Piem ti pricu...

Jednoga dana u malom sunanom vrtu uo se tihi razgovor. Ova nova crvena
haljinica tako mi lijepo pristaje i jedva ekam da razveselim djeicu te se pojavim u
neijoj zdjelici, sa ili bez kreme, sa ili bez sladoleda... jer ja sam zdrava, a i djeca me
jedu da bi bila zdrava! hvalila se jagodica Mica gospoi Salati u susjednoj gredici.
Zelena salata bila je neto starija i ekala je dan kada e zasjati u zdjeli prelivena
najboljim uljima i octom, u drutvu kapule i ostalih zaina. Vrt je bio prilino aren od
jagoda, kupina, blitve, salate i rajica. Sunce je obasjavalo njihove listie i plodove, a
oni su neprestano avrljali, poneki su se i pretjerano hvalili...Veer se poela
sputati, a iz vrta stizala je burna prepirka. Na kraju, ipak, zajedno su zakljuili za
djecu, a i one malo starije zdravo je i treba jesti redovito voe i povre u zdjelici, u
kaici, na tanjuriu, u manetrici... U zdjelici, u kaici, na tanjuriu, u manetrici...,
odzvanjali su glasii jo dugo u no...
Voce i pOvrCE
Na kraju ume, u malom jezeru, plivala je mama patka i ponosno pokazivala svoja tri
prekrasna paia. Kva, kva, kva! oglaavala se sretna mama, pazei da joj koji
pai ne zaostane. Na panju pokraj jezera sjedio je cvrak, pravi glazbenik. Sve
ivotinje su voljele sluati njegovu glazbu. Mali pu eznutljivo je gledao cvrka, a
misli su mu bile daleko... Kuica mu je bila koji put zaista preteka. Bilo je puno
leptira s lijepim arenim krilima, koji su provodili vrijeme letei od cvijeta do cvijeta i
igrajui se skrivaa. Malo lane trkaralo je za svojom mamom i otkrivalo bezbroj
uda ume. Odjednom se uo pucanj. to je to? zapitae se mali stanovnici ume.
Odrasli su znali to to znai i brzo su se sklanjali dozivajui svoje mlade. Samo
mama patka nije mogla pobjei. Leala je na obali jezera i jaukala. Bila je ranjena i
zabrinuta za svoje paie. Pomalo su se svi okupili oko nje i nastojali joj pomoi.
Ptiice su nosile ljekovito bilje, leptiri su ju hladili svojim arenim krilima, a malo lane
i njegova mama su joj satima njegovali ranu. Cvrak je neumorno svirao kako bi joj
odagnao bol. I udo se dogodilo! Ljubav svih stanovnika ume bila je toliko jaka da je
mama patka ve sutradan bila spremna svoje paie odvesti na drugi kraj jezera.
MamA Patka
Duga
Bio je topao ljetni dan. Marko se igrao loptom u dvoritu kad se najednom nad
gradom izlio jak pljusak. Marko otri u kuu i stane pokraj prozora promatrati kiu.
Kako je brzo doao, tako je pljusak ubrzo i prestao. Na nebu se pojavi predivan
viebojni luk. Kako je divan! Djede, djede, kako nastaje duga? upita Marko. Hmhm... duga nastaje kad zrake suneve svjetlosti prolaze i obasjavaju kapljice vode
rasprene u zraku, odgovori djed. A sada brzo uzmi svoje bojice i nacrtaj, ree
Marku. Marko poslua i na bijelom listu papira poe nizati divne ute, zelene,
ljubiaste, naranaste i plave lukove. Brzo je umakao kist u vodene bojice, a na

papiru se jedna boja prelijevala u drugu. Bila je to najljepa duga. Marko veselo otri
djedu da mu se pohvali i daruje mu svoju dugu.

ZidIc
Kia i vjetar razbacali su lie po mostu na (rijeci) Rjeini. Na zelenoj tratini uz most
tu i tamo koji areni list ini se namjerno pao za ukras. Nagnem se nad ogradu.
Rjeina velika, mutna. Valovi se igraju, ali meni se ine straljivi. Ispod mosta je uski
zidi i na njemu sjede dvije makice. Stisle se jedna uz drugu i ne miu se. Kako su
tamo dospjele? Zato? Gledaju ispod sebe onu veliku mutnu vodu kako hui i boje se
napraviti korak. Jesu li traile neto za jelo ili su dole malo popriati kao i ovi ljudi
ovdje na mostu? Jadne makice, ne mogu ni tamo ni ovamo. Automobili jure i
stvaraju buku, ljudi urnim koracima lupkaju iznad njihovih glava, Rjeina umi, a
one ekaju nae dvije tople ruke koje e im pruiti sigurno utoite.

PutovANJe U KanAdu
U kutu sobe, na podu, miruje stari koveg. Nakon mnogih putovanja zasluio je
odmor. U njemu je nekoliko knjiga, malo uspomena i dvije lutke. Jednog dana
ugledala sam plianog medu kako se uvlai u koveg te ga upitala: Kamo si poao
medo? Zar moda putuje? Da, putujem, veselo e medo. Sam sam i alostan.
Dosadno mi je tu. Obeala si da e se tvoj David igrati sa mnom, ali njega nema pa
sam odluio otii k njemu u Kanadu. Je li to daleko? upita radoznalo. Uh, Medo,
jako daleko. Previe bi se umorio. Strpi se jo malo pa e ljeto i David e sigurno
doi. Samo... on voli loptu i kupanje pa se nee s tobom puno stii igrati. Mogu se
ja ii kupati s Davidom? Bilo mi je ao, ali morala sam mu rei. Ti se ne moe
kupati, ti si sav platneni i jako bi se smoio. Ah, dobro, onda mi napravi nekog
prijatelja kako si obeala... neku macu ili zeku! Ve sam ih napravila! Stigli su! Vidi,
tko to jo dolazi!? Doletjela je bubamara, nee vie biti sam! Ba lijepo da nas
ima toliko! Medo je bio sretan. I, medo, ove godine s Davidom dolazi i njegov mali
brat za kojeg pouzdano znam da jako voli i medu i zeku i macu... Hura!!! Ve se
sada radujem ljetu, veselo zakljui medo, i da zna, odustajem od putovanja! 7
Tko idE U etnju?
U hodniku je veliki ormar umjesto vrata i ima zrcalo. Svaki put kad proem,
pogledam se i nasmijem, tako mi je ljepe. Danas mi se uinilo da ujem neki
razgovor. Malo zastanem, oslunem, kao da netko razgovara, netko se i ljuti. Otvorim
vrata kad... do juer uredno sloene cipele na dnu ormara, sada su izvrnute, svaka
na svoju stranu. Jedna se popela na policu iznad, druga se skrila iza kaputa, neke su
se zacrvenjele, a neke problijedjele, prepiru se. uta gumena izma digla nos i vie:
Mi elimo danas ii u etnju!!! Bijele tenisice odgovaraju: Ne, ne moete. Danas

je sunano, a vi idete samo po kii. Znai, ostajete u ormaru. A tko onda ide
danas? Sad, ujutro, idu zelene sandale, a poslijepodne mi, tenisice, idemo s Vitom
na tenis ili nogomet. Tko e jo ii s vama? One male hlae i majica s kratkim
rukavima to ju Vito bude izabrao!. Dobro, dobro neka vam bude. Kada emo mi ii
i tko e ii s nama? Kada se ujutro probudite, pogledajte kroz prozor. Ako vidite da
pada kia i da je hladno, onda stanite u red, lijepo zamolite duge hlae i sivu majicu
da idu s vama... I kamo emo ii?
E, to ne znam. Tamo gdje Vito i njegova mama odlue! to e te vi raditi za to
vrijeme? Oh, mi emo pospremati ormar, poslagat emo u red ostale cipele i
ekati lijepo vrijeme. Kako e te znati da ste vi na redu? Znat e jer Vito uvijek
izabere prave cipele, iako katkad mora posluati i mamu ili tatu. A sada prestanite
priati i ekajte Vita! Odjednom je nastala tiina. Znala sam da su nestrpljivi pa sam
pourila po Vita i nasmijala sam se, jer tako je ljepe!
Suncev zraCak
Sunce se jutros rano probudilo, provirilo je ispod oblaka, popelo se na vrh brda i
otada je divan pogled na cijeli grad. Kako bi bolje vidjelo, sunce je moralo pozvati
svoje male pomagae zrake i njihovog brata zraka. Evo nas, stiemo, samo da se
umijemo. Zraak jo spava, juer se puno igrao pa se umorio, pusti ga jo malo.
Dobro, moe jo malo odspavati, progunalo je sunce, a vi zrake, svaka na svoj
posao. Obasjajte grad, budite ljude! Zrake su to rado uinile, smijui se i
poskakujui s grane na granu, pa na krov, pa na prozor. Ubrzo im se pridruio
zraak, jer on danas ima poseban zadatak probuditi jednog djeaka. Ali, gdje je on?
Kako e ga nai u tako velikom gradu? Trai plavu kuuuu..., zahihotale su zrake i
poletjele u visinu. Evo kue, proape zraak. Popet u se na terasu, pa kroz
prozor ui u sobu. Evo me! Uspio sam! Vidim ga kako spava, tako je siuan i miran,
malo u ga taknuti po kosi, evo, ve se mekolji. A sad malo po nosiu, po licu
taaako! Skoi zraak na ogradu krevetia i eka. Djeak otvori oi, smije se, prua
ruice u visinu. Zraak mu skoi na jednu ruku pa na drugu. Ian se nasmije glasno,
htjede uhvatiti zraak..., ali zraak skoi na jastuk, na pokriva, popne se na stoli
pa na svjetiljku, onda opet na nosi. Ian se sve glasnije smijao i eto, probudio je i
sestricu Maru koja je taj dan imala nastavu poslijepodne... Otrao je u kupaonicu,
kasnije se odjenuo, a u kuhinji ga je ekala mama s dorukom. Uzeo je torbu i
krenuo u kolu. Zraak se zadovoljno nasmijei, obavio je vaan zadatak. Skoknut e
sad u susjedstvo probuditi drugu djecu. 10
Ovo je prica o meni...
Pui Ljenivko prole godine pobijedio je u najsporijem tranju. Natjecanje je trajalo
od ponedjeljka do subote. Dobio je i nagradu veliku glavicu salate. Jutros je
alostan. uo je kako djeak iz plave kue organizira natjecanje, ali u brzom tranju.
Poetak je za tri dana, a kako da on stigne? Dosjetio se. Uredio je svoju kuicu i
odmah krenuo na put. Treba stii na vrijeme. urio je, urio preko vrtova, parkova,

malo je grickao salatu, malo kupus, a katkad i spavao. Budilo ga je sunce, a kuica
titila od kie. Ujutro, treeg dana, vidio ga kos koji je sjedio visoko na grani stabla.
Pjevao je, uivao je kupajui se u rosi i mislio kako je ivot lijep. Gle puia kako
samo uri! Zar se neto dogodilo? Da nisi bolestan pa uri lijeniku? Pui sav
zadihan odgovori: Ma ne! urim na natjecanje pueva u brzom hodanju. Moram
stii na vrijeme. Kos je znatieljan: to, natjecanje? U vrtu kraj plave kue? Tamo
gdje stanuje veseli plavi djeak? Upravo tamo, alosno e pu, ali meni se ini
da sam zaboravio put do kue, bojim se da neu stii. Kos se uozbiljio. Na pravom
si putu. Jo malo pouri do onog stabla, tada skreni desno i eto plave kue. Ajde,
zdravo i sretno puiu! Mahne krilom na pozdrav i nestane meu liem. Pui je
stigao u sumrak. Sav sretan rekao je sam sebi: Bravo Ljenivko, tri dana brzog hoda!
Znai, mogu se prijaviti na natjecanje.
Na vratima se pojavi djeak i ree: Zdravo puiu, ja sam Vian, drago mi je da si
stigao na vrijeme. Odmori se sada u mojoj sobi, a sutra ujutro se opet vidimo.
Hvala, odgovori pui. Ja u radije prespavati u svojoj kuici, pokraj onog plota u
tvome vrtu. Dobro, nasmije se Vian, laku no i pazi da ne zakasni na poetak
utrke. Ja sad idem doekati druge pueve koji e stii jo danas. Laku no,
proape Ljenivko pa zijevajui jedva odvue svoju kuicu blizu plota. Ugodno se
namjesti, zatvori vrata kuice, protegne se i zaspi. Drugoga dana, kada su ve svi
bili na startu, Vian ga je poao traiti. Ali pui je, uukan u lie, spavao dugo,
dugo i prespavao utrku! Na licu mu je bio veliki osmijeh jer je, zamislite samo,
sanjao kako je prvi na cilj stigao ba on Ljenivko.
Morski jEic
Rano je jutro. Sunce se okupalo u moru, a njegove se zrake veselo igraju na povrini.
U tiini morskih dubina bude se male crne loptice, ljupke, ali bodljikave, jeii. Iza
velikoga bijeloga kamena stisla su se tri bodljikava brata. Oslukujem njihov
razgovor. Jeste zadovoljni to sam vas doveo ovdje? Pogledajte kako je more isto i
toplo, ree najvei. O da, i nismo sami, pogledaj koliko jeeva ima u ovoj uvali.
Najmanji se alio: A meni je dosadno, idemo na onu plau gdje su djeca, ujem
njihov smijeh i poigrao bih se s njima. Ne, ne smijemo tamo, vidi kako smo
opasni, djeca bi nas dotakla rukom ili nogom i ubola se, bilo bi velikog plaa. Ja bih
se samo malo pribliio, ostat u u dubokoj vodi tako da ne mogu do mene. Sluajte
ovo! kae jedan od njih. uo sam juer jednu baku. Pria da e drugo ljeto doi
ovamo na kupanje njezina dva unuka. Dolaze izdaleka. Najmanji se radovao: Ja u
rairiti svoje bodlje i pravit u se jako ljut! Zato e rairiti bodlje i praviti se ljut?
Zato da mi se ne priblie, da se ne ubodu. Drugi je bio razumniji: Ja u se
dogovoriti s ribicama i puiima da ih doekamo. Napravit emo malu priredbu.
Ribice e plesati, puii e pokazivati svoje srebrne kuice, a rakovi e trkarati
ispod kamenja. Molit emo sunce da nas jo vie obasja i da bude sve jo ljepe!
Sunce im je kratko namignulo uz obeanje da e sigurno i drugo ljeto biti ovdje. A
onda se skrilo iza oblaka da se odmori. 13

BubaMara
Marko je s mamom iziao u vrt igrati se i upoznati stanovnike vrta. Moda vidi
vjevericu ili barem neku ptiicu. Na maminom cvijetu ugledao je crvenu bubicu. Na
krilima je imala crne tokice. Na drugom cvijetu ugledao je istu takvu, samo utu.
Trkarale su po cvijetu gore-dolje i neto traile. Marko ih je znatieljno promatrao i
upitao: Kako se vi zovete? to radite u mojem vrtu? Tko vam je nacrtao te tokice?
Gdje stanujete? Hej, hej, ekaj, polako, ne moemo odgovoriti na sva pitanja
odjednom. Prvo, zovemo se bubamare. Ti si sigurno Marko. ule smo za tebe, priao
je jei kako te je upoznao. U tvom smo vrtu jer ima puno cvijea, a mi traimo neto
za jelo. Na veer, kad se umorimo, potraimo najljepi cvijet i u njegovim laticama
spavamo. A tko nam je nacrtao tokice? Paaaa, ba i ne znamo, moda muice,
moda pui, moda vrapi, sunce, oblak... Moda nam ih kia ispere pa ih vie
nee biti. to ti misli? Bili onda bile ljepe? Ne, ne, kae Marko, ovako ste
ljepe. Mogu jednu uzeti u ruku? Crvena bubamara se ponudila: Evo uzmi mene,
samo budi njean da mi ne slomi koje krilo, onda ne bih mogla letjeti. Stavi me na
dlan i gledaj kako u poletjeti. Zaeli mi sretan put, a ja u i sutra doi da te
pozdravim. Kako je uzbudljivo u vrtu, pomislio je Marko i utnuo loptu tati.
Leptir
Na livadi punoj arenog cvijea igraju se leptiri. Raznobojnih arenih krila i ne vide se
meu cvijeem. U travi sjedi Goga, kraljica livade. Ivanice, tratinice se uhvatile u
kolo pa joj napravile vijenac na glavi. Bubamara neto apue. Plavi zvonii
neumorno zvone, ekaju cvrka s violinom pa da zapone koncert. Kada je meu njih
doleprao bijeli leptiri, svi su ga zadivljeno promatrali. Na krilima je imao samo po
jednu crnu toku. Kako je malen, kako je lijep, od kuda je doao, kako se zove?
pitanja sa svih strana. Zovem se kupusar, uljudno se predstavi leptiri, a doao
sam iz vrta pokraj zelene kue. uo sam da ete imati koncert i da lijepo svirate.
Doao sam vas uti i veseliti se zajedno s vama. Da, imat emo koncert! Zato si ti
tako bijel? Oh, zato to ivim u kupusu, a njega jedu djeaci i djevojice pa moram
biti ist, odgovori kupusar. Luka je s mlaim bratom iziao iz kue. Sjeli su na klupu.
Tiina se mogla rezati poput roendanske torte kad je cvrak uz pratnju plavih
zvonia zapoeo svoju Odu radosti. Koncert je trajao do dugo u no. Spustio se
mrak, a leptir kupusar je pozdravljajui sve nazone, a posebno cvrka i kraljicu
Gogu, odleprao kako bi pronaao sebi neto za veeru.
Kako su muice upoznalE Frana
Mama, gledaj kako letim!!! Vidi mene tata, gdje sam visoko!!! Vidi mama, vidi
tata, ulo se sa svih strana. Roj muica se igrao u zraku, izvodio razne plesove i
akrobacije. Jedna je rekla: Jeste li znale da u plavoj kui odnedavno ivi maleni
djeak? Hajdemo mu u goste da ga upoznamo! Kako emo ui? On nas ne pozna
pa nam nee otvoriti vrata! A mi emo ui kroz prozor. Znam da e mu biti drago.
Poletjele su. Uletjele su kroz otvoreni prozor i okupile se oko djeakove glave.

Jednoglasno su uzviknule: Mi smo muice. A kako se ti zove? Ja sam Fran, a ovo

je moj mali brat Adrian. Hoe se igrati s nama? Plesati ili letjeti? Fran se
nasmijao: ao mi je, ali ja ne mogu letjeti, no rado u potrati za vama do vrata.
Tamo u vam pokazati svoju loptu, rekete za tenis i bicikl. Samo budite tihe da ne
probudimo Adriana. Prestraio bi se jer vas ima tako puno. Muice su veselo
odleprale, sretne to su nale novog prijatelja za igru.
SunCanica
Proljee je. Svakoga dana kia mami gljive da provire svojim glavicama ispod lia i
pokau svoje eirie. Mala sunanica ima neugledan smei eir pa nee izii.
Srami se. Uzalud ju mama nagovara. Kad se umom prouo glas o dva vesela
djeaka iz plave kue, odluila je izii i proetati do njih kako bi ih upoznala. Mama ju
je upozoravala da je to daleko za nju jer je mala, kia e ubrzo prestati pa joj nee
biti ugodno, ali nije ju sluala. Nadala se da nikomu nee smetati njezin smei
eiri, a ona e se veseliti dok djeaci budu trali oko nje. Mahnula je svojim
prijateljicama i nestala. Je li se sunanica ipak sakrila pod lie ili negdje zalutala
putem, to nitko ne zna. Ali, nismo ju vidjeli. Pa ni Luka koji se svakoga dana igrao u
vrtu. Ba mi je ao, rekao je, opet emo morati ekati drugo proljee.
Sastanak u vrtu
U vrtu, iza plave kue, ivio je stari krt i njegova krtica. Svi, u miru i tiini jer u plavoj
kui nije bilo djece. Katkad bi samo stari krt izvirio iz zemlje upitati vrapca ili
vjevericu to ima novog u vrtu. Iznenadio se kada je zauo galamu i osjetio kako se
zemlja nad njima trese. Brzo je izvirio upitati to se to dogaa, ali nikoga nije vidio u
blizini. I vrapi i vjeverica sakrili su se visoko na grani bora. Znatieljno su
promatrali nove stanare u plavoj kui. Obradovali su se malom razigranom djeaku i
njegovoj jo manjoj sestrici. Nadali su se da e ovo ljeto biti veselije ivjeti u vrtu. Bit
e smijeha, igre, lopte. Samo... djeak sigurno ne zna tko sve jo u vrtu ivi pa bi
nekog mogao i povrijediti. Zato su odluili pozvati krta i krticu, leptire, gusjenice,
bubamare, pele, muice, pueve, pa i maka koji samo katkad svrati. urno se
moraju dogovoriti o tome tko e prvi ii u posjet djeaku i djevojici da se upoznaju.
Sastali su se pokraj ulaza u krtinjak. Krtica Kreo je bio najstariji i prvi je rekao:
Sretan sam to smo dobili nove susjede, a najvie se veselim djeci. Star sam, teko
se kreem pa molim da netko drugi ode do njih. A kad zatopli i budu se igrali u vrtu,
ja u proviriti da ih upoznam. Ti ga, vrapiu, zamoli da pazi kad vozi bicikl da ne
upadne u moj stan. Ni ja ne mogu odmah ii u posjet, alio se vrabac. Cijele sam
zime gladovao, jedva sam pronaao koje zrno. Sada se moram najprije najesti slatkih
bobica dolje kod potoka. A ako mi djeak baci koju mrvicu, mogli bismo se upoznati.
Vjeverica se srameljivo ispriavala: Jako sam plaljiva, dok ga ne upoznam, drat
u se po strani. Ako i meni da koju sjemenku, moda doem malo blie. Leptiri su
bili nestani i razigrani pa nisu sluali razgovor, a bubamara je rekla: Moram
najprije vidjeti je li djevojica lijepa kao ja. Kada im se pribliim, dopustit u da me

uzmu na dlan... Tako emo se i upoznati. uo se hihot muica: Nije nas briga kakvi
su djeak i djevojica. Mi se ne bojimo jer nas je puno. Plesat emo oko njihove
glave, dirnut njegov nosi, gledat kako jede jabuku, ha, ha, ha, neka nas samo proba
potjerati!!! Bubamara je upoznala djevojicu Maru i odmah se s njom sprijateljila.
Njezin brat Jakov svoj kolai podijelio je s vrapiima, donosio im mrvice, a to se
tie ostalih stanovnika vrta ubrzo su postali nerazdvojni prijatelji.
Sunce se sakrilo. Vrijeme je da oblaci pokau svoju snagu. Poredali se jedan do
drugog, veliki-najstariji, pa manji i manji. Bijeli, sivi, crni. Njih je najvie. Spustili se
nisko do nas i prijete nam: uvajte se, brzo pripremite kiobrane, kabanice i izme.
Bjeite, bjeite u kuu. Spremamo vam iznenaenje! Tada je dojurio i vjetar pa se
razvikao: Uh, to u jadan?! Morao bih i ja pouriti kui, a izgubio sam se. Rado bih i
vidio to iznenaenje, ali me je strah. Ipak u pouriti svojoj mami. Teta Mila se
takoer rastrala oko kue: Bako, spremi cvijee. Ono na terasi da ga kia ne smoi!
Pouri zatvoriti sve prozore. Ja idem zatvoriti podrum. Ujutro sam se kupala i
sunala, a sad kia. Pa to ako i padne. Zemlja je edna i sve e popiti. Jo nisam
vjerovala kad sam ula tup-tup, tuptuptuptup, pa sve jae i ee. Velike kapi
skakale su ispred mene, po meni. Kia mi je ispriala priu. Dugo me nije bilo kod
vas. Zemlja i cvijee me eljno ekaju. A ti? Raduje se, hoe se igrati sa mnom ili
e pobjei u kuu? Imate novi put kao stvoren za moju zabavu i igru. Kada sve moje
kapi stignu i padnu na tlo, napravit emo rijeku i spustiti se po putu sve do mora. Al'
e biti veselo. Ne vjerujete? Samo gledaj, sve to nam se nae na putu, ponijet emo
sa sobom... Znatieljno sam otila do prozora, odkrinula ga, i imala to vidjeti.
Voda juri u potocima niz put nosei sobom lie od smokve, papirie i kamenie.
Smije se i veseli, udara u kuu pa se vraa na put. Potoi sa strane vie: I ja bih s
vama. ekajte me! Projurila je ispod prozora i nestala u vrtu. Jedna je napila ednu
zemlju, a druga je odjurila glavnom cestom sve do mora. Potoii i bujice sa svih
strana pridruili su se gurajui se da prvi stignu. A toplo more ih je radosno
doekalo. Kia je okupala svoje kapi, a ja sam ostala ekati sunce da proviri i ugrije
me.
Kad se kia kupA
LarA
Bako, pomirii mi kosu, zacvrkutala je Lara. Miriem li lijepo? elim biti lijepa i
mirisna u proljee. Kakvo proljee, draga Laro, jo zima nije zaklopila oi! Kad
sunce odjene haljinu od bisera, a zvijezde zapleu poput tisuu balerina na nebu bez
oblaka, kada miris pokrene leptire i cvijee, stii e proljee! Do tada budi u svijetu
Petra Pana koji ti je upravo uao kroz prozor i u drutvu svojih prijateljica koji te ele
uvesti u aroban svijet mate, u kojem je, vjeruj mi, uvijek proljee!

Mala Lara voljela je otii na selo kod bake i djeda. Tamo je imala neogranienu
slobodu kretanja i istraivala mnogo toga to u gradu nije mogla. ivotinje su joj bile

osobito drage i zanimljive. Svo vrijeme i uvijek joj je pas bio vjerni pratilac.
Bagremova uma iza kue irila je prekrasan miris nadaleko, a rijeka u blizini bila je
pravi izazov. Djed je tamo esto odlazio i pecao ribu. Lara je neprestano zapitkivala,
a ribice bi se razbjeale kao da su bile upozorene na opasnost. esto je odlazila do
susjeda i promatrala tele kako nestano trkara po dvoritu, hranila malo janje koje
joj je jelo iz ruku i velikoga konja, koga je hranila mrkvom... Naveer kada bi legla,
zamiljala je kako je dobra vila okruena svim tim dragim ivotinjama koje voli i koji
joj uzvraaju ljubav na svoj nain. Noi su bile tamne i nebo je bilo s puno vie
zvijezda nego u gradu, a sjajniji mjesec je sa smijekom ulazio svake veeri u njezinu
sobu dok je tonula u san.
teta to praznici kratko traju, ali sjeanja i uspomena e biti jo dugo, dugo u
njezinoj nestanoj i veseloj glavici!
LarA kod BAKe i djEdA
ProljecE
Na livadi velike ume je tiho... Pupoljci na biljkama miruju, ali su sve nestrpljiviji.
Sunce je veselo obasjalo preostale pahulje snijega. Mala visibaba znatieljno je
provirila kroz pukotinu. eljela je vidjeti koliko je hladno i moe li pozvati svoje
prijateljice da iziu. U dubini ume zauo se lagani uanj, ispod lia pokrenula se
bodljikava lopta. Jei je odluio provjeriti tko se sve probudio, ima li moda prijatelja
za igru. Ali... nije nikoga vidio. Mala visibaba ga nije zanimala. Rekao je sam sebi:
Rano je jo jeiu, svi spavaju. Ni medo se ne uje. Vrati se u kuicu i odspavaj jo
koji dan. Tako se je ponovno uvukao u lie i zaspao. Drugog jutra bilo je ve
nekoliko visibaba vani. Meu njima vidjele su se ute glavice jaglaca i po koja ljubica.
U roj muica doleprao je leptiri. Tada se zaulo utanje lia i pucketenje suhih
granica. Tko to dolazi? Visibabe su prestraeno pognule glavice kad je medo
zagrmio: Je li ve dolo proljee??? Ne mogu vie ekati. Gladan sam i hou meda.
Hou se igrati!!! Leptiri mu je odgovorio: Strpi se medo. Proljee je upravo
krenulo, ali je baka Zima izgubila negdje pod snijegom kljueve prirode i aroban
tapi. im ih pronae, doi e do nas. A vi budite spremni za doek. Najprije, vi
ljubice, zatresite glavicama da osjetimo taj prekrasni miris. Zatim i, vi urice,
zamiriite. Bubamare i pelice poljubit e svaki cvjeti da bre raste. Ti jeiu, dobro
naotri bodlje. Trebat e ti. Jazavca pospanka morat u probuditi. Kad zaujete plave
zvonie da zvone, proljee je tu. Odlazim dalje u umu da i ostale pripremim.
Leptir je odleprao u pratnji muica, a medo je pourio spremiti svoj brlog.

Visoko na grani sjedila je vjeverica, pa se narugala medi: Hajde, hajde, medo, sada
brzo spremaj kad si spavao cijelu zimu. U mene je sve isto i uredno posloeno zrnje
i bobice. Meni se nikad ne spava pa sad bezbrino ekam proljee. Medo joj
mrmljajui mahne apom i veselo nestane meu drveem.

Sunce, sunce, to to radi Zato tako jako grije Zar ne vidi kako sam lijepa Ti e
mi opei latice!!!! jadao se cvijet u bakinoj vazi. Nemoj se ljutiti, cvjetiu, ispria
se sunce. Stiglo je ljeto i ja mu pomaem da bude toplo. Tebi ako je vrue, idi se
okupaj ili zamoli baku da te premjesti u hlad. Ona e to rado uiniti jer te voli. Baka
je ula njihovu prepirku, sklonila cvijet i namignula suncu koje je zasjalo jo jae jer
je upravo vidjelo dva djeaka sa eiriima na glavi kako ure prema moru.
Ljeto Bakinom DvOritU u
LjEto na livadI
Pui Ljenivko polako je dignuo glavu prema suncu, kao da se i on htio poaliti na
vruinu. Ali, samo je uzdahnuo, uvukao se u kuicu i zaspao. eljno je ekao kiu.
Pelice su veselo leprale oko cvijea prenosei mu najnovije vijesti s livade. Mravi
su, pak, nimalo znatieljni tumarali naokolo traei mrvice i sjemenke. Medvjed
Brundo odmara ispod stabla poslije ruka. Kad se odnekud ula pjesma, vjeverica je
hitro skoila s grane da pogleda tko se to sada zabavlja. Cvrak je uzeo violinu pa
svira, svira, svira. to ti nema pametnijeg posla? upita vjeverica. Nemam,
zaueno e cvrak. Moj posao je da zabavljam stanovnike livade dok oni rade ili
spavaju kao medo. A to ti radi, vjeverice? Ja skupljam i spremam za zimu razne
sjemenke, eere i voe. Zar ve sada... a to e ti toliko puno sjemenki? Da
imam to jesti kada doe zima i padne snijeg. A to e ti tada jesti? Cvrak se
nasmije, vragolasto pogleda vjevericu: Mi emo se dogovoriti, doi u k tebi na
ruak kad ve ima tako mnogo hrane, a za uzvrat u ti svirati i zabavljati te. Drugi
dan u otii medi i zamoliti ga za ruak, pa mravu, puiu... i tako redom. Sve u i
dalje zabavljati. Upravo je pao eer i vjeverica je skoila za njim dok je cvrak
zabacio violinu na rame i zaputio se prema medi na aicu meda i razgovora.
Sunce je ve davno otilo na poinak dok su zvijezde ukraavale nebo. U grmu ispod
lia spavao je cvrak umoran od sviranja. Iznad njega na grani upalila se zelena
lampica. Krijesnica je eljela pomoi vjeverici, koja se vraala kui, da lake nae
put. Bila je umorna, pospana i zadovoljna jer je nosila punu torbu sjemenki i voa.
Sve je uredno sloila na police. Uukala se u krevet od lia i zaspala. Usnula je
krasan san: o ljetu, suncu, sjemenkama, bobicama... ekajui novi dan, krijesnica je
svijetlila jo dugo u no sve do prvih zraka sunca... sve do novog dana!
NOC
Kiobran
Adrian je volio kiu. Okrenuo bi lice prema nebu i ekao kapi... To jutro, kada je
krenuo prema vratima, uo je apat: I ja bih se rado poigrao vani na livadi.
Pogledao je u kut ormara i vidio zaboravljeni kiobran, blijedih ara na zguvanoj
haljini. Pomislio je je li mi se to samo uinilo ili bi kiobran stvarno volio izii u
dvorite. Ali kako da ga uzmem kada je vani sunce? Svi e mi se smijati, jer kiobran
se ne nosi kad je lijepo vrijeme.

Nakon nekoliko dana uo je poznati um, poela je padati kia. Bio je veseo to e
moi uzeti svoj kiobran i uputio se u vrt. Mama ga je zaueno upitala: Kamo si to
krenuo po ovoj kii? Vodim kiobran u etnju, ozbiljno e Adrian. Zar i to netko
radi? nasmijeila se mama i otvorila mu vrata. Zato ne, to misli kako je njemu
bilo svih ovih sunanih dana zatvorenom u ormaru? Pogledaj kako je blijed i
zguvan! Kad je vani rastvorio kiobran, ulo se klik i najednom su mu boje
zasjale, haljina se napela, a malene kapi kie veselo su doekale novi kiobran zvani
tobogan. Adrianu se uini da uje apat: Oh, kakav divan dan! Hvala ti, Adriane!
Mala bura zaigrala je kolo s prijateljicama. Toliko su se veselile, smijale i pjevale da
nisu zamijetile koliko su daleko od kue. Mala bura bila je najdalje, zalutala je u umi
pokraj posljednjih kua. Kako sada da se vrati? Bilo je neobino tiho izmeu drvea
pa odlui da i tu zaplee, zafijue i razveseli ute listie. FIJUUU, FIJUUUUUUUUU,
FIJUUUUUUU. Podignula je papiri s tla, digla ga visoko, visoko do vrha drvea...
uljajui se meu granama, lie joj je aputalo: Radosni smo da si tako vesela,
burice. Vidimo da je stiglo vrijeme za tvoje veselje i posjet prijateljima! Da,
zafijue bura, malo sam se zaboravila vratiti kui. Sigurno me mama ve trai. No
prije nego odem, poigrat u se malo i s vama. uti listi zamoli: Volio bih vidjeti
svijet prije nego padnem na zemlju i umoran zaspim. Hoe li i mene podii visoko
kao i onaj papiri? Oh, vrlo rado! Evo, popni se na moja lea pa emo poletjeti. I
listi se zavrti, okrene, prebaci preko glave i poskoi uvis do najvie grane. Malo se
odmori i pogleda oko sebe. Nasmijei se suncu, mahne lastavici i polako, polako
spusti natrag, sve do zemlje. Tu su ga ve ekali stari prijatelji, veliki i mali listovi,
crveni, uti, areni. Napravili su lealjku da mu bude ugodno, a veliki crveni list
ponudio se da ga pokrije. uti listi se oprostio od bure: Hvala ti, burice, to si me
nosila. Tako sam umoran i pospan, odmorit u se, a ti otii po moje sestrice i
prijatelje pa i njih razveseli. Ali ne zaboravi se vratiti kui jer e ti mama biti
zabrinuta... Bura je jo neko vrijeme fijukala i zabavljala se s liem, a zatim je
huktajui pozdravila prijatelje i nestala preko mora.
Bura
JESEn
Na kraju parka, u maloj drvenjari, baka Jesen sprema se na put. U veliku pletenu
koaru stavljala je kistove i mnogo raznih bojica. U dobro zatvorene boice utisnula
je tople i hladne vjetrove, velike i male kie. Odjenula je dugu haljinu sa stotinu boja.
Glavu pokrila kukuruzovinom, a cipele napravila od naranaste tikve. U jednoj ruci
nosi koaru, a u dugoj arobni tapi kojim e mijenjati prirodu oko sebe. Veliki klju
od vratiju sakrila je pod brljanom, a dvorina vrata su zakripala kada je krenula niz
puteljak. Iznenadila sam ju: Bako, bako, ima prekrasnu haljinu. Kamo si pola?
Moda ide u plavu kuu kod Davida i Adriana? Oni jako vole crtati, a ti ima toliko
mnogo boja. Mislim ja na njih, nasmije se baka Jesen, no eka me dugi put i
mnogo poslova. Trebam obojiti svako stablo, svaki grm. Na livadi u posaditi jesenje
cvijee, a pomoi e mi kraljica Goga. Na poljima u obojiti bundeve, u vonjacima

jabuke i kruke, a u vinogradima groe. Uh, uh, koliko toga ima. Zaboljet e me
glava od velikog posla. Uz to u pustiti po neki vjetri da poisti ulice i kiu da ih
opere. Moram posjetiti parkove, ume, vrtove, livade i polja. Puno je posla za tri
mjeseca koja imam. Svakako, moram stii i do plave kue sa svojim bojama. A ti mi
pripremi topao aj i koji kolai. Joj, kada doe baka Zima i predam joj kljueve od
prirode, otii u na veliko putovanje preko mora, ali opet u vam doi druge godine.
Sretan ti put, bako! Ako ti zatreba kakva pomo, javi. Moji unuci i ja rado emo ti
pomoi.
Prica O zImi
Pogledala sam kroz prozor i vidjela neto neobino. Roj bijelih pahulja letio je prema
drvenjari na dnu parka. Meu njima, leprala je baka u dugoj bijeloj haljini i ledenim
zvjezdicama oko glave. Kroz huk vjetra ula sam: Baaako Jeseeenii..., jesi li zavrila
svoje posloveee? Mogu li uzeti kljueve prirodeee? Mooee..., mahnula je baka
Jesen i nestala u daljini. Pourila sam otvoriti vrata da pozdravim baku Zimu: Ui,
ui, ugrij se i odmori. Upitala me je jesam li pripremila sve to e nam biti potrebno
za tri mjeseca njezine vladavine, a ja sam se zaudila: to sam to trebala
pripremiti? Za unuke zimsku odjeu, rukavice, kape i izme. Dovoljno aja za
okrjepu i po koji kolai. Lake malo, bako Zimo. Sve sam to pripremila. to jo
treba? Treba nabaviti bor da ga okitite za blagdane i... uh, gotovo sam zaboravila
saonice! S a o n i c e? to e nam saonice? Kad drugi put doem k vama,
donijet u sa sobom mnogo, mnogo pahulja. Snijegom u zabijeliti vau kuu,
parkove, ume i ulice, a tada je najljepe voziti se u saonicama. Jesi li sada
razumjela? Da, da, razumjela sam. Ja bih se takoer rado provozala u saonicama!
Ha, ha, ha, nasmijala se Zima, nije to za nas bake. Ti si se navozila kad si bila
mala, a sada tu radost prepusti svojim unucima. Tebi je dovoljno da obuje izme,
stavi kapu na glavu i proeta parkom. A tada, dobro sluaj.
Kad uje kripu pod nogama, znaj da to snijeg pria prie iz dalekih krajeva. A sad
moram pouriti. eka me jo mnogo putovanja, novih susreta, razne prie i mnogo
posla. D o v i e nj a!!! Baka mahne arobnim tapiem i vrata se otvore. Zaula
sam smijeh pahuljica koje su baku Zimu ponijele daleko, daleko da upozna vesele
djeake i djevojice. I vi djeco, dobro sluajte, jer s vjetrom i pahuljicama baka Zima
e sigurno doi i na vaa vrata.
jEleniN Bor
U rasadniku na kraju vrta stisnula se tri njena boria. Zadirkuju se, ale, izmiljaju
nevjerojatne prie, samo da se zabave. Prolaze djeaci i djevojice, a oni pruaju
grane prema njima i apuu: Pogledajte kako smo lijepi. Kupite nas. Bila je zima i
pravo vrijeme da budu nekomu darovani. Jednog od njih dobila je Jelena. Bila je
sretna kao i bori. Jelena je voljela cvijee, drvee, zavoljela je i mali bor. Kupila mu
je veliku posudu da mu bude ugodno i esto je priala s njim. A bori je rastao i
postajao sve vei i vei. Morala ga je presaditi u mali vrt ispred kue, a za Novu

godinu okitila mu je grane sjajnim ukrasima. Njezin mali brat Grgur radovao se
zajedno s njom. Jednoga proljetnog dana Jelenina obitelj odluila se preseliti u veliku
plavu kuu. Jelena nije htjela ostaviti svoj bor... toliko su ga svi voljeli pa je
razmiljala... Znam da e ga malo zaboljeti ako ga izvadimo iz zemlje, ali vjerujem
da e nam oprostiti jer ga svi jako volimo, bili bi zaista tuni bez njega. Tako je bor
krenuo na put u plavu kuu, paljivo zamotan u deku da mu ne bude hladno. Krasit
e novi vrt, a drutvo e mu praviti ptiice, bubice, leptirii i vjeverice. Bio je
zadovoljan, iako mu je bilo malo nezgodno i boljelo ga je..., ali na proljee je pustio
mnogo mladih pupoljaka, porastao je jo vei. I sada s nestrpljenjem eka lijepi
zimski dan kada e ga djeca ponovno u prosincu okititi te zajedno doekati u veselju
i radosti Boi, a potom i godinu novu...
plahi KradljivcI
Tko mi je opet pobrstio mladice vinove loze i posijan graak, a i mladi kupus je sav
oguljen...!? ljutio se djed te gledao svoj izgaen i uniten vrt. Noas, pred zoru,
Dora nije mogla zaspati i priinilo joj se kao da uje lagani kas kopita, sanja ili... iz
znatielje je ipak ustala i otila na balkon. Tek je svitao dan, a na njezino iznenaenje
ispred, u vrtu stajale su dvije srne i sladile se mladim liem. Bile su prelijepe na
svojim visokim tankim nogama, s krupnim oima i uima koje su stalno
oslukivale.... U susjedstvu se zauo tresak i u trenu plaho su nestale. Dora nikomu
nita nije govorila, a sutradan je u vrt donijela veliku kantu punu vode. I te noi
ekala je i oslukivala... U buenju dana opet je zaula lagani kas kopita pored kue.
Dolazile su srnice i produile ravno u vrt na sono mlado lie i s veseljem pile vodu
iz kante. Tree jutro nisu dole, ni veer, ni jutro nakon toga... Netko ih je potjerao,
spaavajui tako povre u vrtu. teta, bio je to divan doivljaj koji je Dora nakon
mnogo godina ispriala samo vama i tako otkrila svoju tajnu tajnu o plahim
kradljivcima srnama!
bOdljikavo KlUpkO
Bilo je ljeto... Psi Scooby ispruio se na travi i drjemuckao ispred kue... Vian je
morao u krevet... Sputala se veer, a san mu nije dolazio na oi... Tek u mraku
neto je zaukalo i... Scooby je naulio ui i zareao... ukanje se nastavilo,
uslijedio je lave... Vian je otrao u kuu po lampu i osvijetlio je ljetni mrak te mjesto
odakle je dolazilo utanje i puhanje. Pas je i dalje lajao i lajao... Pod svjetlom
ugledao je veliko crno bodljikavo klupko. Bio je to je u nonoj ophodnji za hranom, a
na lave psia od straha smotao se u klupko. Vian je morao pozvati Scoobyja u kuu
kako bi jei skupio hrabrost i izvirio njukicu te puui i ukajui nastavio put u
no. Sljedee ljeto ponovilo se isto... lave psia, ukanje, svjetlo reflektora i
iznenaenje kojem nije bilo kraja ispred kunog praga proetao je je u pratnji dva
jeia! Ponosno i s osmjehom na njukicama bodljikava klupka su nestajala dok ih je
pogled krupnih plavih oiju pratio u no.
CIPI

Noas je bila jaka ljetna nevera... Jutro je osvanulo mirno i sunano, jedino je
kamenje i granje po cesti podsjealo na noanje nevrijeme. Hodajui ulicom,
ugledala sam na asfaltu neki crni smotuljak. Pribliivi se, na moje iznenaenje, bio
je to crni pti. Bespomono je leao... vjerojatno je pao iz gnijezda, razmiljala sam, i
uginuo. Podigla sam to siuno stvorenje da ga ne zgazi auto kad je, na moje
iznenaenje, otvorio okice! iv je, iv! veselila sam se i brzo, nosei ga na dlanu,
otila s njim ravno kui. Bio je to mladi kos. Moji su unuci odmah dotrali elei mu
pomoi. to da uradimo!? Obrisali smo ga i osuili runikom, napravili smo mu
gnijezdo od kutije za cipele, obloili starim vunenim alom i pokrili da se ugrije. Kad
se ugrijao i odmorio, nahranili smo ga, dodue nespretno, ali uspjeno, otvarajui mu
kljun, hranili smo ga liicom. Kap vode i mrvice kruha. Nije imao snage sam jesti,
bio je premalen i iscrpljen. Dan za danom bio je sve jai i poeo se dizati iz kutije i
skakutati po hodniku. Tako su poeli nai veseli dani. Ohrabrio se i skakutao po
kuhinji, doskakutao bi i u ostale prostorije, a mi smo pazili da ga ne zgazimo, dizali
ga na ruku. Poele su vjebe letenja. Budno bismo pazili da nema u blizini make.
Ujutro rano bi nas zvao ip, ip, iv, iv..., veselo skakutao i kljunom kucao na
vrata, kao da govori ustanite, dan je... Jutarnja kava na balkonu servirana je s jednim
malim tanjurom na kojem su bile mrvice keksa, pa je on s nama dorukovao na
stoliu, skakutao i gledao u nas ip, ip, iv, iv... Nazvali smo ga ipi.
Ljeto je bilo u punom jeku i bilo je dosta kosia koji su skakutali po vrtu, u travi, i
veselo avrljali. Jedno jutro smo donijeli ipija u vrt. Skakutao je i eprkao po travi,
ubrzo je doletjelo jo nekoliko kosia; neko su vrijeme svi skakutali, a onda su u jatu
zajedno s ipijem odleprali u umarak. Odletio je kamo i pripada, a nama za uzvrat,
to smo ga njegovali i brinuli o njemu, pruio toliko veselja. Hvala ti puno, ipi!
Tockasti VrtIc Hej, pa da... ja vam se moram predstaviti i rei da se zovem Jan. Imam
jako glupog brata, ali bolje je da on to ne zna, jer ga ja jako volim i moram priznati
da on misli da je pametniji od mene, to nikada neu priznati, a pria o tokicama
poinje ovako... Moj Noa, a to je moj brat, vjerujem da ste to shvatili, stie kui iz
kole tokast. Bilo je vrlo zabavno. Ja sam se smijao zato to je vrti super, a kola
bljak, a tata mi je htio objasniti da nikada ne zna kad e i ti postati tokast, a ja
sam mislio kako svi roditelji samo puno priaju, a ustvari pojma nemaju... I taj dan
probudim se ja i mama me moja Lidija odvede u moj prekrasni vrti. Teta Branka,
kad sam stigao u vrti, kae nema nas mnogo jer su se javili roditelji i rekli da danas
u vrti ne mogu doi Sara, Kristina, Iva, Marko i ostali jer imaju tokice. Ma koja
glupost tokice se dobivaju samo u koli, njima se nije ilo u vrti i oni izmislili
tokice! Kad... istu veer prije kupanja, mama ugleda tokicu prvo na mom trbuhu, a
zatim na tatinom elu! Morali smo ostati kui. Al' bio sam sretan jer emo tata i ja
biti zajedno, vjebati i onda u ja postati pravi sporta kao i on... a tokice su nas
svrbile i svrbile po cijeli dan, bila je to katastrofa! Ma sluajte, ja sam mali i ne znam
zato sam dobio te glupe tokice i zato se svi oko mene prave pametni kada ja
znam da sam najpametniji kao i vi koji itate moju priu jer sam odluio da u sada
biti pisac, a inae hou biti koarka, kao moj tata Kiki, a moda glumac, ali to jo ne
znam! Javit u vam!

DjEcJi BiserI
KrAvIca Jednog ljeta Luna i ja boravile smo na selu. Luna je imala etiri godine i
uivala je otkrivati arobni ivotinjski svijet u seoskom dvoritu. Jedino koga se
bojala, bile su krave. etale smo livadom kad je ta golema ivotinja krenula prema
nama. Moja se Luna ukoila od straha i grevito me stisnula za ruku. Tjeila sam ju
kako je kravica dobra i da joj nee nauditi. Dok je krava prolazila pored nas, Luna je
aptala: Kvavica, dobja kvavica! No, kad je odmakla na veu udaljenost, pustila mi
je ruku i povikala: Kvavetino jedna! Majstor Opratajui se od svog
etverogodinjeg sinia koji nije htio ostati u vrtiu, obeala sam da emo
poslijepodne ii na more. Ali, vrijeme se naglo promijenilo, poelo je kiiti. Moj sin
nije zaboravio obeanje. elio je ii na plau. Rekla sam da emo ii drugi put jer
nema sunca! Pa zato ne pozove majstora da popravi sunce? ponudio je
jednostavno rjeenje moj etverogodinjak. Ja nisam COvjeK, ja sam covjECica, A Vid
je covjEculjAk. Zato kiA nema kiobran? ZatO pue vJetar? VAljda sE Jako razljutio.