Vakufski krediti u Sarajevu u 16.

stoljea

Da bi se uvrstili na osvojenom teritoriju Osmanlije su se sluile gradnjom i

zavjetanjem izvjesnih objekata poglavito u religiozne svrhe, a bilo je i onih od opte koristi.
Moglo bi se rei da Osmanlije svoja osvajanja potvruju prodorom svoje religije i kulture.
Osnovanje Sarajeva vezano je za ime Isa-bega Ishakovia. Zauzevi ovaj kraj on podie
damiju i namjesniki dvor Saraj a kasnije i druge objekte. Djelo koje je on zapoeo
nastavili su i drugi sandakbezi. Najvei provat Sarajevo doivljava u doba Gazi Husrevbega.
U njegova doba podiu se razne zadubine i vakufski objekti. Taj procvat nastavit e se kroz
itavo 16. stoljee. Za podizanje objekata, njihovi osnivai troili su velika materijalna
sredstva, sticana uglavnom od zemljinih dobara i ratnog plijena. U podizanju su se isticali
osmanski dostojanstvenici, a kasnije i domai ljudi osnivaju i diu manje zadubine. To su
uglavnom bili trgovci i zanatlije. Meutim oni manje zavjetaju nekretnine, a mnogo vie
izvjesna novana sredstva.
Vakufi su odigrali znaajnu ulogu u drutveno-ekonomskom ivotu BiH. Ui dio
Sarajeva podignut je u cjelini na vakufskim zemljama, a zgrade i graevine podizane su iz
vakufskih sredstava. Najamnine od ovih zadubina bile su glavno vrelo prihoda zadubina.
Pored toga mnogi vakufi posjedovali su znatne sume gotovog novca, koji je pozajmljivan uz
odreenu kamatu, koja e, sluiti za pokrie trokova vezanih za zadubinu. Upravo ova
novana sredstva bila su glavno vrelo vakufskih kredita koji su bili prilino razvijeni u svim
veim mjestima u BiH.
Sauvan je mali broj podataka i vakufnama iz 16. stoljea, zbog toga je teko neto
vie rei o vakufima iz ovog doba. Podatke o vakufskim kreditima crpimo iz sidila koji
datiraju iz 1564., 1565., 1566. Oni nam omoguuju bar priblian uvid u vakufske kredite iz
16. st. Manji vakufi su vrili registraciju u sidile, kako bi se to bolje osigurali da e novac
biti vraen. Drugaije je bilo sa krupnim vakufima. O vakufu Gazi Husrev-bega postoji
vakufnama. U njoj stoji da dio novca od 300.000 drama zavjeta s ciljem da se ovaj novac
pozajmljuje uz kamate od kojih e se podmirivati dio materijalnih trokova vezanih za
medresu. I pored ove velike sume, u sidilu ne nalazimo registraciju ovog vakufa kao zajma.
To je znailo da je ovaj ogromni vakuf vodio svoje knjige i imao svoje raunske slubenike.

Po sidilima u Sarajevu je u 16. st. bilo oko 53 malih vakufa koji su davali zajmove.
Dodamo li i vakuf Gazi Husrev-bega moemo zakljuit da su ti krediti povoljno uticali na
privredu Sarajeva. Pored vakufskih zajmova, postojali su zajmovi maloljetne siroadi.
Maloljetnici bi poslije smrti oca dobili skrbnika (vasija). Vasija je brinuo o imovini
maloljetnika, a ako je bilo gotovine ona je davana u zajam sa kamatama, s ciljem izdravanja i
poveanja imovine maloljetnika. Kada bi navrio punoljetstvo imovina dolazi u njegove ruke,
da li e on dalje davati zajmove nije poznato.
U sidilima se ne navode zajmovi privatnih lica. Sigurno je da ih je bilo, ali su
zajmodavci to eljeli prikriti. Jer kamata nije dozvoljena po erijatu i predstavljala je nuno
zlo. U vakufnamama, vakifi su obino odreivali kojim drutvenim slojevima treba davati
zajmove. U veini sluajeva zajmovi su davani stanovnicima ulice u kojoj se nalazila
zadubina u iju korist je uvakufljena dotina gotovina. Vjerovatno se tu radi o zanatlijama
koji su stanovali u tim ulicama.
Vakufi su pozajmljivali novac uz kamatu mada je kamata kao i lihva erijetskim
pravom ili tanije njegovim osnovnim izvorima Kur'anom i Hadisom strogo zabranjena. U
Kur'anu na vie mjesta nalazimo takve odredbe kao npr : O, vjerni bojte se Boga i pustite ono
to vam je jo ostalo od kamata, ako u Boga vjerujete. Ne uinite li to onda znajte da ste tim
Bogu i njegovom poslaniku navijestili rat.
Kada je rije o samim vakifima treba istai da se u prvo vrijeme novac nije mogao
uvakufljavati, ve samo nepokretna imovina. Pored toga kod pravnih uenjaka se javilo
pitanje ta se uopte moe uvakufiti. Jedni su bili miljenja da se uvakufiti moe samo
nepokretne stvari, a od pokretnih samo one koje se upotrebom ne troe, tj. ija supstanca
upotrebom ostaje netaknuta. Drugi za predmet vakufa priznaju i nepokretne i pokretne stvari,
pa ak i one koje se upotrebom troe kao to je novac. Prvo miljenje zastupa osniva
Hanefitske kole Ebu Hanifa, a drugo miljenje takoer jedan od uenjaka ove kole Imami
Zufer. On smatra da se uvakufljavanjem novca moe postii onaj cilj koji se potie i
uvakufljavanjem drugih stvari. Moe se udesiti da uvakufljena glavnina ostaje uvijek ista, a da
se njenim pozajmljivanje uz kamatu dobiju prihodi potrebni za pokrie trokova koje je vakif
odredio. Ovo miljenje je i prihvaeno.
Ipak u praksi je i dalje postojao problem kako izmjeniti odredbe osnovnih zvora
erijetskog prava, pa su se uenjaci kao i u mnogim drugim pravnim pitanjima posluili

ustanovom koja je vodila stvarnom izigravanju i zaobilaenju osnovnih izvora erijetskog

prava, a ta ustano pa je poznata pod nazivom Hile i er'ijje.
Otvoreno zahtjevati kamate u osmanskom drutvu je bilo rizino, osoba koja bi to
radila smatrala se nemoralnom, pa se upravo zbog toga sa ciljem da osobe koje pozajmljuju
novac izvuku i vlastitu korist, pristupalo se izmjenama. to se tie same kreditne fikcije ona je
izgledala ovako : Zajmodavac proda duniku neku stvar na veresiju ( koja je dozvoljena
islamom) za recimo deset groa. Poslije prijeme robe dunik robu istovremeno prodaje
treem licu za 8 groa, koji je prodaje za isti taj iznos zajmodavcu uputivi dunika da se
naplatio od zajmodavca. Zajmodavac duniku daje 8 groa, a zaraunava mu 10, jer mu je za
taj iznos prodao stvar koju ovaj nije platio. Usljed ove tranaskcije nastupila je razlika od dva
groa, koja predstavlja zajmodavevu zaradu, odnosno kamatu. Primjere kamata moemo
vidjet i u sidilu br. 2. Gdje imamo primjere kada ljudi potpisuju kupoprodajne ugovore, gdje
se roba prodaje za 6.600,8.800 i 4.400 aki. Cifre koje sreemo u sidilu predstavljaju cijele
brojeve, a zadnje dvije cifre tano izraavaju visinu kamate odnosno kamatnu stopu, koja je u
ovom sluaju iznosila 10%, pa tako 10% od 4000 je 400, to i predstavlja zadnje cifre u
navedenom broju od 4.400.
Kada je rije o vakufskim i malodobnikim zajmovima stvar je bila mnogo
jednostavija. U vakfijama, iako to nije bio sluaj u praksi, tano se odreuje da se zavjetani
novac ima dati na zajam uz kamatu, sa tano naznaenom kamatnom stopom ( 10-12%), dok
se to u praksi ne koristi, pa se umjesto izraza Ribh( kamata kako prevodi Sueska)
upotrebljavaju nazivi raznih predmeta, a katkada se pokriva i kunom najamnino, ime se eli
stvoriti utisak da dunik za pozajmljeni novac od vakufa kupuje neku stvar ( odjea, med i
slino). Kada se govori o vakufskim kreditima i malodobnikim zajmovima fikcira se i visina
kamate, ali i rok zajma kada se novac treba vratiti i obino traje godinu dana.
Kada se govori o visini kamatne stope ona se kretala preteno izmeu 10 i 12,5%, dok
su postojali sluajevi kada je ona bila manja znai ispod 10%, u jednom sluaju i do 3%, ali i
kada je kamata rasla, preteno do 15%, iako se spominje i jedan sluaj kada ona dostie 50%,
ali se smatra da je tu neto drugo bilo u pitanju, te da je vjerovatno zajam uzet na 5 godina.
Vakifi kada su zavjetavali gotovinu nisu imali za cilj stvaranje kreditnih ustanova, nego su se
rukovodili namjerom obezbjeivanja sredstava za odravanje zadubina, odnosno izvravanja
izvjesnih pobonih poslova u svoju koristi. Takoer su se vodili i religioznim shvatanjima, a i
od strane drave je bilo nametnuto da kamata ne smije prelaziti 15%.

Ono to je takoer bilo bitno kod pozajmljivanja vakufskog novca je i to kako se obezbjediti u
sluaju da dunik ne vrati novac, a to se vrilo na dva naina, prvi putem personalnog
obezbjeenja ( jemstva) i drugi putem realnog obezbjeenja ( zalaganja nepokretne imovine).
Najee se prakticirao prvi nain, a ova dva naina su se znala i kombinirat pa bi tako
odreeni jemac garantirao za odreeni iznos novca, a dunik bi za ostatak zaloio imovinu.
Kada je rije o jemcima najee se upotrebljavaju dva jemca, ponekad jedan, a rijetko
susreemo tri ili vie lica. Najee jemci izmeu sebe dijele obaveze, a u rijetkim
sluajevima jedna osoba na sebe preuzima vei dio obaveza.
Kada je rije o zalaganju nepokretne imovine, to se inilo dosta rjee. Kada je rije o
ovom nainu obezbjeivanja, treba napomenuti i to da se mogla zaloiti samo nekretnina koja
je pripadala kategoriji mulk, a nikako one nekretnine koje su pripadale kategoriji erazi mirije,
to je tada bilo dominantno u naoj zemlji. Kada je rije o kategoriji mulk vailo je pravilo da
se ne moe zaloiti samo drvee bez zemljita ili kua bez zemljita, a pored toga
zalogodavac je trebao da bude puni vlasnik dotine nekretnite.
U praksi dosta puta umjesto da se zaloi imovina, bilo je sluajeva da dunik proda
izvjesnu nekretninu obino kuu sa batom odreenoj osobi za recimo 1000 groa. Osoba koja
bi kupila tu kuu za 1000 groa ne bi je smjela prodati u dogovorenom roku, a onaj koji
prodaje kuu ostaje da ivi u njoj te plaa dogovorenu kiriju, te je duan da u dogovorenom
roku vrati novac za koji je prodao kuu. Kirija je predstavljala ustvari kamatu. Ova vrsta
dogovora naziva se Bej 'bil vefa.
to se te vakufske gotovine iz mnogih vakufa na prostoru Sarajeva, pa i onog Gazi
Husrevbegovog, ona je propala nakon poara koji je zadesio sarajevo 1697 godine. Postoji
vie teorija ta je bilo sa gotovinom, neki su miljenja da ju je drava iskoristila radi vlastitih
potreba jer se tada nalazila u tekoj situaciji, drugi su miljenja da je ona uzeta od strane
princa Savojskog i njegove vojske prilikom pljake i paljenja grada Sarajeva. Takoer postoji
miljenje da je veliki dio gotovine prije toga bio pozajmljen ljudima, a kako su se zapisi
izgubili tokom poara, da gotovina nikad nije vraena. Ipak, najvjerovatnije je miljenje da je
novac iskoriten za obnovu nastradalih zadubina i drugih vakufskih objekata.