koje je ostalo u savezu s Nijemcima, to bi
Englezima bilo od viestruke koristi. Prije svega,
odblokirali bi morske putove do saveznike
Rusije i time omoguili opskrbu njihove velike
armije streljivom, u zamjenu za ito.

86/1415

Pored toga, poraz turskih snaga popravio bi

poloaj ruskih trupa i prisilio Nijemce da poalju
na frontu dodatne jedinice, to bi oslabilo njihove
snage u Francuskoj. Uz sve to, bila bi otklonjena
turska opasnost za Egipat i Sueski kanal, a sjajna
pobjeda prestraila bi i Bugare, koji su
namjeravali sklopiti savez s Nijemcima. Sve se to
trebalo
dogoditi
kao
posljedica
jedne
neoekivane operacije, izvedene tisue kilometara dalje od glavne pozornice vojnih
djelovanja.
Tom smjelom planu odmah su se usprotivili francuski zapovjednici. General Joseph Joffre nije se slagao s premjetanjem vojnika s
Glavne fronte. Plaio se slabljenja snaga, to bi
Nijemci, bez sumnje, odmah iskoristili. Zbog
svega toga, ekspedicijski korpus koji je trebao zauzeti Galipolje, formiran je od pozadinskih vojnika, skromnih borbenih sposobnosti i jo slabije
motivacije. No Churchilla to nije brinulo. On je,
naime, smatrao da e englesko-francuska pomorska eskara, iju je jezgru inilo 17 oklopnjaa,

87/1415

linijska krstarica i pet lakih krstarica, uz pomo

ruske krstarice, usidrene izvan dometa turskih
topova, moi bez opasnosti otvarati vatru na
ciljeve na kopnu i na taj nain odluiti o pobjedi.
Tako bi i oni najslabiji vojnici lako izili nakraj s
onim to ostane nakon bombardiranja.
Meutim, Churchill nije mogao znati da je
neprijatelj, upozoren od njemake obavjetajne
slube o britanskim planovima, pojaao obranu.
Obale tjesnaca sad su branila 134 teka i srednja
topa, kao i brojne poljske bitnice.
Britanski i francuski brodovi, ije su
posade bile uvjerene u svoju snagu, otvorili su
vatru ve 19. veljae 1915., to je trebao biti tek
poetni potez. Posljedica cjelodnevnog bombardiranja turskih tvrava i topnikih poloaja
pokazala se beznaajnom. Napad je ponovljen
25, veljae, ali ni on nije napravio ozbiljniju
tetu. Bila je to posljedica loeg voenja operacija i jo gore procjene situacije. Naime, posade
saveznikih brodova nisu bile obuene za savladavanje kopnenih ciljeva, nisu dobro odabrale

88/1415

streljivo, netono su ocjenjivale udaljenost i nisu

dobro promatrale, niti korigirale paljbu.
Fatalni rezultat te operacije nije dopirao do
Londona u kojem je vlada, uvjerena u laku pobjedu, ve razmiljala kako podijeliti plodove pobjede, predlaui da Konstantinopol pripadne
Rusiji, dok je Velika Britanija trebala dobiti
Aleksandrettu (dananji Iskenderun).
Za to vrijeme, stari topovi i poljska artiljerija, toliko podcijenjeni od britanskih voa,
pokazali su se neoekivano opasnima. Nisu,
dodue, mogli dobiti bitku s oklopnjaama i krstaricama koje su bile daleko izvan njihova
dometa, ali su uspjeno odbijali stare brodove,
preureene u minolovce, onemoguavajui im
tako otklanjanje mina koje su bile smrtna opasnost za velike brodove.
Osamnaestog oujka prvi je poao na dno
francuski brod Bouvet. Sat kasnije, oteena su
jo tri britanska linijska broda, ije su palube
razorene eksplozijama mina.

89/1415

Admiral J. M. de Robeck, koji je zapovijedao napadom saveznikih brodova, promijenio je miljenje i ustvrdio da bez invazije na
obale Galipolja i unitavanja topnikih poloaja,
operacija ne moe zavriti pobjedom. Ali vojske
koja bi mogla izvesti desant - nije bilo. Tek polovinom oujka 1915. u Londonu je donesena odluka o slanju oko SO 000 vojnika na te poloaje.
No, za njihovo pripremanje za daleki put i prebacivanje trebat e najmanje mjesec dana.
Akcija nije uspjela i tek je slijedio veliki
poraz. Turci nisu gubili vrijeme koje su im tako
velikoduno poklonili savezniki voe. Formirali
su 5. armiju pod zapovjednitvom njemakog
26

generala Otta Limana von Sandersa . Taj iskusni

asnik dobro je pripremio svoje vojnike za
obranu, stvorivi obilne i neophodne zalihe i pojaavi vatrene poloaje i utvrde.
Vojska iz Velike Britanije stigla je tek polovinom travnja, ali nisu bili odmah spremni za
akciju. Vojnicima je nedostajala oprema, a topnitvu streljivo.

90/1415

Kad su konano, s tolikim kanjenjem, 25.

travnja 1915. godine, engleske jedinice prele u
napad, zamalo su i pobijedile, jer je general Liman von Sanders napravio ozbiljnu greku.
Smatrao je, naime, da saveznici nee izvesti desant svojih jedinica na prevlaci i povukao je
odande vojsku.
Naveer se na prevlaku iskrcala saveznika
patrola i nije nala neprijateljske vojnike. Trebalo
je, dakle, to bre udariti na nebranjenu obalu, no
niti jedan savezniki zapovjednik nije se odluio
na to. Osim toga, nisu iskoristili ni poetni uspjeh
na drugim podrujima. Kao rezultat svega poetna prednost bila je izgubljena. Poela je
duga i krvava bitka za Galipolje ko ja je trajala
do prosinca 1915., kad je zapoela evakuacija
trupa. Operacija koja je ulijevala nadu u pobjedu,
zavrila je kompromitirajuim i bolnim porazom
za Veliku Britaniju. Gubici na strani Velike antante bili su vei od 146 000 poginulih i ranjenih
vojnika. Francuzi i Britanci izgubili su na moru
est linijskih brodova i sedam podmornica.

91/1415

Taj poraz nije utjecao na Churchillovu

politiku karijeru, pa je nakon odlaska s poloaja
prvog lorda Admiraliteta otiao u Francusku,
kako bi se tamo, s inom potpukovnika, borio
kao zapovjednik bataljuna. U lipnju 1917., kad je
posebna komisija objavila izvjee koje ga oslobaa odgovornosti za neuspjeh akcije kod Galipolja, vratio se u vladu kao ministar za proizvodnju streljiva. Nikad nije shvatio kako upravo on
snosi krivnju za neuspjeh operacije. I dalje je bio
uvjeren kako iznenadni preokret, provokacija i
udar na najmanje oekivanom mjestu, omoguuju
preuzimanje inicijative i u najteoj situaciji.
Dvadeset pet godina nakon Galipolja, odluio je
primijeniti slian manevar, jer je situacija u
Europi bila jednako teka kao i ona 1915. godine.

4.
Atentat na Lenjina
Vladimir Ilji Lenjin nerado je naputao
Kremlj, u kome su ga uvale jedinice latvijskih
strijelaca, koje su boljeviki voe smatrali najodanijim revoluciji. Ipak, nije mogao u potpunosti izbjei susrete s radnicima, pa je zbog toga
svakog petka popodne drao govore u razliitim
moskovskim tvornicama. Tako je bilo i 30. kolovoza 1918., kada je poao do zgrade itne burze,
a potom do tvornice Michelson. Tamo, na
tvornikom dvoritu, ekala ga je ena s
pitoljem, sakrivenim u torbici.
***
Po zavretku mitinga, Lenjin je proao kroz
dugaki hodnik administrativne zgrade i uputio
se prema vratima u dvorite, gdje je, udaljen

93/1415

desetak metara, stajao njegov automobil. Lenjin

je prvi proao kroz vrata, a za njim se provuklo
jo nekoliko osoba, no odjednom se netko poskliznuo i pao. Izgledalo je kao sasvim sluajan
pad, ali mukarac koji je leao na kamenom
podu, nezgrapno se nastojei podignuti, ba kao i
nekoliko osoba koje su mu u tome pomagale,
potpuno su zakrili prolaz. Zbog toga je Lenjin
krenuo do svog automobila u pratnji svega tri ili
etiri osobe.
Kad je zakoraio prema vratima automobila, prila mu je jedna ena, tuei se kako
vojska konfiscira kruh na eljeznikim kolodvorima. Lenjin je odgovorio da zna za to i da je dao
nalog da se to prekine. U tom trenutku voza
Sergej Gil obratio je pozornost na enu u radnikom kombinezonu, ije mu se lice uinilo
poznatim. Imala je kosu crnu poput gavrana, vezanu otraga, i karakteristine, tamne, duboko
usaene oi. Izraz lica bio joj je nekako udan i
nespokojan. Sjetio se kako mu je ta ena prila
nekoliko sati ranije, dok je ekao Lenjina u

94/1415

zgradi itne burze, i upitala ga gdje e se odrati

sljedei susret s radnicima. Nije joj odgovorio.
inilo mu se udnim da je opet vidi.
A vi, graanko, to radite ovdje? Pomakao se sa svog vozakog mjesta i otvorio vrata
kako bi priao neobinoj eni, a onda je zauo tri
pucnja. Grupica ljudi se razbjeala; vidjelo se
kako Lenjin pada na zemlju. Gil je izvukao
pitolj iz futrole i bacio se prema atentatorici, no
nije mogao pucati jer je ena ve bila iza grupe
ljudi koji su izali iz uredske zgrade i pribliavali
se automobilu. Nije dospjela daleko jer se u
potjeru za njom dalo i nekoliko mukaraca.
Uhvatili su je prije no to je stigla do koije koja
je stajala sa strane.
Lenjina koji je bio bez svijesti, unijeli su u
automobil. Od tri ispaljena metka pogodila su ga
dva. Jedan je jedva okrznuo rame, ali je drugi,
koji je pogodio lijevo pluno krilo, uzrokovao
vrlo teke ozljede. Trei metak ubio je enu koja
se tuila da vojska oduzima kruh.

95/1415

Iako je bio teko ranjen, Lenjin se neobino

brzo oporavio. Ve 25. rujna otputovao je na
odmor na imanje Gorki. Nakon tri tjedna vratio
se u Moskvu i sudjelovao u radu Centralnog komiteta i Savjeta narodnih komesara.
17.
listopada
1918.
snimatelj
Kinokronike snimio ga je u etnji dvoritem
Kremlja s njegovim tajnikom, Vladimirom BonBrujeviem, kako bi pokazao graanstvu da se
voa revolucije dobro osjea.
Preivljavanje rana koje su izgledale smrtonosno, oznailo je poetak izgradnje Lenjinova
kulta. U tisku je pisalo:
Lenjin, pogoen s dva metka, s probijenim
plunim krilom, odbija pomo i ustaje vlastitim
snagama. Idueg jutra, iako jo smrtno ugroen,
ita novine, slua, ui i promatra kako lokomotiva koja nas vodi u svjetsku revoluciju i dalje
vozi.
U rujnu su u milijunima primjeraka
proireni hvalospjevi u ast Lenjinu, iz pera

96/1415

njegovih najbliih suradnika Lava Trockog i

27

Lava Kamenjeva.
Tim hvalospjevima zapoeo je i teror. 4. i
5. rujna objavljena su dva dekreta. Komesar unutranjih poslova naredio je: Iz redova
buroazije i asnika treba uzeti mnogo talaca. U
sluaju najmanjeg pokuaja otpora treba odmah
primijeniti masovna pogubljenja.
Nakon prvog pokuaja da se spasi, atentatorica je odustala od pruanja otpora. Prevezena je
u sjedite tajne policije, eke (Sverusko
izvanredno povjerenitvo za borbu s kontrarevolucijom i sabotaom) i u nekoliko sali podvrgnuta peterostrukom ispitivanju. Nije muena
jer je, iako nevoljko, odgovarala na sva pitanja i
nije ostavljala dojam da ita skriva.
Njezino ime bilo je Fani Jefimova Kaplan.
Njezino djevojako prezime bilo je Fejga Rojdman ili Rojtblat. Sa esnaest godina povezala se s
anarhistikim pokretom. Za pokuaj atentata na
kijevskog generalnog gubernatora bila je osuena

97/1415

na smrt, ali je presuda zamijenjena doivotnom

robijom. Iz Sibira se vratila 1917. Odluku o
ubojstvu Lenjina donijela je u veljai 1918. Zbog
ega? Odgovorila je: Pucala sam u Lenjina jer
vjerujem da je izdajica! Ako ostane iv, ostvarenje ideja socijalizma razvui e se na desetljea.
Da bismo razumjeli ovakvu optubu,
moramo se vratiti u 1914. godinu, kad je Europa
zakoraila u rat.
Rusija nije bila loe pripremljena: njezina
je vojska brojila 14 milijuna vojnika i bila najvea na svijetu. U roku nekoliko tjedana bila je u
stanju poslati na frontu dodatnih pet milijuna vojnika, a u pozadini bi ostalo jo mnogo milijuna
mukaraca koje bi se u sluaju potrebe moglo
mobilizirati. Toga su se Nijemci bojali kao kuge,
tim vie to su imali visoko miljenje o ruskim
vojnicima. Rusi su, naime, bili na glasu kao
posluni, odvani, izdrljivi i s malim zahtjevima. Ali, nita tako ne slabi armiju na fronti
kao revolucija u pozadini: trajkovi i nemiri
mogli bi paralizirati transport, onemoguiti

98/1415

mobilizaciju rezervi i opskrbu velike armije.

Njemakom Glavnom stoeru bio je potreban
buntovnik koji bi mogao izazvati revoluciju u
Rusiji. Bacili su oko na Lenjina.
Nakon godina emigracije, Lenjin se u trenutku izbijanja Prvog svjetskog rata, u kolovozu
1914., sklonio u Krakov, gdje se povezao sa
Savezom za osloboenje Ukrajine, organizacijom
koju je financirala austrijska vlada. Od te je organizacije i dobivao novac. Veza s austrijskom
vladom pokazala se vrlo korisnom: naime, kad je
Lenjin, u kolovozu 1914. bio uhien kao graanin neprijateljske sile, iz Bea je doao nalog da ga
se oslobodi i od- veze u vicarsku. Nema sumnje
da je mnogo znaio austrijskoj vladi jer je otputovao u vicarsku posebnim vlakom austrijske
vojske.
Lenjin je bio pod povealom Nijemaca,
pogotovo nakon 30. studenog 1914., zbog
izvjea koje je iz Rusije poslao njemaki agent,
AleksanderKeskula, podrijetlom Estonac. Od tog
dana, njemaka obavjetajna sluba poela je

99/1415

paljivo motriti Lenjina, koji je u vicarskoj ivio ivotom siromanog emigranta.

Na Zapadnoj fronti Nijemci su morali angairati ozbiljne snage kako bi zadrali rusku
ofenzivu. Istina, 30. kolovoza 1914. godine, 2.
28

ruska armija bila je unitena kod Tannenberga ;

rezultat je bio 30 tisua poginulih i ranjenih te
vie od 90 tisua zarobljenih. No, tu su pobjedu
Nijemci platili ozbiljnim gubicima (13 tisua poginulih i ranjenih).
Nadalje, kako se pribliavala odluna bitka
za Pariz, Nijemci su sa Zapadne fronte morali
povui dva korpusa. A trebalo je zadrati i druge
ruske trupe, za to su bile nune ozbiljne snage,
iji se nedostatak sve vie osjeao na fronti u
Francuskoj.
Da stvar bude jo gora, Nijemci nisu uspjeli
do kraja 1915. izvojevati odluujuu pobjedu na
Zapadu. Gubici su im rasli, a 1916. godine, kako
bi izbjegli udare ruskih trupa, morali su prebaciti
iz Francuske na Istok velike vojne jedinice. U

100/1415

takvoj situaciji, slabljenje Rusije stvaranjem

nemira u pozadini, za Nijemce je bilo pitanje
dobivanja rata.
Motrenjem i analiziranjem Lenjina,
njemaki agenti doli su do zakljuka kako bi on
mogao biti pogodan za ostvarivanje njemakih
planova razbuktavanja revolucije. U programskoj
deklaraciji Lenjin je pisao:
Sa stanovita radnike klase i svih radnih
ljudi Rusije, najmanje zlo bio bi poraz carske
monarhije i njezine vojske koja je tlaila i tlai
Poljsku, Ukrajinu i druge narode Rusije.
To se moralo svidjeti njemakoj vladi.
Neposredni kontakt s Lenjinom odravao je
Keskula. Na njegovu zamolbu, Lenjin je napisao
dokument u sedam toaka, precizirajui uvjete po
kojima bi revolucionarna Rusija bila spremna sklopiti mir s Njemakom. To dokazuje kako je
Lenjin znao tko je Keskula. tovae, rado ga je
informirao o situaciji u Rusiji, dijelei s njim informacije koje je saznavao od svojih ljudi. Vjerojatno je Keskula za to plaao Lenjinu. Takav

101/1415

zakljuak, naime, proizlazi iz depee koju je

Glavni stoer, 8. svibnja 1916., poslao
Ministarstvu vanjskih poslova:
Keskla je ostvario dosta novih kontakata
s Rusijom (...), odrava takoer vrlo korisnu vezu
s Lenjinom i proslijedio nam je niz izvjea o
situaciji u Rusiji, koja su Lenjinu dostavili
njegovi pouzdani agenti. Keskla mora i dalje
dobivati neophodna sredstva (...), dvadeset tisua
maraka mjeseno trebalo bi biti dovoljno.
Ruski narod gubio je strpljenje, a svaki dan
donosio im je loe vijesti s fronte i sve goru situaciju u gradovima, gdje su se irile epidemije i
glad. Gospodarstvo se uruavalo, a ivot su dodatno oteavali valovi otrih hladnoa.
Posljedice su bile masovni trajkovi i
demonstracije.
24. veljae 1917. na ulice Petrograda izilo
je izmeu 160 i 200 tisua nezaposlenih. Dolo je
do sukoba s policijom.

102/1415

U strahu od jaanja prosvjeda, car je 10.

oujka (25. veljae po ondanjem ruskom kalendaru) izdao naredbu da se za smirivanje gomile
upotrijebi vojska. Dolo je do pucnjave, ali su vojnici uskoro prestali sluati svoje zapovjednike.
Revolt se proirio prijestolnicom.
Car Nikolaj II. shvatio je da ne moe ovladati situacijom, pa se 15. oujka odrekao
prijestolja u korist svog brata, velikog kneza Mihajla. Ali i on je brzo odustao, ne videi
mogunost vladavine pod valom opeg nezadovoljstva. Vlast je prela u ruke privremene vlade.
U takvoj situaciji u Zurichu su poeli
pregovori izmeu Lenjina i njemakog veleposlanika u vicarskoj, markgrofa Romberga.
Lenjin je bio svjestan svoje vrijednosti i zatraio
je da se vlak kojim e putovati u Rusiju tretira
kao eksteritorijalni: nitko nee imati pravo ulaziti
u vagone, niti provjeravati putovnice. Njemaka
vlada prihvatila je uvjete siromanog revolucionara i 9. travnja prireen je vlak, u koji su u
Zurichu sjela 32 ruska emigranta, a meu njima

103/1415

Lenjin sa enom i svoja dva najblia suradnika.

Bili su to Grigorij Zinovjev i Karol Radek. Na
granici su preli u vlak koji su postavili Nijemci:
u jedan vagon uli su putnici, a u drugi vojnici iz
pratnje.
Kad su doli do Berlina, vagoni su usmjereni na sporedni kolosijek i putnici su tamo
ekali 20 sati. Zbog ega tako dugo? Je li dolo
do Lenjinova susreta s njemakim vlastima? Nije
utvreno. Ipak, kad su Rusi doli do Stockholma,
Lenjinov predstavnik Radek susreo se s Parvusom (pravo ime Aleksander Israel Helphand), revolucionarom koji je odravao stalne kontakte s
njemakom vladom. O emu su razgovarali? Ne
zna se, jer nisu sauvani nikakvi zapisi o tim
razgovorima. Ipak, nema ni najmanje sumnje da
su glavna tema razgovora bili odnosi njemake i
ruske vlade nakon revolucije, jer je odmah nakon
susreta Parvus otiao u Berlin i tamo razgovarao
s ministrom Arthurom Zimmermannom. Nije
sauvan stenogram ni tog razgovora, pa se moe

104/1415

samo pretpostaviti da se razgovor odnosio na financiranje boljevika u Rusiji.

Vlak koji je vozio Lenjina i njegove
drugove stigao je na peron Finskog kolodvora u
Petrogradu 16. travnja 1917. Njemaki agent
obavijestio je Berlin: Dolazak Lenjina u Rusiju
uspjean. Djeluje upravo kako smo eljeli.
Nije imao pravo. Nije uo kako je Lenjin,
dok je stajao na peronu, govorio o
Njemakoj: Pozdravljam vas kao avangardu
svjetske revolucije (...) U Njemakoj vrije. Nije
daleko vrijeme kada e na poziv druga Karla
29

Liebknechta narod dii oruje protiv kapitalistikih ugnjetavaa.

Lenjin nije bio ni pijun, ni izdajica. Dok je
primao pomo njemake vlade, bio je siromani
revolucionar koji je esto gladovao u skromnom
stanu u Zurichu. Nudei mu pomo i novac,
Nijemci su mu pomogli pri ostvarenju velikog
plana revolucije, kojemu je posvetio ivot, i on je

105/1415

svakako odluio iskoristiti priliku koja mu je

pruena.
Smatrao je da su njegovi sponzori
kratkovidni i naivni: nee traiti plaanje duga
nakon pobjede revolucije od ovjeka koji e
preuzeti vlast u Rusiji.
Na fronti se 16. lipnja 1917. ruska armija
sukobila s austrijskom u Lavovu. Zemljom se
irio val patriotizma. Petrograd je oekivao
vijesti o pobjedama. Tim vee bilo je razoaranje
kada je nakon dva dana ruska vojska stala, a
zatim poela i panino bjeati, kad su Austrijancima dole u pomo njemake jedinice. Lenjin
je zakljuio kako je doao trenutak da pokua
sruiti privremenu vladu i preuzeti vlast. Iako je u
Petrogradu boljevicima uspjelo formirati brojne
vojne odjele s oko 15 tisua mornara i vojnika iz
Petropavlovske tvrave, kojima se prikljuilo 25
tisua radnika iz Putilovskih tvornica, pu je zavrio neuspjehom; pobunjeni vojnici rasprili su
se na pojavu vladine vojske. Organizatorima
pua ponestalo je odlunosti i volje za borbu.

106/1415

Lenjin nije ponovio takvu greku za

vrijeme idueg pokuaja, 6. studenog (25.
listopada-oktobra, po tadanjem ruskom kalendaru), kad su odredi Crvene garde, nailazei na
slabi otpor, zauzeli strateke toke u Petrogradu.
U noi sa 6. na 7. studenog osvojeno je, bez gubitaka, sjedite privremene vlade - Zimski dvorac.
Iste noi, Lenjin je stao na elo nove vlade Savjeta narodnih komesara. Mobilizirao je
mnotvo za borbu s legalnim vlastima Rusije,
obeavajui mir, kruh i zemlju. Kad je pobijedio,
morao je odrati obeanje, jer bi se u suprotnom
protiv njega okrenuli milijuni vojnika i njihovih
obitelji.
Pored toga, mir mu je bio potreban za
stvaranje boljevike vlasti koja je nakon
listopada-oktobra 1917. ovladala tek malim
dijelovima ogromne ruske drave. Mir je bio
nuan po svaku cijenu! Ipak, Lenjin nije mogao
otvoreno predloiti dotadanjim neprijateljima,
Centralnim silama, potpisivanje mira. Bojao se
da e Njemaka, uvidjevi kako je Rusija slaba,

107/1415

traiti ozbiljne ustupke. Prihvaanjem ustupaka,

Lenjin bi mogao biti optuen za izdaju, tim vie
to su njegovi kontakti s Centralnim silama i
putovanje iz vicarske, sponzorirani od strane
Nijemaca, postali javna tajna.
Lenjin je zaigrao vrlo lukavo: napisao je
Dekret o miru, usvojen na II. kongresu sovjeta, u
kojem je predlagao svim zaraenim stranama
tromjeseno primirje. Nije bio tako naivan da bi
povjerovao kako e Francuska i Velika Britanija
prihvatiti njegove prijedloge, koji su 22. studenog
1917. predani njihovim predstavnicima u Moskvi. Ali kad su saveznike vlade odbacile Dekret,
Lenjin je dobio izliku da zapone pregovore s
Njemakom i Austro-Ugarskom.
Za svaki sluaj, 28. studenog 1917.
boljevici su ponovili apel zaraenim stranama, i
ve 1. prosinca mogli su mirne savjesti poslati
svoju delegaciju u Brest na Bugu, gdje su 3.
prosinca poeli pregovori. Uvidjevi koliko je
slaba pozicija boljevikih pregovaraa, Nijemci
su zatraili puno toga: preuzimanje zemalja koje

108/1415

su bile pod njihovom vojnom okupacijom, tj.

30

Poljske, Inflanata i Litve. Sovjetska vlada nije

mogla prihvatiti tako pretjerane zahtjeve, pa je
njihova delegacija odgovorila maglovitim i nerealnim protuprijedlozima, koji su pozivali na mir
bez aneksije i kontribucije.
Pregovori su se razvlaili, a njihov se
svretak inio jo daljim kad je 9. sijenja 1918.
godine vodstvo ruske delegacije preuzeo Lav
Trocki. Za razliku od Lenjina, on nije ni pomiljao na sklapanje mira. Otad je vrijeme u Brestu
protjecalo u dugim govornikim nadmetanjima.
Istovremeno, poloaj boljevika se iz dana u dan
samo pogoravao. 9. veljae 1918.
Centralne sile potpisale su mir s Republikom Ukrajinom i dovele tamo svoju vojsku.
Trocki je mogao jedino vikati kako je to protivno
naelu samoopredjeljenja naroda. No, nitko ga
nije sluao.
Istog je dana njemaka delegacija prela u
ofenzivu i dala Rusima ultimatum:

109/1415

Do 20 sati sutranjeg dana (10. veljae,

op. B. W.) Trocki mora bez odgaanja potpisati
mir po naim uvjetima (...) U sluaju odbijanja,
pokuaja odugovlaenja ili pozivanja na drage izlike, pregovore treba prekinuti u 20 sati te istog
dana prekinuti i primirje. U tom sluaju, armije
Istone fronte zapoet e pohod u smjeru ranije
odabranih poloaja
Unato ovoj jasnoj prijetnji, Trocki je
odbio potpisati predloeni mirovni sporazum i
vlakom se odvezao u Moskvu, ostavljajui
njemaku delegaciju potpuno iznenaenu takvim
nekonvencionalnim ponaanjem. Iznenaenje
nije dugo trajalo: ve prije, 7. veljae u Bad
Homburgu, car Wilhelm II. potvrdio je prijedloge
vojnog vodstva da treba obnoviti vojna
djelovanja. Istog je dana njemaka vojska dola
do Dvinska.
Lenjin je to primio kao najozbiljniji signal
upozorenja, tim vie to ruski vojnici nisu pruali
naroit otpor. Dan kasnije, na zasjedanju Centralnog komiteta Boljevike partije, nastojao je

110/1415

nametnuti rezoluciju koja bi obvezivala na prihvaanje njemakih prijedloga. No to je bilo bez

uspjeha: poduprlo ga je samo est lanova, a
sedam ih se izjasnilo protiv. Bliila se podjela u
Partiji. Lenjin se nije htio povui i zaprijetio je
ostavkom. Neoekivano, Lav Trocki, dotad
protivnik sklapanja mira pod uvjetima koje su
predlagali Nijemci, promijenio je miljenje i
podupro Lenjina.
Vjerojatno se prestraio da bi se voa revolucije mogao zaista povui iz politikog
djelovanja, to bi znailo kraj sovjetske drave. U
iduem glasovanju, Lenjin je postigao prednost
od jednog glasa (sedam za, a est protiv
njegovog prijedloga). Odmah je sastavio telegram za Nijemce i naloio da ga se poalje u Berlin. ekalo ga je neugodno iznenaenje:
njemaka vojska nije zastala na fronti, ve je ula
u Inflanate i munjevito napredovala prema Petrogradu. Na jugu, pak, ofenzivne djelatnosti poduzimali su Austrijanci

111/1415

Odgovor iz Berlina doao je tek 22. veljae,

kad je sovjetska vlada panino traila pomo
Francuske. Nijemci su proirili svoje zahtjeve:
zatraili su predavanje ne samo teritorija zauzetih
za vrijeme rata, nego i dodatnih, na koje je vojska
stupila nakon prekida pregovora u Brestu. Traili
su da se Rusi povuku iz Ukrajine i Finske, da demobiliziraju svoju armiju i prihvate dalekosene
gospodarske ustupke. Osim toga, njemaki su zahtjevi imali formu ultimatuma: boljevici su imali
48 sati za razmatranje prijedloga, a 72 sata za
potpisivanje primirja.
Njemaki ultimatum mora se prihvatiti
bez ikakvih uvjeta! Politika ongliranja revolucionarnim frazama dola je do kraja! argumentirao je Lenjin na sjednici Centralnog komiteta. Ponovo je zaprijetio ostavkom ako lanovi Komiteta odbace njegovu rezoluciju. Prijetnja
je uspjela i ovaj put: s potporom sedmero lanova
i s etiri glasa protiv, potpisana je glavna rezolucija o prihvaanju njemakog ultimatuma.

112/1415

Dva dana kasnije Centralni komitet je izabrao delegaciju koja je trebala potpisati mirovni
sporazum. Bio je to neuobiajeno teak zadatak
jer nitko nije htio staviti svoj potpis ispod tako
poniavajueg mira. Na kraju su uspjeli nagovoriti starog boljevika Grigorija Sokolnikova da
bude na elu delegacije koja je 24. veljae 1918.
otputovala u Brest.
Za to vrijeme, Nijemci su i dalje napredovali i doli na 250 kilometara do Petrograda.
Zauzimanje prijestolnice inilo se realnim. Lenjin
je zatraio evakuaciju centralnih ureda u Moskvu
i u noi s 10. na 11. oujka, u drutvu supruge i
tajnika Bon-Brujevia, tajno otputovao iz
Petrograda.
Mir potpisan u Brestu 3. oujka 1918. predstavljao je golem teret za boljevike. Sovjetska
Rusija morala je vratiti Poljsku, Finsku, Estoniju,
Latviju, Litvu i Zakavkazje, te priznati Ukrajinu
kao nezavisnu republiku. Izgubila je zemlje
ukupne povrine 750 tisua etvornih kilometara,
u kojima je ivjelo 25 posto stanovnitva drave i

113/1415

na kojima se nalazila etvrtina industrije i tri

etvrtine zaliha ugljena i eljezne rude. Pored
toga, Nijemci su dobili razne gospodarske prednosti koje su praktino iskljuivale poduzetnike
te zemlje od sovjetske vlasti.
Neko vrijeme boljevike vlasti zabranjivale su da se objave uvjeta mira, ali ga ipak nisu
mogli zauvijek skrivati. Kad je vijest o sadraju
mirovnog sporazuma postala javna, Rusiju je potresao val ogorenja. Za ogromnu veinu politikih djelatnika, od krajnje ljevice do krajnje desnice, Lenjin je postao omrznut ovjek koji je
ponizio Rusiju.
Zbog toga ga je Fani Kaplan odluila ubiti.
Ali nije djelovala sama. Bila je lanica udarne organizacije socijalista - revolucionara od 14 lanova, koja je odluila likvidirati najvie
boljevike voe. U poetku su htjeli izvesti atentat na Lava Trockog, komesara vanjskih
poslova. Smatrali su da e ubojstvom tog ovjeka
zadati snaan udarac boljevizmu. Ipak, atentat
nije izveden, iz razloga koji nisu detaljno

114/1415

razjanjeni. Atentatori vjerojatno nisu uspjeli ustanoviti gdje mogu zaskoiti Trockoga, pa su odluili ubiti Lenjina koji im se inio lakom metom. Svakog petka sudjelovao je na mitingu u
nekoj od moskovskih tvornica i trebalo je samo
na vrijeme saznati gdje e odrati idui govor.
Grigorij Semjonov, voa udarne organizacije, podijelio je Moskvu na etiri podruja i u
svako poslao po dvoje ljudi: promatraa i naoruanog atentatora. Promatra je trebao utvrditi
gdje e Lenjin biti i dojaviti to atentatoru, koji je
ekao u sreditu odreenog podruja kako bi nakon primanja informacije poeo odmah djelovati.
Prvi pokuaj atentata 23. kolovoza nije uspio, jer je izvritelj izgubio ivce i nije se usudio
pucati u Lenjina koji je tada drao govor u
Politehni- kom muzeju. Razbjenjeli Semjonov
iskljuio je neuspjenog atentatora iz organizacije, a zadatak dodijelio Fani Kaplan koju je
smatrao odlunijom. Uskoro je organizacija saznala kako e se u petak, 30. kolovoza, Lenjin susresti s radnicima u junom dijelu Moskve.

115/1415

Semjonov je poslao tamo dvoje najiskusnijih terorista: radnika Novikova, dugi niz godina povezanog s anarhistikim pokretom i Fani Kaplan,
Novikov je saznao da e Lenjin doi u
zgradu itne burze, a Fani Kaplan ekala je u
Serpuhovskoj palai. U torbici je imala Browning
s tri metka koji su bili zarezani ukri, a u te proreze stavljen je jak biljni otrov, kurare.
Ne zna se na iji je signal Kaplan ova stigla
do zgrade Burze. Razgovarala je sa Sergejem
Gilom, ali nije uspjela doi blie Lenjinu. Kasnije je, na signal Novikova, pola do tvornice
Michelson. Kad je Lenjin izaao iz zgrade,
Novikov je, simulirajui pad, zablokirao vrata i
zadrao mnotvo, to je Fani Kaplan dalo vee
mogunosti djelovanja. Nakon to je ispucala tri
hica, atentatorica se dala u bijeg. Znala je da u
blizini eka koija koja ju je trebala odvesti na
sigurno. No, u jednom je trenutku ipak odustala
od ideje da se spasi, i predala se ljudima koji su
je slijedili.

116/1415

Lenjin je odluio potedjeti Fani Kaplan,

kako bi se u zatvoru mogla uvjeriti u napredak
sovjetske drave. Nije poznato zato nije ispunjena ta Lenjinova elja. Vjerojatno su se kod Kaplanove pojavili simptomi duevne bolesti, pa su
sovjetske vlasti smatrale da zatvorenica nee
moi vrednovati veliinu promjena u sovjetskoj
Rusiji i razumjeti teinu svog djela, kad je odluila ubiti ovjeka koji je puno napravio za
Rusiju.
Naredbu za likvidaciju Fani Kaplan, 3.
rujna 1918., dobio je zapovjednik obrane Kremlja, bivi mornar Malkov. Bez suda i presude
izvedena je na usko dvorite blizu jedne od
kremaljskih zgrada, na mjesto koje je koriteno
kao parkiralite za automobile. Kako bi priguio
krike ene, Malkov je upalio automobil. Kasnije
se sjeao:
"'U kola! otro sam naredio. Pokazao sam
joj automobil koji je stajao na ulazu u slijepu
ulicu. Fani Kaplan grevito je stisnula ramena i

117/1415

napravila jedan korak, a zatim drugi. Potegao

sam obara...

5.
Osamnaesta bitka
svijeta
Za Mihaila Tuhaevskog, zapovjednika
Zapadne fronte, pribliavalo se vrijeme odluke.
4. srpnja 1920. trebao je izvesti veliku akciju;
vojska pod njegovim zapovjednitvom imala je
krenuti u mar kroz Vilnius i Minsk prema
Varavi.
Pod svojini je zapovjednitvom imao 800
tisua vojnika od kojih je gotovo 250 tisua moglo krenuti na prvu liniju. To je znailo da
njegova vojska na pravcu glavnog udara ima vie
nego dvostruku brojanu premo nad poljskom
vojskom. Bio je siguran u laku i veliku pobjedu
koja je trebala skrenuti povijest Europe u drugom
smjeru.

119/1415

Tuhaevski je izdao proglas svojim

vojnicima:
Crvenoarmejci! Velika bitka odluit e o
sudbini rata ruskog naroda i stanovnika Poljske!
Vojsku pod crvenom zastavom i vojsku razbojnikog Bijelog orla oekuje smrtonosni dvoboj.
Utopite u krvi slomljene poljske armije i kriminalnu vladu Pilsudskog! Preko tijela Bijele Poljske
vodi put prema opesvjetskom poretku. Nae
bajunete donijet e sreu i mir radnim ljudima.
A kako je dolo do toga da se u kolovozu
1920. godine, u predgrau Varave, nala
boljevika armija, ugroavajui prijestolnicu,
samu Poljsku i Europu?
***
Bila je kasna veer kad su se iza zavijutka
uskog puta, koji je vodio do Haudroya, pojavila
tri automobila na kojima su vijorile velike bijele
zastave. asnik koji je zapovijedao manjom

120/1415

skupinom vojnika koji su ve bili zauzeli mjesta s

obje strane puta, vrhom cipele ugasio je cigaretu i
iziao na cestu s podignutom rukom. Na njegov
znak, automobili su stali. U njima su se nalazili
lanovi njemake delegacije: Matthias Erzber31

ger , predsjedavajui, grof Alfred von

Oberndorff, general bojnik Hans Detlof von Winterfeld i mornariki kapetan Ernst Vanselow.
Tog dana, 6. studenog, krenuli su vlakom iz
Berlina u pravcu Spaa, putujui od jutra. Tamo su
se prebaciti u automobile kojima su se potom
dovezli do fronte. Vozili su polako jer su promet
oteavale duge kolone njemakih vojnika koji su
se vraali u domovinu.
U blizini francuskih rovova, u automobile
njemake delegacije ula su dvojica asnika,
kako bi im pokazali put do La Capelle, otkuda su
ujutro 8. studenog poli vlakom do ume kod
grada Compiegnea. Na proplanku je stajao vlak
32

marala Ferdinanda Focha , francuskog zapovjednika, koji je izvojevao sjajne pobjede

121/1415

zaustavljajui njemaku ofenzivni u travnju, i

vodei kontraofenzivu saveznika u srpnju i kolovozu 1918.
Koji je cilj vaeg posjeta, gospodo? zapitao je maral Foch, odmah nakon to su im
provjerene punomoi i zavreno predstavljanje
obiju delegacija.
Preuzeti prijedloge saveznikih drava u
vezi sa sklapanjem primirja na kopnu, moru i u
zraku, na svim bojitima i u kolonijama, odgovorio je Erzberger.
Tako neto Foch nije oekivao. U tim je
rijeima bilo previe pruske arogancije, a
premalo poniznosti poraenih. Nemam nikakvih
prijedloga, odgovorio je Nijemcu.
Grof Oberndorff dobro je razumio na to
Francuz misli.
Gospodine marale, moda biste nas
mogli uputiti kako se trebamo izraziti, a da ne
iznevjerimo vaa oekivanja. Mi ne pridajemo

122/1415

puno vanosti nainu izraavanja. Moemo rei

da njemaka delegacija moli za uvjete primirja.
To je bilo bolje, ali jo uvijek arogantno.
Neu iznositi nikakve uvjete, Foch je
promijenio ton. Erzberger se nije namjeravao
poniziti pred Francuzom. Poeo se pozivati na
notu predsjednika Wilsona, ali nestrpljivi Foch
ga je prekinuo, odmahnuvi rukom. Odluio je
nametnuti Nijemcima odgovarajuu formu
ponaanja.
Opunomoen sam da predloim uvjete
primirja, ako gospoda zamole za primirje. Da li
gospoda mole za primirje?
Da. O tome se radilo. Morale su se uti
rijei koje su potom, istovremeno, izrekli i
Erzberger i Oberndorff: Molimo za primirje!
Molili su za primirje, a ne za uvjete uspostavljanja primirja, koje bi onda mogli razmotriti pa primiti ili odbaciti. Nijemci su ovime
potvrdili da su pobijeeni i da Francuzi dolaze

123/1415

kao predstavnici pobjednika. To je bilo ono na

emu je ustrajao maral Foch.
U velikoj saveznikoj ofenzivi u kolovozu
1918. Nijemci su imali gubitke od gotovo 300
tisua vojnika - poginulih, ranjenih i zarobljenih.
No raunali su s time da e se iscrpsti i snage
neprijatelja, ime bi oni dobili vrijeme potrebno
za popunu vojske. To je ve bila matarija voa
koji nisu htjeli priznati poraz.
General Ludendorff traio je da se na
frontu poalju mukarci godita 1900., dakle, m
ladii od 17 i 18 godina. Gospodarstvo je propadalo; zbog nedostatka elika tvornice su mogle
proizvesti jo samo 20 tenkova A7V, a njemaki
voe itekako su znali koliku ulogu u bitkama
imaju formacije britanskih i francuskih tenkova.
Istovremeno, saveznici su poduzeli ofenzivu, udarajui na rijeku Moise u Champagneu,
na Verdun i u okolini Cambraija. Njemaka se
vojska povlaila. Ve 29. rujna Hindenburg i
Ludendorff morali su priznati kako se armija

124/1415

nalazi na kraju snaga i treba bez odugovlaenja

potpisati primirje.
Nijemci su se opirali, ali samo radi toga
kako bi postigli to bolju poziciju u mirovnim
pregovorima i nakon rata zadrali to vee
dijelove Belgije i Francuske. Slinim se
namjerama, vjerojatno, rukovodio i admiral Reinhard Scheer, kad je polovinom listopada doao na
ideju da poalje njemaku flotu na ue Temze i
kanal La Manche, kako bi tamo zapoeli odlunu
bitku s engleskim brodovljem. No, admiral nije
raunao s time da se njegovi mornari ne ele boriti. Na vijest o planovima svojih nadreenih,
odgovorili su pobunom. U noi s 2. na 3. studenog u Kielu su poeli formirati revolucionarna
vijea vojnika i mornara, to je bio oit utjecaj
ruske Oktobarske revolucije.
Val prosvjeda obuzeo je Bremen, Hamburg, Wilhelmshaven, Cubchaven. Revolucionarno vrenje poelo je i na drugom kraju zemlje, u
Mnchenu, gdje je 7. studenog dolo do velikih
proturatnih demonstracija, u kojima je

125/1415

sudjelovalo oko dvjesto tisua osoba. Protest se

brzo prometnuo u krvave sukobe, kad se mnotvo
obruilo na vojarne i zatvore. Idue noi
proglaen je ustanak u Bavarskoj sovjetskoj republici. Revolucionarni naboj eksplodirao je i u
Berlinu, gdje je 9. studenog poeo generalni trajk. Tog dana u prijestolnici je proglaena repub33

lika, a car Wilhelm II. , koji je boravio u Spati,

na vijest o pobuni vojnika iz jurinog bataljuna
Rohr, koji su imali obvezu braniti cara, shvatio je
kako mora pobjei u Nizozemsku. Njemaka
monarhija se raspadala, kao to se raspadala i
Europa, koja je etiri godine ranije dopustila izbijanje stranog, razornog rata.
Veliki svjetski rat prerastao je u revoluciju
koja je unitavala vladarske kue, razarala imperije i stvarala nove drave.
Promatrajui iz Moskve razvoj situacije na
Zapadu, Vladimir Ilji Lenjin imao je razloge za
zadovoljstvo. Nametnuvi boljevicima mir koji
je u oujku 1918. naredio potpisati u Brestu,
omoguio je da se zavri rat i ouva snaga,

126/1415

sauvavi boljeviku vladu od opeg nezadovoljstva koje bi ih pokosilo da su nastavili borbe

koje su Rusiji donosile same poraze.
Mir u Brestu imao je i drugo znaenje:
omoguio je suradnju dotadanjih smrtnih neprijatelja, Rusije i Njemake, protiv Poljske. Jo 22.
prosinca 1917., u tvravi u Brest-Litovsku, predstavnici njemake, austrougarske i ruske vlade
potpisali su tajni sporazum u kojem je stajalo
kako e te drave djelovati protiv obnove snaga
Poljske. Ona je trebala ostati slaba, bez oruane
sile, podinjena Njemakoj i liena najvanijih
podruja. Predvialo se, takoer, da e sve tri sile
solidarno nastupiti protiv Poljske, ako bude zahtijevala svoje zemlje na istoku.
Sadraj tog dokumenta doao je do
34

Aleksandra Kakowskog , lana Regentskog

35

vijea u Varavi, posredstvom brae Jozefa i

Marijana Lutoslavskog, koji su bili djelatnici
poljske organizacije u Rusiji. Platili su to ivotom, jer su u svibnju 1918. uhieni i osueni na

127/1415

smrt, a presuda je izvrena u dvoritu

moskovskog zatvora, 5. rujna 1918.
Protupoljski savez neprijateljskih drava
poeo je djelovati odmah, a najbolji dokaz za to
je ustupanje Crvenoj armiji oruja, streljiva, skladita i transportnih sredstava njemake vojske,
koja se povlaila s Istoka.
to se tie Lenjina, najvanije mu je bilo da
se raspalo Njemako Carstvo i da je njegova
vojska, demoralizirana i bez snage za daljnje
borbe, odlazila na zapad, te da je njemake
gradove zahvatilo revolucionarno vrenje. To je
bila izvanredna prilika za pomaganje tamonjim
komunistima i stvaranje njemake sovjetske republike. Bila bi to velika pobjeda Boljevike
revolucije!
Lav Trocki, narodni povjerenik za vojna
pitanja, 18. studenog 1918. stigao je u Vbronje,
na zasjedanje skuptine radnikih i vojnikih delegata, kako bi javno predstavio koncepciju teritorijalne ekspanzije socjalistike drave. Predsjedavajui zasjedanja je vikao:

128/1415

Drugovi i drugarice! Drugovi i drugarice!

Sveruski izvrni komitet oglaava da je 13. studenog 1918. ponitio mir iz Bresta! Komitet
proglaava nitavnim ustupanje svih podruja
Rusije!
Trocki je stao ispred stola Predsjednitva.
Drugovi! Moramo zapoeti ofenzivu koja
e nae revolucionarne ideje proiriti na Zapad!
Preko Kijeva vodi ravan put do povezivanja s
austrijskom i maarskom revolucijom, a preko
Pskova i Vilniusa do povezivanja s njemakom
revolucijom. Ofenziva na svim frontama! Ofenziva na Zapadnoj fronti! Ofenziva na junoj
fronti! Na svim revolucionarnim frontama!
Drugovi! Sadanja borba nije borba
izmeu nas i Njemake, jer slobodna Latvija,
slobodna Poljska i Litva, kao i slobodna Finska i
slobodna Ukrajina, nee biti klin, nego arite
koje e povezivati sovjetsku Rusiju s buduom
sovjetskom Njemakom i Austro-Ugarskom. To
je poetak federacije, poetak europske

129/1415

komunistike federacije - Saveza proleterskih republika Europe!

Taj je govor odran tjedan dana nakon obnove poljske drave. Voa drave, Jozef Pilsudski, znao je za planove udruenih sila bivih okupatora, jer ga je kardinal Kakowski obavijestio o
postojanju tajnog sporazuma, kojeg su se domogla braa Lutoslavski.
Je li se Poljska mogla obraniti od pohoda
boljevike vojske?
Jo 22. travnja 1918. sovjetske vlasti
naredile su prisilno novaenje u Crvenu armiju,
formiranu tri mjeseca ranije. Ljudi su i dragovoljno pristupali vojsci, jer je nudila i priliku
preivljavanja najgoreg poratnog vremena, kada
je glad odnosila mnoge ivote.
Redovi Crvene armije rasli su munjevito.
Godine 1918. imala je 347 tisua vojnika, godinu
kasnije 2 milijuna i 300 tisua, a 1920. godine
ak etiri i pol milijuna! Najvei problem Lenjina
i Lava Trockog, osnivaa Crvene armije, bio je
asniki kadar. Tko je mogao odkolovati tisue

130/1415

ljudi koji se uope ne razumiju u oruje? Tko ih

je trebao voditi u borbu? Revolucionarni entuzijazam boljevika nije bio dovoljan da se dobiju
bitke.
Godine 1920., u novoj armiji sluilo je najmanje 50 tisua bivih carskih asnika; svi su se
oni izjasnili za novu vlast. Trocki je shvatio kako
treba zamiriti na prolost tih asnika.
Meu njima je bio i porunik Mihail
Tuhaevski, potomak starog plemikog roda, diplomant slavne Aleksandrovske vojne kole i vojnik elitne Semjonovske gardijske pukovnije,
zvane Garda Petra I.
U oujku 1918., kad su boljevici proglasili
mobilizaciju vojnih specijalista, on se javio u
slubu. Uskoro je pristupio Boljevikoj partiji.
Brzo je napredovao. U travnju 1920. povjereno
mu je zapovjednitvo armijama Zapadne fronte,
koje su trebale osvojiti Poljsku.
Od oujka 1920. posade poljskih letakih
eskadrila koje su izviale na istoku, javljale su o
pojaanoj
aktivnosti
boljevike
vojske.

131/1415

Primijeeni su marevi u smjeru zapadnih podruja Rusije.

Ta zapaanja potvrdila su i izvjea
obavjetajne slube prema kojima je od 22.
prosinca 1919. Crvena armija prebacila na
Zapadnu frontu 31.900 pjeaka, dvije tisue konjanika i 60 topova. Od sijen ja do oujka 1920.
brojnost boljevike vojske etverostruko je
porasla.
To su bili vanjski znakovi pripreme za ostvarenje plana nad kojim je, od sijenja 1920., radio pjeaki stoer glavnog zapovjednika Crvene
armije. Odredio je da se na Poljsku poalje vae
od 200 tisua vojnika u linijskim formacijama.
Glavni udar trebao je nastupiti u podruju Potocka, na Vilnius, a boljevika je vojska istovremeno trebala vezati poljske snage u Ukrajini.
Jozef Pilsudski nije namjeravao ekati da
se velika boljevika armija prelije preko poljske
granice, unitavajui sve na svom putu i prisiljavajui poljsku vojsku na oajniku obranu.

132/1415

Istina je, boljevike treba pobijediti, i to

to bre, dok jo nisu prerasli u silu. Treba ih prisiliti da prihvate odluujui obraun i udesititi ih
tako da to nikad ne zaborave. Da bi se to postiglo, treba ih nagaziti na takvom mjestu da se ne
mogu izmaknuti i pobjei. Moskva nije takvo
mjesto. Kijev je osjetljiva toka, iz dva razloga.
Prvi: Moskvi bez Ukrajine prijeti glad. Drugi:
ako se ostvare nai sporazumi s Ukrajincima i
ako boljevike ugrozimo organiziranjem nezavisne Ukrajine, oni nee moi riskirati i morat e
pristati na odluujuu raspravu.
Maral Jozef Pilsudski zapoeo je 25.
travnja 1920. ostvarivanje svog velikog plana,
kako bi odbio opasnost koja je dolazila s Istoka.
U tom je smjeru krenula 3. armija. Njezin
je zadatak bio zauzimanje Kijeva, to bi oznailo
poetak stvaranja nezavisne ukrajinske drave,
koja bi odijelila Poljsku od Rusije. Za to vrijeme,
razbijanje june grupe boljevikih armija
onemoguilo bi njihovo spajanje. Prvi dani borbe
donijeli su velike uspjehe. Boljevika je vojska

133/1415

bila potisnuta iza Dnjepra i ve 7. svibnja 1920.

poljska vojska zauzela je Kijev. Ali, uspjeh je
ipak bio samo polovian.
Crvena armija nije prihvatila odluujue
bitke i nakon povlaenja iza Dnjepra, brzo je obnovila snage.
Ve 14. svibnja boljevici su preli u kontraofenzivu koju je poljska vojska odbila, ali iz
pravca Crnog mora dolazila je Prva konjanika
36

armija Buonija . 27. svibnja udarila je kod

Samhoroda i nakon tekih borbi, slomila poljsku
obranu.
Zapoelo je veliko povlaenje poljske
vojske koju su potiskivale armije Zapadne fronte,
kojom je zapovijedao Mihail Tuhaevski i
Jugozapadne fronte pod zapovjednitvom
37

Aleksandra Jegorova .
U tom ratu glavnu ulogu trebala je odigrati
obavjetajna radiosluba, koju je u prosincu
1918. organiziralo zapovjednitvo poljske vojske.
Sredite slube bila je njemaka radiopostaja

134/1415

dalekog dosega, koju su Poljaci preuzeli 1918. u

varavskoj Citadeli. Hvatanje boljevikih poruka i naredbi omoguilo je vrlo vana saznanja o
planovima neprijateljskih voa. Ali radioporuke
su bile ifrirane i njihovo je deifriranje bilo veliki problem.
Istaknuti poljski matematiar Waclaw Sier38

pinski , kao i njegov mlai kolega Stefan

Mazurkiewicz, kasnije rektor Varavskog univerziteta, uspjeli su slomiti boljeviku ifru.
Zahvaijajud tome, u odluujuem razdoblju
borbi, kad se rjeavala sudbina rata, zapovjednitvo poljske vojske imalo je uvid u razmjetaj i
namjere boljevikih snaga.
Na osnovi presretnutih i deifriranih naredbi ve je krajem srpnja 1920. ustanovljeno kako
se dvije neprijateljske fronte - Zapadna, pod vodstvom Tuhaevskog i jugozapadna, pod vodstvom Jegorova i Staljina, meusobno razilaze.
Fronta Tuhaevskog kree prema Varavi, a
fronta Jegorova i Staljina ide na Lavov. Izmeu
njih su ostale slabo grupirane mozirske jedinice,

135/1415

nedovoljne da bi popunile prazninu. Kao rezultat

toga, jedina ozbiljna opasnost postojala je na
sjeveru. Snaga je u centru bila slaba, a na jugu je
zapravo nije ni bilo jer je vojska bila daleko, ispred Lavova.
Glavni zapovjednik, J. Pilsudski, brzo je
ustanovio kako je neprijatelj napravio greku i
ve u noi s 5. na 6. kolovoza poeo je ostvarivati
plan, ija je sutina bila u zadravanju glavnih
boljevikih snaga pred Varavom, a istodobno u
odvajanju udarne grupe i njezinu premjetanju
daleko od prijestolnice, iza rijeke Wieprz, otkuda
bi udarili na jug, u najslabije mjesto neprijatelja.
Naravno da je zapovjednik Zapadne fronte,
M. Tuhaevski, bio svjestan nepovoljnog
razmjetaja snaga, ali je bio pod velikim pritiskom Lenjina koji je traio pobjedu, to bre i
pod svaku cijenu. Tuhaevski je mogao raunati
jedino na to da e glavno zapovjednitvo primorati A. Jegorova, zapovjednika Jugozapadne
fronte, i Staljina, voditelja Revolucinarnog vijea

136/1415

te fronte, da poalju od Lavova nekoliko armija

koje bi formirale lijevo krilo. Ali oni nisu imali
takvu namjeru, jer su smatrali kako e za koji dan
osvojiti grad.
Staljin, osvaja Lavova. To bi zvualo
lijepo i, bez sumnje, imalo ogromno znaenje u
karijeri ovog politiara. Naredba glavnog zapovjednitva Crvene armije, koja je odredila
slanje dviju armija na lijevo krilo, bila je u potpunoj suprotnosti s njegovim namjerama.
Sergej Kamenjev, glavni zapovjednik Crvene armije, 11. kolovoza je naredio:
Zapadna fronta (Fronta Tuhaevskog)
prelazi u odluujui napad, u cilju razbijanja
protivnika i ovladavanja varavskim podrujem.
U vezi s tim, zasad treba odustati od ovladavanja
podrujem Lavova na vaoj fronti. Neophodno je
to skorije predavanje 12. armije, a kasnije i konjanitva, pod neposredno zapovjednitvo Fronte
Tuhaevskog, pri emu Tuhaevski kao termin
predaje 12. armije odreuje 13. kolovoza, a
konjice 15. kolovoza.

137/1415

Nekoliko sati kasnije, Kamenjev pouruje

Jegorova: U vezi s navedenim, prenesite
naredbu zapovjedniku 12. armije da, ne gubei ni
trenutka, odluno prijee na izvravanje novog
zadatka.
Mihail Tuhaevski je, bez obzira na fatalnu
situaciju na lijevom krilu, bio siguran u pobjedu.
Oekivao je kako e poljsko vodstvo postaviti
glavne snage za obranu prijestolnice, pobjeivanje kojih bi znailo dobiveni rat. Zbog toga je, kad
je njegova vojska 12. kolovoza stigla do poljskih
obrambenih linija, u govoru vojnicima viknuo:
39

Jo 16 vrsta i Europa!
Poljska vojska je bila iscrpljena krvavim
bitkama, vodenim za vrijeme povlaenja iz
pravca Kijeva. Brojana premo neprijatelja bila
je velika. Vojska je trebala jo ljudi. Dolo je
vrijeme u kojem su moral, ar i rtvovanje
vrijedili koliko i ratno kolovanje i iskustvo.
U Varavi su se na mjestima novaenja
formirali dugi redovi, u kojima su prevladavali

138/1415

mladi ljudi iz svih drutvenih slojeva. Obrana

prijestolnice postala je sveta obveza svakog Poljaka. Svaki deseti vojnik poljske armije, koja je
pola u bitku za Varavu, bio je dragovoljac.
itavog dana u Citadeli je zvonio telefon.
40

Belveder
je htio znati je li primijeena
boljevika vojska koja ide prema jugu, da bi se
ojaalo lijevo krilo. Odgovor je bio negativan. Za
zapovjednitvo poljske vojske to je znailo kako
jo postoji ansa iskoritavanja praznine koja je
nastala na jugu. Ostalo je jo pitanje hoe li zapovjednitvo Crvene armije promijeniti tako
nepovoljan razmjetaj trupa.
Tijekom poslijepodneva 12. kolovoza,
ophodnje boljevike 16. armije doprle su do
prvih linija poljske obrane kod Radzymina. Sitne
arke nagovjeavale su bitku, koja je zapoela
idueg dana u 13.30, kad su sovjetska 16. armija i
dvije divizije 3. armije udarile na poloaje
poljske 11. pjeake divizije, koja je imala jedva
tisuu i pol bajuneta.

139/1415

Iznenaene i loe voene poljske jedinice

nisu uspjele zadrati neprijatelja i predale su prve
linije rovova. Naveer istog dana, iako su sukobi
jo trajali, Radzymin je ve bio u rukama
boljevike vojske.
Izgledalo je kako vie nita ne moe spasiti
Varavu. Prijestolnicu su brzo naputali lanovi
diplomatskog kora. U osvojenom Radzyminu,
Rusi su uzvikivali kako e naveer piti toplu
okoladu u Belvederu. Ali, neoekivano, nakon
prvog razdoblja panike, poljska obrana poinje
jaati. Autobusi su dovozili vojnike 10. pjeake
divizije, a u bitku su ukljueni i tenkovi. U
nonom napadu s 15. na 16. kolovoza - Radzymin je osloboen.
Bilo je jasno kako e Rusi pojaati snage i
ponovo udariti na Radzymin. To su trebale
sprijeiti operacije 5. armije, pod zapovjednitvom generala Wladislawa Sikorskog, koja je 16.
kolovoza krenula od rijeke Wkry, da bi vezala na
sebe boljevike snage. To je bio rizian pokret,
kojeg se general Sikorski s pravom bojao.

140/1415

Njegova armija bila je ugroena udarom 4.

boljevike armije i, bez sumnje, do njega je moglo doi, samo da nije bilo neobinog stjecaja povoljnih okolnosti, to se deava u svakom ratu i
esto odluuje daljnji razvoj dogaaja.
Poljska konjica (ulani) je 15. kolovoza napala Ciechanow, gdje se nalazio stoer 4.
boljevike armije. Neoekivana pojava poljskih
vojnika izazvala je paniku, a boljevici su u
bijegu spalili radiopostaju, knjige ifri i dokumente. Plaili su se da sve to ne padne u ruke
neprijatelja. Tako je i zapovjednik armije izgubio
kontakt s Tuhaevskim, koji je vodio operacije
svojih vojski iz Minska Litewskog, udaljenog 70
km. Ne znajui da 4. armija ne moe primiti
njegova nareenja, jer nema radiopostaje, naredio
je udar sa sjevera na poljsko krilo. Uspjeno
izvravanje te naredbe moglo je znatno utjecati
na daljnji tijek rata, ali je zapovjednik 4. armije,
ne znajui za namjere zapovjednika fronte,
poslao svoje jedinice u borbu za Plock.

141/1415

Dolo je vrijeme da se ispuni plan Pilsudskog. 16. kolovoza krenuo je poljski udar iz
smjera rijeke Wieprz. To je bio uinkovit udarac
jer je bio usmjeren na slabe mozirske jedinice,
ije su linije brzo presjeene, pa je poljska vojska
dola iza lea postrojbama Tuhaevskog.
Boljevike armije, koje su bile tako blizu
Varavi, odjednom su se nale u velikoj opasnosti
blokade opskrbnih putova. Jedinu ansu vidjele
su u to brem povlaenju. Deseci tisua vojnika,
u potpunom kaosu, povlaili su se na istok,
odbacujui oruje i opremu.
I tek tada, 20. kolovoza, od Lavova je krenua 12. armija i 1. konjanika armija Buonija. No
bilo je kasno da bi ta pojaanja mogla promijeniti
tijek rata.
U tom ratu stradalo je 176 tisua poljskih
vojnika, od ega je 35 tisua poginulo ili umrlo
od posljedica ranjavanja, a vie od 94 tisue
ranjeno.
Gubitke vojske Tuhaevskog teko je procijeniti, jer sovjetska strana nije objavila podatke.

142/1415

Crvena armija je pred Varavom izgubila vjerojatno 25 tisua vojnika, 60 tisua ih je dospjelo u
poljsko zarobljenitvo, a 45 tisua zatoeno je u
Istonoj Pruskoj.
U listopadu 1920. potpisano je primirje,
ime su zavrene sve borbene operacije.
Crvena armija osvetila se za poraz pred
Varavom 19 godina kasnije.
17. rujna 1939., poljska vojska, koju je sa
zapada potisnuo Wehrmacht, nije se mogla
obraniti od armija dviju sovjetskih fronta, koje su
udarile u zoru tog dana.

6.

Kako se kalio elik

41

Prezime ovjeka koji se pojavio u

varavskom stanu voe protuboljevike organ42

izacije, Borisa Savinkova , zvualo je udno:

Opperput. Ni Savinkov, niti bilo koji od zapadnih
obavjetajaca nije shvatio da to moe biti kratica
dviju ruskih rijei, operacija i putat, to bi znailo operacija, guva, mete. Tako je zaista i
bilo. Pravo ime i prezime Opperputa bilo je
Pavel Ivanovi Seljanov i bio je agent Povjerenstva za borbu s kontrarevolucijom i sabotaom 43

EKE .
U Varavi je brzo stekao povjerenje iskusnog urotnika Borisa Savinkova, koji je upravljao
prutuboljevikom organizacijom, i postao
njegova desna ruka. Upoznao je mnoge osobe

144/1415

koje su vodile borbu protiv boljevika izvan

granica Rusije i nagovorio ih na put u Moskvu,
gdje su dospjeli u zatvore i pogubljen i. On je odluio i o sudbi ni Savinkova. Velika operacija
sovjetske tajne policije zavrena je potpunim
uspjehom.
***
Lenjin je smatrao kako u Sovjetskom
Savezu nee biti potrebna policija jer e se
milijuni radnika i seljaka, u udnji za novom
dravom, bez tekoa oduprijeti aici izrabljivaa koji se usprotive novoj vlasti. Takvo
utopijsko gledite brzo se sudarilo sa stvarnou.
Boljevici nisu dobili oekivanu potporu veine
drutva. Oktobarska revolucija bila je zapravo
dravni udar, ruenje nepopularne vlade koja je
uporno nastavljala voditi rat, a nije uspjela
nahraniti milijune ljudi.

145/1415

Uskoro se pokazalo kako boljevici, postupajui legalno, nee ouvati vlast. U izborima
za ustavotvornu skuptinu koji su odrani u
prosincu 1917., a unato velikoj kampanji,
pobijedili su u samo dva grada, Moskvi i
Petrogradu.
U cijeloj Rusiji, od 36 milijuna glasaa, za
boljevike se opredijelilo samo devet milijuna,
dakle 25 posto, to je novoj vladi dalo 175 mandata u parlamentu, a uvjerljivu veinu od 370
mjesta dobili su revolucionarni socijalisti.
Na prvom zasjedanju Konstituante,
odranom 18. sijenja 1918., Lenjin je iznio
prijedlog da se vladi priznaju posebne ovlasti.
Prijedlog je odbaen od veine zastupnika, koji
su smatrali kako je zadatak ustavotvorne skuptine usvajanje Ustava. Idueg dana, boljevika je
vlada raspustila Konstituantu. Na ulazu u dvoranu za vijeanje postavljeni su vojnici koji su
tjerali izaslanike. To je bio poetak kraja parlamentarizma u sovjetskoj Rusiji.

146/1415

Obratimo pozornost na datume: izbori koji

boljevicima nisu dali prevlast u ustavotvornoj
skuptini odrani su 8. prosinca 1917., a ve 20.
prosinca, dakle ni dva tjedna kasnije, Vijee narodnih komesara osnovalo je Sverusko povjerenstvo za borbu s kontrarevolucijom i sabotaom,
44

SK-eka. ef eke, Feliks Dzerinski , rekao

je tog dana na sjednici skuptine:
Nemojte misliti da u traiti neki oblik revolucionarne pravde. Ne trebamo sada pravdu.
Rat je prsa u prsa, borba do kraja. ivot ili smrt!
Lenjin je odabrao za teror najboljeg organizatora aparata. Feliks Edmundovi Dzerinski,
potomak poljske plemike obitelji, pokazao se
kao apsolutni upravitelj, talentiran i potpuno
odan revoluciji. Pod njegovim rukovodstvom,
eka se brojano poveala i izgradila svoju
strukturu. Godine 1921. brojila je 31 tisuu
briljivo odabranih funkcionara. Imala je tajni
politiki odjel za nadzor stanovnitva, posebni
odjel za kontrolu vojske, a osnovan je i granski
odjel za kontrolu prometa i komunikacija.

147/1415

Dzerinski je doao na ideju odgajanja ekista od malih nogu. U tu svrhu poeo je osnivati
sirotita u kojima su sakupljana djeca, kako bi ih
se na odgovarajui nain osposobilo za slubu u
istranom i pijunskom aparatu. Vani predmet
tog odgoja bilo je prisustvovanje torturama
primjenjivanim ve od prosinca 1918. Tijekom
presluavanja jedan od efova eke, Moroz,
hvalisao se: Nema kutka u vaem ivotu u koji
ne bi provirilo sokolovo oko eke.
U asopisu Krasnij teror, Martin Latsis,
zamjenik Dzerinskog, podsjeao je ekiste:
Ne vodimo rat s pojedinanim osobama.
Likvidiramo buroaziju kao klasu. Za vrijeme istrage ne trai dokaze da je optueni rijeju i
djelom nastupao protiv sovjetske vlasti. Osnovno
pitanje koje mora postaviti sebi je sljedee: Kojoj klasi pripada optueni? Otkuda potjee? Kakvo je njegovo obrazovanje i zanimanje? Odgovori na ova pitanja trebaju odrediti sudbinu optuenog. U tom su znaenje i sutina Crvenog
terora.

148/1415

Dzerinski je uspio izvrsno odvojiti

masovne akcije uperene protiv velikih drutvenih
grupa, iji je cilj bio zastraivanje ljudi, od borbi
sa sreditima voa opozicije.
U poetku se opirao koritenju provokatora
i uvoenju vlastitih agenata u oporbene organizacije, jer je smatrao da takva djelatnost nije dostojna revolucionara. Ali brzo je zakljuio kako je to
uspjeno oruje. Moda ga je u to uvjerio Lenjin
koji je mnogo godina ranije na vlastitoj koi osjetio koliko mogu biti strani agenti carske, tajne
politike policije - Ohrane. Godine 1912. jedan
od est boljevikih poslanika u Dumi (carskom
parlamentu) bio je radnik Roman Malinovski.
Upravo o njemu Lenjin je pisao: Imamo
izvanrednog vou meu radnicima koji nas predstavljaju u Dumi.
Nije ni pomiljao na to da je od 1910.
Malinovski bio agent Ohrane. Upravo na osnovi
njegove informacije policija je 1913. uhitila Josifa Staljina i jo jednog istaknutog komunistikog
djelatnika, Jakova Sverdlova.

149/1415

A Lenjin, zaprepaten uspjenim djelovanjem policije, poao je po savjet upravo...

Malinovskom.
to valja raditi kako bi se izbjegla daljnja
uhienja?
Malinovski je iskreno odgovorio: Meu
boljevikim poslanicima u Dumi mora biti agent
Ohrane. Trebamo postupati konspirativnije!
Lenjin godinama nije htio vjerovati da je taj
agent bio upravo Malinovski, ak ni onda kad su
boljevici dobili kartoteku tajne policije. Tek nakon nepobitnih dokaza sloio se s procesom nakon kojeg je 6. studenog 1918. Malinovski
strijeljan u kremaljskim vrtovima.
Dzerinski je brzo i vjeto ovladao
tehnikom provokacije. Prvi veliki uspjeh postigao
je ve na poetku 1918., kad je u oporbenu organizaciju Saveza boraca protiv boljevika
ubacio svojeg agenta. ekist, po imenu Golubjev,
izdajui se za biveg carskog asnika, stekao je
povjerenje voa i brzo deifrirao nain
djelovanja. Kao rezultat njegovih dojava, u

150/1415

veljai 1918. uhieno je i pogubljeno oko etiri

tisue lanova tog saveza.
Boljeviki voe bili su skloni otkrivanju
svih pojava otpora njihovoj vlasti u zavjerama
vlasti zapadnih sila, iako su te sile, zauzete situacijom na fronti, ostavljale borbu protiv boljevika
amaterima i romantinim avanturistima: to je
proizlazilo iz slabosti obavjetajnih zajednica zapadnih sila.
Britanska tajna sluba (Secret Intelligence
Service - SIS), nastala 1909. godine, na poetku
Prvog svjetskog rata upoljavala je malu grupu
ljudi u Londonu, nemajui stalne ispostave u inozemstvu. Tijekom rata proirila je djelatnost, organizirajui mreu od oko etiri stotine agenata,
koji su djelovali uglavnom u Belgiji i Francuskoj,
sakupljajui informacije o pokretima njemake
vojske. Tek poetkom 1918. u Moskvu je poslan
ef obavjetajne ispostave, porunik Ernest
Boyce, ali je njegova ekipa bila malobrojna.
Ljudi koji su dolazili iz Londona imali su dobre
namjere, ali nisu imali ni najosnovnije

151/1415

obrazovanje za taj posao. S njima je eka

lako izlazila nakraj i, za svega nekoliko tjedana
nakon zapoinjanja s radom, ve bi se nalazili
pod kontrolom agenata Dzerinskog.
U to vrijeme, na prijelazu iz 1917. u 1918.
godinu, u Moskvu se vratio britanski diplomat
45

Robert Bruce Lockhart , koji je u toj zemlji radio niz godina, ali ga je u ljeto prethodne godine
veleposlanik poslao natrag u London, bojei se
skandala - kao posljedice Lockhartove romanse s
nekom Ruskinjom. Vratio se ponovo u Moskvu
sa zadatkom da nagovori boljevike na nastavak
rata protiv Njemake. To oito nije uspjelo, ali je
Lockhart ipak ostao u Moskvi, sada sa zadatkom
da dovede do ruenja Lenjinove vlade.
Polovicom svibnja 1918. uspostavio je
vezu s jednim od glavnih organizatora protuboljevikog podzemlja, Borisom Savinkovim.
Ubrzo je shvatio da bi taj ovjek mogao ostvariti
promjenu vlasti u Moskvi, pa su zajedno
razradili, koliko hrabar, toliko i naivan plan
ubojstva svih boljevikih voa tijekom jedne

152/1415

noi u kojoj bi se u Rusiju iskrcala saveznika

vojska i formirala vlast koja bi zapravo bila vojna
diktatura. Ove rijei potjeu iz brzojava koji je
Lockhart poslao 28. svibnja 1918. britanskom
ministru vanjskih poslova. Njegovu je djelatnost
46

podupirao drugi agent - Sidney Reilly . On je

svakako bio zanimljiva osoba: potjecao je iz bogate idovske obitelji (pravo ime bilo mu je Sigmund Rosenblum, a roen je 1874. ili 1877.). Sa
16 godina prekinuo je sve obiteljske veze i
emigrirao u London, a otuda u Brazil. Vodio je
avanturistiki ivot, zasnovan na neoekivanom
stjecanju i brzom troenju bogatstva, imao je 11
putovnica i 11 ena, sve istovremeno. Radio je za
britansku i rusku obavjetajnu slubu, a vjerojatno i za njemaku. Po dolasku u Moskvu,
odmah je poao u Kremlj i, predstavljajui se kao
izaslanik britanske vlade, zatraio susret s
Lenjinom. Iako je sve to bila izmiljotina, uspio
je dospjeti dosta visoko, do Vladimira BonBrujevia, Lenjinovog tajnika.

153/1415

I pored oite hrabrosti i bezobzirnosti,

Lockhart i Reilly imali su malo iskustva i nisu
zadali vee brige Dzerinskom. Ve u srpnju
1918. uspio im je podmetnuti dvojicu svojih
agenata, Latvijce Jana Buikisa i Jana Sprogisa
koji su, predstavljajui se kao Szmidken i Bredis,
uvjerili Engleze da predstavljaju latvijsku vojsku,
spremnu na pobunu protiv boljevika.
Lockhart je zadovoljno trljao ruke. Znao je
da latvijski vojnici, u Moskvu nazivani vojnicima
revolucije, dre strau pred glavnim sjeditima
boljevike vlasti. Pridobivanjem tih vojnika otvorila bi se mogunost ubojstva Lenjina ili drugih visoko pozicioniranih boljevika te preuzimanja sjediti vlasti.
Latvijci su jedini vojnici u Moskvi. Tko
kontrolira Latvijce, kontrolira prijestolnicu.
Latvijci nisu boljevici; postali su boljevike
sluge jer nisu imali drugog izlaza. To su strani
plaenici. Strani plaenici rade za novac. Kad bih
mogao kupiti Latvijce, moj bi zadatak bio lak" pisao je Lockhart u izvjeu britanskoj vladi.

154/1415

Idue izvjee u kojem je analizirao susret

sa zapovjednikom latvijske pukovnije, poslao je
20. kolovoza. Pisao je da je dobio uvjerenje da su
vojnici te pukovnije spremni prikljuiti se protuboljevikoj pobuni. A to se moe organizirati
tijekom pet do est tjedana. Lockhart je bio siguran u veliki uspjeh. Na njegovu preporuku Reilly
je platio Latvijcu 1,2 milijuna rubalja, kao potporu za pripremu revolucije. A zapravo, zapovjednik pukovnije koji je primio novac, zvao
se Edvard Bierzin i bio je agent eke, a novcem
koji je dobio od Britanaca popunio je kasu
boljevike tajne policije.
Uspjesi o kojima su iz Moskve izvjetavali
britanski agenti, privoljeli su na suradnju i tajne
slube Sjedinjenih Drava i Francuske. Prvi se u
tajnu igru ukljuio generalni konzul Sjedinjenih
Amerikih Drava, Witt Pool, koji je 25. kolovoza u svojem uredu u Moskvi organizirao
sastanak kako bi se razmotrili oblici borbe protiv
komunista. Meu diplomatima Velike Britanije,
Francuske i Sjedinjenih Drava nalazio se i Rene

155/1415

Marchand, koji je bio boljeviki agent. Dzerinski je dobio izvjee s tog sastanka prije no to su
slina izvjea stigla do Londona, Washingtona i
Pariza.
Ta igra make i mia naglo je prekinuta 30.
kolovoza 1918., odmah nakon atentata u kojem je
Lenjin ranjen, a Mihail Uritski, ef petrogradske
eke, ubijen. Za osvetu, boljevici su u samo dva
dana u Petrogradu pobili pet stotina politikih zatvorenika. Takoer su uhieni svi oni za koje se
sumnjalo da surauju sa zapadnim obavjetajnim
slubama, jer se smatralo kako su odgovorni za
atentat na vou revolucije.
Dzerinski je protestirao. Nije imao nita
protiv ubojstva zatvorenika i politikih
protivnika, ali uhiivanje pijuna, poput Lockharta i Reillyja, unitavalo je tajanstvenu mreu
koju su njegovi agenti tkali nekoliko mjeseci i u
koju su trebali upasti voe oporbenih organizacija. Ali, morao je izvriti nalog Kremlja: osvetu,
bez obzira na to tko ju je trebao osjetiti.

156/1415

31. kolovoza ekisti su poeli s likvidacijom Lockhartove mree. U 3.30 u zoru, upali su u
njegov stan. Izvrili su pretres, ali nisu nali nita
vano. No nisu pretresli samog Lockharta koji se,
izvuen iz kreveta, na brzinu odjenuo, a u depu
hlaa imao je mali notes s imenima urotnika.
Meu ostalima, i ime Borisa Savinkova.
Ispitivanje je vodio Latvijac Jakov Peters.
Raspitivao se uglavnom o vezama s Fan i Kaplan. U jednom trenutku Lockhart je odveden u
drugu sobu i ostavljen sam. Nakon nekoliko
minuta vojnici su uveli u sobu enu vrane kose.
Paljivo su promatrali kako se njih dvoje ponaaju. Ali Lockhart i Fani nisu se poznavali. Ona
je prila prozoru i nekoliko minuta utke gledala
kroz reetke, a Lockhart je hodao po eliji,
razmiljajui kako se rijeiti notesa koji se
nalazio u njegovom depu. Smatrao je da ekisti
u svakom trenutku mogu ispraviti propust koji su
napravili, ne podvrgnuvi ga osobnom pretresu.
Nakon tog neuspjenog sueljavanja, Peters
je ponovio ispitivanje, ali Lockhart je ve smislio

157/1415

to napraviti. Tuei sa na bol u trbuhu, zatraio

je doputenje za odlazak u zahod. inilo se da taj
trik nee pomoi, jer su cijelo vrijeme nad njim
stajala dva vojnika. U jednom trenutku Lockhart
ih je zamolio toaletni papir. Vojnici su slegnuli
ramenima i savjetovali mu da se snae na drugi
nain. Nisu se iznenadili kad je uhienik izvukao
iz depa hlaa notes i njegove listove iskoristio
kao toaletni papir.
Puten je iz zatvora u 9 sati. Bio je diplomat i sigurno je zbog toga izbjegao brutalna
presluavanja i smrt ili deportaciju u Sibir. Istina,
uhien je ponovo, kao i Reilly, ali u prosincu iste
godine obojica su zamijenjena za sovjetske
dravljane koje je, u znak odmazde, zadrala londonska policija.
Je li Lockhartu, koji je bacio u zahod
listove iz notesa, zaista uspjelo zavarati tragove
koji su vodili do Borisa Savinkova? Moda je
podcijenio funkcionare eke? Moda su listovi
notesa izvueni iz zahodske koljke ili kanalizacije i s njih su potom proitana imena? injenica

158/1415

je da je, nakon osloboenja Lockharta, policija

odmah zapoela uklanjanje Borisa Savinkova,
smatrajui ga lukavim i opasnim neprijateljem.
Dzerinski je prihvatio plan akcije pod ifrom
Sindikat.
Boris Savinkov, roen 1879. u Harkovu,
zavrio je srednju kolu u Varavi. Godine 1904.
organizirao je atentat na Vjaeslava Plehvea,
ministra unutranjih poslova, poznatog po okrutnosti. Godine 1905. pripremio je napad na velikog kneza Sergeja Aieksandrovia. Izdan od
agenta policije Jevno Azefa, uhvaen je i osuen
na smrt vjeanjem, ali je izbjegao smrt. Nekoliko
godina ivio je u Parizu, a na vijest o Februarskoj
revoluciji vratio se u Rusiju te radio u privremenoj vladi. U prosincu 1917. probio se do rijeke
Don, gdje je formirao vojsku dragovoljaca. Zatim
se vratio u Moskvu kako bi ondje organizirao
protuboljeviko podzemlje. Tada se susreo s
britanskim agentima. Njegov najvei problem bio
je nalaenje financijskih sredstava koja bi
omoguila
funkcioniranje
podzemne

159/1415

organizacije, kupovinu oruja i pripremu ustanka.

Znao je da za borbu protiv komunistike vlade sa
zapada nee dobiti ni novia, jer su Velika Britanija i Francuska bile zaokupljene ratom protiv
Njemake, a to se ticalo Rusije, zanimalo ih je
samo to da ona ne povue svoje armije s fronte.
Francuska je pomogla boljevicima pri osnivanju
Crvene armije. Kao spretan politiar, Savinkov je
iskoristio takvo ponaanje i poeo uvjeravati svoje partnere kako mu je potreban novac za organizaciju vojske dragovoljaca koja e se, uz bok s
ruskom armijom, boriti protiv Nijemaca. Zahvaljajui tome, uspjelo mu je nagovoriti ekog
vou Tomaa Masaryka da uplati dvjesto tisua
rubalja, a kasnije i francuskog poslanika Josepha
Nouiensa da uplati ak 2,5 milijuna rubalja. Ne
zna se koliko je Lockhart dao Savinkovu, ali je
trebao pretpostaviti da puni kasu voe protuboljevikog pokreta. Zahvaljujui tim doprinosima, Savinkov je izgradio izvanrednu urotniku
organizaciju Savez za obranu domovine i
slobode, okupivi oko 50 tisua lanova. Upravo

160/1415

su oni, nakon iskrcavanja saveznikih armija, trebali dii ustanak. Savinkov je smatrao kako je
polovicom 1918. dolo vrijeme za to. Tako je
Rusija utonula u Graanski rat. Zapoeo ga je ehoslovaki korpus, koji su boljevici htjeli razoruati. U svibnju 1918., 50 tisua vojnika tog korpusa zauzelo je juni dio Urala i preuzelo kontrolu nad transsibirskom prugom. U to vrijeme,
podruje koje je kontrolirao Lenjin, nije bilo vee
od podruja Moskovske kneevine u 15. stoljeu,
i sve je ukazivalo na brzi poraz boljevika, jer je
njihova situacija bila beznadna.
Na zapadu, i nakon potpisivanja pakta u
Brestu, Nijemci nisu prestali s borbama.
Na jugozapadu, general Anton Denikin, na
elu dragovoljake vojske, suraujui s kozacima
Pjotra Krasnova, zauzeo je Ukrajinu, od
njemake fronte do Volge.
U Omsku je formirana vlada admirala
Aleksandra Kolaka, koji se proglasio diktatorom
i najviim voom ruske drave. Godine 1919.

161/1415

poduzeo je ofenzivu prema Moskvi i poeo nizati

uspjehe.
U Murmansku se iskrcala britanska vojska
kako bi onemoguila Nijemcima da osvoje skladita streljiva; ekspedicijski korpus od 15 tisua
vojnika preuzeo je u svibnju kontrolu nad poluotokom Kola i Arhangelskom; u Vladivostoku se
iskrcala britanska i japanska vojska.
Izgledalo je da boljevika vlast nema
veih ansi protiv takve snage, ali ipak su joj pogodovale neke okolnosti: vojnici iz brojnih
saveznikih odreda nisu ba urili da se pojave
izvan podruja luka, koje su tako lako i brzo osvojili. A bilo bi dovoljno poslati tri divizije, koje
bi krenule u napad protiv boljevika, slomile njihov otpor i dole do Moskve. Pokazalo se, meutim, da je takvo rjeenje za zapadne velesile najtee. Kraj rata u Europi, u studenom 1918.,
djelovao je tako demoralizirajue na britanske
snage, da se nijedan politiar ni voa nije usudio
predloiti okupljanje vojske i poslati je daleko od
obala rodnog otoka.

162/1415

Boljevici su prihvatili izazov i u nevjerojatno kratkom vremenu organizirali ozbiljne vojne snage. Bila je to prvenstveno zasluga Lava
Trockog. On je u oujku 1918. bio povjerenik za
vojna pitanja i pokazao se kao vrlo sposoban organizator. Pri kraju 1918. u Crvenoj armiji bilo je
800 tisua, a u najvanijem razdoblju 1920. vie
od 2 milijuna ljudi. Meusobno posvaani
bjelogardijci nisu mogli zaustaviti tu snagu, iako
su pod svojim zapovjednitvom imali oko milijun
ljudi. Nisu uspjeli koordinirati djelovanje svoje
vojske, a nisu uspjeli ni sklopiti savez s
Poljskom. Boljevici su pobijedili, iako je cijena
Graanskog rata bila ogromna: poginulo je oko
15 milijuna ljudi, a 16 milijuna umrlo je od gladi,
zime i bolesti. Velika podruja zemlje opustoili
su vojnici jedne ili druge strane, Bijelih i Crvenih. Deseci tisua bjelogardijaca pobjegli su u
inozemstvo.
Savinkov je doivio istu sudbinu. Propao je
odlino pripremljeni ustanak, koji su lanovi
njegove organizacije podigli 6. srpnja 1918. u

163/1415

Jaroslavlju, a kasnije i u nekoliko drugih mjesta.

Savinkov je uspio pobjei u vojsku admirala
Aleksandra Kolaka, a zatim u Varavu. Tamo je
1920. organizirao politiko vijee koje je
novailo vojnike za Rusku narodnu armiju, koja
bi se suprotstavila Crvenoj armiji.
Lenjin je smatrao da je eka ispunila svoj
zadatak na podruju Rusije i u daljnjoj borbi
morala se usredotoiti na pronalazak i likvidaciju
inozemnih sredita protuboljevizma. Takvih se
najvie bojao, jer su bili izvan njegove vlasti. Na
47

kongresu Kominterne govorio je:

Sada, kad smo odbili napad meunarodne
kontrarevolucije, u inozemstvu su stvorene organizacije ruske buroazije i svih ruskih kontrarevolucionarnih partija. Broj emigranata koji su se
razili po stranim zemljama bio je 1,5 do 2
milijuna. (...) Lukavo koriste svaku priliku za
napad na sovjetsku Rusiju i njeno razbijanje (...)
Ti kontrarevolucionarni emigranti su vrlo dobro
informirani, odlino organizirani i dobri stratezi.

164/1415

Lenjin nije bez razloga govorio tako na forumu Kominterne, jer je istovremeno apelirao i na
inozemne drugove, da u svojim zemljama
paljivo promatraju djelovanje bjelogardijskih
organizacija.
U srpnju 1921. Lenjin je pozvao
Dzerinskog.
Felikse Edmundoviu rekao je, morate
koncentrirati djelatnosti svog ureda na aktivnost
Bijelih koji su pobjegli iz Rusije. Rat nije zavren. Bjelogardijci su strano oruje u rukama
zapadnih vlada. Poznaju teren i obiaje i ovdje
imaju zalee. Oekujem od vas konkretan plan
djelovanja, koji e konano rijeiti taj problem.
etiri dana kasnije Dzerinski je predstavio
takav plan.
Prvo: uzimati taoce u obiteljima Bijelih
koji su pobjegli u inozemstvo. Drati ih u posebnim logorima i strijeljati, u sluaju da njihovi
roaci poduzmu bilo kakve kontrarevolucionarne
djelatnosti;

165/1415

Drugo: formirati poseban odjel koji e izvoditi atentate na emigrantske djelatnike;

Tree: uvesti vei broj agenata u protuobavjetajne organizacije.
Lenjin je prihvatio sve tri toke plana.
Koga ete najprije napasti? Tko je najopasniji? zapitao je kad je proitao domument
Savinkov! odgovorio je Dzerinski bez
oklijevanja. Najgori od bjelogardijaca. Iskusan,
odlian organizator. Sada je u Varavi i upravlja
organizacijom Savez za obranu zemlje i
slobode.
Operacija Sindikat je zapoela.
U prosincu 1920., u varavsko sjedite
Savinkova, doao je Aleksandar Edvardovi Opperput, donosei sa sobom torbu punu tajnih dokumenata, toboe ukradenih boljevikoj vladi.
Bili su krivotvoreni, ali zahvaljujui tome stekao
je povjerenje Dzerinskog. Postao je njegov
bliski suradnik. Slijedio je svaki njegov korak,
upoznavajui ljude i strukturu organizacije.

166/1415

Informacije koje je poslao u Moskvu

omoguile su sovjetskoj vladi da nastupi otro,
optuujui poljske vlasti za podupiranje protuboljevikih djelovanja. Rezultat je bio da je
Savinkov morao otii iz Varave. Otiao je u
Prag, a potom u Pariz.
Dzerinski je postigao prvi uspjeh i poeo
ostvarivati drugu etapu operacije Sindikat - likvidaciju Savinkova. Mogue je da je u poetku
planirao poslati napadaa koji bi Savinkova izbo
na smrt u nekoj od parikih uliica. Ipak je brzo
odbacio takvu pomisao. Ubojstvo poznat og
djelatnika oporbe pokvarilo bi dobre odnose s
Francuskom, do kojih je sovjetskoj vladi bilo
posebno stalo. Osim toga, sovjetska bi vlada imala veu korist izvodei Savinkova pred sud.
Treba postii da se Savinkov vrati u Moskvu!
Sam, vlastitom voljom. To je bio neobino teak
zadatak, posebno zbog toga to je ovjek kojeg je
trebalo namamiti u zatvor, bio iskusni urotnik
koji je vrlo dobro znao to je sve u stanju uiniti

167/1415

sovjetska politika policija i kako uinkovito zna

djelovati. Ali, nije predvidio sve.
Opperput je identificirao 44 lana Narodnog saveza koji su djelovali u Moskvi i u kolovozu 1921. izvedeni su pred sud. I sam je sjedio
na optuenikoj klupi, jer bi u protivnom bio
otkriven, ime bi doveo u opasnost cijelu operaciju. Ono za to je optuen bilo je, naravno, ista
izmiljotina, ali njegova karijera agenta time je
zavrena. Njegove informacije o Savinkovljevim
ljudima, njihovim putovima do Rusije i mjestima
na kojima su nalazili sklonita, omoguile su
daljnja uhienja. U klopku je upao i pobonik
Savinkova, asnik po imenu eenija, koji je u
ljeto 1922. namjeravao prijei granicu. Prilikom
muenja u zatvoru sloio se da poalje informacije ostalim lanovima Savinkovljeve organizacije, da mu je uspjelo povezati se s dobro organiziranom protuobavjetajnom grupom. Te je informacije prenio Fjoorov, koji se koristio pseudonimom Muchin, agent sovjetske tajne policije,
koja je 1922. promijenila naziv eka u OGPU

168/1415

(Objedinjenoe Gosudarstvenoe Politieskoe

Upravljenije / Ujedinjena dravna politika uprava). U srpnju 1923. Muchinu, koji je zadobio
povjerenje Savinkovljevih ljudi, uspjelo je doi
da samog efa u Parizu. Uvjeravao ga je da je
situacija u Moskvi zrela za ustanak i da tisue revolucionara ekaju Savinkova da ih povede u
borbu protiv omrznutih boljevika. Savinkov je
povjerovao, ali priroda urotnika upozoravala ga
je da zadri oprez. Poslao je u Moskvu svog
suradnika, pukovnika Sergeja Pavlovskog. Nakon
to je uhien, i on je prigodom muenja odluio
suraivati s OGPU-om i poslati Savinkovu
krivotvorena izvjea. Potvrivao je sve krive informacije koje su Savinkovu ve dostavili agenti
OGPU-a: Moskva i najvei ruski gradovi spremni
su na pobunu! Ljudi se laaju oruja protiv
boljevika! Podzemna oporba je vrlo snana! Nedostaje jedino voa, koji e ujediniti sve organizacije i dovesti do pobjede nad slabim i omrznutim reimom!

169/1415

Izvjea iz Moskve potvrivale su i druge

injenice. OGPU je djelovao lukavo i putem
vie kanala, aljui emigrantskim organizacijama
lane informacije iz mnotva razliitih izvora.
U Parizu, Berlinu, Varavi i Pragu s
radou su sluali novosti o nastajanju tajnih
oporbenih grupa u SSSR-u, ne sumnjajui da su
veinu tih grupa osnivali agenti OGPU-a. Tako je
npr. bilo s Monarhistikim savezom centralne
Rusije (MOR), osnovanim na zahtjev Dzerinskog 1921. godine.
Mnogo godina ta je organizacija stvarala
ogranke u sovjetskoj Rusiji i u prijestolnicama
zapadnih drava. Pozivala je protivnike komunizma i uspostavljala veze s emigrantskim
organizacijama.
Imajui potpuno krivu sliku o situaciji u
Moskvi, Savinkov se kolebao. Htio je poi tamo
to prije, kako bi poveo borbu protiv komunizma
i preuzeo vlast, ali je osjeao strah, premda nita
nije ukazivalo na to da njegov posjet moe zavriti tragino. Odluio se posavjetovati sa starim

170/1415

prijateljem koji je dobro poznavao urotniku

sredinu u Moskvi, Sidneyem Reillyjem. Krajem
srpnja 1924. pozvao ga je iz New Yorka u Pariz i
tijekom tri tjedna druenja, diskutirali su o organiziranju puta u Moskvu. Nije mogao nai loijeg
savjetnika.
Reilly je smatrao da je situacija u veim
sovjetskim gradovima tako napeta da Savinkov
mora otii tamo i to prije organizirati ustanak.
Nije ni pomiljao na to da se savjeti koje je davao
temelje na informacijama koje su mu podmetnuli
agenti OGPU-a, koje je poznavao kao djelatnike
MOR-a. To je za njega zavrilo tragino, ali prije
toga uspio je uvjeriti Savinkova, koji je 15. kolovoza 1924., po prijelazu poljsko-sovjetske
granice, odmah upao u zasjedu.
Proces je poeo vrlo brzo. Ve 27. kolovoza Savinkov je stajao pred sovjetskim sudom.
Svijet je s nevjericom sluao kako ovjek, voa
pro- tuboljevikog podzemlja, priznaje krivnju i
moli za milost:

171/1415

Bezuvjetno priznajem sovjetsku vlast, i

samo nju. Svakom Rusu koji voli svoju zemlju, ja
koji sam preao cijeli put krvave i teke borbe
protiv moje zemlje, ja koji sam ruio tu zemlju, ja
mu poruujem, ako si Rus i ako voli svoj narod,
treba se pokloniti pred radniko-seljakom snagom i priznati je bez ikakvih sumnji.
Zato je Savinkov zauzeo takav stav?
Moda su ga muili? Iako sovjetska tajna policija
u to doba jo nije primjenjivala muenja, ucjene i
farmakoloka sredstva, s ciljem iznuivanja
priznanja, kao to je postalo uobiajeno u tridesetim godinama, Savinkov se vjerojatno odluio na
iznoenje iskaza kojim podupire sovjetsku vlast,
u zamjenu za obeanje da e mu biti poteen
ivot. Zaista, takav pokorni stav nagraen" je relativno blagom kaznom od 10 godina zatvora. A
moda je Dzerinski na taj nain htio pokazati
emigrantskim djelatnicima da mogu raunati na
razumijevanje narodne pravde ako odlue
prekinuti protuobavjetajne aktivnosti i vratiti se
u domovinu. Ipak, Savinkovu nije bilo sueno da

172/1415

preivi kaznu. U svibnju 1925. skoio je kroz

prozor zatvora, iako je ekist Grigorij Sirojekin
poduzeo nadljudske napore da onemogui samoubilaki skok". Tako je pisalo u slubenom
izvjeu. No, moglo bi znaiti i to da je upravo
taj portvovni ekist gurnuo Savinkova s
prozora.
Slinu sudbinu uskoro je doivio i drugi urotnik koji nije shvatio lukavstvo OGPU-a.
Sidney Reilly preao je granicu izmeu
Finske i SSSR-a 25. rujna 1925., u pratnji djelatnika Carskog saveza, zapravo agenta OGPU-a.
Od tog trenutka smatrao se nestalim. Sovjetske
vlasti su razglasile kako su tog dana ustrijeljena
dvojica od etvorice ljudi koji su nastojali ilegalno prijei granicu. Ne znamo je li to bila istinita
informacija, ali ako je i bilo tako, Reilly nije
stradao tom prilikom. On je, naime, doao do
Moskve. Tamo se susreo s djelatnicima organizacije kontrolirane od OGPU-a, kojima je predstavio planove i izvore financiranja. Odmah je
uhien. Pokuao je spasiti ivot, nudei suradnju.

173/1415

U pismu koje je poslao Dzerinskom 30. listopada 1925., napisao je kako je spreman dostaviti
sve informacije o britanskoj tajnoj slubi. Je li se
zaista tako dogodilo? Ne znamo. Sidney Reilly je
6. studenog izveden u etnju do podmoskovske
ume. S njim je bio Grigorij Sirojekin. Je li on
pucao u Reillyjev potiljak? Tako je, naime, poginuo ovjek koji je mislio da je pobijedio
Dzerinskog...

7.
Opasni Herr Hitler
U
niskoj,
zaguljivoj
pivnici
Hofbrauhaus, nekoliko desetaka mladih ljudi u
civilnoj odjei stajalo je postrojeno uza zid. Od
mnotva su ih izdvajale crvene trake sa
svastikama, nalivene na rukave. Tako sveani i
napeti, ekali su petnaestak minuta, a onda je,
kroz sporedna vrata koja su vodila u kuhinju,
pred njih izaao nizak mukarac s uperkom kose
koja mu je padala na oko, i s malim brkovima.
Bio je to Adolf Hitler. Stao je na nevelik podij
koji je izgledao dosta neobino u toj maloj pivnici i okrenuo se prema mukarcima postrojenima
uza zid. Govorio je sve glasnije, povremeno izvodei gestu koja je trebala naglasiti STO teinu
njegovih rijei:

175/1415

Dolazi dan u kojem e Nijemci zatraiti

svoju pravdu. Svi su obvezni sudjelovati u toj
borbi!
Ljudi koji su sjedili za stolom prekinuli su
razgovor. Privukao ih je glas ovog govornika.
Morate dokazati svoju lojalnost. Nee
vam biti doputeno napustiti bojno polje do samog kraja, osim ako vas iznesu mrtve! Ja u biti s
vama do kraja, i ne vjerujem da bi me itko od vas
mogao napustiti. Ako ipak zapazim kukavicu,
lino u mu strgati inove i traku!
Prekinuo je.
Uzvici odobravanja potvrdili su kako
prisutni ne kane napustiti svog vou. Adolf Hitler
je poeo borbu za vlast, u kojoj je fizika sila bojovnika trebala odigrati ogromnu, ako ne i odluujuu ulogu.
***

176/1415

Adolf Hitler je bio dobar vojnik. Kad je zapoeo Prvi svjetski rat, javio se u vojsku kao
dragovoljac i bio presretan kad je saznao da e
moi odjenuti uniformu, iako je bio austrijski
dravljanin. Discipliniran i odvaan, primao se
najteih zadataka i portvovno borio u najkrvavijim bitkama Zapadne fronte. Nije imao doma
u koji bi se poelio vratiti, niti blinjih za kojima
bi eznuo. Iako je nakon ranjavanja 1916. poslan
s bojita, molio je da mu se dopusti povratak
meu vojnike. Ve tad je imao eljezni kri za
hrabrost. eljeznim kriem (prvog reda)
odlikovan je i drugi put, kad je ponovo ranjen,
13. prosinca 1918., u podruju Ypresa, gdje je
umalo izgubio vid od posljedica britanskog plina.
Dok se rat primicao kraju, leao je u bolnici
u Pasewalku u Njemakoj i sluao vijesti o
pobuni vojnika u Hanoveru i Kolnu. Izlijeen,
otiao je u Mnchen, jedini grad koji mu se inio
bliskim, zbog vremena koje je proveo tamo prije
rata.

177/1415

Grad je, poput mnogih drugih u Njemakoj,

doslovno kljuao. U Bavarskoj je sruena monarhija i proglaena republika. Na elo ustanka rad48

nika i andara stao je Kurt Eisner , ljeviarski

djelatnik idovskog podrijetla. Ve u veljai
1919. ubio ga je asnik desniarskih uvjerenja,
to je postalo povod za nova previranja i
ljeviarski dravni udar, nakon kojeg su vlast u
Bavarskoj preuzela tri ruska emigranta. Za
Hitlera je bilo posebno vano to to su dvojica od
njih bili idovi. Mrzio je taj narod, jer je mislio
da su upravo idovi doveli do revolucionarnih
promjena koje su onemoguile pobjedu
njemakoj armiji.
Komunistika revolucija u Bavarskoj brzo
se ugasila, na to je, bez sumnje, odluan utjecaj
imala snana i brutalna reakcija vojske i
49

Freikorpsa . Ti krvavi dogaaji odredili su

Hitlerov ivotni put, kojem je osnova bila mrnja
prema komunistima i idovima, iako ga u to
vrijeme, na prijelazu iz 1918. u 1919. godinu, u

178/1415

otvorenu borbu na strani branitelja starog

poretka, nije gurnula mrnja.
Javio se kao dragovoljac u straarsku
slubu, u logoru za ratne zarobljenike u Traunsteinu. Tu je naao kutak za spavanje i stalne
obroke. Niim se nije razlikovao od mnotva
razvojaenih ljudi koji su oajniki traili sredstva za ivot. Ubrzo nakon posebnog teaja,
napredovao je do politikog odjela u logoru za
vojnike-povratnike u Lechfeldu. Istovremeno je
obavljao tajne zadatke koje mu je davalo vodstvo
vojnog okruga u Mnchenu: potajno je pratio
lanove ljeviarskih grupa, a u rujnu 1919., na
skupu nevelike Njemake radnike partije
(Deutsche Arbeiter Partei - DAP), koju je osnovao bravar Anton Drexler, pojavio se upravo u
ulozi dounika. Program te partije nije bio osobito konkretan, ali se Hitler nakon kraeg kolebanja ipak odluio stupiti u njezine redove. Tu je
nazirao mogunost ostvarivanja svojeg cilja, iako
nije posve jasno kako bi mu stranka, od svega

179/1415

nekoliko desetaka lanova, bila u stanju to

omoguiti.
Drao je vatrene govore, to je privlailo
nove lanove. Kad je u veljai 1920. stranka
brojila ve dvije tisue, Hitler ih je uspio nagovoriti na promjenu imena DAP u novu organizaciju NSDAP - Nacional-socijalistiku radniku
partiju
Njemake
(Nationalsozialistische
Deutsche Arbeiterpartei).
Izgledalo je kako e to biti jedna od brojnih
malih stranaka koje su se nakratko pojavile na
njemakoj politikoj sceni i iji su se voe nadali
kako e dobiti podrku i priznanje masa, to je
bio uvjet za preuzimanje vlasti. Hitler je odabrao
drugu metodu. On nije htio podilaziti masama,
niti se trsiti za njihovo priznanje i podrku.
Psiha irokih masa pokorava se samo
onome to je jako i beskompromisno, zapisao je
Hitler u svojem programskom manifestu Mein
Kampf . Mase malo znaju kako izabrati (...) zapaaju samo nemilosrdnu silu i brutalnost izraza,
kojem uvijek podlijeu.

180/1415

Zakljuio je kako je nuno da jasno pokae

masama fiziku snagu svoje partije. Godine
1920., uz Hitlera su se pojavili lanovi organizacije naz vane Ordnertruppe, koja se potom
pretvorila u Saalschutz (doslovni prijevod bio
bi uvari partijskih dvorana). Na elu te organizacije bio je Emil Maurice, po zanimanju urar,
koji je za vrijeme rata bio u slubi protuzranog
topnitva, a bio je i lan Freikorpsa Oberlan
1919. i 1920. godine. Nakon rata, povezao se s
Hitlerom i postao njegov tjelohranitelj i voza.
Godine 1920. organizacija Saalschutz je
znatno poveala svoju brojnost, tako to su poeli
stvarati grupe nazivane stotinama. Slubeni naziv
bio je Turn und Sportabteilung der NSDAP
(Atletski i sportski odjel NSDAP-a).
Snagatori iz te organizacije bili su potrebni
sa zatitu partijskih drugova, koji su se okupljali
uglavnom u pivnicama, izloeni napadima
pristaa drugih politikih grupa. Hitler je, svejedno, htio imati i udarni odjel, koji bi mogao

181/1415

izvesti na ulice kako bi masama pokazao njihovu

mo, vrstou i disciplinu.
Tu ulogu trebali su imati jurini odredi
Sturmabteilungen, ili krae SA. Osnovani 3. kolovoza 1921., vrlo brzo su pokazali za to su sve
sposobni, kako je govorio Hitler.
Bio je 4. studeni iste godine, kad su Hitler i
njegovi partijski drugovi doli u minhensku
pivnicu Hofbrauhaus. Za dugim stolovima
sjedilo je mnotvo lanova neprijateljske socijalistike partije, nezavisnih socijalista i,
takoer, komunista. Pred njima, na stolovima je
bilo na desetke krigli. Nisu sluile samo za ispijanje piva i opijanje, ve su u pivnikim bitkama
mogle posluiti i kao izuzetno opasno oruje.
Jednolitarske krigle, s pocinanim poklopcima,
pretvarale su se u ubojito oruje, ako bi bile
baene izdaleka, ili bi njima, iz blizine, bio udaren po glavi koji politiki oponent. No, trebalo je
pretpostaviti da krigle nee biti jedino oruje; u
takvim bitkama esto je dolazilo i do upotrebe
boksera i noeva skakavaca.

182/1415

inilo se da je Hitler u loijem poloaju.

Zajedno s njim u pivnicu je ulo samo pedesetak
esamana (lanova SA odreda), dok je protivnika
bilo barem tri stotine. Unato tome, nije se nimalo kolebao da stane na podij i zapone govor u
vezi s atentatom na Erharda Auera, poslanika za
Landtag. Bio je dovoljan jedan uvredljivi povik
na Hitlerov raun i njegovi su drugovi, poput
bijesnih pasa, jurnuli u bitku. Trajala je nekoliko
desetaka minuta, sve dok policija nije okupila
dovoljno snaga i uvela red. A dotad, osobna
Hitlerova straa uspjela je savladati protivnike i
izgurati ih iz pivnice. Razbijeno je sto pedeset
krigli te deseci stolaca i stolova.
U godinama 1921. i 1922. vie puta
dolazilo je do sukoba u birtijama i na minhenskim ulicama. Snaga Hitlerovih odjela narasla
je do te mjere da se on odluio na veliku demonstraciju moi, i to ne u nekoj pivnikoj dvorani,
ve na velikom skupu u Coburgu, mjestu koje se
smatralo utvrdom njemake ljevice.

183/1415

A moda je Hitler to smatrao samo generalnom probom prije dravnog udara koji je
spremao.
Vie od osam stotina esamana krenulo je
vlakom 22. listopada 1922. na skup povodom
Njemakog dana. Mjesna policija inila se
dobro pripremljenom za susret s nacistikim bojovnicima. Odmah im je zabranjeno razvijanje
zastava i transparenata i mariranje ulicama u
zbijenim formacijama.
No, policija nije uzela u obzir snagu ni odlunost esamana. Ne potujui policijsku zabranu, na stotine bojovnika formiralo je povorku.
Tu demonstraciju sile nisu uspjele uguiti ni
snage reda, ali ni grupe socijaldemokrata i
komunista, iako je izgledalo kako e ba oni
imati zadnju rije.
Idueg dana, eljezniari su odbili otpremiti vlak u koji su se ve porazmjetali esamani. Hitler nije htio ni uti za to. Zaprijetio je
kako e zatoiti i uzeti kao taoce djelatnike
sindikata i socijalista. To je imalo takav uinak

184/1415

da su eljezniari odmah odustali od daljnjeg otpora. Mimohod u Coburgu uvjerio je Hitlera da

ve sad raspolae snagama uz pomo kojih moe
nametnuti svoju volju cijelom gradu. Istovremeno su iz Rima dolazile vijesti koje su mu dale
ideju kako iskoristiti te snage.
est dana nakon dogaaja u Coburgu, u
Italiji je doao na vlast Benito Mussolini, voa
talijanskih faista. Situacija u obje drave, Italiji i
Njemakoj, inila se slinom, iako su Talijani bili
na pobjednikoj strani u Prvom svjetskom ratu.
Skupo su platili tu pobjedu. Nakon rata, imali su gotovo dva milijuna i dvije stotine poginulih, ranjenih, nestalih i zarobljenih, to je bilo 40
posto od broja mobiliziranih vojnika. Ratni dug
bio je vei od 12 milijardi lira. Ogorenost
drutva bila je jo vea zbog uspostavljanja poratnih sporazuma. Premijer Vittorio Emanuele Or50

lando vratio se s mirovne konferencije u Versaillesu praznih ruku. Donio je samo informacije
kako saveznici ne raunaju na talijanske zahtjeve

185/1415

za prikljuenje Trsta i Tridenta. To je silno pogoralo drutveno raspoloenje.

Vojnici koji su se vraali s bojita nisu
pozdravljani kao heroji. U Milanu su jednog veterana okienog ordenjem putnici izbacili iz tramvaja. Dvojica asnika pjeake pukovnije
utopljeni su u kanalu Grande u Veneciji. Sto
ezdeset tisua razvojaenih asnika nije moglo
dobiti posao, a sa svih strana bili su okrueni
neprijateljstvom. Raslo je revolucionarno raspoloenje. U mjestu Denore socijalisti su izvjesili
crvenu zastavu na oltar mjesne crkve. Kad je socijalistika partija pobijedila na izborima u dvije
tisue opinskih vijea, s jarbola mjesnih vijea
skinute su nacionalne trobojnice i stavljene crvene zastave.
U razdoblju od tri godine palo je est vlada.
U takvoj situaciji bio je potreban netko tko bi poveo Talijane vrstom rukom, izbrisao sramotu
poratnih sporazuma, vratio ponos talijanskom vojniku i zaustavio opasnost komunizma. Takva
osoba ukazala se u liku Benita Mussolinija. Dana

186/1415

23. oujka 1919. osnovao je faistiku partiju

Fascio di Combattimento, iji je naziv posudio
od organizacije talijanskih seljaka koji su se u
minulim stoljeima borili protiv zemljoposjednika. Godine 1921. stranka je preimenovana u
Narodnu faistiku partiju (Partito Nazionale
Fascista) koja je dobila potporu industrijalaca,
preplaenih valom okupacijskih trajkova.
Uviajui povoljnu priliku, Mussolini je
28. listopada 1922. organizirao mar faista na
Rim. Njegovi pristae u crnim kouljama stigli su
do prijestolnice, a njihov je uspjeh zapravo bio
posljedica iznenaenja i neodlunosti vlasti, koja
je lako mogla protjerati uljeze, samo da je izvela
vojsku iz vojarni.
Osim toga, kralj Viktor Emanuel III. brzo
je dao ovlasti Mussoliniju da formira vladu.
Nakon dogaaja koji su uslijedili, inilo se da je
postupio ispravno, jer se drutveno i gospodarsko
stanje, pod vrstom rukom, uistinu poelo
popravljati.

187/1415

ak je i nesretni premijer Vittorio Emanule

Orlando, koji je u rujnu 1919. dao ostavku, u
znak protesta zbog stava saveznika prema Italiji,
podupirao Mussolinija. Tek je 1924., nakon
ubojstva socijalistikog djelatnika Giacoma Mat51

teotija , promijenio miljenje.

Hitler je shvatio da bi trebalo jednako postupiti i u Njemakoj, u kojoj je gospodarska i
drutvena situacija bila gora nego u Italiji. Napetosti su eskalirale u sijenju 1923. godine, kad
je francuska vlada odluila uvesti vojsku i zauzeti
rudno podruje Ruhra, kao odgovor na odbijanje
Njemake da plati ratnu tetu. Taj je akt ujedinio
Nijemce u pasivnom otporu.
Za to vrijeme, njemako gospodarstvo se
raspadalo. Valuta je poela slabiti i brzo je gubila
vrijednost. U kolovozu 1923. za jedan dolar moglo se dobiti trilijun (!) maraka. Domaice su ile
u kupovinu s vreom novca, poslodavci su isplaivali radnike dvaput na dan, kako bi ovi
mogli ita kupiti. U tisku je objavljena karikatura
koja je predstavljala zabrinutog ovjeuljka koji

188/1415

je, gledajui veliku vreu novca, komentirao:

Previe za nositi. Premalo da narui prijevoz.
Hitler je povjerovao kako u takvoj situaciji
moe udariti po uzoru na Mussolinija. Za odluno djelovanje dobit e punu podrku naroda.
Ali nije imao namjeru marirati na Berlin. Na
dohvat ruke bio mu je Mnchen, gdje su nacisti
imali poseban utjecaj, osobito u vojsci.
52

Na Hitlerovoj strani bio je Ernst Rhm ,

hrabar asnik i sjajan organizator. Nakon rata
formirao je 21. streljaku brigadu, koja je postala
zametkom Reichswehra u Bavarskoj. Ve u
sijenju 1920. stupio je u DAP, kao 1234. lan te
organizacije. Savjetovao je i pomagao Hitleru u
formiranju jurinih odreda SA, a potom ih financijski pomagao iz tajnih fondova Reichswehra.
On je uveo Hitlera u krug najistaknutijih linosti,
pomaui mu da dobije njihovu financijsku i
politiku potporu.
to se tie Hitlera, njegovom planu pogodovala je atmosfera nesklonosti bavarske vlasti

189/1415

prema sredinjoj vlasti u Berlinu. U to vrijeme,

njegova je partija ve imala oko 55 tisua lanova, gotovo iskljuivo iz Bavarske. Nije to bilo
malo u poratnoj Njemakoj, a partiju su pritom
podupirali i odredi SA. Shvatio je, dakle, da treba
preuzeti vlast u Mnchenu, to je trebala biti prva
etapa mara na Berlin.
Prvi pokuaj preuzimanja vlasti, koji je
Hitler poduzeo 1. svibnja 1923. godine, bio je
neuspjean. Urotnici su djelovali neodluno i
bojaljivo. Ernst Rhm, koji je bojovnicima
razdijelio oruje iz tajnih skladita Reichswehra,
oduzeo im je isto oruje im je to zatraio mjesni
zapovjednik, general Otto von Lossow. Hitler
ipak nije odluio izvesti svoje ljude na ulice.
Ogoren neuspjehom, pobjegao je u Bertechsgaen, gdje je nekoliko tjedana analizirao poraz,
smatrajui svoju politiku karijeru zavrenom.
No, svejedno je smogao snage da ponovi pokuaj. Situacija mu je pogodovala.
Kriza u dravi je rasla. Novi premijer,
ujedno ministar vanjskih poslova, Gustav

190/1415

53

Stresemann , koji je budunost Njemake vidio

u uspostavi dobrosusjedskih odnosa s demokratskim velesilama i sovjetskom Rusijom, okonao
je pasivni otpor prema vojsci koja je okupirala
rudno podruje Ruhra. To je proizvelo munjevit
uinak. Stranke i nacionalistiki krugovi optuili
su ga za izdaju. U Nurnbergu je 2. rujna dolo do
protuvladinih demonstracija u kojima je sudjelovalo oko 200 tisua ljudi. Situacija se inila
posebno zapaljivom u Bavarskoj, u emu je
Hitler vidio priliku za sebe. Organizirao je
demonstracije, ali nije poao ni korak dalje.
Pouen svibanjskim iskustvom, znao je
kako mora imati podrku bavarske vlade, a u to
vrijeme stvari su bile loe. Zbog opasnosti od
destabilizacije, vlada je 26. rujna 1923. uvela
izvanredno stanje i postavila desniarskog
54

politiara Gustava von Kahra

za glavnog
povjerenika. On je zabranio sve demonstracije, a
k tome i 14 velikih skupova koje je Hitler
namjeravao organizirati, U politici von Kahra

191/1415

ipak je bio jedan nedostatak koji je Hitler uspio

iskoristiti - povjerenik je bio protivnik centralne
vlasti i namjeravao je odcijepiti Bavarsku od
Reicha i vratiti monarhiju. U Mnchenu se
poela stvarati udna interesna zajednica ljudi
protivnih Berlinu. Povjerenik je bojkotirao naloge koji su dolazili od vlasti u Berlinu. Njemu se
prikljuio i voa Reichswehra, general Otto von
Lossov koji je ignorirao naredbe elnika Reichswehra za hapenje bavarskih nacionalista.
Pored toga, oba je buntovnika podupirao i
zapovjednik bavarske policije, pukovnik Hans
von Seisser. Na drugoj strani tog antiberlinskog
saveza bio je Hitler, koji je elio preuzeti vlast u
Mnchenu i krenuti na prijestolnicu, poput Mussolinija na Rim. Tako je Hitler, dakle, uzimajui
u obzir da ga podupiru tri elna bavarska
politiara, ali i plaei se kako e oni pretei
njegove namjere, odluio djelovati pri prvoj povoljnoj prilici.
A takvom prilikom smatrao je skup sazvan
za 8. studenog u pivnici Burgerbraukeller.

192/1415

Imao je podrku Ernsta Rhma, kao i generala

Ludendorffa, koji je doao na elo nacionalistike organizacije Kampfbund.
Uveer, 8. studenog 1923., Hitler je u crnoj
odori, sa eljeznim kriem na prsima, stajao pred
ulazom u pivnicu Burgerbraukeller na Rosehemerstrasse, okruen s 50 bojovnika odreda
Stosstrupp Hitler (Hitlerova udarna grupa).
ekao je odgovarajui trenutak Pola sata kasnije,
u pivnicu je uao voa odreda Joseph Berchtold,
s karabinom, i stao tik uz vrata. Zatim su uli esamani, krei put Hitleru.
S revolverom u ruci, Hitler je doao do
mjesta gdje su stajali Kahr, Lossow i Seisser,
odgurnuo ih iza vrata, opalio iz revolvera i skoio
na stol.
Narodna revolucija je poela! povikao je.
"Sala je opkoljena sa est stotina dobro naoruanih ljudi i nitko ne moe izii. Bavarska vlada
i vlada Reicha su rasputene, a uspostavlja se
privremena vlada Reicha.

193/1415

Nakon toga, uvedena su trojica politiara i

Hitler je svakome od njih stisnuo roku. Pomalo
zbunjeni von Kahr, von Lossow i von Seisser, izili su iz pivnice i poli kui. Sve je izgledalo
vrlo lijepo, do trenutka kad je Hitler doznao kako
ga njegovi novi saveznici nemaju namjeru
podupirati. Simbolian stisak ruku za njih nije
znaio izraz pomirbe, ve izraz opratanja.
Hitler je ostao u pivnici, a trebao je sazvati
skup i pobrinuti se za potporu stanovnika
Mnchena. Moda je vjerovao da e ga gomila
ionako poduprijeti. ekao je dobre vijesti. Dola
je samo jedna. Rhm, na elu ljudi iz tajne organizacije Reichskriegsflagge, osvojio je zgradu
bavarskog Ministarstva rata i ekao pojaanje.
Idueg dana, u podne, Hitler je krenuo na
elu gomile svojih pristaa da podupre Rhma.
Nije oekivao otpor vojske i policije i zato je
uinio greku koja mu nije davala nikakve anse
u eventualnom sukobu.
Na elu povorke ili su voe, Hitler i
Ludendorff. Da je dolo do pucnjave, njih bi

194/1415

dvojica prva pala, a gomila liena vodstva

rasprila bi se. Zastave i transparenti zaklanjali su
vidik ostalima, tako da nisu mogli vidjeti to se
dogaa ispred njih.
Formirala su se tri reda: lijevom stranom
ili su bojovnici Stosstrupp Hitler, na elu sa
svojim Fhrerom, u sredini je porunik Brtickner
vodio kolonu esamana, a desnom stranom
marirali su ljudi iz Freikorpsa Oberland, voeni
Christianom Weberom.
Ili su uskom ulicom Residenzstrasse koja
je vodila na Odeonsplatz, gdje su se u daljini vidjeli nizovi zgrada - cilj njihova pohoda.
Odjednom su iza Feldhermhallea, impresivne zgrade iz XIX. stoljea, izronile kolone policajaca. Spremno su zauzeli mjesta, sprjeavajui
pristup Odeonsplatzu i izvukli karabine.
Ne pucajte, povikao je Hitlerov
tjelohranitelj Ulrich Graf, koji je iao pored
njega. To su njihove ekscelencije, Ludendorff i
Hitler!

195/1415

Nitko ga nije sluao. Prvi meci pogodili su

dr. Maxa Erwina von Scheubner-Richtera, koji je
hodao odmah iza Hitlera, i smrtno ga ranili. Graf
se bacio naprijed, zaklanjajui svojim tijelom
vou izloenog mecima. Pogoen je u prsa i
zadobio je teke, ali ne i smrtonosne rane. Hitlera
je vjerojatno gurnuo Scheubner-Richter ili Graf i
on je pao, ali nije bio ranjen, samo je uganuo
ruku. Podigao se i umaknuo s bojita, u koje se
pretvorila uska minhenska ulica. Samo je general
Ludendorff, kao ovjek naviknut na smrtne opasnosti, iao naprijed, sve do policijskih redova,
gdje je i uhapen.
Pu je zavren.
Hitler i Ludendorff su 24. veljae 1924. izili pred sud. S obzirom na optube za izdaju
zemlje, presude su bile dosta blage. Jedan od
glavnih organizatora neuspjelog dravnog udara,
general Ludendorff, osloboen je krivnje, a Hitler
je osuen na pet godina zatvora, u staroj tvravi u
gradiu Landsbergu, u dosta povoljnim uvjetima.

196/1415

Jedan od tadanjih Hitlerovih pristaa, ovako je

opisao svoj posjet zatvoru:
Atmosfera u tom mjestu, i kad se proe
kroz ulazna vrata, zapravo je vrlo leerna.
Ljubazni straar poveo me do krila zgrade u kojem je bio Hitler, 'zatvorenik asti, i sve dok
nismo stigli tamo, prijateljski je brbljao (...) Iza
prozora ekaonice, kako mi je rekao straar,
nalazilo se igralite za zatvorenike. Kad sam
pogledao na igralite, iza mene su se otvorila
vrata. Okrenuo sam se. Na vratima je stajao
Hitler. Bio je odjeven u konate hlae, tirolski
kaputi i koulju raskopanu na vratu. Lice mu je
sjalo zdravim rumenilom, a oi blistale (...)
Izgledao je bolje i inio se sretnijim nego ikad
prije. Landsberg je na njega povoljno djelovao.
Pozdravio me srdanou domaina koji prima
gosta. Nije bilo ni traga njegovoj nervozi, koja je
prije bila jedna od zloglasnijih osobina njegova
karaktera. inio se mirnijim i sigurnijim u sebe
(...) Zatvorenici su ustajali u est, dorukovali u
sedam, a zatim etali vrtom do osam sati. Ruak

197/1415

u drutvu ostalih zatvorenika (oko 20 sudionika

pohoda), koje je predvodio Hitler, izgledao je
vie kao prijateljski sastanak Uveer su zatvorenici nosili aj svojim kolegama u elijama. Do
veere u est sati, koju su dobivali u elijama,
imali su sat ili vie za vjebe u vrtu. U deset se u
svim elijama, osim u Hitlerovoj, gasilo svjetlo.
On je traio i dobio odobrenje za itanje i pisanje
do ponoi, a i dulje. Uzevi u obzir uurbani
tempo ivota kakav je dotad vodio, boravak u zatvoru bio je neto to mu je bilo potrebno. To mu
je dalo vremena za odmor, razmiljanje i
planiranje.
Hitler je u zatvoru, kucajui s dva prsta po
pisaem stroju Governor, napisao svoj programski manifest Mein Kampf .
Vijesti koje su dolazile izvana nisu ga ohrabrivale. Nacistika partija postala je ilegalna,
kao i SA. Ali na slobodi je ve ekao Ernst
Rhm, osloboen nakon kratkog boravka u zatvoru. Umjesto zabranjene SA, formirao je

198/1415

"Notbann, ija je brojnost rasla iz mjeseca u

mjesec, i u prosincu 1924. ve je imala 30 tisua
lanova.
Upravo tada, puten iz zatvora prije isteka
kazne, Hitler je iziao na trg ispred zatvorskog
ulaza. Tu ga je, u mercedesu, ekala gospoica
Ilsa Prol, kako bi ga odvezla u svoj stan u
Mnchenu.
Sila koju je Hitler smatrao neophodnom da
bi zastraio i povukao za sobom mase, jo uvijek
je bila tu. Trebalo je samo obnoviti partiju. Pu
ga je uvjerio kako ipak ne moe raunati na
preuzimanje vlasti dravnim udarom. Odluio je
dobiti vlast legalnim putem. Tako se i dogodilo.
U sijenju 1933., predsjednik mu je povjerio
formiranje vlade. Nacistika partija tada je brojila
est milijuna lanova, i na iduim izborima
dobila velik broj mjesta u parlamentu.

8.
Mo mrnje
Adolfu Hitleru on je bio prijatelj, savjetnik
i drug u borbi. Pomagao mu je kriti put do
preuzimanja vlasti. A kad se to dogodilo, Hitler
ga je dao ubiti...
***
Revolucionarna snaga kakvu su u Nacistikoj partiji Adolfa Hitlera inili odredi Sturmabteilungena (SA), uvijek se rukovodila mrnjom. Osnovani od strane Hitlera, u Mnchenu
1921., ti su odredi okupljali ljude razoarane
porazom, liene sredstava za ivot, ljude koji su
traili osvetu u pivnicama i ulinim borbama.
Kad su dobili trake sa svastikama, shvatili su
kako su konano nali ivotni cilj: revoluciju koju je trebao izvesti upravo Hitler. Vjerovali su u

200/1415

njega. No, Hitler je poslije neuspjelog pua u

Mnchenu 1923. shvatio kako se u Njemakoj ne
moe izvesti revolucionarni prevrat, pa je nakon
naputanja zatvora u Landsbergu 1925., vodio
politiku mirnog preuzimanja vlasti. To nije znailo da je sasvim odustao od revolucije; htio ju
je provesti, ali tek nakon to dobije vlast,
odnosno kad bude imao iza sebe snagu drave.
Mukotrpno je obnovio Nacistiku partiju
koja je od 1929. dobila pravo legalnog djelovanja
i uskoro postala druga politika sila u Njemakoj.
Na izborima 1930. nacisti su dobili 18,6 posto
glasova, to je znailo da se za njih opredijelilo
6,5 milijuna njemakih glasaa. Taj uspjeh donio
im je 107 mjesta u parlamentu. Dvije godine kasnije, u srpanjskim izborima 1932., znatno su
popravili taj rezultat, dobivi potporu oko 14
milijuna glasaa; Hitleru je pogodovao niz
nedaa koje su zadesile drutvo. A nakupilo se
mnogo toga: poraz u Prvom svjetskom ratu, ponienje koje je za Nijemce znaio Versajski ugovor, pad monarhije, komunistika revolucija, a bili

201/1415

su tu i inflacija i slom gospodarstva, to se vratilo

krajem dvadesetih
godina, kad je svijet potonuo u krizu, donosei Njemakoj nezaposlenost i neizmjernu
bijedu. Ljudi su vjerovali Hitleru koji im je
obeavao ponitavanje Versajskog diktata,
istjerivanje idova i stranaca koji su, navodno,
potkradali njemaku narodnu imovinu, stvaranje
jake vlade i obnovu njemakog teritorija.
Prije svega, Hitleru je odgovarao politiki
sustav, karakteristian po tome to je od oujka
1930. vlast provodila vlada, koju nije trebala
formirati partija, koja bi imala veinu u
parlamentu.
Kancelare je imenovao predsjednik Paul
von Hindenburg. Dakle, predsjednik je efu vlade
mogao dati pravo vladanja pomou dekreta, bez
da ovaj ima veinu u parlamentu. Nije morao
voditi rauna o tome.
Upravo to se i dogodilo krajem sijenja
1933., kada je kancelar Kurt von Schleicher

55

202/1415

podnio ostavku, Predsjednikovi savjetnici uspjeli

su ga uvjeriti da u tekim vremenima, u kakvima
se nala Njemaka na poetku tridesetih godina,
vlast treba preuzeti Hitler. Naravno da su
politiari iz Hindenburgova okruenja bili svjesni
brutalnosti nacista, no vjerovali su kako ih mogu
kontrolirati vojskom i utjecajem konzervativnih
partija.
Neoekivano, predsjednik je pozvao Hitlera
da se javi u njegov kabinet 28. sijenja u 10 sati.
Nacisti nisu znali to se tono krije iza tog
poziva, iako su se mnogi nadali kako je kucnuo
as da preuzmu vlast.
Kad je malo prije naznaenog vremena
Hitler preao prag kancelara Reicha, na drugoj
strani ulice, u hotelu Kaiserhof, okupili su se
njegovi najblii suradnici.
56

Joseph Goebbels je zapisao:

Razdirali su nas sumnje, nada, radost i
potitenost. Suvie esto prevareni, vjerovali smo
tek u uda. Rhm je stajao pored prozora s

203/1415

dalekozorom i promatrao vrata kancelarije iz koje

je trebao izii Fhrer. Znali smo da emo prema
izrazu njegova lica moi razabrati je li razgovor
uspjeno zavrio. Bili su to strani sati
iekivanja. Konano, automobil prilazi glavnim
vratima. Gomila klie. Izgleda da je dolo do velike promjene. Nekoliko trenutaka kasnije, Hitler
je s nama. Nita ne govori. Oi su mu pune suza.
Dogodilo se! Fhrer je postavljen za kancelara!
Prisegnuo je pred predsjednikom Reicha! Od silnog uzbuenja svi smo zanijemili. Svi se ele
rukovati s Fhrerom. Vani masa urla. Tisue
uskoro prelaze u desetke tisua. Beskrajna rijeka
ljudi tee ulicom Wilhelmstrasse!
Tako je izveden prvi korak u Hitlerovoj revoluciji, u kojem je diktatorska vlast, niim
sputavana, trebala prijei u njegove ruke, kao
rezultat djelovanja vlade, a ne njezina ruenja.
Meutim, to nije bilo ono o emu su
matali esamani koji su tako odvano i privreno
stali uz bok Hitleru. Raunali su na to kako e se
moi baciti na neprijatelje, kako e ih pobiti ili

204/1415

pozatvarati u logore. Ali, to im nije bilo doputeno. Ostali su tako u vojarnama i na apel
placevima uvjebavali marevski korak.
Prolazili su mjeseci. Nezadovoljstvo je raslo, tim
vie to su ih mimoilazili i slava, i poasti, i unosna radna mjesta. Fhrer je zaboravio stare prijatelje. Njihov voa, Ernst Rhm takoer je bio
nezadovoljan. Shvatio je da je Hitler doao pod
utjecaj generala Reichswehra, koji su Sturm Abteilungen (SA) jasno vidjeli kao organizaciju koja
e kolovati vojnike za buduu masovnu armiju.
To Rhmu nije bilo po volji. Bio je svjestan svoje
vrijednosti i znao je koliko mu Hitler duguje.
Upravo on je od te gomile lupea i bandita, demoraliziran ih vojnika i nezaposlenih asnika,
stvorio monu organizaciju koje su se u
Njemakoj svi bojali. Upravo on je stao uz
Hitlera kad je ovaj osnivao Nacistiku stranku,
podupirui ga iz fondova Reichswehra i doveo
nepoznatog Adolfa do utjecajnih poduzetnikih i
financijskih krugova. Zar, dakle, nije zasluio da
na dan pobjede nacista, zajedno sa svojim

205/1415

ljudima dobije odgovarajuu nagradu za vjernu

slubu? Nije se radilo samo o zahvalnosti. Rhm
je smatrao da Reichswehr nee biti u stanju odigrati odlunu ulogu u borbi za veliinu
Njemake. Po njegovu miljenju, generali Reichswehra bili su starkelje koji su izgubili veliki
rat, i nisu bili u stanju razumjeti novo vrijeme.
Hitleru je bilo potpuno jasno kakvo raspoloenje vlada u redovima Sturm Abteilungena
(SA). No, od ranije je bio svjestan kako e jednog dana, kad on dobije vlast, te formacije izgubiti svoje znaenje. Nisu mu vie bili potrebni
nasilnici u smeim kouljama koji bi impresionirali Nijemce, napadali komuniste i titili partijske
skupove nacista. SA nije mogao imati ni znatniju
ulogu u izgradnji njemake vojne sile. Za to je
bio potreban Reichswehr i njegov iskusni asniki kadar od sto tisua dobro obuenih vojnika.
Oni su trebali initi jezgru budue masovne
armije. Svi rodovi nove vojske, zrakoplovstvo,
pjeatvo, oklopne jedinice, topnitvo i veze, trebali su djelovati slono, kao prsti jedne ruke. SA

206/1415

jednostavno nije bio u stanju stvoriti discipliniranu i sposobnu armiju.

U takvoj situaciji, u kojoj tinja sukob
izmeu brojnog SA i Reichswehra i njihovo nadmetanje za to vei politiki utjecaj, Hitler je
shvatio kako mora napraviti kompromis. Htio je
predloiti Sturm Abteilungenu (SA) da preuzme
ulogu organizacije koja e pripremati mlade za
vojnu slubu i brinuti o tome da priuvni sastav
ne zaboravi to su nauili u vojarnama. Od SA se
takoer oekivalo da priznaju Reichswehr kao
glavnu vojnu silu u dravi.
inilo se da je Hitler postigao cilj. 28. veljae 1934., u zgradi Reichswehra sastali su se
Ernst Rhm i ministar, general Werner von
57

Blomberg , kako bi utvrdili podjelu nadlenosti.

Pregovori su protekli u naoko mirnoj atmosferi i
inilo se kako su obje strane spremne za dogovor.
Ipak, tek to su se pregovarai rukovali i time
potvrdili sporazum (prema kojem je Reichswehr
ostao jedina oruana snaga, dok je SA preuzeo
odgovornost za obuku buduih vojnika), a gosti

207/1415

nakon sveanog ruka tek napustili blagovaonice

glavnog stana SA na Standertenstrasseu, Rhm je
eksplodirao: "To to govori taj smijeni kaplar
nama ne znai nita! govorio je o Hitleru.
Nemam ni najmanje namjere drati se tog sporazuma. Hitler je izdajica i mora otii!
Za stolom, pored Rhma, sjedio je Viktor
58

Lutze voa SA (Obergruppe) podruja Hannover. Nije mu se sviao stav voe koji je
ukazivao na to da je spreman izvesti dravni
udar. Nekoliko dana kasnije, Lutze je obavijestio
o tome Fhrerova zamjenika Rudolfa Hessa. On
je prenio upozorenje Hitleru, koji ga je odbio
rijeima: Priekajmo, vidjet emo kako e se
situacija razvijati..."
Slino je reagirao i Walther von
59

Reichenau , zapovjednik stoera ministra rata,

kojemu je Lutze poslao pismo, upozoravajui ga
na mogunost pua od strane SA.
Zato su ti ljudi, nedvojbeno svjesni opasnosti koja prijeti od Rhmovih formacija,

208/1415

postupali nerazborito i omalovaavali upozorenja? Odgovor moe biti samo jedan: ve

tada, poetkom oujka 1934., donesena je odluka
o smaknuu vodstva Sturmabteilungena (SA),
premda se ini kako je inicijativa za to dola od
Hitlera. Moe se prihvatiti da je autor velike ak60

cije bio Heinrich Himmler , ovjek koji je uao

u Nacistiku stranku 1925., a dvije godine kasnije postao je zamjenik voe zatitnih odreda
Schutzstaffeln (SS). U poetku, to nije bila ni brojna, niti vana formacija. Godine 1928. njezina
brojnost nije bila vea od 10 posto broja lanova
SA, to je znailo da je SS imao jedva 280 lanova. No, imali su i dodatne zadatke: prenosili su
naredbe, prodavali partijski dnevnik Volkischer
Beobachter, novaili ljude u Nacistiku stranku,
itd. Njihova se organizacija posebno izdvajala, na
to su obraali pozornost i policijski informatori.
jedan od njih, u tajnom izvjeu od 7. svibnja
1929., je napisao:
Od lanova SS-a zahtijeva se stroga disciplina. I najmanje odstupanje od pravilnika

209/1415

kanjava se globom, trenutanom zabranom

noenja trake i udaljavanjem sa slubenih
dunosti. Strogo se trae i odgovarajui stav i
aktivnost.
U sjeni bunog Sturmabteilungena (SA),
Himmler je gradio discipliniranu druinu iji
lanovi nee prezati ni pred kojim zloinom. Broj
esesovaca je bujao; u prosincu 1929. bilo ih je
tisuu, a godinu kasnije 2727. Krajem 1930. godine Himmler je uspio uvjeriti Hitlera da podri
SS, kako bi postao formacija odijeljena od SA.
Esesovci su dobili drugaije odore: crne kape,
crne kravate, crne jahae hlae i crvene naramenice s crnim ukrasnim rubom. Na crnom pojasu, pet centimetara iznad manete, bio je broj
Sturrna, odnosno pripadne jedinice. Bili su i
drukije organizirani nego vojnici SA. Najnia
jedinica bila je Scharf, odnosno grupa od osam
vojnika pod vodstvom Scharfhrera (in koji
odgovara kaplaru, desetniku). Tri Scharfa inila
su Trupp koji je imao 20-60 vojnika, pod vodstvom Truppenfuhrem (narednik). Tri Truppa

210/1415

inila su osnovnu jedinicu SS - Sturm, koja je imala 70-120 vojnika i bila pod zapovjednitvom
Sturmfhrera (kapetana, satnika). Tri Sturma
inila su Sturmbanne od 250-600 vojnika, na elu
sa Sturmbannfhrerom (major, bojnik).
Tri ili etiri takve jedinice ulazile su u
sastav Standarte, o 1000 do 3000 vojnika, pod
zapovjednitvom Standartenfhrera (pukovnik).
Jo via formacija imala je Untergruppe pod zapovjednitvom Oberfhrera, a idua Gruppe, to
je odgovaralo diviziji, bila je pod zapovjednitvom Gruppenfhrera.
U poetku je Himmleru nedostajalo ljudi da
popuni sve te formacije, no gospodarska kriza
koja je snano zahvatila Njemaku na prijelazu
dvadesetih u tridesete godine i koja je ionako pogodovala nacistikom pokretu, dovela je do toga
da je u SS dolazilo sve vie mukaraca koji su
traili zaradu.
Hitler je tretirao SS kao stranaku policiju,
ali Himmler je uinio sve da njegova organizacija
ne postane samo snaga reda koja pazi na to da

211/1415

lanovi stranke potuju statut, ve da ih podvrgne

stalnoj i temeljitoj kontroli. Drugim rijeima, trebali su znati sve o lanovima Nacistike stranke.
Ve 1925. godine esesovci su poeli prikupljati
informacije o privatnom ivotu onih lanova
NSDAP-a koje se smatralo sumnjivim. Najraniji
izvjetaj, u kojem esesovac pod pseudonimom
"U, informira kako je Hermann Esser, Hitlerov
prijatelj, primio mito od 30 tisua maraka od
idova prezimenom Landauer, potjee od 24.
rujna 1925. godine.
Godine 1931. u svim okruzima SS-a
(Abschnitte) osnovane su obavjetajne elije. Ali
61

tek je novi lan SS-a, Reinhard Heydrich , uspio

toj djelatnosti dati golemi zamah.
Taj bivi asnik ratne mornarice bio je otputen iz slube od strane Suda asti, jer je odbio
brak sa enom koju je zaveo. Potom se javio efu
SS-a u Mnchenu, nudei mu svoje usluge.
Himmler, na kojega je mlai mukarac ostavio
dobar dojam, predloio mu je obradu strukture
obavjetajne organizacije. Bio je to nesporazum.

212/1415

Heydrich je, naime, bio u vojnoj mornarici asnik

za vezu, no Himmler je iz nekog razloga shvatio
kako se on bavio obavjetajnim radom. Iako nije
imao iskustva u podruju koje mu je Himmler
neoprezno pripisao, Heydrich je vrlo dobro obavio zadatak, nakon ega mu je predloeno da
pristupi SS-u i zapone raditi na stvaranju
obavjetajne organizacije Slube sigurnosti SS-a
(Sicherheitsdienst ili skraeno SD).
Brza karijera Himmlera i njegove Crne
garde naglo je usporila kad je Hitler postao
kancelar. Iz nepoznatih razloga, on je zaboravio
na vjernog efa SS-a, koji je tada zauzimao ne
ba znaajni poloaj zapovjednika policije u
Mnchenu. Istovremeno, Himmlerovi su rivali
znatno napredovali. Naprimjer, Gruppenfhrer
62

Kurt Daluege bio je pozvan u Berlin i napredovao je do efa sigurnosne policije

(Ordnungspolizei), to je Himmlera jako
pogodilo.
Njegovo ogorenje postalo je jo vee kad
je u oujku 1933. Hitler, koji se nije dobro

213/1415

osjeao u kancelariji Reicha, uvanoj od straara

63

Reichswehra, naredio Seppu Dietrichu

da
formira pobone strae. Dietrich je bio Hitlerov
stari stranaki drug i njegov tjelohranitelj, koji je
9. studenog 1923. sudjelovao u neuspjelom minhenskom puu i davanje takvog zadatka upravo
njemu, bilo je potpuno razumljivo. Obavio je to
uspjeno, formiravi odred koji je u studenom te
godine dobio naziv SS-Leibstandarte Adolf
Hitler i vodio ga praktiki nezavisno od
Himmlera.
Himmler je shvaao da postoji samo jedan
put koji e ga dovesti do poasti kakvu je
oekivao: morat e podsjetiti Hitlera na svoje
postojanje i svoje vjetine, odstranjujui stvarne
ili izmiljene neprijatelje. Informatori su mu podnosili izvjea o nezadovoljstvu u redovima SA,
te pozivima na pu i uklanjanje Hitlera. Morao je,
dakle, ili pronai ili izmisliti vrste dokaze o
izdaji smeih formacija i njihovog efa Ernsta
Rhma. Takav je nalog i predao Reinchardu
Heydrichu.

214/1415

Je li Hitler znao neto o tome? Nije ba

vjerojatno da bi Himmler povjerio Hitlera svoje
namjere. Briljivo je pripremao svoje SS odrede,
koji su imali 50 tisua lanova, za obraun sa SA.
Poetkom lipnja 1934., SS-Oberfhrer Theodor
64

Eicke , zapovjednik koncentracijskog logora u

Dachauu, dobio je nalog da s podreenim
esesovcima iz logorske strae zapone vjebe za
zauzimanje jedne etvrti u Mnchenu ili mjestu
Bad Wiessee. U stanje pripravnosti stavljene su
formacije u Bavarskoj, Berlinu, Saskoj i Sleskoj.
Taj je plan nainio Heydrich, koji je takoer
napravio listu ljudi, odreenih za smaknue u
prvom udaru.
Veliku akciju priprema za obraun sa SA,
prekinula je neoekivana informacija prema kojoj
su Hitler i Rhm 4. lipnja dogovorili kako e
formacije SA 1. srpnja dobiti jednomjeseni
dopust. etiri dana kasnije, nacistike novine
Volkischer Beobachter objavile su vijest kako
Ernst Rhm namjerava poi nekoliko tjedana na
lijeenje u ljeilite Bad Wiessee. inilo se da je

215/1415

sav Heydrichov trud propao. Kako bi bilo

mogue optuiti SA za pripremu dravnog udara,
kad su gotovo svi njezini lanovi otili na
odmor?! Osim toga, dolazile su i informacije
kojima se Heydrich nije nadao. Zapovjednik SA
u Berlinu kupio je kartu za Kanarske otoke, dok
je Georg von Detten, ef politikog odjela SA,
rezervirao za srpanj apartman u ljetnikovcu Bad
Wildungen!
Ali Reinhard Heydrich nije gubio glavu.
Ako Sturmabteilungen (SA) zapoinje
odmor 1. srpnja, to znai da namjeravaju izvesti
pu prije tog dana, tvrdio je Himmleru.
Moramo brzo djelovati!
Ostalo je jo pitanje kako e reagirati
Hitler. Hoe li povjerovati kako je proglas o
odmoru SA samo dimna zavjesa koja skriva pripreme za preuzimanje vlasti u Njemakoj? Urotnici su dobili neoekivanu pomo od predsjednika Hindenburga, kad je Hitler 21. lipnja doao
na njegovo imanje u Neudecku, u Istonoj
Pruskoj.

216/1415

Na stepenicama je susreo generala von

Blomberga, koji ga je obavijestio kako je predsjednik previe slab da bi ga primio. Ali, Hitler se
nije dao smesti: Apsolutno je potrebno da se
naem s predsjednikom! ustrajao je. Doao je na
svoje i predsjednik ga je konano primio. Ali, to
nije bio ugodan razgovor. Hindeburg je bio
izravan: Ili se rijeite Rhma i smanjite snagu
njegovih jurinih odreda, ili se maknite. Neu tolerirati postojanje partijske drave u dravi, ni
privatne vojske pored regularne!
Hitler je shvatio kako nije u poziciji da se
suprotstavlja. Predsjednik je mogao odluiti o
njegovoj ostavci i postaviti drugog kancelara.
Moe se pretpostaviti da je Hitler, vraajui
se u Berlin, donio odluku o razbijanju SA. Ve
idueg dana nazvao je Viktora Lutzea i traio da
se ovaj to prije javi u njegov kabinet.
Pozvani je morao prisegnuti kako e drati
u tajnosti Fhrerove rijei. A onda je uo kako
Rhm treba biti uklonjen za vrijeme konferencije
koja e se u najkraem vremenu odrati u Bad

217/1415

Wiesseeu. Je li Hitler razmiljao o ubojstvu

starog druga? Vjerojatno nije, ali pripreme za
obraun sa SA ve su poele.
Tri dana kasnije, Hitler je obavijestio generala von Blomberga da namjerava sazvati konferenciju voa SA u Bad Wiesseeu i uhititi ih.
Uskoro je Sepp Dietrich, zapovjednik SS-Leibstandartea, doao u Ministarstvo rata i traio
dodjelu oruja potrebnog za izvrenje tajne,
posebno vane misije, po naredbi Hitlera
Bilo je udno to su u najvanijem trenutku
priprema za razbijanje SA, 28. lipnja, Hitler i
Goring otili u daleki Essen u Vestfaliji
(pokrajina u zapadnom dijelu Njemake), na
svadbu Josepha Trebovena, Gauleilera, voe regionalnog ogranka stranke. Nije iskljueno da su
time htjeli stvoriti dojam kako se u dravi ne
dogaa nita uznemiravajue. No prije svega,
htjeli su umanjiti pozornost Rdhma i njegovih
ljudi. U Berlinu je ostao samo Himmler; on je vodio rauna o tome da Hitler u zadnji as ne promijeni miljenje. Stalno je zivkao hotel

218/1415

Kaiserhoff u Essenu, kako bi informirao o stanju priprema SA za pu, to je jako uznemiravalo

Hitlera. Himmler je postigao svoj cilj. U jednom
trenutku, naroito iznerviran izvjeima iz Berlina, Hitler je potakao: Dosta mi je toga. Pokazat
u ja njima!
Napravio je prvi korak i bitka je poela.
Uveer 28. lipnja, nazvao je Rdhma koji se ve
nalazio u Bad Wiesseeu, da ga obavijesti kako su
njegovi ljudi uvrijedili zapadnog diplomata.
Rekao mu je kako moraju ozbiljno razgovarati o
tom skandaloznom postupku, kako bi se takvo to
ubudue izbjeglo. Na kraju je naredio: Svi
Obergruppenfhreri i Gruppenfhreri moraju
doi u Bad Wiessee, 30. lipnja u 11 sati, kako bi
se sastali sa mnom!
Rhm je mirno primio tu informaciju.
Moda se ak i poveselio tome to ga stari prijatelj namjerava posjetiti u ljeilitu.
Idueg dana Hitler je otiao u Bad
Godesberg, a tamo je stigao i Sepp Dietrich.

219/1415

Saznao je samo to da odmah treba odletjeti u

Mnchen i ekati naredbe.
Prije ponoi obavijestio je Hitlera kako se
ve nalazi u Smeoj kui u Mnchenu. Hitlerova
naredba je glasila: Poi do Kauferinga, male
postaje kod Landsberga. uzeti tamo dva odreda
SS-Leibstandartea te ujutro otii u Bad
Wiessee.
U to vrijeme, do Bad Godesberga stigla je
Himmlerova vijest.
Odredi SA u Berlinu dovrili su pripreme
za pu, koji e poeti 30. lipnja u pet sati ujutro,
okupacijom vladinih zgrada.
To je bila la.
Karl Ernst, zapovjednik berlinskih odreda
SA, upravo je bio na putu za Bremen, gdje se
planirao smjestiti na brod i krenuti put Kanarskih
otoka.
Ali su zato bile istinite informacije iz
Mnchena, po ijim je ulicama promariralo
nekoliko
stotina
esamana,
skandirajui

220/1415

Reichswehr je protiv nas. Tko im je to naredio? Zapovjednici SA u minhenskom okrugu nisu

znali nita o planiranoj demonstraciji, a kad su
uli za ispade svojih vojnika, naredili su im da se
smjesta vrate u vojarne.
Vie nita nije moglo sprijeiti ono to e
se dogoditi, tim vie to je u noi s 29. na 30.
lipnja Hitler dobio vijest iz Berlina kako su
dvojica istaknutih lijenika hitno pozvani u Neudeck! To je znailo da se naglo pogoralo
zdravstveno stanje predsjednika! Ako stari feldmaral umre, vlast u Njemakoj preuzet e
vojska, kako bi se izbjeglo da je preuzme SA.
Hitler je shvatio kako vie ne moe ekati. U dva
sata nou sjeo je u tromotorni Junkers i poletio za
Mnchen. Iz Mnchena je u 6.30, u konvoju koji
su formirali kamion s esesovcima i dva oklopna
vozila, poao automobilom u 60 km udaljeni Bad
Wiessee, gdje su u pansionu Hanselbauer, nakon none pijanke, spavali voe SA.
Hitler, iza kojega su ili Lutze i dvojica
policijskih inspektora, naao je Rhmovu sobu i

221/1415

udario akom u vrata. Iz sobe se zauo glas voe

SA: Tko je?
To sam ja, Hitler, otvaraj!
Nakon nekoliko trenutaka, na vratima je
stajao pospani i polugoli Rhm.
Oekivali smo te najranije u 12 sati, iznenaeno je promucao.
Izdao si nas, povikao je Hitler. Izdao si
na pokret!
Ne vii! Rhm se polagano pribrao.
Nisam nikoga izdao.
Odjeni se! Uhien si! Hitler se brzo
okrenuo i izaao iz sobe.
Tijekom iduih petnaestak minuta, voe
SA, pijani i pospani, pokorno su silazili u podrum. Esesovci su im jedva dozvolili da se odjenu.
Situacija se naglo promijenila kad je pred
pansion stigao kamion s naoruanim esamanima,
pozvanima iz Mnchena. Bili su snaniji i brojano i po oruju, jer jo nisu stigla dva odreda
esesovaca pod vodstvom Seppa Dietricha.

222/1415

Kasnije se pokazalo kako su kanjenje uzrokovale gume Reichswehrovih kamiona i nedostatak

goriva.
Kad je vidio grupu naoruanih esamana,
Hitler nije gubio prisebnost. Iziao je pred zgradu
i naredio im da se odmah vrate u vojarne. Otezali
su, ali su otili. No, nakon nekoliko kilometara su
se zaustavili. Saznavi za to, Hitler nije htio
riskirati ponovni susret s Rhmovim vojnicima,
pa je otiao iz Bad Wiesseea u drugom smjeru,
zaobilaznim i duim putem prema Mnchenu.
Istovremeno, Robert Koch, upravitelj zatvora u Standelheimu, dobio je pisanu naredbu za
primanje novih zatvorenika.
Oko 10 sati Hitler je stigao do Smee kue,
glavnog stana Nacistike partije u Briennerstrasseu u Mnchenu, opkoljenog gustim redom vojnika Reichswehra. Tek to je uao, naredio je
Goebbelsu da poalje dogovoreni z.nak. Trenutak
kasnije, ministar propagande poslao je u Berlin
lozinku kolibri.

223/1415

Bio je to signal za krvavi obraun s ljudima

ija su se imena nalazila na listama koje su
napravili Hitler, Himmler, Goring, Heydrich i
Goebbels. Svi oni koje su voe nacistike drave
smatrali neprijateljima, ili prema kojima su imali
bilo kakve zamjerke iz prolosti, morali su
nestati.
Esesovci su oteli Gustava Rittera von
Kahra, koji je sprijeio Hitlerov pu 1923.
Njegovo unakaeno tijelo naeno je kasnije u
umi. Bernard Stempfle, koji je znao previe
Hitlerovih tajni, naen je s metkom u srcu i slomljene kraljenice. Ubijen je i bivi premijer, Kurt
von Schleicher. Dr Foster, pravnik, ubijen je jer
je nastupao protiv nacista. Gregor Strasser,
odlikovan zlatnim odlijem Nacistike stranke,
Hitlerov politiki protivnik, umoren je u zatvoru,
a njegov brat jedva je uspio pobjei u
inozemstvo.
Rhm, u eliji zatvora u Stadelheimu, ostao
je na ivotu. uo je pucnjeve. Po Fhrerovoj

224/1415

naredbi ubijani su njegovi ljudi. Hoe li ostati

iv?
Hitler je dvojio hoe li potpisati smrtnu
presudu svom starom prijatelju. Odgaao je tu
odluku. Ipak, 1. srpnja ujutro, dao se uvjeriti od
Himmlera i Goringa da obraun sa SA nee znaiti mnogo ako Rhm ostane na ivotu. SSOberfhrer Eicke dobio je naredbu likvidirati
Rhma, kojemu je, s obzirom na zasluge, ipak
trebalo dati priliku za asnu smrt.
Eicke je pozvao dvojicu esesovaca i krenuo
u Staelheim. Nastali su problemi tamo gdje ih
nisu oekivali - upravitelj im je odbio predati
Rhma bez odgovarajueg slubenog naloga.
ak se povezao s ministrom pravosua Hansom
Frankom, koji je takoer izrazio sumnju da se
vou SA moe samo tako ustrijeliti u zatvorskoj
eliji, bez suenja i slubene presude. U jednom
trenutku Eicke je upravitelju istrgnuo slualicu:
Govori Oberfhrer Eicke povikao je.
Dobio sam naredbu od samog Fhrera i to mora
biti sasvim dovoljno!

225/1415

Ministar Frank je odloio slualicu. Upravitelj Koch se nije usudio dalje protiviti. Pozvao je
straara i rekao mu da odvede trojicu esesovaca
do elije broj 474.
Kad su otvorili vrata, nali su polugolog
Rhma kako sjedi.
Upropastili ste svoj ivot, rekao mu je
Eicke. Fhrer vam daje jo jednu priliku da
izvuete odgovarajue zakljuke.
Stavio je na stol nabijeni pitolj, a pored
njega partijske novine Volkischer Beobachter u
kojima je pisalo kako je Rhm uhien.
Imate deset minuta, dodao je, izlazei iz
elije. Nisu uli pucanj.
Bilo je 18 sati kad se Eicke vratio u eliju.
Pripremite se, rekao je Rhmu i pokazao
pitolj na stolu.
Ja sam spreman... I miran, odgovorio je
Rhm.

226/1415

Prvi hitac ga nije usmrtio. Leao je na podu

i hroptao. Navodno je samo ponavljao: Fhrer,
mein Fhrer... (Fhreru, moj Fhreru...).
Eicke je samo rekao: "O tome je trebalo
prije misliti.
A onda je jedan od esesovaca ispalio dva
hica koji su ugasili ivot Ernsta Rhma.
Pokolj je trajao jo mnogo sati. U dva sata
ujutro, esesovci su zavrili s ubojstvima ljudi koji
su bili osueni na smrt, bez optube, bez obrane i
bez suda. Tijekom ta dva dana pobijeno je oko
200 ljudi za koje se smatralo da su opasni za
Fhrera. Povijesni je paradoks da su to veinom
bili ljudi koji su podupirali Hitlera, koji su ubijali
za njega, i eliminirali njegove politike
protivnike.
Stari predsjednik Paul von Hindeburg umro
je mjesec dana kasnije, 2. kolovoza 1934., rano
ujutro, u svojoj rezidenciji u Neudecku.
Hitler je bez veih tekoa uvjerio vladu
kako treba povezati poloaje kancelara i

227/1415

predsjednika. Ostalo je pitanje kako e se ponaati Glavni stoer. Reichswehr je bio zahvalan
za razbijanje SA i nije imao prigovora. U skladu
s novim zakonom, Hitler je dobio titulu Fhrera i
kancelara Reicha. Tog dana, vojne su formacije
primile novi tekst prisege: Priseem na
bezuvjetnu poslunost Adolfu Hitleru, Fhreru
Njemakog Reicha.
Nekoliko mjeseci kasnije, u oujku 1935.,
Hitler je odbacio ogranienja Versajskog ugovora
i uveo opu vojnu obvezu. Nastajao je
Wehrmacht.
Put do rata bio je sve blii.

9.
Sluaj druga Kirova
Bilo je jo mrano tog 1. prosinca 1934. u
Lenjingradu, kad je Sergej Kirov, predsjednik
Mjesnog komiteta Komunistike partije, doao
do svoje zgrade u Smoljnom, gdje se nalazio
njegov ured.
ovjek iz osiguranja, bivi vojnik po imenu
Borisov, ostao je uz automobil. Kirov nije obratio
pozornost na to. Nije ga iznenadilo ni to to na
treem katu, u blizini njegova kabineta, nije bilo
strae. Zaobiao je teka, koom podstavljena
vrata i poao do sobe svog suradnika Mihajla
udova.
Zadrao se tamo petnaestak minuta, a onda
iziao na hodnik i uputio se u smjeru svog kabineta, proavi pored prozorske nie. Na trenutak
mu se uinilo da je ugledao obris ovjeka na sve
svjetlijem nebu koje se vidjelo kroz prozor.

229/1415

Zastao je kako bi provjerio da li mu se to samo

privida, i u tom je trenutku iz tame iziao
mukarac. Kirov se nije stigao ni okrenuti, a atentator mu je ve ispalio hitac u vrat. Pucao je jo
jednom, ali je ovaj put promaio. Kirov je teko
ranjen pao na pod. Pored njega je pao i ubojica
koji se - onesvijestio od uzbuenja!
Zauvi pucnjeve, iz soba su istrali ljudi.
No bilo je kasno za pruanje pomoi - Sergej
Kirov bio je mrtav.
Kako je atentator stigao u Smoljni? Zbog
ega na treem katu nije bilo strae i zato
Kirovljev tjelohranitelj nije bio pored njega?
Da li je ubojica djelovao samostalno ili je
bio lan neke prevratnike ili prijestupnike
organizacije?
***
Brzo se ustanovilo kako je ubojica Leonid
Vasiljevi Nikolajev, roen 1904., oenjen i otac
dvoje djece. Od 1920. bio je lan Komunistike

230/1415

partije. Nikada se nije susreo s Kirovim. Nije

djelovao iz osobnih motiva.
Zato je pucao?
Najprije treba razjasniti tko je bio Sergej
Kirov i komu je moglo odgovarati da umre.
Njegovo pravo prezime bilo je Kostrikov, a
roenje 27. oujka 1886. u jednom selu u
Vjackom okrugu. Godine 1904. povezao se sa socijaldemokratima i sudjelovao u revoluciji 1905.
Za vrijeme Oktobarske revolucije podupirao je
Lenjina. Od 1919. je krvavom bezobzirnou
provodio sovjetsku vlast u Astrahanskoj
guberniji.
Partijsku karijeru zapoeo je polovicom
20-ih godina, kad je doao na elo Okrunog komiteta Boljevike partije u Lenjingradu. Zatim
je postao lan Politikog biroa Svesavezne
komunistike partije (boljevika) - SKP(b), a
1934. postao je sekretar Centralnog komiteta
SKP(b).

231/1415

U poetku je svim srcem podupirao

Staljina. Ali to politiko prijateljstvo poelo se
polako slamati, i to zbog kolektivizacije.
Dana 27. prosinca 1929., Staljin je navijestio rat seljatvu pod geslom Likvidirati kulake
kao klasu To je oito bio propagandni trik. Bogati seljaci trebali su biti prve rtve kolektivizacije. Odredi tajne politike policije (OGPU) i
vojske obruili su se na selo, unitavajui svaku
pojavu otpora prema predavanju etve i imetka.
Posebni sudovi izricali su izravne kazne smrti ili
zatvora, s bilo kakvim povodom. To je bio samo
dio terora i najuspjeniji nain slamanja volje
tvrdoglavih seljaka. Zatim je trebala uslijediti
glad. Vojska je oduzimala ljetinu, ne ostavljajui
ni toliko da seljake obitelji mogu preivjeti zimu. Strae postavljene na svim putovima pregledavale su sva vozila, onemoguavajui dostavu
hrane u sela. Glad se poput vodenog vala razlila
po velikim poljima Ukrajine, koju su za carskih
vremena nazivali itnicom Europe.

232/1415

Smatra se da je tijekom kolektivizacije

stradalo oko pet milijuna ljudi - ponajvie od
gladi, ili su strijeljani, objeeni ili ivi zakopani.
Najmanje 10 milijuna odvezeno je u Sibir i u
srednju Aziju. Oko etiri milijuna pomrlo je ili je
pobijeno putem, a oko tri milijuna stiglo je u koncentracijske logore.
Kirov nije protestirao protiv takvih ogromnih promjena na selu, ali se nije ni slagao s metodama kojima su se provodile.
Poelo se priati kako je Lenjingrad, u
kome je vladao Kirov, postao centar antistaljinistike opozicije. Iako se Kirov zaista suprotstavljao namjerama diktatora koji je htio likvidirati svaku opoziciju, bilo je to veliko
pretjerivanje.
Do odlunih dogaaja dolo je na XVII.
kongresu SKP. Ve samo otvaranje Kongresa
uznemirilo je Staljina.
Svaki lan Komunistike partije znao je da
druga Staljina treba pozdraviti desetominutnim
pljeskom, a ostale dunosnike dvominutnim. Ali

233/1415

ovaj put, prvog dana Kongresa, Kirov je

poaen duljim pljeskom od Staljina!
To je bio signal za skandal do kojega je trebalo doi. Grupa delegata predloila je Kirovu
mjesto glavnog tajnika koje je zauzimao Staljin.
Glasovalo se i Kirov je dobio 300 glasova vie od
Staljina. No, nije prihvatio poloaj, o emu je
obavijestio i Staljina. To mu je bila najvea
greka. Kirov se uskoro naao u opasnosti od
ljudi koji su titili Staljina.
65

Grigorij Sergo Ordonikidze , Staljinov

najblii suradnik i prijatelj, predbacio mu je
neuspjeh u industrijalizaciji lenjingradske oblasti.
Zatim je planuo sukob izmeu Kirova i
drugog Staljinovog ljubimca - Klimenta
66

Voroilova , povjerenika za vojna pitanja, primitivnog, i ne ba mudrog ovjeka. Sukob je poeo

zbog naredbe za otvaranje vojnih skladita namirnica, koju je Kirov izdao usprkos volji vojnih
vlasti, kako bi sprijeio glad u gradu.

234/1415

No, ni Kirov nije imao istu savjest, meu

onima za koje se znalo da je nemaju. Na terenu,
pod njegovim rukovodstvom graen je Bjelomor67

ski kanal , jedan od najkrvavijih graevinskih

pothvata u Sovjetskom Savezu. U njegovo
vrijeme tamo je radilo nekoliko desetaka tisua
zatvorenika, od kojih su tisue pomrle od gladi i
iscrpljenosti ili su ih pobili straari.
Ali o tim se zloinima malo znalo. tovie,
milijuni ljudi cijenili su Kirova zbog hrabrosti u
predstavljanju vlastitih pogleda, beskompromisnosti u borbi protiv gluposti partijskih inovnika
(aparatika) iz Moskve, i zbog brige o ljudima.
On se uspio pobrinuti za imid dobrog gospodara
i voe, koji slua glas naroda i nastoji pomagati
graanima u najteim vremenima.
Zbog toga je popularni i voljeni Kirov bio
teak protivnik Staljinu, koji je u poetku
nastojao neutralizirati utjecaj suparnika iz Lenjingrada, predlaui mu poloaj u Organizacijskom
odboru SKP(b) - Svesavezne komunistike
partije (boljevika) u Moskvi. Na taj bi nain

235/1415

maknuo Kirova iz njegove sredine i rijeio ga

podrke jake partijske organizacije. Ali Kirov je,
vjerojatno nasluujui prave ciljeve promaknua
u prijestolnicu, to odbio. Jasno se uvjerivi na
partijskom skupu kako ef lenjingradske partije
postaje sve moniji, Staljin nije mogao dopustiti
da i dalje rastu mo i utjecaj njegova suparnika.
Preostala je jedino fizika likvidacija. No, voa
Partije u Lenjingrau bio je svjestan to ga moe
zadesiti.
Osnovno naelo ponaanja svakog lokalnog
tiranina bilo je da se okrui najodanijim
osobama, zaposlenim na vanim mjestima u
vojsci i slubi sigurnosti. Na elu tajne policije u
Lenjingradu bio je Kirovljev prijatelj Filip Medved, koji mu je uspio zajamiti sigurnost. Da bi
doao do Kirova, Staljin je najprije morao
maknuti Medveda, i zbog toga je naredio njegov
premjetaj u Minsk. Ali pothvat nije uspio;
oprezni Kirov se tome usprotivio, izborivi se za
ostanak svog saveznika. Tada je Medvedu
dodijeljen zamjenik - Ivan Zaporoec. On je bio

236/1415

podreen samo zapovjedniku tajne politike policije u Moskvi i upravo je on dobio naredbu da
nae odgovarajueg ovjeka za izvoenje
atentata.
Njegov izbor pao je na Nikolajeva, mladog
komunista koji je protestirao protiv partijske
birokracije. Do danas se ne zna na koji ga se
nain uspjelo nagovoriti da izvede to ubojstvo.
Bio je atentator amater. Nije uspio sakriti ni svoje
pripreme i brzo je upao u oko Kirovljevim
tjelohraniteljima, jer se isuvie esto kretao u
blizini Smoljnog. Nalazio se tamo i u vrijeme kad
je Kirov dolazio na posao ili se vraao kui, to
je, naravno, pobudilo sumnju da neto sprema, pa
je uhien. Ali prije no to se ispitalo uhienog
Nikolajeva, iz Moskve je stigla naredba da ga se
pusti na slobodu. To se ponovilo i nekoliko
tjedana kasnije, kad je kod Nikolajeva, koji se
smucao u blizini Smoljnog, naen revolver. I
opet je, po nareenju iz Moskve, puten iz zatvora. Tek 1. prosinca 1934. atentator je uspio usmjeriti svoj revolver u Kirovljevu glavu.

237/1415

Odmah nakon ubojstva, drugi tajnik Lenjigradskog komiteta, Mihail udov, nazvao je
Staljina i obavijestio ga o dogaajima.
Jo iste veeri izdana je naredba koja je
glasila: Sudski organi ne mogu sprijeiti
izvrenje smrtne kazne, zbog molbe za pomilovanje. Organima NKVD-a preporuuje se
izvrenje smrtne kazne (...) odmah nakon izricanja presude.
Takvo brzo izdavanje pravnog akta
ukazivalo je na to da je pripremljen ranije, a
postao je pravomoan jedino na osnovi Staljinove
odluke, bez znanja i odobrenja lanova Politbiroa, to je ionako bila ista formalnost.
esnaest sati kasnije, 2. prosinca ujutro, u
Lenjingrad je stigao Josif Staljin. Bio je to
neuobiajen dogaaj jer je Staljin, bolesna osjetljiv na svoju sigurnost, izbjegavao izlazak iz
Kremlja, susrete s ljudima, posjete radnim
kolektivima i mijeanje s masama.
Najbolje se osjeao u zatvorenim dvoranama gdje je publika bila brino odabrana,

238/1415

provjerena i poduena kako reagirati na pojavu

voe naroda i njegove rijei. Tamo nije postojala
ni najmanja opasnost za njegov ivot. I pored
toga Staljin je, izlazei pred ljude, premda brino
odabrane, na sebi uvijek imao pancirku, posebno
naruenu iz Njemake. Kad je za vrijeme
slubenih dravnih sveanosti morao na tribinu
na Crvenom trgu, od gomile koja je klicala u
njegovu ast odvajali su ga redovi tajnih agenata
i vojnika NKVD-a, a umjesto njega, esto se pojavljivao njegov dvojnik. U svojem kabinetu
nikad nije otvarao prozore s neprobojnim staklima, u strahu od metka ispaljenog iz snajpera.
Pio je vodu iz posebne boce koja se zatvarala
posebnim epom.
Uz cestu koja je vodila do njegove dae u
Kuncevu u Podmoskovlju, iseljeno je lokalno
stanovnitvo, a dovedeni su enkavedeovci (njih
1200), koji su neprestano, danju i nou, straarili
uzdu 35 km puta, koliko je bilo od Moskve do
Kunceva. Uzevi u obzir takve i druge, godinama
poznate obiaje diktatora, njegov dolazak u

239/1415

Lenjingrad, koji nije bio ranije najavljen i za koji

nije bilo organizirano osiguranje, morao je doista
izgledati udnim.
Tek to je iziao iz vagona na lenjingraskom kolodvoru, Staljin je oamario Medvea. Na taj nain htio je pokazati svu bol i nemir
zbog gubitka vjernog druga, kao i izraziti prijekor
djelatnicima sigurnosti koji nisu sprijeili atentat.
A zatim je, kako je to obiavao i car Nikolaj I.,
odluio sam provesti istragu. Kad je pred njega
doveden atentator, zapitao je:
Zato si to napravio?
I tada se dogodilo neto sasvim nepredvieno. Mladi, je poeo plakati. Pao je na
koljena i, pokazujui na enkavedeovce koji su
stajali iza njega, viknuo:
Pa..., oni su mi naredili!
Nekoliko vojnika bacilo se na njega,
sruivi ga na pod i poelo ga udarati kundacima
pitolja, a kad je izgubio svijest, odvukli su ga iz
sobe. Staljin nije reagirao.

240/1415

U isto vrijeme, u prometnoj nesrei poginuo je Kirovljev tjelohranitelj Borisov. Prije

toga je uhien, a za vrijeme vonje iz zatvora koji
se nalazi u Smoljnom, automobil je udario u zid
kue, to je, prema slubenoj verziji, bio uzrok
smrti.
A zapravo, pratitelji konvoja ubili su ga
metalnim motkama. Zato?
Znao je kako je iz NKVD-a u Moskvi
dvaput poslana naredba za oslobaanje Nikolajeva, kojeg je on privodio sumnjajui da priprema
atentat. Moda je bio spreman izjaviti zbog ega
kritine veeri, na putu prema kabinetu, nije bio
uz Kirova, ve je ostao uz automobil. Vjerojatno
je dobio takvu naredbu, ili mu je na neki drugi
nain odvraeena pozornost. Te su informacije trebale ostati skrivene i zbog toga je morao stradat i.
Nekoliko tjedana kasnije poginuli su i pratitelji
konvoja koji su ubili Borisova. Trag ubojstva
time je bio potpuno izbrisan.

241/1415

Kirovljevo tijelo je 4. rujna prevezeno u

Moskvu, gdje je trebao biti obavljen sveani
pogreb.
Ubijenom su odane najvie dravne
poasti.
Dovezene su na tisue ljudi iz cijelog
Sovjetskog Saveza, a pozvane su i inozemne delegacije. Tisak je objavio tekstove o nenadoknadivom gubitku najboljeg sina naroda.
Pogrebna sveanost obavljena je, naravno,
na Crvenom trgu, a za lijesom, postavljenim na
lafetu, ili su najvii partijski dunosnici.
Nakon spaljivanja tijela, urnu s pepelom
nosio je sam Staljin i poloio je u niu
kremaljskog zida.
Staljinu je bio potreban takav impresivni
ceremonijal. Svi su trebali znati kako je za Partiju
to veliki gubitak. To je trebalo opravdati i
bezobzirnost u traenju krivaca za atentat i njihovom kanjavanju.

242/1415

Istovremeno, u Lenjingradu i Moskvi

vodila se istraga o okolnostima atentata na
Kirova. Ali istraitelji se nisu previe trudili da
nau istinu. Iz Moskve, izravno od Genriha Ja68

gode , komesara unutranjih poslova, stigla je

naredba o tome to bi istraga trebala pokazati.
Njihova obveza bila je dokazati kako je Nikolajev bio lan tajnog saveza zinovjevaca.
Tko je bio Grigorij Zinovjev?
Od 1908. blisko je suraivao s Lenjinom,
premda nije dobio vee priznanje voe revolucije, koji je za njega obiavao rei da kopira
njegove greke.
Za vrijeme revolucije 1917., Zinovjev, koji
je bio na elu Petrogradskog savjeta radnikih i
vojnikih deputata, a kasnije Saveza komunista
sjevernog podruja, primjenjivao je zastraujui
teror nad svima na koje bi pala i sjena sumnje da
ne podupiru boljevike. Njime je uvijek upravljala elja za vlau. Zbog toga je 1924., kada je
umro Lenjin, zajedno s nerazdvojnim Grigorijem

243/1415

Kamenjevim sklopio savez sa Staljinom protiv

najozbiljnijeg pretendenta na vlast - Lava
Trockog, iako su ih povezivale rodbinske veze
(Kamenjevljeva ena bila je Olga Bronstein, sestra Lava Trockog). Pobijedili su ga 1925. godine.
Staljin je jo bio slab, a njegov utjecaj u Komunistikoj partiji neznatan. Zinovjev i Kamenjev su
shvatili kako ga trebaju izazvati i prigrabiti svu
vlast za sebe. Upustili su se u borbu protiv
Staljina i izgubili. Godine 1926. izgubili su poloaje, a uskoro su bili iskljueni iz Partije.
Staljin je trijumfirao, iako je znao kako pobjeda
nije trajna, jer neprijatelji su jo ivjeli i
djelovali. Iako lieni poloaja i utjecaja, i dalje su
predstavljali opasnost, jer su imali saveznike i
pristae i mogli su se upustiti u borbu. Strpljivo
je, dakle, ekao na pravu priliku da ih se zauvijek
rijei.
Pred njim je stajao vaan zadatak: pobijediti neprijatelja, sto puta monijeg od Zinovjeva i
Kamenjeva - partijskih drugova i starih
boljevika, koji su mnoge godine ivota proveli u

244/1415

carskim kaznionicama, posvetivi ivot borbi

protiv carske samovlasti. Oni nisu bili spremni
prihvatiti samovladu generalnog sekretara
Komunistike partije. Zbog toga se Staljinov prvi
potez temeljio na slabljenju njihovih redova. Ve
1924. oglasio je tzv. lenjinsko vrbovanje. Radilo
se o tome da se maksimalno povea brojnost
Partije i na taj nain razvodni znaenje, povezanost i utjecaj starih boljevika. Kasnije, 1935.
godine, Staljin je naredio da se raspusti Drutvo
starih boljevika, a za mjesec dana i Drutvo
politikih i carskih zatvorenika.
Istovremeno, pojavila se mogunost
ponovnog udara na rivale koji su, kao to je
dobro predviao, zasluni za mo Zinovjeva i
Kamenjeva. U kolovozu 1932. obojica su se
povezali s nevelikom organizacijom na ijem je
elu stajao stari boljevik Martemjan Rjutin.
Njegov je cilj bio suprotstavljanje Staljinovim
diktatorskim tenjama, ali je ovaj lako uvjerio
drugove da je rije o prevratnikoj grupi koja
ugroava socijalizam i poredak u dravi.

245/1415

Plenum Centralnog komiteta, koji je trajao

od 28. rujna do 2. listopada 1932., iskljuio je
lanove Rjutinove grupe iz Partije, i to kao
izrode koji su postali neprijatelji komunizma i
sovjetske vlasti, kao izdajice Partije i radnike
klase, koji su pod zastavom tobonjeg
marksizma-lenjtnizma
namjeravali
stvoriti
burujsko-kulaku organizaciju, iji bi cilj bio izgradnja kapitalizma, a posebno povratak kulaka u
SSSR.
Iako je imao veliku elju da sve pobije,
Staljin je jo bio slab; Politbiro SKP(b) potvrdio
je presude viegodinjeg zatvora jedino lanovima Rjutinove grupe, dok su Zinovjev i Kamenjev ponovo iskljueni iz Partije i poslani negdje iza Urala. No to nije dugo trajalo, jer su oni
znali kako se treba braniti. Zinovjev je pisao
Centralnom komitetu:
Vjerujte mi, molim vas, da piem istinu i
samo istinu. Molim vas da me vratite u partijske
redove i date mi mogunost, da radim za ope

246/1415

dobro. Dajem svoju rije revolucionara da u biti

najodaniji lan Partije.
Partija je voljela izgubljene sinove koji su
se pokajali i javno priznali da su pogrijeili.
Uskoro je Zinovjevu pruena mogunost da u
Pravdi objavi tekst kojim osuuje oporbu i
hvali Staljina. Samokritika i pokoravanje nagraeni su pravom povratka u Partiju. Staljin nije
mogao nita napraviti. Nije jo imao takvu mo,
niti toliko pristaa da bi se usprotivio.
ekao je iduu priliku da udari. To mu je
omoguio sluaj Kirov.
Dana 22. prosinca 1934. Narodni komesarijat unutranjih poslova (NKVD) objavio je kako
je zavrena istraga u sluaju ubojstva Kirova. Iz
te je objave proizilo da je Nikolajev izveo
ubojstvo nakon naredbe teroristike lenjingradske
grupe, koju su inili lanovi bive zinovjevske
oporbe. Na kratkom i tajnom procesu Nikolajev i
njegova ena osueni su na smrt i pogubljeni.
Dolo je vrijeme obrauna sa svima za koje je

247/1415

Staljin naredio da ih se optui za sudjelovanje u

organiziranju atentata na Kirova.
U sijenju 1935. Zinovjev i Kamenjev stali
su pred sud, ali im se nije uspjela dokazati veza s
organizacijom za ubojstvo Kirova, kojom su toboe upravljali. U istrazi jo nije primjenjivana
tortura, pa optueni nisu priznali krivnju. Sud je
morao utvrditi da su samo poticali na ubojstvo,
i osudio je Zinovjeva na 10, a Kamenjeva na pet
godina zatvora. Staljin nije bio zadovoljan.
Osobno je odabrao asnike NKVD-a koji su trebali sakupiti nepobitne dokaze, a prije svega prisiliti obojicu optuenika na priznanje za neposredno sudjelovanje u atentatu. Taj zadatak
dobili su asnici po imenu Agranov, Molhanov i
Mironov. Nisu jo smjeli primjenjivati torturu, ali
su mogli posegnuti za nekim brutalnijim metodama. To se ipak nije pokazalo dovoljnim.
Istraga se razvlaila, a niti jedan od optuenih nije imao namjeru priznati apsurdne optube. Ni suoavanje sa svjedocima nije puno
pomoglo, jer je sluaj bio na posve klimavim

248/1415

nogama, pa su Kamenjev i Zinovjev lako sruili

tvrdnje tobonjih svjedoka svojih zloina, Staljin
je esto pozivao istraitelje k sebi. Za vrijeme
jednog takvog susreta, Mironov ga je obavijestio
kako se Kamenjev opire i kako se ne treba nadati
da e ga uspjeti slomiti.
Smatrate da Kamenjev nee priznati? upitao je Staljin.
Ne znam, odgovorio je Mironov. On se
ne da zastraiti.
Ne znate? Staljin je zamirio, to je za
one koji su ga poznavali, bio nepogreiv znak da
kipi od bijesa. A znate li koliko tei naa zemlja,
sa svim tvornicama, strojevima, armijom, sa
itavim naoruanjem i mornaricom?
Mironov nije odgovarao, ve je iznenaeno
gledao Staljina.
Razmislite i odgovorite mi, govorio je
dalje Staljin. Pitam vas koliko je sve to teko?
Mironov se na trenutak ponadao kako je
rije o ali i poeo se nervirati.

249/1415

Nitko to ne zna, Josife Visarionoviu

konano je promucao. To je neki astronomski
broj...
Dobro. A moe li netko izdrati astronomsku teinu?
Ne moe, odgovorio je Mironov,
Prema tome, nemojte mi vie nikad govoriti da je Kamenjev, ili bilo koji drugi zatvorenik,
u stanju izdrati pritiske. Ne dolazite mi dok Kamenjev ne prizna!
Na kraju razgovora, Staljin je priao
Mironovu.
Kaite mu (Kamenjevu, op. B. W.) da
emo, ako odbije stati pred sud, nai odgovarajuu zamjenu. Dovest emo njegovog vlastitog
sina koji e priznati da je po naredbi svog oca
pripremao teroristiki in protiv voa Partije,
tiho je govorio. Kaite mu da imate informacije
kako je njegov sin, zajedno s Reingoldom, slijedio automobile Voroilova i Staljina na putu

250/1415

prema Moajsku. To e mu vratiti osjeaj za

stvarnost.
Staljin se okrenuo i otiao, ostavljajui za
sobom iznenaenog Mironova. On je i dotad
imao iza sebe dosta nedjela, no rijei voe Partije
ostavile su na njega snaan utisak. Znao je da
Staljin ima pravo. Prijetnja sigurnosti obitelji u
pravilu je slamala otpor i najtvrih zatvorenika.
Prema Kamenjevu i Zinovjevu primijenjena je i
fizika sila. Za ionako vruih dana, njihova je
elija grijana do tako visoke temperature da su
leali na podu u polusvijesti. Izvoeni su nakratko van, samo da bi mogli neto pojesti i popiti vode. Zatim su vie sati presluavani, a za to
vrijeme vrijeani su i poniavani. Ispitivanjima je
prisustvovao Nikolaj Jeov. Ponekad se pojavljivao nou u kabinetima drugih istraitelja,
samo da bi promatrao kako se slama ljude.
Posebno su ga zanimali naini iznuivanja priznanja od zatvorenika koji su smatrani izuzetno
vrstima. U takvim sluajevima Jeov je

251/1415

temeljito istraivao detalje istrage i metode koji

su dovodili do lomljenja otpora optuenika.
Sigurno je ve znao da e mu to znanje
dobro doi na novom poloaju. Zinovjev i Kamenjev konano su odluili priznati sudjelovanje
u organiziranju atentata na Kirova. Vjerojatno su
se odluili na to pod prijetnjom da e se, ako
odbiju, njihov proces odvijati pred specijalnim
sudom, iza zatvorenih vrata, to je za njih znailo
gubitak svih ansi za pravednu presudu i
spaavanje ivota.
Rasprava je poela 19. kolovoza 1936. u
sali Doma sindikata u Moskvi. Na optuenikoj
klupi sjedilo je 16 osoba, koje su toboe
organizirale trockistiko-zinovjevski teroristiki
ogranak.
Kamenjev i Zinovjev bili su dobro pripremljeni za ulogu kakvu su trebali odigrati pred
sudom.
Moj zamirui boljevizam preao je u antiboljevizam, a uz trockizam, doao sam i do
faizma govorio je Zinovjev.

252/1415

Da li je to sluajno da pored mene i

Zinovjeva sjede emisari tajnih inozemnih politikih slubi (...), koji bez sumnje odravaju veze s
Hitlerom i Gestapoom? To nije sluajno, vikao
je Kamenjev.
Obojica su priali o pripremama za
ubojstvo Kirova, kao i o planovima za ubojstvo
Staljina i drugih sovjetskih voa.
Staljin nije odrao obeanje da e im, ako
priznaju krivnju, spasiti ivot. 24. kolovoza osueni su na smrt i strijeljani, a itava zemlja itala je u novinama o velikoj zavjeri i organiziranju
atentata, te pokuajima ubojstva najviih rukovodilaca. I ljudi su povjerovali da je u Sovjetskom Savezu nastala velika tajna organizacija kojom su upravljali inozemni imperijalisti, a kojoj
je cilj bio unitenje socijalizma i povratak vlasti
kapitalista i kulaka.
Na taj nain Staljin je udario temelje velikom teroru, koji je trebao eliminirati sve neprijatelje i uguiti svako suprotstavljanje samovolji
generalnog sekretara.

253/1415

Bio je potreban samo spretan administrator

velikog aparata smrti.
Staljin je nevoljko poeo promatrati Genriha Jagodu koji je dotad upravljao aparatom terora. Bio je bezobziran izvritelj svih nareenja.
Spretno je vodio sluaj Kirov i istrage protiv ljudi
koje je Staljin odluio unititi. inilo se da je
zadobio priznanje i povjerenje vrhovnika, ali je
odjednom, 25. rujna 1936. Staljin, koji se nalazio
na odmoru u Soiju, poslao u Moskvu telegram:
Smatram da je apsolutno potrebno, i to
odmah, da se drug Jeov imenuje na poloaj narodnog komesara unutranjih poslova. Jagoda je
definitivno dokazao da nije sposoban demaskirati
trockistiko-zinovjevske grupe.
Taj je zahtjev brzo ispunjen i Genrih jagoda
prestao je biti voa NKVD-a. Pripao mu je manje
znaajan poloaj povjerenika za potu i telegraf.
Najudnije je bilo to to se njegov pad desio
jedva mjesec dana nakon uspjeha NKVD-a,
kakav je bilo i sakupljanje dokaza za krivnju na

254/1415

osnovi kojih se Staljin mogao konano

obraunati sa Zinovjevim i Kamenjevim.
Zato se to dogodilo?
Nema jednoznanog odgovora na ovo pitanje. Prema nekima, Jagoda je previe znao.
Prema drugima, shvatio je kako Staljin
namjerava unititi stare boljevike kadrove i
poeo je ometati ostvarenje tog plana. Mogue je
da su oba objanjenja valjana. Osim toga, uklanjanje Jagode bilo je korisno u situaciji kad se u
Moskvi poelo aputati da je atentat na Kirova
bio djelo NKVD-a. Staljin je naredio nestanak
svih enkavedeovaca koji su bili upleteni u atentat
na Kirova. Medved i njegov zamjenik Zaporoec,
kao i deseci drugih asnika, izvedeni su pred sud
i osueni na kazne zatvora, zato to iako su
dobivali informacije o pripremama za ubojstvo S.
M. Kirova (...), nisu poduzeli neophodne korake
kako bi sprijeili atentat.
Piui o tajnom procesu, tisak nije davao
podatke o visini kazne, to je bilo udno u atmosferi zapoetih progona, kad su novine

255/1415

velikim naslovima informirale o smrtnim ili

dugogodinjim zatvorskim kaznama za neprijatelje naroda, urotnike i izdajnike partije i organa sigurnosti. Pokazalo se kako je samo jedan
funkcionar dobio kaznu od deset godina zatvora,
dok su ostali, koji su bili optueni za olakotni
pristup sigurnosti visokog partijskog funkcionara,
osueni na dvije do tri godine zatvora. Kaznu su
izdravali u relativno luksuznim uvjetima; mogli
su dobivati pakete od kue i viati se s obitelji.
Uklanjanje efa NKVD-a trebalo je ojaati
uvjerenje drutva da Staljin nema nita s atentatom. Pored toga, za djelatnike slube sigurnosti, pad njihovog efa bio je jasan znak da u
toj dravi odluuje samo volja generalnog sekretara i da nitko ne moe izbjei njegovu nemilost, ak ni svemoni voa NKVD-a. Jagoda je
uhapen u travnju 1937., a u oujku 1938. osuen
je na smrt. Njegovo mjesto u NKVD-u dobio je
Nikolaj Jeov.
Roen 1895., Jeov je pristupio Komunistikoj partiji tek u svibnju 1917. Za vrijeme

256/1415

Domovinskog rata bio je politiki komesar, nakon ega je zapoeo politiku karijeru. U vrijeme
kolektivizacije sela privukao je Staljinovu pozornost uspjenim stvaranjem kolhoza i
bezobzirnou pri stvaranju otpora seljaka.
Poetkom prosinca 1936. zauzeo je poloaj
komesara unutranjih poslova.
Staljin nije pogrijeio u izboru novog efa
NKVD-a: Jeov je bio mnogo sposobniji i
bezobzirniji od Jagode.
U oujku 1937. sazvao je savjetovanje najviih dunosnika NKVD-a. Obavijestio ih je da
po naredbi Partije imaju bez odlaganja krenuti u
daleka podruja Sovjetskog Saveza, kako bi se
tamo pobrinuli za odanost lokalnih vlasti.
Od svih visokih dunosnika NKVD-a, u
Moskvi su ostala samo etvorica: Mihail
Frinovski, novoimenovani zamjenik voe
NKVD-a, Abram
Slutski, voditelj inozemnog odjela, Karl
Pauker, nadzornik Staljinove sigurnosti i Stanislav Redens, voa moskovskog NKVD-a,

257/1415

suprug sestre Staljinove ene. Ostali su sjeli u

vlak, ali su ve na prvoj postaji izvueni iz
vagona, vraeni u Moskvu i tamo strijeljani.
Jeov je na njihova mjesta mogao postaviti svoje
ljude.
Udario je i na u one koji su mislili da e,
delegiranjem na inozemna odredita, biti sigurni.
etrdeset enkavedeovaca, zaposlenih izvan
granica SSSR-a, dobilo je naredbu da se vrate u
zemlju. Ipak, petorica ih se, sigurno dobro
obavijetenih o sudbini kolega i strahujui za
svoj ivot, odbila vratiti. Jeov je predvidio i takvu mogunost. U listopadu 1936. formirao je
Upravu za posebne zadatke, koja je organizirala
letee grupe, iji je posao bio ubijati ljude koji su
odbili povratak u zemlju.
Jedan od onih koji su se vratili u zemlju bio
je Ignac Reiss (odnosno Ignac Poreki, pod
pseudonimom Rajmond), agent NKVD-a, koji je
djelovao u Parizu. Polovinom srpnja 1937. poslao
je pismo u sovjetsko veleposlanstvo u Parizu,
obavjetavajui ih da je prekinuo sa Staljinovim

258/1415

kontrarevolucionarnim djelatnostima i da izabire

slobodu. Otiao je u vicarsku, gdje ga je
pronaao agent Roland Abbiate. Nakon to je
Staljin to osobno naredio, u vicarsku su krenuli
ljudi iz letee grupe. Tamo im je trebala pomoi
Gertruda Schildbach, bjeguneva bliska znanica,
koja ga je namamila u zamku i, 4. rujna 1937.,
Reissovo tijelo, izreetano mecima, naeno je
pokraj autoceste prema Lozani. U njegovoj ruci
bio je pramen sijede kose. Moda je u posljednjem trenutku shvatio da ga je Gertruda izdala i
zgrabio je za kosu. U hotelu u kojem su bili
smjeteni atentatori, policija je pronala kutiju
okolade zatrovane strihninom. okolada je vjerojatno bila namijenjena Reissovoj djeci, ali Gertruda se nije odvaila otrovati djecu ili nije imala
vremena za to.
Strahoviti teror razvio se u tolikoj mjeri da
izlika na kojoj se zasnivao, ubojstvo Kirova, vie
nije bila dovoljna. Koliko je zapravo osoba moglo biti umijeano u urotu protiv efa lenjingradske partijske organizacije? Deset, dvadeset,

259/1415

moda pedeset, ali kako objasniti hapenje tisua

tobonjih urotnika?
Staljin je znao to valja initi. Trebalo je
samo uvjeriti stanovnitvo kako u Sovjetskom
Savezu postoji velika organizacija, a Krov je bio
samo jedan od mnogih koji su ubijeni ili protiv
kojih su pripremani atentati. Naravno, bilo bi najbolje kad bi kao rtve ubojike organizacije istupali i neki ljudi koji su poznati i uvaavani. Ne69

sumnjivo, takav je ovjek bio Maksim Gorki ,

pisac, jako cijenjen u Sovjetskom Savezu i u
svijetu.
Mnogo je godina boravio u emigraciji, a
1931., zaveden sjajem velianstvenih promjena u
Sovjetskom Savezu, vratio se u Moskvu. Staljinu
je bilo posebno stalo da nezavisni pisac pone
hvaliti komunizam i staljinizam. Osigurani su mu
dobri uvjeti za ivot i rad; vodili su ga po prikladno ureenim kolhozima i tvornicama. Susretao
se s ljudima koji su do neba hvalili dobrobiti
komunizma i skandirali: ivio na uitelj, Maksim Gorki. Njegovim imenom nazivane su ulice,

260/1415

tvornice i gradovi. Gorkom se to ak i svialo, a

tome se ne treba uditi. No, iza te teatralne
scenografije, ipak je malo-pomalo poinjao
primjeivati pravu sliku svoje zemlje: bijedu, teror, netoleranciju. Protestirao je protiv hapenja,
stavljajui se u obranu ljudi okrivljenih od
NKVD-a. Tako je bilo i 1931., kad je proitao u
novinama kako je 48 osoba osueno na smrt,
zbog izazivanja gladi u jednom od okruga
Sovjetskog Saveza. Odmah je nazvao Jagodu i
predbacio mu kako je vlada ta koja snosi odgovornost za glad nevinih ljudi. To nije puno pomoglo, ali takve njegove intervencije u obranu nesretnika, bivale su sve ee. Gorki se poeo protiviti Staljinu. U studenom 1934. odbio je
njegovu molbu da napie prigodni lanak za
Pravdu, o Lenjinu i Staljinu. U prosincu iste
godine, Jagoda je predao molbu Staljinu da Gorki
napie lanak u kojem osuuje individualni teror,
to bi po shvaanju generalnog sekretara zapravo
znailo osudu Zinovjeva i Kamenjeva, kao organizatora teroristikog atentata na Kirova. Gorki

261/1415

je ponovo odbio, rekavi: Ja ne osuujem samo

individualni, nego i dravni teror!
Konano, Gorki se odluio vratiti u Italiju i
zatraio putovnicu. Nije ju dobio. Nenadano je
umro, u rujnu 1936. godine. Nakon njegove smrti
Jagoda je, pregledavajui osobne stvari velikog
pisca, naao i jednu biljenicu. itao je dugo i
paljivo. Na kraju je rekao: Nije vano da dobro
hrani vuka. On e se i tako uvijek vraati u umu. Te pieve biljeke nikad nisu objavljene.
Je li Gorki umro prirodnom smru? Postoje
sumnje da ga je Jagoda osobno otrovao, naravno,
po Staljinovom nalogu. Ipak, to je malo vjerojatno. Treba uzeti u obzir da je Gorki imao 68
godina i da je bio teko bolestan; imao je
tuberkulozu koja mu je unitila plua.
No, je li Staljin odgovornost za smrt pisca
mogao pripisati lanovima imaginarne urotnike
organizacije? To se inilo nemoguim, jer su
posljednjih dana pieva ivota svakodnevno objavljivani tekstovi o tome kakva je njegova

262/1415

zdravstvena situacija. Narod se uvjeravalo kako

se Staljin brino zanima za velikog pisca. A
Staljin je, ipak, naao nain da iskoristi pievu
smrt, okrivivi za nju lijenike, koji su toboe bili
lanovi tajne organizacije.
Bilo je lako uprijeti prstom u ubojice u
bijelim kutama i optuiti ih da su putali u
javnost krivotvorene podatke o zdravstvenom
stanju velikog pisca.
Trojica lijenika lijeila su Gorkog, ba kao
i dvojicu drugih dravnih dunosnika, koji su
umrli u to doba: efa NKVD-a Vjaeslava Meninskog i lana Politbiroa, vicepremijera Valerijana Kujbieva. Lijenici su bili profesor Dmitrij
Pletnjov, savjetnik Medicinskog odjela u Kremlju, dr. Levin i poznati specijalist, prof. Ignatij
Kazakov.
Staljin se nije ni trenutka kolebao da
rtvuje te ljude.
Novi voa NKVD-a, Nikolaj Jeov, smislio
je lukav plan. Najprije je trebalo unititi autoritet
istaknutih lijenika i pokazati drutvu da su to

263/1415

amoralne osobe, unato njihovim visokim profesionalnim kvalifikacijama. Zbog toga je profesoru Pletnjovu poslao svoju najsposobniju agenticu, koju su inae koristili za kompromitiranje
zapadnih diplomata. Odmah nakon posjeta, ena
se pojavila u tuilatvu i optuila lijenika da ju
je svezao i iivljavao se nad njom. Novinski
naslovi vritali su: Sadist Pletnjov osramotio
sovjetsku medicinu.
Nitko nije povjerovao uvjeravanjima
lijenika da ena lae. Pletnjov je izveden pred
sud i 18. srpnja 1937. osuen na dvije godine zatvora. Za staljinovska mjerila ta je presuda bila
blaga, ali njezin je cilj ionako bio unitavanje
reputacije poznatog lijenika i znanstvenika. Budui da je sud ustanovio kako je on poinio
sramotni in, i samim time potvrdio sumnju da je
sadist, mogao je biti i lan tajne organizacije koja
je isplanirala ubojstvo Gorkog, Kujbieva i
Meninskog. Uhieni su i ostali lijenici koji su
priznali da ih je bivi ef NKVD-a, Genrih

264/1415

fagoda, poz vao u svoj kabinet i naredio im da

pobiju te pacijente neispravnim lijeenjem.
Zbog ega su trojica istaknutih lijenika
tako lako i brzo potvrdili apsurdne optube na
svoj raun i k tome jo naveli dokaze krivnje
biveg efa NKVD-a? Od 7. travnja 1935., postojao je zakon koji je doputao da se prema djeci od
12 godina primjenjuju jednake kazne kao i prema
odraslima, ukljuujui i smrtnu kaznu. I Levin i
Kazakov iniali su djecu. Zaprijeeno im je da e,
ako ne priznaju to se od njih trai, i njihova
djeca odmah zavriti u zatvoru.
U zoru 13. oujka 1938. sud je donio presudu Pletnjovu na 25 godina zatvora. U drugim
procesima druga dvojica lijenika osueni su na
viegodinje kazne zatvora. Boravei u logoru u
Vorkuti, Pletnjov je jednoj zatoenoj novinarki
rekao kako je Gorki ubijen pomou otrovane
okolade. Rekao je takoer da su dvije medicinske sestre koje su se brinule o njemu, nestale. Je
li to bila istina? Zasigurno nikad neemo saznati.

265/1415

Staljin je ostvario svoj cilj: uvjerio je ljude

kako su u Sovjetskom Savezu neprijatelji socijalizma skovali urotu za ubojstva politikih i
dravnih djelatnika, najistaknutijih osoba iz kulture i umjetnosti. Valjalo se, dakle, bespotedno
obraunati s ubojicama. U Sovjetskom Savezu
zapoela je velika istka koja je progutala
milijune. Ali i one koji su je organizirali i
provodili...

10.
Trocki
Lav Trocki uao je u svoj kabinet, zajedno
sa svojim suradnikom, kojeg je poznavao pod
imenom Franck Jackson. Uputio se prema masivnom stolu od svijetlog drva, zatrpanom papirima, sjeo na jednostavan pleteni stolac,
odgurnuo papire u stranu i poeo itati novinski
tekst koji mu je donio Jackson. Jackson je stao s
njegove lijeve strane, virkajui mu preko ramena,
ne bi li uoio eventualne izmjene koje bi trebao
unijeti u tekst. Bilo je to posve uobiajeno ponaanje, i nije moglo pobuditi nikakvu sumnju.
Trocki je potpuno smetnuo s uma kako mu se
dugme za alarm, pomou kojeg je mogao pozvati
ljude iz osobne strae, nalazi na toj istoj, lijevoj
strani stola, i da mu je Jackson svojim dranjem
onemoguio pristup.
Nagnuo se i poeo itati.

267/1415

Kad je dolazio, Jackson je imao na sebi

dugu kinu kabanicu. Na ulazu ju je skinuo i prebacio preko ruke. U jednom trenutku, ispod
kabanice je naglo izvukao capin, koji je inae
koristio prilikom penjanja po obroncima vulkanskih gora u okolici Mexico Cityja.
Trocki je krajikom oka primijetio nagli
pokret i instinktivno se odmaknuo, a zahvaljujui
tom izmicanju, iako je pao na glavu, nije razbio
lubanju. Jaukao je od bola, titei se rukama od
novih udaraca. U sobu su dotrali straari i bacili
se na atentatora. Oteli su mu capin koji je upravo
podigao kako bi se pripremio za jo jedan udarac,
sruivi ga na pod i poeli ga udarati tekim
potkovanim cipelama po cijelom tijelu.
Da ga ubijemo?
Ne! jauknuo je Trocki, koji je usprkos
svemu jo uvijek bio pri svijesti.
Ne smijete ga ubiti...Treba ga prisiliti da
govori...

268/1415

Atentator je djelovao po Staljinovoj

naredbi.
Zbog ega je sovjetski diktator, tada na
vrhuncu moi, naredio ubojstvo starog revolucionara, koji mu nije mogao nanijeti nikakvu
tetu i koji se, istjeran iz Sovjetskog Saveza, nakon godina potucanja po svijetu, sklonio u daleki
Meksiko?
Moramo se vratiti mnogo godina unatrag.
***
Pravo ime Trockoga bilo je Leib Bronstein.
Rodio se 1879. u mjestu Janovce u Ukrajini, u
bogatoj idovskoj obitelji. Jo 1898., kao uenik
kole u Nikolajevu, prikljuio se socijalistikom
pokretu. Dugo nije htio imati nita s
boljevicima. Kritizirao je Lenjina, a ovaj je
nazivao Trockog najpokvarenijim karijeristom,
intrigantom i avanturistom. U sijenju 1898.
uhien je zbog revolucionarnog djelovanja i

269/1415

proveo je etiri i pol godine u progonstvu u

Sibiru, odakle je uspio pobjei, koristei
krivotvorenu putovnicu na prezime Trocki, koje
je od tog vremena postalo njegov revolucionarni
pseudonim. Ipak je i dalje ostao zagrieni neprijatelj boljevika.
Sluajui o revolucionarnom valu koji buja
u Rusiji, vratio se u zemlju 1905., kako bi organizirao borbu protiv cara. Ponovo prognan u Sibir,
opet je pobjegao i smjestio se u Be, odakle je
poao dalje: u vicarsku, u Pariz, i na kraju u
New York. Odande se vratio u Rusiju tek nakon
Februarske revolucije, da bi ponovo, ali ovaj put
samo nakratko, dospio u zatvor.
Tik prije Oktobarske revolucije, odluio je
staviti boljevicima na raspolaganje svoj talent
organizatora i govornika.
Da u Petrogradu nije bilo mene i Lenjina ne bi bilo ni Oktobarske revolucije, pisao je o
svojem doprinosu u preuzimanju vlasti od strane
boljevika, ne bez razloga stavljajui sebe na
prvo mjesto. Ipak, najvee je zasluge imao

270/1415

kasnije, 1919. godine, kad je u Rusiji izbio

Graanski rat.
Boljevika vojska nije bila brojna, a ni njihova bojna sila nije bila velika. Trocki je u
oujku 1918. odstupio s poloaja povjerenika
vanjskih poslova, a u istom mjesecu postao je
povjerenik za vojna i mornarika pitanja. Lenjin
nije mogao nai boljeg kandidata. Trocki je znao
privui ljude na stranu revolucije, ukljuujui u
vojsku i desetke tisua carskih asnika i uvodei
apsolutnu disciplinu, a oglaavao je i masovno
novaenje, stvorivi monu armiju od skupine
avanturista, idealista i prijestupnika. Vojnicima je
i sam bio primjer muevnosti i beskompromisnosti. No, takoer i - okrutnosti.
Na vijest da su 6. kolovoza 1918.
boljeviki odredi napustili Kazan, vrlo vano
strateko podruje, Trocki je odmah sjeo u vlak i
poao na frontu. Tamo je poveo vojnike u napad.
U Riaku se okupilo nekoliko tisua bjegunaca iz Crvene armije. Opkolili su ih vojnici s
pukama i sproveli na veliki trg, nasred kojeg je

271/1415

stajala mala, na brzinu sklepana tribina.

Dezerteri, gomila odrpanaca, razbojnika i avanturista, kojima je dojadilo vojevanje, bili su tako
razjareni da su u svakom trenutku bili spremni
baciti se na pratitelje konvoja. Ovi su drali
spremne puke. U jednom trenutku, na trg se
dovezao otvoreni automobil u kojem je pored
vozaa sjedio sitni mukarac u crnoj konoj
kabanici. Popeo se na tribinu. Dezerteri su vikali:
Nestani! Odlazi dok si jo itav! Moe jo
jedino tamaniti buhe u rovovima.
Pratitelji su pripremili puke da ispale hice
za opomenu, kad je naglo odjeknuo glas
Trockoga, koji je pokazivao na njih.
Tko su ovi? Pitam, kakvi su to ljudi s
orujem?
To je konvoj, drue komesaru, odgovorio
je zapovjednik koji je dotrao do automobila.
Maknite konvoj! Ti ljudi pred vama nisu
bjelogarijska bagra, ve vojnici revolucije. Opozovite pratnju.

272/1415

Na trgu je zavladala tiina: vojnici iz pratnje spustili su puke i poeli se povlaiti, ostavljajui ovjeka u crnoj kabanici okruenog stotinama orpanaca. Trgom se odjednom prolomio
povik Huraaa!
Takav je bio Trocki. Znao je vladati gomilom. Znao je potaknuti gomilu, ali se nije znao
zauzeti za sebe. A to je sada, kad se naglo poelo
pogoravati zdravlje Lenjina, ranjenog u atentatu
30. kolovoza 1918., bilo neophodno. Iako je
donekle prizdravio, polovinom 1921. Lenjin je
poeo patiti od uestalih glavobolja.
Organizacijski odbor mu je 4. lipnja. 1921.
preporuio da prekine s radom. Mora se priznati
da je to bila hvalevrijedna briga organizacije za
svog efa. A nije li iza takve preporuke moda
stajao Staljin, koji je Lenjina htio to prije
maknuti od partijskih zadataka? To ne znamo, ali
vjerojatno je bilo tako.
Od poetka prosinca Lenjinovo zdravlje znatno se pogoralo. Prvi izljev krvi u mozak desio
se 21. svibnja 1922. Lenjin se vratio na posao tek

273/1415

2. listopada te godine. Partija mu je ponovo

nametnula vrlo strog reim. Tada ve nije bilo
sumnje: iza brinih odluka Partije krio se Staljin,
koji se 18. listopada 1922. proglasio uvarem
zdravlja voe Partije. Lenjin se osjeao ugroenim od beutnog Staljina koji ga je htio liiti
vlasti, a zatim mu onemoguiti kontakt s najbliom okolinom, kako voa revolucije ne bi
mogao odrediti svojeg nasljednika, niti ga ometati u nastojanjima da zauzme njegovo mjesto.
Lenjin se obratio Trockom, traei u njemu
saveznika za predstojei obraun sa Staljinom.
Jo ranije, u travnju 1922., predloio je Trockom
da bude zamjenik predsjednika Savjeta narodnih
komesara, odnosno viceprepremijer, ali Trocki to
nije prihvatio. U prosincu Lenjin je ponovio
prijedlog:
Morate biti zamjenik, govorio je
Trockom. Situacija je takva da su neophodna osobna preslagivanja. A onda je dodao: Predlaem vam savez protiv birokracije openito, a
posebno protiv Organizacijskog odbora.

274/1415

ef Organizacijskog odbora Centralnog komiteta bio je Staljin. Tako je, dakle, Lenjin predlagao Trockom savez protiv Staljina. Trocki je
ponovo odbio. Kasnije je takoer odbio da odri
govor na otvaranju XII. kongresa SKP(b). Sklanjao se u sjenu partijskog i politikog ivota. Nije
shvatio da na taj nain ostavlja prostor Staljinu, i
da e to za njega imati tragine posljedice.
Tada je dolo do poznatog incidenta. Staljin
je nazvao Lenjinovu suprugu Nadedu Krupsku i
grubim se rijeima izvikao na nju, to mu nije
dopustila da se vidi s Lenjinom. Lenjin je stao na
stranu svoje ene i poslao Staljinu pismo, traei
ispriku. Nije poznato je li se Staljin ispriao, ali
taj je incident imao dalekosene posljedice.
Lenjin je definitivno shvatio da Staljin ne moe
zauzeti njegovo mjesto voe naroda. Smatrao je
kako njegov nasljednik treba biti Trocki. Napisao
je pismo lanovima CK Komunistike partije:
Od trenutka kad je zauzeo poloaj generalnog sekretara CK, Staljin je u svojim rukama
koncentrirao veliku vlast, a ja nisam uvjeren da

275/1415

e znati koristiti tu vlast s potrebnom odgovornou. Drug Trocki ne odlikuje se samo velikim sposobnostima (...) nego je sigurno najnadareniji lan sadanjeg CK.
Lenjin je opisao i druge sposobne lanove:
Kamenjeva, Zinovjeva, Pjatakova, Rikova i
Buharina.
Tik prije smrti, svoje pismo je dopunio
rijeima: Staljin je suvie grub, a ta mana, podnoljiva meu komunistima, na poloaju sekretara CK, ne moe se prihvatiti. Zbog toga predlaem drugovima da nau nain da uklone
Staljina s tog poloaja i postave nekoga drugog.
Ta je zamisao dola prekasno. Pa upravo je
Lenjin stvorio Staljina.
Prvi ga je put susreo na peronu finskog kolodvora u Petrogradu, gdje je 9. travnja 1917.
siao s vlaka koji ga je dovezao u Rusiju. Tada
nije obratio pozornost na onieg mukarca koji je
skrivao iza lea slabo pokretnu ruku. Odmah se
uputio prema Kamenjevu koji je stajao malo

276/1415

dalje, zamjerajui mu zbog nekakvog teksta objavljenog u partijskim novinama Pravda.

Ali Staljin mu se brzo svidio jer je bio
dosljedni administrator i sitniavi izvritelj planova izgradnje savrene partijske birokratske
mainerije, koja je trebala preuzeti kontrolu nad
ivotom svojih lanova, kao i svih graana.
Lenjin je zbog toga davao Stal jinu administrativne funkcije, a na XI. kongresu SKP(b), imenovao ga je generalnim sekretarom, dajui mu poloaj koji je mogao iskoristiti za izgradnju svoje
moi.
Lenjin nije sam pisao dopis kojim je
diskreditirao Staljina, jer je ve bio nepokretan.
Diktirao ga je svojoj sekretarici - Lidiji Fotijevoj.
Ona je obavijestila Staljina o pismu. To pismo
bilo je bomba koja je mogla unititi Staljina, ali
se on nije trebao bojati dok god je pismo bilo u
Lenjinovom kabinetu.
Voa Boljevike partije tada je ve polako
gubio dodir sa stvarnou. Uestali izljevi krvi u
mozak, uinili su od njega bezvoljnu osobu,

277/1415

potpuno ovisnu o okolini. Mnogo godina kasnije,

Trocki je odao da mu je Staljin, u nastupu dobrog
raspoloenja, povjerio kako ga je Lenjin molio da
mu nabavi otrov. Je li to bila istina? Da li je u
takvu stanju mogao traiti otrov od Staljina?
Lenjin je umro 24. sijenja 1924., a tri dana
kasnije lijes s njegovim tijelom prevezen je iz
Goreka u Moskvu, gdje su odrane pogrebne
sveanosti. Tu su stajali Nadeda Krupska i
Staljin.
Testament voe trebao je biti proitan na
zasjedanju XIII. kongresa SKP(b). Lako je predvidjeti to bi se desilo nakon toga: Staljin, ija je
pozicija u vlasti bila jo vrlo slaba, bio bi lien
poloaja i vjerojatno bi zavrio negdje daleko na
istoku, kao kotarski inovnik.
No, on je bio isuvie lukav za to. Delegati
XIII. kongresa nisu bili upoznati sa sadrajem
Lenjinova pisma. Kako je Staljin to izveo?
Krupska je nakon Lenjinove smrti poslala
pismo Centralnom komitetu. Tamo je, u skladu s
pravilnikom, dola u ruke generalnom sekretaru -

278/1415

Staljinu. Znajui za sadraj testamenta, zajedno

sa Zinovjevim i Kamenjevim koji su ga podupirali, Staljin je dogovorio da e odluku 0 itanju
pisma delegatima Kongresa donijeti uski krug
CK, gdje je on imao velik utjecaj. U skladu s
njegovim zahtjevom, odlueno je s 30 prema 10
glasova da pismo nee biti itano svim delagatima, nego samo izabranim drugovima, kao
povjerljivi dokument, dakle dokument o ijem
postojanju nisu mogli nikome nita rei. Na taj je
nain Lenjinov testament ostao tajna grupice
Staljinovih izabranika i poslunika, a on je za
sovjetsko drutvo ostao prijatelj i nastavlja djela
voe revolucije. To mu je bio snaan poticaj u
borbi za diktatorsku vlast.
Staljin nije mogao unititi Lenjinovo
pismo, ali je mogao unititi ljude koje je Lenjin
imenovao nasljednicima svog djela. Na prvom
mjestu bio je Lav Trocki.
On nije bio tako teak protivnik kao to se
inilo. Boleljiv, i zbog toga esto odsutan sa
sastanaka na kojima su se donosile vane odluke,

279/1415

nije se znao zalagati za sebe, a nije ni dobro procijenio novonastalu situaciju.

Nekoliko dana prije Lenjinove smrti otputovao je u sanatorij na Krimu i poput djeteta se
dao obmanuti od Staljina, koji ga je uvjeravao
kako se Lenjin dobro osjea i da nema razloga da
on, drug Trocki, odustane od lijeenja. Trocki je
povjerovao Staljinu i, dok se grijao na krimskom
suncu, Lenjin je ve bio u lijesu.
Posljedica napada Staljina, Zinovjeva i Kamenjeva na Trockog bila je u tome da su ga
partijske vlasti maknule s poloaja komesara
obrane, a dvije godine kasnije iskljuen je i iz
Politbiroa. Ali Staljin je jo uvijek bio preslab za
ubojstva. Morao je ostaviti Trockog na ivotu.
Meutim, 1925. godine desilo se neto neobino. Ameriki komunist Eastman, koji je proveo u Moskvi zimu 1923. - 24., objavio je u
SAD-u knjigu pod naslovom Kad je umro
Lenjin, u koju je uvrstio tekst Lenjinova testamenta, napisavi kako je Staljin sakrio taj dokument pred svijetom. Knjiga je izazvala pravu

280/1415

senzaciju. Komunisti iz Velike Britanije i Francuske poeli su traiti od Trockog da kae istinu.
A to je napravio ovjek kojeg je Staljin pobijedio? ovjek koji je imao u rukama tako mono
oruje, kao to je optuba Staljina da je sakrio
testament voe revolucije?
Taj je ovjek 1. srpnja 1925. potpisao izjavu u kojoj je ustvrdio da Lenjin nije ostavio
nikakav testament, nego samo pismo koje je sadravalo savjete organizacijskog karaktera i s
kojim su upoznati delegati partijskog kongresa.
Tu izjavu objavile su britanske novine Sunday
Worker, a odmah zatim i sovjetski Boljevik.
Zbog ega je Trocki odustao od mogunosti pobjede nad Staljinom, a time i od borbe za ivot?
Smatrao je kako ne moe naruavati partijsku
disciplinu! Na taj je nain izgubio i posljednju
priliku za obranu. Kad je to pokuao napraviti
godinu dana kasnije, Staljin je bio znatno jai.
Postavio je svoje ljude na kljune poloaje
u dravi. Oni su onemoguili Trockom pristup do
tiska. Glavni urednici najvanijih novina bili su

281/1415

Staljinovi ljudi i niti jedan od njih ne bi objavio

lanak Trockog.
Policija, koju je kontrolirao Staljinov
pristaa Dzerinski, slijedila je pristae Trockog i
rastjerivala njihove skupove. Svi pokuaji
tiskanja letaka koji su trebali biti podijeljeni delegatima na Kongresu KP, zavravali su zatvaranjem tiskara od strane policije. Istovremeno, organizirane su mnogobrojne demonstracije radnih ljudi koji su izraavali revolt protiv razbijake djelatnosti Trockog, koji je nazivan
bivim
menjevikom
i
Churchillovim
saveznikom!
Trocki, taj iskusni revolucionar i urotnik,
koji je vukao za nos tajnu carsku policiju i bjeao
iz progonstva, bio je bespomoan u sustavu koji
je sam stvorio.
Godine 1928. osuen je na progonstvo u
Aima Atu. Rano ujutro, 17. sijenja, u njegov
stan upalo je nekoliko funkcionara OGPU-a (Objedinjena dravna politika uprava). Uznemiren
bukom, Trocki je istrao u predsoblje u pidami.

282/1415

Videi ljude iz politike policije, pobjegao je u

svoju sobu i zabarikadirao vrata. Nisu pomogla
nikakva uvjeravanja, pa je zapovjednik akcije
naredio da se vrata razvale. Kad su vrata pala, a
napadai se nali oi u oi s bivim komesarom,
on je prepoznao u njihovu zapovjedniku svog
biveg tjelohranitelja. Policajac je kleknuo pred
Trockog i poeo plakati.
Ustrijelite me, drue Trocki. Ustrijelite
me! vikao je.
Ustanite i obavite svoju dunost! ponosno je rekao Trocki, ali se nije htio odjenuti.
Odrijeen krivnje, zapovjednik je naredio
svojim ljudima da odjenu uhienika, koji je zatim
sproveden do automobila i odvezen na kolodvor.
Tamo je, pred oima stotina putnika, smjeten u
vagon transsibirskog ekspresa. Godinu kasnije,
OGPU je napravio sve kako bi udaljavanje
Trockog i njegove obitelji iz Sovjetskog Saveza
prolo bez nepotrebne buke i potresnih scena.
Dvojica funkcionara OGPU-a sproveli su
Trockog, njegovu suprugu i starijeg sina, Lava

283/1415

Sjedova, do automobila i odvezli ih do luke u

Odessi, gdje je smjeten na palubu broda Ilji.
Kad je brod proao Bospor, asnici iz pratnje predali su prognaniku 1500 dolara i brodskim
amcem vratili se na obalu. Trocki se javio u
sovjetsko veleposlanstvo u Istanbulu gdje se
smjestio na est tjedana, a zatim je preao na
turski otok Prinkipo.
Staljin je dugo alio zbog greke to je ostavio Trockog ivog, tim vie to ga je zahvatila
opsesija da mu od starog boljevika prijeti opasnost. Zbog toga je naloio da ga se ustrajno progoni, i da se pobiju svi njegovi stvarni i
izmiljeni saveznici. Na kraju je naloio ubojstvo
i samog Trockog, iako su se njegov utjecaj i znaenje iz godine u godinu smanjivali.
Prognanik se potucao po svijetu, ne
mogavi nigdje nai stalno mjesto za sebe. U studenom 1932. krenuo je iz Turske, traei bolji
smjetaj u prijestolnici neke od europskih drava,
ali se etiri tjedna kasnije vratio razoaran, zato
to se nijedna od vlada nije odluila ponuditi mu

284/1415

nita vie od tranzitne vize, koja mu je doputala

boravak od nekoliko dana u toj dravi. Konano,
u ljeto 1933., mogao je poi u Francusku, ali bez
mogunosti da se nastani u Parizu. Iz Francuske
je preao u Norveku, a odande su ga krajem
1936. prebacili u Meksiko. itavo vrijeme za
petama su mu bili agenti OGPU-a (od 1934.
pripojenog NKVD-u).
Ve u Istanbulu je primijeeno da se Trocki
sastao s mjesnim predstavnikom OGPU-a, Jakovom Blumkinom. U centrali u Moskvi pala je odluka da se Blumkin povue natrag u zemlju, a taj
je zadatak povjeren lijepoj agentici Lizi Gorskoj.
ef inozemne obavjetajne slube rekao joj je:
Drugarice, morate odbaciti burujske predrasude i smotati Blumkina, koji uruje s Trockim, te postii da se vrati u Moskvu.
Gorska je izvrila zadatak uz pomo
drugoga agenta OGPU-a, Nahuma (Leonida)
Aleksandrovia Ejtingtona. Kad su u Blumkinov
stan u Moskvi upali agenti tajne policije, bilo mu
je jasno kako je to djelo njegove drage. Liza,

285/1415

izdala si me! viknuo je, kad su ga izvodili da ga

smjeste u zatvor. Nakon kratkog procesa, osuen
je i strijeljan pred zatvorskim zidom. Prije negoli
su ga izreetali meci, povikao je: ivio Trocki!"
Drugi agent OGPU-a, Mark Zborovski (alias Etienne), stekao je prijateljstvo Trockijeva
sina Lava Sjedova, kojemu je otac povjerio vane
dokumente i koji je izdavao Bilten opozicije.
Sjeov je bio tako naivan da je novom prijatelju
dao kljueve svog stana u kojem je drao tajne
oeve spise. Vjerojatno je upravo Zborovski odao
boravite Sjedova ubojici poslanom iz Moskve.
Ta je smrt do danas ostala tajna: sin Trockoga
umro je u nerazjanjenim okolnostima 14. veljae
1938., u jednoj parikoj bolnici.
Kada je Staljin izdao naredbu za ubojstvo
Trockog?
Prema sjeanju Pavla Sudoplatova, jednog
od povjerenika sovjetskih tajnih slubi, on je u
oujku 1939. bio pozvan, zajedno s Lavrentijem
Berijom, efom NKVD-a, u Staljinov kabinet,
gdje su uli diktatora:

286/1415

Nema vanijih potitikih linosti u trockistikom pokretu od samog Trockog. Ako se konano makne Trockog, i ta e opasnost biti otklonjena. Nalog za likvidaciju Trockog 1937. vjerojatno je dobio Spiegelglas, ali on nije izvrio taj
vani vladin zadatak.
Trocki mora biti eliminiran tijekom ove
godine, prije negoli izbije rat, rekao je Staljin.
U protivnom, kako proizlazi iz panjolskog
iskustva, govorio je o Graanskom ratu u panjolskoj, kad imperijalisti napadnu Sovjetski
Savez, neemo moi raunati na nae prijatelje u
meunarodnom komunistikom pokretu. Oni e
imati velike tekoe i u ispunjavanju meunarodne obveze destabilizacije pozadine naih neprijatelja, izvodei diverzijske operacije i partizansku borbu, da bi se jo morali nositi s trockistikom infiltracijom u svojim redovima.
Iz toga je proizlazilo da Staljin nije raunao
na rat protiv nacistike Njemake, nego protiv
demokratskih zemalja: Velike Britanije i Francuske. Raunao je kako e se u borbu ukljuiti

287/1415

komunistike partije tih zemalja, provodei sabotae i diverzije. Bojao se da e pristalice

Trockog, napadajui staljinizam, oteavati
djelovanje zapadnoeuropskih komunista.
Va zadatak i partijska obveza su da
naete i odaberete odgovarajue ljude koji e
obaviti taj posao, govorio je Staljin Sudoplatovu. Dobit ete svaku pomo koja e vam biti
potrebna. Obraajte se neposredno drugu Beriji,
samo njemu, ali puna odgovornost za izvrenje
misije je na vama.
Sudoplatov je znao da mu je glava u pitanju, pa je uspio pronai odgovarajue ljude.
Povjerio je taj zadatak iskusnom agentu
NKVD-a, Leonidu Eitingtonu. U panjolskoj,
gdje je pod pseudonimom Kotov imao funkciju
savjetnika republikanske vlade, upoznao je
komunistkinju Caridad Mercader del Rio, enu
panjolskog industrijskog magnata, kojega je ona
nekoliko godina ranije ostavila, uzimajui sa
sobom trojicu zajednikih sinova. Avanturistika
priroda nagnala ju je da se vrati u panjolsku im

288/1415

je tamo izbio rat. Tamo je upoznala Eitingtona i

postala njegova ljubavnica. I ne samo to: nagovorila je svog sina, Ramona Mercadera, da se
ukljui u NKVD. Upravo njega Eitington je odluio iskoristiti u borbi protiv Trockog. Dao mu
je putovnicu nekog amerikog komunista, oduzetu u panjolskoj i poslao ga u Meksiko.
Trocki je od prvih trenutaka boravka u
Meksiku bio praen od agenata NKVD-a.
Napravili su stotine snimaka njegove kue,
gostiju, automobila. Pored toga, u njegovoj najblioj okolini, kao njegova tajnica, nalazila se
sovjetska agentica Maria de la Sierra.
Na taj nain uspjelo se ustanoviti da se vila
Trockog nalazi u Cayoacanu, nevelikom mjestu
juno od Mexico Cityja i da je to tvrava okruena visokim zidom, nad kojim se uzdiu
tornjii s pukarnicama, a deset straara uva
dvorite i prostorije prostrane kue.
Prvi zadatak Ramona Mercadera bio je
prodrijeti u unutranjost tvrave. To mu je uspjelo zahvaljajui pomoi Sylvije Ageloff, bive

289/1415

tajnice Trockog iz vremena dok je boravio u

Norvekoj. Ona je tada ve mnogo godina radila
za NKVD. U listopadu 1939. povezali su se u
New Yorku, a u sijenju 1940. otili zajedno u
Meksiko. Tamo je Sylvia bez tekoa obnovila
poznanstvo s Trockim i postala njegova tajnica.
Svakog jutra Ramon Mercader odvozio ju
je na posao i uveer vraao. Nije ulazio u kuu
Trockog, ve je ekao u automobilu parkiranom
na putu, ispred zida vile. Uskoro su straari
obratili pozornost na njega. U poetku su ga sumnjiavo gledali, a kasnije, videi da odvozi tajnicu njihovog efa, sjedali su u njegov kabriolet,
uzimajui od njega cigarete i meksiku votku. Na
taj nain poputala je njihova pozornost, a on je
zadobivao njihovu naklonost. Upoznavao je ljude
koji su boravili u kui Trockoga. Tako je
upoznao i Margeritu Rosmer. Upravo ona je
uvela u kuu prognanika, predstavljajui ga kao
mladog, sposobnog pisca i gorljivog komunista.
Trocki je srdano primio mladog ovjeka i naao
u njemu predanog sluatelja. esto ga je

290/1415

zadravao na dugim veernjim diskusijama. Na

taj nain Mercader je uspio promotriti raspored
prostorija, te navike gospodara i njegove obitelji.
Ali ipak nije napao; samo je pomogao isplanirati
i pripremiti prvi atentat.
Zadatak pripreme napada na Trockog
NKVD je povjerio voi Meksike komunistike
partije, Davidu Alfaru Siqueirosu. Akciju je trebao izvesti agent NKVD-a, Joseph Grigulevi
koji je djelovao u Zapadnoj Europi. Zajedno su
pripremili automatske pitolje, zapaljive granate,
naboje dinamita, vojne i policijske odore i
ljestve, a odabrali su i sedamnaest drugih atentatora. U zoru, 23. svibnja 1940., ta je grupa krenula
prema vili Trockoga. U dva sata ujutro etiri
automobila dovezla su se do ulaznih vrata. Meu
straarima bio je i ovjek koji je poznavao
Grigulevia. Pospan i iznenaen pojavom poznanika, otvorio je vrata i tada su atentatori upali u
kuu. Izgledalo je kako vie nita ne moe spasiti
Trockog, no napadai su djelovali vrlo kaotino.

291/1415

Nisu traili rtvu, nego su u brzini pregledavah

sobe, pucali naslijepo i bacali zapaljive granate.
Upali su u spavaonicu, ali kad su vidjeli
prazan krevet, ispalili su nekoliko rafala iz automata i to su bre mogli umaknuli na dvorite. U
cijeloj zbrci poginuo je samo jedan od straara.
Njegovo tijelo atentatori su strpali u auto i zakopali ispred kue Siqueirosa. Trocki, koji se za
vrijeme napada sakrio sa enom i unukom pod
krevet, zadobio je samo laku ranu na nozi, a
lake ranjen bio je i njegov desetogodinji unuk,
dok je enu opekla eksplozija granate.
Cijela akcija izvedena je tako traljavo da je
ve 17. lipnja policija ustanovila identitet atentatora i poetkom rujna uhapsila Siqueirosa. Uskoro
je, uz kauciju, iziao iz zatvora.
Doao je trenutak za Mercadera koji je ve
uspio stei povjerenje Trockog.
Dana 20. kolovoza 1940. uao je u njegov
kabinet pod izgovorom da mu eli pokazati jedan
novinski tekst...

292/1415

Lav Trocki, teko ranjen u glavu, umro je u

bolnici, 26 sati nakon atentata.
Mercader nije uspio pobjei, iako je vrlo
briljivo pripremio put za bijeg. Ostavio je ispred
kue automobil, okrenut prema ulaznim vratima.
Iza zida je stajao drugi automobil, u kojem je
ekala njegova majka, zajedno s jednim agentom
NKVD-a. Trebali su mu olakati bijeg, ako se ne
bi uspio dokopati svojeg automobila. Neto dalje
bio je automobil u kojem je sjedio Eitington.
Njegov zadatak bio je da blokira put automobilima koji bi se dali u potjeru za Mercaderom. Taj dio plana nije uspio.
Mercader, uhvaen i izmasakriran od
straara, uspio je preivjeti, ali nije izdao svoje
nalogodavce. Osuen na dvadeset godina zatvora, iziao je na slobodu 1960. i otiao na Kubu.
Bilo je to sedam godina nakon smrti
Staljina, ali in Ramona Mercadera naiao je na
puno priznanje u oima diktatorovih nasljednika.
Za vrijeme posjeta Moskvi Mercader je

293/1415

odlikovan kao heroj Sovjetskog Saveza. Umro je

u Havani 1978.

11.
No pasaran

70

Zapovjednik sovjetske tajne policije

Nikolaj Jeov shvatio je da treba formirati
posebni odjel koji bi se bavio planiranjem i
izvravanjem atentata u inozemstvu. I tako je u
prosincu 1936. nastala Uprava specijalnih
operacija NKVD-a. To vrijeme nije bilo sluajno.
U panjolskoj je trajao krvavi Graanski rat i upravo je panjolska trebala biti glavni teren
djelovanja agenata nove Uprave.
Do 1931. panjolska je bila monarhija, a
nain vladanja slijedio je feudalnu tradiciju.
Cijelo 19. i poetak 20. stoljea bili su razdoblje
revolucionarnih previranja, iji je cilj bio stvaranje drave po uzoru na parlamentarne demokracije
Francuske i Engleske. U tom razdoblju panjolska je preivjela tri graanska rata, osam

295/1415

narodnih ustanaka, 43 vojna dravna udara, 104

promjene vlade i est ubijenih predsjednika. U
obranu starog poretka, jae nego bilo gdje drugdje, stale su vojska i Crkva. Nakon lokalnih
izbora, 14. travnja 1931. godine, koji su bili
nepovoljni za monarhiju, kralj Alfons XIII. je abdicirao i formirana je prva republikanska vlada.
Pet godina kasnije, 16. veljae 1936., na parla71

mentarnim izborima za Cortes pobijedila je

Narodna fronta, u iji su sastav ule: socijalistika Republikanska unija, komunistika
stranka te stranke katalonske i republikanske
ljevice.
asniki kadar koji je tradicionalno
podupirao desnicu, bio je uznemiren uspjehom
ljevice, tim vie to su se u isto vrijeme povezale
socijalistike i komunistike omladinske organizacije, to je zapravo znailo da je komunistima
pristupilo najmanje 40 tisua boraca.
I kao da to nije dosta, pokazalo se kako 25
posto novaka u vojsci pripada ljeviarskim

296/1415

strankama, to je ukazivalo na opasnost brze

radikalizacije vojske.
Otpor desnice poveavao je agresiju
ljevice.
U lipnju 1936. predsjednik glavne desniarske grupacije proitao je u parlamentu popis
njihovih nasilnih djela: 160 spaljenih crkvi, 269
politikih ubojstava, 1287 napada, 69 unitenih
prostorija politikih stranaka, 113 generalnih
trajkova, 10 opljakanih novinskih redakcija.
U tako napetoj atmosferi, kap koja je prelila au bio je pronalazak trupla desniarskog
dunosnika Calva Sotela, 11. lipnja 1936. godine.
Smaknula ga je republikanska policija, osveujui time ubojstvo dvojice svojih lanova
koji su stradali od desniarskih bandi. asniki
kadar koji je jo od 1931. planirao preuzimanje
vlasti, stupio je u akciju.
U noi sa 17. na 18. srpnja 1936. godine s
Kanarskih otoka, iji je guverner bio general
72

Francisco Franco , radiopostaja je emitirala

297/1415

njegov manifest koji je pozivao na ustanak.

Pobunjenike je poduprla veina asnika i vojnika
kopnene vojske, ali bila je to neznatna snaga.
panjolska vojska imala je 115 tisua vojnika u
osam divizija; po jednu u svakom od vojnih okruga. Za buntovnike je bilo nepovoljno i to da je
gotovo treina formacija stacionirana u Africi.
Valjalo ih je to bre prebaciti u kontinentalnu
panjolsku, a to je bilo praktiki nemogue mona ratna mornarica (divizija oklopnjaa, divizija krstarica, flotila razaraa i podmornika
flotila - ukupno 57 jedinica i 15 tisua mornara),
stavila se na stranu republikanske vlade i blokirala luke i morske putove. Pobunu nije poduprlo
ni zrakoplovstvo koje je imalo 154 aviona
(uglavnom zastarjela i dotrajala). Vlada nije
izdala naredbu za naoruavanje radnika, no u
kratkom vremenu dobila je dosta brojnu armiju,
iako slabo naoruanu i slabo obuenu.
U prvim danima borbe pobunjenici su
postigli uspjeh samo u nekim provincijama, ali
ak i tamo gdje su pobijedili, njihova je situacija

298/1415

bila teka - nedostajalo im je streljiva. Poloaj

buntovnika jo se vie pogorao 20. srpnja, kad je
u avionskoj nesrei poginuo general Jose Sanjurjo, kome je bilo namijenjeno mjesto voe.
Daljnja sudbina ustanka ovisila je o pomoi
Njemake i Italije.
General Francisco Franco je 19. srpnja
1936. zatraio od Rima dvanaest bombardera, a
tri dana kasnije traio je od Hitlera transportne
avione. Diktatori faistikih drava, Hitler i Mussolini, odluili su poduprijeti buntovnike jer su u
tome vidjeli mogunost irenja svojih utjecaja na
Pirenejski poluotok, a to im je bila i ansa da
onemogue Francusku sa zapada, gdje se dotad
mogla osjeati sigurnom. Uz sve to, Wehrmacht
se pripremao za rat i bilo je nuno u ratnim uvjetima iskuati nove tipove aviona, tenkova i
topova.
Zbog toga su Hitler i zapovjednik
njemakog zrakoplovstva, Herman Goring,
odmah ispunili generalovu molbu. Ve 28. srpnja
u Tetuan u Maroku, gdje je bio stacioniran jaki

299/1415

kontingent panjolske vojske, stiglo je deset

73

transportnih aviona Ju 52/3m . Odmah je organiziran zrani most, a njemake posade

meusobno su se natjecale koja e prevesti vie
vojnika. U kabine predviene za 17 putnika, ukrcavali su i po 40 vojnika s punom opremom.
Let iz marokanskog Tetuana do jereza de la
Frontere u panjolskoj, trajao je oko 30 minuta, a
avioni su letjeli tako intenzivno da su jedino nou
mogli obaviti nuni tehniki pregled. Rekorder je
bio kapetan Henke, koji je u jednom danu prevezao 243 vojnika. Njemaki avioni ispunili su
svoju ulogu. Od 28. srpnja do 11. listopada prevezli su 13.528 vojnika i 270 tona tereta. Za
pobunjenike odrede na kontinentu, koji su slabili, bila je to pomo u pravi as, tim vie to su
Nijemci brzo formirali snage koje su podupirale
generala Franca.
Do studenog 1936. njemaki kontingent je
postao tako brojan, da je dobio naziv Legion
Condor a raspolagao je s 30 aviona Ju 52/3, ak
27 dvokrilnih lovaca Heinkel He 51, 12

300/1415

primjeraka He 70 i 16 ostalih. Uskoro su u panjolsku poslani njemaki lovci, poznati kao Messerschmitti Bf 109B. U bitkama u panjolskoj
provjereni su izvrsni protuavionski topovi Flak
36. Tamo su prvi put upotrijebljeni i za borbu
protiv tenkova i drugih oklopnih vozila, to je
kasnije, tijekom Drugog svjetskog rata, koriteno
u uspjenim borbama u Africi i Europi.
Meutim, Francuska i Velika Britanija odluile su ne intervenirati u sukobu na Iberskom
poluotoku. Britanci su se s neodobravanjem
odnosili prema republikanskoj vladi, a veina
diplomata u Madridu potiho je podupirala
Franca. Francuzi su se bojali kako bi Graanski
rat, ako se u njega ukljue i velesile, mogao
prerasti u krvavi sukob koji bi se proirio cijelom
Europom.
Poljska vlada, iako je slubeno zadrala
neutralnost, potajno je prodala Republici veu
koliinu oruja u prilinom iznosu od 118
milijuna zlota. U panjolsku je, izmeu ostalog,
dospjelo 110 tisua puaka, 290 topova, 2393

301/1415

teke strojnice, 64 tenka iz Prvog svjetskog rata,

74

tipa Renault FT-17 515 tisua topnikih granata

i mnotvo drugog oruja. Sve to bilo je dovoljno
za opremanje petnaestak divizija. To nije bilo oruje najbolje vrste, nego ve koritena oprema
koje se trebalo rijeiti. Najbolji primjer za to bili
su stari tenkovi, a prodano je i neto oruja
pobunjenicima, za sumu od 2,7 milijuna zlota. To
75

su bila 22 aviona lovca PWS-10 , po cijeni od

39 tisua zlota svaki, kao i etiri aviona za vezu i
izvianje, RWD-13, te rezervni dijelovi i streljivo
za puke i topove.
Staljin je u poetku olako doivljavao rat u
panjolskoj. Sigurno je bio uvjeren kako e republikanska vojska brzo uguiti pobunu. Kad je
saznao da su uz pomo Italije i Njemake
pobunjenici znatno ojaali, odluio je ukljuiti se
u sukob. Novi sovjetski ambasador, Marcel
Rosenberg, koji je stigao u Madrid 27. kolovoza
1936., bio je okruen brojnim, vojnim savjetnicima. Meu njima je bio i general Jan Berzin,

302/1415

ef vojne obavjetajne slube. Tek kasnije, u

rujnu, stigao je Aleksandar Orlov, koji je preuzeo
poloaj voe NKVD-a u panjolskoj.
Republikanska vlada je tu pomo, po
svemu sudei, platila u zlatu, aljui u Odesu
zlatne poluge u tada ogromnoj vrijednosti od 500
milijuna dolara.
To je bogatstvo najvjerojatnije negdje deponirano, jer nikad nije spomenuto da je Sovjetski Savez vratio zlato.
Jesu li republikanci za toliku vrijednost
dobili pomo kakvu su oekivali? Nema sumnje
da su razmjeri te pomoi u kasnijim vremenima
jako preuveliavani.
Rusi su poslali u panjolsku 362 tenka, 120
oklopnih vozila, 806 zrakoplova, vie od 60
tisua puaka, 1.555 topova te 20.486 strojnica.
To nije bilo malo, ali talijanska i njemaka pomo Francu bile su mnogo vee. Primjerice, Talijani su pobunjenikoj vojsci poslali 950 tenkova,
1930 topova, 1426 haubica, vie od 240 tisua
puaka te 7.668 kamiona. Pored toga, u

303/1415

panjolskoj se tijekom itavog rata borilo oko

300 tisua talijanskih vojnika. Godine 1938. u
panjolskoj se nalazio itav jedan talijanski korpus od etiri divizije, grupe tekih strojnica i
grupe artiljerije. Talijansko zrakoplovstvo
ubacilo je u borbu 340 aviona, od toga 117 bombardera i 192 lovca. Iste godine njemaki Legion Condor raspolagao je sa 130 suvremenih
ratnih aviona koji su vladali panjolskim nebom.
Iako je sovjetska propaganda prikazivala
masovnu podrku republikanskoj vladi, iz Sovjetskog Saveza u panjolsku puteno je tek oko
2000 graana. Tijekom itavog rata u panjolskoj se borilo oko 45 tisua dragovoljaca iz mnogih zemalja svijeta (inili su est meunarodnih
brigada, kao i tri samostalna pjeaka bataljuna,
etiri artiljerijske divizije i nekoliko specijalnih
formacija). Sovjetski graani inili su, dakle,
manje o 5 posto broja meunarodnih
dragovoljaca.
Pomo ljeviarskoj vladi panjolske,
Staljin je tretirao jedino kao propagandnu gestu.

304/1415

Zapravo se plaio da e ruski dravljani koji su

poli tamo, donijeti kui zarazu trockizmom i demokracijom. Shvatio je da treba vrlo temeljito
kontrolirati meunarodne brigade i iskoristiti ih
za likvidaciju Ijeviarskih aktivista koji. su nastupali protiv staljinizma. Ali kako?
U centru novaenja za meunarodne brigade u Parizu, djelovali su agenti NKVD-a. Jo
za vrijeme novaenja mogli su nazrijeti stavove
dragovoljaca i one istaknutije prokazati kao cilj
za likvidacijske grupe NKVD-a koje su djelovale
u panjolskoj. Osim toga, dragovoljci su u prihvatnom uredu ostavljali svoje putovnice koje su
vraane u Moskvu. Na taj je nain oko 2000
amerikih putovnica dospjelo do sovjetske
obavjetajne slube. Vojnicima koji su preivjeli
rat, putovnice su vraene, ali je u Moskvu ostalo
oko 900 putovnica amerikih dravljana koji su
poginuli u panjolskoj. Kasnije su ih dobivali
pijuni koji su slani u SAD i druge drave svijeta.
Takvu putovnicu, na ime Frank Jackson, dobio je
i Ramon Mercader, koji je ubio Trockog.

305/1415

U svakoj meunarodnoj brigadi djelovao je

ovjek koji se brinuo o eliminaciji vojnika iji su
nazori odudarali od staljinizma. Lov na otpadnike u njemakim jedinicama vodio je komunist
76

i agent Kominterne, Walter Ulbricht .

Nad pravomiljenicima Maara bdio je
Erno Gerd, kasniji ef slube sigurnosti i komunistike partije u Narodnoj i demokratskoj republici Maarskoj. U svakoj brigadi bili su povjerenici koji su brinuli o idejnoj istoi vojnika.
Opsjednut manijom opasnosti od Trockog i
trockista, Staljin je i dalje ljutilo zahtijevao da ih
se istrijebi. NKVD je ukazivao na posebnu opasnost od strane Katalonske marksistike partije
POUM (Partido Obrero de Unification
Marxista), koja se istaknula posebnom aktivnou prije izbijanja Graanskog rata, kad je
inicirala preuzimanje tvornica od strane radnika i
uzimanje zemlje veleposjednicima. Jo u prosincu 1936. sovjetski tisak poeo je pisati o potrebi
eliminiranja POUM-a, optuujui je za vezu s
faistima. Sovjetski veleposlanik dobio je

306/1415

nareenje da privoli panjolskog premijera Larga

77

Caballera da likvidira nepokornu stranku.

Odlazite! Odlazite! vikao je Caballero na
Rosenberga, kad mu je ovaj izloio Staljinov projekt. panjolska moe biti siromana, ali nee
dopustiti da inozemni veleposlanik namee svoju
volju predsjedniku panjolske vlade!
To je presudilo o sudbini obojke: Rosenberg je opozvan u Moskvu i ubijen, a sovjetski
generalni konzul, Antonov Ovsejenko, dobio je
naredbu da svrgne Caballera s vlasti.
Odluka o uklanjanju premijera donesena je
na sjednici Komunistike partije. Protiv nje su
bili samo glavni tajnik Jose Diaz i ministar prosvjete. Pu u Barceloni u svibnju 1937. prisilio je
Caballera na ostavku.
78

Novi premijer Juan Negrin nije slubeno

imao nikakve veze s Komunistikom partijom,
ali se bojao sukoba i provodio je vrlo umjerenu
politiku, to je odgovaralo Staljinu.

307/1415

Voa NKVD-a u panjolskoj, Aleksandar

Orlov, izdao je nalog novom efu panjolske sigurnosti, pukovniku Antoniju Ortedzeu da
razjedini POUM. Ortedze je prihvatio zadatak, ne
informirajui o tome ministra unutranjih
poslova. Dana 16. lipnja uhapen je Andres Nina,
politiki sekretar POUM-a. Odvezen je u zatvor
Alcala, gdje je predan u ruke Aleksandru Orlovu
i Vittoriju Vidaliegu. Oni su ga prebacili u zatvor
NKVD-a u El Pardo. Prvo presluavanje trajalo
je 30 sati bez prekida, a zatim je muen na tako
straan nain da je njegovo lice postalo bezlina
masa. Ne zna se je li ustrijeljen ili je umro
tijekom torture. Sahranjen je u zatvorskom
dvoritu.
Takva sudbina zadesila je mnoge lanove
Katalonske partije, koji su ubijeni u posebnim
zatvorima NKVD-a, osnovanima u panjolskoj.
Kao najbrutalnije istaknulo se muilite ispod samostana Sv. Urule, nazvano kasnije "Dachau
Republikanske panjolske prema stranom
njemakom koncentracijskom logoru.

308/1415

Broj rtava nije poznat, ali se procjenjuje

na nekoliko tisua. Meu najpoznatijima bili su
Erwin Wolff, bivi sekretar Trockoga i austrijski
socijalist Kurt Landau. Orwell, autor romana koji
su demaskirali totalitarizam, i Willy Brandt, kasniji kancelar Savezne Republike Njemake, imali
su sree - uspjeli su sauvati ivot iako je bio
izdan nalog da ih se smakne.
Staljinov teror bio je dvosjekli ma. Oni
koji su ubijali, morali su i sami biti ubijeni, kako
ne bi bilo svjedoka. NK VD je primjenjivao razliite metode uklanjanja svojih agenata i dunosnika koji su previe znali. Vladalo je naelo
uvanja maksimuma opreznosti i neizazivanja
panike u redovima agenata tajne policije, koji su
djelovali izvan granica SSSR-a.
Gotovo svi dunosnici NKVD-a pozivani
su u Moskvu pod izlikom da e biti nagraeni za
vjernu slubu. Ponosno su dolazili u centralu, i ne
pomiljajui na to da ih eka smrt. Izvjesno
vrijeme nakon povratka nita se nije dogaalo,
kako bi stekli utisak da je sve u redu. Dobivali su

309/1415

odlija i spominjane su im tajne misije na koje e

poi nakon zasluenog odmora u luksuznom
hotelu, negdje na obali Crnog mora. Odlazili su
zadovoljni. Odmarali su se. Pisali su pisma puna
divljenja prijateljima u panjolsku. Zatim su se
prestali javljati, to nije pobuivalo sumnje, jer je
svaka nova misija u njihovoj slubi esto zahtijevala apsolutnu tajnost. Obitelj i prijatelji nisu
mogli ni pomisliti da su heroji iz panjolske zavravali strijeljani ispred zida moskovskog
zatvora.
Takvu je sudbinu imao i Vladimir Antonov
Ovsejenko, koji je pripremio ruenje Caballera.
Vratio se u Moskvu 1937., uvjeren kako e
preuzeti poloaj ministra pravosua. Pogubljen je
nekoliko dana nakon povratka.
Ipak, i pored velike opreznosti, u panjolsku su s vremenom poele dopirali informacije o
misterioznim nestancima ljudi koji su se vraali u
Moskvu. Diplomatski i neki NKVD-ovi kuriri
koji su dolazili u panjolsku, govorili su o valu
hapenja i smaknua. Stizale su i vijesti o sudbini

310/1415

opozvanih agenata, koje nisu izgledale vjerodostojno, a jedna od njih ticala se predstavnika
NKVD-a u Francuskoj, Nikolaja Smirnova
(pravo ime Glinski).
U srpnju 1937. vratio se u Moskvu. Nakon
tjedan dana njegova ena, koja je ostala u Francuskoj, dobila je od njega pismo u kome je pisao
kako odlazi u vanu misiju u Kinu, a nju moli da
se odmah vrati u Moskvu. No, u to vrijeme u Pariz je stigla supruga jednog drugog agenta, koja je
donijela zastraujuu priu. Glasila je otprilike
ovako: znajui da joj mu boravi u hotelu Moskva, Smirnovijeva ena pola je tamo kako bi se
susrela s njim. Kad je dola na njegov kat, vidjela
je kako ga dvojica civila izvlae iz sobe. Ne vjerujui svojim oima, Smirnovijeva ena vratila se
u Moskvu i vie ju nitko nije vidio.
Meutim, ak i oni koji su poeli vjerovati
u to da opoziv znai smrtnu presudu, nisu se
mogli usprotiviti. Znali su da e odbijanje povratka znaiti presudu njihovim obiteljima koje su
ostale u zemlji. Odluka donesena 8. lipnja 1934.

311/1415

doputala je da se obitelj bjegunca poalje u progonstvo u logore, ak ako nisu nita znali o planovima odbijanja povratka. U sluajevima
dunosnika NKVD-a to je znailo 10-godinju
kaznu zatvora, a u sluaju odavanja dravne tajne
od strane djelatnika NKVD-a, to je bilo lako
dokazati, i smrtnu kaznu.
Ako prijetnja represijom prema najbliima
ne bi bila dovoljna da se agent vrati u zemlju, tad
bi nastupale letee grupe Odjela za specijalne
akcije.
Jewhen Konowale, koji je organizirao prebacivanje oruja u panjolsku, ubi jen je u Rotterdamu 1938. Takva sudbina zadesila je i mnoge
druge koji nisu imali obitelj, ili su se pomirili s
gubitkom najbliih kako bi sauvali svoj ivot,
ostajui u inozemstvu.
Jedino je ef NKVD-a u panjolskoj,
Aleksandar Orlov, nadmudrio Staljina. Napisao
je sve to je znao i kad je dobio poziv u Moskvu,
odbio se vratiti. Istovremeno je poslao pismo
Staljinu prijetei da e, ako pogine, njegove

312/1415

biljeke biti objavljene. Staljin se prestraio te

prijetnje i nije dopustio likvidaciju Orlova, koji je
odrao rije i objavio svoje biljeke tek nakon
Staljinove smrti, u oujku 1953.
To je bio okrutan rat u kojem nitko nije tedio civilno stanovnitvo. Piloti iz Condor Legiona vjebali su napad na otvorene gradove,
ulice pune ljudi i civilne objekte. Uili su se
totalnom ratu, kakav su kasnije vodili u Varavi,
Londonu, Moskvi...
Republikanci nisu ostali duni. Formirali su
bande ubojica koje su dobivale znakovita imena Furije, Risovi republike, Crveni lavovi.
Procjenjuje se da su republikanski bojovnici, najee na vrlo okrutan nain, ubili 55 tisua
civila, od toga etiri tisue ena i nekoliko stotina
djece. Posebni cilj republikanskih bojovnika bile
su crkve i sveenstvo; kao njihove rtve palo je
11 biskupa, 16 tisua sveenika i 283 redovnice.
Razina nasilja na strani nacionalista bila je
podjednaka.

313/1415

General Emilio Mola je 19. srpnja 1936. izjavio: Vano je iriti atmosferu terora. Svatko
tko je javni ili tajni pristaa Republike, mora biti
ustrijeljen.
Najslavnija rtva nacionalista bilo je pjesnik Garcia Lorca, strijeljan 18. kolovoza 1936.
Smatra se da su vojnici generala Franca na zvjerski nain ubili 50 tisua osoba.
Rat u panjolskoj zavren je 1939., pobjedom Francove vojske. Poginulo je 90 tisua
njegovih i 110 tisua republikanskih vojnika.
Ali smrt je imala mnogo krvaviju rtvu
meu civilima: oko 400 tisua osoba umrlo je od
gladi i bolesti ili je ubijeno od jedne ili druge
strane. Pola milijuna ljudi izbjeglo je iz panjolske. Sudbina pobijeenih bila je strana. Mussolinijev zet, grof Ciano, izvjetavao je iz panjolske: Procesi se odravaju svaki dan, na nain
koji bih nazvao povrnim. Posvuda je mnogo
pucnjave. U samom Madridu dnevno gine 200 do
250 osoba, u Barceloni 150, u Sevili 80.

314/1415

Stotine tisua ljudi osueno je na dugotrajne zatvorske kazne, a Franco je iskljuio

mogunost njihova pomilovanja. Godine 1941. u
panjolskim zatvorima bilo je gotovo etvrt
milijuna ljudi.
One koji su, bjeei pred Francovim nasiljem i terorom, pokuali pronai utoite u
Sovjetskom Savezu, ekala je mrana budunost.
Pozdravljani kao heroji, marirali su Crvenim
trgom. Mnotvo je skandiralo u njihovu ast, a
zatim su poslani u logore u Sibir. Staljin nije trebao heroje u Moskvi. General Gonzales, El
Campesino, posljednji je put vien kako u zatvorskoj odori radi na gradnji jedne od linija
moskovskog metroa. O njemu se vie nita nije
ulo. Glavni tajnik panjolske komunistike
partije, Diaz, umro je u nerazjanjenim
okolnostima.
Takva je bila sudbina tisua heroja tog
stranog rata.

12.
Sudbina marala
Bila je veer, 22. svibnja 1937. U kabinet
predsjednika partijske organizacije u Kujbievu,
u kojem se nalazio maral Mihail Tuhaevski,
neoekivano su ula trojica enkavedeovaca. Njihov voa, stariji bojnik Papaev, rekao
je: Graanine Tuhaevski, uhapeni ste.
Druga dvojica uhvatila su ga za ruke i zavrnula mu ih iza lea, onemoguivi mu svaku
obranu. Papaev je priao Tuhaevskom i strgnuo
mu inove. Odveli su ga iz zgrade na stranji
izlaz i strpali u auto. Bez odlaganja prevezen je u
Moskvu. Tuhaevski se nakon dva dana torture u
NKVD-u slomio. Moda nije mogao podnijeti
misao da e, ako nita ne prizna, slina sudbina
zadesiti njegovu enu i djecu. Priznao je kako je
bio na elu zavjerenika koji su namjeravali ubiti
Staljina, uspostaviti vojnu diktaturu i ustupiti

316/1415

Nijemcima Ukrajinu, u zamjenu za pomo u zavjeri. Nita od toga nije bilo istina. Tuhaevski je
stradao kao rtva vrlo lukave intrige. Znamo tijek
te intrige, ali ne znamo tko je isplanirao hajku na
marala: Hitler i njegova sluba sigurnosti, SD
(Sicherheitsdienst) ili... Staljin i njegova sluba
sigurnosti, NKVD.
***
Godina je 1914. Izmeu stotina tisua vojnika koji su smjeteni u vagone i upueni na
frontu, bio je i porunik Mihail Tuhaevski, potomak starog plemikog roda, diplomant slavne
Aleksandrove vojne kole i vojnik elitne garde
Semjonovske pukovnije pod imenom Garda Petra
I.
Ve za vrijeme prvih borbi 21-godinji asnik istaknuo se izvanrednom hrabrou i disciplinom. Sudjelovao je u borbama kod Lublina,
Deblina i Krakowa. Godine 1915. kod Loma,

317/1415

zapovijedao je vodom, a ubrzo mu je povjereno

zapovjednitvo nad satnijom. Iako je to dijelom
bio izraz priznanja njegovim zapovjednikim
sposobnostima, prije svega je bio i posljedica velikog nedostatka asnikog kadra. Ruska vojska
je, naime, trpjela zbog toga strane gubitke na
bojinici. Brojne velike armijske jedinice nisu
imale dovoljno opreme, streljiva, pa ak ni hrane
za svoje vojnike. Dana 19. veljae 1915.
njemaka je vojska poela ofenzivu na podruje
u kojem se borila Semjonovska pukovnija.
Satnija Tuhaevskog je desetkovana, a on
je dospio u zarobljenitvo.
etiri puta pokuao je pobjei. Svaki je put
bio uhvaen i poslan u jo stroi logor, s jo
otrijim reimom. Na kraju je dospio u tvravu
Ingolstadt u Bavarskoj. Tamo je upoznao francuskog kapetana Charlesa de Gaullea, od kojega
je, u znak prijateljstva, dobio krii s briljantima.
De Gaulle nije bio bogat ovjek i krii je vjerojatno bio obiteljska uspomena.

318/1415

Peti bijeg Tuhaevskog je uspio. Pobjegao

je iz tvrave Ingolstadt i preko vicarske se
vratio u Rusiju. Nakon kratkog odmora,
prikljuio se rezervnoj Semjonovskoj pukovniji.
Vjerojatno je tada promijenio i svoja
politika uvjerenja. Je li zaista tako bilo, ili su mu
tu promjenu pripisali sovjetski povjesniari, teko
je znati. No, injenica je kako je imao dovoljno
razloga da drukije gleda na carsku armiju i njezine voe.
Vidio je nesposobnost tih voa i ogromnu
rtvu u krvi, kojom je Rusija platila nestrunost i
glupost generala. Konano, preivio je zarobljenitvo u najteim njemakim logorima. To je moralo ostaviti duboke tragove na njegovoj psihi.
Vratio se u slubu, ali je ustanovio kako se u
Rusiji nije promijenilo nita to bi toj zemlji
omoguilo pobjedu u ratu s Nijemcima.
Istina, car Nikolaj II. smijenio je s poloaja
glavnog zapovjednika ruskih armija, svog brata,
velikog kneza Mihajla, ali od toga nije bilo
naroite koristi. Loe voena i loe opremljena

319/1415

vojska nije mogla dobiti rat. Vojnicima je bilo

dosta etiri godine ratovanja, ivota u rovovima,
krvi, uiju, gladi, prijavtine. Meutim, ni car, ni
nova privremena vlada koja je preuzela vlast nakon njegove abdikacije, nisu imali volje da zavre rat, a to su izmuenom stanovnitvu
obeavali Lenjin i boljevici.
To je bio jedan od glavnih razloga zbog kojeg se vojska opredijelila za boljevike.
Mihail Tuhaevski je shvatio kako mu revolucije, najprije Februarska, a zatim i Oktobarska, pruaju mogunost djelovanja, slube za
domovinu, borbe protiv Nijemaca koje nije podnosio, a takoer i stvaranja karijere. Bez sumnje,
ovaj posljednji razlog u svim kasnijim postupcima Tuhaevskog, bio je najvaniji. U oujku
1918., kad su boljevici proglasili mobilizaciju
vojnih specijalista, javio se u slubu. Uskoro je
pristupio boljevikoj stranci. Bivi carski porunik, u dobi od samo 25 godina, postao je
komesar Zapadnog rejona moskovske obrane.

320/1415

Nakon toga, imenovanje zapovjednikom 1.

armije i upuen na Istonu frontu, gdje je u podruju srednje Volge trebao uguiti pobunu ehoslovakog korpusa, koji su sovjetske vlasti,
protivno prethodnom dogovoru, htjele razoruati.
U oujku 1919., Tuhaevski je preuzeo zapovjednitvo 5. armije, koja se borila u Sibiru protiv
79

armija admirala Aleksandra Kolaka . Taj period u ivotu Tuhaevskog bio je vrlo vaan, jer je
sreo i uspostavio prijateljske odnose s ljudima
koji su kasnije zauzeli visoke poloaje u vojsci i
partiji i pomagali u karijeri ambicioznom as80

niku. Bili su to Mihail Frunze , kasnije

povjerenik za vojna pitanja i Sergo Ordonikidze,
Staljinov prijatelj.
Prijelomno razdoblje u ivotu Tuhaevskog
postao je rat protiv Poljske 1919-1920. U travnju
1920. povjereno mu je zapovjednitvo armijama
Zapadne fronte koje su trebale osvojiti Poljsku.
Doveo je vojsku do Varave, ali nije dobro procijenio ni poljsku vojsku, ni njezinu snagu, niti

321/1415

volju branitelja prijestolnice. Napravio je greku

grupirajui sve svoje snage na sjeveru, ostavljajui u sredinjem dijelu slabe mozirske
jedinice, rastegnute na bojinici irokoj 160 km, i
ne brinui za lijevo krilo. Smatrao je kako e ih
tititi dvije armije koje su trebale biti poslane s
jugozapadne fronte, pod zapovjednitvom
Jegorova i Staljina, lana Revolucionarnog
sovjeta. A oni su, raunajui da e im uspjeti osvojiti Lavov, sabotirah naredbe vrhovnog zapovjednitva, kojima se zahtijevalo predavanje
dviju armija Tuhaevskom. Rezultat je bio da je
boljevika vojska pred Varavom pretrpjela
poraz i morala se u panici povui na istok, kako
bi izbjegla opkoljavanje.
Poraz kod Varave nije natetio daljnjoj
karijeri Tuhaevskog. To je imao zahvaliti
Lenjinu, koji je bio uvjeren da je manje kriv
mlai zapovjednik Zapadne fronte, nego Staljin i
Jegorov. Pored toga, Lenjin je shvaao kako oruanu snagu Sovjetske Rusije moraju stvarati
strunjaci obrazovani u vojnim kolama i s

322/1415

ratnim iskustvom na bojitima Prvog svjetskog i

Graanskog rata. Zbog toga je povjerio
Tuhaevskom guenje pobune mornara u Kronstadtu, a zatim i pobune Antonova u Tombovskoj
guberniji. Oba zadatka Tuhaevski je izvrio besprijekorno, ali primjenjujui najkrvavije metode.
Partija je, neko vrijeme, zaboravila njegovo
plemiko podrijetlo i priznavajui mu zasluge,
povjerila poloaj zapovjednika stoera Crvene
armije.
Ali Staljin nije zaboravljao da je 1920. optuen za sabotiranje direktiva Partije i zapovjednitva, zbog ega je bio kanjen i morao je
odstupiti s mjesta lana Vo jnog sovjeta. A on je
bio osvetoljubiv. Nije opratao uvrede, stvarne ili
izmiljene i strpljivo je ekao.
Dugo godina nije dirao Tuhaevskog. Znao
je vrijednost tog ovjeka, kao izvrsnog organizatora i istaknutog stratega. Znao je i da nije ba
lako unititi heroja Graanskog rata, koji je imao
mnogo prijatelja na visokim poloajima. ekao

323/1415

je na najpovoljniji trenutak i na odgovarajui

izgovor.
Godine 1924. zamjenik povjerenika za vojna pitanja, Mihail Frunze, prijatelj Tuhaevskog,
povukao ga je u Moskvu na mjesto zamjenika zapovjednika Glavnog stoera. To je uznemirilo
Staljina koji se bojao takvih saveza u najviim
vojnim vrhovima. Bojao se, naravno, i samog
Frunzea. Tuhaevski je poslan u Lenjingrad, a
Frunze se morao naglo podvri operaciji ira na
elucu, koji uope nije imao. Operacija nije uspjela i Frunze je umro, to je, zapravo, bilo
ubojstvo po Staljinovu nalogu. To je jo jasnije
zbog injenice da su svi lijenici koji su sudjelovali pri toj operaciji, ubijeni tijekom 1934.
godine. Na kraju 1927., kada je ve bio generalni
sekretar Boljevike partije, Staljin je zakljuio
da moe napasti.
Nekako u isto vrijeme, Tuhaevski je traio
vea sredstva za nabavu opreme za armiju.
Meutim, zastarjela i slaba industrija Sovjetske
Rusije nije mogla proizvoditi automobile,

324/1415

tenkove, avione. Staljin je smatrao kako su zahtjevi Tuhaevskog neosnovani i poslao je nesretnog autora tog zahtjeva u Lenjingrad, na
mjesto zapovjednika tamonjeg vojnog okruga.
Godine 1929. Tuhaevski je, ohrabren
izvjeem Centralnog komiteta Sveruske komunistike partije - SKP(b) O stanju obrane SSSRa, ponovio prijedlog moderniziranja armije.
Staljin je tada krenuo u napad. Nazvao je prijedloge Tuhaevskog militaristikim, to je znailo
da je, teei militarizaciji zemlje, a time i
unitenju gospodarstva, zasluio najviu kaznu.
Staljin ipak nije otiao tako daleko da bi izveo
Tuhaevskog pred sud. Povukao se u zadnji as.
Zbog ega? Moda je i sam Tuhaevski uvidio
opasnost situacije i uspio smiriti Staljinov bijes.
No, vjerojatno se ipak radilo o neem
drugom. Staljin je cijenio bive carske asnike,
naravno one koji su dokazali svoju odanost novom poretku. Bili su obrazovani na vojnim uilitima, imali su ratno iskustvo i, to je Staljinu bilo
naroito vano, bili su apolitini. Ako su i

325/1415

pristupili Komunistikoj partiji, ostajali su samo

obini lanovi i nisu se mijeali u partijske
sukobe. Nisu ugroavali Staljina. Mogli su doi
do visokih vojnih poloaja, ali ne i do najviih,
koji su bili rezervirani za one najodanije, koji
nisu morali biti najsposobniji i najpametniji.
Takav je bio i povjerenik za vojna pitanja Kliment Voroilov, za kojeg je Staljin primijetio da
je budala, ali se ne gura meu voe.
Tuhaevski je jo uvijek bio potreban, a
njegova vojna karijera i dalje je imala uzlaznu
putanju. U rujnu 1931. imenovan je zamjenikom
predsjednika Vojnog sovjeta, zamjenikom
povjerenika za vojna i pomorska pitanja i efom
naoruanja armije. Na tim je poloajima mogao
formirati Crvenu armiju kao udarnu snagu,
sposobnu unititi svakog neprijatelja, kako onoga
koji bi pokuao povrijediti granice Sovjetskog
Saveza, tako i onoga protiv kojeg bi Komunistika partija odluila usmjeriti svoje snage. Svoj
je posao radio izvrsno.

326/1415

Godine 1935. na poligonu kod Kijeva

odrani su manevri iji su razmjeri iznenadili zapadne promatrae. U njima je sudjelovalo vie od
tisuu tenkova koji su stigli od jedinica udaljenih
vie od 600 km i odmah uli u bitku. Na inozemne promatrae, od kojih su mnogi bili
Nijemci, najvei dojam ostavio je desant 10
tisua padobranaca, koji su se nakon prizemljivanja pridruili jedinici od 2.500 vojnika
dovezenih transportnim avionima.
Znalo se da je organizator modernizacije
vojnih snaga bio Tuhaevski. Nijemci su paljivo
prouavali njegovu ulogu i bojali ga se. Znali su
da je neprijateljski nastrojen prema njima, zbog
svega to je preivio na bojitu i u njemakim zarobljenikim logorima. Znali su da se izjasnio za
savez Sovjetskog Saveza s Francuskom, protiv
Njemake, a potovanje i priznanja od strane
francuskih generala, kao i osobna poznanstva,
olakavali su mu nastojanja u zbliavanju tih
dviju drava. Imali su, dakle, dovoljno razloga
planirati uklanjanje Tuhaevskog.

327/1415

U sijenju i veljai 1936. njemaka

obavjetajna sluba sastavila je iscrpno izvjee
boravka i razgovora koje je Mihail Tuhaevski
vodio za vrijeme posjeta sovjetske vojne delegacije Londonu i Parizu. Bilo je jasno da bi uklanjanje marala usporilo francusko-sovjetske
pregovore. Trebalo ga se rijeiti.
U isto vrijeme i Staljin je doao do zakljuka da treba unititi Tuhaevskog. Dvije tajne
slube, sovjetska i njemaka, zapoele su
diskreditaciju marala.
Jednog prosinakog popodneva 1936,, u
sobu hotela Ambasador u Berlinu doao je, u
civilnoj odjei, ef njemake Slube sigurnosti
81

(Sicherheinstdienst ) Reinhard Heydrich. Imao

je dogovor s generalom Nikolajem Skoblinom,
koji je bio cijenjeni agent SD-a. Imao je
strelovitu karijeru u Dobrovoljakoj armiji generala Lavra Kornilova, u koju je stupio 1917.
Tijekom nekoliko mjeseci napredovao je od ina
kapetana do general-bojnika. Od 1921. boravio je
u emigraciji. U Pariz je stigao 1930. i tamo se

328/1415

prikljuio ruskoj emigrantskoj organizaciji Sveruski vojni savez (ROVS), u kojoj je imao funkciju efa slube za informacije. Na prijelazu iz
1935. u 1936. godinu povezao se s njemakom
slubom SD-a; glavni razlog vjerojatno je bio antikomunizam, ali i novac. Heydrich je bio svjestan kako je Skoblin i agent sovjetske slube.
Zapravo, od 1921. godine suraivao je sa
sovjetskom
vojno-obavjetajnom
slubom
82

GRU . Tada je sastavio deklaraciju;

Dvanaest godina aktivnog djelovanja
protiv sovjetske vlasti uvjerilo me u aljenja
vrijedne pogreke kakve sam napravio u svojim
prosudbama. Svjestan tih ozbiljnih pogreaka i
ispovijedajui svoje postupke protiv radnih ljudi
SSSR-a, molim da mi se dade posebna amnestija
i prava dravljanina SSSR-a.
Poslao je i deklaraciju o elji za suradnjom
s obavjetajnom slubom.
Heydrichu nije smetalo saznanje o
dvostrukoj Skoblinovoj ulozi. Smatrao je to ak

329/1415

korisnim, jer je dobio mogunost upoznavanja

metoda djelovanja neprijatelja. Osim toga,
mogao je na najednostavniji nain podmetati
sovjetskoj obavjetajnoj slubi krivotvorene
informacije.
U prosincu 1936. Skoblin ga je obavijestio
da je u Moskvi poela urota protiv Staljina. Na
elu urote stoji maral Tuhaevski. Heydrich je
shvatio koliko je vana ta informacija i odmah
pozvao Skoblina na sastanak.
U berlinskom hotelu general je potvrdio
kako se za vrijeme boravka u Parizu Tuhaevski
sastao s voom emigrantske organizacije, generalom Jevgenijem Millerom, kojeg je upoznao s
tajnim pripremama za ruenje Staljina. Skoblin je
jo tvrdio kako je Tuhaevski razgovarao o toj
temi i s francuskim vlastima.
Je li Skoblin zaista prenosio stvarne informacije, koje je dobio od generala Millera i
francuskih marala, ili je djelovao po nalogu
NKVD-a i prenosio lane informacije?

330/1415

Heydrichu to nije bilo vano. Ako su Skoblinove informacije bile istinite, trebalo je pomoi
Tuhaevskom da srui Staljina. Meutim, nije
bilo takve mogunosti, jer je kontakt s urotnicima
u Sovjetskom Savezu bio apsolutno nemogu. U
policijskoj Staljinovoj dravi funkcioniranje
strane obavjetajne slube nije dolazilo u obzir.
Heydrich je morao pokuati ostvariti drugi
plan: dostaviti Staljinu i NKVD-u dokaze o izdaji
Tuhaevskog, kako bi ga nakon toga Rusi imali
razloga strijeljati. to bi Nijemci time dobili? To
bi dovelo do eliminacije talentiranog i energinog
organizatora Crvene armije i njima vrlo nesklonog ovjeka, a pored toga otealo bi sovjetskofrancuske pregovore. Motivi djelovanja Heydricha, efa njemakih obavjetajnih slubi bili
su posve razumljivi. Ali zbog ega je NKVD
izdao svom agentu, generalu Skoblinu, naredbu
da pone akciju protiv Tuhaevskog? Je li se kod
Staljina radilo samo o osveti za ponienje iz
1920.? To je malo vjerojatno, iako je

331/1415

osvetoljubivi Gruzijac rado povezivao politiko

djelovanje s osobnim naklonostima.
Gradei apsolutnu vlast, Staljin se najvie
bojao dvaju drutvenih krugova. Jedan su inili
stari boljevici koji su proveli ivot u borbi protiv
samovlasti cara i nisu prihvaali novog, crvenog
gospodara. Osim njih, Staljinu su bili potrebni
vjerni i posluni ljudi bez prolosti, koji e jedino
njemu biti zahvalni za svoj poloaj.
Kako se valja obraunati s ljudima koji
staju na put vlasti, pokazao je Hitler, koji je
tijekom samo jedne noi, u lipnju 1934., likvidirao najopasniju oporbu iz SA. Nekoliko
mjeseci kasnije, i Staljin je bio spreman djelovati
prema njemakom uzoru. Izliku je dobio 1. listopada 1934., kad je ubijen voa Lenjingradskog
mjesnog komiteta Partije i lan Politbiroa, Sergej
Kirov. Taj atentat, izveden po nalogu diktatora,
omoguio je optuivanje visokih partijskih djelatnika za organiziranje velike zavjere kojoj su
ciljevi bili ubojstva voa i povratak kapitalizma.
Staljin je tako optuio one koje je smatrao

332/1415

najopasnijima za sebe: Kamenjeva i Zinovjeva.

Torturama i ucjenama prisiljeni su da pred sudom, u montiranim procesima, priznaju djela za
koja su bili optueni. Kazna za to bila je smrt. Na
taj je nain uklanjao one koji su ugroavali
njegovu vlast, A postigao je jo neto: priznanje
krivnje visokih dunosnika osiguravalo mu je
dokaze protiv ljudi iz njihovog, vrlo irokog
kruga.
Na taj se nain irila tobonja urota, a tajna
politika sluba radila je bez predaha, uhiujui
nove sumnjivce i primoravajui ih na priznavanje
i odavanje suradnika. Teror je zavladao dravom,
a strah je paralizirao drutvo. Staljin je elio upravo to.
Znao je da, osim partijskih djelatnika,
njegovu vlast ugroavaju i najvii asnici - samostalni, beskompromisni, ovjenani slavom heroja
Graanskog rata, uivajui povjerenje zapovjednih kadrova i vojnika. Bez sumnje, jedan od takvih bio je i Tuhaevski.

333/1415

Upravo u takvoj drutvenoj sredini odluio

je primijeniti metodu udara odozgo: optuiti one
najvie, a zatim likvidirati one na niim
poloajima.
Izbor prvih bio je vrlo jednostavan. Godine
1935., kada je u Crvenu armiju uveden in
marala, dobilo ga je pet posebno zaslunih asnika: Kliment Voroilov, Semjon Buoni,
Aleksandar Jegorov, Vasilij Bluher i Mihail
Tuhaevski.
Dvojica prvih bili su pouzdani Staljinovi
ljudi, koji su se borili s njim u Graanskom ratu,
a zatim ga vjerno podupirali. Njima nita nije
prijetilo. Od trojice ostalih, Tuhaevski se inio
posebno lakim ciljem: potjecao je iz plemike
obitelji, dakle klasnog neprijatelja, bio je carski
asnik, kontaktirao je sa asnicima Reichswehra,
od vremena kada su 1923. oruane sile obiju
drava uspostavile tajnu suradnju, koja je trajala
10 godina, pa sve do Hitlerova dolaska na vlast.
Samo to davalo je mogunost pronalaenja
dokaza tobonje izdaje ili njihova krivotvorenja.

334/1415

Ne moe se potpuno iskljuiti ni to da je

NKVD otkrio kako je Tuhaevski, kritino ocjenjujui razvoj situacije polovinom tridesetih godina, zaista bio na elu vojne urote za ruenje
Staljina.
NKVD je dobio nalog da nae dokaze
protiv Tuhaevskog. Bilo je razumljivo da je
Nikolaj Jeov, ef NKVD-a, odmah pomislio na
njegove njemake veze. Naime, maral je dvadesetih godina vie puta putovao u Njemaku,
primao njemake delegacije u Moskvi i vodio ih
u vojne institute i tvornice oruja, kao npr. 1933.,
kad je na njegov poziv u Moskvu doao ef naoruanja Reichswehra, general Bokkleberg. Oito
je, dakle, kako su u NKVD-u shvatili da e se najbolji rezultat dobiti ako se sluaj Tuhaevski
prepusti Nijemcima.
Tako se i dogodilo. Heydrich je, po
odobrenju samog Hitlera, angairao najbolje
krivotvoritelje, koji su morali pripremiti dokaze
izdaje sovjetskog marala. To su trebala biti
izvjea vojne obavjetajne slube Abwehra.

335/1415

Sluba je slijedila njemake asnike koji su

toboe suraivali sa sovjetskim asnicima u pripremanju dravnog udara. Meu tim dokumentima trebalo se nai i pismo Tuhaevskog,
upueno njemakom generalu, u kojem moli za
savjet i pomo u organiziranju dravnog udara.
Krivotvorenje takvog pisma nije bilo teko. U arhivu Ministarstva rata nalazili su se razni dokumenti koje je potpisao Tuhaevski, ali pristup do
njih nije bio jednostavan, jer je trebalo imati suglasnost efa vojne obavjetajne slube, admirala
Wilhelma Canarisa. U strahu da bi sluba
sigurnosti SS-a mogla iskoristiti te dokumente
protiv najviih asnika njemakih oruanih
snaga, on se izgovorio potrebom traenja suglasnosti od glavnog zapovjednika kopnene vojske,
generala Wernera von Fritscha. Heydrich nije
imao namjeru ekati. Zadatak pribavljanja dokumenata povjerio je Walteru Schellenbergu, efu
obavjetajne slube SS-a. On je trebao organizirati provalu u Ministarstvo rata, gdje su se uvali
dokumenti Reichswehra, Wehrmachta i Abwehra

336/1415

i nabaviti ih pod svaku cijenu. Schellenberg se,

ne vjerujui u vjetinu ljudi iz SD-a, obratio za
pomo zapovjedniku kriminalne policije Arthuru
83

Nebeu , koji je poslao nekoliko profesionalnih

provalnika, i u noi s 1. na 2. oujka 1937., u arhive Abwehra u prostorijama Ministarstva rata,
upale su tri grupe provalnika koji su otvorili sefove i uzeli iz njih tajne dokumente. Nakon akcije,
lopovi su podmetnuli poar kako bi izbrisali
tragove.
Heydrich je sam izabrao dokumente koji su
trebali posluiti kao predloak za krivotvorenje
izvjea i pisama. Na osnovi tih uzoraka posebna
grupa pripremila je sadraj krivotvorine. Grupom
je upravljao Herman Behrends, voa istone
sekcije SD-a i specijalist za sovjetska pitanja, a
na raspolaganju su mu bila i etiri ruska emigranta. Nebe je naao ovjeka koji je mogao
majstorski krivotvoriti dokumente. Franz Putzig
imao je 58 godina i bio je razveden, a za vrijeme
rata borio se u Francuskoj gdje je bio dvaput ranjen. Nakon povratka u Njemaku, ivio je od

337/1415

socijalne pomoi. Istovremeno je poeo raditi

kao policijski informator, a poeo se baviti i
krivotvorenjem dokumenata. Godine 1929.
prikljuio se Nacistikoj stranci NSDAP. Odmah
nakon toga otvorio je malu tiskaru, ali ju je zbog
krize morao zatvoriti i nekoliko sljedeih godina
izvori njegovog izdravaja bili su nepoznati.
Godine 1935. ponovo je pokrenuo tiskaru i tada
vjerojatno prekinuo s prijestupnikim ivotom.
On je krivotvorio pismo Tuhaevskog
njemakom generalu. Vjerojatno je i falsificirao
nekoliko drugih dokumenata koji su trebali
pokazati kako se njemaka protuobavjetajna
sluba bavila kontaktima izmeu sovjetskih i
njemakih asnika te pripremama za dravni udar
u Moskvi. U cjelini, spisi su izgledali kao
obavjetajna izvjea, na kojima su krivotvorene
opaske admirala Wilhelma Canarisa. Do njihove
pune vjerodostojnosti nedostajao je najvaniji
potpis; bilo je, naime, oito da bi Canaris,
saznavi o uroti protiv Staljina, obavijestio o
tome samog Hitlera. Heydrich se nije usudio

338/1415

izdati nalog za krivotvorenje Fhrerova potpisa.

No, Hitler se ipak ukljuio u igru.
Potpisao je krivotvorene dokumente.
Ostalo je problematino na koji nain podmetnuti dokumente Rusima. No, naao se i takav
put. Dosta zaobilazan, vodio je preko Praga, ali je
zato omoguio cijeloj operaciji da dobije toliko
eljenu vjerodostojnost.
84

ehoslovaki predsjednik Eduard Bene ,

s nepovjerenjem se odnosio prema svim
njemako-sovjetskim kontaktima, plaei se kako
bi savez izmeu dviju velesila mogao biti
poguban za ehoslovaku. Ipak, bio je uvjeren
da nee doi do takvog zbliavanja, dok u Moskvi vlada Staljin. Bio je, dakle, zainteresiran
djelovati protiv svakog pokuaja uklanjanja
diktatora.
Heydrich je spretno iskoristio stav predsjednika Benea.
Za vrijeme njemako-ehoslovakih pregovora, njemaki predstavnik, grof Maximilian Carl

339/1415

von Trauttmansdorff, odjednom je rekao ekom

pregovarau, veleposlaniku Vojtechu Mastnyju,
kako treba obustaviti daljnje pregovore jer Hitler
oekuje vane promjene u meunarodnim
odnosima. Mastny je o tome obavijestio Benea.
O kakvim se promjenama moglo raditi?
Jesu li se ticale njemako-sovjetskih odnosa?
Odgovor na ta pitanja mogao je biti samo
jedan: radilo se o bitnim promjenama u sovjetskoj, vlasti. U veljai 1937. grof Trauttmansdorff
dopustio si je izvjesnu indiskreciju prema ekom
kolegi. Rekao mu je kako Hitler eka promjenu
vlasti u Moskvi, to je trebalo biti posljedica vojne urote. Mastny je to primio s nevjericom, ali je
tu informaciju morao prenijeti predsjedniku.
Bene je povjerovao u to, videi opasnost za ehoslovaku. Zakljuio je da mora upozoriti
Staljina, kako ne bi dolo do dravnog udara i
preuzimanja najvieg poloaja u dravi, od strane
ovjeka koji surauje s Nijemcima. Poeo je
razgovore sa sovjetskim veleposlanikom Sergejem Aleksandrovskim, uvjeravajui ga da e

340/1415

ehoslovaka ostati vjerna Sovjetskom Savezu,

ak ako i doe do promjena u vanjskoj politici.
Aleksandrovski je odmah razumio o emu govori
Bene: promjene u vanjskoj politici sovjetske
drave mogle su nastati samo smjenom generalnog sekretara Komunistike partije.
U isto vrijeme, Nijemci su zapovjedniku
eke policije, dr. Karelu No- votnyju, za vrijeme
njegova posjeta Berlinu, predali dio dokumenata
koji su se ticali izdaje od strane Tuhaevskog.
Krajem travnja predsjednik Bene ih je vjerojatno
ve imao na stolu. Bez oklijevanja ih je predao
Moskvi. Istovremeno, NKVD je dobio poruku od
svog predstavnika iz Berlina, da se u SD-u pojavio ovjek koji eli prodati vrlo vane dokumente. U Berlin su pola dvojica agenata.
Uspostavili su kontakt s djelatnikom SD-a,
Alfredom Naujocksom, koji je tvrdio kako mu je
uspjelo snimiti dokumente u vezi sa suradnjom
njemakih i ruskih asnika u pripremi dravnog
udara u SSSR-u. Sovjetska veza, skrivajui se
pod pseudonimom Hans, sastao se s

341/1415

Naujocksom u holelu Ambasador, gdje je

dobio snimke dokumenata za koje je, vjerojatno,
platio 50 tisua maraka. Prema drugim izvorima,
Rus je predao tri milijuna rubalja. Bili su pravi
jer su potjecali iz dravne riznice, ali su imali i
posebne oznake. Za vrijeme rata, SD je tim
novcem isplaivao agente u Sovjetskom Savezu,
to je sovjetskoj kontraobavjetajnoj slubi
olakavalo njihovu identifikaciju i hvatanje.
Snimci krivotvorenih dokumenata vjerojatno su se ve 10. svibnja nali u Moskvi. Staljin
je dobio neoborive dokaze da je Tuhaevski pripremao dravni udar.
Dan ranije, 9. svibnja 1937., Tuhaevski je
smijenjen s poloaja povjerenika za vojna pitanja
i kao zapovjednik upuen je u mali Nadvolanski
vojni okrug, gdje su bile smjetene samo tri divizije. Odlazio je iz Moskve, to je znailo prekid
kontakata s njegovim okruenjem i ozbiljno
oteavanje obrane.
Njegova prva reakcija na vijest o smjeni s
poloaja bila je ostavka, koja nije prihvaena.

342/1415

Bio je vojnik; morao je izvriti nareenje i poi u

Samaru, gdje se javio 21. svibnja.
Zbog ega Staljin izmeu 9. i 21. svibnja
nije naredio hapenje Tuhaevskog? Jo uvijek se
bojao marala koji je bio vrlo popularan kod vojnika i asnika. Dokumenti poslani iz Praga i
dostavljeni iz Berlina, bili su dovoljni da
Tuhaevski bude optuen, ali Staljin nije imao
namjeru predati ih sudu.
Ve je bio razraen nain voenja procesa
u kojem su se presude donosile na osnovi izjava
svjedoka i priznanja optuenog. Uvoenje predmetnih dokaza samo bi otealo djelovanje
staljinovskog aparata terora, jer u veini sluajeva nije bilo nikakvih materijalnih dokaza za tobonje zloine. Dokazi iz Berlina trebali su
Staljinu za Politbiro, kako bi uvjerio njegove
lanove u neophodnost smjene Tuhaevskog s
poloaja koje je zauzimao, nakon ega bi
uslijedilo uhienje.
U tamnice NKVD-a ve su mjesecima
dovoeni vojni zapovjednici, optueni za

343/1415

kontrarevolucionarno djelovanje. To su bili ljudi

koji su se rame uz rame borili u Graanskom
ratu. Dobro su se poznavali. NKVD je u svibnju
primio nareenje da po svaku cijenu nae dokaze
koji e optuiti marala. To je za njih znailo torturu, od najprimitivnije, udaranja pendrekom, do
one najstranije, kakvu je mogao izmisliti sadistiki dunosnik. Fiziko muenje obogaeno je
drugim metodama. Prijetilo se npr. da e odbijanje svjedoenja imati za posljedicu uhienje najbliih, ene, djece, roditelja. Te su prijetnje esto
i ostvarivane, pa su pred oima uhienika mueni
lanovi njegove obitelji. To je slamalo i one najjae. Jedan od istraitelja naredio je da se u sobu
za presluavanje postavi ogledalo, kako bi
presluavani mogao pratiti svoju promjenu
tijekom dana - kako gubi snagu i kako postaje
krpa od ovjeka. Bila je to dodatna tortura.
Dana 6. svibnja, NKVD je uhitio komesara
brigade Mihaila Medvedjeva kojemu je povjerena uloga glavnog svjedoka optube. Drao se
dva dana, ali je na kraju, izmasakriran od asnika

344/1415

istraitelja, priznao kako je Tuhaevski na elu

organizacije iji je cilj ruenje legalne vlasti i
uvoenje diktature. Uz to su gomilani i neoborivi dokazi izdaje Tuhaevskog, ije je kompletiranje bilo samo pitanje vremena. asnici koji
su ve bili u zatvoru, Primakov i Putna, kao i oni
koji su tek uhieni i mueni, trebali su pribaviti
nove dokaze o krivnji Tuhaevskog.
Vitalij Primakov, zamjenik zapovjednika
Lenjingradskog vojnog okruga (uhien prvi put
1935., a drugi put 14. kolovoza 1936., pod optubom sudjelovanja u trockistiko-zinovjevskoj
grupi) i Vitovt Putna, vojni atae u Velikoj Britaniji, poslan 1936. u Moskvu, slomili su se
poetkom
svibnja
i
poeli
optuivati
Tuhaevskog. Metoda dobivanja tih priznanja
bila je jednostavna. Istraitelj je nareivao masakriranim ljudima da nabrajaju prezimena. Kad
se dolo do prezimena Tuhaevski, upitao je:
Je li on bio na elu kontrarevolucionarne
urote? Mueni ovjek nije bio u stanju proturjeiti, jer je znao da mu to donosi nova muenja.

345/1415

Zatim je asnik istraitelj sam ispisivao priznanje, a ispitanik je to, bez itanja, morao potpisati.
Kad se nakon nekoliko dana pokazalo da treba
dodati nova prezimena ili nove injenice, u
priznanje su dodavani novi podaci, a uhienik ga
je potpisivao.
Putna je svoje poputanje ovako objasnio
jednom drugom uhieniku:
Kad ti ponu derati kou s leda, razumjet
e.
Tuhaevski je prevezen u zatvor u Moskvu.
Dva dana njegove izjave nisu zapisivane. To znai da nije priznavao. Slomio se 26. svibnja i
potvrdio kako je bio na elu urote iji su ciljevi
bili ubojstvo Staljina i drugih vodeih partijskih
dunosnika, sklapanje vrstog saveza s
Njemakom i predavanje Ukrajine Njemakoj.
Na priznanju, koje je potpisao Tuhaevski, nakon
mnogo godina otkrivene su kapi krvi. Analiza je
pokazala kako potjeu ili s bia ili iz maralova
ranjenog tijela.

346/1415

Proces Tuhaevskom i sedmorici drugih

asnika koji su bili uhieni pod slinim optubama, poeo je 11. lipnja 1937. u 9 sati. Prije
samog dovoenja na sud, maral je jo jednom
presluan. NKVD je morao biti siguran kako optueni nee promijeniti iskaz. Bilo bi to neeljeno
kripanje u uhodanom stroju za odmjeravanje
pravde. Ipak, to ne bi predstavljalo neku nesavladivu prepreku. Postojale su, naime, brojne metode kojima bi se ovjeka koji je vjerovao u
nepristranost suda, moglo uspjeno odvratiti od
traenja pravde. Kad bi u sudskoj dvorani optueni iznenada poeo poricati iskaze koje je dao
u istrazi, sudac je proglaavao prekid od nekoliko
sati, a poslu bi pristupali krvnici iz NKVD-a,
podvrgavajui, neposlunog osumnjienika torturama, primjeni narkotika, a u naroito tekim
sluajevima, podmetalo se dvojnika.
Proces Tuhaevskom, voen bez prisutnosti
javnosti, zavrio je u 23 sata. Optueni nisu poricali priznanja. Bili su posve apatini; zastraujua istraga ostavila je na njima snaan trag.

347/1415

Mihail Tuhaevski i sedam drugih asnika

proglaeni su krivima i osueni na smrt.
Idui dan agencija TASS je izvijestila:
Sud je ustanovio da su imenovani optuenici bili suradnici vojno-obavjetajne slube
jedne od drava koje provode neprijateljsku
politiku prema SSSR-u, da su dostavljali vojnim
sredinjicama tih drava pijunske informacije,
da su izvodili radnje na tetu i u cilju smanjenja
snage Crvene armije (...) te imali kao cilj raspad
Sovjetskog Saveza i omoguavanje povratka na
vlast veleposjednika i kapitalista. Specijalni sud
ustanovio je da su optueni krivi za krenje vojne
prisege, izdaju Crvene armije i domovine i odluio je oduzeti im vojne inove (...) i osuditi ih
na najviu kaznu - strijeljanje.
Presude su izvrene iste noi. Tuhaevski je
stao pred streljaki vod i povikao:
Ne pucate u mene! Pucate u Crvenu
armiju!

348/1415

Represija je uskoro dohvatila i njegove najblie. Braa Nikola) i Aleksandar te urjak,

strijeljani su kao vojna lica. Liena sredstava za
ivot, majka je postala prosjakinja i ubrzo je umrla od gladi. Ostali lanovi obitelji, obiljeeni kao
lanovi obitelji izdajice domovine, osueni su
na osnovi lana 58. Kaznenog zakona, svaki na
osam godina logora. Njihova djeca, s promijenjenim prezimenima, smjetena su u razliita
sirotita. Godine 1946. maralova sestra zatraila
je doputenje da se naseli u Aleksandrovsku kod
Moskve, ali nakon dvije godine poslana je na
poluotok Kolimu, otkud se vratila tek u sijenju
1956. godine.
Sluaj Tuhaevskog dao je Staljinu
mogunost za provoenje istki u redovima Crvene armije. U tim je istkama poginulo,
dospjelo do zatvora i logora ili, u najboljem
sluaju, uklonjeno iz armije, oko 46 tisua asnika. Zapovjedni kadar je desetkovan jer su
represije obuhvaale uglavnom najvie asnike,
zapovjednike vojnih okruga, armija, brigada,

349/1415

flota. Crvena armija postala je ogromni stroj,

voena od potpuno neiskusnih i nestrunih ljudi,
za to su Rusi 1941., kad je zapoeo rat s
Njemakom, platili stranu cijenu.

13.
Nijemci udaraju u zoru
Bila je veer, 4. svibnja 1941. U hotel u
predgrau Tokija stigao je jedan Europljanin i
prijavio se pod prezimenom Trades. Portir nije
obiavao zagledavati goste, niti ih ita pitati.
Brzo je spremio novac u ladicu i dao gostu klju
od sobe.
Nakon to je uao u sobu, mukarac je
briljivo zatvorio vrata i stao iza njih, oslukujui
glasove s hodnika. Nakon nekoliko trenutaka,
umiren tiinom, skinuo je kaput, objesio ga na
vjealicu pored ulaza i krenuo do prozora. Dugo
je promatrao ulicu, ali nije primijetio nita
uznemirujue. Legao je na krevet i ekao, pogledavajui svaki as na sat.
Tono u 21 sat otvorio je kofer i razvukao
radijsku antenu. Pet minuta kasnije ukljuio je
predajnik i poeo otkucavati poruku.

351/1415

U Habarovsku, u sovjetskoj prislunoj

postaji, pod kriptonimom Wiesbaden, radiotelegrafist je biljeio:
1. Hitler je definitivno odluio zapoeti rat
i unititi Sovjetski Savez - u cilju prikljuivanja
europskog dijela SSSR-a i dobivanja sirovina i
ita.
2. Datum napada ovisi o sljedeim prilikama: zavretku osvajanja Jugoslavije, zavretku proljetne sjetve te zavretku pregovora
izmeu Njemake i Turske.
3. Odluku o vremenu zapoinjanja napada
Hitler e donijeti u svibnju
Potpis Ramsey
Bio je to pseudonim sovjetskog agenta koji
je djelovao u Tokiju - Richarda Sorgea.
Nekoliko sati kasnije, ta vijest od
izvanredne vanosti nala se na stolu efa sovjetske vojne obavjetajne slube GRU, generala
Filipa Golikova. Paljivo je proitao poruku.

352/1415

Zatim je olovkom na margini zapisao: Prodao se

Britancima.
Stavio je papir u crnu torbu i naloio da se
odmah odnese Staljinu.
Podsjetimo: bili su to prvi dani svibnja
1941. Agent iz Tokija, koji je vie puta dokazao
kako ima pristup najtajnijim materijalima
njemakog veleposlanstva, upozoravao je da e
Nijemci za nekoliko tjedana zapoeti rat. A ef
vojne obavjetajne slube smatrao je kako je ta
vijest dokaz izdaje.
***
Richard Sorge roen je 1895. u Bakuu na
Kaspijskom moru, gdje je njegov otac radio na
naftnim buotinama. Kad je imao etiri godine,
vratio se s roditeljima iz Rusije u Njemaku.
Tamo je 1914. pozvan u vojsku i poslan na
bojite.
Rat je preokrenuo sustav vrijednosti tog
mladog ovjeka. Godine provedene u rovovima

353/1415

ostavile su prazninu i duboko uvjerenje da krvavi

sukobi nemaju smisla. Poput stotina tisua drugih
vojnika, Sorge je bio sve uvjereniji kako e revolucija, o kojoj su dolazile vijesti iz Rusije, donijeti svijetu bolje dane: bez ratova, gladi, nezaposlenosti i patnje. Komunizam je zavladao
njegovim umom. Nakon demobilizacije, ukljuio
se u val pobuna koje su se irile poratnom
Njemakom. Slom revolucije smatrao je izdajom
radnike klase i bio je odluan da se bori za svoje
ideale.
Na studijima u Hamburgu prikljuio se
Komunistikoj partiji. Konano je 1924. stigao u
Moskvu, primio sovjetsko dravljanstvo i poeo
raditi u Odjelu za meunarodnu suradnju Kominterne, organizacije koja je imala funkciju rukovoenja centrima meunarodnog komunistikog
pokreta. Zapravo, Otdjel medunarodnih svjaz
osnovala je 1921. eka, tajna politika policija.
To je od poetka bila obavjetajna organizacija.
Nema ni najmanje sumnje da je upravo tada
Sorge postao agent sovjetske obavjetajne slube.

354/1415

Nekoliko puta je u pijunskim misijama odlazio u

skandinavske drave i Veliku Britaniju.
Zadatke je izvravao besprijekorno, i u studenom 1921. general Jan Bierzin, ef obavjetajne slube Glavnog stoera, predloio mu je rad u
toj organizaciji.
Uskoro se Sorge, kao agent sovjetske vojne
obavjetajne slube, vratio u Njemaku. Bilo je
to vrijeme gospodarske krize. Mogue je da su
takva situacija, kao i drutveni nemiri, uzrokovali
da su policija i protuobavjetajna sluba imale
vanijih problema nego da se bave doljakom iz
Sovjetskog Saveza. Ipak je dosta nejasno kako je
Sorge, nakon razdoblja intenzivnog djelovanja u
Njemakoj komunistikoj partiji i u centrali Kominterne, vrlo brzo, za samo nekoliko mjeseci,
postao cijenjeni novinar dviju njemakih novina,
Frankfurter Zeitunga i Berliner Boersenzeitunga, povezanih s njemakim financijskim
krugovima. Nakon nekoliko mjeseci redakcije su
odluile poslati novog suradnika kao dopisnika u
angaj.

355/1415

Kriza koja je razarala gospodarstvo SAD-a

i europskih drava, snano je zahvatila i Japan.
Japanska vlada je zakljuila kako je jedini nain
prevladavanja tekoa i smirivanja drutva, militaristika ekspanzija.
U rujnu 1931. japanski saboteri digli su u
zrak dio pruge Junomandurskih eljeznica, a
vlasti u Japanu su za to optuile Kineze. Pod tim
je izgovorom japanska vojska napala Manduriju
i tamo poetkom 1932. osnovala marionetsku
dravu Manukuo. Ona je trebala biti zalee za
daljnju ekspanziju na sjever i zapad kontinenta.
Staljin je imao dovoljno osnova za pretpostavku kako se japanska vojska nee dugo zadravati na osvojenom podruju. Bojao se njihove
snage. Godinama je smatrao kako je Japan vea
opasnost za Sovjetski Savez nego Njemaka.
Zato je traio od svojih obavjetajnih organizacija vrlo detaljna izvjea o tome to se dogaa u
Kini. Takav je zadatak dobio i Sorge i izvanredno
ga obavio. Kad se vratio u Moskvu, general

356/1415

Bierzin estitao mu je na uzorno obavljenoj

pijunskoj misiji u Kini.
Sorge se vratio u Berlin. Bio je tamo nekoliko mjeseci, nakon ega su ga redakcije odluile
poslati kao dopisnika u Tokio. Prije putovanja,
priredio je u Berlinu oprotajni ruak. Jedan od
gostiju bio je i nacistiki ministar propagande,
Joseph Goebbels. Na koji je nain Sorge uspio
tijekom svega nekoliko mjeseci ui u tako visoke
krugove?
Stigao je u Tokio u rujnu 1933. Bio je ve
priznati strunjak za pitanja Dalekog istoka. To
mu je otvorilo put do njemakog veleposlanstva,
gdje se sprijateljio s vojnim ataeom,
pukovnikom Eugenom Ottom. Od mnogih poznanstava koja je Sorge sklopio u to vrijeme, ovo e
se pokazati najkorisnijim, jer je u travnju 1938.
Ott postao veleposlanik. To je Sorgeu omoguilo
pristup tajnama veleposlanstva, koje su ujedno
bile i tajne njemake vlade.
Ve tada je Sorge upravljao velikom i
dobro organiziranom obavjetajnom mreom. Svi

357/1415

koji su se odluili raditi za njega, uinili su to iz

ideolokih razloga. Bili su to fanatini komunisti
koji su vjerovali da e, radei za Sovjetski Savez,
djelovati za dobrobit svijeta, kako bi ga sauvali
od rata, izrabljivanja i gladi. Tih godina jo se
nije znalo za desetke tisua ljudi koji su bili
zvjerski mueni u zatvorima NKVD-a, niti za
milijune zatvorenika koji su skapavali od gladi,
iscrpljenosti i zime u sibirskim logorima.
Jedan od najcjenjenijih Sorgeovih suradnika bio je Hotsumi Otzaki, gorljivi komunist,
iako je potjecao iz stare i bogate japanske obitelji. Zaposlen u kabinetu premijera, kneza Fu85

mimara Konojea , imao je pristup najuvanijim

tajnama vlade.
Sorgeu je bilo jednako vrijedno i poznanstvo s veleposlanikom Ottom, koji je imao veliko
povjerenje u njega. To je omoguilo Sorgeu da
dobije informacije o Hitlerovim planovima, o
kojima je Berlin informirao svog veleposlanika u
Japanu. A ono to Sorgeu nije rekao

358/1415

veleposlanik, rekla mu je njegova ena, koja je

bila Sorgeova ljubavnica.
Posebno vaan lan pijunske mree bio je
njemaki industrijalac Max Klausen. Za vrijeme
Prvog svjetskog rata bio je u slubi veze i tamo je
stekao znanje koje mu je omoguilo da u Tokiju
napravi radioodailja velike snage. Od 1938.,
svakodnevno je emitirao izvjea koja je primala
sovjetska prisluna postaja u Habarovsku, pod
kriptonimom Wiesbaden, aljui ih odmah u
Moskvu. U poetku je Sorge sam ifrirao poruke,
ali je, nakon nesree s motociklom, nakon koje se
dugo oporavljao, dobio suglasnost centrale iz
Moskve da tajnu ifru povjeri Klausenu. On je
1939. godine poslao 23 139 poruka, a godinu
kasnije 29 179. Radio je to vrlo vjeto. Svakog je
dana emitirao s drugog mjesta, to je
onemoguavalo otkrivanje njegove radiopostaje.
Japanska protuobavjetajna sluba znala je da na
podruju Tokija djeluje pijunska radiopostaja,
no nisu uspjeli deifrirati poruke, niti otkriti

359/1415

predajnik. Dolazilo je vrijeme kad su poruke

mogle promijeniti tijek povijesti svijeta.
Od srpnja 1940. Nijemci su poeli prebacivati vojsku iz Francuske na granice sa Sovjetskim Savezom. Njemaka vlada informirala je
Moskvu kako e se pored rijeke Bug Wehrmacht
pripremati za invaziju na Englesku. To se vjerojatno moglo objasniti i ovako: Nijemci e, izvan
dosega britanskih bombardera i izviakih aviona, uvjebavati vojnike i isprobavati nove
modele tenkova, namijenjenih za svladavanje
vodenih prepreka. Pored toga, prebacivanje
njemake vojske gotovo na drugu stranu kontinenta, moglo se shvatiti kao izvanredan nain
maskiranja stvarnih priprema za napad na
Englesku. Meutim, sovjetska obavjetajna
sluba dokopala se vrlo vanih i vjerodostojnih
izvora informacija.
U Francuskoj, Belgiji i Njemakoj postojala je pijunska mrea koja se krila pod kriptonimom Rote Kapelle (Crveni orkestar), a vodio
ju je poljski idov Leopold Trepper. Jedan od

360/1415

lanova mree koji je djelovao u Berlinu, porunik zrakoplovstva Harro Schulze-Boysen, ve

u sijenju 1941. doao je do dokumenata u
kojima su bili datum i glavni pravci njemakog
udara.
U veljai 1941. Trepper je informirao efa
ispostave sovjetske obavjetajne slube u veleposlanstvu u Vichyju, generala Susloparova, da
e rat poeti 15. svibnja, a kasnije je upozorio da
je, s obzirom na borbe na Balkanu, Hitler pomaknuo termin napada na SSSR na 22. lipnja.
Dan prije planiranog napada Trepper je
dobio nove dokaze koji su potvrivali datum
poetka rata. Odmah je pourio u veleposlanstvo
i zatraio susret s generalom Susloparovim. Ovaj
je odsluao izvjee i mirno odvratio: Niste u
pravu. Ni u emu. Upravo danas susreo sam se s
japanskim vojnim ataeom, koji se vratio iz Berlina. Uvjerio me kako se Njemaka ne priprema
za rat. Moemo se pouzdati u njegovu procjenu.
Trepper je zapanjeno gledao sovjetskog
asnika. Kako je mogue da Rusi vjeruju

361/1415

Japancima, njemakim saveznicima? Nije mogao

znati da je general samo izvravao naredbu iz
centrale. Reeno mu je da tako odgovara na sve
informacije o ratu koji se pribliavao.
Na drugom kraju svijeta Sorge je, imajui
pristup dokumentima poslanima iz Berlina,
mogao slijediti njemake pripreme. Od veljae
1941. slao je izvjea koja su upozoravala na
prijeteu njemaku agresiju. ef vojne obavjeta86

jne slube, general Filip Golikov , u Moskvi ih

je popraivao komentarima: Prodao se Britancima ili Dvostruki agent.
Zbog ega?
Golikov je bio tipian inovnik svog
vremena. ef GRU-a postao je u lipnju 1940.
Tada mu je bilo etrdeset godina i nije imao
dovoljno iskustva u obavjetajnoj slubi, posebno
u rukovoenju tako kompliciranim sustavom kao
to je vojna obavjetajna sluba. Znao je da mora,
ako eli ostati na tom poloaju, ali i na ivotu,
biti apsolutno posluan i prenositi Staljinu samo

362/1415

one informacije koje diktator oekuje. Brzo se

uvjerio kako Staljin nerado prima informacije o
pripremama Njemake za napad i da ih smatra
provokacijama britanske vlade koja eli posvaati saveznike.
Ali, Golikov svejedno nije mogao spremiti
u ladicu izvjea agenata koji su informirali o pripremama Njemake za rat. Morao ih je pokazati
Staljinu, ali je nastojao ostaviti dojam kako ni
sam ne vjeruje u istinitost tih informacija. Zbog
toga je, prije slanja pijunskih izvjea u Kremlj,
na marginama pisao svoje opaske. Paradoks je u
injenici da su njegovi stavovi o Sorgeu, koje je
Golikov pisao samo zato da bi se dopao Staljinu,
bili ispravni. Sorge je bio dvostruki agent! Tako
je tvrdio Walter Schellenberg, ef njemake
slube sigurnosti SD, koji je nakon rata priznao
da mu je 1940. priao ef tiskovne agencije
BND, koji se preivao von Ritgen, a koji je
tada bio nadreen Sorgeu, i povjerio mu svoje
sumnje u ljeviarsku prolost svog dopisnika.
Schellenberg je poeo ispitivati arhive Gestapoa i

363/1415

SD-a. Tamo nije bilo puno podataka o Sorgeovoj

prolosti, niti ikakvih informacija o njegovoj
djelatnosti u Komunistikoj partiji u Hamburgu,
niti bar napomene da je mnogo godina boravio u
Sovjetskom Savezu. Naao je jedino informacije
da su u krugu Sorgeovih poznanika bili i ljudi
povezani s ljeviarskim pokretom. Ali su zato u
kartoteci bila izvjea o Sorgeovoj djelatnosti u
nacionalistikom i hitlerovskom pokretu. Schellenberg je zakljuio da e Sorge, s obzirom na
izvanredno poznavanje problematike Dalekog istoka, biti odlian agent slube sigurnosti. S takvim prijedlogom poao je do svog efa, Reinharda Heydricha.
Heydrich se sloio s vrbovanjem novog
agenta, ali je zatraio da ga se podvrgne
paljivom praenju i provjeri. Taj je zadatak
dobio bliski Heydrichov suradnik Meisinger.
Upravo je on, dvije godine kasnije, presudio o
Sorgeovu pogubljenju...
Staljin je odbacivao sva upozorenja koja su
dolazila od agenata. Nije htio sluati ni

364/1415

alarmantne vijesti koje su dolazile od britanskog

87

veleposlanika, sir Stafforda Crippsa . Nije

povjerovao ni u okantno priznanje njemakog
veleposlanika, grofa Friedricha Wernera von der
88

Schulenburga , koji se poetkom lipnja 1941.

susreo sa sovjetskim veleposlanikom u Berlinu,
Vladimirom Dekanozovim, koji je tada boravio u
Moskvi. U jednom trenutku Nijemac se nagnuo
do sovjetskog diplomata i tiho mu rekao:
Hitler je donio odluku o poetku rata
protiv Sovjetskog Saveza, 22. lipnja 1941.
A onda je, preduhitrivi pitanje iznenaenog Dekanozova, objasnio:
Zato vas obavjetavam o tome? Odgojen
sam u bizmarkovskom duhu, koji se protivio ratu
protiv Rusije.
Kad ga je Dekanozov obavijestio o okantnom priznanju njemakog diplomata, Staljin je
rekao kako Schulenburg igra politiku igru, iji je
cilj da se od Sovjetskog Saveza dobiju vei ustupci u gospodarskim odnosima.

365/1415

Kada je polovinom lipnja 1941. broj

izvjea koja su slali agenti s raznih strana
svijeta, poeo naglo rasti, nestrpljivi Staljin je
pozvao u svoj kabinet efa odjela za inozemnu
obavjetajnu slubu NKVD-a, Pavla Fitina.
Sluaj, ti efe obavjetajaca! rekao je.
Ne morate mi podnositi posljednja izvjea
naih agenata, znam ih napamet. Zapamti! Nema
Nijemca kojem se moe vjerovati, osim Wilhelma Piecka, govorio je o njemakom komunistu. Je li ti to jasno?
"Jasno je, drue Staljin! odgovorio je
Fitin. Shvatio je da e, ako poalje jo koje
izvjee o njemakim pripremama za rat, koje
potjee od njemake obavjetajne slube, izgubiti
poloaj, a moda i ivot.
A u to vrijeme, Richard Sorge je javljao: Devet armija od 150 divizija koncentrirano
je na granicama SSSR-a.
15. lipnja javlja: Rat e poeti 22. lipnja.

366/1415

Je li to upozorenje doprlo do Moskve?

Vjerojatno nije. Radiotelegrafist Klausen,
pouzdani Sorgeov drug, poeo se od komunista
pretvarati u hitlerovca. Sve se vie divio Hitleru,
veselei se uspjesima njemake vojske, i bio je
ponosan to je Nijemac. Zbog toga nije poslao
mnoge od poruka koje mu je donosio Sorge. Ali
ipak, do Moskve je dolo mnotvo drugih, vrlo
vanih obavijesti.
Zato im Staljin nije vjerovao? Je li se taj
lukavi i snalaljivi Gruzijac dao tako lako zavarati od Hitlera? je li vjerovao u mirovne namjere
Nijemaca i to u vrijeme kad su ga sa svih strana
uvjeravali da e rat izbiti svaki as? To nije
mogue.
Staljin nikad nije povjerovao da e mu uspjeti sklopiti trajni savez s Hitlerom. Vojna i
politika suradnja, kakva je postojala izmeu
Sovjetskog Saveza i Njemake za vrijeme Weimarske republike, bila je naglo prekinuta nakon
Hitlerovog dolaska na vlast, u sijenju 1933.

367/1415

Naravno, Staljin ipak nije potpuno odustao od

namjere uspostavljanja dobrih odnosa izmeu
dviju drava, i tridesetih godina esto je slao poruke dobre volje. Tako je na XVII. kongresu
SKP(b) rekao:
Daleko smo od toga da bismo se divili
faistikom reimu, ali ne moemo zbog toga
slabiti nae inozemne kontakte; ni faizam u
Italiji nije sprijeio Sovjetski Savez u uspostavljanju najboljih odnosa s tom zemljom.
Prvi koraci prema zbliavanju vjerojatno su
bili razgovori voeni na prijelazu iz 1935. u
1936. godinu u Olivi, izmeu Karola Radeka,
savjetnika Boljevike partije za meunarodna
pitanja, i pukovnika Waltera Nicolaija, savjetnika
Hitlerovog zamjenika Rudolfa Hessa. Ali,
istovremeno, obje su zemlje zadrale neprijateljski stav jedna prema drugoj.
Njemaka je 25. studenog 1936. sklopila
antikominternovski pakt s Japanom, u kojem su
se obvezali na suradnju po pitanju sprjeavanja
razvoja komunizma u svijetu. Tajni aneks

368/1415

obvezao je potpisnike da ne sklapaju politike

sporazume sa Sovjetskim Savezom.
Staljin je traio mogunosti sklapanja protunjemakog saveza s Velikom Britanijom i
Francuskom. Ali dogaaji iz 1938. i 1939., doveli
su do toga da je promijenio politiku.
Dana 12. oujka 1938. njemaka vojska
ula je u Austriju i ta je zemlja prikljuena
Treem Reichu. Demokratske velesile nisu reagirale. Nekoliko tjedana kasnije postalo je jasno
kako e sljedei Hitlerov cilj biti ehoslovaka.
Poelo je dolaskom njemake vojske u tzv. Sudetenland, planinski dio ehoslovake, nastanjen s
tri milijuna Nijemaca. ehoslovaka je bila
spremna orujem sprijeiti odcjepljenje svojeg
teritorija, tim vie to su se u tom dijelu zemlje
nalazile najvre vojne utvrde koje su mogle
dugo zadrati njemake divizije. Raunajui na
pomo Francuske, ehoslovaka vlada je 23.
rujna 1938. proglasila mobilizaciju.
Vojska te drave, koja je na prvoj liniji imala 36 divizija i koja je raspolagala s modernim

369/1415

avionima i oklopnim orujem, bila je snaga na

koju su Nijemci trebali raunati, tim vie to su te
divizije imale uporite u dobro pripremljenim
utvrdama i mogle su se koristiti solidnim zalihama. Ipak, esi nisu bili skloni borbi, jer nisu
imali podrku ostalih drava. A demokratske
drave nisu imale namjeru intervenirati.
Sjedinjene Drave nisu se htjele mijeati u
europske sukobe.
Francuska je bila zauzeta svojim brigama, a
89

nije gradila Maginotovu liniju zato da bi slala

svoju vojsku u ehoslovaku.
U Velikoj Britaniji, premijer Neville
90

Chamberlain nije htio izazivati Hitiera, a osim

toga, smatrao je kako ne bi bilo koristi od pomoi
ehoslovakoj. U pismu svojoj sestri, 20. oujka
1938., napisao je:
Dovoljno je pogledati na kartu da se vidi
kako ni Francuska ni mi ne moemo napraviti
nita da bismo spasili ehoslovaku pred
njemakom najezdom, ako Nijemci ele napasti.

370/1415

Zbog toga sam odbio ideju davanja jamstava

ehoslovakoj.
Jako se varao u procjeni situacije. U to
vrijeme Hitler je bio slab; m nogi njemaki asnici Wehrmachta bili su protiv zauzimanja ehosiovake i bili su spremni iskoristiti kriznu situaciju kako bi ga sruili. Bilo bi dovoljno da Britanci demonstrativno poalju svoju flotu na
Baltik, da u Njemakoj doe do dravnog udara.
Chamberlain nije htio riskirati. Za njega je Hitler
predstavl jao manje zlo od Staljina. Jednom prigodom rekao je francuskom premijeru Eouardu
Daladieru: U sluaju ruenja Hitiera, tko nam
garantira da Njemaka nee postati boljevika
drava?
Na zasjedanju svoje vlade izjavio
je: Kabinet izraava miljenje da ne bismo trebali upuivati prijetnje na adresu Herr Hitiera, jer
ako ue u ehoslovaku morat emo mu
navijestiti rat. Od najvee je vanosti da ova odluka ostane u tajnosti.

371/1415

A kako se u vrijeme ehoslovake krize

ponaao Sovjetski Savez?
Narodni komesar za obranu, Kliment
Voroilov, izdao je 21. rujna 1938. proglas o
stanju ratne spreme u jedinicama Kijevskog vojnog okruga. Dva dana kasnije, u stanje bojne
spremnosti postavljena je i vojska Bjeloruskog
vojnog okruga. Do 25. rujna je do zapadnih granica prebaeno 30 divizija. Planirano je prebacivanje do ehoslovake 248 aviona. Sovjetski
91

ministar vanjskih poslova, Maksim Litvinov ,

predloio je vladama Sjedinjenih Drava, Velike
Britanije i Francuske poduzimanje zajednike akcije protiv Njemake. Ipak, nepovjerenje zapadnih demokratskih velesila prema Staljinu bilo je
tako veliko da nije moglo biti ni govora o zajednikom djelovanju. Neville Chamberlain nije
podnosio komunizam. Pisao je:
"Moram priznati kako nemam razloga za
povjerenje prema Rusiji. Ne vjerujem u njihovu
mogunost da nastave uinkovita ofenzivna
djelovanja (u sluaju odluke o oruanoj pomoi

372/1415

ehoslovakoj, op. B.W.), ak ako bi i htjeli to

uiniti. Ne vjerujem u motive njihovog
djelovanja koji imaju malo zajednikog s naim
poimanjem slobode.
Premijeri Velike Britanije i Francuske izabrali su drukiji put. Odluili su popustiti Hitleru i
zbog toga su 29. rujna 1938. Neville Chamber92

lain i Edouard Daladier otili u Milnchen, kako

bi zajedno s diktatorima Mussolinijem i Hitierom
odluili o njemakim zahtjevima. Na sastanak
nisu bili pozvani predstavnici ehoslovake
vlade, a nije bilo ni predstavnika Sovjetskog
Saveza.
U Mnchenu je odlueno da Njemaka od
1. listopada moe poeti okupaciju Sudetenlanda.
eki veleposlanik u Londonu, Jan Masaryk, obratio se britanskom ministru vanjskih
poslova: Ako rtvujete moj narod da biste
sauvali mir u svijetu - bit u prvi koji e vam
odati priznanje. Ali, ako nije tako - neka vam
Bog pomogne.

373/1415

Hitlera nije zadovoljilo zauzimanje Sudetenlanda; on je htio cijelu eku. Ve 15. oujka
1939., prijetei bombardiranjem ekih gradova
iz 800 zrakoplova, u kancelariji Reicha u Berlinu
93

prisilio je predsjednika Emila Hachu na potpisivanje dokumenta o prestanku nezavisnosti

ehoslovake.
Britanska vlada ograniila se samo na
protest protiv krenja Minhenskog sporazuma.
Tijek ehoslovake krize uvjerio je Staljina
kako je izbijanje rata pitanje mjeseca i da mora
zadrati prijateljske kontakte s Hitierom, dok
SSSR ne bude toliko jak da osvoji i uniti
Njemaku, ali i druge europske drave. Staljin je
odluio provoditi politiku poput one u vladi
Nevilla Chamberlaina. Bio je snalaljiviji i
mudriji od britanskog politiara; ne samo da je
nastojao dobiti garancije za mir s Nijemcima, nego i iskoristiti tu suradnju.
Povijest je zabiljeila toan datum kad je
Staljin pruio ruku Hitleru.

374/1415

Govorei na XVIII. kongresu SKP(b), 10.

oujka 1939., izjavio je kako je poeo novi imperijalistiki rat.
Velika Britanija i Francuska odbacile su
politiku sigurnosti i zajednikog otpora i odluile
se za politiku neintervencije. Politika neintervencije, to je politika zatvaranja oiju pred agresijom
i anarhijom. Sovjetski Savez e ostati vjeran
politici mira rekao je Staljin.
Nae glavno naelo je da budemo oprezni
i ne dopustimo da nas zagovarai rata, koji su
navikli da drugi za njih vade kestenje iz vatre,
uvuku u konflikt.
Taj govor bio je oit znak da je otvoren put
do tijesne njemako-sovjetske suradnje.
I zaista, mjesec dana kasnije, 17. travnja
1939., dolo je do prvog sovjetsko-njemakog
kontakta. Tog su se dana u Berlinu sastali Aieksej Merkalov, sovjetski veleposlanik i njemaki
zamjenik ministra vanjskih poslova, Ernst von
Weizsacker.

375/1415

Rusi me pitaju to zaista mislim o

sovjetsko-njemakim odnosima, govorio je
sovjetski diplomat.
Odgovaram kako nema razloga za to da
nemamo normalan suivot. A s normalnih odnosa
moe se prijei na sve bolje i bolje.
To je bila konkretna ponuda. Slijedili su
drugi postupci koji su trebali uvjeriti Hitlera da je
Staljin spreman sklopiti savez.
U svibnju 1939. Staljin je smijenio narodnog povjerenika za vanjske poslove Maksima
Litvinova, koji je smatran pobornikom saveza sa
Zapadom, a na njegovo mjesto postavio je
ovjeka koji se izjanjavao za suradnju s
94

Nijemcima, Vjaeslava Molotova . Njemakosovjetsko zbliavanje je napredovalo, dok su

istovremeno, rusko-britanski razgovori voeni
dosta apatino i sve rjee.
Hitler je ve tada odustao od napada na zapad Europe, jer je smatrao kako e, ako usmjeri
svoje snage na Francusku, saveznici udariti na

376/1415

Njemaku s istoka Poljske, ispunjavajui svoju

obvezu prema demokratskim dravama. Ali, nije
smatrao da bi Francuska i Velika Britanija mogle
napasti Njemaku, ako Wehrmacht ue u Poljsku.
No, morao je raunati s opasnou blokiranja
njemakih luka od britanske flote, a u takvoj
situaciji mogunost pribavljanja stratekih sirovina, kopnenim putem iz Sovjetskog Saveza, imala
je za Njemaku prvorazredno znaenje. A Staljin
je rado nudio bogatstva svoje zemlje, u zamjenu
za najnoviju tehnologiju i oruje, kojima bi modernizirao Crvenu armiju.
efovi diplomacije Njemake i Sovjetskog
Saveza, Joachim von Ribbentrop i Vjaeslav Molotov, dobili su otvoreni put za sklapanje
sporazuma.
Staljin je predlagao da do zbliavanja doe
postepeno: najprije valja utanaiti trgovaki, a
zatim i politiki sprazum. Predlagao je, takoer,
da se politiki sporazum dogovori tek nakon izbijanja rata. Ribbentrop je odgovorio 18. kolovoza
1939. U brzojavu Moskvi pisao je da Hitler ne

377/1415

moe due ekati i da se Staljin mora bez

odlaganja odluiti na potpisivanje sporazuma. U
protivnom, ako rat izbije prije toga, to moe
natetiti sovjetskim interesima.
Obavijetenom od veleposlanika Schulenburga o tvrdom njemakom stavu, Molotovu
je trebalo samo pola sata da napie odgovor: Sovjetska vlada bit e poaena pozdravljajui gospodina Ribbentropa 26. ili 27.
kolovoza.
Za Hitlera je to bilo prekasno jer je upravo
26. kolovoza htio zapoeti rat protiv Poljske.
Poslao je brzojav Staljinu, s prijedlogom da Ribbentrop bude primljen najkasnije 23. kolovoza.
Staljin se sloio.
Dan prije odreenog datuma, Joachim von
Ribbentrop sjeo je u avion Immelmann III,
(nazvan po njemakom letau iz Prvog svjetskog
rata), kojim je obino putovao Hitler, i uputio se
u Moskvu. S njim je putovala svita od tridesetak
osoba; trebao im je jo jedan avion. Trasa preleta
bila je iznad Baltika, izvan teritorija Poljske, jer

378/1415

je postojao strah da e avion biti sruen. To je

ipak bio posve neutemeljeni strah: poljski
ministar vanjskih poslova, Jozef Beck, obavijestio je Francusku i Englesku da sovjetski pakt
nee imati nikakav utjecaj na poljsku politiku!
Nou su se na moru mogla vidjeti svjetla
oklopnjae Schleswig-Holstein, koja se uputila
prema luci Gdanjsk.
Nakon kratkog slijetanja u Kdnigsberg, avion je krenuo na daljnji put i 23. kolovoza u 13
sati sletio na moskovski aerodrom, koji je bio
bogato ukraen zastavama sa svastikom.
Nakon nekoliko sati intenzivnog pregovaranja, u dva sata poslije ponoi, 24. kolovoza,
ministri Ribbentrop i Molotov potpisali su sporazum o nenapadanju. Tom je aktu dodan tajni protokol (ije je postojanje Sovjetski Savez poricao
jo nekoliko desetaka godina), koji je odreivao
podjelu srednje i istone Europe izmeu dviju
drava; lan 2. odreivao je interesne sfere
Njemake i Sovjetskog Saveza na podruju

379/1415

poljske drave, uzdu linija rijeka Narve, Wisle i

Sana.
Sporazum je jamio da nakon zapoinjanja
rata Sovjetski Savez nee pomoi Poljskoj. Put za
rat bio je otvoren.
Nekoliko minuta nakon ponoi, 25. kolovoza 1939., kolska oklopnjaa Schleswig-Hol95

stein zaustavila je motore na otvorenom moru.

Nakon nekog vremena u daljini je bljesnulo
svjetlo. Oklopnjaa je odgovorila svjetlosnim signalima sa svojih paluba. Do broda su poele stizati brodice, jedna za drugom, a po brodskim
ljestvama na Schleswig-Holstein stali su se penjati vojnici pomorskog pjeatva. Njih 225 brzo
je nestalo pod palubom oklopnjae. Po zavretku
operacije, brod se uputio prema Gdanjsku. Tamo
je trebao stii rano ujutro, kako bi zapoeo kurtoazni posjet u povodu 25. godinjice potonua
krstarice Magdeburg na Baltiku.
Prema planu, oklopnjaa se ujutro, u pratnji
etiri brodice, uputila u luku. U blizini

380/1415

96

Westerplattea brodice su se okrenule za 180

stupnjeva, a oklopnjaa, voena s dva pilota, ula
je u luki kanal i zaustavila se na mjestu na kojem je odrana slubena sveanost pozdravljanja
broda. Oko 17 sati brod se zaustavio nasuprot
Westerplatteu.
U noi s 25. na 26. kolovoza mornari pomorskog pjeatva potajno su se iskrcali na
obalu. Oklopnjaa je trebala zavriti posjet 28.
kolovoza. Termin je proao, a Schleswig-Holstein
nije izlazila iz luke, ostajui na istom mjestu,
nedaleko obale.
U zoru 1. rujna 1939. sa Schleswig-Holsteina otvorena je vatra. Poeo je rat.
Dva dana kasnije, u 9 sati ujutro, Hitler je
iziao iz svog posebnog vlaka Amerika. Dvije
lokomotive vukle su 15 vagona, meu kojima su
se nalazile dvije platforme s protuavionskim topovima, i posebni vagoni - salon, kupaonica,
restoran, dva vagona za prtljagu, kao i vagon za
komunikacije i vagon za pobonike.

381/1415

Hitler je htio biti u neposrednoj blizini

bojita u Poljskoj, ali se istovremeno plaio da bi
sa zapada mogla napasti francuska vojska, potpomognuta britanskim ekspedicijskim korpusom. U
takvom sluaju, putujui vlakom, mogao bi se
brzo prebaciti na drugo bojite. Ipak, nije vjerovao da e zapadni saveznici u Poljskoj poduzeti
ozbiljnija ofenzivna djelovanja. Predviao je
kako e se njihova aktivnost svesti na slanje
izvidnica i zrane napade na njemake baze.
Njegova su se predvianja potvrdila. No, bio je
nestrpljiv, ekajui kad e se Rusi ukljuiti u rat
protiv Poljske. Staljin je obeavao kako e do
toga doi svakog asa, ali nije urio sa slanjem
vojske. Nesumnjivo je oekivao reakciju zapadnih sila. Tek 9. rujna u 15 sati, kad je njemaka
vojska ve bila pred Varavom, a bilo je jasno da
zapadni saveznici nee doi u pomo Poljskoj,
povjerenik vanjskih poslova Vjaeslav Molotov
obavijestio je njemakog veleposlanika da e
sovjetska vojska poduzeti akciju protiv Poljske u
nekoliko iduih dana.

382/1415

To se i dogodilo 17. rujna, kad su sovjetske

divizije prele granicu Poljske. Bila je to golema
snaga kojoj se poljska armija, krvarei nakon estokih bitaka s Nijemcima, nije mogla oduprijeti.
Ta je sila presudila o sudbini rata u Poljskoj.
Staljin je u potpunosti iskoristio savez koji
su 23. kolovoza sklopili Ribbentrop i Molotov.
Prigrabio je poljske zemlje nastanjene s 13
milijuna ljudi, kako je potvrdio sporazum s
Njemakom, potpisan 28. rujna 1939. Uvjeren u
bespomonost zapadnih demokracija, prisilio je
na predaju Litvu, Latviju i Estoniju, uvodei
tamo svoju vojsku, to je bio prvi korak za
prikljuenje tih drava Sovjetskom Savezu. Prigrabio je Besarabiju, Bukovinu i dio Finske, to
je bio rezultat rata koji je Sovjetski Savez poeo
protiv te zemlje 30. studenog 1939.
Njemaka i Sovjetski Savez uspostavili su
za obje strane vrlo povoljnu gospodarsku
suradnju.
Trgovaki sporazum od 11. veljae 1940.
predviao je da e Sovjetski Savez dostaviti

383/1415

Nijemcima milijun tona itarica, 900 tisua tona

nafte, 500 tisua tona eljezne rude, 100 tisua
tona kroma, 2,5 tone platine i mnotvo drugih
stratekih materijala bez kojih ne bi mogla funkcionirati vojna industrija Treeg Reicha. U
zamjenu, Staljin je traio najmoderniju vojnu
tehniku. Nijemci su trebali dostaviti kompletne
planove oklopnjae Bismarck i jednog velikog
razaraa, deset aviona He 100, pet dvomotornih
lovaca Bf 110, dva bombardera Ju 88, a uz sve to
i topove, strojnice, strojeve za vojnu industriju te
kompletnu opremu za kemijske i metalurke
tvornice.
Bliilo se vrijeme konanog raspleta, do
ega je trebalo doi 12. studenog 1940. Tad je u
Berlin stigao povjerenik vanjskih poslova
Vjaeslav Molotov. Za vrijeme tog posjeta, efovi sovjetske i njemake diplomacije planirali su
dogovor o nainima i uvjetima pristupanja Moskve osi Berlin-Rim-Tokio, ili slubenog sudjelovanja Sovjetskog Saveza u ratu, na strani
faistikih sila,

384/1415

Razgovaralo se o podjeli svijeta izmeu etiriju drava: Njemake, Italije, Japana i Sovjetskog Saveza. Molotov je, prema instrukcijama
koje je dobio od Staljina, predstavio sovjetske zahtjeve: u prvom planu obuhvaali su Bugarsku,
Rumunjsku i Finsku, a zatim Maarsku,
Jugoslaviju, zapadnu Poljsku i vedsku te zajedniku kontrolu tjesnaca prema Baltiku.
Hitler je smatrao da Staljin previe trai.
Pristanak na sovjetske zahtjeve znaio bi
priznavanje Rusima privilegirane strateke pozicije i presijecanje njemakog pristupa nafti iz Rumunjske i eljezu iz vedske. Ali, to nije bilo
presudno. Poetkom prosinca 1940., Hitler je ve
izdao naredbu pod ifrom Barbarossa, o pripremama za rat protiv Sovjetskog Saveza.
Zavravalo se vrijeme taktinog prijateljstva koje je koristilo objema dravama. Sad
su se obje sile okretale prema agresiji, koja je upisana u prirodu nacistike i boljevike ideologije, isto kao to je lov na mieve karakteristian
za prirodu maaka. Zanimljivo je da su diktatori

385/1415

gotovo u isto vrijeme izloili deklaracije o uzajamnim osvajanjima. Hitler je u svom manifestu
Mein Kampf, koji je pisao od 1925. do 1927.,
najavio da je cilj njegove vladavine dobivanje
ivotnog prostora na Istoku. Staljin je u sijenju
1925. na tajnom plenumu Boljevike partije najavljivao: Na barjak ostaje kao i dosad, barjak
mira. Ali, ako ponerat, neemo sjediti skrenih
ruku, ve emo morati poduzeti neke akcije, ali
poduzet emo ih posljednji. Djelovat emo tako
da budemo onaj odluni uteg koji e prevagnuti.
Izvodio je zakljuke iz povijesti. Prvi pokuaj osvajanja Europe 1920. nije uspio jer je Crvena armija, iako brojna, bila slabo obuena i
slabo naoruana. Zakljuio je da najprije treba izgraditi veliku vojnu industriju koja e moi
opskrbljivati vojsku. A tako je i bilo u vrijeme
Prve petoljetke, kad je u Sovjetskom Savezu izgraeno na stotine tvornica koje su proizvodile
oruje.
Napredak koji je postignut bio je doista zadivljujui. Godine 1927., dakle prije poetka

386/1415

ostvarivanja Prvog petogodinjeg plana, Crvena

armija imala je 73 stara tenka zanemarive bojne
vrijednosti. Godine 1933. ve je raspolagala desecima tisua tenkova i oklopnih vozila.
Zrakoplovstvo, koje je prije Petoljetke imalo
tisuu starih bombardera, est godina kasnije
raspolagalo je s pet tisua aviona moderne konstrukcije. Broj kamiona porastao je od tisuu na
dvanaest tisua, artiljerijskih oruja sa sedam
tisua na sedamnaest. A to je bio tek poetak velikog naoruavanja. Konani rezultat bio je takav
da je Sovjetski Savez mogao opremiti
petomilijunsku armiju - postao je prijetea sila.
Godine 1939. Crvena je armija imala vie od 20
tisua tenkova (Nijemci su imali 3.255), sovjetska flota imala je 208 podmornica (Nijemci 59),
zrane snage brojile su est do osam tisua aviona, od kojih su 51 posto inili bombarderi, a 38
posto lovci (Nijemci su imali 4.161 zrakoplov, od
ega 1.179 lovaca i 1.180 bombardera).
Takvo naoruanje Crvene armije nesumnjivo je svjedoilo o njezinom agresivnom

387/1415

karakteru; drava koja se priprema za obranu ne

gradi tenkove, podmornice i bombardere, jer takvo oruje nije potrebno za obranu, nego za napad.
Dogaaji su iznenadili Staljina. Nije oekivao da
e Wehrmacht, osnovan 1935., samo etiri godine kasnije biti snaga pred kojom e ustuknuti i
najvee sile tadanjeg svijeta. Nije oekivao da
e Hitler ve 1938. zapoeti osvajanja, grabei
Austriju i dio ehoslovake. U to je vrijeme u
97

Sovjetskom Savezu trajala velika istka koja je

desetkovala zapovjedni kadar Crvene armije.
Staljin je 1938. ubrzano zavrio istku. Bilo je
potrebno mnogo godina da se izgradi novi asniki kadar.
Jo vee iznenaenje za Staljina bio je tijek
vojne kampanje u Poljskoj, Norvekoj, Belgiji,
Nizozemskoj i Francuskoj. Analiza djelovanja
Wehrmachta bez ikakve je sumnje potvrivala da
je osnova modernog rata oklopno oruje i
zrakoplovstvo. Crvena armija je imala dvadeset
tisua tenkova, ali je njihova bojna sposobnost
bila mala. Jo je gore bilo u zrakoplovstvu.

388/1415

Jezgru sovjetskih zranih snaga inili su avioni

konstruirani od 1933. do 1937., kad jo nije bilo
iskustava iz rata u panjolskoj, koja su dala novi
smjer u razvoju oruja. A, to je bilo jo gore za
Ruse, panjolska iskustva bila su pogreno interpretirana. Na primjer, porazi jednokrilnih lovaca
98

I-16 , u borbama s dvokrilnim talijanskim

lovcima, protumaeni su zakljukom da budunost pripada dvokrtlcima. Zbog toga su konstruktori morali raditi na takvim modelima i u lis99

topadu 1937. uveden je u proizvodnju I-153 ,

avion koji je oito bio zastarjeli tip, s nedovoljnom brzinom i dosegom, te slabo naoruan,
to su pokazale borbe na Dalekom istoku 25.
srpnja 1939.
I pored oitih greaka kod izbora strategije
razvoja sovjetskih oruanih snaga te golemog rasipanja snaga i materijala, polako se pojavljivala
moderna forma velike Crvene armije, koja e na
kraju presuditi o ishodu Drugog svjetskog rata.

389/1415

U proljee 1939. poeli su pokusi s jurin100

im avionom IL-2 , namijenjenom unitavanju

tenkova, to je bilo potpuno inovatorsko rjeenje.
Serijska proizvodnja krenula je 1940., ali se
sporo razvijala.
Konstrukcijski uredi Harkovske tvornice
lokomotiva, pod upravom M. Kokina, u prosincu 1939. predstavili su projekt novog tenka, kas101

nije nazvanog T-34 , koji se pokazao najboljim

tenkom na svijetu. Serijska proizvodnja krenula
je u lipnju 1940., a u isto vrijeme, u tvornicama
pod imenom Kirova u Lenjin gradu, pokrenuta je
proizvodnja suvremenih tekih tenkova KV-1.
U lipnju 1940., analizirajui njemaka
djelovanja u Francuskoj, Komesarijat obrane zakljuio je kako treba formirati velike oklopne
jedinice, korpuse, svaki od dvije oklopne divizije
s 315 tenkova, kao i motorizirane divizije. Ti su
korpusi i ranije postojali u Crvenoj armiji, ali su
ukinuti 1937., zbog pogrene ocjene njihove upotrebljivosti u panjolskoj.

390/1415

Do 22. lipnja 1941. nije se puno postiglo,

jer se proizvodnja novih tenkova razvijala vrlo
sporo. Umjesto planiranih 3528 tekih tenkova
KV-1, proizvedeno je samo 508, a umjesto 11
760 srednjih tenkova T-34, samo 967. No, proizvedeno je previe zastarjelih T-37, T-38 i lakih
7-40 (4422 umjesto potrebnih 476).
ak i toliki broj tenkova, daleko manji od
potrebnog, nije puno znaio. To to je Crvena
armija imala 967 suvremenih tekova T-34, nije
znailo da su svi spremni za borbu. Mnogi su
dolazili do jedinica s tvornikim grekama koje
je trebalo ispraviti, a mnogi su bili oteeni zbog
greaka koje su napravile slabo obuene posade.
Osim toga, nedostajalo je rezervnih dijelova, alata i radionica.
Je li Staljin znao da e postizanje pune ratne spremnosti Crvene armije potrajati toliko godina? Sigurno je znao. Ali, znao je takoer kako
mu Hitler nee dati to vrijeme. Izdao je nalog da
ponu pripreme za udar na Zapad.

391/1415

Prvi plan rata protiv Njemake napravio je

Glavni stoer ujesen 1939., vjerojatno u listopadu, a u iduim je mjesecima taj plan donekle
izmijenjen. Idui plan udara na Zapad dovren je
18. rujna 1940. Predviao je da e dvije armije s
25 divizija (meu kojima i dvije oklopne) i dvije
brigade udariti na sjever, u smjeru Olsztyna.
Napredujui sredinom velike fronte, grupe armija
- 4 armije od 45 divizija, od ega tri oklopne, kao
i tri brigade - razdvojit e svoje snage i poi na
sjever u smjeru Olsztyna, te na jug u smjeru Lublina. Na jugu, pet armija od 77 divizija, od ega
tri oklopne, kao i dvije brigade, trebale su udariti
kod Przemysla na Radom i Lodza. Istovremeno
je 9. armija trebala napasti sa sjevera i istoka Rumunjske, kako bi ovladala naftnim poljima oko
Ploiestija.
Da je Staljin znao da su Nijemci u to
vrijeme u Poljskoj imali jedva 28 divizija, sigurno ne bi razmiljao hoe li izdati naredbu za
poetak napada. Meutim, informacije Glavnog
stoera govorile su o 243 divizije, a to je bila

392/1415

snaga koja je zahtijevala angaman mnogo vee

vojske.
Ofenzivni planovi promijenjeni su u oujku
i svibnju 1941. Novi plan predviao je da e
glavni udar biti u zapadnoj Ukrajini i Brest
Litovsku, na jugu Poljske. Istovremeno je
napravljen plan mobilizacije, potvren od sovjetske vlade 12. veljae 1941., koji je predviao silu
od 9 milijuna vojnika koji e raspolagati s 37 800
tenkova i 22 200 aviona! To pokazuje koliko su
sovjetski stratezi bili impresionirani snagom i
mobilnou Wehrmachta, pokazanima za vrijeme
kampanje na Zapadu.
Staljin je napravio i drugu greku. Pretpostavio je kako Hitler nee napasti u lipnju, jer
su i najednostavnije procjene pokazivale da je to
previe kasno da bi Wehrmacht stigao zavriti
operacije prije nadolazeih mrazova, i da e morati ekati proljee 1942. Zato je naredio da se
sovjetska vojska prebaci na granicu, kako bi bila
to spremnija za udar na Njemaku. Crvena
armija, za razliku od Wehrmachta, mogla je

393/1415

poeti mar na Zapad, gdje su jesensko i zimsko

vrijeme bili mnogo povoljniji, a dobri putovi
omoguavali su brzo napredovanje.
Sovjetske divizije napredovale su prema
rijeci Bug, ostavljajui u pozadini skladita i radionice. Avioni su pristajali na poljskim aerodromima, gdje jo nije bilo centara protuavionske
obrane, radionica i centara zapovijedanja i veza,
skladita goriva i streljiva. Trajala je grozniava
utrka koja e armija biti spremna zadati prvi
udarac.
Zapovjednitvo obrane granice je 2. lipnja
izvijestilo kako je uzdu granice uoeno 80-85
njemakih pjeakih divizija, sedam oklopnih i
65 topnikih divizija te mnogo drugih jedinica.
102

General Dimitrij Pavlov , zapovjednik

Zapadnog vojnog okruga, poslao je 4. lipnja
izvjee iz kojeg je proizlazilo da od 25. svibnja
njemaka vojska, stacionirana uz granicu,
poveava snage. Istovremeno je iz pograninog
podruja evakuirano civilno stanovnitvo.

394/1415

Izvjee je zavravalo rijeima: Informacije o

intenzivnim pripremama (...) i pojaavanju jedinica grupiranih u graninom podruju sa Zapadnim vojnim okrugom, su posve vjerodostojne.
103

Maral Semjon Timoenko , narodni

povjerenik za obranu, 13. lipnja nazvao je
Staljina: Zbog situacije koja vlada uzdu naih
granica, smatram da treba proglasiti uzbunu u
naim pograninim jedinicama. Molim suglasnost za to.
Razmislit emo o tome, odgovorio je
Staljin i spustio slualicu. Rukovodio se samo
jednom milju: ne provocirati Hitiera. Moda uspije odrati postojee stanje barem do jeseni
1941., kad e Crvena armija moi preduhitriti
Nijemce i udariti prva.
Timoenko nije odustajao. Idueg dana pojavio se zajedno s Georgijem ukovom, efom
Glavnog stoera, u kabinetu u Kremlju.
Predlaete mobilizaciju, uzbunu u jedinicama i njihovo prebacivanje na zapadnu

395/1415

granicu? bjesnio je Staljin. To znai rat! Razumijete li vi to?!

Timoenko i ukov su utjeli.
Koliko divizija imamo u zapadnom dijelu
drave? upitao je Staljin.
Sto etrdeset devet, odgovorio je ukov.
Je li to dovoljno? Staljin se potom
smirio. Prema naim informacijama, Nijemci
nemaju puno divizija.
"To je istina, ukov je krenuo korak dalje.
Ali, njemake divizije su dobro popunjene,
imaju 14-16 tisua vojnika po diviziji, dobro su
naoruani i spremni za borbu. Nae divizije nisu
popunjene. Nedostaju im zalihe i oprema.
Ne vjerujte u sve to proitate u
izvjeima tajnih slubi. Staljin je sjeo za stol i
spustio glavu. Timoenko i ukov shvatili su da
je razgovor zavren. Salutirali su i izali iz
kabineta.
Njemaki napad 22. lipnja 1941. sruio se
poput udarca groma na sovjetsku vojsku. U toku

396/1415

prvih osam sati borbe, njemako zrakoplovstvo

unitilo je 1.200 sovjetskih aviona (od ega 70-80
posto na aerodromima), postiui potpunu prevlast u zraku.
Sovjetske divizije borile su se junaki, ali
slabo naoruane i ubitano loe voene, bez
opskrbe i zalea, nisu mogle dugo izdrati. Svaki
je dan donosio Rusima nove poraze i ogromne
gubitke, a Nijemci su velikom brzinom, kakve
nije bilo ni u jednoj od dotadanjih akcija, napredovali prema istoku. Dana 9. srpnja Nijemci su
izvijestili da su na podruju grupe armija Centar
zarobili 289.874 vojnika i unitili 2.585 tenkova i
246 aviona.
Tijekom tri tjedna borbe, njemaka je
vojska ula 600 km unutar SSSR-a, Do Moskve
je ostalo oko 300 km.
U Berlinu nitko nije sumnjao u to da je zauzimanje sovjetske prijestolnice samo pitanje
vremena. ak ni sovjetska vlada nije vjerovala u
mogunost zadravanja Nijemaca i u urbi je
evakuirala svoje urede u Kujbiev. Staljin je

397/1415

naredio svojem najbliem suradniku, efu

NKVD-a Laurentiju Beriji, da pone tajne
pregovore s njemakom vladom za sklapanje
mira. Predloio je da se Nijemcima predaju
Bjelorusija i Ukrajina.
A tad je dolo izvjee Richarda Sorgea:
Japan nee poeti rat protiv Sovjetskog Saveza.
Istina je da su Sovjetski Savez i Japan 13.
travnja 1941. sklopili sporazum o nenapadanju,
ali Staljin nije vjerovao da e on biti potovan.
Zbog toga je na Dalekom istoku drao mnogo divizija, dobro opskrbljenih i prekaljenih u bitkama
1938. i 1939. Sorgeovu informaciju potvrdila je i
sovjetska obavjetajna sluba, itanjem tajnih
brzojava japanske vlade. Zbog toga je Staljin
mogao donijeti odluku o povlaenju 15 pjeakih
i tri konjanike divizije, 1.700 tenkova i 1.500
aviona iz Sibira. Bila je to ogromna sila.
U studenom 1941. pred Staljinom, koji je
stajao na tribini na Crvenom trgu, u blizini
mauzoleja, prodefiliralo su pukovnije iz Sibira.
Nakon mimohoda trgom, vojnici su odmah uli u

398/1415

kamione i uputili se na bojite. U prosincu, kad je

odluivana sudbina rata, zapovjednik obrane
Moskve, maral Georgij ukov, bio je u stanju
uvesti u borbu nove snage i odbiti Nijemce od
prijestolnice.
Richard Sorge ipak nije mogao znati kako
je odigrao vanu ulogu u sukobu dviju sila.
Njegova pijunska misija zavrena je prije no to
se pred Moskvom odigrala velika bitka koja je
prekinula niz njemakih pobjeda.
Sorge je uhien 18. listopada 1941. Nedugo
zatim policija je uhitila i 35 njegovih suradnika.
Na koji je nain japanska policija ula u trag
Sorgeu, ostalo je nepoznato. Vjeruje se da je pozornost japanske protuobavjetajne slube i policije na Sorgea svratio predstavnik Sicherheitsdiensta - Meisinger. Izbrbljao se Japancima da je
poslan iz Berlina kako bi provjerio Sorgea. To
nije presudilo haenju, nego je samo pobudilo interes japanske obavjetajne slube za sovjetskog
agenta. Netko je izdao Sorgea. Ali tko? Njegov
radiotelegrafist Klausen, koji je povjerovao u

399/1415

faizam? Sigurno ne. On sam osuen je na

doivotni zatvor.
Postoji sumnja da je izdajica bio Ritsu Itoh,
japanski komunist iz Sor- geove grupe. Kad ga je
policija uhitila zbog njegove politike djelatnosti,
izdao je jednu od ena koja je pripadala sovjetskoj mrei, a onda je ona izdala ostale. Je li zaista
bilo tako?
Sudbine agenata ostaju tajna i desetke godina. pijuni odlaze, ginu i umiru, ali ostaju njihovi suradnici i organizacije koje su stvorili. One
ponekad, uspavane, dugo miruju, kako bi se aktivirale u odreenim okolnostima, npr. ako izbije
rat. Zbog toga tajne obavjetajnih slubi ostaju
tako dugo nedostupne.
Richard Sorge osuen je na smrt i objeen
7. studenog 1944. Tako glasi slubena verzija.
Zbog ega su Japanci odugovlaili gotovo tri
godine s pogubljenjem pijuna koji je njihovoj
zemlji nanio toliko tete? Moda su odluili ne
pogubiti Sorgea, ve se sporazumjeti s Rusima.
Moe biti... U svakom sluaju, ima ljudi koji

400/1415

tvrde da su sreli Sorgea u Moskvi 1947. godine.

To je jo jedna od velikih tajni ovog rata.

14.
Problematini princ od
Windsora
Anthony Blunt, uvar slikarske zbirke britanske kraljice Elizabete II., priznao je 1964. godine da je pruao odreene usluge sovjetskoj
obavjetajnoj slubi. Prolo je 14 godina prije nego to je javno objavljeno da je Blunt suraivao s
NKVD-om. Zbog ega tako kasno? Tko ga je titio tolike godine? Blunt nije bio ovjek koji bi u
trenutku slabosti odao pijunima dravnu tajnu
ili, pak, ucjenom ili prijetnjom bio prisiljen od
neprijatelja na izdaju domovine. Bio je to jedan
od najboljih agenata sovjetske obavjetajne
slube, koji je nanio golemu tetu Britancima.
Radio je s takvim arom da ga je u jesen 1945.
ef sovjetske inozemne obavjetajne slube,
Pavel Fitin, poslao na odmor uz obrazloenje:
Taj je agent za vrijeme rata odradio za nas tako

402/1415

golemi posao, da je sigurno iscrpljen. Trebamo

ga ostaviti na miru iduih pet ili deset godina.
Mnogo je toga to pokazuje da se sluaj
Anthonyja Blunta moe povezati s jednom od
najskandaloznijih afera britanskog imperija sluajem kralja koji se odrekao krune kako bi se
oenio s gospoom Simpson.
***
Tko je bio Anthony Blunt i na koji je nain
postao sovjetski agent?
Kad mu je umro otac, potovani pastor Arthur Vougham Stanley Blunt, kraljica Marija,
ena tadanjeg kralja Georgea V., napisala je
njegovoj udovici: Kakav gubitak! Zbog ega je
morao otii ovjek koji je obavljao tako vaan
posao u zemlji u kojoj ivi toliko bezvrijednih i
loih ljudi?
I zaista. Pastor Blunt imao je razgranala
poznanstva koja su, bez sumnje, pomogla karijeri

403/1415

njegovog sina, koji je 1926. zapoeo studij

matematike na Sveuilitu u Cambridgeu.
U Cambridgeu, ba kao i u Oxfordu i
Etonu, sinovi iz dobrih obitelji upoznavali su
sinove iz drugih dobrih obitelji. To su bila
vrijedna poznanstva, pogotovo zato to je mlade
iz elitnih kola stvarala polujavne organizacije.
lanstvo u njima obvezivalo ih je na pruanje pomoi svake vrste kolegama sa studija.
Poetkom tridesetih godina ni mlade iz
najbogatijih britanskih kua nije odoljela valu
marksizma, ponajprije zbog dogaaja u
Njemakoj. Dolazak na vlast Hitlera, krvavi
sukobi u Nacistikoj partiji lipanjske noi 1934.,
osnivanje koncentracijskih logora i stvaranje tajne policije, nisu ostavljali nimalo sumnje u
daljnji tijek dogaaja u toj dravi.
Istovremeno, vlade Velike Britanije i Francuske, zemalja koje su trebale biti jamci mira,
nisu stvarale Hitleru prepreku na njegovom putu.
ak nisu pokazivale ni najmanju elju da osude
dogaaje u Njemakoj.

404/1415

U takvoj situaciji, britanski intelektualci i

studentska mlade pogledavali su prema Sovjetskom Savezu, smatrajui kako e zbog antikomunizma, koji je zagovarao Hitler, brzo doi
do sukoba izmeu tih dviju drava. A tada e,
mislili su, Sovjetski Savez biti jedini branitelj demokracije i slobode u Europi. Tako je mislio i
Anthony Blunt. Homoseksualne sklonosti spojile
su ga s drugim studentom iz Cambridgea, Guyem
Burgessom, kojega je vrbovala sovjetska
obavjetajna sluba. Upravo je on nagovorio Blunta da poe istim putem.
Nakon studija, imajui izvrsne veze i preporuke, Blunt je poeo raditi u britanskoj slubi
Secret Intelligence Service. I vjerojatno su se tad
ispreplele sudbine njega i princa od Welsa, kasnije kralja Velike Britanije.
Princ od Welsa roen je 1894. godine.
Zgodan i bogat, trebao je preuzeti prijestolje od
svog oca Georgea V. Meutim, godine 1931.,
britanska drutvena elita uzavrela je od traeva:
pored
prijestolonasljednika
pojavila
se

405/1415

Amerikanka, 35-goinja Wallis Warfield

Simpson. Uskoro se saznalo kako se ta gospoa
1916. godine udala za mornarikog asnika. Od
njega se razvela nakon jedanaest godina braka, a
onda se 1928. udala za biznismena koji je ivio u
Londonu. A to je najgore, kad se zaljubila u
princa, jo uvijek nije bila formalno razvedena.
Uza sve to, nije se odlikovala naroitom ljepotom, niti nekim posebnim karakternim osobinama. Unato svemu, princ je za njom izgubio
glavu. Na dvoru i u drutvu aputalo se kako je
gospoa Simpson uspjela rijeiti muke probleme prijestolonasljednika, zbog ega je i
zadobila njegovu ljubav.
Sve je jako zanimalo to e se desiti sa zaljubljenima kada umre stari kralj, a princ od
Welsa naslijedi prijestolje. No, nije se inilo da i
Edwarda to brine. Sve je nalikovalo lijepoj dvorskoj romansi, ali bez budunosti.
I Nijemci sa pomno pratili vezu izmeu
princa i gospoe Simpson. ini se da je britanski
dnevnik Times imao dokaze kako je gospoa

406/1415

Simpson bila pod utjecajem Joachima von Ribbentropa, Hitlerovog savjetnika za meunarodna
pitanja, a od 1936. i veleposlanika Reicha u Londonu. Ti dokazi nisu objavljeni, a odluku o tome
donijeli su vlasnici konzervativnih novina ije su
veze s dvorom bile sasvim oite.
Ribbentrop je, ili podmetnuo princu gospou Simpson, svoju agenticu, ili ju je poeo
kontrolirati kad je ve bila prineva ljubavnica.
Gospoa Simpson je mogla lako raspiriti
prinevu naklonost prema nacizmu, koju je ovaj
ve dugo gajio.
A onda je doao tuni dan, 20. sijenja
1936., kad je umro kralj George V. Desilo se to u
11.40, a nekoliko minuta kasnije, u palau
Sandringham stigao je princ Coburg, bliski prijatelj princa Edwarda, kako bi izrazio suut povodom smrti njegova oca i estitke povodom preuzimanja prijestolja. No, stvarni cilj posjeta bio je
sasvim drukiji...
Nekoliko dana kasnije, Joachim von Ribbentrop dobio je izvjee od princa Coburga. U

407/1415

isto vrijeme kopiju izvjea dobila je i britanska

obavjetajna sluba. Dokument je poinjao
rijeima: Samo za Fhrera i Parteigenose v.
Ribbentropa
Slijedila je reenica: Povodom izvravanja
misije zatraene od Fhrera
Nije moglo biti nikakve sumnje - princ je
bio njemaki pijun. Izvjetavao je kako je obavio polusatni razgovor s Edwardom, dok su
puei lule sjedili uz kamin. Kasnije se pridruio
novom kralju i zajedno s njim posjetio kraljicu
majku u njezinom apartmanu, gdje su popili aj,
a zatim je ponovo razgovarao s Edwardom.
Razgovor se odvijao u atmosferi obiteljske
iskrenosti, pisao je princ Coburg. Za kralja je
njemako-britanski savez neodgodiva nunost i
naelo britanske politike. To je put do osiguranja
mira u Europi.
U jednom trenutku, Coburg je spomenuo
kralju kako bi susret britanskog premijera

408/1415

104

Stanleva Baldwina
i Hitlera mogao biti
koristan. Edward je tada viknuo:
Tko je tu kralj, Baldwin ili ja?! Hou sam
razgovarati s Hitlerom i napravit u to ili u
Engleskoj ili u Njemakoj. Molim da mu se
(Hitleru) to prenese!
Povijest je ubrzo dala priliku kralju Edwardu da iskae svoje simpatije prema Hitleru. U
oujku 1936. njemaka je vojska ula u podruje
Gornje Rajne, u kojem prema Versajskom ugovoru nije smjelo biti vojske. Ta je akcija bila veliki Hitlerov blef; u to vrijeme on je mogao mobilizirati samo male snage. No, to je trebalo biti
dovoljno da jedna francuska divizija izae iz vojarni i uputi se prema Gornjoj Rajni ili da britanski brodovi krenu prema njemakim lukama.
Tada bi zapovjednik operacije, genaral Ludwig
Beck, izdao naredbu za povlaenje. Ali, nije bilo
ba tako. Englezi i Francuzi nisu se odvaili intervenirati, a Hitler se uvjerio kako u Europi
moe raditi to god hoe. Bila je to zasluga kralja
Edwarda VIII.

409/1415

U vrijeme dok su njemaki vojnici pomalo

nesigurno marirali ulicama Kolna, Leopold von
Hoesch, njemaki veleposlanik u Londonu,
uznemireno je ekao uz telefon:
To je kralj...
Potrao je prema telefonu i s vidnim nemirom podigao slualicu.
Ovdje David..., zauo je. Znate li koji?
Jasno da znam, odgovorio je Hoesch.
Kralj Edward VIII. imao je sedam imena, ali u
privatnim kontaktima rado se koristio imenom
David.
Poslao sam po premijera i prenio mu svoja
uvjerenja, govorio je kralj.
Rekao sam stareku to i to, da u abdicirati ako navijesti rat. To je bila strana scena. Ali
nemojte se brinuti, nei biti rata.
Hoesch je odloio slualicu, skoio od radosti i poeo plesati.
Uspio sam! vikao je. Sve smo ih nadmudrili. Nee biti rata!

410/1415

Ubrzo je poslao brzojav u Berlin.

Danas (11. oujka 1936., op. B. W.) sam
bio u neposrednom kontaktu s dvorom, pisao je.
Ne samo da sam se uvjerio u razumijevanje
njemakih stavova, ve sam saznao da direktiva
izdana vladi od dvora odreuje da, bez obzira na
pojedine sluajeve, nee biti ozbiljnijih
posljedica (ulaska njemake vojske, op. B. W.).
Nakon to je proitao izvjee iz Londona,
Hitler je rekao: Engleska nee intervenirati.
Kralj e odrati obeanje, a to znai da e se
stvari razvijati onako kako smo zamislili.
Edward, koji se ve nazivao kraljem, iako
zbog trajanja alosti jo nije preuzeo krunu,
djelovao je u cilju slamanja otpora protiv njemakih poteza. Pozvao je u svoju palau velik broj
politiara i lanova vlade.
Uskoro e poeti moja vladavina, govorio je o ceremoniji krunidbe, odreenoj za 12.
svibnja 1937. Ne elim sluati o ratu.

411/1415

Vlada se bojala njegovih ambicija. Znali su

da ne eli biti utljivi vladar koji bi se
pokazivao na balkonu povodom dravnih
sveanosti, prireivao prijatne, primao veleposlanike i rukovao se s novim premijerom. On
je elio vladati. Htio je dogovoriti savez s
Hitlerom!
Ministar vanjskih poslova, An thony Eden,
za vrijeme razgovora s Janom Masarykom, veleposlanikom ehoslovake u Londonu, rekao je:
Ministarstvo je uznemireno sve veim i dosta
problematinim kraljevim upletanjem u meunarodna pitanja. Ako se to nastavi, valjat e posegnuti za sredstvima koja e ga prisiliti na
abdikaciju.
Je li mislio na gospou Simpson?
Meutim, Edward nije obraao pozornost
na uznemirenost vlade. Teio je uvrivanju
britansko-njemakih odnosa i uskoro zakljuio
kako veleposlanik von Hoesch nije dovoljno
aktivan.

412/1415

On je sigurno dobar predstavnik

njemakog Reicha, ali nije dovoljno dobar
reprezentant Treeg Reicha, govorio je Edward
svom prijatelju, princu Coburgu, znajui kako e
te rijei brzo doi do Hitlera. Volio bih da veleposlanik bude ovjek koji e predstavljati nacionalni socijalizam, slubenu politiku, i biti Hitlerov
pouzdanik.
Je li ta Edwardova sugestija mogla potjecati od gospoe Simpson? To se ne moe
iskljuiti, ali sudbina je presudila o promjenama
u skladu s prinevim eljama. Veleposlanik von
Hoesch umro je od sranog udara, a 26. listopada
1936. u London je stigao... Joachim von Ribbentrop, kao novi predstavnik Treeg Reicha.
Nekako u to vrijeme kralj je izrazio elju
oeniti se gospoom Simpson. To je bila iznenaujua sluajnost. Dolazimo do najvee tajne
princa od Windsora: je li on zaista bio tako zaljubljen da se htio oeniti s gospoom Simpson,
ak i pod cijenu prijestolja? Ili je moda cijela romansa s gospoom Simpson bila tek izlika koja

413/1415

je trebala posluiti da se pred javnim miljenjem

sakrije pravi razlog abdikacije?
Premijer Stanley Baldwin bio je odlino informiran o kraljevim pronjemakim simpatijama.
Znao je kakvu je ulogu Edward odigrao za
vrijeme krize oko Gornje Rajne. Mogao je lako
zamisliti kako e se razvijati situacija kad kralj koji se izjanjava za nacizam - preuzme
prijestolje. Morao ga je, dakle, dovesti do abdikacije. To mu je i uspjelo, no ni danas ne znamo
kako. javnost je saznala kako se Edward, ludo zaljubljen u gospou Simpson, odluio odrei
prijestolja, jer se kao kralj nije mogao oeniti
razvedenom enom.
Za vrijeme odluujueg razgovora, Edward
je rekao premijeru Baldwinu: Htio bih da vi prvi
doznate da sam donio odluku koju nita nee
promijeniti. Dobro sam promislio: abdiciram i
enim se gospoom Simpson.
Dana 10. prosinca 1936., krai) Edward
VIII. potpisao je devet kopija dokumenta o abdikaciji i otputovao u Be. Odmah za njim,

414/1415

krenuo je Reginald Rex Benson, jedan od najpoznatijih i najutjecajnijih ljudi iz londonske

drutvene elite. Dobro je poznavao Edwarda, ali
se ovaj put nije rukovodio simpatijom, niti suosjeanjem za palog monarha. Benson je bio djelatnik Secret Intelligence Servicea, i od svojih je
nadreenih dobio nalog da se drui s princom i
brine o njemu. Tad su ve krenuli zajedno iz
bekog hotela Bristol do dvorca Wasserleonburg. Princ se tamo nije dugo zadrao i uskoro je
otiao u Chateau de Cande, u blizini posjeda
francuskog faista Charlesa Eugena Bedauxa.
Tamo se 3. lipnja 1937. princ od Windsora,
to je titula koju je Edward uzeo nakon abdikacije, oenio s gospoom Simpson. Njegova
supruga dobila je titulu princeze od Windsora.
Istovremeno je saznala kako je kralj George VI.
ne eli vidjeti na dvoru, niti doputa da ju se titulira s Kraljevskom visosti.
Odlazak iz slubene politike pogodovao je
prinevim namjerama. Mogao je manifestirati
svoje nacistike simpatije. To je i napravio 11.

415/1415

listopada 1937., kad mu je prijatelj dogovorio

posjet Berlinu i Hitleru. Dopisnik amerikog
dnevnika New York Times zabiljeio je kako
je tijekom posjeta princ dvaput digao ruku na
hitlerovski pozdrav. Nacistiki dunosnici primili
su ga s poastima koje pripadaju politiaru koji je
mnogo pridonio razvoju dobrih odnosa s
Njemakom.
To vie nije bila igra, niti diplomatski gafovi. Simpatije biveg kralja postale su opasne za
Britance.
3. rujna 1939. Velika Britanija navijestila je
rat Njemakoj. Hitler je planirao, nakon
pokoravanja Poljske, bez odlaganja uputiti svoju
vojsku na zapad Europe, kako bi sprijeio Belgiju
i Francusku da organiziraju obranu. Ipak, najvii
zapovjednici Wehrmachta uvjerili su ga kako je
vojska nakon intervencije u Poljskoj, previe
iscrpljena da bi odmah poela rat protiv Zapada.
A ni vrijeme nije odgovaralo agresivnim planovima, i Fhrer se odluio odgoditi napad na
Francusku. Tada nije razmiljao o invaziji na

416/1415

britanske otoke. Smatrao je kako e pokoravanje

Francuske i razbijanje britanskog ekspedicijskog
korpusa na kontinentu, ostaviti dovoljno obeshrabrujui dojam na Engleze, koji e izgubiti volju
da se samostalno suprotstave njegovoj moi.
Morali bi zatraiti sklapanje mira, a tad bi prijateljski naklonjeni princ, vraajui se na britansko prijestolje, bio izvrsna garancija odanosti
nove marionetske vlade prema Hitleru. Bilo je to
sasvim realno, uzimajui u obzir da je princ
postajao sve ogoreniji odnosom dvora prema
njemu i njegovoj eni.
Nakon izbijanja rata Edward je, s inom
generala, postao lan britanske vojne misije u
Parizu. Julius, princ von Zech-Burchesroda,
njemaki veleposlanik u Haagu, 27. sijenja
1940. obavijestio je Ministarstvo vanjskih
poslova: Zahvaljujui svojim poznanstvima, imam mogunost uspostavljanja odreenih kontakata s princom od Windsora. On je, nezadovoljan svojim poloajem, nedavno bio u Londonu
traei za sebe aktivniju ulogu. Tamo nastaje

417/1415

105

neto poput Fronde , iji se lanovi okupljaju

oko W. (princa od Windsora, op. B. W.). Sad ba
i ne moe mnogo toga rei, ali u odreeno
vrijeme, u povoljnijim okolnostima, mogao bi
dobiti odgovarajue znaenje.
I zaista, princ od Windsora bio je vrlo nezadovoljan time to ga nisu htjeli primiti na dvoru
i to njegova ena nije mogla koristiti kraljevsku
titulu. Umjesto toga, bio je poslan u Pariz gdje se
ne moe baviti visokom politikom, ve je trebao
glumiti da predstavlja britansku vojnu silu.
Jedva mjesec kasnije, njemaki veleposlanik poslao je u Berlin vanu informaciju koju je dobio od princa: Najvie savezniko vijee
dugo je raspravljalo o situaciji koja e nastati ako
Nijemci udare na Belgiju. Princ je tvrdio kako e
se pokrenuti englesko-francuske armije, koje e
okupirati najvei dio Belgije.
To je ve bila izdaja.
Kad se u lipnju 1940. njemaka vojska
pribliavala Parizu, princ je napustio slubu i

418/1415

otputovao sa enom u panjolsku, to bi u

sluaju nekog drugog asnika, zavrilo vojnim
sudom ili, u najmanju ruku degradacijom, ako ne
i strijeljanjem.
Izbor novog mjesta boravka nije se inio
sluajnim. Britanski veleposlanik u panjolskoj,
106

sir Samuel Hoare

bio je jedan od najveih
pristaa zavretka rata protiv Njemake i sklapanja sporazuma s Hitlerom. Je li Fronda, o kojoj je govorio njemaki veleposlanik, trebala za
svoje sjedite izabrati Madrid? U isto vrijeme
princ se, pod pritiskom britanske vlade, preselio
u Portugal. Sve se vie bavio politikom, o emu
svjedoi
njegova
izjava
portugalskom,
tisku: Velikoj Britaniji prijeti vojni poraz koji se
moe izbjei jedino sklapanjem mira s
Njemakom.
Nije samo ova izjava uznemirila novu
vladu Winstona Churchilla. I Edwardove portugalske veze mogle su se pokazati opasnima;
odsjeo je, naime, u kui Ricarda Espirita Santo

419/1415

Silvyja, portugalskog bankara koji je suraivao s

njemakom obavjetajnom slubom.
Joachim von Ribbentrop, koji je ve napredovao i preuzeo Ministarstvo vanjskih poslova,
bio je dobro informiran o Edwardovim izjavama i
djelatnostima, pa je odluio iskoristiti tu situaciju. Uputio se do Hitlera da mu predstavi fantastian plan: treba oteti Edwarda kako bi ga se,
nakon pokoravanja Engleske, postavilo na
prijestolje! Edward VIII. maknuo bi Churchila i
preuzeo vlast.
Hitleru se dopao taj plan i Ribbentrop je, uz
njegov pristanak, 23. srpnja 1940. pozvao
ovjeka za posebno zahtjevne zadatke, Walters
Schellenberga, efa obavjetajne slube SS-a,
koji se ve proslavio otmicom dvojice agenata
britanske obavjetajne slube u studenom 1939.,
u pograninom nizozemskom mjestu Venlo.
Princ od Windsora je jedan od drutveno
najsvjesnijih i najrazumnijih Engleza koje sam
upoznao, Ribbentrop je preao na stvar, im je
Schellenberg uao u njegov kabinet.

420/1415

To je upravo i razlog nezadovoljstva

vladajue klike. Njegova enidba s gospoom
Simpson bila je izgovor da se rijee tog potenog
i vjernog prijatelja Nijemaca.
Poelo je petnaestak minuta dugo izlaganje
o prijateljstvu koje je princ osjeao prema
Nijemcima. Na kraju je Ribbentrop rekao: Iz
izvjea koje imamo proizlazi da princ jo uvijek
gaji prijateljske osjeaje prema Nijemcima. U
odgovarajuim okolnostima bio bi spreman
prekinuti sa svojom sadanjom okolinom jer ga
sve to suvie iritira.
Ministar je napokon iznio svoju ideju, ali je
odluio pripisati je Hitleru: Fhrer smatra kako
prinev stav zasluuje panju, a mislimo da ste
vi, sa svojim zapadnjakim mentalitetom, najbolja osoba za uspostavljanje kontakata s njim.
Naravno, u ime njemakog Reicha. Fhrer misli
kako biste u povoljnim okolnostima mogli ak
predloiti princu neku nagradu. Ako bi se pristao
distancirati od kraljevske obitelji, bili bismo mu
spremni staviti na raspolaganje 50 milijuna

421/1415

vicarskih franaka, deponiranih u banki u

vicarskoj."
Schellenberg se osmjehnuo. Pedeset
milijuna vicarskih franaka bio je iznos koji je
mogao utjecati na prineve odluke. Ali, jo
uvijek nije znao kamo tono smjera ministar.
Ba sada princ oekuje poziv u lov od
svojih panjolskih prijatelja, nastavio je Ribbentrop. Lov e biti najbolja prilika da se susretnete
s njim. Odande bi ga se moglo prevesti u neku
drugu zemlju. Sva sredstva potrebna za obavljanje tog zadatka stoje vam na raspolaganju.
Nareenje koje je zapanjilo Schellenberga
bilo je oito: trebao je oteti princa! Bio je to vratoloman zadatak, ali nije imao izbora, tim vie to
je neto kasnije Ribbentrop nazvao Hitlera kako
bi ga izvijestio o tijeku razgovora. Dao je Schellenbergu drugu slualicu, kako bi mogao uti to
govori Fhrer.
Ima sve moje punomoi koje su mu potrebne, rekao je Hitler za Schellenberga. Molim
vas, kaite mu da raunam na njega.

422/1415

Britanska obavjetajna sluba vjerojatno je

saznala za namjere Nijemaca, jer je u vrijeme kad
je Scheilenberg pripremao svoju misiju, premijer
Winston Churchill pozvao princa da se odmah
vrati u Englesku. To nije bila molba. To je bilo
nareenje podreenom generalu, a princ je imao
takav in. Neizvravanje je znailo vojni sud. Uz
portugalsku su obalu odmah pristala dva hidroaviona, spremna da u svakom trenutku evakuiraju
prinevski par. Ali Edward se nije namjeravao
vratiti. Izjavio je kako u Engleskoj nema ni doma
ni posla i da je, uz sve to, kralj odbio njegovoj
eni dati pravo na kraljevski naslov. Drugim
rijeima, Edward je ljubazno poelio - da ga ostave na miru.
Bijesni Churchill naredio je da im se
oduzmu putovnice i da se Edward i njegova ena
stave u kuni pritvor. Istovremeno je poslao
telegram:
Vae kraljevsko visoanstvo ostaje u aktivnoj slubi i odbijanje nareenja postojeih vojnih vlasti moe imati ozbiljne posljedice. Nadam

423/1415

se kako nee biti potrebno slati takvu naredbu.

Prisiljen sam izvriti neposrednu volju vlade.
Telegram je ispunio zadatak. Bivi kralj
prestao se duriti i odluio se vratiti. No tad je
Churchill naglo promijenio miljenje. Vjerojatno
je zakljuio kako je bolje da u Engleskoj nema
tog gorljivog Hitlerova pristau, koji e koristiti
svaku priliku protiv tvrde politike vlade koja je
Britancima obeavala samo krv, znoj i suze.
Edwarda je trebalo poslati negdje daleko, da svi
zaborave na njega. Premijer je odluio upravo to
i naao mu mjesto guvernera na Bahamskim
otocima, u Atlanskom oceanu, uz floridsku
obalu.
Meutim, prije nego to je prinevski par
otputovao, u Lisabon je u srpnju stigao Walter
Scheilenberg.
Nije bio sretan zbog nareenja koje mu je
dao Ribbentrop. Znao je da Britanci mataju o
osveti jo od otmice dvojice agenata britanske
obavjetajne slube u Venlou i da boravak u
panjolskoj i Portugalu, gdje su britanske tajne

424/1415

slube bile vrlo aktivne, moe biti vrlo opasan za

njega. Pored toga, takvu operetnu ideju otmice
princa, koja je mogla postati mrlja u karijeri efa
obavjetajne slube SS-a, smatrao je potpuno suludom i zbog toga je inio sve ne bi li se izvukao
iz tog zadatka.
U Madridu se predstavljao za predstavnika
vlade koji je trebao istraiti mogunosti poboljanja odnosa izmeu Njemake i panjolske.
esto je provodio vrijeme u druenju s veleposlanikom, s kojim je vodio duge razgovore o
mogunosti da se panjolska pridobije za vee
angairanje na strani Njemake. Bilo je oito
kako nema namjeru oteti princa, ve samo eli
ostaviti dojam da je zauzet time.
Poslao je Edwardu pismo potpisano s
Miguel Primo de Rivera. Prinev prijatelj, ef
faistike partije Falanga u madridskom okrugu,
u tom ga je pismu pozvao u panjolsku,
uvjeravajui ga kako e ondje biti siguran od
spletki britanske obavjetajne slube.

425/1415

Princ je dva dana smiljao odgovor. Konano je odbacio poziv, govorei de Velascu: Putujem na Bahame jer zasad nema anse za mir s
Nijemcima. Situacija u Engleskoj je beznadena.
Ne mogu, dakle, voditi pregovore koji bi bili
suprotni stajalitu vlade. To bi mi stvorilo rizik
da se izloim propagandi mojih engleskih
oponenata, to bi me moglo liiti prestia, neophodnog u razdoblju kad budem mogao
djelovati.
U to vrijeme Schellenberg je, iako nerado,
otiao u Lisabon, ali je ograniio boravak na
prikupljanje informacija o princu, istraivanje
rasporeda prostorija u vili u kojoj je stanovao
prinevski par i uvoenje u vilu svojih ljudi.
Tek je brzojav iz Berlina u kojem je
ministar von Ribbentrop napisao: Fhrer vam
nareuje da odmah organizirate otmicu, potaknuo Schellenberga na odlunije djelovanje,
iji je cilj bio... onemoguavanje otmice.
Njegov suradnik, visoki dunosnik portugalske policije, poveao je broj policajaca koji

426/1415

su bili odreeni da tite princa, to je odmah izazvalo Britance, koji su takoer poveali broj
svojih agenata koji su pazili na princa. Schellenberg je imao opravdane argumente za svoju tvrdnju kako je u takvim uvjetima otmica postala
nemogua. Uskoro je dobio neku udnu bolest
bubrega, kao posljedicu jakog trovanja. Vjerojatno su trovai bili agenti britanske obavjetajne
slube.
Shrvan boleu nastojao je stvoriti dojam
kako pokuava sprijeiti odlazak prinevskog
para. Informirao je portugalsku policiju kako je
na brodu montirana bomba, poslao je anonimnu
prijetnju o atentatu na Edwarda, nagovarao je
prineve prijatelje koji su s njim suraivali da
odvrate princa od opasnog puta. No, sve je bilo
uzalud.
Doao je 1. kolovoz 1940., kada je Schellenberg s tornja njemakog veleposlanstva, na
breuljku iznad luke, dalekozorom promatrao
kako prinevski par po brodskim stepenicama ide
na palubu broda Excalibur.

427/1415

inilo se kako je najgore prolo i kako se

romantini par vie nee mijeati u europsku
politiku. Ali FBI, koji je brinuo o prinevskom
paru, ubrzo je primijetio kako njihova velianstva
odravaju tajnu korespondenciju s Nijemcima. S
dalekih Bahamskih otoka princeza je pisala ministru Ribbentropu, a princ Hitleru. Osim toga, na
palubi svoje luksuzne jahte, na otok je stigao
vedski milijuna Axel Wenner-Gren, britanskoj
obavjetajnoj slubi poznat kao suradnik njemakih tajnih slubi. Zabrinuti premijer Churchill
poslao je na Bahame vod vojnika, za tobonje
osiguranje guvernera i njegove ene, a zapravo
da sprijei prinevski par kako ne bi pobjegao u
Berlin.
Prolazile su godine i Engleska je zaboravila
na nesretni par. Istina, princ se nekoliko puta
kompromitirao neprimjerenim izjavama na raun
Amerikanaca, koji su se u prosincu 1941.
ukljuili u rat, ali u tom stranom vremenu malo
tko je obraao panju na diplomatske nijanse.

428/1415

U Berlinu, na koji su ve padale britanske i

amerike bombe, ministar von Ribbentrop se
plaio kako e izgorjeti arhiva Ministarstva
vanjskih poslova, to bi buduim naratajima
onemoguilo ocjenjivanje njegovog udjela u izgradnji tisuljetnog Reicha. Naredio je (1943) da
se svi dokumenti snime, a mikrofilmovi smjeste
na sigurno mjesto. Predani su na uvanje
inovniku Karlu von Loeschu, koji ih je trebao
unititi u sluaju potrebe.
Kad je u Njemaku 1945. ula pobjednika
saveznika vojska, Amerikanci i Englezi poeli
su pretresati zemlju u potrazi za vrijednim materijalima. Specijalni odjeli presluavali su zarobljenike i pretraivali najudaljenije zakutke,
kako bi pronali dokumente od najvieg znaenja: planove novih aviona i tenkova, rezultate
rada na atomskoj bombi i novim tipovima oruja,
planove protuavionskih balistikih raketa i
elektromagnetskih topova, izvjea obavjetajnih
slubi i arhive hitlerovske vlade.

429/1415

Posebna grupa amerike armije dobila je

nareenje da pronae arhivu Ministarstva vanjskih poslova. Slian zadatak nastojali su ostvariti i
Rusi, kojima je bilo stalo da diplomatska
korespondencija izmeu njemake i sovjetske
vlade, iz razdoblja do 1941., ostane to bolje
sakrivena.
Karl von Loesch iz nepoznatih razloga nije
unitio povjerene mu filmove i dokumente. Vjero
jatno je naslutio dobar posao i pokazao je saveznicima gdje je sakrio arhivu. Slijedei njegove upute,
Amerikanci
su
nali
dokumente
neprocjenjive vrijednosti, zakopane na nekoliko
mjesta. Meu tim dokumentima bila su i prineva
pisma Hitleru, ali i drugi materijali u vezi s Edwardovim politikim planovima i djelatnou.
Britanska vlada poduzela je korake da se ti
kompromitirajui materijali ne objave. Po
nareenju glavnog zapovjednika saveznike
vojske, generala Dwighta Eisenhowera, mikrofilmovi koji su se odnosili na princa od Windsora, poslani su u ameriko veleposlanstvo u

430/1415

London, a zatim su predani britanskoj vladi. I tu

im se gubi svaki trag. Dokumenti su vjerojatno
nestali u arhivama britanskog Ministarstva vanjskih poslova ili u kraljevskom dvorcu Windsor.
Potpuno neoekivano, pojavili su se 1952. godine. Netko ih je jednostavno poslao redakciji jednog amerikog asopisa. Ali, meu njima nije
bilo pisama princa od Windsora Hitleru.
Mnogo toga ukazuje na injenicu da je
ovjek koji je izvukao skrivene dokumente, bio
Anthony Blunt. Nakon rata brinuo se za slikarsku
zbirku u kraljevskom dvorcu Windsor, pa je zbog
velikog povjerenja koje je stekao, ali i karaktera
svog posla, mogao saznati gdje se uvaju najtajniji dokumenti britanskog dvora. Ako je bilo tako,
onda je taj, najcjenjeniji sovjetski pijun za
vrijeme rata, mogao kupiti svoju nedodirljivost.
Poslao je dio materijala amerikim novinama,
dok je najvie kompromitirajua pisma, kojih se
dvor posebno bojao, ostavio na dobro skrivenom
mjestu. Iako je 1964. godine otkriven, nije kanjen. Bez sumnje su prinevi kompromitirajui

431/1415

dokumenti pali u ruke sovjetskoj obavjetajnoj

slubi. Kako je Staljin to iskoristio? Sigurno nije
ispustio iz ruku takvo blago.
A koju su cijenu platili Britanci za ponaanje princa od Windsora?
Jednom emo, moda, i to doznati.
Nakon rata, princ i princeza nisu morali
dugo ostati na dalekim otocima. Vratili su se u
Europu i nastanili u Parizu. Prema nepotvrenim
informacijama, za odricanje od prijestolja, Edward je dobio toliko novca da je mogao mirno i
udobno ivjeti. Umro je u Parizu 28. svibnja
1972. Njegova ena umrla je 14 godina kasnije, u
osami i posve zaboravljena.

15.
Pearl Harbor
Bilo je blizu pet sati ujutro, kad je kuckanje
telegrafskog ureaja probudilo porunika Francisa Brotherhooda. Dotad je drijemao u fotelji u
sobi
sekcije
za
dekriptau
OP-20-GY
Ministarstva ratne mornarice u Washingtonu.
Prisluna postaja iz Bainbridgea, u blizini
Seattlea, slala je posljedni registrirani japanski ifrogram. Stupci slova ukazivali su kako je rije o
purpurnoj ifri. Brotherhood je otiao na drugu
stranu sobe i priao ureaju koji se sastojao od tri
dijela, montirana na drveni okvir: elektrinog
stroja za pisanje, sustava za ifriranje i stroja za
ispisivanje deifriranog teksta.
Nakon nekoliko minuta, printer je izbacio
list s japanskim tekstom. No, u to vrijeme u sekciji tumaa, odijeljenoj zidom, nije bio nikoga.
Slutei da je poruka vana, Brotherhood je

433/1415

pourio do sjedita slube Signal Intelligence

Servicea, gdje je postojalo cjelonono deurstvo.
U 10.20 upravitelj sekcije tumaa, komandor Alwin D. Kramer imao je prevedeni
tekst. Bio je to zadnji dio dugake poruke japanske vlade veleposlaniku u Washingtonu, koji
ju je trebao pokazati dravnom tajniku. Zadnja
reenica je glasila: Obraamo se s molbom da
veleposlanik urui vladi Sjedinjenih Drava na
odgovor 7. prosinca u 13 sati po vaem
vremenu.
Zato se izriito inzistiralo upravo na tom
vremenu? Otkud takva urba? Zato je izabrano
upravo 13 sati? Vrijeme ruka. A k tome i
nedjelja?
Kramer je poao do mape vremenskih zona.
Ve na prvi pogled nije bilo nikakve sumnje. Kad
je u Washingtonu 13 sati, na Havajima i Malaji je
7 sati ujutro.
Bilo je to najbolje vrijeme za napad.
***

434/1415

U listopadu 1941. u Tokiju, vlada princa

Konoje koji se izjanjavao za sporazum sa SADom, dala je ostavku. Formiranje nove vlade car je
107

povjerio generalu Hidekiju Toju . Novi se

premijer odluio na korak koji su mnogi stratezi
smatrali ludou - rat protiv Sjedinjenih Drava.
Zbog ega bi japanci trebali izazvati rat s
velesilom s druge strane oceana? Odgovor na to
pitanje moe se povezati sa situacijom u Japanu
krajem Prvog svjetskog rata. U to je vrijeme gospodarstvo drave koja je sudjelovala u ratu na
strani Velike antante dobilo golemi zamah. Izvoz
i uvoz su se utrostruili, proizvodnja elika i cementa porasla je dva puta, u brodogradilitima su
porinuti u more brodovi ukupne tonae 650
tisua, to je bilo sedam puta vie nego godine
1914.
Vrijeme mira nije pogodovalo novoj velesili. Gospodarski razvoj se usporavao. Trokovi
proizvodnje bili su vei nego kod zapadnih
konkurenata, a gospodarstvo je muila nestaica

435/1415

osnovnih sirovina: eljeza, bakra, ugljena, nafte.

A susjedne su drave imale svega toga u izobilju.
Trebalo je samo posegnuti.
Godine 1931., nakon isprovociranog incidenta na pruzi Junomandurske eljeznice, japanci su zauzeli Mukden, glavni grad kineske
provincije Mandurije. Nekoliko mjeseci kasnije,
i pored meunarodnih protesta i osude od strane
108

Lige naroda, japanska Kvantunka armija

zauzela je cijelu provinciju. U veljai 1932.
proglaena je drava Mandukuo, na elo koje je
postavljen marionetski car Pu Ji.
Na taj nain Japanci su preuzeli kontrolu
nad ogromnom dravom, povrine 1,3 milijuna
kvadratnih kilometara, koja je bila pogodna baza
za osvajanje sjeverne Kine.
No, rat u Kini nije donio oekivane
rezultate. Poginulo je oko 70 tisua japanskih vojnika, a 700 tisua uvueno je u dugotrajne
sukobe s vojskom ang Kaj-eka. Svaki dan
prisutnosti japanske vojske u Kini stajao je pet

436/1415

milijuna dolara i troio vrijedne zalihe goriva i

sirovina.
Japanci su ubrzo pretrpjeli velike poraze u
sukobima s Crvenom armijom, koja im je
zaprijeila put prema Sibiru. Godine 1938. poraeni su kod jezera Hasan, a u srpnju i kolovozu
1939. njihova vojska, koja je udarila na sovjetske
poloaje uz rijeku Halhin-gol, u potpunosti je
razbijena. Prema sovjetskim podacima, japanski
gubici iznosili su 61 tisuu poginulih, ranjenih i
zarobljenih, plus 600 aviona i 200 topova.
Taj je poraz odluio o smjeru daljnje japanske ekspanzije. Japanski stratezi zakljuili su
kako je zauzimanje Sibira zasad nemogue, jer bi
se morali sukobiti s brojano nadmonijom
sovjetskom silom. Trebalo je, dakle, udariti na
jug Azije, gdje se oekivao puno manji otpor,
pogotovo ako se uzme u obzir da su Francuska,
Velika Britanija i Nizozemska, koje su vladale
tim dijelom svijeta, bile zauzete ratom u Europi i
nisu mogle angairati dovoljno snaga na
Dalekom istoku, kako bi obranile svoje posjede.

437/1415

Najveu prepreku inile su Sjedinjene Drave, za

koje se nisu mogli ni u snu nadati da e zamiriti
na njihovo oruano djelovanje.
Zapravo, svaki pokret Japanaca sve je ee
izazivao reakciju Washingtona.
Dok su japanci vodili krvave bitke u Kini,
Sjedinjene Drave odluile su financirati kineske
branitelje i dostavljati im opremu. Iako je 1941.
godine, nakon predaje oruja u ratu s
Njemakom, u Vichyju formirana francuska
vlada, ona nije bila u stanju braniti svoje prekomorske posjede. Popustila je pod pritiskom
Japana i sloila se s privremenom okupacijom Indokine. Sjedinjene Drave zamrzle su japanska
sredstva u svojim bankama i proglasile embargo
na izvoz eljezne rude i nafte u Japan, Sankcijama se pridruila i Velika Britanija,
prekidajui trgovake odnose s Japanom.
Japanci se vie nisu mogli povui, no jesu li
mogli napasti velesilu s druge strane oceana? Nacionalni dohodak u SAD-u tada je bio 17 puta
vei od japanskog, industrijski potencijal sedam

438/1415

do devet puta, proizvodnja elika pet puta,

ugljena sedam, a automobila osam puta!
Naravno da nije bilo ni govora o tome da bi
se japanska vojska mogla uputiti preko Tihog
oceana i izvesti invaziju na amerike plae, da bi
potom udarila na gradove Zapadne obale. Ali, to
Japancima nije ni bilo potrebno. Oni su samo
nastojali onemoguiti upletanje Sjedinjenih
Drava u dogaaje u Aziji, gdje su
namjeravali izgraditi svoj imperij. Da bi se to
postiglo, bilo je dovoljno unititi ameriku flotu i
na taj nain na nekoliko mjeseci onesposobiti
amerikog diva. To bi vrijeme bilo dovoljno za
osvajanje zemalja jugozapadne Azije, formiranje
vojnih baza, te osiguravanje dostave sirovina za
njihovu vojnu industriju koja bi proizvodila oruje za pomorsku flotu i zrakoplovstvo, stvarajui nepobjediv vojni potencijal.
109

Admiral Irosoku Yamamoto , zapovjednik japanske ratne flote, izjavio je: Ako doe do
rata protiv Sjedinjenih Drava, nee biti nade u

439/1415

pobjedu sve dok ne bude unitena amerika flota

u havajskim vodama.
Dugo je razmiljao kako zadati jedan
uinkovit i bolan udarac, koji bi onesposobio
ameriku flotu i onemoguio je u sprjeavanju japanskih osvajakih planova.
Vrijeme je istjecalo. Yamamotov stoer
ocijenio je kako e kroz nekoliko mjeseci imati
prevagu japanske flote nad amerikom, u omjeru
deset naprama sedam. Raun se zasnivao na pretpostavci da se uinkovitost djelovanja brodova
smanjuje za 10 posto na svakih 1000 milja udaljenosti od baze.
Unato tomu, Japanci su se plaili kako e
se situacija u potpunosti promijeniti kroz nekoliko mjeseci, jer su Amerikanci 1940. ubrzali izgradnju ratne flote. U to vrijeme Kongres Sjedinjenih Drava donio je zakon Two Ocean Naval
Expansion Act, koji je predviao da se do 1944.
godine izgradi sedam oklopnjaa, 18 nosaa aviona, 27 krstarica, 115 razaraa i 42 podmornice.
Ostvarivanje ovog programa osiguralo bi

440/1415

Amerikancima premo u omjeru deset naprama

tri.
Upravo zato je admiral Yamamoto odredio
vrijeme napada za kraj 1941. ili poetak 1942.
godine.
Detaljni plan trebala je napraviti grupa pod
vodstvom komodora Minoru Genda, koji je vrlo
detaljno prouio napad engleskih torpednih
aviona.
110

Swordfish na talijansku bazu u Tarentu

11. studenog 1940. Grupa u kojoj je bio 201 mali
dvokrilni avion naoruan torpedima, nanijela je
talijanskoj floti velike gubitke, potopivi ili otetivi etiri velika broda.
U normalnim uvjetima, torpeda osloboena
iz aviona na visini od 70 metara i pri brzini od
240 km/h, zaranjala su 25 metara pod vodu i tek
potom izlazila na povrinu. Dubina lukih bazena
Pearl Harbora nije prelazila 15 m. Genda je
rijeio taj problem primjenjujui odgovarajuu
tehniku zaranjanja torpeda, a opremio ih je i

441/1415

stabilizatorima koji su onemoguavali preduboko

zaranjanje izbaenih torpeda.
Druga prepreka bila je ozbiljnija. Brodovi u
Pearl Harboru bili su usidreni u dva reda. U takvoj situaciji torpeda nisu mogla doprijeti do brodova uz obalu, jer su ih zaklanjali brodovi iz
prvog reda. Odlueno je kako e se u akciju
ukljuiti bombarderi, naoruani bombama koje
mogu probiti oklope debljine 30 do 40 cm. Bile
su to granate kalibra 380 i 406 mm, opremljene
stabilizatorima.
Unitavanje brodova avionima, koji bi uzletjeli s nosaa aviona inilo se moguim, ali pod
uvjetom da napad doe posve iznenada. Ratna
igra voena od 2. do 10. rujna 1941. u Pomorskoj
ratnoj akademiji u Tokiju nije dala dobar rezultat.
Napadajua flota izgubila je dva nosaa, to je
znailo znatno slabljenje japanskih pomorskih
snaga u prvom danu rata. Najvii asnici japanske ratne mornarice poeli su dvojiti o tome
isplati li se poduzeti tako veliki rizik kao to je

442/1415

napad na amerike baze, udaljene tisue milja od

japanskih obala.
Viceadmiral Huichi Nagurao, zapovjednik
Prve zrakoplovne flote, tvrdio je kako e udar u
prosincu biti nemogu zbog estih oluja. Slino
je mislio i kontraadmiral Riunosuke Kusaka,
tvrdei da je operacija previe rizina. Admiral
Yamamoto prekinuo je svaku diskusiju: Gospodine Kusaka, razumijem vae argumente, ali
napad na Pearl Harbor je moja ideja i potrebna
mi je vaa potpora, a ne kritika.
Nitko se nije usudio suprotstaviti admiralu i
izraavati daljnje sumnje. Uvjet za uspjeh tako
rizine operacije bilo je uvanje tajne do posljednjeg trenutka.
Plan je predviao da e, kako bi sve bilo
potpuno iznenaenje, japanska flota isploviti s
Kurdskih otoka 11 dana prije datuma napada.
Bilo koji trgovaki brod pod amerikom, francuskom ili britanskom zastavom koji sretnu,
treba biti potopljen.

443/1415

Za svaki sluaj, ruta je planirana izvan

uobiajenih plovnih putova, iako je to
primoravalo udarno brodovlje na plovidbu kroz
podruja s loim vremenskim uvjetima. Ako bi, i
pored svih mjera predostronosti, Amerikanci
primijetili flotu, brodovi su se trebali vratiti u
bazu. Ako se sve odigra bez komplikacija, nosai
aviona trebali su se pribliiti Pearl Harboru na
udaljenost od 230 morskih milja (368 km), a
zatim bi uzletjeli avioni s torpedima i bombama.
U listopadu 1941. novi japanski ministar
vanjskih poslova sastao se sa efom za veze svojeg ministarstva.
Jesu li nae diplomatske veze sigurne?
pitao je ministar igenori Togo. Bila mu je
poznata knjiga The American Black Chamber,
u kojoj je ameriki kriptolog H. O. Yardley opisivao kako je 1920. otkrivena japanska diplomatska ifra, a znao je da e u ostvarivanju planova
nove vlade tajne komunikacije s inozemnim
poslanstvima imati ogromno znaenje.

444/1415

Ovaj put je sve u potpunom redu,

uvjeravao je ef za veze. Ali jako se varao. Nije
mogao znati kako amerika obavjetajna sluba
raspolae kljuem za najtajniju japansku ifru purpurnu".
Proizlazila je neposredno iz njemake ifre
111

nastale zahvaljujui ureaju Enigma . Japanska

mornarica nabavila je 1934. trgovaku verziju
tog stroja i nakon izvjesnih promjena proslijedila
ga Ministarstvu vanjskih poslova, gdje je dodatno
provjeren.
Amerikanci su brzo shvatili kako su
Japanci odustali od purpurne ifre, ali svi pokuaji razbijanja nove bili su uzaludni, sve dok se
time nije poela baviti skupina kriptologa Army
Signal Corpsa, iji je ef bio William F. Fried112

man . Posao je trajao dvadeset mjeseci, i u kolovozu 1940. purpurna ifra bila je razbijena.
ef kriptologa platio je taj uspjeh ivanim slomom i tromjesenim boravkom u bolnici.

445/1415

Slian uspjeh postigla su mnogo ranije tri

poljska kriptologa: Marjan Rejewski, Jerzy Rozicki i Henryk Zygalski iz Biroa ifri koji su
napravili kopiju njemakog ureaja Enigma, a
napravili su jo jedan, nazvan bomba, koji je
omoguavao iitavanje poloaja rotirajuih bubnjeva stroja, to je bio osnovni uvjet za itanje ifriranog teksta. Friedman nije nikad priznao da je
koristio njihova dostignua i iskustvo, bez ega
zasigurno ne bi razbio japansku ifru.
Sudbina je vrijednim kriptolozima priredila
neslanu alu. Dok su se u znoju lica svoga muili
nad japanskom ifrom, klju za njezino otkrivanje promaknuo je doslovno ispred nosa amerikoj
obavjetajnoj slubi. Naime, japansko veleposlanstvo u Washingtonu zaposlilo je kao
istaa starog crnca s imenom Robert. ifrant je
bio toliko neoprezan da mu je prepustio brisanje
praine s najtajnijih strojeva, iako je netko uvijek
pazio na Robertove ruke. Nitko iz obavjetajne
slube nije ni pretpostavio da Amerikanac uope

446/1415

moe biti puten u takvu sobu, pa zato nije iskoritena tako dobra prilika.
Zahvaljujui deifriranju purpurnog
stroja i razradi ifri, amerika je vlada imala uvid
u najtajniju japansku korespondenciju. Mogla je
korak po korak slijediti pripreme za rat.
Dana 4. studenog 1941. admiral Yamamoto
izdao je vrlo tajnu naredbu broj 1 - za napad na
Pearl Harbor. Dva dana kasnije oznaio je dan
Y, 8. prosinca, kao vrijeme napada na brodove u
Pearl Harboru i imenovao viceadmirala Hutchija
113

Naguma zapovjednikom udarnih jedinica.

Iduih dana, 32 broda jedan za drugim,
iskradali su se iz japanskih luka. Nijedan od mornara nije znao kamo idu; tek daleko od obale zapovjednici su lomili peate na omotnicama i
izvlaili iz njih naredbe da se brodovi upute u zaljev Tankan, na otoku Etoforu, gdje su jedini
svjedok ljudske prisutnosti bile tri ribarske kolibe
i neveliki betonski mol.

447/1415

Kasno naveer, 20. studenog, u zaljev

Tankan uao je posljednji brod udarne grupe,
nosa aviona Zuikaku. Viceadmiral Nagumo
ekao je samo naredbu za poetak plovidbe
prema Pearl Harboru.
Nekoliko sati kasnije u Washingtonu, japanski veleposlanik, admiral Kichisaburo
Nomura i novopristigli Saburo Kurusu, predali su
114

dravnom tajniku Cordellu Hullu

tekst ultimatuma. Zahtijevala se promjena amerike
vanjske politike, suglasnost za daljnja japanska
osvajanja, dostava nafte Japanu u traenim
koliinama i odustajanje od bilo kakvog upletanja
u kineska pitanja.
Uskoro je japanska vlada poslala svojem
veleposlaniku telegram broj 812: Postoje
izvjesni razlozi koji onemoguavaju da saznate
zbog ega moramo do 25. studenog biti upueni
u pitanja japansko-amerikih odnosa. Ali, ako
tijekom idua tri ili etiri dana budete mogli zavriti razgovore s Amerikancima (...), odluili
smo priekati do tada. Ovaj put utvrujemo da

448/1415

krajnji termin ne moe biti promijenjen. Nakon

toga stvari e se odvijati automatski.
Nakon tjedna konzultacije, Hull je pripremio odgovor na prijedloge koje je predao veleposlanik. Amerikanci su traili povlaenje japanske vojske iz Kine. U zamjenu su obeali obnoviti trgovinske odnose s Japanom i odmrznuti
japanska sredstva u amerikim bankama. Ta je
nota uruena japanskom veleposlaniku 26.
studenog.
Toga dana u est sati ujutro iz zaljeva
Tankan isplovila je flota od 32 broda. Meu
njima je bilo est nosaa s 450 aviona, dvije oklopnjae, tri krstarice, devet razaraa i 12 pomonih brodova.
Japanski veleposlanik u Washingtonu je u
23.27 istog dana nazvao Kumaichija Yamamota,
efa amerikog odjela u Ministarstvu vanjskih
poslova. Razgovarali su sedam minuta, a ameriki strunjaci koji su prislukivali razgovor, nisu
imali nikakvih tekoa u razumijevanju dosta jednostavne ifre.

449/1415

Kako je protekla brana ponuda? zapitao

je Kumaichija Yamamota. Bilo je oito da se radi
o pregovorima s Amerikancima.
Nema razlike od onoga to je gospoa
Fumeko rekla juer, odgovorio je veleposlanik.
Gospoa Fumeko oito je znaila tajnik Huli,
pa je, dakle, odgovor glasio Nema razlike u
odnosu na ono to je juer rekao gospodin Huli.
Kako je tamo? Ima li izgleda da e se
dijete roditi? zapitao je veleposlanik koji je htio
doznati planove svoje vlade. Kriptolozi su to protumaili kao: Znai li to da je kriza blizu?
Da, roenje djeteta ini se sigurnim kategoriki je ustvrdio Yamamoto.
Hoe li zaista doi do poroda? htio se
uvjeriti Kurus. (Ne moe li se kriza kako
izbjei?)
U kojem smjeru....", dodao je nakon nekoliko trenutaka, ali je shvatio da eli postaviti pitanje koje odstupa od karaktera prijateljskog

450/1415

avrljanja i brzo se ispravio: Hoe li biti djeak

ili djevojica?
ini se kako e to biti snaan i zdrav
djeak! nasmijao se Yamamoto.
Svatko tko je prislukivao taj razgovor nije
mogao sumnjati: Japanci se pripremaju za rat i
napast e vrlo brzo.
U Washington su pristizale mnogobrojne
informacije koje su nesumnjivo potvrivale da se
Japanci pripremaju za rat.
Amerikanci su uhvatili brzojav iz Berlina, u
kome japanski veleposlanik, barun Oshima javlja
kako ga je njemaki ministar vanjskih poslova,
Joachim von Ribbentrop, uvjerio da e se, ako se
Japan angaira u ratu protiv Sjedinjenih Drava,
Njemaka, naravno, odmah pridruiti.
Idueg dana, barun Oshima je dobio upute
iz Tokija:
Diskretno im ukai na to kako postoji
posebna opasnost izbijanja rata izmeu anglosaksonskih naroda i Japana, kao posljedica

451/1415

postojeih oruanih suprotnosti. I dodaj da rat

moe izbiti prije no to itko misli.
Sa sadrajem te poruke predsjednik
Roosevelt bio je upoznat 1. prosinca. Zatraio je
dodatnu kopiju, smatrajui da je to posebno
vana informacija.
Dva dana kasnije, u privatni apartman predsjednika Roosevelta najavio se njegov savjetnik
za pomorska pitanja. Donio je poruku koju su
deifrirali ameriki kriptolozi.
Gospodine predsjednie, ovo je vrlo vana
obavijest, rekao je, vadei listove iz torbe s
posebnim kljuem. Bila je to naredba osoblju japanskog veleposlanstva u Washingtonu da unite
knjige ifri i ureaje za ifriranje.
to mislite, kad moe doi do toga? zapitao je Roosevelt kad je proitao nareenja veleposlanstvu. Oito je mislio na izbijanje rata.
Samo u takvom sluaju vlada je mogla preporuiti svojem predstavnitvu da uniti ureaj za
vezu i knjige ifri.

452/1415

Svakog asa! glasio je odgovor.

Jesu li Amerikanci znali da je mona grupa
brodova isplovila s Kurdskih otoka na Pacifik?
Nikada to nisu priznali. Ipak, Viktor CavendishBentinck, predsjedavajui Pridruenog povjerenitva obavjetajne slube, tvrdio je kako su Britanci primijetili da su brodovi admirala Naguma
promijenili kurs i uputili se na jug!
Znali smo da su promijenili kurs. Sjeam
se kako je u petak, dva dana prije napada na Pearl
Harbor, predsjedavajui na sjednici J.I.C. (Joint
Intelligence Committee), na kojoj smo
obavijeteni da japanska flota plovi prema
Havajima, upitan jesu li informirali o tome
prekooceansku brau. Odgovorio je potvrdno,
priao je nakon rata Cavendish-Bentinck.
Britanci su informirali Amerikance i o tajnama koje su saznali od dvostrukog agenta,
Duka Popova. Njega je Abwehr vrbovao na
poetku rata i, premda je pristao raditi za
Nijemce, istog je dana obavijestio britansko

453/1415

veleposlanstvo u Beogradu o svojem sporazumu

s hitlerovcima.
U lipnju 1941. predstavnik Abwehra u Lisabonu naredio je Popovu da otputuje u SAD, gdje
e sakupljati informacije o... Pearl Harboru. Bilo
je jasno kako se za ameriku luku na Pacifiku ne
interesiraju Nijemci, nego Japanci. Amerika
protuobavjetajna sluba odmah je informirana o
posebnom interesu za baze na Havajima. No, to
nije ostavilo vei dojam.
Japansko brodovlje krenulo je u smjeru
Havaja i 3. prosinca viceadmiral Nagurao primio
je poruku od Yamamota: Niitaka yama nobore.
Uspeti se na planinu Niitaka.
Bila je to naredba za izvrenje napada, u
nedjelju, 7. prosinca, u sedam sari po lokalnom
vremenu. U Washingtonu je tada 13 sati.
Tri dana kasnije, japanski veleposlanik u
Washingtonu dobio je dugaku notu koju je trebao uruiti amerikoj vladi. Bila je to, zapravo,
objava rata. Nota se sastojala od 14 toaka. Sadraj 13. toke deifrirala je amerika obavjetajna

454/1415

sluba jo 6. prosinca. U 20.45 tog dana, voditelj

sekcije tumaa, komodor porunik Alwin D.
Kramer, odluio je ne ekati na posljednju toku
ve odmah pokazati predsjedniku nepotpuni tekst
note. Do Bijele kue odvezla ga je supruga Mary.
Bilo je 21.15 kad je predao dokumente predsjednikovom savjetniku za pomorska pitanja. Predsjednika nije bilo u Bijelo) kui. Bio je na nekoj
sveanoj veeri, ali na vijest o vanom dokumentu, vratio se u Ovalni ured. S njim je doao i
115

Harry Hopkins , njegov povjerljivi savjetnik.

Roosevelt je itao notu deset minuta. Kad
je doao do 13. toke, rekao je:
To znai rat! Hopkins je pregledao tekst i
potvrdio predsjednikovo miljenje.
Loe je to nismo udarili prvi, ime bismo
izbjegli neoekivani japanski napad u ratu koji e
sigurno poeti primijetio je.
Ne! odgovorio je predsjednik. Nismo to
mogli napraviti. Mi smo demokratski i miroljubiv
narod.

455/1415

Zatim se pokuao povezati sa zapovjednikom pomorskih operacija, admiralom Harol116

dom Starkom , no on je bio u kazalitu i

Roosevelt je smatrao kako bi hitno pozivanje admirala u Bijelu kuu, moglo stvoriti atmosferu
panike. A jo nije stigla 14. toka note.
U Pearl Harboru bilo je blizu est sati
ujutro. Japanski nosai zrakoplova bili su na 250
milja do Havaja.
Manevar velikog zapovjednog broda Akagi,
admirala Naguma, koji je promijenio smjer
plovidbe, ponovilo je i pet drugih nosaa. Jednako veliki Kaga, moderni Sortu i Hiriu, kao i
nekoliko mjeseci ranije sagraeni Sokaku i
Zuikaku, postavljali su se nasuprot vjetru, to je
trebalo omoguiti start njihovih aviona. Na palubama su se oglasila alarmna zvona. Dizalima su
iz hangara izvlaeni lovci. Prvi piloti zauzimali
su mjesta u kabinama aviona i pokretali motore. I
u hangarima u potpalublju vladala je grozniava
aktivnost; tu su pripremani obruavajui

456/1415

bombarderi i torpedni avioni koji su trebali startati im se lovci nau u zraku.

Sa svih nosaa straari su gledali u jarbol
Akagija, ija je zastava bila dopola sputena. Dizanje zastave trebalo je biti signal za start aviona.
Bilo je tono est sati. Na est nosaa, lovaki
avioni poredani su po startnim palubama uzdu
palira mornara, koji su pozdravljali letae prije
kretanja u bitku.
Kad su svi lovci prvog udarnog vala ve
bili u zraku, dizala su podigla na startne palube i
obruavajue bombardere. Do prvoga, elegantnog
117

Nakajima B5N2 , pod ijim se trupom moglo

vidjeti 800-kilogramsku bombu, uputio se ko118

modor, porunik Mitsuo Fuchida , no nije dospio do krila jer ga je zadrao ef mehaniara.
Pruio je ruku u kojoj je bila traka hashimaki.
To je poklon od nas mehaniara, objasnio
je. Smijem li vas zamoliti da to ponesete u Pearl
Harbor? Fuchida je odgovorio naklonom i zavezao traku oko glave.

457/1415

U Washingtonu, 7. prosinca u 10.20, porunik Kramer drao je u ruci deifrirani tekst 14.
toke slubene note japanske vlade, koja je
odreivala veleposlaniku da urui notu u 13 sati.
Zakljuio je kako nema vremena za gubljenje.
Poao je do ureda admirala Harolda Starka; ovaj
je, pak, bio na nekoj konferenciji i tajnica ga nije
eljela uznemiravati. Kramer je krenuo do kapetana McColluma, efa sekcije za Daleki istok
Pomorske obavjetajne slube. Rekao je kako, po
njegovom miljenju, navoenje vremena od 13
sati u poruci, znai da e upravo tada Japanci
udariti na amerike baze na Tihom oceanu.
McCollum se sloio s time i, ne marei za proteste tajnice, upao u kabinet i izvukao admirala sa
sastanka.
Stark je zakljuio kako je u bazu na
Havajima poslano ve dovoljno upozorenja i da
nova mogu samo dezorijentirati tamonje zapovjednike. Zapovjednik Glavnog stoera, general George Marshall, bio je istog miljenja. Ipak,
formulirali su upozoravajuu poruku koja je

458/1415

glasila: U 13 sati prema istonoamerikom vremenu, Japanci su poslali neto to izgleda kao ultimatum, a imaju naredbu da bez odlaganja unite
ureaj za ifriranje (u japanskom veleposlanstvu
u Washingtonu, op, B. W.). Stop. Nismo sigurni
to zapravo znai navedeni sat, ali budite
spremni. Stop.
U bazi na Havajima zapoinjao je miran
nedjeljni dan. Mjesna radiopostaja KGMB, prognozirala je lijepo vrijeme.
Bit e divan dan za rotiljanje i izleavanje na plai spiker je nagovarao sluatelje na aktivni odmor. Istina, u 6.45 desio se incident: razara koji je patrolirao na ulazu u luku, otkrio je
minijaturnu japansku podmornicu i potopio je, ali
zapovjednik razaraa nije o tome obavijestio
nadreene.
Nitko nije oekivao napad, ni iz zraka, niti
s mora. Istina, u Washington su nekoliko tjedana
dolazila upozorenja o moguoj neprijateljskoj akciji, ali zapovjednik kopnene vojske, general porunik Walter Short i zapovjednik Pacifike flote,

459/1415

119

Husband Kimmel , smatrali su kako se radi

iskljuivo o moguim napadima sabotera i diverzanata. Iz tih razloga, zalihe streljiva u protuavionskim bitnicama smanjene su na minimum,
kako u sluaju diverzije ne bi bilo velikih eksplozija. Ostatak streljiva smjeten je u sanduke
ije je kljueve imao samo deurni asnik. U bitnicama topova kalibra 127 mm, uope nije bilo
granata, a ni posade. U zranim lukama, avioni
su stajali u velikim grupama, kako bi se lake
titili od diverzanata.
General porunik Short obavijestio je
Washington o takvom osiguranju baze, a budui
da nije dobio nikakav odgovor, smatrao je da je
dobro ispunio svoj zadatak i odgovarajue pripremio Pearl Harbor za obranu.
General Marshall mogao je prenijeti upozorenja Pearl Harboru telefonom koji ga je neposredno povezivao sa zapovjednitvom baze.
Nije imao povjerenja u taj nain komunikacije,
bojei se prislukivanja. Zbog toga je naredio da
se naredba ifrira i poalje sigurnijim putem.

460/1415

Radiolokacijske postaje na Havajima radile

su izmeu etiri i sedam sati ujutro, i to
uglavnom radi obuavanja posade. U 6.45 jedan
od operatera primijetio je bljesak na ekranu. Bio
je to trag jednog od izviakih aviona poslanih s
japanskih nosaa, javio je to nadreenom, ali je
ovaj iz nepoznatih razloga zakljuio kako nema
potrebe obraati pozornost na to. U sedam sati,
prema harmonogramu, radari su iskljueni, osim
jednoga na postaji Opana, iji se operater
dosaivao jer je kasnio automobil koji ih je trebao odvesti na doruak.
Odjednom, u 7.02, ekran je jako zasvijetlio.
Nije bilo sumnje: bio je to odraz velike grupe
aviona! Vojnik Lockhard brzo je odredio udaljenost i smjer: 137 milja, sjever, tri stupnja istono.
Drugi operater odmah je nazvao zapovjednitvo.
Tamo je deurao samo jedan asnik, porunik
Tyler. Nije bio posebno zainteresiran za informaciju o avionima, no obeao je provjeriti i javiti se.
Radar je u 7.15 pokazivao da su avioni udaljeni 92 milje.

461/1415

To mora da su B-17, oekujemo ih iz Kalifornije, ne zamarajte se time, objasnio je porunik kojem je bilo dosta dosaivanja
nametljivog vojnika iz radiolokacijske postaje.
U 7.39 radar je pokazivao da su avioni udaljeni svega 22 milje. A tada je naiao automobil
koji je trebao pokupiti vojnika Lockharda i
njegovog kolegu i odvesti ih u vojarnu na doruak. Iskljuili su, dakle, ureaje i izali.
U Washingtonu je pukovnik Edward
French, koji je trebao poslati upozorenje, utvrdio
da su atmosferske smetnje tako velike da nije
mogue iskoristiti mali, 10-kilovatni predajnik u
Ministarstvu obrane. Znao je da tvrtka RCA u
San Franciscu raspolae s 40-kilovatnim predajnikom iji je signal dovoljno jak da dopre do
Havaja. Tamo je upravo tvrtka RCA instalirala
teleks-vezu izmeu Honolulua i glavnog stana
zapovjednika u Fort Shafteru. I odluio je iskoristiti taj drugi put.
U 13.03 po vaingtonskom vremenu vijest
je dola do postaje RCA u Honoluluu. Dalje nije

462/1415

mogla biti poslana - teleks veza s Fort Shafterom

jest postojala, ali jo nije funkcionirala. Trebala
je biti uspostavljena idueg dana.
Slubenik koji je primio vijest u Washingtonu, stavio je deifriranu poruku u omotnicu,
napisao na njoj zapovjedniku baze i ostavio je
sa strane, ekajui dolazak kurira koji je trebao
preuzeti poiljku. Poinjao je divan topli dan.
Nikome se nije urilo.
U to vrijeme, prvi val od 51 obruavajueg
i 49 horizontalnih bombardera, 40 torpednih aviona i 43 lovca bio je udaljen svega 66 kilometara
od cilja. Za njima su trebali krenuti avioni druge
grupe: 54 horizontalna i 78 obruavajuih bombardera te 36 lovaca.
Zapovjednik grape, Matsuo Fuchida, dvije
minute prije poinjanja napada bio je siguran
kako e uspjeti postii uinak potpunog iznenaenja. Na nebu se nisu mogli vidjeti ameriki
avioni, niti je bilo eksplozija granata protuavionske artiljerije. Oblaci koji su dotad dobro branili
japanske brodove od izvianja iz zraka, naglo su

463/1415

se razili, pokazujui otok. Prekinuo je tiinu i

viknuo u mikrofon:
Tora! Tora! Tora! (Tigar! Tigar! Tigar!)
Bio je to signal da je postignut glavni cilj pohoda: iznenaenje.
Prve bombe i torpeda pali su izmeu 7.56 i
7.59 na rampe hidroplana na junom dijelu Ford
Islanda. Zrana luka Hickham se u pet minuta
pretvorila u bojite prekriveno olupinama aviona
u plamenu. Od 126 modernih lovaca, preostalo ih
je ih samo 43. Japanski piloti imali su lagan zadatak jer su avioni bili poredani u grupama.
Alarm se oglasio u 7.58:
Zrani napad na Pearl Harbor! To nisu
vjebe! To nisu vjebe! grmjeli su zvunici u
vojarnama i luci, ali se njihov zvuk gubio u potpunom kaosu, izazvanom eksplozijama bombi i
plamteih aviona.
Jedva 12 lovaca uspjelo je uzletjeti kako bi
uli u borbu s napadaima.

464/1415

Najvee pustoenje u luci izazvala su torpeda bacana iz zraka. Brodovi nisu bili zatieni
elinim mreama, jer je zapovjednitvo smatralo
kako su bazeni plitki da bi napadai mogli upotrijebiti torpeda. Bombe su se pokazale manje
uinkovitim, ali kad bi pogodile u osjetljiva
mjesta na brodovima, uinak eksplozija bio je
straan.
Jedna od bombi probila je palubu na USS
Arizoni i eksplodirala u skladitu streljiva. Osam
sljedeih detonacija posve je razorilo palubu
broda i ubilo 1100 mornara.
Prvi napad na aerodrome i brodove trajao je
do 8.25. Nakon 15 minuta stigao je drugi val japanskih aviona koji su bacali bombe s velike visine. U 9.15 obruavajui bombarderi ponovo su
napali brodove u luci.
Tek u 9.45 nad Pearl Harborom je utihnula
buka avionskih motora, fijuk eksplozija bomba i
pucnjava strojnica. ulo se samo zavijanje sirena
ambulantnih vozila, eksplozije streljiva na

465/1415

palubama goruih brodova i aviona, tresak

hangara i skladita koji su se ruili.
Japanci su bili sigurni da su izveli nokaut.
Prva udarna grupa koju je vodio Fuchida,
vratila se na nosae aviona i podnijela
oduevljena izvjea. Radost je bila tim vea to
su letai izvjetavali o potapanju nosaa aviona
Saratoga koji se izvrnuo, pogoen bombama.
Nisu bili u pravu. U Pearl Harboru nije bilo
nijednog nosaa; ve su ranije poslani na more,
daleko od luke.
Admiral Chuichi Nagumo, sluajui
izvjea o velikim uspjesima, napravio je nepopravljivu greku: odustao je od novog napada za
vrijeme kojeg su avioni trebali bombardirati skladita goriva i luke ureaje. Bio je siguran kako
su dva prethodna udara postigla cilj, unitivi
ameriku Pacifiku floto i uplaio se kako bi
Amerikanci mogli poduzeti protunapad. Nije
elio riskirati gubitak nekog od dragocjenih
nosaa aviona i dao je naredbu da se vraaju.

466/1415

Japanski gubici nisu bili veliki: 29 sruenih

aviona, est potopljenih podmornica (od toga pet
minijaturnih).
Ameriki su gubici na prvi pogled izgledali
vrlo ozbiljni.
U Pearl Harboru poginulo je 2403 vojnika,
a 1178 ih je ranjeno. Potopljeno je est oklopnjaa, a dvije su oteene. Tri razaraa, tri lake krstarice i etiri druga plovila uniteni su ili
oteeni. U zranoj luci izgorjela su 1.64 aviona,
a 128 ih je trebalo popravke.
Ali, Japanci su ipak pogrijeili u procjeni
veliine svog uspjeha.
Napad na Pearl Harbor bio je samo efektni
vatromet. Nije se mogla popraviti samo jedna oklopnjaa, Arizona. Sve ostale vraene su u funkciju, modernizirane i bolje pripremljene za borbe
u predstojeem ratu. A to je najvanije, Japanci
nisu unitili niti jedan nosa aviona u Pearl Harboru, jer ih tamo uope nije bilo. Prije napada,
brodovi Lexington i Enterprise poslani su iz baze.

467/1415

A upravo su oni odigrali odluujuu ulogu u

borbama na Pacifiku.
U Pearl Harboru ostali su netaknuti luki
ureaji i spremnici goriva, kao i sve instalacije.
Baza koja je imala ogromno strateko znaenje,
mogla je i dalje biti zalee za operacije na
Pacifiku.
Zanimljivo je razmotriti to bi se dogodilo
da je admiral Stark posegnuo za telefonom,
nazvao glavnog zapovjednika Pacifike flote, admirala Husbanda Kimmela, i izdao nareenje: Pripremiti se za odbijanje japanskog napada
koji moe nastupiti svaki as!
Brodovi bi izili na more u bojnom
poretku, a avioni bi se podigli u zrak. Japanska
eskadra, sastavljena od est nosaa aviona, dvije
oklopnjae, tri krstarice i devet razaraa, sigurno
se ne bi upustila u otvorenu bitku s cijelom amerikom Pacifikom flotom od osam oklopnjaa,
dvije teke i est lakih krstarica, 29 razaraa te
desecima manjih plovnih jedinica sa 126 modernih lovaca, koji bi startali s aerodroma na

468/1415

otoku. Nakon obavijesti o izlasku Pacifike flote

na more Japanci bi, bez sumnje, morali odustati
od napada. Ali, dogaaji su se odvijali drukije.
Idueg dana, 8. prosinca, predsjednik
Franklin D. Roosevelt odrao je u Kongresu sedmominutni
govor,
nastupivi
sasvim
odreeno: Obraam se Kongresu da bih objavio
kako je, od trenutka niim izazvanog i podlog japanskog napada, u nedjelju 7. prosinca, zapoeo
rat izmeu Sjedinjenih Drava i japanskog
imperija!
Prvi je reagirao Senat prihvaajui proglas
sa 82 glasa. Nitko od senatora nije se odvaio
rei ne. Uskoro se glasovalo i u Kongresu. Samo
se jedna osoba usprotivila ulasku SAD-a u rat.
Amerikanci su htjeli kazniti podmukle
Japance koji su napali bez upozorenja i bez najave rata. Htjeli su oprati sramotu bolnog poraza.
Htjeli su rat! Pearl Harbor je u potpunosti promijenio njihov stav. Do tog trenutka izolacionistike grupe bile su previe jake i utjecajne da
vlada ne bi morala uzeti u obzir njihovu

469/1415

nesklonost mijeanju SAD-a u dogaaje u zaraenoj Europi. Dana 3. rujna 1939., kad su Velika Britanija i Francuska navijestile rat
Njemakoj, predsjednik Roosevelt se obratio
svojim zemljacima:
Nadam se da e se Sjedinjene Drave
drati daleko od tog rata. Vjerujem da e biti
tako. Uvjeravam vas da e vlada uiniti velike
napore da bi odrala takvo stanje.
Petog dana nakon napada Njemake na
Poljsku predsjednik je, u skladu sa zakonom iz
1937., proglasio neutralnost Sjedinjenih Drava i
izdao zabranu izvoza oruja, streljiva i vojne
opreme zaraenim stranama.
Godine 1940., za vrijeme izborne kampanje, obeavao je biraima: Vai momci nee se
boriti u tuim ratovima! Morao je voditi takvu
politiku i davati takva obeanja, poznavajui mo
izolacionistikih grupacija i pasivnost drutva.
Bez oka kakav je u amerikom drutvu
izazvao dogaaj u Pearl Harboru, Amerika ne bi
sudjelovala u ratu.

470/1415

to je, dakle, odluilo o zanemarivanju

upozorenja za Pearl Harbor?
Nespremnost amerikog vojnog stroja koji
je djelovao usporeno u mirnim vremenima? Ili
uvjerenje predsjednika kako pod svaku cijenu
mora potaknuti drutvo da se sloi s ulaskom
zemlje u rat? Pod svaku cijenu! Shvaao je koliko je velika opasnost za svijet u savezu triju sila
- Njemake, Japana i Italije. Polako, malim
koracima, pokuavao je uvesti Sjedinjene Drave
u rat. Dana 21. rujna 1939. sazvao je posebno zasjedanje Kongresa u vezi s ukidanjem embarga
na oruje. U oujku 1941. Kongres je donio zakon Lend-Lease, koji je omoguavao pruanje
financijske i vojne pomoi dravama koje su se
borile protiv faizma.
U rujnu 1941. pobrinuo se za reviziju zakona o neutralnosti. U listopadu iste godine zatraio je naoruavanje trgovakih brodova koji su
plovili u podrujima Atlantika, gdje su djelovale
njemake podmornice. Svaki takav korak izazvao
je estoke napade izolacionista koji su imali

471/1415

naroito jak utjecaj u Kongresu. U takvoj atmosferi predsjednik nije mogao ni pomiljati na
prijedlog za objavu rata dravama Sila osovine.
Nakon poraza u Pearl Harboru nitko se vie
nije usudio protiviti ulasku u rat. Dnevnik St.
Louise Star-Times je objavio:
Kongresni izolacionizam je nestao:
Izolacionistiki sentimenti u Kongresu nestali su
danas bez traga. ovjek koji se protivio vanjskoj
politici predsjednika Roosevelta, prikljuio se
danas njegovim pristaama, pozivajui na rat koji
e biti odgovor na japanski napad. Senator Burton K. Wheeler iz Montane, koji je dosad vodio
oporbu, rekao je kako japanske bombe baene na
Pearl Harbor znae rat (...) Veina lanova
neintervencijskog bloka stavila je na stranu
prigovore, sad kad su napadnute Sjedinjene
Drave.
Je li za poraz na Havajima kriv tijek
povijesti, na koji vlada SAD-a nije mogla utjecati? Sigurno je dijelom bilo tako, ali ipak nije sasvim oito.

472/1415

Predsjednik je bio obavijeten o japanskim

koracima koji su ukazivali na rat (poruka barunu
Oshimiju, naredba za unitavanje knjige kodova,
nota o prekidu pregovora). Ako je vjerovati
Victoru Cavendish-Bentineku, predsjednik je
znao i da grupa japanskih brodova plovi u smjeru
amerike baze na Havajima. Zbog ega onda brodovi i vojne jedinice u Pearl Harboru nisu
stavljeni u stanje uzbune?
Porunik Brotherhood donio je tumau
deifrirani tekst japanske poruke oko pet sati
ujutro. Sadravala je 42 rijei i nekoliko brojki.
Zbog ega je prijevod na engleski trajao sve do
10.20? Vie od pet sati?
Dana 6. rujna porunik Kramer donio je
Rooseveltu japansku notu od 13 toaka. Bio je
uporan i predsjednik je pozvan s veere. Zato
nije postupio tako i idui dan kad je imao u ruci
mnogo vaniji dokument - zadnju toku note, iz
koje je jasno proizlazilo da e do napada doi u
13 sati po vaingtonskom vremenu?

473/1415

General George Marshall nije iskoristio

izravnu vezu sa zapovjednitvom baze na
Havajima kako bi prenio upozorenje, iako je
morao biti svjestan da je navedeno vrijeme, 13
sati, vrijeme napada. Bojao se da bi Japanci
mogli prislukivati razgovor i saznati da su
Amerikanci otkrili purpurnu ifru. Naravno, to
bi se i dogodilo kad bi telefonom prenio sat
oekivanog udara. Mogao je ipak izdati naredbu
postavljanja svih jedinica u stanje najvie
borbene spremnosti, ne objanjavajui razlog.
Zbog ega se istaknuti strateg, ovjek visokog intelekta, ponaao tako iracionalno?
A pukovnik French, iako je znao da je presudna svaka minuta, svejedno nije poao do radiopostaje kako bi, to je bre mogue, prenio ifrirano upozorenje, jer je smatrao da je prijamnik
preslab. Nije ak ni pokuao uspostaviti vezu.
Nakon rata izile su na vidjelo nove injenice koje su potvrivale da je predsjednik znao
za japanske pripreme za napad na Pearl Harbor.

474/1415

Takvo upozorenje prenio je premijer Velike

Britanije Winston Churchill, obavijeten od britanske obavjetajne slube, Far East Combined
Bureau, koja je djelovala na Dalekom istoku.
Kriptolozi te slube uhvatili su i deifrirali japanske naredbe koje su ukazivale na to da e doi
do napada.
ak su i Nizozemci upozoravali Amerikance. Nizozemski odjel obavjetajne slube pod
nazivom Kamer 14, koji je motrio kretanja japanskih brodova, primijetio je koncentriranje
flote u podruju Kurilskih otoka. Polovinom studenog nastupila je radio-tiina, to je bio nepogreiv znak predstojeeg napada.
Za vrijeme rata, est je puta poduzimana istraga u vezi s Pearl Harborom. Nakon rata, Kongres je ponovo formirao komisiju koja je trebala
odgovoriti na pitanje je li predsjednik namjerno
zatajio vijesti o pripremama Japana za rat, kako
bi okirao ameriko drutvo i dobio razlog za objavu rata. Niti jedna od istraga nije potvrdila
predsjednikovu krivnju, kao ni krivnju nekog

475/1415

drugog visokog dunosnika. Ipak, u mnogim

sluajevima komisiji je nedostajalo dokaza. Tako
je bilo i s materijalima britanske obavjetajne
slube Far East Combined Bureau, koji su vjerojatno uniteni za vrijeme rata. Ili s dokazima
nizozemskog Kamera 14, koje su Japanci spalili
kad su osvojili Javu. Tako je tajna Peari Harbora
ostala nerazjanjena.

16.
Katyn
Polovinom rujna 1939. poljska vojska, iako
znatno oslabljena u estokim bitkama s
Nijemcima, i dalje se borila. Dvanaest tisua vojnika branilo je baltiku obalu, devet tisua borilo
se u Varavi i Modlinu, 135 tisua vodilo je bitke
iznad rijeke Bzur, a istono od Visle 200 tisua
vojnika povlailo se prema granici s Rumunjskom. Naredba glavnog zapovjednika
glasila je da se poduzme obrana tzv. rumunjskog
predzia. Tamo je bila vrlo teka situacija; slabo
naoruani vojnici bili su izmueni, a dodatno su
ih uznemiravali napadi ukrajinskih partizana.
Njemake oklopne postrojbe usporavale su
tempo prodora na istok, jer su im se iscrpljivale
zalihe goriva. U podruju granice s Rumunjskom
teren je pogodovao poljskoj vojsci, olakavajui
pripremu obrane predzia, a prijateljsko

477/1415

dranje Rumunjske jamilo je da e kroz tu

dravu dolaziti vojna pomo od zapadnih
saveznika.
Poljska se borila...
***
Prolo je dva sata u noi 17. rujna 1939.,
kad je u Kremlj stigao njemaki veleposlanik
Friedrich von der Schulenburg, na poziv
povjerenika vanjskih poslova Vjaeslava Molotova. Sigurno je znao koji je razlog naglog
poziva.
Molotov mu je to uskoro sam rekao,
itajui notu koju je sovjetska vlada namjeravala
bez odlaganja predati poljskom veleposlaniku u
Moskvi.
Njemako-poljski rat otkrio je unutranji
bankrot poljske drave. Tijekom deset dana vojnih operacija, Poljska je izgubila sva svoja industrijska podruja i kulturna sredita. Varava je
prestala postojati kao glavni grad Poljske. Poljska

478/1415

se vlada raspala i ne pokazuje nikakve znakove

ivota. To znai da su poljska drava i njezina
vlada praktiki prestale postojati. Kao posljedica
toga, sporazumi izmeu SSSR-a i Poljske postali
su nevaei. Poljska je postala pogodno podruje
za izvoenje razliitih pothvata i pokuaja iznenaenja koji mogu ugroziti SSSR. Zbog toga
sovjetska vlada, koja je do sada bila neutralna,
vie ne moe ostati takva.
Schulenburg je to sluao sa zadovoljstvom.
Od 3. rujna, po preporuci iz Berlina, nagovarao je
Staljina da Sovjetski Savez ue u rat protiv
Poljske. Staljin je odugovlaio, ekajui da vidi
razvoj situacije u Poljskoj i zapadnoj Europi, gdje
su Velika Britanija i Francuska objavile rat
Njemakoj. Istovremeno, napredovanje njemake
vojske bilo je bre nego to je oekivao. Poeo se
bojati da e Hitler prigrabiti najvei dio Poljske,
to je postalo oito kad je njemaka vojska prela
rijeku San. Devetog rujna Staljin je odluio zapoeti s oruanim djelovanjima protiv Poljske.
Pet dana kasnije narodni povjerenik obrane

479/1415

naredio je sovjetskoj vojsci da brzo prijee u

stanje pune ratne pripravnosti, te da 17. rujna
prijee poljsku granicu. Upravo o tome je
Vjaeslav Molotov informirao veleposlanika Von
der Schulenburga.
U to su se vrijeme jedinice Crvene armije i
NKVD-a nalazile na izlaznim poloajima. U rat u
Poljsku ukljueno je 466 tisua vojnika prvog operacijskog poziva Crvene armije i vojske NKVDa, pomognutih jakim oklopnim i zrakoplovnim
jedinicama dvaju bojita.
Prvi napadi, iji su cilj bile straamice korpusa pogranine obrane, poeli su neto prije tri
sata ujutro. Ubrzo se veina od 190 straarnica,
koje su branile istonu granicu Poljske, nala pod
vatrom strojnica i jedinica sovjetske artiljerije.
Niti jedna od tih straarnica, smjetenih u
slabim zdanjima, s 11 do 16 vojnika, koja je
raspolagala s dvije rune strojnice, nije bila u
stanju obraniti se pred napadima viestruko brojnijih snaga Crvene armije ili NKVD-a, naoruanih tekim strojnicama, runim bacaima, pa

480/1415

ak i topnitvom. U najboljem sluaju, poljski

vojnici mogli su pruati otpor samo nekoliko sati.
Napad sovjetske vojske doveo je do nove
situacije u poljskoj vladi, koja se u 11.30 sastala
na prvoj sjednici pod predsjedanjem premijera
120

Felicijana Sawoja-Skadkowskog , vrhovnog

zapovjednika
marala
Edwarda
Rydza-migyja
Becka

121

i ministra vanjskih poslova Jozefa

122

. Na drugoj sjednici, u 16 sati, bio je i

123

predsjednik Ignac Mocicki . Zakljueno je

kako se u trenutanoj situaciji ne moe ostvariti
koncepcija obrane rumunjskog predzia i da
treba to bre povui poljsku vojsku izvan granica. Te veeri vrhovni zapovjednik je izdao
naredbu:
Sovjeti su preli granicu. Nadreujem
ope povlaenje u Rumunjsku i Maarsku, najkraim putovima. Protiv boljevika se neemo
boriti, osim u sluaju napada s njihove strane ili
pokuaja razoruavanja jedinica. Koliko se

481/1415

poljskih vojnika nalo u sovjetskom zarobljenitvu? Prema slubenim sovjetskim podacima, od

17. rujna do 2. listopada Crvena armija je zarobila 452 536 vojnika, meu kojima je bilo 18
789 asnika.
Ti su podaci, bez sumnje, preuveliani, jer
su mnogi zarobljenici putani kui, da bi ih se nakon nekoliko dana ponovo zarobilo. Stvarni broj
poljskih zarobljenika nije bio vei od etvrt
milijuna. Smjetali su ih u tranzitne logore, gdje
su trebali biti podijeljeni u grupe, ovisno o inu,
narodnosti, podrijetlu i vojnoj formaciji.
Jo nita nije nagovjetavalo tragediju, iako
je sustav koji je trebao unititi ljude koje je
Staljin smatrao neprijateljima sovjetske drave
poeo funkcionorati od prvih dana agresije na
Poljsku. Naime, ve 19. rujna u NKVD-u je osnovana Uprava za ratne zarobljenike.
Staljin se pripremao da prikljui Sovjetskom Savezu poljske zemlje u koje je u rujnu
ula njegova vojska. To je morao napraviti u
dogovoru s Hitlerom. Istina, tajni sporazum o

482/1415

nenapadanju izmeu Sovjetskog Saveza i

Njemake, potpisan u Moskvi, u noi s 23. na 24.
kolovoza 1939., nije predviao podjelu poljskih
zemalja, ali su obojica diktatora smatrali kako taj
dio sporazuma treba jo precizirati.
S tim je ciljem njemaki ministar vanjskih
poslova, Joachim von Ribbentrop, oko 14 sati 27.
rujna stigao u Moskvu. Pozdravljajui ga u
Kremlju, Staljin je rekao:
Povijest je pokazala kako je podjela Poljaka donosila samo neprilike. Oni su se uvijek
borili za ujedinjenje i bez sumnje e to raditi i
dalje. Zbog toga se i sada dijeljenje ini sumnjivim izborom. Kad bi Njemaka podinila
cijelu poljsku populaciju, poljske intrige u cilju
kvarenja njemako-sovjetskih odnosa, mogle bi
biti sprijeene. Njemaka bi imala slobodne ruke
u rjeavanju poljskog nacionalnog problema.
Osim toga, podruje istono od Visle, to se tie
poljoprivrede, mnogo je vrjednije od onog s njezine zapadne strane.

483/1415

Njemaka je zainteresirana za podruje

Lavova i Drohobia, i to zbog tamonjih nalazita
nafte, odgovorio je Ribbentrop. Za nau dravu
koja nema te sirovine, to je jako vano.
Staljin se nije dao pokolebati. Predviao je
da e Nijemci zahtijevati podruje bogato
naftom. Zakljuio je: To je dio Ukrajine. Ako je
vama, Nijemcima, toliko stalo do nafte, ne trebate se brinuti. Ustupit emo vam cijelu proizvodnju. Ona sada iznosi 300 tisua tona godinje,
a mi emo je poveati do 500 tisua. U zamjenu,
Njemaka e nama dopremati ugalj i kugline
leajeve. To je dobra pogodba.
Ribbentrop je poeo shvaati kako je
Staljin stekao prednost u raspravi i izbio mu iz
ruku sve argumente. Nije mogao odgovoriti na
Staljinove prijedloge bez Hitlerove suglasnosti.
Rasprava je zavrena.
U jedan sat noi Ribbentropa su odvezli do
apartmana u zgradi biveg austrijskog poslanstva,
odakle je poslao telegram Hitleru od tisuu
znakova.

484/1415

U Berlinu je bilo potrebno nekoliko sati da

se ta poruka deifrira i dostavi kancelariji Reicha,
ali Hitlera vie nije bilo tamo. Toga dana, 28.
rujna, otiao je rano u Wilhdmshaven, u kontrolu
podmornikih baza.
Ribbentrop je u Moskvi nestrpljivo ekao
do 14 sati, a kako odgovor iz Berlina nije stigao,
krenuo je u Kremlj, plaei se da e morati sam
donijeti odluku.
Njegove bojazni nisu se ostvarile. Hitler ga
je nazvao u posljednjem trenutku. Molotov je
digao telefonsku slualicu i pruio je Ribbentropu
govorei: Zove gospodin Hitler.
Razgovor nije dugo trajao. Znajui da se
telefon prislukuje, Ribbentrop je nastojao govoriti to manje. "Herr Hitler se slae jer eli uspostaviti trajne i bliske odnose, izvijestio je
Staljina kad je odloio slualicu, nato je diktator
s razumijevanjem zakljuio:
Gospodin Hitler razumije se u poslove.

485/1415

Tek u pet sati ujutro 29. rujna, svi dokumenti bili su pripremljeni za potpis. Sporazumu,
koji je utvrivao da vlade njemakog Reicha i
SSSR-a, nakon raspada bive poljske drave,
smatraju svojom obvezom povratak mira i reda
na te teritorije, prikljuena je zajednika
deklaracija kojom se poziva Veliku Britaniju i
Francusku na zavretak rata, dva pisma namjere u
vezi s razvojem trgovakih odnosa, kao i tri tajna
protokola. Prvi od njih ticao se granica utvrenih
u tajnom protokolu od 23. kolovoza, drugi je govorio o preseljavanju Nijemaca, Ukrajinaca i
Bjelorusa koji su se nali s obje strane nove
granice, a u treem se govorilo o sprjeavanju
poljskih oslobodilakih djelovanja na podrujima
koja su prikljuena Reichu i Sovjetskom Savezu.
Sporazum koji su u Moskvi potpisali Ribbentrop i Molotov podijelio je Poljsku.
Pod sovjetskom kontrolom nalo se 200
tisua kvadratnih kilometara poljskih zemalja, to
je bilo vie od pola predratnog teritorija, kao i 14

486/1415

milijuna poljskih dravljana. Ukljuivanje tih

zemalja u sovjetsku dravu desilo se vrlo brzo.
U atmosferi sveopeg terora NKVD-a,
provedeni su izbori za Narodnu skuptinu
Ukrajine i Bjelorusije. U takvim prilikama, pasivni otpor Poljaka nije mogao doprinijeti niem
drugom osim manifestaciji poljskosti tih
zemalja. Jo od 2. studenog 1939. lanovi skuptine zapadne Ukrajine i zapadne Bjelorusije obratili su se Vrhovnom sovjetu SSSR-a, traei
prikljuenje tih podruja Sovjetskom Savezu, to
je uinjeno istog dana.
Sljedea etapa trebala je biti provedba
rusifikacije zemalja istono od rijeke Bug.
Staljin je shvatio kako mora unititi centre koji su
stvarali najvei otpor i koji bi mogli povesti stanovnitvo rusificiranih zemalja u oruanu borbu:
inteligenciju, aristokraciju, asnike i duhovnike.
Mnoge od njih imao je u aci jer su se ve
nalazili u zarobljenikim logorima.
ef dravne sigurnosti, Pjotr Karpovi Soprunjenko, imenovan naelnikom Uprave za

487/1415

pitanja ratnih zarobljenika NKVD-a, trebao se

pobrinuti za uinkovitu likvidaciju asnika. Ve
3. listopada 1939. predoio je Beriji projekt
naredbe u vezi sa zarobljenicima.
Zarobljenike ukrajinske, bjeloruske i
idovske narodnosti, koji potjeu s podruja zauzetih od Crvene armije, treba osloboditi i poslati
kui. Zarobljene generale, asnike vieg ranga i
dravne slubenike zadrat emo u logoru u
Starobjelsku i ekati daljnja nareenja.
Zarobljene obavjetajce, kontraobavjetajce, policajce, slube KOP-a (Korpus pogranine
obrane), zatvorsku slubu i andarmeriju, treba
prevesti u logor Ostakov, a ostale asnike u
Kozjelsk te ekati daljnje upute.
To je znailo poetak priprema za masovna
ubojstva.
Tako je u listopadu 14 700 asnika poljske
vojske i KOP-a, policijskih dunosnika, pripadnika obavjetajne i zatvorske slube, a takoer i
mnogo civila, smjeteno u logore u Ostakovu,
Starobjelsku i Kozjelsku.

488/1415

Uvjeti su bili stravini. Jesenska hladnoa

naila je rano, pa je u crkvama u Starobjelsku i
Kozjelsku, kao i u samostanskom kompleksu u
Ostakovu, koji su sluili kao logori, vladala
neizdriva hladnoa. Zarobljenici su leali na
prinama, drvenim leajima postavljenima jedan
iznad drugog, na visini od vie metara. Nisu imali
madrace ni pokrivae; jedino su ih novine i papir
donekle branili od prodorne hladnoe.
Zavaravali su se kako to nee dugo trajati.
Nisu mogli razumjeti kakvog bi smisla imalo da
ih se dri iza ice kad je rat zavrio... U prosincu
1939. u logore su stigli posebni izaslanici iz
Kremlja. U Katyn je stigao kombrig (bojnik
dravne sigurnosti) Vasilij Mihajiovi Zarubin. S
njim su stigli i suci istraitelji, koji su trebali
nadzirati sasluavanje zarobljenika. Moskva je
htjela dobiti potpuno saznanje o njihovim obiteljima i znancima, stavovima, obrazovanju i
vjetinama. Veliki stroj totalitarne drave morao
je znati sve o svojim podanicima, kako bi unitio
nepokorne i iskoristio one koji bi mogli zatrebati.

489/1415

Prolazili su tjedni i mjeseci, a zatoenici su i

dalje ivjeli u nadi da e biti osloboeni. Idua
sjednica Politbiroa SKP(b) odrana je u Staljinovom kabinetu 5. oujka 1940. Staljin je obavijestio prisutne:
Drug Berija je pripremio biljeke za Centralni komitet namijenjene meni, ali odluku trebamo donijeti zajedniki. Radi se o poljskim zarobljenicima. Kako pie drug Berija, svi su oni
zadrti neprijatelji sovjetske vlasti, puni mrnje
prema naem poretku.
Prozvan od Staljina, Berija je uzeo rije:
U naim logorima za ratne zarobljenike drimo
ukupno (ne raunajui vojnike i nii asniki
kadar) 14.736 bivih asnika, dunosnika, zemljoposjednika, policajaca, andara, zatvorskih
slubenika i agenata obavjetajne slube. Prema
narodnosti vie od 97 posto su Poljaci. U zatvorima na zapadu Ukrajine i Bjelorusije drimo
18.632 uhienika, od kojih je 10.685 Poljaka. Oni
su zadrti neprijatelji sovjetske vlasti, za koje
nema nade da se mogu popraviti. NKVD smatra

490/1415

neophodnim razmotriti to u posebnom postupku,

primjenom najvie kazne - strijeljanja.
Staljin je mogao samo dodati: Drug Berija
predlae da se njihovi sluajevi razmotre bez
pozivanja uhienih, bez iznoenja optubi, bez
odluke o zavretku istrage i bez optunice. To je
dobro rjeenje. Rijeit emo se nepotrebnih formalnosti Prihvaamo...
Staljin je prvi stavio svoj potpis. Zatim su
potpisali ostali: Molotov, Mikojan, Berija...
Primjeujui izostanak dvojice lanova Politbiroa, Staljin je dodao: Dopisat u drugove
Kaganovia i Kalinjina. Oni e prihvatili vae
prijedloge.
Toga dana, 5. oujka 1940., sudbina poljskih zarobljenika zatoenih u Kozjelsku,
Ostakovu i Starobjelsku bila je zapeaena. Dva
dana kasnije, Berija je potpisao naredbu broj 892/
b, koja je odreivala masovne deportacije obitelji
zarobljenika koje su ivjele na podrujima osvojenim od Crvene armije. Stroj terora ve je
djelovao. Velika akcija preseljenja poljskog

491/1415

stanovnitva poela je 10 veljae 1940. Te noi, u

desetke naselja i sela, upali su vojnici NKVD-a,
Crvene armije i milicioneri. Utravali su u dvorita i lupali na vrata, a zatim provaljivali unutra.
Nisu uvijek bili okrutni. Dogaalo se da su pomagali ukuanima pakirati najpotrebnije stvari u
torbe i zaveljaje i tovariti imovinu na kola.
Ljude koji su stanovali daleko od eljeznikih
postaja, skupljalo se u kolskim zgradama i na
majurima. Tamo su formirane vee grupe koje su
prevoene do vlakova. Preseljenje koje je poelo
10. sijenja 1940., obuhvatilo je najmanje 140
tisua osoba, uglavnom Poljaka, te odreeni broj
Bjelorusa i Ukrajinaca. To je vidljivo u dokumentima vojnih konvoja NKVD-a. Mnogi ljudi
koji su preivjeli deportaciju smatraju te brojke
netonima, navodei da je te tragine noi iz
kua pokupljeno oko etvrt milijuna osoba.
U prvom velikom valu deportacije otpremani su doseljenici i umski radnici. Tako je
odreivala strana logika Staljina i Berije.
Doseljenici su bili ljudi koji su se nastanili na

492/1415

kresima, odnosno podrujima na kojima im je

poljska vlada dala zemlju na koritenje, u
Poljsko-boljevikom ratu 1920. Sad su trebali
osjetiti osvetu sovjetske drave za taj izgubljeni
rat. Lugari i ostali umski radnici otpremani su
jer je postojao strah da e pomagati protusovjetskim partizanima. Staljin i Berija sluili su se
iskustvom iz vremena poljskih narodnih ustanaka
u 19. stoljeu, kad su ustanici imali glavna uporita u umskim bazama.
Odvoeni su na eljeznike postaje i tovareni u stone vagone, u kojima su na obje
strane bile prine, drveni leaji. Na njih se moglo
smjestiti po 25 osoba, ali se enkavedeovci nisu
pridravali te brojke. esto je u vagone
naguravano po 50 i vie osoba. U malom
prostoru teretnog vagona nekoliko desetaka
osoba s prtljagom trebalo je preivjeti idua dva
do tri tjedna.
Bila je zima i temperatura se sputala i do
minus 30, a jedini izvor topline bila je mala
eljezna pe, postavljena na sredinu vagona. Nije

493/1415

se uvijek imalo ime loiti, jer se dogaalo da

konvoj ne dobiva drva. ak i kad je pe loena, u
vagonu nije bilo toplo. Tanke stijenke vagona
bile su slaba izolacija od hladnoe. Nou bi se enama uz stijenke vagona zamrzla kosa. Rupa
izrezana u podu bila je zahod. U poetku je to
mjesto bilo ograeno pokrivaima koji su visjeli
sa stropa, ali kasnije nitko nije obraao pozornost
na to. U etiri velike deportacije, od kojih je
posljednja bila u lipnju 1941., odvezeno je daleko
u unutranjost Sovjetskog Saveza 320 tisua
ljudi. To se vidi iz dokumenata vojnih konvoja
NKVD-a. No, neki istraivai smatraju kako je
odvezeno ak 800 tisua do milijun ljudi.
Najvie ih je, 69 tisua, smjeteno u podruju Arhangelska, 32 tisue dospjele su u
okolinu Novosibirska, a isto toliko u podruje
Sverdlovska. Vie od 29 tisua dolo je do
Krasnojarska. iroka prostranstva Kazahstana,
Kome, Omska, jakutska i Irkutska postala su zatvori za stotine tisua Poljaka. Zarobljenici u logorima ekali su da budu osloboeni i puteni

494/1415

kuama. Ta rat je zavrio. Takva oekivanja

stvarali su i podravali straari.
Logorske vijesti su pouzdane, izii emo
odavde i to me jako raduje, pisao je u svojem
dnevniku potporunik Dobieslaw Jakubowicz.
Popravlja se raspoloenje pred mogui
put, jer su nas poeli popisivati prema vojvodstvima", zapisao je potporunik Augustin Dyjas.
U posljednje vrijeme, to jest krajem
oujka, podiglo se raspoloenje pred odlazak.
Drali smo to za uobiajena govorkanja. No, ovaj
put govorkanja su se ostvarila. U prvim danima
travnja poeli su slati transporte, iako u poetku
jo male, pisao je porunik Waclaw Kruk.
Dnevnici iz Kozjelska, Ostakova i Starobjelska sadre jednaku dozu nade. Nade u
preivljavanje.
Ujutro 3. travnja, zapovjednici logora u
Kozjelsku, Ostakovu i Starobjelsku podigli su
slualice. Zvali su ih iz Moskve. Dugo su zapisivali prezimena zarobljenika koji su tog dana

495/1415

trebali biti odvedeni iz logora. Prva grupa od

nekoliko desetaka zarobljenika u Kozjelsku, trebala se pripremiti za put iji je cilj dran u strogoj
tajnosti. Zarobljenici su prislukivali ispod
otvorenih prozora zapovjednitva. Sluali su kako
zapovjednici diktiraju imena pisarima koji su
sastavljali liste. U logorima je zavladala radost.
Jozef Czapski je zapisao:
Nae vlasti u logora proirile su glas da
nas Sovjeti predaju saveznicima i da e nas poslati u Francusku, kako bismo se tamo borili.
Zarobljenici koji su bili zatoeni osam
mjeseci, povjerovali su. eljeli su vjerovati...
U isto vrijeme u umi u Katynu, Mednoju i
Harkovu crvenoarmejci su kopali jarke. Kasnije
su i sami strijeljani. NKVD je dobro uvao tajnu
naredbu Politbiroa...
Poelo je posljednje putovanje poljskih zarobljenika. U svim logorima to je podjednako
izgledalo. Ujutro je u logorsku salu ulazio asnik
iz zapovjednitva i prozivao zarobljenike: ime,
ime oca, prezime. Prozvani vojnici okupljali su

496/1415

se uz stolove gdje su istresali sadraj depova i

bili podvrgnuti povrnoj pretrazi, pri kojoj su im
oduzimani otri predmeti. Kod drugih stolova
dobivali su provijant: dvije haringe umotane u
papir, kruh i vreicu sa eerom; bili su zadovoljni i radosni. Jedni su vjerovali da se vraaju
kuama, a drugi da e biti poslani u neku od
neutralnih drava...
U Kozjelsku, prva grupa od petnaestak zarobljenika ula je u kamione. Bio je 3. travanj
1940., oko 15 sati. Posjeli su ih na lukav nain:
vojnik koji je ulazio u kamion sjedao je na
koljena onome koji je uao prije njega. Stisnuti
na taj nain, imali su ogranienu mogunost
bijega.
Toga dana, iz svakog od logora odvezeno
je stotinjak zarobljenika. Iduih dana, kad su iz
Kozjelska odlazile grupe od 100 do 500 zarobljenika, zapovjednik logora obavijestio je kapetana Soprunjenka:
to se tie poetka odvoenja zarobljenika
iz logora u Kozjelsku 3. travnja 1940., veina

497/1415

asnika je mirna i zadovoljna to su doekali osloboenje iz proleterskog zatoenitva.

Kud god nas vozili, idemo tamo, samo da
ne ostanemo u logoru.
Putovanje do stratita odvijalo se u zatvorenikim vagonima, stolipinkama. Nazvani su
124

tako prema ruskom premijeru Pjotru Stolipinu

koji se krvavo obraunavao s revolucionarima. U
zakljuane odjeljke, gdje su s obje strane bile
prine za estero, pratitelji konvoja uguravali su
dva do tri puta vie ljudi nego to je predvieno.
Oni koji bi se zgurani smjestili na gornje
prine, mogli su kroz reetkama zatvoreni prozori promatrati put, ali nisu mnogo vidjeli.
Brzo je padao mrak.
Putovanje zarobljenika iz Kozjelska trajalo
je oko 14 sati. U zoru su pratitelji konvoja
naredili pripremu za izlazak. Vlak se zadrao na
stanici Gniezdowo, a do vagona je doao autobus
s prozorima zabijeljenim vapnom.

498/1415

asnik koji je uao u vagon, proitao je

prezimena 14 zarobljenika koji su, idui kroz
palir straara s pukama s bajunetima, gurani i
udarani. Posjedali su u mali autobus. Drugi autobus ve je bio pripremljen i doao je da preuzme
iduu grupu. U ostale dane, zarobljenike iz
vlakova preuzimala su zatvorska vozila.
Ta dva autobusa, vozei tamo i natrag, vozila su zarobljenike u Katinsku umu. To je bila
vonja izmeu ivota i smrti.
Visoka ograda na kojoj je bio natpis
"Podruje NKVD-a, zabranjen pristup stranim
osobama", okruivala je taj dio Katinske ume, u
kome je prije rata bilo odmaralite NKVD-a.
Major Adam Solski, koji je tamo dovezen
9. travnja, sve je vrijeme pravio biljeke u svom
dnevniku. Zapisao je: Od ranog jutra dan je
poeo drukije. Dovezeni smo do neke ume. Tu
je neto poput ljetnikovca. Tu su nas detaljno
pregledali. Uzeli su mi sat na kojem je bilo 6.30.
Pitali su me za prstenje. Uzeli su nam novac,
opasae, noie."

499/1415

Krvnici su traili vrijedne predmete poput

prstenja, novca, satova. Zarobljenicima je vjerojatno reeno kako e kroz izvjesno vrijeme
boraviti u odmaralitu, a prije povratka kui
moraju platiti za svoj boravak na teritoriju SSSRa. Potom su odvoeni na rub jarka. Oni koji su se
pokuavali braniti, vezani su uzetom, a na glavu
su im stavljani kaputi ili vrea s piljevinom koja
je, ako bi rtva vikala, ulazila u dunik, izazivajui estoki kaalj. rtva nije mogla vikati, a
guei se, nije mogla ni pruati otpor.
U Katinskoj umi naena su tijela 4231
poljskog zarobljenika iz logora u Kozjelsku. Svi
su ubijeni hicem iz pitolja u potiljak, s male udaljenosti. Ulazne rane bile su na istom dijelu
potiljka, to znai da su enkavedeovski krvnici
bili izvjebani ubojice.
Zarobljenici iz logora u Starobjelsku i
Ostakovu pobijeni su u podrumima sjedita okrunih uprava NKVD-a u Kalinu i Harkovu, a
takoer su ubijeni hicima u potiljak. Njihova
tijela, prevoena nou pod ceradama kamiona,

500/1415

poivaju u masovnim grobnicama u Mjednoju i

Pjatihatkima kod Harkova. ef dravne sigurnosti
Pjotr Sopmnjenko 1. prosinca 1940., napisao je
tajnu biljeku u kojoj je ustvrdio;
Na raspolaganje okrunim upravama
NKVD-a, u travnju i svibnju 1940., stavljena je
15.131 osoba.
Fraza stavljena na raspolaganje znaila je
ubijena. Osim 15131 osobe u zatvorima
Ukrajine i Bjelorusije, nestalo je jo 11 tisua
Poljaka. Njihova je sudbina desetljeima morala
ostati tajnom sovjetske drave...

17.
Nekoliko najduih
dana
Kad se 6. lipnja 1944. saveznika vojska
iskrcala na plaama Normandije, premijer Winston Churchill mogao je to smatrati kao svoj najvei... politiki poraz. Njegova najvanija obveza bila je obrana Britanskog imperija, a to je
zahtijevalo prevlast nad obalama Sredozemnog
mora, pored kojih su vodili putovi do najvrjednijih i najvanijih kolonija na Dalekom istoku.
Mnogo je godina nastojao ostvariti taj cilj, a kad
se inilo da je sasvim blizu, izgubio je odluujuu diplomatsku bitku.
***

502/1415

U kolovozu 1941. Winston Churchill sastao

se s amerikim predsjednikom Franklinom
Delanoom Rooseveltom, kako bi u Americi, koja
jo nije bila u ratu, naao saveznika u sukobu s
Hitlerom. Konferencija na palubi oklopnjae
Prince of Wales zavrila je potpisivanjem Atlantske povelje

125

i olakala dobivanje amerike

126

pomoi. Temelj joj je bio zakon Lend-Lease

koji je ameriki Kongres donio u oujku te
godine.
Iz amerikih luka isplovljavali su konvoji
brodova koji su vozili streljivo, avione, tenkove i
vozila. Ta je oprema bila nasuna potreba britanske vojske koja se sukobljavala s Nijemcima i
Talijanima u sjevernoj Africi. Nakon serije pobjeda Britanaca nad talijanskom vojskom, situacija
je postala kritina kada se u veljai 1941. u
Tripolisu iskrcao njemaki ekspedicijski korpus
Deutsches Afrika Korps. Uskoro su snani udari
njemakih oklopnih jedinica, pod majstorskim
zapovijedanjem generala (od lipnja 1942.

503/1415

feldmarala) Erwina Rommela, potisnuli Engleze

na istok. Najvee britanske baze u Aleksandriji i
Kairu nale su se u dosegu njemakih tenkova.
Opasnost da Nijemci zavladaju Sueskim kanalom, jednim od najvanijih svjetskih pomorskih
putova postala je vrlo realnom. No kako je Hitler
bio zauzet ratom u Sovjetskom Savezu, nije
mogao pomagati jedinice Afrika Korpsa u mjeri u
kojoj je Churchill brinuo o opskrbi 8. armije gen127

erala Bernarda Law Montgomeryja . U ratu

voenom u pustinji, opskrba je odluivala o pobjedi, u jednakoj mjeri kao i sposobnost zapovjednika, junatvo vojnika i kvaliteta opreme. U odluujuem razdoblju, kada su se Rommelove
jedinice pripremale za ofenzivni, koja bi ih mogla
dovesti do Kaira, Britanci su, zahvaljujui amerikoj pomoi, mogli dobro naoruati i opremiti
svoje jedinice. Doprema amerikih tenkova
Grant i aviona Tomahawk itekako je ojaala
savezniku vojsku, koja je ve u listopadu 1942.
imala 220 tisua vojnika, 1351 tenk, 1400 protuoklopnih topova i 900 aviona. Za vrijeme

504/1415

prijelomne bitke kod El-Alameina, u listopadu

1942., Nijemci i Talijani doivjeli su poguban
poraz, koji je bio presudan za britansku pobjedu
na afrikom kontinentu.
Tek to je njemako-talijanska vojska
odbaena od granica Egipta, Churchill je zapoeo
ostvarivanje najvanijeg plana - invazije na
Europu. Najprije je morao uvjeriti Amerikance u
potrebu invazije na sjeverozapadnu Afriku. Samo
na taj nain moglo se konano razbiti njemakotalijanske snage, te stvoriti baze za postrojbe koje
je htio poslati u osvajanje Europe. Predsjednik
Roosevelt prihvatio je taj plan.
Nakon ponoi 8. studenog 1942., britanska
i amerika vojska poele su se iskrcavati na dvije
suprotne strane Alira, u podruju Orana i kod
Casablanke. Borbe su bile kratke i ve 10. studenog admiral Jean Darlan, glavni zapovjednik
Vichyjeve vojske na tom podruju, potpisao je
kapitulaciju.
Za Churchilla to je bio neprocjenjiv dobitak. Njegova zamisao ovladavanja sjevernim i

505/1415

junim obalama Sredozemnog mora, to bi

omoguilo potpunu kontrolu tog morskog podruja, poela je dobivati stvarne obrise. Premijer
je planirao da e saveznika vojska krenuti iz
Afrike na Siciliju, a nakon osvajanja otoka prebacit e se na Apeninski poluotok, gdje se zbog
nesklonosti Italije daljnjem ratu i mrnje prema
Nijemcima nije trebao oekivati vei otpor.
Saveznika vojska krenula bi prema sjeveru talijanske izme i dola do june Njemake, a otud
do Berlina. Istovremeno, druge grupe armija invazijom bi se iskrcale na Balkan, najvjerojatnije
u Grkoj, u podruju Soluna. Odande bi savezniki vojnici poli na sjever, sve do Poljske.
Takav razvoj situacije omoguio bi Churcillu da postigne dva cilja. Prvi bi bio stavljanje
pod britanski nadzor Grke, drave neobino
vane za kontrolu pomorskih putova preko Sredozemlja. I drugi bi imao jednako vano znaenje, a omoguio bi uvoenje angloamerike vojsku
u Bugarsku, Rumunjsku, Maarsku i ehoslovaku, sve do Poljske, prije no to bi tamo ula

506/1415

sovjetska vojska. Na taj bi nain sovjetski utjecaj

ostao ogranien na podruja koja su pripadala
Sovjetskom Savezu prije rata. Staljin bi, kao nagradu za sudjelovanje u Drugom svjetskom ratu
na strani saveznika, mogao uzeti baltike republike i poljske istone zemlje, osvojene u rujnu
1939. Britanski politiari rado su dijelili tuu
zemlju.
S takvim planom Churchill je u studenom
1943. poao u Teheran, gdje je sa Staljinom i
Rooseveltom trebao odrediti karakter i smjer buduih operacija.
Prvi dio puta vodio je do Kaira. Tamo se
Churchill sastao sa svojim najveim saveznikom
- predsjednikom Sjedinjenih Drava.
Franklin D. Roosevelt, koji je na palubi oklopnjae Iowa plovio prema Kairu, provodio je
vrijeme u raspravama sa svojim savjetnicima na
temu amerikog stava koji je, uzevi u obzir gospodarski i vojni potencijal Sjedinjenih Drava,
trebao presuditi o daljnjim akcijama saveznika.
Nije mu se sviala ideja jaanja britanskih

507/1415

interesa na podruju Sredozemlja i na Bliskom

istoku; radije bi tamo vidio amerike naftne kompanije i vojne baze.
Njegov glavni cilj bilo je to skorije
pokoravanje Njemake, to bi bila kruna uspjeha
njegova treeg predsjednikog mandata, i na prirodan bi nain presudilo o pobjedi na izborima
1944. godine. S amerikog gledita, najkrai put
do Berlina vodio je od sjevernih obala Francuske,
preko Rajne, do industrijskog srca Njemake, u
podruju Ruhra. Moe biti da je Roosevelt uzeo u
obzir to to Churchill, usredotoen na potrebu
odravanja britanske imperijalne moi, nije vidio
opasnost da bi saveznika vojska, iskrcavajui se
na Balkan i osvajajui siromanu Jugoslaviju,
bugarske panjake i maarske puste, ostavila Crvenoj armiji slobodan put do Berlina i mone
njemake industrije, koncentrirane u podruju
Ruhra. Roosevelt to nije mogao dopustiti, jer bi
time dolo do snanog rasta gospodarskog potencijala komunistike drave.

508/1415

Ipak je razmiljao o tome ima li pravo prisiliti Winstona Churchilla, najblieg saveznika i
prijatelja, na promjenu planova. Te je sumnje
rasprio zapovjednik Glavnog stoera, general
128

George Marshall , izrazito nesklon engleskim

planovima. Prema njegovom miljenju, trebao je
biti vrlo oprezan prema britanskim prijedlozima
djelovanja na Balkanu.
Britance treba prisiliti da potuju
dogovore sklopljene za vrijeme konferencije u
Washingtonu i Quebecku, ponavljao je u razgovorima s predsjednikom. Jedina akcija koja e
odvratiti panju Nijemaca od glavne invazije
treba biti operacija Anvil - iskrcavanje u Junoj
Francuskoj, a ne na Balkanu,
to misli, moemo li biti tako odluni?
Predsjednik nije bio posve uvjeren.
Gospodine predsjednie, 1. sijenja 1944.
broj naih vojnika, angairanih u oruanim
borbama u cijelom svijetu iznositi e 10.700.000.

509/1415

U isto vrijeme, broj britanskih vojnika nee biti

vei od 4.430.000, odluno je odgovorio.
Roosevelt je na trenutak zautio, ali se vidjelo kako je taj odgovor ostavio na njega dojam i
rasprio njegove sumnje.
Da, general Marshall treba biti vrhovni zapovjednik saveznike vojske koja se bori protiv
Njemake, i treba preuzeti zapovjednitvo nad
britanskom, francuskom, talijanskom i amerikom vojskom koja e sudjelovati u tim
borbama, zakljuio je predsjednik vidljivo zadovoljan radom zapovjednika Glavnog stoera.
Taj razgovor sluao je Harry Hopkins,
predsjednikov savjetnik. Najvjerojatnije je on
prenio Rusima mnotvo neprocjenjivih informacija, to je omoguilo Staljinu da preduhitri
djelovanje Winstona Churchilla. No moe li se
Hopkinsa nazvati sovjetskim agentom? On je,
naprosto, smatrao da Rusija, koja je preuzela na
sebe glavni teret rata, treba dobiti svaku pomo. I
radio je sve da bi bilo tako.

510/1415

inilo se da su za vrijeme susreta u Kairu

Roosevelt i Churchill dogovorili zajedniki stav
prema Staljinu, ali odmah nakon dolaska u Teheran, 27. studenog, dogodio se neoekivani
obrat.
Moji su agenti otkrili da su Nijemci pripremili atentat na vas, rekao je Staljin kad se
pozdravljao s Rooseveltom. Jedinica koju vodi
Otto Skorzeny, vjerojatno je ve u Perziji i krije
se u gorju Elbrus. Ili e uskoro biti tamo.
Upozorenje je zvualo opasno. SS-Ober129

sturmbannfhrer Otto Skorzeny proslavio se u

rujnu 1943. munjevitom akcijom, bez prolijevanja krvi, pri oslobaanju Benita Mussolinija, talijanskog diktatora, zatvorenog u hotelu na
vrhu nepristupane planine Grand Sasso u planinskom masivu Abruzzi. Spominjanje Skorzenyja,
kao voe grupe koja je trebala izvesti atentat na
predsjednika, primoralo je Amerikance da
poduzmu najvee mogue mjere predostronosti.
Potencijalnim atentatorima zadatak je olakavala
injenica da su se zgrade amerikog

511/1415

veleposlanstva nalazile 13 km od centra Teherana

i da su u susjedstvu bili britansko i sovjetsko
veleposlanstvo, dok je kretanje uskim, zakrenim
ulicama nudilo mnotvo mogunosti za napad na
predsjedniki automobil ili postavljanje bombi.
Zbog toga bi bilo dobro kad bi predsjednik
pristao da ga smjestimo u sovjetsko veleposlanstvo, to bi mu jamilo veu sigurnost - zavrio
je Staljin.
Predsjednik Roosevelt nije prihvatio
prijedlog.
Churchill je odmah reagirao, nudei mu
gostoprimstvo u jednako sigurnom britanskom
veleposlanstvu. Ali Roosevelt nije ni na to
pristao, bojei se da bi prihvaanje Churchillove
ponude moglo dovesti u pitanje njegovat nepristranost i dati izgovor Staljinu da optui zapadne
saveznike za zavjeru.
ef suverene drave ne moe biti gost u
tuoj zemlji, odgovorio je.

512/1415

No, idueg dana, 28. studenog, Staljin je

ponovio prijedlog. U razgovoru s veleposlanikom
Averellom Harrimanom, rekao je da su u Teheranu uhapena trojica atentatora koji su pripremali
napad, do kojeg je trebalo doi za vrijeme predsjednikova prolaska kroz grad.
Je li Churchill mogao zamjeriti predsjedniku to to je, i pored oitih upozorenja da je u
opasnosti, odluio prihvatiti sovjetsku ponudu?
Naravno da nije, iako je odbacio britansko
gostoprimstvo. Mogao je lako razumjeti zbog
ega je predsjednik odluio tako. Zgrada britanskog veleposlanstva nije bila velika i smjetanje cijele amerike delegacije bilo bi neudobno i
gostima i domainu.
Toga jutra predsjednik Sjedinjenih Drava
preselio je u glavnu zgradu sovjetskog veleposlanstva, a domaini su se preselili u manju
zgradu, u sklopu veleposlanstva.
Predsjednik Roosevelt vjerojatno je htio ostati nasamo sa Staljinom, Lako bi bez svjedoka
raspravio o problemima poslijeratnog svijeta i

513/1415

nije bilo vano jesu li upozorenja za atentat bila

osnovana, ili su Rusi izmislili opasnost. General
130

Alan Brooke , Churchillov savjetnik, na vijest

o Rooseveltovoj odluci, samo je uzdahnuo: Ta
je konferencija zavrila i prije no to je poela.
Churchill je ipak raunao da e mu poi za
rukom dobiti potporu saveznika za plan invazije
na Balkan, a ne na sjever Francuske. Mislio je da
e ga i Staljin poduprijeti. Britanska vojna misija
javljala je iz Moskve da je od poetka rata u
Sovjetskom Savezu poginulo sedam milijuna vojnika i vie od deset milijuna civila, a dvanaest
milijuna ljudi je ranjeno, dok su najvei gradovi
bili u ruevinama, a tvornice, pruge i mostovi
uniteni. Churchill je zbog toga zakljuio da e
diktator, u strahu pred pobunom drutva,
dovedenog do ruba snaga, biti spreman
poduprijeti svaki plan koji bi doveo do brzog zavretka rata.
Bio je u dvostrukoj zabludi.

514/1415

Staljin je snano drao u ruci kormilo

drave i nije se bojao da bi bilo tko mogao ugroziti njegovu vlast. Istina, bilo mu je u interesu da
se to prije otvori drugo bojite, ali ne pod svaku
cijenu. Znao je vrlo dobro to namjerava
Churchill. Nikako mu nije odgovaralo da saveznika vojska zauzme Grku, a zatim Bugarsku,
Rumunjsku, Maarsku, ehoslovaku i Poljsku.
U njegovim planovima, te drave trebala je osloboditi Crvena armija, kako bi tamo uvela
komunistiku vlast. Sovjetskom se diktatoru nije
sviala vizija jaanja britanskog utjecaja u
bazenu Sredozemnog mora, posebno u Grkoj,
gdje bi Staljin rado vidio svoje namjesnike. Zbog
toga nije podupro Churchilla kad je za vrijeme
prvih razgovora u Teheranu predstavio svoj
prijedlog akcije na Balkanu.
Premijer Churchill oekivao je otpor ideji
iskrcavanja na Balkan, ali je bio suvie iskusan
politiar da bi pri prvim tekoama odustao od
svojih planova, tako vanih za postojanje Britanskog imperija. Tvrdio je kako akcija na

515/1415

Balkanu treba biti samo nain da se odvrati

panja Nijemaca od glavnog smjera invazije,
odnosno od iskrcavanja u sjevernoj Francuskoj.
Bilo je to razumno objanjenje jer bi pojavljivanje angloamerike vojske na grkoj obali prisililo
Nijemce da poalju tamo vei broj divizija iz
Francuske. Nijedna od njih ne bi se mogla vratiti
u Normandiju onog dana kad se tamo pojave
glavne invazijske snage. Ali ni Roosevelt ni
Staljin nisu htjeli prihvatiti takav plan,
nasluujui da Churchill stvarno eli okupiti svu
vojsku u tom. dijelu Europe. Amerikanci su se
slagali s prijedlogom da treba izvesti operacije
koje e odvratiti panju Nijemaca, ali su inzistirali da to bude na jugu Francuske. Takvo miljenje imao je i Staljin. Churchillovi argumenti promaili su cilj.
Dana 1. prosinca 1943. Churchill i
Roosevelt odletjeli su u Kairo, gdje su
namjeravali razgovarati o vanim pitanjima u
vezi s pripremom invazije na europski kontinent,
a jedno od najvanijih bio je izbor glavnog

516/1415

zapovjednika saveznike vojske. General Marshall, koji je tjedan-dva ranije bio siguran da e
upravo on povesti amerike i engleske vojnike u
bitku za oslobaanje Europe, duboko se
razoarao. Voe dviju velesila dogovorili su se u
Kairu kako e ta ast pripasti generalu Dwightu
131

Eisenhoweru . Je li se Churchill na taj nain osvetio savjetniku predsjednika Roosevelta koji

nije podupro njegov balkanski plan? Ako je i bilo
tako, izbor Eisenhowera bio je pun pogodak.
Veliki stroj se pokrenuo. Prvi uvjet za provoenje gigantske operacije invazije bio je
ienje oceanskih plovnih putova. Dok su se
tamo nalazile njemake podmornice, iz SAD-a
do baza u Velikoj Britaniji nije se moglo prevoziti milijune vojnika, topova, aviona, tenkova te
milijune tona streljiva, goriva i namirnica. Atlantik je bio neobino vano i teko bojite.
Mnogo godina na njemu su vladali Nijemci.
U prvoj polovini 1941. saveznici i neutralne zemlje izgubili su 760 brodova, ukupne tonae
blizu tri milijuna BRT, uglavnom u napadima

517/1415

podmornica. A to je bio tek poetak gubitaka,

koji su rasli poput lavine. Godine 1942. njemaka
torpeda, mine, granate i bombe potopili su 1664
broda. Sve je ukazivalo na to da e Nijemci
onemoguiti savezniku plovidbu. Njemaka
propaganda je trijumfirala.
Ali, dolazilo je vrijeme preokreta; Englezi i
Amerikanci ispravljali su svoje greke, jaajui
zatitu konvoja i aljui na more udarne jedinice
koje su lovile njemake brodove, ali pravi pobjednik u bici za Atlantik bio je radar koji je, instaliran na palubama razaraa i aviona,
omoguavao
otkrivanje
i
unitavanje
podmornica.
Podruje djelovanja podmornica poelo se
naglo smanjivati kad su se nad Srednjim Atlantikom pojavili teki bombarderi Liberator
133

132

hidroavioni Catalina
velikog doleta, koji su
uoavali podmornice, upuujui razarae na
mjesta na kojima su ih otkrivali, a zat im su ih

518/1415

razarai napadali dubinskim bombama i vatrom

iz oruja.
Podmornici je trebalo oko 45 sekundi da se
sakrije pod vodu, pa je pilot za to vrijeme mogao
pucati iz strojnica i topova na laki cilj. ak ako i
ne uspije pogoditi podmornicu i ona se sakrije,
avion je moe napasti dubinskim bombama. U
pravilu, to je bilo dovoljno da se neprijatelj
uniti.
Njemaki gubici su naglo rasli: 1942.
uniteno je 87 podmornica, a 1943. ak 238. U
134

svibnju 1943. admiral Karl Dnitz , zapovjednik ratne mornarice, izdao je naredbu za
povlaenje podmornica iz Atlantika. Pisao
je: Neprijatelj je, uvodei nove ureaje za
otkrivanje,
onemoguio
daljnju
borbu
podmornicama.
Ali, to ipak nije znailo da su Nijemci posve odustali od borbe. Nastojali su se suprotstaviti
novim metodama koje su primjenjivali saveznici.
Uspjeh U-333, koja je u oujku 1943. sruila

519/1415

engleski bombarder Wellington, naveo je Dnitza

da izda naredbu da se pojedini brodovi naoruaju
protuavionskim orujem. Krajem svibnja, prvi
U-441 naoruan je s dva etverocijevna topa kalibra 20 mm i jednim topom kalibra 37 mm.
Meutim, ni jedna od tako opremljenih podmornica nije postigla vei uspjeh. Uvedena su akustina torpeda T5 Zaunkonig, koja su slijedila
zvuk brodskih vijaka napadanog broda, te ureaji
koji su omoguavali koritenje motora s unutranjim sagorijevanjem kad je podmornica pod
vodom. Goleme nade polagane su u nove podmornice Tip X X I , opskrbljene s dosta moderniziranih ureaja koji su omoguavali razvijanje velike brzine pri zaranjanju, boravak pod vodom do
jedanaest dana i napad bez izvlaenja periskopa.
U kolovozu 1943., podmornice su se vratile na
Atlantik, ali vie nisu bile u stanju postizati uspjehe kao prije dvije godine. Saveznika obrana
bila je prejaka. Za amerike vojnike i opremu
otvoren je put do Europe. Osnovni uvjet za veliki
napad na Festung Europe bio je ispunjen.

520/1415

Od prvih dana 1944. u Veliku Britaniju su

poeli masovno stizati brodovi s amerikim i
kanadskim invazijskim jedinicama, kako bi otuda
krenuli na sjever Francuske.
Velika Britanija odrala se na povrini
mora jer je na njezinu zemlju privreno mnogo
obrambenih balona, alio se general Dwight Eisenhower, kad je vidio koliko je vojnika, tenkova,
automobila i topova nagomilano u bazama na
otoku. Bilo je jasno da se pripreme za invaziju
nee moi sakriti pred Nijemcima.
Iz zranih luka u Francuskoj, njemaki avioni opremljeni kamerama, svakodnevno su
nadlijetali britanske luke. Istina, mali broj tih aviona uspio je proi kroz vrlo jaku protuavionsku
obranu i doprijeti do mjesta grupiranja invazijske
vojske, ali oni koji su uspjeli preletjeti iznad
engleskih baza i luka, donijeli su snimke brodova, desantnih jedinica, kolona tenkova, topova
i kamiona.
Nijemci su znali da e doi do invazije, ali
nisu znali kada i nisu znali gdje. To je bila ansa

521/1415

za saveznike. Morali su navesti Nijemce da se

pripreme za odbijanje invazije na nekom drugom
podruju, umjesto onoga na kojem su trebali
napasti
Britanska obavjetajna sluba informirala
je da Oberkommando der Wehrmacht, zapovjednitvo njemakih ratnih snaga, smatra kako je
podruje na kojem e doi do invazije najvjerojatnije Pas de Calais. Na to su ukazivale mnoge
injenice: na tom je mjestu kanal La Manche
najui i saveznika bi ga flota mogla najlake i
najbre prijei, kako za vrijeme invazije, tako i
kasnije, kad e trebati dovesti stotine tisua tona
opskrbe za vojsku, koja e se boriti na obali. U
podruju grada Calaisa Nijemci su sagradili velik
135

broj raketnih rampi za V-1 , kao i gigantske

bunkere iz kojih su trebale biti lansirane rakete
V-2. Bilo je jasno kako e saveznika vojska
nastojati to prije ovladati tim podrujem, da bi
prekinula bombardiranje Londona i grupirala invazijske postrojbe.

522/1415

Britanci i Amerikanci odluili su ostaviti

Nijemce u uvjerenju da e invazija poeti upravo
tamo, u Pas de Calaisu.
Prije svega, koristili su se njemakim agentima koje su zarobili agenti britanske protuobavjetajne slube, a bilo ih je mnogo. Od 130
agenata Abwehra koji su djelovali u Engleskoj
1944., veina je bila prisiljena na suradnju s Britancima i upravo su oni poslali Nijemcima
izvjea koja su Hitlera dovela u zabludu.
Obavjetajne informacije postaju vjerodostojne ako su potvrene iz vie izvora. Britanci
su, dakle, morali stvoriti privid koji bi potvrivao
sadraje izvjea koja su slali agenti.
Jedna od takvih operacija bila je gradnja
lanih vojnih baza, sto je trebalo pruiti neprijatelju informacije o mjestima boravka vojske, i
ukazati na to da e napad uslijediti na mjestu koje
je najblie drugoj strani kanala La Manche. Ako
bi se, dakle, u podruju Dowera pojavilo
mnotvo vojnih postrojbi, skladita i invazijske

523/1415

opreme, bilo bi oito da e te jedinice udariti na

najblie francusko podruje, Pas de Calais.
Zato su kod Dowera postavljeni atori velikih vojnih postrojbi u kojima nitko nije boravio,
ve je svakog dana nekoliko desetaka vojnika
premjetalo kartonske automobile, kutije i bave,
kako bi se stvorio dojam da se tu neto dogaa.
Na livadama su bili tenkovi koje su dvojica vojnika premjetali bez ikakvih problema, jer su
napravljeni od gume i na napuhavanje. Lokalni
tisak objavljivao je pisma italaca koji su se alili
na tete nastale zbog vojske, a lokalne vjernice
alile su se na Amerikance, zgraajui se nad njihovim slobodnim ponaanjem, dok su brojni
klubovi englesko-amerikog prijateljstva pozivali
na drutvene veeri.
Na taj su nain saveznici stvorili dojam da
se za borbu u Doweru pripremaju mone postrojbe Prve grupe armija Sjedinjenih Drava
(FUSAG), iji je zapovjednik bio general George
136

Patton , iako je tamo bilo jedva nekoliko stotina vojnika kojima bi mogao zapovijedati. Sam

524/1415

Patton, agresivan i nediscipliniran, esto je izazivao razliite skandale koji su, neoekivano i
izvrsno posluili saveznicima, ostavljajui
Nijemce u uvjerenju da tu doista postoji grupa
armija. Jedan od incidenata gotovo je posvaao
saveznike. Za vrijeme posjeta malom mjestu
Knutsford, general Patton je rekao: Otkad je
postalo jasno da je sudbina Britanaca i Amerikanaca da vladaju svijetom, ...
ekaj malo. A to je s ostalim, saveznicima?! Rusima, Francuzima? Odmah nakon objavljivanja te nezgodne izjave, Kremlj se zatresao
od Staljinova gnjeva. U Aliru, u hotelu St George, kiptio je od bijesa i general Charles de
Gaulle, voa slobodnih Francuza. Patton je
umalo izgubio svoj fiktivni poloaj. Pored toga, u
cijeloj toj situaciji bilo je nejasno kako je tisak
saznao za generalov gaf, kad na njegovom susretu s mjetanima Knutsforda nije bilo novinara.
Bilo je oito da su to razglasili Britanci, kako bi
napravili to veu buku oko nepostojee grupe
armija.

525/1415

Te akcije, kao i deseci drugih, drale su

Nijemce u uvjerenju da e invazija poeti u podruju Calaisa, 250 km istono od Normandije.
Doao je odluujui dan, ponedjeljak 29.
svibnja 1944. Nebo nad Engleskom bilo je vedro,
puhao je lagani vjetar, a more oko otoka bilo je
mirno. General Dwight Eisenhower prouavao je
prognozu vremena - dobri vremenski uvjeti trebali su ostati i tijekom idueg tjedna. General je
poslao naredbu Vjebe Hornpipe plus 6. Bilo je
to nareenje za poetak invazije na kontinent, na
dan 5. lipnja.
U podne je dola obavijest iz meteoroloke
postaje Newfoundland - nad istonom obalom
Amerike vrijeme se pogorava.
Grupa meteorologa, kojima je rukovodio
kapetan John Stagg iz RAF-a, trebala je odgovoriti na pitanje mogu li se nastaviti pripreme za invaziju ili ih treba odgoditi. Prognoza za idua 24
sata bila je pesimistina: debeli slojevi oblaka zaklanjat e Mjesec, a bit e i jakog vjetra i kie.
Mnogo puta u povijesti ratovanja vrijeme je

526/1415

dobivalo bitke i pobjeivalo cijele flote i armije.

Godine 1281. tajfun je rasprio mongolsku flotu
koja se pribliavala japanskim obalama. Godine
1588. panjolska armada od 130 brodova, koja je
prevozila 30 tisua mornara i vojnika, izgubila je
u bici s Englezima samo dva broda, a 40 ih je potopljeno za vrijeme oluje.
Moglo bi se rei: to su davna vremena. Drveni jedrenjaci tada su se lako predavali vremenskim nepogodama.
Godine 1943. amerika flota admirala Williama Halseya dvaput se nala u sreditu tajfuna i
izgubila nekoliko brodova. Usput reeno, vojna
komisija koja je razmatrala taj sluaj, utvrdila je
krivnju admirala (da je pogreno upravljao brodovima), ali ga nije smatrala odgovornim.
General Eisenhower bio je potpuno svjestan opasnosti koju vojsci mogu donijeti vremenske neprilike.
Uveer, 2. lipnja, na konferenciji zapovjednika invazijskih jedinica, zapitao je kapetana

527/1415

Stagga im je ova.) uao u salu: Stagg, to imate

za nas ovaj put?
Situacija je potpuno nesigurna, odgovorio je Stagg. Do 6, ili 7. lipnja bit e jaka naoblaka, sa zapadnim vjetrom izmeu 4 i 5 bofora.
Je li to vae miljenje?
Kad bih odgovorio na to pitanje, znailo
bi da pogaam, umjesto da se izraavam kao va
meteoroloki savjetnik.
Odluku je morao donijeti general Eisenhower, koji je 4. lipnja u 4.15 ujutro izdao
naredbu Ripcord plus 24, to je znailo odgodu
invazije za 24 sata. Znao je da bi to mogla biti
fatalna odluka. Nagla odgoda kretanja u borbu
znaila je oputanje, a time i slabljenje ratne
spremnosti, koja je u takvoj operaciji bila
posebno vana.
Idueg dana morala je biti donesena konana odluka: ili vojska kree 6. lipnja, ili e se
operacija odgoditi za 19. lipnja. ekanje tog
datuma bilo bi vrlo nezgodno: moral vojnika bi

528/1415

se pogorao, a Nijemci bi mogli poeti gaati

postrojbe invazijske vojske raketama V-1.
Dana 5. lipnja u 4.15 ujutro, Stagg je doao
na konferenciju u boljem raspoloenju.
Postoji mogunost da e u noi s 5. na 6.
lipnja doi do poboljanja vremena na nekoliko
sati, rekao je okupljenim asnicima.
Primijetio je kako se Eisenhowerovo lice
razvuklo u irok osmijeh.
Stagg, ako se vaa prognoza ostvari,
obeavam da emo to svakako proslaviti kad
doe vrijeme. to vi mislite? obratio se
asnicima.
Veina se sloila da operaciju desanta na
Normandiju treba poeti odmah.
Eisenhower je nemirno koraao po sali.
Okej. Krenimo! konano je izgovorio.
Prvi su krenuli transportni avioni i jedrilice
s padobrancima, koji su trebali udariti na krila
planiranog podruja desanta. Gotovo 24 tisue
vojnika iz dviju amerikih zranoesantmh

529/1415

divizija (82. i 101.) i jedne britanske (6.), s 1087

transportnih aviona i 700 jedrilica, zapoelo je
veliku misiju. U isto vrijeme, iz Porthsmoutha,
Torbaya, Brixhama, Dartmoutha, Salcomba i desetaka manjih luka june Engleske krenuli su na
more brodovi, koji su u kanalu, na mjestu oznaenom kriptonimom Piccadilly, formirali konvoj koji se uputio u smjeru pet plaa u
Normandiji.
Na normandijskoj obali, major Werner
Pluskat iz 352. pjeake divizije, doao je u promatraki bunker u blizini Arromanchea. Snanim
dalekozorom promatrao je more. Nije nita vidio.
Nikakvog broda, nikakvih znakova aktivnosti
neprijatelja. To ga nije zaudilo, jer je vrijeme
bilo loe. Puhao je jak vjetar, a visina valova
dosezala je dva metra. U takvim uvjetima bilo je
teko oekivati da bi neprijatelj zapoeo invaziju
i poslao na uzburkano more amfibije i male desantne jedinice, koje ne bi imale nikakve anse da
se odre na tako visokim valovima. Zbog toga
major Pluskat nije povjerovao informacijama da

530/1415

su se s mora u blizini Cherbourga uli zvukovi

bacanja sidra neprijateljskih brodova. Istog je
miljenja bio i admiral Theodor Krancke, zapovjednik njemake ratne mornarice na Zapadu,
koji se sloio da se odgode izvidnika
isplovljavanja.
Jedino je general Hans von Salmuth, zapovjednik 15. armije, smjetene 250 km zapadno
od Normandije, u podruju Calaisa, naredio
uzbunu. Jedan njegov asnik obavijestio ga je da
je prisluna sluba putem radija registrirala
137

lozinku
iz Engleske, poslanu francuskim
grupama Pokreta otpora. Njemaka obavjetajna
sluba ve je prije ustanovila kako e emitiranje
te lozinke znaiti da e invazija nastupiti 5. ili 6.
lipnja.
Vojnici garnizona u Calaisu zauzeli su
mjesta u bunkerima i na drugim vatrenim poloajima. To podruje bilo je odlino pripremljeno za odbijanje invazije - samo kad bi saveznici ba tu napali...

531/1415

U Normandiji, kamo su krenuli savezniki

brodovi, nitko nije alarmirao 7. armiju koja je trebala braniti obalu. Zbog ega se to dogodilo? Do
danas nije jasno.
Zapovjednitvo 7. armije znalo je da je u
15. armiji proglaena uzbuna, ali odluka o stavljanju vojnika u borbenu spremnost kod njih je ostala u sferi kolebanja zapovjednika, koji su tu odluku prebacivali jedan na drugog.
Major Pluskat ponovo je dohvatio dalekozor. Ono to je vidio okiralo ga je: iz jutarnje
magle izranjale su stotine brodova. Crne toke
bile su svuda dokle mu je pogled dosezao.
Odmah potom uoio je bljeskanje i nakon nekoliko sekundi zauo prve mukle zvuke eksplozija.
Od ogromne flote s 5339 brodova, koja je
isplovila iz britanskih luka prema kanalu La
Manche, francuskim obalama sad se pribliavao
prvi val: u napad je kretalo 1213 jedinica najrazliiti)ih veliina: najmanji su bili desantni brodovi s raketnim bacaima na palubama. U jednoj
salvi izbacivali su na obalu 792 rakete kalibra

532/1415

127 mm. Padajui na obalu, te su rakete

prekrivale vatrom podruje veliine 750 sa 160
m.
U tom prvom udarnom valu bilo je sedam
oklopnjaa, dva promatraka broda i 23 krstarice.
Na njihovim palubama bila su ukupno 52 topa od
280-380 mm.
Svakom salvom razara je prema ciljevima
na kopnu ispaljivao osam tona elika i eksplozivnog materijala. Sedam oklopnjaa jednom je
salvom izbacivalo na njemake bunkere 56 tona
eljeza.
Sve snage - brodovi koji su trebali tititi desant vatrom iz topova, kao i desantni i transportni
brodovi - bile su podijeljene na pet grupa, ija su
imena poinjala prvim slovima kodnih naziva za
pet plaa u Normandiji - glavnim mjestima iskrcavanja. Poevi od zapada, to su bile: Utah,
Omaha, Gold, Juno i Sword.
Plaa u podruju grada Arromanchesa
dobila je kriptonim Gold. U bunkerima i rovovima bila je 716. divizija pod zapovjednitvom

533/1415

general porunika Waltera Richtera. Ta je divizija bila slaba: imala je samo etiri bataljuna male
borbene spremnosti.
Prve britanske jedinice doplovile su do
plae u 7.17. Nijemci su bili potpuno iznenaeni.
Uraganska vatra s brodova oamutila ih je i
unijela potpuni kaos u njihove redove.
Od svitanja, britanski su brodovi ispalili na
njemake poloaje u podruju plae Gold 500
granata kaliba 380 mm, 3500 granata kalibra 150
mm i tisue manjih. Kad su topovi s brodova
prenijeli vatru dalje od plaa, s desantnih brodova
koji su dolazili blizu obale ispuzali su tenkovi
tipa Crab. S prednje strane imali su montirane
koloture s lancima koji su, udarajui u pijesak,
izazivali eksplozije skrivenih mina. Na taj su
nain do 11 sati tenkovi i saperi oistili sedam
linija kroz plau. Napad su pomagali tenkovi
Crocodile, opskrbljeni bacaima vatre, koji su
izbacivali plamen na udaljenost do 120 m. Tenkovi s haubicama kalibra 220 mm, namijenjeni

534/1415

posebnom unitavanju bunkera, razbijali su jedan

za drugim njemake centre otpora.
Na plai Gold i tri druge plae, saveznici
nisu naili na vei otpor. Posve druga situacija
doekala ih je na zapadu, na plai oznaenoj
kriptonimom Omaha. Prva akcija komandosa
na njoj pretvorila se u krvavi nesporazum.
Na stjenovitom rtu Pointe du Hoc, koji
dominira nad plaom, Nijemci su postavili bitnice od est topova kalibra 150 mm. Savezniko
zrano izvianje otkrilo je te topove i ameriki su
se zapovjednici prestraili, budui da takvi topovi
mogu dosegnuti ciljeve udaljene do 20 km.
Dakle, svaki desantni brod mogao je biti potopljen prije no to se priblii obali.
Dva amerika broda, Texas i Arkansas, ispalila su u smjeru Pointe du Hoca 600 najteih
granata. Zatim je u akciju krenulo 225 komandosa. U malim amcima trebali su doprijeti do
podnoja stijene, popeti se na nju pomou ljestvi
i uadi i unititi topove, ako bi izdrali eksplozije
granata s brodskih topova. No, jaka morska struja

535/1415

odnijela je komandose daleko na istok, a prije no

to su se stigli vratiti na predviena mjesta, invazija je ve poela. U vatri strojnica i eksplozijama granata koje su na njih sasuli njemaki vojnici, branei bitnicu, komandosi su se poeli
penjati po stijeni. Nekoliko desetaka nije uspjelo
doi na vrh. Oni koji su se probili kroz njemaku
obranu, naili su na prazna betonska sklonita bez
oruja. Nijemci su ih ranije, bojei se da e biti
uniteni granatama s brodova, prevezli dalje, u
zalee. U napadu na Pointe du Hoc poginulo je
90 amerikih komandosa.
Za vrijeme borbi za stjenoviti rt, general
138

Omar Bradley , zapovjednik 1. amerike

armije, ije su se jedinice trebale iskrcati na plau
Omaha, znajui da topovi na Point du Hocu
nisu uniteni, izdao je naredbu da vojnici prijeu
s brodova na amce, motorne amce i male desantne brodove daleko na moru, ak 11 milja (20
km) od obale. Na taj je nain htio sauvati svoju
flotu od granata s Point du Hoca. Ali, po olujnom

536/1415

vremenu s dvometarskim valovima, ta je operacija bila pravi komar.

Dio vojnika sputao se mornarskim
lestvama i mreama do malih desantnih brodova.
Vei brodovi sputali su na uzburkano more
amce s ljudima i opremom. Gotovo odmah se
prevrnulo deset tih malih amaca i u vodi se
nalo 300 vojnika. Svaki od njih imao je na sebi
opremu i zalihe teke oko 40 kg. Imali su malo
anse odrati se na povrini uzburkanog mora.
Istodobno, zapovjednik broda koji je pre139

vozio 32 plivajua tenka Sherman DD , izdao

je naredbu da ih se spusti u vodu na udaljenosti
oko est km od obale; 27 ih je odmah potonulo.
Obali su se polako pribliavale male
brodice s vojnicima, od kojih su gotovo svi patili
od morske bolesti. Jedva su ekali da to prije
stanu na kopno, ali kad su stigli tamo, bili su tako
iscrpljeni da su se s mukom kretali, a doekani su
paklenom vatrom strojnica, granata, haubica i
topova. Da nesrea bude vea, Amerikanci su

537/1415

pogreno ocijenili njemake snage. Bili su

uvjereni kako e to podruje braniti tisuu vojnika slabe, loe obuene i slabo opremljene 716.
pjeake divizije. Ali, na obali su se nalazili vojnici 352. divizije, prekaljeni u borbama na Istonoj
fronti. ekali su u punoj ratnoj spremi, dok su se
ameriki vojnici, teturajui, iskrcavali na obalu.
Situaciju je moglo spasiti zrakoplovstvo,
unitavajui bombama njemake poloaje, ali
360 bombardera pozvanih u pomo, bacilo je 13
tisua bombi predaleko od cilja, bojei se da ne
pogode vlastitu vojsku. A to je jo gore, dim eksplozija zaklanjao je njemake poloaje i
oteavao njihovo gaanje s brodova.
Do kraja dana, ameriki vojnici probili su
se 1,5 do 2 km u dubinu kopna. Taj je uspjeh
plaen ivotom tri tisue vojnika.
Zapovjednik invazijske vojske, general
Dwight Eisenhower, izdao je priopenje:
"Oi cijelog svijeta uprte su u vas. Zajedno
s naim hrabrim saveznicima i drugovima po oruju na drugim frontama, uinit ete sve da se

538/1415

raspadne njemaki ratni stroj i zavri nacistika

tiranija koja tlai narode Europe i tako doprinijeti
miru i sigurnosti slobodnog svijeta. Duboko vjerujem u vau hrabrost, portvovnost u izvravanju
obveza, kao i u vau borbenu spremnost. Neemo
se zadovoljiti niim drugim osim potpunom pobjedom. Sretno! I molimo Svemogueg Boga da
blagoslovi ovaj veliki i plemeniti pothvat.
Do kraja dana na normandijskim plaama
nalo se 57.500 amerikih i 73.215 britanskih i
kanadskih vojnika. Osim toga, u pozadini vojske
koja je branila obalu, iskrcala se 15.500 amerikih i 7.900 britanskih vojnika zranog desanta.
Tog dana u Normandiji se nalo 156 tisua
saveznikih vojnika. Slamali su prve utvrde na
obali, ali najgore je tek trebalo doi. Duboko u
unutranjosti nalazile su se njemake oklopne divizije. Bez tekog protuoklopnog oruja, savezniki vojnici nisu mogli odbiti njihov napad.
Savezniki zapovjednici bojali su se onog
najgoreg - da e ve nekoliko sati nakon iskrcavanja, prije negoli njihova vojska stigne

539/1415

izgraditi obrambene poloaje, naii njemaki tenkovi. I zaista, u 4.30, dakle u vrijeme kad su se
savezniki vojnici smjetali u amfibijska vozila i
desantne plovne jedinice, glavni zapovjednik
njemakih postrojbi, feldmaral Gerd von
140

Rundstedt , naredio je dvjema divizijama, 12.

SS-Hitlerjugendu kao i Panzer Lehru, da krenu
prema normandijskim plaama. No, nije bio siguran je li dobro procijenio situaciju i je li zaista
poela invazija. Osim toga, nije mogao izdavati
nareenja oklopnim divizijama bez suglasnosti
OKW-a (Oberkommando der Wehrmacht Glavno zapovjednitvo oruanih snaga). Zbog
toga nije htio preuzeti odgovornost na sebe i
poslao je prijavak OKW-u;
Zapovjednitvo Zapadnih snaga smatra da,
u sluaju da je ovo neprijateljska operacija visokog znaenja, ona moe biti unitena jedino neposrednom akcijom naih snaga. To zahtijeva angairanje svih stratekih rezervi dostupnih tog
dana (...) 12. divizije SS i Panzer Lehra. Ako

540/1415

krenu brzo, mogu se ukljuiti u borbu ve

tijekom dana.
Rundstedtovo izvjee bilo je nejasno i
pobonik se nije usudio probuditi Hitlera. U 6.30
probudio se zapovjednik stoera kopnenih
141

postrojbi, Alfred Jodl . Razljutila ga je

Rundstedtova odluka da poalje u Normandiju
dvije divizije, pa je izdao nareenje da se tenkovi
zaustave. Rundstedt se mogao obratiti Hitleru, ali
nije to uinio. Do danas nije poznato zato.
Uvijek se s omalovaavanjem odnosio prema
njemu, smatrajui poniavajuim da on, feldmaral, mora zvati tog austrijskog kaplara.
A moda je razlog to to je slabo uo, pa se
rijetko koristio telefonom. Prema Jodlovoj naredbi, 12. SS divizija zaustavila se u podruju
Lisieuxa. Divizija Panzer Lehr nije se ni
pokrenula. To je bilo presudno za ishod odluujuih bitaka na Zapadu.
Hitler se probudio u 10 sati i potvrdio Jodlovu odluku koja je nareivala zaustavljanje

541/1415

oklopnih divizija. Bio je uvjeren kako e prava

invazija nastupiti tek u podruju Calaisa. Na taj
su nain Nijemci izgubili dragocjene sate, tim
vie to je dolazak divizije s 300-400 tenkova zahtijevao mnogo vremena, jer je veina mostova i
vijadukata na cestama prema Normandiji bila u
ruevinama ili tek djelomino popravljena.
Jo od 9. veljae savezniki avioni bombardirali su te ciljeve u Francuskoj. Do 6. lipnja
izveli su ukupno 21 949 letova u kojima su bacili
76 200 tona bombi. Od 80 odabranih ciljeva, 51
je potpuno uniten, a 25 ih je ozbiljno oteeno.
Zbog toga je na dan invazije, 6. lipnja, bio paraliziran eljezniki promet u podruju 250 km od
Normandije. U akciju su se ukljuili francuski
partizani koji su unitavali lokomotive i minirali
pruge.
Nijemci nisu mogli nadoknaditi vrijeme koje su izgubili tog jutra, tim vie to je general Eisenhower, u strahu od njemakih oklopnih divizija,
odluio
prihvatiti
plan
britanskog

542/1415

zapovjednika, generala Montgomervja, o stvaranju toaka guenja.

Na dan invazije stotine saveznikih bombardera napalo je francuska sela i gradie.
St. Lo pretvoren je u gomilu ruevina, u
Lisieuxu je ostala samo katedrala, a u Caenu je
nestao u plamenu prekrasni, povijesni dio grada.
Selo Bocage, koje je imalo 1.500 stanovnika,
sravnjeno je sa zemljom. U Coutancesu, gradiu
sa est tisua itelja, amerike letee tvrave
potedjele su jedino neogotiku katedralu.
Ruevine tih mjesta trebale su onemoguiti
put njemakim tenkovima i prisiliti ih na duge
obilaske. Tako je i bilo, to pokazuje primjer 17.
oklopne SS divizije, smjetene 200 km od Normandije, koja se mogla kretati brzinom od svega
30 km na dan.
U 14 sati Hitler se sloio da dvije oklopne
divizije, koje su ujutro bile zaustavljene, krenu u
Normandiju. No, odbio je poslati i jedinice 15.
armije, smjetene u podruju Calaisa, jer je bio

543/1415

uvjeren da e se upravo tamo odvijati prava

invazija.
Najtee vrijeme tek je trebalo doi, jer je
bilo jasno da e Hitler u izvjesnom trenutku zakljuiti da vie nema smisla ekati invaziju u Calaisu, odnosno da treba povui odande sve snage i
prebaciti ih u borbu u Normandiji. A rezultat te
borbe zavisio je iskljuivo o tome hoe li saveznici uspjeti prebaciti u Francusku teku opremu i
opskrbu za vojnike. Tijekom est dana na francuske obale iskrcano je 326 tisua vojnika i dopremljeno 54.200 vozila.
Svaki vojnik koji se borio na obali trebao je
dobiti dnevno 10 kg namirnica, streljiva i druge
opreme. Svakog dana trebalo je dovesti na normandijske plae 2.500 vozila. To je znailo da
svaki dan treba poslati 12 tisua tona tereta. Da bi
se to postiglo, trebalo je iskoristiti velike brodove. U britanskim lukama nagomilano je gotovo
1.200 trgovakih brodova. Ali oni nisu mogli
doploviti do plaa i istovariti svoj teret neposredno na pijesak. Dio njih morao se usidriti

544/1415

daleko na moru i tamo pretovarati sanduke na

amfibije ili manje plovne jedinice, koje su mogle
doi do same plae. Takav je nain zahtijevao
mnogo posla i previe je ovisio o vremenskim
prilikama. Najblia luka bila je u Cherbourgu,
gdje su se Nijemci grevito branili; otpor je
prestao tek 27. lipnja, ali su luki dokovi i vodeni
putovi bili minirani. Mnoge su dignule u zrak
njemake jedinice koje su se povlaile. Tek u
rujnu, luka u Cherbourgu primila je prvi savezniki brod.
U takvoj situaciji jedino rjeenje mogle su
biti umjetne luke, ija je gradnja u Engleskoj zapoela poetkom 1944. Za spajanje elemenata
koji su dotegljeni do francuske obale, da bi se
mogla izgraditi luka, upotrijebljeno je 600 tisua
t betona i 31 tisua t elika. Nazvane su Mulberries (dudovi), a valobrani su bili Gooseberries
(ogrozdi).
Na dan invazije flota od 3000 tegljaa i
brodica krenula je iz britanskih luka, vukui ili
gurajui 146 velikih betonskih blokova; deset

545/1415

najmanjih, istisnine 1.672 tone, te 60 najveih,

istisnine 6.044 tone. Nakon tegljenja do obale
morali su biti potopljeni, ali na odgovarajui
nain, da se njihova veliina prilagodi dubini
vode. Za vrijeme pokusa na Temzi u Engleskoj,
potapanje jednog kesona trajalo je sat i pol.
Zahvaljujui iskustvu do kojeg su doli saperi u
Normandiji, potapanje je trajalo samo 20 minuta.
Kesoni povezani elinim sponama stvarali su
obalu umjetne luke. U unutranjosti najveih
blokova nalazile su se prostorije za posadu i skladita s 20 tona streljiva, za dva protuavionska
topa postavljena na blokove.
Prva luka sagraena je u podruju Arromanchesa, gdje i danas izvaraju iz mora betonski
kesoni. Druga, manja, nastala je u blizini plae
Omaha, ali je unitena za vrijeme oluje, od 19.
do 22. lipnja. Trodnevni uragan potopio je ili
izbacio na obalu osamsto brodova i unitio 140
tisua tona ratnog materijala. Na sreu za
saveznike, luka u podruju Arromanchesa radila
je bez smetnji. Oko 500 asnika i 10 tisua

546/1415

mornara preuzimalo je dostavu. Podijeljeni su na

nekoliko organizacija, nazvanih Buco (nadzirali su gradnju luke), Corep (radili su popravke i
intervencije), Cotug (koordinirali su kretanje
tegljaa), i dr.
U tu luku u Normandiji, do 17. lipnja
dovezeno je pola milijuna vojnika i etvrt
milijuna tona opreme, ali potrebe velikog ratnog
stroja koji je djelovao na normandijskoj obali, iz
dana u dan bile su sve vee.
to je vie tenkova, vozila za vuu topova,
kamiona, dipova i sanitarnih vozila, stizalo u
Normandiju, sve su vee bile potrebe za gorivom.
U poetku se razmatrao projekt gradnje velikih
betonskih cisterni koje bi, dotegljene preko
kanala La Manche i usidrene uz obalu, postale
plivajui rezervoari. Na kraju je ipak izgraen
podvodni cjevovod. Nazvan je Pluto i premda je
u prvim danima s njim bilo mnogo neprilika, kasnije je djelovao izvanredno, pumpajui svakog
dana tisue tona goriva od Liverpoola, preko pola

547/1415

Engleske, po dnu kanala La Manche, do

Normandije.
Gigantska operacija invazije na Normandiju zavrila je uspjeno.
Polovinom lipnja snage obiju strana bile su
izjednaene: dvadeset saveznikih divizija protiv
osamnaest njemakih.
Hitler je i dalje oekivao da e 1. grupa
armija generala Pattona udariti na Calais. Za to
vrijeme u Francuskoj i Njemakoj odvijali su se
dogaaji koji su mogli u potpunosti izmijeniti
tijek Velikog rata.

18.
Najvjerniji Hitlerovi
vojnici
Dana 17. lipnja 1944. Hitler je stigao do
svojeg sjedita nazvanog Vuja jazbina. Tamo se,
u jednoj prostoriji glavnog bunkera, trebao sastati
s dvojicom najvanijih suradnika: feldmaralom
Gerdom von Rundstedtom, glavnim zapovjednikom njemake vojske u Francuskoj, i feldmaralom Erwinom Rommelom, zapovjednikom
grupe armija B koja se borila protiv invazijske
saveznike vojske. Hitler je najprije planirao
odlazak u Rommelovo sjedite, u Chateau de La
Roche Guyon, ali je iz nepoznatih razloga promijenio odluku. Je li se rukovodio nekom posebnom intuicijom ili je bio upozoren?
No, da je doao do Rommelovog zamka,
bio bi uhien i sigurno pogubljen.

549/1415

Rommel, najvjerniji Hitlerov vojnik, postao

je njegov neprijatelj.
***
Konferencija je bila vrlo buma. Feldmaral
Rommel je odluio kako vie nee skrivati koliko
je ozbiljna situacija u Normandiji, gdje se 6.
lipnja iskrcala saveznika vojska koja je zauzela i
ojaala njemaka uporita, a sada prodire i u zalee. Nije bilo dovoljno postrojbi koje bi mogao
ubaciti u borbu, i openito, situacija u njemakoj
vojsci svakim je danom postajala sve gora. Na
plae Normandije pristizale su nove amerike i
engleske postrojbe, a slijedila ih je teka oprema,
topovi i tenkovi. Jo je bilo vremena da se
saveznici zadre i da ih se odbije, ali moralo se
uvjeriti Hitlera kako u Normandiju treba uputiti
sve rezerve te da iz podruja oko Calaisa mora
povui 15. armiju, koja tamo nije bila nuna.

550/1415

Rommel je tridesetak minuta povienim

glasom objanjavao Hitleru koliko je situacija
ozbiljna. "Vojnici se bore s nevjerojatnom hrabrou i portvovnou! Feldmaral je gotovo
vikao. Meutim, divizije se smanjuju. Neke
imaju jo samo brojnost bataljuna!
Govorio je o silovitoj snazi invazijske
vojske, te potpunoj bespomonosti njemakih
zranih snaga, ratne mornarice i obavjetajnih
slubi. Hitler, blijed i krvavih oiju zbog nedostatka sna, sluao ga je bez rijei, udarajui
povremeno nervozno olovkom o stol. U jednom
trenutku prekinuo je Rommela. Ali nije imao
namjeru raspravljati s njim. Zakljuio je kako je
vrijeme da se poe na ruak.
Hitler nije htio shvatiti ozbiljnost situacije.
Smatrao je kako su saveznici u borbu na normandijskim plaama poslali samo dio postrojbi, s
ciljem da namame glavninu njemakih snaga, te
da e pravu invaziju izvesti na nekom drugom
dijelu francuske obale. Rommel je za vrijeme
ruka protestirao protiv takvog gledita.

551/1415

Naom vojskom u Normandiji upravlja se

iz fotelje, daleko od fronte, viknuo je u jednom
trenutku. asnici koji su prisustvovali tom razgovoru sledili su se. Aluzija je bila dovoljno jasna.
Ali Hitler je to primio neoekivano mimo.
Traite da imamo povjerenja u vas, tiho
je rekao, ali nam ne vjerujete.
Rommel je imao pravo. Hitler je donosio
odluke iz svog stoera u Obersalzbergu, udaljenom tisue kilometara od normandijskog
bojita. Upravo on nije dopustio da u prvim
satima invazije tenkovi krenu na savezniku
vojsku, koja je tada jedva prodrla na obalu i jo
nije imala ni oklopnog, ni protuoklopnog oruja.
Nije se sloio ni s time da snana 15. armija
krene od Calaisa u pomo njemakim postrojbama koje su se borile u Normandiji. Smatrao je
kako bombardiranje Londona uz pomo novog
oruja, projektila V-1, moe promijeniti situaciju.
Nije bio u pravu.
Feldmaral Rommel bio je uvjeren kako
novo oruje ne moe ni u najmanjoj mjeri utjecati

552/1415

na situaciju na bojitu. Ve je tad odluio

obraunati se s Hitlerom. Mislio je kako e se
savjetovanje odrati u njegovom zamku, gdje bi
se mogao okruiti vjernim vojnicima, uhititi
Fhrera i sklopiti mir s Velikom Britanijom i
Sjedinjenim Dravama. Smatrao je da e saveznici, koji su se slabo uvrstili u Normandiji, uz
cijenu prekida borbi i ouvanja ivota tisua vojnika, pristati na mir. No, Hitler je, odbijajui
dolazak u Rommelov zamak, pokvario njegove
planove. Zbog ega se taj vjerni vojnik odluio
rijeiti svoga voe?
Vojna karijera Erwina Rommela poela je
u lipnju 1910. Na bojnim poljima Prvog svjetskog rata pokazao je golemu hrabrost, to je nagraeno najviim pruskim odlikovanjem Pour le
Merite i inom kapetana. Imao je zasluge i u
borbama protiv Talijana kod Isonzoa 24. listopada 1914. Postrojba pod njegovim zapovjednitvom zauzela je kljunu poziciju talijanske
obrane, to je bitno utjecalo na ishod bitke u

553/1415

kojoj su Talijani pretrpjeli teak poraz i imali 10

tisua poginulih i 300 tisua zarobljenih vojnika.
Nakon rata, Rommel je ostao u vojsci, a
1937. godine privukao je Hitlerovu pozornost
svojom knjigom Infanterie greift an (Pjeatvo
napada).
U rujnu 1939., kad su Nijemci krenuli na
Poljsku, Rommel je bio. uz bok Fhreru, kao zapovjednik njegova Glavnog stoera. Tada nije
imao priliku pokazati svoje umijee zapovijedanja jer je bio zaduen za oklopno oruje.
No, ve u listopadu njegova je vjernost nagraena time to je postao zapovjednik 7. oklopne divizije formirane u Gerzu. Za Rommela je
poelo vrijeme velikih uspjeha. Proslavio se u
svibnju 1940., kad je njegova divizija u sastavu
XV. oklopnog korpusa izvojevala mnoge pobjede
u Francuskoj. U veljai 1942., Rommel je dobio
idui teki zadatak. Hitler je poslao ekspedicijski
korpus u Afriku, kako bi pomogao Talijanima.
Naime, oni nisu znali iskoristiti veliku poetnu
prednost koju su imali nad britanskom vojskom i

554/1415

poeli su nizati kompromitirajue poraze. Od 13.

veljae 1941. zapovijedao je s nekoliko korpusa,
grupom armija i oklopnom armijom, te njemako
- talijanskim oklopnim postrojbama i grupom
armija Afrika. Njegova snaga temeljila se na
sjajnoj taktici steenoj u godinama ratnih
djelovanja u Poljskoj i Zapadnoj Europi. Pokazao
se majstorom u borbama s oklopnim jedinicama i
protuavionskom artiljerijom, to je uspjeno
iskoritavao za unitavanje oklopnih vozila i
zrakoplovstva.
Svejedno, prigovaralo mu se da ne rauna s
realnim mogunostima svojih postrojbi i zato
donosi rizine odluke, te da, opsjednut eljom
da dopre do piramida, zanemaruje osiguranje
poduzetih operacija, izgradnju pozadine itd. Ipak,
porazu njegove vojske nisu presudile njegove
prevelike ambicije, ve manjak potrebnih snaga i
zaliha. Zauzet ratom protiv Sovjetskog Saveza,
Hitler se nije brinuo za opskrbu jedinica koje su
se, prema ocjeni Berlina, borile na drugorazrednoj fronti u Africi.

555/1415

S druge strane, Britanci su mnogo bolje

opremili svoju vojsku. Za njih je sjeverna Afrika
imala veliko znaenje u obrani morskih putova
do kolonija na Bliskom i Dalekom istoku. U kolovozu 1942., kad je dolazilo vrijeme odluujuih
borbi, Rommel je imao na raspolaganju 440 tenkova, od ega dvije stotine talijanskih, slabo naoruanih i slabo oklopljenih, dok su saveznici imali 700 tenkova, od ega 200 modernih amerikih
142

modela Grant .
Poetkom listopada 1942. godine 8. britanska armija imala je 220 tisua vojnika, 1351
tenk, 1400 protuoklopnih topova i 900 aviona. U
isto vrijeme, talijanski brodovi koji su vozili oruje za Rommelove jedinice na Sredozemnom
moru, desetkovani su od saveznikih brodova i
aviona. U kolovozu je potopljeno 30 posto brodova s opremom, u rujnu takoer 30 posto, a u
listopadu 40 posto. Tako veliki gubici flote
uznemirili su talijanskog diktatora Benita Mussolinija koji se sve manje slagao sa slanjem konvoja s orujem.

556/1415

Rommel je znao da nee dobiti bitku protiv

saveznika ako Hitler ne izda nareenje da se
poalju pojaanja. Odluio je osobno intervenirati
kod Fhrera, pa je 23. rujna 1942. otputovao u
Rim, znajui da saveznici tijekom nekoliko
iduih tjedana nee napasti. Iz Rima je krenuo
prema Vinici u Ukrajini, gdje je Hitler boravio u
svojem ratnom sjeditu.
Odluio sam poslati u Afriku svu neophodnu pomo, rekao je Hitler. U najkraem
roku poslat u tamo 10. oklopnu diviziju, kao i
SS diviziju Leibstandarte Adolf Hitler (poznata i
kao 1. SS oklopna divizija), koja je sada u Francuskoj. Na Kretu je s Krima prebaena 22.
zrakoplovno-desantna divizija i ona e vam
uskoro takoer biti na raspolaganju. Poslat emo
na Sredozemno more nove brodove, tako brze da
ih engleske podmornice nee moi stii. Dostavit
143

emo vam i nove tenkove Tiger . Sigurno ih jo

niste vidjeli, ali molim vas, pogledajte ih prvom
prilikom. Bit ete zadivljeni. Naoruani su topovima kalibra 88 mm i imaju oklop debljine 100

557/1415

mm. Nei im biti ravni ni ruski, ni ameriki ni

britanski tenkovi, svi zajedno. U najkrae vrijeme
dobit ete 40 takvih tenkova. Englesku obranu
pretvorit emo u prah pomou estocjevnih
bacaa Nebelwerfer. Poslat u u Afriku brigadu
tih raketnih bacaa. Moete biti mirni, osvojit
emo Aleksandriju!
Kad je Rommel iziao iz Hitlerova kabineta, Fhrer se obratio feldmaralu Keitelu i
rekao: Taj se ovjek jako promijenio. Bojim se
da je prestao vjerovati u pobjedu... Trenutak
kasnije, dodao je: Ne bi trebalo tako dugo drati
ovakvog ovjeka na poloaju s tako velikom
odgovornou. Vjerojatno gubi ivce.
Rommel je poao u Semmering, u Austriju,
gdje je odluio provesti odmor. Je li povjerovao u
Hitlerova obeanja? Valjda jest, iako je za
vrijeme susreta sa svojom enom izjavio kako
mu se Fhrerova ljubaznost ini sumnjivom.
Vijest iz Afrike dola je nenadano, tik iza
ponoi 24. listopada, kad mu je iz Berlina telefonski javljeno da su Britanci preli u napad.

558/1415

Toga dana, u okolici malog egipatskog

naselja El Alamein, u 21.40, tisue britanskih
topova zapoele su napad na njemake poloaje.
Zapovjednik 21. njemake oklopne divizije
uskoro je izvijestio kako je britansko pjeatvo na
jugu zapoelo napad, to je prema njegovu
miljenju izgledalo kao glavni udar. General Ge144

org Stumme , koji je zapovijedao postrojbama

kao Rommelov zamjenik, bio je potpuno
dezorijentiran.
Rommel je odmah krenuo u Afriku. Ve je
znao da Hitler nije ispunio obeanja. U Rimu,
gdje se iskrcao pripremajui se za posljednju etapu puta, zatraio je da se istog asa u Afriku
poalju brodovi sa streljivom i gorivom za tenkove. Glavni zapovjednik njemakih snaga u
podruju Sredozemlja, maral Albert Kesselring,
ishodio je u talijanskom zapovjednitvu slanje
sedam brodova i poslao Rommelu (koji je tada
ve napustio Rim) ifrogram, obavjetavajui ga
kako e oprema za njegove jedinice stii u roku
od 72 sata. Britanci su uhvatili taj brzojav i

559/1415

uspjeli ga deifrirati. Tako su britanski avioni

napali konvoj, potopivi etiri broda. Peti brod,
Brioni, stigao je u luku Tobruk, ali pogoen bombama otiao je na dno mora, prije no to se stiglo
istovariti oruje. Nedostatak goriva, opreme i
streljiva, presudio je sudbini njemako-talijanskih postrojbi. Bitka kod El Alameina zavrena je
5. studenog 1942. Njemake snage povukle su se
na zapad, a talijanske, koje nisu imale prijevoznih sredstava, dospjele su u zarobljenitvo.
Prema njemakim izvorima, u njemakotalijanskim postrojbama, koje su imale 108 tisua
vojnika, bilo je gotovo osam tisua ranjenih i poginulih, te oko 50 tisua zarobljenih. Na bojitu
je ostalo oko tisuu topova i 450 tenkova. Bio je
to teak udarac, nakon kojega Rommelova vojska
nije uspjela nadoknaditi gubitke, niti preuzeti inicijativu na Afrikoj fronti. Bilo bi drukije da je
Hitler odrao svoja obeanja.
Rom mel se sigurno ve tada poeo okretati
od Hitlera, a to je konano uinio u veljai i
oujku 1943., kad je zapovijedao njemako-

560/1415

talijanskim postrojbama u Tunisu, koje su ga

branile od saveznike invazije. Napustio je Tunis
u oujku 1943., uoi kapitulacije, ostavivi tamo
svoje najbolje vojnike. Od veljae 1941. ivio je
s njima, druio se s njima, spavao u njihovim atorima u pustinji. Vjerovao je da se jo moe boriti, ali je onda iz Berlina neoekivano stigla zapovijed da mora odmah poi u Italiju. Za njega,
prekaljenog vojnika, to je bilo poput izdaje.
Nakon nekoliko mjeseci slube u sjevernoj
Italiji, u prosincu 1943., Rommel je preuzeo zapovjednitvo grupe armija B, koje su u Normandiji trebale povesti glavni napad protiv invazijskih snaga.
Ve tad je bilo jasno kako e saveznici
izvesti invaziju u Francuskoj. Predmet spora
izmeu zapovjednika na Zapadu bio je nain
upotrebe oklopnih jedinica, koje su trebale imati
odluujuu ulogu u odbijanju saveznikih snaga
koje e dolaziti s mora. U Francuskoj je bilo
rasporeeno deset oklopnih divizija, od kojih su
tri pripadale grupi armija G, na jugu zemlje, pa se

561/1415

nije moglo raunati na njih pri odbijanju invazije

na sjeveru. Od ostalih sedam, jedna se nalazila u
podruju Antverpena, suvie daleko od
oekivanog mjesta invazije, pa se, dakle, u borbu
moglo ubaciti est divizija. To je bila dovoljna
snaga sa savladavanje invazijskih postrojbi. Feldmaral Gerd von Rundstedt, glavni zapovjednik
njemakih postrojbi na Zapadu, smatrao je kako
je najbolje razmjestiti ih u podruju Pariza,
odnosno oko 150 km od obale, gdje se oekivala
invazija. Smatrao je da ume oko Pariza ine
dobar zaklon od napada iz zraka. Pored toga, tenkovi su mogli brzo udariti na zrano-desantne
jedinice koje bi se iskrcale u dubini francuskog
teritorija, a u sluaju pomorskog desanta, svladavanje puta do obale trajalo bi nekoliko sati.
Rommel se nije slagao s takvom odlukom.
Iskustvo mu je govorilo da tenkove treba
smjestiti to blie oekivanom mjestu invazije.
Bolje je, na dan iskrcavanja, imati na
mjestu invazije jednu diviziju, nego tri divizije s
tri dana zakanjenja uvjeravao je Rundsteta.

562/1415

Nije uspio. Spor se zaotrio do te mjere da je

Hitler poslao u Francusku pomiritelja, nadzornika
145

oklopnih jedinica, generala Heinza Guderiana .

Taj asnik, vrlo iskusan u zapovijedanju
oklopnim jedinicama na Istonoj fronti, stigao je
u stoer feldmarala von Rundstedta u oujku
1944. i, sasluavi njegove argumente, priznao
mu da ima pravo, to ipak nije sprijeilo daljnje
sporove. Iznervirani Hitler izmirio je posvaane
strane donosei najgoru moguu odluku: etiri
oklopne divizije izuzete su iz Rundstedtova zapovjednitva i predane na neposredno zapovijedanje Glavnom zapovjednitvu Wehrmachta (OKW). To je znailo da se mogu poslati
u borbu samo Fhrerovom odlukom. Ta je odluka
presudila o sudbini borbi u Normandiji, gdje se u
zoru 6. lipnja iskrcala saveznika vojska.
Feldmaral von Rundstedt uputio je odmah
na tu stranu dvije oklopne divizije: 12. SS Hitlerjugend, stacioniranu izmeu Pariza i Caena, i diviziju Panzer Lehr. Istovremeno je poslao
izvjee
zapovjednitvu
Wehrmachta,

563/1415

informirajui dosta nejasno o saveznikom desantu na obale Normandije. U meuvremenu je

Alfred Jodl, ef zapovjednog stoera u Glavnom
zapovjednitvu Wehrmachta (OKW), bijesan to
Rundstedt nije ispotovao njegovu nadlenost,
izdao nareenje o zaustavljanju divizija. Glavni
zapovjednik njemake vojske u Francuskoj
mogao se jedino obratiti Hitleru, ali ovaj je
spavao. Kad se oko 10 sati probudio, potvrdio je
Jodlovu naredbu. Tenkovi koji su se kretali
prema Normandiji, zaustavljeni su. Nisu bili na
normandijskim plaama u odluujuem trenutku,
kad su mogli presuditi o sudbini najvee desantne
operacije u povijesti ratovanja.
Istina, Hitler je jo istog dana izmijenio odluku i sloio se da se poalju tenkovi, ali
izgubljeni sati nisu se mogli nadoknaditi.
Dana 29. lipnja, zajedno s feldmaralom
Rundstedtom, Rommel je pokuao posljednji put
ishoditi od Hitlera vee nadlenosti i vie slobode
u upravljanju borbenim operacijama u Normandiji. Poli su do Fhrerova taba u

564/1415

Obersalzbergu. Tamo su est sati ekali u predsoblju na razgovor koji je bio vrlo kratak. Nisu
postigli nita! Ali, zato je Hitler zakljuio kako se
mora rijeiti tih suradnika. Svoje je uvjerenje
uvrstio dva dana kasnije, kad su Nijemci izgubili u protunapadu kod Odona.
To je poetak kraja! viknuo je Rundstedt
za vrijeme telefonskog razgovora sa zapovjednikom Glavnog stoera Wehrmachta (OKW),
146

feldmaralom Keitelom .
to po vaem miljenju trebam napraviti?
zapitao je Keitel.
Pokuati dogovoriti mir, glupane! ispalio
je Rundstedt. to drugo moete napraviti?!
Hitler je ubrzo saznao za taj razgovor. Nije
bez razloga feldmaral Keitel nosio nadimak
Lakeiter" (od pojma lakaj); nadimak je zasluio
zbog svog podanikog odnosa prema Hitleru.
Na mjesto glavnog zapovjednika njemakih
snaga u Francuskoj, doao je feldmaral Gnther

565/1415

147

von Kluge . Rommel nije znao da je novi

glavni zapovjednik, koji je godinama vjerno
sluio Hitleru, bio zapravo njegov zakleti neprijatelj. Jo prije izbijanja rata, kad su se Nijemci
spremali zauzeti eku, Kluge je s grupom asnika planirao dravni udar, od ega je odustao
kad je saznao da Velika Britanija nee
poduprijeti takve namjere. Za vrijeme rata
odravao je kontakte s urotnicima koji su planirali atentat na Hitlera, iako se nikad nije odluio
na otvoreni nastup protiv Fhrera.
Iako mu se Rommel nije sviao, a znao je
da ga ni Hitler ne simpatizira, ipak je odluio zadrati zapovjednika grupe armija B, zbog njegovog iskustva i poznavanja situacije na bojitu. Za
vrijeme prvog susreta nisu skrivali uzajamnu
netrpeljivost.
"Feldmarale Rommel, ak i vi morate bespogovorno izvravati moje naredbe, rekao mu
je tada von Kluge. I to je najbolji savjet koji
vam mogu dati.

566/1415

Rommel mu se oduio drugim savjetom:

Molim da ne donosite nikakve odluke prije no
to se sastanete sa zapovjednicima armija i vojnicima i dok ne obiete bojite.
Feldmaral von Kluge odluio je prihvatiti
taj savjet. Krenuo je u dvodnevni obilazak.
Na poluotoku Cotentin, Amerikanci su ve
imali 14 divizija, kojima su Nijemci mogli
suprotstaviti samo est svojih. Na drugoj strani
bojita, kod Caena, Britanci su ponovili napade
na grad koji je bio vano komunikacijsko vorite. Njemake snage iscrpljivale su se brzim
tempom. Do 7. srpnja 1944. Nijemci su izgubili
80 tisua vojnika; toliko je, naime, bilo poginulih, ranjenih, nestalih i zarobljenih. Savezniki
gubici bili su neto manji, prelazei 60 tisua, a
iz Velike Britanije poslano je oko 80 tisua vojnika. Nijemci nisu imali takve mogunosti za
popunjavanje svojih gubitaka. Kluge je poeo
shvaati to mu je Rommel elio rei, kad mu je
predloio upoznavanje sa situacijom na bojitu.

567/1415

I tada se dogodio banalni incident, koji je

za Rommela mogao imati kobne posljedice.
Ujutro 3. srpnja, njemaki vojnici u Caumontu,
uli su kako Amerikanci preko zvunika pozivaju
njihove zapovjednike. Pokazalo se da je u Cherbourgu, osvojenom 26. lipnja, ostalo petnaestak
njemakih bolniarki. Moemo li ih vratiti?
pitali su Amerikanci.
Njemako zapovjednitvo se sloilo s time.
Borbe su prekinute na etiri sata i bolniarke su
prele preko linije bojinice u amerikom automobilu. Operacija slanja tih ena trajala je 15-20
minuta. Zbog ega je onda primirje trajalo tako
dugo?
Je li prijevoz bolniarki bio tek paravan za
susret predstavnika njemakog zapovjednitva u
Francuskoj i saveznike vojske? Vjerojatno je
bilo tako.
To izgleda mogue, tim vie to je i 10.
srpnja izvedena operacija predavanja Nijemcima
dviju bolniarki i sedam tajnica. I tada su borbe
obustavljene na etiri sata. Izgleda da su za

568/1415

vrijeme tog, drugog primirja, predstavnici obiju

strana nastavili raspravu zapoetu u vrijeme
prvog primirja. Nije bilo govora o tome da je
feldmaral Rommel znao za te razgovore i da ih
je odobravao. No, nije poznato je li sudjelovao u
njima. ini se da nije.
to je dogovoreno za vrijeme ta dva
etverosatna primirja? Na to su Amerikanci
pristali?
Jesu li prihvatili prijedlog da e Nijemci na
Zapadu poloiti oruje? Vrlo vjerojatno. Saveznika vojska je nizala uspjehe, ali konana pobjeda
u bitki za Normandiju bila je jo daleko. Kod
Calaisa se jo uvijek nalazila snana njemaka
15. armija, oekujui svaki as da u tom podruju, udaljenom 250 km od Normandije, nastupi
druga, prava invazija. Bila je dovoljna Hit- lerova
naredba da se vojska obrui na Normandiju, kako
bi dotukla slabe saveznike snage. Savezniki zapovjednici morali su znati da njemake jedinice
imaju veu borbenu snagu. U njemakoj armiji,
borbene jedinice inile su 54 posto od ukupnog

569/1415

broja, dok je u amerikim postrojbama bilo samo

38 posto, a ostalo su inile pomone slube, sanitet i sl.
Od 12. lipnja Nijemci su gaali London
projektilima V-1. Istina, prvog dana ispaljeno je
samo deset leteih bombi, od kojih je jedna eksplodirala u londonskoj etvrti Chiswick, ali ve
13. lipnja Nijemci su ispalili 244 projektila.
Sve je to moglo potaknuti vlade i zapovjednitva angloamerike vojske da prihvate prijedlog za okonanje borbi na Zapadu. Moda je
uvjet za to bilo uklanjanje Hitlera. Neto se moralo dogoditi za vrijeme tih dvaju primirja, jer je
Rommel opet aktivirao svoju antihitlerovsku
misiju. Uspjelo mu je pronai i nove istomiljenike. General Heinz Eberbach, zapovjednik
oklopne armije, pa ak i Joseph Sepp Dietrich,
zapovjednik 1. oklopnog korpusa, sloili su se da
sudjeluju u akciji Slino su se izjasnili i zapovjednik 7. armije, kao i zapovjednik 2. oklopnog korpusa SS-a.

570/1415

Hitler je u to vrijeme boravio u Obersalzbergu i iz svog planinskog sjedita upravljao

borbama u Normandiji. Uvjeren u uspjeh tajne
akcije, Rommel je 15. srpnja poslao Hitleru
pismo u kojem nije bilo nikakve diplomatske
dvoznanosti:
Situacija na normandijskom bojitu pogorava se iz dan u dan i postaje krizna, napisao
je. Vojnici se posvuda bore junaki, ali neravnopravna borba blii se kraju. Neophodno je da
brzo donesemo konane odluke. Kao zapovjednik
grupe armija osjeam se obveznim otvoreno govoriti o toj temi.
Takvo je pismo za njegova autora moglo
znaiti vojni sud. No, Rommelu je prijetila opasnost i s druge strane.
Jo od 7. lipnja u Francuskoj se nalazila
postrojba britanskih komandosa, sastavljena od
118 asnikai 136 vojnika. Izbaeni su oko 300
km juno od Normandije. Tamo su sasvim sluajno uspostavili kontakt s francuskim agentom po
imenu Defors, vlasnikom dvorca smjetenog

571/1415

pored Rommelovog zapovjednitva. Tvrdio je

kako je viao Rommela u etnji parkom; dobar
snajperist bi mogao pogoditi feldmarala s udaljenosti od 400 m. Zapovjednik komandosa, potpukovnik William Fraser, obavijestio je London,
traei suglasnost za izvoenje atentata. Akcija
mu je zabranjena. Objanjeno je da bi provlaenje komandosa kroz okupiranu Francusku bilo
isuvie opasno i bit e lake poslati iz Londona
posebnu skupinu koja e se spustiti padobranima
u blizini Rommelovog dvorca. Za pukovnika
Frasera to je bila iznenaujua odluka, jer je
smatrao da se bez problema moe probiti do
Chateau de La Roche Guyona. No morao se
pokoriti nareenju iz Londona. U Velikoj Britaniji 15. srpnja 1944., grupa komandosa na aerodromu Harrington, poela se pripremati za let. Plan
je predviao da se spuste padobranima u umu u
blizini dvorca i napadnu nou. No, sudbina je
odredila drukije.
Feldmaral Rommel je 17. kolovoza krenuo
u obilazak bojita. Htio je zapravo dogovoriti

572/1415

nain suradnje sa zapovjednicima koji su se

sloili da sudjeluju u dravnom udaru. Uspjeh te
misije mogao je presuditi o sudbini urote zapoete u Berlinu.
Tamo je ve mnogo godina postojao plan o
atentatu, koji su izradili asnici koji su smatrali
kako Hitlerova politika vodi Njemaku do katastrofe. Krajem tridesetih godina zapovjednik vojne obavjetajne slube, admiral Wilhelm Canaris, osnovao je tajnu antihitlerovsku organizaciju
Crna kapela. No, urotnici se nisu usudili
otvoreno istupiti protiv Fhrera, uvjereni da on
ima preveliku potporu u vojsci i drutvu. Tek je
agresija na Poljsku, koja je izazvala ulazak u rat
Velike Britanije i Francuske, ponovo potaknula
djelovanje
urotnika
i
drugih
asnika
Wehrmachta.
Krajem 1939., kad su se Nijemci pripremali
148

za napad na Francusku, general Franz Halder ,

zapovjednik Glavnog stoera kopnene vojske,
uvjeren da e ta operacija zavriti porazom, nosio

573/1415

je u depu pitolj, ekajui pogodnu priliku da

ustrijeli Hitlera.
Nakon okupacije Francuske, bivi zamjenik
zapovjednika berlinske policije, Fritz Dietlof
Graf von der Schulenburg, odluio je ustrijeliti
Hitlera za vrijeme pobjednikog mimohoda zakazanog za 27. lipnja, no zbog mogue opasnosti
od napada britanskog zrakoplovstva, proslava je
otkazana.
Nakon poraza kod Staljingrada, u sijenju
1943., kada su unitene cijela 6. armija i dio 4.
oklopne, mnogi od najviih asnika zakljuili su
kako je za to kriv Hitler i sloili su se da mora
snositi odgovornost. Grupa asnika odluila je
uhititi Fhrera za vrijeme njegovog posjeta zapovjednitvu grupe armija B u Poltavi, zakazanog za 17. veljae, no Hitler je ipak izbjegao
sudbinu, jer je promijenio plan i otiao u Zaporo, do zapovjednitva grupe armija Jug.
Urotnici koje je predvodio pukovnik Henning von Tresckow

149

, nisu odustajali i 13.

574/1415

oujka 1943. odluili su ubiti Hitlera, za vrijeme

njegovog posjeta Glavnom stoeru grupe armija
Centar, kod Smolenska. Do atentata nije dolo,
jer feldmaral Gunter von Kluge nije odobrio
plan koji je predviao da Hitler bude ubijen
hicima iz automatskog pitolja za vrijeme ruka.
Von Kluge se, naime, plaio da bi neki metak
mogao pogoditi i njega koji je, kao domain, trebao sjediti pored Fhrera.
Ali, pukovnik von Tresckow vrsto je odluio ubiti Hitlera. asniku koji je pratio Fhrera
dao je paket koji toboe sadri dvije boce konjaka i zamolio ga da ga preda njegovom znancu u
Vujoj jazbini. U paketu su bila dva eksplozivna
punjenja, koja su trebala eksplodirati pola sata
nakon polijetanja aviona. Atentat nije uspio jer je
zakazao kemijski upalja. Moda se u njemu
kondenzirala voda, koja se zatim, zbog niske
temperature u prtljanom prostora, smrzla i
zablokirala udarnu iglu. A moda je zakazao detonator. Uglavnom, Hitler je sretno stigao do svoje Vuje jame, a von Tresckow se namuio da

575/1415

dobije boce prije no to ih je usluni bojnik uruio onome kome je trebao.

Idui pokuaj, 21. oujka 1943., poduzeo je
barun, pukovnik Rudolph Christoph von
Gersdorff: na nagovor generala Tresckowa
pristao je da izvede samoubilaki atentat na
Hitlera za vrijeme njegovog razgledanja izlobe
zarobljene opreme. U dep ogrtaa stavio je
bombu i trenutak prije Hitlerova dolaska aktivirao upalja, koji je djelovao s desetominutnom
odgodom. I ovog je puta srea bila na Fhrerovoj
strani: on je u neoekivanoj urbi brzo proao
kroz izlobu i otiao, a atentator je jedva stigao
deaktivirati bombu prije nego je eksplodirala.
U to vrijeme, odluka da ukloni Hitlera
150

donio je i pukovnik Claus von Stauffenberg .

No nije mogao odmah izvesti svoj naum. U
travnju 1943., za vrijeme slube u Tunisu, teko
je ranjen vatrom iz dvaju amerikih lovakih aviona: izgubio je desnu ruku, dva prsta na lijevoj
ruci, lijevo oko, a uz sve to, rapneli su mu
otetili koljeno, uho i desno oko.

576/1415

U lipnju 1943,, kad je zalijeio rane i vratio

se vojnoj slubi, imenovan je zapovjednikom
Rezervne armije. Novi poloaj donio je povoljnu
mogunost za izvoenje atentata i preuzimanje
vlasti. Stauffenberg je, naime, imao pristup
Hitleru, jer je bio pozivan na savjetovanja, a
Rezervna armija kojom je zapovijedao, formirana
u cilju guenja unutranjih nemira i
onemoguavanja saveznikih zrakoplovnih desanata, mogla je lako ovladati situacijom nakon
uklanjanja Fhrera.
Javljali su se dragovoljci. Kapetan oklopnih
snaga, barun Axel von den Bussche, pristao je na
samoubilaki atentat za vrijeme dok Fhrer bude
razgledavao nove uniforme i opremu. Trebao je u
skriveni dep ogrtaa staviti jaki eksplozivni
naboj, koji djeluje etiri sekunde nakon paljenja.
No, u sijenju 1944., prije no to je dolo vrijeme
za atentat, Bussche je na fronti izgubio noge, a
oprema je unitena za vrijeme bombardiranja
Berlina.

577/1415

Misiju je preuzeo kapetan Eberhard von

Breitenbuch, koji je 11. oujka, u drutvu feldmarala Ernsta Buscha, stigao na konferenciju s
Hitlerom, s pitoljem skrivenim u depu koulje,
ali u posljedni trenutak nije puten u kabinet.
Dolo je vrijeme za Stauffenberga koji je
11. srpnja 1944. pozvan u Hi- tlerovu vilu u
Obersalzbergu, gdje je trebao podnijeti izvjee o
stvaranju novih odreda Rezervne armije. Od efova tajne organizacije Crna kapela, generala
Ludwiga Becka i Carla Gordelera, dobio je
nareenje da istovremeno mora ubiti i najblie
Hitlerove suradnike, Heinricha Himmlera i
Josepha Goebbelsa, to bi olakalo preuzimanje
vlasti u Berlinu i slamanje otpora jedinica koje bi
ostale vjerne Hitleru. Ali 11. srpnja ta dvojica
nisu bila u Hitlerovoj blizini, a ni dva dana kasnije, pa Stauffenberg nije aktivirao upalja
bombe.
Idua sjednica zakazana je za 15. srpnja.
Ovog je puta trebao doi u Hitlerovo sjedite u
Rastenburgu, da bi podnio izvjee o napretku pri

578/1415

stvaranju tzv. obrambenih odreda koji su mogli

biti upotrijebljeni na Istonom bojitu. Urotnici
su zakljuili kako vie ne smiju ekati ve moraju
izvesti atentat, bez obzira na to hoe li u blizini
biti Himmler i Goebbels. No, njihov izostanak
dodatno je iskomplicirao daljnje dogaaje. Bilo
je jasno da e nakon smrti voe oni doi na elo
drave i imati na raspolaganju jake vojne snage,
bezgranino odane nacizmu, te prije svega u
borbi prekaljene i bezobzirne divizije Waffen SSa. One bi se mogle obraunati sa slabim postrojbama Rezervne armije. Osim toga, protiv urotnika bi ustale i tajne slube Gestapo i Sicherheitsdienst. U takvoj situaciji, uspjeh akcije ovisio bi
o potpori koju bi urotnici dobili od jedinica
Wehrmachta s bojita, za to je jamio feldmaral
Rommel. Zavretak borbi u Francuskoj davao mu
je mogunost brzog prebacivanja postrojbi do
Berlina, kao i blokiranja i razbijanja jedinica koje
bi ostale vjerne mrtvom Hitleru. No sudbina je
odredila drukije.

579/1415

Kasnog poslijepodneva 18. srpnja, feldmaral se vraao u svoj stoer u otvorenom automobilu. U 16.20 pojavila su se dva britanska
151

lovca Typhoon . Vidjevi na cesti usamljeni

auto, piloti su se spustili i poeli pucati iz topova.
Voza nije stigao zakoiti kako bi se on i Rommel sakrili izmeu drvea; kamenje odbaeno eksplozijama udarilo je feldmarala u lijevu sljepoonicu i lice, lomei mu vilinu kost i uzrokujui pucanje lubanje. Feldmaral je brzo prevezen u bolnicu, gdje su lijenici ustanovili da
nije u ivotnoj opasnosti, iako je tri idua dana
proveo bez svijesti.
Je li Stauffenberg saznao to se dogodilo
Rommelu? Da je ta vijest dola do njega, morao
bi odgoditi atentat. Moda su urotnici bili toliko
samouvjereni da su zakljuili kako e im se, kad
zavladaju Berlinom, podiniti sve postrojbe, pa
pomo Wehrmachta iz Francuske nee ni biti potrebna. Bila je to naivna pretpostavka. Zapovjednik Rezervne armije, general Fritz Fromm

152

580/1415

znao je za pripreme za atentat, ali je ostao neodluan. Bojao se posljedica neuspjelog prevrata,
premda je izgledalo oito da e se, u sluaju uspjeha, prikljuiti urotnicima i izdati naredbu da
njemu podinjene postrojbe preuzmu kontrolu
nad Berlinom. Stauffenberg je zakljuio da e ili
poginuti prije negoli stigne aktivirati bombu, pa
operacija preuzimanja vlasti pod kriptonimom
Walkyrie nee ni biti pokrenuta, ili e uspjeti
ubiti Hitlera, a tada bi svi, pa i general Fromm,
poeti suraivati, jer ne bi imali drugog izlaza.
U takvom raspoloenju pukovnik Stauffenberg je, 20. srpnja 1944., zajedno sa svojim
pobonikom, porunikom Wernerom von
Haeftenom, u deset sati sletio u zranu luku u
Rastenburgu. U 11 sati poela je prva konferencija u bunkeru zapovjednika OKW-a, feldmarala
Keitela. im je zavrila, Stauffenberg je zatraio
malo slobodnog vremena, kako bi promijenio
koulju. U tom trenutku, njegov pobonik, koji se
nalazio u predsoblju s torbom u kojoj je bio eksplozivni naboj, gotovo se odao. Iznerviran

581/1415

ekanjem poao je u toalet, ostavivi torbu na

stolcu. Kad se vratio, primijetio je kako se nad
njom saginje esesovac iz strae.
Pukovnik von Stauffenberg ima u toj torbi
dokumente za konferenciju kod Fhrera, stigao
je rei tako mirnim i prirodnim glasom, da je
esesovac otiao, nita ne sumnjajui.
Iz konferencijske sobe iziao je Stauffenberg i uzeo torbu. asnik mu je pokazao prostoriju gdje se moe presvui. Pukovnik je izvukao
mala kl ijeta, kako bi njima zdrobio dvije
staklene kapsulice s kiselinom koja je trebala izgristi bakrene ice na upaljau dvaju eksplozivnih naboja. Nakon desetak minuta prekinute bi
ice oslobodile udarnu iglu koja bi, udarajui u
kapisle, uzrokovala eksploziju bombi, od kojih je
svaka imala masu od pola kilograma. No, kako su
mu nedostajala dva prsta na ruci, nije mogao
dobro obuhvatiti klijeta, koja su mu nekoliko
puta iskliznula, padajui na dno torbe.
Feldmaral Keitel postajao je sve nestrpljiviji. Do poetka konferencije ostalo je jo

582/1415

nekoliko minuta, a pukovnik nije izlazio.

Uznemiren i uvjeren da se invalidni pukovnik ne
moe brzo presvui, poslao mu je u pomo jednog esesovca.
Za to vrijeme Stauffenberg je uspio zdrobiti
samo jednu od dviju kapsula, a kad je vidio da se
na vratima pojavio narednik, zakljuio je da bi se
daljnje prekapanje po torbi moglo initi sumnjivim. Brzo ju je zatvorio i krenuo prema izlazu.
Smatrao je da e eksplozija jednog naboja
uzrokovati eksploziju drugog, pa dakle nije
nuno aktiviranje drugog upaljaa.
Mogu li vam pomoi? Keitel je pruio
ruku kako bi uzeo torbu.
Ne, hvala, moram se sam snalaziti, odgovorio je Stauffenberg.
Keitel nije inzistirao kako ne bi uvrijedio
invalidnog asnika.
Krenuli su brzo prema Hitlerovom
bunkeru, udaljenom oko 400 m. Stauffenberg je
primijetio da silaze s oekivanog puta i idu u

583/1415

smjeru zidane kue. Nije znao da su u Hitlerovom bunkeru trajali radovi na ojaavanju stropova i da je Fhrer preselio u bunker za goste, dok
su se savjetovanja odravala u zidanoj baraci.
Na prozorima su bile eline aluzine koje
su trebale tititi unutranjost od krhotina bombi,
ako bi se pojavili sovjetski avioni, ali toga dana
nije bilo opasnosti i prozori su bili irom
otvoreni. Bilo je jasno da e na taj nain uinak
djelovanja bombe biti znatno manji nego u zatvorenoj prostoriji bunkera, ali atentator vie nije
mogao odustati - upalja bombe u njegovoj torbi
ve je bio aktiviran i nije ga se moglo zaustaviti.
U konferencijskoj sali, prostoriji dimenzija
5 x 12,5 metara, s tri prozora, ve je trajala sjednica. Stauffenberg je uao i dodao torbu jednom
od Keitelovih pomonika, molei ga da mu
pokae mjesto u blizini Hitlera.
Imam slab sluh i moram biti blizu Fhrera, kako bih mogao uti njegova pitanja, objasnio je.

584/1415

Okrenut prema prozorima, Hitler je sjedio

na sredini dugakog stola koji se protezao gotovo
kroz cijelu sobu. S njegove desne strane stajao je
general Adolf Heusinger, izvjetavajui o situaciji na Istonom bojitu. Dalje desno generalov je
pomonik irio po stolu mape. Stauffenberg je
stao na pokazano mjesto, izmeu Heusingera i
njegovog pomonika. Stavio je torbu na pod na
lijevoj strani masivne noge stola. Eksplozija
bombe trebala je doprijeti neposredno do Hitlera
i raznijeti ga. Minutu kasnije Stauffenberg se
okrenuo, rekavi Keitelovom pomoniku da mora
telefonirati i iziao iz barake. Tamo ga je ekao
porunik Haeften, kao i voditelj vojnih veza, gen153

eral Erich Fellgiebel , koji je znao za urotu.

Preli su oko 250 m, kada se zaula snana eksplozija. Kroz otvorene prozore vidjeli su kako je
plamen ispunio prostoriju, a snani udar eksplozije podigao je krov uvis, razbacavi crijep do sto
metara udaljenosti. Bilo je 12.50.
Stauffenberg i Haeften uskoili su u automobil i krenuli prema straarnicama. Tamo je

585/1415

vladala takva pomutnja da su bez problema izili

iz prve zone. Proli su i drugu kontrolnu toku,
ali je zapovjednik kod tree ve imao nalog da
nikog ne puta. Na sreu, Stauffenbergu je uspjelo uvjeriti jednog od asnika da izvrava
Hitlerovu naredbu i da mora odmah odletjeti u
Berlin. Povjerovali su mu. Na uzletitu je uao u
bombarder He 111, preureen za prijevoz putnika. Bio je uvjeren da Hitler nije preivio. Nitko
od 24 osobe u toj baraci nije mogao preivjeti
tako snanu eksploziju. Meutim, nije bilo tako.
Pomonik generala Heusingera trebao je
rairiti mape. Zapeo je nogom za torbu koju je
ostavio Stauffenberg i stavio je na drugu stranu
stola. U 12.50 Hitler se nagnuo nad. mapom.
Oslonio se na iaktove i poeo prouavati situaciju, kad se ploha stola naglo podigla i razletjela
na komade, a prema njegovu licu suknuo je plamen. Eksplozija mu je raznijela bubnji u uhu i
bacila ga na stol. Bilo je nevjerojatno, ali - Fhrer
je ostao iv. Bez sumnje zbog toga to je esksplodirao samo jedan naboj, a potporanj stola

586/1415

usmjerio je udar uvis, zaklanjajui Hitlera, kojeg

je dodatno zatitila debela ploa stola. Lagana
konstrukcija zgrade nije akumulirala svu razornu
energiju u unutranjosti, nego ju je dijelom oslobodila kroz prozore i krov.
General Fellgiebel je iao u svoj stoer kad
je vidio kako iz barake izlazi Hitler, crn u licu i s
poderanom i spaljenom uniformom. General je
krenuo prema telefonu i nazvao Berlin i jednog
od urotnika, generala Thiela.
Desilo se neto strano rekao je. Fhrer
je iv.
Odloio je slualicu. Nije mogao rei nita
vie, znajui da se razgovor prislukuje. Dao je
naredbu za prekid veze s Berlinom. Mogao je
napraviti samo toliko, kako bi olakao daljnje
postupke urotnika.
Urotnici u Berlinu, do kojih Stauffenberg
jo nije ni stigao, mogli su razliito shvatiti
Fellgiebelove rijei. Strano je moglo znaiti
da je Stauffenberg odustao od atentata, ili da je
uhvaen prije nego to ga je izveo. Moglo je

587/1415

znaiti i to da je poginuo u eksploziji. Odluili su

priekati da se situacija razjasni i poli na ruak u
asniki klub. Izgubili su dragocjeno vrijeme.
Avion sa Stauffenbergom sletio je na berlinski aerodrom Rangsdorf u 15 sati. Porunik
Haeften odmah je razgovarao s Thielom i gener154

alom Fridrichom Olbrichtom , koji su se vratili

iz kluba.
Fhrer nije preivio uvjeravao ih je telefonom. Eksplozija je bila tako snana, kao da je
baraku pogodila granata kalibra 150 mm. Odande
nitko nije mogao izii iv!"
To je zvualo vrlo uvjerljivo. Urotnici su
zakljuili kako je vrijeme da ponu preuzimati
vlast. General Olhricht krenuo je prema zapovjedniku Rezervne armije, generalu Erichu
Frommu.
Sigurni smo da Hitler nije preivio, rekao
je. Oekujemo da izdate naredbu Walkyrie.

588/1415

No, Fromm nije vjerovao Olbrichtovim

tvrdnjama. Do danas ne znamo zato. Nije imao
nikakvih vijesti iz Rastenburga, jer su sve veze
bile blokirane. Moda je odluio biti oprezan ili
mu je predosjeaj govorio kako bi se trebao suzdrati od bilo kakvih aktivnosti protiv Hitlera.
Taj oprez zavrio je po njega tragino.
Uskoro je uspostavljena veza s Hitlerovim
stoerom i Fromm je od feldmarala Keitela
saznao kako atentat nije uspio. Sad je mogao
djelovati kao vjerni Hitlerov vojnik. Pokuao je
ak uhititi Stauffenberga, ali su urotnici bili bri,
i strpali su ga u zatvor.
Urota je pola po zlu. etiri sata nakon eksplozije u Hitlerovom stoeru, asnici koji su odluili preuzeti vlast, djelovali su kaotino i
napravili niz greaka koje su morale zavriti tragino. Svim vojnim okruzima poslali su obavijest
da je vojska preuzela vlast. Potpisao ju je
155

feidmaral Erwin von Witzleben

i to je bila
greka. U vojsci se znalo da je feldmaral ve
dvije godine bolestan i nije u slubi. Tek kasnije,

589/1415

poslana je nova obavijest s informacijom kako je

novi zapovjednik Rezervne armije general Erich
156

Hoepner . To je prezime takoer bilo dobro

poznato njemakim asnicima: znali su da se
dokazao kao izvrstan zapovjednik 4. oklopne
grupe, preimenovane u 4. oklopnu armiju, ali je u
sijenju 1942. demobiliziran zbog neuspjeha na
Istonom bojitu i otad je mirno ivio u svojoj
kui.
Da stvar bude jo gora, obavijest koju su
poslali urotnici stigla je u vojne okruge oko 17
sati. U stoerima vie nije bilo zapovjednika, ve
samo deurni asnici. Oni su morali potraiti
nadreene, a za to je trebalo vremena. Zapovjednici koji su dobili obavijest iz Berlina, udei
prezimena dvaju asnika koji su godinama izvan
aktivne slube, poeli su nazivati Berlin kako bi
provjerili primljene informacije. Naravno, traili
su generala Fromma, ali on nije mogao nita
potvrditi - jer je bio u zatvoru. Konano je u
18.30 na radiju objavljena vijest o neuspjelom atentatu na Fhrera. To je obeshrabrilo ak i one

590/1415

koji su imali namjeru podrediti se nareenjima

urotnika iz Berlina. Dravni udar je propao.
Jedina pomo mogla je doi iz Francuske,
157

jer je general Heinrich Stuelpnagel , vojni upravitelj Pariza, kao odgovor na vijesti iz Berlina,
poduzeo energinu akciju. Na njegovu naredbu
vojska je uhitila dvanaest tisua esesovaca i
preuzela punu kontrolu nad situacijom u Parizu.
Od tog asa, upravitelj je trebao pomo nekog visokog zapovjednika, kako bi iskoristio potporu
armije iz sjeverne Francuske. No, Ervin Rommel,
jedini ovjek koji je mogao pruiti oruanu pomo urotnicima, leao je u bolnici bez svijesti.
Odluka je pala na Klugea koji je dobro poznavao
planove urotnika, ali nije imao povjerenja u uspjeh akcije, pa zato nije namjeravao podmetnuti
lea.
General Fromm, koji je u meuvremenu osloboen, a imao je jasnu predodbu o situaciji,
izdao je u Berlinu nalog za uhienje najaktivnijih
urotnika: Stauffenberga, Haeftena, pukovnika Albrechta Mertza von Quirnheima i generala

591/1415

Olbrichta. Morao ih se rijeiti jer su znali za

njegovu dvostruku ulogu u dravnom udaru.
Zbog toga je izdao naredbu da ih se odmah
strijelja. Ranjeni Stauffenberg i tri druga asnika
izvedeni su u dvorite zgrade Glavnog stoera u
Ulici Bendlerstrasse. Strijeljani su pri svjetlima
kamionskih reflektora. Pogubljenje ostalih urotnika sprijeio je dolazak Ernsta Kaltenbrun158

nera u Berlin. Zapovjednik Glavnog ureda sigurnosti Reicha naredio je da urotnici ostanu na
ivotu, kako bi se raznim torturama iz njih
izvukle informacije o pobuni.
Odmah je uhien i general Fromm, u iju se
dvostruku ulogu posumnjalo u vrijeme dramatinih dogaaja. Optuen je za kukaviluk, osuen na smrt i strijeljan 12. oujka 1945.
Feldmaral Rommel polako se oporavljao
na obiteljskom imanju Herrlingen. Dogaaji
posljednjih tjedana jako su ga promijenili. Postao
je apatian, vie nije razmiljao o budunosti, a
svaka sitnica izbacivala ga je iz ravnotee. Sa
strahovitom srdbom primio je obavijest da e, s

592/1415

obzirom na tednju benzina, morati odustati od

vonje svojim raskonim Horchom i zamijeniti
ga malim Opelom na plin. Moda je feldmaral
predosjeao da mu se blii opasnost pred kojom
se nee moi obraniti.
U Berlinu su uhieni urotnici odali Rom
mela kao sudionika akcije. Pukovnik Casar von
159

Hofacker , Stuelpnagelov pobonik, strahovito

je muen u podrumima Gestapoa u Ulici Prinza
Albrechta u Berlinu. Tamo je potpisao izjavu
kako je Rommel obeao urotnicima svu potrebnu
pomo nakon uspjelog atentata na Hitlera.
To su potvrdili Stuelpnagel i Speidel. No,
Hitler nije povjerovao njihovim izjavama.
Dana 12. listopada Fhrer je primio feldmarala Keitela.
Predat ete Rommelu izvjee o Hofackeru, rekao je, kao i moje pismo koje u
vam izdiktirati. Ako odbaci Hofackerove optube, mora se pojaviti kod mene. Ako se ne
ogradi od toga, to e za njega znaiti zatvor i

593/1415

suenje. Rommel to treba izbjei, djelujui na

odreeni nain. Boe moj, koliko je puta u
povijesti Pruske jedan asnik donio drugome
nabijeni revolver i stavio ga na stol preda nj.
Keitel je predao izvjee koje je teretilo
Rommela i Hitlerovo pismo generalu Wilheimu
Burgdorffu, starom Rommelovom prijatelju iz
vremena zajednikog kolovanja u pjeakoj
koli u Dresdenu.
Idueg dana zapovjednik garnizona u Ulmu
dobio je nareenje da poalje nekoga na kolodvor, kako bi u tajnosti preuzeo veliki vijenac iz
Berlina i organizirao dravni pogreb. Datum i
mjesto pogreba bit e kasnije ustanovljeni.
Toga dana Rommel je poao s obitelji na
dugi izlet automobilom i tek se naveer vratio
kui. Sobar ga je obavijestio da je nazvao general
Burgdorff iz Berlina i najavio posjet za idui dan.
Radi se o novoj dunosti za mene, komentirao je Rommel tu informaciju. Vjerojatno
e mi povjeriti obranu istone Pruske.

594/1415

Ni trenutka nije pomislio kakav bi mogao

biti stvarni cilj posjeta starog prijatelja.
Ujutro 14. listopada, general Burgdorff
zaustavio je svoj Opel na autocesti, na mjestu na
kojem je ve stajao veliki policijski auto za osam
osoba, u kojem su sjedili mukarci u civilu. Jedan
od njih dao je Burgdorffu tono izvjee o situaciji u Rommelovoj vili. Zatim je krenuo u
Herlingen.
U 11 sati zazvonilo je zvonce na vrtnim
vratima i Rommel je iziao da pozdravi goste.
Odjenuo je svoju pustinjsku uniformu i stavio na
nju odlikovanje za hrabrost Pour le Merite.
S Burgdorffom, jakim i krupnim
mukarcem, bio je njegov zamjenik Ernst Maisei,
sitan ovjek lisijeg lica i sjajnih oiju.
Mogu li gospoda ostati na ruku? pitala
je Lucie Rommel,
Zahvaljujem, ali ovo je ipak slubena
stvar, turobno je odgovorio Burgdorff.

595/1415

Moemo li porazgovarati s feldmaralom u etiri oka?

Gospoa Rommel je osjetila napetost, pa se
povukla u sobu, dok su se gosti uputili u kabinet.
Optuen si za sudjelovanje u atentatu na
Fhrera, rekao je BurgdorfF im su se zatvorila
vrata. Zatim je proitao priznanja Hofackera,
Speidela i Stuelpnagela.
Rommel je sjeo u fotelju.
Tako je! Snosit u sve posljedice. Zanio
sam se. Nije se ak ni pokuao braniti, premda
izvjea koja je uo nisu bila dokraja istinita. Optuivalo ga se, naime, da je sudjelovao u organiziranju napada na Hitlerov ivot, a to nije bila
istina.
Zna li Hitler za to? pitao je Burgdorffa.
On je kimnuo glavom.
Ostavite nas same, rekao je Burgdorff
Maiselu, a kad je ovaj otiao, general se obratio
Rommelu.

596/1415

Rei u ti sada neto ega nema u pismu.

Hitler je obeao da e, ako izvri samoubojstvo,
tvoja izdaja ostati za Nijemce tajna. Dobit e
spomenik i dravni pogreb. Nee biti poduzeti
nikakvi koraci protiv tvoje obitelji, kakvi se inae
poduzimaju u takvim situacijama, a Lucie e zadrati maralsku mirovinu, kao priznanje za tvoje
zasluge za Reich.
Daj mi nekoliko minuta da promislim,
Rommel je ustao iz fotelje i poao do prozora.
Zaista, Hitler mu se smilovao: dao mu je
mogunost brze smrti, a ne umiranje dugo nekoliko minuta, na klavirskoj ici, to je bila sudbina
onih koji su ustali protiv Fhrera.
Mogu li uzeti tvoj automobil i mirno se
negdje odvesti? naglo je upitao. Nisam siguran
da bih se u ovom stanju mogao dobro posluiti
revolverom.
Pripremili smo sve to treba, Burgdorff je
izvukao iz depa ampulu s otrovom i stavio je na
stol. Djeluje nakon tri sekunde. Okrenuo se i
iziao u vrt gdje je ekao Maisel.

597/1415

Rommel je otiao do svoje ene.

Za petnaest minuta bit u mrtav, rekao
joj je. Po naredbi Fhrera, dobio sam mogunost
izbora izmeu otrova i suenja. Stuelpnagel,
Speidel i Hofacker upleli su me u atentat od 20.
srpnja. Izgleda da su mi bili namijenili poloaj
predsjednika Reicha.
Zagrlio ju je i brzo otiao. U prizemlju je
sreo sina. Ponovio mu je ono to je rekao njegovoj majci.
U automobilu pred ulaznim vratima kue
sjedili su Burgdorff i Maisel. Rommel je sjeo na
zadnje sjedite. Odvezli su se dvjesto metara
dalje i Burgdorff je rekao vozau da stane. Ostao
je s Rommelom u autu. Maisel i voza su se udaljili. Nakon nekoliko minuta Burgdorff ih je
pozvao natrag.
Rommel je teko disao. Bio je u nesvijesti.
Prevrnuo se na bok, a kapa mu je pala na sjedite.
Voza ju je podignuo i stavio na glavu umirueg
heroja Drugog svjetskog rata...

19.
Opkoljeni
U sredinjem registru ratnih zloina koji je
sastavila komisija Ujedinjenih naroda na kraju
Drugog svjetskog rata, navedeno je 120 tisua
imena ljudi iji su zloini dokazani, i vie od 800
tisua imena onih koji su osumnjieni da su
poinili ratni zloin.
Na teritoriju Njemake, i prije no to je
propao Trei Reich, poeo je veliki lov na
zloince hitlerovske politike.
***
Bio je 16. travnja 1945. Do svitanja je ostalo jo dosta vremena kada su, tono u tri sata,
poletjele uvis tri zelene rakete, dajui signal za
poetak topnike paljbe.

599/1415

Nebo se ubrzo osvijetlilo kao kad pone

proljetna oluja, a nakon toga zaula se potmula i
dugotrajna grmljavina. Utihnula je na trenutak, a
onda je novi bljesak rasvijetlio tamu i sve se slilo
u zagluujuu tutnjavu. Petnaestak tisua topova
postavljenih uzdu bojita na rijeci Odri zasulo je
paljbom rovove prvih njemakih linija obrane,
koje su sprjeavale sovjetsku vojsku da stigne do
Berlina.
Nakon jednoipolsatne kanonade nebo je
rasvijetlilo tisue raznobojnih raketa, dajui signal za napad postrojbama 1. bjeloruske armije
160

marala Georgija ukova .

Iz podruja srednje Odre, od Schwedta do
Rasdorfa, krenule su postrojbe koje su u prvoj
liniji imale 768 tisua vojnika.
Istovremeno na jugu, od rijeke Luike
Nie, ofenzivu je zapoela I. ukrajinska armija s
vie od pola milijuna vojnika, pod zapovjednit161

vom marala Ivana Konjeva . U toj velikoj vojnoj operaciji angairano je ukupno devetnaest

600/1415

armija svih rodova (i dvije poljske), etiri oklopne i etiri zrakoplovne armije, te druge
jedinice sa 4250 tenkova, 7500 aviona i 41 600
topova i haubica.
Ni danas nije mogue utvrditi kolike je
snage Trei Reich upotrijebio za obranu Berlina,
jer nisu sauvani podaci o tome, a osim toga,
spontano formirane jedinice brojem vojnika i
opremom razlikovale su se od slubenog stanja,
pa su one koje su sauvale propisanu strukturu, imale razliit broj vojnika i opreme. Sovjetski podaci o tome su nepouzdani jer se,
uveavajui znaenje pobjede, preuveliavala i
snaga neprijateljske vojske. Smatra se da je u
obrani Berlina sudjelovalo oko 900 tisua vojnika
- bilo je to gotovo triput manje no to su imali
Rusi, koji su raspolagali s 3 do 4 tisue topova i
haubica, gotovo tisuu tenkova i protuoklopnih
tenkova i tristo aviona. Zalihe goriva Nijemaca
bile su ve jako slabe, a i zalihe streljiva su se
iscrpljivale. U prilog im je ilo to to su iza Odre
imali uporite u dobro utvrenim Seelovskim

601/1415

breuljcima i mogli su se braniti na ulicama Berlina, pretvorenog u utvrdu. No prednost sovjetske

vojske bila je tako golema da je poraz Nijemaca
bio samo pitanje dana i... broja rtava.
Kada su sovjetski vojnici krenuli iz rovova
nad Odrom, bljesnuli su svijetloplavi svjetlosni
snopovi koji su se palili svake sekunde. Tu je
svjetlost bacalo 140 avionskih reflektora,
postavljenih na razmacima od dvjesto metara
prema neprijateljskim poloajima. U njihovom
bljetavom svjetlu pokazivali su se obrisi vojnika
i tenkova. To je bio bljetei spektakl velike
ofenzive koju je osmislio maral ukov. Snopovi
reflektora trebali su zaslijepiti njemake vojnike,
oteavajui im paljbu, no vie su smetali
napadaima negoli braniteljima.
I pored velike nadmoi napad je oslabio
kad su sovjetski vojnici zadrani u podnoju
Seelovskih breuljaka. Pokazalo se da velika topovska kanonada nije Nijemcima nanijela veliku
tetu, a sve zbog lukavog manevra generala
Gotharda Heinricija

162

602/1415

Taj asnik, s iskustvom u borbama u

Sovjetskom Savezu, gdje je zapovijedao 4. armijom, razvio je metodu obrane postrojbi pred topnikom paljbom. Predviajui poetak napada,
general je izdao nareenje svojim jedinicama da
se povuku na oko dva kilometra od prve linije
obrane, na koju su padale sovjetske granate. Kad
je paljba prestajala, vojnici su se vraali u rovove
i mogli su odbiti neprijateljski napad.
Tako se dogodilo i 16. travnja u podnoju
Seelovskih breuljaka, gdje je Heinrici, analizirajui dan ranije u svojem stoeru u Schonewaldeu izvjea obavjetajnih slubi, doao do
zakljuka da e sovjetska vojska zapoeti napad
idueg dana u ranim jutarnjim satima. Odmah je
naredio generalu Theodora Busseu, zapovjedniku
9. armije da porae svoje vojnike na drugu liniju
obrane. U noi s 15. na 16. travnja, prokopi i rovovi u koje su Rusi uperili svoje topove bili su
prazni.
Vojska u napadu bila je uvjerena kako, nakon topnike vatre i tisua granata koje su

603/1415

eksplodirale na neprijateljskoj liniji obrane,

Nijemci nee pruati efikasan otpor, ali je
naletjela na vatrenu obranu protuoklopnih topova, unitivaa tenkova i ubojitih bazuka.
Sovjetski napad je slomljen, ali Nijemci ga
ipak nisu uspjeli odbiti. Ogromna snaga koju je
Crvena armija nagomilala za tu operaciju, bila je
dovoljna da 18. travnja svlada obranu Seelovskih
breuljaka.
Istovremeno na jugu, gdje je njemaka
vojska bila znatno slabija, 3. oklopna armija osvojila je Zossen i brzo se pribliavala Berlinu.
Odjeci borbe mogli su se uti u samom
gradu, gdje se 20. travnja, u dvoritu kancelarije
Reicha odvijala skromna sveanost.
Hitler je iziao iz svog bunkera kako bi se
pozdravio s grupom mladih vojnika, koji su stigli
po elji Fhrera koji je slavio 56. roendan.
Ve si ranjen, moj djeae? zapitao je
Hitler 17-godinjeg Erwina Scheidewiga. Zatim

604/1415

je potapao po obrazu 16-godinjeg Willyja Hubnera. Hrabar si, hrabar, dragi moj deko.
Filmski kadrovi koji su tada snimljeni,
posljednji su koji pokazuju Hi- tlera ivog, a na
njima se vidi koliko je loe bilo njegovo fiziko i
psihiko stanje. Oi su mu bile staklaste, suzne i
jako upaljene od kroninog nedostatka sna. Desnu ruku drao je iza lea i tako nastojao prikriti
drhtanje koje je bilo posljedica kontuzije zadobivene u atentatu 20. srpnja 1944. Hodao je nesigurno, povlaei nogu, to je vjerojatno
uzrokovala Parkinsonova bolest. Takva je bila
slika Fhrera u posljednjim danima travnja 1945.
Za Hitlera to je bilo krajnje vrijeme u kome
je mogao misliti o bijegu iz glavnog grada, na to
ga je nagovarao Joseph Goebbels. Ministar propagande htio je da se Hitler sa svojim stoerom
preseli u Obersalzberg, u Bavarske Alpe, gdje je
ve odavno, pored slubene Fhrerove rezidencije, postojao dobro pripremljeni zapovjedni
centar. Tamo u planinama, vjerne Hitlerove
jedinice mogle bi se braniti jo mnogo mjeseci.

605/1415

Hanna Reitsch, slavna njemaka pilotkinja, ponudila se da e odvesti Fhrera avionom iz Berlina. Hitler se neko vrijeme kolebao, ali je na
kraju ipak odluno odbio. Vjerovao je u udo.
Vjerovao je da e se situacija svaki trenutak
preokrenuti. Raunao je na dolazak vojske sa
sjevera koja e probiti sovjetsku opsadu.
No, vie nita nije moglo promijeniti sudbinu Berlina, pred kojim su se 25. travnja susrele
vojske ukova i Konjeva.
U drugoj etapi operacije unitene su
njemake postrojbe koje su branile grad; 30.
travnja osvojen je Reichstag. Glavni ured Reicha,
gdje se u podzemnom bunkeru skrivao Hitler, bio
je vrlo blizu.
Toga dana u 15 sati Hitler se oprostio sa
svojim najbliim suradnicima. Rekao je svom osobnom pomoniku Heinzu Lingeu:
Ne elim da moje tijelo nakon smrti bude
izloeno na ruskom panoptikumu. Bez obzira na
okolnosti, to se ne smije dogoditi.

606/1415

Vjerojatno je tada naredio da se pripreme

kanistri s benzinom. U kancelariji Reicha uspjelo
se nai deset dvolitarskih kanistara, koji su
postavljeni pored izlaza iz bunkera.
Nekoliko
minuta
nakon
Hitlerova
opratanja, u kabinet je sa svojim najbliim
suradnicima, ula supruga ministra propagande,
Magda Goebbels. Osobni pomonik Linge ju je
bez rijei propustio. Nije smio zaustaviti enu najblieg Fhrerovog suradnika, ali kad je u kabinet
htio ui Arthur Axmann, voa njemake mladei,
Linge ga je zadrao rekavi mu da je prekasno".
Tako su se odvijali dogaaji u bunkeru do
15.15. U to nema nikakve sumnje. A to se desilo
kasnije? Desetke godina vjerovalo se da su Adolf
Hitler i Eva Braun poinili samoubojstvo. To se
uvjerenje temeljilo na svjedoenjima ljudi koji su
ekali u glavnom uredu i koji su, navodno uvi
hitac, uli u Hitlerov kabinet.
Vjerojatno su tamo bili Heinz Linge,
Hitlerov osobni pomonik, pobonik Otto Gunsche, Arthur Axmann, voa njemake mladei,

607/1415

Martin Bormann, Hitlerov tajnik, Joseph

Goebbels, ministar propagande i general Wilhelm
Burgdorff.
Prvi je u kabinet uao pomonik Linge.
Kasnije je svjedoio: Kad sam otvorio vrata,
morao sam ustuknuti. Zamirio sam zbog jakih
isparavanja. Morao sam se okrenuti da se ne
uguim. Zatvorio sam vrata za sobom i pozvao
Bormaima. Iskreno govorei, sav sam se tresao.
Naprosto nisam imao hrabrosti da tamo sam
uem. To je bilo strano.
Vratio se u kabinet s Goebbelsom, Axmannom i nekolicinom drugih. Ovako je opisao ono
to su zatekli:
Na desnoj Hitlerovoj sljepoonici vidio se
mali otvor veliine srebrne njemake marke, a
niz lice mu je tekao mlaz krvi. Imao je na sebi
uniformu koju sara mu briljivo pripremio nekoliko sati ranije. Uniforma je bila malo izguvana.
Jedan pitolj, Walther kalibra 7,65 mm, bio je na
podu, tamo gdje ga je Hitler ispustio iz ruke. Otprilike metar dalje nalazio se drugi, pitolj,

608/1415

kalibra 6,35 mm. Tijelo Eve Braun, jedine ene

koja je neto znaila u Hitlerovom ivotu,
nalazilo se pored tijela mojega gospodara. Mislim da je umrla nekoliko minuta prije Hitlera.
Njegova elja je bila da umru zajedno, kao to su
zajedno proveli mnoge godine ivota. Lice Eve
Braun bilo je mimo, kao u snu. Progutala je ampulu s otrovom, jednu od mnogih koje je Hitler
dobio od vojnog lijenika, za sluaj ovakvih
okolnosti.
Linge je lagao.
Da je Hitler pucao sebi u glavu, sjedei u
naslonjau uza zid, na zidu bi morali ostati
tragovi krvi. No nije ih bilo, to nesumnjivo
pokazuju fotografije snimljene u kabinetu nakon
ulaska sovjetskih vojnika.
Godine 1993. u Moskvi je objavljeno
izvjee o obdukciji tijela Adolfa Hitlera. U
njemu se tvrdi da su meu Hitlerovim zubima
naeni komadii stakla, dok su unutranji organi
sadravali tragove kalij-cijanida. Osim toga, objavljeno je kako se u Dravnom arhivu u Moskvi

609/1415

nalazi dio lubanje Adolfa Hitlera. Na eonoj

strani vidjela se rupa uzrokovana metkom. Kost
je bila jako unitena i nije bilo naina da se utvrdi
je li to ulazni ili izlazni otvor. Da je to ulazni otvor, cijev oruja iz koje je pucano, morala bi se
nalaziti u ustima ili ispod brade ubijenog. Ali to
je isto tako mogao biti izlazni otvor, to bi znailo da je netko pucao u Hitlera odozgo, kad je
on pao ili kleknuo.
Je li mogue da je netko ustrijelio Hitlera?
Ne moe se iskljuiti mogunost da strahom
paralizirani Fhrer nije bio u stanju pritisnuti
okida. Ne moe se iskljuiti ni to da je gubei
kontrolu nad situacijom i ne vjerujui da e za
nekoliko sati u bunker ui Rusi, odbio poiniti
samoubojstvo. Njegovi najblii suradnici nisu
mogli dopustiti da Fhrer padne u ruke neprijateljima. Mrtvi Hitler postao bi muenik, simbol
neonacistikog pokreta. Hitler u rukama Rusa, na
optuenikoj klupi, umirui na vjealima... To bi
unitilo anse obnavljanja nacizma. Vjerojatno je
da su Goebbels, Axmann i Bormann odluili ubiti

610/1415

Fhrera, simulirajui samoubojstvo kako bi spasili nacizam.

Svjedoenja Heinza Lingea dokazuju da je
Eva Braun pregrizla ampulu kalij-cijanida.
Zatoenici logora Sachsenhausen proizveli su tri
do etiri tisue takvih ampula, a 950 ih je rezervirano za nacistike dunosnike, ako bi se nali u
situaciji iz koje bi najbolji izlaz bila smrt.
Taj otrov djeluje trenutano i ubija u nekoliko sekundi. Smrt nastupa naglo, a obino je
popraena jakim grevima. Tijelo se esto koi,
krivei se unatrag. Iz usta obino izlazi pjena.
Moe se lako osjetiti karakteristian miris, poznat
kao gorki bademi, to je posljedica kemijske
reakcije u cijanidu. Ali jedno je sigurno: ako je
Eva Braun upotrijebila taj otrov, nije mogla sjediti pokraj Hitlera, s glavom na njegovom ramenu,
kao da spava
Linge je lagao opisujui smrt Eve Braun.
to se dogodilo nakon toga? Linge je iznio
Hitlerovo tijelo umotano u pokriva. Dao ga je

611/1415

dvojici SS asnika koji su ga odnijeli hodnikom

prema rezervnom izlazu iz bunkera.
Tijelo Eve Braun iznio je Martin Bormann.
Od njega ga je preuzeo Erich Kempka, Hitlerov
voza koji je znao da je Eva Braun mrzila Borman na.
Pogreb se trebao odrati u potpunoj tajnosti, pa su se pobrinuli da u hodnicima kojima
su noena tijela ne bude nikoga. A ipak, dvoje
ljudi je vidjelo to se dalje dogaalo.
Erich Mansfeld bio je na strai na promatrakom tornju u vrtu glavnog ureda. U blizini
tornja nalazio se i Hermann Karnau. Njihova
svjedoenja su identina i djeluju vjerodostojno.
Primijetili su da su esesovci iznijeli dva tijela
omotana pokrivaima, stavili ih u krater koji su
napravile bombe, polili benzinom i zapalili. Brzo
su se vratili u bunker jer se ula topnika paljba.
Erich Mansfeld je naveer, pri svjetlu ruskih vojnih reflektora, vidio da su dva tijela
nestala, a u udubini od bombi mogla se vidjeti

612/1415

nasuta zemlja. Nije sumnjao u to da su upravo tu

pokopani Hitler i Eva Braun.
Za sovjetskim vojnicima s prve linije, koji
su vodili krvave bitke za svaku berlinsku ulicu,
163

ile su specijalne jedinice SMJER . Taj naziv

za posebne protuobavjetajne postrojbe bio je
kratica od smjert pionom, odnosno smrt
pijunima.
No jedinice SMJERA nisu u Berlinu
traile pijune, ve osobe koje bi bile korisne pri
otkrivanju tajni Treeg Riecha i njegovog blaga.
U 79. pjeakom korpusu 3. armije zapovjednik jedinica SMJER bio je potpukovnik
Ivan Klimjenko. Njegov je zadatak bio ustanoviti
to se desilo s Hitlerom i Evom Braun. Ispitujui
3. svibnja 1945. kontraadmirala Hansa Ericha
164

Vossa , stalnog predstavnika njemake ratne

mornarice u Glavnom stoeru, saznao je da je
Fhrer poinio samoubojstvo. Te je veeri poao
s Vossom u bunker Glavnog ureda Reicha.

613/1415

Klimjenko se kasnije prisjeao: Uli smo

duboko u unutranjost bunkera. Bilo je mrano, a
Voss se udno ponaao, bio nervozan i neto je
mrmljao. Kad smo kasnije izili van, nali smo se
u vrtu nedaleko od izlaza za nudu. Bliio se 21.
sat. Admiral Voss je viknuo: Ono tamo je
Hitler! Pokazivao je na dno praznog protupoarnog bazena gdje je lealo nekoliko tijela.
Takva sjeanja su pomalo udna: je li Voss
oko 21 sat naveer, u neosvijetljenom i zadimljenom vrtu, meu drugim tijelima, mogao ugledati i prepoznati upravo tijelo Adolfa Hitlera?
Slinost je bila jako naglaena: uperak
kose, karakteristini brkovi i oblik nosa. tovie,
na lijevom unutranjem depu jakne bilo je
naiveno Adolf Hitler.
Admiral Voss se nagnuo iznad tijela:
To je Hitler, rekao je. To se inilo kao
vaan dokaz: on je vidio Hitlera jedva est dana
ranije.

614/1415

No ubrzo se poelo sumnjati: ovjek je

imao na nogama poderane arape. Je li Hitler
mogao hodati u takvim arapama? Klimjenko je
zakljuio da to nije mogue i naredio da se tijela
sahrane.
Danas znamo da je to najvjerojatnije bilo
tijelo Gustava Welera, ija je slinost s Hitlerom
bila uzrok mnogih neprilika. esto su ga posjeivali gestapovci, nareujui mu da obrije
brkove i straei ga ozbiljnim posljedicama.
Kako se on naao u bunkeru? Zbog ega je imao
na sebi Hitlerovu jaknu i kako je poginuo? Ne
znamo odgovor na ta pitanja.
Ubrzo je do Klimjenka dotrao neki vojnik,
obavjetavajui ga da su primijeena stopala koja
vire ispod slojeva zemlje, na dnu jame nastale eksplozijom granate. Klimjenko na to nije obratio
pozornost i naredio je da se tijela pokopaju. Tek
idui dan, znajui za izjave svjedoka koji su
ukazivali na krater od bombe kao mjesto na koje
su esesovci trebali pokopati pougljenjena tijela
Hitlera i Eve Braun, naredio je da se iskopaju.

615/1415

Nekoliko dana kasnije, u berlinskoj

mrtvanici, sovjetski patolozi proveli su obdukciju naenih tijela. Iako rezultati identifikacije
Adolfa Hitlera nisu pobuivali veu sumnju, obdukcija tijela Eve Braun donijela je mnogo iznenaujuih rezultata.
U pluima izreetanim brojnim rapnelima
utvreno je jako krvarenje. Nitko se nije morao
uditi to je tijelo, koje je nekoliko sati lealo na
dvoritu Kancelarije Reicha izreetano mecima.
No, krvarenje je bilo nepobitan dokaz da su
krhotine pogodile ivu, a ne mrtvu enu!
Idui rezultati bili su jo fascinantniji.
U usnoj upljini, ispod jezika, naene su
krhotine utog stakla dimenzija 1 do 5 mm,
odnosno stakla od pregrizene ampule s otrovom.
To je potvrdio i karakteristini miris cijanida, ali
toksikoloka ispitivanja unutranjih organa nisu
pokazala prisutnost otrova. Bilo je oito da je
ampula zdrobljena, a njezin sadraj usut u usta
mrtve ene. Nije mogla progutati otrov i zbog
toga ga nije bilo u unutranjim organima. Kako

616/1415

su to interpretirali strunjaci patolozi koji su

radili obdukciju?
Komisija je dola do zakljuka da je,
nezavisno od ozbiljnih ozljeda prsnog koa, neposredni uzrok smrti bilo trovanje spojem
cijanida.
Iz tog zakljuka proizlazi da je smrtno ranjena ena poinila samoubojstvo uzimajui otrov.
U eninu zubalu bio je zlatni most, no nije
se moglo nai jedanaest od dvadeset est zuba,
koliko je prema zubarskom kartonu imala Eva
Braun. Patolozi su zakljuili da ih je unitila
vatra, to je podjednako udno kao i drugi zakljuci. Zubi su vrlo otporni na temperaturu i plamen ih nije mogao unititi! tovie, patolozi su
utvrdili kako su zubi koji su ostali u eljusti bili
jako istroeni, a mnogi su imali dosta karijesa!
Teko je zamisliti da bi Eva Braun imala tako
zanemarene zube. Jo je udnije bilo svjedoenje
Kathe Hauserman, zubarske pomonice u kabinetu profesora Huga Blaschkog, koji je lijeio Evu
Braun i Adolfa Hitlera. Tvrdila je da je tehniar

617/1415

Fritz Echtman 1944. napravio dva mosta za Evu

Braun, iako ih nije ugradio jer... nije bilo potrebe.
Sve se uklapalo u loginu cjelinu.
Kritinog dana esesovci su donijeli u
bunker tijelo ene koja je poginula na ulici, pogoena krhotinama bombi. Na njezinoj eljusti
napravljena je povrna operacija kako bi se
oteala identifikacija, a zatim je u usta ugraen
most napravljen za Evu Braun. Time se eljelo
uvjeriti Ruse, kad nau tijelo, da je to doista Eva
Braun i, barem na nekoliko dana, zaustaviti potragu za njom.
Iskusni sovjetski patolozi nisu se dali prevariti. Zbog ega su onda u svojim izvjeima
predstavili zakljuke koji su bili oito odstupanje
od stvarnosti?
Odgovor moe biti samo jedan: oni, kao i
asnici SMJERA znali su kako Staljin nestrpljivo oekuje odgovor na pitanje to se desilo s
Hitlerom i njegovom enom. Meutim, stvar se
poela komplicirati, a pronalaenje konanog
odgovora inilo se sve daljim. Zbog toga su

618/1415

odluili zavarati diktatora. Moda im je to nakratko i uspjelo, ali ve u lipnju 1945., Staljin je
naredio da se objasni konana sudbina Fhrera.
Akcija pod nazivom Mit, trajala je do kraja
1946. Njezini rezultati nisu poznati.
Na teritoriju Glavnog ureda Reicha naena
su tijela Josepha Goebbelsa i njegove obitelji. Pobio je svoju obitelj i sam si presudio.
Bio je jedan od najbliih Hitlerovih suradnika. Uao je u NSDAP 1924., a etiri godine
kasnije poeo je upravljati partijskom propagandom. Nakon
Hitlerova dolaska na vlast dobio je poloaj
ministra prosvjete i propagande. S velikom predanou i intuicijom stvarao je sliku Fhrera i
irio nacistike ideje, pridobivajui Hitlerovo
povjerenje i osiguravajui poslunost drutva.
Majstorski je iskoritavao javne medije, a
posebno suvremenu tehniku: radio, zvuni film,
pa ak i televiziju. Cjelokupni njemaki kulturni
ivot nastojao je podrediti nacistikoj ideologiji,
ijoj se popularizaciji u potpunosti posvetio.

619/1415

Tijekom 1943. posjeivao je bombardirane

gradove (to Hitler nije radio) i organizirao pomo, za ljude oteene saveznikim bombardiranjima. U posljednjem razdoblju rata izjanjavao
se za borbu do kraja, bez obzira na rtve meu
civilnim stanovnitvom. U travnju 1945. preselio
je s obitelji u bunker ispod vrta Glavnog ureda
Reicha.
Moda nije mogao zamisliti ivot bez
Hitlera? Moda je znao da nee izbjei pravdi?
Ne zna se u kojem su trenutku Magda i
Joseph Goebbels odluili da zajedno s njima umru i njihova djeca: pet djevojica i djeak. Najmlae dijete, Heidi, imala je etiri godine, a
najstarija Helga, dvanaest.
Zubar, doktor Helmut Kunze, tvrdio je da
ga je Magda Goebbels 27, travnja zamolila za pomo u usmrivanju djece. Pristao je. Dana 1.
svibnja Magda Goebbels pozvala ga je ponovo.
Kad je uao kod Goebbelsovih, djeca su ve bila
u krevetima. Majka im je rekla da e uskoro otputovati avionom i zato moraju dobiti injekcije

620/1415

koje e im olakati put. Doktor Kunze dao je

svakom djetetu injekciju od pola mililitra
morfina. Nakon deset minuta, Magda Goebbels
usula je svakom djetetu u usta kalijev cijanid iz
zdrobljenih ampula.
I Kunze je lagao. Zato je priznao sudjelovanje u smrti djece? Ne zna se. Zna se,
naime, da je pravi poinitelj bio Ludwig Stumpfegger, osobni Hitlerov lijenik, s visokim inom
SS-Standartenfhrera, ovjek koji je za vrijeme
rata napravio mnoge zloinake eksperimente na
zatvorenicima koncentracijskih logora.
Vjerojatno je on, a ne Kunze, dao djeci
smrtonosne injekcije. A postoji i druga verzija.
Jedan od svjedoka vidio je kako su se djeca
oko 14 sati igrala loptom u hodniku bunkera.
Oko 17 sati majka ih je pozvala u sobu. Nisu
htjeli prekinuti igru. Magda Goebbels je otila po
njih i uvela ih u sobu. Najstarija ker je moda
shvatila o emu se radi jer nije htjela ii za majkom. Vjerojatno je bila uvedena na silu i primorana da uzme otrov. Tu su verziju potvrdili

621/1415

rezultati autopsije: na tijelu djevojice naene su

modrice, fesu li tada u sobi ve bila obojica
lijenika, Kunze i Stumpfegger, ili je majka Magda Goebbels sama dala djeci otrovane
okoladice? Nikad neemo saznati to se toga
dana uistinu deavalo u sobi Goebbelsovih.
Nakon sat vremena, Magda Goebbeis izila
je iz sobe, popila malu boicu ampanjca i poela
slagati pasijans.
Naveer u 20.30 izila je s muem u vrt.
Oboje su imali ampule s otrovom. Joseph
Goebbeis imao je i pitolj. Nakon to je Magda
Goebbeis pregrizla ampulu, mu joj je pucao u
vrat. Zatim je i sam pregrizao ampulu i pucao
sebi u glavu. Njihova su tijela polivena benzinom
i zapaljena, vjerojatno na isti nain kao i tijela
Hitlera i njegove ene.
Ljudi koji su ostali u bunkeru pokuavali su
pobjei.
Iz bunkera je iziao najblii Hitlerov suradnik, Martin Bormann. Mnogo se godina s mukom
uspinjao na ljestvici partijske karijere. S 27

622/1415

godina, 27. veljae 1927. prikljuio se Nacistikoj partiji, imajui za sobom zatvorsku presudu za sudjelovanje u politikom ubojstvu. U
NSDAP-u je dobio poloaj inovnika, koji je za
malu plau pokuavao pridobiti ljude da glasuju
za tu stranku, to mu ba i nije uspijevalo, jer je
bio lo govornik. Meutim, izvrsno je funkcionirao kao administrator. Papiri, pravni akti,
proglasi... to je bio njegov svijet. Njegova prava
karijera poela je 1928., kad je pozvan u centralu
NSDAP-a u Mnchenu, gdje mu je povjereno upravljanje kasom uzajamne pomoi esesovaca,
koji su bili ranjeni u estim tunjavama koje su
sami izazvali. Tako je spretno i lukavo upravljao
povjerenim mu financijama da je umnoio imetak
tada jo siromane stranke. Time je svratio na
sebe pozornost efova. Ipak, o daljnjoj karijeri
odluio je brak s Gerdom Buch, fanatinom
sljedbenicom nacizma, kerkom Waltera Bucha,
starog Hitlerovog partijskog druga. Fhrer im je
bio vjenani kum, a kasniji esti obiteljski kontakti utjecali su na karijeru ambicioznog i

623/1415

bezobzirnog Bor- manna. Potisnuo je sve one

koji su pokuavali zadobiti naklonost diktatora i
postao njegova sjena. Upravljajui partijskom administracijom, odluivao je tko e i kada biti
primljen kod Hitlera, sudjelovao je u svim
savjetovanjima i formulirao proglase i naredbe
najbeutnijih Hitlerovih odluka: ubijanje psihikih bolesnika, smaknua Poljaka, idova i dragih
naroda.
Tog 1. svibnja poslijepodne, Bormann se
pripremio za bijeg. Odjenuo je ratnu uniformu
SS-a, a u njezinu je podstavu u io vreicu s originalo m i kopijom Fhrerovog politikog testamenta. Kad se smrknuto, stanovnici bunkera
podijelili su se u deset grupa i izili u vrt, a zatim
su se kroz uruenu zgradu iskrali na ulicu. Bormannov plan predviao je da se probije do zrane
luke Rechlin, odakle bi ga general Hans Bauer,
Hitlerov pilot, uzeo u avion za Plon.
Zadnji put Bormann je vien u ruevinama
na Friedrichstrasseu. Kako je kasnije izjavio
Erich Kempka, koji se prikljuio Bormannovoj

624/1415

grupi tik pred pono, zakljuili su da e se pokuati probijati tako da se skrivaju iza tenka.
Ubrzo su naila tri tenka, kao i oklopni transporteri, pa ih je
Kempka zaustavio i pod njihovom zatitom
poeli su se kretati spaljenom ulicom. Iza prvog
tenka ili su Kempka, Stumpfegger, Neuman i
Bormann. U jednom trenutku eksplozija tenka
pogoenog granatom odbacila je daleko one koji
su se kretali u njegovoj blizini. Kempka je zakljuio da je Bormann poginuo, no to nije bila
istina.
Arthur Axmann je nakon rata svjedoio da
se sklonio u krater od bombe i da su s njim bili
pobonik Gnther Weltzin, Stumpfegger i Gnther Schwegerman, bivi Goebbelsov pobonik, a
pridruio im se i Bormann. Kad je opasnost
prola, svi su ispuzali van i krenuli u smjeru kolodvora Lehrter. Tamo su naili na sovjetske vojnike, a budui da su ve ranije strgnuli s uniformi oznake inova i bacili oruje, vojnici su ih
smatrali

volkssturmovcima

165

poastili

625/1415

cigaretama. Bormann je bio previe nervozan i

nije to izdrao, ve se zajedno sa Stumpfeggerom
poeo udaljavati u smjeru bolnice Charite, To je
kod Rusa pobudilo sumnju, pa su krenuli za njim.
Koristei priliku, ostali Nijemci su se sakrili u
grmlju. Napustili su sklonite u svitanje. Tada su
opazili na mostu tijela dvaju mukaraca. Prepoznali su u njima Bormanna i Stumpfeggera.
Nisu se vidjele ni rane ni tragovi krvi, to je
ukazivalo na to da su poinili samoubojstvo
progutavi otrov, koji je imao svaki od stanovnika bunkera.
To je zvualo uvjerljivo, jer se Bormann
nesumnjivo bojao pasti u ruke Rusima, a vidjevi
vojnike koji su krenuli za njima, mogao se jedino
ubiti. No njegovo tijelo nakon rata nije naeno.
Tribunal u Nrnbergu osudio ga je na smrt u
odsutnosti.
I pored toga, potraga za Bormannom trajala
je jo etvrt stoljea. Iz June Amerike esto su
dolazile informacije da je imuan te da ivi mirnim ivotom na hacijendi usred tropske ume.

626/1415

Nali su se ak i ljudi koji su tvrdili da su ga vidjeli u Moskvi, to je izgledalo kao potvrda izjave
Richarda Gehlena, efa obavjetajne slube
Premde Heere Ost, da je Bormann bio sovjetski
agent Godine 1965. odlueno je da se prekopa
zemlja na mjestu gdje je Axmann vidio Bormannovo tijelo. Nita nije naeno. Neoekivano, godine 1972., prilikom graevinskih radova naen je
kostur koji je identificiran kao Bormannov. Bilo
je to na udaljenosti oko dvanaest metara od
mjesta koje je pokazao Axmann i koje je pretraeno 1965.
inilo se kako je rijeeno pitanje Bormannove sudbine, ali nisu svi bili uvjereni u identifikaciju njegova kostura. Mnogi istraivai
ukazali su na udnu podudarnost vremena
neoekivanog pronalaska posmrtnih ostataka i
pojave informacije kako je naeno Bormannovo
boravite u Junoj Americi. Je li neoekivana
galama trebala odvratiti panju i omoguiti Bormannu da ponovo umakne pravdi?

627/1415

Jednako nejasne su i okolnosti smrti Hienricha Himmlera, koji je omoguio Hitleru da

preuzme punu vlast i potakao teror gigantskih
razmjera.
Himmlerova karijera zapoela je skromno
1929. godine. Kao pouzdani Hitlerov drug, stao
je na elo njegove osobne strae Schutzstaffeln i
izgradio je od poetnih 290, do 52 tisue lanova
krajem 1933. U oujku 1933., kao zapovjednik
policije u Mnchenu, osnovao je u Dachauu prvi
koncentracijski logor. U to vrijeme bezobzirno je
jaao svoje policijske ovlasti: stvorio je slubu
sigurnosti i preuzeo vodstvo tajne policije
Gestapo. Godine 1936. postao je zapovjednik
policije, a od 1942. proiruje djelovanje ureda
Ministarstva unutranjih poslova kontrolom nad
armijom SS-a (Waffen-SS), zadravajui na taj
nain u svojim rukama ogromnu policijsku, gospodarsku i administrativnu vlast. Dana 7. listopada 1939. tajnim Hitlerovim dekretom imenovan je za komesara Reicha za pitanja jaanja
njemake nacije. Iskoritavao je tu poziciju za

628/1415

ostvarivanje programa ivotnog prostora za

njemaki narod. Vjerojatno je nekako ba u to
vrijeme (toan datum nije poznat, jer su Hitlerova
nareenja esto davana usmeno) dobio zadatak
da pripremi konano rjeenje idovskog pitanja.
To je znailo smrt za milijune idova u okupiranim dravama Europe. U oujku 1941. na konferenciji visokih asnika SS-a i policije, zakljuio je
kako rat sa Sovjetskim Savezom, koji je sve blii,
ima za cilj smanjivanje slavenske populacije na
tridesetak milijuna. U lipnju 1941. naredio je
Ruolfu Hessu, zapovjedniku logora AuschwitzBirkenau provoenje eksperimenata s novim
metodama masovne likvidacije zatvorenika.
Nakon neuspjelog atentata na Hitlera, u
srpnju 1944., ojaan je Himmle- rov poloaj:
preuzeo je zapovjednitvo Rezervne armije koja
je uvala unutranju sigurnost drave i rijeio se
naelnika vojne obavjetajne slube Wilheima
Canarisa. U sijenju 1945. preuzeo je zapovjednitvo grupe armija Rajna, a zatim i Visla. No,
vie nije bio vjeran Hitleru. Krajem rata nastojao

629/1415

je dogovoriti sa saveznicima separatni mir, a

pregovore je vodio, izmeu ostalih, i posredovanjem predstavnika vedskog crvenog kria, grofa
Folke Bernadottea, i vedskog bankara, Raoula
Wallenberga.
Posljedni put Himmler je bio uz Hitlera 23.
travnja 1945., kad je doao do bunkera kako bi
mu estitao roendan. Uskoro je Hitler saznao za
tajne pregovore koje je vodio i razrijeio ga svih
dunosti.
Himmler se skrivao do 21. svibnja, vjerojatno u Flensburgu. Imao je dokumente na ime
Heinricha Hintzingera, dunosnika tajne ratne
andarmerije. Obrijao je brkove i prekrio oko
crnom trakom i bilo ga je teko prepoznati. Jedan
od najveih zloinaca u povijesti ovjeanstva
bio je poprilino lukav i imao je sve anse da izmakne pravdi. Ali desilo se neto udno. Napustio je sigurni Flensburg, zajedno s petnaest esesovaca, meu kojima su bili njegov osobni lijenik,
kirurg, dvojica pobonika i tajnik, svi u uniformama ratne policije. U etiri velika automobila

630/1415

krenuli su na jug Njemake i dospjeli do Bremevorda, malog grada nad rijekom Oste. Velika
grupa mukaraca u uniformama ratne policije nije
mogla proi nezamijeeno. Vjerojatno su i sami
bili svjesni toga, jer su se 22. svibnja, kad su
doli do britanske strae, razdijelili na mostu u
dvije grupe. Prva grupa prola je kontrolnu toku
bez problema, a zatim je krenula druga u kojoj je
bio Himmler. Prelazei preko mosta neoekivano
je priao straaru i izvadio dokumente. Britanskog vojnika to je jako zaudilo, jer se nitko
nije legitimirao dobrovoljno. tovie, u to
vrijeme bilo je posve normalno da ljudi nemaju
nikakvu potvrdu identiteta. Zato je vojnik za
svaki sluaj zadrao tog presavjesnog Nijemca.
Istog dana naveer, u logoru Westertinke, ne zna
se zato, Himmler je zatraio razgovor sa zapovjednikom logora, Thomasom Selvesterom.
Kad je doao u njegov kabinet, skinuo je povez,
stavio naoale i izjavio da se zove Heinrich
Himmler. Zapovjednik ga je odmah pretraio. U
depu je naena ampula. Himmler je tvrdio da je

631/1415

to lijek za eludac, ali kapetan Selvester nije nimalo sumnjao u to da se radi o cijankaliju. Idueg
dana, 23. svibnja, prevezen je u Luneburg, gdje je
britanska protuobavjetajna sluba pretraivala
vilu.
im je Himmler uveden, u sobu je uao
lijenik, kapetan Clement Wells, zajedno s
bojnikom Austinom.
Moramo vas pretraiti, rekao je. Molim
da se svuete.
Himmler je skinuo jaknu i pruio je
lijeniku. Svukao je i hlae. Lijenik je provjerio
depove i avove. Nita nije naao. Vidjevi da se
Himmler trese od zime, dao mu je pokriva.
Priite, molim, naredio je.
Himmler je posluno stao pred njega. Wells
mu je poeo provjeravati kosu.
Molim, otvorite usta.
Himmler je izvrio nareenje.
Kapetana Wellsa uznemirio je plavkasti
odbljesak nekog oblog predmeta, koji je

632/1415

zatvorenik drao izmeu donje eljusti i obraza.

Lijenik je zakljuio da bi to mogla biti staklena
ampula. Na trenutak nije znao to napraviti.
Zakljuio je kako nije vidio nita sumnjivo i
nastavio dalje pregledavati uhienika.
Molim, jo jednom otvorite usta rekao je
opet, nakon nekoliko trenutaka. Sad je znao to
e uiniti. Odluio je staviti prst izmeu zuba,
kako bi sprijeio Himmlera da pregrize ampulu.
No nije uspio. ulo se kako Himmler drobi
zubima staklenu ampulu, nakon ega je istog
trenutka pao na pod. Umro je nakon nekoliko
minuta.
Uskoro je izvrena obdukcija. inilo se da
konano utvrivanje identiteta nee predstavljati
nikakav problem. Lijenici su napravili tonu
skicu i opis zubala, a u britanskom logoru nalazio
se profesor Hugo Blasche, zubar koji je lijeio i
Hitlera i Himmlera. Morao se prisjetiti je li
njegov pacijent imao na desnoj petici zlatnu
navlaku. Osim toga, u rukama Rusa bila je

633/1415

cjelokupna
stomatoloka
dokumentacija.
Sauvani su i otisci prstiju.
No, nije sve bilo ba tako oito. Sve dokumente povezane sa smru Heinricha Himmlera
britanska je vlada zapeatila na sto godina!
Tijelo je zakopano u najveoj tajnosti negdje u umi u blizini Lunebur- ga. Za to mjesto znala su samo trojica britanskih asnika. Tajnost je
bila neophodna kako grob zloinca ne bi postao
mjesto hodoaa njegovih bivih simpatizera iz
SS-a i neonacista. Izgledalo je kako je sluaj
Heinricha Himmlera, jednog od najveih zloinaca u povijesti ovjeanstva zavren, ali ipak...
U prosincu 1945. iz Velike Britanije
pozvan je jedan od trojice vojnih djelatnika koji
su pokapali Himmlerovo tijelo; reeno mu je da
pokae mjesto gdje je pokopan. Norman Whittaker, bojnik u mirovini, pronaao je mjesto
ukopa. Sudjelovao je u ekshumaciji do trenutka
dok se ispod zemlje nije pojavila maskirna
mrea, povezana telefonskim kabelom. Bio je
siguran: sjeao se kako je Himmlerovo tijelo

634/1415

omotao u tri vojna pokrivaa, koje je prekrio

maskirnom mreom i povezao kabelom. im je
identificirao te predmete reeno mu je da ode.
No, uoio je kako je na ekshumaciju doveden i
Walter Schellenberg, ovjek koji je dobro
poznavao Himmlera.
Jesu li se pojavile sumnje da je ovjek koji
je izvrio samoubojstvo pred britanskim
lijenikom, bio Heinrich Himmler? Taj sluaj,
obavljen velom tajne, bit e objanjen tek onda
kad britanski arhivi otvore tajne dokumente.
Hermann Goring, trei najblii Hitlerov
suradnik, iskrao se iz bunkera 23. travnja, im je
Fhreru estitao roendan. On nije imao namjeru
ginuti sa svojim voom, uz kojega je vjerno stajao od prvih dana nacizma.
Letaki as iz Prvog svjetskog rata, za
vrijeme kojega je odnio 22 zrane pobjede,
prikljuio se NSDAP-u godine 1922. Nekoliko
mjeseci kasnije sudjelovao je u neuspjelom puu
u Mnchenu za vrijeme kojeg je bio ranjen policijskim metkom, dok je stupao pored Hitlera na

635/1415

Trgu Odeons. Od zatvora ga je spasila ena, Karin von Kantzow (umrla je 1931.), koja ga je ranjenog prevezla u Austriju. Boravio je tamo do
proglaenja amnestije, 1926. godine. Za to
vrijeme trpio je jake bolove i poeo uzimati morfij. Od 1928. bio je zastupnik u Reichstagu, a etiri godine kasnije preuzeo je dunost predsjednika njemakog parlamenta. Vjerojatno je upravo
on organizirao paljenje Reichstaga 27. veljae
1933., to je Hitleru bio povod za obraun s
komunistima i demokracijom u Njemakoj.
Kljuna tdoga koju je odigrao u stvaranju diktatorske vlasti osigurala mu je mnoge poasti i
popustljivost kod Fhrera koji je tolerirao Goringove hedonistike sklonosti, nestrunost i kardinalne greke u izvravanju obveza. Godine 1933.
nagradio ga je titulom premijera Pruske i ministra
zrakoplovstva. Idue godine. Goring je zajedno s
Hitlerom i Himmlerom pripremio pokolj vodstva
SA, koje je postajalo neposluno. Nakon to je
1935. imenovan glavnim zapovjednikom njemakih ratnih zranih snaga, stvorio je snano

636/1415

zrakoplovstvo. Godine 1936. preuzeo je dunost

opunomoenika za etverogodinji plan, a godinu
kasnije postao je predsjednik dravnog industrijskog sindikata, nazvanog njegovim imenom.
Vrhunac karijere i utjecaja Goring biljei u
godini 1940., kada su avioni njemakog
zrakoplovstva znatno pridonijeli pobjedama
Hitlerovih armija u Europi. Nakon zauzimanja
Francuske, dobio je samo za njega stvoreni in
Reichsmarschalla. Kasnije je poeo nizati
neuspjehe, za koje je bio neposredno odgovoran,
ali je Hitler svom najvjernijem drugu i dalje
opratao nekompetenciju, ignoranciju i fatalni
izbor suradnika, to je bio uzrok stalnog pada
borbene spremnosti njemakih zrakoplovnih
snaga. Luftwaffe nije osvojila Englesku, kao to
je Goring obeavao. Na Istonom bojitu nije imala odgovarajuih aviona kako bi unitila sovjetsku industriju i opskrbila opkoljene jedinice, a
nije uspjela ni obraniti gradove Reicha pred
saveznikim avionima.

637/1415

Goring je volio rasko i lijepe predmete.

Posebna grupa strunjaka, koju je sam formirao,
traila je u okupiranim zemljama najdragocjenija
umjetnika djela, koja su dovoena u umsku
palau, sto kilometara sjeveroistono od Berlina,
nazvanu Karinhall, u ast njegove preminule
supruge. U mramornim izlobenim salama bilo je
1375 slika, a meu njima i remek-djela svjetskih
slikara, poput Rubensa, Memlinga, Cranacha,
Vermeera. Du zidova stajalo je 250 statua i 200
komada raznog pokustva. Zbirke su bile tako
bogate da je nakon rata namjeravao napraviti
privatni muzej i uvesti posebnu eljezniku
liniju, kako bi stanovnici Berlina mogli lake
dolaziti i diviti se njegovom blagu.
Vidjevi da Hitlerovo vrijeme istjee. 23.
travnja poslao mu je telegram:
Moj Fhrera, slaete li se da u vezi s
vaom odlukom o ostajanju u utvrdi u Berlinu
preuzmem, na osnovi zakona od 29. lipnja 1941.,
upravljanje Reichom, sa svim punomoima u unutranjim i vanjskim poslovima? Ako ne dobijem

638/1415

odgovor do 22 sata, smatrat u da ste lieni

slobode djelovanja i da su ispunjeni uvjeti tog
zakona.
Hitler je to smatrao izdajom. Naredio je
uhienje svog nevjernog druga. Esesovci su
izvrili naredbu i odveli Goringa u austrijski
gradi Mauterndorf, ali ga je oslobodila jedna
letaka jedinica.
Goring nije htio bjeati; nije se smatrao
zloincem. Po svojem poimanju bio je vojnik i
politiar koji je vodio viteki rat. Nije oekivao
nikakve posljedice i 7. svibnja predao se u ruke
amerikih vojnika. Poslao je svog izaslanika da
dogovori mjesto susreta, na koje je sa saveznike
strane doao general Robert L. Stack, zamjenik
zapovjednika 36. pjeake divizije. Stack se
zaustavio na uskoj planinskoj cesti vidjevi
Goringov oklopljeni Mercedes. Poli su jedan
prema drugome, predstavili se i rukovali, to je
general Stack kasnije jako poalio, jer mu tisak, a
ne nadreeni, to nije oprostio.

639/1415

Idueg dana Goring je dovezen u stoer divizije, smjeten u Grand hotel u Kitzbuhlu, gdje
ga je ve ekao zapovjednik amerikih divizija,
general Jon E. Dahlquist, koji je marala Reicha
primio s odgovarajuim poastima. Goring je jo
uvijek bio uvjeren da e se uskoro susresti s generalom Dwightom D. Eisenhowerom, kako bi se
dogovorio o svojoj budunosti, u kojoj se vidio
kao premijer nove njemake vlade.
Nekoliko dana kasnije, maral je sudjelovao na tiskovnoj konferenciji s pedeset
saveznikih novinara. Stenogram s te konferencije, po naredbi generala Eisenhowera, cenzuriran je i objavljen tek u svibnju 1954. U javnost je
dospjelo samo jedno pitanje: Znate li da se
nalazite na listi ratnih zloinaca?
Slijedio je Goringov odgovor. Ne. jako
sam iznenaen jer ne znam zbog ega..
Goring je bio jedan od najviih njemakih
dunosnika koji su izili pred meunarodni sud.
Saveznici su izabrali Nurnberg kao mjesto
za suenje dunosnicima Treeg Reicha,

640/1415

odgovornima za izazivanje rata i smrt vie desetaka milijuna ljudi. Krajem rata ameriki su bombarderi pretvorili taj grad u ruevine. udnim
sluajem ostala je sauvana Palaa pravde, kako
je nazivan kompleks sudskih prostorija. A
saveznicima je odgovaralo i to to se, odmah iza
zgrade suda, nalazio i zatvor iz kojega su vodili
podzemni hodnici do sudskih dvorana. Bilo je to
jako vano jer su se saveznici s razlogom plaili
mogunosti da e netko iz njemakih vojnih
postrojbi, koje su jo raspolagale tekim orujem,
pokuati osloboditi Hitlerove dunosnike.
Dana 5. studenog u prostorije Nurnberkog
tribunala uvedeni su optuenici - lanovi najviih
nacistikih dravnih i vojnih vlasti. Hodali su sigurni u sebe, nasmijeeni i meusobno se
pozdravljajui dok su sjedali na dugaku klupu.
Mogao se stei dojam kako nijedan od njih ne razumije teinu optubi koje im je izloio sud.
Tog dana, u 10.03 u salu su uli suci i njihovi zamjenici. Britanci, Amerikanci i Francuzi

641/1415

doli su u crnim sudakim ogrtaima. Rusi ih

nisu odjenuli; bili su u uniformama.
Prvi dan procesa proao je u itanju
optunica.
Toka prva: Zajedniki plan, odnosno urota
Svi optueni sudjelovali su kao naredbodavci, organizatori i poticatelji u stvaranju zajednikog plana koji je doveo do izvravanja zloina
protiv mira, ratnih zloina i zloina protiv
ovjenosti.
Za slabljenje i ruenje prethodne njemake
vlade urotnici su pribjegavali teroru i iskoritavali u tom cilju jedinice SA.
Kad je Hitler postao kancelar, suspendirani
su dijelovi ustava koji su se ticali graanskih
sloboda, a Nurnberki zakoni doneseni 1935.,
stavili su sve idove izvan zakona.
Hitlerovci su jaali svoju vlast uniformirajui ivot u zemlji, primjenjujui vojni
odgoj mladei i osnivajui koncentracijske
logore.

642/1415

Toka druga: Zloini protiv mira

Veina optuenih sudjelovala je u preustroju gospodarske proizvodnje za potrebe vojne
mainerije iji je cilj bio osvajanje Europe.
Do oujka 1935. program naoruanja ostvarivan je tajno. Optueni su prekrili odredbe
Versajskog ugovora. Iskljuili su Njemaku iz
meunarodnih organizacija, uveli obveznu vojnu
slubu, zauzeli demilitarizirano podruje nad Rajnom, izveli aneksiju Austrije i ehoslovake te,
naposljetku, poduzeli vojnu agresiju na Poljsku.
Ukupno su naruili ili prekrili najmanje 36
meunarodnih ugovora i garancija u 64 sluaja.
Toka trea: Ratni zloini
lanak A sadravao je optube za ubojstva
i muenja civilnog stanovnitva i iivljavanje nad
stanovnitvom. Lista masovnih ubojstava koje je
poinila njemaka vojska u okupiranim zemljama
bila je vrlo duga. Zloini su poinjeni kako nad
odraslim osobama, tako i nad djecom.

643/1415

lanak B sadravao je optube za raseljavanje milijuna ljudi iz okupiranih podruja i

odvoenje na robovski prisilni rad na teritoriju
Njemake. Tijekom rata u Reich je dovezeno oko
sedam milijuna ljudi i prisiljavano na robovski
rad, za vrijeme kojeg su stotine tisua umrle od
gladi i iscrpljenosti, ili su ubijene.
lanak C sadravao je optube u vezi s
postupcima prema ratnim zarobljenicima. Nabrajao je primjere neljudskog postupanja prema zarobljenicima koji su trebali biti zatieni zakonima meunarodnog prava. Izgladnjivani su,
mueni i prisiljavani na robovski rad.
lanak D odnosio se na uzimanje i ubijanje
talaca iz civilnog stanovnitva, to su njemake
vlasti primjenjivale u svim okupiranim zemljama
Europe.
Toka etvrta optunice: Zloini protiv
ovjenosti
Niti jedan od optuenih nakon proitane
optunice nije priznao krivnju.

644/1415

Hermann Goring nije imao namjeru odgovarati izravno na pitanja suda. Poeo je:
"Prije nego to odgovorim na pitanja
Visokog suda priznajem li krivnju ili ne...
Jedan od sudaca ga je prekinuo, pozivajui
ga na potovanje reda. Goring je tada izjavio:
Prema toj optunici, nisam kriv.
Rudolf Hess, Hitlerov zamjenik, rekao je
kratko: Ne!
Joachim von Ribbentrop, ministar vanjskih
poslova: Nisam kriv!
Feldmarai Wilhelm Keitel, zapovjednik
Glavnog stoera Wehrmachta: Nevin!
Franz von Papen, bivi kancelar, a kasnije
vicekancelar u Hitlerovoj vladi: Ni u kom
sluaju kriv!
I tako redom.
Prije nego to su ti ljudi stali pred sud, pobjednike snage dugo su razmatrale kako voditi
proces. Predstavnici saveznikih sudova morali
su rijeiti nekoliko vanih pitanja.

645/1415

Kako optuiti najvie njemake dunosnike

za kovanje urote protiv mira od 1933., kad su ih u
to vrijeme mnoge europske vlade smatrale
pravim predstavnicima njemake drave?
Hitler i Mussolini su 1938. u Munhcenu
raspravljali o sudbini europskog mira s premijerima dviju zapadnih sila, Nevilleom Chamberlainom i Edouardom Deladierom. U kolovozu 1939.
u Moskvi, predstavnik sovjetske vlade Vjaesiav
Molotov potpisao je sporazum s njemakim ministrom vanjskih poslova, Joachimom von Ribbentropom. Taj je pakt omoguio Nijemcima napad
na Poljsku i razbuktavanje Drugog svjetskog rata.
Mjesec dana kasnije, obojica ministara potpisali
su sporazum o prijateljstvu i granicama, dijelei
Poljsku izmeu njemake vojske, koja je dola sa
zapada i sovjetske, s istoka. Krajem travnja
1945., kada su savezniki vojnici na teritoriju
Njemake traili Joachima Ribbentropa, kao
ovjeka optuenog za najtee ratne zloine,
Vjaesiav Molotov je kao predstavnik pobjednike sile doao u San Francisco na konferenciju

646/1415

osnivaa Organizacije ujedinjenih naroda.

Dvojica politiara koji su bili odgovorni za
rasplamsavanje rata i porobljavanje stanovnitva
mnogih osvojenih zemalja, nala su se na dvije
suprotne strane pravednosti.
Predstavnici etiriju velesila sastali su se
26. lipnja 1945. u Londonu, kako bi odgovorili
na mnoga teka pitanja, u vezi s planiranim procesom protiv nacistikih zloinaca.
Kako se treba ponaati sud, ako njemaki
branitelji predbace drugim dravama provoenje
vojne agresije?
Nije li, 17. rujna 1939., sovjetska vojska
kao saveznik njemake vojske, izvela agresiju na
Poljsku? U studenom 1939. napali su Finsku. Povod koji su navele sovjetske vlasti, kako je finsko
topnitvo gaalo sovjetske poloaje u podruju
Lenjingrada, bio je izmiljen, isto kao i poljski
napad na radiopostaju u Gliwicama, na koji su se
pozivali Nijemci. Za vrijeme vojnih operacija
Velika Britanija je razmatrala mogunost slanja

647/1415

ekspedicijskog korpusa u Finsku, koji bi se borio

protiv Crvene armije.
Kako je, dakle, sovjetski tuitelj mogao optuiti Nijemce za voenje agresivnog rata?
Kako optuiti samo Nijemce za ratne
zloine?
to se dogodilo u Katynu? Zapadni saveznici su znali za zloin nad poljskim ratnim zarobljenicima i nitko na Zapadu nije povjerovao
sovjetskoj verziji dogaaja, da je taj zloin bio
djelo Nijemaca.
to je s deportacijom milijuna ljudi iz
baltikih drava u Sibir? S iseljavanjem nekoliko
stotina tisua Poljaka iz zemalja okupiranih u
rujnu 1939?
Kakvi su bili sovjetski koncentracijski logori u Sibiru, gdje su ljudi prisiljavani na
robovski rad, mueni i ubijani? U tim logorima
nestalo je vie ljudi nego u njemakim koncentracijskim logorima.

648/1415

Kako optuiti samo Nijemce za zrane

napade i napade na bespomone gradove, kad su
Englezi i Amerikanci primjenjivali masovne
zrane napade, ubijajui stotine tisua bespomonih stanovnika u njemakim gradovima koji
nisu imali vojno znaenje? Pri kraju rata, u veljai 1944., britanske i amerike bombe ubile su u
Dresdenti oko 135 tisua ljudi. Na svaku tonu
bombi koje su njemaki avioni bacili na Veliku
Britaniju, saveznici su bacili 315 tona na
Njemaku.
Rjeenje kakvo je prihvaeno u Londonu
bilo je solomonsko: pred sudom e se razmatrati
samo djela koja su poinili optueni! Kasnije prihvaeni statut odluio je da se sud nee baviti
drugim sluajevima.
Prolazili su tjedni izjava optuenih i
presluavanja svjedoka koji su otkrivali mehanizam najveeg zloina u povijesti ovjeanstva.
Nitko dotad nije stvorio tako savrenu vojnu
maineriju koja je trebala osvojiti svijet, a

649/1415

milijune stanovnika osvojenih zemalja pretvoriti

u robove nove rase gospodara.
Joachim von Ribbentrop: Naprosto smo
htjeli osigurati najosnovnije uvjete za nau egzistenciju, upravo onako kako je i Engleska osigurala svoje interese.
Nastupajui kao svjedok, SS- Gruppenfhrer Walter Schellenberg: Uzevi u obzir blisku
rusku akciju, trebalo je to je mogue uspjenije
rasteretiti zalee. Imajui to na umu, trebalo je
svim sredstvima slomiti svaki pokuaj otpora i
protivljenja.
Sudac: Znate li o kakvim se sredstvima
radilo?
Schellenberg: "uo sam kasnije da su
nemilosrdni uvjeti borbe uzrokovali i posezanje
za bezobzirnim sredstvima. Znam to samo po
uvenju.
Sudac: Kakva su to bila sredstva?

650/1415

Schellenberg: U borbi s partizanima i postupcima s civilnim stanovnitvom esto je

primjenjivano strijeljanje.
Sudac: Zar i djece?
Schellenberg: Nisam uo nita o tome.
Alfred Rosenberg, ministar za okupirana istona podruja: Vie od tri etvrtine godine borio sam se za to kako bi dolazak radnika bio
dragovoljan.
Hermann Goring, koji je nakon dolaska
Hitlera na vlast organizirao tajnu policiju
166

Gestapo : to se tie koncentracijskih logora,

moja osobna odgovornost zavrava u prvim
mjesecima godine 1934.
Ernst Kaltenbrunner, naelnik Dravnog
ureda sigurnosti Reicha, kojem su bili podreeni
Gestapo i Sluba sigurnosti: Izdao sam nareenje da zatvorenici koji su poslani u logor Mauthausen ne budu loe tretirani.
Do kraja procesa optueni su ustrajali na
takvoj strategiji obrane.

651/1415

Upravo ovi ljudi, zajedno sa aicom drugih, bacili su krivnju na Nijemce i demoralizirali
njemaki narod, rekao je u zavrnom govoru optube glavni britanski tuitelj.
U jedno moemo biti sigurni, tvrdio je
Robert Jackson, glavni ameriki tuitelj. Budui
narataji nee morati sumnjati u to jesu li nacisti
imali mogunost rei neto u svoju obranu. injenica je da su izjave optuenih otklonile svaku
sumnju u njihovu krivnju. Sami su pridonijeli
svojoj presudi.
Prije izricanja presude optueni su govorili
vie sati, pokuavajui po- sljedni put odbaciti
krivnju.
Hermann Goring: Najotrije osuujem ta
strana masovna ubojstva, to uope ne mogu
shvatiti. Ali jo jednom elim rei da nikada
nikome nisam dao nalog za ubojstva, kao to nisam nikada naloio izvravanje drugih okrutnih
djela.
Rudolf Hess je u vrijeme zavrne rijei bio
vidljivo neuraunljiv i htio je uvjeriti sud da je

652/1415

sve to se dogodilo za vrijeme rata, bilo rezultat

primjene posebnih farmaceutskih preparata.
Joachim Ribbentrop: Mene se proglaava
odgovornim za vanjsku politiku o kojoj je odluivao netko drugi.
Wilhelm Keitel: To to sam ja kao vojnik
mogao dati najbolje od sebe, odnosno vjernost i
poslunost, iskoriteno je za ciljeve za koje nisam
mogao znati.
Ernst Kaltenbrunner: Zloine o kojima
sam saznao tek danas, poinio je Himmler. to se
tie idovskog pitanja, bio sam prevaren kao i svi
vii dunosnici.
Dana 1. listopada 1946. u 10.03 suci su ui
u dvoranu kako bi proglasili presude optuenima.
Trojica su proglaena nevinim po svim tokama
optunice. Ostali su o visini kazne trebali saznati
poslije podne.
U 14.50 u sudskoj dvorani nije bilo kamera.
Takva je bila odluka suda koji je zakljuio kako

653/1415

svijet ne treba gledati lica optuenih kad doznaju

da ih eka smrtna kazna ili dugogodinji zatvor.
Tribunal je izrekao presudu za dvadeset
dvoje od dvadeset etiri optuenika. Dvojica nisu
osuena - Robert Ley izvrio je samoubojstvo u
zatvora, a Gustaf Krupp bio je jako bolestan.
Trojica optuenih osloboeni su krivnje. Od ostalih devetnaest, dvanaest ili je osueno na kaznu
smrti (Martin Bormann u odsutnosti), a ostali na
167

kazne viegodinjeg liavanja slobode.

Njihove reakcije na presudu meunarodnog
tribunala znamo iz izvjea zatvorskog psihologa
koji je posjetio osuenike u prvim minutama nakon proglaenja presuda.
Na smrt osueni Goring, nakon povratka u
eliju, nastojao je itati neku knjigu. Imao je
vlane oi, teko je disao i bilo je vidljivo da se
bori s nervnim slomom.
Ribbentrop je djelovao zastraujue.
Odmah je poeo hodati po eliji, neprestano
ponavljajui: Smrt, smrt, smrt...

654/1415

Keitel je vikao: Smrt vjeanjem! Mislio

sam da u biti poteen toga.
Hans Frank, glavni gubernator Poljske govorio je: Smrt vjeanjem. Zasluio sam to i
oekivao sam to.
Kaltenbrunner nije mogao sakriti strah i
samo je proaptao: Smrt...
Alfred Jodl hodao je po eliji ukoen i uspravan. Govorio je: Smrt vjeanjem. Smrtna
presuda. U redu, to sam i oekivao. Netko mora
preuzeti odgovornost. Ali, smrt vjeanjem?
Fritz Sauckel, opunomoenik za pitanja zapoljavanja, uvjeravao je najbliu okolinu kako je
presuda posljedica krivog tumaenja njegovih
izjava.
Termin izvrenja presuda dran je u strogoj
tajnosti, ali je veina osuenih smatrala da e to
biti 14. listopada. Nakon izvjesnog vremena, do
zatvorenikih elija poeli su dopirati zvuci
piljenja i zabijanja dasaka i letvi. Nije bilo sumnje - stolari su podizali vjeala. Buka je dolazila

655/1415

iz barake u kojoj se nalazila gimnastika dvorana,

udaljena nekoliko desetaka metara od zatvorske
zgrade.
Prvi je na vjeala trebao poi Hermann
Goring. On je ipak izmaknuo takvom izvrenju
pravde. Napravio je samoubojstvo uzevi otrov.
Nije ustanovljeno na koji mu je nain u eliju dopremljen cijankalij. Sumnja se kako je ovjek
koji mu je omoguio smrt samoubojstvom, bio
porunik Jack L. Wheelis iz zatvorske strae s
kojim se Goring jako sprijateljio. Sigurno mu je
taj asnik omoguio da doe do osobnih stvari,
pohranjenih u zatvoru. Je li meu njima bila i
ampula s otrovom? Moe biti, ali to neemo
nikad saznati.
Goringovo mjesto u redu za smrt zauzeo je
Joachim von Ribbentrop. Prva presuda izvrena
je 16. listopada u jedan sat nou. Zadnji od
osuenih, Seyss-Inquart objeen je u 2.45.
Nakon smaknua, uz vjeala su poloena
tijela svih objeenih, a pored njih i Goringovo.
Sva su tijela kasnije spaljena u krematoriju u

656/1415

Mnchenu, a pepeo je prosut u rijeku Isar, kako

nitko od bivih fanatinih simpatizera i
neonacista ne bi imao gdje odavati poasti.
Godine 1955., iz zatvora u Spandauu
puten je admiral Erich Raeder, bivi zapovjednik njemake ratne mornarice. Admiral Karl
Dnitz, koji je zapovijedao njemakom ratnom
mornaricom nakon Raedera, napustio je Spandau
1956. Godinu kasnije, iziao je na slobodu i
pomilovani
Walter Funk, bivi ministar gospodarstva
Reicha i opunomoenik za ratno gospodarstvo.
Godine 1966. vrata u Spandauu otvorila su
se posljednji put za osuene ratne zloince. Albert Speer, ministar naoruanja i Baldur von
Schirach, lokalni voa Nacistike stranke za Be,
izdrali su kaznu od 20 godina, koju im je
izrekao sud u Nrnbergu.
Iza reetaka Spandaua ostao je posljedni od
optuenih i osuenih u Nrnbergu - Rudolf Hess,
Fhrerov zamjenik. Godine 1987, izvrio je samoubojstvo, odnosei sa sobom u grob jednu od

657/1415

najveih tajni Drugog svjetskog rata: tajnu svog

leta u Veliku Britaniju.
Nakon njegove smrti zgrade zatvora u
Spandauu su poruene.
Nrnberki tribunal i dalje ima ogromno
znaenje jer je injenicom da je presudio ljudima
odgovornima za ratne zloine, stvoreno novo
pravo, itekako potrebno za postojanje sigurnijeg
svijeta.

20.
Smrtonosna magla
Rano je jutro 9. lipnja 1945. godine.
Pukovnik M. E. Becker, ef kemijske slube u
amerikoj vojsci, izvadio je iz sefa u svom uredu
fascikl s crnim koricama, povezan trakama, i s
plavim, lakiranim peatom. Pogledao je natpis na
prednjoj strani koji se pojavio nakon slamanja
peata i otvaranja korica. Studija o mogunosti
osvetnike (ta rije je dopisana olovkom) upotrebe otrovnog plina u operaciji Olimpic. Stavio
je fascikl u torbu koja se zatvarala ifrom i
krenuo prema vratima. Morao je to bre stii do
Ministarstva rata kako bi ministru Henryju L.
Stimsonu predstavio detalje operacije opisane u
crnom fasciklu. Pukovnik Becker znao je kako e
ostvarivanje plana uzrokovati smrt pet milijuna
ljudi!
Najmanje pet milijuna.

659/1415

Plin je trebao biti udesno oruje koje e

brzo pobiti tisue neprijateljskih vojnika i donijeti laku pobjedu. Tako je mislio profesor Fritz
168

Haber , dok je prepun elana radio na bojnim

otrovima u berlinskom institutu
Kaiser Wilhelm. Sigurno je znao kako e
upotreba ubojitog oruja na posebno nehuman
nain uzrokovati invalidnost i strane rane, a
moe imati i fatalne posljedice za miljenje o
Nijemcima i njemakim asnicima, no to ga
saznanje nije smetalo pri propagiranju novog oruja. Samo je traio primjereni povod da ga upotrijebi. Naao ga je u kolovozu 1914., kad su
Francuzi na bojitu upotrijebili granate sa suzavcem, kakve je policija u mirnodopskim uvjetima
bacala na demostrante ne bi li ih rastjerala.
Nijemci su zakljuili da su dobili pravo na osvetu, i uinili su to u listopadu 1914. kod Neuve
Chapellea, gaajui francuske rovove granatama
koje su sadravale plin koji iritira dine putove.
Uinak je bio neznatan i upravo zbog toga u studenom 1914., u stoeru glavnog zapovjednika

660/1415

njemake vojske i ratnog ministra, generala

Ericha von Falkenhayna, pojavio se profesor
Fritz Haber s pukovnikom Bauerom. Imali su
namjeru nagovoriti ministra na koritenje drugog
plina, na drugi nain.
Dosta igre s plinom koji nad ra uje nos i
oi neprijatelja! Plin mora ubijati. Mora se, dakle,
upotrijebiti u velikoj koncentraciji i velikim
koliinama. Za to je najbolji klor, koji kao bojno
sredstvo ima mnoge prednosti, uvjeravao je profesor Haber. Moe biti puten iz boce, brzo se
iri s vjetrom, a udahnut unitava dine putove,
inei, u najgorem sluaju, vojnike nesposobnima za borbu.
Klor je imao jo jednu prednost: nije zagaivao teren. Dakle, vojnici iz vlastitih formacija mogli su se kretati odmah nakon ubojitog oblaka i lako zauzimati teren pokriven tijelima
neprijatelja. Nije bila beznaajna ni injenica da
su njemaki pogoni smjeteni u podruju Rajne
proizvodili 40 tona klora mjeseno. Odreeni
problem bio je nedostatak elinih boca, jer ih je

661/1415

u cijeloj Njemakoj bilo oko dvanaest tisua. Za

vojne ciljeve moglo ih se koristiti oko est tisua.
General von Falkenhayn bio je neobino
zadovoljan projektom profesora Habera. Vidio je
u tome mogunost brzog rjeenja situacije u
Flandriji, najvanijem di jelu Zapadnog bojita,
kroz koji su francuskoj armiji dolazila britanska
pojaanja.
Pripreme za prvi veliki napad plinom trajale su nekoliko mjeseci, a 20. veljae 1915. u rovove kod Ypresa vojnici specijalne kemijske
jedinice poeli su ukopavati boce s klorom. Bilo
je to neophodno, kako sluajna eksplozija s
neprijateljske strane ne bi oslobodila plin, koji bi
onda zat rovao vlastite vojnike. Nakon dva tjedna
zavrili su posao; ekali su se pogodni vremenski
uvjeti, to je bilo jako vano. Operacija je ipak
odgoena jer se njemako zapovjednitvo odluilo izvesti napad na drugom mjestu bojita,
koje se protezalo oko Ypresa, i oko est tisua
boca brzo i uspjeno preneseno je u rovove na
sjeveru.

662/1415

Kanjenje napada plinom moglo je u potpunosti ponititi njegovu uinkovitost na koju je

toliko raunao general Falkenhayn. Francuska
obavjetajna sluba poela je, naime, dobivati
uznemirujue vijesti o pripremama novog oruja,
a 13. travnja znali su toan plan djelovanja neprijatelja. Tada je do francuskih rovova stigao vojnik August Jaeger, iz postrojbe koja je zakopavala boce. Bio je dezerter koji je zamrzio rat i
zbog toga je rado priao o novom oruju. Kao
dokaz istinitosti svojih navoda pokazao je
posebni tampon za neutraliziranje djelovanja
klora, kakav je davan vojnicima koji su radili na
instaliranju opasnih boca. Nije bilo nikakve sumnje u to da Nijemac govori istinu. Trebalo je to
bre opskrbiti vojnike na ugroenom podruju
bojita plinskim maskama. Ipak, upozorenje koje
su asnici koji su sasluavali Nijemca poslali
svojim nadreenima, nije uzeto u obzir.
Posljedino, niti jedan od saveznikih vojnika u
rovovima kod Ypresa nije imao sredstva koja bi

663/1415

ga zatitila od klora; nisu ak ni znali da im

prijeti takva opasnost.
22. travnja 1915. bio je lijep i topao dan.
Sunani ugoaj bio je u suprotnosti sa sivilom i
mrtvilom pojasa niije zemlje koji je dijelio rovove saveznike i njemake vojske. Stotine
tisua topnikih granata koje su pale na tu zemlju
napravile su mnotvo brazdi ispunjenih vodom,
izmeu kojih su strali panjevi i dijelovi drvea te
rijetke nakupine trave i grmlja. Tiina je bila
strana; ovdje se nisu ule ak ni ptice.
Dan je tekao kao obino, u topnikom
dvoboju koji nije pravio vee tete, niti je ostavljao poseban dojam na vojnike u zemljanim
rovovima.
Neto prije 18 sati iznad njemakih poloaja uzdigao se balon ispod kojeg je u jednom
trenutku bljesnule jarko svjetlo. To je bio signal
vojnicima koji su poeli otvarati ventile na est
tisua boca.
Bjelkasti oblak koji se pojavio iznad
njemakih rovova izazvao je panju Francuza.

664/1415

Zakljuili su kako to moe biti dimna zavjesa za

njemaki napad. To je bilo jo vjerojatnije zato
to je njemako topnitvo naglo pojaalo napad.
Na francuskim linijama proglaena je uzbuna i
tisue vojnika zauzele su poloaj, zaklanjajui se
iza grudobrana rovova i paljivo pogledavajui
prema neprijatelju. Oblak tjeran vjetrom polako
im se pribliavao.
Odjednom su se vojnici, koji su se nalazili
na najisturenijim poloajima, poeli udno ponaati. Jedni su bez vidljivog razloga padal i na
dno rovova, guei se i grei u mokroj ilovai.
Drugi su nastojali pobjei. Samo najjai, koji su
se uspjeli popeti po potpornim daskama rova,
trali su nastojei pobjei pred smrtonosnom maglom. No, ta magla, noena vjetrom koji je puhao
brzinom od 7 km/h bila je bra od vojnika. Njih
su usporavale izme oteane ilovaom, noge su
im upadale u raskvaenu zemlju, upadali su u
brazde od bombi ispunjene vodom. Bacali su oruje i raskopavali kapute, kako bi bre trali, ali

665/1415

ubrzo su vritei padali na zemlju, dok im je na

usta izlazila krvava pjena.
Tako je bilo na est kilometara bojita,
dokle je dopirao plin.
inilo se da su i sami Nijemci iznenaeni
posljedicama djelovanja novog oruja. Vojnici na
koje nitko nije pucao, nesigurno su i s oklijevanjem ulazili u prazne rovove. Oito su odnijeli
pobjedu u tom prvom danu, ali saveznici su uspjeli organizirati obranu i nisu dopustili zauzimanje grada.
Toga je dana roen kemijski rat.
Upotreba plina od strane Nijemaca izazvala
je saveznike koji su odluili odgovoriti na isti
nain. I ve 25. rujna kod Loosa i oni su pustili
klor iz elinih boca. Napad nije uspio jer je
vjetar promijenio smjer, uzrokujui vee gubitke
kod napadaa nego kod napadnutih. Znanstvenici
su predlagali upotrebu jaih sredstava, ubojitijih,
kao to su fozgen i iperit, posebno opasnih jer
prodiru kroz pore na koi.

666/1415

Tijekom tri godine Prvog svjetskog rata

vojska svih zaraenih drava upotrebljavala je
plin. ak i Amerikanci, koji su uli u rat tek
1917., stigli su pustiti tisue tona bojnih otrova.
Od njih je stradalo 1297000 vojnika, od kojih je
91 tisua umrla.
Neobino je to da je statistika svjedoila
protiv upotrebe plina. Nijemci su tako spektakularan uinak kod Ypresa postigli samo zbog faktora iznenaenja pri upotrebi klora i nedostatka
bilo kakvih sredstava obrane kod saveznikih vojnika. Kasnije, kad su vojnici bili opskrbljeni plinskim maskama i impregniranim pelerinama,
posljedice upotrebe plina bile su znatno manje. U
godinama 1916. i 1917., kad su kemijski napadi
postali uobiajeni, ranjeni i ubijeni plinom inili
su jedva 2,2 posto ukupnih gubitaka zaraenih
strana. No, i pored toga, nakon rata su i pobjednici i poraeni nastavljali istraivanja i proizvodnju bojnih plinova. To nije promijenila ak ni zabrana upotrebe kemijskog oruja iz Hake konvencije 1925. Nijemcima nisu smetale ni zabrane

667/1415

prema Versajskom ugovoru koji je praktino

razoruao armiju te drave.
Od proljea 1922. Reichswehr je odravao
tajnu suradnju s Crvenom armijom koja im je ustupila svoje poligone duboko u unutranjosti
Rusije, nedostupne saveznikim inspektorima
koji su trebali nadzirati Nijemce, kako bi vidjeli
dre li se odredbi Versajskog ugovora. Posebnom
tajnom bio je obavijen poligon pod kriptonimom
Tomka iznad Volge, u blizini mjesta Volsk.
General Ludwig von Scherer rukovodio je
Istraivakim centrom za kemijsko oruje, koje
je Ruse itekako zanimalo. Ve 14. svibnja 1923.
potpisali su sporazum da zajedno s Nijemcima izgrade pogone Bersol koji su trebali proizvoditi
bojne otrove. Ti su pogoni na kraju premjeteni u
mjesto Ivaenkovo.
Jozef Unliht, zamjenik komesara obrane,
ocjenjujui stanje vojne suradnje s Nijemcima u
tajnom izvjeu za Staljina, 31. prosinca 1926.,
napisao je: Dana 21. kolovoza ove godine potpisan je sporazum o aviokemijskim pokusima (tj.

668/1415

rasprivanju plina iz aviona). Radovi su poeli

krajem rujna. Prvi dio programa je izvren.
Izvedeno je etrdeset letova za vrijeme kojih je
rasprivana tekuina ija su svojstava slina onima u iperitu. Eksperimenti su dokazali kako je
primjena
otrovnih
sredstava
upotrebom
zrakoplovstva mogua na velikoj skali. Prema
miljenju naih strunjaka, iz izvedenih eksperimenata moe se zakljuiti daje primjena iperita
protiv ciljeva u pokretu, uz trovanje odreenih
podruja i naselja tehniki mogua i jako znaajna. Idui pokusi predviaju se za proljee 1927.
U meuratnom razdoblju Talijani su prvi
posegnuli za tim orujem. Za vrijeme borbi u
Abesiniji, koju su napali u listopadu 1935., njihova armija opremljena tenkovima, tekim topnitvom i avionima, dugo nije mogla slomiti otpor
domorodaca naorunih samo starim pukama.
Iskompromitiran zbog nemogunosti pobjede nad
slabijim protivnikom, diktator Benito Mussolini
izdao je naredbu za upotrebu iperita. U sijenju
1936., talijanski avioni poeli su bacati bombe od

669/1415

250 kg, koje su eksplodirale na visini od 70 do

100 metara iznad zemlje, rasprujui smrtonosi
otrov po poloajima neprijateljske vojske,
gradovima i selima te putovima zakrenim izbjeglicama. Otrovne estice koje su padale na
ljude koji nisu imali ni maske ni zatitnu odjeu,
ulazile su im u usta, uzrokojui strane rane. Na
tisue ljudi je oslijepilo i stravino opreno, a s
njih su otpadali komadi koe i nisu imali snage
doi do bolnica koje su ionako bile malobrojne i
gotovo uvijek daleko od mjesta napada. Leali su
na zemlji, umirui u grevima, bez nade u
dobivanje pomoi ili barem ublaavanje boli. Na
taj je nain umrlo najmanje 20 tisua Abesinaca,
iako se stvarni broj rtava nee nikad saznati.
Vlade SAD-a i europskih drava, zaprepatene uincima djelovanja talijanskih kemijskih
bombi, pojaale su proizvodnju tog oruja, smatrajui kako e samo prijetnja osvetom odvratiti
neprijatelja od primjene plina.
Ameriki pogoni u Edgewoodu poveali su
uinkovitost za treinu. Francuzi su u mjestu

670/1415

Clamercy pokrenuli proizvodnju fozgena. Rusi,

koji su kao i obino, htjeli prednjaiti u industrijalizaciji, izgradili su tri tvornice: u Kujbievu,
Karagandi i Brandkjusku. Britanci su poeli graditi tvornice u Sutton Oaksu, a planirali su izgraditi jo dvije. No, najvea opasnost raala se u
Njemakoj. U isto vrijeme kad su Talijani desetkovali bespomone Abesince, njemaki znanstvenici otkrili su plin, ubojitiji od fozgena i iperita, i to sasvim sluajno.
Doktor Gerhard Schrader, radei u
laboratorijima IG-Farbena, na sredstvima za zatitu bilja, ozbiljno se zatrovao jednim testiranim
preparatom. Mjesecima je morao ostati pod
lijenikim nadzorom prije nego to su mu se
povukle tegobe s vidom i disanjem. Nakon
ozdravljenja, napisao je izvjee o tom nesretnom
sluaju koje je zainteresiralo njemake vojne
vlasti. Odmah je doveden na vojni poligon u
okolici Berlina, gdje mu je nareeno da djelovanje novog preparata, nazvanog tabun, demonstrira
na ivotinjama. Kapljice bez boje i mirisa

671/1415

prodirale su kroz kou konja i krava i usmrivale

ih u roku od 30 minuta. Schrader je premjeten u
tajni laboratorij na sjeveru Njemake, kako bi
tamo radio na novim ubojitim sredstvima. Brzo je
postigao rezultate i nakon nekoliko mjeseci istraivanja, vjerojatno 1937., otkrio je jo jae
sredstvo, koje je prema prvim slovima svog prezimena i prezimena ostalih znanstvenika koji su
radili s njim, nazvao sarin. Tisuinka grama tog
otrovnog plina, ako bi prodrla u dini sustav,
uzrokovala bi smrt u roku 30 minuta.
Adolf Hitler, koji je traio oruje za
masovno unitenje, naredio je da se u podrujima
udaljenim od veih naselja izgrade pogoni koji e
biti u stanju mjeseno proizvoditi tisue tona novog plina. Uskoro je njihova proizvodnja dosegla
tri tisue tona mjeseno.
Do poetka novog rata, britanska
obavjetajna sluba nije nita znala o tom plinu,
ali su otkrili da su Nijemci na svjetskim tritima
poeli kupovati velike koliine arsena, jakog
otrova, to je vjerojatno znailo da su poeli

672/1415

proizvodnju bojnih otrova koji sadravaju taj

element.
Kad je 3. rujna Velika Britanija ula u rat s
Njemakom, premijer Neville Chamberlain, koji
s ve dugo bojao Hitlera, sa zaprepatenjem je
saznao kako britanske rezerve kemijskih bojnih
otrova iznose jedva 500 tona iperita i pet tona suzavca. Premalo da bi odvratilo Nijemce od upotrebe kemijskog oruja protiv engleskih gradova;
oni su ve mogli imati stotine tisua tona sarina.
Dva dana kasnije svi britanski znanstvenici i asnici koji su angairani na istraivanju kemijskog
oruja, preseljeni su iz ugodnih londonskih stanova u Grosvenor Gardens, u sreditu Porton
Downa, okruen ogradom visokom tri metra, s
bodljikavom icom i desecima straara i patrola.
Tamo su trebali izmisliti nova kemijska sredstva,
te razviti najjeftinije i najbre naine njihove proizvodnje. Zbog toga su bili potrebni eksperimenti
na ivotinjama, ali i - ljudima. Javljali su se
dobrovojci koji su htjeli pomoi domovini, ali
nisu pretpostavljali da e postati pokusni kunii.

673/1415

Jedan od njih, po imenu Harry Hogg, svjedoio je

1990. da je u Portonu, s jo nekoliko drugih
osoba, bio zatvoren u komoru bez prozora, s debelim vratima. U jednom trenutku uao je asnik,
otvorio spremnik koji je stajao na podu i brzo iziao. Za petnaestak sekundi svi u komori poeli
su se guiti, a neopisivi bol razdirao im je plua.
Dok su jo imali snage, tukli su akama po
vratima, ali nitko ih nije otvarao. Tek nakon
nekoliko minuta, kad su ve napola bili u nesvijesti, doputeno im je da ispuu iz plinske komore. Hogg nije znao to se dogodilo s drugim
sudionicima tog eksperimenta. Iako je dugo i
teko bolovao, uspio je preivjeti. Koliko je takvih eksperimenata na ljudima izvedeno u Portonu? Ne zna se, jer je dokumentacija iz centra
ostala u strogoj tajnosti sve do danas.
Premijer Winston Churchill, koji je preuzeo
vlast 10. svibnja 1940., smatrao je da se Velika
Britanija ne smije dati iznenaditi.

674/1415

Sve mora biti dovedeno do najvieg

stupnja pripremljenosti, ali vlada mora briljivo
razmotriti upotrebu plina, rekao je.
U skladu s njegovom odredbom, proizvodnja tog oruja rasla je munjevitom brzinom. Do
kraja rata, britanski pogoni proizveli su blizu 3,5
milijuna topnikih projektila napunjenih plinom,
vie od 1,8 milijuna avionskih bombi, 40 tisua
tona iperita i 14 tisua tona fozgena. Slino su reagirali i Amerikanci. U strahu da e Nijemci ili
Japanci upotrijebiti kemijsko oruje, napunili su
elinim bavama vojna skladita na Pacifiku i
Europi.
Pomisao na osvetu saveznika, bez sumnje
je itekako plaila Hitlera, tim vie to su savezniki bombarderi sve ee nadlijetali njemake
gradove i zasipali ih kiom bombi. Za vrijeme
nekoliko napada na Hamburg, izvedenih od 24.
do 30. srpnja 1943., britanski, ameriki i poljski
bombarderi bacili su osam tisua tona bombi. Eksplozije su rasplamsale vatrenu oluju u zapadnom
dijelu grada, na podruju veem od deset

675/1415

kvadratnih kilometara. Samo u jednoj noi poginulo je 18 500 stanovnika od kojih se veina
uguila zbog nedostatka kisika (kilogram eksploziva sagorijevanjem je troio oko 40 kubinih
metara zraka), ili se otrovala nastalim plinovitim
spojevima fosfora, koji je bio sastojak zapaljivih
naboja.
Bombe su unitile 600 industrijskih pogona
i radionica te vie od 200 tisua stanova i javnih
zgrada. A avione se moglo naoruati i bombama
s plinom. Njihova eksplozija uzrokovala bi
viestruko vee gubitke, nastalo bi na stotine
tisua rtava koje bi trebalo lijeiti, a popravljanje oteenja bilo bi praktiki nemogue. Dakle,
Hitler je zakljuio kako se njemaki napad
plinom na saveznike postrojbe ili gradove ne bi
isplatio. Tim vie to su njemaki bombarderi
mogli napasti samo London, a s obzirom na njihov manji broj i manju nosivost za bombe, njihovi napadi ne bi bili tako razorni kao saveznika
osveta. No, napetost nije poputala i bojazan da
bi neprijatelj koji gubi mogao upotrijebiti plin,

676/1415

nalagala je saveznicima da se pripreme za eventualni osvetniki udarac.

U rujnu 1943., kad se saveznika vojska
iskrcala na obale Apeninskog poluotoka, prijetnja
od kemijskog udara bila je tako velika da su se
Amerikanci odluili poslati na bojite spremnike
s plinom, kako bi ga upotrijebili za trenutanu
odmazdu. Ali izazvali su tragediju.
Krajem listopada 1943., iz luke u Baltimoreu isplovio je na ocean brod SS John Har169

vey tipa Liberty , s teretom vojne opreme. Malo

je osoba na brodu znalo da se u jednom spremitu
nalazi 100 tona bombi M47A1. Svaka od njih
sadravala je oko 30 kg iperita. Brod je preplovio
Atlantik, ne susrevi njemake podmornice i 26.
studenog uplovio u luku Bari. Kapetan Elwin F.
Knowles nastojao je to bre istovariti opasno oruje, ali je promet u luci bio tako velik da mu je
reeno kako mora dugo ekati na red. Zaista, svi
dokovi bili su zauzeti brodovima koji su dovozili
oruje i opremu za savezniku vojsku, a luke
dizalice radile su ne samo danju, nego i nou, pri

677/1415

svjetlu reflektora. Nitko nije razmiljao o tome

kako osvijetljena luka moe biti lak cilj za
njemake bombardere.
Dana 2. prosinca 1943. oko 19.30 u luci su
se oglasile sirene, upozoravajui na zrani napad.
Protuazrana obrana, nepripremljena i iznenaena, nije uspjela otjerati avione koji su sa
sjevera nadlijetali luku.
Zapovjednik prvog napada avionima Ju 88,
porunik Gustaf Tauber, bio je iznenaen krajnjom neopreznou saveznika. Dizalice i obala bili
su izvrsno vidljivi u svjetlu reflektora, a brodovi
napunjeni streljivom, orujem i gorivom,
poredani su jedan pored drugog. Piloti su
ukljuili aerodinamike konice, olakavajui let
aviona u obruavanju. jedan za drugim njemaki
bombarderi precizno su isputali bombe koje su
ubojitom preciznou pogaale natiskane
brodove.
Plamen je munjevitom brzinom zahvatio
tanker koji je bio usidren pored broda SS John
Harvey. Snaga eksplozije avionskog goriva

678/1415

smjetenog u njegovim spremnicima bila je tako

velika da su oteene zgrade na udaljenosti od
nekoliko kilometara. Vatra se munjevito prenijela
na brod SS John Harvey. Da nesrea bude vea,
jedna od bombi probila je palubu broda i eksplodirala u skladitu. Snana eksplozija ubila je
sve mornare, a mlazovi ubojite tekuine izlili su
se u more gdje su se pomijeali s goruim benzinom i uljem.
Te noi poginulo je oko tisuu amerikih
vojnika. Veina ih se spasila iz plamena i eksplozija na brodu, no iako su bili na amcima ili s
pojasovima za spaavanje, umirali su u vodi,
dotiui smrtonosnu supstanciju ili udiui njezine pare. Bolniari koji su izvlaili nesretnike iz
mora i sami su padali otrovani plinom, a nitko
nije znao kako pomoi oslijepljenim i teko
opeenim nesretnicima. Nad lukom se formirao
otrovni oblak koji se, tjeran vjetrom, poeo kretati prema gradu, gdje je od eksplozija bombi poginulo ve tisue osoba. Stotine drugih padalo je

679/1415

na zemlju guei se. Ta je no imala stranu

etvu. Broj rtava nikad se nee saznati.
Ipak, tragedija u Bariju nije odvratila nijednog politiara od razmatranja planova za upotrebu kemijskog oruja.
Apsurd je pozivati se na moralnost, koja
se potpuno izgubila u ovom ratu; tako je
primjerice bombardiranje otvorenih gradova
nekad smatrano zabranjenim, a danas to svi
rade, rekao je Winston Churchill i dalje spreman
izdati naredbu za kemijski napad na njemake
gradove, ako bi to Hitler prvi uinio. Osveta je
uskoro dobila drugi oblik.
U noi s 13. na 14. lipnja 1944., na London
je pao prvi projektil V-1. Gotovo tri mjeseca kasnije, 8. rujna oko 18.35, na jednoj londonskoj
ulici eksplodirala je raketa V-2; eksplozija je
ubila tri i ranila sedamnaest osoba. Petnaestak
sekunda kasnije raketa je pogodila zgrade u blizini gradia Eppinga. Stanovnici su bili
prestravljeni. Nitko nije znao koliko su projektila
V-1 i raketa Nijemci nagomilali i koliko e ih

680/1415

ispaliti na London. Vratio se komar kolovoskih

noi 1940., kad su glavni grad nadlijetale stotine
bombardera. No, tada su sirene unaprijed upozoravale na opasnost i ljudi su mogli pobjei u
sklonita. Lovaki avioni i protuavionsko topnitvo uspjeno su branili gradove. Ali, od raketa
V-2 nije bilo mogunosti obrane. A to ako su
Nijemci napunili glave tih raketa plinom?
Premijer Churchill bio je spreman na sve da bi
izbjegao takvu opasnost, iako nije znao koliko je
ona realna. Naredio je zapovjednicima
provjeravanje vojnih efekata totalne primjene
plina, uglavnom iperita, ili drugih metoda borbe
koje do tada nisu bile primjenjivane. Plan,
razraen na osnovi tog nareenja, predviao je da
prvi osvetniki napad bude izveden pomou konvencionalnih bombi, da bi se izazvala panika
meu stanovnitvom, prisiljavajui ga da napusti
stanove. Nakon toga u napad bi krenuli avioni s
plinskim bombama. Rezerve iperita, namijenjene
toj akciji, bile su dovoljne za napad na 60, a fozgena na 20 gradova. Nije iskljuena ni upotreba

681/1415

bakteriolokog oruja, to je trebalo dovesti do

potpunog unitenja stanovnitva u najveim
njemakim gradovima.
Na drugoj strani bojita, general Herman
Ochser, voditelj kemijskih odjela Wehrmachta,
pripremao je slian plan: predlagao je punjenje
glave projektila i raketa V-1 i V-2 tabunom i
sarinom, plinovima mnogo otrovnijim od iperita,
i gaanje Londona takvim projektilima. Svakog
dana tamo bi trebalo eksplodirati 250 kemijskih
glava, uzrokujui nezamislive rtve meu stanovnitvom. Hitler nije izdao takvu naredbu. Pretpostavio je da Britanci ne bi oklijevali da
odgovore na slian nain, jer je vjerovao da i oni
imaju jednako otrovan plin.
Iza saveznike vojske koja se pribliavala
Berlinu s istoka i zapada, ile su posebne jedinice
iji je zadatak bio uhienje njemakih znanstvenika, traenje tehnike dokumentacije i novog oruja.
U Raubkammeru kod Munstera, Britanci su
otkrili skladite topnikih projektila na kojima su

682/1415

bili bijelo, zeleno i uto obojeni pojasovi. Britanci nisu imali pojma to znae te boje. Tek nakon nekoliko dana otkrili su da boje oznaavaju
tabun i sarin, plinove za ije postojanje nisu ni
znali. Granate s obojenim pojasovima, dokumenti
i uhieni znanstvenici, poslani su u centar u Portonu. Meu njima je sigurno bio profesor Karl
Wimmer, koji je u koncentracijskom logoru
Natzweiler provodio eksperimente s plinom na
zatvorenicima. U plinskim je komorama usmrtio
na stotine ljudi, da bi istraio u kojoj tono mjeri
kemijska sredstva unitavaju oi, kou, pale
plua i uzrokuju razaranje mozga. Uhitila ga je
britanska andarmerija, ali nije iziao pred sud.
Jednog je dana naprosto nestao. Njegovo znanje
bilo je previe dragocjeno...
Na dragoj strani, u Donjoj leskoj, sovjetska vojska osvojila je podzemne tvornice
smjetene oko 60 km od Wrodava, kao i one u
Falkehagenu. Tamo su se proizvodili deseci
tisua tona bojnih plinova mjeseno. Ali Rusi

683/1415

nisu uspjeli uhititi njemake znanstvenike koji su

radili na proizvodnji tih plinova.
Rat u Europi bliio se kraju, a stotine tisua
bavi s plinom ostalo je nedirnuto u tajnim skrovitima. Na Pacifiku, gdje se amerika vojska
pripremala za posljednju operaciju invazije protiv
Japana, trebalo je biti drukije. Plan nazvan
Olimpic predviao je da e 1. studenog 1945., nakon osmodnevnog bombardiranja s mora i iz
zraka, 815 tisua vojnika izvesti invaziju na otok
Kiuu i zauzeti njegov juni dio, kako bi tamo uspostavili zrakoplovne i morske baze, koje e pomagati pri daljnjim operacijama.
Pet mjeseci kasnije amerika vojska trebala
je krenuti u drugi dio operacije pod kriptonimora
Cornet, koja je trebala poeti 1. oujka 1946., nakon iskrcavanja 1 170 000 vojnika na otok
Honu. Obavjetajna sluba je javljala kako na
japanskim otocima traju velike pripreme. itavo
je stanovnitvo trebalo sudjelovati u obrani, a
Amerikanci su dobro zapamtili stranu samoubilaku odlunost s kojom su se Japanci borili na

684/1415

pacifikim otocima, udaljenim tisue kilometara

od njihove domovine. Krvave bitke za svaki
metar terena na Saipanu i Iwo-Jimi, trebale su
biti samo nagovjetaj onoga to oekuje amerike
vojnike na njihovim matinim otocima.
Japanski Glavni stoer, razraujui plan
obrane nazvan Ketsu-Go (Odluka), dobro je procijenio amerike namjere, predviajui kako e
Amerikanci najprije izvesti invaziju na otok Kiuu, odakle e nakon nekoliko tjedana krenuti na
otok Honu u blizini Tokija. Za odbijanje invazije odreeno je 65 pjeakih i 2 oklopne divizije, 25 brigada te 3 gardijske i 7 oklopnih brigada. Snage branitelja trebale su imati ukupno 2
350 000 vojnika i 32 milijuna lanova milicije i
paramilitaristikih organizacija. Ukupno je u
obranu Japana trebalo biti ukljueno 34 350 000
ljudi!
U jedinice samoobrane regrutirani su svi
mukarci u dobi od 15 do 60 godina i sve ene od
17 do 45 godina. One za koje nije bilo vojnikih
puaka, trebalo je naoruati lovakim i

685/1415

muzejskim orujem, bambusovim kopljima,

sabljama i lukovima. ak su i djeca obuavana za
borbu s tenkovima. Opasani granatama trebali su
se podvui pod oklopna vozila i ginuti u samoubilakoj eksploziji koja e razvaliti dno tenka.
Te djeje jedinice nazivane su Shermanovi tepisi prema nazivu amerikog tenka.
Japanske obale trebalo je braniti 19 razaraa (ali im je ostalo malo goriva), 38 podmornica, kao i flotila od 3294 najrazliitijih tipova
plovila, meu kojima je bilo 300 ivih torpeda
170

Kaiten i 2000 motornih amaca napunjenih dinamitom. Najopasnije oruje u zraku, trebali su
biti piloti samoubojice, takozvane kamikaze. Zapovjednik novoformiranih zrakoplovnih snaga,
general M. Kavabe, raunao je kako e do kraja
lipnja imati dvije tisue aviona za pilote samoubojice, a tijekom idua dva mjeseca te e se
snage poveati za jo tisuu. U najoptimistinijim
planovima, pretpostavljao je kako e ameriku
invazijsku flotu napasti 10 tisua pilota
samoubojica.

686/1415

Ameriki zapovjednici imali su nevjerojatno teak zadatak da organiziraju invaziju kako

bi gubici bili to manji, ali i u najoptimistinijim
prognozama pretpostavljali su da e u poetnoj
fazi operacije poginuti 30 do 40 tisua njihovih
vojnika. Gubici ljudstva na japanskoj strani
mogli bi iznositi na stotine tisua.
Plin je jedino, dosad neupotrebljavano oruje koje moe bitno smanjiti amerike gubitke i
skratiti rat, napisali su autori izvjea o
mogunostima koritenja kemijskog oruja, koje
je pukovnik M. E. Becker, voditelj kemijske
slube amerike vojske, predao ministru rata.
171

Henry L. Stimson sloio se s tim zakljucima.

I general George Marshall, zapovjednik Glavnog
stoera, smatrao je kako e upotreba plina
smanjiti amerike gubitke.
To ne mora biti najnoviji i najjai plin,
rekao je Marshall u razgovoru sa Stimsonom.
Treba ih samo poprskati da se razbole i izgube
volju za borbom, a podruje ispuniti plinom, najbolje iperitom, pa stajati sa strane i ekati.

687/1415

No, pukovnik Becker i njegova ekipa mislili su drukije. Smatrali su kako treba prouzroiti
to vie rtava kod stanovnitva. Zbog toga su
kao cilj prvog udara izabrali etvrt Tokija
povrine 45,5 kvadratnih kilometara, sjeverno od
carske palae, nastanjenu s gotovo milijun ljudi.
Oekivali su da e plin, noen vjetrom, otrovati
jo 776 tisua stanovnika u promjeru tri kilometra. Napad je trebao poeti u osam sati ujutro,
kad je promet na ulicama najintenzivniji i veina
stanovnika Tokija nalazi se izvan kua, pa e,
dakle, biti izloeni djelovanju kemijskog oruja.
Avioni su trebali bacati bombe mase 225 ili 450
kg, ispunjene fozgenom, koji napada dine
putove. Bombe s iperitom, koji uzrokuje otpadanje koe i paralizira dine putove trebale su pasti
na gradove Javate, Tobate, Vakamatsu i Kokure.
U drugim gradovima, avioni su trebali rasprivati
iperit u tekuem stanju, kako bi ga upile drvene
stijenke kua, to bi na due vrijeme
onemoguilo stanovanje u njima ili proizvodnju
opreme za vojsku.

688/1415

Naime, nakon masovnih napada amerikih

bombardera na japanske tvornice, proizvodnja je
preseljena u stambene zgrade, kole, ak i kazaline dvorane. U napadima predvienim za 16.
listopada, avioni su trebali baciti ukupno 56 583
tone plinskih bombi i ponavljati napade svakih
est dana, sve do 1. studenog, kada bi poela invazija. Tada bi, prije dolaska vojnika na japansko
kopno, stupili u akciju topovi koji bi izbacivali
projektile napunjene plinom. Predvieno je kako
e za japanske ciljeve biti upotrijebljeno 120
tisua tona bombi i plinskih granata, koje e
zatrovati stanovnitvo na podruju od 650 kvadratnih kilometara (to je gotovo 200 t na kvadratni
kilometar ili 200 g na kvadratni metar; nap.
prev.). Kako je potvrivalo izvjee (...) u
Japanu je trebalo poginuti 5 milijuna ljudi, a znatno vie biti ranjeno.
Iako je ministar rata podupirao taj projekt,
on nije mogao donijeti takvu odluku. Naredbu za
koritenje kemijskog oruja mogao je izdati
jedino predsjednik Harry Truman

172

. Zbog toga

689/1415

je 18. lipnja 1945. u njegovom kabinetu u Bijeloj

kui odrano savjetovanje na kojem su sudjelovali vojni i civilni strunjaci.
To je strano, ali nema lakog puta, bez
krvi, za pobjedu u ratu, a nezahvalni zadatak
voa je zauzimanje tvrdog stava, koji je uzor
podreenima, govorio je general Marshall, kao
da opravdava nunost ubijanja tako velikog broja
Japanaca, to je trebalo osigurati da ne doe do
masakra amerikih vojnika.
Do danas nije objavljeno kakve su odluke
donesene na tom savjetovanju. Bez sumnje je
razmatrana i mogunost upotrebe atomske
bombe, i tog je dana predsjednik izdao naredbu
za nuklearni napad na Japan, premda jo nitko
nije znao koliko je snano to oruje. ak su i
tvorci atomske bombe procijenili energiju eksplozije jednaku energiji 500 tona trotila (trinitrotoluen, TNT), to je ionako prejako, znajui da su
najtee bombe imale masu neto iznad 10 tona.
Prva probna eksplozija atomske bombe trebala je
biti izvedena tek 16. srpnja; i tad se moglo

690/1415

pokazati da su rauni bili netoni i da e proi

mnogo mjeseci prije nego to bomba bude
spremna. A plin je bio spreman. U skladitima
amerike vojske bilo je smjeteno 4,4 milijuna
topnikih granata ispunjenih plinom, milijun tekih projektila, 1,25 milijuna avionskih bombi i
112 tisua spremnika iz kojih se moglo rasprivati plin. Ostalo je pitanje kako e reagirati vlasti u
Japanu na vijest da su Amerikanci upotrijebili
plin. U japanskim skladitima takoer su se
nalazile plinske granate i jo straniji spremnici s
bakterijama.
Pokusna eksplozija atomske bombe
izvedena je prema planu 16. srpnja 1945. u
pustinji Alamagordo u dravi New Mexico i nadmaila je sva oekivanja. Pokazalo se da je razarajua energija novog oruja jednaka energiji eksplozije 17 tisua tona trotila.
Dana 6. kolovoza u 8 sati ujutro, bojnik
173

Thomas Ferebee, topnik aviona B-29

pod
imenom Enola Gay, ugledao je u okularu niana
most Aioi u Hiroimi. Imao je vrlo

691/1415

karakteristian oblik slova T, jer je od sredinje

konstrukcije mosta vodio put na otok. Topnik je
pritisnuo niklanu palicu sa strane niana. Pod
trupom Enola Gaya iz prije otvorenih vrata komore za bombe, iskliznula je atomska bomba
174

nazvana Little Boy , Avion osloboen tereta od

pet tona naglo se uzdigao. Pilot je odmah izveo
manevar koji je tako dugo vjebao za vrijeme
letova nad japanskim gradovima: puni zaokret.
Nad Hiroimom, na visini od 580 m i udaljenosti 300 m od mosta koji je nanianio bojnik
Ferebee, bljesnula je vatrena kugla, munjevito se
poveavajui, a ve u nekih 0,000 01 sekunde
njezin je promjer iznosio 28 m. Temperatura je
dosezala 300 tisua stupnjeva, a nakon sekunde,
promjer vatrene kugle iznosio je 280 m, a temperatura na povrini 5000 stupnjeva. Val gorueg
zraka dotaknuo je zemlju. Ljudi na udaljenosti
300 do 400 m od centra eksplozije naprosto su isparili. Na crijepovima kua udaljenih 600 m pojavili su se staklasti mjehurii. Na udaljenosti od
jednog kilometra ljudsko se tijelo zapalilo.

692/1415

Zrak zagrijan eksplozijom irio se poput

balona, izazivajui uragan koji je u blizini
sredita eksplozije dosezao brzinu od 1500 km/h.
Njegova se snaga brzo smanjivala, ali prije nego
je utihnuo, pomeo je sve drvene kue u
polumjeru od dva kilometra, a vrste betonske
zgrade ozbiljno su oteene.
Ljudi koji se u minuti eksplozije nisu sklonili iza debelih zidova, ozraeni su i ubrzo su
umrli.
U Hiroimi je poginulo oko 80 tisua
osoba. Toan broj nitko ne zna, kao ni velik broj
onih koji su umrli kasnije, od posljedica zraenja.
U noi 9. kolovoza u 3.47, s aerodroma na
Tinianu uzletio je avion B-29, nazvan Bocks Car,
kojim je pilotirao major Charles Sweeney. Neto
kasnije, prikljuili su mu se promatraki avioni.
U 11.50 nali su se u podruju grada Nagasakija. U gustoj magli pokazao se otvor kroz koji
se vidio dio grada. Sweeney je odmah usmjerio
avion na tu stranu. Grad je bio vidljiv samo 20
sekunda ali to je bilo dovoljno da navede avion

693/1415

na cilj. U 11.58 kapetan K. K. Beahan pritisnuo

je polugu, oslobaajui drae bombe nazvane
175

Fat Man . Pilot je naglo zaokrenuo avion i nakon nekoliko trenutaka maksimalno poveao
njegovu brzinu. Iza njega je zasjala ogromna
kugla, a kad se prigasila, uvis je suknuo kilometar iroki stup dima, koji je za minutu dosegnuo visinu od 10 km. U Nagasakiju je vjerojatno poginulo oko 70 tisua ljudi. Japan je
morao kapitulirati. Plin se nije morao
upotrijebiti...

21.
Generalissimus i
generali
(...) pored toga, moram naglasiti da maral
ukov okuplja oko sebe najvie asnike koji,
krei prisegu danu domovini i drugu Staljinu,
bezrazlono kritiziraju partijsku i dravnu vlast.
Takvi ljudi, kao general ujkov, Mihail Katukov
ili Vasilij Kazakov, smatraju se ukovcima, a ne
staljinistima.
Ovo je fragment jednog od mnogih
prokazivanja marala Georgija ukova, zapovjednika sovjetske okupacijske vojske u
Njemakoj. Pismo je krajem 1945. dospjelo u
ruke voditelja istrane slube Narodnog komesarijata dravne sigurnosti (NKGB), general
176

pukovnika Viktora Abakumova . On je odluio

osobno preuzeti sluaj, i u sijenju 1946. zaputio

695/1415

se u Berlin. Znao je koje asnike treba uhititi i

odmah im je stigao, poeo je to provoditi. Ali u
njegovoj sobi odjednom su se pojavila dvojica
vojnika, prenosei mu poziv na razgovor u
ukovljevu kabinetu. Njihovo ponaanje nesumnjivo je pokazivalo da e, ako ne prihvati poziv,
najvjerojatnije dobiti kundakom po glavi i biti
odveden na silu. Poao je, dakle, dragovoljno.
Kad je doao k ukovu, ovaj nije ni podigao pogled s pisaeg stola.
Uhitili ste estoricu mojih asnika.
Oslobodite ih odmah! Ili vas trebam vratiti pod
straom u Moskvu?
Voditelj istrane slube je znao da ukov
ne pria bez veze. Naredio je da se uhieni oslobode i brzo otiao iz Berlina, ali nikad nije zaboravio tu uvredu. ukov je dobio smrtnog neprijatelja. No je li voditelj istrane slube NKGB-a,
slabo poznati general Abakumov, mogao ugroziti
marala Sovjetskog Saveza i heroja velikog rata Georgija ukova?
To se inilo nemoguim, ali ipak...

696/1415

***
Georgij ukov proslavio se u borbama
protiv Japanaca na rijeci alin-Gol na Dalekom
istoku u kolovozu 1939. godine. Grupa armija
pod njegovim zapovjednitvom pobijedila je japansku vojsku od 75 tisua ljudi; bila je to
strateki vana pobjeda jer je neposredno utjecala
na to da japanske vlasti odustanu od daljnje ofenzive u smjeru Sibira, kao i od agresije usmjerene
na jug Azije.
U sijenju 1941., ukov je preuzeo dunost
zapovjednika Glavnog stoera. Otad pa nadalje,
imao je neposredni kontakt sa Staljinom koji ga
je kao iskusnog vou, kad je zapoeo rat s
Nijemcima, slao na najtee dijelove bojita.
U sijenju 1941. ukov je preuzeo zapovjednitvo obrane Lenjingrada. Bilo je to
vrijeme kad je njemaka vojska bila u punom
zamahu i glavna komanda Wehrmachta imala je
dovoljno razloga raunati na osvajanje grada.
ukov je mobilizirao sve raspoloive snage,

697/1415

naredivi ak i mornarima da uzmu puke i bore

se u rovovima koji su okruivali grad. Sjajno je
vodio obranu, ne doputajui njemakoj vojsci da
ue u grad.
Kad se situacija oko Lenjingrada stabilizirala, Staljin je pozvao ukova u obranu Moskve.
U prosincu 1941. povjerio mu je zapovjednitvo
velike kontraofenzive u kojoj je njemaka vojska
odbaena 200 km zapadno od glavnog grada
Sovjetskog Saveza.
Kasnije, kad su Nijemci doli pred Staljingrad, Staljin je tamo poslao ukova. General je
ve tada imao reputaciju asnika koji moe
izvriti nemogue zadatke. elina disciplina i
upornost, povezane s izvrsnim zapovjednim
sposobnostima, omoguavale su ukovu da
dovede svoju vojsku do pobjede. Bio je poznat i
kao zapovjednik koji je nastojao tedjeti ivote
svojih vojnika, to ba nije bio sluaj s ostalim
zapovjednicima Crvene armije.
Od srpnja 1942. bio je zamjenik vrhovnog
zapovjednika; koordinirao je akcije na bojitu za

698/1415

vrijeme probijanja blokade Lenjingrada, bitke u

rajonu Kurska te operacije u Ukrajini i
Bjelorusiji.
Godine 1944. jedinice 1. bjeloruske armije
pod njegovim zapovjednitvom, ule su u
Poljsku. Potisnuli su Nijemce iz sredinjeg dijela
zemlje, zauzeli Varavu i doli do Odre. Polako
se zavravala uspjena vojna epopeja velikog zapovjednika ukova. Pred njim je jo bilo samo
osvajanje Berlina.
U noi s 3. na 4. travnja, maral ukov je u
Kremlju predstavio plan osvajanja Berlina, predlaui da napad pone sredinom svibnja. Trebalo
mu je vremena za pripremu osam armija koje su
stajale pred Odrom. Staljin je naredio da napad
zapone 16. travnja, jer se bojao da bi u glavni
grad Treeg Reicha svakog trena mogle ui
postrojbe zapadnih saveznika.
Velika ofenziva zapoela je u noi 16.
travnja. Tada jo nije bilo sigurno hoe li armijama ukova pripasti ast osvajanja Berlina i
razvijanja zastave na Reichstagu. Juno od rijeke

699/1415

Nise Luike krenule su jedinice 1. ukrajinske

armije pod zapovjednitvom Ivana Konjeva. Na
pravcu udara tih jedinica, njemaka je vojska bila
slabija, i inilo se oitim kako e Konjev prestii
ukova.
No zadrao ga je Staljin, koji je naredbom
od 23. travnja podijelio Berlin, tako da se Reichstag naao u podruju djelovanja ukovljeve
vojske. Njemu je takoer pripala ast da u ime
Sovjetskog
Saveza
primi
kapitulaciju
Wehrmachta.
Rat u Europi bio je zavren. Milijun i pol
vojnika Crvene armije upueno je na Daleki istok, kako bi se borili protiv Japanaca. Nekoliko
milijuna trebalo se vratiti kuama.
Za svaku dravu ogromni problem bila je
poratna demobilizacija. Milijuni mladih ljudi,
naviknutih na ivot na bojitima, sada su se
vraali kuama. Nisu mogli dobiti posao i
svakodnevni ivot bio je teak. Zbog toga je
dolazilo do nezadovoljstava, trajkova i
revolucija.

700/1415

Staljin je shvaao opasnost koju su za

njegovu dravu predstavljali vojnici koji su se
vratili iz rata, ne samo zbog situacije u mjestima
u koja su se vraali, iako ih je tamo uglavnom
ekala bijeda i nedostatak osnovnih uvjeta za
ivot. Sve se to moglo opravdati razaranjima. No,
veinu povratnika s bojita inili su mlai ljudi
koji su, prije nego to su obukli vojnu uniformu,
znali samo staljinovsku stvarnost. Cijeli ivot
uvjeravali su ih kako u dragim zemljama vladaju
glad, obespravljenost i zlo. A kad su doli tamo u Poljsku, Maarsku, ehoslovaku i Njemaku,
vidjeli su ipak drukiju stvarnost. Vidjeli su da
ljudi ive dobro i mimo, mnogo bogatije i bolje
nego u Sovjetskom Savezu. No, poznata mainerija terora koju je Staljin gradio punih 20 godina,
bila je spremna dovesti u red demobilizirane vojnike, terorizirati ih i zatvoriti im usta. Oni nisu
mogli ugroziti Staljina koji se bojao samo visokih
asnika.
Tijekom rata Staljin se esto sastajao s
njima i oni su bili ivi svjedoci njegovih slabosti

701/1415

i kriza. Znali su kakve je greke napravio. Znali

su razmjere njegove krivnje i odgovornost za
poraze u prvim mjesecima rata. Znali su koliko je
milijuna vojnika i civila poginulo zbog njegovih
pogrenih odluka, koliko je krvi proliveno jer je
vojska morala ostvarivati njegove prigodne
naredbe, jedna od takvih bila je, naprimjer,
naredba da Kijev treba osvojiti na godinjicu Oktobarske revolucije. S druge strane, asnici su
zadobili osjeaj snage i vlastite vrijednosti, a
ivot na bojitu omoguavao im je otvorenije
iskazivanje miljenja. Zbog toga je Staljin zakljuio da moraju ponovo osjetiti njegovu vrstu
ruku. Morali su shvatiti kako ivot svakoga od
njih ovisi iskljuivo o drugu Staljinu.
Je li NKGB 1945. i 1946. godine mogao
koristiti iskustva iz godina 1937. i 1938., u
kojima je desetkovan asniki kadar Crvene
armije? inilo se da nije, jer je situacija sada bila
drukija. Sredinom tridesetih godina Sovjetski je
Savez bio zatvorena drava. Tko je na Zapadu,
osim vojnih strunjaka, znao za marala

702/1415

Tuhaevskog, Jegorova ili Blchera? Koga je

zanimala njihova sudbina, da ne spominjemo
sudbinu tisua niih asnika?
Ali godine 1945. ipak je bilo drugo
vrijeme. Najvii asnici susretali su se s amerikim i engleskim zapovjednicima i sudjelovali
na meunarodnim konferencijama. U lipnju
1945. u Moskvu je doao general Dwight Eisenhower, a primio ga je maral ukov. Eisenhower
je prije odlaska pozvao ukova da posjeti Sjedinjene Drave.
Izgledalo je, dakle, da se ljude kao to je
ukov ne moe unititi. A ipak, Staljin je odluio
djelovati prema starom scenariju, koji se pokazao
vrlo uspjenim u godinama velikog terora, kada
je likvidirano 36 tisua asnika. Svakoga od njih
moglo se, naprimjer, optuiti za to da se prodao
obavjetajnim slubama zapadnih drava, muenjem prisiliti na odavanje drugih izdajica,
uhiivati i prisiljavati da odaju ostale, a zatim ih
izvesti pred sud i pokazati pred svijetom kako

703/1415

priznaju krivnju i mole otru kaznu za svoje

djelovanje protiv naroda.
Preduvjet za ostvarivanje takvog scenarija
bio je Staljinov razgovor sa sinom, generalom
Vasilijem Dugavilijem, a rezultat razgovora je
jedna od najkrvavijih intriga poratnog vremena.
Bilo je to krajem 1945. godine. Vasilij, 24-godinji general i bojnik zrakoplovstva, bez sumnje najmlai general u Crvenoj armiji, potuio se
ocu na lou kvalitetu sovjetskih aviona.
Odmah nakon razgovora, voditelj istrane
slube NKGB-a, Viktor Abakumov, dobio je
naredbu da uhiti krivce. Pourio je da izvri zadatak i 14. prosinca 1945. uhitio je marala
Sergeja Hudjakova, zamjenika zapovjednika
zrakoplovnih snaga. etiri mjeseca kasnije, u
noi s 22. na 23. travnja 1946., u zatvoru su se
nali zapovjednik zrakoplovnih snaga, maral
Novikov, 73 druga asnika, kao i ljudi odgovorni
za proizvodnju aviona. Optueni su za proizvodnju aviona i motora s grekama. Istragu je provodio osobno Viktor Abakumov, ministar u Slubi

704/1415

dravne sigurnosti. Njegova omiljena metoda

prisiljavanja na oekivana priznanja bilo je lomljenje rebara pendrekom.
U svojim memoarima maral Novikov je
zapisao: Pitanje o stanju zrakoplovnih snaga
bilo je samo paravan. Hapsili su u vezi sa
zrakoplovstvom, a ispitivali o neem drugom.
Bio im je potreban kompromitirajui materijal za
jednog od marala Sovjetskog Saveza.
Taj maral bio je Georgij ukov. Zbog
ega je Staljin odluio unititi ovjeka kojemu je
dugovao zahvalnost za mnoge pobjede tijekom
rata? Vjerojatno je bilo vie razloga za to, no neki
od njih bili su posve beznaajni.
Za vrijeme sjednice Politbiroa, 24. svibnja
1945., Staljin je upitao najvie zapovjednike kako
gledaju na to da mu se dade in generalis177

simusa . ukov je istog trenutka ispalio: Rang

generalissimusa imaju tako mrske individue, kao
Franco i ang Kajek.

705/1415

Staljin nije dopustio da se vidi kako ga je ta

primjedba razljutila, ali takve uvrede nije zaboravljao. No, neoprezne rijei nisu mogle biti
glavni povod za odluku o likvidaciji marala.
ukov je bio jedan od malobrojnih koji su
cijeli rat imali priliku promatrati Staljina kao
vou. Upravo je on 22. lipnja prvi obavijestio
Staljina o njemakom napadu. Sudjelovao je na
prvom savjetovanju koje se tog dana odralo u
Kremlju. Bio je jedan od malobrojnih koji su previe znali o diktatoru. A bio je tu jo jedan
razlog: proces protiv njega dao bi sigurnosnim
slubama mnogo materijala koji bi teretio najvie
zapovjednike. Na taj bi nain Staljin mogao
unititi cijeli asniki kadar koji je postigao slavu
pobjednika te dobro poznavao mane i greke
vrhovnog zapovjednika kojeg su mogli i svrgnuti
s vlasti. Trebalo je, dakle, prikupiti dokaze protiv
ukova.
To nije bilo teko.
Maral ukov, koji je preuzeo dunost zapovjednika sovjetske okupacijske vojske u

706/1415

Njemakoj, nije primjeivao promjene odnosa

najviih sovjetskih vlasti prema zapadnim
saveznicima. inilo mu se kako treba i dalje
odravati ratne kontakte. Zbog toga je posjeivao
generala Dwighta Eisenhowera, koji je zapovijedao amerikim okupacijskim snagama i
feldmarala
Bernarda
L.
Montgomeryja.
Uruivao im je sovjetska ratna odlikovanja te, to
je bilo jo gore, sam odluivao o tim
odlikovanjima, ne pitajui Moskvu.
Rado je i sam primao odlikovanja koja je
dobivao od njih. To se nije moglo sviati Staljinu
i najblioj ukovijevoj okolini. Zavidni diplomati
i asnici javljali su u Moskvu kako se ukov
precjenjuje i smatra ovjekom koji je dobio rat,
kako se razmee prijateljstvima sa saveznikim
zapovjednicima, itd.
To je ve bilo previe i Staljin ga je
smijenio. U oujku 1946. ukov je u Berlinu
spakirao svoje stvari i vratio se kui, kako bi
preuzeo mjesto zapovjednika kopnene vojske.
Bila je to asna i vana dunost, no nije se radilo

707/1415

o tome. Staljin je htio imati pri ruci marala kojeg

je odredio za svoju rtvu. Abakumov je, naime,
ve pripremio sve dokaze: svjedoenja Novikova
i nekoliko desetaka drugih asnika koji su, na
mukama, ukazivali na ukova kao na vou antistaljinistike urote.
Jednog dana Abakumov je odluio demonstrirati svoju mo i u ukovljevu dau u Sosnovcu poslao je trojicu tajnih agenata kako bi
obavili pretres. No nije dobro procijenio marala.
Na pojavu tajnih agenata on je posegnuo za orujem i, da nisu pobjegli, zasigurno bi pucao. Za
Abakumova je to bio sitni incident koji mu nije
pokvario raspoloenje. Imao je u ruci svjedoenje
muenog Novikova, koji je optuivao ukova.
Staljin je odluio iznijeti sluaj ukova na sjednici Vrhovnog vojnog sovjeta i Ministarstva
obrane, uvjeren da e njihovi lanovi odluiti o
uhienju marala.
estog lipnja 1946. Staljin je doao u
Kremlj dosta rano. Izlazei iz automobila, prebacio je preko ramena svoj stari vojniki ogrta.

708/1415

Ljudi iz njegove najue pratnje znali su da je to

lo znak; kad dolazi na posao u starom vojnikom ogrtau, znai da je loe raspoloen. I
ukov je primijetio taj ogrta i predosjeaj ga
nije varao.
Staljin je na sjednici ustvrdio kako se
ukov esto izjanjavao protiv vlade, kako je
precjenivao svoju ulogu u ratu, pripisujui sebi
zasluge za pobjede i preesto dajui intervjue inozemnom tisku...
Dokaze ukovljevih zloina koji su se
temeljili na svjedoenju marala Novikova
178

proitao je general Sergej temjenko . Iz svjedoenja je proizlazilo da je ukov okupljao oko

sebe nezadovoljne asnike i generale, to se moglo smatrati urotom i pripremom dravnog udara.
Optube su poduprli najpouzdaniji Staljinovi
ljudi: Lavrentij Berija, Vjaeslav Molotov i Lazar
Kaganovi. Doao je as da svjedoe i asnici.
Staljin je raunao na to kako e od njih dobiti
konanu osudu ukova i pristanak oruanih
snaga za likvidaciju tog ovjeka.

709/1415

179

Maral Konstantin Rokosovski

zatvoren
od 1937. do 1940. i bestijalno premlaivan, nije
stao u obranu ukova, ali nije se ni prikljuio
tuiteljima.
Maral Aleksandar Vasilevski poeo je
otvoreno braniti ukova, podsjeajui na njegove
ratne zasluge.
Maral Ivan Konjev, kojemu je ukov spasio ivot, ali i pokazivao posebnu vrstu antipatije
prema njemu, svjedoio je o njemu najbolje to je
mogao.
Staljina su iznenadile njihove izjave. okirala ga je i izjava generala Pavla Ribalka, koji je
ustvrdio kako su izjave svjedoka koje optuuju
ukova date pod prisilom.
Najvii asnici su shvatili kako Staljin priprema veliku istku, u kojoj e prva rtva biti
ukov, a kasnije su trebale pasti i druge glave.
Branei ukova, branili su sebe. Bez njihovog
pristanka, Staljin nije mogao uhititi ratnog heroja.
Uvidjevi da gubi tu rundu, Staljin je rekao

710/1415

ukovu: Morat ete za izvjesno vrijeme

napustiti Moskvu.
Odlazei 9. lipnja 1946. u Odesu, gdje je
preuzeo dunost zapovjednika vojnog okruga,
ukov je spasio ivot. Ali, koliko dugo? Abakumov je djelovao i dalje, ekajui odgovarajuu
priliku. U ruke su mu pali dokazi prijestupa generala Tjelegina, bliskog ukovljevog suradnika.
U vojsci se znalo da je Tjelegin ovjek koji prima
mito i lukavac koji gomila njemako blago, i to u
ogromnim koliinama. Uhien je i pokazalo se
kako je njegova osobna imovina uistinu
ogromna: naeno je 16 kg srebra, 218 bala raznih
tkanina, 21 lovaka puka, nizozemski gobleni,
muzejski predmeti i nakit.
General se opravdavao kako je te predmete
kupio vlastitim sredstvima, ali je bilo teko
povjerovati u to.
Pored svega, u sluaj se umijeao i brani
par Kriukov.
General Vasilij Kriukov bio je suprug
poznate pjevaice Lidije Ruslanove. Ona se jako

711/1415

sviala ukovu koji je organizirao njezin boravak

u Njemakoj, gdje je nastupala na koncertima za
sovjetsku vojsku. Ali, odjednom se pokazalo da
su Kriukovi vrlo imuni. U svojoj kui u Moskvi
imali su 123 slike poznatih majstora i 700 tisua
rubalja gotovine, to je bila ogromna suma za
ono vrijeme.
Kriukov i Tjelegin pod torturom su priznali
kako je i ukov umijean u njihove poslove.
Tako je, dakle, Abakumov imao u ruci
dokaze izdaje Grigorija ukova: organiziranje
protudravne urote, na to su ukazivala svjedoenja
muenog
Novikova
i
drugih
zrakoplovnih asnika, kao i dokazi kriminalnih
prijestupa, o emu su svjedoili Kriukov i
Tjelegin. Ti dokumenti dospjeli su na Staljinov
stol.
ukov je znao za to i oekivao je najgore.
Uvijek je imao uza se putnu torbu s istom
odjeom, jer je oekivao da bi svaki as mogao
biti uhien.

712/1415

ivot u stalnoj napetosti doveo ga je 1947.

godine i do sranog napada.
Ali, do uhienja ipak nije dolo. Generalissimus Staljin nije se odvaio optuiti ukova, u
iju su obranu stali drugi najvii asnici. Tome je
moda presudilo i naglo pogoranje meunarodne situacije. U lipnju 1950. vojska Sjeverne
Koreje napala je Junu Koreju. U rat su se
ukljuile Sjedinjene Drave i Organizacija ujedinjenih naroda. Sovjetski Savez je poeo slati
komunistikoj Koreji oruje i vojne instruktore.
Prijetila je opasnost da konflikt u dalekoj Aziji
preraste u svjetski rat. Staljin se dobro sjeao
sline situacije, kad je prije izbijanja Drugog
svjetskog rata smaknuo glavni asniki kadar i
nije ga stigao obnoviti do 1941., kad su snage
Wehrmachta napale Sovjetski Savez. Nije smio
ponoviti istu greku i 1950. Moda je i zbog toga
potedio ukova i druge najvie asnike. Barem
na neko vrijeme.
U studenom 1952. Staljin je dopustio da
maral ukov izae na kre- maljsku tribinu i

713/1415

ostane na izvjesnoj udaljenosti. To je bio oit

dokaz da je heroj Drugog svjetskog rata opet u
milosti. Ali, mogao je mirno spavati tek kad je
saznao da Staljin vie nije meu ivima. Za
ukova je tada dolo vrijeme da se osveti onima
koji su pretvorili u komar osam poratnih godina
njegova ivota.

22.
Smrtonosni dvoboj
U konferencijsku dvoranu u Kremlju tono
180

u 9 sati uao je Georgij Maljenkov , Staljinov

bliski suradnik. Nakon smrti diktatora preuzeo je
funkciju premijera i glavnog tajnika Komunistike partije, na koju je uskoro dao ostavku.
Ravno s vrata uputio se na mjesto predvieno za
predsjedavajueg sjednice.
Nekoliko koraka iza njega iao je Nikita
Hruov, koji je takoer blisko suraivao sa
Staljinom, to mu je omoguilo brzo napredovanje. Njegovo, obino vedro lice, ovaj je put
odraavalo nemir i napetost. Nitko nije znao da je
Hruov u depu kaputa imao pitolj...
Nakon nekoliko trenutaka u salu je, u
maralskoj uniformi, uao ministar obrane
Nikolaj Bulganjin

181

, kojega je Staljin cijenio

715/1415

zbog velikih organizatorskih sposobnosti. Nakon

smrti diktatora preuzeo je dunost ministra
obrane i prvog vicepremijera.
Ostala mjesta za konferencijskim stolom
zauzeli su ljudi koji nisu trebali odigrati veu
ulogu u drami koja je upravo zapoinjala. ekalo
se na najvaniju osobu, Lavrentija Beriju, koji je
od 1938. bio komesar unutranjih poslova. Od
oujka 1953. kao prvi vicepremijer i ministar
srodnih resora sigurnosti i unutranjih poslova,
imao je u rukama najviu vlast u dravi.
Zakasnio je nekoliko minuta. Koja je tema
dananje sjednice? zapitao je Berija im je sjeo.
Zapravo, zato se sastajemo tako iznenada?
Hruov se nagnuo prema Maljenkovu.
Otvori sjednicu i daj mi rije, apnuo je.
Maljenkov, paraliziran strahom, poeo je
neto mumljati. Hruov vie nije htio ekati. Zapoeo je odlunu fazu u borbi za vlast.
Hruov se dugo pripremao za napad na najmonijeg ovjeka u dravi. Jako je dobro znao

716/1415

da e ulog u toj borbi biti ivot: onaj tko izgubi nestat e. A pobijediti nije bilo lako.
Urotnici su morali uvesti u Kremlj petnaestak naoruanih ljudi, koji su trebali doi u nekoliko automobila. To je moglo privui panju
djelatnika Ministarstva unutarnjih poslova koji su
straarili na Crvenom trgu, prilazima Kremlju i
ulaznim vratima. Trebalo je, dakle, smanjiti broj
automobila. Hruov je odluio da u svaki od
automobila, koji su svakodnevno prolazili kroz
Spaska vrata, ue to vie ljudi; prozori su trebali
biti zastrti, kako straari ne bi mogli vidjeti tko je
u autu. Na taj je nain smanjena opasnost da e
poveani promet privui pozornost straara. No,
ostao je jo jedan problem: u Moskvi su bile
dvije divizije Ministarstva unutarnjih poslova,
vjerne Beriji. Ipak, urotnici su uspjeli dobiti
podrku ministra obrane, koji je uputio u glavni
grad dvije oklopne divizije. Berijina vojska, koja
je raspolagala jedino pjeakim orujem, nije se
mogla suprotstaviti tenkovima.

717/1415

Prvi dio plana uspjeli su ostvariti bez

tekoa. Prevratnici su uli na teritorij Kremlja.
Oklopne divizije zauzele su poloaje oko Moskve. Bile su spremne u svakom trenutku, na znak,
doi na gradske ulice. No, Hruov je morao misliti i o tome da su u Kremlju vladali Berijini ljudi,
dok je njegovu zatitu inilo svega petnaest
osoba. Ako bi mu uspjelo pozvati pomo, prevratnici bi bili odmah pobijeni ili uhieni. Hruov
je raunao i na to da e morati ustrijeliti Beriju,
ako ga ne uspije savladati. Bitka je zapoela.
inilo se to kao borba dobra protiv zla. Teko je,
naime, bilo zamisliti okrutnijeg ovjeka od
Berije.
Berijina velika i okrutna karijera zapoela
je 1938. Njegov tada najopasniji neprijatelj,
Nikolaj Jeov, odluio ga je likvidirati iz dotad
nepoznatih razloga. Od listopada 1936. Jeov je
bio ministar unutarnjih poslova i upravo je on, po
Staljinovoj naredbi, organizirao likvidaciju svih
onih koji su se mogli suprotstaviti vladavini
diktatora, kao i milijuna nedunih ljudi koji nisu

718/1415

imali nita s politikom. rtvama tzv. jezovtine

postalo je najmanje 12 milijuna ljudi, od kojih je
oko milijun strijeljano. Ostali su odvezeni u Sibir
i veina ih je umrla od gladi i zime ili su ih pobili
straari.
Slubenim datumom velike istke smatra se
2. srpnja 1937., nakon rezolucije Centralnog komiteta Komunistike partije. Tijekom idua etiri
mjeseca uhieno je 269 tisua osoba, od kojih je
75 950 odmah strijeljano.
U poetku se Staljin rjeavao ljudi koji su
mu mogli oduzeti vlast: starih boljevika, heroja
Graanskog rata, visokih asnika. Kasnije je stroj
terora i smrti prestao birati. Unitavao je sve to
mu se nalo na putu: inteligenciju zato to je mislila svojom glavom, obitelj zatvorenika zato to
su bili bliski uhienom, bogate seljake zato to su
se uspjeli obogatiti, pa ak i dunosnike NKVDa, zato to su vjerno sluili prijanjim efovima.
Jeov je vlastoruno muio i ubio na desetke, a moda i na stotine ljudi. Njegov teror
obuhvatio je cijelu dravu, zahvaljajui tome to

719/1415

je imao na terenu vrlo sposobne i odane pomonike. U Gruziji je jedan od njih bio Lavrentij
Berija, koji je tamo obnaao dunost sekretara
Komunistike partije. Istaknuo se posebnom okrutnou, naroito prema inteligenciji. Prema
izvjeu jednog od svjedoka, Berija je jednom
prigodom sudjelovao u ispitivanju mladog i vrlo
darovitog dirigenta, Jevgenija Mikeladzea.
Sasluavani je imao svezane oi kako ne bi
mogao prepoznati svoje muitelje. Ipak, u jednom je trenutku rekao Beriji: Svezali ste mi oi,
ali moj sluh je dobar, kao uvijek. Prepoznao sam
te!
uvi to, Berija ga je poeo udarati palicom po glavi, i na taj mu je nain otetio sluh.
Zbog ega se Jeov odluio rijeiti Berije,
koji je tako uinkovito vodio istke u Gruziji?
Povijest nije zabiljeila odgovor na to pitanje. U
svakom sluaju, u srpnju 1938. Jeov je naredio
Sergeju Golidzeu, efu Gruzijskog ministarstva
unutarnjih poslova da sakupi dokaze o Berijinu
sudjelovanju u vojno-faistikoj organizaciji.

720/1415

Golidze je upozorio na to Beriju, koji se oprostio

od obitelji i istog mjeseca krenuo u Moskvu. K
Staljinu. Znao je da se moda nee vratiti.
Ipak, imao je veliku sreu jer svega nekoliko mjeseci ranije ne bi nita postigao. Naime, u
srpnju 1938. Staljin je shvatio kako je Jeov,
uvjeren da ne moe biti kanjen, postao previe
fanatian u unitavanju stvarnih i imaginarnih
neprijatelja. Njegov aparat terora, koji je brojio
stotine tisua izvritelja, krvnika i dounika,
poeo je funkcionirati nezavisno od naredbi iz
Moskve. Njegovi ljudi poeli su hapsiti, trpati u
zatvor i ubijati ak i najvjernije staljiniste, a to
diktator ipak nije mogao dozvoliti. Osim toga,
ciljevi velike istke ve su bili ostvareni.
Staljinovi stvarni i imaginarni neprijatelji bili su
mrtvi ili potpuno marginalizirani u logorima.
Trebalo je ublaiti represiju. Staljin je uvidio da
drava, paralizirana strahom, prestaje funkcionirati. Naglo se pogorala i meunarodna situacija.
Njemaka je prikljuila Austriju i pokazivala pretenzije prema dijelovima ehoslovake, koja je

721/1415

proglasila moblizaciju. Saveznika Francuska

stavila je u stanje pripravnosti svoje oruane
snage. Trebalo je raunati na rat. U takvim uvjetima, Staljin je morao to bre povratiti normalni
tijek ivota drave i - ukazati na krivca
masovnih strijeljanja i slanja u Sibir. Jeov mu
vie nije bio potreban kao organizator represije i
mogao je posluiti kao rtveno janje.
I ba u tom trenutku u Moskvi se pojavio
Berija. Staljin je ranije sluao o njemu kao o
sposobnom organizatoru istki u Gruziji i autoru
knjige o Staljinovim zaslugama za revoluciju u
Gruziji. Bio mu je potreban takav ovjek. Zbog
toga je imenovao Beriju za zamjenika Jeova i za
lana komisije koja je istraivala prekoraenje
ovlasti od strane NKVD-a. To je znailo daje
sudbina Jeova zapeaena, pa je komesar unutarnjih poslova, shvativi to, 23. studenog dao
ostavku, a ve idui dan njegovo je mjesto zauzeo Berija. U travnju 1939. godine Jeov je
uhien i nakon polugodinje istrage doveden pred
sud i strijeljan, vjerojatno u veljai 1940.

722/1415

Beriju su smatrali ovjekom koji je uspio

zakoiti zahuktali stroj terora. No to nije bila
istina. On je bio samo savjesni izvritelj
Staljinovih nareenja.
Odmah nakon uklanjanja Jeova, poelo je
hapenje osoba povezanih s masovnim represijama. Strijeljani su najblii suradnici krvavog
komesara, Mihail Frinovski i Leonid Zakovski.
Pred zid je stao i krvnik novosibirskog okruga
Malcev, a u zatvoru se naao i Boris Berman, ef
NKVD-a u Bjelo- rusiji, poznat po posebno okrutnim postupcima sa zatvorenicima. Uhien je i
strijeljan i Stanislav Redens, Staljinov ogor, koji
je bio odgovoran za masovne represije u Moskvi.
Strijeljana je i veina zapovjednika velikih logora
koji su imali na savjesti smrt i muenje stotina
tisua ljudi. Ipak, nije se radilo o odmjeravanju
pravde ve se Berija, po Staljinovoj naredbi,
rijeio onih koji su previe znali i bili odani
Jeovu, pa su se mogli urotiti protiv svojih neposredno nadreenih, a time i protiv Staljina.

723/1415

Berija je postao apsolutni vladar institucije

pod nazivom GULAG - Glavna uprava logora.
Do danas nitko nije uspio saznati koliko je tono
bilo logora i koliko je ljudi bilo zatvoreno u
njima. Prema nekim istraivanjima, 1940. godine
u Sovjetskom su Savezu bila 53 logora, a bilo je i
425 radnih koloni ja i 50 kolonija za mlade. U
njima je bilo smjeteno 1 668 200 ljudi. Neki
povjesniari procjenjuju da je 1939. u logorima u
SSSR-u bilo vie od 3,5 milijuna ljudi.
Bez sumnje, novi komesar unutarnjih
poslova popravio je njihovo stanje. Na njegovu
naredbu, poveani su dnevni obroci, zatvorenicima je bilo dozvoljeno dobivati pakete od obitelji,
a dijeljen je i sapun. Ali Beriju nisu vodili humanitarni razlozi. On je gledao na logore kao
dobri gospodar, koji je shvatio da je u njima
veliki intelektualni i gospodarski potencijal, koji
treba odgovarajue iskoristiti za dobro domovine,
a ne ga uzalud troiti, doputajui straarima da
iz iste zabave ubijaju zatvorenike.

724/1415

Pod novom upravom smrtnost u logorima

je smanjena, ali su straari i dalje bili gospodari
ivota i smrti, a hladnoa i rad u neljudskim uvjetima i iznad svih mogunosti, desetkovali su zatvorenike. Samo u jednom logoru, pod nazivom
Zapolarni, u listopadu 1941. umrla su 1474
zatvorenika.
Nakon poetka Drugog svjetskog rata Berijino se carstvo ubrzano irilo. Godine 1939. i
1940. sovjetska vojska je ula u istona podruja
Poljske, a kasnije i u Litvu, Latviju i Estoniju. Iz
poljskih zemalja u logore je preseljeno nekoliko
stotina tisua ljudi. Iz baltikih republika preseljeno je 140 tisua stanovnika. Od 1941. Berija
je osobno nadzirao veliku akciju preseljenja
itavih narodnosti. U kolovozu te godine stotine
tisua nadvolanskih Nijemaca odvezeno je u
logore u Kazahstanu i Sibiru. U studenom 1943.
godine odvezeno je 69 tisua Karaaja, u sijenju
1944. 93 tisue Kaimuka, zatim pola milijuna
eena. Stotine tisua ljudi pomrlo je u stonim
vagonima tijekom puta koji je trajao tjednima.

725/1415

Vlakovi su se zaustavljali samo usred polja, kako

bi oni koji su jo bili ivi mogli iznijeti iz vagona
tijela umrlih i zakopati ih, ali ne dalje od pet
metara od pruge; prelaenje oznaene granice znailo je smrt.
Najvea briga efa NKVD-a bila je organizacijska i ekonomska strana velikih operacija
preseljavanja. Kad je poeo rat, najvanija je bila
opskrba bojita, a to je smanjivalo sredstva koja
je Berija mogao koristiti za prevoenje stotina
tisua ljudi na velike udaljenosti. Znao je cijeniti
aktivnost i domiljatost svojih podreenih, a
jedan od njih, neki Solomon Miltajn, primijetio
je kako u transportima eena i Ingua ima
mnogo djece koja zauzimaju manje mjesta nego
odrasli. Zato je predloio da se u jedan vagon
ugura 45 osoba, a ne 40 kao dotad. To je
omoguilo smanjenje broja vagona.
Berija je znao nagraditi tako domiljate organizatore akcija preseljenja. U prosincu 1944.,
na njegov prijedlog, Staljin je dodijelio najvia
odlikovanja za 413 dunosnika NKVD-a,

726/1415

posebno zaslunih u organiziranju preseljenja

itavih naroda.
U lipnju 1941. Berija je bio pred novim izazovom: zaustaviti raspad armije koja je trpjela
teke gubitke i prisiliti vojsku na samoubilaku
obranu, kako bi se dobilo na vremenu.
Na bojite su krenule posebne jedinice
NKVD-a - Osobije otdjeli (posebna odjeljenja).
Njihov je zadatak bio sprjeavanje povlaenja
postrojbi koje na bojitu nisu izdrale njemaki
napad. Prvu akciju OO su izveli 25. srpnja
1941., kad je postrijeljano tisue vojnika koji su
se izvukli iz njemakog okruenja i, traei kontakt s vlastitim jedinicama, pali u ruke NKVD-a.
Berija je znao nemilosrdno iskoritavati
ljude zatvorene u logorima. Upravo na njegov
prijedlog Staljin je naredio da se formiraju
kaznene jedinice od zatvorenika osloboenih iz
logora. Vie od 39 tisua kvalificiranih zatvorenika upueno je u tvornice koje su proizvodile streljivo, a 40 tisua u tvornice aviona i
tenkova. U posebnom zatvoru u Moskvi radili su

727/1415

najistaknutiji konstruktori aviona, kao npr.

Andrej Tupoljev. Osloboeni su kad su ispunili
zadatke.
U oujku 1944., Berija je ponosno izvijestio Staljina o otvaranju rudnika ugljena u
Karagandi, kapaciteta 1,5 milijun tona godinje.
Mjesec dana kasnije zavrena je gradnja
metalurkih pogona. Istovremeno, vrlo pouzdani
dokumenti i izjave svjedoka dovode do saznanja
da je za vrijeme rata najmanje 620 tisua zatvorenika umrlo od gladi, zime i iscrpljenosti,
radei iznad svojih mogunosti.
U usporedbi s takvim ovjekom, Nikita
Sergejevi Hruov mogao je izgledati poput
dobrog anela. Dobroduan i nasmijeen, nije
imao nita zajedniko s NKVD-om. inilo se da
nije okrvavio ruke. A je li to mogue, budui da
je bio najblii Staljinov suradnik? Detalji ivotopisa tog ovjeka ukazuju da je sumnja sasvim
utemeljena.
Godine
1935.
etrdesetjednogodinji
Hruov bio je sekretar Komiteta moskovske

728/1415

Komunistike partije. Velika istka poela je

dvije godine kasnije, pa je, dakle, odluka o
uhienjima prolazila i kroz njegove ruke, a smrtne presude morale su imati njegovo odobrenje.
Kasnije se izgovarao na sljedei nain:
Kad bi stvar ve bila gotova, Staljin je
smatrao da bi i drugi trebali potpisati takvu presudu. Tako sam i ja, odmah na sjednici, prvi
stavljao svoj potpis i davao redom dalje, svakome
koji je bio tu. I svatko je, ne gledajui, potpisivao, smatrajui to ve rijeenim, na temelju informacije koju su dobili od Staljina. Na taj je
nain, moe se rei, izricana kolektivna presuda.
No, on je imao i neke druge dunosti.
Zahtijevao je hapenje i likvidaciju najmanje 20
tisua kulaka i kriminalaca. U Moskvi je organizirao skupove koji su osuivali ljude optuene u
montiranim procesima. Na jednom od takvih
skupova govorio je na, za njega karakteristian
nain: Sjedi ovjek tako, a oko njega se vrzmaju
neprijatelji. Samo to mu ne nagaze noge. Ali on
ih ne primjeuje i pravi se vaan. I jo pria kako

729/1415

u njegovom aparatu nema nametnika, nema

stranih elemenata. A to ne govori zato to nema
neprijatelja, ve zato jer pati od politike nagluhosti i sljepoe. Zbog idiotske bolesti
bezbrinosti.
Od 1938. bio je sekretar Komunistike
partije u Ukrajini. Tamo je potaknuo represiju
protiv poljskog stanovnitva.
Potpuna odanost Staljinu donijela mu je
brzo napredovanje do poloaja lana Politbiroa.
Za vrijeme rata bio je lan vojnih savjeta nekoliko bojita.
Godine 1949. vratio se u Moskvu na mjesto
glavnog sekretara Moskovskog komiteta partije i
tajnika Centralnog komiteta za pitanja
poljoprivrede.
Jasno da je poznavao Beriju. lako nisu bili
neprijatelji, izmeu njih je dolazilo do trzavica.
Naprimjer, godine 1939. Berija je vrio istke u
slubi dravne sigurnosti, a nakon to je preuzeo
vlast u Ukrajini, naredio je likvidaciju ravnatelja

730/1415

lokalne politike policije Uspenskog, koji je bio

Hruovljev bliski prijatelj.
Hruov je zbog njega intervenirao kod
Berije, ali se komesar nije sloio da napravi izuzetak i Hruov mu je to zapamtio. Nakon rata
nali su se na istoj strani barikade. Odjednom su
shvatili da im prijeti smrtna opasnost.
Staljin je smatrao da su ljudi koji su cijeli
rat bili s njim, kao npr. ministar vanjskih poslova
Vjaeslav Molotov, ministar obrane Nikolaj Bulganjin, Georgij Maljenkov, ef sigurnosti Berija i
najvii vojni zapovjednici bliski s vlau, stvorili
politiku pozadinu koja ugroava njegov poloaj.
Zbog toga je zakljuio da ih je potrebno
likvidirati.
Odluio je primijeniti metode provjerene u
velikoj istki: najprije izazvati histeriju, zbog
navodne opasnosti od strane izdajica domovine i
pijuna. Oito bi se meu rtvama nalo stotine
tisua ni krivih ni dunih ljudi, to bi
omoguavalo hapenje i likvidaciju onih kojih se
Staljin poeo bojati.

731/1415

Jednoga dana diktator je poeo sumnjati u

to da su dvojica istaknutih komunistikih djelat182

183

nika, Georgij Dimitrov

i Andrej danov ,
umrli prirodnom smru. Dimitrov, ije je ime
postalo poznato i prije rata, u vezi s optubama
za paljenje Reichstaga, bio je sekretar Bugarske
komunistike partije, a kad je 2. srpnja 1949.
doao u sanatorij u SSSR-u, umro je zbog bolesti
srca.
Andrej danov, sekretar Lenjingradskog
komiteta, kojeg su mnogi smatrali Staljinovim
nasljednikom, umro je takoer od bolesti srca,
31. kolovoza 1948. Za obojicu se brinuo isti
lijenik - profesor Boris Kogan.
Sigurno nije djelovao sam, ustvrdio je
Staljin. Morao je biti lan velike neprijateljske
urote protiv Sovjetskog Saveza, pomou koje se
eljelo unititi dravu, ubijajui njene voe.
184

Mihail Rjumin , doministar sigurnosti,

uskoro je dobio naredbu da pronae krivce. U
studenom 1952. uhitio je upraviteljicu

732/1415

elektrokardiografskog odjela u kremaljskoj bolnici, kao i lijenika Jakova Essexa, koji je vodio
taj odjel, pod optubom da je loe proitao
elektrokardiogram danova. Istraga, koju je na
zvjerski nain provodio Rjumin, obuhvatila je
cijelu grupu kremaljskih lijenika. Na mukama
su priznali optube kojima su ih teretili.
Na taj nain, do sijenja 1953., Rjumin je
sakupio nepobitne dokaze koji su omoguavali
hapenje svakog lijenika koji je imao pristup najviim predstavnicima vlasti Sovjetskog Saveza.
Idueg dana tiskovna agencija TASS iznijela je prezimena glavnih uhienika, a to su bili:
Vovsi, B. Kogan, M. Kogan, Feldman, Grintajn,
Essex, Vinogradov i Jegorov.
Mueni lijenici imenovali su partijske i
dravne djelatnike koje su namjeravali ukloniti.
Bilo je znakovito da na toj listi rtava nije bilo
imena Berije, Hruova i Maljenkova, iz ega je
trebao proizii oit zakljuak: upravo su oni
naredili lijenicima da usmrte najvie dunosnike, kako bi preuzeli vlast.

733/1415

Staljin je stvarao atmosferu kakva mu je

odgovarala, a tajna policija sakupljala je dokaze
koji e omoguiti da se optue oni koje je trebalo
likvidirati. No, diktator nije stigao dovriti svoje
djelo. Umro je u svojoj dai u Kuncevu kod
Moskve, 5. oujka 1953., a okolnosti njegove
smrti do danas nisu u potpunosti razjanjene.
Pogreb diktatora poeo je 9. oujka u
10.05. Ve tad je bilo jasno da nitko od bivih
Staljinovih suradnika nije tako moan da bi ga
naslijedio. Zbog toga je vlast trebala biti
podijeljena izmeu lanova Partije s najviim
utjecajem: Maljenkova, Berije i Hruova.
Ta podjela vlasti ipak nije bila stabilna.
Prvi je na vlast doao Maljenkov, koji je
preuzeo dunost glavnog sekretara Partije i
premijera, ali njegova pozicija je brzo slabila,
dok je istodobno jaala Berijina mo. Ve 13.
oujka 1953. partijski list Pravda prestaje
nazivati Maljenkova voom. Dan kasnije, to je
objavljeno tek 21. oujka, Maljenkov je na

734/1415

vlastiti zahtjev dao ostavku na funkciju prvog

sekretara, zadravajui dunost premijera.
inilo se da e preuzimanje vlasti od strane
Berije znaiti novi val terora pri kojemu e svi
Staljin ovi zloini izgledati kao nestani hir.
Meutim, desilo se neto nevjerojatno. Berija je
poeo reorganizaciju dravnog aparata sigurnosti,
imajui za cilj smanjenje vlasti te institucije, kao
i liberalizaciju ivota u Sovjetskom Savezu! Ve
6. oujka 1953. izdao je nareenje da logori
prijeu pod nadlenost Ministarstva pravde.
Odmah je naredio da se uhite oni koji su provodili istragu protiv moskovskih lijenika. Rjumin, Ignjatijev i Epiev, koji su se istaknuli
posebnom okrutnou prema uhienim lijenicima, nali su se iza reetaka, a nevini lijenici
su osloboeni. Zatim je Berija zatraio od Predsjednitva Centralnog komiteta da proglasi amnestiju na osnovi koje bi od 2,5 milijuna zatvoren
ika u logorima, ostala samo 221 tisua posebno
opasnih kriminalaca.

735/1415

Kao vicepremijer, Berija je mogao uvoditi

promjene, ne samo u resoru sigurnosti.
Naredio je obustavu gradnje kanala VolgaBaltik, koja je mogla donijeti ogromne gospodarske gubitke, zaustavio je i gradnju nekoliko
elektrana na Donu i zabranio provoenje
Hruovljeve ideje stvaranja tzv. agrogradova,
to je moglo prouzrokovati velike tete u
poljoprivredi.
Lista Berijinih djelatnosti bila je duga i
vjerojatno je zapanjila druge partijske dunosnike. No, koliko se prijedlog promjena unutar
Sovjetskog Saveza mogao smatrati kratkotrajnim
pokuajem pridobivanja naklonosti drutva, toliko su se prijedlozi na meunarodnom planu
inili opasnima za sovjetski imperij, koji je
Staljin gradio mnogo godina, uz cijenu milijuna
ivota.
Na sjednicama partijskih vlasti Berija je
govorio o potrebi jaanja samostalnosti republika
Sovjetskog Saveza, u kojima su vlast trebali imati
lokalni politiari, a ne doljaci iz Moskve. Htio je

736/1415

dovesti do pune suverenosti socijalistikih republika, a prema njihovim voama koje je na vlast
postavio Staljin i koji su slijedili njegove metode
vladanja, pokazivao je izrazito neprijateljstvo.
Berija je, izgleda, zaboravio da poveanje
suverenosti republika i preputanje vlasti mjesnim politiarima donosi opasnost gubitka neposredne kontrole iz Moskve, to bi moglo
dovesti do raspada Sovjetskog Saveza. Bilo je
oito i da e uklanjanje s vlasti ljudi vrste ruke u
socijalistikim dravama, kao npr. Matyasa
Rakosija u Maarskoj, dovesti do istih posljedica.
Socijalizam je u dravama srednje i istone
Europe bio tek u zametku i odravan je terorom.
inilo se da Berija ne shvaa kako propagiranjem
svoje slike demokracije odlazi predaleko i da je u
opasnosti da upropasti veliki Staljinov trijumf,
kakav je predstavljalo stvaranje socijalistikih
drava. Govorio je ak i o mogunosti ujedinjenja Njemake, premda bi gubitak Istone
Njemake napravio veliku rupu u socijalistikom
ziu.

737/1415

Beriju sve to nije zabrinjavalo, a naglo pogoranje gospodarske situacije u Njemakoj Demokratskoj Republici uvrstilo ga je u uvjerenju
kako je jedini izlaz odustajanje od kontrole nad
tom dravom. Dobivao je izvjea u kojima Se
vidjelo da je naglo porastao broj prebjega na
185

Zapad.
Iz dostupnih podataka proizlazi da se broj
prebjega ne moe opravdati samo neprijateljskom
propagandom
zapadnonjemakih
vlasti,
izvjetavao je iz Berlina voditelj sovjetske ispostave obavjetajne slube. "Prije je rije o
nesklonosti seljaka kolektivnoj poljoprivrednoj
proizvodnji, kao i o strahu dijela sitnih i srednjih
poduzetnika od ukidanja privatnog vlasnitva i
konfiskacije njihovih dobara, zatim sklonosti
mladih ljudi da izbjegnu vojnu slubu i problemima s opskrbom stanovnitva namirnicama i
drugom potroakom robom.
Berija je poeo djelovati, ne obazirui se na
to da ulazi na teren koji mu je nepoznat.

738/1415

Njegova sljedea pogreka bile su

promjene osoblja u sovjetskim ispostavama u
Berlinu, izvrene u okviru ope smjene kadrova u
Ministarstvu unutranjih poslova. Od 2800
dunosnika Ministarstva unutarnjih poslova, koji
su radili na teritoriju Berlina, u svibnju i lipnju
1953. u Moskvu je pozvano 1700 osoba. Osoblje
Glavnog stoera sovjetske obavjetajne slube u
berlinskoj etvrti Karlshorst smanjeno je sedam
puta. Najvea promjena poela je 15. lipnja
1953., kada su najvii asnici iz Karlshorsta
dobili poziv da se odmah vrate avionom u Moskvu. Na taj nain Berija je gubio glavni izvor informacija o situaciji u Berlinu i aktivnostima
njemakih vlasti kojih se trebao bojati.
Nije primijetio da je u Berlinu dolo do jo
jedne vane smjene. Krajem svibnja odande je
otiao zapovjednik grupa sovjetskih armija, general Vasilij ujkov. Njegovo mjesto zauzeo je
186

general Andrej Greko , a Berija se trebao

sjetiti da je taj asnik od svibnja 1945. rukovodio

739/1415

Kijevskim vojnim okrugom, pa je, dakle, morao

biti bliski suradnik Hruova.
Berija, egzekutor i lukavi aparatik, postao
je politiar. Uvjeren u vlastite sposobnosti, podcijenio je protivnike, vjerujui da pobjeuje. Ve
27. svibnja, za vrijeme sjednice Predsjednitva
Centralnog komiteta, izborio se za neophodnost
promjena u Istonoj Njemakoj. Tjedan kasnije,
na sjednici vlade, uspio je u nakani da bude prihvaena rezolucija pod nazivom Naini popravljanja situacije u Njemakoj Demokratskoj Republici, u kojoj se, meu ostalim, odreivalo
odustajanje od politike nasilne izgradnje socijalizma, poduzimanje djelatnosti u cilju
stvaranja ujedinjene, demokratske, mirotvorne
Njemake, odustajanje od prisilne kolektivizacije, zaustavljanje politike ukidanja privatnog
vlasnitva te primjena sredstava koja garantiraju
potivanje prava i slobode graana.
187

Za voe DDR-a, Otta Grotewohla

i
Walthera Ulbrichta, koji su 3. srpnja 1953. doli
u Kremlj, to je bio veliki ok. Vizija ujedinjenja

740/1415

znaila je upropatavanje njihovog ivotnog

postignua. Njemaka drava radnika i seljaka,
koja tek to je nastala i jedva je poela ivjeti,
sada bi trebala biti unitena? To stari komunisti
nisu mogli dopustiti, a dobro su znali da je opasnost itekako velika.
Jesu li mogli pribjei provokaciji kako bi
zaustavili za njih tako nepovoljan tijek dogaaja?
Mnogo toga ukazuje da je bilo ba tako. Odlueno je da se za 35 posto podignu proizvodne
norme, bez porasta plaa, a istovremeno za 35
posto smanji plaa onima koji te norme ne ispune. Njemaki radnici nisu mogli ne reagirati.
Prvi znak nezadovoljstva pojavio se ve 11.
lipnja 1953. Na jednom od berlinskih gradilita
radnici su proglasili trajk, protestirajui protiv
novih normi. Dva dana kasnije, sindikat graevinskih radnika organizirao je demonstracije na
brodu koji je trebao ploviti rijekama, s transparentima koji su izraavali protest protiv novih
uvjeta rada. Radnici u sreditu Berlina, na Stalinalleu, izjavljivali su kako nee raditi ako se

741/1415

norme ne promijene. Poslali su pismo premijeru,

traei odgovor do podneva idueg dana.
U meuvremenu, inilo se da vlaajua
stranka SED ne primjeuje rastue nezadovoljstvo i ne poduzima potrebne mjere da smiri
situaciju. Moralo je doi do eksplozije!
Ujutro 16. rujna kolone radnika krenule su
prema vladinim zgradama na Leipzigerstrasse.
Na transparentima su se pojavile politike poruke
Dolje SED i Traimo slobodne izbore i ujedinjenje Berlina. Iz vozila sa zvunicima, jedinog
od tri koje nije bilo napadnuto kamenjem, uli su
se pozivi na generalni trajk.
Njemake vlasti nisu ni dalje reagirale.
Ministar dravne sigurnosti proveo je cijeli dan
na savjetovanjima u zgradi SED-a. Policija je
pokazala umjerenu aktivnost, hapsei 25 huligana
koji su krali po duanima.
General Andrej Greko, zasigurno po
nareenju iz Kremlja, poslao je u akciju vojsku.
Ujutro 17. lipnja sovjetski vojnici opkolili su
glavne zgrade u Berlinu: potu, radio, kolodvore,

742/1415

mostove i vana krianja. U podne su prema

granici sa zapadnim Berlinom krenuli tenkovi i
oklopni transporteri, blokirajui sve prilaze.
Dolo je do sukoba u kojima je poginuo dvadeset
jedan demonstrant.
Shvaajui kakvu opasnost predstavljaju ti
dogaaji za njegovu vlast, Berija je odluio
odmah odletjeti u Berlin i na mjestu sukoba upravljati akcijom guenja nemira. Ve je shvatio
kakvu je greku poinio vraajui iz Berlina
veinu djelatnika obavjetajne slube - to mu je
obustavilo i normalni dotok informacija. Takoer
je shvatio da se ne moe osloniti na generala
Greka koji je sluao nareenja Hruova.
Odsutnost Berije iz Moskve aktivirala je
njegove neprijatelje. Sazvano je zasjedanje Predsjednitva Centralnog komiteta i to je, vjerojatno,
bio prvi pokuaj njegovog uklanjanja. Berijini
protivnici imali su u rukama jake argumente.
Mogli su tvrditi kako su nepromiljeni postupci
vicepremijera ohrabrili neprijatelje socijalizma
koji su odmah digli glavu.

743/1415

Iako su te optube propale dok ga nije bilo,

one su za Beriju mogle biti opasne. No, on je
postao oprezan. Saznao je sve o planiranim aktivnostima i odmah se vratio u Moskvu.
Za vrijeme sjednice napravio je greku.
Nastojao je omalovaiti znaenje dogaaja u Berlinu, to se okrenulo protiv njega. DDR? Kakvo
znaenje ima DDR? pitao je ironino Berija.
To ak i nije prava drava. Iako tu tvorevinu
nazivamo Njemakom Demokratskom Republikom, ona postoji samo zato to ju odrava
sovjetska vojska.
Odluno protestiram! odmah se javio
Molotov. Protestiram protiv takvog tretiranja
prijateljske drave!
Hruov nije uzimao rije. Nagnuo se
prema Bulganjinu i apnuo; Moe se rei da je
Berijina politika arogancija upravo okantna,
Berija se vie nije javio. Ovladao je situacijom, ne doputajui da Predsjednitvo izvede bilo
kakve osobne zakljuke. Nitko se nije usudio
otvoreno istupiti protiv njega.

744/1415

Hruov je brzo izvukao pouku iz tog

prvog poraza protiv Berije. Zakljuio je kako na
svoju stranu mora privui vie ljudi, a osim toga
mora dobiti i podrku vojske.
Maljenkov je bio prvi koji je pristao na
suradnju. To je bilo dosta vano. Uroti se kasnije
prikljuio ministar obrane Nikolaj Bulganjin.
Berija je brzo primijetio da Hruov okuplja snage. Ipak ga je podcijenio. Istina, nazvao
je Molotova i predloio mu da se izjasni za njega,
no odbijanje ga nije zabrinulo. Izgledao je kao da
ne shvaa kakva mu opasnost prijeti. Moda se
osjeao previe sigurnim. Pod njegovim zapovjednitvom u Moskvi su se nalazile dvije divizije s oko 40 tisua vojnika. Mogle su ih zadrati samo vojne formacije iste snage, a to se
inilo nemoguim jer se veina najviih asnika
izjasnila za Beriju.
Zbog toga se Hruov u posljednji trenutak
odluio obratiti vojsci za sudjelovanje u uroti.
Tek 26. lipnja u 9 sati nazvao je zapovjednika
zrane obrane Moskve, generala Kirila

745/1415

188

Moskaljenka , kojega je dobro poznavao iz ratnih vremena. On je pristao sudjelovati u zavjeri i

preporuio je jo nekoliko pouzdanih asnika.
Tada je Maljenkov uvukao u urotu i marala Georgija ukova, koji se dobro sjeao koliko ga je
zdravlja i ivaca stajala borba s Berijom 1946.
godine. Prema Staljinovoj naredbi, tada je trebao
biti uhapen i pogubljen, jer se diktator bojao
slave i moi svog marala, heroja Drugog svjetskog rata. Uspio je sauvati ivu glavu jer su u
njegovu obranu stali najvii sovjetski asnici, no i
nakon Staljinove smrti nije imao mira, ve je
vjeito bio u strahu od hapenja. Kad mu je
Hruov predloio sudjelovanje u borbi protiv
Berije, pristao je bez kolebanja.
Dana 26. lipnja u 11 sati, s nekoliko drugih
asnika, uao je na teritorij Kremlja.
U sali za sjednice poela je konferencija.
Kad je Maljenkov dao rije Hruovu, ovaj
je ustao i rekao: Samo je jedna toka dananje
sjednice: antipartijska razbijaka djelatnost

746/1415

imperijalistikog agenta Berije. Postoji prijedlog

da ga se iskljui iz Predsjednitva i Centralnog
komiteta, kao i iz Partije i preda sudu. Tko je
za?
Berija je sluao i nije se prestajao uditi. O
emu se radi Nikita? to to lupeta?
Te su rijei rasrdile Hruova, ali se pribrao
i poeo optuujui govor. Spomenuo je stare optube o Berijinoj suradnji s nacionalistikim
pokretima, optuivi ga za pokuaje nametanja
svoje vlasti i razbijanje Sovjetskog Saveza.
Zatim je rije uzeo Maljenkov. Govorio je
u istom duhu. No, u jednom trenutku izgubio je
samokontrolu, i kad je Hruov predloio glasanje za pri jedlog o hapenju Berije, Maljenkov
je pritisnuo tajno dugme. U sobu je uao ukov s
pitoljem u ruci, a s njim i drugi asnici. Prisutni
su skoili s mjesta. Mirno, drugovi! Sjednite!
viknuo je ukov.
Poeli su pretraivati Beriju. Nali su papir
s rijeju Alarm. Berija se nadao kako e uspjeti
prokrijumariti taj papir do sobe u kojoj su ekali

747/1415

ljudi iz njegovog osiguranja. Nije dobio priliku.

Odveden je u prostoriju do dvorane za sjednice.
To
je
jedna
verzija
dogaaja.
Najvjerojatnija.
Meutim, godine 1956. Hruov je rekao
vodi francuske delegacije Socijalistike partije da
je za vrijeme te sjednice Berija ustrijeljen. Daljnje injenice pokazuju da je Hruov za vrijeme
tog razgovara fantazirao.
Berija je odveden u drugu sobu. Ljudi iz
njegovog osiguranja bili su strpljivi. To to im se
ef ne pojavljuje, uznemirilo ih je tek negdje
izmeu 22 i 23 sata. Ipak nisu mogli tek tako
upasti u dvoranu za sjednice, pa su zatraili intervenciju generala Masienikova, zamjenika ministra unutarnjih poslova. On je uao u dvoranu
Predsjednitva nakon 22 sata i odmah shvatio da
se desilo neto neobino.
to se desilo s drugom Berijom?! viknuo
je Maslenikov kad je ugledao generala Kirila
Moskaljenka. Sjednica je zavrena. O emu se
radi?! Je li...

748/1415

Smirite se generale! prekinuo ga je

Moskaljenko. Poao je do stola, dignuo slualicu
i nazvao ministra Nikolaja Bulganjina.
Drue ministre, ovdje je general
Maslenikov; trai informacije o drugu Beriji.
Sluao je nekoliko trenutaka to govori
Bulganjin i bez rijei pruio slualicu
Maslenikovu.
Nije poznato to je rekao ministar, ali
Maslenikov je odloio slualicu i bez rijei iziao
iz dvorane. Moda je zakljuio kako vie nema
anse spasiti Beriju. Jedino to jo moe spasiti je
- vlastita koa.
Oko ponoi, vladin automobil s Berijom,
pod pratnjom asnika i etiri druga automobila s
urotnicima, poao je iz Kremlja prema glavnom
vojnom stoeru protuavionske obrane Moskve, u
Ulici Kirova. Odande je Berija prevezen u zatvor
Lefortovo.
Berija je jo uvijek bio opasan. Imao je
mnogo pristaa koji su se mogli zaloiti za njega

749/1415

i pokuati ga osloboditi iz zat vora. Zbog toga su

urotnici 27. lipnja pozvali u Moskvu 12 oklopnih
transportera, 20 tenkova T-34, 23 samohodna
topa SU-100, kao i nekoliko desetaka drugih
bojnih vozila. Na zahtjev Hruova, u Moskvu su
dole dvije oklopne divizije - Tamanska i
Kantemirovska. Dva dana kasnije moglo se vidjeti kako tenkovi naputaju glavni grad.
Sigurno su ta dva dana bila dovoljna da bi
se izilo nakraj s Berijinim saveznicima. Uhieni
su i smjeteni u zatvor, ba kao i Berijina ena
Nina i 28-godinji sin Sergo. Berijin zamjenik
189

Vsevolod Mjerkulov nadao se izbjei sudbinu

svog efa i napisao je dva duga pisma u kojima
optuuje Beriju. No, u njima nije bilo nita
konkretno - nikakvih dokaza protiv Berije na koje je Hruov raunao, pa je i on uhapen.
Na plenarnim sjednicama CK KPSS od 2.
do 7. srpnja, Hruov je objasnio razloge Berijina
uhienja. Tada je ve bio gospodar situacije. Oni
koji su mogli stati u Berijinu obranu bili su zastraeni ili su bili u zatvoru. Rezultat glasanja

750/1415

unaprijed je odreen i 7. srpnja plenum je

potvrdio hapenje, iskljuenje iz Partije i dolazak
pred sud Lavrentija Berije.
Prema slubenim informacijama, proces je
poeo 18. prosinca 1953.
Lavrentij Berija je pred tajnim sudom optuen za izdaju, terorizam, kontrarevolucionarnu
djelatnost u zavjerenikoj grupi, kao i za mnoge
druge zloine, za koje je predviena kazna smrti
strijeljanjem.
Tisak je dodatno podgrijavao atmosferu,
objavljujui na cijelim stranicama lanke pod velikim naslovima: iri se val sveopeg negodovanja", Nema milosti za Beriju i njegovu
bandu. itateljstvu je objanjavana kriminalna
Berijina prolost, ali i njegovi najnoviji zloini,
od kojih je najvei bio pokuaj unitenja kolektivne poljoprivrede, s ciljem izazivanja nestaice
hrane.
Proces je trajao do 23. prosinca 1953.
Sastav suda, kojim je predsjedao maral Ivan
Konjev, bio je dosta neobian. Od osmorice

751/1415

sudaca samo su dvojica bili pravnici. Ostali su

bili: predsjednik opedravnih sindikata, predsjednik gruzijskih sindikata, dva asnika,
zamjenik ministra unutarnjih poslova i sekretar
Moskovskog rajonskog komiteta Partije. Gotovo
svi, poevi od predsjedavajueg, marala Ivana
Konjeva, bili su povezani s Hruovom. Dana 24.
prosinca tisak je obavijestio kako je sudski proces potvrdio optunicu i osudio Beriju i njegove
suradnike na smrt.
Presuda je izvrena u bunkeru zapovjednitva protuavionske obrane, gdje je Berija cijelo
vrijeme bio zatoen. Neobino je da su drugi osuenici prevoeni u zatvor Lubjanka i tamo
strijeljani. Zbog ega i ta strijeljanja nisu izvrena
u bunkeru? Zbog ega su oni prevoeni u drugi
zatvor?
Tajna kojom je bio obavljen sudski postupak dovela je do toga da jo mnogo godina nije
bilo poznato je li Lavrentij Berija uope doivio
taj proces.

752/1415

Svjetlana Alilujeva, Staljinova ker, bila je

uvjerena da je Berija, odmah nakon uhienja,
strijeljan po kratkom, ubrzanom procesu.
Berijin sin Sergo tvrdio je kako njegov otac
za vrijeme procesa sigurno nije bio iv. Prijatelj
mu je rekao da su se 26. lipnja iz kue njegova
oca uli pucnji iz pitolja. Kad je doao tamo,
primijetio je vojnike koji su nosili tijelo umotano
u pokriva. Vjerojatno je jedan od sudaca rekao
Berijinom sinu da nakon 26. lipnja nije vidio
njegovog oca ivog.
Te su verzije tada mogle zvuati vjerodostojno, premda danas nema sumnje u to da je
proces odran i da je Berija pogubljen na osnovi
presude. Sauvana su pisma koja je slao iz zatvora, to se moe smatrati dokazom da je preivio uhienje i doekao proces.
Pisao je kao jednostavan ovjek, nevian
peru:
Drugovima Maljenkovu, Hruovu, Molotovu, Kaganoviu, Mikojanu, Pjervuinu, Bulganjinu i Saburovu,

753/1415

Dragi drugovi, ele se sa mnom obraunati

bez suda, u istrazi nakon petodnevnog zatvaranja,
bez sasluanja. Zaklinjem vas sve da to ne
dopustite, nemojte to dopustiti, molim vas hitnu
intervenciju, inae e biti prekasno. Svoju odluku
dostavite ovdje, odmah, telefonski.
U ime sjeanja na Lenjina i Staljina, molim
vas, zaklinjem vas za intervenciju, hitnu intervenciju bez odlaganja, a vi ete se svi uvjeriti da sam
apsolutno ist, va prijatelj i drug, vjerni lan
Partije...
Berija je pogubljen 23. prosinca 1953.,
odmah nakon izricanja presude. General Pavel
190

Baticki , koji je osuenika usmrtio hicem iz

pitolja, napisao je u izvjetaju za Hruova da ga
je ustrijelio na ulazu u bunker, dok je Berija
voen iz prostorije u kojoj je izreena presuda.
Lagao je. Nije mogao pucati na uskim stepenicama betonskog bunkera gdje je postojala
opasnosti od rikoeta. Zbog ega nije napisao
istinu? Zasigurno nije htio da Hruov pone
sumnjati da je u nekoliko sati, izmeu izricanja i

754/1415

izvrenja presude, optueni odao injenice koje

kompromitiraju nove gospodare Kremlja.
A Baticki je s jo nekoliko asnika uveo
Beriju u eliju. Dao mu je od kue poslano isto
rublje i crno odijelo i stavio na ruke lisiine.
Zatim su poeli pucati, najprije Baticki, iji je
hitac bio smrtonosan, a zatim i ostali asnici koji
su pucali u ve mrtvo tijelo.
Uklanjanje najopasnijeg rivala otvorilo je
novo razdoblje u borbi za vlast u Kremlju. Nitko
nije bio dovoljno moan da bi preuzeo kormilo
drave. Hruov je morao podijeliti vlast s
Maljenkovom i Bulganjinom, zahvaljujui
kojima je sruio Beriju, a morao je vratiti i dug
vojnicima kojima se obvezao, obraajui im se za
pomo.

23.
Napad kobre
191

General Douglas MacArthur je tog nedjeljnog jutra, 25. lipnja 1950., ustao rano jer je
planirao krenuti na izlet s obitelji. Odjednom je
uz krevet zazvonio telefon. Deurni asnik javio
mu je vijest koju je general smatrao najvanijom
od zavretka rata na Pacifiku.
Gospodine generale, dobili smo informaciju iz Seula da je Sjeverna Koreja velikom snagom krenula na jug, napadajui mnoga mjesta
uzdu 38. paralele. To se dogodilo danas u zoru,
u 4 sata.
***
Deurni asnik nije znao cijelu istinu o
dogaajima na granici izmeu Demokratske

756/1415

Narodne Republike Koreje (DNR, Sjeverna

Koreja) i Republike Koreje (Juna Koreja). Sa
sjevera je krenulo 70 tisua komunistikih vojnika, praenih tenkovima i zrakoplovstvom,
napadajui na mnogim mjestima, u unutranjosti
teritorija susjedne drave. Nije bilo nikakve sumnje: to nije neka pogranina arka, do kakvih je u
prolosti esto dolazilo. To je rat!
MacArthur je jedva stigao navui kuni
ogrta kad je telefon ponovo zazvonio. Javljao se
general Edward M. Almond, zapovjednik stoera.
Oito je ve znao za dogaaje u Koreji:
Ima li kakvih naredbi, generale?
Daj da razmislim! odgovorio mu je
MacArthur. Osjeam se kao prije devet godina u
Manili. U uima mi zvoni onaj isti zvuk rata.
Nadam se da jo spavam i da je ovo samo nona
mora.
Odloio je slualicu i poeo nervozno hodati po sobi. Zaista je vidio slinost sa situacijom u
kojoj se ve naao 10. prosinca 1941., kao

757/1415

zapovjednik amerikih kopnenih snaga na

Dalekom istoku, kad je upravljao obranom
Filipina.
Toga dana na Luzon, najvei filipinski
otok, udarila je japanska vojska. Imajui pod
svojim zapovjednitvom 15 tisua amerikih i
160 tisua filipinskih vojnika, slabo obuenih i
slabo naoruanih, MacArthur nije mogao mnogo
uiniti. Takva vojska nije mogla ui u ravnopravnu borbu s brojnijom, izvrsno obuenom i
opremljenom japanskom vojskom. Mogao se
samo nadati da e Washington poslati pojaanja,
ali branitelji nisu doekali da se ostvare brojna
obeanja koja su prije rata dolazila iz Amerike.
Ve 22. veljae 1942. kada je za Filipine
ve bila odreena sudbina rata, general MacArthur je, po naredbi predsjednika Roosevelta,
napustio svoje postrojbe i otiao u Australiju.
Ameriki vojnici, potisnuti od Japanaca na
poluotok Bataan, morali su se predati. Malobrojni
su pobjegli na utvreni otoi Corregodor i pokuavali pruiti otpor, to nije dugo potrajalo. One

758/1415

koji su pali u zarobljenitvo ekala je strana sudbina: Japanci su ih prisilili na mar kroz dunglu,
za vrijeme kojeg su mnogi umrli od gladi, bolesti
i iscrpljenosti, ili su ih ubili vojnici iz pratnje.
General je i dalje hodao po sobi. Imao je
ve 70 godina i shvaao je da u njegovom ivotu
poinje novo razdoblje, iako je njegova karijera
zapovjednika i stratega naizgled zavrena.
U Drugom svjetskom ratu, kad je srea prevagnula na stranu Amerikanaca, preuzeo je zapovjednitvo saveznikim oruanim snagama na
jugozapadnom dijelu Pacifika. Zapovijedao je invazijskom vojskom u velikim desantnim operacijama na Novoj Gvineji, Novoj Britaniji, Novoj
Georgiji te Admiralskim i Solomonskim otocima.
Razradio je i vodio strategiju abljeg skoka,
koja se temeljila na zauzimanju jednog po jednog
otoka, i osnivanju baza na njima, koje su postale
uporita za vojsku koja e izvesti invaziju na
sljedei otok. Godine 1944. isplanirao je i ostvario najveu (do tog vremena) invazijsku operaciju na otok Leyte. Kruna njegovih uspjeha

759/1415

bilo je primanje kapitulacije japana 2. travnja

1945., na palubi oklopnjae Missouri. Dobio je
najvie poasti i - mirnu dunost glavnog zapovjednika saveznikih okupacijskih snaga u
Japanu. No, general nije imao namjeru otii u
mirovinu kao heroj s Pacifika. Smatrao je kako
moe jo koristiti domovini na istaknutijem poloaju. Mislio se kandidirati za predsjednika.
Nervozni koraci u spavaonici uznemirili su
generalovu suprugu, Jane MacArthur. Odkrinula
je vrata: ujem da se vrti po sobi. Jo je rano.
Osjea li se loe?
Sjeverna Koreja je danas zapoela rat
protiv june Koreje, rekao je MacArthur. Napali su poput kobre. Primijetio je kako je Jane
problijedjela i brzo se povukla iz sobe.
U ponedjeljak ujutro, 26. lipnja, u Washingtonu su se sastali lanovi najvie vlasti. Kad
su sjeli oko stola od mahagonija u blagavaonici
Blair House na Aveniji Pennsylvania, Dean

760/1415

192

Acheson , dravni tajnik, iznio je vijesti iz

Koreje:
Napad je zapoeo u nedjelju 25. lipnja u 4
sata ujutro po lokalnom vremenu. Prema prvim
procjenama, u pravcu junokorejskog glavnog
grada iz dva su se smjera kretale etiri pjeake
divizije potpomognute s tri brigade milicije.
Ukupno 70 tisua ljudi i 70 tenkova T-34, govorio je Acheson, stojei uz veliki zemljovid tog
dijela svijeta.
Prema posljenim izvjeima koja je
poslao
ambasador
Muccio,
kolona
sjevernokorejskih tenkova uskoro e se nai na
visini zrakoplovne luke Kimpo. Obrana je slaba i
teko e moi zadrati agresora. Junokorejska
vojska je za klasu loija.
To je bio dosta ublaeni, diplomatski opis
junokorejskih snaga, slabih i potpuno iznenaenih napadom sa sjevera. Povlaile su se u
panici i nisu bile u stanju pruiti ozbiljniji otpor.

761/1415

Kakve su vijesti iz Ujedinjenih naroda?

zapitao je predsjednik Truman, znajui da je
dravni tajnik, odmah nakon dobivanja vijesti o
poetku rata, kontaktirao Trygvea Liema, generalnog tajnika OUN-a, a zbog sazivanja
izvanredne sjednice Vijea sigurnosti.
To je jedina dobra vijest koju sam vam
donio, odgovorio je Acheson. Juer u 15 sati
Vijee sigurnosti je s devet glasova, jednoglasno
osudilo djelovanje Sjeverne Koreje kao istup
protiv mira. Nastavljamo diplomatsku ofenzivu.
Warren Austin, na veleposlanik pri OUN-u, pripremio je rezoluciju u kojoj se poziva drave
lanice... Acheson je izvukao papir, da Republici Koreji prue svaku pomo, potrebnu za odbijanje oruanog napada i povratak meunarodnog
mira i sigurnosti u tom dijelu svijeta.
Truman je ve ranije odluio da e oruane
snage Sjedinjenih Drava pruiti pomo napadnutoj Junoj Koreji, premda jo nije odredio koliki e biti razmjeri te pomoi i angairanja amerike vojske. Znao je da iza invazije

762/1415

sjevernokorejske vojske stoje druge dvije

velesile: Sovjetski Savez i Narodna Republika
Kina. Trebalo je, dakle, djelovati s velikom
opreznou, kako se konflikt na Korejskom
poluotoku ne bi pretvorio u rat izmeu svjetskih
velesila.
Meutim, situacija na Korejskom poluotoku pogoravala se iz sata u sat. Junokorejska
vojska nije oekivala napad. Dan prije napada, tj.
u subotu 24. lipnja, najvii vojni zapovjednici
poli su u Seul, na otvaranje novog asnikog
kasina. U nedjelju ujutro, naglo probueni od
svojih pobonika, trebali su mnogo vremena da
se priberu i dou do svojih jedinica.
Kakvim udom je Sjeverna Koreja uspjela
sakriti velike pripreme za rat? General Douglas
MacArthur je raspolagao solidnom obavjetajnom mreom, a nije informirao Washington ni o
kakvim agresivnim djelovanjima Sjeverne Koreje. Otkud su odjednom, u zoru 25. lipnja, krenuli
deseci tisua vojnika, tenkova i aviona?

763/1415

Vratimo se nekoliko godina unatrag, do kolovoza 1945. Eksplozija atomskih bombi koje su
unitile Hiroimu i Nagasaki ispunila je Amerikance osjeajem svemone snage. Jedini na svijetu
imali su oruje koje je moglo unititi itave
gradove. Imali su flotu stratekih bombardera
koji su mogli baciti nuklearne bombe na ciljeve
udaljene tisue kilometara.
Politiari i stratezi su zakljuili kako u
nekom novom ratu nee biti potrebna
viemilijunska armija, koju bi podupirale tisue
tenkova i aviona, jer e se on moi dobiti atomskim napadima. Tim vie to nisu znali za neprijatelja koji bi se mogao suprotstaviti takvoj nuklearnoj sili. Sovjetski Savez, druga najvea
velesila svijeta, bio je poruen. Ameriki strunjaci su na osnovi podataka, obavjetajnih i onih iz
veleposlanstva u Moskvi, procijenili da e se
demografski i industrijski gubici nadoknaivati
najmanje 15 godina, od ega e 10 godina trajati
popunjavanje tehnikog kadra, a trebalo je proi
jo pet do 10 godina prije nego to Sovjetski

764/1415

Savez izgradi strateko zrakoplovstvo. Izgradnja

atomske bombe, prema procjeni amerikih
strunjaka, nije bila mogua prije 1951. Zbog
toga su se Amerikanci poeli razoruavati.
Njihov vojni stroj, koji je na vrhuncu
Drugog svjetskog rata brojio 14 milijuna ljudi,
poeo se naglo smanjivati. Do listopada 1946.,
vojska je smanjena na 1,1 milijun vojnika, dok je
Velika Britanija drala pod orujem 1,5 milijun
ljudi, a Sovjetski Savez 3 do 4 milijuna. Godine
1947. u oruanim snagama SAD-a bilo je samo
675 tisua vojnika. Manjak kadra je bio tako oit
da, npr., u more porinuti nosa aviona Midway
nije mogao napustiti luku, jer mu je nedostajala
posada.
Blizu 30 tisua aviona otilo je u staro
eljezo, a isto se desilo i s mnogim brodovima.
Pretvoreni su u skladita itarica, poklanjani prijateljskim dravama, pa i unitavani. Za vrijeme
termonuklearne eksplozije u blizini atola Bikini,
1. srpnja 1946., iskoritena su 73 broda kako bi

765/1415

se provjerilo unitavajue djelovanje podvodne

eksplozije.
Staljin se nije prestraio snage atomskih
bombi, shvaajui da je to oruje suvie mono
da bi se njime vladalo u vrijeme mira. Sovjetska
obavjetajna sluba, koja se probila do najviih
amerikih politikih, znanstvenih i vojnih institucija, stvorila je realnu sliku snaga SAD-a: do
lipnja 1947. Amerikanci su u svom atomskom arsenalu imali samo 13 bombi!
Bile su dosta primitivne i zahtijevale su
dugotrajnu runu pripremu da bi bile spremne za
upotrebu. Ekipa od 36 tehniara montirala je
bombu dva dana. Smjetena u komore bombardera B-29 bila je spremna za upotrebu samo
dva dana, nakon ega ju je trebalo djelomino demontirati, da bi se napunili akumulatori koji su
napajali razliite mehanizme u bombi i ponovo
pristupiti viesatnom procesu naoruanja bombe.
Pored toga, krajem 1946. ameriko
strateko zrakoplovstvo imalo je samo 10 bombardera pune borbene gotovosti, sa 20 kolovanih

766/1415

posada. Nije to bila sila koja je mogla unititi

sovjetsko gospodarstvo i oslabiti sovjetski ratni
stroj. Tim vie to je Rusima nakon rata ostao
izvrsno organizirani sustav protuzrane obrane i
malom bi broju amerikih aviona uspjelo
doletjeti do ciljeva u unutranjosti Sovjetskog
Saveza. A ak kad bi se i probili i bacili bombe,
ne bi ni u najmanjoj mjeri mogli utjecati na funkcioniranje industrije i ratnog stroja velike drave.
Zbog toga je Staljin bio miran i nije se bojao da
e se nad Moskvom odjednom pojaviti eskarda
supertvrava. I pobjeivao je.
Prvi je put napao 18. lipnja 1948., izazivajui berlinsku krizu. Suradnja etiri sile naglo
je prekinuta, to je trebao biti sovjetski odgovor
na uvoenje novog valutnog sustava u zapadnim
okupacijskim sektorima Njemake, koji je nagovjetavao stvaranje posebne njemake drave.
Rusi su blokirali Zapadni Berlin i onemoguili
dostavu sirovina, namirnica i elektrine energije.
Amerikancima je povrijeen ponos i nisu to
mogli dopustiti, pa su poeli dovoziti u Berlin

767/1415

potronu robu, ak i ugljen; od kraja lipnja 1948.

do rujna 1949. transportni avioni imali su 277
tisua letova, dostavljajui svakog dana oko
5.500 tona (rekord je bio 13 tisua tona) robe u
odsjeeni grad.
Zapaljiva toka u centru Europe tako je zaokupila panju amerikih politiara da su zaboravili na ostatak svijeta. Mnogo toga ukazuje
da je Staljin raunao ba na to.
Berlinska kriza bila je samo dimna zavjesa
koja je trebala sakriti djelovanja u Kini. Tamo su
21. travnja 1949. milijuni vojnika s crvenim
zvijezdama na kapama preli rijeku Jang-ce na
podruju od 200 km i krenuli prema Nankingu,
193

glavnom gradu ang Kaj-ekove

vlade. Njihova je nadmo bila tako velika da su ve treeg
dana opkolili Nanking, a etvrtog dana na gradske su ulice doli vojnici 3. armije generala ena.
Iduih tjedana pali su i drugi gradovi koje je
branila vladina vojska. Do 23. kolovoza 1949.
komunisti su doli do svoje kolijevke, Jui-ina,
gdje je prije 20 godina proglaena prva narodna

768/1415

vlada u Kini. ang Kaj-ek je 10. prosinca 1949.

pobjegao na Tajvan, a u Pekingu je Mao Ce-tung
(Mao Zedong), pobjedniki voa komunistike
vojske, govorei u carskoj palai izjavio:
Proglaavamo uspostavu Narodne Republike Kine. Moramo se ujediniti sa svim dravama
i narodima koji ele mir i slobodu, posebno sa
Sovjetskim Savezom. Neka drhte reakcionari u
zemlji i u svijetu!"
To nisu bile rijei baene u vjetar. Amerikanci su se u to uvjerili niti godinu kasnije.
Koreja, koja se nalazila uz bok Kini, privlaila je
komunistike vlasti i bila lak zalogaj.
U tu je dravu, od 1910. godine okupiranu
od Japanaca, u kolovozu 1945. ula sovjetska
vojska. Na Korejskom poluotoku jo nije bilo
Amerikanaca, ali su obje sile ve prije dogovorile
da e zbog odravanja mira biti dobro podijeliti
zemlju na dva dijela, tako da nakon japanske
kapitulacije Rusi nadziru dio zemlje sjeverno od
38. paralele, a Amerikanci juno od nje.

769/1415

Oznaavanje granice na 38. paraleli imalo je

dakle privremeni i isto tehniki karakter.
Prve postrojbe amerike vojske iskrcale su
se u Koreji 8. rujna 1945. Ameriki avioni bacali
su letke koji su obavjetavali da e s vremenom
Koreja biti slobodna i nezavisna. Samo to su
dvije velike sile razliito podrazumijevale pojam
nezavisnosti te drave.
Za vrijeme Moskovske konferencije
ministara vanjskih poslova Sjedinjenih Drava,
Velike Britanije i Sovjetskog Saveza, 27.
prosinca 1945., dogovoreno je da e u Koreji na
pet godina biti uspostavljena uprava tih sila.
Sovjetski Savez nije urio da se prikljui toj upravi, a politike partije June Koreje odbacile su
moskovski sporazum, smatrajui da ne garantira
nezavisnost drave. Amerikanci su se obratili za
pomo OUN-u koji je predloio nadzor nad provoenjem slobodnih izbora. Sovjetski Savez se
nije sloio da se u izborima kandidiraju partije
koje su odbacivale moskovski sporazum. U takvoj situaciji izbori su se odrali samo na jugu

770/1415

zemlje. Tamo je 6. svibnja 1948. Narodna skuptina izabrala vladu s predsjednikom Li

194

Sing-manom . Tako je nastala Republika

Koreja, drava povrine 94 tisue km2 sa 20-ak
milijuna stanovnika.
etiri mjeseca kasnije, sjeverno od 38
paralele, proglaena je Demokratska Narodna Republika Koreja, drava na neto veem prostoru 124 tisue kvadratnih kilometara, ali s manjim
brojem stanovnika (oko 10 milijuna). Dunost
195

premijera preuzeo je Kim Il-sung (Kim Ir-sen)

koji je za vrijeme rata doveo korejske komunistike partizane do pobjede nad Japancima. Demarkacijska linija uzdu 38. paralele postala je
granica izmeu dviju korejskih drava.
Prvog dana 1949. sovjetska vlada je objavila da su se njezine snage povukle iz DNR
Koreje. Pola godine kasnije Republiku Koreju
napustila je i amerika vojska, ostavljajui
obranu zemlje armiji od 100 tisua ljudi, neiskusnih, neobuenih, bez tekog topnitva, tenkova i

771/1415

zrakoplova. Bilo je oito da uloga te armije moe

biti samo borba protiv unutranjih naprijatelja, a
ne i pruanje uspjenog otpora neprijatelju, koji
je raspolagao tekim orujem i probijao se preko
granice. Ali, predsjednik Harry Truman je bio
protiv opskrbljivanja junokorejske vojske ofenzivnim orujem, bojei se da e Li Sing-man to
iskoristiti za napad na Sjevernu Koreju. Predsjednik Republike Koreje davao je povod za takve
bojazni, javno izraavajui elju za ujedinjenjem
obiju Koreja pod svojom vlau.
Istovremeno sa zavretkom okupacije
June Koreje Washington je izgubio interes za to
podruje, o emu su sasvim otvoreno govorili najvii predstavnici amerikih vlasti.
Prvi takav signal doao je iz najkompetentnijeg centra: od zapovjednika ujedinjenih stoera.
U rujnu 1947. istaknuti zapovjednici, general
Carl Spaatz i Dwight Eisenhower, kao i admiral
Chester Nimitz, dali su izjavu: Zapovjednici
ujedinjenih stoera smatraju da Sjedinjene
Drave, s gledita vojne sigurnosti, imaju malo

772/1415

stratekih razloga za zadravanje vojnika i baza u

Koreji.
Na osnovi njihovih savjeta izjasnio se i
predsjednik Harry Truman, izjavljujui u travnju
1948. da ratno djelovanje bilo koje strane
podijeljene drave nee od strane Sjedinjenih
Drava biti smatrano kao casus belli (uzrok rata).
U sijenju 1950. dravni tajnik Dean
Acheson izjavio je kako se obrambena granica
Sjedinjenih Drava na Dalekom istoku protee od
Aleutskih otoka na sjeveru, preko japanskih
otoka, do Filipina na jugu, i dodao da davanje
garancije politike integralnosti Junoj Koreji i
Tajvanu ne bi bilo razborito niti potrebno.
Jesu li Staljin i Kim Il-sung, pored amerike deklaracije, trebali vei poticaj za ujedinjenje Koreje, iji je jug, naputen od Amerikanaca,
imao i slabu vojsku i kolebljivu vladu?
Danas ve znamo kako je zapoela agresija,
jer je ruski predsjednik Boris Jeljcin, u lipnju
1994., predao Kim Jung-samu, predsjedniku Republike Koreje, kopije dokumenata koji su se

773/1415

odnosili na suradnju Sjeverne Koreje i SSSR-a, u

razdoblju priprema za rat.
Ideja oruanog ruenja vlade u Seulu i
ujedinjenja Koreje dola je od sjevernokorejskog
voe Kim Il-sunga. No, on nije mogao ostvariti
svoj plan bez suglasnosti i pomoi Sovjetskog
Saveza, pa se zato od poetka 1949. uporno pokuavao susresti sa Staljinom. Sovjetski diktator je
dobro znao to hoe njegov korejski kolega, jer
ga je Arkadij tikov, sovjetski veleposlanik u
Pjongjangu i gorljivi zagovornik ujedinjenja
Koreje pod vlau komunistikog Sjevera, vrlo
dobro informirao o namjerama korejskog voe.
Staljin je primio Kim Il-sunga u oujku
1949., ali je zadrao distancu, sluajui gosta koji
je iznosio svoju viziju oruanog ujedinjenja
Koreje. Nije odbacio taj projekt, ali nije htio neposredno angairati sovjetske asnike i vojnike,
jer je smatrao da e udar na Jug isprovocirati
ameriku intervenciju. Bojao se takoer da bi se
korejski diktator mogao izmaknuti kontroli
Kremlja i u ratnom zanosu poslati avione nad

774/1415

Japan, da napadnu amerike baze. S gledita

sovjetske politike bilo bi vanije ukljuiti u
napad kinesku vojsku. Na taj bi se nain mogao
ostvariti veliki cilj: postaviti novu kinesku dravu
protiv zapadnih sila, izolirati je na meunarodnoj
sceni i, jo vanije, podrediti je utjecaju Moskve.
To je bio najvii ulog u toj igri.
Staljin se na kraju sloio da se povedu
pregovori o opskrbljivanju Korejske narodne
armije, to je znailo pristanak na agresiju.
Nikolaj Bulganjin, ministar obrane Sovjetskog
Saveza, 12. oujka 1949., tijekom razgovora s
korejskim diktatorom, pristao je na poveanje i
ubrzavanje dostave moderne vojne opreme za
sjevernokorejsku vojsku. Poele su pripreme za
rat.
Kim I1-sung je nakon povratka iz Moskve,
sigurno po savjetu Staljina, odmah zapoeo
suradnju s Mao Ce-tungom. U svibnju je poslao u
Kinu svog predstavnika, generala Kim Ira, da
obavijesti kineskog vou o planovima oruanog
ujedinjenja Koreje, i da ispregovara oslobaanje

775/1415

iz kineske armije svih korejskih vojnika; povratak u zemlju nekoliko tisua u borbi prekaljenih
vojnika znatno bi poveao snagu Korejske narodne armije.
Mao se sloio da poalje kui korejske vojnike, ali nije imao namjeru prikljuiti se
korejskoj avanturi. Poput Staljina, i on se bojao
sukoba sa Sjedinjenim Dravama. Oito bi situacija bila sasvim drukija kada bi napad zapoela
Juna Koreja. Tada bi Kina i Sovjetski Savez
rado udijelili internacionalnu pomo, objavljujui svijetu da uvaju mir na Korejskom
poluotoku. Kim Il-sung je pretpostavio da e se
saveznici postaviti upravo tako, pa je poeo davati informacije o pripremama Juga za rat. Akcija
dezinformiranja bila je tako lukavo pripremljena i
voena, da je ak i sovjetski ambasador itkov
postao rtva obmane i u depeama koje je slao u
Kremlj, u svibnju 1949. javljao je o koncentracijama znaajnih junokorejskih snaga uzdu 38.
paralele. No, Staljin i Mao Ce-tung nisu bili tako
naivni da bi povjerovali kako slaba Republika

776/1415

Koreja namjerava osvajati vojno snaniji Sjever.

No,
svejedno
su
i
dalje
podupirali
sjevernokorejske pripreme.
Prijelomni trenutak desio se poetkom
1950. godine. Staljin je vjerojatno zakljuio kako
su Sjedinjene Drave toliko zaokupljene situacijom u Europi i jo se nisu oporavile od oka
kakav je za njih bila pobjeda komunista u Kini,
da nee stii reagirati na brzi napad nadmonih
sjevernokorejskih snaga. Poetni Plan preventivnog udara Korejske narodne armije koji
su u veljai 1950. u Pjongjangu izradili sovjetski
i korejski asnici, predviao je kako e rat zavriti pobjedom DNR Koreje u svega dva tjedna,
a za tako kratko vrijeme Amerikanci nee stii
poslati u Koreju svoje postrojbe. Staljin je prihvatio osnove tog plana, ali nije imao namjeru
slati u borbu sovjetske vojnike.
Nai korejski prijatelji ne mogu raunati
na preveliku pomo Sovjetskog Saveza, pred
kojim su puno vaniji izazovi nego to su
korejski problemi, rekao je Kim Il-sungu kad je

777/1415

1950. doao u Moskvu. Situacija na Zapadu je

komplicirana i zahtijeva nau panju i vrijeme.
Sovjetski diktator nije zabranio agresiju, ali
nije ni promijenio miljenje o sudjelovanju
Sovjetskog Saveza: Korejci sa sjevera mogu
provesti oruano ujedinjenje zemlje jedino uz neposredno angairanje Kineza. Morate ostati u
aktivnom kontaktu s drugom Mao Ce-tungom,
savjetovao je Kimu.
Kineski drugovi dobro poznaju i razumiju
probleme Istoka.
Kim se vie nije htio povui. Imao je oruje, dobro kolovanu i brojnu armiju te politiku
potporu Kremlja. To je bio njegov adut, koji je
odluio iskoristiti kako bi naveo neodlunog Mao
Ce-tunga na suradnju. Sredinom svibnja poao je
u tajni posjet Pekingu. Rekao je Mao Ce-tungu
da Staljin podupire plan napada na Republiku
Koreju i rauna na sudjelovanje Kineza.
Mao nije sasvim povjerovao u to i obratio
se Moskvi za potvrdu rijei korejskog diktatora.

778/1415

196

Andrej Visinski , ministar vanjskih

poslova, odgovorio je: Drue Mao. U razgovoru
s korejskim drugovima, Filipov (pseudonim
Staljina koji se upotrebljavao u diplomatskoj
korespondenciji, op. B.W.) i njegovi prijatelji
izrazili su miljenje kako u vezi s promjenama na
meunarodnoj sceni daju svoj pristanak na
prijedloge Korejaca da zaponu s ujedinjenjem
Koreje. Uvjet za pristanak je konana zajednika
odluka korejskih i kineskih drugova.
Takvo miljenje sigurno je uvjerilo Mao
Ce-tunga, koji se na kraju sloio da podupre planove Kim Il-sunga.
Korejska narodna armija zavrila je pripreme za agresiju 1. lipnja 1950. Datum napada
odreen je za kraj lipnja, kad u Koreji poinje
kini period - niski oblaci i obilna kia
onemoguit e amerikom zrakoplovstvu da
prui pomo postrojbama Juga.
Plan je predviao osvajanje susjeda s Juga,
u toku nepunih mjesec dana. Uzevi u obzir

779/1415

premo sjevernokorejskih snaga, bio je vrlo

realan.
Sjeverna Koreja imala je pod orujem 89
tisua vojnika redovne vojske, 18.600 pripadnika
granine strae i 23 tisue vojnika u tri rezervne
divizije. Mogla je, dakle, uvesti u borbu 130.600
ljudi. Pored toga, imali su 150 tenkova 7-34,
samohodne topove kalibra 76 mm, kao i mono
topnitvo. Zrakoplovstvo je raspolagalo lovcima
Jak, kao i avionima za obruavanje Il-10. Rusi su
bili voljni poslati nove mlanjake, lovce Mig-15,
kako bi ih provjerili u borbenim uvjetima.
Juna Koreja imala je 65 tisua vojnika redovne vojske i45 tisua milicijskih jedinica koje,
meutim, nisu prole vojnu obuku. U toj armiji
nije bilo tenkova, tekih topova ni aviona, a topovi manjeg kalibra znatno su zaostajali za
sjevernokorejskim: npr. topovi kalibra 76 mm
sovjetske proizvodnje, mogli su gaati ciljeve udaljene 13.500 m, dok su amerike haubice kal.
105 mm, kakve je imala juna Koreja, imale
domet samo 7.600 m.

780/1415

General Douglas MacArthur bio je svjestan

tih nerazmjera. Od lipnja 1949. do lipnja 1950.,
voditelj obavjetajne slube njegovog stoera
napravio je 1.195 izvjea koja su ukazivala na
intenzivno jaanje sjevernokorejskih oruanih
snaga, prisutnost kineskih postrojbi na teritoriju
DNR Koreje i pripreme za napad. Ta su izvjea
najvjerojatnije ostala u Tokiju, u ladicama generala MacArthura; on je, naime, imao dobre
razloge da ne informira Washington o dolazeoj
opasnosti.
General je bio jako nezadovoljan politikom
predsjednika prema Dalekom istoku. Vie puta je
protestirao protiv davanja prednosti interesima u
Europi i zanemarivanja podruja Pacifika. Bezuspjeno. Imajui informacije o koncentraciji
sjevernokorejske vojske, mogao je upozoriti
Washington, ali je imao razloga pretpostaviti da
e njegova upozorenja biti zanemarena. Ako bi
predsjednik i poduzeo neke diplomatske korake
ili ipak odluio poslati novu opremu za jaanje
junokorejske armije, to ne bi izmijenilo situaciju

781/1415

u tom dijelu svijeta. MacArthur je elio znaajnu

promjenu amerike vanjske politike, elio je upozoriti ljude iz administracije i Kongresa na
vanost Dalekog istoka. Znao je da politiku
njegove zemlje moe promijeniti jedino ok na
razini Pearl Harbora.
Znajui za pripreme Sjevera za rat, morao
je znati i to da slaba juno- korejska armija nee
pruati efikasan otpor ak ni nekoliko dana, i da
amerika vojska mora stupiti u akciju, ako Washington ne eli dopustiti ujedinjenje Koreje pod
komunistikom vlau, to bi znailo veliku
opasnost za Japan, ameriki nepotopivi nosa
aviona u tom dijelu svijeta. U svakom sluaju,
amerika bi vojska krenula u pomo Junoj
Koreji pod njegovim zapovjednitvom, u emu je
general vidio najveu prednost. Sanjao je o poloaju predsjednika, a najkrai put do Bijele kue
vodio je preko ratne pobjede nad komunistima.
Meutim, Rusi su mogli pokvariti planove
za organiziranje amerike ratne akcije, vetom u
Vijeu sigurnosti. Neoekivano, tog dana kad je

782/1415

Vijee donijelo odluku, nije bilo sovjetskog predstavnika, to se inilo potpuno neuobiajenim. A
radilo se o jednostavnoj greki u raunici.
Prema lanku 27. Povelje Ujedinjenih naroda, sve odluke u vanim pitanjima moraju biti
izglasane s najmanje sedam glasova, od toga
glasovima pet stalnih lanica Vijea: Kine (Tajvana), Francuske, Sjedinjenih Drava, Velike
Britanije i Sovjetskog Saveza. Budui da nema
sovjetskog predstavnika, Vijee nema pravo odluivati, rezonirali su Rusi.
Ipak se dogodilo drukije. Vijee sigurnosti, u skladu s Poveljom, donijelo je odluku
sa sedam glasova - etiri stalna lana (Sjedinjene
Drave, Francuska, Velika Britanija, Kina/Tajvan) plus Norveka, Kuba i Ekvador. Jedino je
Jugoslavija glasala protiv.
Generalni sekretarijat OUN-a pozvao je 59
lanica da podupru akciju pomoi Junoj Koreji.
Za je glasovalo 48 drava, a protiv est socijalistikih drava. Tri drave suzdrale su se od
glasanja. Rat izmeu dviju korejskih drava

783/1415

prometnuo se u rat izmeu DNR Koreje i OUNa.

General MacArthur mogao je stati na elo
meunarodne vojske koja je pristizala u pomo
napadnutoj Junoj Koreji. Tamo se situacija naglo pogoravala, o emu se general uvjerio
etvrtog dana rata, kad se uputio u inspekciju
bojita.
Nekoliko sati njegov je avion kruio nad
junokorejskim linijama obrane. Pogled odozgo
nije ostavljao nikakve sumnje u ishod rata. Vojnici Juga povlaili su se na cijeloj irini bojita,
nesposobni da prue ozbiljniji otpor bolje
obuenim i bolje naoruanim sjevernokorejskim
jedinicama. Idueg dana, general je stigao
dipom na vrh planine u blizini Seula.
"Seul je bio u rukama neprijatelja, zapisao
je u dnevniku. Na udaljenosti od jedva jedne
milje mogao sam vidjeti stupove dima koji su se
dizali iz ruevina tog petnaestostoljetnog grada.
Sve je izgledalo jako tragino. Vlada i vojne

784/1415

vlasti Republike Koreje bili su u potpunoj

panici.
Putovi i mostovi na rijeci Han bili su
zatrpani mnotvom vojnika i civila koji su bjeali
na jug.
Ne zna se tko je 28. lipnja donio odluku o
dizanju mosta u zrak. Amerikanci su saznali za
naredbu tek nakon 13 sati, informirani od zapovjednika korejske divizije. Zadatak da zadri
sapere dobio je general ang Kuk. Znao je da
ima malo vremena da sprijei izvravanje tragine naredbe. Uskoio je u dip i krenuo prema
mostu, no uspjelo mu je doi tek na udaljenost
oko pola kilometra od mosta. Put je bio zakren
stotinama automobila i konjskih zaprega, kao i
tisuama izbjeglica. General je iskoio iz dipa i,
gurajui se kroz ljudsko mnotvo, stigao na 150
m od mosta, kad ga je zrani udar bacio na zid
oblinje kue. Pri blijedoj, crvenonaranastoj
svjetlosti primijetio je kako lete u zrak potpornji
cestovnog mosta, a zatim i tri eljeznika.

785/1415

To je bila zloinaka naredba. Oko tisuu

ljudi poginulo je u eksploziji ili su, baeni
udarom zraka, popadali u vodu i utopili se. Na
sjevernoj obali ostalo je jo dosta vojnih jedinica
iji su se vojnici mogli prebaciti na junu obalu
jedino plivajui, ili u malim amcima, ostavljajui iza sebe teku opremu.
Istoga dana, 28. lipnja, pao je Seul, a do 30.
lipnja vojska Sjeverne Koreje zauzela je sva podruja sjeverno od rijeke Han. Od 98 tisua vojnika koje je Republika Koreja stavila pod oruje,
34 tisue je poginulo, nestalo ili dospjelo u
zarobljenitvo.
General MacArthur je shvatio kako samo
intervencija amerike vojske moe spasiti Republiku Koreju od potpunog poraza. U Japanu su se
nalazile tri amerike pjeake divizije ijedna
kavaierijska. Odmah nakon povratka u Tokio,
zatraio je od predsjednika Trumana suglasnost
za prebacivanje dviju divizija na bojite u Koreji.
U brzojavu, poslanom iz Tokija u 17 sati, a primljenom u Pentagonu 30. lipnja u 3 sata, pisalo je:

786/1415

Jedina mogunost odravanja sadanjeg stanja i

kasnijeg osvajanja izgubljenog podruja je
uvoenje amerikih kopnenih snaga u borbe u
Koreji. Nastavak upotrebe naih zranih i pomorskih snaga, bez sudjelovanja kopnene vojske, ne
moe biti odluujui. Ako dobijem suglasnost,
namjeravam odmah uvesti jednu ameriku
pukovniju za jaanje baznog podruja, i stvoriti
uvjete za dovoenje dviju divizija naih snaga
stacioniranih u Japanu, u cilju zapoinjanja rane
kontraofenzive.
Deurni asnik u Pentagonu probudio je
generala Lewtona J. Collinsa.
General MacArthur zove iz Tokija u vezi s
depeom koju smo primili prije nekoliko
trenutaka.
Collins je bijesno skoio s poljskog kreveta
smjetenog u kabinetu. Nastojao je spasiti ostatke
sna kojeg posljednih dana ionako nije bilo
previe.
Dobili smo depeu, rekao je MacArthuru.
Ujutro u je poslati predsjedniku.

787/1415

Ne moemo ekati do jutra. Vrijeme radi

za neprijatelja! MacArthur nije odustajao.
To je sve prebrzo, nastojao se obraniti
Collins. U Washingtonu su 3 sata ujutro. Predsjednik spava!
Kad predsjednik ustane, Korejci ve mogu
biti u Pusanu, na jugu zemlje! MacArthur nije
odustajao.
Dobro. Stupit u odmah u vezu s ministrom Paceom, sloio se Collins, ali samo zato da
bi zavrio razgovor s upornim generalom. Franka
Pacea nazvao je tek u 4.30, a Pace se uo s Trumanom u 5 sati ujutro. Predsjednik je, kao i
svakog dana, ve radio u svojem kabinetu u
Bijeloj kui. Na vijest o depei iz Tokija odluio
je potraiti miljenje najbliih savjetnika. Nije
smatrao potrebnim savjetovati se po tom pitanju
sa senatorima i kongresmenima, jer je znao da e
se oni sloiti sa svakom akcijom kojoj je cilj
obrana amerikih interesa. Trumanu je najvanija
stvar bila koliina pomoi Junoj Koreji. Smatrao
je kako ne treba prekoraiti okvire policijske

788/1415

akcije, a inio mu se privlanim i prijedlog koji

je 29. rujna iznio ang Kaj-ek, nudei da poalje
u Koreju 33 tisue vojnika s Tajvana.
Smatram da treba prihvatiti angovu ponudu, obratio se predsjednik Deanu Achesonu, a
kad je vidio iznenaeni pogled dravnog tajnika
objasnio je: Htio bih da u Koreji sudjeluje toliko
lanica OUN-a koliko je to mogue.
Acheson je bio suprotnog miljenja.
Smatram da e ti vojnici biti potrebni za
obranu Tajvana. Osim toga, uvoenje u borbu
Kineza s Tajvana moe izazvati Mao Ce-tunga da
poalje vlastitu vojsku.
Truman se nije dao uvjeriti racionalnim argumentima dravnog tajnika. O tome su presudili
tek najvii zapovjednici, tvrdei da su angovi
vojnici loe opremljeni i loe obueni, a njihovo
prebacivanje u Koreju zahtijevalo bi od Sjednjenih Drava veliki broj brodova i aviona.
Za vrijeme tog savjetovanja predsjednik se
sloio s prijedlogom generala MacArthura za

789/1415

slanje jedne pukovnije iz Japana, ali nije odluio

to e s drugim dijelom generalova prijedloga slanjem dviju divizija. Dvojio je.
Smatrao je kako e biti dovoljno da u borbu
uu samo avioni i brodovi. No, to nije bilo tako
jednostavno. Lovaki avioni, bombarderi srednjeg dometa i avioni za obraavanje, koji su
startali sa zranih luka na japanskim otocima,
nisu mogli mnogo postii nad Korejom jer im je
brzo nestajalo goriva. Jedini avioni u tom podruju koji su mogli napasti ciljeve u Koreji, bila
su 22 zastarjela strateka bombardera B-29, u
bazi Andersen na otoku Guam. Oni nisu bili prikladni za napad na sjevernokorejske kolone oklopnih vozila, koje su onemoguavale otpor Republike Koreje. Na kraju, B-29 upueni su za
napade na eljeznike linije sjeverno od Seula,
zrane luke i postrojbe armije DNR Koreje uzdu
rijeke Han. Uinci su bili slabi.
Posade obuene za strateke napade s velikih visina nisu se mogle snai s unitavanjem
"malih ciljeva. eljezniki most u blizini Seula

790/1415

tri je tjedna odolijevao masovnim napadima supertvrava, prije nego to se konano raspao pogoen bombama. Situaciju je moglo promijeniti
jedino prebacivanje taktikog zrakoplovstva u
Koreju. Da bi se to postiglo, trebalo je izgraditi
baze, a za to su bili potrebni vojnici, velik broj
vojnika.
Ameriki momci koji su boravili u Japanu
pokazali su se dobrima za palube brodova. Ponijeli su sa sobom jo svjea sjeanja na junake
pothvate i pobjede na pacifikim otocima za
vrijeme Drugog svjetskog rata, izvanrednu
opremu, iskustvo i vatrenu mo.
"Oni e se boriti kao vragovi, govorili su
Korejci, promatrajui saveznike jedinice. Meutim, vremena sjaja US armije su prola, a nekoliko godina mira liilo ih je moi.
Jedva 20 posto vojnika koji su bili u okupacijskim snagama u Japanu, imalo je borbena
iskustva iz akcija na Pacifiku. Ostatak se
priviknuo na ugodnu i mirnu slubu u

791/1415

okupiranom Japanu, gdje su jedinu opasnost

predstavljale spolne bolesti i gripa.
Ni naoruanje im nije puno znailo. Tenkove T-34 mogli su napadati sa 60 milimetarskim
bazukama koje su izbaene iz upotrebe u Sjedinjenim Dravama, a umjesto njih uvedene su
mnogo efikasnije bazuke kalibra 88,9 mm, no
takvih u Japanu nije bilo. A jo gore, deavalo se
da se projektili odbiju od oklopa tenkova ne eksplodiravi, jer stari naboji i upaljai nisu
djelovali. Iz Japana je bilo mogue dovesti samo
lake tenkove jer drugaije okupacijska vojska
nije imala, zbog slabih mostova u toj zemlji.
Nasuprot njima bili su T-34, meu najboljim tenkovima u prolom ratu, s topovima kal. 85 mm,
iji su projektili prolazili kroz oklope amerikih
bojnih vozila kao no kroz papir. Za haubice kal.
105 mm nije bilo granata. Nije bilo ni protuoklopnih mina. Nedostajalo je sredstava za veze,
zbog ega je mnogo asnika dospjelo u
sjevernokorejsko zarobljenitvo, jer su pjeaili
do bojita kako bi saznali to se tamo dogaa, ili

792/1415

su morali osobno izdati nareenja. Situaciju je

dodatno pogoravao organizacijski kaos prvih
dana boravka amerikih vojnika.
Prvi kontakt s neprijateljem u podruju
Osan, oko 50 km juno od Seula, zavrio je
porazom amerike vojske. Dva tjedna kasnije, ostaci 24. divizije razbijeni su u podruju Tedzon.
25. pjeaka divizija i 1. kavalerijska mogle su
samo braniti posljedni komadi June Koreje polukruno podruje koje se protezelo od grada
Masan, du rijeke Naktong, kroz Teg do
Japanskog mora. U tom podruju nalazila se
toka o kojoj je ovisila daljnja sudbina rata - luka
Pusan. Do nje su dolazila pojaanja: dvije tisue
vojnika britanske 27. pjeake brigade iz Hong
Konga i pet bataljuna tenkova. Unato ozbiljnim
gubicima general MacArthur nije gubio
optimizam.
Nai poloaji u junom dijelu Koreje
dobro su utvreni, pisao je u izvjeu za Washington. Nai gubici i pored mnogo neuspjeha su
relativno mali. Nae e snage rasti, dok e se

793/1415

neprijateljske snage relativno smanjivati. Njihove

linije opskrbe su nesigurne. Neprijatelj je imao
veliku ansu, ali je nije iskoristio.
Pusan se branio i pored viestrukih napada
sjevernokorejske vojske, ali udari su bili sve
slabiji. Amerikanci su uspjeli konano iskoristiti
pravu snagu supertvrave B-29, dajui im zadatke kojima su i bili namijenjeni - strateke
nalete.
Krajem srpnja, 49 aviona unitilo je tvornice eksploziva u osenu. Nekoliko dana kasnije,
trostruki naleti na Bogun potpuno su unitili tvornicu koja je proizvodila streljivo. Krajem kolovoza, zapovjednik Bomber Command izvijestio je
kako su uniteni svi industrijski pogoni DNR
Koreje. Poteena je bila jedino tvornica u
Rashinu koja se nalazila tik uz sovjetsku granicu,
zbog ega Truman nije elio da se napadne i taj
objekt.
U to je vrijeme MacArthur planirao
neuobiajenu operaciju koja je mogla promijeniti
tijek rata. Namjeravao je da amerika vojska

794/1415

izvede desant, stotine kilometara od Pusana, na

mjestu na kojem Korejci uope nisu oekivali
napad. Iskoristivi faktor iznenaenja, Amerikanci bi se probili kroz linije obrane, uli u pozadinu sjevjernokorejske vojske, zauzeli Seul i
prekinuli glavne linije opskrbe neprijatelja, koje
su prolazile kroz glavni grad. Sjevernokorejska
vojska liena pojaanja u oruju i streljivu morala
bi se povui, a tada bi snage OUN-a krenule za
njima. Svi su prihvatili takav plan, dok general
nije objavio gdje namjerava izvesti desant: u
Inonu, maloj luci koja se nalazila 270 km
sjeverno od Pusana i 30 km od Seula. To je bila
okantna zamisao, uzimajui u obzir da to mjesto
nije bilo pogodno za izvoenje morskog desanta!
Put do luke vodio je kroz vodu s mnogo
podvodnih stijena, a svi vodeni putovi sigurno su
bili minirani. Kad bi se desantni brodovi i uspjeli
probiti kroz te prepreke, prava zamka ekala bi ih
na obali. Na mjestu gdje se trebala iskrcati amerika vojska voda se za vrijeme plime dizala za
devet metara, a za vrijeme oseke povlaila etiri

795/1415

kilometra, otkrivajui muljevito dno. Desantni

brodovi, iji je zaron iznosio nekoliko metara,
imali bi samo dva i pol sata za istovar vojnika i
opreme, prije nego bi ili val koji se povlai, ostavio nasukane. Izlaz na obalu nije bio jednostavan
jer u Inonu nije bilo plaa. More je dolazilo do
okomitih stijena nalik na betonske zidove, visine
etiri metra. Vojnici bi ih morali forsirati pomou
ljestava, direktno s paluba desantnih plovila. To
je, naravno, bilo mogue, ali nemoguim se inila
dostava teke opreme na obalu. U luci je bio tek
mali betonski dok, koji bi Korejci mogli unitliti,
to bi onemoguilo istovar topova i tenkova.
MacArthur nije obraao pozornost na argumente protivnika smjele operacije kojih je u
njegovom tabu bilo dosta.
Japanci su se dvaput iskrcavali u Inonu,
1894. i 1904. i pobijedili su, odgovarao je,
uvjeren kako e te zapreke biti najvei saveznik
njegove vojske. Nije se dao odvratiti od svoje
zamisli ak ni od generala Lawtona J. Collinsa i
admirala Forresta P. Shermana, koji su poslani iz

796/1415

Washingtona. MacArthur je iziao iz kue 12.

rujna 1950., nosei malu konu torbu. ena mu je
stavila u torbu lulu, dodatnu vreicu duhana,
rezervno rublje, toaletni pribor i kuni ogrta, za
koji je general vjerovao da mu donosi sreu.
Poao je u zranu luku, s koje je svojim
avionom Bataan odletio u Ita- zuki, na otoku Kiuu. Zatim je kroz oblake praine koja se dizala
po putu, preao 150 km do luke Sasebo, gdje se
ukrcao na brod Mount McKinley. Operacija
Chromit (kromit-ruda kroma) je poela.
Istovremeno, etiri krstarice i nekoliko razaraa prili su obali Inona i poeli sustavno
bombardiranje poloaja na obali. Idueg dana,
14. rujna, napali su avioni s etiri aerodroma.
Korejskoj obali pribliavala se flotila od 261
plovila - amerikih, britanskih, kanadskih, francuskih, australskih i novozelandskih.
U 5.20 ujutro prve jedinice pomorskog
pjeatva krenule su u napad na otoi Wolmi, na
samom ulazu u luku Inon. Zauzet je nakon 45
minuta borbe. Sedamnaest amerikih vojnika

797/1415

lake je ranjeno. Sjevernokorejski zapovjednici

bili su potpuno iznenaeni desantom. Smatrali su
da nijedan asnik pri zdravom razumu ne moe
izdati nareenje za napad na Inon, kojeg je priroda tako sjajno osigurala od invazije.
Iskrcavanje je izvedeno urarskom preciznou. Amerikim vojnicima koji su se s brodskih paluba aluminijskim ljestvama popeli na visoke obalne stijene, uspjelo je brzo osvojiti cestu
uz more i okolne kue. Korejci su bili suvie iznenaeni da bi organizirali efikasnu obranu i omeli
dostavu streljiva i namirnica za desantne jedinice
koje su se probile na obalu. Do jutra su trajali
sukobi na raznim mjestima u gradu. Ubrzo je
cijeli Inon bio u rukama Amerikanaca.
Prvi dio velikog plana, dobivanja inicijative
u ratu, ostvaren je onako kako je predviao general MacArthur. Ve idueg dana njegove su
postrojbe krenule iz Inona prema Seulu, kako bi
se susrele s jedinicama koje su se probile iz podruja Pusana.

798/1415

Ve 16. rujna 5. pukovnija zauzela je

Kimpo, najvei aerodrom u zemlji, 13 km istono
od Seula. Meutim, zauzimanje grada pokazalo
se mnogo teim nego to je predvieno. Borbe za
svaku ulicu i svaku kuu trajale su deset dana.
Konano su postrojbe iz Inona, ojaane onima
koje su dole iz Pusana, 26. rujna zauzele Seul.
Gubici vojske OUN-a bili su 536 poginulih.
2550 ranjenih i 65 nestalih. Sjeverna
Koreja imala je velike gubitke: oko 50 tisua poginulih i 125 tisua zarobljenih. Armija se
raspala. To je znailo da snage kojima Kim Ilsung raspolae nisu velike, ali MacArthur je znao
kako bi daljnje napredovanje na sjever, prelazak
38. paralele i ulazak u Sjevernu Koreju moglo
izazvati Ruse i Kineze na neposrednu intervenciju. Sovjetska propaganda je bila agresivna, a
svaki dan amerikih uspjeha sve je vie razbjenjavao Ruse.
Sovjetski dnevnik Pravda 23. rujna pisao
je o borbama u Inonu i Seulu: General MacArthur iskrcao je na obalu najokorjelije kriminalce,

799/1415

pokupljene na raznim stranama svijeta (...) Ameriki banditi pucali su na svakog stanovnika Seula
koji im je dospio u vidokrug.
Dopisnik dnevnika usporeivao je Seul sa
Staljingradom. Pisao je kako su stanovnici na
svakoj ulici glavnog grada podigli barikade.
Svaka kua postala je tvrava, puca se iza
svakog kamena. Kad vojnik pogine, njegovo oruje puca i dalje. Uzima ga radnik, trgovac ili
inovnik.
Odluka Vijea sigurnosti, koja je bila
pravna osnova za djelovanje vojske OUN-a, govorila je o obrani Republike Koreje od agresije, a
ne o zauzimanju DNR Koreje. Iako je general
MacArthur imao veliku elju poi na elu svoje
vojske sjeverno od 38. paralele, nije se odvaio
dati takvu naredbu. Odluka je ovisila o
predsjedniku.
Predsjednik je radije izbjegao izdavanje
nedvosmislene naredbe, iako nije imao nita
protiv zauzimanja DNR Koreje i ruenja Kim Ilsunga. Poslao je MacArthuru depeu koja je bila

800/1415

uzor diplomatskog govora. Napomenuo je generalu da treba provesti potrebne vojne operacije u
cilju potiskivanja sjevernokorejske vojske iza 38.
paralele ili unitavanja snaga te vojske. U preostalom dijelu depee poticao je na prelazak 38.
paralele, pod uvjetom da ne uine nita to bi moglo izazvati intervenciju Moskve ili Pekinga.
Predsjednik je na taj nain donoenje odluke pokuao prebaciti na MacArthura, ali je general izbjegao zamku. Traio je izriitu naredbu za
prelazak 38. paralele. Predsjednik je popustio i
27. rujna George Marshall, tajnik obrane, poslao
je brzojav: Ne elimo da se osjeate sputanim u
taktikom i stratekom djelovanju na sjever, iznad 38. paralele.
Taj dokument imao je oznaku samo za
generala MacArthura. Nije bio formalna naredba za prelaenje granice, nego povjerljiv poticaj.
MacArthur je odugovlaio. Trajala je borba
ivaca, ali general je konano odluio djelovati,
znajui da e u sluaju poraza ili ozbiljnijih komplikacija cijela odgovornost pasti na njega.

801/1415

Poslao je u borbu junokorejske vojnike, koji su

mu, istina, bili podreeni kao vrhovnom zapovjedniku, ali njihove aktivnosti nisu imale tako
veliku meunarodnu teinu kao operacije vojske
OUN-a.
U zoru 30. rujna 3. junokorejska divizija
prela je 38. paralelu i ubrzo stigla u podruje
Vonsana. Glavna skuptina OUN-a izdala je
rezoluciju kojom se njenim jedinicama doputa
prelazak granice tek 7. listopada. Tek tada na
sjever je krenula 8. amerika armija.
A tada su se javili Kinezi.
Prvi znak upozorenja doao je mnogo ranije, 20. kolovoza 1950. Toga je dana kineski
premijer u En-laj poslao glavnom tajniku OUNa depeu: Koreja je na susjed i kineski narod ne
moe ostati ravnoduan prema nainu rjeavanja
korejskog problema.
Izjava Ministarstva vanjskih poslova NR
Kine objavljena 30. rujna glasila je: Amerika
invazija u Koreji predstavlja ozbiljno ugroavanje kineske sigurnosti.

802/1415

Odmah nakon objave odluke Glavne

skuptine OUN-a, pekinki radio je najavio da
Kinezi nee bespomono promatrati situaciju.
U takvoj atmosferi, koja je ukazivala na
mogunost brzog ukljuivanja Kine u sukob,
predsjednik Truman odluio se sastati s generalom MacArthurom.
Predsjednik nije pozvao generala kao svog
podreenog u Washington. Nije odletio u Tokio.
Odluio je sastati se s generalom na otoku Wake
na Pacifiku, na pola puta izmeu Washingtona i
Tokija.
Zbog ega? Do danas nije u potpunosti objanjena ta neobina Tru- manova odluka.
U izjavi objavljenoj nakon susreta, predsjednik je rekao:
Sastao sam se s generalom MacArthurom
da dobijem informacije iz prve ruke. Nisam ga
htio odvesti daleko od mjesta akcije u Koreji i na
due vrijeme nego to je bilo potrebno, pa sam

803/1415

zbog toga poao na susret na otok Wake. Na je

sastanak bio vrlo uspjean.
Meu osobama koje su pratile Trumana,
nije bilo dravnog tajnika ni tajnika obrane. Odsutnost ovog posljednjeg mogla se objasniti potrebom ostajanja u Washingtonu u vrijeme kad je
general MacArthur bio daleko od Tokija, ali za
dravnog tajnika Deana Achesona nije bilo takvog razloga. U dnevniku je napisao: Kad me
predsjednik obavijestio o svojem hodoau i
zamolio da sudjelujem u njemu, zaklinjao sam ga
da me ne ukljuuje. Uzevi u obzir da je general
MacArthur pokazivao mnoge crte inozemnog
suverena (...), nisam smatrao razumnim potvrivati tu injenicu. Cijela akcija inila mi se neprimjerenom. Nisam htio sudjelovati u tome jer
sam predviao da iz toga nee izii nita dobro.
Slino je smatrao i komentator tjednika
Time koji je napisao: Truman i MacArthur
izgledali su kao suvereni vladari razliitih drava
koji se sastaju na neutralnom terenu, okrueni oruanim odredima, kako bi mogli pregovarati."

804/1415

Predsjednik je ak donio darove. Iz Tokija

mu je javljeno da MacAr- thurova supruga jako
voli bombone Blum, kojih nije bilo u Japanu.
Ljudi iz predsjednikove okoline kupili su odmah
pet kutija od jedne funte. Za vrijeme puta u
Honolulu kupili su jo jednu kutiju, kako bi bili
sigurni da e Jean MacArthur imati dovoljnu zalihu svojih omiljenih slatkia.
MacArthur je stigao na Wake 16. listopada,
nekoliko sati prije predsjednika. Imao je vremena
naspavati se, obilno dorukovati i stii u zranu
luku, pola sata prije slijetanja predsjednikog aviona Independence. Ljude iz njegove pratnje iznenadila je neuredna odjea: zguvana i iznoena
kapa i kaki koulja otkopana ispod vrata. Taj nemar u odijevanju primijetio je i predsjednik koji
je to smatrao omalovaavanjem, ali nije nita
rekao. Kasnije se povjerio jednom od svojih
savjetnika: Kada bi on bio porunik u mojem
odjelu, i doao tako odjeven, izbacio bih ga tako
brzo da ne bi ni znao ta ga je snalo.

805/1415

MacArthur nije salutirao, ali je srdano

pruio ruku svojem nadreenom.
Gospodine predsjednie, uljudno je
pozdravio.
Kako ste, gospodine generale? osmjehnuo se Truman. Prolo je mnogo vremena
otkako smo se posljednji put vidjeli.
Nadam se da idui susret neemo morati
ekati tako dugo, gospodine predsjednie odgovorio je MacArthur, a u tim rijeima mogla se
uti ironija.
Predsjednik i general uputili su se do jako
istroenog Chevroleta model 1948., pored kojeg
su se ljudi iz osiguranja muili sa zadnjim
vratima. Brava nije poputala, pa su se predsjednik i general morali provui kroz prednja vrata i
pored dignutog sjedala proi na stranja sjedala.
Najbolji auto na otoku krenuo je buno prema drvenoj zgradi zrakoplovne kompanije Pan American, prireenoj za konferenciju visokih gostiju iz
Washingtona i Tokija. Cijelim putem do zgrade
Truman i MacArthur su bili sami. I kasnije, kad

806/1415

su sjeli u pletene fotelje u zgradi, razgovarali su

bez svjedoka. Do danas se ne zna to je bila tema
njihovog razgovora. Pretpostavlja se da su razgovarali o najvanijim pitanjima Korejskog rata.
Nakon pola sata, kad su u sobu uli savjetnici, razgovor je preao na obine stvari. Tek na
kraju razmatrala se najvanija tema: opasnost od
sovjetske ili kineske intervencije u Koreji. General je bio optimistian. Odbacio je mogunost
dolaska veih sovjetskih snaga prije kraja zime.
Omalovaavao je kineska upozorenja koja su
uznemirila predsjednika.
Da su Kinezi intervenirali prvi ili drugi
mjesec rata, to bi imalo znaenje izjavio je. "Sad
ih se vie ne bojimo. Kinezi vjerojatno imaju 300
tisua vojnika u Manduriji, a od toga 125 tisua
mogu poslati na rijeku Jalu na kineskoj strani, a
samo 50 do 60 tisua mogu prebaciti u Koreju.
Nemaju zrakoplovstva. Mi sada imamo u Koreji
zrakoplovnu bazu. Ako Kinezi pokuaju poi na
jug, masakr e biti puno vei.

807/1415

ini se daje upravo to bila glavna tema susreta na Wakeu. Predsjednik je vjerojatno htio
odjednom postii dvije stvari: uvjeriti se da
MacArthur nee izdati nepromiljene naredbe,
koje bi mogle dovesti do rata sa Sovjetskim
Savezom i Kinom, te osigurati sebi malo slave
koja je pripadala heroju iz Inona. Truman je
postao zavidan. Odluio je podsjetiti Amerikance
da je on vladar.
Bez obzira na to ime se rukovodio predsjednik, jedno je sigurno: susret na Wakeu nije
bio ni od kakve koristi.
Izgleda da je uspjeh zaslijepio generala.
Poeo je praviti greke. Prije svega, podcijenio je
protivnika, njegovu brojnost i mogunosti. Preko
rijeke nalazilo se 300 tisua kineskih vojnika,
dvostruko vie nego to je predviao. Svi su oni
mogli prijei preko rijeke u Junu Koreju.
Istovremeno, jedinice OUN-a napredovale
su na sjever, bre nego to je planirano.
Ve 20. listopada glavni grad DNR Koreje
osvojila je 8. amerika armija, a est dana kasnije

808/1415

prve junokorejske jedinice doprle su do rijeke

Jalu. MacArthur je odustao od ranije prihvaenog
plana da se jedinice OUN-a zadre nekoliko desetaka kilometara od granine rijeke. I tada se dogodilo ono ega se Truman bojao, a MacArthur
podcjenjivao.
Obavjetajna sluba poela je izvjetavati
da su posljednjih dana listopada tisue kineskih
vojnika prele rijeku Jalu. MacArthur nije
obraao panju na ta upozorenja, sve dok jedna
amerika pukovnija nije pometena jakim udarom
kineske vojske. Junokorejska divizija prestala je
postojati kao organizirana jedinica, razbijena
snanim napadom Kineza. Amerika Kavalerijska pukovnija izgubila je polovinu vojnika,
nekoliko desetaka vozila i top.
MacArthur nije promijenio miljenje.
Moda zbog toga to su kineske postrojbe, nakon
poetnih uspjeha, neoekivano obustavile napad i
povukle se na sjever. I sam nain izvoenja
napada, iako uspjean, vie je nalikovao na partizanski negoli onaj redovne vojske. Kinezi su

809/1415

danju izbjegavali borbu i njihove su se jedinice

premjetale kad bi pao mrak. Svaki vojnik imao
je zalihu gotove hrane za pet dana. Nisu, dakle,
morali paliti vatru kako bi pripremili obroke i na
taj nain odali svoj poloaj. Nou su se naglo pojavljivali pred linijama obrane vojske OUN-a, i te
su bitke liile na sukobe s Indijancima iz vestern
filmova. Vojnici su se borili bajunetama i pucali
iz pitolja s boka, jer nisu imali vremena da ih
izvuku iz futrola, ili su punili puke, skrivajui se
iza razbijenih vozila. Sukobi su se zavravali jednako naglo kao to su i poinjali. Kinezi su se
munjevito povlaili, odvlaei svoje mrtve i ranjene i skrivali se u umama oblinih planina.
Amerike zapovjednike zabrinjavala je uspjenost tih napada i bespomonost vlastite
vojske, tim vie to pokuaji stizanja neprijatelja i
opkoljavanja njegovih jedinica u umskim skrovitima, nisu uspijevali. Amerikanci su imali
utisak da neprijatelj vrlo dobro zna njihove planove. Da nisu moda u najviem zapovjednitvu
djelovali komunistiki pijuni? Poveana budnost

810/1415

protuobavjetajne slube nije donijela nikakve

rezultate. Moda zbog toga to informacije nisu
potraene na pravom mjestu? Sve se razjasnilo
nekoliko mjeseci kasnije, kad je britanska protuobavjetajna sluba naila na trag pijuna.
U britanskom veleposlanstvu u Sjedinjenim
Dravama od kolovoza 1950., kao drugi tajnik,
radio je Guy Burgess. Unato niskom rangu,
imao je pristup obavjetajnim podacima obraenim
u
britansko-amerikom
povjerenstvu
obavjetajih slubi (Joint Intelligence Committee), Ministarstvu rata i izvjeima poslanim iz
stoera generala MacArthura iz Tokija.
Pored toga, od kolovoza 1949. u Washingtonu je djelovao Harold A. R. Kim Philby,
poslan iz Londona kao predstavnik britanskih tajnih slubi, a u Londonu Donald Maclean, trei
sovjetski pijun koji je u jesen 1950. imenovan za
voditelja odjela amerikog Ministarstva vanjskih
poslova.
Budui da su se u Koreji borile i britanske
postrojbe,
vlada
premijera
Attleeya

811/1415

obavjetavana je o planovima MacArthura i

Pentagona. Informacije su prolazile kroz britansko veleposlanstvo na Massachusets aveniji u
Washingtonu i MVP u Londonu. Philby, Burgess
i Maclean znali su za sve vanije odluke ve
nekoliko sati nakon to su donesene. Najkasnije
za tjedan dana, informacije su stizale u Moskvu,
a otud u Peking.
MacArthur nije gubio optimizam, smatrajui da neuspjesi s poetka studenog imaju
prijelazni karakter. Svejedno je odluio izbjei
aktiviranje veih kineskih snaga i izdao je
naredbu da se bombardiraju mostovi na rijeci
Jalu, smatrajui da bi mogli oteati prebacivanje
vojske u Koreju, kao i opskrbu i povlaenje
razbijenih formacija. Supertvrave B-29 trebale
su unititi june prilaze mostovima, pogotovo
june potporne stupove, dakle one na korejskoj
strani. Za pilote obuene za obavljanje tepih
naleta na gradove i velike industrijske pogone,
takve su naredbe zvuale gotovo aljivo.

812/1415

U State Departmentu atmosfera je uzavrela,

jer je ve ranije odreen napad na objekte
smjetene u podruju oko osam kilometara juno
od rijeke. Pentagon je progutao generalovu samovolju, upozoravajui ga jedino da se treba suzdrati od bombardiranja ciljeva sjeverno od
rijeke Jalu, odnosno teritorija NR Kine.
General je pripremao novu ofenzivni koja
bi trebala unititi ostatke sjevernokorejske armije
i potisnuti kinesku vojsku s teritorija DNR
Koreje.
To je bio zadatak 8. armije i pomorskog
pjeatva koji su 25. studenog krenuli na sjever.
Nitko nije obraao pozornost na to da vojska nije
pripremljena za akciju. Temperatura se sputala
na 20 do 25 stupnjeva ispod nule, a vojnici nisu
imali toplu odjeu ni rukavice. Nedostajalo je
streljiva, namirnica, transportnih sredstava i veza.
S druge strane, Kinezi su uveli u borbu 200 tisua
vojnika.
Nakon etiri dana, dogodilo se ono to se
moralo dogoditi: ofenziva je slomljena. Krajem

813/1415

studenog sve jedinice OUN-a povlaile su se u

smjeru Hyngnama, koji je uskoro postao korejski
Dunkerque. Oklopnjaa US Missouri je vatrom iz
topova zadravala kinesku vojsku, a flota od 109
brodova sakupljala je s plaa vojnike OUN-a i
civilno stanovnitvo. Tijekom nekoliko dana
evakuirana je 91 tisua korejskih izbjeglica, 105
tisua vojnika, 17 tisua vozila i 375 tisua tona
opreme i streljiva, dok je ostalo uniteno na
plaama, da ne padne u ruke neprijatelju.
Na Novu godinu 1951., 400 tisua kineskih
i 100 tisua sjevernokorej- skih vojnika poelo je
novu ofenzivu, koju nije moglo zaustaviti 200
tisua vojnika OUN-a. Potisnuti daleko u unutranjost June Koreje, ukopali su se na liniji od
Fionghteka na utom moru do Samoka iznad
Japanskog mora. Tamo su ekali pojaanje i pripremali se za kontraofenzivu. U veljai 1951.
krenuli su na sjever, potiskujui kinesku vojsku.
Seul je u oujku ponovo doao u ruke
junokorejske vojske. Obje strane, i Sjever i Jug,
bile su dobrano iscrpljene. Bilo je vrijeme za

814/1415

prekid krvavih mareva sa sjevera na jug i s juga

na sjever Koreje.
Truman je shvatio da opasnost otvorenog
rata s Kinom postaje sve stvarnija. Shvatio je
takoer kako je trenutno slabljenje i smanjivanje
pritiska s kineske strane prilika za poinjanje
pregovora za primirje. Zato je 20. oujka 1951,
poduzeo prve korake koji su trebali dovesti do
prekida vojnih djelovanja. Saveznici Sjedinjenih
Drava obavijeteni su da se OUN priprema za
sklapanje sporazuma kojim bi zavrili borbe i
izbjegli novo izbijanje sukoba. Jedna od kopija te
informacije poslana je MacArthuru. Dravni tajnik dodao je opasku da se sporazum treba sklopiti prije nego to vojska OUN-a zapone mar
sjeverno od 38. paralele. General je dobro razumio te rijei: ne smije poduzimati nikakve ofenzivne akcije do zavretka pregovora. Dakle,
desilo se ono ega se najvie bojao: uredski
takori iz Washingtona poeli su voditi rat.
Njegov rat! To nije mogao dopustiti!

815/1415

Sve ukazuje na to da je general MacArthur

28. oujka isprovocirao sukob, objavljujui
izvjee koje je razbjesnilo kineske voe.
Operacije se razvijaju u skladu s planom.
Praktino smo oistili Junu Koreju od organiziranih komunistikih snaga. Jo vee znaenje ima
oita injenica da na novi neprijatelj, Crvena
Kina, ija je vojna mo preuveliana, nema industrijskog potencijala koji bi joj omoguio
voenje suvremenog rata. (...) Ta vojna slabost
jasno se pokazala kad je Crvena Kina zapoela
neobjavljeni rat u Koreji.
MacArthur nije samo vodio vlastiti rat; vodio je i vlastitu vanjsku politiku! Prijetio je
Kinezima sankcijama koje OUN nikad nije ni
spomenuo, niti je bio spreman provesti ih u djelo,
predlaui vrhovnom zapovjedniku kineske
vojske da odmah pokrenu pregovore. Predlagao
je susret na koji bi kineski zapovjednik trebao
doi kao poraeni. Iza svega toga bila je jedva
skrivena prijetnja da e neodazivanje pozivu biti
pogubno za Kinu.

816/1415

Peking je brzo reagirao, optuujui MacArthura da je dao fanatinu i neprimjerenu izjavu

iji je jedini cilj podsticanje angloamerike
agresije protiv Kine.
Odmah zatim javila se i Moskva. Ministar
vanjskih poslova, Andrej Visinski, nazvao je
MacArthura manijakom i glavnim krivcem za rat.
Nestala je nada za pregovore koji bi mogli
dovesti do obustavljanja borbi. General je torpedirao predsjednikove planove. Omalovaio je
ne samo vojne naredbe Washingtona, ve je ismijavao i politike preporuke. Nekoliko mjeseci
ranije jasno je upozoren da izjave moe davati
jedino State Department.
Tekst generalove izjave stigao je u Washington u petak naveer 23. ou jka (po lokalnom
vremenu); u Tokiju je ve bio 24. oujak. Jo iste
veeri u 23 sata najblii predsjednikovi savjetnici
sjeli su u fotelje salona u kui dravnog tajnika
Deana Achesona u Georgetownu.
Kad bogovi hoe nekoga unititi, najprije
mu oduzmu razum, rekao je Acheson, citirajui

817/1415

Euripida. Mislim da nitko ne sumnja u to kako

MacArthur treba otii prije negoli stigne nanijeti
nepopravljive tete naoj politici. Odgovorilo
mu je potvrdno mrmljanje.
Moramo se odmah, bez odlaganja, povezati s predsjednikom i upoznati ga s naim
miljenjem, javno se tajnik obrane George Marshall. Nikad mu se nije sviao MacArthur. Zlobnici su tvrdili kako ta nesklonost potjee iz davnih vremena. Godine 1918. MacArthur je ve
imao devet medalja za hrabrost, a Marshall je
dobio srebrnu zvijezdu za sakupljanje informacija i za brigu o moralu dragovoljaca.
Bojim se da bi to mogla biti ishitrena odluka, Acheson je odluio da malo ohladi zanos
gostiju. Moramo sve to prespavati i vratiti se
ujutro razgovoru na tu temu.
Za to je vrijeme predsjednik vie puta analizirao tekst MacArthurove izjave.
To je nedopustivo! eksplodirao je.
Zanemario je sve naredbe da se dri dalje od
vanjske politike! To je po ustavu uloga

818/1415

predsjednika! uzbueno je vikao svojem tajniku.

To je izrugivanje politici Ujedinjenih naroda!
Ponaajui se na taj nain MacArthur mi nije ostavio izbor! Mora otii!
Truman je izgubio strpljenje, tim vie to je
MacArthur, od trenutka prvih sukoba s Kinezima,
javno kritizirao predsjednikovu politiku. Tvrdio
je kako bi ve odavno dobio rat da ga predsjednik
nije ometao. Namjeravao je prebaciti s Formoze
(Tajvana) vojsku Kuomintanga da napadne
kontinentalnu Kinu. Smatrao je da treba izvesti
masovne napade na baze na drugoj strani rijeke
Jalu, kako bi se onemoguila dostava opskrbe za
jedinice koje se bore u Koreji. Traio je suglasnost za morsku blokadu kineskih luka. Protivljenje Washingtona dovodilo ga je do ludila. General
nije htio shvatiti da vlada ima dovoljno ozbiljne
razloge da odbaci njegove prijedloge. Postojao je
nepisani sporazum izmeu SAD-a i Kine, da
Kina nee napasti amerike baze u Japanu, sve
dok Sjedinjene Drave ne napadnu kineske baze
u Manduriji.

819/1415

Unitavanjem kineskih pruga u Manduriji

ne bi se postiglo nita, jer bi Kinezi mogli prevoziti opskrbu koristei se sovjetskom transsibirskom eljeznicom. Blokada kineskih luka bila
bi korisna samo ako bi se istovremeno zatvorile
sovjetske luke Darien i Port Arthur, kao i britanski Hong Kong, kroz koje su Kinezi mogli izvoziti i uvoziti robu. I na kraju, invazija ang
Kaj-ekovih jedinica ne bi uspjela bez amerike
logistike podrke.
General nije elio shvatiti da ostvarenje
njegovih planova ne bi donijelo nikakvu vojnu
korist, nego bi samo dovelo do rata s Kinom, koji
bi brzo prerastao u globalni konflikt. Imao je u
priuvi jo jedan projekt, to je povjerio amerikom novinaru Bobu Constantinu tek 1954., obvezujui ga da to objavi tek nakon njegove smrti.
(Constantin je odrao rije - izjava je bila objavljena tek nakon MacArthutove smrti, 1964.)
Mogao sam dobiti rat u Koreji za deset
dana. Moja pobjeda mogla bi promijeniti tijek
povijesti. Trideset do pedeset atomskih bombi

820/1415

bilo bi sasvim dovoljno. Baene pod zatitom

mraka uzdu sjeverne obale rijeke Jalu. (tj. na
teritorij Kine, op. B. W.), unitile bi sve avione
na zemlji, pobile pilote i osoblje u bazama. Njihova ponovna izgradnja zavisila bi iskljuivo od
mogunosti prijevoza jednotranom sibirskom
prugom. To je izvrsna pruga, ali ne bi bila u stanju na vrijeme osigurati transport potrebnog materijala za izgradnju novih baza. Istovremeno bih
pozvao pola milijuna angovih vojnika, potpomognutih s dvije amerike divizije pomorskog
pjeatva. Vodei napad u dvije velike operacije
pomorskog desanta, potisnuo bih neprijatelja na
sjever, dok bi 8. armija krenula u ofenzivu s juga.
Nitko i nita ne bi se spasilo s one strane rijeke
Jalu.
General je 20. oujka preao u napad na
bojite u Washingtonu, to je za njega imalo jednaku vanost kao i napori u Koreji. Istog dana
poslao je pismo republikanskom kongresmenu
josephu Martinu. Nije mogao izabrati boljeg.
Mjesec dana ranije Martin je u New Yorku

821/1415

istupio sa estokom kritikom Trumanove

politike, predbacujui predsjedniku nesposobnost, zanemarivanje miljenja vojske i pacifistiki stav. Da stvar bude gora, svoje je optube
temeljio na oitim laima koje je sam izmislio.
Tvrdio je meu ostalim da predsjednik nije
dopustio da 800 tisua dobrovoljaca s Tajvana
formira drugo bojite. Svoj govor zavrio je izjavom: Ako izgubimo rat u Koreji, Trumanova
administracija trebala bi odgovarati za smrt tisua
amerikih momaka!
Revni kongresmen poslao je svoj govor u
Tokio i MacArthur mu je uskoro odgovorio
ljubaznim pismom. Nije protestirao zbog
Martinove lai, niti je ispravio njegovu greku, a
nije vodio rauna o tome da je to privatno pismo.
Zato nije nimalo udno to je Joseph Martin ve
5. travnja proitao MacArthurovo pismo u Predstavnikom domu.
ini se neobino tekim razumjeti da su
komunistiki konspiratori izabrali Aziju za svoju
igra osvajanja svijeta. Ovdje u Koreji, orujem

822/1415

vodimo rat za sudbinu Europe, dok se diplomati

bore samo rijeima. Ako izgubimo rat protiv
komunista u Aziji, pad Europe bit e neizbjean.
Ako pobijedimo, Europa e vjerojatno izbjei rat
i sauvati slobodu, napisao je MacArthur.
Idueg dana generalovo pismo nalo se na
naslovnicama u cijelom svijetu.
To je bilo previe za predsjednika koji je
11. travnja, iskoristivi nadlenosti vrhovnog zapovjednika oruanih snaga, uklonio MacArthura
sa svih funkcija: glavnog zapovjednika vojske
OUN-a, glavnog zapovjednika saveznikih snaga
na Dalekom istoku, glavnog zapovjednika
saveznikih snaga u Japanu i glavnog zapovjednika kopnene vojske SAD-a na Dalekom istoku.
S dubokim aljenjem doao sam do uvjerenja da general MacArthur nije u stanju djelovati
u skladu s politikom Sjedinjenih Drava i Ujedinjenih naroda po pitanjima koja se tiu njegovih
slubenih obveza, rekao je predsjednik na konferenciji za medije.

823/1415

Autori note koja je informirala MacArthura

o smjenjivanju nisu bili tako fini; na predsjednikov nagovor, formulirao ju je George Marshall.
Posljednje rijei poruke glasile su: Predat ete
zapovjednitvo generalu
M. R. Ridgwayu. Moete izdavati jedino
naredbe koje su potrebne da ot- putujete do
mjesta koje sami odaberete. Razlozi vaeg
smjenjivanja bit e javno objavljeni u isto
vrijeme kad vi dobijete ovu obavijest.
MacArthur je vjerojatno oekivao takav
obrat situacije. Imao je ve isplanirano daljnje
djelovanje.
Kad se 19. travnja vratio u Sjedinjene
Drave, odmah je krenuo u trijumfalni obilazak
zemlje. Poeo je nastupom u Kongresu, gdje je
rekao kako u ratu nema zamjene za pobjedu.
Kongresmenima su zasuzile oi sluajui starog
vojnika ija je zvijezda izblijedjela, kako je on
obiavao govoriti sam o sebi. Amerikanke su
plakale, a veterani Drugog svjetskog rata, od
kojih su mnogi jo bili pod njegovim

824/1415

zapovjednitvom, stajali su na putu kojim je

prolazio general i pokuavali mu dotaknuti ruku.
MacArthur je mogao biti zadovoljan: pozdravljan
je kao heroj. Ali tijekom vremena, simpatije
drutva su blijedjele. Pojavile su se injenice iz
kojih se vidjelo da je taj ovjek postupao neodgovorno, kritizirajui svog nadreenog i krei
pisane naredbe. MacArthurova zvijezda i njegova
nada o poloaju predsjednika, poela je blijedjeti
i polako se potpuno ugasila.
U Koreji, ratna je srea bila as na jednoj,
as na drugoj strani. U srpnju 1951. bojite se
stabiliziralo oko 38. paralele.
Na prvu godinjicu poetka rata, 25. lipnja
1951., Jakov Malik, sovjetski predstavnik u
OUN-u, predloio je pregovore o primirju.
Kineska vlada je prihvatila prijedlog. Delegaciju
Ujedinjenih naroda predvodio je vice- admiral C.
Turner Joy. General Nam Il predstavljao je za
vrijeme prvog susreta u Kesongu kineskokorejsku stranu. Prva runda pregovora trajala je

825/1415

do kraja kolovoza. Druga je poela u studenom u

Panmundzonu.
Pregovori su se vodili kroz itavu 1952.
godinu. Nije se radilo samo o odreivanju demarkacijske linije. Mnogo teim inio se problem
ratnih zarobljenika. Amerikanci su obeali da ni
jednog od njih nee primorati da ostane u Junoj
Koreji. Druga strana je inzistirala da se svi do
jednoga, odnosno 170 tisua zarobljenika, moraju
vratiti u DNR Koreju. U isto vrijeme, dobrovoljna i anonimna anketa provedena meu zarobljenicima, pokazala je da njih 50 tisua nema
volje za to. Atmosfera u logorima postajala je sve
eksplozivnima. Dolazilo je do pobuna koje su
poticale dobro organizirane komunistike grupe s
kojima se ameriko osoblje nije moglo nositi.
U logoru na otoku Koje, gdje je bilo zatvoreno 80 tisua ljudi, 7. svibnja 1952. jedna je
grupa zatraila sastanak sa zapovjednikom. General koji je iziao iz barake s malom pratnjom,
odmah je svladan. Buntovnici su zaprijetili da e
ga ubiti, ako amerike vlasti rie prestanu s

826/1415

anketiranjem zarobljenika i davanjem azila onima koji su se odluili ostati na Jugu. Traili su
takoer da OUN prekine upotrebu bojnih plinova
i bakteriolokog oruja, ega uope nije bilo, i to
je bila ista izmiljotina korejske propagande,
kao i pokusi s nuklearnim orujem, Amerikanci
su prihvatili uvjete i nakon etiri dana general je
osloboen.
Dva mjeseca kasnije, u istom logoru dolo
je do nove pobune zatvorenika. Ovaj put logorske
vlasti bile su znatno bolje pripremljene i odlunije su djelovale. Dolo je do sukoba sa straarima. Poginulo je 1340 zarobljenika i jedan ameriki vojnik.
Za vrijeme pokuaja bijega iz logora u
Pongnamu, poginulo je 185 zarobljenika.
Pregovori, prekidani estokim ispadima vojnika obiju strana, zavreni su 19. srpnja 1953.
Za konani zavretak rata bila su presudna
dva dogaaja. U Sjedinjenim Dravama, na predsjednikim izborima u studenom 1952., izabran

827/1415

je general Dwight Eisenhower, a u Sovjetskom

Savezu, 5. oujka 1953., umro je Josif Staljin.
Dana 27. srpnja 1953. general William K.
Harrison Jr i general Nam Il potpisali su mirovni
sporazum. Borbe su obustavljene dvanaest sati
kasnije.
Nijedna strana nije se smatrala pobjednikom niti poraenim. Zavren je taj krvavi i neobini rat, u kojem su Sovjetski Savez i Sjedinjene
Drave bili na suprotnim stranama, ali se nisu neposredno borili.
Vojska OUN-a sastojala se od kontingenata
iz 17 drava, ali 90 posto vojnika bili su Korejci i
Amerikanci. rtve su bile ogromne. Poginulo je
ili ranjeno 6 milijuna ljudi, od ega je polovinu
inilo civilno stanovnitvo.
Vojska je imala sljedee gubitke:
Drava Poginuli

Ranjeni

Nestati

Zarobljeni

SAD

103.284

760

5.133

54.246

828/1415

Rep. Koreja

415.000

429.000

460.000

DNR Koreja

520.000 poginulih i ranjenih

NR Kina

900.000 poginulih i ranjenih

170.000

Vel. Britanija 5.017 poginulih i ranjenih

Turska

3.349 poginulih i ranjenih

Australija

1.591 poginuli i ranjeni

Kanada

1.396 poginulih i ranjenih

Francuska

1.135 poginulih i ranjenih

Moglo bi se rei da taj krvavi rat nije nita

promijenio. Koreja je ostala podijeljena. Nova
granica prolazi malo dalje na sjever od 38.
paralele, gdje je, 25. lipnja 1950. i poeo rat.
Sjedinjene Drave napravile su male promjene u
svojoj strategiji obrane, ukljuujui za obrambenu granicu Republiku Koreju.

829/1415

Meutim, svijet je ve bio posve drukiji.

Prije nego to je poeo Korejski rat, Amerika je
mislila da je dobro obavila dunost u Drugom
svjetskom ratu; demobilizirala je vojsku i ograniila obrambeni budet. Kongres nije htio ni uti
o proirenju armije. Izbijanje rata dovelo je do
toga da je poeo naglo rasti ameriki obrambeni
potencijal; u financijskoj godini 1952. budet
Ministarstva obrane iznosio je 44 milijarde
dolara, a godinu kasni je porastao je na 50 mld. U
Njemaku su upuene jo etiri divizije, a u mnogim zemljama zapoela je gradnja baza za amerike strateke bombardere i brodove. U veljai
1951. proizvodnja aviona dosegla je najviu
razinu, onu iz 1944.
Na svijetu se pojavilo novo oruje: hidrogenska bomba neograniene razorne moi.
Amerikanci su 1. studenog 1952. izveli prvi eksperiment s termonuklearnim orujem, a Rusi su
slian pokus imali 13. kolovoza 1953. Ti vojni
uspjesi bili su neposredna posljedica Korejskog

830/1415

rata. Krvavi konflikt na kraju svijeta promijenio

je ostatak svijeta.

24.
Veleposlanik informira
Premijer Imre Nagy koraao je prema
vjealima. Vodila su ga dvojica straara. Pred
samim vjealima, priao im je krvnik s dvojicom
pomonika. Sudac je donio list papira s presudom
koju je dobio od upravitelja zatvora: Sud je osudio graanina Imru Nagyja na smrt. Slubenice,
izvrite dunost!
Slubenik je, meutim, odbio izvriti presudu. Pravdao se kako je 1949. objesio ministra
za kojeg se kasnije pokazalo da je bio nevin i da
ne eli ponoviti istu greku. Umjesto njega, presudu je izvrio pomonik; pomogao je premijeru
da se popne na stolac i nakon to mu je drugi stavio omu oko vrata, udarcem je izmaknuo stolac.
Nakon trideset minuta dvojica lijenika ustanovili su smrt. Bilo je to 16. lipnja 1957.

832/1415

Tijelo osuenika pokopano je u zatvorskom

dvoritu, okrenuto licem prema zemlji. Tako je,
naime, odreivao zakon o presudama za izdajice
domovine iz 1954. godine, a koji je tada potpisao
sam Nagy, u svojstvu premijera.
Naveer, 23. listopada 1956., u sovjetskom
veleposlanstvu u Budimpeti, odravao se
izvanredni sastanak Predsjedavao je Jurij
197

Andropov , koji je od 1954. bio veleposlanik

Sovjetskog Saveza u Maarskoj. Na poseban
nain obraao se Rusu koji je nekoliko tjedana
ranije doao iz Moskve. Andropov ga je predstavio kao sovjetskog savjetnika. Sudionik
sastanka Sandor Kopacsi, ravnatelj budimpetanske policije, smatrao je kako to mora biti
neka vana osoba. Nije imao pojma da pokraj
198

njega sjedi general Ivan Sjerov , ef KGB a.

Prvi put u povijesti te organizacije, njezin voa
odluio je osobno nadgledati inozemnu operaciju.
Faisti i imperijalisti poslali su na ulice
Budimpete svoje udarne formacije, ali u

833/1415

oruanim snagama ove zemlje ima jo drugova

koji se ne kolebaju upotrijebiti oruje! u jednom
je trenutku rekao Sjerov.
Oito je da drug savjetnik iz Moskve nije
imao vremena upoznati se sa situacijom u naoj
zemlji, odgovorio je mirno Kopacsi. Moramo
ga obavijestiti kako oni koji organiziraju demonstracije nisu ni faisti, ni imperijalisti. Ljudi
koji organiziraju demonstracije potjeu sa
sveuilita, sinovi su radnika i seljaka i predstavljaju najljepe cvijee inteligencije nae zemlje, a
trae pravo da iskau simpatije prema
Poljacima.
Sjerov nije prozborio ni rije, samo je
bijesno pogledao Maara. Oduio mu se nekoliko
dana kasnije. Kopacsi je tada uhapen.
No, napetu situaciju na sastanku smirio je
Andropov, koji je poeo govoriti o razvoju
dogaaja, spominjui raanje vlasti radnika i
seljaka, kako je nazvao potpadanje Maarske
pod kontrolu Sovjetskog Saveza.

834/1415

Sve je poelo 13. veljae 1945., kad je nakon viednevnih borbi sovjetska vojska zauzela
Budimpetu. Nitko nije govorio oslobodila, jer
su Maari bili njemaki saveznici: maarska
vojska sudjelovala je u napadu na Jugoslaviju
1941., a kasnije se borila u Sovjetskom Savezu.
To je bitno utjecalo na poslijeratnu sliku
Maarske i odnose sa Sovjetskim Savezom.
Maari su se osjeali kao okupirani narod, a ne
osloboeni od njemake okupacije.
Godina 1945. nagovjetavala je povratak
demokracije. U izborima u studenom te godine
57 posto glasova dobila je antikomunistika
Partija sitnih zemljoradnika. Komunistika
partija dobila je 17 posto glasova, ali su se njezini
predstavnici ipak nali u novoj vlasti. Imali su
potporu sovjetske vojske, razbili su Partiju sitnih
zemljoradnika i otpremili njene voe u sovjetske
logore.
Vlast u dravi prela je u ruke prvog sekretara komunistike Maarske partije rada Matyasa Rakosija

199

. Trinaest je godina bio u

835/1415

zatvoru, sve do 1940., kad su ga sovjetske vlasti

zamijenile za zastave iz revolucije 1849. Vratio
se u Maarsku 1944., da bi doao na elo
Komunistike partije. Njegov put do vlasti vodio
je, po uzoru na staljinizam, preko okrutnog terora, s kojim je zapoeo 1948. U prosincu te god200

ine uhapen je kardinal Jozef Mindszenty koji

je protestirao protiv sekularizacije katolikih
kola. U veljai 1949. optuen je za izdaju, i osuen na kaznu doivotnog zatvora.
U isto vrijeme, kao rtva mainerije terora,
pao je jedan od njenih tvoraca - ministar unut201

ranjih poslova Laszlo Rajk . Od njega su

muenjem iznuena priznanja o suradnji s
jugoslavenskim voom Josipom Brozom Titom,
koja su trebala olakati obraun s Jugoslavijom.
Rajk je osuen na smrt i pogubljen 1949. Upravo
je na njega mislio krvnik koji je odbio izvriti
presudu Imri Nagyju.

836/1415

Godine 1951. zatoen je ministar unutranjih poslova Janos Kadar. Odsjedio je u zatvoru tri godine i bio okrutno muen.
Staljinova smrt u oujku 1953. naglo je
uzdrmala poziciju Rakosija, vjernog izvritelja
naloga iz Moskve. Nova vlast u Kremlju nije
rado gledala vjerne Staljinove suradnike koji
subili na vlasti u socijalistikim dravama.
Matyas Rakosi nije pristajao u viziju demokratske Srednje Europe.
Rakosi se prestraio novih vjetrova, kakvi
su poeli puhati u Kremlju nakon Staljinove
smrti. Znao je da e najviu vlast u Moskvi
preuzeti Lavrentij Berija koji nije imao namjeru
prihvatiti njegove metode. Rakosi se u to uvjerio
ve 13. lipnja 1953., kad je pozvan u Moskvu. Na
jednom od kremaljskih hodnika primijetio ga je
Berija. Na trenutak je zastao.
A to vi tu radite? Jo ste uvijek maarski
premijer? upitao ga je, sa zlobnim osmjehom.
Ta je primjedba bila prvi znak Berijine
nesklonosti. Kasnije, za vrijeme susreta maarske

837/1415

delegacije s vostvom sovjetske KP, Berija se

iznenada obratio Rakosiju: Drue Rakosi,
znamo da su u Maarskoj vladali turski sultani,
tatarski kan, austrijski carevi, poljski kralj, ali jo
nismo uli da bi maarski kralj bio idov. A vi,
ini se, teite tome. Primite na znanje da to
neemo dopustiti.
Rakosi se bojao Berije i njegovog antisemitizma. Ipak, naao je put za spas: odmah se
podvrgnuo samokritici. Na plenarnom zasjedanju
CK Maarske komunistike partije, u lipnju
1953. rekao je: Moje je djelovanje bilo povezano s takvom pohlepom i umiljenou da nije
bilo mjesta komunistikoj skromnosti.
Zadrao je mjesto prvog sekretara, ali je
morao otii s dunosti premijera, na koju je
postavljen reformator i komunist liberalnih
202

pogleda Imre Nagy .

U isto vrijeme rasla je Rakosijeva mo. U
Moskvi je uhien i pogubljen njegov neprijatelj
Berija. Hruov, koji je ve preuzeo punu vlast,

838/1415

htio je u socijalistikim dravama imati ljude koji

bi bili u stanju drati narod u poslunosti i ne
dopustiti nastanak demokracije, jer bi to jako
kompliciralo njegovu situaciju u Kremlju i
osnailo njegove neprijatelje.
Odluan da suzbije maineriju terora,
premijer Nagy je u Maarskoj nastupio protiv
Rakosija. Naloio je osloboenje politikih zatvorenika. U gospodarstvu je pokuao usporiti industrijalizaciju i prisilnu kolektivizaciju sela.
Vjerovao je kako je njegova popularnost najjae
oruje protiv neprijatelja. Ipak, nije uspio
uvrstiti svoju poziciju i stvoriti jako politiko
zalee u vladajuoj partiji. Rakosi se pokazao
lukavijim. Rezultat toga je bio da je izgubio poloaj premijera i 1955. je iskljuen iz Partije, ali
je ostao na ivotu. Rakosi se nije usudio narediti
smaknue Nagyja, jer je bio svjestan njegove
popularnosti i bojao se da bi zatoenje i osuda na
smrt mogli izazvati revolt stanovnitva.
To je bilo mogue, tim vie to je 1956.
dolo do naglog sloma gospodarstva. Urod

839/1415

itarica bio je 20 posto nii od ionako niskih

prinosa iz 1955., to je bila neposredna posljedica
kolektivizacije. Povoenje za sovjetskim uzorima
pokazalo se jednako katastrofalnim i u industriji.
Gradnja velikih metalurkih kombinata u zemlji u
kojoj nije bilo ni ugljena, ni eljezne rudae,
uzrokovala je ogromno optereenje slabog energetskog sustava. Poelo je nedostajati energije. U
tvornicama je iskljuivana struja, a proizvodnja
je obustavljana na itave dane.
Na posebno organiziranim skupovima narod je izraavao potporu Rakosijevoj politici, ali
se propaganda u potpunosti kosila sa stvarnou.
Krajem lipnja 1956., u Maarsku su doprle
vijesti o dogaajima u Poznahu. Poljska revolucija imala je prijelomni utjecaj na daljnji tijek
dogaaja u Maarskoj.
Bojei se da e zaraza demokracije brzo
doprijeti i do njegove zemlje, Rakosi je posegnuo
za orujem koje je smatrao najdjelotvornijim: terorom. Naredio je da se pripremi lista od 400
osoba koje je trebalo uhapsiti. Na prvom mjestu

840/1415

tog popisa bio je Imre Nagy. Dana 18. srpnja CK

je trebao potvrditi privoenje tih ljudi u zatvore.
Situaciju je sa strane promatrao veleposlanik Andropov koji je cijelo vrijeme informirao Moskvu o dogaajima u Budimpeti.
Njegova izvjetaji itani su s velikom panjom.
Kremlj se bojao da e dogaaji u Poljskoj potaknuti slobodarske pokrete u drugim socijalistikim zemljama. Ali, Moskva vie nije bila
sklona primijeniti bezobzirni teror. Odluka o
daljnjim djelovanjima ostala je u rukama
Andropova. On je zakljuio kako ne moe
dopustiti masovna uhienja ljudi poznatih po liberalnim pogledima, jer je to moglo izazvati vrlo
opasnu drutvenu reakciju. Odluio je poi putem
koji je jamio ouvanje starih mehanizama, uz
prividne promjene: valjalo je maknuti Rakosija.
Takvo je rjeenje potvrdila i Moskva. Dana
18. srpnja na sjednici CK Rakosi je, umjesto
dobivanja suglasnosti za obraun s oporbom, bio
prisiljen na ostavku.

841/1415

A da e se to dogoditi, bilo je jasno ve u

osam ujutro. U Rakosijevu kabinetu iskljuen je
telefon. Ljudima koji su bili angairani na njegovoj zatiti oduzeto je streljivo za osobno naoruanje, a najvanija mjesta u zgradi CK zauzeli
su sovjetski dunosnici tajne slube. Rakosi se
pokuao braniti. Osjeao je koliko je situacija
opasna. Najprije je iz svog kabineta pokuao
nazvati Hruova, ali njegov je telefon bio gluh.
Pourio je do telefonske centrale. Nije oekivao
bezobzirnost ruskih postupaka; jednostavno su ga
uhvatili za ruke i s nekoliko udaraca bacili iza
vrata.
Ali veleposlanik Andropov, koji je nesumnjivo bio inicijator svih promjena, nije dobro
ocijenio dogaaje u Budimpeti. Uklanjanje
Rakosija nije bilo dovoljno da umiri Maare, tim
vie to je njegov nasljednik bio njegov bliski
203

suradnik Erno Gero , poznat po jednakim

staljinistikim pogledima kao i on.
tovie, Andropov je nastojao posvaati
maarsku opoziciju. Zato je za funkciju

842/1415

zamjenika
204

sekretara

KP

predloio

Jnosa

Kdra .
Godine 1956. Jnos Kdr imao je 44 godine, a 25 godina djelovao je u Komunistikoj
partiji, te bio zatvaran i muen po Rakosijevu nalogu. Godine 1954., zalaganjem Imre Nagyja, osloboen je iz zatvora, ali je i dalje zauzimao
drugorazredne partijske poloaje. Kao progonjeni
djelatnik, zadobio je simpatije i potporu naroda.
Andropovljeva intriga je uspjela. Kdr i
Nagy, dvojica djelatnika koji su zaista mogli
povesti Maarsku putem reformi, okrenuli su se
jedan protiv drugoga. Posljedice toga bile su
mnogo traginije nego to je Andropov
predviao.
Dogaaji u Poljskoj i postavljanje Wladislawa Gumulke na dunost prvog sekretara PZPRa (Poljska ujedinjena radnika partija), uvjerili su
Maare da se i od Moskve mogu dobiti ustupci.
U zemlji je sve kljualo: na sjednici organizacije literata iskljueni su pisci koji su se

843/1415

kompromitirali suradnjom s Rakosijevim

reimom. Novi savez studenata zahtijevao je da
sovjetska vojska napusti Maarsku. Organizirane
su sahrane rtava staljinovskih represija.
Konano, 23. listopada u 15 sati, na ulice
su izili studenti. Palili su crvene zastave i vikali:
Poljaci, Jugoslaveni, mi smo s vama. Rusi, idite
kui.
Rusi su pogreno procijenili situaciju: zakljuili su da su dogaaji u Budimpeti rezultat
djelovanja malih grupa omladine i inteligencije.
Nisu uzeli u obzir da su studentske manifestacije
bile izraz volje itavog naroda, i da su im se
ubrzo pridruili i radnici. Zbog toga je Moskva
zakljuila da e demonstracijom sile ovladati
uzbuenim masama, pa su na ulice Budimpete
poslali tenkove. Moda bi se demonstranti,
prestraeni tenkovima, i razili, ali ne i ustanici.
Situacija se zaotravala iz sata u sat, tim
vie to je sekretar Gero elio isprovocirati obje
strane: i ustanike i sovjetske vojnike. Zato su na
gomilu prosvjednika s krovova zgrada pucali

844/1415

dunosnici tajne policije, tzv. avoi. Ulica je

odgovarala paljbom. Gero je 24. listopada doao
Andropovu s prijedlogom da se u borbi upotrijebe i tenkovi. Nisu se trebali samo kretati
ulicama, ve i pucati. Andropov je odgovorio
kako za to mora imati formalni zahtjev maarskih vlasti. To je znailo da se I. Nagy mora za to
obratiti Rusima. On se branio od potpisivanja
formalnog zahtjeva. To je obavio vicepremijer.
Demonstracije su bile sve masovnije.
Zaredali su i sukobi s dunosnicima tajne policije. Dogaaji su se odvijali sve bre.
Dana 28. listopada veleposlanik Andropov
je predloio da najkompromitiraniji lanova
komunistike vlade odu u Sovjetski Savez. I
sovjetska vojska se poela povlaiti iz Budimpete. Snage ustanika brojile su ve oko pedeset
tisua ljudi.
Dana 30. listopada Nagy informira da je u
Maarskoj okonan jednopartijski sustav.
Istog dana u Maarsku je ulo deset sovjetskih oklopnih divizija. To je bila sila pred kojom

845/1415

su se ustanici morali povui; oni nisu imali tenkove, topove ni avione. Ljudi opskrbljeni
pukama dobivenim u ulinim borbama i bocama
s benzinom, nisu imali nikakve anse u sukobu s
nekoliko divizija tenkova i oklopnih bojnih
vozila.
Prvog studenoga premijer Nagy nazvao je
Andropova i zahtijevao povlaenje sovjetske
vojske iz zemlje. Izjavio je da Maarska izlazi iz
Varavskog pakta i proglaava neutralnost.
No 2. studenog prestale su borbe u cijeloj
zemlji.
Do tog vremena Kremlj je smatrao kako e
Nagy uspjeti ovladati situacijom, smiriti
drutvene emocije i vratiti socijalistiki poredak.
Sovjetske su vlasti vjerojatno shvatile da e morati napraviti odreene ustupke i sloiti se s nekakvom liberalizacijom i demokratizacijom, barem
na neko vrijeme. Zbog toga sovjetske oklopne divizije nisu napadale. Hruov nije urio s izdavanjem naredbe za otvaranje vatre iz topova na
graane i ruenje barikada. Morao je raunati i na

846/1415

stav Washingtona. Istina, na osnovi sporazuma

koji su sklopile voe triju velesila za vrijeme rata
(predsjednik Sjedinjenih Drava Franklin
D.Roosevelt, ruski voa J. Staljin i britanski
premijer W. Churchill), Maarska se nala u zoni
sovjetskog utjecaja, ali bi uvoenje vojske u
borbu protiv civilnog stanovnitva moglo Sjedinjenim Dravama donijeti diplomatsku prevagu na
forumima meunarodnih organizacija.
U tako napetoj situaciji, gdje je mnogo zavisilo od diplomatske vjetine predsjednika SADa, D. Eisenhower je napravio neoprostivu greku,
zaslugom iznimno loih savjetnika. ef CIA-e
Allen Dulles uvjeravao ga je kako su
Hruovljevi dani ve odbrojani i da e dogaaji
u Maarskoj dovesti do ozbiljnog sukoba izmeu
SSSR-a i Kine. Eisenhower je zato zakljuio
kako zaustavljanje sovjetske intervencije u
Maarskoj nije u interesu Sjedinjenih Drava.
Smatrao je kako e dodatno rasplamsavanje
situacije u toj zemlji djelovati na tetu Sovjetskog
Saveza. Osim toga, Eisenhowerova panja bila je

847/1415

koncentrirana na akciju britanske i francuske

vojske, koje su 30. listopada napale Egipat. Situacija oko Sueskog kanala, jednog od najvanijih
svjetskih pomorskih putova, presjedniku SAD-a
bila je vanija od ustanka u zemlji koja je na konferenciji u Jalti predana u sovjetske ruke. Pored
toga, izgledalo je oito da e Rusi, to se budu
vie upletali u maarske probleme, biti skloniji
kompromisu u sluaju Egipta i Sueskog kanala.
Eisenhower je odluio rei Rusima radite to
hoete. Napravio je to tako otvoreno i jasno, da
su i sovjetski diplomati bili iznenaeni.
Dana 27. listopada dravni tajnik John
Foster Dulles, govorei na zasjedanju Vijea
sigurnosti OUN-a o situaciji u Poljskoj i
Maarskoj, rekao je: Ne smatramo te narode potencijalnim ratnim saveznicima Sjedinjenih
Drava.
U jeziku politike, teko bi bilo nai jasniji
izraz za nezainteresiranost Sjedinjenih Drava i
pristanak na intervenciju.

848/1415

Kao da to nije bilo dosta, 29. listopada

Charles Bohlen, ameriki veleposlanik u Moskvi
dobio je suglasnost da uvjeri Ruse kako se predsjednik slae s Duliesovom primjedbom. Napravio je to dan kasnije, kada je u Kremlju obavijestio sovjetske predstavnike o stavu svoje vlade
prema dogaajima u Maarskoj. Hruovu nije
bilo potrebno jasnije uvjerenje da u toj zemlji ima
odrijeene ruke. Sovjetska vojska poela je s oruanom intervencijom.
Za Andropova je tada poelo kljuno
razdoblje: njegov glavni zadatak bio je obmanuti
Nagyja, tako da se ne dopusti organiziranje
maarske obrane.
Prvog studenog premijer Nagy je nazvao
Andropova, obavjetavajui ga kako su sovjetske
jedinice prele maarsku granicu. A ndropov je
potvrdio prisutnost sovjetskih jedinica na
maarskom teritoriju, ali je uvjeravao premijera
da je njihov zadatak osiguranje postrojbi koje se
povlae iz Budimpete. Budui da su u to vrijeme
Rusi zaista povlaili tenkove iz podruja

849/1415

Budimpete, Nagy nije posumnjao u veleposlanikove rijei.

Tu igru Andropov je vodio majstorski do
kraja. Zakljuio je da Nagy mora otii, a u
Maarskoj je bio samo jedan ovjek koji ga je
mogao zamijeniti - Janos Kdr. Ne zna se na
koji je nain Andropovu uspjelo pridobiti
Kadarovu poslunost. Najvjerojatnijom se ini
prijetnja: ako odbije sudjelovanje u formiranju
nove vlasti, iz Moskve e se vratiti Rakosi. Kadar
je donosio odluku sluajui kako se sovjetski tenkovi pribliavaju Budimpeti. Andropovijeva
prijetnja bila je prilino jasna. Kadar je
neoekivano otiao iz Budimpete. Ali ne
zadugo.
Ve 4. studenog sovjetski tenkovi krenuli
su na maarski glavni grad. Za njima su ile nove
maarske vlasti.
Istog dana, odmah nakon napada tenkova
na juna predgraa Budimpete, radio Szolnock
javio je kako je formirana radniko-seljaka
vlada koja je poela borbu s kontrarevolucijom.

850/1415

Na elu te vlade bio je Janos Kadar koji se 7. studenog - kao premijer - vratio u glavni grad u kojem su red uspostavljali sovjetski tenkovi.
Uskoro su poela hapenja. Premijer Nagy,
u strahu za vlastiti ivot, sklonio se u
jugoslavensko veleposlanstvo, ali nije dugo ostao
jer je 21. studenog dobio od Janosa Kadara jamstvo sigurnosti. Zakljuio je kako uz takvo
garantno pismo moe mirno otputovati u
Jugoslaviju. Smatrao je prirodnim da ga se nova
vlast u Maarskoj eli rijeiti i nije vidio razloga
da se plai za svoj ivot. Idueg dana, kad je zajedno sa svojim ministrima izlazio iz
jugoslavenskog veleposlanstva, uhien je i uguran u autobus koji je krenuo u Rumunjsku, da se
izbjegne njegovo oslobaanje.
Sasluavanje je vodio Boris umilin,
savjetnik KGB-a za pitanja kontrarevolucije. Od
est lanova bive maarske vlade koji su,
dobivi jamstva novih vlasti, izili iz zgrade veleposlanstva, jedan je podlegao muenju, jedan je
uguen kad je poeo trajk glau, dok su Nagy i

851/1415

ostali izili pred sud i 15. srpnja osueni su na

smrt. Dan kasnije, presude su izvrene.
Do danas se ne zna zbog ega Janos Kadar
nije potovao jamstvo sigurnosti dano Nagyju i
zato je odredio da se izvede pred sud i osudi na
smrt ovjek kojem je dugovao zahvalnost za
spaavanje ivota 1951.
A moda o Nagvjevu ivotu nije odluivao Kdr nego Andropov?

25.
Dva dana u ivotu
Nikite Sergejevia
Na tajnom sastanku u pod moskovskoj dai
Georgija Maljenkova bio je Vjaeslav Molotov. I
tko jo? Ne znamo sa sigurnou. Vjerojatno su
tamo bili Kliment Voroilov i Lazar Kaganovi.
Te tople, lipanjske veeri 1957. godine, urotnici su raspravljali kako sruiti Nikitu
Hruova, koji je kao sekretar CK KPSS-a, ve
etiri godine bio na vlasti u Sovjetskom Savezu.
Trenutak je bio povoljan, jer Hruov nije
bio u Rusiji. Otiao je u posjet Finskoj, a Nikolaj
Bulganjin, koji je bio s njim, a bio je i lan urote,
pobrinuo se da posjet potraje devet dana.
***

853/1415

to napraviti s Hruovom, kad se konano

nae u rukama urotnika? Ako se preda bez borbe,
priznajui svoje greke, bio bi odmah smijenjen s
funkcije generalnog sekretara CK KPSS-a i
postavljen npr. na mjesto ministra poljoprivrede.
Meutim, ako bi se pokuao braniti, treba ga
odmah uhapsiti. Urotnici nisu iskljuili ni
mogunost ubojstva, jer su ga se bojali. Znali su
da u partijskim strukturama i administraciji ima
mnogo pristaa i da je popularan meu
stanovnitvom.
Sudbina sekretara trebala se razrijeiti na
sjednici predsjednitva CK KPSS-a, 18. lipnja
1957.
Zbog ega su ga se urotnici htjeli rijeiti?
Vratimo se do godine 1953., kad se nakon
Staljinove smrti vlast nala u rukama takozvanog
prvog trijumvirata: Berije, Hruova i Maljenkova. Tada je Hruov organizirao urotu protiv
L. Berije, koji je, na elu tajne policije, imao najveu vlast i namjeravao je provesti reforme u
Sovjetskom Savezu i socijalistikim dravama.

854/1415

Berijini projekti iznenadili su i revoltirali ostale

lanove sovjetskih vlasti, koji su smatrali da bi te
reforme ugrozile imperijalnu mo Sovjetskog
Saveza. Berija je uhien 9. lipnja 1953. na sjednici predsjednitva CK, a pogubljen je u prosincu
iste godine, na osnovi sudske odluke.
Vlast je prela u ruke drugog trijumvirata: Hruova, Maljenkova i Bulganjina. Pred
njima su bili ogromni problemi.
etrdeset godina staljinizma pritiskalo je
sovjetsko gospodarstvo ogromnom teinom, a
strani rat odnio je gotovo trideset milijuna stanovnika te drave i ostavio pusto u gradovima i
selima. Hruov nije htio tajiti veliinu problema.
Govorio je ot voreno: 1952. proizvodnja mesa u
Sovjetskom Savezu iznosila je jedva tri milijuna
tona i bila je manja od proizvodnje u Rusiji 1916.
Jo je gore bilo s prinosima itarica. Slaba etva
prisiljavala je vladu da kupuje penicu u inozemstvu, a budui da je dravnoj blagajni nedostajalo
novca, nisu mogli kupiti dovoljnu koliinu i stanovnitvu Sovjetskog Saveza prijetila je glad.

855/1415

Jedino je radila teka industrija, prein- vestirana i

nerentabilna, troei goleme koliine energije,
ugljena i ruda, to je bio dodatni teret za ionako
oslabljeno gospodarstvo.
Postojao je jo jedan problem: u logorima u
Sibiru i zatvorima boravili su milijuni ljudi,
nepravedno osuenih staljinovskim odmjeravanjem pravde. Staljinova smrt donijela im je nadu
za osloboenje. Samo nadu, jer je za kratke Berijine vladavine osloboen tek mali broj osoba.
Nova ekipa nije urila irom otvoriti vrata zatvora, jer bi se odjednom milijuni ljudi vratili u
normalan ivot. Zahtijevali bi da se osude njihovi
krvnici, a na viim poloajima u partijskoj i
dravnoj administraciji bilo je dosta izvritelja.
Jedan od voa Sovjetskog Saveza, Georgij
Maljenkov, bio je umijean u istragu u lenjingradskom sluaju godine 1949., kada je osueno
na smrt najmanje dvjesto nedunih ljudi, a oko
dvije tisue ih je zatoeno. A i sam Hruov, koji
je u vrijeme velikih istki potpisivao presude na
smrt, imao je okrvavljene ruke.

856/1415

Imperij smrti, nazvan kasnije Arhipelag

205

Gulag (prema romanu Aleksandra Solenjicina

Arhipelag Gulag, objavljenom na Zapadu),
obuhvaao je stotine logora, iji toan broj ni
danas nitko pouzdano ne zna, djelovao je i dalje.
U maloj je mjeri ublaena disciplina i zatvorenicima su doputeni susreti s obitelji i primanje
paketa, a maknute su i reetke s prozora logorskih baraka. Sa zatvorske odjee skinuti su brojevi. U nekim sluajevima, nevino osueni su osloboeni i rehabilitirani te puteni kuama. No, to
je bilo ogranieno samo na partijske dunosnike.
Tijekom 1955. godine kuama se vratilo oko deset tisua ljudi. Jo su milijuni ostali u logorima,
sve nestrpljivije ekajui pravdu.
Situacija je postajala ozbiljna. Godine
1953. u dva rudnika u Varkuti izbili su nemiri.
Uskoro su poeli trajkati i zatvorenici u rudniku
Kapitalnaja u Norilsku. Zatim je dolo do
nemira u logorima u Kazahstanu. U Kengiru je
izbio veliki ustanak zatvorenika koji je trajao vie
od mjesec dana.

857/1415

U svim tim sluajevima u akciju su poslane

snage Ministarstva unutarnjih poslova, pod zapovjednitvom generala Maslenikova, koje su krvavo uguile pobunu upotrebom oklopnih vozila i
automatskog oruja. Poznato je da su u Norilsku
jedinice MUP-a izmasakrirale nekoliko stotina
zatvorenika. Sigurno se nikad nee doznati broj
ubijenih u ostalim logorima.
Za Hruova je to bio signal da se vie ne
moe odugovlaiti s definitivnim rjeenjem. Ali
kako provesti osloboenje nevino osuenih ljudi i
jamiti nekanjavanje njihovih tamniara? Naao
je nain.
Dana 14. veljae 1956. poelo je zasjedanje
XX. kongresa KPSS-a, najvie partijske, a time i
dravne institucije, jer zemljom je vladala
Komunistika partija, a ne vlada. Nekoliko dana
kasnije Hruov je okupio lanove predsjednitva
i rekao: - to emo napraviti u vezi s onima koji
su bili uhapeni i likvidirani? Kongres se blii
kraju. Hoemo li se razii, ne rekavi ni rijei o
prekoraenju ovlasti izvrenih za vrijeme

858/1415

Staljina? Sad znamo da su ljudi koji su trpjeli za

vrijeme represija, bili nevini. Imamo nepobitne
dokaze da oni nisu bili nikakvi neprijatelji naroda. Bili su to poteni ljudi, odani partiji, revoluciji, lenjinovskoj stvari i izgradnji socijalizma i
komunizma u Sovjetskom Savezu. Ne moemo
ih dalje drati u izgnanstvu, ni u logorima.
Moramo nai nain kako ih vratiti kui.
to se s tobom dogaa? Zna li to govori? javio se maral Kliment Voroilov. Kako e
se to odraziti na autoritet Partije i nae drave?
Nee moi dugo skrivati istinu. Brzo e se
prouti to se dogaalo za vrijeme Staljina, a
ljudi e zatim pokazati na nas. to emo mi rei o
naoj ulozi u Staljinovo doba?
Da. Svaki od lanova najvie vlasti u manjoj ili veoj mjeri snosio je odgovornost za
zatoenje stanovnitva i masovna ubojstva.
Dovest e do toga da e nam suditi logorai, gotovo je vikao Lazar Kaganovi

206

. On je,

859/1415

kao vjerni Staljinov pomonik, imao dobre

razloge plaiti se objavljivanja istine o zloinima.
Ionako neemo moi zadrati tajnu,
mirno je odgovorio Hruov. Prije ili kasnije,
ljudi e poeti izlaziti iz zatvora i logora i vraati
se u svoja mjesta. Priat e svojoj obitelji, prijateljima i drugovima to se tamo deavalo.
Drava i Partija saznat e da su ljudi proveli 10
do 15 godina u zatvoru. Zato? Ni za to! Bili su
krivo optueni!"
Nisu nali argumente da uvjere Hruova
kako bi trebao promijeniti stavove, ali nisu htjeli
prihvatiti ni njegov projekt javne potvrde da su u
zemlji mnogo godina injeni masovni zloini.
Hruov je tada zaprijetio: U tenutku kad pone
zasjedanje Kongresa prestat e ovlasti rukovodeih organa i samo e Kongres biti ovlaten
za rjeavanje glavnih problema. Nitko mi nee
zabraniti da se kao obini delegat Kongresa izjasnim o toj temi na jednom od zasjedanja. Ako se
lanovi predsjednitva CK tome usprotive, obratit
u se neposredno delegatima Kongresa s molbom

860/1415

da me sasluaju. To je bio lukav potez. Za

vrijeme sjednica Hruov je, kao i svaki lan
Partije, delegat Kongresa, mogao zatraiti rije.
Protivnici su ga dobro poznavali i znali su da bi
mogao tako postupiti. Morali su kapitulirati.
Nikita Hruov stao je za govornicu 25.
veljae 1956. Pratili su ga nemirni pogledi rukovodeih lanova Partije. Poduzeli su sve da
umanje posljedice njegova izlaganja. Prije svega,
postigli su da svoj govor treba iznijeti nakon
izbora novog CK, jer su se bojali da e izgubiti
anse za ponovni izbor ako delegati u sali saznaju
razmjere zloina. Pored toga, Hruov je trebao
nastupiti na zatvorenoj sjednici, na koju su ulaz s
posebnim pozivnicama imali samo izabrani gosti.
To nije umanjilo strahove ljudi iz Hruovljeve
okoline. Znali su da je drei govor esto improvizirao, govorei o stvarima o kojima nije pisalo u tekstu govora. I sada je mogao tako napraviti, a ponesen govornikim zanosom mogao je izjaviti i mnogo vie od onog to je trebao.

861/1415

Drugovi! U zavrnom referatu CK partije

na Dvadesetom kongresu, iz mnogih govora delegata kao i prije na plenarnim sjednicama, reeno
je mnogo o kultu linosti i tetnim posljedicama
tog kulta, poeo je Hruov svoj govor. Jo nita
nije nagovjetavalo buru. Odao je poast Staljinu
kao istaknutom revolucionaru, ovjeku koji je
imao neupitne zasluge za revoluciju, kao i pobjedu u Domovinskom ratu. Odjednom su pale
rijei kako je Staljin preuzeo vlast protiv
Lenjinove volje, jer je zatajio testament voe revolucije. Hruov je tada poeo nabrajati
staljinovske zloine.
Potreseni delegati sluali su o masovnim
hapenjima i masovnim pogubljenjima, o torturama, represijama nad obiteljima asnika i
partijskih dunosnika, nevino optuenih i osuenih na smrt ili dugogodinje zatvorske kazne.
Znali su za represije, jer su iz okruenja svakoga
od njih nestajali ljudi optueni za izdaju, pijuniranje ili gospodarsku tetu. Tada su mislili da
NKVD uklanja neprijatelje i izdajice. Nisu mogli

862/1415

znati razmjere represija koje su obuhvaale

nedune ljude, ak i one koji su bili bezgranino
odani komunizmu. Saznali su da to nije daleka
povijest tridesetih godina, nego da je Staljin, ak
i 1953. pripremao nove istke, ija je rtva trebalo biti vodstvo Komunistike partije, lanovi
vlade i stotine tisua drugih ljudi.
Silazei s govornice, Hruov je bio pobjednik: dobio je veliku bitku za vodstvo u Partiji.
Objavljivanje Staljinovih zloina znailo je i optubu njegovih najbliih suradnika: Molotova,
Kaganovia, Maljenkova. Na taj ih je nain potisnuo u drugi plan i tako postigao da moe potpuno
odstraniti ljude koji su mu bili protivnici.
Dobio je vaan adut i na meunarodnoj
sceni: priznanje demokratskih drava koje su
povjerovale da je odluan prekinuti sa Staljinovom politikom i okonati hladni rat. Ve je ranije
uinio nekoliko poteza koji su mu donijeli pozitivan stav amerike administracije. Prije svega,
realizirao je mnoge prijedloge predstavljene u
apelu predsjednika Eisenhowera iz travnja 1954.,

863/1415

kojima je pozivao nove voe Sovjetskog Saveza

da iskoriste ansu za izgradnju trajnog mira.
Predsjednik je predlagao da se uspostavi mir u
Koreji, potpie ugovor o Austriji, jo pod okupacijom sovjetske vojske, oslobode ratni zarobljenici i prestane utrka u naoruanju.
Rat u Koreji zavren je sporazumom sklopljenim 27. lipnja 1953. Austrijski dravni ugo207

vor
potpisan je u svibnju 1955., nakon
izravnih pregovora Nikite Hruova i i austrijskog kancelara Juliusa Raaba. Istog mjeseca, u
Moskvu je doao Konrad Adenauer, kancelar
Savezne Republike Njemake, koji je dogovorio
oslobaanje zarobljenika iz Drugog svjetskog
rata koji su bili u sovjetskim logorima (prvi transport otiao je u Njemaku u listopadu 1955.), a
osim toga, obje su se drave sloile da uspostave
diplomatske odnose.
U Sovjetskom Savezu, Hruovljev govor
na XX. kongresu, koji je brzo postao poznat stanovnitvu, izazvao je velika previranja.

864/1415

U Gruziji, Staljinovoj domovini, dolo je

do masovnih nemira. Ljubitelji diktatora okupili
su se kod njegovog spomenika i ubrzo krenuli da
zauzmu zgradu CK KP Gruzije. Sekretar CK,
vidjevi gomilu koja dolazi sa svih strana, izgubio je glavu i pozvao u pomo vojsku. Vojnici su
poeli pucati u narod i demonstracije su se vrlo
brzo pretvorile u krvavi sukob u kojem je poginulo nekoliko stotina ljudi. Broj rtava nije bilo
mogue utvrditi jer su obitelji, plaei se
represija, skrivale ranjenike i potajno pokapale
pobijene, a kasnije su davali druge razloge i
datume smrti. Staljinovi branitelji poeli su
djelovati i u drugim socijalistikim dravama.
Kineski dnevnik, organ KP enmin ibao objavio je lanak koji je napisao sam Mao Ce-tung, a
u kojem se tvrdi kako je Staljin imao vie zasluga
nego greaka, pa ako je i bilo propusta, to je bilo
potrebno kako bi obogatilo povijesna iskustva.
Ali, promjene koje je zapoeo Nikita
Hruov nije bilo mogue zaustaviti. U Sovjetskom Savezu formirano je devedeset komisija

865/1415

koje su na ubrzan i pojednostavnjen nain

razmatrale sluajeve zatvorenika. Zatvoreni su
logori u Kolimi, Varkuti, Sibiru i Kazahstanu. Ali
mnogi od njih i dalje su funkcionirali.
Jesu li Hruovljev govor na XX. kongresu
i destaljinizacija, bili poticaj ljudima s vrha da ga
pokuaju sruiti? U to nema sumnje. Istina,
Hruov se pobrinuo da destaljinizacija ne
postane i destabilizacija sovjetske drave. Zbog
toga je ve pri kraju 1956. zaustavljeno uklanjanje spomenika Staljinu, a nisu kanjavani ni ljudi
odgovorni za nezakonito postupanje i iivljavanje
nad zatvorenicima i svim se snagama sprjeavala
rasprava o pogubnom utjecaju staljinizma na
razvoj drave i drutva. Tamo gdje je destaljinizacija potaknula tenju slobodi, Hruov je bio
spreman poslati tenkove.
Tako je bilo i u Poljskoj. Vijest o
Hruovljevu govoru brzo se rairila meu lanovima Partije jer je vodstvo PZPR-a (Polska
Zjednoczona Partia Robotnicza - Poljska ujedinjena radnika partija), jo u oujku 1956. odluilo

866/1415

umnoiti sadraj tajnog nastupa. Sve se to

dogaalo u posebnoj atmosferi izazvanoj smru
208

predsjednika Boleslava Bieruta , koji je na elu

poljske delegacije doao na XX. kongres KPSS-a
u Moskvi i nije se vratio. Umro je 12. oujka,
prema slubenom priopenju zbog gripe i upale
plua. Nagla smrt dala je povod glasinama da je
ubijen jer je bio protivnik destaljinizacije.
Partijsko vodstvo, koje je do tog vremena
vrstom rukom upravljalo Poljskom, bilo je
razbijeno. Dvije grupe najviih dunosnika
nazvane Natolinska (jer su se njeni lanovi
sastajali u palai u Natolinie u Varavi) i Pulawska ( nekoliko lanova stanovalo je u Ulici
Pulawski u Varavi), poele su se estoko
sukobljavati. To je dovodilo do brze liberalizacije
ivota. U travnju je Sejm (poljski parlament) prihvatio zakon o amnestiji, koji se prije svega
odnosio na osobe osuene zbog politikih prijestupa. Gotovo polovina od 70 tisua zatvorenika
izalo je na slobodu.

867/1415

U takvoj atmosferi 28. lipnja u Poznahu su

poeli prosvjedovati radnici tvornice Josif
Staljin (tako su nakon rata preimenovane tvornice Cegielski). Oko 10.40, kada se mnotvo
pribliilo zgradi Vojvodske uprave sigurnosti, u
ulici j. Kochanovskog, s prozora na prvom katu
odjeknuli su prvi pucnji. Uskoro se sukob
proirio i na drage ulice. U popodnevnim satima
CK PZPR donio je odluku da se u Poznah poalju
tenkovi. Nou je na grad krenulo oko 10 tisua
vojnika i 360 tenkova. Borbe izmeu civilnog
stanovnitva, koje je otimalo oruje u milicijskim
postajama, vojnim kolama i zatvorskim skladitima te vojske i snaga sigurnosti, trajale su o
ranih jutarnjih sati idueg dana. Prema slubenim
podacima, u Poznahu su poginule 53 osobe, iako
je broj poginulih vjerojatno bio vei od 100, dok
je nekoliko stotina osoba ranjeno. Uniten je 31
tenk.
Ustanak u Poznahu prisilio je poljske vlasti
na niz ustupaka prema demokraciji. Politbiro
PZPR-a donio je 15. listopada odluku o sazivanju

868/1415

VIII. plenuma, a u CK su doli djelatnici poznati

po reformatorskim sklonostima: Wladislaw
Gomulka, Marijan Spychalski, Zenon Kliszka i
Ignac Loge-Sowinski, Tako su demokratske
struje pri vrhu poljske vlasti ve bile jasno
izraene.
Rusi su na to reagirali dosta nervozno. Iz
Baltikog primorja i Donje leske, gdje je bila
stacionirana sovjetska vojska, prema Varavi su
krenule kolone tenkova. General Jan FreyBieleeki naredio je njemu podreenom poznanjskom eskadronu bombardera da napadne
sovjetske tenkove, ako se kriza ne bude mogla
rijeiti politikim sredstvima. Poljskim teritorijalnim vodama na Baltiku pribliila se krstarica
danov s tri razaraa i nekoliko manjih plovnih
jedinica. Poljski su se zapovjednici i tu vrsto
postavili: zapovjednik Jan Wisniewski nije se
sloio s uplovljavanjem sovjetske flotile u
poljske teritorijalne vode, i zaprijetio je upotrebom sile pri najmanjem pokuaju krenja
zabrane.

869/1415

U meuvremenu, protivnici demokratizacije okupili su se u tzv. Natolinskoj grupi i

preli u protunapad. Dana 18. listopada proirio
se glas da su pripremili listu od 700 osoba koje su
trebale biti uhiene zbog podrke demokraciji.
Zapovjednik Korpusa unutranje sigurnosti, general Wlodzimier Mus, naredio je podreenim
jedinicama da zauzmu poljski radio, zrane luke i
druge strateke objekte.
U isto vrijeme Hruov je naredio veleposlaniku
Pantelejmu
Ponomarienku,
da
obavijesti poljske partijske vlasti, da e on idui
dan doi u Varavu, kako bi sudjelovao na VIII.
plenumu PZPR-a. Na tu vijest sudionici Plenuma
odluili su odgoditi sjednicu do 18 sati, odnosno
do vremena dok se s drugovima iz Moskve ne
postigne dogovor oko bitnih pitanja. No,
diskusija u Bel wederu trajala je ipak znatno due
nego to je predvieno. Tek ujutro Hruov je
prihvatio promjene u poljskom partijskom vodstvu, a 21. listopada, dan nakon to je sovjetska
delegacija napustila Varavu, Plenum je za svog

870/1415

glavnog sekretara CK PZPR-a izabrao Wladislawa Gomulku. Milijuni Poljaka vidjeli su u

njemu nadu u bolje sutra. Oekivalo se da e zauzeti vrst stav prema Moskvi i teiti nezavisnosti Poljske. Smatralo se da e demokratizirati
ivot u zemlji...
Vodstvo sovjetske Partije drukije je primilo izbor Gomulke za vou PZPR-a. Za veinu
njih, postavljanje ovjeka kojeg se smatra reformatorom, bilo je izdaja.
Znatno gore, s gledita Kremlja, razvijala
se situacija u Maarskoj, gdje je vlast izgubila
kontrolu nad drutvom. Hruov se nije kolebao i
tamo poslati tenkove. Budimpetanski ustanak
zavrio je masakrom civilnog stanovnitva.
Protivnici Hruova uzeli su mu za zlo i
gospodarsku politiku, koju su smatrali nerealnom, i u tom su sluaju imali pravo.
U zemlji, u kojoj se godinje proizvodilo
6,6 milijuna tona mesa, Hruov je odluio u
toku pet godina poveati proizvodnju na 20
milijuna tona. I druge nepromiljene i impulzivne

871/1415

odluke pogoravale su ionako teku gospodarsku

situaciju. Uz sve to dole su i pogreke u vanjskoj
politici. Glavnom tajniku predbacivalo se da je
doveo do konflikta s Jugoslavijom i da je Sovjetski Savez preuzeo na sebe prevelike obveze
prema Egiptu i drugim zemljama Bliskog istoka.
Urotnici su zakljuili da Hruova treba
liiti vlasti na plenarnom zasjedanju Predsjednitva CK KPSS-a, 18. lipnja 1957. Pogrijeili su
pokuavajui ponoviti situaciju iz lipnja 1953.,
kad je za vrijeme zasjedanja Predsjednitva
sruen Berija.
U poetku je sve ilo po planu. Sedmorica
lanova Predsjednitva izjasnila su se protiv
Hruova, a samo trojica su ga poduprla.
Poduprlo ga je i pet zamjenika lanova Predsjednitva, ali imajui samo status savjetnika, nisu
mogli utjecati na rezultate glasovanja. No ipak,
budui da je meu njima bio maral Georgij
ukov, bio je to jasan znak da Hruov ima iza
sebe vojsku. Podupirao ga je i partijski aparat
srednjeg nivoa. Zbog toga se Hruov, kad je

872/1415

Predsjednitvo izglasalo smjenu s funkcije generalnog sekretara, jednostavno odbio pokoriti toj
odluci.
Na poloaj generalnog sekretara nae
Partije nije me izabralo Predsjednitvo ve Plenum CK, puno vii forum, rekao je Hruov.
Samo me Plenum moe maknuti s poloaja generalnog sekretara. Traim sazivanje plenarne
sjednice.
Istovremeno su izvan Kremlja djelovali
Hruovljevi saveznici koji su s njim bili tako
blisko povezani da su se bojali i za svoju sudbinu. Na vijest o odluci Predsjednitva, s grupom
lanova CK krenuo je Frol Kozlov, koji nije sudjelovao u skupovima povodom 250. godinjice
grada, zakazanim za 23. lipnja. Maral ukov i
ef KGB-a Ivan Sjerov pozvali su i ostale lanove CK koji su u velikom broju poeli dolaziti u
Kremlj. Urotnici su morali platiti za greku to su
dopustili da se proiri vijest o pokuaju ruenja
generalnog sekretara prije nego to je to postalo
injenica.

873/1415

Na hodnicima Kremlja poelo se gomilati

mnotvo, kojem su lanovi Predsjednitva uskratili pravo sudjelovanja u raspravi. Situacija je
dovodila do usijanja, a urotnici su shvatili da im
je jedina ansa da se dogovore s Hruovljevim
istomiljenicima, da odustanu od obrane generalnog sekretara. Povjerili su tu misiju Nikolaju
Bulganjinu i maralu Klimentu Voroilovu. S
druge strane hodnika dolazila je nevelika grupica,
na elu koje je bio ef KGB-a Ivan Sjerov Zastali
su jedni nasuprot drugima i odjednom je
Voroilov, poznat po svojoj grubosti, poeo obasipati Sjerova najpogrdnijim uvredama. Sjerov
mu nije ostao duan; uhvatio je Voroilova za
koulju, viui mu u uho da e se, ako se Predsjednitvo sloi sa sazivanjem Plenuma, sjednice
tada odrati bez suglasnosti Plenuma. Urotnici
su shvatili da su izgubili. Vie se nisu mogli protiviti sazivanju Plenuma, koji je podupro
Hruova i ponitio odluku Predsjednitva o
njegovom uklanjanju s poloaja.

874/1415

Dva dana kasnije Hruova je nazvao Lazar

Kaganovi. Drue Hruov, poznajemo se puno
godina i zato vas molim, ne dopustite da se sa
mnom postupa kao s ljudima za vrijeme
Staljina, govorio je drhtavim glasom. Jako je
dobro znao to je NKVD radio s ljudima koji su
pali u nemilost diktatora.
Drue Kaganovi, odgovorio je trijumfalno sekretar; tvoje rijei jo jedanput
potvruju kakvim ste se metodama namjeravali
posluiti za postizanje svojih podlih ciljeva.
Htjeli ste vratiti zemlju u poredak iz vremena
kulta linosti, htjeli ste se obraunavati s ljudima.
Druge mjerite svojom mjerom. Ali grijeite.
vrsto slijedimo lenjinovske principe i nastavit
emo tako. Dobit ete posao i ako budete poteno
radili, kao to rade svi sovjetski ljudi, moi ete
mimo ivjeti.
Hruov je odrao rije. Svi njegovi neprijatelji ostali su u Partiji, ali su morali otii daleko
od Moskve. Molotov je postao veleposlanik u
Mongoliji,
Kaganovi
direktor
Uralskog

875/1415

kemijskog kombinata, a Maljenkov direktor

hidroelektrane u Srednjoj Aziji. Vie nisu mogli
spletkariti.
U rujnu 1957. Nikita Hruov otiao je na
odmor u malo mjesto nedaleko Jalte. Prvi put nakon 1947. bio je miran. Vladao je situacijom i
preuzeo potpunu vlast. Tako je bilo sve do 1964.
godine, no onda je uslijedila nova urota. Ovaj put
nije se uspio obraniti.
Povod nastupa protiv generalnog sekretara i
premijera (tu je funkciju preuzeo 1958.) bila je
serija politikih i gospodarskih neuspjeha Sovjetskog Saveza. Godine 1962. Hruov se kompromitirao u oima svojih suradnika dovoenjem do
tzv. raketne krize. Naime, tad je izdao nareenje
da se na Kubi instaliraju rakete srednjeg dometa s
nuklearnim glavama, ali zbog tvrdog stava predsjednika Johna Kennedyja, koji je stavio amerike oruane snage u stanje borbene spremnosti i
odredio da se blokiraju kubanske luke, Hruov
je morao narediti povlaenje raketa. Godine
1963. naglo se pogoralo stanje u poljoprivredi,

876/1415

to se smatralo rezultatom eksperimenata koje je

provodio premijer. Nakon vrlo loe etve, Sovjetski Savez je morao prodati velike koliine zlata,
kako bi dobio devize potrebne za kupovinu
itarica.
No, urotnici se nisu rukovodili brigom za
sudbinu drave, nego prije svega nesigurnou
vlastite sudbine. Godine 1964. generalni sekretar
krenuo je u veliku reformu partijskog aparata, a
to je ugrozilo mnoge visoke dunosnike. Krenuli
su, dakle, u napad za obranu svojih poloaja,
utjecaja i dohodaka. Na elu urotnika bio je sek209

retar CK Mihail Suslov

i predsjednik Predsjednitva Vrhovnog sovjeta Ruske sovjetske
federalne republike - RSFR, Nikolaj Grigorjevi
Ignjatov. Zamjerao je Hruovu to ga je maknuo
iz Predsjednitva CK. Istina, 1963. godine dobio
je titularni poloaj predsjednika Predsjednitva
Vrhovnog sovjeta RSFR-a, ali to nije zadovoljilo
njegove ambicije. Imao je, naime, mnogo slobodnog vremena i mogao je obilaziti Sovjetski
Savez, ne bi li stvorio urotu protiv Hruova.

877/1415

Urotnici sa bili iskusni partijski djelatnici i

vrlo su dobro znali to treba napraviti da bi
svrgnuli vou, a iznad svega su pamtili greke
prethodnika. Zbog toga su nagovorili i drugog
210

sekretara CK KPSS-a, Leonida Brenjeva ,

ministra obrane Rodiona Malinovskog i efa
KGB-a Vladimira Sjemastnog. Ta se igra morala izvesti bez greke. U sluaju neuspjeha,
Hruov ne bi bio tako milostiv kao 1957., kad je
svojim neprijateljima poklonio ivot.
Akcije protiv generalnog sekretara bile su
olakane time to je on esto putovao u posjete u
inozemstvo. Godine 1964. nije bio u zemlji ak
135 dana, pa su urotnici mogli slobodnije
djelovati. Konani plan napravili su vjerojatno u
kolovozu, za vrijeme boravka uz prekrasno
jezero Mani, kamo ih je pozvao u lov sekretar
Stavropoljskog oblasnog komiteta. Je li on znao
kakve e zvjerke loviti njegovi gosti?
Odluili su da e napasti za vrijeme
sljedeeg Hruovljevog izbivanja iz Moskve.
Prilika im se pruila u listopadu kada je Nikita

878/1415

Sergejevi otiao na odmor u Picundu, mjesto na

crnomorskoj obali.
Dana 13. listopada, kad je u svojoj ljetnoj
rezidencije primao francuskog ministra Georga
Palewskog, zazvonio je telefon. Brenjev ga je
obavijestio da lanovi CK ele u Moskvi sazvati
plenarnu sjednicu po pitanjima poljoprivrede.
Ta stvar nije tako urna, a osim toga na
odmoru sam i moete priekati, Hruov je s
mukom nastojao prikriti ljutnju.
Ne moemo bez vae prisutnosti, inzistrirao je Brenjev. Radi se, naime, o
poljoprivredi!
Dobro, poaljite avion, rekao je Hruov
i spustio slualicu.
Iste veeri, na pisti moskovskog aerodroma, Hruova je pozdravio samo ef KGB-a
Vladimir Sjemastni. Vjerojatno je ve tada generalni sekretar naslutio to je posrijedi.

879/1415

Svi su se okupili u Kremlju i oekuju

vas. Sjemastni je to rekao na nain kao da eli
odati neku tajnu. Idemo.
Hruov se uputio do automobila. Urotnici
su ve imali dobro isplanirani nain djelovanja.
Jurij Andropov je upuivao lanove Centralnog
komiteta: Ako se Hruov bude opirao, pokazat
emo mu naredbe za hapenje iz 1935. i 1937.
godine, s njegovim potpisom, koje pokazuju kakva je bila njegova uloga za vrijeme velikih istki.
Svi su se sloili da sekretara, ako odbaci optube,
treba odmah uhititi.
Na toj sjednici Predsjednitva sudjelovale
su 22 osobe. Rasprava nije bila stenografirana.
Njezin tijek poznat je jedino iz sjeanja ljudi koji
su u njoj sudjelovali.
Predsjedavao je Hruov i odmah nakon
otvaranja zasjedanja bio izloen otrom napadu
sekretara Volgogradskog oblasnog komiteta,
Andreja kolnikova. Nitko od prisutnih nije
podupro Hruova. Postalo mu je jasno da gubi,
ali nije dao ostavku. Moda je raunao na to da

880/1415

e meu 330 lanova, koji e sudjelovati na plenarnoj sjednici, biti znatno vie njegovih pristaa i
da e mu poi za rukom ostati na vlasti. Shvatili
su to i ljudi koji su odluili da se rijee Hruova,
no nisu napravili greku iz 1957. Bili su sigurni
da e imati veinu i na Plenumu. Ipak je moglo
doi do nepotrebne rasprave i izvlaenja prljavih
poslova partijskog vodstva, koji su trebali ostati
skriveni. Zbog toga su nastojali da Hruov sam
da ostavku. Rasprava je trajala do kasnih nonih
sati, ali Hruov nije poputao. Ipak, kad se
vratio kui, nazvao je svog suradnika Anastasa
Mikojana. Ako me ne ele, nek im bude,
rekao je. Neu se vie suprotstavljati.
Idueg dana sjednica Predsjednitva trajala
je samo sat i pol. Odlueno je da se za poloaj
generalnog sekretara CK KPSS-a preporui
Leonid Brenjev.
Hruov je dobio garancije da e zadrati
stan na Starokonjunom pjereugolku na Arbatu,
dau u okolici Moskve i dobiti mirovinu od 500
rubalja, to je nekoliko puta premaivalo

881/1415

prosjenu plau u industriji. Kad se naveer

vratio kui, rekao je supruzi Nini: No, molim
lijepo, sad sam u mirovini. Moda je najvanije
to to sam dopustio da me maknu jednostavnim
glasovanjem, dok bi ih Staljin sve dao pohapsiti.
Umro je 11. rujna 1971. Agencija TASS
izdala je kratko priopenje:
Centralni Komitet KPSS-a i Vijee
ministara SSSR-a sa aljenjem obavjetavaju da
je 11. rujna 1971., nakon duge i teke bolesti, u
77. godini umro bivi prvi sekretar CK KPSS-a i
predsjedavajui Vijea ministara, zasluni
umirovljenik Nikita Sergejevi Hruov.

26.
Operacija Dva
muketira
Gospodine predsjednie, na veleposlanik
u Washingtonu, Ahmed Hussein, juer je
slubeno posjetio dravnog tajnika Johna Fostera
Dullesa

211

. Naalost, vijesti nisu povoljne

212

Tajnik egipatskog predsjednika Nasera

bio je vidljivo uznemiren sadrajem brzojava iz
Washingtona koji je drao u ruci. Naser je
odloio pero i paljivo sluao.
Veleposlanik je javljao kako je 19. srpnja
1956. u 15 sati dravni tajnik John Foster Dulles
proitao dokument o uvozu oruja u Egipat.
Meu ostalim, napomenuo je kako je Egipat u
posljednje vrijeme kupio od Kine 20 tona runog
oruja, 72 broda razliitog oruja iz socijalistikih drava te minopolagae iz Poljske.

883/1415

Spomenuo je takoer i sporazum s Maarima - da

u Egiptu grade brodogradilita, eerane, tvornicu automobila i laboratorij u kojem e se istraivati raketno gorivo, kao i druge sporazume
sklopljene u posljednje vrijeme sa socijalistikim
dravama. Zatim je bez rijei pruio predsjedniku
notu s izjavom:
Sjedinjene Drave ne mogu sudjelovati u
realizaciji projekta gradnje Asuanske brane.
Veleposlanik skree panju na posebni
nain na koji je informiran, govorio je dalje
Naserov tajnik. Naser ga je upitno pogledao.
Naime, kad se veleposlanik vratio u rezidenciju,
saznao je da je John Foster Dulles nekoliko sati
ranije predao novinskim agencijama sljedeu
obavijest: "Razvoj situacije ne pogoduje uspjehu
projekta (gradnji brane, op. B. W.), a mogunost
Egipta da osigura odgovarajua sredstva koja e
jamiti uspjeh tog projekta, postala je mnogo
manje izgledna nego u vrijeme u kojem je dana
ponuda.

884/1415

"Dok je na veleposlanik bio u State Departments sve radiopostaje emitirale su informaciju o odbijanju davanja kredita zavrio je predsjednikov tajnik svoje izvjee.
Vijest iz Washingtona predstavljala je za
Nasera ozbiljan udarac, tovie, bio je uvjeren da
e uslijediti i drugi. Nije pogrijeio.
Iz Londona je dola vijest da je egipatski
veleposlanik i ondje neprimjereno tretiran. Tri
sata nakon to je britanska vlada poslala izvjee
novinskim agencijama, veleposlanik je u
Ministarstvu vanjskih poslova saznao kako u
sadanjim uvjetima vladi Njezinog kraljevstvog
velianstva nije mogue sudjelovati u projektu
gradnje brane. Kratko govorei, britanska vlada
povukla je obeanje o dodjeli kredita. Nakon
toga, kredit je povukla i Svjetska banka. Na taj
nain propalo je 270 milijuna dolara koje je Egipat trebao upotrijebiti za pripremne radove, a to je
znailo da nee moi sagraditi Asuansku branu,
ija je izgradnja trebala stajati ukupno pola milijarde dolara.

885/1415

Predsjednik Naser identificirao se s tim

projektom. Sto metara visoka brana trebala je
pregraditi dolinu Nila, omoguujui navodnjavanje stotina tisua hektara zemlje i osigurati
industriji deset milijardi kilovatsati elektrine energije godinje. To je trebao biti poetak brze industrijalizacije zaostale zemlje. Bio je to najvei i
najsmjeliji pothvat Naserove revolucije.
Njegova politika karijera poela je 1934.,
kad je sa 16 godina sudjelovao u studentskim
demonstracijama, protestirajui protiv dominacije
Velike Britanije u Egiptu. Za vrijeme Drugog
svjetskog rata, kad je bio predava na Akademiji
Glavnog stoera, formirao je organizaciju
Slobodnih asnika. Upravo su oni ustali protiv
kralja Faruka. Po Naserovom nareenju, 23.
srpnja 1952. tenkovi su okruili kraljevsku
palau i na radiju je proitano sljedee priopenje: Egipat je potonuo u mitu i korupciji, te kaosu
vlasti. Zbog toga smo odluili oistiti zemlju i
predali smo vlast ljudima u ije sposobnosti i patriotizam u potpunosti vjerujemo.

886/1415

Na elu revolucije koja je sruila kralja

Faruka, nominalno je stajao general Mohammed
Naguib, a zapravo, njome je upravljao Naser. On
je brzo preuzeo potpunu vlast u Egiptu.
Prvi cilj koji je sebi postavio bilo je
povlaenje britanske vojske iz zemlje i uspio je u
tome. Godine 1954. sklopljen je sporazum s britanskom vladom o odlasku vojske iz Egipta, pa su
24. oujka 1956. otili i posljednji britanski
vojnici.
Naser je zatim poeo ostvarivati sljedei
cilj: ujedinjenje Arapa i dolazak na elo
Arapskog pokreta, to je zahtijevalo voenje
politike nezavisno od velikih sila. Smatrao je
kako e mu pribliavanje Sovjetskom Savezu i
drugim socijalistikim dravama omoguiti
stvaranje izvjesne protutee utjecaju triju zapadnih sila te ojaati pozicije njegove zemlje. No,
nije predvidio da e Washington, a njegovim
primjerom i London i Pariz, reagirati tako estoko. Zbog ega se to dogodilo?

887/1415

Odluku o kanjavanju Egipta donio je osobno dravni tajnik SAD-a. Vjerojatno se nije ni
konzultirao s predsjednikom Eisenhowerom, koji
je tada bio u bolnici. Razlog je bez sumnje bio
otri antikomunizam Dullesa, koji se bojao
jaanja sovjetskog utjecaja, osobito na naftom
bogatom Bliskom istoku. Osim. toga, Dulles je
bez sumnje djelovao pod pritiskom raznih centara
moi.
efovi amerikih naftnih kompanija bili su
protiv bilo kakvih poputanja arapskom nacionalizmu, ija je personifikacija bio Naser.
Ameriki proizvoai pamuka protestirali
su protiv pomaganja egipatskoj poljoprivredi,
koja je mogla postati opasni konkurent na svjetskim tritima.
idovski lobi, vrlo moan i utjecajan u
Sjedinjenim Dravama, bojao se pak gospodarskog i vojnog jaanja Egipta, to bi u perspektivi moglo dovesti do unitenja izraelske
drave.

888/1415

Naposljetku su ipak prevagnuli politiki

razlozi. Egipatska vlada odluila je voditi nezavisnu politiku i poduzela je nekoliko koraka koji
su razb jesnili Amerikance: odbila se prikljuiti
Bagdadskom paktu, a 15. svibnja 1956. priznala
je Narodnu Republiku Kinu.
Dravni tajnik SAD-a primio je to gotovo
kao osobnu uvredu. tovie, Naser je jasno
skretao prema socijalistikim dravama. U rujnu
1955. Egipat je potpisao ugovor o kupovini oruja iz ehoslovake, Poljske i Sovjetskog
Saveza. Amerika obavjetajna sluba je saznala
da je na temelju tih sporazuma Egipat dobio 530
tenkova i drugih oklopnih vozila sovjetske proizvodnje, 500 topova raznih kalibara, 200 aviona,
uglavnom lovaca tipa MiG-15 i bombardera
Il-28, kao i izvjestan broj brodova. Osim toga,
Naser je u sijenju 1956. predloio promjenu
ustava prema kojoj je Egipat nazvao socijalistikom dravom!
Engleska je takoer imala svoje razloge da
bude nezadovoljna Naserovom politikom. Na

889/1415

prvi pogled, odnosi su se inili dobrima. Istina,

sporazum od 19. listopada 1954. odreivao je
povlaenje britanske vojske iz podruja Sueskog
kanala, ali je predviao i mogunost njihovog
ponovnog dolaska, u sluaju da neka trea drava
ugrozi slobodu plovidbe kanalom.
London se bojao Naserove popularnosti i
njegovih poziva na arapsko jedinstvo, to je
ugroavalo britanske interese u Jordanu, Libiji i
Adenu.
Jesu li dravni sekretar J. F. Dulles i britanski premijer Anthony Eden predvidjeli Naserovu reakciju? Sigurno nisu. Smatrali su kako se
egipatska vlada moe odluiti na manifestaciju
nezavisnosti, kratkotrajno blokirajui Sueski
kanal. Bilo bi to nezgodno, jer bi otealo transport nafte s Bliskog istoka, ali nitko na Zapadu
nije ozbiljno shvaao mogunost nacionalizacije
Sueskog kanala.
Rano ujutro, 25. srpnja 1956., najblii
Naserov prijatelj, novinar Muhamed Heikal,
doao je u predsjedniku palau. Bio je to jedan

890/1415

od malobrojnih ljudi koji su imali slobodan pristup efu drave. Naser je sjedio sa pisaim stolom, zadubljen u papire. Vidjevi Heikala podigao je glasni i rekao: Ponovo sam postao
stoerni asnik. Sjeo sam kako bih napisao
procjenu situacije s toke gledita naih
oponenata: Edena, Pineaua i Ben Guriona.
Premijeru britanske vlade, Anthonyju
Edenu, namijenio je pet stranica. Smatrao ga je
najopasnijim pritivnikom.
213

Anthony Eden je 1935. preuzeo dunost

ministra vanjskih poslova u vladi Nevillea Chamberlaina, ali je u veljai 1938. podnio ostavku;
nije se mogao sloiti s politikom ustupaka
Hitleru. Ponovo je postao ministar vanjskih
poslova u svibnju 1940. u vladi Winstona
Churchilla. Dobro je provodio Churchillovu
teku i zamrenu politiku koja je balansirala
izmeu dvojice monih saveznika: Roosevelta i
Staljina. U tom razdoblju Eden je stekao ugled
vrlo
spretnog
politiara
koji
djeluje

891/1415

nekonvencionalno, izvrsno predstavljajui interese imperija.

Godine 1945. Konzervativna partija izgubila je izbore, to je Churchilla i Edena kotalo
gubitka pozicija, ali ve 1951. kad su se konzervativci vratili na vlast, ponovo su zauzeli najvie
dravne poloaje.
Godine 1955. Eden je postao premijer. Ve
tada je bio ozbiljno bolestan. Dvije godine ranije
morao se podvrgnuti trima ozbiljnim operacijama. Mogue je da je zdravstveno stanje imalo
neposredan utjecaj na njegovo ponaanje i odluke
koje nije mogao dosljedno ostvariti, pa unato
zaslugama koje si je priskrbio sluei imperiju,
Eden nije zauzeo neku znaajniju meunarodnu
poziciju. Moda ga je Naser zbog toga smatrao
slabim i kolebljivim politiarem, no ipak opasnim neprijateljem.
"Takvi ljudi esto maskiraju svoju slabost
time to postaju skloni agresiji, zavrio je karakteriziranje Edena.

892/1415

Premijeru francuske vlade Christianu

Pineauu namijenio je samo dvije stranice, a pot214

puno je podcijenio Davida Bena Guriona , osnivaa izraelske drave, koji je bio premijer od
1948. do 1953., a 1955. ponovo se vratio na vlast.
Bila je to prva Naserova greka.
Heikal nije postavljao pitanja. Nije znao zato je predsjednik napisao karakteristike triju
dravnika. ekao je da Naser sam objasni. Odluio sam nacionalizirati Sueski kanal i razmiljam kako e reagirati nai protivnici, rekao je
konano Naser. Nije se bojao neuspjeha operaci
je. Istina, znao je da Velika Britanija moe poslati vojsku, ali nije smatrao suvie ozbiljnom tu
opasnost. Po njegovom miljenju, najvei rizik
od agresije mogao se pojaviti, neposredno nakon
proglaenja nacionalizacije, odnosno krajem
srpnja. Procijenio je da opasnost od oruane intervencije u kolovozu iznosi 90 posto, a za pripremanje invazije trebat e najmanje pet do est
tjedana.

893/1415

Za to vrijeme, svjetsko javno miljenje

priklonit e se Egiptu. U rujnu e opasnost pasti
na 60 posto, u listopadu na 40, a u studenom vie
ne moe biti ni govora o tome da bi se Britanci,
odvaili napasti, pretpostavljao je Naser.
Napravio je i drugu greku.
Ulog u toj igri bio je najvaniji svjetski
plovni put, o kojem su matali i faraoni, prije etiri tisue godina. Godine 1858. francuski inen215

jer Ferdinand de Lesseps

dobio je od svog
prijatelja Said-pae pravo da osnuje drutvo koje
bi realiziralo veliku investiciju: gradnju kanala
koji e povezivati Sredozemno more s Crvenim
te dalje, s Indijskim oceanom.
Graditeljima su pogodovali geoloki i geografski uvjeti, jer je teren kroz koji je trebao
prolaziti kanal bio ravan, bez veih prepreka, s
morem na istoj razini, pa nije bilo potrebno graditi ustave. Osim toga, na jednoj etvrtini svoje
duljine kanal je trebao prolaziti kroz jezera. I
pored pogodnih uvjeta, gradnja je trajala gotovo

894/1415

11 godina i odnijela mnoge ivote. Naser je

tvrdio kako je prilikom gradnje umrlo 120 tisua
egipatskih radnika, to se ini pretjeranim.
Dana 17. studenog 1869. na sjevernom
kraju kanala, u Port Saldu, nazvanom tako po
imenu Said-pae, sveano je otvoren novi plovni
put, duljine 163 km, irine 22 metra na dnu i 70
metara na povrini vode, te dubine 8 metara.
(Kanal je kasnije produbljen na 11-12 metara i
proiren na dnu od 45 do 60 metara, a na povrini
od 120 do 150 metara; izgraen je i paralelni
kanal El Kantare, dug 11 km; dop. prev.)
Svake godine kroz kanal je moglo proi
oko 20 tisua brodova, koji su prevozili 300 do
400 milijuna tona robe. Kanalom su prolazili i
tankeri, prevozei oko 70 milijuna tona nafte,
uglavnom za Sjedinjene Drave i Zapadnu
Europu.
Prije nego to je kanal izgraen, brodovi
koji su plovili od Londona do Bombaja, morali
su oploviti Afriku, prelazei gotovo 20 tisua km.

895/1415

Trasa kroz Sueski kanal iznosila je samo 11

tisua km, gotovo upola manje. Kad je kanal zatvoren (zbog egipatsko-izraelskih sukoba, od 5.
lipnja 1967. do 10. lipnja 1975. nap. prev.), brodovlasnici su morali podvostruiti tonau
tankera. Taj pomorski put bio je u vlasnitvu
Meunarodnog drutva za Sueski kanal, u kojem
je 44 posto imala Velika Britanija. Naser je odluio nacionalizirati to drutvo.
Zadatak da to napravi dobio je mladi inenjer Mahmud Jounis, koji se za vrijeme prvog
Egipatsko-izraelskog rata borio pod Naserovim
zapovjednitvom. Dana 26. srpnja otiao je u Is216

mailiju , na sastanak s guvernerom tog mjesta

te u Port Said i Suez. Pozvao je na sastanak generala Ali Ali Amera.
Pozvane je iznenadila drskost kojom im je
mladi nepoznati ovjek izdao nareenje da dou
na sastanak, ali kad ih je pozvao i general Amer,
svi su poli za njim. elim vam prenijeti vijest
od najvieg znaenja! rekao je Jounis zlovoljnim
guvernerima. To je tajna vijest. Ako netko

896/1415

progovori i rije o ovome to e za koji trenutak

uti, morat u ga ustrijeliti!
Napravio je kratku pauzu i demonstrativno
izvukao pitolj iz korica te ga stavio na stol ispred sebe. Priekao je trenutak i rekao: Kanal e
biti nacionaliziran!
Guverneri nisu postavljali pitanja. Nisu
oekivali daljnja pojanjenja. Vrlo su dobro razumjeli teinu rijei koje su upravo uli. Jounis
se urio. Iz Ismailije se vratio u Kairo, odakle je
trebao nadzirati operacije zauzimanja prostorija
Drutva Sueski kanal. Naser mu je stavio na
raspolaganje bataljun vojnika i dvanaest civilnih
strunjaka.
Jounis ih je podijelio u nekoliko grupa i
poslao u mjesta u kojima su se nalazili uredi
Drutva Sueski kanal: Port Said, Suez, Ismailija i
Kairo. Sam je poao u hotel, otkud je trebao
izdati nareenje za poetak operacije. Nije znao
kad e poeti. Naser mu je rekao da paljivo
slua govore koje je namjeravao drati u

897/1415

Aieksandriji. Signal za pokret trebala je biti jedna

rije u njegovom govoru.
U hotelskoj sobi Mahmud Jounis je legao
na krevet. Na nonom ormariu i stoliu bilo je
nekoliko radioprijamnika. Plaio se da se koji ne
pokvari prije velikog trenutka, a tada ne bi uo
lozinku.
U isto vrijeme, Naser je pozvao lanove
vlade na sjednicu u svoju vilu u Aleksandriji. Osjeali su kako neto vano visi u zraku, ali nitko
nije znao o emu se radi. Kad su sjeli oko velikog
ovalnog stola, Naser ih je upozorio kako ne eli
nikakvu raspravu. Unaprijed se ogradio, rekavi
kako je potpuno uvjeren u ispravnost odluke koju
im namjerava priopiti, pa ne namjerava gubiti
vrijeme na isprazne razgovore.
I tada su uslijedile rijei koje su okirale
ministre: Sueski kanal bit e nacionaliziran!
Usprkos napomeni predsjednika kako ne
eli raspravu, ministri su poeli stavljati
primjedbe. Smatrali su kako je to vrlo rizian

898/1415

pothvat i savjetovali postepeno izvoenje operacije preuzimanja kanala.

Kanal e biti nacionaliziran! Naser je
ljutito prekinuo svaku raspravu.
Ministri su poeli ustajati i uputili su se
prema izlazu. Kuda idete gospodo? upitao je
Naser. Odgovorili su da idu na Trg slobode kako
bi zauzeli mjesta na kojima e sluati predsjednikov govor. "Ne, jo je rano, zadrao ih je
Naser. Morate ostati ovdje. Na trg emo poi
zajedno...
Poela je jedna od najvanijih zakulisnih
politikih igara u poslijeratnom svijetu XX.
stoljea.
U Londonu, u sjeditu premijera na Downing Streetu 10, odravao se prijam u ast gostiju
iz Iraka, kralja i premijera Nuri as-Saida. Na Trgu slobode u Aleksandriji okupilo se 150 tisua
ljudi. Naser je stajao na balkonu i govorio: Podsjeam vas na godinu 1854., kad je Ferdinand
Lesseps doao u Egipat i rekao kedivu: elimo
izgraditi Sueski kanal, koji e vam donijeti

899/1415

golemu dobit. Sto dvadeset tisua sinova Egipta

koje je kediv prisilno doveo, umrlo je za vrijeme
izgradnje kanala. Engleska nam je silom uzela
naih 44 posto akcija Drutva Sueskog kanala.
Kanal nije iskopan za Egipat, nego je Egipat
postao vlasnitvo kanala! Danas je, dragi moji,
Sueski kanal nacionaliziran. Danas, ljudi moji,
izjavljujemo da nam je vraeno nae vlasnitvo!
Na Downing Streetu osobni tajnik
premijera Edena sjedio je u sobi u kojoj su bili
instalirani teleksi za vezu s Washingtonom i neposredna telefonska linija s BBC-jem. Dopisnik u
Aleksandriji trebao je poslati vijest o razvoju
dogaaja u Egiptu. Obavjetajna sluba upozoravala je da e se u Egiptu neto desiti.
Agenti MI-6 nisu uspjeli saznati to e to biti.
Kad je uo na radiju ime graditelja kanala,
Ferdinanda Lessepsa, to je bila lozinka, Jounis
je skoio na noge i izjurio pred hotel. Tamo je
stajalo nekoliko vojnih dipova. Putem radija,
poslao je signal za djelovan je svojim jedinicama
u Ismailiji, Port Saidu i Aleksandriji. Sam je

900/1415

uskoio u jedan od dipova i krenuo prema

glavnom sjeditu Drutva Sueskog kanala. Nakon
nekoliko minuta, egipatski vojnici opkolili su
zgrade Drutva u raznim gradovima. Upadali su u
urede, oduzimajui imovinu i izvlaei zaposlenike iz ureda.
Sueski kanal postao je vlasnitvo Egipta.
Naser je ovako razmiljao: ako zapadne sile
otkazuju kredite u visini 270 milijuna dolara, koji
hi mogli pokriti dio trokova za izgradnju brane,
on e im uzeti dohodak od kanala. Sto milijuna
dolara bit e sasvim dovoljno da se pone gradnja
i angairaju strunjaci iz Sovjetskog Saveza.
U Londonu, na Downing Streetu, tajnik je
priao premijeru i bez rijei mu dao list papira s
vijeu iz Aleksandrije. Eden je brzo preletio
pogledom sadraj i vidjelo se kako jedva zadrava mir. Nije se nadao da Naser moe otii tako
daleko. Nakon nekoliko trenutaka, proitao je
naglas vijest o nacionalizaciji.
Nuri as-Said (iraki politiar i dravnik,
branio britanske interese na Bliskom istoku, nap.

901/1415

prev.) skoio je s mjesta i viknuo: Udarite na

njega! Udarite snano i odmah!
Govorio je o Naseru.
Ali, 1956. godine svijet nije bio tako jednostavan kao u 20-im i 30-im godinama, kad je
bilo dovoljno poslati odgovarajuu eskadru ratnih
brodova koja je, ne pitajui domaine za miljenje, ulazila u luke i usmjeravala topovske cijevi na
grad. Kad bi se neposluni vladar pravio da ne
vidi oklopnjae, ispalili bi nekoliko salvi i stvari
su se razvijale po planu Njegovog kraljevskog
visoanstva.
Godine 1956. to vie nije bilo mogue. Velika Britanija morala je raunati sa stajalitem
Sjedinjenih Drava, a nije mogla zanemariti ni
miljenje druge velesile koja je raspolagala nuklearnim orujem: Sovjetskog Saveza. A nijedan
od voa tih velesila nije htio ni uti o oruanoj
intervenciji.
Jeftini mlaz nafte koji je tekao iz buotina
oko Perzijskog zaljeva bio je izvor energije svjetskog gospodarstva, neophodan za brzi razvoj

902/1415

zapadnih drava. Ali, ta je nafta lako eksplodirala. Svaka avantura na Bliskom istoku ugroavala je sigurnost naftnih polja koja su snabdijevala
ameriko gospodarstvo. U vojni sukob moglo bi
se uvui i Sovjetski Savez koji bi rado poveao
svoje utjecaje u toj vanoj svjetskoj regiji. Ako bi
se u sukob upleo i Izrael, SAD ne bi mogle ostati
po strani, a da se ne zamjere arapskim dravama,
preputajui ih utjecaju Sovjetskog Saveza koji bi
to jedva doekao. Osim toga, Sjedinjene Drave
nerado su gledale na tradicionalno jaku ulogu
Velike Britanije na Bliskom istoku, i nisu imale
namjeru pomoi joj da dodatno ojaa.
Takvo je stanovite sputavalo mogunosti
djelovanja britanske vlade. Unato tome, dvije
sile, Velika Britanija i Francuska, poele su s ratnim pripremama. Dana 27. srpnja Francuska je
izjavila kako je spremna poslati u Egipat dvije divizije: 10. kolonijalnu i 7. laku, dok je 2. kolovoza u Engleskoj mobilizirano 20 tisua
rezervista.

903/1415

U Toulonu, sidro su digli nosai aviona Lafayette i Arromanches, dok su Britanci uputili u
Sredozemno more tri nosaa: Bulwark, Theseus i
Ocean. Nije jo bilo razloga za bojazan: takve
djelatnosti bile su u okvirima politike igre. Moglo se napinjati miie, ali napasti, to je ve bila
mnogo ozbiljnija stvar. Ipak, ve i sama demonstracija sile uznemirila je Amerikance.
U London je odmah doletio John Foster
Dulles, pozivajui na pregovore s Egiptom.
Pregovori su poeli, a Britanci i Francuzi nisu ni
na trenutak prekinuli pripreme za intervenciju.
Vrijeme za napad bilo je predvieno za 15. kolovoza, pa za za 15. rujna. Najvei problem efovima britanske i francuske vlade bilo je
pronalaenje razloga za rat. Dvije su sile trebale
objasniti svijetu zbog ega su napale Egipat te ga
uvjeriti da su imale pravo napraviti to za obranu
mira i slobodu plovidbe. Povod za rat naao je
general Maurice Challe iz francuskog Glavnog
stoera. Doao je u London 15. listopada. Nekoliko desetaka minuta sluao je raspravu politiara

904/1415

i vojnika o nalaenju vjerodostojnog povoda za

intervenciju, te je konano ustao i poao do
mape.
Egipani su ovdje, Izraelci tamo,
pokazivao je na dvije strane Sueskog kanala.
Dakle, gdje je na poloaj? Na kanalu koji
moramo obraniti!
Jednostavno, ali genijalno. Ako bi se dva
neprijatelja, Egipani i Izraelci, poeli boriti, to
bi moglo dovesti do opasnosti da bude unitena
infrastruktura kanala. Treba, dakle, tamo dovesti
vojsku, da bi za dobro mira razdvojila dvije
strane i onemoguila devastiranje najvanijeg pomorskog puta na svijetu. Ta jednostavna ideja
bila je dostojna velikog stratega.
Izraelsko-arapsko neprijateljstvo bilo je upisano u povijest izraelske drave, koja je 1948.
izronila poput otoka u Arapskom moru. Najvei
neprijatelj Izraela bio je Egipat i za politiare
idovske drave nije bila tajna da e Egipani,
imajui ogromnu prednost u broju ljudi, udariti
prvom povoljnom prilikom. Upravo zbog toga je

905/1415

David Ben Gurion toliko upozoravao da treba

preduhitriti arapske napade, ne doputajui koncentraciju njihovih snaga i odgovarajuih priprema za agresiju. Ovaj put, zahvaljujui dvjema
velesilama, inicijativa je prela na stranu Izraela.
Dana 23. i 24. listopada u Sevresu kod Pariza sastali su se predstavnici britanske, francuske
i izraelske vlade. Izraelci su predloili da e napasti egipatsku vojsku na Sinaju, dajui dvama
ostalim partnerima priliku da postave ultimatum
kojim se trai udaljavanje vojske zaraenih strana
na udaljenost od 10 milja (oko 16 km) od
Sueskog kanala. Bilo je oito da bi izraelska
vojska odmah prihvatila ultimatum, tim vie to
nisu imali namjeru pribliavati se kanalu.
Dana 29. listopada u 17 sati izraelska
vojska zapoela je ofenzivu, ostvarujui tako
plan Kadesh.
Idueg dana u 16.30 premijer Anthony
Eden izdao je priopenje s izjavom da Engleska i
Francuska namjeravaju razdvojiti strane u borbi,
u ime obrane plovidbe i ouvanja infrastrukture

906/1415

najvanijeg svjetskog pomorskog puta. Ako

uvjeti ultimatuma ne budu ispunjeni u roku 24
sata, Engleska i Francuska e poduzeti neposrednu oruanu intervenciju.
Za to vrijeme izraelska je vojska vodila
teke borbe za oaze Nakhl i Banu Ageila. U neposrednom susjedstvu kanala bila je samo
omanja jedinica padobranaca, koja se branila u
klancu Mitla. Moralo bi proi mnogo dana prije
nego to bi se izraelska vojska uspjela probiti do
kanala.
Naser se pak prestraio ultimatuma, a
moda je i prozreo igru Francuza i Engleza, pa je
dao naredbu da se egipatska vojska povue sa
Sinajskog poluotoka. No, to vie nije imalo
nikakvog znaenja.
Francusko-engleska armada krenula je u
akciju. Gotovo 80 tisua vojnika, 500 aviona i
130 ratnih brodova, od ega sedam nosaa aviona, udarilo je na Egipat.
Dana 1. studenog, britanska krstarica potopila je egipatsku fregatu. Odmah zatim zapoeli

907/1415

su napadi na aerodrome sjeverno od Kaira. Egipatsko zrakoplovstvo, sa sovjetskim lovcima

MiG-15 i bombarderima Il-28 bilo je preslabo da
bi se suprotstavilo napadaima, a avioni koji su
se spasili prvog dana napada, povueni su na
aerodrome u unutranjosti zemlje.
Nakon viednevnih bombardiranja iz zraka
i s mora, britanski transportni avioni i padobranci
spustili su se na egipatske aerodrome. U zoru 6.
studenog Britanci su izveli desant na obalu Port
Saida. Luka je osvojena bez veeg otpora, ali u
sreditu mjesta britanske vojnike zadrala je precizna vatra iz snajpera. Dolazak 14 tenkova Centurion prokrio je put pjeatvu.
Dvije sile bile su korak do konane pobjede
i odjednom se dogodilo neto neoekivano.
Od prvog dana arapske avanture Sjedinjene
Drave nisu podrale izraelsku akciju i 30. listopada ameriki delegat u Vijeu sigurnosti zatraio je povlaenje izraelske vojske. Engleska i
Francuska nisu jo obraale panju na to. Cijela
se stvar rasplinjavala u proceduralnim igrama na

908/1415

forumima Vijea sigurnosti, a zatim i sastancima

Glavne skuptine OUN-a. Neoekivano, 5. studenog, sovjetski premijer Nikolaj Bulganjin
poslao je pismo predsjedniku Eisenhoweru, predlaui zajedniko djelovanje u korist mira. Poruku iz Moskve dobio je i premijer Eden: U kakvoj bi se situaciji nala Velika Britanija kad bi ju
napale jae drave, s modernijim orujem svih
vrsta? pisao je Bulganjin. Postoje drave koje
ne bi morale poslati svoju flotu i zrakoplovstvo
na obale Velike Britanije, nego bi mogle upotrijebiti druga sredstva, kao npr. raketno oruje.
To je bita vrlo jasna prijetnja da bi Sovjetski Savez mogao upotrijebiti svoju nuklearnu
mo. Britanska i francuska vojska u Egiptu u potpunosti su vladale situacijom. U njihovim su se
rakama nalazile sve strateke toke oko kanala.
Nije moglo biti ni govora o daljnjem pruanju otpora egipatske vojske. U noi s 5. na 6. studeni,
premijer Eden javio se na telefonski poziv iz
Washingtons.

909/1415

Traim od vas da izdate nareenje za

prekid vatre, ako elite sauvati angloameriku
solidarnost i mir. Ne mogu vie ekati ni trenutka, govorio je predsjednik Eisenhower.
Velika Britanija nije mogla sebi dopustiti
sukob sa Sjedinjenim Dravama, barem iz jednog
razloga: britanska vlada raunala je na veliki
kredit Meunarodnog monetarnog fonda. O
dobivanju tog kredita odluivala je rije predsjednika. Uskraivanje kredita uzrokovalo bi pad
Edenove vlade. U jedan sat noi, Eden je nazvao
217

francuskog premijera Guya Molleta . Moramo

pristati na prekid borbe. Ionako imamo gotovo
sve to smo htjeli. Naser e uskoro pasti, rekao
je. Mollet nije odgovarao. Eden je osjetio kako
mora dokraja objasniti situaciju u kojoj se naao.
Pod pritiskom sam. Ne mogu odugovlaiti. Svi su me napustili. Moj vjerni drug Nutting dao je ostavku. Ne mogu ak raunati ni na
podrku konzervativaca. Nadbiskup Canterburyja, Crkva, naftai, svi su protiv mene. Ujedinjeni narodi se raspadaju. Nehru govori da e

910/1415

prekinuti s nama. Kanada i Australi ja vie nisu

na naoj strani. Ne elim biti grobar Krune, jo
jednom molim da me razumijete. Nazvao me
predsjednik Eisenhower.
Ne mogu ii sam, bez Amerikanaca. To bi
bio prvi takav sluaj u povijesti Engleske. Ne, to
nije mogue.
Iako skloniji samostalnoj politici, Francuzi
nisu mogli nastaviti borbu u Egiptu bez
Britanaca. Edenova odluka presudila je daljnji
tijek dogaaja.
Predsjednik Eisenhower nije znao za noni
razgovor Edena i Molleta. Idueg jutra, zapovjednici NATO snaga dobili su informacije amerike
obavjetajne slube: stotinu aviona MiG-15
sletjelo je u Siriji. Britanski avion pogoen je na
visini od 45 tisua stopa. Sovjetska podmornika
flota prola je kroz Dardanele.
U panici nakon nonog razgovora, Eden
nije imao vremena ni volje provjeravati jesu li te
vijesti istinite. One su ga konano uvjerile da
mora prekinuti suesku avanturu. Naveer, 6.

911/1415

studenog, Egipat i Izrael izrazili su spremnost za

sklapanje primirja, a s tim u vezi vlade Francuske
i Velike Britanije izdale su svojim postrojbama
naredbu za obustavu vatre u noi sa 6. na 7.
studenog.

27.
Peta velesila
Ostavite Kineze da spavaju; kad se
probude svijet e imati briga.
Rekao je to Napoleon Bonaparte. Tijekom
vie od tisuu godina Kina je bila uspavana, nesvjesna uloge koju ima u znanosti, tehnici, umjetnosti i filozofiji. Upravo je u Kini otkriven barut i
izumljen kompas. Upravo tamo ispaljena je prva
raketa HUO, bambusov tap napunjen eksplozivnim materijalom. Ali, 16. listopada 1964. Kina
se probudila. Toga dana u pustinji Gobi izvrena
je probna eksplozija atomske bombe, energije 20
kilotona TNT.
***
218

koji

Sun Jat-sen bio je velikan, jedan od onih

su, poput Lenjina, Bena Guriona,

913/1415

Pilsudskog, Masaryka... stvarali drave. On je

stvorio modernu Kinu.
Kao mladi lijenik, zapoeo je revolucionarnu djelatnost, s namjerom ruenja mandurske
dinastije Qing (Cing) i stvaranja republike, to je
trebalo dovesti Kinu do demokracije i drutva
modernih drava. U nastojanju da iskoristi kriznu
situaciju koja je nastala nakon to je Kina izgubila rat s Japanom 1895., poeo je u Hong Kongu
pripremati ustanak, ali ustanak nije uspio i mladi
Sun Jat-sen je morao otii u inozemstvo, zapoinjui 16 godina dugi ivot izbjeglice. Nije prestajao s prevratnikom djelatnou. Temelj i mozak
tog djelovanja trebala je biti revolucionarna
partija pod nazivom Savezna liga, koja je nastala
1905., iz devet godina ranije osnovane partije
Saveza za preporod Kine.
Godine 1911., na vijest o izbijanju ustanka
u Vuhanu, vratio se u Kinu i uskoro je izabran za
predsjednika vlade u Nankingu. est tjedana kasnije abdicirao je i posljednji car iz mandurske
dinastije Qing. Nova Kina poela je tonuti u

914/1415

anarhiju. Sun Jat-sen nastojao je dobiti pomo

Britanaca i Amerikanaca pri uvoenju reda u
zemlji, ali vlade tih zemalja nisu se odazvale. Tad
se obratio Sovjetskom Savezu i dobio potporu
boljevike vlade, koja je 1923. poslala vojne
savjetnike i oruje. No, kaos nije prestajao. Vlast
u zemlji imali su gospodari rata, koji su
raspolagali vojskom od nekoliko stotina do nekoliko tisua razbojnika. Godine 1928. u Kini su
postojale 84 armije, 18 nezavisnih divizija i 21
brigada, od kojih je svaka imala svog zapovjednika, koji je izvravao jedino naredbe svog gospodara. Nitko nije plaao vojnicima za slubu, pa
su sami pribavljali novac i hranu. Borbe, grabe i
razbojstva unitavali su zemlju. Tako je npr. godine 1929. gradi Ijang u zapadnom Hanonu 72
puta prelazio iz ruku jedne banditske vojske u
drugu. Svaki je put opljakan i spaljen.
U tom ogromnom neredu izrastala je nova
snaga - Komunistika partija i njezine vojne
jedinice. Vojska od svega 20 tisua ljudi kojom
je rukovodio Mao Ce-tung

219

(Mao Zedong) bila

915/1415

je jedna od najmanjih, ali je imala potporu seljatva, osnovne i najbrojnije klase. Nisu mogli
preuzeti vlast jer je vojska Kuomintanga bila jo
isuvie jaka.
Potonuvi u unitavajue borbe izmeu
vojski gospodara rata, Kina je skrenula na sebe
pozornost Japana koji je traio sirovine i trite
za veliku industriju.
U rujnu 1931. japanska vojska je zauzela
Manduriju, gdje je nekoliko mjeseci kasnije
proglaena marionetska drava Mandukuo. Tu
je bila baza za daljnju agresiju Japana na sjever
Kine. Dana 7. srpnja 1937., na mostu Marco Polo
kod Pekinga, vojnici kineskih komunistikih
snaga otvorili su vatru na jednu japansku postrojbu. Do incidenta je dolo vjerojatno po preporuci
Staljina, koji je kao i voa kineskih komunista
Mao Ce-tung, htio isprovocirati japansko-kineski
sukob. Na taj bi nain odvukao panju japanskih
politiara i voa na borbe u velikoj zemlji i
onemoguio ostvarenje planova za osvajanje
Sibira, za to su Japanci pokazivali velik interes,

916/1415

zbog tamonjih prirodnih bogatstava, kojih je u

Japanu nedostajalo. Staljin je shvaao da se Kinu
ne moe osvojiti. Bilo je jasno da e japanska
agresija ujediniti posvaane partije, Kuomintang i komuniste, a tamo gdje neprijatelj uspije razbiti vladinu vojsku, pojavit e se mnogobrojne partizanske jedinice koje se bore iz
oaja. Nije pogrijeio.
Do jeseni 1938. Japanci su ovladali znatnim dijelom zemlje, zauzimajui Peking, Tjencin,
angaj, Nanking, Kanton i Vuhan. Na okupiranim podrujima primjenjivali su masovni teror;
tako su npr. u Nankingu masakrirali mjesno stanovnitvo. Odmah nakon zauzimanja grada,
postrijeljano je ili probodeno bajunetama 20
tisua mukaraca u dobi za novaenje; u toku etiri tjedna Japanci su divljaki pobili oko 300
tisua stanovnika, ne potedjevi ni ene ni djecu.
Pored takvog terora i velikih uspjeha koje
su imali na poetku rata, nisu mogli izvojevati
konanu pobjedu. Kinezi su jo uvijek
raspolagali golemom snagom. ef kineske vlade

917/1415

220

ang Kaj-ek , upravljao je iz ungcinga

vojskom Kuomintanga od oko 2 milijuna ljudi.
Istovremeno, u sjevernoj i srednjoj Kini komunistika vojska, iji je broj narastao na 90 tisua,
izvodila je razliite partizanske akcije.
Zajednika opasnost navela je partije, koje
su dotad bile u sukobu, da ujedine snage pa su
23. rujna 1939. Kuomintang i Komunistika
partija sklopile sporazum o vojnoj suradnji.
Japanci nisu uspjeli osvojiti Kinu, iako je
njihova vojska zauzela strateki vana podruja.
Godine 1944. Japanci su zapoeli operaciju Iigo, ali izmueni borbama za osvajanje kineskih
gradova, 14. kolovoza 1945. predali su se ang
Kaj-eku.
I pored pobjede u Velikom ratu, diktator
nije uspio ovladati gospodarstvom koje je pogodila galopirujua inflacija i sveopa korupcija.
Njegova vojska, prorijeena nemilosrdnim
borbama s Japancima i demoralizirana, naoigled
je slabila, dok su snage komunista, podupirane

918/1415

brojnim seljacima, brzo rasle. Tijekom 1948.

komunistika vojska odnijela je niz pobjeda okrunjenih uspjehom u bitki kod Hsu-coua, gdje je
ang Kaj-ek izgubio oko 600 tisua vojnika koji
su stradali u borbi, ili su dezertirali ili pali u zarobljenitvo. U listopadu 1949. Mao Ce-tung je
proglasio Narodnu Republiku Kinu.
Nakon etrdeset godina unitavajueg
Graanskog rata, Kina nije ostvarila ni jedan od
Sun Jat-senovih ideala; nije bilo demokracije,
slobode govora, vladavine prava. Vratila se
despotizmu.
Bilo je jasno kako Mao ne bi pobijedio bez
sovjetskog oruja, novca i savjetnika. Za Moskvu
je poveanje lagera socijalistikih drava za jednu NR Kinu, koja je ve tad imala pola milijarde
stanovnika, predstavljalo golem uspjeh. Ali
Staljin je shvaao i to da mo istonog susjeda
moe biti opasna. Ve i samo odreivanje granica
krilo je u sebi klicu buduih sukoba. Linija koja
je dijelila dvije drave prolazila je od Himalaja
do Japanskog mora, kroz puste krajeve u duljini

919/1415

vie od 7000 km. Krivudala je as na istok, as

na zapad, to je bio trag odmjeravanja snaga
izmeu Kine i ruskog imperijalizma, koji je jo
od XVII. stoljea pokazivao pretenzije prema Istoku. A na sovjetskoj strani leala su golema
pusta podruja koja bi mogla biti primamljiva za
naglo rastuu kinesku populaciju.
Predviajui mogunost sukoba, Staljin je
odluio izolirati novu kinesku vladu na meunarodnoj sceni i povezati je s Moskvom, ne samo
sporazumima i deklaracijama o prijateljstvu, nego i puno snanijim vojnim vezama. Prihvatio je
borbeni plan Kim Il-sunga (Kim Ir-sena), voe
DNR Koreje, koji je 1950. odluio silom ujediniti
Koreju podijeljenu na dvije drave. Kim Il-sung
oito nije mogao poslati svoju vojsku bez sovjetske pomoi i pristanka da zapone rat. Staljin je
naredio da se Korejskoj narodnoj armiji dostavi
naoruanje, prihvatio je njezine ratne planove, ali
je odbio sudjelovanje sovjetskih vojnika u borbi.
Kim je imao oruje i dobro obuenu, brojnu armiju, kao i politiku podrku Kremlja. To

920/1415

je bio njegov adut koji je iskoristio da nagovori

Mao Ce-tunga na sudjelovanje u Korejskom ratu.
to se toga tie nije imao potekoa jer je Peking,
znajui za premo u broju i naoruanju sjevernokorejske nad junokorejskom vojskom, bio
siguran da e vojne akcije zavriti pobjedom za
samo dva tjedna.
U zoru 25. lipnja 1950. vojska Sjeverne
Koreje prela je granicu uzdu 38. paralele i, koristei iznenaenje i brojanu premo, brzo je
napredovala prema Seulu. U toj fazi rata kineska
vojna pomo jo nije bila potrebna. Tek kad su
potrojbe June Koreje i vojska OUN-a, koja je
dola u pomo napadnutoj zemlji, uzvratile punom snagom i poele potiskivati agresora na
sjever, u listopadu 1950., u borbu su se ukljuili i
Kinezi.
Mao je cijelo vrijeme nastojao dobiti od
Sovjetskog Saveza nuklearno oruje. Znao je
kako njegova drava samo na taj nain moe
postati velesila koja e biti cijenjena i priznata u
svijetu. Molbu za ustupanje A-oruja vjerojatno

921/1415

je prvi put iznio u prosincu 1949., kad je doao u

Moskvu na proslavu Staljinovog 70. roendana.
Ruski diktator nije ni razmatrao mogunost da
opasnom susjedu ustupi oruje za masovno
unitenje, koje bi on mogao iskoristiti i - protiv
darovatelja.
Mao se osjeao povrijeenim. U veljai
1950. ponovo je doao u Moskvu, gdje je trebao
biti potpisan sporazum o prijateljstvu. Ovaj put,
demonstrativno je pokazao svoje nezadovoljstvo
to mu nije ustupljeno nuklearno oruje.
Staljin je nastojao izbjei krizu. Predloio
je davanje pomoi za istraivanja, to je moglo
olakati Kini proizvodnju vlastitog oruja. Uz
sovjetsku pomo, u Pekingu je osnovan Institut
atomske energije. Formirano je takoer i
mjeovito drutvo za otkrivanje i eksploataciju
obojenih i rijetkih metala u provinciji Sinkiang.
Jedan od osnovnih uvjeta za proizvodnju nuklearnog oruja bio je povratak u Kinu kineskih znanstvenika, koji su jo prije nastanka NR Kine
emigrirali, uglavnom u Sjedinjene Drave. A

922/1415

221

tamo je djelovao senator Joe McCarthy

i
njegova komisija, fanatino progonei komuniste
i komunistike pijune, bez obzira na to jesu li to
zaista bili, ili se tako samo inilo. Iako su u Sjedinjene Drave doli prije nego to je Mao preuzeo
vlast, Kinezi su ve zbog svojeg podrijetla smatrani potencijalnim agentima komunizma. Oko
stotinu istaknutih znanstvenika, obrazovanih na
amerikim i europskim sveuilitima, bilo je
prisiljeno napustiti Sjedinjene Drave. Najvei
broj vratio se u Kinu. Meu njima bio je i en
San-ang, diplomant Sorbonne, suradnik Frederika i Irene Joliot-Curie, koji je 1946. dobio
priznanje Francuske akademije znanosti.
Kad je iziao iz aviona u pekinkoj zranoj
luci, na pisti ga je doekalo, kliui u njegovu
ast, nepregledno mnotvo. Mao je znao cijeniti
ljude koji su trebali stvoriti petu velesilu svijeta i
pripremiti im dostojan prijam u domovini. U Peking su doli: doktor ao Hung-jao, diplomant
kalifor- nijskog Tehnolokog instituta, koji je
imao 24 godine istraivakog rada u SAD-u,

923/1415

doktor Huo Lokeng koji je etiri godine radio na

Sveuilitu Illinois, doktor ang, slavni fiziar s
Princetona i mnogi dragi.
Tajnom kineskom atomskom programu
prikljuilo se vie od dvije stotine znanstvenika s
raznih europskih sveuilita.
U oujku 1953. umro je Staljin. Mao je
pretpostavljao da bi novi voa u Kremlju mogao
biti skloniji dodjeljivanju pomoi bratskom kineskom narodu. Zato nije sluajno poslao na
Staljinovu sahranu en San-anga. Sahrane
politiara i okrunjenih glava uvijek su bile
izvrsna prilika za obavljanje vanih zadataka.
Kineski znanstvenik obavio je razgovor s
premijerom Georgijem Maljenkovom, i dobio
obeanje za pomo u atomskim znanstvenim
podrujima. Godine 1955. u provinciji Sinkiang
otvoreni su prvi pogoni za obogaivanje urana.
Novi sovjetski voa, Nikita Hruov, odluio je nastaviti Staljinovu politiku prema Kini:
nee im davati tehnologiju i opremu za proizvodnju fisijskog materijala i bombi, ali e im

924/1415

pomagati u njihovoj izradi. Znao je da e Kina,

sa sovjetskom pomoi ili bez nje, ionako proizvesti nuklearno oruje. Naime, angairanje
sovjetskih znanstvenika davalo je uvid u kineske
postupke i mogunost neposrednog utjecaja.
Zbog toga se Hruov sloio da njegova vlada sklopi s Kinom sporazum 0 suradnji u atomskim istraivanjima. U rujnu 1956., u Sovjetskom
Savezu poelo je ostvarivanje petogodinjeg
plana pomoi inozemstvu, koji je Kinezima dao
mogunost da sagrade 39 centara za atomska
istraivanja.
Hruov je polako mijenjao stajalite, smatrajui da e poveanje pomoi Kini bolje povezati dvije drave i biti korisno sa Sovjetski Savez.
Zbog toga je odluio dati neto vie, to je i ostvareno 15. prosinca 1957., kad su obje vlade
potpisale obrambeni sporazum koji je predviao
da se Kini ustupi ogledni primjerak atomske
bombe, s tehnikim podacima koji e u budunosti omoguiti serijsku proizvodnju takvih
bombi.

925/1415

U sijenju 1958., kineski znanstvenici,

veinom kolovani u SSSR-u, ili nakon staa u
Institutu za nuklearna istraivanja u Dubnu kod
Moskve, pripremili su 12-godinji plan razvoja
atomske energije u Kini. Pola godine kasnije, u
Pekingu je sagraen prvi nuklearni reaktor, a u
angaju je zapoela izgradnja atomskog centra.
No neoekivano, planirana suradnja naglo je
prekinuta. Sovjetska je vlada 20. lipnja 1958. jednostrano prekinula sporazum i otkazala daljnju
suradnju. Dvije godine kasnije, posljednji sovjetski strunjaci napustili su Kinu. Kako je dolo do
toga?
Nikita Hruov pokuao je prekinuti
izolaciju Sovjetskog Saveza i ublaiti hladni
rat, jedan od prvih koraka bio je posjet OUN-u,
gdje je Hruov predstavio svoj mirovni plan. Ali
Mao je to shvatio kao in izdaje komunizma.
Vjeran Staljinovom nauku, govorio je o svjetskoj
revoluciji koja se mogla ostvariti samo silom.
Nuklearnom silom!

926/1415

Kina je ve bila blizu izgradnji vlastite

atomske bombe. U svim provincijama, autonomnim pokrajinama i gradovima s posebnim statusom, osnovane su podrunice Instituta za atomsku energiju. Trokom od pola milijarde dolara
sagraen je centar Lanou, gdje su kineski znanstvenici u novim pogonima zapoeli rad na
izolaciji fisijskih izotopa i proizvodnji atomske
bombe.
Krenula je izgradnja velikih reaktora u
mjestima Xian i ung-ing. Brzim tempom
napravljen je golemi atomski poligon Lob Nor, u
blizini istoimenog jezera. Zauzimao je povrinu
od oko 100 tisua kvadratnih kilometara. U
njemu je zaposleno oko 500 osoba, a sam teren
bio je vrlo dobro maskiran, kako ameriki pijunski avioni ne bi mogli snimiti ureaje potrebne za
izvoenje atomskih pokusa, to bi omoguilo
Sjedinjenim Dravama da steknu uvid u napredovanje radova na bombi.
Konano je doao taj dan, 16. prosinac
1964.

927/1415

Na poligonu Lob Nor izvedena je prva

probna atomska eksplozija. Ureaj sa sadrajem
urana-235, mase neto iznad 10 tona, smjeten je
na vrh elinog tornja. Energija eksplozije bila je
vjerojatno 20 kilotona TNT, otprilike kao prva
amerika bomba, ona baena na Hiroimu.
Istog dana radio Peking je izvijestio: Izvoenje prve probne nuklearne eksplozije predstavlja veliko dostignue za obranu Narodne Republike Kine i veliki uspjeh u slubi svjetskog
mira.
Moskva je reagirala vrlo zagonetno. Agencija TASS je objavila: Prema sadanjem stanju
stvari slubeni sovjetski krugovi izjavljuju da
nemaju ba nikakvog komentara.
Predsjednik Lyndon B. Johnson je izjavio
kako je oekivao da e Kinezi napraviti atomsku
bombu, ali da to nita ne znai, budui da ju treba
nekako i prevesti.
Imao je pravo. Kinezi su imali atomsku
bombu, ali nisu imali bombardere ni balistike
rakete. Da ironija bude vea, taj je problem

928/1415

rijeio znanstvenik vrlo dobro poznat u Sjedinjenim Dravama.

en San-ang ivio je u SAD-u od 1936.
Radio je na kalifornijskom Tehnolokom institutu, a kasnije preao u slavni MIT (Massachusets Institute of Technology). Kao istaknuti
poznavalac mlaznog pogona, postao je lan Znanstvenog savjeta zrakoplovstva SAD-a. Krajem
Drugog svjetskog rata, s inom pukovnika Amerikih zranih snaga (US Air Force) stigao je u
Europu, kako bi se upoznao s njemakim uspjesima u konstrukciji mlaznih aviona i raketa.
Nakon povratka u SAD postao je voditelj katedre
za mlazni pogon na Kalifornijskom institutu. Bio
je jedan od najistaknutijih specijalista, s velikim
znanstvenim doprinosom i mnotvom patenata.
Godine 1950. profesor ang odluio je posjetiti
obitelj u Kini. Krenuo je na put brodom, no
agentima FBI-a zapelo je za oko kako dizalica u
luci tovari profesorovu prtljagu teku - 850 kg!
Naravno, nisu bili tako naivni da povjeruju kako
su unutra kalifornijske breskve za rodbinu. Nisu

929/1415

htjeli izazvati zanimanje mnotva u amerikoj

luci, gdje bi skidanje prtljage s palube, odvoenje
profesora i strka koja bi pritom nastala, privukli
veliku pozornost. Doputeno mu je da mirno
preplovi Pacifik, i tek u Hong Kongu zamolili su
pretovarenog znanstvenika da se vrati u SAD.
Naravno, vie nije mogao raditi na Institutu.
Nakon pet godina, kad se smatralo da je
kineski znanstvenik zaboravio najvanije vojne
tajne, a one kojih se eventualno sjea nisu vie
aktualne, dobio je doputenje da napusti Sjedinjene Drave. Odmah je otiao u Kinu, gdje mu se
izgubio svaki trag.
Tek 1960. Amerikanci su ga vidjeli pored
predsjednika Maa, na fotografiji u kineskim novinama. Agenti CIA-e uskoro su dobili iz Kine
neobine, iako ne posve potvrene vijesti.
Dana 1. svibnja 1961., za vrijeme tradicionalnog mimohoda na Crvenom trgu, Rusi su
pokazali nove balistike rakete srednjeg dometa,
na Zapadu nazvane SS-4. Je li profesor ang bio
jedan od konstruktora tih raketa? Imale su domet

930/1415

1100 do 1600 kilometara i bile opskrbljene

prilino tonim inercijskim sustavom navoenja.
Kinezi su, dakle, imali nuklearno oruje i
mogunost njegova prijevoza. Bio je to tek poetak, ali je bilo jasno kako e ubrzo konstruirati i
rakete veeg dometa, kao i rakete za ispaljivanje
s podmornica.
Kina se probudila...

28.
Tajna Dallas
Kasno naveer 22. studenog 1963., na aerodrom u Washingtonu sletio je predsjedniki avion
iz Daliasa. Na pisti su bile gomile novinara te
filmskih i televizijskih kamera. Cijela Amerika
gledala je prijenos potresnog dogaaja: iz aviona
je iznesen lijes s tijelom predsjednika Johna
Fitzgeralda Kennedyja. Dizalica dovezena do
aviona spustila je lijes na pistu i vojnici su ga na
ramenima prenijeli do posebnog vozila.
Danas znamo da u lijesu koji je gledala
cijela Amerika nije bilo tijelo predsjednika
Kennedyja.
Zbog ega?
Danas moemo postaviti i mnogo drugih
pitanja koja nisu postavljena 1963.:

932/1415

- Zbog ega je mozak predsjednika

Kennedyja nestao za vrijeme sekcije u
Washingtonu?
- Zato je na predsjednikovu tijelu izvedena
kirurka operacija?
- Kako se na Kennedyjevoj smrti okoristio
njegov zamjenik Lyndon B. Johnson?
- Zato je tako brzo uhien tobonji ubojica
predsjednika, Lee Harvey Oswald?
- Je li Jack Ruby, koji je ustrijelio Oswalda,
djelovao sam?
- Je li Warrenova komisija koja je vodila istragu o predsjednikovoj smrti prevarila
svijet?
***
Tko je bio John Fitzgerald Kennedy, koji je
fascinirao ljude na svim kontinentima?

933/1415

Rodio se 1917. godine, kao drugo od devetero djece bogatih i utjecajnih roditelja, Rose i
222

Josepha Patricka Kennedyja . Stekao je izvrsno

obrazovanje u elitnim srednjim kolama u Sjedinjenim Dravama, a kasnije i na London School of
Economics u Velikoj Britaniji i Harvardu u Sjedinjenim Dravama. Zatim je doao rat i prva tragedija u obitelji Kennedy. Dvanaestog kolovoza
1944. poginuo im je najstariji sin Joseph. Bio je
pilot. Trebao je dovesti bombarder B-17 natovaren eksplozivom do obale Velike Britanije i tamo
iskoiti padobranom. Bombarder, kojim bi se potom upravljalo iz drugog aviona, trebao je
nastaviti let prema francuskoj obali i napasti
njemake lansirne rampe raketa V-2. Iz nepoznatih razloga do eksplozije je dolo ve iznad Velike Britanije, prije nego to je pilot stigao
napustiti kabinu. Nakon tragedije, kad se
pokazalo da avioni-bombe, napunjeni s mnogo
tona trotila, ugroavaju sigurnost britanskih
naselja nad kojima su prelijetali, ti su letovi
obustavljeni.

934/1415

U rujnu 1941. John Kennedy se prikljuio

ratnoj mornarici. Nakon dvije godine slube,
postao je zapovjednik torpednog broda PT-109.
U noi s 1. na 2. kolovoza 1943., u blizini Solomonskih otoka, omanji Kennedyjev brod, istisnine 38 tona, torpediran je od strane japanskog
razaraa, nakon ega je potonuo. Na sreu, nitko
od 17 mornara nije poginuo, ali su proveli petnaestak sati u moru, prije nego to ih je naao
patrolni brod i doveo pomo. John Kennedy se
vratio u Sjedinjene Drave na lijeenje, jer mu se
u trenutku napada obnovila kontuzija kraljenice,
koju je zadobio krajem tridesetih godina igrajui
nogomet. Pored toga, obolio je od malarije.
Oporavak se oduio i rat je zavrio prije nego to
se John mogao vratiti na bojite. Pred njim se
otvarala politika karijera do koje je bilo jako
stalo njegovom ocu Josephu P. Kennedyju,
bivem amerikom veleposlaniku u Londonu.
John je tada imao 28 godina i sve uvjete da
postigne brzu politiku karijeru: utjecajnu obitelj,
vojna odlikovanja i iskustvo borbe na Pacifiku.

935/1415

Imao je i odreena publicistika dostignua, jer je

1940. godine objavio knjigu Zbog ega je
Engleska spavala, koja je vrlo dobro prim223

ljena . Osim toga, imao je poseban dar za

dobivanje simpatije i povjerenja ljudi.
Prvi korak u politikoj karijeri bili su izbori
za Predstavniki dom, 5. studenog 1946., na
kojima je pobijedio. Nakon dvije godine poeo je
borbu za senatorsku fotelju i 1952. dobio izbore,
pobijedivi Henryja Cabota Lodgea II., s prilino
velikom razlikom u glasovima. est godina kasnije ponovo je dobio izbore, s jo veom razlikom u odnosu na konkurente. Popularnost i
priznanje glasaa nisu dolazili sami od sebe.
Kennedy je teko radio, obilazei desetke
gradova i odravajui stotine susreta i skupova.
Provodio je kampanju vrlo spretno, dobivajui
glasove, priznanja i popularnost. Njegov je napor
bio tim vei to ga je pomalo izdavalo zdravlje.
Vratile su se smetnje s kraljenicom, a bolovi su
bili tako jaki da se 1954. morao podvrgnuti prvoj
operaciji. Uspjela je samo djelomino, pa je

936/1415

godinu kasnije ponovo podvrgnut ozbiljnom

kirurkom zahvatu. Cijelo to vrijeme pripremao
se za najvaniju borbu, za ulogu predsjednika,
koju je doekao 1960. godine. Za efa izborne
kampanje imenovao je brata Roberta, to je bila
izvrsna odluka. Mlai brat pokazao se vrlo spretnim politiarom, izvrsnim savjetnikom i sjajnim
organizatorom. Imao je velike zasluge u predstojeim Johnovim uspjesima, na vanom dijelu
puta do funkcije predsjednika.
Na konvenciji Demokratske partije John
Kennedy dobio je 600 od ukupno 761 glasa.
Na saveznoj konvenciji svoje partije od
1521 glasaa dobio je 806 glasova, znatno vie
224

od drugog na listi, Lyndona B. Johnsona .

Nakon dobivenih izbora ponudio mu je mjesto
potpredsjednika, to je dodatno ojaalo njegovu
poziciju. Ipak, u glasovanju odranom 8. studenog 1960., dobio je 49,71 posto glasova, dok je
njegov rival iz Republikanske partije, Richard
Nixon, dobio 49,55 posto. Bila je to najmanja
razlika izmeu dvojice pretendenata u povijesti

937/1415

predsjednikih izbora u SAD-u, ali to nije bilo

vano; pobjeda je ipak bila na Kennedyjevoj
strani. Dvadeseti sijenja 1961. prisegnuo je kao
35. predsjednik Sjedinjenih Drava. Iako je imao
samo 43 godine, ipak nije bio najmlai predsjednik u povijesti SAD-a: to je bio Theodore
Roosevelt koji je u trenutku preuzimanja dunosti
predsjednika, 1901. godine, imao 275 dana
manje.
Prvi mjeseci na novoj dunosti donijeli su
predsjedniku bolan poraz. Istina, ne sasvim
njegovom krivicom. Njegov prethodnik, predsjednik Dwight Eisenhower, odobrio je tajnu
CIA-inu operaciju na Kubi kojom je trebalo ukloniti Fidela Castra i uspostaviti novu vladu, skloniju Washingtonu.
Eisenhowerov mandat je istekao prije nego
to su pripremljene kon- trarevolucionarne
postrojbe, a novi se predsjednik dao uvjeriti u
vanost tog projekt CIA-e, i to ve nekoliko dana
nakon preuzimanja vlasti. To se moe opravdati
snanim pritiscima utjecajnih krugova, koji su

938/1415

htjeli uvesti red na Kubi, kao i predsjednikovim

nesnalaenjem u prvom razdoblju vlasti, kad su
on i njegova ekipa tek stjecali iskustva. Osim
toga, s Kube su dolazile sve dramatinije vijesti,
vjerojatno preuveliane od strane tajne slube, a
predsjednik jo nije stigao ispravno ocijeniti
razinu opasnosti i povjerovao je vijestima kako
se sovjetske snage na Kubi stalno poveavaju.
Amerika obavjetajna sluba utvrdila je, naime,
da je tijekom nekoliko posljednjih tjedana na
Kubu dopremljeno 30 tisua tona vojne opreme
iz ehoslovake. Sve su ee dolazile informacije o sovjetskim brodovima koji dovoze najmodernije oruje i vojne savjetnike.
Kennedy je htio ukloniti tu opasnost, ali
bez angairanja amerike vojske. Nemam
namjeru riskirati ameriku inaicu Maarske,
rekao je mislei na intervenciju sovjetske vojske
u Maarskoj 1956., kad je krvavo uguen ustanak
u Budimpeti.
Operacija je poela 15. travnja 1961., kad
su s aerodroma Puerto Cabezas u Nikaragvi

939/1415

225

poletjeli stari ameriki avioni B-26 , koji su

pamtili vremena Drugog svjetskog rata. U tri
naleta napali su aerodrome San Antonio de los
Banos, Campo Libertad i Antonio Maceo, ali
nisu uspjeli unititi sve kubanske avione, to je
bilo bitno za daljnji tijek invazije.
Dva dana kasnije, u 5.30 ujutro, iz pet desantnih brodova koji su stigli do plae u Zaljevu
svinja, iskoilo je 1400 kontrarevolucionara. Dogodilo se ono to je bilo za oekivati: invazijska
vojska naletjela je na prilino neorganiziranu
obranu.
Na strani kontrarevoiucionara bio je i faktor iznenaenja. Imali su ansu pobijediti oslabjelu i napadom dezorganiziranu kubansku obranu
na plaama i probiti se do dungle, gdje vie ne
bi bilo lako pronalaenje i unitavanje njihovih
jedinica. Meutim, strunjacima iz obavjetajne
slube koji su planirali desant, nedostajalo je vojno znanje i iskustvo. Nisu predvidjeli kako je
uvjet uspjeha svake desantne operacije pravovremena doprema opreme. Invazijskim

940/1415

jedinicama koje su se iskrcale na obalu i

savladale oslabjelu kubansku obranu, poelo je
nedostajati streljiva i oruja. Situaciju su pogoravali napadi kubanskih lovakih aviona, koji
su preostali nakon napada 15. travnja. Jo u
vrijeme
iskrcavanja
invazijskih
jedinica,
kubanski Lockheed T-33 potopili su brod Houston, a zatim i Rio Escondido.
Amerike radiopostaje primale su oajnike pozive za pomo i opremu. Pepe San Roman, zapovjednik esantne brigade je objanjavao: Moramo dobiti potporu zrakoplovstva u
najskorije vrijeme, inae emo biti uniteni!
Situacija se pogoravala iz sata u sat: Poaljite
streljivo! Izvrili smo zadatak. Vi niste. Ako ste
odluili da nas napustite, obavijestite nas o
tome. Ako ne poaljete opskrbu, morat emo se
demobilizirati!
U vodi smo. Nedostaje nam streljiva. Neprijatelj se pribliava.
Sve je ovisilo o dostavi opreme i potpori
zrakoplovstva, ali zbog jake protuavionske

941/1415

obrane zastarjeli avioni koje je unajmila CIA,

nisu mogli dostaviti odgovarajuu pomo.
Pobunjeniki bombarderi trebali su imati pratnju
amerikih lovaca, ali slanje tih aviona u akciju
zahtijevalo
je
suglasnost
predsjednika
Kennedyja. A on je i dalje htio izbjei angairanje amerikih oruanih snaga. Na kraju se sloio
da s nosaa aviona Essex uzlete avioni bez
nacionalnih oznaka. Odredio je jo i da ne sudjeluju u akciji vie od jednog sata.
Na to su i raunali piloti pet bombardera
B-26, koji su 19. travnja u 3.30 poletjeli s aerodroma Puerto Cabezas u Nikaragvi, kako bi bombardirali aerodrome i Castrove vojnike koji su
napadali pobunjenike na plaama. Nad Kubom su
im se trebali prikljuiti lovci Douglas A4D-2,
takoer s nosaa Essex. Meutim, greka u sinkronizaciji operacije uzrokovala je da su lovci s
nosaa zakasnili pola sata, pa su zastarjeli bombarderi morali napadati bez zrane zatite.
Rezultat toga je bio gubitak dva bombardera,
zbog djelovanja zemaljske i protuzrane obrane,

942/1415

a ostali su se brzo vratili u bazu. Poraz u zraku

presudio je o sudbini invazijskih jedinica. Pepe
San Roman poslao je posljednju poruku: Unitavamo opremu i radiopostaju.
Nailaze tenkovi, nemamo se ime boriti.
Idemo prema dungli. Ne mogu, ponavljam, ne
mogu ekati na vas!
Invazija u Zaljevu svinja zavrila je
porazom.
Od 1400 kontrarevolucionara koji su sudjelovali u invaziji, 200 ih je poginulo, a 1200
dospjelo u zarobljenitvo. Samo mali broj uspio
se vratiti na Floridu.
CIA je odmah razaslala svojim ispostavama
po cijelom svijetu objanjenje kako dogaaje u
Zaljevu svinja treba shvatiti kao pokuaj dodjeljivanja pomoi ustanicima u planinama Escambray. Nitko nije povjerovao u to. Dokazi koje su iznijeli Kubanci - otpisano ameriko oruje,
ostaci spaljenih bombardera B-26 i potopljenih
desantnih brodica te, na kraju, priznanje uhienih
kontrarevolucionara - bili su sasvim dovoljni.

943/1415

Predsjednik Kennedy je asno preuzeo na

sebe krivnju za djelovanje svojih slubi, ali ga
svjetski tisak nije tedio.
Frankfurter Neue Presse je pisao: "Treba
smatrati da je Kennedy moralno i politiki
poraen.
Slian se komentar pojavio i u listu Corriere della Sera: U jednom danu amerika je nadmo pala tako nisko, kako nije bilo u svih osam
godina bojaljivosti i manjka odlunosti predsjednika Eisenhowera.
U slinom tonu izjanjavala se i veina komentatora u svjetskoj tampi.
Sljedeu greku Kennedy je napravio kad
je povjerovao u dobru volju premijera Nikite
Hraova. Smatrao je kako e osobni susret sa
sovjetskim voom pridonijeti rjeavanju najvanijih problema modernog svijeta: usporavanju
utrke u naoruanju i stabilizaciji situacije u
Njemakoj. To su uvjerenje dodatno uvrstili
bivi ameriki veleposlanici, Averell Harriman,
Charles Bohlen i George Kennan, kao i tadanji

944/1415

veleposlanik u Moskvi Llewllyn Thompson, s

kojim se Kennedy susreo u veljai 1961. (mjesec
dana nakon preuzimanja dunosti). Svi su smatrali kako je potreban osobni razgovor s Hruovom. Veleposlanik Thompson vratio se u Moskvu s pismom od predsjednika, datiranim 22. veljae, u kojem je bio prijedlog za sastanak u
glavnom gradu jedne od neutralnih europskih
drava. Hruov je 9. oujka prihvatio prijedlog,
elei osobno upoznati ovjeka kojeg je
namjeravao pobijediti u utrci za svjetsku prevlast.
Sastali su se u lipnju 1961. u Beu. Razgovori su trajali dva dana. Kennedy je pogrijeio
ve na samom poetku - dao se uvui u ideoloku
diskusiju. A na tom je polju Hruov imao
mnogo vie za rei. Ravnoteu izgubljenu na
samom poetku, Kennedy vie nije mogao uspostaviti. Susret u Beu ojaao je Hruovljevo
uvjerenje da e u sueljavanju s predsjednikom
Kennedyjem moi dopustiti sebi mnogo vie nego to je mislio na poetku.

945/1415

Hruov se vratio u Moskvu s osjeajem

pobjede. Odluio je napasti na dvije fronte: u
Berlinu i na Kubi. Njegov je plan bio vrlo opasan, ali bi pobjeda uvrstila poziciju Sovjetskog
Saveza i gurnula Sjedinjene Drave u defanzivu
na mnogo vremena.
U Berlinu, 13. kolovoza 1961., nekoliko
minuta nakon ponoi, jedinice enerdeovske
vojske i policije blokirale su ulice prema zapadnom dijelu grada. Postavili su na njih barikade s
bodljikavom icom i betonskim blokovima. Kad
je svanulo, brojni graani koji su poli u zapadni
dio, zastali su pred policijskim straarnicama.
Berlin je podijeljen na dva grada: glavni grad
Njemake Demokratske Republike i Zapadni
Berlin.
Bilo je to potpuno iznenaenje za
Kennedyja i vlade zapadnih drava. Tek 17. kolovoza Kennedy je uputio protest, ali su dotad svi
putovi koji su vodili na zapad, zatvoreni zidom
visokim tri metra, s bodljikavom icom na vrhu,
a vojnici u feldgrau uniformama podizali su

946/1415

straarske kuice i mjesta za automatske strojnice. Pokuaj forsiranja zida u pravilu je zavravao smru.
Kennedy je u Zapadni Berlin poslao potpredsjednika Lyndona B. Johnsona, zajedno s
glavnim zapovjednikom amerike vojske u
Saveznoj Republici Njemakoj, generalom Luciusom Clayom, kao i strunjakom za sovjetska
pitanja u State Departmental, Charlesom
Bohlenom.
Doao sam u Berlin na zahtjev predsjednika Kennedyja, rekao je Johnson. Predsjednik
eli da znate, a i ja to elim, da emo i dalje
nastojati braniti slobodu Zapadnog Berlina i pristup gradu sa zapada!
U meuvremenu, u grad je poslano 1500
amerikih vojnika i 250 vozila, no to nije
posebno uznemirilo Ruse. Naime, njihove snage
u DDR-u brojile su nekoliko divizija.
Hruov je imao sve razloge da vjeruje
kako e u iduem sukobu na Kubi takoer
pobijediti. Uznemiravala ga je samo rastua

947/1415

prevlast amerikih stratekih snaga, to je bila

posljedica odlunog djelovanja novog predsjednika. Kennedy je obeao svojim glasai ma da e
nadvladati vojnu prednost Sovjetskog Saveza,
nazvanu raketna praznina, jer se smatralo kako
u sovjetskim arsenalima ima gotovo dvaput vie
balistikih raketa s nuklearnim glavama, nego u
amerikim.
Kennedy je znao biti dosljedan. Poveao je
vojni budet, sa 44 milijarde dolara, koliki je bio
1961. godine, na 52 mld, godinu kasnije. To je
dovelo do naglog porasta broja amerikih raketa i
promjene odnosa snaga. Godine 1960. Sovjetski
Savez je imao 35 raketa, a Amerika samo 18.
Godinu kasnije, Amerikanci su imali 63, a Rusi
50 raketa. Godine 1963. amerika nadmo bila je
ve vrlo izraena: imali su 294 rakete, a SSSR
samo 75. No nije se radilo samo o broju raketa,
nego i o njihovoj kvaliteti. Sovjetska
meukontinentalna raketa R-7 nazvana od
Amerikanaca SS-6, bila je, zapravo, primitivno
oruje. Teka 270 tona, mogla se prevoziti samo

948/1415

eljeznikim tranicama ili posebno ojaanim

cestama. Priprema za start predviala je dugo i
zahtjevno provjeravanje mnogih mehanizama, a i
toenje goriva trajalo je takoer dugo i bilo vrlo
opasno. Amerika prednost u broju i tehnikoj
kvaliteti raketa bila je oita, tim vie to su u
svibnju 1961. u bazu Lowry dovedene prve
226

rakete nove generacije Titan 1 . A ono to je

jo vanije, bile su dobro sakrivene u betonskim
skladitima, 53 metra ispod razine zemlje i zatiene velikim armirano-betonskim ploama od
po 232 tone svaka. Bile su, dakle, dobro osigurane od naleta sovjetskih bombardera i eksplozije
atomskih glava s raketa. Ve je planirano
razmjetanje novih, jo savrenijih raketa, kad je
15. rujna 1959. iz skladita u bazi Edwards
227

startala prva probna raketa Minuteman

Najvanije je bilo to da je bila triput laka, za
treinu kraa i dvostruko tanja od rakete Titan.
To je omoguavalo ispaljivan je tih raketa sa
eljeznikih vagona, koji bi vozili po eljeznikim prugama Sjedinjenih Drava. Ako bi

949/1415

pijuni ili kamere izviakih satelita i otkrili gdje

se nalaze, prije nego bi ta informacija dola do
zapovjednitva sovjetskih raketnih snaga, tamo ih
vie ne bi bilo.
Taj projekt, meutim, nije dobio odobrenje
predsjednika, koji je, nastupajui pred Kongresom 28. oujka 1961., neoekivano nagovijestio
unitenje pokretnih rampa, a istovremeno i
dvostruko poveanje proizvodnje novih raketa.
Hruov je shvatio da ne moe ekati da
Amerikanci uvrste svoju nadmo. Odluio je napasti, raunajui kako e mu uspjeti iznenaditi
Kennedyja i prisiliti ga na ozbiljne ustupke.
To je bio smisao njegove odluke da se na Kubi
instaliraju rakete srednjeg dometa.
U srpnju 1962. u Moskvu je stigla
kubanska delegacija koju je predvodio Raul
Castro, Fidelov brat. U razgovorima 8. i 9. srpnja
sudjelovao je i Hruov. Vjerojatno je tada pala
odluka o slanju na Kubu raketa srednjeg dometa
SS-4 i SS-5.

950/1415

Nekoliko godina kasnije, u razgovoru s

francuskim novinarima, Fidel Castro je
priznao: Prva pomisao (o instaliranju raketa u
bazama na Kubi, op. B. W.) rodila se kod Rusa i
samo kod njih (...) Nije se, naime, radilo o tome
da se nama zajami sigurnost, ve o tome da se
ojaa socijalizam u svijetu.
Castro je pristao jer nije imao drugog
izbora. Rusi su podravali Kubu i njegovu
diktaturu i morao im se oduiti. Svoju je odluku ovako obrazloio: Nismo mogli ne preuzeti
na sebe dio rizika, kakav je za nas preuzeo
Sovjetski Savez.
Rusi su planirali da se do kraja prosinca
1962. na Kubi instaliraju 42 rakete SS-4, a kasnije jo 24 rakete SS-5, modernije i s veim
dometom, svaka naoruana hidrogenskom glavom energije 3 Mt TNT. Baze su trebale biti
branjene s 24 skupine protuavionskih raketa i
opsluivane s 22.000 sovjetskih vojnika i
tehniara. Ta je snaga trebala biti ojaana bombarderima Il-28

228

, prilagoenim za prenoenje

951/1415

taktikih nuklearnih bombi. To je bio veliki

pothvat, koji je mogao itekako izmijeniti odnos
snaga dviju velesila. Baze na Kubi, udaljene
jedva 90 milja (oko 177 km) od obala Floride,
bile bi golema prijetnja Sjedinjenim Dravama.
U nekoliko minuta rakete bi mogle dosegnuti
ciljeve na zapadnoj obali SAD-a.
U Hruovljevu planu bila je jedna slaba
toka: nunost uvanja tajne do vremena kad e
raketne divizije postii operativnu spremnost,
dakle, do prosinca 1962. Tada bi svi aduti bili na
sovjetskoj strani. Predsjednik Sjedinjenih Drava
morao bi tada sjesti za pregovaraki stol i prihvatiti sovjetske uvjete, jer bi to bili pregovori s
pitoljem uperenim u glavu: 42 rakete, od kojih
je svaka mogla unititi jedan grad, bile bi usmjerene prema Americi.
U rujnu 1962. ameriki avioni koji su izvoditi rutinske izviake letove, poeli su
dostavljati snimke na kojima su strunjaci
raspoznavali poloaje protuavionskih raketa, koje

952/1415

su Rusi razmjetali oko raketnih baza na teritoriju

svoje drave. To je bio prvi upozoravajui signal.
Dana 14. listopada ef CIA-e, John McCon,
stavio je na predsjednikov stol snimke na kojima
su bile jasno vidljive rakete koje je snimio pijunski avion u nekoliko baza na teritoriju Kube.
Kennedy je odmah preao u napad, to
Hruov nije oekivao. Dana 24. listopada pred
televizijskim kamerama predsjednik je odrao
govor: Djelujui na osnovi ovlasti koju imam po
ustavu i na osnovi odobrenja Kongresa, izdao
sam naredbu da se poduzmu sljedei koraci:
- Prvo: (...) strogi embargo na svu ofenzivnu vojnu opremu koja se nalazi na putu prema Kubi.
Svi brodovi bilo koje vrste, koji plove prema
Kubi iz bilo koje zemlje ili luke, bit e vraeni,
ako se utvrdi da prevoze oruje (...);
- Drugo: zatraio sam neprekidnu i pojaanu detaljnu kontrolu nad Kubom i izgradnjom njezinih
vojnih snaga (...);

953/1415

- Tree: svaku nuklearnu raketu ispaljenu s Kube,

protiv bilo koje zemlje zapadne polutke, Sjedinjene Drave smatrat e napadom Sovjetskog
Saveza na Ameriku, a to e izazvati pravi
odgovor.
To nisu bile prazne rijei. Predsjednik
Kennedy potpisao je dokument koji je doputao
upotrebu sile protiv sovjetskih brodova.
Svaki brod, trgovaki ili vojni, koji plovi
prema Kubi, moe biti zaustavljen zbog
utvrivanja identiteta, provjere tereta, opreme i
odredine luke. Moe dobiti naredbu da baci
sidro i bude podvrgnut pregledu ili da plovi do
oznaenog mjesta. Svaki brod koji ne izvri tu
naredbu ili odbije biti podvrgnut dobivenim
naredbama, bit e zarobljen (...) Izjavljujem kako
su snage pod mojim zapovjednitvom dobile zadatak da, poevi od 14 sati po Greenwichu, 24.
listopada 1962., provedu u djelo naredbe o dopremi na Kubu ofenzivnog oruja.
Ameriki ratni brodovi okruili su Kubu.
Strateke snage SAD-a stavljene su u stanje

954/1415

borbene spremnosti. Hruov je izgubio. Nije

mogao izdati naredbu da se forsiraju linije koje
su inile amerike plovne jedinice oko Kube, jer
bi borba voena tisue milja daleko od sovjetskih
baza, a sasvim blizu amerikim lukama, zavrila
porazom njegove flote. Nije mogao izdati
naredbu za ispaljivanje raketa s nuklearnim bojnim glavama, jer su ih Amerikanci imali vie.
Morao se povui.
Dana 28. prosinca Kennedy je dobio pismo
u kojem Hruov izraava spremnost za obustavu
radova na izgradnji raketnih rampi na Kubi,
povlaenje oruja koje se smatralo ofenzivnim i
njegovo odvoenje u Sovjetski Savez.
Dana 5. studenog 1962. iz luke Mariel isplovio je sovjetski brod Divinogorsk, s etiri
rakete na palubi. Dva dana kasnije na more je
krenuo Metalurg Anosov, prevozei osam raketa.
Nakon dva dana Brack je odvezao s Kube jo est
raketa.
Sovjetski Savez je ipak odugovlaio s
evakuacijom bombardera Il-28, pa su zato

955/1415

ameriki brodovi ostali na svojim poloajima sve

do 20. studenog, kad su Rusi poeli demontirati
svoje avione i tovariti ih na brodove. Blokada je
zavrena.
Kriza koja je zabrinula svijet, jer je prijetila
izbijanjem rata izmeu dviju velesila, zavrila je
Kennedyjevom pobjedom. To je jako uvrstilo
njegov poloaj u Americi. Amerika je stekla
povjerenje u svojeg predsjednika, a on je vjerovao da moe dobiti i sljedee izbore i ostati na
vlast jo jedan mandat.
Sredinom 1963. krenuo je na turneju po
jedanaest zapadnih drava SAD-a, to je bio dio
njegove izborne kampanje. Za studeni, planirao
je Teksas. Znao je da e to biti teak pothvat, jer
mu stanovnitvo te konzervativne i desniarske
drave nije bilo naklonjeno.
U petak 22. studenog u 11.37, na aerodrom
Love Field u Dallasu sletio je predsjedniki avion. Niz stepenice je siao John Kennedy, a s njim
je bila i supruga Jacqueline. Nakon njih siao je

956/1415

potpredsjednik Lyndon B. Johnson. Pozdravio ih

je guverner John B. Connally sa suprugom.
Ne moete rei, gospoine predsjednie,
da vam stanovnici Dallasa nisu pripremili lijep
doek, rekao je guverner, pokazujui na
mnotvo od pet tisua ljudi koji su se okupili na
pisti.
Zaista to ne mogu rei, osmjehnuo se
Kennedy. Bio je zadovoljan. Bojao se posjeta
gradu koji mu nije bio naklonjen. Znao je da su
prethodnog dana i tog jutra bacani leci s njegovom slikom, ispod koje je pisalo Trai se zbog
izdaje!
U 11.50 predsjednik i guverner, zajedno sa
suprugama, sjeli su u otvoreni automobil i kolona
je krenula s aerodroma prema sreditu grada.
Nain na koji su postavljeni automobili bio je
neobian; odustalo se, naime, od uobiajene organizacije kolone kakva je primjenjivana u ovakvim sluajevima. Kao prethodnica, uvijek su ila
dva automobila zatite, od kojih je jedan nazivan
ratnim vozilom, jer je bio natovaren velikom

957/1415

koliinom oruja, od pitolja do strojnica. Pored

toga, bilo je i zaliha krvi predsjednikove krvne
grupe, priruna apoteka i komplet orua za rezanje vrata na predsjednikom automobilu, ako bi
bila blokirana zbog eksplozije ili sudara.
Ovaj put u Dallas je prvi krenuo otvoreni
automobil s predsjednikom.
Za vrijeme prolaza kroz grad, prekreno je
nekoliko pravila sigurnosti:
- predsjednik i potpredsjednik ne bi trebali
putovati zajedno;
- predsjednik se ne bi smio voziti u
otvorenom automobilu;
- automobili u koloni morali bi bre vozit i;
- motocikli s policijskom pratnjom trebali
su voziti blie predsjednikom autu.
U 12.30 predsjednika limuzina kretala se
uzdu Avenije Rosse. Proli su pored visoke
zgrade od cigle u kojoj je bilo skladite knjiga.
Odjednom se Kennedy uhvatio za vrat, viknuvi:
Moj Boe, pogoen sam!

958/1415

Odmah potom, drugi metak pogodio ga je u

glavu. Njegova supruga uoila je u zraku krvavi
komadi neega i pokuala ga uhvatiti, obuzeta
paninom milju kako e joj uspjeti neto spasiti.
Boe, ubili su mi mua! Jack! Jack! vikala je
pokuavajui preko sjedita doi do prtljanika,
gdje se nalazio komad lubanje otkinut metkom.
Voza automobila je u prvom trenutku
napravio stranu greku: usporio je, to je najvjerojatnije olakalo ciljanje i ispaljivanje iduih
hitaca. Na stranji odbojnik skoio je asnik za
sigurnost, Clinton J. Hill, kako bi vlastitim
tijelom zaklonio predsjednika. Voza je dodao
gas i, vjerojatno pod dojmom krvavog prizora
ranjenog predsjednika, krenuo prema bolnici.
Od tog trenutka nadalje, vie nita nije
jasno.
Tko je pucao na predsjednika? Odakle?
Koliko je bilo atentatora? Koliko je bilo hitaca?
Na sva ta pitanja odgovarala je Warrenova

229

komisija. Danas, kad je objavljeno

959/1415

mnotvo novih injenica, koje su dosad skrivane

pred javnou, moemo biti sigurni da je Warrenova komisija lagala.
Kako je, prema zakljucima te komisije,
poginuo predsjednik Kennedy? Evo njihovog
miljenja:
Hici koji su ubili predsjednika Kennedyja
i ranili guvernera Connallyja ispaljeni su s prozora estog kata na jugozapadnom uglu skladita
knjiga. Dokazi pokazuju da su ispaljena tri hica.
To znai da su sva tri hica morala pogoditi
predsjednika iz istog smjera, otraga. Bez sumnje
je utvreno da su u predsjednikovu tijelu bile tri
rane, na leima, glavi i vratu. Osim toga, rane je
zadobio i guverner. Znai li to da je bilo vie
hitaca?
Warrenova komisija je utvrdila da nije:
Prema nedvojbenom miljenju strunjaka, isti
metak koji je proao kroz predsjednikov vrat,
ranio je i guvernera Connallyja.

960/1415

Komisija je zakljuila da se metak, koji je

pogodio Kennedyja i proao mu kroz vrat, odbio
od metalnog dijela kabine i ranio guvernera u
lea i plua. Zatim ga je pogodio u zapee,
odbio se od vrata auta, i pogodio ga i u nogu. Teorijski, to je mogue. U praksi - jedva vjerojatno!
Zapravo, potpuno nevjerojatno, kad se zna da su
izmeu pogotka Kennedyja i ranjavanja guvernera prole dvije sekunde. Metak iz puke prijee
300-500 metara u sekundi. Kennedy i Connaily
sjedili su na udaljenosti 1,5-2 metra.
Guverner Connaily izjavio je kasnije pred
Warrenovom komisijom: U trenutku kad je ispaljen prvi hitac, shvatio sam da je to hitac iz
puke. Okrenuo sam se i imao trenutak za
razmiljanje i reakciju. Pogledao sam udesno
preko ramena i provjerio dogaa li se neto neobino. Htio sam ga pogledati krajikom oka...
Pitanje lana komisije: Na koga mislite?
Na predsjednika. Ve tada sam pomislio
da bi to mogao biti atentat. Ipak, nisam vidio
nita neobino. Samo ljude koji su mahali. Nita

961/1415

neobino. Gledajui preko desnog ramena nisam

vidio predsjednika, pa sam se okrenuo, kako bih
pogledao i preko lijevog ramena. Doao sam u
poloaj da mi glava stoji ravno i tad sam osjetio
udarac metka. Znam da nisam bio pogoen prvim
metkom. Bio je to trei hitac. U to sam sasvim
siguran. Policija je pronala metak koji je vie
puta pogodio guvernera Connallyja. Bio je na nosilima kojima se ranjenik prenosio do automobila
hitne pomoi. Na povrini metka nije bilo tragova
deformacija kakve bi morale nastati da je udario
u metalne dijelove automobilske kabine. Oito je,
dakle, da je guvernera pogodio etvrti metak.
Naen je takoer i peti metak. Okrznuo je lice
mukarca koji je stajao na oko 80 metara udaljenosti od predsjednikog automobila. Pogodio ga je
odbijeni metak ili krhotina kamena razbijenog
metkom. Mukarac se javio na policiju. Zapisana
je njegova izjava i reeno mu je da e dati izjavu
i pred komisijom koja bude vodila istragu u vezi
s atentatom. Nikada nije pozvan pred tu komisiju.
Zbog ega?

962/1415

Ti dokazi bez sumnje potvruju da je ispaljeno najmanje pet hitaca. Konani dokaz bila
je analiza zvuka amaterskog filma snimljenog za
vrijeme atentata. Elektronika obrada zvuka
jasno je pokazala odjek pet hitaca. Sve pokazuje
da je njihov redoslijed bio sljedei:
-prvi metak ranio je gledatelja u lice;
-drugi je pogodio predsjednika u vrat;
-trei u lea;
-etvrti je dohvatio guvernera Connallyja;
-peti, smrtonosni, pogodio je predsjednika u
glavu i otkinuo mu komad lubanje.
Automobil s teko ranjenim Kennedyjem
stigao je u bolnicu Parkland. Lijenici su mu 25
minuta nastojali spasiti ivot. Primijenili su masau srca i traheotomiju, zahvat u kojem se
rasijeca dunik i u njega stavlja cjevica koja
olakava disanje. Bezuspjeno. Odmah nakon 13
sati lijenik Kemp Clark izaao je iz operacijske
dvorane i izjavio da je predsjednik umro.
U izvjeu Warrenove komisije pisalo je:

963/1415

Predsjednik je pogoen najprije u vrat.

Metak je uao kroz donji dio grla, uzrokujui
ranu koja nije morala biti smrtonosna. Predsjednik je pogoen i drugi put, metkom u potiljak,
gdje je nastala velika i smrtonosna rana. U bolnici u Dallasu, meu ostalima, predsjednika je
spaavao i doktor Malcolm Perry. On je primijenio traheotomiju kako bi odrao disanje.
Odmah nakon toga, razgovarao je s novinarima.
Rekao je:
"... rana vidljiva u vratu pacijenta."
Moete li pokazati to mjesto?
U donjem dijelu vrata, sprijeda.
Ispod Adamove jabuice?
Da, ispod Adamove jabuice.
Odakle je doao metak? Sprijeda?"
Da, sprijeda.
Znatno kasnije, doktor Perry potvrdio je to
miljenje, odgovarajui na pitanje komisije:
Je li to bila ulazna rana s prednje strane
vrata?

964/1415

Da, to je bila ulazna rana.

Je li iskusni kirurg mogao zamijeniti ulaznu
ranu s izlaznom? To je apsolutno nemogue.
Zakljuak je oit: Kennedy je pogoen u vrat
sprijeda, pa su, dakle, u njega pucala najmanje
dvojica atentatora.
Idua tajna je oblik smrtonosne rane na
predsjednikovoj glavi. Lijenici u Daliasu tvrdili
su kako je ona imala etvrtasti oblik. Lijenici u
Washingtonu, koji su radili obdukciju, opisali su
ranu kao zvjezdastu.
Kako je to mogue? Danas se sigurno zna
da je rani na predsjednikovoj glavi namjerno
promijenjen oblik.
Predsjednikovo tijelo poloeno je u lijes u
bolnici u Dallasu. Supruga ga je poljubila u lice,
skinula prsten s ruke i stavila ga pored tijela.
Lijes je zatim zatvoren.
Lijes je prevezen u zranu luku. Jacqueline
je cijelo vrijeme bila uz muevo tijelo, u istom
ruiastom kostimu, s tragovima krvi koji su

965/1415

ostali od trenutka kad je u automobilu drala na

koljenima krvavu glavu svog supruga. Od lijesa
se maknula samo jedanput, za vrijeme prisege
Lyndona B. Johnsona, koji je prema ustavu
preuzeo dunost predsjednika. To je trajalo
dvadesetak minuta. Netko je imao dovoljno
vremena otvoriti lijes, promijeniti oblik rane i
opet ga zatvoriti.
Avion je sletio u washingtonsku zranu
luku. Na pisti su ve ekale kamere brojnih televizijskih postaja. Snimale su kako se iznosi lijes iz
kabine i dizalicu koja ga je spustila na pistu. U
tom lijesu nije bilo tijelo predsjednika
Kennedyja. Bio je prazan! Predsjednikovo tijelo
u sivom vojnikom lijesu odvezeno je u prosekturu mjesne bolnice. Zbog ega? Nema odgovora
na to pitanje.
Obdukciju je napravio doktor Hume koji
nije imao ni odgovarajuih kvalifikacija ni
iskustva.
Za vrijeme obdukcije izvadio je iz
Kennedyjeva tijela metak i dao ga jednom od

966/1415

etvorice agenata FBI-a koji su nadzirali sekciju.

U skladu sa zakonom, agent je potpisao dokument koji je potvrivao preuzimanje metka.
Nitko vie nije vidio taj metak. Zato? Odgovor
je jasan: bio je to metak drugog kalibra, to je nesumnjivo ukazivalo na to da su hici ispaljeni iz
razliitih oruja, pa su, dakle, bila najmanje
dvojica atentatora.
U protokolu sekcije doktor Hume je napisao kako je metak koji je pogodio predsjednika u
lea, iziao na visini od dva ina (oko 5 cm) ispod linije ramena, dok su lijenici u Dallasu konstatirali kako je rana bila znatno nie, oko 13 cm
ispod linije ramena. To je potvrdilo i ispitivanje
prostrijela na koulji i sakou predsjednika.
Najokantnije je bilo to da je nestao
Kennedyjev mozak. Zbog ega? Odgovor se ini
jasnim. Metak koji je proao kroz tkivo mozga
ostavio je izraziti trag koji je omoguavao da se
utvrdi iz kojeg je smjera i pod kojim kutem hitac
doao. Zbog toga je uzet mozak i preoblikovana
je rana na lubanji, kako bi se unitio trag koji je

967/1415

pokazivao da su hici ispaljeni s jo jednog

mjesta, osim skladita knjiga. Uklanjanje mozga
nesumnjivo je izvedeno u isto vrijeme kad je
preoblikovana i rana na iubanji, odnosno za
vrijeme leta iz Dallasa, kada je Jacqueline
Kennedy otila od lijesa, kako bi sudjelovala u
ceremoniji prisege novog predsjednika.
U izvjeu komisije pisalo je: Nema sumnje da su svi hici koji su uzrokovali rane predsjednika Kennedyja i guvernera Connallyja, ispaljeni sa estog kata skladita knjiga.
U podruju atentata nalazilo se oko 400
osoba. Warrenova komisija presluala je njih
259. Devedeset osoba upitano je znaju li otkud su
ispaljeni hici; 58 ih je navelo travnati breuljak
koji se pruao uz ulicu, dok ih je 38 navelo skladite knjiga. Jasno je da su ok, potresenost,
mete i jeka mogli utjecati na izjave svjedoka.
Meutim, to je ujedno i dokaz koji jasno
pokazuje kako se drugi atentator nalazio iza
ivice. To dokazuje i amaterski film koji je dao
analizirati Jeane Challie, francuski reiser. U

968/1415

gornjem dijelu jednog od kadrova filma pri mijetio je tri svijetle mrlje. Elektronika tehnika
omoguila je viestruko poveanje slike. Svijetle
mrlje pretvorile su se u jasan obris ovjeka koji
se priprema pucati iz puke.
Warrenova komisija je ustanovila da je atentator pucao iz puke Mannlicher-Carcano, kalibra 6,5 mm i u 5,6 sekunda ispalio je tri hica.
Izbor tog oruja atentatora koji se sprema pucati s
velike udaljenosti u zahtjevnu metu, u ovjeka u
automobilu koji se brzo kree, ini se vrlo udnim. Strunjaci su te talijanske puke nazivali humanim orujem, jer su bile tako neprecizne da je
pri njihovoj upotrebi bilo teko ikome nanijeti
veu ranu. Godine 1963. u Sjedinjenim
Dravama to se oruje moglo kupiti za manje od
20 dolara.
Warrenova komisija je zakljuila da je atentator ispalio tri hica za 5,6 sekundi. Tako
kratko vrijeme pobudilo je sumnju strunjaka.
Napravili su mnogo proba, koje su pokazale da je
najboljem strijelcu uspijevalo iz Mannlicher-

969/1415

Carcana ispaliti tri hica u vremenu od 7,2

sekundi. Nitko nije ispalio tri hica u vremenu koje je navela Warrenova komisija.
Komisija je zakljuila: Hice koji su ubili
presjednika Kennedyja i ranili guvernera Con230

nallyja ispalio je Lee Harvey Oswald.

Bio je to ovjek koji je izvrsno odgovarao
slici ubojice predsjednika: komunist, 1959. godine udaljen iz vojnike slube zbog prosovjetskih
simpatija koje nije skrivao, nakon ega je i otputovao u Sovjetski Savez. Vratio se 1962.
dovodei enu Ruskinju i tromjeseno dijete. Kupio je pitolj kalibra 0,38 i puku s optikim
ciljnikom.
Sigurno je sudjelovao u atentatu na predsjednika, na to je upuivalo vie okolnosti. Policajac, koji je odmah nakon atentata utrao u skladite knjiga, naletio je na njega na prvom katu,
dok je silazio stepenicama. Uperio je revolver u
Oswaldov trbuh, ali kad je vidio da se ovaj mirno
ponaa, spustio je oruje i on je potrao. Na puki

970/1415

Mannlicher-Carcano, naenoj na estom katu skladita, bili su Oswaldovi otisci, a puka je bila
njegovo vlasnitvo. inilo se da ve ti dokazi
jasno pokazuju Oswalda kao ubojicu. No, svejedno, mogu se lako i osporiti.
Poslovoa u skladitu knjiga, koji je bio
prisutan pri susretu policajca i Oswalda na prvom
katu, izjavio je kako se Oswald inio malo iznenaen i prestraen, ba kao ovjek kome je prislonjen revolver na trbuh, ali nije pokazivao
tragove nervoze ni panike. Moemo li zamisliti
da bi se tako ponaao ubojica koji je netom pucao
u presjednika, odbacio oruje izmeu sanduka i
trao pet katova prema izlazu?
Drugi dokaz takoer je lako osporiti. Otisak
Oswaldovih prstiju naen je na puki tek nakon
njegove smrti.
Je li puka zaista bila Oswaldovo vlasnitvo? Da, ali... Odmah nakon atentata, policija
je predala javnom tuitelju puku koju je on
nazvao njemaki mauzer. Istina, postojala je
puka Mannlicher-Mauser, verzi ja 1888., ali to

971/1415

je bilo oruje veeg kalibra (7,92 mm), zastarjelo

i znatno drukije od puke iz koje je atentator pucao na predsjednika.
Je li javni tuitelj, s dvanaestogodinjim
stazom u tuiteljstvu, a prije toga etverogodinjim u FBI-u, mogao zamijeniti talijansku
manlihericu s njemakim mauzerom? ini se
malo vjerojatnim. Ipak, kad se pokazalo da je
Oswald bio vlasnik manliherice, tuitelj je odbacio izjavu o mauzeru i nikad se vie nije govorilo
o toj njemakoj puki.
Oswalda su najvie optereivale okolnosti
uhienja. Vjerojatno se nakon atentata vratio
kui, uzeo pitolj i izaao, a tad ga je prepoznao i
pokuao uhapsiti policajac John Tippit. Oswald
je bio bri, izvukao je pitolj, ispalio etiri hica i
ubio policajca. Kasnije se sakrio u kinu, gdje ga
je opkolila policija. Pokuao se braniti, ali nije
pucao, jer mu je pitolj zakazao. estoko se protivio optubi za ubojstvo policajca, ali svjedoci
nisu nimalo sumnjali da je pucao za vrijeme pokuaja hapenja. Iako je to bilo sigurno, injenica

972/1415

da je ustrijelio policajca nije ukazivala i na to da

je ubio predsjednika.
Dva dana nakon uhienja, kad su ga policajci izvodili iz policijske zgrade, do Oswalda je
dotrao mukarac i ustrijelio ga iz pitolja.
Pokazalo se da je ubojica Jack Rubinstein, poznat
kao jack Ruby, vlasnik nonog kluba, blisko
povezan sa svijetom kriminala i policije u Dallasu. No, je li djelovao sam? Warrenova komisija
je ustvrdila: Nema dokaza da je Rubyju prilikom ubojstva Oswalda pomagao bilo koji
dunosnik policije iz Dallasa.
Osim toga, komisija je utvrdila kako nije
naena nikakva veza izmeu Rubyja i policije.
Istovremeno, jedan od policijskih djelatnika je izjavio: Imamo u Dallasu 400 ljudi i svaki od njih
je rekao da je poznavao Rubyja. Njih oko 50
poznavalo ga je dobro, a 15-ak je esto svraalo u
njegov lokal.
Kako se Ruby naao ispred policijske
zgrade kad su izvodili Oswalda? Policija je prije

973/1415

toga udaljila sve strane osobe, ostavljajui jedino

akreditirane novinare i fotoreportere.
Zbog ega je Ruby ubio Oswalda? Sam je
tvrdio: Nisam mogao zaboraviti koliko je Jackie
(ena predsjednika Kennedyja, op. B.W.) patila,
kao ni to da Karolina i John nee imati oca.
To jesu vrlo dirljivi motivi, ali nisu ba
uvjerljivi za gangstera Rubyjevog kalibra.
Zanimljivo je da se Jack Ruby pojavio u
cijeloj stvari mnogo ranije.
Policija je uspjela nai ovjeka koji se krio
iza ivice. Bio je to neki David Ferry. Imao je bolest zbog koje je gubio dlaku i zbog ega je nosio
crvenkastu periku i bojio obrve. Zbog toga je,
nalazei se u blizini predsjednike kolone,
privukao pozornost mnogih svjedoka.
Bio je leta, suraivao je s CIA-om i bavio
se prevoenjem agenata na Kubu, ne libei se
nikakvog posla kojim se moglo dobro zaraditi.
Upravo je on prevezao u Sjedinjene Drave efa
sicilijanske mafije. Dan prije atentata na

974/1415

Kennedyja, zadravao se u hotelu gdje ga je

naveer nazvao Jack Ruby.
Tuitelj je odluio presluati Ferryja, a
kako bi ga obranio pred navalom novinara, rezervirao je za njega sobu u hotelu Holiday Inn.
Sasluanje nije obavljeno jer je svjedok naveer
naen mrtav u hotelskoj sobi. Sudski lijenik je
ustanovio kako je smrt nastupila prirodnim
putem.
Trideset dvije osobe koje su imale bilo kakvu vezu s atentatom na predsjednika izgubile su
ivot, ginui u nesreama i samoubojstvima, ili
umirui na nain koji je proglaen prirodnim.
Meu njima je bio i Jack Ruby. Osuen je na
smrt 14. oujka 1964., ali je apelacijski sud odredio da se njegov sluaj ponovo razmotri. Umro je
u zatvora 3. sijenja 1967., od raka za koji se dotad nije znalo...
Kome je stalo do Kennedyjeve smrti? Tko
je imao koristi od toga?
Prije svega mafija kojoj je Robert Kennedy,
brat ubijenog Johna, navijestio rat kada je 1961.

975/1415

preuzeo mjesto glavnog tuitelja. Nagovijestio je

kako e likvidirati utjecaj i carstvo kriminalnog
miljea te se vrlo energino bacio na posao. U
mafiji su znali da e ostvarivati svoju prijetnju
tako dugo dok iza njega bude stajao moni brat,
ameriki predsjednik. Nisu mogli ekati da
izgubi izbore ili da proe drugi mandat Johna
Kennedyja. Morali su to napraviti brzo, prije nego to im Robert nanese nepopravljivu tetu.
Bila je jo jedna zapaljiva toka u
odnosima izmeu Bijele kue i mafije.
Poetkom 1962. ef FBI-a, J. Edgar
231

Hoover , saznao je za predsjednikovu romansu

s Judith Campbell, 25-godinjom razvedenom
enom, s kojom je predsjednika upoznao popularni pjeva Frank Sinatra. Sama informacija
pobuivala je oprez, jer je bilo poznato da je
Sinatra povezan s mafijom. Tajna istraga koju je
proveo Hoover, pokazala je kako je Judith
tijekom 1961. godine vie puta bila u Bijeloj kui
i da je esto telefonirala predsjedniku. Sefa FBI-a
ne bi interesirale Kennedy]eve ljubavne avanture,

976/1415

jer se znalo za njegove romanse, da ona nije bila

ljubavnica i mafijakih efova, Sama Gtancanija i
Johna Rossellija. To je ve bilo uznemirujue, jer
se moglo pretpostaviti da e mafija htjeti iskoristiti te veze za utjecaj na predsjednika SAD-a.
Hoover se 22. oujka 1962. uputio predsjedniku,
kako bi ga obavijestio o svojim saznanjima.
Kennedy je bio vrlo iznenaen time i prekinuo je
kontakte s Frankom Sinatrom. Nekoliko dana
kasnije, Hoover je obavijestio Roberta Kennedyja
o vezama mafijaa Rossellija i Giancanija s CIAom. to se krilo iza tih informacija? Je li Hoover
imao razloga za nemir ili je vodio neku igru
protiv predsjednika ili CIA-e?
To vjerojatno nikad neemo saznati.
U izvjeu Warrenove komisije nala se
dosta udna formulacija: Komisija nije nala
dokaze koji bi ukazivali na urotu, prevratniku
djelatnost ili nelojalnost prema vlastima SAD-a,
od strane bilo kojeg federalnog, dravnog ili
lokalnog dunosnika.

977/1415

Openito, taj se dio izvjea povezivao s

potpredsjednikom Lyndonom B. Johnsonom, za
kojeg se sumnjalo da je sudjelovao u organizaciji
atentata. Nije se radilo o osobnim ambicijama.
Ulog su mogli biti daleko vei interesi.
Nekoliko dana prije smrti, predsjednik je
izdao naredbu o postepenom povlaenju iz
Junog Vijetnama 16 tisua amerikih vojnih
savjetnika. Uputio ih je tamo na poetku svog
mandata, nastavljajui politiku svog prethodnika
koji je smatrao da Sjedinjene Drave trebaju
zaustaviti komunizam u Indokini i kontrolirati
Juni Vijetnam, vano strateko podruje.
Kennedy je 1963. doao do zakljuka da se Sjedinjene Drave ne bi trebale vojno angairati u
tom nestabilnom podruju svijeta, jer je to
prijetilo da e se uplesti u dugotrajni krvavi rat,
kakav su proli Francuzi. Takva je odluka znaila
goleme gubitke za tvornice koje su proizvodile
vojnu opremu. efovima vojne industrije, koja je
imala veliko znaenje u amerikoj politici, bio je
potreban predsjednik koji ne bi povlaio vojsku

978/1415

iz Vijetnama, nego upravo suprotno: koji bi

poslao tamo desetke tisua amerikih momaka,
kojima bi trebalo slati milijune tona streljiva,
goriva, lijekova, vozila, oruja. A to su bili interesi u kojima se radilo o milijardama dolara!
Kennedy vie nije bio takav predsjednik.
Takav predsjednik mogao je postati L. B. Johnson. I postao je.
U veljai 1961. novi predsjednik je izdao
naredbu da se bombardira Sjeverni Vijetnam. Iste
godine broj amerikih vojnika u Junom Vijetnamu preao je 185 tisua; bilo ih je, dakle, deset
puta vie nego za vrijeme Kennedyja. A ve
1967. u Vijetnamu je bilo vie od pola milijuna
amerikih vojnika!
Warrenova komisija zavrila je posao u
rujnu 1964. Silno su urili jer se bliilo vrijeme
izbora, a L. B. Johnson kandidirao se za predsjednika. Bilo mu je u interesu da se prije izbora
predstavi drutvu, kao ovjek koji je razjasnio
tajnu Dallas.

979/1415

Ceremonija predavanja izvjea popraena

je velikom medijskom bukom. Sudac Warren je
uruio predsjedniku samo jedan od 26 vrlo
opsenih svezaka izvjea. Bilo ih je nemogue
obuhvatiti jer nije bilo indeksa.
Danas znamo da Warrenova komisija nije
odgovorila ni na jedno vano pitanje. Danas
znamo i koja je pitanja trebalo postaviti. No,
hoemo li ikada dobiti odgovore na njih?
- Zbog ega je doktor James Hume, koji je radio
autopsiju Kennedyjeva tijela unitio sve
biljeke?
- Zbog ega je sako guvernera Connallyja opran i
ispeglan prije nego to je dat na analizu?
- to je Jack Ruby rekao Ferryju nazvavi ga prije
atentata?
- Tko je telefonirao Rubyju dvije minute prije
ubojstva Oswalda?
Ostalo je na desetine takvih pitanja.

29.
Daljinski upravljani
ubojica
Tragedija se dogodila 5. lipnja 1968. u
hotelu Ambassador u Los Angelesu. Senatora
Roberta Francisa Kennedyja ustrijelio je palestinski atentator. Danas, u svjetlu novih injenica,
moemo pretpostaviti da je ubojica bio... daljinski upravljan.
***
Prola je pono 4. lipnja 1968. Robert
Kennedy u predvorju hotela Ambassador u Los
Angelesu zavravao je svoje druenje s glasaima. Praen povicima i ovacijama siao je s
malog podija na kojem je bila govornica i uputio
se prema skladitu. Zbog ega je senator i

981/1415

predsjedniki kandidat, vodei svoju izbornu

kampanju u luksuznom hotelu, iao do gospodarske prostorije - skladita za posue? U tome
nije bilo nita neobino. Tuda je vodio najkrai
put do sale u kojoj se trebala odrati konferencija
za medije.
U 0.44 sati, etiri minute nakon to je
Kennedy siao s govornice, odjeknuli su pucnji.
Nakon nekoliko trenutaka, ljudi koji su jo bili u
sali, saznali su da je senator teko ranjen. Ranjeno je i pet drugih osoba koje su se tu sluajno
zatekle, odnosno koje su pratile senatora. Ranjenici su otpremljeni u bolnicu Good Samaritan u
Los Angelesu.
Robert Francis Kennedy umro je 25 sati
kasnije, 6. lipnja u 1.44. Ostale rtve nisu bile u
ivotnoj opasnosti i nakon kraeg oporavka
napustile su bolnicu.
Policija je uhitila ubojicu odmah nakon atentata. Kad je uhvaen, u ruci je imao revolver iz
kojeg se jo dimilo, inilo se kako nema mjesta
sumnji da je upravo on pucao. Gradonaelnik Los

982/1415

Angelesa je izjavio: Mislimo da se zove SirhanSirhan, podvostrueno ime Sirhan.

Njegovu krivnju potvrivale su i biljeke
naene u njegovoj kui. Pisao je o Robertu
Kennedvju s mrnjom, smatrajui ga ovjekom
koji namjerava voditi proizraelsku i protuarapsku
politiku.
Svjedoci su tvrdili da je tijekom posljednja
etiri dana intenzivno trenirao na streljani u San
Gabrijelu. je li trebalo vie dokaza? Naravno da
nije, tim vie to osumnjieni nije nita opovrgavao, osim to je tvrdio da se nieg ne sjea.
Na zavretku kratke istrage, ef policije je
izjavio: Nema dokaza koji bi upuivali na organiziranu urotu ili neku drugu konspiraciju.
Robert Francis Kennedy, roen 1925., bio
je jedan od etvorice sinova Rose i Josepha
Kennedyja. Godine 1959. prekinuo je studij
prava na Harvardu kako bi poeo organizirati
izborne kampanje za svoga brata Johna F.
Kennedyja, koji je 1960. postao ameriki predsjednik. Bila je to dobrim dijelom i Robertova

983/1415

zasluga, rezultat njegova blistavog uma, organizacijskog talenta i nekonvencionalnih zamisli.

Godine 1961. Robert je preuzeo dunost
glavnog javnog tuitelja i, imajui podrku brata,
vrlo energino pristupio borbi protiv organiziranog kriminala. Tijekom sasluavanja osoba
osumnjienih da su lanovi mafije i onih koje
suradnjom s organizacijama podzemlja izvlae
veliku korist, bio je nemilosrdan. Takvo
djelovanje priskrbilo mu je dosta monih
neprijatelja.
Odmah nakon to je J. Kennedy preuzeo
predsjedniku dunost, CIA je organizirala desant u Zaljevu svinja na Kubi, koji je zavrio
fijaskom. Ubrzo nakon toga agenti CIA-e pokuah su (u vie navrata i na razliite naine, nap.
prev.) smaknuti Fidela Castra. Razbjenjen tim
ispadima tajnih slubi, Robert Kennedy je rekao
kako e ih rastjerati na sve etiri strane svijeta.
Dobio je podrku monog saveznika: efa FBI-a,
Edgara J. Hoovera, koji ga je 10. travnja 1962.
obavijestio o vezama izmeu CIA-e i dvojice

984/1415

efova kriminalnog podzemlja, Sama Giancanija

i Johna Rossellija. Iz reakcije tuitelja inilo se
da on nije znao nita o tome. Uskoro se sastao sa
efom CIA-e i zabranio mu da bez njegova znanja poduzima bilo kakve akcije koje bi ga
povezivale s mafijom. Kad je to iznio Hooveru,
ovaj mu je mirno rekao: Prljave glasine govore
kako se Samu Giancaniju ne moe nita dogoditi,
jer je on prijatelj Franka Sinatre, a Frank je prijatelj obitelji Kennedy.
Robert je naglo skoio iz fotelje. Vidjet
emo povikao je. injenica je da je odmah nakon tog razgovora njegov brat predsjednik
prekinuo veze s Frankom Sinatrom, ali ni Giancaniju ni Rosselliju nije pala ni vlas s glave.
Zatim je doao tragini dan, 22. studeni
1963. Robert Kennedy priredio je prijam u svojoj
kui u McLeanu u Virginiji. U jednom trenutku
iz dvorane je pozvana Angie Novello,
Kennedyjeva tajnica. Dola je do telefona. Zvao
je Edgar Hoover. John Kennedy je ranjen.

985/1415

Atentat u Dallasu, hladno je saopio. Molim

vas da obavijestite Roberta.
Ne! Ne mogu to napraviti! kriknula je
okirana ena. Nemam snage. Poela je plakati.
Dobro. Pozovite Roberta, sam u mu rei
smirivao ju je Hoover.
Kad je Robert doao do telefona, rekao mu
je: Imam vijest za vas... spustio je glas.
Da? Robert Kennedy je osjeao da se
desilo neto jako vano, ali nije ni pomislio da bi
to mogla biti vijest o atentatu na njegova brata.
Izveden je atentat na predsjednika. Pucano
je na njega, ranjen je.
Je li ozbiljno? Roberta je zanimalo
bratovo zdravstveno stanje.
Mislim da jest, ali u uskoro imati vie
informacija.
Nazvao je nakon petnaestak minuta. Predsjednik je umro!

986/1415

Robert Kennedy nastavio je bratovo djelo,

kandidirajui se za predsjednika na izborima
1968.
Imao je velike anse sjesti u predsjedniku
fotelju, i to ne samo zbog bratove karizme.
Robert je uspio privui prosjene Amerikance;
govorio je o jednakosti i pravdi izmeu bijelih i
crnih stanovnika; U SAD-u jo uvijek postoje
problemi izmeu crnih i bijelih, ulino nasilje,
nepravde i nemiri, kojih je i ove godine bilo u
mnogim naim gradovima. To su nai problemi
govorio je na jednom skupu. Govorio je i o potrebi zavretka rata u Vijetnamu; U itavoj
povijesti ratova nema tako duge liste pogrenih
koraka kakvi su oni, napravljeni u Vijetnamu.
Vrijeme je da priznamo te greke i pogledamo
istini u oi: pobjede nema a nee je ni biti!
Otvoreno je optuivao ljude, odgovorne za
drutvenu i politiku krizu: Oni koji su odgovorni za takvu situaciju i koji ne potuju ameriku
tradiciju, oni su prljavtina na tijelu naroda. To su

987/1415

oni. Predsjednik Sjedinjenih Drava Lyndon

Johnson i njegovi ljudi dijele narod.
Stjecao je popularnost i priznanja kao
pravi, iskreni graanin koji e poteno vladati.
Sve dok nije doao na izborni skup u hotelu
Ambassador
inilo se da atentat u Los Angelesu ne zahtijeva iscrpnu istragu. Sirhan-Sirhan, palestinski
fanatik koji nije podnosio Kennedyjeve proizraelske stavove, odluio gaje ubiti. Ispalio je osam
hitaca iz revolvera. Uhvaen je s orujem koje se
jo dimilo. Vidjeli su ga mnogi svjedoci. Ali nije
sve bilo ba tako jasno...
Prva sumnja: ubojica je ispalio osam hitaca.
Prije negoli je svladan, pucao je tijekom 12-15
sekundi. To je dosta vremena! Nitko ga nije
sprijeio! Roberta Kennedyja uvali su agenti iz
privatne zatitarske tvrtke, a ne policajci. tovie,
policija je dobila zabranu zatite senatora
Kennedyja! Tko je dao takvu naredbu? I zbog
ega?

988/1415

Druga sumnja: izjave o mjestu s kojega je

pucao Sirhan-Sirhan nisu se podudarale. Carl
Yonker, hotelski djelatnik koji je bio najblie
Kennedyju u trenutku kad je pogoen, izjavio je
kako se Sirhan nalazio na udaljenosti 2-3 stope,
odnosno 60-90 cm. Drugi svjedok, Lisa Elsner,
bila je uvjerena da se Sirhan nalazio neto dalje,
na udaljenosti od oko metar i pol. Sudski lijenik
Naguchi ustvrdio je: Prostrijelila rana nalazi se
iza desnog uha, i na tom je mjestu bilo dosta
baruta. Nakon pokusa doli smo do zakljuka da
je udaljenost cijevi pitolja od glave iznosila
izmeu 2,5 i 7 cm.
Kako je mogue da su procjene udaljenosti
s koje je ubojica pucao tako razliite?
Trea sumnja: lijenik je izjavio kako mu je
reeno da treba uvati u tajnosti zakljuak s koje
su udaljenosti ispaljeni hici. Nije pristao na to, pa
je otputen s obrazloenjem da se nije drao
odgovarajuih postupaka za vrijeme obdukcije.
Dana 1. kolovoza 1969. ponovo je primljen na

989/1415

posao, no tad je ve prolo dovoljno vremena da

se cijela stvar zamuti.
etvrta sumnja: senatora Kennedyja pogodila su etiri metka. Prvi ga je pogodio tik iza
desnog uha. Drugi metak pogodio ga je u lea i
ostao u kraljenici. Trei metak probio mu je
lea, proao kroz prsni ko, nastavio prema gore i
zaustavio se u stropu. etvrti metak proao je
samo kroz sako i pogodio u glavu ovjeka koji je
stajao iza Kennedyja.
Ostala etiri metka ranila su druge osobe:
peti je pogodio gospou Goldstring u lijevo
bedro, esti se odbio od podloge i ranio Ervina
Sina u lijevu nogu, sedmi je pogodio Williama
Easela u trbuh, a osmi se odbio od stropa i pogodio u glavu Mary Evans.
Sve se slae, jer je u bubanj revolvera moglo stati osam metaka. Ali...
Metak koji je proao kroz Kennedyjev sako
mogao je pogoditi u glavu mukarca koji je stajao
iza njega, samo ako je ovaj drao glavu na senatorovom ramenu ili bio visok tri metra! Obje

990/1415

mogunosti su potpuna besmislica. Taj je ovjek,

dakle, pogoen devetim metkom.
ena koja je stajala najdalje od Kennedyja,
mogla je biti pogoena samo metkom koji se
odbio od stropa, dakle, onim koji je doletio
odozgo, jer je izmeu nje i senatora bilo mnogo
ljudi pa metak nije mogao doletjeti do nje neposredno iz pitolja atentatora, niti se odbiti od
poda. Meutim, ona je pogoena metkom koji je
doao odozdo. Nije dakle mogao potjecali iz
Sirhanovog revolvera. Znai, to je bio deseti
metak.
U okviru vrata naena su dva metka - to su
ukupno etiri dodatna metka. etiri vie nego to
je sadravao bubanj Sirhanovog revolvera. On
nije imao vremena da izvadi okvir za metke iz
bubnja i umetne etiri nova metka. Iz toga proizlazi da je u sali hotela Ambassador bio jo
jedan strijelac, to potvruje i istraga iz 1976.
Baxter Ward, jedan od strunjaka koji su
pregledavali metke, rekao je: Potvruje se teorija gospodina Harpera i dvojice drugih

991/1415

kriminalistikih strunjaka priznatih u SAD-u,

koji su dokazali da med nisu iste vrste.
To je znailo da su meci ispaljeni iz dva
razliita revolvera.
Paul Shrager, policajac i svjedok atentata
na Kennedyja, rekao je: Razlike izmeu metaka
mogu znaiti da je postojao drugi revolver i drugi
atentator. To ne znamo, a ne znamo ni to je li
Sirhan bio atentator. Dokazi ukazuju na to, ali...
Peta sumnja: svjedokinja atentata na
Kennedyja, Sandra Serrano, koja je stajala pored
stepenica koje vode iz dvorane u kojoj su ispaljeni hici, izjavila je da je vidjela dvoje vrlo
sumnjivih ljudi. Visokog tamnoputog mukarca i
enu u bijeloj haljini na tokice. Stajala sam
tamo mislei o tome kako je dolo mnogo ljudi i
kako je sve bilo divno. Zatim je ta djevojka
strala niz stepenice i viknula: Ustrijelili smo ga,
ustrijelili smo ga!. Zapitala sam, Koga ste ustrijelili? A ona je odgovorila: Senatora
Kennedyja. Sjeam se to je imala na sebi: bila
je u bijeloj haljini na tokice, imala je svijetlu put

992/1415

i tamnu kosu, crne cipele i udan nos. Zatim je

doao momak. Imao je oko 23 godine i bio je
Meksikanac. Znam to, jer sam ivjela u meksikom dijelu Amerike.
Sandra Serrano pokuavala je dati iskaz.
Ispitivao ju je narednik Hernandez iz policije u
Los Angelesu. Magnetofonska traka tog
sasluanja nedvojbeno pokazuje da ju je nastojao
zastraiti i odvratiti od davanja iskaza. Evo fragmenta tog zapisa:
Sandra: Vidjela sam te ljude.
Hernandez: Ne, ne, Sandy, sjeti se to sam
ti rekao. Ne moe rei da si neto vidjela ako
nisi vidjela. Mogu to objasniti detektivima i oni
tad nee trebati razgovarati s tobom i ti nee
morati razgovarati s njima. Molim te, u ime
Kennedyja..."
Sandra: Molim vas, ne spominjite
Kennedyjevo ime!
Hernandez: Zna da postupa loe...

993/1415

To je bio vrlo dugi razgovor. Hernandez je

na kraju postigao uspjeh i polo mu je za rukom
nagovoriti djevojku da povue iskaz. Tek nakon
vie godina ponovo je priznala da je vidjela
ubojice. Mnogo toga ukazuje da atentat na
Kennedyja nije bila samo Sirhanova stvar.
Vratimo se pitanju zato policija nije titila
izborni skup.
Zato nije uzeto u obzir da je naeno 12
metaka? Zato nije uzeto u obzir miljenje sudskog lijenika da je prvi hitac ispaljen s udaljenosti od 2,5 do 7 centimetara od Kennedyjevog
uha, ako znamo da je tobonji ubojica stajao na
udaljenosti oko jednog metra? Zbog ega se
nastojalo prisiliti lijenika da sakrije tu injenicu?
Odgovor moe biti samo jedan: policija je imala
jake razloge da se cijela stvar zataka.
Javlja se, dakle, pitanje kome je trebala
smrt Roberta Kennedyja? Na izbornim
skupovima Kennedy je najavljivao: Provodit u
novu politiku koja e zaustaviti prolijevanje krvi
u Vijetnamu i u naim gradovima. Politiku koja

994/1415

e likvidirati razliku izmeu bijelih i crnih, bogatih i siromanih, mladih i starih, u ovoj zemlji i
na itavom svijetu. Nastojim postati predsjednik
jer elim da Demokratska stranka i Sjedinjene
Drave pruaju nadu, a ne beznae, da zagovaraju pomirenje ljudi, a ne rizik svjetskog rata!
U lipnju je postalo gotovo sigurno da e
Robert Kennedy biti 37. ameriki predsjednik.
Njegovi protivnici mogli su zakljuiti kako e ostati vjeran politikoj liniji koju je zastupao kao
glavni javni tuitelj za vrijeme predsjednikovanja
Johna Kennedyja, ali i kasnije u predizbornim
govorima.
Imao je, dakle, mnogo neprijatelja. Mafija
se plaila Robertove energije i organizacijskog
talenta, i htjela ga se rijeiti jer bi im kao predsjednik mogao ozbiljno natetiti.
Nagovjetaj okonanja rata u Vijetnamu i
povlaenja amerike vojske, za vojnu industriju
znaio je gubitke u milijardama dolara.
Kennedy je mnogo puta govorio o potrebi
priznanja punih prava crnom stanovnitvu u

995/1415

SAD-u, a to je izazivalo bijes meu rasistima iz

junih drava, kojima bi nagovjetaj proirivanja
prava crnom stanovnitvu mogao biti dovoljan
razlog da ubiju kandidata za predsjednika.
Robert Kennedy je najavljivao i uspostavljanje reda u CIA-i, koja je poela provoditi
vlastitu vanjsku politiku. Ako postane predsjednik, o njemu bi ovisilo imenovanje efa te institucije. Je li ubojica mogao biti iz njezinih redova?
Ta je pretpostavka nala jednostavno i fantastino objanjenje godine 1975.
Doktor William Bryan Jr., godinu prije
smrti, priznao je dvjema prostitutkama da je on
hipnotizirao Sirhana. Bio je strunjak za koritenje hipnoze u kaznenom pravu.
Drugi znanstvenik, doktor Herbert Spiegel,
izjavio je da je za CIA-u provodio istraivanja o
hipnotiziranju ljudi koji su trebali ubijati izabrane
rtve. Takav program pod ifrom Artichoke
pokrenut je 1950. i ostvaren u Landleyu, u dravi
Virginia. Sredinom te godine voditelj programa
kontrole ponaanja hipnotizirao je svoju tajnicu i

996/1415

rekao joj da puca (iz praznog pitolja) u svoju

prijateljicu. ena je izvrila nareenje.
Prema izvjeima doktora Williama Bryana
iz 1974., postizanje pune kontrole nad ponaanjem ovjeka i daljinsko upravljanje njegovim
pokretima zahtijevaju dugi trening, primjenu fizike i psihike torture, narkotika i, naravno,
hipnoze.
Je li Sirhan bio obuhvaen programom Artichoke? Za vrijeme procesa strunjaci su svjedoili da njegovo stanje moe ukazivati kako je
bio u hipnotikom transu.
Zatvorski lijenik, doktor Eduard Simson,
koji je pokuao pregledati Sirhana, otputen je s
posla. Sirhan je osuen na kaznu smrti koja je
zamijenjena onom na doivotni zatvor. Jo uvijek
je u zatvoru.

30.
Vijetnam
U eliji obojenoj u bijelo, u kojoj je bio
zatoen Nguyen Van Tai, bila je stalno ukljuena
jaka arulja. Iz ventilatora smjetenog visoko na
stropu strujio je hladan zrak i temperatura u eliji
nije prelazila 15 stupnjeva. Takve metode naredio je asnik CIA-e David Ripply, kako bi slomio
Van Taija i dobio od njega informacije koje su
Amerikancima bile posebno vane: tko je i na
koji nain upozoravao Sjeverni Vijetnam o amerikim avionskim naletima i akcijama usmjerenim
protiv partizana?
Van Tai je znao teinu tih informacija. utio je...
***

998/1415

Predsjednik Dwight Eisenhower 7. travnja

1954. je rekao: "Imate pred sobom niz kockica
domina. Prevrnite prvu i vidjet ete to e se
desiti s ostalima: i one e se prevrnuti.
Predsjednik je to izjavio u vrlo znakovito
vrijeme.
U Vijetnamu se odreivala sudbina Francuza, koji su u drugoj polovini XX. stoljea
prikljuili tu zemlju Francuskoj Indokini. Za
vrijeme Drugog svjetskog rata zemljom su zagospodarili. Japanci, ali su ostavili Vichyjevu administraciju. Kad je Japan 1945. bio pred porazom,
Vijetnamci su zakljuili kako je to izvrsna prilika
za stjecanje nezavisnosti. Dva dana nakon eksplozije atomske bombe u Hiroimi, 8. kolovoza
232

1945., Ho i Min
je osnovao Komitet osloboenja, a 13. kolovoza izbio je openarodni
ustanak. Borba s japanskom vojskom trajala je
jedva dva dana. Brza kapitulacija japanskih snaga
iznenadila je Francuze, koji su odmah shvatili
kako u Vijetnamu nemaju odgovarajuu vojnu
snagu da iziu na kraj s komunistima. Tek od

999/1415

polovine rujna, u Vijetnam su poele stizati vojne

postrojbe: francuske, britanske i amerike. No,
Ho i Min je djelovao brzo i uspjeno: njegova
snaga je rasla iz dana u dan, a jedinice Viet
Minha (Lige nezavisnosti Vijetnama) stigle su do
Sajgona i zauzele velika podruja na jugu zemlje.
Shvaajui kako u Vijetnamu ne raspolae
vojskom koja bi pokorila komuniste, francuska
vlada je pristala na pregovore. Ho i Min je
takoer shvaao kako je slabost Francuza
privremena i da e se, ako to odmah ne iskoristi,
za nekoliko mjeseci u Vijetnam iskrcati dobro
naoruane francuske divizije. Doao je na svoje
kad su 6. oujka 1946. vlade Demokratske Republike Vijetnama i Francuske potpisale u Parizu
sporazum kojim se Republika Vijetnam priznaje
kao slobodna drava, s vlastitom vladom, parlamentom i vojskom, ali inei dio Indokineske
federacije Francuske unije.
Ipak, Francuzi nisu imali namjeru odustati
od povratka Vijetnama. Ve u studenom 1946.
dolo je do ozbiljnih sukoba izmeu vijetnamske

1000/1415

i francuske vojske, a 19. prosinca zapovjednik

francuskih postrojbi u Vijetnamu, general
Morliere, izdao je naredbu da se razoruaju vijetnamske jedinice u Hanoju. Francuski brodovi
bombardirali su luku u Hajfongu. Nekoliko sati
kasnije, predsjednik Ho Si Min je proglasio
openarodni ustanak. Poeo je rat, krvav, otar i
bezobziran, i trajao je osam godina. Presudnim
dogaajem pokazalo se osvajanje najjae francuske tvrave u dolini Dien Bien Phu, 7. svibnja
1954., to je izvela vojska Viet Minha. Poraz kolonijalne vojske presudio je sudbini nastojanja da
se zavlada Vijetnamom. Francuskom drutvu bilo
je dosta prolijevanja krvi i novih rtava. Novi
premijer morao je potpisati enevske sporazume,
koji su podijelili Vijetnam na dva dijela.
Sjeverno od 17. paralele nastala je komunistika Demokratska Republika Vijetnam. Na
elo vlade doao je Ho i Min, ovjenan legendom pobjednika.
U Junom Vijetnamu vlast je preuzeo Ngo
Dinh Diem

233

. inio se monim ovjekom koji

1001/1415

e uspjeti sprijeiti irenje komunistikog

utjecaja sa sjevera. Godine 1950. otiao je u
SAD, gdje je dvije godine boravio u samostanu u
okolici New Yorka, a kasnije je preao u benediktinski samostan u Belgiji.
Diem je bio katolik, to je vjerojatno bio
dovoljan razlog da nije prihvaen od veine vijetnamskog drutva. No to nije bio jedini razlog.
Godine 1955., kad je u Vijetnamu uvedeno republiko ureenje, Diem se proglasio predsjednikom, ministrom obrane i vrhovnim zapovjednikom oruanih snaga. Najvie poloaje
razdijelio je obitelji: mlai brat Ngo Dinh Nhu
postao je ravnatelj policije, drugi brat Thuc bio je
nadbiskup i rektor dvaju sveuilita, ogor
dravni sekretar, a sin ministar prosvjete. Oni su
vladali Vijetnamom eljeznom rukom. To se
svidjelo Sjedinjenim Dravama koje su brzo
uvidjele vanost stratekog poloaja Junog
Vijetnama i poele postepeno, ali energino
istiskivati Francuze. U jesen 1954., Francuska je
pristala da povue vojsku iz Vijetnama i da

1002/1415

Amerikanci dostave vojnu i ekonomsku pomo

Diemovoj vladi, to je znatno ojaalo njegovu
mo.
Mislio je kako je potreban Amerikancima i
bio uvjeren da je njegov poloaj vrlo jak, pa je
poeo gubiti osjeaj za stvarnost. Smatrao je
kako mu na putu do postizanja apsolutne vlasti
smetaju budistiki redovnici, koji ne prihvaaju
katolika na najviem poloaju, pa je poeo nastupati protiv njih; zabranio je odravanje procesija i
drugih religijskih sveanosti i poeo zatvarati
hramove. U svibnju 1963. policija je otvorila
vatru na sudionike procesije u mjestu Hue; poginulo je devet osoba a 67 je ranjeno.
U oaju i osjeaju bespomonosti, redovnici su poeli primjenjivati najdramatinije oblike
protesta - sjedali bi na raskra, polijevali se benzinom i uz molitvu se spaljivali. Sve filmske i
televizijske kue u svijetu pokazivale su strane
slike: redovnike koji poput goruih baklji sjede
na ploniku, gube svijest i padaju na zemlju, gdje

1003/1415

umiru, dok potreseni ljudi tre uokolo, traei

neto ime bi mogli ugasiti plamen.
U Washingtonu, predsjednik John Kennedy
je uznemireno gledao na djela vijetnamskog
diktatora. Ne mislim da bi se taj rat mogao dobiti bez potpore stanovnitva, a po mom miljenju
tijekom posljednja dva mjeseca vlada je izgubila
kontakt sa stanovnitvom, rekao je predsjednik
u svibnju 1963.
Washington je najprije nastojao izvriti
pritisak na diktatora, da ublai svoju politiku,
Diem nije imao namjeru popustiti. Zaprijetio je
Amerikancima da e otjerati amerike vojne
savjetnike. Tada je u akciju stupila CIA, koja je
izvrsno poznavala prilike u Vijetnamu i imala
utjecaj na dovoljno veliki dio zapovjednog kadra
vijetnamske armije, kako bi maknula nepokornog
diktatora.
Dana 2. studenog 1963. predsjedniku
palau okruili su tenkovi. Diem je uspio pobjei,
ali je ubrzo naen u crkvi u Holonu i ustrijeljen.

1004/1415

U isto vrijeme u SAD-u se dogodilo neto to je

presudilo daljnjem razvoju situacije u Vijetnamu.
Dana 22. studenog 1963., u atentatu u Dallasu ubijen je predsjednik J. F. Kennedy. Nije
dokraja objanjena politika koju je namjeravao
provoditi prema Vijetnamu. Nekoliko dana prije
smrti odluio je povui ameriku vojsku uz Vijetnama i izdao je operativne naredbe koje, vjerojatno, nisu ni poele djelovati, kad ih je njegov
nasljednik - Lyndon B. Johnson ukinuo. On je
imao sasvim drukije miljenje o nainu
rjeavanja vijetnamskog problema.
U poetku je namjeravao djelovati vrlo
oprezno. Govorio je: Neemo slati amerike
momke devet ili deset tisua milja o kue, da bi
radili ono to trebaju raditi azijski momci
Nije govorio istinu. Situacija u Junom
Vijetnamu sve je vie uznemiravala ameriku administraciju, jer je postojala realna opasnost da e
komunistiki partizani pobijediti i predati zemlju
u sovjetske ruke. A tada bi se u tako vanom
dijelu svijeta nalazile sovjetske pomorske i

1005/1415

zrakoplovne baze. Poela bi se ostvarivati teorija

domina: sovjetska bi se ekspanzija mogla proiriti iz Vijetnama na druge zemlje u regiji: Kambodu, Laos, Tajland. Osim toga, amerika vojna
industrija poticala je predsjednika; rat je bio sjajan posao.
Predsjednik je trebao nai razlog za odluku
da poalje nekoliko tisua vojnika u Vijetnam.
Naravno, ne bi bilo posebnih problema kad bi
Amerikanci tamo bili napadnuti. Prilika se
pruila 31. srpnja 1964.
S amerikog razaraa Maddox, prilikom
toenja goriva u Tonkinkom zaljevu, primijeena su etiri junovijetnamska kutera. Zapovjednik razaraa, kapetan Harrick, nije znao da
se vraaju s pohoda na sjevernovjetnamske baze
na otocima Hon Me i Hon Nieu i okrenuo je brod
u tom smjeru. Kad se ameriki razara pribliio
otocima primijeeno je pet sjevernovijetnamskih
kutera, iji je izgled odavao agresivne namjere:
vidjelo se da se pripremaju za torpedni napad.
Uzimajui u obzir nadmo protivnika, Maddox se

1006/1415

okrenuo i poeo uzmicati. Moda je kapetan Harrick smatrao da je dolo do nesporazuma, ali nije
bilo ni vremena ni uvjeta da se razjasni nesporazum. Vijetnamci su bili uvjereni kako razara
surauje s etiri junokorejska kutera, koji su
napali njihove baze, nekoliko desetaka minuta
ranije. Krenuli su u potjeru za amerikim brodom
i ubrzo su mu se pribliili. S Maddoxa su otvorili
vatru iz topova kalibra 120 mm i pozvali u pomo avione s aerodroma Ticonderoga. Nakon
37-minutne borbe dva su kutera potopljena, a
jedan je ozbiljno oteen.
Predsjednik je dobio brzojav: Jutros, za
vrijeme obavljanja patrolne misije, s tri torpedna
kutera napadnut je USS Maddox."
Predsjednik je odgovorio: Moram imati
jasnije injenice.
Informacija o injenicama dola je ubrzo.
Dana 4. kolovoza u 19.30 operater radara na
brodu Maddox primijetio je na ekranu neprijateljske jedinice, na udaljenosti od oko 8 milja.
Bilo je neobino da pridrueni razara Turner

1007/1415

Joy nije javljao o prisutnosti neprijatelja. Ipak, za

svaki sluaj, otvorena je vatra u smjeru nevidljivih brodova, rukovodei se pokazivanjima
radara, a pozvani su i avioni s nosaa. etiri
lovca napravili su krug iznad brodova, ali nisu
vidjeli vijetnamske brodove, pa su se vratili na
palubu nosaa.
U 22.25 Maddox je ponovo oglasio alarm i
otvorio vatru prema nevidljivim brodovima. Opet
su pozvani u pomo avioni s nosaa.
Izgleda da su poludjeli! vikao je pilot
lovca Wesley McDonald, kruei iznad amerikih brodova koji su pucali iz svih topova. Plove
u cik-cak liniji i viu da Vijetnamci gaaju torpedima. A ja ne vidim nijedan kuter.
Dobro to provjeri! dola je naredba s
nosaa.
Nakon nekoliko minuta, Wesley McDonald
se ponovo javio: Nema sumnje da su tipovi na
brodu poludjeli, jer ovdje nema Vijetnamaca.
Jedino ako su nevidljivi, ali ni moj radar nita ne
pokazuje.
Prijavljujem
povratak.
OK,

1008/1415

potvrujem, odgovorio je operater s nosaa,

idueg dana kapetan Harrick, zauen nonim
dogaajima, izveo je eksperiment. Pokazalo se
kako je pri punoj brzini dvaju brodova koji su
plovili u cik-caku, radar broda Maddox ponovo
pokazao prisutnost neprijateljskih brodova, iako
ih tamo nije bilo. Situacija je postala jasna: jueranji incident bio je posljedica pogrenog funkcioniranja radiolokacijske aparature. Kapetan
Harrick je odmah poslao brzojav zapovjednitvu:
Incident u Tonkinkom zaljevu zahtijeva
objanjenje.
Taj je brzojav ostao u Sajgonu. Iz nepoznatih razloga, zapovjednitvo amerike ratne mornarice nije ga proslijedilo u Washington.
Dana 18. kolovoza 1964. general Maxwell
D. Taylor, ameriki veleposlanik u Sajgonu,
poslao je u Washington brzojav u kojem je sugerirao da bi jedno od sredstava koje bi ojaalo
junovijetnamsku vladu mogla biti dobro ostvarena operacija bombarderskih napada na ciljeve u
Sjevernom Vijetnamu, usmjerena, prije svega,

1009/1415

protiv opskrbnih linija (junovijetnamskih partizana, op. B. W.) i drugih vojnih ciljeva.
Washington je mogao brzo primijeniti veleposlanikove
savjete,
jer
su
partizani
234

Vijetkonga
1. studenog raketama i tekim
topnitvom napali zrakoplovnu bazu kod Sajgona. Unitili su pet aviona B-57 Camberra,
otetili petnaest drugih i ubili etiri vojnika.
Ve 2. prosinca predsjednik Johnson je prihvatio Plan ogranienih zrakoplovnih djelovanja
protiv komunistikih linija opskrbe U veljai
1965. ameriko zrakoplovstvo poelo je s
napadima na ciljeve u Sjevernom Vijetnamu, kao
odmazdu za napad partizana na vojne baze u
Pleiku. U oujku je uslijedila idua serija napada
za odmazdu na napad na bazu Qui Nhon. Bio je
to tek poetak velike zrakoplovne operacije pod
ifrom Rolling Thunder. Operacija je poela u
oujku 1965. i trajala je do listopada 1968.
Lovci i bombarderi s nosaa aviona i iz
kopnenih baza udarili su na partizanske poloaje

1010/1415

Vijetkonga u Junom Vijetnamu, kao i na ciljeve

u Sjevernom Vijetnamu. U prvim naletima
uglavnom su koriteni avioni F-105 Thunderchief, koji su napadali ceste i eljeznike pruge.
Prvi cilj bio je cestovno-eljezniki most Than
Hoah na rijeci Ma. Borbe za taj most trajale su
sedam godina. Vijetnamci su brzo popravljali
tete i velikom odlunou branili taj strateki
cilj. U to su se uvjerile i posade Thunderchiefa,
koje su u pratnji aviona F-100 Super Sabres, 4.
travnja pokuale unititi most. etiri sjeverno
vijetnamska aviona MiG-17 dobila su zranu
bitku i sruila dva amerika aviona. Tek 13.
svibnja 1972. avioni F-4 Phantom, naoruani
laserski voenim bombama Pavewey I, tekim
900 i 1350 kg, potpuno su unitili most koji je
odolijevao tolikim napadima. No, avioni nisu
mogli sami dobiti rat. U Vijetnam su poeli
dolaziti ameriki vojnici. Godine 1966. bilo ih je
185 tisua. Premalo. Nisu bili pripremljeni za rat
u dungli i nisu bili u stanju unititi partizanske
baze, sustave zapovjednitva, veze i opskrbu.

1011/1415

Poele su dolaziti nove snage. Gubici su

rasli. Istovremeno, Sjeverni Vijetnam, koristei
golemu sovjetsku i kinesku pomo, bivao je sve
bolje pripremljen za borbu protiv Amerike.
Godine 1967. u Juni Vijetnam probio se
22-godinji Nguyen Van Tai. Bio je izvrsno
obuen u centru KGB-a u okolici Moskve.
Njegovi zadaci bili su organiziranje obavjetajne
mree, sakupljanje informacija o planovima operacija junovijetnamskih i amerikih vojnih
jedinica i organiziranje teroristikih grupa koje e
djelovati oko Sajgona i u samom Sajgonu. U jednom i drugom Van Tai je bio uspjean.
Poetkom 1968. Van Tai je dobio naredbu
da izvede akciju Osveta naroda. Ve je bio spreman za izvoenje oruanih teroristikih akcija na
irokoj skali. Organizirao je mreu malih skupina
od 10 do 20 osoba koje su trebale udarati u
mjesta najvanija za Amerikance: diplomatska
predstavnitva,
zapovjednitva,
skladita
streljiva. rtve se nisu raunale.

1012/1415

Ujutro 31. sijenja jedinica od 19 osoba

napala je ameriko veleposlanstvo u Sajgonu.
Nakon dvosatne borbe poginuli su svi partizani.
Ameriki gubici takoer su bili veliki: sedam poginulih, nekoliko desetina ranjenih i unitene
zgrade.
Van Tai nije bio meu napadaima na veleposlanstvo. Godinu kasnije uhitila ga je
junovijetnamska protuobavjetajna sluba, vjerojatno zbog izdaje. CIA je zakljuila da bi on
mogao znati kako cure informacije o planovima
amerikih zranih i kopnenih operacija. Smatralo
se naime da je Van Tai ucjenom ili mitom
vrbovao junovijetnamske asnike koji su imali
pristup amerikim vojnim tajnama. Istovremeno,
akcija bombardiranja ciljeva u Junom i
Sjevernom Vijetnamu dobivala je na snazi.
U travnju 1965., nakon sastanka glavnog
zapovjednika amerikih snaga u Vijetnamu, generala Williama C. Westmorelanda, s generalom
Robertom McNamarom u Honoluluu, odlueno
je da se u akciju upute strateki bombarderi

1013/1415

235

B-52
iz baze Anderson na otoku Guam. Prva
misija obavljena je 18. lipnja 1965., kad je 30 tih
aviona izvelo napad na partizanske baze u provinciji Binh Duong u Junom Vijetnamu. Pothvat
se pokazao velikim neuspjehom. Tri aviona
razbijena su u katastrofi za vrijeme toenja
goriva nad morem. Na cilj je stiglo 25 bombardera i svaki je izbacio golemi teret od 51
bombe, od kojih je svaka teila 337 kg. Pored
svega toga, na snimcima koje su nakon napada
napravili izviaki avioni, vidjeli su se samo
dijelovi unitene dungle, a nije bilo znakova
tete nanesene partizanima, fesu li bili upozoreni
na akciju?
Uskoro su bombarderi B-52 modificirani
poveavanjem tereta na 108 bombi, ukupne
teine 27 tona (u praksi, avioni su uzimali i 36
tona bombi). Tijekom prve godine modificirani
B-52 bacili su 8000 tona bombi na ciljeve u
junom Vijetnamu, a zatim su udarili na ciljeve u
Sjevernom Vijetnamu. Do svibnja 1967. bacili su
200 tisua tona bombi!

1014/1415

Meutim, njihovi naleti nisu donosili

oekivane rezultate. Theodore Shackley, ef
ekspoziture CIA-e u Sajgonu tvrdio je:
Sjevernovijetnamci su, u pravilu, znali za nalete
B-52. ak kad smo, zbog nepovoljnog vremena,
udarali na druge objekte, a ne one koje smo ranije
planirali, oni su saznali i za te ciljeve. Nismo uspjeli ustanoviti na koji su nain doznali nae
planove.
Amerikanci su povremeno obustavljali
napade - povodom blagdana ili kako bi potaknuli
vladu Sjevernog Vijetnama na pregovore.
Izviaki letovi za vrijeme tih viednevnih
prekida u bombardiranju, pokazivali su da su
Vijetnamci vrlo brzo obnavljali snage: na
unitenim cestama pojavili bi se kamioni s
graevinskom opremom i materijalom i uz
oteene mostove graeni su novi prijelazi. Pilot
jednog izviakog aviona otkrio je da je na jednom desetkilometarskom dijelu ceste bilo 560
vozila s graevinskim materijalom. Bombardiranja su podrazumijevala ogromna sredstva, a nisu

1015/1415

donosila rezultate kakve su oekivali ameriki

zapovjednici.
Protuobavjetajna sluba bila je uvjerena
da je do curenja informacija dolazilo upravo u
Vijetnamu. Cijeli proces rukovoenja zranim
operacijama poinjao je, istina, u Washingtonu,
ali je i junovijetnamsko zrakoplovno zapovjednitvo imalo svoj udio. O udaru na svaki objekt u
Junom Vijetnamu odluivao je neposredno
predsjednik. Njegovu odluku preuzimao je sekretar obrane, nakon ega je proslijeivana u
Pentagon. Iz Pentagona je ila do zapovjednika
Pacifikih snaga. Neposredna priprema operacije,
ocjena ciljeva, raspoznavanje itd., povjereni su
zrakoplovnim snagama - USAP-u, mornarikom
zrakoplovstvu
i
junovijetnamskom
zrakoplovstvu - VNAF-u. Zato su upravo tamo
ameriki protuobavjetajni eksperti traili
komunistike agente. Bezuspjeno. Smatrali su
da im jedino Van Tai moe pokazati pravi trag.
Rat u Vijetnamu, pun okrutnosti i rtava
meu civilnim stanovnitvom, ali i kod amerikih

1016/1415

vojnika, izazvao je valove protesta u Sjedinjenim

Dravama i itavom svijetu.
Lyndon Johnson je dobro znao da je za
milijune ljudi postao politiar zloina, pa na izborima 1968. nije istaknuo svoju kandidaturu.
Novi predsjednik, Richard Nixon, odluio je to
bre zavriti rat koji Amerikanci nisu mogli
dobiti.
U svibnju 1968., na inicijativu dravnog
sekretara Henryja Kissingera, u Parizu su poeli
mirovni pregovori, a istovremeno je proglaen
program vijetnamizacije rata", to je znailo
povlaenje amerikih vojnika i ostavljanje
junovijetnamskoj vojsci da se bori protiv
komunistikih snaga. Sporazum je potpisan u
sijenju 1973. i predsjednik Gerald Ford zatraio
je povlaenje 237 tisua lanova amerikih vojnih snaga iz Indokine. Bombarderi B-52 zavrili
su letove. Od 1965. izveli su 126 615 letova od
ega 9800 u Sjevernom Vijetnamu. Ameriki
avioni bacili su sveukupno 2 633 035 tona
bombi. Tijekom svih tih akcija izgubljeno je

1017/1415

samo osam aviona, sruenih od strane Vijetnamaca i 13 uslijed razliitih katastrofa.

Bombarderi su dobili bitku, ali ne i rat.
Vojska Sjevernog Vijetnama je nakon dvogodinjih priprema, u oujku 1975., zapoela
ofenzivu na Sajgon. Bili su ve nadomak
prijestolnici, kad je Van Tai, 29. travnja, s lisiinama izveden iz elije i uguran u avion. I pored
mnogobrojnih prijedloga za razmjenu zarobljenika, amerika CIA nije pristala predati
zatoenika. Nestao mu je svaki trag.
Prema nepotvrenoj verziji, negdje iznad
mora vojnici su otvorili vrata i gurnuli ga iz aviona. Je li doista na taj nain likvidiran Van Tai?
Ako jest, zbog ega? Ne zna se. A moda je Van
Tai iv, a pria o njegovom izbacivanju iz aviona
trebala je samo obmanuti sjevernovijetnamsku
obavjetajnu slubu, da ne trai zatoenika koji je
znao tako mnogo?
Idueg dana, 30. travnja 1975., vojska
Sjevernog Vijetnama osvojila je Sajgon. Vijetnamski rat je zavren.

1018/1415

Godine 1985., deset godina kasnije,

Amerikanci su otkrili tajnu uspjeha Vijetnamaca
sa sjevera, koji su znali za amerike letove prije
negoli su zapoeli. To se povezivalo s djelovanjem asnika za vezu iz stoera podmornike flote,
Johna A. Walkera.
Walker je u sijenju 1968. doao iz baze
Norfolk u Washington, parkirao u sreditu grada i
potraio u telefonskom imeniku adresu sovjetskog veleposlanstva. Sjeo je u taksi i zatraio da
ga se odveze nekoliko ulica dalje. Posljednji dio
puta preao je pjeke, esto pogledavajui preko
ramena da li ga tko slijedi. Uao je u ekaonicu i
zamolio straara da ga povee s nekim od zatitara. Mukarcu koji je nakon nekoliko minuta
doao u hol nije rekao tko je. Dao mu je mali
paketi i otiao. U paketiu su bile mjesene
postavke ifri KL-47. Zbog ega je to napraio?
Jednostavno, radilo se o novcu. Rusi su brzo
uvidjeli vrijednost Walkerove poiljke i pronali
su ga.

1019/1415

Na koji nain - ostaje tajnom. Walker je

vjerojatno snimljen dok je u holu veleposlanstva
ekao mukarca kome bi mogao predati paket.
Tijekom nekoliko godina svog djelovanja za
sovjetsku obavjetajnu slubu, inio im je
neprocjenjive usluge. ak i kad je 1976. otiao u
mirovinu, ostavio im je pouzdanog ovjeka,
Jerryja Whitwortha, koji je nastavio njegov rad.
Rusi su bili tako zadovoljni da ga je asnik
KGB-a obavijestio da je dobio in admirala
sovjetske flote. Vjerojatno je omoguio Rusima
itanje milijuna amerikih ifrograma, a meu
njima i svih naredbi u vezi s letovima u Sjeverni
Vijetnam i mnogim zrakoplovnim operacijama u
Junom Vijetnamu.

31.
Operacija Rajan
Jednog hladnog travanjskog jutra 1981., ispred zgrade KGB-a u Moskvi krenula je crna
limuzina. Jurei srednjom trakom kolnika, rezerviranom za vladina vozila, brzo je stigla do Spaskih vrata Kremlja. Videi propusnicu KGB-a
pritisnutu na staklo, straar je salutirao i nije se
odvaio pregledati vozilo. Crni Zil dovezao se do
zgrade u kojoj su se nalazile prostorije generalnog sekretara CK KP SSSR-a i tu se zaustavio.
Visok, prosijed mukarac u crnom kaputu i
krznenoj kapi uputio se do ulaza. Proao je pored
straara, koji ga je oito dobro znao i propustio
bez provjere dokumenata. St igao je na kat gdje
se nalazio kabinet Leonida Brenjeva. Drue
sekretaru, Zapad se priprema za nuklearni rat!
To su bile prve rijei Jurija Andropova kad
je uao u Rrenjevljev kabinet. Nije ga morao

1021/1415

dugo uvjeravati. Brenjev mu je vjerovao potpuno i bezgranino. Od tog trenutka postao je

suradnik Andropova u... igri protiv sebe. Nije ni
pomislio da ga ef KGB-a vue u zamku.
***
Leonid Brenjev je oekivao tu vijest. Bio
je siguran da e mu ef obavjetajne slube prije
ili kasnije predoiti dokaze da se Zapad priprema
za nuklearni rat. Mogao se uvjeriti u to itajui
236

govore predsjednika Ronalda Reagana . Dok je

to izjavljivao za vrijeme izborne kampanje, moglo se zamiriti na jedno oko, znajui da predsjedniki kandidat daje obeanja na koja e za237

boraviti im sjedne za stol u Ovalnom uredu .

Meutim, Ronald Reagan, koji je pobijedio na izborima u studenom 1980., nije odustao od
voenja tvrde politike prema SSSR-u. Za vrijeme
jedne od prvih tiskovnih konferencija u Bijeloj
kui, o ponaanju vlasti Sovjetskog Saveza je

1022/1415

rekao: Oni su uzeli sebi pravo da naprave svaki

zloin, izgovore svaku la i iskoriste svaku prevaru da bi to postigli (...) Dosadanje razoruanje
je bila jednosmjerna ul ica koju je Sovjetski
Savez koristio kako bi ostvario vlastite ciljeve.
Te se rijei nisu mogle zanemariti. Tako
tvrdim jezikom nije govorio ni jedan od amerikih predsjednika. A to je bio tek poetak, jer ve
3. oujka u intervjuu za tisak Reagan je pokazao
to misli o sovjetskim voama: Njihov pogled
na moral je takav da ne vide nita nemoralno u
onome to ih vodi k odreenom cilju. To znai da
ne prezaju od lai, krae, prevara, pa ak i
ubojstava, ako ih to vodi do cilja.
Sovjetska obavjetajna sluba je uskoro
izvijestila kako je dravni tajnik, general
238

Aleksander Haig , naredio svakom zaposleniku

State Departmenta da u slubenim kontaktima sa
sovjetskim predstavnicima zauzme sljedee stanovite: Na signal Rusima mora biti jasno upozorenje da je njihovo vrijeme neogranienog avanturizma u Treem svijetu zavrilo, i da je

1023/1415

iscrpljena spremnost Amerike da tolerira ispade

suradnika Moskve, Kube i Libije.
Brenjev je shvaao da Reagan ima prednost i da je moe iskoristiti. Tako je bilo nakon
sovjetske intervencije u Afganistanu.
U travnju 1978. komunistika Narodna demokratska partija Afganistana, NDPA, organizirala je prevrat u kojem je ubijen predsjednik
Muhammed Daud Khan, zajedno s obitelji. Na
vlast su pretendirala dvojica politiara: Babrak
Karmal, koji je bio agent KGB-a i Nura
Muhammed Taraki, jedan od voa iz frakcije
NDPA. On je imao potporu Brenjeva s kojim se
jedanput nakratko sastao i uspio uvjeriti sovjetskog vou da bi bio dobar vladar Afganistana. To
je bilo presudno i Karmal je, bojei se za ivot,
morao prebjei iz Afganistana u ehoslovaku.
Taraki je odluio da daljnji razvoj muslimanske
drave mora tei prema sovjetskom uzoru; industrijalizacija, kolektivizacija i laicizacija. Sunitsko
drutvo odgovorilo je na taj program organizirajui partizanski pokret podupiran od Pakistana.

1024/1415

Taraki nije stigao ostvariti svoje zamisli, jer je

ubijen u frakcijskim borbama u samoj partiji u
listopadu 1979., na poticaj potpredsjednika Hafizullaha Amina. Moskva je zamirila na jedno
oko na ubojstvo svog miljenika i izdala priopenje u kojem je reeno kako e se u budunosti
bratski odnosi izmeu Sovjetskog Saveza i revolucionarnog Afganistana i nadalje razvijati na
bazi prijateljstva, dobrosusjedstva i suradnje.
U isto vrijeme predstavnik KGB-a u Kabulu upozoravao je Kremi): Meu islamskim
voama narasta jaka opozicija protiv Aminove
vladavine. Bez sumnje, to e dovesti do eksplozije bunta u armiji i do gospodarskog sloma.
U Politbirou KP SSSR-a znali su da takve
ocjene ne treba podcjenjivati. Pala je odluka o
uklanjanju Amina. Taj je zadatak povjeren Odjelu VIII u Upravi S, u kome je izabran potpukovnik Mihail Taiebov, Azer koji je mnogo
godina proveo u Kabulu.
U kasnu jesen Taiebov je stigao u prijestolnicu Afganistana. Imao je kod sebe ampulicu s

1025/1415

otrovom koju su pripremili strunjaci iz Odjela

VIII. Na nepoznat nain uspjelo mu je postati
Aminovim kuharem. No, brzo se uvjerio da nee
uspjeti izvriti zadatak, jer je predsjednik bio
neobino oprezan. Obroci koji su dolazili na
njegov stol bili su tako temeljito provjeravani da
nije bilo govora da se u njih stati otrov.
U isto vrijeme situacija u Afganistanu sve
se vie pogoravala. Predstavnik KGB-a iz Kabula upozoravao je da Amin mora biti brzo uklonjen, inae e doi do revolta, nakon kojeg e
Afganistan postati islamska republika.
Jurij Andropov, ef KGB-a, u poetku je
bio protiv vojne intervencije. Meutim, u nekom
trenutku je zakljuio da ulazak sovjetske vojske u
Afganistan moe imati jednak uinak kao intervencija u Maarskoj 1956.: nakon kraeg
vremena bunt e biti uguen i bit e vraena
komunistika vlast. Nije uzeo u obzir injenicu
da izmeu Maarske, drave ravne poput dlana, s
povrinom od 93 030 km2 i est puta veeg

1026/1415

(647.500 km ), divljeg i gorovitog Afganistana,

postoji ogromna razlika.
Odluka o slanju sovjetske armije u
Afganistan donesena je u uskom krugu
Politbiroa.
Badnje veeri 1979., na meunarodni aerodrom u Kabulu poeli su svake tri minute slijetati
sovjetski transportni avioni. U isto vrijeme
kopnenu su granicu prele tri oklopne divizije,
kreui se u smjeru glavnog grada.
Dana 27. prosinca manja transportna oklopna jedinica krenula je s aerodroma prema
centru grada. U tim vozilima bila je jedinica komandosa, kojima je zapovijedao pukovnik Bojarinov, komandant Odjela VIII u Balaicama. Na
oklopnim vozilima vidjele su se afganistanske
oznake, a svi su vojnici imali na sebi
afganistanske uniforme. Ispred predsjednike
palae vozila su se zaustavila na poziv straara.
Nekoliko minuta poklopci na vozilima ostali su
zatvoreni, to je zainteresiralo afganistanske vojnike. Prili su blie oklopnim vozilima, a tada su

1027/1415

se prema njima okrenule kupole sa strojnicama.

Na jednom od vozila pojavila se zastava KGB-a.
Afganistana su se dali u bijeg, ali nisu stigli
pretrati niti desetak koraka, jer su pali pokoeni
rafalima iz najteih st rojnica i kalanjikova,
provuenih kroz streljake otvore u oklopima
transportera. Put do palae bio je slobodan.
Daljnji dogaaji odigravali su se munjevitom
brzinom. Oklopni transporteri lako su forsirali
zapreke od bodljikave ice i uli su u dvorite
palae. Tamo su komandosi razvalili vrata i upali
u palau. Imali su nareenje da ne uzimaju zarobljenike. Nitko nije trebao biti svjedok onoga
to se imalo desiti u palai. Amin je naen u baru
na gornjem katu, kamo se sklonio sa svojom
ljubavnicom. Ne zna se ak ni je li imala
vremena moliti da joj potede ivot. Ubrzo je poginuo i zapovjednik komandosa, vjerojatno zbog
toga to ga je jedan od vojnika zamijenio za lana
predsjednikova osiguranja. U toj operaciji poginulo je 12 sovjetskih komandosa. rtve meu stanovnicima palae nisu poznate.

1028/1415

Dan kasnije, radio Kabul, kojeg su ve zauzeli sovjetski vojnici, emitirao je vijest da je
Amin osuen na smrt od revolucionarnog
tribunala i strijeljan. Afganistan je ve imao novog vou: bio je to Babrak Karmal.
Napravili smo dvije velike greke, rekao
je jedan od generala KGB-a. Precijenili smo
snagu i spremnost za borbu afganistanske armije,
a podcijenili smo snagu afganistanskih ustanika.
Poeo je dugi i krvavi rat, koji je zahtijevao
nove i nove sovjetske snage. Do jeseni 1980. u
Afganistan je poslano 80 tisua vojnika, a njihov
je broj ubrzo narastao na 130 tisua.
U sijenju 1980,, na elo afganistanske
slube sigurnosti Khedamat Etela at Dawlati
(KHAD), doao je okrutni 32-godinjak,
Muhammed Najibullah. Iako je predsjednik
Karmal obeao da se vie nee ponoviti komar
prolosti, kad je tajna policija muila ljude,
KHAD je brzo stekao alosnu slavu. Nikad se
nee saznati koliko je protivnika novog reima,
meu kojima ena i djece, bilo zatoeno u

1029/1415

centrima KHAD-a. U svim sasluavanjima, koja

su esto zavravala smru muenih, sudjelovali
su sovjetski savjetnici; u pravilu, ispitivanja su
provoena pod njihovim vodstvom.
Zapadni svijet je brzo i estoko reagirao na
sovjetsku intervenciju. Predsjednik Jimmy
239

Carter
proglasio je embargo na dostavu
penice za SSSR i bojkot Olimpijskih igara u
Moskvi.
No, Carter je bio slab predsjednik. Njegova
misija bila je lijeenje rana amerikog drutva,
rana koje je za sobom ostavio rat u Vijetnamu i
problemi nakon postupka predsjednika Richarda
Nixona koji je odobrio provalu u sjedite konkurentske Demokratske partije, to je - otkriveno od
novinara dnevnika Washington Post - ulo u
povijest kao afera Wattergate. Carter je ispunio
svoj zadatak zalaui se za istinu i potrebu postupanja u skladu s moralnim principima. Vratio je
Amerikancima vjeru u ispravnost i poteno
djelovanje njihovog predsjednika; oistio je polje
na koje je u sijenju 1981. stupio Ronald Reagan.

1030/1415

Novi predsjednik je znao izvrsno iskoristiti

prijetnje i strah od imperijalizma Moskve koji se
pojavio nakon ulaska sovjetskih postrojbi u
Afganistan. Bio je uvjeren da Sovjetski Savez
nee izdrati novu gospodarsku i tehnoloku
utrku u naoruanju.
Ve u prosincu 1979. drave NATO saveza
prihvatile su razmjetanje na svom teritoriju
raketa nove generacije Pershing II, kao i samonavoenih projektila Cruise. Formalno, bio je to
odgovor na uvoenje u sovjetske arsenale raketa
na pokretnim rampama SS-20. No sovjetske
rakete dometa oko 5000 km nisu mogle dosegnuti ciljeve u Sjedinjenim Dravama, ali su zato
amerike rakete iz europskih baza mogle unititi
Moskvu. Leonid Brenjev imao je dakle razloga
za strah. Rakete Pershing II nisu mogle biti
unitene prije ispaljivanja jer su prevoene na
rampama s kotaima, i mogle su biti ispaljene sa
svakog mjesta. Trebalo je jedva pet minuta da
prijeu udaljenost izmeu Zapadne Njemake i
cilja na teritoriju SSSR-a; pogaale su s tonou

1031/1415

koja je nazvana tokastom, jer je rasipanje

iznosilo samo est metara. Kad bi izbio rat, ako
bi Rusi preko svojih satelita i bili upozoreni o
startu tih raketa, ne bi imali ni najmanje anse da
za tih pet minuta pripreme obranu.
Jo veu opasnost predstavljali su samonavoeni projektili Cruise. Ne prevelik, dug est
metara i s promjerom od pola metra, projektil je
mogao biti lansiran s kopnene rampe, aviona,
broda ili podmornice. Imao je mlazni motor i relativno malu brzinu, 900 km/h. ini se da bi ga
bilo lako unititi prije negoli dosegne cilj. Ali
nije bilo tako. Male dimenzije i let tik iznad
povrine zemlje jako su oteavali otkrivanje projektila radarom. Pored toga, kompjutor
TERCOM, imajui zakodiranu satelitsku mapu
terena preleta, vodio je projektil mijenjajui
smjer i visinu leta i izbjegavajui satelitom
otkrivenu protuzrakoplovnu obranu u klancima i
na obroncima planina. Nakon preleta 2700 km,
udarao je s tonou do 30 m, to se pri nuklearnom naboju eksplozivne energije 80 kilotona

1032/1415

TNT, vie nego etiri puta jaem od bombe

baene na Hiroimu, moglo smatrati tokovnom
preciznou.
Reagan je bio u ofenzivi. Povukao je odluku svog prethodnika o zaustavljanju radova na
stratekom bombarderu nove generacije B-1. Ti
gigantski avioni mogli su letjeti brzinom od 2330
km/h, na visini od 10 km ili 1200 km/h tik iznad
povrine zemlje, to je praktino onemoguavalo
da ih se otkrije radarom. Posebni materijal upotrijebljen za oblaganje trupa i oblik aviona,
uzrokovao je da se na radarskom ekranu koji promatra nebo, javlja refleks kakav stvara npr. jato
gusaka. B-1 trebao je prevoziti naoruanje
ukupne mase 561, ukljuujui i samonavoene
rakete.
Reagan je reaktivirao i radove na ogromnim, interkontinentalnim raketama MX, duim od
21 m i naoruanim s deset nuklearnih glava,
svaka energije 350 kilotona TNT, koje su bile u
stanju pogoditi cilj na drugom kontinentu, s
tonou od 100 do 150 m. Meutim, nije se

1033/1415

radilo samo o njihovoj unitavajuoj moi. Te

ogromne rakete trebale su biti prevoene
podzemnim tunelima izmeu lansirnih rampi.
Tako Rusi ne bi mogli otkriti u kojem se skladitu raketa nalazi i ne bi mogli usmjeriti svoje
rakete, kako bi ih unitlili prije negoli budu
lansirane.
Sve te odluke i aktivnosti mogle su ukazivati na to da Amerikanci namjeravaju postii
mogunost da zadaju tzv. razoruavajui udar,
to je u potpunosti mijenjalo osnove na kojima se
temeljio mir u svijetu, od trenutka izuma nuklearnog oruja.
Tko puca prvi, umire drugi - taj princip
garantirao je velesilama da se protivnik nee
odvaiti lansirati rakete, jer bi napadnuta drava
nakon nekoliko minuta ispalila svoje rakete, poletjeli bi strateki bombarderi i bila izdana naredba za lansiranje raketa s podmornica. Kad bi neka
od velesila bila sigurna da e u prvom udaru
njene rakete unititi strateki potencijal druge
velesile,
onemoguavajui
joj
zadavanje

1034/1415

uzvratnog udarca, tada bi mogla zapoeti nuklearni rat. Toga se bojao Brenjev, sluajui informacije iz Sjedinjenih Drava, koje mu je prenosio Andropov.
U atmosferi prijetnji Brenjev je nazirao
izvjesne mogunosti za sebe, prije svega priliku
da povrati simpatije ljeviarskih partija na
Zapadu, koje je Sovjetski Savez izgubio, aljui
vojsku u Afganistan i ubijajui tamonje stanovnitvo. Nadao se i mogunosti da skrene pozornost
s dogaaja u Poljskoj, gdje je pokret
Solidarnost masovnih razmjera, nastao u trajkovima u brodogradilitu u Gdansku u kolovozu
1980., prijetio razbijanjem homogenosti sovjetskog sustava u Srednjoj Europi. Svjetsko javno
miljenje i vlade bili su zauzeti opasnou od
mogueg nuklearnog rata, pa bi mu vjerojatno
dopustili da se obrauna s poljskom opozicijom.
Zbog toga je dao Andropovu slobodne ruke u
tom sluaju, a odluio ga je podrati vlastitim
autoritetom. Poetkom svibnja 1982. sudjelovao
je na tajnoj konferenciji najviih asnika KGB-a.

1035/1415

Uvodnu rije imao je Andropov. Sjedinjene

Drave postigle su mogunost da zadaju Sovjetskom Savezu nuklearni udar, rekao je, mislei
vjerojatno na razoruavajui udar.
Politbiro je odluio da najvaniji zadatak
obavjetajne slube postane sakupljanje informacija o pripremama Sjedinjenih Drava i NATO-a
za nuklearni rat. U toj akciji, oznaenoj kriptonimom Rajan od rijei raketno-jadernoje
napadenije (raketno-nuklearni napad), suraivat
e obavjetajne slube KGB-a i vojske, GRU-a.
Sluajui te rijei, Brenjev nije reagirao.
Moda je ve bio toliko bolestan da nije razumio
znaenje tog izvjea, naime, da su KGB i GRU,
dvije tajne slube i bijesni rivali, koji su se
mnogo godina meusobno borili, odjednom
poele suraivati! To je znailo da su ef KGB-a
240

Andropov i ministar obrane Dmitrij Ustinov

sklopili savez. Dva najmonija ovjeka u dravi
udruila su snage. Zato?

1036/1415

Dmitrij Ustinov, tada 73-godinji politiar,

imajui snanu poziciju u vrhu vlasti Sovjetskog
Saveza i potporu generalnog sekretara, bio je
pristaa prevlasti armije u svim podrujima
dravnog ivota i politike. Rado je podrao
Andropovljev plan, jer je irenje atmosfere straha
znailo da e armija dobiti nova sredstva, te da e
generali ui u sastav najvie dravne i partijske
vlasti, to e donijeti znatnu dodatnu korist.
Meutim, Juriju Andropovu nije bilo samo
do jaanja pozicije njegovog ureda. Operacija
Rajan trebala ga je odvesti puno dal je.
Svi su u Kremlju znali da je Brenjev teko
bolestan i da mu je ivot pri kraju. Naravno,
rezultati medicinskih nalaza bili su obavljeni
najstroom tajnom, ali bilo je dovoljno pogledati
generalnog sekretara da bi se vidjelo u kakvom se
tekom stanju nalazi; hodao je vukui noge, imao
je dva sluna aparata i s tekoom je govorio.
Putovanja izvan Rusije postala su ozbiljan problem, pa je netko u Kremlju iznio prijedlog da se
postave pokretne stepenice, koje bi na

1037/1415

jednostavan nain mogle dovesti sekretara do

tepiha za doek na aerodromskoj pisti. Konstruktori su poeli rad na neuobiajeno kompliciranom
ureaju, nailazei na samom poetku na problem:
kako ga pokretati? Ljudi koji su brinuli o predsjednikovoj sigurnosti nisu htjeli da se stepenice
pokreu elektrinim motorom zbog opasnosti od
elektrinog udara, dok bi benzinski motori bili
suvie buni i dimili bi. Na kraju su ipak konstruirane stepenice s benzinskim pogonom i s golemim naporima prevezene su do Moskve, jer su
bile previsoke da bi prole ispod nadvonjaka.
No, te stepenice ipak nisu upotrijebljene.
Rezultati pretraga i lijenike dijagnoze o
stanju zdravlja prvog ovjeka u sovjetskoj dravi,
sigurno nisu bili tajna za Andropova. Smatrao je
da onog dana kad Brenjev umre, on treba preuzeti vlast u SSSR-u. Zato je najprije elio ojaati
svoj poloaj, a zatim ukloniti kandidata kojeg je
predlagao Brenjev. Operacija Rajan pruala je
mogunost
potpore
vojske,
najmonijeg
saveznika u borbi za vlast u dravi.

1038/1415

241

Vladimir Kriukov , ef Prve uprave

KGB-a, koji je upravljao inozemnom obavjetajnom slubom i dobio nalog za detaljno planiranje operacije Rajan, nije vjerovao u mogunost da
bi Zapad izazvao rat. jednako skeptino ponaali
su se i eksperti zaposleni u KGB-u. Meutim
nitko ih nije pitao za miljenje - oni su trebali
napraviti plan djelovanja velikog stroja KGB-a.
Napravili su to u studenom 1981. Tada su
KGB-ovi predstavnici u glavnim europskim
gradovima, Sjedinjenim Dravama i nekim
dravama Treeg svijeta, dobili konkretne upute.
Primjerice, efu ispostave KGB-a u Helsinkiju
reeno je da odmah obavijesti centralu ako
Amerikanci zatvore veleposlanstvo u tom gradu,
to je trebao biti oit znak neizbjenosti rata.
U Washington je poslan Vasilij Krivohi,
asnik iz Odjela Sjeverne Amerike, da bi osobno
nadzirao sakupljanje informacija koje bi svjedoile o tome da je priprema za nuklearni rat u
zavrnom stadiju. Upute koje je dobio u SAD-u
preporuale su agentima, meu ostalim, da obrate

1039/1415

panju na broj osvijetljenih prozora kasno nou

na vladinim zgradama, na uestalost nonih
dolazaka civilnih i vojnih funkcionara, te na
manevre u vojnim bazama.
U Londonu je s velikim arom djelovao
predstavnik Arkadij Vasiljevi Guk. Karijeru je
zapoeo u poratnim godinama u Estoniji i Latviji,
gdje je u ime NKVD-a progonio i likvidirao domoljube, koji se nisu mogli pomiriti s gubitkom
nezavisnosti. Kao priznanje za zasluge poslan je
u ispostavu u New York. Tamo je marljivo poeo
tragati za izdajicama, predlaui centrali da ih
se likvidira. Saznao je gdje boravi izbjeglica iz
SSSR-a, bivi agent KGB-a Jurij Nosenko, i zatraio suglasnost da ga se ubije. Isti zahtjev postavio je za Svjetlanu Ahlujevu, Staljinovu kerku,
koja je ivjela u emigraciji u Sjedinjenim
Dravama. Na sreu tih ljudi Staljinova vremena
su prola i centrala KGB-a nije smatrala potrebnim poslati ubojice.
U prijestolnici Velike Britanije, gdje je Guk
1980. zapoeo svoju djelatnost, nije imao

1040/1415

mogunosti da se istakne. Slao je u centralu

izvjetaje s informacijama koje je crpio iz britanskog tiska i televizije; prvi izvjetaj u vezi s
Britansko-argentinskim ratom za Falklande
poslao je 4. travnja 1982., dakle treeg dana nakon izbijanja krize. Kad je dobio u zadatak operaciju Rajan, zakljuio je da je to njegova ivotna ansa.
U srpnju 1982. obavijestio je centralu da je
u Londonu organizirao proturatne demonstracije
u kojima je sudjelovalo etvrt milijuna ljudi.
Zaista, demonstracije su odrane, ali u njima je
sudjelovalo nekoliko tisua Londonaca, a organizirala ih je britanska pacifistika grupa Campaign for Nuclear Disarmement (CND), premda
je sovjetska obavjetajna sluba mogla imati veliki utjecaj na njezino vodstvo.
Guk je kasnije informirao centralu da su
Britanci ubrzali pripreme za rat, a kao dokaz je
naveo poveanu kupovinu zaliha krvi u londonskim bolnicama. No nije znao da se u Velikoj
Britaniji ne plaa za davanje krvi.

1041/1415

Ronald Reagan i njegova administracija

davali su Rusima stalno nove dokaze da e velika
akcija Rajan biti neuobiajeno uspjean potez.
Sekretar obrane, Caspar Weinberger, izjanjavao se za uvoenje amerikog neutronskog
oruja u Europu. Svojstvo tog oruja je da se za
vrijeme eksplozije nuklearnog naboja oko 80
posto energije oslobaa u obliku zraenja, dok
kod klasinih atomskih glava na zraenje
odlazi samo 5 posto energije. Kao rezultat toga,
neutronska bomba energije 1 kilotona TNT
mogla bi ubijati ljude u promjeru jednakom
ubojitom promjeru atomske bombe, energije 50
kilotona TNT. Osim toga, zraenje nije
unitavalo zgrade i vojnu opremu. U lipnju 1981.
Reagan je donio odluku o pokretanju proizvodnje
neutronskog oruja. Bio je to dio gigantskog vojnog programa, ije je ostvarivanje u razdoblju od
pet godina trebalo progutati 1500 milijardi
dolara. Za taj novac trebale su biti usavrene interkontinentalne rakete Minuteman III, proizvedeno stotinu raketa MX, dvadeset

1042/1415

podmornica nove generacije tipa Ohio

243

242

, nove

rakete Trident
za podmornice, stotinu bombardera B-1B, kao i mnogo drugih vrsta oruja
nove generacije.
U takvim uvjetima operacija Rajan razvijala se neobino brzo. Andropov je ostvario prvi
cilj: ojaao je svoju poziciju i stvorio jako
politiko zalee. Imao je u ruci sigurnosni aparat
i dobio potporu vojske. Te dvije snage, koje su
odluivale o ivotu u Sovjetskom Savezu, djelovale su u njegovu korist. Mogao je pristupiti uklanjanju prepreka na putu do fotelje generalnog
sekretara, koje mu je postavio sam Leonid Brenjev, videi kao svog nasljednika Konstantina
ernjenka, kojemu je pomagao u karijeri od
1950., kad su se upoznali u Kiinjevu, glavnom
gradu Moldavije, gdje je Brenjev kratko vrijeme
bio prvi sekretar CK podrunice KP. Trebalo je,
dakle, izbjei izbor ernjenka, kompromitirajui
Brenjeva.

1043/1415

Kasno uveer, 27. prosinca 1981., Irina Bugrimova (cirkuska artistica s mnogobrojnim
priznanjima u SSSR-u, nap. prev.) vratila se u
svoj luksuzni apartman na prospektu Kutuzova u
Moskvi. Stan je bio opljakan, a iz sefa koji je
provaljen, nestala je kolekcija carskih briljanata
neprocjenjive vrijednosti.
Bugrimova je imala brojna poznanstva u
vladinim krugovima. To objanjava da su se milicija i sluba sigurnosti vrlo energino dale u
potjeru za provalnikom. Meutim, bilo je neobino to je nadzor nad istragom povjeren
244

generalu KGB-a Semjonu Cvigunu , Brenjevljevu ogoru. to je jo vanije, Cvigun je bio

prvi zamjenik Andropova i bila je javna tajna da
je upleten u korupcijske afere.
Provalnici su djelovali u urbi, ostavljajui
mnogo tragova. Istraiteljske ekipe nisu imale
veih tekoa da ustanove kako je izvedena
provala i da uhvate poinitelje. No nije se radilo
o lopovima. Uskoro se pokazalo da je u krau
bila umijeana Galina Hubanova, Brenjevljeva

1044/1415

kerka, ija je sklonost alkoholu i cirkuskim

umjetnicima priskrbila ocu mnotvo briga. Ona
se, zajedno sa svojim ljubavnikom Borisom Burjatijem, glumcem Boljog teatra, bavila
krijumarenjem briljanata. Provala na prospektu
Kutuzova postala je obiteljski problem generalnog sekretara. Stjecaj okolnosti bio je tako neobian da se inio nemoguim: istragu je provodio
Brenjevljev ogor, a glavna osumnjiena bila je
Brenjevljeva kerka. Cvigun nije mogao kompromitirati vlastitu obitelj i morao je zatakati
stvar, ali vijesti o tom dogaaju brzo su se
proirile vladinim i partijskim krugovima.
General Cvigun umro je pod nerazjanjenim okolnostima 19. sijenja 1982. Slubeno je
priopeno da je napravio samoubojstvo. Naravno,
Galina Hubanova nije uhiena, ali su akcije
Brenjeva naglo prestale. Partijska vr- huka, sklona zamiriti na jedno oko na politike zloine
ili podinjavanje naroda, bila je vrlo osjetljiva na
obiteljsku moralnost. Runa afera uzdrmala je
povjerenje u osobu generalnog sekretara i

1045/1415

njegovu nepogreivost. Andropov je postigao

cilj. Ljudi koji su do tada smatrali da treba prihvatiti za nasljednika osobu koju je elio Brenjev, preli su na stranu Andropova. Moe biti da
je Brenjev shvatio opasnost, jer je odluio unaprijediti efa KGB-a, to je bio stari komunistiki nain uklanjanja zaslunih, ali nepoudnih
funkcionara. Jurij Andropov je 24. svibnja 1982.,
izabran u sekretarijat CK. Nominalno je zauzeo
vii poloaj, ali je istodobno izgubio neposredni
utjecaj na KGB. A, to je za njega bilo jo gore,
na odlasku nije uspio na ispranjenom mjestu ostaviti pouzdanog ovjeka, kakav je bio Vladimir
Kriukov. To je mjesto zauzeo Vitalij Fje245

doruk kojega je preporuio Brenjev, a koji je

dotad upravljao ispostavama KGB-a u Ukrajini.
U Moskvi je nerado primljen, jer se smatralo da
je to provincijalni politiar drugog reda, bez ozbiljnije povezanosti sa svijetom vladajuih. Velika
akcija Rajan nala se u opasnosti jer ju je novi ef
mogao zaustaviti, ili barem usporiti njezin tijek.
Meutim, Fjedoruk se osjeao suvie

1046/1415

nesigurnim da bi donio takvu odluku. Ako je i

razmiljao o tome, popustio je pred pritiskom
marala Ustinova, koji ga je uvjerio da se operacija Rajan mora nastaviti uobiajenim tijekom.
Leonid Brenjev umro je 10. studenog
1982. Na njegovom pogrebu govorio je Jurij
Andropov, to je bio pouzdan znak da e on
preuzeti vlast u Kremlju. Pored Andropova, na
246

tribini je stajao Konstantin ernjenko

kojega
je Brenjev preporuio kao najboljeg kandidata
za vou Komunistike partije. Je li CK bio spreman ignorirati volju pokojnika? Je li ernjenko
imao nekakav adut u rukavu?
Plenum koji je trebao izabrati novog sekretara sastao se 12. studenog. Oekivalo se da e
se voditi estoka bitka izmeu dvaju najozbiljnijih kandidata. Doavi na tribinu, Konstantin
ernjenko je neoekivano izjavio: Svi lanovi
Politbiroa jednoglasno preporuuju za poloaj
generalnog sekretara druga Andropova.

1047/1415

ernjenko je znao da je izgubio saveznike i

da e malo tko poduprijeti njegovu kandidaturu.
Jedino to mu je preostalo bilo je pokazati na
Andropova. Plenum je jednoglasno prihvatio tu
kandidaturu.
No Jurij Andropov ve je bio teko bolestan. Od veljae 1983. bolest bubrega poela se
ubrzano razvijati. Dana 1. svibnja 1983. zadnji je
put nastupio u javnosti. Tko je tada upravljao
dravom - on ili ernjenko?
Meutim, akcija Rajan, iako sada nepotrebna, toliko se razmahala da ju je bilo teko
zaustaviti. Ratna histerija zahtijevala je rtve. To
se i moralo dogoditi, u atmosferi sumnjiavosti,
pojaane budnosti i neprijateljstva.
U noi s 31. kolovoza na 1. rujna u 3.10, u
kabinu junokorejskog aviona Boeing 747, koji je
stajao na pisti aerodroma u Anchorageu na Aljasci, uao je kapetan um Bjong-In, iskusni pilot koji je proveo u zraku vie od 10 tisua sati,
od ega 6000 za upravljaem aviona tog tipa.
Smatran je jednim od najboljih pilota korejskih

1048/1415

zrakoplovnih linija KAL. Trebao je poletjeti sa

etverosatnim zakanjenjem. Kasnije je objanjeno da je popravljana viesmjerna svjetiljka koja
omoguava odreivanje poloaja aviona.
Natoene su dodatne etiri tone goriva i jo se
ekao avion KAL-015 iz Los Angelesa. Vjerojatno su iz tog aviona izneseni sanduci koji su
utovareni u KAL-007.
Pilot je programirao letno raunalo koje je
nakon starta trebalo voditi avion oznaenom trasom do Seula. Je li mogao napraviti greku zbog
koje bi njegov avion za 2-3 stupnja skrenuo s
trase? Da, to se moglo dogoditi.
KAL-007 je sa zakanjenjem krenuo s aerodroma Anchorage u 3.59 i uputio se prema
meunarodnom koridoru Romeo 20, koji je vodio do Seula. Nakon deset minuta udaljio se
jedanaest kilometara od planirane trase. Nakon
49 minuta avion se trebao nai nad tokom kontrole leta u eskimskom selu Bethel. Kapetan um
javio je kontrolnom centru u Anchorageu da

1049/1415

upravo prolazi Bethel, dok se zapravo nalazio na

udaljenosti 25 km od sela.
Nakon 91 minute leta kapetan je javio da se
nalazi nad kontrolnom tokom NABIE, premda
se nalazio na udaljenosti 185 km od te toke. S
mjesta na kojem se nalazio vie nije mogao uspostaviti vezu sa Anchorageom. Zbog toga se
povezao
s
drugim
avionom
korejskih
zrakoplovnih linija i zamolio da prenesu informaciju centru kontrole leta.
Nakon dva sata i osam minuta pilot je uspostavio vezu s Tokiom, tvrdei da se nalazi nad
tokom NIPPI i da za 79 minuta treba doletjeti do
sljedeeg podruja kontrole leta, pod nazivom
NOKKA. Zapravo je ve dugo letio iznad teritorija Sovjetskog Saveza: bio je iznad Kamatke i
usmjerio je avion prema junom dijelu otoka
Sahalin.
Tamo su se, u podruju u kojem se nalazio
KAL-007, obavljale probe novih balistikih
raketa PL-5. Jedna od tih raketa, lansirana iz
baze, vjerojatno u europskom dijelu Sovjetskog

1050/1415

Saveza, trebala je pasti na poligon u blizini Sahalina. Amerikanci su vrlo paljivo promatrali
tijek eksperimenta, da bi sakupili to vie informacija o novom oruju. Dva dana ranije posada
svemirskog broda Challenger postavila je u
putanju satelita Ferret D, pomou kojeg su se trebale promatrati probe. Radarska postaja Cobra
Dane na otoku Shemya u Aleutskom otoju, ija
je antena bila u mogunosti registrirati objekte
udaljene 3000 km, poela je pretraivati zrani
prostor nad Kamatkom.
U meunarodnim vodama u podruju
Kamatke usidrili su se brodovi elektronikog
izvianja, meu kojima je bila i jedinica pod
nazivom Observation Island, Ameriki, izviaki
avion RC-135 pojavio se tik pred korejskim avionom nad Kamatkom.
Te noi, osam od jedanaest radarskih
postaja na poluotoku nije funkcioniralo ispravno.
Zbog toga je korejski putniki avion otkriven
tako kasno, to je povealo kaos i zbrku u zapovjednitvu protuavionske obrane.

1051/1415

U potjeru za Boeingom krenula su dva

247

lovca Su-15 TM , vrlo brzi avioni, koji su

razvijali brzinu vie od dvaput veu od brzine
248

zvuka, naoruani raketama zrak-zrak R-98 ,

nazvanima na Zapadu Anab, to je moglo biti od
presudnog znaenja za dramu koja se odigravala
na nebu iznad Kamatke. Te su rakete razvijene
iz raketa R-8M, ukljuenih u naoruanje 1961.
godine i otad esto moderniziranih. Posljednja
preinaka izvedena je 1973., kada su avioni Su-15
naoruani raketama R-98M, s poluaktivnom radioiokacijskom glavom ili voeni na infracrveno.
to je najvanije, domet rakete s radioiokacijskom glavom, iznosio je 1,8 do 35 km.
Pilot jednog od aviona, major Kasmin, izjavio je kasnije da se pribliio Boeingu. Pokazao
sam znak krilima koji po meunarodnom kodu
znai naruio si zrani prostor'.
Tvrdio je jo da su oba sovjetska lovca
70-75 minuta pratila korejski Boeing i davala signale reflektorima. Pilot nije reagirao. Tada su mu

1052/1415

se dva lovca pribliili na udaljenost 100-200

metara i poeli su izbacivati dimne signale, to je
znailo naredbu da avion mora slijediti lovce i
sletjeti na najblii aerodrom. Vjerojatno je Korejac razumio signal i inilo se kako posluno
izvrava nareenja sovjetskih pilota. To zvui
fantastino. Kako bi veliki putniki avion mogao
sletjeti na vojni aerodrom na Kamatki, potpuno
nepripremljen za slijetanje takvih aviona?
Prema daljnjim izjavama pilota, oni su se,
umireni ponaanjem uljeza, udaljili od
praenog aviona na oko 20 km, da bi izbjegli
opasnost sudara, no tad su primijetili daje avion
ubrzao, nastojei pobjei u smjeru Japanskog
mora.
Prihvate li se objanjenja sovjetskih pilota
da su 70 minuta letjeli pored korejskog aviona, to
bi znailo da su morali vidjeti i raspoznati karakteristini oblik aviona Boeing 747. Morali su
shvatiti da je to putniki avion. Meutim, razgovarajui sa zapovjednim centrom u bazi, piloti su
upotrebljavali izraz objekt i nisu niti jednom

1053/1415

spomenuli da prate putniki avion, to je imalo

bitno drukije znaenje.
Istovremeno, ni kapetan um nije javio da
ga prate lovaki avioni, a morao ih je primijetiti,
jer su ukljuivali reflektore i izbacivali dimne
signale. Pilot Boeinga ponaao se kao da ne zna
da je skrenuo s trase leta. Deset minuta prije nego
to je pogoen, povezao se s Tokiom, traei
pristanak da se digne 600 metara vie. Tri minute
prije pogotka obavijestio je postaju u Tokiju da
leti na visini od 10 600 metara.
U trenutku kad je pogoen, pilot je poslao
poruku: Snana dekompresija stroja! Sputam se
na 10 tisua stopa (oko 3000 metara). Ni rijei o
napadu sovjetskih lovaca!
Postoji samo jedno objanjenje te situacije.
Major Kosmin, pilot koji je ispalio raketu, nije se
pribliio korejskom avionu. Vidio ga je jedino
kao mrlju na ekranu radara. S udaljenosti 20-30
km ispalio je raketu R-98MR koja je, upravl jana
radarom, poela loviti cilj. Eksplozija je razorila

1054/1415

trup i Boeing 747 sa 269 putnika i lanova

posade pao je u more.
Je li KAL-007 bio u pijunskoj misiji? To je
sasvim nevjerojatno. Tko bi u Pentagonu ili u
CIA-i donio odluku da se u civilnom korejskom
avionu instalira pijunska aparatura i rekao pilotu
da narui zrani prostor SSSR-a, znajui da
ugroava ivote putnika? Nije bilo takve potrebe,
jer su oko Kamatke djelovali deseci centara
elektronikog izvianja na kopnu, moru i u
svemiru. A zrakom su kruili specijalni avioni
RC-135. to je u takvoj situaciji mogao postii
putniki Boeing, u kojem bi se provizorno
montirali bilo kakvi elektroniki ureaji?
A u tom sluaju, zato pilot nije upozoren
da je grekom preao granicu SSSR-a? Zato nije
bilo kontakta sa sovjetskim vlastima, da se objasni da je putniki avion naruio njihov zrani
prostor grekom pilota ili kompjutora za voenje.
Naredbu za ruenje aviona izdalo je zapovjednitvo protuavionske obrane u Moskvi.

1055/1415

Bilo je sasvim dovoljno vremena da bi se

nesporazum razjasnio.
Moda su Amerikanci odluili iskoristiti
priliku koja je nastala grekom kapetana uma.
Pojava uljeza u zranom prostoru neke drave
uzrokuje pokretanje sustava protuavionske
obrane. Poinju raditi radiolokacijske postaje,
izdaju se naredbe, pokreu se aerodromi i poloaji protuavionskih raketa, startaju lovci presretai. U takvim uvjetima postaje elektronikog
izvianja mogu sakupiti mnogo dragocjenih informacija o organizaciji i nainu funkcioniranja
sustava, tim vie to je te noi oko Kamatke bilo
jako puno promatrakih ureaja. Ako su, dakle,
Amerikanci odluili iskoristiti priliku, to je bilo
zato to su smatrali, da se Rusi nee usuditi
sruiti putniki avion, ve ga eventualno samo
prisiliti na slijetanje. Nitko nije mogao predvidjeti da e u atmosferi dugo odravane napetosti
Moskva dati naredbu sruiti i da e major Kasmin, ne identificirajui cilj, ve jedino videi

1056/1415

mrlju na ekranu radara, otpustiti rakete i pritisnuti

gumb.
Tako je operacija Rajan uzela prve rtve:
269 putnika i lanova posade u avionu Boeing
747, KAL-007.
Jurij Andropov umro je u veljai 1984. Akcija Rajan vie nije bila potrebna...

32.
David i Golijat
U Washingtonu je bio 8. listopad 1985.
godine i upravo je prolo 10 sati, kad je u kabinet
249

Ronalda Reagana uao Caspar Weinberger ,

dravni tajnik za obranu.
Gospodine predsjednie, imam vanu
vijest s Bliskog istoka...
Reagan je, kao i obino, zapoinjao radni
dan u Ovalnom uredu itanjem dokumenata, no
sad je prekinuo itanje i ustao od stola. Weinberger je nastavio: Juer su u Port Saidu u Egiptu
palestinski teroristi oteli talijanski brod Achille
Lauro. Prije sat vremena objavili su kako trae
azil u Siriji i oslobaanje pedeset Palestinaca iz
izraelskih zatvora.
Tako je poela jedna od najsenzacionalnijih
operacija XX. stoljea, kad je jedna velesila prvi

1058/1415

put odluila
terorizmom...

orujem

odmjeriti

snage

***
Predsjednik je bio vidno iznenaen, ali ne
informacijom o teroristikom atentatu, nego
vrstom atentata. esta meta terorizma bile su otmice aviona, ali otmica broda zadnji se put dogodila 1961. Koliko je tamo naih dravljana?
upitao je.
Jo ne znamo. Achille Lauro je talijanski
turistiki brod. Isplovio je iz Genove 3. listopada
na krstarenje po Sredozemnom moru. Na brodu
je 748 putnika, a meu njima je vjerojatno i
nekoliko desetaka Amerikanaca. Nae veleposlanstvo u Rimu to provjerava.
Nakon nekoliko trenutaka u kabinet je uao
250

i George Schultz , dravni tajnik. Rekao je

kako je naredio amerikim veleposlanicima u Siriji, Libanonu i na Cipru da odluno zatrae od

1059/1415

vlada tih drava da ne putaju u svoje luke oteti

brod.
Tajnik obrane, Caspar Weinberger izvijestio ih je o onome to je dotad uinjeno. Alarmirani su brodovi este flote, da budu spremni
poduzeti operaciju spaavanja. Jedinica SEAL je.
ve na putu. Uskoro e se sastati Ujedinjeno zapovjednitvo specijalnih operacija.
U redu. Molim da me stalno obavjetavate
o odlukama i o razvoju situacije. To je nevjerojatno... Oteli su brod... Predsjednikovo uenje
bilo je sasvim razumljivo. Palestinski teroristi
nisu imali namjeru otimati brod. Kontrola nad
brodom s mnogo prostorija daleko je tei zadatak
od kontrole aviona. Zapravo, etvorica palestinskih terorista htjeli su iskoristiti talijanski turistiki brod kao transportno sredstvo kojim bi
stigli u izraelsku luku Ashdod i napali tamonja
skladita streljiva ili rafineriju. Ta je akcija trebala biti odmazda za nalet osam izraelskih aviona
F-16 koji su 1. listopada napali sjedite fasera
Arafata,
voe
Palestinske
oslobodilake

1060/1415

organizacije (PLO). Arafat nije poginuo, ali od

izraelskih raketa i bombi poginulo je 76 osoba,
uglavnom civila.
Dana 3. listopada 1985., etvorica terorista
doli su na brod Achille Lauro u Genovi. Bio je
to veliki brod, dui od 200 metara, sagraen
1948. godine, koji je mogao primiti gotovo tisuu
putnika. U kockarnicama, barovima i restoranima, putnici su trebali bezbrino provoditi
vrijeme, a na raspolaganju im je bilo i 400 lanova posade. U takvom mnotvu ljudi koji su se
kretali po palubama i hodnicima, etvorica tamnoputih mukaraca nisu se posebno isticali, tim
vie to su se, plaei se da e biti otkriveni, zatvorili u kabinu na donjoj palubi i nisu je
naputali. ak su traili da im se obroci donose u
kabinu. Izdala ih je upravo pretjerana opreznost.
U ponedjeljak 7. listopada brod je isplovio
iz Port Saida.
Stjuard je siao do donje palube, nosei na
pladnju ruak za putnike iz kabine 205. Uvijek je
dolazio u 13 sati, no tog je dana pourio i

1061/1415

pokucao na vrata nekoliko minuta ranije. Nije

priekao da uje smije li ui i otvorio je vrata.
etvorica mukaraca sjedili su na brodskim krevetima. Ispred njih, na stolu i na podu, nalazili su
se automati kalanjikovi, granate i revolveri.
Stjuard je uplaeno zastao na vratima. Jednako
iznenaeni bili su i mukarci koji su istili oruje.
Konano, jedan od njih skoio je s kreveta, uhvatio stjuarda za ruku i uvukao ga u kabinu. Nisu
znali to dalje. Nisu bili pripremljeni za takvu
mogunost. Znali su kako od zadravanja
stjuarda u kabini ili njegovog ubojstva nee biti
nikakve koristi. Sigurno je netko znao da je on
odnio ruak u kabinu 205, i nakon izvjesnog
vremena poet e potraga. Teroristi su shvatili da
ne mogu ekati. Zgrabili su oruje i u panici
preli u akciju. Zbrkanu, kaotinu i bez plana. U
takvim okolnostima predstavljali su jo veu
opasnost za putnike velikog broda, koji su trebali
postati njihovi zatoenici. Putnici su upravo
sjedali za ruak, kad su u blagovaonicu upali
mukaraci s kalanjikovima i revolverima.

1062/1415

Dvojica su imali i granate. Svi ustajte! Ustajte i

uza zid! Otraga, uza zid!
Izdavali su naredbe i pucali u strop. Ljudi
su panino ustajali s mjesta i posluno se postavljali kamo su ih upuivali napadai. Dvojica su
poeli pregledavati putnike i traiti dokumente, s
namjerom da izdvoje dravljane Sjedinjenih
Drava i Izraela. Izdvojili su 14 Amerikanaca te
estero Engleza i Austrijanaca, ije im je prezime
ukazivalo na to da bi mogli biti idovi. Uveli su
ih u posebnu dvoranu.
Istovremeno, jedan od terorista doao je na
kapetanski most. Ispalio je nekoliko metaka u
strop kako bi prestraio mornare i naredio da se
dovede kapetan. Nakon nekoliko minuta kapetan
Gerardo De Rosa doao je na most. Terorist je
uperio oruje prema n jemu. Sluaj me kapetane! Mora ploviti prema luci Tartus u Siriji! I
ukljuiti radiostanicu. Hou emitirati nau
poruku!
U to vrijeme, iz baze Little Creek u Norfolku, drava Virginia, SAD, uzletio je avion

1063/1415

Hercules u kojem su bili komandosi specijalne

jedinice SEAL, uvjebani i opremljeni za borbu
na vodi. Iz Fort Bragga krenula je grupa komandosa iz antiteroristike jedinice Delta, da u
sluaju potrebe podupru akciju kolega koji e osvajati brod. U stanje borbene spremnosti stavljeni
su brodovi este flote na Sredozemnom moru.
Raketni razara Scott je punom snagom krenuo
prema Haifi. Na nosau aviona Saratoga lovci su
bili spremni za start, a avion EC-135 kruio je u
blizini broda i ometao radio vezu, kako teroristi
ne bi mogli stupiti u kontakt sa svojim drugovima
na kopnu. U akciju se ukljuio i talijanski ratni
brod koji je krenuo za brodom koji je plovio
prema Siriji. Achille Lauro usidrio se pred sirijskom lukom Tartus 8. listopada. Meutim, nije
mogao uploviti u luku, jer sirijske vlasti nisu
pristale na to. U 14.30 teroristi su emitirali
obavijest preko radija: Ne moemo vie ekati!
Poinjemo ubijati taoce!"
Ve su izabrali rtvu. Bio je to Leon Klinghofer, ameriki idov, 79-godinji invalid u

1064/1415

kolicima. U podne je izvuen iz grupe od 80 putnika i dran sa strane. Nekoliko minuta kasnije
teroristi su ponovili prijetnju: Pustite nas u luku.
Neemo vie ekati. Poinjemo ubijati!
U 15 sati Al Hassan, najmlai od terorista,
priao je Klinghoferu, uperio pitolj u njega i ispalio nekoliko hitaca, gaajui starca u glavu i
prsni ko. Krv je zaprskala koulju ubojice. On je
ustuknuo i naredio da mu mornari pomognu baciti tijelo preko palube. Zatim je potrao na most.
Tamo je viknuo kapetanu De Rosi: Jednoga smo
ubili. Ukljui radio.
Terorist je emitirao svoje priopenje. Govorio je mirno, kao da je htio uvjeriti sluatelje da
napadai potpuno vladaju situacijom i da su
spremni pobiti taoce, samo ako njihovi zahtjevi
ne budu ispunjeni. Bacili smo preko palube
tijelo prvog putnika, kojeg smo ubili hicem u
glavu. Za nekoliko minuta napravit emo to i sa
sljedeim. Sluajte vi, u Tartusu ih imamo jo
mnogo. Ubijat emo!

1065/1415

No, prijetnja nije ostavila dojam. Nakon

nekoliko trenutaka, uli su iz zvunika: Vraajte
se tamo otkud ste doli! Veza je prekinuta.
Nastala je tiina.
Teroristi su shvatili da vrijeme radi protiv
njih. Znali su da su, ubijajui amerikog dravljanina, pokrenuli ubojitu akciju: komandose iz
antiteroristike jedinice. Znali su princip: pregovori se vode dok ne potee kr v. Vlade se suzdravaju od slanja komandosa u sukob, jer
uvijek postoji rizik da za vrijeme borbi pogine
nekoliko nedunih ljudi. Ali, kad teroristi ponu
ubijati, vie se ne moe ekati.
Za otmiare Achille Laura jedina ansa bilo
je uplovljavanje u arapsku luku; mogli su, naime,
raunati da vlada nijedne arapske drave nee
pristati na akciju amerikih komandosa, jer bi
pokvarila svoje odnose s Palestinskom oslobodilakom organizacijom i bila osuena od drugih
arapskih drava.
Najboljim utoitem inila im se neka libijska luka, u kojoj su mogli oekivati zatitu

1066/1415

251

pukovnika Moamera Gadafija , ali trasa je bila

preduga. Za vrijeme plovidbe na otvorenom
moru mogli su ih napasti komandosi. Otmiari su
usmjerili brod Achille Lauro prema Port Saidu,
mjestu iz kojeg su krenuli, 18. listopada naveer
brod se usidrio 15 milja pred egipatskom lukom.
itavo vrijeme trajali su pregovori izmeu terorista i predstavnika egipatske vlade. Uspjeli su
se sporazumjeti. Teroristi e biti predani Obalnoj
strai, a taoci osloboeni.
Predstavnik
predsjednika
Hosnija
Mubaraka predloio je da sporazum potvrde
veleposlanici SAD-a, Velike Britanije, Italije i
Njemake. No, oni to nisu prihvatili, jer su uli
da je ubijen ameriki dravljanin, iako nisu bili
sigurni je li se to i dogodilo.
U Port Said stigao je Muhammed Abdul
Abbas, voa terorista. Odmah se s njima povezao
radiom: Sluajte me, govori Abdul. Prvo, morate dobro postupati s putnicima. Drugo, morate
se ispriati svim putnicima, a takoer kapetanu i

1067/1415

posadi. Morate objasniti da otmica broda nije bila

va cilj. Recite im to je bio va pravi cilj.
Postupili su po toj naredbi. Objasnili su
putnicima da su zapravo htjeli napasti vojne objekte u izraelskoj luci Ashdod. Ispriali su se.
Napetost koju je uzrokovao strah pred
smru poela je polako poputati. No, teroristi su
i dalje bili na palubi. Nitko nije mogao biti siguran da nee naglo promijeniti raspoloenje i zapucati. Zato je kapetan, plaei se bilo kakvog zaotravanja situacije, odluio preko radija izdati
lano priopenje: Svi na brodu osjeaju se
dobro, sve je u redu.
Zbog ega je lagao? Objasnio je to nekoliko sati kasnije govorei o teroristima: Poljubio
bih im noge, samo da odu...
Kapetanovo javljanje bilo je za egipatsku
vladu dokaz da je informacija o smrti amerikog
putnika lana. Nije, dakle, bilo razloga za vojnu
akciju specijalaca.

1068/1415

U podne 9. listopada, uz bok broda Achille

Lauro, pristao je motorni amac kojim je stigao
Abdul, kako bi pokupio svoje ljude. Nekoliko
sati kasnije, brod je uplovio u luku.
Na palubu je stupio Nicolas Veliote, ameriki veleposlanik. Potraio je gospou Marvlin
Klinghofer, kako bi provjerio je li informacija o
smrti njezinog mua tona. im je dobio potvrdu
da su teroristi ubili amerikog dravljanina,
nazvao je ameriko veleposlanstvo. Nije birao
rijei: Recite ministru vanjskih poslova (Egipta,
op. B. W.) da traimo da se kujini sinovi izvedu
pred sud.
Egipatska vlada nije imala namjeru prihvatiti amerike zahtjeve. Idueg jutra predsjednik
Mubarak je izjavio kako su, u skladu sa sporazumom, teroristi napustili Egipat, te je prebacio svu
krivnju na kapetana De Rosu. Rekao je: Da nas
je kapetan obavijestio da je ubijen putnik, to bi
promijenilo odnos prema cijeloj stvari.
Izgledalo je da e ubojice izbjei pravdi.
Ali, posebna komisija koja je djelovala u

1069/1415

Washingtonu, ve je znala da egipatski predsjednik nije govorio istinu. Teroristi su jo bili u

Egiptu. Trebalo ih je uhvatiti!
Savjetovanje grupe za krizno planiranje,
koja se 10. lipnja u 14 sati sastala u podzemnim
prostorijama Bijele kue u Washingtonu, zapoeo
je viceadmiral John Poindexter. Izgledao je rezignirano. Izgleda da je sve gotovo..
Jedinice SEAL i Delta ve su se nalazile u
Gibraltaru, otkud su se trebale vratiti u Sjedinjene
Drave. Tada se javio pukovnik Oliver North.
Gospodine admirale, od ozbiljnih izvora dolazi
informacija da predsjednik Mubarak ne govori
istinu kad kae da su teroristi napustili Egipat.
Zatraio sam vie informacija od obavjetajnih
slubi.
Poindexter je u tome vidio ansu za uspjenu akciju odmazde.
Dalje, dalje, pukovnie, poticao je
Northa.

1070/1415

Teroristi su vieni s Abbasom u Sheraton

Heliopoli Hotelu u Kairu. Ako budemo brzo
djelovali, moemo ih uhvatiti.
Kako ste to zamislili?
Sjeate li se Yamamota?
Pukovnik North govorio je o presretanju i
ruenju aviona kojim je letio admiral Isoroku
Yamamoto, glavni zapovjednik japanske flote i
autor plana napada na Pearl Harbor, o akciji koju
su u travnju 1943. izveli ameriki lovci.
Boe moj, ne moemo ih postrijeljati!
Da, ali imamo dvije mogunosti: nai e
ih prijatelji sruiti ili prisiliti na slijetanje.
Gdje bi trebali sletjeti?
Na aerodrom Sigonella na Siciliji.
Poveite se s admiralom Moreauom.
Pukovnik North odmah je nazvao admirala,
koji je bio predstavnik Ujedinjenih zapovjednika
stoera. Nakon deset minuta ovaj je odgovorio:
Avioni s nosaa este flote mogu presresti avion
i prisiliti ga na slijetanje. Sat vremena kasnije,

1071/1415

North, admiral Moreau te asnici obavjetajne

slube i stoera zapoeli su planirati akciju.
Obavjetajna sluba je javljala da teroristi
planiraju krenuti u pono iz baze Al Maza,
sjeveroistino od Kaira, u avionu Boeing 737,
kojim e pilotirati kapetan Ahmed Moneeba, te
da namjeravaju poi u Tunis.
Kako je amerika obavjetajna sluba
dobila tako detaljne informacije? Jedno je sigurno: bez pomoi egipatske vlasti, to ne bi bilo
mogue. Moglo bi se pretpostaviti kako je egipatska vlada potajno pred arapskim susjedima odluila informirati Amerikance o namjerama terorista, ali istina je ipak bila drukija.
Izvor informacija amerike obavjetajne
slube bio je... sam predsjednik Hosni Mubarak,
premda on to nije znao! Sporazumijevao se s
lanovima vlade i specijalnim slubama telefonom, zatienim od prislukivanja. Taj ureaj
su dostavili Amerikanci i bio je pouzdan, ali je
ameriki izviaki satelit registrirao sve
razgovore predsjednika Mubaraka. Na taj su

1072/1415

nain Amerikanci saznali sve o tijeku priprema i

slanja terorista iz Egipta, o mjestu s kojega su trebali poletjeti, cilju putovanja i vremenu
polijetanja.
Plan koji je razradila grupa admirala Moreaua, predviao je da lovci s nosaa Saratoga
presretnu avion kad napusti egipatski zrani
prostor i prisile ga na slijetanje na Siciliji. Tamo
su ve trebali ekati komandosi iz formacije
SEAL i Delta kako bi napali avion, ako teroristi
uzmu taoce.
Predsjednika Reagana, koji je upravo bio
na ruku u Chicagu, nazvao je Caspar Weinberger, dravni tajnik za obranu. "Gospodine predsjednie, ta akcija e pokvariti nae odnose s
Egiptom. Posljedice mogu biti nesagledive, ak
ako nai lovci ispale samo hice upozorenja.
"Toga se ne bojim, odgovorio je Reagan.
Vie me brine da ne bismo napravili neto slino
brutalnoj akciji Rusa kad su sruili KAL-007.
Ponite djelovati.

1073/1415

Zapovjednik nosaa Saratoga dobio je

nareenje 10. listopada u 19 sati. Veliki brod
skrenuo je na jug, a posade su se poele pripremati za start. Moderni razara USS Yorktown koji
je plovio iza nosaa, ukljuio je radarski sustav
AN/SPY-1A koji je izmeu stotinjak aviona, koji
su letjeli iznad Sredozemnog mora, mogao bez
tekoa identificirati egipatski putniki avion.
Prvi lovaki avioni F-14 startali su u 20.15.
Prije njih uzletio je turboe- lisni avion za
252

elektroniko izvianje E-2C Hawkeye .

Naokolo je kruilo i est zranih tankera spremnih da nadopune gorivom lovce, ako bi se akcija
produila; pokazalo se, naime, da je egipatski
avion jo bio u bazi Al Maza. Uzletio je tek u
22.13.
Posada E-2C odmah ga je primijetila na
ekranima svojih radara. Komandor Clifford Ayer
je javljao: X-Ray for Green-one-four. Objekt na
predvienom kursu. Brzina 460 milja/h, visina 34
tisue stopa.

1074/1415

U 22.45 s nosaa Saratoga startala je druga

grupa lovaca presretaa, kako bi zamijenili avione koji su ve dva sata bili u zraku. S njima su
letjeli i avioni koji su trebali tititi akciju, u
sluaju da Libijci pokuaju iskoristiti priliku i
napadnu Amerikance. U 23.23 egipatski avion
nalazio se na najveoj moguoj visini. Bilo je to
iznad grkog otoka Kreta. Tada su se etiri lovca
253

F-14 Tomcat
poravnali s njim i ukljuili reflektore na krilima.
Stjuardesa Hala Fahm primijetila je kroz
prozor udan bljesak. Prila je blie. Vidjela je da
uz krila njihovog aviona lete dva lovca
bljeskajui svjetlima. U istom trenutku primijetio
ih je i kapetan Moneeba. Nazvao je aerodrom Al
Maza, ali je u slualicama uo samo monotoni
um. To su bili ameriki avioni Prowler, koji su
ometali vezu. Zatim je uo glas koji je govorio na
arapskom jeziku:
Egypt Air 737, kreni s pratnjom do Sigonella na Siciliji.

1075/1415

To je bio operater amerikog aviona koji se

ukljuio na radnu frekvenciju radio veze egipatskog Boeinga. Ponavljam, leti za pratnjom. Ako
ne postupi po mojim uputama, sruit emo te.
Kapetan je htio biti siguran. Zapitao je.
Govorite li ozbiljno?
Da, mislim ozbiljno.
Kapetan Moneeba odluio je ne
provjeravati koliko je ozbiljna ta prijetnja. Prisutnost etiri lovca bila je dovoljna potvrda. Nije vidio iji su avioni. Mislio je da su njegov avion
presreli Talijani. U to vrijeme, kontrolor leta na
aerodromu Sigonella gledao je kako se pribliavaju avioni iji dolazak nitko nije najavio.
Konano se javio jedan od amerikih
letaa, informirajui: Egypt Air 737, prinudno
slijetanje, nedostatak goriva.
U isto vrijeme, predsjednik Reagan nazvao
je premijera Bettina Craxija, molei ga za pomo.
Na premijerovu intervenciju, kontrolor leta izdao
je dozvolu za slijetanje egipatskog aviona.

1076/1415

Pola sata nakon ponoi, 11. listopada, egipatski Boeing siao je sa sletne staze. Odmah za
njim krenula su vozila s amerikim komandosima. Tek to se avion zaustavio, okruili su ga s
orujem spremnim za paljbu. ekali su na signal
da upadnu u avion. Unutra su palestinski teroristi
bili tako iznenaeni i dezorijentirani da nisu ni
pomiljali na obranu. A moda im Egipani nisu
ni dopustili da uzmu oruje u avion?
Malo podalje stajao je ameriki transportni
avion koji je trebao preuzeti Palestince kad budu
izvedeni iz Boeinga.
Odjednom, kao da su iznikli iz zemlje, oko
amerikih komandosa pojavili su se talijanski karabinjeri, takoer naoruani. Bilo ih je vie negoli
Amerikanaca.
Generalu koji je zapovijedao amerikim
vojnicima priao je talijanski pukovnik koji je,
nadvikujui buku motora, glasno i odluno rekao:
Gospodine generale, vi ste na talijanskoj zemlji i
molim vas da odvedete odavde svoje vojnike.

1077/1415

General nije namjeravao odustati od cilja

koj i je bio tako blizu: Povucite vi svoje karabinjere. U avionu su banditi koji moraju stati
pred sud! To je stvar Sjedinjenih Drava!
Moda je to zaista stvar Sjedinjenih
Drava, ali vi se u Italiji. Traim da povuete
svoje ljude!
Dobio sam nareenje i izvrit u ga,
svialo se to vama ili ne!
I ja sam dobio nareenje. Ponavljam:
molim vas, povucite svoju jedinicu!
Teko je rei kako bi se zavrila ta prepirka
dvojice asnika saveznikih drava, da Amerikancu nije pritrao jedan od vojnika s informacijom da je dola naredba iz Washingtona da se teroristi predaju u ruke Talijanima. Bio je to rezultat
telefonskog razgovora izmeu amerikog
dravnog tajnika Georgea Schultza s talijanskim
ministrom vanjskih poslova Giulijem Andreottijem. Talijanska je vlada obeala da e palestinske teroriste izvesti pred sud. U tri sata ujutro karabinjeri su izveli Palestince i odveli ih u zatvor.

1078/1415

Meutim, nakon nekoliko sati oslobodili su

dvojicu od njih, Muhammeda Abdula Abbasa i
njegovog druga, koji su imali irake diplomatske
pasoe i bili zatieni diplomatskim imunitetom.
Odletjeli su mimo u Jugoslaviju.
etiri Palestinca koji su sudjelovali u
napadu na Achille Lauro izvedeni su pred talijanski sud i osueni na dugotrajnu kaznu zatvora.
Sluaj otetog broda i zranog presretanja
egipatskog aviona je zavren. Tako se barem
inilo, ali teroristi su odluili krvavo osvetiti
zatoene drugove. Palestinska teroristika organizacija Al Fatah najavila je osvetu. Kaznu je
trebao izvesti Abu Nidal.
Njegovo pravo ime bilo je Sabri Khalil Albanna, a roen je u svibnju 1937. u Jaffi, u
Palestini. Nakon osnivanja drave Izrael 1948.,
njegova je obitelj emigrirala u Jordan, a kasnije u
Saudijsku Arabiju. Krajem 60-ih godina pristupio
je Palestinskoj oslobodilakoj organizaciji Jasera
Arafata i uzeo pseudonim Abu Nidal, to znai
Otac borbe. Kao to bi se i oekivalo od oca

1079/1415

borbe, zakljuio je da je PLO premalo borbena.

Otiao je od Arafata i stvorio vlastitu organizaciju koja je djelovala na podruju Iraka, Sirije i
Libije. Njegovi ljudi izveli su brojne atentate i izvodili najkrvavije teroristike akcije. Tako je bilo
i 23. studenog 1985.
Avion egipatskih zrakoplovnih linija
Egippt Air, let broj 648, poletio je iz Atene prema
Kairu. Meu putnicima su bila tri ovjeka Abu
Nidala. Izvukli su oruje i poeli terorizirati
posadu. Ali, za orujem je posegnuo i general
egipatskog zrakoplovstva, koji je bio u avionu.
Dolo je do pucnjave u kojoj je jedan metak probio stijenku aviona. Pilot je uspio spustiti avion i
sigurno sletjeti na Maltu. Razbjenjeli otmiari
ubili su trojicu izraelskih dravljana i dvojicu
Amerikanaca. Jedan od putnika umro je od rana
zadobivenih u pucnjavi. Teroristi su pokazivali
njihova tijela, stojei na otvorenim vratima aviona. Bilo je jasno da su spremni ubijati i dalje.
Amerike jedinice SEAL i Delta bile su
spremne za napad na avion, ali vlada Malte,

1080/1415

plaei se osvete terorista, nije pristala na njihovo

sudjelovanje u akciji oslobaanja putnika. To su
trebali izvesti egipatski komandosi iz jedinice
Force 777. Stigli sa na Maltu 24. studenog u
amerikom avionu. S njima su bila i trojica amerikih specijalaca koji su namjeravali savjetovati
Egipane kako osloboditi putnike. No nitko ih
nije htio sluati.
Uveer 24. studenog egipatski komandosi
su napali. Previe ih je upalo u avion. Bacili su
previe naboja sa suzavcem. Putnica Marta Diego
ovako je opisala akciju: Dim je bio posvuda, zaguljiv, zasljepljujui. Ljudi su vikali i plakali i
odasvud se pucalo. Meci su zvidali iznad glava i
trgali naslone fotelja ispod kojih smo se pokuavali sakriti. Bio je to pravi pakao. Ne moete
to n i zamisliti.
Egipatski komandosi su slabo vidjeli i uli
u dimu i buci granata suzavca koje su ubacili u
putnike kabine. Borili su se naslijepo, smetajui
jedan drugome. Rezultat te borbe bio je tragian:
od 98 putnika i lanova posade aviona, poginulo

1081/1415

je 57 osoba, koje su uguene plinom ili su pogoene mecima komandosa i terorista.

Abu Nidal je mogao biti zadovoljan. Osveta je bila krvava. Poginula su i tri njegova
druga, ali to je bila neizbjena rtva. No, to ipak
nije bio kraj osvete. Mjesec dana kasnije njegovi
su ljudi ponovo udarili...
Dan nakon Boia 1985. etiri mlaa
mukarca ula su u zgradu u zranoj luci
Leonardo da Vinci u Rimu. Bili su odjeveni tako
da nisu privlaili panju: trojica u trapericama i
jaknama, a etvrti u sivom casual odijelu. Kao
to se i oekuje od putnika, imali su i torbe.
Drali su se zajedno. I ekali.
U 9.03 jedan od mukaraca otvorio je
torbu, izvukao granatu i bacio je meu mnotvo u
lokalu s hamburgerima. U istom trenutku trojica
su izvukla iz torbi kalanjikove i poeli nasumce
pucati u mnotvo pred alterima izraelske
zrakoplovne kompanije El Al i amerikih TWA i
Pan American. Prestajali su pucati samo kad su
mijenjali spremnike s mecima, cijelo vrijeme

1082/1415

viui, skaui i smijui se. Nakon nekoliko

minuta, talijanski policajci su ih uspjeli onesposobiti; ubili su trojicu, a etvrtog ranili. U lokvama krvi, meu krhotinama stakla i potrganog
namjetaja, lealo je 18 ubijenih i 111 ranjenih
ljudi.
U isto vrijeme u bekoj zranoj luci trojica
terorista zapucali su na putnike koji su ekali let
za Izrael; poginulo je dvoje nedunih ljudi, a 47
je ranjeno.
Policija je brzo nala dokaze da su oba atentata djelo terorista iz organizacije Abu Nidala.
Automati iz kojih su pucali, kao i naboji i
granate, potjecali su iz skladita libijske armije.
Ubojice su imali kod sebe tuniske pasoe,
ukradene u Libiji. Amerika obavjetajna sluba
je ve dugo upozoravala da se u Libiji nalaze logori i baze za kolovanje islamskih terorista,
kojima vlada pukovnika Gadafija daje novac,
krivotvorene dokumente i oruje.
aa se prelila. Tragedije u zranim lukama
na Malti, u Rimu i Beu, prevrile su mjeru.

1083/1415

Dana 6. sijenja 1986. predsjednik je

pozvao u Ovalni ured Georgea Schultza,
dravnog tajnika, Caspara Weinberga, tajnika za
obranu, Willia- ma Caseya, direktora CIA-e, admirala Poindextera i nekoliko drugih lanova Nacionalnog savjeta za sigurnost. Predsjednik
Reagan je rekao: Masakri u Rimu i Beu posve
sigurno svjedoe da je s njima povezan Gadafi.
ef CIA-e nije se sloio s tako jednostranim miljenjem. Gospodine predsjednie,
krivotvorene putovnice terorista i glasna
Gadafijeva pohvala njihovih akcija nisu dokaz
povezanosti libijske vlade s terorizmom. Abu
Nidal je esto vian u Damasku i u Teheranu.
Osim toga, skreem vam pozornost da su nai
obavjetajni izvori u Libiji slabi, a neoprezna akcija moe ih razotkriti. Sjedinjene Drave trebaju
snane argumente za opravdanje oruane akcije
protiv Libije. Takvih dokaza nemamo, ali radimo
na tome da ih dobijemo.
inilo se da Ronald Reagan ne slua te argumente. Bio je uvjeren da jedino odluna akcija

1084/1415

amerikih oruanih snaga, koje e udariti u

izvore terorizma, moe zaustaviti val nasilja koji
prijeti nedunim ljudima. Admiral John Poindexter razumio je stav predsjednika. Rekao je: Gospodine predsjednie, moja grupa za krizna planiranja obradila je nekoliko vojnih opcija protiv
Libije: nalet bombardera s nosaa, bombarderi
F-111 iz baza u Velikoj Britanji ili strateki bombarderi B-52, koji bi napali pomou samonavoenih projektila. Taj e napad biti usmjeren
protiv centara terorizma.
Tajnik za obranu Caspar Weinberger, iako
je prihvatio projekt, nije se slagao s upotrebom
stratekih bombardera i samonavoenih projektila. Ne bih koristio projektile Tomahawk, jer
bismo time prerano pokazali
Rusima mogunosti novog oruja. Nakon
napada izvedenih pomou tih projektila, Gadafi
bi poslao detaljne izvjetaje u Moskvu.
Rasprava je potrajala, a problem
opravdanja napada na Libiju pred meunarodnom javnou ostao je nerijeen. Svi su se sloili

1085/1415

sa efom CIA-e da su dokazi povezanosti Libije s

terorizmom nedostatni. Rije je uzeo dravni tajnik George Schultz: I pored svih brbljarija
Gadafija i njegove otvorene podrke terorizmu,
teko e biti opravdati jednostranu akciju pritiv
Libije. Moemo ipak primijeniti otre ekonomske
sankcije i prekinuti sve trgovake veze izmeu
Sjedinjenih Drava i Libije. No sumnjam da e
nai europski saveznici podrati te akcije. Osim
toga, trebalo bi izvesti manevre u obrani
slobodne plovidbe u blizini libijskih teritorijalnih
voda. Bit e to sredstvo pritiska na Gadafija.
Dravni tajnik nije mislio na pritisak, nego
na provociranje Gadafija. Libijski voa je, naime,
zaljev Velika Sirta koji je ulazio 115 km u
afriko kopno, smatrao vlasnitvom Libije i bio
je spreman poslati svoje brodove i avione protiv
svakog broda koji bi preao tu granicu, koju je on
nazvao linijom smrti.
Reagan je odluio posluati Schultzov
savjet, i idueg dana proglasio je prekid trgovaih
veza s Libijom i najavio pomorske manevre u

1086/1415

blizini libijskih teritorijalnih voda. Istovremeno

je naredio pripremu oruanog napada na Libiju.
Prema savjetima vojnih krugova iskljuio
je upotrebu stratekih bombardera B-52, naoruanih samonavodeim projektilima. General
Bernard Rogers, zapovjednik amerike armije
stacionirane u Europi, i viceadmiral Frank B.
Kelso, zapovjednik este flote, poeli su planirati
napad. Bilo je jasno da e amerike brodove, kad
se pojave u blizini linije smrti, napasti libijski
avioni. Pred meunarodnom javnou to bi bilo
dovoljno opravdanje za daljnje akcije protiv
Gadafija...
etiri amerika lovca F-14 Tomcat i novi
F/A-18 Hornet, koji su ujutro 26. sijenja uzletjeli s palube nosaa Saratoga, pribliili su se
podruju Tripolija, jo uvijek daleko od linije
smrti, koju je libijski voa proglasio granicom
koju strani avion ne smije prijei.
U jednom trenutku posada aviona za
elektroniko izvianje E-2C Hawkeye, primijetila

1087/1415

je na radarskim ekranima lovce MiG-25 i upozorila svoje lovce.

Piloti su znali da su libijski avioni naoruani suvremenim raketama sovjetske proizvodnje AA-6-Acrid. Meutim, do borbi nije dolo.
MiG-ovi su nekoliko minuta letjeli uz amerike
avione, a zatim su odletjeli. Pojavili su se jo
nekoliko puta, ali se nisu odvaili napasti.
Iako voeni u nervoznoj atmosferi, manevri
su zavrili bez prolijevanja krvi.
Dana 24. oujka 1986. ameriko zapovjednitvo odluilo se na sljedei korak. Tog dana u
13.00, flotila koju su inili krstarica Ticonderoga,
raketni razara Scott i razara Caron, prela je
liniju smrti i uplovila u vode zaljeva Velika
Sirta. Sigurni u svoju snagu, izazivali su
Gadafija.
Na krstarici je posada najmodernijeg
radarskog sustava za otkrivanje brodova, aviona i
raketa, u radijusu od 450 km, gledala u ekran,
spremna da u svakom trenutku digne alarm.

1088/1415

Posada aviona Hawkeye promatrala je libijske protuavionske raketne rampe.

Alarm se oglasio u 14.52, kada su elektroniki senzori Hawkeyea pokazali da su Libijci
ukljuili radar za upravljanje vatrom iz raketnih
poloaja u podruju Surt. Hawkeye je poslao upozoravajui signal amerikim lovcima. Trenutak
kasnije, s libijske obale ispaljene su dvije protuavionske rakete SA-5. U akciju se odmah ukljuio
avion Prowler, iji su senzori poeli slati signale
koji su ometali sustav navoenja raketa. Dva
lovca koji su bili ciljevi raketa, izveli su propisane manevre i izili iz polja udarne moi.
Sat kasnije, na palubi krstarice Ticonderoga oglasio se alarmni signal. Radar je otkrio
da se iz smjera obale brzo pribliava libijski
raketni kuter. Uskoro je utvreno da je to plovilo
francuske proizvodnje Le Combattant, naoruano
talijanskim samonavodeim projektilima Otomat.
Njihove bojne glave od 260 kg mogle su unititi
svaki ameriki brod. Vana je bila svaka minuta.
Libijski raketni kuter brzo se pribliavao

1089/1415

podruju iz kojeg je mogao ispaliti svoje rakete.

S nosaa America uzletjela su dva aviona A-6 In254

truder , kojima su se pridruila jo dva s

nosaa Saratoga. Svi su bili naoruani projektilima Harpoon, namijenjenim za unitavanje
brodova.
Libijski brod usmjerio se prema grupi od tri
amerika razaraa koji nisu imali nikakve anse
za obranu pred njegovim projektilima. U 21.26
pilot jednog od etiri aviona Intruder javio je da
vidi cilj.
Trenutak kasnije dobio je suglasnost za
otvaranje vatre.
Iz raketnog prostora aviona izletjela je
raketa Harpoon i odmah snizila visinu, jurei tik
nad valovima, usmjerivi se prema libijskom
brodu. Sati ivota 30 mornara bili su ve odbrojeni. Glava rakete, teine etvrt tone, eksplodirala
je zabijajui se u bok broda. Njegova se unutranjost pretvorila u pakao...

1090/1415

Kad su 27. oujka u 16 sati brodovi este

flote zaplovili na sjever, na libijskoj obali dimile
su se ruevine vojnih instalacija. Potopljena su tri
libijska broda, a jedan je ozbiljno oteen.
Pukovnik Moamer Gadafi morao je shvatiti
kako njegove oruane snage, na koje je potroio
milijarde dolara, kupujui najbolje sovjetsko,
francusko i talijansko naoruanje, gube u
dvoboju s amerikom moi, koju je inila najmodernija elektronika, rakete i avioni kojima su
upravljali sjajno obueni vojnici. Tisak je predbacivao Reaganu kako je namjerno isprovocirao
Gadafija. Predsjednik to nije priznao. Na
tiskovnoj konferenciji je izjavio: To nije bila
smiljena provokacija. Nitko nije rekao: Dobro,
Gadafi je digao ruku, a mi emo je odrezati.
Amerika mornarica izvodila je rutinske vjebe,
koje su dio programa borbe za slobodnu
plovidbu, koji se ve dugo ostvaruje. U tome,
dakle, nije nita neobino. Gadafi je poeo napad,
a mi emo ga zavriti,

1091/1415

Bilo je lako predvidjeti da e Gadafijevi

teroristi, po njegovim naredbama, krenuti u osvetu za poraz u zaljevu Velika Sirta. Nije trebalo
dugo ekati. Avion amerikih zrakoplovnih linija
TWA, let broj 840, poeo je pripreme za slijetanje
u atensku zranu luku i 120 putnika poelo je
vezati poj asove. Stjuardese su sakupljale ae i
dizale stolie. Nebo je bilo bez oblaka i u daljini
se ve vidjela grka prijestolnica. Iznenada je
dolo do eksplozije koja je otkinula dijelove
stijenke aviona. Nagli pad pritiska sruio je s
panela nad glavama putnika maske s kisikom.
Ljudi su ih grozniavo stiskali na lice.
Jedna od putnica, Jane Klingel, sjeala se:
Odjednom sam vidjela nekakvo zeleno svjetlo,
poput munje. Avion se tresao kao da e se svaki
as raspasti. Ne sjeam se je li tko vikao, ali sam
ula uasan zviduk ili moda um zraka, koji je
ulazio kroz rupe u stijenci aviona. Oajno sam
mahala rukama da dohvatim masku s kisikom,
koja je visjela negdje iznad moje glave. Bojala

1092/1415

sam se da u se svaki as uguiti. Nisam vjerovala da u preivjeti taj uas.

Piloti su ipak uspjeli dovesti avion na aerodrom i sigurno sletjeti. Tad se pokazalo a je
etvero putnika koji nisu stigli privezati pojasove
isisano iz aviona kroz otvore nastale u njegovim
stijenkama. Meu rtvama je bila i jedna osmogodinja djevojica.
Odgovornost za napad preuzela je organizacija Abu Nidala. Pukovnik Moamer Gadafi
odrao je povodom tog dogaaja govor u kojem
je rekao: Moramo proiriti nau borbu na amerike ciljeve, civilne i vojne, na cijelom svijetu!
Bilo je jasno da se teroristi pripremaju za
nove napade. Amerika obavjetajna sluba bila
je u stanju najvie spremnosti. Agencija Nacionalne sigurnosti, koja se izmeu ostalog bavi i
elektronikim
obavjetajnim
izvianjem,
briljivo je analizirala razgovore izmeu dunosnika libijske vlade, uhvaene preko satelita i radio prislukivanjem.

1093/1415

Poetkom travnja u kabinet predsjednika

uao je William Casey, ef CIA-e.
Gospodine
predsjednie,
imamo
uznemirujue signale iz Libije.
Recite detalje.
"Libijska veleposlanstva u Parizu, Rimu,
Beogradu i Madridu dobila su ifriranu obavijest:
Pripremite se za izvrenje plana.
Mislite da pripremaju novi napad?
Bojim se, cijelu seriju napada, uzevi u
obzir da su poslali tu obavijest u nekoliko
drava.
Moemo li saznati neto vie?
"Naalost, jo ne. Bojim, se da e udariti
prije negoli ih stignemo sprijeiti.
William Casey je imao pravo. Idueg dana,
4. travnja 1986., u jednoj berlinskoj diskoteci, u
koju su zalazili ameriki vojnici, eksplodirala je
bomba. Poginuo je jedan vojnik i njegova djevojka, a 79 vojnika je ranjeno. Ranjeno je i 150 drugih osoba.

1094/1415

William Casey ponovo je doao do predsjednika: Uhvatili smo i deifrirah tekst brzojava
koji je libijsko veleposlanstvo iz Zapadnog Berlina poslalo Gadafiju nekoliko sati prije eksplozije, informirao ga je.
Tekst glasi Isplanirali smo neto to e
vas uiniti sretnim. Odmah smo pokuali utvrditi
to bi to moglo usreiti Gadafija. Jedna od
mogunosti koju smo uzeli u obzir bio je i napad
na diskoteku. Nai saperi doli su tamo 15 minuta
prekasno...
Amerikoj slubi uspjelo je uhvatiti i
proitati idui brzojav poslan Gadafiju iz Zapadnog Berlina: Napad je izveden, bit ete zadovoljni rezultatom.
Ta je poruka poslana odmah nakon napada
na diskoteku. Dana 9. travnja predsjednik Reagan
se obratio novinarima: Nije onako kako govore,
da se namjeravamo braniti. Mi namjeravamo
poduzeti akcije zbog teroristike prijetnje.
Malo je ljudi razumjelo to se krije iza
predsjednikovih rijei, jer ih je malo znalo da je

1095/1415

on, tri dana ranije, izdao naredbu da se poduzme

akcija pod kriptonimom Ml Dorado Canyon. Ljudima koji su trebali upravljati tom akcijom kratko
je rekao: Unitite to vie libijskih objekata koji
slue teroristima.
Dana 14. travnja 1986., odmah nakon 17
sati, iz britanskih baza Mildenhall i Fairford
krenuli su avioni tankeri. Veliki avioni uzdigli su
se u nebo i uzeli kurs prema jugu. Stanovnitvo
okolnih naselja nije na to obraalo posebnu pozornost. Svakog su dana u njihovom susjedstvu
uzlijetali i slijetali avioni.
Odmah nakon 17.30 iz baza Upper Heyford
255

i Laykenheath startali su bombarderi F-111 .

Opremljeni najmodernijim ureajima, mogli su
napasti danju i nou, bez obzira na vremenske
prilike. Mogli su letjeti iznad najteeg terena, na
visini od 30 metara, to su piloti nazivali vonjom na skijama. I udarali su izuzetno precizno.
Ispod trupa izvlaile su se male kupole pod
nazivom Pave Track. U njima se nalazila televizijska kamera visoke rezolucije, s laserskim i

1096/1415

ultracrvenim senzorima. Kada bi asnik koji je

upravljao naoruanjem aviona identificirao cilj,
usmjerio bi na njega lasersku zraku iz kupole
Pave Track. Od tog trenutka, bez obzira na
kretanje aviona, zraka je osvjetljavala cilj,
pokazujui ga laserski navoenim bombama koje
su kao po ici letjele do oznaenog objekta.
Kompjutori u bombama upravljali su
krilcima bombe tako da su se one drale laserske
linije koja je oznaavala cilj. Osamnaest aviona
F-111 trebalo se razdijeliti na tri grupe i udariti
na kasarne u Assisiju, gdje se nalazio zapovjedni
centar terorista, u logor za kolovanje terorista u
Sidi Bilalu i vojni aerodrom u Tripoliju.
U to vrijeme brodovi jedne skupine este
flote pod nazivom Operacijska skupina 60,
izveli su manevar koji je trebao zbuniti sovjetski
razara koji ih je slijedio. Brzo im je uspjelo
rijeiti se pratioca, koji je ameriku eskadru
pronaao tek idui dan. Na palubama nosaa
Saratoga, America i Coral See trajale su pripreme
za uzlijetanje.
Grupe tehniara

1097/1415

naoruavale su avione. Pod trupom i krilima

montirani su projektili Harm, namijenjeni
unitavanju radiolokacijskih ureaja i 250 kilogramske bombe Snakey, koje su nakon izbacivanja padale s padobranima, to je
omoguavalo nisko leteem avionu da se sigurno
udalji od mjesta eksplozije. Ciljevi su bile kasarne u Bengaziju, okolni aerodromi i radio lokacijski ureaji i rampe protuavionskih projektila.
U sumrak F-111 su prvi put doletjeli do
aviona tankera. Piloti su ve imali iza sebe dugi
let. Vlade Francuske i panjolske, bojei se da bi
bilo kakva pomo pruena Amerikancima mogla
natetiti njihovim trgovakim odnosima s Libijom, nisu odobrile prelet amerikih bombardera
nad svojim teritorijem, to je jako produilo trasu
leta.
Pilot jednog od F-111 bio je vrlo umoran,
toliko da je nakon toenja goriva pogrijeio smjer
i poeo se vraati u smjeru otkud je poletio.
Suvie kasno je otkrio greku i nije se mogao
vratiti u akciju.

1098/1415

Sudbina jednog od ostalih bila je jo gora.

Iz nepoznatih razloga spustio je avion tako nisko
nad more da je krilom dotaknuo povrinu. Veliki
stroj se odbio od mora poput plosnatog kamena i
sruio se, pretvarajui se u trenutku u vatrenu
kuglu.
U pono, poeli su postavljati nosae protiv
vjetra. Katapulti su izbacivali u zrak avione Intruder i Hornet, iji su motori radili maksimalnom snagom.
Akcija je poela.
Prva grupa F-111 nala se nad Tripolijem
tono u 2 sata. Njihova je pojava potpuno iznenadila Libijce. Radari ometani posebnim
ureajima amerikih aviona, nita nisu primijetili. Druge radiolokacijske postaje unitene su
eksplozijama projektila Harni F-111.
F-111 preletjeli su etvrt nastanjenu diplomatima. asnici za naoruanje identificirali su
ciljeve. Kupole pod trupom aviona okrenule su
se, aljui laserske zrake. etiri bombe promaile
su vojarne koje su bile cilj, i eksplodirale u

1099/1415

blizini teniskih igralita. Jedna je eksplodirala

pred kuom u kojoj je spavala Gadafijeva obitelj
i ubila njegovu 15-mjesenu usvojenu ker te
ranila dvojicu sinova. Krhotine bombe pogodile
su zgrade francuskog, austrijskog, finskog, iranskog i vicarskog veleposlanstva, ali nitko od
diplomatskog osoblja nije stradao. No, bilo je
rtava meu civilnim stanovnitvom.
U drugim mjestima rezultati su bili bolji: na
aerodromu u Tripoliju bombe su unitile nekoliko
aviona Il-76, koji su vjerojatno koriteni za prijevoz terorista. Unitena je i zgrada u centru za
kolovanje terorista.
U 2.11 avioni F-111 zavrili su svoju
misiju i poeli letjeti ususret tanker avionima.
Dvije minute kasnije, avioni mornarikog
zrakoplovstva poeli su se vraati na nosae.
Nijedan nije oteen. Svi su se sigurno
vratili na palube nosaa. est sati kasnije F-111
sletjeli su u britanske baze. Samo jedan je
prisilno sletio u panjolskoj, i to zbog pregrijavanja motora.

1100/1415

Za vrijeme te akcije koja je trajala petnaestak minuta, ameriki avioni bacili su 79 tona
bombi unitavajui skladita, vojarne, centre za
kolovanje terorista, uzletno-sletne staze vojnih
aerodroma, avione i helikoptere. Na zemlji je poginulo 37 ljudi, a 93 je ranjeno. Amerikanci su
izgubili samo jedan avion s dvolanom posadom.
Bez obzira na to kako su taj pothvat
ocjenjivali vojni analitiari i tisak, jedno je bilo
sigurno: pukovnik Gadafi prestraio se da bi im
njegova politika podravanja terorizma, kao
glavnog oruja u borbi protiv Sjedinjenih Drava,
mogla navui na glavu jo aviona. Prestraio se
odlunosti predsjednika Reagana. Val terorizma
poeo je polako slabiti, ali najvaniji lom nastao
je nakon raspada drava koje su takoer
podupirale teroriste: Sovjetskog Saveza i DDR-a.
Predsjednik Reagan bio je zadovoljan
rezultatima akcije. George Schultz, videi izraz
predsjednikova lica je rekao: Bilo je to u
Tangeru, u Maroku, 5. listopada 1805. Sultan
Moulev zapitao je komandora Edwarda Prebla:

1101/1415

Bojite li se da bih vas mogao zatoiti? Ne,

Vaa visosti, odgovorio je Amerikanac. Da se
to i dogodi, moja bi eskadra na vae oi pretvorila dvorac i grad Vae visosti u ruevine.
to eli rei? upitao je Reagan.
Sultan se nije odvaio ispuniti prijetnju.
ini mi se da sam uo tu priu...
***

O knjizi
Ova knjiga iznosi mnotvo novih informacija o dogaajima koje volimo smatrati opepoznatima, a do kojih je autor doao prouavanjem arhiva nedostupnih iroj javnosti.
Zahvaljujui njegovu karakteristinom, dinaminom stilu, detaljnim opisima, uvjerljivim dijalozima, ali i provokativnim zakljucima, knjiga
prestaje biti tek puki pregled povijesnih zbivanja
i postaje zbirkom napetih pria. .
Je li atentat na Franju Ferdinanda u Sarajevu mogao biti sprijeen, pogotovo ako se vjeruje da je austrijska vlast na njega bita upozorena?
Posljedica atentata bio je Prvi svjetski rat, s deset
ima milijuna rtava. U knjizi su ispriane prie o
bitki kod Galipolja, atentatu na Lenjina, brau
Kennedy, o zastraujuem usponu Hitlera na
vlast, o napadu,na Pearl Harbour, iskrcavanju u
Normandiji, NKV-u, ratu u Koreji, Vijetnamu i

1103/1415

amerikom rafit protiv terorizma. Doista jedno

zastraujue stoljee.
Autor vrlo detaljno i gotovo literarno oslikava okolnosti u kojima su se odigravale scenu
kljune za sudbinu cijelog ovjeanstva, stavlja
ih u prave okvire i daje nam uvid koliko je
ustvari malo potrebno da neto krene po zlu.

Notes
[1]
Dragutin Dimitrijevi Apis (1877-1917), ef
obavjetajne slube Vrhovnog taba Srbije,
povezan s tajnim organizacijama iji je cilj bio
ujedinjenje junoslavenskih drava. Izveo je vie
teroristikih akcija, izmeu ostalih i uspjeli atentat na srpskog kralja Aleksandra 1903. godine.
Isplanirao je i atentat na cara branju Josipa 1911.
Bio je jedan od osnivaa tajne urotnike organizacije Ujedinjenje ili smrt" poznate jo pod
nazivom Crna ruka". Organizirao je i pripremio
atentat na prijestolonasljednika Franju Ferdinanda. Osuen je na smrt i strijeljan 26. rujna
1917. godine.

[2]
Franjo Ferdinand (1863-1914), najstariji sin
Karla Ludwiga, brata cara Franje Josipa, stekao
je pravo na prijestolje nakon samoubojstva kneza
Rudolfa 1889. godine i smrti oca Ludwiga 1896.
Godine 1900. oenio se Sofijom Chotek von
Chotek, to car nije odobravao, smatrajui tu
vezu neprilinom. Bio je pristalica radikalnih
politikih reformi u Carstvu, koje je namjeravao
provesti nakon stupanja na prijestolje. Ubijen je
28. lipnja 1914. u Sarajevu, a sahranjen u kripti
svojeg dvorca u Arstettenu.

[3]
Sofija van Hohenberg (1868-1914), grofica
podrijetlom iz eke plemike obitelji Chotek
von Chotek und Wognin, upoznala je nadvojvodu
u Presburgu, gdje je bila dvorska dama nadvojvotkinje Izabele. Vjenali su se 1. srpnja 1900.,
unato neodobravanju cara koji je tu vezu smatrao neprilinom. Godinu kasnije rodilo im se
prvo od troje djece. Ranjena u atentatu u Sarajevu 28. lipnja 1914., umrla je zbog gubitka krvi.

[4]
Gavrilo Princip (1894-1918) bio je jedno od devetero djece (estero je umrlo) potanskog
slubenika u Sarajevu. Nakon zavretka srednje
kole, 1912., otiao je u Beograd, gdje je pristupio organizaciji Crna ruka. U lipnju 1914. godine major Tankosi nagovorio ga je na sudjelovanje u atentatu na nadvojvodu. On ga je i
ubio, hicem iz pitolja. Osuen je na dvadeset
godina robije. Umro je u travnju 1918. u zatvoru
u Terezinu u ekoj, prema slubenim podacima
od tuberkuloze kostiju.

[5]
Nikolaj II (1868-1918.), ruski car, najstariji sin
Aleksandra IH. (cara Rusije od 1881.), okrunjen
je u Moskvi 26. svibnja 1896. Vladao je vrstom
rukom, ne doputajui ni gospodarske ni
drutvene reforme. Bio je protivnik velikih
promjena, okruivao se nesposobnim i korumpiranim ljudima. Za vrijeme revolucije 1905-1907.
bio je prisiljen proglasiti tzv. Oktobarski manifest, dajui osnovna prava graanstvu i
obeavajui izvjesne reforme, izmeu ostalog
konstituiranje Dume. Zbog saveza s Francuskom
(1893), kao i saveza koji je knez Nikolaj sklopio
s Velikom Britanijom (1907), odluio je o ulasku
Rusije u Prvi svjetski rat na strani zemalja Velike
antante i stao na elo ruske vojske. Piaei se
odgovornosti za poraz, vodstvo je prepustio svojem bratu. Abdicirao je zbog Februarske revoucije 1917. i bio interniran. Nakon Oktobarske
revolucije ubijen je s obitelji u Jekaterinburgu.

[6]
(James) Alfred Ewing (1855-1935), britanski
fiziar, profesor tehnike mehanike (od 1878. do
1883.), a kasnije primijenjene mehanike na Kings
Collegeu u Cambridgeu (od 1890. do 1903.),
dobio je ope priznanje za otkria u vezi s magnetskim svojstvima eljeza, elika i drugih materijala. U razdoblju od 1903. do 1916. bio je direktor odjela pomorskog obrazovanja Admiraliteta.
Od 1916. bio je rektor Sveuilita u Edinburghu.
Od 1914. do 1917. upravljao je odjelom za ifre
Admiraliteta. Godine 1911. dobio je plemiku
titulu.

[7]
Goeben njemaki oklopni brod tipa Moltke,
zajedno s krstaricom Breslau bio je u sastavu
Sredozemne flote (zapovjednik admiral Wilhelm
Souchon). Prvog kolovoza 1914., nakon
popravka kotlova u tadanjoj austrijskoj luci Puli,
krenuo je na susret s Breslauom, usidrenim uz
junu obalu Italije. Treeg kolovoza admiral
Souchon odluio jc napasti francuske kolonijalne
luke. Iduih dana brodovi su se razili i, istiui
rusku zastavu, otvorili vatru na alirske luke Philippeville (Goeben) i Bona (Breslau). Bjeei
pred britanskim oklopnjaama Indomitable i
Indefatigable, koje nisu mogle otvoriti vatru jer
Velika Britanija jo nije proglasila ratno stanje s
Njemakom, uspjeli su u noi s 4. na 5. kolovoza
umaknuti i doi do talijanske luke Messina.
Nakon nekoliko manjih okraja s britanskim brodovima na Sredozemnom moru, 10. srpnja doli
su do luke Konstantinopol, kako se u bizantsko
doba zvao Istanbul. Cilj misije admirala
Souchona bio je pridobiti turske vlasti da uu u
rat na strani Njemake. Od 16. srpnja 1914. oba
broda zapoeli su slubu u turskoj mornarici kao
Yavuz Sultan Selim (Goeben) i Midilli (Breslau),

1111/1415

a admiral je dobio poloaj glavnog zapovjednika

turske ratne mornarice.
Tehniko-taktiki podaci (1914.): istisnina
22 9791, duljina 186,5 m, irina 29,5 m, gaz 8,2
m, brzina 25-28 vorova; naoruanje: 10 topova
kalibra 280 mm, 12 topova kal. 150 mm, 12 protuavionskih topova kal. 88 mm, osam lansera torpeda kal. 500 mm, boni oklop 270 mm, oklop
glavne artiljerije 230 mm.

[8]
Breslau, njemaka krstarica tipa Magdeburg,
porinuta u more 1912. Nakon dolaska u Tursku,
zajedno s oklopnjaom Goeben od 16. srpnja
1914. bori se pod turskom zastavom pod imenom
Midilli. Potonula 2. sijenja 1918. naiavi na
minu.
Tehniko-taktiki podaci (1914): istisnina 4.570
t, duljina 138,7 m, irina 13,4 m, gaz 4,9 m, brzina 27-28,2 vora; naoruanje: 12 topova kal. 105
mm, dva lansera torpeda kal. 500 mm, 120 mina,
boni oklop 60 mm, oklop glavne artiljerije 50
mm.

[9]
Magdeburg, njemaka krstarica porinuta u more
1912. godine. 2 kolovoza 1914. isplovila je iz
Gdanjska, zajedno s krstaricom Augsburg (zapovjednik brodovlja bio je kapetan Fischer), s
ciljem otvaranja vatre na ruske baze u Lipavi i
postavljanja mina u Ruskom zaljevu, to nije
izvreno zbog pogrene procjene situacije na
obali. Iduih dana krstarica je djelovala na
Baltiku, ali bez veeg uspjeha. 25 kolovoza 1914.
ula je u Finski zaljev, gdje je nou naletjetela na
stijene, oko pet milja udaljenosti od Odensholma.
Tijekom prijepodneva 26. kolovoza, jako
oteena paljbom topova s ruskih brodova,
dignuta je u zrak nakon evakuacije posade; zapovjednik i 56 lanova posade dospjeli su u zarobljenitvo. U blizini potopljenog broda. Rusi su
pronali knjigu sa iframa koja je dostavljena Velikoj Britanji, iji su kriptolozi uspjeli odgonetnuti njemake ifre. Tehniko-taktiki podaci
(1914): istisnina 4.578 t, duljina 238,7 m, irina
13,4 m, gaz 4,9m, brzina 27-28 vorova; naoruanje: 12 topova kal. 105 mm, 2 lansera torpeda
kal. 500 mm, 120 mina, boni oklop 60 mm, oklop glavne artiljerije 50 mm.

[10]
William Reginald Hall (1870-1943), sin kapetana Williama Henryja Halla, prvog efa
obavjetajne slube Admiraliteta (1882-1889).
Godine 1884. poeo je slubu u ratnoj mornarici.
Zapovijedao je kolskim brodom Cornwall, a
kasnije krstaricom Natal, kao i oklopnjaom
Queen Mary. U listopadu 1914. preuzeo je poloaj efa pomorske obavjetajne slube, kojom
je upravljao do srpnja 1919. Usavrio je i proirio
tu slubu, a njegovo najvee postignue bilo je
itanje telegrama ministra Ztmmermanna, to je
ubrzalo ulazak SAD-a u rat na strani drava Velike antante. Godine 1917. unaprijeen je u kontraadmirala, kasnije viceadmirala, a 1926. u
admirala

[11]
Artur Zimmermann (1864-1940), njemaki
politiar. Nakon krae diplomatske karijere,
1901. godine postao je pomonik ministra vanjskih poslova Gottlieba von Jagowa i na toj funkciji, zbog ministrove odsutnosti, sudjelovao na
sjednici njemake vlade na kojoj je 5. srpnja
1914. donesena odluka o suradnji s AustroUgarskom. Nakon ostavke von Jagowa, u znak
protesta protiv njemake odluke o poduzimanju
neogranienog podmornikog rata, 25. studenog
1916. preuzeo je ured ministra vanjskih poslova.
U sijenju 1917. poslao je telegram veleposlaniku u Meksiko, opunomoujui ga da predloi Venustianu Carranzyju, predsjedniku drave,
ulazak u rat na strani Njemake i obeavajui
Meksiku dio teritorija pobijeenih Sjedinjenih
Drava. Objava brzojava od strane britanskih
kriptologa potaknula je stupanje SAD-a u rat na
strani Velike antante. Zimmermann je smijenjen
sa svoje funkcije u ljeto 1917.

[12]
Johann Heinrich Bernstorff (1862-1939), sin
pruskog diplomata. Godine 1899. poeo je diplomatsku karijeru kao tajnik njemakog veleposlanstva u Beogradu, a kasnije u Dresde- nu i
Sankt Peterburgu. Od 1902. do 1906. bio je
savjetnik veleposlanstva u Londonu. Od 1908.
bio je veleposlanik u Washingtonu, gdje je ostao
sve do objave rata SAD-a, u travnju 1917., to je
uzalud nastojao sprijeiti pregovorima. Nakon
kratkog boravka u Njemakoj, poslan je za veleposlanika u Konstantinopol, odakle se vratio
1918. Nakon izbijanja revolucije u Njemakoj,
ostavio je diplomatsku slubu, ali je ostao aktivan
u politici kao poslanik u Reichstagu i predsjedavajui njemake delegacije u ligi naroda.
Nakon Hitlerova dolaska na vlast 1933., emigrirao je u vicarsku i ostao tamo do kraja ivota.

[13]
Thomas Woodrow Wilson (1856-1924),
politiar, svestrano obrazovan (diplomant na
Princeton University, zavrio pravo na University
of Virginia i povijest na Johns Hopkins
University), tako je zbog disleksije nauio itati
tek s deset godina, 1910, zapoeo je karijeru
sveuilinog profesora. Godine 1902. postao je
rektor na Princeton University, kojeg je temeljito
reformirao. Osam godina kasnije dobio je izbore
za guvernera drave New Jersey. Godine 1912.,
kao kandidat Demokratske stranke, dobio je
predsjednike izbore. Obavljajui tu slubu od
1913., pridonio je ostvarivanju gospodarskih,
pravnih i administrativnih reformi. Nakon izbijanja Prvog svjetskog rata 1914., proglasio je
neutralnost SAD-a. Godine 1916. ponovo je izabran za predsjednika, pa provodi djelatnosti u
cilju pomirenja zaraenih strana i zavretka rata.
Zbog njemake politike bio je prisiljen objaviti
rat Njemakoj, 6. travnja 1917., a kasnije i
Austro-Ugarskoj. 8. sijenja 1918. u obraanju
Kongresu predstavio je program u 14 toaka,
kojima je odredio uvjete sklapanja mira i
stvaranja Lige naroda. S istim ciljem sudjelovao

1118/1415

je na Parikoj mirovnoj konferenciji, a njegovi su

prijedlozi uzeti u obzir i u odredbama Versajskog
mira. Godine 1919. dobio je Nobelovu nagradu
za mir. U listopadu te godine preivio je opasni
izljev krvi u mozak. Odbijanje Kongresa da ratificira Versajski sporazum i pristupanje SAD-a
Ligi naroda, uzrokovali su njegov nervni slom i
daljnje pogoranje zdravija. Umro je u snu.

[14]
Erich Ludendorff (1865-1937), general, sin
zemljoposjednika, nakon zavretka kadetske
kole poinje vojnu karijeru. Godine 1908. preuzima II. odjel Glavnog stoera kopnene vojske,
odgovoran za pripremu mobilizacijskih planova.
Odigrao je veliku ulogu u modifikaciji Schlieffenova plana. Konflikti s vojnim vlastima pridonijeli su tome da je 1913. premjeten na poloaj u
pjeaku pukovniju. Godine 1914. imenovan je
intendantom 2. armije, koja se borila na Zapadu,
a kasnije zapovjednikom stoera 8. armije na
Istonoj fronti. Spektakularna pobjeda njemake
vojske izmeu 26. i 30. kolovoza 1914. u bitki
kod Tannenberga, iako pripisana generalu Paulu
von Hindenburgu, Ludendorffovom nadreenom,
skrenula je pozornost na njega. U kolovozu 1916.
car je povjerio dvojici generala zapovjednitvo
nad sveukupnim njemakim vojnim snagama.
Godine 1918. Ludendorff se izjasnio za voenje
neogranienog podmornikog rata. 21. oujka
1917. rukovodio je neuspjenom opom ofenzivom na Zapadu iji je cilj bio razbijanje sila
Velike antante, prije dolaska amerike vojske u
Europu. Zbog neuspjeha akcije, zaloio se za

1120/1415

poetak pregovora o razoruanju, ali je nakon

upoznavanja s uvjetima za prestanak borbi, ustanovio kako rat ipak treba nastaviti. Ne nailazei
na potporu svom planu, dao je ostavku koja je
primljena 26. listopada 1918., nakon ega je
otiao na nekoliko mjeseci u vedsku. Poslije
rata, sudjelovao je u neuspjenom dravnom
udaru Wolfganga Kappa 1920. i Adolfa Hitlera
1928. Godine 1925. neuspjeno se kandidirao za
mjesto predsjednika. Od 1924. do 1928. bio je
zastupnik u parlamentu, kao lan Nacistike
partije, ali je ve tridesetih godina promijenio stajalita - nije primio in feldmarala iz ruku A.
Hitlera i opredijelio se protiv nacizma.

[15]
Theobald von Bethmann-Hollweg (1856-1921),
sin bankara, zavrio je studij prava nakon kojega
je zapoeo politiku karijeru. Godine 1905.
postao je pruski ministar unutranjih poslova. U
lipnju 1909. postao je kancelar. Iako protivnik
rata, pokorio se naredbama njemakog Glavnog
stoera. Godine 1916., plaei se ulaska SAD-a u
rat na strani Velike antante protivio se neogranienom podmornikom ratu. U srpnju 1917. bio
je prisiljen na ostavku, a nakon toga odustao je
od bavljenja politikom.

[16]
Francuski politiar i general, u Amerikom ratu
za nezavisnost od 1777. do 1779. godine, vodio
je est tisua vojnika u pomo pobunjenicima.

[17]
Alfred Graf van Schlieffen (1833-1913), sin
pruskog generala, poeo je vojnu slubu 1854.
Kao asnik Glavnog stoera sudjelovao je u
Francusko-pruskom ratu (1870-1871) Godine
1884. doao je na elo Vojno-povijesnog odjela
Glavnog stoera, a sedam godina kasnije preuzeo
je i poloaj zapovjednika tog stoera. Uvidjevi
da e Njemaka morati voditi rat na dvije fronte,
protiv Francuske i protiv Rusije, odustao je od
dotadanjeg plana koji je predviao prvo udar na
Rusiju, i predloio brzu ofenzivu preko Belgije,
na sjeverno krilo francuske obrane. Plan je prihvaen 1905. kad je Schlieffen ve bio u
mirovini. Godine 1914. taj je plan modificirao
Helrauth von Moltke i on je postao temelj
njemakih djelovanja za vrijeme agresije na
Francusku.

[18]
Sir Hiram Stevens Maxim (1840-1916), najstariji sin amerikog farmera iz Sangerviliea, Maine,
sa 14 je godina poeo naukovanje kod mjesnog
proizvoaa koija. Neobino tehniki nadaren,
ve 1866. godine imao je prvi patent, i to uvija
za kosu. Od 1878. radio je kao glavni inenjer u
United States Electric Company, gdje je razvio
metodu proizvodnje ugljenih vlakana. Od 1881.
ivi u Londonu, gdje 1884. konstruira strojnicu.
Izumio je i bezdimni barut koji je uvelike pridonio efikasnosti novog oruja. Od 1890. eksperimentira sa zrakoplovom na parni pogon. Priznato
mu je stotine patenata, npr. miolovka, sustav
protupoarnih rasprivaa, automatska vodena
pumpa na parni pogon... Godine 1884. osnovao
je Maxim Gun Company koju je brzo preuzeo
Vickers Ltd., gdje je Maxim dobio mjesto direktora. Godine 1901. iz ruku kraljice Viktorije
primio je plemiku titulu.

[19]
MG-08, teka strojnica, poboljani model Maximove strojnice, proizvodila se od 1908. u tvornicama Deutsche Waffenfabrik Munition u
Spandauu. Oruje se montiralo na vrsto etveronono postolje, a u redenik od grubog platna
stalo je 250 metaka, Tehniko-taktiki podaci:
kalibar 7,92 mm, teina s postoljem 40 kg,
duljina oruja 1200 mm, duljina cijevi 720 mm,
poetna brzina metka 845 m/s.

[20]
Eugene Schneider (1805-1875), francuski
politiar i industrijalac. Godine 1836. zajedno sa
starijim bratom Adolpheom kupio je metalopreraivake pogone Le Creusot koje su znatno
unaprijedili.

[21]
Joseph Jacques Cesaire Joffre (1852-1931),
francuski asnik i sudionik Francusko-pruskog
rata. Od 1885. godine cijelo je desetljee
slubovao u kolonijama. Godine 1911. s inom
generala divizije postao je zapovjednik Glavnog
stoera i time preuzeo odgovornost za izradu
plana obrane Francuske, poznatog kao Plan XVII,
koji je predviao masovne napade na agresora.
Od 1914. zapovijedao je kopnenom vojskom na
Sjevernoj i Sjeveroistonoj fronti; kao odgovor
na brzo napredovanje njemake vojske, koja je
napadala preko Belgije, formirao je 6. armiju i
stao na njezino elo, kako bi oslabio neprijatelja
na sjevernom dijelu fronte. Od prosinca 1915. bio
je glavni zapovjednik francuske vojske. Smijenjen je s tog poloaja 26. prosinca 1916., zbog velikih neuspjeha (istog dana imenovanje
maralom).

[22]
Helmuth Johannes Ludwig von Moltke
(1848-1916), njemaki asnik, poeo je karijeru
kao pobonik svog ujaka Helmutha Karla
Bernharda, zapovjednika Glavnog stoera. Rodbinske veze olakale su mu napredovanje. Godine
1903. postao je glavni intendant, a tri godine kasnije zapovjednik Glavnog stoera. Modificirao je
vojni plan koji je izradio tada pokojni general
Schlieffen, predviajui voenje rata na dvije
fronte. Na poetku rata uinio je mnogo greaka
koje su omoguile francuskim snagama odlunu
pobjedu u bitki na Marni. Zbog toga ga je car 14.
rujna 1914. smijenio s poloaja zapovjednika
Glavnog stoera i predao zapovjednitvo generalu Erichu von Falkenhayu. Razoarani Moltke
umro je dvije godine kasnije.

[23]
Joseph Simon Gallieni (1849-1916), francuski
asnik, dipiomant Vojne akademije Saint-Cyr,
sudionik Francusko-pruskog rata (1870-71) Polovinom sedamdesetih godina borio se u Africi i
Indokini U travnju 1914. otiao je u mirovinu.
Nakon izbijanja rata, postavljen je na poloaj zapovjednika Pariza. Sudjelovao je u pripremama
plana za bitku na Marni i zapovijedanju u njoj. U
listopadu 1915. postao je ministar rata, ali je
morao otii s tog poloaja u oujku 1916. zbog
zdravstvenih razloga. Godine 1921. posmrtno je
imenovan maralom.

[24]
Erich Georg Anton Sebastian von Falkenhayn
(1861-1922), njemaki asnik i politiar. Od
srpnja 1913. do sijenja 1915. bio je ministar
rata, a 14. rujna 1914. zamijenio je zapovjednika
Glavnog stoera, generala Helmutha von
Moltkea. 29. srpnja 1916., zbog neuspjeha u
ofenzivi kod Verduna, smijenjen je s poloaja.
Zapovijedao je armijom u borbama protiv Rumunjske, od srpnja 1917. snagama Centralnih sila
u Palestini, a od oujka 1918. do kraja rata armijom u Litvi.

[25]
Herbert Henry Asquith (1852-1928), britanski
politiar, od 1886. zastupnik u parlamentu i voa
liberala (1908-1926). Od 1905. do 1908. bio je
ministar financija, a od 1908. do 1916. na elu
britanske vlade.

[26]
Otto Uman von Sanders (1855-1929), njemaki
asnik, poeo je vojnu slubu 1874. godine. Godine 1913. stao je na elo njemake vojne misije,
iji je zadatak bila reorganizacija turske armije. U
oujku 1915. preuzeo je zapovjednitvo turske 5.
armije u Galipolja i odnio pobjedu. Iste godine
zapovijedao je turskim armijama u Siriji i
Palestini. Nakon rata organizirao je repatrijaci ju
njemakih vojnika koji su se borili u Turskoj.

[27]
Lav Borisovi Kamenjev (zapravo Rosenfeld,
1883-1936), politiki djelatnik, 1901. godine
pridruuje se Socijaldemokratskoj radnikoj
partiji Rusije, a 1903. pristupa boljevikoj frakciji te partije. Godine 1908. emigrira u zapadnu
Europu, poinje suraivati s Lenjinom i susree
svoju buduu suprugu, Olgu Bronstein, sestru
Lava Trockog. Godine 1914. vratio se u Rusiju.
Ubrzo je, zbog protivljenja sudjelovanju Rusije u
ratu, uhien i poslan u Sibir. Nakon Februarske
revolucije 1917., vratio se u Petrograd i preuzeo
vodstvo tamonje boljevike organizacije. Bio je
protivnik revolucije, ali je i pored toga u listopadu 1917. izabran u Politbiro Boljevike
partije, to ie bio poetak njegove karijere u najviem partijskom vodstvu. U vrijeme Lenjinove
bolesti podupirao je Staljina, potiskujui najopasnijeg konkurenta za vlast - Lava Trockog. Godine
1925. promijenio je miljenje, zbog ega je
postao ciljem Staljinovih napada. U listopadu
1926. iskljuen je iz Politbiroa, a nakon toga i iz
Centralnog komiteta partije. Nakon ubojstva
Kirova, u prosincu 1934., optuen je za

1134/1415

sudjelovanje u pripremanju atentata. Ponovo je

optuen u kolovozu 1936. Osuen je na smrt.

[28]
Tannenberg, mjesto u kome je odrana bitka 26. 30. kolovoza 1914. godine; bio je to odluujui
sukob izmeu Ruskog i Njemakog Carstva u
prvim danima Prvog svjetskog rata. Sukobile su
se ruska 1.12. armija te njemaka 8. armija.
Njemaki zapovjednici, generali Paul von
Hindenburg jErich Ludendorff, djelujui prema
planu pukovnika Maxa Hoffmanna, fokusirali su
udar na 2. armiju koja je izgubila kontakt s 1.
armijom, pretrpjevi teak poraz. Rusi su imali
30 tisua poginulih i ranjenih, te 92 tisue zarobljenih, a izgubili su 40 topova i mnogo vojnog
materijala
(gen.
Samsonov
poinio
je
samoubojstvo).

[29]
Karl Liebknecht (1871-1919), njemaki
politiar, po zvanju pravnik; 1907. imao je
glavnu ulogu u stvaranju Meunarodnog socijalistikog saveza mladei u Stuttgartu, kojim
je rukovodio do 1910. Godine 1912. postao je zastupnik u Reichstagu. Za vrijeme Prvog svjetskog
rata protivio se politici njemake vlade. Godine
1915. mobiliziranje u pomonu slubu i poslan
na Istonu frontu, a 1916. iskljuen je iz Socijaldemokratske partije zbog protivljenja njezinu
rukovodstvu. Od 1916. do 1918. bio je zatvoren
zbog sudjelovanja u proturatnim demonstracijama. Iziao je iz zatvora na osnovi amnestije i
pristupio planiranju revolucije, za iji je fitilj trebao savez Spartak u kojemu je Liebknecht radio s
Rosom Luxemburg. Imao je glavnu ulogu u
stvaranju Komunistike partije i bio jedan od
glavnih organizatora Novembarske revolucije u
Njemakoj. Dana 15. sijenja ubile su ga posebne
asnike postrojbe.

[30]
Inflanati povijesni naziv za dananja podruja
Latvije i Estonije, neko pod upravom Poljsko litvanskc unije (op.prev.)

[31]
Matthias Erzberger (1875-1921), sin obrtnika,
radio je najprije kao novinar u redakciji
Deutsches Volksblatt. Godine 1903. izabran je
u Reichstag. Od 1917. zalagao se za zapoinjanje
mirovnih pregovora. U to vrijeme bio je na elu
parlamentarne veine koju su inile stranke koje
su nastojale provesti demokratske promjene. U
vanjskoj politici izjanjavao se za stvaranje
meunarodne mirovne organizacije. 11. studenog
1918. predvodio je njemaku delegaciju koja je
potpisala prekid borbenih operacija, ime je zavrio Prvi svjetski rat. Zbog toga ga je napadala
desnica. Kao lan prve republikanske vlade zalagao se za priznavanje Versajskog mirovnog
sporazuma. Od lipnja 1919. do oujka 1920., bio
je vicekancelar i ministar financija. Tijekom
boravka u Schwarzwaldu ustrijelio ga je netko od
lanova nacionalistike organizacije.

[32]
Ferdinand Foch (1851-1929), sin slubenika.
Godine 1866. zapoeo je kolovanje u jezuitskoj
koli u Metzu, pripremajui se za studij tehnike.
U srpnju 1870., nakon izbijanja Francuskopruskog rata, prijavio se u vojsku, ali nije sudjelovao ti bitkama. Nakon rata nije se vratio u
Metz, koji je pripao Njemakoj. Godine 1873.,
nakon dvije godine studija tehnike u Parizu, upisao se u artiljerijsku kolu. Godine 1885. zapoeo je studij, a kasnije i rad u Ecole Superieure de Guerre, koli u kojoj je 1908. godine
postao ravnatelj. Od 1911. zapovijedao je divizijom, a kasnije i armijom. U kolovozu 1913. bio je
na elu XX. korpusa u Nancyju, a 28. kolovoza
1914. preuzeo je zapovjednitvo 9. armije koja je
izvojevala mnoge pobjede, poevi od one na
rijeci Marni U godinama 1915. i 1916. zapovijedao je Sjevernom grupom armija. U svibnju 1917. postao je zapovjednik Glavnog stoera
U oujku 1918 preuzeo je zapovjednitvo saveznikih vojski na Zapadnoj i Talijanskoj fronti, zadravajui njemake ofenzive i poduzimajui uspjenu kontraofenzivu u srpnju i kolovozu 1918.,
zbog ega je 6. kolovoza dobio in marala

1140/1415

Francuske, i 1. studenog 1918. predvodi francusku delegaciju koja je potpisala primirje. 26.
studenog vratio se u Metz, a kruna njegovog
djelovanja bilo je oduzimanje Nijemcima toga
grada, koji je Francuska izgubila nakon rata
1870. Dobio je i in marala Velike Britanije i
Poljske.

[33]
Wilhelm II. (1859-1941), car Njemake i kralj
Pruske, najstarije dijete kasnijeg cara Fridrika III.
i Viktorije, najstarije keri britanske kraljice
Viktorije, rodio se s ozbiljnom manom lijeve
ruke. Godine 1881. oenio je kneginju Viktoriju
of
Schleswig-Holstein-Sonderburg-Augustenburg, s kojom je imao estero djece. Godine
1888. stupio je na prijestolje, nakon smrti oca
(koji je bolovao je od raka grla i bio car samo 99
dana). Vodio je protubritansku politiku i
namjeravao oslabiti njihovu premo na moru. U
kritino doba 1914. godine, podupirao je AustroUgarsku i bio pobornik beskompromisne politike,
to je bio neposredni uzrok izbijanja rata.
Prisiljen na abdikaciju, 9. studenog 1918. dobio
je azil u Nizozemskoj, gdje je ostao do kraja
ivota.

[34]
Aleksander Kakowski (1862-1938), nadbiskup
varavski od 1913. do 1938., a od 1919. i kardinal. Od 1917. do 1918. bio je lan Regentskog
vijea, najvieg organa tadanje vlasti.

[35]
Regentsko vijee - najvii organ vlasti u
Kraljevini Poljskoj, koji su formirale Njemaka i
Austro-Ugarska, a trebao je.djelovati do vremena
postavljanja kralja ili regenta. U sastav vijea uli
su: nadbiskup A. Kakowski, knez Z. Lubomirski
i grof J. Ostrowski. 7. listopada 1918. vijee je
proglasilo nezavisnost Poljske, a u studenom iste
godine predalo je vlast J. Pilsudskom.

[36]
Semjon Buoni (l883-1973), seljaki sin, poeo
je vojnu karijeru 1903. Sudjelovao je u Oktobarskoj revoluciji, na strani boljevika. Na
Kavkazu je rukovodio Divizijskim vijeem vojnika. U veljai 1918. formirao je i zapovijedao
konjanikim postrojbama, koje su se borile protiv
Bijele garde na Kavkazu. Godine 1919. pristupa
Komunistikoj partiji, a iste godine postaje zapovjednik Prve konjanike armije koju je vodio
do 1924. Imao je glavnu ulogu u pobjedama nad
armijama Denikina i Vrangela, kao i u borbama u
Poljskoj 1920. Od 1922. bio je zapovjednik
armija na podruju sjevernog Kavkaza. Godine
1932. zavrio je vojnu akademiju Frunze, a tri
godine kasnije promoviran je u in marala
Sovjetskog Saveza. Od 1938. bio je lan Predsjednitva Vrhovnog sovjeta, a od 1939. lan
Centralnog komiteta KPSS. Godine 1940.
preuzeo je poloaj zamjenika povjerenika obrane.
Za vrijeme rata nije uspjeno rukovodio Jugozapadnom frontom, pa ga je 13. rujna 1941. zamijenio maral Semjon Timoenko. ipak, time nije
zavrila vojna karijera Semjona Buonija, koji je
i dalje ostao zapovjednik Fronte sjevernog

1145/1415

Kavkaza, a 1943. dobio je posebni, samo za

njega ustanovljeni (u izvjesnom stupnju poasni)
poloaj zapovjednika konjanitva.

[37]
Aleksandar Ilji Jegorov (1888-1939), asnik
Carske armije. Godine 1918. pridruio se
Boljevikoj partiji Za vrijeme Graanskog rata
zapovijedao je 9. i 10. armijom, a kasnije Junom
i Jugozapadnom frontom. U godinama od 1931.
do 1937., bio je zapovjednik Glavnog stoera Crvene armije. Godine 1935. unaprijeen je, kao
jedan od prvih pet, u in marala Sovjetskog
Saveza. Od 1937. bio je zamjenik narodnog zapovjednika obrane. Uhien je 1938., pod optubom izdaje i pijunae te osuen na smrt i
pogubljen, vjerojatno 1939.

[38]
Waciaw Sierpinski (1882-1969), istaknuti
poljski matematiar, tvorac poljske matematike
kole, od 1910. profesor Univerziteta u Lavovu, a
od 1918. Univerziteta u Varavi. Dao je znatan
doprinos teori jama skupova, brojeva i funkcija te
topoiogiji. Poznati su i njegovi fraktali - trokut i
tepih Sierpinskog. Bio je lan Akademije znanosti, a od 1952. i Poljske akademije nauka te
15-ak drugih akademija.

[39]
Vrsta, stara ruska mjera za udaljenost, 1,6 km.

[40]
Belveder, sjedite predsjednika poljske drave

[41]
Naslov romana ruskog knjievnika Nikolaja
Aleksejevia Ostrovskog (1904-1936). Teko
ranjen, 1920. gubi vid i ostaje paraliziran u krevetu. U autobiografskom romanu s tim naslovom
pokazuje kako se, usprkos tekom udesu,
elinom voljom mogu izvesti herojski podvizi.
Junak romana, Pavle Koragin, postao je simbol
plemenite patnje, odvanosti, elinog karaktera i pobjede revolucionarne svijesti i savjesti.
Roman je imao brojna izdanja u bivem SSSR-u i
drugim zemljama.

[42]
Boris V. Savinkov (1879-1925), ruski revolucionar, 1903. prikljuio se Partiji socijalista revolucionara i stao na elo teroristike organizacije. Godine 1904. organizirao je atentat na ministra Vjaeslava K. Plehvea, a godinu kasnije na
velikog kneza Sergeja Aleksandrovia. Osuen
na smrt godine 1904., uspijeva pobjei u Francusku. Vraa se u Rusiju 1917. i dobiva mjesto
zamjenika ministra rata u privremenoj vladi.
Nakon pokuaja ruenja vlade Karenskog, u srpnju 1917., prisiljen je na ostavku. Nakon pobjede
boljevika osniva organizaciju Savez za obranu
domovine i slobode, koja je u srpnju 1918. organizirala ustanak u Jaroslavlju. Nakon neuspjelog
ustanka otputovao je u Pariz, kako bi nagovorio
lanove francuske vlade na intervenciju protiv
boljevika. Od sijenja 1920. boravi u Varavi
gdje organizira dragovoljaki korpus koji se bori
uz bok poljske vojske protiv boljevika. God
1921., nakon sklapanja Poljsko-ruskog sporazuma u Rydzu, vraa se u Pariz. Na prevaru je
doveden u SSSR i uhien 18. kolovoza 1924. te
osuen na 10 godina zatvora. Umro je idue

1152/1415

godine; slubeno, ubio se u zatvoru Lubjanka u

Moskvi.

[43]
SK - EKA (Vsjerosijskaja rezviajnaja
Komisija po borbe s kontrarevolucijej i sabotaem / Sveruska izvanredna komisija za borbu
s kontrarevolucijom i sabotaom) - politika policija boljevike Rusije 1917-1922. Nakon toga
preustrojava se u tajnu policiju SSSR-a, povremeno mijenjajui nadlenosti i djeluje u okviru
veih institucija (kao MVP) pod razliitim
nazivima:
GPU - Gosudarstvenae Politieskoe Upravlenie
(Dravna politika uprava);
OGPU - Objedinjenoe GPU (Objedinjena GPU);
NKVD - Narodnij Komisarijat Vnutrenih Del
(Narodni komesarijat unutranjih poslova) 1934.;
MVP- Minisierstvo Vnutrenih Del (Ministarstvo
unutranjih poslova) - 1946.;
KGB - Komitet Gosudarstvenoj Bezopasnosti
(Komitet dravne sigurnosti) - 1954., rasputen
1991. (dopuna prevoditelja)

[44]
Feliks Dzerinski (1877-1926), pripadnik
poljskog i ruskog revolucionarnog pokreta. Godine 1900. bio je jedan od inicijatora stvaranja Socijaldemokratske parti je Poljske i Litve
(SDKPiL), a kasnije i elnik te partije. U godinama 1905-1907. upravljao je revolucijama u
Poljskom Kraljevstvu (dio podijeljene Poljske
pod ruskom vlau). Vie puta uhien od ruskih
vlasti, dvaput je poslan u Sibir. Za vrijeme revolucije 1917. bio je jedan od voa borbi u Petrogradu. Nakon revolucije formirao je eku, koja
je pod njegovim rukovodstvom postala sredstvo
represije i terora. Stekao je slavu nepotkupljivog,
bezobzirnog i fanatinog komunista. Ostajui i
dalje ef eke, 1919. postaje narodni povjerenik
za unutranje poslove, a od 1921. i narodni
povjerenik za komunikacije. Godine 1924.
podupro je Staljina u borbi za vlast. Iste godine
doao je na elo najvieg ekonomskog vijea i
postao kandidat za Politbiro. Umro je 1926., za
vrijeme debate u Centralnom komitetu.

[45]
Robert Bruce Lockhart (1887-1970), britanski
diplomat, podrijetlom kot, od 1914. radio je u
ispostavi veleposlanstva u Moskvi, prvo kao
vicekonzul, a kasnije kao konzul. U ljeto 1917.
vraen je u London, a u Rusiju dolazi opet krajem 1917., sa zadatkom uspostavljanja kontakata
s boljevicima, U srpnju 1918. uhien je pod optubom da je sudjelovao u pripremanju atentata
na Lenjina, a nakon mjesec dana zamijenjen je za
Maksima Litvinova, uhienog u Velikoj Britanji i
optuenog zbog pijuniranja. Godine 1928. iziao
je iz diplomatske slube i nastavio se baviti novinarstvom i pisanjem knjiga. Godine 1932. objavio je Uspomene britanskog agenta".

[46]
Sidney Reilly (1874-1925), vjerojatno roen u
Ukrajini kao Sigmund Rosenblum. U mladosti je
boravio u Brazilu, gdje je vjerojatno spasio ivot
trojici britanskih asnika, za to je dobio britansku putovnicu. Godine 1901. poinje suraivati
s britanskim tajnim slubama. Neko vrijeme
boravio je u Port Arthitru, a nakon izbijanja
Rusko-japanskog rata 1904., vratio se u
Englesku. Iduih godina radio je za britansku,
rusku, a vjerojatno i njemaku obavjetajnu
slubu. U svibnju 1918. doao je u Moskvu.
Uhien je nakon atentata na Lenjina u kolovozu
1918., te osloboen u prosincu iste godine; otputovao je na Zapad gdje je ostao u kontaktu s
ruskim emigrantima. Doavi na prijevara u
Sovjetski Savez u rujnu 1925., uhien je i strijeljan 6. studenog iste godine.

[47]
Kominterna (Komunistieskaja internacionala/
Komunistika internacionala) je meunarodna organizacija komunistikih partija, osnovana u
oujku 1919. na kongresu u Moskvi. Bik je
vodei organ komunistikog pokreta a svijetu.
Uvjeti za pripadnost ustanovljeni su na II. kongresu 1920. i odreivali su partijama lanicama,
izmeu ostalog, voenje propagandnih akcija u
armijama njihovih zemalja, prodiranje u radnike, seljake i sindikalne organizacije i
podupiranje sovjetskih republika. Kominterna je
rasputena 15. svibnja 1943., na Staljinov prijedlog, s ciljem da umiri zapadne saveznike, koji su
se bojali sabotaa komunistikih partija u svojim
zemljama.

[48]
Kurt Eisner (1867-1919), njemaki socijalistiki
politiar, protivio se ulasku Njemake u rat.
Prikljuio se Nezavisnoj socijalistikoj demokratskoj partiji (USDP) i uskoro stao na njezino elo.
Godine 1918. uhien je zbog organiziranja trajka. U studenom 1918. upravljao je revolucionarnim pokretom kojim je sruena monarhija u
Bavarskoj i proglaena republika. U novoj bavarskoj vladi dobio je poloaj premijera i ministra
vanjskih poslova. U veljai 1919. ubio ga je desniarski asnik.

[49]
Freikorps
(Freiwillige
Landesjagerkorps),
njemaki dobrovoljaki odredi, nastali u prosincu
1918., imali su oko 400 tisua lanova u 65
grupa. Podupirani od regularne vojske i policije,
sudjelovali su u guenju revolucionarnog pokreta
u Njemakoj, kao i u borbama za prikljuenje
Njemakoj podruja Saara i baltikih zemalja, te
u borbama protiv poljskih ustanika i guenju revolucionarnih pokreta.

[50]
Vittorio Emanuele Orlando (1860-1952), tali
janski politiar, lan parlamenta od 1897. U
prvim godinama 20. stoljea bio je ministar
obrazovanja i prava. Bio je pristaa ulaska Italije
u rat. U prosincu 1917. postao je premijer. Zbog
neuspjeha u Versaillesu, gdje su saveznici odbacili talijanske teritorijalne zahtjeve, 19. rujna
1919. dao je ostavku. U listopadu iste godine izabran je za predsjednika zastupnikog doma. U
poetku podupire Mussolinija, ali nakon ubojstva
ljeviarskog djelatnika Giacoma Matteotija,
odustaje od te podrke, a 1925. i od poloaja u
parlamentu. Pri kraju rata, nakon osloboenja
Rima, vratio se politici. Godine 1946. izabran je
u ustavotvornu skuptinu, iz koje se povukao
zbog prigovora u vezi s mirovnim sporazumom.
Godine 1948. izabran je za senatora.

[51]
Giacomo Matteoti (1885-1924), diplomant
prava Bolonjskog sveuilita, lan Talijanske socijalistike partije, od 1919. zastupnik u parlamentu. U lipnju 1924., dva tjedna nakon govora u
parlamentu, u kojem je optuio faiste, oni su ga
oteli i ubili. U sijenju 1925. Mussoli ni je
preuzeo odgovornost za to ubojstvo, kao voa
faistike partije, no nije snosio nikakve
posljedice zbog tog ina. Kriza izazvana tim
ubojstvom omoguila mu je uspostavu diktatorske vlasti.

[52]
Ernst Rhm (1887-1934), vojnik od 1906., u Prvom svjetskom ratu borio se na Zapadnoj fronti.
Nakon primirja, sluio je u Freikorpsima
pukovnika Rittera von Eppa, Nakon pua u studenom 1923., bio je nakratko uhapen. Godine
1925. otputovao je u Boliviju, odakle se vratio
1930., da bi na zahtjev Hitlera organizirao SA.
Godine 1933. bio je kratko u Plitlerovoj vladi.
Zbog razliitih pogleda na ulogu SA (on je te
formacije smatrao glavnom vojnom snagom zemlje), Hitler ga se odluio rijeiti. Uhapen je u
hotelu u blizini Munchena, u tzv. noi dugih
noeva, u lipnju 1934. i strijeljan u zatvoru.

[53]
Gustav Stresemann (1878-1929), njemaki
politiar, sin berlinskog krmara, studirao je na
sveuilitima u Berlinu i Lubecku (studije zavrio
1900.), nakon ega je poeo raditi u trgovakom
drutvu. Godine 1903. pristupio je Narodnoj liberalnoj partiji. Kao zastupnik Dresdena i izdava
magazina Sachsische Industrie", u godinama
1906. - 1912. postao je poznat i popularan. Godine 1907. izabran je za zastupnika u Reichstagu,
gdje je ostao do 1912. Ve tada je bio poznati
ekonomist, cijenjen zbog smisla za organizaciju.
Izbijanje Prvog svjetskog rata primio je s
oduevljenjem, uvjeren kako Nijemci vode
obrambeni rat. U prosincu 1914. ponovo je izabran u Reichstag. Od 1916. tijesno surauje s
generalima Hindenburgom i Ludendorffom. Godine 1917. dolazi na elo Liberalne partije. Godinu
kasnije, osniva Njemaku narodnu partiju. U kolovozu 1923. postaje kancelar i ministar vanjskih
poslova. Donio je odluku o prestanku pasivnog
otpora prema francuskoj okupaciji Ruhra. U studenom morao je odstupiti s poloaja kancelara,
zbog izglasanog nepovjerenja od strane parlamenta, no ostao je ministar vanjskih poslova u

1164/1415

novoj vladi. Ured ministra vodio je do kraja

ivota, naglo prekinutog izljevom krvi u mozak.

[54]
Gustav Ritter von Kahr (1862-1934), desniarski politiar, 1917. postavljen za gubernatora Bavarske, u oujku 1920. postao je premijer
te pokrajine. Koristei se podrkom policije Einwohnerwehren, raspustio je radnika i vojna
vijea. Napustio je ured premijera u rujnu 1921.
Dvije godine kasnije, bavarska vlada imenovala
gaje politikim komesarom (General-Staatskommissar), s diktatorskim ovlastima. Namjeravao je
odcijepiti Bavarsku i vratiti monarhiju, ali je otibacio te planove nakon Hitlerovog pokuaja
dravnog udara u studenom 1923. U veljai
1924. napustio je slubu. Poginuo je u noi dugih noeva, 30. lipnja 1934.

[55]
Kurt von Schleicher (1882-1934), njemaki asnik, 1919. stupio u Reichswehr (vojna organizacija koja je i 935. preimenovana u Wehrmacht),
gdje je 1929. postigao in generala i upravljao
jednim odjelom ministarstva. Tijekom idue tri
godine, uz predsjednika, kancelara i ministra
obrane, bio je jedan od najutjecajnijih politiara u
Njemakoj. U svibnju 1932. doveo je do pada
kancelara Brunmnga i prelaska njegova ureda u
ruke Franza von Papena, u ijoj je vladi bio
ministar obrane. 1. prosinca 1932. postao je
kancelar, doavi u sukob s Hitlerom. 28. sijenja
1933. prisiljen je na ostavku, a pola godine kasnije, ubijen je u tzv. noi dugih noeva.

[56]
Joseph Goebbels (1897-1945), jedan od najbliih suradnika Adolfa Hitlera i ef njemake
propagande, pristupio je Nacistikoj stranci
(NSDAP) 1924. godine. Od studenog 1928. upravljao je stranakom propagandom. Nakon
Hitlerova preuzimanja vlasti 1933., Goebbels je
postao ministar propagande i narodne prosvjete.
Velikom vjetinom i gorljivou stvarao je sliku
voe i nairoko propagirao nacistike ideje, pomaui Hitleru da dobije priznanje i apsolutnu
poslunost drutva. Kulturni ivot zemlje
nastojao je podrediti nacistikoj ideologiji, za to
je sluio posebni ured za kulturu Reicha, formiran 1933. godine. I pri kraju rata zagovarao je
borbu, bez obzira na rtve meu civilnim stanovnitvom. Hitlerovim postavljanjem za glavnog
pomonika Reicha, s nadlenou potpune mobilizacije, poslije Hitlera i Himmlera, postao ie
trei, najmoniji ovjek Reicha, Uveo je 60-satni
radni tjedan, zabranio sve vrste zabave i poeo
stvarati posebne bataljune od odjela medicinske
slube. U travnju 1945., preselio je s obitelji u
Hilierov bunker. U Hitlerovoj politikoj oporuci
dobio je poloaj kancelara Reicha. Dana 1.

1168/1415

svibnja ubio je suprugu (nakon to su prethodno

ona i dr. Stumpffeger otrovali njihovo estero
djece, ija su imena zapoinjala slovom H, u ast
Hitleru), a zatim i sam poinio samoubojstvo.

[57]
Werner von Blomberg (1878-1946), njemaki
asnik, za vrijeme Prvog svjetskog rata odlikovan
je ordenom Pour le Merite (najvie njemako
odlikovanje za hrabrost). Godine 1928. stao je na
elo Truppenamta (Glavni stoer Reichswehra).
No, zbog sukoba s ministrom obrane Kurtorn von
Schleicherom, poslan je u istonu Prusku, na poloaj zapovjednika divizije. Godine 1933. trebao
je otii u mirovinu, ali je, vjerojatno na intervenciju Paula von Hindenburga, koji je u Blombergu
vidio dobrog zatitnika Reichswehra, postavljen
na mjesto ministra obrane. Iste godine napredovao je do ina generala pjeatva, kasnije i
general-pukovnika, a u srpnju 1936. dobio je in
feldmarala. U sijenju te godine, intrigama Hermana Goringa, optuen je zbog braka s prostitutkom i morao je dati ostavku.

[58]
Viktor Lutze (1890-1943), vojnik iz Prvog svjetskog rata, 1922. uao je u NSDAP, gdje je brzo
napredovao u stranakoj hijerarhiji. Od 1925. bio
je zamjenik Gauleera (voe partijskog okruga)
u podruju Ruhra i imao visoki asniki in u
SA. Od 1930. godine zastupnik je u Reichstagu.
Godine 1933. promoviran je u in SA-Obergruppenfhrera (generala) i preuzima poloaj zapovjednika policije u Hannoveru. Za vrijeme
eskalacije sukoba izmeu Reichswehra i Sturm
Abteungena (SA) 1934., izjasnio se za Hitlera, a
30. lipnja te godine sudjelovao je u uhienjima
vodstva SA u Bad Wiesseeu. Nakon toga,
preuzeo je vodstvo SA. Poginuo je u prometnoj
nesrei 2. svibnja 1943.

[59]
Walther von Reichenau (1884-1924), njemaki
asnik, sudionik Prvog svjetskog rata, ostao je u
Reichswehru, gdje je bio zapovjednik stoera
generala Blomberga. Od sijenja 1933. je zapovjednik Reichswehra, Za vrijeme agresije na
Poljsku, u rujnu 1939., zapovijeda 10. armijom, a
kasnije preuzima zapovjednitvo 6. armije, na
elu koje se borio u Francuskoj i Belgiji. U srpnju 1940. promoviran je u in feldmarala.
Tijekom 1941. na Zapadnoj fronti zapovijeda 6.
armijom koja je u rujnu te godine zauzela Kijev.
Od prosinca 1941. zapovijeda grupom armija
Jug. Umro je od kapi 17. sijenja 1942.

[60]
Heinrich Himmler (1900-1945), Reichsfuhrer
SS-a, lan Nacistike stranke (NSDAP) od 1925.,
a od 1927. godine zamjenik zapovjednika osobne
strae Adolfa Hitlera, Schutzstaffelna (SS). Dvije
godine kasnije doao je na elo SS-a. U oujku
1935., kao zapovjednik policije u Munchenu, osnovao je koncentracijski logor u Dachauu, gdje je
bilo smjeteno pet tisua zatvorenika. Njegov poloaj u Treem Reichu ojaao je nakon smaknua
Hitle- rovih politikih protivnika u noi dugih
noeva", 30 lipnja 1934. Godine 1936. Himmler
postaje zapovjednik policije, a 1942. preuzima
poloaj ministra unutarnjih poslova, koncentrirajui na taj nain monu policijsku, gospodarsku
i administrativnu vlast, koju je nadopunjavala
kontrola nad armijom SS-a - Waffen SS-om.
Dana 7. prosinca 1939., tajnim Hitlerovim dekretom imenovan je povjerenikom Reicha za pitanja
osnaivanja njemake narodnosti, odgovornim za
ouvanje istoe rase na Istoku, kao i pripremu
naseljavanja terena Poljske i Sovjetskog Saveza.
Vjerojatno je u isto vrijeme dobio i naredbu za
pristupanje konanom rjeenju idovskog pitanja odnosno istrebljenju idovskog naroda.

1173/1415

Himmlerov poloaj uvrstio se nakon neuspjelog

atentata na Hitlera, 20. srpnja 1944., kad je
preuzeo zapovjednitvo Priuvne armije i naredio
uhienje admirala Wilhelma Canarisa, ranije
smijenjenog s poloaja naelnika vojne
Obavjetajne slube. U sijenju 1945. preuzeo je
vodstvo grupe armija Rheine, a nakon toga
armije Visia. Pri kraju rata nastojao je povesti
pregovore sa zapadnim saveznicima o separatnom miru. Kad ga je Hitler, obavijeten o njegovim nastojanjima, smijenio s poloaja, do 21.
svibnja skrivao se u Flensburgu. Daljnja
Himmlerova sudbina nije dokraja razjanjena.
Prema slubenoj verziji, sluajno je uhien 22.
svibnja na britanskom kontrolnom punktu Mein
stedt i odluio je odati zapovjedniku logora svoje
pravo ime. Nakon to su ga, 23. svibnja, preuzeli
asnici obavjetajne slube u Luneburgu, prije
sasluanja pregrizao je kapsulu s otrovom.
Okolnosti smrti i identitet samoubojice ipak ostavljaju mjesta mnogim sumnjama.

[61]
Reinhard Tristan Heydrich (1904-1942),
vojnu slubu zapoeo je u ratnoj mornarici 1922.,
ali je devet godina kasnije otputen odlukom
Suda asti jer je odbio brak sa enom koju je zaveo. Godine 1932. stekao je povjerenje efa SS-a
Heinricha Himmlera i na njegov prijedlog
formirao obavjetajnu slubu Sicherheitsdienst
(SD), to je bio poetak njegove strelovite
karijere. Godine 1934. bio je jedan od organizatora obrauna sa Sturm Abteilungenom (SA), (u
noi dugih noeva). Iste godine doao je na
elo tajne dravne policije Gestapo (Geheime
Staats Polizei) u Berlinu. Od 1936. pripali su mu
i
jedinstvena
sigurnosna
policija
(Sicherheitspolizei, Sipo) i SD, a od 1939. i
Glavni ured sigurnosti Reicha (RSHA - Reich
Sicherheit Haupt Amt). Pokazao je golemu energiju i sposobnost u organiziranju masovnih
ubojstava politikih protivnika, idova i stanovnika okupiranih zemalja. U kolovozu 1939.
izradio je plan provokacije u radiopostaji u Gliwicama, to je bio povod za njemaku agresiju na
Poljsku. Dana 20. sijenja 1942. predvodio je
konferenciju u Wannseeu, iji je cilj bio

1175/1415

nalaenje najefikasnijih metoda konane likvidacije idovskog naroda. U oujku 1942. preuzeo je
dunost protektora eke i Moravske, a 27.
svibnja iste godine ranjen je u atentatu koji su
izveli komandosi ubaeni iz Velike Britanije.
Umro je od trovanja izazvanog atentatom, 4.
lipnja u prakoj bolnici.

[62]
Kurt Daluege (1897-1946), lan Nacistike
partije od 1922.; rukovodio je prvim odjelom SA
u Berlinu, koji je sam formirao. Nakon dolaska
Hitlera na vlast, 1933., doao je na elo Ordungspolizei (Orpo). Godine 1934. napredovao je do
stupnja Obergruppenfhrera. Godine 1942., nakon smrti Heydricha, preuzeo je njegov poloaj
protektora eke i Moravske i upravljao masovnim terorom u toj zemlji, osveujui se za atentat
na Heydricha. Osuen je na smrt zbog ratnih
zloina i objeen u Pragu, 14. prosinca 1946.

[63]
Joseph Sepp' Dietrich (1892-1966), njemaki
asnik, zapoeo je vojnu slubu 1911. godine.
Dvadesetih godina postao je gorljivi pristaa
Adolfa Hitlera. Tih godina bio je i nadzornik osobne Hitlerove zatite. Godine 1933. stao je na
elo SS-Leibstandarte Adolf Hitler, odreda koji je
tada imao 120 vojnika. Odigrao je glavnu ulogu u
likvidaciji Hitlerovih protivnika u noi dugih
noeva, u lipnju 1934. SS-Leibstandarte se pod
njegovim vodstvom, u vrijeme Drugog svjetskog
rata, borio u Poljskoj i Francuskoj, a poslije toga
preimenovan je u diviziju oklopnih grenadira.
Borio se u Sovjetskom Savezu, na zapadu Europe
i u Maarskoj. Nakon rata, ameriki sud osudio
ga je zbog ratnih zloina na doivotni zatvor.
Presuda je skraena na 25 godina, a izaao je na
slobodu nakon devet godina. Ponovo je uhien
1956. i od suda u Mnchenu osuen na 18
mjeseci zatvora, zbog sudjelovanja u noi dugih
noeva".

[64]
Theodor Eicke (1892-1943), vojnik Prvog svjetskog rata, odlikovan eljeznim kriem za hrabrost, nakon rata pristupio je Freikorpsu; od 1920.
radio je kao policijski inspektor. Od 1928. bio je
lan NSDAP-a, Godine 1930. uao je u SS, a
godinu kasnije preuzima zapovjednitvo pukovnije. Godine 1932. sueno mu je zbog izvoenja
bombakog atentata. Pobjegao je u Italiju, otkud
se vratio nakon nacistikog preuzimanja vlasti.
Godine 1933. imenovan je zapovjednikom koncentracijskog logora Dachau, u kojem je provodio neljudsku disciplinu (prijetio ie straarima
koji su pokazivali i najmanji obzir prema zatvorenicima). U svibnju 1934. povjerena mu je
reorganizacija sustava kondogora u Njemakoj.
Dana 1. srpnja 1934. u zatvorskoj eliji ustri jelio
je Ernsta Rohma. Kao priznanje za zasluge, tri
dana kasnije, unaprijeen je u in SS-Gruppenfhrera, a dobio je i mjesto nadzornika kondogora i zapovjednika formacije Tolenkopf
(Mrtvaka glava). U rujnu je zapovijedao
odredima Totenkapf u Poljskoj. Dana 14. studenog 1939. postao je zapovjednik novoformirane divizije SS-Totenkopf, koja se borila u

1179/1415

Francuskoj, gdje je, meu ostalima, pobila i 100

britanskih ratnih zarobljenika u ie Paradisu. Za
uspjehe grupe Eicke koja se proslavila brojnim ratnim zloinima u Sovjetskom Savezu,
odlikovan je Vitekim kriem, a kasnije i
Vitekim kriem s hrastovim liem. Poginuo je
u avionu koji su pogodili Rusi, u podruju Orela,
26. veljae 1943. godine.

[65]
Grigorij Sergo Ordonikidze (1886-1937),
komunist i dravni djelatnik, bliski Staljinov prijatelj, revolucionarno djeluje od 1903. Uhien je i
poslan u Sibir 1909., otkud jc pobjegao u inozemstvo. Nakon povratka u Rusiju 1912., osuen je na doivotno progonstvo, ali je osloboen
nakon Februarske revolucije 1917. Sudjelovao je
u Oktobarskoj revoluciji. U godinama
1920-1926. zauzimao je najvanije partijske poloaje u Zakavkazju. Od 1926. bio je zamjenik
lana Politbiroa Centralnog komiteta SKP, a
zatim njegov lan. U godinama 1926. - 30. bio je
zamjenik predsjedavajueg u Savjetu narodnih
komesara SSSR-a (vicepremijer), odgovoran za
izgradnju industrije u prvom petogodinjem
planu. Od 1930. predvodio je Najvii sovjet narodnog gospodarstva. Godine 1932. imenovan je
na mjesto narodnog povjerenika za teku industriju. Tridesetih godina protivio se Staljinovim
gospodarskim reformama i masovnim represijama. Dana 18. veljae 1937. Staljin ga je prisilio
na samoubojstvo.

[66]
Kliment Voroilov (1881-1969), boljeviki
djelatnik, od 1903. sudjelovao je u Domovinskom ratu u Sovjetskoj Rusiji. Istakao se u obrani
Caricina (Staljingrad, Volgograd); 1918. godine
bio je zapovjednik Fronte, a kasnije 10. armije.
Godine 1925. dobio je poloaj povjerenika za vojna pitanja, a godinu kasnije lana Politbiroa
boljevike partije. Godine 1935. bio je jedan od
prvih pet asnika unaprijeenih u in marala
Sovjetskog Saveza. Aktivno je sudjelovao u provoenju istki u Crvenoj armiji. U rujnu 1941.
uao je u lanstvo Komiteta za obranu drave i
imenovan zapovjednikom Sjeverozapadnog
bojita. Organizirao je obranu Lenjingrada i zapovijedao Lenjingradskom frontom, a od 1942.
godine vodio je partizanski pokret. U godinama
1945. - 47., kao voa Saveznike kontrolne komisije u Maarskoj, organizirao je uvoenje
komunistikog reima u tu zemlju. Nakon povratka u Moskvu, postao je zamjenik predsjednika
Savjeta ministara SSSR-a, a od 1953. do I960.,
kad je umirovljen, bio je predsjednik Najvieg
sovjeta SSSR-a.

[67]
Bjelomorski kanal - najvanija dionica vodenog
puta koji je povezivao Baltiko i Bijelo more, u
duljini od 227 km (19 ustava, 49 brana, 15
vodenih barijera). Graen je od jeseni 1931. do 1.
svibnja 1933. (a cijeli vodeni put zavren je u
srpnju iste. godine). U gradnji kanala sudjelovalo
je i do 108 000 zatvorenika. Kanal dubok svega
3,5 metra pokazao se suvie plitkim da ostvari
glavni cilj gradnje - prebacivanje bojnih brodova
u Bijelo more i dalje na Pacifik.

[68]
Genrih Grigorjevi Jagoda (1891-1938),
roen u Lodzu, pristupio je boljevicima 1907., a
1920. postaje lan eke. U godinama 1924. 1934. bio je zamjenik zapovjednika OG- PU-a
koji je od 1930. bio odgovoran za logore za
prisilni rad. Godine 1934. postao je lan CK i bio
je na elu Narodnog komesarijata unutranjih
poslova (NKVD), pripremajui namjetene procese. U rujnu 1936. uklonjen je s poloaja
komesara unutranjih poslova. Godine 1937. je
uhien, a u oujku 1938. izveden je pred sud i osuen na smrt. Strijeljan je 13. oujka 1938.

[69]
Maksim Gorki, pravim imenom Aleksej Maksimovi Pjekov (1868-1936), ostao je bez roditelja s osam godina i morao je poeti zaraivati
za ivot. Godine 1892. objavljuje prvi roman
Makar udra. Idui romani donijeli su mu priznanje u zemlji i svijetu. U to se vrijeme povezao s
ruskim demokratskim pokretom (narodnjaka),
zbog ega je 1889. i uhien. Daljnje veze s marksistima i revolucionarna djelatnost uzrokovali su
ponovno hapenje 1905. godine. Osloboen
1906., poao je u emigraciju. Vratio se u Rusiju
1913., koristei amnestiju. Kritino se postavljajui prema revoluciji 1917., to je izraavao
serijom lanaka u novinama Novaja iznj,
godinu kasnije poinje suraivati s boljevikom
vlau. Godine 1921. emigrirao je iz sovjetske
Rusije i ivio u Njemakoj, ehoslovakoj i
Italiji. Vratio se 1931. godine, ne shvaajui
razvoj dogaaja koje je usmjeravao Staljin. Umro
je iznenada, za vrijeme lijeenja.

[70]
No pasaran (nee proi), pokli panjolske revolucionarke Dolores Ibarruri, a odnosi se na
Francovu vojsku (nap, prev.).

[71]
Las Cortes Generates - panjolski parlament, ija
se struktura temeljila na dva doma, a vlast se
mijenjala u odnosu na stupanj demokracije, npr.
u godinama 1931-1937. bio je jednodomni, za
vrijeme Francove diktature imao je jedino ulogu
savjetnika, a od 1977. bio je dvodomno ustavotvorno tijelo.

[72]
Francisco Baharaonde Franco (1892-1975),
panjolski politiar. Sa 14 godina upisao se u
Pjeaku akademiju u Toledu, a nakon zavretka
1909., uao je u slubu kolonijalne vojske u panjolskom Maroku. Teko ranjen, 1916. godine
vratio se u panjolsku. Godine 1923. preuzeo je u
zapovjednitvo panjolske Legije stranaca. S 33
godine promoviran je u in generala. Od 1928.
upravljao je Vojnom akademijom u Zaragozi
Nakon pada monarhije 1931., akademija je
ukinuta, a Franco je poslan na prisilni odmor.
Vratio se u slubu 1933., a godinu kasnije istaknuo se u guenju pobune rudara u Asturiji. U
svibnju 1935. preuzeo je mjesto zapovjednika
Glavnog stoera. Smijenjen s tog poloaja od
ljeviarske vlade 1936., poslan je na Kanarske
otoke, kako bi zapovijedao tamonjim garnizonom. U noi 18. srpnja 1936. proglasio je ustanak. Idui dan odletio je u Maroko, a otuda u
panjolsku, gdje je preuzeo zapovjednitvo nad
pobunjenom vojskom. 1. prosinca iste godine
proglasio se predsjednikom drave, a od 1938.
bio je i premijer nacionalistike vlade. U travnju
1937. organizirao je faistiku partiju pod

1188/1415

nazivom Falanga. Za vrijeme Drugog svjetskog

rata, iako je izrazio podrku Hitleru, nije dopustio
da se njegova drava uvue u rat na njemakoj
strani. Nakon rata, zadravajui diktatorsku vlast,
polako je izvodio pan jolsku iz izolacije, premda je upravo njegova politika doprinijela
nazadovanju panjolskog gospodarstva i razvoja
drutva. Na referendumu 1947. dobio je
doivotni naslov dravnog voe. Godine 1973.
napustio je ured premijera, a zadrao ured predsjednika drave, vrhovnog voe i voe vladajue
partije.

[73]
Junkers Ju52/3m, njemaki avion, bombarder i
transporter, iji je prototip, kao transportni jednomotorni avion, isproban u svibnju 1932. i
uskoro opremljen s tri motora. Konstrukcijska
zanimljivost bila je upotreba valovitog lima za
oblaganje trupa i krila; to jedinstveno rjeenje
poveavalo je nosivu povrinu i bio je to Junkersov patent. U tridesetim godinama Ju 52/3m
postao je esto upotrebljavani putniki avion za
15 do 17 osoba. Veliki ugled koji je avion stekao
u civilnoj slubi, pobudio je panju vodstva
njemakog ratnog zrakoplovstva (Luftwaffe), koje je 1935. nabavilo prve Junkersove modele 3mg
3e, koji su bili u stanju prenijeti 1500 kg bombi,
naoruani s dvije strojnice. Godinu kasnije 450
aviona (to je bila polovina Junkersove proizvodnje), poslano je Legionu Condor koji se borio u
panjolskoj. U rujnu 1939. Ju 32/3m koriteni su
za bombardiranje Varave, iako su u to vrijeme
ve bili zastarjeli. No, uspjeno su koriteni kao
transporteri. Koriteni su takoer i u desantnlm
operacijama (u Nizozemskoj i na Kreti), kao i za
eksplodiranje morskih magnetskih mina. U ratu

1190/1415

ih je upotrijebljeno vie od 3500, a ukupno je

proizvedeno 4845.
Tehniko-taktiki podaci (Ju 52/3mg 7e): tri motora, svaki snage 830 KS, raspon krila 29,25 m,
duljina 18,9 m, startna masa 11.030 kg, maks.
brzina 286 km/h, dolet 1300 km.

[74]
Renault Ft-17, francuski tenk, konstruiran 1917.
Prvu bitku imao je 31. svibnja 1918. Predvien
za potporu pjeatvu, bio je spor, iako je imao
dobra terenska svojstva. Polovinom tridesetih
godina, s obzirom na malu brzinu, slab motor i
oklop, bio je to potpuno zastarjeli tenk koji se
nije mogao modernizirati i mogao se upotrijebiti
jedino kao pokretna toka otpora ili u policijske
svrhe.
Tehniko-taktiki podaci: posada, dvije osobe,
motor snage 39 KS, masa 6,7 tona (s topom), brzina 7,8 km/h; naoruanje, jedan top 37 mm ili
strojnica 7,92 mm.

[75]
PWS-10, poljski avion lovac, konstruiran 5928., a
od 1933. iskljuivan iz borbe. Tehniko-taktiki
podaci: posada: jedna osoba, motor snage 430
KS, raspon krila 15 m, duljina 7,5 m, vlastita
masa 10 854 kg, maks. brzina 285 km/h, naoruanje: dvije strojnice kalibra 7,9 mm.

[76]
Walter Ulbricht (1893-1973), po zanimanju
stolar, godine 1912. prikljuuje se Socijaldemokratskoj partiji Njemake (SPD). Za vrijeme
Prvog svjetskog rata borio se na Istonoj fronti i
dvaput dezertirao. Nakon rata pristupio je
Komunistikoj partiji Njemake (KPD), a 1923.
izabran je u Centralni komitet. Od 1928. bio je
zastupnik u Reichstagu. Nakon dolaska Hitlera
na vlast 1933., otiao je u emigraciju, djelujui
kao agent Kominterne u Parizu i panjolskoj.
Godine 1941. stigao je u Moskvu, gdje mu je
povjerena propaganda meu njemakim zarobljenicima. Nakon povratka u Njemaku 1946.,
odigrao je glavnu ulogu u ujedinjavanju Komunistike i Socijaldemokratske partije u Ujedinjenu
socijalistiku stranku (SED), postavi njezin
voa. Nakon stvaranja DDR-a, u prosincu 1949.,
postao je vicepremijer. Godine I960, pruzeoje
Ured predsjednika dravnog vijea. U svibnju
1971 prisiljen je na ostavku s poloaja vode
partije SED, zadravajui ipak do kraja ivota
poloaj predsjednika dravnog vijea.

[77]
Largo Francisco Caballero (1869-1946), panjolski politiar, lan Socijalistike partije od
1894., aktivni sindikalni djelatnik; u kolovozu
1917. osuen je na doivotni zatvor zbog organiziranja generalnog trajka, ali je iziao na
slobodu nakon parlamentarnih izbora 1918. Godine 1925. postao je voa sindikata UGT. U godinama 1931-1933. bio je ministar rada, u rujnu
1936. preuzeo je ured premijera i ministra
obrane, a s tih poloaja odstupa u svibnju idue
godine. Godine 1939. emigrirao je u Francusku.
Za vrijeme Drugog svjetskog rata bio je zatoen
u logoru u Dachauu. Umro je u progonstvu.

[78]
Fuan Negrin (1894-1956), po obrazovanju psiholog, politiku djelatnost poeo je 1929., a 1931.
izbran je za poslanika u panjolski parlament. Od
rujna 1936. bio je ministar financija. U svibnju 1937.
zamijenio je Caballera na poloaju premijera i
svojom politikom stekao Staljinovo povjerenje. U
rujnu 1939. dao je ostavku i otiao u emigraciju u
Pariz, odakle je nakon ulaska Nijemaca pobjegao
u London, a kasnije u New York. Do 1945, bio je
premijer vlade u emigraciji.

[79]
Aleksandar Vasiljevi Kolak (1864-1920),
ruski asnik, u vrijeme izbijanja Prvog svjetskog
rata bio je kapetan Baltike flote. U kolovozu
1916. ve je imao in viceadmirala i preuzeo je
zapovjednitvo Crnomorske flote. Dao je ostavku
na taj poloaj u rujnu 1917. i otiao u SAD. Kasnije je pokuavao, ali bez uspjeha, koordinirati
armije Bijele garde u Manduriji. U prosincu
1918., postao je ministar rata u vladi Bijelih u
Omsku, a u listopadu iste godine, nakon vo jnog
dravnog udara, preuzeo je potpunu vlasi. Nakon
to su boljevici osvojili Omsk, prenio je svoj
stoer u Irkutsk, gdje je 4. sijenja 1919., pod
pritiskom mjesne socijalistiko-revolucionarne
partije, morao odstupiti s vlasti. Pokuao se
staviti pod zatitu saveznikih armija, ali je,
izdan od eha vlastima Irkutska, predan
boljevicima i pogubljen; njegovo tijelo baeno
je u rijeku Angaru.

[80]
Mihail Vasiljevi Frunze (1885-1925), sudionik
ustanka 1905., vie je puta uhiivan zbog revolucionarne djelatnosti, a od 1915. provodi
boljeviku agitaciju u vojnikim redovima. Za
vrijeme Graanskog rata 1919-1921, bio je voa
boljevikih jedinica protiv armija Bijele garde
admirala Kolaka i generala Vrangela. U oujku
1924. postao je zamjenik vojnog komesara, a u
sijenju 1925. komesar. Umro je na operacijskom
stolu 31. listopada 1925., za vrijeme operacije
kojoj se podvrgnuo po naredbi Politbiroa.

[81]
Sicherheinstdienst (SD), sluba sigurnosti SS-a,
nastala iz obavjetajne slube koju je 1931., na
zahtjev Heinricha Himmlera, organizirao Reinhard Heydrich. U prvim godinama postojanja SD
je djelovala kao organizacija za zatitu skupova
nacistike partije, a nakon Hitlerova dolaska na
vlast ojaala je faistiki sustav u Njemakoj. Od
vremena formiranja Glavnog ureda sigurnosti
Reicha (RSHA, koji je povezao SD sa Sipo - sigurnosnom policijom), djelatnost SD-a ostvarivala
se kroz tri ureda koji su ulazili u njezin sastav: III
- djelovanje unutar zemlje, VI - djelovanje u inozemstvu, VII - istraivanje javnog miljenja. U
veljai 1944. preuzela je gotovo u potpunosti
djelovanje vojne obavjetajne slube Abwehr.

[82]
GRU (Glavnoe Razvedivateljnoe Upravljenije Glavna obavjetajna uprava) - sovjetska
obavjetajna sluba, formirana 21. listopada
1918., kao Uprava za izvianje operacijskog republikog stoera. Za vrijeme istki 1937. - 38.,
djelovanje GRU-a znatno je oslabjelo zbog brojnih hapenja i smaknua najviih dunosnika,
optuenih za izdaju i urotu protiv Staljina
(izmeu ostalih, ef GRU-a jan Bierzin strijeljan
je 1937., a njegov nasljednik Ivan Proskurov
ubijen je u rujnu 1940.). General Filip Golikov je
kasnije ipak uspio obnoviti snagu i utjecaj te
obavjetajne organizacije.

[83]
Arthur Nebe (1894-1945), policajac po zanimanju, godine 1924. dobio je mjesto inspektora jer
je tada ve bio autor nekoliko radova iz podruja
kminalistike, Godine 1931, uao je u Nacistiku
stranku i zapoeo slubu u SD-u. Godine 1938.
doao je na elo kriminalistike policije (Kripo).
Razoaran nacizmom, od 1942. godine predavao
je njemakoj oporbi, okupljenoj oko efa Abwehra, admirala Wilhelma Canarisa, informacije
sa susreta s Himmlerom i Heydrichom. U strahu
od uhienja, pobjegao je 22. rujna 1944., ali ga je
izdala ljubavnica, nakon ega je uhien. Vjeruje
se da je strijeljan 21. oujka 1945., premda je,
navodno, 1956. vien u Torinu, a I960, u Irskoj.

[84]
Eduard Bene (1884-1948), eki politiar, doktor pravnih znanosti, nakon proglaenja nezavisnosti ehoslovake 1918. godine, preuzeo je poloaj ministra vanjskih poslova na kojem je ostao
do 1935. Doveo je do saveza s Rumunjskom i
Jugoslavijom, nazvanog Mala antanta, kojem se
1924. prikljuila i Francuska. Godine 1934. uspostavio je diplomatske odnose sa Sovjetskim
Savezom, a godinu kasnije sklopio savez o uzajamnoj pomoi. No, nije predviao savez s
Poljskom jer se bojao da e Poljska doi u sukob
s Njemakom. Godine 1935. postao je predsjednik ehoslovake, a s tog je poloaja otiao 5.
listopada 1938., nakon potpisivanja Minhenskog
sporazuma kojim su etiri velesile predale
Njemakoj dio ehoslovake. Jo istog mjeseca
otiao je u SAD. Nakon to su Nijemci zauzeli
eku, organizirao je Narodni odbor, koji je najprije djelovao u Parizu, a od 1940. u Londonu,
postavi njegov predsjednik. U oujku 1945.
naao se u Moskvi, otkud se vratio s ekim korpusom. Godine 1946. ponovo je izabran za predsjednika ehoslovake, a 25. veljae 1948.
priznao je komunistiku vladu. Meutim, u lipnju

1202/1415

iste godine, odbio je potpisati novi ustav, pa ga je

novoformirana komunistika vlast 7. lipnja prisilila na ostavku. Umro je mjesec dana kasnije.

[85]
Fumimaro Konoje (1891-1945), japanski knez,
lan parlamenta od 1916., u rujnu 1937., neposredno prije izbijanja Kinesko-japanskog rata,
postao je premijer japanske vlade. Smatrao je
kako je agresija na azijskom kontinentu
opravdano japansko pravo na preivljavanje. U
sijenju 1932. njegov kabinet bio je prisiljen na
ostavku. Ponovo je postao premijer 22. srpnja
1940. i istovremeno doao na elo partije pod
nazivom Drutvo potpore vladi, to mu je trebalo
omoguiti provoenje politikih reformi za
jaanje civilne vlasti. U vanjskoj politici odluio
se na zbliavanje s faistikim velesilama, ne uzimajui u obzir upozorenja savjetnika kako e to
zaotriti odnose sa Sjedinjenim Dravama. Dana
16. listopada 1941., dao je ostavku na premijersku dunost i otiao na mjesto carskog savjetnika,
imajui i dalje znatan utjecaj na tijek politikih
zbivanja. Tijekom 1945. radio je na sklapanju
mira, a 16. prosinca iste godine, bojei se
optube za ratni zloin, otrovao se.

[86]
Filip Ivanovi Golikov (1900-1980), sin seoskog
vidara, nakon Oktobarske revolucije prikljuuje
se Boljevikoj partiji. Od travnja 1918. kratko
vrijeme radio je u novinama Izvjestija", a zatim
je stupio u vojsku. Sudjelovao je u borbama
protiv Bijelih na Uralu. Kao nagradu za vojne
zasluge, upuen je u Petrograsku vojnu akademiju, zavretkom koje je postao politiki asnik u 3. armiji. U veljai 1931. povjereno mu je
zapovjednitvo pjeake pukovnije, a zatim i divizije. Godine 1933. zavrio je dopisni teaj na
Akademiji Frunze, nakon ega je preuzeo upravljanje politikim odjelom u Komesarijatu obrane.
Od rujna 1938. bio je politiki komesar u Bjeloruskom vojnom okrugu. U rujnu 1939. zapovijeda
6. armijom koja je izvela agresiju na Poljsku, a
zatim i Finsku. U srpnju 1940. postaje ef vojne
obavjetajne slube GRU U travnju 1941. imenovanje zamjenikom komesara obrane. U srpnju
1941. predvodi sovjetsku delegaciju poslanu u
London i Washington, s ciljem uspostave vojne
suradnje. Nakon rala bio je na elu Akademije
kopnene vojske. Dana 1. sijenja 1958. postao je
naelnik Glavne politike uprave sovjetske

1205/1415

armije. Godine 1961. dobio je in marala

Sovjetskog Saveza. Smijenjen je u svibnju 1962.;
ostao mu je poasni in generalnog inspektora
Ministarstva obrane.

[87]
Stafford Cripps (1889-1952), kraljev savjetnik
od 1927. Godine 1931. postao je zastupnik laburistike partije u parlamentu. Bio je osniva Lige
socijalista 1932., a etiri godine kasnije izjasnio
se za stvaranje zajednike fronte njegove stranke
s komunistima, zbog ega je udaljen iz Laburistike partije. Od svibnja 1940. do sijenja 1942.
bio je veleposlanik u Moskvi, a nakon toga je, u
ime britanske vlade, vodio pregovore s Indi jom.
Poslije rata obavljao je razne dravne funkcije, a
1950. iz zdravstvenih je razloga prekinuo
politike aktivnosti.

[88]
Friedrich Werner von der Schulenburg
(1876-1914), njemaki aristokrat, od 1935. veleposlanik Njemake u Moskvi Vjerovao je kako je
mogua suradnja dviju drava i nastojao je
sprijeiti izbijanje rata izmeu Njemake i SSSRa. Vratio se u Berlin u lipnju 1941. Nakon poraza
kod Staljingrada u sijenju 1943., prikljuio se
antinadstikoj organizaciji koja je planirala uklanjanje Fhrera; u novoj vladi trebao je preuzeti
mjesto ministra vanjskih poslova. Nakon atentata
na Hitlera 20. srpnja 1944., uhapen te i 10. studenog iste godine pogubljen. Slinu sudbinu
imao je i njegov najmlai sin Fritz Dietloff, visoki inovnik policije u leskoj. Pogubljen je 10.
kolovoza 1944., zbog sudjelovanja u pripremi atentata na Hitlera.

[89]
Maginotova linija (Mainoova) je naziv za sustav
utvrda du istone Francuske (od vicarske do
Belgije). Ime je dobila po vojnom ministru
Antlreu Maginotu. Imala je nekoliko podzemnih
katova i smatralo se da je neprobojna...

[90]
Neville Chamberlain (1869-1940), britanski
politiar, preuzeo je poloaj premijera u svibnju
1937., kao mandatar Konzervativne partije.
Uvjeren u vojnu i gospodarsku snagu Treeg
Reicha,
izabrao
je
politiku
ustupaka
(appeasement), raunajui kako e izbjei rat za
koji Velika Britanija nije bila pripremljena. S
druge strane, smatrao je kako Hitler moe biti
ansa za spas zapadnih demokracija, ugroenih
snagom totalitarne Staljinove drave. Iz tog je
razloga u rujnu 1938. u Munchenu odluio potpisati sporazum kojim se Njemakoj ustupa dio
ehoslovake (Sudetenland). Nakon ulaska
njemake vojske u Prag, 15. oujka 1939., britanska vlada ograniila se samo na ulaganje protesta zbog krenja Minhenskog sporazuma.
Uslijedila je kritika premijerovih postupaka od
strane oporbe, prisilivi ga da poduzme politike
i vojne mjere kojima se zemlja trebala pripremiti
za obranu od Nijemaca. Shvaajui da je kasno
za te mjere, nastojao je usmjeriti njemaku
agresiju na istok i onemoguiti sklapanje sporazuma izmeu Poljske i Njemake. Zbog toga je
31. oujka 1939. u parlamentu zagarantirao

1210/1415

nezavisnost Poljske. Dana 25. kolovoza iste godine sklopljen je poljsko-britanski sporazum o
uzajamnoj pomoi. Britanska je vlada 3. rujna
predala ultimatum njemakoj vladi, zahtijevajui
prestanak agresije na Poljsku, a nakon odbacivanja tog ultimatuma, navijestila je rat Treem
Reichu. Dana 10. svibnja 1940., na zasjedanju
parlamenta, u zaotrenoj atmosferi zbog naina
ponaanja vlade po pitanju Norveke te
smanjivanja parlamentarne konzervativne veine
sa 250 na 81 glas, Chamberlain je dao ostavku na
dunost premijera. Ostao je u kabinetu novog
premijera Winstona Churchilla, kao Lord President for Council, ali ga je bolest prisilila da ode
s dunosti u listopadu 1940. Iste godine, 9. studenog, umro je od raka.

[91]
Maksim Litvinov (zapravo Mek Wallach,
1876-1952), sovjetski politiar, sudionik revolucionarnog pokreta od 1.898. Od 1907. boravio je
u emigraciji u Velikoj Britaniji, gdje se oenio s
Engleskinjom ivy Low, koja je imala iroke veze
u politikim krugovima. Nakon pobjede Oktobarske revolucije, imenovan je na mjesto
povjerenika u Londonu. Od 1921, bio je
zamjenik narodnog povjerenika za vanjske
poslove, a 1930. postao je povjerenik vanjskih
poslova. Doveo je do potpisivanja pakla o
nenapadanju s Poljskom 1932. Godine 1933. obnovio je diplomatske odnose sa Sjedinjenim
Dravama, a 1934. pristupio je ligi naroda. Smatran je pobornikom suradnje Sovjetskog Saveza sa
Zapadom i antinacistom (bio je idov), a to je
miljenje presudilo gubitku poloaja kad se
Staljin odluio na tjenju suradnju s Hitlerom,
Iskljuen iz CK SKP(b), trebao je biti uhien, ali
ga je spasilo izbijanje rata s Njemakom. Godine
1941. Litvinov je ponovo postao zamjenik
povjerenika vanjskih poslova, a s te je funkcije
otiao u Sjedinjene Drave kao veleposlanik,
gdje je ostao do 1943. Nakon povratka iz.

1212/1415

Amerike, ponovo je postao zamjenik povjerenika

vanjskih postova, do srpnja 1946., kad je otiao u
mirovinu.

[92]
Edouard Daladier (1884-1970), francuski
politiar, prvi je put postao premijer 1933., a kasnije jo 1934. i u travnju 1938. U ime Francuske
potpisao je sporazum u Mnchenu. Dana 3. rujna
1939. objavio je ulazak Francuske u rat. Nedjelotvornost njegove vlade za vrijeme Sovjetskofinskog rata, kad Francuska nije pomogla napadnutoj Finskoj, prisilila ga je u oujku 1940. na ostavku. No, ipak je preuzeo dunost ministra rata,
a kasnije ministra vanjskih poslova u vladi
premijera Reynauda. U srpnju 1940. uhitile su ga
viijevske vlasti i prisilno je odveden i zatoen u
tvravi na Pirenejima. U procesu u Riomu, u veljai 1942., bio je jedan od optuenih za poraz
Francuske. Iako nije bilo presude, ostao je u zatvoru, a od travnja 1943. bio je u koncentracijskom logoru u Njemakoj. Nakon rata nastavio
je politiku djelatnost (izmeu ostalog, bio je zastupnik Ustavotvorne skuptine, Narodne skuptine, predsjednik Ujedinjene republikanske ljevice
te predsjednik Radikalne partije), ali vie nije bio
na istaknutim poloajima.

[93]
Emil Hacha (1872-1945), predsjednik ehoslovake od 30. studenog 1938. Za vrijeme posjeta
Berlinu, u oujku 1939., pod Hitierovim prijetnjama potpisao je (bez suglasnosti parlamenta)
dokument kojim je Nijemcima preputena potpuna vlast u podruju eke. Dana 16. oujka
1939. postanje predsjednik novoproglaenog Protektorata eke i Moravske, no njegova vlast bila
je ograniena stvarnim ovlastima protektora
Reicha (Reichsprotektor). Uhien je u lipnju
1945., nakon to je sovjetska vojska oslobodila
ehoslovaku, a 27. lipnja umro je u zatvoru.

[94]
Vjaeslav Molotov (1890-1986), sudionik
ruskog revolucionarnog pokreta, 1921. postao je
sekretar CK SKP(b), a od 1926. lan je Politbiroa
SKP(b). U tom razdoblju odluno je podupirao
Staljina u borbi za vlast, to mu je kasnije osiguralo pristup najviim dravnim poloajima. Godine 1930. postao je predsjedavajui Savjeta narodnih komesara. U srpnju 1939. potpisao je s
Njemakom sporazum o nenapadanju, a 28. rujna
1939. sporazum o prijateljstvu i granicama s
Njemakom, to je zapravo bila etvrta podjela
Poljske. U studenom 1940. doao je u Berlin
kako bi pregovarao o uvjetima prikljuivanja
Sovjetskog Saveza osi Berlin-Rim-Tokio, ali je
postavio teritorijalne zahtjeve koje Hitler nije
mogao prihvatiti. Nakon izbijanja Njemakosovjetskog rata, potpisao je u srpnju 1941. sporazum o uzajamnoj pomoi s Velikom Britanijom i
kasnije, u prosincu, ugovor o vojnoj pomoi
Sjedinjenih Drava (Lend-Lease Act). U listopadu 1943. predsjedavao je moskovskom konferencijom ministara vanjskih poslova za vrijeme
koje su dogovorena naela konferencije "Velike
trojke u Teheranu. U godinama 1943-1945.

1216/1415

sudjelovao je na svim najvanijim konferencijama. Bio je tvorac tzv. Jaltanskog reda, na kojem se zasnivala kasnija hegemonija Sovjetskog
Saveza u istonoj Europi. Nakon rata bio je u
nemilosti Staljina koji ga je 1949. smijenio s poloaja ministra vanjskih poslova. Nakon
Staijinove smrti 1953., uao je u sastav tzv. I.
trijumvirata
(Berija-Maljenkov-Molotov)
i
ponovo izabran za ministra vanjskih poslova. U
lipnju 1957. na plenumu CK KPSS poduzeo je
neuspjean pokuaj ruenja generalnog sekretara,
zbog ega je udaljen iz CK i poslan kao veleposlanik u Mongoliju. Kasnije je bio ef misije
SSSR-a pri Meunarodnoj agenciji za atomsku
energiju u Beu. Godine 1961., zbog iznoenja
kritika prije XXII. kongresa KPSS, udaljen je iz
Partije i poslan u mirovinu.

[95]
Schleswig-Holstein,
njemaka
oklopnjaa,
porinuta u more 1906. u Kolnu, zaplovila je 6.
srpnja 1908. Dana 29. kolovoza 1939. doplovila
je u slubeni posjet u luku Gdanjsk (zapovjednik
Gustaf Kleikamp), s ukrcanim jurinim mornarikim pjeatvom (225 vojnika), koje je trebalo
izvesti prvi udar na Westerplatte. Prvog rujna
1939. u 4.45 otvorila je vatru na Westerplatte, a
kasnije je napala i druge ciljeve na obali. Godine
1940. prikljuena je snagama koje su izvele invaziju na Dansku i Norveku. U nastavku rata,
sluila je uglavnom kao kolski brod. Dana 19.
prosinca 1944. pogoena je bombama iz. saveznikih aviona; nasukala se u plitkim vodama na
prilazu luci Gdynia.
Tehniko-taktiki podaci: istisnina 14 900 t,
duljina 126 m, irina 22,2 m, gaz 7,7 m, brzina
16 vorova; naoruanje: etiri topa kal. 280 mm,
est topova kal 159 mm, deset protuavionskih
topova kal. 40 mm i 20 topova kal 20 mm.

[96]
Westerplatte, poljsko vojno-tranzitno spremite
na poluotoku Hei (dugako 1300 m, iroko 500
m), iznad Gdanjskog zaljeva, izgraeno na osnovi odluke Lige naroda iz lipnja 1921., koja je
Poljskoj davala pravo skladitenja vojnih materijala u luci Gdanjsk. Godine 1925. u to podruje
dovedena je straarska jedinica od 88 vojnika.
Zbog zaotravanja odnosa s Njemakom, posada
je uskoro pojaana na oko 210 vojnika (zapovjednik major Henrik Sucharski), dobro naoruanih (izmeu ostalog, jedan top kalibra 75 mm,
2 protuoklopna topa kalibra 37 mm, etiri haubice, 16 tekih, 17 runih i osam lakih strojnica) i
smjetenih u vojarne, dobro pripremljene za
obranu, s betonskim konstrukcijama i pet straarnica. Dana 1. rujna 1939. njemaka kolska oklopnjaa Schleswig-Holstein, s ulaza u luku
poela je paljbu na poljske poloaje iz topova
kalibra 88 - 280 mm, a istovremeno je napala i
jedinica jurinog morskog pjeatva, dovezena
oklopnjaom, kao i jedinica SS Danziger-Heimwehr. Taj je napad, kao i mnogi drugi, bio
odbijen. Tek 7. rujna, zbog unitavanja prednjih
straarnica, nedostatka streljiva i opskrbe, kao i

1219/1415

teke situacije s ranjenim braniteljima, bojnik

Sucharski je predao Westerplatte. Poginulo je 15
poljskih vojnika, a 25 ih je ranjeno. Nijemci, koji
su uveli u borbu oko 3400 vojnika, imali su
prvog dana napada 127 poginulih i ranjenih
(ukupni njemaki gubici nisu poznati).

[97]
istke - u godinama 1937-1938. pogubljeni su
gotovo svi zapovjednici i komesari armije - 48 od
ukupno 55 zapovjednika korpusa, 125 od 199 zapovjednika divizija te 200 od 389 zapovjednika
brigada.

[98]
I-16 jednokrilni lovaki avion, isproban 31.
prosinca 1933., a uveden u jedinice 1935. (tip 5
M-25 s motorom 700 KS, sa zatvorenom
kabinom, naoruan s dvije strojnice kalibra 7,62
mm). Najvie je proizvedeno lovaca tipa 10, s
motorima M-25 i otvorenom kabinom, naoruanih s etiri strojnice. Posljednje verzije proizvedene su 1939. (tip 18 i 24) i opremljene motorima snage 920 KS (tip 18), sa snagom od 800 i
1100 KS.
Avioni I-16 masovno su upotrebljavani za
vrijeme Sovjetsko-finskog rata, a tijekom 1941.
dominirali su u sovjetskom lovakom
zrakoplovstvu. Do oujka 1943. borili su se u
lovakim jedinicama, a kasnije su koriteni kao
jurtni avioni. Proizvodnja je prekinuta 1940. i
nakratko obnovljena polovinom 1941.; ukupno je
proizvedeno 7005 primjeraka i 1639 trenanih
aviona UTJ-4.
Tehniko-taktiki podaci (I-16 tip 10): motor
snage 775 KS, raspon krila 9 m, duljina 5,99 m,
maksimalna startna masa 2054 kg, maksimalna
brzina 440 km/h, doseg 800 km; naoruanje: etiri strojnice kalibra 7,62 mm.

[99]
I-153 ajka, sovjetski dvokrilni lovaki avion,
konstruktora Nikolaja Polikarpova, imao je prvi
let u kolovozu 1937. Bio je usavrena konstrukcija aviona serije I-15. Prototip je isproban u
Sjeto 1938., a prvi serijski proizvedeni primjerci
koriteni su u borbama na Dalekom istoku, gdje
se pokazalo da su zastarjeli. Kako nije bilo drugih mogunosti, proizvedene su samo poboljane
verzije, I-153BS i I-153P, koje su se razlikovale
po naoruanju, kao i 153W, izmeu ostalog, te po
tlanoj kabini vee vidljivosti, sa spremnicima
koji su se sami brtvili. Ukupno je proizvedeno
3437 aviona svih verzija.
Tehniko-taktiki podaci (I-153): motor snage
920 KS, a od 1940. snage 1100 KS, raspon krila
10 m, duljina 6,17 m, maksimalna startna masa
1765 kg, maksimalna brzina 365 km/h, doseg
560 km; naoruanje; etiri strojnice kal. 7,62
mm.

[100]
IL-2, sovjetski jurini avion, prvi let izveo je u
proljee 1939. Prva verzija, s kabinom za pilota i
motorom zatienim oklopom debljine 2 do 7
mm, teine do 700 kg, bila je naoruana s dva
topa kalibra 20 mm i 2 strojnice kalibra 7,62 mm,
kao i osam raketa kalibra 82 ili 132 mm i etiri
bombe, svaka teka 100 kg. Na zahtjev pilota, u
drugoj polovini 1942., u kabinu je dodano mjesto
za strijelca koji je opsluivao najteu strojnicu
kalibra 12,7 mm, branei avion od napada otraga.
Ojaano je i naoruanje koje je sluilo za borbu
protiv tenkova: avion je dobio topove kalibra 23
ili 37 mm (u nekim verzijama primijenjena su
oba topa), tovar bombi povean je do 600 kg (tu
su bile i protuoklopne bombe). Avioni su odigrali
znaajnu ulogu u borbama na Istonoj fronti
(naroito kod Kurska). Tijekom rata proizvedeno
je 36 163 aviona IL-2. Tehniko-taktikipodaci
(IL-2M3): motor snage 1600 KS, raspon krila
14,6 m, duljina 11,65 m, maks. startna masa 5873
kg, maks. brzina 450 km/h, doseg 765 km; naoruanje; dva topa kal. 20 mm ili dva topa kalibra
37 mm na krilima ili u posebnim spremnicima

1224/1415

pod krilima, jedna teka strojnica kalibra 12,7

mm, osam raketa i 600 kg bombi.

[101]
T-34 - jedan od najboljih tenkova Drugog svjetskog rata, konstruiran je u pogonima Harkovske
tvornice lokomotiva, pod rukovodstvom M.
Kokina. Projekt novog tenka nazvanog T-34,
konstruktori su predstavili 19. listopada 1939.
Komitetu obrane, koji je odluio o proizvodnji tih
tenkova u tvornici broj 183 u Harkovu, i zatraio
da se tijekom 1940. godine proizvede 220 tenkova. U lipnju 1940. pokrenuta je serijska proizvodnja. Do dana izbijanja Sovjetsko-njemakog
rata, u lipnju 1941., u tim je tvornicama proizvedeno 1225 primjeraka T-34. U sukobima s
njemakim tenkovima pokazali su se brim, bolje
naoruanim, pokretljivijim i jae oklopljenim, a
nagnute ploe kabine i kupole, dobro su titile
posadu od neprijateljske vatre. Tijekom 1941. i
1942. viekratno su modernizirani. U svibnju
1943. donesena je odluka o konstruiranju novog
topa kalibra 85 mm, za koji je bilo nuno instalirati novu kupolu, pa je poetkom 1944. tvornica
br. i 12 poela proizvoditi tenkove T-34-85, s
novim topom i kupolom. Tijekom Drugog svjetskog rata proizvedeno je ukupno 34 400 tenkova,

1226/1415

s topovima kalibra 76 mm i 18 000 tenkova, s

topovima kalibra 85 mm.
Tehniko-taktiki podaci (T-34-85): posada, pet
osoba, dizel motor W-2-34, snage 500 KS i mase
32 t, oklop 20 90 mm; naoruanje: jedan top kalibra 85 mm, dvije strojnice kalibra 7,62 mm, brzina 48 km/h.

[102]
Dimitrij Grigorjevi Pavlov (1897-1941), vojnik Crvene armije od 1919. Zavrio je Vojnu
akademiju Frunze. Kao strunjak za oklopno oruje, poslan je na bojite u vrijeme Graanskog
rata u panjolskoj, gdje je zapovijedao sovjetskim dragovoljakim okiopnim snagama. Nakon
povratka u zemlju, odlikovan je ordenom heroja
Sovjetskog Saveza. Smatrao je da su samostalne
oklopne formacije neuinkovite, to je uz
miljenje drugih visokih asnika, dovelo do toga
da su 1937. rasputeni oklopni korpusi Od 1939.
rukovodio je Upravom za oklopno naoruanje
Crvene armije. Od 24. srpnja 1940. bio je lan
Vrhovnog vojnog sovjeta. Unaprijeen u in generala armije 22. veljae 1941., preuzeo je zapovjednitvo nad Zapadnim vojnim okrugom,
pretvorenim 6. lipnja 1941. u Zapadnu frontu.
Dana 29. lipnja neoekivano je smijenjen s
mjesta zapovjednika (novi zapovjednik postao je
general Jeremenko) i pozvan u Moskvu, gdje je
22. srpnja osuen na smrt i pogubljen.

[103]
Semjon
Konstantinovi
Timoenko
(1875-1970), nepismeni sin seljaka, sudionik Prvog svjetskog rata. Za vrijeme Poljskoboljevikog rata bio je zapovjednik 6. kavalerijske divizije 1. konjanike armije. Godine 1922.
zavrio je Vojnu akademiju Frunze. U rujnu
1939., u napadu na Poljsku, zapovijedao je
Ukrajinskim bojitem. Bio je zapovjednik i u
drugoj etapi Sovjetsko-finskog rata od 7. sijenja
1940. Od 8. svibnja 1940., kad je unaprijeen u
in marala Sovjetskog Saveza, bio je narodni
povjerenik za obranu SSSR-a. U lipnju 1941., nakon njemake agresije, u skladu sa svojim poloajem povjerenika, postao je predsjedavajui
Stavke t formalni vrhovni zapovjednik sovjetske
vojske (stvarni zapovjednik bio je Staljin).
Poetkom srpnja 1941., po naredbi Staljina otiao
je na bojite kao zapovjednik Zapadne fronte i
pet rezervnih armija. Armija kojom je zapovijedao nije mogla zadrati udar 55 njemakih
divizija. U rujnu 1941. preuzeo je zapovjednito
jugozapadnog podruja, a kasnije i istoimenog
bojita. U travnju 1942., za vrijeme ofenzive na
Harkov, izgubio je 250 tisua vojnika; 23. srpnja

1229/1415

Staljin ga je povukao u Moskvu, vjerojatno kako

bi spasio njegovu reputaciju. Od listopada 1942.
zapovjednik je Staljingradskog, a kasnije i
Sjeverozapadnog bojita. Neuspjeh njegovih
armija presudio je da bude premjeten na mjesto
predstavnika glavnog intendanta vrhovnog zapovjednitva 2. i 4. ukrajinskog bojita. Nakon
rata bio je zapovjednik nekoliko vojnih okruga.

[104]
Stanley Baldwin (1867-1947), britanski
politiar, diplomant elitnih kola u Harrowu i Oxfordu, od 1908. zastupnik u parlamentu. U
prosincu 1916. postao je tajnik ministra financija,
a od 1921. predsjednik Trgovake komore.
Godinu kasnije postaje ministar financija. U
svibnju 1923. doao je na elo vlade kojom je
rukovodio do sijenja 1924. Ponovo je preuzeo
mjesto premijera u studenom iste godine, a odstupio je s dunosti u lipnju 1929. Opet je doao na
mjesto premijera u lipnju 1935. Nije se uspio
suprotstaviti rastuoj opasnosti od irenja faizma
i nacizma (osvajanje Etiopije od strane Italije, remilitarizacija Gornje Rajne). Dao je ostavku
1937. i otiao u mirovinu.

[105]
Fronda - francuski politiki pokret u XVII.
stoljeu protiv apsolutistike vladavine Anne
Austrijske i kardinala J. Mazarina.

[106]
Samuel Hoare (1880-1959), britanski politiar,
za vrijeme Prvog svjetskog rata bio je lan vojne
misije u Rusiji i Italiji. Od 1922. do 1929. bio je
ministar zrakoplovstva, a od 1931. do 1935.,
dravni tajnik u Indiji. Godine 1935. krae je
vrijeme bio ministar vanjskih poslova. no bio je
prisiljen na ostavku zbog popustljivog stava
prema talijanskom posezanju za Abesinijom
(Etiopijom). Vratio se u vladu u lipnju 1936., kao
prvi lord Admiraliteta, a od svibnja 1937. bio je
ministar unutranjih postova. Bio je uvjereni
pristaa politike ustupaka prema Njemakoj. U
godinama 1940-1944. bio je veleposlanik u panjolskoj, nakon ega se povukao iz aktivnog
politikog ivota.

[107]
Hideki Tojo (1884-1948), diplomant elitnih vojnih kola, odmah nakon Prvog svjetskog rata
postao je vojni atae japanskog veleposlanstva u
Berlinu. Godine 1928. preuzeo je zapovjednitvo
1. pjeake pukovnije, proslavljene u pobuni
1936. u Tokiju. Od 1937. bio je zapovjednik
stoera Kvantunke armije. Nakon povratka u
Japan i 938. godine, bio je na elu nacionalistike
organizacije Tosetha i obnaao dunost
zamjenika ministra rata, a od srpnja 1940., bio je
ministar rata. Kao pristaa osvajanja Kine i rata
protiv Sjedinjenih Drava, radio je na uspostavi
tijesne politike i vojne suradnje s Njemakom i
Italijom. Dana 16. listopada 1941. postao je
premijer, zadravi poloaj ministra rata, a od
1943. je i ministar trgovine i industrije. Za
vrijeme povlaenja japanske vojske bio je zapovjednik Glavnog stoera, provodei diktatorsku vlast. Dana 18. srpnja 1944., nakon to je
amerika vojska zauzela Marijanske otoke, dao je
ostavku. Poslije kapitulacije Japana pokuao je
izvriti samoubojstvo; spaen je i izveden pred
Meunarodni vojni tribunal za Daleki istok.

1234/1415

Proglaen je ratnim zloincem i osuen na smrt,

te objeen 23. prosinca 1948.

[108]
Kvantunka armija, formirana 1907. godine za
obranu linija Junomandurske eljeznice, dobila
je 1919. status samostalne armije, emu je uvelike kumovalo njezino tretiranje kao elitne, zbog
ega je privlaila najsposobnije asnike. Armija
je 1937. godine imala 5 divizija, pa su te godine
njezine jedinice upuene u borbe na sjeveru Kine.
Godine 1945. na terenu Mandurije i Koreje bilo
je smjeteno 443 308 vojnika (31 pjeaka divizija, devet pjeakih brigada, jedna specijalna i
dvije oklopne brigade), veinom slabo osposobljenih i nedovoljno naoruanih. U srpnju
1945. japanska je vojska poloila oruje, poraena od brojano nadmonije i mnogo bolje
opremljene sovjetske vojske.

[109]
Irosoku Yamamoto (1884-1943), admiral, najistaknutiji japanski pomorski strateg i zapovjednik,
sudionik Rusko-japanskog rata 1904. i 1905.
godine. U godinama 1926. i 1927. bio je pomorski atae u Washingtonu. Godine 1928., nakon
povratka u Japan, preuzeo je zapovjednitvo na
nosau aviona Akagi. Godine 1936. postao je
zamjenik ministra ratne mornarice, a 1938. zapovjednik 1. flote. Od srpnja 1941. zapovijeda japanskom flotom. Uvjeren u neizbjenost rata
protiv Sjedinjenih Drava, kojem se inae protivio, smatrajui da Japan ne moe dobiti taj rat,
zakljuio je kako je jedina ansa unitavanje
amerike Pacifike flote koja je imala bazu na
Havajima. Dana 3. prosinca 1941. izdao je kodiranu zapovijed za napad na Pearl Harbor. Za
vrijeme rata napravio je mnotvo planova za operacije japanske flote, a neposredno je zapovijedao njome u bitki za Midway. Poginuo je
18. travnja 1943., za vrijeme nadzora za koji je
planove deifrirala amerika obavjetajna sluba;
avion kojim je letio, sruen je iznad otoka
Bougainvillea.

[110]
Tarento, baza talijanske ratne mornarice. Dana
11. studenog 1940. napali su je britanski torpedni
avioni koji su uzletjeli s palube nosaa aviona Illustrious. Dvije grupe aviona Swordfish,
napadajui jedna za drugom, bacile su 11 torpeda
koja su pogodila najvee talijanske brodove: oklopnjae Littorio i Caio Dullio bile su potopljene,
oklopnjaa Conte do Cavou unitena je do te
mjere da se vie nije mogla koristiti, a osim toga
oteene su dvije krstarice. Britanci su izgubili
dva aviona.

[111]
Enigma, njemaki ureaj za ifriranje, iroko koriten u kopnenoj vojsci, mornarici i
zrakoplovstvu. Konstruirao ga je Hugo Alexander Koch 1919. U poetku je sluio za ifriranje
trgovake korespondencije. Izum je otkupio dr.
Arthur Scherbius koji je usavrio stroj i nazvao
ga Enigma. Za izum se zainteresirao i Odjel ifri
Reichswehra i od 1928. Enigma se koristila za ifriranje vojne korespondencije. Godine 1934. trojka poljskih kriptologa, Marjan Rejewski, Jerzy
Rozycki i Henryk Zygalski, koristei se dokumentima dobivenim od francuske obavjetajne
slube, napravili su kopiju vojne verzije stroja
Enigma, ali ona nije omoguavala stalno itanje
ifrograma. Tek pred rat, razbijanju sustava tog
stroja pridruila se i britanska obavjetajna
sluba, koja je od kriptologa iz BS 4 dobila
njegovu kopiju. Nakon izbijanja rata, rad uz sudjelovanje poljskih kriptologa nastavljen je u Francuskoj i Velikoj Britaniji. Deifriranje njemake
radijske korespondencije davalo je saveznicima
informacije od bitnog znaenja za mnoge bitke.

[112]
William Frederick Friedman (1891-1969), znameniti ameriki kriptolog, roen u Rusiji. Za
vrijeme Prvog svjetskog rata nalazio se u Francuskoj, gdje je istraivao njemake ifre. Godine
1921. preselio se u Washington gdje se, radei za
Signal Intelligence Service (od 1929. bio je
direktor te institucije), zajedno sa enom Elizabetom, bavio analizom ifri i kodova. U kolovozu
1940., nakon 20 mjeseci rada, grupa pod njegovim vodstvom razbila je japansku strojnu ifru,
poznatu pod nazivom purpurna. Zahvaljujui
tome, Amerikanci su bili u stanju itati najtajniju
japansku vojnu i diplomatsku korespondenciju,
to je znatno utjecalo na ishod mnogih bitaka na
Pacifiku. Uspjeh slamanja purpurne ifre Friedman je platio ivanim slamom i tromjesenim
boravkom u bolnici. Godine 1955. otiao je u
mirovinu, odlikovan s Medal for Merit, najviim
amerikim odlikovanjem za civilne osobe. Iste
godine Kongres mu je priznao da je, radei za
vojsku, imao velike financijske gubitke, jer nije
mogao prodavati svoje pronalaske (od 1933. do
1944. izumio je devet ureaja, od kojih su neki
bili tako tajni da za njih nisu izdani patentni

1240/1415

dokumenti) i dodijelio mu nagradu od 100 tisua

dolara.

[113]
Hutchi Nagumo (1877-1944), admiral, zapovjednik japanske flote nosaa aviona, 7.
prosinca 1941. vodio je napad na ameriku bazu
Pearl Harbor, a kasnije i mnoge druge operacije
na Junom Pacifiku. Za vrijeme bitke za Midway, ti lipnju 1942., potopljeni su nosai aviona
pod njegovim zapovjednitvom. Iako su u kasnijim bitkama u podruju Guadalcanal brodovi
pod njegovim zapovjednitvom ostvarili taktike
pobjede, nije mu uspjelo postii slavu velikog pomorskog voe. Godine 1944., kao zapovjednik
Srednjeg Pacifika, rukovodio je obranom Marijanskih otoka, a nakon amerikog osvajanja
otoka Saipan, izvrio je samoubojstvo.

[114]
Cordell Hull (1871-1955), ameriki pravnik, a
od 1930. senator. Godine 1933. postao je dravni
tajnik (ministar dravnih poslova). Svoju politiku
usredotoio je na stvaranje dobrih odnosa s
dravama June Amerike i nije uoio znakove
rastue krize na Dalekom istoku. Godine 1941.
vodio je pregovore s japanskim veleposlanikom,
admiralom Kichisaburom Nomurom i zauzeo beskompromisni stav prema japansko j agresiji u
Kini. Cijelo je vrijeme, od strane amerike
obavjetajne slube i amerikog veleposlanika u
Tokiju, Josepha C. Grewa, informiran o japanskim pripremama za rat, ali je samo jednom,
7. studenog, upozorio na to predsjednika. Za
vrijeme rata bio je vatreni pristaa stvaranja organizacije Ujedinjenih nacija. U studenom 1944.,
nakon sranog udara, dao je ostavku i otiao u
mirovinu. Godine 1945., kao priznanje zasluga za
stvaranje OUN-a, dobio je Nobelovu nagradu za
mir, a imenovan je i za izaslanika na konferenciji
osnivaa OUN-a u San Franciscu, u travnju
1945., ali je bio previe bolestan da bi se
odazvao.

[115]
Harry Lloyd Hopkins (1890-1946), najblii i
najpovjerljiviji savjetnik predsjednika SAD-a,
Franklina D. Roosevelta. Smatran je ovjekom
neobine hrabrosti i talenta. Od 1933. bio je
jedan od glavnih izvritelja politike New Deala,
koja je pridonijela zavretku ekonomske krize u
Sjedinjenim Dravama. Od 1938. bio je ministar
trgovine, a tri godine kasnije, zbog zdravstvenih
razloga, podnio je ostavku na taj poloaj. Od
svibnja 1940. do studenog 1943., ivio je u
Bijeloj kui, a predsjednik ga je smatrao dijelom
obitelji. U oujku 1941. godine predsjednik mu je
povjerio istraivanje potreba i upravljanje dostavom vojnih materijala u okviru sporazuma LendLease, zbog ega je vie puta boravio u Londonu
i Moskvi. Bio je poznat po simpatijama prema
Sovjetskom Savezu. Bez sumnje, njegovi stavovi
bitno su utjecali na politiku predsjednika prema
Sovjetskom Savezu. Od kolovoza 1941., kad je
otiao s tog poloaja, bio je pomonik i savjetnik
predsjednika za meunarodna pitanja. Nakon
ulaska Sjedinjenih Drava u rat, postao je predsjednik Uprave za raspodjelu streljiva, a kasnije
je bio lan vojnog savjeta za Pacifik i Uprave za

1244/1415

ratnu proizvodnju. Nakon Rooseveltove smrti,

zalagao se za dobre odnose sa SSSR-om.

[116]
Harold R. Stark (1880-1972), admiral, ameriki
asnik. Godine 1941. kao zapovjednik pomorskih
operacija obavljao je najvie funkcije u ratnoj
mornarici Sjedinjenih Drava. U oujku 1942.
preuzeo je zapovjednitvo amerikih pomorskih
snaga u Europi i tu je funkciju obavljao do kolovoza 1945. Zakljuci istrane komisije u vezi s
napadom na Pearl Harbor, naveli su pomorske
vojne zapovjednike da ne daju Starku funkcije na
kojima bi imao veliku odgovornost, iako je ta odluka kasnije smatrana preotrom, Stark se nije
vratio u aktivnu slubu.

[117]
Nakajima B5N2 (KATE), japanski torpedni bombarder, prvi let imao je u sijenju 1937. godine, a
nakon manjih preinaka pokrenuta je serijska proizvodnja B5N1. Ti su avioni proli vatreno
krtenje u Kini i, na osnovi iskustva iz tih borbi,
razvijena je druga verzija B5N2, s motorom vee
snage. U napadu na Pearl Harbor sudjelovala su
103 takva aviona. Kasnije su se proslavili potapanjem nekoliko amerikih nosaa aviona. Koriteni su do kraja rata, a od 1944., zbog nedostatka odgovarajue obuene posade te opasnosti od novih amerikih lovaca, koriteni su za
borbu protiv podmornica i kao izviaki avioni.
Ukupno je proizvedeno 1149 takvih aviona.
Tehniko-taktiki podaci (B5N2): motor snage
1115 KS, raspon krila 15,52 m, duljina 10,30 m,
maksimalna startna masa 4108 kg, maksimalna
brzina 378 km/h, dolet 980-1990 km; naoruanje:
etiri strojnice kalibra 7,7 mm, 750 kg bombi ili
jedan torpedo od 800 kg.

[118]
Mitsuo
Fuchida
(1902-1976),
japanski
zrakoplovni asnik, za vrijeme japanskog napada
na Pearl Harbor u prosincu 1941., zapovijedao je
svim letakim grupama 1. zrane flote i, pilotirajui bombarderom, neposredno upravljao
napadom prvog vala aviona. Za vrijeme bitke za
Midway, u lipnju 1942., zbog bolesti nije mogao
pilotirati, ali je bio na palubi nosaa aviona Akagi, gdje je ranjen prilikom napada amerikih
bombardera. U godinama 1943. i 1944., bio je
stoerni asnik kod admirala Mineichtja Koga,
novog zapovjednika ujedinjene flote. Nakon rata
preao je na kranstvo i esto putovao u Sjedinjene Drave i Kanadu, posjeujui japanske
emigrante, a 1966. ak je dobio ameriko
dravljanstvo.

[119]
Husband E. Kimmel (1882-1968), admiral,
ameriki asnik, vojnik Prvog svjetskog rata, u
veljai 1941. preuzeo je glavno zapovjednitvo
Pacifike flote, smjeteno u Pearl Harboru.
Nakon japanskog napada povuen je u Sjedinjene
Drave gdje je bio pred Istranom komisijom.
Proglaen je krivim zbog nemara. Napustio je
aktivnu slubu poetkom 1942. Godine 1946.
sluaj je ponovo istraivala Kongresna komisija i
oslobodila Kimmela krivnje.

[120]
Felicijan Slawoj-Skladkowski (1885-1962),
diplomant medicine Jagiellonskog sveuilita, od
1905. pripadao je Poljskoj socijalistikoj partiji
Uhienje i suen zbog sudjelovanja u oruanoj
pobuni u Varavi, u veljai 1905. Nakon oslobaanja i dalje je provodio aktivnu politiku
djelatnost u revolucionarnoj frakciji. Godine
1914. prikljuio se 1. legionarskoj brigadi i sudjelovao u njezinoj kampanji, a 1917. je zatoen.
Godine 1918. bio je jedan od voa Poljske vojne
organizacije. U kolovozu 1924. dobio je in generala brigade. U godinama 1926. - 29., 1930. 31. i 1936. - 39., bio je ministar unutarnjih
poslova, a od 1931. do 1936. zamjenik ministra
unutarnjih poslova, kao i zamjenik ministra
obrane i ef administracije armije. Uz to je, od
1930. do 1939., bio zastupnik u Sejmu, donjem
domu poljskog parlamenta. Godine 1936. postao
je premijer, ostavi na toj funkciji do 1939. kad
je, nakon naputanja Poljske, zajedno s vladom
zatoen u Rumunjskoj. U godinama 1943. - 45.
bio je nadzornik saniteta poljske vojske na Srednjem istoku. Nakon zavretka rata, ostao je u Velikoj Britaniji.

[121]
Edward Rydz-Smigly (1886-1941), maral, vojnik l. legionarske poljske brigade (od kolovoza
1914) Bio je na elu Poljske vojne organizacije
(1917-1918) na podruju Poljske i Ukrajine. U
listopadu 1918. uao je u sastav privremene narodne vlade Republike Poljske u Lublinu, kao
ministar obrane. Od travnja 1919. bio je naelu 1.
pjeake divizije koja je osvojila Vilnius. Godine
1920. vodio je zimsku kampanju u Latviji, a kasnije i operacijsku grupu koja je osvojila Kijev. Za
vrijeme povlaenja zapovijedao je Junim
bojitem, a zatim udarnom grupom kod rijeke
Wieprz, a kasnije i 2. armijom. Dana 12. svibnja
1935. postao je glasali nadzornik oruanih snaga
(kao vrhovni zapovjednik u razdoblju mira, taj je
poloaj uzeo nakon smrti marala Jozefa Pilsudskog), a 10. studenog 1936. dobio je in marala.
Tijekom vojnih operacija u rujnu 1939. bio je
vrhovni zapovjednik; 7. rujna iste godine napustio je Varavu, to je zbog nedostatka radioveza
dezorganiziralo sustav zapovijedanja. Dana 18,
rujna 1939. preao je rumunjsku granicu gdje je
zatoen, a 10. prosinca 1939. preao je u
Maarsku, odakle se 30. listopada 1941. vratio u

1251/1415

Varavu. Bezuspjeno je pokuavao stvoriti tajnu

vojno-politiku organizaciju. Smatra se da je
umro 2. prosinca 1941. od srca, ali s obzirom na
tadanje uvjete visoke konspirativnosti, datum i
okolnosti smrti nisu do danas posve razjanjeni.

[122]
Jozef Beck (1894-1944), vojnik poljskih legija
(1914. - 1.918.), u godinama 1922-1923. bio je
vojni, atae u poljskom veleposlanstvu u Parizu i
Bruxellesu. Nakon svibanjskog prevrata 1926., u
kojem je bio suorganizator, postao je jedan od
najbliih suradnika J. Pilsudskog. Obnaao je
dunost efa u kabinetu ministra obrane (od
1926.), bio zamjenik premijera (1930.) i
zamjenik ministra vanjskih poslova (1930. - 32.).
Dana 2. studenog 1932. postao je ministar vanjskih poslova i kroz sedam godina, sauvavi potpunu samostalnost, vodio poljsku vanjsku
politiku. U noi sa 17. na 18. rujna 1939., preao
je zajedno s vladom u Rumunjsku, gdje je
zatoen. Umro je u Stanesti, 5. lipnja 1944. U
svibnju 1991. njegovi posmrtni ostaci prevezeni
su u Poljsku i sahranjeni na groblju Powazki u
Varavi.

[123]
Ignac
Moscicki
(1867-1946),
profesor
Sveuilita u Lavovu i Varavskog politehnikog
fakulteta. Nakon svibanjskog prevrata 1926.
Pilsudski ga je postavio za predsjednika Republike Poljske, a taj je poloaj preuzeo 1. lipnja.
Dana 17. rujna 1939. preao je rumunjsku granicu gdje je zatoen. Dana 29. rujna predao je
predsjedniku titulu Bolesiawu WieniawieDlugoszowskom,
a
zatim
Wladyslawu
Raczkiewiczu. U prosincu 1939. otiao je u
vicarsku gdje je ostao do kraja ivota.

[124]
Pjotr A. Stolipin (1862-1911), ruski politiar. U
svibnju 1906. postao je ministar unutranjih
poslova, a dva mjeseca kasnije premijer. U borbi
protiv revolucije 1905. do 1907. i revolucionarnog pokreta, primjenjivao je krvavi teror. Ubio
ga je agent Ohrane D. B. Bogrov.

[125]
Atlantska povelja - deklaracija koju su 14. kolovoza 1941. potpisale SAD i Velika Britanija, a
24. rujna i SSSR; odreivala te osnove vanjske
politike i meunarodnih odnosa nakon rata; bila
je temeljni dokument za kasnije stvaranje Organizacije ujedinjenih nacija (OUN).

[126]
Lend-Lease Act - zakon iz 1941. koji je
predsjedniku SAD-a davao punomo za prodaju,
najam ili posudbu robe i oruja saveznicima, to
je primjenjivano za vrijeme Drugog svjetskog
rata.

[127]
Bernard Law Montgomery (1887-1976), feldmaral, diplomant Vojne akademije u
Sundhurstu, sluio je u britanskoj vojsci u indijskim kolonijama; za vrijeme Prvog svjetskog
rata borio se u Francuskoj, gdje je teko ranjen. U
travnju 1939. preuzeo je zapovjednitvo 3.
pjeake divizije britanske ekspedicijske vojske,
koja je u rujnu iste godine prebaena u Francusku. Nakon evakuacije iz Dunkerquea zapovijedao je 5., a kasnije i 12. korpusom. U srpnju 1942. u sjevernoj Africi preuzeo je zapovjednitvo 8. armije koja je pobijedila u prijelomnoj
bitki kod El-Alameina. Godine 1943. zapovijedao je 8. armijom u invaziji na Siciliju i
Italiju, a u prosincu iste godine preuzeo je zapovjednitvo nad 21. grupom armija na Britanskim otocima. Za vrijeme invazije na Normandiju zapovijedao je saveznikom kopnenom
vojskom. Od 1. rujna 1944., upravlja operacijama
21. grupe armija u sjevernoj Francuskoj, Belgiji i
Nizozemskoj. Od svih operacija koje je planirao i
kojima je zapovijedao, najvea Montgomeryjeva
greka bila je operacija Market-Garden
(Arnhem), u kojoj je dolo do velikih gubitaka i

1258/1415

koja je zavrila neuspjehom. Dana 4. svibnja

1945, prisustvovao je kapitulaciji njemake
vojske u sjeverozapadnoj Europi. Do 1946. bio je
zapovjednik britanskih okupacijskih snaga u
Njemakoj.

[128]
George Catlett Marshall (1880-1959),
vojskovoa i politiar, diplomant Virginia
Military Institute, za vrijeme Prvog svjetskog rata
borio se u Francuskoj kao zapovjednik i. amerike pjeake divizije, a kasnije i 1. armije.
Izmeu dva rata bio je u stoeru generala Johna
Pershinga, a nakon toga obnaao je dunost pomonika zapovjednika Pjeadijske .kole u Fort
Benntngu. O 1938. bio je voditelj odjela za
strateka planiranja, a iste godine postao je
zamjenik zapovjednika Glavnog stoera. Dana 1.
rujna 1939. postao je zapovjednik Glavnog
stoera. Aktivno je sudjelovao u izgradnji i modernizaciji amerikih oruanih snaga i uspostavi
bliske suradnje s Velikom Britanijom. Godine
1942. postao je lan Ujedinjenog povjerenstva
zapovjednika stoera; zalagao se za priznavanje
prvenstva u akcijama amerike vojske u Europi.
Sudjelovao je na svim vanim konferencijama
saveznika. U studenom 1945., na vlastitu inicijativu otiao je u mirovinu, ali je uskoro postao
predstavnik SAD-a u Kini. U godinama 1947. 49. bio je ministar vanjskih poslova. Izradio je
plan gospodarske pomoi zemljama Zapadne

1260/1415

Europe (nazvan po njemu), za koji je 1953. dobio

Nobelovu nagradu za mir.

[129]
Otto Skorzeny (1908-1975), SS-Obersturmbannfhrer, njemaki asnik, lan nacistike partije
NSDAP, od 1942. zapovijedao je posebnom
jedinicom SS komando, nazvanom Friedenthaler
Jagdverbande (prema mjesta gdje su bile
smjetene vojarne). U rujnu 1943. Sudjelovao je
u akciji oslobaanja Benita Mussolinija, talijanskog diktatora, koji je bio zatoen u hotelu
Campo Imperatore na vrhu Grand Sassa. U
rujnu 1944. Hitler mu je povjerio zadatak otmice
regenta, admirala Mtkiosa Horthyja, maarskog
diktatora, to je trebalo sprijeiti kapitulaciju
maarske vojske. Pripremajui napad na sjedite
regenta, 15. listopada 1944., sudjelovao je u otmici njegovog sina Miklosa Mikija Horthyja, a
zatim poveo vojnike svoje jedinice u napad na
budimpetansku palau, sjedite regenta, koji je
prije toga uhien, to Skorzeny nije znao. U
prosincu 1944., za vrijeme njemake protuofenzive u Ardenima, zapovijedao je jedinicom diverzanata preodjevenih u amerike uniforme, koji
su trebali izazvati paniku u redovima saveznike
vojske. Godine 1947. sud u Nurnbergu oslobodio
ga je odgovornosti za ratne zloine. Godine 1949.

1262/1415

pobjegao je iz zatvora u Darmstadta, gdje je bio

smjeten za vrijeme procesa denacifikacije, a ostatak ivota proveo je u panjolskoj.

[130]
Alan Brooke (1883-1963), feldmaral, vikont
Alanbrooke, Vojnu karijeru zapoeo je 1940.,
kada je kao zapovjednik 2. korpusa britanskih ekspedicijskih snaga u Francuskoj upravljao
obranom Dunkerquea. Povuen u London prije
evakuacije britanske vojske iz Francuske, nakratko je preuzeo dunost zapovjednika Home
Forcesa (armije za obranu glavnog graa). Godine 1941. preuzeo je ulogu zapovjednika imperijalnog glavnog stoera, a u oujku 1942. postao
je predsjedavajui u povjerenstvu zapovjednika
stoeri. Bio je jedan od najbliih suradnika
premijera W. Churchilla; bio je uz njega za
vrijeme najvanijih politikih dogaaja, kao na
primjer, na konferenciji u Teheranu, u studenom
1943. Bio je i spretan politiar koji je izvrsno
komunicirao s amerikim zapovjednicima koji su
cijenili njegov profesionalizam. Za vrijeme rata
dobio je mnoga poasna priznanja za zasluge u
slubi Velike Britanije: 1940. dobio je plemiku
titulu, 1944. in feldmarala, u rujnu 1945. titulu
baruna Alanbrookea of Brookeborougha, a kasnije i titulu vikonta.

[131]
Dwight David Eisenhower (1890-1969), general, diplomant vojne akademije West Point, poeo
je slubu 1915. u pjeatvu; i pored nastojanja da
bude poslan na bojite u Europi, ostao je u SADu. Premjeten na dunost u oklopnim jedinicama,
dobio je zadatak da formira prvi tenkovski korpus, to je i uinio 1918. godine. Nakon Prvog
svjetskog rata studirao je na General Staff School
u Fort Leavenworthu (do 1926.). U godinama od
1933. do 1939., slubovao je na Filipinima, gdje
je bio jako cijenjen od strane vojnika. Godine
1939., nakon poetka Drugog svjetskog rata,
vratio se u Sjedinjene Drave, gdje je brzo napredovao. Poslije japanskog napada na Pearl Harbor,
u prosincu 1941., na poziv zapovjednika stoera
amerike kopnene vojske, Georgea Marshalla,
doao je u stoer armije u Washingtotm, gdje je
kao naelnik Odjela za planiranje u Ministarstvu
rata poeo pripreme za organiziranje desanta na
Francusku. Poetkom 1942. otputovao je u London sa zadatkom da razgovora o mogunostima
invazije. U lipnju 1942., prilikom obavljanja uspjene misije, tijekom koje je zadobio povjerenje
premijera Churchilla, postao je zapovjednik

1265/1415

amerikih snaga na europskim ratitima

(ETOUSA).
U studenom 1942. zapovijedao je amerikim
postrojbama pri iskrcavanju u sjevernoj Africi
(operacija Torch). Nakon pobjede u sjevernoj
Africi, sudjelovao je u planiranju invazije na Siciliju i zapovijedao amerikom vojskom u prvoj
fazi borbi u Italiji. Nakon povratka u Washington, u prosincu 1943., sudjelovao je u zavrnoj
fazi pripreme invazije na Europu. Dana 15.
sijenija 1944., kao najvaniji zapovjednik
saveznikih oruanih ekspedijskih snaga u
Europi, stigao je u London, gdje je organizirao
glavni stoer saveznikih ekspedicijskih snaga
(SHAEF), iji je zadatak bio neposredno planiranje priprema i voenje invazije. U lipnju 1944.
zapovijedao je operacijom iskrcavanja u Normandiji, a nakon toga vojnim operacijama
saveznika u Zapadnoj Europi. Nakon rata, bio je
glavni zapovjednik amerikih snaga u Europi. U
prosincu 1945. preuzeo je poloaj zapovjednika
stoera US Army. Od 1950. bio je glavni zapovjednik jedinica NATO-a. Godine 1952. izabran je za predsjednika SAD-a, a tu je dunost
obavljao u dva mandata (do 1962.).

[132]
B-24 Liberator, teki ameriki bombarder, izgraen u tvornicama Consolidated 1939. godine.
Velika Britanija je 1940. naruila 164 takva aviona, ali oni nisu bili koriteni kao bombarderi,
nego kao transportni avioni. U lipnju 1941. B-24
poeo se koristiti u amerikom zrakoplovstvu, a
nekoliko mjeseci kasnije i u britanskim
zrakoplovnim snagama, RAE Nisu se pokazali
dobrima. Razgranati hidraulini sustav unutar
trupa aviona eksplodirao bi kad bi bili pogoeni,
pretvarajui avion u buktinju. Osim toga, esto su
bili oteeni ve za vrijeme starta. No, i pored
svih mana bili su masovno koriteni u Europi,
sjevernoj Africi i na Dalekom istoku, gdje su do
vremena uvoenja B-29 bili glavni teki bombarderi amerikog zrakoplovstva.
Tvornice Consolidated proizvele su vie od 18
tisua aviona B-24 za US Army Air Force, kao i
za britansko zrakoplovstvo za obranu obale.
Tehniko-taktiki podaci (B-24M): 4 motora
snage 1200 KS, raspon krila 33,53 m, duljina
20,47 m, maksimalna startna masa 29 257 kg,
maks. brzina 483 km/h, dolet 3380 km;

1267/1415

naoruanje: 10 strojnica kalibra 12,7 mm i 3992

kg bombi.

[133]
Catalina PBY, hidroavion projektiran 1933., na
zahtjev US Navy; pokazao se kao najuspjeniji
avion te vrste u povijesti zrakoplovstva. Prototip
je poletio 29, oujka 1935., a prvi serijski proizvedeni PBY-1 uvedeni su u oruane snage
1937. godine. Dvije godine kasnije Britanci su
kupili 50 takvih aviona i nazvali ih Catalina. Bojna karijera aviona zapoela ie spektakularnom
akcijom 26. svibnja 1941., kad je pilot tog kanadskog aviona otkrio na Atlantiku okiopnjau Bismarck, izvodei posljednji obraun s njom.
Catalina se pokazala odlinim avionom, vrlo uspjenim u obrani konvoja, spaavanju brodoloma, patrolnoj slubi i borbi protiv
podmornica.
Tehniko-taktiki podaci (PBY-5A): dva motora,
svaki snage 1200 KS, raspon krila 37,7 m,
duljina 19,46 m, maks. startna masa 16 066 kg,
maks. brzina 282 km/h, dolet 3780 km; naoruanje; tri strojnice kalibra 7,62 mm, dvije teke
strojnice kalibra 12,7 mm i 1815 kg bombi.

[134]
Karl Dnitz (1891-1980), admiral, u vrijeme
poetka Prvog svjetskog rata sluio je na krstarici
Breslau koja se proslavila (zajedno s krstaricom
Goeben) u srpnju 1914., odlaskom u Tursku. Od
1916. bio je prvi asnik na podmornici U-29, a
zatim zapovjednik na UC-68, s koje se udom,
spasio nakon potapanja. U meuratnom razdoblju
napredovao je do ina komodora. U rujnu 1935.
postao je zapovjednik prve flotile od tri podmornice, a u sijenju 1936. itave njemake podvodne flote. Isplanirao je uspjeni napad podmornice U-47 na britansku oklopnjau Royal Oak u
bazi Scapa Flow, to mu je donijelo in kontraadmirala. Godine 1940. dobio je in viceadmirala, a
1942. admirala. Dana 30. sijenja 1943., nakon
ostavke Eriha Raedera na mjesto glavnog zapovjednika Kriegsmarine (njemake ratne mornarice), imenovan je velikim admiralom i postao je
zapovjednik njemakih pomorskih snaga. Dana
30. travnja 1943., Hitler ga je imenovao efom
drave i formirao je novu vladu u Flensburgu.
Saveznici su ga uhitili 22. svibnja, a S946. stao je
pred Meunarodni vojni tribunal u Nurnbergu;

1270/1415

osuen zbog ratnih zloina na deset godina zatvora, iziao je na slobodu 1956. godine

[135]
V-1, FZG-76 Vergeltungswaffe i (oruje za
odmazdu), bespilotna letjelica s pulsirajudm
raketnim motorom, izgraena u njemakim tvornicama Fieseler-Werke; probni let njezina prototipa izveden je na poligonu Peenemunde 23.
prosinca 1942. Raketa je startala s rampe, nalik
na skijake skakaonke. Do cilja ju je vodio automatski pilot. Na vrhu se nalazio mali propeler
prema ijim se okretima mjerila pri jeena udaljenost; nakon dostizan ja planirane udaljenosti,
autopilot je izvlaio krilca, omoguavajui naglo
poniranje. Prva raketa pala je na London ts noi.
s 13. na 14. lipnja 1944. O proizvodnji novog oruja britansku je vladu informirala obavjetajna
sluba Armije Krajowe (poljska protuokupatorska armija). Do kraja rata proizvedeno je 30-32
tisue raketa; lansirano ih je oko 10 500, od kojih
je 3531 dospjela do Engleske, a 2420 ih je palo
na London; u Engleskoj je od eksplozije raketa
poginulo 6184 ljudi, a ranjena je 17 981 osoba.
Rakete V-1 Nijemci su ispaljivali i na Antwerpen
i Liege.
Tehniko-taktiki podaci: motor Argus As 014,
raspon krila 5,30 m, duljina 7,90 m, promjer 0,8

1272/1415

m, startna masa 2180 kg, maks. brzina 656 km/h,

domet 240 km; naoruanje: glava s 850 kg eksplozivnog materijala.

[136]
George Patton (1885-1945), diplomant vojne
akademije West Point 1909. i sudionik Prvog
svjetskog rata. U studenom 1942., za vrijeme invazije u sjeverozapadnoj Africi (operacija
Torch), zapovijedao je dvjema divizijama koje su
se iskrcale u Casablanki. U oujku 1943. u
Tunisu preuzima zapovjednitvo 2. korpusa; za
vrijeme invazije na Siciliji zapovijeda amerikom
7. armijom. Karijera mu je postala upitna nakon,
to je oamario vojnika. Poslan u Veliku Britaniju, bio je na elu tada jo nepostojee Prve
grupe armija (FUSAG), koja je trebala zbuniti
Nijemce u pogledu datuma i mjesta invazije u
Francuskoj. Od sijenja 1944. zapovijeda novoformiranom 3. armijom, koja se za vrijeme operacije u Normandiji 25. srpnja iskrcala na francusku obalu. Uskoro je ponovo pokazao svoj zapovjedniki talent, vodei postrojbe u borbi kod
Avranchesa te kasnije, u potjeri za njemakom
vojskom do Loire. Njegova je armija imala vanu
ulogu u zadravanju njemake kontraofenzive u
Arden ima, u prosincu 1944. U travnju i svibnju
njegove su se jedinke kretale na elu saveznikih
snaga. Nakon zavretka rata zapovijeda i 5.

1274/1415

armijom smjetenom u Zapadnoj Njemakoj, Poginuo je u automobilskoj nesrei u prosincu

1945., u blizini Mannheima.

[137]
Bilo je to nekoliko stihova iz pjesme Chanson d
automne (Jesenja pjesma) Paula Verlainea: Les
sanglots longs / de l' automne / Blessent mon coer / d une languor monotone, odnosno: Dugi
jecaji /jesenje violine /ranjavaju moje srce /
monotonom enjom.
Prva dva stiha emitirao je BBC 1. lipnja
1944., a to je bio znak Pokretu otpora da e invazija poeti u roku idua dva tjedna, idua tri
stiha emitirana su 5. lipnja u 23.15. To je bio
znak da e invazija poeti u roku sljedeih 48 sati
te da Pokret zapone sa sabotaama, posebno na
eljeznici (nap. prev.).

[138]
Omar Bradley (1893-1981), general, 1915. zavrio je vojnu akademiju West Point, zajedno s
Dwightom Eisenhowerora, to je znatno utjecalo
na njegovu karijeru. U prosincu 1941., na dan
ulaska Sjedinjenih Drava u rat, bio je zapovjednik Pjeake kole u Fort Benningu. Krajem
1942., pozvan od generala Eisenhowera na
dunost u sjevernu Afriku, preuzeo je mjesto
zamjenika generala Georgea Pattona, zapovjednika 2. korpusa, a od travnja 1943. postao je i zapovjednik te postrojbe. Brzo je stekao priznanje
nadreenih i svojih vojnika, koje je potvreno za
vrijeme borbi na Siciliji 1943. U rujnu iste godine doao je u Veliku Britaniju, gdje je preuzeo
zapovjednitvo 1. amerike armije, ije su se
jedinice 6. lipnja 1944. iskrcale na plau
Omaha u Normandiji. Dana 1. kolovoza 1944.
postao je zapovjednik 12. grupe armija. Za
vrijeme borbi u Francuskoj, vodio je glavne operacije odbijanja njemakog protuudara kod Mortaina, kao i poraza njemake 7. armije kod Falaisea, a zatim slamanja Siegfriedove linije, odbijanjem njemake kontraofenzive u Ardenima i
prijelazom preko Rajne. Slovio je kao strogi i

1277/1415

metodini zapovjednik, iako su mu kritiari predbacivali nedostatak irine i poleta.

[139]
Sherman M4, ameriki tenk, jedan od najproizvoenijih u Drugom svjetskom ratu (48 347
primjeraka); konstrukcija zavrena u svibnju
1941. Proizvodnja je bila masovna i zbog toga relativno jeftina, iako su tenkovi imali dosta mana:
pogoeni granatom lako su se palili (to im je
prskrbilo naziv "Ronson, po poznatim upaljaima), raspadali su se pri eksploziji streljiva,
konstrukcija kupole bila je slaba (ojaana
privrivanjem elinih ploa sa strane), bili su
suvie glomazni i uoljivi, a imali su slab motor i
lo oklop. Bili su opremljeni brodskim vijcima i
ceradama koji su ih titili od vode (Sherman DD)
i prilagoeni desantu s mora; upotrijebljeni su u
lipnju 1944. za vrijeme invazije na Normandiju.
Na podvozju tenka montirano je razliito oruje;
samohodni topovi M1O i M7 N1, te razarai tenkova M36. Tehniko-taktiki podaci (M4 A2):
posada, pet osoba, motor snage 420 KS, masa
31,8 t, oklop do 105 mm; naoruanje: jedan top
kalibra 75 mm, jedna teka strojnica kalibra 12,7
mm, dvije strojnice kalibra 7,62 mm, brzina 45
km/h.

[140]
Gerd von Rundstedt (1875-1953), feldmaral,
diplomant Ratne akademije (1892). Za vrijeme
Prvog svjetskog rata borio se na Istonom i
Zapadnom bojitu. Nakon Hitlerova dolaska na
vlast, u sijenju 1933., iako mu privatno nije bio
sklon, javno je podupro Fhrera, to je ovaj
iskoristio za vei utjecaj na asniki korpus. U
rujnu i 938. otiao je u mirovinu. Pozvan je u
slubu u kolovozu 1939., u vrijeme rujanske
kampanje u Poljskoj, a zapovijedao je grupom
armija Jug. Od listopada 1939. zapovijeda
grupom armija A, koja je odigrala bitnu ulogu u
slamanju saveznikog otpora za vrijeme francuske kampanje u svibnju 1940. V srpnju iste
godine dobio je in feldmarala i zapovjednitvo
kopnenim postrojbama koje su trebale izvesti invaziju na Veliku Britaniju. U oujku 1941.
formirao je u Wroctavu zapovjednitvo grupe
armija Jug, kojima je zapovijedao u borbama u
Ukrajini. Dana 1. listopada iste godine Hitler ga
je smijenio s poloaja zbog povlaenja njegove
vojske iz pravca Rostova. Vratio se u aktivnu
slubu u oujku 1942., preuzimajui zapovjednitvo operacijskog podruja Zapad, Dana 2.

1280/1415

srpnja 1944. ponovo je otiao u mirovinu. Nakon

atentata na Hitlera, 20. srpnja 1944., predsjedao
je asnim sudom koji je ispitivao asnike angairane u uroti. Dana 9. rujna 1944. vratio se na
poloaj glavnog zapovjednika podruja Zapad, a
nakon to je amerika vojska osvojila most
Remagen, ponovo se, ovaj put konano, povukao
iz slube. Uhvatili su ga ameriki vojnici 1.
svibnja 1945. i predali Britancima. Optuen je za
ratne zloine, ali zbog loeg zdravstvenog stanja
nije iziao pred sud, a u svibnju 1949. puten je
na slobodu.

[141]
Alfred Josef Jodl (1890-1946), general, za
vrijeme Prvog svjetskog rata borio se u topnikim postrojbama. Godine 1932. s inom
bojnika preuzeo je vodstvo operacijskog odjela
Truppenamta (Glavni stoer Reichswehra). U
srpnju 1939. postao je zapovjednik operacijske
uprave, a kasnije i zapovjednik stoera u zapovjednitvu Oberkommando der Wehrmacht.
Iako nije odobravao nacizam, postao je vjerni
izvritelj Hitlerovih planova. Bio je ranjen za
vrijeme atentata na Hitlera, 20. srpnja. U svibnju
1945. potpisao je bezuvjetnu kapitulaciju
Njemake. Godine 1946. pred Meunarodnim
vojnim tribunalom u Nurnbergu, optuen je za
sudjelovanje u planiranju rata. Proglaen je
krivim, osuen na smrt i pogubljen.

[142]
General Grant M3, ameriki srednji tenk,
iji je prototip izgraen u sijenju 1941., koritenjem trupa i kupole tenka T5E2. V poetku se
smatralo kako e novi tenk M3 biti opremljen topom veeg kalibra nego njegov prethodnik, no to
je zahtijevalo konstrukciju nove kupole, to bi
predugo trajalo. Zbog toga je na trup tenka
montirana haubica kalibra 75 mm, a na kupolu
top kalibra 37 mm; na njoj se nalazila jo jedna
manja kupola sa strojnicom kalibra 7,69 mm.
Jedina novost u konstrukciji tog tenka bili su stabilizatori topova koji su omoguavali vatreno
djelovanje za vrijeme vonje. Serijski proizvedeni tenkovi uli su u upotrebu polovinom
1941. i do kraja te godine u amerikim tvornicama proizvedeno je 6528 primjeraka. Ve
1941. Velika Britanija je kupila tisuu takvih tenkova (bez dodatne nadogradnje na kupoli). Britanci su ga nazvali Grant. Idui modeli
dostavljeni su u okviru zakona Lend-Lease i
nazvani Lee, dok su tenkovi verzije M3AS
nazvani Grant II. Od 1942. zamijenjeni su novim
tenkovima Sherman, ali su Britanci tenkove
Grant i Lee koristili do 1944. godine.

1283/1415

Tehniko-taktiki podaci (M3A5): posada,

est osoba, dva motora, svaki snage 375 KS,
masa 28,8 t, oklop 30-50 mm; naoruanje; jedan
top kalibra 75 mm, jedan top kalibra 37 mm, tri
strojnice kalibra 7,62 mm, brzina 40 km/h.

[143]
Tiger I PzKpfw Vi (Sd Kfz 181), njemaki teki
tenk, proizvodio se od 1937. godine. Proizvodnja
je prekinula poetkom rata, zbog uspjeha srednje
tekih tenkova PzKpfw III i IV. Tek 26. svibnja
1941. ured za naoruanje armije naruio je u
tvornicama Henschel und Sohn u Kasselu oklop
tekog tenka, a kupola je stizala iz Kruppovih
tvornica. Proizvodnja Tigera I poela je u skladu
s planom, u srpnju 1942. U to vrijeme to je bio
najmoniji tenk na svijetu, naoruan topom kalibra 88 mm, velike vatrene moi, zatien debelim oklopom koji je uvao najosjetljivija
mjesta od topnikih protuoklopnih projektila. No,
prvi primjerci imali su dosta mana: motor i
razdjelnik brzina zahtijevali su briljivo
odravanje i esto su se kvarili, a za niskih temperatura dvostruki kotai zamrzavali su se jedni
za druge, onemoguavajui pokretanje tenka.
urno uvoenje tih tenkova na bojita u malom
broju, onemoguavalo je iskoritavanje njihove
snage i davalo saveznicima dovoljno vremena da
proizvedu tenkove koji su se mogli ravnopravno
nositi s njima (sovjetski T-34 s topom kal. 85
mm), kap i mogunost poveanja kalibra

1285/1415

protuoklopnih lopova. Proizvodnja je nastavljena

do kolovoza 1944., a ukupno su proizvedena
1354 tenka tog tipa.
Tehniko-taktiki podaci: posada, pet osoba, motor snage 600 KS, masa 56,9 t, oklop 25-100 mm;
naoruanje: jedan top kal. 88 mm, dvije strojnice
kal. 7,92 mm, brzina 40 km/h, doseg 140 km.

[144]
Georg Stumme (1886-1942), njemaki asnik, u
listopadu 1938. preuzeo je zapovjednitvo nad 2.
lakom divizijom koju je nepunu godinu kasnije
vodio u borbama u Poljskoj. Dana 18. listopada
1939. njegova je divizija preustrojena u 7. oklopnu diviziju, na elo koje je 15. veljae 1940.
umjesto njega doao general Erwin Rommel.
Stumme je tada preuzeo zapovjednitvo 11.
armijskog korpusa u Lubecku, kojim je zapovijedao za vrijeme borbi u Francuskoj, a kasnije na Balkanu i u Sovjetskom Savezu (gdje je
korpus motoriziran i preimenovan u 11. oklopni
korpus). Nakon ruskog otkria planova njemake
ofenzive u smjeru Staljingrada, Stummeu je
stavljena na teret odgovornost za zanemarivanje
slube i po Hitlerovom nalogu trebao je izii pred
vojni sud; Fhrer je u zadnji as povukao
naredbu, a Stumme je degradiran u in generala
konjanitva i zatvoren. Presuda je ponitena na
intervenciju zapovjednika grupe armija Jug, F.
van Bocka, pa je 19. rujna 1942, Stumme otputovao u sjevernu Afriku, kao zamjenik zapovjednika oklopne armije Afrika, feldmarala
Rommela. U bitki kod El Alameina prilikom

1287/1415

ranjavanja ispao je iz automobila, to voza

uope nije primijetio. Njegovo tijelo naeno je
tek nakon 24 sata.

[145]
Heinz Guderian (1888-1954), sin pruskog asnika, uao je u vojsku 1907., nakon zavretka kadetske kole. Za vrijeme Prvog svjetskog rata bio
je stoerni asnik, a nakon rata ostao je u vojsci,
sluei najprije u graninoj strai, a kasnije u
Ministarstvu rata, Reichswehru. Okupio je oko
sebe grupu mladih asnika koji su dijelili njegovo
miljenje o neprijepornom znaenju tenkova u
buduim bitkama, to je zainteresiralo Hitlera.
Guderian je dobio mogunost postizanja brze
karijere: 1934. preuzeo je dunost zapovjednika
stoera oklopnih jedinica, a kasnije zapovjednika
jedne od triju prvih oklopnih divizija. Godine
1938. postao je zapovjednik postrojbe za brzo
djelovanje. Godine 1937. objavio je knjigu Achtung Panzer! u kojoj je predstavio mogunosti i
budunost oklopnog oruja. U rujnu 1939., za
vrijeme borbi u Poljskoj, zapovijedao je 19. oklopnim korpusom. Godine 1940. njegov 19. korpus odigrao je znaajnu ulogu u forsiranju rijeke
Moise i munjevitom napadu preko sjeverne Francuske. Godine 1941., za vrijeme agresije na
Sovjetski Savez, zapovijedao je 2. oklopnom
grupom (kasnije 2. oklopna armija), koja je

1289/1415

odigrala odluujuu ulogu u slamanju otpora u

operacijama kod Bialystoka, Minska i Kijeva.
Dana 25. prosinca 1941., zbog poraza pred
Moskvom, Hitler ga je smijenio. Godine 1943.
vratio se aktivnoj slubi, preuzevi poloaj
glavnog nadzornika oklopnih snaga. Nakon atentata na Hitlera, 20. srpnja 1944. (za koji je
znao, ali se na kraju odbio prikljuiti urotnicima),
predsjedavao je Sudom asti, koji je odluivao o
otputanju iz slube asnika umijeanih u urotu,
to je omoguavalo da ih se izvede pred sud. U
srpnju 1944. postavljen je za zapovjednika
Glavnog stoera kopnene vojske (tada je imao
dvije funkcije, glavnog nadzornika i zapovjednika stoera). Divna 28. oujka 1945., Hitler mu
je po drugi put oduzeo sve vojne funkcije, jer se
protivio njegovim ratnim prosudbama. Dana 10.
svibnja 1945. zarobili su ga Amerikanci, a osloboen je 17. lipnja 1948. Ostatak ivota proveo
je u svojoj kui, u mjestu Schwangau kod
Fuessena.

[146]
Wilhelm Keitel (1882-1946), njemaki asnik,
za vrijeme Prvog svjetskog rata borio se na
Zapadnom bojitu. U godinama od 1926. do
1933., upravljao je organizacijskim odjelom
Truppenamta (Glavni stoer Reichswehra), a od
1935. do 1938., bio je zapovjednik glavne uprave
Wehrmachta. U veljai 1938., preuzeo je dunost
zapovjednika Glavnog stoera Wehrmachta,
OKW-a. Dana 22. lipnja 1940. osobno je vodio
pregovore u vezi s predajom oruja u ratu u Francuskoj. Kao priznanje za zasluge, u srpnju 1940.
dobio je in feldmarala. Sudjelovao je u svim
vanim savjetovanjima u vezi s vojnim akcijama
i potpisivao operacijske naredbe. Nakon atentata
na Hitlera, 20. srpnja 1944., osobno je potaknuo
osveivanje urotnicima, okrutno se obraunavajui s njima; vojna presuda asniku bila je
jednaka presudi na smrt. Dana 8. svibnja 1945.
potpisao je u Berlinu (Karlshorst) sporazum o
bezuvjetnoj kapitulaciji njemakih oruanih
snaga. Godine 1946. pojavio se pred Meunarodnim vojnim tribunalom u Nurnbergu, gdje je za
ratne zloine i zloine protiv ovjenosti osuen
na smrt i objeen, 16. listopada 1946.

[147]
Hans Gnther von Kluge (1882-1944),
njemaki asnik, sudionik Prvog svjetskog rata,
teko je ranjen kod Verduna. Godine 1936.
preuzeo je zapovjednitvo armije. Bio je protiv
Hitiera, ali mu je nakon propasti planova o atentatu 1938., odluio vjerno sluiti. U rujnu
1939., za vrijeme borbi u Poljskoj, zapovijedao je
4. armijom, a kasnije je istu armiju vodio u ofenzive na zapad Europe, u svibnju 1940. Za zasluge
u vrijeme borbi u Francuskoj, u srpnju 1940.
dobio je in feldmarala. Postrojbe pod njegovim
zapovjednitvom odigrale su vanu ulogu u
borbama u Sovjetskom Savezu 1941. U prosincu
te godine preuzeo je zapovjednitvo grupe armija
Centar. Cijelo vrijeme bio je u kontaktu s urotnicima koji su planirali uklanjanje Hitlera, ali se
nije odluio na otvoreno djelovanje. Ozlijeen u
prometnoj nesrei u listopadu 1943., vratio se u
slubu 30. lipnja 1944., namjesto feldmarala
Gerda von Rundstedta, na dunosti glavnog zapovjednika njemake vojske u Francuskoj. Od
15. kolovoza 1944. nastojao je uspostaviti kontakt sa zapovjednitvom saveznike vojske, radi
prekida borbi na Zapadu. Istog dana, njemaka

1292/1415

protuobavjetajna sluba deifrirala je savezniku

depeu u kojoj je spominjano prezime Kluge,
zbog ega ga je Hitler 17. kolovoza smijenio i
naredio da se odmah vrati u Njemaku. Bojei se
posljedica, Kluge se 18. rujna odluio na smrt
trovanjem.

[148]
Franz Haider (1884-1972), potomak bavarske
vojnike obitelji, u godinama od 1914. do 1918.
slubovao je u armijskim stoerima, a nakon rata
ostao je u Reichswehru. U sijenju 1933. preuzeo
je dunost zapovjednika stoera VI. vojnog okruga u Munsteru, a kasnije je zapovijedao i 7.
pjeakom divizijom. Godine 1937. postao je
zamjenik zapovjednika Glavnog stoera, a 1938.
napredovao je do poloaja zapovjednika Glavnog
stoera kopnene vojske. Bio je protiv Hitlera, ali
se nikad nije odvaio aktivno nastupiti. Upravljao
je pripremama operacijskih planova za napad na
Poljsku, Norveku i Zapadnu Europu, te Grku i
Jugoslaviju, kao i dijelom planirane kopnene invazije na Veliku Britaniju. Pod njegovim vodstvom izraen je i plan agresije na Sovjetski
Savez. Dana 24. rujna 1942. smijenjen je zbog
svojih stratekih zamisli, koje su bile drukije od
prihvaenih. Nakon pokuaja atentata na Hitlera,
20. srpnja 1944., uhien je i poslan u logor u
Flossenburg, a kasnije u Dachau, gdje je doekao
osloboenje od strane amerike vojske. Nakon
rata 14 godina je radio u povijesnom odjelu
amerike vojske, s takvom predanou daje 1961.

1294/1415

dobio nagradu Meritorious Civillian Service

Award.

[149]
Henning von Tresckow (1901-1944), asnik
Reichswehra, od 1924. bio je protiv Hitlera jer je
smatrao kako on vodi Njemaku u katastrofu. U
godinama 1942. i 1943., kao asnik grupe armija
Centar, okupio je oko sebe skupinu asnika koji
su bili spremni ukloniti Fhrera. Atentat, koji je
namjeravao izvesti sa svojim pobonikom Fabianom von Schlabrendorffom, 13. oujka 1943.,
podmetanjem bombe u avion kojim se Hitler
vraao u Vuju jazbinu iz obilaska postrojbi u
Smolensku, nije uspio jer je zakazao upalja.
Nakon neuspjelog atentata, 20. srpnja 1944.,
raznio se granatom

[150]
Claus von Stauffenberg (1907-1944), potomak
aristokratske obitelji, nakon zavretka vojne akademije 1939. godine, sluio je u 6. oklopnoj diviziji, za vrijeme borbi u Poljskoj i Francuskoj.
Kao protivnik Hitlera, 1940. se povezao s Pokretom otpora. Godine 1943. poslan je u Tunis, gdje
je sluio u 10. oklopnoj diviziji. Prilikom jednog
putovanja, njegov su automobil napala dva amerika lovaka aviona; izgubio je desnu ruku, dva
prsta na lijevoj ruci, lijevo oko, a rapneli su mu
otetili koljeno, uho i desno oko. Nakon nekoliko
mjeseci provedenih u vojnoj bolnici vratio se u
Berlin. Obnovio je kontakte s urotnicima i pripremio plan osvajanja glavnih institucija. Pripremio
se za atentat na Hitlera 11. i 13. srpnja 1944., ali
se nije odluio aktivirati upalja, jer uz Hitiera
nisu bili njegovi najblii suradnici. Dana 20.
srpnja 1944. pozvan je na sjednicu u stoer u
Rastenburgu, kao zapovjednik Rezervne armije
(od 1. srpnja te godine) i tad je podmetnuo
bombu ija je eksplozija samo lake ranila
Hitlera. Uhien je istog dana oko 23 sata, a prilikom uhienja bio je ranjen. Ubrzo mu je sueno

1297/1415

i strijeljan je. Njegove posljednje rijei bile su

Neka ivi naa sveta Njemaka".

[151]
Typhoon, britanski lovaki avion proizveden po
narudbi Ministarstva zrakoplovstva 1937. godine. Prve probe izvedene 24. veljae 1940. nisu
se pokazale uspjenima jer su zakazali motori, a
primijeene su i slabosti u konstrukciji zadnjeg
dijela trupa. Godine 1941. ipak je zapoeta njihova serijska proizvodnja. U kolovozu 1941. prvi
primjerci uli su u sastav borbenih jedinica RAFa, gdje su dobili lou ocjenu, zbog nepouzdanih
motora, male brzine uzdizanja, nedovoljne snage
motora pri letu na velikim visinama te loe konstrukcije zadnjeg dijela trupa, to je bilo uzrok
mnogih nesrea. U drugoj polovini 1942. tvornice Hawker su u verziji M4 IB primijenile bolje
motore, a s obzirom na veliku brzinu koju je avion razvijao na maloj visini i snano naoruanje,
odlueno je koristiti ih za svladavanje ciljeva na
zemlji; u toj ulozi pokazali su se odlinima i s uspjehom su koriteni za unitavanje tenkova i
betonskih utvrenja. Ukupno je proizvedeno
3330 takvih aviona, Tehniko-taktiki podaci
(Mk IB): motor snage 2180, 2200 i 2260 KS,
raspon krila 12,67 m, duljina 9,73 m, maks. startna masa 6010 kg, maks. brzina 663 km/h, dolet

1299/1415

820 km; naoruanje: etiri topa Hispano kal. 20

mm, dvije bombe mase 225 ili 450 kg, ili osam
raketa zrak-zemlja s glavama mase 27 kg ili protuoklopnim, mase 11,25 kg.

[152]
Erich Friedrich (Fritz) Fromm (1888-1945),
njemaki asnik, nakon zavretka Prvog svjetskog rata, s inom porunika, ostao je u Reichswehru, gdje je brzo napredovao. Godine 1937.
dobio je in generala, preuzevi zapovjednitvo
Rezervne armije. Od 1941. bio je odluan u
traenju naina sklapanja mira sa saveznicima, U
kritinim trenucima atentata na Hitlera, 20. srpnja
1944., uskratio je svoju potporu urotnicima, sudjelujui ak u strijeljanju glavnih voa, nastojei
na taj nain unititi tragove svojih djelovanja
protiv Hitlera. No, i pored toga je 21. srpnja
maknut s dunosti zapovjednika Rezervne armije.
Nekoliko mjeseci kasnije, izveden je pred sud i
optuen za zatakavanje informacija o urotnicima. Osuen je na smrt i strijeljan 12. oujka
1945.

[153]
Erich Fritz Fellgiebel (1886-1944), njemaki
asnik. Od 1939. bio je voditelj odjela za veze
Wehrmachta. Tijesno suraujui s urotnicima
koji su planirali smaknuti Hitlera, angairao se u
neuspjelom atentatu 20. srpnja 1944. Bio je meu
prvih osam asnika osuenih na smrt i objeenih
na klavirsku icu u zatvoru Plotzensee u Berlinu,
8. kolovoza 1944.

[154]
Fridrich Olbricht (1888-1944), njemaki general. Vojnu slubu zapoeo je 1907. godine. Za
vrijeme Prvog svjetskog rata bio je stoerni asnik. Nakon rata ostao je u Reichswehru, postavi
1933. zapovjednik stoera divizije, a kasnije i
korpusa. Od studenog 1938. zapovijedao je 24.
pjeakom divizijom, s kojom se borio u
Poljskoj. U oujku 1940. preuzeo je dunost
naelnika armijskog ureda (Algemeines Heeresamt) u OKW-u, kao i mjesto zamjenika zapovjednika Rezervne armije. Ve tad se povezao
s antihitierovskom oporbom. Godine 1943., na
njegov zahtjev, za zapovjednika stoera Rezervne
armije imenovan je pukovnik Claus von
Stauffenberg, kojeg je upoznao s planom
Walkyrie, to jest s preuzimanjem vlasti u
Njemakoj. Nakon neuspjelog atentata na Hitlera
20. srpnja 1944,, strijeljan je iste veeri.

[155]
Erwin von Witzleben (1881-1944), njemaki
asnik, u vojsci od 1908. godine. Nakon Prvog
svjetskog rata, kad se borio na Zapadnom bojitu,
ostao je u Reichswehru. Godine 1933. s inom
generala zapovijedao je Berlinskim vojnim okrugom. Od 1937. povezao se s urotnicima koji su
planirali svrgnuti Hitlera. Poslan je u mirovinu
1938., ali se ubrzo vratio u aktivnu slubu. Za
vrijeme borbi u Francuskoj, zapovijedao je 1.
armijom u grupi armija C. Dana 19. lipnja 1940.
dobio je in feldmarala i zapovjednitvo grupom
armija Zapad. Godine 1942. zbog loeg zdravlja
otiao je u mirovinu, izabran od urotnika za
glavnog zapovjednika Wehrmachla, kritinog
dana, 20. srpnja 1944., stigao je naveer u Glavni
stoer na Bandlerstrasse u Berlinu, kako bi
saznao da atentat nije uspio. Vratio se kui gdje
je idueg dana uhien. Osuen je na smrt (za
vrijeme rasprave oduzeta mu je zubna proteza da
bi mu se oteala obrana i da bi ga se ponizilo!).
Objeen je na kiavirsku icu 8. kolovoza 1944. u
zatvoru Plotzensee.

[156]
Erich Hoepner (l886-1944), njemaki asnik
povezan s antihitlerovskom oporbom; ve 1938.
sa svojom 1. lakom divizijom planirao je poi na
Berlin, s namjerom svladavanja postrojbi koje su
titile Fhrera. Pu nije izveden. Dana 15. oujka
na elu 16. armijskog korpusa uao je u Prag, a 1.
travnja 1939. promoviran je u in generala konjanitva. Za vrijeme borbi u Poljskoj i Francuskoj
1940. zapovijedao je 16. korpusom. Dana 19.
srpnja 1940. promoviran je u in general
pukovnika. U vrijeme poetka rata sa Sovjetskim
Savezom bio je zapovjednik 4. oklopne grupe,
kasnije preimenovane u 4, oklopnu armiju. Zbog
neuspjenih pokuaja zadravanja sovjetske kontraofenzive kod Moskve, optuen je od Hitlera i
zbog tog neuspjeha lien poloaja i mirovine te
povuen iz vojske. Nakon srpanjskog atentata
1944., u kojem je aktivno sudjelovao i bio predvien za mjesto zapovjednika Rezervne armije,
uhien je i 8. kolovoza 1944. objeen na
kiavirsku icu u zatvoru Piotzensee.

[157]
Karl Heinrich von Stuelpnagel (1886-1944),
general, jedan od etiri istaknuta njemaka generala s tim prezimenom (Edwin, Joachim, Otto).
Prije poetka Drugog svjetskog rata povezao se s
antihitlerovskom oporbom. Do 5. listopada
1941., zapovijedao je 17. armijom na Istonom
bojitu, a povukao se iz slube zbog zdravstvenih
tegoba. Od 3. oujka 1942. bio je vojni upravitelj
Pariza; 20. srpnja 1944,, nakon atentata na
Hitlera, naredio ie uhienje asnika Gestapoa i
SS-a u Francuskoj. Nakon neuspjelog pokuaja
samoubojstva, u kojem je izgubio vid, osuen je
na smrt i objeen u zatvoru Plotzensse 30. kolovoza 1944.

[158]
Ernst Kaltenbrunner (1903-1946), podrijetlom
Austrijanac, po struci pravnik, lan Austrijske
nacistike partije od 1930., a od 1935. ef SS-a za
Austriju.
Neposredno
prije
njemakog
prikljuenja Austrije (Anschluss), preuzeo je
mjesto zapovjednika SS-a i policije (Hoherer SS
und Polizeifhrer) u Beu. Od 1941. bio je zapovjednik SS-a i policije u Austriji Nakon smrti
Reinhardta Heydricha (4. rujna 1942.), preuzeo je
dunost zapovjednika Glavne uprave sigurnosti
Reicha (RSHA). Godine 1946. izveden je pred
Meunarodni vojni tribunal u Nurnbergu. Osuen
je na smrt i pogubljen.

[159]
Casar von Hofacker (1896-1944), njemaki asnik, vojnik u Prvom svjetskom ratu; 1925. dobio
je titulu doktora prava i poeo raditi u Berlinu.
Godine 1939. pozvan je u vojsku. Borio se u
Poljskoj, a kasnije i u Francuskoj. Godine 1942.
povezao se s antihitlerovskom oporbom, to je
bila posljedica rada u stoeru generala Stuelpnagela, vojnog upravitelja u Francuskoj, aktivnog
lana urote. Uhien je 25. srpnja 1944. i osuen
na smrt te objeen u zatvoru Plotzensse 20.
prosinca 1944.

[160]
Georgij ukov (1896-1974), maral Sovjetskog
Saveza, najistaknutiji sovjetski strateg i zapovjednik, sudionik Prvog svjetskog i
Graanskog rata. Slubu u Crvenoj armiji zapoeo je 1918. godine, a 1939. zapovijedao je 1.
grupom armija koja je pobijedila u borbama s
Japancima kod rijeke alin-Gol na Dalekom istoku. Godine 1940. zapovijeda Kijevskim vojnim
okrugom, a u sijenju 1941. postaje zapovjednik
Glavnog stoera. U srpnju iste godine, nakon
sukoba sa Staljinom, vratio se linijskoj slubi, ostajui lan Stavke i preuzimajui zapovjednitva
na bojitu: Rezervnom, Lenjingradskom (od
rujna), Zapadnom (od listopada), Ukrajinskom
(od oujka 1944.) te 1. bjeloruskom (od studenog
1944. do svibnja 1945.). Istovremeno je od 28.
srpnja 1942. obnaao dunost zamjenika
vrhovnog zapovjednika. Bio je na najteim bojitima; obranio je Lenjingrad, dobio bitku za
Moskvu, te koordinirao suradnju bojinica za
vrijeme bitaka kod Staljingrada i Kurska. Zapovijedao je armijama 1. b jeloruske fronte
tijekom varavskth i berlinskih operacija, a neposredno je upravljao i osvajanjem njemakog

1309/1415

glavnog grada, gdje je 8. svibnja u ime Sovjetskog Saveza primio bezuvjetnu kapitulaciju
Njemake. Do oujka 1946. bio je zapovjednik
sovjetske okupacijske vojske u Njemakoj, a
zatim krae vrijeme zapovjednik sovjetske
kopnene vojske. Godine 1946. poslan je u Odesu,
a pet godina kasnije vratio se u Staljinovu milost,
zasigurno z,bog rata u Koreji. Od 1955. bio je
ministar obrane, a 1957. Nikita Hruov povukao
ga je s te dunosti.

[161]
Ivan Konjev (1897-1973), sovjetski asnik, vojnu slubu zapoeo je 1915., kao vojnik u
Carskoj armiji. Godine 1918. ve kao lan
Komunistike partije, prikljuio se Crvenoj
armiji i sudjelovao u Graanskom ratu. Godine
1934. zavrio je Vojnu akademiju M. Frunze, a
zatim zapovijedao pukom, divizijom i korpusom,
2. samostalnom armijom Dalekog istoka, te kasnije Zabajkalskim i Sjevernokavkaskim vojnim
okrugom. U vrijeme izbijanja Sovjetskonjemakog rata, zapovijedao je 19. armijom, a
kasnije Zapadnom pa Kalinjinskom frontom,
Staljin ga je smatrao suodgovornim za poraz pred
Moskvom i umalo je pogubljen. Spasila ga je intervencija generala ukova. Samostalno zapovjednitvo nad Zapadnom frontom preuzeo je
u srpnju 1942., a kasnije je zapovijedao
Sjeverozapadnom, stepskom, a od svibnja 1944. i
1. ukrajinskom frontom, iju je vojsku doveo do
Berlina. U srpnju 1945. preuzeo je dunost visokog povjerenika u Austriji, a godinu kasnije
zamijenio je marala ukova na mjestu vrhovnog
komandanta kopnenih postrojbi.

[162]
Gothard Heinrici (1886-1971), njemaki asnik,
u vojnoj slubi od 1906., vojnik Prvog svjetskog
rata, U svibnju 1940, dobio je in pjeakog generala i za vrijeme borbi u Francuskoj zapovijedao
je 12. korpusom. U ratu sa Sovjetskim Savezom
zapovijedao je 13. korpusom; 1. sijenja 1942.
dobio je in general pukovnika, a 20. sijenja
preuzeo je zapovjednitvo 4. armije u grupi
armija Centar. U tom razdoblju razradio je uspjenu taktiku povlaenja jedinica koje su bile
pod neprijateljskom topnikom vatrom, za oko
dva kilometra, a u vrijeme priprema za napad i
prelaska u protunapad, nakon prestanka paljbe.
Dana 16. kolovoza 1944, doao je na elo 1. oklopne armije, a 20. oujka 1945. zamijenio je
nesposobnog Heinricha Himmlera na mjestu
glavnog zapovjednika grupe armija Visla, koja je
branik put prema Berlinu. 28. travnja Hitler ga
smjenjuje jer se usprotivio obrani grada pod
svaku cijenu. U svibnju je pao u ameriko zarobljenitvo; osloboen je 19. svibnja 1948.

[163]
SMJER (kratica od smjert pionom), protuobavjetajni odjel NKVD-a, osnovan 14.
travnja 1943., kojeg je tako nazvao Staljin, zamijenivi naziv protuobavjetajne organizacije
Osobenie otdeli (Posebne jedinice), koja se u
prvim mjesecima Sovjetsko-njemakog rata istakla divljakim postupcima i masovnim
smaknuima vojnika Crvene armije koji su
bjeali s bojita, povlaei se pred neprijateljskom vojskom ili traei svoje jedinice. Do
vremena ukljuivanja u Ministarstvo dravne sigurnosti, u svibnju 1946., SMJER je postigao veliki uspjeh u borbi protiv njemakih diverzanata i
pijuna, a takoer i u odravanju discipline u
sovjetskoj vojsci (prema zapadnim procjenama
oko 12 posto sovjetskih asnika i doasnika bili
su informatori ili dounici.) Kroz cijelo vrijeme
njezina djelovanja, tom je organizacijom upravljao Viktor Abakumov.

[164]
Hans-Erich Voss (1897-1969), 1915. godine upisao se u Pomorsku vojnu akademiju, a 1917. zapoeo je slubu u inu porunika. Od 1939. bio je
stoerni asnik na raznim dunostima u zapovjednitvu njemake ratne mornarice. Od listopada 1943. zapovijedao je okiopnjaom Prinz
Eugen. Dana 1. oujka 1943. promoviran je u in
kontradmirala i bio je stalni predstavnik glavnog
zapovjednika njemake ratne mornarice u Hitlerovom Glavnom stoeru. U svibnju 1945. dospio
je u sovjetsko zarobljenitvo; bio je glavni svjedok pri identifikaciji tijela Hitlera i Goebbelsa.
Zatoen u sovjetskom logoru, vratio se u
Njemaku 1955.

[165]
Volkssturm, vojne jedinice koje je krajem rata
(18. listopada 1944., Hitlerovim dekretom)
formirao NSDAP, kao pomo Wehrmachtu. Obvezivale su sve mukarce od 16 do 60 godina koji
su ve sluili u nekim civilnim formacijama (op.
prev.).

[166]
Gestapo, tajna policija koju je organizirao Goring
1933. imala je naziv Geheimes Staats-polizeiamt
(Ured tajne dravne policije). Godine 1934. Goring je povjerio upravljanje Heinrichu Himmleru,
koji je 1936. podredio Gestapou politiku policiju u drugim landima (povezanim zemljama)
Njemake i promijenio naziv u Geheime Staatspolizei, Gestapo.

[167]
Tribunal je osudio na smrt vjeanjem 12 optuenih: Hermanna Goringa, Joachima von Ribbentropa, Wilhelma Keitela, Ernsta Kaltenbrunnera, Alfreda Rosenberga, Hansa Franka, Juliusa
Streichera, Alfreda Jodla, Fritza Sauckela, Arthura Seiss-Inquarta i Martina Bormanna (u
odsutnosti); na kaznu doivotnog zatvora osueni
su: Rudolf Hess, Walter Funk i Erich Raeder; na
kaznu od 20 godina zatvora: Baldur von Schirach
i Albert Speer; na kaznu od 15 godina zatvora
Konstantin von Neurath, a na 10 godina zatvora
Karl Donite. Osloboeni su Hjalmar Schacht,
Franz von Papen i Hans Fritsche. Gustavu Kruppu von Halbach und Bohlenu nije sueno zbog
loeg zdravstvenog stanja, a Robert Ley ubio se
prije poetka procesa.

[168]
Fritz Haber (1868-1934), njemaki znanstvenik,
diplomant kemije na sveuilitima u Heidelbergu
i Berlinu i Tehnikoj koli u Charlotenburgu.
Nakon deset godina istraivakog rada na
ugljikovodicima, 1906. postao je direktor Instituta u Karlsruheu. Od 1911. bio je direktor Instituta fizikalne kemije Kaiser Wilhelm u Berlinu.
Od poetka Prvog svjetskog rata bavio se istraivanjima koritenja topnikih projektila s
plinom i bio gorljivi pristaa primjene tog oruja
na bojitu, to se prvi put dogodilo 22. travnja
1915. kod Ypresa. Cijelo vrijeme rata bavio se istraivanjem i usavravanjem kemijskog oruja; to
je bio neposredni povod samoubojstvu njegove
supruge koja nije odobravala njegov rad. Godine
1918. dobio je Nobelovu nagradu za kemiju, unato
prosvjedima
poznavatelja
njegovih
dostignua u razvoju kemijskog oruja. Godine
1933., nakon dolaska na vlast nacista, a s obzirom na idovsko podrijetlo, morao je napustiti upravljanje Institutom i otiao je u Cambridge, a
kasnije u vicarsku gdje je umro od bolesti srca.

[169]
Liberty, ameriki trgovaki brodovi, s 10 500
tona nosivosti, masovno graeni uglavnom za potrebe transporta ratnih materijala, odigrali su
vanu ulogu u Drugom svjetskom ratu,
omoguavajui masovni prijevoz ratne opreme iz
Sjedinjenih Drava u Veliku Britaniju i SSSR.
Njihova je proizvodnja s vremenom pojednostavnjena jer se, na primjer, paluba sastojala od
97 elemenata proizvedenih u razliitim pogonima, to je produavalc vrijeme zauzimanja brodogradilinih dokova (rekordno vrijeme graenja
broda iznosilo je 40 dana). Ukupno je proizvedeno 2770 brodova tog tipa

[170]
Kaiten, podmornica za jednu osobu; konstruirali
su je asnici japanske Ratne mornarice, Sekio
Nishina i Hiroshi Kuroki, koji su iskoristili torpeda s ugraenom kabinom za kormilara,
opskrbljena nunom navigacijskom opremom. Te
su podmornice trebale biti dopremljene na mjesto
akcije na drugim podmornicama ili brodovima.
Projekt je bio gotov u si jenju 1943., ali tek
godinu kasnije konstruktori su dobili dozvolu za
gradnju prototipa. Do srpnja 1945. ta iva torpeda sudjelovala su u devet misija i, prema informacijama japanske mornarice, potopila 40
saveznikih brodova. Zapravo, rezultati su bili
mnogo loiji jer su unitili samo jedan tanker i
jedan razara, te otetili nekoliko brodova. Za
vrijeme tih napada, Japanci su izgubili osam podmornica, u kojima je poginulo oko 900 mornara.
Tehniko-taktiki podaci (Tip 1): istisnina u zaranjanju 18,3 tone, duljina 14,7 m, irina 1,0 m,
brzina oko 75 km/h, domet 80,2 km, pri brzini od
22,2 km/h i 44,2 km pri brzini od 37 km/h, bojna
glava mase 1530 kg

[171]
Henry Lewis Stimson (1867-1950), ameriki
pravnik, u godinama 1911-1913. bio je ministar
rata, a u godinama 1929. - 33. dravni tajnik
(ministar vanjskih poslova). U srpnju 1940. predsjednik Roosevelt postavio ga je na dunost ministra rata. Njegov prvi zadatak bio je uvoenje
ope vojne obveze. Bio je gorljivi pristaa
donoenja zakona Lend-Lease i dodjeljivanja Velikoj Britaniji najvee mogue pomoi; smatrao
je kako treba to bre izvesti invaziju u Francuskoj. Godine 1945. izjasnio se za upotrebu
atomske bombe protiv Japana.

[172]
Harry Truman (1884-1972), ameriki politiar,
u godinama 1935-1945. bio je senator drave
Missouri. Godine 1940. organizirao je komisiju
koja je povela energinu borbu s neefikasnou u
amerikoj ratnoj industriji pa je do 1944.
uteeno oko 15 milijardi dolara. U studenom
1944. pobijedio je na izborima za potpredsjednika, a 12. travnja 1945., nakon smrti E.
Roosevelta, prisegnuo je kao 33. predsjednik
Sjedinjenih Drava. Protivio se nastavku
politikog djelovanja svog prethodnika prema
Sovjetskom Savezu. Dana 25. travnja 1945.
donio je odluku o bacanju atomske bombe na
Japan. Sudjelovao je na konferenciji u Potsdamu,
koja je odredila sliku poratne Europe. Godine
1948. pobijedio je na predsjednikim izborima i
ostao predsjednik do 20. sijenja 1953.

[173]
B-29 Superfortress (supertvrava) ameriki teki bombarder velikog doleta, razvijen je u
pogonima Boeinga tijekom 1939. godine. U
svibnju 1941., etiri mjeseca prije prvog leta prototipa, kompanija je dobila narudbu za 250 bombardera, viestruko poveanu nakon napada na
Pearl Harbor. U jesen 1943., prvi avioni isporueni su vojnim postrojbama, a 5. lipnja 1944. 98
tih aviona izvela je prvi napad na japanske objekte u Bangkoku. U sluenom 1944. poeli su
letjeti iz baza na Marijanskim otocima, a taktika
tepih naleta omoguila je da u potpunosti
iskoriste svoju snagu, pustoei japanske gradove
i industrijske pogone. Izmeu 10. i 20. oujka
1945. poruili su 83 kvadratna kilometra etiri
glavna japanska grada. Dana 6. kolovoza 1945.
B-29 pod nazivom Enola Gay, kojim je pilotirao
pukovnik Paul Tibbets, bacio je atomsku bombu
na Hiroimu, a 9. kolovoza Bocks Car, kojim je
pilotirao major Charles W. Sweeney, bacio je
plutonijsku bombu na Nagasaki, to je neposredno utjecalo na odluku japanske vlade o
kapitulaciji.

1323/1415

Tehniko-taktiki podaci (B-29A): posada, 13

osoba, 4 motora snage 2200 KS, raspon krila
45,05 m, duljina 30,18 m, maksimalna startna
masa 64 tone, maksimalna brzina 576 km/h, dolet
6598 km; naoruanje: 11 strojnica kalibra 12,7
mm, jedan top kal. 20 mm i 9072 kg bombi (u
praksi avioni nisu prelazili brzinu iznad 352 km/
h, a teret bombi nije bio vei od 2 tone).

[174]
Little Boy, prva u ratu upotrijebljena atomska
bomba (uranova), 6. kolovoza 1945. baena na
Hiroimu; prva proizvedena bomba nazvana je
Thin Man, a pokus s njom izvren je 16. srpnja
1944.
Tehniko-taktiki podaci: duljina 3,4 m, promjer
0,71 nt, masa 4036 kg, eksplozivna energija jednaka energiji oko 17 tisua tona TNT. TNT,
trinitrotoluen (trotil), brizantni (razarajui) eksploziv, upotrebljava se za punjenje granata, mina,
torpeda i si., te kao graevinski eksploziv, jedna
tona TNT-a sadri energiju oko 4200 MJ (oko
1170 kWh ili milijun kcal), koja se u vrlo
kratkom vremenu oslobaa kroz toplinu i energiju kemijskom reakcijom nastalih plinova. Kod
nuklearnih eksplozija energija se oslobaa kao
toplina i energija radioaktivnog zraenja. U oba
sluaja, razvijene vrlo visoke temperature
prouzrokuju poare, (esto se upotrebljava izraz
snaga eksplozije, ali je zapravo ispravno energija eksplozije; dop. prev.)

[175]
Fat Man, draga atomska bomba (plutonijeva)
upotrijebljena je 9. kolovoza 1945. u Nagasakiju.
Razvijene verzije te bombe MkIII i IV bile su do
1951. osnovni tip nuklearnih bombi amerikog
stratekog zrakoplovstva.
Tehniko-taktiki podaci: duljina 3,24 m,
promjer 1,52 m, masa 4898 kg, eksplozivna energija jednaka energiji 23 tisue tona TNT.

[176]
Viktor Abakumov (1908-1954), sovjetski asnik, roen u Moskvi. Vjerojatno se prikljuio
Komunistikoj partiji krajem dvadesetih godina.
Godine 1934. poeo je slubu u NKVD-u, a u
godinama od 1938. do 1941., vjerojatno je radio
u vojnoj obavjetajnoj slubi GRU. Dana 25. veljae 1941. preuzeo je mjesto zamjenika komesara
NKVD-a i nakon izbijanja rata s Njemakom zapovijedao je akcijama smaknua najviih vojnih
zapovjednika koje je Staljin optuio za
kukaviluk i izdaju. U prosincu 1942. postavljen
je na elo protuobavjetajne slube SMJER kojom je upravljao do 1946. Dana 10. listopada
1946. preuzeo je dunost ministra dravne sigurnosti MGB i po Staljinovoj naredbi poeo provoditi organizirani teror (izmeu ostalog i
lenjingradski sluajevi"). Dana 7. prosinca
1951. Mihail Rumin ga je proglasio zapadnjakim pijunom, pa je uhien (zajedno sa
enom i sinom,) ali za Staljinova ivota nije
suen. Tek 19. prosinca 1954. osuen je u
Lenjingradu na smrt zbog sudjelovanja u lenjingradskim sluajevima. Presuda je izvrena 24.
prosinca iste godine.

[177]
Generalissimus - u nekim dravama najvii vojni
in koji se daje generalima ili maralima na
dunosti vrhovnog zapovjednika.

[178]
Sergej Matvejevi temjenko (1907-1976), vojnik Crvene armije, 1939. i 1940. godine sudjelovao je u borbama u Poljskoj i Finskoj. U godinama od 1943. do 1948. bio je zamjenik zapovjednika Glavnog stoera. Unaprijeen 12. studenog 1948. u in generala armije, postao je zapovjednik Glavnog stoera. Smijenjen je u
prosincu 1952., nakon ega je preuzeo dunost
zapovjednika okupacijske vojske u Njemakoj.
Vratio se u Moskvu 1953., ali je ostao bez funkcije. U godinama 1956. i 1957. bio je voditelj uprave obavjetajne slube, a kasnije zamjenik zapovjednika stoera Okruga Volga. Od kolovoza
1968. bio je zapovjednik stoera Varavskog
ugovora i sudjelovao u izradi planova za invaziju
na ehoslovaku.

[179]
Konstantin
Konstantinovi
Rokosovski
(1896-1968), sovjetski asnik i sudionik Prvog
svjetskog rata, u kojem se borio kao doasnik
Carske armije; 1918. prikljuio se Crvenoj armiji.
U kolovozu 1937., kad je bio zapovjednik Kavalerijskog korpusa, uhien je i zvjerski muen.
Osloboen je iz zatvora u oujku 1940.; vratio se
zapovijedanju Kavalertjskim korpusom, a kasnije
je preuzeo 9. mehanizirani korpus; od kolovoza
1941. zapovijeda operacijskom grupom, a zatim
armijom koja se borila na Moskovskom bojitu;
kasnije je zapovijedao na jo nekoliko bojita.
Dana 24. lipnja 1944. dobio je in marala
Sovjetskog Saveza. Godine 1945. postaje zapovjednik Sjeverne grupe sovjetske armije u
Poljskoj, a 2. listopada 1949. dobiva in marala
Poljske. Preuzeo je dunost ministra narodne
obrane i vicepremijera Poljske Narodne Republike. Smatra se suodgovornim za represiju nad
asnicima poljske vojske i bivim vojnicima
poljske vojske; 19. listopada 1956. prisiljen je na
povratak u Sovjetski Savez.

[180]
Georgij
Maksimilijanovi
Maljenkov
(1902-1988), sovjetski politiar, bio je jedan od
najbliih Staljinovih suradnika. Bio je kandidat
za lana Politbiroa Komunistike partije 1941. Za
vrijeme Drugog svjetskog rata radio je u
Komitetu dravne obrane (GKO). Godine 1946.
postaje lan Politbiroa, sekretar Centralnog komiteta i vicepremijer. Natjeui se s A. danovim, izgubio je neke od partijskih poloaja, ali
od 1948. postaje bliski Staljinov suradnik. Nakon
smrti diktatora, 1953. godine, bio je na dunosti
glavnog tajnika i premijera. Brzo je odustao od
vodstva Partije, ali je sauvao vaan poloaj u
Prezidiju (prije Politbiro). U veljai 1955.
prisiljen je na ostavku na mjestu premijera. Godine 1957., zbog sudjelovanja u neuspjelom pokuaju ruenja s vlasti Hruova, iskljuen je iz
Prezidija i Centralnog komiteta i postavljen za
direktora hidroelektrane u Kazahstanskoj
republici.

[181]
Nikolaj Bulganjin (1895-1975), sovjetski
politiar, poeo je karijeru 1918. kao dunosnik
tajne policije, eke, a kasnije i kao direktor
moskovske tvornice elektrine opreme, gdje je
stekao priznanje kao izvrsni administrator. Godine 1937. postao je premijer Ruske republike, a
godinu kasnije direktor banke i istovremeno vicepremijer sredinje vlade. Godine 1939. postaje
lan Centralnog komiteta Komunistike partije.
Od 1944. lan je Komiteta dravne obrane
(GKO). Godine 1947. ponovo preuzima ured vicepremijera i ministra oruanih snaga, dobiva in
marala Sovjetskog Saveza i postaje lan Politbiroa. Nakon Staljinove smrti 1953., zauzimao je
te poloaje i u vladi Maljenkova. Nakon dolaska
na vlast Hruova, kojeg je podupirao, od 1955.
upravlja uredom premijera, a dvije godine kasnije
prikljuuje se grupi dunosnika koji su
namjeravali maknuti s vlasti Hruova. I pored
toga radio je u uredu premijera do oujka 1958.,
kad mu je oduzet in marala i postavljen je na
manje znaajnu partijsku dunost. Godine 1961.
iskljuen je iz Centralnog komiteta.

[182]
Georgij Dimitrov (1882-1949), tiskar po zanimanju, jedan je od osnivaa Bugarske komunistike partije. U Sovjetskom Savezu je 1921. izabran u Izvrni komitet Kominterne. Dvije godine kasnije predvodio je komunistiki ustanak u
Bugarskoj. Osuen je na smrt i prisiljen na
odlazak u inozemstvo. Od 1929. boravio je u
Njemakoj kao voa Srednjoeuropskog odjela
Kominterne. Nakon poara u Reichstagu 1933.,
doao je pred sud pod optubom da je organizirao
pale. Uspjelo mu je obraniti se i otiao je u
Moskvu, gdje je od 1935. do 1943. bio glavni
sekretar izvrnog komiteta Kominterne. Godine
1945, vratio se u Bugarsku, a 1946. preuzeo je
dunost premijera u vladi koju je formirala Patriotska fronta. Od 1948. bio je glavni sekretar
Bugarske komunistike partije.

[183]
Andrej danov (1896-1948), politiar i lan
Boljevike partije od 1915; od 1930. bio je lan
najviih partijskih foruma. Godine 1934., nakon
ubojstva Kirova, provodi istku u Lenjingradu.
Za vrijeme Drugog svjetskog rata upravljao je
obranom grada kao lan Ratnog savjeta Lenjingradskog bojita. Od 1944. vodio je Odjel za kulturu i ideologiju u Centralnom komitetu SKP(b),
a od 1946. brinuo se za politiku represije i pojaanog ideolokog nadzora u kulturnom ivotu
Sovjetskog Saveza, to je kasnije nazivano
danovizmom. Njegova nagla smrt postala je
uzrokom represije u Lenjingradu koja je zahvatila
dvije tisue ljudi, meu kojima i mnoge njegove
suradnike.

[184]
Mihail Rjumin (1913-1954), u meuratnom
razdoblju bio je knjigovoa. Godine 1941.
pozvan je u vojsku i poeo je raditi u protuobavjetajnoj slubi u Arhangelsku, a 1944.
preao je u SMJER. Nakon rata najvjerojatnije
je bio lan osobnog Staljinova sekretarijata,
odgovoran za dravnu sigurnost. Zatim je u
Ministarstvu dravne sigurnosti (MGB) upravljao
odjelom istraga u posebno vanim sluajevima.
Godine 1951. preuzeo je dunost doministra
dravne sigurnosti. Vjerojatno je neko vrijeme,
po odluci svog efa Abakumova, bio u zatvoru,
ali je na Staljinovu naredbu osloboen i vraen
na posao. Bio je jedan od glavnih organizatora
sluaja lijenike urote i istaknuo se okrutnim
postupkom prema uhienicima. Nakon Staljinove
smrti smijenjen je s poloaja, a 7. srpnja 1954.
uhien te osuen na smrt.

[185]
Prema najnovijim podacima u prva tri mjeseca
1953. godine na Zapad je pobjeglo 120 tisua
graana Istone Njemake.

[186]
Andrej Greko (1903-1976), vojnik Crvene
armije od 1919. i diplomant Vojne akademije
Glavnog stoera (1941.). Tijekom Drugog svjetskog rata bio je zapovjednik divizije, korpusa te
gardijske armije. U godinama 1945. - 53. zapovijedao je Kijevskim vojnim okrugom, a 1953.
- 57. bio je zapovjednik grupa sovjetskih armija u
Istonoj Njemakoj. U godinama 1957. - 60. bio
je zamjenik ministra narodne obrane i zapovjednik kopnenih postrojbi. Od 1960, bio je glavni
zapovjednik
Ujedinjenih
oruanih
snaga
Varavskog pakta. U travnju 1967. preuzeo je
dunost ministra narodne obrane.

[187]
Otto Grotewohl (1894-1964), njemaki komunistiki dunosnik, predsjedavajui Njemakog
savjeta radnika i vojnika u godinama 1919. - 20.
Od 1923. bio je ministar unutranjih poslova,
prosvjete i pravosua u pokrajinskoj vladi Braunschweig. Od 1925. do 1933. bio je zastupnik u
Reichstagu. Za vrijeme Drugog svjetskog rata
djeluje u antinacistikom pokretu. Od 1945. upravlja Socijaldemokratskom partijom SPD, u
sovjetskoj okupacijskoj zoni. Bio je jedan od
tvoraca SED-a (Njemaka stranka socijalistikog
jedinstva), a od 1950. prikljuio se vodstvu te
partije. Od 1949. bio je premijer Istone
Njemake, a od 1960., istovremeno s tom
dunou, i zamjenik predsjedavajueg Savjeta
ministara.

[188]
Kiril Semjonovi Moskaljenko (1902-1985),
vojnik Crvene armije od dvadesetih godina;
1938. zapovijedao je topnikom brigadom. Za
vrijeme rata zapovijedao je armijama na nekoliko
bojita; njegove su jedinice sudjelovale u oslobaanju Kijeva. U godinama od 1948. do 1953.,
bio je zapovjednik protuzrane obrane
Moskovskog vojnog okruga. Od 1953. unaprijeen je u in marala SSSR-a i upravljao je
Moskovskim vojnim okrugom. U godinama od
1960. do 1962. bio je doministar obrane i zapovjednik strateke raketne armije. Smijenjen s te
funkcije 1962., preuzeo je funkciju ministra
obrane.

[189]
Vsevolod Mjerkulov (1900-1953), Berijin prijatelj sa studija politehnike u Bakuu (1918-1920);
godine 1920. stupio je u slubu u eki/GPU u
Bakuu. Godinu kasnije vjerojatno je bio medu osobljem Staljinova tajnitva, a zatim je postao
voa industrijskog transportnog odjela CK Gruzijske komunistike partije. Dana 17. prosinca
1938. preuzima dunost prvog zamjenika
komesara NKVD-a. Bio je glavni organizator
pogubljenja poljskih asnika 1940., a 3. veljae
1941. doao je na elo NKGB-a. Od 14. travnja
1943., nakon raspulanja organa sigurnosti,
ponovo upravlja NKGB-om (do 18. listopada
1946.). U godinama od 1946. do 1950. bio je na
elu sovjetske repatrijacijske komisije koja je
djelovala u Poljskoj i Njemakoj. U listopadu
1950, postaje ministar dravne kontrole. Dana
18. prosinca 1953. optuen je od specijalnog
tribunala i osuen na smrt.

[190]
Pavel Fjodorovi Baticki (1910-1984), maral
Sovjetskog Saveza. U Crvenoj armiji od 1924., a
za vrijeme Drugog svjetskog rata zapovijeda
topnikim korpusom. U godinama od 1948. do
1950. bio je zapovjednik protuzrane obrane
Moskve, a zatim zamjenik zapovjednika postrojbi
protuzrane obrane. U godinama od 1954. do
1965., zapovijeda vojskom protuzrane obrane
Moskovskog vojnog okruga. Kratko vrijeme bio
je na funkciji zamjenika zapovjednika Glavnog
stoera. Od 1966. do 1978. bio je doministar
obrane i glavni zapovjednik snaga protuzrane
obrane SSSR-a.

[191]
Douglas MacArthur (1880-1964), general, diplomant vojne akademije West Point (1903). Za
vrijeme Prvog svjetskog rata bio je zapovjednik
stoera, a kasnije zapovjednik pjeake divizije
koja se borila u Francuskoj. U meuratnom
razdoblju, izmeu ostalog, bio je vojni savjetnik
predsjednika Filipina i zapovjednik ameriko-filipinske vojske. Godine 1938. odlazi u mirovinu.
Vratio se u slubu u lipnju 1941., kao zapovjednik ameriko-filipinske vojske. U prosincu 1941.
preuzima zapovjednitvo amerikih kopnenih
snaga na Dalekom istoku i upravlja obranom
Filipina pred japanskom invazijom. Dana 22. veljae 1942., prema nareenju predsjednika
Roosevelta naputa svoje postrojbe i odlazi u
Australiju, gdje preuzima zapovjednitvo saveznikih oruanih snaga na tzv. podruju Jugozapadnog Pacifika. U godinama 1943. - 44. zapovijedao je invazijskim operacijama na Pacifiku. U travnju 1945. preuzima zapovjednitvo
amerike vojske na Dalekom istoku, a 2. rujna
1945. na palubi oklopnjae Missouri, u ime
saveznikih drava, prima kapitulaciju Japana.
Nakon toga imenovan je glavnim zapovjednikom

1342/1415

saveznikih snaga. Od 1950. zapovijeda vojskom

OUN-a u Korejskom ratu. Dana 11. travnja
1951., zbog samovolje i poduzimanja akcija
suprotnih odlukama vlade Sjedinjenih Drava,
smijenjen je sa svih funkcija.

[192]
Dean Gooderham Acheson (1893-1971), ameriki politiar, diploraant prava na sveuilitima
Yale i Harward, godine 1921. poeo je raditi u
pravnoj firmi u Washingtonu. Godine 1933.
postao je dravni podtajnik u administraciji predsjednika Roosevelta, a 1941. preao je u State
Department; u godinama 1945. do 47. bio je
dravni podtajnik. Zbog antikomunistikih uvjerenja aktivno je sudjelovao u izradi Trumanove
doktrine (1947.). U sijenju 1949. postaje dravni
tajnik (ministar vanjskih poslova) u administraciji H. Trumana. Za vrijeme djelovanja
MacCarthyjeve komisije nije pristao na otputanje podreenih koji su optueni za simpatiziranje
komunizma. Imao je veliki utjecaj na formiranje
amerike vanjske politike prema SSSR-u. Godine
1953. vratio se pravnikom zvanju, ali je ostao
cijenjeni savjetnik vie predsjednika.

[193]
ang Kaj-ek, kineski politiar (1887-1975) v.
27. pogl.

[194]
Li Sing-man (1875-1965), korejski politiar, od
1896. djeluje u Klubu nezavisnosti iji je cilj bio
nezavisnost drave, zbog ega je od 1895. do
1904. bio zatvaran. Nakon oslobaanja otiao je
u SAD, gdje je studirao na sveuilitima Harvard
i Princeton. Godine 1911. vratio se u Koreju, ali
je nakon dvije godine emigrirao na Havaje. Godine 1919. izabran je za predsjednika vlade u izgnanstvu. Od 1940. djeluje u Washingtonu,
nastojei dobiti potporu saveznika za stvaranje
nezavisne korejske drave. Vraa se u Koreju
gdje nakon dobivenih izbora 1948. postaje predsjednik drave, a na taj je poloaj ponovo biran
1952., 1956. i 1960. godine. Brzo je uspostavio
diktatorsku vlast u Koreji, koja ga ipak nije
spasila od ostavke, nakon estokih studentskih
demonstracija u travnju 1960. Otiao je na Havaje, gdje je ostao do kraja ivota.

[195]
Kim Il-sung/Kim Ir-sen (1912-1994), korejski
politiar; 1925. je zajedno s roditeljima morao
bjeati pred Japancima. Pobjegli su u
Manduriju, gdje se on poetkom tridesetih godina prikljuio partizanima koji su se borili protiv
Japana. Od 1931. lan je KP Kine. Za vrijeme
Drugog svjetskog rata, u inu bojnika Crvene
armije, zapovijedao je korejskim kontingentom
sovjetske vojske. Godine 1945. dolazi na elo KP
Koreje, a 1948., nakon stvaranja Demokratske
Narodne Republike Koreje, postaje prvi ovjek
njene vlade, odluan da dovede do ujedinjenja
dviju Koreja. Godine 1950. zapoinje agresiju na
Junu Koreju. Nakon zavretka rata 1953., poinje likvidirati oporbu, ime dovodi zemlju u gospodarsku i politiku izolaciju, ograniavajui
meunarodne kontakte samo na suradnju sa
SSSR-om i NR Kinom. Godine 1972. daje ostavku na poloaj premijera i preuzima tada uspostavljenu dunost predsjednika. U osamdesetim godinama odredio je mlaeg sina, Kim
Dzong-Ila, za svojeg nasljednika

[196]
Andrej Januarevi Visinski (1883-1954),
sovjetski politiar, od 1913. pravnik. Godine
1920. uao je u Komunistiku partiju. Predavao
je na Moskovskom sveuilitu i bio javni tuitelj;
1931. godine imenovan je javnim tuiteljem
Ruske republike, 1933. zamjenikom glavnog
tuitelja SSSR-a, a od 1935. bio je javni tuitelj
SSSR-a. Bio je tuitelj u glavnim politikim procesima, zasluivi Staljinovo priznanje zbog
agresivnosti i bezobzirnosti; donio je pravilo da
priznanje optuenog moe biti odluujui dokaz
krivnje. U godinama od 1939. do 1944., bio je
zamjenik
predsjednika
Savjeta
narodnih
komesara, a istovremeno, od 1940., i zamjenik
ministra vanjskih poslova. Od 1949. do 1953. bio
je ministar vanjskih poslova i voa delegacije
SSSR-a pri OUN-u. Godine 1953. smijenjen je s
mjesta ministra, ali ostaje voa delegacije.

[197]
Jurij Vladimirovi Andropov (1914-1984),
politiar, sin eljezniara, prije poetka studija na
Petrozavodskom sveuilitu bio je kinooperater i
telegrafist. Godine 1931. pristupio te KP kao organizator Komsomola u Jaroslavlju. Godine
1940. postaje predsjedavajui Komsomola u novoformiranoj Autonomnoj republici Finskoj
Kareliji. Prijelomni trenutak u njegovoj karijeri
bio je dolazak u Moskvu 1951., gdje je zapoeo
rad u sekretarijatu Centralnog komiteta. Od
srpnja 1954. do oujka 1957. bio je veleposlanik
u Budimpeti, gdje je odigrao znaajnu ulogu u
guenju oslobodilakog ustanka u Maarskoj.
Godine 1962. izabran je za sekretara CK. Godine
1967. doao je na elo Komiteta dravne sigurnosti (KGB), a 1982. ponovo ulazi u sastav
sekretarijata CK, odlazei s poloaja efa KGB-a,
to mu je, s obzirom na pogorano zdravstveno
stanje Leonida Brenjeva, omoguilo borbu za
vlast, pa je 12. studenog, dva dana nakon smrti
Brenjeva, izabran za generalnog sekretara
KPSS-a, a 16. lipnja 1983. izabran je za predsjednika Vrhovnog sovjeta SSSR-a. Od kolovoza

1349/1415

1983., zbog teke bolesti bubrega, nije javno nastupao. Umro je 9. veljae 1984.

[198]
Ivan Aleksandrovi Sjerov (1905-1990),
dunosnik sigurnosnog aparata; kao komesar za
unutranje poslove Republike Ukrajine organizirao je deportaciju poljskog stanovnitva s teritorija koji je zauzela Crvena armija. Od 1941. do
1954. upravljao je tada formiranim NKVO-om, a
kasnije KGB-om. Godine 1956. u Maarskoj je
organizirao uhienje ministra vlade Imre Nagyja.
U godinama od 1958. do 1962. bio je naelu vojne obavjetajne slube GRU.

[199]
Matyas Rakosi (1892-1971), maarski komunist, za vrijeme Prvog svjetskog rata pao je u rusko
zarobljenitvo. Vratio se u Maarsku 1918. i
preuzeo poloaj komesara socijalistike proizvodnje u komunistikoj vladi Bele Kuna (1919.),
ali je nakon ruenja s vlasti komunista pobjegao u
Moskvu. Vratio se 1924., sa zadatkom organiziranja Maarske komunistike partije. Uhapen je
1927. i osuen na osam i pol godina zatvora, a
prije isteka dosuene kazne, osuen je na
doivotni zatvor, ali mu je 1940. doputeno da
ode u Moskvu. Vratio se sa sovjetskom armijom
1944. i preuzeo funkciju sekretara Maarske
partije rada. Uz pomo tajne policije (AVO) brzo
je preuzeo potpunu vlast. Godine 1949. dolazi na
elo Maarske komunistike partije. U srpnju
1952. postaje premijer. Nakon Staljinove smrti, u
srpnju 1953., prisiljen je otii s poloaja
premijera, predajui dunost Imri Nagyju. Godine 1955. uspijeva ukloniti svojeg nasljednika, ali
kratko nakon toga lien je svih funkcija. Nakon
izbijanja revolucije 1956., pobjegao je u Sovjetski Savez. Umro je u Ninjem Novgorodu 5. veljae 1971.

[200]
Jozef Mindszenty (zapravo J. Pehm,
1892-1975), maarski sveenik, zareen 1915.
etiri godine kasnije, prvi je put uhien zbog
suprotstavljanja totalitarnoj vlast. U oujku 1944.
postaje biskup Veszprema. U rujnu 1944. ponovo
je zatoen (do oujka 1945.), zbog antiratne peticije vladi. Od rujna 1945. je primas (najvii crkveni dostojanstvenik) Maarske. U prosincu
1948. ponovo je uhien, a tri mjeseca kasnije osuen je zbog protesta protiv podravljenja
katolikih kola. Iziao je na slobodu 1956., za
vrijeme Maarske revolucije. Dana 4. studenog
1956. sklonio se u ameriko veleposlanstvo u
Budimpeti, gdje je ostao sve do 1971. Zalaganjem predsjednika Nixona dobiva mogunost
odlaska u Be, gdje je i umro 1975. godine, a
1991. njegovi posmrtni ostaci sahranjeni su u
bazilici u Esztregomu.

[201]
Laszlo Rajk (1909-1949), maarski komunistiki djelatnik, od 1937. do 1939. borio se u
panjolskoj. Nakon povratka u Maarsku je
uhien i bio je u zatvoru do 1941. Godine 1946.
izabran je za ministra unutarnjih, a kasnije ministra vanjskih poslova. U svibnju 1949. uhien je
pod optubom za tajne kontakte s jugoslavenskim
voom Titom. Muen, je, pa je priznao krivnju i
osuen je na smrt. Rehabilitiran je 1956. kao
rtva staljinistikog terora.

[202]
Imre Nagy (1896-1958), maarski politiar,
potjee iz seljake obitelji. Za vrijeme Prvog
svjetskog rata dospio je u rusko zarobljenitvo.
Godine 1918. ulazi u Boljeviku partiju i
Crvenu armiju. Godine 1921. vratio se u
Maarsku, gdje je ostao do 1928., kada je otiao
u Moskvu i radio u Kominterni. Vratio se u
Maarsku 1945. i uao u sastav Politbiroa CK
Komunistike partije Maarske te u vladu, na poloaj ministra poljoprivrede (1944-1945), kao i
ministra unutarnjih poslova. Godine 1949., zbog
neslaganja s Rakosijem oko programa kolektivizacije, biva udaljen iz Politbiroa. Nakon odlaska
Rakosija, postaje premijer. No 1.955. Rakosi ga
prisiljava na ostavku i ualjuie iz Maarske
partije rada. Nakon izbijanja revolucije 1956.,
Nagy se 24. listopada vraa na dunost premijera
i proglaava neutralnost Maarske. Nakon sloma
revolucije je uhapen i 4. studenog 1956. interniran u Rumunjsku. Godine 1957. sovjetske vlasti
predale su ga vladi Janosa Kadara. Optuen je,
osuen na smrt i pogubljen.

[203]
Erno Gero (1898-1980), maarski politiar, lan
Komunistike partije Maarske od 1918.; u godinama od 1936. do 1939. sudjelovao je u ratu u
panjolskoj, gdje je upravljao represijama protiv
anarhista. Godine 1945. zapoeo je rad u upravi
Komunistike partije Maarske. U lipnju 1956.
postao je prvi sekretar CK Maarske partije rada.
Za vrijeme revolucije 1956. lien je svih funkcija,
nakon ega je pobjegao u SSSR.

[204]
Jnos Kdr (zapravo Janos Czermanik,
1912-1989), maarski politiar, po zanimanju
mehaniar, godine 1931. postaje lan tada ilegalne Komunistike partije. Iduih je godina vie
puta hapen. Godine 1942. postaje lan CK, a
1945. lan Politbiroa. Od 1946. do 1950.
zamjenik je glavnog sekretara Maarske komunistike partije (od 1948. Maarske partije raa).
Godine 1949. postaje ministar unutarnjih
poslova, a godinu kasnije zbog sukoba sa staljinistima udaljen je iz partije. Godine 1951. je
uhapen, 1953. izlazi na slobodu, a godinu kasnije je rehabilitiran. Od listopada 1956. je u
sastavu vlade Imre Nagyja, koji je pokuao liberalizirati komunistiki sustav. Dana 3. studenog
1956. naputa Budimpetu, da bi formirao
prosovjetski Radniko-seljaki revolucionarni
sovjet, na elu kojega je bio do 1958., upravljajui represijama protiv sudionika ustanka
(izmeu ostalog, odobrio je osudu na smrt I.
Nagyja). Od 1957. upravlja Maarskom socijalistikom radnikom partijom. Ponovo dolazi
na dunost premijera 1961., pokuavajui
provesti gospodarske reforme, od ije je

1357/1415

realizacije odustao 70-ih godina. U svibnju 1988.

daje ostavku na vodstvo u MSRP-u, ostajui
njezin poasni predsjednik.

[205]
Gulag, Glavnoje upravknije ispraviteljnotrudovih poselenij i mjest zakluenija (Glavna
uprava popravnih radnih logora, radnih naselja i
mjesta zatoenja). Gulag je postao simbol totalitarnog terora.
Osim romana "Arhipelag Gulag Solenjicin je
na istu temu (kritika staljinizma i logori), objavio
i romane Jedan dan u ivotu Ivana Denisovia
(na koji oito aludira naslov ovog poglavlja),
Odjel za rak i U prvom krugu (nap. prev.).

[206]
Lazar M. Kaganovi (1893-1991), lan
Boljevike partije od 1911. Godine 1918. uao
je u sastav najviih partijskih foruma, a od 1938.
bio je dopredsjednik Sovjeta narodnih komesara.
Predlagao je i provodio velike istke u njemu
podreenim resorima. Godine 1957. smijenjen je
s partijskih i dravnih poloaja.

[207]
Austrijski dravni ugovor potpisan 15. svibnja
1955. u Beu od strane Austrije, Francuske,
SAD-a, Velike Britanije i SSSR-a, vratio je Austriji suverenost u granicama iz 1938. i odredio
povlaenje sovjetske okupacijske vojske. Austrija
se obvezala da nee sklapati vojne saveze i nee
dopustiti postavljanje stranih vojnih baza na
svom teritoriju.

[208]
Boleslav Bierut (1892-1956), politiar, od 1912.
djeluje u Poljskoj socijalistikoj partiji - ljevice.
Godine 1918. pridruio se KP Poljske, a 1925.
nakratko je boravio u Sovjetskom Savezu. Vratio
se 1928., da bi 1930. poeo obilaziti i druge
europske zemlje s ciljem propagiranja komunistikih ideja. Vratio se u Poljsku 1931. i
djelovao kao sekretar KPP u Lodzu. Osuen je
1933. na sedam godina zatvora, a osloboenje
amnestijom 1938., kad je opet otiao u SSSR.
Prebaen je u Poljsku 1943., sa zadatkom organiziranja komunistikog podzemlja. Bio je jedan
od osnivaa Zemaljskog narodnog savjeta, a od
1944. do 1947. i njegov predsjednik. U veljai
1947. izabran je za predsjednika Republike
Poljske i na toj je funkciji bio do 1952. U godinama od 1952. do 1954. bio je premijer. Istovremeno, od rujna 1948. bio je generalni sekretar
CK Poljske radnike partije, a od prosinca 1948.
povjerena mu je funkcija predsjedavajueg
PZPR-a. Godine 1954. postao je glavni tajnik.
Provodio je politiku staljinistikog terora i sovjetizacije Poljske. Snosi neposrednu odgovornost za
pokuaje zatoenja drutva. Umro je za vrijeme

1362/1415

posjeta Moskvi, kamo je otiao na elu slubene

delegacije na XX kongres.

[209]
Mihail Andrejevi Suslov (1902-1982), seljaki
sin, od 1921. u Komunistikoj partiji, zavrio
studij ekonomije na Institutu Piehanova u Moskvi
1929. U politiku se ukljuio 1931., kad je postao
lan kontrolne komisije koja je nadzirala provoenje istki na Uralu i u Ukrajini. Godine
1939. uao je u sastav CK. Za vrijeme Drugog
svjetskog rata nadzirao je deportaciju stanovnitva s Kavkaza, a nakon rata iz Litve. Od 1952.
bio je lan Prezidija (Politbiroa), a dvije godine
nakon Staljinove smrti uao je u sastav najue
vlaajue grupe. Godine 1957. suprotstavljao se
pokuaju uklanjanja Hruova, ali je 1964.
podupro urotu protiv njega. Postao je najblii
suradnik Leonida Brenjeva, izjanjavajui se za
odravanje tvrde politike linije.

[210]
Leonid Ilji Brenjev (1906-1982), po
obrazovanju inenjer metalurgije, partijsku
karijeru poeo je 1939., kad je postao sekretar
partijskog komiteta u Dnjepropetrovsku. Za
vrijeme Drugog svjetskog rata bio je politiki
komesar, a 1943. unaprijeen je u in generala.
Nakon rata rukovodio je CK KP-om u Moldaviji
i Kazahstanu. Od 1952. zamjenik je lana Politbiroa, a od 1957. lan Predsjednitva CK KPSSa. Godine 1964. prikljuio se uroti protiv
Hruova i nakon njegovog ruenja doao na elo
CK KPSS-a. Provodio je agresivnu politiku
podupiranja revolucionarnih pokreta u zemljama
Treeg svijeta i dominacije Sovjetskog Saveza
nad socijalistikim dravama, to se oitovalo intervencijom u ehoslovakoj 1968. i pritiskom
na Poljsku u godinama 1980. i 1981. Unato
postepenoj normalizaciji odnosa sa Sjedinjenim
Dravama, zapoeo je program dogradnje i modernizacije vojnog kompleksa, ime je uklonjena
strateka premo SAD-a. Trokovi naoruanja
bili su jedan od uzroka ekonomske propasti
SSSR-a i raspada te drave. I pored uznapredovale bolesti, zadrao je vlast sve do smrti.

[211]
John Foster Dulles (1888-1959), politiar, diplomant prava na sveuilitima Princeton, George
Washington i Sorbonna. Godine 1911. poeo je
raditi u njujorkoj pravnikoj firmi, specijaliziranoj za meunarodno pravo, a 1927. doao je na
elo te firme. Istovremeno se bavio i politikom, i
to od svoje 19. godine, kad je zajedno s djedom,
Johnom Fosterom, sudjelovao na mirovnoj konferenciji u Haagu. Godine 1918. postaje pravni
savjetnik predsjednika Woodrowa Wilsona, koji
se pripremao za mirovnu konferenciju u Versaillesu. Za vrijeme Drugog svjetskog rata sudjelovao je u izradi povelje Ujedinjenih naroda, a
1945. na konferenciji osnivaa OUN-a u San
Franciscu. Iste godine vodio je pregovore sa
Sovjetskim Savezom o mirovnom sporazumu s
Japanom, koji je potpisan 1951. U sijenju 1953.
postaje dravni tajnik u. administraciji predsjednika Eisenhowers, imajui njegovo puno povjerenje. Bio je inicijator mnogih sporazuma stvaranja obrambenih paktova SEATO i CENTO,
Transkog sporazuma (1954.) i Austrijskog
dravnog ugovora 1955. Obolio je od raka, zbog

1366/1415

ega je 15. travnja 1959. podnio ostavka, a

mjesec dana kasnije je umro.

[212]
Gamal Abdel Naser (1918-1970), egipatski
politiar, u mladosti sudjelovao u protubritanskim demonstracijama; u jednoj od njih ranjen
je u elo, to mu je ostavilo trajni oiljak. Nakon
nekoliko mjeseci pravnikih studija odluio se na
vojnu karijeru ija je osnova trebalo biti studiranje na Royal Military Academy. Za vrijeme slube
u Sudanu sprijateljio se s trojicom asnika;
Zakariom Mohiedinom, kasnije dopredsjednikom
Ujedinjene Arapske republike, Abdelom
Hakiraom, kasnijim feldmaralom te Anwarom
el-Sadatom koji je nakon Nasera postao predsjednik Egipta. Formirao je tajnu organizaciju
Slobodni asnici, iji je cilj bio istjerati Britance iz Egipta. Godine 1948. borio se u ratu
protiv Izraela. Dana 23. srpnja 1952., na elu 89
asnika izveo je mirni dravni udar, kojim je
sruen kralj Faruk, a vlasi je prela u ruke Revolucionarnog savjeta od 11 osoba, na elu s
njim. Godinu dana skrivao je svoju glavnu ulogu,
ali je u proljee 1954. bio inicijator ostavke generala Naguiba, koji je imao funkciju dravnog
voe, i preuzeo vlast kao premijer. U sijenju
1956. predstavio je ustav kojim je Egipat odreen

1368/1415

kao socijalistika drava s jednopartijskim sustavom. U lipnju iste godine izabran je za predsjednika, dobivi punu potporu glasaa, (99,948
posto). Dana 25. srpnja 1956. proglaava nacionalizaciju Sueskog kanala, to je postalo uzrokom
vojne intervencije Izraela, Francuske i Velike
Britanije u listopadu te godine, Taj je rat jako
poveao njegov autoritet u arapskom svijetu.
Godine 1958. Sirija i Egipat formirali su Ujedinjenu Arapsku Republiku, to je za Nasera trebao
biti prvi korak do ujedinjenja svih arapskih
drava, ali se Sirija povukla 1961. U iduim godinama, Naser je imao vanu ulogu na meunarodnoj sceni (izmeu ostalog u stvaranju Pokreta
nesvrstanih, s predsjednicima Titom i Nehruom,
nap, prev.). Njegov autoritet i popularnost nisu
naruila ni dva rata s Izraelom. Umro je od
sranog udara.

[213]
Anthony Eden (1897-1977), britanski politiar,
1923. izabran za zastupnika u parlamentu, ime
je zapoela njegova politika karijera. Godine
1931. postaje dravni podsekretar u Ministarstvu
vanjskih poslova, a od 1933. lord tajnog peata.
Od lipnja 1935. obnaa dunost ministra za pitanja Lige naroda, a u prosincu iste godine postaje
ministar vanjskih poslova. U veljai 1938. podnosi ostavku, protestirajui protiv politike ustupaka Hitleru, koju je provodio premijer Neville
Chamberlain. Vratio se u vladu u rujnu 1939.,
kao ministar za dominione (britanske kolonije
kojima je vraena nezavisnost, op. ur.). Od
svibnja 1940. bio je ministar vanjskih poslova u
vladi W. Churchilla. U srpnju 1945., zbog poraza
konzervativaca na izborima, morao je otii s tog
poloaja, da bi se vratio u listopadu 1951., kad je
Churchill ponovo preuzeo vladu. Godine 1953.,
zbog ozbiljne bolesti podvrgnuo se operacijama
nakon kojih se nije uspio u potpunosti oporaviti
Dana 6. travnja 1955. doao je na elo vlade. U
studenom 1956., u vezi s nacionalizacijom
Sueskog kanala, odluio se na oruanu intervenciju u Egiptu, ali ve 22. prosinca iste godine,

1370/1415

pod pritiskom Sjedinjenih Drava i SSSR-a,

morao se sloiti s povlaenjem britanske vojske.
9 sijenja 1957. dao je ostavku, navodei kao
razlog loe zdravstveno stanje.

[214]
David Ben Gurion (zapravo David Gruen,
1886-1973), izraelski politiar, roen u Plonsku
(Poljska), 1906. emigrirao je u Palestinu, gdje je
nekoliko godina radio kao farmer. Zbog aktivnosti u partiji Poale Zion 1914. je uhien i udaljen iz Otomanskog carstva. 2. studenog 1917.
prikljuio se idovskoj legiji u britanskoj armiji i
vratio u Palestinu kako bi se borio za oslobaanje
te zemlje od turske vlasti. Godine 1920. osniva
Histadrut, organizaciju idovskih radnika koja
je 1930. preimenovana u Izraelsku radniku
partiju i postaje njezin predsjednik. U godinama
od 1935. do 1948., na elu je Predsjednitva
idovske agencije. Nastankom izraelske drave
1948., postaje premijer i ministar obrane, a na
tim je poloajima ostao do 1953., pa ih ponovo
preuzeo od 1955. do 1963. Provodio je vrlo uspjenu politiku mobiliziranja dijaspore za financijsku podrku Izraelu, to je bio jedan od imbenika brzog razvoja gospodarstva te drave.
Godine 1970. odrekao se svih politikih funkcija
i otiao u mirovinu.

[215]
Ferdinand Marie de Lesseps (1805-1894), francuski diplomat i poduzetnik, 1854. dobio je koncesiju za gradnju Sueskog kanala koja je zavrena 1869., a godine 1881. osnovao je Drutvo
za izgradnju Panamskog kanala koje je bankrotiralo 1889. godine.

[216]
Ismailija, grad na sjeveru Egipta; 1863. osnovao
ga je F. de Lesseps, kao bazu za izgradnju
Sueskog kanala. Danas je to vano komunikacijsko vorite i industrijsko sredite s oko 250
tisua stanovnika.

[217]
Guy Mollet (1905-1975), francuski
politiar, lan Socijalistike partije od 1921. Za
vrijeme Drugog svjetskog rata djeluje u Pokretu
otpora. Od 1950. do 1952. bio je dravni tajnik.
Godine 1956., nakon dobivenih izbora za Republikansku frontu postaje premijer. Vlada je
prisiljena na ostavku kritikom desne opozicije,
koja im je predbacivala da su doveli do budetne
krize, koja je nastala i zbog intervencije u Egiptu.
U godinama 1958. i 1959. bio je u vladi de
Gaullea.

[218]
Sun Jat-sen (1866-1925), kineski politiar, po
obrazovanju lijenik (diplomirao 1892). Godine
1894. politiki se aktivira, s ciljem ruenja
dinastije Qing i modernizacije Kine. Te je godine
osnovao revolucionarni Savez za preporod Kine,
koji je godinu kasnije pokuao podii ustanak u
Kantonu. Nakon sloma ustanka, 16 godina boravio je u emigraciji. Godine 1905. osnovao je u
Japanu Kinesku revolucionarnu ligu, koja je
1911. podigla ustanak u provinciji Vuhan. Sun
Jat-sen, koji je u to vrijeme bio u Americi, vratio
se u angaj i u prosincu te godine izabran je za
predsjednika Republike Kine, ali je u veljai
1912. predao dunost Juan i-kaju. Godine 1912.
osnovao je partiju Kuomintang (Narodna
stranka). Godinu kasnije, zbog neuspjele revolucije protiv i-kaja, ponovo odlazi u Japan; vratio
se u Kinu 1916. Vlast je preuzeo 1923. i u to
vrijeme dobio pomo Sovjetskog Saveza. Umro
je od raka u oujku 1925.

[219]
Mao Ce-tung (1893-1976), kineski politiar, sin
seoske obitelji, godine 1911. prikljuio se revoluciji u Vuhanu, borei se tamo pola godine. Godine 1918. zavrio je srednju kolu i poeo raditi
na Pekinkom sveuilitu kao pomonik bibliotekara. Godine 1920., kad je radio kao direktor
osnovne kole, osnovao je Ligu socijalistike
mladei. Godinu kasnije, sudjelovao je u osnivakoj skuptini Komunistike partije Kine, a
godine 1923. pristupa Kuomintangu. U zimu
1924. vraa se u svoje rodno selo, gdje poinje
organizirati seljake, a tri godine kasnije die seljaki ustanak u provinciji Hunan. U godinama
1934. - 35., za vrijeme Velikog mara, preuzima
vodstvo Komunistike partije. Godine 1949., nakon pobjede komunistikih snaga nad Kuomintangom, proglaava Narodnu Republiku Kinu
(od 1954. je njezin predsjednik). U cilju ubrzavanja gospodarskog razvoja, pokrenuo je program pod nazivom Veliki skok, to je zavrilo
potpunim neuspjehom. Neuspjeh reformi oslabio
je njegov poloaj u Partiji i dravi, dovodei do
tzv. Kulturne revolucije, u kojoj je imao diktatorsku vlast.

[220]
ang Kaj-ek (1887-1975), kineski politiar,
diplomant kineske vojne akademije Paoting i japanskih uilita; u godinama od 1909. do 1911.
sluio u japanskoj vojsci. Na vijest o revoluciji
1911. vratio se u Kinu i sudjelovao u borbama.
Iduih godina ostaje u sjeni politikih dogaaja.
Godine 1918. poinje suradnju sa Sun Jat-senom.
Godine 1923. boravi u Sovjetskom Savezu, gdje
etiri mjeseca prouava Crvenu armiju. Od 1925.
zapovijeda revolucionarnom armijom koja je
1928. zauzela Peking. Iste godine postaje
premijer vlade u Nankingu, a idue godine predsjednik Republike Kine. Godine 1937., zbog japanske agresije obnavlja suradnju s Komunistikom partijom. Nakon zavretka Drugog
svjetskog rata okrenuo je svoju vojsku protiv
komunista, ali je tu borbu izgubio i 1949. morao
sa svojom vladom pobjei na Tajvan, gdje je bio
predsjednik do kraja ivota.

[221]
Joseph Raymond McCarthy (1908-1957),
ameriki politiar, po obrazovanju pravnik, u
godinama od 1940. do 1942. bio je sudac, a zatim
se pridruio pomorskom pjeatvu. Godine 1946.
izabran je u Senat. U veljai 1950. javno je optuio State Department da u njemu radi 205
komunista. Brzo je stekao popularnost, predstavljajui se kao branitelj Sjedinjenih Drava pred
komunistikom opasnou, to je tada, za vrijeme
Korejskog rata, bilo relativno lako. Ponovo izabran u Senat 1952., preuzeo je vodstvo vladine
istrane komisije. Idue dvije godine vodio je istragu protiv osoblja zaposlenog u amerikoj administraciji, za koje se sumnjalo da provodi
komunistiku aktivnost ili su komunistiki simpatizeri. Godine 1954., tijekom televizijskog
emitiranja cininog i brutalnog sasluavanja asnika i civilnih osoba u amerikoj vojsci, javno
mnijenje okrenulo se protiv McCarthyja. U studenom 1954., nakon to su republikanci izgubili
izbore, McCarthy je smijenjen s mjesta voditelja
istra.ne komisije, to je zavrilo antikomunistikom histerijom nazvanom makartizam.

[222]
Joseph Patrick Kennedy (1888-1969), ameriki
financijer i diplomat, 1912. diplomirao je na Harwardu. S 25 godina postaje direktor banke, to je
bila prekretnica a njegovoj financijskoj karijeri.
Uspjeno je obavljao poslove, rukovodei brodogradilitem, filmskim studijem i burzovnom
tvrtkom Hayden Stone and Company, koja mu je
donijela ogroman imetak, procijenjen na 400
milijuna dolara. Godine 1929. povukao se iz
postova i preao u politiku. Godine 1937. postaje
veleposlaniku Velikoj Britaniji. U studenom
1940. zbog svojih pacifistikih stavova prisiljen
je podnijeti ostavku. Imao je pet keri i etvoricu
sinova: josepha P. jr. (ro. 1915.), Johna F.
(1917.), Roberta F. (1925.) i Edwarda M. (1932.),
od kojih su trojica poginuli (Joseph P. u eksploziji aviona, John F. i Robert F. od posljedica
atentata).

[223]
U toj knjizi, pod naslovom Why England Slept,
Kennedy se bavi britanskom ulogom u
Mnchenskom sporazumu s Hitlerom 1938. (nap.
prev.).

[224]
Lyndon Baines Johnson (1908-1973), ameriki
politiar, diplomant South-West Texas Stateb
Teachers Collegea u San Marcosu, poeo je raditi
kao nastavnik u srednjoj koli u Houstonu. Godine 1932. prelazi u Washington, za savjetnika jednom od zastupnika. U to se vrijeme sprijateljio sa
Samom Ravburnom, predsjednikom Zastupnikog doma, to je utjecalo na njegovu kasniju
karijeru. Godine 1937. izabran je u Zastupniki
dom. Podupirui politiku predsjednika F. D.
Roosevelta, stekao je njegovat naklonost. Godine
1951. izabran je u Senat, a 1960. prihvatio je
prijedlog J. F. Kennedyja da preuzme dunost
potpredsjednika. U studenom 1963., nakon atentata na Kennedyja, postaje predsjednik, a na izborima u studenom 1964., izabran je za predsjednika ogromnom veinom glasova. Zasluan je za
prihvaanje vie vanih zakona protiv rasne segregacije. U vanjskoj politici izazvao je snano
razbuktavanje sukoba u Vijetnamu. Zbog
masovnih protesta, koje je izazvala njegova
politika prema Vijetnamu, odustao je od kandidature na predsjednikim izborima 1968. Umro je

1382/1415

od sranog udara, tjedan dana prije potpisivanja

sporazuma kojima je zavren rat u Vijetnamu.

[225]
B-26 Invader (A-26), brzi, snano naoruani jurini avion; prvi je let imao 10. srpnja 1942.
Uveden je u upotrebu pod nazivom A-26 B, a prvi
borbeni let imao je 19. studenog 1944. u Europi.
Godine 1948. promijenjene su oznake aviona, iz
A-26 (attack) u B-26 (bomber), jer su avioni koji
su imali oznaku B-26 Marauder povuem iz upotrebe. Tehniko-taktiki podaci (A-26 C): dva
motora; naoruanje: est tekih strojnica kalibra
12,7 mm i 1815 kg bombi ili bombi i raketa,
raspon krila 21,34 m, duljina 15,62 m, startna
masa 15 876 kg, maks. brzina 600 km/h, dolet
2255 km.

[226]
Titan 1, dvostupanjska balistika raketa, konstruirana u pogonima Martin Company, na osnovi
narudbe od 27. listopada 1955. Probe su zapoele 20. prosinca 1958., a prvi uspjeni let u
kojem je raketa prela 4000 km, izveden je 27.
sijenja 1960. Dana 19. svibnja 1961. poelo je
njihovo razmjetanje u bazi Lowry; razmjetene
su ukupno 54 rakete. Titan 1 povuen je iz upotrebe 1. travnja 1965.
Tehniko-taktiki podaci; duljina 29,4 m,
promjer prvog stupnja 3 m, a drugog 2,4 m, masa
88 tona, brzina 24 000 km/h, domet 9900 - 11
300 km, tonost oko 800 m, bojeva glava W-38
ili W-49 energije 4 Mt (megatona) TNT.

[227]
Minuteman 1A, prva interkontinentalna raketa na
kruto gorivo, izgraena u pogonima Boeing
Aerospace. Program izgradnje te rakete slubeno
je oglaen 27. veljae 1958. Prva proba ispaljivanja rakete iz skladita 30. srpnja 1961. zavrila je eksplozijom, ali druga, 17. studenog
1961., bila je uspjena; raketa je preletejela 10
800 km. Prve rakete razmjetene su u bazi Malstrom 23. srpnja 1962. Ukupno je razmjeteno
150 raketa koje su povuene iz upotrebe 1969.,
ustupajui mjesto usavrenijoj verziji Minuteman
IB. Tehniko-taktiki podaci: duljina 19,54 m,
promjer prvog stupnja 1,65 m, masa 26 tona, brzina 24 000 km/h, domet 11 300 km, tonost na
cilju oko 1000 m, bojeva glava W-59 energije 1
Mt TNT. Minuteman 1A, prva interkontinentalna
raketa na kruto gorivo, izgraena u pogonima
Boeing Aerospace. Program izgradnje te rakete
slubeno je oglaen 27. veljae 1958. Prva proba
ispaljivanja rakete iz skladita 30. srpnja 1961.
zavrila je eksplozijom, ali druga, 17. studenog
1961., bila je uspjena; raketa je preletejela 10
800 km. Prve rakete razmjetene su u bazi Malstrom 23. srpnja 1962. Ukupno je razmjeteno

1386/1415

150 raketa koje su povuene iz upotrebe 1969.,

ustupajui mjesto usavrenijoj verziji Minuteman
IB. Tehniko-taktiki podaci: duljina 19,54 m,
promjer prvog stupnja 1,65 m, masa 26 tona, brzina 24 000 km/h, domet 11 300 km, tonost na
cilju oko 1000 m, bojeva glava W-59 energije 1
Mt TNT.

[228]
IL-28, bombarder konstruiran 1947. u uredima
Sergeja Iljuina, isprobavan je do srpnja 1948. U
isto vrijeme, ured Tupoljeva radio je na slinom
avionu Tu-78 i konana ocjena triju sluajno izabranih posada letaa presudila je u korist proizvodnje aviona Iljuin. Po Staljinovoj naredbi
ubrzano je proizvedeno 25 aviona, kako bi mogli
sudjelovati u prvomajskoj paradi 1950. godine.
Ukupno je proizvedeno 1949 aviona raznih verzija, od kojih je vie od 1000 izvezeno, izmeu ostalog, u Afganistan, Bugarsku, Kinu (500), Kubu,
Poljsku, Somaliju, Siriju i Vijetnam.
Tehniko-taktiki podaci: dva motora VK-1,
raspon krila 21,45 m, duljina 17,65 m, maksimalna startna masa 23,2 t, brzina na visini 4500 m
900 km/h, dolet 2180 km; naoruanje: dva topa N
-23 ili bomba mase 1 t, ili nuklearna bomba TN.

[229]
Earl Warren (1891-1974), ameriki pravnik,
diplomant prava na kalifomijskom sveuilitu
Berkeley. Bio je javni tuitelj prije nego to je
1943. postao guverner, i na toj je funkciji proveo
tri mandata (do 1953.). Godine 1948. kandidirao
se za mjesto potpredsjednika, ali je izgubio na
tim izborima. Godine 1953. predsjednik Eisenhower ga je imenovao za predsjednika Vrhovnog
suda; na tom je poloaju ostao do umirovljenja
1969. Dana 29. studenog 1963., po odluci predsjednika L. B. Johnsona, bio je na elu komisije
koja je istraivala okolnosti atentata na predsjednika Kennedyja i ubojstva tobonjeg atentatora
H. I. Oswalda. Izvjetaj komisije zavren je u
rujnu 1964. i objavljen godinu kasnije.

[230]
Lee Harvey Oswald (1939-1963), vojnik, ameriki marinac, otputen iz vojske 11. rujna 1959.
zbog prosovjetskih stavova. Devet dana kasnije
otiao je u SSSR, gdje je bezuspjeno pokuavao
dobiti dravljanstvo. U travnju 1961. u Minsku se
oenio Marinom Prusakovom. U lipnju 1962. sa
enom i kerkicom vratio se u SAD. U sijenju
1963. kupio je revolver, a kasnije i puku s optikim ciljnikom. Dana 10. travnja trebao je pucati u Edwina A. Walkera, umirovljenog generala, poznatog po ultradesnim stavovima. U istom
mjesecu ostavio je suprugu i otiao u New Orleans, gdje je osnovao prokubansku organizaciju.
U rujnu je otiao u Mexico City, odakle je
namjeravao otputovati na Kubu, a kasnije i u
SSSR. U listopadu se vratio u Dallas, gdje je
dobio posao u skladitu knjiga Texas School
Book Depository. Dana 22. studenog t rebao je s
tog mjesta pucati na predsjednika Kennedyja.
Nakon bijega iz skladita, ubio je policajca koji
ga je pokuao zadrati. U 13.45 istog dana
uhapen je u kinu. Dvadeset treeg studenog optuen je za ubojstvo policajca, a dan kasnije ubio
ga Jack Ruby.

[231]
John Edgar Hoover (1895-1972), ameriki
politiar, 1916. zavrio je studij uz rad na George
Washington University, a 1917. poinje raditi u
Ministarstvu pravosua. Dvije godine kasnije
postaje asistent glavnog javnog tuitelja. U
svibnju 1924. preuzima poloaj direktora istranog biroa (kasnije FBI). Brzo je izgradio i osuvremenio tu instituciju (meu ostalim, osnovao
je kartoteku otisaka prstiju i kriminalistiki laboratorij), koja je krajem 30-ih godina dobila protuobavjetajne ovlasti. Saznanja o elnim
politiarima koja je stekao na sram radnom
mjestu uvala su ga od pokuaja micanja s poloaja od strane vie predsjednika; ostao je na
mjestu efa FBI-a do kraja ivota; na tom je poloaju bio 48 godina, a za to je vrijeme SAD-om
vladalo osam predsjednika.

[232]
Ho i Min (zapravo Nguyen Tat Thanh,
1890-1969), vijetnamski politiar, sin seoskog
uitelja, obavljao je mnoge poslove (uitelj,
kuhar na brodu, mornar) do 1915., kad se na
osam godina nastanio u Londonu, a zatim u Francuskoj, gdje se povezao sa socijalistikim pokretom; 1920. prikljuio se francuskoj KP. Krajem
1923. otiao je u Moskvu. Godine 1930. sudjeluje
u osnivanju Komunistike partije u Indokini.
Osuen na smrt od francuskih vlasti, pobjegao je
u Moskvu. Godine 1938. doao je u Kinu, a tri
godine kasnije probio se u Vijetnam kako bi tamo
stvorio organizaciju Viet Mints, koja se borila za
nezavisnost. Godine 1945. surauje s amerikom
obavjetajnom slubom protiv Japanaca. Dana
19. kolovoza 1945. jedinice Viet Minha ule su u
Hanoj, gdje je Ho i Min 2, rujna proglasio Demokratsku Republiku Vijetnam, a 1946. postao je
njezin predsjednik. Iste godine poveo je rat protiv
metropole (Prvi indokineski rat) koji je trajao do
1954., a zavrio je porazom Francuza kod Dien
Bien Phua. Od 1959. upravlja politikom DRV u
Vijetnamskom ratu.

[233]
Ngo Dinh Diem (1901-1963), vijetnamski
politiar, sin plemike obitelji, godine 1933.
postao ministar vanjskih poslova, ali je dao ostavku nakon nekoliko mjeseci, u znak protesta to
francuske vlasti nisu htjele provoditi reforme.
Dvanaest godina boravio je u Hueu (mjesto uz
obalu Junokineskog mora u Junom Vijetnamu,
nap. prev.). Godine 1945. Ho i Min mu je predloio da se prikljui vladi na sjeveru, ali je on
odbio prijedlog i otiao u SAD. Vratio se 1954. i
postao prvi ovjek u vladi Junog Vijetnama. U
listopadu 1955. sruio je vlast imperatora Bao
Daja,
proglaavajui
se
predsjednikom
novonastale Republike Vijetnam. Uspostavio je
autokratsku vlast. Zbog svog katolicizma brzo je
doao u sukob s budistima. Zbog neprovoenja
reformi i ope korupcije, Front narodnog osloboenja (Vietkong) dobio je potporu veine
stanovnitva. Zbog represija prema budistima
izgubio je i podrku SAD-a. Poginuo je u pobuni
generala.

[234]
Vijetkong, Fronta Nacionalnog osloboenja
Junog Vijetnama; od 1957. do 1975. vodila je
borbu za ujedinjenje sa Sjevernim Vijetnamom
(ujedinjeni su 2. srpnja 1976., pod nazivom Socijalistika Republika Vijetnam, nap. prev.).

[235]
B-52 Stratofortress, ameriki strateki bombarder, planiran od 1945. kao turboelisni (zbog
manje potronje goriva), napravio je 15. travnja
1952. pokusni let s turbomiaznim motorima. Prvi
serijski proizvedeni B-52A vinuo se u zrak 5. kolovoza 1954. Ukupno je proizvedeno 744 aviona
razliitih verzija (najbrojnija je bila verzija H, sa
103 primjerka), od kojih je dio i danas u slubi
stratekog zrakoplovstva SAD-a.
Tehniko-taktiki podaci (B-52G): posada, 6
osoba, 8 motora s potiskom 49,5 kN svaki,
raspon krila 56,39 m, duljina 48,3 m, maksimalna
startna masa 221 375 kg, maksimalna brzina 952
km/h, dolet 12 000 km; naoruanje: 4 najtee
strojnice kal. 12,7 mm i 22 680 kg bombi.

[236]
Ronald Wilson Reagan (1911-2004), ameriki
politiar, zavrio Eureka College u Illinoisu
(1932). iskuavao je svoje snage kao sportski
izvjestitelj, a 1937. zapoeo je glumaku karijeru
(igrao u 54 filma). U godinama od 1947. do
1952. i od 1959. do 1960., bio je predsjednik
Sindikata glumaca. Godine 1966. i ponovo 1970.
dobio je izbore za guvernera Kalifornije. Godine
1968. pokuava, bez uspjeha, startati u predsjednikim izborima. Izbore je dobio 1980., kao kandidat republikanaca. Vodio je odlunu politiku s
ciljem ograniavanja sovjetskog utjecaja i
zadobivanja vodeeg mjesta SAD a na meunarodnoj sceni. Nametnuo te vrlo skupi program naoruanja (meu ostalim i tzv. Rat zvijezda SDI-Strategic Defensive Inciative), koji je
destabilizirao sovjetsko gospodarstvo. Temelj
njegove vanjske politike (tzv. Reagaoova doktrina) bilo je podupiranje antikomunistikih
pokreta, kao npr. davanje podrke pokretu Solidarnosti u Poljskoj. Izabran ponovo za predsjednika 1984., nastavio je politiku suprotstavljanja
komunizmu, to je doprinijelo raspadu Sovjetskog Saveza i socijalistikog bloka

[237]
Ovalni ured - kabinet predsjednika Sjedinjenih
Drava u z.apadnom krilu Bijele kue u Washingtonu, nazvan tako zbog svog oblika.

[238]
Aleksander Meigs Haig (1924-2010), general i
politiar, u godinama 1969-1973. bio je savjetnik
predsjednika SAD-a za nacionalnu sigurnost. U
godinama 1973-1974. upravljao je uredom predsjednika. Od 1974. do 1979. zapovijedao je amerikim snagama u Europi i bio glavni zapovjednik
NATO snaga. U godinama 1981. i 1982. bio je
dravni tajnik.

[239]
Jimmy (James) Carter (1924.) ameriki
politiar, diplomant US Naval Academy u Annapolisu (1946.), sluio je sedam godina u ratnoj
mornarici. Nakon oeve smrti 1953., vratio se u
Georgiju da vodi farmu kikirikija. Godine 1962. i
ponovo 1964. izabran je za senatora drave Georgije, a od 1970. je guverner te drave. U studenom 1976. dobiva predsjednike izbore.
Podupire pokrete za graanska prava i desegregaciju rasa. U meunarodnoj politici postigao je
mnoge uspjehe: 1978. organizirao je konferenciju
u Camp Davidu, koja je pripremila Izraelsko-egipatski mirovni sporazum; godine 1979. uspostavio je diplomatske odnose s NR Kinom, a iste
godine potpisao je sporazum o ogranienju
stratekog naoruanja, SALT II, koji je odbaen
od parlamenta; ekonomska politika ipak nije
dobila potporu Amerikanaca. Nakon izgubljenih
predsjednikih izbora 1980., ostao je aktivan u
meunarodnoj politici, djelujui u diplomaciji
povezanoj s kriznim situacijama; 1994. je npr.
vodio pregovore o zavretku razvoja nuklearnog
oruja u DNR Koreji.

[240]
Dmitrij Fjodorovi Ustinov (1908-1984), diplomant Vojnog instituta za mehaniku u Lenjingradu
(Sankt Peterburg), 1934. zaposlio se kao inenjer,
a kasnije i direktor tvornice oruja u Lenjingradu.
Godine 1941. preuzima dunost komesara za naoruanje, na kojoj je ostao (kasnije kao ministar
industrije oruja) do 1953. Od 1953. lan je CK,
a godine 1957. postao je zamjenik premijera
odgovoran za industriju oruja. Bio je na toj
dunosti do 1963., a zatim je postao predsjedavajui Vrhovnog dravnog gospodarskog
sovjeta. Godine 1976. postaje ministar obrane i tu
je dunost obnaao do kraja ivota. U isto
vrijeme postao je lan Politbiroa i dobio in
marala SSSR-a.

[241]
Vladimir Aleksandrovih Kriukov (1924.),
lan Komunistike partije od 1944. U to je
vrijeme poeo raditi i u tvornici oruja, no ubrzo
se posvetio politikoj karijeri, radei u Komunistikom savezu mladei - Komsomolu. Godine
1949. zavrio je izvanredni studij na
Svesaveznom institutu prava, a 1954. i Viu diplomatsku kolu. Istodobno je poeo raditi u diplomaciji, kao tajnik u veleposlanstvu SSSR-a u
Budimpeti, gdje je upoznao Jurija Andropova.
Nakon povratka u Moskvu 1965., postaje jedan
od savjetnika Andropova, a od 1967, vodi Prvu
upravu KGB-a, iji je ef postao Andropov. Godine 1974. postaje lan kolegija KGB-a, a od
1978. je zamjenik efa te institucije. Od 1988. do
1990., kada je otiao u mirovinu, bio je ef KGBa.

[242]
Ohio, tip podmornice na nuklearni pogon,
najvei u US Navy, od kojih je prvi pod tim
nazivom uao u slubu 11. studenog 1981. One
su imale prednost pred podmornicama Lafayette,
starijeg tipa, zbog vee brzine i manje buke pod
vodom, bolje manevarske sposobnosti, a prije
svega zato to su bile naoruane s 23 rakete
Trident nove generacije, dok su Lafayette imale
16 raketa.
Tehniko-taktiki podaci; posada, 160 ljudi, pogon nuklearni reaktor, istisnina u izronu 16 750 t,
u zaronu 18 740 t, duljina 17 m, irina 12,8 m,
visina 10,82 m, brzina nije objavljena; naoruanje; 24 rakete Trident i etiri torpedne rampe kal.
533 mm.

[243]
Trident IC-4, balistike rakete, mogle su se
lansirati s podmornica. Prve su imale tako veliki
domet da su mogle dosegnuti teritorij SSSR-a iz
amerikih luka. Prvi probni start obavljen je 18.
sijenja 1977., a prvi start Ispod vode 10. travnja
1979. U listopadu, prva podmornica tipa Lafayette krenula je na put naoruana tim raketama.
Do 1982. takvim raketama naoruane su sve starije podmornice tog tipa, kao i 8 podmornica Ohio
novog tipa. Od 1990. podmornice su naoruane
moderniziranim raketama Trident II D-5.
Tehniko-taktiki podaci: duljina 10,39 m,
promjer 1,88 m, masa 33 t, dolet 8500 km; naoruanje; 8 nuklearnih glava, svaka energije 100
kilotona TNT, tonost pogotka 38 m.

[244]
Semjon Kuzmi Cvigun (1917-1982), diplomant Instituta pedagogije u Odessi, od 1939. lan
NKVD-a. Za vrijeme rata radio je u protuobavjetajnoj slubi SMJER. U godinama
1951. - 55. bio je asnik slube sigurnosti u Moldaviji, gdje je upoznao Brenjeva i ernjenka, a
zatim je radio u Tadikistanu i Azerbejdanu.
Godine 1967., nakon enidbe s Brenjevljevom
sestrom, doao je u Moskvu. Od studenog 1967.
bio je prvi zamjenik efa KGB-a.

[245]
Vitalij Vasiljevi Fjedoruk (1918-2008), lan
Komunistike partije od 1940.; u godinama
1943-1947. bio je asnik kontraobavjetajne
slube, a zatim i vojne obavjetajne slube. Godine 1970. doao je na elo KGB-a u Ukrajini, a u
svibnju 1982. postao je ef KGB-a. U prosincu
iste godine postaje ministar unutranjih poslova,
a tu je funkciju obavljao do 1986., kad je otiao u
mirovinu.

[246]
Konstantin Ustinovi ernjenko (1911-1985),
sovjetski politiar i lan Komunistike partije od
1931. Nakon kratkog razdoblja slube u pograninoj strai, poeo je politiku karijeru u
partijskom komitetu u Krasnojarsku. U godinama
1941. - 42. bio je sekretar CK SKP(b) Krasnojarskog podruja, a kasnije djeluje u okrugu i republici. Od 1948, djeluje u partijskom komitetu u
Molavskoj republici, gdje se povezao s L.
Brenjevom, Od 1956. radi u Moskvi, kao voditelj sektora u odjelu propagande. Karijera mu je
uznapredovala 1964. kad je na elo Partije doao
Brenjev. Od 1976. je sekretar CK, zatim
zamjenik lana, a od 1978. i lan Politbiroa. Godine 1984. izabran je za generalnog sekretara CK
KPSS-a i predsjedavajueg Predsjednitva najvieg sovjeta SSSR-a.

[247]
SU-15 TM, sovjetski lovac presretao, usavrena
verzija SU-15 T-58, uveden u upotrebu 1972.
godine. Tehniko-taktiki podaci (SU-15 TM):
raspon krila 9,34 m, ukupna duljina 21,44 m,
maks. startna masa 17 900 kg, maks. brzina 2230
km/h, najvea visina letenja 18 100 m, dolet bez
dodatnih spremnika 1380 km; naoruanje: rakete
zrak-zrak.

[248]
R-98 rakete zrak-zrak, odreene za naoruanje
sovjetskih lovaca SU-11, SU-15 i Jak 28P; od
1973. proizvode se u verziji R-98MR, s poluaktivnom radioiokacijskom glavom i R-98 TM s infracrvenom. Povuene su iz upotrebe zajedno s
avionom SU-15, Tehniko-taktiki podaci (R-98
MR): duljina 3930 mm, promjer 280 mm, raspon
1220 mm, masa 292 kg, domet 35 km.

[249]
Caspar Weinberger (1917-2006), ameriki
politiar, dravni tajnik za zdravstvo, obrazovanje i drutvena pitanja za vrijeme predsjednika
Nixona i Forda, a od 1981. dravni tajnik za
obranu u Reaganovoj administraciji Protivio se
voenju razgovora sa Sovjetskim Savezom o
ogranienju naoruanja i gorljivo podupirao program svemirskog naoruanja (SD1). Godine
1987. na tom mjestu zamijenio ga je Frank C.
Carlucci.

[250]
George P. Schultz (1920), ameriki politiar,
dravni tajnik za rad i financije u administraciji
predsjednika Nixona; 1982. zamijenio je
dravnog tajnika Aleksandra M. Haiga u ekipi
predsjednika Reagana.

[251]
Moamer Gadafi (1942-2011), sin nepismenog
seljaka, roen u atoru u pustinji; pokazao se toliko talentiranim da je 1963. zavrio stadij na
Libijskom sveuilitu, a dvije godine kasnije i
Vojnu akademiju. U rujnu 1969. vodio je dravni
udar u kojem je sruen kralj Idris, a zatim je
doao na elo oruanih snaga i viadajueg
Savjeta republike. Godine 1970. uklonio je amerike i britanske baze u Libiji, a tri godine kasnije
nacionalizirao je rafinerije i naftna polja. Pokuao je sudjelovati u dravnim udarima u Egiptu i
Sudanu, a libijska vojska intervenirala je u
Graanskom ratu u adu. Godine 1974. proklamirao je islamski socijalizam u Libiji. Poginuo
je u prevratu tzv. Arapskog proljea 2011.

[252]
E-2C Hawkeye, ameriki avion za elektroniko
izvianje, prvi pokusni let obavio je 1960. godine; uveden u naoruanje (E-2A) 1961. Od tog
vremena stalno je modificiran, a verzija E-2C
uvedena je u upotrebu 1977. Opremljen je
radarom AN/APS (od 1988.) i moe otkriti svaki
objekt koji leti na udaljenosti do 480 km i
istovremeno slijediti 30 pokretnih ciljeva. Osim
toga, moe slijediti brodove i promatrati kopnena
vozila. Danas se ti avioni postepeno povlae iz
slube.
Tehniko-taktiki podaci (E-2C): posada, pet
osoba, 2 motora snage 4910 KS, raspon krila
24,56 m, duljina 17,55 m, maksimalna startna
masa 19 500 kg, maksimalna brzina 1048 km/h,
vrijeme leta est sati.

[253]
F-14 Tomcat, ameriki lovaki avion prilagoen
za uzlijetanje s nosaa aviona, prvi put poletio
1971. (prvi prototip razbio se u prosincu 1970.)
Prvi avioni postavljeni su na nosae u listopadu
1972.
Tehniko-taktiki podaci (F-14B); posada,
dvije osobe, dva motora potiska 120 kN, raspon
krila 19,55 m (sklopljena krila 11,4 m), duljina
18,6 m, maksimalna startna masa 32 800 kg.
maksimalna brzina 2500 km/h (na visini 12 000
m), dolet 2500 km; naoruanje: 6,51 raketnih
projektila ili bombi, jedan top Mk-61-A1 Vulcan
kal 20 mm.

[254]
Intruder A-6, ameriki jurinji avion, prilagoen
za uzlijetanje s nosaa aviona, uveden u naoruanje 1963., a 1997. povuen iz upotrebe.
Tehniko-taktiki podaci (A-6E): posada, dvije
osobe, dva motora, svaki s potiskom 44 kN,
raspon krila 16,15 m, duljina 16,69 m, maksimalna startna masa 27 539 kg, maksimalna brzina
1043 km/h, dolet 3000 km, naoruanje: osam
tona raketa i bombi.

[255]
F-111 Ardwark, lovac bombarder, uveden je u
upotrebu amerikih zrakoplovnih snaga u listopadu 1967. Sudjelovao je u bombarderskim misijama protiv Libije i u ratu u Perzijskom zaljevu
1990. i 1991. Ukupno je proizvedeno 593 aviona
log tipa u raznim verzijama. Godine 1996.
povuen je iz upotrebe.
Tehniko-taktiki
podaci
(F-111C):
posada, dvije osobe, dva motora s potiskom 82
kN, duljina 22 m, raspon krila 19 m (sloena krila 11,9 m), maksimalna brzina 1,2 maha (oko
1470 km/h) na razini mora, maksimalna visina 18
200 m, dolet 4700 km; naoruanje; do 13 t bombi
ili raketa ili dvije nuklearne bombe, te top M-61
Vulkan.

@Created by PDF to ePub