mentalno zdravlje

KAKO
IVJETI ZAJEDNO?

Razgovor
Tema broja:
Grozdana Cvitan,
Michael von Cranach,
Elvira Koi,
Gorazd Mrevlje,
Wolfgang Rutz,
Henrik Wahlberg

stranice 21-28

Gorazd Mrevlje
ISSN 1331-7970

dvotjednik za kulturna i drutvena zbivanja zagreb, 6. lipnja 2002, godite IV, broj 82 cijena 12,00 kn; za BiH 2,5 km; za Sloveniju 320 sit

Popis stanovnitva:

Domovinski
katekizam
Andrea Dragojevi
stranica 7

Razgovor

Steven Shaviro

Ti Kanta i
Warhola!
Neven Jovanovi
stranice 18-19

Razgovori uz granicu

Jezik kao
minsko polje
Neven Uumovi,
Sandi Blagoni
stranice 12-15

Tema

Fantomska Akademija
Zlatko
Juri
stranice 32-34

Esej

Primitivizacija
Hamleta
Robertino Bartolec

Bleiburg - Jasenovac

KATEGORIZACIJA ZLOINA
Ivo Goldstein, Igor Graovac, Josip Jurevi

stranice 38-39

stranice 8-11

IV/82, 6. lipnja 2,,2.

Gdje je to
Info i najave 4-5
Karlo Nikoli, Milan Pavlinovi, Oliver Serti, Miljenko Ugarkovi
U
aritu
Kako proizvodimo gubitke Andrea Zlatar 3
Europska pria Biserka Cvjetianin 3
Ministarstvo podvijena repa Nataa Petrinjak 6
Rat i mir privatizacije Grozdana Cvitan 6
Domovinski katekizam Andrea Dragojevi 7
Razgovor sa Stevenom Shavirom Neven Jovanovi 18-19
Tema: Kategorizacija zloina
Razgovor s Ivom Goldsteinom Agata Juniku 8-9
Razgovor s Igorom Graovcem i Josipom Jureviem Omer Karabeg 10-11
Tema: Razgovori uz granicu
Dvije granice i tri zemlje Nives Frani 12
Jezik kao minsko polje Neven Uumovi 13
Reciklirana prolost i zaposjednuti simboli Sandi Blagoni 14-15
Tema: Male europske prie
Male knji
evnosti u Zagrebu Lovorka Kozole 16
Kratke prie za dugo itanje Gioia-Ana Ulrich 16
Razgovor s Dariuszom Nowackim Tamara Brege 17
Publici ispred nosa Gioia-Ana Ulrich 17
Razgovor s Mitjom anderom Karolina Lisak-Vidovi 17
Svakodnevica
Sve je za pet? Trpimir Matasovi 19
Sanjarije dokonog Kne
ijanca Boris Beck 44
Knji
evnost
Tramvaj Danijel Dragojevi 20
Sjene gradova Predrag Matvejevi 29
Vizualna kultura
Razgovor s Romanom Ondakom Leila Topi 30
Razgovor s Tomijem Sheiderbauerom i Teresom Alonso Mikos Erhardt 30
Razgovor s Michelangelom Pistolletom Iva R. Jankovi 31
Velika drutvena igra Iva R. Jankovi 31
Fantomska akademija Zlatko Juri 32-34
House & Techno Neven Jovanovi 45
Glazba
Nedostatak dominantne osobnosti Zrinka Mati 35
Najbolji mogui zakljuak obljetnice Trpimir Matasovi 36
Idealan ef-dirigent Trpimir Matasovi 36
Crne ovce glitch-elektronike Luka Bekavac 37
Svjetlosnim godinama daleko od rocka Kreimir uli 37

The billboard project is a street-wise communication

game in the shape of an art project. The Travelling
Painters Billboard Truck will follow a route starting at
the International Tribunal in Den Haag (NL), via Germany to Slovenia, Croatia, Bosnia-Herzegovina and Serbia, where it will have its finale in Belgrade. On every
stop along the journey the project team will develop
ideas for billboard images that will be developed and
painted together with the local audience. On one side
of the car a billboard (300 x 300 cm) will be connected,
on which a daily to be changed sequence of images
will be painted, one on top of the other. Because the
theme and the content of the paintings will be improvised on the spot, until the very last moment it will remain unclear, also for the painters, how this billboard
story will enrol. Of course a project like this can only be
successfully executed if it will be supported, hosted
and coached by some locally well-introduced and very
effectively operating counterparts. Local artists and other participants, preferably from diverse ethnic etc.
backgrounds, will be invited to work side by side in the
process of conceptualising, painting and displaying
new images. But the process wont stop there. Much
more important than only the creation of a billboard
painting as such, is investigating its effects and its
public responses in the chosen social surrounding.
And subsequently making that process transparent
and visible for the local audience as well as for the visitors of the website. That means that after a new image
will have been painted on the billboard, the local audience and passers by will be actively approached and
interviewed. All material coming out of this process will be shown immediately on the website. For that reason, the billboard team will consist of several participants with different specific skills, like painters, interviewers and editors for the website.
The project management team will initially consist of
Ren Klarenbeek, Dagmar Drews, their assistant and on every location (a representative of) the local
counterpart. The European Cultural Foundation will
have an initiating and advising role in the process. Ren Klarenbeek and Dagmar Drews will be focussing
their temporary meant activities mainly on introducing
and conducting the different project activities in such a
way, that as soon as possible the project can be taken
over by the local participants.

Kazalite
Hamlet protiv Hamleta Robertino Bartolec 38-39
Dugo putovanje do demonstracija Nataa Govedi 40
Kritika
Nomadsko odr
ivo tijelo Igor Markovi 41
Realizam za vegetarijance Sanja Besla 41
Rasprodaja
ivota Andrew OHagan 42
Novi drutveni roman Jessica Murphy 43
Nietzsche utvrdo ili umeko? Sinia Nikoli 44-45
Svjetski zarezi 46
Gioia-Ana Ulrich
Strip
Omajgadajmagad Goran Novovi 47

TEMA BROJA:
Kako
ivjeti zajedno?
Priredila Grozdana Cvitan
Razgovor s Michaelom von Cranachom Grozdana Cvitan 22
Razgovor s Elvirom Koi Grozdana Cvitan 23
Razgovor s Gorazdom Mrevljevim Grozdana Cvitan 24-25
Razgovor s Wolfgangom Rutzom Grozdana Cvitan 26
Razgovor s Henrikom Wahlbergom Grozdana Cvitan 27
Oni koji ue sporo i veoma sporo Dan Bar-On 28

For the complete projects duration, from August to

October 2002, TBPT will need:
A (English or German speaking) assistant, preferably but not necessarily an artist, with brains & balls and developed communicative skills, assistant
who is motivated to collect and edit all the material
coming out of the project, in setting up and conducting with her the website and dealing with the projects external contacts. Preferably this person will be
handling the computer etc. hardware as well and will
be also the truck driver and should be capable of light maintenance work on the car and the billboard
construction. Most important is that assistant will have to be enthusiastically motivated, because for the
audience they will be the main representers of the
project.
The applications must be sent within 10 days to
e-mail address: zarez@zg.tel.hr
for: Billboard project.

IV/82, 6. lipnja 2,,2.

asprave koje se proteklih tjedana i
dana vode oko prijedloga zakona o
uvoenju obaveznih doprinosa za
mirovinsko i socijalno osiguranje, a koji
bi se plaali na svaki ugovor o djelu, dovele su u sredite pa
nje jedan temeljni
problem, a to je da kulturna proizvodnja,
uz to to proizvodi umjetnike produkte,
u cijelom procesu proizvodi naprosto
gubitke. Tko sve proizvodi gubitke? Sve
kulturne institucije kao i izvaninstitucionalni kulturni pogoni iji projekti nisu u
potpunosti unaprijed pokriveni dr
avnim
ili gradskim bud
etima.
Tko su sve gubitnici? Pojedinci koji za
obavljeni posao ne dobiju (na vrijeme ili
nikada autorski honorar), institucije koje
su stalno u minusu, gradski i dr
avni fondovi koji po sili zakona moraju biti
solidarni du
nici svojih institucija, i tako, uglavnom utke i bez ozbiljnijih pokuaja sanacije, prelaze preko injenice da
im kulturni pogon u cjelini proizvodi gubitke. Jednostavno pitanje glasi: mo
e li
kulturna institucija otii u steaj?
Ili, pitajmo drukije? Mo
e li dr
avna/gradska instanca iz bud
eta pokriti tekue gubitae i omoguiti poetak od tzv.
pozitivne nule? Evo i treeg, najozbiljnijeg pitanja: mogu li se nositelji kulturnih
projekata disciplinirati na nain da ne
proizvode gubitke, da njihova kulturna
proizvodnja ostane u granicama realno
planiranog bud
eta? Pozitivan odgovor
na posljednje pitanje zvui optimistino:
hajdemo pokuati raditi unutar onih okvira koji su realni i nisu financijski riskantni. Ali to bi, za veinu naih kulturnjaka i
umjetnika, znailo da svoju proizvodnju
moraju smanjiti barem za 30-40 posto, a
ravnatelj jedne nae kazaline kue iskreno mi je rekao: Ako bih u ovoj godini htio
sanirati gubitke iz prolih nekoliko godina,
najbolje bi bilo da uope nemam nijednu
premijeru, da ne radimo nijednu novu

predstavu. I to je ta katastrofalna injenica, da svako poveanje opsega rada u kulturi, u dananjim uvjetima (ograniena
koliina novaca i nerealno bud
etiranje
projekata) znai istovremeno proizvoenje gubitaka.

Razoarani glumci
U posebno su tekom polo
aju nezavisne produkcije, mali izdavai, kazaline
i plesne grupe, privatna galerijska djelatnost, novi oblici tzv. multimedijalnih

Hrvatskoj ne postoje uvjeti lojalne konkurencije izmeu javnih i privatnih poduzea u kulturi, koji bi omoguili uspostavljanje slobodnog tr
ita i slobodnih odnosa razmjene roba i usluga.
Jedno od va
nih pitanja koje predstavlja kamen spoticanja u diskusijama o slobodnom tr
itu kulture (a vrlo je slina situacija i s tr
item znanosti) jest pitanje
socijalne sigurnosti zaposlenih u kulturi.
U visokoj mjeri postoji otpor prema reviziji steenih prava (npr. glumako zapos-

Okvir za stvarnost

Kako proizvodimo
gubitke
Po inerciji, zbog straha steenog u nizu politikih
reformi kulture u zadnjih etvrt stoljea (a nakon svake reforme
je uvijek bilo jo malo gore nego prije), svi (i slobodnjaci i oni sa
stalnim radnim mjestom) su se utaborili na steenim pozicijama jer
smatraju da sa svakom promjenom mogu jedino izgubiti
Andrea Zlatar
projekata. Njihov je opstanak ugro
en
time to dr
ava mo
e sufinancirati samo
njihovu programsku djelatnost, dok se
kulturnim ustanovama u dr
avnom vlasnitvu financira i program i plae zaposlenih i tzv. hladni pogon (stambeni trokovi, struja, odr
avanje itd). Porazni podaci govore o tome da vie od 2/3 sredstava koje dr
ava ili grad doznauju javnim kulturnim ustanovama ide na troak
plaa i hladnog pogona, a u umjetnike
programe ula
e se maksimalno 25%, a
ponegdje i svega 10% od dr
avnih sredstava. Ti podaci sami za sebe govore da u

lenje je stalno, to znai da garantira put

od diplome do mirovine u istom kazalitu). Taj otpor dijelom proizlazi iz osjeaja
za socijalnu pravdu i sigurnost naslijeenog iz socijalizma, a dijelom je posljedica
rastue socijalne nesigurnosti u cijelom
drutvu i vidljive ekonomske marginalizacije sfera kulture. Slina je situacija i u ostalim tranzicijskim zemljama Srednje Europe, gdje dolazi do raslojavanja umjetnika prema nainu njihova situiranja u socijalnom kontekstu: veu grupu ine, na
alost, oni koji se osjeaju razoaranima to
se dr
ava vie ne brine oko njih, a ma-

nju oni koji nove uvjete kulturne produkcije, bez cenzure i posvemanjeg dr
avnog uplitanja, smatraju izazovom i ansom za uspostavljanje vlastite nezavisnosti umjetnike i financijske, autorske i
egzistencijalne. Tako u paketu novih zakonskih odredbi za izdvajanja za socijalno
i mirovinsko osiguranje nitko od umjetnika ne vidi nita dobroga i korisnoga od
cjelovitoga ureenja svih odnosa u poreznom sustavu Republike Hrvatske.

Na dirati steena prava!

Argumenti da taj novi sustav dugorono poboljava socijalnu sigurnost kulturnjaka, naprosto se odbijaju o zidove nepovjerenja u sustav. Svatko je za sebe izraunao da ako zakon starta 1. srpnja ove
godine mo
e raunati da e za 2002.
morati na kraju platiti dodatni porez. I to
je osnovno polazite veine umjetnika koji su sudjelovali u raspravi: elementarni,
egzistencijalni osjeaj nesigurnosti i strah
da e biti jo gore nego to je sada. Jedna
od korisnih poslovica koje bi se mogle izrei u ovom trenutku: ako neto ne mo
e
popraviti, nemoj to slomiti do kraja.
Deklarativno, dodue, svi priznaju da
su promjene potrebne, ali u stvarnosti ih
se u
asavaju. Ne dirati steena prava, temeljni je argument, na koji se nadograuje obrana strukom: promjene moraju
doi iznutra, iz struke, nakon temeljitih
analiza i procjena stanja. Svugdje odzvanja
veliko NE! promjenama koje dolaze izravno iz politike, kao odluke politikoga
vrha, iz Vlade ili pojedinih ministarstava.
Po inerciji, zbog straha steenog u nizu
politikih reformi kulture u zadnjih
etvrt stoljea (a nakon svake reforme je
uvijek bilo jo malo gore nego prije), svi (i
slobodnjaci i oni sa stalnim radnim mjestom) su se utaborili na steenim pozicijama jer smatraju da sa svakom promjenom
mogu jedino izgubiti.

w w w. z a r e z . h r
otkraj svibnja odr
an je u Zagrebu
prvi Festival europske kratke prie
u organizaciji Naklade MD. Dobro
koncipiran program imao je u sreditu
poljsku knji
evnost u hrvatskim prijevodima, a odr
an je i okrugli stol na temu
Europske knji
evnosti u hrvatskim prijevodima/hrvatska knji
evnost u europskim.
Znaenje i uloga prevoditelja u sklopu ove
teme trebali su biti u prvom planu, osobito razmatramo li ih u irem kontekstu ugro
enosti i nestajanja jezika u svijetu, pa i
u Europi.

Jezina raznolikost
Jezina raznolikost danas je u sreditu
mnogih rasprava. UNESCO-vo najnovije, drugo izdanje Atlasa ugro
enih jezika
(prvo je izalo 1996.), navodi da gotovo
polovini od oko 6000 jezika, koji se danas
govore u svijetu, prijeti nestanak. Lingvisti smatraju da je jezik jedne zajednice u
opasnosti kad ga vie od 30% djece te zajednice prestaje uiti. Prema Atlasu, u Europi je oko 50 jezika u opasnosti da nestanu, osobito u Skandinaviji i Ruskoj federaciji. Tek nekoliko europskih zemalja,
kao to su Norveka i vicarska, odavno
se zala
u za viejezinost. U Aziji je to
sluaj s Indijskim potkontinentom gdje
su mnogi jezici ostali
ivi zahvaljujui politici dvojezinosti ili viejezinosti, a osobito se istie primjer Papue Nove Gvineje
koja sama ima 820 jezika, to je svjetski
rekord jezine gustoe, a uglavnom svi
opstaju. Nestanak jezika najvie se odnosi
na Australiju, Latinsku Ameriku i Afriku,
u kojoj je ugro
en opstanak najmanje 250

jezika, a oko 500-600 su u opadanju. To se

posebno odnosi na Nigeriju i zemlje Istone Afrike.
Atlas navodi razliite razloge nestajanja
jezika, od preseljenja zajednica, kad se
manje grupe ili pojedinci nau u kulturno
i jezino drukijoj okolini, preko pritisaka

Osnivanje zaklade za prevoenje

U odr
anju jezine raznolikosti uloga
prevoditelja je izuzetno va
na, a ini se da
se taj aspekt nedovoljno percipira u naoj
kulturnoj sredini. To je pokazao i spomenuti okrugli stol o europskim/hrvatskim
prijevodima, na kojem se ponajvie ras-

Kulturna politika

Europska pria
Objavom Ope deklaracije o jezinim pravima
1996. godine u Barceloni i prihvaanjem Ope
deklaracije o kulturnoj raznolikosti na Generalnoj
konferenciji u studenom 2001., UNESCO nastoji poduprijeti meunarodnu zajednicu u poduzimanju mjera zatite nematerijalne batine, prvenstveno jezika

Biserka Cvjetianin

ekonomski monijih, do nedovoljne brige

o sustavnoj uporabi jezika (u koli, administraciji, medijima). Objavom Ope deklaracije o jezinim pravima 1996. godine u
Barceloni i prihvaanjem Ope deklaracije
o kulturnoj raznolikosti na Generalnoj
konferenciji u studenom 2001., UNESCO nastoji poduprijeti meunarodnu
zajednicu u poduzimanju mjera zatite
nematerijalne batine, prvenstveno jezika.
Ne bori se samo UNESCO za jezinu
raznolikost, putem svojih projekata (npr.
Linguapax i, noviji, Pericles) nego i mnoge nevladine organizacije (npr. Terralingua, Linguasphere Observatory itd.).

pravljalo o problemima nakladnika, premda je okupio prevoditelje i pisce koji piu

na razliitim europskim jezicima i time
pridonose njihovoj afirmaciji. Iznesen je
dobar prijedlog o osnivanju neovisne zaklade za financiranje prijevoda koju bi poduprlo i Ministarstvo kulture i koja bi
mogla pridonijeti rjeavanju problema u
nakladnitvu i prevoenju.
U ovom naem komunikacijskom dobu, dobu mre
a, nastaju i razvijaju se
brojne mre
e prevoditelja i pisaca. Posebice im poma
u Europska unija i Europska
kulturna fondacija (npr. Central and East
European Book Projects - CEEB, koji

obuhvaa prevoenje va
nih djela zemalja

istone i centralne Europe). Mre
e znae
br
u razmjenu informacija, razmjenu iskustava, uspostavljanje kontakata i suradnje, a kako su njihova osnovna obilje
ja
dinaminost i otvorenost, one omoguuju, osobito onima koji dolaze iz jezino
malih zemalja, da se afirmiraju, odnosno
da meunarodno afirmiraju svoj jezik i
knji
evnost. To je jedan od putova ukljuivanja Hrvatske u europske knji
evne tokove, nain da njezino knji
evno stvaralatvo upoznaju druge europske zemlje,
kao i da se naa sredina bolje upozna s europskim knji
evnicima prije nego to postanu, da citiram organizatora Festivala europske kratke prie, klasici.
Pri tome, bitka za jezinu raznolikost
suoena je sa injenicom da su sadr
aji na
Internetu uglavnom na jednom jeziku
engleskom. Prema Unescovu informacijskom i komunikacijskom izvjeu iz
2000., 58% korisnika Interneta govori engleski, a slijede, s velikom distancom, oni
koji govore panjolski (8,7%), njemaki
(8,6%), japanski (7,9%), francuski
(3,7%) itd. Po broju web stranica omjer u
korist engleskog je jo vei 81%, a slijede njemaki (4%), japanski, francuski i
skandinavski jezici (2% svaki), te panjolski (l%). Svi ostali jezici zajedno ine 8%.
Upravo ove podatke treba shvatiti kao
poticaj da se nova komunikacijska tehnologija iskoristi na najbolji nain, a to znai
da se putem nje povezuju razliite kulture
i jezici i afirmira njihov identitet. Prevoditelji su u tom napornom, mukotrpnom
procesu, dragocjeni.

IV/82, 6. lipnja 2,,2.

Gerilsko kazalite

jima je Cvjetni trg radno mjesto

izveli su predstavu San, uz prilino

Festival alternativnoga kazalinog

izriaja FAKI, od 21. do
25. svibnja 2002., Zagreb

Oliver Serti
dr
ao se FAKI i to bez
onog zaokru
enog R, tako
su odluile organizatorice.
Festival alternativnog kazalinog
izriaja, FAKI, polujubilarni peti,
u organizaciji Autonomnog kulturnog centra Attack! ove je godine bio neto krai, kvalitetniji, veseliji i bolje posjeen od svih dosadanjih. Od 21. do 25. svibnja Zagrebu se ponovno dogodio festival
za koji nikad ne zna kakav e biti,
tko e ga raditi, ni tko e na njemu
nastupiti. ak i ako program postoji, izmjene u svim smjerovima
vrlo su vjerojatne i kad se navikne
fino ti je.
Ono to se zove anything goes
poetikom ne postoji u ud
benicima iz teatrologije. To je festival
koji je barem u tome dosljedan od
samih poetaka. Slu
i, a i slu
it e
kao poligon mladim ljudima da
poka
u to su spremili. Ta poetika
sada se ve mo
e nazvati i konceptom, ak i ako ga nema. Isto kao i
la
koju izgovori deset puta pa
ona postane istina. Dovoljno je da
se neto areno dogaa i da je ljudima zabavno, gledaju i u
ivaju.
Jednako kao to je i onima na pozornici koji imaju to za pokazati i
jo dobiju pljesak za to.

areni FAKI
No, to je bilo zanimljivog ove
godine? Puno toga. Prije svega raznovrsnost programa: osim predstava i performansa, bilo je
ongliranja, bubnjanja, akrobacija, svirke,
izlo
bi i videoinstalacija. ak i jedna lutkarska predstava, to se pokazalo kao ovogodinji apsolutni hit.
Ove godine neto je vie dogaanja
odr
ano na Cvjetnom trgu, ali i u
Attacku, Movari, Teatru &TD,
Klubu SC i dvorani Pauk. Predstave su se odvijale uglavnom u nestandardnom okru
enju sa vrlo malo tehnikih zahtjeva.
Kanjenje je bilo uestalo, pa
tako ni otvorenje nije poelo kad
je trebalo. Pulska Kerefeki distor-

zija jednostavno se nije pojavila na

vrijeme, pa je FAKI zapoeo sa samoborskom plesnom skupinom
Burka. Petra je izvela trbuni ples
egipatskog stila, ime je definitivno potvrena nepredvidljivost, a
nastupio je i akrobatsko-
onglersko-muziarski trio Enfantasten iz
Berlina. Gaali su nas i jajima iz
susjednih zgrada. U Attacku,
prostoru organizatora poeo je
drugi dio veeri. kartart iz Mostara svojom je izlo
bom Situacija i
dru
enje pokazao da se otpad mo
e vrlo praktino upotrijebiti, pa
ak i kao umjetnost. Recikla
a odbaenog materijala ispala je estetski relevantnom u Attackovu
prostoru. Fens teatar iz Novog Sada je unato nedobivanju vize jednoj lanici izveo skraenu, ali vrlo
intenzivnu verziju dijela Vagininih
monologa poznate spisateljice Eve
Enstler. Osim monoloke tirade o
samospoznaji vlastita spolnog organa, nastavak ukljuuje performativni dijalog
ene i njene pike.
Monospolno gledalie iz Ljubljane zaista izvrsno zavrava kazalini dio otvorenja. Ekspresivnost
kojom ove dvije glumice vode
predstavu zaista je vrhunska. Fantastina mimika pokrila je ote
avajuu okolnost izvedbe, slovenski
jezik, to je predstavu uinilo gledljivom.
Drugi je dan na Cvjetnom trgu
protekao u laganom i zabavnom
izdanju. Mimikim performansom
Ljubav teatarska skupina Dr. Franjo Tuman promiljala je odnos
sebe i svijeta u kojemu
ivi i da
Hrvatska televizija sluajno ima
domau repliku Crne guje Janko
Mesi bi bio zvijezda. Isto kao i
lanovi lutkarskoga djejega kazalita Heroin, koji su pred dvjestotinjak okupljenih polu-improvizirano prikazali tipian dan u hrvatskoj obitelji kroz klieizirane postupke njezinih lanova. Nova Lo
a
Lude Mame, poznati
ongleri ko-

dobru
onglersku koreografiju i

afrike bubnjeve jembe. Bila je to
Nova Lo
a Lude Mame u osvje
avajuem izdanju. U isto vrijeme,
Nova grupa, nazvana jo i organiziranim nastavkom kaotinog
Schmrtz teatra u Pauku su igrali
Iviev Sunani grad, predstavu
koja je ve pokupila dobre kritike.
etvrtak protjee kaotino, ali
izvedbeno jako dobro. Dok su na
Cvjetnom trgu nastupili Nezavisni
teatar Barake, glazbeni performans
Hrama iz Splita i izvrsni bubnjarski
orkestar Ritamtrajb uz
onglere iz
Zagreba, Rijeke, Kutine i Kikinde,
u Teatru &TD je plesala Burka, a
neto kasnije u Klubu SC poela je
predstava Dramske radionice Inat
iz Pule. Prologodinji favoriti doli su s dvije predstave, Prolaz i Tko
e naruiti
ivot? iz ciklusa mladih
autora. Branko Suec, voditelj radionice otvorio je redateljski prostor mladim ljudima i nije pogrijeio. Definitivno, potencijal koji e
tek pokazati to sve mo
e i zna. Istovremeno je u Pauku etrdesetak
ljudi pratilo Grupnu gravitaciju.
Petak je poeo u Attacku s video
instalacijom Non grupe djelomino
snimljenom u Zagrebu, a finaliziranom i montiranom u amerikom
gradu Oswego. Ovaj film je na Fakiju prikazan premijerno, a namjera
mu je spojiti dva prostorno i kulturalno razliita podneblja. Te veeri
nastupili su i Starchild te novoosnovana grupa Samo papillon, a u
Movari su s gumama plesali mladi

broj, trenutano oduevljeni uvijek dobrom

naslovnicom, tvrdim papirom u boji i prepoznatljivim dizajnom, u
ivamo u dugo oekivanoj itateljskoj
udnji. Ovaj dvobroj nam to li-

Idu dani, idu godine

Kulturni magazin Godine nove,
br. 13/14 2001/2002., glavni
urednik Kruno Lokotar

Milan Pavlinovi
ako ga nestrpljivo iekujemo po nekoliko mjeseci i pitamo se zato uvijek dobri asopisi izlaze tako neredovito, dr
ei nas u nedoumici hoe li se uope i
pojaviti sljedei broj, kad Godine nove jednog
jutra iznenada osvanu na kioscima opratamo
urednitvu i troimo dvadeset kuna. Naravno,
obino je izaao dvobroj na stotinjak stranica,
ali ne marimo, jer prelistavajui s nogu friki

jepo i jasno pokazuje, i naslovnicom (fotografija Sandra Vitalji, telefon modela poznat redakciji) i nadnaslovom (magazin skrivenih
elja) i prepunim kazalom te gomilom raznolikih suradnika, njih vie od etrdesetak. Na prvi pogled vidljivo je da tekstove, od kojih su
poneki pisani tko zna kad, ipak nije pojelo vrijeme, a prisutne su i sve stalne rubrike asopisa. Rije je o informativnoj svatari Preludij,
filmskoj Paralelnoj monta
i Dragana Juraka,
koji ovaj put usporeuje filmografiju P. J. Hogana i Baza Luhrmana, Pop promou, gdje
glazbeni kritiar i glazbenik Ante Perkovi
razgovara s bivim kritiarom i novopeenim
glazbenikom Petrom Glodiem o njegovu bendu Legende Korduna povodom prvog albuma,

Kabinetu dr. Feria i Pisma lijenika iz provincije, novoj strip epizodi Talentirani Glitun
Gmi
i Dubravka Matakovia te Music box
Kreimira Pintaria. Intervjui su uvijek zanimljivi za itatelje, a Godine nove ih ovaj put
imaju etiri, od kojih mi je osobno najzanimljiviji onaj s J.T. Leroyom, dvadesetjednogodi-

Me ne ma, te nakon njih Crna kronika,
ivopisno prikazujui utjecaj

nasilja na ljude. Nakon toga, mogli
ste se odetati u Klub SC gdje je
upravo poinjala improvizacija rijekih Adaptera. Amalgam udaraljki svih vrsta, pokuaja glume i poluuvjerljive maske sliio je na
ivu
inaicu Trash horrora u njegovoj
najsvjetlijoj verziji. Veer je dokrajila sarajevska Ambrosia s multimedijalnim performansom Remix,
gdje su u remiksiranom modu prikazali upravo snimljenu predstavu
Adaptera uz vlastitu muziku, efekte, dim i vrlo malo onoga to se
mo
e nazvati performansom. No,
kako je u pitanju FAKI, sve se
moglo oekivati.
Nakon subotnjih performansa
plesne grupe Macabre, koja je zbog
ozljede jedne od glumica morala otkazati najavljeni performans, ipak su
izveli uvjerljivu multimedijalnu prezentaciju uvje
banu za samo dva dana. Jednako uvjerljivom pokazala se i
jedna od najboljih grupa na ovogodinjem festivalu fiziki teatar Biogrupa iz Krakowa. Iako su istu predstavu izveli samo nekoliko mjeseci
ranije na TESTU, nije smetalo da je
vidimo ponovo. Naime, za FAKI su
pripremili modificiranu i u mnogome drukiju verziju Dva stola, dvije
stolice i tri tijela.

uvaj glavu
Zadnji dan obilje
io je Titov roendan. Dok je u Kumrovcu na

Dan mladosti etiri tisue ljudi, veinom NOB veterana, pjevalo partizanske pjesme, u Attacku je
osamnaest mladih ljudi primljeno u
omladince. Ukraen zastavama SR
Hrvatske, uz muziku s popularne
kompilacije The best of Tito, ispunjen drugovima, partizanskim
pozdravima i soc-ugoajem u klubu, za ovu prigodu nazvanim Osnovna kola Autonomni kulturni
centar-Attack!, atmosfera je odisala
na neke prole dane o kojima se vie ne govori. Do zore se plesalo uz
hitove osamdesetih s resident djicom Senatom i DJ Gambavim, gostom iz Jugoslavije.
Na Fakiju predstavu ne mora
odgledati do kraja jer ank je obino blizu, tu nema glumljenih i oekivanih reakcija, a mo
e ti se dogoditi ba sve, i da te izvi
de i da ti
reflektor, ako ga uope ima, padne
na glavu. Nema teme, nema odrednice, nema koncepcije za koju se
mo
e uhvatiti pa rei da to nije
bilo to, nema ni prostora na kojem
kazalini kritiari mogu uzgajati
svoje frustracije o nekonzistentnosti ili manjku kvalitete. Kritika
je publika sama i ako im ne bude
valjalo, dogodine nee doi. Festival alternativnog kazalinog izriaja ima neto drugo, energiju i neposrednost, a nije ni pretenciozan,
na to se esto mnogi napiknu.
Nita drugo mu ni ne treba. I bit
e ga dogodine, ako se neto ne
dogodi.

ve orijentacije u globalnom diskusrsu, a

odabrani umjetnici i njihovi radovi odgovaraju na pitanja o vlasnitvu nad kulturom i um-

Globalna crvena nit

ljuna rije odnosno crvena nit za prvoga neeuropskog umjetnikog direktora u povijesti jedanaeste po redu Documente, Okwuia Enwezora jest globalizam, iz ega je slijedio i specifian odabir umjetnika. Na prijanjim Documentama oko
osamdeset posto umjetnika bili su iz zemalja
lanica NATO-a, ove je godine njihov broj oko
pedeset posto, jer je za Enwezora osnovno pitanje kako lokalne specifinosti stvaraju no-

jetnou u vremenu nacionalnih i etnikih nestabilnosti. Interdisciplinarnost i pokuaj pru
anja to je mogue ire teorijske i drutvene
osnove vidljiv je i u odabiru teoretiara koji su
pozvani na sudjelovanje, meu kojima se nalaze Homi Bhabha, Ernesto Laclau, Wole
Soyinka, Slavoj i
ek, Immanuel Wallerstein,
Stuart Hall i mnogi drugi. Na Documenti sudjeluje i do sada najvei broj hrvatskih umjetnika i umjetnica: Ivan Ko
ari s projektom Moj
atelje, Sanja Ivekovi sa Tra
im mamin broj i
Andreja Kuluni s Distributivnom pravdom
(http://www.distributive-justice.-com) Sve
dodatne informacije o tijeku izlo
be mogu se
pronai na http://www.documenta.de

njim amerikim piscem iji je roman Sarah

objavljen u nas. Leroy je, blago reeno, imao
muno odrastanje i puno problema u glavi i
ako vas zanima to mu se dogodilo neva
no je
hoete li ga upoznati uz pomo intervjua ili
romaneskne fikcije, jer je mladi u oba sluaja
vraki iskren i bez dlake na jeziku kad pria o
vlastitu iskustvu. Emir Imamovi i Ahmed
Buri razgovarali su s Danisom Tanoviem u
pet navrata i objavljeni intervju je svojevrsni
best of bosanskog oskarovca, tako da su doza
zanimljivosti i aljivi bosanski duh zajameni
svakom potencijalnom itatelju. U treem intervjuu o hip-hoperskim temama i bosanskim
gastarbajterima razgovaraju dvojica kompetentnih, jedan predstavljen kao kuhar, reper i
Bonjak Edo Maajka, a drugi domicilni El Bahattee. Prema obeanju fakovaca, objavljene
su prie devetero novopridolih autora prolog Faka i one ine povei dio asopisa. Uvjeti

irija su bili da se pria mora zbivati tijekom
nedjelje, biti napisana u treem licu, duljine
tri do pet kartica, i one su izbor od pribli
no
130 pristiglih. Pisce je, ini se, osim forme,
sputavao i odreivao i sadr
aj, ili mo
da veli-

ina fakovskih autoriteta u Gjuri i
iriju, pa

se veina si
ea u prozama svodi na posluno i
ziherako porno pisanje tipa volim piti i
svata ljubiti, puno psujem i zadirkujem. Uz
blok pria objavljena je i poezija goe iz Londona Salene Salive Godden i njezin kratki
razgovor s guruom Faka Borivojem Radakoviem. Naravno, to nije sve. Godine nove su
poznate po svojim zanimljivim tematima, a
ovaj put Petar Lukovi, Gordan Nuhanovi,
Ahmed Buri, Drago Orli i ostali u sklopu teme nazvane aranje po prugama putuju, sjeaju se i piu o kolodvorima i vlakovima nekad i sad. Osim svega navedenog, magazin je
proaran hrpom potpuno razliitih tekstova,
pa nam razoarani Boris Raeta otkriva svoj
tajni policijski dosje gdje za njega nema nita
bitnog, ili, u jednom od najboljih, Goran Tribuson predstavlja svoj najomiljeniji web site
pokazujui jo jednom koliko je zanimljiv i
duhovit pisac. Savjetujemo vam da pronaete
Godine nove jer ima jo puno toga za proitati, a i da ne bi magazin skrivenih
elja, koji
se ionako rijetko pojavljuje, ostao trajna opsesija vaeg libida.

Izlo
ba suvremene umjetnosti

Documenta, od 8. lipnja do 15.
rujna 2002. Kassel

IV/82, 6. lipnja 2,,2.

projekta posebno se istie nagrada za najbolju flash multimediju u kategoriji Story ovogodinjeg festivala FlashForward2002 Film Festival, koja je dodijeljena

Nathan Jurevicius, Al Keedie, Edgar Beals, Mirek Nisenbaum i Helena Bulaja bit
e vai domaini na sljedeim zbivanjima
vezanim uz Internet i flash animaciju:

Bajkovite flash avanture u Zagrebu!

17. lipnja od 17 sati na Cvjetnom trgu

dru
ite se s Helenom i Zvonkom Bulajom na roendanskom slavlju Animafesta

vogodinji e Animafest, u suradnji

s Bulaja nakladom i Multimedijalnim institutom (net.kulturni klub
mama) predstaviti projekt Prie iz Davnine i ugostiti meunarodnu animatorsku
ekipu koja na njemu radi.
Tono prije godinu dana, Helena Bulaja, u
elji da slavnim priama hrvatske
knji
evne batine podari novo ruho, pokrenula je ovu vrlo zanimljivu meunarodnu multimedijalnu bajkovitu CDROM/Internet avanturu, okupivi vrhunske svjetske flash animatore putem Interneta. Nakon godinu dana zajednikog rada, vie od etrdeset animatora, kompozitora, glazbenika, glumaca, ilustratora,
prevoditelja i programera iz svih dijelova
svijeta (iz Australije, Kanade, Njemake,
Francuske, kotske, Bjelorusije, SAD-a,
Hrvatske...), projekt se primie kraju, a u
meuvremenu osvaja i druge svjetske festivale (Stuttgart, Annecy...).
Meu dosadanjim uspjesima ovog

19. i 20. lipnja od 9 do 12 sati u sklopu

programa Pixel Flux Multimedijalnog
instituta (net.kulturni klub mama) u Preradovievoj 18, mo
ete pohaati njihove
radionice flash animacije. Tijekom dva dana ovi vrsni animatori provest e vas kroz
neke od svojih projekata, prenosei vlastita iskustva i trikove u svladavanju novih
tehnologija i pristupa animaciji. Kako i sami dolaze iz svijeta klasine animacije,
njihovo iskustvo koje su stekli koristei
se raunalom a posebno programom
Macromedia Flash u realizaciji svojih
ideja i animiranih filmova, mo
da vas potakne da se i sami uputite u sline avanture.
Broj mjesta na radionicama je ogranien, pa se to hitnije prijavite. Radionice
su besplatne. Prijave se primaju na e-mail:
info@bulaja.com

2. travnja u San Franciscu, na gala-ceremoniji u Herbst Theatreu.

Naranasti Oscar flash multimedije svrstao je ovaj projekt i njegove autore u sam
vrh svjetske produkcije multimedijalnih
sadr
aja, a sve to zahvaljujui Internetu
koji ne poznaje granice i koji je omoguio
hrvatskom producentu da okupi kvalitetnu svjetsku ekipu.
Laurence Arcadias, Katrin Rothe, Sabina Hahn, Evi Kruckenhauser, Jean Gavin,

rojatnom odgovoru. U analizi Mili imenuje razliite pod
anrove unutar dvaju

glavnih pristupa: realistikog i fantastinog horrora. Naglaava da je sedam izrazito nasilnih filmova
strave obilje
ilo drugu polovinu
20. stoljea, u vremenskom rasponu od Psiha do ostvarenja
Henry, portret serijskog ubojice (1986)
Johna McNaughtona. Iz dananje perspektive
anr horrora ini se kliniki mrtvim, tek nakratko o
ivljen izvrsnim metafilmom Wesa Cravena Vrisak te radovima R. Rodrigueza (Od sumraka do zore) i
Nighta Shylamana (est ulo). Ipak, nada
jo tinja, sugerira Mili, navodei Rodrigueza: film strave unato svim simptomima nikad ne umire, u intervalima i u
nekom novom obliku, vraat e se sve
dok bude filma. S horrora skaemo na
Gospodara prstenova u re
iji Petera Jacksona. Bruno Kragi u svome tekstu nastoji uspostaviti vienje te romaneskne, a
sada i filmske trilogije kao romanse. Objavljen 1954. i 1955., taj je roman mo
da
najuspjeliji pokuaj obnove u 20. stoljeu
onoga naina kazivanja koji knji
evni teoretiar Northrop Frye naziva romansom,
kao jednom od etiri generike radnje
knji
evosti. Romansa i organske veze
Tolkienova knji
evnog i Jacksonova filmskog rukopisa glavne su toke Kragie-

Filmski pogled
asopis Hrvatski filmski ljetopis,
br. 29. 2002., gl. urednik Hrvoje Turkovi

Miljenko Ugarkovi
a samom poetku asopisa susreemo se s tekstom Kristijana Milia
Novi film strave. Kao granica,
raspuklina na tijelu
anra, uvoenje strave
u stvarni svijet smatra se Hitchcockov
Psiho (1960.) koji je bitno utjecao na kasnija filmska strujanja, iz temelja mijenjajui krvnu sliku horrora. Psiho je epicentar potresa koji rui, da bi sve preslo
io i izgradio na svoj nain, on donosi nova pravila igre koja sna
no odjekuju u budunost
anra, uslo
njavajui njegove
mogunosti. Mili u uvodu traga za moguim odgovorima na esto pitanje zato
ljudi izla
u sebe filmovima strave, usmjeravajui pa
nju prema smrti kao univerzalnoj i iskonskoj ljudskoj fascinaciji i vje-

ba do
ivjeti kao prilog o
ivljavanju tamnice

naroda (kako su tu dr
avu zvali poneki starogradianski Hrvati). Iz revije se uglav-

21. lipnja u Maloj dvorani Lisinski s

poetkom u 11 sati odr
at e se zajedni-

ve refleksije.
U istoj sekciji Tumaenja, tumailaka neslaganja slijede
crtice Marijana Krivaka
o
Reineru
We r n e r u
Fassbinderu,
povodom
retrospektive njegovih
filmova u Kinoteci i izlo
be u HDLU u veljai ove godine. U nadahnutim minijaturama nalazimo Fassbindera razlomljenog u biografske i filmografske fragmente, koji nas
vjeto uvlae u turbulentan svijet autora
Berlin Alexanderplatza (prema istoimenom romanu Alfreda Dblina). Za Fassbindera su
enski likovi toliko va
ni da
itavu paletu
enskih nositelja radnje iitavamo u samim naslovima filmova: Gorke suze Petre von Kant, Brak Marije
Braun, Lili Marleen, e
nja Veronike Voss Krivak pie: Fassbinder je, ne
elei

rtvovati filmove (snimiti film za mene je
neto najnapetije, najintenzivnije i najljepe to postoji, izjavio je jednom)
rtvovao sebe. Potpuno i do kraja. Nataa

ka premijerna prezentacija projekta Prie

iz davnine. Kroz kola
ni prikaz osam animiranih/interaktivnih bajki, autori e
predstaviti svoj pristup radu, te doarati
ideju networkinga i rada na zajednikom
projektu putem Interneta.
Upravo ova prezentacija poslu
ila je
kao povod da se osam glavnih animatora u
ovom projektu susretne i u stvarnom svijetu.
21. lipnja u 18 sati u prostoru net.kulturnog kluba mama, Preradovieva 18, bit
e organizirana tribina i okrugli stol radnog naziva Animirani film na Internetu i
svijet klasine animacije Kompjutorska
animacija vs. klasina animacija estetika
novih medija
Tijekom ovih dogaanja, 21. lipnja bit
e u cijelosti prikazana etiri animirana
filma raena u flashu iz projekta Prie iz
davnine: uma Striborova, Kako je Potjeh
tra
io istinu, Sunce djever i Neva Neviica
i Ribar Palunko i njegova
ena.
Dotad, preporuamo da posjetite webstranice:
Flash_Fairytale_Adventure_Croatian Tales of Long Ago
www.bulaja.com/FAIRYTALES/

Govedi bavi se glumom u razliitim medijima te glumakom intermedijalnou.

Glumu predstavlja metaforom o loptici,
nevidljivoj teniskoj loptici iz Antonionijeva filma Blow up (1966). Glumaka igra,
poput loptice koju dodajemo jednu drugima, kao da je napravljena od naroitih
mjeavina ideologije, osobnosti, tehnike,
emocija, predrasuda, oekivanja fantazme. Glumaka tehnika rijetko se razdvaja na filmsku i kazalinu na edukacijskom
planu, tako da su rijetki specijalistiki pokuaji, poput onog Michaela Cainea iz
1990. godine (knjiga i video snimka o tehnikim aspektima glume pred kamerama).
Naveden je duhovit filmski komentar Kevina Kataoke Acting in porno with Michael
Caine (1998), koji parodira tehnika upute glumcu, vezana npr. uz voenje ljubavi s kamerom ili nala
enja odgovarajueg ugla za pristup suigrau. Domagoj
Lozina ukazuje na va
nost upotrebe
svjetla u snimateljskom radu. Filmovi su
svjetlo, citiran je Fellini. Uz mnogobrojne i redovito vrlo efektne navode filmskih
stvaraoca, razla
u se razlike izmeu realistikog pristupa i stilizacije, a svaki podnaslov popraen je konkretnim primjerom. Sve u svemu, na vie od dvjestotinjak
stranica Hrvatski filmski ljetopis donosi
jo puno zanimljivih tekstova vrijednih itanja. Preporuka je ne propustite!

jedne od najpotresnijih antiratnih knjiga,

kultne Sarajevo za poetnike, u Balcanisu
pokazuje i svoje drugo, satirino nabrijano i

Od Vardara pa do Triglava
Revija za kulture Balcanis, br. 2,
veljaa 2002., glavni urednik:
Ale ar

Karlo Nikoli
alcanis je svje
projekt iza kojeg
stoji slovensko Kulturno umjetniko drutvo Balkanika u suradnji s
BAP-om ( Balkan asociation of publishers )
i Librom liberom te skopskim Blesokom.
Radi se o magazinu koji ujedinjuje kulture s
prostora sad ve dvanaest godina pokojne
dr
ave kojoj su neko posveivani hitovi poput Od Vardara pa do Triglava, Hej, Jugosloveni i Ja sam Jugoslovenka. Od
ideje bratstva i jedinstva odustao je konano i Rade erbed
ija i stoga Balcanis ne tre-

nom ne da nazrijeti
elja za geopolitikim

ve za rekonstrukcijama meuljudskih odnosa, a tekstovi su prije svega izraz raznolikih individualnih stavova suradnika.
Balcanis okuplja doista jaka imena. Za
poetak tu je veliki intervju Bojana Bo
ia s
Teofilom Paniem, a zatim i onaj glavnog
urednika ara s ex-fakovcem Robertom Periiem. Perii pria o Godinama novim, o
tome kako je to biti pisac u Hrvata te o Faku, prvi put javno obrazla
ui svoje naputanje knji
evnog leteeg cirkusa. O tome pak
kako je cirkus poeo te kako ide dalje bez
splitskog Bukowskog, govori Kruno Lokotar
u svom eseju. Ideja da se napokon suprotstave miljenja dvojice nekad bliskih suradnika za pohvalu je, no bilo bi zanimljivije da
je i Lokotar podvrgnut ispitivanju. Za jedini
tekst kojem bi se mogla priiti odrednica jugonostalgija zaslu
an je Ozren Kebo. Autor

gnjevno lice. On bespotedno razotkriva grijehe susjeda. Tako Slovence optu
uje da su,
ne marei za posljedice, kidnuli iz tamnice
naroda, a sad bi se (ponajprije iz ekonomskih razloga) mirili, Hrvatima ne oprata
Mostar, a Crnogorcima Dubrovnik, no ne
progovara o grijesima svojih. Na kraju zakljuuje kako je neki oblik zajednice susjednih naroda ipak najbolji gospodarsko-kulturni okvir za sve nas. Kad ovjek bolje razmisli, s tim se stavom (na stranu bratstvo i
jedinstvo) i nije teko slo
iti. Kritiari iz Hrvatske, Slovenije, Srbije i Crne Gore izabrali
su za Balcanis najbolje knjige za 2001. godinu a tu je i ljubljanski esej Alea Debeljaka te intervju Ljupa Jolevskog s makedonskom etno grupom Synthesis.
U asopisu ete nai i fragment romana
Zorana iria Hobo, kao i otvoreno pismo
Maginog ire urednitvu i itateljima. Haj-

rudin Hromad
i sroio je tekst duhovitog

naslova Kako biti Bosanac u Ljubljani a pritom ne biti fiziki radnik. Maja Risti intervjuirala je kompozitora grupe Balkanika
koji sudbinu dijeli s junakom legendarne
pjesme Johnnyja Casha A boy named Sue.
Naime, zamiljenom intelektualcu s fotografije uz tekst ime je Sanja Ili. Jo jedan veliki intervju u reviji onaj je Envera Kazaza i
Nermine Omerbegovi s batinikom Bosne,

piscem, novinarom i neakademski nastrojenim znanstvenikom Ivanom Lovrenoviem.

Etnolog i antropolog Ivan olovi u svom se
tekstu (takoer neakademski nastrojeno)
bavi mitom o duhovnom prostoru nacije ili
tonije uzrocima krvavog razlaza naroda i
narodnosti, a ovjek iz Zajeara Saa
Jelenkovi autor je neuobiajenog dnevnika
pri kraju broja. U njemu, izmeu ostalog,
nadahnuto pie i o izruenjima srbijanskih
vampira Hakom sudu. tovie, zala
e se za
tu isporuku. Za njega je to vraanje duga,
kako ka
e, prema pobijenima, prema celom
svetu, prema humanim vrednostima o koje
se ogreilo.
Balkan je pojam koji je i nakon smjene
vlasti u naoj bajnoj demokraciji pejorativan, i stoga se reviju za kulture mo
e do
ivjeti kao prilog izlasku iz shizofrene situacije
stida od vlastitih korijena i prostora na kome
ivimo. List na
alost pati od boljke koja
se zove periodino izla
enje, a esta je kod
kulturnih magazina na ovim prostorima.
Nije mi poznato mo
e li se Balcanis nabaviti
u Hrvatskoj i gdje, no u cijelosti ga mo
ete
proitati na Internet adresi balcanis.com te
na istoj osigurati i pretplatu. I ne stidite se,
ovo oko vas zove se Balkan.

IV/82, 6. lipnja 2,,2.

adran Antolovi, pomonik ministra za kulturu je ustao i uz popratni

komentar da ne mo
e govoriti o
stavovima Ministarstva kulture i ministra,
napustio dvoranu Kulturno informativnog centra. Time je slu
beni program tribine koordinacije strukovnih umjetnikih
udruga, dvadesetak minuta prije isteka zakupljenog vremena, zavren, a kako je sve
bitno i predvieno ve bilo reeno, i umjetnici, novinari i znati
eljnici polako su
poeli naputati dvoranu. Jadran
Antolovi, gost spomenute tribine ustao
je i otiao jer se naljutio i odbio daljnji
razgovor s umjetnicima koji su tog dana
doli uti kronologiju akcija to ih je
koordinacija poduzela proteklih mjeseci s
namjerom zaustavljanja usvajanja izmjena
Zakona o doprinosima kojima se davanja
dr
avi za autorski rad poveavaju dvostruko i kojima Republika Hrvatska postaje dr
ava s najveim optereenjem umjetnikih honorara u svijetu. Na tribini su
proitani i zahtjevi umjetnika te plan buduih akcija umjetnika pod nazivom Bijeli kvadrat hrvatske kulture, aludirajui na
promaeni projekt ministarstva Bijeli
kvadrat kulture, a koje predviaju i krajnji
oblik bunta obustavu rada i djelovanja
na podruju kulture i umjetnosti. Osim
toga, tribina je imala za cilj i razgovor s
predstavnicima Porezne uprave Ministarstva financija, te Ministarstva kulture nakon to su javnim demonstracijama pred
Saborom umjetnici uspjeli zaustaviti raspravu o spomenutom zakonu, te je vraen
na doradu. iva diskusija, brojna pitanja,
odluke umjetnika o daljnjem djelovanju
stvorila su dinaminu, kreativnu atmosferu, te su se mogli uti vrlo domiljati komentari, pljesak, ali i poneki podrugljivi
smijeh na neke odgovore gostiju. Jadran
Antolovi se uvrijedio, skupio papire i
otiao nakon to je Boris Berc zatra
io
roteklih dana hrvatski su politiari
bili zaista iznervirani. Anto api je
odluio raskinuti koalicije s HDZom jer ta stanka koalirala s SDSS i to u ibeniku gdje u obraunu HDZ-a sa samim
sobom pobijedio onaj koji nema u rukama
stanku, ali ima njezinu lovu pa mo
e i dalje
vladati po tr
inoj cijeni onih koje uspije
kupiti. Tko je pobijedio u Vukovaru mo
da
je jo neizvjesno, ali koalicijski partner koji
tako nervira apia je isti. A to apia nervira zato jer on jo od Donjeg Lapca zna
kako koalicija sa sirotinjom i nije neko veselje. Samo je pitanje u ijem interesu sada
di
e buku: u interesu vlasnika stranakog
sefa ili stranakog predsjednikog mjesta.
Ali ve e se on dogovoriti i to vjerojatno
ispravno. A to znai s onim tko je manje
neurozan. A to u ovom trenutku sigurno
nije Sanader. Jer je njega netko savjetovao
da proslavi praznik koji je ukinut i blagdan
koji ni Crkva ne slavi tako zduno kao on.
Pa je on onda odluio formulirati to to slavi i tom prigodom je izgovorio da nitko ne
mo
e Hrvatskoj oduzeti Oluju. O kojoj je
meteorolokoj pojavi Sanader mislio krajem svibnja u Orahovici teko je znati. Ali
je bilo dirljivo vidjeti kako se graani okupljaju na livadi to je vie bacalo na Seljaku
stranku, u rodnom mjestu sadanjeg predsjednika koji je itd. Sve bi to bilo smijeno
da nisu u pitanju ljudi koji pretendiraju da u
kojeemu vode ovu zemlju.

Moral dilera i meetara

Da pretendenti nisu nita gori od onih
koji su zaista u vlasti, govore i zakljuci Sabora koje nee biti mogue odraditi, ali je
mogue zakljuiti. Zato e oni tra
iti podatke o menad
erskim kreditima jer ih ne
mogu dobiti. Ali srediti istinu o pri(h)vatizaciji nee jer u njoj su, vjerovati je, i sami
participirali. A prosjenom glasau uvijek
ostaje povjerenje u intuiciju s kojim mo
e
birati izmeu onih koji su krali i onih koji
iz nepoznatih razloga ne
ele sudjelovati u
otkrivanju istine o tome.
Ponovno se ulo poneto o linu i revanizmu dok se bivi premjer Nikica
Valenti osjeao kao ministar obrazovanja,
koji je traumatiziranom narodu ipak
elio

ostavku ministra kulture, to je bilo popraeno pljeskom prisutnih, ali nije postao
dijelom slu
benih zahtjeva umjetnika.

Durenje u pjeaniku
Teko je tono utvrditi sadr
aj Antolovieve uvrijeenosti, ali vanjska manifes-

jetnika i odgovarati na pitanja kojima najvie tra
e objanjenja izjava vlastita efa,
ministra Antuna Vujia, danih proteklih
dana u medijima, a koji odra
avaju prilino negativan stav ministra kulture prema
umjetnicima. No, i to je dio ukupnih radnih zadataka pomonika ministra. Jadran

Jedra demokracije

Ministarstvo
podvijena repa
Jadran Antolovi, Vujiev zamjenik, ustao je i otiao jer se naljutio
i odbio daljnji razgovor s umjetnicima koji su doli na tribinu o
izmjenama Zakona o doprinosima
Nataa Petrinjak

Nitko zahtjevom za Vujievom ostavkom nije ugrozio

osobnost Jadrana Antolovia, nitko mu nije rekao npr.
glupa plavua, klimakterina baba, histerina,
frustrirana glumica, epitete koje posljednjih dana
poneki lijepe uz ime Vitomire Lonar, svojevrsne
frontwomen koordinacije umjetnika
tacija pokazala je tek infantilnu reakciju
koja podsjea na djeje durenje u pjeaniku koje zavrava rijeima vrati mi moje
krpice, neu se vie igrati s tobom. Budimo
iskreni, nije nimalo lako i ugodno sjediti
ispred impozantnog broja ogorenih um-

Antolovi, stoga, kao dr
avni javni slu
benik ne smije napustiti razgovor na koji
je, u sklopu svojih radnih obaveza, doao
u ime dr
avne javne slu
be, konkretno
Ministarstva kulture. Zahtjev jednog od
gostiju tribine ili ak i svih prisutnih za

rei da moral u pravu i u
ivotu nisu isti

moral, da burzovni meetar i bankovni diler nisu mo
da najasniji ljudi na svijetu, ali
su najbolje plaeni i da je njegova HDZ-ova vlada imala neke pogreke, ali on ponovno tvrdi da bi proces bio uglavnom isti da
ga je ponoviti. Pa ako je tako, gospodine
Valentiu, mo
ete ostati pravno moralni i
ljudski nemoralni, mo
ete biti diler i meetar to nije asno, ali je isplativo. Problem
je samo u tome zato nas i dalje guite kad
ste ve zaguili tota u ovoj dr
avi.

I oni to sad imaju. Zauvijek. A onda su

doli neki zafrkanti koji bi mijenjali zakone kako im se svidi: od blagdana do imanja. to njih izbezumljuje. Izbezumljuje
ih u njihovom, ali i u tuim interesima.
Tui interesi u raspravi o reviziji le
ali su
na grudima zastupnica. Pa je gospoa Mintas-Hodak u crno-bijelom izdanju (haljina
i sako) ustvrdila da ljudima ve postaje
smijeno (!) kako Vlada mae revizijom
uvijek kad ima vlastite neuspjehe. Da je ova
vlada zeznula birae to je svima jasno, ali

Daljinski upravlja

Rat i mir privatizacije

Kad na otoku u steaj krene nekoliko stotina
radnih mjesta, onda to samo znai da je netko
vrsto odluio iseliti otok
Na grudima zastupnice
O tome da je na djelu lin znali su
Peni i Kova, a to su prepoznali u citatu
poznate pretvorbene situacije: Nekom
imetak, drugom metak. Jer Peni i oni, a on
ka
e mi, nisu znali da e biti rata, pa je raena privatizacija. To to je rat ve bio pa
nije bilo mogue ne vidjeti ga je jedno, a
drugo je samo pitanje cinizma i vremena:
uskoro bi mogli uti da su pravi imetak
dobili oni koji su dobili metak. Jer ovi to
su dobili stvarni imetak sad imaju sekiraciju. Od ega im nije lako. Peniu, primjerice, toliko nije lako da ga, kao dio pitanja
u paketu, brani Branimir. Glava. A kad
brani Glava, onda i Peni zna da mu nije
lako. Nisu svi krivi za ono to se dogodilo. Nitko ne ka
e da su svi. Ali ini se da
nisu ni neki. Na kraju e ispasti kako, zapravo, krivaca nema. Jer oni su imali sve to
i danas jo od stoljea sedmog samo nije
bilo nikog da im to potpie. A kad se takav naao onda su neki avanturisti i dr
avni neprijatelji otili u rat pa im oni nisu
mogli u mirnoj i razboritoj atmosferi to
objasniti. Onda je onaj to je u meuvremenu doao i potpisao im imanja i otiao.

Grozdana Cvitan

gospoa bi im za to mogla dignuti spomenik. Umjesto da razmilja o lanovima vlade zahvaljujui kojima ona jo uvijek mirno uva svoje spaene stotine tisua maraka iz banaka koje su propadale i iz kojih
manje uspjeni poteni tedie nisu uspjeli
dii ni kune, ali su neki pronalazili razloge
za rastrojstvo: od ubojstva do samoubojstva, ona eto pokazuje nervozu. Ipak, drama je bila cjelovita kad se gospoa sjetila
kratkih rukava umirovljenika i mladih koji
naputaju Hrvatsku. Jer vjerojatno joj je
jo u glavi slika umirovljenika koji su dok
je ona bila u vlasti imali tako duge i bogate rukave da s njima nisu mogle do
lice i
vilice nego su brljali po cijelim kontejnerima. uli smo da su i uvjeti privatizacije 94.
i 95. bili teki komu?
Uglavnom, uzevi sve u obzir: HDZ je
napravio privatizaciju u tekim uvjetima.
Jer privatizirati sebi neto to ti ne pripada
samo je po sebi teko. Ali ako to radi u
miru mo
da ti se i posrei. Kako oni nisu
znali da e biti rata mislili su da im se posreilo. Ali rat je poeo. to njih nije omelo,
ali im je bilo teko. Onda su jedni mladi ginuli, a drugi odlazili iz Hrvatske, pa je rob-

ostavkom ministra legitiman je zahtjev,

mo
e biti usvojen ili odbijen, mo
e izazvati javnu i manje javnu polemiku, ali nije
razlog za uvrijeenost. Nitko tim zahtjevom nije ugrozio osobnost Jadrana Antolovia, nitko mu nije rekao npr. glupa
plavua, klimakterina baba, histerina, frustrirana glumica, epitete koje posljednjih dana poneki lijepe uz ime Vitomire Lonar, svojevrsne frontwomen koordinacije umjetnika. Osim osobite tankoutnosti i osjetljivosti ne pokazuju se neki
drugi razlozi Antolovieve uvrijeenosti.
Zapravo, ima jo jedan neznanje. Neznanje polemiziranja, sudjelovanja u javnoj
raspravi, neznanje o temeljima javnoga
govora. uti, naime, zahtjev oprean nekom naem shvaanju, nije uvreda, to je
tek zahtjev suprotan naem poimanju odreenog problema.

Mogua profesionalizacija?
Jadran Antolovi naao se u toj ne osobito ugodnoj situaciji zbog poslovne odsutnosti ministra Antuna Vujia, tonije
potpisivanja dogovora o kulturnoj suradnji s Makedonijom. Takoer vrlo va
nim
aktom kojim se proiruje i produbljuje suradnja sa zemljama u regiji, ali koji bi mogao ostati bez aktera provedbe umjetnika iz Hrvatske koji e obustaviti rad ili
zbog prevelike cijene postati potpuno nezanimljivi. Epilog nelagode nastale uslijed
neugodnog zahtjeva mogao je, meutim,
izgledati i ovako. Pomonik ministra zagonetno se nasmijei, ljubazno odgovori
da e isti priopiti nadle
nom, ali da je to
sve to trenutano, s obzirom na svoje
nadle
nosti, mo
e uiniti. Potom istaknuti da je na tribinu pozvan kako bi odgovorio na sporna pitanja pravne regulative i
kako bi vrlo rado i nadalje odgovarao na
pitanja takva sadr
aja. Zvui odraslo, profesionalno i razumno. Mo
da previe?
lje napustilo privatizirane polo
aje. Pa su
se neki vlasnici odluili uglavnom na sisanje ve postojeih vrijednosti u privatiziranim jedinicama. A neki su se odluili na
uvoz neprijavljene radne snage. to im se
nije suvie svialo. Pa su neradnicima u mirovini skresali mirovine i sve to se moglo.

Rukavi umirovljenika
Ali su im neradnici u mirovini odluili
zagorati
ivot. Umjesto da u
ivaju u pogledu na vlastita bogatstva neki su proleteri
krenuli opsjedati kontejnere to su junaci
privatizacije imali priliku vidjeti. To e nositi kao traumu cijelog
ivota. Traumu kojoj su ve zaboravili vrijeme porijekla jer
ona je njihova raznodobna mora i trauma.
Da za tu traumu ne bi u privatizaciji zdravstva plaali psihijatre, odluili su je podijeliti s narodom. Pa su mu na zadnjem Saboru ispriali sve o vlastitim traumama. I Vladi koja ih gura u predizborne stresne situacije. Mo
da im je cijelu tu nesreu ubla
ila
injenica da e za te napore biti redovito
plaeni. I za one pogreke kojih je, ulo se
skromno, bilo u privatizaciji. Ali da ne bi
bilo lina i revanizma pronaen je kompromis: poet e se od kredita za koje nije
mogue doznati tko ih je dobio. A onda e
se vjerojatno krenuti u osnivanje komisije
koja e zakljuiti sve o nemogunosti. Zato e svi zajedno biti redovito plaeni. A
tako su se izvanredno nasekirali da je ljudima bilo teko gledati: nisu znali gledaju li u
kontejner ili u bogate Hrvate koji su se do
bogatstva napatili kroz rat i mir.
Brodogradilite amaca za spaavanje
Greben iz Vela Luke stiglo je ono to i
mnoge druge steajni postupak. Ali kad
na otoku u steaj krene nekoliko stotina
radnih mjesta onda to samo znai da je
netko vrsto odluio iseliti otok. I da nikakvi amci za spaavanje tamo vie nee
pomoi. Nasukali su se na greben one brige u koju se sve hrvatske vlade zaklinju i
do koje nita ne dr
e. Kad bi stvarno postojala frka oko stvarne revizije, mo
da bi
nekom stalo do amaca za spaavanje. Zasad im je samo stalo do toga kako iseliti
ovu zemlju. Za poetak nas ubijaju priama. I ukidanjem amaca za spaavanje.

IV/82, 6. lipnja 2,,2.

cijelog Podunavlja bivaju protjerani svi
podunavski vabe. Iz istog su razloga iz
Istre, Primorja i Zadra protjerani Talijani.
Navodno su bili optanti. Ovdje treba rei

Domovinski katekizam
Dok je razumljivo da politika
klasa ustrajava na negiranju
stvarnosti i da u tumaenju
dogaaja selektira uzroke koje e
uva
iti, zabrinjava da na
dogmatizaciju pristaju i tzv.
nezavisna novinarska pera, koja na
taj nain samo poma
u u
permanentnoj reprodukciji
drutvenih trauma

trenutka, to je bilo jasno i bez Tumanove transparentnosti u tretiranju srpskog

manjinskog pitanja i bez njegova javnog,
u vie navrata opetovanog, pozdravljanja
protjerivanja Srba iz Hrvatske. Ta politika volja ugraena je i u nakon Oluje donijete zakone koji su imali smo jednu namjeru pravno zacementirati etniko ienje (Zakon o preuzimanju privatne imovi-

Andrea Dragojevi
tatistiki podatak da u Hrvatskoj,
prema posljednjem popisu stanovnitva, udio stanovnika srpskog etnikog porijekla u ukupnom broju iznosi
4,05 posto, to je treina u odnosu na popis iz 1991. godine, izazvao je proteklih
tjedana u medijima cijeli mali drutveni
ritual iji su glavni protagonisti bili politiari i novinski komentatori. Gotovo
sva poetna tumaenja uzroka smanjenja
broja Srba u Hrvatskoj odvijaju se u
sklopu drutvene igre koja se u nas ne igra prvi put i koju bi mogli nazvati igrom
poricanja.

to e rei Europa?
Kao to se zna iz psihologije, poricanje
se javlja kao reakcija na neku do
ivljenu
traumu koja kod aktera izaziva toliki ok
da traumatizirani posljedino poinje negirati realitet. I u spomenutom statistikom podatku doista ima neto okantno:
to da je jedna populacija u samo deset godina skresena za dvije treine, to je samo
po sebi civilizacijski poraz, to god tome
bio uzrok. S druge strane, iznenaenja
ipak nema jer se projekt smanjenja broja
remetilake manjine odvijao transparentno, pred oima svih nas, pa stoga nitko u
javnosti ne mo
e stvarno negirati da neto nije znao. Ali se igrokaz poricanja ipak
odvija. Zabrinutost se glumi. U igri su odbili sudjelovati jedino pravai, javno kazavi da je podatak o smanjenju broja Srba jedna od boljih vijesti zadnjih dana.
Pravi razlog zato zabrinutost ipak treba prikazati kao istinsku pokazala je veina novinskih komentatora, a sukus njihove brige mogao bi se izraziti u pitanju svih
pitanja nae politike: to e na sve to rei
Europa?. Tako tvrde da se vlast vie nema
zato bojati Srba, jer da se ni druge evropske zemlje ne boje svojih manjina, tim vie to je Hrvatska danas meu etniki homogenijim zemljama Starog kontinenta.
Dakle, toleriranje manjina shvaa se, prije
svega, kao imperativ meunarodne zajednice, pa bi stoga to trebao biti i na imperativ, a ne, recimo, zato to bi multietnika raznolikost bila sama po sebi inherentna jednoj razvijenoj politikoj zajednici,
pa kao takva i po
eljna. Osim toga, ovakva retorika vie instance, kao viu instancu,
uz Evropu, priziva i nacionalnu dr
avu.
Naime, manjine promatra samo kroz optiku prijetnje nacionalnoj dr
avi, odnosno
dominirajuem etnikumu. Kako realne
prijetnje vie nema, teta je da smo izgubili ba toliko Srba, mogli ih je ostati i vie. Puno slabiju glumu pokazuje komentatorica Jutarnjeg lista Sanja Modri, mo
da i zato to se u svom temeljnom stavu
poziva na politiara Matu Arlovia koji je
kazao: Onaj tko je poeo rat, morao je
raunati na egzodus. Stav neodoljivo
podsjea na prizivanje kolektivne krivnje i
kao takav politiki je posve zastario. Naime, tako se krivnja tretirala nakon Drugog svjetskog rata, kada se pod slinim
optu
bama za zapoinjanje rata ka
njavaju tzv. pora
eni narodi. Tako iz Banata i

Zato se, dakle, odbija priznati da je prethodni re
im

suodgovoran za nasilno preseljenje dijela vlastita
stanovnitva? Zato jer se odbija priznati da je iz
oportunizma, komoditeta ili ega god, sve to
amenovalo, prije svega svojom utnjom, gotovo cijelo
drutvo

da je eufemizacija osvetnike, ratnopobjednike retorike u ovoj strategiji vrlo

va
na. Tako tri milijuna sudetskih Nijemaca nakon 1945. nije iz eke protjerano nego preseljeno; Talijani nisu protjerani i etniki oieni nego su, kako rekosmo, optirali za Italiju. Isto se tako ni Srbima danas nije dogodilo etniko ienje,
nego uhu bla
i samoskrivljeni egzodus.
Politika klasa je pak posve bez smisla za
glumu. Premijer Raan tako jednostavno
najprije odbija suvislo komentirati podatak, a onda i verbalizirati, pa mo
da i konceptualizirati mogue rjeenje problema.
Neto kasnije je pak s nevjerojatnom lakoom ustvrdio, to je ve poprilini cinizam, da nad brojkom nema potrebe kukati, ve da treba ii dalje. Neto slino
stoji i u komentaru Vjesnika, gdje se podatak do
ivljava iskljuivo kao optereenje u sigurnom hodu prema budunosti,
dakle, samo kao kameni u cipeli nacije
koja sigurno koraa po socijalnim konsenzusom zacrtanom putu. Trauma se ovdje pokuava rijeiti kroz, naravno, nerealnu nadu da e problem nestati ako ga
ignoriramo, ako pred njim jednostavno
zatvorimo oi, kao kad malo dijete stavi
ruke na oi i sudrugu u igri skrivaa ka
e:
Sad me ne vidi.

Bez svojih 12 posto

Politika volja prethodne, hadezeovske
elite da se broj stanovnika srpskog etnikog porijekla smanji postojala je od prvog

ne i privremenom raspolaganju tom imovinom, Zakon o raspolaganju stanova u

drutvenom vlasnitvu), a sve je jo jednom potvreno nedavnim publiciranjem
transkripata s jedne sjednice VONS-a na
kojoj se nadugo i nairoko razgovaralo
kako s Miloeviem prirediti etniki in
enjering i kako onda svijetu tu rabotu prikazati kao neva
nu epizodu. Zato se,
dakle, odbija priznati da je prethodni re-

im suodgovoran za nasilno preseljenje

dijela vlastita stanovnitva? Zato jer se
odbija priznati da je iz oportunizma, komoditeta ili ega god, sve to amenovalo,
prije svega svojom utnjom, gotovo cijelo
drutvo. Radikalna bi teza ovog teksta
glasila: ako se u neemu postigao drutveni konsenzus oko Hrvatske, ako je koja
toka novog drutvenog ugovora unisono
prihvaena, onda je to bila toka koja govori: Da Hrvatska, ali bez (12 posto) Srba! To je pervertiranje one poznate Gotoveve teze: Da Hrvatska, ali ne bilo
kakva!. Ne navodimo Gotovca bez razloga. Naime, on je jedini iz politike klase
koji je javno kazao da ne pristaje na Hrvatsku koja bi se temeljila na etnikom
ienju. Uinio je to na televiziji 1997.
kad se kao predsjedniki kandidat predstavljao javnosti. Oni koji se toga sjeaju,
pamte i ovinistiko pitanje televizijskog
novinara, koje je glasilo: Jeste li za masovni povratak Srba?. Gotovac je odgovorio: Tu
na bi bila ona zemlja koja bi se
temeljila na etnikom ienju. Pametnome dosta! Ovaj goreopisani igrokaz nipoto nije bezazlen za hrvatsko drutvo.
tovie, vrlo je opasan, jer u svojoj konanici ipak rezultira kolektivnim odbijanjem
suoavanja s nedavnom prolou. Pojedinci glume da su zabrinuti i u toj se tobo
njoj zabrinutosti slu
e ezopovskim jezikom. Neki od njih mo
da u sebi i trijumfiraju, neki trijumfiraju na glas, neki
su mo
da doista solidarni s izbjeglicama,
ali politika zajednica kao takva dugorono gubi, kolektivni denial ipak ubire svoj
danak.

Istina i hereza
To nam otkriva Jadranka Kosor, zastupnica HDZ, koja je u televizijskoj anketi sainjenoj povodom tumaenja popisa i
rezultata nekih srpskih politiara u Hrvatskoj, iskreno upozorila da se ne mo
e govoriti o etnikom ienju, jer bi to onda
znailo revidirati Domovinski rat, a zna se
da je i Sabor donio Deklaraciju o Domovinskom ratu u kojoj tono pie to Domovinski rat jest. Zastupnica se s pravom
pobunila jer, podsjetimo, politika je klasa prije godinu i pol deklarativno propisala kako se ima misliti o prethodnim dogaajima i time zapravo pokazala da se Domovinski rat ne mo
e vie legitimirati iz
samoga sebe, te da je evidentnost i neupitnost vrijednosti nastalih ratom sve te
e
prenositi puku, posebice novoj generaciji,
a da pri tome propisani stavovi ne dou u
brojne kolizije s injenicama (zloini s nae strane, etniko ienje Srba, hukaki
govori bive politike vrhuke). Stoga se
pristupilo postupku dogmatizacije: korpus vrijednosti proizalih iz rata pokuao
se zacementirati zbirkom apsolutiziranih
stavova. U sedam toaka tog svojevrsnog
politikog katekizma sublimirano je sve
to se ima znati o tom razdoblju nae nedavne prolosti, da bi u posljednjoj toki
svi graani i drutvene institucije bili pozvani da na navedenim naelima tite temeljne vrijednosti Domovinskog rata. Ta
apelativna toka otkriva skriveno, ali pravo, znaenje donesenog dokumenta, znaenje s dugoronim posljedicama. U toj se
toki priznaje da e svaki drukiji stav o
ratu biti smatran herezom i kao takav e
na odreeni nain biti sankcioniran. Na to
je reagiralo tek nekoliko povjesniara tvrdei da su im time ruke zapravo vezane, te
da u takvim okolnostima ne mo
e biti
pravog historiografskog istra
ivanja. Ovime se pokazuje da je poricanje na neki nain institucionalizirano, da je istra
ivanje
fakticiteta zamijenjeno politikim dogmatizmom. I dok je razumljivo da politika
klasa ustrajava na negiranju stvarnosti i da
u tumaenju dogaaja selektira uzroke
koje e uva
iti, zabrinjava da na dogmatizaciju pristaju i tzv. nezavisna novinarska
pera, koja na taj nain samo poma
u u
permanentnoj reprodukciji drutvenih
trauma. Umjesto da novinari poviknu:
Tko se nije skrio, magarac je bio!, te
krenu u potragu za skrivenim(a), oni zatvorenih oiju apu: Sad me ne vidi, sad
me ne vidi, sad me ne vidi....

IV/82, 6. lipnja 2,,2.

rtava Drugoga svjetskoga rata, a
takvih gafova bilo je jo. Kako se
moglo dogoditi da je ta emisija
otkupljena? Zar meu vie tisua

Ivo Goldstein, povjesniar

drutvo i pridru
iti euroatlantskim integracijama bez ikakvih

unutranjih lomova i sukoba, a
to jednostavno ne mo
e biti.
Zbog kompromiserstva, nedovoljne hrabrosti i odlunosti da
se krene u reforme, u kadrovske

injenice valja znati

Javnost mora znati:
jasenovaki i bleiburki
zloin nisu isto. Jedno je
zloin genocida, drugo je
zloin osvete
Agata Juniku
eposredan povod razgovoru s Ivom Goldsteinom
njegova je ostavka na lanstvo u Vijeu HRT-a. Neposredan povod njegovoj ostavci, bolje rei povod koji je prelio au, bio je direktan prijenos s komemoracije na Bleiburkom polju 12. svibnja ove godine, tj. neravnopravno tretiranje Bleiburga
i Jasenovca. Povodi koji su prethodili bili su, primjerice, preuivanje ustakih zloina u dokumentarnoj emisiji o zapadnoslavonskom selu panovici, neemitiranje sporne Latinice o deustaizaciji, nain na koji je tretiran
protest branitelja i dragovoljaca
na Trgu bana Jelaia u listopadu
prole godine... Ideja ovog razgovora bila je detektirati uzroke
koji le
e duboko unutar, ali i daleko izvan HRT-a.
Posljednjih tjedana ste u nekoliko navrata izjavili je HRT
zrcalna slika nae stvarnosti,
neto kao Hrvatska u malom...
Sve bolesti hrvatskog drutva postoje i na HRT-u: neracionalnost sustava, slaba organizacija, ozbiljne sumnje da postoje
sluajevi mita i korupcije. Pojedinci i skupine se antagoniziraju,
a razlozi su ideoloki, financijski,
presti
ni, meuljudski. Pojedinaan trud i kvaliteta teko se
mogu iskazati, jer je sustav petrificiran. U ovom trenutku ne vidim ni na HRT-u ni u drutvu
dovoljno odlunosti i snage da se
stanje radikalno mijenja.
No, na Hrvatskoj radio-televiziji, a jo vie na Hrvatskoj televiziji problema ima jo: novinarski i uredniki kadar je nedovoljno obrazovan, to je ustanovila u jednom od svojih izvjetaja
Vijeu i biva glavna urednica
ga Marija Nemi, kada je napisala da je na HTV-u postojala
dugogodinja negativna selekcija. Koliko je to neznanje veliko,
govori vam i navodna tvrdnja
jednog novinara da su Iran i Irak
zapravo dvije varijante istoga
imena, pa da je Iran hrvatska, a
Irak srpska varijanta, ili mo
da
obratno. Anegdota se prepriava
i nisam siguran da je istinita, ali
se potvruje ona si non e vero, e
ben trovato (ako i nije istinito,
lijepo je izreeno). Naime, prije
nekoliko dana emitirana je na
HTV-u francuska dokumentarna
emisija o odnosima Tita i Staljina
u kojoj su nekompetentni sugovornici izrekli niz netonosti koje nemaju veze s naim podjelama lijevo-desno ili slinima. Na
primjer, reeno je da su etnici
bili antifaistika snaga sve do
1944., da je na prostoru bive Jugoslavije bilo oko dva milijuna

foto: Ognjen Alujevi

zaposlenih na HTV-u nema nikoga tko bi znao ocijeniti njezinu kvalitetu? I, to je jo va
nije,
ne bi li ve jednom trebalo doi
vrijeme da HTV proda emisiju
takva naslova Francuzima, Englezima i drugima, a ne oni nama?
A kako biste opisali to to je
pred zrcalom, tj. Hrvatsku?
Nama bi svima trebalo za
roendan kupiti zrcalo pa da se
vidimo u pravom svjetlu, dakle,
onakvi kakvi jesmo: mala, relativno nerazvijena zemlja, zaokupljena nekim svojim davno
iskrslim i nikada preboljenim
problemima. Naa politika elita,
ili barem njezin dobar dio, ne
mo
e zemlju niti dovesti u novi
svijet globalnih trendova, univerzalne politikih i drutvenih
koncepata, jer ih niti pozna, niti
razumije.

Drutveni ugovor
Jasna Ulaga-Vali je sporni
prijenos iz Bleiburga objasnila
injenicom ugovora to ga je
HRT potpisao s Katolikom crkvom. Mo
e li se i u ovom sluaju povui paralela s drutvenim
realitetom u kojemu se zbog nekih imaginarnih ugovora esto
dogaaju nedopustivi gafovi i
kompromisi?
Atmosfera kompromiserstva dominira hrvatskim drutvenim i politikim
ivotom.
Smatra se da se mo
e stvoriti stabilno
liberalno-demokratsko

i druge promjene, Hrvatska posljednjih godinu-dvije plaa visoku cijenu. Pribli
avanje Evropi
nije ni izbliza tako brzo kako
smo se nadali, strane investicije
izostaju, a zemljom je zavladala
apatija koja se ne da rijeiti uzimanjem lijekova protiv prehlade.
Nisam nikakav poticatelj ili
organizator istki, smatram se liberalom. Upravo zbog liberalnih
uvjerenja, uvjeren sam, meutim,
da se moraju marginalizirati sve
nedemokratske tendencije i ideje
koje zagauju politiki i drutveni
ivot. Od toga valja krenuti,
da bi se stvarao zdrav temelj za
daljnje promjene.
Ugovor Kaptola i Uprave
HRT-a ipak dijelom valja izdvojiti iz ovoga konteksta. Potrebno
je imati takav ugovor, ali se pitam
ne bi li onda i druge vjerske zajednice trebale potpisati slian ili
istovjetan ugovor. No, je li to
uope mogue, jer je, izmeu ostaloga, Kaptol tim ugovorom dobio pravo da sudjeluje u izboru
urednika Religijskog programa
na HRT-u. Naposljetku, sama bit
te odredbe je upitna znai li to
da bi hrvatska sveuilita trebala
imati pravo sudjelovati u izboru
urednika Znanstvenog programa
na HRT-u, Drutvo filmskih radnika na izbor urednika Filmskog
programa, itd.?
Tvrdite da je Vijee HRT-a,
kakvo god bilo, jo uvijek kvalitetnije od Sabora to to govori
o jednima, a to o drugima?

Nisam samo mislio na odnos Sabora prema Bleiburgu i Jasenovcu, o emu u kasnije neto
vie rei. Mislim prvenstveno na
to da meu lanovima Vijea
HRT-a ima razlika u miljenjima,
ali su sve to odreda fini ljudi. U
Vijeu HRT-a nema rasista, seksista, lanovi Vijea se meusobno ne tuku. Trebali li uope rei
da smo to sve ve vidjeli u Saboru? Naravno da veina saborskih
zastupnika nisu takvi, ali se opet
vraamo na pitanje o hrvatskom
konformizmu: zato oni ne poduzmu neto radikalnije, ne poka
u javnosti da se ne osjeaju
ugodno u takvu drutvu? Mo
e li
se takve osramotiti, marginalizirati, a ne da se gospodin madracmudrac doekuje u jednoj TV-emisiji skoro pa kao nacionalni
heroj? Bojim se da je veini gospode u Saboru prvenstvena
ivotna ambicija da s visokim i nezaslu
enim plaama mirno doekaju izbore i da se onda na njima
ogrebu za neku novu sinekuru.
Naposljetku, ja mogu stajati
iza svih odluka Vijea, ali bogami
ne mogu iza svih saborskih odluka, ak ni u ove posljednje dvije
godine.

Ako se zala
emo
da se opsada
Sarajeva,
Srebrenice i
Vukovara smatraju
veim zloinima
negoli oni koje su
poinile hrvatske ili
bonjake jedinice,
onda dopustite da
se ka
e i da je
Jasenovac gori i
vei zloin od
Bleiburga
Zaborav zloina
Kako komentirate Raanovu
ispriku u Bleiburgu?
Raan se klanja svim
rtvama Bleiburga. To znai i pripadnicima Crne legije i Poglavnikova tjelesnog zdruga od kojih su
veina bili viestruki hladnokrvni
ubojice, uglavnom
ena i djece.
Valja znati da su mnogi od njih
izginuli u tekim borbama s partizanskim snagama, jer su znali
da, ako budu zarobljeni, ne mogu oekivati da budu poteeni.
Osim toga, veini njih ne mo
e
se odrei ratna vjetina i osobna
hrabrost. Dakle, oni ak i nisu
bili
rtve ratnog zloina. Klanja
li se Raan i njima? Javnost mora
shvatiti da su ubojice obitelji Zec
prema ovima pravi amateri.
Ima prijedloga (jedan od
predlagaa je primjerice Igor
Graovac) da se, ako je donesena
Deklaracija o Domovinskom ratu, donese i deklaraciju o zloinima u 20. stoljeu. Sla
ete li se s
tim?
Naelno bih se mogao slo
iti da ako postoji jedna deklaracija, valja donijeti i drugu. Meutim, Deklaracija o Domovin-

skom ratu je besmislena. Proteklo je ve dosta vremena od njezina donoenja, a ona se koristi samo u unutarhrvatskim politikim prepucavanjima. Ona nije
nikakav referentan dokument,
pogotovo ne prema inozemstvu.
Recite mi je li se ijedan hrvatski
diplomat ili dr
avni du
nosnik
mogao pred predstavnicima drugih dr
ava pozvati na nju? Naravno da nije, jer bi bio ismijan.
Deklaracija polazi od posve
krive pretpostavke, naslijeene
jo iz totalitarno-autoritarnih
vremena da politike institucije
ne samo da imaju pravo nego izriu i posljednji, definitivni pravorijek o nekim povijesnim dogaajima. Znai li to da u ja,
primjerice, ako jednoga dana napiem knjigu o Domovinskom
ratu, morati paziti da njezini
zakljuci budu usklaeni s onima
iz Deklaracije? Ovo nije samo
pokuaj da budem duhovit, nego
upozoravam da ova deklaracija
ima mnogo ire implikacije: ona
predstavlja trapav pokuaj da se
dr
avna vlast ovlasti da indirektno utjee na razvoj i rezultate
povijesnih istra
ivanja. To Raanova vlada dosad nije inila, niti
mislim da e initi, ali je pitanje
kako e se prema tome postaviti
bilo koja budua vlada. Takav
strah utoliko je utemeljeniji, jer
Deklaracija te
i aboliciji i zaboravu zloina koji su poinjeni tobo
e u ime Hrvata i Hrvatske, a
izreena je i jedna notorna neistina: da Hrvatska, barem u jednom
aspektu ili dijelu svoga ratnoga
anga
mana u Bosni i Hercegovini, nije poinila agresiju na tu
zemlju.
Smatrate da je ravnopravno
tretiranje Bleiburga i Jasenovca
va
no za razvijanje politike
kulture u Hrvatskoj. Za poetak,
mislite li da doista ta dva sluaja
treba tretirati ravnopravno?
Niste li malo prepristojni kada
to ka
ete?
Jedan od detalja u prezentaciji povijesnih dogaaja, ali posredno i temelj politike i medijske kulture, bio bi da se za jedinice NDH prestane upotrebljavati
termin hrvatska vojska, a za
Narodnooslobodilaku vojsku
jugoslavenska vojska. Dodue,
prije koju godinu se za Narodnooslobodilaku vojsku govorilo
jugokomunistika, srboetnika vojska itd., pa je, rekli bismo, ovo ipak bolje, ali stvari valja
maksimalno dezideologizirati.
Treba govoriti o jedinicama
NDH i partizanima ili Narodnooslobodilakoj vojsci.

Kategorizirati zloine
Osim toga, du
no potovanje
svih nevinih
rtava obveza je svakoga, pogotovo dr
avnih institucija. U temeljima je nae civilizacije da se gaji i obnavlja sjeanje
na ono to se dogodilo, ponajprije kada se radi o zloinima, a
du
nost ljudi kojima je to profesija, izmeu ostalih i meni, jest
da objanjavamo kako i zato se
to dogodilo. Kada sve nevine
rtve budu jednako potovane,
stvorit e se i uvjeti za istinsko
pomirenje. Istodobno, valja znati konkretne okolnosti pod kojima se to dogodilo: javnost mora
znati da jasenovaki i bleiburki
zloin nisu isto. Jedno je zloin
genocida, drugo je zloin osvete.
Osim toga, u Jasenovcu su svi
koji su stradali bili nevini, na
Bleiburgu i na kri
nom putu
stradali su mnogi koje bi svaki
sud osudio na najte
e mogue

IV/82, 6. lipnja 2,,2.

kazne. Bleiburki zloin time nije manji niti time
elim umanjiti
odgovornost neposrednih poinitelja i njihovih naredbodavaca,
ali injenice valja znati. Mislim
da e uskoro javnost o svim tim
tragedijama imati mnogo bolje i
tonije informacije.
to to tono znai? Namjeravate li provesti dodatna istra
ivanja?
Otkako je proteklih mjeseci
postalo neprimjereno i politiki
nepristojno, pa i nemogue tvrditi
da je Jasenovac bio samo radni logor, poela se u medijima ponavljati teza da je od proljea 1945.
postojao komunistiki logor u Jasenovcu, s prozirnom nakanom
izjednaavanja svih zloina.
Meutim, u Jasenovcu je najranije od kolovoza 1945. pa u
sljedee dvije godine bila skupina
od najvie 600 osuenika. Dakle,
svi su oni bili osueni, a nisu izravno stigli s kri
noga puta. Bili
su tienici Zavoda za prisilni rad
Sisak, organizirani u Radnu grupu Jasenovac. Bili su smjeteni u
samom mjestu, a raiavali su
ruevine jasenovakog logora,
popravljali ceste i most preko Save, pomagali seljacima u okolnim
selima da izgrade spaljene i sruene kue. Ubijanja nije bilo, a
posjeti i paketi stizali su jednom
tjedno. Dakle, uvjeti u tom logoru, ako se to uope mo
e zvati
logor, bili su radikalno razliiti
od onih u ustakom logoru.
Ali da odvratim protupitanjem onima koji tvrde da je zloin uvijek zloin, pa iz toga
ele
uspostaviti ravnote
u izmeu
ustakih i partizanskih zloina u
Drugom svjetskom ratu. Nije
sporno da su u nedavnim ratovima na prostoru bive Jugoslavije
sve zaraene strane inile zloine
i Srbi, i Hrvati, i Bonjaci-Muslimani. Na temelju toga netko
mo
e zakljuiti da su sve strane u
sukobu iste te da zapravo nema
ni agresora ni
rtve. Mnogi se u
Hrvatskoj s pravom ljute na takve tvrdnje, pa i sm sam se vie
puta i ovdje i u inozemstvu takvoj tvrdnji suprotstavljao.
Moramo uspostaviti svojevrsnu kategorizaciju zloina. Pa
ako se zala
emo da se opsada Sarajeva, Srebrenice i Vukovara
smatraju veim zloinom negoli
bilo koji od onih koji su poinile
hrvatske ili bonjake jedinice,
onda dopustite da se ka
e i da je
Jasenovac gori i vei zloin od
Bleiburga, odnosno da su ustaki
zloini gori i vei od partizanskih.

Ne trebaju nam isprike

Prolih nam se godina nametalo kao spasonosno rjeenje
svih problema pomirenje svih
Hrvata. No, to je sve skupa bilo
krivo postavljeno i naravno da je
propalo, odnosno samo izazivalo
nove podjele. Izmeu krvnika i

rtava nema pomirenja. rtve,
odnosno njihovi najbli
i, jedino
mogu oprostiti krvnicima. Da bi
se to lake ili uope dogodilo,
potrebno je da svaka sredina,
svaka nacija ili drutvena grupa
nedvosmisleno osudi zloine koji su poinjeni tobo
e u njezino
ime. Ako se netko ne mo
e suoiti s vlastitom prolou, ne mo
e oekivati ni bolju budunost.
U tom smislu, po tako i u
smislu politike kulture, aktualna vlast je dakle pala na ispitu?
O Jasenovcu i Bleiburgu i
najvie dr
avne vlasti imaju neuravnote
en stav. U Bleiburg je ila vladina delegacija, u Jasenovac

samo premijer Raan. Sabor je

organizirao besplatan prijevoz na
Bleiburg, ali nije im jo palo na
pamet to isto napraviti za Jasenovac. Ta je neuravnote
enost
dovedena do paradoksa u injenici da premijer Raan razgovara
na Bleiburgu s lanovima Poasnog bleiburkog voda, istovremeno se ispriava za zloine koji
su poinjeni kada je imao dvije
godine, a oni njemu ni rijei o tome kako i zato se on sam, zaslugom re
ima kojem su vjerno slu
ili i koji do danas slave, rodio u
koncentracijskom logoru.
Svim tim sam manje iznenaen, a puno vie zbog toga
alostan, jer se radi o garnituri koja
voli isticati da gradi dr
avu i
drutvo na antifaistikim tradicijama. Ve su na vlasti gotovo
dvije i pol godine, a u odnosu
prema povijesti, prema dogaajima koji tako vape za barem osnovnom ravnote
om, nisu napravili nikakav pomak od bive,
Tumanove vlasti.
Kad se ispriava Raan, kao
tobo
nji sljednik vlasti koja je
poinila zloin, onda bi trebalo
oekivati ispriku s druge strane.
Opet naelno govorei, trebali bi
se ispriati svi oni koji se pozivaju na tradicije NDH. Tih ima
dosta, i u kojekakvim politikim
strankama, ukljuujui HDZ, i u
jo kojekakvim sto
erima, udrugama i sl. Njihova je politika
kultura toliko mizerna da oni vrlo teko mogu shvatiti to je to
isprika, a posve je nemogue da
bi, ak i kada bi se ispriali, i pro
ivjeli i do
ivjeli to zapravo znai njihov in. To sigurno ne bi bila iskrena isprika i stoga je bolje
da je takvi i ne daju, jer bi samo
proizveli nedoumice i barem dijelu javnosti uspjeli bi se prikazati
u krivom svjetlu. Uostalom, to
bi se takvi uope i mogli ispriavati kada jedan dio njih i dan danas na javnim skupovima poziva
na nasilje i ubojstva. Da zakljuim, ne treba se ispriati nitko,
jer je hrvatski narod dobrim dijelom, a od jeseni 1943. i veinom,
bio na strani antifaizma te da je
bio ne samo na pobjednikoj
strani, ve i na strani pravde. Naa javnost mora znati tko je bio u
Drugom svjetskom ratu na pravoj, a tko na krivoj strani. Dovoljno je da te notorne istine, uz
dodatak da je NDH bila zloinaka tvorevina, prodre do uiju
uenika i iroke javnosti.

Knjiga zauujueg naslova

Kakav se razvoj politike kulture mo
e oekivati kada Josip
Jurevi, nastavnik suvremene
povijesti na Hrvatskim studijima, javno govori da se moderna
Evropa stvarala na otporu crvenoj opasnosti, a ne na antifaistikim temeljima, te da se dananje generacije ne trebaju optereivati antifaizmom?
O Jureviu ne mislim troiti rijei. Sve to sam imao rekao
sam u svojoj knjizi Holokaust u
Zagrebu on u svojoj knjizi Nastanak jasenovakog mita uglavnom razlo
no pobija sve pretjerane procjene o broju jasenovakih
rtava koje su slu
ile ideologizaciji i propagandistikim politikim ciljevima, posebice u stvaranju ratne psihoze meu srpskim stanovnitvom u Hrvatskoj, BiH i Srbiji osamdesetih
godina, ali u tome nije originalan. S druge strane, najee implicitno, a mjestimino i eksplicitno, negira ili pokuava zatakati genocidnu namjenu i zloi-

naki karakter ustakih logora,

posebno Jasenovca, ime sugerira la
nu ili ubla
avajuu sliku o
ustakom re
imu u NDH.
Proizvoljnim, selektivnim citiranjem, Jurevi sugerira da je Jasenovac bio samo radni logor, a
ne i mjesto masovnog unitavanja ljudi. Kada pie o
enskom i
djejem logoru u Loborgradu
kod Zlatara u Hrvatskom zagorju, Jurevi istie da su u njemu
postojale osnovna i srednja kola
te vrti, kao da je to, tobo
e,
olakavalo prilike u logoru. Teki logorski uvjeti spominju se
openito, usput, ali o njima nema
nijedne rijei vie, kao ni o inje-

Bitno je da budua
palestinska dr
ava
bude
demokratska, da
ima legalno
izabranu vlast i
demokratske
institucije koje
jasno osuuju
terorizam. Kada
taj proces uistinu
za
ivi, ekstremisti
poput Ariela
Sharona nee vie
moi doi na vlast
u Izraelu
nici da su gotovo sve zatoenice
zajedno sa svojom djecom skonale u Auschwitzu.
Jurevi se nije u proteklim
mjesecima uputao u diskusiju
oko moje knjige. No, kad smo
kod ovih njegovi rijei, koje, dok
mi ih vi niste prenijeli, nisam
nigdje proitao ili uo, one za
mene nisu nikakvo iznenaenje.
Prezentacija povijesnih dogaaja je temelj politike i medijske kulture. Kakvo je u tom smislu stanje u prosvjeti? Imate li
uvid u ud
benike, kolske programe? Ima li izmjena u odnosu
na rane devedesete?
Ne mogu govoriti o opem
stanju, pratim jedino situaciju u
nastavi povijesti i s povijesnim
ud
benicima. Do nekih je promjena dolo jo sredinom devedesetih, kada je otvorena mogunost da postoje alternativni ud
benici. Sada alternativnih ud
benika ima jo vie, ali nije dolo do temeljne promjene naime, nije promijenjen nastavni
plan i program, osnova za svaki
radikalni zahvat. Bez obzira to
je bilo najava da e se u takav
zahvat krenuti, oito ne postoji
ni volja ni snaga za to.
Kako komentirate vie ne aktualni, ali simptomatini sluaj s
prologodinjeg Frankfurtskog
sajma, na kojemu je Aralica u
medijima tretiran kao zvijezda
hrvatskog tanda?
Ivan Aralica je svojedobno
opravdavao Tumanovu politiku
prema Bosni i Hercegovini, pisao duge traktate o potrebi podjele te zemlje. Neka Aralica pie i

objavljuje knjige koje hoe (a to

su one sve loije to je njegov privatni problem), ali on ne bio
smio predstavljati posttumanovsku Hrvatsku, pogotovo ne u
ovakvoj reprezentativnoj prilici.
Kad smo ve kod medijskog
tretmana, jeste li zadovoljni recepcijom Vae knjige Holokaust
u Zagrebu?
Prilino zadovoljan. Jest da
je bilo napada na nju i na oca i
mene kao autore, ali ti napadi nisu doveli u pitanje ni injenice
iznesene u knjizi ni ope sudove.
Uglavnom se radilo o uvredama
(u Glasu koncila je Jure Krito
tvrdio da je to knjiga zauujueg naslova), ali da su od tih ljudi stigle pohvale i komplimenti,
uistinu bih imao veliki problem.
Mogao bih se zabrinuti da neto
s knjigom stvarno nije u redu.

Glas ekstremista prejak

Kako komentirate polemiku o
pitanju odgovornosti
idovskih
intelektualaca koja se u Feralu
vodi izmeu Heni Erceg i arka
Puhovskog?
Kada su u uvodniku Ferala
prozvani
idovski intelektualci
da se odrede prema izraelskim
zloinima, bio sam istodobno i
ljut, ali i
alostan. Feral je list koji je dosljedno ibao svaki nacionalizam, ksenofobiju, antisemitizam, i zbog svega toga mu valja
podignuti spomenik. Ali u ovom
sluaju nastupio je jednostrano:
pisali su o tome da izraelska vojska rui crkve, to je notorna
neistina i nitko nikada nije tvrdio, prihvatili su bez provjere
tvrdnje palestinskih izvora da je
u Jeninu izraelska vojska poinila masakr, i u toj tvrdnji ustrajavali i u danima kada su svi svjetski mediji ve to obilato demantirali. Naposljetku, prozivka
idovskih intelektualaca odudara
od uvijek dosljednih stavova redakcije Ferala. No, da ne bi izgledalo kako me Feral s pravom
proziva ja sam, primjerice, prije
nekoliko mjeseci u Vjesniku, izmeu ostaloga, izjavio da je glas
ekstremista i meu Izraelcima i
meu Palestincima i danas dalje
prejak.

Terorizam nije islamski

specifikum
Koje rjeenje smatrate optimalnim za rasplet izrealsko-palestinskog sukoba (ovo i sve ostalo pitam Vas, naravno, kao
povjesniara i anga
iranog intelektualca)?
Mislim da tu nema velike filozofije, na
alost ili na sreu.
Moraju postojati dvije dr
ave, izraelska i palestinska, uglavnom u
granicama prije rata 1967. godine. Palestinske izbjeglice, njih
oko 700.000, te njihovi potomci,
moraju biti adekvatno obeteeni, ba kao i otprilike i isti broj
idova iz raznih arapskih zemalja koji su u godinama nakon
1948. bili praktiki protjerani,
bez ikakve imovine, u Izrael i
druge zemlje. Najte
e e biti razrijeiti problem Jeruzalema, ali
uz puno dobre volje i meunarodnog anga
mana, ni to nije nedokuivo. Bitno je da i budua
palestinska dr
ava bude demokratska, da ima legalno izabranu
vlast i demokratske institucije
koje jasno osuuju terorizam, te
da prestane sustavna indoktrinacija Palestinaca, poevi od najranije dobi u koli, da Izrael valja
gurnuti u more, a sve idove pobiti. Kada taj proces u Palestini,
ali i u drugim arapskim zemljama

uistinu za
ivi, ekstremisti poput

Ariela Sharona nee vie moi
doi na vlast u Izraelu.
Nevezano za izraelsko-palestinski sukob, antiislamska propaganda je vea nego ikad prije
nakon ruenja WTC-a. Izmeu
terorizma i islama stavljen je
praktiki znak jednakosti...
Ljudi iz neznanja, a potom i
straha brkaju pojmove, podlije
u
masovnim histerijama, uspostavljaju se stereotipi, koji hrane nove predrasude i mr
nje. Meutim, nesporna je injenica da neke islamske dr
ave i danas ili su u
proteklim godinama i desetljeima poticale ili financirale terorizam, poput Irana, ili su ak same
organizirale teroristike akcije,
poput Libije.
Terorizam i nasilje nisu, meutim, islamski specifikum posljednjih desetljea i godina. U
odreenim povijesnim okolnostima iz japanskog je intoizma
izrastao pokret kamikaza, takoer svojevrsni samoubilaki terorizam. Pod kapom Katolike
crkve organizirana je inkvizicija.
Da bi se jasno razluio islam od
terorizma, valjalo bi doi do radikalne promjene mora se dogoditi da same islamske i arapske
zemlje, jasno osude terorizam i
da mu se ponu djelotvorno suprotstavljati, a ne kao do sada, da
ga financiraju ili da se prema njemu odnose kompromiserski i
konformistiki.
Paralelno s dananjim unipolarnim relevantnim svijetom,
egzistira itava jedna geografija
nepotrebnog svijeta, (kako ju je
nazvao jedan francuski dr
avni
funkcionar), tj. sivih zona koje
nikoga vie ne zanimaju. U takvu kontekstu neprijatelji postaju
svi protivnici globalizacije, to
opet rezultira nevjerojatnim terminolokim zbrkama, ali i doista
apsurdnim paralelizmima u stavovima, primjerice islamskih, ali
i svih drugih terorista, zelenih,
stranaka ekstremne desnice koje
su u usponu ... Kakva bi bila Vaa dugorona prognoza za taj
novi svjetski poredak?
Globalizacija je ne samo
neizbje
an proces nego proces
koji nam se zbiva praktiki svakodnevno pred oima. Mobilna
telefonija, Internet i sve ono to
ide s njima, revolucioniraju svijet
vjerojatno puno vie negoli ijedan drugi izum u proteklim desetljeima. Kakva poboljanja i
prednosti ti izumi donose u svakodnevnom
ivotu i radu, nije ni
potrebno obrazlagati. No, istodobno se nisu ispunile prognoze
i uvjeravanja, uglavnom iz razvijenih zemalja, da e sve integriraniji svijet donositi mnogo koristi
nerazvijenom svijetu. Uistinu ispada da bogate zemlje postaju
sve bogatije, a siromane ostaju
isto tako siromane, ako ne postaju ak i sve siromanije i besperspektivnije.
Sada postoje dva scenarija za
budunost: jedan, da se takvi
trendovi nastave, drugi, da se oni
preokrenu i da siromani, nerazvijeni svijet na neki udnovat nain krene naprijed. Kako sam
malo prestar da bih bio prevelik
optimist, da ne ka
em naivac,
bojim se da je vjerojatniji prvi
scenarij. E, onda je na nama, dame i gospodo, drugarice i drugovi, Hrvatice i Hrvati, graanke i
graani Hrvatske da pohitamo u
onaj razvijeni svijet, jer nam ozbiljno prijeti da ostanemo u
onom nerazvijenom i besperspektivnom.

10

IV/82, 6. lipnja 2,,2.

obrani od srbijanske oru
ane agresije. I to je vrijednosni sklop u
kojemu se mo
e promatrati Republika Hrvatska. Mislim da da-

Igor Graovac i Josip Jurevi

Igor Graovac: U Jasenovcu

su bile iskljuivo
rtve. To je ta
bitna razlika.
Znai, ne sla
ete se s onima
koji izjednaavaju Jasenovac i
Bleiburg.
Igor Graovac: To shvaanje

Isprike i trgovanja
rtvama

U emisiji Radija Slobodna
Evropa Most o znaenju
izvinjenja koje je hrvatski
premijer Ivica Raan
nedavno uputio
rtvama
Bleiburga razgovarali su
Igor Graovac, znanstveni
suradnik Hrvatskog
instituta za povijest, i Josip
Jurevi, profesor
suvremene povijesti na
Hrvatskim studijama
Sveuilita u Zagrebu
Omer Karabeg
Gospodine Graovac, kako ocjenjujete Raanov gest izvinjenja

rtvama Bleiburga? Jedni u tome
vide mudar potez, drugi demagogiju, a trei pak udvaranje
desno orijentiranim biraima?
Igor Graovac: Nakon Brandtove isprike koja je bila iskrena
i kleanja u Auschwitzu mnogi
su pokuali ponoviti tu gestu po
onoj poslovici vidjela
aba da
se konj potkiva, pa i ona digla
nogu. Ali isprika, ako je prinudna, nije dobra. Isprika mora biti
iskrena i mora poticati od onoga
tko je dijelom kriv ili se smatra
krivim. Socijaldemokratska partija Hrvatske je neoekivano
preko Zdravka Tomca i Ivice Raana uputila ispriku za koju se ne
zna je li upuena
rtvama ili, kako Feral u zadnjem broju ka
e,
onima koji su bili prisutni na
Bleiburkom polju, a to su crne
uniforme. Pitanje je kome se Raan ispriavao i u ije ime se ispriavao.
Kome se, po Vama, on pokuao
ispriati?
Igor Graovac: To bi trebalo
pitati njega, ali s obzirom na sastav ljudi nazonih na obilje
avanju bleiburke tragedije, nisam
siguran da se njima treba ispriavati. A, ako je ve rije o isprikama, s obzirom na to da je sadanja Republika Hrvatska sljednica
i NDH i partizanske Hrvatske,
dakle i jedne i druge, a Socijaldemokratska partija je sljednica Saveza komunista, odnosno Komunistike partije Hrvatske, onda su se njezini predstavnici trebali ispriati i Srbima i Romima i
idovima za Jasenovac. Ne zna
se zato se sadanja vladajua
garnitura u Hrvatskoj ispriava
jednim
rtvama, a ne ispriava se
drugim.
Josip Jurevi: Svakako da
se istup gospodina Raana na
Bleiburgu mo
e promatrati prije
svega u znaku politike pragmatike. Oznaio bih to kao potez
koji je motiviran politikim interesima. U sklopu toga mo
e se
govoriti o tome koliko je isprika
gospodina Raana iskrena. Gospodin Graovac je, meutim, pokuao povezati stvari koje se
veoma teko mogu povezati.
Naime, dananja Republika Hrvatska je nastala 1991. godine u

Igor Graovac: Velika je razlika u tome je li

neki totalitarizam u svojoj biti zloinaki
ili je on to postao svojim povijesnim
razvojem
nanji narataj u Republici Hrvatskoj ne treba dovoditi u vezu
sa 1941. i 1945. godinom, jer pripadnici dananje generacije nisu
participirali u tim dogaajima,
oni nisu bili ni roeni u to vrijeme.

rtve i stradalnici
Sla
ete li se s gospodinom
Graovcem, da se Raan, ako se
ve ispriavao u Bleiburgu, morao ispriati i u Jasenovcu?
Josip Jurevi: Ne mislim
da se gospodin Raan ispriavao.
Gospodin Tomac se mislio ispriati, s obzirom da je participirao
u Savezu komunista Jugoslavije
koji je izravno odgovoran za zloine koji su poinjeni u Bleiburgu, u govoru koji, na
alost, nije
odr
ao u Bleiburgu. A Raan je
iao polo
iti vijenac, nije jasno
da li ispred hrvatske vlade ili
vlastite partije. Mislim da
rtve
ne treba dijeliti ideoloki, na one
koje se vezuju za Jasenovac i na
one koje se vezuju za Bleiburg.
Mislim da su sve
rtve tragine,
bez obzira na njihovu ideoloku
pripadnost i da sve zaslu
uju
du
ni pijetet. Isprika sama po sebi nita ne znai. Mora postojati
pijetet prema
rtvama i eventualno obeteenje, bilo materijalno,
bilo moralno.
Igor Graovac: Treba praviti
razliku izmeu
rtava i stradalnika. Naime, suvremena viktimologija samo nevine ljude smatra

rtvama, a ostali su stradalnici.
Stradalnik mo
e biti poinitelj
zloina i onda on ne smije nositi
epitet
rtve. Stradalnik je izgubio
ivot borei se za neku svoju
politiku opciju ili ideju, a
rtva
je uvijek nevina.
Po vama, jesu li u Bleiburgu
bile
rtve ili stradalnici?
Igor Graovac: Mijeano. Tamo je, prema nekim pokazateljima, bilo puno stradalnika, a veoma malo
rtava.
A u Jasenovcu?

svom razvoju dolazi do unitenja

ovjeka i mo
da je ak proizveo
vie
rtava nego faizam ili nacizam. A kad se radi o usporedbi
izmeu Jasenovca i Bleiburga, tu
treba razlikovati dvije stvari. U
Jasenovcu je primijenjen dr
avni
teror, sustavni teror koji je bio
zakonodavno reguliran u ratnim
uvjetima, dok je Bleiburg, to
god mi o njemu mislili, a naroito Kri
ni put, poslijeratni fenomen, on je posljedica represije
komunistikog re
ima spram
svojih politikih protivnika.
Josip Jurevi: Jasno je da se
nacizam, faizam i komunizam
meusobno razlikuju. Meutim,
oni su koristili veoma slina
sredstva u osvajanju i provoenju vlasti i njihovo zajedniko
obilje
je jeste totalitarnost. Ta tri
totalitarna sustava obilje
ila su
20. stoljee i proizvela su nevjerojatne tragedije i neviene
rtve. Kad se radi o Jasenovcu i
Bleiburgu, oni se sigurno mogu
izjednaiti jer su to bila mjesta
smrti, mjesta gdje se stradavalo.
Jasno je da se u sluaju Jasenovca
radi o dr
avnom teroru, meutim, dr
avni teror imamo i u
Bleiburgu jer su temeljni interes
jugoslavenske dr
ave bili obraun i likvidacija. Za Bleiburg i
Kri
ni put ve
u se masovne likvidacije bez ikakvog suenja. Logore je imao i komunistiki re
im. Naime, zaboravlja se da je
Jasenovac i nakon rata koriten
kao logor, kao i itav niz drugih
mjesta. Jugoslavija je na cijelom
svom teritoriju osnivala logore u
koje je zatvarala nepo
eljne. Jugoslavenski komunistiki re
im
je radio sve ono to su radili i
drugi totalitarni sustavi u Drugom svjetskom ratu. Ono to je
zajedniko i Jasenovcu i Bleiburgu jest to da su tamo stradali nevini, nezatieni ljudi kao
rtve
terora i jedne ili druge dr
ave.

Titove depee
Igor Graovac: Kad je rije o
Bleiburgu i Kri
nom putu ne mo
e se govoriti o koncentracijskom
logoru koji je sustavno koriten
za unitenje ljudi, nego je rije o
premjetanju ljudi prema depeama koje su partizanske vlasti u to
vrijeme izdavale. Mnogi, meutim, ne znaju da su u Bleiburgu
stradali i partizani. Postoje presude. Jedan broj partizana je strijeljan zbog prekoraenja odmazde.
Postoji i Titova depea o putanju

Josip Jurevi: Temeljiti dananju

Hrvatsku na rezultatima Drugoga
svjetskog rata potpuno je krivo. Dananja
Hrvatska je nastala kao rezultat raspada
komunizma i kao izraz te
nje hrvatskog
naroda za vlastitim dr
avnim i
nacionalnim identitetom

o
rtvama, treba se uvijek prenijeti u vrijeme i atmosferu u kojima

se to dogaalo. Bez toga ne mo
emo razumjeti ono to se dogodilo. Dalje, netono je, gospodine
Jureviu, kad ka
ete da je Jasenovac bio logor i nakon Drugog
svjetskog rata. On tada nije bio
koncentracijski logor, on je, mo
da, u jednom razdoblju bio prolazna stanica u kojoj je vjerojatno
bilo i strijeljanja, ali nije bio logor.
To je velika razlika.
Josip Jurevi: Gospodin
Graovac oito ima potrebu opravdavati zloine koji su izvreni
nakon Drugoga svjetskog rata,
pogotovo pokuava opravdati
Tita. Naglaavam da su i ustaki
sustav vlasti, kao i komunistiki,
bili totalitarni, dakle, nema amnestije ni za jednog. Komunistiki sustav Druge Jugoslavije bio je
totalitaran, svi zloini koje je radio bili su osmiljeni svjetonazorski, normativno i ideoloki.
Na elu svega toga nalazila se
kljuna kult-osoba, Josip Broz
Tito. On je participirao u odlukama o stvaranju OZNE i
KNOJ-a, kao i u donoenju odluka o logorima. Posebno ga je
zanimao sustav logora za Nijemce. On je kritizirao upravu tih logora, jer je navodno uo da se u
tim logorima preblago postupa
sa zatoenicima, pa je tra
io da
mu se svaki mjesec alje izvjee
kako se postupa prema njima. O
tome postoji zapis u dr
avnom
arhivu, citirao sam dijelove toga
u svojoj doktorskoj disertaciji o
represiji jugoslavenskog sustava.
O totalitarnosti tog sustava svjedoi i injenica da se od poetka
1941. godine pa nadalje ne mo
e
nai nijedna konferencija, bilo
partijska, bilo neka druga, gdje se
ne istie pravo na osvetu i odmazdu, s time da su narodnim
neprijateljima i ratnim zloincima oznaavani, ne samo oni koji
su se izravno suprotstavljali partizanima ili komunistikom sustavu vlasti, nego svi oni koji su
bili nepo
eljni. To znai cjelokupna graanska struktura, ukljuujui i H, kao i oni koji bi
potencijalno u budunosti mogli
biti konkurenti. Svi oni su proglaavani ratnim zloincima i narodnim neprijateljima. To je bilo
formalno pravno normirano, a
provoeno je najbrutalnijim
sredstvima od masovnih likvidacija, bez ikakva suenja, preko
suenja koja su se provodila pred
vojnim i takozvanim narodnim
sudovima, do cjelokupne marginalizacije takozvanih narodnih
neprijatelja koja je sustavno provoena. Taj sustav je djelovao 45
godina i Bleiburg se mo
e smatrati samo poetkom svih moguih zloina koji su znaili krenje
normi meunarodnog prava,
standarda civilizacije zapadnog
svijeta i uope humanistikih naela. Prema tome, ne mo
e se davati amnestija nijednom od totalitarnih sustava, ni komunistikom, ni faistikom, ni nacistikom.

Antifaizam, crvena
opasnost...
proizlazi iz nakaradnih teza o
konvergenciji nacizma i komunizma. Meutim, tu postoji bitna razlika. Naime, nacizam i faizam nastupaju sa zastavama na
kojima je ispisan zloin. Cijelo
zakonodavstvo i cijela politika
nacizma i faizma smjeraju na
zloin, u temelje nacizma i faizma ugraen je zloin. Komunizam na zastavi ima ovjeka, ali u

ena i djece, kao i ona o formiranju sudova. Druga je stvar to je

to ispalo karikaturalno, pa kad Tito javi da treba formirati sudove
za suenje ratnim zloinima, onda se ti sudovi formiraju od onih
koji su kamenjem gaali ljude u
kolonama. Kad im je Tito poruio
da ti ljudi ne mogu biti suci, oni
su mu odgovorili poaljite nam
10.000 sudaca. Dakle, kad je rije

Kad je rije o represiji, stavljate li u istu ravan re
im Nezavisne dr
ave Hrvatske i komunistiki re
im?
Josip Jurevi: I jedan i drugi sustav su bili totalitarni sustavi. Mo
emo govoriti o razlikovanjima glede okolnosti i nekakvih
detalja. Meutim, zajednika im
je bila represija.
Igor Graovac: Velika je raz-

IV/82, 6. lipnja 2,,2.

lika u tome je li neki totalitarizam u svojoj biti zloinaki ili je
on to postao svojim povijesnim
razvojem. To je velika razlika.
Nedavno je proslavljen Dan
pobjede nad faizmom koji se
slavi kao Dan Europe zbog toga
to je suvremena Europa, kao i
Republika Hrvatska, zasnovana
na antifaistikim tradicijama.
Nije sluajno to je Dan pobjede
nad faizmom proglaen Danom
Europe. I danas je cijela Europa
sazdana na tekovinama Drugoga
svjetskog rata, odnosno na zastupanju onih ljudskih vrijednosti
koje je afirmirao antifaizam.
Koliko znam u Europi se ne slavi
dan antikomunizma. Komunizam je bio dio antifaistike koalicije i saveznik u borbi protiv
najveeg zla ovjeanstva koje se
javilo u 20. stoljeu. Zato nikome u Zapadnoj Europi ne pada
na pamet da proglasi dan antikomunizma kao dan Europe. Da su
svi totalitarizmi jednaki, kao to
vi, gospodine Jureviu tvrdite,
onda bi se Europa, koja je obrazovanija od nas, odavno sjetila da
danom Europe proglasi dan antifaizma i dan antikomunizma.
Ali vidite, evo prolo je 50 godina od rata, a jo je samo Dan
pobjede nad faizmom Dan Europe. I nikakav dan antikomunizma nije postao dan Europe.
Josip Jurevi: Temeljni
problem Europe izmeu dva
svjetska rata bila je takozvana crvena opasnost, odnosno pojava
jednog sustava koji je zaista
predstavljao crvenu opasnost i
koji je prijetio da potpuno urui
graanski svijet. O tome kakav
je to bio sustav dovoljno govori
injenica da je 1939. godine sklopio savez s nacizmom. Htio bih
vas podsjetiti da je 1943. godine,
nakon kapitulacije Italije, izvrena defaizacija Italije. Godine
1945. odr
ana je Potsdamska
konferencija gdje je izvrena denacifikacija Njemake. I nakon
toga temeljni problem svijeta
postaje hladni rat, odnosno crvena opasnost, odnosno socijalizam
kao svjetski proces. Jer, nakon
to su saveznici pobijedili nacistiku Njemaku, militaristiki
Japan i faistiku Italiju ti totalitarizmi vie ne postoje. Oni su
bili, rekao bih, veoma kvalitetno
destruirani tako da vie nisu
predstavljali opasnost. Europa se
podijelila na temelju hladnog rata, dakle na temelju crvene opasnosti. Glavno obilje
je Europe
od 1945. do 1990. godine bio je
sukob graanskog svjetonazora s
komunizmom i socijalizmom
kao svjetskim procesima. Nedavno je izala knjiga, koju je
gospodin Graovac vjerojatno vidio, zove se Crna knjiga komunizma, iz koje se vidi koliko je
komunizam u 20. stoljeu odnio

rtava. ini mi se izmeu 90 i
100 milijuna, s tim da nije ukljuena Hrvatska. Prema tome, kriva je projekcija temeljiti Europu
na antifaizmu. Antifaizam je
jedan mali fragment povijesti
Europe u 20. stoljeu koji je nakon Drugog svjetskog rata prestao biti evropski problem. Nakon toga se pojavila crvena opasnost koja je bila temeljni problem
Europe do 1990. godine, i nadam
se da se nakon toga vie nee regenerirati.

... ili antefaizam

Ako se sla
ete, da raspravimo
ovo pitanje. Gospodine Jureviu, tvrdite da se moderna Evropa
temelji na otporu crvenoj opas-

nosti i borbi protiv crvene opasnosti. A gospodin Graovac tvrdi da je u osnovi moderne Evrope antifaizam.
Igor Graovac: Ne samo da
sam znanstvenik nego i legitimist. Naime, i u preambuli Ustava
kao temelj Republike Hrvatske
spominju se antifaistika tradicija, ZAVNOH-ovske i AVNOJ-ske granice. Hrvatska koja
eli biti dijelom Europe je

Igor Graovac: I antifaizam.

Josip Jurevi: Ne. Europa
se ne temelji ni na emu anti. Iako se, naravno, u ratnom sukobu
moralo biti protiv neega i moralo se pobijediti i faizam i nacizam i militarizam. Ali Europa
ima puno, puno dublje temelje
koji su graanski. Dananja Europa jest graanska, dakle ona
nije anti. Mislim da dananji na-

Igor Graovac: U Jasenovcu je primijenjen

dr
avni teror, sustavni teror koji je bio
zakonodavno reguliran u ratnim uvjetima,
dok je Bleiburg, to god mi o njemu
mislili, a naroito Kri
ni put, poslijeratni
fenomen, on je posljedica represije
komunistikog re
ima prema svojim
politikim protivnicima
smatram i dalje antifaistika, a
ne anticrvena. Naime, o emu se
radi. Denacifikacija i defaizacija bile su nametnute Njemakoj
i Italiji, jer su te zemlje izgubile
Drugi svjetski rat. Stjecajem povijesnih okolnosti, zahvaljujui
partizanima ili, kako ih, gospodine Jureviu, zovete, crvenima, Hrvatska spada u grupu zemalja Europe koje sainjavaju
pobjedniku, savezniku silu. I
zato u Hrvatskoj nikad nije provedena deustaizacija. Svojevremeno su i predlagatelji zakona o
deustaizaciji odustali od toga,
jer bi to znailo blatiti Hrvatsku. Mi se ne trebamo ni deustaizirati, ni denacificirati, ni
defaizirati, jer smo pobjednika zemlja Drugog svjetskog rata. Dodue, uz potporu crvenih,
ali crveni su bili sastavni dio antifaistike koalicije. I cjelokupni zapadni, moderni, demokratski svijet, htjeli vi ili ne, i dalje je
antifaistiki, odnosno antinacistiki i zbog toga se Dan pobjede nad faizmom slavi kao Dan
Europe.
Josip Jurevi: ini mi se da
je gospodin Graovac neprekidno
zaboravlja neke elementarne injenice. Govorio sam o sporazumu nacistike Njemake i Sovjetskog Saveza, o crvenoj opasnosti, o hladnom ratu i
eljeznoj
zavjesi kao povijesnim injenicama. On to uporno preuuje.
Svakako da u znanstvenoj literaturi zapadnog svijeta prevladava
miljenje da su temelji Europe
humanizam, graansko drutvo,
parlamentarna demokracija i tako dalje.

rataj u Hrvatskoj ne bi trebalo

optereivati vezivanjem za jedan
stravian sustav kakav je bio komunistiki. Temeljiti dananju
Hrvatsku na rezultatima Drugog
svjetskog rata potpuno je krivo.
Dananja Hrvatska je nastala kao
rezultat raspada komunizma i
kao izraz te
nje hrvatskog naroda za vlastitim dr
avnim i nacionalnim identitetom. Ako govorimo o povijesnoj batini, Hrvatska se prije svega temelji na svojoj europskoj, graanskoj batini. Dananji narataj ne treba
ideoloki optereivati s nekakvim antifaizmom.
Igor Graovac: Nikako ga ne
optereujem i
ao mi je to ste
me tako shvatili. Ja sam se precizno izrazio. Ja bih se s vama
mogao slo
iti da antifaizam
mo
emo staviti u ropotarnicu
povijesti. Ali kod nas se radi o,
kako Feral duhovito ka
e, antefaizmu.
Josip Jurevi: Mislim da
biste kao znanstvenik trebali biti
referenca Feralu, a ne Feral vama.
Nemojte se pozivati na Feral.
Oni su novinari koji rade svoj
posao.
Igor Graovac: Shvatite to
kao igru rijei. Suvremena Hrvatska nikako ne mo
e biti zasnovana na antefaizmu, za mene
je uvijek bolje da bude zasnovana
na antifaizmu.
Josip Jurevi: Ona je zasnovana na hrvatskim, graanskim tradicijama koje su puno,
puno starije i od 1941. i od 1945.
godine.
Igor Graovac: Nije. Njezine granice i njezina opstojnost i

njezina povijesna utemeljenost

su zasnovani na AVNOJ-evskim
i ZAVNOH-ovskim granicama
koje su rezultat antifaistike
borbe. Njezina teritorijalna cjelovitost, ja sam iz Dalmacije,
zasnovana je na pobjedi antifaistikih snaga, na povratu Dalmacije i sjedinjenju Istre s Hrvatskom. Faisti su rasprodali
Hrvatsku, a hrvatski partizani su
je obnovili. Dananja Hrvatska

Josip Jurevi: Kad

se radi o Jasenovcu
i Bleiburgu, oni se
sigurno mogu
izjednaiti jer su to
bila mjesta smrti,
mjesta gdje se
stradavalo. Jasno je
da se u sluaju
Jasenovca radi o
dr
avnom teroru,
meutim, dr
avni
teror imamo i u
Bleiburgu jer su
temeljni interesi
jugoslavenske
dr
ave bili obraun
i likvidacija
je u partizanskim granicama, jer
da je ostala faistika Hrvatska,
onda moj Split ne bih bio u Hrvatskoj, nego u Italiji.

Dr
ava niotkud?!
Josip Jurevi: Mislim da se
grozno osjeaju hrvatski graani
koji sluaju gospodina Graovca
koji tvrdi kako je samostalna hrvatska dr
ava, ova dananja, graanska, nastala zahvaljujui nekakvim naratajima iz 1945. godine. Ova hrvatska dr
ava je nastala zahvaljujui golemoj
rtvi
hrvatskog naroda, pogotovo od
1991. do 1995. godine, kad se
branila od srbijanske agresije. I
to je temelj te dr
ave u isto faktografskom smislu. Dakle, nas
nisu branili ni partizani, ni ustae, ni ban Jelai, ni kralj Tomislav, nas su branili hrvatski branitelji, bilo dragovoljci, bilo oni
koji su bili u policiji, branili su
nas svi oni koji su nosili puku
borei se protiv srbijanskog tenka 1991. godine.
Igor Graovac: Zastupnik
sam kontinuiteta. Neosporno je
da postoji izravna veza izmeu
Hrvatske 1945. i Hrvatske 1990.
godine, bez obzira na nemali
doprinos ljudi koji su stvorili
suvremenu Republiku Hrvatsku.
Upravo su se ti ljudi pozvali na
taj kontinuitet. Nisu se pozvali
na kontinuitet faizma, nego na
kontinuitet antifaizma. I meunarodna zajednica priznala je teritorijalnu cjelovitost dananje
Hrvatske na temelju partizanske
Hrvatske. To su injenice.
Josip Jurevi: Dananja
Hrvatska se ne temelji na komu-

11

nistikim tradicijama. Komunizam, kao sustav, predstavljao je

diskontinuitet s ranijim razdobljem. Ne samo hrvatski nego openito. Marksizam, a pogotovo
boljevizam, openito su zagovarali potpuni diskontinuitet sa bilo kakvim tradicijama politikim, dr
avnim, kulturnim, ideolokim, svjetonazorskim, jednom rijeju, diskontinuitet s graanskim vrijednostima. Komunizam je potpuno potirao graanske vrijednosti. Prema tome,
dananja Hrvatska se ne bi trebala temeljiti na komunistikim
tradicijama.
Igor Graovac: Partizani nisu komunisti, komunisti su
predstavljali manji dio partizanskog pokreta. Nisam spomenuo
rije komunizam. Vaa borba
protiv komunistikih vjetrenjaa
nema veze s onim o emu mi
razgovaramo.
Josip Jurevi: U Drugoj
Jugoslaviji na vlasti je bila Komunistika partija, odnosno Savez komunista. Nitko drugi nije
mogao artikulirati nijedan interes. Tko god je to pokuao, bio
je eliminiran, likvidiran, drutveno marginaliziran. Hrvatska bi
trebala biti dio Zapadne Europe,
a dananje europske integracije
provodi graanska tradicija, koja
je polivalentna i pluralistika.
Igor Graovac: Sla
em se s
vama. U Francuskoj su protiv Le
Pena izali svi Francuzi na ulice i
rekli ne damo faizmu ni milimetar naprijed. To vam je graanska tradicija.
Josip Jurevi: Komunizam
nije graanska tradicija.
Igor Graovac: Graanska
tradicija vam je antifaizam.

Kome se ispriati?
Na kraju bih se vratio na pitanje kojim smo poeli ovaj razgovor. U zakljuku, je li Raanov gest izvinjenja u Bleiburgu
bio potreban?
Igor Graovac: Kad je rije o
dignitetu i potivanju
rtava,
potreban je svaki oblik isprike,
pa i nespretan. Protivim se izjednaavanju zloina i
rtava. Ako
je Hrvatski sabor smatrao shodnim da usvoji Deklaraciju o Domovinskom ratu, onda je trebao
usvojiti i deklaraciju o zloinima
u 20. stoljeu. I onda bi u tom
kontekstu oni koji se smatraju
odgovornima mogli uputiti ispriku odgovarajuim ljudima, a to
znai, prije svega,
rtvama, a ne
politikim nositeljima zloina.
Josip Jurevi: Mislim da se
gospodin Raan odluio na taj,
za njega drastian potez, iz iste
politike pragmatike, kako zbog
izbora, tako vjerojatno i zbog zamagljivanja u Europi. Je li njegov
in iskren ili ne, koliko je on bio
uinkovit pokazat e vrijeme.
Meutim, mislim da bi bio puno
bolji potez da se gospodin Raan
ispriao mnogobrojnim
rtvama
komunizma od 1945. do 1990.
godine, a pogotovo nakon 1970.
godine kad je sudjelovao u izvrnoj vlasti u Hrvatskoj. Naime,
poznato je da je u Hrvatskoj od
1945. do 1990. godine bilo ak
30.000 politikih procesa u kojima je vie desetaka tisua ljudi
osueno. Dakle, ako se ve ispriavao, s humanistikog stajalita
bi bilo puno po
eljnije da se gospodin Raan ispriao za zloine
koje je komunistiki sustav poinio u vrijeme kad je on bio veoma ugledna osoba u komunistikom sustavu Socijalistike Republike Hrvatske.

12

IV/82, 6. lipnja 2,,2.

jui se problema prevodilatva,
stila i jezika. Nastavljajui prole
godine zapoetu namjeru okupljanja recepcija Tomizzinih prije-

Dvostruke kodiranosti
ensko/nacionalno kao metodoloki

izazov povijesti pograninih knji
evnosti (Pu
ar), Fizionomije

Dvije granice i tri zemlje

Tomizza je, osjetivi
moralnu potrebu da svoj
realni prostor literarno
uokviri, svojim knji
evnim
opusom u kojem se
prelamaju drutvene
prilike mutnih i tekih
poratnih godina u Istri,
Sloveniji i Trstu, postao i
povodom za mnoga
drutvena pitanja
dananjice
Nives Frani
nji
evno-znanstveni skup
Tomizza i mi, podnaslovljen Susreti uz granicu, ove
je godine, u svom treem izdanju, u organizaciji Pukog otvorenog uilita iz Umaga, prekoraio dvije granice i obuhvatio tri
zemlje. Trst, Kopar i Umag bili
su mjestom susreta 32 sudionika
ija su izlaganja odredile etiri
naelne teme: Prevoenje Tomizze, Granica u globalizaciji,
Jezik i narjeja u Tomizzinom
opusu te Tomizza i Istra.
Fulvio Tomizza, preesto odreivan kao talijanski pisac slavenske kulture, zapravo nije
pripadao nikome i pripadao je
svima, kako je rekao Ciril Zlobec prilikom otvorenja skupa u
Trstu. U tom je smislu Tomizza,
osjetivi moralnu potrebu da
svoj realni prostor literarno uokviri, svojim knji
evnim opusom
u kojem se prelamaju drutvene
prilike mutnih i tekih poratnih
godina u Istri, Sloveniji i Trstu,
postao i povodom za mnoga
preispitivanja drutvenih problema dananjice u kojoj postoji velika (pre)tenzija za pro
imanjem, a s druge strane jo vea za
iskljuivim odabirom svojih nacionalnih potomaka.

Drvo, rije i ovjek

Tomizzu kao pisca mo
da je
najbolje okarakterizirao Marko
Kravos, transki pjesnik, istaknuvi tri karakteristike njegova
stvaralatva: drvo, kao motiv
povratka prirodi u svoj lirinosti
ambijenta, rije, kao vokacija
svakog susreta s drugim i drukijim, te ovjek kao drutveno bie
koje neprestano sanja o bolje
ureenom svijetu. Takvim temeljima uvren literarni i
ivotni
nazor razlog je to skup ve treu godinu poprima i odlike hommagea piscu. Iz svoje nesretne i
krajnje nezahvalne pozicije izbjeglice, on je neprestano nastojao rijeju i kulturnim djelovanjem preinaiti graninu nepropusnost u mjesto pro
imanja i
zbli
avanja.
Trst, grad u kojem je
ivio i
stvarao, a koji ga zapravo nikad
nije prihvatio, ove se godine po
prvi put ukljuio u organizaciju
skupa. Visoka kola za tumae i
prevoditelje bila je nositelj transkog dijela programa iji su
se sudionici usmjerili uglavnom
na knji
evno-teoretske i jezine
analize Tomizzina opusa dodiru-

voda u razliitim kulturnim sredinama koje su udomile Tomizzu prijevodima na 15 jezika,

osobito su bila va
na izlaganja
goe iz Njemake Ragni Marije
Gschwend koja je prevodila Tomizzu na njemaki i Doine Derer koja je izlagala na temu Tomizza u Rumunjskoj. Izborom
stila istarskog Tomizze bavila se
Cristina Benussi, a jezikom naracije Fabio Russo. Jezinom interpretacijom u pojedinim romanima struno i temeljito pozabavili su se Adriana Da Rin (La lingua de La finzione di Maria) i
Gabriella Cartago (Lettura linguistica de Gli sposi di via Rossetti). Hommage Fulviju Tomizzi izrazili su Milan Rakovac,
Ciril Zlobec, Predrag Matvejevi
(preko audio zapisa), Marko
Kravos i Tonko Maroevi.
Koparski dio simpozija (u organizaciji asopisno zalo
nike
dru
be Primorske novice) odvijao
se u Pretorskoj palai uz puno
le
erniji i iri pristup obradi tema. Rastko Monik, Aljoa Pu
ar, Ulderico Bernardi, Petar
Turinovi i Milan Rakovac izlagali su pod motivskom aurom
globalizacije i granice, ali usmjeravajui se na raznorodne teme:

globalnog identiteta (Bernardi)

do Istre u globalizacijskim trendovima (Turinovi) te Niemandsland & Zwischenland pogranija (Rakovac). Rastko Monik je
u irini svoje filozofsko-socioloke misli, teme globalizacije i
granice, te viestruko zapretene
injenice, povezao s literarnim
opusom Tomizze na jedan, istaknuo je, aforistiki nain. Nadovezujui se na Tomizzinu ideju
utopije ujedinjene Europe, kao
jedinog mogueg smjera, Monik je preko jezika i dijalekta tj.
njihove istovremene upotrebe u
Tomizzinu romanu ukazao kako
se u praksi mogu preskoiti granice u glavama i na ledinama.

Izmeu perestrojke i
globalizacije
U umakom dijelu skupa koji
je organiziralo Puko otvoreno
uilite izlagali su: Franco Juri,
Drago Orli, Marcello Marinucci,
Sinan Gud
evi, Franco Crevatin,
Roberto
Blagoni,
Ljiljana
Avirovi, Sandi Blagoni, Neven
Uumovi, Aldo Milohni, Patrizia Raveggi, Aldo Kliman i Sanja
Roi. Teme su bile krajnje raznorodne od usko lingvistikih, vezanih uz Tomizzino stvaralatvo

(Avirovi: Jezik autora, Jezik prevoditelja, Marinucci: Jezik i narjeja Istarske trilogije) do jezika u
kontekstu suvremenih zbivanja
(Uumovi: Jezika kao minsko
polje) i nekih povijesnih primjera
uspostavljanja lingue france (Crevatin: Venecijanski kao knji
evni
jezik Jadrana). Izuzetno originalno u uspostavljanju analogije izmeu perestrojke i globalizacije
bilo je izlaganje Sinana Gud
evia
(Globalizacija kao perestrojka)
koji je kronikim detaljima razotkrio zbilju i uobrazilju politike
elite s kraja stoljea. Politiki je
diskurs Istre Sandi Blagoni minuciozno razlo
io opetovanim
oprimjeravanjem neumornog zaposjedanja identiteta recikliranjem prolosti tj. njezinim mobiliziranjem u sadanjosti. Izlaganje
Sanje Roi (Tomizza, istarski fantastiar) otvorilo je jedan sasvim
novi uvid u Tomizzin literarni svijet obogaujui njegovu literarnu
atribuciju elementima fantastike.
Referat je ujedno i izvrstan primjer konstruktivnog pristupa stvaralatvu uope i propitivanju jo
neistra
enih knji
evnih horizonata i stoga vrlo vrijedan pomak i
iskorak iz openitih i znanih gabarita tomizzijanskih tema. Tomizzino mjesto u kontekstu suvremene knji
evnosti tema je koja
svakako tra
i i emotivni i vremenski odmak, kao uostalom i iole
ozbiljniji kritiko-teoretski osvrt,
stoga se miljenje Alda Klimana
mo
e uzeti kao valjana smjernica
daljnjem radu skupa jer je, ka
e
Kliman, potrebno i mogue relevantna promiljanja o njegovoj literaturi vratiti na one poetne,
isto knji
evne pozicije s obzirom na to da je previe naglaena
ta socijalna ili (socijalizirajua)
dimenzija Tomizzine osobnosti i
knji
evnosti. Ali, upravo ta dimenzija, s druge strane, usmjerila
je skup prologodinjem osnivanju Pograninog foruma u okviru
kojega se sudionici dotiu drutvenih i kulturolokih tema pogranija, globalizacije, tolerancije,
iskorjenjivanja i uutkavanja, manjina, veina i opasnih sredina.
No, s tree strane, (ipak smo
na tromei), takvo irenje tema
ove je godine rezultiralo heterogenou i glomaznou stoga se
za budua izdanja skupa planira
izvjesna selektivnost i razgranienje u smislu znanstvenog i popularnijeg pristupa, te knji
evnokritikih izlaganja i referata vezanih uz razliita drutvena pitanja.

Dva romana i jedna predstava

Na ovogodinjem skupu
predstavljena su i dva nova prijevoda Tomizzinih romana: na slovenskom Pregrena razmerja (I
rapporti colpevoli) u izdanju ARK-a iz Izole i na hrvatskom Dalmatinski san (Il sogno dalmata) u
izdanju Pukog otvorenog uilita iz Umaga. Dalmatinski san
posljednji je Tomizzin roman i u
tom smislu, rekao je Neven
Uumovi prilikom predstavljanja, mo
e ga se tumaiti kao svojevrsni rezime njegove osnovne
problematike: udomljenja i iskorjenjivanja. Mogue je slijediti
tri interpretacijske razine koje se
u posljednjem dijelu romana sjedinjuju akcentirajui misao o obrani ljudskog dostojanstva tj.
onome to ostane nakon to,
pred kraj puta,
ivot promotrite
s pozicije neostvarenosti, nepotpunosti i nerealiziranosti. Povezanost historiografije s pievom
autobiografijom i u ovom romanu, naglasio je Uumovi, potvr-

uje da je duboka pieva identifikacija sa sudbinom svoga naroda i krajolika polazite sveg njegovog stvaralatva. Druga linija
slijedi putopisni karakter izlaganja stavljajui u prvi plan te
nju
pojedinca za stvaranjem svoga
doma, dok razina ljubavne prie
govori o unutarnjoj potrazi za
domom i mogunou objedinjavanja dvostrukog identiteta.
Jedan od odlinih naina populariziranja prole godine prevedene knjige Posjetiteljica i iskoritavanja filmsko-kazaline
dinamike Tomizzinih tekstova
ovogodinje je uprizorenje dijelova tog romana koje je Puko
otvoreno uilite na kraju skupa
ponudilo svojoj publici i sudionicima. Upravo na takve specifinosti i bogatstvo u svom je,
duhovitom i komunikativnom
izlaganju (Note: biljeke uz Posjetiteljicu) s referencama na vrijeme sadanje, istaknuo Drago
Orli te je predstava bila oprimjerenje mnogih korisnih primjedbi. Re
iju i dramsku adaptaciju potpisuje redatelj Marijan
Fruk, a kostimografiju i scenografiju Anastazija Debelli. U glavnim ulogama nastupili su Dora
Poli i Slavko Juraga. Posjetiteljica je roman koji nudi vierazinske prie, isprepletene i vrlo podatne za kazaline, a osobito filmske adaptacije. Predstava je u
svojoj kratkoi, tek etrdesetak
minuta trajanja i dvoje glumaca,
uspjela predoiti i intimu i rat, i
erotiku i sjenu poratnih godina,
detalje i drutveno-povijesnu kulisu pedesetih. Zgusnuta emotivna bremenitost izotrila je likove, pa i izvedbe izrazitom sugestivnou. Dramaturgija je spretno prekrila neke nedostatke literarnog predloka, a re
ija je vizualnim atrakcijama, tj. video
projekcijama, pojedine dijelove
uinila izuzetno upeatljivim.

Zatvoreni prolazi
Na ovom ste skupu, izmeu
ostaloga, mogli saznati i da u Bukuretu svake godine dvoje studenata talijanistike diplomira na
temi Tomizze. U sklopu hrvatskih sveuilita taj podatak ima
smisla pratiti jedino u petogodinjim razdobljima u okviru kojih
dobijete mizernu brojku 1 do 2.
Podatak s prologodinjeg skupa
govori o jo poraznijem podatku
u Italiji, gdje je u posljednjih nekoliko godina diplomiralo troje
ljudi na transkom sveuilitu.
Knji
evnost kao propitivanje
mikrohistorije, kako je i naslovljeno jedno izlaganje (Kliman)
svakako podrazumijeva razjanjavanje odnosa izmeu prolosti, sadanjosti i budunosti, tj.
potrebno je omoguiti razumijevanje povijesti kako bi se omoguilo odreivanje identiteta, u
svoj irini od kulturnog do knji
evnog. Upravo zato ovaj skup,
osim knji
evne teme vezane uz
Tomizzin literarni opus, otvara
prostor i za ira drutvena pitanja Pograninog foruma.
Tomizza mo
e biti nadahnue
i ope mjesto i dananjih zbivanja upravo stoga jer njegov primjer nije postao pravilo, jer takve
romansko-slavenske slo
enice,
na
alost, u pravilu ne funkcioniraju u istarskom mikrokozmosu.
Bio je tek izuzetak koji je u sebi,
ali ne i oko sebe, pomirio razdore razliitosti i bogatstvo viestrukih odreenja. No, to je i razlog vie za hommage Tomizzi i
otvaranje raspravama o zatvorenim prolazima.

IV/82, 6. lipnja 2,,2.

ciznim i dosljednim opisom
neizjednaivih uloga aktera
proizvodnje ratnog mete
a. Ali
ni takav opis nije mogu u uvjeti-

jui balast, kao da nam je netko,

dok smo prelazili granicu, u prtljagu ubacio eksplozivni mehanizam.

Jezik kao minsko polje

Meusobno
obespravljivanje pripadnika
zajednice druge patnje,
koje se krije iza oite
gluhoe i odsustva
otvorenog razgovora
izmeu nekad
ravnopravnih graana iste
dr
ave, samo je jedan od
poslijeratnih fenomena
koji tra
i raspravu upravo
zbog njegove preutne
utjecajnosti

Neven Uumovi
rvi susret, upoznavanje,
bilo koja dva graanina
razliite nacionalnosti bive SFRJ, teko danas mo
e proi
bez suzdr
ane opreznosti u izboru pitanja, bez svjesnog izbjegavanja odreenih tema i, ne na
kraju, bez odreene doze straha.
Kolikoj boli, kakvim je patnjama
onih ratnih godina bio izlo
en
ovjek s kojim se upoznajemo,
ostaje zagonetka za nas. Ako se
zapone razgovor o tome, osjeaj neiskazivosti jo se pojaava,
a svako usporeivanje samo pogorava stvar. Govor o pretrpljenim patnjama svoju te
inu nalazi
samo u okviru vlastite zajednice,
dapae, prave granice meu zajednicama na terenu bive SFRJ
prepoznatljive su upravo prema
dosegu konsenzusa o tome to
su nae patnje, kolika je teta koju smo mi pretrpjeli; negativna
odlika tog konsenzusa gluhoa
je, odnosno ravnodunost, koja
nekad ide i do ledenog cinizma,
prema govoru o patnji pripadnika susjedne zajednice. Vjerujemo u istinitost naeg govora o
tome oni preko granice pretjeruju, politiziraju i, pozivali se oni
na bilo kakve injenice, njihov
govor ini nam se nekako nevjerodostojnim. Drugim rijeima,
upitno je njihovo pravo na govor
o patnji i teti koja im je nanesena, to pravo prvenstveno je nae.
Od njih, naih susjeda, oekujemo pak da se pozabave svojom
krivnjom, a ne da nam, kao u nekom neobjavljenom produ
etku
rata, uzvraaju bezobzirnim isticanjem svojih patnji. Ovo meusobno obespravljivanje pripadnika zajednice druge patnje, koje se
krije iza oite gluhoe i odsustva
otvorenog razgovora izmeu nekad ravnopravnih graana iste
dr
ave, samo je jedan od poslijeratnih fenomena koji tra
i raspravu upravo zbog njegove preutne utjecajnosti.

Govor drugoga
Otvaranje recepcijskog prostora za govor o patnji naeg susjeda ini mi se nu
nim koliko i
pravedno utvrivanje konkretnih oblika tete koja mu je nanesena u okviru ili djelovanjem nae zajednice. Ovakvo zalaganje s
moje strane ni u kom sluaju ne
gura u drugi plan potrebu za pre-

ma ideolokog uskraivanja prava na drukiji govor, kad se ratna

kronika polira do mitskog sjaja, a
vladaju preutni konsenzusi iza
ijih se pozitivnih sadr
aja krije
strategijski osmiljeno iskljuenje drugog.
Dok je na podrujima gdje je
rat neposredno voen iskljuivanje drugog ostvarivano najbrutalnijim sredstvima, u
asavajue
dosljednim uklanjanjem i najnemonijih pripadnika druge zajednice, u pozadini, jedan od brzo razvijenih naina iskljuivanja
sastojao se upravo iz ove igre lica
i nalija. Predstavnici nove vlasti
svoju su legitimnost za uspostavu novog poretka dokazivali pozivanjem na veu slobodu, istinsku demokraciju i pravednost.
Nalije tog novog poretka neiskazani je, u svojim efektima esto nepredvidiv konsenzus o iskljuenju drugog. U kojem konkretnom sluaju e novi poredak
ponaanja efikasno pokazati svoje nalije i kome e konkretno
ponestati dah zbog trenutanoga
kohezivnoga gra nove politike
zajednice, bila je stvar lokalnih
mikrostrategija ili naglih potresa.
Javni prostor odjednom je bio
polo
en na minsko polje i svatko
tko se nije mogao ili znao podvri novim pravilima igre osjeao
se ugro
enim.
U mojoj knjizi proze Ekskurzija: roman kratkog daha u poglavlju pod nazivom Jezik kao
minsko polje pisao sam upravo iz
ovog iskustva ugro
enosti. Da
takvo iskustvo nije tek zasluga
moje paranoine imaginacije uvjerila me je gotovo istovjetna, a
neovisna minska metaforinost
pjesnika Sinana Gud
evia u intervjuima koje je davao Feralu.
On je u ratnu Hrvatsku doao iz
Sand
aka, a ja iz Vojvodine. Viestranost naega kulturnog odnosno osobnog identiteta, koja
se prije rata tretirala kao blago,
meu novim ratnim granicama
preokrenula se u onespokojava-

se novi jezik ne mo
e izmisliti

preko noi, ovo pregnue se zahvaljujui inerciji uhodane jezine
prakse preesto izvre u govornu
grotesku, karikaturu jezika. I
dok se njezini subjekti, ti novi
monici, glasno koprcaju u vlastitoj jezinoj nemoi, zbrka i pomutnja koja je zavladala svakodnevnom govornom praksom bila
je vie u znaku utnje, smijeha
koji se guio u u
asu, u znaku
oklijevajuih stanki isprekidanih
reenica. U toj zbunjujuoj galami, u tom zagluujuem meusobnom natjecanju jezikoboraca
tko e probiti najutjecajniji put
novojeziku (novojeziku koji je
paradoksalno kako to ve ide
kad mit zamijeni politiku kulturu i kad se s mitom na mit uzvraa ujedno trebao biti prajezikom, izvornim jezikom Hrvata)
nisu utjeli i mucali samo dotepenci, koje su nove okolnosti dovele s razliitih tokavskih podruja na prostor hrvatskoga kulturnog djelovanja, nego zapravo
i svi oni koji se nisu maknuli iz
matice tog prostora. Jezik kojim
su dotad govorili najednom je
poeo pokazivati svoju stranost,
problemi suvremene teorije jezika, naime, upitnost snage subjektnosti u jezinoj praksi, tzv.
jezino iskustvo, postala je dijelom svakodnevice. Glavni je
problem samo u tome to nije bilo mogunosti da se o tom fenomenu raspravlja u razmjerima
njegove rairenosti.

Sad je potrebno, upravo kroz nezaborav

ratnog jezinog iskustva, stvoriti uvjete za
stvarnu obnovu jezika. Njegovati, na
svakoj razini, takvu irinu pristupa jeziku
u kojem e se njegova vieglasnost
ponovno prepoznati kao bogatstvo na
ijoj osnovi razliite politike i drutvene
opcije mogu razviti i po sam jezik
kreativni dijalog

13

ranjem opasnih mehanizama za

iskljuivanje drugog.
Racionalna i iroka javna rasprava o tzv. jugounitaristikoj
prisili i njezinim tragovima u
aktualnom jeziku, rasprava ija
se mogunost spontano nametnula obratom politike i drutvene situacije, potisnuta je galamom proroka novog jezika.
Time je onemoguena stvarna
obnova jezika. Promjena, u ijem znaku nastupaju subjekti
novogovora, samo je prividna;
dapae, s obzirom na neke tendencije koje su poele jaati
osamdesetih godina, ta promjena upravo je retrogradna: na jezinu scenu stupaju govorni
subjekti koji
ele sluati samo
jeku svog vlastitog monologa i
koji razgovor, u najgorem sluaju otvoreno dijaloko sukobljavanje,
ele zamijeniti diktatom.
U najgrotesknijim situacijama
ovakav odnos snaga izgleda kao
diktat bijesnog seoskog uitelja
mucavim acima koje nikako ne
mo
e osloboditi njihova prljavog i prostakog narjeja.
Uz ovo interno miniranje jezinog podruja, drugi tip problema, naizgled eksterni, tie se
oblika tolerancije prema govorniku koji govori drugim tokavskim standardom (danas se uz
dva srpska, razvija i bonjaki i
crnogorski knji
evni standard),
odnosno, iz drugog aspekta, odnosa prema bilo komu tko ne govori standardom, nego nekim
narjejem koje pripada naem
javnom prostoru. U mnogim je
situacijama taj prag bio sveden
na minimum, situacija zastraujua pogotovo kad se uzme u obzir sva jezina raznovrsnost na
zaraenim podrujima, a pogotovo bolni migracijski zaplet do
kojeg je dolo uslijed rata. Model
koji je vladao jezinim poljem,
ak i u njegovim najneformalnijim oblicima, bio je onaj stroge
dr
avno-pravne, odnosno vojne
govorne prakse. Svatko tko nije
znao na sebe navui novu jezinu
uniformu osjeao se golim, izlo
enim, manje vrijednim, te se
skrivao u utnji, mrmljao svoje
rijei da ne bi izazvao glasni podsmijeh ili bio
rtva nasilja.

Kreativni dijalog
Karikatura jezika

Strah od izdajnikog glasa

Osjeaj ugro
enosti poznat je

svakoj slo
enijoj zajednici i oko
njega se formira cijeli zaplet pravnih garancija, politikih posezanja
i ideolokih zloupotreba i pretjerivanja. Nepodudarnost drutvene prakse i pravnog poretka uvijek ostavlja prostor za imaginativni zamah tog osjeaja. Za vrijeme
rata on se krajnje intenzivira i
prerasta u osjeaj smrtonosne ugro
enosti: svaka situacija, svaka
rije, svaki pokret mo
e zapaliti
paranoinu imaginaciju pod ijim
utjecajem ovjek zna donijeti i za
njegov
ivot presudne odluke.
Simbolika, kulturna identifikacija putem sna
nih, upravo nasilnih razgraniavanja, te ubrzana proizvodnja, odnosno reaktiviranje razlikovnih mehanizama
bila je jedna od ratnih specifinosti. Jezik, koji je kroz stoljetnu prevlast jugoslavenske politike ideologije natjecanjem tokavskih narjeja i lingvistikih
pregalaca doveden do knji
evnog standarda nazvanog hrvatskim ili srpskim jezikom, po samom svom karakteru postaje za
nove politike monike tradicijom koja se br
e-bolje mora
smjestiti u daleku prolost. Kako

Otkrivanje stranosti materinjeg jezika, zapravo je otkrivanje

nestabilnosti njegovih semantikih konstrukcija, njegove rjenike neodluivosti. U takvim
uvjetima oitom postaje njegova
slojevitost, koja nikako nije organska, nego niz tragova nedovrenih borbi politikih i kulturnih
koncepata za svoj glas. Ali, devedesetih, nesavladiva i nepredvidiva sugestivnost jezine vieglasnosti probija u nau svijest, ne
kao poziv na dijalog, nastavak
nedovrenih i nedovrivih razgovora i poziv na slobodno suoavanje s vlastitom prolou, nego
kao prijetee udovite. Govornik hrvatskog jezika uti, muca
kao stranac u strahu da e upotrijebiti rije koja bi odjeknula izdajnikim glasom jo svje
e
prolosti.
Devedesetih, miniran je javni
prostor u razliitim svojim dimenzijama, poev od doslovnog
miniranja kua, polja, mostova i
tvornica, do onih najsuptilnijih
podruja uzajamnosti. Zadatak
razminiravanja na takvim je podrujima mogue ostvariti samo
preciznim imenovanjem i svjesnim, javno usmjerenim deaktivi-

Razminiravanje je, sreom,

ve zapoelo. Kratkotrajnost nekih nasilnih jezinih zahvata ve
se iskazala. Sad je potrebno, upravo kroz nezaborav ratnog jezinog iskustva, stvoriti uvjete
za stvarnu obnovu jezika. Njegovati, na svakoj razini, takvu irinu pristupa jeziku u kojem e
se njegova vieglasnost ponovno
prepoznati kao bogatstvo, na ijoj osnovi razliite politike i
drutvene opcije mogu razviti i
po sam jezik kreativni dijalog.
Mogunost za slobodnu igru istovjetnosti i razlika izmeu tokavskih standarda, takoer je daleki uvjet daljnjeg razvoja jezika.
A poseban je zadatak otvoriti
svakodnevni javni prostor u razliitim njegovim dimenzijama, a
ve prema konkretnoj situaciji,
ne samo za govornike razliitih
nacionalnih tokavskih knji
evnih jezika nego i za sva narjeja
koje forsiranje standarda na svakoj
ivotnoj razini sve vie svodi
na aljivi jezini predah izmeu
dviju televizijskih emisija.
* Tekst je proitan na skupu
Fulvio Tomizza i mi, susreti uz
granicu

14

IV/82, 6. lipnja 2,,2.

Strategiju izmiljanja i produciranja ekskluzivnosti kulturnih
elemenata ili, kad u percepciji
stanovnitva ve postoje kao tak-

Slino je i s pitanjem: gdje su

i koji Hrvati ikad gradili male
poljske kuice, veinom okrugle
sa unastim krovom bez ikakve

Histri nisu zainteresirani za klanje. Protjeravi Rimljane, Epulon i drutvo zasjeli su u osvojenom logoru i poeli banevanje

Reciklirana prolost i zaposjednuti simboli

Strategije prisvajanja i
produciranje identiteta u
politikom diskursu u Istri

sve u esnaest. Da, to ga je opijanje stajalo kraljevstva, no meni

su tako siti, na
derani i opijeni
dra
i nego da su trali za Rimljanima i skidali im skalpove. Istarski su mladii po tuoj naredbi
prolijevali krv kod Padove kada
su Veneciju branili od Napoleona, kod Galicije, u bokserskom
ratu, u Abesiniji, kod Staljingrada pa sve do Bosne, ali i mnogo,
mnogo prije.
Kao to nacionalistiki diskurs na kojem se gradi ili odr
ava
nacija poiva na izdvajanju onih
dogaaja ili osoba koje karakterizira herojska ili patnika nevina
sudbina tako se i u potonjem citatu istarska povijest personificira hrabrim Epulonom, Histrima koji pobjeuju Rimljane, a
koji ipak nisu za klanje. itava
je istarska povijest jedna povijest: od sukoba Histra s Rimljanima ... pa sve do danas ona je
prolijevanje istarske krvi. Taj je
obrazac primjenjivan kod svih
kolektiviteta na ju
noslavenskim
podrujima posljednjih godina i

Sandi Blagoni
scrtati granicu simboliku ili stvarnu znai pronai ili kreirati, makar i inom povlaenja granice one
druge. Mi se prepoznajemo po
njima. Jedan od privlanih poligona na kojima se tra
i potvrda
nas jest tradicijska kultura: kao
regionalni i(li) etnodiferencirajui imbenik. Pritom se ona ne
nadaje kao nekakav stalni i primordijalni skup karakteristika
koje bi, jednom uoene, otro
odvajale regiju od regije, etniju
od etnije, naciju od nacije. Granice etnike, regionalne, nacionalne, koliko god ih vidjeli kao
prirodne jesu ponajprije drutveni konstrukt.
Tra
enje specifinoga, a zanemarivanje slinoga u kulturi strategija je svakog koncipiranja zajednitva. Pritom se prostorne
granice politikog interesa trebaju poklapati s kulturnim elementima tog prostora: iz tih se kulturnih elemenata, izmeu ostaloga, crpi legitimitet crtanja granica regionalnih ili nacionalnih i
kolektivnih identiteta. Ti kulturni elementi trebaju biti potvrda
da su granice posveenog prostora postojale i prije nego ih diskurs elita uope obznanjuje.
Teko bih se mogao sjetiti nekog kulturnog elementa koji je
hrvatski u smislu sve-i-samo-hrvatske-etnike-nacionalne distribucije. Slino je i s neim to bi
trebalo biti iskljuivo istarsko.
Etnolozi, ti nekadanji su-demiurzi nacija i nacionalnoga,
onacionaljenjem kulturnih elemenata, (ali i stvaratelji regija i
regionalnoga) danas, u odreenom smislu mogu biti njihovi, i
openito identitetski, fragmentarizatori: otkrivanjem procesa
kojima, u naem sluaju, jedan
kulturni element dominantna
nacionalna perspektiva naziva
hrvatskim dok je za periferiju on
istarski. U stvarnosti on mo
e
biti u
i ili iri, ali lien ikakve korisnosti izvan dominantnih diskursa, osuen na kontekstualnu i
pojmovnu redefiniciju.

Posveivanje granica folklorom

Istra
ujui usmenu knji
evnost, slian zakljuak o nepostojanju nacionalne ekskluzivnosti
folklornih elemenata donosi i
Maja Bokovi Stulli:
Ukupnost regionalnih i lokalnih obilje
ja, uzevi u obzir i
dijalekatsku raznolikost, ini
raspoznatljiv korpus hrvatske
usmene knji
evnosti; no, gotovo
nijedna crta nije izolirana i posebno samo hrvatska. Statine
nacionalne zatvorenosti u folkloru nema.
Upravo su miljenje o etnikoj obojenosti niza folklornih
elemenata koji su uobliili nacionalni karakter, elite posljednjih
godina afirmirale.

vi, njihovog hipertrofiranja, koja

slu
i impregnaciji zajednitva
kao strategiji prema simbolikoj
akciji mobiliziranja koristi i jedan od osnivaa i donedavni lan
IDS-a Ivan Pauletta tvrdnjom:
Tko bi se htio ozbiljnije pozabaviti Hrvatima u Istri morat
e se potruditi objasniti barem
dvije iz niza antropolokih specifinosti Istre. Prvo od kuda Istrijanima tako osebujan muzikalni i vokalni melos, odnosno, koji
jo Hrvati tako sviraju i pjevaju?
I drugo gdje su i koji Hrvati
ikad gradili male poljske kuice,
veinom okrugle sa unastim
krovom bez ikakve potpore, u
tehnici suhozia ka
une?
Kada bi kriterij muzikalni i
vokalni melos bio parametar
omeivanja regije tada bi ona,
osim Istre, obuhvaala Hrvatsko
primorje i Kvarnerske otoke, pa
bi se netko tko je zainteresiran
za neto veu regiju od Istre, parafraziramo li prije spomenuto
pitanje, mogao upitati: od kuda
stanovnicima nekadanje ZO Rijeka tako osebujan muzikalni i
vokalni melos, odnosno, koji jo
Hrvati tako sviraju i pjevaju?.
Izneseno miljenje o ekskluzivnosti pjevanja i sviranja u Istri
dijelom proizlazi iz etnomuzikoloke terminologije: termin istarska ljestvica je do danas prevladao
u znanstvenoj i svakodnevnoj
uporabi za tonske odnose u glazbi ponajprije Istre, Hrvatskog
primorja i Kvarnerskih otoka.
Termin istarska ljestvica sugerira vienje glazbe u Istri kao endemske pojave. Stoga se netonost u tekstu spomenutog osnivaa IDS-a mo
e objasniti njegovom nestrunou. Ono to je za
nas, kada pratimo procese regionalizacije kulture u politikom
diskursu, zanimljivije jest tendencioznost selekcioniranja elemenata kulture. Takvim bi pristupom kulturi bilo mogue igrati
se unedogled konstruiranja regija. Drukiji odabir kulturnih sastavnica znaio bi i posveivanje
drugih granica regije.

U politikom je diskursu postavljen

model: koza nasuprot bokarina u kojem
koza simbolizira istrijanstvo i ideesovsku
pripadnost, u diskursu IDS-ove politike
opozicije i autonomatvo i talijanatvo,
dok je bokarin njezin politiki antipod
potpore, u tehnici suhozia ka
une? Osim to graevine takvih karakteristika znatno prelaze
granice Iste i Hrvatske, oni, s
druge strane, ukoliko
elimo biti
precizni, pomalo sitniavi, nisu
nikakav sve-istarski fenomen jer
ih na velikom dijelu Istre uope
neemo nai. Sasvim bi legitimno mogao nastupiti neki budui
fragmentarizator istarskog iz
ju
ne Istre, pa se zapitati: Gdje
su i koji ljudi u Istri gradili ka
une?. Pritom ne treba negirati jaku razinu identifikacije ka
una s
Istrom: ona je danas zbiljska, iako zamiljena.

Recikliranje prologa kao

stvaranje novijeg
Selekcioniranje s predumiljajem ne pose
e za simbolikim
kapitalom iskljuivo u trezor usmene kulture. Povijesni dogaaji, bitke ili povijesne linosti kao
posebni toposi mogueg emocionalnog okupljanja i identifikacije zadobivaju vrijednost
ovisno o potrebama drutvenih
elita u odreenom povijesnom
trenutku.
Pogledajmo naas sljedei citat
spomenutog suosnivaa IDS-a:
Osim rata voenog nad istarskim nebom izmeu mitske Minerve i Neptuna u vezi s otetim
runom, svi su drugi prolijevali istarsku krv. Od sukoba Histra s
Rimljanima, kada je hrabri Epulon potukao Rimljane, pa sve do
danas. No, i tu se ve vidjelo da

dovoljno je uskladiti mu etniki

ili nacionalni predznak s entitetom na koji se
eli odnositi pa da
zadobije mobilizacijsku funkcionalnost. Sintagmom prolivena
istarska krv se pokazuje jedinstvo nas. Njome se odbija mogunost da je prolivena neka
druga, mogue talijanska, hrvatska, beneanska, seoska, ili
jednostavno, krv nekog pojedinca: ona je metafora jedinstva svih
nas kojima kola istovrsna, istarska krv.
Izbor Histra intencionalno je
usmjeren na potvrivanje istarske kohezije. Obratno, puno
brojnija unutar-istarska sukobljavanja: vlako-bezaka, openito subenijska; dobjegliko-starosjedilaka, pravoslavno-katolika,
banderijska,
etno/nacionalna nabrojimo samo
neka, kao mogua silnica unutaristarske disolucije ostaju ignorirana ili se prikazuju kao rezultat
vanjskih, ne-istarskih imbenika.
Kada elite posegnu za bitkama ili
linostima kao metaforinim
ideolokim predasnicima, oni
ih, naglaavajui jedan njihov aspekt, konvertirajui sadanje vrijednosne kategorije u prolost,
bitno modificiraju.
Ovaj proces mobiliziranja
prolosti u sadanjost Christian
Giordano naziva aktualizirana
historija. Ona nije samo vjerno
rekonstruiranje prolosti. Da bi
udovoljila potrebama politikih
elita, ona je, barem dijelom, iz-

miljena. I kada govori o objektivno dogoenom aktualizirana

historija iskrivljuje selektiranjem
dogaaja. Ta politika mitizacija
pozorniki je in bacanja svjetla
na dogaaje koji potvruju homogenost grupe, istodobno ostavljajui u mraku ona dogaanja
koja takav simboliki kapital ne
posjeduju. Izbor odreene osobe
ili dogaaja antropologu vie otkriva o vremenu koje se na njega
poziva nego o vremenu u kojem
je osoba
ivjela ili se dogaaj
zbio.

Borba za simbole
Politiki je diskurs, osim legitimiranja granica i identiteta interpretacijom folklora i povijesti
kao nae, pa i nas-povijesti, usmjeren na niz strategija kojima
pokuava zaposjesti elemente jakog simbolikog kapitala i s njima potvrivati svoj legitimitet na
ono to ti simboli pokrivaju ili
mogu pokrivati. Stranake borbe
za simbole koji se vide istarskim
jedna su od strategija potvrde istrijanstva. Oni su rekviziti ije
koritenje slu
i simbolinom iskazivanju i potvrivanju istrijanstva.
Na znanstvenom skupu u jednom istarskom mjestu 1998. godine, nakon hrvatske himne zapoinje izvedba pjesme Krasna
zemljo, Istro mila. Dok ostali sjedaju, naelnik opine domaina,
lan IDS-a, ostaje stajati. Jedan
od sudionika na to dobacuje:
Jedna je himna!.
Nije mi poznato je li se gesta
dizanja nastavila kod jednog od
predstavnika IDS-a na tom skupu njegovim prelaskom u HDZ.
Ako nije, bio bi to dodatni pokazatelj stratekoga, racionalnog
zaposjedanja simbola. Ipak, dizanje ne treba samo gledati kao
in usmjeren prema van. Njime
se iskazuje unutarstranaka kohezija koja se osigurava unutarnjom prinudom baziranoj na ritualizaciji i sakralizaciji tog ina.
Sjedenje nekog lana IDS-a za
vrijeme pjesme Krasna zemljo,
Istro mila bilo bi krenje rituala
koje bi, na odreeni nain, formalno ili neformalno, bilo sankcionirano, slino kao kada bi na
stranakom skupu HDZ-a neki
lan te stranke ostao sjediti za
izvoenja stranake himne Bo
e
uvaj Hrvatsku.
Iskazivanje takve posebne
afektivne veze instaliraju u najveoj mjeri upravo glasnogovornici
kolektiviteta. Njihova gesta ima
smisla onda kada je usamljena:
tada oni javno mogu biti prepoznati kao oni koji se energetski
troe vie od onih koji sjede ili
imaju sputene ruke. Obratno,
in pribavlja dobit i u sluaju ope usvojenosti: u tom se sluaju
stranka namee kao graditelj nove zbilje.
Koritenje ove pjesme pokazuje jo jednu bitnu odliku strateke upotrebe simbola. Pjesma
Krasna zemljo, Istro mila nastala
je u kontekstu izgradnje i afirmacije hrvatske nacije u Istri i sadr
ajno se ne uklapa posve u program IDS-a. To je vidljivo i iz prijedloga nekih njegovih lanova
da se intervenira u tekst pjesme:
dome roda hrvatskog bilo bi
zamijenjeno s dome roda istarskog. Ipak, ona se, bez obzira
na sadr
aj, kod veine graana
Istre vidi ponajprije kao afirmacija Istre i istarskoga. Instaliranje
neke nove sveane pjesme ne bi
nosio onakav emocionalni potencijal kakav ona ima.

IV/82, 6. lipnja 2,,2.

Stranako iskazivanje istarskoga, ovdje putem sveane pjesme,
preuzima i druga politika opcija. U prvoj polovici devedesetih
HDZ-ov promid
beni spot koristi se tom pjesmom. Kako potvruje jedan od elnih ljudi
HDZ-a Istre, Nevio teti, lanovi HDZ-a u to vrijeme nisu
dizali na zvuke te pjesme. Prema
njemu je taj in u vrijeme kada je
Hrvatska pod okupacijom bio
neprimjeren. Sadanja arolika,
kako ka
e, situacija meu lanovima HDZ-a glede dizanja nastaje po prilici 1995., 1996. godine
kada IDS prelazi Uku. Sadanje
ustajanje HDZ-ovih zastupnika
na sveanim sjednicama upanije ovako obrazla
e: Mi se di
emo jer ne mo
emo dopustiti da
su vei Istrijani od nas.

Borba za rijei
U jednoj istarskoj srednjoj
koli, 2001. godine, sugovornik
A, u nepolitikoj temi, rabi pojam Istrijan. Sugovornik B negativno konotira taj pojam inzistirajui na pojmu Istranin. Razgovor zavrava svaom.
U osamdesetim godinama politiki minimalno operativan, pojam Istrijan, uvoenjem, u narednom desetljeu u politiki i
drutveni diskurs kao jedan od
dominantnih pojmova na kojima
se gradi politika mobilizacija u
Istri, gubi na bezopasnosti. Deklarirati se Istrijanom ili Istraninom znai, barem u politikom
diskursu, iskazati i politiki stav,
zajedno s time progovoriti i o
preferiranom identitetu.
Istrijanstvo je pojam iz palete
pojmova koje IDS instalira u politiki i, openito, javni diskurs.
Okupirajui i modelirajui pojmove Istrijan i istrijanstvo, pro
evi ih dominacijom i posjedovanjem na lokalnom politikom
tr
itu, IDS stie dodatnu prednost u borbi za stranako glasnogovornitvo identiteta.
Borba, glavni akteri koje su
IDS i HDZ, za legitimnost hrvatskog oblika Istranin, odnosno
dijalektalnog oblika proizalog
iz talijanskoga Istrijan mo
e se
interpretirati viestruko i ovdje
ju je mogue samo skicirati. Iako
nastojanje oko naziva Istranin
neki HDZ-ovi lanovi interpretiraju jezinim argumentima razlozi antagoniziranja pojmova u
bitnom su izvan-jeziki.
Oblik Istrijan i s njim u vezu
postavljen koncept istrijanstva
koji dijelom nastaje kao suprotstavljanje nacionalnoj unifikaciji
i dominantnoj paradigmi hrvatstva od 1990. godine bio je za
vladajui HDZ neprihvatljiv
zbog politikog sadr
aja koje
poprima. Tendencija da se, forsiranjem legitimnosti oblika Istranin, otprije uvrije
enom obliku
Istrijan oduzme legitimnost na
jezinom tr
itu metaforiki, ali
i stvarno oprimjeruje tipian izvor sukoba periferije i centra:
nastojanja nacionalne unifikacije
koju provodi centar rezultiraju
otporom periferije.
IDS je okupirao pojam koji je
posjedovao vei potencijal mobiliziranja na politikom tr
itu
nego to to ima pojam Istranin.
Osim to je ei oblik, naziv Istrijan posjeduje mogue simboliko znaenje kakvo pjesma
Krasna zemljo, Istro mila nema:
on je uao iz talijanskog jezinog
utjecaja u hrvatski dijalektski
korpus, pa se u njemu mo
e nai
izravna simbolinost kulturalnog pretapanja u Istri na kojem

je upravo IDS izgradio politiki

koncept istrijanstva. Inzistiranje
IDS na nazivu Istrijan, po efektu
fragmentacije unekoliko podsjea na primjer s ka
unima ili etnomuzikolokim interpretacijama, i dodatni je strateki kapital:
razliitost
oblika
Istranin/Istrijan potvruje razliku
nas (Istrijana) i njih (koji nas zovu Istranima).

da IDS i HSP nita ne povezuje,

a da im je slino tek to to su
obojica najmlai predsjednici
parlamentarnih stranaka.
U knjizi Politika i politikanstvo u Istri aluzijom na poslovicu
Ako la
e koza, ne la
e rog koristi
se HDZ-ov istaknuti lan Vladimir eks dovodei u pitanje vjerodostojnost IDS-a: Treba li po-

Ovi primjeri kontekstualiziraju kozu, prvobitno tek amblem,

na dva suprotstavljena naina. U
prvom, koza, preputena IDS-u
postaje njegova metafora, u drugom ona metaforiki oznaava
Istru i njezine stanovnike kojima
se HDZ predstavlja nositeljem
istarskoga i hrvatskog prosperiteta.

Amblem i polisemija
Usporedo s nazivom Istrijan,
kao rekvizit politike igre u posljednjem desetljeu dvadesetog
stoljea ulazi i lik koze.
U osamdesetim gotovo nepoznata kao motiv u grbu Istre,
koza svoj revival ponajprije duguje politikim dogaanjima poetkom devedesetih godina.
Osamostaljenjem Hrvatske koza
ulazi u krunu dr
avnog grba, odnosno zastave Republike Hrvatske, te prethodno, u grb Istarskog demokratskog sabora.
Koristei grb, odnosno vrlo
esto stilizirani lik koze u svojim
politikim i propagandnim nastupima IDS je znatno pridonio identifikaciji sebe kao stranke s kozom
kao simbolom Istre, pa onda i samom Istrom. Tako mi je, poetkom devedesetih godina jedan visokopozicionirani politiar IDS-a
pokazao nain na koji se pozdravljaju Istrijani. Ispru
ivi ka
iprst i
srednji prst u znak victory, prste je
lagano savio u zglobovima aludirajui na kozje rogove.
Atraktivnost heraldike uporabe le
i u polisemiji fabriciranoj
od politike elite. Predizborni
slogan Istarskog demokratskog
sabora Ne budite ovce, glasajte za
kozu ne troi se iskljuivo u zavoenju svojom duhovitou.
On, na dubljoj razini, zavodi razliitim znaenjima: glasanje za
kozu jest glasanje za IDS, to je
zapravo glasanje za Istru.
Opozicionirani tom sloganu,
u proljee 1997. godine uoi par-

ovakva simbolika distribucija

koja se konstruira u sferi politikoga, ne mora znaiti i suprotstavljenost u podruju diskursa
ne-elita, ve se eventualno na to
podruje mo
e prenijeti.

Borba za birae
Interpretacija proirenja kulturnih elemenata stvara ili potvruje granice regije. Elementi koji
se u tom procesu biraju jesu selekcionirani. Isto je i s izborom
povijesnih dogaaja i linosti:
pobjeda ili patnja koja ih obilje
ava simboliki je nas-okupitelj.
Uz kreiranje granica interpretacijom povijesne i kulturne jednoobraznosti prostora politiki
diskurs identificira stranku s regijom na simbolikoj ravni. Prvobitno simbolino znaenje elemenata koji se u toj igri koriste
nije nu
no usklaeno s propagiranim sadr
ajima: sudbina simbola je da se, izmeu ostalog, i
upotrebom u politikom diskursu, mijenja njihovo znaenje. Od
usklaenosti je va
niji simboliki potencijal koji pjesma, amblem ili rije, za homogeniziranje birakog tijela, posjeduju. U
tom se kontekstu, politika borba mo
e promatrati kao zanimljiv oblik politike igre kojom se
zaposjedaju simboli i identiteti, s
njima i biraki glasovi.
* Tekst je skraena verzija izlaganja sa skupa Tomizza i mi

LITERATURA:

Politiki je diskurs, osim legitimiranja

granica i identiteta interpretacijom
folklora i povijesti kao nae, pa i naspovijesti, usmjeren na niz strategija kojima
pokuava zaposjesti elemente jakog
simbolikog kapitala i s njima potvrivati
svoj legitimitet na ono to ti simboli
pokrivaju ili mogu pokrivati
lamentarnih izbora pojavljuju se
grafiti IDS-ovih politikih oponenata: Glasujmo za ovika, a ne
za kozu. Paradoks je to je taj antibestijski stav popraen stiliziranim crte
om bokarina, koji je,
usput, ljude neodoljivo podsjeao na logotip koarkakog kluba Chicago Bulls.
U podnaslovu teksta paradigmatskog naslova: api bokarinom na kozu, izvjetavajui o
gostovanju Ante apia i Ivana
Jakovia u talk-showu pulske
TV Nove u listopadu 1999. godine, Glas Istre donosi:
Vi mo
ete dolaziti u Istru u
crnim kouljama jer emo vas tako lake prepoznati, poruio je
Jakovi apiu, koji je uobiajeno crnu odoru upotpunio kravatom na bokarine (podvukao S. B.). Na koncu su se slo
ili

15

naanje koze protumaiti tako da

se posebna pozornost obrati na
rog?, ili neto dalje, govorei o
IDS-ovom zalaganju za dvojezinost ka
e: onda dolazimo i do
nekakve mjere za stvarnu tvrdou onoga kozjega roga to ga vrhuka jedne od istarskih politikih snaga ekskluzivno svojata.
Ipak, prisvajanje simbola ne
preputa se bez borbe. Jedan od
HDZ-ovih pokuaja pridobivanja koze jesu predizborni, humoristino intonirani animirani
spotovi te stranke u prvoj polovici devedesetih u kojima koza
kao glavni akter, trpei pod teretom razliitih re
ima, napokon
iz stanja eksploatiranosti prelazi
u stanje da odluuje o sebi to joj
je omoguila, i omoguavati e
joj upravo Hrvatska demokratska zajednica.

Kometirajui odnos s IDSom, s obzirom na njegovo istupanje iz Vlade u lipnju 2001.,

premijer Ivica Raan na pitanje je
li mo
da lo pastir (prema Dnevnim novostima Hrvatskoga radija, 21. lipnja 2001.) nastavljajui
metaforiki diskurs pitanja izjavljuje: Nisam strogi pastir, a kamoli uvar, a mo
da je i koza malo nestana. Na istoj metaforikoj potki predsjednik IDS-a Ivan
Jakovi ovaj dogaaj komentira: Istarska koza uvijek e biti
nestana. Kako je vidljivo, izvan
se Istre ne dogaa zamjetno suprotstavljanje bokarina i koze, ali
se koza postavlja kao simbol i
metafora IDS-ove politike. Prednost IDS-a u takvom diskursu
proizlazi iz dvostrukosti znaenja koju koza u politikom diskursu ima: ona je IDS, ali i Istra.
Tako se izjava Ivan Jakovia
mo
e shvatiti viestruko: IDS
e biti nastaan ili Istra e biti
nestana ili na primjer: IDS e
biti nestaan, a s njim i Istra.
Ovako fluidno postavljena granica izmeu IDS-a i Istre koja ih
simboliki sljubljuje omoguava
IDS-u da se svakodnevnim politikim diskursom nanovo potvruje kao ekskluzivni predstavnik
istarskoga.
U politikom je diskursu postavljen model: koza nasuprot bokarina u kojem koza simbolizira
istrijanstvo i ideesovsku pripadnost, u diskursu IDS-ove politike opozicije i autonomatvo i talijanatvo, dok je bokarin njezin
politiki antipod. Meutim,

Angeleski, Z., api bokarinom na kozu, Glas Istre, 18. 10.

1999.
Bertoa, Miroslav, Zlikovci i
prognanici. IKK GROZD. Pula,
1989.
Bertoa, Miroslav. Istra: Doba
Venecije. Pula: ZN akan Juri,
1995.
Blagoni, Sandi: Umna
anje
granica: istarski sluaj, u: Herak,
Emil (ur.). Etninost i povijest.
Zagreb: Institut za migracije i
narodnosti Naklada Jesenski i
Turk Hrvatsko socioloko
drutvo, 1999, str. 141 147.
Bonifai, Ru
a: O problematici takozvane istarske ljestvice,
Narodna umjetnosti 38/2. 2001,
str. 73 95.
Bokovi-Stulli, Maja: Regionalne crte usmene hrvatske knji
evnosti, Narodna umjetnost
37/2, 2000, str. 151 162.
Dukovski, Darko: Dukovski,
Darko. Svi svjetovi istarski ili
jo-ne-povijest Istre prve polovice
XX. stoljea. Pula: C.A.S.H.,
1997.
Feral Tribune, prilog: Feral
Tromblon, rubrika: Greatest shits, 30. 06. 2001.
Giordano, Christian: The Past
in the Present. Actualzed History
in the Social Construction of Reality, Journal for Anthropology
26/27, 1995, str. 97 107.
Globus, rubrika: Terminator,
29. 06. 2001.
Hobsbawm, Eric: Introduction: inventing traditions U: The
Invention of Tradition. E. Hobsbawm i T. Ranger (ur.), Cambridge: Cambridge University
Press, 1983, str. 1 14.
Pauletta, Ivan Corrado: Histria kola
1999. / Histria Collage
1999. Pula: Mara Pula, 2000.
eks, Vladimir. Politika i politikanstvo u Istri. Labin: Nai foji,
1999.

16

IV/82, 6. lipnja 2,,2.

slovenskih knjiga, nego to ima slovenskih prijevoda hrvatske knji
evnosti. Hrvatska, neete se iznenaditi, nema takve
fundacije. Za izdavanje hrvatskih knji
ev-

Male knji
evnosti u Zagrebu

Organizatorima Festivala oito se
tijekom realizacije projekta
Antologija europskih kratkih pria
nametnula potreba i za drukijom
vrstom komunikacije s piscima ija
djela prevode, ali i s publikom
Lovorka Kozole
agreb je od 20. do 23. svibnja bio
domainom jednoga, za nae prilike zasad neuobiajenog festivala.
Festival europske kratke prie nastao je
kao praktini dio projekta Antologija
europske kratke prie koji je 2000. godine
pokrenula Naklada MD, a dosadanji je
rezultat izdavanje sedam antologija kratkih pria: slovenske, maarske, norveke,
njemake, talijanske, Commonwealtha te
poljske kratke prie, koja je predstavljena
na ovome festivalu.
Iako su antologije temeljene uglavnom
na suvremenim pripovijetkama, one ipak,
zahvaljujui suradnji s domicilnim urednicima, ne slijede samo suvremenu knji
evnu produkciju nego uzimaju u obzir i stupanj do kojega je pojedina knji
evnost
dosad prevoena kod nas. Tako su, primjerice, u antologiju maarske kratke prie,
bez obzira na kriterij da se u antologije
uvrtaju prie nastale nakon 1990. godine,
ukljuene i prie objavljene nakon 1945.
godine, jednostavno zbog injenice da
one nikada nisu bile prevedene u Hrvatskoj.

Korak prema Europi

Desetak stranih gostiju, autora i urednika predstavilo je antologije kratkih pria svojih zemalja kao i svoju kratku prozu. Andrej Blatnik i Mitja andar iz Slovenije, Mauro Covacich iz Italije, norveki pisac Frode Grytten, Poljaci Wojciech
Kuczok i Dariusz Nowacki te Stjepan Luka i Endre Kukorelly iz Maarske tijekom tri dana trajanja Festivala imali su
priliku, zajedno sa svojim hrvatskim kolegama, razmijeniti iskustva kao pisci, prevoditelji, izdavai, urednici.
No organizatori nisu sveli ovaj festival
samo na promociju vlastitih izdanja nego
se odvijao na nekoliko razliitih razina. Tako je na Filozofskom fakultetu odr
ana
trodnevna poljska prevoditeljska radionica
zajedno s predavanjem Dariusza Nowackog, pa je Poljska na neki nain bila tema
ovogodinjega festivala (jer su organizatori
najavili njegov nastavak, i to ne samo u
Zagrebu, nego i u drugim hrvatskim gradovima). Festival je zatvoren promocijom
Antologije poljske kratke prie. Nagrada
na natjeaju polonista za najbolji prijevod
upravo je dobar primjer kako poticati usavravanje prevoditeljskoga umijea manje
rairenih, premda mo
da kulturoloki bli
ih, knji
evnosti i jezika.
Europske knji
evnosti u hrvatskim prijevodima/hrvatska knji
evnost u europskim
prijevodima bio je naslov okruglog stola
kojim je radno zapoeo Festival. Raspravljalo se o problemima hrvatskoga izdavatva koje je, iz raznih (poznatih) razloga,
okrenuto komercijalizaciji, odnosno komercijalnom izdavatvu. Nasuprot tomu
isticani su primjeri malih europskih knji
evnosti koje stimuliraju prevoenje svojih autora izvan vlastitih granica. Slovaka,
eka, Maarska, Poljska, Slovenija sve
imaju takve zaklade, a neke zemlje imaju i
vie od jedne. Zahvaljujui slovenskoj
Trubarjevoj zakladi, koja je sufinancirala
sve prijevode slovenskih djela u Hrvatskoj, imamo na raspolaganju puno vie

nih djela u inozemstvu u posljednje dvije

godine brine se Ministarstvo kulture te su
u tom razdoblju izdana djela hrvatskih autora u Sloveniji, ekoj, Nizozemskoj,
Bugarskoj, Italiji. No, ak i ako uzmemo
u obzir injenicu da je u Italiji objavljeno
vie hrvatskih djela, sve to zajedno daje
zbroj od oko desetak ili vie knjiga. Zbog
toga je Hrvatskoj, kako je istaknuo Branko egec, nu
no potrebna fundacija takva tipa, no pitanje je tko e je osnovati.
Naime, egec je ustvrdio da takvu fundaciju nikako ne bi trebala osnovati dr
ava,
zbog moguih politikih interesa, ali bi
dr
ava, odnosno Ministarstvo kulture,
svakako morala shvatiti da je nu
no financirati takvu ustanovu.

Plodno tlo za kratku priu

Upravo zbog tih razloga/problema,
kratka je pria forma pogodna za uspostavu knji
evne suradnje meu malim knji
evnostima, a antologije same po sebi daju barem neki malo iri pregled knji
evne
produkcije neke zemlje.
Postaje li kratka pria konkurencija
drugim proznim vrstama, prvenstveno romanu, ili je samo trend naeg vremena i
okolnosti, zato je do
ivjela procvat u devedesetim godinama neka su od pitanja
postavljenih na Okruglom stolu Europska
kratka pria. Iako marginalizirana u odnosu na roman kroz povijest knji
evnosti,
ona danas do
ivljava svoj procvat, mo
da
upravo iz razloga koji je naveo norveki
gost Frode Grytten: Mi smo s kratkim
priama u Norvekoj jednostavno napravili neto tako dobro da su to i javnost i
izdavai morali prihvatiti. Ili je, kako je
kazao Zoran Feri, plodno tlo za kratku
priu upravo dananje rascjepkano vrijeme koje ne zna ni to bi mislilo o sebi, pa
je kao takvo nesposobno za uspostavu velike povijesne prie.
Albert Goldstein kratku je priu istaknuo kao oblik izuzetno pogodan za okolnosti u kojima se nalazi hrvatsko izdavatvo, jer je objavljivanje kratkih pria mogue i u asopisima, ali i u antologijama. One
su mo
da najbolji mogui nain upoznavanja veeg broja autora odreene knji
evnosti, ali i njihovih pristupa i poetika.
Organizatorima Festivala oito se tijekom realizacije projekta Antologija europskih kratkih pria nametnula potreba i
za drukijom vrstom komunikacije i piscima ija djela prevode, ali i s publikom.
Mo
da e ovakva dogaanja biti poticaj za
deamerikanizaciju prevodilatva u Hrvatskoj, koja bi itateljima pribli
ila ostvarenja kulturoloki ionako bli
ih knji
evnosti.

Festival europske kratke prie

Kratke prie za dugo itanje

U malom prostoru kluba okupili
su se uglavnom mladi ljudi oni
koje to interesira, zatim neki koji
su, eto, zbog posla morali doi, a
najvie je bilo onih koji se i sami
bave pisanjem

Gioia-Ana Ulrich
sklopu Festivala europske kratke
prie odr
an je itav niz razliitih
sadr
aja, a Festival se odvijao u vie
paralelnih programa. Jedan od njih bila su
itanja domaih i stranih autora u zagrebakom klubu Artnet, 21. svibnja. U malom prostoru kluba okupili su se uglavnom mladi ljudi oni koje to interesira,
zatim neki koji su, eto, zbog posla morali
doi, a najvie je bilo onih koji se i sami bave pisanjem. Ozraje je bilo vrlo povoljno
za veer itanja; publika je bila dobro raspolo
ena i reagirala je na svaku izgovorenu rije. U, na nau sreu, klimatiziranom
kafiu gosti su uz pie i obaveznu cigaretu oputeno mogli pratiti program, to
smatram veoma bitnim jer je cijelo dogaanje trajalo dugo (od 19 do 23 sata), pa bi
bilo strano da smo etiri sata morali sjediti mirno kao na nekakvu predavanju.
Program je, kao to to obino biva na
ovakvim okupljanjima, poeo s vie od pola sata zakanjenja. Miroslav Mianovi
objasnio nam je kako je namjera cijelog
Festivala neposredan susret europskih pisaca s hrvatskim autorima, nakladnicima,
prevoditeljima te zajedniko dru
enje.

Tequilla, seks i utakmice

Pred publiku najprije je izaao Edo
Popovi koji nam je sveano objavio kako
priprema novu knjigu za Meandar, a iji je
radni naslov Koncert za tequillu i apaurin.
Oekivao je miljenje publike o ovom naslovu, no nije dobio pozitivnu potvrdu da
ga zadr
i kao stalni, to je bilo popraeno
smijehom svih prisutnih. Zatim nam je
proitao erotsku priu Ne mislite li da je
seks malice precijenjen?, koja je bila objavljena u Nacionalu i koja e biti objavljena u
zborniku erotske prie. Ona je ujedno dio
Popovieve zbirke Betonske prie, koja e
biti objavljena sljedee godina. Popovi je
doista dobar pisac pitkoga i nekompliciranoga pera, ali u ovoj erotskoj prii neprestano se ponavljalo mnotvo nepotrebnih
rijei i fraza kao to su pimpek, kurac, jebanje... Zato neki misle da erotska pria
nu
no mora sadr
avati te rijei, zar ne mo
e biti erotski nabijena i bez njih?
Nakon Popovia predstavio se Norve
anin Frode Grytten, autor vie kratkih
pria. Vili Matula bio je sjajan izbor osobe koja je itala prie stranih autora u hrvatskom prijevodu. Proitao je veoma
dobru Gryttenovu priu Pjesma, koja je
uvrtena u Antologiju norveke kratke
prie pod nazivom Veliki pusti krajolik i
koja sadr
i djela 24 norveka pisca. Zatim
nam se predstavio Bekim Sejranovi, talentirani mladi pisac koji je ujedno prevoditelj prie norvekoga autora. Iz svoje
zbirke pria Fassung, ije je predstavljanje
odr
ano sljedei dan, proitao nam je priu pod nazivom Sandale. Iako je pria zanimljiva i dobra, trajala je nevjerojatno
dugo (vie od pola sata), stoga nakon Sejranovieve kratke prie vie ne znam
kako odrediti taj knji
evni
anr.

Mauro Covacich

sanim u prvome licu, koje je publika dobro primila. Zatim se pojavio moj favorit
Zoran Feri i proitao jedno poglavlje iz
romana Utakmica te osvje
io atmosferu
komentarom rekavi kako e sad proitati dio iz romana za koji njegov izdava
sumnja da uope postoji. Ferieva pria
smjetena je u 1993. godinu i govori o
utakmici koja se odvija uz topniku artiljeriju to je tutnjala s Velebita. Kad je
Feri zavrio, netko od voditelja upitao je
publiku
eli li uti jo neto od Feria, a u
publici je nastao muk, pa se autor u smijehu povukao i prepustio mjesto sljedeem gostu Mauru Covacichu, Talijanu hrvatskog podrijetla, koji je na prilino loem engleskom (ali za Talijane pohvale
vrijednom pokuaju) izjavio kako se srami se jer ne zna rije hrvatskoga, a trebao
bi. U njegovoj prii Novi poetak ima svega; i krvi i nasilja i seksa, a to je upravo
ono to je ini drukijom od svih drugih
na Festivalu. Zamjerka ide jedino duljini
prie, to me ponovno zbunilo. Duge prie nezahvalne su ne samo zato jer je ovo
Festival europske kratke prie nego i stoga to nakon odreenog vremena poinje
padati koncentracija. Tako se dogodilo da
su nakon Covacicheva nastupa ljudi polako poeli odlaziti. Jo smo doznali neto
o Covacichevu stvaralatvu: on nastoji
balkanizirati svoj nain pisanja, za njega
je Balkan prostor uma, za njega balkanizirati znai uznemiriti te ka
e da pokuava ozlijediti itatelja dok pie. Neven
Uumovi iz Subotice, autor knjige kratkih pria Sedam mladih, predstavio se priom (iji naslov nisam dobro ula, budui da je razglas bio vrlo lo) Ali uope nije
bila rije o... Mogu samo rei da je Uumovieva pria koja se bavi ubojstvima
odlina i da je to autor o kojemu emo sigurno jo mnogo uti. Prevoditeljica Ivana Vidovi-Bolt predstavila nam je tridesetogodinjeg poljskog autora Wojciecha
Kuczoka, vrlo popularnog u svojoj domovini. Njegova pria Pu
iznimno je duhovita, a autor pokazuje neobinu mo
opa
anja. Ona govori o osobi koja promatra
ensku nogu u arapi, najprije misli da je to to vidi made
, no s vremenom
shvaa kako se radi o krpelju. Mali broj
prisutnih koji je u to doba ostao u klubu,
srdano se nasmijao i oduevljeno pozdravio autora.
itanju u klubu Artnet trebali su prisustvovati i Slovenac Andrej Blatnik te
Laura Hird iz Velike Britanije, no nisu se
pojavili. Mo
da je to u neku ruku i dobro,
je bi program tada zasigurno trajao do
pola noi to bi definitivno bilo previe,
jer je mo percepcije gledatelja zasigurno
ograniena.

Balkanizacija pisanja

Frode Grytten

Maar Endre Kukorelly, neto stariji

autor roen 1951. godine, predstavio se
dvjema priama Tajna A1 i Tajna A2 napi-

Endre Kukorelly

IV/82, 6. lipnja 2,,2.

Zato mogu rei da je pria uvijek na strani
umjetnosti, dok je roman na strani politikih i drutvenih zbivanja i uvijek se sukobi i sporovi koji se javljaju oko romana,

Festival europske kratke prie

Dariusz Nowacki, poljski knji
evni kritiar

Publici ispred nosa

Na strani umjetnosti

Ne treba raspravljati o antologiji,

jer ona je kao
ena jednima se
svia, a drugima ne

Pisci kratke prie uvijek su imali

drugorazrednu ulogu i one su
zapravo bile nadopuna romanima,
s obzirom da je pisanje kratkih
pria danas u Poljskoj
marginalizirano

Predstavljanje Antologije poljske kratke

prie Orkestru iza lea, 23. svibnja,
knji
nica B. Ogrizovi, Zagreb

Gioia-Ana Ulrich

Tamara Brege
U kakvoj je situaciji poljska kratka
proza danas?
U Poljskoj danas ne postoji iroka
novelistika tradicija, a to potvruje i injenica da svi oni koji su pisali i koji danas
piu kratku priu, ak i oni koji su to inili u 19. i 20 stoljeu, nisu cijenjeni. Pisci
kratke prie uvijek su imali drugorazrednu ulogu i one su zapravo bile nadopuna
romanima budui da je pisanje kratkih
pria danas u Poljskoj marginalizirano.
Ako
eli postii uspjeh, pisac se mora na
poljskoj knji
evnoj sceni pojaviti s romanom. S druge pak strane, treba rei da su
upravo kratke prie prava umjetnika djela u Poljskoj i kao primjer mogu navesti
prie Jaroslawa Iwaszkiewicza koje su ponovno otkrivene nakon pedesetak godina.
Zbog ega taj drugorazredni polo
aj?
Samo je u roman mogue smjestiti
sva politika i drutvena zbivanja, mislim
prvenstveno na ono to se dogaalo u
Poljskoj, a zahvaljujui opse
nosti romana, dakle, broju njegovih stranica, mogue
je na bolji nain opisati situaciju i sva zbivanja za razliku od kratke prie u koju je
mogue smjestiti jedan kratki dogaaj.

kako nekada tako i danas, ne odnose samo

na roman i njegov sadr
aj, ve su to konflikti koji su obilje
eni drutvenim, osobnim i politikim zbivanjima. Upravo zato
situacija kratke poljske prie podsjea na
situaciju u kojoj je i poezija. Stoga se poljske kratke prie uglavnom piu za one istinske, prave ljubitelje knji
evnosti i za
kritiare, za one koji najbolje poznaju
knji
evnost, a ne za iroku javnost.
Koja je tematika poljskih kratkih pria?
Tematika poljske kratke prie je raznovrsna, nema nikakvih ustaljenih obilje
ja osim jednog koje izvire iz injenice
da prie uglavnom piu mladi pisci. Mislim uglavnom na kratke prie i stoga kod
njih dominira autobiografija kao tema jer
su to pisci koji uglavnom piu o sebi, o
svijetu u kojemu
ive i zato bi se moglo
rei da je autobiografija jedina zajednika
tendencija u njihovu stvaralatvu.
poredak. Pisac koji je prije bio odgovoran
za nacionalne stvari, koji nikada nije smio
ii do kraja jer se uvijek znalo da je on pos-

Mitja ander, slovenski pisac i kritiar

Prie iz labirinta
Mladi slovenski pisci nisu vie
toliko optereeni epohalnim
rjeavanjem svijeta, epohalnom
disidentskom pozicijom, vie se
toliko ne bave jezikom samim po
sebi nego prate svoje osjeaje,
svoje feelinge koji su mo
da na
prvi pogled maleni, ali ba se
preko tih malih feelinga, malih
pria, sklapa velika pria
Karolina Lisak-Vidovi
ao kritiar i dobar poznavatelj slovenske literarne scene Mitja ander ima svoju viziju o tome to
karakterizira slovenku kratku priu
danas.
Koje su preokupacije slovenske mlade
proze?
Slovenija je zapravo rijeila jednu veliku frustraciju, barem za mlade pisce i barem zasad. Nitko ne zna je li to euforija ili
neto slino, ali ipak dobili smo dr
avu, sanjanu godinama, i dobili smo demokratski

17

estival europske kratke prie koji je

trajao tri dana slu
beno je zatvoren u
knji
nici Bogdan Ogrizovi, 23. svibnja, predstavljanjem Antologije poljske kratke prie pod nazivom Orkestru iza lea. Antologiju su predstavili urednici Dariusz
Nowacki i prevoditeljica Ivana Vidovi-Bolt,
u ime naklade MD, koja je organizator Festivala, Miroslav Mianovi te Dalibor Bla
ina.
Gost iz Poljske, Dariusz Nowacki, na
predstavljanju je istaknuo kako u naelu ne
treba raspravljati o antologiji, jer je ona kao

ena jednima se svia, a drugima ne. Antologija je autorski rad Dariusza Nowackog, Ivane Vidovi-Bolt i Romana Simia,
koji je imao konanu rije prilikom odabira
tekstova. Kratka pria u Poljskoj ima drugorazrednu ulogu u odnosu na roman pisac
najprije mora napisati roman u kako bi osvojio itateljsku publiku, odnosno postignuo slavu i dokazao se kao autor. Autori uvrteni u hrvatsku antologiju su profesori,
novinari, kritiari, pjesnici, pa ak i psihijatri, a svi su oni roeni nakon 1960. godine,
osim dvojice koji su roeni 1957. Prevedene
prie objavljene su u Poljskoj devedesetih
godina. U Antologiji su sudjelovali i prevoditelji koji su se u tom poslu okuali prvi
put. Namjera projekta je bila pribli
iti hrvatskim itateljima poljsku suvremenu knji
evnost i neke njezine predstavnike.
Izbor odabranih tekstova iz poljske knji
evnosti pokazuje raznolikost proze, iako je
ljednja instanca koja treba presuivati u
stvarima naroda i slino, sada se ipak nekako rasteretio; slobodnije, lake die. Tako
u novijoj slovenskoj prozi ima puno vie
humora, oputenosti, erotike, vie intimnih stvari koje su na prvi pogled manje
va
ne i kao da su to neke male prie, ali ja
mislim da upravo kroz njih mo
emo u dananje vrijeme sastaviti veliku priu, priu
emocija, priu jednoga svijeta koji je labirint, ali ipak u tom labirintu tra
imo autentino, emocije, tra
imo spontani kontakt, i
ti se pisci bave ba tim problemom. Nisu
vie toliko optereeni epohalnim rjeavanjem svijeta, epohalnom disidentskom pozicijom, vie se toliko ne bave jezikom samim po sebi, nego prate svoje osjeaje,
svoje feelinge koji su mo
da na prvi pogled
maleni, ali mislim da se ba preko tih malih
feelinga, malih pria, sklapa velika pria.
Ne mogu, naime, priati ili uope razmiljati o prii koja je vea od mene samog.
Mogu razmiljati samo o onim stvarima
koje su na mojoj frekvenciji, na mojoj razini, a ne o stvarima koje rjeava cijeli svijet.
U tim stvarima slovenska mlada proza zasad je puno slobodnija, duhovitija, ironinija i ima jedan novi polet koji zapravo nije
ba znaajan za slovensku prozu a kamoli
za slovenski narod koji je kroz desetljea
bio uguen, u gru. Mislim da su ti pisci
puno slobodniji jer nemaju tog tereta kako
moraju rijeiti svijet.
Dobio si i nagradu za najboljeg slovenskog mladoga kritiara, pa si prava osoba
za pitanje zato su devedesete godine bile
tako plodno tlo za razvoj kratke prie.
Kako u Sloveniji, tako i u Hrvatskoj, pa i
Europi.
Mislim da su sve nacije, i hrvatska i
slovenska, koje nisu imale svoje dr
ave,

to samo dio one raznolikosti koja vlada u

poljskoj prozi, jer je rije o specifinom

anru kojim se bave samo odreeni pisci.
Prevoditelji Antologije oekivali su tematiku zbivanja iz 1989. godine, s obzirom na to
da su prie nastale nakon tog politikog prijeloma, no nitko se od pisaca ije su prie
uvrtene u Antologiju nije bavio tom temom. Svim autorima zajedniki je odmak
od politiziranosti, stvarnosti i ideologije.
Osamdesetih se poljska knji
evnost stavila
u funkciju drutvene vladao je model domoljubne proze, ali i onaj antikomunistiki.
Kad je 1982. godine u Poljskoj proglaeno
ratno stanje, dio intelektualaca je interniran,
a meu njima i pisci starije i srednje generacije. Otad je poeo sna
iti proces odmaka
od politike u poljskoj knji
evnosti, na predstavljanju doznajemo od Dalibora Bla
ine.
Osim objavljivanja Antologije, u sklopu
Festivala europske kratke prie bila je organizirana poljska prevoditeljska radionica na
polonistici Filozofskog fakulteta i odr
ana
su dva predavanja: predavanje Dalibora Bla
ine Poljska knji
evnost u hrvatskim prijevodima te predavanje Dariusza Nowackog
Suvremena poljska proza. Takoer je organiziran susret s piscem Wojciechom Kuczokom, a studentu polonistike za najbolji prijevod prie Trideset i tri pitanja uruena je
nagrada trotjedna stipendija u Poljskoj
koju je dodijelilo poljsko veleposlanstvo.
U manje od godinu dana Naklada MD
je u biblioteci ivi jezici, koju ureuje Roman Simi, objavila sedam antologija europske kratke prie. Osnovni okvir je kratka pria koja je kao forma zahvalna za prevoenje, a nastoji se da autori budu mlai
od etrdeset godina. Jedna od ideja antologij je da u se Hrvatskoj dobije uvid u ono
to se u Europi u ovom trenutku dogaa.
Mianovi je dodao da izbor nije objektivan, te kako je on slika jednoga trenutka.
U pripremi Naklade MD trenutano je
Antologija hrvatske kratke prie.
uvijek od knji
evnosti tra
ile neto vie od
same knji
evnosti. Tra
ile su upravo da
knji
evnost podupire naciju, a pjesnici kao
najvei majstori jezika, kao oni koji poznaju koncentraciju jezika bili su zapravo najvei miljenici nacija i mo
da su ak i, na
primjer u slovenskom sluaju, oni dosegli
najvie razine jezika. Ali sad, kada je sve
prola ta mitologija oko nacije, mo
da se
vie prostora oslobodilo za prozu koja je
dobila malo slobodniji zalet. I odjednom,
negdje iz pozadine, ona je krenula bez velikih pretenzija, ali mo
da ba zato tako
plodno, talentirano, toliko nekompromitirano, na spontan nain, dok je poezija
mo
da vie ostala u kalupima stare tradicije koja je toliko jaka da do neke mjere i gui mlade talente. U prozi imamo dobre,
ak odline pisce, ali je ipak osjeaj slobode jai u prozi nego u poeziji.

itja ander roen je 1974. godine u Mariboru. Dosad je objavio vie od stotinu eseja, knji
evnih kritika, razgovora i drugih
tekstova u kojima je analizirao razliite autore i teme
iz slovenske i svjetske knji
evnosti. Surauje, izmeu
ostalog, s asopisima Delo, Nova revija, Literatura,
Razgredi, Mentor, Katedra, Apokalipsa a radi i za Radio Sloveniju te mariborski Radio Student.
Od 1996. urednik je za knji
evnost u nakladnikoj
kui Beletrina. Ureuje i literarni dio revije Dialogi,
za koju je priredio prvi izbor knji
evne generacije sedamdesetih. U Mariboru je 1997. i 1998. godine vodio
ciklus razgovora sa slovenskim knji
evnicima pod nazivom Posljednji petak. Od 1996. lan je Komisije za
knji
evnost u Preerenovu skladu,
irija za izbor Veronikine nagrade. Dobitnik je Stritarjeve nagrade za
najboljeg slovenskog mladog kritiara i Glazerjeve
listine. Priredio je antologiju slovenske kratke prie
Krunski svjedoci u izdanju Naklade MD.

18

IV/82, 6. lipnja 2,,2.

tojanja. (Dan kasnije, Shaviro je
dodao da je i svoju sadanju
enu
upoznao na Lambda MOO, op.
a.) Iako danas Lambda MOO iz-

Steven Shaviro, cyber-teoretiar

dijske okoline; postalo je besmisleno pisati na stari nain uz

tolike nove medije koji su zauzimali dotadanji prostor pisanja,
medije poput filma, radija, snimanja zvuka. Postoji njemaki
kritiar, teoretiar medija po

Ti Kanta i Warhola!
Doktorirao sam 1981.,
bezbroj puta pretipkavi
svoju disertaciju na pisaoj
maini; odmah potom
poeo sam koristiti
programe za obradu teksta
i to se pokazalo vrlo
va
nim, zato to je moje
pisanje u simbiozi s
tehnologijom koju koristim

imenu Friedrich Kittler nisam

siguran je li istina to on govori,
ali zabavno je i intrigantno on
govori o promjeni diskursa izmeu 19. i 20. stoljea, tvrdi da
su psihika nutrina i subjektivnost bile definirane knji
evnou, a knji
evnost unutarnjim glasom koji ujemo kad itamo sami, ili za sebe, a to se sve promijenilo oko 1900. zbog tri izuma:
filma, gramofona i pisae maine.
Poela je fragmentacija subjekta.
Dakle, knji
evnost mo
e poprimiti drukiji oblik, dijelom
zbog fenomena kao to je hipertekst, ali i zbog promjene funkcije; mislim da je ve sada knji
evnost mnogo dalje od sredita
formiranja kulture nego prije
stotinu godina.

Neven Jovanovi
Bavite se cyber-kulturom i
kao teoretiar i korisnik. Kako
ste uli u taj svijet i, kad ste poinjali, to je bilo najuzbudljivije,
novo?
Poinjao sam zapravo nekoliko puta, ne samo jednom. Doktorirao sam 1981., bezbroj puta
pretipkavi svoju disertaciju na
pisaoj maini; odmah potom
poeo sam koristiti programe za
obradu teksta, i to se pokazalo
vrlo va
nim, zato to je moje pisanje u simbiozi s tehnologijom
koju koristim. Ne bih mogao
uzeti olovku i papir te pisati na
isti nain. Drugo, 1984. preselio
sam se u Seattle, a moj dobar prijatelj ostao je na Istonoj obali, i
oko godinu dana komunicirali
smo e-mailom. Tad je to za mene
bila potpuna novost mislim da
su prije toga e-mail koristili samo znanstvenici. Sredinom
osamdesetih, opet, sudjelovao
sam u Seattleu u kompjutorskom
bulletin boardu nazvanom Insomnia, bio je to novi nain da
kao pisac izmjenjujem ideje s
drugima; bila je to nova vrsta
teksta, ljudi su znali igrati komplicirane verbalne igre. No, najva
niji je bio moj susret s virtualnim svijetom, kad sam 1994. poeo posjeivati Lambda MOO.
Bio je to na tekstu zasnovani
virtualni svijet, vie od chatrooma i priaonice; imao si lik, imali
smo opise, postojali su objekti,
nalazio si se u prostoriji sve je
to bilo u tekstu, ali opisivali smo
mjesto, predmete na tom mjestu,
stvari s kojima smo se mogli igrati. Mogao si priati s drugima,
ali svi su bili anonimni, svatko je
sam odabrao svoj identitet, nisi
znao tko su zapravo sugovornici,
nisi im ak znao ni stvarni rod...
Bilo je to fascinantno i sasvim mi
je izmijenilo
ivot, opinilo me
kao potpuno drukiji nain pos-

teven Shaviro (www.shaviro.com), roen u New Yorku, profesor je na odsjeku za anglistiku

University of Washington u Seattleu. Ondje predaje cyber-kulturu (kao dio kulturalnih studija), suvremenu knji
evnu teoriju i analizu filma. U Zagrebu je Shaviro
odr
ao dva dobro posjeena predavanja
(Multimedijalni centar MaMa, 15. i 16. svibanj): to znai
ivjeti u umre
enom svijetu i ivot, nakon smrti, postmodernih
emocija.

gleda staromodno i nespretno u

usporedbi s boljim sueljima, vizualnim tehnikama, s puno lakim nainom konverzacije u
chatroomima, ipak je to za mene
bila prekretnica; tu sam shvatio
da mo
e imati virtualni identitet, ne toliko drukiji od stvarnog, koliko stvoren na drukiji
nain. Virtualna stvarnost nije
kao stavljanje kacige, nego kao
posjedovanje drukije linosti,
drukijih, mnogostrukih identiteta; fascinantno, jer nije bila rije o solipsistikom iskustvu, ve
o interakciji s drugim ljudima.

Slojevi medija
Bavite se i cyber-kulturom i
knji
evnou. Kakav odnos imaju ta dva fenomena?
Kao to je McLuhan rekao,
promjena medija donosi zapravo
promjenu atmosfere. To ne znai
da e stariji mediji biti odbaeni,
nego da e im se funkcija izmijeniti. Dobar je primjer radio; prije
televizije, radio je bio va
no
sredstvo masovne komunikacije,
politike na primjer, kako su ga
koristili nacisti i kulturne kako se u Americi irila glazba...
Nakon to je izumljena televizija, na nju je naprosto migriralo
mnogo stvari s radija, poput melodrama, sapunica, kriminalistikih serija; narativni
anrovi danas na radiju praktiki ne postoje. Ali to nipoto ne znai da ljudi danas radio ne sluaju, sluaju
ga vie nego ikad; ima drukiju
funkciju. U Americi ljudi sluaju
radio dok voze auto, sluaju
glazbu ne
ivu glazbu kao u tridesetima, nego snimljenu i talk
shows, koji esto imaju velik politiki utjecaj. Znate ono, ljudi
nazivaju i svaaju se s voditeljem...
Taj je radijski
anr popularan
i u Hrvatskoj.
Aha. Dakle, mislim da ta teza vrijedi i za knji
evnost. Dio
modernizma ranog 20. stoljea
bio je reakcija na promjenu me-

Virtualna stvarnost
nije kao stavljanje
kacige, nego kao
posjedovanje
drukije linosti,
drukijih,
mnogostrukih
identiteta;
fascinantno, jer
nije bila rije o
solipsistikom
iskustvu, ve o
interakciji s drugim ljudima
Koja bi bila ta nova funkcija
knji
evnosti?
Ne znam; u svakom sluaju,
Internet je intenzivirao itanje,
usprkos grafici i zvukovima, s
ekrana se prvenstveno ita...
Ali koliko pa
ljivo?
Istina, vie je rastresenosti,
manje fokusirane pa
nje, tako da
je te
e pisati gustu eksperimentalnu prozu kao u prvoj polovini
20. stoljea...

Fikcija konzervativne i cyber

Amerike
Vratimo se, meutim, na knji
evnost. Smatram da amerika
knji
evnost trenutano nije u
dobrom stanju. Najvei dio
mainstream fikcije ono to prikazuju ugledni asopisi poput
New York Times Book Review
nevjerojatno je dosadan i prilino beskoristan. Prevladava realistina fikcija devetnaestostoljetnog tipa, koja mi se uglavnom
ini nemonom i estetski neinteresantnom. Postoje pisci koji
reagiraju na transformacije naeg

vremena; to je sluaj s eksperimentalnim pismom, s autorima

poput Williama Burroughsa i
Kathy Acker, ali ti pisci ne bivaju
spomenuti kao va
ni u istom dahu sa Saulom Bellowom ili Johnom Updikeom. Dakle, eksperimentalno pisanje u visokoj je
kulturi jo uvijek marginalizirano bolje ga poznaju u populistikoj, pop kulturi, na neki nain
jest dio pop kulture.
Ako je kiberprostor zahvalno
novo tlo za knji
evne eksperimente, to tamo raste? Koje ste
zanimljive knji
evne eksperimente sreli u virtualnom svijetu?
Jedan od pionirskih hipertekstova jest Afternoon Michaela
Joycea, najslavniji takav rad iz
osamdesetih. Osobno ga ne volim, ali ima odreene poetske
snage. Vei sam poklonik onoga
to pie Mark Amerika; on je s
eksperimentalne fikcije preao
na hipertekst, poslije na multimedijalne radove. Mark je rijeio
problem autoreferencijalnosti u
postmodernizmu s pomou injenice da se u globalnom kapitalizmu sve pretvara u robu,
preokrenuo je to u reklamni potez. Mislim da je to sjajno, da tu
ima i emocije i promiljanja o
svemu to se dogaa. Drugi od
mojih omiljenih hipertekst-pisaca je Shelley Jackson, autorica
briljantnog Patchwork Girl, i
neto skromnijeg ali takoer
vrlo lijepog on line hiperteksta
po imenu My Body. Ona ne pripovijeda konvencionalne prie
na konvencionalan nain, a istra
uje subjektivnost, fragmentirano i poetino. My Body, o njezinu odnosu s tijelom i odnosu tijela sa svijetom, svjesno je vlastita jezika, ali se povezuje i sa sadr
ajima koji nisu jezini ili knji
evni.
Htio bih dodati da me interesira znanstvena fantastika, koja
je u biti realistika narativna vrsta. Smatram, meutim, znanstvenu fantastiku jedinim primjerom staromodne realistike naracije u kojoj se radi o 21., a ne o
19. stoljeu, za razliku od glavnine amerikog realistikog mainstreama, djela koja su smjetena
u nae doba, dok zapravo govore
o 19. stoljeu i devetnaestostoljetnom senzibilitetu.

Interdisciplinarnost
Va je rad interdisciplinaran?
Diplomirao sam na Yale
Universityju, a to je bio jedan od
glavnih centara postmoderne
teorije u Americi. Pa ipak, i ondje se pisalo samo o kanonskoj
angloamerikoj, francuskoj, njemakoj knji
evnosti. Od mene
se oekivalo da piem o Blakeu i
Shelleyju, a isto vrijeme sam u
svaki vikend posjeivao punk
klubove i itao Williama Burroughsa. Malo-pomalo one su se
uzbudljive nove teorije nekako
poele povezivati s mojim izvankanonskim kulturalnim interesima, barem izdaleka, barem prema tome kako su postavljale izazove tradicionalnim normama.
Krenuo sam tim putem nakon
disertacije, poeo pisati o filmu...
i, prvi rad nakon disertacije bio je
lanak o Burroughsu; kakav osjeaj oslobaanja!
No, u posljednjih dvadeset
godina mnogo se toga promijenilo u amerikoj akademskoj zajednici; ima puno vie poticaja za
irenje kanona, za pisanje o popularnoj kulturi, za kulturalne
studije, za mijeanje teorije s
drukijim pitanjima. Ima ak i vi-

e poticaja za interdisciplinarno
pisanje, iako tu postoji neki paradoks na odsjecima knji
evnosti
u SAD-u interdisciplinarni rad se
smatra vrlo interesantnim, ali
kad zapoljavaju, obino prime
ljude koji su disciplinarno u
i.
Moji studenti koji su radili najbolje i meni najzanimljivije stvari
imali su puno problema, mnogi
nisu dobili poslove na sveuilitu
jer se nisu uklapali u tradicionalna podruja; objavili su im knjige, a nisu dobili poslove, poslove
su dobili oni koji mogu rei O,
ja rabim sve te interdisciplinarne
fore, ali u biti sve se to jo uvijek
svodi na devetnaestostoljetnu
ameriku knji
evnost. Osobno
sam imao sree da se naem na
odsjeku gdje su me pustili na miru; dali su mi stalno mjesto, iako
su mo
da smatrali da sam udak,
da je malo bizarno to to objavljujem radove o razliitim temama, mijenjam podruja. Zapravo,
zaposlili su me da predajem srednjovjekovnu poeziju (to vie ne
radim), a moja prva knjiga, umjesto da tiskam disertaciju, bila je
o Mauriceu Blanchotu i Georgesu Batailleu, ti su autori za mene
bili ta veza izmeu teorije i knji
evnosti. Moja druga knjiga,
opet, bila je rad o teoriji filma,
The Cinematic Body, a trea,
Doom Patrols, popularna kultura
na postmoderan nain...

Destigmatizacija slike
Na predavanju o cyber-kulturi u jednom ste se trenutku izrijekom ogradili od pojmova dobro i zlo, upozoravajui da ne
priznajete opreku izmeu dobrog teksta i zlih slika. Zato?
Pokuavam se odmaknuti od
globalnih ocjena. Ljudi piu knjige u kojima tvrde da je tekst
dobra stvar, da su slike neto
grozno; to poinje s Platonom,
kod usporedbe shvatljivog s osjetilnim, iako Platon mo
da ne
govori o tekstu i slikama, nego o
ideji i njezinim osjetilnim imitacijama. Prije nekih deset godina,
piui o teoriji filma, privukli su
me neki, posebno ameriki, filmski teoretiari osamdesetih
oni su se zvali lakanovcima, iako
lakanovci koje poznajem, recimo
oni u Sloveniji, ne smatraju da su
lakanovci, jer je to preveliko pojednostavljivanje,
prenaivno
shvaanje Lacana, s im se sla
em dakle, pristup onih prvih
lakanovaca sveo se na slike kao
sredstvo pranja mozga, a na differance teksta kao neto dobro,
jer nas od toga spaava. Uznemirava me, i ne zanima me, takva
imagofobija, izjave da naputamo pismenost radi neposrednosti slika, da ne mislimo jer imamo
slike; svakako da postoje razliiti
naini miljenja, ali ovakve su
globalne ocjene smijene.
Dakle, izbjegavajui dobro
i zlo ne pokuavate zadr
ati

Iz Neslu
benog vodia
kroz MOO
OO: Programski jezik
kojim se kreiraju objekti.
Sve je objekt. Sobe su objekti, izlazi su objekti, posjed su
objekti, ak i va MOO alter-ego/avatar je objekt. Najprije
objekte kreirate, potom piete
glagole koji vam doputaju da s
tim objektima radite Zanimljive
Stvari. To je objektno-orijentirano programiranje (OO iz
MOO).

IV/82, 6. lipnja 2,,2.

objektivnost, nepristranost?
Nipoto; mislim da nisam
objektivan, nisam empiriki ni
drutveni znanstvenik... Imam
odreene sumnje u to da se zbilja ba sve mo
e popisati i pobrojiti. U Americi ima puno olakog
moraliziranja iako svi gledaju
TV, ona je neto grozno, zlo, bilo
je dobro dok su ljudi itali, onda
su razmiljali, a sad zbog TV ne
misle, zato to ih zatrpavaju slike... To je jednostavno naivno.

Pristup Jerryju Springeru

Slino izbjegavanje naivnosti
primijetio sam u vaem online
tekstu o Jerryju Springeru; ini
mi se da ondje tekst najprije opisuje fenomene, sve do pred kraj,
a tek se ondje ton mijenja i tek
ondje autorski glas nastupa otvoreno. Je li to Va nain drutvene
kritike?
Stranded in the Jungle, odakle dolazi tekst o Jerryju Springeru, knjiga je sasvim razliita od
drugih mojih radova. Sastavljena
je od kratkih poglavlja koja se lako itaju online, od kratkih reenica, kratkih rijei; pokuavam
opisivati koliko god je to mogue ali, naravno, odabirem to u
opisivati. Zanima me afektivna
dimenzija onog to se dogaa,
vie od kognitivne; kakav je osjeaj, vie nego to to znai.
Zanima me pronala
enje afektivnih struktura u tim fenomenima
suvremene popularne kulture.
Mislim da se time kulturalni kritiari ne bave dovoljno. Svatko
mo
e rei evo ideologije iza Jerryja Springera, ali to esto ne
odgovara na pitanje to ljude
privlai, to ti to u takvom showu ulazi pod ko
u. To nije ideologija, to je stvaranje, implantiranje odreenih osjeaja, uvlaenje
u odreene emocionalne situacije i odnose. Ni estetiki ni kulturalno ovaj proces nije dovoljno
teorijski pretresen.
Izazivanje osjeaja kod publike to je, inae, specijalnost retorike, zar ne?
Da, osim to je retorika uvijek intencionalna sa strane govornika, a ovdje ima i aspekata
koji su bez namjere, ili pasivni.
Ako je retorika tehnologija stvaranja afekata, ima sluajeva kada

su i tehnologija i posljedice nenamjerni.

A/subjektni afekti?
Mo
ete li to malo objasniti?
Pa, to ima veze s drugom velikom temom kojom se bavim:
a/subjektivan ili pre-subjektivan
afekt. Uobiajeno shvaanje
emocija jest ja imam emocije, ja
osjeam bol, ja sam tu
an; ne
mislim da je to jedino mogue
shvaanje. Afekt, kao ne-subjektivni aspekt emocije, na odreen
nain destabilizira ideju kartezijanskog sebstva, kao to su smatrali u antici afekt, pathos, jest
ono to naruava stabilnost linosti. Zanima me nain na koji
se to odra
ava u naem kulturalnom
ivotu, u estetici; afekt kao
liminalno iskustvo taj termin
posuujem od Bataillea i Blanchota afekt koji ima, ako je
dovoljno sna
an, prodrma to to
jesi, izmijeni tu osobu koja jesi,
tako da vie nisi onaj koji si bio
prije afekta. Neu sad ulaziti u
sve teorijske suptilnosti, u koje
se ionako esto uputam ne poznajui ih dovoljno, ali to je dijelom razlog zato ka
em da radim
znanstvenu fantastiku: radi s
tim konceptima prihvaajui rizik, ne vlada njima vrsto, rigorozno, ali svejedno ih pokuava
koristiti.
Dakle, emocija je neto to te
zatekne protiv tvoje volje, a mijenja ono to jesi, tako da se u
odreenom smislu afekt mo
e
smatrati neim ne-subjektivnim,
ne-fiksiranim u osobnosti. On je
ono to remeti ili prekida fiksnu
osobnost. Ali postoji jo jedan
mogui aspekt: strukture afekta
koje slobodno plutaju, tako da
ja utjelovljujem, ili hvatam odreeni afekt, koji na neki nain
postoji odvojeno od mene, u jednom udnom, estetskom smislu... To ima veze s mojim projektom o reviziji kantovske estetike. Smatram da je npr. Andy
Warhol redefinirao Kantovu estetiku prema zahtjevima postmodernog doba.
Je li pritom Warhol bio retoriar i je li djelovao nenamjerno?
Oboje. Znao je to radi, ali to
ne znai da je htio kontrolirati to
to radi. Eksperimentirao je.

Sve je super i sve je za pet

kad si muko i voli nogomet.
Pips, Chips & Video Clips
loupotrijebimo li i parafrazimo jednu od najpoznatijih teza Karla Marxa, mogli bismo rei da je nogomet
opijum za narod i to, u krajnjoj liniji, daleko vie od religije. Kao to se mo
emo
uvjeriti gotovo svakodnevno, a posebice u
doba masovne histerije za vrijeme odr
avanja Svjetskoga nogometnog prvenstva, nogomet je jedno od upravo idealnih sredstava za odvraanje pozornosti irokih narodnih masa od nekih drugih, va
nijih, ali i turobnijih tema. Najbolji dokaz ovoj tezi
naslovne su stranice dnevnog tiska. Indijsko-pakistanska kriza? Ponovne razmirice
oko granice u Piranskom zaljevu? Iseljavanje Srba? Taman posla Mundijal je top tema, koja u sjenu baca sve druge prozaine
sadr
aje sumorne svakodnevice. Postava
hrvatske reprezentacije, navijake himne,
mamutski transparenti, pa ak i seksualne
(ne)aktivnosti naih reprezentativaca prioritetne su teme od nacionalne va
nosti, barem u sljedeih mjesec dana.

Dragi momci
Naravno, ne treba imati iluzija da sintagma o nogometu kao o najva
nijoj sporednoj stvari na svijetu vrijedi samo u Hr-

19

Stranded in the Jungle 25:

Jerry Springer
Steven Shaviro
RESKAVAC. ene vrite
jedna na drugu. Svaaju se
zbog mukarca. Svaka ka
e da on pripada samo njoj. Svaka
optu
uje drugu da ga pokuava
ukrasti. Svaka se hvali da je ba
prole noi spavala s njim. Rijei
frcaju brzo i bijesno: kurvo!
droljo! ha! TV cenzori blipovima uklanjaju ostatak. Iznenada,
jedna
ena skida cipele i baca ih
na protivnicu. Dok bi okom trepnuo izbija prava tunjava. ene
izmjenjuju udarce rukama i nogama, vuku jedna drugu za kosu.
Kamermani se zalijeu bli
e radi
krupnih planova. Publika u studiju dobacuje, urla, smije se. Konano se na pozornicu penju zatitari. Brutalno rastavljaju
ene.
Zaustavljaju tunjavu, ali ne prije
nego to smo imali dosta vremena u
ivati u njoj. Sad je vrijeme za
prekid radi reklame. To znai i da
emo vidjeti ponovljeni snimak
tunjave, slow motion. Naravno,
ono to gledam je Jerry Springer
Show, na vrhuncu popularnosti
tijekom 1997-98. Jerryjeva su
omiljena tema ljubavni trokuti.
Kombinacija je bezbroj. ena
spava s dva mukarca. Ili mukarac spava s dva mukarca. Ili
ena
prevari svog mukarca s drugom

enom. Ili mukarac i
ena oboje
imaju tajne veze s istom
enom.
Ili
ena preotima deka svoje
keri. Ili mukarac ostavlja djevojku radi druge
ene, ne znajui
da je ova potonja zapravo muko.
Meutim, najee se radi o mukarcu koji spava s dvije
ene. Ka
e da se ne mo
e odluiti. Tvrdi
da ih obje voli. Obje su majke
njegove djece, na kraju krajeva.
ene se mrze, ali nikad ne okrivljuju njega. Dok se one bore, on
samo sjedi i nabacuje osmijeh,
u
ivajui u pa
nji koju dobiva.
Ljudi su u tim trokutima i bijeli i
crni. Crni mukarci s bijelim
enama su esti, dok su bijeli mu-

vatskoj. Pitanje je, meutim, mo
e li si

Hrvatska u svojoj dananjoj situaciji
priutiti takav pristup, u kojem, usput budi reeno, itekako mo
emo raspravljati
pristupa li se nogometu kao neem sporednom ili glavnom. Pritom je osobito za-

karci s crnim
enama rijetki.

Drugih rasa rijetko i ima u showu. Ali, bijeli ili crni, hetero ili
homo, transvestiti ili to god ve,
Jerryjevi su gosti gotovo uvijek iz
ni
e klase. Znam to po njihovoj
odjei, po govoru, po ponaanju.
Uglavnom preferiraju jeftine sintetike tkanine, stvari kakve mo
ete nai u K-Martu. Mukarci se
nose casual. ene se vole oblaiti
seksi, u haljine od velura, ili
d
empere s velikim izrezom i
kratke suknje od poliester-mjeavina. Engleski kakvim govore
gosti ne ui se u koli. Njihov je
jezik pun slenga, prostota i nestandardne gramatike. Njihovi akcenti dolaze s ruralnog Juga ili iz
urbanog geta. I ti se ljudi esto
deru. Tonije, toliko su nabrueni, tako spremni napraviti scenu,
da mislim da su sigurno pijani, ili
na cracku. Ljudi iz srednje klase
nikad ne bi ovako pokazivali svoje prljavo rublje. Oni svoje droge
i svoje seksualne avanture preferiraju izmeu etiri zida. Emisija
esto pravi rez s gostiju na prizore iz publike koja se smije onome
to gosti izvode. Vei dio publike
je siromaan, ali kamera nepogreivo bira uminkane mlade bijele

su nai reprezentativci plaeni (po danu

vie od prosjene mjesene plae u Hrvatskoj), gdje plaaju porez (nerijetko u
zemljama s povoljnijim poreznim sustavom), gdje su i jesu li uope slu
ili vojni
rok (mnogi od njih nisu, a trebali su) te

Izmeu redaka

Sve je za pet?
Od sjaja zelene trave, crno-bijele lopte i crvenobijelih dresova ljudima obino zaigra srce,
a moralna naela padaju u vodu po kratkom
Trpimir Matasovi
postupku
nimljivo da se kroz medije konstantno
plasira manje-vie idealizirana slika o itavoj problematici jest da se netko s vremena na vrijeme ozlijedi, jest da se netko
drugi uvijek iznova pokazuje kao nedovoljno pouzdan igra, ali svi su ti nai
momci dragi, divni i krasni, te nema nikakve dvojbe da e dati sve od sebe radi
podizanja ugleda Hrvatske u svijetu barem onom sportskom.
Neka se pitanja, meutim, konstantno
zaobilaze kao sporedna u najva
nijoj sporednoj stvari na svijetu. Na primjer, koliko

tko to sve skupa financira. Naravno, sve

se to uglavnom dosta dobro zna, ali od
sjaja zelene trave, crno-bijele lopte i crveno-bijelih dresova ljudima obino zaigra
srce, a moralna naela padaju u vodu po
kratkom postupku.

Prava manjine
Gotovo redovito u javnosti se vode velike rasprave na emu se u dr
avnom proraunu treba tedjeti, a slijedom toga uvijek se iznova predla
u razliita rjeenja
emu oduzeti da bi se neem drugom da-

ene. Ovima, oito, ide daleko

bolje, i daleko su bolje odjevene;
gosti na pozornici neem slinom ne mogu se ni nadati. to se
domaina samog tie, Jerry je uglaen i profesionalan, odijela Armanijeva, dikcija knji
evna. Prije
nego to je postao domain talk
showa bio je politiar, i to se vidi.
Uvijek ide za tim da se svidi. Ponekad to znai poprimanje autoritativnog podr
avajueg stava.
Kad su njegovi gosti emotivni, on
je glas logike i zdravog razuma.
Umiruje ih tapanjem po ramenu
ili bradatim vicem. Moli ih da fer
i poteno objasne svoje ponaanje, i uvijek ih podsjea da misle
najprije na svoju djecu. Na kraju
svake epizode Jerry nam nudi
svoju Zavrnu misao. To je fina
mala moralna meditacija koju ita
s telepromptera. Nema puno veze s onim to se zbilja dogodilo
tijekom showa. Ali daje lijep osjeaj zaokru
enosti. U drugim
prilikama, Jerry armira glumei
klauna. Tri s pozornice, prenaglaeno
urno, kad postoji vjerojatnost da e izbiti tunjava. Pravi
grimase la
nog iznenaenja sluajui jo jednu priu o nevjeri. Ili
jeftino izmamljuje smijeh oponaajui nain na koji govori gost.
Jerry je samoproglaeni konferansje medijskog cirkusa nakaza. Izla
e siromane da bi se zabavljali
bolji od njih. to su stvari za goste oajnije, bolnije i neugodnije,
to su otkaenije za nas, gledaoce.
To je to to me dr
i prilijepljenog
za televizor, iz noi u no. Gledam da bih vidio mo
e li Jerry
nadii samog sebe. Ima li anse da
nae jo groteskniju, jo dublje
poni
avajuu situaciju od one
koju nam je pokazao prole noi?
Jedna epizoda Jerryja Springera
donosi sve izobliene emocije i
izopaene likove koje biste oekivali u velikom romanu iz devetnaestog stoljea. Samo to Jerry
ide pet dana u tjednu, a ljudi su
stvarni.

Nogomet je razumljiviji
razlog izostanka s
radnog mjesta od
drugog stanja, bolesti
djeteta ili smrtnog
sluaja u obitelji
lo. Od vojske bi se tako moglo uzeti za
trudnice, od policije za branitelje, a od
kulture za nezaposlene. Nikome, meutim, jo nije palo na pamet da uskrati sredstva nogometu. Situacija je toliko apsurdna da se u tisku ve postavlja pitanje radnika koji e zbog Svjetskog prvenstva zanemariti svoje radne obaveze. Dodue,
teko da e zbog Mundijala netko ostati
bez posla, jer nogomet je ipak razumljiviji
razlog izostanka s radnog mjesta od, recimo, drugog stanja, bolesti djeteta ili smrtnog sluaja u obitelji. Vlast ionako dr
e
muki koji vole nogomet, a prava manjine
(?) koja ne udovoljava jednom ili obama
navedenim uvjetima oito nikog ne zanimaju. Dok traje Svjetsko prvenstvo sve je
za pet, a nakon toga lako emo. Bla
eni
koji ne vidjee, a povjerovae.

20

IV/82, 6. lipnja 2,,2.

Srce

Tramvaj
Danijel Dragojevi

Tamno
ovom je gradu tamno. Malo tamnije nego na
drugim mjestima. Tako nam se ini. Naravno
govorimo o dnevnoj tami. Onoj kada je ovjek na prozoru, a ona je i unutra i vani. Ne znamo
obino o emu se radi. Tko ima naoale brie ih. ene i mladii sumanuto peru glave, neka se glave vjetre, i neka misle na stabla, i misle na misli. Prosto dotakli smo je, dotakla nas je. To je ona tama koju kipar zna kada radi oi. Tama oko oiju. Ona je tu i s
njom treba raunati. Tama iz starih i novih asopisa
koja bi svakog asa mogla zaboljeti. Ta tama u tramvajima i na trgu, ali i u rijeima, u samoglasnicima
pogotovo. Tama stvari i ona koja izlazi iz usta
ivotinja. Nema tog prekidaa da joj stanemo na kraj
ako bi htjeli. Kao utnja nakon razvoda. Tako nas
malo dijeli od neega (niega), a ona je ispod eira,
njezina nesigurna vjera ostaje kada naglo stisnemo i
otvorimo ruku. Tama ulica i soba, bolesti i izljeenja. I kada nam netko blizak umre. Tama na putovanju. Tama buenja i roendana. Umniji joj ka
u
dobra moja. A nije to lako rei. Ali mo
da i ne zaslu
uje nita drugo doli ljubav.

Kolijevka
brojevima je udno. Dok stoje jedan do drugoga sve je u najboljem redu. Stvaraju neki
mir. Odatle valjda ono malo povjerenja to ga
imamo u bilo to. Tko nije brojio kada je htio da se
smiri i uspava? Taj blagi, ludi beskraj koji se stvara i
prima nas. Od jedan do dva, od dva do tri; izmeu
jedan, dva i tri, uostalom bilo gdje izmeu malo i
mnogo, jedna se kolijevka njie. To je oni, brojevi,
njiu i njiui joj neto ute kao da pjevaju i neto
pjevaju kao da ute, a zapravo priaju priu.

Fra Angelico
od na jednom Fra Angelicovom Navjetenju.
Kako je lijep! Ljepotu Marije, anela, izuzetnu blagost dogaaja, to znamo, to smo oekivali. Ali taj kockasti, tihi i jednostavni pod, na granici perspektive a jo ne u njoj, sa svega dvije tri
tamne boje. Dolje, jako dolje, odluio je biti u slu
bi, ne isticati se. A ipak pjeva. Mo
da upravo pjeva
sve ono to se na njemu dogaa, a mo
da i vie.

Seoba
vakim smo danom sve vie u torbi.
to je teko i nepoznato odla
emo.
Ona raste, puni se, bubri,
u njoj je tisuu godina odjednom.
Jedan svetac, mo
da Pascal,
petit Pascal, ugasio je zrak,
sada mrano zavoenje, sljepatvo.
Jadni brojevi koji prate seobu izbliza
ne znaju to je, kakva zbrka,
emu obratan put. Luduju
kao da se o njima radi.

Hrpa i krpa
ema dvojbe, udna je rima hrpa i krpa.
udne su i te dvije rijei koje je ine. Zvue prilino neobino. Kao rijei koje su
zlostavljane, progonjene. Sluge, ni
a klasa, zadnja klupa, pomanjkanje love, seksualno iskoritavanje, hendikep, autizam. Osim samoglasnika
a u njima nema ni jednog normalnijeg slova. A i
a je kao na kraju otvorena usta nakon nemoi izgovorenog, nita. Na francuskom, jednom ozbiljnom jeziku, teko da bi te rijei i mogle biti
proitane. One su, takve kakve su, dakle samo
nae i samo nama pripadaju. Ali ako ih izgovorite u nizu, u redu po dvije hrpa krpa, hrpa krpa,
hrpa krpa, hrpa krpa itd. u itavoj svojoj nemoi i nemogunosti, zvue igrivo i radosno, osna
uju se u mnotvu poput siromaha. Od imenica postaju vrlo neozbiljni glagoli. Hrpe se hrpaju, krpe se krpaju, drpaju, prpaju, trpaju i zatrpavaju. Teko je u tome ne vidjeti neki neuredan
erotizam ostvaren uglavnom zahvaljujui svom
prokletom r kojemu je subverzivnost ionako
osobina. Naravno te rijei nisu takve samo svojom zvunou. Njihov pauperski kolektivizam
ide prema nama sa svih strana, pogotovo prema
naoj podsvijesti. One su zapravo zbirne, kumulativne; hrpa vie, krpa manje; hrpa onim to je
hrpa, a krpa svojim tkanjem i prepletom koji je
krpa. One naime nisu jabuka i no
. One se, za
razliku od njih, mogu spajati i nastavljati, uveavati i umanjivati, dakle zlostavljati: bez vreg
su jedinstva. A kriju i jednu zajedniku, moglo
bi se rei, filozofsko-matematiku tajnu koja je
kod hrpe ve evidentirana a kod krpe (mislimo)
jo ne, a glasi: u kojem asu, kada, od (recimo)
zrnja nastaje hrpa, koje je to presudno zrno? I,
kada od obinog komada tekstila du
om upotrebom nastaje krpa? Koliko znamo, sve se rasprave o tom problemu, pa i one najnovije, nisu izvukle iz pitanja. ak ni teorija kaosa koja je zamamnost slike hrpe dotakla nije o njoj nita suvislo rekla ili pokazala. Kao u skolastikim ili dadaistikim igrama na najnaivnija pitanja nema
odgovora. Jo i vie od toga: egzistencijalisti bi
rekli da upravo ona, ta pitanja, od teoretskog
diskursa, postaju na portret. Iz jednog podruja premjetaju se u drugi. Naa tvarno egotina
imaginacija se smjeta na sam vrh zamjenike igre: kako sam od (recimo) kolajne postao hrpa,
kako sam (recimo) od ala postao krpa? Netko,
naime, u nama zna da se to dogodilo i da se to
dogaa. Bilo da smo sami, u dvoje ili nas je vie,
s tim dvjema rijeima smo usred osobne prie ije su mogunosti i varijacije gotovo nepregledne. Ja sam tvoja hrpa, ti si moja krpa. Kao kod
Michauxa, svijet je sagraen od samih hrpa i krpa. Bez obzira na organsko i anorgansko. Nije
stoga nimalo sluajno da su Grci smatrali da crvi
nastaju iz krpa. Neka razigrana i nejasna topologija baca te dvije rijei iz vanjskog u unutranje i
natrag, pa po svemu izgleda da emo se s njima
jo dugo baviti. Hrpa i krpa. Ako emo pravo, te
dvije siromane i nedojmljive rijei i zaslu
uju
svoju tajnu i pravo da stvaraju zbrku, dakle
ivot. One stvaraju dogaaj i sudjeluju u njemu.
Ako bismo htjeli biti precizni, to nije via nego
ni
a pravda, po kojoj e vjerojatno jedan Artaud
ili jedan Michaux temeljitije sudjelovati u budunosti od osoba zamjetnog sjaja.

ako odjednom srce postaje srce i nita drugo!

Neemo tako ka
e srce. Tamo gdje su ranije
stajale mnoge rijei (kao recimo zora, zec,
zombi) ono je kucalo, nije ni primjeivalo. Tuklo je,
vuklo, bjesnilo, umaralo se, nije se zaustavljalo, ali
se i radovalo. S lakoom je mijenjalo mjesta i vremena. Ako se sluajno pribli
ilo ili udaljilo pitalo je
gdje je drugo srce. Srce moje nije bilo moje srce nego srce, tj. lakokrila misao, neto koliko toliko i sve.
Sada se neto dogaa. Tue, tue, malo stane i preskoi. Opet sam neto izostavilo: to? Ljuti se, snu
di, prestrai, poslua se, i pomiri i smiri. Ako tako
bude preskakalo, zaustavljalo se, izostavljalo, zaboravljalo, mislilo na sebe, moglo bi se dogoditi da sve
preskoi, ostane samo, i stane. To se nee dogoditi,
misli ono, ludo srce.

Glodavac
akve su nae due.
Jedan nepostojei
glodavac smjestio se
i tra
i sve to njegov
oduvijek stari rod
tra
i: hranu, kretanje,
san, potrebu za drugim
nepostojeim stvorom.
Boji se, nemiran je.
Ne brini se ka
em mu,
imat e sve to i ja,
skupa emo glodati,
trati, spati, biti
do njezina sjajna repa
svakog dana i noi,
etvrtkom i petkom,
ni nedjelju neemo
preskoiti, moj dobri,
veseli, nepostojei
glodave.

Tramvaj
ao sam u tramvaj i vidim prizor kao u nijemom filmu, gotovo svi
vau. utljivo, predano, kao da usta ne postoje ni zato drugo nego za te udne pokrete gore-dolje i malo postrance.
Svatko za sebe a opet sinkronizirano, redovnici neke udne vjere:
vaimo,
vaite, neka
vau. Sve
sa
vakati. Na tabli jasno pie 17 Jarun. Ali tko zna
gdje uistinu ide taj tramvaj i na kakav pogon; sasvim
je izvjesno, ti se usklaeni pokreti pretvaraju u vrstu energije i tramvaj pomou nje vozi. Tako je poelo jedno novo tisuljee. Mo
da bih o tome mogao govoriti nekome u neko prolo doba, ali tko zna
da li bih znao nai razloge i opravdanja, i da li bi me
onaj kome bih to govorio mogao shvatiti. Neka
zbrka.

etiri
etiri strane svijeta,
etiri godinja doba,
etiri strane stola,
etiri strane kreveta,
pa onda i
etiri platnena ugla
da sve to ve
u
u zave
ljaj, zamotuljak,
pinklec, fagot,
kako li se sve ne zove
ta laka skitnika prtljaga.

IV/82, 6. lipnja 2,,2.

21

Kako
ivjeti zajedno?

priredila Grozdana Cvitan

22

IV/82, 6. lipnja 2,,2.

Razgovor: Michael von Cranach, psihijatar u Kaufbeurenu

Bolni susreti s istinom

micala ideju o istoj zdravoj rasi. Dakle, o
rasi koju je trebalo stvoriti i takvom je odr
ati. Kako su mnoge psihijatrijske bolesti genetski determinirane trebalo je unititi ljude koji ih nose. Prvo je bila ideja o
stvaranju i zadr
avanju iste njemake rase, a drugo ne troiti novac na one koji tu
ideju ne mogu podr
ati. To su, kako su
oni tada rekli, bile beskorisne osobe i zato
su trebali nestati.
Kako su reagirali kolege, a kako javnost na vaa istra
ivanja?
U poetku je reakcija bila podijeljena
po grupama. Postojalo je etiri ili pet istra
ivakih grupa u Njemakoj u to vrijeme i sve su one dole do istih rezultata.
Reakcije na to bile su razliite. Prva grupa
je bila ona u kojoj su svi sve znali, ali su
samo pitali: zato govoriti o tome trideset, etrdeset godina nakon to se dogodilo?! Kome to treba?! Druga je reakcija
profesionalaca, tj. zaposlenika u bolnicama: medicinskih sestara, lijenika i svih
onih koji su takoer sve znali, ali su bili

Ne mo
e provoditi reformu ako

ne raisti sve to je bilo prije

Grozdana Cvitan
inhenski psihijatar Michael von
Cranach direktor je Regionalnog
psihijatrijskog servisa u Kaufbeurenu. Na europskom kongresu u Stockholmu sudjelovao je referatom Pomirba
njemako iskustvo u sklopu teme Balkan
pomirenje za mentalno zdravlje. Na
primjeru Njemake, gdje je jasno prepoznato i definirano tko je bio agresor a tko

rtva, Cranach je govorio o tri aspekta
pomirenja. Prvo: pomirenje izmeu bivih
meunarodnih neprijatelja, drugo, pomirenje sa
rtvama te, konano, pomirenje
unutar njemakog drutva. Da bi se proces pomirenja unutar vlastita drutva mogao odvijati, mora se izii na kraj s prolou. Proces, odnosno pokuaj da se izae na kraj s vlastitom prolou, u Njemakoj ni do danas nije zavren. Taj se
proces pokazao na generaciji kad su muitelji doli u kasne ezdesete godine i kad
su njihova djeca prepoznala da ono to je
utjecalo na njihove oeve ima utjecaja i na
njih same. Bio je to produktivan konflikt
koji je rezultirao time da mnogi dijelovi
drutva pogledaju dublje u sebe. Proces
razvoja uvida dogaa se na razliitim podrujima. Prva faza procesa pomirenja dogaala se od 1945. do 1968. u tokama:
tra
enje muitelja, odnosno zloinaca,
javno imenovanje zloina, izbor demokratskog vodstva, ekonomska rekonstrukcija, nova konstitucija i udru
ivanje Zapada novi zajedniki neprijatelj. Vrijeme
od 1968. do 2000. smatra se drugom fazom pomirenja u kojoj su obraeni intergeneracijski konflikti, eutanazija psihijatrijskih pacijenata, nadoknada prisilnog rada, uloga vojske i neonacistiki pokret.
Trea faza je poela nedavno i u njoj se
oekuju definicije i standardi vrijednosti
etikih normi te daljnje rasvjetljavanje jo
nekih nedovoljno istra
enih sustava u kojima je politika pravda bila iznad prava
manjinskih grupa (primjerice homoseksualaca i dezertera), a pravnici i Crkva su
utjeli. Za razliku od kronolokih zadaa
u procesu pomirenja postoje i psiholoki
mehanizmi izla
enja nakraj s povijeu.
Za Njemaku uvid ide kroz tvrdnje: Bili
smo
rtve nacizma, dovoljno smo platili
za nae pogreke, pogrijeili smo i moramo nai faktore koji su nas do toga doveli. Proces pomirenja e zavriti onog trenutka kad budu definirane etike norme,
kad se svi otvoreno susretnu s povijeu,
kad se ustanovi pravna odgovornost i kad
se prepozna individualna odgovornost.
Sve to ukljuuje osjeaje krivnje i stida, da
bi se moglo susresti sa
rtvama. Slijedi
razvoj modela reintegracije kroz osobne
kontakte sa
rtvama i ekonomska nadoknada
rtvama.
Budui da ste izlagali u sklopu teme
Balkan pomirenje za mentalno zdravlje kojim ste dijelom njemakog iskustva
pomirbe i komu ponajprije
eljeli govoriti?
Prije godinu dana poeo je projekt za
koji je Svjetska zdravstvena organizacija
pozvala psihijatre iz nekih europskih regija odnosno iz Palestine, Izraela, Turske,
Grke, Hrvatske, Srbije, Albanije, da govore o pomirenju. Ja sam pozvan da o toj
temi govorim kroz njemako iskustvo.
Osobno sam pozvan zbog toga to sam
posljednjih petnaest godina, uz redoviti
posao u dnevnoj bolnici, istra
ivao problem eutanazije psihijatrijskih pacijenata u
vrijeme Treeg Reicha. O tome je objav-

Starije generacije bile su

za utnju i zatakavanje,
a mlai su
eljeli saznati
sve i dati informacije ako
su ih sluajno imali kao
dio obiteljskog ili
prijateljskog iskustva
ljeno puno radova. Osim upoznavanja s
injenicama, bilo je potrebno raditi na
problemu njihova prihvaanja u njemakoj javnosti. Kroz proces pomirenja s injenicama upoznavala se povijest.
to govore podaci o razmjerima eutanazije u Njemakoj u vrijeme Treeg
Reicha?
Izmeu 1939. i 1944. u Njemakoj je
eutanazirano 180.000 psihijatrijskih pacijenata. Brojevi pogubljenih pacijenata za
istone zemlje, koje su bile okupirane od
nacista u to vrijeme i u kojima se to takoer dogaalo, nisu poznati.
Tko je sve sudjelovao u tim istra
ivanjima?
Postojalo je kratko dvogodinje razdoblje kad su istra
ivanja vodili Amerikanci, ali nakon toga je u Njemakoj sve
zaboravljeno i nitko vie nije govorio o
tome. Poetkom osamdesetih godina, kad
je poela reforma psihijatrijskih ustanova,
mnogi od nas bili su ukljueni u tu reformu bolnica i shvatili smo da postoje teme
o kojima treba progovoriti. Naime, nije
mogue napraviti reformu ako ne raisti
sve to je bilo prije. Radne grupe su ule u
bolnike arhive i pronali svjedoke, protokole, dokumente, ali i dokumente koje su
napisali Englezi, Francuzi i Amerikanci
koji su uli u Njemaku na zavretku rata.
Tako se poela otkrivati i priati pria koja je bila zaboravljena jo od 1945.
Kako ste se osjeali za vrijeme tih istra
ivanja?
Bilo je vrlo bolno. Saznali smo da su
u to bili ukljueni ljudi koji su bili vrlo
poznati profesori i koje smo mi cijenili
kao strunjake, dobre psihijatre, koje smo
i osobno poznavali.
Koja ideologija je stvorila taj val eutanazije prema mentalno oboljelim ljudima? Tko su sve bili
rtve?
Psihijatrijski pacijenti. Oni koji su bili u psihijatrijskim bolnicama. Bilo je to
vrijeme rasistike ideologije koja je pro-

voljni dati informacije o tome. Meu njima je bila i rodbina pacijenata. Primijeeno je da su se reakcije dogodile i prema
generacijskoj podjeli. Starije generacije bile su za utnju i zatakavanje, dok su mlai
eljeli saznati sve o tome i dati informacije, ako su ih sluajno imali, kao dio obiteljskog ili prijateljskog iskustva.
Jedna od sestara u bolnici u kojoj sam
istra
ivao rekla mi je da je njezin djed bio
u toj bolnici, da je stradao i da ona
eli
znati istinu. Poelo je stizati stotine pisama rodbine, djece ili roditelja ljudi koji su
nekad bili u tim bolnicama i koji su i nakon tako duga vremena bili zainteresirani
za sudbinu lanova svojih obitelji.
Koliko Vam je trebalo vremena da bi
dobili cjelovitu sliku onoga to se zaista
dogodilo?
To jo nije gotovo. Osobno na tome
radim osamnaest godina. Imamo dokumentaciju i publikacije o svemu to se dogodilo na podruju Bavarske u vrijeme
Treeg Reicha. Napravio sam i izlo
bu
koja je dokumentirana vrlo dobrim katalogom i stvarnim priama.
Njemaku oito jako kota njezina
prolost. S druge strane, ukljueni ste u
projekt u kojem Europa u nekim drugim
prostorima pokuava na brzinu napraviti

Patnja je skupa
pomirenja, uspostaviti komunikaciju,
skoro pa deklarativno dobiti pomirenje i
zavriti proces mirenja tamo gdje su se jo
juer dogaale vrlo krvave prie. Je li to
mogue tako brzo?
Njemako iskustvo je pokazalo da
proces pomirenja traje najmanje dvije generacije. Mo
da i tri. Pomirenje tra
i generaciju
rtava i onih koji su
rtvovani.
Oni koji su bili
rtve i koji su posljedice
tih
rtava danas
ele znati to se zaista dogodilo. Prva generacija ne
eli priati o
dogaajima, ali druga
eli tono znati to
se dogodilo. Zajedniki
ivot tih dviju
grupa, njihova kohabitacija je problem.
Tek druga generacija mo
e do
ivjeti stvarne osjeaje krivnje i stida zbog onog to
su pre
ivjeli njihovi roditelji ili rodbina.
Kakva je recepcija njegovih poruka u
razliitim zemljama u kojima dr
i predavanja i, naravno, daje sugestije? Jesu li
ljudi samo okirani ili osjeaju poziv da i
sami neto naprave u svojoj sredini?
Stvarno ne. U svim zemljama treba
vremena, kao to se pokazalo i u sluaju
Njemake. Bez obzira koliko se utjelo i
zaboravljalo, doe vrijeme kad same dr
ave
ele znati istinu o vlastitoj prolosti i
krenu u potragu za njom. Bez obzira kad.
Na neki nain Njemaka je bila sretna. U
Njemakoj se tono znalo tko je agresor,
a tko
rtva. Kod vas je drukije. Svi su
zapravo i
rtve i agresori. To je mnogo te
e.
Kako razluiti ono to je narodu u jednom trenutku govorila politika od onog
to je bila istina?
U Njemakoj svi znaju to se dogodilo: znaju rat, koncentracijske logore, ubijanje pacijenata, svi sve znaju. Oni mogu
rei da ne znaju, ali svima je jasno da svi
sve znaju.
to Vaa istra
ivanja i poruke mogu
znaiti drugima?
Mislim da je to u vaoj situaciji vrlo,
vrlo teko. To je vrlo bolno i vrlo zastraujue pitanje. Teko mogu razmiljati o
tome kako bih se ponaao kad bih i sam
bio uronjen u neku tuu situaciju.
Kako objanjavate injenicu da su eutanaziju inili obrazovani ljudi, cijenjeni
u drutvu, strunjaci?
To je vrlo kompleksno pitanje. U vrijeme rata ljudi se mijenjaju i gube svoj privatni identitet i ukinuta je inhibicija za
ubijanjem. Oni koji su bili aktivno ukljueni bili su prijatelji, drugovi, oni koji su
pomagali jedni drugima, bili su podr
avani od dr
ave, prijatelja i mnogih drugih. U
isto vrijeme to je trebao biti terapijski akt:
oni su tvrdili da
ele lijeiti one koji se lijeiti mogu, a druge je trebalo ubiti. To je
vrlo kompleksno i povezano je s ugaanjem drutvu u kojem
ivimo.
Bi li
eljeli neto rei to nisam pitala,
a to smatrate va
nim s obzirom na to da
je u Hrvatskoj nedavno bio rat, da se teko prihvaa (ili ne prihvaa) odlazak generala u Haag itd.?
Doi e vrijeme kad e se moi bez
ikakvih ogranienja otvoriti ono to se
dogodilo. Potrebno je priekati dovoljno
dugo da se mogu otvoriti svi problemi. Vi
u Hrvatskoj imate jo mnogo nerijeenih
problema iz Drugoga svjetskog rata.

IV/82, 6. lipnja 2,,2.

23

lo uspjean jer je dobar za one kojima je

namijenjen.

Razgovor: Elvira Koi, psihijatarica iz Virovitice

Stigma dijagnoze

Posredno traumatizirane
ene

Projekt provode ekipe strunjaka
koje postoje pri svakoj
upaniji

ne samo psihijatrima i psihoanalitiarima.

One na taj nain manifestiraju svoju depresiju, a pri tome ne tra
e pomo psihijatara. To je situacija u kojoj one imaju bolove, najee u vratu i leima, odlaze na
beskrajne fizikalne terapije, uzimaju analgetike i lijee se u nedogled, a zapravo je
rije o neemu to je na taj nain neizljeivo.
Ima zanimljiv podatak kako kod tih
supruga iji mu
evi nemaju PTSP, u sluaju da su traumatizirane, njihova bol se s
vremenom mijenja. Javlja se s obzirom na
dob i opada ili raste to je prirodna sklonost kao kod svih drugih pacijenata. Za
razliku od njih, supruge onih iji mu
evi
imaju PTSP trpe stalno istu bol, ona se ne
mijenja i
enama koje je osjeaju niim se
ne mo
e pomoi.
to je poruka tih stanja i boli koje se ne
mijenjaju?
Poruke trebaju stii do lijenika i pacijenta, a pokazuju da bi se
ene s tim simptomima (i u takvim stanjima) trebale javiti svom lijeniku koji bi to trebao prepoznati kao depresivni sindrom i lijeiti
antidepresivima.
Koliko je takvih danas u naem drutvu?

Grozdana Cvitan
ojim se temama bave
ene u psihijatriji? Razlikuju li se u tome od mukih kolega ili su timovi
ena okupljenih oko nekih tema pitanje sluajnosti?
S druge strane, koliko su neke teme pitanje
svojevrsne mode pa se u odreenom trenutku nalaze u mnogim istra
ivakim projektima da bi onda iz njih nestali u korist
nekih drugih? to su podjele u znanosti i
kad ih je sve mogue zamijetiti?
Moping, zlostavljanje na poslu i to u
oba smjera (efova koji zlostavljaju djelatnike, kao i djelatnika koji zlostavljaju efove) jedna od tema koje se u ovom trenutku ine aktualnima. Pregledni rad, odnosno pravne aspekte teme (kako zakonski regulirati podruje mopinga te kako se
braniti u takvim situacijama) upravo s timom kolega(ica) ispituje psihijatrica Elvira Koi iz Virovitice. Ali na pitanje mo
e
li se ovjek zaista obraniti od zlostavljanja
na poslu odgovara:
Ne mo
e. Neki meunarodni zakoni
izlaze tek 2005. godine. Ali, kao i svi zakoni, oni mogu regulirati jedno podruje,
ne i dokinuti praksu. Primjerice, nije mogue obraniti se od traa. S druge strane
postoje dijelovi pojedinih podruja gdje
malo vrijedi zakonska obrana, a puno vie
neke suportivne tehnike i zahvati.

Puno, a koliko je to stvarno kroz

brojeve teko je, odnosno nemogue rei.
Znamo li koliko je ljudi oboljelo od
PTSP-a koji su bili u ratu, koliko o
enjenih, koliko onih koji su se kasnije o
enili... Tko sve pati u tim odnosima u kojima

Izmeu komisija i stvarnosti

Slino je i s izgaranjem na poslu. Kad
poinje patologija koja vodi tom stanju?!
Mo
e li primarna prevencija (to da nekom
ka
ete da postoji mogunost da mu se to
dogodi) sprijeiti da se to dogodi? Patologiju te vrste ee mo
ete zamijetiti kod
drugih nego je istra
iti, jer ljudi se nerado
sreu s nekim dijelovima svoga ja i posljedicama koje ono ostavlja na kvalitetu
ivota.
Takvo istra
ivanje radila sam jo
1998. s lijenicima koji ba nisu rado davali podatke, pa ih nisam mogla prezentirati.
Podruje koje e jo dugo biti zanimljivo onima koji se kod nas bave istra
ivanjima i s kojima se inozemni kolege (ponajprije oni iz mirnijih i sretnijih svjetova)
teko susreu s razumijevanjem, pripada
prostoru ratnih trauma. A to je podruje
u kojem se nakon izravnih sve vie pokazuju i posljedice posrednih traumatizacija. Toj drugoj grupi najee pripadaju lanovi obitelji traumatiziranih, ponajprije

ene i djeca.
Zato se razbolijevaju
ene ini su mu
evi oboljeli od PTSP-a? Je li ta bolest dio
vlastite obrane, mehanizam zatite od prie koja stalno reciklira strahote rata, pobuna na pozornost koja je preselila iz obitelji u traumu, odgovor na neke bive
osobne stresove ili sve to zajedno? Ponekad mo
da i reakcija da bi se opstalo u situaciji bolesti, depresije, napetosti. Za
razliku od zakona koji je propisao da se
PTSP mogao slu
beno i priznato pojaviti
mjesec dana nakon ratnih djelovanja da bi
pripadao kategorijama bolesti koje e
prihvatiti i lijenike komisije za utvrivanje zdravstvenog stanja bivih ratnika,
strunjaci znaju da se bolest javlja i desetljeima nakon to su zavrile situacije koje su je izazvale. Tko sve, kako i zato mo
e biti uvuen u krug PTSP-a? O istra
ivanju posljedica PTSP-a na zdravlje supruga bivih hrvatskih branitelja bilo je govora na skupu u Stockholmu. O istra
ivanju koje je predstavila vielana ekipa iz
Virovitice i Rijeke govori lanica tima,

psihijatrica Elvira Koi.

Ovdje sam dio ekipe koja je sudjelovala s radom u kojem smo istra
ivali pojavu kronine boli kod supruga hrvatskih
branitelja oboljelih od PTSP-a. Bilo nas je
pet u grupi: kolegica Snje
ana Vondraek
iz Virovitice, profesorica Jasna Per Ko
njak i docentica Tanja Franciskovi koja je
bila mentor, te sestra Jasmina Prpi, fizioterapeut koja je na Vioj medicinskoj koli u Rijeci radila diplomski rad. Od tog
diplomskog rada mentorica Tanja
Franciskovi napravila je prezentaciju u
Stockholmu. Radu je prethodilo istra
ivanje kod pacijentica u Virovitici i Rijeci.

Bol bez pomoi terapije

O kojim tegobama je rije i kako se
manifestiraju?
To je velik problem, teka depresija,
anksioznost koja se manifestira kroninom boli, a javlja se kod supruga hrvatskih branitelja koji imaju PTSP.
Je li uvjet da oboljela osoba ima supruga s PTSP-om?
Istra
ivanje je temeljeno na ispitivanju dvije grupe
ena. U jednoj su bili hrvatski branitelji koji su lijeeni od PTSPa, a u drugoj hrvatski branitelji koji nisu
bili lijeeni. Istodobno smo ispitivali i
supruge jednih i drugih. To smo radili testovima tako da pouzdano znamo da su svi
bili u ratu, ali da jedni nemaju a drugi imaju PTSP i lijee se zbog toga. Komparirano s istra
ivanjem supruga pokazalo se da
u velikom postotku supruge hrvatskih
branitelja koji imaju PTSP su posredno
traumatizirane, imaju poremeaj prilagodbe, depresivne su, anksiozne su u puno
veoj mjeri nego supruge hrvatskih branitelja koji nemaju PTSP. Nadalje, supruge
oboljelih od PTSP-a, koje su posredno
traumatizirane, imaju kroninu bol koja je
veliki problem i fizikalnim terapeutima, a

Najgora je zapravo
autostigma, tj. kad
netko sam sebe oznai
sa svim svojim
predrasudama o tome i
onda se prema tom
modelu ponaa
oboljeli svojim stalnim priama traumatiziraju okolinu, supruge, djecu, roditelje
to je ono to nije mogue odrediti egzaktno nego samo posredno, vjerojatno!
Znai li to daljnje traumatizirane?
Traumatizirana postaju djeca i ona su
oni kojima trebamo posvetiti najveu pozornost u budunosti.
Koliko je Hrvatska dosad napravila na
zbrinjavanju takvih ljudi?
Dosta. Postoji dr
avni projekt koji se
zove Projekt psihosocijalne pomoi koji je
zapoela jedna grupa strunjaka iz Slavonskog Broda, a prihvatilo Ministarstvo hrvatskih branitelja i koji se stalno provodi.
Projekt provode ekipe strunjaka koje
postoje pri svakoj
upaniji. U Virovitikoj

upaniji postoji ekipa od deset strunjaka.
ine je pravnik, socijalni radnik, psiholog, dvije psihijatrice, jedna via medicinska sestra, patrona
na sestra... Bavimo se
svatko u svom podruju s problemima
koji se pokazuju aktualnim. Obilazimo
ljude na terenu, a cijela ta aktivnost je izvanbolnika i izvan radnog vremena.
Koliko to traje?
Osobno to radim pet godina, od
1997. tri puta tjedno. Tada se susreem s
velikim grupama u kojima se nae i do sedamdeset ljudi. Taj posao honorira Ministarstvo hrvatskih branitelja, skromno, ali
va
no je dobiti bilo kakvu gratifikaciju za
svoj rad jer onda smo mirni i mi koji radimo i oni s kojima radimo. Cijeli projekt je
zapoela gospoa Gogi i mislim da je vr-

to je s onim ljudima koji nakon rata

boluju od raznih bolesti, o kojima i Vi sada govorite, ali koji se nikad nikomu nisu
javili? Kako doi do njih? Je li mogue
njih animirati?
Mogu samo konstatirati kako bi bilo
dobro da se jave. U mojoj sredini animirali smo javno ne samo branitelje nego majke, supruge, lanove obitelji, dakle svih
koji bi mogli biti ukljueni i zainteresirani. Mislim da smo preko njih mnogo napravili. Ponajprije smo pokrili mre
om teren i oni znaju gdje se u svakom trenutku
mogu javiti. Nadalje, proli smo i pre
ivjeli stigmu trenutka u kojem, netko javno
ka
e Ja sam prolupanac. Ljudi sad ve imaju hrabrosti javiti se, doi, ne boje se biti
obilje
eni.
Je li to velika stigma? Kako se protiv
nje borite?
Jest. S druge strane, stigma je sad i
top tema, najaktualnija u psihijatriji zadnje godine. Kod nas je posebno aktualna u
kontekstu PTSP-a ulazi u kategoriju kao
i sve druge duevne bolesti u trenutku kad
se ovjek evidentira u kategoriji duevnih
bolesti ili sam sebe tako shvati (najgora je
zapravo autostigma, tj. kad netko sam sebe oznai kao takvog sa svim svojim predrasudama o tome i onda se po tom modelu ponaa). Na tome zaista treba raditi i
objanjavati da su to poremeaji kao i svi
drugi, uglavnom prolazni, da postoje lijekovi i metode kojima se lijee te da znatno mogu utjecati na kvalitetu
ivota ljudi
koji imaju taj problem.

Razvod ili razumijevanje

Ne mogu to usporeivati s rangom
slomljenih ruku ili nogu, ira na
elucu
itd., ali mo
e biti i gore. Meutim, ono
to je va
no jest da lijekovi postoje, da se
mo
e lijeiti i da sve mo
e biti lake nego
se na prvi pogled ini. Samo treba na tome
raditi.
Koliko je trebalo da se cijeli problem
prepozna u strunim krugovima?
Kod nas gdje se problem javio brzo je
i prepoznat. Meutim, na meunarodnim
skupovima gdje prezentiramo istra
ivanje
znamo uti i pitanja, primjerice, o tome jesu li mo
da te
ene do
ivjele i prometnu
nesreu ili to drugo pa da imaju PTSP. Rije je o ljudima koji sami nisu susreli takve
osobe. To znai da postoji problem sve to
objanjavati tamo gdje takvih sluajeva nema pa ne postoji ni senzibilizacija na njih.

Primjer
Kao jedan od najboljih primjera esto
navodim gospou koja je dola u moju
ambulantu na kraju radnog vremena. Ve
sam se bila spremila jer sam
urila na godinju skuptinu kluba oboljelih od
PTSP-a. Kad je ula rekla sam joj da je zakasnila (ona do tada nije bila nigdje ni registrirana, odnosno nikad prije se nije javila za neku pomo, razgovor), ispriala
sam se zato to mi se
uri, rekla i kuda mi
se
uri, na to je ona rekla: Ja se razvodim
od svog supruga, a znam da on ima PTSP.
Ona je ula da on to ima, jer je on svoje nalaze krio od nje. Nije znala ni da on
dolazi psihijatru jer ga je to bilo stid rei.
Uglavnom, s obzirom na to da je upravo
ila sucu u vezi s razvodom braka, dola se
informirati to je to PTSP i ima li to veze
s razvodom. Ja sam joj rekla da odgodi
sud, ode sa mnom na skuptinu, pogleda
druge, da u joj ja drugi dan objasniti o emu se radi pa neka onda odluuje to e
raditi.
Na skuptini je vidjela oko tristo ljudi
koji su svi imali osobno, ili u obitelji,
problem PTSP-a. Mnoge je i upoznala,
priala s njima. Kasnije mi je rekla da je do
tada mislila da je ona jedina ili bar jedna
od rijetkih koja ima takav problem, da je
mislila da je mu
ne voli, da se ohladio od
obitelji (imali su i dvoje djece), to bi onda vie s njim itd. Uglavnom, ona je nakon toga to je shvatila o emu se radi
odustala od razvoda.

24

IV/82, 6. lipnja 2,,2.

Razgovor: Gorazd Mrevlje, psihijatar u Psihijatrijskoj klinici u Ljubljani

Razvoj i mentalno zdravlje

Mi smo zbrinuli svekolike
hendikepirane ljude, ali oni
ne
ive meu nama

mije? Primjerice, danas su top teme anoreksija i bulimija, iako

donedavno nitko o tome nije ni
razgovarao, stigma itd. Koliko
potraju takve mode i kako nestaju?
Mode kao to su eating desorders mislim da mogu biti trendovska bolest, ali ne mo
emo rei da zbog veeg zanimanja masovnih medija i uope veeg zanimanja ljudi oko takvih bolesti
znai i njihovu veu prisutnost u
stvarnosti. Ako gledam razvijene
sredine pa i Sloveniju u kontekstu razvoja, vidljivo je da je dje-

Grozdana Cvitan
oktor Gorazd Mrevlje za
sebe ka
e: to sam du
e
psihijatar, sve vie sam psihoterapeut. Na kongresu u Stockholmu, gdje su mnoge poznate
svjetske tvrtke i strunjaci prezentirali dostignua u farmakologiji i farmakoterapiji neke su
teme sasvim izostale.
Koliko je kongres i mjesto gdje
ljudi propituju svoj odnos prema
struci i tendencijama u njoj?
Tako je i to se tie mog vienja ljudi koji imaju psihike
smetnje i mog usmjerenja u radu.
Dakle, mislim da je va
no kako
razumijem odnose meu ljudima
iz ega proizlazi i to kako pristupam onima koji imaju psihike
smetnje.
Koliko je od toga pitanje iskustva u radu s ljudima s psihikim tegobama?
Osobno to prepoznajem
ponajvie kao moje iskustvo.
Mislim da je va
no da u naem
poslu ovjek nae i svoju crtu na
kojoj se ostvaruje. Gledajui
unazad i ja sam zavrio medicinu
i bio ponajprije lijenik. Psihijatriju sam iao specijalizirati zato
to me nije toliko zanimala da tako ka
em ista psihijatrija ve
psihologija psihikih smetnji.
Kad sam poeo upoznavati psihijatriju i raditi s bolesnicima i ostalima koji imaju psihike smetnje, najvie me zanimalo ono to
se dogaa izmeu lijenika i pacijenta, ono ire psiholoko, zapravo psihosocioloko.

Vrijeme velikih teorija

Gledajui unatrag shvaam da
sam se uvijek najvie bavio mladima i s tvrdom psihijatrijom, ali
posebno me zanimalo podruje
suicidologije. Danas ne mo
emo
razumjeti suicidoloki proces
ako ne znamo pomalo sociologije, socijalne psihologije, antropologije itd. Nije mogue razumjeti mlada ovjeka ako ga se
ne promatra i razumijeva u kontekstu konkretnog drutva u kojem se razvija i
ivi.
Koliko je medicina prije posveivala pozornost injenici da
je neke fizike bolesti i poremeaje mogue tumaiti s psiholokog, a ne tjelesnog oteenja?
Kad se poelo obraati pozornost
na to i je li to danas lake prepoznatljivo? Postoji li vea senzibiliziranost na takve stvari?
Vie pozornosti, zapravo ire se razumijevalo ovjeka s psihikim smetnjama ini mi se nakon velikog buma psihijatrijskih
lijekova, koji se pojavio etrdesetih i pedesetih godina 20. stoljea, tj. prvog junakog vala medikamenata. Nakon ezdesetih godina prolog stoljea poeo je taj
preokret najprije u psihijatriji, i
to zbog toga to su stara humanistika znanja o drutvu i ovjeku bila sve vie pojaana novim

spoznajama, vie se znalo o tim

temama pa je postalo jasno da
psihika smetnja nije locirana samo u ovjekovoj glavi. Dolo je
do preokreta bioloke medicine
odnosno bioloke psihijatrije u
vie sociodinamsko i psihoterapeutsko ali dogodilo se ono to
se uvijek i dogaa u znanosti. Do
ezdesetih i sedamdesetih godina
pomalo se zanemarilo bioloko i
dogodio se preokret u grupnu
psihoterapiju, psihodinamiku i
poelo je vrijeme velikih teorija,
objektnih odnosa, grupne analize i svega onoga to je bilo vidljivo na tom planu.
Mislim da smo danas tj. nakon
devedesetih ponovno u vremenu
gdje se zanimanje velikog dijela
psihijatara okree k biologiji
centralnog mozga. Mislim da
smo opet u eri velikog zamaha
farmakoterapije i fascinacije genom kad se oekuje da e genetska medicina i genetski in
enjering objasniti puno toga i u psihijatriji.
Gdje ponajprije oekujete rezultate u genetskim spoznajama
na podruju mentalnog zdravlja?
Mislim da e fascinacija i velika istra
ivanja gena i genetskih
mogunosti u medicini, a ne samo u psihijatriji, donijeti mnoge
spoznaje koje e u budunosti
pomoi ovjeku. Mo
emo ostaviti sve ovo to se oekuje i to se
dogaa na polju zloporabe to je
posebna tema i posebno podruje, ali svakako e se nai neke genetske spoznaje koje bi rasvijetlile sluajeve i stanja depresivnih
ljudi, suicidalnih ljudi, djece ili
adolescenata koji pate zbog neuroza, bulimije itd. Vrijedne spoznaje dat e specifina genetska
istra
ivanja.
Ipak, sve to nee promijeniti
osnovna stajalita i osnovnu terapiju. Mo
da emo prije prepoznati neke stvari i na neki nain pronai lijekove koji e sve to
ranije zaustaviti, ali sam tretman
suicidalnog bolesnika koji je takav i koji je pokuao samoubojstvo ima li on taj gen u sebi ili
nema pristup do njega treba biti onako irok kako ga danas razumijemo.

Top teme i moda

Postoji li neto to bi se moglo
grubo nazvati modom psihikih
bolesti, tj. neto to se posebno
manifestira u odreenom vremenu i nakon toga zamre iako se inilo da poprima razmjere epide-

Temeljni strah je
ono to ljudi
povezuju s ludou:
strah da vie nee
vladati sobom, da
nee moi
kontrolirati to se
njima dogaa i to
oni rade drugima
lovanje takvih bolesti poprimilo
razvoje epidemije. Ali to se nije
dogodilo samo zbog toga to se
vie pie o tomu niti zbog opeg
interesa nego je to odraz nekih
promjena, pogotovo uloge
ene
u drutvu, u tom kompetitivnom
zapadnom izrazito individualiziranom svijetu. Trendovstvo pokazuje samo to da su mediji pronali neke zanimljive stvari za sebe. Zato neto mo
e izgledati
kao trendovska bolest samo u
tom smislu da se o neemu vie
pie i pokazuje vei javni interes.
Danas se s vie interesa pie o
samoubojstvu, depresivnim ljudima, ljudima koji imaju smetnje
hranjenja, a ne pie se ili se s manje interesa pie se o krucijalnim
bolestima koje su uvijek bile
problem psihijatrije, a to su shizofreni bolesnici. Gledamo li te
dvije klasine stvari to su uvijek
bile problem psihijatrije, a to su
afektivne psihoze, manino-depresivni i shizofreni bolesnici
kako se vie mo
e pisati i razmiljati o ljudima s afektivnim smetnjama nego o shizofrenim. Mislim da u arhetipskoj predstavi
ljudi ono to je lud ovjek to je
vezano na shizofrenog ovjeka.
Jo e trebati puno promijeniti u
tom osnovnom odnosu drutva
da bi se i tim ljudima moglo vie
pomoi. Ponajprije u mogunosti da i oni
ive meu nama.
To je jo jedan od novih trendova, a poinje irokom akcijom
destigmatizacije. Kako postii
destigmatizaciju i to ona znai u
stvarnosti? Kako je kao praksu
prenijeti veini?
Mislim da je destigmatizacija ve poela i u razvijenim sredinama je prisutna. Vidljiva je na
raznim mjestima i mo
e se prepoznati u praksi poevi ve s
promjenom zakona u nekim
zemljama. To se dogaa onda

kad drutvo postane dovoljno

demokratino i tolerantno da
dopusti da
ive i da su u javnom

ivotu prisutni i drugi, a ne samo
oni koji lijepo izgledaju, koji su
pametni i koji imaju novac. To su
drutva koja su toliko tolerantna
da svim hendikepiranim ljudima
(od somatskih invalida do shizofrenih ljudi odnosno ljudi s
psihoorganskim promjenama u
klasinoj predstavi onog to se
zove ludi ljudi) mogu promijeniti dosadanje naine
ivota i
praktini odnos prema njima.

Strah i statistika
Praksa je, dakle, vidljiva od
promjena raznih zakona do poruka i informacija zdravoj populaciji da nije istina ono kako se
oduvijek stigmatiziralo psihike
bolesnike kao opasne. To se najbolje vidi u forenzikoj psihijatriji i kaznenom pravu, gdje su
brojke poznate i one pokazuju
da je vie delikventnih prijestupa
(i to najte
ih sluajeva, ubojstva
i sl.) naprave oni koje zovemo
border line (granini sluajevi,
psihopati, ljudi s posebnim
smetnjama), a ne duevni bolesnici. To zapravo nisu bolesnici
nego ljudi s posebnim asocijalnim karakteristikama, ali ih nije
mogue tretirati kao bolesnike
jer to nije stvar psihijatrije.
to se tie raznoraznih delikventnih sluajeva, veliku ulogu
imaju psihotina sredstva (u Sloveniji je to alkohol). Uzmemo li
brojke koje pokazuju koliko je
delikventnih prekraja tko napravio onda je vidljivo da su u najmanjem broju poinitelji oni koje smatramo pravim bolesnicima.
U svakodnevnoj ljudskoj predstavi je injenica da su shizofreni
i ludi opasni, pa ih se zbog toga
(dakle, zbog predstave, uvrije
enog miljenja koje ne poiva na
znanosti nego na obiaju) ih se
svi plae. Zbog toga straha teko
ih je prihvatiti kao sugraane,
susjede, lanove obitelji, ravnopravne graane. Na tom planu treba jo mnogo promijeniti, a to
opet ovisi od drutva do drutva.
Kakvo je slovensko drutvo?
Slovenija je tipini primjer
netolerantnog drutva i to ne samo prema psihikim bolesnicima. Mi smo jako dobro zbrinuli
svekolike hendikepirane ljude,
stari ljudi imaju lijepe domove,
oligofreni i duevno hendikepirani, djeca, oni s problemom alkoholizma. Osim domova pobrinuli smo se i da za njih skrbe razni specijalistiki djelatnici, ali oni
ne
ive meu nama.
Skandinavija je primjer kako
se to mo
e prihvatljivo urediti.
Iako je to drutvo za nae pojmove suvie racionalno, suvie
kontrolirano, oni su rjeenja
pronali na drugi nain, a hendikepirani su prihvaeni i
ive u
drutvu. Kod nas sam esto do
ivio da se negdje u lokalu, na pla
i ili drugdje na javnom mjestu
pojavi, primjerice, grupa djece iz
kole za hendikepirane. Za nekoliko minuta svi stolovi oko njih
ili drugi prostor bit e prazni.
Ljudi e brzo popiti svoje pie i
otii. U Italiji nikad nisam primijetio da to nekomu smeta. tovie, sjednu li takvi pored nekoga
oni zaponu komunikaciju, a ne
da ih se gleda kao da su pali s
Marsa ili kao da su ku
ni od posebnih bolesti.

Patnja je skupa
ega se plae ljudi s takvim
reakcijama?
To je zapravo strah pred sobom. Psihijatrija ui da je to
strah od osjeaja da se i nama ne
dogodi isto. Da postoje intimni
strahovi za sebe. Ljudi koji imaju
panine smetnje i strahove da bi
mogli izgubiti kontrolu nad sobom imaju burnije reakcije. Temeljni strah je ono to ljudi povezuju s ludou: strah da vie
nee vladati sobom, da nee moi kontrolirati to se njima dogaa i to oni rade drugima.

Prava duevnog bolesnika

Kako stoji Slovenija sa zahtjevima koje Europska unija postavlja svim zemljama koje
ele
postati ravnopravne lanice EUa u pogledu zdravstva i posebno
mentalnog zdravlja?
Mislim da smo na podruju
zdravstva openito doli dosta
daleko i ispunjavamo veinu zahtjeva EU-a. Ono gdje nije sve
sreeno prostor je psihijatrije
gdje zbog nekih, vjerojatno politikih razloga, zahtjevi nisu do
kraja provedeni.
Za svaku demokratsku dr
avu
uzus je napraviti zakon o duevnom zdravlju. Mi ga jo nemamo. On je prije nekoliko godina
bio napravljen, ali su se onda poele zanimati neke druge stranke
pa su dovele drugu grupu ljudi i
tako to traje do danas. Mislim da
bi za pola godine taj zakon ipak
trebao biti donesen i to je na zakonodavnom polju psihijatrije
jako va
no. Va
no je u tom smislu to taj zakon mora tititi pravo duevnog bolesnika, srediti
pitanje postupka hospitalizacije
bez pristanka pacijenta (to je
ono to se danas dogaa kao
hospitalizacija uz prisilu). Taj
postupak treba biti propisan, i u
procesu odluivanja nee biti samo psihijatar. On mo
e postaviti
indikacije, ali du
nosnici civilnog drutva moraju biti oni koji
ne samo da trebaju obaviti taj
postupak nego i biti informirani
o tome. Primjerice, zakon o duevnom zdravlju u Nizozemskoj
propisuje da ako psihijatar odlui da netko treba ii u zatvoreni
odjel psihijatrijske bolnice onda
znai da je toj osobi oduzeta sloboda. U tom sluaju treba za to
dobiti suglasnost
upana ili gradonaelnika grada i to se mo
e
tra
iti i dobiti u svako doba,
primjerice u etiri ujutro ako
netko treba hitno biti zatvoren
zbog suicidalne ugro
enosti ili
akutne psihoze, tj. gdje je opasnost za bolesnika ili za druge
prepoznata kao hitna. Za tako
prepoznata psihikog bolesnika i
injenicu da mora na zatvoreno
odjeljenje onda
upan mora znati i odobriti tu hospitalizaciju. To
je obavijest i ukljuivanje civilnog segmenta kojim se onemoguava zloporaba psihijatrije i na
individualnoj i na drutvenoj ra-

IV/82, 6. lipnja 2,,2.

zini. Zbog toga su va
ni takvi zakoni. Ne mo
e
upan ili gradonaelnik postaviti indikacije ili se
u njih uplitati, ali mora biti informiran i znati koja su dvojica ili
trojica kompetentnih to odluila.
Sada je situacija takva da ako
je netko poslan na zatvoreno odjeljenje ve u roku od tri dana
dolazi vanjska komisija, tj. psihijatar koji ne radi u toj bolnici, sudac i nezavisni socijalni radnik.
Oni dolaze u bolnicu, pregledaju
popis hospitalizacija zadnja tri
dana i onda s de
urnim lijenikom naprave uvid u indikacije te
utvrde prognozu daljnjeg lijeenja. Komisija ponovno dolazi u
kontrolu za tri dana itd. Struka
na taj nain nije politizirana, ali
upravo na taj nain postaje transparentnija i onemoguava zloporabe. A one su se dogaale i na
politikoj i na induividualnoj razini (neki ljudi su hospitalizirali
svoje partnere, na taj nain ih se
otarasili itd.).

svih tih promjena koje se odra
avaju na sociolokom, psiholokom i psihijatrijskom planu.

to je s otuenjem u razvijenim drutvima? Kakav je polo
aj mladih u takvim drutvima i
koje su njihove naglaene tegobe
ili stanja o kojima je nu
no voditi rauna?
U svojoj psihijatrijskoj karijeri ja sam vidio nekoliko generacija mladih ljudi ako se sla
emo
da se adolescencija zavrava u
pet, est godina. Od poetka sam
radio s mladima, pa ih i pratim.
Nije rije samo o tome da sam s
njima radio u psihijatrijskim bolnicama i ambulantama nego sam

sati srednju kolu to e ti onda

omoguiti upis odgovarajueg
studija (elitni studiji su medicina, pravo itd.) uvlai se ve vrlo
rano i meu nae mlade ljude.
Zato se javlja to to zovem kompetitivnost, to im oduzima posebne interese, prostor u kojem
on neto zna, a profesor bi mu
trebao pomoi. Danas se u svim
kolama dogaaju stvari koje su
prije bile nezamislive. Oni koji
stalno idu na predavanja i imaju
zapise s njih, kao najnormalnije
te skripte kopiraju i kolegama
prodaju. Nitko to danas ne posuuje. Tvoj je problem to nisi
doao, ali ako hoe to znanje,

priali grozne stvari, a onda se

nakon samo dva, tri dana javnost
poela trijezniti i razmiljati to
to znai da neki izabrani predstavnici naroda priaju neprihvatljive stvari koje su u biti ksenofobine i koje su krajnje desniarske.
Sestre su postale veliki hit ne
samo glazbeni nego i trendovski
i sad je teko vidjeti reklamu u
kojoj se taj sastav ne pojavljuje i
ljudi kroz to mijenjaju stajalita.

Kombinacije s istinom
Vjerojatno je javnosti ipak bilo lake sve skupa prihvatiti kad
su shvatili da prikazana situacija

Siromani meuljudski odnosi

to sve znai individualizacija u drutvu i ureenja drutva s
obzirom na mentalno zdravlje?
Kako ljudi to do
ivljuju?
Ne samo kako ja mislim, nego i ono to pokazuje razvoj
drutva, civilizacije, tehnologije,
ekonomije vjerojatno je i razumljivo (s obzirom na razvoj psihologije), pa i znamo da ti individualni procesi koji idu od ovisnosti djeteta preko adolescencije
do toga da postanemo odrasla
osoba to je pria o individualizaciji. Tu su stvari jasne. Samo taj
kompetitivni trend u zapadnoj
civilizaciji, kojem se mi tako
arko
elimo to prije prikljuiti i
postati ravnopravni, ima oito
kao i svaki razvoj slabe strane.
Slabe strane vidim u tome da ta
podarena kompetitivnost, individualizacija ljudima onemoguava
ili ih osiromauje na polju meuljudskih odnosa, pogotovo ovog
to rabimo na podruju emocionalnih odnosa. Otud velike
promjene u meusobnim odnosima u obitelji ili u podruju socijalnog funkcioniranja (primjerice, to jest a to nije prijateljstvo) itd.
Mo
da je nama koji smo
ivjeli u potpuno drugom sistemu,
dakle u socijalistikom, odnosno
komunistikom sistemu koji je
zahtijevao kolektivizam, sve ovo
to je bila individualizacija zbog
nekih podruja povijesti bila nepo
eljna, ali sad smo suoeni s
individualizacijom (koja je u nekim razvijenim sredinama doputena) i sa svim slabim stranama toga. S tim se pojavama sada
mi u Sloveniji odjednom suoavamo. Do prije deset, petnaest
godina nitko se nije pitao o stres-menad
mentu, a sad je to hit
trendovska stvar. To je posljedica
toga to ljudi trei za uspjehom
sve podreuju karijeri, vlastitoj
individualnoj promociji i onda
kao uspjeni znaju da se to treba
i prema vani iskazati na odreeni
nain, tj. tako da se vidi da odreena uspjena osoba ima novac,
da dobro
ivi itd. A taj dobar
ivot nije onaj koji ta osoba osjea
kao dobar
ivot, nego je to dobar

ivot koji kao takav propisuje to
drutvo koje namee okvire uspjenosti. Pri tome ljudi zaboravljaju da je kvaliteta
ivota u
nekim drugim stvarima. U svemu tome mnogima se teko snai i to su slabe strane te vrste razvoja. To bi bila slika Slovenije
kao tranzicijske zemlje u svjetlu

25

toga uvelike je potaknut sna
an

razvoj farmakoterapije. Mislim
da se na tom podruju dogaaju
velike stvari posljednjeg desetljea u koje i nemamo sasvim cjelovit uvid. Nije rije samo o medikamentoznoj pomoi ljudima s
depresivnim i anksioznim smetnjama, nego se dogaaju velike
stvari upravo to se tie etiolokog prepoznavanja i lijeenja shizofrenih bolesti.
Posljednjih desetljea krucijalne stvari u razvoju zbivaju se
na malim skupovima na kojima
se okupljaju eksperti na nekim
u
im podrujima i onda oni raspravljaju o dilemama i to je ono
to je propulzija, put za dalje.
Koliko smatrate realnima nedavne prognoze prema kojima e
sljedeih godina depresija poprimiti velike razmjere i od ega e
bolovati vie od etvrtine ljudske
populacije?
Mislim da su prognoze realne. Ali i tu se neto dogaa. Ne
bih se slo
io da e pola svijeta biti
depresivno ili da e sve progresivno ii dalje. Osobno mislim da
ljudi u novije vrijeme u velikom
postotku imaju sve vie tzv. smetnji raspolo
enja u nekim bla
im
ili te
im depresivnim oblicima,
imaju vie tjeskoba, anksioznosti,
jer je vie situacija koje provociraju, izazivaju te smetnje.

Depresija kao ansa

mnogo vremena proveo s njima
u razgovoru i predajui im u razliitim prigodama u kolama i zato s punom odgovornou mogu
rei da se promjene koje idu u
smjeru te during individualizacije vide najizrazitije upravo na toj
mladoj generaciji.

Isprogramirana mladost
Neke stvari koje smo mi znali
u koli i koje nisu neki regres, a
koje su manifestirale u ponaanju, kod dananjih su se generacija promijenile, pa i izgubile.
Nema vie potrebe za pomo
jednog prema drugom, nema osjeaja za drugog nego se ta individualizacija manifestira tako da
se vidi da je kompetitivnost ve
ula u srednje, pa i u osnovne
kole. Osobno za mene to ponekad poprima neke zastraujue
razmjere. Ono to znamo i to
su nam deset, dvadeset godina
govorili kolege iz dr
ava kao to
su Sjedinjene Dr
ave, u kojima je
ta kompetitivnost najvie izra
ena, sad se javlja i kod nas. To su
situacije u kojima ljudi tra
e vie
kontakta, odnosno pomo ne
psihijatara nego psihoterapeuta,
psihoanalitiara, to je kod mene
samo zamjena za ono to mi jo
imamo, a to je socijalna komunikacija meu prijateljima. To znai da se mi jo uvijek mo
emo
po
aliti o nekim svojim patnjama i slabim trenucima svom prijatelju, da mo
emo o nekim svojim pogrekama slobodno razgovarati, da ne moramo dvadeset i
etiri sata dnevno paziti da ne
pogrijeimo, da ne poka
emo
slabost i da nismo u stalnom
strahu kako emo neto propustiti ili pogrijeiti, a da iza nas sto
ljudi eka tu pogreku i
eli nas
zamijeniti na radnom mjestu i izgurati u najkraem moguem roku. Na
alost, to se nekako uvuklo meu te mlade ljude i to bez
toga da je to drutvo napravilo.
Gledamo li danas taj perfidni
sustav mo
emo vidjeti da ono
to Japanci znaju, a to je koliki
broj bodova mora imati za upi-

Vjeruje se da od 15
do 20 posto ljudi u
razvijenim
sredinama ima u
svakom trenutku
neku smetnju za
koju se mo
e rei
da je depresivna.
Svi mi mo
emo
imati takve
trenutke, ali to ne
znai da odmah
treba otii po lijek
postoji cijena po stranici i mo
e
platiti. Mo
da je pomalo cinino,
ali je mogue primijetiti da smo
doli u situaciju kad se konano i
kod nas znanje plaa! Na
alost,
ovo o emu govorim neto je
drugo.
Molila bih u kontekstu novih
pojava komentar na pobjedu
skupine Sestre koja je Sloveniju
predstavljala na Eurosongu i nain na koji je to primljeno u javnosti, a to je mogue nazvati zabunom koja je ipak brzo prevladana.
Slovenija je u svojoj biti dosta netolerantno drutvo, a ima to
i neke svoje razloge. Trebala su ta
dva milijuna pro
ivjeti sve to to
se pre
ivjelo i na neki nain trebalo je biti introvertiran i zagledan u sebe da bi se ostalo zajedno, ali to ima i svoje slabe strane.
Zato se u svakom takvom drutvu trebaju dogoditi neke radikalne stvari kao to se u Sloveniji
dogodilo sa Sestrama. To je najprije bio ok pa se ak razmiljalo u parlamentu, neki ljudi su

nije sasvim istinita u stvarnom

ivotu i da je samo jedan lan
Sestara transvestit, a da je ostalima to tos. Ipak, sve skupa to se
moglo dogoditi zato to su u
tom trenutku i mediji i javnost
postali transparentniji. A to to
se sada sve upotrebljava (ak i
zloupotrebljava) kod velike veine ljudi to e ostaviti pozitivna
stajalita pa i tolerantniji odnos
prema injenici da nisu samo homoseksualci i transseksualci
mo
emo rei da je to dekadentno, da je odraz nekih stvari s
podruja meuljudskih odnosa
ali da svi ti ljudi imaju pravo na
svoj
ivot, da nisu opasni i da ne
ugro
avaju nikoga. tovie, oni
sad diktiraju medijsku scenu,
etablirani su i troe svojih pet
minuta, ali ta e situacija promijeniti poglede, norme i vrednote
da je neto porono tu e se sigurno neto promijeniti.
Kako biste ocijenili kongres u
Stokholmu i koje Vam se teme ine posebno zanimljive? to su
nove tendencije u pristupu mentalnom zdravlju?
Ako bih htio dati neki pogled na kongresu Stockholmu
mislim da mo
da nisam najbolja
osoba, jer sam ipak ponajprije
psihoterapeut pa sam i izabirao
teme koje su mi osobno najatraktivnije. Kako veliki psihijatrijski skupovi nikad nisu znaili velike promjene u struci, to je zapravo revija koja se organizira svakih nekoliko godina da se vidi
to se radi u svijetu, to se radi na
podruju istra
ivanja u biolokoj
psihijatriji, to se dogaa na podruju preventive, psihoterapije
dakle, demokratski pregled svega
to se dogaa.
Dio koji me osobno zanimao
vidio sam i nisam niti fasciniran
niti razoaran. Ono to me
osobno zanima na tim velikim
skupovima uglavnom je marginalizirano, odnosno premalo je
toga. Pogotovo je tako zadnjih
deset godina, otkako prevladava
trend genetskih istra
ivanja u
podruju psihijatrije. Zbog svega

Nadalje, zadnjih desetljea o

tome se vie govori i pie i ljudi
vie tra
e pomo nego to su se
na to prije odluivali. Osim toga,
lijenici ope prakse vie znaju o
tome pa prije prepoznaju da neka nespecifina somatska stanja
nisu u pitanju, odnosno da pred
sobom nemaju pacijenta s tipinim simptomima, nego pacijenta
s kojima treba porazgovarati o
njegovoj
ivotnoj situaciji i iz toga izvui eventualne zakljuke o
depresiji. Mijenjaju se dijagnostike kategorije. Trideset godina
je bila psihijatrijska dijagnoza
depresija ono to danas zovemo
velike depresije dakle oni koji su
bili inhibirani, na rubu suicidalnosti, koji nisu mogli raditi...
Vjeruje se da od 15 do 20 posto ljudi u razvijenim sredinama
ima u svakom trenutku neku
smetnju za koju se mo
e rei da
je depresivna. Svi mi mo
emo
imati takve trenutke, ali to ne
znai da odmah treba otii po lijek nego je va
no da se o tome
to vie govori. Na taj nain ljudi
kod sebe prepoznaju to to znai, znaju gdje trebaju potra
iti
pomo i ono to esto ka
em na
svojim predavanjima: depresija
kao ansa. Jer ljudi esto u depresivnim krizama ne trebaju ii
psihijatrima. Dovoljno je da znaju da je rije o trenutku u kojem
treba zastati, zamisliti se o svom
stanju i
ivotu i odahnuti.
Tranje za karijerom i uspjehom mo
da ponekad zahtjeva
pauzu ili trenutak u kojem emo
razmisliti o svojim bli
njima itd.
To je depresija kao ansa i ve se
davno ulo, postoji i psihoza kao
ansa, shizofrenija kao ansa
svaka smetnja na duevnom podruju mo
e znaiti da izlaskom
iz nje vani imamo novo iskustvo
koje nas dovodi do kvalitativne
promjene koja je osobna i koja
poma
e da se ovjek odupre
svim tim trendovima i pokuajima da ga se stavi u odreene kalupe, da mu se govori to mora i
treba, koji ga unitavaju i odreuju i da mimo svega toga nae
svoj put.

26

IV/82, 6. lipnja 2,,2.

Razgovor: Wolfgang Rutz, regionalni savjetnik za mentalno zdravlje

Svjetske zdravstvene organizacije (Kopenhagen)

Cijena mentalnog zdravlja

Gubitak identiteta ili
nacionalnog ili
individualnog nisu dobri za
mentalno zdravlje

Grozdana Cvitan
olfgang Rutz predsjedavao
je onim dijelom simpozija
u Stockholmu na kojem su
strunjaci iz zemalja bive Istone Europe govorili o stanju mentalnog zdravlja u svojim zemljama. A to znai da se moglo uti
sve o broju strunog osoblja, ustanova i pacijenata u kojima oni s
problemima u mentalnom zdravlju troe godine
ivota zatvoreni
iza vie-manje vrstih reetaka
to mo
e potrajati desetljeima.
Danas se ti trendovi mijenjaju, a
o svom djelokrugu regionalnog
savjetnika za mentalno zdravlje
Svjetske zdravstvene organizacije
Ureda za Europu gospodin Rutz ka
e:
Ja sam regionalni savjetnik u
Kopenhagenu i odgovoran sam
za sve zemlje Europe, u to spadaju sve zemlje biveg Sovjetskog Saveza, kao i sve zemlje u
Europi od Irske do Kazahstana i
od Grelanda do Malte. U njima
zastupam Svjetsku zdravstvenu
organizaciju.
Dok ste dr
ali predavanje, jedan ovjek u dvorani pitao se to
znai biti odgovoran za pojedine
dijelove? Dobiva se dojam da su
neki dijelovi Europe ograeni
problemom mentalnog zdravlja,
pa i dalje ostaje podjela na,
primjerice, Zapadnu i Istonu
Europu. Je li to tono i zato je to
tako? Koliko su Va rad i uloga
razvijeni u Europi?
Normalno, jer je razvoj svuda isti u Europi. On je isti i za Istonu i za Zapadnu Europu. S
obzirom na to da organizacija
ima dovoljno sredstava za rad, u
mogunosti je razviti vrlo dobru
mre
u suradnika za podruja koja pokrivamo i gdje nai suradnici rade. Nalazimo se svugdje, vie ili manje, gdje je potreban i
gdje se dogaa razvoj, a tamo
gdje su potrebe vee prisutniji
smo.
Gdje su potrebe vee kad je u
pitanju Europa?
Potrebe su vee tamo gdje se
radi na mentalnom zdravlju u zajednici. Mentalno zdravlje u zajednici je koncept mentalnog
zdravlja i lijeenja, gdje svaki
lan zajednice pridonosi ukljuivanju bolesnika meu druge lanove drutva. Mentalna bolest
odraz je poremeaja u zajednici i
zajednica ga sama mo
e rijeiti.
Bolnice sa zatvorenim odjelima
treba zatvoriti, a pacijente koji
nemaju obitelj ukljuiti u zajedniki
ivot u stanovima s etiri
do pet lanova. Pru
amo pomo
u razvoju i potporu mentalnom
zdravlju temeljenom na zajednici, ljudskim pravima, legislativi,
multisektorijalno ula
enje u
zemlje. Svi sektori drutva bit e
ukljueni u vladine programe za

psihijatrijskih ustanova, ali da se

loe radilo. to je to to se loe radilo?
Razliito u razliitim zemljama. Oni imaju prehospitalizaciju u puno zemalja, ali ima i zemalja gdje je premalo kreveta.
Postoje zemlje u kojima ljudi s
mentalnim problemima hodaju
cestom i nikad nisu bili u kontaktu s psihijatrom. Ipak, na
najei problem je smanjivanje
broja kreveta u psihijatrijskim
bolnicama. U veini zemalja Zapadne Europe modernizacija je
provedena i broj kreveta je smanjen.
Je li sve u smanjenju broja
kreveta, pa mentalno zdravlje
postaje problem smanjenja tog
broja ili je ipak rije o problemu
bolesnih drutava u kojima mentalno zdravlje u sebi nosi i druge
probleme: gospodarske, socijalne
itd.?
Ne radimo velike, nego male pomake. A to znai da je odnos mentalno bolesnih i njihove
smrtnosti u korelaciji. Cijena
zdravlja, odnosno bolesti onih
koji su bolesni i onih koji e umrijeti je daleko vea nego to to
mogu vjerovati ljudi koji rade u
vladi. Izraunali smo: 15 posto,

razliite da su razliiti i problemi

u njima. Praksa je tako razliita, a
proces je isti. To uvjetuju stupnjevi razvoja. Kad bih htio govoriti generalno, onda mogu rei da
su stigma i diskriminacija najvei
problemi svugdje. S jedne strane
je osuda ili izolacija psihijatrijskih bolesnika i obitelji kojima
oni pripadaju, a s druge diskriminacija u sredini u kojoj se nalaze.
To dovodi do klopke izmeu
onog to se mo
e napraviti i
onog to se radi. Servisi koji su
ustanovljeni ne iskoritavaju se,
odnosno ljudi ne
ele u njih odlaziti jer e biti oznaeni. Stigma
i diskriminacija trebaju prestati,
a najefikasniji nain jest da se navede politiare na to da se bave
sustavima za unaprjeenje mentalnog zdravlja. Cijena patnje pacijenata (i stigmatiziranih i diskriminiranih) je vrlo velika.
Koliko je otuenje pojedinca i
drutva va
no u mentalnom
zdravlju bez obzira pojavljuje li
se na Zapadu ili Istoku, i ima li
razlike?
Govorite li o individualnoj
alijenaciji, onda mogu rei da u
siromanim (istonim) zemljama
ponekad nalazim vie socijalne
kohezije i egzistencijalne mo-

ako se radi o razliitim zemljama) i njezine ukljuenosti u zajednicu. To je pitanje kao kad si
o
enjen: hoe li biti svoj ili e
biti zajedno.
Je li u tom nainu shvatljivo
da, primjerice, u sluaju Balkana
svi stalno ponavljaju zemlje bive Jugoslavije umjesto svih imena novih zemalja? Mo
e li i to
biti ugro
avanje umjesto emancipacije?
To je problem. Jugoslavija je
bila zemlja razliitih identiteta.
Gledam na razvoj nacionalnog
identiteta kao na pozitivan faktor za mentalno zdravlje, ali
stvarnost je pokazala da je bilo
puno katastrofalnih zbivanja, nasilja i muenja. To znai da nije
naen balans. Sve te zemlje morat e ga tra
iti ponovno ako
ele ui u Europsku uniju kao ravnopravni partneri. Europska unija je zajedniki identitet u tom
sluaju imaju li balans imat e i
zdravi identitet.
Kako je Hrvatska ukljuena u

20 posto, do 40 posto od svih

trokova za zdravlje vezano je za
stres, depresiju i mentalno
zdravlje. U nekim zemljama Europe troi se i do 85 posto sredstava za mentalno zdravlje, odnosno stres i depresiju, iako se
proklamira samo tri posto. To je
udna klopka. Pokuavamo utjecati na to kako bi u vladama Europe narasla svijest u glavama
ljudi da je ulaganje u mentalno
zdravlje najbolja investicija. Time e i svi drugi problemi biti
puno manji. Ne smije se samo tako pustiti stvari i ne voditi rauna o mentalnom zdravlju.
Koja su Vaa praktina iskustva? Gdje ste susreli probleme
kad niste oekivali i obrnuto?
Mogu li vlade pojedinih dr
ava
ili profesionalci biti prepreka i
va problem?
Europske zemlje su toliko

gunosti u obiteljima, a i zanimanje ljudi jednih za druge je vee

nego u zapadnim zemljama.
Mijenja li se to sada? Drutva
poinju sve vie sliiti jedna na
druge, ali mi se ne ine zbog toga
sretnija?
To je poza. Meunarodni
kontakti i sloboda kontakata,
susreta, pokreti to je promocija
mentalnog zdravlja. S druge strane, gubitak identiteta ili nacionalnog ili individualnog nisu
dobri za mentalno zdravlje. Oni
utjeu na mentalno zdravlje. Komunikacija u mentalnom zdravlju poboljava ga, pa izmeu individualnog i nacionalnog balans
uvijek treba postojati. Ono mora
biti napravljeno na razini balansa
identificirajui se s individualnim
i socijalnim. Sve treba biti napravljeno na razini balansa izmeu
digniteta osobe (odnosno nacije

Va program unaprjeenja mentalnog zdravlja?

Mnogo ljudi iz Hrvatske
koji rade na mentalnom zdravlju
ukljueni su u na program i nije
samo rije o psihijatrima, sociolozima i psiholozima. U senzibilizaciji javnosti i mijenjanju slike
mentalnog zdravlja va
ni su sveenici, novinari, intelektualci i
umjetnici. Svaki onaj koji je zainteresiran za ljudsko drutvo ima
veliku odgovornost ne samo za
mentalno zdravlje nego za mir u
civilnom drutvu.
Mislim da bi pomoglo da se
ljudi dru
e i rade skupa, da dr
e
mre
u odnosa koji bi pomogli u
unaprjeenju mentalnog zdravlja. Predlo
it u da se takvi kontakti ostvaruju. Imamo dobar
odnos u Hrvatskoj jer Hrvatska
ima staru civilizaciju i dobru razinu razumijevanja.

Patnja je skupa

U nekim zemljama
Europe troi se i
do 85 posto
sredstava za
mentalno zdravlje,
odnosno stres i
depresiju, iako se
proklamira samo
tri posto. To je
udna klopka
mentalno zdravlje, ali i na lokalnoj razini. Promoviramo multidisciplinarni pristup mentalnim
uvjetima. Program je sa svih,
strana podr
avajui logiki, egzistencijalni, potporni, medicinski...
Tko je prva grupa u nekoj
zemlji s kojom poinje rad i to se
pritom oekuje?
Ojaavanje mentalnog
zdravlja u zajednici u svim zemljama va
no je podr
ati na nain
razvoja bez velikih bolnica, s rijeenom humanistikom legislativom i pri tome imati nacionalne planove razvoja mentalnog
zdravlja potvrene od vladinih i
nevladinih organizacija. Oni
postoje da bi se nala rjeenja, a
dr
ave ih moraju ratificirati.
Na skupu se ulo da je u nekim, posebice istonim zemljama, bilo puno psihijatara i puno

IV/82, 6. lipnja 2,,2.

Razgovor: Henrik Wahlberg, savjetnik za mentalno zdravlje pri Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji

Potpora mentalnom zdravlju

Integracija razliitih ljudi u
zajednicu ini zajednicu puno
jaom
Grozdana Cvitan
enrik Whalberg, savjetnik za mentalno zdravlje pri Svjetskoj zdravstvenoj
organizaciji u bivoj jugoslavenskoj
republici Makedoniji na kongresu u Stockholmu prezentirao je stanje na podruju lijeenja duevnih bolesnika u psihijatrijskim
ustanovama i prateim slu
bama u Makedoniji. On govori o razlozima Svjetske zdravstvene organizacije da ga uputi u Makedoniju, kao i o vremenu i dosadanjim rezultatima njegova boravka u Skopju.
Zato ste doli u Makedoniju i to tamo
radite?
Pokuavam pomoi autoritetima i profesionalcima mentalnog zdravlja. Nu
no je
poboljati rad slu
bi i organizacija (bolnica,
ambulanta, klubova) mentalnog zdravlja.
Koji su razlozi dolaska upravo u Makedoniju?
Postoji nekoliko ciljeva u poboljanju
mentalnog zdravlja stanovnitva u regiji. To
nije problem samo u Makedoniji, nego je to
globalni problem. Servisi koji brinu o men-

talnom zdravlju su loi. Ono to mi
elimo

kreirati u Makedoniji je potpora u svim
slu
bama, bile one vladine ili nevladine ili
udruge pacijenata, u odnosu na mentalno
zdravlje. elimo da svi mogu doi do slu
bi
koje im mogu pomoi, a da ne moraju ulaziti u bolnice i tamo le
ati. Mi
elimo bolesnim ljudima omoguiti pomo slu
be u njihovoj zajednici da se ne bi osjeali odvojeni
od sredine u kojoj
ive. U tom smislu radi
se o procesu socijalne integracije kada pacijent i njegova okolina
ive zajedno. Na taj
nain sprijeena je segregacija ljudi koji boluju od psihikih bolesti i koji su dosad bili
time stigmatizirani. Na taj nain ljudi daju
ideje kako bi se najbolje osjeali i bili uklju-

eni u zajednicu. Oni sami predla
u naine

u kojima se osjeaju bolje. To iziskuje silnu
toleranciju zajednice tamo gdje oni
ive i
trening prihvaanja razliitosti kod drugih.
Integracija razliitih ljudi u zajednicu ini
zajednicu mnogo, mnogo jaom.
Zato u zemlju koja je u velikim socijalnim problemima meunarodna zajednica
sti
e najprije s problemom mentalnog
zdravlja? Mogu li se takvi problemi rjeavati bez socijalne stabilnosti drutva (stabilnosti koja bi podrazumijevala neki standard, a ne samo konstatirala siromatvo)?
Po pravilu, s programom se poinje uvijek u vrijeme krize. Mi smo poeli kad je bila generalna kriza u regiji. Najprije se poelo s pomaganjem izbjeglicama i onda smo
jednostavno ostali i nakon to je kriza prola, a izbjeglice vraene kui.
Loe mentalno zdravlje mo
e biti samo
pojaano loim stanjem na granicama, ali rije je o stanju u psihijatrijskim ustanovama i
prateim slu
bama. Stanje na granicama
mo
e to samo dodatno pogorati. U Makedoniji je situacija bila vrlo loa, posebno u
psihijatrijskim bolnicama i trebalo je to hitnije mijenjati stanje, unaprijediti te slu
be
dajui bolje uvjete zarad. Meunarodna
zdravstvena organizacija
eli pomoi svim
ljudima, ne samo lijenicima i ne samo pacijentima, da imaju bolje uvjete rada i
ivota.

11. AEP Congress od 4. do 8. svibnja 2002., Europski kongres u Stockholmu

Mentalno zdravlje i humanost

Europska mre
a mentalnog
zdravlja osvaja nove prostore

Grozdana Cvitan
ozornost 11. europskoga kongresa
psihijatrije u Stockholmu bila je posveena znanosti i humanosti u mentalnom zdravlju. U jednom dijelu kongresa
moglo se pratiti viednevne seminare o odreenim temama: briga za djecu ije majke imaju problema s mentalnim zdravljem, prevencija suicida u psihijatrijskoj praksi, kako pisati
i publicirati znanstveni rad, rizik kriminalnog
recidiva kod psihijatrijskih pacijenata, trendovi u primjeni lijekova u shizofreniji, znanstvene metode u uenju, lijeenje i seksualno iskoritavanje, uenje lijenika ope prakse o
depresiji, filozofija i psihijatrija itd.

Ukljuivanje u drutvo i edukacija

Osim klasinih tema (lijeenje psihijatrijskih bolesnika, tretman, dobne skupine, bolesnici s trajnim bolestima) posebna pozornost posveena je stanju u mentalnom zdravlju u zemljama bive Istone Europe. Naime,
u tijeku je proces transformacija ustanova za
mentalno zdravlje u tim zemljama. Zatvaraju
se velike psihijatrijske ustanove i otvaraju se
tzv. centri za skrb pacijenata koji se zovu ili
dnevne bolnice ili komune. Komune su oblici u kojima manje grupe (pet, est) pacijenata

ivi zajedno uz pomo okoline i zajednice
koja im poma
e. Na taj nain oni se ukljuuju u
ivot drutva i rjeavaju probleme izoliranosti, diskriminacije, odvajanja bolesnika s
bolestima shizofrenije. Da bi se to postiglo
nu
na je posebna edukacija, a projekti takve
edukacije poinju ve u osnovnoj koli. U toj
edukaciji ve od rane dobi djeci se pristupa
ponajprije testovima putem kojih oni osvjeuju svoj odnos prema ljudima koji imaju
shizofreniju. Od poetnih vrlo negativnih
stajalita situacija se s vremenom mijenja i
negativni elementi (a najei su: predrasude
o nemogunosti tih ljudi da budu s drugima,

da su jadni jer potjeu iz loeg socijalnog sloja, da su neljeivi, da su opasni, glupi, agresivni i nekreativni) gube se ve nakon mjesec
dana edukacije. Prikaz kolskog projekta
provedenog u panjolskoj za redukciju stigme i diskriminacije shizofrenih bolesnika
izazvao je raspravu s talijanskim strunjacima. Talijani, koji te programe rade na slian
nain ve dvadesetak godina, zovu ih programom promijenjena jezika. Koliko program
promijenjenog jezika koji izbjegava odreene rijei (bolesnik, shizofrenija itd.) i dalje
pothranjuje stigmu daljnje je pitanje. Stigma
je jedna od najaktualnijih tema u psihijatriji
zadnjih godina. Kad je u pitanju jezik nije dovoljno promijeniti nae imenovanje bolesnika nego nae prihvaanje osobe s problemima. Samo prihvaanje i novi odnos prema
njima izmijenit e situaciju i oni e biti primljeni u drutvo na nain na koji to sugeriraju
nove tendencije i neka ve starija iskustva
mahom iz skandinavskih i zemalja Zapadne
Europe.
Destigmatizacija potroi negativne konotacije rijei i u takvu sluaju nije nu
na promjena terminologije jer se dogodila psiholoka
promjena na razini prihvaanja kod veine
lanova drutva. Koliko je va
na destigmatizacija pokazuju injenice o samoubojstvima
koja se dogaaju kad pacijent izie iz bolnice
upravo zbog stigme koju osjea.
Posebna vrsta edukacije pripada edukaciji pacijenata, pa se na kongresu moglo uti o
koli u Kanadi gdje pacijenti ue kako govoriti o sebi. Govoriti o sebi nije samo predmet razgovora sa strunjakom ili susjedom
nego on ukljuuje i javne nastupe koji su takoer dio uklopljenosti u zajednicu i prihvaanja u drutvu. A to znai da takvi pacijenti ue ak i to kako nastupiti, primjerice,
na tv. U tom kontekstu iznesen je primjer iz
panjolske kad se rodbina pobunila protiv

elje lana obitelji da na tv govori o sebi.
Meutim, bolnica je pomogla pacijentu da
doe na tv i govori o sebi, svojim osjeajima
i stanjima. Rodbina je podigla tu
bu protiv
bolnice i izgubila parnicu jer je sud stao na
stranu vjetaka koji su dokazali pravo punoljetne osobe da govori o sebi ako to
eli. Pacijent mo
e biti i osoba sa skrbnitvom, ali

ne postoji oblik skrbnitva koji bi bilo kome

zabranjivao da govori i svjedoi o sebi.
Primjer pokazuje i stajalita rodbine koja nije nauila
ivjeti s razliitima, ali e to u budunosti trebati.

Destigmatizacija i volonteri
Pitanje opasnih pacijenata koji se nalaze u
sudskom postupku odvojeni su od pacijenata
na koje se odnosi reforma i mogunost destigmatizacije. Oni koji su opasni po okolinu i
predmet su sudske istrage nalazit e se na
zatvorenim zatvorskim odjelima i o njima e
se brinuti te institucije, a negdje brinu ve i
sada, te kroz usvajanje posebnih zakona tj.
onih koji raspravljaju status osoba kojima se
ograniava sloboda.
Poseban blok predavanja odnosio se na
teko stanje u zatvorenim psihijatrijskim ustanovama u zemljama bive Istone Europe,
gdje su mnogi pacijenti desetljeima bili zatvarani i bez pomoi rodbine, odnosno drutvene zajednice. I u tim zemljama nu
no je
prihvatiti program u kojem e psihijatrijski
bolesnici biti zbrinuti na drukiji nain, ponajprije socijalizirani u vlastitoj obitelji. Rekonstrukcija psihijatrijske slu
be to zahtijeva
to br
e i to je uvelike vezano s ekonomskim
stanjem u drutvu, ali u emu je Svjetska
zdravstvena organizacija voljna pru
iti svoj
pomo vladinoj politici uz promociju alternativnih mogunosti i kreiranje novih prostora (mogunosti NGO-a i socijalna politika).Oekuje se da e mnoge zadae u reformi odraditi volonteri koje tek treba organizirati u nekim zemljama.
Neka istra
ivanja koja se odnose na zemlje u tranziciji govorila su o porastu samoubojstava, posebice kod
ena te istodobnom
porastu kriminaliteta i suicidalnosti. Prevencija suicida potrebna je meu depresivnim i meu shizofrenim pacijentima. Ono
to ostaje i kod jednih i kod drugih jest da se
zapravo razgovara o depresiji i o shizofreniji, i da se unapreuju naini izlaska na kraj s
mislima i onim to se dogaa kod osoba koje izaberu krajnji sluaj da bi rijeili svoje
probleme. Meu temama suicidalnosti bilo
je ak i istra
ivanja koja su govorila o efektu
klimatskih faktora i porastu samoubojstava,

27

Postoje li i u drugim dr
avama u regiji

ljudi koji poma
u poboljanju mentalnog
zdravlja u njima?
Imamo konzultante. To su strunjaci
koji djeluju u svim zemljama u regiji. Europski ured daje prijedloge Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji o tome gdje i kako treba djelovati na poboljanju uvjeta.
Postoje ljudi koji rade u drugim dijelovima zemlje, a ja mogu govoriti o onom to se
dogaa u Makedoniji, to tamo radim. Koliko je program pokriven u regiji, ovisi o mogunostima financiranja. Nije mogue dobiti novac za iste probleme u cijeloj regiji istodobno, nego se radi po principu hitnosti u
pojedinim zemljama. Mi smo dobili novac
za one zemlje koje nisu trenutano ukljuene u program reforma mentalnog zdravlja.
to e biti rezultati onoga to ete smatrati dobrim i korisnim u svojoj misiji i onog to
je meunarodna zajednica htjela postii?
Najbolji ishod bio bi kad bi politika
psihijatrije u zajednici postala nacionalna
politika potvrena od vlade. To bi bila nacionalna politika za promjenu uvjeta mentalnog zdravlja. Mi raunamo s lokalnim autoritetima i s profesionalcima, tj. da e oni
pozitivno prihvatiti sve predlo
ene promjene. U Makedoniji se to ve dogaa i od samog poetka nije bilo prepreka i zastoja u
provedbi programa. Dapae, radost kojom
su ljudi prihvaali promjene ohrabrila je implementaciju programa. Kad ambicija lokalnih autoriteta i profesionalaca (pritom mislim na razliite profesije) postane ista, stvaraju se uvjeti kojima se poboljavaju ne samo uvjeti pacijentima nego i profesionalcima koji s njima rade.
a neki od radova bavili su se utjecajem terora na psihika stanja.
Odnos posla i depresije pokazao se vrlo
bitnim u suvremenom drutvu u kojem depresija sve vie postaje plod takorei superanga
mana na poslu. Ljudi koji hoe biti uspjeni danas su
avaju svoje interese do te
mjere da esto od svih dosadanjih ostaju
samo obitelj i posao. A na kraju radnog vijeka, kad uglavnom ostane samo posao, slijede promjene koje izazivaju stresove i mnoge osobe zavravaju u stanju depresije iz koje vrlo teko izlaze. To je jedna od novih vrsta depresija, tj. depresija kao posljedica
stresa i iscrpljenosti na poslu.
Posebne teme pokazale su velik napredak
farmakologije i raznih biolokih istra
ivanja, a lijekovi koji poma
u shizofrenim bolesnicima sve su bolji, pa problem shizofrenije i popratnih pojava kod farmakolokog
lijeenja jo je jedna od dominantnih tema.
Velik je uspjeh farmakolokih metoda u lijeenju depresije. Nova istra
ivanja i spoznaje
u biokemiji uvelike poma
u u lijeenju psihijatrijskih bolesnika.

Napredak genetike i farmakoterapije

Depresije se lijee farmakoterapijski raznim lijekovima, ija proizvodnja danas napreduje velikim koracima. Briga o depresivnom pacijentu je vea, pa se uz lijeenje nudi iskustvo, znanje i razumijevanje pacijenta
tako da on poinje govoriti o depresiji i prenosi svoje znanje drugima.
S druge strane, genetika je sad opipljiva
jer se mo
e vidjeti na odreenim genomima
koji je dio odgovoran za to i ona napreduje
u tom smislu da se mo
e tono locirati bolest, tj. mjesto na kojem se nalazi promjena
koja uzrokuje neku bolest. Kako e se to sve
razrijeiti druga je stvar. Jo nije utvren
gen na kojem se nalazi shizofrenija, ali na
tome se radi, to e rezultirati i novim mogunostima lijeenja.
Bilo je govora i o telemedicini, a to znai
da u sluaju psihikih smetnji svoje simptome psihijatru aljete Internetom i na isti nain dobivate odgovor ili razgovor, to je
va
no u sluajevima kad je nu
na mogunost komunikacije bez obzira gdje se nalazili
oni koji komuniciraju. Inae, psihoanalitikih tema gotovo da nije ni bilo jer se ini
oitim da te teme dobro pokrivaju psihoanalitiki kongresi.
Sljedei kongres je onaj svjetski i odr
at
e se u kolovozu ove godine u Japanu, a tema je Partnership u mentalnom zdravlju.

28

IV/75, 6. lipnja 2,,2.

Oni koji ue sporo i veoma sporo

Izraelska i palestinska bolest
njihova je potreba za patnjom,
za statusom vjenih
rtava
*Dan Bar-On je profesor psihologije na
Sveuilitu Ben Gurion u Izraelu. Njegovu
posljednju knjigu The Others within Us
nedavno je na njemakom objavila zaklada
Koerber

Dan Bar-On

Patnja je skupa

zraelska vojska cijenu plaa tihim

civilnim ratom koji je zapoeo neposredno prije atentata na Yizhaka
Rabina. Civilni rat je tih zahvaljujui mrtvoj toki izmeu onih koji su spremni
preuzeti rizik i nastaviti mirovni proces s
Palestincima i ostalim arapskim zemljama
(znajui da im je to jedina ansa za demokratsku
idovsku dr
avu na ovome
podruju) i ostalima koji, ni po kojim uvjetima, ne
ele preuzeti taj rizik. U tom
smislu izraelska vojska radije ubija Palestince (i Palestinci izraelske idove) nego
da se idovi suoe sa idovima u civilnom ratu, to je kompliciranija mogunost. Ova potonja mogunost izgleda puno
te
e u kontekstu est milijuna idova koji su ubijeni u Holokaustu (iako su neki
ekstremisti desnice pokazali kako su
spremni ubiti idove koji im stoje na putu). Nedostatak odlunosti, na kojoj se
temelji civilni rat, potaknuo je Ehud Barak nakon sastanka na vrhu u Camp Davidu u srpnju 2000. izjavivi: Nemamo s
kime razgovarati.

Doli su do zakljuka koji Izraelci uglavnom pripisuju njima: Oni razumiju samo silu. Jesu li u velikoj zabludi?

Potreba za patnjom
Ako je Yom Kippurski rat pokazao neuspjeh vojnoga izraelskog koncepta, tad je prva Intifada utjelovljenje neuspjeha politikoga izraelskog koncepta moi. Izrael je upao
u klopku vlastita samo-imid
a kao otmjenoga okupatora privremenihnagodbi sve
dok... Izrael nije razumio proces: sm se ulovio u krajnje uvjerenje o svojoj snazi. Nije
predvidio da e se druga strana pobuniti te
da se nee htjeti vratiti svojim pasivnim i pokornim ulogama. Promaenost koncepta
koji se usmjerava prema moi danas je sastavni dio najveeg dijela
idovsko-izraelske
zajednice. Njezina vjera u su
ivot u velikoj
se mjeri smanjila. Izraelski mediji danas govore o razdvajanju i premjetanju, kao da se

idovski
ivot na Srednjem istoku mo
e
nastaviti u izoliranoj ahuri. Ta dr
ava ne
simbolizira samo izgubljenu nadu za su
ivot, ve i promaenost koncepta moi. Stoga Izraelci, generacija za generacijom,
ivotnu opciju sada iskuavaju samo ubijanjem,
nainom kojim kratkorono mo
e profitirati samo ekstremna desnica.
Do promjene e doi samo ako oba
drutva odlue u korist kompromisa. Jedino vodstvo koje svojemu narodu mo
e rei istinu na taj e nain pomoi e da se
krene put su
ivota tih dvaju naroda, rame
uz rame, a ne pokoravanjem, sukobima i
nasiljem. Kako bi dosegnuli tu fazu oba
naroda moraju priznati da su veoma bolesna. Izraelska i palestinska bolest njihova je
potreba za patnjom, za statusom vjenih

rtava. Iako je ta potreba egzistencijalna,
ona je bolna i neprekidna. Kako bi se oporavilo od te bolesti i
ivjelo drukije treba
se platiti cijenu bolnih kompromisa, preuzimanja rizika koje mogu preuzeti jedino
oni koji nisu samo
rtve. U tom kompromisu svaka e strana dobiti samo pola kolaa, ponekad mo
da i manje od toga.
Neprekidna mrtva toka i
elja za da se cijeli kola zadr
i za sebe obije strane bi
mogla dovesti do jo veih katastrofa.

Zadr
avanje statusa quo

Izraelska vojska plaa cijenu mrtve
toke izmeu tih dvaju
idovskih grupa,
jer vojska mora izvesti nemoguu misiju
zadr
avanja statusa quo, stvarajui iluziju
da postoji mogunost fizike sigurnosti
bez postizanja dogovora. Iako izgleda da
postoji uvjerenje kako vrijeme jo uvijek
radi u korist Izraela, ini se da se ve dulje
vrijeme dogaa upravo suprotno. Za vrijeme prve Intifade stalno se govorilo o
ulozi vojske koja je odr
avala politike
opcije otvorenima za pregovore kada do
njih doe. Danas nitko vie ne govori o
opcijama, govori se samo o zadr
avanju
statusa quo po svaku cijenu. Politiari koriste svaki mogui oblik demagogije kako
bi od izraelskoga drutva prikrili istinu.
Iako Izrael ima jednu od najjaih vojski
na svijetu, ona pomalo gubi moralnu
prednost masovnim koritenjem sile protiv palestinskih civila i geril koje imaju
veliku javnu podrku svojega naroda. Vojska je prvi put bila zloupotrijebljena tijekom libanonskoga rata 1982., kao socijalni odgovor politikoga prava za povlaenje iz Sinaja. Ponovno je bila zloupotrijebljena tijekom prve Intifade 1987., a temeljila se na pogrenom konceptu razbijanja palestinskoga duha. Sad ponovno biva zloupotrebljavana s jednakim obmanjujuim konceptom, vjerojatno i kao socijalna reakcija politikoga prava na povlaenje iz Libanona.

Prosvjetljujua okupacija
Produ
ena zloupotreba izraelskih obrambenih snaga kao okupatorske vojske
unitila je njezinu moralnu snagu i prouzroila ozbiljno oslabljenje njezine stvarne
snage, ako bi sutra dobila pravu i ozbiljnu
obrambenu funkciju. Mudar vojnik 2002.
na okupiranim teritorijima neprekidno
razmilja kako da se spasi od neposredne
fizike opasnosti u koju ga je dovela vojska. Ako je mudar, danas se takoer u
asava dugorone mentalne opasnosti i provoenja nemoralnih djela koja se ne mogu
opravdati i za koja e mnogo godina kasnije plaati cijenu. To ujemo od vojnika

Na potezu: Izrael
u Izraelu i drugim dijelovima svijeta. Povrh toga, generali vojske danas su uhvaeni
u unakrsnu vatru izopaenih politikih
sistema. S druge strane, mogli bi ostati zapameni kao generali koji vojsku nisu
znali obraniti od mrtve toke politikoga
sistema. Mogli bi ostati zapameni kao
generali koji su vojsci dopustili da postane kriminalno nasilna, bez da je poluila
ikakvo politiko rjeenje. Mogli bi ostati
zapameni kao generali s kraja izraelskoga vijetnamskog rata. Otud se ovjek
mo
e vratiti samo s mnogim mrtvakim
sanducima, ali bez slave i postmilitarnih
politikih opcija.
Palestinci se isto nalaze usred ozbiljnih
internih prepirki koje su utiane uslijed
suoenja s Izraelom. Ima onih koji razumiju da rjeenje s Izraelom nee omoguiti povratak izbjeglica svojim izvornim
domovima. Ima drugih koji su odani izbjeglikim snovima o njihovim domovi-

ma. Ovdje je i vodstvo prve Intifade, socijalni razvoj na najni
oj razini, a tu su i

oni koji su doli s Arafatom iz Tunisa i prvoj grupi nametnuli svoje metode. Nadalje, Palestinci na Izrael projiciraju svoju
bespomonost za rjeavanje njihovih internih razmirica. Mo
da i oni vie vole
ubijati idove (i da idovi ubijaju njih),
umjesto da se suoe jedni s drugima.
Zbog ega se bore unutra? Za to? Jer se s
njihova stajalita ansa za mir nije uspjela
materijalizirati? U oima mnogih Palestinaca Oslo se smatra nastavkom izraelske
prosvjetljujue okupacije koja zapravo
ne mijenja status quo izmeu te dvije
strane. Siti su mirovne staze koja im je samo donijela jo veu agoniju, poni
enje i
ekonomsko razaranje. Ljudi koje mnogi
Izraelci tijekom dugih godina okupacije
nisu uli niti vidjeli, napokon su se zasitili. Nisu vie voljni ekati na jednu izraelsku vladu koja e ih shvatiti ozbiljno.

No, ovdje nema simetrije: s obzirom na

to da je Izrael prije 35 godina okupirao Palestince on mora uiniti prvi potez. Mora
javno priznati da je krenuo pogrenim putem te pokuati na drukiji nain. Koliko
grobova trebaju Izraelci kako bi dosegnuli
tu fazu: dvadeset u jednome danu, sto u
tjedan dana, tisuu u godinu dana? Na
alost, to je put kojim smo upravo krenuli.
Kada nestane osjeaja i sposobnosti da se
iznova pone razmiljati stvarna se promjena mo
e postii samo potpunom iscrpljenou. Jedan prijatelj iz Sjeverne Irske
jednom mi je rekao: Godine 1975. bili
smo vrlo blizu dogovora, no to je bilo za
one koji brzo ue. Za one koji sporo ue
trebalo nam je jo 25 godina nasilja. Nadam se da nam nee trebati daljnjih 25 godina za one koji ue veoma sporo.

S engleskoga prevela
Gioia-Ana Ulrich

IV/82, 6. lipnja 2,,2.

Lebda joj je zatrpala luku pijeskom. Veliki
je amfiteatron jo tamo gdje bijae. Sjene iz
gledalita motre davnu priredbu. Kakav je
to bio grad i koliki je mogao biti!

Sjene gradova
Predrag Matvejevi

Apokrif
a simposionu koji je odr
an na otoku Naksosu, jedan od sudionika
predoio je tivo koje je izazvalo
odobravanje i dvojbu. Predstavio ga je kao
traktat o sjenama gradova na Mediteranu,
rukopis pronaen u nekoj staroj biblioteci, bez nadnevka. Sauvan je, navodno, u
vie inaica od kojih su neke, novije,
apokrifne. Ovdje je samo njegov dio:
Jeruzaleme, tonuo si dugo u svoju sjenu.
Bio si vei od nje. Sam si mjerio svoju veliinu. Na tebi je da opet postane ono to jesi. Zid plaa premalen je da te pred njim oplakujemo.
Rimu, sjena ti je ravna slavi tvojoj.
Plamtjele su i gasnule jedna spram druge.
Nisi vidio boljega premca od vlastite sjene,
prestao si ga tra
iti. Ostao si s njom gdje si
bio i gdje e biti.
Atena je blistala zajedno sa svojom sjenom. Dugo je trajao suton pod Akropolom.
Dolazili su putnici do nje, pitajui se je li ista. U ruevinama su otkrivali samo njezine
sjene. Pirej je bio bez svjetionika.
Aleksandriju su opsjedali barbari u navratima. Dio po dio prolosti pokapali su
meu njezine zidine. Nakon to su spalili
papire, razbacali su pepeo. Sjene slova koje
su ostale u njemu ne daju se lako proitati.
Tir i Sidon, kormila od cedrovine, jedra od
lana, vesla od levantskog aria, glas proroka
Ezekijela jo odjekuje u luci. Dragocjeni su
tereti potonuli. Sjene su im na dnu, u olupinama, trajnije od njih.
Sirakuza je otkrila u svojim njedrima
kamenolom sav iz jednoga dijela. Povjerila
ga je glumcima za rijetke izvedbe. Igre su
zavrene, sjene kora jo izvode staru dramu
na kamenoj pozornici.
Kartago, bila si prkosna. Osvetili su ti se
pobjednici. Potomstvo nije doekalo punske
korablje na tuniskoj obali. U zaljevima Velike i Male Sirte jo se zibaju sjene fenikih
jarbola.
Leptis Magna razorena je uz pustinju.

Napulju, tvoje su sjene pohranjene u tebi, gradovi u gradu, grobovi meu grobovima. Za vrijeme velikih svetkovina zaruuju
se ponovo s tobom. Uz njih uzalud tra
e
pokoja oni koji prise
u da ete vidjeti na
kraju.
Venecijo, sjene su uvale tvoja blaga najvea, uz palae, crkve, arsenal. Jedino one ti
bijahu vjerne. Spasile su te od vlastite po
ude, obranile od zavisti svijeta. Tebi su hodoastili ljubavnici. Sveti Marko nije hodoastio u Rim.
Marsej je te
e osvojiti iznutra nego izvana. Njegova stara luka vea je od njega i
njegova mora. U nju se ne uplovljuje sluajno. Ne izlazi se iz nje po svojoj volji. Njezine sjene prate dovijeka sve koji su u njoj bili.
Bejrute, u tebi bijae najvie sjaja na Levantu. Na tebe padoe tue sjene, onih kojima si trebao biti gospodarom. Osuen si da
sam ponovo odabere svoje, kako bi mogao
uskrsnuti.
Barcelonu je more vuklo zaleu, zalee
ju je vraalo moru. Sjene su joj padale na
jednu i na drugu stranu. Meu njima je tra
ila pouku. Dugo je gradila luku kojom e
se moi ponositi.
Genovo, odlunost ti je nadjaala snagu.
Ligursko more bilo ti je preusko, drugoga
mora nije ti bilo dosta. Pratile su te sjene
tvojih rivala. Bile su ti nu
ne na poetku i
na kraju plovidbe.
Dubrovnie, zastava ti je s grbom slobode trajala koliko i sloboda. Potresi ti uzdrmae tvre, sam si se morao izbavljati. Bez
tebe bi bilo vie sjene na istonoj strani.
Jadran bi bio manji.
Sevilja je na ovom i na onom moru, dalje od obale i na obali samoj. Njezini su kapetani bacali sidra u zaljeve bez dna. Sjene
potonulih karavela ostale su zanavijek na
uu Quadalquivira.
Istambule, u tebi se sastaju i rastaju pamenja. I mora se sastaju i rastaju u tjesnacu,
kraj velikih vrata. O tebe se otimaju tvoji
graditelji i tvoji osvajai. U tebi su se pomirile njihove sjene, dalje od tebe ponovo ratuju.
Palermo i Messina, Malaga, Almeria i
Palma na Majorki, Tripolis na drugoj strani, Kairo na delti koja izaziva more, Malta
sa svojim vjetrovima i vitezima, stari Korint, novi i stari Solun, grki i
idovski, Ra-

29

venna bizantska, Split u sjeni Dioklecijana,

Kotor u podno
ju Crne Gore, Ancona koju
su Slaveni zvali Jakinom, Dra, Bari i Anti-Bari na zapadnoj i istonoj Adriji, Varna,
Costanza i Odessa s drevnim emporijima
Euksina, vae su luke svjedoci vaih sjena,
naih brodoloma.
Evropo, ne tra
i sebe u sjeni svijeta. Ti si
svijet. Ne zaboravi more koje te zibalo, Mediteran.

na koljeno prepisivali i dopunjali. Lako je

primijetiti da je i navedena inaica dopisana, prepravljena ili prilagoena, da je mo
da mjestimice velerjeita (tako je aime! - simultani prevodilac na reenom
simposionu preveo romansku rije grandiloquente).
U ovakvim zapisima, i u naumima onih
koji ih ire, esto su posrijedi ambicija ili
tatina. Mediteran je pun apokrifa.

Reeno nam je da je izvornik ovoga

traktata sauvan u Valenciji, u knji
nici
stare obitelji iji su ga potomci s koljena

(Iz rukopisa pripremljenog za novo izdanje Mediteranskoga brevijara)

30

IV/82, 6. lipnja 2,,2.

Koja je osnovna ideja projekta Guided tour?
U ovome projektu zanimaju
me, izmeu ostalog, sluajne si-

Roman Ondak, slovaki umjetnik

uz suvremenu umjetnost. Dakle,

turisti ili posjetitelji izlo
be drugaije e percipirati ovaj prostor i
ljude koji ovdje
ive ili rade.
Osim toga, ljudi koji ovdje rade
ili jednostavno piju kavu na trgu
postat e svjesni ove aktivnosti

Uiniti nevidljivo vidljivim

koja se ponavlja u odreena doba
dana, te e uoiti vodia koji rukom pokazuje prema njima umjesto prema, recimo, uobiajenim
turistikim znamenitostima, tako
da je za oekivati neku vrstu reakcije izmeu posjetitelja, turista,
prodavaa i ljudi u kafiima. Svi e
oni, na neki nain, biti ukljueni u
moj projekt.

Javile su se sumnje u
kvalitetu budueg
ivota u
zajednici i upravo zato u
svojim se umjetnikim
projektima pokuavam
otvarati prema budunosti
Roman Ondak, Guided tour,
Galerija Josip Rai, od 17. svibnja
do 15. lipnja 2002., Zagreb
(turistike ture radnim danom u
11, 12, 19 i 19:30 sati, subotom u
11 i 12 sati)

Leila Topi
oman Ondak je slovaki
umjetnik mlae generacije,
koji od poetka devedesetih samostalno izla
e te sudjeluje
na uglednim meunarodnim izlo
bama kao to su Manifesta 1 i
3, Aspects/Positions u Beu ili After the Wall u Stockholmu. U svojim projektima tematizira pitanja
kolektivnog i individualnog sjeanja, percepciju svakodnevnog okru
enja. U suradnji sa kustosicom Moderne galerije Anom
Devi i profesionalnim turistikim vodiima koje koordinira Silva Kali, Roman Ondak realizirao je projekt pod nazivom Guided tour koji se odvija u prostorima Studija Josip Rai ali i na Preradovievu trgu.

tuacije koje bi se mogle dogoditi

tijekom trajanja izlo
be. Pozivnice za ovaj projekt poslane su
na adrese kulturnih institucija i
pojedinaca koji prate dogaanja
u suvremenoj umjetnosti, ali isto
tako i na adrese zagrebakih turistikih ureda gdje ove pozivnice mogu privui znati
elju turista koji nee znati da je rije o
umjetnikom dogaaju ve doslovce o turistikom razgledavanju Preradovieva trga. Ono to
e iznenaditi turiste jest injenica da razgledavanje poinje u
praznome izlo
benom prostoru,
a umjetnika publika bit e iznenaena injenicom da je rije o
pravome turistikom vodstvu.
Ono to je meni zanimljivo
upravo je interakcija izmeu razliitih grupa ljudi. Osim toga, oni
e zajedno pratiti vodia koji ve
ima pripremljen materijal o Preradovievu trgu, ali koji osim povijesnih znamenitosti ukljuuje i
dogaaje iz nedavne povijesti,
osobne prie ljudi koji ovdje rade,
poput cvjearica ili vlasnika djejeg karusela, ali i dogaaje vezane

Indoktrinacija djece
Zato upravo Preradoviev
trg?
Mjesto je frekventno. Ljudi
se nalaze ovdje, priaju, kupuju,
prolaze. Bogato je razliitim vrstama pria, individualnih i zajednikih. Ali vjerujem da su rijetki oni koji razmiljaju o ovome prostoru na drukiji nain.
Ova tura se mo
e usporediti kao
istra
ivanje koje provode novinari National Geographica. Recimo, ljudi kada itaju taj asopis
uvijek razmiljaju o tim dalekim
i egzotinim mjestima, a ono to
im se nalazi blizu pred oima je
ili nevidljivo ili nezanimljivo. Pokuavam uiniti pomak u razmiljanju o svakodnevnom iskustvu,
uiniti nevidljivo vidljivim.
esto surauje s lokalnim zajednicama i s ljudima razliitih
dobnih i socijalnih profila?
Upravo proli tjedan realizirao sam projekt u Erlaufu, gradiu u Austriji gdje su se 8. Svibnja
1945. godine susreli ameriki
vojnici i Crvena armija. Ve nekoliko godina taj se dogaaj obi-

kom situacijom, ali to je samo pokazatelj

da umjetnost jo uvijek mo
e provocirati
i inspirirati. Mi smo tra
ili probleme, ali

lje
ava i umjetnikim projektima. Tako sam u Erlaufu suraivao s djecom predkolskog uzrasta. Pokazivao sam im fotografije lokalnih politiara u pozama
kada se rukuju, dr
e govore ili
presijecaju vrpce. I ta djeca su
pokuala simulirati te situacije ispred objektiva mog fotoaparata.
Iz tih fotografija nainio sam
postere koji su onda lijepljeni po
Erlaufu. Taj je projekt izgledao
poput politike kampanje te djece. Djeca su bila veoma zadovoljna jer su prepoznala svoje fotografije na javnim mjestima, a cijeli
grad je izgledao pomalo halucinantno, kao da djeca pokuavaju
preuzeti odgovornost za budunost Erlaufa. To je dobar primjer
suradnje s lokalnom zajednicom.
Projekt se zove Budunosti, a referira na politiare koji koriste
djecu za svoje kampanje. Dok
sam odrastao sluao sam prie o
tome kako smo upravo mi, djeca,
budunost ove zemlje i sline
prie. Na odreeni nain, to je
moja reakcija na indoktrinaciju
djece.

Otvaranje prema budunosti

Umjetnici tranzicijskih zemalja razliito reagiraju na novonastale situacije. Koje je tvoje
stajalite?
Smatram da su tranzicijski i
demokratski procesi promijenili
nae
ivote u mnogo veoj mjeri
nego razdoblje komunistike
vladavine. Ovih trinaest godina
donijele su znatne promjene, kako u pozitivnom, tako i u negativnom smislu. Javile su se sumnje u kvalitetu budueg
ivota u
zajednici i upravo zato u svojim
se umjetnikim projektima pokuavam otvarati prema budunosti. Trebala bi postojati mogunost da se pobijedi taj gubitak iluzija vezanih uz godine koje dolaze.
Projekt koji si realizirao na

naciju. Razmiljali smo o Indiji ili Palestini, koja jo nije nacija, i o pozivu kojem bi
svrha bila pomoi mnogim umjetnicima s

Tomi Sheiderbauer i Teresa Alonso,

lanovi umjetnike skupine c.a.l.c., kustosi sekcije BIGguest section na Big Torinu 2002.

Slobodan prostor Interneta

eljeli smo biti anti-bijenale,
jednostavno predlo
iti neki
drukiji model, i u tome smo bili
vrlo ambiciozni. Uinilo nam se da
ako to dovoljno radikalno
napravimo, umjetnici se nee
samo referirati na socijalni sadr
aj,
nego i na sadanji trenutak
Miklos Erhardt
Kakva ste iskustva stekli u Torinu, kao
umjetnici i kao kustosi?
Sheiderbauer: Kada smo pozvani kao
selektori, kao oni koji odluuju o sadr
aju
projekta, imali smo zapravo namjeru napraviti kritiki projekt, ali mislim da nismo
u potpunosti raunali s problemima koji
bi u vezi s tim mogli nastati.
Zar ste uope mislili da su se problemi
mogli izbjei?
Sheiderbauer: Kad bismo radili ponovno, sigurno bismo to izveli drukije,
pokuali bismo bolje komunicirati s umjetnicima. Moram priznati da nisam u
potpunosti raunao s osjetljivom politi-

nismo ih
eljeli provocirati, pogotovo ne

one izmeu kustosa i umjetnika.
elio sam zapravo zapoeti s jednim
vrlo openitim pitanjem. Odnosi se na
vae originalne namjere s najveom sekcijom koju ste trebali osmisliti...
Sheiderbauer: BIGguest net je rezultat naslova kojeg je predlo
io Michelangelo Pistoletto, Big Social Game. Kada
smo ga prije godinu dana doznali, razmiljali smo o tome koja bi zemlja mogla biti
gost. Uinilo nam se da ne mo
emo pronai smisao u tome da pozovemo neku

tog podruja. Isto tako, uinilo nam se zanimljivim pozvati Indiju, na ijem smo
primjeru imali namjeru pokazati kako jedan vrlo stari, mitski svijet i visoka tehnika mogu ii zajedno. No palo nam je na
pamet, i to smo rekli Michelangelu, da bi
mo
da bilo bolje umjesto toga u goste
pozvati svijet net umjetnosti. Tada bismo
bili slobodni pozivati ljude odasvud, to je
takoer adekvatan odgovor na sadr
aj
velike drutvene igre. eljeli smo to i
zato to smo konceptom ove manifestacije nastojali postii jedan bijenale manje, a
ne jo jedan bijenale. eljeli smo biti antibijenale, jednostavno predlo
iti neki
drukiji model, i u tome smo bili vrlo am-

posljednjoj Manifesti referira se

ne nemogunost putovanja posredno povezano uz ekonomske
prilike. Mo
e li ga detaljnije objasniti?
Projekt za ljubljansku Manifestu Zajedniko putovanje odnosi se na nemogunost putovanja i svojevrsnu izolaciju. Zamolio sam razliite ljudi da mi nacrtaju gradove koje nikada nisu
posjetili. Zaista, nemogunost
putovanja ovih posljednjih godina povezana je s ekonomskim
prilikama u Slovakoj. Ranijih
godina nije se moglo putovati
zbog politikih razloga, a sada se
jednostavno nema novaca. Granice su sada otvorene, ali prosjene plae u Slovakoj ne bi
mogle pokriti takav troak. Zato
i taj rad govori, izmeu ostalog,
o gubitku
ivotnih iluzija. Osim
toga, pojavio se taj novi, materijalistiki pogled na svijet, rekao
bih od 1995. godine. Budui da je
u Slovakoj sada mogue kupiti
gotovo iste proizvode kao i na
Zapadu, ljudi smatraju da nije
potrebno putovati. Primjerice,
ako mogu kupiti majicu talijanske tvrtke u Bratislavi, zato putovati u Italiju?
Koje bi gradove
elio posjetiti
u budunosti i koji grad smatra
najboljim mjestom za
ivot?
Budui da sam posjetio
mnogo gradova, Bratislava mi izgleda kao najljepe mjesto za
ivot. Uostalom, tamo nalazim
svojevrsnu inspiraciju. Ranije nisam tako razmiljao o gradovima. Opet se mo
emo vratiti na
razmiljanja o projektu Guided
tour. Upravo kao i posjetitelji
ove izlo
be u Zagrebu, ja u Bratislavi otkrivam jo puno stvari,
ljudi i situacija koje su mi ranije
bile nevidljive. Kroz svoje projekte pokuavam osvijestiti novi
nain razmiljanja o prostoru i
ljudima koji su uvijek na neki nain povezani.

biciozni. Uinilo nam se da ako to dovoljno radikalno napravimo, umjetnici se nee samo referirati na socijalni sadr
aj, nego i na sadanji trenutak. Sjea se, Tereza,
uvijek smo sanjali o takvom modelu koji
bi uvjerio ljude da se ono to gledaju tie
ba njih. Tra
ei projekte za BIGguest net,
kada je rije o Internet projektima, naa
prva odluka bila je da nismo zainteresirani
za tzv. net umjetnost. Mislim na sva ta arena, iritantna estetska mjesta kakva poznajemo s neta. Mnogi poznati umjetnici,
poput Jody i mnogih drugih, rade izvrsno,
ali nama su bili jo uvijek nedovoljno zanimljivi za ovakav kontekst. Radili smo sa
stanovitim rizikom jer je interaktivnost,
ako je uistinu interaktivna, uvijek rizik.
Poeli smo pozivati skupine poput
RTmark, Superflex iji nam se projekt iznimno svidio, kao i ono to su napravili etoys ili Andreja Kuluni, koja je s projektom Distributivna pravda imala izniman
uspjeh. Rije je o vrlo promiljenim projektima.
Jedini stvarni problem koji smo imali
bio je problem s medijima, koji nas nisu
pratili na adekvatan nain. Moram napomenuti da nismo ba presretni s prevoenjem net projekata u stvarni prostor.
Svi su razmiljali o tome kako emo se
suoiti s problemom interfejsa, ali neki
umjetnici naprosto nisu imali vremena
napraviti drugo nego pokazati mia, ekran
i tipkovnicu, to mo
da i nije tako loe
Alonso: Ono to smo nauili od cijele stvari jest da slobodan prostor Interneta i slobodan prostor stvarnog drutva nisu ista stvar. Razlika je da na Internetu
postoji vie mogunosti individualne interakcije s temom i konfliktnim mjestima,
dok u stvarnom prostoru, kao to smo
imali prilike vidjeli, to nije sluaj.

IV/82, 6. lipnja 2,,2.

toga, ideja igre nije utopija, jer je to je neto to se dogaa, to se
ivi u trenutku. To
je nain do
ivljavanja stvari u terminima
odnosa, postavljanje stvari u aktivnost, u

Michelangelo Pistolleto, umjetniki direktor Big Torina 2002.

Umjetnost tra
enja rjeenja

U 20. stoljeu forma je bila
najva
nija, jer ju je trebalo
mijenjati, jer je promjena forme
povlaila za sobom formalni
sadr
aj, koji je opet utjecao na
mijenjanje vizije svijeta. Danas
estetske promjene i bijeg u
autonomiju autoreferencijalne
umjetnosti vie nije dovoljan
Iva R. Jankovi
Zato ste se odluili upravo za naslov
biennala Velika drutvena igra. Pojam
socijalnog danas rijetko priziva vedre
asocijacije igre
Mislio sam na igru u smislu igrajmo
se mijenjanja drutva. Ideja igre podrazumijeva obavljanje neke radnje s lakoom,
nema prizvuk te
ine kakve utopije. Osim

ovom sluaju u aktivnost igre. Pedale ne

slu
e tomu da budu mirne, nego da se
pokreu. Kada se igra, mo
e se pobijediti
ili izgubiti, za razliku od ideje socijalnih
utopija koje mogu zavriti u tekim gubicima. Ljudi obino govore umjetnost nikad nita nije promijenila. Pa dobro, mi
se onda igramo s idejom moguih promjena. Ako se stvari promjene, dobro, ako se
ne promijene, znai da smo se igrali i kroz

Na gradskom trgu
Kao posebno cijenjeni gosti skupine
c.a.l.c., u Torinu su se pojavili lanovi popularnih e-toysa. Na iznenaenje svih, net ak-

Velika drutvena igra

Razumijevanje sadr
aja i konteksta
radova ne poinje podra
ajem
onog
ivca, nego podrazumijeva
vrijeme za koncentraciju i
razmiljanje
Big Torino 2002, od 19. travnja do
19. svibnja 2002., Torino

Iva R. Jankovi
iennale mladih koji se ove godine odr
ao drugi put u bogatoj talijanskoj
pokrajini Piemont, izazvalo je za umjetnike manifestacije ovakva tipa neuobiajeno komeanje. Umjetniki direktor Michelangelo Pistoletto ranih ezdesetih godina
aktivno je sudjelovao u formiranju umjetnike struje s refleksijama na socioloki aspekt
umjetnosti, poznatom pod nazivom Arte povera. ezdesetosmogodinjaka s meunarodnom reputacijom zaintrigiralo je pitanje kako
se danas umjetnici mlae generacije nose sa
socijalnom problematikom, a kad je odabirao
temu i naslov Biennala, vjerojatno nije do
kraja raunao s injenicom da kod igara ponekad treba raunati i na izostanak fair playa.
Osim etabliranih selektora poput talijanskoga kustosa Giacinta di Pietrantonia, o
koncepciji Biennala odluivali su predstavnici novog umjetnikog narataja, koji su se
prvi put nali u ovoj ulozi. Omi Scheiderbauer i Teresa Alonso, lanovi umjetnike
skupine c.a.l.c osmislili su sredinji dio
BIGguest Torino. U nekadanjim plemikim konjunicama Cavalerizze, gdje se nalazi glavni izlo
beni prostor, ovaj put mogao
se vidjeti velik broj raunala, mapa i tablica
koje su nastale kao rezultat statistikih obrada. Uz pojedine radove na Internetu nije
nedostajala vizualna strana prezentacije, no
razumijevanje sadr
aja i konteksta rada tra
io je drukiji pristup, koji ne poinje podra
ajem onog
ivca, nego podrazumijeva

vrijeme za koncentraciju i razmiljanje.

tivisti nisu svoj rad realizirali na Internetu,

nego na torinskom trgu Piazza Castello.
Meu mnogobrojnim intervencijama u urbanom prostoru kakvima je, uz net projekte, obilovao ovogodinji Big Torino, njihov
se rad mo
e ubrojiti meu uspjenije, kako s
estetske, tako i s idejne strane. Monta
na
kuica naranaste boje, koja je postala zatitnim znakom grupe inteligentnih i informatiki obuenih umjetnika, konstruirana je
kao mjesto uistinu namijenjeno igri. E-toysi
su sadanju politiku u Italiji koja je mo
stvorila upravo putem medija (nakon to je
sadanji predsjednik otkupio nekoliko vitalnih televizijskih stanica), pretoili u rafiniran rad posveen najmlaima. Osnovnokolci su prolazili kroz neku vrstu rituala, zapoinjui igru odijevanjem u bijele kombinezone, nalik opravama za astronaute, nakon ega su se okupljali oko pripovjedaa
bajki, koje se od klasinih razlikuju tek po
tome to se u ulozi monog zla kojeg treba
pobijediti kriju areni mas-mediji.
Novinari dnevnog lista Il giornale del Piemonte poznatog po beskompromisnom zagovaranju Berlusconijeve politike, neskloni
onomu to se tijekom svibnja dogaalo na
mnogim mjestima u gradu i Cavalerizzama,
Biennale su opisali kao smotru loeg ukusa
u sprezi s politikom korektnou, a glavni
su izlo
beni prostor posprdno nazivali
centrom za socijalna pitanja. No, takva je
klasifikacija upravo ono to su kustosi i
eljeli postii, u vrijeme politikih turbulencija obilje
enih stalnim ulinim prosvjedima.

Intervencije u tkivo svakodnevice

U kontekstu velikih Biennala sline su se
tendencije prvi put pojavile u koncepciji
austrijskoga kustosa Petera Weibla 1999. godine, kad su sukladno pojmu otvorena djela
iz ezdesetih pojavljuje pojam otvorene umjetnike prakse, koja se u osnovi nadovezuje
na Beyusovo uenje o socijalnoj skulpturi,
no sad najee liena poetskog patosa i karizme umjetnika-zvijezde, postaje oblik
analitikog interveniranja umjetnika u tkivo
drutvene svakodnevice.
U kontekstu nove umjetnike struje kakvu uspjeno u meunarodnom kontekstu

31

tu igru dovoditi stvari u pitanje.

Ova je manifestacija izazvala negativne reakcije u dnevnom tisku, no ini mi se
da se da je rije o temeljnom neprepoznavanju najintrigantnijih struja u recentnoj
produkciji svojstvenih upravo umjetnicima mlaeg narataja, koji se vie ne zadovoljava estetskim senzacijama, nego tragaju za stvarnim sadr
ajima.
Za mene je sadr
aj vrlo bitan. Ovdje
je u sreditu pozornosti socijalni sadr
aj.
Jasno je da je oblik nositelj sadr
aja, ko
a
je na povrini tijela, ali potrebno je tijelo,
jer ko
a onda neemu slu
i. U 20. stoljeu forma je bila najva
nija, jer ju je trebalo mijenjati, jer je promjena forme povlaila za sobom formalni sadr
aj, koji je
opet utjecao na mijenjanje vizije svijeta.
Danas estetske promjene i bijeg u autonomiju autoreferencijalne umjetnosti vie
nije dovoljan. Ideje estetskog progresiviteta odavno su prevladane, nalazimo se u
etici koja se redefinira, otkriva, etici koja
dolazi iz dubokih drutvenih potreba.
Puno se ovih dana govorilo o akciji
grupe Everyone is an expert i miljenja o
njihovom istupu s rimovanom parolom su
podijeljena. Na diskusijama u Areni
zauzeli ste negativan stav prema tome, tj.
niste stali na njihovu stranu
Uvijek postoji opasnost izlaska iz okvira umjetnosti u banalnost politike. Umjetnost mora uzeti politiku u igru, ostajui umjetnost i djelujui specifinim oblicima koji su kreativni i transformativni.
Ako se umjetnosti postavi direktno u po-

litiku ulogu, zavrava u parcijalnosti. Bilo da je lijeva ili desna, uvijek ostaje parcijalna, jer se ne uspostavlja odnos. To je velika opasnost. Siguran sam da umjetnost
ne smije bje
ati od politike, ali na imaginativan nain koji nije rat nego neto
drugo. Produkcije novih stvari stvaraju
novu sliku buduih civilizacija koje se
mogu vratiti i unatrag, odustajui sudjelovati u tehnolokom ludilu, ekonomskim
spekulacijama pod svaku cijenu. No, danas je agresivnost svugdje u modi.
Ona nije potrebna onim umjetnicima
koji su u stanju napraviti dublja istra
ivanja i kreirati alternative. Moram rei jednu stvar ovom izlo
bom otvorili smo
vrata svijeta i ne mo
emo zanemariti injenicu da to podrazumijeva dogaanje
mnogih, esto nepredvidljivih interakcija.
Ovdje nije kao na drugim izlo
bama koje
su unaprijed i u potpunosti definirane, i za
koje postoji apsolutna garancija da nee
biti briga ni problema. Ali za to smo odgovorni. Kada smo odluili govoriti o velikoj drutvenoj igri, to je podrazumijevalo skok u vatru, jer nalazimo se u vremenu velikih promjena, no treba biti oprezan
da ne nastanu katastrofe. Umjetnost ne
smije stvarati nesree, umjetnost mora
tra
iti mogunosti. Nesree se ionako ve
posvuda dogaaju i ne treba se praviti da
ih ne vidimo. Mladi ljudi sve se vie ukljuuju u politika previranja, to treba uzeti
u obzir. Vatra je tako velika, da lonac umjetnosti vrije kao nikada prije, pa kad se
podigne poklopac izie mnogo pjene ...

nekoliko posljednjih godina zastupa Andreja Kuluni, u obliku web-sitea prezentiran

je rad Distributivna pravda. Problematika
koju je umjetnica postavila odnosi se na pitanje raspodjele ograniene koliine dobara
unutar zajednice. Temeljei istra
ivanja na
nekoliko teorija o distributivnoj pravednosti, projekt je ostvarila suradnjom s timom
strunjaka iz drugih disciplina (filozofa, dizajnera i sociologa). Cijela se anketa s namjerom seljenja i skupljanja podataka na razliitim mjestima, odnosno na primjerima nekoliko razliitih drutveno-ekonomskih
modela, doima poput zabavne, dobro dizajnirane igre zalazei na vrlo jednostavan nain u slo
ena pitanja, to je potvrdio i veliki
broj posjetitelja zainteresirano ispunjavajui
upitnik Andreje Kuluni ve na samom otvorenju.
Procesualni anketni rad prezentirali su u
prostorijama Sveuilita za drutvene znanosti predstavnici njemake skupine REINIGUNGGESELLSCHAFT projektom
Duh rada. Skupina iz Dresdena je anketom,
postavljenom ljudima razliitih profila,
nastojala valorizirati znaenje pojma rada,
udio kreativnosti i organizacije slobodnog
vremena.
Razlog zbog kojeg je Biennale mladih u
tisku nazvan centrom za socijalna pitanja
jest mnotvo radova posveenih problemima imigranta. Talijanski clandestini, ljudi
bez radne dozvole i prava glasa koji su uglavnom iz ekonomskih razloga primorani
napustiti zemlju u kojoj su
ivjeli, u Italiji
su sve ee predmet netrpeljivosti i

No, u kontekstu drutveno anga
irane

umjetnosti bile su prisutne tendencije
transparentnog polariziranja, koje su
izazvale razila
enja u miljenju izmeu
umjetnika i kustosa. Polemike su se najvie vodile o u osnovi dobro osmiljenog
projekta skupine Everyone is an expert.
Ova skupina, osim pokretnog ureda za
imigrante, otvara Internet adresu, omoguavajui imigrantima kreiranje identiteta na osnovi
eljene profesije kako bi
im se olakao put za pronala
enje posla i
korisne informacije uinile to dostupnijima. No ono od ega su se kustosi ogradili, krilatica je pod kojom propagiraju
svoj projekt, a sastoji se od kratke pjesmice izravno upuene predstavnicima talijanske vlade: Basta con Berluskoni, Bossi, Fini! Benvenuti clandestini!. Suzdr
an
stav umjetnikog direktora i kustosa prema izravno intoniranim radovima, kakvih
na ovom biennalu nije bilo malo, posve je
razumljiv s obzirom na injenicu da je
vlada poslala otar dopis u kojem lamentira nad prevelikom iznosom novca (tri
milijarde eura) utroenom na smee,
dok su se mladi talijanski desniari transparentima slinog sadr
aja razmahivali
na ulasku u Cavallerizze.

predrasuda.

Pitanje imigranata
Popularna danska skupina Superflex, u
izlo
beni prostor u
ivo prenosi snimke iz
jednoga popravnog doma za maloljetne prijestupnike imigrante da bi na kraju autorstvo prepustili samim mladim imigrantima,
omoguavajui im uz razvijanje kreativnosti
posjedovanje vlastite mre
e.
Tandem Dominik Hislop i Miklos Erhardt koji se nedavno predstavio u Hrvatskoj,
ponavljajui istu strategiju kao i u radu s
beskunicima iz 1996., fotoaparate s uputama za snimanje ovaj put daje clandestinima,
te kreiraju alternativnu mapu grada na mre
i
gdje se klikom mia na Internetu uz pojedine lokacije koje imigranti odabiru kao intrigantne punktove vezane za njihovu svakodnevicu, pojavljuju fotografije i tekstovi njihovih komentara iz kojih je mogue dobiti
posve novu sliku od one kakav najee
proizlazi iz rasnih netrpeljivosti.

Nekonvencionalno i aktualno
U Areni koja se odr
avala kroz cijelo
vrijeme trajanja Biennale, umjetnici su pred
znati
eljnom publikom morali braniti svoje
projekte. U raspravi na kojoj se predstavila
grupa Everyone is one expert pojavio se i sam
Pistoletto, koji je prethodno zamolio njemake umjetnike da ne tiskaju novine s rimovanom parolom, argumentirano ukazujui na negativne strane takvih strategija, no
oni ga nisu posluali.
Amerika skupina RTmark, koja se usput
reeno na Biennalu prezentirala minornim
radom, daleko ispod razine njihovih dosadanjih intrigantnih web diverzija, dodatno
je dolijevala ulje na vatru, proglaavajui na
svojim stranicama organizatore licemjerima
i radei sitne diverzije natpisima na e-toysovom kontejneru (www.rtmark.com/torino
<http://www.rtmark.com/-torino>). Unato incidentu u kojem je dolo do razila
enja stavova pojedinih umjetnika, direktora i
kustosa, ovogodinji biennale ostat e zapamen ako ne kao jedan od nekonvencionalnijih (velik broj projekata nastajao je u
procesu i dovravao se kroz cijelo trajanje
Biennala), a onda kao posve aktualan, barem
kad je rije o reakcijama na sasvim odreeni
kontekst kakva zadaju prostor i vrijeme.

32

IV/82, 6. lipnja 2,,2.

od gradnje nove zgrade. Odlueno je istovremeno zapoeti ispitivanje mogunosti pregradnje
neke postojee zgrade, za to je

radova, tehnike dokumentacije

(idejni, glavni i izvedbeni projekt), ishoenja uvjeta ureenja
prostora i graevne dozvole, s

ture. U odreivanju pravilnog

pravnog i urbanistikog smjetaja dvorine dogradnje na postojeu parcelu precizno su odree-

Fantomska akademija
Kronologija sluaja
Muzike akademije mar
kroz dr
avne institucije

Zlatko Juri
ad sam prije desetak godina prvi put objavio tekst u
asopisu
ivot umjetnosti
o razmiljanjima i pokuajima od
1945. do 1990. osiguranja potrebnog prostora za rad Muzike
akademije, imao sam suzdr
anu
nadu kako bi se s vremenom
mo
da barem moglo zapoeti s
procesom trajnog rjeenja. Iako
je od ezdesetih godina sklerotinost politikog odluivanja u
dr
avnom aparatu bila sve vidljivija, ipak se uspjelo sagraditi nove zgrade za kapitalne kulturne
institucije poput arheolokih
muzeja u Zadru i Splitu, Nacionalne i sveuiline knji
nice u
Zagrebu. Pouen iskustvom dugotrajnosti izgradnje ove tri institucije nisam imao nikakvih
iluzija kako bi bilo kakva novogradnja ili pregradnja postojee
zgrade mogla biti brzo izvedena
u nekoliko godina. Realnije je bilo oekivati krajnje neizvjesni
proces u trajanju od jednog do
dva desetljea. Za dugotrajnost
ostvarenja bilo kakve zamisli na
podruju kulture na ovim prostorima postoje brojna objektivna
opravdanja: neprekidna nestabilnost u politikim zbivanjima,
prijelaz iz totalitarne diktature u
graansku demokraciju i Domovinski rat. Daleko su zanimljivija
i brojnija subjektivna opravdanja
koja se sva nalaze u sferi maginosti ekonomskog miljenja. U
tekstu nastojim unutar opisanog
politikog i gospodarskog okru
enja prikazati desetogodinji
mukotrpni mar kroz dr
avne
institucije brojnih dekana Muzike akademije sa skromno postavljenim ciljem barem zapoinjanja procesa gradnje nove
zgrade ili pregradnje postojee
zgrade u strpljivoj nadi o nekim
buduim generacijama dekana,
profesora i studenata koji e itavu gradnju uspjeno privesti
dovrenju.

Dekan Prerad Detiek (1991.95.): 1992. Odustajanje od

Vranicanijeve poljane
Za vrijeme obavljanja pripremnih radova na Vranicanijevoj
poljani tijekom 1991. u brojnim
razgovorima s gradskom upravom pokazalo se da je prikupljena svega jedna treina potrebna
novca. Vranicanijeva poljana je
katastarska estica 1563 na Gornjem gradu koja je omeena: sa
sjeverne strane Vranicanijevom
ulicom, kulom Lotrak na istoku, Strossmayerovim etalitem
na jugu i Hidrometeorolokim
zavodom na zapadu. Pretpostavlja se mogunost pojavljivanja financijski zahtjevnih arheolokih
istra
ivanja. Zbog tekih ratnih
zbivanja i zamrene gospodarske
situacije dekan Prerad Detiek je
poeo razmiljati o odustajanju

1.4: Ulino i dvorino proelje zgrade PMF-a;

Zvonimirova ulica 8/Bauerova; srpanj 1997.

2.1 Fotografija iz zraka kompleksa Paromlina;

Hrvatske matice iseljenika i KD Vatroslava
Lisinskog, iz smjera sjeverozapada

potrebno daleko manje novaca

nego za novogradnju.

1993. Kako financirati bilo

kakvu gradnju?
Tvrtka Interkonzalting je
predlo
ila na potpisivanje ugovor o voenju svih konzalting
poslova i ovjeru punomoi o zastupanju Muzike akademije pred
gradskim i dr
avnim slu
bama.
Na velika graevinska poduzea
Industrogradnju, Tehniku i Meimurje-Visokogradnju bio je upuen dopis s anketnim upitom jesu li spremni kreditirati poetak
pripremnih radova (istra
ni radovi, izrada tehnike dokumentacije, otvaranje gradilita, poetak graenja) oko izgradnje nove
zgrade Muzike akademije. Generalni direktor Industrogradnje
Mato op i Tehnike Filip Filipec
potvrdno su odgovorili, ali prije
uspostavljanja bilo kakva kreditnog odnosa tra
ili su pismene
garancije Grada Zagreba i Republike Hrvatske za povrat kredita. Direktor Meimurje-Visokogradnje Ljubomir Jurec otklonio je mogunost kreditiranja, a poetak suradnje uvjetovao
je isplatom jednog dijela avansa.
Iz odgovora bilo je oito da
gradnja nove zgrade dolazi u obzir tek kad se utvrdi precizan,
pouzdan i dugoroan nain financiranja.

1994. Pojava zgrade na uglu

Zvonimirove ul. 8 /Bauerove
ul.
Nakon to je situacija izgledala prilino bezizlazna, poetkom
veljae pojavila se iznenada mogunost pregradnje jedne postojee zgrade. Pomonik rektora za
investicije i odr
avanje Rudolf
Lonari zatra
io od in
enjera
Damira Hudeeka iz Interkonzaltinga financijsku i tehniku
analizu opravdanosti smjetaja
Muzike akademije u zgradu na
uglu
Zvonimirove
ul.
8/Bauerove ulice, nakon to se
Prirodoslovno-matematski fakultet preseli u dovrenu novu
zgradu na Bijenikoj cesti na
Horvatovcu. Postojea ulina
uglovnica ima povrinu od 2634
m2, a u dvoritu je mogue izvriti dogradnju od 1846 m2.
Ukupna povrina zgrade bi iznosila 4480 m2. Trokovi pregradnje postojee zgrade i izgradnje
novog dvorinog dijela bili su
predvieni u iznosu od 4,583.800
DEM. Izrada arhitektonskih
snimki, istra
nih geotehnikih

nadzorom nad graenjem procijenjeni su na 320.866 DEM, pribli
no 7% od cijene gradnje.

Ukupni proraun trokova pregradnje iznosio je 4,904.666 DEM
(1094 DEM/m2) u to nije bila
ukljuena unutranja oprema.
Vrijeme izgradnje bilo je predvieno u razdoblju od 1994. do
1996. Planirano je bilo tijekom
1994. obaviti: arhitektonsku
snimku postojee zgrade, graevinsko-instalatersko istra
ne radove, sreivanje imovinskopravnih odnosa zgrade i zemljine parcele, izradu projektnog zadatka, idejno arhitektonsko rjeenje, prijedlog uvjeta ureenja
prostora i ishoenje suglasnosti,
tehniku dokumentaciju za graenje (glavni i izvedbeni projekt), ishoenje graevinske dozvole, iseljenje Prirodoslovnomatematskog fakulteta iz zgrade
i preseljenje u novu zgradu na
Horvatovac, pripremu graevinskog zemljita i projekt interijera. Potrebni proraun za financiranje svih djelatnosti iznosio je
321.000 DEM. Za 1995. bio je
predvien poetak i zavretak
pregradnje postojee uline
zgrade i poetak radova na dvorinoj dogradnji, s proraunom
od 2,300.000 DEM. U 1996. godini bi se dovrila izgradnja dvorine dogradnje i bilo bi potrebno jo 2,283.000 DEM. Pomonik rektora za investicije i odr
avanje Rudolf Lonari je predstavio analizu Damira Hudeeka
na Upravnom vijeu Sveuilita
gdje se raspravljalo o jo dva mogua rjeenja: bivoj Komandi
zrakoplovstva u Maksimirskoj ul.
63 i vojarni Kumrovec u Ilici. Tijekom rasprave zgrada na uglu
Zvonimirova ul. 63/Bauerova ul.
je bila prihvaena kao jedino
realno rjeenje, jer preostale dvije lokacije dugorono nisu bile
izgledne zbog slo
enih meusobnih odnosa u Ministarstvu
obrane Republike Hrvatske. Dekan Prerad Detiek bio je suglasan s izborom zgrade na uglu
Zvonimirove ul. 8/Bauerova ul.,
ali je tra
io pismeno jamstvo od
Sveuilita da e nakon iseljenja
Prirodoslovno-matematskog fakulteta zgrada biti dodijeljena na
koritenje Muzikoj akademiji.
Sredinom o
ujka arhitekt Slavko
Daki, direktor Gradskog zavoda za planiranje razvoja grada i
zatitu ovjekova okolia, suglasio se s idejom prenamjene zgrade za potrebe Muzike akademije. Posebno je upozorio na pripadanje zgrade u II. kategoriji zatite spomenika, zbog ega je za
sve pregradnje potrebna pismena
suglasnost Gradskog zavoda za
zatitu i obnovu spomenika kul-

ni urbanistiki uvjeti minimalne

udaljenosti od postojeih zemljinih mea. Dekan Prerad Detiek se sredinom travnja obratio
Uredu predsjednika Republike
Hrvatske s molbom za posredovanje na zajednikom sastanku
predstavnika Prirodoslovno-matematskog fakulteta, Muzike
akademije i Uprave Sveuilita.
Do sastanka pod patronatom
predsjednika Republike Hrvatske nije dolo, ali je na 8. sjednici
Upravnog vijea Sveuilita poetkom studenog konano odlueno da se ne mogu izdati nikakva pismena jamstva, zbog nerazrijeenosti imovinsko-pravnih
odnosa nad nekretninama izmeu Sveuilita i Prirodoslovnomatematskog fakulteta.

Dekan Kristijan Petrovi

(1995.-97.): 1995. Tko je vlasnik zgrade?
U sijenju je dekan red. prof.
Prerad Detiek pokrenuo osnivanje inicijativnog odbora za novu zgradu Muzike akademije u
Zagrebu u kojem su bili lanovi:
Naima Bali, Nika Bareza, Maja
Bezjak, Arsen Dedi, Pavle Depalj, Prerad Detiek, arko
Domljan, Nenad Fabijani, Nedjeljko Fabrio, Nika Gligo, Pero
Gotovac, Ivo Josipovi, Tereza
Kesovija, uro Koka, Vladimir
Kranjevi, Ognjen Kraus, Adalbert Markovi, Seadeta Mid
i,
Andro Mohorovii, Tonko
Nini, Kristijan Petrovi, Ru
a
Pospi-Baldani, Miljenko Prohaska, Anelko Ramuak, Istvan Roemer, Ivan Supek, Vjekoslav utej, Jaka Zlatar, Viktor
mega. Odbor je izradio rezoluciju sa zahtjevom da se odmah
odredi prostor za zgradu i raspie javni natjeaj za financijsko i
arhitektonsko rjeenje. U o
ujku i travnju Damir Hudeek je
upozorio Ministarstvo znanosti i
tehnologije na zaustavljanje svih
prethodnih radova planiranih za
1994. zbog nepostojanja pismenog jamstva Sveuilita. Osnovni
problem su nerijeeni imovinsko-pravni odnosi. Prirodoslovno-matematski fakultet nije nikad bio vlasnik, jer je zgrada upisana u zemljinim knjigama kao
drutveno vlasnitvo od 28. srpnja 1959. Tijekom 1992. jedna
od zamisli na fakultetu bila je
prodajom zgrade financirati dovrenje izgradnje nove zgrade na
Horvatovcu. Sredinom lipnja
odr
an je sastanak na Prirodoslovno-matematskom fakultetu,
gdje je tajnica fakulteta je izvijestila o posjedovanju dokumenta
iz 1945.godine o dodjeli zgrade
na koritenje, pa se zato u rujnu
fakultet namjerava upisati u
zemljinim knjigama kao vlasnik.
Inicijativni odbor za novu zgradu ovlastio je izaslanike dekana
Prerada Detieka, Maju Bezjak,
Terezu Kesoviju, Nedjeljka Fabria i arka Domljana da krajem
mjeseca ponovno zatra
e prijem
kod predsjednika Republike Hrvatske. elja je bila postii ukljuenje predsjednika dr
ave u itavu inicijativu, kojom bi se ubrzalo rjeavanje imovinsko-pravnih
odnosa. U listopadu, s poetkom

akademske godine, Prerad Detiek je nakon dva mandata predao

du
nost dekana Kristijanu Petroviu. Ured Predsjednika Republike je posredno odgovorio
poetkom prosinca, kad je Davorin Tepe, predstojnik Ureda
za upravljanje imovinom Republike Hrvatske otklonio mogunost bilo kakva posredovanja u
rjeavanju problema prostora
Muzike akademije. Objanjenje
je na rutinskoj birokratskoj razini uvje
bavanoj desetljeima na
ovim prostorima: ured struna
slu
ba Vlade Republike Hrvatske koja se koristi za potrebe tijela dr
avne vlasti. to god to bilo kome znailo.

1996. Pitijski odgovor gradske

uprave
Krajem veljae zamjenik ministra znanosti Nikola Ru
inski
obavijestio je dekana Kristijana
Petrovia da je donesena odluka
o dodijeli 500.000 kuna iz dr
avnog prorauna za 1996. za pregradnju zgrade. U narednih nekoliko dana se od Muzike akademije zahtijevalo podnoenje izvjetaja Ministarstvu znanosti i
tehnologije o predvienom poetku koritenja sredstava. Izvjetaj je trebalo izraditi bez obzira to se nikakva odluka nije
mogla donijeti zbog problema s
imovinsko-pravnim odnosima.
Poetkom o
ujka, dekan Kristijan Petrovi zamolio je potpredsjednicu Vlade Republike Hrvatske Ljerku Mintas-Hodak za pomo u rjeavanju pravne situacije
s vlasnitvom, koja je dola na
mrtvu toku. Mintas-Hodak
sazvala je sastanak poetkom srpnja na kojem su prisustvovali
ministar znanosti Ivica Kostovi,
ministrica prosvjete Ljilja Voki,
ministar kulture Bo
o Bikupi,
pomonik Rektora za investicije
i odr
avanje Rudolf Lonari,
dekan Kristijan Petrovi, prodekan Jaka Zlatar i Frano Para s
Muzike akademije. Zbog sprijeenosti nisu bili prisutni predsjednik Odbora za izgradnju,
potpredsjednik Sabora, arko
Domljan i gradonaelnica Marina Matulovi-Dropuli. Na sastanku je odlueno da Ministarstvo znanosti i tehnologije,
Sveuilite i Grad Zagreb moraju
stvoriti pravne pretpostavke za
potpisivanje ugovora izmeu
Prirodoslovno-matematskog fakulteta, Muzike akademije i
Grada o prijenosu vlasnitva s
Prirodoslovno-matematikog fakulteta na Muziku akademiju
do kraja rujna. Ministarstvo znanosti i tehnologije je trebalo u
proraunu predvidjeti financijska sredstva za izvoenje pregradnje u razdoblju od 1997. do
1999. U zadnjem tromjeseju
1996. trebao bi se raspisati natjeaj za izradu projektne dokumentacije. Osnovao bi se tim za
odluivanje i praenje radova,
koji bi poetkom listopada podnio izvjetaj potpredsjednici Vlade Ljerki Mintas-Hodak. Odmah nakon sastanka dekan Kristijan Petrovi je podnio zahtjev
za vlasniki upis zgrade u korist
Muzike akademije na proelnika Borisa Ordulja u Gradski
ured za graditeljstvo, komunalne
i stambene poslove, promet i veze. Nakon zaprimljenog zahtjeva
sredinom srpnja, na 34. sjednici
komisije za poslovni prostor
Gradskog poglavarstva donesena
je Pitijska odluka da se po iseljenju Prirodoslovno-matematskog
fakulteta iz izgrade u Zvonimi-

IV/82, 6. lipnja 2,,2.

rovoj ul. 8 prostor dodijeli Muzikoj akademiji. Iz famozne
turosti teksta nije jasno ostaje li
Grad Zagreb vlasnik zgrade koju
samo dodjeljuje akademiji na koritenje ili se grad odrie vlasnitva koje se prenosi na akademiju
kao novog vlasnika. Krajem listopada dekan Kristijan Petrovi
je obavijestio Ljerku MintasHodak o osnivanju operativne
grupe za praenje dinamike djelovanja u sastavu: pomonik rektora za investicije i odr
avanje
Rudolf Lonari, dekan Frano
Para i Jaka Zlatar s Muzike
akademije i Hari Vladovi-Relja
iz Interkonzaltinga. Upozorio je
na stav gradonaelnice Marine
Matulovi-Dropuli koja je odluku tumaila kao nemogunost
dodjeljivanja vlasnitva Muzikoj akademiji. Krajem prosinca
ministar znanosti Ivica Kostovi
je odobrio Muzikoj akademiji
poetak koritenja svojedobno
dodijeljenih 500.000 kuna za
obavljanje nu
nih pripremnih radova.

no-matematiki fakultet ju je dugi niz godina posjedovao kao samostalan, zakonit, istinit i poten posjednik, pa se zato ima
pravo uknji
iti u zemljinim
knjigama kao vlasnik. Potrebno
je jo priekati razrjeenje situacije s bivim vlasnicima i osnivaima, Zakladom Hrvatske ekonomske komercijalne kole, koja

remnih radova do ishoenja graevne dozvole ugovoren je mjeseni paualni iznos od 11.900
kuna. Za poslove strunog nadzora nakon poetka gradnje ugovoreno je 1,9 % na iznos svake
obraunate privremene mjesene
situacije, uz uvjet ako izgradnja
bude financirana kroz proraun
Republike Hrvatske. Direktor i

Nikola Ru
inski je donio odobrenje i rjeenje kojim se 300.000

kuna doznailo na poslovni raun Muzike akademije. Za vrijeme izvoenja radova Muzika
akademija je morala Ministarstvu
znanosti i tehnologije obavezno
podnositi izvjetaje o svim djelatnostima, dostavljati fotokopije svake ovjerene graevinske si-

Dekan Igor Gjadrov (1997.98.): 1997. Izrada idejnog

projekta pregradnje
Sredinom veljae dekan Kristijan Petrovi i direktor Mahmud
Kapetanovi iz arhitektonskog
ureda Centar 51 sklapaju ugovor
o izradi tehnike dokumentacije
u iznosu od 367.425 kuna. U
ugovoru je samo donekle bio odreen obujam poslova po pojedinim fazama, ali su zato vrlo precizno bili odreeni vremenski
rokovi i financijski iznosi za isplatu po zavretku pojedine faze.
Prevedeno na obian jezik znailo je da su projektanti bili donekle u prednosti pred investitorom
koji nije imao precizan pregled
nad veliinom ugovorene usluge
koju je u konanici trebala biti
izvrena prije bilo kakve isplate.
Procjena o veliini izvrene usluge ovisila je o arbitrarnoj procjeni tvrtke Interkonzalting. Programska skica s idejnim rjeenjem
za ishoenje lokacijske dozvole
izradila bi se za 25 dana od potpisa ugovora za pogoeni iznos od
25.719 kuna 10% ukupnog iznosa. Nakon prihvaanja programske skice za sljedeih 25 dana izradio bi se idejni projekt za iznos
od 73.485 kuna ili 20%. Glavni
projekt uslijedio bi za 60 dana od
odobrenja idejnog projekta za
iznos od 183.713 kuna ili 50%.
Izvedbeni projekt bio bi izraen
za 30 dana nakon predaje glavnog projekta za iznos od 84.508
kuna ili 10%. Preostalih 10% od
ukupne vrijednosti ugovora isplatilo bi se nakon ishoenja graevinske dozvole. Ukupno vrijeme projektiranja bilo je predvieno na pribli
no 135-140 dana.
Arhitekt Neboja Weiner je odgovorni projektant arhitekture.
Frane Para je imenovan za glavnu osobu Muzike akademije
koja je odgovorna za izradu arhitektonskog programa u sklopu
projektnog zadatka i odobrenje
programske arhitektonske skice.
Istovremeno je potpredsjednica
Vlade Ljerka Mintas-Hodak
poslala dekanu miljenje Uprave
za graansko pravo Ministarstva
pravosua, koje se bavi imovinsko-pravnim odnosima, a izraeno je tijekom sijenja. Prirodoslovno-matematiki fakultet je na
osnovi zapisnika sa sjednica
Sveuilinog savjeta iz 1956. i
1959. godine stekao pravo vlasnitva. Nekretnina je bila drutveno vlasnitvo, a Prirodoslov-

3.3 Arhitekt Branko Kincl; varijanta C: Trg Stjepana Radia izmeu KD Vatroslava Lisinskog i zgrade Gradskog poglavarstva, o
ujak 2001.

po Zakonu o nadoknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunistike vladavine

mo
e postaviti zahtjev za povrat
imovine do 30. lipnja 1997. Mintas-Hodak je na osnovi tumaenja smatrala da se bivi vlasnici
nee pojaviti, pa prema tome nema zapreka za prijenos nekretnina na Muziku akademiju. Poetkom svibnja arhitekt Neboja
Weiner sa suradnicima D.
Gozze-Gueti i Z. Gjoi izradio
je u mjerilu 1 : 200 idejno rjeenje zgrade. U dvorinom dijelu
parcele dograena je dvorana za
orkestre i zborove u ukupnoj visini prizemlja i prvoga kata. Svi
pratei sadr
aji nalaze se u dvije
podrumske eta
e. Prema arhitektonskom programu u dvorani
je predvieno 300 posjetitelja, 80
lanova orkestra i pribli
no 100
lanova zbora, to je ukupno 480
osoba. Zanimljivo je nepotovanje urbanistikih uvjeta o minimalnim udaljenostima dvorine
dogradnje prema susjednim
zemljinim meama koje je u
o
ujku 1994. propisao proelnik
arhitekt Slavko Daki. Propisana
udaljenost od zapadne granice
parcele bila je 6 m, a projektirana
je 3 m, od ju
ne granice bilo je 8
m, a u nacrtu je 5 m. Minimalna
udaljenost od najisturenijeg zapadnog zida stambene kue bila
je zahtijevana 8 m, a u nacrtu je
6,5 m. Sljedea zanimljivost je da
u tehnikom opisu idejnog rjeenja nema nikakvog iskaza ukupne povrine. U prvoj polovini
1997. Kristijan Petrovi je zbog
bolesti predao du
nost dekana
Igoru Gjadrovu. Krajem svibnja
potpisan je ugovor o obavljanju
konzalting poslova i strunog
nadzora nad izradom projektne
dokumentacije i izgradnjom nove zgrade izmeu dekana Igora
Gjadrova i direktora Harija Vladovi-Relje iz Interkonzaltinga.
Honorar se trebao obraunavati
na dva naina. Za voenje prip-

in
enjer Sergije Waniek su zastupali tvrtku u obavljanju ugovorenih poslova. Sredinom srpnja na
zahtjev Frane Paraa, koji je u
meuvremenu imenovan voditeljem izgradnje, svih osam proelnika odsjeka Muzike akademije
morali su pismeno dostaviti
primjedbe na idejno arhitektonsko rjeenju odgovornom projektantu arhitektu Neboje Weinera. Istodobno, dekan Igor
Gjadrov osnovao je Povjerenstvo
za prikupljanje i ocjenjivanje svih
vrsta ponuda za izvoenje radova u sastavu: dekan, Frano Para,
tajnik Boris Bernik s Muzike
akademije; eljko Findri Ministarstvo znanosti i tehnologije i
predstavnik
Interkonzaltinga.
Nakon pozitivnog izjanjavanja
svih proelnika odsjeka tijekom
srpnja voditelj izgradnje Frane
Para je pismeno potvrdio prihvaanje idejnog rjeenja. Krajem
kolovoza bio je gotov idejni projekt pregradnje i dogradnje. Tekst i razrada nacrta su istovjetni s
idejnim rjeenjem. Novost je
precizan iskaz povrina u neto i
bruto iznosu. U bruto iskazu
postojea zgrada ima 3604 m2, a
dograeno je jo 3535 m2.
Ukupna bruto povrina zgrade
Muzike akademije iznosi 6983
m2. Od nacrta je novina jedan list gdje su prikazani razliiti naini koritenja dvorane, kad se u
njoj nalazi od 330 osoba i vie,
od 373 do 443 osoba. Krajem listopada Sergije Waniek je odobrio
zahtjev projektanta Centar 51 za
poveanjem honorara i poslao je
Frani Parau na odobrenje i isplatu prvi dopunski ugovor o izradi projektne dokumentacije.
Prema obrazlo
enju Interkonzaltinga, do poveanja ukupne povrine dolo je uz odobrenje povjerenstva za graenje. Istodobno
su se izradili uvjeti za raspis natjeaja za izbor izvoaa geomehanikih radova. Tijekom studenog zamjenik ministra znanosti

tuacije i izvod Zavoda za platni

promet o plaanju izvoau.

Dekan Tonko Nini (1998.2000.): 1998. Policija

zaustavlja geomehanike
istra
ne radove
Povjerenstvo za prikupljanje
ponuda je tijekom veljae analiziralo etiri pristigle financijske
ponude bez poreza na dodanu
vrijednost za izvoenje geomehanikih radova u rasponu od
24.840 (Geotehniki studio
d.o.o.) do 39.550 kuna (I.G.H.
Zagreb). Izabrana je financijski
najni
a ponuda Geotehnikog
studija d.o.o. Sa Interkonzaltingom je poetkom lipnja potpisan
prvi dopunski ugovor na mjeseni paualni iznos od 3900 kuna
bez poreza na dodanu vrijednost.
Poetkom akademske godine
1998-99., du
nost dekana od
Igora Gjadrova preuzeo je Tonko Nini. Voditelj izgradnje Frano Para je podnio opirno izvjee s preciznom kronologijom dosadanjih akcija za izgradnju nove zgrade Muzike akademije u razdoblju od 1. listopada
1996 do 1. listopada 1998. Vrlo
je zanimljivo tumaenje osnovnih uzroka zastoja svih djelatnosti oko zgrade na uglu Zvonimirove ul. 8/Bauerove ul. Jedan
od najva
nijih je proces preobrazbe Prirodoslovno-matematskog fakulteta u dvije pravne jedinice, odnosno dva fakulteta,
koji vode upravni spor oko pravnog nasljeivanja zgrade nakon
budueg preseljenja u novu zgradu na Bijenikoj cesti na Horvatovcu. Frano Para je procijenio
da bi jedan od fakulteta
elio
zadr
ati zgradu u Zvonimirovoj i
nakon preseljenja dijela nastavnog osoblja i studenata na Horvatovac. Drugi va
an initelj je
nedostatak novaca u dr
avnom
proraunu zbog ega se dovretak gradnje na Horvatovcu predvia tek za nekoliko godina. Si-

33

tuacija se dodatno zakomplicirala kad se pokualo zapoeti geomehanika istra
ivanja nosivosti

tla. Od poetka okolni stanari
nisu bili skloni ideji o akademiji
u susjedstvu, pa su pozvali policiju koja je zbog nejasne imovinsko-pravne situacije jednostavno
zabranila daljnje radove i zatvorila gradilite. Posebno je objanjeno zato je od idejnog arhitektonskog rjeenja do idejnog
arhitektonskog projekta ukupna
povrina zgrade od poetnih
4000 m2 narasla na konanih
7000 m2. Tijekom razgovora prije izrade idejnog projekta, Povjerenstvo za izgradnju je zatra
ilo
od odgovornog projektanta arhitekture poveanje povrine zbog
predvianja budueg poveanja
broja studenata sa 400 na 500.
Projektna tvrtka je zbog razlike
povrina od 3000 m2 predlo
ila
dopunski ugovor jer se povrina
poveala pribli
no 75%. Ministar znanosti Ivica Kostovi je odbio odobriti isplatu dopunskog
ugovora zbog neovlatenog poveanja ukupne povrine zgrade,
o emu Ministarstvo nije bilo
pravodobno ukljueno. Rjeenje
se pokualo pronai na prijedlog
dekana Tonka Ninia u razgovoru s predsjednikom Vlade Zlatkom Mateom. Do sastanka nije
dolo, a ministar znanosti ostao
je pri svom uvjerenju, pa arhitektonskoj tvrtki Centar 51 nije isplaeno dodatno poveanje honorara. Sve aktivnosti su nakon
toga bile usmjerene na organiziranje sastanka dekana Prirodoslovno-matematikog fakulteta,
Muzike akademije, zamjenika
ministra znanosti Nikole Ru
inskog i rektora Sveuilita kako bi
se razrijeila barem imovinska
pitanja. Doznaeni novac je Muzika akademija oroila u Zagrebakoj banci, pa su odreeni
trokovi plaani od kamata, a
glavnica je ostala nedirnuta.

Dekan Haris Nonveiller (2000. ):

2000. Iznenadni
pronalazak Trg S. Radia
Nakon svih peripetija, dekan
Tonko Nini odustaje od zgrade
na uglu Zvonimirove 8/Bauerove
ulice i poetkom veljae se obratio predsjedniku Vlade Ivici Raanu i gradonaelnici Marini
Matulovi Dropuli s molbom
da se Muzikoj akademiji ponovo dodijeli zemljite na Vranicanijevoj poljani, koje ipak predstavlja donekle najbolje rjeenje.
Krajem o
ujka Vlada je odgovorila na uvjerljivo provjereni nain
koji se nije promijenio od bana
Theodora grofa Pejacsevicha s
poetka 20. stoljea, tako to je
tajnica Vlade Jagoda Premu
i
sve uputila na Ministarstvo znanosti i tehnologije i Ministarstvo
kulture. Istodobno se u raspravu
ponovno aktivno ukljuuje arhitekt Slavko Daki, proelnik
Gradskog zavoda za prostorni
razvoj grada i zatitu okolia, s
prijedlogom da se zbog promjene lokacije nanovo izradi program nove Muzike akademije.
Kad se odredi novi program, Zavod bi se mogao vrlo aktivno ukljuiti u kreativno istra
ivanje i
odabir najpovoljnije lokacije. Na
poziv dekana Tonka Ninia ukljuuje se i arhitekt Branko Kincl
s Arhitektonskog fakulteta poetkom travnja s financijski precizno izraenom ponudom u
skladu s Pravilnikom o cijenama
usluga Hrvatske komore arhitekata i in
enjera u graditeljstvu.
Ponuen je vrlo opse
an posao:

34

IV/82, 6. lipnja 2,,2.

savjetovanje pri izboru lokacije

za novu Muziku akademiju
(7500 kuna); izrada arhitektonskog programa uz komparativnu
analizu sa svjetskim iskustvima
(47.000 kuna); urbanistiko-arhitektonska analiza lokacije
(24.900 kuna po lokaciji); izrada
programske arhitektonske idejne
studije te ishoenje lokacijske
dozvole (74.700 kuna). Ponuda
je bila osloboena plaanja poreza na dodanu vrijednost i zbog
dugogodinje suradnje ponueno je 20% popusta. U lipnju je
arhitekt Branko Kincl izradio
savjetodavno miljenje za odabir
lokacije. Analiza polazi od utvrivanja postojeeg stanja: nastavnog programa (8 odjela, 25
studija, 365 kolegija); studenata
(403 ukupno, 386 redovitih i 17
postdiplomaca) i nastavnog
osoblja (96 stalno zaposlenih i
97 vanjskih suradnika, 18 zaposlenih u administraciji). Nastavna
djelatnost Muzike akademije se
odvija na vie lokacija u Zagrebu
s ukupnom povrinom 2207 m2
(Hrvatski glazbeni zavod u Gundulievoj ul. 6 1197 m2; Dom
HDLU 350 m2; Berislavieva
16 560 m2; Savska cesta 77
100 m2). Dananje stanje je 5,48
m2/ po studentu. U postojeim
uvjetima ne postoji zbornica ni
profesorski kabineti, studenti
nemaju vje
baonice, a dvorana za
priredbe se iznajmljuje. Biblioteka je smjetena u 60 m2, a Muzikoloki zavod u 20 m2. Elektroniki studio i prostor za video
projekcije imaju iskljuivo utopijsko-metaforiko znaenje bez
ikakve realne nade u o
ivotvorenje. Europski normativ za visokokolske ustanove poput akademije je 25 m2 po studentu, to
je u naoj gospodarskoj situaciji
s uestalom primjenom kreativne statistike teko ikada dohvatljiv ideal. Za sadanji broj od 400
studenata po normativu od 1820 m2 po studentu, to je prilagoeno naim financijskim mogunostima, potrebna ukupna
povrina iznosila bi 7220 m2.
Prema nekim predvianjima, do
2050. godine broj studenata bi
mogao narasti na pribli
no 550
do 600, pa bi primjenom istog
normativa ukupna povrina iznosila izmeu 11-12.000 m2. Usporedno su obraene Vranicanijeva poljana na Gornjem gradu i
Trg Stjepana Radia, koji se nalazi sjeverno od Avenije Vukovar i
izmeu zgrade Gradskog poglavarstva i Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskoga. Za obje situacije urbanistiki je analizirana lokacija (pristup, orijentacija, geometrija parcele) i komunalna infrastruktura (kanalizacija, vodovod, elektroenergetika, plin, vrelovod, distributivna telekomunikacijska kanalizacija). Varijanta s
Vranicanijevom poljanom ima
nekoliko bitnih ogranienja.
Teoretski je mogue izgraditi
9000 m2 i nakon pregradnje
zgrade Hidrometeorolokog zavoda ukljuiti jo dodatnih cca.
3000 m2. Prvo ogranienje je
oekivanje vrlo slo
enih arheolokih istra
ivanja itave parcele
slino kao kod Muzeja grada
Zagreba, to e izrazito poveati
trokove i mo
da onemoguiti
izgradnju bilo kakve podzemne
eta
e. Drugo ogranienje je potreba iseljenja Hidrometeorolokog zavoda u nove prostore, koji
jo uvijek nisu precizno odreeni. Tree ogranienje je to je
pristup zgradi mogu samo pjeacima i osobnim automobilima

uz vrlo ogranien broj parkiralinih mjesta, zbog ega bi iskoritenost i posjeenost dvorane bila
neto slabija. Na lokaciji Vranicanijeve poljane pretpostavlja se
cijena izgradnje od 10.000 kuna/m2 zbog slo
enih uvjeta izgradnje. Ukupni proraun iznosio bi mo
da i vie od 90,000.000
kuna. Na Trgu S. Radia izvrstan
je prometni pristup svim vrstama
prijevoza i mogue je napraviti
veliko parkiralite. Izgradnjom
akademije stvorio bi se veliki
kompleks na istonoj strani trga
koji bi bio povezan s dvoranom
Lisinski. Mogue je izgraditi
12.000 m2 bruto povrine te jo
8000 m2 rekonstrukcijom i proirenjem kompleksa Paromlina.
Za predvienih 600 studenata
normativ bi bio 20 m2 po studentu. Za procijenjenu povrinu
od 12.000 m2 uz pretpostavljenu
cijenu 6000 do 8000 kuna/m2,
ukupni potrebni proraun iznosio bi 72-80,000.000 kuna.
U zakljuku arhitekt Branko
Kincl predla
e smjetaj Muzike
akademije na Trgu S. Radia kao
daleko povoljnije rjeenje za ostvarenje itave zamisli. Nu
an
preduvjet je pribavljanje potrebnog dijela zemljita za izgradnju
koji je sada nalazi u vlasnitvu
Hrvatske matice iseljenika. Krajem srpnja savjetnik arhitekt Slavko Daki je u preliminarnom razgovoru dogovorio naelni pristanak Borisa Marune ravnatelja Hrvatske matice iseljenika oko mogunosti besplatnog ustupanja
zemljita. Nakon naelnog pristanka dekan Tonko Nini se obratio potpredsjednici Vlade eljki
Antunovi u tra
enju pomoi
oko ubrzanja itavog procesa
kroz dr
avnu administraciju. Potaknut posebnim razgovorima s
predsjednikom Republike Stjepanom Mesiem u lipnju, dekan
Tonko Nini je poetkom rujna
predlo
io ministru znanosti Hrvoju Kraljeviu osnivanje u
eg
povjerenstva za izgradnju s ministrom kao predsjednikom i lanovima: potpredsjednica Vlade
eljka Antunovi, zamjenica ministra kulture Biserka Cvjetianin, gradonaelnik Milan Bandi i
ravnatelj Boris Maruna. Brzina
akcije bila je vrlo va
na jer se sredinom rujna zavravao rok za
podnoenje prijedloga za izmjene
i dopune Generalnog urbanistikog plana Zagreba. Ako se tada
ne bi odredila pozicija Muzike
akademije u planerskim dokumentima, to bi moglo dodatno
nepotrebno zakomplicirati sve
budue procese oko izgradnje.
Krajem rujna dekan Tonko Nini
i arhitekt Branko Kincl potpisali
su ugovor o izradi prostornog
programa Muzike akademije uz
komparativnu analizu sa suvremenim svjetskim primjerima.
Rok za izradu bio je 45 dana (do
sredine studenog), a honorar je
iznosio 47.000 kuna prema ranijoj
ponudi. S novom akademskom
godinom u listopadu je za dekana
izabran Haris Nonveiller, a Tonko Nini je imenovan pomonikom za izgradnju. Poetkom studenog ravnatelj Boris Maruna pismeno je potvrdio dogovor iz sredine rujna sa sjednice u
eg Povjerenstva za izgradnju o poklanjanju zemljita u vlasnitvu Hrvatske matice iseljenika iskljuivo za
gradnju zgrade Muzike akademije u vremenskom roku od 3
godine. Ako u tom razdoblju ne
doe do gradnje, zemljite bi se
ponovo vratilo u vlasnitvo Hrvatske matice iseljenika. Krajem

studenog na sastanku ministra

znanosti Hrvoja Kraljevia i dekana Harisa Nonveillera dogovoreno je definitivno odustajanje od
zgrade na uglu Zvonimirova ul.
8/Bauerova ul. i to br
e potpisivanje ugovora o darovanju zemljita izmeu Hrvatske matice iseljenika i Muzike akademije.

2001. Povratak u stvarnost

U proces ispitivanja imovinsko-ravnog statusa nad zemljitem predvienim za gradnju dekan Haris Nonveiller ponovno
ukljuuje tvrtku Interkonzalting.
Sredinom sijenja tvrtka je dostavila miljenje gdje je potvrdila

Iako je od
ezdesetih godina
sklerotinost
politikog
odluivanja u
dr
avnom aparatu
bila sve vidljivija,
ipak se uspjelo
sagraditi nove
zgrade za
kapitalne kulturne
institucije poput
arheolokih
muzeja u Zadru i
Splitu, Nacionalne
i sveuiline
knji
nice u
Zagrebu
nalaze odvjetnika Ljube Petrica
kojega je za struni savjet svojedobno anga
irao dekan Tonko
Nini. Zemljite u vlasnitvu Hrvatske matice iseljenika je K..
415/1 ukupne povrine 5681 m2
i zaokru
uje dvoranu Lisinski.
Preostale
potrebne
estice
414/2-7-8-9, 416, 418 pripadaju
poduzeu 8. maj Paromlin (Klara). Zagrebaka banka zbog svojedobno odobrenih kredita poduzeu Klara i hipotekarnih zaloga pola
e vlasniko pravo na
zemljite i zgrade, pa zato imovinsko-pravni status zemljita
jo nije razrijeen. Poetkom
o
ujka arhitekt Branko Kincl radi dodatnu analizu s tri varijante
na Trgu S. Radia. Varijanta A je
predviala zgradu na zemljitu
veliine 7926 m2 sjeverno od
koncertne dvorane Lisinski i
zgrade Hrvatske matice iseljenika i ju
no od kompleksa Paromlina. S istone strane nalazi se Trnjanska cesta, a sa zapadne strane je Trg S. Radia. Predviena je
zgrada tlocrtne povrine 2850
m2. Zgrada bi imala dvije podrumske eta
e, prizemlje i dva kata s ukupnom izgraenom povrinom 17.100 m2. Kompleks Paromlina nije predvien za pregradnju. Varijanta B je vrlo slina,
jer je razlika u donekle smanjenoj tlocrtnoj povrini zgrade na
2420 m2. Predviena je samo
jedna podrumska eta
a, a ukupno izgraena povrina zgrade iz-

nosi 12.100 m2. S ju
ne strane se

nalazi Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskoga sa zgradom Hrvatske matice iseljenika, Trnjanska cesta s istone i sjeverne strane, a Trg S. Radia sa zapadne
strane. U kompleks Muzike
akademije bila bi ukljuena i rekonstrukcija Paromlina u ukupnoj povrini od 8250 m2. Najzanimljivija je varijanta C gdje je
zgrada smjetena na zemljitu
ukupne povrine 7933 m2 izmeu zgrade Gradskog poglavarstva na zapadu i Lisinskog na istoku. Avenija grada Vukovara je
granica na jugu, a sa sjevera Trg.
S. Radia. Zgrada bi imala tlocrtnu povrinu od 3000 m2, a
kompleks Paromlina takoer nije predvien za pregradnju. Zamiljena su dva podrumska kata,
prizemlje i dva kata ukupne izgraene povrine 18.000 m2.
Sredinom svibnja odr
an je sastanak izmeu Tonka Ninia, dekana Harisa Nonveillera, arhitekta Branka Kincla i Zlatka Peria proelnika Gradskog zavoda
za planiranje razvoja grada i zatitu okolia gdje je zakljueno da
je najbolje mjesto za gradnju varijanta C na buduem trgu Domovinske zahvalnosti. Projektanta arhitekture trebalo bi izabrati kroz provedbu drugog kruga
natjeaja za ureenje Trga Domovinske zahvalnosti. Postojei
program natjeaja bi se dopunio
prostornim programom Muzike akademije, a sudjelovali bi samo nagraeni natjecatelji iz prvoga kruga natjeaja. Umjesto
ogranienog broja sudionika puno bi bilo bolje organizirati javni
arhitektonski natjeaj s meunarodnim lanovima u ocjenjivakom sudu tako da svi hrvatski arhitekti mogu sudjelovanjem na
natjeaju pridonijeti rjeavanju
jednog izuzetno znaajnog arhitektonskog zadatka u hrvatskoj
kulturi. Istodobno s dugoronom akcijom za gradnju nove
zgrade kojom bi se definitivno
rijeio problem dekan Haris
Nonveiller krajem svibnja zbog
naglo iskrsnulih prostornih
problema je morao pronai barem neko kratkorono rjeenje.
Problem je to od postojee etiri lokacije na kojima se odr
ava
nastava na tri je odjednom postalo upitno nastavljanje koritenja.
Jedino je donekle dugorono sigurna bila Gundulieva 6 u vlasnitvu Hrvatskoga glazbenog zavoda. Dvorina zgrada u Berislavievoj 16 je nefunkcionalna,
graevinski derutna i predstoji
povratak privatnom vlasniku.
Podrumski prostori u Savskoj
cesti 77 nemaju dnevnog svjetla
ni mogunost prirodnog provjetravanja i nikad nisu bili predvieni za odvijanje nastave. Dok
za prostore Doma HDLU na Trgu
rtava faizma radi rekonstrukcije itave zgrade na prvobitno stanje predstoji otkaz ugovora o najmu sa 30. svibnjem
2002. Nakon razgovora pokualo se od rektora prof. dr. Branka
Jerena dobiti suglasnost za koritenje i dovrenje nedovrene
zgrade izmeu Filozofskog fakulteta i Fakulteta strojarstva i
brodogradnje u ul. I. Luia 3-5,
koja je u vlasnitvu Sveuilita.
Zgrada ima podrum, prizemlje,
prvi kat s bruto povrinom od
1204 m2. Rekonstrukcija tadanje neupotrebljive kotlovnice zapoela je 1994. za potrebe Studija poslovne informatike za stradalnike Domovinskog rata. Prema
potpisanom
ugovoru

MORH je osiguravao novana

sredstva a Sveuilite nekretnine
i provoenje organizacije graenja. Zbog pomanjkanja novaca
gradnja je obustavljena tijekom
1998. Sredinom srpnja Senat
sveuilita je dodijelio nedovrenu zgradu u ul. I. Luia 3-5 na
koritenje, dok se konano ne rijei problem smjetaj Muzike
akademije. Istodobno dekan
Nonveiller pie detaljan izvjetaj
o radu u razdoblju od 1. listopada 2000. do 1. listopada 2001., te
izvjetava eljku Antunovi o
planovima dovrenja zgrade u ul.
I. Luia 3-5 do listopada 2002.
uz proraun trokova od
5,000.000 kuna. Poetkom listopada prorektor za poslovanje
prof. dr. Vlado Leko razaslao je
lanovima Senata plan kapitalnih
ulaganja i vlastitih prihoda Sveuilita u razdoblju od 2002. do
2004. Muzikoj akademiji za
potrebe pregradnje i gradnje
predvieno je ukupno 6,900.000
kuna. Za odabranu varijantu C
na buduem trgu Domovinske
zahvalnosti sa zgradom koja ima
povrinu 18.000 m2, osigurani
trogodinji iznos je 4,79 %
ukupnih trokova izgradnje.
Procjena ukupnih trokova po
6.-8.000 kuna/m2 iznosi izmeu
108-144,000.000 kuna. Krajem
listopada dekan Haris Nonveiller predla
e sastanak s Andreom
Zlatar, lanicom Gradskog poglavarstva zadu
enom za kulturu
s dekanom, Tonkom Niniem i
Franom Paraem o novoj zgradi
Muzike akademije na osnovi
studije koju je izradio arhitekt
Branko Kincl. Poetkom studenog dekan Haris Nonveiller je
izradio opse
nu studiju Problem
prostora izgradnja nove zgrade,
gdje se nalazi fascinantan podatak o ukupnom iznosu godinje
najamnine od 600.000 HRK.
(Gundulieva 6 360.000 kuna,
Berislavieva 16 96.552 kuna,
Trg
rtava faizma bb 143.000
kuna)

Und so weiter
Opis zadnjih deset godina pokuaja rjeavanja dugogodinjih
problema prostora potrebnog za
djelovanje Muzike akademije
najbolje oslikava proces pretvaranja dr
avne administracije u
dr
avnu birokraciju, kad se izmjenjuju generacije politiara iz
dijametralno suprotstavljenih
stranaka koji nepogreivom preciznou beskonano ponavljaju
stvaranje privida napornog tra
enja rjeenja odreenog problema, a u konanici sve ostaje vrsto i nepokolebljivo nepromijenjeno. Opisani postupak priziva
u sjeanje jedan CD sa snimkama iz 1973., tvrtke Deutsche
Grammophon na kojemu dirigent Karl Boehm i Beki filharmoniari izvode muziki skerco
Perpetuum mobile op. 257. Johanna Straussa ml. Sigurnim
vodstvom maestra Karla Boehma
orkestar svira jednostavnu temu
koja savrenim ponavljanjem
posti
e odreeni dojam maginosti kod sluatelja. Upravo u
trenutku nasluivanja mogunosti da tema zbog ponavljanja
postane banalna, glazba se zaustavlja i zauje se komentar dirigenta Karla Boehma: ... und so
weiter.
Razlika izmeu dva dogaaja je u
do
ivljaju, koji izazivaju: sluajui glazbu osjeate zadovoljstvo, a
itajui kronologiju osjeate ili
iritaciju ili rezignaciju, ovisno
kakva ste temperamenta.

IV/82, 6. lipnja 2,,2.

meu mlade Giorgette, njezina ostarjelog
ljubomornog mu
a Michelea, i njezina
ljubavnika, Micheleova radnika Luigija. S
otvaranjem zastora otkriven je prostor u

pretjerivanju postala kiast, banalan, slatkast i melodramatian simbol, koji je na

kraju izgubio svaku dojmljivost i iao na

ivce. Ova kobna pojava sluajno se na

Nedostatak dominantne osobnosti

Premda nikoga ne mo
emo
izdvojiti kao osobito lou kariku,
nije bilo ni nekog tko bi mogao
pokrenuti lavinu umjetnosti, koja
bi povela sve prema nadahnutoj
interpretaciji

foto: Vlado Pondelak

Giacomo Puccini, Plat, Hrvatsko narodno

kazalite, Zagreb, 28. svibnja 2002.

Zrinka Mati
itav niz neobinih malih likova i
nekoliko situacija iz njihovih skrivenih
ivota izvukao je na pozornicu i u par vjetih poteza oslikao majstor
glazbenog portreta Giacomo Puccini.
Njegov ciklus od tri operne minijature
Plat, Sestra Angelica i Gianni Schicci ispit je studioznosti, umjetnike snage i
zrelosti svih koji sudjeluju u postavljanju
jednoinki na scenu. Postii sa
etost izraza koji, u svojoj dovrenosti i precizno
odabranoj svakoj noti i glazbenoj gesti, ne
ostavlja puno slobode interpretu, ali ga
izaziva pru
ajui mu beskrajan prostor
otkrivanja i razumijevanja skladateljevih
zamisli, trebalo bi biti prvo na listi prioriteta svakog interpreta. Unaprijed stvorena jasna vizija, koja u punoj svje
ini o
ivljava boje Triptiha, u ovom Puccinijevu
djelu, ak vie nego drugdje, zahtijeva
snagu jednog umjetnikog voe, to jest
dirigenta. Prvenstveno o njegovoj ideji
ovisi ostvarivanje atmosfere svake pojedine sliice, slaganje triju nepovezanih epizoda u logian niz, i, posebno, stavljanje u
pogon mnogobrojnih karaktera stvorenih
brzom i sna
nom tehnikom krokija.
Na sceni se zagrebakog HNK proli
tjedan, u konano kompletiranoj izvedbi
Triptiha, jednoinkama Sestra Angelica i
Gianni Schicci pridru
io premijerno izvedeni Plat, prva u slijedu triju opera. Na
pridru
ivanje Plata ekalo se od jeseni,
kada su premijerno izvedene samo druge
dvije opere iz ciklusa. Ovaj veliki projekt
povjeren je solistima, zborskom i orkestralnom ansamblu HNK u Zagrebu i dirigentu Tomislavu Fainiju. Ne manje va
an u postizanju cjelokupnog dojma dio
je ekipe zadu
en za ostvarenje scenskih
komponenata opere: redateljica Stephanie
Jamnicky, scenograf Aljoa Paro, kostimografkinja Barbara Bourek, suradnik za
scenski pokret Edvin Liveri-Bassani i dizajner svjetla Miljenko Bengez.

Nepostojanje loginih prostornih

odnosa
U glavnim ulogama dugo iekivanog
Plata, najmranije od triju po raspolo
enju kontrastnih opera, pojavili su se bariton Sotir Spasevski kao postariji vlasnik
rijenog broda Michele, u ulozi njegove
mlade
ene Giorgette sopranistica Ivanka
Boljkovac, luki radnik Luigi, Giorgettin
ljubavnik, bio je tenor Damir Fatovi, a
lik Frugole, ija prenaglaena
ivahnost
samo jo vie podcrtava beznae i otu
nost radnikog miljea, ostvarila je mezzosopranistica Diana Hilje. Likovi koji
upotpunjuju sfumato ispod seinskih mostova luki su radnici Tinca (Smu), uloga
povjerena tenoru Niki Radovanoviu, i
Talpa (Krtica), u ostvarenju basa Ozrena
Biluia. Prodava pjesama bio je tenor
Ivan Turi, a likove dvoje zaljubljenih
pjevali su sopranistica Tamara Felbinger i
tenor Ivo Gamulin.
Dok, uz koji je usidrena rijena teglenica, scena je na kojoj se odvija drama iz-

foto: Vlado Pondelak

35

to tome to su note bile tono i otpjevane i odsvirane, ipak nije ni pribli
no pokualo ostvariti onu ve spomenutu viziju
koju bi trebalo osjetiti i nositi u sebi sve
vrijeme dok se traga za pravim izrazom
Puccinijeve glazbe. Pomisao da je predstava napravljena i spremna za publiku onda
kada su nauene sve uloge i uklopljeni orkestar i zbor nije vizija ni Puccinijeve ni
bilo koje druge opere to je jedva poetak
od kojeg treba krenuti k stvaranju glazbe.
Rafinirani Puccinijev orkestar
ivo je tkivo iz kojeg izrastaju sve situacije, likovi i
gesta. On slika prostor, miris rijeke, tamu
ispod mostova na Seini; u njemu su sadr
ani i prvi nagovjetaji nasilja, mraka i
nespokoja likova te zavrne konane konture i kompozicija likova na Puccinijevu
platnu. Mnotvo razliitih izraza koji se
izmjenjuju pratei situacije na sceni ne uspijevaju nai povezane i meke prijelaze
melodija rijeke u priguenim gudaima
proarana pokojom mekanom notom u
drvenim puhaima, groteska valcera na disonantnom septakordu, tu
ni napjev ulinog ansonijera s citatom arije Mim iz
Boema, udna nemirna melodija Frugole,
napola radosna, napola tu
na modalna linija s pratnjom paralelnih akorda, napeti
strasni razgovor ljubavnika praen tremolom violina, mrani motiv plata koji se
razrauje prema kraju opere sve te glazbene situacije tek su napola ostvarene, kako zbog neupuenosti i nedostatka svijesti o cjelokupnoj glazbenoj ideji opere, koju je trebao osvijestiti i cijelo vrijeme tra
iti od orkestra dirigent Tomislav Faini,
tako i zbog uobiajenih problema orkestra, kao to su neuvje
banost i nemarnost
u postizanju sklada i mekoe u artikulaciji
i kod gudaa i kod puhaa, i to posebno
limenih. Jedan nastup mukog zbora
(zbor je pripremila Silvana uljak) mo
da
je bolje i ne spominjati, jer je bio neuvje
ban, neusklaen i nesabran.

Neosporiva uroena toplina

koji je scenograf Aljoa Paro smjestio dogaanja. Scena je prema njegovoj zamisli
oito trebala biti realistina slika doka na
Seini i broda privezana uz nju. Meutim,
kad se zastor razmakne, ono to nas zbunjuje je to iz prve ne mo
emo raspoznati
brod nakon par trenutaka otkrivamo
plitku barku koja se iz partera jedva mo
e
vidjeti, a kamoli nas asocirati na teretni rijeni brod. Ono to zbunjuje jo i vie, a
onima osjetljivima i smeta tijekom itave
opere, nije sama barka, horizontalno
postavljena prema parteru i s dokom iza
nje, ve nepostojanje loginih prostornih
odnosa izmeu mosta, rijeke, grada koji
se nazire u dubini pozornice, i prednjeg
plana u kojemu je barka. Stepenite i most preko Seine apsolutno dominiraju pozornicom, a, kako su vrlo istureni, smanjuju je i zatvaraju. To ne bi toliko smetalo da sm brod i dok na kojima se odigrava radnja nisu zbog toga smjeteni ustvari u vrlo stijenjen prostor. Mrano
osvjetljenje u skladu je pak i s atmosferom i s konkretnim vremenom radnje
koje poinje u predveerje i zavrava u
noi, dok bi posljednja scena, u kojoj
Michele ugui Luigija, bila jo i efektnija
da je bila zatamnjenija.

Pogreno shvaena ideja

Na jo vie propusta naili smo u re
iji
Stephanie Jamnicky. Ono to je prvo i najva
nije je gotovo potpuno neizre
irana
gluma. Da kojim sluajem ne poznajemo
sadr
aj opere, ili da nije bilo vrijednog prijevoda libreta (Sanja Curi), ne bismo
shvatili neke va
ne momente u operi, kao
to je trenutak u kojem paljenjem lule
Michele sluajno daje Luigiju znak koji je
ovaj ugovorio s Giorgettom. Nekim nam
pretjerivanjima redateljica previe bode
oi, primjerice preetavanje
ene u crnom,
koja bi, da se pojavila samo jednom, doista bila, kako je i zamiljeno, sablastan nagovjetaj smrti, ali je u redateljiinom

Glazbeno bi izvedbu
najlake bilo definirati
kao nedefiniranu
pozornici nala i u jednom posve krivom
trenutku, upravo nakon Giorgettina teksta u kojem najavljuje dolazak Frugole.
Nedoraenost glume koja je oito na kraju preputena kreativnosti pojedinog pjevaa, povela je u sasvim pogrenom smjeru da ne poznajemo pravu atmosferu
opere, pomislili bismo iz njihove glume
da je rije o nekakvoj kominoj operi. Karikirana gluma, pogotovo u kreaciji Diane
Hilje, svjedoila je o pogreno shvaenoj
ideji ove mrane minijature, u kojoj, umjesto da se jo vie istakne tragina atmosfera koja rezultira ubojstvom mladia na
vla
nim obalama Seine, dobivamo jednu
nedoraenu, gotovo kabaretsku predstavicu.
Ono to je prostorno smetalo, jednako
kao i udan raspored Parove pozornice,
bila je u redateljskom smislu ote
ala desna strana pozornice. Veina radnje se nakon prvih desetak minuta smjestila na tu
stranu, gdje je bila neobino mala kabina
broda. Giorgetti, odnosno Ivanki Boljkovac, jedva da je bilo doputeno da se imalo
odmakne od svog mjesta uz brodsku kabinu, osim u trenutku nezgrapnog plesa s
pijanim radnikom Tincom, i tobo
e
skladnog plesa s Luigijem. Istom desnom
uglu pozornice neprestano su se vraali i
tamo boravili i Michele i Luigi.

Napola ostvarene glazbene situacije

Glazbeno je ve te
e definirati ovu izvedbu. Mo
da bi najlake bilo opisati je
kao nedefiniranu. To bi znailo da se, una-

Interpretacija solista radi postizanja jedinstvene pogoene atmosfere trebala se

takoer voditi dominantnom idejom dirigenta. U nedostatku toga, pomogla bi i
dominantna umjetnika osobnost jednog
od interpreta. Meutim, u ovoj izvedbi,
premda nikoga ne mo
emo izdvojiti kao
osobito lou kariku, nije bilo ni nekog tko
bi mogao pokrenuti lavinu umjetnosti koja bi sve povela prema nadahnutoj interpretaciji. Najprofesionalnija je bila Giorgetta Ivanke Boljkovac. Siguran glas i
neosporiva uroena toplina emocija ove
sopranistice umanjili su prizvuk ote
alosti u glasu i nemaran izgovor talijanskog jezika. Tenor Damir Fatovi u ulozi Luigija,
iako je i ovaj put pokazao pouzdanost i
snagu glasa, nepotrebno je tra
io dramskiju boju u viim registrima, te zbog toga
zvuao pomalo tvrdo i neprirodno. Najmanje belkantistike mekoe bilo je u interpretaciji Sotira Spasevskog. Iako sna
nog i lijepog glasa, jo nije spreman upustiti se u glazbeno nijansiranje i pravo u
ivljavanje u svoj lik. Premda je ostvario poneto od otuenosti, nemira i mrane
strasti koja podriva Michelea, treba se pokuati jo malo hrabrije i potpunije upustiti u taj lik i glazbu. Ni Frugola u interpretaciji Diane Hilje nije dobila svoj pravi
otu
ni, ali ipak sna
an i izdr
ljiv ton
njezina prenaglaeno iskarikirana interpretacija, u kojoj je pjevaica pretjerala s
uporabom tehnike prsnoga glasa, nije pogodila bt njezina lika. Male uloge Tince,
Talpe, Prodavaa pjesama i zaljubljenog
para (Nika Radovanovi, Ozren Bilui,
Ivan Turi, Tamara Felbinger i Ivo Gamulin) bile su pristojno ostvarene, ali nisu
osobito utjecale na opi dojam predstave.
Zakljuiti mo
emo da premijerno izvedeni prvi dio Triptiha nije odudarao od kvalitete ve nam poznatih izvedbi Sestre Angelice i Giannija Schiccija. Stoga se na ove
dvije predstave ovom prilikom neemo
posebno osvrtati, premda ipak valja spomenuti da je Miljenka Gran kao Angelica svoju ulogu ostvarila daleko uspjenije
od svojih dviju prethodnica Sofije Ahmed i Irene Kavkalevske.

36

IV/82, 6. lipnja 2,,2.

Logika glazbenog tijeka
Ve je u prvom dijelu koncerta, u kojem su izvedene Straussove etiri posljednje pjesme, dirigent Saa Britvi pokazao

ajnu podrku Simfonijskog orkestra Hrvatske radiotelevizije, u kojemu su se osobito istakla sola roga i flaute, te, napose,
violinistice Mirjam Pustiki Kunjko.

Najbolji mogui zakljuak obljetnice

Rafinirano oblikovani zvuk zbora i
orkestra itavo su vrijeme bili u
sreditu pozornosti

Zvijezda izvedbe ipak je ponajprije bila

mlada njemaka sopranistica Annette
Dasch. Rije je o pjevaici koja, zahvaljujui svom lirskom sopranu, posjeduje upravo onakav glas kakva je i sam skladatelj
imao u vidu uglazbljujui stihove Hermanna Hessea i Jesepha Eichendorffa.
Njezina je dikcija upravo besprijekorna, a
esto iznimno duge Straussove fraze oblikuje nadasve skladno. Pjevaica je to kod
koje nije zamjetno nikakvo forsiranje, te
stoga ni logika glazbenog tijeka vokalne
dionice ni u jednom trenutku nije poremeena.
Svakako valja istaknuti i nadahnut
prepjev Nenada Turkalja u programskoj
knji
ici, ime je sluateljima koji ne znaju
njemaki jezik bitno olakano razumijevanje teksta. Mo
emo se samo nadati da
e ovu hvalevrijednu praksu Koncertne
direkcije ubudue redovito prakticirati i
drugi koncertni prireivai, kako oni koji
to ve povremeno ine, tako i oni koji se
time dosad nisu bavili.

Koncert Akademskog zbora Ivana Gorana

Kovaia i Simfonijskog orkestra Hrvatske
radiotelevizije, Koncertna dvorana
Vatroslava Lisinskog, Zagreb, 21. svibnja
2002.

Trpimir Matasovi
a isto simbolikoj razini, mo
da i
nije bilo najprimjerenije sveanu,
pedesetu sezonu Koncertne direkcije Zagreb zakljuiti etirima posljednjim
pjesmama Richarda Straussa i Requiemom
Gabrielea Faura. S druge strane, meutim, izbor viekratno provjerenih stalnih
suradnika Koncertne direkcije Akademskog zbora Ivana Gorana Kovaia, Simfonijskog orkestra Hrvatske radiotelevizije i dirigenta Sae Britvia ovom se prilikom pokazao kao pun pogodak. Stoga i
posljednji ovosezonski koncert ciklusa
Svijet glazbe ne treba promatrati na simbolikoj razini promiljanja prolaznosti, nego ponajprije u svjetlu uistinu vrhunskih
interpretativnih dosega svih izvoaa.

da je zadanom programu pristupio krajnje

ozbiljno. Oitovalo se to ponajprije u injenici da je uspjeno uspio ostvariti ravnote
u izmeu Straussova gustog orkestralnog sloga i potrebe da se tu fakturu
uini to prozranijom, kako bi solistika
vokalna dionica neometeno dola do punog izra
aja. Britvi je pritom imao znaski pretplatniki koncert Zagrebake filharmonije, kada se za pultom ovog orkestra naao Vjekoslav utej.

Idealan ef-dirigent
Pokupivi najgore od Rahbarija i
Shipwaya, utej je jo i elegantno
odbacio i ono malo pravih
kvaliteta koje su imali ta dvojica
dirigenata
Koncert Zagrebake filharmonije,
Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog,
Zagreb, 23. svibnja 2002.

Trpimir Matasovi
enadanim odlaskom Franka Shipwaya iz Zagreba nametnuo se
problem koje dirigente anga
irati
za koncerte Zagrebake filharmonije kojima je prvobitno on trebao ravnati. Problem je rijeen uskakanjem niza dirigenata
od kojih se velika veina pokazala kao vrlo dobar izbor spomenimo kao najbolje
tek Aleksandra Kalajd
ia, Chikaru Iwamuru i Nicolu Luisottija. No, za pravog i
dostojnog Shipwayeva nasljednika trebalo
je ipak priekati pretposljednji ovosezon-

Operni dirigent
Dodue, tek smo u drugoj polovini
koncerta postali svjesni da svjedoimo
ukazanju Shipwayeve reinkarnacije na
podiju Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog. Poetak je pak koncerta, s izvedbom Chopinova Drugog koncerta za
glasovir i orkestar u f-molu, protekao u
odraivakom duhu, nimalo neuobiaje-

Smiraj zagrobnog
ivota

U jednako uvjerljivom tonu protekao
je i drugi dio koncertnog rasporeda, u kojem je izveden Requiem Gabrielea Faura.
Glavni nosilac izvedbe bio je Akademski
zbor Ivan Goran Kovai. S obzirom na
to da je vei dio redovne postave Zbora
bio anga
iran na gostovanju u vicarskoj,
nom za Zagrebaku filharmoniju. Velika
zvijezda, kanadski pijanist Louis Lortie,
kojeg se proglaava najboljim interpretom Beethovena nakon Wilhelma Kempffa, ba i nije opravdao oekivanja koja
su mogla proizii iz bombastinih najava.
Nije tu dodue bilo krivih nota, ali nije
bilo ni spomena vrijednih dinamikih
raspona, ni osobitog fraziranja tek poneki diskretno ekscesni akcent da razbije
opu monotoniju. Vjekoslav utej Chopinovoj je partituri pristupio kao pravi
operni dirigent dinamika je imala veze
jedino s prisutnou ili neprisutnou
solista, tako da je pratnja bila gotovo neujna, a samostalni orkestralni odsjeci
pomalo neukusno buni. K tome, donekle udi da se prekaljenom opernom liscu
kakav je utej mogu dogoditi ak raspadi
u koordinaciji orkestra sa solistom, kao

Oskvrnuti ajkovskijevu
Patetinu simfoniju onako
kako je to uinio
Vjekoslav utej, zaista
ne mo
e svatko

Izbor viekratno
provjerenih suradnika
Koncertne direkcije
Zagreb pokazao se kao
pun pogodak
u pomo su pozvani mnogobrojni stari
lanovi, to se u konanici pokazalo izvrsnim rjeenjem. Naime, za razliku od dosadanjih nastupa ovog zbora u posljednje
vrijeme, ljepota je tona pojedinih dionica
bila neupitna, a usklaenost zvuka cijeloga zbora upravo iznenaujua.
Na takvoj je kvalitetnoj podlozi Saa
Britvi uspio realizirati smirenu i suzdr
anu interpretaciju, u kojoj su se rijetke, ali
vrlo pa
ljivo voene gradacije skladno uklopile u dobro osmiljenu dramaturgiju
cjeline. Time je pokazao da dobro razumije bt ovog Faurova remek-djela jer, za
razliku od istovrsnih djela, primjerice,
Hectora Berlioza ili Giuseppea Verdija,
ovaj Requiem nije usredotoen na apokaliptike vizije, nego na viziju smiraja to
ga donosi zagrobni
ivot.
Svoj su doprinos izvedbi dali i povremeno ukoeni bariton Vitomir Marof, kao
i petnaestogodinja solistica Djejeg zbora Zvjezdice Rea Alaburi. No, rafinirano
oblikovani zvuk zbora i orkestra ipak su
itavo vrijeme bio u sreditu pozornosti,
ime je obljetnika sezona Koncertne direkcije Zagreb privedena kraju na najbolji
mogui nain daleko bolji od nekih razvikanijih glazbenih dogaaja te sezone.
to se to ovom prilikom dogodilo u drugom stavku Chopinova Koncerta.

Neukusni teatar
Uiniti Chopina dosadnim ve je pothvat vrijedan pozornosti, premda se ne
mo
e rei da se radilo o osobito neuobiajenoj situaciji. No, oskvrnuti ajkovskijevu Patetinu simfoniju onako kako je
to uinio utej, zaista ne mo
e svatko.
Kao to je ve reeno, mogao se stei dojam da je uteja opsjeo duh Franka Shipwaya, a istovremeno vjerojatno i duh u
Zagrebu jednako notornog Alexandera
Rahbarija. Mora se, meutim, priznati da
je utej nadmaio obojicu, sjedinjujui u
sebi Rahbarijevu neotesanost, Shipwayev
minkeraj i, povrh svega, zbrojenu bahatost obojice. Pokupivi najgore od Rahbarija i Shipwaya, utej je jo i elegantno
odbacio i ono malo pravih kvaliteta koje
su imali ta dvojica dirigenata. Nije tu bilo ni Rahbarijeva autoriteta, ni Shipwayeve elegantne pompe, a o oblikovanju forme da i ne govorimo. Umjesto toga, Patetina se pretvorila u neukusni teatar, u kojem je puno buke u duhu masovnih pjesama bilo daleko bitnije od dramaturgije cjeline, meuodnosa orkestralnih
skupina, suvislog fraziranja, pa ak i tonih nota.
Zakljuak je jednostavan ako Zagrebaka filharmonija jo uvijek tra
i efa-dirigenta koji e njezinu ukusu odgovarati
kao to je to svojevremeno bio sluaj s
Alexanderom Rahbarijem i Frankom Shipwayem, potragu se mo
e smatrati zakljuenom Vjekoslav utej upravo je
idealan kandidat.

w w w. z a r e z . h r

IV/82, 6. lipnja 2,,2.

Koliko god se sve navedeno inilo sporednim, neosporno je da njihov album
Plugs Plus (objavljen krajem o
ujka) posjeduje pomalo netipinu energiju s obzi-

Crne ovce glitch-elektronike

DAT Politics otvaraju jedan smjer
razvoja elektronike glazbe
simplificiranjem dosega nekih
ozbiljnijih autora i njihovim
kri
anjem s drugim stilemima
DAT Politics: Plugs Plus (Chicks On Speed,
2002.)

tavnih melodija, spojeni s poigravanjem

trominutnim formatima, na nekim mjestima (primjerice, u uvjetno reeno pjevnoj Pie) imaju gotovo pop-prizvuk.
Privlano dizajniran Plugs Plus (ali i ostatak DAT Politics produkcije, zabilje
en
na albumima Tracto Flirt i Villiger, te
kompilacijama presti
nih etiketa poput
Tigerbeat6 ili Mille Plateaux), svojom je
hinjenom naivnou i potpuno razigranim
pristupom glazbi izazvao komentare njihova zvuka kao indikatora fenomena regresije u suvremenoj elektronici. Naime,
ako je glitch ve postao pomalo jueranja tema, s jedne strane potonula u
mulj banalne komercijalne eksploatacije, a
s druge kristalizirana i (bar u smislu mogunosti daljeg estetskog razvoja) smrznuta u svom traganju za novim, jedva
razaznatljivim nijansama minimalizma,
postoji mogunost da su istinski radikali

Luka Bekavac
ako po mnogo emu predstavljaju
svojevrstan kuriozum na suvremenoj elektronikoj sceni, DAT Politics (osnovani 1998. u Lilleu kao frakcija
post-rock grupe Tone Rec.) dr
e poziciju
potencijalnih predvodnika nekih novih
tendencija u elektronikom eksperimentu, ali i svemu to ga (marketinki ili
konceptualno) okru
uje. Ve na povrinskim razinama, taj laptop-kvartet
(dodue, od ovog albuma sveden na trio)
svojim nastupanjem u formi banda odudara od glavnine relevantnih kretanja na
elektronikoj sceni, koja se iz samorazumljivih razloga dogaaju u nizu soloprojekata ili dueta. S obzirom na, blago
reeno, tehnoloki samosvjestan kontekst
kojem pripadaju, DAT Politics se namjerno predstavljaju kao svojevrsne crne ovce, ne samo inzistirajui na jeftinoj opremi i jednostavnom softwareu nego i otvoreno ismijavajui kolege koje smatraju
tehniku kompetenciju znakom presti
a
ili, jo gore, estetske kvalitete. Uz sve to,
brojni napisi nisu propustili prokomentirati suvremenu elektroniku kao tradicionalno muki sport, dajui dodatnu te
inu prisustvu
enskih lanova u postavi
DAT Politics, pa ak pokuavajui iz toga
izvui mogue rjeenje tajne njihova
prilino ekstremnog, ali istovremeno
privlanog i zabavnog zvuka.

Regresija u budunost

Zvuna slika DAT

Politics, koliko god bila
sterilna, ima gotovo
punkerski ikonoklastiki
naboj

rom na
anr kojem pripada, a koji se vie

ili manje precizno i restriktivno ipak mo
e odrediti kao glitch-elektronika: njihova glazba zaziva sjeanje na melodinije
trenutke Atari Teenage Riot, frenetinije
kompozicije Mouse On Mars, pa ak i karikaturalni obraun s pop-kulturom jednih Chicks On Speed, ali ih bez izuzetka
nadilazi intenzitetom i paradoksalnom
mjeavinom pristupanosti i agresivnosti.
Mo
da najoitiju toku diferenciranja od
ostatka scene predstavlja potpuno nesputano koritenje vokala (u izvedbi vie ili
manje poznatih gostiju Matmos, Felix
Kubin, Blectum from Blechdom...), ije je
pojavljivanje u ovom kontekstu bizarno
bez obzira na sva naknadna procesiranja, a
rudimenti jednako neoekivanih jednosali bi vie glumili rock bend. Zato bi gitare
tu i tamo bile glasnije i vre. Imamo i
ekipu stilista, sponzore za naoale, frizerski salon koji bi nam sreivao frizure (bla,

dananjice upravo oni glazbenici koji se

ponovno kreu prema populistikim tonovima, imajui na umu sve naueno u
polju ekstremnog glitcha. Ako je tako,
onda je mogue i prividno neozbiljne
DAT Politics promatrati kao najbolji
primjer izvoaa koji, potpuno neinhibirani tuim oekivanjima, aspiracijama
prema stilskom purizmu, ali i imperativom stupidnog najni
eg zajednikog nazivnika pop-tr
ita, otvaraju vrijedan
smjer mogueg razvoja elektronike glazbe upravo simplificiranjem dosega nekih
ozbiljnijih autora i njihovim kri
anjem s drugim stilemima.

User-friendly eksperimenti
Zvuna slika DAT Politics, koliko god
bila sterilna, ima gotovo punkerski ikonoklastiki naboj, to se ne demonstrira
samo u nadovezivanju na do-it-yourself etiku (upotreba samostalno izraenih
novi benda, deset produkcijski super moderno zapakiranih pjesama, respektabilna
ekipa suradnika i sudionika na albumu
izvrni producent Marijan Brki (gitarist i

Svjetlosnim godinama daleko od rocka

Buenje e mo
da i pobijediti na
Porinu 2003. u kategoriji Najbolji
novi izvoa, no oni sigurno nisu
sastav koji ima te
inu i
perspektivu na du
e staze
Buenje, Lipo vrime. Orfej

Kreimir uli
espontani bendovi -projekti oduvijek su mi bili beskrajno iritantni.
Nakon viestrukog presluavanja
njihova nastupnog albuma Lipo vrime, definitivno se ne mogu oteti dojmu da je
sastav Buenje upravo takav bend, osnovan s namjerom da popuni jo jedan dio
prostora tzv. mediteranskog popa. Kao da
ih vidim kako prije ulaska u studio u razgovoru s urednicima Orfeja ka
u: ujte,
svaka ast Gibonniju i njegovu zvuku, no
mi bi se utrpali tu negdje, u taj segment,

bla). S tim pristupom i medijskim forsiranjem sigurno osvajamo Porina! Ha, ta

ka
ete? Urednici klimaju i odgovaraju:
Hm, zvui interesantno, ali koliko bi to
kotalo? Jo malo bla, bla, i eto albuma
Lipo vrime.
Za povrnog sluatelja ili neiskusnog
radijskog urednika sve je to u vezi s Buenjem i njihova prvog albuma jako lijepo.
Solidan cover, bri
no (pre)stilizirani la-

producent Parnog valjka), klapa Dalmati,

Igor Ger
ina na saksofonu, Hus
Hasenefendi u ulozi savjetodavca itd.
na prvi pogled i sluanje mo
da nekoga
mogu impresionirati, no rije je o tananom albumu koji nee ostaviti nikakav
trag na naoj sceni. Buenje e mo
da i
pobijediti na Porinu 2003. u kategoriji
Najbolji novi izvoa (s obzirom na svu
mizeriju nae scene), no oni sigurno nisu
sastav koji ima te
inu i perspektivu na du
e staze.
Najiritantnije je to to se po svaku cijenu pokuavaju svidjeti i sjevernoj i ju
noj
Hrvatskoj, pa nepotrebno inzistiraju na
akavtini (primjerice, u najboljoj kompoziciji Sad bi rii bira ili Paku, s kojim
su se prole godine predstavili na Festivalu dalmatinske ansone u ibeniku), no
pokuaji imitiranja Gibonnija jo su gori.
Pjesma Osjeam la toliko je providan
plagijat sjajne Gibonnijeve Tempere da je
to upravo sramotno, pa tekstopisac i pjeva Buenja Darko Baki ide ak toliko
daleko da se i rijeima nastoji to vie
pribli
iti izvorniku: Kad razlije se boja, ja
ostajem bez smisla.... U jo jednoj looj

37

aparata ili adaptirane neglazbene opreme...) nego i u spomenutoj eksplicitnoj

kritici prevladavajueg tehno-fetiizma.
Koritenje poneto zastarjelog softwarea
namijenjenog kreiranju zvuka za videoigre izdaleka podsjea i na Mike Paradinasa
i njegov -ziq, koji je minimalistikom
drumnbassu diskografske kue Warp podario svojevrsnu (u pozitivnom smislu)
infantilnu kvalitetu, dajui glazbi element
pitkosti bez vulgariziranja. Sve najbolje
osobine glazbe DAT Politics mogu se uti
ve u uvodnoj skladbi novog albuma, ReFolk: temeljito izlomljen ritam, fragmenti
vokala, instrumenata i istog, neugodnog
uma, te melodija koja se javlja i nestaje u
nepravilnim intervalima; neuredan
zvuk, koji se prote
e na album kao cjelinu, mo
e se, s jedne strane, promatrati
kao proizvod ciljane i pa
ljivo konstruirane nenamjetenosti, a s druge kao trag
istinski le
ernog izvedbenog zalea. Ukratko, Plugs Plus uz zadr
avanje kreativne ravnopravnosti s nekim apstraktnijim i suzdr
anijim stilemima, bilo u smislu intrigantnih struktura ili radikalnog inzistiranja na glitchu ipak uglavnom
ostavlja dojam malog albuma, pri ijem
se stvaranju grupa prijatelja dobro zabavila ne nu
no na raun sluatelja, mo
da
vie raunajui na njega kao pridru
enog,
odsutnoga gosta zabave.
Da ne bude zabune, DAT Politics su
jo uvijek prilino ekstremna grupa, iji se
zvuk ne mo
e preporuiti ba svakom ljubitelju elektronike (pa niti odgovarati svakom raspolo
enju rijetkih ljubitelja ekstrema); raspon frekvencija na njihovom
novom albumu, usprkos povremenoj melodinosti gotovo dostojnoj top-lista
(spomenuta Pie ili Tout Bleu) esto zadire
u pomalo bolne registre (primjerice u
Morgens, Mittags). Element igre, donekle
usporediv s Matmosom (iji lanovi gostuju na zavrnoj stvari Pass Our Class) ili
spomenutima Mouse On Mars, nerijetko
odlazi u ekstremno hiperaktivne prostore, prezasiene ritmovima i sirovim melodijama. Meutim, sve to u konanici
ipak ne zvui kao parodijsko itanje glitch-poetike; Plugs Plus je album kojem u
tolikoj mjeri nedostaje cinizma da umjesto manifestne destrukcije hladne i formalno izbruene fasade elektronikog minimalizma nudi konstrukciju jednog drukijeg, user-friendly lica suvremene elektronike, koje paralelno mo
e biti itano
kao formalni eksperiment i kao inteligentna zabava.

Najiritantnije je to se
Buenje po svaku cijenu
pokuava svidjeti i
sjevernoj i ju
noj
Hrvatskoj
kopiji Gibonnijeva rada, pjesmi Vatra ljubavi, patetinim stihovima poput samo
za tebe palio sam vatru ljubavi koju nikad
nisi znala od vjetra sakriti, ili pak priznat u ti sve, ja sam blesav zbog tebe u
pjesmi Priznat u ti sve, Baki se posve razotkriva i pokazuje da nema kvalitetnu
autorsku nit, nego tek odreene plagijatorsko-kompilatorske sposobnosti. Najbolja pjesma na albumu, uz Kad bi rii bira, je Ostani s njim Parnog valjka, to samo dodatno potvruje slabanu autorsku
kvalitetu materijala. Ipak, ako bi Buenje
usporeivali s veinom stupidnih tekstova
nae estrade, tada je Lipo vrime sjajan album. No Jole, Stavros, Colonia, Sandi,
Severina i slini barem se ne deklariraju
kao rockeri. Stoga ostaje sasvim nejasno
zato Buenje sebe smatra rock bendom
kada su od njega svjetlosnim godinama
daleko.

38

IV/82, 6. lipnja 2,,2.

va definitivno vodi rauna i svjestan je
nu
nosti pronala
enja novih oblika teatarskog stvaralatva. Ipak, prilino je zabrinjavajue kad netko ispod tridesete zav-

pa/utapa se tabloidom bombastino najavljen komad (citiram: Postavljam

Hamleta u stilu Jerryja Springera, Globus, 10.5. 2002.) to se bli
i finalizaciji.

Hamlet protiv Hamleta

Osvrnimo se na jedno vienje
Shakespeareova djela kroz rad
(na pragu finalizacije) mlaeg
redatelja kontroverzni Mario
Kova, kako mu neizljeivo tepaju
HR hard core tabloidi
Robertino Bartolec
William, It Was Really Nothing
kontekstu suvremena redateljskog
promiljanja klasike poput Hamleta,
svata se do
ivjelo. Uz to to je svaka nova produkcija imala namjeru odgovoriti na pitanje je li Hamlet luak ili kukavica, doista posljednji ovjek srednjeg a prvi
novog vijeka, neuspjeni osvetnik ili melankolini mudrac, incestuozno zaljubljen
u svoju majku, je li grizoduje zbog smrti
oca uzrokom katastrofe, ili pak je Hamlet
drama o tome kako je norveki kralj Fortinbras, bez ispaljene strijele, na ratnikom
pohodu na Poljsku usput osvojio trulu
Dansku... Bilo kako bilo, uvijek su se povezivali kljuni punktovi Shakespeareova djela s naim vremenom, s preokupacijama
suvremenog ovjeka. Doista, ni o jednom
Dancu od krvi i kostiju nije napisano/igrano toliko koliko o Hamletu.

Pornografski ritam

Lik izvan teksta

On je jedan od malobrojnih literarnih
junaka koji
ive izvan teksta, izvan kazalita. ak je i onima koji se ne zamaraju postmodernim, filozofskim, antropolokim,
teolokim i drugim dilemama, ili dvorskim
spletkama, koje more kraljevia, zauvijek
iz provincijske puke kole ostalo u uhu
ono bitiilinebiti (zlobnici vole rei da je ba
zbog te masovke vrlo esta meta gotovo
svakog, pa tako i osrednjeg, redatelja). Budui da Hamlet dodiruje puno toga, da asocijacijski kipti mnogim putokazima: politika, nasilje i moral, spor o istovjetnosti teorije i prakse, o krajnjim ciljevima i smislu

ivota, postoji tragedija ljubavna, obiteljska, dr
avna, eshatoloka i metafizika,
postoji jo i potresna psiholoka studija,
ma, zapravo, sve to vam drago, Hamlet se
ne mo
e igrati u cjelini, jer bi trajao est sati. Treba odabrati, skraivati, prilagoditi.
Rijeju, mo
e se igrati samo jedan od
Hamleta koji postoje u tom arhikomadu.
Da, mo
da je to drama siromanija od autorove, ali zato e biti bogatija za nau suvremenost, tjee nas tumai skriveni iza lika
i djela izvjesnog Williama. Sve se ini, imperativ je doi preko Shakespeareova teksta do suvremenog iskustva, do naeg nespokojstva i nae osjetljivosti. No krvavi
zaplet, dvoboj, veliki pokolj mo
e se birati, ali treba znati zato i radi ega se bira!
Vrijednost svake interpretacije zrcali se
tom vjetinom. tovie, osvrnimo se na
jedno vienje Shakespeareova djela kroz
rad (na pragu finalizacije) mlaeg redatelja
(kontroverzni Mario Kova, kako mu
neizljeivo tepaju HR hard core tabloidi),
jer njegovo iitavanje igra upravo hamletovsku igru (osobnog) varanja, zavaravanja
i samozavaravanja, obmane i samoobmane,
skrivanja i razotkrivanja, uz besmisleno
pseudosocioloko vulgariziranje iskljueno
duhovne profinjenosti, elegancije i delikatne ironije prvaka Globe Theatrea.

Springerov Hamlet
Osjetivi potrebu da u ustaljene okvire
konjunkturnoga kazalinog vremena u
kojem
ivi unese
ivost mate, Mario Ko-

zbunjuju/optereuju i tjeraju larpurlartistikom kompiliranju radi kompiliranja,

odnosno prostor kazaline igre je realan
prostor s tri dimenzije, scensko vrijeme je
realno vrijeme, ovjek koji se kree u tom
prostoru i koji stvara to vrijeme je iv ovjek, opipljiv ovjek, kao to je opipljivo i
realno sve to ga okruuje, u tako zacrtanim okvirima lako se prepozna mirant,
stoga mu je pseudopostmodernistika
minka nu
na. Dakle, Kova je odluio
PoPulistiki teve show spojiti s opim
mjestom dramske knji
evnosti, i taj bi sudar prema najavama trebao izgledati ovako: doe Hamlet u studio i napadne Klaudija: Ti mi evi majku, a ubio si mi oca!
Pa onda dolazi Gertruda: Ali, sine, ti to ne
razumije, to je ljubav, ja njega stvarno volim. Uostalom, tvoj otac nije bio tako dobar
kao to svi priaju. Hamlet se ne da: Kurvo, on je bio dobar. Pa se mlate stolcima.
Onda doe Polonije i urla na Hamleta:
Ostavi moju ker na miru! Ti eli od nje
samo jednu stvar. Itd. Itsl. Umjesto da se
pokua pozabaviti uistinu suvremenom
reinterpretacijom (ali za to treba i malo
duha), zadr
ava se na povrnom gegu, na
improvizaciji smjetenoj na pokoju trivijalnu aluziju. Uz dosjetku i vulgarnu alu,
koprca se u jeftinim tosovima koji e sasvim sigurno osvojiti nezahtjevnu publiku
na prvu loptu. Ali sve te scene nisu poticajne jer podsjeaju na stereotipije nastale
jo davno, davno u Mel Brooksovim filmskim burleskama, koje Kova
eli zainiti globalnom aureolom Springera i radikalnim verbalizmom u stilu brae Farelly.

Sve te scene nisu poticajne jer podsjeaju na

stereotipije nastale jo davno, davno u Mel
Brooksovim filmskim burleskama, koje Kova
eli
zainiti globalnom aureolom Springera i radikalnim
verbalizmom u stilu brae Farelly
ri u totalnom manirizmu. Jer od mrca
pa do profesionalnosti neprekidno je
prisutna forsirana neobinost, stalno nailazimo na raznovrsne putove neobuzdane
zapjenjenosti koja se pretapa u agresivne
oblike, demonstrirajui nam efemerno
senzacionalistiki ajde! nategnuti artizam,
ali idejno i estetski sveden u granice autorski borniranog ovjeka koji nije
htio/mogao imati osjeaja za razvitak duhovnih elemenata, te je (o)stao svaki novi
projekt mjeriti linelajom svojeg milimetrikog umjetnikog sistema osmiljenog
tamo negdje u tinejd
erskoj dobi. Priznajem, tu se mo
e govoriti o poetici, ali ona
mu nije mnogo, u onom posvemanjom
smislu u kojem nije mnogo znai isto
to i samo
ivi autizam bez rijetkih istina
do kojih je nepatvorena poetika izravno
sposobna dovinuti se. U takve teatarski
inferiorne kvaziartistike ekshibicije koje
su poprilino naivne i suhoparne, ukla-

Koliina zabluda koju je student Mario iznio u tom intervjuiu bila bi zabrinjavajua da nije komina, a zablude su kao i
ukusi, s njima ne treba raspravljati. Primjerice, Kova tvrdi da se kazalite ne moe
natjecati s novim medijima, potreban je suivot, hibridizacija, i tako ponavlja zabludu s poetka prolog stoljea kada se sve
ozbiljnije nametao film.

Realistine maske konzervativnosti

teta, jer daleko od toga da nije inteligentno i efektno spajati razliite medije
u svrhu jaanja ekspresivnosti dramskog
predloka, ali gatati smrt jednog na raun drugog... svaki bi student, ne samo,
joj, joj, dramske akademije, trebao znati da
kazalite kao umjetnika forma ima nevjerojatne komparativne prednosti, istina,
prednosti koje mediokriteta i diletanta, u
principu konzervativca, ali konzervativca
frustriranog vlastitom konzervativnou,

Zbog toga tvrdi da je njegov redateljski

ritam filmski ritam brze izmjene, to jest
naglim rezovima animira se publika i
zadr
ava njezina pa
nja koja bi inae opala zbog oajnikog manjka sadr
aja, trik
koji je porno industrija dovela do savrenstva). S obzirom na to koliko se odvratnosti radi odvratnosti (od ega, recimo,
Todd Solondz i Harmony Korine bje
e
kao vrag od tamjana, jer njihova je okantnost u tome to su nesnosno humani) u posljednje vrijeme koristilo na filmovima, vjerojatno se moglo oekivati da
se pojavi i ovakva predstava koja e ih koristiti kao glavno retoriko sredstvo. tovie, Kova sam tvrdi da postavlja ovu
predstavu jer ga intrigira ljutenje slojeva
govornog iskaza, a u pozadini je teza da je
samo pitanje vremena kada e se u nekom
talk-showu dogoditi stvarno ubojstvo. to
se tie ovog drugog, da stvarno prati taj
fenomen znao bi da se ono najgore ve,
opetovano, dogodilo. A glede prvog, ha!,
izgleda da je studentu potpuno deplasirano otkriti da je Hamlet, kao i svaka dobra
(klasina) drama, komedija ili tragedija,
prvenstveno poezija, poetska tvorevina,
koja se manifestira posredstvom rijei i
koja se istinski mo
e do
ivjeti u teatru samo do
ivljajem izgovorene rijei. Poznavanje sadr
aja tu ne poma
e, jer Hamlet
objektivno nije veliko djelo svjetske literature zbog svoje fabule, ve zbog vrijednosti rijei kojima je ta fabula ispriana,
zbog izvrsnih dramskih situacija, koje su
nastale izborom reeninih cjelina, zbog
svoje poetske snage.

O konceptima kazalinim
Nije bitno za poetski do
ivljaj monologa Biti ili ne biti je li Hamlet sjedi, stoji,
eta, psuje, ili oko njega lete stolci dok ga
govori, ve je bitno ono to nam on
KAE tim tekstom. Shakespeareov Hamlet nije balet, ili fudbal, da mu se vrijednost mo
e ocijeniti kretanjem ili koliinom
znoja i pljuvake linosti koje ga interpretiraju, iliti pomou springerovskog dekora i rasvjete u koje je situiran. Uostalom,
mogu li se, bit u blag, persifliranjem sadr
aja jednog monologa nekog Shakespeareova lika ispriati svi oni intenziteti
glumeva psihofizikog do
ivljavanja, sve
ono to on izra
ava kreirajui taj lik smislom svoga govornog jezika (to je razumio Ken Branagh, a poglavito izvrsni Buz
Luhrmann, stoga je i uspio napraviti remek-djelo kroz fenomenalno mijeanje

IV/82, 6. lipnja 2,,2.

39

tom, inovniki uruena titula (citat: od

ljudi koji ne znaju prenijeti znanje) koja bi
mu trebala za sva vremena dokazivati sposobnost duhovnog kreiranja. Kao, ono fakerski, faks k... ne vrijedi, ali bitna je diploma, sugerira hrabri akademski graanin
reciklirajui slogan patrijarhalnog pretka
koji uz teke materijalne
rtve alje djecu
u kolu poruujui im da marljivo ue kako ne bi morali raditi. Bez sumnje, jednog
dana e je na junak sa suzom radosnicom
i djeakim zanosom i primiti u vla
nu ruicu ukraenu tetova
om. No taj posve
formalni dogaaj ne bi trebao zavaravati.
Jer kako iz stanovite zgrade izlaze nadareni, tako se produciraju i oni drugi. A da
ona nije mjerilo kod re
iserskog rada u
najirem smislu, govore, primjerice, Golik
i Bauer, ali i mlai, Brean, Nola,
Ruinovi (namjerno spominjem filmske
re
isere zbog evidentne Kovaave superlativizacije filmske dramaturgije). Jer da
se pravljenje dobrog filma/predstave mo
e magistrirati ili doktorirati, Hrvati bi bili najzanimljiviji i najva
niji svjetski umjetnici, no to ba ne ide tako. Drugim rijeima, netko je zanimljiv i kvalitetan autor
po isto takvim djelima, a ne po zavrenoj
akademiji. Bubati teoriju za katedrom
mo
e biti korisno, ali nije nikakvo jamstvo kad se znalac uhvati stvaranja. Takav znalac esto ostaje to je i bio, jednom se i to treba rei: mediokritet. teta,
reklo bi se, nepovratno teta, jer da je odluio biti ekonomist ili pravnik, titula bi
mu znaila sve, a kao kreativcu ne znai
mu nita. Ali neuta
ivo ambicioznog studenta Kovaa bezvrijedno je pokuavati
uvjeriti u vlastitu zabludu, jer njegov je
nain racionaliziranja jednak njegovoj
sposobnosti da dobro re
ira.

klasika i suvremenosti)? Konano, J.L.

Barault u knjizi Reflexions sur le Theatre ka
e: Lart dramatique fait essentiellement appel au Verbe parle. Jednostavno,
Kovaev je Sluaj Hamlet komad koji u
startu metodoloki ne dr
i vodu, koji je
na klimavim nogama u svakom pogledu,
igra koja nema razloga postojati, osim u
svrhu zadovoljavanja neije nabreane
tatine, saniranja autorske/redateljske/imaginacijske nemoi pomou okantnog
i brutalnog (itaj: povrnog). Mo
e se rei i da je najpoznatije Stratfordsko dijete samo mamac, udica za dramatiziranje problema obitavanja u svijetu u kojem mediji
dirigiraju stvarnou, gdje je spektakularnost i ispraznost modus vivendi koji agresivnost i ekscesnost podmee prihvatljivim nainom ponaanja, no taj je
anr out
barem pola desetljea, ta je tema naprosto
iscrpljena/definirana stvaralatvom druge
polovice devedesetih, i sada se putem umjetnosti tra
e alternative/odgovori zbilji
kakvu imamo, a takvu rabotu na heroj
kroz vlastitu infantilnost nije u stanju
pru
iti. I dalje, ako nam suflira pokrie u
prii da samo nepretenciozno provocira
javni ukus, izaziva uene arty rasprave, ili
kako je u koketiranju s kiem istra
ivao
nove mogunosti teatarskog izriaja, pae, to je to umjetnost/klasika u dana-

Izgleda da je studentu
potpuno deplasirano
otkriti da je Hamlet, kao
i svaka dobra (klasina)
drama, komedija ili
tragedija, prvenstveno
poezija, poetska
tvorevina, koja se
manifestira posredstvom
rijei

Djelovanje

Kao, ono fakerski, faks

k... ne vrijedi, ali bitna je
diploma, sugerira hrabri
akademski graanin
reciklirajui slogan
patrijarhalnog pretka
koji uz teke materijalne

rtve alje djecu u kolu
poruujui im da marljivo
ue kako ne bi morali
raditi
njem svijetu onda to znai ili da nas
smatra naivnima ili ako uistinu vjeruje u
ono to govori znai da o dramskoj umjetnosti ne zna ba mnogo.

Znanje
Eto, stigli smo i do znanja. Student
Mario, naime, redovito voli isticati da se
na Akademiji i nema bog zna to nauiti
jer izrauje maketice i eka treu-etvrtu
godinu da radi s ivim ljudima. Zaista, ne
radi se dobro, radi se malo i neadekvatno
zahtjevima generalno, pa to dr
i naeg
sranog lidera nekonvencionalnog, neobuzdanog i subverzivnog mrca (realno, kreativno limitirana adolescentska udruga sklona ekstrovertiranosti) unutar
dvorana i hodnika impotentne institucije.
Oh kako malograanski, kako konzervativno, konformistiki, provincijski, natra
njaki, spineless, dr
i ga Papir s Pea-

Ipak, ono emu patetino i neuspjeno

te
i voa mrca provokativniji odnos
prema klasicima, ali i publici, izmirenju
pojmova kreativno djelovanje i gorua pitanja suvremenosti, ikonoklastikiji odnos prema konzervativnim formama kazalinog izraza, visokoj dozi raskida s
neutralnim kulturnim tendencijama i ponovno djelotvorno povezivanje umjetnosti i
ivota ne na planu reprodukcije i imitacije, ve na planu djelovanja nesumnjivo je potrebno. Vie nego ikad nu
no je
pustiti provokaciju na scenu u trenutku
kada je hrvatska kazalina/filmska publika
i kritika najkonzervativnija na svijetu (sjetimo se snobistikog zgra
anja zbog
psovke na Peristilu, medijskog ereenja
Predraga Raosa zbog ismijavanja biveg
demokratskim nainom izabranog diktatora u predstavi Zemlja Mrak, ili svoenja
Nolina intimistikog filmskog izleta na
pijukanje o sceni seksa dugoj est minuta,
da ne podcrtavam sa strahopotovanjem
prihvaanje bilo kakve petparake umotvorine neeg amorfnog skrivenog iza ifre
FAK, odnosno cmizdrenje istih/slinih
kad im prolupala desnica malo zgemitano priprijeti sluaj Krovna udruga...).
Pospanoj bulumenti udaljenoj od svake
istine i realnosti, sklonoj kierskim bakanalijama i eskapadama vulgarno-la
nog
nobiliteta, te bizarnim demonstracijama
snobistikih tripova u raznim salonima
(dakako, to je intelektualni profil pojedinog adepta tanji, kompleks porijekla deblji, a opa drutvena uloga kominija, to
su izrazitije sklonosti prema imitiranju
raskalaenosti internacionalnog jet seta),
mora se pru
iti umjetnost urbanog nerva
i mahnite stvarnosti koja svojom fantastinou nadvisuje svaku, pak i najuznemireniju uobrazilju. Naravno, za to su
potrebni autori kojima nekonfliktnost nije credo, koji shvaaju da uvanje beskorisne atmosfere koja bestidno prostituira
kazalini, umjetniki,
ivot uope, samo
da vlastitoj borniranosti pru
i legalitet,
otvara vrata mirantima svih vrsta, duhovnoj bijedi koja se poput koprene nadvila
nad aktualno hrvatsko vrijeme. Jedino je
teta da shallow Kova nije ovjek za tu
misiju, ba kao to Shakespeareov Hamlet
nije bio za svoju, iako obojica suicidalno
kreu u akciju.

40

IV/82, 6. lipnja 2,,2.

problem za uprizorenje predlo
iti ove jeseni izvoaima u Zagrebu, pozvavi u pomo strune
izaslanike i rijeke luke i samu

iznimno odgovorna novinarka

rijekog Novog lista Svjetlana
Hribar predlo
ila je da se utanae dan i sat njihova odr
avanja,

mana i kriminalaca. Budui da je

jedna od prvih tema zagrebake
Radionice takoer bilo policijsko nasilje nad sluajnom pro-

Dugo putovanje do demonstracija

Ljudi su svim silama
eljeli
prodiskutirati probleme, ali
isto tako i javno izrei
koliko su nezadovoljni
demagogijom i sporou
aktualne vlasti

Prisutnu je publiku
ipak najvie ljutila
opa indiferencija
policijskog sustava
prema
elementarnim
ljudskim pravima
samih graana
govaranja nasiljem na nasilje prijeemo na jezik pravne zatite ili
na smireniju te informiraniju komunikaciju koja u pravilu vodi
rjeavanju problema.

Uz rijeku izvedbu Radionice

kulturalne konfrontacije; Rijeka,
Kalvarija, od 7. do 10. svibnja
2002.

Nezaposlenost

Nataa Govedi
oliko svaki teatar, pa tako i
onaj graanski za graane,
ovisi o ljudima koji ga
pripremaju i njihovoj politikoj
kulturi (uope o specifinoj politikoj situaciji dane sredine) pokazalo se i na prvoj izvanzagrebakoj Radionici kulturalne konfrontacije u Rijeci. Govorei o
stupnju apatije nekoga grada, ini se da se Rijeka u ovom trenutku daleko te
e od Zagreba mui
s iskustvom vlastite civilne nemoi. Ako Rijeku niste detaljnije pohodili nekoliko godina,
mo
da e vas najprije okirati
kartografija izloga naju
ega centra: tamo gdje ste ne tako davno
mogli pronai knji
are, mirne
kafeterije ili obrtnike radnje, sada su mahom razorno glasni kafii i prodavaonice jeftinih talijanskih cipela brza kapitalizacija oito je progutala jezgru neto
starijih i manje isplativih urbanih
zanata. U malobrojnim postojeim knji
arama na najistaknutijim se mjestima koe djela ultradesnih autora poput Ivana Aralice i Nenada Ivankovia, to me
osobno zaudilo daleko vie od,
recimo, velikog broja nekadanjih poslovnih zgrada polupanih
prozora, zatvorenih zbog prodaje novim vlasnicima ili arhitektonskih spomenika ija oteena
proelja i dalje postojano vape za
renoviranjima. Najtu
nije je vjerojatno ipak promatrati zamrlu,
pasivnu rijeku luku, iz koje gotovo u potpunosti izostaje bilo
kakav promet. Zanimljivo je da
je jedna od sudionica rijeke Radionice kulturalne konfrontacije,
Ana Buneta, predlo
ila da pripremimo upravo scenu vezanu za
ekonomsko umiranje Luke, posjetivi pritom u njezinoj organizaciji voe sindikata i luke radnike koji su izrazili
elju s nama
razgovarati (pa i sudjelovati u
pripremi scena), ali mlaa grupa
graana koja se javila na poziv za
Radionicu demokratskom je veinom odbila ovaj prijedlog.
Naprosto ih nisu zanimali problemi luke ni argumenti koji se tiu injenice kako se materijalni
gubici nae nekad najvee tranzitne luke, posebno otkad susjedni Kopar organizira bitno bolju remorkersku slu
bu, ne tiu
ak ni samo lokalnog stanovnitva, nego doslovce itave Hrvatske barem ako je suditi po novanim gubicima. Zbog toga smo
Vili Matula i ja (malom demokratskom manjinom) odluili isti

Anu Bunetu: mo
da volja zagrebakih graana poka
e veu otvorenost prema propitivanju
tu
nog rijekog veletrgovakog
dinosaura.

Korzo
Ve prvog dana ula sam, uglavnom od gradskih starosjedioca, po obiaju uvjerena miljenja
kako nee biti intervencija ni rjeenja za pripremljene scene konflikta jer tamonji graani naprosto vie nemaju teka za nagomilano neispunjena obeanja
oni su, naime, Linia apsolvirali
puno prije ire hrvatske javnosti.
Praksa Boalove izvedbe donijela
je, meutim, suprotno opoj klimi, pa ak i suprotno odve inertnim okruglim stolovima nakon
predstava igranih na Festivalu
malih scena, iznimno ANGAIRANU reakciju prisutne javnosti, s ukljuivanjima u scene
doslovce u drugoj minuti ponovljenog igranja dramske situacije.
Ljudi su svim silama
eljeli prodiskutirati probleme, ali isto tako i javno izrei koliko su nezadovoljni demagogijom i sporou aktualne vlasti. U prvoj sceni,
na temu dugogodinjeg popravljanja rijekog Korza, na koji se
svake godine troe milijuni kuna
iz gradskog prorauna, ali grad
uvijek iznova ostaje i bez dovrenog i bez sigurnog etalita (scena je ukljuivala pad graanke na
nepravilno postavljenim ploama
Korza) i bez mogunosti imenovanja graevinskopravne odgovornosti izvoaa nezavrivih
ulinih radova. Rijeani su se
promptno prisjetili mora slinih
primjera, ak i padova uglednih
novinara koji ipak nisu dobili
tu
be protiv rijekih graditelja.
Zbog toga je publika tra
ila kolektivnu akciju: ne samo rjeavanje sluaja pojedinane ozljede,
nego javne demonstracije pred
zgradom gradskih vlasti na ve
spomenutom Korzu. Da demonstracije ne bi ostale na neodreenom terminu i scenskoj fantaziji,

to je publika takoer glasanjem

na licu mjesta i prihvatila. No u
zakazano sam se vrijeme sutradan na demonstracijama pojavila
u skromnom drutvu sa etvero
izvoaa Radionice, to mi je pak
neto kasnije na rijekom radiju
SVID objanjeno kao organizacijski problem: nije bilo dovoljno na protest pozvati samo ljude
prisutne u dvorani Kalvarije; trebalo je najaviti demonstracije i u
svim lokalnim medijima nekoliko dana unaprijed. No kako
unaprijed najaviti neto za to se
graani odlue posve neplanirano i sami odaberu termin sutranjeg prijepodneva? Kao procedura, izvanscenska izvedba demokracije oito zahtijeva najrazliitije dorade. Na Rijeanima
svakako ostaje da inicijativu koju
su u stanju strastveno pokrenuti
na samoj Radionici sami privedu
ostvarenju irom medijskom akcijom. Ideja igranja Boalova teatra nije samo katalizirati artikulaciju nepravde nego i postaviti
komunikacijske temelje njezina
stalnog sueljavanja. Civilni anga
man glumca i redatelja Bojana
Lakoa te pojedinih rijekih novinara,
eljnih drutvenih promjena i nakon zavretka Radionice
(a spremnih i ulo
iti svoje vrijeme u noenje sa zajednikim nevoljama grada u kojem
ive) ostavlja nade da e Boalova metodologija djelatnog koritenja graanskih sloboda uistinu trajnije
za
ivjeti i na demontiranom
rijekom Korzu.

Policijsko nasilje
Druga tema Radionice propitala je neuinkovitost, nasilnost i
pravnu neadekvatnost gradske
policije. Umjesto da prepoznaju
epileptini napad djevojke koja je
privedena jer se u kasnije none
sate nala s prijateljicama u parkiu, policajci su prikazani kao
osobe bez ikakve humanitarne
crte, kao i bez natruhe sposobnosti da privedenike promatraju
izvan stereotipnih okvira narko-

Ako ne
elimo
mafiokraciju, onda
ni ne pose
imo za
njezinim
metodama preica,
kraih puteva, veza
i poznanstava te
degradiranja
strunosti
laznicom, ini se da ovaj problem
sadr
i nacionalna obilje
ja:
graani Rijeke, ba kao ni graani Zagreba, nikako ne vjeruju da
se mogu osloniti na sile provoenja zakona. Rjeenje su potra
ili
u obiteljskom okoliu bolesne i
na policiji zlostavljane djevojke:
publika je smatrala kako joj jedino u
i obiteljski krug mo
e pomoi da br
e doe do medicinske pomoi i samim time izae iz
policijske nadle
nosti. Publika je
isto tako imala prilike saznati kako maloljetne privedenike policija nema pravo ispitivati bez prisutnosti roditelja ili odvjetnika,
premda to, tvrdili su mnogi svjedoci, redovno ini.
Prisutnu je publiku ipak najvie ljutila opa indiferencija policijskog sustava prema elementarnim ljudskim pravima samih graana: veliki je broj ljudi imao
potrebu rei izvoaima policajaca i inspektora kako je njihovo
ponaanje degutantno ili krajnje
neprofesionalno, zbog ega je
Jokerima trebalo dosta vremena
da svrnu pozornost publike sa
samih opresora na ono to se mo
e napraviti bez da jedno od rjeenja bude magija ili lobotomija nasilnika, to jest da s jezika od-

Jo jedan problem koji je tinjao u pozadini svih zagrebakih

Radionica, u Rijeci je postavljen
jasnoom optu
nice: to da radimo u politikom sustavu koji i
dalje ne mie ni najmanjim birokratskim prstiem da smanji
broj nezaposlenih niti da povea
njihova ekonomska prava te prava na rad? Briljantan odgovor rijeke publike: potra
imo korupciju u samom sustavu zapoljavanja. Ako je preuena istina itave nae sredine kako se poslovi
danas ionako dobivaju samo
preko veze, pogledajmo tko se
tim vezama konkretno i koristi i
prijavimo ga ne samo kriminalnim sudovima nego i medijima.
Najbolje pitanje itave Radionice
po mom je miljenju postavio
mladi koji je od svih likova nezaposlenih zatra
io da se precizno izjasne bi li i sami potegnuli
konce kada bi na taj nain doli do zaposlenja. Dvije treine izvoaa potvrdno je odgovorilo
na ovo pitanje, ime su se, po
miljenju spomenutog mladia i
ostatka publike, automatski diskvalificirali iz mogunosti da stanu na kraj sustavu diskriminacije
koji ih je i doveo do dugakog
reda u Uredu za zapoljavanje.
Ako ne
elimo mafiokraciju, onda ni ne pose
imo za njezinim
metodama preica, kraih puteva,
veza i poznanstava te degradiranja strunosti. Rijeka je Radionica stoga potvrdila temeljno
etiko iskustvo svih igranja Boalova teatra: nepravda staje ili na
NAMA SAMIMA, na naem
vlastitom nepristanku da je ponavljamo i propovijedamo, ili
traje unedogled.
ijeku Radionicu kulturalne konfrontacije scenski su priredili sljedei
glumci i graani: Edita Karaole, Sabina Salamon, Filip
Povr
eni, Mila uljak, Christine Okresek, Goran Graanin,
Ivona Nikolajevi, Karolina ua, David Belas, Ana Buneta,
Lina onje, Kristijan uni, Lidija Molnar, Jelena Graovac, Lidia Vidovi, Sunica Kuni, Jana A
i, Petra Corva, Morena
Scotti, Petar Kne
evi, Goran
Trbojevi, Milana Miloevi,
Slavko
Gorna
ar,
Sandra
Bureti, Neda imi Bo
inovi,
Bojan Lako, Kristina Bo
i,
Ivana eli, Milena Skorupan.
Svima im najsrdanije zahvaljujemo!

IV/82, 6. lipnja 2,,2.

nje za razliku od veine mukih
kolega uvijek konstitutivni element samoga sadr
aja, jer svako
od pet poglavlja je stilski razlii-

smo, ve to
elimo postati.

Drugim rijeima, to ostaje ako
klasine konstrukcije tjelesnosti
i identiteta vie jednostavno ne

Nomadsko odr
ivo tijelo

U dananje doba mutacija,
osnovni zadatak nije
spoznati tko smo, nego to

elimo postati

to. Od Zaljevskog rata do klasine literature, od Yeatsa, preko

Cronenberga do Cohena, od kukaca do strojeva... ona gradi, utjelovljuje i otjelovljuje kljune rijei dananjice: transformacija,
metamorfoza, mutacija, rekombinantnost. Nestalnost i promjenjivost stvarnosti pred suvremene autor(ic)e postavlja relativno
te
ak zadatak konceptualiziranja
i normiranja cjelokupnosti drutvene misli od politike i socijalne teorije do kulturnih praksi i
estetskih kategorija, ali nestanak
klasinih pripovijesti njoj ne
smeta. Ona spremno postavlja
osnovno pitanje: ne spoznati tko

mogu izdr
ati ne samo teorijski

pritisak
dekonstruktivizma,
poststrukturalizma itd., nego i to
da fizike stvarnosti novih tehnologija (bio-, info- i nano-) nameu ne-fiksnost, mehaniku
fluida? Rosi Braidotti daje svoj
osobni i osebujni, naizgled utopijski odgovor: nomadsko odr
ivo (sustainable) tijelo.
Nomadsko je tijelo-stroj,
mona figuracija ne-unitarnog
subjekta-u-postajanju, njezin
odgovor na suvremenu krizu humanistikog subjekta. Tehnotijelo, odnosno tijelo-stroj je nasuprot klasinom kibernetikom
promatranju stroja kao harmoninog entiteta u slu
bi Napretka i Kapitala okrenuto kritici liberalnog individualizma, otporu
akumulaciji kapitala i proizvodnji slobodnog vika koji se vrlo
nalik idejama Batailleve politike ekonomije iz Prokletog udjela slobodno pretae, dijeli i naroito erotizira meupovezanosti pojedinaca i pojedinki stvarajui time strast, empatiju,
udnju
kao ne-osobno-poveavajui
oblik odnosa prema drutvenom
i prirodnom okoliu.
Deleuzeovo odbijanje prihvaanja negativne ontologije nadopunjeno je i nadograeno (konstruktivnom) kritikom njegova
koncepta postajanja
enom od-

urbana sredina megapolisa, dok
ivot obitelji Bunch bitno odreuje i

vrijeme velikog pokreta rock&rolla
i pripadajue mu ideologije, vrijeme

svojim dimenzijama nadaje kao antipodski nastavak Buddhe iz predgraa, ili bolje, kao druga strana istog novia.

Rosi Braidotti, Metamorphoses:

Towards a Materialist Theory of
Becoming. Polity Press, 2002.
[Iz mamine itaonice]

Igor Markovi
I is only passing through.
osi Baidotti, danas je najplodnija i najznaajnija feministika autorica (uz,
dakako, Donnu Haraway) koja
promilja postindustrijsko, postmoderno, postljudsko, visokom
tehnologijom natopljeno drutvo u svitanje novog milenija. U
svojoj najnovijoj knjizi Metamorphoses, koristi se metodom
elastinog konopa za bungee-jump, zavirujui u svijet, ali uvijek
se vraajui u sigurnost.
Meutim, usprkos tim zavodljivim metaforama ne radi se o
radikalnom odmaku od ranije
uspostavljenih pozicija, ve radije o naznakama stila koji je kod

Realizam za vegetarijance
Gabriel je, kroz svoju
intimnu dramu, svojevrsno
otkrovenje umjetnosti kao
jedinog sredstva rjeavanja
egzistencijalistikometafizikog pitanja
samoe ljudskog roda

Gdje je nestao rock&roll

Hanif Kureishi, Gabrielov dar, s

engleskoga preveo Dragan
Koruga, Celeber, Zagreb, 2001.

Sanja Besla
ajnoviji roman Hanifa Kureishija Gabrielov dar, knjiga
je intimne, obiteljske tematike, i pria o onome o emu smo itali nebrojeno puta. Nita novo,
rekli bismo. I uistinu, na prvi pogled, barem u smislu tematike, Kureishi ne donosi u svom posljednjem romanu nita epohalno novo.
Ili se knji
evnost toliko pribli
ila
svakodnevnom
ivotu i njegovim
traumama da ih je vie nemogue
razgraniiti? Meutim, ono u emu
se ogleda vjetina ovoga autora jest
umijee uranjanja u kontekst kojim
aktualizira svoj roman i intimistiku
priu o obitelji Bunch. Mjesto radnje je londonsko predgrae sa svim
specifinostima
ivota koje donosi

u kojem su Gabrielovi roditelji pro
ivjeli svoju mladost. ini se da je

upravo taj kontekst Kureishiju nadasve blizak i, usprkos ogorenju i
deziluzioniranosti koji se ponekad
osjeaju u njegovim likovima, drag,
jer se takva pozadina lako mo
e iitati i u scenografiji gotovo svih
njegovih prethodnih romana. Valja
rei da je Gabrielov dar etvrti Kureishijev roman. Prethodili su mu
romani Buddha iz predgraa, Crni
album i Intima, i brojni radovi na
filmskim scenarijima (My Beautiful
Laundrette, itd.). S Buddhom iz
predgraa afirmirao se kao pisac
postkolonijalne, urbane tematike.
U najnovijem romanu sasvim je na
novome tragu, no u slijedu tih romana Gabrielov dar se u ponekim

U smislu uvjetno reeno u
e tematike, Gabrielov dar razvija jednu

doista komornu dramu. Broj glavnih protagonista je minimaliziran
na svega tri lika obitelji Bunch: oca,
majku i sina Gabriela. Radnja koju
pratimo otvara se pred nama u trenutku kulminacije krize, odnosno u
trenutku kada Gabrielov otac puca i naputa obitelj. Radnja se dalje
razvija linearno, povrataka u prolost nema iako je ona diskretno i posredovano stalno prisutna upravo
preko iluzija Gabrielovih roditelja
koje sada u trenutku krize vidimo
kako, porozne, nestaju. Iluzije Gabrielovih roditelja proizlaze iz socijalnog konteksta jedne kulturalno
specifine generacije koja je svoje
najbolje dane do
ivjela ezdesetih i
sedamdesetih godina preko svih
ideolokih i ikonografskih atribucija rock & rolla, i sada se, u svojim
sredovjenim godinama sukobljava
s okrutnou i realnou svakodnevnog
ivota. Takva ideoloka pripadnost ujedno je na neki nain pokuaj psiholokog profiliranja likova ija su uvjerenja, vjera, snovi i nade u opetovane pokuaje afirmacije,
pa onda i frustracije, deziluizioniranja i ogorenja proizala upravo iz
identifikacije s jednom masovnom
subkulturnom pojavom.
Petnaestogodinji Gabriel naao
se u procijepu izmeu oca i majke
koje pokreu sasvim suprotni sus-

nosno postajanja manjinom, jer

rodnost prije svega, ali i etnicitet,
igraju presudnu ulogu u kontroliranju pristupa tehnolokom rastu, emu se moramo suprotstaviti dekonstruiranjem vladajuih
normativnih sustava vrijednosti.
S onu stranu oznaavanja, odnosno u njezinoj interpretaciji nasuprot stoljeima staroj praksi
patologiziranja i obezvrjeivanja
drugaijosti postavlja se nomadski ne-unitarni subjekt u stalnom
procesu transfiguracije osjeta i
transfiguracija osjeaja sebstva.
Novum u odnosu na autoriine
ranije radove insistiranje je na
potencijalno produktivnom znaenju odr
ivosti (i posljedino
odriva postajanja) koje ima vrlinu da nije definirano nedostatkom ili neispunjenjem. U tome se
ona razlikuje od velikog broja
suvremenih autora poput na
primjer Manuela DeLande koji
obnavlja delezijanizam gotovo
dogmatski kao nelinearnu znanost i u svakoj prilici koristi nelinearnost radije nego linearnost.
Danas ve klasina dihotomija
nomadizam/Dr
ava prejednostavno se, esto i banalno,
primjenjuje u kreiranju novih
sustava i sklopova vrijednosti,
posebno u estetici i teoriji umjetnosti. S druge strane, u suvremenoj politikoj filozofiji, esto se
olako odbacuje koncept nomadizma i ukazuje na opasnost rizomskih struktura koje esto
zavravaju uruavanjem, odnosno samoubojstvom sustava. Rosi
Braidotti ustrajno insistira upravo na nomadizmu i nomadskom
tijelu da bi dekonstruirala mit
cjelovitosti i organicizma, ali takoer i da bi se suprotstavila tehtavi vrijednosti. Iako ve naslov sugerira da e Gabriel biti u fokusu
radnje ovoga romana, ini se kao da
je sam Kureishi dvojio o va
nosti
likova, kao da mu se potkrala neka
vrst iskliznua, tako da otac ponekad dobiva veu va
nost od samoga
Gabriela. Nakon itanja eseja Something given nije teko zakljuiti
da je lik Gabrielova oca velikim dijelom stvoren po uzoru na Kureishijeva oca. Otac je onaj dobro nam
poznati tip vjeitog djeteta kojeg
pokree potreba za kreativnim komuniciranjem dok je majka, u odnosu na njega, daleko tradicionalnije pozicionirana.

Odrastanje
Roditeljski sukob stvara priu o
prilino traumatinom procesu
Gabrielova odrastanja, budui da
on, uhvaen u procjep roditeljskog
sukoba i na neki nain u proces
njihova odrastanja, taj sukob
razrjeava. Uz to, lik Gabriela otvara polemiko polje metafizikog
znaenja umjetnosti uope. On je
kao lik, nositelj ideje onoga o emu u jednome razgovoru s njim
progovara i Jake, kada ka
e: Kome se u zadnje vrijeme mo
emo
obratiti za duhovno vodstvo? Sveenicima ne, a ne ni politiarima i
znanstvenicima, jo se samo umjetnicima mo
e vjerovati. Dakle, ja
sam super-obo
avatelj. Volim te
umjetnike koji uzdiu za svojim
tlapnjama. I na gubitku sam umjetnost ovjeku daje muda.. Gabriel se nadaje istinskim anelom
jer on svojim senzibilitetom i svjetonazorom uspijeva pomiriti vlastite roditelje i priu vratiti u okvire
iz kojih se prvotno i bila izlila.
Gabrielovo ime upuuje na judeokransku tradiciju na koju se Kureishi fragmentarno i sasvim pro-

41

iz mamine itaonice
nokratskom preuzimanju ljudskoga tijela. S obzirom na to da
se postmoderna odnosi na nov i
perverzno plodan savez tehnologije i kulture, estetika osjetljivost i ekologije virtualnoga za
nju pru
aju egzistencijalne paradigme koje drutveno polje djelovanja mogunostima otvaraju
cjelini ustanova zajednice. Nau
energiju usmjeravaju od konzervativizma i konformizma koji je
nu
an za ouvanje apstraktnih
univerzalnih sistema valorizacije
i time otvaraju prostor stvaranju
nove subjektivnosti. Nomadsko
tijelo-stroj uspostavlja pomirenje izmeu kaosa i kompleksnosti, izmeu bivanja razliitim
i subjektivnosti kao procesualnosti i prolazne aktualizacije, kako bi rekao Stephen Arnott.
Zakljuak? Promatrala sam
kolektivnu metamorfozu. Oni
koji sudjeluju u njoj nisu plutajui oznaitelji, ve nestalni podsjetnici na ljudskost koja je napola nestala, a ipak gura dalje: mota
se naokolo. Zar nismo svi?
pusno oslanja, i tako kao da jo
jednom potcrtava svoje naputanje
postkolonijalne problematike. U
ovome romanu nije presudno jesu
li njegovi protagonisti autohtoni
Britanci ili neka generacija doseljenika. Posredstvom Gabrielove intimne drame svjedoimo svojevrsnom otkrivenju umjetnosti kao
jedinog sredstva rjeavanja egzistencijalistiko-metafizikog pitanja samoe ljudskog roda, a Gabriel je ujedno i najstabilniji lik koji
i vlastite roditelje vodi do svojevrsnog happy enda. Kraj prie je,
meutim anti-happy-end jer je
razrjeenje koje nudi povratak u
krug iz kojeg se itava pria razvila
- mirenje sa stanjem stvari i utvrivanje vlastita identiteta u okvirima
koje nudi obitelj. Zajednitvo u
happy endu na neki je nain ironizirano jer iako se uspostavlja kao
neka vrsta logine uokvirene kompozicije, ono nije dovoljno. Nedostaje opet dimenzija samopotvrivanja i samoostvarenja u
ivotnom pozivu koja je u sluaju Gabrielovih roditelja izostala.
Ono to je najvea spisateljska
kvaliteta Hanifa Kureishija, vidljiva
od prvog do posljednjeg retka njegova najnovijeg djela, jest nevjerojatna
preciznost kojom sloj po sloj ogoljuje
ivot jedne prosjene obitelji ni po
emu atipine za svoju sredinu i vrijeme. Sve ovdje mo
emo nai: propale brakove, propale i uspjene rockere, polusvijet lokalnih pubova i
emigrante iz onih udnih istonih
zemalja koji nikako da se rijee svojih, nu
no, trauma. Ponekad svojom
nesmiljenou u ogoljavanju
ivota
podsjea na suvremeniju verziju naturalizma ili kao to ka
e Jake kada
govori o slikaru Lucienu Freundu:
Ali on je tako...realistian. A ja sam
vegetarijanac.

42

IV/82, 6. lipnja 2,,2.

Bill Gates zaraivao vie od 40
posto najslabije plaenih Amerikanaca zajedno smatralo se gotovo svetom injenicom. Kako pie

Chipova sestra Denise efica je

kuhinje u uglednom restoranu u
Philadelphiji. Dolazi u bratov
stan i priprema ruak za roditelje,

Rasprodaja
ivota
Sudei prema najboljim
novim umjetnikim
djelima, Amerikanci su
danas posveeni zdravom
pro
ivljavanju mrtvog
popodneva. Ustaju oni
ujutro, broje sitni i pitaju
se tko su, i to sada?
Jonathan Franzen, The
Corrections. Fourth Estate,
London, 2001.

Andrew OHagan
anas u amerikom
ivotu
postoji samo drugi in.
Nijedna generacija ne pro
ivljava zanimljivu izgubljenost
u Parizu. Nikakva elegantna aristokracija ne okuplja se na travnjaku Gatsbyjeve vile s predosjeajem katastrofe; nema kolektivnog nagona da se napie veliki
ratni roman; nema drugoga spola. Sudei prema najboljim novim knji
evnim djelima, najzanimljivijim novim filmovima,
najgledanijim televizijskim emisijama, Amerikanci su danas posveeni zdravom pro
ivljavanju
mrtvog popodneva. Ne opsjeda
ih ni svijet poetaka ni svijet zavretaka: Lionel Trilling je to nazivao sredinom putovanja. To je limb, to je zamrznutost, to je okamenjenost s punim radnim vremenom. To su blaga kuna psihoza i mekano pokustvo. Sva
umjetnost je umijee trgovine
nekretninama i samopomo.
Opisani svijet je svijet amerike
srednje klase, prostor duhovne
zasienosti i prozorskih roleta.
Tr
ini populizam prodire kroz
klimatizaciju i spaja se s crvenim
krvnim zrncima. U tom
ivotu, i
u knjigama i filmovima koji razmatraju taj
ivot, uoavamo
neodgovoreno pitanje: to sada?
To je nije posljedica 11. rujna:
neki bi rekli, mo
da i s pravom,
da je obrnuto. Novi roman Jonathana Franzena je povezivanje
mrtvih popodneva, tih popodneva koja tvore
ivot obitelji Lambert na Srednjem zapadu, u vrijeme blisko naemu. Dakako, oni
su izdanak i otpad nove ekonomije, ali su i likovi iz djela Sinclaira Lewisa i Theodorea Dreisera, ljudi koji ustaju ujutro, broje sitni i pitaju se tko su.
No devedesetih godina ipak se
dogodilo neto novo, a ta novina
je neto to oni nalik na Franzena

ele razmotriti na razini reenice.
U tom desetljeu dogodio se neobian obrat: bogatai su smravili,
siromasi su se udebljali, bogatai
su se vie posvetili radu, a siromasi slobodnom vremenu, a to to je

Thomas Frank u svojoj sjajnoj

knjizi Jedno trite pod Bogom:
Neko su Amerikanci zamiljali
da ekonomska demokracija znai
razuman
ivotni standard za sve,
da sloboda ima smisla samo ako
vie nema siromatva i politike
nemoi. No danas se ini da su
oni koji oblikuju ameriko javno
mnijenje uvjereni da su demokracija i slobodno tr
ite jednostavno istovjetni. Ono to je novo jest pobjeda te zamisli nad
svim njezinim suparnicama; odlunost amerikih voa da je proire po cijelom svijetu, ope vjerovanje da u tr
itima postoji neto prirodno, neto bo
ansko,
neto inherentno demokratsko.
Bolji izraz za novu ekonomiju
mogao bi biti konsenzus.

irevi konsenzusa i zaraza

ne
ivota
Premda to nije svijet koji se
pojavljuje u Ispravcima, obitelj
Lambert mo
e se shvatiti kao naa zajednika ko
a, osuta irevima konsenzusa.
Roman poinje vrlo glasnom
svaom u kojoj Chipova majka i
otac, Enid i Alfred, iznose svoje
srednjozapadne tegobe gluhou, deprimiranost, razoarenje,
kupone za popust, i sklonost da
budu zastraeni vlau svake vrste u mjestu St. Jude, dok se
pripremaju za turistiko krstarenje u organizaciji tvrtke Nordic
Pleasurelines. Ukrcat e se na
brod u New Yorku, a prije toga
ruati sa svojim sinom Chipom.
Chip Lambert je bivi predava na sveuilitu koji je otputen jer se spetljao s pametnom
studenticom. Upoznajemo ga u
stanu u New Yorku, s lijepom
djevojkom, ali bez novca, kako
sve svoje nade ula
e u scenarij
koji pie ve godinama. Djevojka
ga naputa upravo kada njegovi
roditelji dolaze na ruak i ostaje
mu samo nada u taj scenarij, koji
poinje predavanjem na est
stranica o tegobama falusa u tudorskoj drami.

dok Chip grozniavo tra
i producenta, koji se mo
da zanima za

njegov scenarij, a mo
da i ne.
Bo
ino okupljanje u St. Judeu vrhunac je romana: na 500
stranica pitamo se hoe li ga ti ispaeni ljudi koji nanose patnju
uspjeti odr
ati i hoe li ono zadovoljiti Enidina oekivanja. Gary Lambert, stariji brat Chipa i
Denise, bankar je i otac troje djece, vrlo zabrinut za svoje mentalno zdravlje (pati od uobiajenog
straha deprimirane osobe straha da je deprimirana).
Garyjeva supruga Caroline ne

eli otii u St. Jude na Bo
i.
Odbija se pretvoriti u lik na Enidinoj slici osobnog muenitva i,
to je jo va
nije, ne mo
e gledati kako Garyjev boravak kod roditelja unitava njegov identitet
kao oca njihovo troje djece.
Franzen ima sklonost mlaih
amerikih romanopisaca da medikaliziraju
ivot. Ni potar ne
mo
e ui u dvorite i isporuiti
pismo a da ga ne poklope ironijom o smislu vrtova u poslovnim
zgradama, o paklenoj svijesti pasa, i mudrim primjedbama o potarevoj homeostazi, o supstancijama u njegovu mozgu, o akrobatici njegovih sinapsa, o njegovim pokuajima da svlada zastraujuu unutarnju provinciju koja
svakodnevno ezne za primjenom oru
ja masovnog unitenja.
ivotna dosada izra
ava se raznim popisima. Opisujui sobu
punu stare krame, Franzen ka
e
da je soba patila od nekroze stare krame koja prije ili poslije ubija prostoriju. Soba je patila. To
se dogaa sobama u predgraima
u suvremenim amerikim romanima. U dobrom romanu kao to
su Ispravci, ta amerika bolest
pretvara se u svojevrsnu pristojnu zarazu: to je zarazan ne
ivot,
a zarazno je i grozniavo prizivanje konane granice praznine.

Ispravci u obitelji i ekonomiji

Gary i njegovi roaci bore se s
injenicom da im je otac na umoru, i umirui ubija i njihovu majku, koja pak svojim muenitvom
ubija njih i odnose koje su uspostavili u svijetu. Cijeli Garyjev
ivot postavljen je kao ispravljanje
oeva
ivota. Denise ima bizarna
i tvrdoglava stajalita o Alfredu.
Chip se osjeao poput djeteta iz
bajki brae Grimm, djeteta namamljena u zaaranu kuu toplinom i mirisom hrane; a sada e ga
vjetica zakljuati u kavez, udebljati ga i pojesti.
To je roman o obitelji i drutvu,
ali sve to mu je potrebno nalazi
se u duama Lambertovih. Njihovi odnosi su toliko promiljeni i
prikazani s takvom pa
njom, a likovi su tako bogati sami po sebi,
da se svi popisi stvari oko njih br-

zo rastau u nitavilo koje bi trebali opisati. Na krstarenju Enid i

Alberta, sve to je zanimljivo dogaa se u mislima i razgovorima
njih dvoje: ogledi o drutvenoj organizaciji na norvekim brodovima i primjedbe o glupim koktelima nisu va
ne (premda se smijeimo kad vidimo da se odvijaju u
blagovaonici Sren Kierkegaard). Pomodne metafore odjednom su dobrodole, ali postajemo
svjesni da su Ispravci posve izniman roman koji pati od preraskone ureenosti svoje ambala
e.
Na nordijskom krstarenju otvara
nam se svijet starijih ljudi unutarnji svijet, kojemu nitko nee izraziti potovanje niti mu ustupiti
mjesto i Franzen nas oprezno
uvodi u Alfredovu izgubljenost.
itatelji ove knjige smijat e se dinaminim ironijama i novinarskim popisima, ali zapamtit e upravo tu izgubljenost i nain kako
ona utjee na
ivote ostalih likova.
Denise se uputa u aferu s Robin,
enom vlasnika restorana, i
njezin neuspjeh da se doka
e kao
revan zastupnik obiteljskih vrijednosti povezuje je s moralnim i
ekonomskim tegobama svojega
doba. To je roman o ispravcima u
obitelji, ali i o ispravcima u
ekonomiji, i premda ih Franzen
ne uspijeva pomijeati onako
dobro kako bi mogao, uvjereni
smo da se neto va
no dogodilo
u imaginaciji tih Amerikanaca,
da se neto promijenilo u njihovu osjeaju za ono to je mogue
i ono to je potrebno. Enid je
smatrala da su ona i Al jedini inteligentni ljudi njezina narataja
koji su se uspjeli obogatiti. Ispravci su na mahove prelijepo
tkana pripovijest o razoaranjima, skupim dobicima i tekim
gubicima. Alfreda vidimo u pelenama. Garyja vidimo u kunome
baru. Enid vidimo kako pie bo
ine estitke kao da su to poruke samoubojice. Denise vidimo
kako alje e-mailove Chipu u Vilnius zahtijevajui da se potrudi
doi na Enidinu veeru u koju se
puno ulo
ilo.

Estetiko rjeenje za drutveni

roman
Moderni ameriki pisci su brzi vozai, a voze pod utjecajem. U Franzenovu velikom romanu ne osjea se samo predratni socijalni realizam u stilu Uptona Sinclaira, nego u njegovoj
prozi nalazimo tragove svih narataja Mailera koji se bori s
amerikim vragom, Bellowa koji
priziva rastrgane urbane due,
Updikea koji se ruga normalnosti iz predgraa, a prije svega tu je
i dijagnoza Dona De Lilloa o
modernoj Americi kao mjestu na
kojemu se gomile i destrukcija,
paranoje i strahovi, sa zloudnom elegancijom pretapaju u
svakodnevicu.
Franzen jest pod utjecajima,
ali uglavnom je mudar, i to na
postmoderan nain; itamo li ga
pomno, u njegovim spajanjima
pronalazimo novu dosljednost.
Ispravci su napisani sa sigurnou koja proizlazi iz pristajanja na
sve nesigurnosti u cjelini; Fran-

Dananji veliki
roman je knjiga
koja te
i veliini
tako da sve ostale
velike knjige budu
uvezene u nju.
Primjer toga nije
Rat i mir nego
World Wide Web
zen vraa priu kulturi za iju je
nitavnost smatrao da ju je nemogue razbiti. U ogledu objavljenom 1996. u Harpersu, Franzen je opisao svoje razoaranje
neuspjehom svojih ranijih romana da toj kulturi ponude smislene novosti i svojim dojmom da
je projekt socijalnog romana nemogu. Napisao je: ini mi se
da je specifina amerika zabluda
oekivati da roman nosi te
inu
cijelog naeg poremeenog drutva da pomogne rijeiti nae
suvremene probleme.
Ja bih rekao da ta zabluda nije
posebno specifina, a ni posebno
amerika. Ameriki pisci danas
nude obilje definicija romana i
uloge romanopisca; prije nekoliko mjeseci raspravljalo se o jasnoi nasuprot ljeporjeivosti, a
nakon 11. rujna govori se o nezamislivome nasuprot imaginaciji.
Sada se opet (prvi put nakon Toma Wolfea koji je optu
io amerike romanopisce da ne izvjetavaju dovoljno o stvarnosti) raspravlja o drutvenom nasuprot
estetikom, kao da je estetiko
ono to je stabilno, na to drutvo ne utjee, kao da se estetiko
ne prelama u drutvenome, kao
da ga drutveno ne mijenja, kao
da danas Vermeera gledamo istim
oima kao njegovi suvremenici,
kao da su Flaubertove reenice
ostale netaknute vremenom i iskustvom
ivoga jezika. James
Wood hvali Franzenov poziv na
estetiko rjeenje za socijalni
roman, kako je naveo u ogledu,
ali dr
i da je Franzen pogreno
primijenio to rjeenje u Ispravcima. Nema dvojbe da je Franzen
pomijeao ono to je dobro u romanu s onim to je obino paradiranje, ali Woodovo shvaanje
prvenstva estetikoga zanemaruje u kojoj je mjeri estetika u svijetu Franzenova romana pretrpjela neugodnu, ali va
nu drutvenu redefiniciju.
Wood pie kako je ono to je
lijepo u romanima neto to se
jednostavno ne mijenja. On grijei kad pretpostavlja da Flaubert, Stendhal, Turgenjev ili Dickens nisu pisali u svojoj sadanjosti. Oni za njega postoje kao
uzorci uklesana stila, kao nepobitna umjetnost, podlo
na samo
nesigurnosti nae vjere u nju. No
romanopisci piu za sadanjost, i
ak i kad na njihovim stranicama
nema seljanki, lihvara ni hip-ho-

w w w. z a r e z . h r

IV/82, 6. lipnja 2,,2.

pa; jezik, tekstura, uzorci i estetika itekako su pod utjecajem
drutvenog pritiska pod kojim je
knjiga napisana i pod kojim su je
isprva itali. Stendhal na ulicama
dananjeg Manhattana ne bi bio
tako pronicljiv promatra: jezik
je danas neto drugo, kao i imaginarij, a takoer i originalnost.
Premda to proturjei Franzenovu vlastitu ogledu, roman Ispravci u najboljim trenucima pro
et
je drutvom, a drutva nema bez
estetike; odluiti se samo za jedno ili samo za drugo znai iskoiti iz samoga
ivota.

Nema vie tjeskobe zbog

utjecaja
Drutvo se uvlai u umove
Lambertovih. Dolazi radijskim
emisijama i djejim igrakama.
Estetika u Ispravcima je najsonija, naj
ivlja, najusmjerenija kada Enid otvara srce u privatnosti
vlastita glasa i jasno nam je u to
ju je drutvo pretvorilo, u to je i
dalje pretvara, i u to pretvara nas
dok to itamo.
Franzenov roman podlo
an je
kulturalnom pritisku mislim na
pritisak kojim on djeluje, kao i na
pritisak koji djeluje na nj to ga
ini slinijim amerikim nezavisnim filmovima nego ehovu. Tako, film Svijet duhova, koji govori
o dvjema otuenim tinejd
erkama iz maloga grada koje
ele poslati svijet k vragu, jae na valu iste
spoznaje o tome u to je Nova
ekonomija pretvorila
ivot. Njihov svijet je svijet brze hrane, trenutne slave i talk-showova: poput
obitelji Lambert, one promatraju
ljude koje vole i pitaju se ima li
iega stvarnoga meu njima.
Neki tvrde da su Ispravci veliki ameriki roman, ali ta knjiga
je zbirka pokuaja, a njezine reenice nikad nisu u potpunosti
one same, to bi mogla biti definicija knji
evnog postmodernizma. Biti to jesi to pitanje je u
samoj sr
i knjige, a i u sr
i drutva u kojemu taj roman pulsira;
dio njegove nesvjesne estetike je
pozivanje na sva djela koja taj roman ine onim to on jest. Dobrodoli u estetiku knji
evne rasprodaje! Jo malo pa nestalo!
itajui Ispravke, sa svim njihovim varijacijama i posudbama,
finesama i nesvjesnim posvetama, postajemo svjesni (i to svjesni toga kao novne) mjere u kojoj
Franzen putuje irokom cestom
ne osjeajui nikakvu tjeskobu
zbog utjecaja. Njegove reenice
iskazuju svojevrsni bricolage mini-suknje: pozdravljaju svakoga,
a ipak uspijevaju ostati one same.
Dakako, tu privlanu ne-tjeskobu ne treba pobrkati s odlikovanjem za hrabrost, ali Franzenov
roman je definicija onoga to
ameriki roman danas tako esto

eli biti. David Foster Wallace i
Kurt Anderson sklanjaju se s puta: dananji veliki roman je knjiga koja te
i veliini tako da sve
ostale velike knjige budu uvezene
u nju. Primjer toga nije Rat i mir,
nego World Wide Web.
U Ispravcima odjekuje stotinu
pop-pjesama, stripova i amerikih filmova: ono to taj roman ne
uspijeva jest upravo ono to ini;
a u njegovu neuspjehu je njegov
uspjeh.

S engleskoga preveo
Goran Vujasinovi
* Tekst objavljen u London
Review of Books,
13. prosinca 2001.

Ideja da doista mo
ete stei iroku publiku bavei se drutveno

zanimljivim pitanjima uinila mi

di na to da radije itaju knji
evnost nego da gledaju TV. Ako u

tome uspije dovoljan broj pisaca,

Jonathan Franzen, dobitnik National Book Award za 2001. godinu

Novi drutveni roman

Kvaka 22 je bila neto vie
od same prie bilo je tu
takoer rijei o tome gdje
smo tada bili kao dr
ava,
postavljena su velika
pitanja o ratu i pacifizmu

se
ivom 1981. Mislim da je to

ono to sam smatrao drutvenim
romanom to je roman koji se
bavi drutvom, kako u svojoj recepciji, tako i svojim zaokupljenostima.
Mislite li da je romanopiscu
mogue doprijeti do iroke publike, danas kada je toliko informacija i toliko drugih medija
nadohvat ruke? U Vaem eseju
ka
ete da je televizija ubila roman drutvene reporta
e. Postoji li knji
evni protuotrov za
televizijski ekran?
Ideja da romanopisac nekako ima odgovornost boriti se

Danas nema
mnogo mjesta za
pronala
enje
znaenja, ali obitelj
ostaje trajnim
generatorom
znaenja

protiv televizije neto je to bih

vjerojatno smatrao puno zanimljivijim u svojim dvadesetima.
Osjeam da najbolji nain za
borbu protiv televizije nije udarac u glavu na primjer, pisanje
knji
evnosti koja izravno pokazuje negativne osobine televizije
i uzrokuje da se gledateljima otvore oi i da se okrenu knji
evnosti. Radi se vie o tome da se
pie takva proza koja ljude navo-

tada mislim da e knji
evni medij nastaviti postojati kao uvjerljiva alternativa televiziji, osobito ako se televizija bude nastavljala iscrpljivati.
Koji su rizici pisanja o drutvu i ukazivanja na drutvena
pitanja u knji
evnosti?
U izravnom pristupu, rizinom mo
e biti banalnost u
primjeivanju. Na primjer, Neill
Postman je u pravu kada kritizi-

Nema mjesta za drutveni

realizam
U Vaem tekstu u magazinu
Harpers iz 1996., Mogunost
za san, piete, Kada sam zavravao fakultet 1981., nisam nita
uo o smrti drutvenog romana.
Kako definirate drutveni roman? I kako vam se sve to ini
nakon dvadeset godina?
Mislim da je izjava Philipa
Rotha iz 1961. o smrti drutvenog romana bila tona. Nema vie mjesta za drutveni realizam
poput Zolina, ili Dreiserova, to
god o tomu rekao Tom Wolfe.
Jednostavno se drugi mediji puno bolje bave drutvenim realizmom. Bio sam svjestan toga.
Drutveni roman nisam zamiljao kao knji
evnost blata i smea, ili kao knji
evnost izvjetaja.
Ono to sam imao na umu
1981., bila je knjiga poput Kvake
22, koja dovoljno duboko zasijeca u svijest ljudi ove dr
ave da s
time stvara novi pojam u rjeniku. Kvaka 22 je bila neto vie
od same prie bilo je tu takoer rijei o tome gdje smo tada
bili kao dr
ava, postavljena su
velika pitanja o ratu i pacifizmu.

ra televiziju, ali to nije slo
ena

ispravnost. U osnovi, on ponovno i ponovno iznosi isti zakljuak. To je pakleni stroj. To je jedna od opasnosti o kojoj govorim
u eseju u Harpersu: iznositi isti,
jednostavan zakljuak. Svaka
knji
evnost koja iznosi pretjerano pojednostavljen ili opetujui,
ili banalan zakljuak, nee ba
biti jako zanimljiva.

Normalna obitelj je
disfunkcionalna

Jessica Murphy
zbiljni su romani, pisao
je Jonathan Franzen
1996. godine u magazinu
Harpers, poput dobrih starih
srednjoamerikih gradova, uniteni i izmueni brojnim autocestama. Klonulo gradsko sredite
ozbiljnog rada okru
uju bujajua predgraa masovne zabave:
tehno- i sudski trileri, romani o
seksu i vampirima, o ubojstvima
i misticizmu. Franzen, ija su
prva dva romana privukla relativno malo pa
nje, tvrdio je da
su u doba kad kompjutorom opsjednutim itaocima pa
nju sve
vie odvlae novi oblici tehnologije i medija, i itaoci poeli
sumnjati u sposobnost knji
evnosti da se usmjeri na znaajna
drutvena pitanja, a njegov san o
pisanju ozbiljnog romana koji
mo
e biti znaajan za mainstream postao je prividno nemogu.
Pet godina nakon, meutim,
ini se da je Franzen nadvladao
svoj oaj zbog stanja knji
evnosti i zbog vlastitih mogunosti
kao romanopisca. Nakon naputanja nade da e napisati novu
Kvaku 22 i obnoviti svoju vjeru
u ozbiljne itatelje, uspio je poeti ponovno plodno pisati, i konano objaviti, svoj trei roman,
The Corrections (Ispravci).

43

ini se da je obitelj koja ne

funkcionira plodno imaginativno tlo u svim Vaim romanima,
ali osobito u romanu Ispravci.
Na mnogo naina Lambertovi
uprizoruju tipini generacijski
jaz izmeu stoinih roditelja koji se tvrdoglavo dr
e drutvenih
pravila i njihove odrasle djece
koja tra
e neto drugo. Ali tu je
stvaran osjeaj bola i borbe i nezadovoljstva u svim njihovim

ivotima. Zato ste u svojim djelima toliko usredotoeni na obitelj?
Frazu obitelj koja ne funkcionira smatram vrlo udnom.
ini se da upuuje na to da postoji neto kao obitelj koja funkcionira. Mo
emo li pronai neku drugu frazu?
Normalna obitelj?
Da, upravo. To je normalna
obitelj kakvu poznajem. Iskustvo Lambertovih koje je samo
malo udnije od mojeg zaista
je nezanimljivo u usporedbi s veinom onoga to ujem od mojih prijatelja. (Vjerojatno poznajem ljude koji su neto uvrnutiji
od veine zbog toga to poznajem pisce i umjetnike).
ivimo u dobu kada je vrlo
teko imati ideale u vezi s bilo ime. ak i kada uspijete imati
ideale na nekoliko trenutaka, isti
ih as poinjete ispitivati i postajete ironini. U cvatuem razdoblju post-velikog drutva, kada
su dvije glavne politike stranke
tako nalik jedna na drugu, a
hladni rat je zavren, nema puno
mjesta za pronala
enje znaenja.
Ali obitelj ostaje trajnim generatorom znaenja. Budui da se pisac trudi izrei prie koje imaju
znaenje, mislim da je prirodno
da se bavi s obitelji.
Roman Ispravci zavrava nadom, osobito za Enid, unato navikama i strahovima koji ograniavaju likove. Je li taj osjeaj
nade i iskupljenja va
an za Vas?
Smatram da je Enid junakinja
knjige. Na poetku nas ljuti ta
njezina ispunjenost nadom u suoavanju s oito tekim nevoljama.
To se pokazuje kao dosadna nesposobnost suoavanja sa stvarnou, a ipak, na kraju je njezina
nada jedna od najljepih stvari u
vezi s njom. Hou rei, nada je
jedna od osnovnih kranskih vrlina vjera, nada i milosre. Enid
se teko bori s milosrem, i ima
neke male krize vjere, ali ona nikad ne gubi nadu. Ako imate literaturu koja je graena na traginoj spoznaji da e uvijek biti bola
i patnje i da nema naina da im
se pobjegne sigurno e pomoi
ako mo
ete uvesti i neto nade.
Mislim da je to vrijedi za moje
ivotno iskustvo.

S engleskoga prevela
Rosana Ratkovi
* Tekst objavljen u Atlantic
Unboundu, 3. prosinca 2001.

44

IV/82, 6. lipnja 2,,2.

oen sam u centru Zagreba i cijeli sam
ivot proveo u ovom gradu. Ne mogu zamisliti
ivot negdje drugdje. No, ja Zagrebom smatram
samo centar grada. Jo uvijek nisam
shvatio dra
periferije. Tako poinju
kratke misli Lukasa Nole u rubrici moj
Zagreb Veernjega lista (pribilje
ila 24.
svibnja L. D.). Neobino, pomislio
sam i smjesta samoga sebe kandidirao za
Vergilija koji e Lukasa Nolu, u sredini
njegovih dana, provesti periferijom i pokazati mu barem djeli onoga drugoga

ivota. Tko zna, mo
da togod od toga
ue i u neki budui film?

Ima li
ivota izvan centra?

Uzeo bih Lukasa, dakle, za ruku i odveo do duevne bolnice iju ogradu katkad preskoe ludniari, kako smo ih mi
kao klinci zvali s dosta simpatija, i besciljno tumaraju ili
icaju sitno. Tu simpatiju osjeam i danas: ini mi se da je najvea razlika izmeu ludniara i nas jo
uvijek samo to to oni nemaju odjeu i
dokumente, a mi imamo. Pada mi na pamet pria iz Dvanaest hodoasnika i vic:
Doli novinari napraviti reporta
u o ludnici i dobili vodia koji ih vodi po ustanovi. U prizemlju su najlaki sluajevi,
oni koji se ambulantno lijee i koji e ubrzo biti otputeni. Na prvom su katu te
e neuroze, na drugom su psihotici, a na
treem psihopati, opasni za sebe i druge. A to je na etvrtom katu?, zanimalo je novinare. O, tamo je uprava.
Nakon ludnice mo
emo otii malo dalje,
do polja na kojemu mjernik odreuje
meu; nepovjerljivi seljak kopa gdje mu
je ovjek iz grada rekao i na dubini od
pola metra nalazi truli kolac oznaku
koju je zakopao jo njegov djed, a potom
je bila zaboravljena; ganue i potovanje
kojima on gleda taj gnjili kolac mo
da
nekome djeluju zastarjelo, ali siguran
sam da Vladimir eks nije osjetio nita
slino ni za jedno od svojih odlikovanja.
Potom bismo se mogli vratiti malo bli
e
i stati pred jednim prozorom u prizemlju, kroz koji se vidi kompjutor. U tu je
zgradu, na kraju grada, dr
ava radnika i
seljaka naselila krugovae; oni su se iz nje
uglavnom preselili, neki u bolje stanove,

a drugi u bolji
ivot. Oko te se zgrade igrala mala Raeljka Pupai zbog ijeg su
srca njezini roditelji putovali u London
kada se avion zapalio. Inae, kompjutor
je Slamnigov: kada bi se upalio, stihovi bi
u njemu prozujali brzinom svjetla.
Znam da je periferija nezgodna jer mo
e biti kraj kakve smrdljive tvornice, autobus za nju ide dvaput dnevno i nema butika; ali ondje, recimo,
ivi prevodilac s vie
jezika u glavi nego Luka Raji sirana u

djetinjstva zapamtio kao niz bordela u

Ko
arskoj te vrt Nijemca Otta na samom
poetku Tkalieve. Ali o gradu ne moramo razmiljati samo kao o koncentrinim
krugovima oko citadele. Ima i drugih geometrijskih likova osim onih s tokom u
sredini (u koju se onda mo
emo udobno
smjestiti). Michael Batty, prouavajui
gustou naseljenosti gradova, otkrio je i u
sitnim mjerilima (1:100.000, 1:50.000) i u
krupnim (1:1000, 1:500) ponavljanje uvi-

Dra
i periferije

Sanjarije dokonog
Kne
ijanca
etnja Zagrebom s Lukasom Nolom
LURI, koji je jezino redigirao Bibliju (pa
je sreom ispravio i onaj dio u kojemu se
starozavjetni prorok razgovara s Bogom
po tom pitanju). Izvan Lukasova Zagreba
ive jo i glavni zagrebaki solist, pa
autor naeg pravopisa i mo
ebitni predsjednik DHK-a. U Zagrebu nije ni zgrada
iz koje je tuli gledao nebo iznad Trnskog, ni gara
a u koju se hoe vratiti Gobac, ni ulice iji su heroji Prljavo kazalite.
Mo
da Zagrebu ne nedostaju kibici s gajbom piva oko boalita iza nekog recikla
nog dvorita, kartai na ping-pong stolovima uz prugu ili kafii u kojima piju
policajci dok su na du
nosti, ali Lukasov
Zagreb bez najboljih evapa, bez najbolje
pizze i bez najljepeg djejeg parka nije
ba neto.

Nema kosog pogleda

Zato Lukas Nola jo nije shvatio dra

periferije? Mo
da zato to sam odrastao,
kolovao se i studirao na ruti izmeu
Frankopanske i Drakovieve, te Glavnog
kolodvora i Gornjega grada. Sve lijepe
stvari u
ivotu deavale su mi se upravo u
tom krugu. Za Nolu granice grada prestaju na istom mjestu kao i za Rudolfa Habedua Katedralisa koji je periferiju svoga

djela napisao krajem 19. stoljea,

dakle prije vie od stotinu godina. Utoliko mo
emo govoriti o

S periferije na ferije

jek istih struktura, to znai da se grad

mo
e objasniti i fraktalnom geometrijom
(dakle nema sredita). Peter Allen opisao
je disipativne gradove, koji evoluiraju i
propadaju ovisno o ekonomskim uvjetima. Takva istra
ivanja ukazuju na to da su
gradovi samoorganizirajui oblici, a da je
centar samo jedan od brojnih atraktora
(podruja koja privlae aktivnosti), nipoto jedini i nipoto povlaten.
Ba sam se jutros proetao gradom, i u
petnaest minuta vidio toliko lijepih i
ukusno odjevenih ljudi, ka
e jo Nola.
Sad kad znamo to mu je grad, jasno nam
je da ga je u petnaest minuta valjda sveg
obiao. A od onog to Nola vidi, zanimljivije je ono to ne vidi. Gleda tramvaje, a

dubokim uvidima u stanje stvari

cjeline kulture i civilizacije Zapada. Njegove su dijagnoze, meu-

Nietzsche - utvrdo ili umeko?

Nietzscheov opus, ok
prolosti, bio je glavni
inkubator kljunih ideja
druge polovine 20. stoljea
Dave Robinson, Nietzsche i
postmodernizam. S engleskoga
preveo Dinko Telean. Naklada
Jesenski i Turk, Zagreb, 2001.

Sinia Nikoli
suvremenoj futurologiji
poznat je pojam ok budunosti, kojim se
eli
oznaiti sudar dananjih nepripremljenih ljudi s dogaajima koji
nas oekuju. Svi smo skloni ne
razmiljati o krupnim i globalnim problemima na koje je teko
utjecati, ali zato ih, kada nam se
dogode, do
ivljavamo potpuno
osobno, kao da su namijenjeni
ba nama. itajui djela Friedricha Nietzschea suoavamo se sa
slinim fenomenom, ali s malom
razlikom on je svoja najva
nija

oku prolosti: iako nastale u

sada ve dalekoj prolosti, njegove nas dijagnoze pogaaju kao da
je na suvremenik ili, tonije,
netko tko nas promatra iz budunosti.
Ovaj svoj proroki status
Nietzsche nije stekao samo nadahnutom formom svojega iskaza ili nekonvencionalnou svojega
ivota, nego u prvome redu

Boris Beck

ne vidi da dolaze s remize, to jest periferije; gleda tulipane ispred HNK, a ne vidi da
su i oni doli iz rasadnika koji je na periferiji; iz pekare mu miriu putertanglice, ali
su i one ispeene na periferiji, iza tvornice
patentnih zatvaraa; gleda sve te lijepe ljude, a ne vidi da nisu to samo Novi Bogatai (NOB-ovi) i Sinovi Novih Bogataa
(SNOB-ovi), nego da su to uglavnom ljudi s periferije i da je lijepa odjea na njima
mo
da jedina potena koju imaju (odjenuli su se lijepo za u grad). Na potezu od
Varavske do Gajeve Lukas ne vidi da gustoa naseljenosti uzrokuje da neki
ive u
podrumima i tavanima, u tako loim
ivotnim uvjetima kakve nisam nikada vidio
na periferiji (a ne bih ni ovdje da nisam
sudjelovao u popisu stanovnitva). Sada
barem bolje razumijem Nolin film u kojemu se iz jednog lijepog stana gleda u drugi lijepi stan, s druge strane lijepe centralnozagrebake ulice; sav je scenarij nebitan, bitno je samo da se ne gleda ni u podrum, ni u tavan.

tim, postale razvidnima tek stotinu godina nakon vremena kada

ih je on napisao. Znajui da pie
za budue generacije, zahvaajui u problem istodobno preduboko i preiroko za svoje suvremenike, on je svjesno prihvatio
ulogu prognanika iz svojega vremena i za to platio veliku ljudsku
cijenu. Zadnjih je deset godina

ivota Nietzsche proveo pomraena uma u potpunoj anonimnosti, a njegove ideje postaju aktualnije tek nadolaskom Prvoga
svjetskoga rata. Otada e njegov
utjecaj samo rasti, proporcionalno brojnim zloporabama u puko ideologijske i dnevno-politike svrhe, kao i omalova
avanjima s istim ciljem. Sve to nije
umanjilo snagu njegovih ideja i
nadahnjujuu mo njegovih djela. Danas je gotovo jedinstveno
miljenje da je Nietzscheov
opus glavni inkubator kljunih
ideja druge polovice 20. stoljea. Nema znaajnijeg postmodernista koji nee rado priznati
da mu je ba Nietzsche bio inspiracijom, barem za neke aspekte vlastita rada.

Nisam ja gluh za dra
i etnje Cvjetnim trgom; nije ih naruilo ni to to ga je

uniformirao Mihajlo Kranjc, kandidat za
Nagradu Grada, ni to to deki s moje
Kne
ije dou tamo katkad ubiti kojeg
Nolina susjeda. Ali znam na periferiji nekoliko vrlo humanih naselja iz ezdesetih, kada je netko razmiljao o stanovnicima i pobrinuo se da imaju svega u dobrim omjerima. Stara se slava na njima jo
uvijek vidi, unato zaputenosti, i nikada
nisam uo da bi se koja od tih zgrada
nagnula i potonula u movaru (kao to se
upravo dogaa zgradi u kojoj u centru
ivi Luka Raji).
I da se ne bi sve ovo preozbiljno shvatilo, za kraj jo jedan vic s periferije: ena je
iz zadnjeg nonog autobusa izala pred crkvom Krista Kralja i spremala se proi preko groblja preicom do Fratrovca. S olakanjem je primijetila postarijeg gospodina
kako se sprema istim putem. avrljajui s
njim prela je Mirogoj i na rastanku mu se
zahvalila: Ba mi je drago da ste naili,
u
asno me strah ovuda prolaziti nou.
Potpuno vas razumijem, gospoo. I mene je bilo strah dok sam bio
iv.

Knjiga Davea Robinsona tematizira

upravo
odnos
Nietzscheovih ideja i osnovnih
misaonih zasada postmodernizma. Ova kratka i sa
eta knji
ica,
meutim, aktualizira i fenomen
pribli
avanja teorije ili filozofije
laicima. Nema sumnje da bi
mnogi na egzaltirani nieanac
od ove teme rado napravio hermetinu i nepreglednu knji
urinu, malo kome razumljivu i jo
manje potrebnu bilo kome osim
tatini njezina stvaraoca. Robinsonova knji
ica pokazuje da se i
o tim na prvi pogled tekim i nerazumljivim temama mo
e pisati
jasno i razgovijetno, komunikativno i razumljivo, a da se ne
umanji relevantnost izreenoga.
Zato su nam takva djela, bez obzira na odreene nedostatke,
prijeko potrebna. Time i nestrunjaci dobivaju mogunost
uvida u znaajna misaona kretanja, veze i odnose zadnjih stotinjak godina, ime se stvara kritina koncentracija misleih ljudi spremnih razumjeti dominantnu strukturu dananjega svijeta
a to je znaajna stvar za svaku
kulturu ponaosob.

Zapetljan u mre
u koju

odbacuje
Da bi ostvario svoju namjeru,
a to je pokazati misaoni utjecaj
Nietzscheovih ideja na kljune
autore postmoderne, Robinson
e najprije ukratko iznijeti os-

novne crte Nietzscheove filozofije, kao i osnovne podatke o

njegovu
ivotu. U tom se prikazu Nietzsche ocrtava prije svega
kao filozof kulture, jezika i sredstava kojima mislimo i priopavamo svoje misli. On je dakle
skeptik, koji ve u svoje vrijeme
ukazuje na istroenost velikih
pria, morala u okviru kranske paradigme i istine u okviru
racionaliteta, od Sokrata preko
prosvjetitelja, pa sve do moderne
znanosti i tehnologije. U ovome
je skepticizmu Nietzschea nadahnuo Schoppenhauer, s kojim
se slo
io u dijagnozi nihilizma,
ali s kime se raziao u pogledu
rjeenja te situacije: odbacivi
Schoppenhauerov pesimizam i
nirvanu, Nietzsche optimistiki
prihvaa paradokse
ivota i miljenja, i odgovor nalazi u koncepciji volje za moi kojom
ovjek mora stvarati sebe sama
na putu prema nadovjeku, u
kontekstu vremena kao vjenog
vraanja istog. Istiui Nietzscheov antifundacionizam, perspektivizam, skepticizam, antiesencijalizam, kao i ve opisane
projekcije i pozitivna rjeenja
aporija u kojima se nalazi zapadna civilizacija, Robinson e
Nietzschea karakterizirati kao
kontradiktornog mislioca. Otkrivajui apsurde i aporije zapadnjakog miljenja, negirajui svaku metafiziku i transcendentnu,
nadvremensku istinu u korist

IV/82, 6. lipnja 2,,2.

eoretiar cyberkulture Steven Shaviro prolog je mjeseca u zagrebakom
klubu MaMa odr
ao dva predavanja
(link: ovaj broj Zareza, nekoliko stranica ranije). Na jednom od njih spomenuo je kuu
Billa Gatesa (r. 1955, suvlasnik i predsjednik
Microsofta iz Seattlea, SAD). Na slajdu smo
vidjeli i nacrt te kue. Nacrt me podsjetio na
jednu slavnu antiku kuu, na vilu u Laurentu (u Laciju, blizu Ostije, na obali Tirenskog
mora) koju je opisao njezin vlasnik, rimski
pisac i dr
avnik Plinije mlai (61. ili 62.
oko 113). Zato je moja mata povezala ove
dvije kue? Isprva mi to nije bilo jasno.

Bill
Kua Billa Gatesa nalazi se na obali jezera Washington; preko jezera gleda na Seattle. Kua vrijedi vie od 53 milijuna dolara;
ukupna povrina zgrada iznosi vie od
20.000 kvadratnih metara. Kua je velikim
dijelom ukopana u brijeg, tako da se ini
manjom nego to jest, izvjetava oevidac.
Glavna zgrada ima obiteljsko krilo i krilo za
goste; potonje je krilo na jugu, obuhvaa
glavni ulaz s grandioznim stubitem (ije 84
stepenice vode od najni
e do najvie razine
zgrade), kino-dvoranu u art deco stilu, sa 20
mjesta i aparatom za kokice, okruglu dvoranu knji
nice s kupolom; tu su, dalje, sveana blagovaonica, uredi i sobe za konferencije, te dvorana za prijeme (s video-zidom) u
kojoj se mo
e odr
ati koktel za 200 ljudi.
Obiteljsko krilo (povrine 3500 kvadrata)
ine etiri spavae sobe i smjetaj za dadilju,
obiteljska tehno-igraonica i gimnastika
dvorana, osobna gara
a. Osim glavne zgrade postoje jo zatvoreni bazen, kua za goste, velika podzemna gara
a, hangar za amce, zgrada za sportske aktivnosti s igralitima, umjetno ue (izgraeno zbog odvodnjavanja zidova u brijegu iza kue) u kojem

ive lososi i pastrve. Sve bi ovo moglo imati
bilo koje milijardersko imanje; ono to posebno obilje
ava kuu Billa Gatesa jest injenica da je to kua budunosti, da je u nju
integrirana najsuvremenija informatika
tehnologija. Informatika, u prvom redu,
omoguava kui da se prilagodi onima koji
se u njoj nalaze. U svakoj prostoriji mogue
je regulirati osvjetljenje, glazbu i klimu (u
zatvorenom bazenu glazba je podvodna),
pri emu kua
eljama udovoljava sama,

iracionalnih
ivotnih tokova koje treba pratiti, svojim uenjem o

vjenome vraanju, volji za moi kao nepromjenjivoj biti
ivota i elitistikom koncepcijom o
nadovjeku s jedne strane, i masi
s druge, Nietzsche se i sam zapetljava u pauinu metafizike
koju je s toliko
ara odbacivao.
Zato e ovaj dio knjige Robinson
zakljuiti tvrdnjom da je
Nietzsche doista znaajna pojava
u kulturi Zapada, ali prije svega
zbog pitanja koje je postavljao, a
ne zbog odgovora koje je davao.
To se posebno dobro uoava ako
promotrimo razvitak njegova
miljenja i faze koje je prolazio.
Tako e Nietzsche u ranijem razdoblju svojega djelovanja biti radikalnim skeptikom i ruiteljem
postojeih dogmi, dok e u kasnom razdoblju stvaranja biti
obuzet pozitivnim projekcijama
za probleme na koje je ukazao,
to Robinson smatra slabijim
tokama njegove filozofije.

Nietzsche i Francuzi
Epohu postmodernizma Robinson ocrtava relativno iroko
ukazujui tek na neke osnovne
smjernice koje bi ovu pojavu
mogle odr
ati na okupu. Kritika
jezika na temelju strukturalne
lingvistike svakako je njezin temelj. Strukturalistike je teze
Ferdinanda de Saussurea, o
proizvoljnoj i konvencionalnoj
prirodi jezinoga znaka, Jacques

prepoznajui individualne goste putem informativnih broeva koje dobiju na ulazu.

Tako svakoga gosta iz sobe u sobu prati ambijent koji odgovara njemu osobno (naravno, ako gost ne po
eli drukije). Ne samo
to; u svakoj prostoriji nalaze se televizori,
pa ako ste zapoeli gledati film na jednom
mjestu, a morate otii primjerice u zahod,
isti e film vas doekati i ondje. Bill Gates,
vozei se kui s posla, mo
e narediti kui da
pripremi glavnu kadu, te e razina i temperatura vode biti ba po mjeri ba u trenutku
kad gazda ulazi u kupaonicu. (Usput, prilikom gradnje planovi su mijenjani da bi se u
kompleksu zgrada sauvao etrdeset godina
stari jasen; to drvo sada 24 sata na dan nadgleda kompjutor, regulirajui zalijevanje

po potrebi.)

ju sunevo svjetlo. Na primjer, jedan je triklinij (blagovaonica) isturen prema moru, tako
da mu rub blago prskaju valovi kad pue jugozapadnjak; sa svih strana ima prozore ili
vrata, tako da gleda, ka
e Plinije, na tri mora, a preko trijema u prednje dvorite, pa opet
na trijem, zatim na atrij (kroz koji se ulazi u
vilu), a onda na ume i planine u daljini.
Drugi se triklinij nalazi u tornju, pa pru
a
pogled na more, obalu i okolne vile. Trei je,
pak, itavom zgradom zatien od oluja na
moru; uz njega su vrt, sa smokvama i murvama, aleja za etnju, gdje rastu bukva i ru
marin te brajda, koja pru
a dobru sjenu i tlo meko ak i za bose noge. Va
an dio vile su hipokaust (sustav centralnoga grijanja) i kupalite; potonje je skup specijaliziranih prostorija,
meu njima sferisterij (loptalite) i topli ba-

Noga filologa

House & Techno

Supostavljanje dvaju opisa u dva medija jednom drevnom i
jednom ultramodernom upozorava da su i simultanost i linearnost
podjednako varljivo privlane i privlano varljive
Neven Jovanovi
Plinije
Vilu u Laurentu Plinije opisuje u svojoj
zbirci Pisma (pismo 2,17); taj opis je esto
uvrtavan u poetne ud
benike latinskog,
mo
da kao svjedoanstvo o rimskom svakodnevnom
ivotu. Plinije vodi itatelje na
virtualni obilazak vile, poevi od puta do nje
dovoljno kratkog i ugodnog da se nakon
radnog dana u Rimu no mo
e provesti u
Laurentu a zatim, preko ulaza, kroz sve
prostorije koje Plinije smatra zanimljivima.
Ni
u se trjemovi, hodnici, dvorane za gozbe,
sobe, spavaonice. Vrijednost svake prostorije
ili je neodreena takve su fine, dotjerane, ugodne, elegantne ili poiva u odnosu prema okolini, prema moru, suncu i
vjetrovima; va
no je da bude to vie svjetla
uz to manje vjetra, to se posti
e prozorskim staklima (u Rimu, to je luksuz rezerviran za najbogatije) i zidovima koji reflektira-

Derrida doveo do krajnjih dekonstruktivistikih konzekvencija. Ukazujui na metaforinost

jezika, Derrida se nadahnuo
Nietzscheovom kritikom znanstvenog jezika i na njemu utemeljenih istina. Derrida je, meutim, znatno radikalniji od svojega uitelja, koji je doista uviao
jezinu i konvencionalnu stranu
znanstvenih istina kao evidentnih zabluda, ali ih je dr
ao simboliki korisnim s obzirom na to
da omoguuju pozitivne drutvene procese. Derrida je, pak,
takvo stanje stvari dr
ao krajnje
opasnim, podzemnim procesom mentalnog potinjavanja i
tu je simboliku igru jezine moi
estoko dekonstruirao i odbacivao. Problem je, dakako, u tome to Derridina pozicija radikalnog skepticizma i agnosticizma onemoguuje bilo kakvu pozitivnu projekciju i jo vie, bilo
kakav smisleni drutveni anga
man, kojega se i sam Derrida,
dekonstruktivistiki potpuno
neargumentirano, ponekad prihvaa.
Jean Francois Lyotard bio je
oito inspiriran Nietzscheom u
pogledu razotkrivanja propasti
velikih pria Zapada. Rije je o
kritici prosvjetiteljstva, novovjekog racionaliteta, ideje o znanstvenom progresu i jednoj, pozitivistiki monolitnoj znanstvenoj istini. Ali, ova se dva filozofa
znatno razlikuju po rjeenjima

zen iz kojeg kupai mogu gledati more. Finale opisa Plinije je rezervirao za svoje najmilije
mjesto, paviljon koji je sam isplanirao; u njemu su heliokamin (na jug okrenuta zimska
soba) i obina soba, a uz srednji zid otvara se
ukusno ureena zooteka (sobica) koja se pomou prozorskih stakala i zavjesa sad spaja sa
sobom, sad se od nje odvaja. U zooteku stanu
kau i dvije fotelje; pred nogama je more, s lea
vile, a kod glave ume (na onome to sam preveo kao kau Rimljani su le
ali na boku);
tri lica pejzaa tri prozora istovremeno i razdvajaju i mijeaju.
Plinije pismo zavrava pokazujui kako
se vila koristi svojom okolinom nema tekue vode, ali ima bunara; ima dovoljno drva, jer su ume blizu; ima mlijeka, jer se stoka onamo sklanja u potrazi za sjenom ili vodom; u moru nema posebno delikatesnih riba, ali ima lista i kampa; za ostale potrebe

koja nude. Lyotard zastupa ideju

iroko, vodoravno postavljenog
tolerantnog drutva graanskih
sloboda i pluralizma brojnih
malih pria. Nietzscheova vizija sraza elite nadljudi s jedne, i
mase s druge strane, u jednom
strogo hijerarhiziranom i strukturiranom drutvu potpuno je
disparatna s Lyotardovom koncepcijom.
Michel Foucault prvi je poslijeratni filozof koji je ozbiljno
uzeo Nietzschea kao politikog
mislioca. To se prije svega odnosi na njegovu analitiku moi, ne
samo filozofskih diskurza kojima prethodi mo nego i na ire
ustrojstvo drutva i njegovih institucija koje nisu nita drugo
nego jedna kontrolirana disperzija moi iji je cilj reprodukcija
postojeih struktura kao sustava
podinjavanja i kontrole. U tome, u biti suptilno totalitarnom
sustavu, ne postoje pojedinci
kao subjekti s vlastitim identitetom, nego strogo kontrolirani i
medijima stvoreni drutveni likovi i funkcije u koje se svi pojedinci htjeli-ne htjeli, nu
no uklapaju. Foucault je u tom pogledu
poduzeo iscrpne i sustavne analize svih bitnih institucija drutva kao i tipova diskursa kojima
se one slu
e. I upravo je radikalnost konzekvencija kao i sustavnost i metodinost njegovih analiza toka razlaza s Nietzscheom
koji je u tom pogledu bio intui-

45

tu je Ostija (luka grada Rima, na uu Tibera) ili obli
nje naselje u kojem ima ak tri
javna kupalita to je osobito korisno u
sluaju iznenadnog ili kratkog posjeta.

Bill & Plinije

Vama u, dragi itatelji, prepustiti vei
dio igre tra
enja slinosti i razlika izmeu
Billove i Plinijeve vile. Rei u, meutim,
zato su mi se ove kue bile uinile slinima. Ni jedna ni druga nisu kompaktne,
zaokru
ene cjeline; vie slie na niz Legokockica, poslaganih zbrda-zdola. Uoite
odsutnost impresivnosti i klasinosti. Ostalo su razlike: Gatesova se kua ukopava u
krajolik, ali od njega je nezavisna, mogla bi
se nalaziti bilo gdje, jezero Washington tu
je sekundarno; kui priroda zapravo ne treba (osim kao sredstvo kamufla
e). Plinijeva vila, koliko god po koritenju najnaprednije tehnologije svog doba bila slina
Gatesovoj, povezana je s prirodom; Plinijev
luksuz stvaraju sunce, more, vjetar, biljke,
jednako koliko i graevinarstvo i unutarnja
dekoracija. Meutim, ne romantizirajmo:
Plinije je morao biti povezan s prirodom,
drukije onda nije ilo.
Napokon: na koji su nain ova dva opisa
izlo
ena? Kua Billa Gatesa visi na Mre
i
kao interaktivna karta, po kojoj klikamo miem gdje god hoemo i mo
emo; Plinijevo
je pismo tekst s jasnom linearnom strukturom prolazimo iz okoline u vilu, po vili, pa
opet van. (Slika vile prilo
ena Nozi filologa,
moj krunski dokaz slinosti Billa Gatesa s
Plinijem, zapravo je slika dvadesetostoljetne
re/konstrukcije, prijevod antike linearnosti
u modernu simultanost!) Supostavljanje
dvaju opisa u dva medija jednom drevnom
i jednom ultramodernom upozorava da su
i simultanost i linearnost podjednako varljivo privlane i privlano varljive; kao to ima
dijelova vile o kojima Plinije ne govori
praktino svi vezani upravo uz onaj spomenuti svakodnevni
ivot, kuhinje, pajze,
zahodi, gospodarske zgrade tako ima i dijelova Gatesove, i Plinijeve, kue koje na
prikazima ne vidimo, usprkos svim modeliranjima, presjecima, interaktivnostima. Plinije i Bill, jedan uz drugoga, poma
u nam da
i jednog i drugoga vagnemo pa
ljivije i da
ni jednoga ni drugoga ne uzmemo zdravo za
gotovo.

tivniji, fragmentarniji, ali i vie

sklon prihvaanju mogunosti
postojanja autonomnih jakih pojedinaca koji mogu sami, putem
svoje snage i volje proizvoditi
vlastiti smisao postojanja.

Zanemarivanje Nietzscheova
vitalizma
Najpoznatiji ameriki postmodernistiki filozof, Richard
Rorty i Nietzsche imaju zajedniki pristup modernistikim
mitologemima o napretku znanosti, velikim priama i znanstvenim istinama koje su za
obojicu tek puki diskurzivni
konstrukti. Rorty je postmodernistiki skeptik koji odbacuje
mogunost da se milju mo
emo
probiti do temeljne naravi stvari.
On pak dr
i da je sve to postoji
samo skup iskaza o svijetu, dok
nam je sam svijet uvijek nedostupan. Tako je teorija, a mo
da i
znanost u cjelini, izjednaena s
knji
evnom kritikom, sa samo
jednim od moguih oblika konverzacije, pa tako on cjelokupnu znanost i filozofiju gura u estetsku dimenziju. Krajnje su
posljedice Rortyjeva filozofskog
skepticima i relativizma dominacija tzv. slabe misli, upitni moralno-etiki relativizam, kao i injenica da je u tom znaenjskom
polju zapravo sve doputeno
svaki iskaz, ma kako problematian bio jednakovrijedan je nekome drugom iskazu. Polazei ipak

od iste skeptike kritike znanstvenih mitova Zapada, razvodnjenoj Rortyjevoj viziji mekopute konverzacije Nietzsche suprotstavlja vrsto strukturirani vitalizam volje za moi i kulture
nadovjeka, koji iz sebe sama,
decizionistiki proizvodi vlastiti
svijet, ne marei puno za pluralitet i fragilnost susjednog diskursa. Oba filozofa, meutim, imaju zajedniku sklonost isticanju
estetske dimenzije ljudskoga
postojanja, te do razotkrivanja
kategorije igre kao kljunog
strukturnog imbenika suvremenog svijeta.
Iz svega iznesenoga Robinson e zakljuiti da je Nietzsche
svakako bio znaajnom inspiracijom velikom broju postmodernista, koji su se izrijekom na
njega pozivali. Ali svi se oni pozivaju na ranoga Nietzschea, iz
razdoblja kritike i skepticizma,
dok gotovo nijedan od navedenih ne nalazi nadahnue u njegovoj zreloj i kasnoj fazi, a jo
manje u njegovim vitalistikim
pozitivnim projekcijama. ini
se da uz to Nietzsche svojim
stilom, raznolikou, fragmentarnou i neukrotivou nadilazi postmodernistiku pomodnost i kao dijagnostiar temeljnih civilizacijskih strukturnih
dominanti ostaje trajna inspiracija suvremenim filozofima za
dijalog s epohom u trajnome
previranju.

46

IV/82, 6. lipnja 2,,2.

Gioia-Ana Ulrich

SAD

Velika Britanija

Umrla
teroristica
umjetnosti

Paul
McCartney
slikar

Kate Winslet kao Iris

ivi lan nekadanje britanske grupe The Beatles,

Paul McCartney, uz svoj
glazbeni talent pokuao se dokazati i kao slikar. U njegovu
rodnu gradu Liverpoolu izlo
io
je sedamdeset slika, a osnovna
tema koja se pro
ima kroz veinu izlo
enih radova njegova je
pokojna supruga Linda, koja je
umrla od raka 1998. godine. Pjeva i glazbenik, koji se prije dvadeset godina poeo baviti slikanjem, izjavio je da ga je inspirirao slavni ameriki ekspresionist Willem de Kooning. Ljubav i
strast su, kao i u njegovoj glazbi, dominantne teme u njegovu
slikarstvu, rekao je direktor izlo
be Michael Simpson na otvorenju u umjetnikoj galeriji Walker, 23. svibnja. No, kritiari nisu bili tako slatkorjeivi. List
Daily Mail objavio je da su
McCartneyjeve slike potpuno
netalentirane, blesave i sentimentalne. Za svoju izlo
bu
McCartney je odabrao upravo
galeriju u koju je esto zalazio
kad je bio djeak, jer je umjesto
odlaska u kolu iao razgledati
umjetnike slike, a esto mu se
znao pridru
iti i John Lennon.
McCartney se ne smatra sjajnim
slikarom te ka
e da ne
eli nikoga impresionirati, nego sebe sama i smatra kako se ve dovoljno dokazao. Izlo
ba e ostati
otvorena do kolovoza.

Iris Murdoch
na filmu

azalini redatelj Richard

Eyre snimio je biografsku
melodramu o britanskoj
knji
evnici Iris Murdoch, koja je
umrla 1999. godine i koja je objavila dvadeset i sedam knjiga.
Eyre, ujedno i dugogodinji ravnatelj londonskoga Kraljevskoga

nacionalnog teatra, u filmu je prvenstveno prikazao neobinu i

bezuvjetnu ljubav. Scenarij se temelji na knjizi Elegija za Iris u
kojoj je njezin suprug John
Bayley sa sjetom i blagom ironijom opisao svoja sjeanja na njihovo zajedniko provedeno vrijeme. Bayley, inae knji
evni kritiar i profesor anglistike, bio je
etrdeset i tri godine u braku s
Iris Murdoch. Film se uglavnom
bavi s posljednje tri godine spisateljiina
ivota, kada je oboljela
od Alzheimerove bolesti. To razdoblje njezina
ivota u filmu je
prikazano vrlo melodramatski.
U trenutku kada ona poinje gu-

njih je takoer podignuta tu
ba

zbog provale u nekoliko otmjenih vila u podruju Savezne Republike Brandenburg. Sada je
definitivno sigurno da su u najspektakularniju krau u posljednjih nekoliko godina u Njemakoj upleteni etrdesetpetoJudi Dench i Jim Bradbury

biti pamenje, pria se vraa

unatrag, u vrijeme kad su se supru
nici upoznali u Oxfordu.
Neprekidnim flash backovima izmeu poetaka i sadanjosti Eyre
izbjegava cjelokupnu stvaralaku
fazu knji
evnice, no istodobno
romantinu dijalektiku kontrasta
sa
ima u cjelovite ideale: sreu,
traginost, putenost, slobodu
miljenja, konvencije i odanost.
etiri glumca utjelovila su Iris
i Johna. Prponu Iris u mladim
danima glumi Kate Winslet, a ostarjelu Judi Dench. Mlada Iris bila je strastvena u svemu to je radila, imala je veze s oba spola, a
to nije niti krila pred mladim,
buduim suprugom Johnom (utjelovio ga je Hugh Boneville),
koji ju je obo
avao. John se stavio u njezinu sjenu i slu
bu, oduzeo joj je svakodnevne poslove i
prepustio sve odluke.
Film lebdi na granici kia, a jedino to ga spaava su izvrsni
glumci.

Njemaka
Pronaeni
ekspresionisti

Iris Murdoch

telji su izvrili krau unutar samo nekoliko minuta. Nekoliko

dana nakon krae, policija je
pronala auto s kojim su pobjegli kradljivci, a potjera je proirena na cijelu Europu. Najprije su uhiena etiri sumnjiva
mukarca i jedna
ena, a trojica
od njih su Jugoslaveni. Protiv

est slika Heckela te po

jedna Noldea, Kirchnera i
Pechsteina devet radova
ekspresionistikih slikara u vrijednosti od 5 milijuna eura, koji
su u travnju ukradeni iz berlinskoga muzeja Brcke, ponovno
je pronaeno. U kojem su stanju slike, jo je nejasno. Poini-

Max Pechstein, Mlada djevojka

godinji Milan V. i dvadesetosmogodinji Botjan B. iz Jugoslavije. Policija ih je otkrila sasvim sluajno jer su bili podvrgnuti sasluavanju zbog napada
na trgovinu optike u Berlinu.
Prigodom krae u optici koristili su se istim alatom kao i u
muzeju Brcke, ime im je policija ula u trag. Jugoslavenski
kriminalci nisu nepoznati njemakoj policiji; poinitelji su vie kraa i kaznenih djela u posljednjih desetak godina u Njemakoj.
Policija jo uvijek traga za polovicom slike Maxa Pechsteina
pod nazivom Mlada djevojka.
Vlasti se nalaze pred misterijem
jer druga polovica njegove slike,
koja je odrezana no
em, jo nije
pronaena. Uhieni poinitelji
ne
ele odati gdje se nalazi polovina koja nedostaje i ujedno ne

eli rei tko su naruitelji ovoga
senzacionalnoga kriminalnoga
djela.

rancusko-amerika umjetnica Nikki de Saint Phalle

umrla je u sedamdeset i
prvoj godini u San Diegu u Kaliforniji. Bila je jedna od najznaajnijih umjetnica 20. stoljea, a
njezine su Nane zasigurno bile
najpoznatije lutke u povijesti
umjetnosti i to ne samo zbog
svojih bujnih dimenzija. Njezine
arene i matovite divovske dame zabavljaju promatrae. Nikki
de Saint Phalle roena je 1930. u
francuskom Neuilly-sur-Seine, a
odrasla je SAD-u. Pedesetih se
godina vraa u Francusku, gdje
radi kao fotomodel. Radila je s
umjetnicima Yvesom Kleinom i
Jeanom Tinguelyjem, s kojim je
kasnije bila u vezi. Kroz svoju je
umjetnost kasnije izra
avala protest protiv svijeta kojim domini-

raju mukarci. Godine 1965.

stvara svoju Nanu, koje je zapravo bila uliarka i lik iz Zolina romana. Dvije godine kasnije izla
e
divovsku Nanu na Expou u
Montrealu.
Nikki de Saint Phalle bila je jedinstvena i svestrana
umjetnica: pisala je za
kazalite, dizajnirala je
odjeu i nakit, a okuala se ak i na filmu
(Daddy, 1973.) a sve
to u svrhu napadanja
patrijarhata i moi
oeva. Toj fazi pripadaju i agresivne slike
pucanja koje je stvarala zajedno s Jasperom
Johnsom i Robertom
Rauschenbergom
umjetnici su gaali
njezine gipsane figure
s vreama punim boje.
Ona se smatrala teroristicom umjetnosti, koja pokuava
prevladati djeje traume: Pucala sam protiv tate, protiv svih
mukaraca.

IV/82, 6. lipnja 2,,2.

47

dvotjednik za kulturna i drutvena zbivanja

adresa urednitva: Vodnikova 17, Zagreb
telefon: 4855-449, 4855-451
fax: 4856-459
e-mail: zarez@zg.tel.hr
web: www.zarez.hr
urednitvo prima: radnim danom od 12 do 15 sati
nakladnik: Druga strana d.o.o.
za nakladnika: Boris Maruna
poslovna direktorica: Nataa Polgar
glavna urednica: Katarina Luketi
zamjenica glavne urednice: Nataa Govedi
urednitvo: Grozdana Cvitan, Nataa Ili, Sanja Juki,
Agata Juniku, Lovorka Kozole, Trpimir Matasovi,
Milan Pavlinovi, Gioia-Ana Ulrich, Andrea Zlatar
suradnici: Sandra Antoli, Boris Beck, Tomislav Brlek,
Dean Duda, Iva Plee, Duanka Profeta, Dina Puhovski,
Sran Raheli, Sabina Sabolovi, David porer, Igor tiks
grafiki urednik: eljko Zorica
lektura: ana Mihaljevi
tajnica redakcije: Lovorka Kozole
priprema: Romana Petrinec
tisak: Novi list, Rijeka, Zvonimirova 20a
Tiskanje ovog broja omoguili su
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske
Ured za kulturu Grada Zagreba
Institut Otvoreno drutvo Hrvatska

Cijene oglasnog prostora

1/1 stranica
1/2 stranice
1/4 stranice
1/8 stranice

4500 kn
2500 kn
1600 kn
900 kn

PRETPLATNI LISTI
izrezati i poslati na adresu:

dvotjednik za kulturna i drutvena zbivanja

10000 Zagreb, Vodnikova 17
elim se pretplatiti na zarez:
6 mjeseci 120,00 kn s popustom 100,00 kn
12 mjeseci 240,00 kn s popustom 200,00 kn
Kulturne, znanstvene i obrazovne ustanove te
studenti i uenici mogu koristiti popust:
6 mjeseci 85,00 kn
12 mjeseci 170,00 kn
Za Europu godinja pretplata 50,00 EUR,
za ostale kontinente 100,00 USD.
PODACI O NARUITELJU
ime i prezime:
adresa:
telefon/fax:
vlastoruni potpis:
Uplate na
iro-raun kod Zagrebake banke:
2360000 1101462454. Kopiju uplatnice
prilo
iti listiu i obavezno poslati na adresu
redakcije.