LJUBAV U DJELIMA REALIZMA

- esej -

www.maturski.org

LJUBAV U DJELIMA REALIZMA

Realizam kao epoha se javlja nakon romantizma i traje od tridesetih do kraja osamdesetih godina
devetnaestog stoljea. Svojom poetikom se zapravo suprotstavlja poetici romantizma.
Romantiari su svoje zanimanje usmjeravali ka mati, zanimali su ih izuzetni likovi u izuzetnim
situacijama, naglasak je bio na sentimentalnosti. Pretjerivanje i u neku ruku patetinost su bili
karakteristini za romantizam. Poezija je bila jako pogodna za izraavanje poetike romantizma i
kroz nju se oslikavala, pored ostalih osjeanja, i ljubav. Za razliku od romantiara, pisci realizma
su sve temeljili na razumu. Oni su u svojim djelima predstavljali stvarnost i svakidanji ivot
dosta precizno i objektivno. Poetika realizma nalae da knjievnost, poput znanosti i filozofije,
omoguava odreene spoznaje. U djelima realizma likovi su obini ljudi, najee predstavnici
odreenog drutvenog sloja, teme su takoer uzete iz svakodnevnog ivota. Visoko je cijenjen
prozni izraz jer se kroz njega najbolje i mogla prikazati stvarnost. U realizmu nema pretjerivanja
niti pretjeranog ukraavanja. Takoer nema poezije jer se poetika realizma nikako nije mogla
ostvariti kroz stihove. Ljubav, kao osnovna tema u mnogim romantiarskim djelima, u realizmu
se javlja kao sporedna jer je osnovni zadatak realistikih djela oponaanje zbilje tj. stanja
drutvenog ivota u tom povijesnom vremenu. Temu ljubavi moemo pratiti kroz etiri djela
realizma a to su: Madam Bovari (Gustav Flober), Zloin i kazna (Fjodor M. Dostojevski),
Ana Karenjina (Lav N. Tolstoj) i Crveno i crno (Stendal).
Floberov roman Madam Bovari je uzor romana realizma zbog njegovog vrsnog stila kojim
uspijeva prikazati koroziju jednog vremena, koja nagriza sve ideale da bi na kraju sve ivote
pretvorila u ruevine. U sukobu sa sredinom, pojedinac uvijek gubi i to je neka vrsta poruke
realistikog romana. U ovom romanu je taj pojedinac osjeajna ena, Ema Bovari. Ema Bovari
kao da ivi u romantiarskim romanima, sanja o bajkovitim prostranstvima, o neobinim
ljudima, o luksuznim vilama i o ljubavi. Ona ljubav ne trai u stvarnim sitnicama kojima joj njen
mu arl pokuava iskazati svu svoju predanost. Ona trai neto drugo, neto to bi ju usreilo.
Trai ljubav kao osjeanje od kojeg se gradi cijeli ivot, trai ljubav kao hranu od koje se ivi. U
momentima kada joj se uini da je to pronala, grevito se hvata za te pronaene niti kako bi dala
smisao svom ivotu. ita knjige, uiva u ljubavima o kojima tamo ita i eli da ih prenese u svoj
ivot. Kad otkriva da stvarni ivot nije poput onog u knjigama, doivljava razoarenje.
Prije nego to se udala, ona je mislila da osjea u sebi ljubav; ali kako srea koja je imala da
proizie iz te ljubavi nije dolazila, mora da se prevarila, mislila je. I Ema je nastojala da sazna ta
2

se u ivotu tano razumije pod rijeima srea, ljubav i zanos, koji su joj u knjigama izgledali
tako divni. Ona je itala Pavla i Virginiju i sanjarila o kuici od bambusove trske, o crncu
Domingu i o psu Fidelu, ali osobito o njenom prijateljstvu kakva dobrog brace koji ti bere
crveno voe s velikih stabala, viih od zvonika, ili koji bosonog tri po pijesku i donosi ti kakvo
ptiije gnijezdo.
Ema je nastojala da u svom ivotu nae smisao ali da bi to uradila morala je znati ta je ivot.
Svoju mladost je provela u samostanu gdje se kolovala i gdje je bila zatiena od svih vanjskih
utjecaja. Jedini dodir sa ivotom joj i jesu bile knjige koje je uvijek itala i zahvaljujui njima
stvarni ivot je zamiljala upravo takvim, idealnim. Sva ona pretjeranost u iskazivanju osjeaja
koja je karakteristina za romantiarske likove je za Emu bila poeljna, ona je eljela da bude
takva. To njeno pretjerivanje se najbolje vidi u dijelu romana kada prima vijest o majinoj smrti.
Kad joj je umrla majka, Ema je prvih dana mnogo plakala. Ona je dala da joj se napravi
posmrtna slika s pokojniinom kosom i u jednom pismu koje je poslala u Berto, prepunom tunih
misli o ivotu, molila je da je kasnije sahrane u isti grob. ia pomisli da je bolesna i doe da je
vidi. Ema je u dui bila zadovoljna to je osjeala da je odjednom dola do onog rijetkog ideala
bljedolikih bia do kojega nikada ne dolaze prosjena stvorenja. Ona se zato sasvim prepusti
lamartinskim meandrima, sluala je harfe na jezerima, sve pjesme labudova na izdisaju, opadanje
lia, iste djevianske due to se diu u nebo i glas Vjenoga koji se ori po dolinama. To joj
napokon dosadi, ali ona to ne htjede priznati nego nastavi po navici, zatim iz sujete, i napokon se
iznenadi kad osjeti da je opet nala duevni mir i da joj je srce bez tuge kao to joj je elo bez
bora
Ema nije znala ta je ljubav. arl je nju volio svim svojim srcem ali je njoj to bilo dosadno. On je
za nju bio prosjean ovjek koji je radio prosjean posao i ivio u provinciji. Ona je eljela vie.
eljela je nekog posebnog, slavnog i poznatog, eljela je luksuz i svjetla Pariza. Ljubav je
poredila sa time jer je tako bilo u knjigama. U knjigama ljubav nije bila za obine ljude a kamoli
za siromane.
Zar nije ljubavi, kao i indijskim biljkama, potrebno naroito pripremljeno zemljite, posebna
temperatura? Uzdasi na mjeseini, strasni zagrljaji, suze koje teku na ruke pri rastanku, sve
groznice puti i njene ljubavne enje, sve je to bilo neodvojivo od balkona velikih dvoraca koji
su puni dokolice, od budoara sa svilenim zastorima i vrlo debelim sagom, od sanduia punih
cvijea, od postelje na podijumu i od svjetlucanja dragog kamenja i irita na livrejama.
Za nju ljubav nije bezuvjetna kao to je to sluaj sa romantiarskim likovima, Geteovim
Verterom naprimjer. eljela je da voli kao to vole oni, ali to nije odgovaralo stvarnosti oko nje,
stvarnost je bila drugaija. Imala je mua, dijete, kuu, dugove, obaveze, sve to jedna ena u
3

prosjenom svakodnevnom ivotu ima. Ona nije mogla da ivi bezbrino, samo od ljubavi, kako
su ivjeli junaci iz knjiga koje je ona itala. Pokuavajui da voli Leona i Rodolfa onako
strastveno kao to je sanjala, ona im je doputala da je koriste. Njima nije odgovarala ta njena
posesivna ljubav koja ih je guila. S druge strane, Ema je samo takvu ljubav, u takvom njenom
obliku smatrala pravom.
...Rodolf otkri u toj ljubavi mogunosti i drugih uivanja. On zakljui da je svaka stidljivost
samo teret. Stade da se prema njoj ponaa bez ikakva cifranja i uini od nje neko ponizno i
pokvareno stvorenje. To je bila neka idiotska ljubav, puna divljenja prema njemu, puna ulne
slasti za nju, neko blaenstvo koje ju je otupljivalo; i njena dua se uvaljivala u to pijanstvo i tu
se davila, smeurana, kao vojvoda od Klarensa u svojoj bavi malvazije.
Ta njena potraga za ljubavlju nije bila ograniena samo na mukarce u njenoj okolini. U jednom
trenu se okretala i Bogu nadajui se da e u toj ljubavi nai ispunjenje svoje due ali kao i uvijek
Ema je i tu pretjerivala, okretala se ka materijalnom jer je smatrala da se i ta ljubav iskazuje kroz
spoljanost.
Umjesto sree postoje, dakle, vea blaenstva, druga jedna ljubav iznad svih ostalih ljubavi, bez
prekida i kraja, koja vjeito raste! Ona nazre, meu iluzijama svoje nade, jedno kraljevstvo
istoe koje lebdi iznad zemlje sjedinjavajui se s nebom i za kojim je ona eznula. Ona zaelje
da bude svetica. Kupi brojanice i poe nositi amajlije; poelje da ima u svojoj sobi, nad
proeljem postelje, kakvu relikviju optoenu smaragdima, da je svaku veer ljubi.
Cijeli svoj ivot Ema je traila tu idealnu ljubav. Prvo je to inila sa svojim muem. arl ju je
volio, ali to nije bila ona strastvena ljubav o kojoj je ona itala i kojoj se nadala. arlova ljubav
je bila stvarna, ljubav kojom mu voli svoju enu. Da je Ema manje ivjela u iluzijama mogla je
vidjeti i osjetiti ljubav njegovu i ljubav svoje kerke Berte. ak ni Bertino roenje je nije
usreilo, ni tad se njena oekivanja nisu ispunila jer je eljela sina. Nije vidjela ni da je isten
volio, moda najiskrenijom ljubavi od svih. Ona nije ivjela u stvarnosti. Takvi likovi u realizmu
i nisu mogli zavriti drugaije nego onako kao ona, smru. Pred kraj je i Ema sama shvatila da
nije pronala ono to je traila, kad su je i Leon i Rodolf ostavili na cjedilu, a bila je slijepa jer
nije vidjela one koji su joj do kraja ostali vjerni, arl i isten.
Svejedno, ona nije bila sretna, niti je to ikada bila. Otkuda samo ta nepotpunost ivota, to
trenutno propadanje svega na to se ona nasloni?...Ali ako postoji negdje neko bie snano i
lijepo, neka junaka priroda, puna zanosa i profinjenosti u isti mah, neko pjesniko srce u
aneoskom vidu, lira sa icama od bronze s koje do neba odzvanjaju tune svadbene pjesme,
zato da ona kojim sluajem ne naie na to? Oh, kakva nemogunost! Nita, uostalom, i ne
vrijedi traiti; sve je to la!
4

Nacrt fabule romana Zloin i kazna ne otkriva njegove temeljne vrijednosti. Pomalo nas
podsjea na kriminalistiki roman s tim to mi ovdje od poetka znamo ko je poinio ubistva.
Junaci ovog romana su donekle romantini. Sam Raskoljnikov ne ubija babu iz nekih sebinih
pobuda jer novac koji ukrade od nje nikada i ne iskoristi. Iako je Raskoljnikov zapravo ubojica,
kroz dijaloge sa samim sobom i sa drugima, Dostojevski nam ga prikazuje na kraju kao humanog
i na svoj nain moralnog ovjeka. Iako svima ostalima ponaanje Raskoljnikova je krajnje
neobino i neshvatljivo, ipak postoji neko ko ga od poetka shvata. To nije njegov prijatelj
Razumihin koji ga u jednom momentu optuuje da je bezosjeajan.
- Pa on nikoga ne voli; a moda on nikada nee ni zavoljeti- odsijee Razumihin.
Dok nije upoznao Sonju, Raskoljnikov je mislio da je sam, mislio je da niko nee shvatiti
njegove postupke. Iako je bila prostitutka, on je smatrao da je ona najie bie koje je sreo do
tada. Branio ju je od drugih, iako nije znao zato, to nije bila njegova dunost. Znao je samo da
pred njom uope ne mora da se pretvara niti da glumi. Prema njoj je uvijek bio otvoren. Njoj je
prvoj rekao za ubistvo i ona je ostala uz njega. Svi su o njemu imali lijepu sliku, i majka i Dunja,
i Razumihin. Svi su ga voljeli jer nisu znali istinu. On je osjeao gaenje prema sebi i prema toj
njihovoj panji, on je nije zasluio. Kad je Sonja saznala istinu nije ga napustila, nije ga
osuivala, naprotiv, ona ga je alila.
Raskoljnikov se odmae i pogleda je s tunim osmjehom na licu.
-Kako si ti udnovata, Sonja, grli me i ljubi kad sam ti to rekao. Ti nisi pri sebi.-Nema, sada na itavom svijetu nema nesretnijeg stvora od tebe! uzviknu ona kao van sebe i
kao ne uvi njegove rijei i najednom zajeca kao u nastupu histerije.
Ve davno zaboravljeno osjeanje kao talas zapljusnu njegovu duu i odjednom je razmeka. On
se nije opirao tom osjeanju, dvije suze potekoe iz njegovih oiju i zaustavie se na
trepavicama.
-Pa nee me ostaviti, Sonja?- upita gotovo s nadom gledajui u nju.
-Ne, ne; nikada i nigdje!- uzviknu Sonja.
Ljubav nije idealna ali ipak omeka svaije srce i svima je potrebna, ak i nekome poput
Raskoljnikova. On nije iskazivao niti pokazivao svoju ljubav prema Sonji kao to je to npr. radio
Verter piui pisma i lijui suze nad svojom tunom sudbinom. Raskoljnikov je osoba koja
stoiki podnosi sudbinu koju su mu donijeli njegovi postupci. Njegova situacija i njegov boravak
na Sibiru nije bio potpuni zatvor. Imao je nadu, imao je Sonju koja ga je pratila gdje god poao i
koja mu je ulijevala snagu da prebrodi sve nedae. Njihova ljubav je bila stvarna, ista i

neokaljana pretjerivanjem u njenom iskazivanju. Dovoljno je bilo to je postojala i davala smisao

ivotu, i njenom i njegovom.
Kako se to dogodilo, on ni sam nije znao, ali je izgledalo kao da ga najednom neto dohvati i
baci njoj pred noge. Plakao je i grlio joj koljena. U prvom trenutku Sonja se strano uplai i
smrtno poblijedje. Ona skoi s mjesta i, drhtei sva, zagleda se u njega. Ali tog istog trenutka sve
je shvatila. U njenim oima zablista beskrajna srea; razumjela je, i za nju vie nije bilo sumnje
da je on voli, da je beskrajno voli i da je, najzad, doao i taj trenutak...
U svojoj temeljnoj temi i fabuli roman Ana Karenjina analizira problem braka i obiteljskog
ivota. U tome moemo nazreti i neke podudarnost i sa djelom Madam Bovari. Ali fabulu
Tolstojeva romana koja se kree oko nevjere supruge visokog inovnika Karenjina, Ane i njezine
ljubavi prema oficiru Vronskom, a razrjeuje se traginim Aninim samoubojstvom pod kotaima
vlaka, dopunjuje paralelna fabula o ljubavi i navodno sretnom braku Ljevina i Kitty. Tolstoj je od
Ane stvorio karakter od krvi i mesa, motivirao je njenu nevjeru plemenitim ali inovniki
korektnim karakterom njezina mua, pa ju je tako doveo u poloaj uzvieno- traginog lika u
ijoj tragediji veliku krivnju snosi i aristokratsko drutvo koje okruuje nju i njenog ljubavnika.
Da je predmet Ane Karenjine brak jasno je ve iz prve reenice: Sve sretne porodice lie
jedna na drugu, svaka nesretna porodica nesretna je na svoj nain. Glavni predmet Ane
Karenjine jeste brak , ali ne u svom ogranienom smislu, nego kao ljubav izmeu mukarca i
ene, i mogunost odnosno nemogunost sree i harmonije u takvoj ljubavi. Ana Karenjina je
najjai izraz te vjene udnje za svojom polovinom, za izgubljenom jedinstvenou ljudskog
bia. Njena tragedija je vjeita tragedija ovjekova koji ne nalazi svog ivotnog saputnika. Ali
veina promaenih ne prima stvar tako tragino, prelazi preko gorkog saznanja i miri se sa
sudbinom. Ana se ne miri, ona je izuzetna, odve cjelovita, ne umije da se prilagodi, ne moe da
se pokori udesu. Harmonina u sebi, ona tee nego prosjeni i neskladni nalazi bar priblinu
zamjenu za svoju idealnu polovinu. I pored ljubavi Vronskog, Ana je do kraja sama jer u romanu
nema ovjeka koji bi bio spram nje. Ana je ia tragedije. Ona je brakolomnica i najudnije trai
sreu u ljubavi. Nasuprot njoj je brakotvorac Ljevin, takoer nepomirljiv u traenju ljubavi. I
Ana i Ljevin, iako najslobodniji u djelu, robuju toj enji za ljubavlju. Veza izmeu Anine i
Ljevinove sudbine vrsta je ne samo u idejnom nego i u bukvalnom smislu. Ljevinov put zavisi
od puta Kiti, a njen od Ane i Vronskog. Teko je nai djelo gdje ljudi koji se meusobno gotovo i
ne poznaju u tolikoj mjeri odreuju sreu i nesreu jedni drugima. Ba zato Ana Karenjina
djeluje ivotno uvjerljivija od djela u kojima se sve deava kao u romanu. Roman Ana
Karenjina ima tri glavna toka. ivot Oblonskih, Stive i Doli, to je pria o obinom, ustvari,
6

normalnom braku, o ljudima koji se podnose i povremeno ih obuzima groznica nezadovoljstva

ali se uvijek mire sa stvarnou i ine kompromise sa lai branog ivota. Mire se da bi opstali,
da bi se porodica odrala, da bi djecu mimoilo najvee zlo i mirei se ili se liavaju ljubavi, kao
Doli ili je trae van braka, kao Stiva. To je teza o banalnosti braka i prozainosti ivota. Ana i
Vronski predstavljaju antitezu. Oni rue prozaini brak u ime ljubavi. Ali antiteza ima udan
poloaj i u ivotu i u romanu. Njoj je sueno da umre. Ona je zavodnika, ona je lirski
napregnuta, ona uzbuuje jer ide ivicom ponora. Sinteza su Ljevin i Kiti. Oni su brakotvorni i na
taj nain slue ljubavi. Brak je kod njih plod ljubavnog cvijeta, da bi kasnije kao svaki plod
stvorio sjemenje za nove cvjetove i nove plodove. Brak nije samo posljedica nego i izvor ljubavi,
njen smisao. Oni su ostvarili drevni ideal, postali su jedno bie tako da Ljevin, opinjen ljubavlju
i sreom ne zna gdje svrava ona, a gdje poinje on. Ideali Ljevina i Kiti su skromni,
zemaljski. Ona je dobra supruga, a on i pored kria i nepomirljivosti nijednog trenutka ne juria
na nebesa. On svoj Apsolut trai na zemlji. U njemu je iskazana pobjeda realnog poimanja ivota
koje nije lieno ni iskuenja ni poezije. Ljevin i Kiti imaju ono to nedostaje Ani i Vronskom:
smisao za branu harmoniju, za zrelu ljubav, za povinovanje prirodi i izjednaavanje s njom. Ali
oni imaju i neto od onoga to karakterie Anu, i oni su u slubi ljubavi, istinitosti i iskrenosti.
Tragika krivica Ane je to je htjela pun ivot, punu ljubav i to je traila ljubav u bezljubavnom
drutvu. Ona je htjela apsolutnu ljubav, koja se ni na to ne obazire, koja sve daje, sve oduzima,
uvijek je svjea i u neprestanom usponu. Za takvu ljubav nije mogla nai sauesnika jer je traila
neto idealno u nesavrenoj stvarnosti, ba kao i Ema Bovari. Takvim likovima je sueno da
zavre smru jer ne mogu da podnesu realnost ivota i njegovo nesavrenstvo.
Osim to predstavlja moralnu osudu niskosti drutva Restauracije, roman Crveno i crno
predstavlja i roman o nemoguoj ljubavi i neostvarenoj srei. ilijan Sorel ne uspijeva da
zadovolji svoje elje niti da ostvari svoje ambicije. Ljubav koju gaji prema gospoi De Renal i
Matildi de la Mol, razliita po svom karakteru i intenzitetu, istovjetna je po svom traginom
ishodu. ilijan Sorel je sloena linost, ije se znaenje ne iscrpljuje ambicijom kao osnovnom
oznakom njegovog karaktera. To je linost satkana iz velikih elja, strasnog nagona za sreom,
agresivnog odnosa prema drugima, ali takoer iz izrazito naglaenog osjeanja asti, tenji za
pravdom, ljubavlju i harmonijom. Ove osobine kod njega nisu u protivrjenom odnosu, nego se
nadopunjuju i odreuju dalji razvoj i itavu strukturu romana, koji se ne zavrava propau
njegovih ambicija, ve se produava onim periodom ilijenovog ivota koji je omeen njegovim
zatvaranjem i pogubljenjem. Nije nikakva nedosljednost u razvitku ove izvanredno bogate
linosti to je na samom pragu uspjeha svojim, po nekim nerazumnim inom sruila sva svoja
7

nadanja. To je logina reakcija ovjeka koji se, uprkos svemu, osjea duboko prevarenim od
jedinog bia koje je istinski volio i koji na kraju jasno shvata da njegova srea nije u postignutim
drutvenim poastima, ve upravo u onoj uzvienoj ljubavi koju mu je gospoa De Renal dala i
koja je zauvijek izgubljena.
- Znaj: uvijek sam te volio, nisam nikog volio osim tebe.
-

Zar je to mogue?- uzviknu gospoa De Renal i sama potpuno izvan sebe od radosti. Ona se
privi uz ilijena, koji je grlio njena koljena. Dugo su zajedno i tiho plakali. Jo nijedanput u
ivotu ilijen nije doivio takav trenutak.

Pred svoje pogubljenje ilijen je dobro znao ta je najvrjednije to je imao u svom ivotu. To je
bila ljubav gospoe De Renal. Ta ljubav nije idealna, nije uspjela pobijediti drutvo i norme,
ilijen nije na vrijeme shvatio svu njenu vrijednost. Ali ta ljubav je postojala, zbog nje je
gospoa De Renal umrla kad je izgubila ilijena i zbog nje ilijen nije umro kao neko ko je ivio
bezvrijednim i besmislenim ivotom.
Kroz ova etiri djela moemo vidjeti na koji se nain predstavlja ljubav u djelima realizma. U
romantizmu je ljubav bila idealna, uzviena, bila je predstavljena kao neto nadzemaljsko, neto
to pripada samo odabranim ljudima. Za razliku od toga, u ovim djelima vidimo ljubav u njenim
pravim, realnim pojavnim oblicima, sa svim nedostacima. Ema Bovari trai svoju ljubav ne
marei ta drugi o tome misle, ali je ne pronalazi jer zapravo trai neto idealno, neto bez mana,
neto to ne postoji u realnosti. Raskoljnikov i Sonja su pronali ljubav, ali njihova ljubav nije
savrena. Ona je prostitutka a on ubojica. Oni su ljudi sa problemima koji takoer osjeaju ljubav
i trebaju je da bi dali smislenost svom ivotu. Njihova ljubav se uklapa u njihovu stvarnost. Ana
Karenjina pokuava da ivi u drutvenoj sredini potujui sva pravila. Uspijeva ak i da krije
svoju nevjeru i ljubav ali nije sretna jer poput Eme Bovari i ona trai neto to ne postoji. Njoj
nije dovoljna ljubav Vronskog jer je ne ispunjava onako kako je ona to zamiljala. ilijan Sorel
ispoetka koristi ljubav kako bi uspio u drutvu, ne cijeni je dovoljno. elja mu je da postane
cijenjen u druvu, ali na kraju uvia da od toga nema nita i da je sve to ima ljubav. Kroz djela
realizma upoznajemo sve strane ljubavi, upoznajemo ljubavi tazliitih karaktera, razliitih
intenziteta ali to je najvanije, spoznajemo da ljubav nije idealna i nadzemaljska.

www.maturski.org