HENRYMILLER

CRNOPROLJEE

TRILOGIJA
Naslovizvornika
HenryMillerBLACKSPRING

SengleskogapreveoZLATKOCRNKOVIC
1978OTOKARKEROVANIRIJEKA
CRNOPROLJEE
Tisak:RIJEKATISKARA,Rijeka

Mogu li biti kakav mislim da jesam ili kakav drugi

misle da jesam? Evo ovdje ovi reci postaju ispovijed pred
mojimneznaniminepojmljivimJa,neznaniminepojmljivim
zamene.Evoovdjestvaramlegenduukojojmoramsahraniti
samasebe.
MigueldeUnamuno

ETRNAESTIOKRUG

TONIJENAOTVORENOJULICILANOJE,
IZVEDENO,TOCEREILITERATURA.

JasampatriotetrnaestogokrugauBrooklynugdje
samodrastao.OstatakSjedinjenihDravanepostojizamene
osimkaopojamilihistorijaililiteratura.Kadmijebilodeset
godina,iupalisumeizrodnegrudeipresadilinagroblje,
luteranskogrobljegdjesunadgrobnispomenicibiliuvijeku
redu,avijencinisunikadvenuli.
Ali sam se rodio na ulici i odrastao na ulici.
Posttehnika otvorena ulica gdje najljepa i najsablasnija
eljeznavegetacijaitd.... RoenpodznakomOvnakojidaje
vatreno,aktivno,snanoiponetonemirnotijelo.SMarsomu
devetojkui!1
Roditi se na ulici znai skitati se cio ivot, biti
slobodan. Znai nesreu i nezgodu, dramu, kretanje. Znai
nadasvesan.Harmonijuirelevantnihinjenicakojadajevaem
skitanju metafiziku pouzdanost. Na ulici nauite kakvi su
uistinu ljudi; inae, ili poslije, izmiljate ih. to nije na
otvorenojulicilanoje,izvedeno,toereiliteratura.Nitaod
onogatosenaziva pustolovinomnemoesemjeritis ari
ulice.Svejednojeletitelina Pol,sjeditelinadnuoceanas
1

U horoskopu postoji dvanaest kua koje predstavljaju pojedine planete.

(Prev.)

notesomuruci,obietelidevetgradovajedanzadrugimili,
kao Kurtz2, ploviteuzrijekuipoludite.Makolikobionapet,
makolikobionesnosanpoloaj,uvijekimaizlaza,uvijekima
poboljanja,utjeha,naknadi,novina,vjera.Alinekadnijebilo
niegaodsvegatoga.Nekadje ovjekbioslobodan,divalj,
krvoloan...
Djeacikojesioboavaokadsiprviputsiaonaulicu
ostaju s tobom do kraja ivota. Oni su jedini pravi heroji.
Napoleon, Lenjin,AlCapone svejetoizmiljotina.Meni
Napoleon nije nita prema Eddieju Carneyju od kojeg sam
dobioprvumodricuispodoka.Nijedanovjekkojegpoznajem
ne inimisetolikovelianstven,tolikodostojanstven,toliko
plemenitkoliko LesterReardon kojije, etajuisesamoniz
ulicu, ulijevao strah i divljenje. Jules Verne nije me nikad
odveo na mjesta koja bi Stanley Borowski istresao kao iz
rukava kad bi pao mrak. Robinsonu Crusoeu nedostajalo je
mate u usporedbi s Johnnyjem Paulom. Svi ti djeaci iz
etrnaestog okruga imaju jo ari. Nisam ih izmislio ni
zamislio: bili su ivi. Imena im zvee kao zlatnici Tom
Fowler,JimBuckley,MattOwen,RobRamsay,HarryMartin,
JohnnyDunn,adainespominjemEddiejaCarneyjailivelikog
LesteraReardona.Paakisad,kadkaemJohnnyPaul,imena
svetacaostavljajumitrpakokusuustima. Johnny Pauljebio
ivi Odisej etrnaestog okruga; to je kasnije postao voza
teretnjaka,irelevantnajeinjenica.
Prijevelikepromjene inisedanitkonijeprimjeivao
dasuuliceruneiliprljave.Akosuglavnikanalibiliotvoreni,
zaepiosinos.Akosibrisaonos,naaosiurupiubale,ane
svojnos.Bilojevieunutranjegmiraizadovoljstva.Biloje
2

Glavna osoba iz romana Josepha Conrada Srce tame*. (Prev.)

krmi,hipodroma,bicikla,lakih enaikonjakasaa. ivotje

jo bezbrino tekao. Bar u etrnaestom okrugu. U nedjelju
ujutronitkonijebioobuen.Akojegospoa Gorman silau
kunojhaljini,sasramotomuoima,dasepoklonisveeniku
Dobrojutro,oe!Dobrojutro,gospooGorman!
ulicaseoistilaodsveggrijeha.PatMcCarrennosiojerupi
narepusvogredengota;tujelijepopristajaoibiomupriruci,
kaodjetelinaunjegovuzapuku.Napivujebilopjeneiljudi
suzastajkivalidapoaskaju.
U snovima se vraam u etrnaesti okrug kao to se
paranoik vraa svojim opsesijama. Kad mislim na one
elinosivebojnebrodoveuMornarikomarsenalu,vidimih
kakoleeondjeunekojastrolokojdimenzijiukojojsamja
popravlja topova, kemiar, trgovac snanim eksplozivima,
pogrebnik, istraitelj o uzrocima smrti, rogonja, sadist,
odvjetnikistranka,uenjak,nemiranduh,blesanibezonik.
Dok se drugi sjeaju iz mladosti nekog lijepog vrta,
njenemajke,boravkanamoru,jasesjeam,ivokaodamije
kiselinom urezano u pamenje, sumornih aavih zidova i
dimnjaka valjaonice lima preko puta i sjajnih, okruglih
komadia lima to su leali razasuti na ulici, neki sjajni i
svjetlucavi, a neki zarali, mutni i bakrenasti tako da su
ostavljalimrljenaprstima;sjeamsetopionicegdjese arila
usijana visoka pe i ljudi prilazili uarenom otvoru pei s
golemim lopatama u rukama, a vani su stajali plitki drveni
kalupi, poput lijesova, probodeni motkama o koje bi ovjek
ogulio sebi goljenice ili slomio vrat. Sjeam se crnih aka
ljevaaeljeza,pijeskatoimsebiotolikodubokouvukaopod
koudaganitanijemogloistjerati,nisapun,nitrljanje,ni
novac,niljubav,nismrt.Kaocrni ignanjima!Ulazilisuu

visokupekaovragovicrnihrukuaposlijesu,scvijeem
nasebi,lealihladniiukoeniusvojimnedjeljnimodijelima,
aknikianijemoglaispratipijeskasnjih.Svetelijepegorile
toodoeBogunaraunsnabreklimmiiimailumbagomi
crnimakama...
Za mene je cijeli svijet bio obuhvaen granicama
etrnaestogokruga.Akosedogodilotaizvannjega,ilisenije
uopedogodilo,ilinijebilovano.Akomijeotacotiaoizvan
togasvijetauribolov,tomenijeninajmanjezanimalo.Sjeam
sesamonjegovapijanadahakadbisenaveervratiokui,i
kako otvara veliku zelenu koaru iz koje ispadaju na pod
buljookaudovitatosepraakaju.Kadbinekiovjekotiao
urat,sjeamsesamodabisevratioukojunedjeljuposlije
podnei,stojeiispredpastorovekue,izbljuvaosvetojebilo
unjemuiondatoobrisaosvojimprslukom.TakavjebioRob
Ramsay, pastorov sin. Sjeam se da su svi voljeli Roba
Ramsayja onjebiocrnaovcasvojeobitelji.Voljelisuga
zato to je bio propalica i to se nije zbog toga nimalo
ustruavao. Njemu je bilo svejedno je li nedjelja ili srijeda:
uvijekstegamoglividjetikakoidenizulicuispodsputenih
platnenih krovova s kaputom prebaenim preko ruke i sa
znojem tomujelijevaonizlice;slabosedraonanogamai
klatio se onako polako i neprekidno kao mornar kad nakon
dugeplovidbestupinakopno;sokodduhanacijediomuseniz
usta,uzsrditeitihepsovke,akatkadiglasneirune.Posve
nemaran,lakoumanovjek,prostak,bogohulnik.NijebioBoji
ovjek,kaootacmu.Nije,negoovjekkojijeulijevaoljubav!
Njegove su slabosti bile ljudske slabosti i on ih je nosio
gizdavo, izazovno, razmetljivo, kao banderilje. Doao bi
toplomotvorenomulicomukojojjeglavnikanalpukaoizrak

bio pun sunca i govna i psovki, i moda bi mu prorez na

hlaama bio otvoren i naramenice otkopane, ili bi mu se
modaprsluksjajioodbljuvotine.Katkadbisrnuoulicom,kao
bik to sesklize na sve etiri, itada bi seulica kaonekim
udomispraznila,kaodasuseotvorikanalizacijerastvorilii
progutaliotpatke.Ludi WillyMaine stajaobinabaraciiznad
trgovinebojama,spustiohlaeidrkaosveuesnaest.Takosu
stajaliusredsuha,elektrinogpucketanjaotvoreneuliceukojoj
jepukaoglavnikanal.Tandemkojijeslomiosrcepastoru.
Takavjeonbiotada,RobRamsay. ovjekkojijebio
vjeitodobrevolje.Vratioseizratasodlikovanjimaisognjem
u utrobi. Pobljuvao se pred vratima vlastite kue i obrisao
bljuvotinevlastitimprslukom.Mogaojeispraznitiulicubre
negomitraljez.Miimisesputa!Takojeonradio.Amalo
poslije,onakodobrasrca,onakolijepo,nehajnokakojeumio,
zakoraiojeprekorubagataiutopiose.
Sjeamsedobronjegaikueukojojjestanovao.Jer
smoseba napragukueRoba Ramsayja obinosastajaliza
toplihljetnihveeriigledali tasezbivaiznadkrmepreko
puta. Po cijele su noi dolazili i odlazili, a nitko se ne bi
potrudiodaspustizastore.Mogaosisekamenomdobacitido
malog kabarea zvanog Rit. Posvuda oko Riti bile su
krme,ausubotuuveerstajaojeispredkabareadugaakred
ljudikojisusepomicaliitiskaliikomealinebilidolido
karata.Usubotuuveer,kadje Djevojkauplavom bilana
vrhuncuslave,bilojesigurnodaenekadivljamornarinaiz
Mornarikogarsenalaskoitisasvogsjedalaiistrgati Millie
deLeon jednu podvezicu. A malo kasnije te veeri bilo je
sigurnoda eoninaiiulicomisvratitiunutranaobiteljsko
vijeanje. I uskoro bi stajali u spavaoj sobi iznad krme

skidajuitijesnegaice,a enebiodbacivalegrudnjakei e
alesekaomajmuni,doksuonidoljelokalipivoiodgrizali
jedandrugomeuiisusprezali divlji, vritavismijehkaoda
hlapidinamit.SvetovienospragakueRobaRamseyjadok
se starac gore molio nad petrolejkom, molio se kao kakva
poganakozadamudoekraj,akadbimudodijalo moliti,
siaobiunonojkoulji,kaokakavstarikuniduh,imlatiopo
namadrkommetle.
Odsuboteposlijepodnedoponedjeljkaujutrobiloje
razdobljebezkraja,jednasezgodapretapalaudrugu.Ve u
subotuujutrokakosetodogaalosambogznamogaosi
osjeatiratnebrodovetobijahuusidreniuvelikomsidritu.U
subotuujutro srcemi jebilo ugrlu.Vidio samkakoribaju
palube i iste topove, a teret onih morskih udovita to su
poivalanaprljavomstaklenastomjezerusidritabijaesladak
teret na meni. Ve sam sanjario da pobjegnem, da odem
nekamo daleko. Ali sam dopro samo do druge obale rijeke,
otprilikedoDrugeavenijeiDvadesetosmeulicenasjeveru,
krunom linijom tramvaja. Tu sam svirao valcer Naranin
cvat,aumeuinovimasampraooiu eljeznomslivniku.
Klavir je stajao u stranjoj prostoriji krme. Tipke su bile
veomaute,ajanisammogaodosegnutinogamapedale.Nosio
sambarunskoodijelojerjebarunbioumodi.
Sve tosezbivalonadrugojobalirijekebilajepuka
ludost:podostruganpijeskom,svjetiljkeskrunimplamenom,
slike od tinjca na kojima se snijeg nije nikad topio, aavi
Holananisvrevimaurukama, eljeznislivniknakojemse
uhvatila debela mahovinasta kora prljavtine, ena iz
Hamburga kojoj je guzica uvijek visila preko sjedalice,
dvoritezakrenokiselim kupusom...Sveutroetvrtinskom

10

taktukojivjeitoodzvanja.Hodamizmeuroditelja,sjednom
rukomumajinumufu,asdrugomuoevurukavu.Oisam
vrstostisnuo,vrstokaokoljkekapicekojediukapkesamo
kadplau.
Sav promjenljivi vodostaj i vrijeme kakvo je bilo na
rijecimenisuukrvi.Jo osjeamkakojebilaskliskavelika
ogradanakojusamsenaslanjaoumagliikiihladnimelom,
kakomijeuuimaodjekivaloprodornotuljenjeferibotakojise
odmicao od pristanita. Jo vidim kako se daske obrasle
mahovinom na pristanitu feribota ugibaju dok mu velik
okrugaopramaceebokove,azelenase,sonavodaprelijeva
preko dasaka pristanita, koje se nadimaju i stenju. A gore
galebovikrueisunovraajuseisputajuineprilineglasove
izneistihkljunova,promukle,grabeljiveglasoveneljudskog
goenja, usta prikovanih uz otpatke, krastavih nogu to
bukajuzelenozapjenjenuvodu.
ovjekprelazineprimjetnoizjednogprizora,izjednog
doba,izjednogivotaudrugi.Iznenada,hodajuiulicom,bila
ona stvarna ili u snu, ovjek prvi put pojmi da su godine
minule,dajesvetozauvijekproloidaeivjetijosamou
pamenju;iondasepamenjeokreeusebeblistajuinekako
udno, neodoljivo, i ovjek prebire te prizore i zgode
neprestano,usnuiusnatrenju,dokhodaulicom,dokleis
nekomenom,dokitanekuknjigu,dokrazgovarasastrancem
...iznenada,aliuvijekstrahovitonametljivoiuvijekstrahovito
tano, ta sjeanja salijeu ovjeka, izranjaju kao dusi i
proimaju mu svaku ilicu. Od tada nam se sve kree na
razinamatosemijenjajunaemisli,naisnovi,naadjela,
cio na ivot. Paralelogram u kojem se sputamo s jedne
platformesvojeskelenadrugu.Odtadahodamopodijeljenina

11

bezbrojfragmenata,kaokakavkukacsastotinunogu,stonoga
kojapolaganomienogamaikojaupijaatmosferu;hodamos
osjetljivim vlakancima koja pohlepno upijaju prolost i
budunost, i sve se stapa u glazbu i tugu; hodamo uz
jedinstvenisvijetpotvrujuisvojupodijeljenost.Svese,dok
hodamo, raspada kod nas u bezbroj fragmenata to se
prelijevaju.Velikoraspadanjezrelogdoba.Velikapromjena.U
mladimsmodanimabiliitavi,istrahotaibolsvijetaproimali
sunasskroznaskroz.Radostituganisubileotrorazdvojene:
stapale su se u jedno, kao to nam se java stapa sa snom.
Ustajalismokaojednobieujutro,anousmosilaziliuocean,
posvezaglueni,grabeizvijezdeiuzbuenjatogadana.
Aondadoevrijemekadseiznenada inidasesve
okrenulonaopako, ivimouduhu,umislima,ufragmentima.
Neupijamoviedivljuglazbuizvana,sulica,negosesamo
sjeamo.Kaokakavmonomanijak,ponovoproivljavamo
dramumladosti.Kaopaukkojivieputaiznovauzimaniti
izbacujejeizsebe,premanekomopsesivnom,logaritamskom
uzorku.Akonasuzbudenekadebelaenskaprsa,uzbudilasu
nas debela prsa kurve koja se jedne kiovite noi sagnula i
pokazalanamprviput udovelikihmlijenihkugli;akonas
uzbuderazmiljanjaovlanomploniku,tojezatotonasjeu
naojsedmojgodiniiznenadaproelaslutnjabudueg ivota
doksmobezmislibuljiliutosjajno,tekuezrcaloulice.Ako
pogled na okretaa vrata probudi u nama radoznalost, to je
zbogsjeanjanajednuljetnuveerkadsusesvavratalagano
okretala, a ondje gdje je svjetlo padalo da pomiluje sjenu
bijahuzlaaninonilistovii ipkaisvjetlucavisuncobrani,a
krozpukotinevrata tosuseokretalaprodiralaje,kaositan
pijesak tosipikrozleiterubina,glazbaitamjanvelebnih

12

neznanihtjelesa.Moda,kadsusetavrataodkrinulaikad
namjezastaodahodpogledanatajsvijet,modasmotada
prviputnaslutilivelikumogrijeha,prviputnaslutilidatu,za
malimokruglimstolovima tosevrtenasvjetlosti,doklijeno
struemo nogama po pilovini i dodirujemo rukama hladni
drakae,datu,zatimmalimokruglimstolovimakojeemo
kasnije gledati s toliko enje i potovanja, da emo ku, ili
praznuteretnubrodicu;svijetprolaziokrenutnaopakedokbol
isvjetlostprodiruiznutricu,slabinepucaju,kopljaseutiskuju
uhrskavicu,samokloptijelaotjeeunitavilo.Prolazekroz
tebe lude rijei iz nekadanjeg svijeta, znakovi i znamenje,
slova na zidu, pukotine u vratima krme, kartai sa svojim
glinenimlulama,kukavnostablouzvaljaoniculima,crneruke
umrljaneakiposlijesmrti,ovjekhodanouulicom,amost
jenapozadininebanaliknaharfu,iupaljeneoisnapropa
ljuju potleuice, defloriraju zidove; stube se rue u gustom
dimu,atakoriskaupostropu;jedanjeglasprikovanzavrata
idugakajezivabiasdlakavimticalimaitisuunoguispadaju
izcijevikaograciznoja.Radosni,krvolonidusitozavijaju
kaovjetarponoiipsujukaoljuditoplihnogu;niski,plitki
lijesoviukojimasuleeviprobodenimotkama;pljuvakaod
alostitosecijediuhladno,votanomeso,saiemrtveoi,
tvrde, ispucale kapke mrtvih koljki kapica, ovjek hoda
naokolo u okruglu kavezu na razinama to se mijenjaju,
zvijezdeioblacisuispodpominihstepenica,areetkekaveza
okreuse,inemamukaracani enabezrepovaipandi,i
preko svih su stvari ispisana slova abecede eljezom i
permanganatom. ovjek hoda okolo naokolo u okruglom
kavezu, uz tutnjavu brze topovske paljbe; kazalite gori, a
glumciidaljeizgovarajurijeisvojihuloga;mokranimjehur
puca,zubiispadaju,alijeklaunovokukanjetakvokaodaprhut

13

pada. ovjek hoda naokolo, ponoi bez mjeseine, u dolini

kratera,udoliniugaenihvataraipobijeljelihlubanja,pticabez
krila.Okolonaokolo ovjekhodatraeistoeri vorite,ali
su vatre posve ugaene i spol bia je skriven u prstu jedne
rukavice.
Aonda,jednogdana,kaodasenajednommesoraspalo,
akrvseispodmesastopilasazrakom,najednomcijelisvijet
opethuiisamsekosturtijelatopipoputvoska.Takavmoe
biti dan kad prvi put naiete na Dostojevskoga. Sjeate se
mirisastolnjakanakojemleiknjiga;gledatenasatisvegaje
petminutadovjenosti;brojitepredmetenakaminuzato to
vamjezvukbrojevaposvenovzvukuustima,zatotojesve
novoistaro,ilidotaknutoizaboravljeno,vatraimesmerizam.
Sadsusvavratakavezaotvorenai,kudagodpoao,vodite
pravputdobeskraja,prav,ispucaoputprekokojeghuevalovi
iokomljujusevelikirokovi3 bojemramoraiindigadasnesu
grozniavajaja.Izfosforescentnihvalova toudarajuoobalu
izlaze,ponosnoipropinjuise,kienikonjikojisustupalis
Aleksandrom,ponosnoutegnutitrbusiimblistajuodkalcija,
nozdrveimumoeneu laudanum.Sad jesvesnijegiui,a
velikajeOrionovatrakaprebaenaprekooceanskihralji.
Bilo je tano sedam sati i pet minuta, na uglu
Broadwaya iKosciuskoveulice,kadjeDostojevskiprviput
sijevnuonamomobzorju.Dvamukarcaijednaenaureivali
sunekiizlog.Odsredinebedaranadoljelutkesubileodsame
ice.Praznekutijeodcipelalealesunagomiliuzizlogkao
lanjskisnijeg...
TakosepojaviloimeDostojevskoga.Neupadljivo.Kao
3

Legendarna ptiurina iz arapskih pria. (Prev.)

14

kakvastarakutijazacipele. idovkojimujeizgovorioime
preda mnom imao je debele usne; nije mogao izgovoriti
Vladivostok, na primjer, ni Karpati ali je Dostojevski
izgovarao boanstveno. Cak i sad, kad kaem Dostojevski,
vidimopetnjegovevelike,ispupeneusneitankunitpljuvake
kojaserasteekaogumenavrpcadokizgovaraturije.Izmeu
njegova dva prednja zuba bilo je vie mjesta nego to je
normalno,aupravojeusredteupljinepodrhtavalairastezala
serijeDostojevski,tankaprevlakasputumakojaseprelijevala
i u koju se zbilo sve zlato sumraka jer je sunce upravo
zalazilovieKosciuskoveulice,igibanjesegorepretvaralou
proljetnujugovinu,nekakvovakanjeimljevenjekaodalutke
nasvojim icanimnogamaprodirujednadrugu ivu.Neto
kasnije,kadsamdoaouzemljuHouyhnhnma4,opetsamuo
odozgo to isto vakanje i mljevenje, i opet je pljuvaka u
ustima jednog ovjeka podrhtavala i rastezala se i blistala
prelijevajui se na suncu to je gasnulo. Ovaj put je to u
Zmajevu drijelu: jedan ovjek stoji preda mnom s
trskovcemuruciilupasmjekajuisepomamnokaoArapin.I
opet,kaodamijemozakuterus,zidovisvijetasupopustili.
Swiftovoimebijaenaliknajasno,reskopianjepolimenom
poklopcu svijeta. Gorezeleni guta vatre komesuosjetljiva
crijeva omotana nepromoivim platnom; dva golema, kao
mlijeko bijela zuba to grizu remen s crno namazanim
zupcima,kojijespojensastreljanomiturskomkupelji;remen
sazupcima tokliziprekokosturaizblijedjelihkostiju.Zeleni
zmajod Swifta kreesepozupcimaproizvodeineprekidno
umnaliknapianje,meljuisitnoiskraenopatuljkeljudske
veliine koje usisava u sebe kao makarone. U jednjak i iz
4

Houyhnhruni su konji obdareni razumom, iz etvrtog dijela

Gulliverovih putovanja Jonathana Swifta. (Prev.)

15

njega,goredoljeiokolopaticaimastoidnedelte,padakroz
jamuponutricebezdna,ispiregrloiizlijevase,preponeseire
iskliu,zupciseneumoljivokreudalje, vau ivesveone
sitne, skraene makarone to vise na dlakama iz zmajeva
crvenadrijela.Gledamkaomlijekobijelismijeaklajavca,taj
fanatini arapski smijeak koji je potekao iz vatre arobnog
carstva,aondamirnostupamuzmajevotvorenitrbuh.Izmeu
klimavihrebarakosturakojidrizupcetoseobru,prostirese
preda mnom zemlja Houyhnhnma; ono itanje, pianje
odjekujemiuuimakaodajejeziktihljudiodkiselevode.
Goredoljepovrhmasnogcrnogremena,povrhturskihkupelji,
krozkuuvjetrova,povrhnebeskiplavihvoda,izmeuglinenih
lula i srebrnih kugli to pleu na mlazovima tekuine:
infraljudski svijet niskih eira i bendoa, svilenih rupia i
crnihcigara;karamela toseproteeodpjega doWinnipega,
pivskeboce topucaju,vlaknastamelasailjutitamale5,huka
valova i cvranje u tiganju, pjena i eukaliptus, blato, kreda,
konfeti, bijelo bedro jedne ene, slomljeno veslo; egrtanje
drvenih rebara, eljezni dijelovi za sastavljanje igraaka,
smijeakkojinikadnesilazislica,divljiarapskismijeaks
riganjemvatre,crvenodrijeloizelenautroba...
O, svijete, ugueni i propali, gdje su ti snani bijeli
zubi?O,svijete totone sasrebrnimkuglamai epovimai
pojasevima za spaavanje, gdje su ti ruiasti skalpovi? O,
glatki i bjelanasti, o, oravi svijete, savakan sad na sitne
komadie,podkojimmrtvimmjesecomlei,hladaniblistav?

Jelo od kukuruza, mesa i bibera, pripravljeno na ulju. (Prev.)

16

TREIILIETVRTIDANPROLJEA

I PISATI TOPLO I PITI HLADNO, TONO REE

TRIMALHION,ZATOSTOJENASAMAJICAZEMLJA
U SREDINI,ZAOKRUGLJENA KAO JAJE, IKRIJE SVE
DOBRESTVARIUSEBI,KAOSAE

Kuaukojojsamproveonajvanijegodinesvogivota
imalajesvegatrisobe.Jednajebilasobaukojojmijeumro
djed.Nasahranijebolmojemajkebilatolikosnanadaje
malneizvukladjedaizlijesa.Izgledaojesmijeno,mojdjed,
plauisuzamasvojekeri.Kaodajeplakaotogasahranjuju.
U drugoj je sobi tetka rodila dvojke. Kad sam uo
dvojke,aonajebilaonakomravaijalova,rekaosamusebi
zatodvojke?Zatonetrojke?Zatoneetvorke?Zatoda
stane?Onajebilatakomravaikotunjava,asobatakomala
sazelenimzidovimaiprljavimeljeznimslivnikomukutu.
Paipakjetobilajedinasobaukui,kojajemogladonijetina
svijetdvojkeilitrojke,ilimagarce.
Treajesobabilaalkovengdjesamjadobioospice,
vodene kozice, arlah, difteriju i tako dalje: sve one divne
bolesti iz djetinjstva zbog kojih se vrijeme otee u vjeitu
blaenstvuipatnji,pogotovokadseprovidnostpobrinulaza
prozoriznadposteljesreetkamaidivovimaljudoderimakoji
ih nadziru i s kojih se liju kaplje znoja krupne kao alem
kamenovi,kojisubrzikaorijekaikojiniu,niukaodaje
uvijekproljeeikaodasuutropi

17

29

18

ma, s debelim komadima peenja umjesto ruku i s

nogama teim od olova ili laganim kao snijeg, razdvojenih
ruku i nogu oceanima vremena ili neizmjernim irinama
svjetlosti,amalakvrgaodmozgaskrivenajekaozrnopijeskai
noktinanogamablaenotrunupodruevinamaAtene.Utoj
sobi nisam uo nita doli prazne rijei. Sa svakom novom,
divnom boleu roditelji su mi postajali sve upljoglaviji.
(Pomisli samo, kad si bio mala beba, odnio sam te do
sudoperairekaosamtimalimojsadvieneepitiizbocejeli
atisirekaoneuijasamrazbiobocuusudoperu.)Utuje
sobulaganimkorakom(laganimkorakom,rekaojegeneral
Smerdjakov)dolagospoica Sonowska, usidjelicaneizvjesne
dobi,uzelenocrnojhaljini.Asnjomjedoaovonjstarogsira
spolovilo joj se ueglo pod haljinom. Ali je gospoica
SonowskadonijelasasobomipljakuJeruzalemaiavlekoji
sutakoprobiliIsusurukedasurupezauvijekostale.Poslije
kriarskihpohodaCrnasmrt;poslijeKolumbasifilis;poslije
gospoiceSonowskeizofrenija.
izofrenija!Nitkovienemislinatokakojekrasnoto
je cijeli svijet bolestan. Nema orijentacione take, nema
sistemazdravlja.Bogbiistotakomogaobitiitrbunitifus.
Nema apsoluta. Samosvjetlosne godine zadranog progresa.
Kad pomislim na ona stoljea u kojima se Evropa borila s
Crnomsmrti,shvaamkakomoebitisjajan ivot,samoako
smo ugrizeni u pravo mjesto! Ples i groznica usred onog
truljenja!Evropaneemodanikadvietakoradosnoplesati.
Asifilis!Dolazaksifilisa!Pojaviosekaozvijezdadanica to
lebdiiznadrubasvijeta.

19

Godine 1927. sjedio sam u Bronxu6 i sluao jednog

ovjeka kako ita dnevnik nekog narkomana. Taj je ovjek
jedva mogao itati, toliko se smijao. Dvije pojave potpuno
razliite: ovjek koji lei u luminolu, toliko istegnut da mu
nogevirekrozprozor,agornjimujediotijelauekstazi;drugi
ovjek,kojijeistitajovjek,sjediuBronxuipiaodsmijeha
zatotonerazumije.
Jest, veliko sunce sifilisa zalazi. Slaba vidljivost:
prognoza za Bronx, za Ameriku, za cijeli suvremeni svijet.
Slaba vidljivost praena jakim burama smijeha. Bez novih
zvijezdanaobzorju.Katastrofe...samekatastrofe!
Mislim na ono budue doba kad e se Bog iznova
roditi,kadeseljudiboritiiubijatizaBogakaotosesadbore
ikaotoesejodugoboriti,zahranu.Mislimnatodobakad
e se zaboraviti na rad i kad e knjige zauzeti svoje pravo
mjestou ivotu,kadmodaneeviebitiknjiga,negosamo
jednavelikadebelaknjigabiblija.Zamenejeknjigaovjek
i moja je knjiga ovjek kakav .sam ja, zbunjen ovjek,
nepaljiv ovjek, nemaran ovjek, pohotljiv, razvratan,
hvalisav,zamiljen,obziran,laljiv,vrakiistinoljubiv ovjek
kakavsamja.Mislimdautobuduedobaneuizmaipanji.
Tadaemojapovijestpostativana,apeatkojiostavljamna
licu svijeta imat e znaenje. Ne mogu smetnuti s urna da
stvarampovijest,povijestpostranikojae,kaoankir,izjesti
ostalu beznaajnu povijest. Ja sebe ne smatram za knjigu,
zapis,dokument,negozapovijestnaegdobapovijestsvih
doba.
AkosambionesretanuAmerici,akosam eznuoza
6

etvrt New Yorka. (Prev.)

20

vie prostora, za vie pustolovina, za veom slobodom

izraavanja, bilo je to zato to mi je sve to bilo potrebno.
Zahvalan sam Americi to mi je pomogla da shvatim svoje
potrebe.Ondjesambionaizdravanjukazne.Sadvienemam
potreba.Jasamovjekbezprolostiibezbudunosti.Jajesam
itojesve.Menesenetietasevamasvia,atanesvia;
janemarimjesteliviuvjerenidajeovotokazujemistina,ili
niste. Meni je potpuno svejedno hoete li me ovoga istog
trenutkaostaviti.Janisamrasprivaizkojegmoeteistisnuti
tanak kropacnade. Javidim kakoAmerika iri nesreu.Ja
vidim Ameriku kao crno prokletstvo svijeta. Vidim kako
nastupaduganoikakoseonagljivicakojajeotrovalasvijet
suiukorijenu.
Itakosluteikrajbioonsutrailizatristotinegodina
grozniavo piem ovu knjigu. I tako od vremena do
vremena sipam misli, moram vie puta nanovo paliti taj
plamen, ne pukom hrabrou, nego i oajem jer nema
nikogaukogabihsemogaouzdatidaesveovoizreimjesto
mene. Moje spoticanje i pipanje, moje traenje bilo kojeg i
svakogsredstvaizraavanjanekajevrstboanskemucavosti.
Jasamzablijetenvelianstvenimpropadanjemsvijeta!
Svake veeri, nakonveere,nosim smee udvorite.
Vraajui se, stanem s praznom kantom pred prozorom na
stubitu i zurim u Sacre Coeur, visoko gore na brdu
Montmartrea. Svake veeri kad nosim dolje smee, mislim
kako stojim na visoku brdu u blistavoj bjelini. Nikakvo me
svetosrcenenadahnjuje,ninakakvaKristanemislim.Mislim
nanetoveeodKrista,nanetoveeodsrca,nanetoiznad
BogaSvemoguegNASEBE.Jasamovjek.Tomiseini
dovoljno.

21

Ja sam boji ovjek i avolji ovjek. Svakom svoje.

Nitavjeno,nitaapsolutno.Predamnomjeuvijekslikatijela,
naegtrojnogbogapenisaitestisa.ZdesnaBogOtac;slijeva
visinetonieBogSin;aizmeunjihiiznadnjihSvetiDuh.
Nikad ne mogu smetnuti s uma da je to sveto trojstvo
ovjekovodjelo,daepretrpjetibezbrojnepromjenealidok
godbudemoizlaziliizutrobasrukamainogama,dokgodbude
zvijezdaiznadnasdanaszaluuju,itravepodnaimnogama
daublauje udounama,dotle eovotijeloodgovaratisvim
napjevimakojebudemozvidukali.
Danas je trei ili etvrti dan proljea i ja sjedim na
Place Clichy nasuncu.Danas,sjedeiovdjenasuncu,kaem
vamdanijeninajmanjevanoidelisvijetkvraguilineide;
nijevanojelisvijetpravilikriv,dobarililo.Onjestito
jedovoljno.Svijetjeonakavkakavjestijasamovakavkakav
jesam.JaovonekaemkaoBuddhatosjediprekrtenihnogu,
nego iz vesele, nepokolebljive mudrosti, iz neke unutranje
sigurnosti.Ovoovdjevaniiovoumeni,sveto,sve,rezultanta
neobjanjivih sila. Kaos iji red nadmauje sposobnost
shvaanja.Nadmaujeljudskusposobnostshvaanja.
Kaoljudskistvorkojihodaokolousuton,uzoru,u
neobine sate, u nezemaljske sate, osjeanje da sam sam i
jedinitolikomeokrepljujeda,kadhodamsmnotvomikadse
inidanisamvie ljudskistvornegopukitrunak,ispljuvak,
pomislimdasamsamuprostoru,jednojedinobieokrueno
najvelebnijimpraznimulicama, ljudski biped tohodameu
neboderima poto su se svi stanovnici razbjeali, pa sam
hodam,pjevam, vladam zemljom. Nemoramgledati udep
svogaprslukadanaemsvojuduu;onajeneprestanounjemu,
udarameurebra,nadimase,nabreklaodpjesme.Akosam

22

upravonapustioskupnakojemsusesvisloilidajesvemrtvo,
saddokhodamulicama,samiistovetansBogom,znamdaje
tola.Oitovanjesmrtineprestanomijepredoima;alitasmrt
svijeta,smrtkojaseneprestanozbiva,nekreesesperiferije
unutra,dameproguta,tamijesmrtpredsamimnogama,kree
seizmenenapolje,mojajevlastitasmrtuvijekkorakispred
mene.Svijetjeodrazmenedokumirem,svijetneumirenita
vienegotojaumirem,jaubitiivljizatisuugodinanego
tosamuovomtrenutku,aovajsvijetukojemsadumirembit
etakoerivljitadanegotojesada,iakoebitimrtavtisuu
godina.Kadsesvakastvardoividokraja,nemasmrtiinema
aljenja niti ima lanog proljea; svaki proivljeni trenutak
otvara vee, ire obzorje iz kojeg nema drugog spasa doli
ivljenja.
Sanjari sanjare od vrata nagore, tijela su im vrsto
svezanaremenjemzaelektrinustolicu.Zamiljatinovisvijet
znai ivjeti svaki danu njemu, svaka misao, svaki pogled,
svakikorak,svakakretnjaubijaiponovostvara,smrtjeuvijek
jedankoraknaprijed.Nijedovoljnopljunutinaprolost.Nije
dovoljnoproglasitibudunost,ovjekmorapostupatitakokao
da je prolost mrtva, a budunost neostvariva. ovjek mora
postupatitakokaodajeiduikorakposljednjikorak,kaotoi
jest.Svakijekoraknaprijedposljednji isnjimumirejedan
svijet,ukljuujuiisamasebe.Miovdjepripadamozemljikoja
nee nikad propasti, prolost nikad ne prestaje, budunost
nikadnepoinje,sadanjostnikadnesvrava.Svijetnedoije
kojidrimousvojimrukamaividimo,aipaknijemi.Mismo
onotosenikadnezavrava,tosenikadneoblikujedabise
moglopoznati,sve topostoji,paipaknismocjelina,dijelovi
sutolikoveiodcjelinedasamoBogmatematiarmoeto

23

izraunati.
Smijeh savjetovaoje Rabelais. Zasvevaenevolje
smijeh!Alije,zaboga,tekoslijeditinjegovuzdravu,veselu
mudrost nakon svih onih nadrilijekova koje smo sasuli niz
grlo.Kakose ovjekmoesmijatikadmujepodstava eluca
istroena?Kakose ovjekmoesmijatinakonsveonebijede
kojom su nas zatrovali bljedunjavi, ispijeni, tuni, patniki,
sveani,ozbiljni,aneoskiduhovi?Jarazumijemobmanukoja
ihjenadahnjivala.Opratamimnjihovugenijalnost.
Kadpomislimnasveonefanatikekojesuraspeli,ina
onekojinisubilifanatici,negoobiniidioti,nasvekojesu
poubijaliradiideja,usnemiserazvlaeuosmijeh.Zakritesve
putove spasa, kaem vam. Spustite poklopac na Novi
Jeruzalem! Dodirujemo se trbusima, bez nade! Oprani i
neoprani,ubojicaiputujuipropovjednik,ispijenitipoviiuti
mjeanci,prevrtljivciitvrdoglavci nekasesamo tovie
zbiju,nekasenekolikostoljeafrigajuuovomorsokaku!
Ilijesvijetodvielabavilijanisamdovoljnokrut.Kad
bih postao nerazumljiv, odmah bi me razumjeli. Razlika
izmeushvaanjaineshvaanjasitnajekaozrno,jo sitnija,
razlika od jednog milimetra, od niti prostora izmeu Kine i
Neptuna.Bezobzirakolikosamjazabrazdio,razmjerostaje
isti;tonemanikakvevezesjasnoom,preciznouitakodalje.
(Ovo i tako dalje je vano!) Um grijei zato to je odvie
precizan instrument; niti pucaju na kvrgama mahagonija, na
cedroviniiebanovinirazliitematerije.Govorimoostvarnosti
kaodajetonetosamjerljivo,vjebanaklaviruilipredavanje
izfizike.Crnasmrtsepojavilaspovratkomkriara.Sifilisse
pojaviospovratkomKolumba.Istvarnost esepojaviti!Sr

24

stvarnosti,kaemojprijateljCronstadt.Upjesminapisanojna
dnuoceana...
Prognoziratitustvarnostznaipogrijeitizamilimetar
ilizamilijunsvjetlosnihgodina.Razlikajekvantumstvoren
presijecanjem ulica. Kvantum je funkcionalan poremeaj
nastaonastojanjem dase ovjekstisneukoordinatnisistem.
Koordinata je otkaz od strane starog poslodavca, to e rei
gnojnasluzodstarebolesti.
Ovo su misli koje je rodila ulica, genus epileptoid.
Izie s gitarom i ice popucaju zato to ideja nije
morfolokiusaena.Dabiseprisjetiosna,ovjekmoramuriti
i ne smije se micati. Na najmanji pomak raspada se cijelo
tkivo.Nauliciseizlaemrazornim,razlunimelementimakoji
me okruuju. Ja putam da me sve upropatava kako hoe.
Saginjemsedazavirimutajneprocesa,viedasepokoravam
negodazapovijedam.
Imavelikihgromadamoga ivotakojesusezauvijek
izgubile. Velike su se gromade izgubile, rasule, potratile u
razgovoru, djelovanju, prisjeanju, snivanju. Nije nikad bilo
doba u kojem bih ivio jednim ivotom, ivotom mua,
ljubavnika, prijatelja. Gdje sam god bio, ime sam god bio
zaokupljen,vodiosamviestrukivot.Itako,togododabrao
da smatram za svoju povijest, izgubljeno je, utopljeno,
nerazdvojnostopljenosaivotima,dramom,priamadrugih.
Ja sam ovjek staroga svijeta, sjeme koje je prenio
vjetar,sjemekojenijemogloprocvastiuamerikojoazigljiva.
Japripadambujnomdrvetuprolosti.Jasamvjeran,tjelesnoi
duhovno, ljudima Evrope, onima koji su neko bili Franci,
Gali,Vikinzi,Huni,Tatari, tajaznamtko.Podnebljejeza

25

mojetijeloiduuovdjegdjevladajuhitrinaipokvarenost.Ja
samponosantonepripadamovomstoljeu.
Za one zvjezdoznance koji ne mogu slijediti in
otkrivenja dodajem nekoliko horoskopskih poteza kistom na
rubumogSvijetasmrti...
Jasamankir,rakkojiidenastranuinatraginaprijed,
kakogajevolja.Kreemseuudnimtropimaitrgujemjakim
eksplozivima,tekuinomzabalzamiranje, jaspisom,mirhom,
smaragdom, iIjebljenim mrkljima i dikobrazovim
pandama. Zbog Urana koji presijeca moju uzdunu liniju
neobino volim piku, paprene tripice i mjeine. Neptun
dominira mojim horoskopom. To znai da se sastojim od
vodenaste tekuine, da sam nepostojan, sklon donkihoteriji,
nepouzdan,samostalaninestalan.Isvadljiv.Stoplimjastukom
podguzicom
mogu izigravati hvalisavca ili lakrdijaa kao bilo tko
drugi,bezobzirapodkojimjeznakomroen.Tojeautoportret
kojiprikazujesamodijelovekojinedostajusidro,zvonoza
veeru, ostatke brade, stranji dio krave. Ukratko, ja sam
lijeninakojakradebogudane.Janemam amaba nitada
pokaemodsvogaradaosimsvoggenija.Alidoevrijeme,
akiuivotulijenoggenija,kadmorapriiprozoruiizbljuvati
suviniprtljag.Akosigenij,mora touiniti akonizbog
egadrugogaaonozbogtogadasagradi svojvlastiti mali
shvatljivi svijet koji nee stati kao kakav sat to se navija
svakih osam dana! I to vie balasta odbaci, to se lake
izdignenadpotovanjesvojihsusjeda.Doksenenaesamu
stratosferi.Ondapriveekamenokovrataiskoinanoge.To
dovodidopotpunogunitenjaanagogijskogtumaenjasnova,a

26

istomatitisakojijeprouzroilomazanjeivinimpreparatima.
Imasanzanoikonjskismijehzadan.
Itako,kadstojimzatezgomMalogPaliaividimta
lica iz poluprofila kako ulaze kroz paklena vrata u podu,
koloturima i skobama, vukui lokomotive i klavire i
pljuvanice,kaemsamsebi:Sjajno!Sjajno!Svatastarudija,
svatamainerijadolaziminasrebrnutanjuru!Tojesjajno!To
jebajno!Tojepjesmakojajenastaladoksamspavao.
Onomalo tosamnauioopisanjusvodisenaovo:
pisanjenijeonotoljudimisledajest.Onojenetoposvenovo
svakiputkodsvakogpojedinca.Valparaiso,naprimjer.Kadja
kaemValparaiso,toznainetosasvimdrugoodonogatoje
ikad znailo. Moe znaiti jednu englesku piku koja je
izgubilasveprednjezube,apipniarstojinasreduliceitrai
goste. Moe znaiti anela u svilenoj koulji koji prebire
svojimipkastimprstimapocrnojharfi.Moeznaitiodalisku
smreomprotivkomaracaokoguzice.Moeznaitibilotaili
nitaodsvegatoga,alitagodznaio,moetebitisigurnidaje
neto razliito, neto novo. Valparaiso je uvijek pet minuta
prijekraja,malonaovustranuPeruailimodasedamosam
centimetarablie.Tosudvaipolkvadratnacentimetrakoje
grozniavorazgledazato toimavru jastukpodguzicomi
SvetogDuhaucrijevima ukljuujuiiortopedskegreke.
Toznai piatitoploipitihladno, tonoreseTrimalhion,
jerjenaamajicazemljausredini,zaokrugljenakaojaje,i
krijesvedobrestvariusebi,kaosae.
Asad,mojedameigospodo,ovimmalimuniverzalnim
kljuemzakonzervekojidrimurukamaotvoritukonzervu
sardina.Ovimmalimkljuemzakonzervekojidrimurukama

27

svejednojehoeteliotvoritikutijusardinaililjekarnicu.Trei
jeili etvrtidanproljea,kao tosamvamve nekolikoputa
rekao,imadajeovonekojadno,otrcanoproljeekojepodsjea
nadrugaproljea,poaavit udokrajaodtoplomjera.Viste
mislili da ja sjedim neprestano na Place Clichy i da pijem
aperitif,moda.ZapravosamdoistasjedionaPlaceClichy,ali
jetobiloprijedvijetrigodine.Idoistasamstajaozatezgom
MalogPalia,alijedavnotome,aodtadamijedanrak
nagrizavitalneorgane.SvejetopoelouMetrou(prvirazred)
reenicoml'hommequej'etais,jenelesuisplus7.
Doksamprolazioporedranirnestanice,muilesume
dvijebojazni prva,da emioi,akodignempogledmalo
vie,iskoitiizglave;druga,damiispadaupak.Napetosttako
velika da je sva ideacija u tren oka postala romboedarska.
Zamisliosamkakocijelisvijetproglaavablagdandarazmilja
o atmosferskim smetnjama. Na taj bi dan bilo toliko
samoubojstava da ne bi bilo dovoljno kola da pokupe sve
mrtvace. Prolazei pored ranirne stanice na Porte, osjeam
odvratansmradizvagonazastoku.Tojeovako:danascijeli
danijuercijelidanprijetrietirigodine,naravnostoje
tu,tijelouztijelo,ustrahuiznoju.Tjelesasuimproetazlom
kobi.Dokprolazimporednjih,glavamijestranobistra,misli
sumikristalnojasne.Tolikose urimdaistresemsvojemisli
datrimmimonjihumraku.Ijasamuvelikustrahu.Ijase
znojimidaem,edan,proetzlomkobi.Idemporednjihkao
pismo krozpotu. Iline ja,negostanovite ideje iji sam ja
vjesnik.Anatesuidejeveprilijepljenenaljepniceiprivezane
cedulje, ve su zapeaene i igosane obinim i vodenim
igovima.Tekuuserijama,mojeideje,kaokalemovielektrine
7

Nisam vie ovjek koji sam negda bio. (Prev.)

28

ice.ivjetiiznadiluzijeilisnjompitanjejesad.Umenije
jezivdraguljkojiseneeistroiti,draguljkojigrebeoknana
prozorima dokbjeim kroz no. Stoka mue ibleji. Stoji u
toplom smradu vlastitih izmetina. Sad opet ujem glazbu
kvarteta u Amolu, samrtnike trzaje ica. U meni je jedan
luakkojicijepaicijepaicijepadokneudariposljednjidi
skord. isto razaranje, za razliku od manjih, prljavijih
razaranja.Nemasetaopratiposlije.
Kota svjetlosti tosevaljaputponora ujamubez
dna. Ja, Beethoven, ja sam gastvorio! Ja, Beethoven, ja ga
unitavam!
Odsada,mojedameigospodo,vizabavljateMeksiko.
Odsada esvebiti arobnoilijepo, arobnolijepo, arobno
divno.Svearobnijelijepoidivno.Odsadanemavieuetaza
rubljenipodvezicaniflanelskogdonjegrublja.Uvijeksamo
ljetoisvevjernooriginalu.Akojekonj,ondajekonjzasva
vremena. Ako je apopleksija, onda je apopleksija, a nije
vidovica. Nema kurvi u rano jutro, nema gardenija. Nema
mrtvihmaakaujarku,nemaznojaniznojenja.Akojeneto
usna, onda mora biti usna koja vjeno podrhtava. Jer u
Meksiku,mojedameigospodo,uvijekjetanoupodne,ato
sesjaji,tojefuksija,atojemrtvo,mrtvojeinemaperukiza
brisanje praine. Lei na betonskoj postelji i spava kao
acetilenska lampa. Kad ti upali, puna aka brade. Kad ti ne
upali,bijeda,jogoreodbijede.Nemaarpeda,nemaukrasnih
nota,nemakadenci.Ilidrikljuilinedriklju.Ilipone
istommelodijomilipone lizolom.Alibez istilitaibez
eliksira,etvrtaeklogailiTrinaestiarrondissement!8
8

Gradski okrug. (Prev.)

29

30

SUBOTNJEPOSLIJEPODNE

OVOJEBOLJENEGOITATIVERGILIJA.

Subotajeposlijepodne,aovasesubotaposlijepodne
razlikujeodsvihdrugihsubotnjihposlijepodneva,alinipoto
kaoponedjeljakposlijepodneili etvrtakposlijepodne.Ovoga
dana,doksevozimputmostauNeuillyu,poredRobinsonova
otoiana ijemjekrajuhram,auhramumalikipnalikna
kotiledonuotvoruzvona,imamtakavosjeajdasamkodkue
damise ininevjerojatnodasamserodiouAmerici.Mirna
voda,ribarskiamci,eljeznistupovikojiobiljeavajumaticu,
teglenjacitoniskoleeitromozaokreu,crneteretnebrodice
i sjajni podupirai, nebo to seuope ne mijenja, rijeka to
zavija i krivuda, breuljci to se ire i neprestano opasuju
dolinu, panorama to se vjeito mijenja a ipak ostaje ista,
raznolinostigibanje ivotapodstalnimznakomtrobojnice,
svejetopovijest Seine kojamijeukrviikoja euiukrv
onihkoji edoiizamenekadbuduprolaziliuzoveobaleu
jednusubotuposlijepodne.
KadsampreaomostuBoulogneu,uzcestutovodiu
Meudon,okreemseisputamnizbrdou Sevres. Prolazei
nekompustomulicom,vidimmalenrestoranuvrtu;suncese
probijakrozkronjuiobasjavastolove.Silazimsbicikla.
ta je bolje nego itati Vergilija ili uiti napamet

31

Goethea(aliesVerganglicheistnureinGleichnis19itd.)?
Pa, jesti vani, ispod platnenog krova, u Issyles
Moulineauxu zaosamfranaka.Pourtantje suisaSevres.10 U
posljednje vrijeme pomiljam danapiemJournald'unFou11
kojisamtoboenaaouIssylesMoulineauxu.Akakosamtaj
fou uglavnom ja, ja ne jedem u Sevresu nego u Issyles
Moulineauxu. I takae foukaddoekonobarica s velikim
vrem piva? Ne brinite za greke kad piete! Biografi e
razjasnitisvegreke.MislimnasvogprijateljaCarlakojije
posljednja etiri dana proveo zapoinjui opis ene o kojoj
pie.Jatonemogu!Jatonemogu!kaeon.Padobro,kae
fou,dajtedavamjatonapravim.Ponite!Tojenajvanije.
Recimodajojnosnijeorlovski?Recimodajojjeboanski
lijep?Kadportretloepoinje,tojezatotoneopisujeteenu
kojuimatenaumu:viemislitenaonekojiegledatiportret,
negonaenukojavampozira.UzmiteVanNordenaonje
drugisluaj.Onsedvamjesecaspremadaponepisatiroman.
Kadgodgasretnem,imanovipoetakzasvojuknjigu.Juer
mijerekao:Vidiuemujemojproblem.Neradisesamoo
tome kako da ponem: prvi redak odluuje o obliku cijele
knjige. Evo kakav sam poetak napisao neki dan: ,Dante je
napisaopjesmuomjestuH.Hicrticazatotoneelimimati
nikakvaokapanjascenzurom.
Zamislite knjigu koja poinje sa H i crticom! Mali
osobnipakaokojinesmijepovrijediticenzore!Primjeujemda
Whitman, kadpoinjepjesmu,kae:Ja,Walt,usvojoj37oj
godini i u dobru zdravlju! ... Ja sam na putu sa svojom
9

Sve to je prolazno samo je prispodoba. (Prev.)

Meutim, ja sam u Sevresu. (Prev.)
11
Dnevnik jednog luaka. (Prev.)
10

32

vizijom...Jasamludozaljubljenusamasebe...WaltWhitman,
kozmos,Manhattanasin,plahovit,odkrviimesa,pohotljiv,
jedem,pijemirasploujem...Izvaditebraveizvrata!Izvaditei
samavrataizdovratka...Sadiliubudue,svejednojemeni...
Japostojimkakavjesam,itojedovoljno....
KodWaltajeuvijeksubotaposlijepodne.Akojeenu
tekoopisati,ontopriznaistaneutreemretku.Iduesubote,
ako bude lijepo vrijeme, moda e dodati zub koji joj
nedostaje, ili gleanj. Sve moe ekati, vrebati priliku. Ja
apsolutno prihvaam Vrijeme. A moj prijatelj Carl, koji je
vitalankaostjenica,piaugaezatotosuprolaetiridana,a
onimasamonegativuruci. Janevidimrazloga,kaeon,
alobihjaikadumroizuzevkakvognesretnogsluaja.A
onda trlja ruke i zavlai se u svoju sobu da doivi svoju
besmrtnost.iviidaljekaostjenicauzidnimtapetama.
arkosunceupirekrozplatnenikrov.Jabuncam zato
to umirem tako brzo. Svaka je sekunda vana. Ne ujem
sekundukojajeupravootkucala
hvatamsekaoluakzaovusekundukojasejonije
oglasila...tajeboljenegoitatiVergilija?Ovo!Ovajtrenutak
toseiriitosenijeodredioikucajimaniudarcima,ovaj
vjeni trenutak koji ponitava sve vrijednosti, stupnjeve i
razlike.Ovo ikljanjegoreinapoljeizskrivenavrela.Nema
istinadaseizreknu,nemamudrostikojabisemoglapriopiti,
ikljajiubor,govorenjesvimaljudimaujedanmah,posvudai
nasvimjezicima.Sadjenajtanjiveoizmeuludilaiduevnog
zdravlja. Sadjesvetakojednostavnodaseruga ovjeku.S
ovog vrhunca opijenosti ovjek se svali na visoravan dobra
zdravljagdjeitaVergilijaiDanteaiMontaigneaisveostale

33

kojisugovorilisamooovomtrenutku,otrenutkukojiseirii
kojiseuvijekuje...Priasvimljudimaujedanmah.ikljaji
ubor.Ovojetrenutakkadprinosimauustimapromatrajui
uistovrijememuhukojamijesjelanamezimac;amuhaje
istotolikovanazaovajtrenutakkolikoimojaruka,ili aa
kojuonadri,ilipivokojejeuai,ilimislikojeseraajuiz
pivaiumiruspivom.Ovojetrenutakkadznamdasenetreba
obaziratinaznaknakojempie Versailles^, ninaznakna
kojempieSuresnes,ninabilokojiznakkojiupuujeuovo
ilionomjesto,negodauvijektrebaiiumjestozakojenema
znaka.Ovojetrenutakkadpustaulicaukojojsamodluioda
sjednem vrvi od ljudi, a sve su pune ulice prazne. Ovo je
trenutakkadjesvakirestoranpravirestoran,akovamganitko
nijepokazao.Ovojenajboljejelo,iakojenajgorekojesam
ikadokusio.Ovojejelokojeneenitkoosimgenijadotai
uvijek nadohvat ruke, lako se probavlja i ostavlja tek neu
taen. Je li bio dobar rokfor? pita me konobarica.
Boanstven. Najpljesniviji, najcrvljiviji, najugaviji rokfor
koji je ikad proizveden, pun crvi Danteovih, Vergilijevih,
Homerovih,Boccacciovih,Rabelaisovih,Goetheovih,svihcrvi
koji su ikad postojali i zavukli se u sir. Da bi jeo ovaj sir,
ovjek mora biti genijalan. Ovo je sir u kojem sahranjujem
sama sebe, ja, Miguel Feodor Francois Wolfgang Valentine
Miller.
Pristupmostujepoploenkaldrmom.Vozimsetoliko
polaganodasvakikamen aljezasebnuijasnuporukumojoj
hrptenjai i dalje gore, preko kraljenjaka, do one ispucale
krletkeukojojpamodinapalisvojesemafore.Idokprelazim
most u Sevresu, gledajui desno i lijevo, prelazei bilo koji
most,bilotopreko Seine, Marne, Ourqa,Aude,Loire, Lota,

34

Shannona ili Liffeyja, East Rivera ili Hudsona, Mississipija,

Colorada, Amazone, Orinoka, Jordana, Tigrisa, Irrawaddyja,
prelazei bilo koji i svaki most, a ja sam ih sve preao,
ukljuujuituiNil,Dunav,Volgu,Eufrat,prelazeimostu
Sevresu,javiem,kaoonajmahnitacsvetiPavao: O,smrti,
gdjetijealac?ZamnomSevres,predamnomBoulogne,ali
ovotoprolazipodamnom,ovaSeinakojajepoteklaodnekud
bezbrojem istodobnih brizgova, ovaj mirni mlaz to tee iz
milijuna, milijarde korjenova, ovo mirno zrcalo to nosi sa
sobomoblakeiguiprolost, toteesvedaljeidaljeidalje
dok se izmeu zrcala i oblaka kreem poprijeko ja, jedno
potpunosamostalnobie,svijetkojimsezavravajunebrojena
stoljea,jaiovo toprolazipodamnomiovo toplovinada
mnomisvetonadirekrozame,jaiovo,jaiono,zdrueniu
jednomtrajnomgibanju,ovaSeinaisvakaSeinakojajeop
kroenamostom,udojeovjekakojijeprelazinabiciklu.
OvojeboljenegoitatiVergilija...
Vozim se natrag prema St. Cloudu, kota se okree
veoma polagano,brzinomjer uispucaloj sivojkrleci pucketa
kaofilmskiurnal.Jasamovjekijijemanometarneoteen;
jasam ovjeknastrojuiimamvlastnadstrojem;vozimse
nizbrdo pritiui konice; mogao bih isto tako zadovoljno
tjeratimlinnogamaipustitidazrcaloprolazinadamnom,a
povijestpodamnom,iliobratno.Vozimsenasuncu, ovjek
neosjetljiv za sve osim za pojave svjetlosti. Breuljak St.
Clouda die se lijevo preda mnom, drvee se savija da me
zatiti,putjeravanibeskrajan,malikippoivauzvonujezera
nalik na kotiledon. Svaki je Srednji vijek dobar, bilo u
ovjeku,biloupovijesti.Suncegrijeicestesepruajunasve
straneisvecestevodenizbrdo.Janebihporavnavaocestuni

35

uklanjaobilokakvedombe.Svakiudarac aljenovuporuku
signalnomtornju.Paziosamnasvamjestauprolazu:dabih
obnoviosvojemisli,trebasamodaobnovimumislimasvoj
put,daponovoosjetimovedombe.
KodmostauSt.Clouduzaustavljamse.Neurimse
mogu cijeli dan dangubiti. Ostavljam bicikl u stalku ispod
drvetaiidemupisoardasepopiam.Svejetodivota, aki
pisoar.Dokstojimtuigledamukunaproelja,snebivljiva
mlada enanaginjesekrozprozordamegleda.Kolikosam
putastajaotakouovomnasmijeenom,ljupkomsvijetu,sunce
seigralonameni,apticeludocvrkutale,iprimijetionekuenu
kakomegledasotvorenogprozora,osmijehjojsemrviona
mekane sitne komadie koje ptice skupljaju u kljunovima i
pohranjujukadikadnadnupisoara,gdjevodaumilnoromoni,a
ondanaiemukaracsotvorenimprorezomnahlaamaiizlije
sadrajsvogamjehura,tosepui,namrvicetoserastvaraju.
Stojeitako,otvorenasrcaiprorezanahlaamaimjehura,ini
misedasesjeamsvakogpisoaraukojisamikadstupio
svesamiugodniosjeaji,svesamabogatasjeanja,kaodami
je mozak golem divan zatrpan jastuiima, a ivot dug
drijeme ujednovrue,pospanoposlijepodne. Jamislim da
nijeba udno tojeAmerikapostavilapisoarusredParike
izlobeuChicagu.Drimdamujetubilomjestoidrimdaje
topohvalakojubiFrancuzimoralicijeniti.Dodue,nijebilo
potrebnoizvjesititrobojnicunanjega.Unpeutropfort,ca!12Pa
ipak,kakomoeFrancuzznatidajejednaodprvihstvarikoja
udari u oi posjetiocu Amerikancu, koja ga ushiti, koja mu
razgalisrce,tajposvudanjipisoar?KakomoeFrancuzznati
dajeonotosesnanodoimaAmerikancakadgledapissotiere
12

Tu su malo pretjerali! (Prev.)

36

ilivespasienne,ilikakogodhoetedatonazovete,injenicada
jeusredljudikojipriznajupotrebudaseovdaondapomokrei
kojiznajuistotakodasepiatinemoebezpiala,aakoseto
ne ini javno, da e se initi potajno, i da nije nimalo
neprilinijepiatinaulicinegoispodzemlje,gdjenekastara
podrtinapazinavasdanepoinitekakvusablazan.
Jasam ovjekkojipiamnogoi esto, tokaudaje
znakvelikeumnedjelatnosti.Kakobilodabilo,znamdasam
namucikadhodamulicamaNewYorka.Neprestancesepitam
gdjeebitiiduastanicaihoulimoitolikoizdrati.Zimije,
dodue,kadsibezparaigladan,lijepozadratisenekoliko
minutautoplojokrepnojstanicipodzemne eljeznice,alikad
doeproljee,sasvimjedrugaije,ovjekradopianasuncu,
meuljudimakojiteodozgogledajuismjekajutise.Imlada
ena,kadsjednedaispraznimjehuruporculanskojkoljci,nije
modaprizorukojemsemoeuivati,nijedanovjekkojiima
imaloosjeajanemoereidanijelijeppoglednamukarca
kojistojiizalimeneploeigledasvjetinusonimzadovoljnim,
mirnim,rasijanimsmijekomnalicu,sonimdugimzanesenim,
ugodnimpogledom.Rasteretitipunmjehurjednajeodvelikih
ljudskihradosti.
Ima izvjesnih pisoara radi kojih idem zaobilaznim
putem kao, primjerice, trona atrlja ispred Doma
gluhonijemih, na uglu Rue St. Jacques i Rue de l'Abbede
l'Epee, ili onaj od Pneu Hutchinsona pokraj Luksemburkog
parka,nauglu Rued'Assas i RueGuynemer. Tusam,jedne
mirisneproljetnenoi,neznaminemarimkakvimspletom
dogaaja, ponovo otkrio svoga starog prijatelja Robinsona
Crusoea.Cijelusamnoproveousjeanju,umuciistrahu,u
radosnojmuciiradosnomstrahu.

37

udesauivotuovogaovjekapieupredgovoru
izvornomizdanjunadmaujusvetosemoenainaovom
svijetu;tekoda ivotjednog ovjekamoebitiraznoliniji.
OtokkojijesadpoznatpodimenomTobago,nauugrdnoga
Orinoka,tridesetmiljasjeverozapadnoodTrinidada.Gdjeje
ovjekCrusoeiviousamoidvadesetiosamgodina.Stopena
pijesku,takolijepoispupenenakoricama.Petko.Kiobran...
Zato je ta jednostavna pria toliko zastravila ljude
osamnaestogstoljea?VoicileLarousse13:
...Lerecitdesaventuresd'unhommequi,jete dans
uneiledeserte,trouvelesmoyensdesesuffireetmmedese
creerunbonheurrelatif,quecompletel'arriveed'unautreetre
humain,d'unsauvage,Vendredi, queRobinsonaarrachedes
mainsdesesennemis ... L'interetdu romann'est pasdansla
verite psyhologique, mais dans l'abondance des details
minutieuxquidonnentuneimpressionsaisissantederealite.14
Dakle, Robinson Crusoe ne samo to je nekako
progurao, nego je ak stvorio sebi neku relativn u sreu!
Bravo!Jedanovjekkojijebiozadovoljanrelativnomsreom.
Kako neanglosaksonski! Kako pretkranski! Osuvremenjui
priu, nasuprot Larousseu, mi tu imamo, dakle, pripovijest
jednogumjetnikakojijehtiosamsagraditijedansvijet,priu
moda prvog pravog neurastenika, ovjeka koji je namjerno
postao brodolomac da bi ivio izvan svog doba u vlastitu
13

Evo ta kae Larousse (francuska enciklopedija). (Prev.)

Prikaz pustolovina jednog ovjeka koji, baen na pust otok, uspijeva da
se sam snae i da ak stvori neku relativnu sreu koju upotpunjava dolazak
jo jednog ljudskog stvora, divljaka, Petka, kojeg je Robinson oteo iz i uku
njegovih neprijatelja ... Zanimljivost romana ne lei u psiholokoj istinitosti,
nego u obilju sitnih pojedinosti koie stvaraju snaan dojam stvarnosti.
(Prev.)
14

38

svijetukojijemogaodijelitisjo jednimljudskimstvorom,
memeunsauvage.15Vanojeistaidajeon,ostvarujuisvoju
neurotskupobudu,doistanaaorelativnusreu,iakojebiosam
na pustu otoku, moda samo s nekom starom pukom i
poderanim hlaama, ista ploica, sa dvadeset i pet tisua
godinapostmagdalenskog progresa zapretanimunjegovim
ivanim stanicama. Pojam relativne sree u osamnaestom
stoljeu!IkaddoePetko,iakojePetko,ili V endredi,
pukidivljakinegovoriCrusoevimjezikom,krugsezatvara.
Voliobihopetproitatituknjigu amodaihoujednog
kinog dana. Izvanredna knjiga koja se pojavila na vrhuncu
naedivnefaustovskekulture.LjudikaoRousseau,Beethoven,
Napoleon, Goethe na obzorju. Cijeli civilizirani svijet ostaje
budannoiinoidajeproitanadevedesetisedamrazliitih
jezika.Slikastvarnostiuosamnaestomstoljeu.Odtadanema
viepustihotoka.Odtada,gdjegodseovjeksluajnorodi,tu
jeipustotok.Svakijeovjeksvojavlastitaciviliziranapusto,
otoksvogaJanakojemjedoiviobrodolom:srea,relativnaili
apsolutna,nedolaziuobzir.Odtadasvatkobjeiodsamasebe
nebilinaaokakavimaginaranpustotok,nebilidoiviotaj
san Robinsona Crusoea. Pratite klasine bjegove kod
Melvillea, Rimbauda, Gaugina, Jacka Londona, Henryja
Jamesa,D.H.Lawrencea...imaihnatisue.Nijedanodnjih
nijenaaosreu.Rimbaudjenaaorak.Gauginjenaaosifilis.
Lawrencejenaaosuicubijelukugu.Kugutakoje!Bio
to rak, sifilis, tuberkuloza ili ta mu drago. Kuga! Kuga
Suvremenogprogresa:kolonizacija,trgovina,besplatnebiblije,
rat,bolest,proteze,tvornice,robovi,ludilo,neuroze,psihoze,
rak,sifilis,tuberkuloza,anemija,trajkovi,otputanjeradnika,
gladovanje, nitavilo, ispraznost, nemir, napor, oaj,
15

ak i divljakom. (Prev.)

39

amotinja, samoubojstvo, steaj, arterioskleroza,

megalomanija, izofrenija, hernija, kokain, cijanovodina
kiselina, smrdljivebombe,suzavac,bijesnipsi,autosugestija,
autointoksikacija, psihoterapija, hidro terapija, elektrina
masaa, usisavai, pemikan, zobene pahuljice, hemoroidi,
gangrena. Nema pustih otoka. Nema raja. Nema ak ni
relativnesree.Ljuditolikogrozniavobjeeodsamihsebeda
traespaspodledenimsantamailiutropskimmovarama,ili
sepakpenjunaHimalajuilisegueustratosferi...
Onotojezastraviloljudeuosamnaestomstoljeubila
je vizija svretka. Dodijalo im je. Htjeli su se vratiti tamo
odaklesudoli,iznovasezavuiumajinskuutrobu.
OVOJEDODATAKLAROUSSEU...
Najvie me se dojmilo, u pisoaru pokraj
Luksemburkogparka,kakomaloznai totaknjigasadri,
vaanjebiotrenutakkadse itala,trenutakkojijesadravao
knjigu, trenutak koji je konano i za sva vremena postavio
knjiguuivusredinujednesobesnjenimsunanimzrakama,s
njenomatmosferomprizdravljanja,snjenimobinimstocima,
snjenom kiparom,snjenim mirisom odkuhanja ipranja, s
njenim majinimlikom tosedievelikinaliknatotem,s
njenimprozorimatogledajunaulicuibacajuuonumrenicu
ispremetaneradnjelijenih,puzavihspodoba,kvrgavadrvea,
trolejbusnih hej, maaka na krovovima, pohabanih nonih
morastopleuviseinauzetimazarublje,vratakrme<tose
okreu,suncobranatoseotvaraju,snijega<tosezgrudnjava,
konja to se kliu, lokomotiva to jure, okana to se
zamrzavaju,drveatopupa.
PriaoRobinsonuCrusoeuzahvaljujesvojuprivlanost

40

barzamenetrenutkuukojemsamjuotkrio.Onaivii
dalje u sve veoj fantazmagoriji, ivi dio jednog ivota
ispunjenafantazmagorijom.ZameneRobinsonCrusoepripada
istojkategorijikaonekidijeloviVergilijailikolikojesati?
Jer,kadgodpomislimnaVergilija,jaautomatskipomislim
kolikojesati?Vergilijejezameneelavtipsnaoarimakoji
seljuljanastoliciiostavljamastanznaknaploi;elavtipkoji
razjapljujeustaudelirijukojijesimuliraopetdanausedmici
etiri godine za redom; velika usta s lanim zubima koja
izgovarajuovu udnovatuproroanskubesmislicu:rarinantes
in gurgite vasto.16 ivo se sjeam kako je avolski radosno
izricaotureenicu.Velikureenicu,porijeimatogapljeivog
buljavog pasjeg sina. Mi smo je skandirali i gramatiki
ralanjivali, ponavljali je za njim, gutali je kao riblje ulje,
vakalijekaotableteprotivloeprobave,razjapljivaliustakao
ioniobnavljalitoudodanzadanom,petdananasedmicu,od
godine do godine, kao istroene gramofonske ploe, dok
Vergilijenijebiogotovidoksenijeizgubioiznaihivotaza
vjenavremena.
Alikadgodjetajbuljavigadrazjapioustaiizustiotu
slavnureenicu,jasam uoono tomijebilonajvanijeda
ujem u tom trenutku koliko je sati? Uskoro emo na
matematiku.Uskoroeodmor.Uskoroemonapranjeruku...
JasamjediniovjekkojieiskrenoreitamislioVergilijui
njegovomjebenomrarinantesingurgitevasto.Necrvenimsei
nemucam,nisamninajmanjezbunjen,nealiminekajemse
kad kaem da je odmor u nuniku bio sto puta vredniji od
Vergilija, da je uvijek bio i da e uvijek biti vredniji. Na
16

Rjetki plivaju u pustom vrtlogu (misli se na neto osebujno i rijetko).

(Prev.)

41

odmorubismo ivnuli.Naodmorubismomi,Neidovi,koji
nismoznalinitapametnije,pomahnitali:tralismouzahodei
izzahoda,lupalivratimailomilibrave.Kaodanasjeuhvatio
delirijumtremens.Doksmosenabacivalihranomivikalii
psovaliipodmetalijedandrugomenogu,promumljalibismo
odvremenadovremenararinantesingurgitevasto.Dizali
smo takvu galamu i inili toliko tete da je profesor iz
latinskog, kad smo god mi, Neidovi, ili u nunik, iao s
nama,ilinasje,akojeontajdanjeovani,pratioprofesoriz
povijesti.Ikakvosukiselolicepravilidoksustajaliununiku
sa slasnim sendviem namazanim maslacem uruci sluajui
nas kako mi, derani, tulimo i ciimo, im bi oni izili iz
nunika da udahnu malo svjeeg zraka, mi bismo povisili
glasovepjevajui, tosenijesmatralokaozazorno,ali toje
svakakobilonetonaemusunamitekakozavidjeliprofesori
snaoarima,kojisusesvremenanavrijeme moraliisami
posluitinunikom,makolikobiliueni.
O,divniodmoriununiku!Njimaimamzahvalili to
poznajem Boccaccia, Rabelaisa, Petronija, Zlatnog magarca.
Svedobro tosamproitao,moglobiserei,proitaosamu
nuniku.Unajgoremsluaju,Uliksailikakavkriminalistiki
roman.ImapasusauUliksukojisemoguitatisamoununiku
akoovjekhoedaizvuesavariznjihovasadraja.Iovo
negovorimd.ibihocrniotalentautorov.Ovogovorimsamo
zato da ga malo vie pribliim dobrom drutvu Abelarton,
Petrarke,Rabelaisa,Boccaccia svesamihvrsnih,krepkihi
iskrenihduhovakojisu ubreturekli ubre,aaneluaneo.
Izvrsno drutvo i bez rari nantes in gurgite vasto. I to je
rasklimanijinunik, tojetroniji,tobolje.(Istovrijediiza
pisoare.)DabiseuivalouRabelaisu,naprimjer utakvu

42

odlomku kao to je Kako da se obnove zidine Pariza

preporuujem obian, seoski nunik, malu zasebnukuicu u
kukuruzima u koju kroz vrata pada traka svjetlosti u obliku
polumjeseca.Nemadugmadidasepritiu,nemalaniadase
povue,nemaruiastatoaletnogpapira.Samogruboobrezana
sjedalica,dovoljnovelikadavamstanestranjica,ijo dvije
rupe prikladnih dimenzija za druge stranjice. Ako moete
povesti prijatelja i nagovoriti ga da sjedne uz vas, izvrsno!
ovjek uvijek vie uiva u dobroj knjizi kad je u dobru
drutvu. Lijepo pola sata moete provesti sjedei u nuniku
napoljusprijateljempolasatakojeevamostatiusjeanju
do kraja ivota, i knjiga koju ste itali i miris koji vas je
okruavao.Nimalose,kaem,nemoenauditivelikojknjizi
akoseponeseuzahod.Samobeznaajneknjigetrpezbogtoga.
Samobeznaajneknjigesluebrisanjuguzice.Takvajeknjiga
MaliCezarkojajesadprevedenanafrancuskiikojajeizilau
biblioteciPassions.Dokokreemstraniceteknjige,inimise
da sam opet kod kue i da itam naslove u novinama, da
sluam one proklete radioaparate, da se vozim u starim
krntijama, da pijem jeftini din, da guram kukuruzni klip u
dupe prostitutkama djevicama, da vjeam Crnce i ive ih
spaljujem.Daovjekdobijesraku.AtoistovrijedizaAtlantic
Monthlyilizabilokojidrugimjesenik,zaAldousaHuxleyja,
GertruduStein,SinclariaLewisa,Hemingwaya,DosPassosa,
Dreiseraitd,itd... Ne ujemnikakvozvonodazvoniumeni
kaddonesemteptiiceuWC.Povuemlaniiodoeukanal.
NizSeinupauAtlantskiocean.Modaezagodinudanaopet
izroniti naobalama Coney IslandailiMidlandBeachaili
Miamija,smrtvimmeduzama,puevima,raiima,rabljenim
prezervativima, ruiastim toaletnim papirom, jueranjim
novostima,sutranjimsamoubojstvima...

43

Nema vie virenja kroz kljuanice! Nema vie

onaniranja u mraku! Nema vie javnih ispovijedi! Izvadite
vrata iz dovrataka! Ja elim svijet u kojem e vaginu
predstavljati iva,prava rupa,svijet koji eimati osjeajza
kostiiobrise,zasirove,osnovneboje,svijetkoji esebojati
svoga ivotinjskogpodrijetlaipotovatiga.Sitsamgledanja
piaka koje su ve nadraene, maskirane, deformirane,
idealizirane. Piaka kojima se vide krajevi ivaca. Ne elim
gledati kako mlade djevice onaniraju u skrovitosti svojih
budoara,iligrizusebinokte,iliupajukosu,ilileenapostelji
punojmrvicaodkruhazacijelogjednogpoglavlja.Ja elim
madagaskarske pogrebne stupove na kojima je ivotinja na
ivotinji,anavrhuAdamiEva,itoEvasa ivom,pravom
rupom meu nogama. Ja elim hermafrodite koji su uistinu
hermafroditi, a ne opsjenjivai koji hodaju s atrofiranim
penisom ili sasuenom pikom. Ja elim klasinu istou u
kojojjeubreubre,aanelianeli.BiblijualakraljJakov,na
primjer. Ne Wycliffeovu bibliju, ni Vulgatu, ni grku, ni
hebrejsku,negoonuslavnubiblijukojajedijelilasmrtikojaje
nastalakadjeengleskijezik biouprocvatu,kadjedostajao
rjenikoddvadesettisuarijeidasepodignespomenikzasva
vremena. Biblija koja je napisana na svenska ili tegalskom
jeziku, biblija za Hotentote ili Kineze, biblija koja mora
krivudatikrozmovarnipijesakfrancuskogajezika,nijebiblija
tojekrivotvorinaiprijevara.VerzijukraljaJakovastvorila
je rasa kostolomaca. Ona oivljava prvobitne misterije,
oivljava silovanje, ubojstvo, rodoskvrnue, oivljava
padavicu, sadizam, megalomaniju, oivljava zloduhe, anele,
zmajeve, morske nemani, oivljava vraanje, egzorcizam,
zarazu, zazivanje, oivljava bratoubojstvo, kraljoubojstvo,
ocoubojstvo,samoubojstvo,oivljava hipnotizam, anarhizam,

44

somnambulizam,oivljavapjesmu,ples,in,oivljavasveto
jeproroansko,zemaljsko,skrovito,tajnovito,oivljavamo,
zloislavukojajeBog.Sveiznesenonavidjeloudivovskim
razmjerimaitakozasoljenoizainjenoda esesauvatido
iduegledenogdoba.
Klasinuistou,dakleakvragunekaidupotanske
vlasti!Jerkakoklasicimoguuope ivjeti,akozaistaidalje
ive,aneumirukaotomiumiremoisviokonas?taihuva
od haranja vremena ako nesol koja je u njima? Kad itam
PetronijailiApulejailiRabelaisa,kakomiseinebliski!Onaj
slani miris! Onaj zadah menaerije! Vonj konjske pialine i
lavljegizmeta,tigrovadahaislonovekoe.Bestidnost,pohota,
okrutnost, dosada, domiljatost. Pravi eunusi. Pravi
hermafroditi.Pravikurci.Pravepike.Pravegozbe! Rabelais
ponovo gradi zidine Pariza ljudskim pikama. Trimalhion
nadraujesamsebigrlo,pobljujesvetojebilounjemuivalja
seuvlastitimsplainama.Uamfiteatrugdjesekrupan,pospan,
nastranCesarneveseloprotee,lavoviiakali,hijene,tigrovi,
takastileopardidrobezubimapraveljudskekosti dokse
ljudi koji dolaze, muenici i slaboumnici, penju uza zlatne
stepeniceviuiA1e1uja!
Kadsedotaknemtemenunika,ponovoproivljavam
neke svoje ponajbolje trenutke. Dok stojim u pisoaru u
Boulogneu,breuljakSt.Clouamijezdesna,onaje enana
prozoru iznad mene, sunce upire u mirnu rijenu vodu i ja
vidim kakav sam udni Amerikanac koji prenosi ovu mirnu
spoznaju drugim Amerikancima koji e me slijediti, koji e
stajatinasuncuunekomdraesnomkutkuFrancuskeiprazniti
punemjehure.Ielimimsvakodobroidanedobijukamence
ububrezima!

45

Uzgred preporuujem neke druge pisoare koje dobro

poznajem, gdje moda nee biti ena koje e se odozgo
smijeiti,aligdjeimakakavsruenzid,starizvonik,proelje
neke palae, trg natkriven platnenim krovovima u bojama,
pojilozakonje,zdenac,jatogolubica,kioskukojemseprodaju
knjige, trnica povrem ... Francuzi gotovo uvijek odabiru
pravo mjesto za svoje pisoare. Pada mi na pamet jedan u
Carcassonneu,izkojegasamse,akosamdobroizabraodoba
dana,naslaivaoneusporedivimpogledomnacitadelu;takoje
dobropostavljendaovjekamora,akonijepogruenismuen,
opet obuzeti onaj isti ponos, ono isto divljenje i
strahopotovanje,onaistastrastvenaprivrenosttomprizoru,
kojesuosjealiumorniviteziliredovnikkadsu,zastavina
podnoju breuljka gdje sad tee Ilicka koja je sprala
epidemiju,diglipogleddaodmoreoinasumornim,borbom
uprljanim tornjiima to stre na pozadini vjetrom ibanog
neba.
I odmah pomiljam na jedan drugi pisoar upravo
ispred papinske palae u Avignonu. Odatle bi se mogao
kamenom dobaciti do draesnog malog trga koji, nou u
proljee, kao da je posut barunom i ipkama, krinkama i
konfetima; tako polagano tee vrijeme da ovjek uje male
rogovekakoslabanotrube,prolostklizimimopoputduha,a
onda se utaplja u potmulim udarcima gonga, koji razbijaju
bezglasnu glazbu noi. Mogao bi se kamenom dobaciti do
mranogmalogtrganakojemgorecrvenasvjetla.Tuete,kad
zahladipredveer,vidjetikrivudavemaleulicekakobrujeod
poslenosti, ene u kupaim kostimima ili kouljama kako
dangube na kunim pragovima, s cigaretom u ustima, i
dozivajuprolaznike.Kadpadneno,zidovikaodasezbiju,a

46

izsvihonihuliicakojeseslijevajuuonuklisurupoteerulja
radoznalihpoudnihmukaracakojizakreuskeulice,kojise
motaju, zalijeubesciljnotuitamo,kaorepataspermakoja
trai jajace, dok ih napokon ne progutaju razjapljene ralje
bordela.
Dandanas, kad stoji u pisoaru pokraj palae, ovjek
jedvadajesvjestantogadrugogivota.Palaastojiuspravna,
hladna,naliknagrobnicu,napustomotvorenomtrgu.Nasuprot
njojjesmijenazgradakojasezoveMuzikiinstitut.Tuone
stojegledajuijednadruguprekopraznogprostora.Nestalesu
pape.Nestalajemuzika.Nestalojesveareniloigovorslavne
epohe. Da nije one male etvrti iza Instituta, tko bi mogao
zamislitikakavjenekobioivotunutarzidinatepalae?Kad
jetagrobnicabilaiva,mislimdapalaanijebilaodvojenaod
onih vijugavih uliica dolje; mislim da su prljave male
potleuice, sa svojim krovovima od neotesanog kamenja,
dopiraledosamihvratapalae.Mislimdajepapa,kadjeiz
svojevelebnekoniceiziaonasjajsunca,utili asstupiou
vezu sa ivotom oko sebe. Neki tragovi toga ivota jo su
sauvani na freskama: ivot u prirodi, u lovu, u ribarenju,
zabavi,ivotsokolaipasaienaisjajnihriba.irok,katoliki
ivotsaivimplavetnilomiblistavimzelenilom,ivotgrijehai
milostiipokajanja, ivotjarkog utilaizlaanesmeeboje,
haljinaumrljanihvinomirijekabojelososovamesa.Uonoj
krasnoj sobici u kutu palae, odakle se prua pogled na
nezaboravne krovove Avignona i na porueni most preko
Rhone, utojsobiciukojojkaudasupapesastavljalesvoje
bule,freskesujo tolikosvjee,tolikoprirodne,tolikoodiu
ivotomdaseakiovagrobnicatojedanaspalaainiivlja
nego svijet napolju. ovjek moe lijepo zamisliti velikog

47

crkvenog oca kako sjedi tu za svojim pisaim stolom, s

papinskombulompredsobomisgolemimpokalomnadohvat
ruke. I ovjek moe isto tako lako zamisliti zgodnu, debelu
curu kako mu sjedi na koljenima, dok se dolje, u golemoj
kuhinji, itave ivine peku na ranju, a nii crkveni
dostojanstvenici,dobreizjelicekakvisubili,pijuigostesedo
mile volje, na miru i u sigurnosti iza velikih zidina. Bez
raskola, bez cjepidlaarenja, bez izofrenije. Kad bi dola
bolest,poharalabipokuerkuidvorcu,pobogatimpivnicama
asnihoevaipozloglasnimpivnicamaseljaka.Kadbiseduh
boji spustio na Avignon, ne bise zaustavio kod Muzikog
instituta preko puta; prodirao je kroz zidine, ljudsko meso,
hijerarhijeinovaikasti.Cvjetaojeistotolikosnanoukvartu
scrvenimsvjetlomkolikoigore,nabrijegu.Papanijemogao
diisvojeskuteiproinetaknut.Unutarzidovaiizvanzidova
bio je jedan ivot: vjera, blud i krvoprolie. Osnovne boje.
Osnovnestrasti.Freskekazujutupriu.Kakosu ivjelisvaki
daniciodan,govoreglasnijeodknjiga.Onotosupapemrsile
sebiubradujestjedno,aonotosuzapovjedilidasenaslikana
zidovimanetojedrugo.Rijeisumrtve.

48

ANEOJEMOJVODENIIG!
Svrha je ovim stranicama da izloe genezu jednog
remekdjela. Remekdjelo visi na zidu ispred mene; sad je
suho.Biljeimovodazapamtimtajproces,jervjerojatnoneu
nikadviestvoritijojednotakvodjelo.
Moramosemalovratitiunatrag...Punadvadananosim
sesneim.Kadbitrebalodatosaetoopiem,rekaobihda
sam bio kao metak koji se zaglavio. To je gotovo savreno
tano,jerkadsamsejutrosprenuoizasna,jedinaslikakojami
jeostalabilojemojekrupnotijelozguvanokaokakavstari
eir.
Prvogadanaborbasenemoepoblieodrediti.Ipakje
toliko estokadaparalizira ovjeka.Ustiem eirnaglavui
idemnaRenoirovuizlobu,aodRenoiraidemuLouvre,aiz
LouvreaidemuRuedeRivoligdjeonavienenalikujena
Rue de Rivoli. Tu sjedim za pivom tri sata, opinjen
udovitimatoprolazeporedmene.
Sutradan ujutro ustajem uvjeren da u uraditi neto.
Obuzimameonaugodnalagananapetostko|aslutinadobro.
Notes lei pokraj mene. Uzimam ga i rastreseno listam.
Nanovo ga listam ovaj put malo paljivije. Biljeke se
sastoje od zagonetnih redaka: jedna obina reenica moda
oznaava borbu koja je trajala godinu dana. Neke retke ne
moguvienisamodgonetnutionjimaesepobrinutimoji
biografi.Jo samopsjednutmiljuda udanaspisati.Samo
prevremstranicesvoganotesadasezagrijem.Takojamislim.
Alidokletiminoihitroprelazimovebiljeke,dogaamise

49

netokobno.DogaasetodasamseumislimadotaknuoTante
Melije.Isadmisav ivotizbijaujednommlazu,kaogejzir
kojiseupravoprobiokrozzemlju.VraamsekuisTantom
Melijom iiznenadashvaamdajeonaluda.Traiodmene
mjesec.Enogagore!vie.Enogagore!
Okodesetsatiprijepodneviemitajredakulice.Od
toga trenutka sve do etiri sata jutros u rukama sam
nevidljivihsila.Odlaempisaistrojipoinjembiljeitiono
tomisediktira.Straniceistranicebiljeaka,azasvakuzgodu
samupozorengdjeunaikontekst.Svefascikleukojimasu
mirasporeenirukopisiistresaosamnapod.Leimnapodus
olovkomuruciigrozniavounosimbiljekezasvojedjelo.To
trajeitraje.Radostansam,aliuistovrijemeizabrinut.Akose
ovakonastavi,mogaobihprokrvariti.
Okotrisataodluimdaotkaemposlunost.Izii ui
neto pojesti. Moda e to prestati poslije ruka. Vozim se
biciklomnebilimisekrvpovuklaizglave.Nenosimnotessa
sobom namjerno. Ako opet pone diktiranje, tant pis.17
Iziaosamdaruam!
U tri sata moete dobiti samo hladnu zakusku.
Naruujemhladnopilesmajonezom.Stojinetovienegoto
obino troim, ali ba zato to i naruujem. I, nakon kratke
raspre, naruujem teki burgundac mjesto uobiajenog
vinordinaire.18Nadamsedaemesvetorastresti.Vinobime
moralomalouspavati.
Pijemve drugubocu,astolnjakjeiaranbiljekama.
Glavamijeizvanrednolaka.Naruujemsirigroeikolae.
17
18

Vrlo vano. (Prev.)

Obinog vina. (Prev.)

50

Pravojeudokakavimamtek!Paipak,neznamzato,inimi
sedajeloneideumoj eludac;kaodanetkodrugisveovo
jedemjestomene.Padobro,bar ujamoratiplatiti!Toje
neoboriva injenica... Plaam i odlazim opet na kotau.
Svraamujednukavanunacrnukavu.Nikakonemogustati
objemanogamana vrstotlo.Netkomineprestanodiktira
neobaziruisenarnojezdravlje.
Kaemvam,cijelimidantakoprolazi.Odavnosamse
vepredao.Uredu,kaemusebi.Akosudanasnareduideje,
nekabuduideje.Princesse,avosordres.19 Ijadaljerobujem
kaodajetoupravoonotosamelio.
Poslije ruka sam potpuno iscrpljen. Ideje me jo
preplavljuju, ali sam toliko malaksao da sad mogu lei i
ostavitiihnekametarukaoelektrinamasaa.Napokonsam
tolikoslabdamoguuzetiknjiguiotpoinuti.Tojestaribroj
nekogasopisa.1uunaimir.Namojevelikoudo,otvorio
sam'.tranicunakojojpie:Goetheinjegovdemon.Olovka
mijeopeturuci,rubstranicejeispunjenbiljekama.Ponoje.
Razdragan sam. Diktiranje je prestalo. Opet sam slobodan
ovjek,lakosamvrakisretandasepitamnebihlisemalo
provozaoprijenegolisjednemdapiem.Biciklmijeusobi.
Prljavje.Bicikl,mislim.Uzimamkrpuipoinjemga istiti.
istim mu svaku bicu, nauljujem ga temeljito, latim mu
blatobran.Kaodajenov.ProvestusekrozBulonjskuumu...
Dokperemruke,iznenadamepresijeebolu elucu.
Gladansam,eto taje.Epa,sadkadjediktiranje prestalo,
mogu raditi ta me je volja. Otepim jednu bocu, odreem
komadinu kruha, zagrizem u kobasicu. Kobasica je puna
19

Na vau zapovijed, princezo. (Prev.)

51

enjaka.Izvrsno.UBulonjskoj umineosjeasezadahod
enjaka. Jo malo vina. Jo jedan komad kruha. Ovaj put
jedemja,otomnemadvojbe.Ostalesamobrokepotratio.Vino
ienjakmijeajuseimiriu.Pomalopodrigujem.
Sjedamnatrenutakdapopuimcigaretu.Nadohvatruke
mijenekipamflet,uoblikukvadrataodokoosamcentimetara.
ZoveseUmjetnostiludilo.Vonjaotpada.Uostalom,suvie
jekasnodapiem.Sviemidaonotojauistinuelimjestda
naslikamjednusliku.Godine1927.ili1928.spremaosamse
da postanem slikar. Od vremena do vremena, na mahove,
napravim po koji akvarel. To ti tako doe: osjeti da bi
napravio akvarel pa ga napravi. U ludnici slikaju kao ludi.
Slikaju stolice, zidove, stolove, gole krevete ... zaudna
plodnost!Kadbismomizasukalirukaveilatiliseposlakaoti
idioti,tasvenebismopostiglidokrajaivota!
Ilustracijakojajepredamnom,akojujenapravioneki
bolesnikuCharentonu,imajednuveomalijepuosobinu.Vidim
momkaidjevojkukakokleejednododrugoga,aurukama
dreveliku bravu.Mjestopenisaivagineumjetnikimjedao
kljueve,veomavelikekljuevekojisujedanudrugom.Iu
bravijejedanvelikklju.Onisusretniipomalorastreseni...
Na85.straniimajedanpejza.Potpunojenaliknajednusliku
HilaireaHilera.ZapravojeboljiodbilokojeHileroveslike.
Jedina mu je neobina znaajka da su u prvom planu tri
minijaturna deformirana ovjeka. Nisu jako deformirani
naprostokaodasupretekizasvojenoge.Ostatakplatnaje
tolikodobardabiovjekmoraodoistabitisuvieprobirljivda
bigatosmetalo.Osimtoga,jelisvijettolikosavrendanigdje
nematri ovjekakojisupretekizasvojenoge?Menise ini
daumobolniciimajutakoerpravonasvojuviziju.

52

Jedvaekamdaseprihvatimposla.Ipak,nisamnacistu
sidejama.Diktiranjejeprestalo.Pomalosamsklondakopiram
jednuodovihilustracija.Alimeopetmalosrampredsamim
sobomkopiratidjelojednogluakanajgorajevrstplagijata.
Epa,daponem!Tojevano.Daponemsjednim
konjem!Predoiminejasnoizlazeetruanskikonjikojesam
vidio u Louvreu. (Nota bene: u svim velikim umjetnikim
razdobljima konj je bio veoma blizak ovjeku!) Poinjem
crtati. Poinjem, dakako, od onoga dijela ivotinje koji je
najlakenacrtati odkonjskeguzice.Maliotvorzarepkoji
se moe poslije utai. Tek to sam poeo crtati trup,
primjeujemdajeodvieizduen.Zapamtidacrtakonja,ine
jetrenicu!Nekakonejasno,nejasnomise iniil.tsunekiod
onih jonskih konja koje sam vidio n.i crnim vazama imali
izduene trupove; a noge su im poinjale u tijelu, ocrtane
tankom ukrasnom crtom koju moete gledati ili ne gledati,
prema svojim anatomskim instinktima. Imajui to na umu,
odluiosamsezajednogjonskogkonja.Alisadnastajunove
tekoe. To su noge. Oblik konjske noge dovodi vas u
nedoumicukadsemorateoslonitisamonasvojesjeanje.Jase
prisjeamotprilikesamoonogaispodputita,toereikopita.
Stavitimesonakopitokakljivjezadatak,izvanrednokakljiv.
Danogeprirodnosrastustijelom,anekaodasunalijepljene.
Mojkonjimave petnogu:najlakejesadpretvoriti jednu
noguu phalluserectus. Reeno,uinjeno.Isadstojiba kao
figuricaodterakoteizestogstoljeaprijenaeere.Repmujo
nisamutaknuo,alisammuostaviootvorupravoiznad upka.
Repseuvijekmoelakoutai.Najvanijejedaoivi,dasekao
propinje. Zatomusavijam prednjenoge.Jedanmujediou
pokretu, a ostatak stoji kao panj. S izvjesnom vrstom repa

53

mogaobihgapretvoritiukrasnogklokana.
Dok sam eksperimentirao s nogama, trbuh mu se
raspao.Krpamgakakonajboljeznamiumijem doknije
postaonaliknamreuzaspavanje.Nekaostanekakojest.Ako
ne bude nalikovao na konja kad zavrim, uvijek ga mogu
pretvoriti u mreu za spavanje. (Nisu li ljudi spavali u
konjskom'trbuhunajednojodonihvazakojesamvidio?)
Nitkotkonijepomnoprouiokonjskuglavunemoe
uopezamislitikakojujetekonacrtati.Dabudeglavaane
zobnica.Umetnutioiadasekonjnesmije.Sauvatikonjski
izraz, a ne da postane ljudski. U ovom trenutku, otvoreno
priznajem,dokrajamisezgadilomojeumijee.Najradijebih
sve izbrisaoipoeoiznova.Alinetrpimgumice.Radijebih
prometnuokonjaudinamoiliuvelikklavir,negoizbrisaosav
svojtrud.
Zatvaram oi i veoma mirno nastojim predoiti sebi
konja.Gladimmurukamagrivuiplekeibokove.Svemise
inidaseveomadobrosjeamkakosekonjosjea,napose
kakozadrekadmudodijavanekamuha.Ionajtopli,greviti
dodirila.(UChuliVistisamnekoistiomagarceeagijom
prijenego tobismokrenuliupolje.Mislimsija kadbih
samomogaonapravitimagarcaodnjega,tobibiloneto!)
I tako poinjem iznova ovaj put odgrive. E sad,
konjska grivaje neto sasvim razliito odsvinjskogrepaili
pletenica morskevile.Chiricoslikadivne grivenakonjima.
IstotakoiValentinePrax.Grivajezbiljanetoposebno,kaem
vam nijetotektrajnaondulacija.Onamorakritioceanu
sebiimnogomitologije.Onototvorikosuizubeinoktenije
ono isto to tvori konjsku grivu. To je neto zasebno ...

54

Meutim, kad zapadnem u ovakvu nepriliku, ja znam da se

moguizvuiiznjeposlije,kaddoevrijemedasestavljaboja.
Crte jetekopravdanjezaboju.Bojajetokata;crte pripada
idejnompodruju.(Michelangelojeimaopravotojeprezirao
da Vincija. Je li ita grozomornije i munije ideacijski od
Posljednje veere? Je li ita pretencioznije od Mone
Lize?)
Kao to rekoh, malo boje e unijeti ivot u giivu.
Trbuh, vidim, nije jo u potpunom redu. Dobro. Gdje je
ispupen,tuebitiudubljeniobratno,l'.vonajednommojkonj
galopira,iznozdrvamubijevatra.Alisadvaokajo izgleda
malkobedasto,malkoodvieljudski. Ergo, izbriimujedno
oko! Izvrsno. Sve je vie i vie nalik na konja. Nekako je
postaoizgodankaoCharleyChase20izfilmova...
Da bi ostao unutar vrste koju predstavlja, napokon
odluimdamudadempruge.Idejajeutometogamogu,ako
ne izgubi svoju obijest, pretvoriti u zebru. I tako ubacujem
pruge.Sada,stomugromova,kaodajeodkartona.Prugesuga
izravnale, prilijepile zapapir.Padobro,akoopetzamurim,
moraobihseprisjetitikonjanaCinzanuionimapruge,ito
lijepepruge.Modanebibilozgoregadasiemdapopijem
jedan aperitif i pogledam Cinzano. Prekasno je za aperitife.
Moda u ipak malo plagirati. Ako neki luak zna nacrtati
ovjekanabiciklu,ondaznanacrtatiikonja.
Zanimljivo naao sam bogove i boice, vragove,
imie, ivae strojeve, cvjetnjake, rijeke, mostove, brave i
kljueve,padaviare,ljesove,kostureali,bogamu,nijednog
jedinogkonja!Akojeluakkojijesastavioovubrouruhtio
20

Glumac koji je igrao ljepotane u doba nijemog filma. (Prev.)

55

iznijeti jedno uistinu duboko zapaanje, onda je morao

napomenuti neto o ovom udnom propustu. Kad nedostaje
konj,ondanetoizkorijenanevalja!Ljudskaumjetnostikonj
ne mogu jedno bez drugoga. Nije dovoljno natuknuti da su
simbolisti i imaisti bili, ili da jesu, malo detraques.21 Mi
elimo saznati, iz jedne studije o ludilu, ta se dogodilo s
konjem!
Jo se jednom vraam pejzau na 85. strani.
Kompozicija je izvrsna, unato geometrijskoj krutosti.
(Umobolnicisustrahovitoopsjednutilogikomiredom,kaoi
Francuzi.)Sadimamodakledaponem:brda,mostovi,terase,
drvee...Jednajeodvelikihvrlinaumjetnostiumobolnikadaje
mostuvijekmost,akuakua.Triovjeuljkakojisepodupiru
tapovima u prvom planu nisu prijeko potrebni kompoziciji,
pogotovokadjaveimamjonskogkonjakojizauzimaprilino
mjesta. Traim pozadinu u koju bih mogao staviti konja, a
neto veoma budi enju i radoznalost na ovom pejzau s
njegovim nazupenim ogradama i obroncima nalik na glave
eera, i s kuama koje imaju toliko prozora kao da se
stanovnici uasnobojeguenja. Veomapodsjeanapoetke
slikanjapejzaa paipakjeapsolutnoizvansvihodreenih
razdoblja.RekaobihotprilikedaleiupredjeluizmeuGiotta
i Santosa Dumonta s jedva primjetnim nagovjetajem
posttehnike ulice koja treba da doe. A sad, & ovim pred
sobomkaovodiem,prikupljamhrabrost.Allonsy!22
Upravoispodkonjskeguzice,gdjepoinjuizavravaju
sapi i gdje bi Salvador Dali najvjerojatnije stavio naslonja
Louis XV ili satnu oprugu, ja poinjem crtati slobodnim i
21
22

Umno poremeeni. (Prev.)

Hajdemo! (Prev.)

56

laganimpotezimaslamnieir,polucilindar.Podeirstavljam
glavu nemarno,jersumiideje irokeidalekosene.Gdje
migodzapneruka,uinimnetoslijedeizavodljivaskretanja
linije.Natajnainuzimamgolemiphalluserectus,kojijeprije
biopetanoga,isavijajuipretvaramgaumukurukutako!
Sadnuam mukarcasvelikimslamnim eiromnaglavikoji
kaklja konja po krstima. Izvrsno! Izvrsno i ik! Bude li se
inilo pomalo groteskno, pomalo u neskladu s
pseudosrednjovjekovnim karakterom izvorne kompozicije,
mogu to uvijek pripisati umnoj poremeenosti foua koji me
nadahnuo. (Tu se, prvi put, u mene uvlai sumnja da ni sa
mnommodanijesveuredu!Alina366.stranipie:Enfi
n, pourMatisse, lesentimentdel'objetpeut s'exprimeravec
toutelicence,sansdirectionintelectuelleouexactitudevisuelle:
c'estl'originedel'expression.23Danastavimo...Potosamse
pomuiosovjekovimnogama,rjeavamproblemtakodamu
donju polovicu tijela stavljam iza ograde. Naslonio se na
ogradu,posvojprilicisanjari,auistovrijemekakljakonjapo
rebrima.(DurijekauFrancuskojestoetenaiinaljudekoji,
naslonjeni na ogradu, sanjare osobito poto su ispustili
cijelumjeinuurina.)
Dabihskratiosebimukeidabihvidiokoliko emi
mjestaostati,ubacujemmnotvosmionihdijagonalnihprugaili
dasaka,zakolniknamostu.Tomineutralizirabartreinuslike,
tosetiekompozicije.Saddolazenaredterase,obronci,tri
stabla,brdakojimasuvrhovipokrivenisnijegom,kueisvi
prozori koji im pripadaju. To je kao sastavljanje slika od
izrezanih dijelova. Gdje god neku stijenu ne mogu zavriti
23

Napokon, to se tie Matissea, osjeanje predmeta moe se izraziti

potpuno slobodno, bez ravnanja razuma ili vizuelne tanosti: to je porijeiklo
izraza. (Prev.)

57

kakotreba,napravimodnjestranujednekueilikrovdruge
kuekojajeskrivena.Malopomaloseprobijampremavrhu
slike gdje okvir, na sreu, sve presijeca. Treba jo ubaciti
drveeibrda.
Esad,drveejeopetveoma kakljivastvar.Naslikati
drvo,anebuket!Premdaumeemravastumunjuukronju,
da nagovijestim grau, ne valja. Onda nekoliko prozranih
oblakadabihseoslobodiojednogdijelanepotrebnihkroanja.
(Uvijek ete najlake pojednostavniti problem tako da ga
uklonite.)Alioblacinalikujunakomadesvilenapapirakojeje
vjetarodniosvjenanihbuketa.Oblakjetakolagan,lakiod
bilo ega, a ipak nije svilen papir. Sve to ima oblik ima
nevidljivu supstanciju. Michelangelo ju je traio do kraja
ivotaumramoru,ustihovima,uljubavi,ugraditeljstvu,u
zloinu,uBogu...(Strana390:Si1'artistepoursuitlacreation
authentique,sonsouciestailleursquesurl'objet,quipeutetre
sacrifieetsoumisauxnecessitesdel'invention.)24
Prilazim brdu kao Muhamed. Sad ve pomalo
shvaamsmisaooslobaanja.Brdo!tajebrdo?Gomilablata
kojasenikadneistroi,barneuhistorijskomvremenu.Brdoje
odvielako.Houvulkan.Hourazlogzbogkojegmojkonj
frkeipropinjese.Logiku,logiku! Lefoumontreunsouci
constantdelogique!(LesFrancaisaussi.)25Epa,janisamun
fou,pogotovonisamfrancuskifou:mogudopustitisebineku
slobodu,osobitopremadjelujednogslaboumnika.
Stoganajprijecrtamkraterinapredujemnadolje,prema
24

Ako umjetnik tei za istinskim stvaranjem, on se ne brine za objekt koji se

moe rtvovati i podvri potrebama invencije. (Prev.)
25
Luak neprestano oituje brigu za logiku. (Francuzi isto tako.) (Prev.)

58

podnoju brda, da ga spojim s konstrukcijom mosta i

krovovima kuadolje.Odgreakapravim rasjeline upadini
brdadaprikazemtetukojujepoiniovulkan.Tojeaktivan
vulkanipadinemupucaju.
Sadkadsamsasvimgotov,dobiosamkoulju.Upravo
koulju! Razaznajem ovratnik i rukave. Nedostaje joj samo
etiketaRogersaPeetaibroj40ilikojive imate...Netose,
meutim,istiebesprijekornojasnoiisto,atojemost.udno,
aliakoznatenacrtatijedanluk,mostniesamodsebe.Samo
inenjermoeupropastitimost.
Samotonijegotovo,tosetiecrtea.Sverasparene
dijelovenadnupovezujemugrobljanskavrata.Augornjem
lijevom kutu, gdje je rupa koja je ostala od vulkana, crtam
anela. To je predmet originalne prirode, posve proizvoljan
dodatakiizvanrednosimbolian,alostanjetajaneousukana
trbuha,akrilamupoduprtarebrimakiobrana.Kaodanijepao
iz cadrea26 mojih ideja, pa tajanstveno lebdi povrh plahog
jonskogkonjakojegjeovjeksadizgubio.
Jesteliikadsjediliueljeznikojstaniciigledalikako
ljudi krate sebi vrijeme? Ne sjede li pomalo kao pokunjeni
anelisasvojimravnimstopalimaiusukanimtrbusima?Tih
vjeitihpetminutaukojimasuosuenidabudusamisasobom
nemajuliukrilimarebrakiobrana?
Svi su aneli u vjerskoj umjetnosti lani. Ako elite
vidjetianele,moratepoiuGrandCentralDepotilinaGare
St. Lazare. Osobito na Gare St. Lazare Salle des Pas
Perdus.27
26
27

Okvira. (Prev.)
Predvorje eljeznike stanice St. Lazare u Parizu. (Prev.)

59

Mojajeteorijauslikanjudatrebatoprijezavriticrte
pa nabacati boje. Uostalom, ja sam kolorist, a nisam teretni
konj.Alors28,napoljestubama!
Poinjemslikatizidjednekuesirovomumbrom.Nije
baefektno.Stavljampozamaannamazgrimiznogalizarinana
susjedni zid. Malo odvie zgodno, odvie talijanski. Sve u
svemu, nisam poeo bogzna kako bojama. Na slici je neka
kinaatmosferakojaponetopodsjeanaUtrilla.Janevolim
Utrillovumirnuslaboumnost,ninjegovekinedane,ninjegove
uliceizpredgraa.Nevolimninainnakojivamnjegoveene
pokazuju stranjice ... Vadim no za kruh. Zato ne bih
pokuao debelim namazima? Dok istiskujem izdaan izbor
boja, spopada me poriv da dodam kompoziciji gondolu.
Umeemjepodsammostpaseautomatskinalauvodi.
Asadnajednomznamodaklegondola.Nekidansam
meuRenoirimavidioprizorizVenecijeineizbjenugondolu,
naravno.Elem,onotomeprivuklo,prilinoslabo,bilojeda
je ovjekkojijesjediougondolibioposveizrazito ovjek,
madajebiotekcrnapjegakojasejedvarazlikovalaodsvih
ostalihpjegakojesutvorilesvjetlo,uzburkanomore,ruevne
palae,jedrenjakeitd.Biojetekpjegautojarkojkombinaciji
bojapaipakjebioizrazitoovjek.akstemoglirazabrati
da je Francuz i da nema dijagonalnih mosnica napravio bih
ljestve.Alimojebezumljepoprimaoblikpodmetanjapoara.
Palim sve kue najprije karminom, zatim cinoberom i
najposlijekrvavomsmjesomsvihtrijuboja.Ovajjedioslike
jasanipresudan:ovojepotpunapropast.
Posljedicajemogpaleadasamopriokonjulea.Sad
28

Dakle. (Prev.)

60

nijevienikonjnizebra.Postaojezmajtogutavatru.Agdje
jenekadbilomjestorepu,sadsenalazihrpapraskalica,as
hrpom praskalica pod guzicom ne moe ak ni jonski konj
sauvatidostojanstvo.Mogaobih,naravno,nastavitiinapraviti
pravog zmaja; ali mi ovopreobraanje ikrpanje ideve na
ivce.Akoseponeskonjem,trebadaostanekonj iliga
sasvimodstraniti.Kadsejednomponetebaktatianatomijom
jedneivotinje,moeteproisavfilogenetskiproces.
Gustommutnomzelenombojomiindigompremazujem
konja. U mom je duhu, dakako, on jo tu. Ljudi e moda
gledati ovaj tamni predmet i misliti kako udno! Kako
neobino!Alijaznamdajetouosnovikonj.Uosnovisvega
je neka ivotinja: to je naa najvea opsesija. Kad vidim
ljudskestvorovekakosepropinjupremasvjetlupoputuvelih
suncokreta,kaemsamsebi:Propinjitese,gadovi,ipravitese
dajeste tagodhoete,alisteuosnovikornjaeilimorska
prasad.Grkajeludovalazakonjima,adasubilitolikomudri
padasuostalipolukonji,mjestodaizigravajuTitanaepa,
modabismobilipoteenimnogihmitolokihmuka.
Kadsiinstinktivanakvarelist,svesedogaapobojoj
volji.Tako,akotrebadanaslika grobljanskavratasvijetlim
gumigutom,naslika ih inerope.Nijevano tosuodvie
ivopisnazatakoneveseoulaz.Modapostojinekonepoznato
opravdanje.Izbilja,kadslikamtomsjajnomtekuom utom
bojom,tomutombojomkojajemeninaljljepaodsvihutih
boja (jo ua nego ue Jangce Kjanga), ja se sav topim,
topim.Zauvijekjezbrisanonetosumorno,otuno,teko.Ne
bihsezaudiokadbitobilogrobljeu Cypress Hillsupored
kojeg sam tolike godine prolazio obuzet gaenjem i jadom,
kojesamgledaoodozgosnadzemne eljeznicenazavoju,na

61

kojesampljuvaosplatformevagona.Iligroblje St.Johnas
onimblesavimolovnimanelima,gdjesamradiokaogrobar.
Ili groblje na Montparnasseu koje zimi izgleda kao da je
doivjelo ok.Groblja, groblja...Bogami, janeudabudem
pokopan na groblju. Neu da kakvi slaboumnici stoje nada
mnomsakropilomihinealost.Neu!
Dok su mi te misli prolazile glavom, nesvjesno sam
razmazivaodrveeiterasesuhimkistom.Drveesadblistakao
kakavoklop,granesuoptoenesrebromitirkiznimkopama.
Damijepriruciraspelo,mogaobihobasutitjelesamuenika
oiljcimaodkozicanaliknadragulje.Nazidupredamnomvisi
prizorizabesinskedivljine.Kristovoraspetotijeloleinapodu
punooiljakaodkozica;krvoloni idovi crni,abesinski
idovi udaraju ga eljeznim kolutima. Na licima im je
izvanrednonesmiljen,radostanizraz.Kupiosamtuslikuzbog
oiljaka od kozica, ali tada nisam znao zato. Tek sam sad
otkriorazlog.Teksesadsjeamnekeslikekojajevisilaiznad
jedne vinare u Boweryju i koja je nosila naslov Smrt na
stjenicama.Sluajnosamseupravovraaoodnekogluaka,
izprofesionalnogposjetakojinijebiobaneugodan.Sredinaje
poslijepodneva iprljavogrlo Boweryja guiseodgrumenja
sluzi. Upravo ispod Cooperova trga izvalila se tri klipana
pokrajulinesvjetiljke,a1aBreughel.Zabavitepodarkadama
upunomjepogonu.Avetinjska,nezemaljskapjesmadieses
ulica,kaodaseovjeksmesarskimnoemborisdelirijumom
tremensom.Aondje,iznadnaherenihvratavinare,visitaslika
koja se zove Smrt na stjenicama. Gola ena dugake
svijetloplave koseleinapostelji i eese.Postelja lebdi u
zraku,aokonjepleeovjeksatrcaljkomodzove.Onimaisti
onakavslaboumnikiizraznalicukaooniidovisaeljeznim

62

kolutima.Slikajeistakanaodoiljakakozicadaseprikae
ona kozmopolitska krvopija bez krila, plosnata stjenica
crvenkastosmeebojeiodvratnogmirisakojazagaujekuei
kreveteipoznatajepoduasnimimenomCimexLectularius.
Ievomesadakakosuhimkistomstavljamstigmena
ona tri stabla. Oblaci su pokriveni stjenicama, vulkan riga
stjenice;stjenicegmiunizstrmekrednestijeneiutapljajuse
urijeci.Jasamkaoonajmladidoseljeniknaprvomkatuiz
pjesmesvejednokojegIvanovica,kojisebacakanaoprugama
kreveta,kogamuibijedagladnikog,promaenogivotaikoji
oajavazbogsveoneljepotekojamujenedohvatna.Kaodami
jecijeliivotumotanuonajprljavirupi,Bowery,kojimsam
prolaziodannadan,odgodinedogodinedozakozicaijise
oiljcinikadneizgube.Akosamtadaimaokakvoime,onoje
biloCimexLectularius.Akosamimaodom,onjebiotrombon
spovlakom.Akosamimaokakvustrast,onajebiladase
potenooperem.
Obuzetbijesom,uzimamkist,umaemgausvebojeza
redomipoinjempremazivatigrobljanskavrata.Premazujem
ihipremazujemdokdonjapolovicaslikenijepostaladebela
kaookolada,dokslikazaistanemirienapigment.Akadsam
jepotpunoupropastio,sjedimitupouivamvrteipalcima.
A onda me najednom obuzima pravo nadahnue.
Odnosimslikudoslivnikai,namoivijedobrano,struemje
etkicomzanokte.Struemjeistruem,aondajeokreem
naopakoiputamdasebojezgusnu.Ondaje,onakonatenane,
natenane, izravnavam na stolu. To je remekdjelo, kad vam
kaem!Prouavamgavetrisata.
Moda ete rei da je to puka sluajnost, to remek

63

djelo,iimatepravo!AlijeistotakopukasluajnostiDvadeset
treipsalam.Svakojeroenjeudesnoinadahnuto.Ovoto
je sad preda mnom posljedica je nebrojenih pogreaka,
odstupanja, brisanja, dvoumljenja; isto je tako i posljedica
pouzdanja. Vi biste htjeli odati priznanje etkici za nokte i
vodi. Odajte samo izvolite! Odajte priznanje svemu i
svakome. Odajte priznanje Danteu, odajte priznanje Spinozi,
odajte priznanje Hieronymusu Boschu. Odajte priznanje
Societeu Anonymeu ugotovominadugovanje.Unesiteu
poslovni dnevnik: Tante Meli a. Tako. Napravite bilancu.
Manjkavamjednapara,a?Kadbistemogliizvaditijednuparu
izdepaiuskladitiknjige,uinilibistetako.Alivinematevie
posla s pravim parama. Nema takva stroja koji bi mogao
izmisliti,krivotvoritituparukojanepostoji.Svijetvaljanostii
krivotvorenja je za nama. Od opipljivoga smo stvorili
neopipljivo.
Kad budete mogli napraviti potpunu bilancu, neete
vie imati slike. Sad imate neto neopipljivo, sluajnost, i
sjeditesvuno predotvorenomglavnomknjigomirazbijate
sebi glavu. Dobili ste na kraju predznak minus. Svi ivi,
zanimljivipodacioznaenisuminusom.Kadnaeteekvivalent
plus,nematenita.Imateononetoimaginarno,trenutano
to se naziva bilanca. Bilanca nikad ne postoji. To je
zavaravanje,kaozaustavljanjesatailikaosklapanjeprimirja.
Pravitebilancudabistedodalinekuhipotetinuteinu,dabiste
stvorilinekirazlogsvompostojanju.
Janisamnikadmogaonapravitibilancu.Menijeuvijek
netominus.Zatoimamrazlogadaidemdalje.Jastavljamsav
svoj ivotubilancutakodaodsveganemoebitinita.Da
bistedolidoniega,morateraunatinabeskrajbrojaka.Toje

64

baono:uivojjejednadbiznakzameneneizmjerno.Dane
bistenikamodoli,morateproisvepoznatesvjetove:morate
biti svagdje da ne biste bili nigdje. Da biste dobili nered,
morate unititi svaki oblik reda. Da biste poludjeli, morate
imati silnu zalihu duevnog zdravlja. Svi luaci ija su me
djolanadahnulaimalisuzrnohladnepameti.Nisumeniemu
nauili jer su zakljuni rauni koje su nam namrli
krivotvoreni. Njihovi prorauni nemaju nikakva smisla za
mene zato tosubrojkeizmijenjene.Krasneglavneknjige
pozlaenaobrezakojesunampredali,onakosuodbojnolijepe
kaobiljkekojimasenouubrzavasazrijevanje.
86

65

Mojeremekdjelo!Onojekaoiverpodnoktom.Pitam
vas,dokgasadgledate, vidite li unjemu jezera iza Urala?
Vidite li ludoga Koeja kako odrava ravnoteu papirnim
suncobranom?ViditeliTrajanovslavolukkakoizranjaizdima
Azije? Vidite li pingvine kako se raskravljuju na Himalaji?
ViditeliIndijanceKrikoveiSeminole kakose unjajukroz
grobljanska vrata? Vidite li fresku s Gornjeg Nila koja
prikazujeguskekakolete, imieiptiarnike?Viditelione
krasnejabukenabalacimakriarskihmaevaislinukojaihje
isprala? Vidite li vigvame kako rigaju vatru? Vidite li
alkalijskeslivnikeikostimulaisvjetlucaviboraks?Viditeli
grobBeleazaroviligulakojigapljaka?Viditelinovaua
kojaeColoradostvoriti?Viditelimorskezvijezdekakolee
naleima,apodupiruihmolekule?ViditeliAleksandroveoi
podljevenekrvlju,ilibolkojajetomekriva?Viditelicrnilo
kojimsehranepogrdnispisi?
Ne, bojim se da ne vidite! Vi vidite samo nujnog
plavoganelakojisesmrzaopokrajledenjaka.Neviditeakni
kiobranskarebra,jernistevinidatraitekiobranskarebra.
Alividitejednoganelaividitekonjskuguzicu.Imoeteih
zadrati:onisuzavas!Sadvienemanaaneluoiljakaod
kozicasamohladnoplavosvjetloodreflektora,nakojemse
istiunjegovusukanitrbuhiravnastopala.Aneojetudavas
odvedeunebogdjejesveplus,anitaminus.Aneojetukao
vodeni ig,jamstvovaegbesprijekornogvida.Aneonema
gue;umjetnikimaguu.Aneojetudavammetnepersunova
liauomlet,davamstavidjetelinuuzapuak.Jabihmogao
sastrugati mitologiju iz konjske grive; mogao bih sastrugati
utu boju iz Jangce Kjanga; mogao bih sastrugati datum s
ovjekaugondoli;mogaobihsastrugatioblakeisvilenipapiru

66

kojisubiliumotanibuketiodravastihmunja...Alianelane
mogusastrugati.Aneojemojvodeniig.

67

KROJAKARADIONICA
JAIMAMMOTOUVIJEKSAMOVESELOIVEDRO!

Dan je obino poinjao ovako: Zamoli toga i toga

neto malo na raun, ali pazi da ga ne uvrijedi! Bili su
osjetljivigadovisvetestareprdonjekojimasmougaali.Toje
bilo dovoljno da natjera bilo koga da pije. Bili smo ba
nasuprot Olcottu, krojai s Pete avenije iako nismo bili na
Aveniji.Dionikodrutvoocaisina,amajkajedralapare.
Ujutro, oko osam sati, hitra intelektualna etnja od
Delanceyjeve ulice i Boweryja sve do ispod Waldorfa. Ma
kolikodasambrzohodao,starijeBendixredovitostizaoprije
meneidizaovatrunakrojitelja,jernijedanoddvagazdenije
jobionaposlu.Kakotodanismonikadmoglistiiprijetoga
starogtupanaBendixa?Onnijeimaonikakvadrugogposla,taj
Bendix, negodatrkaraodkrojaadokouljara,odkouljara
do draguljara; prsteni su mu bili ili odvie iroki ili odvie
tijesni,satmujeilidvadesetpetsekundikasnioilitridesettri
sekundeiaonaprijed.Dizaojevatrunasvakogaukljuujuitu
i obiteljskog lijenika, zato to mu ovaj nije znao istjerati
kamenceizbubrega.Kadbismomuukolovozusailisako,u
listopadubimubiopreirokilipreuzak.Kadnebimogaonai
nikakvedrugezamjerke,okrenuobiglavunadesnoradiuitka
daseizderena ivaahlaazato tonj'emu,H. W.Bendixu,
davi jaja. Nezgodan ovjek. Uvredljiv, udljiv, nepoten,
nestalan,krt,hirovit,pakostan.Kadsesadosvrnemnasveto
ividimstarogakakosjedazastolireipijanizadahokosebei

68

govoreiubojumater,zatosenitkonesmije,zatostesvi
tako ozbiljni, alim ga i alim sve krojae koji moraju
bogataima lizati guzice. Da nije bilo Olcottova bifea preko
putaiispiuturakojejeondjenalazio,bogzna tabibilood
staroga.Svakakodanijenailazionarazumijevanjekodkue.
Moja majka nije imala ni pojma ta znai lizati bogataima
stranjice.Jedinojeznalapovazdankukatiijadikovati,azbog
njenajekukanjaijadikovanjastariibazdiopopiu"ivaljuci
sesvagdaohladjeli.Takonasjevrakirazdraivalasvojom
zabrinutoudasmoseguilivlastitompljuvakom,mojbrati
ja.Bratmijebiobenastiiaojestaromjovienaivcenego
H.W.BendixsvojimPastortajitajputujeuEvropu...Pastor
tajitajotvorit ekuglanu itd. Pastortajitajjeglupan,
rekaobistari,azatovaljucinisuvrui?
Bilasutri Bendixa H.W.,onaj angrizavi,A.F.,
kogajestarinazivaouglavnojknjiziAlbertom,iR.N.,koji
nije nikad dolazio u radionicu zato to su mu noge bile
odrezane, ali ga ta okolnost nije prijeila da iznosi hlae u
odreenomroku.!R.Na.nisamnikadvidio.Onjebiostavka
uglavnojknjizi,okojojjekrojiteljBunchekgovoriosaarom,
jer se uvijek nalo malo rakije kad bi dolo vrijeme da se
probajunovehlae.Tatribratabilasusmrtnineprijateljijedan
drugom;nisunikadspominjalijedandrugogaprednama.Kad
bi Albert, kojijebiomalo aknutikojijepatioodtakastih
prsluka, sluajno opazio aket kako visi na vjealici, a na
njemuceduljanakojojjepisalozelenomtintomH.W.Bendix
idatumprobe,jedvabiujnozagunaoirekao:Danaskaoda
jeproljee,a?Nijesesmjelovjerovatidapostojiovjekkoji
sezoveH.W.Bendix,iakojesvimaisvakomebilojasnoda
mineijemoodijelazaduhove.

69

Odtetrojicebraenajviemisesviao Albert. Onje

bio doivio ono zrelo doba kad su kosti krhke kao staklo.
Kimamusebilasamasavilaodstarosti,kaodasespremala
da se sklupi i vrati u majinu utrobu. Uvijek se znalo po
galami u liftu da Albert dolazi po silnoj grdnji i
zapomaganju, a onda masnoj napojnici ako bi se pod lifta
potpunoizravnaospodomnaekrojakeradionice.Akoselift
nije mogao namjestiti tako da razlika izmeu podova bude
manjaodjednogcentimetra,nijebilonapojniceiAlbertbi,sa
svojimkrhkimkostimaipovijenomkimom,imaogrdnemuke
da izabere prava puceta za svoj takasti prsluk, za svoj
najnovijitakastiprsluk.(KadjeAlbertumro,jasamnaslijedio
svenjegoveprslukenosiosamihsvedokrajarata.)Akobi
sedogodilo,kaotosekatkaddogaalo,dajestariotiaopreko
putadanetogunce, aAlbert doao,ondabisenekakocijeli
danporemetio.SjeamserazdobljakadjeAlbertbiotolikoljut
na staroga da nije dolazio po tri dana; dotle su puceta za
prsluke leala naokolo po karticama i govorilo se jedino o
pucetimazaprsluke,opucetimazaprsluke,kaodasamprsluk
inijebiovaan,ve samopuceta.Kasnije,kadse Albert ve
bionavikaonanemarnoponaanjestaroganavikavalisuse
jedan na drugoga dvadeset i sedam godina on nam je
telefonom najavljivaosvojdolazak.Imaloprijenego tobi
objesio slualicu, dodao bi: Nadam se da mogu svratiti u
jedanaestsati...neuvassmetati?Smisaoovogsitnogpitanja
bio je dvostruk. Znaio je: Nadam se da ete biti toliko
pristojnidamibudeteprirucikaddoem,anedadangubim
pola sata dok vi loete sa svojim pajdaima preko puta. I
znaiojeistotako:Nadamsedanemamnogoopasnostidau
ujedanaestsatinabasatinaizvjesnuosobu ijisuinicijaliH.
W.? Udvadesetisedamgodinazakojihsmosailimoda

70

1578odjevnih predmeta zatri brata Bendixa, nije senikad

dogodilodasusesreli,barneprednama.KadjeAlbertumro,
R.N.iH.W.suobojica dalidaimpriijemo plakavice na
rukave,nasvelijeverukavesakoaiogrtaanaime,onihkoji
nisubilicrnialinisureklinirijeiopokojniku,aknitkoje
bio.R.N.je,naravno,imaodobarizgovor tonijedoaona
sprovod biojebeznogu.H.W.jebioodvieneastani
odvieoholdabiseakpotrudiodanaenekiizgovor.
Okodesetsatibilojevrijemekadjestariobinoprvi
putsilaziodanetogucne.Jasamstajaokrajprozoraigledao
GeorgeaSanduskyjakakodievelikekovegenataksije.Kad
nije bilo kovega da ih die, George je stajao drei ruke
sklopljenenaturuiklanjaoseipovlaionogompredgostima
doksuulaziliiizlazilinaokretaavrata.GeorgeSanduskyje
povlaionogomiklanjaoseidizaokovegeiotvaraovratave
oko dvanaest godina kad sam ja prvi put doao u krojaku
radionicuizauzeosvojemjestokrajprozorakojijegledaona
ulicu.Onjebiomio,rjeit ovjeklijepebijelekose,jakkao
bik, a uzdigao je to lizanje guzice do stupnja umjetnosti.
Zapanjio sam sejednog dana kadse uspeo liftom i naruio
odijelokodnas.Usvojeslobodnovrijemebiojegospodin,taj
GeorgeSandusky. Ukusmujebiosuzdrijiv uvijekplavi
ser ili elinosiv. ovjekkojiseumiodratinasprovoduili
vjenanju.
Poto smo se bili upoznali, on mi je natuknuo da je
otkrioIsusa.Zahvaljujuisvomokretnomjezikuidebelojkoi
idjelotvornojpomoispomenutogIsusa,uspiojedametnena
stranunetonovaca,nekumalenkostdaseosiguraodstrahota
starosti.Onjebiojedini ovjekkojegsamsreoutovrijeme
koji se nije osigurao protiv smrti. Drao je da e se Bog

71

pobrinuti za one koji ostanu za njim, ba kao to se bio

pobrinuozanjega,GeorgaSanduskyja. Nijesebojaoda e
svijetpropastinakonnjegovesmrti.Bogsebiobrinuozasvei
svakogasvedotada,panijebilorazlogadasepomislida e
zakazatinasvomposlunakonsmrtiGeorgeaSanduskyja.Kad
sejednogdanaGeorgepovukaoumirovinu,bilojetekonai
ovjeka koji e ga zamijeniti. Nije bilo nikoga tko bi bio
dovoljnododvorljivirevandasvebudekakotreba.Nikoga
tkobisemogaoonakoklanjatiipovlaitinogomkaoGeorge.
Stari je uvijek osjeao veliku naklonost prema Georgeu.
Pokuavao ga je nagovoriti da popije neto od vremena do
vremena,alije George uvijekodbijaosonomuobiajenomi
upornomuljudnouzbogkojebioomilioOlcottovimgostima.
Stari je esto bio toliko neraspoloen da bi svakoga
pozvaodapopijenetosnjim,akitakveljudekaotojebio
GeorgeSandusky.Obinojetobivalokasnoposlijepodne,na
dankadjesveiloloe,kadsustizalisamirauni.Katkadbi
prolapocijelasedmicaadanijedolanijednamuterija,ili
akojenetkoipakdoao,bilojetosamozatodasepritui,da
traidasenetoizmijeni,daseizgalaminaivaakaputaili
dazatraidasesnizicijena.Takvibidogaajitolikoozlovoljili
staroga danije mogao nita drugonegodaustakne eirna
glavuidaodedanetopopije.Mjestodaodeprekoulice,kao
obino, odlutao bi malo dalje, navratio bi se u Breslin ili
Broztell,aponekadbi akzabrazdiodo Ansonije,gdjeje
njegovidol,JulianLegree,imaosvojeodaje.
Julian,kojijetadabioidolmatinejskepublike,nosioje
iskljuivo siva odijela, sve nijanse sive boje koje se mogu
zamisliti,alisamosiveboje.Vladaoseubitanoveselo,kao
engleski glumac mesarskog lica koji vrlja amotamo i

72

izmjenjuje anegdote s trgovcima vunenom robom,

prodavaimaestokihpiaidrugimbeznaajnimljudima.Ve
je sam njegov naglasak okupljao ljude oko njega; bio je to
engleskinaglasakutradicionalnomkazalinomsmislu,srdani,
umiljati, ljepljivi engleski naglasak koji daje ak i
najbezvrednijojmisliprividvanosti. Julian nijenikadrekao
nita to bi vrijedilo upamtiti, ali je njegov glas arobno
djelovaonanjegoveoboavaoce.Svremenanavrijeme,kad
suonistariobilazililokale,pokupilibinekogpropalicukao
tojebioCorsePaytonkojijepripadaodrugojobalirijekeu
desetim, dvadesetim i tridesetim godinama ovog stoljea.
Corse Payton bio je idol Brooklyna! Corse Payton bio je u
umjetnostionotojePatMcCarrenbioupolitici.
ta je stari mogao govoriti za tih raspri, bilo mi je
uvijekobavijenovelomtajne.Starinijeproitaonijedneknjige
uivotunitijeikadbioukazalituodonihdanakadjeBowery
ustupio mjesto Brodwayu. Vidim ga kako stoji za tezgom s
besplatnimjelomJulianjeveomavoliokavijarijesetrukoje
su sluili kod Olcotta i pije kao spuva. Dva idola
matinejskepublikeraspravljajuoShakespeareujeliHamlet
iliLearnajveadramakojajeikadnapisana.Ilisepakprepiru
ovrlinamaBobaIngersolla.
ZatezgomsuutovrijemeposluivalatrinebojeIrca,
triirskeprostaineradikakvihsutadanjibileibiliomiljena
sastajalita. Do njih se toliko dralo, do te trojice, da se
smatralo kao povlastica da te netko kao Patsy O'Dowd, na
primjer, okrsti prokletim degenerikom, pizdoliscem i pasjim
sinomkojisini licneznazakopati.Aakobistemu,nataj
kompliment,ponudilidaionnetopopije,spomenutibiPatsy
O'Dowdhladnoipodrugljivoodgovoriodasamotakvikaoto

73

si ti mogu lijevafi takav bukuri u sebe, i, govorei tako,

prijezirnobivamuhvatio auzadrakiobrisaomahagonij
zato tomujetobioposaoizato tojebioplaenzato,ali
odniotevragakomislidamoenagovoritinekogakaotoje
ondaotrujesebicrijevatimodvratnimpiem.tojesipaogore
pogrde,tosugaviecijenili;financijerikojisubilinaviknuti
da im guzice briu svilenim rupiima dovezli bi se ak i/
predgraa, poto bi utihnuo aparat koji otkucava burzovne
novosti, da ih ovaj irski gad pogana jezika naziva
degenericima, pizdoliscima i pasjim sinovima. To im je bio
savrenisvretaksavrenadana.
Vlasniktogaotmjenog zboritabijaegojazan malia
aristokratskih gnjatova i lavovske glave. Uvijek je stupao s
isturenim trbuhom, vinskim burencetom skrivenim pod
prslukom.Obinobisekruto,nadmenonakloniopijandurama
zatezgom,osimakonisusluajnobilihotelskigosti,atadabi
zastao na trenutak, ispruio tri debela mala prsta s plavim
ilicama, te zavrtio brkom, izveo piruetu prenemaui se i
kripeiiotperjao. Onje biojedini neprijatelj mogastarog.
Stariganaprostonijemogaoprobaviti.ImaojeosjeajdaTom
Moffattgledananjegasvisoka.Izato,kadbiseTomMofiatt
navratiodanaruiodijelo,staribipriiodesetilipetnaestposto
cijenidaprikrijepukotineusvomponosu.AlijeTomMofiatt
bio roeni aristokrat: nikad nije pitao za cijenu i nikad nije
plaao raune. Ako bismo ga opomenuli, on bi rekao svom
knjigovoinekanadenekuprotivurjenostunaimizvacimaiz
rauna.I,kadbidolovrijemedanaruijo jednelianelske
hlae ili aket ili smoking, uljezao bi dostojanstveno, kao i
obino, dobrano isturena trbuha, ufitiljena brka, nalatenih i
kripavihcipela,kaoiuvijek,pokazujuiumornuravnodunost

74

isuzdrijivprijezir,ipozdraviobistarogaovako: Paonda,
jesteliispravilionugreku?Natobistarogaspopaobijespa
bi podvalio neki ostatak ili komad amerike robe svom
neprijatelju, Tomu Moffattu. Slijedilo bi dugotrajno
dopisivanje o maloj greki unaimizvacima. Stari je bio
izbezumljen. Unajmio je jednog vrsnog knjigovou koji je
sastavljao izvatke dugake po jedan metar ali uzalud.
Napokonjestaromsinulaideja.
Jednogdanapredpodne,potojebiopopiouobiajenu
koliinu,potojebiopoastiosvetrgovcevunenomrobomi
trgovcepriboromzaodijelokojisubiliokupljeniubifeu,onje
mirnouzeoblokovei,dohvativimalusrebrnuolovkukojamu
je bila privezana za lani na satu, potpisao se na blokove,
gurnuoih PatsyjuO'Dowdu irekao: ReciMoffattunekato
zapie na moj raun. Zatim je mirno poao i, pozvavi
nekoliko ponajboljih pajdaa, sjeo s njima za stol u
blagovaoniciinaruioobilatruak.Akadje Adrian,francek,
donioraun,tihomujerekao:Dajmiolovku!Evo...Totije
mojpotpis.Zapisitonamojraun.Buduidajebilougodnije
jesti u drutvu, svagda bi pozvao svoje pajdae na ruak
govoreisvimaisvakome:AkoonajgadMoffattneedaplati
za svoja odijela, onda emo ih zajesti. I, govorei tako,
rekviriraobisonogmladoggoluba,ilijastogapripravljenoga
laNewburg, izalioihizvrsnimmozelskimvinomilikakvim
drugimvinomkojebionajfrancekAdriansluajnopreporuio.
SvetoMoffatt,zaudo,kaodanijeniprimjeivao.On
je i dalje naruivao uobiajenu koliinu odjee za zimu,
proljee,jeseniljeto,idaljesepravdaookoraunakojijesad
bilolakenaplatiti,jerjebiozamrenzbogbariranih ekova,
telefonskih razgovora, mladih golubova, jastoga, ampanjca,

75

svjeihjagoda,benediktincaitd.,itd.Zapravo,staribizajeotaj
rauntolikobrzodatankonogiMoffattnijemogaodovoljno
brzoiznositisvojuodjeu.Kad bidoaodanaruiflanelske
hlae,staribiihvesutradanzajeo.
Napokon je Moffatt izrazio iskrenu elju da preiste
raune. Dopisivanje je prestalo. Potapavi me po leima
jednogdana,kadsamsluajnostajaoupredvorjuhotela,onje
poprimiosvojenajsrdanijedranjeipozvaomegore,usvoju
privatnu kancelariju. Rekao je da me oduvijek smatrao za
veomarazborita mladiaidabismovjerojatno mogliizvesti
svenaistacizmeusebe,adanegnjavimostaroga.Pregledao
samrauneiuvidiodajestarizajeokudikamovieodsvojih
potraivanja. I ja sam vjerojatno zajeo nekoliko raglana i
lovakihkaputa.AkosmohtjelidanamTomMoffattostane
muterija vrijedna prijezira, nije nam preostalo nita drugo
nego da naemo kakvu greku u raunu. Uzeo sam sveanj
raunapodrukuiobeaostarkeljidausvetemeljitoprouiti.
Starijebiooduevljenkadjevidiokakvojestanje.Mi
smoprouavaliraunegodineigodine.KadgodbiseTom
Moffattnavratiodanaruiodijelo,staribigaveselopozdravio
irekao:Jesteliveispravilionumalugreku?Aevojednog
lijepogtofakojisammetnuonastranuzavas...AMoffattbi
semrtioikreveljioiroguioiepuriokaopuran,atanke,bi
munoicepomodrileodzlobe.Nakonpolasatastaribistajao
za tezgom i lokao. Upravo sam prodao Moffattu jo jedan
veernji kaput, govorio bi. Zbilja, Juliane, ta eli danas
ruati?
Stari je, kako rekoh, obino pred podne silazio na
aperitiv;ruakjetrajaoodpodnedonajkasnije etiri ilipet

76

sati. Stari je imao divno drutvo u to doba. Poslije ruka

druina bi izila iz lifta posrui, pljujui i cerekajui se,
zaarenihobraza,iposjedalauvelikekonenaslonjaepokraj
pljuvanica. Bio je tu Ferd Pattee koji je prodavao svilenu
podstavu i pribor kao to su povjesmo, puceta, materijal za
podstavljanje prsa, platno itd. Ljudina od ovjeka, poput
parobroda izudarana tajfunom, a uvijek je bio u nekom
mjesearskomstanju;biojetolikoumorandajejedvamicao
usnama,alisuzbogtogslabanogpomicanjausnamasvioko
njegapucaliodsmijeha.Vazdajenetomrmljaosebiubradu
navlastito o sirovima. Strastveno je volio sir, osobito
schmierkaseilimburkisir tojebiopljesniviji,tojebio
bolji.IzmeusirovapriaojeanegdoteoHeineuiSchubertu,
ilibizatraioibicubakadsespremaodapustivjetar,pajuje
draoispodturadabismomumoglireikakvejebojeplamen.
Nikadnebirekaozbogomnidovienja;nastaviobigovoriti
gdjejestaodanprije,kaodanijebilovremenskogprekida.Bez
obzira je li bilo devet sati ujutro ili est uveer, jednako se
ubitanosporogegaomrmljajuinetosebiubradu,pognute
glave, sa svojim podstavama i priborom pod mikom,
neugodnadaha,rumenaigotovoprozirnanosa.Unajguibi
prometuaopognuteglave,saschmierkaseomujednomdepu,
aslimburkimsiromudrugom.Kadbiiziaoizlifta,rekaobi
onimsvojimumornimjednolinimglasomdaimanekunovu
podstavuasirjesinobioizvrstanmislilitivratitionuknjigu
kojutijeonposudioiboljeda toprijeplati akohoe jo
robehtiobividjetinekepornografskeslikedajmemolimte
pueipoleimamalovietakooprostitesaduuminutiima
livremenajaneudaovdjeizgubim cijelibojidanboljeda
kae starome da metne eir na glavu vrijeme je da neto
popijemo.Svejednakomrmljajuiigunajui,onseokreena

77

svojimdjejimgrobovimaipritiedugmeliftadoksestari,sa
slamnim eirom zabaenim na potiljak, ulja iz stranje
prostorije prema cilju, lica ozarena ljubavlju i zahvalnou,
govorei: Pakakosi,Ferde?Dragomije totevidim. A
Ferdovavelikatekamaskaodlicarazvlaisenaasu irok
prijazan osmijeh. Samo se trenutak osmjehuje, a onda se
prodereizsveggrla takodaga akiTomMoffattpreko
putamoeutiBOLJEDATOPRIJEPLATIZAKOG
VRAGAMISLIDAJAPRODAJEMTESTVARI?
A im se lift pone sputati, izlazi mali Rubin iz
krpaonice i pita me gledajui me divlje: Hoete li da vam
pjevam? Adobroznadahou.Pasevratidoklupe,uzme
kaputkojiproiva,iraspaliuzdivljikozakipovik.
Kadbistegasrelinaulici, malogRubina,reklibiste
odurnimaliivutin,amodajeibioodurnimaliivutin,ali
jeznaopjevati,akadstebili vorc,znaosemaitizadep,a
kadstebili alosni,biojejo alosniji,aakobistemuhtjeli
statinanogu,pljunuobivamnacipelu,aakobistesepokajali,
obrisaobivamjeioetkaobivasiizglaaovamhlaebolje
negotobivamihizglaaosamIsusKrist.
U krpaonici su svi bili patuljci Rubin, Rap i
Chaimowitz. U podne bi donijeli velike okrugle hljebove
idovskog kruha koji bi namazali slatkim maslacem i
komadiima suena lososa. Dok je stari naruivao mlade
goluboveirajnskovino,krojitelj Bunchekitrimalakrpaa
sjedili su na velikoj klupi meu krojakim glaalima i
nogavicama i rukavima, i razgovarali ozbiljno i sveano o
takvim predmetima kao to su stanarina ili irovi koje je
gospoa Chaimowitz imala u utrobi. Bunchek je bio gorljiv

78

pristaacionistikestranke.VjerovaojedajepredZidovima
sretnabudunost.Ali,usprkossvemutome,nijenikadmogao
pravilno izgovoriti takvurije kao toje prcati.Uvijekje
govorio:Onjujepopucao.Poredsvojestrastizacionizmom,
Bunchek je imao jo jednu opsesiju, a ta je bila da jednom
saijekaputkojiegrlitiovjeka.Gotovosusvemuterijebile
okruglih ramena i trbuaste, osobito oni stari gadovi koji
povazdan nisu imali drugog posla nego da trkaraju od
kouljaradokrojaa,odkrojaadodraguljara,oddraguljarado
zubara i od zubara do ljekarnika. Trebalo je unijeti toliko
izmjenadaje,dovremenakadjeodjeabilaspremnadase
nosi, sezona bila prola, pa ju je valjalo odloiti do idue
godine,adoiduegodinestarisugadoviilidobilidesetkilaili
izgubilidesetkila,azbogeeraumokrai,ilivodeukrvi,bilo
jevrakitekougoditiim akikadimjeodjeazaistadobro
pristajala.
Zatim je tu bio Paul Dexter, ovjek s godinjim
prihodomod10.000dolara,alivjeitonezaposlen.Jednomse
biomalnezaposlioaliza9.000dolaranagodinu,toizponosa
nijehtioprihvatiti.Akakojebilovanodabudedobroodjeven
u potrazi za tim mitskim zaposlenjem, Paul je drao il.i je
duandaijesebiodijelakodtakvadobrakioiaakakavjebio
stari. Kad jednom nae namjeunje, sve e u potpunosti
podmiriti.OtomnijebilonikaddvojbeuPaulovojglavi.Onje
biouistinupoten.Alijebiosanjar.OdrastaojebiouIndiani.
I,kaoisvisanjariizIndiane,biojetakoprivlane udi,tako
mirna,blaga,medenadranjadabimusvijetoprostioakida
jepoiniorodoskvrnue.Kadbistaviopravukravatu,kadbi
odabraopravitapipraverukavice,kadbimuposuvracibili
tekovla posuvraeniikadmucipelenebi kripale,kadbi

79

popiopolalitreviskijaodraiikadvrijemenebibiloodvie
vlanonitmurno,iznjegajeteklatakvatoplastrujaljubavii
razumijevanjadasuse akiprodavaipriborazaodijelo,ma
kolikobilinaviknutinanjenerijei,topilikaomaslac.Kadbi
se stekle sve povoljne okolnosti, Paul bi mogao pristupiti
ovjeku,bilokojemovjekunaovomirokombojemsvijetu,
uhvatitigazaposuvrataknakaputuiutopitiuljubavi.Nisam
u ivotu vidio ovjeka koji bi imao takvu mo uvjeravanja,
takav magnetizam. Kadbi bujica unjemu stala rasti,bio je
neodoljiv.
Paul je obino govorio: Poni od Marka Aurelija i
Epikteta,aostaloedoisamoodsebe.Nijepreporuivaoda
seprouavakineskiniuiprovansalski:onjepoeoodpada
Rimskogcarstva.Utosamdobateiosvimsilamadaizmamim
odobravanjeodPaula,alijePaulubilotekougoditi.Namrtio
sekadsammupokazaoTakojegovorioZaratustra.Namrtio
sekadjevidiokakosjedimnaklupispatuljcimatrudeiseda
imrazloimsmisaoKreativneevolucije.29 Nadasvenijetrpio
idove. Kad bi se pojavio krojitelj Bunchek, s komadiem
kredeikrojakimmetromobjeenimokovrata,Paulbipostao
pretjeranouljudanimilostiv.ZnaojedagaBunchekprezire,
alikakojeBunchekbiostaromedesnaruka,onmujeiaoniz
dlaku, obasipao ga komplimentima. Tako je napokon ak i
BunchekmoraopriznatidaimanetonatomPaulu,nekiudni
osobnibiljegzbogkojega,usprkosnjegovim manama, omili
svimljudima.
Pauljenaokobiosutoveselje.Alijedubokousebibio
angrizav.Odvremenadovremenadoperjalabi Cora, ena
mu,oijupunihsuza,ipreklinjalastarogadazauzda Paula.
29

Poznato djelo francuskog filozofa Bergsona (1859-1941). (Prev.)

80

Obino bi stajali pokraj okruglog stola do prozora

razgovarajui se potiho. Ona je bila lijepa ena, ta Cora,
visoka,naoita,glasjojjebiodubokkontraaltkojikaodaje
zatreperioodtjeskobekadgodbispomenulaPaula.Vidiosam
starogakakojojstavljarukunarameumirujuijeiobeavajui
joj, zacijelo, to bi mu god palo na pamet. Ona je voljela
staroga,tosamvidio.Obinobistajalatikdonjegaigledala
muuoinekakoneodoljivo.Katkadbistariustaknuoeirna
glavu,pabinjihdvojesililiftomdreiseispodruke,kaoda
idunasprovod.OtilibidapotraePaula.Nitkonijeznaogdje
bigamoglinaikadbinjegauhvatilaalkoholnagroznica.Ne
bigabiloponekolikodana.Aondabisejednogdanapojavio,
pokunjen,skruen,ponizan,isvakogabimoliozaonrotenje.
Uistobivrijemedoniosvojeodijelodamugakemijskioiste,
uklone mrlje od povraanja i struno dotjeraju hlae na
koljenima.
BanakonpijankePaulbibionajrjeitiji.Obinobise
zavalio u jedan od onih dubokih konih naslonjaa drei
rukaviceujednojruci,atapmeunogamairazvezaooMarku
Aureliju.Jojeboljepriaokadsevratioizbolnice,potosu
muoperiratifistulu.Gledajuigakakosjedaudubokikoni
naslonja,pomisliosamdadolaziukrojakuradionicunavlas
zatotonigdjedrugdjenebimogaonaitakoudobnosjedalo.
Biojemuanpothvatisjestiiustati.Alikadbigaizveo,inilo
sedajePaulblaen,arijeisumuteklesjezikakaotekui
barun.StarijemogaociodansluatiPaula.GovoriojedaPaul
imadobrujeziinu,alijetobiosamonjegovnemutinain
kazivanja da je Paul najmilije stvorenje na cijelom bojem
svijetuidamuusrcugorioganj.Ikadbi Paulaodviepekla
savjestdabimogaonaruitijojednoodijelokodstaroga,stari

81

bigalijepimrijeimanagovorionatogovoreimuneprestano:
Nitanijesuviedobrozatebe,Paul...nita!
Bit edajeiPaulotkrionetokaosrodnupriroduu
starome. Nikad nisam vidio dva ovjeka da se gledaju tako
toploizadivljeno.Katkadbistajaligledajuizaljubljenojedan
drugomeuoidokimsuzenebinavrlenaoi.Zapravoseni
jedanodnijhnijestidiosvojihsuza,tojenetoega,inise,
nemaviedanasnasvijetu.VidimuduhuPaulovopriprosto
pjegavoliceipodebele,ispupeneusne tosetrzajudokmu
staripotisuiputkazujekakavjesilanmomak.Paulnijenikad
govoriostaromenitatoovajnebirazumio.Alijeuobine,
svakidanjepredmete,okojimajeprosuivaoveomaozbiljno,
unosiotakvoobiljenjenostidase inilodastarogaostavlja
dua,akad biPaulotiao, onjebiokao alobnik. Tada bi
otiaousvojkutakodkancelarijeitusjediomirnoiposvesam,
zureiradosnouredpretinaca tosubilipunipisamanakoja
nijeodgovorio,iraunakojenijeplatio.Menebitoobino
tolikopotreslo,kadbihgavidioutakvuraspoloenju,dabih
tihosiaonizastubeipoaokui,nizAvenijudoBoweryja,pa
Boweryjem do Brooklynskog mosta, pa onda preko mosta,
pored niza jeftinih prenoita to su se pruala od Gradske
vijenicedoFultonovapristanita.Akadbibilaljetnaveeri
kadbiulazibilizakrenidokonjacima,gledaobihispitljivote
propalelinostipitajuisekolikoPaulovaimameunjima,i
tajetou ivotuzbog egasuteoitepropalicetakodrage
ljudima.Onedruge,onekojisupostigliuspjeh,vidiosambez
gaa;vidio samimiskrivljene kime,krhkekosti,proirene
vene,tumore,upalegrudi,trbuinekojesupostalebezobline
od godina i godina lokanja. Jest, dobro sam poznavao sve
nitarijepodstavljenesvilomnajboljeamerikeobiteljibile

82

su na naoj listi. Kakvo ubre i blato kad bi otvorili svoje

gadnegubice!Kaodasuse,kadsusesvuklipredkrojaem,
osjeali duni da istresu smee koje se bilo nakupilo u
zabrtvljenimslivnicimakojesunapraviliodsvojihglava.Sve
one lijepe bolesti dosade i izobilja. Priali su o sebi ad
nauseam.30 Uvijek ja, ja. Ja i moji bubrezi. Ja i moja
kostobolja.Jaimojajetra.KadpomislimnaPauloveuasne
hemoroide,naonukrasnufistulukojusumuoperirali,nasvu
onuljubaviuenosttosumutekleizljutihrana,ondamislim
daPaulnijebioizovoganaegdoba,negodajebioroenibrat
MojijaMajmonida,onogakojinamjepodMaurimadaoone
zaudne uene rasprave o hemoroidima, bradavicama,
irovimaitd.
Posveteljudekojejestaritolikovoliosmrtjedola
brzoinenadano.Paulajesnaladokjebionamoru.Utopiose
napolametradubine.Sranamana,reklisu.Itakosejednog
lijepogdanaCorauspelaliftom,usvomlijepom alobnikom
ruhu,iplakalaposvimsobama.Nikadmisenijeinilaljepa,
vitkija,naoitija.Osobitonjenodupesjeamsekakojojse
barunnjenopripijaouztijelo.Opetsustajalipokrajokruglog
stoladoprozorakojijegledaonaulicu,aonajeplakalakao
ljutagodina.Iopetjestarimetnuo eirnaglavu,pasuili
liftomdreiseispodruke.
Malokasnijemestari,potaknutnekim udnimhirom,
nagovoriodasvratimkPaulovoj eniiizrazimjojsauee.
Kadsampozvonionavratimanjenastana,drhtaosam.Umalo
tonisamoekivaodaeonaiziigolakaoodmajkeroena,
modasplakavicomobavljenomokodojki.Biosamzaljubljen
unjenuljepotu,unjenegodine,uonusnenu,raslinskuosobinu
30

1 Da svisne od muke. (Prev.)

83

koja je potjecala iz Indiane i mirisa u kojem se kupala.

Doekalameudugakojkunojhaljini,lijepoj,tijesnojkunoj
haljiniodcrnabaruna.Tojebiloprviputdasamsenaaona
samusucviljenomenom,enomijedojkekaodasuglasno
jecale.Nisamznao tadajojkaem,naposeoPaulu.Mucao
samicrveniose,akadmijeponudiladasjednemnakaudo
nje,malnesamse,onakozbunjen,sruionanju.
Sjedei tako na niskoj sofi, dok je soba bila
preplavljena blagim svjetlom, a njene se krupne slabine
nadimale i trljale o mene i malaga mi udarala u
sljepoonicama,doksevodiosavtajaavirazgovoroPaului
otomekakojebiodobar,jasamsenapokonsagnuoibezrijei
jojzadigaohaljinuiturnuojojga.Kadsamjojgametnuoi
poeo ga vrtjeti, ona kao da je stala naricati izraavajui
nekakvu mahnitu, alosnu krivnju, koju su isticali duboki
uzdasi i slabani krikovi radosti i tjeskobe, i govorei
neprestance: Nikadnisammislilada e touiniti!...Nikad
nisam mislila da e to uiniti! A kad je sve bilo gotovo,
strgalajesasebebarunskuhaljinu,lijepu,dugakualobniku
haljinu,ipoloilamiglavusebinakriloireklamidajojje
poljubim,asvojimmesnanimrukamatolikostisnuladame
malneprepolovilanariuiijecajui.Aondajeustalaihodala
nekovrijeme golaposobi.Aondajenajposlije kleklapred
sofu, na kojoj sam ja leao izvaljen, i rekla tihim, planim
glasom:Obeajmidaemeuvijekvoljeti,hoeli?Obeaj
mi!Ajasamrekaodaobeavameprkajuijednomrukompo
njenojpizdi.Rekaosamdaobeavam,amisliousebikakavsi
biotikvantositolikoekao.Bilajetakovlanaisonadoljei
takodjetinja,takopunapovjerenja,amasvatkojemogaodoii
uzetitagodjehtio.Bilajeradodajka.

84

Uvijeksamoveseloivedro!Redovito,usvakogodinje
doba, biloje ponekoliko smrti.Katkad jeumro nekidobar
momakkaoPaul,akatkadnekipipniarkojijekopaoponosu
zaralimavlomzdravkaodrenjedandan,amrtavsutradan
ali su redovito, kao samo izmjenjivanje godinjih doba,
umiralestarine,jedanzadrugim.A1ors,nijepreostajalonita
drugonegopovuikosucrvenucrtuprekodesnestraneglavne
knjige i staviti natpis UMRO. Svaka je smrt donosila
ponetoposlakakvonovocrnoodijeloilipakplakavicena
lijevom rukavu svakoga kaputa. Oni koji su naruivali
plakavicebilisukrtice,premarijeimastaroga.Ibilisu.
Kakosustariumirali,zamjenjivalaihjezlatnamlade.
Zlatnamlade!TojebiobojnipokliucijelojAveniji,gdjeje
godbiloodijelapodstavljenihsvilomnaprodaju.Krasnabanda
bilajetazlatnamladeiKockari,preprodavaitajnaskonjskih
trkalita,burzovnimeetari,diletanti,profesionalniboksaiitd.
Jedandanbogati,sutradansiromani.Bez asti,bezodanosti,
bezosjeajaodgovornosti.Bilajetokrasnaruljasifilitiaras
gangrenom,veinanjih.VraalisuseizParizailiMonteCarla
spornografskimrazglednicamainizomkrupnaplavagrumen
ja u preponama. Nekima su jaja bila velika kao janjea
crijevca.
Jedan je od njih bio barun Carola von Eschenbach.
Zaradio je bio neto novaca u Hollywoodu igrajui
prijestolonasljednika.Bilojetovrijemekadsesmatralodaje
strahovito smijeno vidjeti prijestolonasljednika oblijepljena
pokvarenimjajima.Valjapriznatidajebarunbiodobardubler
prijestolonasljednikov. Mrtvaka glava nadmena nosa, ustar
korak, utegnut struk, mrav i izmoden kao Martin Luther,
ozbiljan, sumoran, fanatian, s onim drskim, uobraenim

85

pogledom junkerske klase. Prije nego to je otiao u

Hollywood, bio je nitko i nita, sin njemakog pivara iz
Frankfurta. Nije bio ak ni barun. Ali poslije, poto su ga
potepaliamotamokaomedicinku,potosumuprednjezube
stjerali niz grlo, a grlo mu razbijene boce ostavilo dubok
oiljaknalijevom obrazu,poslije,potosuganauilidase
razmee crvenom kravatom, da vrti tapom, da potkresava
brkove kao Chaplin, tada je postao netko. Tadaje ustaknuo
monokliprozvaosebarunCarolavonEschenbach.Isvebi
moda bilo da ne moe biti bolje da se nije zanio nekom
riokosomuliarkomkojaseraspadalaodsifilisa.Togaje
dotuklo.
Uspeoseliftomjednogdanau aketuigamaama,s
blistavomcrvenomruomuzapukuismonoklomnaoku.Bio
jenaokosretaniio,aposjetnicakojujeizvadioizlisnicebila
je lijepo izgravirana. Na njoj je bio grb koji je pripadao
njegovoj obitelji, kako je on tvrdio, devet stotina godina.
Obiteljska ljaga, kako je on to nazivao. Stari se veoma
obradovao to eimatibarunazamuteriju,osobitoakobude
plaaougotovu,kaotojeovajobeao.Aiveselilojeovjeka
davidibarunakakoulazi epureisesadvijesubreteispod
rukesvakiputsadrugedvije.Ajojeveselijebilokadihje
pozvaouoblaionicuizamolioihdamupomognusvuihlae.
Takvisuevropskiobiaji,protumaioje.
Malopomalo se upoznao sa svim starim paj dasima
kojisusezadravaliispredradionice.Pokazivaoimjekako
prijestolonasljednikhoda,kakosjeda,kakosesmjeka.Jednog
je dana donio sa sobom frulu i odsvirao Lorelei na njoj.
Drugiputmujeprstrukaviceodsvinjskekoevirioiz lica.
Svakog bi dana spremio neto novo. Bio je veseo, duhovit,

86

zabavan.Znaojetisuuviceva,nekihkojinisubilinikadprije
ispriani.Biojebesmrtan.
Aondamejednogdanapozvaonastranuizamolioda
mupozajmimdesetcentazatramvaj.
Rekaojedanemoeplatitiodjeukojujenaruio,ali
datrebadaseuskorozaposliunekommalomkinuuDevetoj
aveniji,gdjeesviratiklavir.Aondase,prijenegotosamse
jasnaao,rasplakao.Stajalismouoblaionici,azastorisu,na
sreu,bilinavueni.Moraosammuposuditirupi daobrie
suze. Rekao je da mu je dojadilo igrati klauna, da dolazi k
namasvakidanzato tojetutoploizato toimamoudobna
sjedala.Upitaomebihligamogaoodvestinaruaknijeve
tridananitajeoosimkaveipeciva.
OdveosamgaunekimalinjemakirestoranuTreoj
aveniji, kombinaciju pekarnice i restorana. Atmosfera toga
mjestadokrajagajedotukla.Nijemogaogovoritinio emu
drugome doli o onim starim danima, onim starim danima,
danimaprijerata. eliojepostatislikar,aondajedoaorat.
Pozornosamgasluao,akadjezavrio,pozvaosamgakuina
veerumodabihgamogaosmjestitikodnas.Biojesrvan
zahvalnou.Svakakoedoiusedamsatipunkt.31Izvrsno!
Za veerom su moju enu zabavljale njegove prie.
Nisamjojbiorekaodajeonvorc.Samodajebarunbarun
von Eschenbach, prijatelj Charlieja Chaplina. Moja ena
jednaodmojihprvih ena bilajeneobinopolaskana to
sjedizaistimstolomsjednimbarunom.Ikakvajegodbila
puritanska gadura, nije ni porumenjela kad je on ispriao
31

Tano. (Prev.)

87

nekolikosvojihmasnihviceva.Dralajedasuarobnitako
evropski.Napokonje,meutim,kucnuoasdajojodamtajnu.
Pokuao sam joj obzirno saopiti tu vijest, ali kako ovjek
moebitiobzirankadgovoriotakoneemukaotojesifilis?
Isprva nisam rekao sifilis, nego venerina bolest. Maladie
intime, quoi!32 Alisuba odtebezazlenerijei venerian
mojuenupodilisrsi.Pogledalajealicukojujeonprinosio
ustima, aonda je umolno pogledala mene, kaoda mi kae:
Kakosimogaopozvatitakva ovjekadasjednesnamaza
stol?Uvidiosamdatrebaodmahsveizvestinaistac.Barun
eostatikodnasnekovrijeme,rekaosamtiho.Bezparajei
nemagdjespavati.astimi,nisamnikadvidiodaseliceneke
enetakobrzopromijenilo.Ti!reklaje.Titraiodmene
danatopristanem?A ta ebitisdjetetom?Hoe lidasvi
dobijemosifilis,jeli?Nijedovoljnotogaonima,negohoe
dagaidijetedobije!
Barun je, naravno, bio strano zbunjen tim izljevom.
Htiojeodmahotii.Alisammujarekaonekaseneljuti.Ja
sam bio naviknut na takve scene. Kako bilo da bilo, on se
tolikouzrujaodasezagrcnuopijuikavu.Jasamgalupaopo
leimadoknijepoplavioulicu.Ruamujeispalaizzapuka.
Bila je udna na podu, kao da je od njegove krvi koju je
iskaljao.Takosamsevrakisramiozbogsvojeenedabihje
bionajradijeuguionalicumjesta.Onjejo grcaoiprskao
pljuvakom doksam ga vodiou kupaonicu. Rekao sam mu
nekaseumijehladnomvodom.Mojajeenadolazanamai,
uteizlokobno,gledalakakoseonpere.Kadjeobrisaolice,
istrglamujerunikizruku,otvorilairomprozorukupaonicii
hitnulaganapolje.Tomerazbjesnilo.Rekaosamjojnekase
32

Intimna bolest, zaboga! (Prev.)

88

gubiizkupaonicedostoavolainekagledasvojaposla.Alije
barunstaomeunasiobratiosemoleivomojojeni.Vidjet
ete,dobraeno,aiti,Henry,daseneetemoratinizbogega
brinuti.Jaudonijetisvesvojetrcaljkeimastiistavituihu
jedan kovei tamo, pod umivaonik. Ne smijete me
istjerati,jernemamkomeotii.Jasamoajnik.Nemamnikog
svognasvijetu.Visteprijebilitakodobripremamenizato
stesadtakookrutni?Jesamlijakriv toimamsifu?Svatko
moe dobiti sifu. To je ljudski. Vidjet ete da u vam se
stostrukooduiti.Radituvamsve.Pravituvamkrevete,prat
uvamsue...Kuhatuvam...Govoriojeigovorioadanije
nijednomzastaodapredahne,bojeisedaeonareine.I
potojesveobeao,potojujestoputazamoliozaoprotenje,
potojekleknuoipokuaojojpoljubitirukukojujeonanaglo
povukla,sjeojenanunik,uaketuigamaama,istaojecati,
jecati kao dijete. Bilo je to stravino, ona sterilizirana
kupaonica obloena bijelim ploicama i ono svjetlo to se
rasprskavalokaodasetisuuzrcalalomipodpovealom,atu
taolupinaodbaruna,u aketuigamaama,kimepune ive,
jecajuikaotolokomotivaotpuhujekadkree.Daovjektako
sjedi na nuniku i jeca to me raspalilo. Kasnije sam se
svikaonato.Okoriosam.SadsamvrstouvjerendaRabelais
nebibionikadonakobunoveseodanijebiloonihdvjestai
pedesetbolesnikakojejemoraoobilaziti dvaputanadanu
bolniciuLyonsu.Siguransamuto.
Uostalom, tosetietihjecaja...Netokasnije,kadje
drugo dijete bilo na putu, a nismo ga se nikako mogli
osloboditi,iakosamsejo nadao, svejednakonadaoda ese
netodogoditi,modakakvo udo,ida ejojtrbuhpuikao
zrelalubenica,uestomilisedmommjesecutrudnoe,kaem,

89

spopadalajujemelankolijapabi,leeinaposteljidokbijoj
ona lubenica gledala pravo u lice, poela jecati da ti srce
pukne.Jabih,recimo,bioudrugojsobiizvaljennakauu,s
velikom,debelomknjigomurukama,atibimejecajipodsjetili
nabarunaCaroluvonEschenbacha,nanjegovesivegamaei
aket s opervaenim posuvracima i na tamnocrvenu ruu u
njegovuzapuku.Njenisujecajibilikaoglazbamojimuima.
Jecalajenebiliizmamilamalosaaljenja,aliucijelojkui
nijebilonitrunkasaaljenja.Bilojetopatetino, tojeona
bivalahisterinija,tosamjapostajaoglui.Bilojetokaoda
sluamhukui itanjemorskihvalovana aluuljetnojnoi:
zujanjekomarcamoenadjaatitutnjavuoceana.Kakobiloda
bilo,potobisenaprezaladoknebiiznemogla,kadsusjedine
biviemogliizdratipabistalikucatinavrata,tadabisenjena
staramajkaizvuklaizspavaesobesasuzamauoimaimolila
medaodemknjojidajemalosmirim. Maostavitejena
miru,rekaobih,veeseonasamaumiriti.Natobiena
prestala naas jecati, iskoila iz postelje, divlja, slijepa od
bijesa,razvijoreneirazbaruenekose,oteenihizamagljenih
oiju i, svejednako tucajui i jecajui, uzela me udarati
akama,lematidokmenebispopaohisteriansmijeh.Akad
bividjelakakosenjiemamotamokaodasampoaavio,kad
bijojserukeumorilei akejezaboljele,proderalabisekao
pijanakurva: Izrode!Sotono! pa mugnulakaopas
podvijena repa. Poslije, kad bih je malko umirio, kad bih
shvatiodajojjedoistapotrebnakojanjenarije,prevrnuobih
jenatragnakrevetidobroizjebao.Prokletbioakonijebila
najbolji tos to se moe zamisliti, poslije tih scena tuge i
tjeskobe!Nisamuonijednuenudaonakojeiitepakaoona.
Radisamnomtagodhoe!govorilabi.Raditagodte
volja!Mogaosamjepostavitinaglavuiguratijojga,mogao

90

sam je mazati s guza, mogao sam je pred cijelim svijetom,

tonokau,mogaosamraditikojibimigodvragpaonapamet
ona je bila naprosto izbezumljena od radosti. Uterusna
histerija,etotajebiloposrijedi!InekameBoguzmeksebi,
kao tojegovoriodobrimajstor,akojela ijednaodovih
rijeikojesamizrekao.
(Gore spomenutog Boga definirao je sveti Augustin
ovako: Beskonanasferakojojjecentarsvagdje,aperiferija
nigdje.)
Meutim,uvijeksamoveseloivedro!Akojebiloprije
rata,atemperaturabilananiticiiliispodnje,akojesluajno
bioDanzahvalnostiiliNovagodinaili ijiroendanilibilo
kojastaraizlikadasesastanemo,pohitalibismo,cijelaobitelj,
da se pridruimo ostalim udacima koji su sainjavali ivo
porodino stablo. Uvijek sam se udom udio kako su bili
veseliljudiunaojporodici,usprkosnedaamakojesunam
uvijekprijetile.Veseliusprkossvemu.Bilojeturaka,vodene
bolesti, ciroze jetara, ludila, kraa, prosjaenja, pederastije,
rodoskvrnua, paralize, trakavica, pobaaja, trojki, idiota,
pijanica,propalica,fanatika,mornara,krojaa,urara, arlaha,
hripavca, meningitisa, curenja iz uiju, vidovice, mucavaca,
kanjenika,sanjara,paralaapipniarainapokonsutubili
ujo George i Tante Melia. Mrtvanica i bolnica za duevne
bolesti.Veseladruinaistolkrcatdobrimjelomipilom
crvenimkupusomizelenim pinatom,peenomsvinjetinomi
puretinom i kiselim kupusom, kartoffelklossima33 i kiselim
crnim sokom od peenja, rotkvicama i celerom, punjenom
guskom i grakom i mrkvom, lijepim bijelim karfiolom,
umakomodjabukaismokvamaizSmirne,bananamavelikim
33

Valjucima od krumpira. (Prev.)

91

kao pendrek, kolaima s cimetom i streusselkchen34,

okoladnomtortomiorasima.Svimvrstimaoraha,ljenjacima,
bijelim orasima, bademima, pekanima, hikorima, lakim
njemakimpivomipivomubocama,bijelimvinimaicrnim,
ampanjcem, kimovaom, malagom, portom, rakijom,
estokim sirovima, blagim, bezazlenim sirom iz trgovine,
bljutavim hoIandskim sirovima, limburkim sirom i
schmierkaseom, domaim vinima, bazgovim vinom,
jabukovaom,reskomislatkom,pudingomodrieitapiokom,
peenim kestenjem, mandarinkama, maslinama, ukiseljenim
povrem,crvenimkavijaromicrnim,suenomjesetrom,pitom
premazanom bjelanjcima i limunom, capicama i okoladnim
prutiima, kolaiima od badema i pogaicama s vrhnjem,
crnimcigaramaidugakimtankimcigarama,razliitimvrstima
duhana i lulama od stive, lulama od kukuruznog klipa i
akalicama, drvenim akalicama od kojih biste sutradan
dobilipritevenadesnima,iubrusimametarirokimnakojima
suvamukutubiliizvezeniinicijali,avatraodugljenasearila
i prozori se puili, sve je na svijetu bilo pred vama osim
zdjelicesvodomzapranjeprstiju.
Temperatura na nitici i ludi George kome je konj
odgrizao jednu ruku,obuen uostatke odjee od pokojnika.
TemperaturananiticiiTanteMeliakojatraipticekojeje
ostavilausvom eiru.Nitica,nitica,teglenjacidoljeuluci
dau,santeledaizranjajuiuranjaju,adugaketankestruje
dimakovitlajusenapramcuikrmi.Vjetarpuebrzinomodsto
dvadesetkilometaranasat;toneitonesnijegasasjeckanena
sitnepahuljice, asvakanosibode sasobom.Ledenice vise
poput vadiepa pred prozorom, vjetar zavija, okna zvekeu.
34

Kolai posuti sasjeckanim bademima. (Prev.)

92

Ujo Henry pjeva ivjela njemaka Peta! Prsluk mu je

raskopan,naramenicespale,ilenasljepoonicamanabrekle.
ivjelanjemakaPeta!
Gore,upotkrovlju,prostrtjekripavistol;doljejetopla
struja,konjiruupregradama,rui vauikopajunogamai
topu, a ugodan aromatski miris ubreta i konjske pialine,
sijena i zobi, gunjeva to se pue i sasuene sperme, miris
sladaistarogdrva,koneormeilikadieseilebdinadnama
kaotamjan.
Stolstojinadkonjima,akonjistojeutoplojpialiniiod
vremenadovremenaserazigrajuimaurepovimaiprdeiru.
Pesjakaorubin,zrakjemodaroddima.Bocesupodstolom,
nakuhinjskomormaruiuslivniku.Ludi George sepokuava
poeati praznim rukavom po vratu. Ned Martini, propalica,
prkanetookogramofona;njegova ena Carrie loepivoiz
limenavra.Klincisedoljeustajiigrajudrpanjaumraku.Na
ulici,gdjepoinjudaare, djecapraveklizaljku.Posvudaje
modro,odstudeniidimaisnijega.TanteMeliasjediukutu
prebiruibrojanicu.Ujo Ned popravljaormu.Tridjedaidva
pradjeda uurili se do pei i priaju o francuskopruskom
ratu. Ludi George lape drozgu. ene se jo vie zbijaju,
govore tiho, klepeu jezicima. Sve se uklapa u cjelinu kao
izrezani dijelovi slike lica, glasovi, kretnje, tijela. Svako
tijelo kree se u svojoj orbiti. Gramofon opet svira, glasovi
postaju glasniji i reskiji. Gramofon naglo umukne. Nisam
smiobititukadsuseizlanuli,alisambiotui uosam. uo
samdajeonakrupnaMaggie,onakojajedralakrmuondjeu
Flushingu,epa,dajetaMaggiespavalasroenimbratompa
dajezatoGeorgeaav.Onajespavalasasvakimosimsa
svojimmuem.AondasamuodajetuklaGeorgearemenom,

93

dagajetukladokmunebiizbilapjenanausta.Odatleoni
napadaji.Paonda,Mele tojesjedilaukutu onajebila
drugisluaj.Onajebilaudnavekaodijete.Takvajojjebila
imajka, tosetogatie. teta tojePaulumro.Pauljebio
Melinmu.Jest,svebibilouredudasenijepojavilaonaena
izHamburgaipokvarilaPaula,tajeMelemoglaprotivtakve
pametne ene protiv previjane drolje! Neto je valjalo
uinitisMelom.Bivalojeopasnoostavitijekodkue.Basu
jenekidanuhvatilikakosjedinapei.Nasreu,vatrajebila
slaba.Alirecimodajojpadnenapametdazapalikuudok
svi budu spavali? teta to vie ne moe obavljati nikakav
posao.Posljednjemjestokojesujojnalibilojetakozgodno,
kodjedneveomaprijazne ene.Meleseulijenila.Bilojojje
previelijeposPaulom.
Zrak je bio jasan i studen kad smo izili napolje.
Zvijezde su bile ive i iskriave i posvuda je leao, na
ogradamastubainastubama,inaprozorskimpodbojima,ina
reetkama,istibijelisnijeg,nanesenisnijeg,bijeliogrtakoji
obavijaprljavu,grenuzemlju.Jasanistudenzrak, ist,kao
duboki gutljaji tekueg amonijaka, a koa glatka kao semis.
Plavezvijezde,leitaileitazvijezdanoenihsantilopama.
Takvalijepa,duboka,tihano,kaodapodsnijegomleezlatna
srca,kaodaovatoplanjemakakrvotjeeujarakdazaepi
usta gladnoj dojenadi, da spere zloin i rugobu svijeta.
Duboka no, a rijeka zabrtvljena ledom, zvijezde pleu,
kovitlaju se, vrte se kao zvrkovi. Neravnom smo se ulicom
vukli,cijelanaaporodica.Hodalismoistombijelomkorom
zemljinomostavljajuizasobomtragove,mrljeodnogu.Stara
njemakaporodicakojametesnijegboinimdrvcetom.Cijela
porodica,ujaci,strievi,bratii,sestrine,braa,sestre,oevi,

94

djedovi.Cijelajeporodicatoplaivinskainitkonemislina
drugoga,nasuncekojeeujutroizii,naposloveugradu,na
lijenikov sud, na sve one okrutne, stravine dunosti koje
kvaredaniineovunosvetom,ovusvetunoplavihzvijezda
ivisokihnanosa,arnikinacvataitekuegamonijaka,asfodelai
karborunduma.
NitkonijeznaodajeTanteMeliave sasvim enula
pameu, da e, kad doemo do ugla, poskoiti kao sob i
odgristi komad mjeseca. Na uglu je poskoila kao sob i
zavritala. Mjesec, mjesec! vikala je i uto joj se dua
oslobodila,iskoilajojsasvimiztijela.Brzinomodosamdeset
estmilijunamiljanasatjeletjela.Dalje,svedalje,put
120
mjeseca,anitkonijebiotolikohitardajezaustavi.Ba
setakodogodilo.Dokbidlanomodlanudario.
Asaduvamreitasumireklitigadovi...
Reklisumi:Henry,odvedijesutrauludnicu.Ireciim
danemoemoplaatizanju!
Krasno!Uvijeksamoveseloivedro!Sutradanujutro
ukrcalismoseobadvojeutrolejbusiodvezliseizvangrada.
DameMeleupitalakamoidemo,trebalojedajojodgovorim:
Idemo u posjete teti Moniki. Ali Mele nije nita pitala.
Sjedilajemirnouzameiodvremenadovremenaupozoravala
menakrave.Vidjelajeplavekraveizelenekrave.Znalaje
kakosezovu.Pitalame tabivas mjesecom podanu.Ida
nemammodakomadijetreniceuzase?
Plakaosamdoksmosevozili nisammogaodane

95

plaem.Kadsuljudipredobrizaovajsvijet,morajuihstaviti
podklju.Nijenetouredusljudimakojisupredobri.Istinaje
dajeMelebiialijena.Onaserodilalijena.IstinajedajeMele
bila slaba domaica. Istina je da Mele nije umjela zadrati
muakadsujojganali.KadjePaulpobjegaosa enomiz
Hamburga, Mele je sjela ukut i plakala. Drugi suhtjeli da
netopoduzmedagaustrijeli,danapravirusvaj,dasudskim
putem zatrai alimentaciju. Mele je mirno sjedila. Mele je
plakala.Melejepognulaglavu.Ostavilojujeonomalopameti
tojeimala.Bilajekaoparpoderaniharapakojesepotepaju
amotamo,posvuda.Uvijeksepojavljujuukrivias.
OndajejednogdanaPauluzeoueiobjesiose.Bite
dajeMeleshvatilatosedogodilo,jerje
121
tadadokrajapoludjela.Danprijesujezateklikakojede
vlastitiizmet.Danprijetoganalisujekakosjedinapei.
Asadjeveomaspokojnaizovekravekrsnimimenima.
Mjesecjeoarava.Nebojisejerjesamnom,amenijeuvijek
vjerovala.Jasambionjenljubimac.Iakojebilaslaboumna,
bilajedobrapremameni.Drugisubilipametniji,alisuimsrca
bilaopaka.
KadbijebratAdolphepoveonavonjukoijom,drugi
bigovorili:Melejebacilaokonanjega!Alijamislimdaje
Meletadazacijelogovorilaistotakobezazlenokakosadgovori
samnom.JamislimdajeMele,kadjeobavljalasvojebrane
dunosti,zacijelobezazlenosanjarilaolijepimdarovimakoje
esvimarazdavati.MislimdaMelenijenitaznalaogrijehuni
okrivnjiniokajanju.MislimdaseMelerodilakaoslabouman

96

aneo.MislimdajeMelebilasvetica.
Ponekad,kadjebilaotputenasposla,slalisumepo
nju.Melesenijenikadznala samavratiti kui.Isjeamse
kakojebilasretnakadgodbimeugledala.Bezazlenobirekla
daeliostatikodnas.Zatonebimoglaostatikodnas?Pitao
samsetovieputazaredom.Zatojojnebimoglidatimjesto
uzvatru,ostavitijenekatusjediisanjari,akojetoono to
eli?Zatomorasvatkoraditi akisveciianeli?Zato
slaboumnicimorajubitiuzor?
Mislimsadkako e,uostalom,modabitidobroMeli
ondjekamojevodim.Neeviemoratiraditi.Svejedno,vie
bihvoliodasujojnegdjedalinekikutak.
Dok idemo niz poljunanu stazu prema velikim
vratnicama,Meluobuzimanelagoda, aki teneznakadga
nose na jezero da ga utope. Mele dre. Na vratnicama nas
ekaju.Vratnicezjape,Melejeunutra,jasamvani.Pokuavaju
je milom odvesti. Blago sad s njom postupaju. Govore joj
veomablago.AlijeMeleprestravljena.Okreeseitriprema
vratnicama. Ja jo stojim. Ona tura ruke izmeu reetaka i
hvatamegrevitozavrat.Jajenjenoljubimuelo.Polakojoj
rastavljamruke.Oniejesadopetpovesti.Nemogutogledati.
Morampoi.Morampotrati.Meutim,cijeluminutustojimi
gledam je. Oi kaoda sujoj strahovito porasle. Dvavelika
okruglaoka,punaicrnakaono,zureumeneneshvaajui
nita.Nijedan(manijaknemoetakogledati.Nijedanidiotne
moetakogledati.Moesamoaneoilisvetac.
Mele nije bila dobra domaica, rekoh, ali je znala
spravljati oufteta. Evo recepta, da ne zaboravim: tempera
sastavljenaodhumusamokrakruha(izzgodnogpisoara)plus

97

konjsko meso (samo od putita), veoma sitno sasjeckano i

izmijeano s malo mesa od kobasice. Izvaljati dlanovima.
KrmakojujeonadralasPaulom,prijenegotosepojavila
onaenaizHamburga,bilajetikuzzavojnadzemneeljeznice
uDrugojaveniji,nedalekoodkineskepagodekojomseslui
Vojskaspasa.
Kadsamotraoodvratnica,staosamuzvisokzidi,
zariviglavuurukeinasloniviserukamanazid,jecaosam
kao to nisam jecao od djetinjstva. Dotle su Melu kupali i
oblaili u propisanu odjeu; napravili su joj razdjeljak po
sredini,glatkozaetkalikosuipovezalijeupununapotiljku.
Takosenitkoodnjihneistie.Sviimajuistiaaviizgled,bez
obzira jesu li napola aavi ili tri etvrt aavi ili tek malo
aknuti.Kadkaete: Mogulidobitiperoitintudanapiem
pismo, oni vam odgovore: Moe i dadu vam metlu da
pometete pod. Ako ste rastreseni pa se pomokrite na pod,
morategaobrisati.Moetesejadatikolikogodhoete,aline
smijeteprekritiikunired.Ludakuasemoraurednovoditi
kaoibilokojadrugakua.
JedanputnasedmicuMelesmijeprimatiposjete.Sestre
sujojtridesetgodinaposjeivaleludukuu.Dozlogrdilaimje.
Kadsubilesitnadjeca,posjeivalesumajkuna Blackwell's
Islandu.MajkajeuvijekgovorilanekapazenaMelu,nekaje
uvaju.KadjeMelestajalanavratnicama,onakookruglihi
uagrenih oiju, bit e da su joj misli putovale natrag kao
ekspresnivlak.Bitedajojsezaassvejavilousjeanju.Oi
sujojbiletolikovelikeiuagrenekaodasuvidjelevienego
sumoglepojmiti.Uiagreneodstrave,aispodstravekrilase
bezgraninasmetenost.Zatosuibileonakolijepeuagrene.
Morate biti ludi da vidite sve tako jasno, da sve odmah

98

prozrete. Ako ste veliki, moete ostati takvi i ljudi e vam

vjerovati,kletisenavas,okrenutisvijetnaopakeradivas.Ali
akostesamodonekleveliki,iliakostenitkoinita,ondaste
propali.
Ujutro ustra intelektualna etnja ispod nadzemne
eljeznice to cvili, na sjever od Delancyjeve ulice put
WaldorfagdjeseprethodnuveerstariskitaopoPeacockovoj
ulicisJulianomLegreejem.
Svakojutropiemnovuknjiguhodajuiodstaniceu
Delanceyjevoj ulioi na sjever put Waldorfa. Na prvoj strani
svakeknjigepievitriolom:Otokrodoskvrnua.Svakojutro
to poinje pijanim povraanjem prethodne veeri; odatle
golemagardenijakojunosimuzapukuposuvratka,posuvratka
dvorednogodijelakojejecijelopodstavljenosvilom.Dolazim
u krojaku radionicu s crnim dahom melankolije i, moda,
zatjeemTamaJordanaukrpaonicigdje ekadamuuklone
mrlje sa lica. Poto sam napisao 369 stranica u hodu,
ispraznostnazivanjadobrojutrospreavamedabudemuljudan
kaoobino.Upravosamjutroszavriodvadesetitreisvezak
knjigepredakaodkojenemoetevidjetinijednogzareza,jerje
svenapisanonabrzinu,tavie,beznalivpera.Ja,krojaevsin,
rei u sad dobro jutro vrsnom prodavau vunene robe
Endicottu Mumfordu, koji stoji pred ogledalom u donjem
rublju promatrajui kesice ispod oiju. Svaki ogranak i list
porodinogstablalebdimipredoima:izblesavecrnemagle
Elbe plovi ovaj promjenljivi otok rodoskvrnua, to stvara
arobnugardenijuikojunosimuzapukusvakojutro.Ba se
spremamdakaemdobrojutroTomuJordanu.Pozdravmititra
nausnama.Vidimgolemodrvokakoizranjaizcrnemagle,au
duplji stabla sjedi ona ena iz Hamburga, guzica joj vrsto

99

stijenjena naslonom stolice. Vrata su zatvorena, a kroz

pukotinujojvidimzelenolice, vrstostisnuteusne,rairene
nosnice.Ludi George ideodvratadovratasrazglednicama,
rukakojumujeodgrizaokonjizgubljenajeipokopana,prazni
murukavvijorinavjetru.Kadsvilistiinakalendarubudu
otrgnuti osim posljednjih est, ludi George pozvonit e na
vratimai,sledenicamanabrkovima,stajatenapragudrei
kapu u ruci i proderat e se: Sretan Boi! Ovo je
najkukavnijedrvokojejeikadizroniloiz Elbe, svakimuje
ogranakskrenisvakilistuveo.Tojedrvokojeseredovito
jedanputnagodinudere: SretanBoi! Usprkosnedaama,
usprkos bujici raka, vodene bolesti, kraa, prosjaetnja,
pederastije, paralize, trakavica, curenja iz uiju, vidovice,
meningitisa,padavice,jetrenicaitd.
Basespremamdakaemdobrojutro.Pozdravmititra
nausnama.DvadesetitrisveskaKatastarskeknjigenapisana
su rodoskvrnilaki vjerno, korice su opivene najboljim
safijanomisvalkisvezakimabravicuiklju.Zakrvavljeneoi
TomaJordanaprilijepljenesunazrcalu;podrhtavajukaokonj
kojiotresamuhu.TomJordanuvijekilisvlaigaeilioblai
gae. Uvijek zakopava ili otkopava lic. Uvijek mu
odstranjuju mrlje i glaaju hlae. Tante Melia sjedi u
hladioniku, u sjeni porodinog stabla. Majka pere mrlje od
bljuvotina na prljavu rublju od prole sedmice. Stari otri
britvu.idoviizlazeispodsjenemosta,danikraaju,teglenjaci
dauilikrekeukao aberikae,lukajezakrenaledenim
gromadama.Odsvakogpoglavljaknjigekojasepieuzraku,
ledi se krv; njena glazba zagluuje divlju tjeskobu vanjskog
zraka.Noudarakaogrom,ostavljamenatlupjeakogputa
kojinakrajunevodinikamo,alisesjajiokruensvjetlucavim

100

bicamanakojimanemaokretanjanizaustavljanja.
Odsjenemostaruljanapredujesveblie,poputliaja,
ostavljajuizasobomgolemugnojnuranukojaseproteeod
rijekedorijekepo etrnaestojulici.Tacrtaodgnoja,kojase
nevidljivoproteeodoceanadooceana,odvijekadovijeka,
lijeporazdvajaneidovskisvijet,kojisampoznavaoizglavne
knjige,od idovskogsvijetakojisespremamdaupoznamu
ivotu.Izmeutadvasvijeta,usredgnojnecrtekojaseprotee
odrijekedorijeke,stojimalicvjetnjakpungardenija.Tojeak
ondjekudamastodontilutaju,gdjebivolinemoguviepasti;tu
se die kao hrid luikavi, apstraktni svijet usred kojeg su
sahranjeni zanosi revolucije. Svako jutro prelazim tu crtu, s
gardenijomuzapukuisnovimsveskomispisanimuzraku.
Svakojutrogazimjarkompunimbljuvotinadabihdoaodo
lijepog otokarodoskvrnua;svakidanhridsediesvevie,
redovi prozora pravi su kao eljeznike tranice, a sjaj im
zasljepljujeovjekajojaenegosjajulatenihlubanja.Svako
jutrojarakzjapiprijeteisveozbiljnije.
TrebalobidasadkaemdobrojutroTomuJordanu,ali
mipozdravlebdinausnamatitrajui.Kakvojeovojutrodabih
gatratiopozdravljanjem?Jelidobroovojutronadjutrima?
Gubimsposobnostdarazlikujemjutroodjutra.Uglavnojje
knjizi svijet bivola koji brzo nestaju; u susjedstvu zakivai
priivaju rebra buduim neboderima. Lukavi orijentalci s
olovnimcipelama istaklenim lubanjama snujupapirnisvijet
sutranjice, svijet koji e se sastojati iskljuivo od robe
naslagane kutija na kutiju, kao u tvornici papirnih kutija,
frankobrodCanarsie.Danasjo imavremenadasepoeu
sprovodnetomumrlima;sutraneebitivremena,jeremrtve
ostavitigdjejesuijaosigaonometkoprolijesuzu.Ovoje

101

dobrojutrozarevoluciju,kadbisamo bilomitraljezamjesto
praskalica.Ovobijutrobilosjajnojutrodajueranjejutronije
bilopotpunifijasko.Prolostodmieugalopu,jazseiri.Sutra
jedaljenegotojebilojuer,jerjejueranjikonjpomahnitao
pa ga ljudi u olovnim cipelama ne mogu sustii. Izmeu
jutronjegdobraisamajutranalazisecrtaodgnojakoja iri
smrad preko jueranjeg dana i truje sutranji. Ovo je jutro
toliko zbrkano da bi ga, da je tek stari kiobran, najslabije
kihanjeraznijeloiznutra.
Cijeli mi se ivot otegao u jedno neprekinuto jutro.
Piemsvakidanizpoetka.Svakogdanasestvaranovsvijet,
zaseban i potpun, i evo me meu sazvjeima, bog koji je
toliko zaljubljen u sama sebe da ne radi nita nego pjeva i
oblikuje nove svjetove. Dotle se stari svemir raspada na
komadie.Starisvemirnalikujenakrpaonicuukojojseglaaju
hlaeiodstranjujumrljeipriivajupuceta.Starisvemirmirie
kaovlaan avkojiprimapoljubacusijanaglaala.Beskrajne
preinake i popravci, produen rukav, sputen ovratnik, puce
premjeteno neto blie, umetnut nov tur. Ali nikad novog
odijela, nikad stvaranja. Postoji jutarnji svijet koji poinje
iznova svaki dan, i krpaonica u ikojoj se stvari beskrajno
preinaoujuipopravljaju.Itakojesmojim ivotomkrozkoji
protjee odvodni kanal noi. Gijele noi ujem krojaka
glaala kako piste dok ljube vlane avove; ljuske starog
svemirapadajunapod,asmradimjekiseokaoocat.
Ljudi'kojejemojotacvoliobilisuslabiisimpatini.
ivotisuimsegasili,svimaisvakomeodnjih,ikaotosjajne
zvijezde gasnu pred suncem. ivoti su im se gasili tiho i
katastrofalno.Nikakvatraganijeostajalozanjima niega
osimuspomenenanjihovsjajislavu.Onisadatekuumeni

102

poputgolemerijekezakrenepalimzvijezdama.Onitvorecrnu
rijekukojateeineprestanookreeosovinumogsvijeta.Iztog
crnog beskrajnog pojasa noi, koji se vjeito iri, izbija
neprekidnojutrokojesetratiustvaranju.Svakojutrorijeka
preplavljuje obale ostavljajui rukave i zapuke i sve one
ljuske mrtvog svemira razasute po alu gdje ja stojim
promatrajuioceanjutrastvaranja.
Stojei tu, na obali oceana, vidim ludog Georgea
naslonjenanazidpogrebnogpoduzea.Imanasebismijenu
malu kapu i celuloidni ovratnik, ali nema kravate; sjedi na
klupipokrajlijesa,ni alostanninasmijeen.Sjeditumirno,
kaoaneo tojesiaosneke idovskeslike, ovjekulijesu,
kome je tijelo jo dobro sauvano, obuen je u skromno
takasto odijelo, upravo Georgeove veliine. Ima na sebi
ovratnikikravatudsatudepunaprsluku. George gavadi,
s\laiistavljanaleddoksenepresvue.Neeleiukrastisat,
stavljaganaleddolesa. ovjekleinaledusceluloidnim
ovratnikom oko vrata. Smrauje se kad George izlazi iz
pogrebnogpoduzea.Sadimanasebikravatuidobroodijelo.
Navraaseuduannaugludaikupiknjigualakojujevidiou
izlogu;zapamujenekolikoalastojeiupodzemnojeljeznici.
TosualeJoeaMillera.
TaonouistisatnadansvetogValentinaTanteMelia
aljepozdraverodbini.Imanasebisivuuniformu,akosajojje
razdijeljenaposredini.Piedajeveomazadovoljnakodsvojih
novopeenih prijatelja i da je hrana dobra. Ipak bi ih htjela
podsjetitidaihjeproliputzamoliladajojpoaljunekoliko
Fastnacht Kiichen35 ne bi li ih mogli poslati potom, u
paketu?Kaedadivnepetunijerastuokokantezasmeeispred
35

Pokladnica. (Prev.)

103

velikekuhinje.Kaedajeprolenedjeljebilanavelikojetnjii
dajevidjelamasusobovaikuniainojeva.Kaedaveoma
slabo zna pravopis, ali da ionako nije nikad bila dobra u
pisanju.Svisuveomaljubazniiimajumasuposla.Htjelabito
prijeFastnachtKiichen,zranompotom,akojemogue.
Zamolilajeupraviteljadajojihispekunanjenroendan,alisu
zaboravili. Kae neka joj poalju novina, jer ona voli itati
oglasnik. Jedanput je vidjela neki eir, kod Bloomingdalea,
misli,snienamujecijena.Modabijojmogliposlaiieirs
FastnachiKiichen?Zahvaljujesesvimanakrasnimestitkama
kojesujojposlalizaBoi jo ihsesjea,osobitoonesa
srebrnimzvijezdama. Svisureklidajeikrasna.Kaeda e
uskoroleiidaesemolitizasvenjih,jersuuvijekbilitako
dobripremanjoj.Hvatasemrak,uvijekotprilikeuovodoba,a
jatustojimpiljeiuzrcalooceana.Ledenovrijemeprotjee,ni
brzonisporo,samoleinanaledusceluloidnimovratnikom
ikadbimusebardigao,bilobidivno...predivno!Umranom
predvorjuTomJordanekadasiestari.Snjimsudvijedroce,
jednaodnjihpopravljasebipodvezicu;TomJordanjojpomae
da popravi podvezicu. U isto doba, pred veer, kako rekoh,
gospoaLawsonhodapogrobljudajojednompogledagrob
svogavoljenogsina.Njezindragimalideko Jack, kaeona,
iakomuje bilotridesetidvijegodinekadjeprijenekoliko
godinaodapeo.Reklisudajeumroodsranereume,alije
injenicadajenjenvoljenisinpokupiotolikospolnihbolesti
daje,kadsuiscijedilignojiznjega,smrdiokaoklistir.inise
dasegospoa Lawson uopetoganesjea.Tojenjendragi
malidekoJackigrobmujeuvijekuredan;onanosikomadi
jelenje koe u torbici da mu svaku veer ulati nadgrobni
spomenik.

104

Uistodoba,usumrak,leinaleiondjenaledu,astari
stoji u telefonskoj govornici sa slualicom u jednoj ruci i s
neimtoplimivlanim,toimakosu,udrugojruci.Telefonira
nam da ga ne ekamo na veeru, da mora izvesti neku
muterijuidaesekasnovratiti,nekabudemobezbrige!Ludi
George okreestraniceknjige alaJoeaMillera.Malodalje,
premaMobileu,uvjebavajuSt.LouisBluesbezijednenote
predsobom,aljudisamotonisupoludjelisluajuitojuer,
danasisutra.Svisamotonisusilovani,drogirani,povrijeeni,
pijaniodtenoveglazbekojaizbijaizznojaasfalta.Uskoroe
svagdje biti isto doba, naprosto e se okrenuti brojanik ili
lebdjetinadzemljomubalonu.Ovojedobakavanskihtralera
kojisjedeokoobiteljskogstola,svakiodnjihoperiranzbog
neegadrugog,aonojsazaliscimaisdebelimprstenjemna
prstimabilojeteenegobilokomedrugomezatotojemogla
tosebipriutiti.
FantastinojeJijepouovodobakadseinidasvatko
ide svojim osobnim putom. Ljubav i umorstvo, jo ih dijeli
nekolikosati.Ljubaviumorstvo,slutimkakodolazestamom:
novoroenadtoizlaziizutrobe,mekano,ruiastomesokoje
ese zaplestiubodljikavu icuivritatisvuno itrulitikao
mrtvakosttisuumiljaniodakle.Ludedjevicesneimledenim
uilamakojepotiuljudedapodiunovezgrade,imukarcis
pseimogrlicamaokovratakojigazekrozblatokojeimdopire
dooiju,pa ecarelektricitetazavladativalovima.Odonoga
tojeusjemenupiamugaeodstraha:novnovcatsvijet
ispiljujeseizjajetai,makolikobrzojapisao,stansvijetne
umiredovoljnobrzo.ujemnovemitraljezeimilijunekostiju
razmrskaneuistimah;vidimpsekakobjesne,igolubovekako
padajuspismimaprivezanimzaglenjeve.

105

Uvijek samo veselo i vedro, bilo sjeverno od

Delanceyjeveulice,bilojuno,premagnojnojcrti!Mojedvije
mekanerukeutijelusvijetakopajupotoplomdrobu,slaui
razgrauju,sijekugaiiznovazaivaju.Dodirtoplatijelakoji
poznajekirurg,sostrigama,bradavicama,irovima,hernijama,
rakovim izdancima, mladim korabicama, tipaljka ma i
khjetima,karamaitropskimraslinjem,otrovimaiplinovima
zatvorenim iznutra i pomno obavijenim koicom. Iz
proupljenihvodovaljubavizbijakaoplinizkanala:pomamna
ljubav s crnim rukavicama i sjajnim komadiima podvezice,
ljubavtovaeidae,ljubavskrivenauburetukojadieep
iznooiuno.Ljudikojisuprolazilikrozradionicumogoca
odisalisuljubavlju:bilisutopliivinski,slabiinemarni,brze
jahteuravnoteeneseksom,akadsuploviliporedmeneunoi,
kadili su mi snove. Stojei u sreditu New Yorka, uo sam
zveckanje kravljih zvonaca, ili, kad bih okrenuo glavu, ouo
sam slatku, slatku glazbu samrtnikog hropca, crvena crta
prekostranice,anasvakomrukavuplakavica.Istegnuvisamo
malovrat,stajaosamiznadnajviegneboderaigledaoodozgo
koloteinekojesuzasobomostaviligolemikotaisuvremenog
progresa.Nitaminijebilopreteko,samoakojenosilomalo
jadaitjeskobeusebi.Cheznous36bilesusveorganskebolesti
inekolikoneorganskih.Kaokamenikristalsmoseirili,od
jednogzloinadodrugoga.Veseovrtlog,ausrednjegamoja
dvadesetiprvagodinapokrivenavepatinom.
Ikadsevienieganebudemsjeao,sjeatuseone
noikadsamdobiotriper,astaribiotakogrdnopijandaje
legaoukrevetsasvojimprijateljemTomomJordanom.Lijepo
jeidirljivobitivaniidobivatitriperkadjeobiteljska astna
36

Kod nas (Prev.)

106

kocki,kadjealpari,takorei.Nebitiondjezaonogdum
busa,kadsemajkaiotacrvajunapodu,ametlaletipozraku.
NebitiondjeprihladnomjutarnjemsvjetlukadTomJordan
kleiimolizaoprotenje,aliganedobivaakninakoljenima,
jer kruto srce jedne luteranke ne zna ta znai oprotenje.
Dirljivojeilijepo itatisutradanujutrounovinamakakosu,
otprilike u isto doba prethodne noi, onoga pastora koji je
sagradiokuglanuzatekliumranojsobisgolimdjeakomna
krilu!Alionozbogegajetobolnodirljivoilijepojesttoda
samja,neznajuizasveto,doaosutradankuidazatraim
doputenjedaseoenimenomkojamijemoglabitimajka.A
kad sam rekao oenim, stara je zgrabila no za kruh i
nasrnulanamene.Sjeamse,kadsamizlazioizkue,dasam
zastaopredormaromzaknjigedadohvatimjednuknjigu.A
naslovjetojknjizibio Roenjetragedije.Smijenojeto,
zbogmetleprethodnenoi,zbognoazakruh,zbogtripera,
pastorauhvaenanadjelu,zbogvaljuakatosuseohladnjeli,
zbograkovihizdanakaitakodalje...jasamtadamisliodasu
svitraginidogaajiuivotuzapisaniuknjigama,adajeono
tosedogaaizvannjihtekrazblaenakojetarija.Misliosam
dajelijepaknjigabolestandiomozga.Nisamuopepomislio
dabiciosvijetmogaobitibolestan!
Hodamamotamosazamotkompodmikom.Krasno
vedro jutro, recimo, a pljuvanice sve oprane i ulatene.
Mrmljamusebi,dokstupamuWolworthovuzgradu:Dobro
jutro, gospodine Thorndike, krasno jutro danas, gospodine
Thorndike. elite li ta dati saiti, gospodine Thorndike?
GospodinThorndikene elijutrosnitadatisaiti;zahvaljuje
mi tosamgaposjetioibacaposjetnicuukoaruzasmee.
Nimalo obeshrabren, okuavam sreu u zgradi American

107

Expressa. Dobro jutro, gospodine Hathaway, krasno jutro

danas!GospodinHathawaynetrebadobrakrojaaonima
dobrakrojaavetridesetipetgodina.GospodinHathawayje
malorazdraeni,bogami,imapravo,mislimsijaposruiniza
stube.Krasno,vedrojutro,nema ta,padabihseoslobodio
trpkaokusauustima,aistotakoidabihbaciopoglednaluku,
vozimsetrolejbusomprekomostaisvraamk krticikojise
zove Dyker. Dyker je ovjek zauzet poslom, ovjek koji
poaljeporuakikomeoistecipeledokjede.Dykerpatiod
ivanesmetnjekojujezadobiojebanjemnasuho.Kaedamu
moemosaitiodijeloodtakastetkanineakomunebudemo
viedodijavali svakimjesec.Djevojcijebilosvega esnaest
godinapasebojaodanezanese.Jest,vanjskedepove,molim
lijepo!Osimtoga,onimaenuitrojedjece.Osimtoga,uskoro
esekandidiratizasucazasucaOstavinskogsuda.
Pribliavasevrijemematinejama.Vraamsenabrzinu
u NewYork isvraamu Burlesku gdjepoznajemvratara.
Prva tri reda uvijek su ispunjena sucima i politiarima.
DvoranajezamraenaiMargiePennettistojinaisturenojdasci
uprljavombijelomtrikou.Onaimanajdivnijedupeodsvih
enanapozornicamaitosviznaju,paiona.Poslijepredstave
hodam bez cilja gledajui kina i idovske trgovine
delikatesnomrobom.Stojim asaknabazarupodarkadamai
sluam sirenske glasove to dopiru iz zvunika. ivot je
naprosto neprekidan medeni mjesec s okoladnom tortom i
pitomodbrusnica.Ubacinoviuprorezividjeteenukako
sesvlainatravi.Ubacinovi idobit e umjetno zubalo.
Svijetsestvaraodnovihdijelovasvakoposlijepodne:uprljani
se dijelovi alju u kemijsku istionicu, istroeni se dijelovi
kartirajuiprodajukaorabljenaroba.

108

Idem u centar, pored gnojne crte, i bazam po

predvorjimavelikihhotela.Akohou,mogusjestiipromatrati
ljudekakohodajupopredvorju.Svivrebajuneto.Svatase
zbivanasvakomkoraku, ovjekseizbezumljujeodnapetosti
ekajui da se to dogodi. Nadzemna eljeznica juri mimo,
taksiji trube, kola hitne pomoi tutnje, zakivaoi zakivaju
zakovice.Hotelski tekliiuraskonimlivrejama traeljude
kojiseneodazivajunasvojaimena.Uzlatnomzahodudolje
mukarcistojeureduekajuidasepopiaju;svejeodpliai
mramora,mirisisuprofinjeniiugodni,vodaselijepoizlijevau
koljku. Na ploniku hrpa novina, naslovi im jo vlani od
umorstava, silovanja, arsena, trajkova, krivotvorenja,
revolucije.Ljudigazejedandrugoganebiliseprovercaliu
podzemnu eljeznicu. Prijeko, u Brooklynu, eka me jedna
ena.Moglabimibitimajka,aekamedasevjenamsnjom.
Sin joj ima TBC i ne moe se vie dii iz kreveta. Vraja
enskapenjeseusvojupotkrovnicudaspavasmukarcemdok
jojsinususjednojsobiiskaljavaplua.Osimtoga,upravoje
napravilapobaajpane elimdaopetzatrudni barnesad
odmah.
Ljudi se vraaju s posla i podzemna je eljeznica
poprite borbi u slobodnom rvanju. Priklijeten sam tako
vrstouznekuenudajojosjeamdlakenapizdi.Zglobovina
prstimapripijenisumitako vrstodajojpravimudubinuu
spolovilu.Onagledapredase,usiunutakuupravoispod
mogdesnogoka.DoKanalskeulicepolazimizarukomdajoj
ugurampenistamogdjesumibilirunizglobovi.Onastvarjoj
skaekaoludai,bilokudadasevlakokrene,onajeuvijeku
istom poloaju vizavi mog pimpeka. ak i kad se rulja
razrijedila,onastojiuzamesazdjelicomisturenomnaprijedis

109

pogledomprikovanimzaonusiunutakuupravoispodmog
desnogoka.KodOpinskevijeniceonaizlaziadamenijeni
pogledala.Penjemsezanjomdoulicemisleidaesemoda
okrenuliireimibardobardan,ilimidopustitidajojkupim
ledenuokoladupredmnijevajuidajemogukupiti.Alikakvi,
odjurilajekaostrijelaadanijeokrenulaglavumzamilimetar.
Janeznamkakotoonemogu.Milijuniimilijuninjihstoje
svakidanbezdonjegrubljaijebusenasuho.taradenakraju
tuirajuse?Trljajuse?Dajemdesetnajedandasebacena
krevetisvrestvarprstima.
Bilokakomudrago,bliiseveerajahodamtamo
amostakvomerekcijomdasamotomineprsnelic.Svjetina
jesveguaigua.Svisadnosenovine.Nebojezakreno
iluminiranom robom od koje je svaki pojedini artikal
zajameno ugodan, zdrav, trajan, ukusan, beuman,
nepromoiv,neunitiv, neeplusultra, bezkojegabi ivotbio
nepodnosiv,daivotnijevenepodnosivzatotonemaivota.
Upravo je vrijeme kad stari Henschke odlazi iz krojake
radionice u kartaki klub u centru grada. Zgodan mali
honorarniposaokojimsebavidodvasataujutro.Nemaba
mnogo posla samo sprema eire i kapute od gospode,
raznosipienamalomposluavniku,praznipepeljareipuni
kutijesa ibicama.Zaistaveomaugodanposao,kadseuzme
sveuobziir.0ponopripravimaluzakuskuzagospodu,akoje
onizaele.Tusu,naravno,lipljuvaniceizahodska koljka.
Alisutotakvagospodadasvetozaistanijenita.Paonda,
uvijeksenaemalosiraikeksakojemoegriskati,akatkadi
aica porta. Od vremena do vremena sendvi s hladnom
teletinom za sutranji dan. Prava gospoda! To se ne moe
porei. Pue najbolje cigare. ak su i opuci dobri. Zaista

110

veoma,veomaugodanposao!
Blii se vrijeme veeri. Veina je krojaa zatvorila
radionice zadanas.Nekolicinanjih,onikojimasumuterije
same osjetljive starkelje, ekaju nekoga da doe na probu.
HodajugoredoljesrukamanaturuSvisuotiliosimgazdei,
moda, krojitelja ili krpaa. Gazda se pita bi li morao opet
stavitinoveoznakekredomihoeli ekstiinavrijemeda
platistanarinu.Krojiteljgovoriusebi:Pada,gospodinetaji
taj,pajasno...da,jamislimdabitutrebalobitisamomalovie
...da,imatepotpunopravo...zbiljamalovisinalijevustranu...
da,ureditemovamtozanekolikodana...da,gospodinetaji
taj... da,da,da,da,da,da... Saivena odjeainesaivena
odjea visi na vjealici; bale platna uredno su sloene na
stolovima; samo u krpaonici gori svjetlo. Iznenada zazvoni
telefon.Gospodintajitajjenatelefonu,nemoedoiveeras,
ali bi htio da mu odmah poalju smoking, onaj s novim
pucetimakojajeizabraoprolesedmice,neemuvievaljda,
zamilogaboga,spadatisvrata.Krojiteljmeeeirnaglavui
oblai kaput i brzo tri niza stube na cionistiki sastanak u
Bronxu. Gazdaostajedazatvoriradionicuiugasisvasvjetla,
akoihjetkozaboraviougasiti.Momakkojeg aljedaodnese
smokingonjesam,aligatonesmetamnogo,jeremugnuti
krozulazzadostavurobepanitkoneenitaniznati.Nitkone
nalikujenamilijunaavienegogazdakaddostavljasmoking
gospodinu tom i tom. ivahan i dotjeran, ulatenih cipela,
oiena eira,opranihrukavica,ufitiljenihbrkova.Zabrinuti
bivajutekkadsjednuzaveeru.Nemajuteka.Danasnijebilo
narudbi.Nijebiloekova.Tolikosupotitenidazaspuudeset
sati,akadjevrijemespavanju,nemoguviespavati.
HodampoBrooklynskommostu...Jeliovosvijet,ovo

111

hodanjetamoamo,ovezgrade tosuosvijetljene,mukarcii
ene toprolazemimomene?Gledanikakoimseusnemiu,
usne mukaraca i ena to prolaze mimo mene. 0 emu
razgovarajunekiodnjihveomaozbiljno?Nevolimgledati
ljudekojisutakomrtvakiozbiljnikadjapatimvieodbilo
kogaodnjih.Jedanivot!Aimamilijunaimilijunaivotakoji
semoguproivjeti.Dosadanisamimaoamaba nitareio
sebi.Amabanita.Bitedanemamtriiste.Trebalobidase
vratimupodzemnueljeznicu,dazgrabimnekuenuisilujem
jenaulici. Trebalo bidasevratimgospodinuThomdikeu i
pljunemmuulice.TrebalobidastanemnaTimes Squareus
pimpekomuruciidaseispiamukanal.Trebalobidazgrabim
revolveripucampravourulju.Stari ivikaomalibog.Oni
njegovipajdai.Ajahodamtamoamoizelenimodmrnjei
zavisti.Akadsevratim,staraejecati,samotojojsrcenee
pui.Nemoguspavatinoukadjesluam.Ijajemrzim to
takojeca.Jednomepljaka,drugomekanjava.Kakodaje
sasluamiutjeimkadnajvieodsvega elim dajojpukne
srce?
HodampoBoweryju...auovojedobatolijeppanjak
zelenkaobale.Svodnici,kuhari,narkomani,prosjaci,lopovi
na strai, gangsteri, Kinezi, digii, pijani Irci. Svi su eljni
malo hrane i mjesta za orenje. Hodam i hodam i hodam.
Dvadesetijednamijegodina,bijelacsam,roeniodrastaou
NewYorku,miiavegrae,zdravepameti,dobarrasploiva,
bezloihnavikaitd,itd.Zapisitokredomnaplou.Rasprodaja
alpari.Nisampoinionikakavzloin,osim tosamserodio
ovdje.
U prolosti je svaki lan nae porodice radio neto
svojimrukama.Jasamprvilijenipasjisinsokretnimjezikomi

112

zlimsrcem.
Plivam u svjetini, brojka meu ostalima. Krajan i
prekrajan.Svjetlasvjetlucajupaleseigase,paleseigase.
Katkadjetoautomobilskaguma,katkadgumaza vakainje.
Tragedijajeutometonitkonevidioajniizraznamomlicu.
Tisueitisuenasimaiprolazimojedanporeddrugogaadase
ineprepoznamo.Svjetlaposkakujukaoelektrineigle.Atomi
ludujuodsvjetlostiivruine.Izastaklajepoar,anitane
izgor.ijeva.Ljudimapucajulea,ljudimapucajumozgovinebi
liizmislilistrojkojimerukovatidijete.Kadbihsamomogao
naitohipotetinodijetekojetrebadaupravljatimstrojem,
daobihmuekiurukeirekaomu:Razbijga!Razbijga!
Razbijga!Razbijga!Tojesvetomogurei.Starise
vozi u otvorenu landaueru. Zavidim gadu na njegovu
duevnommiru.Pajdamujeuznjega,alitraviskijautrbuini.
Prstiminanogamaopritaviliodzlobe.Dvadesetgodinapreda
mnom,asvakisatjesvegore.Guime.Zadvadesetgodina
neebitiblagih,simpatinihljudikojiekajudamepozdrave.
Svaki pajda koji sad prolazi jest bivol koji se izgubio i
zauvijeknestao. elikibetonmeukldjetie.Plonikjesve
tvriitvri.Novisvijetmeizgriza,izvlauje.Uskorominee
vietrebatiniimena.
Neko sam mislio da me ekaju svakakve divote.
Mislio sam da mogu sagraditi svijet u zraku, kulu od iste
bijele pljuvake koja e me uzdii iznad najvie graevine,
izmeuopipljivogaineopipljivoga,smjestitimeuprostorkao
glazbu,gdjesesveruiapogiba,aligdjeujabitinepovrediv,
velik, boanstven, svetinja nad svetinjama. J a sam to
zamiljao,ja,krojaevsin.Jakojisamponikaoizmalogiras

113

golemaikrnastabla.Uupljiniiradopiraojedomeneaki
najslabiji drhat zemlje: bio sam dio velikog stabla, dio
prolosti,svrikomilozom,sponosom,ponosom.Akadsam
paonazemljuitubiopokopan,sjetiosamsetkosam,oda'k1
esam.Sadsampropao,ujeteli?Neujeteme?Jazavijami
vritimzarmeneujete?Ugasitesvjetla!Razbijtearulje!
ujete li me sad? Glasnije, kaete Glasnije! Pa zaboga, zar
tjerateegusamnom?Jesteligkihi,nijemiislijepi?Moramli
strgatiodjeusasebe?Moramliplesatinaglavi?
Dobroonda!Plesatuvam!Veselokolo,brao,nekase
samovrtiivrtiivrti!Dobacitemijojedneflanelskehlaekad
isteve tu.Inemojte zaboraviti, momci, dagajanosim na
desnoj strani. ujete li me? Neka se okree! Uvijek samo
veseloivedro!

114

JABBERWHORLCRONSTADT
TAJOVJEK,TALUBANJA,TAGLAZBA...
Onstanujeudnuuleknutavrta,nanekakvu bunovitu
proplankuusjenidrepanikaispinoza,himalajskihcedrovai
baobaba, kao u nekoj vrsti osjetljiva Buxtehudeova37 djela
proaranapokrilcimaifiljugama.Morateproikrozstraarnicu
ukojojpazikuasucebrkove confurioso kaouposljednjem
inu Ouida. Stanuju na drugom katu iza prozoravidikovca
podijeljenastupcimasizrezbarenimzauzdanimprepeliarimai
tumorimaumasnutkivu,sobveznicamaiivercimaizvjeenim
dasesue.IznaddugmetazazvoncepieJABBERWHORL
CRONSTADT, pjesnik, glazbenik, herbolog, meteorolog,
lingvist,oceanograf,staraodjea,koloidi. Ispodtogapie:
Obriitenogeiiseknitese! Aispodtogajerozetasnekog
starogodijela.
Neto je udno u svemu ovome, rekoh svojoj
kolegicikojasezoveDschillyZilahBey.Bitedaopetima
periodu.
Potosmopritisnulidugme,zaulismodijetekakose
dere, ciavo, prodorno tuljenje poput svretka ivoderskog
s>na.
Napokon dolazi Katja na vrata Katja iz Hesse
Kassela aizanje,tankakaotrlica,dreilutku odbijelog
porculana,stojimalaPinochinni.IPinochinnikae:Izvolite
ublagovaonicu,nisusejoobukli.Akadsamjezapitaohoe
37

Dietrich Buxtehude (1637-1707), njemaki kompozitor i orgulja koji je

razvio oblik tokate. (Prev.)

115

liseonidugooblaiti,jersmomiizgladnjeli,odgovorilamije:
Ma nee! Oblae se ve nekoliko sati. Pogledajte novu
pjesmukojujetatanapisaonakaminuje.
Idok Dschilly odmotavasvojzmijasti al,Pinochinni
sesmijuckaismijuckagovoreio,boe,amatajetosovim
svijetom,svetakokasni,ajesteliitalioonojlijenojdjevojici
kojajesakrilaakalicepodmadrac?Tojevrloudno,tatami
jetoitaoliznekevelikeeljezneknjige.
Nema nikakve pjesme na kaminu, ali ima kojeega
drugogAnatomijamelankolije,praznabocaPernodaFilsa,
Opalnomore,reanjburinuta,ukosnice,popisulica,okarina...i
strojzamotanjecigareta.Ispodstrojasubiljekezapisanena
jelovnicima,pozivnicama,toaletnompapiru,kutijamaibica...
SastanaksgrofojebicomCathcartu etiri ... opalescentna
sluzMicheletova ... flusovi...kotiledoni...tuberkulozni ...
akoUskrspadneBlagovijestinapera,uvajitestaruEnglesku
od tripera ... od ije boanske krvi potekne njegov
nasljednik...sob,vidra,kunazlatica,vatrenaaba.
Klavir stoji u kutu do prozoravidikovca, krhka crna
krinja sa srebrnim svjenjacima; crne su tipke odgrizli
prepeliari. Ima albuma oznaenih Beethoven, Bach, Listz,
Chopin, punih rauna, pribora za manikiranje, ahovskih
figura,pekulaikookica.Kadjedobrevolje,Cronstadtotvori
albumoznaenGoyaiodsviravamnetouCduru.Onzna
svirati opere, menuete, ekoseze, ronda, sarabande, preludije,
fuge, valcere, vojnike koranice; on zna svirati Czernyja,
Prokofjeva iliGranadosa,zna akimpoviziratiifukatineki
provansalskinapjevuistovrijeme.AlisvemorabitiuCduru.
Stoga nije ni vano koliko crnih tipaka nedostaje ni

116

razmnoavaju li se prepeliari ili ne razmnoavaju. Ako se

zvonopokvari,akosevodauzahoduneslijeva,akosepjesma
nenapie,akolusterpadne,akosestanarinaneplati,akoje
vodaiskljuena,akosesluavkenapiju,akoseslivnikzaepii
smee trune, ako prhut pada i krevet kripi, ako se cvijee
upljesnivi,akosemlijekoskiseli,akojeslivnikmastanitapete
izblijedjele,akojevijestzastarjelainevoljenedou,akoje
zadahlo iliakosurukeljepljive,akoselednetopi,akose
pedaleneokreu,svejesvejednoiravnodomora,jersesve
moesviratiuCduru,akosemaviknetedatakogledatena
svijet.
Iznenada se otvaraju vrata da propuste golemu
cpileptoidnu ivotinju gljiviastih brkova. To je Jocatha,
izgladnjelimaak,velika,pederskazvijerdlakekaoukrtice,sa
dvacrnaorahaskrivenapodravnimrepom.Trinaokolokao
leopard,zadiestranjunogukaopas,mokrikaosova.
Evo me odmah, kae Jabberwhorl kroz okvir
pominihvrata.Upravooblaimhlae.
Sad ulazi Elsa Elsa iz Bad Nauheima i mee
pladanjs aamacrvenimkaokrvnakamin./i\otmja ipai
zavijaibacakaseimijaue:imainko'ikozrnacrvenepapr'ke
namekanulopousvoHnjuke,vraknjukejojjemekankao
dumdumnuuik. Bacaka senaokolo, obuzeta velikim sijam
skimgnjevom,akostiurepusujojsitnijeodnajsitnijihsrdela.
Grebesagigrizetapete,valjaseuspiraliiirisekaocvjetni
vjeni, izbacuje vorove iz repa, stresa gljivice s brkova.
Progrizacijelipodsvedosripjesme.OnajeuCduruiskroz
naskrozluda.Oisujojfuksinoveboje,kaostaromodnapuceta
naprsluku;miastajeimatovita,smeakaoarnika,paonda

117

zelenakaoNil;drhtavajeidrmava,iosjetljivaidosjetljiva;
grizemisniokoruhoinabireuho.
Sad ulazi Anna Anna iz HannoverMindena i
donosikonjak,crvenupapriku,absintibocuumakaodsoje.A
sAnnomdolazemalehramovskemake Lahore, Mysorei
Cawnpore. Svisumujaciukljuujuiimajku.Valjajusepo
podu,onakosmeuranihglava,inemilosrdnosebuzoriraju.A
sadsepojavljuje isam pjesnikipita koliko je sati,iako je
vrijemerijekojujezbrisaosasvogpopisa,vrijeme,urodusa
smrti.Smrtjeiracionalanbroj,avrijemejerod,pajesadmali
pretkid dzmeu inova, meuin u kojem ozbiljan glumac
mijeapiedabimusepoelistezatieluanimiii.Vrijeme,
vrijeme, kae on, sipajui malo crvene paprike u konjak.
Vrijemezasve,iakojajedvadajo upotrebljavamturije,i
govoreitako,pregledavaLahorirepkojijeskvren,i,eui
sebinajniikraljenjak,dodajedajeupravoobloiosrebrom
nunikukojemetenaijedanprimjerakHumanitea.
Visteveomalijepi,kaeonDschillyZilahBey,au
toseponovootvarajuvrataiulaziJilluutozelenojhlamii.
Zarnijelijepa?kaeJab.
Svesenajednomproljepalo,akionavelikapederska
zvijerJocathasasvojimorasimasmeimkaocimetimekim
kaolii.
Napuhniuskuipokakaljajkljunukost!Jabimabolu
trbuhugdjebimuje enamoralaimati.Jedanputnamjesec,
redovito kao luna, spopada ga i obara, ne pomae mu ni
mazanjeuljem.Nitaosimkonjakaicrvenepaprikedamu
seeluanimiiiponustezati. Dat uvamtririjei,kae

118

on, dok se guska okree u tavi: muiav, suiav, bubu

Ijiav.
Zatonesjedne?kaeJill.Imaperiodu.
CawnporeleinaalbumuDvadesetietiripreludija.
Odsvirat uvam jedan brzi, kae Jabi, zaklopivi
poklopac velike crne krinje, proizvede plink, plenk, plank!
Izvest uvamjedan tremolo, kaei,posluivisesvakim
prstomdesnerukeuhitromnizu,udariubijeliCdurnasredini
klavijature, a ahovske figure i pribori za manikiranje i
neplaeniraunizaklepeukaopijanoskakanjebuha.Toje
tehnika! kaeon,aoisumusivkastozeleneiposuteinjem.
Samonetoletitakobrzokaosvjetlost,.1tosuaneli.Samo
aneli mogu letjeti tako brzo kao svjetlost. Treba (tisuu
svjetlosnihgodinadoplaneteUrana,alijonitkonijebiotamo
nitieikadtitiEvovamnedjeljnihnovinaizAmerike.Jesteti
ipazilikakoljudiitajunedjeljnenovine?Najprijentracijeu
rototisku, onda stranicu sa stripovima, iuta sportski stupac,
ondasvatice,ondaikazalineMiesti,ondarecenzijeknjiga,a
onda glavne naslove. Rekapitulacija. Ontogenezafilogeneza.
Definirajteizniepaneetenikadupotrebljavatirijeikaoto
su vrijeme,smrt,svijet,dua.Usvakojtvrdnjiimapojedna
malazabluda,pazabludarastesvevieiviedokgujanebude
zgaena.Pjesmajejedinastvarbezmane,akoznatekolikoje
sati.Pjesmaje pauinakojupjesnikispredaizvlastita tijela
premalogaritamskomraunuvlastiteslutnje.Onauvijekima
pravojerpjesnikpoinjeodsredineiprobijasenapolje...
Zvonitelefon.
Pitagora jeimaopravo... Newton jeimao pravo...

119

Einsteinimapravo...
Javisenatelefon,hajde!kaeJill.
Halo!Oui, c'estleMonsieurCronstadt. Et votre
nom,s'ilvousplait?38Bimberg?ujte,vigovoriteengleski,je
li?Ijaisto... ta?Jest,imamtristana zaiznajmitiiliza
prodati,ta?Jest,imakupaonicuikuhinjuizahodtakoer...
Ne,pravizahod.Ne,nijeupredsobljuustanu.Onajnakoji
sesjedne.Hoeteligaobloenasrebrnimilizlatnimlistiima?
ta ? Ne, nego zahod! Ovdje je ikod mene jedan ovjek iz
Mnchena, on je izbjeglica. Izbjeglica! Hitler! Hitler!
Compris?39 E,takoje.Imasvastikunaprstima,plavu...ta?
Amaozbiljnovamgovorim.Govoriteliviozbiljno?ta?ujte,
akomisliteozbiljno,plaaseugotovom...Ugotovom!Morate
poloiti gotovin u! ta? E pa, tako se ovdje kod nas radi.
Francuzinevjeruju ekovima.Prolitjedanmejedan ovjek
htioprevaritiza750franaka.Pada,amerikiek.ta?Pa,oko
tisuufranaka.Imanakatusobuzabiljar...ta?Ne...ne...ne.
Takve stvari nemamo mi ovdje, ujte, gospodine Bimberg,
morate shvatiti daste sad uFrancuskoj. E, tako je... Kadu
Rimu... ujte, nazovite me sutra, hoete li? Sad veeram.
Veeram.Jedem,ta?Aha,ugotovom...'Vienja!
Vidite,kaeonovakomiobavljamoposloveuovoj
kui. Brzo se radi, je li? Kupoprodaja nekretnina. Vi, ljudi,
iviteu arobnomcarstvu.Vimislitedajeliteraturasve.Vi
jedeteliteraturu.E,amiuovojkuijedemogusku,naprimjer.
Aha,sadjeveskoropeena.Anna!Wiegehtes?Nichtfertig?
38

Jest, ovdje gospodin Cranstadit. A kako se vi zovete, molim lijepo?

(Prev.)
39
Razumijete? (Prev.)

120

Merdealors!40 Tridjevojke...izbjeglice.Neznamodaklesu.
Netkoimjedaonauadresu.Krasnedjevojke.Krepke,bodre,
jedre, zdrave kao dren. Za njih nema mjesta u Njemakoj.
Einstein jezauzet pisanjempjesamaosvjetlu.Ovedjevojke
traenamjetenje,krovnadglavom.Znatelikogatkotreba
sluavku?Krasnedjevojke.Dobroodgojene.Alisamosvetri
zajednoznajunetoskuhati.Katjajenajboljameunjima:zna
glaati.Onadruga, Anna posudilajejuerodmenepisai
stroj...reklamijeda elinapisatipjesmu.Javasnedrim
ovdjedapietepjesme,rekaosamjoj.Uovojkuijapiem
pjesmeakoihuopetrebapisati.Viseuitekuhatiikrpati
arape! Nekako se snudila. ujte, Anna, rekao sam |o|, vi
ivite uimaginarnom svijetu. Svijetu ne treba vie pjesama.
Svijetutrebakruhaimaslaca.Moeteliproizvestiviekruhai
maslaca?Tojeono to ivisvijet trai.Nauitefrancuskipa
etemipomoiukupoprodajinekretnina.Pada,ljudimoraju
imati krovnadglavom.Smijeno.Alitakojesadusvijetu.
Uvijek je bilo tako, samo to ljudi nisu nikad prije u to
vjerovali. Svijet je stvoren za budunost... za planet Uran.
NitkoneenikadposjetiliplanetUran,alitojesvejedno.Ljudi
morajustanovatinegdjeijestikruhimaslac.Radibudunosti.
Tako je bilo u prolosti. Tako e biti i u budunosti.
Sadanjost?Sadanjostnepostoji.Postojisvijetkojisezove
Vrijeme, ali ga nitko ne umije definirati. Postoji prolost i
postoji budunost, a Vrijeme protjee kroz sve to kao
elektrina struja. Sadanjost je imaginarno stanje, stanje u
snu ...oksimoron. Eto rijei za vas poklanjam vam je.
Napiite pjesmu o njoj! Ja imam previe svog posla ...
kupoprodaja nekretnina ne da mi odahnuti. Moram imati
guetineiumakaodbrusnica...Cuj,Jill,kojusamonorije
40

I Anna! Kako ide? Nije gotovo? K vragu onda! (Prev.)

121

traiojuerurjeniku?
Omoplat?doekaJill.
Ne,nijeto.Omo...orno...
Omfalos?
Nije,nije.Omo...omo...
Sjetilasamse,viknuJill.Omofagija!
Omofagija,takoje!Sviavamsetarije?Uzmiteje!
taje?Nepijete. Jill,gdjeje,dovraga,onajmikserkojisam
nekidannaaouliftuzajelo?Moetelitozamislitimikser!
Uostalom, vi, ljudi, ini se da mislite da je literatura neto
prijekopotrebno.Anije.Onajenaprostoliteratura.Ijabihse
mogaobavitiliteraturomkadnebihmoraoprehranjivatiove
izbjeglice.Htjelibisteznati tajesadanjost?Pogledajteonaj
prozorondje!Ne,neonaj...negoonajgore.Onaj!Svakidan
sjedeondjezaonimstolomikartajuse samonjihdvoje.
Onajeuvijekucrvenojhaljini.Aonuvijekmijeakarte.Toje
sadanjost. A ako tome dodate jo jedan svijet, dobivate
konjunktiv...
Zaboga,idemdavidimtaradetedjevojke,kaeJill.
Ne,neide!Toonejedvaekajudatidoeidaim
pomogne. One moraju nauiti da je ovo zbiljski svijet. Ja
elimdaonetoshvate.Poslijeuimnainamjetenja.Jaimam
masu namjetenja na raspolaganju. Neka mi najprije neto
skuhaju.
Elsakaedajesvespremno.Hajde,idemounutra.

122

Anna,Anna,odnesite teboce unutrai stavite ihna

stol!
AnnagledazdvojnoJabberwhorla.
Etoti!Nisujoniengleskinauile.Staujasnjima?
Anna... Hier! 'Raus mit 'em' Versteht?41 I natoi si neto,
migavaidiotkinjo!
Blagovaonica je blago osvijetljena. Na stolu je
svijenjak, jedai pribor blista. Ba dok sjedamo, zazvoni
telefon.Annaskupljadugakuvrpcuiprenosiaparatsklavira
nakredenc,zaleaCronstadtu.
Halo! dereseoniolabavljujedugakuvrpcu. Ba
kao crijeva... Halo! Oui, madame... je suis le Monsieur
Cronstadt...etvotrenom,s'ilvousplait?Oui,ilyaunsalon,un
entresol,unecuisine,ilcuxchambresacoucher,unesallede
bain,uncabinet ...oui,madame.Non,cen'estpascher,pas i
lici du tout... on peut s'arranger facilement... vous voulez,
madame...Aquelleheure?Oui...avecplaisir...Comment?Que
ditesvous?Ahnon!Aucontraire!aseraunplaisir...ungrand
plaisir...Aurevoir,madame!42
Izalupitelefonom KssdieHand,madame43?Jel
41

Ovamo! Van s tim! Razumijete? (Prev.)

Jesam, gospoo ... ja sam gospodin Cronstadt ... a kako se vi zovete,
molim lijepo? Jest, ima jedan salon, mezanin, kuhinja, dvije spavae sobe,
kupaonica, klozet ... jest, gospoo. . . Ne, nije skupo, uope nije skupo...
lako emo se pogoditi. .. kako vam drago, gospoo...
U koliko sati? Jest - vrlo rado ... Kako? ta kaete'
Ama ne! Naprotiv! Bit e mi drago... neobino drago. ... neobino drago . . .
Do vienja, gospoo! (Prev.)
42

43

Ljubim ruke, gospoo! (Prev.)

123

elitelidavaspoeempoleima,madame?Pijetelikavus
mlijekom,gospoo?eliteli?...
uj,kaeJill,tkojetobio,dovraga?Biosiprilino
ljubazansnjom.Oui,madame...non,madame!Jelitiobealai
daetepoastitipiem?Okreuisenama:Zamislite,juer
je doveo ovamo gore neku glumicu dok sam seja kupala...
NekuflundruizCasinodeParis...ionagajeodvelaiopila...
Nijebilotako, Jill. Ovakojebilo...jajojpokazujem
divanstan sliftomzajelo aonamikaehoetelimi
pokazati vau poeziju p o 6 s i e ... bolje zvui na
francuskom...itakojedovedemovamogoreionamikaeja
uvamtotampatinabelgijskom.
Zatonabelgijskom,Jab?
Zato to je ona bila belgijka ili Belgijanka.
Uostalom, zar nije svejedno na kojem se jeziku tampaju
pjesme?Netkoihmoratampati,inaeihnitkoneeitati.
Alizatotijetoponudilatakonabrzinu?
Timenepita!Valjdazatotosudobre.Zatobiljudi
inaehtjelitampatipjesme?
Makarta!
Etovidite!Onaminevjeruje.
Naravnodatinevjerujem!Akoteulovimdasidoveo
ovamogorebilokakveprimadoneilibalerineiliartistkinjena
trapezu,ilibilotatojefrancuskoitonosisuknju,vidjete
svogboga!Osobitoakotiponudedaetitampatipjesme!

124

Etogana,kaeJabberwhorl,sivkastozelenisjajkast.
Eto zato se ja bavim kupoprodajom nekretnina...
Hajdejedite,ljudi...Jasamnastrai.
Onmijeajojednudozukonjakaipaprike.
Jamislimdasivedostapopio,kaeJill.Kolikosi
ihve,zaboga,popiodanas?
udno, kae Jabberwhorl, njusamlijepopodmirio
prijenekolikominuta ba prijenego tostevidoli a
sebenemogupodmiriti...
Boe sveti, gdje je ta guska! kae Jill. Oprostite,
idemdavidimtaradetedjevojke.
Ne, neide kae Jab i gura je natrag unaslonja.
Lijepoemosviovdjesjeditiiekati...ekalidavidimotae
biti.Modaguskaneenidoi.Sjedit emoovdjei ekati...
vjeitoekati...baovako,sasvijeamaipraznimtanjurimaza
juhuizastorimai...Mogulijepozamislitikakosjedimoovdje,
anetkovanibukazidokonas...Misjedimouvd|eiekamo
Elsu da donese gusku, a vrijeme prolazi, i pada mrak, i mi
sjedimoovdjedaneidane...Vrijedelitesvijee?Pojelibismo
ih.Aonocvijeeokonjih?Injega.Pojelibismostolice,pojeli
bismo krevet , pojeli bismo budilicu, pojeli bismo make,
pojelibismozastore,pojelibismoraune,isrebrninu,itapete,i
stjeniceodozdo...pojelibismovlastiteizmetineionajzgodni
mladi zametak koji Jill nosi u sebi... pojeli bismo jedno
drugoga...
UpravoutomasuulaziPinochinnidanampoelilaku
no.Nekakojeoborilaglavuipogledjojjeudnovat.

125

ta je tebi veeras? pita je Jill. Nekako si

zabrinuta.
Amaneznam tajeto, kaemala. Netobihvas
htjela pitati... To je strano komplicirano. Zbilja ne znam
smijemlireitamislim.
ta to, mazo moja? kae Jab. Reci sve otvoreno
pred ovom gospoicom i ovim gospodinom. Njega valjda
poznaje.Hajde,nasuncestim!
Mala jo stoji oborene glave. Krajikom oka die
previjanpoglednaoca,aondaiznenadalanu:
Ama ta je to sve posrijedi? Zato smo mi uope
ovdje? Moramo li imati svijet? Je li ovo jedini svijet koji
postoji,izatojejedini?Tojeonotobihhtjelaznati.
AkojeJabberwhorlCronstadtbiopomalozauen,nije
seninajmanjeodao.Uzimajuinehajnosvojkonjakisipajui
unjmalocrvenepaprike,onjojradosnoodgovori:
uje,dijete,prijenegototiodgovorimnatopitanje
akoba eli datiodgovorimnatopitanje morat e
najprijedefiniratisvojuterminologiju.
Upravotadadopreizvrtadugprodoranzviduk.
Movvgli!kaeCronstadt.Recimunekadoegore.
156
Doitegore!kaeJillprilazeiprozoru.
Nemaodgovora.

126

Bitedajeotiao,kaeJill.Nevidimgavie.
Sadserazlegnuenskiglas.
IIestsaoul...completementsaou1.a1
Odveditegakui!Recijojnekagaodvedekui!dere
seCronstadt.
Monmari ditqu'ilfaut rentrerchezvous...oui,chez
vous.3
Y'enapas!3dopireizvrta.
Reci joj neka ne izgube moj primjerak Poundovih
Pjevanja, dere se Cronstadt. I nemoj ih opet zvati gore...
nemamomjesta. Imamotamandovoljnomjesta zanjemake
izbjeglice.
Sramota,kaeJillvraajuisestolu.
Opetsevara,kaeJab.Tojejakodobrozanjega.
Ama ti si pijan, kae Jill. Uostalom, gdje je ta
prokletaguska?Elsa!Elsa!
Manigusku,draga!Ovojeigra.Miemoovdjesjediti
inadivjetiih.Praviloje,demsutraidemjueralinikad
demdanas...Zarnebibilodivnokadbistevi,ljudi,sjedili
ovdjebakaotosjedite,ajadasesmanjujemsvevieivie...
doknobihpostaotekmajuna,siunatakica...takodabiste
morali imati povealo da me vidite? Bio bih mrljica na
stolnjakuigovoriobih:Timur...limur!Avibistepitaligdje
je? A ja bih rekao: I i m u r, logodedalije, glikofosfat,
Billancourt.Ti

127

II'manje.,mrtavpijan.(Prev)
1Ma]mukaedasevratitekui...jest,kui.(Prev)
tNemamomikue!(Prev.)
157
mur...O,timbustralalanizkoevitukonicu...avi
bisterekli...
Boe sveti, Jab, pa ti si pijan! kae Jill. A Jab
berwohorlsjakaodveselkastasjaja,obrstemuoibujibaja.
Zaasemubitihladno,kaeJillustajuidapotrai
ogrtabezrukava.
Takoje, kaeJab. Sve toonakaeistinaje.Vi
mislitedasamjaveomazagriljivovjek.Vi,kaeonmeni,
visasvojimmongolskimglagolima,prelaznimineprelaznim,
zarneviditekakvosamjaprijaznostvorenje?Vineprestano
govoriteoKini...ovojeKina,zarnevidite?Ovo...kojeovo?
Daj mi ogrta, Jill, hladno mi je. Uasnaje ovahladnoa...
hladnoakaopodledenjakom.Vamaje,ljudi,toplo,aliseja
smrzavam.Osjeamkakoseopetsputajuledenipokrivai.To
je injenica. Sve se lijepo valja, dolar pada, stanovi se
iznajmljuju,izbjeglicesusveizbjegle,klavirjeudeen,rauni
suplaeni,guskajepeenai tasad ekamo?Idueledeno
doba! Poinje sutra ujutro. Prii ete prozoru i sve e biti
duboko smrznuto. Nee vie bili problema, nee vie biti
historije,neeviebitiniega.Sveebitirijeeno.Sjeditemo
evoovakoiekatiAnnudadonesegusku,anajednomceseled
poetivaljati ponama.Ve osjeamtustrahovitu hladnou,
kruhsavpokrivenledenicama,maslacpobijelio,guskaguena,

128

zidovibijesnobijeli.Aonajanelak,onajsjajnimladizametak
koji Jill nosi u trbuhu, on e se smrznuti u utrobi, sluzavi
nespretnjakovi s ledenim krilima i puevskim usnama.
Zumba,zumba,isveesesmiritiiutihnuti.Recitenetotoplo!
Menisusenogesmrzle.Herodotkaedafeniks,kadmuugine
otac, balzamira njegovo tijelo u jaje od mirhe i jedanput u
petstogodina,ilitakonekako,prenositomalojajebalzamirano
mirhomizarapskepustinjeuhramsuncauHeliopolisu.Svia
livamseto?PremaPliniju,postojisamojednojajeujedan
mah,akadpticaopazidajojsebliikraj,onasavijegnijezdo
od kasijinih granica i tamjana i ugine u njemu. Iz tijela u
gnijezdurodisemalicrvkojisepretvoriufeniksa.Odatleben
nu,simboluskrsnua,tavelitenato?Trebaminetotoplije.
Evo jo jedne prie ... Vatrenjaci se u Bugarskoj zovu n i
stingares.Onipleunavatrinadandvadesetiprvisvibnja,kad
seslavesvetaHelenaisvetiKonstantin.Pleunaeravicidok
nepomodreulicu,aondaproriu.
Tomiseuopenesvia,kaeJill.
Nimeni, kaeJab. Menisesviaonaoduinim
crviima koji izlijeu iz gnijezda da bi uskrsnuli. I Jill ima
jednogausebi...onbujaibuja.Nemoestati.Juerjebio
punoglavac,asutraebitivrijeekozjekrvi.Tekojereita
ejobiti...nemislimnakraju.Umireugnijezdusvakidan,a
sutradanseopetraa.Prisloniteuhonanjentrbuh...moete
muutizujanjekrilimaZzzzzzz...zzzzzz.Bezmotora.Divota!
Onaihimanamilijuneusebiionisvizujeondjeunutriihtjeli
bi napolje. Zzzzzzz... zzzzzz. A kad biste samo turili iglu i
probuilikesicu,svibiizletjelizujei...zamislite...velikoblak
duinihcrvia...milijuninjih...itolikobigustbiorojdane
bismovidjelijedandrugoga...Toje injenica!Nijepotrebno

129

pisatioKini.Piiteotome!Oonometojeuvama...o
159
velikoj vrtoglavoj vertebrati... o zoosporama i leu
kocitima ... o prasnicama i lipicama ... svako je od njih po
jedna pjesma.Imeduza jepjesma najbolja vrsta pjesme.
Bocnejetu,bocnejetamo,onaseizmieiizvija,drhtavajei
hladetinasta, ima debelo crijevo i utrobu, crvolika je i
sveprisunja.IMowgliuvrtukojifukaradistanarine,ionje
pjesma,pjesmasvelikimuima,teturava,perecastapjesmas
logamundijom zaljubljenog pogleda. On ima okrugle,
aurikularnedaedali,okruglerisovenaliknacrvendaevaprsa,
kojiseotvarajukaootvorenilandauer.Onteturanatetivama
dokpupue...onteturakroztetovsketrsketitrajuisesvojim
tr^animtrijekama...Mowgli...owgli...tisakitijesak...
Ongubipamet,kaeJill.
Opet se vara, kae Jabber. Upravo sam naao
pamet,samotojetodrugijapametnegotostevimislili.Vi
mislitedapjesmamoraimatikoricenasebi.Onog asakad
netonapiete,pjesmaprestaje.Pjesmajesadanjostkojune
moete odrediti. Proivljavate je. Sve je pjesma ako ima
vrijeme u sebi. Ne morate sevoziti feribotom niputovati u
Kinu da napiete pjesmu. Najljepa pjesma koju sam ikad
doivio bio je jedan kuhinjski sudoper. Jesam li vam ikad
priaoonjemu?Bilesudvijeslavine,jednasezvalaFroid,a
druga Chaud. Froid je provodio ivot in extenso, s pomou
gumene cijevi nataknute na njuku. Chaud je bio blistav i
skroman. Chaud je neprekidno curio, kao da ima triper. U
utorakipetakiaojeudamijugdje

130

160
jebilaklinikazavenerineslavine.Uutorakipetak
Froid je morao sam obavljati sav posao. On je bio lud za
poslom.Posaomujebiosve.Chaudasupakmoralimazitii
moljakati. Moralistemurei nemoj takobrzo,jerbivas
inaeofurio.Pokatkadbiradilislono,FroidiChaud,alijeto
bilomalokad.Usubotuuveer,kadsampraonogeusudoperu,
pomisliobihkakojesavrensvijetkojimvladajutiblizanci.
Nikad nita vie nego ti eljezni sudoperi s njegove dvije
slavine.Bezpoetkaibezkraja.ChaudalfaiFroid omega.
Vjenost.Znak1Blizancikojivladaju ivotomismru.Alfa
Chaud to tee kroz sve stupnjeve Fahrenheita i Reaumura,
krozmagnetskestrugotineirepoverepatica,krozvrelikotao
MauneLoeusuhosvjetlotercijarnogmjeseca;OmegaFroid
toteekrozGolfskustrujuumovarnodnoSargaskogmora,
toteekroztobolareiforaminiteie,krozsisavcekitovei
polarnerasjeline, toteekrozotonesvjetove,krozmivIve
katode, kroz mrtvu kost i suni trule, kroz tobolce i ticala
neoblikovamh svjetova, nedirnutih svjetova, nevienih
svjetova, neroeni i zauvijek propalih svjetova. AliaChaud
curi, curi; OmegaFroid ladi, radi. Ruka, noge, kosa, lice,
posue,povre,ribeopraniiisprani;oaj, amotinja,mrnja,
ljubav,ljubomora,zloin...cure,cure.Ja,Jabberwhoiiimoja
ena Jill, azanamalegijeilegije...svistojimoza eljeznim
sudoperom.Sjemepadakrozispust;mladekantalupe,tikvice,
kavijar, makaroni, /u, pljuvaka, sluz, zelena salata, kosti
srdela, umak ml soje, ustajalo pivo, mokraa, ugruci krvi.
Krumhenovesoli,zobenakaa,burmut,pelud,praina,
(inoproljee

131

161
mast, vuna, pamuna vlakna, ibice, ivi crvi,
izmrvljena penica, pasterizirano mlijeko, ricinusovo ulje.
Sjeme smea to vjeito otpada i vjeito se vraa u istim
dozama udotvorne kemijske tvari koja se ne da imenovati,
svrstati, oznaiti, ralaniti, iscrpsti ni pohraniti. Vraa se
neprekidnokaoFroidiChaud,poputistinekojasenemoe
pobiti. Moete je uzeti vruu ili hladnu, ili je moete uzeti
mlaku.Moeteopratisebinogeiliispratigrlo;moeteisprati
sebisiunijetvarikojasenikadnegubi,odvelebnogokupati
novoroeneiliukoeneudovemrtvaca;moetenamoitikruh
zaufticeilirazblaitivino.Prveiposljednjestvari.Eliksir.Ja,
Jabberwhorl, kuam eliksir ivota i smrti. Ja, Jabberwhorl,
sastavljenodsmeaiH2O,odvruegihladnogisvihsrednjih
podruja, od drozge i kore, od najsitnije, najsiunije tvari
koja se nikad ne gubi, od velebnog vezivnog tkiva i vrste
kosti,odpukotinauleduiepruveta,odstopljena,rastvorena,
rasprenasjemenaijajaca,odgumenenjukeimjedenogvra
nja,odmrtvihkatodaiinfuzorija toseprevijaju,odzelene
salate i flairanog sunanog svjetla... Ja, Jabberwhorl, koji
sjedimzaeljeznimsudoperomsmetensamirazdragan,nikad
manjeinikadvienegojednapjesma, eljeznakitica,vrelo
ticalo,izgubljenleukocit.eljeznisudoperukojisamispljunuo
svojesrce,ukojemsamokupaosvojenjenenoge,ukojem
samdraosvojeprvodijete,ukojemsamispraosvojebolne
desni,zakojimsampjevaokaobarskakornjaa,isadpjevami
uvijek upjevati, mada seispustzabrtvljuje islavine raju,
madavrijemeistjeeijasamsvetopostojiodprezen
162

132

ta,perfektaifutura.Pjevaj,Froid,pjevajprelazni!
Pjevaj, Chaud, pjevaj neprelazni! Pjevajte, Alfa i Omega!
PjevajteAleluja!Klici,osudoperu!Pjevajdoksvijetpline...
I,dokjepjevaoglasnoijasno,kaomrtvaipogoena
labudapoloilismoganapostelju.

133

UNONIIVOT
CONEYISLANDDUHA
Prekodnaposteljeleisjenakria.Lancimasamvezan
za postelju. Lanci glasnozvekeu,sidrosesputa. Iznenada
osjetimneijurukunasvomramenu.Netkomesnanodrma.
Diempogledividimnekustaru enetinuuprljavoj kunoj
haljini. Onaprilazi psihi, otvarajednuladicu istavljaunju
revolver.
Tri su sobe, jedna za drugom, kao u eljeznikom
vagonu.Leimusrednjojsobiukojojjeormarzaknjigeod
orahovineitoaletnistoli.Staraenetinasvlaikunuhaljinui
stojipredzrcalom ukombineu.Urucidrimali jastui za
puderitimmalimjastuiemtrljasebipazuha,njedra,bedra.
Za sve to vrijeme plae kao luda. Napokon prilazi meni s
rasprivaemurucii kropimetananimmlazom.Opaamda
jojjekosapunatakora.
Gledamkakosestaraenetinamotaposobi.iniseda
jeutransu.Stojeipredpsihom,otvaraizatvaraladice,jednu
zadrugom,mehaniki,inisedajezaboravilatosebilasjetila
da potrai. Ponovo uzima jastui za puder i jastuiem za
pudersipasebimalopuderapodpazuha.Natoaletnomstoliu
jemalisrebrnisatprivezanzadugakucrnuvrpcu.Skinuvi
kombine,objesisatsebioko
167
vrata;doseejojbadopubinogtrokuta.Razlegnese
slabaankucaj,aondasrebropocrni.

134

U susjednoj sobi, koja je salon, sva je rodbina na

okupu.Sjedeupolukruguiekajudajauem.Sjedeuspravno
iukoeno,tapeciranikaonaslonjai.Mjestobradavicaigua,
izbradaimrastekonjskadlaka.
Iskaemizposteljeunonojkouljiipoinjemplesati
pleskraljaKoeja.Unonojkouljipleem,sasuncobranom
nadglavom.Gledajumebezsmijeka,akbeznajmanjebore
na obrazima. Hodam na rukama radi njih, prekobacujem se
prekoglave,turamprstemeuzubeizviduemkaokos.Ni
najmanjegamoraodobravanjanineodobravanja.Samosjede,
sveaniiravnoduni.Napokonponemfrktatikaobik,zatim
poigravamkaovila,zatimse epurimkaopaun,ali,shvativi
da nemam repa, prestajem. Jedino mi preostaje da proitam
Koran munjevitom brzinom, a nakon toga meteoroloke
izvjetaje,Pjesmuostarommornaru1iKnjigubrojeva.2
Iznenada ulazi stara enetina pleui gola golcata, a
rukesujojuplamenu. imsruistalakzakiobrane,nastaje
mete.Izprevrnutogstalkaizbijastalanmlaznaoarki tose
previjajuikreumunjevitombrzinom.Savijajuseokonogu
stolova, odnose zdjele za juhu, naviru u psihu i zabrtvljuju
ladice,provlaesekrozslikenazidu,krozkolutoveodzastora,
kroz madrace, klupaju se u enskim eirima, psiui
neprestancekaoparnikotlovi.
1PoemaengleskogpjesnikaS.T.Coleridgea(1772
1834).(Prev.)
2etvrtaknjigaMojsijevauStaromzavjetu.(Prev.)
168
I

135

Oviviparnaoarkiokoruku,srljamnastaruenetinu
mjereijekrvnikimpogledom.Iznjenihusta,izoiju,izkose,
akizvagineizvirunaoarkepsiuineprestanoonakogrozno,
kaodasuizbaeneizizavrelakratera.Usredsobeukojojsmo
zakljuaniniegolemauma.Mistojimougnijezdunaoarkii
tjelesanamseraspadaju.
Uudnojsam,uzanojsobici,leimnavisokojpostelji.
Velikamijerupauboku, istarupa,bezkapikrvi.Neznam
vietkosam,niodaklesam,nikakosamdospioovamo.Soba
jevrlomala,aposteljamijedovrata.Imamosjeajdanetko
stojinapraguidamepromatra.Skameniosamseodstraha.
Kad dignem oi, vidim nekog ovjeka kako stoji na
pragu.Naglavijenaheriosivpolucilindar;imabujnebrkovei
obuen je u kockasto odijelo. Pita me kako se zovem, gdje
stanujem,imesebavim,staradimovdjeikamoidem,itako
dalje,itakodalje.Postavljamibeskrajnaradoznalapitanjana
koja mu nisam kadar odgovoriti, prvo zato to sam izgubio
jezik, a drugo zato to se ne mogu sjetiti kojim jezikom
govorim. Zato ne odgovara? pita me on saginjui se
podrugljivonadmene,pauzmesvojlaganitrskovacinapravi
mirupuuboku.Obuzimametakvatjeskobadamiseinida
moramprogovoriti,iakonemamjezika,iakoneznamtkosam
ni odakle sam. Obadvjema rukama pokuavam rastaviti sebi
eljusti,alisumizubistisnuti.Bradamisemrvikaosuhaglina
ostavljujuivilicugolu. Govori! kaeonpodsmjehujuimi
seonakookrutno,paopetuzmesvoj tapijo jedanputme
ubodeubok.
169
Leimbudanuhladnojmranojsobi.Posteljamisad

136

malne dodiruje strop. ujem tutnjavu vlakova, pravilno

ritmikotandrkanjevlakovaposmrznutojkonstrukciji,kratke,
priguene dahtaje lokomotive, kao da se zrak rasprskava od
mraza.Urucisumikomadiisuheglihekojamisesmrvilas
brade.Zubisumustisnutijinegoikad;diemnarupeuboku.
KrozprozormalesobeukojojleimvidimmostuMontrealu.
Izmeugredanamostufrcajuiskrekojetjeranadoljemeava
to zasljepljuje ovjeka. Vlakovi jure preko smrznute rijeke
usredplamenova.Vidimtrgovinedu pristupamostukakose
sjajeodpitaisendviaskosanimodrescima.Iznenadaseipak
neega prisjeam. Prisjeam se da su me, ba kad sam se
spremaodaprijeemgranicu,pitali taimamdaprijavimza
carinjenje, i da sam, kao prava budala, odgovorio: elim
prijavitidasamizdajicaljudskerase.Sadsejasnosjeamda
setodogodiloba kadsamtjerao mlinnogama, iza eneu
nabuenojsuknjiipodsuknji.Posvudaokonasbilasuzrcala,a
iznadzrcalabalustradaodletvica,redzaredomletvica,jedna
nadrugojnagnute,naherene,ludekaononamora.Udaljini
samvidiomostuMontrealu,aispodmostaledenegromade
nadkojimasujurilivlakovi.Sadsesjeamdajeena,kadse
obazrela namene,imalanaramenimalubanju,au elubez
mesabilajojjeupisanarije seks skamenjenakaoguter.
Vidiosamjojkapkekakosesputajunaoi,aondaslijepu
upljinu bez dna. Dok sam bjeao od nje, pokuavao sam
proitatitapienakaroserijiautomobilakojijeprojuriopored
mene,
170
alisamuspioproitatisamokrajnatpisakojinijeimao
nikakvasmisla.

137

Kod Brooklynskog mostastojimkaoiobinoi ekam

daizaugladojezditrolejbus.Uvruinikasnogposlijepodneva
gradsediekaogolemibijelimedvjedstresajuisasebesvoje
rododendrone. Spodobe glavinjaju, plin gui grede, dim i
prainanjiusekaoamuleti.Izmasezgradaizvirehladetinaod
vruihtjelesaslijepljenihhlaamaisuknjama.Plimaplavisve
predzavojitimtranicamailomisepoputstaklenaelja.Ispod
mokrihnovinskihnaslovanalazeseprozirnenogeamebatose
penjunapapuevlaka,lijepe,snanetenisakenogezamotane
u celofan, bijele im se vene vide kroz zlatne listove i
bjelokosnemiie.Graddaeodznojenjaupetsati.Svrhova
nebodera viju se perjanice dima mekane kao Kleopatrini
uvojci. Gusti zrak bije, imii lepeu, beton se smekava,
eljezne se ograde isteu pod irokim obodima trolejbusnih
kotaa. ivotjeispisanunovinskimnaslovimavisokim etiri
metra s takama, zarezima i takazarezima. Most se ljulja
iznadbenzinskihjezera.Dinjesevaljaju izDoline Imperial,
smee se sputa pored Paklenih vrata, palube su prazne,
potpornjiblistaju,uetasunapeta,sidritagunaju,mahovima
secijepailjutiusidritimaferibota.Toplasparnaizmaglica
lei iukI gradom kao alica masti, znoj curi meu golim
nogama, povitkim glenjevima. Sluzava masarukuinnj,'u,
polumjeseca i vjetrokaza, mujaka crvendaa i /clcmbaa,
badmintonaisjajnihbananauijemumuodkoreleisvijetla
limunovapulpa.Petsati"dinjau aiiznojuposlijepodneva,
trakasjajne|iiickojusuostavilezasobomeljeznegrede.Tro
171
lejbusiseokreuukrugusaeljeznimeljustima,drobe
papirmae od svjetine, namotavaju ga kao probuene vozne
karte.

138

Sjedajui,vidimovjekakojegpoznajemkakostojina
stranjojplatformisnovinamauruci.Slamnije eirzabacio
napotiljak,rukamupoivanavozaevojmjedenojkonici.Iza
njegovih uiju iri se mrea od ica kao utroba glasovira.
SlamnimujeeirbauravninisChambersovomulicom;lei
kao narezano jaje na zelenom pinatu zaljeva. ujem zupce
kakoseskliuodebelikrnjutaknoktanavozaevojnozi.ice
zuje, most stenje od radosti. Dva mala gumena dugmeta na
sjedaluispredmene,kaodvijecrnetipkenaklaviru.Velikakao
brisalo,nisuokruglakaokrajtapa.Dvagumenatajaznam
kakosezovudaublaeudarac.Potmuli tupi udaracgumena
ekiapogumenojlubanji.
Okolicajepusta.Nematopline,nemaugodnosti,nema
bliskosti,nemazbijenosti,nemaneprozirnosti,nemabrojnika,
nema nazivnika. Kao veernje novine koje netko ita
gluhonijemu ovjeku tostojinaklinaniciza eire,slistom
patuljaste palme uruci. Ucijelom tom sparuenompredjelu
nema nikakvaznakaljudskeruke,ljudskogoka,niljudskog
glasa.Samonovinskinasloviispisanikredomkoju spire kia.
Samo kratka vonja trolejbusom i ve sam u pustinji punoj
trnjaikaktusa.
Usredpustinjejejavnokupalite,aukupalitudrven
konjnaikojempoprijekoleivelikarunapila.Pokrajstola
pokrivena pocinanim limom stoji ena, koju sam neko
poznavao,igledakrozprozorprepletenpauinom.Onastoji
usredpustinje kaokamen nastaoodkamfora.Tijelo jojima
jakubijelu
172
aromu alosti. Stoji kao kip koji se oprata. Glava i

139

ramenasujojiznadmene,stranjicajojjestrahovitovelikai
potpunonerazmjerna.Svejenanjojpotpunonerazmjerno
ruke,noge,bedra,glenjevi.Onajekipkonjanikabezkonja,
fontanamesaistroenadomamutskogjajeta.Izplesnedvorane
mesatijelojojpjevakaogvoe.Djevojkomojihsnova,kakva
si sjajna krletka! Samo, gdje je mala preka za tvoje none
prste sa tri vrka? Mala preka koja se ljuljala tamoamo
izmeu mjedenih reetaka? Ti stoji do prozora, mrtva kao
kanarinac, ukoenih prstiju na nogama, pomodrela kljuna.
Profiltijekaocrteizraensjekiromzameso.Ustasutikrater
zatrpanzelenomsalatom.Jesamliikadsanjaodabimoglabiti
takoizvanrednotoplainesimetrina?Dajdatigledamdivne
akalske ape;dajda ujemkretavo,prljavokikotanjetvoga
suhogdaha.
Krozpauinupromatramhitrecvrke,dugake,lisnate
kaktusove bodljike to isputaju mlijeko i kredu, jahae s
praznim bisagama, jabuke im na sedlima grbave kao deve.
Suhapustinjamogrodnogkraja,njegovihsijedihisuhonjavih
ljudi,iskrivljenihkimi,sostrugamaikotaiimananogama.
Iznadkaktusovacvatagradvisinaopake,anjegovisuhonjavi,
sijediljudigrebuneboostrugamanasvojimizmama.Grlim
muispupeneobrise,kameneuplove,snanadolmenskaprsa,
raspuklepotkove,pernatirep.Drimga vrstoustijenjenoj
pjenikanjonaispodzagaenihrazvodaobavijenihzlatnimMl
ima,avrijemetee.Podnavalom alostikojamezasljepljuje
pijesakmipolakopunikosti.
173
Tupe, zarale kare lee na stolu pokrivenu po
cinanimlimompokrajnas.Rukakojuonadievezanajojje

140

pauinomzabok.Starakikrutipokretnjenerukenalikjena
jednolinopromuklocvilenjedananaizmaku,avrpcakojanas
veepojaanajepijeskom.Znojmiizbijanasljepoonicama,
zgruavaseitiktakakaosat.Satstajeodnervoznog icanog
znoja, karesekreuposredininasporimzaralim arkama.
ivcimijezdenizzupce elja,ostrugemisenakostrijeile,
ileseare.Jesulisviboloviovakojednoliniipodnosivi?Na
otrici karaosjeamzaralutuputjeskobudananaizmaku,
sporo isprepleteno djelovanje utaene gladi, ista prostora i
zvjezdananebaunarujujednogautomata.
Stojimusredpustinjeiekamvlak.Usrcumijemalo
staklenozvono,apodzvonomrunolist.Svesubrigenestale,
akipodledomnasluujemcvatkojizemljapripremaobno.
Otpoivajui na raskonom konom sjedalu, imam
nejasanosjeajdaputujemnekomnjemakomprugom.Sjedim
doprozoraiitamknjigu;zapaamdajenetkoitaprekomog
ramena.Tojemojavlastitaknjiga,aunjojimapasuskojime
zbunjuje.Rijeisuminerazumljive.UDarmstadtusilazimona
trenutakdokmijenjajulokomotive.Staklenozdanjeprerastau
crkvenu lau poduprtu ipkastim crnim nosaima. Krutost
staklenogzdanjaumnogomemepodsjeanamojuknjigu
dok mi je leala otvorena na koljenima pasujoj sevidjela
rebra.Usrcuosjeamkakomicvaterunolist.
NouuNjemakoj,dokhodategoredoljepoperonu,
uvijek se nae netko da vam sve razjasni. Okrugle glave i
duguljasteglaveokupeseuoblaku
174
pareisvisekotairastave,paseiznovasastave.Zvuk

141

njihovajezikainisedaprodiredubljeodostalihjezika,kaoda
jehranamozgu,snana,hranjiva,ukusna.Ljepljivisedijelovi
rastavljaju i polako rastvaraju, mjesece i mjesece nakon
putovanja,kaotopuaisputatanahnustrujudimakroznos
potojepopio auvode.Rije gut najdugotrajnijajeodsvih
rijei.Eswargut!1kaenetko,agutmujeiumojojutrobi
kaosoanfazan.Zacijelonemaniegaboljegnegosjestiuvlak
nou,kadsviljudispavaju,paimiscjeivatiizotvorenihusta
sone, tene mrvice njihova negovorena jezika. Kad svi
spavaju,duhjekrcatzgodama;duhputujeuroju,kaoljetne
muhekojeusievlak.
Iznenadasamseobreonamoruinesjeamsekadje
vlakstao.Nesjeamse aknikadjekrenuo.Naprostosam
doletionaobaluoceanakaorepatica.
Svejeprljavo,traljavoitankokaokarton.ConeyIsland
duha. Kuice su u zabavitu u punom pogonu, police pune
porculanailutakaispunjenihslamomibudilicaipljuvanica.
Iznad svake bude nalaze se tri kugle, a svaka je igra igra
kuglama,l'use idovivrzmajuukinimkabanicama,Japanci
smjekaju, zrak je zasien isjeckanim lukom i kosanim
odrescima tocvrenamasti.Blebetanje,blebetanje,apovrh
svegatogadopire,kaopriguenahuka,neprekidno itanjei
tutnjavavalova,dugoucpiukinutoadenoidnohripanje to iri
vlaankalarpoprljavojdaari.Izakartonskogulinogpro
t'cljavalovirujunosjajnimsrebrnimzubima;morkkckoljke
leenaleimatrcajuiozonizsvojih
jedobro.(Prev.)
175

142

marnih otvora. U oceanskoj noi Steeplechase1 je

naliknabijelubradu.Sveseklieimrvi,svesvjetluca,klima
se,klatiiceri.
Gdje je onaj topli ljetni dan kad sam prvi put vidio
zemljupokrivenuzelenimsagomkakoseokree,imukarcei
enekakosekreukaopantere?Gdjejeonaumilnauborava
glazbakojusamuokakoizvireizsonogkorijenjazemljina?
Kamo da idem kad su posvuda zaklopna vrata i nacereni
kosturi,izokrenutsvijetskojegjeoguljenosvemeso?Kamo
dapoloimglavukadnemaniegadolibradaikinihkabanica
izvidaljkiprodavaakikirikijaislomljenihletvica?Dahodam
vjeitopoovimbeskrajnimulicamaodkartona,ovogkartona
kojimoguprobuiti,kojimoguotpuhnuti,kojimoguzapaliti
ibicom? Svijet je postao tajanstven labirint koji je podigla
druinatesaraponoi.Svejelanoikrivotvoreno.Karton.
Hodam etalitemuzocean.Pijesakjeposutljudskim
koljicama koje ekaju da ih netko otvori. Usred huke i
metea ne primjeuje se njihova triava tjeskoba. Valovi ih
udaraju,svjetlaihzagluuju,plimaihpotapa.Leeizaulice
odkartonaunoioniksovebojeisluajukakokosaniodresci
cvre na masti. Blebetanje, kihanje i hripanje, kugle to se
valjajudugakimglatkimkoritimaumalerupepunestarudije,
porculanaipljuvanicaicvjetnjakaipunjenihlutaka.Masni
Japanci to briu kauukovce vlanim krpama, Armenci to
sjeckajuluknamikrokozmike estice,Makedonci tobacaju
lasomelasastimrukama.Svakiovjek,enai
1VelikozabaviteuBrooklynu.(Prev.)176
dijete u kinoj kabanici ima polipe u nosu, prenosi
katar, eernu bolest, hripavac, meningitis. Sve to stoji

143

uspravno,toseklie,valja,rui,vrti,juri,glavinja,klatisei
mrvi,sastojiseodmaticaivijaka.Vladarduhajefrancuski
klju.Vrhovnakartonskasila.
Skoljicesupozaspale,zvijezdegasnu.Sve tojeod
vodedremuckasadutobolcujednehijene.Jutrosejavljakao
stakleni krov nad svijetom. Staklenasti ocean leluja se u
dubinama,miran,bistarsan.
Nije ni no ni dan. Zora je to putuje na kratkim
valovimalepeuikaotoalbatroslepeekrilima.Zvukovikoji
dopirudomenepriguenisu,potmuli,oslabljeni,kaodaljudi
radepodvodom.Osjeamkakoplimaopada,anebojimseda
meusie;ujemvalovekakopljuskaju,anebojimsedause
utopiti. Hodam usred naplavljene morske trave i krhotina
svijeta, ali mi noge nisu izranjene. Nema konanosti neba,
nemapodjelenakopneimore.Prolazimkanalomiuemi
noge mi se omiu, skliJu. Ne osjeam nikakva mirisa, ne
ujemnita,nevidimnita,nepipamnita.Bilodaleimna
leimailinatrbuhu,bilodasekreemporebarkekaoi.ikiliu
spiralikaoptica,svejeblaenstvo,mirnoiujednaeno.
Bijelikrednidah Plymoutha dirageolokukimu,vrh
njegovazmajevarepaobuimaslomljenil.tintinent.Neizrecivo
smea zemlja i ljudi zelene koso, stara slika obnovljena u
blagoj, mljenoj bjelini Posljednje mahanje repom u
neljudskom miru; i unodunost prema nadi i oaju i sjeti.
Smea/Muljaioksidovozelenilonepripadajuzraku,ni
'nitijuoljec'einn
nebu,nipogledu,nidodiru.Tiinaisveanost,daleki,
neopipljivimirkrednogstijenja,cijediotrov,poguban,graktav

144

dahzlatolebdinadzemljomkaovrhzmajevarepa.Osjeam
nevidljivepandekojesehvatajuzahridi.Teko,pogrueno
zelenilozemljenijezelenilotraveninade,negogliba,prljave,
neodoljive hrabrosti. Opipavam smee kukuljice muenika,
njihovu razbaruenu kosu, otre aporke skrivene u grubim
haljama, smeuvununjihove mrnje,njihove ame, njihove
praznine.Osjeamstrahovituenjuzaovomzemljomtolei
nakrajsvijeta;zaovimnepravilnimprostranstvomzemljenalik
na aligatora to se suna. Iz tekog, bespolnog kapka njena
sklopljena oka izbija varljiva, otrovna mirnoa. Usta su joj
otvorenakaovizija.Kaodasumoreisvionikojisuseutopili
u njemu, njihove kosti, njihove nade, njihove graevine iz
snova,stvorilitajbijeliamalgamzvanEngleska.
Duhmiuzaludtragazanekomuspomenomkojabibila
starijaodbilokojeuspomene,zamitomurezanimukamenu
plou to lei zakopana pod gorom. Ispod nadzemne
konstrukcije izlozi puni pita i kosanih odrezaka, ograde to
brzozavijaju,stariosjeaji,starasjeanjaopetmesalijeu.Sve
to pripada dokovima i kejovima, brodskim dimnjacima,
dizalicama, stapovima, kotaima, eljeznikim pragovima,
mostovima,svaparafernalijaputovanjaigladiponavljasekao
slijep mehanizam. Kad doem do raskra, iva ulica se
prostirekaomapaukraenaplatnenimkrovovimaivinarijama.
Odpodnevne egepucapocakljenapovrinamape.Ulicese
ugibajuipraskaju.
178
Ondje gdje zarala zvijezda obiljeava granicu
prolosti,diesekaosiljastih,trokutastihgraevinacrnihusta
i slomljenih zuba. Osjea se miris jodoforma i etera,

145

formaldehida i amonijaka, novog lima i vlanih kalupa za

lijevanje eljeza. Graevine se nakrivile, krovovi im
polomljeni i oteeni. Toliko je teak zrak, toliko otar i
zaguljiv da graevine ne mogu vie stajati uspravno.
Trijemovisuutonuliuzemlju,ispodrazineulice.Imaneto
kreketavoiabastouatmosferi.Vlana,otrovnaparaobavija
okolicu,kaodajepodsamimtemeljimamovarnotlo.
Kad stignem u oevu kuu, zateknem oca kako stoji
kodprozoraibrijese,boljerei,nebrijese,negootribritvu.
Nikadmeprijenijeiznevjerio,alijesadgluhumojojnevolji.
Opaamzaraluotricukojomsebrije.Ujutro,doksampio
kavu, uvijek je sijevala ta otrica, sjajni njemaki elik na
pozadini glatke koe remena bez sjaja, prskala ie pjena kao
vrhnjenamojojkavi,snijegjebionaslagannapodboju,otacje
oblagao rijei pustom. s.id je otrica potamnjela i snijeg se
pretvoriouhl|uzgavicu;dijamantskoinjenaprozorskimokni
111.1curikaorijetkamast tovonjapo abamakravatamai
barskomplinu.Donesimivelikihglista,111)limeon,pa
emolovitiklenove.Jadni,zdvojniiii'imoj!Grabimpraznim
rukamaprekoslomljenog.lula.
No ljutestudeni.Hodajuipognuteglave,kur.iim
bojaljivoprilazii,uhvativimeispodruke,meuhotelnad
ijim je ulazom natpis na plavoj Gore u sobi dobro je
pogledam.Mladajeipoitskigraenai,tojenajbolje,neuka.
Nezna
179
imenijednogjedinogkralja.Cakneznanimaterinji
jezik.Svetojojkaem,poliekaovruumast.Maesetime.
Savjeprocesutomedaseugrije,dasenamazemauzazimu,

146

kaotomionatumainasvojpriprostnain.Kadjeisisalasvu
mast iz moje modine, opet navlai pokriva i poinje
izvanrednoivoizvoditisvojetrapezneletove.Sobajenalikna
kolibrievognijezdo.Golakaoodmajkeroena,sklupise,
turiglavumeudojke,pribijerukeuzpizdu.Nalikjenazelenu
bobicuizkojegraaksamotonijeprsnuo.
Iznenadaje ujemgdjekaenaonajblesaviameriki
nain: Gle,jamoguovo,alinemoguovo! Nakon egato
uini.Uini ta?Paovaj,ponemahatiusnamasvojevagine,
ba kaokolibri kriocima.Imakrznastuglavicuibezazlene
pseeoi.KaoslikaavlakadjeFalakabilaucvatu.Tame
nesklapnostudarakaomaljem.Sjedampodautomatskieki:
kadgodjojpogledamulice,vidimeljezniprorez,aizanjega
ovjeka sa eljeznom maskom koji mi namiguje. Uasno
komino,jernamigujeslijepimokom,slijepim,suznimokom
kojeprijetidaesepretvoritiumrenu.
Dajojnisurukeinogesveisprepletene,danijeskliska,
savitljivazmijakojuguimaska,zakleobihsedajetomoja
enaAlberta,ili,akonijemojaenaAlberta,dajejednadruga
moja ena,madabihrekaodaje Alberta. Misliosamdabih
uvijekprepoznaoAlbertinupiu,alikadjesavijenau vor,s
maskommeunogama,svakajepicanaliknadrugupiuinad
svakim je odvodnim kanalom reetka, i u svakoj je mahuni
graak,izasvakogjeprorezaovjeksaeljeznommaskom.
180
\l
Sjedei u naslonjau do golog eljeznog kreveta,
sputenih naramenica, dok me automatski eki udara po

147

tjemenu, poinjem sanjariti o enama koje sam upoznao. 0

enamakojesunamjernoozljeivalesamesebizdjelicudabi
lijenik turao prst u gumenoj rukavici u njih i istio im
napuklineepiglotisa.0enamastakotankimdijafragmamada
jegrebenjeiglomdjelovalounjihovimisputenimmjehurima
kao Nijagarini slapovi. 0 enama koje su mogle sate i sate
sjediti izokreui same sebi utrobu da bi se ubole iglom za
krpanje. O udnovatim pseim enamakrznastih glava,koje
uvijek sakriju na krivo mjesto budilicu ili izrezane dijelove
sliketosesastavljaju;bauzaoaszazvonibudilica;bakad
senebozaariodraketaiizvlagezaiskrerakoviimorske
zvijezde,uvijeksebatadaneizostavnoslomipila,pukneica,
zabijeseavaouprst,grudnjakistruliodznoja.Oudnovatim
enamapseihlicasukrobljenimovratnicima,otoboljenim
usnama,rnigavimoima.OavoljimplesaicamaizFalakes
debelim zadnjicama i uvijek odkrinutim vratima i
pljuvanicomondjegdjebitrebalodabudestalakzakiobrane.
Oceluloidnimsportaicamakojepucajukaolopticezastolni
teniskadletepriplinskomsvjetlu.O udnim enama aja
neprestano sjedim u naslonjau do golog eljeznog kreveta.
Takosuimvjetiprstida eki uvijekpadnenasredsrijede
moje lubanje, pa popuca vezivo u avovima. Mozgovna
upljinajenaliknakosaniodrezakuzaparenomizlogu.
Prolazei predvorjem hotela, vidim ljude okuplierie
okotoionice.Ulazimunjuiiznenadaujemnikodijetekako
tuliodboli.Dijetestojinastolu
181
usredljudi.Djevojicajeiimaposjekotinunaglavi
sa strane, ba na sljepooici. Krv joj se pjeni na

148

sljepooici.Samosepjenineteejojnizlice.Kadgodjoj
serastvoriposjekotina,vidimkakosenetounjojmie.Nalik
na pile. Pozorno motrim. Ovaj put sam dobro vidio. To je
kukavica!Ljudisesmiju.Dotledijetetuliodboli.
U ekaonici ujem pacijente kako kalju i struu
nogama;ujemlistanjeasopisaitutnjavumljekarskihkolapo
taracu.enamisjedinabijelojstolicibeznaslona,glavamije
djetetanaprsima.Ranajojnasljepooicilupa,kaodajebilo
naslonjenonamojesrce.Kirurgjeobuenubijelo;hodagore
dolje,goredolje,odbijajuidimodcigarete.Odvremenado
vremena zastane kod prozora da vidi kakvo je vrijeme.
Napokon pere ruke i navlai gumene rukavice. Sa
steriliziranim rukavicama na rukama, pali plamenik pod
instrumentima;zatimrastresenogledanasatiprebireraune
toleenastolu.Dijetesadstenje;svesetrzaodboli.vrstoje
drimzarukeinoge.ekamdaseinstrumentiprokuhaju.
Napokonjekirurgspreman.Potojesjeonamalibijeli
stolac,odabiredugaak,tanakinstrumentsuarenimvrkomi
bezrijeigazabodeuotvorenuranu.Dijetetakojezivovrisne
damiseenaskljokanapod.Neobaziritesenanju!kae
hladnokrvni,sabranikirurgiodgurnejenogom.Dritejesad
vrsto! I, poto je umoio svoj najokrutniji instrument u
uzavrelo antiseptikosredstvo,zarine otricu usljepooicu i
drijesvedokrananeplane.Tada,istotako avolskihitro,
nagloizvlaiinstrumentzakojijeprivezanaomomdugaka
bijela
182
I

149

vrpcatosepostepenopretvaraucrveniflanel,paonda
u gumu za vakanje, pa onda u kokicu i, najposlije, u
piljevinu.KadpadneiposljednjezrnopiIjevine,ranasesama
zatvori istai itava,neostavljajuizasobomnikakvatraga.
Dijete die pogled na mene osmjehujui se mirno, pa mi
sklizne s koljena i poe vrstim korakom u kut sobe gdje
sjednedaseigra.
Ovojebiloizvrsno!kaekirurg.Zbiljaizizvrsno!
Ajeli,a?viknemja.I,skoivikaosumanut,sruim
ga sa stoca, vrsto mu pritisnem koljena na prsa, dohvatim
najbliiinstrumentiponemgabostinjime.Bodemgakaolud.
Izbo sam mu oi, probuio bubnjie, razrezao jezik, slomio
dunik,spljotionos.Strgaviodjeusnjega,palimmuprsa
kojasepoinjudimitii,dokmujemesojoivoidrhtavood
usijanog eljeza, gulim mu vanjske slojeve i polijevam ga
duinomkiselinomsvedokneujemkakomusrceiplua
cvre.Svedokmeparenisugotovooborilenalea.
Dijetedotlepljeerukamaodradosti.Dokustajemda
potraimkakavbati,opaamsvojuenukakosjediudrugom
kutu.inisedasetolikoukoilaodstrahadanemoeustati.
Nemoenitadrugodoliaputati:Zlotvore!Zlotvore!Trim
nizastubepobati.
Umrakumise inidaraspoznajemnekuprilikukako
stojipokrajmalogklaviraodebanovine.Svjetiljkadogorijeva,
alijesvjetlotamantolikojakodabacaaureoluokoovjekove
glave, ovjek itanal'lasjednolinimglasomiznekegoleme
okovaneknjizi ilakao torabinpjevamolitve.Zabacioje
una

150

183
tragglavuuzanosu,kaodamujevratuvijekiskrivljen.
Nalikjenarazbijenusvjetiljkutosvjetlucauvlanojmagli.
Kako se mrak zgunjava, pjevanje mu postaje sve
jednolinije ijednolinije. Napokonnevidim vienitadoli
aureoluokonjegoveglave.Zatimseitogubiijashvaamda
sam oslijepio. To je kao utapljanje u kojem se cijela moja
prolost die preda mnom. Ne samo moja osobna prolost,
nego prolost cijele ljudske rase koju prelazim jaui na
golemoj kornjai. Putujemo sa zemljom puevim korakom;
dolazimodogranicanjeneorbite,aonda,udnim,iskrivljenim
korakom,posremobrzonatragkrozsvepraznekuezodijaka.
Vidimo udne, avetinjske likove iz ivotinjskog svijeta,
propalerasekojesusebilepopelenavrhljestava,aondapale
na dno oceana. Napose neku crvenu pticu kojoj gori perje.
Crvenapticajurikaostrijela,neprestanonasjever.Leteina
sjeverprekomrtvihtjelesa,slijediihmnotvoaneoskihglista,
rojkojizasljepljujeovjekazaklanjajuisunce.
Polagano,kaodaseodastiruvelovi,mraksediepa
razaznajempriliku ovjekakojistojipokrajklavirasvelikom
okovanom knjigom u rukama, zabaene glave, i dosadnim
jednolinimglasompjevalitanijumrtvih.Ubrzopoinjehodati
goredolje,hitroimehaniki,kaodarastresenoobavljakakvu
vjebu.Pokretimuslijedenekitrzavi,automatskiritamkojije
mukagledati.Ponaasekaolaboratorijskaivotinjicakojojje
izvaendiomozga.Kadgoddoedoklavira,udarinasumceu
nekolikotipaka plink,plenk,plank!Iuztomrmljaneto
sebiubradu.Hodajuihitropremaistonomzidu,
184

151

mrmlja: Teorija ventilacije!; hodajui hitro prema

zapadnom zidu, mrmlja: Teorija suprotnosti; udarivi na
sjeversjeverozapad, mrmlja: Posve pogrena teorija o
svjeemzraku.Itakodalje,itakodalje.Kreesekaokakva
kunasaetirijarbolatoodolijevaburi,rukemulabavovise,
glavamumalkonakrivljena.Hitro,neumornokretanje,kaoto
unakprelazirazboj.Uputiviseiznenadanasjever,mrmlja:
Z kao zebra ... zeba, zid, Zaharije ... nema znaka b za
berece...
Listajuiokovanuknjigu,vidimdajetozbirkapjesama
izsrednjegvijekaomumijama;svakapjesmasadriuputuza
lijeenje konih bolesti. To je Dnevnik velike kuge, koji je
napisao neki idovski redovnik. Nekakva zamrena kronika
konihbolesti,kojusupjevalitrubaduri.Pismojeuoblikumu
I[zikihnotakojepredstavljajusveivotinjezlogznamenjaili
gmizavce, kao to su krtica, aba krastaa, bazilisk, jegulja,
kukac, imi, kornjaa, bijeli mi. Svaka pjesma sadri
formuluzaoslobaanjetijelaopsjednutazlimdusimakojise
uvlaepodkou.
Pogledmiprelazisnotnestranicenavukakojeglove
predvratnicama.Zemljajepokrivenasnijegom,anajajolikom
polju pokraj zidina dvorca dva viteza oboruana dugakim
kopljima muevukanebili gadotukli. udesnootmjenoi
vjetodovodepostepenovukaupoloajdamuzadadusmrtni
udarac.Obuzimamenekakvapoudadokpromatramtousmr
i'ivanjetoseoteglo.Bakadkopljesamotonijebaeno,konj
i konjanik se skupie odajui munu Kipkost: u jednom te
istomtrenutkuvuk,konjij.iliavrteseokostoerasmrti.Kad
kopljeproburazi

152

185
vuka,tlosepolakouzdigne,obzorjesemalkonagne,a
nebojeplavokaono.
Hodajui kolonadom, dolazim do ugnutih ulica koje
vodeugrad.Kuesuokruenevisokimcrnimdimnjacimakoji
rigajusumpornidim.Napokondolazimdoradionicesanduka,s
ijegprozoraopaambogalje tostojeureduudvoritu.Ni
jedanodbogaljanemastopala,malokojiimaruke;licasuim
aava.Svinoseodlikovanjanaprsima.
Na svoj uas i udo, polako primjeujem kako se
dugakim lijebom privrenim za zid tvornice neprekidno
sputaju lijesovi u dvorite. Kad se skotrljaju niz lijeb,
pristupaimpojedanovjeknabatrljcima,zastanenatrenutak
da uprti teret, pa se polako odvue sa svojim lijesom. To
neprestanotraje,beznajmanjegprekida,beznajmanjegglasa.
Licemijeoblivenoznojem.Htiobihpotrati,alisuminoge
ukopane u zemlju. Moda i nemam nogu. Toliko sam
prestraen da se ne usuujem pogledati dolje. Grevito se
hvatamzaokvirprozorai,neusuujuisedapogledamdolje,
opreznoibojaljivodiemnogudoknedotaknemrukompetu
svojecipele.Ponavljamtajistipokusidrugomnogom.Zatim,
obuzetpanikom,brzogledamokosebetraeiizlaz.Sobau
kojoj stojim zakrena je praznim sanducima za pakovanje;
okololeeavliiekii.Provlaimseizmeupraznihsanduka
traeivrata.Ba kadsamnaaovrata,spotaknemseoneki
praznisanduk.Pogledamutajpraznisanduki,gle,nijeprazan!
Brebacimpoglednadrugesanduke.Nijedanodnjihnije
prazan! U svakom je sanduku kostur obloen drvenim
strugotinama.Trimizjednoghodnikaudrugimahnitotraei

153

stubite.Jureikroz
186
dvorane,osjeamzadahtekuinezabalzamiranje, to
dopire kroz otvorena vrata. Napokon stiem do stubita i,
preskaui stepenice, vidim na donjem odmoritu ruku od
bijelecaklinekojapokazujeputumrtvanicu.
No je i vraam se kui. Put me vodi kroz neki
zaputeniparkkrozkakvesam estoposrtaoumraku,kadsu
mi oi bile sklopljene i kad sam uo samo disanje zidova.
Imam osjeaj da sam na nekom otoku punom kamenitih
draicaitjesnaca.Tusuoniistimostiispapirnimfenjerima,
seoskekluperazbacaneuzpoljunanestaze;pagodeukojima
su se prodavale slastice, sjajne ljuljake, veliki suncobrani,
kameneliticepovrhdraice,tankikineskirupciukojimasu
bilesakrivenerakete.Svejeistoonakokakojenekadbilo,ak
ibukavrtuljakaizmajevatoleprajuuisprepletenomgranju
drvea. Samo to je sad zima. Sredina zime i sve su ceste
pokrivene snijegom, dubokim snijegom zbog kojeg su ceste
gotovoneprohodne.
Navrhujednogaodjapanskihmostovauoblikuluka
stojim asak,naslonjennaogradu,dasesaberem.Sviputovi
lee preda mnom kao na dlanu. Proteu se u paralelnim
linijama.Uovomumovitomparkukojitakodobropoznajem,
osjeamsepotpunosiguran.Tubihnamostumogaozauvijek
ostati,siguranusvojusudbinu.Jedvadamiseinipotrebnoda
prijeemostatakputa,jersamsadnapragu,takorei,svoga
kraljevstva pa me umiruje ta neminovnost. Kako dobro
poznajem ovaj mosti, ovaj gaj, ovaj potok to dolje tee!
Ovdje bih mogao ostati zauvijek utonuo u bezgraninu

154

sigurnost, uspavan i zauvijek zanesen uborenjem potoka.

Preko
187
kamenja obrasla mahovinom potok vjeito pravi vrt
loge. Potok od snijega to se topi, trom gore, a hitar dolje.
Bistarpodmostomkaoled.Tolikobistardamumoguizmjeriti
dubinugolimokom.Doguebistarkaoled.
Asad,iztamnoggaja,izmeu empresaizimzelena,
izlazisablastanpar,rukupodruku,sporihimlitavihkretnji.
Sablastan paruveernjojodjei enaudubokoizrezanu
ogrtau,mukaracsblistavimpucetimanarukavimakoulje.
Kreuseposnijegu laganim koracima, enisunogeveoma
njeneisuhe,arukegole.Snijegne kripi,vjetarnezavija.
Blistavodijamantskosvjetloipotoiiodsnijegatosetopiu
noi.Potoiiodsnijeganaliknaprahtekuispodzimzelena.
eljustinehrskaju,vuknezavija.Potoiiipotoiinaledenoj
mjeseini, um bijele vode i latica to oplakuje most, otok
plovi,neprekidnonoenstrujom,stijenemusespleleskosom,
gudure i draice sjajnocrne pri srebrnastom svjetlucanju
zvijezda.
Daljesekreunaavetinjskojplimi,daljeputkoljena
gudureivodasbijelimbrkovima.Iduudubinepotokabistre
kao led, njoj su lea gola, njemu svjetlucaju puceta na
rukavima koulje, a iz daljine dopire alostivo zveckanje
staklenihzastora tododirujumetalnezupcevrtuljaka.Voda
teekaotankaplohastaklaizmeumekanih,bijelihhumova
obala; tee ispod koljena odnosei amputirana stopala kao
skrenapostoljaispredlavine.Daljesekliunasvojimledenim
batrljcima,rairenihkrilakaouimia,odjeaimpripijenauz

155

udove.Ineprestanovodaraste,svevieivie,azraksehladi,
snijegseiskrikaodijamantiuprahu.Saempresaodozgorui
se
188
nekomutnometalnozelenilo,ruisekaozelenasjena
obaleiprljadubinepotokabistrekaoled.enasjedikaoaneo
na rijeci od leda, rairenih krila, kosa joj vijori na krutim
staklenastimvalovima.
Iznenada, kao staklo protkano icama ispod modra
plamena,potoksepretvarauplamenejezike.Ulicom togori
od boja kree se gusto ekvinocijalno mnotvo. To je ulica
ranihjadaukojojsustambenezgradenanizanekaoeljezniki
vagoni,asvekueograeneeljeznimipkama.Ulicakojase
blagosputapremasuncu,aondaproduujekaostrijelatese
gubiuprostoru.Ondjegdjejenekadzavijalacvileiturobno,s
krutim,sveanimkrovovimaipraznimpustimzidovima,sadse
odvodni kanal okree kao skretnica, kue su u jednoj crti,
drveecvate.Nivrijemeniciljmesadnemue.Kreemse
usredzlatnazujanja,krozsiruptoplih,lijenihtjelesa.
Kaorazmetnisinidemuzlatnojdokolicinizulicusvoje
mladosti. Nisam ni zbunjen ni razoaran. S perimetra est
ekstremavratiosamsevrludavimputovimadostoeragdjeje
svepromjenaipreobraaj,bijelojanjetoneprestanoodbacuje
svojukou.Kadsampogorskimkosamajeaoodboli,kad
samseusparnimbijelimdolinamaguioodluina,kadsam
gaziotromepotoketesuminogebileizranjeneodkamenjai
koljaka,kadsamlizaoslaniznojslimunskihpoljailileaou
uarenimpenicamadaseispeem,kadjebilosvetodanisam
nikadzaboravioonoegasadvienema?

156

Kad su niz ovu hladnu pogrebnu ulicu prolazila

mrtvaka kola koja sam radosno doekao, jesam li ve bio
odbaciosvojukou?Jasambiojanje,a
189
onisumeistjerali.Jasambiojanje,aonisuodmene
napravili prugastatigra. Uotvorenojsamsegutarirodio,s
ogrtaemodmekebijelevune.Samosamkratkovrijemepasao
namiru,aondasamosjeitioneiju apunasebi.Usparnom
plamenudananaizmaku uosamneijedisanjezakapcima;
pored svih sam kua polako proao oslukujui esto
damaranjekrvi.Aondasamsejednenoiprobudionatvrdoj
klupiusmrznutuvrtunaJugu.uoalobnizvidukvlaka,vidio
bijele pjeane ceste to su se svjetlucale kao tragovi od
lubanja.
tohodamamotamoposvijetubezradostiiboli,toje
zato to su mi u Tallahasseeju izvadili utrobu. U kutu uz
slomljenu ogradu zagrabili su u mene prljavim apama i
zaralimsudepnimnoemizrezalisve tojebilomoje,sve
tojebilosveto,osobno,tabu.UTallahasseejusumiizvadili
utrobu;tjeralisumepograduiisprugalikaotigra.Nekosam
iukao sam, od svoje volje. Neko sam lutao ulicama
oslukujui udaranje krvi kroz procijeeno svjetlo rebrenica.
Sadjeumenigrajanaliknakarnevalujeku.Slabinemipucaju
od milijuna napjeva vergla. Idem niz ulicu ranih jada, a
karneval je u jeku. Probijam se sipajui napjeve koje sam
nauio.Zadovoljna,lijenaizopaenost toseklatiodjednog
rubaplonikadodrugoga.Povjesmoljudskogmesatoseklati
kaodebeloue.
Pokraj vrtova kasina okienih spiralama gdje pucaju

157

ahure,jednaenatosepolakopenjecvjetnomstazomzastaje
naas da uperi u mene sav teret svoga seksa. Glava mi se
automatski njie amotamo, glupo zvono to je zapelo u
zvoniku. Kad se udalji, smisao mi se njenih rijei pomalo
oituje.
190
Grob1je,reklaje.Jestelividjeli tasuuiniliod
groblja? Gazei utoploj vinskojprei,doksusve rebrenice
otvorene, a trijemovi vrve od djece, neprekidno mislim na
njenerijei.Gazimobuzetlaganimcrnakimhirom,golavrata,
rairenih prstiju na ravnim stopalima, nabijenih monji.
Obavijametopaojunjakimiomiris,dobroudnalagoda,krv
jegustakaomelasaiudarakondorskimkrilima.
Ono tosuoniuinilizaovuulicuonojeisto toje
JosipuiniozaEgipat.Stasuoniuinili?Nemavienivini
oni.Zemljazrelazlatnakukuruza,crvenokoacaicrnaca.Tko
suoni,ilitkosubili,janeznam.Jasamoznamdasuprisvojili
zemlju i izmamili joj smijeak, da su prisvojili groblje i
pretvoriligauplodno,rodnopolje.Svejekamenjeuklonjeno,
svisuvijenciikrievinestali.Tikdomojekuenalazisesad
golemauleknutaahovskaploatostenjepodteretomstone
hrane; zemlja je masna i crna, krepkim, strpljivim mulama
propadajutankepotkoveuvlanuzemljukojuplugsijeekao
mekan sir. Cijelo groblje pjeva bogatim masnim prinosom.
Pjevakrozvlatipenice,kukuruza,zobi,rai,jema.Groblje
pucaodjestvina,mulemaurepovima,krupniCrncimumljaju
ipjevucka]u,znojimcurinizgoljenice.
tijelaulicasadiviodgrobljanskezemlje.Imasvegau
izobiljuzasvakoga.Vienegodovoljno.Suvinastonahrana

158

gubiseupari,upjesmiiplesu,uizopaenostiilakoumnosti.
Tkobimisliodaoniladnimrtvipederiravnihprsa totrunu
ispodkamenihploaposjedujutakvuplodonosnumudrost?I
kobimisliodasutikoatiluterani,titankonogi
191
prezbiterijanci imali takvo dobro masno meso na
svojim kostima, da bi mogli proizvesti takvu divnu ljetinu
pokvarenosti,takvagnijezdacrvi?aksuisuhiepitafikojesu
klesariuklesaliizvriliplodonosanutjecaj.Mirnoondje,pod
ledinom, ti razbludni, razvratni vukodlaci ire svoju mo i
slavu.Nigdjenacijelombojemsvijetunisamvidionijedno
groblje da ovako cvjeta. Nigdje na cijelom bojem svijetu
nematakvabogatagnojiva tosepui.Ulicoranihjada,jate
grlim! Nema vie blijedih bijelih lica, nema betovenskih
lubanja, nema ukrtenih kosti, nema tankih nogu. Ne vidim
nita doli ita i kukuruza, zlatna cvijea i jorgovana; vidim
obinumotiku, mulu nasvomtragu, plosnata iroka stopala
rairenih prstiju i bogatu svilastu zemlju to se mrvi meu
prstima. Vidim crvene rupie i izblijedjele plave koulje i
irokesombrere to svjetlucaju odznoja. ujem muhekako
zuje i zujanje lijenih glasova. Zrak bruji od bezbrine,
neobuzdane radosti; zrak bruji od kukaca, a njihova krioca
posutaprahom irepeludiizopaenost.Ne ujemzvona,ni
zvidaljke, ni gongove, ni cviljenja konica; ujem gitaru i
ksilofon,umilni tamtam,tapkanje noguupapuama; ujem
kakosputajuzastoreikakomagaracreve,sglavomdubokou
zobi.
Nema blijedih bijelih lica, hvala bogu! Vidim kulija,
crnca, skvo. Vidim okoladne icimetne nijanse, vidim boju

159

mediteranske masline, crvenkastosmeeg havajskog zlata;

vidimsvakuistuisvakumijeanunijansu,alinijednubijelu.
Lubanjaiukrtenekostinestalesusnadgrobnimspomenicima;
bijelekostibijeleraseurodilesuplodom.Vidimdajesvetoje
povezanosnjihovimimenom
192
i uspomenom izblijedjelo, i zato, zato sam lud od
radosti.Usredbrujanjaotvorenogpolja,gdjejeneko zemlja
bilanamrekanaodblesavihmalihhumaka,gazimnizutonule
vlanebrazdeednimzveckavimprstima;lijevoidesnogacam
posonojkupusastojzemlji,kotapritieblato,irokozeleno
lie,zgnjeenebobice,oporimaslininsok.Hodamsavblaen
podebelimcrvimamrtvaca utiskujuiihopetuledinu.Kao
pijanmornarglavinjamlijevodesno,mokrihnogu,suhihruku.
Gledam kroz penicu prema oblaiima; pogled mi luta
rijekom, po nisko natovarenim arapskim brodicama, po
polaganomklizanjujedaraijarbola.Vidimsuncekakoprosipa
svoje iroke zrake, kako njeno sie na grudima rijeke. Na
drugoj obali iljasti stupovi vigvama, lijeno lelujanje dima.
Vidimtomahavkkakoletizrakom,uzpoznatekrikoveodkojih
se ovjeku ledi krv. Vidim namazana lica, sjajne erdane,
laganiplesumokasinima,dugakeravnesiseidjecuukraenu
vrpcama.
Delaware i Lackawanna, Monongahela, Mohawk,
Shenandoah,Narragansett,Tuskegee,Oskaloosa,Kalamozoo,
Seminole i Pawnee, Cherokee, veliki Manitou, Crne noge,
Novahoredajuse:kaogolemcrvenoblak,kaostupvatre,vizija
izopene veliansvenosti nae zemaljske kugle promie mi
pred oima. Nevidim Lete, Hrvate, Fince,Dance, veane;

160

nemaIraca,niDigia,niKineza,niPoljaka,niFranceka,ni
vaba,niifuta.Vidimidovekakosjedeusvojimkoevima
najarbolima,sasuenaimlicasuhakaouinjenakoa,lubanje
imsmeuraneibezkostiju.
UCrnoproljee193
Jojednomblistatomavhavk,leteskalpoviiizrijenog
korita valja se sjajan, valovit oblak krvi. S gorskih kosa, iz
velebnih peina, iz movara i Evergladesa navire bujica
okrvavljenihljudi.OdSierradoAppalachiansazemljasepui
odkrvipobijenih.Skalpmijeoguljen,sivomesovisimiu
komadiimaprekouiju;nogesumiizgorjele,slabinemipro
bodenestrijelama.Utoruuzslomljenuograduleimsasvojim
crijevimaporedsebe;saviskasapljenikrvav,lijepibijelihram
koji bijae prevuen koom i miiima. Vjetar mi huji kroz
slomljenirektum,zavijakao ezdesetbijelihgubavaca.Bijel
plamen, vodoskog plavog leda, baklja mi se vrti u upljoj
utrobi.Rukesumiiupaneiz aica.Tijelomijegrobkoji
pljakajuvukodlaci.Punsamnebruenihdraguljakojikrvare
sjajeisekaoled.Poputtisueiljastihsulicasuncemiprobija
rane,draguljiplamte,stomakvriti.Danilino,neznamtaje;
atorsvijetaruisekaoplinskibalon.Uplamenukrviosjeam
hladan dodir jednog kraka klijeta: kroz rijeni me tjesnac
vuku, slijepa i iznemogla, guim se, prediem, vritim od
nemoi.Udaljini ujemkakoteeledenavoda,kakozavijaju
akaliispodzimzelena;kroztamnozelenu umu irisemrlja
svjetla, proljetno cijanovodino svjetlo koje prlja snijeg i
ledenedubinepotoka.Ugodnogrgljanjenaliknagrcanje,tihi
pakao,kaokadjeaneorairenihkrilalebdiobeznoguispod
mosta.

161

Odvodnisukanalizabrtvljenisnijegom.Zimajeisunce
sijeniskoijarkokaoupodne.Idemnizulicuporedstambenih
zgrada.Zasatdva,doksuncegrije,svesepretvarauvodu,sve
tee,curi,rominja.Izmeurubovaplonikaisnjenihnanosa
na
194
staje bujica bistre plave vode.U meni jebujica koja
zaepljujeuskitjesnacmojih ila.Bistrimodripotokumeni
kojimikruiodprstijunanogamadokorijenjakose.Potpuno
samserastopio,grcamodveseljamodrakaoled.
Idemnizulicuporedstambenihzgrada,veseljemodro
kaoledumojimuskim,zaepijenim ilama.Zimskisesnijeg
topi,odvodnisukanalipreplavljeni.Izgubilasealostisnjom
radost,rastopilese,cure,slijevajuseuodvodnikanal.Iznenada
zazvonezvona,pomamnapogrebnazvonaspoganimjezicima,
s pomamnim, eljeznim batiima koji razbijaju staklene
hemoroideu ilama.Usnijegukojisetopilijesekrv:niski
kineski konji ovjeeni skalpovima, dugaki kukci njenih
zglobovai/.eleniheljusti.Ispredsvakekueeljeznaogradas
plavimcvijeemnailjcima.
Nizulicuranihjadadolazivjeticamajkaprikradajui
se vjetru, razapela jedra, haljina joj se nadima od lubanja.
Prestravljeni bjeimo od noi i .izgledajui zeleni album,
skupocjenidekorprednjihnogu,ispupenoelo.Izsvihtrulih
trijemova psikanje zmija to se previjaju u vrei, vrpca
svezana,crijevazapletena.Plavocvijeetakastokaoleopardi,
zgnjeeno, ispijena mu krv, zemlja proljetna mrlja, zlato,
modina,sjajnaprainaodko4iju,trikrilanavisiniistupanje
bijelogkonja,imuinjakeoi.

162

Snijegsetopisvedublje,eljezora,drveepu
iij.Nauglu,ispodpodzemneeljeznice,stojiovjek
.ulmdromnaglavi,sgamaamaodplavogsera
platna,bijelimubrklijepopotkresan.Otvarase
,>tpacisipasavduhanskisok,zlatnilimunovi,slo
195
nove kljove, kandelabri. Moric, trgovac limunovima,
zagaenodgolubova,nosipurpurnajajaudepunaprsluku,i
purpurne kravate, i lubenice, i pinat s kratkim stabljikama,
ilav,uprljankatranom.Fijukanje irova toseglasnomiu,
komeanjeflojsipovezanihlizolom,amonijakomikamfornim
melemima,kolibiceodtinjca,ljuskeodkikirikija,naboraneiu
oblikutrokuta,svepobjednikistupasjutarnjimpovjetarcem.
Jutarnje svjetlo dopire nalik na nabore, prozorska su okna
isprugana,pokrivaipoderani,votanoplatnoizblijedjelo.Ide
ovjeksnajeenomkosomnaglavi,netri,nedie,ovjeks
vjetrokazom,otrozamiezaugloveiondabjei.ovjekkoji
nemislikakonizato,negosamodahodaunoibezsjaja,kad
su sve zvijezde s lijeve strane broda i preke s jedrima na
pramcu pripremljene. Gazei po drodini, on budi tuiteljku
nozamkamatosenamjetajuslijevanadesno,tanoupodne
nastudenomoceanu,tanoupodnenasvestranenabrodui
gorezdesna.Vjetrokazopetsveslimatodubokodopirukroz
oduke,asvizvukoviprigueni.Beumnano nasve etiri,
kaoorkan.Beumnasnatovarenimkaramelamaikockamaod
nikla. Sestra Monica svira na gitari, razdrljene koulje i
sputenihipaka,irokijojkolutoviuobauha.SestraMonica
isprugana vapnom, tekuinom za ispiranje desni, oi joj

163

pljesnive,nabrane,naborane,nazubljene.
Ulica ranih jada se iri, modre usne bubre, sprijeda
albatrosovakrila,krvavijojvratistavljen,trtljanetozubima,
ovjek s polucilindrom pregiba lijevu nogu,dva ureza dolje
nadesno,ispodbrodske
ograde,kubanskazastavaspletenasrezancimai
196
jasminom,sdivljimmagnolijamaimladimizdancima
patuljaste palme, izmijeanim s kredom i zelenom slinom.
Ispodsrebrneposteljezdravacubijelojzdjelici,dvijeprugeza
jutro,trizano.Dabrovitovapezakrvi.Krvnavireubijelim
gutljajima, bijelim grcavim gutljajima gline pune slomljenih
zubi, biljnog ljepka i propalih kostiju. Pod je sklizak od
dolaenja i odlaenja, od sjajnih kara, dugakih noeva,
vruihihladnihklijeta.
U snijegu to se vani topi menaerija se razbjeala,
najprijezebreskrasnimbijelimdaskama,zatimdivljepticei
vrane,zatimbagremoviiegrtue.Staklenikzjapisrasireniim
prstimananogama,crvenapticasevrtiistrmoglavljuje,lomi
kljun,gutermokri, akalprede,hijenepodrigujuismijusei
opetrigaju.Cijeloirokogroblje,dobropokropljeno,pucketa
avovima u noi. I automati pucketaju pretrpanim silnim
oklopimaizaralim arkamaiskinutimzasunima,naputeni
odkoncernakositra.Maslaccvatevaniugolemimlepezastim
vijencima,mastan,oleandarskimaslacobiljeensitnimhorama
okooijuidvaputspletenodkrvnikaJohnuSeronje.Maslac
cvri u mrtvanici, blijede zrake mjeseine prokapljuju,
estuariji su zabrtvljeni, tovari uzdrhtali, sporedni kolosijeci

164

zakreni. Smei vilasti bantami okieni crvenom voljom i

vidrinimkivnombrsteporijenojdolini.Celebinperinkran.
Magnezijski se izvori pale, orao se vije u visinama, s
mesarskimnoemuglenju.
Krvava i divlja no u kojoj su sve jastrebinje no$c
razrezane i okiene. Krvava i divlja no u kojoj ivi zvonici
vrite i sve su letvice polomljene i svi ni plinski vodovi
popucali.Krvavaidivljanou
197
I
I
kojojjesvakimiizgren,prstinanogamaprekrieni,
kosanajeena,zubicrveni,kimanapukla.Cijelisvijetbudan
cvrkue poput zore, a niska crvena vatra puzi po desnima.
Cijelenoi eljeviselome,rebrapjevaju.Dvaputzorapuca,
zatimseopetiskrada.Usnijegutokapaisparujeseoksid.Po
cijelojulicimrtvakakolaprolazegoredolje,koijai vau
svojedugakebieve,bijeleplakavice,pamunerukavice.
Na sjever prema bijelom polu, na jug prema crvenoj
aplji, bilo udara divlje i pravilno. Jedno po jedno, sjajnim
staklenimzubima,odgrizajuvrpce.Dolazipatakirokakljuna,
aondalasicaniskatrbuha.Jednozadrugimdolaze,pozvaniiz
gube, repovi im pernati, noge prevuene opnom. Dolaze u
valovima, povijeni kao trolejbusne motke, i prolaze ispod
postelje.Blatonapodui udniznaci,izlozisesvijetle,nita
osimzubi,zatimruke,zatimmrkve,zatimvelebnenomadske
glavicelukasasmaragdnimoima,repaticetodolazeiodlaze,
dolazeiodlaze.

165

Na istok prema Mongolima, na zapad prema ma

mutovcima,bilosenjietamoamo.Glavicelukastupaju,jaja
askaju, menaerija se vrti kao zvrk. Nekoliko kilometara
visoko, na alovima su leita crvenog kavijara. Morski se
valovipjene,pucketajusvojimdugakimbievima.Plimahui
ispodelenihledenjaka.Bre,breseokreezemlja.
Iz crnog kaosa zavojice svjetla sa zaepljenim
odukama.Izstatikenuleipraznineneprekidnaravnotea.Iz
kitoveusiijutenevreeovaludastvartosezovesankojiide
kaosattosenavijasvakihosamdana.

166

HODAJUIAMOTAMOPOKINI
SAD NISAM NIKAD SAM. U NAJGOREM SAM
SLUAJUSBOGOM1
1
UParizu,izPariza,naputajuiParizilisevraajuiu
Pariz,uvijekjetoPariz,aParizjeFrancuska,aFrancuskaje
Kina.Sve tomijeneshvatljivodiesekaovelikzidpreko
brda i dolina kojima lutam. Unutar toga velikog zida mogu
proivjetisvojkineskiivotumiruisigurnosti.
Ja nisam svjetski putnik ni pustolov. Svata sam
doivljavao u potrazi za izlazom. Sve do sada sam uporno
radiouslijepomtunelu,rovaopoutrobizemljetraeisvjetloi
vodu. Nisam mogao vjerovati, kao ovjek amerikog
kontinenta,danazemljiimamjestogdjebiovjekmogaobiti
svoj. Silom prilika postao sam Kinez Kinez u vlastitoj
zemlji!Odaosamseopijumusnovadabihmogaopogledatiu
oi runoi ivota u kojem nisam igrao nikakvu ulogu. Isto
onako tiho i prirodno kao to granica padne u Mississippi,
izvukao samse iz struje amerikog ivota. Svega to mi se
dogodilosjeamse,alinemam eljedavratimprolost,niti
imam kakve enje, ni aljenja. Ja sam kao ovjek koji se
probudi nakon duga sna i uvidi da je sanjao. Stanje prije
roenja roen ovjek ivineroen,icroen ovjekumire
roen.
Roeniponovoroenvieputa.Roendoksamhodao
ulicama,roendoksamsjedioukavani,ro

167

201
roendoksamleaonakurvi.Roenlponovoroen
nebrojenoputa.Brztempo,akaznanijenaprostosmrt,nego
ponovljenesmrti.Tek tosamseobreonanebu,naprimjer,
ve se naglo otvaraju vratnice i pod nogama osjeam tarac.
Kakosamsetakobrzonauiohodati? ijimnogamahodam?
Sad hodam put groba, kroim u vlastitom sprovodu, ujem
zveckanje lopate, kiu busenja. Jedva da sam sklopio oi,
gotovodanisamimaovremenanidapomiriimcvijeekojim
sumezatrpali,kadlitres!Proiviosamjo jednubesmrtnost.
Vraajui se ovako iz zemlje i u zemlju, postajem oprezan.
Moramdratisvojetijeloureduradicrva.Moramuvatisvoju
duunetaknuturadiBoga.
Poslijepodne,sjedeiuLaFourche,pitamsemirno:
Kamo emo odavde? Do veeri u moda otputovati do
mjeseca i vratiti se. Tu na raskru sjedim i vraam se u
snovimakrozsvasvojazasebnaibesmrtnaega.Plaemupivo.
Nou,kadsevraamu Clichy, obuzimametoistoosjeanje.
KadgoddoemuLaFourche,vidimbeskrajneputove tose
zrakasto ireizmojihnogu,aizcipelamiistupajubezbrojna
egatonastavajusvijetmogbia.Dreiihispodruke,pratim
ih stazama kojima sam neko sam kroio, to je ono to ja
zovem velianstvenim opsesivnim etnjama moga ivota i
smrti.Razgovaramstimsamozvanimdrugovimaotprilikeisto
onakokakobihrazgovaraosasamimsobom,dasambiotezle
sreeda ivimiumremsamojedanputitakobudemvjeito
sam.Sadnisamnikadsam.UnajgoremsamsluajusBogom!
Imanetonaonom
202

168

komadiuputaodPlace ClichyjadoLa Fourchezbog

egaodmahprocvjetajusvevelianstveneopsesivncetnje.To
jekaokretanjeodjednogsolsticijadodrugog.Recimodasam
ba iziao iz Cafe Wepler i da nosim knjigu pod mikom,
knjiguostiluivolji.Moda,kadsam itaotuknjigu,nisam
razumio vie od dvijetri reenice. Moda sam itao jednu
stranicucijeluveer.Modauopenisambiou CafeWepler,
negosam,kadsamuoglazbu,ostaviosvojetijeloiodletio.A
gdjesamonda?Panapoljusam,uopsesivnoj etnji,kratkoj
etnji od pedeset godina, ili tako nekako, koju obavim dok
okrenemjednustranicu.
BakadizlazimizCafeWepler,ujemudanum,neki
fijuk.Nemoramseobaziratiznamdatomojetijelohitada
mi se pridrui. Obino su ba u to vrijeme crpke za govna
poredane po Aveniji. Gumena crijeva lee opruena preko
plonikakaogolemicrvitostenju.Debelicrvisiugovnoiz
zahodskihjama.Batobudiumenipravuduevnueljudase
pogledamizprofila.Vidimsamogsebenagnutanadknjigomu
kavani;vidimkurvuporedsebekakomi itaprekoramena;
osjeamjojtlahnavratu.ekadadignempogled,modadajoj
pripalimcigaretukojudriuruci.Upitatemetaovdjesami
nijelimidosadno.Knjigajeoivolji,adoniosamjeukavanu
daje itam tojeluksuz itatiubunojkavani aizaod
bolesti.Iglazbajedobraubunojkavanipojaavaosjeaj
samoe,usamljenosti.Vidimkakokurvipodrhtavagornjausna
nadmojimramenom.Samokomadiusneuoblikutrokuta,gla
il.ikisvilast.Podrhtavauvisokimnotama,nagnuta
203
kaodivokozanadklisurom.Asadtrimkrozibe,jai

169

moje Jaopet smo vrsto slijepljeni. Komadi puta odPlace

ClichyjadoLa Fourche.Izslijepihuliica toseniuuztaj
komadiputa,iskaugustajatakurvi,kaoimiizaslijepljeni
svjetlom. Zavlae mi se u kosu, u ui, u oi. Pripijaju se
apama kojima mi siu krv. Po cijelu no trunu u tim
uliicama;miriukaobiljkeposlijejakekie.Isputajusitne
biljkaste glasove, slaboumne uzvike od milja, od kojih se
ovjeku jei koa. Vrve po meni kao ui, ui s dugakim
vrijeemkojimmiotiruznojizpora.Kurve,glazba,svjetina,
svjetlonazidovima,govnoicrpketojunakirade,svetotvori
maglicukojasezgunjavauhladanznojodkojegse ovjek
budi.
Svakeveeri,kadseuputimuLaFourche,trimkroz
ibe.Svakeveerimeskalpirajuidotukutomahavcima.Kad
nebitogabilo,nedostajalobimi.Dolazimkuiiistresemui
izodjee,speremkrvsasebe.Legnemiglasnohrem.Ba
pravisvijetzamene!Mesomiostajenjeno,aduanetaknuta.
Kuuukojojstanujemrue.Svesusobegole.Kuami
jekaooderanoljudskotijelo.Tapeteviseudronjcima,kreveti
nemajumadraca,slivnicisunestali.Svakeveeri,prijenego
touemukuu,stojimigledamje.Oaravametastrahota.
Uostalom,zatonebibilomalostrahote?Svakiiviovjekje
muzejkojiuvastrahotesvojerase.Svakiovjekdodajenovo
krilomuzeju.Itako,svakeveceri,stojeipredkuomukojoj
stanujem, pred kuom koju rue, nastojim joj odgonetnuti
smisao.tojojjeponutricaizloenija,tovievolimsvoju
204
kuu. Volim ak i staru kahlicu koja mi stoji pod
krevetomikojomsenitkovieneslui.

170

U Americi sam stanovao u mnogo kua, ali se ne

sjeamkakvajebilamakojaodtihkuaiznutra.Moraosam
primationo tosamdoivljavao,pahodamstimpoulicama.
JednomsamunajmiootvorenilandaueriprovezaosenizPetu
aveniju.Bilojejesenjeposlijepodneivoziosamsekrozsvoj
rodnigrad.Mukarcii ene etalisuseplonicima:neobine
zvjerke, napola ljudske, napola celuloidne. Hodali su uz
Avenijuiniznjusumanuti,ulatenihzuba,postakljenihoiju,
eneodjeveneulijepehaljine,svakasnabdjevenasmijekomiz
hladnjaka.Imukarcisusesmjekalisvremenanavrijeme,
kao da hodaju u lijesovima u susret Boanskom Spasitelju.
Smjekajui se kroz ivot, s onim bezumnim, staklenim
pogledom, razvijenih zastava, a seks umilno tee odvodnim
kanalima. Imao sam revac sa sobom, pa kad smo doli do
edrdeset druge ulice, otvorio sam vatru. Nitko se nije
obaziraonato.Kosiosamihlijevoidesno,alisesvjetinanije
razrjeivala. ivi su hodali po mrtvima smjekajui se
neprekidnodapokausvojelijepebijelezube.Ba misetaj
okrutnibijelismijeakurezaousjeanje.Vidimgausnukad
ispruimrukudaprosimsmijeakGeorgeaC.Tilyoua1to
lebdi povrh objeenih treperavih banana u Steepleihaseu.
Amerikasesmjekasiromatvu.Smjekanjetakomalostoji
zato se ne biste smjekali dok se vozite u otvorenom
landaueru?Smjekajtese,smjekajte!Smjekajteseisvijetje
va.Smjekajte
1 Vlasnik velikog zabavita na ijem je ulazu ivisila
njegovaKolemaslika.(Prev.)
205
se u smrtnom hropcu bit e lake onima koje

171

ostavljatezasobom.Smjekajtese,bogamu!Smijekomkoji
nikadnesilazislica.
etvrtakjeposlijepodneijastojimumetroulicemu
lice s priprostim enama Evrope. Na licima im je istroena
ljepota,kaodasu,poputsamezemaljskekugle,prolekrozsve
kataklizme prirode. Povijest njihove rase urezana im je na
licima;koaimjekaopergamentnakojemjezapisanacijela
borbacivilizacije.Seobe,mrnjeiprogoni,ratoviuEvropi
svejetuostavilosvojpeat.Onesenesmjekaju;licasuim
sloena,aonotopienanjimasloenojeodrase,karaktera,
povijesti. Ja im na licima vidim nepravilnu, arenu kartu
Evrope,kartuisprepletenueljeznikim,brodskimiavionskim
linijama, nacionalnim granicama, neunitivim, neizbrisivim
predrasudama i suparnitvima. Sama nepravilnost tih obrisa,
velikeprazninekojeoznaavajumoraijezera,slomljenekarike
kojeobiljeavajuotoke,neobinimitolokiostaciprolostito
supoluotoci,svataizoblienostinagrizenostpokazujukakav
sukobvjeitotrajeizmeuovjekaistvarnosti,sukobkojemje
ova knjiga tek jo jedna karta. Snano me se doima, dok
gledamovukartu,tojekontinentmnogoveinegotoseini,
zapravouopenijekontinent,negodioglobusaukojisunadrle
vode,kopnonakojejenadrlomore.Nanekimslabimtakama
kopno je popustilo. ovjek ne mora znati neku rije iz
geologije da shvati peripetije kroz koje je ovaj evropski
kontinent proao,sasvojommreomrijeka,jezera imorau
unutranjosti,ovjekmoeodmahuoitigigantskenaporekoji
suseiniliurazliitimrazdobljima,ba
206
I

172

kao to moe otkriti neuspjele, jalove napore, ovjek

zapravo moe osjetiti velike klimatske promjene koje su
slijedile nakonraznih obrata. Ako ovjekpogledaovukartu
okomkartologa,moelakozamislitikakvaebitizapedesetili
stotisuagodina.
Tako se dogaa da, gledajui more i kopno koji
sainjavaju ovjekove kontinente, vidim stanovite smijene,
udovine formacije, pa opet one koje svjedoe o junakim
borbama. U dugakim, krivudavim rijekama mogu nai trag
gubitka vjere i hrabrosti, padanja u nemilost, polaganog,
postepenogskruivanjadue.Vidimdasugraniceobiljeene
tekim,prirodnimmeama,aistotakoilaganim,kolebljivim
crtama, nestalnim poput vjetra. Tano osjeam gdje e se
promijenitiklima,primjeujemdajeneminovnodanekiplodni
krajevi presahnu, a da druga neplodna mjesta procvjetaju.
Siguransamdaeseunekimpredjelimaobistinitimit,daese
ovdjeondjenaipokojakarikaizmeunepoznatih ljudi koji
smobili,inepoznatihljudikojijesmo,daezbrkaizprolosti
bitiobiljeenajo veomzbrkomubudunosti,idasusamo
meteizbrkavani,idamoramopastinakoljenaprednjima.
Kao ljudi, sadrimo sve elemente koji tvore zemlju, njenu
pravusutinuinjenmit;minosimoposvudaivazdasasobom
naupromjenljivugeografiju,naupiomjenljivuklimu.Karta
Evropemijenjaseprednaimoima;nitkoneznagdjenovi
kontinentponigdjesvrava.
Evo me usred velike promjene. Zaboravio sam .mii
materinjijezik,aipakneznamninovijezik.
207

173

UKinisamirazgovaramnakineskom.Usredsrijede
sam promjenljive stvarnosti za koju jo nije izmiljen jezik.
Sudeipokarti,uParizusam;sudeipokalendaru, ivimu
treemdesetljeudvadesetogstoljea.AlinitsamuParizunit
sam u dvadesetom stoljeu. U Kini sam, a ovdje nema ni
satova ni kalendara. Plovim uz Jangce nekom arapskom
brodicom, i ono malo hrane to sakupim potjee iz smea
baena s amerikih topnjaa. Treba mi cio dan da spravim
skromanobrok,alijetoslastanobrok,ajaimam eludacod
ljevanaeljeza.
DolazimizLouveciennesa...PodamnomdolinaSeine.
CijelijeParizreljefnoizboen,kaogeodetskiplan.Gledajui
prekonizinekojadrikoritorijeke,vidimgradPariz:krugza
krugom ulica; selouselu; tvrava utvravi. Poputkvrgava
panjanekogstarogmamutovca,usamljenivelianstven,stoji
tuu irokojnizini Seine. Vjeitonaistommjestustoji asse
smanjujui i kvrei, as se diui i irei: novo izlazi iz
staroga,staropropadaiumire.Skojegodvisine,skojegod
udaljenosti,vremenskeiliprostorne,gledan,ontustoji,lijepi
grad Pariz, njean, nalik na dragulj, sveta citadela ije se
tajnovite staze provlae ispod gronjasta mora krovova da bi
izbilenaotvorenunizinu.
Upjeniivrevisatakadseljudivraajusposla,sjedimi
snatrim za aperitifom. Nebo je mirno, oblaci se ne miu.
Sjedim usred srijede prometa, umiren tiinom novog ivota
kojiizrastaiztruleaokomene.Nogemidodirujukorijenje
iskonskogtijelazakojenemamimena.Uvezisamscijelom
zemljinomkuglom.Evomeuutrobivremenainita
208

174

meneeizbacitiizmogamira.Jojedanputnikkojije
otkrioplamensvognemira.Evomegdjesjedimnaotvorenoj
uliciskladajuisvojupjesmu.Tojepjesmakojusamuokao
dijete,pjesmakojusamizgubiounovomsvijetuikojunebih
bionikadponovonaaodanisampaokaogranicauocean
vremena.
Onomekojijeprisiljendasanjairomotvorenihoiju,
svejekretanjenaopako,svakise inlominakaleidoskopske
djelie.Javjerujem,dokprolazimkrozstrahotusadanjice,da
samoonikojisutolikohrabridazatvoreoi,samoonikojisu
trajnoodsutniustanjuznanomkaostvarnost,mogudjelovati
na nau kob. Ja vjerujem, stojei pred ovom jasnom
bjelodanomstrahotom,dasvasredstvanaecivilizacijenee
bitikadradaotkrijuonosiunozrncepijeskakojejepotrebno
daseporemetiustajala,zaglupljujuaravnoteanaegsvijeta.
Javjerujemdaesamosanjarkojiseneplainiivotanismrti
otkritionubeskonanumaluesticusileodkojeeprocvjetati
kozmosutrenoka.Nijednogtrenutkanevjerujemusporui
munu, slavnu i loginu, neslavno neloginu evoluciju
ovjeanstva. Ja vjerujem da je cijeli svijet ne samo
zemaljskakuglaibiakojajenastavaju,nisvemir ijesmo
elementeucrtaliumapu,ukljuujuituiotonesvemireizvan
dometanaegpogledaiinstrumenatanegodajecijelisvijet,
poznat i nepoznat, izbaen iz koloteine, da vriti od boli i
ludila. Ja vjerujem, kad bi se sutra otkrila sredstva kojima
bismo mogli odletjeti na najudaljeniju zvijezdu, u jedan od
onih svjetova ije e svjetlo, prema naem neshvatljivom
proraunu,doprijetidonastekkad
11<inoproljee

175

209
senaazemljabudeugasila,javjerujem,kadbismose
sutraprebacilitamouvrijemekojejo nijepoelo,dabismo
zatekliistovetnustrahotu,istovetnubijedu,istovetnuludost.Ja
vjerujem,akosmotakoprilagoeniritmuzvijezdaokonasda
moemo izbjei udu sudara, da smo isto tako prilagoeni
sudbini koja vlada u isto doba ovdje, ondje, s onu stranu i
svagdje,idaneemoizbjeitojopojsudbiniakouistodoba
ovdje, ondje, s onu stranu i svagdje ne budu svi i svatko,
ovjek,ivotinja,biljka,mineral,kamen,rijeka,drvoiplanina,
tohtjeli.
Jednenoi,kadvienemaimenazastvari,jahodamdo
krajaslijepeulice,ikaoovjekkojijedotjeraocaradoduvara,
preskaem ponor koji razdvaja ive od mrtvih. Kad sam se
obreoonkrajgrobljanskogzida,gdjeuboriposljednjiruevni
pisoar,cijelomisedjetinjstvostisnulougrluugruduiguime.
Gdjegodsamprostrosebipostelju,boriosamsekaomahnitda
otjeram prolost. Ali u posljednji trenutak prolost se
pobjednikidie,prolostukojojse ovjekutaplja.Izdiui,
ovjekshvaadajebudunostobmana,prljavozrcalo,pijesak
nadnupjeanogsata,hladna,mrtvadrozgaizvisokepeiije
su se vatre ugasile. Idui dalje do srca LevalloisPerreta,
prolazim pored nekog Arapina to stoji na ulazu u slijepu
uliicu.Onstojituispodsjajnelunesvjetiljkekaoskamenjen.
Nemaniegatobigaobiljeilokaoovjekanemarukeni
poluge ni opruge koje bi ga maginim dodirom mogle
probuditi iz transa u koji je zapao. Dok tumaram dalje, lik
Arapinaurezujemisesvedubljeidubljeusvijest.LikArapina
tostojiukamenutransuispod

176

210
sjajne lune svjetiljke. Likovi drugih ljudi i ena to
stojeuhladnomznojuulica likovisljudskimobrisima to
stojenasitnimtakamauprostorukojiseskamenio.Nitase
nijepromijeniloodonogadanakadsamprviputsiaonaulicu
dapogledamivotzasvojraun.Svetosamodtadanauio,
lanojeibezvrijedno.Isadkadsamodbaciola,licemije
zemljejo okrutnijenego tojebiloupoetku.Uovojsam
bljuvotiniroeniuovoj ubljuvotiniumrijeti.Nemaizlaza.
Nemarajaukojibihmogaopobjei.Vagajeuravnoteena.
Potrebnojesamosiunozrncepijeska,alisetosiunozrnce
pijeskanikakonemoenai.Duhivoljanedostaju.Ponovo
mislim nadivljenje iuas koji jeulica bila najprije umeni
probudila.Sjeamsekueukojojsamstanovao,maskekojuje
nosila, zlih duhova koji su je nastavali, misterij koji ju je
obavijao;sjeamsesvakogstvora tojepreaoobzorjemog
djetinjstva,divljenjakojegajepratilo,fluidaukojemjeplutao,
dodiranjegovatijela,mirisakojije iriookosebe;sjeamse
dana u sedmici i bogova koji su vladali njima, njihove
kobnosti,njihovearome,svakijedanbiotakonoviblistav,ili
pakdugistrahovitoprazan;sjeamsedomakojismostvorili,
predmeta koji su ga sainjavali, duha koji ga je proimao;
sjeam se promjenljivih godina, njihovih otrih presudnih
bridova,poputkalendaraskrivenaudebluporodinogstabla;
sjeam se ak i svojih snova, i onih nonih i onih danjih.
OtkakosamproaoporedonogArapina,preaosamdugaak
prav put to vodi u vjenost, ili bar imam ilu/.iju da idem
pravim i beskrajnim putom. Zaboi.ivio sam da postoji tako
netokaotojegeodetska
211

177

krivina, da u se, ma koliko bilo veliko skretanje,

budemliiaodalje,neprestancevraatitamogdjestojiArapin.
Nasvakomraskrunaiiunaliksljudskimobrisimatoe
stajatiukamenutransu,likumetnutupozadinuslijepeuliice
kojiobasjavasjajnalunasvjetiljka.
Danassamopetuvelikojopsesivnojetnji.JaimojeJa
vrsto smo slijepljeni. Opet nebo lebdi nepomino, zrak je
beumnosmiren.Izavelikogzidakojimeokruavaglazbenici
udeavajuglazbala.Jojedandanivotaprijesloma!Jojedan
dan! Dok ovako mrmljam sam sa sobom, najednom zao
krenemzagrobljanskizidu Ruede Maistre.Otroskretanje
nadesno baca me u samu utrobu Pariza. Kroz klupasta,
pomina crijeva Montmartrea ulica je nalik na ranu zadanu
nazubljenimnoem.Hodampokrvi,srcemigori.Sutraesve
ovopropastiijaistotako.Izazidavragoviudeavajuglazbala.
Bre,bre,srcemigori!
PenjemseuzbrdoMontmartrea,svetiAntunmijes
jednestrane,Belzebubsdruge.Jedanstojitunavisokombrdu,
sjajei se u svojoj bjelini. Povrina duha postaje nalik na
uzburkanomore.Neboseklati,zemljaseljulja.Penjemseuz
brdo,iznadgranuliranihpoklopacaodkrovova,iznadkapakas
oiljcimaizadihanihkapanadimnjacima...
NaonommjestugdjeRueLepic leinabokudamalo
predahne, gdje zavija kao ukosnica da se nastavi naglo
uspinjati, inisekaodaseplimapovuklaiostavilazasobom
bogatpomorskiarsenal.Plesnedvorane,bifei,kabarei,svaona
usijanaipkaipjenaelektrinenoiblijedipreduzavrelom
212

178

masomjestvinatoopasujupodnojebrda.Parizsetrlja
potrbuhu.Parizmljaska.Parizbrusisebinepcezanastajnu
gozbu. Eto tijela to se uvijek kree u svom ambijentu
velikadinaminapovorkanaliknafrizoveegipatskihhramova,
naliknaetruanskulegendu,naliknajutroKretineslave.Sve
je izvanredno ivo, vreva izdiferencirane materije. Topla
konicaljudskogtijela,grozdgroa,medpohranjenkaotopli
dijamanti.Ulicemivrvekrozprste.SabiremcijeluFrancuskuu
aku.Usausam,utoplomtrbuhuSfinge.Neboizemljadrhte
od ivog, ugodnog bremena ovjeanstva. U samoj sri je
tijelo.Izvantogajesumnja,oaj,razoaranje.Tijelojetemelj,
onotojeneprolazno.
PoRued'Orsel,suncenasmiraju.Modajetosuncena
smiraju,amodajetosamaulicasumornakaopredsoblje.Krv
mi zbog vlastite teine tone u krhke, staklene hemoroide
ivaca.Naproeljimaizgrizenimod alostitanakslojmasti,
tanka zelena koica izblijedjelosti, trunak bezumlja. A onda
najednom presto! Sve se promijenilo. Najednom ulica
razjapljujesvojeeljustii,kaomiranbijelsan,kaosanugraen
ukamen,dieseSacreCoeur.Kasnojeposlijepodneiteka
bjelinacrkvejezaguljiva.Teka,dremljivabjelina,kaotrbuh
iscrpljene ene.Amotamokolakrv,obrisisuzaokrueniod
blaga svjetla, goleme, valovite kupole napete su kao sise u
divljakinja.Navrtoglavimstrminamadrveevirikaotrnje,ije
sepahuljastogranjetromonjieiznadnevidljivestruje tose
kreekaoutransuispodkorijenja.Komadiinebajoprianjaju
za vrhove granja meki, pamucasti uperci obojeni
istonjakimplavetnilom.Slojiznadsloja,zelenazemlja
213

179

istakana mrvicama kruha, ugavim psima, malim

ljudoderimakojiiskauiztobolacaklokana.
Izmuenikihkostijubijelebalustrademueniseudovi
jogreuagoniji.Svilenenogeprekrienekufijskimpismom,
modadroljeusvili,modamravikormorani,modamrtve
hurije. Cijela ta ispupena graevina, sa svojom bijelom
slonovskomkoomitekimkamenimdojkama,ustremilasena
Parizmaurskifatalistiki.
Noseblii,nobulevara,snebomcrvenimkaovatrau
paklu, a od Clichyja do Barbesa protee se rezbarija od
otvorenihgrobova.Blagaparikano,kaoljestveodbezubih
desni, a izmeu preaka se cerekaju vukodlaci. Cijelim
podnojembrdauborepisoari,drijelaimzaepljenamekim
kruhom. Tek u noi Sacre" Coeur se istie u svoj svojoj
smrdljivoj divoti. Tada tek teka bjelina njene koe i njena
vlanogkamenogdahapritiekrvkaoventil.NoiParizto
piasvojukrvoddelirijumatremensa.Vrijemetosevaljapo
ksilofonima, mjesec izduen, um izduben. No pada kao
izvrnuta pljuvaka, a lijepo cvijee uma, zlatni sunovrati i
makovibojekredesavakanisuuslinu.Gore,navisokombrdu
Montmartrea, ispod nebeskiplavog platnenog krova, veliki
kamenikonjineujnovau.Kopajunogamatakodasezemlja
tresenasjeveruuSpitzbergu,najuguuTasmaniji.Globusse
vrtinamekanojpistibulevara.Svebreibresevrti.Svebre
ibredokizarubaglazbeniciudeavajuglazbala.Opetujem
prvenoteplesa,avolskogplesasotrovomirapnelom,plesa
gorueglupanjasrca,svakosrcegoriivritiunoi.
214
Navisokombrdu,uproljetnojnoi,samudivovskom

180

tijelu kitovu, visim okrenut na glavu, oi su mi podljevene

krvlju,kosamijebijelakaocrvi.Jedantrbuh,jedanle,veliko
tijelokitovotrunekaozametakpodmrtvimsuncem.Ljudii
ui,ljudiiui,nepreglednapovorkatoidepremagomililii
naka. To je proljee koje je Krist opjevao, sa spuvom u
ustima, dok su abe ipale. Nema nikakva traga ri, nema
nikakve mrlje od melankolije. Glave povezane prakom u
crnombjesomunomsnu,prolostpolakotone,slikasmotanau
kuglu i okovana lancima. U svakoj enskoj utrobi lupaju
eljeznepotkove,usvakomgrobuumepraznekoljke.Utroba
i koljka,au upljini utrobeodrastaoidiotkojibereljutie.
ovjekikonjkreusesadujednomtijelu,rukesumekane,
potkove se raskolile. Pristiu u neprestanoj povorci, crvenih
onihjabuicaiplamenihgriva.Proljeedolaziunoiumei
kao vodopad. Pristiu na krilima kobila, grive im vijore,
nozdrvesepue.
Uz Rue Caulaincourt, preko mosta odgrobova. Pada
njenaproljetna kiica. Ispodmenebijele kapelice ukojima
mrtvaci lee pokopani. kropac polomljenih sjena od teke
reetkastekonstrukcijemosta.Travaizbijaizbusenja,zelenija
sadnegopodanuelektrinatravakojasesjajikaratimaod
konjske sile. Malo dalje uz Rue Caulaincourt nailazim na
jednog ovjekaijednu enu. enanosislamni eirnaglavi.
Drikiobranuruci,aliganeotvara.Pribliivijojse,ujem
kako kae: C'est une combinais o n! pa, mislei da
combinaisonznaido
215
njerublje,napinjemui.Alionagovorionekojdrugoj
vrsti combinaisona i ubrzo eto kavge. Sad vidim zato je

181

kiobran bio zatvoren. Combinaison! vie ona i pone

vitlatikiobranom.Aonajjadnikmoesamoprotisnuti:Mais
non,mapetite,maisnon!1
Neobinouivamutommalomprizorunezatoto
ga ona mlati kiobranom, nego zato to sam zaboravio ono
drugoznaenjerijeicombinaison.Gledamnadesnoitu,na
poloitoj ulici, upravo je onaj Pariz koji sam uvijek traio.
MoetepoznavatisvakuulicuuParizuadaipaknepoznajete
Pariz,alikadstezaboraviligdjesteikadkianjenopada,
iznenada,ubesciljnojetnji,dolazitedoulicekojomsteproli
nebrojenoputausnu,itojeulicakojomsadhodate.
Ba sam ovom istom ulicom prolazio jednog dana i
vidio ovjeka kako lei na ploniku. Leao je izvaljen na
leimaispruenihrukukaodasugabaskinuliskria.Ni
ivaduamusenijeprimakla,nijednajedina,davidijeli
mrtaviliiv.Leaojetu,izvaljennaleima,ispruenihruku,i
tijelomusenijeninajmanjemicalonikretalo.Kadsamproao
blizuovjeka,uvjeriosamsedanijemrtav.Tekojepredisaoi
izustamujecuriosokodduhana.Kadsamdoaodougla,
zastaosamnaasdavidim ta esedogoditi.Tek tosamse
okrenuo,dopremidouijuburasmijeha.Najednomsepred
vratimaiizlozimastvorilomnogoljudi.Cijelajeulicaivnula
utrenoka.Mukarciieneustoboilise,suzeimsekortljaju
nizobraze.Probijaosamsekrozsvjetinu tosebilaokupila
okoizvaljene
1Amanije,malamoja,amanije!(Prev.)216
prilikenaploniku.Nisammogaoshvatitirazlogovom
nenadanom zanimanju, ovom nenadanom izljevu veselja.
Konanosamsenekakoprobioistaopokrajonoga ovjeka.

182

Leaojenaleimakaoiprije.Nadnjimjestajaopaskojije
radosno mahao repom. Pas je zario njuku u ovjekov
raskopani lic. Zato su se svi toliko smijali. I ja sam se
pokuaonasmijati.Nisammogao.Raalostiosamse,strano
raalostio,vienegoikadprije.Neznamtamijebilo...
Svega se toga sjeam sad dok se penjem tom po
loitomulicom.Tosezbilobaispredmesniceprekoputa,one
s crvenobijelim platnenim krovom. Prelazim ulicu i tu, na
vlanom ploniku, upravo ondje gdje je onaj drugi ovjek
leao,nalazisetijeloovjekaispruenihruku.Primaknemmu
sedagaboljepogledam.Tojeonajistiovjek,samomujesad
lic zakopan i on je mrtav. Saginjem se nad njega da se
dokrajauvjerimdajetoisti ovjekidanijemrtav.Dokraja
samseuvjerioprijenegotosamustaoipoaodalje.Nauglu
zastajem naas, ta ekam? Zastajem tu na jednoj peti
oekujuidaponovoujemonuburusmijehakojesetakoivo
sjeam.Niglasa.Nijednog ovjekanavidiku.Osimmenei
ovjekakojileimrtavispredmesnice,ulicajesasvimpusta.
Modajasamosanjam.Gledamnaulininatpisdavidimjeli
toimekojepoznajem,houdakaemimekojegbihsesjetio
kadbihbiobudan.Dodirujemzidpokrajsebe,trgamkomadi
papirasplakatakojijeprilijepljennazidu.Drim asaktaj
komadipapirauruci,zatimgazguvamupilulicuihitnemu
kanal.Onodskoiipadneusvjetlucavubaru.Oitonesanjam.
Onog
217
asa kad sam se uvjerio da sam budan, obuzima me
hladnajeza.Akonesanjam,ondasamlud.A tojenajgore,
akosamlud,neumoinikadizvestinaistacjesamlisanjao

183

ilibiobudan.Alimodanetrebanitaizvoditinaistac,pada
minaummisaokojameohrabruje.Jajediniznamzaovo.Ja
samjediniunedoumici.tovierazmiljamotome,tobivam
uvjerenijidamezapravonebrinesanjamliilisamlud,nego
nisamlijasamtaj ovjeknaploniku,taj ovjekispruenih
ruku?Akosetijelomoenapustitiusnuiliusmrti,modase
moe napustiti i zauvijek, pa vjeno lutati bestjelesan,
otkvaen,bezimeniidentitetilineidentificiranoime,nevezana
dua, ravnoduna prema svemu, besmrtna dua, moda
nepokvariva,kaoBogtkozna?
Moje tijelo mjesta koje je ono upoznalo, tolika
mjestaasvatakoudnaibezvezesamnom.BogAjakstome
vue za kosu, to me vue za kosu po dalekim ulicama u
dalekimmjestimaaavimmjestima...Quebec,ChulaVista,
Brownsville,Suresnes,MonteCarlo,Czernowitz,Darmstadt,
Canarsie, Carcassone, Koln, Clichy, Krakow, Budimpeta,
Avignon, Be,Prag, Marseilles, London, Montreal,Colorado
Springs, Imperial City, Jacksonville, Cheyenne, Omaha,
Tucson, Blue Earth, Tallahassee, Chamonix, Greenpoint,
ParadisePoint,Point Loma, Durham,Juneau,Aries,Dieppe,
AixlaChapelle, AixenProvence, Le Havre, Nimes, Ashe
ville, Bonn, Herkimer, Glendale, Ticonderoga, Nijagarini
slapovi, Spartanburg, jezero Titicaca, Ossining, Dannemora,
Narragansett, Niirnberg, Hanover, Hamburg, Lemberg,
Needles, Calgary, Galveston, Honolulu, Seattle, Otay,
Indianapolis,Fairfield,Rich
218
mond, Orange Court House, Culver City, Rochester,
Utica,PineBush,CarsonCity,Southold,BluePoint,Juarez,

184

Mineola, Spuyten Duyvil, Pawtucket, Wilmington, Coogan's

Bluff,NorthBeach,Toulose,Perpignan,FontenayauxRoses,
WiddecombeintheMoor,Mobile,Louveciennes...Usvakom
pojedinom odtihmjestanetosamdoivio,netokobno.U
svakompojedinomodtihmjestaostaviosamnaplonikule
ispruenihruku.Svakipojediniputsagnuosamsedasedobro
pogledam,daseuvjerimdatijelonije ivoidaneostavljam
sebe,negomene.Iiaosamdaljesvedalje,idalje,idalje.I
jo idemi ivsam,alikadponekiapastanemhodatibez
cilja, ujem tropottihsvojihmrtvihJaoguljenihsmenena
putovanjimaipitamsetajesadnaredu?Pomislilibisteda
postojigranicadokojetijelomoeizdrati,alijenema.Tijelo
tolikonadvisujepatnjudauvijek,kadjesvesatrto,ostajepo
koji nokat na nozi ili bu kose koji tjera izdanke, i ba ti
besmrtniizdanciostajuzavijekevjekova.Itako,akikadste
uistinumrtviizaboravljeni,nekimikroskopskidjeli vasjo
tjeraizdanke,pamakolikoprolabudunostbilamrtva,ipakje
nekidjeliivitjeraizdanke.
Tako stojim jednog poslijepodneva na arkom suncu
ispredmalestaniceuLouveciennesu,siuanjediomeneivi
tjeraizdanke.Vrijemekadburzovniizvjetajstieeterom
krozeter,kaotokau.Ubistrouprekoputastaniceskrivenje
nekistroj,austrojujeskrivenneki ovjek,au ovjeku]c
skrivenglas.Iglas,glasodraslaidiota,govori:AmericanCan
...AmericanTel.&Tel...Nafraniuskomtogovori,tojejo
idiotskije.American
219
Can...AmericanTel. & Tel... Aondanajednom,kao
kadseJakovpopeouzazlatneljestve,najednomprovaljujusvi

185

glasovineba.Poputgejziratoizbijaizgolezemlje,izlijevase
cijela amerika scena1 American Can, American Tel. &
Tel.,Atlantic&Pacific,Standard Oil, United Cigars,Father
John,Sacco & Vanzetti,UneedaBiscuit,SeaboardAirLine,
Sapolio, Nick Carter, Trixie Friganza, Foxy Grandpa, Gold
Dust Twins, Tom Sharkey, Valeska Suratt, Commodore
Schley, Millie de Leon, Theda Bara, Robert E. Lee, Little
Nemo,LydiaPinkham,JesseJames,AnnieOakley,Diamond
JimBrady,SchlitzMilwaukee,HempSt.Louis,DanielBoone,
Mark Hanna, Alexander Dowie, Carrie Nation, Mary Baker
Eddy, Pocahontas, Fatty Arbuckle, Ruth Snyder, Lillian
Russell,SlidingBillyWatson,OlgaNethersole,BillySunday,
Mark Twain, Freeman & Clarke, Joseph Smith, Battling
Nelson, Aimee Semple McPherson, Horace Greeley, Pat
Rooney,Peruna,JohnPhilipSousa,JackLondon,BabeRuth,
Harriet Beecher Stowe, Al Capone, Abe Lincoln, Brigham
Young, Rip Van Winkle, Krazy Kat, Liggett & Meyers,
HallroomBoys,Horn&Hardart,FullerBrush,Katzenjammer
Kids,GloomyGus,ThomasEdison,BuffaloBill,YellowKid,
Booker T. Washington, Czolgosz, Arthur Brisbane, Henry
Ward Beecher, Ernest Seton Thompson, Margie Pennetti,
Wrigley's Spearmint, UncleRemus,Svoboda,DavidHarum,
JohnPaulJones,GrapeNutsAguinaldo,NellBrinkley,Bessie
McCoy,TodSloan,FritziScheff,Lafca
1 Idui n'z imena amerikih kompanija, poznatih
linostiipojmovasuviejevelikiarolikdabisemogaoovdje
pojedinanorazjasniti.(Prev.)
220
dioHearn,AnnaHeld,LittleEva,OmegaOil,Maxine

186

Elliott, Oscar Hammerstein, Bostock, The Smith Brothers,

Zbysko,ClaraKimpalYoung,PaulRevere,SamuelGompers,
Max Linder, Ella Wheeler Wilcox, CoronaCorona, Uncas,
Henry Clay, Woolworth, Patrick Henry, Cremo, George C.
Tilyou, Long Tom, Christy Matthewson, Adeline Geney,
RichardCarle,SweetCaporals,ParkTilford's,JeanneEagels,
FannyHurst,OlgaPetrova,Yale&Towne,TerryMcGovern,
Frisco,MarieCahill,JamesJ.Jeffries,Housatonic,Penobscot,
Evangeline, Sears Roebuck, Salmagundi, Dreamland, P. T.
Barnuin,LunaPark,Hiawatha.BillNye,PatMcCarren,Rough
Riders, Mischa Elman, David Belasco, Farragut, The Hairy
Ape, Minnehaha, Arrow Collars, Sunrise, Sun Up,
Shenandoah, Jack Johnson, Mala crkva iza ugla, Cab
Calloway,ElaineHammerstein,KidMcCoy,BenAmi,Ouida,
Peck's Bad Boy, Patti, Eugene V. Debs, Delaware &
Lackawanna, Carlo Tresca, Chuck Connors, George Ade,
Emma Goldman, Bik Koji Sjedi, Paul Dressier, Child's'
Hubert'sMuseum,TheBum,FlorenceMills,Alamo,Peacock
Alley, Pomander Walk, Zlatna groznica, Sheepshead Bay,
Strangler Lewis, Mimi Aguglia, The Barber Shop Chord,
BobbyWalthour,PainlessParker,gospoaLeslieCarter,The
PoliceGazette,Carter'sLittleLiverPills,Bustanoby'sPaul&
Joe's, William Jennings Bryan, George M. Cohan, Swami
Vivekananda, Sadakichi Hartman, Hlizabeth Gurley Flynn,
MonitoriMerrimac,SnuffytheCabman,DorothyDix,Amato,
Great Sylvester, loe Jackson, Bunny, Elsie Janis, Irene
Franklin,TheBcaleStreetBlues,TedLewis,Wine,Woman&
Song,BlueLabelKetchup,BillBailey,SidOlcott,
221
IntheGloamingGenevieve i BanksoftheWabash u

187

daljini...
Sve to je ameriko naglo izranja. A sa svakim je
imenom povezanatisuaintimnih pojedinosti iz mog ivota.
Koji Francuz pomisli, prolazei pored mene na ulici, da ja
nosimusebirjenikimena?Auzsvakoimepo ivotismrt?
Kadidemnizulicusavzanesen,znaliijedanFranceknizkoju
ulicu jaidem?Zna lidaja hodamunutarvelikogKineskog
zida?Nitaminijezapisanonalicunipatnja,niradost,ni
nada, ni oaj. Hodam ulicama lica kao u kulija. Vidio sam
poharanu zemlju, razorene domove, rasturene obitelji. Svaki
gradkojim samhodao atrome toliko jegolema bijeda,
toliko beskrajno neprekidno zlopaenje. Od grada do grada
hodam ostavljajui za sobom velebnu povorku mrtvih i
zveckavih Ja. Ali ja sam idem sve dalje i dalje i dalje. I
neprestanoujemkakoglazbeniciudeavajuglazbala...
Sino sam opet hodao po etrnaestom okrugu. Opet
samnabasaonasvogidola.EddiejaCarneyja, djeakakojeg
nisamvidiootkakosamseodselioizstareetvrti.Biojevisok
i mrav, lijep kako Irci znaju biti lijepi. Zagospodario je
mnome,duomitijelom.Bilesutriulice Sjevernaprva,
Fillmoreski trg i Driggsova avenija. One su bile granice
znanogasvijeta.Sdrugejestranebila Thule,Ultima Thule1.
To je bilo doba San Juana Hilla, Free Silvera2, Pinocchija,
Uneede.Ubazenu,nedalekood
1 Neko najsjeverniji dio nastanjena svijeta, a odatle
bilokojedalekoitajanstvenomjesto.(Prev.)
2 Ekonomski termin koji oznaava slobodnokovanje
srebrnanovca.(Prev.)

188

222
trnice Wallabout, leali su bojni brodovi. Asfaltna
trakauzrubplonikaomoguavalajebiciklistimadaodjuredo
ConeyIslandainatrag.UsvakomsmotkuSweetCaporalabila
jepojednafotografija,ponekadnekesubrete,ponekadnekog
boksaa,ponekadnekezastave.PredveerPaulSauerbiturio
limenku kroz reetku na svom prozoru i zatraio prijesnog
kiselogkupusa.IstotakopredveerLesterReardon,ponosan,
naliknaprinca,zlatokos,poaobiodkue,poredpekarnice
izvanrednovaandogaaj.Najunojstraninalazilesusekue
odvjetnika i lijenika, politiara, glumaca, vatrogasni dom,
pogrebni zavod, protestantske crkve, varijete, fontana; na
sjevernoj strani nalazile su se valjaonica lima, ljevaonica
eljeza, veterinarska ambulanta, groblje, kola, policijska
stanica, mrtvanica, klaonica, plinski rezervoari, ribarnica,
Demokratski klub.Bilo jesvegatri ovjeka kojihsevaljalo
bojatistarogaRamsayja,prodavaabiblija,ludogGeorgea
Dentona, pokuarca, i doktora Martina, tamanitelja gamadi.
Ve susemoglijasnoluitipojedinitipovi:lakrdijai,vesela
braa, paranoici, prevrtljivci, mistagozi, zlopatnici, blune,
pijanice,laljivci, licemjeri,drolje,sadisti,gmizavci, krtice,
fanatici,pederasti,zloinci,sveci,prinevi.JennyMainebilaje
lakaroba.AlfieBetchabiojevaralica.JoeGoelerbiojepeder.
Stanley jebiomojprviprijatelj. StanleyBorowski.On jebio
prva drugaija osoba koju sam upoznao. Bio je divljak.
Stanley nije priznavao nikakva zakona osim remena koji je
njegovstaridraoustranjojprostorijibrijanice.Kadgaje
starilemao,moglisteStanleyjautinekolikoulicadaljekako
sedere.Utomsesvijetusveradilootvo
223

189

reno, u po bijela dana. Kad je Silberstein, hlaar,

pomjeriopameu,sruilisuganaplonikisprednjegovekuei
navuklimuluakukoulju.Njegovaena,kojajebilatrudna,
tolikosezgroziladajojjeispaoklinacnaploniktikdonjega.
Profesor Martin, tamanitelj gamadi, upravo se vraao kui
nakondugeveselice.Nosiojedvaafrikatvoraudepovima
nakuputuijedanmujepobjegao.StanleyBorowskistjeraoje
tvora u odvodni kanal, zbog ega je na licu mjesta dobio
modricuispodokaodsinaprofesora Martina,Harryja, kojije
bio slabouman. Na daari iznad prodavaonice boja, upravo
prekoputastajaojeWillieMainesputenihhlaaidrkaosveu
esnaest. Bjork, govorio je. Bjork! Bjork! Doli su
vatrogasci i uperili mrk u njega. Njegov stari, koji je bio
pijanica,pozvaojecajkane.Cajkanisudoliiistuklistaroga
gotovo namrtvo. Dotle je, jednu ulicu dalje, Pat McCarren
stajaoubifeuiastiodrugareampanjcem.Matinejajeupravo
zavrilaisubreteizRititiskalesuseustranjuprostorijusa
svojimprijateljimamornarima.LudiGeorgeDentonvozioseu
svojimkolimauzulicu,sbiemujednojruci,asBiblijomu
drugoj.Deraoseizsvegasvogluakogglasa:Uinitelitoi
najneznatnijem odmoje brae,uinili steimeni,ilikakvo
slinosranje.Gospoa Gorman stajalajenavratimausvojoj
prljavojkunojhaljini,sisejojnapolaispale,imrnalaje:
! Onajebila lancrkveocaCarrollanasjevernojstrani.
Dobroj'tro,oe,kakvokrasnojutro!
Temijeveeri,poslijeveere,sveopetizilopredoi
mislimglazbeniciipleskojisepripremajudazasviraju.Mi
smobiliprirediliskromanpirzasame
224

190

sebe, Carl ija.Veerukojasesastojalaiskljuivood

delikatesa: rotkvica, crnih maslina, rajica, srdela, sira,
idovskog kruha, banana, umaka od jabuka, dvije litre
alirskog vina od etrnaest gradi. Vani je bilo toplo i vrlo
mirno.Sjedilismotakoposlijeveerepueizadovoljno,samo
to nismo zadrijemali, tako je dobra bila i veera i tako su
udobnibilitvrdinaslonjaidokjesvjetloblijedjeloivladala
onatiinaokovrhovakrovovakaodasamekuetihodiuna
pukotine.I,kaoimnogedrugeveeri,potosmoutkesjedili
neko vrijeme i u sobi se smrailo, on je najednom poeo
pripovijedati o sebi, o neemu iz prolosti to se u tiini i
veernjemsutonupoelouobliavati,nezapravourijei,jerje
ono to mi je priopavao nadmaivalo rijei. Ja mislim da
nisamuopesluaorijei,negosamoglazbukojajedopiralaiz
njega nekakvu slatku, drvenastu glazbu koja seprobijala
krozalirskovinoirotkviceicrnemasline.Pripovijedaojeo
majci,otomekakojeiziaoiznjeneutrobe,pazanjimnjegov
bratisestra,aondajedoaoratpasumureklinekapuca,aon
nijemogaopucati,akadjezavriorat,otvorilisuvratazatvora,
ililudnice,iligdjejegodbio,pajepostaoslobodankaoptica.
Kakosedogodilodaseontakoraspriao,nesjeamsevie.
RazgovaralismooVeselojudoviciioMaxuLinderu,obekom
Prateru a onda smo se najednom nali usred rusko
japanskog rata i javio se onaj Kinez koga Claude Farrere
spominjeuLaBataille1.
1 Bitka,romanfrancuskogpiscaClaudeaFarrfcrea
(18761957).(Prev.)
noproljee
225

191

Neto tojebiloreenootomKinezumoradagaje
dirnulousamuduu,jerkadjeopetotvorioustaipoeotaj
govorosvojojmajci,njenojutrobi,otomekakojedoaorati
kako je postao slobodan kao ptica, znao sam da se prenio
dalekouprolost,pasamsegotovobojaodisatiodstrahadaga
neprekinem.
Slobodankaoptica,uosamkakojerekao,itadasuse
otvorila vrata i drugi ljudi istrali napolje, svi itavi i malo
aaviodzatoenjainapetogiekivanjadasesvrirat.Kadsu
sevrataotvorila,jasamopetbionaulici,amojjeprijatelj
Stanley sjediodomene,namalojstepeniciispredkuegdje
smouveerjelikiselikruh.Dalekonizulicubilajecrkvaoca
Carrolla.Asadjeopetveerizvonazvonenaveernju,Carli
jaokrenutismojedandrugomeumrakutosehvata,mirnii
sloniusvemu.SjedimouClichyjuiodavnojeprestaorat.Ali
jedrugiratnapomolu,ondjejeumraku,imodajeonzbog
mrakapomislionamajinuutrobuinotosesputa,nokad
stojite sami i, ma koliko bilo uasno, morate stajati sami i
pomiritisestim.Janisamhtioiiurat,govorioje.Vraju
mater, bilo mi je svega osamnaest godina. Upravo je tada
poeo svirati neki gramofon, a to je bio valcer iz Vesele
udovice.Vanijesvebiloveomatihoimirnobakaoprije
rata.StanleymiapuenapragunetooBogu,kato1ik
omBogu.Imanekolikorotkvicauzdjelicii Carl ih vaeu
mraku. Kako je lijepo biti iv, ma koliko ovjek bio
siromaan, kae on. Jedva da ga vidim kako prua ruku u
zdjelicuigrabijojednurotkvi
226
cu.Kakojelijepobitiiv!Pastrparotkvicuuusta,kao

192

dabidaseuvjeridajejoivislobodankaoptica.Isadcijela
ulica, slobodna kao ptica, cvrkue u meni pa opet vidim
djeakekojima eposlijeodletjetiglaveili eimutrobebiti
probodene bajunetom djeake kao Alfieja Betcha, Toma
Fowlera, Johnnyja Dunna, Sylvestera Goellera, Harryja
Martina,JohnnyjaPaula,EddiejaCarneyja,LesteraReardona,
Georgieja Mainea, Stanleyja Borowskog, Louisa Pirossa,
RobbiejaHyslopa,EddiejaGormana,BobaMaloneyja.Djeaci
sa sjeverne strane i djeaci s june strane svi svaljani u
gomiluubreta,acrijevaimvisenabodljikavojici.Dajebar
jedanodnjihostao!Aline,nijenijedan!Nije akniveliki
LesterReardon.Cijelajeprolostzbrisana.
Kakojelijepobiti ivislobodankaoptica!Vratasu
otvorenaimogupoikudmidrago.AligdjejeEddieCarnie?
GdjejeStanley?
Ovoje proljeekojejeKristopjevao,saspuvomu
ustima,doksuabeipale.Usvakojseutrobirazlijeelupanje
eljeznih potkova, u svakom grobu ume uplje koljke.
Nadsvoena komora bestidne tjeskobe zasiene aneoskim
glistama to vise iz upale utrobe jednog neba. U ovom
posljednjemtijelukitovucijelijesvijetpostaorana tocuri.
Kadponovozatrubitruba,bit ekaodastepritisnulidugme:
kad prvi ovjek padne, on e sruiti drugoga, a taj opet
drugoga,itakoredomdalje, okosvijeta, od New Yorkado
Nagasakija,odArktikadoAntarktika.Akadovjekpadne,on
esruitislona,asloncsruitikravu,akravaesruitikonja,
akonjjanje,isviepopadati,jedanprijedrugoga,jedanpo
227
Neto tojebiloreenootomKinezumoradagaje

193

dirnulousamuduu,jerkadjeopetotvorioustaipoeotaj
govorosvojojmajci,njenojutrobi,otomekakojedoaorati
kako je postao slobodan kao ptica, znao sam da se prenio
dalekouprolost,pasamsegotovobojaodisatiodstrahadaga
neprekinem.
Slobodankaoptica,uosamkakojerekao,itadasuse
otvorila vrata i drugi ljudi istrali napolje, svi itavi i malo
aaviodzatoenjainapetogiekivanjadasesvrirat.Kadsu
sevrataotvorila,jasamopetbionaulici,amojjeprijatelj
Stanley sjediodomene,namalojstepeniciispredkuegdje
smouveerjelikiselikruh.Dalekonizulicubilajecrkvaoca
Carrolla.Asadjeopetveerizvonazvonenaveernju,Carli
jaokrenutismojedandrugomeumrakutosehvata,mirnii
sloniusvemu.SjedimouClichyjuiodavnojeprestaorat.Ali
jedrugiratnapomolu,ondjejeumraku,imodajeonzbog
mrakapomislionamajinuutrobuinotosesputa,nokad
stojite sami i, ma koliko bilo uasno, morate stajati sami i
pomiritisestim.Janisamhtioiiurat,govorioje.Vraju
mater, bilo mi je svega osamnaest godina. Upravo je tada
poeo svirati neki gramofon, a to je bio valcer iz Vesele
udovice.Vanijesvebiloveomatihoimirnobakaoprije
rata.StanleymiapuenapragunetooBogu,kato1i
komBogu.Imanekolikorotkvicauzdjelicii Carl ih vaeu
mraku. Kako je lijepo biti iv, ma koliko ovjek bio
siromaan, kae on. Jedva da ga vidim kako prua ruku u
zdjelicuigrabijojednurotkvi
226
cu.Kakojelijepobitiiv!Pastrparotkvicuuusta,kao
dabidaseuvjeridajejoivislobodankaoptica.Isadcijela

194

ulica, slobodna kao ptica, cvrkue u meni pa opet vidim

djeakekojima eposlijeodletjetiglaveili eimutrobebiti
probodene bajunetom djeake kao Alfieja Betcha, Toma
Fowlera, Johnnyja Dunna, Sylvestera Goellera, Harryja
Martina,JohnnyjaPaula,EddiejaCarneyja,LesteraReardona,
Georgieja Mainea, Stanleyja Borowskog, Louisa Pirossa,
RobbiejaHyslopa,EddiejaGormana,BobaMaloneyja.Djeaci
sa sjeverne strane i djeaci s june strane svi svaljani u
gomiluubreta,acrijevaimvisenabodljikavojici.Dajebar
jedanodnjihostao!Aline,nijenijedan!Nije akniveliki
LesterReardon.Cijelajeprolostzbrisana.
Kakojelijepobiti ivislobodankaoptica!Vratasu
otvorenaimogupoikudmidrago.AligdjejeEddieCarnie?
GdjejeStanley?
Ovoje proljeekojejeKristopjevao,saspuvomu
ustima,doksuabeipale.Usvakojseutrobirazlijeelupanje
eljeznih potkova, u svakom grobu ume uplje koljke.
Nadsvoena komora bestidne tjeskobe zasiene aneoskim
glistama to vise iz upale utrobe jednog neba. U ovom
posljednjemtijelukitovucijelijesvijetpostaorana tocuri.
Kadponovozatrubitruba,bit ekaodastepritisnulidugme:
kad prvi ovjek padne, on e sruiti drugoga, a taj opet
drugoga,itakoredomdalje, okosvijeta, od New Yorka do
Nagasakija,odArktikadoAntarktika.Akadovjekpadne,on
esruitislona,aslonesruitikravu,akravaesruitikonja,
akonjjanje,isviepopadati,jedanprijedrugoga,jedanpo
227
slije drugoga, kao red limenih vojnika koje porui
vjetar. Svijet e se ugasiti kao raketa. Nee vie ni travka

195

izrasti.Smrtonosnadozaodkojesenitkoneprobudi.Mirino
kojeneremetinijecanjeniaptanje.Njena,pogruzenatama,
neujanlepetkrila.

196

BURLESKA
SAD DJELUJE MIR SCHEVENINGENA KAO
ANESTETIK.
Stojeiubifeuigledajuijednuengleskupikukojoj
nedostajusviprednjizubi,iznenadamidolaziusjeanje:Ne
pljujnapod!Dolazimikaosan:Nepljujnapod!Bilojetou
Freddiejevu bifeu u Rue Pigalle, a ovjek ipkastih prstiju,
ovjekubijelojsvilenojkouljisairokimlepravimrukavima
upravojeoduborio ZbogomMeksiko! Reklajedaneradi
bogzna ta, da se samo provodi. Radila je za veliki BBC i
oboljelajeodbolestirazmetanja.Neprestancejetralauzahod
iizzahodakroztrepetljikastezavjese.Pilenjejebiloperfektno,
kaodatianelipiajuupivo.Bilajemalopijana,auistoje
vrijemenastojaladabudedama.Udepumijebilopismood
jednogaavogHolananina;upravosebiovratioizSofije.U
subotunaveer,pisaomije,imaosamsamojednuelju,ata
jebiladavisjediteuzame. (Gdje,nijerekao.) Jedino to
vammoguzasadreijestda nakonodlaskaizzahuktalog
bunogNewYorkamirgradakaotojeScheveningendjeluje
kao anestetik. Bio je na provodu u Sofiji i osvojio ondje
primadonuKraljevskeopere.Timeje,kaotoonkae,stekao
pravu reputaciju razvratnika i zadobio naklonost javnog
mnjenjaSofije.Kaeda esepovuiizapoetiopettrijezan
ivotuScheveningenu.
231
Nisampogledaopismocijeluveer,alikadjeengleska
pikaotvorilaustaikadsamvidiodajojnedostajusviprednji
zubi,dolomijeusjeanjeono:Nep1jujnapod!Prolazili

197

smogetom,onajaaviHolananinija,onjebiousvojojtek
likojuniformi.Razniojebiosveporukeibioslobodanostatak
veeri. Uputili smo se bili u Caf Royal da sjednemo i
popijemonamirukojepivo.Jasammudopustiodasjednei
popijepivosamnom,jersammubiopretpostavljeni,aosim
togajeonbioslobodanimogaojeradititagajebilavoljau
slobodnovrijeme.
IlismoDrugomavenijom,nasjever,kadsamiznenada
opazio ujednom izloguosvijetljeni kri nakojemje pisalo:
Tkogodvjerujeumeneneeumrijeti... Ulismounutrai
ugledalinapodijuovjekakojijegovorio:GospoicePowell,
pripremitejednupjesmu!Hajde,brao,tkoesvjedoiti?Jest,
pjesmubroj73.Nakonsastanka emosesvisvratitidolje,k
naoj ucviljenoj sestri, gospoi Blanchard. Ustanimo dok
pjevamopjesmubroj73:Osovime,Gospode,navietlo!Kao
tosammaloprijerekao,kadsamvidiopopravljaatornjeva
kakobojinovitoranjdanambudeblistaviist,naustasumi
navrle rijei te drage stare crkvene pjesme: Osovi me,
Gospode,navietlo!
Prostorijajebilavrlotijesnaiposvudasubilinatpisi:
Gospod je moj pastir, ja neu oskudijevati i tako dalje.
Najvieseisticaonatpisiznadoltara:Nepljujnapod!Svisu
pjevalicrkvenupjesmubroj73u astnovogatornja.Mismo
stajalinaviemtlupasamlijepovidionatpisenazidovima,
osobitoonajiznadpropovjedaonice:Nepljujna
232
pod!SestraPowellsezamaralazaorguljama:djelovala
je ednoiproduhovljeno, ovjeknapodijupjevaojeglasnije
odostalihi,madajeznaosverijeinapamet,draojeknjigu

198

crkvenihpjesamapredsobomipjevaoponotama.Biojenalik
na kovaa koji zamjenjuje pravoga propovjednika. Bio je
veoma glasan i veoma ozbiljan. Trudio se svim silama da
izmeupjesamanagovoriljudedasvjedoe.Odvremenado
vremena po koji bi ovjek procvilio: Slavim Boga radi
njegovemoidanasspaavaiuva!
Amen!Slavamubudi!Slavamubudi!Aleluja!
Hajde, grmikova, tko esadsvjedoiti?Ti,brate
Eatone,hoelitisvjedoiti?
Brat Eaton ustaje i sveano kae: On me kupio
nagradom.
Amen!Amen!Aleluja!
Sestra Powell brie ruke rupiem. Ona to ini
produhovljeno.Potojeobrisalaruke,gledatupouzidpred
sobom. Ba kao da ju je Gospod upravo pomazao. Veoma
produhovljeno.
BratEaton,kojijebiokupljennagradom,mirnosjedi
sklopljenih ruku. Kova tumai kako je brat Eaton kupljen
Kristovomvlastitomdragocjenomkrvljuproljevenomnakriu,
tojestnaKalvariji.Htiobidajo netkosvjedoi.Jo netko,
molim! Uskoro emo, tumai on, poi svi skupa dolja da
bacimoposljednjipoglednadragogsinasestreBlanchardkoji
jenoaspreminuo.Hajde,tkoesadsvjedoiti?
Netkokomepodrhtavaglas: Vi,ljudi,znatedajane
znambogznakakosvjedoiti.Aliimamjedanstihkojimije
veomadrag...veomadrag.Toje

199

233
Kolosanin1broj3.Stanitemirnoigledajteiskupljenje
Gospodovo! Samo stanite mirno, brao! Samo se umirite!
Pokuajtetojednom!Padnitenakoljenaipokuajtemislitina
NJEGA.PokuajteGAsluati.NekavamONgovori.Brao,to
mi je veoma drago Kolosanin broj 3. Stanite mirno i
gledajteiskupljenjeGospodovo!
ujmo!ujmo!Slavamubudi!Slavamubudi!Slavimo
Gospoda!Aleluja!
SestroPowell,pripremitejojednupjesmu!Onbrie
lice.Prijenegotopoemodoljedabacimoposljednjipogled
nadragogasinasestreBlanchard,zdruimosesvipjevajui
jojednupjesmu:KakvaprijateljaimamouKristu!Mislimda
svi to znamo napamet. Ljudi, ako se niste oprali krvlju
Gospodinovom, bit e svejedno u koliko vam je knjiga ime
upisano ovdje dolje. Nemojte NJEGA ostavljati da eka!
Doite k njemu veeras, ljudi... veeras! Hajde sad, svi
zajedno:Kakvaprijateljaimamo...Pjesmabroj97.Ustanimo
sviizapjevajmoprijenegotosviskupapoemodolje,ksestri
Blanchard.Hajde,pjesmabroj97...Kakvaprijateljaimamou
Kristu...
Svejeobavljenokakotreba.Sadsviskupaidemodolje
dapogledamodragogmrtvogsinasestreBlanchard.Svimi
Koloani, Farizeji, slinavci, kurvii, napukli soprani svi
skupaidemodoljedabacimoposljednjipogled.Neznamkud
jenestaoonajaaviHolananinkojijehtiopopitiaupiva.
Mi
1 U ovom tekstu, kao i u mnogim drugim, pisac

200

namjernoizvrenekapoznataimenainazive.(Prev.)
234
idemo dolje, k sestri Blanchard, svi skupa slabo
umniciidegenerici,crkvenapjesmabroj73iNepljujnapod!
Brate Pritcharde, ti pogasi svjetla! A vi, sestro Powell,
pripremitejojednupjesmu!ZbogomMeksiko!Idemodolje,k
sestri Blanchard. Idemo dolje da se osovimo na vie tlo.
Ovome nedostaje nos, onome je izbijeno oko. Iskrivljeni,
reumatini, uljivi, slatkasti, produhovljeni, puzavi i
bezumni.Sviskupaidudoljedabojetoranjdaimbude isti
blistav. Sve idovski prijatelji. Svi stoje mirno da gledaju
iskupljenjeGospodovo.BratEaton eobiisvesa eiromu
ruci,asestra Powell eobrisatipljuvakusazidova.Svisu
kupljeninagradom,nagradomvrijednomjednudobrucigaru.
SadmirScheveningenadjelujekaoanestetik.Svesuporuke
raznesene. Zaonekojivievolespaljivanje pokojnika, imat
emo nekoliko veoma lijepih nia za urne. Dragi mrtvi sin
sestre Blanchard lei na ledu, prsti mu na nogama tjeraju
izdanke. Mauzolej osigurava takvo mjesto gdje obitelji i
prijatelji mogu leati jedno do drugoga, u snjenobijelom
odijelu, na suhu i visoko iznad zemlje, kamo ne mogu
prodrijetinivodanivlaganiplijesan.
PribliavamseuutomtaksijuNacionalnomzimskom
vrtu.MirScheveningenadjelujenamene.Posvudaslovakao
glazbaislavaBoguradinjegovemoidanasspaavaiuva.
Posvuda crni snijeg, posvuda uljive crne vlasulje.
POGLEDAJTE OVAJ IZLOG S DOBRO UCUVANIM
JEFTINIMPREDMETIMA!MORASEISPRAZNITI!Slava
mubudi!Slavamubudi!Aleluja!

201

Sirotinja tonosikrznenekapute.Turskekade,ruske
kade,kadezasjedenje...kade,kade,ais
235
toe ni za lijek. Clara Bow izvodi Pariku ljubav.
Duh Jacoba Gordina ulja se tundrama natopljenim krvlju.
CrkvasvetogMarkaBouwerieskogdoimaseveselokaoohar,
zidovijojnamirisanislatkommetvicomiobojenituttifrutti.
MOSNA KONSTRUKCIJA... UMJERENE CIJENE.
Moskowitz kakljacimbalon,acimbalon kakljatrticuLava
Tolstojaizhladnjae,kojijesadpostaovegetarijanskirestoran.
Cijeli je planet izokrenut radi bradavica, priteva, sujedica,
gua. Bolnice su sve renovirane, pristup slobodan, ulaz sa
strane.Svimaonimakojipate,svimaonimakojisuiznemoglii
optereeni, svim pasjim sinovima koji umiru od ekcema,
neugodnadaha,gangrene,vodenebolesti,nekasekae,potvrdi
i potkrijepi da je ulaz sa strane besplatan. Doiderte svi do
jednoga! Doiderte vi, cmizdravi degenerici! Doiderte vi,
slinavi Farizeji! Doite da vam renoviraju utrobu uz manji
troak od cijene prosjenog sprovoda. Doite veeras! Krist
vastrai.Doiteprijenegotobudekasnomizatvaramou
7i15,tanonaminutu.
Cleopleesvakuveer!!
Cleo,miljenicabogova,pleesvakuveer.Mamice,
evome!Mamice,jahoudasespasim!PenjemseIjestvama,
mamice.
3.

Slavamubudi!Slavamubudi!Kolosanin!Kolosanin
Majkosvegatojesveto,sadsamnanebu.Stojimiza

202

statistakojistojeizaZkaozebra.Episkopalniupnikstojina
crkvenim stepenicama, slomljen mu rektum. Pie:
ZABRANJENOPARKIRANJE.
236
BraaMinskysuukazalinojblagajniisanjareorijeci
Shannon. Patheove filmske novosti pucketaju kao upalj
oraac.NaHimalajiredovniciustajuuponopasemolezasve
onekojispavaju,dabiljudii enenacijelomsvijetu,kadse
ujutroprobude,poelidansednim,njenimidobrimmislima.
Svijet na smotri: St. Moritz, svirai iz Oberammergaua,
OedipusRex,aupsi,cikloni,ljepoticeukupaimkostimima.
Duamijenamiru.Damijejednopivoijedansendvi sa
unkom,kakvabihprijateljaimaouKristu!Kakobilodabilo,
zastorsedie.Shakespearejeimaopravopredstavajeono
tosetrai!
Asad,mojedameigospodo,zastorsediezanajistiju
inajbrupredstavukojajeikadizvedeaauzapadnojhemisferi.
Zastorsedie,mojedameigospodo,zaonedijeloveanatomije
kojisenazivaju,redom,nadeluani,pupaniipodeluani.Ti
biranidijelovi,kojimajenovasnienacijenadolaridevedeset
osam centa, nisu jo nikad dosad bili prikazani amerikoj
javnosti.Minsky,idovskikralj,uvezaoihjespecijalnoizRue
delaPaix.OvojenajistijainajbrapredstavauNewYorku.
Asad,mojedameigospodo,doksuvratarizauzetitrcanjemi
kaenjem,podijelitemoizvjestanbrojfrancuskihrazglednica
od kojih je svaka pojedina zajameno originalna. Uz svaku
razglednicu dat emo i po jedan pravi njemaki mikroskop
runeizrade,kojesuuZiirichuproizveliJapanci.Ovoje,moje
dame i gospodo, najbra i najistija predstava na svijetu.

203

Minsky glavom, idovski kralj, kae tako. Zastor se die...

zastorsedie...
237
Podzatitom tame, vratari trcaju pomrtvim i ivim
uima, i gnijezdima uiju, i jajacima uiju, sakrivenim u
gustim crnim kovravim uvojcima onih koji nemaju svojih
kupaonica,pojadnimidovskimbeskunicimaEastSideakoji
u svojoj oajnoj neimatini hodaju u krznenim kaputima
prodajui ibiceivrpcezacipele.Izvanajetoba kaoPlace
desVosgesiliHaymarketiiiCoventGarden,samotooviljudi
imajuvjeru uBurroughsovraunskistroj.Izlazizanudu
naikani su trudnicama koje su se napuhale pumpama za
bicikl. Svi ti jadni, oajni idovi iz East Sidea sretni suna
izlazima za nudu, jer jedu sendvie sa unkom, s jednom
nogomuoblacima.Zastorsedieusredmirisaformaldehida
zaslaena Wrigleyjevom gumom za vakanje okusa zelene
metvice,popetusmotku.Zastorsediezajedanjedinidio
anatomijeovjeka,okojemtosemanjegovori,tobolje.Kad
budeivotadecembar,aljubaviar,bitealosnobarsjetitise
kako banane sa zvjezdicama i prugama plutaju po limenim
djeliima nadeluanih, podeluanih i pupanih dijelova
anatomije ovjeka. Minsky sanjari u kazalinoj blagajni,
osovljen na viem tlu. Svirai iz Oberammergaua sviraju
negdjedrugdje. aupsekupajuinamiriavajuzavrhunsku
predstavu. Sestra Blanchard sjedi, sputene maternice, na
stolicizaljuljanje.Doestarost,uvenetijelo alisehernija
nemoeizlijeiti.Gledajuiodozgo,sizlazazanudu,ovjek
vidilijep,beskrajankrajolik,bakakogajenaslikaoCezanne
skantamazasmeeodvalovitalima,zaralimkljuevima
za konzerve, slomljenim djejim kolicima, limenim kadama,

204

bakrenimkotlovima,ribeimazaoraceidjelominonagrize
238
nimkeksimabriljivospremljenim ucelofan.Ovoje
najbrainajistijapredstavanasvijetu,dopremljenaakizRue
de la Paix. Moete birati izmeu dvije mogunosti da
gledate dolje, u crne dubine, ili da gledate gore, u sunano
svjetlo gdje nada u uskrsnue lepra iznad zastave sa
zvijezdicamaiprugama,odkojihjesvakapojedinazajameno
originalna. Stanite mirno, ljudi, i gledajte iskupljenje
Gospodovo!Cleopleeveerasisvakuveerovesedmiceuz
cijenumanjuodcijeneobinogsprovoda.Smrtdolazinasve
etiri, kao vlat ukaste djeteline. Pozornica blista kao
elektrinastolica.Cleodolazi.Cleo,miljenicabogovaikraljica
elektrinestolice.
SadmirSeheveningenadjelujekaoanestetik.Zastorse
die za Kolosanina 3. Cleo izlazi iz utrobe noi, trbuh joj
napuhanodplinaizodvodnogkanala.Slavajojbudi!Slavajoj
budi! Ja se penjem uz ljestve. Iz utrobe noi die se stari
Brooklynskimost,tromsantoseprevijaupjeniimjeseevoj
vatri. Brujanje i cvranje od struganja krsnica. Svjetlucanje
krizoprasa, proplamsajnafte. No jehladna iljudihodajuu
gujemhodu.Nojehladna,alijekraljicagola,samotoima
dokejski titnik na sebi. Kraljica plee na hladnoj eravici
elektrinestolice.Cleo,ljubimica idova,pleenavrhovima
svojihlakiranih noktiju; oisujojiskrenute,uipunekrvi.
Pleecijeluhladnuveeruzumjerenecijene.Plesat esvake
veeriovesedmicedapribavisebimostoveodplatine.0,ljudi,
izaduodecimalnogsustavaiSeabordAirLineastojikraljica
Tammany Halla. Stoji bosa, trbuh joj napuhan plinom iz

205

odvodnogkanala,pupakjojse
239
dieustezljivimheksametrima.Cleo,kraljica,istijaod
najistijeg asfalta, toplija od najtoplijeg elektriciteta, Cleo,
kraljica i miljenica bogova plee na azbestnom sjedalu
elektrine stolice. Ujutro e odmagliti u Singapore,
Mozambique,Rangoon.Barkjojjeusidrenujarku.Robovisu
jojpuniuiju.Dubokouutrobinoipleepjesmuiskupljenja.
Sviskupaidemodolje,umukinunik,dastanemonavietlo.
Dolje, u muki nunik gdje je sve higijenski i suho i
sentimentalno,kaonacrkvenomgroblju.
Zamislitesad,dokzastorpada,dajelijepugodandani
damiriskoljkikapicadopireizzaljeva.Izietedaseproetate
poatlantskomprimorju,usvombetonskomodijeluiarapama
sazlatnimpetama,auuimavamodjekujenekokineskojelo.
Srednjidio Broadwaya blistaodiskriavihreklama.Okrepne
stanicesuotvorene.Pokuavatesjestiadanezguvatenabor
na hlaama. Sjedate na isti asfalt i putate da vas paunovi
kakljaju po grlu. Niz jarke tee ampanjac. Jedini miris je
miriskapica,kojidopireizzaljeva.Lijepje,ugodandanisvi
suradioaparatiotvoreniuistimah.Moguvampostavitiradioi
naguzicu samodaihbudevie.MoetesluatiManiluili
Honoluludokseetate.Moguvamstavitileduledenuvoduili
izvaditi oba bubrega u isto vrijeme. Ako vam je eljust
ukoena, mogu vam staviti cjevicu u rektum pa moete
zamiljati da jedete. Moete dobiti sve to elite, samo ako
zatraite.Tojest,akojelijep,ugodandanimiriskapicadopire
izzaljeva.Azato?Zato tojeAmerikanajvelebnijazemlja
kojujeBogikadstvorio,aakonevoliteovuzemlju,moetese,

206

bogamiizgubitidoavolaivra
240
titi se odakle ste idoli. Nema niega na svijetu to
Amerikanebiuradilazavas,samoakozatraitekao ovjek.
Moetesjeditinaelektrinojstolicii,dokseukljuujestruja,
moeteitatiovlastitomsmaknuu;moetegledatisvojusliku
kojavasprikazujekakosjeditenaelektrinojstolicidokekate
davassmaknu.
Neprekidna izvedba od jutra do ponoi. Najbra,
najistija predstava na svijetu. Tako brza, tako ista da ste
oajniiusamljeni.
VraamsepoBrooklynskommostuisjedimusnijegu,
nasuprot kui u kojoj sam se rodio. Obuzima me golema
usamljenost od koje srce puca. Jo ne vidim kako stojim u
FreddiejevubaruuRuePigalle.Nevidimengleskupikukojoj
nedostaju svi prednji zubi. Samo pusto bijeloga snijega, a
usrednjekuicaukojojsamserodio.Utojsamkuisanjarioo
tomekakoupostatiglazbenik.
Sjedeipredkuomukojojsamserodio,osjeamda
samapsolutnojedinstven.Japripadamorkestruzakojinijejo
napisana nijedna simfonija. Sve je u pogrenom kljuu,
ukljuujuiiParsifala.AsadoParsifalutojetekneznatna
zgoda,alijeupravomtonu.OAmericije,omojojljubaviza
glazbu,omojojgrotesknojusamljenosti...
Stajao samjedne veerinagaleriji uMetropoli tenu.
Kartesubilerasprodanepasamstajaookotriredaizaograde.
Vidio sam tek siuan djeli pozornice, i to samo ako sam
istegnuo vrat. Ali sam sluao glazbu, Wagnerova Parsifal a,

207

kojusamvedoneklepoznavaosgramofonskihploa.Nekisu
dijelovi te opere dosadni, dosadniji od svega to je ikad
napisano.Aliimadijelovakojisuuzvieni,iza
16Crnoproljee241
tihuzvienihdijelova,kakosambiostisnutkaosardina,
dogodilomiseneto tomezbunilo digaomise. enuuz
kojusambiostisnutzacijelojeistotakonadahnulauzviena
glazbaSvetogaGrala.Upalilismoseobadvojeibilistisnuti
kaoparsardina.Zaodmorajeenaotiladaseproetagore
doljepohodniku.Jasamostaogdjesambio,pitajuisehoeli
sevratitinaistomjesto.Kadjeglazbaopetzasvirala,onase
vratila. Vratila sena svoje mjesto tako tano da nije mogla
bolje, akdasmobiliivjenani.Zacijelogposljednjeg ina
bili smo zdrueni u nebeskom blaenstvu. Bilo je lijepo i
uzvieno, blie Boccacciu nego Danteu, ali opet uzvieno i
lijepo.
Sjedeiusnijegupredsvojomrodnomkuom, ivose
sjeam te zgode. Ne znam zato, osim to je povezana s
grotesknosti i pustoi, s usamljenosti od koje srce puca, sa
snijegom, pomanjkanjem boja i odsutnosti glazbe. ovjek
uvijektoneusanbrzimtempom.Poneteodneegauzvienog,
azavriteunekojuliicidrkajuisveuesnaest.
Usubotuposlijepodne,naprimjer,kadsmorazbijali
lanceuprodavaonicidoknadnihdijelovakodBillaWoodruffa.
Razbijalismolancecijeloposlijepodnezapoladolara.Veseo
posao!PoslijebismosviotilikBilluWoodruffuisjediliipili.
Kad bi se smrailo, Bill Woodruff bi izvadio svoj kazalini
dalekozor pa bismo naizmjence gledali neku enu s druge
stranedvoritakakosesvlaiuzpodignutezastore.Togledanje

208

nakazalinidalekozorrazbjenjavalojeenuBillaWoodruffa.
Da bi mu vratila milo za drago, pojavila bi se u neglieu
ukraenuvelikimrupama.Frigidnakuka,tanjegovaena,ali
242
jeuivaladapriekojemnjegovuprijateljuikaemu:
Popipajmidupe!Gledajkakojeveliko. BillWoodruff se
praviodagatonesmeta.Svakako,rekaobi.Hajde,popipaj
je!Hladnajekoled.Itakobinasonasveobilaisvakibije
dohvatiozadupenebilijeugrijao.udanjetobiopar.Katkad
bistepomislilidasevole.Ipak,onjebionesretanjergajeona
neprestanoodbijala.Obinojegovorio: Pojebemjeotprilike
jedanputnamjesec akoimamsreu! Govoriojetopred
njom.Onasenijebazbogtogaljutila.Nekakobisveokrenula
naalu,kaodajetonekasitnamana.
Dajeonabilasamohladna,tonebibilotakozlo.Alije
bila i lakoma. Uvijek je buno zahtijevala lovu. Uvijek je
eznulazaneimtonisumoglisebipriutiti.Njemujetoilo
naivce,tonijetekoshvatiti,jerjeonbiokrtikradljivgad.
Jednogamujedana,meutim,palanaumsjajnaideja.Tibi
htjelajo novaca,jeli? reejojon. Dobroonda,dat uti
novacaaliminajprijemoradatipike.(Tomjadnomgadu
nijenikadpalonapametdabimogaonaikojudrugu enu
kojabiuivalausamojjebaini.)Epasad,kakobilodabilo,
bilojezaudokakojeona,svakiputkadbijojondaomalo
pride, uspjela svravati kao zeica. On je bio zaprepaten.
Misliojedaonanijezato.Itako,malopomalo,onjepoeo
raditiprekovremenodabimogaostavitinastranuponetomita
radi kojeg mu se ona frigidna kuka podavala kao nim
fomanka.(Nikadnijepomislio,jadnitikvan,dauloinovacu

209

nekudrugucuru.Nikad!)
Meutimsuprijateljiisusjedipoeliotkrivatida ena
BillaWoodruffanijebatakvahladnaen
243
ska kao to se pria. ini se da je spavala sa svima
redom.Kogvraganijemogladativlastitomsuprunikumalo
pikepride,gratis,tonikomenijeilouglavu.Dralaseuvijek
kaodajeuvrijeenananjega.Takojebiloodsamapoetka.A
jeliserodilafrigidnailinije,tonijevano.tosenjegatie,
onajebilafrigidna.Onabigabilaprisiljavaladajojplaasve
dosvoje smrtikadgodbimudala,damunijenetkoneto
doapnuoonjoj.
Epasad,onjebiobistarmomak,taj BillWoodruff.
krt,kradljivgadkakvajetrebalotraiti,alijebioibistarkad
jetrebalo.Kadjeuotasedogaa,nijerekaonirijei.Pravio
sekaodanitanezna.Tada,jednenoi,potojetakopotrajalo
dostadugo,onjujesaekao,tojemalokadinio,jerjemorao
ranoustajati,aonaseobinokasnovraalakui.Tejujenoi,
meutim, ekaoi,kadjeonadoperjala,onako ila, ivahna,
malopodgasomihladnakaoobina,doekaojujepitanjem:
Gdjesibilaveeras?Onamuje,naravno,pokualaispriati
svojuuobiajenupriu.Prekinistim,reejojon,radijese
svuiisvaliukrevet. Tojenjuuvrijedilo.Napomenulaje,
onakoizdalekakakojeumjela,dajojnijeninajmanjestalodo
toga. Vjerojatno nisi raspoloena za to, ree joj on pa
nadoda:Tojedobro,jerutejasadmalozagrijati.Tadaon
ustaneisveejezakrevet,zaepijojustaiodeporemenza
otrenjebritve.Iduiukupaonicu,dohvatiboicugoruiceiz
kuhinje.Vratisesremenomiizmlatijekaovolaukupusu.A

210

zatimjojnamazegoruicomsvjeemodrice. Odovogabiti
veerasmoralobititoplo, reejoj.I,rekavito,povalijei
rairijojnoge.Asad,reejoj,sad
244
utiplatitikaoiobino,paizvadinovanicuizdepa,
zguvajeiturijojumindu...Itojesveo BilluWoodruffu,
iakobihhtio,kadsamvepoeorazmiljatiotome,dodatida
je onlaka srca ijunakidalje nosiopar rogovakojemu je
nabilaenaJadwiga.
Asvrhasvemuovome?Dasedokaeono tojo nije
dokazano,naime,daje
VELIK UMJETNIK ONAJ KOJI NADVLADA
ROMANTIARAUSEBI.
Registriranopod0kaootrovzatakore.
Atamujetopitatevi.
Pa evo, samo ovo... Kad god bi dolo vrijeme da
posjetimTanteMelijuuludnicu,majkabispravilalaganruak
irekla,stavljajuibocuizmeuubrusa:Melejeuvijekvoljela
gucnuti malo kimovae. A kad bi doao red na majku da
posjetiludnicuikadbireklaMeli:epaMelekakotisesvidjela
kimovaa,aMelezavrtjelaglavomireklakakvakimovaa,ja
nisamvidjelanikakvekimovae,jasam,ovaj,uvijekmogao
reidajeona,naravno,ludaidasamjojjadaokimovau.
KakvogjeimalosmislaizlitiMelimalokimovaenizgrlokad
jebilatakovrakiporemeenadajegutalavlastiteizmetine?
Kad je bio sunan dan, a mom prijatelju Stanleyju

211

povjerionjegovujak,pogrebnik,daodnesemrtvoroenena
groblje,povezlibismoseferibotomdoStatenIslanda,pakad
biseKipslobode
245
pojavionavidiku,bacilibismodijeteumore!Kadje
padala kia, otili bismo u drugu etvrt i bacili ga u kanal.
Takavjedanbioblagdanzasvekanalsketakore.Lijepdanza
kanalske takore koji se natjeravaju po predvorju gornjega
svijeta. U ono je doba jedno mrtvoroene donosilo ak po
desetdolara,pabismosesvakiputdobroproveselili,alibismo
uvijek ostavili poneto ustajalaog piva za jutro, jer je u
mamurlukunajboljastvarnasvijetuaaustajalogpiva.
Govorim o onim predmetima koji su mi u poetku
donosili olakanje. Na poetku ste svijeta, u vrtu koji je
pregraen.Nebojezatrpanonanosimanaliknapjeanedinei
nemasamojednognebeskogsvoda,negoihimanamilijune;
korasvakogplanetaisklesanajeuoblikujednogoka,sasvim
ljudskog oka koje nit trepe nit namiguje. Spremate se da
napietejednulijepuknjigu,ukojojetezapisatisvetovamje
priinilo bol ili radost. Ta e se knjiga, kad bude napisana,
zvatiProlegomenanesvjesnome.Uvezatetejeubijelujareu
kou, a slova e biti ispupena i pozlaena. Bit e to va
ivotopisbezkritikihispravaka.Svatkoejehtjetiitatijere
sadravati apsolutnu istinu i nita drugo doli istinu. To je
ivotopiskojemsevismijeteusnu, ivotopisodkojegvam
navru suze naoj kadste usred plesne dvorane inajednom
shvatitedanitkoodljudiokovasneznakakavstevigenij.
Kakobiseonismijaliiplakalikadbisamomogliproitationo
tojonistenapisali,jerjesvakarijeapsolutnoistinita,ado

212

sadasejonitkonijeusudionapisatituapsolutnuistinuosim
vas,inadtomistinitomknjigom,kojajezatvorenauva
246
ma,ljudibisesmijaliiplakalikao tosenisunikad
prijesmijaliniplakali.
Upoetkujetoonotodonosiolakanje taistinita
knjigakojujonitkonijeitao,taknjigakojunositeusebi,ta
knjiga u bijeloj jareoj koi, s ispupenim i pozlaenim
slovima. U toj knjizi ima mnogo stihova koji su vam
kolosanskidragi.IztejeknjigeponiklaBiblijai Koran isve
sveteknjigeIstoka.Svesuteknjigebilenapisanenapoetku
svijeta.
Asaduvamreinetootehnikojstranitihknjiga,te
knjigeijugenezusespremamdavamizloim...
Kad otvorite tu knjigu, odmah ete primijetiti da
ilustracijeimajuneku udnuhipofiznuprimjesu.Odmah ete
zapaziti da je autor zanemario optiku varku u korist
postepifiznog pogleda. Naslovnaje stranaobinoautoportret
zvanPraxus,nakojemjeautorprikazankakostojinagranici
srednjeg mozga u trikou. On uvijek nosi naoari s debelim
leama,ispupenim,spojniceU31.Naobinojjaviautorpati
od normalnog vida, ali se na naslovnoj strani predstavlja
kratkovidandabidokuioneposrednostplazmesna.Spomou
tehnikesna,ongulivanjskeslojevegeolokesmrtnostiihvata
se ukotac sa svojim pravim proroanskim Ja, neslojevitim
podrujem polutekueg karaktera. Sad vrijedi samo amorfna
strananjegoveprirode.PotiskujuividljivoJa,onzaranjapod
prag svojih izofrenikih uzoraka navika. Pliva radosno, ad

213

libitum,uamnionovojvodi,sjedinjensasvojimamepskimJa.
ruci?

Alikakvoje,pitatevi,znaenjepticeunjegovojlijevoj
247

Pa evo, samo ovo: ptica je posve metafizika

kvarternarni tip roda dodovke i ima siuan, dorzalni otvor
kroz koji dri propovijedi prirodi svih stvari. Kao vrsta je
izumrla;kaolikjezadralasvojtjelesnioblikalisamoako
sedriustanjuravnotee.Nijemcisujeovjekovjeiliusatus
kukavicom;uSijamusemoevidjetinanoviimaDvadeseti
tree dinastije. Krila su joj, kao to primjeujete, gotovo
atrofiranajerupseudokatalepsijisnanetrebadaleti,treba
samozamiljatidaleti.arkenakljununisusasvimuredu,jer
suseoriginalnikuglinileajeviizgubilidokjeletjelapreko
pustinjeGobi.Pticanijenipotoneistaineznasedajeikad
uprljala gnijezdo. Strese po jedno pjegasto jaje, veliko kao
orah,kadgodtrebadasepreobrazi.Hraniseapsolutnimkadje
gladna,alinijestrvinarka.Iskljuivojepticaselicai,madasu
jojkrilazakrljala,neprestanoletiprekovelikihimaginarnih
prostranstava.
Akovam je ovojasno, moemo sad prijei na neto
drugo na neobini predmet to visi autoru o laktu lijeve
ruke,naprimjer.Proetdunomponiznosti,morampriznatida
jetomaloteerastumaiti,jerjetoslikavelikekonjunktivne
ljepote koja opsjeda brazgotinasto tkivo malog mozga. U
prvomredu,iakosenadovezujenalakat,primjeujetedanije
objeeno o lakat. Lei na spoju podlaktice i nadlaktice
asimptotskitojestviekaosimbolnegokaotaniideoloki
pojam. Brojevi u najnioj udubini odgovaraju stanovitim

214

ninskim znakovima iz kojih je proistekao praktian izum

poznat kao metronim. Ti brojevi lee u osnovi svekolikog
glazbenogskladanjaistotakoneizmjerivomatematski.
248
Ti brojevi vode duhnatrag, do organskih modaliteta,
takodastrukturaiformamogupoduprijetielegantnuvjenost
logike.
Poto smo sve ovo izveli naistac, dopustite mi da
dodamdasestoastipredmetupozadinimoratumaitijedino
kao lijenost. Ne obina lijenost, kao to tvrdi Paulineova
doktrina,negonekavrstspazmodineflegmeprouzrokovane
olovnimparamauitka.Jedvadajepotrebnoisticatidakolobar
iznad stoastog predmeta nije kolut, pa ak ni pojas za
spaavanje, nego posve epistemoloki fenomen to jest
fantastikonkojijezauzeopoloajumelankolinimSaturnovim
prstenovima.
Asad,dragi itaoe, eliobihdasepripremitedami
postavitejednopitanjeprijenego toregistriramovajportret
pod slovom P kao petunija. Ne bi li tko, molim vas lijepo,
svjedoio prije nego to poemo dolje da bacimo jo jedan
poglednaonodragomrtvolice? ujemlijaovonekogada
govoriili to kiipineija cipela? inimiseda ujemkako
netkonetopita.Netkomepitanebilimalasjenanaliniji
horizonta mogla biti homunkulus? Je li tako? Pita li to ti
mene,brateEatone,nebilionamalasjenanalinijihorizonta
moglabitihomunkulus?
BratEatonnezna.Onkaedabimoglabiti,alidaine
morabiti.

215

Epa,ima pravoinema pravo,brateEatone!Nema

pravozatotozakonouknjienjupravazaloganedoputaono
tosenazivabankrotom;nema pravozato tosejednadba
prenosi zvjezdicom, a znak pokazuje jasno prema
neizmjernom;imapravozato tosve tojekrivoimavezes
neizvjesnosti,
249
iuuklanjanjumrtvematerijenijedovoljansamoklistir.
Brate Eatone, ono to vidi na liniji horizonta nije ni
homunkulusnicilindar.ToiesjenaPraxusova.Onaseskuplja
dosiunihrazmjera,onolikokolikoPraxusraste.KadPraxus
dopreizvanbljedilatercijarnogmjeseca,onsesvevieivie
oslobaa svoga zemaljskog lika. Malopomalo gubi zrcalo
tjelesnosti.Kadseotreseposljednjeiluzije, Praxus neevie
bacatisjene.Stajatena49.paralelinenapisaneeklogeinestat
euhladnojvatri.Neeviebitiparanoje,jeresveostalobiti
jednako. Tijelo e odbaciti svoje koice i ovjekovi organi
drateseponosnonasvjetlu.Budelirata,molimvasdaopet
namjestie iznutricu prema njenu astrolokom znaenju. Zora
puca iznad droba. Nema vie logike, nema vie jetrene
mantike. Bit e novo nebo i nova zemlja, ovjek e biti
razrijeengrijeha.RegistriranopodslovomAkaoalegorijski.

216

VELEGRADSKIMANIJAK
ZAMISLITE DA NEMATE NITA UZA SE OSIM
SVOJE SUDBINE SJEDITE NA PRAGU MAJINE
UTROBE I UBIJATE VRIJEME ILI VRIJEME UBIJA
VAS. SJEDITE TU PJEVAJUI DOKSOLOGIJU
STVARIMA KOJE SU IZVAN VAEG DOMETA. VAN.
ZAUVIJEKVAN
Kad pone slatka samrtna galama, velegrad je
najljupkiji. Njegov ivot kojim ivi u prkos prirodi, njegov
elektricitet,njegovifriideri,njegovizidovikojineproputaju
zvukove.Ondiesvojesuhezidove,pregraduunutarpregrade,
lakirani nokti blistaju, perjanice se viju po valovitom nebu.
Ovdje,uIjesnimdubinama,rastevjenocvijee toga alje
brzojav. U nadsvoenim komorama ispod rjenog korita
zlatne ipke.Pustinja toblistaodtinjcaitelefon toglasno
zvoni.
U ranu veer, kad smrt klopara kimom, svjetina se
kreegustozbijena,lakatdolakta,svakog lanavelikogkrda
tjera usamljenost; prsa uz prsa, prema zidu sama sebe,
razoarani, izolirani, sardinanasardini,svitraeuniverzalni
klju zakonzerve.Uranuveer,kadjesvjetinapokropljena
elektricitetom, cijeli velegrad ustaje na stranje noge i rui
vratnice.Upaninombijeguapstraktnise ovjekraspada,siv
odsamasebe,vrteiseujarkusvojedubokeusamljenosti.
Jednoseimedubokoutisnulo.Jedanidentitet.Svatko
sepretvaradanezna,dasenesjeavie,alijeimeduboko
utisnuto, isto toliko duboko unutri koliko je daleko najdalja
zvijezdavani.Ispunjajuisavprostorisvevrijeme,stvarajui

217

beskrajnuusam
253
ljenost,toseime iriipostajeono tojeuvijekbiloi
to euvijekbiti Bog.Ukrdu tosekreebeumnim
nogama,ubijegubjesomunijemodnajviepanike,jestBog.
Bogtogorikaozvijezdananebeskomsvoduljudskesvijesti:
Bogbivola,Bogsobova,ovjekBog...Bog.
NikadnijevieBognegoubezbonojsvjetini.Nikad
nijevieBognegoupaninombijeguuranojutro,kadkima,
kojom smrt klopara, brzojavlja pjesmu ljubavi kroz sve
neurone, a iz svake prodavaonice na Broadwayu radio
odgovara zvunikom i gramofonom, pojaalom i sistemom
veza.Nikadnijeusamljenostveanegougustojsvjetini,kadje
usamljenik velegrada okruen svojim izumima, izgubljen
trailac to se utaplja u opem identitetu. Iz oajnog
usamljenogpomanjkanjaljubavigradiseposljednjeuporite,
pauinastacitadelaBojastvorenapouzorunalabirint.Izovog
posljednjegutoitanemaizlazaosimputneba.Odavdeletimo
kuiobiljeavajuiudneeternekanale.
Prekinuvi svoj podzemni ivot, glista dobiva krila.
Izgubivivid,sluh,njuh,okus,opip,ronipravounepoznato.
Dalje!Dalje!Bilokamoizovogasvijeta!Saturn,Neptun,Vega
nije vano kuda ni kamo, samo to dalje, to dalje od
zemlje! Ondje gore u plavetnilu, dok joj praskalice prte u
upku,aneoskaglistapomjerapameu.Pijeijedenaopako;
spavanaopako;jebesenaopako.Primaksimalnojbrzinitijelo
jojjelakeodzraka;primaksimalnomtempunemaniegadoli
spontanogzapaljenjasna.Samauplavetnilu,juridaljeprema
Bogu dinamima to predu. Posljednji let! Posljednji san o

218

roenjuprijenegotoseprobuikesica.
254
Gdje je sad onaj to se iz beskrajnih nonih mora
otimaopremasvjetlu?Tkojeonajtostojinapovrinizemlje,
apluamupropadaju,no mumeuzubima,oimupucaju?
Vulkaniziran alou i patnjom, stoji zabezeknut u brzoj,
kunojplimigornjegsvijeta.Kakojebajnopromatratisvijet
oima podljevenim krvlju! Kako je blistavo i krvavo
kraljevstvoovjekovo!OVJEK!Gle,enogagdjesevozina
svojimsaonicama,nogemuodrezane,oiizbijene.Neujeteli
gakakosvira?SviraPjesmuljubavivozeisenasaonicama.U
kavani,samsasvojimsnovimaisrevolverompodsrcem,sjedi
jedandrugiovjek,ovjekkojijebolestanodljubavi.Svisuse
gostiraziliosimkosturasaeiromnaglavi,ovjekjesamsa
svojomusamljenosti.Revolverjenijem.Pokrajovjekasupas
ikost,apasneznataeskosti.Ipasjeusamljen.Krozprozor
naviresunce;sijesablasnojarkonazelenulubanjunesretnog
zaljubljenika.Suncetruneodsablasnogsjaja.
Kakojelijepazimaivotakadsuncetruneianelilete
u nebo, s praskalicama u dupetu! Polagano i zamiljeno
kroimoulicama.Gimnastikesudvoraneotvorenepa ovjek
moevidjetinoveljude,napravljeneodsulundaraicilindara,
kakosegibajupremagrafikonuidijagramu.Noviljudikojise
neenikadiscrpsti,jerimseuvijekmoguzamijenitidijelovi.
Novi ljudi bez oiju, nosa, uiju i usta, ljudi s kuglinim
leajevimauzglobovima iskoturaljkama nanogama.Ljudi
kojisuimuninapobuneirevolucije.Kakosuveseleipune
ulice!NavratimajednogpodrumastojiJackRasparavitlajui
sjekirom;sveeniksepenjenastratite,lic

219

255
mu puca od erekcije; biljenici prolaze s nabreklim
fasciklima;automobilsketrubetrubesvomsnagom.Ljudisu
izbezumljeni u netom otkrivenoj slobodi. Vjeita seansa sa
zvunicimaibrzojavnomtrakom,ljudibezrukukojidiktiraju
votanimvaljcima;tvornice toradedanino iizbacujujo
vie kobasica, jo vie pereca, jo vie puceta, jo vie
bajuneta, jo viekoksa,jo vielaudanuma, jo vie otrih
sjekira,jovieautomatskihpitolja.
NemoguzamislitiIjupkijegdanaodovoga,upunom
procvatu dvadesetog stoljea, dok sunce trune a ovjek na
saonicamasviraPjesmuljubavinasvojojpikoli.Ovajmidan
sja u srcu tako sablasno jarko da ne bih, sve da sam i
najalosnijiovjeknasvijetu,htionapustitizemlju.
Kakvovelianstvenopovlaenje,ovajposljednjiletput
neba iz svete citadele! Gledana odozgo, zemlja se opet ini
blaga i ljupka. Zemlja liena ovjeka. Neizrecivo blaga i
ljupka,ovazemlja tojeizgubila ovjeka.Osloboenalovaca
naBoga,osloboenasvogabludnogpotomstva,majkasvega
ivog opet se okree svojom putanjom graziozno i
dostojanstveno.ZemljanepoznajeBoganimilostiniljubavi.
Zemljajeutrobakojastvarairazara.Aovjeknijeodzemlje,
negoodBoga.NekaBogondaide,gol,slomljen,pokvaren,
podijeljen,usamljenijiodnajdubljeklisure.
Danasmijo maloProgresiInvencija pravedrutvo
dok se uspinjem na vrh brda. Sutra e propasti svi svjetski
velegradovi. Sutra e sva civilizirana stvorenja na zemlji
pomrijetiodotrovai elika.Alidanassejo moetekupatiu
divnojBojojljubavnojlirici.Danasjejo komornamuzika,

220

san,privi
256
enje.Posljednjihpetminuta!San,fugabezkode.Sve
note trunu kao staro meso na kukama. Gangrena u kojoj
melodiju nadjaava vlastiti gnojni smrad. Kad organizam
jednom nasluti smrt u blizini, on protrne od zanosa.
Nadraenostkojapreraujeupobjednikuagonijuagoniju
smrtnoghropca,kadsuhranaiseksjedno.Vrtlog!Isvetoon
usieodlazisnjim!Neobuzdani,neukidivljakkojijepoeona
periferiji,upotrazizasvojimrepom,ikojiseuvlaisveviei
vie, u velikim labirintskim spiralama, i sad ulazi u samo
sredite,gdjeseobrenastoerusamasebeizazivajuiusijanje
kojeirizasljepljujuupoplavusvjetlostiposvimjarcimadue:
vrtisetubezumaninezasitan,vukodlakiduba svojedue,
vrtiseucentrifugalnojpohotiibjesomunostidoknepropita
krozrupuusreditusamasebe;sputasekaoplinskibalon
nadsvoena komora, podrum, rebra, koa, krv, tkivo, duh, i
srceposveizjedeni,prodrani,upijeniukonanomunitenju.
Ovojevelegradiovojeglazba.Izmalihcrnihkutija
beskonana rijeka romantike u kojoj krokodili plau. Svi se
penjunavrhbrda.Svidrekorak.Izelektrinecentraleodozgo
Bogpreplavljuje ulicu glazbom. To Bogotvara svaku veer
glazbu ba kadsevraamosposla.Nekimajeodnasdana
korica kruha, nekima RollsRoyce. Svi idu prema izlazima,
starijekruhzatvorenukantamazasmee,tonamtodrinoge
u skladu dok se penjemo na blistavi gorski vrhunac? To je
PjesmaljubavikojusuizjasalaulatrimudracasIstoka.
1/Crnoproljee257

221

ovjekbeznogu,komesuoiizbijene,sviraojujena
pikolidoksevozioulicomsvetogagradanasvojimsaonicama.
OvaPjesmaljubavisadnavireizmilijunamalihcrnihkutijau
tanomkronolokomtrenutku,takodajemoguutiakinaa
malasmeabraanaFilipinima.TanamlijepaPjesmaljubavi
dajesnagudagradimonajviegraevine,daporivamonajvee
bojnebrodove,daopkroujemonajirerijeke.TanamPjesma
daje hrabrosti da jednostavno pritisnemo dugme i odjednom
poubijamomilijuneljudi.Tapjesmakojanamdajeenergijuda
pljakamozemljuisveogoljujemo.
Penjuisenagorskivrhunac,prouavamkruteobrise
vaih graevina koje e se sutra raspasti i sruiti u dimu.
Prouavam vae mirovne planove koji e se zavriti kiom
tanadi. Prouavam vae izloge pretrpane izumima koji sutra
neevienitavrijediti.Prouavamvaaispijenalicaiscrpljena
zlopaenjem, vaa ravna stopala, vae sputene eluce.
Prouavamvaspojedinanoiuoporukakosmrdite,svivi!
SmrditekaoBoginjegovapremilostivaljubavimudrost.Bog
ljudoder!Bogmorskipaskojiplivasasvojimnametnicima!
Bog, nemojmo smetnuti s uma, otvara radio svaku
veer. Bog nam preplavljuje oi sjajnim, silnim svjetlom.
Uskoro emo biti s Njim, utoreni u njegovim njedrima,
okupljeniublaenstvuivjenosti,izjednaenisRijei,jednaki
pred Zakonom. To se ostvaruje s pomou ljubavi, tolikom
ljubavidajeporednjenajjaidinamotekkomaractozuji.
Asadseopratamsvamaisvaomsvetomcitadelom.
Idemdasjednemnagorskivrhunac,daekamjodesettisua
godinadoksevibudeteoti
258

222

mali prema svjetlu. elio bih da, samo ovu veer,

pritulite svjetla, da priguite megafone. Veeras bih htio
razmiljatimalonamiruiutiini.Htiobihnaaszaboravitida
sevirojiteusvompiljivomsau.Sutra etemodaunititi
svijet.Sutra etemodapjevatiurajunadruevinamavaih
velegradovaobavijenihdimom.Aliveerasbihhtiomislitio
jednomovjeku,osamljenompojedincu,oovjekubezimenai
zemlje,oovjekukojegpotujemzatoonemaamabanita
zajednikosvama OSEBI.Veeras urazmiljatiotome
tasamja.
Louveciennes;Clichy;VillaSeurat.19341935.

223

HENRYMILLER
SVIJETSEKSA
SengleskogapreveoZLATKOCRNKOVIC
TRILOGIJA
Naslovizvornika
HenryMillerTHEWORLDOFSEX
Glavninamojih italacadijelise,kao tosamvieput
primijetio,udvijejasnoodreeneskupine:onekojitvrdedaih
odbija ili daim segadi prevelika doza seksa,i onekoji su
oduevljeni to je taj element u tolikoj mjeri zastupljen. U
prvojskupiniimamnogoonihkojidredasumojestudijei
eseji ne samo hvalevrijedni nego i da savreno odgovaraju
njihovuukusu,istogaimjetekoshvatitikakojedanteisti
ovjek moe stvoriti toliko nejednaka djela. U drugoj su
skupini oni koji kau da ih zamara ono to oni nazivaju
ozbiljnomstranommojihdjelaikoji,prematome,uivajuda
igousvetakvestranicekaosmee,bljezgarijeimisticizam.
inisedajesveganekolikorazboritihglavakadrodaizmirite
toboeprofivurjeneaspekteovjekakojisetrudidanezataji
nijedandiosebeusvompisanomdjelu.
Sdrugestrane,ustanoviosamdameitalac,makoliko
estokainepovoljnabilanjegovareakcijanapisanodjelo,kad
senaemooiuoi,obinonajposliieprihvatiodsvegsrca.
Natemeljumojihmnogobrojnihsusretasitaocima,rekaobih
da se antipatije zaas raspre u prisutnosti ivog autora.
Ponovljena iskustva te vrste nasnala su me napokon da

224

povjeruiem da e, kadmoja pisana rije bude prenosila svu

sutinuistineiiskrenosti,nestatiraskorakaizmeu ovjekai
pisca,izmeuonogatojesamionogatoinimilikaem.To
je, po mom skromnom miljenju, najvii cilj koji moe
postaviti sebi jedan autor. Taj je isti cilj sjedinjenje
sadravausvakomvjerskomstremljenju.Modasamja,ada
nisamniznao,oduvijekbioreligiozan.
to se tie toga sukobljavaju li se i protive li se
seksualnoireligiozno,jabihovakoodgovorio:svakielement
iliaspektivota,makolikopostaonudan,ma
263
koliko bio sporan (za nas), podloan je preobrazbi i
uistinu se mora preobraziti na drugim razinama, u skladu s
naimrazvojemipoimanjem.Tenjadaseuklone odbojni
aspektiegzistencije, tojeopsesijamoralista, nesamodaje
besmislena,negojeizalina. ovjekmoeuspjetidapotisne
rune,grenemisliielje,pobudeinagone,alisuposljedice
oito katastrofalne. (Izmeu toga da bude svetac i da bude
zloinacovjeknemamnogotabirati).Proivjetisvojeeljei
tako im neprimjetno promijeniti prirodu, cilj je svakog
pojedinca koji tei za napretkom. Ali je elja mona i
neiskorjenjiva,akiondakad,kakobudistikau,prelaziuono
tojesuprotnoodnje.Dabiseoslobodio elje, ovjekmora
eljetidajeseoslobodi.
Tamejetemaoduvijekneobinozanimala.Umladosti,
imnogokasnije,biosamrtvasnanihnagonakojimanikako
nisammogaogospodariti.Odnedavno,nakonduljegrazdoblja
ivestvaralakedjelatnosti,viesamnegoikadunedoumici
predkaljuommisliukojujezaglibilovjekovnoobraivanjete

225

teme.
Godine 1935. gurnuo mi ie u ruke knjigu Seraphita
prijatelj koji je bio okulist. Seraphita je ostala do dandanas
jedanodvrhunacamojihistraivanjaupodrujumisli.Toje
netovienegoknjiga;tojedoivljajkojijeautorpretoiou
rijei.Stogdjelapreaosamnajednustudijuoonomdrugom
Balzacovu znamenitom djelu, Louisu Lambertu, zatim na
prouavanje Balzacova ivota. Rezultati ovih izuavanja
kristaliziralisuseuoblikuraspravekojanosinaslovBalzaci
njegovdvojnik1.Doksamtopisao,razrijeiosekonfliktkoji
mejemuio.
Malo tko shvaa koliko se Balzac estoko borio s
problemomanelauovjeka.Kaemtozatodabihpriznaoda
jetajistiproblem,uponetorazliitomobliku,progoniomene
otkako znam za sebe. Pomalo vjerujem da je on uvijek bio
glavna briga svakog pojedinog stvaraoca, gotovo iskljuivo
njegova briga. Biloto ope priznato ili nebilo, umjetnik je
opsjednutmiljudaprestvorisvijetnebilipovratio ovjeku
nevinost. tavie, on zna da ovjek moe ponovo zadobiti
svoju
1 Objelodanjena prvi put u Max and the White Pla
gocytes,ObeliskPress,Pariz,1938.(Nap.autora).
264
nevinostsamoakoponovostekneslobodu.Slobodatu
znaismrtautomata.
UjednomodsvojihesejaD.H.Lawrencejeistakaoda
postojedvavelikanaina ivota,religiozniiseksualni.Prvi,
ustvrdiojeon,prethodidrugome.Seksualnijemanjevrijedan,

226

rekaojeon.Jasamodvajkadamisliodaimasamojedanput,
put istine, koii ne vodi do spasa nego do prosvijeenosti.
Kolikosegodjednacivilizacijarazlikovalaoddruge,kolikose
godzakoni,obiaji,uvjerenjaiidolirazlikovali upojedinim
razdobljima,upojedinimtipovimailirasamaljudi,zapaamu
vladaniu velikih duhovnih voa izvanredno poklapanje,
potvrduistineicjelovitostikojemoepojmitiakidijete.
Moda vam se ini da autoru Rakove abratnice ne
pristaje da izlae ovakve nazore? Pristaje ako ovjek 7adre
ispod povrine! Ma koliko to djelo bilo debelo namazano
seksualnim, njegov autor nije bio zaokupljen seksom ni
vjerom,negoproblemomoslobaanjasamasebe.UJarevoj
obratnici upotreba je orjscenosti promiljenija i sraunatija.
moda zbog produbljene spoznaje o strogim zahtjevima
medija.IntermecokojisezoveZemliajebainezameneje
vrhunacstapanjasimbola,mitaimetafore.Kaobrana,onslui
dvostrukoj svrsi. (Ba kao to klaunove take u cirkusu ne
samodasmanjujunapetostnegoipripremaju ovjekazajo
veu napetost.) Mada sam u toku sama pisanja tek nejasno
shvaaonjegovoznaenje,svrhamijebilapotpunojasna.To
jebilodostignueravnoiskakanjuizvlastitekoe.Uiduim
godinamaova e lakrdija modabitineslueniputokazdo
prirode autorove unutranje borbe. Nije potrebno tajiti
injenicudasesutinaproblematiefenomenapolaritetakoji
malotkorazumije.Tzmeurijeiiodazivapostojidanassamo
neobinoslabanotitranjestruje.Pripisivatitudilemu,kaoto
ini veina mislilaca, drutvenim, politikim i ekonomskim
poremeajimaznaibrkatipojmove.
Pravi uzrok lei mnogo dublje. Nastaje nov svijet,
razvijasenovtipovjeka.Mase,kojimajesuenodasadpate

227

gorenegoikad,paraliziranesuoduasaistrepnje.Povuklesu
se,kaoljudikojisupretrpjeliokodbombardiranja,ugrobove
kojesusamisebiiskopali;izgubilesusvakuvezusastvarnou
osim kad su posrijedi njihove tjelesne potrebe. Tijelo je,
naravno,odavno
265
prestalobitihramduha.Takoovjekumirezasvijet
izaStvoritelja.Utokuraspadanja,procesakojimoetrajati
stoljeaistoljea, ivotgubisavsmisao.Stravinadjelatnost,
koja se podjednako estoko oituje u radovima akademika,
mislilaca, uenjaka i u djelima militarista, politiara i
pljakaa, zastire ivi plamen koji sve vie slabi. Sama ta
neprirodnadjelatnostznakjedasebliismrt.
Odsvegasamtogajaveomamaloznaoishvaaokad
samselatiopera.Prijenego tosammogaopravozapoeti,
moraosampreturitiprekoglavesvoju malusmrt.Pogrean
poetak, koji je potrajao deset godina, omoguio mi je da
umremzasvijet.UParizusam,kaotosviznaju,naaosebe.
OnuprvugodinuilidvijeuParizubiosamdoslovno
skren.Nitanijeostaloodonogpiscakakavsamsenadaoda
ubiti,ostaojesamopisackakavsammoraobiti(Otkrivisvoi
put, otkrio sam i svoj glas.) Rakova obratnica je krvava
oporuka koja svjedoi o tekim posljedicama moje borbe u
utrobismrti.Snanivonjseksakojijeproimazapravojemiris
raanja koji je neugodan ili odvratan samo onima koji nisu
uspjelidokuitinjegovoznaenje.
Jareva obratnica tvori prijelaz u svjesniju fazu: od
spoznajesebedospoznajesvrhe.Odtadasvipreobraajikoji

228

sezbivajuispoljavaju sejo vieuvladanjunegoupisanoj

rijei.Poetakjetosukobaizmeupiscakojijenakanioda
izvridokrajasvojzadatak,iovjekakojiznanegdjedubokou
sebi da se elja za izraavanjem sama sebe ne smije nikad
ograniitinajedanjedinimedij,naumjetnost,recimo,negona
svakufazuivota.Borba,manjeviesvjesna,izmeudunosti
ielje.Onajdioovjekakojipripadarijeinastojiizvritisvoju
dunost; onaj dio koji pripada Bogu upinje se da ispuni
zahtjeve sudbine koji se ne mogu iznijeti. Tekoa je u
prilagoavanjuonojpustojravninakojoj ese ovjekdrati
samo vlastitim snagama. Dalji je problem pisati osvrui se
natrag, a djelovati gledajui naprijed. Poskliznuti se znai
survatiseuprovaliju izkojenemaspasa.Borbasevodina
svimIrontovima,neprekidnajeinemilosrdna.
Jasam,kaoisvakiovjek,samsebinajgorineprijatelj.
Zarazlikuodveineljudi,meutim,jaistotakoznamdasam
samsebijedinispasilac.Jaznamdaslo
266
bodaznaiodgovornost.Istotakoznamkakoselako
elja moe pretvoriti u in. Cak i kad sklopim oi, moram
pazitikakosanjamio emu,jersamonajtanjiveodijelitada
sanodjave.
inisedajerelativnonevanoigraliseksvelikuili
maluuloguuneijemivotu.Nekaodnajveihdostignuakoja
poznajemo djela su pojedinaca koji su imali siromaan ili
nikakavseksualni ivot.Sdrugestrane,znamoiz ivotopisa
izvjesnih umjetnika prvorazrednih majstora da ne bi
nikad bilo njihovih velebnih djela daoninisubili ogrezli u
seksu.Kodnekolicinesusetarazdobljaizuzetnastvaralatva

229

podudarala s prekomjernim seksualnim iivljavanjem. Ni

odricanje ni iivljavanje nita ne objanjavaju. U podruju
seksa,kaoiudrugimpodrujima,govorimoonekojnormi
alionotojenormalnoneobjanjavanitadrugodolionoto
vrijedi,statistiki,zavelikbrojljudiiena.Onotojemoda
normalno, zdravo, ljekovito za veliku veinu ne daje nam
nikakav kriterij za vladanje izuzetnih pojedinaca. Genijalan
ovjek kao da uvijek, bilo svojim djelom, bilo osobnim
primjerom,rastrubljujeonuistinudajesvatkosamsebizakoni
da put do ispunjenja vodi preko priznavanja i shvaanja
injenicedasmosvimidojednogajedinstveni.
Naizakoniiobiajiodnosesenadrutveniivot,na
zajednikiivot,kojijemanjevanastranaegzistencije.Pravi
ivotpoinjekadsmosami,oiuoisnaimneznanimJa.
Ono to se dogaa kad se sastanemo odreeno je naim
unutranjim monolozima. Najvaniji i uistinu sudbonosni
dogaajikojiobiljeavajunaputplodovisuutnjeisamoe.
Mnogotapripisujemosluajnimsusretima,govorimoonjima
kaooprekretnicama usvom ivotu,alidotihsusretanebi
nikaddolodasenismobilipripremilizanjih.Kadbismobili
svjesniji svega, ti bi nam nenadani susreti donosili jo vee
nagrade.Mismosamouizvjesnimnepredvidljivimtrenucima
potpunougoeni,potpunonapetiistogaustanjudaprimimo
znakefortuninenaklonosti.ovjekkojijeposvebudanznada
jesvaka zgoda krcatasmislom.Znadasetimenemijenja
samonjegovivot,negodanajposlijecijelisvijetmoraosjetiti
posljedice.
Ulogakojuseksigrauivotujednogovjekaveomaje
razliita,kaotoznamo,kodrazliitihljudi.Nijenemogueda
postojiprimjerkojiukljuujeinajveera

230

267
zlike.Kadrazmiljamoseksu,jarazmiljamonjemu
kaoooblastikojajetekdjelominoistraena;veidioostaje,
barzamene,tajanstveninepoznat,imodasenikadneeni
moiupoznati.Toistovrijediizadrugeaspekteivotnesnage.
Mi moda znamo neto ili mnogo, ali to dalje prodiremo,
obzorjesesveviegubi.Okruenismomoremsnagakojekao
daprkosenaojslabanojpameti.Nitaneemonauitidokne
prihvatimoinjenicudasesamivotzasnivanatajni.
Seksje,dakle,kaoisveostalo,uglavnomtajna.Toje
ono tosamhtiodakaem.Janemislimdasamnekiveliki
istraiva na tom polju. Moje pustolovine nisu nita prema
pustolovinamaprosjenogdonJuana.Zavelegradskogovjeka
mojisupothvatiskromniiposvenormalni.Moiepustolovine,
kaoumjetnika,neinesenipotoneobineniizvanredne.Moja
sumiistraivanjameutim,pomogladaotkrijemkojetatobi
jednogadanamoglouroditiplodom.Recimotoovako ja
samprviunionakartunekeotokekojiemodaposluitikao
polaznetakekadsebuduotvaralevelikelinije.
Bilo je jedno razdoblje u Parizu, neposredno nakon
mogpreobraaja,kadsammogaopredoitisebi,jasnokaou
privienju,cijelisklopmojeprolosti.inilosedaposjedujem
modaseprisjetimsvegaibilo^eatobimipalonapamet:
ak i bez moie elje, dogaaji i susreti iz davne prolosti
navaliivalisunamojusviiesttolikosnanoitolikoivodaje
tobilogotovonepodnosivoSvetomisedogodilodobivaloje
znaenje,tojestonoegasenajviesjeamodtogadoivljaja.
Pokazalosedajesvakisastanakilisluajansusretbiopravi
dogaaj; svaki je odnos zauzimao svoje pravo mjesto.

231

Odjednom sam osjetio da se mogu osvrnuti na onaj uistinu

golemi opor ljudi, ena i djece koje sam poznavao i
ivotinja ividjetisveskupakaocjelinu,vidjetiistoonako
jasno i proroanski kao to ovjek vidi sazvijea u vedroj
zimskoj noi. Mogao sam razabrati orbite koje su moji
planetarni prijatelji i znanci opisali, a isto sam tako mogao
usredtihvrtoglavihgibanjarazabratinepravilnuputanjukoju
sam ja bio preao kao maglica, sunce, mjesec, satelit,
meteor, komet... i zvjezdana praina. Zapaao sam periode
opozicije i konjunkcije, te periode djelomine i totalne
pomrine.Vidiosamdapostojidubokaitrajnavezaizmeu
meneisvihostalihljudskihbiaskojimamijebilosueno
idano!
268
dastupimudodiruovoilionodoba.tojejovanije,
vidiosamuokvirusadanjicesvojepotencijalnobie.Utim
lucidnim trenucima vidiosamsebekaonajusamljenijeg, au
istovrijemeinajdrutvenijegovjeka.Bilojetokaodaje,za
kratkog odmora, pao zastor, prestala borba. U velikom
amfiteatru, za koji sam mislio da je prazan i bez smisla,
pokazala mi se predoima burnatvorevina koje sam ja, na
sreu,inapokon,biodio.
Rekaosamljudi, eneidjeca...Svisuonibilitu,svi
podjednako vani. Mogao sam dodati i knjige, planine,
rijeke,jezera,gradovi, ume,stvorenjaizzrakaistvorenjaiz
dubina.Imena,mjesta,ljudi,dogaaji,misli,snovi,sanje,elje,
nade,planoviirazoaranja,svisubili,kadbihihzazvao,isto
onakoiviisvjeikaonekad.Sveje,datakokaem,zauzelo
odreenugeogratskuirinuiduinu.Bilojevelikihpodruja

232

magle koja je bila metafizika; irokih, plamendh pojaseva,

vjera;uarenihkometaijisurepoviobiljeavalinadu.1tako
dalje... Bio je tu i seks. Ali ta je bio seks? On je, poput
boanstva,biosvugdje.Svejeproimao.Modacijelisvemir
prolosti,daseslikovitoizrazim,nijebionitadrugodolijedno
mitoloko udoviteizkojegseizlegaosvijet,mojsvijet,ali
kojenijenestaloutokustvaranja,negojeostalodoljenosei
svijet(isamasebe)nasvojimleima.
Taj neobini doivljaj zauzima sad u mom sjeanju
mjesto slino onome koje u ovjekovoj podsvijesti zauzima
Potop.Onogadanakadsevodapovuklaukazalaseplanina.Tu
sambioja,nasukannanjenunajviemvrhu,uarcikojusam
biosagradionazapovijednekogtajanstvenogglasa.Iznenada
su golubice poletjele razgonei izmaglicu svojim plamenim
perjem... Sve je to, nevjerojatno ako hoete, slijedilo nakon
katastrofe koja je sad toliko duboko zakopana da se gotovo
izgubilaizpamenja.
Tomitolokoudovite!Dadodamnekolikouspomena
prijenegotoonoizgubioblikimasu...
Ponajprije,bilojetokaodasamseprenuoizduboka
transa.I,kaoonajlikizstarine,naaosamseukitovutrbuhu.
Bojaukojojsekupalamojamrenicabilajetoplaisiva.Sve
tosamdodirivaobilojeugodno,kaokirurgukadnamrujepo
toploj ponutrici. Klima je bila umjerena, vie topla nego
hladna. Ukratko, tipina uterusna atmosfera puna svih
babilonskihudobnostija
269
lovihljudi.Roenprekomjernociviliziran,osjeaosam

233

se kao kod kue. Sve je bilo poznato i prijatno mom

prekomjerno istananom senzoriju. Mogao sam pouzdano
raunati na crnu kavu, pice, HavanuHavanu, svileni kuni
kaputisveostaledokoliarskepotrebe.Beznesmiljeneborbe
zaopstanak,bezproblemaokokruhaimaslaca,bezsocijalnih
ilipsiholokihkompleksakojebitrebalouklanjati.Jasamod
sama poetka bio emancipirana nitarija. Kad nisam imao
pametnijegposla,poslaobihpoveernjenovinei,preletjevi
pogledom glavne naslove, lakomo gutao mali oglasnik,
drutvena ogovaranja, kazaline vijesti i tako dalje, sve do
posmrtnogrecitatifa.
Ne znam zato, ali pokazivao sam neprirodno
zanimanjezafloruifaunuteuterusneoblasti.Gledaosamsve
okosebehladnim,bezumnimpogledomnauenjaka.(aknuti
herbotomist,takosamokrstiosamsebe.)Utimlabirintskim
udubinama otkrio sam nebrojene divote ... A sad moram
prekinuti, jer je sve ovo sluilo samo kao podsjetnik, da
prozborimoprvojpikicikojusamikadprouio.
Bilojeokopetiliestsati,adogaajsezbioujednom
podrumu. Pasliku koja se u primjereno vrijeme zgusnuia u
obliku jedne nesklapnosti obiljeio sam izrazom ovjek sa
eljeznom maskom. Prije svega nekoliko godina,
prelistavajuinekuknjigusreprodukcijamaprimitivnihmaski,
naiaosamnajednumaskunaliknamaternicuizkojejevirila,
kadbiovjekodigaozalistak,glavaodraslaovjeka.Modaje
okkojisamdoiviokadsamugledaotupotpunorazvijenu
glavukakoviriizmaternice,biomojprvipraviodgovorna
pitanjekojeseoglasiloonogadavnogtrenutkakadsamprvi
put ozbiljno razgledao vaginu. (Moda se sjeate da sam u
Rakovoj obratmei prikazao jednog svog druga koji se nije

234

nikad oporavio od te opsesije. Javjerujem da on jo i dan

danasotvarajednupizduzadrugomnebili,kakoonsamkae,
proniknuoutajnukojuonauva.)
Svijetkojisammotriobiojebezdlaka.Samaodsutnost
dlaka sluila je, bar sad tako mislim, da potakne matu i
pomagalajedasenapuipustikrajkojijeokruzavaomjesto
tajne.Nasnijetolikozanimaloono tojelealounutrikoliko
budui biljni dekor, za koji smo mislili da e jednoga dana
resiti tu udnu pustopoljinu. Ovisno o godinjem dobu, o
godinamadrugovauigri,o
270
mjestuiostalimsloenijimimbenicima,spolniorgani
izvjesnihmalihstvorenjainilisuseistotolikoarolikikadsad
o tome razmiljam, koliko i ona udna bia koja nastavaju
matovite duhove okultista. Naim se dojmljivim duhovima
ukazivalabezimenafantazmagorijatojevrvjelaodslikakoje
su bile stvarne, opdpljive, shvatljive, ali bezimene, jer nisu
imalevezesasvijetomiskustvaukojemusveimasvojeime,
mjesto i datum. Tako se o nekim djevojicama govorilo da
posjeduju(sakriveneispodsuknjica)takveudnovatestvarice
kao to su magnolije, boice kolonjske vode, barunasti
pupoljciigumenimievi...sambogzna tasvene.Dasvaka
djevojica ima piu, znali smo, naravno, svi. Ovdaonda se
govorkalodataitanemauopepie;
0nekojdrugojbisemogloreidajebilamorfoditka.
Morfoditkajebio udaniuasanizraz kojinitkonije umio
jasno odrediti. Katkad je podrazumijevao pojam dvospolca,
katkadnetodrugo,naime,daseondjegdjebitrebalodabude
pica nalaziraskoljenokopitoilinizbradavica.Radijenemoj

235

traitidavidi!tajemisaoprevladavala.
Utojedobavladalomeunamaudnouvjerenjedasu
nekenaemaledrugariceuigrisvakakozle,tojestdasukurve
ilidjevojureuzaetku.Nekesudjevojiceveimaleprostaki
rjenikkojipripada tomtajanstenom carstvu.Nekebi inile
onotojebilozabranjenoakobismoimdalikakavmalidarili
nekoliko bakrenjaka. Moram dodati daje bilo i drugihkoje
smosmatralizaanele,nitamanjeodtoga.Bilesu,zapravo,
tolikoaneoskedanitkoodnasnijenikadpomislioda
pikila.

1 one imaju pie. Ta aneoskastvorenja nisu ak ni

Spominjemoveranepokuajekarakteriziranjazatoto
sam se poslije u ivotu, poto sam bio svjedok kako su se
razvijale neke od tih nevaljalica, divio tanosti naih
zapaanja.Povremenojeikojianeopaoukaliostaounjemu.
Obinoje,meutim,njihovasudbinabiladrugaija.Nekesu
bilenesretne,bilodasenisuudalezapravogovjeka,biloda
se nisu uope udale, neke su oboljele od nekih tajanstvenih
bolesti,anekesuopetroditeljizlostavljali.Mnogeodonihkoje
smookrstilidjevojuramapostalesudivnastvorenja,vesela,
prilagodljiva,plemenita,ljudskadousr,madasu estobile
maloprevieistroene.
271
U pubertetu se razvila jedna druga vrst radoznalosti,
naime,eljadaseustanovikakoonastvarfunkcionira.Cesto
bismo nagovorili djevojice od deset ili dvanaest godina da
zauzmu najgrotesknije pozedabinampokazale kakopiske.
Onespretnijebilesunaglasudamoguleatinapoduipiati

236

svedostropa.Nekesuveobjeivalidasesluesvijeama
ilidrcimametli.Kadbisenaelatatema,razgovorbipostajao
prilinomutanisloen;biojezainjennekomprimjesomkoja
jeovjekaneobinopodsjealanaatmosferukojajevladalau
ranimgrkimfilozofskimkolama.Houdakaemdajelogika
igrala veu ulogu od iskustva. Zelja da se istrauje prostim
okombilajepodreenajednojuzvienijojpobudi,pobudikoja,
kako sad shvaam, nije bila nita drugo doli potreba da
izvedemo svenaistac,dapretresamotutemuadnauseanV.
Intelektjeve,jao,poeotraitisvojdanak.Pitanjekakoona
stvar tunkcionira bilo je potisnuto bitnijim pitanjem
zato?Kadserodilasposobnostispitivanja,nastupilajealost.
Nasvijetkojijedotadabiotakoprirodan,takokrasan,digao
jesidro.Odtadanitavienijebiloposveisto:svesemoglo
dokazati ipobiti.Dlakekojesusadpoelerastinasvetom
Venerinom breuljku bile su odvratne. Cak su i anelii
opritavili.Abiloihjeikojesukrvarilemedunogama.
Onanijajebilakudikamozanimljivija.Ukrevetuiliu
toplojkupkiovjekjemogaozamiljatidaleisKraljicomod
Sabe ili s varijetskom kraljicom ije mu je prokleto tijelo,
posvudaizloeno,zarazilosvakumisao, ovjeksepitao tali
radeteene,kojebijahunaslikanekakoimsuknjeleprajuoko
glave,kadsepojavenapozornici.Nekisutvrdilidabestidno
svukusvuonuprekrasnuodjeusasebe,padatakostojedrei
seizravnozasisesvedokmornarinenavalenapozornicu.
Govorilosedaestomorajuspustitizastoripozvatipoliciju.
Netonijebilouredusdjevojicamaskojimasmose
nekadigrali.Promijenilesuse.Zapravo,svesemijenjalo,ito
nagore. tosetiedjeaka,onisuodlazili uzanatjedanza
drugim.kolovanjejebiloluksuzrezerviranzadjecubogataa.

237

Ondjevani,usvijetu,sudei
1Dogaenja,dobesvijesti.(Prev.)272
po izvjetajima, postajalo je samo trite robija. Jest,
svijetseokonasdoistaruio.Nasvijet.
Azatimjebilotakvihmjestakaotosukaznenizavodi,
popravilita, domovi za rasputene djevojke, bolnice za
umobolneitakodalje.
Prijenego tosesvepotpunorasulo,meutim,moglo
sezbitinetodivno.Nitamanjenegournakojemeseneko
bajno stvorenje, netko tko je jedva neto vie nego ime,
svakakopojaviti.
Sadmisetidogaajiinekaoonibajoslovnibalovi
koji prethode revolucijama. ovjek se nadao da e biti
strahovito sretan, sretniji nego to je ikad bio, ali je imao i
predosjeaj da e se dogoditi neka nezgoda, neto to e
utjecati na cijeli njegov ivot. Poneto previjanog aputanja
uvijekjeokruivalotajbuduidogaaj. aptalisuroditelji,
starija braaisestre isusjedi. inilosedasvivieznajuo
ovjekovom svetom emocionalnom ivotu nego to je bilo
opravdano. inilo se da odjednoir sve susjede neobino
zanimaju i najneznatniji ovjekov poslovi. Motrili su ga,
uhodili, razgovarali o njemu iz njegovih lea. Posebno su
isticali njegove godine. Nain na koji su govorili: On ima
petnaest godina! neobino je zbunjivao ovjeka svojim
primislima.Svejetobilokaonekazlokobnapredstavalutaka
koju su inscenirali stariji, spektakl u kojem emo mi biti
smijeniizvoaikojimaeseonismijatiiizrugivatiikojee
tjeratidasvatagovoreiine.

238

Nakonsedmicapunihtjeskobaosvanuobinapokoni
eljenidan.Idjevojka,uposljednjias.Bakadjesveslutilo
nadobro,kadjebilapotrebna za to? jo samojedna
rije, pogled, kretnja, ovjek bi otkrio, na svoj uas, da je
omutavio,dastojikaoukopannamjestugdjejestao imje
uao u sobu. Moda mu je jedanput za cijele duge veeri
draganaodalaposveneznatnopriznanje.Kakavjeteak,kakav
velianstven pothvat bio pribliiti joj se, oeati se o njenu
suknju,udahnutimirisnjenadaha!Ostalisusekretalinaoko
slobodni, kako su htjeli. A on i ona kao da su mogli samo
polaganokruitiokotakvihnezanimljivihpredmetakaotosu
klavir,stalakzakiobraneiormarzaknjige.inilosedaimje
suenodasesamosluajnotuitamosretnu.Paipak,akikad
se inilodaihsvetajanstvene,viesileusobigurajujedno
premadrugome,uvijekbisenetoisprijeiloirazdvojiloih.
Da
18Crnoproljee273
bude jo gore, roditelji su se vladali posve beutno
gurajuiitiskajuiparoveokosebe,mlatarajuirukamakao
sumanuti,dobacujuinepristojnenapomeneizajedljivapitanja.
Ukratko,ponaalisusekaoidioti.
Veerbisezavrilavelikimrukovanjemnasvestrane.
Neki su se na rastanku i poljubili. Neboje! Oni kojima je
nedostajalohrabrostidasevladajutakoneusiljeno,ali,drugim
rijeima,onikojimajebilostalodonekoga,kojisubiliobuzeti
snanimosjeajima,smelisuseutojguvi.Nitkonijezapazio
njihovesmuenosti.Omnisupostojali.
Vrijemejedasekrene.Ulicesuprazne.Onidekuci.
Nemanitragaumoru.Ushienje,iakosezapravonitanije

239

dogodilo.Tojeuistinubiopotpunneuspjeh,tajur.Alijeona
dola! I on je cijelu boju veer pario oi na njoj. jednom
umalotojojnijedotaknuoruku.Jest,pomislitesamo!Umalo!
Moda eproiviesedmica, akimjeseci,prijenegotoe
im se putovi ponovo ukrstiti. (A ta ako njenim roditeljima
padne na pamet aa se presele u neki drugi grad? 1 to se
dogaa.)Onsetrudidasveonouvrstiusjeanjukakoje
bacalanaokolopoglede,kakojegovorila(drugima),kakoje
zabacivalaglavusmijuise,kakojojjehaljinabilapripijenauz
vitko tijelo. On sve prebire jedno za drugim, trenutak za
trenutkom,otkakojeonaulaiklimnulaglavomnekomeiza
njegaadanjeganijenividjelailigamodanijeprepoznala.
(Ili je bila odvie stidljiva da odgovori na njegov udni
pogled:*) Djevojka koja nikad ne pokazuje svoje prave
osjeaje. Tajnovito i varljivo stvorenje. Kako je ona malo
znala,kakosusvimaloznahooceanskimdubinamaosjeaja
kojisunjegabiliobuzeli!
Bitizaljubljen.Bitiposvesam...
Tako poinje... najslaa i najgora tuga koju ovjek
moeosjetiti.udnja,samoakojaprethodiposveivaju.
U najljepoj crvenoj jabuci skriva se crv. Polako,
nesmiljeno,crvizjedajabuku.Dokneostanenitaosimcrva.
Asr,ninjevienema? Ne,sr jabukejo ivotari,
makarsamokaoideja.Nijelitotosvakajabukaimasrve
dovoljnodasesuprotstavisvakojnevjerici,svakojsumnjiizloj
slutnji? Vrlo vano za svijet, vrlo vano za patnje i smrt
nebrojenihmilijuna,vrlovano
274

240

hoelisveiikvragudokjegodona,srceisr,tu!
akakojenikadvienebudevidio,njemujeprostodamislio
njoj,darazgovarasnjomusnu,dajevoli,dajevoliizdaleka,
dajevolidoposljednjegdaha.Nitkomutonemoeoduzeti.
Nitko,nitko.
Kaotijelotosesastojiodmilijunastanica,tugarastei
raste,hranisesamasobom,obnavljasvojihmilijunJa,postaje
svijetisve topostojiilizagonetkakojaodgovaratome.Sve
blijedi osim muka. Stvari su onakve kakve jesu. To je ona
grozna,onavjeitamuka...Akadpomisli da ovjektreba
samodaobmanesamasebepadaodgonetnezagonetku!Alije
li to odgonetka/ Nije li to pomalo smijeno? Moralno je
samoubojstvo mnogo laJce. Prilagoditi se ivotu, kao to
kau.Neonome tobitrebaloilimoralobiti.BudimuskoJ
Poslije, naravno, ovjek spoznaje da je biti muko neto
sasvimdrugo.Morasvanutidankadepostatiitek,akojasno
damaloimaonihkojizasluujunaziv:MUKO,stovamto
biva jasnije, to manje nalazite pravih mukaraca. Drite se
upornotemislipaetezavriti,uhimalajskomzrakopraznom
prostoru,gdje eteotkritidaonostosezovemukotektreba
daserodi.
Utokuovogmukogpriiagoavanjastvarnosti inise
da enskisvijetproivljavaprizmatinudeformaciju.Ba kad
je ovjeknatomstupnjurazvoja,naienetkosvieiskustva,
n^tkotkopoznajeene.Tojerealistikitikvan,praktiantip
kojivjerujedapoznajenekuenuimjespavaosnjom.Zbog
nebrojmhsukobasasuprotnimspolomnetotosesmatrakao
poznavanje sraslo je s njegovom vanjtinom. Neto kao
psiholoka vlasulja, moglo bi se Vei. Kad se nae pred
pravom enom, pred pravim doivljajem, taj e tip ovjeka

241

svakakoispastiistotolikosmijeankolikoistarackojisetrudi
dabudemlad.V\lasuljapostajesreditepanje.
Sjeamsemomkakojijebiomojveselidrugutom
prijelaznom razdoblju. Sjeam se kako je on groteskno
obigravaooko enaikakosuonedjelovalenamene.Onje
uvijekizraavaobojizandaovjek,akosezaljubiprekouiju,
izazivanesreu.Nikadsenemojpotpunopredatiurukenekoj
eni!Stogajepreuzeobrigudamevodiokolo.Pokazatemi
kakosetrebaprirodnovladatisaenama,kaotojegovorio.
\275
udnojebilotoseutokutihpustolovinabezbrojputa
dogodilo da su se ene s kojima je on postupao kavalirski
zaljubileumene.Nijetrebalomnogovremenadaseustanovi
da predmete njegove naklonosti nije nipoto obmanjivalo
njegovorazmetljivodranje.Bilojevienegooito,natemelju
nainanakojisumutejadnertveugaaleitetoilega,da
seonsamozavarava misleida umije sa enama.Uvidio
samdajetajsvjetskiovjekzanjihobinodijete,iakoihje
upostelji mogaonagnatidavriteoduasa,ilidajecajuili
stenju, ih da se mirno i oajniki privijaju uz njega. On je
obinonagloodlazio,povlaiosebrzokaokukavica.Pikaje
pika,govoriojeonnastojeiprikriti paniku,aondabise
poeaopoglaviiglasnoupitaozarnemanijedne,banijedne
pikekojabiserazlikovalaoddrugih.
Makolikodasamsevezaozaneku piku,meneje
uvijek vie zanimala osoba koja ju je nosila. Pika ne ivi
posebnim, samostalnim ivotom. Nita ne ivi posebnim,
samostalnim ivotom.Svejemeusobnopovezano.Modaje
pika,makolikosmrdjela,jedanodiskonskihsimbolazavezu

242

meustvarima.Uiuivotkrozvaginunijenimalogorinam
od drugih. Ako uete dovoljno duboko i ostanete dovoljno
dugo,naieteonototraite.Alimorateuisduomisrcem
i ostaviti stvari vani. (Pod stvarima mislim bojazan,
predrasudeipraznovjerice.)
Kurvatoitekakodobrozna.Zatojeona,kadjojtko
iskaebarmalopanje,spremnadadadeisvojuduu.Veina
semukaraca,kadimaposlaskurvom,netrudiaknidaskine
eir i kaput, slikovito reeno. Nije udo to dobivaju tako
malozasvojepare.Kurvamoebiti,akoovjeksnjomdobro
postupa,najplemenitijeodsvihstvorenja.Njenajejedinaelja
damoedatisebe,anesamosvojetijelo.
Misesvigramzljivootimamozapare,ljubav,poloaj,
ast,potovanje,pa akizaboanskumilost. inisedaje
summum bonunf dobitinetozanita.Zarnekaemo: Jebi
se!udanizraz!Kaodaseovjekmoejebatiadanikogane
jebe. ak; i u tom osnovnom podruju openja prevladava
miljenjedajejebainanetotosedobiva,anedaje.Ili,ako
seonosuprotno
1Najveedobro,najveasrea./(Prev.)

istaknetiboga,tasamje.izjebao!zamagljujese
misaodasezauzvratnetodobilo.Nijedanmukaracniena
nemogusepohvalitidasuseksualnozadovoljilikogaakonisu
isamizadovoljni.Inaebiseistotakomoglogovoritiojebanju
zobnice. A to se ba i dogaa, u veini sluajeva. Odete k
mesaruskomadomrepaionvamganasitnosasijee.Nekisu
toliko ludi da trae pisanu peenku, a treba im samo malo

243

sasjeckanogmesa.
Prcanje!Tonijeobinarazonodakakvaseinidajest.
esto se ljudi ude obiajima primitivnih naroda. Neki se
pitaju kako bi bilo da se upotrebljavaju ivotinje. (Domae,
dabome.)Maloihjekojisupotpunozadovoljni toznajusve
tosemoeznatiotome.Katkad,nakongodinaigodina(tako
zvanog)normalnogseksualnogivota,mukaracienapoinju
eksperimentirati.Katkadmuevii enezamijenepartnerena
jednunoilinaduljevrijeme.Aovdaondaujuseizustapo
kojegputnikaudneprie,prieotajanstvenimpredstavama,o
uasnim pothvatima koji se izvode prema udnim oblicima
obreda.Majstoritogaumijeagotovosuuvijekprolistrogo
duhovno naukovanje. Samodisciplina je tajna njihove
umjenosti.Ukratko,inisedabojiovjekimaprednostpred
gladijatorom.
Veinamlaarijenemanikadprilikedauivauluksuzu
dugotrajnog i esto jalovog metafizikog razmatranja. Njih
izbace u svijet i natjeraju ih da preuzmu odgovornosti prije
nego to su imali prilike da se poistovjete (u nebu misli) s
onima koji su se iscrpli nosei se s vjenim problemima.
Otisnuviseprerano,jasamubrzoshvatiosvojugrekui,poto
sam se neko vrijeme koprcao, odluio sam da dadem sebi
priliku. Ispregnuvi se, pokuao sam ivjeti prirodnim
ivotom.Nisamuspio.Vratiosamsenaplonikipokuaose
zakopatiunaruajpraveene.
Za cijele jedne beskrajne zime spavao sam na dnu
duboke jame koju sam bio iskopao za sebe. Spavao sam
zimskimsnom.Asnovemijeispunjavaosvjetskiproblem.
Sdvorinihprozorastanaukojemsmostanovali,moja

244

ljubavnicaija,mogaosamgledatiuspavausobuonekoju
samvolio,onekojusamsezakleodauuvijekvoljeti.Onaje
bilaudataiimalajejednodijete.Utovrijemenisamniznaoda
stanujeutojkuisdruge
277
stranedvorita;nisamnisanjaodatonjezinasilhueta
izranjapredmojimoimaimeneispunjanajteimjadima.Da
sam bar znao, kako bih bio sretan da sjedim do prozora
neprestano,svejednako,pamaiuneistii ubretu!Ne,ni
jedanjediniputzatihtjeskobnihasovanisamnipomislioda
jeonatu,kolikodasekamenomdobacim, gotovonadohvat
ruke.Gotovo!Dasamsebar,doksamuzaludzazivaonjeno
ime,sjetiodaotvorimprozor!Bilabimeula.Modabimise
odazvala.
Poto sam se zavukao u postelju s onom drugom,
provodiosamalosnesateisaterazmiljajuioonojkojamije
bila nedostupna. Iscrpen, pao bih opet u onu duboku jamu.
Kakva li gadna oblika samoubojstva! Ne samo to sam
upropatavao sebe i ljubav koja me je prodirala nego sam
upropatavaosvenatobihnaiao,paionukojaseoainiki
privijalauzameusnu.Moraosamunititisvijetijasamrtva
postao.Biosamkaoluakkojijenaoruanzaralomsjekirom,
pa bjesomuno vitla niome lijevo i desno Sve se zbivalo u
tupimokovimasna
Jesam li ja bio kriv za te pogane postupke? Nisam!
Netko,nekanemanizdubinezagospodarilaiemnome.Matko
i ma ta postao ia sam ubijao bez smisla i razuma. T bez
smetnii Vieput samulovio sebeutome ak idoksambio
budan.

245

Asvakidantkobimivjerovao?mehanikisam
odlazio da traim nosao, ak bih se ponekad i zaposlio na
nekolikosatiT)omrakabihsemeutim,uvijekvratiousvoju
jazbinu imbihsenaaosniom,obuzeobimenekituroban
mir.Tujebilaona.njenapizda,vazdaotvorena,vazdaekajui
namene.Spremna,kaocvjetnazamka,dameitavaproguta.
Bijaetokunjakojaiepriietiladaneenikadprestati.
Vrijemesevuklokakonisamnikadmisliodabisemodovui.
Bilo ie razmaka od po pet minuta koji su se toliko muno
otezalidasammisliodaupoludjeti. ovjekkojijepaziona
sat bio ie okovan i usta su mu bila zaepljena; u njemu se
tisuurazliitihbiaotimalonebiliseoslobodiliiniloseda
sesvakapotisnutapobudavraananekitajanstveniizvorida
se tu uobliava i materijalizira, postaje nekakvo iskonsko
stvorenje, neki ivi i uasni homunkulus. Sukob izmeu tih
embrionalnih Ja utamnienih u mom mjesearskom tijelu
poprimaojefantastinerazmjere.Kadbih
278
poaouetnju,onisulebdjeliokomenekaonekioblak,
kaoektoplazmakojajenastalasamimdisanjem.Usnoajusu
izlaziliizmene,kaodasambacaosmeeuodvodnikanal.im
bihotvoriooi,onibiopetbilitu,rojevinjih,buniinametljivi
kaoiuvijek.
Jedinomijeutoitebilonisamviemogaobirati
daizgubimsvojidentitetDrugimrijeima,dapobjegnemod
samasebeineitako,jasammisliodaizmiemm/o;.Nisam
dalekopobjegao,niodsebeniodnje.Pustiosamglasdasam
otputovaonaAljasku,azapravosamsepreseliosamonekoliko
ulicadalje.Vladaosamsemeutimtakokaodasamuistinu

246

nestaoPokazalosedaieAljaskadubokrudnikukoiisamse
biozavukao.Dugosamostaodolien~misleinatakvestvari
kaotosujelo,svje/rak,sunevosvjetloiljudskodrutvo.
U dubinama sam stupio u dodir sa zemaljskim
duhovima Takn sam spoznao da su problemi za koie sam
misliodasuunekojmutnojdaljini,kaojedvavidljivicepelini
usutinipodzemn'Biosamudrutvutakvihvitalnihduhova
kao to su Nietzsche Emerson Thoreau, Whitman Fabre
FTpvelockEllis.Maeterlinck.SrrindbereDostojevskiGorki,
Tolstoj, Verhaeren Bergsoni HerbertSpencer Razumio sam
niihovjezik.SnjimasamsposjeaokaokodkueNijebilo
valjanog razloga zbog koiee bih se uope popeo pore da
udahnem zraka. Sve ie bilo u mojim rukama. Ali, kao neki
usamljenikopazlatakojinabasanazaboravljenizlatnirudnik,
moraosamuzetiono tosammogaoponijetirolimrukamai
vratiti se na povrinu da potraim pomo. Bilo je muno
uvjeritidrugedatakvoblagopostoji,zamolitiihdapoutamo
samnom,padauzmuzlatakolikoimsrceeli
Naiposliie se pokazalo da je tako teko obznaniti to
veliko otkrie da sam sotovo i zaboravio koia ie bila svrha
mogapovratkauivot.Nesamotosambiodoekansumnjom
iporugom,nesosupostupalisamnomkaodasampomjerio
pameu Moji najbolji i najmiliji prijatelji bili su
najneosjetljiviji.Tuitamobihsenamjerionanekogstranca
kojimejesasluaosuosjeajuisamnom,alise,zbogovogili
onograzloga,nisamvienikadsastaosnjima.Dojamkojisu
takvisusretiostavljalinamenebiojedasmomiglasniciiz
nekog
279

247

drugogsvijetaidanamjesudbinaodrediladastupimo
ukratkotrajnidodirsamozatodasauvamosiunuiskruvjere
Udobakadsambiozreozadruguljubavnuvezubio
samtolikoizubijanizbunjendasamlakomogaopostatisvaiji
plijen.Iznenadasamuroniousvijetglazbe.Iodazvaosamse
svimdrhtavimporamasvogabia.Uinakjebiotakavkaoda
sam okupao duu u turskoj kupelji. Ono malo metafizikih
shvaanjakojasamsauvaoisparilose.Utomprocesuizgubio
samnekolikosuvinihkila,asnjimaikojekavekonenadra
aje.
S tom je enom poeo pravi rat spolova. Njena
glazbenanadarenost,kojajebilanjenglavniar,uskorojepala
uzasienak.Onajebilahisterina,pohotljiva,puritanskakuka
ijajepicabilaskrivenaispodzamrenabuadlaka,kojijeu
svemunalikovaonakrznenutorbukojukotinosesprijedana
suknji. Moji su prsti prvi put dotakli te njene dlake jedne
veeri,uprvimdanimanaegudvaranja.Onasebilaopruila
naradijotorudasemaloogrije.Nijeimalanitanasebiosim
svilene kune haljine. To se pramenje dlaka meu njenim
nogama tako jasno ocrtavalo da se gotovo inilo kao da je
sakrilacvjetaupodhaljinu.Zaprepastilaseizgrozilakadsam
jezgrabiozanjih.Tolikoseiznenadiladasampomisliodae
iskoiti iz koe. Nije mi preostalo nita drugo nego da
dohvatimeirikaputiklisnem.Sustiglamejeuhodniku,
na vrhustepenica; jo je drhtala, jo jebila oamuena,ali,
oito,nijebilavoljnadamepustidatakonagloodem.Ispod
treptavogplinskogsvjetladraosamjeunarujuitrudiose
svimsilamadasmirimnjeneuzburkaneosjeaje.Uzvratilami
jevatrenimzagrljajima.Zakljuiosamdajeopetsveureduko
naBledu.(Jo nekolikominuta,pomisilosam,pa emoopet

248

biti unjenoj zgodnoj sobici i naslaivati se.)Otkopaosam

ogrtatosamneprimjetnijemogao,paondailic.Zatimsam
jenjenodohvatiozarukuimetnuojenamogpimpeka.Toje
biovrhunac!Onajezadrhtala,ispustilagaibriznulaugrevit
pla.Ostaviosamjeuhodniku,sjurionizstepeniceipobjegao
napolje. Sutradan sam dobio od nje pismo u kojem mi je
saopiladasenadadameneenikadvievidjeti.
280
i
Meutim,nakonnekolikodanabiosamopetkodnje.
Opetseonaopruzilanaradijatorusamouonojsvilenojhaljini.
Ovajputsambiomalotaktiniji.Toboesamsluajnoiovla
proaoprstimaponjenojhaljini.inilosedajeonajnjengusti
grm pun elektriciteta; dlake su joj se digle, ukoile i
zapucketalekaoicazapranjesuda.Uovakvujepristupubilo
potrebno neprekidno eretati o glazbi i drugim uzvienim
predmetimadoksamjetoboerastresenogladio.Utekavise
ovojvarci,omoguiosamjoj,ilisambarvjerovaodasamjoj
omoguio,dakaesamasebidatakvoponaanjenijenimalo
zazorno. Poslije je u kuhinji izvela preda mnom nekoliko
akrobacija koje je bila nauila u internatu; svrha je toga
akrobatskogmamljenia,naravno,biladopokaekakojedobro
graena.Kadgodbijojsekunahaljinarastvorila,ukazalobi
sebujnogljivastoraslinjekojimseupotajiponosila.Muila
meje,unajmanjuruku.
Takojetoilonekolikosedmicadoksenijenapokon
zaboravila.Alinitadasejo niiepotpunopredala.Kadsmo
prvi put zaiedno legli, zatraila je da ja sve to pokuavam
obavitikroznjenuspavacicu.Nesamotojebilausmrtnom

249

strahudanezanese,negomejehtjelaiiskuatiAkopopustim
njenimmuicamaiprohtjevima,onda emimoiihtjetisve
vjerovati.Takvajebilanjenalogika.
Postepeno, veoma postepeno, poela je reagirati kao
normalniljudskistvor.Kadikadbihjeposjetiodanju.Uvijek
samsemoraoposluitiizgovoromdasamdoaodajesluam
kakosvira.Nipotonebivaljalodajezgrabimodmah, im
uem.Kadbihsjeoukutipozornojesluao,ondabipokatkad
prekinulasviranjeusrednekesonateipristupilamisamaod
sebe,dopustiladajojproemrukomponoziinapokonme
opkoraila.Kadbidoivjelaorgazam,ponekadbijespopaoi
pla.Kadgodbismotouiniliupobijeladana,obuzeobije
osjeajkrivnje.(Potomekakojeonagovorilaotome,reklobi
sedatimekvaritehnikusviranjanaklaviru.)Uglavnom,toje
bila bolja jebaina, to se ona poslije gore osjeala. Tebi
zapravonijestalodomene*,govorilajeona.Tebijesamodo
seksa.Potojetotisuuputaponovila,tojepostalainjenica.
Kadsmoozakonilinaodnos,bilamijevedozlogrdila.
281
Nekolikomjesecinakonnaegvjenanjadoputovalaje
njenamajkanakraevrijemeknama.Jasamve biokojeta
uoonjenojmajci,aponajviepogrda.Oitosenjihuvijenisu
nikadbavoljele.Smajkomjedoaojedanpudl,jednakrletka
idvapozamanakovega.Zaudo,mismoseodsamapoetka
dobroslagali,njenamajkaija.Jasamvidiodajeonaprivlana
sredovjena ena, putena, vesela, izvanredno popustljiva i,
mada ne osobito bistra, puna razumijevanja. Svialo mi se
kakopjevuiizvidiobavljajuikuanskeposlove.Ukratko,
bila je prirodna. Njene mane bile su u mojim oima

250

neznatne, potpuno ljudske i oprostive. Kako rekoh, izvrsno

smo se slagali, to je bilo za aljenje, jer je zbog toga na
braniivotpostaojomnogoneugodniji.
Kadseboravaknjenemajkebliiokraju,moralismojoj
obeatidaemojojuskorouzvratitiposjet.Nekavamtobude
branoputovanje,reklajeonasmijuise.
Jasambioushienpomiljunaodmor,makakavbio
izgovorzanj.Dabisetoostvarilo,znaosamdamoramhiniti
ravnodunost.
Moja je taktika bila toliko uspjena da sam uskoro
potajno uivao sluajui enu kako me moli i nagovara da
poemonaput.
Kuanjenemajkebilajekaokutija:svejebilonasvom
mjestu, uredno, svijetlo i veselo. I sam je grad bio lijep, a
susjediprijazniigostoljubivi.Mojjetastbiopriprost,komotan
ovjekkojimejeodmahprihvatiokaosvogaiskojimsamse
ugodnoosjeao.
Poelojedanemoebolje,tajnamjedenimjesec.
Prijepodnebismodonekodobalealiupostelji,sunce
jenadiralousobukrozzatvoreneprozore,pticesupomamno
pjevale,cvijeejebiloupunomcvatu,aukuhinjitrebaloJe
samodajavimoprilaseutavislaninaijaja.inilosedaie
nestala ona ljubomora koju je njena majka i nesvjesno
probudilaunjojdokjebilakodnas.Kerkajojseduomi
tijelom predala jebanju, ba kao da joj je boravak pod
roditeljskimkrovomdoniodavnoprieljkivanooprotenjeod
grijeha. S obzirom nato kakva je inae bila cifrasta kuka,
svakakojedalasebimaha.Natrenutkemiseinilodasebaca

251

na mene samo zato da doka?e majci kako je seksualno

privlanakaobilokojadrugaena,ukljuivituinjenu
282
majku. Cak je i oijukala s nekim majinim
prijateljima,snekolicinompohotljivihkavalirakojisuuvijek
samoekalinamignjenemajke.inilosedajezaboravilada
samjaoduvijeklijepogledaonjenumajku.Zapravojepostala
tolikobezbrinadamejeodvremenadovremenaostavljala
sateisate,ostavljalamesnjenommajkom,asamaseskitala
pogradu.
Dogodilose,naravno,onotojebiloneizbjeno.
Jednogjutra,kadnasjeostavilasame,njenajemajka
odluiladaseokupa.Jasamsjediousalonu,joupidami,i
lijenopregledavaojutarnjenovine.Biojetopao,sunandani
pticesucvrkutalekaomahnite.uosamnjenumajkukakose
prskaukadiipjevuckanetozasenaonaj arobnicrnaki
nainkojimijeuvijekpaliokrv.Poeosamtolikoivomisliti
nanjudasumirukezadrhtale. Iznenada sam uokakome
zove, kako me moli da joj donesem runik. Odnio sam joj
runik,obrisaojeodglavedopetepajedigaonarukeiodniou
spavaonicu. Nije potrebno ni spomenuti da je bila izvrsna
jebaica.
Sad je mjedeni mjesec bio doista u punom jeku.
Provodio sam mjedeni mjesec s cijelom kuom, najprije s
kerkom,paondasmajkom.Nekovrijemejesvetekloglatkoi
svisubilidobrevolje.Tadaje,rekaobihprekonoi,mojaena
postalasumnjiava.Odluilajedaseodmahvratimokui.Ja,
naravno,nisampokazaoprevieoduevljenazatajnjennaum.

252

Gloenje i zanovijetanje su se obnovili i postali odvratno

zajedljivi.
Tako smo se grdno zavadili da smo nakanili da se
rastanemo. Ona epoisvojimputem,ajasvojim. Zajedno
smootili,nauglusmoreklijednodrugomezbogomipoli
svakonasvojustranu.
Nakonnekolikodana,doksamvrljaoglavnomulicom
oblinjegagrada,naletiosampravonanju.Odmahjetu,na
ulici, zaplakala irekla dajeja nikad,nikadnisamvolio.U
iduemmejedahuzamoliladajeotpratimdostanaukojemje
stanovalakaopodstanarka.Reklajedabihtjelaporazgovarati
samnom.Kazalajetotakokaodajeposrijedinetoizvanredno
hitno. Pristao sam znajui kakva sam bio hulja prema njoj.
(Nisammisliodaebititaodsvegatoga.)
Na moje iznenaenje, nije ni spomenula majku,
govorilajesamoosebi,kakojejadno ivjelaikakojenikad
nitkonijerazumio.Reklajedaeliljubav,a
283
neseks,atadasmosezgrabili.Kadsmobiligotovi,
ostalismoleationdjegdjesmosebilisvalili podstolom.
Njene su oi bile crvene i nateene, a kosa sputena i
raupana.Bilajeolienjealostiihisterije.Opetjerazvezlao
sebi, o svojoj jadnoj neshvaenoj linosti. Htjela je da uje
mislim li ja da je ona nevaIjalica. To je zvualo toliko
smijenoiznjenihustadanisamznao tadajojodgovorim.
Tadajepoelaosvojojmajci,otomekakoseoduvijekbojala
dasejednogdananeponeponaatikaoona.Molilamejeda
priznamdajojmajkanevalja,sililamejedaiojobeamdaje

253

nikadvieneemovidjeti,tosamjapotpunospremnoiuinio,
te dodao da nema razloga da bude zabrinuta, da su njene
bojazni neopravdane i tako dalje. Drugim rijeima, sirup za
umirenje.
Kadsevratilakui,usplahirilasejerjeustanoviladaje
trudna.Tojeizazvalounjojdubokupotitenost.Nije eljela
dijete,barnejo tada.Ukoilaseodstraha.Bojalasesveaa,
inimise.
Izoajasampredloiodaseobratimozasavjetnjenoj
sestrinikojusambiojedanputvidioikojamisebilaprilino
svidjela. Ta njena sestrina, koja se zvala Alice, gledala ie
realno na ?ivot. Prema ri ieima moje ene, i ona je bila
nevaljalica,aliseukripcunijemoglomnogobirati.
Nije nam bilo teko nagovoriti Alice da nam uini
uslugu.Odmahjedolaidonijelasobomkutijevelikihcrnih
nilula,prastarosredstvo.Uzpilulejetrebalouzimatigoruiine
kupke,iovoiono.
Aliceiedolajednesparneljetneveeri.Svetrojesmo
sesvukli,sjeliumrakuzavrpivaialilisenavlastitiraun.
PodutjecajemtoplogapivaAlicejeubrzoodbacilasveobzire.
Sjelamijeukriloipoelamestrastvenoljubiti.Moraosam
zamolitienudajeodvue.
KadseAlicetotalnonapila,mojajeenabilaspremna
dajezadavi.Apilulenijehtjelanitaknuti.
tosmoduljeivjelizajedno,tojebivalogore.Poeli
smo iz temelja krivo i nita vie nije moglo popraviti na
poloaj.Svakojprijateljiciiliznanicikojujemoja enaimala
bilojesuenodajeprevari.Njenponosisumnjiavostjosu

254

me vie podbadali. Ona me je drala na oku ak i kad bih

povezaodijeteukolicimauetnju.Morampriznatidajeimala
potpunopravoto
284
jepazilanasvakimojkorak,estobihotiaoodkue,
toboenevino,sdjejimkolicima,nasastanakskojomnjenom
prijateljicom.Katkadbihostaviokolicaisprednekestambene
zgrade,anjenuprijateljicuodveounutra,dajebrzookrenem.
Ili,kadjebilokakvodrutvoukui,otiaobihskojomnjenom
prijateljicomdakupimhraneipia,pabihjeuzputpritisnuo
uznekuograduiuinio tobihmogao.Damenijenapokon
ulovila bez gaa, mislim da bi jadnica pomjerila pameu.
Zaistasamrunopostupaosnjom,alinaprostonisammogao
drukije.BilojenetounjojtojetjeralooVjckananajgore
postupke.
udnojebilo tojeonamogla,kadjehtjela,bitiite
kako primamljiva. Mogla je biti dobra striptizeta. Nakon
rastave,kadsamjojsvakesedmicenosioalimentaciju,postala
jejozavodljivija.Kadgodbihdoao,upravosespremaladase
obue, ili da se okupa, ili je pak izlazila nakon kupanja iz
kupaonice da otpoine koji trenutak na divanu, naravno u
jednomodsvojihprivlanihsvilenihkimona.
Nakon rastave smo se neto bolje slagali. Bar smo
moglirazgovarati.Moglismopokazatiitrunaksuosjeanja,pa
i humora. Bilo je to nekakvo stanje vjeitog primirja.
Promatrauizprikrajkamogloseinitidaseiznovaudvaramo.
Bilajeipakjednarazlika:kadsamjojseprviputudvarao,ona
seponaalakaopuritanka;asadje,iakosesuzdravala,vjeito
pokazivala sve svoje seksualne drai. Kad bi, na primjer,

255

otreslamrvicusmoglicaiprimijetiladamisedigao,nijevie
bjealaustrahuodmene.Sadjeakilatakodalekodagaje
ponekad i nestano stisnula napominjui, onako razdraljivo
kakojeumjela, datomenemalijeka, ali bitoreklanekako
veseloineodvieravnoduno,kaodakaedabimimogla,ako
budem zbilja dobar, to jest ako stanem na stranje noge i
zamolimjekakotreba,dppustitiizvjesnuslobodu,kojunisam
imaopravograzlogadaoekujemodnje.Veomajevanobilo
dratinaumudatrebaobzirnopostupati.(Dodirnije,akoeli,
ali uinitokaogospodin!)Ne,nisamsmiomisliti damogu
postupatisnjomkaoskakvomradodajkomsamozatotosmo
nekadbilimuiena.
Naravno,nakonsatiisatiovakvanapornaoijukanja,
poloaj bi se prilino zapleo. Malopomalo prouili bismo
zajednocijelonjenotijelo,istrailisvakinjegov
285
dio.Modajetrebalopregledatikvricunanjenubedru
ilijemodaodviekrupnjala,bihlijojhtioopipatistranjicu,
odvagnutijerukamailiuinitinekakvuslinuglupost,asvese
to otezalo u nedogled i u svemu se opaala primjesa njene
stvarneilihinjene ednosti.Moraosamdobropazitikakoje
gledam,kakojediram,kakojojvaemdojkeilitekeguzove.
Ako sam u rukovanju listom njene noge pokazao doline
osjeajeiliebitiboljedakaemopotovanje?modae
zadiikunuhaljinuidopustitimidaproemrukomponjenim
mesnatimbedrima.Ali,kadbihpogrijeioizgrabiojezaonaj
njengrmbezdunihpriprema,spustilabizastorzatajdan.
Svemejetomuiloiobeshrabrivalo.Bilojejo gore
zato tojeonaobinobrzootputaladijetekojesamposebno

256

eliovidjeti.Ponekadbisedijeteiznenadavratiloizateklonas
usredstrastvenognatezanja.Bilojenetolukavoizluradou
timnjenimsmicalicama.Bakaotojebilanauiladaseslui
seksom,nauilajeidasesluidjetetom.Jasameliodijetei
eliosamonunjenudlakavupizdukojommijevjeitomahala
podnosomkaomamcem.
Najgore je od svega bilo rastajanje. Kad god bih se
spremaodaodem,njojkaodajetloizmicaloispodnogu.Kad
smoseupredsobljuopratali,uvijekseinilodajespremnana
sve.inimisedaseonasvakiputnadaladaujaostavitionu
drugu enuiopet ivjetisnjom,iakonijemoglabogzna ta
oekivatiodmene.injenicadasmosejoseksualnoprivlaili
samo je poveavala njenu zbunjenost i oaj. Kad bismo se
poljubili na rastanku u predsoblju, napetost je postajala
nesnosna.Mogaosamraditiodnjetasamhtiosamojojga
nisam smio turnuti. Stajali bismo zagrljeni beskrajno dugo,
stenjui,prediuiiizjedajuise ivi.Katkadbinavalila na
menedaseoperem.udnelibrinosti.Kaodamijehtjelareci
pazi da te ne ulovi! Stajala bi uz umivaonik, pomno
promatralatoradimi,dreisenekakonezemaljski,nervozno
mietkalakaput.
Zajednogodtihdugotrajnihnatezanjaupredsoblju
posljednjeg! obuzeli su je tako snani osjeaji da je
najednom zajecala, uasno zajecala i, odgurnuvi me svom
snagom,pobjegla usobuisvalila senapod.Nemoguise
maknuti s mjesta, sluao sam prestravljeno njene divlje i
neobuzdanevriskove.Malojenedo
286
stajalo da odjurim do nje i kukakvno pokleknem.

257

(Uinitusve,sve,samoprestani,zaimeboje!)Stajaosam
takonekolikotrenutaka,neodluan,nasreu,aliuzdrmando
temelja.
Utihnekolikoasakaproiviosamneopisivemuke.
Bit edajeonaznaladasejakolebam,ibit edaje
uloilasvusvojuvoljudamezadri.Alinijeuspjela.
Naprijed!rekohusebi.Potopotonaprijed!
Itadastrugnuh.Naulioisampoeobjeati,jersamse
jopribojavaodameneodvuenatrag.Bjeaosam,asuzesu
miteklenizobraze.
Kadsamsepribliiokui,ponovosuminavrlesuzena
oi,aliovajputsuzeradosnice.Radovaosamsetosamnaao
enukojusamuistinuvolio.Radovaosamsetosamstupiou
novi ivot. Olienje alosti i histerije to se grilo na podu
gubiloseizmogsjeanja. Tosebilodogodiloprije mnogo
vjekova,unekomdrugomivotu.Mogaosammislitisamona
onukojamejeekala.
Prolazeiporednekogcvjeara,pitaosamsebihlijoj
kupiokiticuljubica.
Doksamseuspinjaouzulazne stepenice, neprestano
samponavljaousebi:Nikadvie!Nikadvie!
Otvorivi vrata, zazvao sam je po imenu. Nije bilo
odgovora. Nastoliuje gorjela svjetiljka. Ispod svjetiljke je
viriokomadpapira.Odmahsamznaodanetonijeuredu.
Bilojeba onakokakosammislio.Kratkopisamceu
kojemmijejavljaladajeneebitinekolikodana,danemoe

258

vietopodnijeti.Nisamjesmiotraiti;onaesesamavratiti
imponovoskupihrabrosti.Nikakvihprijekora.
Spustiosamseunaslonjastiskajuipisamcekojesam
ve znaonapamet.Namojeveliko udo,nisamnitaosjeao.
Bio sam, zapravo, potpuno obamro. Mogao sam samo tupo
buljiti uzid.Mogaosamtakosjediti cijeluvjenost.Mogao
samseskameniti,tolikosambiolienmisli,voljeiosjeaja.
Iznenadasamosjetiodanisamsam.Polakosam,poput
biljke, svrnuo pogled. Ona je stajala uokvirena u vratima.
Nekoliko jedugih trenutaka stajala drei sejednomrukom
grevitozakvaku,kaodaurezujejednomzasvagdaovajprizor
usjeanje.Tadajesamaodsebepohrliladomeneipalami
prednoge.
287
Nismo ni rijei progovorili. Samo smo gledali jedno
drugomeuoi.Dugo,dugojetotrajalo: utnjakojajebila
rjeitijaodbilokojedrugeutnjekojojsamikadbiosvjedok.
Sveono tonismomogliizreiiskazalismotimpomamnim
nijemimpogledima.
Ne sjeam se da sam se ikad prenuo iz te zanosne
predstave.Kadbismosesadmoglivratitinatuistupozornicu,
uvjerensamdabismojobiliondje,nasdvoje,oinamispale
izduplja,njeneprikovaneuzmojeimojeprikovaneuznjene.
SkokomuParizpromijenilasecijelaslika.Mukarcii
ene su posvuda, ali zajedno. Dobra jela, dobra vina, dobre
postelje. Bulevari, kavane,trnice, parkovi,mostovi,stalci s
knjigama. I razgovori! I klupe da odmori kosti. I vremena
napretekdasnatriakoeli...

259

Prvo to ovjekprimjeuje,uParizu,jestdajeseksu
zraku.Kudagodpoe,togoduini,obinosenaepokraj
nekeene.enesuposvuda,kaocvijee.Zbogtogaseovjek
osjeadobro,osjeaseopetkaonekad.Topise,zavlaiseu
zemlju,svijetlikaokrijesnica.
ini se da Amerikance ne razgaljuje promiskuitet
kojem se odaju. Ne otvara ih. Kako je udno sluati
AmerikancekadraspravljajuoFrancuskinjama!Kaodasusve
onepotencijalnedrolje.Kakosuonizbunjenipravimodnosom
izmeuljubaviiseksa!
Francuzsenebistidiopriznatidasezaljubioukurvu.
Mogaobinakrajuizludjetizbogtoga,alinikadnebimislioo
svom poloaju onako kao Amerikanac. Ako bi pobenavio,
pobenavio bi zbog ljubavi, a ne zbog moralnih obzira.
Amerikanac se, pak, moe tako promiljeno i svjesno
emancipirati da zaboravi na sve to mu neka ena moe
ponuditi osim njena tijela. On e postupati s nekom
izvanrednomenomkaoskurvom,aludoesezaljubitiuneku
glupau.Ili emoda,kao rtvasentimentalnosti,postupatis
kurvomkaoskraljicom,bezobziranatriper.Moda e ak
potpunoiskljuitiljubavizsvogivotabojeisedaneispadne
romantian. Sere od straha da se ne preda duom i tijelom.
Stoga je Amerikanka esto gladna ljubavi i udi za neim
nedostupnim.Onaenatjeratimukarcada
288
radikaokonjkakobimoglaudovoljitisvojimluckastim
prohtjevima. Kad joj se pusti na volju, postaje uistinu
nezajaljiva.

260

ParizjejednoodonihmjestapokojimaAmerikanka
tumarakaomakakadsetjera.Modatrailjubav,ali eu
svakodobapristatinaseks.Stranacdodajezainjelukojeona
nijenikadprijekuala.Onjojmoedoaratiljubav,tosenjoj
ini dovoljnim. Poznavao sam jednu ameriku opernu
pjevaicu u Parizu koja se bila zaljubila u nekog mladog
Turina.Znalajedajeonjebesamoradinovcakojijeona
troilananjega,alijojseonsviao,svialojojsekakopostupa
snjomupostelji.Onajeimalamuaokomejegovoriladaje
dobaripaljiv,alidanikadnijebiobogznakakavljubavnik.
Nijebioravnoduannispolnonemoan.Nije,njemujebilo
doistastalodonjeionje,onakoprostoduankakavjebio,
vjerojatnovjerovaodajeinjojbilostalodonjega.Onjeznao
ta nju tjera da putuje u inozemstvo dvaput na godinu.
Naprostojezatvaraooipredistinom.
0 takvu se ovjeku katkad govori da je obziran. Po
mom miljenju, on je obian svodnik koji obmanjuje sama
sebe. Sve to se kae protiv ene takva ovjeka budi samo
saaljenje. Dade li joj se bar kakvatakva prilika, ena nudi
cijelosvojebie,Takavjenagonunje.Alineiumukarcu!
Mukarcaobinoprogoneiuznemiruju svakojakipojmovio
ljubavi,seksu,politici,umjetnosti,vjeriitakodalje.Mukarac
jeuvijeksmuenijiod ene.Njemutreba enaakoniza ta
drugoaonodamurazbistrimisli.Katkadjedovoljnasamo
jednadobra,istaizdravajebaina.Jest,katkadjejednaestita
jebainasve tojepotrebnodaserazbijeuvjerenje.Alinei
mukarca!Mukarcaobinoprogoneidunosti.Mukarcisu
skloni da sve shvaaju prije oz biljno, nego tragino. Oni
uvijekgledajudaljeodsvognosatraeinetotojevanijeod
onogatoimjenadohvatruke.Ljubavje,kadsepojavi,neto

261

tose,takorei,odigravaizakulisa.Zanjihsepravadrama
uvijekzbivanasvjetskojpozornici.
Drama zdruivanja, to je drama svakog ovjeka i
najvanija drama, prodre do mukareve svijesti tek kad se
naepredrastavom.Akojeonpodnioglavniteret,sklonjeda
usporeujebrakspaklomnazemlji.Morauopavati,pravitiod
togasvjetskiproblem.Ako
19Crnoproljee289
je enabilaonakojajepatila,on etvrditidaganije
razumjela ili da je bila posve smotana. Ili e moda svaliti
krivnjunana pogreniprivrednisistem. inisedajemalo
koji mukarac sposoban da smatra svoj odnos sa suprotnim
spolomkaostvaralakuborbu.(Krug,aunjemusamotamno
ensko i svijetlo muko kakve li divote!) Jest, ljubav je
magnet koji spaja dvije suprotnosti. to treba da ih dri
zajedno,tonitkonepita.Ljubavesepobrinutisamazasebe.I
pobrineseumiruiprirodnomsmru.
Nemojmogovoritioostacimaljubavi!Svakeihnedjelje
moete vidjeti na etalitu kako se vuku za parovima ...
nebrojenelimenkeprivezanezaroditeljskerepove...
Ljubavjedramaupotpunjavanja,ujedinjavanja.Osobna
ibezgranina,onavodiosloboenjuodtiranije ega.Seksje
bezlian imoe se,ali sene mora, poistovetiti s ljubavlju.
Seks moe pojaati i produbiti ljubav, a moe i razorno
djelovatinanju.
Meni se ini da je seks najbolje shvaen i najbolje
izraenupoganskomsvijetu,usvijetuprimitivnihnarodaiu
vjerskom svijetu. U prvom je uzdignut na estetski plan, u

262

drugomnamaginiplan,autreemnaduhovniplan.Unaem
svijetu, u kojem se odrala samo ivotinjska razina, seks
djelujeuzrakopraznuprostoru.
Mi postajemo sve jaloviji i jaloviji, sve bespolniji i
bespolniji. Sve vea arolikost nastranih zloina rjeito
svjedoiotoj injenici. Ubojicaje,kaopatolokiprimjerak,
zabrinjavajui potomak izopaenog soja koji neprekidno
potkopava drutveno tkivo. Emocionalno onemoguen, on
moe stupiti u dodir sa svojim blinjim jedino prolijevajui
krv.
Meu nama ima svakojakih ubojica. Onaj tip koji
pronalazi put do elektrine stolice tek je pretea uasnog
mnotvakojeseneprestanopoveava.Mismosviuizvjesnom
smisluubojice.Cijelina nain ivotapoivanauzajamnom
klanju.Nikadnijesvijetbiotolikoeljansigurnostiinikadnije
ivotbiotolikougroen.Dabismosezatitili,izmiljamonaj
fantastini ja sredstva unitavanja koja se pokazuju kao
bumeranzi. inisedanitkonevjerujeusnaguljubavi,utu
jedinupouzdanusnagu.Nitkonevjerujeususjedaniusebe,a
kamoliunekovrhunaravnobie.Posvudabujajustrah,
290
zavistisumnja.Ergo,projebisebimozakdokjoima
vremena!
Zanekeljudeseksvodidosvetosti,azadrugejeonput
upakao. tosetogatie,seksjekaoisvedrugouivotu
nekaosoba,nekastvar,nekidogaaj,nekiodnos.Sveovisio
ovjekovugleditu.Dabismo ivotuinililjepim,divnijim,
dubljimiboljim,moramogledatinovim,bistrimoimasvaki

263

sastojak ivota.Akonetonijeuredusnaimstavomprema
seksu,ondanijenetouredunisnaimstavompremakruhu,
prema novcu, prema radu, prema igri, prema svemu. Kako
ovjek moe voditi dobar spolni ivot ako ima izopaen,
nezdravstavpremaostalimaspektimaivota?
Teko je, gotovo besmisleno rei emocionalnim
bogaljimadajeizraavanjesamasebevanijeodsvega.Ne
onotojeizreenonikako,negopukoizraavanjesamasebe.
ovjekbiihnajradijenagovoriodapokuajubilo taakoto
moepridonijetiosloboenjunjihovihlinosti.Nebrojenonam
jeputareenodanemaniegatobisamoposebibilozloili
krivo.Krivjestrahdaseneuinikrivo,strahdaseizvr.iovo
ilionodjelo.Strahnevaljasijatizbogptica.
ini se da nas dandanas pokree iskljuivo strah.
Bojimo se akionoga toje dobro,onoga toje zdravvo,
onogatojeradosno.Atkojejunak?Prvenstvenoonajtkoje
savladaostrahusebi. ovjekmoebitijunaknabilokojem
polju;uvijekgaprepoznamokadsepojavi.Njegovajejedina
vrlina tojepostaojednosaivotom,jednosasamimsobom.
Potojeprestaosumnjati iispitivati,onubrzavatokiritam
ivota.Kukavica,parcontrei,nastojizaustavitiivotnitok.Ne
zaustavlja,dabome,nita,osimmodasebesama. ivottee
dalje,bezobzirajesmolikukaviceilijunaci.Kadbismobar
shvatilidaivotnenameenikakvihdrugihdisciplinaosimda
gaprihvaamobezpogovora.Svepred ime zatvaramo oi,
sve od ega bjeimo, sve to nijeemo, kleveemo ili
preziremo,pridonosinakrajunaemporazu.Ono tose ini
runo,bolnoizlomoepostatiizvorljepote,radostiisnage
ako mu pogledamo ulice bez predrasuda. Svaki je trenutak
zlatanzaonogatkoimaokodagaprepoznakaotakva. ivot

264

postojisada,u
1Naprotiv(Prev.)
291
svakom asu, pa ma bio svijet pun smrti. Smrt slavi
pobjedusamoakojeuslubiivota.
Kad ita moje knjige, koje su posve autobiografske,
ovjektrebadaimanaumudasamja,dokpiem,sjednom
nogom u prolosti. Pripovijedajui o svom ivotu, ja sam
vieput odbacio kronoloki redoslijed u korist krunog ili
spiralnog oblika izlaganja. ini mi se da vremenski slijed
kojim se opisuje jedan dogaaj za drugim na linearni nain
lano oponaa pravi ritam ivota. injenice i dogaaji koji
tvore lanac neijeg ivota tek su polazne take na putu
otkrivanjasamasebe.Jasamsetrudiodaispletemunutarnji
uzorak, da slijedim potencijalno bie koje je neprestano
skretalosasvogaputa,kojejekruilookosvojeosi,smirivalo
sezadugihrazdoblja,padalonadnoiliuzaludkualodase
dohvatiusamljenih,pustihvrhunaca.Pokuaosamulovitione
bitne trenutke koji su, ma ta se u njima dogodilo, izazvali
velikepromjene.ovjekkojipriaosvomivotunijevieonaj
kojijedoivioopisanedogaaje.Iskrivljavanjeiizobliavanje
nemoguseizbjeikadsevlastiti ivotobnavlja umislima.
Sutinskajesvrhatakvaunakazivanja,naravno,dasedokui
pravazbiljastvariidogaaja.Takoseija,naokobezrazloga,
tuitamovraamunekodobakojenesamo tojeprethodilo
opisanome,negoinemasnjimnikakveveze.Zbunjeni ese
italacmodaupitatinisulitiosvrtiplodovihira.Tkozna?Po
mom,miljenju,oniimajuisti raisond'etre1* kaoisve toje
izmiljeno.Varke,dakako,alinjihovoralanjivanjenevodi

265

nikamo. Iznenadno vraanje, dugouzgredno skretanje, aav

monolog,zastranjenje,sjeanjekojeiskrsnekaostijenaumagli
isamanjihovatrenutnostosuujesvakodaljeumovanje.
Nitkoneidepreacemkrozivot.estonestanemona
stanicamakojesuubiljeeneuvoznomredu.Katkadiskoimo
iztranica.Katkadzalutamoilisedignemouzrakiizgubimo
sekaopljeva. ovjekkatkadprevalinajveeputoveadasei
nemaknesmjesta.Nekipojedinciproivezanekolikominuta
ono to je neki obini smrtnik proivljavao cio ivot. Neki
iskoristevieivotazasvogboravkaovdjedolje.Nekibujaju
kaogljivedokdrugizaglibeibeznadnosekoprcaju.
1Razlogpostojanja(Prev.)292
Nikadsenemoedokuititasezbivaodtrenutkado
trenutka u neijem ivotu. Nijedan ovjek ne moe nikako
ispriaticijelupriu,makolikoograniendjeliivotaodabrao
daprikae.
Menejedinozanimataemanacijaneznanogaukojojse
vodipravaborba.Opisujuiinjenice,dogaaje,odnose,aki
trice,janeprestanonastojimdoaratiitaocukakosveproima
onomrano,tajanstvenopodrujeizvankojegsenemoenita
dogoditi.Jo kadsamprviputpoeopisati,biosamsvjestan
togana tosadciljam,alinekakoneodreeno,nejasno.Znao
sam da nije samo moj ivot zanimljiv (slaba rije), nego i
svaijiakose ovjekpotrudidasezadubiunjega.Shvaao
sam da je vano (kriva rije) da ga ispovijedim sebi i
drugima, slinima sebi ili razliitima od sebe. Uostalom,
umjetnost pripovijedanja samo je drugi oblik openja. Ali
usprkosilimodazbogmojeozbiljnosti,mojeupornosti
irevnosti,uspiosamsamouinitinekolikojalovihpokuaja

266

koji,nasreu,nisunikadbiliobjelodanjeni.Utomrazdoblju
naukovanja dogaaji su se gomilali takvom brzinom i u
tolikombrojudajeknjievnikumenibioposvepotisnut.Sve
to sam napisao prije Jareve obratnice bilo je, kako sad
gledam na to, samo pokuaj da se otisnem, pokuaj da
zaponemsvojudugoodgaanuispovijed.Drugimrijeima,
silnoprobijanjeleda.
Oduvijek sam elio napisati samo jednu knjigu. Plan
toga djela bio sam odavno zacrtao, u razdoblju strahovite
tjeskobe.Zasvihsvojihlutanjauspiosamnekakosauvatite
biljeke.akidasamihizgubio,tonebinitasmetalo:sveto
samdoivioostalomijeutisnutoupamti.Tosamjednoi
jedinosvojedjelopisaomnogo,mnogogodina veidiou
glavi.Dosadajeobjavljenosveosimposljednjegsveska.Kako
eseposljednjagraevinaoblikovati,tojoneznam.
Proivljavajuitonebrojenoputa,uvidiosamdasetu
istiutrenuci,ane injenice.Trenuciimjestai estopogledi
izvjesninezaboravniizrazikojeljudskolicezabiljeisamo
jedanputilidvaputuivotu.Atosetiekronologije,uzrokai
dogaaja, zapisi ostaju, kao i sama povijest, zbrkani i
zagonetni.Svatkopievlastitupovijestsvjetskihdogaaja.Kad
bismomogliusporeditiopise,obesluabrilibismosejerbismo
otkrilidapovije
293
snonijenistvarnoautentino,dajeprolost,osobnaili
zajednika,neprohodnaprauma.
Sbiografskimjezapisimamanjevieistotako.Naa
krivudanja tvore labirint koji se moe kojekako protumaiti.

267

Malosekojiprobijedosreditalabirinta.Iziipredminotaurai
ubiti ga znai biti ubijen. Tako se prolost ponitava, a i
budunost.Nitatosedogodilo,ilitoesedogoditi,nijevie
toliko vano da bi nas titalo. Prikazati neku nezgodu zbog
kojenamjesrcepucaloprireujenamistotakoveseljekaoi
dobrastolica iliputnamjesec.Pazatoondadabilo ta
priamo?Zatodanastavljamo?Zato tojetouitakkojinas
nitanestoji.Pazarjetolikostranovoditiivotbezknjigai
bezpisanjaknjiga,ivjetibezseksa,bezljudskogdrutva?ak
ipisactomoeakoznaivjetisa_samimsobom.Evotahou
dakaem:jasamnauioivjetisasamimsobom.Izavoliosam
takavivot.1
Miidemosvojimputemzamiljajuidaiesvijettakavi
takav.Kreemosebezmisliporedpanoramekoiasemijenja
kaokaleidoskop.T.doksevuemodalje, nosimosasobom
mrtve slike ivih trenutaka iz prolosti. Do onog dana kad
sretnemo nju. Najednom ona nije vie ista. Sve se
promiienilo.Alikakosesvijetmoepromijenitiutrenoka?To
smosvioivljeli,paipaknismozbogtoganimaloblieistini.
Idaljekucamonavrata...
JednomsamvidioRubensovautoportretizdobakadse
oeniosvojommladomenom.Obojesunaslici,onasjedi,a
onstojiizanje.Nikadneuzaboravitiosjeajkojijetaslika
izazvala u meni. Bacio sam dug i dubok pogled u svijet
zadovoljstva. Osjetio sam snagu Rubensa koji je tada bio u
najboljim godinama; osjetio sam samopouzdanje koje je
njegova veoma mlada i veoma ljupka druica probudila u
njemu.Naslutiosamdaseunjemuzbionekisilandogaajkoji
je Rubens slikar pokuao ovjekovjeiti na ovoj slici brane
sree.

268

1 Dieux est le grand solitaire qui ne parle qu'aux

solitaires et quine fait participerasapuissance, sagesse,asa
felicite,queceuxquiparticipent,enquelquemaniere,ason
eternelle solitude. (Leon Bloy). (Prijevod: Bog je velik
usamljenikkojigovorisamousamljenicimaikojidijelisvoju
mo, svoju mudrost i svoje blaenstvo samo s onima koji
dijele,nanekinain,njegovuvjenuusamljenost.(Prev.)
294
Nepoznajemnjegovivotpaneznamjeliiviosnjom
sretno do kraja ivota ili nije. Za mene nije vano ta se
dogodilonakontogaodreenogtrenutka.Menezanimajedino
taj trenutak koji me je tako ganuo i nadahnuo. On je ostao
neizbrisivumomsjeanju.
Tstotakoznamdajekojetatosamzabiljeiorijeima
istinito ineizbrisivo, toseposlijedogodilomeniili njoj,
nijeosobitovano.
Katkad je iznoenje neke sitne seksualne zgode i te
kakovrijedno,nabijenonesluenimznaenjem.Hladnavatra
seksagoriunamakaosunce;nikadnijeposveugaena.Tako
nasmodagoliopistjelesnogzagrljajamoeprenijetiustanje
koje nadilazi erotsko, moe izazvati u nama iluziju da smo
skrivenipogleduonogakojisvevidi,pamaisamozanekoliko
napetihtrenutaka.
Kadbismoprestalimislitinaneprekidnudjelatnostkoja
ispunja zemlju i nebesa oko nas, bismo li se ikad predali
mislima o smrti? Kad bismo do kraja shvatili da se ta
grozniavadjelatnostneprekidnoinesmiljenonastavljainakon
smrti,bismoliseubilo emususprezali?Bogoviizstarine

269

silazilisunazemljudaseizmijeajusljudima,dabludniesa
ivotinjama idrveemisasamimelementima. Zatosemi
tolikoobuzdavamo?Zatonepopustimousvimpravcima?Je
litoodstrahadaseneizgubimo?Ali,doksegoduistinune
izgubimo,nemanadenidaemosenai.Mipripadamosvijetu
i,dabismodokrajastupiliusvijet,moramosenajprijeizgubiti
unjemu.Putdonebavodikrozpakao,kau.Nijevanokojim
putemidemo,samoakonekroimooprezno.
Seksismrt:primijetiosamkakoih estopovezujem.
Kadgodpokuam zazvati umislima dobaukojem je ivot
doista bujao, pomislim na Srednji vijek. Nikad, u naoj
Zapadnojpovijesti,nijebilodrugograzdobljaukojemjesmrt
bila toliko obina, a ivot toliko pun i bogat. Tri stoljea
Evropom je harala crna smrt. Rezultat? Prvo i prvo,
strahovitivjerski ar.Drugoidrugo,preokretuerotici.Blud
bezsmetnji.Mukarciienejurialisunanebosasvimsvojim
seksualnim aparatom. Amoralno? Kakve li uplje rijei?
ovjekov se duh, pred vazda prisutnom slikom smrti, izlio.
Zagrebi duboko, pa e se odazvati i najjadniji stvor. Za
pjesnika,krajnjizanosnevodinaBojedanjesvjetlo,negou
nonutamustrasti.Katkadsamivotpreuzima
295
stvarusvojeruke,pievlastitupjesmuozanosukoju
potpisujekaoSmrt.
U Renesansi je dolo do izljeva supergenija. Vrenje
kojejeuSrednjemvijekubilodjelominokanalizirano(javnim
vjerskim ivotom) provalilo je kao kozice. Pojedinac je
pomabnitao.KadovjekpromatraportretevelikanaRenesanse,
udovitakojasuizlegleCrkvaiDrava,nemoedanebude

270

impresioniran zluradou koja se ogleda na tim licima. U

neprekidnom ratovanju koje je cvjetalo umorstvo je bilo
lozinka dana. Rodoskrvnilaka ljubav, osobito na visokim
poloajima,bilajesvakodnevnapojava.Asnjom,naravno,i
otrovni bode. Potkraj engleske Renesanse ova je tema bila
otroizraenauizvanrednojtragedijiJohnaFordatetaStoje
kurva.Turenesansnipojedinacisputasvojposljednjidah.
Danas je pojedinac uglavnom izumro. Danas imamo
dostarobota,krajnjiproizvoddobastrojeva.ovjekdjelujekao
zubacnakotaustrojakojimvieneupravlja.Revackojimse
slui gangster, siguran u tapeciranoj tvravi svoje limuzine,
simbolizira emocionalni vakuum u kojem se poinjaiu
ubojstva.rtvanijeviejedinameta;onaisvionikojistojena
putu ubojici briu se iz ivota. Kakva li kontrasta Fordovoj
drami u kojoj zabunom probadaju noem jednu naivinu!
Dojamkojiizazivatosluajnoumorstvosnanijijeoddojma
koji proizvode ostala ubijanja razasuta po drami, ovjeka
vrijeanepotrebnasmrtakismrtbudale.
Danas se cijeli narodi istjeruju iz njihovih domova i
unitavajuadasvijet,akojeganut,nemoetosprijeiti.Danas
naspatnjemilijunaljudinemogutolikopotrestikolikopoar
jednogzoolokogvrta.Svijetjeparaliziranodstrahaiuasa.
Nakormiluje ovjekkojidalekosenorauna,obogotvoreni
robot.Posvemusudei,njegovajeuloga,njegovjezadatakda
unitionotosenemoesamounititi,tojestdrutvo.
Meneneeninajmanjeiznenaditinitaodonogatoe
se dogoditi u ovih iduih nekoliko godina. Kad se bijeli
amerikiubojicaosovinastranjenogeiponerigatiiderati,
Evropa,tovjekovnorazbojite,initesekaonekalukamira.

271

Kadbranepopuste,aonebrzopoputaju,nitanamneebiti
toliko fantastino i pakleno jednom rijeju, suvie
neizrecivo da to ne izvrimo. Ve je i sad izraz na
amerikomlicunastran.
296
I
Pogotovo u velegradovima. Kad god uem u salon
nekogvelikogkinajednogodmalomjestauvelegradugdje
ovjekmoenaimiriosamu srvame injenica tonema
nikakvevezeizmeuatmosfereutimluksuznimutoitimai
mentalitetaonihkojisuihtekommukomsagradili. estosu
mi,kadsampogledaoovjekakojijestajaodomeneupisoaru,
prolikimomhladnisrsi.
udna su mjesta ta podzemna utoita. Osamljen i
oamuen, ovjeksluti dabisemogaosvuiisjestigolna
jedno od onih velebnih barunastih prijestolja a da to ne bi
nitkoniprimijetio,danebibilonikakvihsmetnji. estosam
zamiljaotakavprizor. ovjek,obian ovjeksjedinasvom
prijestolju imirno itanovine;uustima muugaenacigara.
itanekovrijeme,aondaokidaizrevolvera,kojidriskriven
iza novina koje ita i ovjek pred njim koji je zurio u
Veneru Anadiomenu pada mrtav. Ubojica polako ustaje i
odlazilaganimkorakombrinosavijajuiprobuenenovine,a
kadizienaulicu,turaihnehajnopodpazuh.Zaassegubiu
svjetini. Uskoro se vraa u neku kavanicu da popije kavu i
pojedeutipakodcrnogbrana.(Ionvjerujedajecrnobrano
boljezaprobavunegobijelo.)Pazeinasvojesrce,onnepije
jakukavu.Nekolikokorakadaljeopaauizlogunekukravatu.
Ba onakvukakvutraicijelezime.Ulaziunutraikupujeih

272

desetak.Kakojo nijekasno onnikadnespavadobro

odlazi na biljar. Kad je ve gotovo stigao, predomilja se.
RadijeepogledatiZameoihvjetar...
Teptiicevodeiseksualniivot.Najboljitoganovac
moe kupiti. Seks je predjelo koje gutaju izmeu pohoda.
Draganadobivakoktel,aakojojudariuglavu,ondasjekirom
poglavi.Uovomsvijetunemamjestazahisterineplavojke
kojeteprevareimimokrenelea.ovjekujejediniprijatelj
plijen!Novac!Novacnabacanje!Novacznaimo.Moznai
ostatinekanjenzbogumorstva.Umorstvoznai ivot. Ergo,
pazidatineodjebuglavu!
Asadrijedvije(stijenaumaglisjeanja)oPedeseti
drugojulici.Kadsamsenekuno vraaokui,upravoprije
sedamnaestgodina,zapaziosamlokalkojisezove Zublja.
Uinilomisedarije zubljaimanekiruanprizvuk.(Moda
sambionetobijesan.)TomejepodsjetilonaPariz,naRuedu
FaubourgMontmartre.Pomisliosam,kadbiFrancuziiupo
297
trijebilirijezubljadaoznaenonilokal,daonanebi
znailasveonotoznaiovdje.Onibiakmoglinazvatineki
lokali Goruikurac,u FaubourgMontmartreu,adatone
izazovesuviepogovora.KadbiuParizuibiobarkojibise
zvao Gorui kurac, sva je prilika da bi to bilo veselo i
razmjerno bezopasno mjesto. Moda bi bilo puno kurvi i
makroadigola,alisetunebisteosjealineugodno.Cakikad
biposvudacurilasperma,tobise,sveusvemu,inilonekako
prirodnoizdravo.MoebitidajeiZubljaveseloibezazleno
mjesto,alisumnjam.Nesviamisetarije.Nesviamise
kadupadnemupodrumiugledamnekuiskusnuAmerikankus

273

crvenom vlasuljom i glasom naetim od viskija kako sipa

pjesmekojebitrebaledatezapale.Nesviamisepomisaoda
sezagrijem,paondaotkrijemdamoramrignutiokruglosto
dolaraakohoudanetodobijem.Netrpimzubljinepjevaice
koje postanu sentimentalne kad doe vrijeme da se iskau.
Izjeda me pomisao da se tijelo elektrino moe po volji
izolirati. ovjeksetadaosjeakaoluakkojiseprobijakroz
azbest.
Modanemampravo.Modajetosamojednomirno,
neduno mjesto s blagim osvjetljenjem, pjevuckavim
glasovima i dlanovima glatkim kao svila na koje se polau
stotinjarke.
Kad se sjetim svojih veernjih etnji po navodno
zlokobnimulicamaPariza RuePigalle,RueFontaine,Rue
duFauborgMontmartreislinim,kakomisesadsveto ini
nevino! (Kao onaj magarac koji je rekao magarici: Kad
naveer zahladi, kad poinje jebanje, ja u doi.) Bilo je,
jasno,posvudakupleraja,anaulicamaiukavanamabiloje
kurvikaopljeve.Modajebiloirazbojnikaiprodavaadroga.
Pa ipak .je to bilo neto drugo ... ne pitajte me zato! Za
tezgomukrmimoglojekurvi,kojajestajaladotebe,pastina
pametdazadignesuknjuipokaetipikicu,tedatezamolida
jepogladidavidikakvaje.Nebidolonidokakveguve.
Najvieakobisedivovskablagajnicanagnulanadblagajnui
blago vas prekorila. Roba se smije pregledati i opipati prije
nego to se kupi. Poten posao, nije li tako? Mogla te je
spopastielja,amogaosiizagrabitiunekazamamnanjedrai
pomilovati par poeljnih sisa dok je vlasnica tih artikala
lijevalalaganopivonizgrlo.Nitkosenebiuvrijedio.

274

298
Doksiiaosnjomuoblinjihotel,sonomsisatom,
modatejeonazamoliladastane malo,paje unulana
ulicudasepopiki.Akojesluajnonaiaonekiagent,onjuje
modaizgrdio,alijenijeuhapsio.Nijemuizbilapjenanausta
zbogtogatosenekaenarazgolitilanajavnommjestu.Nitite
jemoglobilo tasprijeitiakosiodluiodaodvede petest
enauhotelskusobu,samoakosenisibuniodatizaraunaju
netoviezasapunirunike.Patronne'1tejejomodamilo
pogledalakadtejevodilausobu...Nemoguzamislitinita
takvo u Pedeset i drugoj ulici, usred goruih zublji, smeih
polucilindaraistolovasploamaodoniksa.Meutim,mogu
zamislitiondjegorestvari,akorazumijetetahoudakaem..
.
estosepredviada esenaovomnaemkontinentu
jednogdanapojavitinekanovaiviavrstaljudi.Akosepojavi,
morateizrastiiznovihizdanaka.Odsadanjeelozemoda
bitimasnoggnojiva,alinikadneebitinoverase.Vozeise
podzemnomeljeznicompoNewYorku,gledamnovinarataj
kojijeniknuozamogaizbivanja,mlaarijukojajesazrelai
veraasebisline.Gledamihkaomasupokusnihkunia.Jo
izvode one iste stare trikove. Na licima im je upisano
beznae. Osueni su na propast od roenja. alosno je
pomislitidaimjesudbinatogoratosuprilikebolje.ovjek
biihmogaonauitikakodauzgajajuveuizdravijuderiad,
alisuoniinjihovipotomciveobiljeenikaortvenipioniu
jednom beznaajnom eksperimentu. Tako e se nastaviti iz
narataja u narataj dok jedan usamljeni stvor ne izmakne
rukamavivisekcionistaineosnujevlastitisvijet.Taj estvor
moratibitivrlo,vrlodomiljatdaumakne.Njegovi eizgledi

275

bititisuupremajedan.Svajeprilikada epokusnikuniii
njihovivivisekcionistibitizatrtijomnogoprije.Svajeprilika
da eprevladatineki udni,neuvenistvor,nekizaboravljeni
homonaturalis.Netko,recimo,komesavna progresiizumi
neeznaitiamabanita.Netkotkoesenastanitinadrveu
iliu piljama irazvititakvunekujebenulijenucrtuda e
modabitiprogutanuvlastitugovnu.
1Gazdarica(Piev.)
299
Bravo, kaemgovoreiiskljuivozase.Nekadokae
dajenajprljavijigadkojijeikadkroioovimkontinentom,ja
neunipisnuti!Akonepokaenitadrugodolisposobnostda
ivi i da se raduje ivotu bez spomenutih kurevihpalevih
progresa i izuma, ja u ga slavodobitno pozdraviti. To bi
zaistabioizuzetantipkadbinasuvjeriodaseovdje,naovom
kontinentuilibilogdjenasvijetu,moe ivjetibezkinjenjai
ponienja, bez pribjegavanja muenju, progonjenju,
smrtonosnomorujuitakodalje.
Ja vjerujem da se to mora jednog dana dogoditi.
Pokualismosvedrugenaineinebrojenosmoputaponovo
zapaliukrajnjubijeduikrajnjunemo.
Neki korjeniti preobraaj mogao bi se lako zapoeti
ovdje, na ovom prostranom kontinentu, jer je ovo kunja
vatrom, uarena pe u kojoj se ovjekova dua iskuava do
krajnjihgranica.AkoEvropaigraigrukojugubi,miigramojo
pogibeljniju igru. Mi smo blie kraju, dalje smo odmakli u
svakompogledu.
Iznadnacionalnihirasnihdramaodkojihsegrisvijet

276

postavlja se jo vea drama: svjetska drama. Bez obzira

sujeluju li u njoj ili ne sudjeluju svi lanovi, svaka j dua
upletenaunju.Tusevienestvarahistorija,sadanjiepoar
bjesnjetidoksestarisojljudinelikvidira.Nijeosobitovano
hoeliseovajrat,vruiilihladni,zavritisutrailizapedeset
godina. Bit e jo ratova, a svaki e biti jo strasniji od
prethodnog. Dok cijela trula graevina ne bude potpuno
unitena.Doknas(homosapiens)nebudevie.
Kadsamprviputpisaoovestranice(godine1940),bio
samsetekvratioizdavnopokopanogsvijeta,izsvijetakojije
bio toliko razliit od bilo kojeg svijeta koji poznajemo da
njegovo nekadanje postojanje pripada vie legendi nego
stvarnosti. Meu ruevinama, koje se sad itaju Knosos i
Mikena,mogaosammutnopredoitisebikakavjemogaobiti
onaj drugi nain ivota kojim su ljudi ivjeli u bajoslovnoj
prolosti. Gotovo je nevjerojatno da je on uope mogao
odumrijeti.Jojeteepojmitidanasnepotiegotovo,nitaod
onogaslavnogduhakojijenadahnjivaotenaepretke.tose
tiemene,janesumnjamdajebilojodivnijihepohaodonih
zakojemiznamo.Madaimjezametensvakitrag,minosimo
uspomenunanjihusvojojkrvi.
300
Uvjeren sam da ono to proizvoljno nazivamo
civilizacijom nije poelo ni na jednoj od onih vremenskih
taaka koje su nai znanstvenici, sa svojim ogranienim
znanjemirazumijevanjem,utvrdilikaopoetkecivilizacije.Ja
nigdjenevidimnikrajanipoetka.Vidim ivotismrtkako
napredujuistodobno,poputblizanacaspojenihustruku.Vidim
daje,bezobziranastupanjevolucije,bezobziranaokolnosti,

277

podneblje i vremenske prilike, bez obzira na mir ili rat,

neznanjeilikulturu,idolatrijuiliduhovitost,posrijediuvijeki
samo borba pojedinca, njegova pobjeda ili poraz, njegovo
osloboenjeilizarobljenje,njegotoizbavljenjeililikvidacija.
Taborba,kojajekozmikenaravi,odupiresesvakojanalizi,
bilaonanauna,metafizika,religioznailihistorijska.
Seksualnajedramadjelomianaspektveedramekoja
se vjeito odigrava u ovjekovoj dui. Kako ovjek postaje
cjelovitiji,jedinstveniji,seksualniproblempoprimasvojeprave
razmjere.Spolniorganisesilom,datakokaem,stavljajuu
slubu cijelom biu. Dolazi do istodobnog stvaranja u svim
sferama. Sve to je novo, izvorno i plodno potjee samo iz
potpunogbitka. ovjekmoejebatinesamoduomitijelom,
kaotokaemo,negoikaonovobie.Novojebieproizvod
uma,stvorenoenjom,ljubavljuiispatanjem,anenoenjem
uutrobi.Onikojisujoneroeniposvudasuokonas,zatoeni
u utrobi vremena; kad se naa udnja za pravim ivotom
probudi,nasluujemonjihovuprisutnostikrimoputzanjihov
dolazak.
Bezbrojputasamustvrdiodanemaizlazaizsadanjeg
orsokaka. Uzaludno je krpanje. Mora niknuti nov ivot, iz
korijena.
Sveiderukupodruku.Zdravduhseklonikompromisa
iizvjetaenosti.Akoivimokaolasice,ondaseijebemokao
lasice; ako se vladamo kao udovita, onda i umiremo kao
udovita.Sadjedemo,spavamo,radimo,igramosepaak
seijebemo!kaoautomati.Tojecarstvosnovaisvaksevrti
kaozvrk.
Da bi ivio, ovjek mora biti ne samo budan negoi

278

bodar. Kad bismo bili uistinu budni, zgranuli bismo se nad

uasomsvakidanjegivota.Nitkotkojeprizdravojpametine
binikakomogao initibudalatinekojezahtijevajuodnasda
inimousvakomtrenutku.
301
Svi smo rtve, bili mi na vrhu, na dnu ili u sredini.
Nemaizlaza,nemaimuniteta.
ovjekmora ivjetisasvimpostrani,zaboravljajui,
rekaoje Lawrence.On jetopokuaoinijeuspio. ovjekne
moeivjetipostraninitimoezaboraviti.
Tuitamo,udugomtokuljudskepovijesti,ponekije
pojedinacuspiodaseodrijeiida ivinavlastiti,jedinstveni
nain.Alikakojetorijedakprimjer!Samojenekolicinaljudi
pomislite!uoperazbilakalup.
Jo je traginiji i jo ironiniji primjer oponaatelja
kojinisunikadpokualiivjetisvojimivotom,negosuropski
kopiralisvojeuitelje.Makolikobilojasnoonomalovelikih
primjera,akninajsmionijiduhovinisuihshvatili.Slijediti,a
nevoditi,tojeovjekovoprokletstvo.
Pa ipak je ta nekolicina uzora, usprkos tome to ih
nismo uspjeli shvatiti, najdublje utjecala na tok ljudskog^
ivota. Prouavajui primjere njihovih ivota, zapaamo
pobunjeniljudskiduhkojiseoslobodioobmaneiopsjene.
ovjekovajekobnagrekatoneidedokraja.Kaoto
kaeJeanGuehenno:Lavraietrahisonestdesuivrelemonde
comtneUva,etd'employerVesprit&lejustifier.'1

279

Tekkadupremopogledutevulkanskefigure,moemo
poetiprocjenjivatipritisaksilanaliknasmrtkojenasdreu
svomstisku.Tektadashvaamokolikojepotrebnohrabrostii
mate, odvanosti i smjelosti da se probije mrea oaja i
poraza,kojanasobavijaidavi.Nemautjeheniumirenjakojibi
semogliusporeditisonimtonamdajeprimjertenekolicine
izuzetnihumova.
Unato svim nazadovanjima koje biljei historija,
unato rastu i padu civilizacija, unato nestajanju rasa i
kontinenata,postojinekanesavladivaitrajnagraevinakojaje
ovjekovo pravo stanite. Kad to shvatimo, ui emo u nj.
Neemomoratinajprijesruitisvijet.
Ba kao torijekegutaocean,takoisvimanjiputovi
morajunajposlijeustupitimjestoveemputu,,
1Pravajeizdajaslijeditisvijetkakavjestisluitisa
umomdaseonopravda.(Prev.)
302
nazvali ga vi kako mu drago. Moral, etika, zakoni,
obiaji,vjerovanja,uenjasvetosutriceikuine.Vanoje
samo to da udesno postane norma. Cak ni sad, mada smo
onemogueni i razoarani, udesno nije nikad potpuno
odsutno.Alikakosugroteskni,kakosunespretniinezgrapni
nai pokuaji da ga izazovemo! Sva ta dovitljivost, sav taj
alosnitrud toseulaeuizume,kojisesmatrajukaodivote
koje ine uda, moraju se uzeti ne samo kao puko traenje
snage, nego i kao ovjekov nesvjestan pokuaj da osujeti i
izbjegne ono to je udesno. Zakrujemo zemlju svojim
izumimaadainesanjamodasunamonimodanepotrebni

280

ili na smetnju. Domiljamo se fantastinim sredstvima

saobraanja, a saobraamo li jedan s drugim? Premjetamo
svojatijelaamotamonevjerojatnimbrzinama,anaputamoli
odistamjestoodaklesmopoli?Umno,moralno,duhovnosmo
sputani.tasmopostiglitimetosmopokosiliplaninskelance,
iskoristilienergijusilnihrijekailipremjestilicjelenarodekao
ahovskefigure,akosamiostajemoonaistanemirna,bijedna,
frustriranastvorenjakakvasmoibili?Nazivatitakvudjelatnost
napretkompukajeopsjena.Miemomodauspjetiizmijeniti
licezemljetolikodajeneepoznatinisamStvoritelj,alikoji
jesmisaotogaakoostanemosamineizmijenjeni?
Znaajnipostupcineiziskujunikakvokomeanje.Kad
sesveruiipropada,modajenajvanijemirnosjediti.Moe
sereidaepojedinackojiuspijeshvatitiiizrazitiistinukoja
jeunjemu,uinitiveedjelonegodajeoborionekocarstvo.
tavie,nijeuvijeknipotrebnoizustitiistinu.Madasesvijet
ruiiraspada,istinaostaje.
UpoetkujebilaRije. ovjeksepredstavlja.Onje
predstava,anepredstavlja.
ovjekmoeivjetiradosnoimora!usredsvijeta
napuena alosnim, patnikim stvorenjima. U kojem se
drugomsvijetumoejoradovatiivotu?Jaznamovo,daneu
vie glumiti radi glumljenja ni djelovati radi djelovanja. Ne
mogunipriznatidajepotrebnoilineminovnoono tosesad
radi u ime zakona i reda, mira i blagostanja, slobode i
sigurnosti.
303
Priajtevitonekomdrugom!Tojemenisuviejea>

281

vito da bih mogao progutati. Ja namjeravam omeiti svoje

zemljite,kojejesiuno,alijemoje.Kakonemamimenaza
nj,nazvatugaprotem*Zemljajebaine.
Vesamspomenuotajudnipredio.Govoriosam
0njemukaoomeuinu.Spominjemgaponovozato
tosadonimavienegoikadprizvukrealnosti.Utomsam
predjelu ja neosporno vladar. Lud da ne mogu biti lui, ali
samo zato to njih 999.999,999.999 misle drukije nego ja.
Ondjegdjedrugivideceler,korabu,pastrnjakiprokulicu,ja
otkrivamsvjeizdanakklicunovogporetka.
Kakavbimogaobitiovjekovseksualniivotunovom
poretku,tonadmaujemojusiromanumatupanemoguni
opisati.Miznamoponetoopomamiizanosukojiobiljeavaju
obrede i ceremonije poganskih i primitivnih naroda; znamo
ponetoioumijeu
1 istananosti kojima se obavlja ljubavni in kod
istonjakihvjernika.Alinismonikadvidjeliniulidajeneki
narod slobodan od praznovjerja, obreda, idolatrije, straha ili
krivnje. Neki su slobodni u nekim pogledima, a drugi u
drugim. akseniudobakraljaArthura,atojebiloslavno
doba,nijeovjekpokazaoslobodan.
Unaimsesnovimakrijekljumogunostikojesupred
nama. U snu oivljava i luta podjednako slobodno kroz
prolost,sadanjostibudunostadamskiovjekkojijejednosa
zemljom, jedno sa zvijezdama. Za njega nema tabua, nema
zakona,nemakonvencija.Njegananjegovuputuneometaju
vrijeme,prostor,fizikezaprekenimoralniobziri.Onspavasa
svojommajkomistotakoprirodnokaobiloskimdrugim.Ako

282

i s poljskom zvjerkom zadovolji svoju poudu, ne osjea

gaenje. Moe obljubiti i roenu ker s isto toliko uitka i
zadovoljstva.
Najavismosputani,osakaeni,paraliziranisvakojakim
bojaznima, na svakom nam koraku prijete stvarnim ili
izmiljenimkaznama,panamsegotovosvakaeljakojubismo
htjeliizrazitiinizlailigrena.PravoJaznadanijetako;im
ovjekskopioi,raskalaenosepreputasvimtimzabranjenim
nagonima.U
1Skraenood pro tempore zasada, privremeno
(Prev.)304
snu se ne zaustavljamo, unato svoj bodljikavoj ici,
provalijama, zamkama i nemanima to nas vrebaju. Kad su
nam eljeosujeeneilizatomljene, ivotpostajenedostojan,
ruan,odvrataninaliknasmrt.Drugimrijeima,ba kakavi
jest.Uostalom,svijetkojinastavamosamojeodrazkaosau
nama.Naimedicinari,naipravnifanatici,svionipedagozii
opsjenji vai u kouljama od kostrijeti koji vladaju scenom
htjeli bi nas uvjeriti da se divlje, primitivno bie, kako oni
nazivajuprirodnogovjeka,moraistesatiiokovatidabimogao
sudjelovatiudrutvenomivotu.Svakostvaralakobieznada
je to la. Nita se nije nikad ostvarilo sputavanjem,
spreavanjem,obuzdavanjem,okivanjemjedandrugoga.Tim
seneuklanjajunizloinnirat,nipohotanigramzljivost,ni
zloba ni zavist. Sve to se postie, u ime drutva, jest
odravanjevelikelai.
Predmnijevatida eljudi,akonisuobuzdanistrahom
od kazne, poeti ubijati i pljakati, buzorirati i muiti ad
infinitum*, znai klevetati ljudsku rasu. Dade li im se bar

283

kakvatakvaprilika,ljudieiskazatisveonotojenajiboljeu
njima. Dakako da mora doi do provala nasilja kad god se
ljudima dade vea sloboda. Mora se uspostaviti neka gruba
pravdakadgodvagaodviepretegnenajednustranu.Svialo
setonekomeilinesvialo,doevrijemekadnekiprimjerci
rasetraedaihsatru,isatruih,akonizbogegadrugogaono
zbogsusretljivosti,pristojnostiipotovanjapremaonimakoji
dolaze. Ima razdoblja kad neki bijednici ne zasluuju nita
bolje nego da ih bace vukovima. Tu i tamo se pravim
izdajicama rase moraju oduzeti njihova sramotna prava i
povlastice, njihova neasno steena, nezakonita svojina, i
morajuseotjeratikaopsi.
Taeseosvetnikadjelaneprestanoponavljatidokgod
budetlaenjaiugnjetavanja.Nemojtemekrivoshvatiti,takve
postupkenezagovorajuvelikaniduha!Aliinesretnicimogutu
itamoreitamisle.Nitkonijesuviesitannineugledandabi
se mogao zanemariti, ako se ikad eli postii zdrava
uravnoteenost.
1Ubeskraj,bezprestanka(Prev.)20Crnoproljee305
ovjekovjeduhkaorijekakojatraimore.Zagradite
liga,poveatetemusnagu.Nesmatrajteovjekaodgovornim
zanjegoveuasneizljeve!Osuditeivotnusnagu!Duhkojinas
pokreemoeseusvatapreruiti:moenasuinitislinim
anelima,zlodusimailibogovima.Svatkonekabira.Nitane
stoji ovjeku na putu osim njegovih vlastitih avetinjskih
bojazni.Svijetjena dom,alisejo moramouselitiunjega;
enakojanasvoliekanas,alimineznamogdjeemojenai;
put koji traimo pod naim je nogama, ali nikako da ga
prepoznamo.Bezobzirakoliko emovremenabitinazemlji,

284

sposobnostiizkojihmoemocrpstineogranienesu.
Imamo li kakve koristi od naeg boravka icibas1?
Kakobibilokrasnokadbismomoglirei,kao Buddha: Ja
nisamdobioamabanitapotpunim,nenadmaivimbuenjem,
alisebazatoonoizovepotpuno,nenadmaivobuenje.
Ja mogu zamisliti svijet zato to je on oduvijek
postojao!ukojemsuovjekizvijerodluilidaiveumirui
slozi,svijetkojisesvakidanpreobraava arolijomljubavi,
svijetslobodanodsmrti.Tonijesan.
Dinosaurus je proivio svoj vijek i nestao zauvijek.
piljskipraovjekproiviojesvojvijekinemagavie.Preci
sadanjerasejo susezadrali,prezreniizanemareni,alijo
nepokopani.Svionipodsjeajunaonotojebiloinaonoto
edoi.Ionisuimalisvojesnove,snoveizkojihsenisunikad
prenuli.
Nikadnijebilosnao ivotukojibibioodviesjajan,
odvieblistavdabiodgovaraoslicistvarnosti.Onikojiseboje
osuenisunapropast;onikojisumnjajuizgubljenisu.Eden
prolosti je Utopija budunosti. Izmeu njih se protee
beskrajnasadanjost,sadanjica,ukojojjesveonakokakojest
i ba zato to je tako i nikako drugaije mi imamo sve to
elimo, sve totrebamo,kaoribeumcru...jermizaista
plivamo u moru, golemom i silno dubokom moru koje
obuhvaasvetomoemoikadspoznati,ikadshvatiti...azar
tonijedovoljno?
1Ovdjedolje,nazemlji(Prev.)
306

285

!
Tekkadsamsamihodamulicama,poimien)"'ati
stvari:prolost,sadanj'ost,budunost,locionjtnovnoroenje,
evoluciju, revoluciju, disoluc i in I sa svim njegovim
patolokimpatosom.
Svaka zemlja, svaki grad, gradi i selo iin.iiu titu
seksualnu klimu i atmosferu. U nekim je rnjot zrak zasien
seksomkaorijetkom,parovitomspctiii<udrugimajestvrdnut
uzidovimanastambi, akiIh.imova,kaosagsvjee,mlade
trave,isputasladaknine.kojiokrepljujeovjeka;ondjejegust
kaopaperje,<ulsepoputpeluda,hvatasezaodjeu,prianjaza
kosuizaepljujeui.Katkadjenjegovaodsutnosttolikoneobi
nadaseovjekstresekadulovisamodaakseksa.(Kaokadu
mranojulicinaie naizlogukojemsudvadesetitribijela
piletaposvebudnapodnesmiljenimsjajemnizanezasjenjenih
arulja.)
Nainnakojiljudigovore,nainnakojihodaju,nain
nakojiseodijevaju,nainnakojijeduigdjejedu,nainna
koji gledaju jedan drugoga, svaka pojedinost, svaka kretnja
kojuineotkrivaprisutnostiliodsutnostseksa.Aimaiubojica
seksaovjekihmoesvagdjeodmahprepoznati.
Odvremenadovremena,nasvojimetnjama,sluajno
naiemba kadnekulutkuuizloguizdvojedajepresvuku.I
tako ona stoji gola golcata, svima na vidiku. Araner ju je
upravoobujmiodajepomakneamoilitamo.udojednokako
jelutkanaokoiva!Nesamoiva,negoimalkopohotijiva.A
tosetieureivaaizloga,svenanjemupodsjeaovjekana
pogrebnika.

286

Dokkunjamobno,uvijekmise inidasusumorne
gradske etvrti ivlje i zanimljivije, nego jarko osvijetljeni
bulevarigdjeselutke, iveiumjetne,odijevajudaihpobiju.
UzmimoGrasse,naprimjer.Onmoebitiuasanizavodljiv
kad padne mrak. Nasuprot podnoju brda, gdje se sirotinja
skupljakaomuice, inisedasuulicetrasiranekaopapilote.
Na svakom zavoju ima gomila smea oko kojih nekakve
ugave make deru do mile volje. Ljeti su vrata naikana
bezubim babetinama koje sjede i ogovaraju pri slabakom
svjetlu uline svjetiljke. Od vremena do vremena promukli
smijeh neke kurve nadglasa blebetanje baba. Uinak je
teatarski. ovjek se upali kad ugleda neku neurednu kuku
kako se izvalila na pragu, otkrila bedra i raskreila se, a
prljavtinaineistoaokonjejosamopojaavajutaj
307
dojam. ovjek tumara kao da je omamljen, vraa se
neprestancedotetekespodobekojaleirairenihnogukaona
kompasuikojojuonimdupljamagoredvagolemakomada
crnaugljena.
Gdje je god rijeka, trnica, katedrala, eljeznika
stanica,kockarnica,tutinjatamovarnavatraodkojesegrua
krvisueusta.
Prirodno je to ovjek, kad stigne po mraku u neki
nepoznativelegrad,teiblistavimsvjetlima.Menenagonvodi
premamranimmjestimagdjetiinuparajuprostakiuzvici,
grubsmijeh,masnepsovkeibesmislenostenjanje..iliponeki
jecaj.Japrotrnemkadzaujemkakonetkojecaizazatorana
prozoru.Nesamo tosamdubokopotresen,negosamestoi
seksualno nadraen. ena koja jeca u mraku veoma esto

287

znaienukojatrailjubav.Kaemsamsebidaenjenejecaje
ubrzo uguiti strastven zagrljaj; ekam da ujem cicanje i
stenjanjekojislijede.
Iduiodkuedokue,odprozoradoprozora,pomalo
senadamda uspaziti enukojasamasebikaelakuno u
razbijenu zrcalu. Kad bih bar jednom ulovio taj posljednji
pogledprijenegotoseutrnesvjetlo!
Diljem cijele zemlje ima odvojenih mjesta gdje se
mukarciienetrzajuibacakajunakamenimposteljama,niz
elaugroznicicuriimznoj,upomuenimurno\imavrcajuim
jalovenadeiosvetnikisnovi...Ponovovidimuduhuonaj
gradi na Peloponezu nad ijom se lukom nadnio gradski
toranj;svejeutonulodubokousanosimtogagadnogmjesta,
kavezaodkamenai eljezakojise ariodsablasnogsvjetla,
kao da su se zapalile same due osuenika na smrt. Ispod
zidina,gdjesusezavravalesvevijugaveuliice,opaziosam
jedanparuvjenomzagrljaju.Ublizinijebioprivezanneki
jarackojijeblaenobrstiogrmlje.Gledaosamihnekovrijeme,
togajarcaitezaneseneljubavnike,pasamseodetaodolje,do
kejagdjejesjedionekistarimorskivukbijelebradeikupao
noge.Njegovpogled,prikovanuzdalekiArgos,bijaepogled
ovjekakojisenadadaeugledatiznatnoruno.
U svojoj samoi, u svome snu o ljubavi ili njenoj
odsutnosti,izgubljeneljudeneprestanonetovuedovodeU
golemojnonojstrujipitavuagonijumuenihljudipriguuje
zapljuskivanjeakinajmanjerjeice.
Umukojemnijeostalonitaosim/apliuknmi\il,,va,
smiruje se. Kotrljajui se s vodama, i/mn i.iu m ilnli savija
krila.

288

Vodezemlje!toizravnavaju,podi/a\.i|iit|iSiVodeza
krtenje!Uzsvjetlo,najtajanstvempilciiicntsvegastvorenog.
Sveprolazisvremenom.Vodeostani
StjecanivrljtifaW>7.BigSur,kuhjnrnita
SADRAJ
Crnoproljee.Svijetseksa
5261

289