VII.

POSTUPNI USPON BOSANSKO

VENECIJANSKIH EKONOMSKIH
ODNOSA U XV~STOLJEU
1. Privlanost Venecije i
pokretljivost naega puanstva
Izrasla na velikoj i slobodnoj prekomorskoj trgovini Venecija na svom
podruju nije ni imala seljaka vezanih za zemlju (glebe adscripti) niti je svojim
sunarodnjacima organiavalapravo na slobodu kretanja. Stovie, i u susjednim
talijanskim oblastima, gdje su postojali kmetstvo i vezanost za zemlju,
rano je shvaenokako prisilno zadravanje ljudi na istom podruju ne samo
da ne odgovara niijim materijalnim interesima nego raa i opasnim
drutvenim posljedicama. Stoga su ve u XIII .st., na Zapadu glede toga vrene
znaajnepromjene. Dotadanja feudalna dvorska ekonomija, ako je i bila sama
sebi dovoljnom, nije ni imala mnogo prohtjeva. Ali im je s afimracijom gradskih
aktivnosti i meunarodne trgovine dolo do irenja produkata potrebnih
za ljepi i udobniji nain ivljenja, bila su potrebna i nova financijska sredstva,
mnogo vea od onih koja je senior na stari naih izvlaioiz svoga zemljinog
posjeda, dok su zajmovi - u ovu svrhu uzimani od bankara, poeli potkopavati
feudalce i potinjavati ih velikim financijerima. Ruenju feudalnih hijerarhija
indirektno je vodila i ivahna, mnogostruka i gipka gradska aktivnost. Gradovi
su, zbog svoje politike i druge koristi, proglaavali aboliranom vezanost
za zemlju (Vercelli, 1243.; Bologna, 1256. i ire 1283., Firenza, 1283. itd.) Ovim
su mjerama postizali bri rast gradskog stanovnitva i poveanje proizvodnje
poljoprivrednih plodova, ali i iscrpljivali feudalne seniore. S druge strane, i sa~i su feudalci,
prema istraivanjima aka Pirena (Jacques Pirenne), poticali
pokret oslobaanjakmetova kako bi izvlaili korist iz znatno veih prinosa
rada slobodnih ljudi. I jedno i drugo pridonijelo je da se od XIII.st. na
Zapadu javio pokret oslobaanja vezanosti za zemlju to su ga i kraljevi
otv?reno poticali. Luj X. je 1315.g., oslobodivi sve krunske kmetove, pozvao i
svoje semore da ga u tome slijede. l)
Sasvim su drukije prilike vladale na Istoku, pa i kod Turaka s kojima je
Ven~c.i~a ~a~i~ila.Turcisu stalno, traili da im se silom vraaju pobjegli podan~
cII prijetili ako se to ne ispuni jer njihovi veleposjedi nisu mogli podnijeti

gubitak prisilno iskoritavane tue radne snage. Kadje veliki vezir Mahmutpaa
Anelovi (1460.) zahtijevao da mu mletake vlasti Negroponta vrate
neke Albance koji su s njegove zemlje prebjegli tamo, dud Kristofor Moro
(Crstophorus Mauro) je (22.IX.1642.) naputio novog bojila Pavla Barbariga
to e rei u Carigradu ako paa bude i dalje na tome inzistirao. "U naim
zemljama je Uvijek, kao i sada" - rekao mu je - "svakoj osobi bilo slobodno da
sama odluuje hoe li tamo ivjeti ili e iz nje otii. esto se dogaalo, a i sada
se. deava, da nai podanici odu iz naih zemalja i mjesta i prijeu u zemlje i
mJe~ta vaega gospodstva pa mi ne zahtijevamo da se vrate jer, kao to smo
rekli, boravak i odlazak je svakome slobodan. Ni po naem se sporazumu o
miru nijedna strana nije obvezala da e drugoj strani vraatiljude kao robove
koji pobjedgnu. Ovi Albanci, kako smo od naih slubenika izvijeeni nisu
bili ni pozivani ni traeni, kao to nisu ni silom zadravani, a njihovo je pravo
da idu gdje ele". la}
Ovakvo shvaanjei praksa u naoj blizini svakako su pridonosili pokretljivosti
i n~~ega puanstva. Ta pokretljivostje i inae bila stalno poticana, premda
su i naa vlastela, prvenstveno Sandalj i herceg Stjepan, povremeno nastojali
da "bjegstvo" sprijee. Stalni proces pomjeranja, preteito mlaeg, svijeta iz
Bosne prema obalskim gradovima - radi traenja boljih zanimanja i sigurnije
egzistencije - dinamiziranje osobito u Xv.st. Roditelji su djecu mlae i odrasle
dobi davali u najam i na uenje zanata. PO onome to je od zabiljeenoga o
t~me sauvano, meu onima koji su odlazili 1/3, je enskih osoba koje su post~
Jal~ kunaposluga (negocia domestica) po raznim, pa i najuglednijim, kuama,
cak l preko mora, a 2/3 su mladii, unajmljivani kod zanatlija da slue i ue
~anate, odnosno da veslaju na laama ili da obraujuzemlju. Za neke od njih
Je samo sumarno reenoda su iz Bosne ili iz Humske zemlje, dokje kod veine
zapisano i mjesto podrijetla. Tako se vidi da su dolazili iz Biskovia kod Jajca,
iz Bistrice kod Livna, iz Blagaja, Bobovca, Duvna, Glamoa, iz Goranaca kod
Mostara, Graca, Grahova, Grebena (Krupa na Vrbasu), Gruda (kod Imotskog),
iz Imotskog, Jajca, Jezera (kod Jajca), Koprivice, Kotora (na Vrbanji), iz
1. Emilio bussi, 7}a sacro romano impero e stato assoluto, Nuove questioni di storia moderna
Marzorati ed.Milano 1968., str.434. '
la} ASV, Senato-Deliberazioni secrete XXI, 10.
305

Kreeva, Kupresa, Livna, Neretve (Drijeva), Osatne Luke (kod Livna), Plive,
Priluke (kod Livna), Prusca, Radobilje, Rame, Sane, Sv.Dimitrija na Sani (De
Sana de loco Sanctus Demetrius), iz Stribova kod Jajca, iz Podboca (Subbossac),
Podbanka (Podbanac), Podkramengrada (Sub Camengrad), Uskoplja,
Usore, Velikog Vrpolja, Vesele Strae, Vrbanje itd.
Prema zanimanju poslodavaca mladi Bosanci i Bosanke ulazili su u kue,
radionice ili na lae ljekarnika (aromatarius), oruara (armarolus), lukara
(arcerius), brijaa (barbitonsor), bavara (botarius), brodovlasnika (patronus
navigii), kalafata, karpentijera, kanonika, klobuara (capellarius), krznara
(pelliparius), koara (cerdonus), postolara (caligarius, sutor), kovaa (faber),
klesara (lapicida), duborezaca (intagliator ligni), slikara (pictor), pekara (panetiere),
maara (spadarius), trgovaca (mercator), notara-biljenika, kneeva
(comes) i njihovih pomonika (comilitone), kapetana, kastelana, vojnih
zapovjednika (komestabile), lijenika itd. Godine 1453. mladii i djevojke iz
Bosne ine kunu poslugu kod trogirskog kneza Dominika Kontarena, kod
splitskog kneza Bartolomea Superantija i njegova nasljednika Victora Delfinija
i brata mu Jakova u Veneciji, kod splitskog efa dravnih prihoda mletakog
nobila Bernarda Cicogne, kod zadarskog kapetana i njegova porasnika, kod
ibenskog lijenikaJohannesa Gamea i splitskog lijenikaCristofora de Rubeis
de Salodija!
Rjei su ugovori o radu na 2-3 godine, a vrlo esti na 4-12 godina. Neki su
ugovarali da e slijediti poslodavevu obitelj kako se ona bude pomjerala i
tako su najee dospijevali u razna mjesta Italije. Najvie ihje dospijevalo u
Veneciju, ali i u Apuliju, Abruce, Cataniju, Clugiju, Fermo, Monte Santo kod
Ancone, Napulj, Padovu, Porto Gruaro, Regio Calabriju, Trani, Tremoli itd.
Devetogodinja Katarina, ki Rue i Lovre Dojinia(Doycinich) iz Livna, otila
je (1448.) u dom Marka Foscarija, prokuratora crkve sv.Marka, a to je, poslije
dudove, najuglednija sluba u dravi. Juraj Cvitkovi,Ivan Tvrtkovi,Toma
Vuki i Milenko Pribilovi,svi iz Bistrice ("omnes de Bistriza partium Bosne"),
ugovorili su (1448.) posao na dvije godine kod koara Benedicta Georgija iz
Monte Santa kod Ancone. Pored stana, hrane i odjee ugovoreno je da poslodavac
na kraju prvome isplati u gotovom 50, drugome 5, treemu 8 libara, a
etvrtom (koji e tek uiti zanat) nee platiti nita. imun Benkoviiz Kolunia
i Juraj Radini iz Sane ugovorili su (1453.) da na etiri godine pou na rad u

Napulj kod dvojice brae Zadrana koji su tamo imali pekarsku radnju i da,
pored izdravanja, za to dobiju u gotovom jedan 65, a drugi 75 libara (odnosno
10,5 i 12,5 dukata). Spomenuto je jo nekoliko naih ljudi koji su u Italiji bolje
zaraivali: u Traniju za 3 godine 14 dukata, u Ortoni za 3 godine 10 do 13
dukata i u Padovi, u kui lijenika, za 4 godine 12 dukata u gotovu novcu.
Tada su u Italiji o nama dosta znali paje bilo sluajeva kad su se otuda raspitivali
za nae "strunjake",rudare, i traili ih u svoju slubu. Kralj Alfons V.
molio je (1455.) kralja Tomaa da mu poalje nekoliko svojih rudarskih majstora.
Pravdajuise turskom opasnoui svojim potrebama, Toma mu ih tada
nije poslao. Ipak se kasnije, na drugom mjestu, spominje i jedan bosanski ~dars~majsto~u
Italiji, Ivanu iz Bosne, "majstoru i pronalazau ruda" (magistro
et mventon minarum), papinska komora je 17.V.1466. odobrila subvenciju
od 4 dukata (Gasparis Veronensis, "De gestis tempore pontificis maximi
Pauli Secundi", vidi u Muratori: "Rerum Italicorum scriptores", t.II!., p.Xvf.,
str.35.)
Poto je ponuda mlade bosanske radne snage u dalmatinskim gradovima
uvijek bila vea od potranje, poslodavci je nisu morali ni skupo plaati. Obino
su neto bolje zarade odraslih koji su ili sluiti na lai ("servire et famulare
~uper navigio"): nekad za 4 godine 10 dukata, nekad i za 3 godine 9,10 pa ak
l 13 dukata. (Uporeenosa 15 dukata koliko su godinje primali mornari "duge
plovidbe" na liniji Venecija - Amsterdam, sve ovo je pretjerano malo. Ali kvalificirani
je majstor mogao i u Dalmaciji zaraditi znatno vie. "Algretus"
Radoslavi (Radoslafcich) iz Jajca radio je 1451. i 1452.g. kao klesar kod
uvenogJUIja Dalmatinca (Georgius Mathei), protomagistra svih klesara na
gradnji ibenske katedrale, i u gotovom naplatio 52 dukata za 2 godine! Klesarski
zanat je kod JUIja uio Martin Ostoji (sive Plaseovich) iz Jezera kod
Jajca, koji je nakon est godina (1455.-1461.) trebalo da (osim stana hrane
odjee, obue, alata) dobije i 5 dukata u gotovini. Kod njega se (1449:) na 10
godina unajmio da izui klesarski zanat ("discipulus conducendi in arte lapieide")
i Mihajlo Vuihni "de partibus Bosne" da slua i radi prema svome
znanju i mogunostima ("secundum suo scire et posse"), a majstor se obvezao
da ga u svome klesarskom zanatu poduava takoer prema svome znanju i
mogunostima. Kod klesara Andrije zanat je u Splitu uio (1455.-1461.) Juraj
Gradomilovi iz Vesele Strae, a kod slikara Dujma (1453.-1457.) Dragi

Medoev~tiz Grahova. I slikar Dujam se obvezao da e svoga uenika

poduavati u slikarskoj umjetnosti koliko mu bude mogue ("docere dictam
artem pictorie quantum sibi erit possibile"), imuna, petogodinjeg sina Milka
Radinoviaiz Livna, uzeo je doivotno (in vita) kancelar splitske komune
Toma Calucii de Cengulis (1412.) obeavi postupati s njim kao sa sinom ("caritative
ut filium traetare") i marljivo ga poduavati vjetini pisanja C'artem
illam quam ipse scit literalem diligenter et sollicite docere et instruere"). Zadarski
trgovac Bartolomej (pokojnog ser Nikole iz Cremone) obeao je da e
svoga uenika, svakog neradnog dana tijekom tri godine, poduavati itanju i
pisanju "kako bi znao voditi svoje raune" ("diligenter, secundum suam possibilitatem,
singulis diebus festivis dictorum trium annorum docere et instruere
legere et scribre ita quod sciat facere et tenere suas rationes"). Samaritana,
udovica splitskog lijenika Cristofora de Rubeis de Salodio uit e dobrom
vladanju ("docere bonis mores") svoju sluavku Jelenu iz Uskoplja, Slino se
obvezivao i ser Basilio iz Regio Calabrije Ratku Radojkoviu"de partium Bosne"
da e mu sina Milaina povesti sa sobom na 10 godina, skrbiti se o njemu i
uiti ga dobrom ponaanju kao svoga sina ("et eundem instruere bonis mores
ut filium suum").
Nevolja je gonila roditelje da se i na takav nain dugovremeno ili trajno
rastaju od djece. Siromaniji se nisu ustruavalida na raun njihove budue
307
zarade uzmu unaprijed dvije, etiri ili pet libara, starij ili dva ita pa i galetu
vina. Osim skromne zarade u gotovom (koja malo kada prelazi jedan dukat
godinje) zaposlena posluga, u to spadaju i uenici kod zanatlija, imala je
besplatno stanovanje, ishranu i odjeu. Djevojkama, nakon to su radei sve
poslove provele u tuoj kui 10-12 godina i dole do udaje, gazda bi davao
opremu vrijednu 100 do 150 libara, a uenicima novu odjeu i alat njihove
struke kako bi lake poeli neki samostalan posao. Malo kada je zabiljeena
vrijednost jednog ili drugog, ali izgleda nije bila za potcjenjivanje. U jednom
sluaju reenoje da kovasvome uenikudaje alat vrijedan 6 dukata, u drugom
je zapisano da e kova imun Milgosti iz Zadra dati svome ueniku Luki
Vuiniu iz Unca, po isteku estogodinjeg naukovanja, nakovanj (ancudem)
vrijedan 3 dukata, duga klijeta za vatru (molam) - vrijedna tri dukata, par
mijehova (follorum) - vrijednih 4 dukata (=10 dukata) i povrh toga jo 3 ekia

(2 vea i 1 manji) i troja klijeta (tanagliam), ija cijena nije spomenuta. Toma
Veseli iz Zadra ugovorio je da e svome ueniku dati drvodjelski alat koji se
sastoji od 14 eljeznih predmeta ("quatuordecim capita utensilium de fero diete
artis iuxta consuetum"). Jedan krznar je ugovorio da e ueniku dati krznarski
alat vrijedan 5 libara. Sve se razlikovalo od zanata do zanata. Koari i
postolari davali su, uz ostalo, pola volovske koe, tri utavljene ovnovske koe,
no, ilo (subla), itd.
Ni vrijednost odjee nije izraavana u novcu. Jednom je spomenuto da e
ona iznositi 30 solida (oko 5 dukata). Iz popisa se vidi da je sluga, po isteku
ugovorenog roka, dobivao kapu (biretum), koulju (camisiam) - jednu ili dvije,
prsluk (zuponem), kaput od rae (mantelinum de rassa), jedne ili dvoje gae
(mutandas), par cipela (caligarum), par sandala (sutolarium), hlae (serabulas),
nekad i pojas (cingulum) ili ogrta (mantellum, clamidem, diploidem).
Radoje Vukainoviiz Jajca uio je klobuarskii krznarski zanat u ibeniku
kod Radoslava Ostojia koji je popisao i vrijednost odjevnih predmeta pa se
vidi da je plat (clamidem de griso) raunao 7 libara, prsluk (zuponurn de
fustano) 6 libara, par cipela (caligarum) 3 libre i kapu 50 solida (2,5 libre).
Kod nekih drugih kapa je npr.20 solida (=1 libra), a obua 40 solida (2 libre).
Svi navedeni podaci ipak su suhoparni i oskudni pa se niija sudbina ne
moe dalje pratiti ni znati je li se itko od tamo spominjanih vraao da poslije u
Bosni ivi od svoga zanata ili je, to je vjerojatnije, ostajao stalno ivjeti u
nekom drugom, ureenijem svijetu, ijim se uvjetima prilagoavao. Moda
su, kao i onaj "Radivoj Jussiza de Bosna", znali da su u taj sreeniji, prospetiretniji
i organiziraniji svijet doli "eljni da ive i umru u sjenci mletake
Sinjorije" ("desideri vivere et morir sotto lombra della Illustrisima Singoria
di Venezia"). o brojnim Bosancima koji su s obiteljima bili stalno nastanjeni u Veneciji
ostalo je jako malo tragova, uglavnom u nekoliko oporuka njihovih ena. Pravljenje
oporuke bilo je za njihove mogunostijako skupo. I za onu najmanju, od
pola stranice, notaru se za njegov trud, ("per so fadiga") plaalo bar dva dukata,
i stoga su taj troak najradije izbjegavali. ak i oni koji su tome troku
nekako pribjegavali, vidi se da su bili prilino siromani. Lucija, ena "Michaelis
de Bosina, marinarii", namijenila je (1457.) muu sve to je imala, ali ako
se ni on ne vrati s mora, gdje je otiao s lakim (vojnim) galijama ("cum galeis
subtilibus") trebalo je sve njezino prodati i za dobiveni novac nekoga uputiti u

Rim i Asizi na zavjet za njihve due. I ono malo to nakon toga pretee namijenila
je takoer za njihove due ("pro animibus nostris"). Mara, udova Luke
"de Bosina", ostavila je (1459.) djeveru ("Antonio de Bosina"): krevet, uzglavlje,
dvajastuka, dva para plahti dokjejednu suknju od kostrijeti (de zambeloto)
ijedan srebrni pojas ostavila da se prodaju kako bi se dobio novac za njizin
pogreb. Katarina, ena Rade iz Bosne, mornara ("uxor Alegreti de Bosina,
marinarii") odredila je sestria (consobrinum meum) Ivana iz Drijeva (de
Narenta) za izvritelja oporuke i ostavila mu tri dukata, a poto je i notaru
platila dva dukata, od preostalog je odredila 4 dukata fratrima sv.Frane u
Vinogradima (a Vinea) da govore mise (ut celebrat missas) za njezinu duu i 4
dukata za potporu ("pro subsidio") osobi koja e otii u Rim, takoer za njezinu
duu ("eundi Romam pro anima mea"). Svoju je posljednju volju oporukom
izrazila i Lena (Elena) ena Stjepana iz Bosne ("moier de Stefano da Bossina").
Mislei na smrt ("pensando esser morta"), poeljela je (1447.) da bude
ukopana u crkvi sv.Antonija ("volio esser sepulta a S.Antonio") i odredila to
e se pro.Q.Slti na ime plaanja trokova njezina ukopa. Neto od preostalog
namijenilaje za duu, neto za zakupninu kue ("per il fito de la caxa") u kojoj
je ivjela, a 3,5 dukata trebalo je dati Novaku (a Novella) iz Kotora i njegovu
bratu Antoniju da u Flandriji kupe platno za njezinu sestru Radu. 3) Flandrija
je bila daleko, mletake galije su do nje i natrag putovale po petnaestak mjeseci,
ali je (E)Lena znala za nju i njezino platno jer su sigurno i njezin mu i drugi
Bosanci, kao i ovi Kotorani, nekad tamo plovili. Sluba je na laama bila dobrovoljna,
ali je posao bio teak i stega veoma stroga. Mornarje primao plau
svakog etvrtog mjeseca za proteklo vrijeme - u iznosu od 5 dukata. Pred isplovljavanje
dobivao je predujam koliko iznosi plaa za 4 mjeseca kako bi to
ostavio obitelji za izdravanje do njegova povratka. 4)
Dio Bosanaca koji je dolazio u venecijansko podruje nalazio je posao i na
poljoprivrednim imanjima oko dalmatinskih gradova. Pederin skree panju
na znatan broj zemljoradnika koji su dolazili iz Bosne da, u statusu kolona,
obrauju tuu zemlju. Proces njihova pristizanja trajao je odavno i ostavio
traga u sauvanim arhivalijama. Radni uvjeti su im bili svakako prihvatljivi,
jer, ako i nisu bili vlasnici zemlje, bili su vlasnici dobrog dijela njezinih plodova
koje su svojim trudom proizveli. 5)
Slobodne, neiskoritene ili slabo obraivane zemlje koja je ekala radnu

snagu bilo je i u posjedu graana i u posjedu samostana, a prihod su na njoj

mogle ostvarivati samo vrijedne ruke. Jedna splitska biljeka iz f3'69.g. osvjetljava
odnos izmeu vlasnika zemlje i pridole bosanske radne snage. Tada
je opat samostana Sv.Andrije "de Pellago" na samostansku zemlju smjestio
(locavit) Radoslava Prihodovia"de Bosna". "Conductor" (Radoslav) se obvezao
da kao dobar radnik ("ad usum boni laboratoris") obrauje zemlju i obnovi
lozu, a da od prinosa sa orae zemlje "locatoru" (opatu) daje 1/5, a sa zemlje
koju kopa 1/6. Sve ostalo je zadravao za sebe. Za prve etiri godine nije davao
nita od vinograda, kasnije samo 1/4. Konduktoru je bilo doputeno da koliko
hoe i koliko moe zemlje privodi kutluri, zasauje i obrauje, s tim da 1/4
novih prinosa daje lokatoru. Povjereno mu je da uva i hrani samostansku
stoku koja se nalazila na otoku, a da od priploda polovicu daje samostanu, a
polovicu zadrava za sebe. Samostan mu je bez ikakve nadoknade dao jednoga
vola na 4 godine kao ispomo. 6) Konduktor je i na tuoj zemlji uivao
sigurnost, a sve dok je uredno obrauje nije mu mogla biti oduzeta niti je s
nje mogao biti udaljen. Pod istim uvjetima zemlja je ostajala u naslijee i
njegovim potomcima. Doljaci su najeevrijedni i pouzdani radnici pa su ih
zemljovlasnici rado prihvaali.Petar Benedikoviiz Bosne, nastanjen (1445.)
u Zadru, dobio je od Ivana Salamunia kuicu, vrt, tri vinograda sa kojih je raniji "villicus"
protjeran zbog nemara. S Petrom je ovo ugovoreno na est
godina, a po njihovom isteku bilo mu je slobodno da zemlju napusti ili da na
njoj i dalje ostane. Kolon je mogao podizati svoj vonjak ili vinograd na tuoj
zemlji, ak i prodati to to je podigao, a da ne povrijedi prava vlasnika zemlje
kome je i novi vlasnik stabala ili okota loze davao 1/4 od plodova. Mornar
Matija Pavlovi iz Sane, nastanjen u Zadru, prodao je (1450.) svoj vinograd,
podignut na tuoj zemlji, a za prijenos vlasnitva moralo se gospodaru zemlje
dati samo jednog dobrog ovna ("unum bonum castratum") ili 12 groa. 7lToliko
muje, prema gradskom statutu, pripadalo uvijek kad se vlasnik vinograda ili
vonjaka mijenjao.
Neto kvalificirane radne snage sigurno je i sa mletakogpodrujadolazilo
u Bosnu. U njoj je tijekom Xv.st. podignuto vie crkava, samostana i mnogo
utvrda. Za takve poslove bilo je u Dalmaciji sposobnih majstora. O tome je
malo podataka, ali 1454. se neki Johannes, "magister cupporum" spominje
kao "habitator" u Bosni. I Cvitan Miljinovi (Miglinovich), naveden da od

nekakve neosnovane pokude brani ugled i majstorski rad svoga oca s kraja
1450.-ih godina, tvrdi (1480.) daje njegov otac sve uvijek radio dobro, marljivo
i u duhu svoga majstorstva, to je, uostalom, poznato po cijeloj zemlji, u
Bosni i Dalmaciji, gdje je radio svoje poslove ("e de noto a tuta questa terra, a
tuta Bosina e Dalmatia dunde adoperato el suo maisterio"). 8) Ovamo je radio
i ibenski klesar Pavko Mislenovi(Pafcho Mislenovich, lapicida de Sibenico).
Milici, eni Tome obuara (caligarius), posudio je poetkom oujka 1463.g.
est zlatnih dukata s tim da mu ih vrati kad prvi put doe iz Bosne u ibenik.
Pavko je potvrdio pred notarom 5.VII.1463. da je ovo dugovanje izmireno.
~atujui...protiv Bosne (1463.), Turci su, negdje kod Jajca, nali trojicu
Sibenianai odveli ih u roblje. Jedan je od njih bio takoer klesarski majstor
(magister Johannes lapicida de Sibenico), 9)
2. Sigismundova ekonomska blokada Venecije
(1417.-1435.) odgaa zapadnobosanski
izvoz roba preko Splita
Naavi se u tekom ratu s Venecijom koja muje otimala Dalmaciju (1409.1420.)
Sigismund je smiljao kako da je od toga odvrati pa je, u nedostatku
vojnih uspjeha, pribjegao i ekonomskoj blokadi. Ve je u oujku 1417. nastojao
da od venecijanske luke odvrati glavne klijente - njemake trgovce i da ih
usmjeri prema Genovi. Milanskog vojvodu je posticao da i sam na tome poradi,
da ih, oslobaanjem od dabina i carina, na takav korak pridobije. Carski
vojni odredi zaposjeli su alpske prijevoje i presjekli veze izmeu Venecije i
velikog njemako-francuskog trita koje se preko nje opskrbljivalo levantinskom
robom. U elji da potpuno ukloni potrebu mletakogposredovanja nastojao
je da svoje trgovce uputi izravno na levantsko trite. Slijedeihje godina
sve ovo izgledalo blizu ostvarenja budui da je i Genova (1421.) potpala
pod vlast Milana, a Filip Marija Visconti, ugroavan od Venecije, ve bio spreman
na sve da zakoi njezino irenje. Njegovi izaslanici su (1426.) Sigismundu
uruili podnesak kojim se trailo da proglasi zabranu njemakim trgovcima
da trguju u Veneciji, a da svoje poslove upute preko Milana i Genove.
Suglasno s tim, Sigismund se ogluio o molbe njemakih trgovaca i 25.VII.1426.
u Blindenburgu obnovio ranije odredbe o blokadi. Tako e ostati sve do njegove
smrti (1437.) iako, ve od 1435. te odredbe nisu vie strogo primjenjivane.
Oni su jo tee pogodili Veneciju kad su i sultana naveli na trogodinje

primirje sa Sigismundom i tako mu omoguili da sve snage usmjeri protiv

(mletakog) Soluna, gdje se vodila jedna od kljunih bitaka za osmanlijsku
nadmo. Blokirani ranije trupama Murata!!., Solunjani su (1423.j,edluilida
predajom Veneciji iziu iz nevolje. U rujnu su 1423. dva njezina predstavnika
preuzela grad, ali ni sultan nije odustao od namjere da ga, u pogodnom trenutku,
osvoji. Venecijaje podnosila goleme trokove obrane grada koje kroniar
Antonije Morosini procjenjuje na 740.000, a neki drugi na 520.000 zlatnih
dukata. U svakom su sluaju izdaci bili veliki. Car Sigismund je elio mir s
Turcima, a tome je u prilog intervenirao i Milanski vojvoda u namjeri da
Sigismund krene protiv Venecije bez straha da e ga Turci ugoravati u Ugarskoj.
I Turcima je odgovarao mir s Maarima jer im se pruala prigoda da sve
snage usredotoeoko Soluna, po veliini i znaaju drugog grada Bizantijskog
Carstva. Manevrima milanske diplomacije dolo je u veljai 1429. do
trogodinjeg primirja izmeuSigismunda i Murata II. Sultanje odbio mletake
mirovne prijedloge i nastavio rat koji je doivio vrhunac osvajanjem Soluna
1430. godine.10)
Na Sigismundove mjere Venecija odgovara zabranom da se "njezinim
morem" prevozi bilo kakva roba za mjesta iz kojih bi mogla otii u Ugarsku ili
u druge zemlje kralja Sigismunda, kao to je zabranjivala i da se iz tih mjesta
bilo to i bilo gdje izvozi osim u Veneciju. ll)
Posljedice su se ovih mjera osjeale posvuda. Cetinski je knez Ivani Neli-pi samo izvravao
naloge vie vlasti kad je preko svoga podruja onemoguavao
trgovaki promet izmeu Bosne i dlamatinskih gradova. U takvim
su prilikama mletaka i bosanska strana nastojale da zajednikom akcijom
uklone Nelipia i otvore put preko Klisa. Bosansko trite stajalo je van
Sigismundove kontrole i postalo jo zanimljivije za dalmatinske gradove. U
prvi plan su izbile sve ranije povlastice to ihje kralj Ostoja (1404.) uzaludno
nudio mletakimtrgovcima. Kad se (7.1V.1421.)vratila na ovo pitanje, Venecija
ja nala da bi koritenje spomenutih povlastica bilo veoma korisno za nju,
njezine trgovce i graane. Odluujui da uputi izaslanstvo kralju Tvrtku II.
(1422.), smatrala je da e to, uz ostalo, biti korisno za trgovce koji ele s Bosnom
trgovati. 12) Ona je (25.V.1422.) traila da kralj poduzme sve kako bi se
trgovci mogli uzajamno posjeivati.Ponudilaje i zajedniku vojnu intervenciju
protiv Ivania Nelipia.

Ugovorom, potpisanim u Visokom (21.XII.1422.g.), Tvrtko II. potvruje

ranije date povlastice mletakim trgovcima, a briga o trgovini nadahnula je i
ugovor o savezu (6.II.1423.) Bosne i Venecije protiv kneza Nelipia. 13) Ali, e
jo dugo na putu izmeuSplita i Bosne ostati i Nelipi i sve prepreke pa se i u
Splitu i u Trogiru osjeala glad za bosanskim proizvodima. Poetkom 1435.g.
trogirska opinaje ukinula plaanje tridesetine na voe i povre koje bi se, s
kopna ili s mora, iz Dalmacije, Hrvatske ili bilo koje druge strane dovozilo u
grad, bez obzira dovozi li ga domai graanin ili stranac. 14)
I jedna sudska presuda, izreena 24.VIII.1435.g., donekle, takoer, ilustrira
teko stanje u tom pogledu. Trogirski je knez Marko Geno, njome presudio
da splitski graaninPavle Sui nikad vie ne smije doi u Trogir ili, ako ovo
prekri P,Y..ipak doe i bude otkriven, trebalo je da se s konopom o vratu ("cum
laqueo ad colum") dovede pod vjeala i - objesi! Kriv je jedino to je izaao na
Klis i otud u Split odveo jednu bosansku karavanu koja bi inae otila u Trogir
("conduxisse de Clisio Spaletum Dobroum Miladinich de partibus Bossine
cum quodam caravana volentem ire Traguritim"). 15) Iako nikad izvrena, a
1O.VII. 143 7. u Veneciji ak i ponitena, (pa se Pavao Sui u izvorima spominje
i 1450.g.) 16)i ova presuda pokazuje do kakvih je sve apsurda dovodila oskudica
roba. Jer, ekonomije dalmatinskih gradova i unutranjih predjela uvijek
su bile u izrazitoj meuzavisnosti.Ponekad je bio dovoljan i manji poremeaj,
npr. da turska provala, kao ona 1433. pohara Bosnu i onemogui ljudima da
silaze u Split, da tamo neto prodaju i da kupe sol i ostalo, pa da prihodi
dravne blagajne znatno podbace i ne doteknu za financiranje dospjelih obveza.
Sav se dravni prihod tamo i sastojao od prodaje soli i ubiranja tridesetine. 17) Nije drukije bilo ni u ostalim mjestima. Kotorani su pisali o krajnjem
siromatvu i bijedi skoro svih graana ("...infinita poverta e miseria e generalmente
in tuti citadini de quela cita") i strahovali da ih vie od 2/3 napusti
grad i krene u pronju po svijetu ("mendicando per il mundo"). 18) I njihov je
opstanak ovisio od odnosa Venecije sa Sandaljem ili hercegom Stjepanom i od
slobodnog prolaza trgovakihkaravana preko susjednog teritorija.
4. Oivljava, napokon, i
zapadnobosansko trite.
a) Otvorenost Venecije za robu i ljude
Otkad se mletaka vlast vratila u Dalmaciju (1420.), Bosna joj je postala

blia nego ranije i u obzir su dolazile razne mogunostiza meusobne ispomoi.

Nai su ljudi, poslovno ili privatno, esto odlazili u susjedne "Ill1~ttke"gradove
na obali, ak i u metropolu da bi se otuda vraali s priama ili bi ostajali
da bilo to rade: kao kuna posluga, kao radnici, vojnici, veslai na galijama
ili, ako nita drugo, da prosei "ive o apu". U Zadru je prosei (mendicans)
ivjela "Anca de Subjajce Bosne". Tamonji joj je plemi, ser BIasio de Soppe,
dao, prema posljednjoj elji svoga oca Lombardina, ensku novu tuniku od
crne rae ("unam tunicam muliebrem, novam de rassa nigra), da se moli Bogu
za njegovu duu ("ut ipsa Anca teneatur orare deum pro anima dieti condam
ser Lombardini iuxta eius voluntate"). 19) Oporuka Stjepana iz ibenika (1448.)
koji se izdravao prosei u Veneciji ("contrata Sancti Angeli") pokazuje kako
se i od toga moglo "lijepo" ivjeti, jer je i on ustanovama i pojedincima, od
uteevine, raspodijelio 26 zlatnih dukata i ostavio jo 3 dukata, od kojih je
trebalo da se, za njegovu duu, okrijepi 13 siromaha ("quod recreatur 13 pauperes
pro anima mea"). 20) Mnogo toga se tada dogaalou Veneciji paje i naim
siromasima bilo dostupno bar ono to se od reda, veliine i sjaja moglo vidjeti
po ulicama, trgovima i crkvama, jer je to svima bilo jednako otvoreno i
pristupano. Otuda se i kod nas mnogo znalo o Mletakoj Republici i divilo
njezinoj, vjekovima izgraivanoj, metropoli. A presti Republike i sjaj metropole
rasli su usporedno. Poetkom Xv.st., kad je Bizantijskom Carstvu predstoj
alo jo pola stoljea ivota, Carigradje bio tek siromana sjenka nekadanje
metropole, a Venecija hvaljena s pravom kao arobna - najljepi grad svijeta, stjecite
trgovaca i putnika sa tri kontinenta. Njezino je stanovnitvo ono
udno stanovnitvo za koga "Honorantie civitatis Papie" iz XI.st. kau da niti
ore, niti sije, niti anje ("illa gens non arat, non seminat, non vindemiat) ivjelo
od pomorsko-trgovakih aktivnosti jer je (u XV:st.) godinje u svijet slalo oko
10 milijuna zlatnih dukata u robi, od ega je i zarada bila velika, a kovnica
muje godinje kovala oko milion zlatnih dukata i mnogo vie srebrne i ostale
monete. U nju su, kao rijeke, sa svih strana tekle goleme koliine raznih roba
("corent come fait leive de fontaines", kako 1276.g. zapaa Martin de Canale).
2l)Znaajnom i u sve vidove javnog ivota dobro upuenom dudu Tomi
Mo.enigo (Tommaso Mocenigo 1414.-1423.) inilo se kao da kroz Veneciju prolazi
sve zlato kranskogasvijeta ("passava tuto I'oro del mundo Christiano").
22) Od toga je izobilja dotjecalo za sve potrebe, pa i za ukraavanje metropole

velianstvenimjavnim i privatnim graevinama.Imalaje mnogo stanovnitva,

mno~o trgovakih, pomorskih i bankarskih kompanija, mnogo poduzetnika,
~adlteIJa,mecena, umjetnika, sveenika,diplomata, mnogo obrazovanih Ijudi,
doktora raznih znanosti, osobito mnogo legista, zbog ega su i stranci esto
svoje sporove ~zn~sili pred mletake sudove. I kao nitko drugi, imala je ak i
svoje more. BIla Je, ukratko, nedostian uzorak veliine, snage, bogatstva,
poslovnosti, reda i zakonitosti pa se snano doimala i onih koji su dolazili i iz
veoma razvijenih sredina. Jedan od takvih, milanski fratar Petar Casola ostaje
zadivljen pred svim to je vidio u Veneciji., i ushien, kae, da toliko obilje
z~a~a nije ~ogao imati ni kralj Solomon! Zato odustaje od opisa svega to je
VIdIO budui da, kako kae, "ljepotu, velianstvenosti bogatstvo Venecije" nije
mogue ni opisati.
Istina..l.yenecija je imala i drugu, manje reprezentativnu stranu: 20.000
tkaa izraivaloje tkanine u njezinim tekstilnim radionicama, vie od 30.000
veslaa pokretalo je njezine lae, u brodogradilitu je radilo 6.000 tesara i
kalafata i mnogo radnika ostalih zanata. Dante je dolazio u mletako
brodogradilite i kadje vidio tamonje uvjete rada bilo muje odmah jasno da
ne treba smiljati niti moe smisliti goru sliku za svoj "Pakao". Onaj zamiljeni
pogled s mosta u jarugu pakla u kojoj vri smola "kao to zimi vri paklina u
arsenalu mletakom..." njegova uobrazilja je oblikovala prema ivim slikama
iz mletakog arsenala. 23) U taj aresnal, u taj "pakao", otilo je podosta i nae
smole, naega eljeza i olova, kao to je i u mletake kovnice i kujundijske
radionice otilo mnogo naega srebra, za rasvjetu stanova, palaa i crkava
mnogo voska, u kotlove bojadisaonica platna mnogo naega crvca, itd. I krajnje
oskudni podaci pokazuju daje ovjekiz Busovae (1371.) prodao 30 milijara
(oko 14,5 t.) eljeza Rombaldu Mleaninu ili daje, samo u prosincu 1387.g. u
Veneciju izvezeno 125,5 milijara (oko 50 t.) bosanskog olova.
Nae izravne ekonomske veze, meutim, nikad nisu nale paralelu sa jako
dobro razvijenim politikimodnosima. Iz Bosne je sve zadugo odlazilo iskljuivo
preko Dubrovnika, gdje se prethodno bezimeno mijealo s robom prispjelom i
sa drugih strana, da bi tek potom, osim u Veneciju, bilo usmjeravanao u Anconu,
Pesaro, Fano, Fermo i na druge strane. Jo:rjo Tadi je izraunao da su
dubrovaki Kabuii (1426.-1432.) samo u Pesaro i Fermo izvezli oko 220 t
voska, u vrijednosti od 50.000 dukata! 24) i danas vie nije moguno izraunati

koliko ga je u tome bosanskog, koliko srpskog ili neijeg treeg.

Bosanski su vladari bili zainteresirani da ogranie monopolski poloaj
Dubrovana u ovoj trgovini, ali uvlaenje mletakih trgovaca nije ilo lako
ak ni u zapadnu Bosnu, gdje dubrovaki trgovci nisu ni bili pretjerano uestali.
Moda-e tek od tridesetih godina Xv. stoljea tamo poeti preovlaivati
mletaki element. Ali kako za poslove izmeu trgovaca i kupaca, u redovnim
uvjetima, prisutnost svjedoka ili notara nije bila potrebna, o svemu je tome
ostalo veoma malo tragova. Ni ono to je bilo zabiljeeno nije u cjelini sauvano
pa vie svjedoi o tendencijama nego to omoguava i priblinu rekonstrukciju.
S druge strane, i u Bosnu su ulazili mletaki i mediteranski proizvodi kao
sol, ulje, tkanine, vino i sve ostalo to se moglo nai u dalmatinskim gradovima,
a moglo se nai sve to i u Veneciji odakle su tamonji trgovci i opskrbljivali
svoje duane. Zabiljeeno je kako "Bertan de Lapo", splitski trgovac ide
u Veneciju radi opskrbe svoga duana ("per furnire la soa botega"), 25)
b) I vojnici trguju...
Kadje Sidonije Apolinar (430.-487.), galski aristokrati prefekt Rima (468.),
jednom navratio u staru Ravenu, novu prijestolnicu Zapadnorimskog Carstva,
meu kontrastima je zapazio "trgovce koji rukuju orujem i vojnike koji
trguju". 26) To to se njega toliko dojmilo, potrajalo je i tisuu godina kasnije.
Uz jako razvijenu profesionlanu trgovinu to je bila redovita pojava i u mletakoj
Dalmaciji. U inventarima sastavljanim poslije smrti nekog trgovca esto se
spominju ma i balestra, kao to se u aktima spominju i mletaki vojnici koji,
umjesto plae u gotovom, primaju neto u naturi, to poslije prodaju za gotov
novac ili mijenjaju za drugu robu kojom trguju. esto prazna, i u nemogunosti
da vojnicima redovito isplauje ugovorene nadoknade, dravna im je blagajna,
obino s velikim zakanjenjem, kao protuvrijednost davala odgovarajue
koliinesoli ili ita, to su oni ubrzano prodavali, zalagali ili mijenjali, nanosei esto time
tetu i sebi i dravi. 27) etiri splitska "komestabila" (vojne starjeine)
su 13.V.1435.g. dala na veresiju Tvrtku Brajkoviuiz Uskopija (koji je trgovao
u Jezeru kod Jajca) 1200 kabala soli, uz obvezu da imje, u etiri jednake rate,
isplati u gotovini, u srebru ili vosku, raunajui marku (221,8 gr) srebra po
5,5 dukata, a libru (477 gr) voska po 6,5 solida. U jednom drugom sluaju od
3.IV.1435. (radilo o vosku zaplijenjenom za dug) cijena mu je odreena 38
libara za centenar. Jedan od spomenutih vojnih starjeina, Augustin de Camerino

dao je Brajkoviu(23.IX.1435') 185 kablova soli za 85 libara i 10 solida

(=oko 13,8 dukata). Brajkovije 18.XII.1435. ugovorio da i Nikoli Doymiju,
splitskom trgovcu, isporui slijedee (1436.) godine stanovitu koliinu istog,
izlivenog voska, raunajui ga po cijeni od 7 dukata za svaki centenar (47,7
kg), primivi unaprijed 60 zlatnih dukata. 28) Te godine se tako kretala cijena
voska u Splitu da bi 1446.g. skoila na 8, s tendencijom i daljeg rasta. Zaustavila
se 1447.g. na 10 dukata po centenaru. 29) I 1456.g. vosak se u Zadru prodavao
"ad rationem soldorum novem pro singula libra cere" (odnosno 7,33 dukata za
centenar), zatim i 10 dukata za centenar. 30) Kasnije mu je cijena padala i
mora daje kod nas bila niska kad ga braa Primovii, Dubrovaninastanjeni
u Anconi, tamo (2. i 18. lipnja 1437.) prodaju po 7,33 dukata. "Alegrectus
Georgii" iz Splita prodavao gaje, skoro istovremeno, (14. srpnja 1437.) takoer
u Anconi i po 7 dukata za centenar. 31) U Splitu muje 1494.g. cijena 8,5 dukata
po centenaru. 32) Tvrtko Brajkovi, skoro jedini od bosanskih trgovaca koji
1435.g. silazi u Split, ugovorio je (13.V.1435.) sa Aleksandrom de Saxoferato
iz Splita da mu, do narednog svibnja (1436.), za 300 malih libara dotjera
odgovarajuukoliinufinog srebra, po cijeni koja tada bude postizana u Splitu
("eo prJl!io que tunc valuit in civitate Spaleti"). 33)
C)fTrgUjU i diplomati...
Ako su usputno trgovali mletaki vojnici, usputno su trgovale i bosanski
diplomati ak i kad je to mletakim bilo odavno zabranjeno. Tamo su nakon
dugog ukupnog iskustva, ve krajem XlV. st. dobro znali da - ni lijep ni astan
-("non est decens nec hostum") spoj dravnog dostojanstvenika i trgovca u
istoj osobi, nanosi tetu interesu i ugledu drave, pa su, odlukom Senata od
27.III.1396. strogo zabranili veleposlanicima, providurima, sindicima, posrednicima glasnicima i svima ostalim koji iz Venecije odlaze dravnim poslom
da za trajanja mandata trguju u mjestu slubovanja ili da trgovake poslove
povjeravaju ikome iz ue obitelji ili svoje pratnje ("non po~sit nec debeat ullo
modo vel forma per se vel alios eius nomine facere nec fien facere de mercantionibus
in locis ad ques ibunt") 330) Kod nas se tada za n~~ ?sobit (~ od :ladarevog
odvojen) dravni interes nije ni znalo pa su n~sI dlp~omat~, u Ime
svojih gospodara, trgovali sve do kraja dravne ?eZaVI~nostI. L!m!esto d~
preuzmu rizik slobodnog trita, kralj ili veliki vojvoda bl, o slanju l prodaji
svoga srebra i ostalog, diplomatskim putem izvjeivao mletaki se~at, re~

dovito traei za sebe kakve olakice, razumijevanje ili usluge kako bl stekli
to povoljnije uvjete prodaje. Herceg je i 15.X.1457. t:aio da m~ se smola ~t~
ju poalje u Veneciju plati dobro, odnosno do~volu daje ?r~d.a gdje m~ se SVIdI
na to muje odgovoreno da slobodno pOStUpI kako god eli.jer mleta~kavlast
s tim nema nita ("nos in illa opus non habemus"). 33b) Herce~~va d~plomatu
Pribisava Vukotia su (1457.), na povratku iz Firenze, uh:atIh neki Gen~vIjani
i na lai ga doveli pred Dubrovnik da se nagode oko.njegova otkupa: Da
otkupi Pribisava i verovatno stvari koje je nosio, herceg Je ~orao da ~latI 6~0
dukata." 34) Drugi njegov izaslanik je (1461.), na povratk~ ~z VeI1J~CIJe,.?OSlO
mnogo novca i drugih stvari ("multas pecunias et alias res ) ~ stoga z.ahtIJev.ao
posebne sigurnosne mjere, za to je vlada po~azal.a raz~mJev~~JeI .odob::la
mu (23.VI.146U da se, sa dvojicom slugu, vrati na jednoj od galija koje su ile
"ad Culfum". 35)
U ovakvim sluajevimane znamo o kakvim se robama rad~o ka.o to uope
ne znamo pojedinosti o oskrbljivanju naih velikakih i kralJe.vskih dvora~a.
Znamo jedino da su oni pri tome uivali odgovarajuepo:las~lCe, ~e zato s~o
ne bi imali ime da plate uobiajenedabine, ve da im se Izuzlm~nJem ukaze
panja i poast. I ovuje staru normu herceg, oigledno, zloupotrebljavao. Zapravo,
on je povlasticu o bescarinskom uvozu robe za osobn';! uporabu zn.atno
proirivao i pod nju nastojao podvesti vosak, smolu, crvac l ost~o CI~e Je ;rgovao.
Na to su prvi morali reagirati Dubrovani, a ~. to~ smI~lu Je nesto
uradio i sam kralj Alfons V. kada je 10.XI.1452. obavijestio sV?J.e. organe,u
A 1" d . h gu kad god se nalazi u Novom, slobodno kupiti l bez daa
pu IJI a Je erce , . 36) K d' .
tamo izvesti ivenih namirnica u vrijednosti od 2.000 dukata. a Je l
bosanski kralj neto u Veneciji nabavljao za svoje osobne potrebe ("~e:.la sua
specialita"), ilo je to bez plaanja carina i ostalih daa",PotvrUJUCI staru
P
r aksu Venecija J'e rekla Nikoli Testi, Tomaevom poslaniku (17.VII.~458.),
, d ' . v V d b t 37) da e sve to je u ovom smislu odobravala - ubu uce JOS SIre o o rava 1.
d) Trgovali su i svi ostali
Ali nije samo herceg Stjepan iziao na glas kao veliki trgovac. Trgovakim
poslovima bili su zahvaeni i svi ostali - od vlakih katunara do velikih vojvoda
i kraljeva. Tekje propast drave (1463.) pobrkala njehove unosne poslove,

a preivjele navela da iz egzila tragaju za nenaplaenim raunima. Oni su,

prema interesu, birali trite izmeu Dubrovnika i Splita do Venecije. Veliki
vojvoda Petar Pavlovije svoje olovo u zadnje vrijeme izvozio preko splitskog
trgovca Venture Engleski de Meraviglia. Za ono to nije naplatio za ivota
njegovi su roaci, Vladimirii, iz Zadra (gdje su se sklonili pred 'ilircima i
nastanili), pokrenuli sudsku parnicu 19.V.1463.g. 38) Katarina, udovica kraljeva
strica Radivoja Hrstia ("consors olim potentis viri et domini Radivoj
Herstich, et tilia condam domini Miclous Betcich de Velika Posega"), iz ibenika
je (22.VII.1463.) ovlastila tog istog Venturu da, kao njezin zastupnik,
naplati 400 zlatnih dukata od valturka Priboija Svojemiria(Svoyemirich) i
60 dukata od Milaina Juraeviaiz Dubrovnika jer je znala da su toliko dugovali
njenom Radivoju. 39)
e) Stoarstvoiroka osnova razmjene
Najiru je ekonomsku osnovu kod nas imala trgovina stokom i stonim
proizvodima. "Njome se bavio svako, od vlastele preko trgovaca do seljaka i
Vlaha". 40) Svi su se bavili i stonim uzgojem. O tome nema bliih podataka,
ali ako je polovicom XIV.st. samo na Peljecu, po undriinom raunanju, bilo
oko 120.000 grla stoke 4l) ili (po jednom drugom raunanju) na zadarskim
otocima preko 200.000 ovaca, onda moemo slutiti da je slino i u susjednim
podrujima,jerbar "ovcesu kapital koji se svake godine skoro udvostruuje't.v'"
Zadarski je samostan Sv.Krevana (1453.) drao 1796 brava (1138 ovaca i 658
koza) na svojim imanjima samo na dva otoka (Maon i Cobilrat), 41b) Govorilo se
o mnotvu stoke ("grandissima quantita de animali") i na Rabu a od tog
"mnotva" je, nekad vei dio pripadao puanimakojih je i bilo preko 300, nego
plemiima kojih nije bilo ni 40 ("infra XL zentilhomeni"). Ali stoarstvo je bilo
ne samo unosno nego i veoma "plemenito". I naeje plemstvo imalo vie stoke
nego to pretpostavljamo. Rabski plemiisami tvrde kako oni i nemaju drugog
zanimanja i kaIro je stoka sva njihova imovina ("non habiando altro exercitio
Prema popisu koga je sainio knez tvrdili su 1451.g. da od oko
27.000 njima pripada oko 22.500, a puanima tek oko 4.500 grla stoke (Listine,
IX, 343, 388). U to se vrijeme pred Vlatkoviimasklanjao iz Krajine knez
Vukmir Kai koji niti je bio plemi niti posjednik iz prvog plana, a ipak je
imao svakako vie od jedne tisue, a moda i dvije tisue grla krupne i sitne
stoke ("animalia grossa et minuta"). Znatno kasnije (l468J69.), na sudskom

procesu protiv Andrijaevia(koji su se isticali u ratu protiv Kaia) svjedok

Jelovac Milinkovi iz Humske zemlje ("de territorio Chumschi), upitan: "koliko
je bilo Vukmirove stoke kad je prikupljena?", odgovara daje bilo oko dvije
tisue i vie (quod fuerut duo millia et plus). Ni drugi svjedok nije znao tano
odgovoriti, ali i po njegovoj se ocjeni radilo o preko 1000 grla (quod fuerunt ne
scire dicere sed suo credere fuerunt ultra animalia mille). 42)
iva se stoka odavno iz naih krajeva izvozila preko mora za potrebe talijanskih
gradova. Mletaki senat odobrava npr. jednom Ravenjaninu
(1.VIII.1388.) da za potrebe svoga grada, bez ikakvih smetnji preveze 400
ovnova "de partibus Sc1avonie". U tome se nisu razlikovali ni Ankonjani pa i
njihov notar Tomaso Marchetti konstatuje 5.V.1425. da su dva trgovca iz Castro
Sirolo kupila od jednog Zadranina 152 ovna za 94 dukata. On biljei i
14.VIII.1427. daje ser Toma Papali iz Splita prodao u Anconi 237 ovnova za
koje e mu se do narednog Uskrsa isplatiti razlika od 137 dukata. 42a) To se
nastavljalo pa je i u srpnju 1445., na dvije lae u Anconu prispjela znatna
poiljka ovnova iji broj se izriito ne spominje (Certam quatitatem eastronorum)
iako je zadarskom nobilu imunu Benji (Simon de Begna) donijela
zamanu sumu od 296 dukata plativih preko Soranco banke - "jp. banco de
Sorantiis de Venetia", a to je samo razlika (restuum) izmeu onoga to je ve
dobio i onoga to je ugovorio. Notar je izbjegao izriitost paje umjesto broja
spomenuo "izvjesnu koliinu ovnova" (certam quantitatem eastronorum), a
umjesto prodajne cijene da su kupljeni po izvjesnoj cijeni (pro certo precio), Iz
sauvane zabiljeke vidi se daje trgovac iz Riminija ugovorio 24."Y.1463. stotinu
dvogodinjih i stotinu trogodinjih ovnova (castratum animalium) za 80
dukata u ibeniku. 43)
Zavisno od ponude i potranje kolebale su se i cijene ive stoke. Svoje cijelo
veliko stado od 133 brava prodala je udovica jednog zadarskog trgovca
(1.VI.146l.) za 152 libre i 19 solida malih denara i dobila tako samo 23 solida
po grlu (5,4 grla za l dukat) to je malo i za ondanje prilike. Istina, radilo se
o ovcama, jagnjadi i ovnovima. ta tek rei za sluaj kad domain Stojmil
Gurgureviiz Kloiana (1460.) daje drugom, Tomi Deviu iz Kamenjana (Za-~ar), za 47.
libara malih: 4 krave, 1 tele, 1 vola il krmau; ili kad drugi za 70
libara malih (1461) dobiva 54 brava, 7 krava i 2 magarca! 430) Inae obino su
etiri ovce ili koze prodavane za 1 dukat. Na Rabu je (25.V.1442.)" 400 ovaca i

100 koza prodato za 125 dukata, a malo kasnije 170 ovaca i 30 koza za 50
du~.ata. Mogue da su ovakve cijene vrijedile na irem podruju. Ako za ovo,
~~.lIJ~? ne~os~atka p~dataka, ne nalazimo potvrdu u Bosni, nalazimo je u Ita11]
1. Sibenanin Juraj Rusnovi (Georgius Rusnovich) koji je ivio uVaranu
kod Ancone prodao je 2.III.1478.g. 20 ovaca i 10 koza za sedam i po dukata
(ANA, 40 (4),63). Za same ovnove dobivalo se vie. U Splitu je (27.1V.1448.)
u~ovoreno 206 ovnova za 100 dukata, skoro jednaka kao mnogo ranije u TrogIru.(
1~70') - 100 ovnova za 50 dukata. 44)Prema podacima iz 1448.-1450.g. na
Ko.rculI su ovnove plaali po 2 !ibre (1/3 dukata), po 1 libru i 14 solida, po 6 ili
7 libara za 3 ovna. Vlasi su u Sibeniku (12.III.1437.) ugovarali isporuku 270
trogodinjih ovnova pod vunom (cum eorum lanis integris) za 100 dukata. 45)
Poj~vljujui s~ na tritu u povoljnijem trenutku ponetko je sigurno i bolje
prolazilo. Kad bl nekako doznao da u odreenu luku stie folta i da e tamo
due ostati, promuurnijibi ak i izdaleka prema njoj sa stokom krenuo daje
skuplj~ proda. Ali ni to nije uvijek bilo bez rizika. uvi da admiral stie u
Split, SibenaninPetar Radmilovijepourio tamo (1480.) sa 150 brava uvjeren
da e dobro zaraditi (credens propter classem ea bene vendere posse). Ali se
des~~o da ~e fl~ta v~. sutradan po dolasku krenula iz luke, a trgovca, koji je
ram~~ mozda I ~spIJevao, ostavila sa stokom u neprilici. Nakon tolikog puta
on mje mogao m daje vrati niti je imao ime daje hrani. Sve bi to ionako bio
~epredvien troak koji se cijenom ne moe pokriti. Da izbjegne najgore, sve
Je dao u bescijenje: etiri i po brava za dukat (in quattour animalibus cum
dimidio a ducatum). 46)
I o ~rgovini stokom podaci su oskudni, a ugovori rijetki jer - kako lijepo
opaa Cirkovi - "put kojim se ona nabavljala nije vodio kroz...kancelariju". 47)
Nesiguran u dobit, trgovac je esto smanjivao trokove izdravanja stoke na
putU?O kupca. Slabo hranjena, bez dovoljno odmora, stokaje u pokretu gubila
na Izgledu i teini, to joj je jo vie obaralo cijenu. Trgovcu kojije, nakon 10
dan~ hoda, iz J.ajca stigao u Split sa II volova, knez je zabranio da ih prodajer
su bili u tako Jadnom stanju da se bojao irenja kakve zaraze. Na trgovev
sk~ve~pokuaj ~a.prodajom mesa izvue kakvu takvu nadoknadu knez je,
radi zatite potrosaca (ne morbaretur gentes), naredio da se meso baci u more
(quod.carnes b0.vum... in mari ejicientur), Nevjet trgovac je inae lako gubio
na OVIm poslovima. Poslujui napola sa ujnom Stanicom, Stjepan Konjevi

(sestri Radia Radosaliaiz Jajca) dobio je od nje 21 vola (1478.) da ih proda,

zaduivi se za to 42 dukata. Prodajuimeso na malo i na veresiju (a menuto
et in credenza), utvrdio je kasnije da je izvukao samo 34 dukata i 32 solida, tj.
da je napravio gubitak od 7 dukata i 92 solida. 48)
Gradovi su bili veliki preraivaii potroai govee i kozje koe. Ona se i iz
naih krajeva izvozila u Dubrovnik, u dalmatinske gradove i u Italiju. U Zadruje
1460.g. za 50 volovskih koa plaeno 167 libara ilO solida, odnosno po 3
libre i 7 solida za svaku. Sirove i tavijene (crude e conze) prodavane su 1478.g.
u Senju po neto veoj cijeni. Stjepan Konjeviihje na veliko plaao po 4 libre
ili, kako kae, jednu i pol za dukat ("pelle una e meza al ducato"). Prodajuiih
na malo u Splitu (po 4 libre i 16 solida, po 5 libara i 5 solida, po 5 libara i 10
solida) prosjeno po 5 libara, dobio je za 92 koe 460 libara (=74 dukata i 24
solida) i, po odbitku tridesetine, zaradio 11 dukata i 20 solida. Dvije godine
kasnije bio je slabije sree: platio je po pola dukata 130 volovskih koa prispjelih
iz Carigrada i s njima je 23. V. 1480. otiao u Anconu. Kad je na 65 dukata
koje je uloio dodao nastale trokove, tih 130 koa je ve iznosilo 70 dukata i
39 solida, a tamo se nije mogla postii ni priblina cijena. Sveje morao ustupiti
po 4 karlina (130x4=520 karlina), a dukat je obraunavanpo-U karlina.
Tako je, umjesto uloenih 70 dukata i 39 solida, dobio samo 47 dukata i 33
solida, tj. izgubio je 24 dukata i 46 solida, to je za njega bio teak udarac.
Za 8 dukata se u Splitu nabavljalo 100 jarjih koa ("pelle bechine"). Na
500 takvih koa (za koje je platio 40 dukata) prodavi ih 300 u Splitu i 200 u
Anconi, Stjepan Konjevije zaradio 8 dukata. 49)
Iz Bosne je u Split na prodaju dogonjena i tovarna stoka. Po onome to je od
zabiljeenog ostalo sauvano, dogonjenaje iz Duvna, Lave, Livna, Imotskog,
Potkotora sa Vrbanje, Radobilje, Rame, iz katuna Rogovci, iz Vesele Strae,
Vrlike, itd. Moe se nagaati to je sve vrjednovano kod odraevanja cijene
jednoga konja ili magarca, ali onaje veoma raznolika: od 2 do 8 ili 10 pa i do
17 dukata za konja, od 3 do 16 libara malih za magarca. Nai vladari, vojvode
i ostala vlastela voljeli su da dre, da poklanjaju i primaju i skupocjenije konje
pa Sandalj jednom govori o svome "konju vojnikom", a Venecija plaa 110
dukata za dva konja poklonjena kralju Tomau. Stranci - Talijani dolazili su u
Split da nabavljaju konje za svoje trite ili su ih nai trgovci tamo prodavali.
Stjepan Konjevije 14.V1.1479. u Splitu kupio 16 konja (po 3 dukata) za 48

dukata, a ve poetkom srpnja stigao je s njima u Anconu. S trokovima izmeu

Splita i Ancone od 14 dukata i 58 solida ukupno (ili 112 solida po svakom
konju) mogao ih je prodavati po 4 dukata. Prvoga je (7.VII.) prodao ak za 6
dukata, ali narednih dana nitko nije vie pristajao na takvu cijenu pa je tek
nakon 5 dana (12.VII.) prodao dva naredna konja po 5 dukata, a 13.VII. jo jednoga za 4,5
dukata. ekaoje jo 7 dana i napokon 20.VII. prodao i preostalih
12 konja (po 4 dukata) za 48 dukata. Kada je od ukupno ubranih 68,5
dukata odbio nastale trokove (14 dukata i 48 solid a) ostala muje zarada od 5
dukata i 84 solida malih denara. Naredne (1480) godine otiao je u Apuliju sa
45 konja i na njima izgubio 28 dukata! 50)
Meu raznim preraevinamaod stonih proizvoda, siru je uvijek pripadalo
znaajno mjesto u ljudskoj ishrani bez obzira na to to su mu struni lijenici
poneto prigovarali, jednako na kraju kao i na poetkusrednjeg vijeka. Spominjano
je kako dubrovaki lijenik (1430.) iskljuuje sir sa jelovnika oboljelog
vojvode Sandalja, ali je i tisuu godina prije njega o tetnosti sira po zdravlje
pisao grki lijenik Antim koga je Teodorik Veliki, poetkom VI st. poslao iz
Ravene u Pariz svome urjaku, franakom kralju Chlodowechu (Klodoveg,
+511). Primamljen da stalno ostane u Galiji, koja je i tada bila na glasu po
proizvodnji sira, Antim ne moe da mu, u svom spisu "O ljudskoj ishrani", ne
prizna i neka dobra svojstva i da ga ne preporui u svjeem stanju. Ali dok
preporuuje meki, mladi sir i on iskljuuje onaj tvrdi. Onome tko i takav
(duro) jede "ne treba drugi otrov". 51)
I pored obeshrabrujuih"strunih"prigovora i mnotva stoke, proizvodnja
sira se nije mogla uskladiti sa sve veom potranjom. Iz dalmatinskog zalea
redovito je stizao u dalmatinske, ak i u istarske i talijanske gradove. Pore je
traio i odobreno mu je (20.VI1.1442.) da "de partibus Dalmatie seu Sclavonie"
dobavlja godinje do 20.000 libara (oko 9,5 t.) sira. S obzirom na zarade i
platene mogunostidobrog dijela graanstva,cijena mu je ostajala relativno
visoka pa svaka obitelj nije ni mogla da ga redovito priuti. Stoga su trgovci
davali kaparu proizvoau, a on se obvezivao da nee vriti prodaju mimo
ugovora. Budui da su mu cijene oscilirale, nisu unaprijed ni ugovarane nego
su vrijedile onakve kakave se u mjestu prodaje postiu na dan prispjea.Prodajaje
uvijek ila dobro i Vlasi su, bez obzira na povremene opasnosti na putu,
redovito silazili u gradove s karavanima i donosili koliko su mogli. D Splitu se

5.VI1.1484. zateklo 150 konja na kojima su "Murlachy" - turski podanici dopremili

sir, a onda se nisu smjeli vratiti preko Klisa, iako su imali uredne
propustnice jer je neoekivanoizbio nekakav sukob izmeu "Maara" i Turaka
pa se povjerovalo daje poeo pravi rat (per modo che dicono fra dieti Turchi
et Ungari esser guerra). Splitski knez im je morao osigurati povratak preko
Poljica.
O cijenama sira nije ostalo mnogo podataka, a teko se snalaziti i u njegovim
mjerama. D ibeniku se (ll
bara sira, raunajui za svaki milijar po 60 libara malih denara (1ibrarum
sexaginta parvorum pro quoque milliario), oekivalo 258 libara i 18 solida
malih denara. Ali kad i to znamo ipak ne znamo mnogo poto teina ibenske
libre danas vie nikome nije poznata. 52) Kontradiktorni su (moda ne ispravljeni
pa stoga i neupotrebljivi) navodi (N.Klai - L Petricioli, Zadar u srednjem
vijeku, Zadar, 1979, 417) da je sir u zadarskom podruju ugovaran po 116,
odnosno 17,5 dukata za milijar ili kako e prodavadobiti 16 libara mletakih
groa za 16 milijara sira. Taan podatak iz notarskog arhiva u Anconi
(4.III.1446.) kae da je od ibenskog trgovca ime Florijanova (Simon Florii
de Sibinico) kupljeno 6 milijara sira po cijeni od 8,25 dukata za svaki milijar
(sex miliaria casey de Sclavonia... ad ratinem octo ducatis et unis quarti alterius
ducati auri pro quolibet miliario). Tako se ova cijena sira (8,25 duk~ta ili
49,5 libara malih) skoro izjednaava sa cijenom meda. Splitski trgovac Zivko
iz Jajca (Sifcus de Jayza) ugovarao je sjednim Kotoraninom (po.1482.)trampu
8.000 libara meda za ulje i ovetinu, a med raunao po 50 libara malih za
svaki milij ar. 52a)
f) Krzno i divlja
Moda je iz Bosne dobro krzno odlazilo u svijet od nastarijih vremena, a
spominje se to ve u prvom pismu koje je ovamo stiglo u ime papske kurije.
Piui "Kulinu velikom banu Bosne", papski legat Tebald je (1180) traio da
mu se, u znak potovanja blaenog Petra apostola, poalje kuninih koa.52b
)D
svakom sluaju, arhivski izvori iz XIV i XV st. govore o brojim krznarskim
radionicama u dalmatinskim gradovima. Meu slitskim krznarima je uvijek
bilo Bosanaca. Tamo su izraivanikrzneni ogrtai i razne vrste odjee postavljene
vujim, lisijim, vjeverijim,dabrovim ili bilo kojim drugim krznom. Nae

rijeke, Neretva i Cetina liile su tada na kakve farme za uzgoj dabrova. Otuda
je dolazilo mnogo njihovog krzna koje je preraivano u dalmatinskim gradovima
ili upuivano dalje u Veneciju i ostalu Italiju. Samo za est srpanjskih
dana (10,12,16,18,30,31) 1481.g. otilo je iz Neretve direktno ili preko Splita
u Veneciju 3.815 komada dabrovog krzna - "pecias casty" a tako je sigurno bilo
i u vremenima iz kojih nema sauvanih podataka. Slian tovar od 278 dabrovih
koa upuen je (30.VII) u Marke i od 418 koa (9.VIII.) u Apuliju-"
Preko splitskih krznara u Veneciju je ilo mnogo i vjeverijeg krzna (le pellicie
di scoiattolo), koje je bilo u velikoj modi u Italiji XVst. Preraenou odjeu krzno se iz Splita
vraalo i u Bosnu. Ventura Engleski se sjea (1479) kako je
1457. ili 1458.g., na rukama odreenogovjeka, vidio 4 do 6 bundi od kunijeg
krzna (quattuor usque ad sex fodras fuinarum) koje je po nalogu trgovca Nikole
Pecinia (oca pjesnika Marka Marulia)trebalo odnijeti u Jajce, (ut illas
portaret -Iaizam) trgovcu Anti Zuanoviu 54) Izvozilo se ak i ptice grabljivice
kojima se plemstvo sluilo u lovu. Nenad Feji nalazi daje 17.VII.1337. Bartolomej
de Fonte iz Barcelone, u Dubrovniku kupio 25 jastrebova za 19 dukata
i 8 sokolova za 18 dukata." Sokol je tada vrijedio koliko tri jastreba. Uz
srebrene pladnjeve i konje, bosanske grabljivice su ile i kao otmjen kraljevski
poklon, a dud je povremeno traio od svojih kneeva u Dalmaciji da mu ih
nabavljaju.
g) Rukotvorine od srebra
Ostalo je mnogo tragova o znaajnoj bosanskoj proizvodnji i izvozu srebra,
ali ne i o njegovoj preradi i obradi. Tekjedna zabiljeka s kraja 1468.g. potvruje
da je i herceg Vlatko Kosaa imao svoga zlatara koji je stalno radio u njegovom
katelu (uno Piero Raguxeo che era orexe del dicto signor et lavorava
continuo in castelo).A taj je zaista i dao povoda pa se o njemu govori i da mu se
ime zapie jer je opljakaogospodara pa noseisa sobom 3 srebrne ae (cope),
9 tacni (taze) i 1 kaiku (chuthiara), u svemu oko 3,6 kg. (11 libara i 11 unca)
nou, 27.XII.1468. pobjegao preko zida. 56)
Ne znamo da li su domai zlatari radili po naim gradovima, rudnicima,
samostanima ili dvorovima, mada se od kraja XIV stoljea moe pratiti kako
bosanski-mladiidolaze u dalmatinske gradove radi uenjaraznih zanata, pa
i zlatarskog.f" Sasvimjejasno da ihje mogunostposlovanja u Bosni upuivala
na izbor zlatarskog zanata, ali nema direktnih dokaza i da su se vraali u

Bosnu poslije njegova izuavanja. S druge strane, bilo je Bosanaca meu zlatarima
Dubrovnika, Splita, i ostalih primorskih gradova. U ibeniku su
28.XI.1448.g. spomenuti nasljednici "Stefani Jaice, aurificis'U'? Ipak, bilo bi
neobino da zanatlije - zlatari nisu koristile tako povoljne okolnosti i bar u
nekim bosanskim gradovima imali svoje radionice. Za sada se zna da su neki
dubrovaki zlatari bili nastanjeni u Visokom i Fojnici tokom XV: st.
Gospoa D. Kovaevi je u izvornoj grai Dubrovakog arhiva nala imena
etvorice dubrovakihzlatara koji su radili u Visokom, a jo vie ih je radilo u
Fojnici. Samo u periodu 1430-1463 u Fojnici je radilo 12 takvih majstora 325
zlatara. Jedan od njih zadrao se tamo 8, a drugi ak preko 20 godina. 58.)
Oskudnost izvora ipak ne sprijeava potpuno da se nazre postojanje izvjesnih
bosanskih izraevinaod srebra, u prvom redu skupocjenih pojaseva i
posua koje je stizalo do korisnika u Dalmaciji, Veneciji, Milanu, Napulju,
Budimu ili Carigradu, uglavnom sve dokle su dopirali bosanski diplomati.
Neto od toga dato je na poklon, jer bila je praksa da poslanstva, idui u razne
misije, nose darove osobama koje e sretati, a mogu biti korisne." Mletake
kronike izriito biljee kako su bosanski poslanici 1451.g. predali dudu i
Senatu na dar 4 konja, sokolove i 4 srebrena pehara.s?' Svi koji su tada drali
do sebe po dalmatinskim gradovima imali su u kuama bosanskog srebrenog
posua,Srebrno posuekraljevsko i vojvodsko, nosilo je odgovarajuiig. J edna
takva tacna, s igom kralja Tvrtka (in qua erat signum domini regis Tverhci),
poklon uglednom graaninu Mihi Madiju (qua dicebatur dictum dominum
regem alias donavisse eidem domino Miche), spominje se 8.VII.1429. kao
zaloena u Splitu.P!' Dvije srebrne tacne, od kojih jedna takoer sa kreljevim
igom (una del arma del Rea), upisane su u inventar dobara ostalih iza Dujma,
sina pokojnog protomajstora Ivana, klesara iz Splita.?" Na velikim srebrenim
pladnjevima vojvode Vladislava Kosae, zadarski notar (14:;3) zapaa
njegov ig, a na jednom od njih i naokolo ispisanu nekakvu legendu. Notar
nije znao daje proita, ali konstatuje daje ugravirana "bosanskim pismom">
cum aliquibus literis bosnensis circumcirca.v"
Za neke srebrene posude izriito je reeno i da su bosanske. Splitski notar
je 23.I.1494.g. opisao "unam taciam magnam...cum uno flore in medio, cum
literis circa dicentibus Gaspar Slik, laboratam opere Bosne".64) Moglo bi se

pretpostaviti da je i u ovom sluaju rije o poklonu jer i Slik je bio uticajna

osoba, kancelar cara Fridriha III. u ije ime je (18.XII.1442.) traio da Venecija
odredi povjerljivu osobu s kojom bi razgovarao o vanim pitanjima. Traio
je pomo protiv grofa Celjskog, na to Venecija, zbog prijateljstva s grofom
nije pristala, alije (21.XII.1442.) izrazila spremnost da meu njima posreduje
oko primirja.P"
Bosanskih izraevina od srebra bilo, je sigurno, i u prodaji, a otuda i kod
graana za koje ne znamo da su obavljali neke slubene misije. Dvije "taze
bosnexe" zapisane su kao ostavina splitskog graanina Jeronima Mariia (Hieronimus
Maricich) 28.1V.1488.66) Splitski trgovac Batista d'Augubio imao
je cijelu kolekciju bosanskog srebrnog posua. Imao je on i inae mnogo vrijednijih
stvari bez kojih je njegova kua mogla paje, pred polazak na hodoae
u Rim, oporukom odredio (1477.) to se od toga moe prodati a novac uloiti u
kupovinu zemlje. Jedino srebrnina (arzento lavorato) se nije smjela dirati i
morala je ostati u kui. To su "bosanske pozlaene zdjele, velike i male, 19 na
broju, viljuke, kaike.jedna posuda za bombone..." (taze de Bosina tute indorade,
grande e pichole, per numero desnove, pironi, chusliere, una confetiera,
voglio che restino in caxa)""
Takvog posua imali su i drugi i meusobno ga posuivali prilikom veih
gozbi, sa veim brojem uzvanika. I Batista kae da je svoje srebrno posue
ustupao knezu i kastelanu kad su prireivali velike sveane rukove i
sugraanima kad su prireivali svadbe. Da prilikom vraanja ne bi dolazilo
do zamjene sa slinim tuim posuem, pedantni Batista je na svome vrhom
noa urezao nekakav karakteristianznak (le qual taze de Bossina io ne ho
segnato del mio segne proprio consueto, de mia mano segnate cum la punta de
un cortello), I pored svih tih mjera opreza zapazio je odavno, kako kae
15.IV.1480., da mu, to zbog zaborava, to zbog nezapisivanja kome to
posuuje, nedostaje nekoliko bosanskih tacni (quia piu tempo fa io me trovava
alcune taze bossinese manchar), a skandal je izbio kad se jedna od njih
otkrila kod ugledne gospoe Antonije, keri ser Andrije Markovia (Andrea
de Marco, Andrea Marchovich), ene Nikole Trogiranina (Nicolo Tragurino)
koja ju je sa nekim svojim vrijednostima ostavila u zalagaonicu. Uvjeren da "s
pravdom steene stvari ne smiju propasti". Batista je podnio tubu. Tuenaje
smatrala.da sam znak nita ne dokazuje pa ga nije ni odstranjivala ni opovrgavala

i u prigovoru je jedino objanjavala kako se on tamo naao Tacnu je

posjedovala vie od 20 godina, Batistajuje zabunom u nekoj prilici uzeo mjesto
svoje jer su bile jednake, dugo je drao u svojoj kui i urezao joj svoj znak
koji je ostao itd.6B)
Suvremenici su poznavali i jasno razlikovali to je iji proizvod i model.
Stanica, udova velikog splitskog trgovca Radia Radosalia iz Jajca, i sama
trgovac poslije njegove smrti, jasno kao i splitski notar, razlikuje npr.tri srebrne
kaike bosanskog uzora (tria cocleria more bossinensis) od etiri srebrene
kaike talijanskog uzora (quattuor cocleria more italico de argento).
Prilikom otkupa jednoga zaloga (13.11.1482.) ona se sjea i est ili sedam srebrnih
prstenova bosanske izrade sa dragim kamenom (anelli sei over sette
darzento de lavor de Bosna, cum certo credo pedre dentror'"
Meu skupocjenim izraevinamaod srebra esto se spominju bosanski po.)
327
jasevi. Od Kotora do Venecije bilo ihje po kuama, zalagaonicama i duanima.
U duanu splitskog trgovca Ostoje Utienovia inventarisano je (30.III.1450)
takvih 17 pojaseva (zenture bosnexe). Cijene su ima najee bile jako visoke.
Jedan zaloen u Splitu procijenjen je 30 dukata, drugi na Koruli (1455) ak
54 dukata (unam centuram argenti...ad modum bosnensem laboratam... comunis
concordio extimatam ducatorum quinquaginta quatuor), U jednom
splitskom depozitu naao se (1438) zaloen i veliki, srebrom ukraeni pojas sa
znakom uvenog bosanskog kneza Restoja procjenjen ak 230 dukata (una
zentura grande, guarnida de arzento la qual tene per lo signo de conte Restoe,
per ducati CCXXX)7) Ali i Restoje je bio izuzetan, daleko poznat i bogat ovjek
iji pojas je mogao da po vrijednosti nadmauje ostale. Za njega se posvuda
znalo jer se uspjeno ogledao na mnogim bosanskim dravnikim i diplomatskim
poslovima. Ve 1422.g. sluio je kao kancelar kralja Tvrtka II. i
uestvovao u sklapanju bosansko-venecijanskog ugovora, a 1428.g. je u Veneciji
u jako povjerljivoj misiji koja je zabrinjavala Dubrovane. G.1436. nalazio se
u kraljevoj pratnji u Ugarskoj, a 1441. je na pregovore u Veneciju slao Nikolu
Testu u svoje i kraljevo ime. Za njega se znalo i na Rimskoj kuriji gdje je
stekao velike zasluge za unapreivanjeinteresa katolike crkve"U Bosni pa
mu je papa Eugenije IV. (1446) dodijelio potpunu indulgenciju kao i kralju

Tomau, a Nikola V. ga je (1448) uzeo u zatitu sa svim njegovim zemljama.

Kao dobar katolik htio je da o sebi ostavi svjedoanstvoi u vidu nekakve trajne
uspomene u Splitu gdje je (1447) ugovarao s proslavljenim graditeljem
Jmjem Dalmatincem (Georgius Mathei) da mu, u crkvi Sv.Benedikta, izgradi
jednu kapelicu.I" Nije zapisano da je veliki Restojev pojas bio bosanske izrade
i mogao je potjecati iz bilo koje zemlje s kojom je Bosna odravala diplomatske
odnose, ali nije ni nevjerojatno da je bio proizvod naega zanatstva.
Osnovu pojasa inila je svila (de sirico) ili koa (de cerio), a po njoj su dolazile
aplikacije od zlata ili srebra. Po obliku i teini razlikovali su se muki (ab
homine, da homo) od enskih (corigia a muliere, zentura de dona) pojaseva.
Pozlaeni pojas livanjskog kneza Pavla Vladania(zentura indorada de conte
Paulo Vladanich de Clifna) teio je 21 unu, odnosno 262 grama, dok je jedan
drugi takav bosanski srebreni pojas (unam corigiam de argento ad morem
bossinensem) zaloen u Splitu (1482) za 20 dukata teio ak 16 marki (po
221,8 gr) ili oko 3,5 kg. Vrijednost im je esto odreivana i po teini. Poetkom
1480 govori se o srebrnom pojasu splitskog trgovca Radia Radosalia iz Jajca,
tekom est i po libara od kojih svaka je po 7 dukata ili svega 45,5 dukata
(per una centura de arzento a ser Radichio...como me offerisco provar pexo L 6
e meza a raxon de ducati 7 la L, val ducati 45 e mezo)?"
Ipak, pojasevi su tada skoro obavezan dio odjee, a ne samo njezin ukras bez koga se moglo,
pa ihje bilo i lakih i jednostavnijih, raenih za mogunosti
obinog, siromanijeg svijeta koji nije mogao ni da se pretjerano gizda ni skupo
da plaa. Stana, ki Radoslava "de Bossnia", sluavka u kui ibenanina
ser Luke Butriia dobila je (1449.) od gazde (polovan) koni srebren pojas i
zlatan prsten za 6 dukata (et nominatim pro pretio et extimatione unius anuli
auri et unius centure corei fulcite argenti apreciatorum de comuni concordio
ducatorum sex auri72aJ Ali ni to nisu zanemarljiva sredstva uzme li se daje
toliko vrijedilo stado od 25 brava ili 18 dobrih ovnoval
h) I ostali bosanski proizvodi
na mletakom(dalmatinskom) tritu
Sada bi teko bilo utvrditi koje sve vrste bosanskih proizvoda su, u manjim
ili veim koliinama, dospijevale na mletako trite mada izgleda da im se
asortiman proirivao. Pored srebra i njegovih preraevina, pored olova, eljeza,
voska, meda, smole, crvea, krzna, sokolova,jastrebova, tovarne stoke i stoke

za klanje, suvog mesa, vune, sira, koe, titova, lukova od tisovine, robovske i
slobodne radne snage, inventari sainjavaniposlije smrti nekog trgovca pokazuju
da su oni u svojim duanima drali i bosansko platno. V duanu spltskog
trgovca Nikole Dojmija (Doymi) naeno je (1438) 300 lakata bosanskog platna
(telle bosnizie), u Ostoje Utienovia (1450) 40 lakata "telle de Bossina", a
kod jednog korunalnskogtrgovca ak 1150 lakata "telle bosgnese". Po dalmatinskim
kuama se spominju plahte od bosanskog platna (lenzuoli de tella
bosnexe) i enske haljine bosanskog kroja (chamisa de dona a la bosnexe:
vestis blava li dona facta ad modum Bossine).
Obostrano jaanje trgovakogprometa podstaklo je interes i za bosanski
novac. Kupovine u Splitu su plaane i bosanskim novcem. Bosanski groi
obraunavanisu po 2 solida (1438) (grossi bosnisi... de valor soldi dui luno) a
trgovci su ih primali bez ustezanja jer su s njima plaali svoje nabavke u
Bosni. Kod Nikole Dojmija naeno je 600, a kod Ostoje Utienovia48 takvih
bosanskih groa.?" .
i) Izrada ratne opreme
Mala Bosna, nekad ugroena, nekad pred izazovom da se i sama iri, a
esto potresana i unutarnjim ratovima, troila je dosta na vojsku, na utvrde i
ratnu opremu. O njezinoj vojsci, meutim, malo znamo iako ima znakova da
joj je organizacija mogla biti bliska talijanskom uzoru. V slubi hercega Stjepana
bilo je talijanskih vojnika i starjeina. Neki "Bernardus Spagiolo, comestabilis illustrissimi principis Stephani de Sancti Sava", spomenut je 1453. i
1456. g. u Splitu. 74) I suvremeni, veoma pouzdani venecijanski kroniarAntonio
Marosini, govorei o jednom sukobu bosanske vojske s Turcima pod Visokim
(1421.) istie da je ona bila svrstana "a muodo Sanzorzi", a takav je
poredak bio tipian za talijanske plaenikekompanije. 75)
Ako se oprema za takvu vojsku i nabavljala sa raznih strana (Dubrovnik,
Venecija) ipak je bilo korisno imati i svoje radionice za izradu, odravanje i
opravku bar najjednostavnijeg naoruanja. Topolivci, Jerg iz Nurnberga kod
hercega Stjepana i Bartolomeo iz Cremone kod kralja Stjepana Tomaevia,
svakako su imali odgovarajueradionice kao i osnovne uvjete za svoje komplicirane
poslove. Zna se daje herceg ohrabrivao otvaranje takvih radionica i
da su ga Kotorani optuivali da je u Novom "naselio i organizirao majstore za
proizvodnju oruja i balista (samostrjela)". Ugovorom od 23.VIII.1452. obvezao

se dati 100 dukata na trogodinji beskamatni zajam majstoru za izradu oklopa

- Vlahi Petrojeviuiz Lastve, pod uvjetom da se u Novom bavi svojim zanatom.
Budui daje i svu njegovu proizvodnju unaprijed otkupio po osam dukata
za svaki oklop 76>, osigurao muje dobru zaradu, jer su oklopi tada, u dalmatinskim
gradovima, plaani po est ili sedam dukata 77). Nije poznato jesu li
ostale vojvode ili kralj osnivali sline radionice, ali je odavno u svijet otiao
model bosanskog tita (scutum bosniensis). urica Petrovi nalazi daje takav
bosanski tit spominjan u Dubrovniku ve 1335. i 1348. g. 78) Spomenut je i u
Zadru 1404.g. prilikom popisa jedne ostavtine. 79)
Po Bosni su izraivani lukovi i u velikim koliinama dopremani u Dalmaciju.
Sa znatnom svotom od 900 libara malih denara (oko 150 dukata) iao
je ovjek splitskog veletrgovca Venture Engleskog (1460.) da nabavi lukove od
tisovine u Bosni ("pro emendo arcus de nasso in Bosna") 79a) Ekermann je (u
razgovoru s Geteom) potanko opisao kakva vjetina i znanje su potrebni da se
odabere podesno drvo i da se posebnim postupkom preparira kako bi steklo
svojstva kakva se od luka trae. Bez radionice i tradicije nije moglo biti govora
o veoj i konkuretnijoj prizvodnji ove vrste naoruanja. Ostao je pismeni
trag o jednoj takvoj "radionici" koja je u Uncu na veliko proizvodila lukove od
tisovine ("arcorum de nasso"), Dva su ibenska trgovca ("socii mercantiarum
et negociantium seu traficorum"), Florinus Mihoii i Grgur Disinovi ila
tamo (1462.) i ugovorilia isporuku 2252 luka za 495 malih libara franko ibenik,
od ega je samo za prijevoz plaeno 235 libara malih i 2 solida ("solvisse camera comunis
Sibenici libras centum sexaginta sex et soldis XIII... item
solvisse in pecunia numerata libras sexaginta .. septem denariorum parvorum
et soldorum novem), Kapara "u latinskoj tkanini" ("in panno latino"), vrijedna
37 libara malih denara data je isporuiocu Radoju Rujeviu (Ruyefcich.,
Ruievcich) prilikom pogodbe, a jo jedan predujam od 50 libara malih denara
dobio je u Bosni, u Uncu, u njegovoj kui ("in Bosna in Unac in domo ipsius")
kad ga je tamo posjetio ser Florino. Pri konanom obraunu isporuiocu je
odbijeno 50 libara i 9 solida na ime karta ("esse defalcatas in ratione archorum
non bonorum sed imperfectorum quod constituerunt ad soldos duos, obulos
sex pro singulo arcu et non plus") 80)
Ali bosansko je naoruanje u velikoj mjeri ipak zavisilo od Venecije. Ona je
kralju i hercegu redovito odobravala da ga nabavljaju u njezinom arsenalu,

rjee i u njezinim dalmatinskim gradovima. Kada se kralj Stjepan Tomaevi

posljednji put naoruavao (1463.) jedan je njegov specijalni izaslanik ("ser
Paulus Hotinovich de Bosna missus ac nuntius specialis ut asseruit incliti ac
potentis viri domini Stephani regis Bosne") nabavio u ibeniku, kod majstora
Matije, 50 samostrjela sa njihovom opremom ("Quinquaginta balistas cum
suis cordis et moistris preparatis et quatuordecim molinellos fercos fornitos
pro ballistis") za 100 zlatnih dukata. Tolika im je cijena bila tada i u Trogiru.
Trogirski knez je oruao galiju, a u travnju je 1463. izvijestio Veneciju da je
sve prolo bez ikakve tete jer je samostrjele platio po dva dukata ("balistam
cum mulinello ad ducatos duos"). ibenskom je majstoru Matiji isplaeno 40
dukata, a 60 dukata deponirano kod ser Marka Dobrijeviapod uvjetom da se
isplate im kralj naredi, odnosno im majstor-proizvoa isproba oruje pred
kraljem u Bosni ("in Bosna coram prefato Rege"). Ugovoreno je da e baliste
polomljene-na probi majstor zadrati za sebe a umjesto njih isporuiti druge. sn
j) Novi znaaj Splita II bosansko-mletakoj
trgovinskoj razmjeni
U zapadnoj Bosni izrastala je mrea trgovinskih centara povezanih sa Splitom
tako da se sve vie ljudi profesionalno bavilo trgovinom. Trgovci iz
Glamoa, Jajca, Jezera, Kreeva, Livna, Plive, Prozora, Vesele Strae, a vjerojatno
i iz jo nekih mjesta, od eterdesetih godina Xv.st. redovito su u Splitu,
gdje na veresiju tovare potrebne robe. S druge strane, u Split stalno pomalo
pristiu i trajno ostaju trgovci iz Venecije i ostalih talijanskih mjesta, privueni
unosnijim i obimnijim trgovakim poslovima. Cambi i Lappo iz Firenze, Baldi
iz Sassoferata, Batista iz Gubija (d'Augubio), Sebastijan de Rubeis iz Placentije
(de Placentia), Francisco iz Avantija, Baltasar i Zaninus Columbo, Jakov
Contarenno, Anotnio Cavoduro, Laurentio Marino, Ventura Engleski de Mer80) HAZ, ib.not Ilija Banjvari, 17II!.-III., vol.13., f129'-130.
8l) Isto, vol.13d, 45'.
331
~ontarenno,Anotnio Cavoduro, Laurentio Marino, Ventura Engleski de Meraviglia
iz Venecije, i dr. 82) Nitko vie nije oklijevao ekajui da na putovima
zavlada idealna sigurnost. Svi su preuzimali stanovite rizike i uspjeno se s
njima nosili. Ventura Engleski se i poetkom 1449.g. alio na sinjskog kastelana
Jurja koji mu je oduzeo 70 dukata u ulju, tkaninama i ostalim robama

upuenimu Bosnu, ali nije ni pomiljao da smanjuje poslove. Kao trgovac nije
bio nezatien jer je i splitski knez odmah, 15.II.1449.g. toliku protuvrijednost
oduzeo banovim ljudima dok se stvar ne raspravi. 83)A i sporovi su se tim
lake rjeavali to ni banovi ljudi nisu mogli ne odravati veze sa Splitom.
Ovoje, uostalom, bio i jedini takav sluaj tih godina, a ne zna se ni kasnije da
je ponovljen.
Tako je prometni znaaj Splita sve vie rastao. Preko njega su, u nekim
prilikama, i Dubrovani ili u Bosnu. Kad je svojim trgovcima dubrovaka
vlada zabranila C18.VII.1450.) da idu preko hercegove zemlje, Split imje, do
prestanka neprijateljstava sa hercegom, ostao jedini prolaz. 84) Oni se ve
26.y:m.1450. za taj prolaz traili odobrenje od splitskog kneza Donata Barbara,
objanjavajuida bi nosili venecijansko, mantovansko, veroneko, vincetijansko
i svoje dubrovako platno sa jo nekom robom. Pitaliau imaju li
pravo na besplatan prolaz, odnosno kakve i kolike namete moraju platiti?
Izvijeen da su i ranije tuda prolazili, Barbaro im, drei se takve prakse,
odobrava da uz uobiajene dabine prolaze ("per transitum"), pod uvjetom da
im je Bosna iskljuivo i krajnje odredite, da robu prevoze bez zadravanja
("directa via sine diminuzione"), da bale ne drijee i da nita iz njih u Splitu
ne ostavljaju, da za svaku salmu (tovar) platna paualno plaaju po jedan
dukat, a da ostalu robu carinici ocarine od oka - "ad eorum discretione". Knez
je o tome (9.IX.1450.) izvijestio i duda, a kad ni do 12.VI.1451. nije dobio
odgovor, pobojao se da, moda, nije dobro postupio. Pourujui odgovor, on je
svoju odluku objanjavao u vie navrata jer je morao znati je li njegova mjera
suglasna s vladinim tenjama protiv kojih nita ne bi ni poduzeo. 85)
Naravno da mletaka roba za Bosnu nije ila jedino preko Splita; ila je
ona i preko Drijeva (Neretve). Pod uvjetom daje sve bilo u redu nije trebalo ni
da se njezin put pismeno konstatira. Tako je Francisco Balbi slao svoje platno
preko Drijeva, i tek poto njegov ortak Pasqual Gradonico nije, zbog rata (1451.)
mogao u Bosnu proi s nekoliko pea (capcios) svilenog i zlatnog platna, dolo
je do nezgoda koje su se morale otklanjati pa i pismeno konstatirati. Da bi mu
olakala, nevolju vlast je odobrila da se platno (i ostala roba) moe vratiti
(reconduci posint) bez plaanja uvoznih dabina, uz predoeni dokaz daje sve
to bilo izvezeno iz Venecije ("quod sint illi qui fuerunt extracti de Venetiis").86) Split je, ipak,
glavna luka zapadnobosanskog izvoza i uvoza, a to svojstvo

ne gubi ni poslije promjena do kojih dolazi 1463.g. pa e trgovci i robe, nastaviti

istim putevima im se prilike malo srede. Nikola Brajkovi iz (dotad nespominjanog)
Mostara (Nicola Brajcovich de Mostar) iaoje (7.VII.1482.) u prolazu
("pro transitu"), preko Splita za Bakar i Rijeku (ad nundinas Sancte
Margarite) sa 350 jagnjeih koa (pellas angelinas), dok je ivko iz Jajca,
poetkom veljae 1482., u Splitu prodao 8.000 libara (3816 kg) meda, po cijeni
od 50 malih libara za svaki milijar (477 kg). 87)
k) Ubrzanje ritma trgovinske razmjene preko SplitaPrva
trgovakakompanija za poslovanje II Bosni
Djelomino ouvana izvorna graa ne omoguavada se, skoro do potkraj
eterdesetih godina Xv.st., rekonsturira slika razvoja zapadnobosanske trgovinske
razmjene preko Splita. U preostaloj grai iz ranijeg perioda jedva da
se spomene i poneki trgovac. Spomenuti su Dobran Bogdaviiz Jajca (1428.),
Tvrtko Brajkoviiz ~ezera i Dobrain iz Dubrovnika trgovac "in Boxina" (1435.),
Dragi Budimli i Ivan Utienovi iz Bosne (1444.), Grgur Vukovi iz Vesele
Strae i Radovan Hrsti iz Kreeva (1445.), Vlatko Vukavi iz Vesele Strae
(1446.) 88) i jo moda po koje ime. Ali su se stvari, u meuvremenu, ipak
promijenile, a i trgovaki je promet ojaao. U Zapadnu Bosnu su, preko Splita,
ve dolazili strani trgovci da bi se tamo i dulje zadravali. Gaspar de Sax?
feratto marljivo je prikupljao i izvozio srebro i vosak. Moda je na tom poslu
l umro, a u ostavinskoj raspravi (1436.) postavljeno je pitanje i njegove nezako~
ite. djece ("filii naturalis") koja su ivjela u Bosni i trokova njihova,
moebitnog, prelaska u Split i njihova izdravanja ("quatenus dictos pueros
seu filios eiusdem condam Gasparis conudeere seu conduci facere debeat ex
Bosnam in Spalatum"). Vjerovatno se to nije dopadalo njegovoj zakonitoj eni
zbog egaje djeji zastupnik odluio da ih ipak ne dovodi u Split, alije preuzeo
da se stara o njihovu izdravanju ("respondit dictos pueros Spaletum conducere
nolle sed eos suis expensis et sumptibus mantenere et nutrire velle...") 89)
Ipak se, od kraja tridesetih godina, na bosansko trite ve osvru i krupniji
mletaki trgovci koji su i do tada imali iroko polje akcije u ostalom svijetu.
Guglielmo Querini (1400 - 1468) povezan inae sa tritima Carigrada,
:rra~ezunda,Tane i Kandije, koji zalazi u luke Sirije, Sjeverne Afrike, Sevilje
l Juzne Francuske, kao i u Brugge i u London, poeo se zanimati i za oblasti
bli.~~ Veneciji, pa i za Bosnu. Piui prvi put ujunu 1442. Girolamu Maripieru

kojije otiao u Bosnu trgovakimposlom i kome je, radi prodaje povjerio nekolika draga kamena, trai od njega informaciju o mogunosti da ovamo poalje
biber i druge mirodije (altre spezie) i robe (merzerie) i koja svota bi bila potrebna
za iniciranje takve trgovine? 89a)
O nastalim promjenama i novim mogunostima stvorenim u Zapadnoj Bosni
do kraja 1444.g. najbolje svjedoiiskustvo Venecijanca, splitskog trgovca, Venture
Engleski de Merabilija (Ventura Engleschi de Merabilia ili de Meraviglia).
Poslujui ranije u Bosni i znajui za prednosti Jajca i Jezera, on poetkom
1445.g. s drugim Venecijancem, Baltasarom Columbom, osniva trgovaku
kompaniju. Ugovor o tome, potpisan na pet godina, zakljuili su 9.II.1445.
("Sia manifesto chomo io Ventura de Ingrischo fazo compagnia con
ser Baldassare Columbo per cinque anni, che faza una botega in Jajce
ho veramente a Jesero dove a luy meglyo parera"). Ventura se obvezao
isporuivati "merze", sol, ulje, rau, tkanine i ostalo to bude potrebno
za Bosnu ("... et altre chosse a luy sera de bisogno per quel paese"). Unaprijed
je odredio da e cijena tkaninama "de quaranta" (koja se u Veneciji kretala do
9 dukata) u njihovom duanu iznositi 15 dukata po pei, a da e cijena ulja
biti kao i u ostalim tamonjim duanima.Ventura je ugovorom sebi osigurao
pravo da utvruje cijene ostalim tkaninama i robi ("lassa a mia discretione de
mi Ventura"). Dobit i gubitak iz ovih poslova ortaci e dijeliti rav~oPravno,na
dva jednaka dijela. Baltasaru je ugovorom zabranjeno da - trgujui (osim
varoanima) robu daje na veresiju, bez sigurnog zaloga u srebru ("che il non
daga in credenza senza pegno dariento siguro anissuno, noma a i borgesani"),
Venturin ulog iznosio je 500 dukata u robi. 90)
Ovom koraku svakako je prethodilo podue "ispitivanje" i poznavanje trita
i prilika. Ventura je odranije poznavao stanje i znao ime se moglo trgovati,
na emu se molga ostvarivati dobit. Jer, rije je o onom istom Venturi koji se
(bez prezimena) javlja 1435.g. kao "famulus" (sluga), a 1437. kao "factor" ser
Aleksandra Baldi de Saxoferato, splitskog trgovca koji je poslovao s Bosnom. 91)
ini se, ipak, da veliki poslovi jo nisu bili razvijeni, a onim ime su mogli
biti zadovoljni pojedini trgovci, nije bio zadovoljan i kralj. Kralju se i krajem
1445.g., inilo da postojeemogunostii dalje ostaju neiskokriene.Poetkom
1446.g. on ponavlja upozorenje Veneciji da i dalje jedino Dubrovani izvlae
bogatstva iz njegove zemlje ("quod Ragusei divitias suas acqusiverunt in ipso

regno"), traei da i mletaki trgovci dolaze u Bosnu u veem broju. Ona ga u

odgovoru (17.III.1446.) uvjerava da e savjetovati svojim trgovcima i ak ih
navoditi da idu u Bosnu ("parati sumus suadere et induci facere mercatores
nostros ut ad Ioca sue serenitatis accedant et conversentur"). 92) I da li samo to
ili i to i novo vrijeme i osigurana zarada, ali neto je pomoglo da zapoeti proces dobije
ubrzanje. Arhivska graa, neto bolje ouvana za 1447.g., pokazuje
da se poslovi ve rascvjetavaju. U zapadnuje Bosnu, s namjerom da tamo
ivi i posluje, preao jo jedan Talijan, Sebastijan de Rubeis de Placentija. On
je 1447.g. i spomenut kao trgovac u Bosni ("mercator in Bosna"). A bosanski
su trgovci ve u Splitu (kod Venture Engleskog.,) uivali toliko povjerenje da
im je dosta robe davano i na veresiju. etvorici iz Jajca i dvojici iz Vesele
Strae Venturaje (1447.) dao u tkaninama i drugoj robi ("pro pannis et aliis
mercimoniis") kredit od 670 zlatnih dukata. Batista d'Augubio dao je, samo
12.X.1447. jednom Dubrovaninu - jajakom trgovcu, 90 dukata (u robi). I
ostali su splitski trgovci davali robu na kredit bosanskim trgovcima kao i strancima
koji su trgovali u Bosni. Ante Zuanovi koji e uskoro i sam premjestiti
svoje poslovanje u Jajce, dao je Sebastijanu de Rubeis 144 dukata u robi koja
ide u Bosnu (1447.); Petar Markovi - preko 90 dukata etvorici iz Livna i
Kreeva; Mato Grli (Gerlich) 40 dukata dvojici iz Jajca, itd. Bar 15 trgovaca
iz Jajca, Kreeva, Livna, Vesele Strae ili, kako je za neke zapisano, samo - iz
Bosne ("mercator in partibus Bosne"), uzelo je (1447.) od splitskih veletrgovaca
u robi, na kredit, oko 1225 dukata. Ne zna se ni koju su robu traili ni po
kojim cijenama su je dobili, jer je zabiljeeno jedino da se radilo o tkaninama
i drugoj robi ("pro panno et aliis mercimoniis: pro mercimoniis et rebus; pro
panno et mercibus"). Ponekad, je (1449.) uz tkanine spomenuto i ulje ("pro
resto solucione pannorum et olei"; "pro resto solvere olei et aliorum mercimoniorum").
93) Jednom je (1445.) zapisana i cijena ulja. Petorica su iz Vesele
Strae kupili na veresiju 82 vjedra ulja i za svako su vjedro zadueni sa po 50
solida malih ("solidorum quinquaginta parvorum pro unoquoque viedro olei").
94) Poznat! je i cijena vina za g. 1447.: Livnjak Ratko Ozribali zaduen je
(25.VI.1447.) sa 64 libre i 3 solida, 'a preuzeo je 45 galeta vina po 18 solida, i 27
galeta po 17,5 solida. Sadrina galete je oko 21litar. Te se godine i od nove
berbe vino prodavalo (13.XI.1447.), po 17,25 solida za 1 galetu (za 396 galeta
vina plaeno 341 libru i 14 solida malih) 95)

Meu trgovcima zaduenim u Splitu 1447.g. znatno se izdvajao Radi Radosali

iz Jajca. Krajem godine je samo Venturi Engleskom dugovao 386 dukata,
to ukazuje na obujam i razgranatost njegovih poslova i na kredibilitet
steen dotadanjim radom. Sav je svoj dug platio ve u svibnju slijedee godine,
96) i sigurno nastavio raditi i zaduivati se. Bio je zaista pravi veliki trgo335
vac koji je u Jajcu poslovao i narednih petnaestak godina, sve dok nije 1462.
pred turskom opasnou, preao u Split, sa znaajnim kapitalom, nastavivi
trgovakeposlove s mnogo autoriteta. eni Stanici je, jo u Jajcu, 1460.g., dao
1.000 zlatnih dukata za njenu sigurnost ("pro eius securitate"). Kad su radi
vee sigurnosti osoba i dobara, preli u Split da ive pod zatitom mletake
vlasti, ("sub umbra allarum... Illustrissime dominationis Venetiarum pro
maiori securitate personarum suarum et bonorum suorum", ona muevljevoj
glavnici dodaje i svojih 1.000 dukata i tako mu poveavaobrtni kapital ("ut de
ipsis posset traficare et mercancias facere"). 97) Toje vjerojatno onaj isti Radi
Radosali, o ijem poslovanju s Dubrovnikom pie S.irkovi, sumnjajuida
je istovjetan sa Radainom Vukosaliemiz Gorada. 98)
Pored trgovaca iz Jajca, Jezera, Kreeva, Livna, Vesele Strae, u Splitu su
se 1448.g. zaduivali i novi iz Glamoa i Prozora. Svi su zadueni bar za 1158
dukata. 99) Zaduenje je, prema zapisanom, i za 1449.g. iznosilo 1240 dukata,
a Talijanima koji su poslovali u Bosni pridruio se i Zaninus de Columbis za
koga tada kau da je trgovac u Splitu i u Bosni ("mercator in Spalato et in
partibus Bosne"). 100)
Poslovi su svima ili jako dobro i ne vidi se daje tada itko u Bosni bankrotirao.
Svi su u njoj produavali boravak ili se trajno nastanjivali pa i kupovali
ili podizali kue. U Jezeru je 1438. spomenuta kua Nikole Dojmija ("una casa
a Jesero fata di legno"). Kuu u Jezeru imao je i Ventura Engleski. U Jajcu,
pored trga (platea), uz kuu Splianina Ante Zuanovia bila je i indrom
pokrivena kua ("lignaminis copertam") Mihajla Avantija (Michaeli Avantii)
kojuje 1453. dao drugome za dva tovara (najmanje 600 libara) istogvoska 101),
itd.
1) I kralj Toma osniva svoju trgovakukompaniju.
Opi je uspjeh ohrabrio Venturu i Baltasara da 12.XI.1449. obnove svoju
bosansku trgovakukompaniju 102) Njihov je uspjeh, meutim, poticao i druge

tako da njihova kompanija vie nije bila i jedina u zapadnoj Bosni. Drugu su,
ugovorom od "3.pr'vara 1449.", osnovali kralj Toma i knez Nikola Trogiranin.
Objavljujui ovaj ugovor, .urmin je ono "mjeseca pr'vara g" shvatio
ispravno kao 3.veljae 103) u emu su ga slijedili i svi ostali (orovi, Solovjev Perojevi,
A.Babi) osim E.Fermendina kome se inilo daje "prvar" isto to
i prvi mjesec - januar 104) Dvoumljenju oko toga nije bilo mje~ta -jer i uvid u
nae starije ljetopise jasno pokazuje da su njihovi autori (fra Simun Klimentovi,
fra Filip Glavi) sijeanj pisali kao "envar", veljaa kao "pervar", oujak
kao "mar", itd. Ali i Perojevi je napravio omaku kad je kraljeva ortaka
Nikolu Trogiranina olako poistovjetio s "Nikolom Testom Trogiraninom".
"S Nikolom Testom Trogiraninom" pie on, "bio je kralj 3. veljae 1449. u
Vranduku sklopio ugovor za openito trgovanje". Oprezni Sima irkovi to ne
prihvaa i u svojoj Istoriji Bosne (1964.) samo konstatira da se Toma udruio
u trgovaku kompaniju s jednim trogirskim trgovcem. Anto Babi se (1960.)
ve bio poveo za Perojeviem pa je i za njega poznati Tomaev diplomata Nikola
Testa iz Trogira "po svoj prilici isti onaj Nikola Trogiranin... s kojim je
kralj ... napravio ugovor", ali se u tome i pokolebao da bi, u nedovrenu rukopisu
"Drutvo srednjovjekovne bosanske drave", raenu svakako prije 1973.
(Posebna izdanja ANUBiH, 1987.) neodreenije govorio o neemu "to proizlazi
iz poslovnog ugovora kralja Stjepana Tomaa i trogirskog trgovca Nikole"
(52) ili se pozivao na podatke "ugovora iz 1449. o zajednikom trgovanju,
sklopljenom izmeubosanskog kralja Stjepana Tomaa i Nikole Trogiranina"
(58). 105)
U svakom sluaju ovo pitanje ostaje i dalje otvoreno jer nije sigurno ak ni
to je li taj "Trogiranin" bio trogirski trgovac. Jedino se moe rei da Nikola
Testa i Nikola Trogiranin i nisu ista osoba. Jer su kralj i njegova kancelarija
dobro znali ne samo Nikolu Testu nego i brata mu Stjepana i oca im Jakova.
Sva trojica su se, ogledala u kraljevoj diplomatskoj slubi, svoj trojici je uvijek
pisano prezime Testa i tek uz prezime dodavano i ono "de Tragurio" i nikad im
(osim u jednom sluaju, Listine, IX.III. 265.) nije umjesto prezimena (Testa)
upisano ni "de Tragurio" a kamoli "Trogiranin". Uz ime Nikole Trogiranina
zapisano je i da je bio knez. Uz ime Nikole Teste esto je stajalo uzoriti vitez
gospodin ("spectabilis miles dominus", "spectabilis eques dominus"), a i njegova
ena Jelena je kasnije spominjana kao udova pokojnog uzoritog viteza Nikole

Teste iz Trogira ("relieta condam spectabili equitis Nicolai Testa de Tragurio"),

Nikada, meutim, nije zapisano da bi on bio i "knez". 106) Ni ono "de
Tragurio" ne treba poistovjeivatis prezimenom "Trogiranin", tim prije to je
Trogiranin - Tragurino, bilo tada prezime posebne splitske obitelji. Jedan se,
upravo "Nicolaus Tragurino", spominje u Splitu 1480.g. Ni za ovoga se ne
kae daje "knez", iako je bio ugledan i imao srebrnog posua u kui pa ak i
plemiki grb (arma). Njegova ena Antonija (ki Andrije Markovia),u prigo104
337
voru na jednu tubu (1480.) podrugljivo doarava kako bi naivno izgledalo
kad bi ona poela potraivati i svojatati brojne kue i druge stvari samo po
tome to nose njezin grb ili neki njezin znak ("parechi casamenti et altre cose
trovate con la nostra arma e signal") 107)
U svoje "Openo tr'govanije" ortaci su uloili po 6.000 dukata s ambicioznim
ciljem da pet godina posluju "na sve etiri strane svijeta". Dogovoreno je da
njihova kompanija po jedan duan ("stacun") otvori u Jajcu, Fojnici i Splitu.
Kralj se obavezao da e u zajednikim duanima kupovati sve to bude petrebito
njegovom domu i dvoru i plaati "po to bude pravo" - onako kako bi plaao
i drugim trgovcima. Srebro koje dolazi u kraljevu komoru (i ostalo srebro koje
bude imao za prodaju) davat e se Nikoli za gotove dukate, po to se budu
mogli kupiti. Ako, poslujui po "rusagu", knez Nikola pretrpi kakvu tetu,
kralj e mu je nadoknaditi, osim ako je prouzrokuju Turci. Oni e i dobit i
gubitak dijeliti napola. 108) Izgleda da se kralj ipak nije strogo pridravao slova
ugovora jer je srebro davao i Venturi Engleskom, ime je, prema navodima
u pismu ~te Zuanovia, elio napakostiti i njemu i Nikoli ("e tuto questo a
fato per far mal a mi e aNicolo") 109)
m) Ventura Engleski:
potovani trgovac i grabeljivi vuk
Mogue da je kraljeva kompanija, bar na ogranienom podruju, uivala
monopol jer je Ventura, prilikom narednog obnavljanja svoje kompanije sa
Baltasarom (27.VI.1453.), ne obrazlaui zato, u ugovor unio obvezu da, bez
kraljeve suglasnosti, tijekom naredne etiri godine nee nita ni kupovati ni
prodavati u trokutu izmeu Jajca, Vinca i Kotora kao i u cijelim Donjim Krajevima
("che fina questi anni quatro may abia affare nessuna merchantia

de nessuno conditione, ne vendere ne comprare da Vinaz fino a

Chotor e a Jaize ne in tute le parte de Dogne Chray ne ocultamente
ne palexe cum nisuna persona ezeto re de Bosna"). Ventura je obeao
ponovno staviti u duan 400 dukata u tkaninama i drugoj robi i 200 dukata u
soli iz Splita i Trogira. Tkaninama je unaprijed odredio cijenu pa e one "de
quaranta" koje su prije prodavane po 15, sada ii po 14 dukata pea; venecijanske
(panni da Venezia) po 22 dukata, padovanske po 30 dukata, breanske
prve klase (bresani de prima sorte) po 15 dukata pea. Ostaloj robi cijena nije
ovako odreena nego e se prodavati po pravedno odreenoj cijeni ("ai priexi
usadi iustamente") UO) Ali i povjerenje se meu ortacima izgleda ve poinje
naruavati. Ante Zuanovi je iz Jajca pisao roacima II Split (25.VI.1453.) kako je Ventura
nekome tamo govorio da splitski knez podrava Baltasara
jer mu je nabavljao konje te da e se aliti Sinjoriji ako mu neto nepravo
uini ("digando che conte di Spalato fa per Baldasar perche li hacomprado di
chavali, e se mi fa torto me voglio lamentar a la Signoria") nn Moda je
sumnjiavi Ventura zbog toga i unio u ugovor kako mu se na svaki zahtjev
moraju pokazati rauni kompanije ("e che sempre a mio bon commando me
sia tenuto mostrare el conto de la compagnia"). 112)
Baltasar nije ni doekaokraj ugovornog perioda. Umro je poetkom1456.g.
im se to dogodilo, bosanska je vlast, dok se ne raspravi to kome pripada,
stavila pod sekvestar sva dobra u Baltasarovoj kui i duanu ("in domibus et
apothecha"), I Ventura je odmah vlastima u Splitu podnio kopiju ugovora sa
Baltasarom ("copiam certi instrumenti societatis"), ali pravi dokazi - trgovake
knjige i pisma, bez ega se nije moglo odluivati, nalazili su se pod sekvestrom
u Jajcu. Splitski knez je pisao "comiti Jaize" da mu, pod svojim peatom,
dostavi pisma i sveske nadene u Baltasarovoj kui i duanu. Javili su se i
Baltasarovi povjerenici koji su tvrdili da imaju pree pravo nego Ventura. Ser
Gaspar Radovoj je takvo svoje pravo dokazivao "cirografom" pisanim Baltasarovom
rukom 27.VIII.1453. i zahtijevao da mu se da prednost kod podjele
sporne batine. Potreivao je 240 libara (60 dukata). Primjer lijepe suradnje
vlasti Jajca i Splita do koje su dovele poslovne veze vidi se i po tome to je
10.III.1456. "u jednoj vreici peaenoj sa dva peata, pod peatomkneza Jajca",
stigla u Split traena poiljka: pisma i sveske nadene u duanu i kui
pokojnog Baltazara Kolumba ("repertas in apothecha et in domo condam Baldasari

Columbo"), 113)
Kralj 'Ibma, i sam uvuenu trgovake poslove, nalazio je vremena za susrete
i ragovore sa znaajnijimstranim trgovcima i preko njih ostvarivao neke
svoje interese. Kad je jednom (1453.) pozvao na razgovor Antu Zuanovia,
zadrao ga je desetak dana kod sebe u Potkreevu. Trgovcima ipak nije bilo
lako da se s njime nose i da od njega naplauju svoja potraivanja. Nekad je
tako dugo i temeljito "zaboravljao" da ih izmiri da ni mletakim trgovcima
nije preostajalo drugo do da, uz pomo Senata i duda, dolaze do svojih para.
Dud je 26.Y.1452. stavio u dunost Carlu Morosiniju, svome izaslaniku, da,
poslije slubenog dijela razgovora, podsjeti kralja na stara potraivanja Carla
Georgija i Franca Maripiera. 114) Ni Zuanovievoiskustvo nije mnogo povoljnije.
Piui (25.VI.1453.) o gostovanju kod kralja u Potkreevu i on se ali
kako je kralj, im bi u razagovoru doli do potraivanja, rijeima: "dau ti,
pusti, pusti dok ne svidirno raun" ("vi daro, lassa, lassa che vediamo raxon")
zaobilazio pitanje i prelazio na neto drugo. 115)
Kralj ~e i ~a Venturom rado savjetovao o svojim poslovima. Ne mareimnogo
za mletacke mterese, Venturaje, navodno, sugerirao Tomau (1453.) da ni sol
ne. nabavlj.~. iz ml~ta~kog ~odruja ako je moe drugdje jeftinije nai. Po njegovOJ
~.u~est!JI~ Mlecamma Je trebalo rei: "Vi ste odredili veu cijenu soli, nego
ra~~Je l ako Je ne vratite na stari iznos, postarat u se da je dobijem na drugi
nain" (per .~ltr~ via). Ve pripremljeno pismo ovakva sadraja kralj je pokazao
Z,:anoV1cu ( .perch~ r~ ma mostra le littere") koji se, otkrivajuiovo svojim
roa~~ma .u SP~ltU, pnboJa:ao da, zbog loeg Venturinog utjecaja, ne izbiju
neprijateljstva Izmedu kralja Tomaa i Sinjorije ("poria intravenir inimicia de
re e della Signoria"). Zuanovije znao da bi mu kralj napakostio ("mi faria re
~al") a~o do~nadaje sadraj njegovog pisma dospio i do splitskog kneza alije
ipak ht!? ~~ l knez za to zna kako bi prenio Sinjoriji da ona ne treba poputati
l obarat! cijenu soli budui da je ni kralj ne moe dobiti osim preko Drijeva i
Dalmacije.
Zua~?v.ievi i Venturini interesi negdje su se sudarali, a to je popraeno
suparm.c.~mzavidnou. Izvijeeniz Splita o nekim Venturinim spletkama,
Zuano~lc IZ Jajca odgovara kako za njih mnogo i ne mari; "daj boe da bude
re~.ato Ist~nu, ali ja za njegove prie ne marim. Gore mi padaju njegova djela
kojima ml nanosi tetu. Ali, moje mi vjere, upamtieme ako pOIVim!" 116)

Negativna miljenja i ocjene ne sprjeavaju Venturu da stalno iri svoje

poslove. Prestao se zadovoljavati samo za zapadnom Bosnom i onim to je u
~JoJ bilo, Trgovao je uz ostalo i srebrom i olovom. Martinu Marojeviuprodao
Je 10.III.1462. u Splitu est milijara olova za 90 dukata ("pro libris sex millibus
plumbi"), raunajui svaki milijar po 15 dukata (in ratione ducatorum
quindecim auri qualibet miliari)'!?'. Govori se o njegovim odlascima u Bosnu i
~olascima iz Bosne ("post adventu ser Venture Henglesci de Bosnia"). Jednom
Je (25.Y.1454.) pozvan na sud sa Batistom dAugubio a kad se ustanovilo da
"~,
vijece ne moe suditi jer mu nedostaje jedan sudac ("defitiente in curia uno
iU~ice") ~bog ~ga se raprava mora odgoditi, Ventura izjavljuje da ne prihvaa
taj dru~ ::ok, Jer mora u Bosnu za svojim poslovima ("non posse stare pro
presenti hICSpalati quia sibi expedit ire susrsum in Bossinam pro factis suis").
Poputa t.e~ poto mu knez naredi da se ipak ne udaljava i ne ostavlja prokuratora,
ali i prigovara da e zbog ekanjatetovati to ne moe odmah krenuti
u Bosnu. 118l
Kad je shvatio prednosti podrujana kojemu je djelovao i znao da drugo nee
~ra.iti, ~~ e ostati u Splitu i u Bosni, Ventura se oenio Spliankom pa i na
Je.ZIk, kOJlI~ se u pos~ovirn~ m~rao sluiti, ~ako dobro savladao da mu nigdje, pa
lli kod ~alJ~, prev~d~ac mje bIO potreban, stavie ponekad je i u Splitu nastupao
kao slubeni tumac - mterpretre dommo Venture Mirabilia. 119) Stil njegova rada smetao je
drugim trgovcima. Zavidili su mu na kraljevoj
sklonosti, prigovarali da otima unosne poslove, sumnjiili ga kod (splitskog)
kneza za nelojalnost, ali on se ni na to nije osvrtao; bogatio se i ukorjenjivao.
Dobar dio sredstava steenih trgovanjem u Bosni ulagao je u nekretnine u
Splitu i okolici i tako izbjegavao opasnosti za svoj kapital, izloen inaemnogim
rizicima. Zemlja je jedino to je trajano, emu vrijednost nikada ne opada, a
njezinim posjedovanjem rastao je drutveni ugled novoobogaenihtrgovaca.
Venturaje i zemlju kupovao promiljeno i bez urbe, kad su uvjeti za to najpogodniji,
kad je netko u nevolji pa niti ima izbora niti prodaju moe odgaati,
kad od kupca oekuje gotovinu kao uslugu, kao poklon. Taj nekadanji (1435)
f a m u l u s (sluga) brzo se osamostaljivao i bogatio da bi ve 1446.g., na
javnoj drabi, za ogromnu sumu od 312 dukata, kupio veliku kamenu kuu
(unam domum magnam de muro) od sina umrlog ser Dominika Ohmovia

koja se nalazila u starom dijelu Splita (in civitate veteri Spaiati). Kad mu je
bilo stalo do nekog dobrog pareta zemlje, znao je da se nadrnee i da ga dobro
plati, kao 1477.g. kad je vreteno (8,5 ari) plaao po 42 libre malih denara (oko
7 dukata), ali je ljudima u nevolji davao zajmove i zemlju uzimao u zalog pod
veoma nepovoljnim uslovima. Kasnije su se (1480) alili na njega da im je za
svaku posuenu libru malih denara uzimao u zalog cijelo vreteno zemlje i
zaduenom ostavljao petogodinji rok za izmirenje duga. Pero Bubani (ser
Piero de Zorze Bubanich) ga teko optuuje: oduzeo mu je zemlju dok je bio
zarobljenik u turskim rukama (essendo mi prezo et venduto in man de Turchi)
Njegove su sestre posudile pare, valjda da ga otkupe iz ropstva; dugovale
su mu 161 dukat, a zaloile zemlju vrijednu 500 dukata! Ostavljajuii njima
mogunost da je za 5 godina otkupe i dobiju natrag, odmah je poeo da je
iskoritava, i to traje ve 8 godina. Pero pokuava da ga usporeuje sa knezom
kome se ali, ali kako da ih usporedi kad je knez pravedan ovjek (iustissimus),
aVentura: grabljivi vuk - "lupu rapace"! Kad je naeno da polovina
povee zemljitne parcele koju Ventura svojata nije ni upisana na njegovo
ime, ne zbunjuje sejer daje sve bilo regularno provedeno i upisano, a onda su
papiri o tome, kao i o ostalom, nestali iz ureda u vrijeme kancelara Marka
Ingaldea (de la qual meta non se trova in cancellaria perche la e smarida al
tempo de ser Marco Ingaldeo chome molte altre scriture non se trovanoj'<"
Moda je tako i bilo, ali ako i nije, sredie se ve nekako jer samim tim to je
bogat, Venturaje i potovan ovjek, a kod oslovljavanja i u slubenoj prepisci
uvijek: "miles", "providus vir", "prudens vir" ili "mercator egregius't.P"
A to se uspjean i kolikogod "potovan" trgovac nikad nije ponaao i kao
svetac, to je po sebi sasvim razumljivo. Njegovo zanimanje je takvo da ga je
crkva, zbog osobina koje su mu svojstvene, uvijek igosala kao neto opasno i
pogubno za due. Malo bolji ili malo gori pojedinac nije mogao bitnije utjecati
na moralne deformacije imanentne cijeloj profesiji zbog kojih, i prema jednom
starom tekstu pripisivanom sv.Jeronimu (+419), trgovac jedva da je mogao,
ukoliko je uope mogao, ugoditi Bogu i zasluiti njegovu milost (Homo mercator
vix aut nonquam potest deo placere), Samo dobit i to vea dobit, jedini je
kriterij kojim se mjerilo trgovaki uspjeh. Ona je pokreta i svrha njegovog
djelovanja. Primjena uenja o pravinoj cijeni po kome i svaka vrsta pekulacija
predstavlja veliki grijeh, znaila bi kraj za razmjenu dobara "poto je

asketstvo sasvim nespojivo s njezinim prirodnim razvojem". Ipak se svaki trgovac

mogao nadati da e "kasnije", kad se dovoljno obogati, ostati vremena i
za milosre, za nalaenje lijeka svojim grijsima. Otuda, poput igraa na sreu
koji uporno, po zakonu vjerojatnoe,oekujuda e dobitak biti sigurniji to na
vie brojeva stave ulog, i ostarjeli trgovci uporno pred smrt smiljaju kako da
uz dobre posrednikeusluge to veeg broja najuglednijih crkvenih institucija
i svetitelja izmole oprost pravednog, ali i blagog, moda i popustljivog boga.
Jedan od takvih, na Bosanac Ostoja Utienovi,obogaenitrgovac i graanin
splitski, teko bolestan i predosjeajui daje stigao do kraja svoga ovozemaljskog
ivotnog puta, samo tri dana pred smrt predaje (24.III.1450.) notaru
zapeaenuoporuku kojom je, nita ne govorei o grijehu, neopozivo odredio
da dva ovjekaodu Sv.imunu u Zadar, a po jedan Sv.Mariji u Rekanati (Italija)
i Svetom Jakovu u Kampostelu (panija) kako bi i u tim uvenim
svetilitima slavnih svetitelja, posebno bliskih Isusu, molili za spas njegove
due. Drugi, Vito Rasti, dubrovaki trgovac, oporukom je izdvojio 35 libara
"za nepoteno steeno imanje", odajui tako da ga "kao trgovac nije mogao
drukije stei". I svi ostali su, s istom namjerom, crkvama i manastirima ostavljali
poneto u zlatu ili u nekretninama: obradive terene, vonograde i
kue. 1 22 )
VIII.
NASILNO UMORSTVO
KRALJA I KRALJEVS1VA
1. Venecija podrava izbor
posljednjeg bosanskog kralja
I u Veneciji se brzo doznalo da je u Bosni umro kralj Toma i da ga je, bez
ranije uobiajenih trzavica, naslijedio sin Stjepan, ve spominjan kao neuspjeli
srpski despot. Uzevi u obzir staro prijateljstvo i naklonost prema Tomau
i njegovim precima (progenitoribus), kao i druge dobre razloge, mletakavlast
je 20.VIII.1461.g. odluila da uputi izaslanika koji e novom kralju izraziti
suut u povodu smrti njegova oca i estitati mu preuzimanje najvie vlasti.
Budui da bi se s tom misijom spojila i ostala pitanja, koleu je povjereno da
izabere odgovarajuegizaslanika i da mu izradi upute. 1) Najavljene upute
nisu, meutim, zabiljeene ili moda nisu nikad ni sainjene.

Kako nikakvi osobiti razlozi nisu nalagali ubrzavanje, ni ovo pitanje nije
uskoro dolo na uvijek pretrpani dnevni red kolea, paje zamrenu mletaku
izbornu proceduru lako mogla zaskoiti bosanska jednostavnost i moglo se
dogoditi da bosanski izaslanici prije stignu u Veneciju nego mletaki u Bosnu
- na estitanje. Istina, 28.VIII.1461.g.je odlueno da se ubrza izbor izaslanika
koji bi trebao krenuti na put do 20.IX., a za nepotivanje roka prijetilo se
globom od 200 dukata. Ranija odluka je, preinaena pa je naputke, umjesto
kole, trebalo da izradi i usvoji Vijee umoljenih. Ovaj rok, kao i mnogi dotad,
nije odran pa se i 12.x.1461. ponovno ustvruje kako izaslanik, i porod po-trebe da krene
im prije (de priximo), jo nije ni izabran. Ni na toj sjednici
Vijea umoljenih nije postignuta suglasnost kome povjeriti misiju. 2)
Cijelo je to vrijeme kralj posvetio sreivanju naslijeenihunutarnjih prilika,
uputivi i papi jedno izaslanstvo. Napokon, krajem listopada ili poetkom
studenoga 1461.g. kralj je - sveano, u nazonosti bosanske vlastele i papinskog
legata - okrunjen krunom koju muje poslao papa. 3) Odmah potom izaslanstvo
novoga kralja, zajedno s hercegovim, kree u Veneciju. Njihovi zahtjevi
ni u emu nisu proturjeilia u neemu su se ak i podudarali: traili su oruje
i u sluaju krajnje nevolje, sklonite na mletakomteritoriju. Kralj je predloio
da i Venecija pismeno zahvali hercegu to je s njim uspostavio mir i da ga
potie da u tome ustraje. Onaje na to (1.XII.146l.) odmah pristala jer je njihovu
slogu sa zadovoljstvom primila kao to je i njihovu raniju neslogu nelagodno
podnosila. Obealaje da e initi sve za ouvanje sloge meu njima. Kralj
je zahtijevao i da bude imenovan za lana mletakog Velikog vijea. I tome je
Venecija lako udovoljila, kako bi iskazala svoju veliku ljubav prema njemu.
Inzistirao je zatim, da kupi kuu u Veneciji, a da mu se druga, dostojna njegova
velianstva, u Zadru - pokloni. Ni na jedno se ni na drugo, meutim,
mletaka vlada nije mogla obvezati. Rekla je (1.XII.146l.) kako, i pored najbolje
volje, takvoj elji ne moe udovoljiti jer se, ni uz najvee napore ne bi u
Veneciji mogla nai na prodaju kua dostojna njegove reputacije, dok u Zadru
uope nema kue koja bi ispunjavala neke norme i odgovarala kraljevskom
dostojanstvu. 4) Tako ni kralj Stjepanjednako kao ni njegov otac, usprkos arkoj
elji, nikad nisu postigli ono to je ve odavno imao Sandalj i batinio herceg.
2. Sloga u zajednikom interesu
kralja i hercega

Novi se kralj Stjepan Tomaeviodmah, i bez mletakog posredovanja, izmirio

s hercegom, to njegovu ocu uope nije ilo za rukom. I prije objanjenja ove
novine, koje se oekivalo, Venecijaje ve polovicom kolovoza znala da su kralj,
herceg i Kurjakovii uli u savez (''1igam sive intelligentiam") protiv bana Pavla
Sperania, Logika je dogaaja nalagala ovo izmirenje i ranije, jer su obje
strane imale iste neprijatelje: s istoka Turke, a sa zapada bana Pavla Sperania.
Do sporazuma, meutim,nije dolazilo, moda i zbog osobne netrpeljivosti
hercega i kralja Tomaa. Njih dvojicu bi u savezu bilo teko i zamisliti.
Veneciji, inae spremnoj da ih miri - radi zajednikog otpora Turcima, nije
bilo pravo kad je iz pisama splitskog kneza (od 14. i 15.VII.146U doznala da
bilo pravo kad je iz pisama splitskog kneza (od 14. i 15.VII.1461.) doznala da
su snage novih saveznika usmjerene na osvajanje Klisa. 5)
Poticaj za bolje odnose dao je novi kralj. Onje, kako sam herceg objanjava,
najprije "uzeo za svoju majku" Tomaevu udovicu, hercegovu kerku Katarinu,
ime je, razumije se, smekao hercegovo tvrdo srce, da bi mu potom poslao
i svoje izaslanstvo s prijedlogom za mir. Pristavi na to, herceg je ve u
rujnu 1461.g., doao na Babovac kralju u posjetu, a na krunisanje mu poslao
delegaciju sa sinom Vlatkom na elu. U studenom oba, istovremeno, upuuju
svoja izaslanstva u Veneciju, kojom prigodom herceg ak moli da Sinjorija, za
njegovu ljubav, udovolji svemu to kraljevi izaslanici budu traili. Kraljev je
izaslanik tamo donio vijest da je kralj krunisan mirno, uz opi pristanak,
najvee odobravanje i radovanje svih velikaa. Saznavi sve to, Venecija
(lXU.146l.) izraava zadovoljstvo to je meu njezinim prijateljima u Bosni
dolo do mira i prijateljstva, o emu joj je prvi herceg javio. Ona je prema
njima uvijek pokazivala veliku naklonost i ljubav i bila joj je draga svaka
korist njihovih drava. Njihova joj je pak nesloga bila jako neugodna. Podsjetilaje
na raniju spremnost da im, u misiju dobre volje, uputi svoje poslanstvo,
da nije alila napore u tom smislu, a sada vie i ne sumnja daes-iz nastalog
sporazuma i saveza, uslijediti mnoga dobra, te da e i njihovi odnosi sa Sinjorijom
ii od dobra ka boljem. 6)
3. Klis - potreban mnogima,
a moe pripadati samo jednome
Iz pisama splitskog kneza od 14. i 15. VIU.1461.g. Sinjorija je znala za
novosti oko Klisa, to su ga novi saveznici namjeravali oteti banu Pavlu iako

taj ima dobre namjere prema Veneciji. Zabrinuta mogunouda bi se saveznici

(koji su se neto dogovarali o Klisu) mogli lako sporazumjeti i sa Turcima,
Venecija 28.VIU.1461. odluuje da ubrza odlazak izaslanika bosanskom kralju,
istovremeno naredivi splitskom knezu da na sve budno pazi. Ako bi ban
preko splitskog nadbiskupa ili na neki drugi nain neto pokrenuo o Klisu,
knez je duan da tome pokloni punu pozornost i da joj uputi iscrpnu informaciju,
kako bi Republika na vrijeme mogla poduzela to bude potrebno. 7)
Ono to e o koaliciji, Klisu i banu Pavlu doznati iz pisma splitskog kneza,
Venecija nije znala kadje (20.VII.1461.) razmatrala hercegovu poruku, kojom
je najavljivao da e zaratiti (bellum gerere querit") protiv hrvatskog bana Pavla skandalozan,
da od dolaska u Hrvatsku ne prestaje uznemiravati susjede,
itd. Zato je i zakljuila i daje sklona hercegu, koga smatra predragim bratom
i da je uvijek zadovoljna njegovim uspjesima. Prije nego je sve to priopeno
hercegovim izaslanicima, stigle su i vijesti iz Splita koje su donekle utjecale
na izmjenu stajalita, paje iz odgovora izbaen dio koji govori daje Venecija
zadovoljna svakim njegovim uspjehom ("quod nos essemus semper contenti
de omni prosperitate sua") kako se ne bi shvatilo da je suglasna i s tim da on
zauzme Klis ("quod acquireretClissam") koji i Veneciji znai mnogo. Stogaje
l1.IX.1461.g. odgovor prepravljen tako da glasi kako Republika zna daje ban
Pavao onakav kavim gaje herceg predstavio, ali da vjeruje kako i herceg zna
da je Klis bio njezin ili njezinoj vlasti preporuen,zbog ega ona i dalje, usprkos
tome to ga je ban zaposjeo, polae na nj pravo, i zato moli hercega da
nita ne preduzima protiv Klisa."
Koalicija stvorena protiv bana bila je prejaka i lako se moglo dogoditi da
ostvari svoje ciljeve. Da bi izbjegao opasnost u kojoj se naao, ban preko izaslanika
izvjeuje Veneciju kako ima nalog svoga kralja da u prijateljstvu ivi s
njom i njezinim podanicima i kako e se toga potpuno pridravati, biti joj ak
i sluga (srevidor), s jedinom ogradom da to nije upereno protiv asti ugarske
krune. Pozvao je Sinjoriju da, stoga, njega i njegov dominij, osobito Klis i Ostrovicu,
uzme u zatitu. Traio je balestre, barut, strijelce i sve ostalo nuno
za obranu. Raspravaje o ovome u Vijeu umoljenih voena 6.X.1461.g. Veina
je traila da se Venecija na ponudi zahvali i kae kako ona od bana ne trai
nita osim da bude dobar i astan susjed. Bilo ih je i koji su mislili da ponudu
Klisa treba odvojiti od Ostrovice i raspravljati samo o Klisu ili da treba odluiti

kako uvjeti trenutka pogoduju da se ponuda prihvati. Neki su malo kasnije

(l3.x.146f5 smatrali da bana treba upoznati s namjerom Venecije da uskoro
uputi izaslanika u Bosnu koji e estitati novom kralju, odvratiti ga (kao i
hercega) da ne djeluje protiv Klisa i bana Pavla, te posredovati oko izmirenja
i uklanjanja nastalih nesporazuma. Ako kralj i herceg ne prihvate mletaako
posredovanje, a za Klis i Ostrovicu spomenu i neko drugo, za Venciju prihvatljivo,
rjeenje - korisno za obje strane - trebalo je, prema tome stajalitu, izabrati
novog izaslanika bosanskom kralju.
Zamreno pitanje tvrava bana Pavla nije ovim skinuto s dnevnog reda.
Splitski knez, naime, uskoro pie da su mu banovi upravitelji ("rectores bani")
rekli kako imaju nalog da mu predaju Klis i Ostrovicu ukoliko ne budu u
stanju da ih ouvaju. Odgovoreno muje (5JCI.1461.) kako su, to knezu nije
nepoznato, banovi izaslanici dolazili i u Veneciji nudili svoje podruje u zatitu,
ali da ona to, zbog izvjesnih opravdanih i asnih razloga, ipak nije mogla prihvatiti.
Obealaje samo da bi razmotrila ako ponude neto to bi objema stranama
odgovaralo u pogledu Klisa i Ostrovice. Knezu je nareeno da i sam na
tome poradi pa ako vidi da Klis - bez uvjeta, ili za novac ili pak u zamjenu B) Isto, str.1BB.
347
moe dobiti, neka ga preuzme. Imao je ovlasti da, polazeiod nie svote, moe
ponuditi 5-6 tisua dukata, radei sve na veoma oprezan nain.Knezuje Zadra
nareeno da se stara oko Ostrovice, nastojei je preuzeti uz nagradu od 3 do 4
tisue dukata. 9)
U studenome 1461. javio se i herceg, jako nezadovoljan mletakim stajalitem
o Klisu, priopenimknezu Pribislavu, njegovu izaslaniku i komorniku
("mio camerlengo"). Javljao je da takav odgovor nije oekivao. Cim je uo da
joj je ban Sperani preporuioKlis, on se tamo vie nije mijeao niti joj je to
uinio na ao, iako je smjerao da joj priredi zadovoljstvo - "budui da su moje
stvari i vae, a vae smatram da su moje". Kadje on tamo neto namjeravao,
Klis se nalazio u rukama bana Pavla s kojim bi ratovao kao s mletakim i
svojim neprijateljem, to znaju i mletaki kneevi u Dalmaciji. Stoga je molio
Veneciju da ipak odobri to ratovanje protiv zajednikogim neprijatelja. Herceg
je poruio kako e traiti preko maarskog kralja ili na bilo koji nain da
dobije Klis, zbog ega ni Venecija ne bi trebalo da prua ikakvu pomo

Speraniu.Ako mu Bog pomogne pa dobije Klis, bit e to i njezin Klis, kao to

je sve njegovo istovremeno i njezino. Nije htio ponovno podsjeati na Pavlovo
neprijateljstvo prema Veneciji jer je elio da o tome posvjedoe njegjni kneevi
iz dalmatinskih gradova. Od Venecije je traio jedino balistarije kako bi se
mogao osvetiti svome i njezinu neprijatelju. Molio juje da banovim kastelanima
ne daje ni namirnice i da na svoje podruje ne prima banove ljude.
Na jasne hercegove zahtjeve trebalo je takoer odgovoriti jasno. Uz malo
okolianja o najboljim eljama, Venecija (1.XII.1461.) odgovara da mu u najbitnijem
ne moe udovoljiti: ne moe mu naime dati ni balistarije protiv bana
niti pak opravdano sprijeitibanove ljude da dolaze u njezina mjesta. A to se
tie moebitnog rata protiv bana, ona se, kao bratska hercegu, nee i ne eli u
to mijeati osim u dva mjesta - Ostrovicu koja je nekad bila njezina i na nju
ima pravo i Klis koji je bio pod njezinom zatitom i njoj preporuen. Stoga
herceg, radi njezine asti, ne treba ni dirati u ta dva mjesta, a sve ostalo neka
radi kako mu je volja. 10)
Venecija jednako (1.XII.1461.) odgovara i izaslanicima bosanskog kralja.
Ovaj ju je podsjetio kako je ona nekad ranije njegovu ocu obeala ne samo
neutralnost prema njegovim ratnim akcijama u Hrvatskoj i zaposjedanju bilo
kojeg mjesta ili tvrave bana Pavla nego da, u tom sluaju,ne bi banu pruala
nikakvu pomo u balistarijima, vojnoj opremi, namirnicama i ostalom niti bi
doputala da se neki od banovih podanika sklanja na njezino podruje. Onaje
i sada potvrdila da se u bosansko ratovanje s banom nee mijeati, ali da ne
eli da kralj dira Ostrovicu koja je nekad bila njezina i na koju i dalje polae
pravo, da ne dira ni Klis kojije bio pod njezinom zatitom i ostao joj preporuen.
I kralja Stjepana je molila da se u ta dva mjesta ne mijea, a to se ostalog pravo, da ne dira ni
Klis kojije bio pod njezinom zatitom i ostao joj preporuen.
I kralja Stjepana je molila da se u ta dva mjesta ne mijea, a to se ostalog
tie, neka radi sve to eli. 11)
Klis je ostao mletaka glavobolja jer niti su ga mogli lako prisvojiti niti su
doputali da ga netko drugi preotme. Za to vrijeme je u Splitu i Trogiru rasla
bojazan za koju je znala i Venecija kako e herceg, uz pomo Bosanaca ili
Turaka, ipak prijei granicu, ui u Hrvatsku i sav napor usmjeriti da dobije
Klis. S hercegom u Klisu, nagaalo se, Split i Trogir bili bi u stalnoj opasnosti
i otvoreni svakoj turskoj navali. Zato je 19.II.1462.g. u Veneciji odlueno kako

ubuduetreba jo odlunije nastojati da Klis prijee u njezine ruke, a splitskom

je knezu nareeno da izvidi sve mogunosti ne bi li se ta zamisao ostvarila
preko bana Pavla ili bilo koga drugoga. Onome tko bi to mjesto mogao predati
ili dati u zakup, moglo se obeati do 10.000 dukata, plativih po preuzimanju
tvrave. 12)
Sve ovo izgledalo je blizu ostvarenju kad se Stjepan Stri iz Radobilje
domogao Klisa i ponudio ga Veneciji preko kneza Matije iz Poljica. Strievi
su uvjeti izgledali povoljniji od onih koje je Venecija sama ve bila utvrdila.
Stoga je mletako vijee umoljenih 24.III.1462. i odluilo da ih prihvati, a
Petru Tomazu, izaslaniku na ugarskom dvoru, naredilo da, poslije svrenog
ina, objasni kralju kako je do toga dolo i operaciju opravda rijeima koje e
mu kole blagovremeno javiti. 13) Ni ovo se, zbog neega, nije ostvarilo. Radi
odranja prijateljstva s kraljem Matijaem, predloeno je 18.VII.1462. da se
potpuno opozove stajalite Vijea od 24.III.1462.g. i da se na tome vie ne
radi. Tako korjenit zaokret i tako vana odluka zahtijevali su temeljitiju raspravu
pa je ~~lueno da se ipak sve odgodi za neku narednu sjednicu. 14)
4. Koliko dugo se jo mogla odlagati
propast bosanshe drave?
Turska opasnost za kranstvo postajala je sve vea i sve ozbiljnije je
shvaana na Kuriji. Za Bosnu je ta opasnost bila i najneposrednija. Svi su se
pomalo zanimali kako Bosnu, bez velikih napora, osposobiti za obranu i odrati
kao vlastitu sigurnosnu oblast. U njoj je, kod kralja i hercega, puna dva mjeseca
(22.IX. - 20.XI.146l.) boravio papinski legat Luka de Tolentis i sigurno razgovarao
o organizaciji otpora Turcima. U Bosni su ipak najvie nade polagane u
Veneciju. inilo se, kako je pisao herceg, da Turci od nje zaziru vie nego od
svih ostalih krana ("... el gran Turcho ha mazor paura de quella che de tutti
Christiani"). Stoga su bosanska izaslanstva, kako je opasnost postajala vea,
sve ee ila u Veneciju. U razgovorima kraljevog i hercegovog izaslanstva s
Venecijom u studenome 1461.g. najvie mjesta i zauzima opasnost od Turaka.
Hercegu se ak inilo da je on postao najugroeniji na svijetu i da Turin,
otkad je osvojio Srbiju i Trapezunt i napravio mir s ugarskim kraljem, ne
misli na drugo osim kako e krenuti protiv njega (...non penso al presente
a1tro se non che venga verso mi"). Oba su ova izaslanstva, valjda po dogovoru,
jednako traila od Venecije balistarija i pukara ("balistariorum et sclopetariorum")

kako bi ojaali svoje tvrave ("oppida et forti1icia") i svoje drave osposobili

za otpor turskoj invaziji. Herceg je otvoreno traio da troak oko toga
dijele on i Venecija. Kralj je elio da se Venecija pri tome ponese kako bi se
ponijela da se radi o obrani njezinih vlastitih mjesta, jer bi i on za nju uinio
sve to muje mogue, kao i za sebe i svoje kraljevstvo. 15) Uza sve to, dobili su
manje nego su oekivali. Da ih ohrabri, Venecija im je priala ono to su i
inae mogli doznati, kako se kranski vladari spremaju da krenu protiv Turaka
i kako e i ona sama, na ast Boga i za ope dobro kranstva, u tome sudjelovati
ne tedei sredstva i ne izbjegavajui opasnosti. Uzevi u obzir veliku
hrabraost bosanskih ljudi, poloaj zemlje, konfiguraciju tla, tjesnarrce kojima
se mora proi, uvjete mjesta kao i unutranji mir i sporazum izmeu kralja i
hercega, ona se, navodno, nadala da e nai vladari odoljeti Turcima i sauvati
svoje drave. Odobrila im je da za svoj novac mogu u njezinim zemljama nabavljati
balistarije, musketare i vojnu opremu, a i ona e im pruiti pomo ako
zapadnu u nevolju. Herceg je jo molio i to da Venecija, ako bude sklapala
kakav mir s Turcima, unese i njega u ugovor kao svoga dobrog brata i
graanina. Navodei kako ona takav sporazum nije imala u vidu, Venecija
obeava da e i ako nekad i do toga doe, udovoljiti njegovim zahtjevima. 16)
Herceg je u to doba bio u zrelim godinama, iskusan, trezven i, uglavnom,
uspjean vladar. Izvrsno se snalazio u svome tekom vremenu i pribliavao
idealnom tipu vladara svoga doba. Dobro je shvaao odnose snaga u realnosti
pa, konano, i bezizlaznost trenutka i svoga poloaja u njemu. U ranijem je
razdoblju meu dravnicima iziao na glas kao osoba koja stoji daleko ispred
svoga kralja. Kao takav imao je uspjeha i neuspjeha, dobrih i loih poteza.
Pogreno je, pored ostalog, paktirao s Turcima i zavaao se sa susjedima. Iz
toga nita dobro nije izalo niti se vie ita dalo ispraviti. Turci su mu sada
bili nepomirljivi neprijatelji. Bilo je i grijeha. inilo mu se da je tu ve i trenutak
kada e, voljom sudbine ili zbog grijeha (".; se per fortuna o per mei
pecati") biti izbaen iz zemlje (expulso) i da se u tome vie nita ne moe izmijeniti.
Isto se inilo i kralju. Jedan i drugi vjerovali su samo u Veneciju pa
nisu ni pomiljali da bi se, u sluaju nevolje mogli i negdje drugdje skloniti. U ili dok se, uz
pomo Svevinjega (altissimo) i vrijednih djela krana, ne vrati
u svoje kraljevstvo, kako je govorio kralj Stjepan Tomaevi. I jedan i drugi
obnovili su raniji zahtjev da im se, u sluaju potrebe, odobri prelazak na

mletaki teritorij i da im se tamo ustupi odgovarajuikatel, mjesto ili otok.

U odgovoru od l.XII.1461.g. dud i Senat su i dalje jo uvijek, praznim
rijeima, hrabrili nae ugroene vladare i nadali se da, uz Boju pomo, do
takve nesree nikada nee doi; da e oni u Bosni otkloniti tekoe, to im ele
od sveg srca (tota mente); da e njih dvojica, kralj i herceg, i dalje, iz dobra u
bolje voditi svoje zemlje itd., ali ako se neeljeno ipak dogodi, primiti e ih s
obiteljima, stvarima i dobrima u mletaka mjesta, gdje e se sve poduzeti da
im bude ugodno. Hercegu je reeno kako je i dalje na snazi ranija odluka
kojom muje osigurano povlaenjena Hvar. 17)
Makar se i nevoljko odazvala molbama, slabije nego se oekivalo, Venecija
je i dalje u Bosni gledala svoju predstrau pa se, i radi sebe, svugdje za nju
zalagala. Papi je i vladarima nau situaciju prikazivala jako opasnom,
pozivajui ih da nam pomognu. Papinskom je izaslaniku 8.XII.1461.g.
izraavala bojazan (verendum est) da e Bosanci, ukoliko im se uskoro snano
ne pomogne, biti primorani da prijeu na tursku stranu, da oruje okrenu
protiv ostalih vjernika i upropatavaju kransko podruje. Preporuivalaje
da papa, novcem i savjetom, pomogne kralja i hercega i da ih, ujedinjene i
slone, oduevi na otpor podmuklom neprijatelju koji im, po svemu to se znalo,
sigurno prijeti i sprema unitenje njihovih drava, kako bi pomognuti mogli
odoljeti Turcima i odrati se dok ne doe do ope vojne ekspedicije. 18)
Nee proi ni petnaestak mjeseci a pokazat e se da ove upozoravajue rijei
nisu bile kazane radi preuveliavanjaopasnosti i neosnovanog zastraivanja
u trenutktr kad je trebalo postii nekakav cilj. Naprotiv, bile su to rijei izvrsnih
poznavalaca i analitiara naih prilika i ukupne nae duhovne klime
koji sujasno shvaaliu kom pravcu moe krenuti razvoj u ovakvim ili onakvim
okolnostima. Buduida nije dobila ne samo snanu, nego ni simbolinu, odnosno
nikakvu pomo ni od pape ni od Venecije, Bosna je (1463.) zaista "prela"
na tursku stranu, postala novo ishodite njihovih razornih ratnih operacija i
kolijevka ozlogaenih paravojnih, preteito vlakih odreda ije akcije motivira
bezobzirna pljaka susjednih predjela. Prolo je jedva osam godina od turskog
osvojenja Bosne kad su iz Splita javljali (29.V.1471.) o estokim provalama
goleme sile "turskog psa" i mnogih renegata ("venuta la innumerabile
potentia de lo can Tureho e di molti renegati"), o odvoenju u ropstvo cijelih
obitelji, odgonjenju sitne i krupne stoke, ak i svinja, odnoenju poljodjelske

opreme, spaljivanju kua, okrutnom sakaenju,ranjavanju i sjeenju ljudi na

komade. Preostali izvjetaji o tome pretrpavani su teko optuujuimrijeima
(orribile, terribi1e et spaventoso) koje doaravajustravu i uas jer gdje god se
17) Isto, str.192., 194., 196.-197.
18) ASY, Senato-Deliberaziani secr. XXI., 71', 72, 72, 73.; M.unji, Prilozi, str.l41.
351
sjeenju ljudi na komade. Preostali izvjetaji o tome pretrpavani su teko
optuujuimrijeima(orribile, terribile et spaventoso) koje doaravaju stravu
~ uas jer gdje god se takva neprijateljska horda pojavljivala, ugroenima je
Izgledalo kao da se otvara pakleni ponor ("abisso infernale"). Tada nekako
javljaju se i prve vijesti o poecima duhovnih promjena u Bosni, ali i u njezinu
SUSJedstvu. Za Radaka Glekovia(Radacus Glecehovich) iz susjednih predjela
hrvatskog banata kau ve 18.IX.1472.g da je od onih koji su se poturili
("esse de illis qui se fecerunt Turchos"), 18a)
Inae su, zbog oskudice izvora, uglavnom nepoznati svi uinci dugotrajnog
turskog pritiska na Bosnu. Radi analogije, valja navesti ono to je maarski
kralj, isto tako ugroen, rekao mletakom tajniku stalno akreditiranom na
maarskom dvoru i to je u Veneciji razmatrano 22.I.1462.g. Po tome je
Maarska, zavoena obeanjimapapinskog legata i u oekivanju kranske
pomoi, dugo bila u ratu s Turcima koji su, samo za tri posljednje godine (1459.1461.)
iz nje odvukli vie od 200.000 dua.
Na Papino traenje da mu Venecija da svoje miljenje o maarskom sluaju,
ova mu, kako pie francuskom kralju 22.I.1462.g., odgovara da se Maarima
ali i bosanskom kralju i hercegu Stjepanu, mora pomoi iz sredstava crkvene
desetine, kako ne bi bili prisiljeni da izginu ili da se sporazumiju sTureima. 19)
Znala je dakle da je stanje i Maarske i Bosne ve toliko opasno da se vie ne
smije odugovlaitis pruanjem novane pomoi, ali im ona nije mogla pomoi
kad je i sama podnosila velike trokove za svoju obranu. Papinskom se legatu
alila 30.I.1462.g. daje, za utvrivanje svojih mjesta na istoku, koja su takoer
obrana C'propugnaculum") od neprijatelja, imala velike izdatke. Morala je i
na moru poveatitrokove iznad uobiajenihtako da njezini izdaci tamo iznose
300.000 dukata godinje. Stoga se novac za pomoa Maarima i Bosancima
morao traiti od pape, a od njega se ni pismima ni rijeima preko njegova
izaslanika u Veneciji nita nije moglo izvui. Zato je 22.I.1462.g. na dnevni

red stavljeno pitanje da se kod pape dri stalni mletaki poslanik koji bi neposrednom
intervencijom, stalno (continue et incesanter), preko kardinala, vrio
pritisak u pravcu to breg odluivanja o ovoj temi. 20) Papa je, meutim, i
dalje samo pismima bodrio Maare da istraju. Njegovi su glasnici dolazili bez
novca i s objanjenjem kako i on grca u velikim potrebama. To se potvrdilo u
sijenju 1462.g. prilikom razgovora s papinskim legatom koji je na putu za
Maarsku svratio u Veneciju. Kad se povela rije o pomoi bosanskom kralju
i hercegu, legat se izgovarao kako je i papa (Pijo II., 1458.-1464.) izloen velikim
trokovima na Siciliji, gdje se zauzimao na strani Ferdinanda
I.Aragonskog (Ferante, 1458.-1494.) koji se morao suprotstaviti novom vojvode Francisca
Sforze i Albanca Jurja Kastriote, kralj Ferdinand Aragnoskije
izvojevao pobjedu kod Troje (1462.) i izbacio Anuvinice, ali muje trebalo
jo dosta godina da ugui barunske pobune. 21)
Venecija je uporno poticala papu da se vie posveti Ugarskoj i da joj pomogne
u nevolji. Bilaje, naime, svjesna, da bez Ugarske nije mogue pomiljati
na uspjean ishod "Svetog pohoda", kad do njega doe. Starala se i za pomo
bosanskom kralju i hercegu kako bi se odrali do organiziranja tzv. "Sv.pohoda"
("Sancte expeditionis"). Ona je (30.1.1462.) pripisivala i sebi u zaslugu to je,
drei na moru dobar broj trirema, pridonosila da zajedniki neprijatelj ne
prodre u kransku unutranjost ("ne in viscere christianitatis penetraret"),
pravdajuitime i svoj udio pri raspodjeli sredstava prikupljenih za krianski
pohod. 22)
S raznih se strana posvuda ve znalo o turskim ratnim pripremama i
predosjealo daje njihov ratni stroj ve u pogonu. Poetkom oujka 1462. herceg
izvjeuje Veneciju o onom to je i sam douo. Saznao je, naime, preko
nekih - njemu sklonih sultanovih kunih prijatelja ("amici de caxa del Tureho")
kako je ve odlueno da sultan poe protiv Albanije i Bosne. 23) Krajem
svibnja se i iz Budima saznaje o velikom okupljanju truske vojske. Tvrdilo se
da ihje 200.000, meu kojima i 20.000 janjiara, usmjerenih na Vlaku, Transilvaniju
ili na Beograd. U Vidinu je vrena koncentracija laa za prijevoz
vojske na vlaku stranu. Blagovremeno upozoren, vlaki gospodar je sve ene
i djecu poslao u brda, dok je sa svima ostalim, starijim od 12 godina, uvao
obalu Dunava. 24) U Veneciji se (8.VI.1462.) ulo da e kralj Maarske i kralj
Bosne, koji je takoer neposluan Turcima (in comtumatia cum el Turcho),

pruiti pomo vlakom gospodaru. 25) Ali ni 25.VI.1462. nije sasvim jasno to
Turci stvarno namjeravaju poduzeti. U Veneciji se nagaa da ne bi uspjeli
ukoliko pou preko Ugarske. Ako bi pak poli na Bosnu mogli bi razbiti i
hercegu i kralja ili ih primorati na sporazumu to bi olakalo Turcima da
stignu i do Friula. 26)
Naavi se pred takvom neizvjesnou, herceg se ponovno obraa Veneciji.
Primivi i sasluavi njegove izaslanike, Vijee umoljenih, i 16.VII.1462. jednako
rutinski izraava nadu da e on svoju dravu obraniti od Turaka, i obeava mu, ako
se sazna da mu prijeti stvarna opasnost, pruiti svaku moguu pomo. Vijeeumoljenih
nije raspravljalo o nekim drugim njegovim zahtjevima. Zakljuenoje da e ih
razmotriti kole. 27) Nije zapisano ni to je jo traio ni to je o tome odlueno.
5. Novi opasan razdor u hercegovoj obitelji
uvlai Turke u rjeavanje spora
Poslije obiteljskog sporazuma, postignutog 1453.g., vie nema znaajnih
podataka o odnosima izmeu hercega i njegova najstarijeg sina Vladislava.
Tek se u proljee 1461. javljaju novi znakovi o sporu meu njima. Poslije toga
Vladislav preko mjesec dana provodi u Dubrovniku (lipanj-srpanj, 1461.), ali
nema tragova da je ita zavjernikipoduzimao protiv oca. Mora da su hercegovi
izaslanici u Veneciji ipak neto rekli o obiteljskim nesporazumima jer
ona, u odgovoru od 20.VIII.1461. kae kako joj se herceg alio na sina i kako
se nada da e mu ubudue biti posluniji. To to je bilo, inilo se, da je sretno
prebroeno.U drugoj polovici oujka 1462. Vladislav se jednim pismom obraa
Dubrovanima, na to oni savjetuju hercegu "da uva jedinstvo svoje kue
zbog nemira kojima su ispunjena vremena". irkovi ovo uzima kao znak da
je ve "postojao rascep izmeu oca i sina", a da je nesporazume izazvalo
"neispunjeno hercegovo sveano obeanje da e zemlju jo za ivota podeliti
sinovima". 28) - ...
Poto je spor izbio, Vladislav je, ne zna se tano datum, ali svakako u drugoj
polovici 1462. otiao na Portu da sultanu tui oca koji gaje, navodno, protjerao
iz zemlje. On potom od Porte trai potporu kako bi, napokon, dobio svoj dio
oevine. Tubaje imala velikog odjeka. Togaje bio svjestan i herceg. Upuujui
krajem listopada svoje izanslanstvo u Veneciji, on je naime siguran da se i
tamo ve znalo kako je Vladislav, na svoju ruku otiao sultanu i to je sve od
njega traio. Vladislav je, molio da mu sultan dodijeli pripadajui dio oevine,

nudei mu kao protuuslugu ak 100.000 dukata. Upitan odakle mu toliki novac

(ako je ve protjeran) odgovara da e mu Dubrovnik i Venecija sigurno
posuditi po 50.000. Na vijest o tome, herceg hitno u Dubrovniku provjerava o
emu se stvarno radi. Otuda mu, pod prisegom, odgovaraju kako Vladislavu
nisu nita obeali niti bi mu ita dali. Herceg pita i Veneciju da to ona sluajno
nije obeala, moleije da nita ne daje ako je i obeala. Venecija je odgovorila
da je, to se nje tie, Vladislavljeva pria neosnovana. Herceg je iznio pred
duda kako je sultan obeaoVladislavu i veliku vojnu pomo protiv oca C'grandissima
hoste"), zapovjedivi mu da polovicu svoje zemlje preda sinu. No, kako
je turska vojska postala potrebnija na Dunavu (zbog koncentracije maarskih
vojnih snaga) ni Vladislav se nije mogao odmah koristiti obeanompotporom.
Ne marei za to, sultanov je glasnik ipak doao da od hercega trai onih 100.000
dukata to ihje Vladislav obeao, ali ih nije mogao na vrijeme isplatiti. Umjesto
novca, hercegu je reeno da moe Turcima dati tri utvrena grada: Klobuk i
Mievac na dubrovakoj i avinu (aevina u AAV; Zazevina u Listinama)
na mletakoj granici. Po hercegovu objanjenu, Turin je ove tvrave traio bi bio blie
Dubrovniku i Veneciji. Poto dobije novac ili tvrave, sultan
bi Vladislavu dao "dobar dio" svoje zemlje, dok u hercegovu, kako je rekao, ne
bi dirao.
Hercegovi su izaslanici u Dubrovniku jo ekali lau za Veneciju kad im je
stigla nova poruka. Sultan je, naime, doznao za hercegove bliske veze s papom
i Venecijom i njihove este izmjene izaslanstava, pa mu je naredio da te
veze odmah prekine. "Nema ti ta raditi ni s papom ni s Venecijom!". - tako
muje ljutito poruio. Hercegmu odgovara kako su spomenute veze jako stare,
kako su ve njegov stric i otac drali Mleane za svoje gospodare te da e to
tako i ostati, jer ih i on eli za gospodare ("et cussi anche io li voio haver per
mie signori"), Veneciju je uz to uvjeravao da e prije umrijeti nego sultanu
ustupiti traene gradove ili dukate. Ipak ju je pitao to e odgovoriti ako sultan
ponovi svoj zahtjev. Uvjeren da e Turci, jo tijekom godine, nasrnuti na
njega, molio je da ga Venecija pomogne balestrama i drugim orujem, ali i s
vojnicima, ponavljajui da su joj na raspolaganju njegova zemlja i njegove
tvrave, ("ai vostri commandamenti"). Bila mu je elja i da ga Venecija, ako
bude slala izaslanstvo na Portu, tamo preporui. Nije propustio naglasiti i to
da se i njegov stric Sandalj s njom savjetovao u tekim trenucima, primjerice

kad se odluivalo o tome dati ili ne dati tribut Turcima. Sandalj je navodi on,
tek po dobivanju njezina miljenja, pristao na plaanje. U duhu te tradicije
oekivaoje da i njega savjetuje to treba raditi u ovom odlunom trenutku.
uvi sve to, dud i Umoljeni 13.XI.1462.g. poruuju hercegu kako su jako
teko primili vijest da mu je sin bio i ostao neposluan (inobediens),
pokuavajuii praktino djelovati na oevu tetu. Uvjeravali su da mu nita
nisu obeavali. tovie, da on nita nije ni traio, a da je i traio ne bi nita
dobio. Poh~alivi hercegovo stajalite prema turskim zahtjevima, ponovili su
nadu da e on ve znati prevladati neprijateljske spletke. to se tie balista i
ostalog oruja i vojnika to ihje traio za svoje potrebe, odmah su spremni da
mu u svemu udovolje. Slobodno mu je da, bez plaanja ikakavih dabina, iz
Venecije vozi u svoja mjesta balestre i oruje (''ballistas et arma") to ga kupi,
te da, pod plau, uzima pjeake i druge rodove vojnika. Kad bude slala izaslanike
ne Portu, rado e preporuiti i njegove poslove (jer mu eli dobro kao i
sebi). Ne vjerujui da e i to biti potrebito, uvijek je spremna da ga, u sluaju
nevolje, sa njegovim dobrima primi u svoju zemlju. Savjete mu, meutim,nije
davala, jer ga smatra mudrim ovjekom i kraninom koji e i bez njezinih
savjeta svoje vladanje sauvati od neprijatelja. Tome e, svojom akcijom, pridonijeti
i papa i ostali kranskivladari, jer je na pomolu velika intervencija
protiv neprijatelja vjere ("contra hostem fidei"), 29)
29) Isto,str.227.-229.; irkovi, Isto, str.249.-250.; Perojeoi, Isto, str.564.; Klai Isto;
orovi,
Isto, str.547.-8.; unji, Prilozi, str.141.-2.
355
6. Jojedan veliki,
ovaj put posljednji - vapaj!
Napokon je poela i posvuda u znaku velikih ratnih priprema tekla 1463.
godina. Maarskije kralj, neto ranije, uvjeravao Veneciju (Tomasijeva pisma
od 1,3. i 26.XI.1462.) o svojoj najboljoj nakani da krene ("de optima dispositione
sua procedendi") protiv Turaka, ne ekajui da ga oni u tome preteknu,
a bosanskog je kralja i hercega savjetovao da ostanu u slozi kako bi lake
odoljeli zajednikom neprijatelju. I Venecija je, sa svoje strane, uvjeravala
kralja Matijaa da se i ona sprema za taj pohod izgraujui30 trirema koje e
uskoro uputiti na more, i da emu se, kad odluikrenuti protiv Turaka, svakako

pridruiti herceg i bosanski kralj. Ali i sultan je - spreman uvijek na osvajanje

- ve bio odredio ratni cilj. Nekom je od svojih bliskih savjetnika povjerio da
e toga ljeta poi protiv bosanskog kralja, hercega i Dubrovnika. Ovaj je sve
to, oprezno, prenio Stjepanu Tomaeviu,eleiga upozoriti to mu se stvarno
sprema. 30) Sultanje od hercega i dalje traio dukate pozvavi ga da, s vojskom
i topovima, pridonese predstojeim operacijama protiv Dubrovnika. Herceg
odmah poruuje Veneciji da je to odbio i ponovno trai njezin savjet. Njegov
odgovor dat Turcima o topovima i vojnicima protiv Dubrovnika ("de bornbardis,
gentibus etc. contra Raguseos") Venecija 11.II.1463. pohvaljuje kao teak
i mudar; u svakom sluaju dostojan katolikogvladara. Savjetovala mu je da
i novac uva za sebe i ne daje ga sultanu, jer bi ga perfidni Turin svakako
upotrijebio protiv njega.
Hercega je osobito zanimalo da sazna radi egaje u Veneciju dolazio i to je
tamo radio turski izaslanik. Ali ni ona nije bila sigurna u pravu svrhu njegove
misije. Pretvarao se kao daje dolazio radi izglaivanjanekih nesporazuma sa
mletakimtrgovcima, iako je i po mletakoj ocjeni, bilo vjerojatnije da se nalazio
u pijunskoj misiji ("pro explorandis rebus nostris.)
Venecija uz to savjetuje hercegu da svakako i dalje ostane u sporazumu s
bosanskim kraljem kako bi se, udrueni ("unitis viribus"), pa jo zajedno i s
maarskim kraljem, u svakoj prilici mogli braniti i monijom rukom udariti
po zajednikom neprijatelju.
Sa stalnom vizijom opasnosti pred oima, herceg i tada moli potvrdu ranijeg
doputenja da, u sluaju krajnje opasnosti od Turaka, moe, slobodno prijei
na mletaki teritorij. Uz elju da mu se to nikada ne dogodi, Venecija i ovaj
put potvrujesvoje ranije dato obeanje.31) Nee mu se ni dogoditi - umrijet e
prirodnom smru (1466.) u svojoj zemlji.
Kranske su pripreme jako sporo napredovale. Dok je ovamo od raznih
volja,

interesa

mogunosti

trebalo

skrpiti

koaliciju,

turska

je

snaga

podvr~utajednojvolji i lako se odluivala na akciju. O turskim su planovima

~ada SVl poneto znali, ali svi nisu njima bili podjednako ugroeni. Opasnost
Je ~ajneposrednije doivljavao i najozbiljnije shvaao bosanski .kralj. Bio je
prvi na udaru, bez dovoljno vlastite snage da se odupre i bez povjerenja u
druge. ~~ ~ mu na vrijeme pomoi. Nije bio zadovoljan ni unutarnjim prilikama,
niti je Imao mogunostida ih mijenja. Zazairao je jednako od velikaa kao

stajala

i od sirotinje, kojoj Turci nisu bili ni pretjerano odbojni.Oni su u Bosni, vremenom,

izgradili izvjestan sustav utjecaja i pridobijanja dua. Demagokim
razobliavanjemdrutvenih suprotnosti i ukazivanjem na nemoralnost stanja
ija je rtva bilo seljatvo, Turci su stalno poticali nezadovoljstvo, i time
pre~~lOdno razarali otpornu snagu podruja na koje e usmjeriti svoje vojne
akcije, Plodove svoje agitacije, kojom su sticali saveznike na tuem teritoriju,
poeli su ubirati prije nego su zaposjeli Bosnu. To se jasno vidi i iz poruke
Stjepana Tomaevia (1461.) papi Piji II. kojom ga obavjeuje kako Turci
~askaju bosanskim seljacima, postupaju s njima ljubazno, obeavajuiim da
ce .tek. po~ t~rskom upravom postati slobodni. Kralj je uvjeravao da njegovi
?alvm seljaci, ne shvaajuilukavstvo turske prevare, zaista i misle kako bi
lm tako obeanasloboda ubuduestalno potrajala pa se stoga i pribojavao da
e ga oni, privueni praznim obeanjima,lako ostaviti i prii Turcima. Ranije
se pogreno pretpostavljalo daje sadraj kraljeve poruke nekako, tek iz druge
~ke~.dozn~o~ u obradi ga zabiljeio suvremeni kroniarGobellinus, zbog ega
Je UVIJek s IZVJesnom rezervom, unoen u sve povijesti Bosne. Sada se ve zna
d~ je Go~el~inu~ bio sa~o kopist "~?men~ara", t~v ih je "dijelom sam pisao,
dIJel?~d~ktir~o ~~~aPIJoII. PostOJIl drugi autentianpodatak skraja 1469.g.
o sh~~o~_~gItacIJI ~eu poljikim seljacima koje su, obeanjima i
podmI~Iv~nJem, TurCI pokuavali podii protiv tamonje vlastele i, pomou
pobunjenika, zaposjesti zemlju. Ovu je vijest knez Rado Petrovi donio iz
Poljica u Veneciju i tamo izraavao bojazan da bi takva turska agitacija kod
seljatva mogla imati uspjeha.s"
. Svro:itim stanjem u zemlji i bez saveznika izvana, kralj Stjepan Tomaevi
Je oce~vao smrtonosni udarac. Njegovi izaslanici, u veljai 1463. upoznaju
yen.ecIJu.o neposrednoj velikoj opasnosti i turskom planu o okupaciji Bosne,
sto Je opcemto upereno i protiv sigurnosti mletake drave.
~e ~rve rijei ove posljednje predratne kraljeve poruke Venecijipotsjeaju
d~Je nJ~!t.0v~ ku~a uvijek bila u velikom prijateljstvu sa Sinjorijom i da medu
njima mje bilo nikahoe nesloge("caxa sua esser stada sempre in grande amicitia
.cum la Signoria vostra et senza alguna differentia"), iz ega on izvlai
svoje pravo na njenu pomo i razumijevanje. Venecija bi nadao se morala
shvatiti da i za nju dolaze tea vremenajer e sultan, ako osvoji Bosnu, podii
u njoj svoje tvrave, a kad se to dogodi poi e i preko mletakihgranica, sve

do Istre. Poto Turinsvakako eli konano sruiti njegovo kraljevstvo i Venecija

bi morala shvatiti da e i ona zbog toga imati teke posljedice.
Venecija je, nekoliko godina ranije, po Lorenzu Moru izvijestila sultana da
je bosansko kraljevstvo s njom u savezu od prije nego su Turci uli u Rumeliju
(Romania). Sada bi bilo dobro, sugerirao je kralj, da se doda kako je bosansko
kraljevstvo odavno dio mletake drave i da stoga ne treba plaati uobiajeni
danak Turcima. Tako bi se provjerilo pristaje li sultan da ne ugroava i ne
potinjava bosansko kraljevstvo, u to ni sam kralj nije vjerovao.
Stjepan Tomaevi se jo uzdao u solidarnost Venecije i nadao da e i ona
raskinuti s Turcima. Ako bi s njima zaratila Turci ne bi krenuli protiv Bosne,
kako su naumili, niti bi mu oduzeli kraljevstvo. U protivnom doi e sa svojom
vojnom silom pa ako i ne uspiju zauzeti cijelu Bosnu, zauzet e, svakako
to im je najpotrebnije. Zato je predlagao odlunu akciju, bez odlaganja, jer
muje bilo jasno da "Turin, zbog utnje krana, svakodnevno postaje vei".A
ono to e protiv Turaka Venecija svakako morati uiniti za spas svoje drave
kad Bosna bude izgubljena, mogla bi to ve sada, uz manje brige i opasnosti,
uiniti prije nego bude izgubljena. Kralj je traio i oruje. Znao jeAaje njegovu
ocu papa odobrio izvjesnu vojnu opremu i oruje koje se, pripremano za
kriare, nalazilo u Dalmaciji. Venecija nije posluala nego je kasnije sve to na
svoju ruku predala hercegu Stjepanu. Sada u novoj nevolji kralj je molio da
mu Venecija dodijeli neto od svoje ratne opreme. Ako iz bilo kojih razloga, jo
uvijek ne eli raskidati s Turcima, molio je da mu barem da stanovit broj
balistarija koji bi bili rasporeenipo tvravama. Dalje, ukoliko bi zakljuila
mir ili primirje s Turcima, oekivao je da i njega unese u ugovor na svojoj
strani.F"
Odgovor je i na ove lamentacije (formuliran 28.II.1463.g.) dosta rutinski, a
djelomino ponavlja ono to je ve reeno hercegu ili kralju Matijau. U miru
s Turcima, ali im ipak ne vjeruje pa stoga - uz velike trokove - jednako
priprema veomajaku flotu kako bi mogla odgovoriti na njihove opasne namjere.
Poticala je kralja da se i dalje hrabro stara o obrani zemlje, kako to, uostalom,
i dolikuje jednom katolikomvladaru; hvalila je njegovu slogu s hercegom i
ostalom gospodom bosanskom jer e se ujedinjenim snagama lake uspjeti
obraniti od neprijatelja. I njemu je savjetovala da se dri maarskogkralja,
kako bi zajedno, mogli snano udarati po neprijatelju; uvjeravala ga kako

nastoji da papa po jednog legata uputi u Njemaku i Maarsku, te kako e i

sama poslati izaslanika u Maarsku ne bi li se prikupila potrebna pomokralju
Matiji kojom e zatiti svoju zemlju i pritei u pomo Bosni u nevolji, itd. to
se pak tie slanja izaslanika Porti, mislilaje da bi to sada bilo vie tetno nego
korisno. Dogodi li se ipak da neto s Turcima pokrene, Bosna nee biti zaboravljena.
Ponovljeno je i ono to je reeno hercegu o boravku turskog izaslan ika u Veneciji koji je, bez
obzira na slubeni motiv dolaska, bio tamo i radi
pijuniranja ("pro explorandis rebus nostris"). Iz svega toga irkovi zakljuuje
da se Venecija drala jako rezervirano. (Istorija Bosne, str.325).
Bosanski su izaslanici, kraljevi i hercegovi, trebali iz Venecije otputovati u
Rim da papu izvijeste o novim nevoljama i oekivanjima. U to ime je traeno
i od mletake vlade da ih naputi to e sve rei "circa tali pericoli". Vlada,
meutim nije smatrala da bi to bilo potrebno. Znala je da su od svoga kralja,
mudra ovjeka, dobili sve potrebite upute i da im je to dovoljno. Jedino im je
obeala da e pisati svome izaslaniku na Kuriji da im bude pri ruci kod kardinala
i pape i da se za bosanske poslove zauzima kao da su mletaki.
Mletakavlada je ostala na stajalitu da u Bosnu ne moe uputiti traene
balistarije i to objasnila velikim izdacima za flotu kao i za ratnu opremu svoje
vojske koju je drala uz tursku granicu. U takvim okolnostima se nije protivila
da Bosna sama unajmi koliko eli balistarija na mletakom podruju i da
se s njima slui prema potrebi. A to se tie kriarske vojne opreme iz Dalmacije
odgovorila je da, nakon to je na papino inzistiranje neto ustupljeno
hercegu, od nje nije ostalo skoro nita ili je ostalo jako malo pa s tim ozbiljno
ne treba ni raunati. Da i to nekako skine s dnevnog reda, mletaka vlada je
pristala da bosanskom kralju pokloni (dono dari facere) 50 samostrela, 50
sanduka projektila za samostrele (veretones) i 50 barila topovskog baruta
(polveris a bombarda), Ovaj poklon nee nikada ni stii u Bosnu, jer kralj je po
njega poslao kasno, kad su Turci ve bili pod Bobovcem."
Bernadinu Justinijanu, svome izaslaniku na Kuriji, Venecija je pisala
(3.III.1463.) da u svemu bude pri ruci bosanskim poslanicima koji su, na putu
za Rim, QjJiu Veneciji i podnijeli izvjee o turskoj opasnosti."?
7. Vladislav - instrument nesree
Slabo mjesto u obrani bosanske drave bio je hercegov sin i neprijatelj Vladislav.
On se i dalje nalazio s Turcima a oni su s njim raunali u predstojeim

akcijama. Sultan je ve bio iziao u susret njegovim zahtjevima i

dodijelio mu sve "to poiska od zemlje oine". Dao mu je i vojsku koja e ga
silom dovesti na vlast u dosuenom dijelu zemlje. Optuujui ga za to kasnije
(l466.),herceg kae: "onje doveo Turke u moju zemlju nekim klancima kuda
ranije nijedan Turin nije mogao proi". Bilo je to u veljai 1463. Topolivac
Jerg iz Nirnberga, koji je dotada ve nekoliko godina ivio kod hercega i izlio
mu nekoliko topova, prisjeao se kasnije... "Vladislava, koji je bio stalno protivoea,
pridruio se Turcima i doveo ih 15.000 za obraunsa ocem". Hercegov
34) Isto, str.235.-237.; oroui, Isto, str.549.; Perojeui, Isto, str.566.; irkovi, Herc.Stefan,
str.251.
i Ist.Bosne, str.325.
35) Isto, str.238.-239.; Nagy-Nyari, Isto,str.193.-I94.; Perojeui, Isto, str.566.
359
pokuaj da mu se suprotstavi, propao je, njegova je obrana razbijena na
r.Breznici kod Plevalja, a Turci koje je - kako je rekao - doveo njegov prokleti i
neposluni sin ("fiol maledeto et disobediente") sve su popalili i, samo u jednom
danu, odveli 30.000 dua. Ostvarivi naum, Vladislav je, u oujku 1463.,
izvijestio Dubrovnik o "zadobivanju gospodstva". Herceg je, u tako tekoj prilici
zatraio vojnu pomo i od Skenderbega. Poto se uvjerio da je i Skenderbeg
spreman doi, herceg je pismima od 8. i 20.III.1463. molio Veneciju da
skenderbegovoj vojsci dopusti prolaz preko svoga teritorija. Ne shvativi to
hitnim (ilije pota ila sporo), dudje tek 26.rv.1463. pisao knezovima Skadra
i ostalih (mletakih) mjesta u Albaniji da na svaki hercegov zahtjev odobre
takav prolaz, vodei ipak rauna i o sigurnosti povjerenih mjesta.'? Bilo je,
meutim prekasno! Poetkom oujka 1463. turske su akindije ve upale i u
Bosnu,da zastrauju i izazivlju pometnju.
Turci se naravno ne povlae ni iz Vladislavljeve oblasti nakon to su ga u
njoj doveli na vlast. Tamo su neto isekivali. Zapravo se i ne zna to je on s
Portom ugovorio, na to je sve pristao i kakva je jo mogla biti misija vojnih
odreda koji su mu "stavljeni na raspolaganje". Moda nije ni bio upuen u
njihov pravi zadatak, koji je vjerojatno, ve tada bio odreen. TakOje Vladislavljev
sluaj prethodio lavini koja e se uskoro sruiti na Bosnu. Trogirski knez
biljei 23.IV.1463. da je Vladislav jo s Turcima. 37) Uskoro je zatim slijedio i
veliki sultanov pohod, ije su rtve bosanska drava i njezin kralj Stjepan

Tomaevi.
8. Novi hercegoo bezuspjean korak
prema Klisu
Videi da Vladislavljevom pobunom gubi znatan teritorij na istoku, herceg
jejako poelio da to nadoknadi nekim proirenjem na zapadu. inilomu se da
je slavni Klis i dalje slaba toka u njegovom zapadnom susjedstvu oko koje bi
se vrijedilo potruditi. Nasilna sredstva za to vie i nisu bila nuna jer se i
novcem moglo mnogo postii. Ne znamo kako, ali u drugoj polovici 1462. on
ulazi u veze sa splitskim nadbiskupom, navodeiga da u tom smislu posreduje
kod klikog gospodara, bana Pavla Sperania, ranije hercegovog neprijatelja.
Izgledalo je da sve dobro napreduje, i herceg bi doao do cilja da jedan
sveenik,koga je poslije vlast morala tititi od nadbiskupovih smicalica, nije
cijelu stvar odao splitskom knezu, a knez vladi u Veneciji. Tako se sve neoekivanonalo pred
monim Vijeem desetorice, najviim organom za sigurnost
drave. Naavi se u neprilici nadbiskup sam sastavlja i-u Veneciju
alje svoju verziju informacije o tijeku pregovora s objanjenjem kako i zato
se u njih ukljuio. Vijeu desetorice to nije bilo dovoljno pa 19.1.1463. razmatra
kako uinkovitopresijeineeljeni slijed dogaaja.Moda se nadbiskupu moglo
i zahvaliti na informaciji, ali i osigurati da bez ikakva odlaganja odmah doe
("nulla facta mora veniat") u Veneciju radi sasluanja. Splitski knez je imao
nalog da ga otpremi, ukoliko primjeti da sam odugovlai s polaskom. Poslije
nadbiskupova odlaska iz Splita, knezu je ostalo da na sve naine, preko bana
ili drukije, ispita i sazna punu istinu o hercegovim pregovorima s banom,
nuenomnovcu itd. i da o otkriima brzo (velocissime) izvjeuje mjerodavne.
Veneciji je bilo ao na hercega, ijim je izaslanicima ranije izloila svoju zainteresiranost
za Klis, tako da mu nita o tome nije moglo biti nepoznato. Preko
posebnog mu je izaslanika trebalo izraziti aljenje to je, nadbiskupovim
posredstvom, ponovno dirao ovo osjetljivo pitanje i savjetovati da se ubudue
u takav posao ne uputa.
Ispitivanje ovog sluaja zaista otkriva da je nadbiskup tajno i protivno
mletakim interesima nastojao da herceg, za 30.000 dukata, dobije Klis, u
koje je ime ve bio primio 5.000 dukata. Da je takav pothvat sluajno i ostvaren
("si huiusmodi periculosa practica habuisset conclusionem"), mletaki
bi gradovi Split i Trogir, po ocjeni Desetorice, zapali u veliku opasnost. Stoga

je i nadbiskup, kao opasan po sigurnost zemlje, na 10 godina povuenu Veneciju,

bez prava povratka u Dalmaciju. 38)
Novce primljene od hercega ("ducatiVMminus X"), u iznosu od 4.990 dukata,
nadbiskup-je donio sa sobom u Veneciju i predao nadlenima. Vijee desetorice
odluuje (25.II.1463.) da se od toga oduzme 300 dukata i zadri u depozitu
do poravnanja rauna izmeu hercega i biveg kotorskog kneza Antona
Donata, a da se ostalo preda hercegovim izaslanicima koji su, drugim
poslom, tada bili u Veneciji pa i ovo rjeenje pourivali. Oni su se s Donatom
sporazumjeli da u depozitu ne ostaje nita nego da im se preda ukupna svota,
te je 4.II1.1463. tako i odlueno. 39)
Ali, koliko je god herceg bio zagrijan da se domogne Klisa, toliko je i ban
Sperani povremeno elio da ga se otarasi. To se naroito vidjelo u travnju
1463.g. kad se ban, nakon izvjesnog zadravanja u Ugarskoj, osjeao jako
potiten i oajan ("valde triste et tamquam desperatum"). Na njega je tamo,
kako je, iz pouzdanih izvora, ("per certam viam secretam"), trogirski knez
doznao od nekog klikog graanina, vren pritisak, da za neka tri mjesta u
Ugarskoj, kralju ustupi Knin i Ostrovicu, a da u Hrvatskoj zadri Klis, Sinj i
cetinsko kneevstvo ("comitatum Cetine"). Govorkalo se da je kralj ve dao
banovinu nekom drugom, ugarskom velikau. U ovom sluaju vie nije toliko
38) ASV, Consiglio dei dieci, Misto, XVI.,str.83.-87., 88.; M.unji, Prilozi, str.142.
39) AAV,p.III.,t.xxv.,str.60.
361
ni vano koliko se u Klisu moglo znati to se banu dogaalou Budimu i kako
su tamo s njim postupali i je li se otuda zaista vratio kao neeljeni gost ("insalutato
hospite"). Vano je jedino ono to je trogirski knez doznao, i o emu je
23.1V.1463. pisao, da je ban, odmah po povratku, svoje ljude poslao na razne
strane: bosanskom kralju, hercegu, hercegovu sinu Vladislavu koji se nalazio
s Tu~cima ("qui reperitur cum Teucris"), pa ak i turskom kapetanu koga je
Vladislav doveo protiv oca, i da se mislilo da su razgovarali o prodaji Klisa
bilo kome od njih ("et existimatur eos oratores misisse pro practicha dandi in
venditionem Clissium alicui predietorum"). 40)
9. Kranstvo "zabrinuto" promatra kako
sultan prodire Bosnu
Stanje je za Bosnu postajalo sve beznadnije. Kralju je i ostalim bilo dovoljno

da prorokuju crno pa da im se proroanstva i ostvaruju. U spomenutoj

poruci papi (1461.) Stjepan Tomaevi kae kako je izvjeen da e sultan
udariti na Bosnu naredne godine. Molioje kako papu, tako i Maare, i Mleane,
i Skenderbega da mu pomognu. Predosjeaoje da e se oluja najprije na njega
sruiti, a da e tek potom i Maari, i Mleani, i ostali "okusiti svoju sudbinu".
"Ovo ti", pisao je, "to je sigurno dojavljujem da kasnije ne kae da nisi bio
izvijeen i da mene ne obijedi zbog nemarnosti...". I dalje: "Ako mi povjerujete
i pomognete, spasit u se, inae u propasti, a moja propast povui e za
sobom mnoge druge". I ovo se "prorokovanje" pokazalo tanim, jer pored svih
poziva na Maare, Mleane i na papu, pored njihovog "razumijevnaja" i verbalne
potpore, izraza naklonosti i elje da se Bosna sauva, odupre i izdri
kralj je shvatio da od svega toga ipak, u odsudnom trenutku, nee biti nita;
da je ostao usamljen pred opasnoukoja se neumitno pribliavala. Na opasnost
su ga i prijatelji s Porte kriom upozoravali. Kad je to shvatio, puuruje
da se sporazumije sa sultanom, pod bilo kakvim uvjetima. Njegovi su izaslanici
u oujku 1463. traili primirje na 15 godina. Ne odustajui od namjere da
Bosnu konanopokori, sultan pristaje da Bosance obmanjuje davanjem primirja,
koga se ne misli pridravati. Stvorivi im praznu nadu pasivizirao je i njih
i njihove saveznike. Zadovoljni postignutim, "bosanski su izaslanici poli s
Porte jedne subote, a carska vojska krenula je na Bosnu etiri dana docnije"
kako svjedoi upueni Konstantin Janjiar. '
Kako je Bosancima sveano obeano primirje, jedno se vrijeme nije ni znalo
protiv koga je taj novi pohod usmjeren, pa je dolo i do zabune. Matija
Korvin se bojao (pisao je papi 27.1.1464.) da su Turci poli na Beograd i na
Ugarsku, paje ubrzano vrio pripreme da im se na tom pravcu odupre. Sultan je zaista, da
zavara Maare,naredio Alibegu, svome zapovjedniku u Srbiji, da
uznemirava granicu na Savi i Dunavu. Taj je prodro sve do Temivara i
maarsku panju potpuno obratio na sebe. I kadje primjeenotursko kretanje
od Kosova na Sjenicu, prema Bosni, Maarimase to inilo kao ratna varka,
dok i oni nisu, dodue kasno, napokon shvatili glavni cilj cijelog pohoda. 41)
Ve u travnju 1463. bilo je jasno da od bosanskog primirja s Turcima nema
nita. Dubrovanisu, 26.IV.1463.g. dali olakice svojim trgovcima za povratak
iz Bosne, a neto prije toga se Ana, udovica vojvode Pavla Kleia, ena ve u
godinama ("iam sit provecte etatis"), da ne bi pala u turske ruke ("pro non

incidendo manus Turcorum") povukla u Zadar, s namjerom da ue u samostan

sv.Nikole. Opatica i redovnice bile su saglasne da je prime, ali im nije
doputao zakon, kojim je 1458. propisano da tri enska samostana u Zadru
vie ne smiju primati "strankinje", Dubrovanke,Bosanke, Maarice i ostale
koje nisu iz predjela potinjenihVeneciji. Dudje 23.IIL1458.g. o ovoj zabrani
izvijestio kneza i kapetana Zadra i naredio im daje ubuduestrogo potuju.v"
Sada su opatica i redovnice molile Vijee desetorice da prema vojvotkinji pokae
posebnu milost i dopusti joj da, sluei Bogu njezinom stvoritelju, svoju starost
provede u samostanu. Vijee desetorice se pred tim smilovalo i 11.V.1463.
pisalo zadarskim rektorima da vojvotkinji Ani dopuste ulazak u samostan.v"
Tada je i sultan ve bio na bosanskoj granici.
Na susjednim se dvorovima i na papskoj Kuriji i dalje o Bosni mnogo govorilo
i povrno odluivalo. Papin izaslanik Dominik de Luka, na putu za
Maarsku, pokree u Veneciji pitanje kriarskih sredstava, iz kojih je trebalo
pomoi Bosnu. Odgovaraju mu (4.V.1463.) da su novci iz Dalmacije i Istre po
nalozimapapa Kalista III. i Pija IL, koji bi sada dobro doli i Veneciji za opremu
flote protiv Turaka, ve potroeni ("dispensate et tradite sunt") i od njih
nije ostalo nita.t? Sve je to, uostalom, ionako bilo kasno. Bosna je sama, a
Turci su, pozvani i od nekih "domaihizdajnika ("a quibusdam proditoribus"),
kako je papi, malo kasnije, objanjavao kralj Matija (27.1.1464.), ve bili na
njezinim granicama. Na Perojevi (570.) ne vjeruje u taj podatak iz
Matijaevog pisma i sumnja da je on "moda onim rijeima htio opravdati
pred papom i kranstvom svoju nepripravnost i svoj nemar". Misli da se to
nije moglo odnositi ak ni na hercegova sina Vladislava koji se, navodno, izmirio
s ocem ...i odluno se digao na obranu svoje domovine. Perojevi nastavlja kako
je isti Vladislav "rano u proljee, u oujku 1463.g. imao poi u Bosnu kralju...
da s njim utanai ratnu osnovu" protiv Turaka, a i sam kae da "o tome putu
i njegovom uspjehu manjkaju potanji podaci...". irkovi, kasnije, postupa
363
daleko opreznije kad iz iste izvorne grae ne izvlai iste zakljuke.f"Jer, sigurno
je jedino da se Vladislav, sve do kraja turskog osvajanja Bosne, nije od
njih odvajao. Spomenuli smo informaciju trogirskog kneza (23.rv.1463.) daje
ban Pavao Spernaiuputio izaslanike na razne strane pa i hercegovom sinu
koji se nalazio s Turcima ("ad filium supradicti duche Steffani qui reperitur

cum Theucris") i turskom zapovjedniku koji je doao s njim protiv njegova oca
("ad capitanum Theucrorum qui venit cum dicto filio duche Steffani contra
patrem suum"), Neto je kasnije knez doznao i 26.1\1: pisao da je Sperani,
preko Dubrovnika, Vladislavu uputio svoje izaslanike, Stjepana Neoriai Jurja
Lekoviada s njim razgovaraju i o sporazumu protiv njegova oca ("ut se intelligat
cum filio duci Steffani contra patrem suum")46)Uostalom, i sam hercegje
sina Vladislava teko optuio za izdajniko sudjelovanje u turskom pohodu. "I
kad bi imao hiljadu ivota", rekaoje ojaen,u pismu Veneciji, pred smrt 1466.g.,
"bilo bi pravo da ih izgubi, ne samo zbog onoga to je uinio protiv mene, svoga
oca i gospodara, ve i protiv cijelog kranstva, jer Bog zna da je on bio uzrok
i vodi koji je Velikog Turina doveo u Bosnu, na smrt i unitenje sviju nas".47)
Nema nikakvih razloga da se mijenja ova mjerodavna ocjena Vladislaveljeve
uloge u turskom osvajakompohodu protiv Bosne.
orovi pretpostavlja kako je sultan, "iz Sjenice udario niz Drinu..., i najprije
naiao na oblast Pavlovia". Posljedica toga je "da se od 1463.g. vie
nikad ne spominju ni vojvoda Petar ni brat mu Nikola i da su njihovo podruje
prisvojili Turci".4BJ Zapravo, vojvoda je Petar Pavlovi u izvorima spomenut
jo bar jedanput tono na trogodinjicu od turskog upada u njegovu zemlju
(19.V.1466.), kad njegovi roaci, Vladimirii ("propinquiores condam voivode
Petri Pavlovich de Bosina"), urad (Georgius), Radi i sin njihova brata Radoja,
Radivoj (spomenut 1461. i kao pristav od dvora) u Zadru, gdje su ivjeli
kao izbjeglice, pokreu tubu protiv Venture Engleskog, splitskog trgovca, koji
je pokojnom vojvodi Petru, umrlom bez oporuke ("intestato defuncti"), ostao
duan za stanovitu koliinu olova."?
Iznenaen tolikom silom, osvajau se predao i gospodar srednjeg Podrinja,
Tvrtko Kovaevi Dinjii, i bio pogubljen.?'
Otuda su Turci "provalili u pravu ili Gornju Bosnu", "u kraljevu zemlju ili
Vrhbosnu", koja je dijelom i ranije bila u njihovim rukama. Sve dotle Turci
nisu ni nailazili na nekakav organiziraniji otpor pa se i ne primjeuje da je
kralj bio spreman za rat, kako su tvrdili njegovi izaslanici prole veljae u Veneciji. Moda je
i bio spreman, pod uvjetom da se bori uza saveznika koga
sada nije imao. I papi je pisao: "Ako Bosanci vide da nee u ovom ratu bIt~
sami, nego da e im i drugi pomoi,hrabrije e se boriti..."51)Ova~o, pn~put~m
sami sebi, pustili su Turcima da ih pregaze, da bez otpora l zadrz~:anJa,

19.V.1463. izbiju pred utvreni Bobovac. Ve sutradan se prethodnici, pod

Bobovcem, pridruio i sultan s glavninom vojske, a Mahmud-pau Ane.lovia
uputio dalje na zapad, da opsjeda Jajce, drugu prijstolnicu, i da progom kr~ja.
52J Prije nego je Mahmud-paa stigao tamo, kralj je iz Jajca u VeneCIJ.u
uputio svoga izaslanika Nikolu Testu koji je i ranije za njega uSPJe~o oba:lO
mnoge diplomatske poslove. Sadaje imao zadatak da mletaku vladu informira
o novostima i da dopremi ratnu opremu potrebnu za obranu. Nakon desetak
dana izbivanja, Testa prelazi rastojanje izmeu Jajca i Trogira, gdj.e stie
29.V.1463.g. S njim je i kraljica (ne kae koja) doputovala do Vrlike, gdje ost~je
da, uz mletaku granicu, saeka rasplet dogaaja. Za tih 10 dana, dok Je
putovao preko Bosne do svoga Trogira, Testa se sigurno informirao o tursk?v~
kretanju. Po onome to je rekao trogirskom knezu, Turci su, napokon, nmsl~
na organiziraniji otpor i morali zastati. Znao je da sultan osobno predvodi
vojsku koja je preplavljala Bosnu i da je protiv stolnog Bobovca poslao
rumelijskog pau ("bassam Romanie"). . .
Na to jako utvrenomjesto, u kojemu je kralj obiavao,u sigurnosti, drati
i svoju blagajnu, Turci su, rekaoje, danonononapadali jer se i posadajunaki
branila ("viriliter se defenderant"). Na putu do Trogira on nije uo daje posada
napustilia Bobovac ili da su ga zauzeli Turci. No, uzimajui u obzir njihovu
rijeenost da ga zauzmu i napore koje su u to ulagali, on smatra da s~ grad
nee sam.dugo odrati, ukoliko mu Maari ili netko drugi uskoro ne pnteknu
u pomo ("nisi per Ungaros vel aliter succuratur"). Rekao je i da e Turci, ako
Bosna u ovome ratu ostane usamljena, zauzeti Bobovac, ijije znaaj toliki da
e s njim i cijela Bosna postati turska." Ova e se procjena uskoro potvrditi.
Njegova opaska da se Bobovac uspjeno odupire nadmonoj sili i da osvajau
zadaje neprilike, baca sjenku sumnje na rairenu suprotnu tvrdnju daje podmitljivi
zapovjednik tvrave, krstjanin Radak (Radaces Manicheus) predao
grad odmah, bez imalo otpora. Autor ove druge tvrdnje je biskup N.i.k?l~
Modruki (1427.-1480.), inae papinski legat u Bosni (1461.-1463.) kOJI Je l
naveo kralja da prekine taktiziranje s Turcima i da se osloni na Ugarsku i na
pomo velike kranske koalicije. Poto u kritinom trenutku nije bilo nita
od njegovih obeanja i poto je lakovjerni kralj izgubio i dravu i glavu, legat
je mogao doi na ideju da svoju ulogu i osjeanje krivice zbog ishoda rata,
zamaskira optubom da su nedavno, nasilno pokatolieni patareni poinili

izdaju kralja i drave. Kako svoju tvrdnju niim nije dokazivao, njegova se
51) Perojeoi, Isto, str.556.,566.
52) Isto,str.570..; irkovi, Istorija Bosne, str.329.
53) HAZ, Trog.arh., Isto, p.2.-3.; M.unji, Trogirski izvjetaji, str.140.-141.
365
pozicija kasnije inilasumnjivom.v'Nijedan drugi povijesni izvor ne potvruje
biskupove navode, a Testino ih svjedoenje o junakom otporu ("viriliter se
defenderant") doslovno opovrgava.
U Bosni se moglo i pogreno procjenjivati, ali da se nije vjerovalo u
produenje otpora i u stranu pomo, ni Testa sigurno ne bi iao u Veneciju po
ratnu opremu. I arheoloka istraivanja su pokazala da Bobovac nije naputen
bez otpora, ve daje spaljen prije osvajanja. Otkopavanje izvreno poslije 500
godina pokazalo je "sloj pepela po tlima" od 10 do 20 cm 55)
Linija obrane, koja je bar desetak dana zadravala tursku glavninu pred
Bobovcem, podrazumijevala je jo dva dobro utvrena mjesta: Kozao (kod
Fojnice) i Goruki (blizu Bobovca). Oko Gorukog se dogaalo neto "sumnjivo",
ali ni to nije Testi davalo povoda da govori o izdaji. Ispriao je trogirskom
knezu kako je sultan poslao drugog pau da s dijelom vojske zauzme "mjesto
zvano Goruki" "unum alium locum nuncupatum Gorusche", svega oko tri
milje udaljeno od Bobovca. Goruki grad ("opidum Goruschi") spomenut je i u
kneevu izvjetaju od 4.VI.1463.g. Tragova o njemu nema ni u izvorima ni u
literaturi (moda ni na terenu), ali ostalo je ime rjeice Gorue (Gorua) koja
izvire blizu Bobovca, a ulijeva se u r. Bosnu, nedaleko od Arnaujovia kod
Visokog. Negdje uz rjeicu Goruu nalazio se i Goruki grad. Budui da se i
njegova posada snano odupirala, Turci su se povukli. Potom je uslijedilo neto
to nije bilo neizbjeno. Dodijeljen tamo za zapovjednika mjesta, neki je kraljevski
vitez (miles) loe ocijenivi borbeni duh puanstvakoje bi, kako mu se
inilo, u strahu od turskog povratka, rado napustilo boravite - ("quia cognovit
animum 'illorum oppidanorum debilem et dispositum illud derelinquere,
timentem reditum Theucrorum...") na svoju ruku odluio da se Goruki grad
spali i potom napusti. uvi da je mjesto naputeno i ostavljeno u plamenu,
Turci su se vrati, zauzeli ga bez otpora i zarobili dio puanstva koje se dotle
nije uspjelo udaljiti. Ovo je, svakako, moglo nepovoljno utjecati i na obranu
Bobovca. Tako su, izgleda, postupali i na drugim stranama. Stanovnitvo je

spalilo i potom napustilo i varoicu (oppidum) "Cosal" - Kozao nedaleko od

Fojnice, povremenu rezidenciju kralja Tomaa.
I poslije Testinog odlaska u Veneciju trogirski je knez slao uhode da se
raspituju o daljnjem kretanju Turaka. Ve 3.VI.1463. doznaje od kraljice iz
Vrlike da su Turci zauzeli Bobovac. Vijest o tome, pisao je, bila je loa vijest
("parvum novum"). Poslije toga, na tom prostoru nije ni bilo znaajnijeg otpora.
Kneev ovjekje doznao da su Turci ve zauzeli Travnik, Vinac, Novi kod
Jajca i Jezero, a i Jajce su drali u opsadi.
Prema prikupljenim podacima, trogirski je kenz javljao da sultan smjera
dalje, preko bosanske granice; daje od bana Pavla Sperania ve zahtijevao
kljueve Klisa, Knina i Ostrovice ili da, u protivnom, oekuje njegov dolazak. Speranije
pred kraj svibnja dolazio u Split na razgovor s knezom o opasnoj
situaciji, a sada, izravno ugoren, u opem strahu i meteu, bio j~ toliko izbezumljen
da nije znao ni kako e postupiti ("nescire quod facere debet"). Njegov
izaslanik je 4.VI.1463. doao i u Trogir i izvjestio daje bosanski kralj bio opsjednut
u Kljuu, odakle je na tursku rije izaao, predao im se, i odveden
prema Jajcu s namjerom da tamo, u onako jadnom zarobljenikomstatusu,
demoralizirajuedjeluje na obranu i pomogne Turcima da bez daljnje borbe
zauzmu taj grad ("ut obtineant locum istud"). Ovu je vijest potvrdio i kneev
ovjek koji se istog dana (4.VI.) vratio iz Bosne. Potvruje je kasnije i Nikola
Modruki, u svom izvjeu za papu Pija II., kad kae daje kralj iz Jajca pobjegao
u Klju, gdje gaje paa stigao i opsjeo pa glau i eu primorao na predaju
sa svim blagom to su ga skupljali svi kraljevi prije njega. Doveden sultanu,
pie N.Modruki, primoran je narediti da se tvrave, koje su jo bile pod
njegovom vlau i pruale otpor, predaju. Poslije njegova naloga da otpor prestane
za osam se dana predalo, 70 tvrava, a Turci su dobili i oko milijun zlatnika
("decies centena millia numorum".
Trogirski je knez sasvim sluajno postao vaan izvjestitelj o ovim pojedinostima.
Od njega se tada u Veneciji nije mnogo ni oekivalo jer je, kako i sam
pie, ivio "u zatovrenom mjestu gdje vijesti, posebno istinite, stiu rijetko i
sa zakanjenjem". Splitski je knez, tradicionalno, bio u boljim vezama s Bosnom,
o njezinimje prilikama znao najvie i, po potrebi, o tome izvjeivaovladu.
Onje ve 27. i 30. svibnja 1463.g. temeljito izvijestio "de novis Turchorum et
Bosne", a Venecija je njegova izvjea pohvalila (7.VI.1463.), treei da je i

dalje, neprestano informira o tijeku stvari, ne tedei trokova za glasnike i

lae. Ali nijedno od ovih njegovih pisama nije sauvano dok su u trogirskom
arhivu (u"Zadru) sauvani koncepti nekoliko pisama trogirskog kneza. 56)
Poto je vojniki pregazio Bosnu, osvojio tvrave, u njih postavio posade i
smaknuo kralja Stjepana Tomaevia i mnoge druge prvake, sultan je naredio
povlaenje svoje glavnine. Trogirski je knez 18.VI.1463. izvijestio da je
sultan s vojskom ve otiao iz Bosne ("cum suis copiis exiisse Bosainam").
inilo mu se da je za sobom ostavio samo neznatne snage i da bi se Bosna, s
malo napora ("parvo conatu") mogla preoteti. Otuda dud (1.VIII.1463.), u
pismu Alvisu Loredanu, glavnom zapovjedniku flote, kae da je u Bosni ostalo
samo oko 2.000 Turaka. 57) Ni jedno ni drugo sigurno nije bilo tono.
U to se, kad vie nije bilo ni nezavisne Bosne ni njezina kralja, pa ni
mogunosti za otpor, iz Venecije u Trogir vratio (19.VI.1463.) Nikola Testa sa
50 velikih samostrjela (''ballistas cum suis mulinellis"), 50 sanduka projektila
56) HAZ, Trog.arh.Lsto;M.unji, Trogirski izvjetaji; Pii II., Comentarii rerum
memorabiliuni
que temporibus suis contingerunt 11., citta di Vaticano, 1984., p. 714.; P.G.Coleti,
Accessiones
et correctiones all Tllyricuni sacrum dell'P.D.Farlati, Spalato, 1910., p.135.; S.Daja,
Konfesionalnost
i nacionalnost Babinger; Mehmed osvaja i njegovo doba, Matica Srpska, str.185.190.
57) AAV,p.IlI.,t.xxv.,str.171.
367
za samostrjele (veretonorum) i 50 barila topovskog baruta (pulveris a bombarda).
Koliinski sve ovo odgovara onome to je, jo krajem veljae, na kraljev
zahtjev, bilo odobreno i poklonjeno. Budui da to sada, u ovakvo izmijenjenim
okolnostima, nije moglo biti upotrijebljeno, Testa je sugerirao da se ratna
oprema, namijenjena Bosni, ustupi banu Speraniukome bi posluila za
osiguranje novosteenihmjesta ("pro fulciendo Ioca noviter acquistata"). Knez
juje ipak elio zadrati za sebe i izgovarao se kako nita ne moe ustupiti bez
suglasnosti vie vlasti a njoj sugerirao da se ne suglasi.
Po odlasku iz Bosne turska je vojska nekoliko dana logorovala i odmarala
negdje, "na pola dana hoda od Dubrovnika", na izvjesnoj zaravni i panjacima,
(in certa planicie et pratariis"), vjerojatno na podrujuTrebinja ili Bilee. Ovo

se pribliavanje Dubrovniku ve inilo opasnim. U Trogiru se 20.VI.1463. znalo

daje sultan otuda ucjenjivao Dubrovane traei 100.000 dukata i 200 djeaka
ili da e, ako mu odmah ne udovolje, doi s vojskom da ih kazni. Vijest o tome
donijela je posada jedne dubrovake lae koja je iz Dubrovnika pola
18.VI.1463.g. Onaje znala i za poruku (relatum) hercegova sina Vladislava,
koji se i dalje nalazio u turskom taboru i otuda upozoravao Dubrovane da
stvar shvate sasvim ozbiljno i sultana oekujuu ponedjeljak, 21,XI.1463.g. 581
Od ove prijetnje nije bilo nita jer je sultan morao ubrzati kretanje prema
jugoistoku: 7. je srpnja s vojskom ve bio u Sjenici, a 18.srpnja 1463.g. ak u
Skoplju. 59)
10. Stjepan Tomaevi - kralj
nedorastao izvanrednim okolnostima
Energinajei nemilosrdna turska vojna akcija posijala strah i obeshrabrenje
na sve strane. Glasina o bezizglednosti otpora irila se brzo pa velikog otpora
nije ni bilo. Ni sam kralj, iako najodgovorniji za sudbinu zemlje, nije bio dorastao
izvanredno tekom trenutku. Ostavi bez vanjske pomoi i videi rasulo,
pokuao se spaavati bijegom, ali se drava nije mogla tako sauvati.
Primjer kako se ona uva davno je pokazao njezin ban Stjepan II. Kotromani
(1314.-1353.), predstavljen i na novcu sa jednom rukom na balaku, drugom
na koricama maa prebaenogpreko krila. On je svoju Bosnu uvao irei joj
granice ratom i vlastitom vojskom, a u tue je podruje ulazio u prvim redovima,
ne uzmiui ni kad su pod njim mrtvi konji padali. U jednoj takvoj bici
zasluni mu vlastelin Vuk Vukoslavi podmee svoga, umjesto njegova,
ubijenog, konja, ali ne da se spaava i na njemu bjei, ve da se i dalje bori, pa mu i toga
konja pod njim, u borbi "isikoe na smrt". 60) Za takvo to neborbeni
Stjepan 'Ibmaevi nije bio sposoban. tovie, stalno se sklanjao pred ratom
bjeei iz Smedereva u Bobovac, iz Bobovca u Jajce, iz Jajca u Klju... A moda
se nije ni imao na koga oslanjati. Ranije je kralj (Stjepan Dabia, 1395.)
nagraivao "virne slu be" svojih ljudi "to nam' vsegda virno i srdano
nailie u turaki boih ne tedei svoihglav za nas", 61) a sada je, na vijest o
pribliavanju neprijatelja, sve nastojalo da se sklanja i spaava bjegstvom,
umjesto borbom. Svi su moda oekivali da e se, kao i mnogo puta ranije
odnosi s Turcima ponovno nekako srediti, da e se svatko, tko preivi, vratiti
na svoje. Stoga je najvanije bilo - preivjeti. Iz "gornjih krajeva" ("regionum

istarum superiorum") ljudi su bjeali poto bi, u nekim sluajevima,sami spalili

svoja naselja i tvrave. Ali ostalo su palili i unitavali Turci, Glas o tome
iao je u dalmatinske gradove, a iz njih u Veneciju i dalje do papinske kurije,
do Firence, ak do portugalskog kralja pa se posvuda govorilo da su Turci sve
po Bosni unitavali i plijenili, sve ognjem i maem poharali, sve izloili surovim
pokoljima, da su prestraeno puanstvoodvodili u roblje i dijelili svojim satelitima.
62)
Nema elemenata za pouzdanu procjenu koliko je ljudi tada silom odvedeno
iz Bosne, ali se zna da su Turci i poslije osvajanja dolazili ovamo, kao u lovite,
da hvataju i odvode roblje. Prema svjeim izvjeima iz Splita, mletakavlada
je 21.VI.1464. pisala svome izaslaniku u Rimu kako je u Bosnu, na oko
jedan dan hoda od Splita, doao turski zapovjednik ("capitaneus sive bassa
turcorum"), sa 3.000 konjanika i odveo preko 3.000 uhvaenihdua. 63) Suvremenik
dogaajaAntonio Veronese biljei da je osvaja mnotvo mukaraca i
ena poslao u Tursku iz bosanskog kraljevstva ("cavo in grandissima quantita
de aninie'emaschi efemine") 64) Dlugo je procjenjivao daje 1463. iz Bosne
u Tursku odvedeno 100.000 robova, od kojih da je 30.000 mladia uzeto za
janjiare. 65) Svugdje se govorilo i o masovnim ubojstvima. Piui papi
14.Vl.1463. Venecija ne sumnja kako i on zna za veliinu ratne nesree ("pro
magnitudine cladis") 66), a u "Annales Forlivienses", pod mjesec svibanj 1463.,
uneseno je da je Turin osvojio Bosnu opustoio je ognjem i maem i poklao
5.000 ljudi ("eam igne et ferro devastando, VMhominum galdio jugulatis"), 67)
369
Kako je pred Turcima bjeao kralj, najednoj, tako je bjeao i herceg Stjepan,
na drugoj strani. Umjesto da se odupire, i on bjei preko Neretve, u Primorje,
rijeen da prijee i na dubrovakopodruje. Obreo se napokon i na mletakoj
lai.
J edva da su manje opustjeli krajevi Bosne u kojima su Turci ratovali od
onih u kojima su na povratku odmarali. IstonajeHercegovina ostala takoer
bez puanstva -"omnes paesani aufugerant et relinquerant illud paesium". 68)
Aludirajui na sultana, herceg je govorio da je taj pasican) proao njegovom
zemljom i na svom putu sve unitio: itna polja, vinograde, mlinove, a ostavio
samo golu zemlju. 69) Pa i petnaestak godina kasnije, kad su turski popisivai
na terenu uzimali podatke za poimeninipopis sandaka Hercegovine (1475.1477.),

nailazili su ak i tada na prazna, naputena i opustoena sela. 70) Jer,

sve to je moglo, htjelo je biti dalje od Turaka, traeispas na morskoj obali ili
na otocima. Ni primorski svijet nije vjerovao u uspjean otpor ako se ratne
operacije proire preko granica Bosne. Stoga je traena posebna pomo iz
Venecije, a ene su, s najvanijom opremom, prebacivane na otoke. Ozbiljno
se strahovalo da e Turci ugroziti i Dalmaciju. Stoga Venecija 14.VI. nareuje
svome pomorskom zapovjedniku u Jadranu ("supracomito culfi'-da odmah
prijee u zonu Splita, Trogira, ibenika i Zadra kako bi mogao pruiti potrebnu
pomo. 7l)
Izbjeglice iz Bosne ostajale su u Dalmaciji ili ile dalje preko mora, u Veneciju,
Anconu ili drugdje. Kardinal Francesco Gonzaga pie iz Rima 22.VI.1463.g.
da je 12.VI. u Anconu prispio vei ibenski brod (barchuso), krcat ljudima
("carico di molte persone") pobjeglim iz Bosne ispred Turaka. etvoricabosanskih
plemiasa ovoga broda kazala su daje Turin sa 200.000 vojnika uao u
Bosnu i zaposjeo je, da je cijela "Schiavonia" u strahu, te da su mnogi, bjeei
od ropstva, napustili svoja ognjita. 72)
A to se tie turskih snaga koje su osvajale Bosnu, one su, svakako, bile
velike, iako nije vjerojatno i da su se sastojale od 200.000 vojnika, kako su
neki Bosanci rekli u Anconi. Antonio Veronese biljei da ih je bilo 80.000 sa
sultanom i 30.000 u prethodnici (coridori) 73). Cristoforo da Soldo je zapisao da
ihje bilo 150.000 ("venne com ben 150 millia Turchi in Bossena") 74) Brojke su,
razumije se, uvijek okrugle i uglavnom samo pribline. 11. Svi nezadovoljni politikom
Venecije
Pad Bosne jejako poremetio postojeuravnoteu snaga i bio koban dogaaj
sa stajalita zemalja koje su time postale neposrednije izloene turskim napadima
pa nije ni udo to mu je historiografija posvetila veliku pozornost, a
mnogi povjesniari, stariji i noviji, prekorljevali Veneciju to je tada ostala
skrtenih ruku, ne uinivi nita da za kranstvo spasi Bosnu. Venecija je
zadnjih desetak godina (1453.-1463.) zaista mnogo taktizirala i, u nastojanju
da sauva trgovakeveze i poslove i svoje posjede u Egejskom moru, pretjerano
pazila da niim ne izaziva 'furke. Jako je cijenila to je sultan velikoduno
preao preko injenice da je neto njezinih ljudi i laa sudjelovalo 1453. u
obrani Carigrada i ve slijedee godine joj ugovorom dodijelio pravo slobodnog
trgovanja po njegovoj imepriji, uz plaanjesasvim podnoljive takse od 2% po

vrijednosti robe ("ad valorem"). Ve je ovo nastojanje bilo dovoljno, posebno

crkvenim povjesniarima,da se najteim rijeimanabacuju protiv mletakog
merkantilizma i egoizma. Za jednog L.Pastora (1854.-1928.) Venecija je stoga
samo "podla prodavaica"("vile mercantessa"!). Ali onaje to i za suvremenike
propasti bosanskog kraljevstva, jer ni francuski kralj Luj XI. (1461.-1483.)
nije oklijevao da, u vrijeme krize francusko-venecijanskih odnosa (1463.),
Mleane naziva bezonimtrgovcima - "mercadanti insolenti". "Hladni i nevjerni"
("Fredi e poco fedeli") su i prema Machiavellijevoj ocjeni (Le storie fiorentine,
knj.VIII., gl.XVII., p.391.) Odavno im je priiveno da sve ine za novac
("pro pecunia omnia fiunt"), Nadahnuta kriterijem korisnosti, njihova je politika
bila spremna samo na ono to se isplati. Izolirani na otocima i primorani
generacijama da iz niega stvaraju sve to su drugi batinili od prolosti ili od
prirode, da se vjeno bore s morem i opasnostima da im sve stvoreno propadne,
Venecijanci su zaista pretjerano u sebi razvili nesavladivi egoizam.
Njihovaje metropola djelovala kao golemo, dobro ureeno trgovako poduzee
ije je poslovodstvo zainteresirano za rentabilno poslovanje. Njihovu vlast nisu
predstavljali profesionalni politiari ni vojne starjeine ve veliki trgovci koji
su urpavu koncipirali tako da se iz njezine organizacije moe izvlaiti najvea
dobit. Oni su znali u to bi Venecija zapala da je prihvatala rat kao jedinu
metodu rjeavanja sporova, osobito u sluaju Bosne kadje bilo predvidljivo da
se nitko drugi ne bi pokrenuo, kad bi se sve turske snage na nju (Veneciju)
samu oborile. Mnogi su joj upravo to i prieljkivali, jer je ona, osvajanjima u
Italiji, sve tamo okrenula protiv sebe. Takvo raspoloenje odraava Nicodemo
de Pontremoli, veleposlanik Giangaleaza Sforze u Firenzi, kome 7.VII.1453.
pie: "Ja elim da Venecijancima ide loe... i ne sumnjam da ste i vi istog
miljenja."
Venecija je tada jednako bez vidnih znakova koji bi zabrinjavali njezinu
trgovakuaktivnost na Orijetnu, unosnu kao i pod zadnjim Paleolozima. Zavist
prema njezinu bogatstvu i pomorskoj prevlasti pretvarala se u strah kod susjeda.
Svi su se bojali da bi ona, ako zagospodari najplodnijim zemljama i
371
najprivlanijim gradovima sjeverne Italije, kako je teila, postala sposobna
da diktira zakone dravama Italije, odnosno da ih uini vazalima i da, u svoju
korist, ostvari talijansko jedinstvo. Stoga su se svi od nje udaljavali, svi suje

moda i mrzili. Izolacija u koju je gurala milansko vojvodstvo okrenula se na

njezinu tetu jer su Milano, Firenza i Napulj stvorili savez ija je svrha, osim
zatite Milana, podizanje brane neprobojne za mletake osvajake ambicije.
Upravo je mladi milanski vojvoda Giangaleazo Sforza pokuao Mleanenavesti
da shvate opasne posljedice njihova djelovanja. Giovanniju Gonelli, mletakom
tajniku koji je, prolazei preko Milana, svratio da ga posjeti (1467.) krajnje
otvoreno je izloio svoju analizu situacije. "Kad bi vi znali", rekao mu je, "kolikom
opommrnjom ste obiljeeni, digla bi vam se kosa na glavi i svakoga bi
ostavili na miru u njegovoj dravi... Mislite da ujedinjene drave moda imaju
simpatija jedna prema drugoj? Ne, ak ni u snu! Ujedinili su ih nevolja, strah
od vas i vaa tiranija. Svi su sloni da sve svoje snage upotrebe kako bi vam
podrezali krila. Kad biste znali u kakvoj ste opasnosti i koliko mi nude... ostali
bi zaprepateni... Ioni kojima vjerujete prvi bi se pokrenuli protiv vas..
Pustite svakoga da ivi... Kad mi je umro otac, inilo mi se da imam lijepu
dravu, iao sam u lov, dangubio i nisam mislio na drugo, a onda sam se,
videi ta ste uradili sa Bartolomeom od Bergamai da bih sauvaosvoju dravu,
morao ujediniti s kraljem Ferdinandom koji mije smrtni neprijatelj ... Potroili
ste mnogo novca, a i druge natjerali da ga troe, propovijedate mir i ratujete...
i slabo ste proli. Kunem vam se da e vam papa (Pavle II., 1464.-1471.), koji
je va plemi, uiniti gore od ostalih i, ako se rat nastavi, prvi e krenuti protiv
vas da bi dobio Faenzu, Forli, Ravennu, Cerviju..., i nee biti mira dok mu
ne prepustite ove zemlje... Napuljski kralj vam je smrtni neprijatelj i ne misli
drugo do kako da vam naudi, a kad bi imao snage koliko ima elje ne bi vam
dao da se pojavite na svijetu. Jedan od njegovih stalno me podstieda s vama
zaratim. Nema sata da mi Giorgio Damon, njegov ambasador o tome ne govori,
a videi da se ne pokreem i pored podsticaja..., i pored ponuda koje mi
ine, vjeruju da imam nekakav tajni sporazum sa vama. Koliki su vam neprijatelji
Firentinci i enovljani, vi to znate; takve su i sve ostale talijanske
komune. vi bacate svoje pare, a za to ste dobili i dobiete samo veliku sramotu
jer se kae da elite svakoga progutati, da je takav va obiaj.... Od vas zavisi
hoete li imati mir ili rat. Ako elite mir imaete ga, ako elite rat bie to
najstraniji od svih koje ste podnijeli. Sami ste, a imaete cijeli svijet protiv,
ne samo u Italiji nego i iza Alpi. Budite sigurni da vai neprijatelji ne spavaju,
da nee dozvoliti da ih obmanjujete... Znam ta vam govorim, znam da ste

uporno spletkarili sa vojvodom Savoje da ga pokrenete protiv mene, znam ta

ste pokuavali kod ... enovekog nadbiskupa... Posluajte moj savjet i ne trudite
se vie. Budite u miru za vae dobro i dobro kranstva!"
Sve ovo jasno pokazuje kakve je odnose proizvela sebina mletaka politika,
koja je ila iskljuivoza svojim interesima. Neprijateljstva stvorena u Italiji
vezala su joj ruke i gonila na oprez da istovremeno ne otvara vie frontova. A
na istoku, koliko god da se klonila sukoba, proces je tekao na njezinu tetu. Krajem pedesetih
godina bilo je jasno da nita njezino nije tamo dovoljno stabilno.
Turci su pokazivali namjeru da dokraje latinsku nadmona morima.
Mehmed II. je sa 2, poveao na 5% tarifu to su je plaali mletaki trgovci i
poeo pokazivati posebno prijateljstvo prema Firenzi. Uslijedio je i izravni
vojni napad na podrujapod mletakom upravom ili zatitom. Stanje je uglavnom
takvo da ni Venecija vie ne vjeruje u mir. Kad 1460. dovrava veliki portal
brodogradilita ona s razlogom iznad njega pod ape krilatog lava sv.Marka
stavlja zatvorenu knjigu, vjerojatno zato to ni rijei to obino piu na njezinim
stranicama ("Pax tibi Marce...") vie ne odgovaraju karakteru vremena.
Ona se ipak, pribojava da sama ue u rat s Turcima, unaprijed uvjerena da
se ne moe uspjeno nositi s njima uz tolike neprijatelje u Italiji. Za uspjeno
ratovanje bila bi potrebna cijela koalicija sila, na emuje papa ve radio. Kad
on, u rujnu 1459. u Mantovi okuplja kongres kranskih sila - radi organiziranja
jedne protuturske lige, Venecija okupljene prezrivo potsjeana njihovo
nedostojno dranje tijekom opsade Carigrada, poduzete prije est godina.
Pristajala je na savez jedino ako svi kranski vladari izraze spremnost za
aktivno sudjelovanje u planiranom pothvatu. Ostali su, s druge strane, znali
da Venecija tamo, na istoku, ima najneposrednije interese pa i moebitnu korist
od ratnog pohoda. Po oskudnom oduevljenju delegata vidjelo se da
mletaki uvjet nije izgledao prihvatljiv. Iako su slabi rezultati kongresa ogorili
papu, on ne odustaje od svoga sna - velikog kriarskog pohoda. Ve 1463. izlazi
s novim planom, po kojemu bi on, usprkos slabom zdravlju, zajedno s burgundskim
vojvodom, predvodio ekspediciju. Od Venecije je pak traio da im
na raspolaganje stavi svoju flotu. Ona to nije molga odbiti jer su i inae prema
njoj upirali poglede s ugroenog Peloponeza i sa egejskih otoka. Kao najjaa
sila kranstvaVenecija je, neizbjeno i po zemljopisnoj poziciji svojih kolonija,
inila prvu liniju svake protuturske akcije. Stoga su joj se svi i obraali.

Alternative za to vie nisu ni imali jer se Genova ve morala povui, odrekavi

se borbe, a Maarska je, poslije Hunjadijeve smrti, djelovala oslabljeno.
Samo, dok je Turska postajala sve jaom, ratobornijom i bezobzirnijom,
Venecija je krenula silaznom crtom i postajala "miroljubivija". Posljednjih
godina vladavine Francesca Foscarija (Francesko Foskari, 1424.-1457.) dva
puta je izbjegla da bude uvuena u rat, a i Pasquale Malipiero (1457.-1462.)
nastavlja izbjegavati sukobe. Kad je 1462. zavrena njegova kratka i bezbojna
vladavina, sultan je ve bio uklonio i posljednje tragove srpske dravnosti,
zagospodario glavnim sjeverno-egejskim otocima i krenuo na jug da zbaci atenskog
vojvodu i dva brata posljednjeg bizantijskog cara, Tomu i Dimitrija
Paleologa koji su despotovali na Peloponezu. Prvi plijen novog sultanova pohoda
bio je Niccolo Gattilusio (Nikola Gatiluzije), knez Lesbosa, napadnut u
jesen 1462.g. Poslije 15 dana opasade i razaranja, stigao je tamo i Sultan,
domogao se otoka i naredio brojna smaknua.Smaknut je i knez Nikola usprkos
obeanju da e mu ivot biti poteen i injenici da je pomogao osvajau
da se obustavi otpor iz svih utvrenihmjesta. Venecija je, tamo imala brojnu
flotu, i bila na oprezu, ali je svome admiralu dala upute da se ne mijea, ako
373
napadom ne bude primoran na obranu. I tada je nastojala da sultanu ne prui
izgovor za krenje mira. Pad Lesbosa je meutim snano odjeknuo u mediteranskoj
javnosti, a u Veneciji se govorilo da ono to je Lesbos snalo danas, nju
oekuje sutra ("Rodie mihi, cras tibi!"). Oekivalo se da e turska flota odmah
krenuti i protiv ostalih egejskih otoka.
Mletaki se admiral Vettor Capello (Vettor Kapele), uzaludno uzdravao
da Turcima ne prui povod za rat.jer gaje pruio Gerolamo Vallareso (erolamo
Valareso), mletaki upravnik u Modonu, na Peloponezu, koji je primio odbjeglog
roba atenskog subae Omara. Omar e malo kasnije sudjelovati u pohodu
protiv Bosne. Budui da je Vallareso odbio njegov zahtjev da mu vrati
roba, izgovarajui se daje ve pokrten, subaa se osjetio povrijeenimjermu
je taj rob ukrao i sa sobom odnio i 100.000 aspri, od kojih je Vallareso, bar
polovicu podijelio s drugovima. Podjaren ovim izgredom, Omar u svibnju 1463.
s vojskom prodire do zidina Argosa, izbacuje mletaku posadu i upuuje se
prema Koronu i Modonu, kupei usput robova koliko ih je god elio. Istina, jo
nije bilo jasno radi li se tu o kanjavanju ogranienadometa ili pak o uvodu u

pravi rat. U svakom sluaju Venecija je ve ranije poela s ratnim pripremama

i pristupila opremanju 30 trirema za 1463.g. O tome su, diplomatskim
putem, u sijenju 1463. izvijeeni papa i ugarski kralj. A kako se-kralj Matija
nalazio u ratu s carem Fridrikom UL, Venecija se potrudila da ih izmiri
(Neustadt, srpnja 1463.). Odluku o ratnim pripremama treba smatrati posljedicom
promjena koje su uslijedile s novim dudom Cristophorom Morom,
ija je shvaanja dijelila veina njegovih sugraana. Turska napredovanja
posljenjih 10 godina (od zaposjednua Carigrada) izazvala su dramatian
zaokret u mletakom javnom mnijenju. MletakoVeliko vijee odobrilo je protuturski
savez s Maarskom i usvojilo papine prijedloge o kriarskom pohodu.
Sve je to za Bosnu bilo kasno iako je vodilo u iri rat s Turcima. Bosna je
podlegla jer nije smogla snage da usamljena due izdri ogroman Turski pritisak.
Moebitna odgovornost Venecije za to ne uklanja se objanjenjem da je
Bosna bila iznutra ve toliko podrovana i tako iznenadno propala da joj vie
nitko, pa ni najblia i najzainteresiranija Ugarska, nije mogla pomoi. Vremena
za pomo je bilo, a i kralj je u vie navrata, objanjavao ta mu predstoji,
i molio pomo. Venecija je i 28.U.1463. razmatrala izvjee bosanskog
kralja o sasvim izvjesnoj opasnosti da sultan okupira Bosnu. Bilo je, dakle,
dovoljno vremena da se neto poduzme a nije poduzeto nita. Ali tko sve tada
nije bio ugroen i nije traio mletaku pomo? U lipnju 1463. izaslanici su
maarskogkralja u Veneciji da predoe najveu opasnost njihova kraljevstva
("gravissima pericula eiusdem regni") i, naravno, da trae pomo ("petens favores
nostros"). A Maarska je, znamo, ipak jedan od jakih stubova obrane
kranstva.Tada je ve bila vrsto rijeena (firmiter deliberavit) da s Venecijom
krene u rat protiv Turaka. Toje za Veneciju bila dobra vijest jer je i sama
primorana na takav rat (ad apertum bellum) za koji je ve imala 40 galija i
kopnene snage. Traila je samo to da i maarski kralj krene sa svim svojim
kopnenim snagama ("quod ipse ponat omnes suas vires per terram"). Moda bi tada isto rekla
i bosanskom kralju, ali krajem veljae je izbjegla da mu
neto odreenije kae i da se obavee. Istina, poklonila mu je-neto vojne
opreme koja do izbijanja rata nije ni stigla u Bosnu. Ostalo su bile samo rijei:
da ga Sinjorija voli, da je voljna, u moguim granicama, udovoljiti njegovim
eljama, da ni ona Turinu ne vjeruje iako je prividno s njim u miru, -da uz
velike trokove izgrauje snanu flotu kako bi mu se oduprla, te da je dobro

da se kralj sam postara o obrani svoje drave (kako to dolikuje dobrom

katolikom vladaru) i da ustraje u slozi s hercegom Stjepanom, itd. Nije li,
uostalom, i prije pet desetljea,jednom drugom svome ugroenom prijatelju senjskom
knezu, kada je molio za savjet i potporu ("consilum et favorem")
protiv Turaka, jasno poruila (5.X.1415.) kako od nje nita posebno ne treba
ni oekivati jermu - sa svojim snagama rastegnutim po moru, slabo na kopnu
moe pomoi ("quod vires nostre se extendunt per mare ita quod per terram,
sicut clare scit, male possemus sue magnificentie auxiliari"; Listine, VII, 212)
Venecija, jednostavno, nije bila posebno zainteresirana da ratuje za Bosnu.
Niti joj je odnemagala ni osobito pomagala. Tek kad su Turci zaposjeli Bosnu,
shvatila je to je izgubljeno. Strah je tada zahvatio blie i dalje bosanske
susjede jer se oekivalo da e Turci nastaviti rat za osvajanje Hrvatske i Italije.
Pronosilo se da e oni, ne naiu li na organiziran i snaan otpor, za godinu
i pol osvojiti veliki dio Italije. irila se pria kako se Mehmed II. pripremio da
osvajanjem papinskog Rima, dovri ono to je poeo desetak godina ranije ulaskom
u Carigrad (istoni Rim). Ohrabren narastanjem borbenijeg duha i u
Veneciji, papa poziva duda da zajedno s njim i burgundskim vojvodom stane
na elo kriarskog pohoda. "U tom sluaju", pisao je, "ne samo Grka, ve i
Azija i cijeli istok bit e zahvaenistrahom... Mi smo tri starca, a Bog se raduje
trojstvu. Nae trojstvo bilo bi pomognute od nebeskog Trojstva, a nai neprijatelji
zgaeni pod naim nogama". To je prieljkivao papa koji se na svoje
davno (1435.) promrzle noge vie nije mogao ni opirati. Taj se zanesenjak zaista
obmanjivao da e biti mogue izbaciti Turke iz Europe (Listine, X.str.231).
Mletako Veliko vijee se suglasilo da dud poe u kriarski rat.
U oekivanju kranske solidarnosti i velikog pohoda koji e, po papinoj
zamisli, unititi Turke, Venecija na koncu sama ulazi u rat na Peloponezu. On
e potrajati 16 godina i dovesti je skoro do bankrotstva, jer ju je ovaj pokuaj
da se zaustavi tursko napredovanje stajao skoro 1,200.000 zlatnih dukata
godinje.
Radei svoj dio posla, papa nastoji okupiti veleposlanike kranskih zemalja
radi dogovora o pretstojeem pohodu. 19.IX.1463. stigao mu je i veleposlanik
burgundskog vojvode kojemu je u svemu tome bilo namijenjena vana
uloga. Kada su razgovori poeli (22.IX.), veleposlanici su, kako se i oekivalo,
oitovali samo lou volju svojih vladara. Svi su, osim Venecijanaca, doli bez

punomoja za uglavljivanje i potpisivanje sporazuma. Predstavnik Firenze je

osobito inzistirao da se na pohod i ne pomilja bez prethodnog pristanka francuskog
kralja, za koga se znalo da je ve odbio u tome sudjelovati. Kad veleposlanici
ve nisu za to imali ovlasti i papino je nastojanje da se ipak neto
375
utanai ostalo uzaludno. Firentinacje, na tajnom sastanku, upozorio papu da
pazi to radi jer bi trokovi planiranog rata pali na sve, a korist bi pripala
jedino Venecijancima. "Uvjereni i inae da su potomci Rimljana, oni bi, kad
osvoje Grku, traili da vladaju i Italijom, ako ne i cijelim svijetom. Bolje je,
dakle, pustiti da samo Turci i Venecijanci uzajamno iskrvare u dugom ratu
kako poslije ni jedni ni drugi ne bi zadavali briga irokoj obitelji kranskih
zemalja". I drugi su izraavali iste ili sline ideje. Odgovarajui Firentincu,
ak ni Pio II. nije negirao da Venecija prieljkuje sveopu nadmo ili da se,
ostavljena sama, ne moe nositi s Turcima. Tjeio ga je, meutim, da im je
bolje postati robovima sv.Marka nego polumjeseca. Firentinci su ostali pri
svome - da vlastitim novcem ne pridonose veliini Venecije i da pohod uvjetuju
pridruivanjem francuskog kralja. Tako je veliko nepovjerenje meu talijanskih
dravama, usprkos njihovoj navodnoj odbojnosti prema "nevjernicima",
razvodnjavalo papine napore oko ustanovljenja saveza za uspjeniju borbu
s njima. Sve su one, ukljuujui i Veneciju, gledale prigodu da se sporazumiju
s Turcima protiv svojih takmaca. ak i onda, kad takvog sporazumijevanja
nije bilo, postojala je sumnja da ono negdje ipak postoji. Posebno su teke
optube za to upuivane upravo Veneciji. Upuivane su bilo izzasisti prema
njezinoj moi, bilo zato to je ona, kao izloenija od svih turskom napadu,
glasnije i ee od ostalih traila kriarsku pomo. Istovremeno je bila spremna
i da se miri s "nevjernicima" kad god je to odgovaralo njezinim interesima.
Nije lako prihvaano ni to da su njezini interesi u Egeju ili na Peloponezu
istovjetni s interesima kranstva.Otuda se dogodilo daje Venecija, u vrijeme
tekog rata s Turcima, imala u Firenzi velikog naprijatelja koji je radio protiv
saveza sa eljom da Veneciju ostavi bez pomoi. Onaje i prije izbijanja mletakoturskih
neprijateljstava pijunirala mletakupolitiku i sva saznanja dostavljala
Turcima, da bi sada progonjenje mletakih trgovaca u Carigradu i konfiskovanje
njihove imovine primila s ushitom. Stovie, Firentinei su u Mehmedovom
nasiljima protiv svojih takmaca vidjeli znakove osobnog prijateljstva.

Kako do kriarskog pohoda nije dolo, teret. su rata s Turcima podnosile

Venecija i Ugarska. to se tie Venecije, taj rat je potrajao dugo (1463.-1479.)
i s Peloponeza se proirio du svih njezinih granica. Za to se vrijeme pokazalo
da i Turska moe opremiti jednaku, ako ne i brojniju flotu od mletake. Taj
podatak obiljeava veliki zaokret u mediteranskim odnosima jer je pomorska
snaga Italije, prvi put od Xl.st., nadmaena snagom flote ije su baze u Egejskom
i Crnom moru. Izbaenaiz egejskih sredita, Venecija je od 1473. svuda
ve bila u uzmicanju: na Peloponezu, .u Albaniji i du dalmatinske obale.
Ni uz velike napore ona vie nije bila u stanju zadrati tursko napredovanje.
Mir, zakljuen 1479. nedvojbeno pokazuje koliko je Turska pobjeda bila
uvjerljiva.iOd cijele je svoje prekomorske imperije Venecija zadrala samo
Kretu, Krf i tri male predstrae na Peloponezu: Koron, Modon i Nauplium.
Turska flota je otad dominirala uzdu svih mediteranskih obala. Promjena
pomorske ravnotee postala je oiglednom za sav svijet kada je (]tiHO.) oto manska flota
napala Rodos i do talijanske obale dopratila ekspedicione snage
koje su opsjedale Otranto. Tek je Mehmedova smrt (1481.) i reakcija u Carigradu
na njegove osvajake projekte, navela Osmanlije na povlaenjhe iz
Apulije. Tako je Venecija,iako prekorjevana kako nije pomogla da se Bosna
obrani, s tekom mukomjedva branila samu sebe. Podnijelaje goleme materijalne
i ljudske rtve, bila je liena mnogih znaajnihkolonija, a izgubila je i
ugled dostojnog takmaca 'Ilirskom Carstvu. Jednom rijeju izgubila je prevlast
koja joj ranije nije osporavana.?"
12. Tragovi ''javnog mnijenja" o
propasti bosanskog kraljevstva
Sudbina Bosne (1463.) podsjeala je upuene na sudbinu egejskog otoka
Lesbos. Sultan se osobno pridruio trupama koje su 15 dana opsjedale Lesbos
i zaposjele ga u jesen 1462.g. Sultan je osobno iao i na Bosnu koju je za
priblian broj dana osvojio. Knez Lesbosa je oekivao mletaku pomo. U
njegovoj se blizini, uz obale Chiosa, nalazio mletaki admiral Vettor Capello
sa 28 galija, ali s nalogom da se ne mijea i da niim ne izaziva 'Ilirke. Bosna
je takoer oekivala pomo od Venecije, koju nije dobila. I knez Lesbosa je
zarobljen kao i bosanski kralj; jedan i drugi morali su pozvati svoje da prekinu
otpor i predaju tvrave, i jednom i drugom obeano je da e im ivot biti
poteen, i jedan i drugi bili su vjerolomno smaknuti po sultanovu nalogu.

Slinosjsudbina ovih dviju zemalja i njihovih vladara nametela se u razgovorima,

kao to se nametalo mletako dranje prema njima. Poto se moglo
spekulirati da je pasivno mletako dranje u oba sluaja, koristilo 'Ilircima,
aluzije na to su suzbijane.
Turska je glavnina na odstupanju iz Bosnejo logorovala u istonoj Hercegovini
kad je korulanski knez, Domeniko Morozini (Domenico Mauroceno),
19.VI.1463., pod prisegom sasluavao svjedoke protiv Ivanina Grupia (Johaninum Grupsich), osobito traei nije li okrivljeni ita govorio protiv Venecije,
posebno o Lesbosu ("...straparlo alguna cossa contra Singoria e sel disse qualche
cossa de Metelin")?
Grupijemoda bio i malo bogatiji ovjek, sa imanjima i svojtom i u Apuliji,
gdje se mogao pomjeriti u sluaju nevolje, pa je sebi doputao da govori i ono
to drugi, u strahu od kneza, nisu smjeli. Kadje on, "u nedjelju poslije ruka",
pred mnogim domaim i doljacima ("cusi citadini ehomo forestieri"; "tam forensibus
quam terrigenis"), okupljenim na askanje ispod nove loe, izlagao
svoje shvaanje o mletakom dranju prema Lesbosu i Bosni, drugi su ga
bojaljivo upozoravali da pazi to govori, da ne dira Sinjoriju jer bi ga moglo
skupo stajati ako i knez dozna za njegove rijei ("guarda, non parlar cussi,
non tochar la Signoria, se miser lo conte aldira queste parole el te costara").
Govorei o 'Ilircima ("Loquente de Teucris") mislio je da se moralo pritei u
nevolji Bosancima - "naim susjedima", a on bi i poao u pomo da je knez
dopustio ("el starave ben ad andar ad aiudar li nostri vixini se miser lo conte
ne desse licencia").
Tada je jo izgledalo da e sultan, poslije Bosne, udariti i na Dubrovnik,
kojemu se, u povratku, pribliio. Ovom je Korulaninu Dubrovnik bio grad
bez premca pa ako i njega 'Ilirci zauzmu to je kao da su zauzeli pola svijeta. I
gore od toga, jer tamo su Gru (Gravoxa), Rijeka Dubrovaka(Richa, Fiume,
Umbla) i Zaton (Saton, Malfe), tri luke kakve nema cijeli ostali svijet. Turin
bi tvravama okolo povezao luke i izgradio flotu galija i nava i tako gospodario
Albanijom i cijelim Jadranom! Pitaju ga: ne bi li bilo gore ako Turinzauzme
Rodos? "Ne, ni govora", odgovara im Ivanino jer se s Dubrovnikom ne moe
mjeriti ni Carigrad zajedno s Rodosom i cijelom Morejom ("serave pezo perder
Raguxi che Constantionopoli e Rodi e tuta la Morea"). Grupi je osuivao
mletakostajalite prema Lesbosu. Iako je tamonji knez traio pomo,Venecija

je ostala pasivna usprkos injenici to se u blizini nalazila njezina flota.

Gestikulirajuirukama, podrugljivo je pokazivao kako su veslai pomjerali
vesla u stilu "zachi-zachi", a lae ile gore-dolje (suxo e zoxo) samo da ne bi
nigdje stigle, a jo manje pomogle. Kasnije, kada se Venecija i odluila za
nekakvu pripremu, naredivi ak da se opremaju nove galije, jedna je takva
opremana i na Koruli. itav se mjesec popunjavala posadom jer se nitko, za
tako tanku plau (male solvit) - od 8 ili 9 libara mjeseno(oko 1,5 dukata) nije
htio upisati.?"
Takvihje razmiljanja sigurno bilo i po drugim mjestima, a bilo je i slubenih
zborova nobila i puana, prestraenih turskim naletom u susjedstvu i izazvanom
bjeanijom, koji su upuivali delegacije u Veneciju, molili za dodatne
mjere osiguranja njihova podruja.A onda, kad se - nakon dvadesetak dana
napornog ratovanja - i turski ruilaki val istanjio i izgubio zamah pa dalje,
moda nije ni mogao odnosno kad je vojska poela trpjeti oskudicu hrane, a konji od gladi
''bili polumrtvi"?", dolo je do povlaenja turske glavnine jer i
cilj je ve bio postignut.
im se to dogodilo i im je minula izravna opasnost za mletake posjede u
Dalmaciji, javilo se pitanje: zato je Bosna tako brzo i neoekivano pala? Ta, u
njoj je preko 300 tvrava, od kojih su neke i neosvojive! tako se u pismu od
25.VI.1463. udi isam malo ranije jako zabrinuti i usplahireni, trogirski knez.
Je li ih bilo ba toliko ili samo 117 (kako 19.VII.1463. navodi mletaki vojni
guverner Skadra, tvrdei da je sultan u 117 bosanskih utvrenihmjesta, ostavio
posadu od 20.000 ljudi?" sada nije toliko ni vano, jer su brojke ionako
samo pribline i nikako se vie ne mogu provjeriti. Prema dudovu pismu
glavnom kapetanu mora Alviu Loredanu (l.VIII.1463.) turska je posada ostavljena
u Bosni, valjda nekom grekom, svedena na 2.000 vojnika?", to
znai 10 puta manja nego u pismu skadarskog vojnog' guvernera! Nepobitno
je jedino da je vojni otpor trajao kratko, ali ne zbog izdaje ve po kraljevu
nalogu. A da je otpor bio mogu, pokazala je odmah turska posada koja se
pred snagama Matije Korvina, odrala dva mjeseca u jajakoj tvravi ili, malo
kasnije, maarskaposada izdrivi (1464.) u istom Jajcu sav pritisak turske
sile kojom je sultan nastojao povratiti poljuljani ugled. Po tome bi se reklo da
su tvrave bile dobre ukoliko je posada rijeena ili primorana da ih brani. O
takvoj rijeenosti bosanske vojske ne znamo nita iako ne treba ni pretpostavljati

da je nije ni bilo. I inae su nepoznate pojedinosti o bosanskoj vojsci,

njezinoj organizaciji, sastavu, zapovjedanju ili motiviranosti da po svaku cijenu
ustraje u obrani povjerenog podruja ili tvrave. Pa i kad u ovakvim pitanjima
analoka metoda i nije od posebne koristi, valja ipak napomenuti da su
mletaki propisi u susjednoj Dalmaciji prijetili da kastelan, po cijenu glave
("sub penperdendi capitis") ne smije povjerenu mu tvravu predati neprijatelju
niti s njim odravati bilo kakve kontakte osim preko oruja. Pitanje je
dalje jesu li i sve nae tvrave sainjavalejedinstven obrambeni sustav kao i
jesu li pravovremeno dobro opremljene, to je malo tee pretpostaviti. Topnitvo
je kod nas tek ulazilo u naoruanje i tek u posljednje vrijeme muje posveena
neto vea pozornost. Reeno je daje Njernac Jerg iz Nirnberga dulje boravio
kod hercega Stjepana i (do 1463.) izlio mu nekoliko topova. I u Jajcu je, uoi
katastrofe, boravio. Barholomeus de Cremona, bombarderius regis Bossine"),
koji je ispred Turaka pobjegao u Trogir, o emu je knez (19.VI.1463.) izvijestio
i duda. Bartholomeusje htio da odmah ode iz Trogira, ali gaje knez molio da
saeka dok vlada o tome ne odlui, odredivi mu mjeseno 10 dukata. Pisao je
da ga je na to jedva naveo ("cum maxima difficultate"). Kraljev topolivac je
ipak uskoro dospio u Veneciju, gdje je, kao "magister sufficientissimus ad fab77) V.Macuscev, Isto, II.,str.26.-27., 158.-159.; irkovi, Herc.Stef., str.254.
78) L.Thalloczy, Povijest Jajca, Zagreb, 1916., str.71.; Macuscev, Isto, str.26.-27.; irkovi,
Isto,
str.254.
79) AAV, p.III., t.xxv., str.l71.
379
ricationem et etiam exercitationem bombardarum", 5.VIII.1463. dobio mjesto
za njihovu izradu i isprobavanje." Tek u tadanjoj, ve ratnoj, venecijanskoj
atmosferi i njegovo zanimanje dobiva primjenu jer se otkriva da i Venecija
jako oskudijeva u toj vrsti naoruanja. Veje u lombardijskim ratovima (1450.1454.)
oitovana njezina inferiornost u broju i moi vatrenih grla prema Sforcinoj
(milanskoj) vojsci. Sve se jo pogoralo tijekom dugog mira slijedeihgodina
pa kadje nadola nova nevolja, Vijee desetorice (13.VII.1463.) konstatira
da je nuno biti opskrbljen topovima i slinim ratnim oruima ali i da takvih
u arsenalu nema ("necesse nos esse preparatis de bombardis et similibus instrumetnis
bellicis et Arsenatus noster sit vacuus huiusmodi instrumetnis").

Nevolja je i kod njih tolika da se pribjeglo oslobaanju iz zatvora nekog majstora

Francisca, koga su ranije "avogadori" osudili na godinu dana, da lije topove.
Po odluci (od 26.VIII.1463.) uzimani su i preraivani topovi iz Brescie
(Bree) i Verone. Ni venecijanske dravne tvornice sa zastarjelom opremom
nisu bile na visini brzog napretka u vjetini lijevanja kovina, pa kad je majstor
Francisco htio u Veneciji izliti jedan top vei od ostalih, reskirao je da sve
pokvari jer nije bilo dobre livnice. Mletaki senat je i 24.IX.1463. alio to je
oruarnica (arsenal) i dalje neopskrbljenatopnitvom i municijom..("del tutto
desfornido di artiglierie emunizioni").
Sva ova pria o venecijanskoj neopremljenosti topnitvom trebalo bi da
doara koliko je tek Bosna nespremno doekala svoj sudbonosni trenutak,
izloena udaru velesile ije je topnitvo tada bilo najstranije na svijetu ("la
piu formidabile del mundo"). U ratu protiv Skenderbega (1450.), sultanje, od
kovine donesene sa sobom, izlio dva topa, od kojih je onaj vei, prema provjerenim
dubrovakiminformacijama, izbacivao kugle teke 400 libara (oko 190
kg). Tri godine kasnije, prilikom opsade Carigrada, uporabljen je i top od 150
kvintala, (15.000 kg) to gaje dovuklo 60 pari volova, a izbacivao je kugle od
360 kg. A "topovi su tada rjeavali sve", kako zapaa suvremeni Krituvul."
Kako je za malo vremena pregaena, poraena i ostala bez kralja, inilo se
odmah da je Bosna uistinu "aptom" pala, ne samo bez ijednog topovskog hica
nego i bez izvlaenja iz korica ijednog maa ("sine ictu non tamen bombarde
ymo sine evaginatione unius ensis") Tako je uostalom ve 25.lipnja 1463.
dogaaje ocijenio trogirski knez koji je dobro znao to je drava i kako joj
treba sluiti pa zato i nije propustio priliku da svoje pretpostavljene uvjerava
kako e svom snagom i dok ivota bude u njegovu tijelu ("donec vita erit in
corpore mio") danonono bdjeti nad svim to je vano za dobro drave. On se,
dakle, prema nepovredivosti povjerenog mu dravnog teritorija odnosio
drukije od naih feudalaca zaokupljenih sitnim interesima svojih uih do-minija, Ni iz jedne
nae oblasti ni iz jedne nae tvrave nitko nije javio svome
kralju neto slino onome to je trogirski knez javio dudu. Tada se ipak jo
nigdje nije govorilo o nekakvoj patarenskoj ili bilo ijoj otvorenoj izdaji, ali
jeste o prebrzom i olakom naputanju tvrava, naselja ili krajeva i o slabom
duhu otpora. Konano i Matija Korvin je (1464.) pisao papi kako je sultan
"pobijedio prije nego to je izvukao ma iz korica" ("prius forte quam eduxisset

gladium vicit").82)
13.0svrt na ocjene uzroka propasti
srednjovjekovne bosanske drave
Kad jedna drava nestane, bez obzira na razloge, lako se nametne pitanje
zar je to jedino tako moralo biti, i je li se propast mogla izbjei? Potom
povjesniari,moda i prema uzorku to ga je formulirao Polibije, obino dugo
tragaju za uzrocima te propasti. Zapaajuikako promjena i propast prijete
svemu, pa i dravama, Polibije prije 22 stoljea navodi dva uzroka propasti
drava: unitenje koje dolazi izvana i unutarnja kriza; teak za predvianje
prvi, a unutarnjim razvojem odreen drugi. Smatrao je, dakle, da e djelovanje
nekih vanjskih ili unutarnjih imbenikaprouzrokovati propast svake, pa i
svemone rimske drave. To to joj je predviao, rimskoj se dravi dogodilo,
mnogo stoljea poslije njegove smrti. No, iako je Zapadnorimsko Carstvo propalo
prije vie od 1.500 godina, u znanosti jo nema jedinstvenog stajalita o
uzrocima-njegove propasti. Stoga se i dalje jednako pronalaze i jednostrano
slau "argumenti" za pobijanje jednog i osnaivanje drugog shvaanja o
uzroniku propasti - unutarnjem ili vanjskom. Napokon je, i ne tako davno
(1927.) uveni Ferdinand Lot (1866.-1952.), nakon dugog pretresanja i sumiranja
svih poznatih injenica i shvaanja, u djelu "Kraj antikog svijeta i
poetak srednjeg vijeka" ("La fin du monde antique et la debut du Moyen
Age"), autoritativno tvrdio kako bi stari svijet propao i bez barbarskih navala
budui da je u sebi nosio klice neizljeive bolesti koja je vodila neizbjenom
kraju. Potpuno uvjeren u ispravnost svoga stajalita, ponovio ga je i u djelu
"Germanske invazije" ("Les invasion germaniques") 1935.godine.83)
Shvaanje da ljudska drutva i njihove tvorevine, poput ivih organizama,
nastaju, razvijaju se, zapadaju u krize, pobolijevaju, stare i umiru, veje odavno
raireno. Dovoljno se prisjetiti povijesti nekad monogTurskog Carstva, o kome
se, poslije veliine i opadanja, govorilo i kao o "bolesniku na Bosforu" oko ije
samrtne postelje se okupljalo toliko (diplomatskih) konzilija i smiljalo kako
82) J.Radoni, Donalda da Lezze i njegova "Historia Turchescha", Godinjica Nikole upia,
XXII., Beograd, 1953., str.325.; M.unji, Trogirski izvjetaji, str.l39.-145., 147.
83) A.M.Prieto Arciniega, En torno a una lectura de las crisis del Impero Romano, u zborniku
La transicion del esclavismo al feudalismo, Akal edit, Madrid, 1976.
381

ga reformirati i prilagoditi vremenu. Slini primjeri mogli bi se navoditi i iz

ranijeg i iz kasnijeg razdoblja. Rimski car Julijan Apostata (361.-363.) govorio
je da je i njegovo carstvo bolesno, pa uvodei nove sadraje u zaputenu
tradiciju, nastojao da ga pridigne i osposobi za preivljavanje", kao to je i
panski filozof J ose Ortega y Gasset, dvadesetih godina naega stoljea,traio
da "kirurg eljezne ruke" pomogne njegovoj bolesnoj Spanjolskoj.s-?
Meu naim povjesniarima,Franjo Raki (1828.-1894.) je prvi dijagnosticirao
daje i srednjovjekovna bosanska drava bolovala o neizlijeive bolesti.
"Svi nam znakovi prstom kau", pie on ezdesetih godina prolog stoljea,
"daje Bosna veoma bolesna bila... Ova bolest leae ponajglavnije u vjerskoj i
udorednoj razvraenosti koja se u njezinom tijelu od vie stoljea zalegla te
ga po malo raztrovala". Po tome je Bosna uoi velikog turskog ratnog pohoda
ve bila na samrtnoj postelji, a napadnuta "nemogae ni junaki poginuti".
Zato ona "nemoe u svojoj borbi proti Turstvu pokazati niti na Kosovo kao
Srbija, niti na Carigrad kao Grka, niti na Kroju kao Arbanaska". Ovakvu
ocjenu iz pera najboljeg hrvatskog povjesniara XIX.st. prihvaa Vjekoslav
Klai i bez ikakve ograde je, kao mjerodavnu, unosi u svoju "Povijest Bosne"
(1882., str 340.-341.) iako ne mora, samo po sebi, biti jasno o kakvoj bolesti, o
kakvoj "vjerskoj i udorednoj razvraenosti" se radi, kao ni zator razumno
gledano, odreenodrutvo kvalificirati bolesnim samo zato to svoj odnos prema
Bogu izraava nesuglasno s dogmom i vjerskim poimanjem nekog drugog
drutva. Danas smo ve sasvim uvjereni da bi jedan poseban nain ivota,
jednu religiju ili filozofiju bilo besmisleno smatrati boljom ili viom ili istinitijom
od neke druge. U naem sluaju se ne zna da je Nebo Bosni uskraivalo
svoju blagonaklonost, ne zna se ni da je svoju vjersku specifinostona sama
teko podnosila kao ni to daje vjerski predznak stajao na njezinim unutranjim
sukobima. Ono neeljeno to je, pod izgovorom suzbijanja krivovjerja i irenja
"prave vjere", izvana dolazilo, neto je sasvim drugo. Pa ipak je, jedna takva
sugestija, jedna teorija o bolesnoj, razobruenoj, iznutra smrtno zavaenoj i
za ivot nesposobnoj, svakako suvinoj i nepotrebnoj srednjovjekovnoj bosanskoj
dravi to je tavorila bez ikakve "svjesne historijske misije" i za ijim
nestankom ne treba aliti, izgledala, u odreenim krugovima, sasvim razlona,
potrebna pa ak i politiki uporabljiva. Mogue praktino-politikeimplikacije
inile su je privlanom i osigurale joj potporu i pristae. Neto pod utjecajem

ideja Ferdinanda Lota, a neto i pod pritiskom ondanjih naih potre,ba i orijentacija
takvu je teoriju, stilski veoma zavodljivo, varirao Vladimir Cerovi.
Oslonjen na shvaanje izgraeno u XIX.st. da su Srbi svi juni Slaveni koji
govore tokavskim dijalektom, onje i argumentaciju za svoju Historiju Bosne
(1940.) prilagodio prema cilju da je cijela srednjovjekovna Bosna samo jo
jedna srpska drava pa mu je i Dabiina udovica Jelena "prva ena na pres-zemljama"
(str.351). Iz toga nije teko izvesti zakljuakda Bosancima, valjda
kao Srbima, druga dravna zajednica osim srpske nije ni bila nuna, a poto
je ve, kao suvina, jednom prirodno umrla, ne moe kasnije, kao posebnost,
vie ni biti na dnevnom redu. Prema orovievoj ocjeni, "Bosna je pala brzo,
bez ijedne vee bitke i skoro bez ikakve prave borbe - "aptom".... , izjedena ve
ranije domaomneslogom, odsustvom svake moralne odgovornosti i besprimjerno
bezobzirnom sebinou onih koji su se nalazili na njezinu elu. Turci su
jednim udarom noge sruili zgradu koja je bila sva crvotona.Niko ne ustade
da je portvovano brani, a izdaje je bilo na vie strana....Bosanska istorija ne
dade ni jedne Marice a kamoli Kosova. Nijedna balkanska drava nije pala
bre ni lakomislenije, ni sramnije... Ljuto zavaana verski; liena oseanja
prave dravne nezavisnosti...; u posljednje vreme i klasno podeljena, sa nezadovoljnim
seljatvom; dugo godina poprite graanskih ratova u kojima se
udruivao ko je s kim hteo i gde se borilo kako je ko eleo i im je mogao; sa
poljuljanim porodinim i svakim drugim moralom; Bosna je pala skoro kao
primer drave koja nije imala ni neke svesne historijske misije ni neke jake
ideje vodilje ... Njena prolost, kao neto suvie sloeno, tue i daleko, nevezana
sudbinski za njezinu narodnu duu, zaboravila se ak i u vlastitom narodu
i na sopstvenom podruju... S Bosnom je 1463. nestalo jedne drave koja je
nastala i ivela preteno samo kao geografska jedinica koja je samo u jednom
izuzetnom periodu pokuavala iz svoga georgrafskog poloaja stvoriti jednu
historijsku misiju."85)
Umjesto da trezveno i hladno procjenjuje reperkusije davno prekinutih
dogaaja, pokreta pa i osjeanja, orovi ih, izgleda, svodi na mjeru ovako ili
onako shvaenihpotreba jednog novog vremena iji korijeni ne dotiu stare,
turskom Vfadavinom zatrpane, slojeve. Nepobitno izuzetan poznavalac bosanske
i srpske prolosti, on generalizacijom tipinog i netipinog, radi postizanja
i opravdavanja odreenih politikihrezultata i ciljeva, uporno konstruira i

sugerira munu sliku jedne nakazne, zastarjele i suvine drave ili samo zemljopisne
jedinice, omraene i optereene neizljeivim i neiskorijenjivim porocima,
koju ni suvremenici nisu cijenili, ni branili, pa ni za njom alili. Svaka
rije njegove ocjene uzroka propasti srednjovjekovne Bosne naenaje,odmjerena
i naglaena tako da, kudei prolost, opravdava izvrenje kazne, a time i
dodijeljen joj poloaj u novoj unitarnoj dravi, ak i po cijenu znatno pomjerene
slike o prolosti. Jer, za objektivnu ocjenu te prolosti nije svejedno jesu li
Turci, npr. unitili Bosnu u jednom lakom pohodu, skoro bez otpora ili su je
prethodno potkopavali punih 77 godina (1386.-1463.); da li su "jednim udarcem
noge sruili zgradu kojaje bila crvotona"ili su pak zato, u konanom obraunu,
pokrenuli 150, odnosno 200 tisua vojnika koji su tutnjali sa dva puta toliko
nogu i mnotvom konjskih kopita.
Nema dokaza ni za, kolikogod slikovitu, usporedbu srednjovjekovne Bosne
85) V.orovi, Historija Bosne, str.558.-560.
383
sa. "crvotonom zgradom". Suvremenici su, a to bi za presuivanjemoralo biti
mjerodavno, o njoj sudili drukije i prema njoj se s uvaavanjem odnosili.
Sam Corovi (Hist.Bosne, str.294.) navodi dubrovake savjete Sanku
Miltenoviu(1369.) da se kloni Nikole Altomanovia, a da se dri bosanskog
bana (Tvrtka), "jer triumf toga Nikole samoje za neko vrijeme i nikako
nee dugo trajati, dokje bosanski banat ustvari vjean".
Meu nesree koje bosanskoj dravi nisu dale da preivi orovije zgodno
upleo i izdaju koje je, kako kae, "bilo na vie strana". U takvom shvaanjuon
nipoto nije usamljen jer je i Raki mnogo ranije isticao kako "dvie uasne
riei" (predaja i izdaja) pokazuju put kojim je Osvaja zaposjeo Bosnu. Uostalo~,
z~r je i inae, ikada bilo poraza a da i izdajom, bar donekle, nije
objanjavan? Za izricanje uvjerljivijeg suda o sudionitvu imbenikaizdaje u
suvie brzoj propasti bosanskog kraljevstva nezaobilazan je oslonac na suvremene
izvore iz kruga neposredno upletenih strana. Meutim, dok vjerodostojnih
domaih izvora o tome jednostavno nema, turski govore samo o
snanom otporu kojeg je njihova vojska morala savladati. Maarski izvori za
ovo pitanje nisu sasvim pouzdani jer su, moda i s razlogom, osumnjienikao
obranaki. Kad ve nije na vrijeme pomogao susjedu, kralj Matija. Korvin je
mogao samo eljeti da odgovornost svali na stvarne ili izmiljene izdajnike

ijim je navodnim, djelovanjem slom i uslijedio tako brzo da se Bosni nije ni

moglo pomoi. Pod takvim je dojmom ijedan ibenski izvor (Affictatio canonicatus
et prebende domini Nicolai primicerii sibenicensis), pisan 28.XII.1464.g.,
kad u osvrtu na prethodnu godinu, ustvruje da je bosansko kraljevstvo bilo
razoreno, a kralj Stjepan i mnogi prvaci izdajniki pohvatani i, ustrajavi u
vjeri Krista gospodina, smaknuti ("Rege Stephano et multis primatibus Bosne
proditorie captis et immolatis in fide Christi domini perseverantibus"). 86) Glasina
o ulozi izdaje u bosanskoj katastrofi, proirena iz Budima i Rima, inila
se posvuda toliko vjerojatnom da je ula u neke talijanske kronike. Tako je u
kronici grada Bologne, pod 1463.g. upisano da su Turci izdajom ("cum tradimento")
zarobili bosanskoga kralja i kraljicu i odsjekli im glave, a kasnije i
~zdajnika, kraljeva strica, ivog oderali. 87) Istina, i sam herceg Stjepan se, u
Jesen 1463.g. dosta neodreeno poalio Veneciji na neke kastelane izdajnike
koji su mu, predajuitvraveTurcima, nanijeli veliku tetu. 88) Nije precizirao
jesu li to uradili u svibnju, za vrijeme glavnog turskog pohoda ili malo ranije
kadaje hercegov sin Vladislav s turskom prethodnicom doao protiv oca. No,
defetizma je sigurno bilo. U strahu od pogibije ili od ropstva mnogi su plemii
pravovremeno pobjegli u dalmatinske gradove. Neki kastelani, preputeni sami
sebi, procjenjivali su da bi njihov usamljenikiotpor bio uzaludan pa su, nasvoju ruku,
odluivalida spale svoje tvrave i da povlaenjem sauvaju svoje
snage. Postupali su, uostalom, kao i herceg, jer se i on pred Turcima sklanjao
preko Neretve, u sigurnije podruje dok se nije obreo na obali, a napokon i na
jednoj od mletakih galija koje su ga tamo ekale i lijepo prihvatile. 89) Sa tako
sauvanim snagama on se, poslije odlaska turske glavnine, ubrzo vratio u
svoju zemlju.
Sve su poznate optube u ovom smislu dosta paualne i na njima se ne
moe zasnovati solidno uvjerenje o znaajnijoj ulozi izdaje u bosanskoj katastrofi
1463.g. A kako tezu o tome valja napustiti kao nedokazanu, valja napustiti
i bilo kakvo dalje pekuliranje o patarenstvu kao moguem trulom
mjestu bosanske obrane i njegovu oijukanju sa islamom. Nijedan se turski
pohod protiv Bosne, a bilo ih je mnogo, nije oslonio na patarensku suradnju.
Nije poznato ni to da se ijedan prvak ili vjernik crkve bosanske pridruio
Turcima ni 1463. da bi im olakao ratni posao. Poznato je, naprotiv, da je
znaajni hercegov gost Radin inio sve da ne dospije pod 'furke pa ak i od

Venecije traio doputenje da "sa 50-60 osoba svoje sekte i svoga zakona", na
koliko se valjda njegova sekta i svela, prijee na mletaki teritorij s garancijom
da e tamo moi ouvati svoju vjersku osobenost. 90)
Od znaajnijih linosti jedino je hercegov sin Vladislav bio otvoreno na turskoj
strani i sa turskom vojskom uao u Bosnu zbog egaje i njegova izdajnika
uloga neosporna, iako se i on uskoro trgnuo, promijenio stranu i uao u rat s
Turcima. Pribralo se i izbjeglo plemstvo. Jedna njegova grupa je (poetkom
kolovoza) 1463.g. u Veneciji traila pomo za nastavljanje rata i osloboenje
zemlje. sn Ali sudbina kraljevstvaje ve bila zapeaena.Splet nesretnih okolnosti
oko kraljeva zarobljavanja bio je presudan za daleku budunost. Brinui
za svoju g1avu kralj je nije sauvao, a nalogom iz zarobljenitva kastelanima
da obustave otpor i predaju tvrave s orujem, pomogao je Turcima da osvajanje
zavre lake i ranije nego su oekivali.U izvjetaju papi, Nikola Modruki
kae da se tako, za osam dana predalo, 70 tvrava. 92)
Tako, zapravo, i nema dokaza da se bosanska drava, bez snanog udara
izvana ne bi jo dugo odrala, odnosno da je sama od sebe, pod pritiskom
unutarnjih proturjenosti,propala. Potekoe s kojima se ona nosila nisu bile
nepremostive niti su samo njoj bile svojstvene. Slabost i ogranienost kraljevske
vlasti, osionost vlastele, neredi, pobune i graanski ratovi, prihvaanje
tue vojne pomoi, tueg gospodara i tueg arbitriranja u meusobnim sporovima,
itd., sve su to skoro opa mjesta; pojave poznate i rairene kod svih naroda
na odreenomstupnju razvoja, nekad i neprimjereni izrazi nezadovoljstva
89) Isto
90) M.unji, Jedan novi podatak o gostu Radinu i njegovoj sekti, Godinjak DI BiH, Xl.,
Sarajevo,
1961.
9l) Listine x., str.261.
92) Pii Il., Commentariii rerum memorabilium Il., str.714.
385
odreenih drutvenih snaga koje, u tenji za drukijom kristalizacijom unutarnjih
odnosa u dravi, uspijevaju ili propadaju dok drava ostaje. Nisu to
nikakvi fenomeni, svojstveni samo bosanskoj srednjovjekovnoj dravi, ni simptomi
nekakve neizljeive bolesti. Ona nije od toga podlegla ve je podlegla
pod golemim i dugotrajnim pritiskom kojeg su na nju vrili Turci, Uestalim

upadima, pljakom, odgonjenjem stoke i ljudi, unitavanjem usjeva, arbitriranjem,

propagandom, uzimanjem velikog danka u srebru i zlatu, nametanjem
stalne ratne opasnosti i poveanih trokova obrane, oni su desetljeima
drali Bosnu u izvarendnom stanju, potkopavali njezinu stabilnost i samostalnost,
ohrabrivali neposlunost, podjele i separatizam, rastrojavali upravu
i onemoguavali stabilan razvoj drave. Pa i u tako oteanim uvjetima ona se
na mahove otimala i podizala, proirivala granice i zidala utvrenja, crkve,
samostane i dvorove, razgranavala trgovinu i rudarstvo, a poela je
unapreivatii gradski ivot. 93) Ona je to mogla jer je imala i vrila stanovitu
ulogu u tadanjem svijetu i uspijevala braniti svoje mjesto. Njezinom propau
izazvan je ozbiljan poremeaj svjetskog poretka i odnosa snaga u njemu.
Izvjeujui Firenzu o tome, Venecija (14.VI.1463.) konstatira kako pred
oima svijeta gorijedno ugledno kraljevstvo "ardet ante oeulos opulentissimum
regnum". 94) Vijesti su o tome bile tada nesretne vijesti ("infelicia
nova") i nigdje nisu ravnoduno primane. Pa iako oko toga nije kasnije
ispletena legenda, bosanska drava je propala pod udarom tada najjae svjetske
velesile koja je prethodno sruila Bizantijsko Carstvo, ostatke srpske i
bugarske drave i dobro uzdrmala Ugarsku i Vlaku. Velike militaristike
drave - Ugarska i Poljska - pokuavale su da, uz pomo francuskih i njemakih
vitezova, unite turske kopnene snage i razbiju im carstvo, ali je sve to
zavravalo porazima i uvjerilo pomorsku velesilu Veneciju da mora izbjegavati
turske napade. Bosna ih, kad je dola na red, nije mogla izbjei.
Stoga i orovievo prenaglaavanje utjecaja unutarnjih uzronikapropasti
srednjovjekovne bosanske drave zasluuje temeljito preispitivanje, kakvom
se podrvgavaju rezultati i ostalih znaajnih znanstvenika. Jednim takvim
preispitivanjem ve je, na drugoj strani, osporeno Lotovo prenaglaavanje
vanosti iskljuivo unutarnjih imbenikaza propast Zapadnorimskog Carstva
koje - prema novom shvatanju - pored svih unutarnjih nedaa,bez pritiska
izvana i irenja germanskih naroda, ne bi prestalo postojati. Glavni nositelj
ovoga shvaanja,Andre Piganiol (1883.-1968.) potpuno je (1947.) odbacio ideju
o dekadenciji Rima, odnosno polibijevskim unutarnjim uzrocima njegove propasti
(L'empire chretien) i ukazao na neosnovanost i samovoljnost nagaanja
po kojima je Rimsko Carstvo bilo mrtvo i prije dolaska barbara; tijelo bez
snage, le utopljen u krvi kako je govorio Herder, Postala je uvena nejgova

izreka: "Rimska civilizacija nije umrla prirodnom smru. Bila je ubijena!" A~~oj~ce su,
razumije se, bili barbari. Tako je, i u tom sluaju,ideja o nepopravlJIVOJ
unutarnjoj dekadenciji zamijenjena fatalnom barbarskom akcijom izvana.
95) Ni u naem sluaju ne moe biti govora o samo unutarnjim uzrocima
propasti ni da se Bosna, onovremenim Bosancima, inila kao nepotrebna drava
jer i povran uvid u izvornu grau pokazuje da se vijesti o njoj stalno
umnoavaju i da njezin znaaj neprestano raste. Njezin kralj je uivao
meunarodnureputaciju i bio u vezana s drugim dvorovima; njezino plemstvo
se prilagoavalo vremenu; ulazilo u unosne trgovake poslove, postajalo
sve bogatije i sve poznatije izvan svojih oblasti, enilo se sa strankinjama i
imalo srodnike po tuim zemljama, putovalo je, lijepo i skupocjeno se odijevalo,
lovilo, sudjelovalo na stranim turnirima, sticalo strane titule, odlikovanja
i poasna graanstva, imalo dvorove, urede i kolovane dijake u njima, nabavljalo
papir i knjige, posjedovalo kue u primorskim gradovima i podizalo
oltare po njihovim crkvama, borilo se za nove teritorije, itd. Poslovni ljudi iz
Dubrovnika, iz Dalmacije, iz Venecije i brojnih talijanskih gradova dolazili su
u Bosnu, imali kue i duane u pojedinim njezinim mjestima, kao to su i
Bosanci, u raznim prilikama i po raznim poslovima, stizali u dalmatinske i
talijanske gradove, uili u njima zanate i kao zemljoradnici, mornari, vojnici,
obrtnici ili kuna posluga, stupali tamo u najamne odnose. Vie dravne vlasti
slale su i primale izaslanstva, slale i primale skupocjene poklone i odravale
prijateljske i diplomatske veze ne samo sa Dubrovnikom i Venecijom, Turskom
i Ugarskom nego i sa papinskim Rimom, Napuljem, Milanom i Firenzom.
Iako im je zemlja i drava negativno obiljeena patarenstvom i izvozom
roblja, srednjovjekovni Bosanci se nigdje njezinoga imena ne odriu niti se
zaklanjaju iza ire slavenske pripadnosti; tovie, oni svoje bonjatvo svugdje
samoujerenoistiu i zapisuju. Uz imena robova kupljenih u Bosni redovito
je zabiljeeno da su "de genere et natione Bossinensium"; svoju vjeru Bosanci
su zvali "vjera bosanska", svoju crkvu "crkva bosanska", kao to je i
kaptol katolike biskupije za Bosnu u akovu nazivan "Capitulum ecclesie
Bosnensis". Podosta robe na dalmatinskom tritu i upotrebnih stvari po uglednim
dalmatinskim kuamabosanske je provenijencije, sa sasvim prepoznatljivim,
tipino bosanskim znaajkamapa se izriito spominju: bosanski titovi
(scutum bosnensi), lukovi od bosanske tisovine (arcus de nasso de Bosna),

bosanske srebrne kaike (coclearia de argento ad morem bosnensem),

pozlaene bosanske srebrene tacne velike i male (taze de Bosina indorade
grande e picole), bosansko srebreno prstenje s kamenjem, (anelli d'arzent~
lavor de Bosna cum pedre dentro), bosanski srebrni pojasevi (centura argenti
ad modum bosnensem laboratam), bosanski koni pojasevi ukraeni srebrom
(corigia de argento ad morem bosnensem) bosanski groi (grossi bosnexi),
bosansko platno (tella bosnexe, tella de Bosna), plahte od bosanskog platna
(1enzuoli de tella bosnexe), enske haljine bosanskog kroja (chamisa da dona
95) S.Mazzarino, Isto, 202.-205.
387
a ala bosnexe; vestis blava a dona facta ad modum Bossine), itd. Velika trita
kao i pojedinci sve do Venecije, Brescie i Milana, do Ancone, Riminija, Pesara
i Napulja, do Provanee i Katalonije znaju za bosansko srebro i roblje, za olovo,
crvac, smolu, med i vosak, za bosanske konje od kojih neki, izrazito lijepi,
dospijevaju u Veneciju kao kraljev poklon dudu, za bosanske sokolove i jastrebove
uvjebane za lov, za vjeverije i dabrovo krzno kao i za bosansko
krivovjerje. Pod utjecajem iz Bosne u dalmatinskim gradovima su uestala
imena kao: Gruba, Tvrtko, Dabia, Ostoja i Sandalj, ijoj popularnosti pridonose
istoimeni bosanski vladari i vojvode. U splitskom podgrau ivio je
ovjek zapisan 1444. kao Ostoja kralj podgraa ("Ostoya Chragl de suburbio").
Sve su do Nina u sjevernoj Dalmaciji proirena prezimena kao Tvrtkovi,
Sandalji, Ercegovi, Bonjak, Bonjanin, Bonjai, a Bosnaje i osobno
ime koje se davalo enskoj djeci na Koruli kao i u Trogiru. Ako ne i prije,
Bosanci su svoj jezik u XV.st. nazivali bosanskim jezikom. Podaleko, u Anconi
je zabiljeeno (1453.) kako su dva (brata) Bosanca obavila izvjestan posao, pri
emu im je kao prevodilac posluio tamonji stanovnik, takoer Bosanac,
poznavalac, kako je rekao talijanskog, b o s a n s k o g i slavenskog jezika
("ad interpretationem Petri Elie, bastagii, Bossinensis, habitatoris Ancone,
scientis linguam latinam, bassinesem et sclavonicam"). Tada su ga'T'stranci
tako zvali. Biljeei okolnosti pod kojima je kotorski knez za sebe kupio jednu
robinju, njegov notar konstatira (3.VII.1436.) da se ona bosanskim jezikom
zvala ("vocatam lingua Bossinensi") Dievna. Bosanskim se nazivalo i irilsko
pismo kojim su pisali. Popisujuisrebrninu hercegovog sina Vladislava Kosae
deponiranu u Zadru (1474.) tamonji notar konstatira kako je na velikim pladnjevima

bio utisnut vojvodin ig, a na jednom od njih ispisana i nekakva legenda

koju on nije razumio, ali je zapazio (ili mu je reeno) da je ugravirana
"bosanskim pismom" ("cum aliquibus literis bosnensis circumcirca"). 96)
Ovi, sasvim uzgredno zapisani i za svoje vrijeme moda beznaajnipodaci,
izvueni sada iz tue, nekantinuirane, prorijeene i slabo ouvane izvorne
grae, i svakako nedovoljni za velike zakljuke, ipak posredno govore o ukorijenjivanju
jednog, iroko i bez zazora prihvaanogdravnog i narodnog imena
koje se svugdje samouvjereno natura i svemu dobro pristaje pa su kao
takvi vie svjedoanstvo o usponu i snazi nego o opadanju, dotrajavanju ili
bolesti sredine o kojoj govore. S druge strane, ni sultan ni maarski kralj nisu
bez dobrih razloga tada podilazili tradiciji i imenujui, svaki na svome osvojenu
podruju,posebnoga

bosanskog

kralja

marionetu:

Matiju

abaniai

Ilokog,podravali iluziju o poeljnosti i mogunosti samostalnog bosanskog

kraljevstva, sa svim njegovim osobitostima, ne bi li nekako i u novim
uvjetima lake oko svojih cilejva okupili svijet odan tradiciji.
Osobito je i jako zamreno pitanje: to se kasnije polako dogaalo i mjenjalo
u svijesti naroda koji je u raznim nepovoljnim prilikama iz Bosne izbjegao
ili odveden, to kod onoga koji je ostao na starim ognjitima ali promijenio
vjeru i cijeli vrijednosni sustav pa i odnos prema prolosti vrijednoj da se zaboravi,
odnosno kako su na sve djelovali brojni doseljenici sa svojom, bitno
drukijomtradicijom? Bitno je jedino da se u novim uvjetima prolost postupno
zaboravljala, da osvrtanje na nju vie nikome nije bilo ni preporuljivo ni
potrebno, da su sve njezine institucije ili unitene ili iezle i da ona, onakva
kakva je bila, vie nikoga nije ni zanimala. Tek tako je jedina velika i zdrava
zajednikatradicija naputana da bi se za novim ciljevima krenulo u nekoliko
razliitih pravaca, u gravitacione sfere "svojih" religija. Napokon se moglo
dogoditi da onaj, izmiljeni ili stvarni, sarajevski kadija, na upit Engleza,
svoga prijatelja: "ta je bilo u Bosni prije dolaska Turaka?" i otpie: "Ko e
znati kako je sve ovo izgledalo prije nego to nas je obasjala svjetlost islama?''
97). Stoga, kolikogod pretenciozna i znanstvena, ne moe ostati bezrezervno
prihvatljiva i nepobijana konstatacija da se prolost Bosne "kao neto suvie
sloeno, tue i daleko, nevezano za njezinu narodnu duu, zaboravila...ak i u
vlastitom narodu i na sopstvenom podruju'?",poto takva konstatacija i nije
nuno morala proizai iz analize prilika i procesa XIV. i xv: st. Prividno oslonjena

Nikolu

na sve to su dogaaji donijeli i to je povijest stvorila, ona ipak uzima

u obzir samo rezultate turske vladavine kojih ne bi bilo bez korijenitog loma
prethodnih prirodnih tokova i tendencija kao i bez posebnih uvjeta modeliranja
narodne ~;njesti u XIX. st., a za to nema odgovornosti na srednjovjekovnoj dravi.