ASTRONOMIJA INDIJSKOJ

CIVILIZACIJI
Rad pripremili Ajla Behrem, Ana
Gabri i Bruno Grebenar

SADRAJ

1. to je astronomija?
2. Astronomija u indijskoj civilizaciji
3.
4.
5.
6.
7.

Indijski astronomi
Raunanje vremena
Indijski kalendar
Budunost indijske astronomije
Doprinos globalnoj astronomiji

8. Literatura/izvori

TO JE ASTRONOMIJA?

Rije astronomija dolazi od grkih rijei astron

zvijezda i nemein imenovati.
Prvi astronomi su vjerovatno bili pastiri koji su
promatrajui nono nebo mogli predvidjeti promjenu
godinjih doba
Astronomija prouava zvijezde, planete, komete i
ostala nebeska tijela i jedna je od najstarijih znanosti
uope.
Na samom poetku razvoja astronomija se bavila
dnevnim kretanjem Sunca,kretanjem zvijezda i
Mjeseca, da bi se kasnije bavila i planetama. U
moderno vrijeme astronomija izuava postanak,
prirodu, kretanja nebeskih tijela i njihove interakcije.

ASTRONOMIJA U INDIJSKOJ
CIVILIZACIJI

Kako bismo znali koje je doba, je li mart ili juli, da ne

postoje satovi i kalendari? to je bio izazov s kojim
su se suoile prve civilizacije. Uskoro su otkrili da se
objekti na nebu kreu po pravilnoj putanji i da to
mogu iskoristiti za izradu kalendara. Prema indijskim
bogovima zemlje, zraka i neba svijet je kod starih
Indijaca bio podijeljen na nebo, atmosferu i Zemlju. U
nebu se nalazi Sunce koje je u vezi sa vatrom i
eterom, atmosfera je izmeu neba i Zemlje i u vezi je
sa vodom i vjetrom, a Zemlja je ravna ploa koja je
povezana sa hranom. U Indiji je u jednom periodu
smatrano da je svijet podijeljen na dva dijela, jedan
koji je muki i drugi koji je enski. U svakom sluaju
Zemlja je u centru svijeta, a svijet je po Indijscima
bezonaan i bezgranian koji prolazi kroz cikluse

INDIJSKI ASTRONOMI

Indijci su ekliptiku podijelili na 27 i na 12 dijelova

i svaki dio nazvali po imenima bogova. Poznavali
su i kretanje Sunca i Mjeseca, a Jadnavalki je
uveo ciklus od 95 godina nakon kojeg se
usklauje kretanje Sunca i Mjeseca.
Kretanja planeta kako su vidjeli sa nepokretne
Zemlje tumaili su uvoenjem modela koji je
sadravao epicikle koji e se koristiti u antikoj
Grkoj. Poznavali su pet planeta jo u 3. stoljeu
p.n.e. i nazivali su ih graha: Merkur su nazivali
Buda, Veneru ukra, Mars Mengal, Jupiter Guru,
a Saturn su nazivali ani. Mjesec je imao ime
andra, a Sunce je Surija ili Ravi.

Najvei doprinos indijske astronomije je iz perioda djelovanja

tri astronoma:
Arjabhata (V/VI stoljee), Varahamihir (VI stoljee) i
Brahmagupta (VI/VII stoljee).
Arjabhata za koga se smatra da je roen u drugoj polovini V
stoljea, Kao mladi iao je u kulturni i kolski centar toga
doba na Nalanda univerzitet da studira astronomiju.
Arjabhata je smatrao da je Zemlja okrugla i da se obre oko
svoje osi te da se zbog toga ini da se nebo okree. Smatrao
je da se planete obru oko Sunca.

ahamihira je poznat po ideji gravitacije, tumaei privlano djelovanje Zemlje i

na Zemlji, kao i nebeskih tijela u odreenim poloajima. Indijci su dali Suncu ulo
u nazivali gurutvakaran. Varahamihira se bavio intenzivno astrologijom i sastav
opa. On je znaajan i zbog uvoenja ideje da postoji privlana sila koja uzrokuje
padaju na zemlji a da tijela u svemiru ostaju na svojim pozicijama u svemiru.

Slika 2. Drevni indijski astronomi i istraivai preuzeto sa

www.astronomija.co.rs

Najvaniji indijski astronom iz tog perioda je

Brahmagupta (598-668), koji je u svom uvenom djelu
Brahma-sphuta-siddhanta (628. godine dao staroindijski
astronomski sistem).
U tom djelu govori o pomraenjima Sunca i Mjeseca,
fazama Mjeseca i odreivanju poloaja
planeta. Procijenio je i obim Zemlje (oko 36000 km), a
govorio je i o gravitaciji. U vrijeme kada je pisao tekstove
o astronomiji koristio je algebru za rjeavanje problema
iz astronomije. Bhaskara je bio upravnik observatorije u
Ujjanu (1114-1185) a nastavio je tradiciju Brahmagupte.
Napisao je Siddhantasiromani djelo koje se sastoji od
dva dijela: prvi dio govori o sferi a drugi dio o temi koju
je nazvao Grahaganita to predstvalja vezu matematike i
izuavanja planeta. On je i proraunao vrijeme za koje se
Zemlja obrne oko Sunca s tanou od devet decimalnih
mjesta.

BRAHMAGUPTA (598-668)

Slika 3. Brahmagupta preuzeto sa

RAUNANJE VREMENA

Raunanje vremena je bilo kao i kod ostalih

starih naroda vaan dio astronomije.
Prema najstarijem indijskom kalendaru godina je
lunarna. Godina ima 12 mjeseci od 27 ili 28 dana, a da
bi je uskladili sa 360 dana u odnosu na Sunevu
godinu, koju su zvali savana, svakih 60 mjeseci (taj
period su zvali juga) dodavali su prijestupni mjesec
(adikamasa). Svaka juga (pet godina) sadravala je 62
zvjezdana mjeseca (andramasa). Godina je bila
podijeljena na 3 godinja doba, a u svakom godinjem
dobu po dva perioda. Tako je proljee i ljeto pripadalo
jednom godinjem dobu, kie i jesen drugom, a zima i
rosno doba treem godinjem dobu.

Indijci su za raunanje dnevnog vremena koristili sunane satove, a najpoznatiji je

Jaipur u Jantar Mantaru sagraen 1726. godine.
Jaipur je sunani sat koji se sastoji od divovskog trokutastog gnomona ija je
hipotenuza paralelna sa zemljinom osi, dok su s njegove obje strane dvije etvrtine
kruga koje su paralelne s poloajem ekvatora. Kasnije se ovaj izraz ustalio za sve
indijske astronomske mjerne graevine. One su najprije sluile za ispunjavanje
asronomskih tablica, i za predvianje kretanja sunca, mjeseca i planeta[1], ali su
imali i vjersko znaenje jer su drevni indijski astronomi bili majstori vedskih vjetina
astronomije i astrologije.
Opservatorij Jantar Mantar u Jaipuru se sastoji od 14 velikih geometrijskih graevina
za mjerenje vremena, predvianje pomraina, praenje poloaja zvijezda pri
zemljinoj rotaciji oko sunca, uzdizanje i silazak planeta, te odreivanje udaljenosti
nebeskih tijela i pripadajuih tablica (efemeride). Svi su izgraeni od lokalnog
kamena i svaki ima astronomske mjere koje su oznaene na mramoru unutra, a
njihove bronane ploe su od izvanredne preciznosti. Njihova velika veliina je
poveala njihovu preciznost, te tako sunani sat mjeri vrijeme do dvije sekunde
preciznosti.

Najvei od njih je Samrat Yantra ("Vrhovni instrument"), 27 metara

visok sunani sat ija sjena tono ocrtava doba dana. Njegova
hipotenuza ima kut od 27, to je jedna od koordinata Jaipura. Mala
kupola na njegovom vrhu je hinduistika chhatri (tornji) koji je
sluio za najavu pomraina i dolazak monsuna.
Danas je Jantar Mantra vodea turistika atrakcija Jaipura, ali se
njegove graevine-instrumenti jo uvijek koriste kako bi se npr.
predvidjelo vrijeme za lokalne farmere, ili za neke lekcije studenatima
astronomije i vedske astrologije.
Vano je napomenuti da je kompleks Jantar Mantra 2010. godine
uvrten u UNESCO-vu listu mjestas vjetske batine

Slike 4. i 5. Panorama Jaipura preuzeto sa

http://www.crystalinks.com/indiastronomy.html

INDIJSKI KALENDAR U ODNOSU

PREMA GREGORIJANSKOM KALENDARU

Slika 6. preuzeta sa
http://www.astronomija.co.rs/

BUDUNOST INDIJSKE
ASTRONOMIJE

Indijska svemirska agencija (ISRO) planira smjestiti orbiter teak 1350 kg u vrlo
izduenu eliptinu putanju oko Marsa. U najblioj taki on e od Crvenog planeta
biti udaljen oko 500 km, a u najdaljoj oko 80.000. Cijela misija trebala bi kotati 70
milijuna dolara, a Mangalayaan, opremljen s pet instrumenata ponijet e raketa
PSLV-XL.
Ureaji poput kamere, spektrometra i fotometra, meu ostalim e traiti metan koji je
mogui znak da je Mars svojevremeno imao ivot, istraivat e vanjske dijelove
atmosfere i tragati za vodikom i deuterijem.
Kina i Indija su se pridruile kao partneri u projektu trideset metarskog teleskopa
(Thirty Meter Telescope) na vrhu vulkana Mauna Kea na Havajima.
Trideset metarski teleskop je segmentiranog primarnog ogledala, sa duinom oko 30
metara. Sakupljat e devet puta vie svijetlosti od najveeg teleskopa koji se danas
koristi i davati e tri puta otriju sliku. Teleskop, poznat kao TMT, moi e
posmatrati planete koji krue oko drugih zvijezda i omoguiti e astronomima da
gledaju kako se zvijezde formiraju. Takoer bi trebao pomoi naunicima da vide
oko 13 milijardi svjetlosnih godina daleko, u rani period nastanka Svemira.

Slike 7. i
8.Teleskop TMT
preuzeto sa
www.astronomija
.co.rs

DOPRINOS GLOBALNOJ
ASTRONOMIJI

U ovoj prezentaciji vidi se da su se indijci oduvijek bavili i

voljeli baviti matematikom, fizikom i samim tim i
astronomijom stoga njihova istraivanja imaju veliki
doprinos globalnoj astronomiji.
Dokazi za to su na drevnim sunanim satovima, gnomonima,
ali i u Vedama koje sadravaju brojne tajne o Suncu, Zemlji,
Mjesecu i zvijezdama.
Isto tako, indijska astronomija se do dan danas nije prestala
razvijati pa smo sada svjedoci velikog razvoja moderne
indijske astronomije to dokazuje veliki teleskop TMT,
slanje orbitera na mars, put na mjesec.
Sve ovo nam govori da je doprinos Indijske astronomije
globalnoj iznimno velika i da astronomija kakva je danas ne
bi bila ista da nije bilo drevnih, ali i suvremenih indijskih
istraivanja.

LITERATURA/IZVORI

Hadibegovi, Z., Muji, N., Mindoljevi, V. (2009):

Astronomija (prirunik za nastavnike i studente) Sarajevo
Crawford, J.B. (1998): The Universe Time-life education,
INC USA
www.astronomija.co.rs
www.crystalinks.com