GRIGOR VITEZ

U djeijoj poeziji u sutini je u osnovi igra, sanjarenje, uzbuenje, kua, ulica i

zaviaj, svijet ivotinja i bilja, prva ljubavna treperenja i razoarenja. iroka je
lepeza formi u poeziji za djecu, od uspavanki, do sloenih pjesnikih struktura, u
kojima se izraava mala filozofija djeije due. Ako bi trebalo dati odgovor na
pitanje ta su djeije pjesme, odgovor bi bio lakonian: sve koje su na ovaj ili onaj
nain pristupane djeci. Djeija imaginacija je toliko bogata da nema podruja u
kojem njihova intuicija ne bi otkrila udesan i neobjanjiv svijet.
Vitezova uloga u hrvatskom djeijem pjesnitvu bila je pionirska, osobito u
osvajanju autentinog poetskog izraza. S njegovom pojavom hrvatska djeija
lirika dobija izuzetnu pjesniku linost, sudbinski znaajnu za njezinu renesansu i
zaokret prema savremenim tokovima djeijeg pjesnita.
Prvo Vitezovo djelo Prepelica oznailo je novo razdoblje u hrvatskom pjesnitvu,
jer je stvaralaki spojilo tradiciju slavonske narodne pjesme i senzibilitet djeteta i
u tokove pjesnitva unijelo nova estetska naela. Visokog estetskog dometa i
doivljenosti, zbirka Prepelica je pokazala da je pjesnitvo autohtono i estetski
ravnopravno stvaralatvu ostalim podrujima knjievnosti. Meu prvima je
afirmirao igru i nonsens koji mu je otvorio put do skrivenih kutaka djeije psihe. O
svojoj poeziji je pisao da mu je djetinjstvo proteklo u polju, u umi, u dvoritu, na
livadama, gdje je priroda tako blizu, gdje osjea i najmanji njen dah i promjenu.
U svoje pjesme unosio je zvukove, mirise i boje i pokrete, sve to je doivljavao u
prirodi. Taj svijet morao je ui u pjesme, jer je na stazama pjesnikovog djetinjstva
mogao nai put do drugih djetinjstava. Zato je u pjesmama mnogo poetskih
doivljaja, prirode, glasova ptica i ivotinja, a s njima i djeijih nestaluka,
zadirkivanja, ale, igre- onoga to je bilo svijet svakog djetinjstva. Ptice su ule u
njegove pjesme kao dio neega to je bila sadrina i smisao ivota. Otuda su mu
najljepe pjesme o evi, o preprelici, o sjenci, o kukavici, one su pune lirike i
ritma, ptiijeg cvrkuta.
U pjesmi evina jutarnja pjesma oivi priroda i izaziva osjeanja, budi misli i
radost ivota. Zajedno sa evom, malom pticom ugodna pjeva, dijete eli
dohvatiti sav svijet rijeima:
Uvis!
Uvis u se dii!
Do sunca u
Da ga budim
Ii
Ii...

Dosei sunce i zvijezde i otuda promatrati svijet bio je san Vitezovih djeaka i
djevojica. Stih mu je raznolik, ima asimetrian broj slogova, a u stihovima
dominira kratak dvosloan stih. Novo je u pjesmama mnogoglasje u prirodi,
svakojak cvrkut ptica, glasovi ivih stvorova, od urlika vuka i brundanja meda do
zavijanja ivotinja. Sve u onatopoetinim zvukovima i glasovima meu kojima je i
ptiiji glas, dok je slog i glavna ptiija rije. Mislima, osjeanjima i razliitim
znaenjima poezija se ne moe pribliiti muzici, ak ni isti zvukovi nisu dovoljni,
kao ni pojedinani obrasci, pjesma takva ne moe sama postojati, njoj su
neophodna znaenja, konotacija, komunikacija, to je u Vitezovoj pjesmi neobino
prisno i na umjetniki nain izvedeno. Kad govore o prirodi ili zvukovima prirode,
kad izraavaju svoja osjeanja, djeca e se uvijek koristiti personificiranjem
predmeta, na taj nain e izraavati apstraktne pojave koje ne moe shvatiti ni
objasniti. Zato ova poezija podstie djeiju radoznalost i stvaralaki umjetniki
instikt.
Preuzimajui nasljee narodne pjesme, Vitez je lirskoj komponenti dodao i
komponentu ritmiki bogate i razigrane slavonske narodne pjesme na ijoj je
podlozi oformio svoju poetiku; uz to on je slijedio svoje uzore Jovana Jovanovia
Zmaja i Otona upania, ali samo u prvoj fazi rada. Kasnije ih je prevladao i to u
prvom redu pribliivanjem djejem poimanju i doivljaju svijeta. Zato je postigao
sklad izmeu doivljaja i istine svijeta. Vitez je stvaralaki izraavao
djetetovo uenje i divljenje, tajne o ivotu i smislu postojanja.
Vitezova poezija je okrenuta djetetu, njegovoj emotivnosti, radoznalosti
i vjenoj udnji za odgonetanjem svijeta oko sebe, ali ne na stari nain
dociranja i mentorstva.
Stihovi prate zvuanje i ivot u prirodi. U pjesmi Prepelica melodiki zvukovna
originalna ritmiki gipka, leprava sva u rimama prenose osoben i svojevrstan
doivljaj.
U Prepelici je objavljena i antologijska nonsensna pjesma Antuntun. Napisana je
na suprotnostima u smislu i znaenju. Rijei imaju vie znaenja, smisao je aljiv
ali i besmislen. U ovoj pjesmi uza sva izokrenuta znaenja i smisao izvan zbilje,
djeca e zavoljeti upravo tu igru smisla i znaenja, jer odgovara njegovom nainu
miljenja i osjeanja: pjesma
Ispisivanjem doivljaja djetinjstva, izrekao je istine ivotu u kojem djeca ive,
nudei im iskustvo i ljubav. Oslobodio ih je krutosti i poruke o ivotu kao muci i
iskuenju. Pjesmi je strana racionalna logika. Prividna alogika protkana humanom
porukom pjesnika. Lirska i epska osnova pjesme je od djetetovog doivljaja, od
njegovih sumnji, neukosti i malog iskustva. Humor je znaajna komponenta ove
poezije, jer pjesnik govori iz djeteta, iz njegovog pamenja i emocija.
U pjesmi Kad bi drvee hodalo nije tvrdio da drvee hoda, ve je itaoce iz
njihovog uvodio u drugi svijet. ta bi bilo, kad bi drvee doista hodalo? Od te slike
do pokretanja mate je bio tako mali trenutak da su se odjednom pokrenule i
ispreturale slike i bio bi stvoren novi svijet. Taj svijet je bio, dodue, samo
trenutak, ali doista u mati je postojao: pjesma

U domiljanju djeijeg svijeta Vitez je dosegao stepen do kojeg hrvatska

poezija nije bila dola. Izvrio je zaokret koje se u drugim krajevima
zainjao da bi ubrzo dobio nastavljae i u hrvatskoj knjievnosti.
Vitezov izraz je specifian, iako je batinio narodnu tradiciju i jezik
zaviaja, dosegao je visoko estetsku kulturu. Kojeg god se podruja
doticao, pronalazio je neponovljive rijei. Pjesma je uvijek stvarala
ugoaj, budila radost ivota. Misli se nisu nametale smislom i
znaenjem, ve su se podudarale sa eljama italaca. U pjesmu je unosio
toliko duha i stvarao nova izraajna sredstva, naroito u ritmu i muzici
stiha koji su neki nazivali vitezovskim.
Poezija Grigora Viteza je sva od zvunih efekata koja pokazuju
bogatstvo invencije i irokim izborom motiva. Pjevao je o svakodnevnom
ivotu na nain koji je iz djeijih igara i rijei izvlaio nova znaenja. U
nonsensnim pjesmama otkrio je novi pjesniki izraz. Uvidio je da
iracionalna aloginost vie odgovara prirodnom obliku djeije misli, osobito u
pjesnikovoj poruci vjere u ovjeka i zato to je govorila glasom povjerenja, nade i
vedrine. Pjesnika slika nije statina. Sve je u kretanju, mata itaoca toliko
bujna da u njegov svijet moe stati sve. Sve moe biti pjesma, a mati nema
mea, sve same neobinosti na koje se treba naviknuti. Drvee hoda, jaje
zaiva koncem, ui ribu da pjeva, bicikl da pase, guske sijenom hrani,
sve to ide u krug predtava koja su djeca prihvatila i usvojila.
Imaginativna, kreativna i vitalna, svea i bogata, pjesma nije liena zavrne misli,
poente, ali nije nametljiva, ve prirodno izvire iz toka misli i osjeanja. Pouna je i
saznajna kada objanjava svijet, sabirui u sebi sve to ini ivot djeteta. Gleda u
sutinu stvari, zagleda se u dubine i nutrinu, prenosei mu poruke nade i
povjerenja. ini se da je obuhvatio sve sfere u kojima se kree duhovni ivot.
Osjeajan, ali ne i sentimentalan, tematski raznolik i raznovrstan u graenju stiha
ispoljio je odlike vrsnog pjesnika. Izvan metrikih shema i jezikog standarda
oslukivao je ivot prirode, njene zvukove i glasove artikulirajui zvona, zvuan,
ist i jasan, pojmljiv glas podjednako uspjeno i kad u meusoban odnos dovodi
nespojive pojmove, stvari i pojave. Rimovan dvostih u osmercu i etvercu bruji
kao vedri potoi u planini nosei pjesmu livada.
Modernost ove poezije ne ispoljava se samo u jeziku, leksici i njenoj stilskoj
dopadljivosti i jezikoj igri, nego i u logici djetinjstva; njoj primjerena pjesma
poduava, ali na stvaralaki i poticajan nain.
U svim pjesmama bio je na homogenom estetskom nivou i postojanje vrijednosti.
Pjesma mu nije plod neobavezne igrarije i mate i neobinih sliajnosti i
epigramskog odnosa. Iako je od smrti pjesnika prolo vie decenija, nije izgubila
od vrijednosti, samo se jo potvrdila u ljepoti i svom znaenju. Kao kad se
pojavila, i danas pjesma plijeni panju mladih, bila je i ostala dovljno poticajna i
samosvojna, to se najbolje vidjelo u povelikom broju nastavljaa.

Vitezova se poezija istie bogatstvom motiva. Grubo uzevi, prema motivima

mogla bi se podijeliti u nekoliko grupa: pjesme u kojima prevladava igra rijeima;
pjesme ispunjene vedrinom i humorom izgraenim na nonsensu; pjesme koje
iznose pjesnikov-djetetov doivljaj prirode; pjesme i djeci u razliitim situacijama,
esto s poukama za koje je izgraeno izvanredno poetsko ruho; pjesme s
motivima s bilo kojeg podruja koje su satkane iskljuivo od ritma i onomatopeje i
za ritam i onomatopeju; pjesme o reeninim znacima; prigodne pjesme od kojih
se mnoge izdiu iznad prosjeka...
Vitez je moderan pjesnik koji do igre rijeima i do nonsensne poezije ne dolazi
ponukan stranim utjecajima ili pozicija nadrealizma, nego slijedi put narodne
poezije i pogotovo nonsensne stihove to ih seosko dijete uje u igri ili u drugim
zgodama.