Karolinka renesansa

Izvor: Britannica, Ilustrirana povijest svijeta

Temelj karolinke kulture je kasnorimska antika koju Karlo nastavlja smatrajui se
pravnim batinikom rimskih careva.
Karlo Veliki je predstaljen kao zaetnik srednjovjekovne kulturne renesanse. On
promovira crkvenu i obrazovnu reformu nakon to je uvidio da su njegovi podanici
loe poznavali gramatiku latinskog jezika (u meuvremenu se latinski jezik
barbarizovao). Osniva se novo kulturno i dravno sredite: Ahen (Aachen). On
tamo poziva strane strunjake kako bi se sprovela obrazovna reforma. Tada na
njegov dvor zaista dolaze ljudi iz anglo-saksonskog podruja, kao i iz podruja
dananje panije koja je tada islamizirana, te su neki kranski uenjaci pobjegli,
zatim iz Italije (dominiraju gramatiari i komiari) i iz Irske. Karlov dvorska kola
dobija naziv Akademija. Osniva se i biblioteka kako bi se sakupio to vei broj
dijela (zbog znaaja koji su stari manuskripti imali za obrazovanje i kulturnu
reformu uope). Organizovano je prepisivanje djela; svaka kola je morala imati
skriptoriji. Alkuin (voa turske samostanske kole) je osnovao kolu kaligrafije
gdje nastaje Karolinka minuskula, ija je prednost bila to je zauzimala manje
prostora na papiru/pergameni. Drugi znaajni znanastvenici su: Angilbert,
Einhart i Teodulf.
Malo je bilo kulturnih centara u Franakoj dravi, a meu njima su: Lyon, SaintMartin-de-Tours, Saint Riquier. Ni jedan od ovih se ne moe porediti s znaajem
Aachena. Raspad Karolinkog carstva je zaustavio razvoj renesanse, a njeni
rezultati se vide u kasnijim generacijama.
Najstariji pisani spomenci su glosari ili glose koje nastaju polovinom 8. stoljea.
Rije je o zbrkama latinskih rijei protumaenih njemkim jezikom. Razlikujemo
dva roda knjievnosti: pogansko pjesnitvo (dotad se usmeno prenosilo) i
novonastalo kransko pjesnitvo. Prvom rodu pripadaju: ep o Beowulfu, Pjesma o
Hildebrandu i Merseburke gatalice. U drugi rod, izmeu ostalog ubrajamo:
Wessobrunnensku molitvu (opisuje stvaranje svijeta) i Muspili (znai smak svijeta).
Takoe se, u zapadnom dijelu karolinkog cartsva, oblikuje knjienost na
francuskom jeziku.
U arhitekturi ponovo dominira gradnja kamenom u crkvenom i svjetovnom
graditeljstvu sjeverno od Alpa. Primjenjuju se antiki ornamentalni oblii kao to su
akantov ures i korintski kapitel. Umjetnost je bila inspirisana drugim kulturnim
podrujima kao to su:

Rim, Mala Azija, sjeverna Afrika i Sirija, Irska i kotska. Libri Carolini su temelj
likovnih umjetnosti. Crkveno graditeljstvo se nastavlja (na dva glavna tipa rimske
arhitekture) na centralnu graevinu i na baziliku. Najznaajnija centralna graevina
je dvorska kapela u Ahenu (izgraena: 796-805, carski graditelj: Odo iz Metza), po
uzoru na San Vitale u Ravenni (dvorska kapela bizantskog cara Justinijana). U
kasnijem periodu su izvrene nadogradnje te je prvobitno oblik izmjenjen. Tip
bazilike se gradi po uzoru na rimsku gradsku baziliku iz doba Konstantina Velikog.
Jedan od ranijih primjera je elika bazilika u Fuldi okrenuta rema zapadu (ona je bila
izgraena po uzoru na staru crkvu Sv. Petra). Kasnije se crkve orijentiraju prema
istoku. Karakteristino je da crkvene graevine nemaju svoda, ve su zidovi
uzdunog broda bez stupova. Najznaajnije dostignue u graditeljstvu je gradnja
dvojnog kora. Grade se kripte i samostani.
Gradnja carskih dvoraca je takoe znaajna. Obzirom da car nije moao upravljati
carstvom iz jednog stalnog sjedita, on nareuje izgradnju carskih dvoraca (Pfalz)
na vie stratekih mjesta. Ovi dvorci podrazumjevaju: stambenu palatu, dvorsku
kapelu, eliki odbrambeni i promatraki toranj i okolni tvravski zid s prostorijama
za straare i vjnu pratnju vladara.
Najznaajnije ostvarenje karolinke umjetnosti su ilumincije (oslikavanje knjiga).
Njeguje se u dvorskim i samostanskim kolama. Uzor (oni su izgubljeni) su
starokranske i kasnoantike ilustrirane knjige. Znaajno je plono i slojevito
prikazivanje svega to je prostorno kao i prikazivanje dogaaja u uzronoposljedinom redoslijedu i isticanje naturalistikih oblika i gesta. Izrazito se
nagjaava fizionomija i pojaano je znaenje personifikacija. Najznaajnije knjige
su sadrile tekstove religijoznog karaktera, te su bile veoma vrijedne (iz duhobnoh i
materijalnih /Iluminacija/ razloga), pa su zbog toga uvezane vrijednim materijalima
kao to su bjelokost ukraenom s draguljima i zlatnom reljefu. Takve knjige su
naruivali carevi.
Monumentalne zidne slike gotov se nisu ouvale. Najznaajniji primjerak nalazimo
u Mstairu u Graubndenu (u crkvi koju je Karlo Veliki utemeljio). Prikazani
ciklusi Davidovog i Isusovog ivota, kao i spizode apostolskog djelovanja. U
karolinkoj umjetnosti nije dolo do znaajnog razvoja plastike (osim radova u
bjelokosti i zlatarskog umjea, to vie spada u primjenjenu umjetnost).
Uticaj renesanse izvan Carstva:
U kraljevstvu Wessexa (Velika Britanija), kralj Alfred (doao na vlast 871), pod
uticajem Karolinke renesanse pokuava imitirati djelovanje Karla Velikog na
kulturu, obrazovanje i nauku. On zove sveenike s Kontinenta, posebno iz SaintBertina, kako bi porenuo kultnurnu reformu. Na njegov dvor dolaze takoe
engleski plemii i sveenstvo. Tada su prevedene knjige s latinskog na engleski

jezik kako bi ih mladi mogli (djeca aristoktrata) razumjeti. Ovu politiku nastavljaju
njegovi nasljednici i postepeno se iti na ostatak otoka. U samostanima
(Canterbury, York i Winchester) mladi sveenici obnavljaju vjerske i sekularne
nauke.
U nemakom govornom podruju znaajne naune obnove se dogaaju u Corveyu i
Gandersheimu. Nauka se najvie zasniva na gramatici i djelima klasinih autora.
Izvor: Le Goff Srednjovjekovna civilizacija
Prema Le Goffu karolinka renesanska predstavlja niz malih renesansi koje su se
dogodile u Corbieu, Sv Martinu iz Tursa (Saint-Martin-de-Tours), Sv. Gallu, Fuldi,
Bobbiu, Yorku, Paviji i Rimu. To je blistava i povrnska pojava (reforma) koja je
odgovaralamalom broju ljudi (aristokratiji). Glavni cilj je poboljati laike i
crkvene kadrove karolike drave. Ali istovremeno je ova reforma znaajna kao
utemeljitelj intelektualnog i umjetnikog aparata zapadne Evrope. Izvorna djela
uvode novi sloj znanja (ispravljeni i dotjerani rukopisi starih autora).
Alkuin predstavlja kariku u dovravanju progrma slobodnih umjea. Harban Maur
(duhovni sin Alkuina), opat Fulde i nadbiskup Mainza uitelj Germanije,
sastavljaju enciklopediju De universo i raspravu iz pedagogije De institucione
clericorum. Ova djela e predstavljati temelj svih biblioteka sednjovjekovnih
redovnika uz djela Kasiodora i Izidora. Karolinki autori su izgradili sloj duhovnih
autoriteta. Ostvarenja renesanse su manja od njenih elja i pretenzija, ona je
svijetu srednjovjekovlja prenijela spasonosne strasti: sklonost ka vrsnoi,
ispravljanju tekstova, humanistikoj kulturi (ioako oskudnoj) i ideja da je
obrazovanje jedna od temeljnih zadaa i osnova moi drave i vladara.
Tada je javljaju i umjetnika remekdjela kao to su minijaturi na kojma se opet
javlja realizam, sloboda poteza i procvat boja.