HRVATSKA OD DOLASKA HRVATA NA BALKAN DO FORMIRANJA PRVIH DRAV

Glavnina Slavena je na teritorij bivih rimskih provincija Panonije i Dalmacije stigla prelazei
Dravu, pa onda Savu a dalje starim putevima ka jugu. To je bio dugotrajan i spor proces.
Nekoliko godina ili desetljea po slavenskoj doseobini na podruje Balkana su poeli da se
doseljavaju i Hrvati. O seobi Hrvata najvie podataka nalazimo u djelu Konstantina VII
Porfirogeneta. Konstantin Porfirogenet tvrdi da su Hrvati stanovali s one strane Bagibarije, gdje
su sada Bijeli Hrvati, te da se jedan dio Hrvata odovojio od Bijelih Hrvata i pod vodstvom petero
brae Klukasa, Lobela, Kosenica, Muhla i Hrvata i dvije sestre Tuge i Buge stigli sa svojim
narodom u Dalmaciju. Slino tvrdi i Toma Arhiakon. Njihovo doseljavanje na prostor Hrvatske
desilo se u vrijeme cara Heraklija (610 -641).
To doseljenje trajalo je vie godina tako da govorimo o doseljenju Hrvata tijekom 7. stoljea. Na
prostoru Hrvatske oni su zatekli Avare i Slavene, koji su ivjeli u plemenskom savezu koji su
priznavali vrhovnu vlast Avara. Hrvati su nakon dugotrajnih borbi pobjedili Avare i zavladali
njihovom zemljom. Na doseljenom podruju su zatekli romske i ilirske starosjedioce s kojima su
povremeno ulazili u sukobe. O njihovim sukobima svjedoe nam i ostaci nekih unitenih antikih
gradova (Sakona, Narona). Vei dio starosjedioca bjei u brda gdje poinje bavljenje
stoarstvom, kasnije se pojavljuje u nizinama pod imenom Vlasi.
Po dolasku u novu domovinu Hrvati su bili mnogoboci, kao i drugi Slaveni potovali su
paganske kultove. Meutim tokom VII stoljea poeli su primati kranstvo. Svjedoanstva tome
nalazimo i u djelu Konstantina VII Porifogeneta. Kranstvo se najvie irilo iz istone obale
Jadrana koja je bila pod bizantskom vlau u vrijeme cara Vasilija (867 -886). Pokrtavanje
Hrvata dobiva novi zamah u 9. stoljeu kada oni dolaze u dodir s Francima. Pokrtavanje je
trajalo od 7. do 9.stoljea.
Na prostoru izmeu Drave i Jadranskog mora doseljeni Slaveni su organizovali nekoliko manjih
dravnih zajednica sklavnija (zemlja Slavena). Sklavinija Hrvatska protezala se od dananjeg
Labina do rijeke Cetine te potom u unutranjost do rijeke Kupe i porjeja Vrbasa. Jezgro
Dalmatinske Hrvatske formirano je u primorju izmeu Cetine i Velebita, ponekad se taj prostro
jo naziva Primorska Hrvatska. Podruje izmeu Gvozda i Drave predstavljalo je Panonsku
Hrvatsku ili Posavsku Hrvatsku, danas Slavonija. Na jugu od Cetine pa do Neretve bila je
smjetena sklavinija Paganija ije ime svjedoi da su njezini stanovnici dugo bili poganinekrani. Ta se sklavinija jo naziva i Neretvanskom kneevinom. Na elu sklavinija od
9.stoljea obino je bio knez. Te su sklavinije bile podjeljene na manje teritorijalne cjeline zvane
upanije na ijem je elu stajao kneev slubenik upan.
Jo od kraja 8. stoljea Hrvatska je doivjela napade. Furlanski markgrof Erih napao je Hrvatsku,
ali njegov napad je bio bezuspjean. Meutim njegov nasljednik markgrof Kadolah 803.god.
doveo je Hrvatsku pod Franaku vlast. Cijela Hrvatska bila je pod franakom vlasti. U primorju

Dalmatinski gradovi zajedno sa Venecijom predali su se Karlu Velikom 806.god. Sukob koji je
nastao izmeu Bizanta i Franaka zavrio se Ahenskim mirmom 812.god. Ovim mirom Franakoj
je pripala Istra sa hrvatskim kopnom, a Bizantu Venecija, Zadar, Trogir, Split i otoci.
U sklaviniji Donjoj Panoniji koja se nalazila pod franakim utjecajem vladao je knez Ljudevit
Posavski ije je sjedite bilo u gradu Sisku. On je priznao vlast franakoga kralja i cara Meutim,
nezadovoljan krutim postupanjem Franaka prema njegovim podlonicima, Ljudevit se nekoliko
puta alio caru Ludoviku Pobonom. Budui da car nije reagirao na njegove pritube knez
Ljudevit je 819.godine podigao ustanak protiv Franaka. Ljudevit je pokuao stvoriti irok savez
protiv Franaka pa je u pomo pozvao oblinja plemena. Iako su se Gaani i Timoani odazvali
pozivu, knez Borna je pristao uz Franke. Franci su nekoliko puta neuspjeno pokuali uguiti
Ljudevitov ustanak, no knez je vjeto izbjegavao glavni udar franake vojske Tada je i knez
Borna napao Ljudevita- bitka kod rijeke Kupe zavrila je Ljudevitovom pobjedom. Nakon te
pobjede Ljudevit je provalio u zemlju kneza Borne, ali je bio potuen te se morao povui.
Uskoro su i Franci uspjeli pokoriti Ljudevitove saveznike te se i sam Ljudevit morao povui i
pobjei Prvo se kako izvori navode sakrio 'kod Srba', oigledno u strahu za vlastiti ivot da e
biti izdan, Ljudevit je na prevaru ubrzo ubio nekog od njihovih knezova te preuzeo vlast. Nakon
nekog vremena obratio se Ljudemislu, ujaku kneza Borne, koji ga je prvo ugostio, a 823.godine
izdajniki ubio.
Podjelom Furlanske markgrofovije 828.god. Dalmatinska Hrvatska dola je pod neposrednu
vlastu Italije. Zbog unutarnji problema meu Karlovim sinovima, franaki utjecaj u Hrvatskoj je
slabio, kao i bizantijski.
Uspon Hrvatske poeo je ve u vrijeme kneza Mislava (835 -845) u prvoj polovici 9.stoljea
kada se zajedno s neretvanskim knezom Druakom odluio suprostaviti pretenzijama Venecije na
istonu jadransku obalu. Prvi vladar koji je u svoj vladarski naslov stavio hrvatsko ime jer sam
sebe u darovnici iz 852.godine naziva 'milou bojom knez Hrvata' bio je Trpimir (845 -864),
koji je i osniva dinastije Trpimirovia.
Nakon Trpimira na vlast nasilnim putem stie Branimir (879 -892), u njegovo je vrijeme
Hrvatska doivjela gospodarski procvat, to se oitovalo i u sve brojnijoj gradnji crkvenih
zdanja. U suradnji s ninskim biskupom Teodezijem obnavljao je stare i davao graditi nove crkve.
Naslijedio ga je Trpimirov sin Mutimir (oko 892 do oko 910). Kao i njegovi prethodnici i on je
odravao dobre odnose sa Crkvom. Njegovo glavno sredite bilo je u Biaima blizu Trogira. U
Uzdolju blizu Knina dao je podii crkvu od koje nam je danas ostao sauvan kameni ulomak s
uklesanim njegovim imenom i 895.godinom. U to vrijeme Hrvatska je bila ve dovoljno jaka da
se moe uplesti u sukobe izmeu Bizanta i Bugarske. U tom sukobu Hrvati su stali na stranu
Bizanta, a taj se sukob nastavio i u vrijeme Mutimirova nasljednika Tomislava (910 -930)
Tomislav je irio granice Hrvatske. Pravu priliku za to pruili su mu nomadski Maari koji su se
od kraja 9.stoljea pojavili u Panonskoj nizini. Ubrzo su unitili sklaviniju Donju Panoniju i ubili

njezina kneza, te su poeli s pljakakim pohodima na granicama Hrvatske. Meutim, Tomislav

ih je doekivao i vjeto odbijao njihove napade, a na kraju ih je odbio prema sjeveru. Tomislav
je dobio priliku da proiri granice na prostor bive Donjopanonske kneevine, ukljuujui i grad
Sisak.
S druge strane od svog prethodnica naslijedio je i sukobe s Bugarima. Poetkom 10. stoljea
bugarski vladar Simenon bio je najmoniji na balkanskom prostoru te je pokuavao osvojiti
Balkan. Srbi su bili u istom poloaju, kao i Hrvati. Tomislav je njihovom knezu (Zhariju
924.god.) dopustio da se sakrije pred bugarskom vojskom. To se nije svidilo bugarskom caru pa
je on poslao vojsku na Hrvate. Tomislav je taj napad uspjeno odbio i porazio Bugare pod
vodstvom Alogobotura.
Zbog pomoi tijekom bizantskih sukoba s Bugarima kad su oni bili pod zidinama Carigrada,
bizantski car Roman I. Lakapen dodjelio je Tomislavu titulu konzula i dopustio mu da upravlja
Dalmacijom. Taj dobitak jo vie je ojaao gospodarsku snagu hrvatskog vladara. Tim dobitkom
pod Tomislavovom vladavinom prvi put nale su se sjedinjene Hrvatska, Dalmacija i vei dio
Slavonije. Time je Tomislav postao prvi hrvatski vladar koji je vladao irokim podrujem od
jadranske obale do Panonske nizine duboko u unutranjost.
Ti vojni i politiki uspjesi silno su podigli ugled kneza Tomislava. Stoga je i sam rimski papa
Ivan 10. upuuje Tomislavu 925.godine pismo u kojem ga naziva kraljem te zahtjeva da se brine
za Crkvu u svojoj dravi. Time je Tomislav postao prvim kraljem Hrvatskog kraljevstva, a i
njegovu su nasljednici nosili istu titulu. Teriorijalno i politiko jedinstvo Dalmacije i Hrvatske
omoguilo je da se pokua ostvariti i crkevno ujedinjenje unutar drave.