subverzivac

Povremenik za nove emancipacijske borbe broj 05 Zagreb svibanj 2015. besplatan primjerak
www.subversivefestival.com

Wang Hui
Kina na poetku
i kraju svog 20.
stoljea

8. SUBVERSIVE FILM FESTIVAL: Dokumentarna konkurencija / Igrana

konkurencija / Kratka konkurencija / Hommage (Aleksej German) / Film esej /
Film filozofija / Femi punk / Masterclass (Joshua Oppenheimer) ...
SUBVERSIVE FORUM/KONFERENCIJA: Vandana Shiva, Richard Seymour,
Lise Vogel, Steve Keen, Wang Hui, Vivek Chibber, Ugo Mattei, Rastko
Monik, Ska Keller, Bhaskar Sunkara,Yiannis Bournous (SIRIZA), Zoltan
Pogatsa, Pablo Bustinduy (PODEMOS), Luka Mesec (IDS), Boris Dittrich,
Kumi Naidoo , Asad Rehman, Jan Spiewak, Edouard Gaudot, Luminita
Dejeu, Artan Sadiku...
KOLA SUVREMENE HUMANISTIKE: Ursula Huws, Primo Kraovec,
Marko Kovai, Richard Seymour, Antun Vuji, Renato Stankovi, Jelena
Mili, Dinko Kreho, Jernej Kalua, Bhaskar Sunkara...
SUBVERSIVE/PEN, SUB.ART.CAFE15, SAJAM ANGAIRANE
KNJIEVNOSTI/ POEZIJA & SUBVERZIJA: TJ Dema - Tjawangwa
Dema, Alja Adam, Bei Ling, Senadin Musabegovi, Tanja Baki...

Vivek Chibber
Postkolonijalna
teorija i realno
postojei
kapitalizam

Wild r
Dreamnaegrada za

odjela
Sveana d
ntarni i
ni, dokume sebna
ra
ig
i
lj
o
najbo
p
te
ani film,
kratkometr ui Oppenheimeru
osh
nagrada J . svibnja u 18.45,
12
,
k
ra
Uto
a
Kino Europ

Lise Vogel
Marksizam i
podinjavanje
ena

8.Subversive
Festival

Steve Keen
Privatni dug i
ekonomska
stagnacija

3.-16. svibnja 2015. kino Europa

Art-kino Gri kino Tukanac ALU KIC

Vandana Shiva
Zemljina
demokracija

Prostori emancipacije: Mikropolitike pobune

Taksi
Dafar Panahi, Iran, 2015., 82

Teko je biti Bog

Aleksej German, Rusija, 2013., 170

ber die Jahre

Nikolaus Geyrhalter, 2015.,188

2 subverzivac

Povremenik za nove emancipacijske borbe

broj 05 Zagreb svibanj 2015. www.subversivefestival.com

Prostori emancipacije:
mikropolitike i pobune

Bernard Koludrovi

ostoji historijski trenutak kada je mogue mijenjati pravila igre, kada su stara
pravila okotala i postala nepropusna za razvoj sadraja.
Postoji historijski trenutak kada se svi dionici mogu sloiti
kako treba napustiti postojea
pravila jer nikome ne koriste
ni igraima ni igri. Ali postoji i
historijski trenutak kada se
pravila moraju mijenjati jer je
igra namjetena! Opetovana
nemogunost uspostave socijalne jednakosti u postojeoj
ekonomskoj strukturi pokazatelj je namjetene igre i njezine uloge u odravanju i obnavljanju sustava.
Nakon uspostave marionetske vlasti u Iraku 2003 godine Sjedinjene Amerike Drave prisilile su Njemaku na
otpisivanje 80 posto irakog
duga 1,92 milijarde dolara
Smanjenje vanjskog duga i
pratee rastereenje dravnog
prorauna posluilo je kao poluga kojom se prihod trgovine
naftom prelio u natjeaje za
obnovu zemlje na kojima su
redom amerike kompanije
dobivale plodne ugovore. Da-

nas je Grka prisiljena servisirati vanjski dug novim zaduivanjem jer pored tucet aerodroma i dijela komunalnih
usluga, ne postoji sektor koji bi
privukao strane eksploatatore.
Medijski atraktivna situacija
odnosa Trojke i grke vlade
premijera Aleksisa Tsiprasa
primjer je koliko je nemogue
provoditi samostalnu nacionalnu ekonomsku politiku koja je dobila legitimitet na parlamentarnim izborima. Nadnacionalne organizacije politike i ekonomske provode
politiku vlastite samoodrivosti pod krinkom sanacije ostataka nefunkcionalnih oblika
socijalne drave, ime se izravno zadire u suverenost naroda i temelje demokratskog
drutva. Najbolji primjer ovakvih pritisaka su nametnute
mjere tednje, koje su devastirale ostatke europske srednje
klase i radnitvo, te potpuni
izostanak informirane javne
rasprava o Transatlantskom trgovinskom i investicijskom
partnerstvu (TTIP).
Destabilizacija Ukrajine,
nova eskalacija ijitsko-sunitskog sukoba i jaanje cionistike (radikalne) desnice reizborom premijera Benjamina
Netanyahua pokazatelji su ka-

Ne propustite!
TRIBINA

Zelene stranke na jugoistoku

Europe
Sudjeluju: Mirela Holy (ORaH, Hrvatska), Dennis Gratz (Naa
stranka, BiH), Darko Pajovi (Pozitivna Crna Gora, Crna Gora),
Ivan Kari (Zeleni Srbije, Srbija), Kostas Loukeris (Ecologist
Greens, Grka)
Moderira: Nataa Beirevi
Kino Europa / nedjelja / 10. svibnja / 21.00 23.00

admetanje politikih stranaka kljuni je element demokratizacije postkomunistikih drava. Nain na koji su politike stranke dolazile na vlast nakon pada komunizma, djelovanje demokratske opozicije, reforma bive
socijalistike stranke u modernu socijaldemokratsku stranku
samo su neki od elemenata koji su bitno utjecali na politiki
ivot u bivim komunistikim dravama. Politiko nadmetanje ini razliku izmeu korumpiranih, klijentalistikih i autokratskih tendencija u drutvu iji se efekti onda prelijevaju i
na ostale segmente drutva. Tko se u prvih 10 godina tranzicije izmjenjivao na vlasti, utjecalo je na demokratinost drutva i daljnje prilagoavanje europskim standardima u desetljeima koja su uslijedila.
I dok je Srednju i Istonu Europu uglavnom mimoiao val
autokratskih politikih stranaka, prvodesetljee tranzicije u
svim dravama jugoistoka Europe obiljeeno je u veoj ili manjoj mjeri autokratskim tendencijama vladajuih politikih
stranaka, to i danas utjee na politiki ivot u tim zemljama.
No moe li drugaije, postoji li na jugoistoku mogunost razvijanja novih stranaka usmjerenih na prioritete 21. stoljea?
Dolazi li vrijeme novih stranaka ili je jugoistona Europa zapela u obrascima vodeih stranaka 1990-ih? Je li u ovoj regiji
mogue postii zelenu politiku alternativu?

ko vie ne moemo tako jednostavno govoriti o suverenitetu naroda i njegovoj funkciji kolektivnog politikog subjekta. Stanje na terenu pokazatelj je kako moramo nanovo
promiljati i zaotriti ostavtinu francuske revolucije ne
kao njezinu kritiku, ve kako
prilagodbu radi jaanja demokratskih principa. U navedenim sluajevima temelj sukoba je nemogunost pregovaranja i uspostave konsenzusa
tvrdolinijaka obrana politikih pozicijaje iskljuila demokraciju kao funkcionalno
ureenje jer ne prepoznaje sunarodnjake druge vjere ili ideolokog usmjerenja ravnopravnim lanovima drutva.
Ne moramo se maknuti iz
vlastita dvorita da prepoznamo tendencije koje se temelje
na identinom nerazumijevanju demokracije. Svaka opozicija koja legitimno izabranu
parlamentarnu veinu i vladu
proglaava nenarodnom unitava temelj demokracije radi
vlastite politike i karijerne
pohlepe. Govoriti o jaanju faistikih elemenata moda je
preuranjeno i pomalo naivno
gledajui utjecaj nadnacionalnih afilijacija, no ignoriranje
ovakvog napada na temelje
demokracije otvara vrata jaanju stvarnih faistikih politikih aktera i pravog graanskog rata.to se drugo moe
oekivati od drave u kojoj se
ne zna razlika izmeu rekreativnog kampiranja i ruenja
demokratski izabrane vlasti.
Onog trenutak kada smo
izgubili vjeru u mogunost
konsenzusa izgubili smo bitku za demokraciju i mogunost otpora meunarodnim politikim i ekonomskim imperijalistima. Zadnji
otpor velikim igraima i namjetenoj igri nalazi se u svakodnevici koju zajedno dijelimo i u kojoj zajedno preivljavamo. Upravo u mikropolitikim praksama i manjim ili
veim pobunama prepoznajemo iskru koja moe potpirit
promjenu ovog otuenog
ekonomskog i politikog sustava. Njihov zajedniki nazivnik je nepravda, ali borba
se moe dobiti samo ako
uspostavimo i konsenzus oko
zajednikih ciljeva. Zbog toga
Subversive festival i ove godine eli otvoriti rasprave meu
razliitim politikim akterima
s terena i povezati ih sa suvremenim teorijskim stremljenjima kako bismo jo glasnije poslali poruku kako je
dolo vrijeme promjene igre!

Ove teme fokus su ovogodinje Subversive konferencije, koju otvaramo s panelom o

novoj Internacionali, odnosno
o parlamentarnom pozicioniranju lijevih stranaka koje naputaju okotalost socijaldemokracije koja je u 20. stoljeu
preuzela predstavnitvo i iznevjerila radnitvo i ideale socijalne jednakosti. Zajedniko
djelovanje na nadnacionalnoj
razini treba biti cilj ovih stranaka jer smo odabrali suivot
u Europskoj uniji, u kojoj ujedinjeni u razliitosti moemo
biti samo ako se razliitost ne
uspostavlja ekonomskom eksploatacijom podreenih.
Krajnji domet ne smije stati
na europskim granicama ve
moramo sudjelovati u raspravama o demokratskim promjenama i drugdje u svijetu,
stoga u preostalom dijelu
otvaramo prostor raspravama
o stanju u Ukrajini, na Bliskom istoku, u Kini i Indiji.
Izmeu ostaloga prepoznajemo trend jaanja zelenih
stranaka i i uvoenju pitanja
zatite okolia u javne rasprave. Sve je vei broj ljudi osvijestio vanosti odgovornijeg
ponaanja, no pored te ohrabrujue injenice moramo raditi na povezivanju ekoloke i
klasne osvijetenosti, kao i
mogunostima zajednikog
djelovanja. Radi toga ove godine otvaramo vei prostor
zelenim temama kao prostoru emancipacije, ali i
pobune.
Ta je poveznica vidljiva i u
ovogodinjem Subversive Forumu kojeg otvaramo okruglim stolom o mogunostima
politikog pribliavanja novih
lijevih i zelenih stranaka u
Hrvatskoj te okruglim stolom
o prostorima koji otvaraju
mogunosti drugaije, nove
drutvenosti. U nastavku programa otvorit emo prostor
raspravama o financijalizaciji,
TTIP-u i posljedicama sukoba
kao globalnim problemima,
ali emo propitivati i drugaije oblike poduzetnitva, upravljanja i energetske uinkovitosti kroz lokalno fokusirane
rasprave.
Ovogodinja kola suvremene humanistike, koju provodimo u partnerstvu s Akademijom likovne umjetnosi u
Zagrebu, otvara pitanja o stanju kulturne politike danas,
ali i pokuava kroz radionice
sa studentima prepoznati neke nove modele kojima bi se
kulturne politike mogle koristiti za korigiranje socijalnih
nejednakosti. Jedan od problema koji se preklapa s temom je i pitanje kulturnih
djelatnika i prekarnih okolnosti njihovog rada te emo ga
pokuati opisati u kontekstu
kontinuiranog smanjenja prorauna za kulturu.
Kao i prethodnih godina,
nastavljamo s knjievnim
programom Sub.Art.Cafe s temom Prekarijat v.
Pluto&biro&kleptokracija.
Pored toga, u suradnji s hrvat-

Ne propustite!
O K RU G L I S TO L

Nova Internacionala
Sudjeluju: Yiannis Bournous (Siriza), Pablo
Bustinduy (Podemos), Luka Mesec (Inicijativa
za demokratski socijalizam), Marko Miloevi
(Radnika fronta)
Moderira: Goran Mati (Radnika fronta, Pilula)
Kino Europa / nedjelja / 10. svibnja / 19.00
21.00

odine 1990., padom starih birokratskih realsocijalistikih reima sa

svim svojim manama, konanom
pobjedom neobuzdanog kapitalizma i kapital-parlamentarizma, i ushienim povicima
o kraju povijesti, sve nade za bolji svijet
inile su se izgubljene. No iskra otpora je
ostala 1994. s neozapatistikim pokretom,
krajem 90-ih s novim antiglobalizacijskim
pokretom u Seattleu i drugdje, i proglasom
na Svjetskom socijalnom forumu 2000. kako je drugaiji svijet mogu, kao i usponom crvenog (ili bar ruiastog) vala u Junoj Americi. I onda se svijet zatresao s poetkom velike ekonomske krize 2008. godine na nekoliko tjedana ideoloka jezgra
srednjostrujakog zdravog razuma inila
se uzdrmanom, i Karl Marx ponovno je bio
na svim naslovnicama. Meutim svjetski
monici ubrzo su se vratili krizu neoliberalnog kapitalizma iskoristili su kao ok za
uvoenje novih neoliberalnih mjera po cijelom svijetu.
No nakon toga dolazi 2011. (repriza
1968., po Immanuelu Wallersteinu) i uzlet
antisistemskih pokreta irom planeta od
Zagreba do New Yorka. Arapsko proljee (u
kojem je revolucija pojela svoju djecu
svugdje osim u sirijskoj Rojavi), Indignadosi, Syntagma, Occupy Wall Street... Iako,
kao to je Mike Davis rekao 2011.: Zastraujue je dug put samo da bismo dostigli
poetnu toku prijanjih pokuaja da se izgradi drugaiji svijet. Ali nova generacija je
barem zapoela to putovanje. Nakon inicijalne horizontalne faze 2011. taj je put sada
uao u novu fazu s fantastinim uzletom
Podemosa 2014./15., i pobjedom Sirize na
izborima 2015. Internacionalna solidarnost
snaga nove ljevice sada je bitnija nego ikad
prije zato to promjena odozdo, kao i globalni kapital, mora biti internacionalna.
Danas je vie nego ikad vrijeme je za novu
Internacionalu!
skim P.E.N. centrom, kroz par
emo dana raspravljati o odnosu subverzije i poezije, tj.
postoji li danas subverzija u
poeziji i to ju ini ivom i
djelotvornom.
Ispod povrine sustava iz
dana u dan izviru maleni pokuaji promjene, no redom bivaju asimilirani i gubi se njihov revolucionarni potencijal.
Dolo je vrijeme kada odbijamo igrati po pravilima igre i
uinit emo sve to je u naoj
moi kako i ove ideje, pokreti i
inovacije ne bi postale samo
jedan u nizu kotaia prilagodljivog pogona neoliberalnog
kapitalizma. To je odgovornost svih nas.

subverzivac
Br. 05, svibanj 2015., Ovo izdanje dio je projekta 8. Subversive Festivala IZDAVA: Udruga Bijeli val, Ilica 203a, HR-10000 Zagreb; info@subversivefestival.com / www.
subversivefestval.com ODGOVORNI UREDNIK: Nikola Devi GLAVNA UREDNICA: Karolina Hrga UREDNITVO: Martin Bero, Igor Grozdani, Vedran Horvat, Bernard
Koludrovi, Katarina Kosi, Dina Pokrajac, Dragan Rubea VIZUALNI IDENTITET, DIZAJN I LAYOUT: Ruta TYPOGRAPHY: Maple (PTF), Le CorbusierStencil (Lineto), Porta
(Nikola urek) TISAK: Tiskara Zagreb NAKLADA: 20000 PODRKA: Grad Zagreb, Ministarstvo kulture RH, Hrvatski audiovizualni centar

Povremenik za nove emancipacijske borbe

broj 05 Zagreb svibanj 2015. www.subversivefestival.com

subverzivac 3

Predstavljamo goste:

Lise Vogel
L

ise Vogel je veteranka

amerikog pokreta za
graanska prava i pokret za osloboenje ena iz
1960-ih, koja trenutno dri
status emeritus profesorice
iz sociologije na Sveuilitu
Rider (NJ). Tijekom ranije
karijere povjesniarke umjetnosti, Vogel je predavala na
Sveuilitu Brown i MIT-u,
objavila je knjigu The Column of Antoninus Pius (Stupovi Antonija Pija, Harvard
University Press, 1973.), kao i
vie drugih lanaka u tom
polju. Takoer, sudjelovala je
u ranom razvoju feministikog obrazovanja i nastave,
kako iz povijesti umjetnosti,
tako i iz enske povijesti.
Trenutno pie svoje
memoare.

Ne propustite!
P R E DAVA N J E

Marksizam i
podinjavanje ena:
prema unitarnoj teoriji
Kino Europa / utorak / 12. svibnja / 21.00
23.00

ovom u predavanju govoriti o svojoj

knjizi Marxism and the Oppression
of Women: Toward a Unitary Theory
(Marksizam i podinjavanje ena: prema
unitarnoj teoriji), prvi put objavljenoj 1983.
godine, a potom u revidiranom obliku 2013.
godine.
Izvorna knjiga zamiljena je kao intervencija u tada aktualnim raspravama meu
socijalistikim feministkinjama. Suprotstavila su se dva teorijska pristupa koja analiziranju podinjenosti ena. Jedan, oznaen
kao pristup dualni sustavi i popularan
meu socijalistikim feministkinjama, zalagao se za promatranje spola i klase kao distinktivnih (ili barem autonomnih) sustava.
Drugi, koji sam imenovala drutvena reprodukcija, nastojao je smjestiti ensku
podinjenost izravnije unutar marksistikog razumijevanja funkcioniranja
kapitalizma.
Do trenutka kada je knjiga Marxism and
the Oppression of Women objavljena, veina se drutvenih pokreta iz prethodnih desetljea nalazila u opadanju. enski pokret
je opstao, no uvelike kroz liberalno-feministiku aproprijaciju, sve vie internaliziran
te esto kooptiran. Napori da se socijalizam
i feminizam ujedine nikada u potpunosti nisu naputeni, meutim sveli su se na iznimno malen broj glasova.
Trideset godina nakon izvornog objavljivanja, objavljeno je reizdanje knjige Marxism and theOppresion of Women (2013.). Uz
izvorni tekst, ova verzija sadri novi uvod
koji su napisali Susan Ferguson i David McNally, kao i moj dodatni lanak, prvi put objavljen 2000. godine. Zanimljivo, ali ini se
da mnogi novi itai i interpretatori knjige
daju prednost teoretiziranju o drutvenoj
reprodukciji naspram perspektive o dualnim sustavima.
U svojoj u se prezentaciji najprije osvrnuti na povijesni, teorijski, politiki, i osobni
kontekst izvorne knjige, te pruiti pregled
glavnih argumenata kojima se knjiga bavi.
Potom u sagledati neke od pouka koje mogu biti korisne za razvoj teorije i prakse koja
je istodobno feministika i marksistika.

Jo jednom o kuanskom radu*

M
(...)

arxov prikaz odnosa izmeu potrebnog rada i vika rada unutar radnog dana predivan je u svojoj
jasnoi. Istovremeno usredotoenost tog prikaza na pojedinog radnika nuno iskljuuje razmatranje svih vrsta dodatnog rada koje osiguravaju
ne samo odravanje i zamjenu
radnika ve i odravanje njegove porodice i zajednice, kao
i radnitva openito.01 To to
su ti razliiti procesi, barem u
ovome dijelu, izostali iz Marxova izlaganja, posljedica je
specifine drutvene organizacije kapitalizma. Naime ni
u jednom drugom nainu proizvodnje zahtjevi poput reprodukcije svakodnevice i generacijske zamjene nisu toliko
prostorno, vremenski i institucionalno izolirani od sfere
proizvodnje. Kroz svoj koncept individualne potronje
Marx uvaava da kapitalizam
omoguava da ivot izvan posla bude radikalno drugaijeg
karaktera od najamnog rada.
Do individualne potronje
dolazi kada radnik pretvori
novac kojim je plaen za svoju
radnu snagu u sredstva za uzdravanje (Marx 1971, 536).
Ovdje je Marxov glavni interes u tome da kontrastira radnikovu individualnu potronju sredstava za ivot s njegovom produktivnom potronjom sredstava za proizvodnju dok radi. No malo je toga
rekao o stvarnom radu koji je
ukljuen u individualnu potronju. Ona je podruje ekonomske aktivnosti koje je
esencijalno za kapitalistiku
proizvodnju, meutim koje
izostaje iz Marxova izlaganja.
Literatura o kuanskom radu na razliite je naine pokuavala uiniti vidljivim funkcioniranje reprodukcije radne
snage u kapitalistikim drutvima. Iz moje je perspektive

to znailo rekonceptualizaciju
potrebnog rada kako bi se
ukljuilo procese reprodukcije
radne snage. Tvrdila sam da se
potrebni rad sastoji od dvije
komponente. Prva, koju je
Marx razmatrao, predstavlja
potreban rad koji stvara vrijednost ekvivalentnu nadnicama. Ova komponenta, koju
sam nazvala drutvenom
komponentom potrebnog rada, neraskidivo je vezana uz
viak radne snage u kapitalistikom proizvodnom procesu. Druga komponenta potrebnog rada, duboko prikrivena u Marxovoj analizi, jest
neplaeni rad koji doprinosi
svakodnevnom i dugoronom
obnavljanju nositelj radne
snage kao robe i radnike klase u cjeline.02 Nju sam nazvala
kuanskom komponentom
potrebnog rada, odnosno
kuanskim radom.
Ovako definiran, kuanski
rad postao je pojam specifian
za kapitalizam i pojam koji nije fiksiran uz rod. Time sam
kuanski rad oslobodila od vie zdravorazumskih pretpostavki koje su progonile i optereivale raspravu o kuanskom radu, a ponajprije od
ideje da je kuanski rad univerzalan i nuno enski
posao.
Drutvena i kuanska
komponenta potrebnog rada
nisu izravno usporedive, jer
potonja nema vrijednost.03 To
znai da iznimno vidljivu i
vrijednu drutvenu komponentu potrebnog rada iz sjene
prati nemjerljiva i (tehniki)
bezvrijedna komponenta
kuanskog rada. Iako se samo
jedna od dvaju komponenti
pojavljuje na tritu i jasno je
vidljiva, reprodukcija radne
snage podrazumijeva obje.
Nadnice moda omoguuju
radnicima da kupuju robe, no
i dodatni rad kuanski rad
takoer se uglavnom mora
obaviti. Roba u obliku hrane

se priprema za jelo, a odjea se

odrava i isti. O djeci se skrbi
no ujedno ih se ui vjetinama
koje su im potrebne ne bi li
stasala u kompetentne odrasle pripadnike radnike klase.
Za pojedince iz radnike klase
koji su bolesni, imaju invaliditet ili su onemoali takoer se
skrbi. Ove razliite zadatke
barem djelomino preuzima
kuanski rad.
Drugim rijeima, tvrdila
sam da je potreban rad sloenija konceptualna kategorija
nego to se prethodno smatralo. On ima dvije komponente jedna ima vrijednost,
druga nema. Kuanski rad,
druga komponenta koja je
prethodno nedostajala, izrazito se razlikuje od drutvene
komponente, no ipak je na slian nain neizostavna za kapitalistiku drutvenu reprodukciju. Ona sama nema vrijednost, no ipak ima kljunu
ulogu u procesu aproprijacije
vika vrijednosti. Kada su
upregnuti u obavljanje potrebnog rada, drutveni rad i
kuanski rad (njegov novootkriveni parnjak) zajedno ine
neobian spoj, kakav se jo nikada nije mogao sresti u marksistikoj teoriji.04
Interes kapitalista za smanjivanjem potrebnog rada
moe se proiriti kako na
kuanski rad, tako i na njegovu drutvenu komponentu.
Oni ljudi koji veinu svoje
energije posveuju kuanskom radu izvlaenju vode
iz bunara, kuhanju na ognjitu, pranju rublja iskuhavanjem, poduavanju djece
osnovama itanja, pisanja i
aritmetike itd. manje su dostupni za rad u proizvodnji. Za
razliku od toga, kada se
kuanski rad smanji, dodatna
radna snaga potencijalno se
ukljuuje na trite rada. Smanjenje kuanskog rada je kao
proces kontinuirano trajalo
kroz 19. i 20. stoljee. Do ranih

* Ovaj rad nastao je u srpnju 1994.

godine kao izlaganje na sastancima Konferencije socijalistikih
ekonomista u Leedsu, u Engleskoj. Zahvaljujem Filio Diamante
na pozivu, mojim kopanelistima,
kao i publici na ivahnoj raspravi.
U pripremanju ovoga teksta za
objavljivanje od velike su mi pomoi bili komentari Christine Di
Stefano, kao i brojnih drugih anonimnih recenzenata s obje strane
Atlantika. Dugujem posebnu zahvalnost kolegi Jamesu Dickinsonu, ija su detaljna zapaanja i
sondirajua pitanja, kao i uvijek,
bila od neprocjenjive vanosti.
01 Na drugome mjestu, Marx je prepoznao da je takav rad uvjet za
ukupnu socijalnu reprodukciju.
02 Na ovoj razini apstrakcije koristim izraz radnika klasa kao oznaku za sve one bez vlasnitva, u
smislu da ne posjeduju sredstva
za proizvodnju. Danas je veina
stanovnitva u Sjedinjenim Dravama, ali i drugdje, u ovom smislu
radnika klasa, zbog ega je
nuno da se u manje apstraktnim
kontekstima razmotri stratifikacija kuanstava po zanimanju,
obrazovanju, prihodima itd.
03 Oko pitanja ima li kuanski rad ili
nema vrijednost u marksistikom
smislu rijei pokrenuta je zasebna mini rasprava unutar teorijskog opusa lanica pokreta osloboenja ena. Po mome miljenju, on nema vrijednost u marksistikom smislu rijei. Za obrazloenje te perspektive, vidi Smith
1978.
04 Ova rasprava, koja pojanjava, ali
ne mijenja moju raniju tvrdnju
(Vogel 1983), sada mi se ini manje uvjerljivom. Meutim jasno je
da se neovisno je li kuanski rad
konceptualiziran kao komponenta potrebnog rada ili ne u konanici mora pronai neki nain da ga
se teoretizira unutar marksistike
politike ekonomije.
05 Nona Glazer (1987) raspravlja o
prijenosu rada kao vanoj kontratendenciji smanjenju kuanskog rada u 20. stoljeu. Prijenos
rada dogaa se kada se rad koji su
prethodno obavljali trgovci transferira na kupce u samoposluzi te
se tako poveava kuanski rad.
Martha Gimnez (1990) inkorporira Glazeriin prijenos rada u
svoju raspravu o etiri distinktne
vrste kuanskog rada. Iako su razliiti mehanizmi prijenosa rada
znaajni, sumnjam da proturjee
dugoronim tendencijama smanjivanja ukupne koliine kuanskog rada obavljenog u
kuanstvima.
06 Ova analiza kuanskog rada kao
kljune komponente reprodukcije radne snage svoj empirijski
pandan ima u nainu na koji su se
studije o radnikoj klasi promijenile u posljednja tri desetljea.
Umjesto da se fokusiraju samo na
radnike i njihove sindikate, brojni
znanstvenici ire perspektivu kada promatraju kuanstva radnike
klase i zajednice, promatrajui ih
kao odgajatelje, odravatelje i zamjenjivae radne snage. Vidi
Sacks 1989; Glucksmann 1990.

4 subverzivac
1900-ih za pripremanje hrane
trebalo je manje vremena,
pranje rublja je u odreenoj
mjeri bilo manje tegobno, a
obrazovne ustanove su na sebe preuzele najveu ulogu u
pouavanju vjetinama. Odnedavno su smrznuta hrana,
mikrovalne penice, servisi za
pranje rublja, kao i poveana
dostupnost dadilja, jaslica, vrtia te izvankolskih programa, smanjili kuanski rad u
jo veoj mjeri.05 Smanjenje
kuanskog rada kroz tehnoloka i netehnoloka sredstva
nee nuno primorati kuanstva da ponu slati vie radne
snage svojih lanova na trite. Meutim ono otvara veu
mogunost da to ipak uine.
Ukratko, kapitalisti se kao
klasa nalaze izmeu brojnih
proturjenih pritisaka, meu
kojima su: njihova dugorona
potreba za radnom snagom,
njihova kratkorona potranja
za razliitim kategorijama radnika i potroaa, njihovi profitni zahtjevi, te njihova elja
da odre hegemoniju nad podijeljenom radnikom klasom. Naravno da (u saetku
moje teorijske konstrukcije)
ovi proturjeni pritisci stvaraju tendencije, a ne predodreene neizbjenosti. Takve
tendencije ne moraju nuno
proizvesti rezultate koji pogoduju vladajuoj klasi, kao to
tvrde funkcionalistika tumaenja. Umjesto toga, procesi
reprodukcije radne snage
konstituiraju teren borbe. U
postojeim drutvima kapitalisti usvajaju razliite strategije, od kojih neke ukljuuju
manipuliranje kuanskim radom koritenjem metoda koje
se mogu analizirati kao stvaranje apsolutnog ili relativnog
vika vrijednosti. Istovremeno, radni ljudi nastoje se izboriti za najbolje uvjete za vlastitu obnovu, to moe ukljuivati odreenu razinu i vrstu
kuanskog rada. Budui da su
i kapital i rad najee fragmentirani na distinktne sektore, rezultati nisu ujednaeni
po svim slojevima.
Na taj se nain kontradiktorna tendencijska dinamika
provlai kroz povijesne borbe
oko uvjeta reprodukcije radne
snage kao robe. Pojedini ishodi te borbe ukljuivali su: nadnice dovoljne za trokove cijele obitelji za odreene skupine, zakonske propise koji su
titili ene i djecu kao radnike
u industriji, rodnu i rasnu segregaciju na tritu rada,
smjetaj migrantskih radnika
u barakama itd.06
(...)
S engleskog prevela Karolina
Hrga
[iz teksta Jo jednom o kuanskom radu*
/integralni prijevod u
Up&Underground 2015]
Izvor: Domestic Labor Revisited, Science & Society, Vol. 64, No. 2 (Ljeto,
2000), str. 151-170, Guilford Press
Stable URL: http://www.jstor.org/
stable/40403837

Povremenik za nove emancipacijske borbe

broj 05 Zagreb svibanj 2015. www.subversivefestival.com

Predstavljamo goste:

Richard Seymour

ichard Seymour je
pisac, komentator i
socijalist. Odrastao
je u Sjevernoj Irskoj, a ivi i
radi u Londonu. Autor je vie knjiga, izmeu ostalog
The Liberal Defence of
Murder(Verso, 2008.),Unhitched: The Trial of Christopher Hitchens(Verso,
2012.) iAgainst Austerity(Pluto, 2014.). Suurednik
je novog ljeviarskog asopisa Salvage, a pie i za The
Guardian, London Review
of Books, kao i mnoge druge publikacije. Predstavlja
emisiju Media Review na
televiziji TeleSur, a gostovao je i na BBC-u, Al Jazeeri i C-Spanu. Trenutno
dovrava svoj doktorat na
London School of Economics (LSE), gdje i predaje.

Sve krize kapitalizma ujedno su i krize

njegove opozicije
Ne propustite!
P R E DAVA N J E

Neoliberalna drava i
socijalistiki izazov
Moderira: Martin Bero
Kino Europa / srijeda / 13. svibnja / 19.00 21.00

azdoblje u kojem se nalazimo predstavlja jedinstven izazov. Po prvi put u

etrdeset godina stranka ljevice obnaa dravnu vlast u Europi. Meutim Siriza
je vrlo brzo postala, upravo kako je Ralph
Miliband opisao poslijeratne socijaldemokratske vlade, enklava pod reflektorima
unutar neprijateljski nastrojenog institucionalnog aparata protiv nje se izvjetava i
spletkari, a podjele u njezinim redovima sve
su jae. Nalazi se u ratnom stanju s dominantnim institucijama u Grkoj i diljem Europe, bez ijednog saveznika na kojeg je raunala. Ostavljeno joj je manje prostora za manevriranje i od poslijeratnih administracija, a
pod stalnim je rizikom da je unite za svaku i
najblau reformu koju pokua provesti.
Pa ipak, izazov dravne moi nije neto
to se naprosto moe odbaciti. Upravo je
zato analiza kapitalistike drave, koju su
Miliband i Poulantzas zapoeli u 1970-ima, a
osobito neoliberalnog restrukturiranja kapitalistikih drava do kojeg je dolo otada, od
kritine strateke vanosti. U svom govoru
koristit u se pulancijanskom analizom drave kao kondenzacije ravnotee klasnih i
politikih snaga, sa specifinom institucionalnom materijalnou, kako bih formulirao
problem prilagoavanja drave neoliberalizmu, bloka moi koji je pridruen dravi, prepreka koje potonje postavlja pred radikalno
lijevu dravnu strategiju, te potencijalnih
granica pulancijanske strategije ukoliko ona
nije artikulirana uz militantni masovni
pokret.
(13.svibnja, u 11 sati na ALU, Richard Seymour odrat e i predavanje Znaenje pojma prekarijat u sklopu kole suvremene
humanistike)

Razgovarala: Bisera Fabrio

(...)

rvo, ljevica je uvelike

sama kriva za stanje
u kojem se nala. Bila
je posve dezorijentirana kapitalistikom krizom i
njezinim posljedicama, nauivi jo jednom da su sve krize
kapitalizma ujedno i krize
njegove opozicije. Jer i opozicija se nekako morala uklopiti
u kapitalizam, u njegovu klasnu strukturu, institucije. I
kada je kriza krenula, postalo
je jasno da e sve vlade nastojati prebaciti trokove na javni
sektor, na obrazovanje i tradicionalno sindikaliziranu radnu snagu, gdje god je to bilo
mogue. To je znailo da e
ljevica, koja je iskusila puno
vie poraza nego pobjeda proteklih godina, morati pronai
nain da zbroji svoje razbijene
snage i organizira se s konkretnim comebackom. I pored toga, morali su to uiniti s obzirom na raspored koji je nametnuo protivnik i koji je zadrao inicijativu: znate, vladajua klasa uvijek je puno
bolje opremljena da se prilagodi krizi negoli ljevica. Zato
e mobiliziranje opozicije biti
ekstremno teko.

Dobro, ali evo, i ljevica se

organizira Siriza je pobijedila u Grkoj, oekuje
se da e Podemos dobiti u
panjolskoj... Ali ta nova
ljevica jo uvijek nije dominantna, nije pokrenut
neki globalni anti-austerity pokret. Zato?

Osim toga, ljevica je napravila i neke subjektivne greke. Podcijenili smo stupanj
konsenzusa elita po pitanju
neoliberalizma i stupanj
opeg prihvaanja neoliberalne ideologije. Morali smo
shvatiti da bilo kakva naznaka
alternative ovom reimu biva
efektivno marginalizirana u
akademskim krugovima, medijima, javnoj upravi i poslovnoj zajednici. Djelomian razlog lei u injenici to nismo
shvatili koliko je neoliberalizam dinamian. Smatrali smo
da zato to su rast i profitabilnost bili nii negoli u postratnom razdoblju, to znai da je
sustav slab. No istovremeno
elite su imale svoj sustav nagrada i zato su i imale meusobni konsenzus. Po pitanju
opeg prihvaanja, opet je ljevica sama napravila greku.
Mogu to pokazati na primjeru
Velike Britanije gdje su laburisti, a ne Margaret Thatcher,
odgurali izborno tijelo prema
desnici jer su se i sami poeli
tako ponaati. Ideje desnice
odjednom su postale prihvatljive biraima ljevice.

Kako kriza moe biti konano rijeena? Nije dovoljno rei neemo mjere tednje, protivimo im
se to treba predloiti
kao rjeenje? Izgleda kao
da nekog konkretnog prijedloga jo uvijek nema.
Tvrdio sam da su mjere tednje zapravo dobro rjeenje
ako ste bogati. Ako ste dio
onih 1 posto, onda rezovi imaju smisla. To ne znai da je to
jedino rjeenje koje bogatima
ima smisla. Ali povijesno im
djeluje u interesu, od ilea do

New Yorka, sredinom sedamdesetih nadalje. Prvo, ograniava rast u cilju discipliniranja
i kanjavanja radne snage, rui
njihovu pregovaraku poziciju i ini ih plaljivijima, spremnijima na prihvaanje smanjenih plaa i gorih uvjeta rada i time jaa bogatstvo i mo
u rukama vlasnika i upravljaa. Zatim, smanjuje raspon
demokracije u samoj dravi.
Ovdje ne mislim samo na neke izvanredne situacije u
kojima se zbog prijetnje sloma trita nalaze razliita
opravdanja za tehnokratska
ogranienja demokracije. Cijela serija mjera tednje slabi
ulogu izabranih institucija
unutar drave, slabi zaposlenike javnog sektora i daje mo
onima koji nisu birani, uglavnom sektoru biznisa. Ovo
opet stvara puno pogodniji teren za bogate u budunosti. I
konano, na ovaj se nain mijenja ravnotea ideolokih
snaga. Obino su proraunski
rezovi na poetku opravdani
jer se radi o ekonomskim izvanrednim okolnostima pa su
drutveno neutralni. Ali uskoro poinjemo sluati kako su
sindikati privilegirani bubrezi u loju koji nisu stegli remen kao svi ostali. Poinjemo
sluati kako su nezaposleni i
siromani, ije je bezbrino
zaduivanje i oslanjanje na
dravu svakako doprinijelo
krizi, ti koji trebaju biti disciplinirani, trebaju im se ukinuti socijalne naknade i vratiti ih
na posao. I poinjemo sluati
da je jedino rjeenje toj stagnirajuoj ekonomiji pustiti
da funkcionira slobodno trite, da trebamo poticati investicije i pustiti da konku-

Povremenik za nove emancipacijske borbe

broj 05 Zagreb svibanj 2015. www.subversivefestival.com

subverzivac 5

P R E DAVA N J E I R A S P R AVA

Budunost demokracije u Europi i

transformativna mo zajednikih dobara
Sudjeluju: Ugo Mattei (IUC Torino), u raspravi sa: Ska Keller (Zeleni/Europski
parlament), Danijelom Dolenec (Grupa 22) i Florentom Marcellesijem (EQUO)
Kino Europa / subota / 16. svibnja / 21.00 23.00

rentnost vlada. Stvara se tvrdi,

konkurentni, poduzetniki
etos, onaj koji je protiv tradicionalnih formi drutvene solidarnosti i same socijalne drave. I to isto uvelike pogoduje
bogatima.

I kako se onda kriza treba

rjeavati?
Kada govorimo o rjeenju,
ne govorimo o drutveno neutralnom rjeenju. To je nemogue. Govorimo zapravo o rjeenju za onih 99 posto. Ili, ako
emo stvari nazvati pravim
imenom, govorimo o klasnoj
borbi. Smatram da ne bismo
trebali gledati na rast kao na
cilj sam za sebe, nego se moramo fokusirati na da se klatno
od koristi za bogate vrati na
stranu veine. Za poetak, pokrenimo kampanju za nacionalizaciju banaka. Neka budu
od drutvene koristi, i rijeimo
se starog kadra i vladajue klasne mree koja ih sada vodi. To
e svakoj izabranoj vladi dati
veliki prostor da se angaira u
ekonomskom planiranju, zelenim investicijama... Istovremeno, postat e velika baza
sredstava za daljnje vladine
akcije. Slomit e ivani sustav
moi bogatih, i time e nam
puno toga biti jednostavnije. I
ideoloki, usmjerava vatru tamo gdje treba ii; na bogate, a
ne na najranjivije. Nadalje, pokrenimo kampanju za nacionalizaciju itavog niza komunalija, od struje do vode i prometa i neka budu low cost. Kao
efekt toga, neoliberalna ideologija e se razbiti o hridi, jer
e se kolektivizam i egalitarizam na temelju osobnog iskustva pokazati boljima negoli
konkurentnost i trite.
Zatim, trebamo demokratsku
javnu kontrolu sa to veim
brojem izabranih tijela, a ne
javnu upravu u kojoj e se
unajmiti biznismen za provoenje pojedine odluke jer
eto, on zna najbolje. Trebamo
demokratizirati dravu na
svim razinama i odmaknuti se
od tradicionalne ideje liberalne demokracije u kojoj glasate
za nekoga svakih nekoliko godina i potom se vratite u pasivnost. Ne moemo biti izvan
ili protiv politike: nemamo
opciju apstiniranja od drave.
Moramo shvatiti da drava nije samo instrument represije
nego kompleksno podruje
borbe u kojoj moramo traiti
maksimiziranje demokratskih
ogranienja za vladajuu klasu. Neizbjeno, takva nova
borba vodi do stvaranja stranaka i zato su Siriza i Podemos
dvije prilino razliite stranke
koje se pokuavaju boriti na istom terenu. Ranije iskustvo
pokazuje da su stranke tijekom proteklog stoljea bile
prelagano inkorporirane u
strategije vladajue klase. Kada preuzmu vlast, odjednom
postaju izolirane na terenu na
kojemu dominiraju neprija-

teljske sile, pod stalnim pritiskom da napuste svoj

radikalizam.

Uskoro vam slijede izbori

u Velikoj Britaniji. to
oekujete? to e biti
presudno za birae?
Mislim da e konzervativci
imati neto vie glasova, ali
nedovoljno da formiraju parlamentarnu veinu. Dakle bit
e jo vie dogovora i pregovora meu razliitim strankama
kako bi se oformila vlada. Zapravo su dvije velike teme
ovih izbora; prva su mjere tednje, rezanje potronje i privatizacija koje je provodila ova
koalicijska vlast. Problem je
to se sve tri najvee stranke
slau s logikom mjera tednje;
njihove su razlike u tome koliko brzo i duboko trebaju rezati, ne u tome treba li biti rezova. Drugo je pitanje
imigracija.
Kako izgleda ta debata?
Postoji li u Velikoj Britaniji islamofobija, u posljednje vrijeme naroito povezana s ISIS-om i odrubljivanjem glava taocima,
od kojih je dosad bilo puno britanskih dravljana?
Kakva se rjeenja
predlau?
Po pitanju islama, s vremena na vrijeme se dogaa panika zbog ISIL-a, ili zbog ubojstva novinara Charlieja Hebdoa, kada nas se podsjea da
su muslimani bauk na koji
moemo projicirati nae najgore strahove. Islamofobija je i
dalje vana boja u rasistikoj
paleti, ali razbijena je ranije
stvorena situacija u kojoj su
politiari i mediji svakog drugog tjedna napadali islam.
Dominantan rasni osjeaj nije
strah, nego srdba. A njezina
os antiimigracijska ideologija.
Dakle imigracija je prvo ili
drugo najvanije pitanje izbora koji nam dolaze i to pokazuju ankete. Za veinu ljudi to
znai da ele da se imigracija
ili smanji ili zaustavi. U nekim
sluajevima ele ih i izbaciti.
No u konanici, ljudi ne glasaju prema tom prioritetu. Odnosno, oekivali biste da takvi
ljudi glasaju za UKIP ili neku
drugu prosvjednu antiimigrantsku stranku, ali to ini
samo manjina. To je zato to
ljudi u principu imaju vrlo
slojevita razmiljanja i poglede po pitanju useljenitva i
njih ne mogu obuhvatiti jednostavna ispitivanja javnog
mnijenja. U Velikoj Britaniji
dogodila se sociodemografska
promjena. Veina UKIP-ovih
biraa su stariji bijeli mukarci, dok je stasao mlai, multirasni blok koji je iskusio deblji
kraj mjera tednje i neoliberalnog prekarijata i ije su
drutvene vrijednosti vrlo liberalne. Oni estoko dre poziciju antirasistikog zdravog
razuma. Prije nekoliko dese-

tljea, ope vrijednosti stvarale su se oko britanstva, pa

onda islamofobije, borbe protiv terorizma, ali je stvorena i
generacija ije su vrijednosti
oblikovane preko poklia Stop
the War, propalestinskog aktivizma...To su ljudi koji stvaraju i nose antirasistiku Veliku
Britaniju. I moda e zvuati
samozadovoljno, ali mislim
da su rasisti u UKIP-ovoj ekipi
u pogrenom dobu i to e se
vjerojatno u iduim godinama
i pokazati.

to mislite da su najvee
posljedice financijske krize? I je li realno da e dobro uzdrmati neoliberalni
model?
Koliko god da bih elio
drugaije, ini se da je neoliberalni model ostao nedirnut
i da, zaista ojaan. U smislu
posljedica, jasno je da je financijski sustav zatien i da su
trokove na sebe preuzele nacionalne drave. To je stvorilo
vrlo nejednake rezultate, naroito u Europi u kojoj imperijalistika hijerarhija meu dravama nalae da Grka moe
biti kanjena bez presedana
dok mjere tednje u Velikoj
Britaniji ne ukljuuju nita
slino. Siriza s pravom tvrdi
da je rije o humanitarnoj katastrofi; radi se o situaciji u kojoj kao da je rat zaustavio zemlju. U Velikoj Britaniji naprosto ne postoji takva razina
socijalne mizerije. Rezovi su
napravljeni selektivno, politiki pametno, tako da su targetirane uske skupine ljudi,
jedne za drugima, pa nije isprovocirana opa pobuna. Postoji i dio prie koji se odnosi
na samu Europsku uniju. Interesi financija zatieni su tako
da se sve loe strane sustava
prebacuju na nacionalne drave, i to najprije na one najslabije i to je uinjenoupravo
zajednikom politikom voljom, od Berlina do Pariza. U
svemu tome ak mi se ini da
postoji neto kolonijalno u
nainima kako se rjeava kriza
u kapitalizmu Grci e patiti i
bit e podvrgnuti razliitim
zlim rasistikim karakterizacijama kako bi se te mjere
opravdale; poslat e im predstavnike monih zemalja da
im vode poslove umjesto njih,
smatrajui da je to zato to su
previe nesposobni i neodgovorni da sami upravljaju svojom dravom. Ukoliko se Grka pokua osloboditi, naii e
na bojkot, koji e po svojoj
strogoi i otrini biti usporediv s onim u Gazi. Eto, s tim
smo mi suoeni.
(...)
Iz intervjua objavljenog u
Globusu, 22. travnja 2015.
godine

irom Europe posljednjih desetljea raste pritisak na javna i zajednika

dobra, kroz razliite vrste aranmana privatizacije, eksproprijacije,
koncesije, javno-privatna partnerstva kojima se suava javni prostor,
smanjuje pristup resursima ili pogorava kvaliteta javnih usluga.U najveem
broju tih sluajeva javni je interes indirektno ugroen, javne ovlasti uzurpirane, a graani iskljueni. Budui da takve odluke donose stranke koje logikom
reprezentativne demokracije imaju legitimitet pregovarati o razvojnim i ekonomskim rjeenjima, u velikom broju sluajeva izostaje kritiki stav prema takvim tendencijama.Zbog nezadovoljstva takvim rjeenjima koja ujedno imaju
sve tetniji utjecaj na ivot graana, prava i njihov standard zbog rasta javnog
duga, otplata kamata javnim novcem i plaanja kompenzacija, sve vie raste
otpor prema takvim nainima upravljanja javnim resursima. Uzurpacija javnog i tete za javni interes postaju sve vie konstanta ponaanja establimenta koja izaziva valove protesta i stvaranje novih drutvenih pokreta od kojih se
mnogi okupljaju oko ideje ouvanja zajednikog. Zajednika dobra i nove vizije
pravednijih i participativnijih odnosa postaju pokretaka snaga i rezervoar
novih drutvenih projekata koji ne samo da ele ouvati pristup javnom ve i
stvaraju novu institucionalnu arhitekturu s tim ciljem. Utoliko ideja zajednikih dobara postaje konstitutivna snaga drutvenih pokreta prema kojoj gravitiraju zahtjevi za demokratizacijom politikog i ekonomskog ivota u Europi.

go Mattei talijanski je odvjetnik i aktivist koji je sudjelovao u zauzimanju Teatro Valle u Rimu, a djelovao je i kao
pravni savjetnik za izradu statutu Fondazione
Tatro Valle Bene Comune. U svojoj najnovijoj
knjizi Beni Comuni. Un Manifesto, daje teorijsku osnovu za aktualni val otpora u Italiji protiv neoliberalizma.Jedan od najboljih primjera njegove borbe za zajednika dobra uspjena je kampanja protiv privatizacije vode u
Italiji, iji je bio jedan od glavnih protagonista.
Kampanja je kulminirala s dravnim referendumom na kojemu je vie od 27 milijunaTalijana podrala planove za priznavanje vode
kao zajednikog dobra.v
kolovao se na Pravnom fakultetu
Sveuilita u Turinu, Pravnom fakultetu
Berkeley kalifornijskog sveuilita, LSEovom Facult Internationale de Droit Comparu Strasburgu, a bio je i Fulbrightov stipendist. Kao izvanredni profesora i strunjak
predavao na nekim od najznaajnijih
sveuilita, od Yalea i Cambridgea do Montpelliera i Macaua. 1994. godine, Mattei postaje
prvi dobitnik Fromm Chair iz meunarodnog i
komparativnog prava na Pravnom fakultetu
Hastings kalifornijskog sveuilita. U svom
radu kombinira izniman broj akademskih
publikacija sa snanom aktivistikom i
politikom porukom o transformativnoj moi
zajednikih dobara (commonsa).

ranziskaMariaSkaKeller(roena
22. studenog 1981.)njemaka
jepolitiarka i lanica Europskog
parlamenta ispred stranke Savez 90/Zeleni.
Keller se specijalizirala za pitanja migracije i
odnosa EU s Turskom. Studirala je studije
islama, turske i idovske studije na
Slobodnom sveuilitu u Berlinu. Od 2001.
godine lanica je mladei Zelene stranke. Od
2005. do 2007. godina bila je glasnogovornica
Federacije Mladih Zelenih Europe. 2002.
godine pridruila se njemakoj stranci
Zelenih. Radila je na dravnom referendumu
protiv novih rudnika ugljena u Brandenburgu.
U sijenju 2014. pobijedila je na preliminarnim
izborima unutar stranke Zelenih, kao i na
sveeuropskim otvorenim preliminarnim
izborima, skupa sJos Bovom, ime je
postala jedna od vodeih kandidatkinja za
europsku stranku Zelenih.

O K RU G L I S TO L

Antifaizam nakon svega: izmeu

revizionizma i uline desnice
Sudjeluju: Budimir Lonar, Viktor Ivani, Robert Botteri, Vesna Kesi, Ana Pani
(Muzej istorije Jugoslavije), Vjekoslav Perica, Sanja Horvatini
Moderira: Dragan Markovina
Kino Europa / utorak / 12. svibnja / 19.00 21.00

akon to su u razdoblju socijalistike Jugoslavije antifaistika borba i

ideja antifaizma inile jedan od konstitutivnih mitova drave, s raspadom zemlje i dolaskom kontrarevolucije na vlast u svim bivim jugoslavenskim republikama, stvoreni su preduvjeti za aktivan obraun s batinom
antifaizma. ime nismo daleko od zakljuka Srana Miloevia kako su sva
postjugoslavenska drutva prije svega konstituirana kao antikomunistika.
Sluaj Hrvatske tu posebno dolazi do izraaja. S jedne strane kroz otvorenu fiziku i institucionalnu agresiju prema toj ideji, putem ruenja vie od tri tisue
antifaistikih spomenika i promjena kolskih programa, ali i kroz izraen cinizam dravnih institucija, koje su antifaizam ostavile u Ustavu, otvoreno ga
negirajui u stvarnosti.
Danas, 25 godina nakon prevrata i 20 godina po okonanju ratnih sukoba,
ideja antifaizma u ovdanjim drutvima nalazi se pred novim izazovima. S jedne strane sve su prisutnije ideje revizionizma, po kojima jugoslavenski partizani nisu nita drugo radili doli ubijali neduan svijet, dok je s druge strane taj
proces praen novim buenjem uline desnice, ija se nastojanja iscrpljuju u
ouvanju dominantnih narativa iz posljednjeg rata. Analizirajui na kraju sve
navedeno, treba imati u vidu da se ovdje ponajmanje radi o odnosu prema
prolosti. Budui da je odnos prema njoj u prvom redu motiviran budunostima ovih drutava, koje bi desnica eljela vidjeti duboko klerikalnima, izoliranima i meusobno zavaenima, takva nastojanja naravno nameu kao nunost
destrukciju antifaistike batine, vezane uz modernizaciju zemlje, sekularno
drutvo i suradnju junoslavenskih naroda.

6 subverzivac

Povremenik za nove emancipacijske borbe

broj 05 Zagreb svibanj 2015. www.subversivefestival.com

Predstavljamo goste:

Steve Keen
P

rofesor Steve Keen voditelj je kole za ekonomiju, povijest i politiku na Sveuilitu

Kingston u Londonu. Jedan
od malobrojnih ekonomista koji je shvatio da je ozbiljna ekonomska kriza neizbjena, i na to javno upozorio
jo u prosincu 2005. godine
(Bezemer 2009.), to mu je s
njegovim pionirskim radom
na sloenim sustavima modeliranja duga deflacije (Keen 1995.) donijelo nagradu
Revere - za ekonomista koji je prvi, najjasnije predvidio
i javno upozorio na globalnu financijsku krizu, te iji bi
rad mogao utjecati na sprjeavanje nove krize u budunosti. Keenov ui istraivaki interes je monetarno makroekonomsko modeliranje. Osniva je i urednik
utjecajnog bloga o ekonomi-

Privatni dug i
ekonomska stagnacija
Dimitrije Bira

rvatska ekonomska
misao ima jedinstvenu priliku upoznati se s idejama
profesora Stevea Keena. Profesor Keen jedan je od onih
ekonomista koji su svoje ekonomske poglede razvili iz
ekonomske misli Karla Marxa, Thorsteina Veblena, Josepha Schumpetera i ponajvie Hymana Minskog, dakle redom ekonomista koje suvremena ekonomska znanost u
irokom luku zaobilazi.
Nastupom Keena na Subversiveu profesorima i studentima, kao i ostalim zainteresiranima, prua se velika
prilika da posluaju ideje ovog
svjetski poznatog
ekonomista.
Treba rei kako je Steve Keen dobitnik nagrade Revere iz
2010. (nazvane po Amerikancu Paulu Revereu, koji je u 18.
stoljeu za vrijeme britansko-amerikog rata u slavnom jahanju kroz no upozorio
Amerikance da se pribliava
britanska vojska) tako to je
dobio gotovo dvostruko vie
glasova od dvojice ostalih dobitnika, Nouriela Roubinija i

Ne propustite!
P R E DAVA N J E

Steve Keen:
Privatni dug i ekonomska
stagnacija
Moderira : Dimitrije Bira
Kino Europa/ 15. svibnja/ 21.00 23.00

Deana Bakera. Meu kandidatima su bili Joseph Stiglitz i

Paul Krugman.
Ova se nagrada dodjeljuje
ekonomistima koji su prvi i
najjasnije predvidjeli globalnu financijsku krizu i javno
upozorili na nju. Takoer,
dodjeljuje se ekonomistima
iji bi radovi ponajvie mogli
sprijeiti novu globalnu financijsku krizu u budunosti.
Profesor Keen estoki je
kritiar neoklasine kole
ekonomske misli koja dominira u suvremenoj ekonomskoj znanosti i koja se ui na
veini ekonomskih fakulteta
diljem svijeta. Osnovna njegova zamjerka neoklasinoj
koli jest njezina nemogunost zadovoljavajue analize ekonomske stvarnosti.
Njezina nemogunost u smislu izrazite diskrepancije izmeu onoga to ona poruuje
(dakle teorije) i onoga to se
zaista zbiva (dakle prakse).
Drugim rijeima, neoklasina
kola nije mogla predvidjeti
aktualnu financijsku krizu,
niti to moe u budunosti.
Ovakav zakljuak profesora Keena navodi na stav da je
dotina kola opasna jer oblikuje takav pogled studenata i
javnosti na ekonomiju pomou koji ignorira krize i koji
ih time ne moe ni
predvidjeti.
Ona ustraje u nekim teorijskim postavkama koje su
odavno dokazane kao nerealne i koje u biti slue toj koli
da svako malo stvara nove
pretpostavke koje zaobilaze
oigledan jaz izmeu teorije i
prakse te ih maskira kroz razne matematike modele.
Osnovna teorijska postavka

koju Keen u ovom kontekstu

kritizira jest shvaanje (financijske) krize kao izvanrednog
stanja u kapitalistikoj
ekonomiji.
Trita funkcioniraju optimalno i racionalno, ali zbog
pogrene ekonomske politike,
zbog prevelike pohlepe potroaa i dunika, dogodi se trenutak u kojem nastaje kriza.
Kako je ona neto izvanredno,
na nju tako treba i reagirati.
Treba izmijeniti neke ovlasti
banaka, smanjiti preveliku
potronju, provesti reformu
dravne ekonomske politike,
poreznog sustava itd.
Meutim, Keen polazi od
sasvim druge postavke za koju
moemo rei da je daleko realnija. Naime, on polazi od toga
da je financijska kriza u kapitalizmu zapravo njegovo redovno stanje. Znai, povoljan
razvoj kapitalizma, ekonomski rast i uredno funkcioniranje financijskog trita dovode do krize na odreenom
stupnju.
Zbog toga uzroke krize treba traiti u samoj strukturi financijskog kapitalizma, a ne u
povrnim procesima i politikama koje su samo izraz ovih
strukturnih kretanja.
Budui da je tema Keenova
doktorata bila Minskyjeva hipoteza o financijskoj nestabilnosti, moe se zakljuiti kako
on svoju analizu bazira upravo
na daljnjoj primjeni pogleda i
teorija Hymana Minskog.
Za profesora Keena nema
sumnje: veliku financijsku
krizu, najveu krizu kapitalizma poslije Velike krize 1929.
uzrokovalo je pucanje mjehura privatnog duga i upravo je
ovaj uteg privatnog duga

osnovni faktor koji usporava

rast u SAD-u te perpetuira depresiju u Europi.
A budui da mainstream ili
neoklasina kola ekonomske
misli ne moe tono odrediti
uzroke postojee krize, ona
nastavlja propisivati iste recepte koji su zapravo i doveli
do krize. K tome, utjecajni financijski funkcioneri poput
guvernera sredinjih banaka,
takoer ne vide problem u
primjeni onih mjera i politika
koje su zapravo bile uzroci
krize.
Na koji nain Keen pristupa fenomenu krize?
On tvrdi da je pitanje privatnog duga najvanije za razumijevanje trenutne krize
kao i ekonomskog rasta prije
nje. Dakle novac je ovdje kreiran endogeno, to znai da
se on kreira iz zajmova bankovnog sektora te tako utjee
na agregatnu potranju.
No u tome nije problem.
Problem je to postoje dvije
vrste financiranja na temelju
ovog procesa: investicijsko i
pekulativno. Investicijsko financiranje karakterizira ulaganje u znanje, tvornice, nove
kue i time se poveava kapacitet zemlje da generira dohodak. S druge strane, pekulacija oznaava kockanje s cijenama vrijednosnih papira i kua,
a ova aktivnost ne pridonosi
agregatnom dohotku, nego
samo promjeni vlasnik unutar zemlje. Posljedica pekulacije jest sve vee zaduivanje.
Ipak, u politici ova vana distinkcija nije bitna jer i pekulativni novac koji je potroen
zapravo pojaava potranju isto kao i novac dobiven
investicijama.
U toj situaciji neizostavni
je fenomen Ponzi sheme koja
se svodi upravo na pekulativno stvaranje novca posuivanjem novca ljudima koji ga ne
mogu vratiti. Sve veim zaduivanjem drutva koje proi-

ji (www.debtdeflation.com/
blogs), a njegova knjiga Debunking Economics (Keen 2001, Keen 2011) postavila je velik broj formalnih kritika dostupnih svakom neakademskom itatelju. Takoer pie kolumnu na portalu Business Spectator. Bio
je profesor ekonomije i financija na Sveuilitu Zapadnog Sydneyja sve do
oujka 2013. nakon ega je
sveuilite ukinulo ekonomski smjer. Steve Keen je napisao vie od 70 akademskih
rasprava o temama poput
modeliranja financijske nestabilnosti, monetarne makroekonomije, ekonofizike,
islamskog bankarstva, matematikih pogreaka u neoklasinoj mikroekonomiji,
logikih pogreka u Marxovoj ekonomiji...

zlazi iz privatnih dugova koji

se ne mogu otplatiti, a koji pak
nisu financirali proizvodnju
upravo jer to i nije bio cilj, trenutak razorne krize se
pribliava.
Tijekom tog pretkriznog
razdoblja, kada itav mehanizam funkcionira vrlo uspjeno, privatni dugovi i pekulativno financiranje nastavljaju
se razvijati. Iako sve ovo potie agregatnu potranju te tako
i utjee povoljno na cijelu ekonomiju, i ovdje se preuzete
obaveze moraju refinancirati.
Porast kamatnih stopa podie
trokove novca ak i ako povrat od imovine ne raste istom veliinom.
Naravno da itava ova konstrukcija ima slabe temelje, a
oni su trostruki. Prvo, pekulanti moraju, zbog refinanciranja u kontekstu porasta kamatnih stopa, poveavati novane izdatke u odnosu na primitke. Drugo, kako je veina
njihove imovine u terminima
dueg roka od obaveza, to porast i kratkoronih i dugoronih kamatnih stopa vodi
veem padu trine vrijednosti imovine u odnosu na obaveze. Zbog toga se poveava
vrijednost njihova duga. Tree
i konano, kako su pogledi
pekulanata subjektivni, iznenadni pad u novanim primicima u situaciji kada oni moraju podmiriti svoje obaveze
prema klijentima, moe voditi brzoj i obimnoj revaluaciji
poeljnih financijskih struktura, to onda dodatno iskrivljuje cjelokupnu sliku.
Nakon svega, profesor Keen predlae sljedee rjeenje:
u drevnim se vremenima pitanje velike zaduenosti koja
je koila daljnji razvoj drutva
prevladavalo ukidanjem dugova i time su najvee tete
pretrpjeli vjerovnici. Kako je
danas situacija daleko kompliciranija, i jednostavnim ukidanjem dugova nastao bi kaos

subverzivac 7

Povremenik za nove emancipacijske borbe

broj 05 Zagreb svibanj 2015. www.subversivefestival.com

zbog bankrota raznih mirovinskih fondova, opina, banaka i ostalih institucija koje
su kupovale sekuritizirane instrumente zaduivanja. Stoga
Keen predlae modernu verziju ukidanja dugova iz drevnog doba u obliku kvantitativnog oputanja za drutvo.

Predstavljamo goste:

Vandana Shiva
Ne propustite!

Monetarno ubrizgavanje
na bankovne raune javnosti,
a ne banaka, pod uvjetom da
javnost (ljudi koji imaju dugove) odmah plati svoje dugove.
Ovo bi, prema Keenu, direktno smanjilo dugove, ali ne bi
favoriziralo dunike u odnosu
na tedie. Takoer, smanjilo
bi profitabilnost financijskog
sektora, ali ne pogaajui njegovu solventnost.
Moemo zakljuiti da je
osnovna znaajka financijskog kapitalizma koju nam
profesor Keen eli pojasniti
samostalno i endogeno generiranje financijske strukture
koja je osjetljiva na financijske
krize te kako normalno funkcioniranje financijskih trita
u (zbog toga) uzlaznoj ekonomiji neminovno uzrokuje financijsku krizu.

Ne propustite!
O K RU G L I S TO L

Neotradicionalizam i
(protu)obiteljske
inicijative
U suradnji s Dominom/Queer Zagreb Sezonom
Sudjeluju: Boris Dittrich (Human Rights Watch),
sa sugovornicima: Ivan Novosel (Youth Initiative
for Human Rights, Zagreb Pride), Goran Mileti
(Human Rights Defenders, Beograd Pride)
Moderira: Sandra Beni (CMS)
Kino Europa / ponedjeljak / 11. svibnja / 19.00
21.00

ako smo na primjeru referenduma o

braku mogli vidjeti i u Hrvatskoj, inicijative za uvanje tradicionalnih
vrijednosti zapravo se koriste u svrhu devalorizacije LGBT obitelji i drugih raznolikih
oblika branih i obiteljskih zajednica. Koristei osjetljivost pojma vrijednosti u kombinaciji s terminima obitelji, braka i djece, te
uz podrku vjerskih organizacija pokuava
se pridati legitimitet diskriminatornoj politici. Koji su izazovi pred dananjim ljudskopravakim aktivistima koji djeluju uz opstrukcije od strane obiteljakih inicijativa,
te kako neokonzervatizam predvoen Rusijom (a na razini vjerskog civilnog drutva i
SAD-om) utjee na stanje ljudskih prava
globalno, raspravljat e s doajenom LGBT
aktivizma Borisom Dittrichom aktivisti iz
Hrvatske i Srbije, uz moderaciju Sandre
Beni.
Boris Dittrich, dugogodinji voditelj
LGBT programa Human Rights Watch, 12 je
godina bio lan nizozemskog sabora, te je
tijekom tog perioda ostvario da Nizozemska
postane prva drava svijeta koja je uvela istospolne brakove. Nakon prelaska u Human
Rights Watch sudjeluje u nizu dostignua
za LGBT prava na globalnoj razini jedan je
od pokretaa Yogyakarta principa pri Ujedinjenim narodima, doprinio je sporazumu
68 drava da se bore protiv diskriminacije
na osnovi seksualne orijentacije kao i prvoj
javnoj osudi homofobije od strane tajnika
UN-a Ban Ki-moona, te odluci Vatikana da
se slubeno obrati UN-u u korist dekriminalizacije istospolnih odnosa i potovanja
ljudskih prava LGBT osoba.

P R E DAVA N J E

Vandana Shiva
Zemljina demokracija
Kino Europa/etvrtak/14.svibnja/21.00

andana Shiva je fiziarka, ekoloka aktivistkinja i spisateljica koja trenutno ivi

u Delhiju. Autorica je vie od
300 radova objavljenih u vodeim znanstvenim i tehnikim asopisima.
Shiva je tijekom 1970-tih
sudjelovala u nenasilnom pokretu Chipko. Rije je o pokretu ije su glavne sudionice
bile ene koje su primijenile
taktiku grljenja stabala ne bi li
se sprijeila njihova sjea. Jedna je od elnih ljudi Meu-

narodnog foruma za globalizaciju (zajedno s Jerryjem

Manderom, Edwardom Goldsmithom, Ralphom Naderom, Jeremyjem Rifkinom i
dr.), kao i istaknuta figura pokreta za globalnu solidarnost
poznatog kao alterglobalizacijski pokret. Zagovara vie
tradicionalnih filozofijskih
uenja, kao to se moe primijetiti iz njezina intervjua u knjizi Vedic Ecology (Vedska ekologija, autora Ranchora Primea), u kojoj se prepoznaju
utjecaji vedskog nasljea.

Svoj doktorat iz fizike stekla je na Sveuilitu Zapadnog

Ontarija 1978. godine, branei
tezu pod naslovom Hidden
Variables and Non-locality in
Quantum Theory (Skrivene
varijable i nelokalnosti u
kvantnoj teoriji). Kasnije se
poinje baviti interdisciplinarnim istraivanjem u znanosti, tehnologiji i politikama
okolia na Indijskom institutu
za znanost te Indijskom institutu za menadment u
Bangaloreu.
Godine 1993. Shiva je dobila nagradu Right Livelihood
(takoer poznatu kao alternativna Nobelova nagrada) ... za
postavljanje ena i ekologije u
srce modernog diskursa o razvoju. Primila je i nagradu
Global 500 programa Ujedinjenih naroda za zatitu okolia (United Nations Environment Programme UNEP)
1993. godine, kao i meunarodnu nagradu Earth Day Ujedinjenih naroda (UN) za posveenost ouvanju planeta
to je pokazala svojim djelima,
vodstvom i pruanjem primjera ostatku svijeta.

Ne propustite!
P R E DAVA N J E I R A S P R AVA

Klimatska pravda u europi i svijetu

Sudjeluju: Kumi Naidoo (Greenpeace International), u raspravi sa: Jagodom Muni (Friends of the
Earth International), Benedekom Javorom (Europski parlament i Europska zelena stranka) i Asadom
Rehmanom (Friends of the Earth EWNI)
Kino Europa / petak / 15. svibnja / 19.00 21.00

adnje izvjee Meuvladina panela o

klimatskim promjenama (IPCC) iz
2014. godine utvrdilo je da je gotovo
sigurno ovjek uzrok globalnog zatopljenja
koje znanstvenici opaaju od 1950. godine.
Vlade svijeta jo od 1992. godine pokuavaju
dogovoriti globalni obvezujui sporazum za
dovoljno smanjenje emisija staklenikih plinova kako bi se ublaile klimatske promjene
kao i mjere za prilagodbu na njih. Vjerojatno
zadnja prilika za takav sporazum bit e u
prosincu na meuvladinoj konferenciji u Parizu, a glavna prepreka postizanju sporazuma u Parizu kao i na prijanjim konferencijama jesu razliite percepcije o pravednosti
u dijeljenju odgovornosti, rizika i posljedica
klimatskih promjena. Klimatske se promjene kao i drugi ekoloki problemi nejednako
manifestiraju u prostoru pa e tako posljedice klimatskih promjena biti najtee u zemljama globalnog Juga koje su historijski
najmanje doprinijele problemu. Isto tako klimatske promjene kao i drugi ekoloki problemi naslanjaju se na postojee drutvene
nejednakosti pa e tako one najvie pogoditi
najsiromanije, najnemonije i najranjivije

skupine u drutvu iako su ponovno te skupine svojom potronjom obino najmanje doprinijele problemu. Rjeavanju problema klimatskih promjena moe se pristupiti isto
tehniki uz ignoriranje historijske nepravde
meu zemljama i drutvene nepravde unutar zemalja ili se problemu moe pristupiti
na temelju koncepta klimatske pravde u distribuciji odgovornosti za ublaavanje i resursa za prilagodbu klimatskim promjenama, to zagovaraju brojne zelene organizacije u Europi i svijetu.
Kumi Naidoo je junoafriki aktivist za
zatitu ljudskih prava i izvrni direktor Greenpeacea. Nakon borbe protiv aparthejda u
Junoj Africi u 70-ima i 80-ima, Naidoo je
vodio globalne kampanje protiv siromatva
te bio meunarodni tajnik Civicusa, meunarodnog saveza za graansku participaciju. Odnedavno je organizirao masovne demonstracije na klimatskim pregovorima i
vodio globalnu kampanju za klimatsku akciju koja okuplja ekoloke, religijske, humanitarne i ljudskopravake organizacije, sindikate i znanstvenike.

8 subverzivac

Povremenik za nove emancipacijske borbe

broj 05 Zagreb svibanj 2015. www.subversivefestival.com

Predstavljamo goste:

Vivek Chibber
Postkolonijalna
teorija odbacuje
trajne vrijednosti
prosvjetiteljskog
univerzalizma na
vlastitu odgovornost.

Postoje zajedniki interesi i potrebe

koje ljudi iz svih kultura dijele
Ne propustite!
P R E DAVA N J E

Vivek Chibber
Postkolonijalna teorija i
realno postojei
kapitalizam
Kino Europa / etvrtak / 14. svibnja / 19.00
21.00

edna od upeatljivijih kontradikcija

postkolonijalne teorije jest da, iako
samu sebe predstavlja kao okvir za
analizu kapitalistike dominacije, odbija
ideju univerzalne teorije. Stoga se i nalazi u
nelagodnom poloaju gdje priznaje da se
kapitalizam globalizirao, meutim porie
da moemo doi do ope teorije njegova
funkcioniranja i njegovih karakteristika.
Radi se o dubokoj i poraavajuoj kontradikciji u samom srcu postkolonijalne teorije. Istrait u izvore ove dileme i ponuditi
argumente za tvrdnju kako najbolji okvir za
razumijevanje kapitalizma ostaje onaj marksijanski, koji u nadalje obraniti od optube za slabosti koje mu pripisuju postkolonijalni kritiari.
VivekChibberprofesor je sociologije na
New York Universityju. Roen je u Delhiju u
Indiji, a s 15 godina preselio se u SAD, gdje
ivi i danas. Diplomirao je na Northwestern
Universityju, a doktorirao na Sveuilitu
Winsconsin-Madison 1999. Autor je knjige
Locked in Place: State-Building and Late
Industrialization in India(Princeton, 2003.),
za koju je dobio nekoliko nagrada, meu
ostalima i nagradu Amerikog sociolokog
udruenja Barrington Moore te Outstanding Book Award magazina Choice, i knjige
Postcolonial Theory and the Specter of Capital(Verso: 2013), za koju je dobio nagradu
PEWS Amerikog sociolokog udruenja za
knjigu godine.

Chibbera je za Jacobin
intervjuirao Jonah Birch,
student diplomskog studija
sociologije na Sveuilitu u
New Yorku.

(...)
Postkolonijalna teorija
svoju privlanost u velikoj
mjeri duguje rairenoj tenji da se izbjegne eurocentrizam i razumije vanost lokalno specifinih
kulturnih kategorija, formi, identiteta, ega sve
ne: da se ljude razumije
onakvima kakvi su bili, ili
jesu, ne tek kao apstrakcije. Meutim pitam se,
ne postoji li takoer i
opasnost u nainu na koji
postkolonijalni teoretiari razumiju kulturnu specifinost nezapadnih drutava, te je li rije o obliku
kulturalnog
esencijalizma?
Naravno da je to opasnost. I
to ne samo opasnost; to je
zamka u koju subalterni studiji i postkolonijalna teorija
redovito upadaju. Najee se
to vidi u njihovim argumentima o drutvenom djelovanju i
otporu. Nema nieg spornog
u tvrdnji da ljudi crpe inspiraciju iz lokalnih kultura i praksi kada se odupiru kapitalizmu, ili kada se odupiru razliitim agensima kapitala. No posve je druga stvar tvrditi da ne
postoje univerzalne tenje,
univerzalni interesi koje bi
ljudi mogli dijeliti.
tovie, jedna od stvari na
koje ukazujem u svojoj knjizi
jest da kada povjesniari subalternih studija obavljaju
empirijski rad o seljakom
otporu, poprilino jasno po-

kazuju da kada se seljaci [u Indiji] prikljuuju kolektivnom

djelovanju, oni to ine uglavnom potaknuti istim tenjama i porivima kao i seljaci na
Zapadu. Ono to ih razdvaja
od Zapada kulturni su obrasci
kroz koje se takve tenje izraavaju, no ini se da su njihove
aspiracije same po sebi prilino konzistentne.
Uostalom, kad malo razmislite o tome, je li doista toliko
neobino tvrditi da su seljaci u
Indiji zabrinuti za obranu svoje dobrobiti; da ne vole kada ih
ugnjetavaju; da bi voljeli moi
zadovoljiti odreene osnovne
prehrambene potrebe; da kada plaaju rentu veleposjednicima, pokuavaju zadrati za
sebe to je vie mogue jer im
se ne svia to se moraju odrei svojih usjeva? Tijekom
devetnaestog i dvadesetog
stoljea to su bili razlozi zbog
kojih su se ove seljake borbe
dogaale.
Kada teoretiari subalternisti podiu ovaj ogromni zid
kojim razdvajaju Istok od Zapada, i kada inzistiraju na tome da zapadnjaki akteri nisu
pogonjeni istovrsnim brigama
kao i oni istonjaki, zapravo
podupiru istu vrstu esencijalizma pomou koje su kolonijalni autoriteti opravdavali
svoja pustoenja u devetnaestom stoljeu. Rije je o istoj
vrsti esencijalizma koju su
ameriki vojni apologeti koristili prilikom bombardiranja
Vijetnama ili prilikom ulaska
na Bliski istok. Nitko se na ljevici ne bi trebao pomiriti s
ovakvom vrstom argumenata.

No ne bi li netko mogao
na to odgovoriti tvrdnjom

da vi podupirete neki
oblik esencijalizma, pripisujui zajedniku racionalnost akterima u vrlo
razliitim kontekstima?
Dakle zapravo nije rije o
esencijalizmu, ali podupirem
miljenje da postoje neki zajedniki interesi i potrebe koje
ljudi iz svih kultura dijele. Postoje neki aspekti nae ljudske
prirode koji nisu kulturalno
konstruirani: kultura ih oblikuje, ali ona ih ne stvara. Moje
je stajalite da unato tome to
postoje ogromne kulturalne
razlike meu ljudima na Istoku i na Zapadu, postoji i temeljni skup briga koje ljudi
dijele, neovisno o tome jesu li
roeni u Egiptu, ili u Indiji, ili
u Manchesteru, ili u New Yorku. Nije ih mnogo, no moemo navesti barem dvije ili tri:
briga za vlastitu fiziku dobrobit; po svoj prilici i zabrinutost za odreen stupanj autonomije i samoodreenja; briga
za one prakse koje se izravno
tiu vaeg blagostanja. Toga
nema previe, no zaudili biste se koliko vas daleko moe
odvesti u objanjavanju iznimno vanih povijesnih
transformacija.
Tijekom dvije stotine godina, svatko tko se smatrala/o
progresivnim prihvaala/o je
ovu vrstu univerzalizma. Jednostavno se podrazumijevalo da je razlog zbog kojega se
radnici i seljaci mogu ujediniti
preko nacionalnih granica taj
da dijele odreene materijalne interese. Subalterni studiji
to sada dovode u pitanje, i poprilino je nevjerojatno koliko
ljudi s ljevice to prihvaa. Jo
je nevjerojatnije da se to jo
uvijek prihvaa nakon to
smo tijekom posljednjih
petnaest ili dvadeset godina
vidjeli globalne pokrete koji
idu onkraj kultura i nacionalnih granica u borbi protiv neoliberalizma, i protiv kapitalizma. No ipak, ukoliko se
usudite na sveuilitu rei da
ljudi svih kultura dijele zajednike brige, to se iz nekog razloga doivljava eurocentrinim. To pokazuje koliko duboko je politika i intelektualna kultura potonula u zadnjih
dvadeset godina.
Ako tvrdite da kapitalizmu nije potreban buroaski liberalizam, te da buroazija nije odigrala povijesnu ulogu predvodei
ovu masovnu narodnu
borbu za demokraciju na
Zapadu, kako objanjavate injenicu da smo na
Zapadu dobili liberalizam
i demokraciju, dok isti ishodi nisu na jednak nain
uslijedili u veini postkolonijalnog svijeta?
To je sjajno pitanje. Zanimljivo je da je Guha, u svom
izvornom eseju u kojem najavljuje program subalternih
studija, napisao da neuspjeh
liberalizma na Istoku pripisu-

je neuspjehu njegove buroazije. No on je takoer sugerirao kako je postojala drugaija

povijesna mogunost, naime
da je pokret za nezavisnost u
Indiji i drugim kolonijalnim
zemljama mogao biti predvoen narodnim klasama, to
je moglo gurnuti stvari u drugaijem smjeru i moda stvoriti drukiju vrstu politikog
poretka. On to napominje i
potom zanemaruje, i vie nikada ne spominje u bilo kojem svojem daljnjem radu.
Da je nastavio u tom smjeru da je to ozbiljnije razmotrio moglo ga je dovesti i do
tonijeg razumijevanja onoga
to se dogodilo na Zapadu, a
ne samo na Istoku. injenica
jest da kada se konsenzualni,
demokratski, sveobuhvatni
poredak na Zapadu naposljetku polagano pojavio u devetnaestom i ranom dvadesetom stoljeu, to nije bio poklon koji su podarili kapitalisti. Ustvari je bio rezultat iznimno dugih, zajednikih borbi
radnika, seljaka i kmetova.
Drugim rijeima, on je ostvaren borbama odozdo.
Guha i subalternisti to su u
potpunosti propustili primijetiti jer inzistiraju na tome da
je uspon liberalnog poretka
bio uspjeh kapitalista. S obzirom na to da ga pogreno opisuju na Zapadu, za njegov izostanak na Istoku takoer postavljaju krivu dijagnozu. Na
Istoku pogreno pripisuju njegovo pomanjkanje manama
buroazije.
E sada, ako elite precizan
povijesno-istraivaki projekt
kojim e se objasniti slabanost demokratskih institucija na Istoku i njihova skretanja
prema autoritarijanizmu, odgovor se ne mora doticati nedostataka buroazije, ve slabosti radnikog pokreta i seljakih organizacija, te stranaka koje predstavljaju ove klase. Slabost ovih politikih
snaga i nemogunost da uspostave neke vrstu discipliniranja kapitalistike klase jest
odgovor na pitanje koje postavljaju subalterne studiji. To pitanje glasi: zato su politike
kulture na Globalnom Jugu
toliko razliite od onih na
Globalnom Sjeveru? Trebali
bismo usmjeriti svoju panju
na dinamiku popularnih organizacija i stranaka popularnih organizacija, umjesto na
nekakav navodni neuspjeh
kapitalistike klase, koja na Istoku nije bila nita manje oligarhijska i autoritarna negoli
je to bila na Zapadu.
(...)
S engleskog preveo Martin
Bero
[ iz intervjua Chibber, Vivek, Kako govore subalterni, integralni prijevod u
Up&Underground 2015]
Izvor: 11. izdanje asopisa Jacobin
Assembly required, travanj 2013.
https://www.jacobinmag.
com/2013/04/
how-does-the-subaltern-speak/

subverzivac 9

Povremenik za nove emancipacijske borbe

broj 05 Zagreb svibanj 2015. www.subversivefestival.com

8. Subversive Film Festival

Bez (eljeznih) ograda
Dragan Rubea

ako je dirljivo promatrati mukarca koji u

doksu Besmrtni narednik Ziada Kalthouma sjedi na ploniku pored
svoje vaze s jasminima, govorei autoru da mu je kino jedini prijatelj, ali i da vie ne gleda filmove jer zaljubljenici filma ive u snovima. On je snove oito izgubio kad je izgubio
sina koji je postao muenik.
Njegovo kino Fardos danas
krase izblijedjele fotografije iz
talijanskih erotskih filmova
koje vie nitko ne gleda, jer je
njihovu meku pornografiju
zamijenila tvrda pornografija
rata i njegovi Migovi koji paraju nebo nad Damaskom.
Kao to se Kalthoum zatekao na setu filma Ljestve za
Damask, iji autor Muhamed
Malas i njegova ekipa snimaju
u neljudskim uvjetima, tako
se i ovogodinjem berlinskom
laureatu Dafaru Panahiju
(Taksi) vraaju akteri iz ranijih
filmova (Zalee) ije glumice
trajkaju glau. Stvarno ili
nestvarno, koja je razlika?,
pita se on. Zato Subversive
Film Festival i dalje nastavlja
promovirati sineaste koji koriste film kao orue slobode izraavanja, ak i kad je dovoljna mala nepanja da autorova
kamera bude ukradena, kao
to se to dogodilo reiseru/taksistu Panahiju.
Zato su svi autori kojima se
bavimo fokusirani na svijet u
kojem ive, ak i kad se vraaju u prolost, promatrajui
stvari u razliitom svjetlu i otkrivajui ono to nam je dosad
bilo nevidljivo ili nejasno.
Doi u kontakt s razliitom
idejom filma i pronai alternativne puteve. Zato na festival promatramo kao mjesto na
kojem se kriaju razliiti autorski pristupi. No uvijek je
estetika ta koja pokuava trijumfirati nad ekonomijom.
Zato se u tekim vremenima u
kojima ivimo valja prisjetiti
rijei Jacquesa Rancirea iz
njegova recentnog intervjua
objavljenog u asopisu Cahiers
du Cinma: Velike drutvene
borbe za ostvarenje zajednikih prava su nestale. Borbu
vode pojedinci za vlastiti raun. On je svjestan da je filmska strategija ljeviarske fikcije, koju je u sedamdesetima
spominjao svom sugovorniku
Sergeu Daneyju, nastala u
specifinom kontekstu i okolnostima. Kao to se i estetizam na koji se Rancire esto
referira, ne mora automatski
povezivati s elitizmom.
Taj estetizam filma batini i ameriki sumanuti punk
sineast s parikom adresom
Benjamin Crotty (Fort Buchanan), ali i talijanska videou-

mjetnica R di Martino (The

Show MAS Go On), koja je s
glumakom ekipom okupirala
jednu oronulu robnu kuu,
svojevrsni rimski pandan zagrebake stare Name, iji je interijer danas postao carstvo
beskunika, moldavskih kurvi, rumunjskih njegovateljica
starih i nemonih, vatikanskih asnih sestara koje rukama prebiru po hrpama donjeg
rublja u potrazi za jeftinim
gaama i brazilskih transvestita u potrazi za krpicama za
njihov drag show, ne bi li mu u
formi kraih skeeva u maniri
mjuzikla ispisala iskreni camp
hommage. Na isti nain, svaki
pojedini kadar doksa Sud eau
nord dplacer u reiji francuskog videoumjetnika Antoinea Bouteta mogao bi biti projiciran na zidu neke umjetnike galerije kao videoinstalacija, kojom autor mapira turbulentnu kartografiju Kine, ije
je divlje upravljanje vodenim
resursima transformiralo njezine krajolike u postapokaliptini SF. No kao to Boutet dolazi u Kinu kao stranac, tako
i junokorejska redateljica Soon-Mi Yoo (Songs from the
North) odlazi u Sjevernu Koreju kao sluajna turistkinja,
izmjenjujui prizore snimljene skrivenom kamerom s pulsirajuim footageom.
Veliki prostor 8. Subversive
Film Festivala ostavljamo radu i polaganoj smrti tvornica.
Uporabom starih industrijskih doksa, koji se izmjenjuju
s citatima Gadde, Marinettija i
Majakovskog, Davide Ferrario
(La zuppa del demonio) ispisuje
zaudni esej o talijanskoj industrijalizaciji, u kojem se
stara stabla maslina rue da bi
ustupila prostor suvremenosti
i talijanskom ekonomskom
udu, pri emu se demonska
juha iz naslova filma referira
na taljeno eljezo iz tvornica.
Fernand Melgar (Labri) pokazuje kako u vicarskoj ne teku
svima med i mlijeko s alpskih
panjaka, dok nemirnom kamerom ulazi u atomsko sklonite u Lausannei transformirano u prihvatilite za beskunike, iako najvei broj
tienika otpada na imigrante
koji sanjaju o zemlji Rolexa
kao raju na zemlji, poput Afrikanca koji ivi u lanoj nadi i
obeanjima o zaposlenju, dok
su socijalni radnici prinueni
meu njima vriti selekciju. A
u senzualnom Ventos de agosto
brazilskog sineasta Gabriela
Mascara, njegova heroina zaposlena je na plantai kokosovih oraha.
Poput velkih rudara iz filma Pride Matthewa Warchusa
koje je neoliberalna politika
Margaret Thatcher dovela na
prosjaki tap, tako i Nikolaus
Geyrhalter (ber die Jahre),
promatra razliite sudbine au-

strijskih tekstilnih radnika

koji su se nali na cesti nakon
to im je tvornica otila u steaj, tragajui za nekim novim
poecima i promjenama. No
kao to Pride igra na sudar razliitih svjetova (LGBT aktivisti iz mitske londonske knjiare Gays the World dolaze u
Wales da bi pauperiziranim
rudarima predali novac prikupljen u akciji koju su za njih
organizirali), tako i Aleksej
Fedorenko u Anelima revolucije igra na kontraste, dok njegova skupina avangardnih
boljevika kree u misiju preodgajanja i sovjetizacije sibirskih naroda Hanta i Neneta na
obalama rijeke Ob. A kako se
Fedorenko u duhovitoj epizodi s Pjotrom zvanim Don Pedro referira na Ejzentejnovu
meksiku avanturu, tim istim
periodom u ivotu slavnog
ruskog sineasta pozabavio se i
Peter Greenaway u najnovijem filmu Ejzentejn u Guanajuatu, samo to ju je upakirao u
ekscentrini queer celofan,
promatrajui njegovu (navodnu) homoerotsku avanturu s
naoitim meksikim vodiem
Palominom, kad nije poeo
otkrivati samo lokacije za novi
film Que viva Mxico! ve i
vlastito tijelo, ije osvajanje
Greenaway ironino usporeuje s nainom na koji su revolucionari osvajali i upadali u
carske palae.
I dok Warchusove dvije
skupine naizgled toliko udaljene jedna od druge, ideoloki i kulturalno, postaju u zavrnici zdruene u zajednikom londonskom maru kao
rtve iste jebene politike, pokuaj uspostavljanja dijaloga
izmeu suprematizma i amanizma u Fedorenkovu komadu okonat e tragedijom.
Jer za razliku od eljezne
ograde iz Melgarova filma koja usporava imigrantski korak
prema noi provedenoj u toplini, Subversive Film Festival
tu istu ogradu pokuava
sruiti.
Dragan Rubea filmski je kritiar i novinar. Tekstove objavljuje u Novom listu, La voce
del popolo, Hrvatskom filmskom ljetopisu i programskoj
knjiici kina Tukanac. Redoviti je vanjski programski suradnik rijekog Art-kina. Objavio je knjigu Govor tijela: zapisi o neholivudskom filmu
(2005.).

Filmovi koje ne
smijete propustiti
Preporuke Dragana Rubee

Taksi
Dafar Panahi, Iran, 2015., 82
Kino Tukanac / nedjelja, 3. svibnja / 20:00

anifest za slobodu filma i snimanja.

Preruen u taksista, Panahi vozi razliite putnike. Samo to je njegov voza
blii Jarmuschu (No na zemlji) nego Kiarostamiju (Ten). Film koji pokazuje da ivimo u svijetu s tisuu oiju. Film kao dinamina lekcija o
tijelu u vjenom pokretu. Tijelu koje ne moe raditi nita drugo nego snimati.

Pjesme sa sjevera
Soon-Mi Yoo, Juna Koreja / Portugal / SAD, 2014.,
72
Kino Europa / etvrtak, 7. svibnja / 18:00

oemo li zamisliti neku drukiju

Sjevernu Koreju? Moemo, ali
onda moramo krenuti od toga da
zamislimo drukiju Ameriku. To su rijei autorice koja odlazi na intimno putovanje u zemlju
bez prijatelja i povijesti, dok propituje smisao
slobode, ljubavi, domoljublja, ljudskog stanja i
sranja, ali odbija ridikulizirati subjekte kojima
se bavi. ak i onda kad ti subjekti poprimaju
krajnje grotesknu notu.

Ejzentejn u Guanajuatu
Peter Greenaway, 2015., 105
Kino Europa / petak, 8. svibnja / 20:00

akon to je mjesecima bio zatoen u interijerima biveg Gredelja, snimajui

Goltziusa, Greenaway se odluio malo
ugrijati na meksikom suncu, pozabavivii se
meksikom avanturom legendarnog Sergeja
Ejzentejna, koji u Meksiku ne otkriva samo lokacije za najnoviji film, ve i vlastito tijelo,
transformiran u dionizijskog gay pohotnika u
svojevrsnom spoju mladog Mozarta (geste) i
ieka (boja glasa i engleski akcent, naroito
kad se referira na Freuda).

Novi ovjek
Aldo Garay, Urugvaj / ile, 2015., 79
Kino Tukanac / utorak, 5. svibnja / 20:00

oena je u Nikaragvi kao Roberto. Danas

ivotari u Montevideu i zove se Stephanie. Oronuli stan krase joj fotografije iz
njene sandinistike gerilske prolosti. Nekad se
borila i s tupamarosima. Sada se prepoznaje na
snimci s partijskog skupa pronaenoj u dravnim arhivima, kad je kao 12-godinji djeak uila narod itati i pisati, kao koordinator oblasti
Managua. Sada pokuava pronai bioloke roditelje koji su je odbacili.

S juga na sjever
Antoine Boutet, Francuska, 2014., 110
Kino Tukanac / ponedjeljak, 4. svibnja / 20:00

outet mapira turbulentnu kartografiju

suvremene Kine u diskursu pokuaja kineskih vlasti da realiziraju davno sanjani
Maov san o transferu vode sa sunog Juga ka
vodom bogatom Sjeveru. Projekt je poznat i kao
Nan Shui Bei Diao. Krajnje postapokaliptini
komad filma ije slike koegzistiraju u zaudnom
spoju videoinstalacije i dokumentarca, formalizma i militarizma.

10 subverzivac

Povremenik za nove emancipacijske borbe

broj 05 Zagreb svibanj 2015. www.subversivefestival.com

8. Subversive Film Festival

HOMMAGE Aleksej German

sklopu hommage
sekcije ove godine
prisjeamo se Alekseja Germana, po
mnogima najveeg ruskog redatelja nakon Tarkovskog. Donosimo pregled njegovih sovjetskih filmova i premijeru
njegove filmske oporuke i po
mnogima najvanijeg ruskog
filma 21. stoljea Teko je biti
Bog. Talijanski knjievnik
Umberto Eco bio je jedan od
prvih gledatelja Germanova
magnum opusa. Proitajte
njegove dojmove.

Ne propustite!
H O M M AG E

Teko je biti Bog

Aleksej German, Rusija, 2013.,
170
Kino Tukanac / etvrtak, 7.
svibnja / 20.30

Umberto Eco:
...Film govori
upravo o nama, o
onome to bi nas
moglo zadesiti.
Teko je biti Bog, a teko je biti
i gledatelj kad je u pitanju ovaj
sumorni film Alekseja
Germana.
Uvijek sam vjerovao i pisao
kako se svaki tekst (bio on
knjievni, kazalini, filmski,
ili bilo koji drugi) treba
obraati savrenom itatelju.
itatelja prve razine zanima
jedino koja je radnja i kakav e
biti zavretak. Druga, dublja,
razina itanja podrazumijeva
da itatelj proita tekst nekoliko puta kako bi prodro u njegovu strukturu te narativna i
stilistika sredstva koja su ga
toliko fascinirala pri prvom
itanju.
Obino je drugo itanje ba
to, drugo itanje. Osim u sluajevima u kojima je cilj napraviti hladnu, formalnu analizu to je domena profesionalnih filologa, a ne obinih
itatelja. Ono to elim rei jestdanetko tko je ve gledao
Koiju Johna Forda moe analizirati koritenje kamere,
montau i druge tehnike
aspekte segment po segment,
dok sepri prvom gledanju prvenstveno brinuo hoe li sedma konjica stii na vrijeme i

spasiti koiju, i hoeli Ringo

Kid preivjeti bitku.
to se tie Germanova filma, prilino je teko odmaknuti se od prve razine itanja. im zavrite u njegovu
boijanskom svijetu, sve to
moete jest lutati njegovim
uliicama i zakucima, ak i
onima koji su premrani da
biste ih mogli razaznati u
stvarnim Boschovim slikama
koje prizivaju. I tako lutate, hipnotizirani njegovim uasom.
Potrebna je velika mentalna
snaga kako bi se obnovio odmak i prevladala prva razina
itanja i dospjelo do druge.
Autor ostavlja odreene
tragove tijekom teksta prije
bih ih nazvao zamkama pozivajui nas da stupimo na
drugu razinu. Pritom mislim
na njegovu obilnu upotrebu
dugih kadrova koji stvaraju
impresiju gledanja iz daljine
(iz druge dimenzije, jer ono
to se dogaa kao da nas se ne
tie). Posljedice su srodne metodi otuenja (verfremdung)
koju je osmislio Brecht pod
utjecajem knjievnog postupka ouenja koji je prvi definirao Viktor klovski.
Meutim moemo li uistinu ostati otueni od Germanove prie?
Dodue, Dante se uspio izvui se iz vrtloga pakla (iako
bi teko uspio bez Vergilijeve
pomoi). Ipak prije svojeg bijega morao je proi sve pakle-

ne krugove i to ne samo kao

promatra ve i kao aktivni
sudionik, s vremena na vrijeme potpuno uronjen u akciju,
esto posve prestravljen.
Tako sam se otprilike i ja
osjeao dok sam pokuavao
slijediti paklene krugove filma Alekseja Germana mjestimice na rubu ivaca i u nemogunosti odmicanja. U tom
paklu sainjenom od netolerancije, fanatizma i neizrecive
okrutnosti, ne moemo se izdvojiti, kao da nas se njegova
fabula narratur osobno ne dotie. Ne, film govori upravo o
nama, o onome to bi nas moglo zadesiti ak i ako se to ne
dogodi u tolikoj mjeri, i uz toliko zastraujuu fiziku prisutnost.

S engleskog prevela Dina Pokrajac

[Umberto Eco meu prvima je odgledao film Alekseja Germana Teko je

biti Bog, a svoj osvrt napisao je za ruske novine Novaya Gazeta uoi svjetske premijere filma na Rimskom
filmskom festivalu.]
Izvor: englesko izdanje novina
Novaya Gazeta, studeni 2013.

Ne propustite!
Kratkometrana
konkurencija
Subversive Film Festival ove godine po prvi put
uvodi kratkometranu konkurenciju, a
subverzivne kratkie moete pogledati u dva
bloka:
Kino Tukanac / srijeda, 6. svibnja / 20.00 i
22.00

MASTERCLASS: Joshua Oppenheimer

oshua Oppenheimer e predstaviti

svoju metodu dokumentaristikog rada baziranu na intervencijama u stvarnost i glumakim izvedbama, metodu
koju je primijenio u radu na svoja dva nagraivana i slavljena filma in smaknua (2013.) i
Pogled tiine (2014.). Jedan od najprogresivnijih filmskih autora dananjice govorit e o
svom reijskom stilu temeljenom na kombiniranju fikcije i nefikcije, fantazije i stvarnosti, i o
namjeri portretiranja politikih i drutvenih
nonih mora, poput situacije u Indoneziji kojom se bavio u svoja dva filma. Bit e rijei i o
stvaranju odnosa izmeu filma, drutvenih trauma i osobnih sjeanja temi koju Joshua smatra kljunom za suvremenu kinematografiju i
kojoj je on osobno posvetio svoj filmski opus.

Ne propustite!
M A S T E RC L A S S :
J O S H UA O P P E N H E I M E R

Dokumentarist meu
masovnim ubojicama
Dokukino KIC / utorak, 12. svibnja / 19.00
Prije masterclassa, u 16 sati, imate priliku
pogledati in smaknua / Directors cut /
Danska, Norveka, VB, Finska, 2012., 159. Ulaz
je slobodan.

Joshua Oppenheimer roen

je 1974. u Teksasu. Vie od deset godina radio je s paravojskama, odredima smrti i njihovim rtvama, istraujui odnose izmeu politikog nasilja
i njihove slike u javnosti. Obrazovao se na Harvardu i koledu Central St Martins u Londonu. Radio je kao vii istrai-

va na projektu Genocid i anr

Britanskog savjeta za umjetnosti i humanistike znanosti
te je objavio brojne radove na
tu temu. Njegov dugometrani
prvijenac in smaknua
(The Act of Killing, 2013.)
osvojio je 72 nagrade na
meunarodnim festivalima,
meu ostalima Europsku film-

sku nagradu za najbolji dokumentarac, BAFTA nagradu,

Nagradu publike na Berlinaleu, a bio je nominiran i za
Oscara. Njegov drugi film Pogled tiine (The Look of Silence, 2014.) premijerno je
prikazan na Festivalu u Veneciji gdje je osvojio 5 nagrada,
ukljuujui Veliku nagradu i-

rija, Nagradu Fipresci i Nagradu Fedora. Oppenheimer je jedan od partnera u danskoj

produkcijskoj kui Final Cut
for Real i umjetniki direktor
Centra za dokumentarni i eksperimentalni film Sveuilita
Westminster u Londonu.

subverzivac 11

Povremenik za nove emancipacijske borbe

broj 05 Zagreb svibanj 2015. www.subversivefestival.com

8. Subversive Film Festival

Filmovi koje ne
smijete propustiti
4 sekcije filmova izvan natjecateljskog
programa: Film esej, Film filozofija,
Hommage Aleksej German i Femi punk.

Film filozofija

Film esej

ilmski esej u posljednjih dvadesetak godina predstavlja sve intrigantniji predmet filmske rasprave, kako za publiku
tako i za filmologe koji ga pokuavaju kategorizirati. Filmski esej se ne predstavlja svjedokom
stvarnih dogaaja nego ih neizravno reflektira
ili se referira na njih. Prisutnost je autora u njemu od kljunog znaaja, to se odlikuje autorovom gestom, odnosno naglaenim, subjektivnim stavom prema temi kojom se bavi; a zbog
svoje se hibridnosti predstavlja kao antianr.
Laurent Cantet, Gaspar No, Bruno Dumont, John Gianvito, Soon-Mi Yoo, Radovan
Tadi i Johan van der Keuken neki su od autora
ije esejistike filmske uratke moete pogledati
u sklopu ove antianrovske sekcije

Abeceda Gillesa Deleuzea,

Pierre-Andr Boutang, Francuska, 1996.
Kino Tukanac / nedjelja, 10. svibnja / 16.00

Mali izabrani komadi,

Radovan Tadi, Francuska, 2004., 83

Kino Tukanac / subota, 9. svibnja / 22.00

Radovan Tadi svoj film Mali izabrani komadi

koji ve samim naslovom sugerira na fragmentarnost, gradi na dijalogu s Rolandom Barthesom, preteito njegovim djelom Carstvo znakova. Tadi u filmu konfrontira istonjaku (japansku) i zapadnjaku kulturu i njihove dominantne vrijednosti. Pritom otkriva mnoge dobro
poznate ali i uznemirujue veze izmeu tako raznovrsnih tema kao to su hrana i vlakovi, tenis
i pijunaa, psihoanaliza i S&M, vampiri i mlade djevojke, mitovi i snovi, udovita i Vladimir
Ilji Lenjin.

Ne propustite!
Ponos

igrana konkurencija
Kino Europa / subota, 9. svibnja / 21.00

rupa LGBT aktivista iz mitske londonske knjiare Gays theWorld

kree 1984. uWales da bitamonjim
rudarima koje jeneoliberalna politika eljezne Ladynatjerala da objese rudarske lampena tap, lino predaliprikupljene
donacije.

sekciji Film filozofija pogledajte posljednje svjedoanstvo velikog francuskog

filozofa

Femi Punk
Art-kino Gri / 4. do 8. svibnja / svaki dan od 20.00

suradnji s Centrom za enske

studije, povodom 20. obljetnice njihova postojanja, organiziramo program posveen punku kao
prostoru enske pobune u sklopu kojeg prikazujemo nekoliko igranih i dokumentarnih filmova koji problematiziraju pankerske filmske heroine.
Zato ba punk? Posrijedi je prvi
supkulturni pokret u kojem su ene
imale ravnopravnu i jednakovrijednu
ulogu kao i mukarci. Punk je od svojih poetaka otvarao prostore slobo-

da autoricama koje su osvajale scenu

pod vlastitim uvjetima ne marei za
pravila klasne i rodne normativnosti,
propisane enstvenosti ili prihvatljive seksualnosti. Punk pokret i
njegove suvremene anrovske izvedenice subvertiraju rodne odnose
moi i ohrabruju politizaciju seksualnosti i enskih identiteta. Parafrazirajui riot grrrl reanje, vani su jer
nas ohrabruju u odbijanju neijih
tuih sranja.

Iako Gilles Deleuze nikad nije htio da snime film

o njemu, pristao je kada mu je Claire Parnet
predloila da snimi niz razgovora u kojima bi
svako slovo abecede evociralo jednu rije: od A
(za Animal) do Z (za Zigzag). Kroz dijalog s
Parnet (novinarkom i njegovom bivom studenticom) francuski filozof demonstrira istovremeno skromnu i uzbudljivu transparentnost koja
karakterizira njegova seminalna djela (poput
Anti-edipa i Tisuu platoa). Sesije su snimljene
dok je Deleuze bio smrtno bolestan; Parnet i on
sloili su se da film prikau publici tek nakon
njegove smrti. Svijest o smrtnosti proima ove
dijaloge, inei ih ne samo intelektualno stimulativnima ve i emotivno obojenima. Zbog njihova bliskog odnosa Parnet je uspjela prodrijeti
do Deleuzea kao moda nitko dotad, rezultat je
1001. plato mjesto na kojem se susreu briljantnost, rigoroznost i arm - dirljiva osmrtnica koju je ispisao sam filozof, bolestan i autorefleksivan, ije ruminacije o tijelima, prostoru,
umjetnosti i znanju slue istovremeno kao enciklopedija i atlas.

Ne propustite!
Besmrtni narednik

dokumentarna konkurencija
Kino Europa / petak, 8. svibnja / 18.30

avrio sam vojnu obuku s inom

narednika. Kad je u Siriji zapoela revolucija,nisam skidao
uniformu iako sam paralelno vodio kino
Bassel Al Assad u Damasku. Suraivao sam
s prijateljem Muhamedom Malasom kao pomonik reije. Nisam se odvajao od male kamerei njome sam snimao nae dnevne aktivnosti. Svitehniari iz njegove ekipe,
uglavnom pripadnici opozicije, priali su mi
svoje prie. Nekima je kua bila unitena od
granata, drugi su emigrirali, ne znaju gdje e
zavriti, anekima su ubijeni prijatelji. ...Sunce izlazi i ja se jo jednom budim, stavljam
uniformu i odlazim u vojnu bazu zapoeti
novi radni dan. (Ziad Kalthoum)
Ovako je redatelj Ziad Kalthoum opisao
svoje ratno iskustvo, a o situaciji u Siriji saznajte vie i na panelu Dossier Bliski istok,
na kojem sudjeluju Randa Kassis (Pokret za
pluralno drutvo, biva predsjednica Sirijskog nacionalnog vijea) i Baha Froukh
(Palestinska nacionalna inicijativa, aktivist i
volonter iz Hebrona)

Igrana
konkurencija

SUBVERSIVE FILM FESTIVAL

Art-kino Gri

SUBVERSIVE FILM FESTIVAL

Kino Europa

SUBVERSIVE FILM FESTIVAL

Kino Tukanac

Iran, 2015., 82

Taksi
Dafar Panahi

20.00
Otvorenje

Dokumentarna
konkurencija

NEDJELJA (3.5.)

SAD, 1982., 87

Film esej

21.00
Ladies and Gentlemen, The
Fabulous Stains
Lou Adler

20.00
Okrugli stol:
Punk prostor enske
pobune

Hommage
(Aleksej German)

SAD, 1982., 89

Kanada, 1980., 94

Film filozofija

20.00
The Smithereens
Susan Seidelman

Italija, 2014., 26

San Siro
Yuri Ancarani

vicarska, 2014., 18

Polovica svijeta
Jrme Furrer

Izrael, 2014., 5

Zato?
Nadav Lapid

Hrvatska, 2015., 15

Palestino, ljubavi moja

Damir Radi

Francuska, 2014., 29

22.00
Totemi
Sarah Arnold

Juna Koreja, 2014., 25

Hosana
Na Young-kil

ile, 2015., 29

San Cristbal
Omar Ziga Hidalgo

Italija, 2014., 33

Kratkometrana
konkurencija

SAD, 2000., 12

The Making of Ladies and

Gentlemen, The Fabulous
Stains
Sarah Jacobson

SAD, 1993., 27

I Was a Teenage Serial Killer

Sarah Jacobson

SAD, 2005., 40

20.00
Dont Need You
Kerri Koch

Francuska / Tunis, 2014., 65

U suradnji s Dominom /
Queer Zagreb Sezonom

Femi punk

SAD / Kanada, 2011., 105

20.00
From the Back of the Room
Amy Oden

Rusija, 2014., 113

22.00
Aneli revolucije
Aleksej Fedorenko

Nizozemska / Meksiko / Finska / Belgija,

2014., 105

Izrael / Njemaka, 2015., 84

22.00
Fort Buchanan
Benjamin Crotty

20.00
Ejzentejn u Guanajuatu
Peter Greenaway

20.00
Cenzurirani glasovi
Mor Loushy

Sirija, 2013., 75

Juna Koreja / Portugal / SAD, 2014., 72

Danska, 2014., 84

23.00
Dok zvijeri spavaju
Jonas Alexander Arnby

VB / Francuska, 2014., 119

21.00
Ponos
Matthew Warchus

Austrija, 2015., 188

17.30
Dugi niz godina
Nikolaus Geyrhalter

Brazil, 2014., 77

Kanada / Srbija, 2014., 123

18.30
Besmrtni narednik
Ziad Kalthoum

16.00
Vjetrovi kolovoza
Gabriel Mascaro

Francuska, 2004., 83

22.00
Mali izabrani komadi
Radovan Tadi

Francuska, 2006., 91

20.00
Flandrija
Bruno Dumont

Francuska / Libanon, 2008., 75

18.00
elim vidjeti
Johana Hadjithomas / Khalil
Joreige

SUBOTA (9. 5.)

16.00
Teina lanaca 2
Boris Malagurski

Nizozemska, 1986., 140

22:15
Volim dolare
Johan van der Keuken

SAD / Afganistan, 2012., 129

20.00
Daleko od Afganistana
John Gianvito / Jon Jost / Minda
Martin / Travis Wilkerson /
Soon-Mi Yoo

Francuska / panjolska, 2012., 129

17.00
7 dana u Havani
Laurent Cantet / Benicio del
Toro / Julio Medem / Gaspar
No / Elia Suleiman / Juan
Carlos Tabo / Pablo Trapero

PETAK (8. 5.)

3.-12. SVIBNJA 2015.

18.00
Pjesme sa sjevera
Soon-Mi Yoo

Rusija, 2013., 170

20.30
Teko je biti Bog
Aleksej German

Francuska, 2008., 128

Sovjetski Savez, 1984., 100

20.00
ou ide dalje
R di Martino

18.00
Razred
Laurent Cantet

ETVRTAK (7. 5.)

18.00
Moj prijatelj Ivan Lapin
Aleksej German

SRIJEDA (6.5.)

20.00
Out of the Blue
Dennis Hopper

vicarska, 2015., 101

Italija, 2014., 75

Urugvaj / ile, 2015., 79

Francuska, 2014., 110

22.00
Sklonite
Fernand Melgar

20.00
Novi ovjek
Aldo Garay

20.00
S juga na sjever
Antoine Boutet

22.00
Demonska juha
Davide Ferrario

Sovjetski Savez, 1976, 101

18.00
20 dana bez rata
Aleksej German

UTORAK (5.5.)

Sovjetski Savez, 1971., 97

18.00
Kontrola na putu
Aleksej German

PONEDJELJAK (4.5.)

8. Subversive Film Festival

---------------------------------19.00
Dokumentarist meu
masovnim ubojicama
Masterclass Joshue
Oppenheimera

Danska, Norveka, VB, Finska, 2012., 159

---------------------------------16.00
in smaknua (Directors cut)
Joshua Oppenheimer

SUBVERSIVE FILM FESTIVAL

Dokukino KIC

UTORAK (12. 5.)

Francuska, 2004., 130

18.30
Uljez
Claire Denis

Francuska, 1996., 123, odabrani

segmenti

16.00
Abeceda Gillesa Deleuzea
Pierre-Andr Boutang

NEDJELJA (10. 5.)

12 subverzivac
Povremenik za nove emancipacijske borbe
broj 05 Zagreb svibanj 2015. www.subversivefestival.com

20.00
SubLit caffe
Tomislav Markovi
(Beograd),
Faruk ehi, Ferida
Durakovi (Sarajevo),
Vlado Buli, Branislav
Obluar, Nikola Tadi,
Martina Vidai
(Hrvatska)
Moderira: Milan Rakovac

17.00 - 19.00
Panel:Pojas Gaze danas
- prepreke i mogunosti
za budunost
Panelisti: Mkhaimar
Abusada, Omar Shaban,
Aed Yaghi
Moderira: Tihomir Ladii

ETVRTAK (7. 5.)

Subverzivna knjievnost
U suradnji s hrvatskim
P.E.N. centrom

12.00 - 14.00
Okrugli stol Poezija &
Subverzija: Tj Dema, Bei
Ling, Alja Adam, Lulleta
Lleshanaku, Tanja
Baki, Senadin
Musabegovi, Tomica
Bajsi i Nadeda
ainovi (predsjednica
P.E.N.-a)

18.00 20.00
Portreti pjesnika i itanje
uz videoprezentacije:Tj
Dema - Tanja Baki;
Lulleta Lleshanaku Alja Adam; Bei Ling Senadin Musabegovi. U
itanju sudjeluju Petra
Svrtan i Ivan Colari,
studenti glume na ADU.

20.00 21.00
Glazbeni performans
Ivana Rushaidat &
Matija Antoli izvode
pjesme Toma Waitsa

20.00 - 22.00
Veliko otvaranje programa
P.E.N.-a Poezija &
Subverzija s itanjem
poezije: Tj Dema, Bei
Ling,Alja Adam,Lulleta
Lleshanaku, Tanja
Baki,Senadin
Musabegovi, Nikola
Petkovi, Tomislav
Domovi, Monika
Herceg, Maja Hani,
Goran olakhodi,
Martina Vidai, Luka
Mavreti,Ana Brnardi
Oproiu, Adrian Oproiui
gosti iznenaenja...

11.00 13.00
Uvod u nomotehniku
Marko Kovai (Institut
za drutvena istraivanja,
Zagreb)

14.00 16.00
Problemi kulturne
politike danas Antun
Vuji (Leksikografski
zavod Miroslav Krlea,
Zagreb)

11.00 13.00
Uvod u javne politike
Marko Kovai (Institut
za drutvena istraivanja,
Zagreb)

14.00 16.00
Kritika javnog sektora
kao slijepa pjega ljevice
Primo Kraovec
(Ljubljana)

Subverzivna knjievnost
U suradnji s hrvatskim
P.E.N. centrom

SUBOTA (9.5.)

PETAK (8.5.)

19.00
Nova internacionala
Gosti: Yiannis Bournous
(SIRIZA), Pablo
Bustinduy (PODEMOS),
Luka Mesec (IDS),
Marko Miloevi
(Radnika fronta)
Moderira: Goran Mati

21.00
Politike stranke na
jugoistoku EU
Gosti: Ulrike Lunacek,
Mirela Holy, Denis
Gratz, Darko Pajovi,
Ivan Kari, Kostas
Loukeris
Moderira: Nataa
Beirevi

11.00 13.00
Kulturna politika kao
socijalna politika:
institucije Jelena Mili
(Kastavsko kulturno leto) i
Renato Stankovi
(Filozofski fakultet u
Rijeci)

14.00 16.00
Rad u globalnoj
digitalnoj ekonomiji:
sazrijevanje
cybertarijata - Ursula
Huws (Sveuilite u
Hertfordshireu)

NEDJELJA (10. 5.)

19.00
Antifaizam nakon
svega: Izmeu
revizionizma i uline
desnice
Sudjeluju: Budimir
Lonar, Viktor Ivani,
Robert Botteri, Vesna
Kesi, Ana Pani (Muzej
istorije Jugoslavije),
Vjekoslav Perica, Sanja
Horvatini
Moderira: Dragan
Markovina

21.00
Lise Vogel: Marksizam i
podinjavanje ena
Moderira: Ankica akardi

11.00
Zadruge, socijalno
poduzetnitvo i uloga
lokalne zajednice
Sudjeluju: Rubes Levada,
Anita Frajman Ivkovi,
Edo Jerki, Robert
Paiko, Maja Jurii
Moderiraju: Igor
Grozdani i Maja Jurii

15.00
Financijalizacija i
financijska kriza u
zemljama jugoistone
Europe
Sudionici: Predrag
etkovi, Dubravko
Radoevi, Joachim
Becker, Zoltan Pogatsa i
Vladimir Cvijanovi
Moderira: Vladimir
Cvijanovi

11.00
Prostori nove
drutvenosti
Gosti: Ana Dana Bero,
Tomislav Tomaevi,
Mina uki (Pokret za
okupaciju bioskopa
Zvezda), Duica Radoji
(Zelena Istra), Antonija
Eremut (Majdan)
Moderira: Diana Magdi

17.00
Crveno-zeleni (ne)
sporazumi:
transformacije uvjeta
drutvene reprodukcije i
emancipacije
Gosti: Kostas Loukeris,
Bor Kirn, Yiannis
Bornous, John Barry,
Vladimir Lay, Denis
Geto, Marko Miloevi
Moderiraju: Vedran Horvat
i Tomislav Tomaevi

19.00
Neotradicionalizam i
(protu)obiteljske
inicijative? - Boris
Dittrich (Human Rights
Watch), Sugovornici: Ivan
Novosel (Youth Initiative
for Human Rights, Zagreb
Pride), Goran Mileti
(Human Rights Defenders,
Beograd Pride)
Moderira: Sandra Beni
(CMS)

21.00
Dossier Bliski Istok
Gosti: Randa Kassis,
Baha Froukh
Moderiraju: Demian Voki i
Bernard Koludrovi

11.00 13.00
Rad u mentoriranim
grupama

14.00 16.00
Rad u mentoriranim
grupama

UTORAK (12. 5.)

11.00 13.00
Kulturna politika kao
socijalna politika:
nezavisna scena

14.00 16.00
Rad u mentoriranim
grupama

PONEDJELJAK (11. 5.)

19.00
Richard Seymour:
Neoliberalna drava i
socijalistiki izazov
Moderira: Martin Bero

21.00
Bhaskar Sunkara:
Sjedinjene Socijalistike
Amerike Drave
Moderira: Marko Miloevi

11.00
Mogunost povezivanja
ljevice na Balkanu
Sudjeluju: Karlo Jurak
(Radnika fronta), Anej
Korsika (IDS), Jovana
Risti (Levi samit Srbije),
Artan Sadiku
(Solidarnost), Goran
Markovi (Pokret za
socijalnu pravdu)
Moderira: Dijana urkovi

15.00
Prava, odgovornosti i
sukobi
gosti: Christopher
Cramer, David
Chandler, Alim Baluch
Moderira: Tihomir Popovi

11.00 13.00
Znaenje pojma
prekarijat - Richard
Seymour

14.00 16.00
Rad u mentoriranim
grupama

SRIJEDA (13. 5.)

8. Subversive Forum 7.-16. SVIBNJA 2015.

KOLA SUVREMENE HUMANISTIKE

AKADEMIJA LIKOVNIH UMJETNOSTI
* KINO EUROPA / DVORANA MLLER

SUBVERSIVE FORUM
KINO EUROPA /
DVORANA MLLER

SAJAM ANGAIRANE KNJIEVNOSTI

7. 9. 5. 2015.
KINO EUROPA / DVORANA MLLER

MEUNARODNA
KONFERENCIJA
KINO EUROPA

19.00
Vivek Chibber:
Postkolonijalna teorija i
realno postojei
kapitalizam
Moderira: Katarina Peovi
Vukovi

21.00
Vandana Shiva:
Zemljina demokracija
Moderira: Irena Ateljevi

10.00
Ista borba, slina pria:
Povezivanje borbi za
zatitu okolia i javna
dobra u Evropi
Gosti: Asad Rehman,
Jan Spiewak, Edouard
Gaudot, Teodor
Celakoski, Karima Delli,
Claudia Apostol, Oana
Mondoc, Luminita
Dejeu, Dobrica
Veselinovi, Andrej
Kurnik, Zoran Tomi,
Bernard Ivi
Moderira: Vedran Horvat

17.00
Model organiziranog
drutvenog uinka i
pravednost u
organizacijama
Sudjeluju: Zoran Suanj,
Tvrtko Maras, Zoran
Aralica i drugi.
Moderira: Tvrtko Maras

17.00 19.00*
Panel: Modeli
financiranja
alternativnih medija
Dinko Kreho (Zarez),
Bhaskar Sunkara
(Jacobin), Jernej Kalua
(Radio tudent)

11.00 13.00
Predstavljanje grupnih
radova

14.00 16.00
Zavrna rasprava o
predloenim mjerama i
prepoznavanje moguih
oblika realizacije

ETVRTAK (14. 5.)

19.00
Kumi Naidoo:
Klimatska pravda u
Europi i svijetu
U raspravi sudjeluju
Jagoda Muni, Asad
Rehman i Benedek
Javor
Moderira: Tomislav
Tomaevi

21.00
Steve Keen:
Privatni dug i
ekonomska stagnacija
Moderira: Dimitrije Bira

10.00
Ofenziva kapitala i
bioekonomija TTIP-a
Gosti: Lora Verheecke,
Stephanie Roth, Dean
Derei, Marina
krabalo, Vedran
Horvat, Jan Majicek,
Kira Cerar, Hrvoje
Radovanovi, Goran
Luki, Nikola Pti,
Andrej Gnezda,
Kostadinka Kuneva

17.00
Panel: Tranzicija u
postugljine gradove
Sudjeluju: Rene Lisac,
Zoran Kordi, Vlatka
Berlan Vlahek, Zoran
Skala, Gordana
Dragievi
Moderiraju: Igor
Grozdani i Zoran Kordi

PETAK (15. 5.)

19.00
Wang Hui:
Kina na poetku i kraju
svog 20. stoljea
Moderira: Kreo Jurak

21.00
Ugo Mattei:
Budunost demokracije
u Europi i transforma
tivna mo zajednikih
dobara
U raspravi sudjeluju Ska
Keller, Florent
Marcellesi i Danijela
Dolenec
Moderira: Vedran Horvat

17.00 - 19.00
Predavanje:
Rastko Monik:
Ideologija i klasna
svijest

11.00 - 15.00
Ofenziva kapitala i
bioekonomija TTIP-a (2)
- rasprave o strategijama
Gosti: Lora Verheecke,
Stephanie Roth, Dean
Derei, Marina
krabalo, Vedran
Horvat, Jan Majicek,
Kira Cerar, Hrvoje
Radovanovi, Goran
Luki, Nikola Pti,
Andrej Gnezda,
Kostadinka Kuneva

SUBOTA (16.5.)

Povremenik za nove emancipacijske borbe

broj 05 Zagreb svibanj 2015. www.subversivefestival.com

subverzivac 13

14 subverzivac

Povremenik za nove emancipacijske borbe

broj 05 Zagreb svibanj 2015. www.subversivefestival.com

Subversive Forum
RASTAKANJE SUBVERZIVNE AGENDE:

Posljednje barikade prije

razornog klasnog rata
PA N E L

Model organiziranog drutvenog

uinka i pravednost u
organizacijama

emokratska drutvena ureenja u

veini zapadnih zemalja, svojim redovnim politikim tijekovima,
dovode do legalne, parlamentarne promjene zakonskih
okvira u smjeru redukcije demokratskih standarda. Moda
je najoitiji primjer redukcija
ljudskih prava u Sjedinjenim
Amerikim Dravama, gdje je
ozakonjeno neogranieno zadravanje u pritvoru, bez pokretanja redovnih pravosudnih postupaka, ili u Njemakoj, gdje parlament nije uspio
izglasati da je koritenje vode
ljudsko pravo. Ograniavanje
prava na proteste u panjolskoj, s drakonskim kaznama
za prekritelje, ili kampanja
povezana s odcjepljenjem
kotske, gdje su protivnici odcjepljenja uglavnom koristili
argumente straha, samo su
dodatni, prilino oiti primjeri, meu mnogim suptilnijim
oblicima oteavanja participacije graana u procesima politikog odluivanja.
Dok se odvija redukcija demokratskih standarda, ubrzano se u matinim dravama
osposobljavaju, i resursima
popunjavaju, policijske jedinice za brze intervencije. Imenom policijske, te jedinice
podvrgnute su i jakoj tehnolokoj, ideolokoj i operativnoj
militarizaciji. Za to vrijeme,
redovna i obavezna vojska za
sve zdravstveno sposobne
mukarce uglavnom se ukida,
pa se interventne policijske i
vojne jedinice stavljaju u jo
veu taktiku prednost u sluaju eventualnih sukoba i protesta graana protiv vlasti. Iz
navedenog jasno je da se s bar
jednog dijela, ili vjerojatnije s
veine rukovodnih pozicija u
dravama, priprema nasilni
odgovor na pojavu klasnih nemira, i da se od strane vladajue klase unaprijed osiguravaju pozicije u kojima e
vladajua klasa dobiti klasni
rat.
Ostavimo po strani injenicu da u svakom klasnom ratu klasa na vlasti manje gubi
od potlaenih klasa, koje se
sukobljavaju i podnose najtee rtve. Koncentrirajmo se
na tri druge injenice.
Prvo, tehnoloki razvoj
proizvodnje i distribucije dobara i usluga najirim slojevima graana toliko je napredo-

vao da klasni sukobi uope

nemaju smisla. Ne samo da je
svima mogue osigurati leernu egzistenciju uz sasvim
umjeren radni angaman
(manji od standardne socijalistike 8/8/8 sheme) nego je i
sama ideja klasnog sukoba, po
prvi put u povijesti, posve nepotrebna, jer poveano usmjeravanje nacionalnog bogatstva prema najbogatijima uope ne moe poboljati kvalitetu njihova ivota (o emu se
moe izvesti precizna struna
argumentacija, potkrijepljena
standardnim obrascima ponaanja okvirnih profila linosti,
najvie zastupljenih na pozicijama moi).
Drugo, jo uvijek prisutni
demokratski okviri ostavljaju
mnogo prostora za politiki
aktivizam i participaciju
graana u odluivanju o drutvenim pitanjima. Liberaliziran pristup informacijama,
poveana opa razina obrazovanosti stanovnitva, i ponovno uspostavljanje politike
konkurencije na priblinim
starim blokovskim podjelama, otvaraju nove prilike za
definiranje globalnih rjeenja,
i modificiranih lokalnih podvarijanti ureivanja politikih
pitanja.
Tree, nasilna rjeavanja
sukoba, ukljuujui i klasne
ratove, uspostavljaju tradiciju
nasilja kojom se kontaminiraju budue generacije. Ratne
prie i podjele u naoj zemlji,
naroito one povezane s dva
posljednja rata, slikovito prikazuju da sukobi ne mogu dovesti do razraunavanja za
stabilnu budunost, nego samo do novih generacija koje
imaju dojam da rauni jo nisu
podvueni.
Klasa na vlasti aktivno studira navedene drutvene zakonitosti i iz posebnih razloga, koji e biti spomenuti u
izlaganju, prihvaa sve posljedice svog hukakog i nasilnog utjecaja na drutvo. Jasno,
najirim je slojevima ljudi tada u interesu da izbjegnu sukob, u osnovi uvijek sukob
unutar vlastite, potlaene klase, iji dio se bori za vladajuu
klasu, uz pogrean dojam da
ne pripada potlaenima. Istovremeno meutim potlaena
klasa ne nalazi motiva, prilike
ni prave teoretske osnove da
shvati vlastitu poziciju u drutvu, i naroito, da se orijenti-

Voditelji: Igor Grozdani i Tvrtko

Maras
Moderira: Tvrtko Maras
Sudjeluju: Zoran Suanj, Tvrtko
Maras, Zoran Aralica i drugi.
etvrtak 14. svibnja, 17.00

ra prema adekvatnim rjeenjima svojih egzistencijalnih pitanja. Mnogo je zapadnih autora u svojim radovima objanjavalo naine umjetnog izazivanja nestaica, kriza i socijalnih pritisaka prema niim
klasama, zbog kojih egzistencijalne brige i egzistencijalne
ucjene odmiu fokus interesa
pojedinca od proaktivnog
drutvenog angamana. Ono
to znanstvenici (sociolozi i
psiholozi) na Zapadu proputaju uiniti jest definiranje
modela stvaranja i raspodjele
nacionalnog bogatstva koji ne
bi ostavljao prostor za ucjene i
egzistencijalno ugroavanje,
ali bi, istovremeno, u model
bile integrirane okolnosti globalne transportne, politike i
komunikacijske povezanosti,
kulturalne i religijske razliitosti, tehnoloke okolnosti i
svi ostali faktori koji obiljeavaju modernu civilizaciju.
Takav model, u ranoj fazi
nastanka (zbog ega je model
trenutno na konceptualnoj, a
ne jo i na operantno definiranoj razini) predmet je dananjeg izlaganja. Po tom modelu, subverzivnost kao odgovor
na sadanje stanje sukladna je
interesima vladajue klase, a
konstruktivni doprinos drutvenom razvoju u interesu je
potlaenih. Umjesto nasilnog
preuzimanja drutvenog bogatstva, ak i umjesto subverzivnog odnosa prema institucijama drave, model potlaenima preporua preuzimanje
prava na aktivnu participaciju
u opoj drutvenoj dobrobiti,
dodue dijelom i kroz politiki regulirano, demokratski
provedeno otimanje osnovnih
resursa (vode, poljoprivrednog tla, rudnih bogatstava...)
vladajuoj klasi.

PA N E L

Prostori nove
drutvenosti

radicionalno se javni
prostori, zajednika
dobra u urbanom
okoliu, oblikuju i
analiziraju kao mjesta koja generiraju javnost i graansku
kulturu. Mjesta slobodnih susreta, politike razmjene i potvrivanja heterogenosti i
kompleksnosti grada, esencija
su urbanog i fizike toke
emancipacije najrazliitijih
drutveno-kulturnih praksi.
U eri njihove progresivne privatizacije i planerskih ogranienja s jedne, te formiranja
novih oblika drutvenosti i ivotnih stilova s druge strane,
modeli stvaranja takvih prostora sve vie poivaju na samoorganizaciji i samoupravljanju, na autonomnim inicijativama i borbama, interesno
vezanim mikrozajednicama,
susjedstvima ili profesionalno
usmjerenim grupama. Oslabljeni potencijal za politiku
participaciju u komercijaliziranim, nadziranim ili turistificiranim javnim prostorima
nadoknauje se tokastim intervencijama u novom mjerilu, a urbana revitalizacija u
pravilu kree od osvajanja ili
improviziranja fizikog prostora za nove drutvene, poduzetnike i kulturne centre i
to redom u onim prostorima
koji su izgubili prvotne funkcije i kod kojih klasini modeli
upravljanja vie nisu primjenjivi.Nove modele i pristupe
reaproprijaciji javnih prostora
i javne sfere predstavit e kroz
vlastite prakse i teorijske postavke profesionalci i aktivisti
koji uglavnom dijele lokalni
ekonomski i drutveni kontekst, no djeluju iz razliitih
pozicija i u uvjetima slabije ili
jae podrke politikih
partnera.
Okupacija zaputenog prostora bioskopa Zvezda u Beogradu od strane neformalne
grupe umjetnika apostrofirala
je nemo gradskih i dravnih
institucija da upravljaju kulturom i prostorima za kulturu te
otvorila pitanja politikih, financijskih, etikih i kulturnih
mogunosti i ogranienja
upravljanja od strane
korisnika.

Sudjeluju: Tomislav Tomaevi,

Ana Dana Bero, Duica Radoji,
Mina uki, Antonija Eremut
Moderira: Diana Magdi
Ponedjeljak 11. svibnja, 11.00

Projekt Muzil Starter Zelene Istre i Zadruge Praksa za

privremeno koritenje dijela
prostora naputene vojarne na
pulskom Muzilu, otvoreni je
proces kroz koji se istrauje i
interes lokalnog okruenja za
koritenje zajednikih dobara
te postavke razvoja u opoziciji
nerealiziranim megalomanskim planovima za tu lokaciju. Koritenje, makar privremeno, propalih i zaputenih
vojnih zona, ali i drugih prostora danas nedefinirane
funkcije, suptilna je subverzija
dominantne rentijerske ekonomije, no trai zrelost i razinu participacije kakve lokalno
jo nismo iskusili.
Revitalizacija zaputenog
tupinoloma Majdan kraj Solina ispreplie tri teme vane za
odrivi razvoj i identitet grada: ekologiju, arheologiju i industriju. irok spektar aktivnosti zdravstvenih, rekreativnih, turistikih, edukativnih, kulturnih otvoren je
participaciji lokalne zajednice
u oblikovanju sadraja i aktivnom koritenju tog dosad nedostupnog prostora. Gradnja
suradnike platforme model
je koji je podrala Europska
kulturna fondacija, a odabrani
institucionalni pristup pokazao se zasad uspjenim.
Pribliavanjem suvremene
teorije upravljanja zajednikim dobrima Tomislav Tomaevi kontekstualizirat e ove
primjere iz prakse, a profesionalni aspekt djelovanja u zajednici opisat e Ana Dana Bero iz grupe ArchiSQUAD: odred za arhitekturu savjesti.
Neformalni, spontani prostori, trajno promjenjive funkcije, odlike su inkluzivnog i
otvorenog grada, a imperativ
visoke drutvene kohezije nije dostian u reiranim okolnostima nominalno javnih
prostora oblikovanih i upravljanih odozgo. itamo li grad
kao poligon drutvene promjene i simboliki konstrukt,
pregovori oko granica i ogranienja javnog i privatnog
klju su budue graanske politike formacije, a prostori
nove drutvenosti, virtualni
ili fiziki, jezgre kroz koje e
stasati njezini akteri.

Povremenik za nove emancipacijske borbe

broj 05 Zagreb svibanj 2015. www.subversivefestival.com

PA N E L

PA N E L

Ista borba, slina

pria:
povezivanje
borbi za zatitu
okolia i javna
dobra u europi

Mogunost
povezivanja
ljevice na
Balkanu

Sudjeluju: Asad Rehman, Jan

Spiewak, Edouard Gaudot, Teodor
Celakoski, Karima Delli, Claudia
Apostol, Oana Mondoc, Luminita
Dejeu, Dobrica Veselinovi, Andrej
Kurnik, Zoran Tomi, Bernard
Ivi
Moderira: Vedran Horvat
etvrtak 14. svibnja, 10.00 17.00

Sudjeluju: Karlo Jurak (Radnika

fronta), Anej Korsika (Zdruena
levica), Jovana Risti (Levi samit
Srbije), Artan Sadiku
(Solidarnost), Goran Markovi
(Pokret za socijalnu pravdu)
Moderira: Dijana urkovi
Srijeda 13. svibnja, u 11.00 sati

Karlo Jurak

Anej Korsika

osljednjih godina irom

Europe raste broj razvojnih projekata koji se
baziraju na novom ekstraktivizmu, poveavaju pritiska na
okoli, emisiji staklenikih plinova, zagaenju ili su jednostavno socijalno i ekonomski
neodrivi. Paralelno s tim javlja se otpor graana, ekolokih aktivista, a ponekad i sindikata protiv provedbe takvih
neodrivih projekata zbog velikih teta po javni interes. S obzirom na postojee granice rasta i planetarne granice, ekoloka borba sve je vie povezana s borbama za veu jednakost i redistribuciju.Ekoloka
borba utoliko sve vie postaje i
borba protiv pritiska sadanjeg ekonomskog sustava na
prirodu i ljude i utoliko usko
postavljene ekoloke zahtjeve
treba bolje povezati s pitanjem
drutvene nejednakosti i financijalizacije ivota.Okupljajui aktiviste i aktere koji
irom Europe ve dugi niz godina vode borbe protiv trajekata, pokuat emo otkriti to je
tim borbama zajedniko i na
koji se nain meunarodnim
povezivanjem mogu lake zaustaviti neodrivi projekti i ponegdje zamijeniti boljim politikim ili razvojnim rjeenjima.

Jovana Risti

Artan Sadiku

roces raspada Jugoslavije i restauracije kapitalizma na podruju bive Jugoslavije nanio je jak
udarac lijevoj ideji koja je postala sinonimom za totalitarizam i doba mraka. U tim
uvjetima bilo je praktiki nemogue djelovati u javnosti s
otvorenim antikapitalistikim i
socijalistikim stavovima. Ljevica je u tim uvjetima mahom
kooptirala s liberalizmom, pa
se stavila u slubu krupnog
kapitala. Na javnoj sceni i u
borbi za institucije teko se
mogla nai jedna uistinu lijeva
politika organizacija. Meutim zbog razornog djelovanja
kapitalizma na Balkanu su se
nedavno stvorile brojne politike organizacije koje javno i
nedvosmisleno istiu svoj antikapitalistiki svjetonazor. Lijevi antikapitalistiki svjetonazor podrazumijeva i nunost
internacionalnog djelovanja i
povezivanja van granic nacionalnih drava stvorenih za
potrebe kapitalistike reakcije.
Postavlja se pitanje je li mogue povezivanje ljevice na
Balkanu, kako bi ono trebalo
izgledati i koje se linije borbe te
u kojim okvirima tu otvaraju.

Rastko Monik:
Ideologija i klasna svijest
Kino Europa / subota / 16. svibnja / 17.00 19.00

astko Monik slovenski sociolog, knjievni teoretiar, prevoditelj i politiki aktivist. Radi kao profesor sociologije na
Akademiji likovnih umjetnosti sveuilita u Ljubljani. Domene njegova teorijskog interesa
ukljuuju teorije ideologije, psihoanalizu, semiotiku, lingvistiku i epistemologiju humanistikih
i drutvenih znanosti. Na slovenski je preveo radove Jacquesa Lacana, Emila Durkheima i
Marcela Maussa. Zajedno sa Slavojem iekom
i Mladenom Dolarom smatra se zaetnikom
Psihoanalitike kole u Ljubljani (Ljubljana
School of Psychoanalysis). Kolumnist slovenskog ljeviarskog asopisa Mladina, i lan savjetodavnog odbora regionalnog ljeviarskog asopisa Novi Plamen.

PA N E L

Tranzicija u postugljine
gradove

Prava, odgovornosti i sukobi

Sudjeluju: Christopher Cramer, David Chandler i drugi.
Moderator: Tihomir Popovi
Srijeda 13. svibnja, 15.00

P R E DAVA N J E

Goran Markovi

O K RU G L I S TO L

pi cilj: Opi cilj ovog

okrulog stola je
istraiti odnos sukoba
(na drutvenoj razini) i ljudskih prava, pritom dovodei u
pitanje opeprihvaen stav da
ljudska prava imaju pozitivan
utjecaj na rezoluciju sukoba.
Ljudska prava se, gotovo
bez pitanja, uzimaju kao korisna za razvoj zemalja i
drutava, te kao dobra stvar
sama po sebi. Ljudska se prava mogu u grubo razdvojiti na
dvije kategorije. Prva sadi elementarna prava kao to su
pravo na ivot, zdravstvenu
brigu, smjetaj itd. Druga
kategorija odnosi se na prava
koja su bazirana na identitetu, kao to su prava nacionalnih, etnikih, vjerskih manjina
itd. Identit je vrlo bitan faktor
koji uglvnom, I pod odreenim
uvjetima povisuje izglede za

subverzivac 15

civilne ratove, jer veia ratova

ima neku vrstu identitetskog
neslaganja prisutno. Promocija ljudskih prava je esto
process koji je voen odozgo,
bilo od strane institucija ili
meunarodnih donatora. U
fragilnim post konfliktnim i
post autoritarnim kontekstima, ljudska prava su vrlo osjetljive teme i ponekad imaju
ulogu raspirivanja sukoba
umjesto umirivanja. U tom
svjetlu, moe se postaviti pitanje da li ljudska prava, ona
bazirana na identitetu, mogu
imati ulogu katalista za sukob
u fragilnim drutvima. Ukoliko je odgovor da, to se
moe uiniti da ljudska prava
igraju uinkovitiju ulogu u
rjeavanju sukoba.
Iako su obije vrste ljudskih
prava opisnih gore vrlo bitne,
okrugli stol istraiti e hiptezu

da prava, bazirana na identitetu, imaju potencijal produbiti i pojaati sukobe te ak

stvoriti nove sukobe. Okrugli
stol e takoer istaiti do koje
mjere pristup razvoju baziran
na equity-u (naelo da se
pomae onima kojima je
pomo najpotrebnija) pomae
u rezoluciji sukoba i
smirivanju tenzija.
Okrugli stol e se takoer
baviti pitanjem uloge civilong
drutva, odnosno graanskog
ukljuivanja u irem smislu, u
postavljanju zahtjeva za ljudska prava. Centralno pitanje
diskusije je uloga graanskog
ukljuivanja/aktivizma u
postavljanju zahtjeva i
prihvaanju/implementaciji
ljudskih prava, te da li to
uope ini razlku. Okrugli stol
e istraiti ideju da via razina graanskog

ukljuivanja/aktivizma u
traenju i implementaciji prava, moe igrati vanu ulogu u
uspjehu prava baziranih na
identitetu za rezoluciju sukoba. Drugim rijeima, lokalno
graansko vlasnitvo (kao i
vlasnitvo lokalnih institucija)
nad procesima je od vrlo velike vanosti za uspjeh ljudskih prava u smanjivanju segregacije, ime se smanjuje i
rizik od sukoba. Ukupno
gledajui, ukrugli stol e
takoer istraiti pitanje
stupnja do kojeg ljudska prava podravaju pomirbu i
inkluziju, ili da li su vise
usmjerena na segregaciju. A
ukoliko mogu poticati segregaciju, koja je uloga
graanskog aktivizma te koja
je odgovornost ljudskih prava
baziranih na identitetu?

Sudjeluju: Rene Lisac, Zoran Kordi, Vlatka Berlan

Vlahek, Zoran Skala, Gordana Dragievi
Moderira: Igor Grozdani
Petak, 15.5. u 17,00

ok se neki svjetski gradovi poput Kopenhagena zalau da postanu klimatsko neutralni do sredine21. stoljea, u nekoliko
stotina gradova u svijetu jaaju pokreti tranzicijskih grupa koje se grade odozdo od samih
ljudi i u kojima sama lokalna zajednica predvodi
takvu tranziciju.
Namjera ovog panela i rasprave jest proniknuti dublje u niskougljinu tranziciju na lokalnom nivou te istraiti projekte i inicijative prilagoene potrebi zajednice koji, osim pozitivnog
utjecaja na okoli i odriv razvoj vode, rade na
poboljanoj kvaliteti ivota u gradu i jaanju socijalne ukljuenosti svih njezinih graana.
Na skupu e se prezentirati vizija niskougljinog grada Zagreba kakvu su oblikovali
strunjaci i aktivisti iz razliitih podruja i organizacija tijekom dvije radionice prole godine u
sklopu projekta Pocacito (Post Carbon Cities of
Tomorrow), te e se ujedno predstaviti napori
pojedinih organizacija i aktivistikih grupa civilnog drutva za uvoenjem niskougljine tranzicije. Skup je otvoren za svu zainteresiranu javnost i svi su dobrodoli.

16 subverzivac

Povremenik za nove emancipacijske borbe

broj 05 Zagreb svibanj 2015. www.subversivefestival.com

O K RU G L I S TO L

PA N E L

Crveno-zeleni
(ne)sporazumi:
transformacije
uvjeta drutvene
reprodukcije i
emancipacije

Financijalizacija
i financijska
kriza u zemljama
Jugoistone
Europe
Sudjeluju: Predrag etkovi,
Dubravko Radoevi, Joachim
Becker, Zoltan Pogatsa i Vladimir
Cvijanovi
Moderira: Vladimir Cvijanovi
Utorak, 12.5. u 15.00 17.00

Sudjeluju: Kostas Loukeris, Bor

Kirn, Yiannis Bornous, John
Barry, Vladimir Lay, Denis Geto,
Marko Miloevi
Moderiraju: Vedran Horvat i
Tomislav Tomaevi
Ponedjeljak, 11.5. u 17.00 19.00

dubokom ekonomskom
krizom u kojoj se nalazimo na povrinu su isplivale i latentne napetosti izmeu ekolokih i socijalnih
zahtjeva koje se iscrpljuju mimo razumijevanja o moguim
saveznitvima izmeu zelenih i
ljevice. Vrlo se esto zahtjevi
za zatitom okolia i smanjenjem pritiska na prirodu nalaze u izravnom sukobu s potrebom za zapoljavanjem ili daljnjom industrijalizacijom. Iz
ekoloke perspektive zahtjevi s
beskonanom eksploatacijom
materijalnih resursa ine se
neodrivi i sve nerazumniji
zbog evidentnih granica rasta,
a s druge strane ljevica nerijetko ekoloke zahtjeve prepoznaje kao reformistike pokuaje odranja ili popravljanja
sadanjeg ekonomskog sustava.U prostoru izmeu tih i
drugih razlika u interpretaciji
prioriteta politikog bavljenja
elimo pokrenuti raspravu izmeu europskih i domaih,
zelenih i lijevih politikih aktivista i teoretiara o mogunostima suradnje i saveznitvima. I na prirodu i na rad i na
ljude pritisak dolazi iz istog
smjera, iz sadanjeg nepravedno i neodrivo postavljenog
sustava proizvodnje i potronje koji generira sve dublje
drutvene nejednakosti. Budui da je otpor prema tom
modelu zajedniki, a u borbi s
njim postoje tek razlike u prioritetima, elimo otkriti je li s
obzirom na klasnu pozadinu
borbe oko prirodnih resursa i
javnih dobara mogue stvoriti
zajedniki narativ oko najvanijih politikih zahtjeva ljevice
i zelenih.

PA N E L

Ofenziva kapitala i bioekonomija TTIP-a

Sudjeluju: Dean Derei, Marina krabalo, Hrvoje Radovanovi, Mario Kika, Vedran Horvat te niz europskih
gostiju iz srodnih inicijativa
Petak, 15.5., 10-17,00 Kino Mller

TIP (Transatlantsko trgovinsko i investicijsko

partnerstvo) sporazum
je koji predstavlja novu globalnu ofenzivu kapitala u svojoj
najizraenijoj formi. Taj sporazum o slobodnoj trgovini izmeu EU i SAD-a, o kojemu se
pregovara u tajnosti, bez mogunosti demokratskog odluivanja i uvida javnosti, cilja
ukloniti regulatorne barijere
profitu multinacionalnih kompanija i uspostaviti novu institucionalnu arhitekturu koja to
trajno omoguava. Putem tog
sporazuma multinacionalne
kompanije postavljaju se iznad
drav te im se omoguuje da
ih tue ako drave zakonima ili
regulacijama ometaju njihovu

maksimizaciju profita. Konkretne posljedice ukljuuju ne

samo daljnje srozavanje radnikih prava, dokidanje regulativ o zatiti okolia i sigurnosti hrane nego i privatizaciju
obrazovnog i zdravstvenog
sektora itd. TTIP predstavlja
krajnji oblik kapitalistikog
napada na ostatke ostataka
socijalne drave, novi udar na
javni sektor i globalno podinjavanje kapitalu u vidu ekstremne liberalizacije i fleksibilizacije trita rob i rada. Dok
se iz pobornikih tabora soba
kontinenta govori o poveanju
ivotnog standarda i poveanju zaposlenosti, ekonomske
analize kao i primjeri ovakvih
sporazuma iz prolosti (prim.
NAFTA) ukazuju na to da e
doi i do izrazitog porasta ne-

zaposlenosti i pada ili zanemarivog gospodarskog rasta.

O TTIP-u se malo moe uti
umainstreammedijima kojima je, kao ideolokom aparatu, cilj odrati i perpetuiratistatus quo, odnosno kapitalizam kao globalni drutveno-ekonomski sistem. Unato
tome, diljem svijeta raste i
otpor protiv TTIP-a od nevladinih organizacija, drutvenih
pokreta, inicijativa, lijevih i zelenih politikih partija, sindikata i lokalnih vlasti koji zajedno ukazuju na tetnosti i pogubnosti tog sporazuma. Na
tom tragu i Subversive Forum
ove godine kroz svoju platformu okuplja niz ve aktivnih
domaih inicijativa koji zajednikim snagama mogu mobilizirati graane Hrvatske i
drugih europskih zemalja oko
suprotstavljanja tom sporazumu i bioekonomskoj logici iz
koje je nastao.

PA N E L

Zadruge, socijalno poduzetnitvo

i uloga lokalne zajednice
Sudjeluju: Rubes Levada, Anita Frajman Ivkovi, Edo Jerki, Robert Paiko, Maja
Jurii
Moderiraju: Igor Grozdani i Maja Jurii
Utorak 12. svibnja, 11.00

ema ovog dijela foruma su zadruge i socijalno poduzetnitvo u lokalnim

sredinama. Ovo je nastavak uspjene radionice s prologodinjeg foruma gdje smo se bavili energetskim braniteljskim zadrugama.Drugi dio
foruma obuhvaa ekipu iz Makemake i njihovu ekonomiju sree u lokalnim
zajednicama.
Ekonomija sree ne tei zadovoljiti interes kapitala nego pojednostaviti ivot u lokalnoj zajednici i usreiti svakog njezina lana.Pritom je vano da i
lanovi svojim ponaanjem i potroakim navikama doprinose stvaranju takvog sustava. Ovom rubrikom elimo vas potaknuti da postanete kritiniji i
svjesniji potroa, da uinkovitije koristite resurse i da dajete prednost proizvoaima iz vaeg susjedstva.

oveana integracija postsocijalistikih zemalja

jugoistone Europe u
globalni kapitalistiki sistem
uinila ih je osjetljivijima na ciklike karakteristike kapitalizma financijalizaciju i financijske krize. Ekscesivna globalna likvidnost u kontekstu
slobodnih kapitalnih tijekova
prelila se na regiju, potpomognuta velikim stranim bankama koje su penetrirale trita.
Rezultirajui ekonomski rast
na poetku tisuljea pretvorio
se u recesiju ili depresiju najkasnije do 2009. Znaajan dio
populacije zavrio je u neotplativim dugovima, mnoga su
poduzea postala nesolventna
te javni budeti preoptereeni
dok mree socijalne zatite vie nisu mogle zadrati poveavajue stope siromatva i
socijalne ekskluzije. Prije nego
su izgubile svoju privlanost,
investicije u nekretnine izmijenile su izglede javnih prostora,
ostavljajui vidljive znakove u
urbanim prostorima i drugdje.
Ekonomski sistemi koji nisu
bili bazirani na industrijalizaciji proli su gore od drugih,
dok su politike tednje posvuda samo pogorale krizu, isuujui javne fondove te gurajui plae prema dolje.
Ovim panelom htjeli bismo
istraiti razliite efekte financijalizacije (rasta vanosti i
prevladavajueg utjecaja financijskog sektora) i financijskih kriza u regiji jugoistone
Europe. Diskutirat emo ne
samo o politikama koje su nas
dovele do takvog stanja ve i o
onima koje e pomoi popraviti ga. Neke se vlade svojim
ekonomskim politikama kao i
nevladine organizacije tubama bore nastojei obrnuti financijalizaciju (definancijalizacija). U meuvremenu su
neki drugi akteri, kao to su
etike banke, ule u igru te su
se javili inovativni socijalni
modeli. Ali moe li to biti dovoljno da zaustavi tetu i rekonstruira socioekonomske
modele na naine koji su odriviji? to progresivne politike stranke, sindikati, NVO-i i
drugi socijalni akteri mogu nauiti iz ovih iskustava?

Povremenik za nove emancipacijske borbe

broj 05 Zagreb svibanj 2015. www.subversivefestival.com

subverzivac 17

Subversive/PEN Sublit caffe

Sajam angairane knjievnosti
POETRY ALIVE!
POEZIJA &
SUBVERZIJA
Program Hrvatskog P.E.N.
centra u sklopu Subversive film
festivala 2015.
Petak 8. svibnja, 20.00 22.00

eliko otvaranje programa PEN-a Poezija &

Subverzija s itanjem
poezije: Tj Dema, Bei Ling,Alja
Adam,Lulleta Lleshanaku, Tanja Baki,Senadin Musabegovi, Nikola Petkovi, Tomislav
Domovi, Monika Herceg, Maja Hani, Goran olakhodi,
Martina Vidai, Luka Mavreti,Ana Brnardi Oproiu,
Adrian Oproiui gosti
iznenaenja...
Subota
9. svibnja 12.00 14.00
okrugli stol Poezija & Subverzija: Tj Dema, Bei Ling,
Alja Adam, Lulleta Lleshanaku, Tanja Baki, Senadin
Musabegovi, Tomica Bajsi i Nadeda ainovi,
predsjednica PEN-a.
Subota
9. svibnja 18.00 20.00
portreti pjesnika i itanje uz
video prezentacije:Tj Dema
- Tanja Baki; Lulleta Lleshanaku - Alja Adam; Bei
Ling - Senadin Musabegovi. U itanju sudjeluju Petra Svrtan i Ivan Colari,
studenti glume na ADU.
Subota
9. svibnja 20.00 21.00,
glazbeni performance Ivana Rushaidat & Matija Antoli izvode pjesme Toma
Waitsa.

POEZIJA &
SUBVERZIJA

TJ Dema -TjawangwaDema

Program Hrvatskog P.E.N. centra

u sklopu Subverzive film festivala.

vih dana 147 ubijenih

kenijskih studenta blijede kao crtica iz svijeta
a milijuni koji mariraju na
ugrozu etabliranog im poretka
u njihovu dvoritu ogluuju se
na tisuu izbjeglica koji su se u
potrazi za boljim sutra u zadnje tri godine utopili u vodama Mediterana kao brodolomci na grebenu politike
Europske unije prema
izbjeglicama.
Dok je Platon kao subverzivne elemente iz republike istjerivao sve pjesnike osim onih
koji veliaju bogove i nacionalne heroje, Picasso je govorio
kako umjetnost i slobodu, poput Prometejeve vatre, treba
ukrasti i koristiti protiv etabliranog poretka jer umjetnost je
neto subverzivno. Dok se negdje daleko jo uvijek okrutno
progoni jedne, a politiki zlorabi druge pjesnike, u podrumima knjiara oko nas knjige
poezije prodaju se kao stari
papir ili idu u reciklau, u ruke
strojeva, kao nepotrebna ekstravagancija ljudske mate u
vrijeme galopirajue propagande koja ne trpi dijalog nego
prikuplja istovjetne odjeke. Poezija je intimni dijalog pjesnika
s itateljem ili sluateljem bez
kojega i ne postoji. Unositi poeziju u svakodnevni ivot prevoenjem i raznovrsnim manifestacijama tako postaje in
subverzije.
Koji sve oblici djelovanja
poeziju danas ine ivom? to
je subverzivno u poeziji naih
dana?

Petak 20 - 22
veliko otvaranje programa
PEN-a Poezija & Subverzija s itanjem poezije: Tj Dema, Bei Ling,Alja
Adam,Lulleta Lleshanaku,
Tanja Baki,Senadin Musabegovi, Nikola Petkovi,
Tomislav Domovi, Monika
Herceg, Maja Hani, Goran
olakhodi, Martina Vidai, Luka Mavreti,Ana Brnardi Oproiu, Adrian
Oproiui gosti iznenaenja...
Subota 12 - 14
okrugli stol Poezija & Subverzija: Tj Dema, Bei Ling,
Alja Adam, Lulleta Lleshanaku, Tanja Baki, Senadin
Musabegovi, Tomica Bajsi i Nadeda ainovi,
predsjednica PEN-a.
Subota 18 - 20
portreti pjesnika i itanje uz
video prezentacije:Tj Dema
- Tanja Baki; Lulleta Lleshanaku - Alja Adam; Bei
Ling - Senadin Musabegovi. U itanju sudjeluju Petra Svrtan i Ivan Colari,
studenti glume na ADU.
Subota 20 - 21
glazbeni performance Ivana Rushaidat & Matija
Antoli izvode pjesme Toma
Waitsa.

S U B . A RT.CA F E 1 5 .

PREKARIJAT vs. PLUTO&BIRO&KLEPTOKRACIJA

etvrtak 7. svibnja, od 20.00,
Dvorana Mller
Sudionici:
Tomislav Markovi (Beograd)
Faruk ehi, Ferida Durakovi
(Sarajevo)
Vlado Buli, Branislav Obluar,
Nikola Tadi, Martina Vidai
(HRVATSKA)
Voditelj: Milan Rakovac

Bertolt Brecht: Politiki nepismena osoba je toliko glupa

da je ponosna i busa se u
grudi govorei kako mrzi
politiku. Taj imbecil ne zna
da se iz njegovog politikog
neznanja raa prostitucija,
naputena djeca, i najgori
od svih lopova: loi politiari, korumpirani i potkupljeni od strane lokalnih i multinacionalnih kompanija.
Pier Paolo Pasolini: E quanto
al futuro/Ascolta i suoi figli

fascisti/ Che vellegeranno/

sulle navi della nuova preistoria. (Koliko o budunosti/pouj njene sinove faiste/to jedrit e/ na laama nove prahistorije)
Miroslav Krlea: O, pasji sabore, ti laje, a karavane idu,/i
uje se zveket orme, kopita i
tokova kripa./Zaludu lave tvoj svu pasju mrnju
na prolaznike sipa,/svi prolaze i nestaju, a ti na lancu,
kao sjena slijepa,/sudbinu
eka da s tobom tu pod
plotom pasji krepa.
Paul Verlaine: Bit e tako kobno kao da se mrije,/na licima suze od slatkoga plaa,/smijeh prepun jecaja u
lomu kotaa,/dozivanje
smrti da doe to prije.
Stanislav Vinaver: Osvestiu

ljude: grozniavog pretka/

Zbunjenog potomka; u
buncanju jetka/Rasplinut,
razvejan opinjen rod./
Razgaljenih snova nedozvanje bujno/Slomljenih
poleta nadanje uzrujno/
Odnosa i sri zaneseni
sklop.
Nestale su ideje i misli. Uvrh
piramide, kristalizacijom iz
monetarne tekuine, posjela
se kripto-tycoonska oligarhija:
od 40 puta veih primanja nego njihovi radnici 1985. - do
400 puta 2015. To je jedini razlog krize. Zato su nestali radnici i intelektualci, zato se
proletarijat prelio u prekarijat
to grca na dnu piramide, u
oceanu siromatva. Ali, oceani
rastu, i oni mogu preliti cijelu
piramidu. Prelilo se ljudsko
more u oajniki prekarijat.

TJ Dema
-TjawangwaDema
(Gaborone, Botswana 1981.)
pjesnikinja, urednica i kulturna aktivistica koja esto nastupa u sklopu Spoken poetry programa u Njemakoj,
Zimbabweu, Indiji, SAD-u,
kotskoj i Francuskoj i sudjeluje u multimedijalnim projektiva vezanim uz poeziju. Sudjelovala je u projektu Crossing Borders sveuilita u
Lancasteru i bila mentor inicijative Power in the Voice British Councila. Poasni je lan
sveuilita u Iowi. Bila je
predsjednica Drutva pisaca
Botswane, a trenutno vodi Sauti A&PM, umjetniku organizaciju baziranu u Botswani. Za
svoj rad unutar knjievnih i
umjetnikih zajednica u Botswani proglaena je Voditeljem
promjena godine 2013. po izboru asopisa Arise. 2014. u
St. Louisu proglaena je jednom od 40 najistaknutijih
glasova ispod 40 godina.
Objavila je knjigu poezije
Mandible 2014. u sklopu serije
Seven New Generation African Poets box. ivi u Gaboroneu gdje vodi i edukacijske
projekte u kolama, sabirnim
centrima za prihvat izbjeglica i
pritvorskim jedinicama.
Bei Ling
(Peking 1959.) kineski je pjesnik esto spominjan u kontekstu glasovite grupe pjesnikapoznatihizvan Kine kao
Misty poets. Izdava i urednik asopisa Tendencije koji
je osnovao u SAD-u nakon demonstracija na trgu Tiananmen 1989. ivio je u BostoLuljeta Lleshanaku

nu i New Yorku. Od 1998. putovao je u Kinu, Hong Kong i Taiwan, gdje sada veinom ivi.
Predsjednik je Neovisnog kineskog PEN centra, iji je prijanji predsjednik bio zatvoreni
pjesnik i nobelovac Liu Xiaobo.
2000. u Pekingu Bei Ling zadran je 14 dana u pritvoruQinghe zbog optube za publiciranje ilegalnih tekstova. Nakon
meunarodnog protesta, kanjen je globom od 24.000 dolara i puten. Na meunarodnim sajmovima knjiga trai
dijalog sa slubenim predstavnicima Kine, isto i esto bezuspjeno (kao to je to bio sluaj
s London Book Fairom 2012.)
apelira na vlastizemalja u kojima se odravaju sajmovi da
ne prihvate zabranu nastupanja kineskim pjesnicima koji
su politiki nepodobni ili ive
kao disidenti u drugim zemljama. Bei Ling je persona non
grata u svojoj zemlji, a izmeu
ostalog, pisao je u svjetskim
asopisima u zatituLiu Xiaoba ikineskog likovnog umjetnika Wei Weija. Osim est
knjiga objavljenih na kineskom, u SAD-u mu je izala
zbirka izabrane poezije u prijevodu Willisa Barnstonea.
Luljeta Lleshanaku
(Elbasan, Albanija, 1968.) Pjesnikinja i filmska scenaristica.
Njeni roditelji bili su u nemilosti represivnog reima tako da
je odrastalagotovo u uvjetima
kunog pritvora. Jedna je od
najznaajnijihpjesnikih glasova svoje generacije izileiz
kulturne pustoi ostale nakon
nametnutog socijalistikog realizma u umjetnosti.

18 subverzivac
Studirala je knjievnost i filologiju u Tirani i pohaala
MFA program u SAD-u.Sudjelovala je u meunarodnom
knjievnom programu sveuilita u Iowi iBlack Mountain
instituta sveuilita u Nevadi.Radila je kao uiteljica, urednica knjievnog asopisa, i
kao direktorica istraivanja u
institutu za studije zloina komunizma u Albaniji. Radila je i
kao scenaristica na televiziji,
izmeu ostalog napisala je
scenarij za film o Musine Kolakari, za vrijeme Envera Hodemuenoj izatvaranoj albanskoj spisateljici i demokratskoj
aktivistici, prvoj na listi znaajnijih 50 sluajeva od osnivanja PEN-ovog Odbora za pisce u zatvoru.
Autorica je est knjiga poezije na albanskom jeziku i est
knjiga poezije objavljene na
engleskom, talijanskom, poljskom i njemakom. 2000 godine osvojila je nacionalnu nagradu Srebrno pero, nagradu
Kristal Vilenice2009, a dobitnica je i nagrade na sajmu
knjiga u Pritini i nagrade Kult
za najbolju knjigu godine u Albaniji. Proglaena je i autorom
godine na sajmu knjiga u Tirani 2013. Njena druga knjiga
objavljena u SAD-u, Child of
Nature(New Directions 2010.)
i njena zbirka Haywire: New &
Selected Poems(Bloodaxe Books, 2011.), objavljena u Velikoj
Britaniji bile su u finalunagrada za najbolje prevedene knjige. Pjesme joj se pojavljuju redovito u raznim asopisima i
antologijama.
Senadin Musabegovi
(Sarajevo, 1970.) Pjesnik i esejist. Studirao je na Filozofskom
fakultetu u Sarajevu, a studij
nastavlja na Sienskom sveuilitu u Italiji gdje je diplomirao
politiku filozofiju.Tokom studija pohaa nastavu i na sveuilitima u New Yorku i Londonu.Doktorirao je u Firenzi na
Europskom sveuilinom institutu sa temom: Rat - konstitucija totalitarnog tijela u
kojem, fokusirajui se na filmsku raprezentaciju tijela, na
spomenike, rituale i dravne
sveanosti, analizira prijelaz iz
ratne u totalitarnu estetiku.Kao gostujui profesor
predavao je na vie europskih i
sjevernoamerikih sveuilita.
Prie, eseje i poeziju poinje
objavljivati u ratu. Objavio je
tri zbirke poezije: Udarci tijela(1995.), Odrastanje domovine (1999.) i Rajska lopata
(2004.), a pjesme su mu uvrtene u vie svjetskih antologija poezije. Primio nagradu
Planjax i nagradu Bosanskohercegovakog drutva pisaca. Prevoen je na engleski,
poljski, talijanski, vedski,
panjolski i arapski jezik.
Izmeu ostalog, u Hrvatskom filmskom ljetopisu objavio je esej Film i ideologija, totalitarizam i jugoslavensko socijalistiko iskustvo, i esej
Pisanje o ratu u Sarajevskim
sveskama.

Alja Adam
(1976.) pjesnikinja, performerica i teoretiarka knjievnosti
diplomirala je komparativnu
knjievnost i sociologiju naFilozofskom fakultetu Sveuili-

Povremenik za nove emancipacijske borbe

broj 05 Zagreb svibanj 2015. www.subversivefestival.com

ta u Ljubljani. 2007. doktorirala je s temomiz enskih studija i feministike knjievne teorije. 2003. je objavilapjesniku zbirku Zaobljenost, a 2008.
zbirku Zakaj bi omenjala Ahila.Ove godine izlazi njena
trea knjiga. Njezina poezija je
prevedena na etrnaest jezika i
objavljena u mnogimpublikacijama i antologijama. Za svoj
rad primila je vie nagrada i
nominacija.Zbirka Zakaj bi
omenjala Ahila (Zato bih
spomenula Ahila) izala je u
panjolskoj ediciji E.d.a. libros
(2011.) i na talijanskom u ediciji
Mobydick (2009.).Uz poeziju
objavljuje znanstvene lanke,
eseje i prie za djecu.Kao samozaposlena autorica ivi i
radi u Ljubljani, predaje na
sveuilituu Novoj Gorici i suradnica je SNG Opere i baleta
u Ljubljani.
Tanja Baki
(Podgorica 1981.)Kao pjesnikinja, esejistica, prevodilac i
muziki kritiar do sada potpisuje osamnaest knjiga.Diplomirala je i magistrirala na anglistikoj katedri Filozofskog
fakulteta u Nikiu. Poezija joj
je prevoena na vie stranih
jezika i predstavljena na knjievnim festivalima, rezidencijama i umjetnikim bijenalima
irom Evrope.Autorica je britanskog izdavaa Bloomsbury.Svoje stihove je itala i u
prestinoj londonskoj galeriji
Tate Britain, gdje je i govorila
na skupu o Williamu Blakeu.
Sudjelovala je u graenju
zvunog dijela biljne instalacije
vodee australijske eko dizajnerice, Tanje Beer, koja je u
suradnji sa Cambridge Junction bila postavljena u Kui
umjetnosti u Melbournu. Urednica je crnogorskog izdanja
meunarodnog festivala poezije Palabra en el Mundo
(suosniva Svjetskog pokreta
poezije), sa sjeditem na Kubi,
u ileu i Argentini. Od strane
meunarodnog irija povjesniara umjetnosti bila je izabrana za crnogorskog predstavnika na Bijenalu umjetnika Evrope i Mediterana u Italiji, 2013.
Grupa studenata glume u albanskoj akademiji umjetnosti
izvela je performans inspiriran
njenim stihovima. Njen
esejCavafyjeva Itakaobjavljen
je u Ateni u sklopu obiljeavanja 150 godina od roenja pjesnika C. Cavafyja. Posljednja
knjiga koju je prevela na engleski jezik (zajedno sa Stephenom J. Manganom) je izbor iz
poezije Mladena Lompara pod
nazivom The Arc of Finitude.

Tanja Baki

kola suvremene
Socijalna dimenzija kulturne
politike
8 - 14. 5. 2015.
Akademija likovnih umjetnosti
(ALU) i dvorana Mller (kino
Europa)
Karolina Hrga i Bernard
Koludrovi

uvremene politiko-ekonomske okolnosti promijenile su odnose u kulturnom

polju i smjer kulturnih politika te dvojako utjecale na kulturno polje. Smanjivanje proraunskih izdavanja za kulturu primoralo je sve sudionike
kulturnog polja na prilagodbu
trinom modelu koji se ne
moe i ne smije u potpunosti
nametnuti ovom sektoru. Vrijednosti koje batinimo, vrijednosti koje su civilizacijski
pomak a ne ideoloki konstrukti, ne smiju biti zaboravljene pogotovo kada s druge strane imamo argument
miia za kojima se povodi
svaka ekonomija tednje.
S jedne strane ne moemo
suditi o vrijednosti nekog kulturnog dobra na temelju njegove utrivosti, no ne moemo tvrditi ni kako je apsolutno svako kulturno dobro
nuno financirati javnim novcem. Imalo ozbiljna rasprava o
trenutnom stanju kulturnih
politika treba uzeti u obzir socijalnu nejednakost koju to
stanje stvara, kao i socijalnu
nejednakost koju bi mogla korigirati. Iste elemente moramo imati na umu i ako raspravljamo o moguim smjerovima djelovanja.
Prekarni oblici rada i projektno mantranje postali su
dominantan okvir unutar kojega djeluje veina kulturnih
radnika. Argumenti trita i
natjecanja koje stvara bolji
proizvod smijeani su u ovom
kontekstu i moe ih iznijeti
samo osoba kojoj je kulturni
domet itanje turistikih vodia. Umjetnika vrijednost,
kao i ona kulturna, nije proizvod industrijske trake i
otuenog ponavljanja nauenog pokreta, ona se (uglavnom) ne moe stvoriti krajnjim obespravljivanjem i na-

metanjem socijalnog darvinizma ona se mora njegovati

i sustavno razvijati.
S druge smo strane suoeni
s krizom organskih intelektualaca i nemogunosti njihova
prodiranja u sferu politike i
upravljanja sustavom. ak i
kada se dogodi anomalija koja
doputa njezin ulazak, pritisak politike hijerarhije i promaene ekonomske politike,
kako izvanjski tako i onaj koji
s vremenom prisvojimo kao
unutarnji, spreava bilo kakav
znaajniji pomak. Kao jedan
od uzroka prepoznajemo i nedostatak obrazovanja o javnim politikama meu drutveno-humanistikim studijima na kojima se stvara najvei dio buduih donositelja i
provoditelja kulturnih politika. Kao odgovorni sudionici
polja moramo omoguiti irenje znanja i vjetina kreiranja
kulturnih politika jer tek s informirane pozicije moe doi
odgovarajua kritika i okviri
drugaijeg djelovanja.
Sedmodnevna radionica
predstavit e niz tema koje
obuhvaaju spomenute probleme, ali koji dolaze iz razliitih motrita i pruaju kompleksniju perspektivu polja.
elimo postaviti analitiki i
kritiki okvir rada i proizvodnih odnosa u kulturnom
sektoru nakon provedbe (dijela) politika tednje te komodifikacije javnog sektora u svrhu
reprodukcije kapitalistikog
sustava. Ravnatelj Leksikografskog zavoda Miroslav Krlea i bivi ministar kulture
Antun Vuji predstavit e
probleme kulturne politike s
razine donositelja, kao i odnos
kulture i politike kao dvaju
sektora koji se rijetko slau.
Odgovornost zakonodavca i
izvrne vlasti esto je bila nedovoljno osvijetena s obzirom na stvarni kontekst.
Zbog toga je kljuno sagledati i utjecaj zakonodavnog
okvira na razini institucija i
nezavisnih dionika, koje e
predstaviti Jelena Mili iz Kastafskog kulturnog leta, jer se
radi o komunikaciji koja je ee imperativna, no spremna
na prihvaanje sugestija iz polja. Renato Stankovi s Odsjeka za kulturalne studije u Rijeci na promiljanje kulturnih
politika primijenit e teorijski
aparat koji olakava kretanje
kulturnim elementom, dok
e Marko Kovai s Instituta za
drutvena istraivanja predstaviti dimenziju javnih politika i njihova odnosa s kulturnim politikama. Osim toga,
Kovai e odrati i radionicu
o nomotehnici, koju smatramo kljunom jer otvara alate i
diskurs zakonodavca buduim
drutveno-humanistikim
strunjacima razumijevanje
je prvi korak djelovanja.

Slovenski sociolog Primo

Kraovec u svom e se predavanju osvrnuti na tendenciju
ljevice da iz taktikih razloga
nedovoljno problematizira
javni sektor kada ga brani od
proraunskih rezova, mjera
tednje te neoliberalne demonizacije. Osim to predstavlja
mjeavinu strogih hijerarhija
temeljenih na statusu, velikih
nejednakosti u plaama te
klasistikih razdjelnica izmeu formalno zaposlene jezgre i prekarno zaposlenih
perifernih radnika, Kraovec
e na primjeru javnih institucija u Sloveniji pokazati kako
je realno postojei javni sektor
paradigmatsko mjesto proizvodnje neoliberalne ideologije i etike.
Ursula Huws, profesorica
na Sveuilitu u Hertfordshireu, u predavanju o radu u globalnoj digitalnoj ekonomiji i
sazrijevanju cybertarijata
ukazat e na to da se s novim
formama akumulacije kapitala pojavljuju i novi oblici rada,
organizirani kroz online platforme preko kojih se lake pristupa globalnoj rezervnoj armiji rada, a ispod radara sustav dravne regulacije i zatite zapoljavanja. Richard
Seymour u svom e predavanju otvoriti raspravu o pogrenim uporabama koncepta
prekarijata kojim se pokuava
oznaiti nova klasa u nastajanju te raspravu o tome kako je
tonije govoriti o prekarnosti
kao fenomenu koji proizvodi
uinke du cijele klasne stratifikacije, neovisno o sektoru
rada.
kolu e sadrajno zakljuiti rasprava o predloenim
mjerama i prepoznavanju moguih oblika njihove realizacije te javna tribina Modeli financiranja alternativnih medija na kojoj e urednici alternativnih medija Bhaskar Sunkara iz Jacobina, Dinko Kreho
iz Zareza te JernejKalua iz
Radija tudent govoriti o iskustvima institucionalnog i
izvaninstitucionalnog financiranja medija u kojima djeluju. Dotaknut emo se i konkretnih problema svakog pojedinog medija (infrastrukturne potkapacitiranosti i prekarnosti rada u takvim uvjetima, distribucijskih problema
itd.) te kritiki osvrnuti na iru medijsku okolinu kao posljedicu kulturnih politika.

Povremenik za nove emancipacijske borbe

broj 05 Zagreb svibanj 2015. www.subversivefestival.com

humanistike
Kritika javnog
sektora kao
slijepa pjega
ljevice

raenih klasnolikih podjela izmeu formalno zaposlene jezgre i prekarnih radnika na

periferiji. Nadalje, javne institucije u Sloveniji nisu samo laboratoriji prekarnog rada, ve
i glavni proizvoai neoliberalne ideologije i etike (osobito
politike i obrazovne institucije, te institucije koje se bave
socijalnim radom).
Neoliberalni diskurs i reformistike prakse utjecajne su i
uspjene upravo zato to se
temelje na stvarnim ivotnim
iskustvima institucionalne
inercije, ukorijenjenih statusnih nejednakosti te poveane
marginalizacije i frustracije
perifernih, prekarnih radnika
u javnom sektoru. S druge
strane, politiki diskursi utemeljeni na idealiziranoj slici
javnog sektora koja ne odgovara stvarnom iskustvu zaposlenih u javnom sektoru i korisnika usluga javnog sektora,
osueni su na politiku
neuinkovitost.

Richard Seymour
Znaenje pojma prekarijat
13.svibnja, 11.00 13.00

ato su nai ivoti danas

toliko nesigurni? to se
dogodilo s poslijeratnim
drutvenim ugovorom? Zato
radniki pokret ne uspijeva
preokrenuti njegovo propadanje? Pojam prekarijata u svojim dominantnim formulacijama prua odgovor na ova pitanja. Njime se hoe rei da promjene na tritima rada, u
klasnim formacijama i drutvenosti, znae da stara politika socijaldemokracije koja se
primarno bavi pitanjima materijalne osnove radnike svakodnevice slabi, te da tradicionalna radnika klasa polako
iezava. Umjesto nje nastaje
puno slojevitiji klasni sustav, u
kojem je prekarijat (najprekarniji radnici, klasa u nastajanju) u stanju radikalno pro-

mijeniti ravnoteu politikih

snaga.
Dakle smisao koncepta prekarijat je strateki. Njime nam
se nudi razumijevanje moguih
klasnih saveza i agencija kroz
koje je progresivna promjena
mogua. Meutim, ovako kako
je trenutno artikuliran, on ne
uspijeva posluiti toj svrsi. Prekarijat je najbolje razumjeti
kao interpelaciju koja naglaava i dotie promjenjive uvjete
rada i ivota razliitih drutvenih klasa i klasnih strata, a ne
kao klasu u nastajanju. U
predavanju u zagovarati navedeno stajalite, pokazujui
pritom kako razumijevanje
prekarijata reartikulirano na
tom tragu moe pomoi u formiranju radikalne, transformativne politike za 21. stoljee.

Ursula Huws
Rad u globalnoj
digitalnoj
ekonomiji:
sazrijevanje
cybertarijata
10. svibnja, 14.00 16.00

svom izlaganju tvrdim

da je globalna podjela
rada od financijske krize 2007./2008. ula u novu fazu tijekom koje je vie tendencija, koje su ve bile prisutne u
prethodnom razdoblju, doseglo kritinu toku. Nove industrije nastaju na temelju komercijalizacije javnih usluga,
umjetnosti i kulture, biologije i
drutvenosti. Uz ove nove oblike akumulacije kapitala pojavljuju se i novi oblici rada, organiziranih putem online platformi, to omoguava pristup
globalnoj rezervnoj armiji rada
ispod radara dravnih regulatornih sustava i sustava zatite
zapoljavanja. Ovakav razvoj
dogaaja snano utjee ne samo na kvalitetu rada ve i na
svakodnevni ivot.
Ursula Huws je profesorica
na Sveuilitu u Hertfordshireu koja se bavi poljem rada i
globalizacije. Takoer je urednica asopisa Work Organisation, Labour and Globalisation (Organizacija rada, rad i
globalizacija). Istrauje i pie o
promjenama u meunarodnoj
podjeli rada jo od 1970-ih, i
otada je na tu temu objavljivala
i predavala po cijelom svijetu.
Trenutno predsjedava mreom
COST Action IS 1202, Dynamics of Virtual Work. Njezinu
najnoviju knjigu, Labor in the
Global Digital Economy: the
Cybertariat Comes of Age
(Rad u globalnoj digitalnojekonomiji: sazrijevanje cybertarijata) objavio je Monthly Review
Press 2014. godine (vidi:
http://monthlyreview.org/books/pb4635/)

JAV N A T R I B I N A

Modeli financiranja alternativnih medija

Sudjeluju: Dinko Kreho (Zarez), Jernej Kalua (Radio tudent, [ex] Tribuna), Bhaskar Sunkara (Jacobin) ...
14. svibnja, 17.00 19.00

a javnoj tribini razgovarat emo s lanovima

urednitava alternativnih medija o razliitim modelima financiranja, te otvoriti pitanja kao to su: infrastrukturna podkapacitiranost, prekarnost rada u takvim uvjetima,

Pojas Gaze danas prepreke i

mogunosti za budunost

8. svibnja, 14.00 16.00

PA N E L

U suradnji s Ministarstvom vanjskih i europskih poslova, Centrom

za mirovne studije i organizacijom Pal-Think for Strategic Studies
(Pojas Gaze)
Sudjeluju: Mkhaimar Abusada, Omar Shaban i Aed Yaghi
Kino Europa / etvrtak / 7. svibnja / 17.00 19.00

Primo Kraovec

ri prosvjedovanju protiv
proraunskih rezova,
mjera tednje i neoliberalnih demonizacija javnog
sektora i njegovih zaposlenika,
ponekad moe biti taktiki
nuno zanemariti realno postojee nejednakosti i nepravde unutar realno postojeeg
javnog sektora. No ukoliko ljevica nastavi zanemarivati takve probleme, riskira da njezin
politiki diskurs postane irelevantan, kako za zaposlenike u
javnom sektoru, tako i za korisnike usluga javnog sektora.
Neproblematiziranje javnog
sektora bilo bi opravdano ukoliko bi javni sektor uistinu
kako to ljeviarska retorika
pokatkad sugerira bio oaza
egalitarnog samoupravljanja,
stabilnih radnih mjesta, pravednih uvjeta rada te univerzalnog osiguravanja nekomodificiranih javnih usluga.
Upravo suprotno, realno postojei javni sektor u Sloveniji
mjeavina je strogih hijerarhija baziranih na statusu, velikih
nejednakosti u dohotcima i iz-

subverzivac 19

problemi distribucije, uz kritiko osvrtanje na iru medijsku

okolinu i recepcijski horizont za
konzumaciju takvih medija.
Usporedit emo razliite medijske kontekste i vidjeti gdje se
nalaze mogue toke preklapanja iskustva i institucional-

nog okvira potpore alternativnim medijima, te koje su mogue toke vaninstitucionalnog

umreavanja, a koje realne
prepreke na putu da se to
dogodi.

kolnosti i problemi
svakodnevice u izoliranom Pojasu Gaze
nepoznanica su veini graana Hrvatske, a rijetke vijesti
pruaju jednodimenzionalnu
sliku uglavnom fokusiranu na
nasilje, rtve, razaranja.
Osim vanjskih problema sa
susjednim Izraelom i unutarnje-vanjskih sa Zapadnom obalom, malo znamo o
politikoj situaciji, kompleksnim odnosima i utjecajima
unutar Pojasa Gaze. Informacije o problemima i vizijama budunosti koje imaju tamonji graani i civilno drutvo teko dopiru do nas.
Koncept slobode drugaije se
tumai i ivi u tako sputanom
drutvu, a potrebe i problemi
dodatno se generiraju kao
posljedica raz/na/ruenog
socijalnog i ekonomskog konteksta. Borba izmeu politikih opcija kao i borba tradicionalizacije i demokratizacije
izvor je unutarnjih tenzija, a i
jaanja pluralizma. Opcije izgradnje mira, rekonstrukcije i
razvoja drutva pitanja su
koja u sluaju ovog podruja
tee nalaze odgovore koji
jame trajnost. Civilno drutvo, iako dugog staa, nailazi
na mnoge prepreke i razliite
utjecaje. Tim povodom Centar za mirovne studije i orga-

nizacija Pal-Think for Strategic Studies iz Pojasa Gaze u

sklopu ovogodinjeg Subversive festivala dovode trojicu
predstavnika civilnog drutva
iz Pojasa Gaze kako bi rasvijetlili situaciju te potaknuli na
bolje razumijevanje konteksta
i mogunosti suradnje s domaim akterima. Dolazak
palestinskih strunjaka financijski je omoguilo Ministarstvo vanjskih i europskih
poslova u sklopu podrke razvojnoj suradnji.O politikoj,
drutvenoj i ekonomskoj situaciji u Pojasu Gaze govorit e
analitiari i praktiari Mkhaimar Abusada, Omar Shaban
i Aed Yaghi.
Panel je namijenjen upoznavanju s kontekstom te diskusiji o problemima i vizijama rjeenja primjenjivima u
Pojasu Gaze. Koje su mogunosti rekonstrukcije traumatiziranog drutva i ima li
poveznica sa situacijom u
RH; koja je pozicija civilnog
drutva i ima li utjecaj na politike; kako ih moemo podrati neka su od pitanja koja
e se tematizirati u raspravi.
S obzirom na izoliranost Pojasa Gaze razmotrit emo
kakav je utjecaj turbulencija
na Bliskom istoku i doprinose
li promjene politikog konteksta rjeenjima.

O K RU G L I S TO L

Palestina i Sirija u kontekstu

modernog Bliskog istoka i rasta
Islamske drave
Sudjeluju: Randa Kassis, Baha Froukh
Moderiraju: : Demian Voki i Bernard Koludrovi
Kino Europa / ponedjeljak / 11. svibnja / 21.00 23.00

rola godina bila je jedna od turbulentnijih u

modernoj povijesti Bliskog istoka. Rast Islamske
drave u Iraku i Siriji iznenadio je mnoge iskusne politike analitiare dok je par
stotina kilometara junije
Izrael godinji odmor proveo
bombardirajui Pojas Gaze u
jo jednoj demonstraciji prekomjerne uporabe sile.
Ovogodinji bliskoistoni
panel Subversive festivala
bavi se prologodinjim dogaajima u arinim tokama te regije pokuavajui ih
kontekstualizirati unutar ire
geopolitike analize cijele regije. Kljune toke rasprave
vrtjet e se oko situacije u Siriji. Tamonja situacija eskalirala je od sukoba izmeu
protuvladinih pobunjenika i
vladinih snaga do komplicirane situacije s jo jednim
igraem Islamskom dravom, koja pak istovremeno
djeluje u jo jednoj dravi,
Iraku, dok realna situacija na
terenu spomenute aktere cijepa na jo vie manjih sudionika od kojih svaki ima svoju

agendu. O kompliciranoj situaciji u Siriji sluat emo od

ljudi koji i jesu proveli vrijeme
na terenu.
S druge strane, palestinsko pitanje trn je u oku arapskog kolektiva. Palestinci ne
samo da se bore za svoju vlastitu dravu ve su i palestinski izbjeglice, ne svojom voljom, uvueni u regionalne
sukobe poput Palestinaca u
Jarmuku kraj Damaska koji
su branili svoj izbjegliki
kamp od naleta Islamske drave. Posebno zanimljivi bit
e osvrti na pokuaj stvaranja koalicije Hamasa i PLO-a
neposredno prije eskalacije u
Gazi u ljeto 2014., a i na koaliciju arapskih stranaka
otprije nekoliko mjeseci koja
je osvojila tree mjesto na izborima na kojima je pobijedio
Netanyahuov Likud. Netanyahu sada nakon pobjede
pokuava izgraditi vladu
hoe li se prikloniti ekstremnoj desnici i kako e se
izraelski Arapi i Palestinci
nositi s time, ut emo na
Subversiveu.

20 subverzivac

Povremenik za nove emancipacijske borbe

broj 05 Zagreb svibanj 2015. www.subversivefestival.com

Predavanje:

Wang Hui
Razgovarala: Bisera Fabrio

anas, kada je Kina

posve drugaije
mjesto, u kojemu,
dakako, vladaju velike socijalne razlike, a radnici
su i dalje osjetljiva kategorija
jer e u kineskim selima uvijek biti onih koji e dolaziti u
gradove i raditi bez prestanka
kako bi mogli poslati novac
doma i svom djetetu i roditeljima omoguiti bolji ivot u
konzumeristikom ludilu u
kojemu najmnogoljudnija zemlja danas ivi, Wang Hui pomae javnim angamanom,
uenjem studenata da postoji
svijet izvan bljetavila i luksuza kojim su opinjeni, pisanjem knjiga na temu Kine koje neprestano objavljuje. Prije
samo mjesec dana izala je
njegova najnovija knjiga Kina
od carstva do nacionalne drave, a ve priprema novu analizu. Postoji velika ansa da o
Kini ponovno bude govorio
dogodine u Zagrebu...

Kako komentirate vlast

Xi Jinpinga?Kineska vlada ima ambiciozan plan,
novine su pune antikorupcijske kampanje, sada
se spominje i vladavina
zakona kao imperativ...
Koliko je toga zapravo
postignuto? U kakvoj se
situaciji nalazi Kina?
Ovo su vremena stranih
promjena, i dobrih i loih. Nikada ranije nisu se takve stvari dogaale. Kinesko vodstvo,
vodstvo Komunistike partije,
lani je izalo s vrlo konkretnim programima i idejama za
iduih deset godina. Ako sve
to samemo, dva su glavna cilja koja ele ostvariti. Prvo, da
prioritet ove administracije
bude modernizacija strukture
vlasti a tu upada i pria o potivanju zakona. I drugo, da trini mehanizmi imaju vaniju ulogu. Ja sam to kritizirao,
naroito ulogu trita jer mislim da posljedice mogu biti
velike protivim se sveopoj
privatizaciji, naroito zemlje.
Zatim, Kina se nalazi i u situaciji intenziviranih meuetninih tenzija i ako trite
bude jedini ili odluujui kriterij, kako e se to prevladati?
Kako e se prevladati nejednakosti koje e se stvoriti?
Mislim da je to problematino. uo sam da su ak i neki
ljudi iz vrha partije zbunjeni
tom novom, odluujuom
ulogom trita jer ne znaju to
ona zapravo znai i do koje e
mjere ii. Vlasti su svjesne regionalnih razlika, svjesni su
rastuih nejednakosti i meuetnikih trzavica, naroito na
zapadu Kine. Znaju da moraju
mijenjati politiku i ulagati vie u ta podruja. Ali to nije dovoljno, trebat e puno da bi se
stvari mijenjale.

ang Hui (1959) je

profesor na Odsjeku za kineski jezik
i knjievnost na Sveuilitu
Tsinghua u Pekingu. Njegova
istraivanja usredotoena su
na suvremenu kinesku knjievnost i intelektualnu povijest. 1989. godine sudjelovao je u studentskim prosvjedima na Tiananmenskom
trgu. Bio je izvrni urednik
(zajedno s Huang Pingom)
utjecajnog asopisa Dushu od svibnja 1996. do srpnja 2007. godine. U svibnju
2008. godine, ameriki asopis Foreign Policy proglasio ga je jednim od 100 najutjecajnijih javnih intelektualaca u svijetu. Wang Hui
je za svoj rad primio mnoge nagrade, a kao izvanredni
profesor predaje na Harvardu, u Edinburghu, u Bologni
(u Italiji), na Stanfordu, na
UCLA-u, Berkeleyju, te na
Sveuilitu Washington, izmeu ostalih.

Ne propustite!
P R E DAVA N J E

Wang Hui

Moderira: Kreo Jurak

Kina na poetku i kraju svog
20. stoljea
Kino Europa / subota / 16.
svibnja / 19.00 21.00

Kako prevladati nejednakosti ako je

trite odluujui kriterij?
Koji su rezultati antikorupcijske kampanje u Kini u kojoj su istraene i
smijenjene tisue lokalnih
politiara?
U usporedbi s tranzicijskim
zemljama, naa je antikorupcijska kampanja neto drugaija. Vrlo je ozbiljna ako je na
primjer usporedite s antikorupcijskim kampanjama u nekim drugim zemljama poput
Indije ili Rusije. ak i u vrijeme ranije vlasti, letjeli su s
funkcije ljudi koji su bili vrlo
visoko, poput biveg gradonaelnika Pekinga ili angaja.
No nikada nije bilo tolikog
zamaha kao sada. Takvo neto
jo nisam doivio. Kulturna
revolucija bila je neto drugo,
ona je bila politika i radilo se
o istkama. Ovo je akcija kojom se skidaju s funkcija ljudi
s vrha, sredina i lokalnih vlasti
i to je zaista impresivno. I zaista je nuna jer otvara veliki
prostor da se stvari uistinu dovedu u red. Neki su ljudi bili
vrlo sumnjiavi prema akciji
jer je razina korupcije golema
i jer je ona bila dio itavog mehanizma. Gotovo je nemogue promijeniti cijeli sustav i
korupcija je neizbjena. Ali
moe se dovesti do nekih manjih, prihvatljivijih granica.
Alternativa ne postoji. Ne moete se razvijati ako imate toliku razinu korupcije u zemlji i
logino je da je vlast udarila
po njoj to je jae mogla.
Koliko su zabrinuti prosvjedima i onime to se

dogaa u Hong Kongu?

Boje li se da se ne preliju
u ostale dijelove Kine?
itam vijesti svakog dana.
Ali pitanje je kako ih shvatiti.
Ni samim prosvjednicima nije
jasno kako se postaviti u cijeloj
ovoj situaciji. Imam puno prijatelja u Hong Kongu koji su
dio te scene i ni njima nije posve jasno to i kako dalje. Naime, ovi prosvjedi vezani su uz
ono to je poelo s pokretom
Occupy Wall Street, a u kineskom sluaju jo vie su drugaiji od onih na Zapadu. Sr
prosvjeda u Hong Kongu ima
veze s ekonomijom, drutvenim razlikama, tritima i globalizacijom. Rascjep izmeu
bogatih i siromanih u Hong
Kongu je ogroman, ivot je za
mlade ljude gotovo nemogu,
ne mogu si nita priutiti. Politika koju provode kako lokalna vlast u Hong Kongu, tako i
centralna vlast u Pekingu ide u
pravcu toga da se zapravo podravaju krupni kapitalisti u
Hong Kongu. Ljevica se pokuala time baviti i marginalizirana je, ak i izolirana.
Imaju li ti prosvjedi ieg
zajednikog s 1989.
godinom?
Jako malo. U Hong Kongu
se drugaije ivi negoli 1989.
godine u Kini. Ovo je kriza neoliberalnog modela i naslijea
kolonijalizma. Voe prosvjeda
otili su u Veliku Britaniju po
pomo optuivi je da je izdala Hong Kong, to zaista
smatram ironinim, ako nita

drugo. Kolonijalizam se nikako se smije idealizirati. U

Hong Kongu od ezdesetih
nije bilo prosvjeda, ovo su prvi nakon svih tih desetljea.
Sada je politika energija pokrenuta po prvi put nakon
primopredaje Hong Konga.
Ranije je sve bilo administrativno ili zakonodavno pitanje,
nita nije bilo politiko pitanje. Tada su se ljudi u Hong
Kongu dosta konformistiki
ponaali. Nisu se uzrujavali
dokle god je vladala kolonijalna vladavina prava. Nakon
1997. godine primopredaja je
pustila politiku energiju van
i ljudi su postali nezadovoljni.
U vrijeme dok su bili kolonija,
nije bilo ni izbora, ni prosvjeda, i nisu se bunili. Sada kada
im je Komunistika partija
omoguila da imaju te slobode, i kada imamo jednu zemlju i dva sustava sve je jako
zbrkano. Nije jasno tko ima
kakav sustav; je li sustav u
Hong Kongu kapitalistiki i
demokratski, a onaj u ostatku
Kine socijalistiki i nekapitalistiki? Pa ne bi se ba tako
moglo zakljuiti. Ljudi u Hong
Kongu su nezadovoljni i imaju
se pravo pobuniti jer osjeaju
da su sada gospodari svog
drutva. Oni su politiki faktor. Ali njihova kriza nije
uzrokovana Kinom i centralom vlasti, nego posljedica
krupnog kapitala, kolonijalizma i onoga to je on ostavio. A
pritom se ljudi iz Kine ne solidariziraju s onima u Hong
Kongu koji su uvijek na njih

gledali kao na manje vrijedne,

manje pristojne, manje gospodske. U Hong Kongu je
uvijek sve bilo samo biznis. I
sada su upravo svi ti ljudi iz
sektora biznisa protiv prosvjednika jer se oni osjeaju ugroenima. A Hong Kong je cijelo
vrijeme model neoliberalizma. U poetku su vlasti u Pekingu bile zabrinute zbog
Hong Konga, ali vrlo kratko.
Shvatili su da se nemaju zbog
ega brinuti. U poetku je postojala cenzura medija, ali vie
ne. Reim je shvatio da nema
anse da se prosvjedi preliju
dalje.

Koje su mogunosti za
budunost Hong Konga?
Dvije su. Prva je da cijela
Kina bude jednaka. Jer ljudi
koji putuju u Hong Kong, a to
ine sve vie, tamo odlaze u
oping, pitaju se zato im treba viza kada ulaze u Hong
Kong, a jedna smo drava. To
e na kraju, po ovom modelu, i
sruiti koncepciju jedne zemlje s dva sustava jer bi u
ovom scenariju to znailo da
nema viza, da Hong Kong mora plaati poreze dravi. Druga
je pokuaj poboljavanja sustava, onakvog kakav sada postoji i kompromis do kojega e
morati doi jer se prvi model
zasad ne ini moguim.
Hong Kong moda treba
malo socijalizma da bi rijeio
drutvene nejednakosti koje
postoje...
Iz intervjua objavljenog u Globusu,
28. listopada 2014. godine

Povremenik za nove emancipacijske borbe

broj 05 Zagreb svibanj 2015. www.subversivefestival.com

subverzivac 21

Budunost Sirije, Palestine i

Bliskog istoka u svjetlu
nastanka Islamske drave
Iz teksta Aijaza Ahmada

Islam, islamizmi i Zapad

no to danas zovemo al-Kaida

u najboljem je sluaju labava
mrea srodnih grupa s veoma
slabim meusobnim vezama, iako su invazije Afganistana i Iraka svakako dovele do velike ekspanzije takvih grupa i broja
nezavisnih, samozvanih muenika. Ogroman publicitet koji su im dali ameriki
masovni mediji proglasivi ih borcima za
slobodu podario im je globalni legitimitet
i auru. U meuvremenu je zaboravljeno
kako su islamistiki dihadisti koje je SAD
okupio u Afganistanu nekad zvani mudahedini (oni koji provode dihad) te
kako je predsjednik Reagan tijekom posjeta Ovalnom uredu njihove voe predstavio kao moralne ekvivalente Oeva osnivaa. Ostala dva velika doprinosa njihovoj
popularnosti dala je Busheva administracija. Ponajprije tako to strane dogaaje 11. rujna nije tretirala kao meunarodni zloin za koji preivjeli kriminalci snose individualnu i grupnu odgovornost, ve
kao rat protiv kojeg je kao in odmazde
pokrenut svjetski rat: Afganistan i Irak
ije vlade nisu imale nikakve veze s poinjenim zloinom napadnuti su, ostalim
zemljama u regiji prijetili su i nad njima
vrili prisilu, a Izraelu su dali odrijeene
ruke u okupiranim teritorijima. Da su se s
njima ophodili kao s kriminalcima u bijegu, koje trae ne samo SAD ve sve svjetske sigurnosne agencije zaduene za provoenje zakona, unitili bi ih ili marginalizirali. Ali tretiravi ih kao partnere, sudionike u svjetskom ratu izmeu civilizacija, znatno su im ojaali auru. Malo je ljudi
u svijetu dotad ulo za Osamu bin Ladena
i samo su marginalni luaci u nekim muslimanskim zemljama slavili ruenje Svjetskog trgovakog centra.
(...)
Ovi ekstremisti su potpuno posveeni
islamu, ali zapravo slabo poznaju njegovu
teologiju, a odreene dijelove te teologije
promatraju s nelagodom. Ubijanje civila i
samoubojstvo (dakle bombai samoubojice) zabranjeno je u islamu. Stoga oni u
hodu izmiljaju vlastite teoloke doktrine
kako bi opravdali to to uime islama propovijedaju i ine upravo ono to islam zabranjuje. Zapravo nije ispravno nazivati ih
fundamentalistima ili obnoviteljima islama. Oni su inovatori, ali ishodi njihovih
inovacija nemaju toliko zajednikog s nekim dogaajem ili razdobljem muslimanske povijesti, koliko s elitnim postrojbama
revolucionarnih terorista u carskoj Rusiji.
Isto tako, nedokuivo rigidan talibanski
reim nametnut ratom razorenom Afganistanu uime iskonskog prorokova islama najvie podsjea na Pol Potov reim u
podjednako ratom razorenoj Kambodi.
Pozivanje na islam u prvom odgovara pozivanju na komunizam u drugom. U oba
sluaja imperijalistike agresije SAD-a u
velikoj su mjeri doprinijele ratnom razaranju, traumatiziranosti itavih nacionalnih kolektiva, potpunom unitenju drutvenog tkiva i odsutnosti minimalno zajamenih materijalnih uvjeta za odravanje svakodnevice, pripremivi teren pol
potima i mullahomarima ovog svijeta.

Parada ijitskih paravojnih snaga u Bagdadu u ljeto 2014.

Izvor: dailymail.co.uk, AP fotografija

Trenutna situacija u Siriji na dan 24.4.2015.: crvena boja

oznaava vladine snage,uta boja oznaava Kurde, zelena
boja oznaava pobunjenike, a siva boja snage Islamske
drave.
Izvor: Wikipedia, lanak Syrian Civil War

S engleskog za Up&Underground 2015. prevele

Dina Pokrajac i Nina Gross
Izvor: 44. izdanje asopisa Socialist register iz 2008.
naslovljeno Global Flashpoints

Izraelsko bombardiranje Gaze u ljeto 2014.

Izvor: nbcnews.com

Demian Voki

a turbulentnom Bliskom istoku svaka

nadolazea godina
izazov je za sebe.
Geopolitike specifinosti
stare desetljeima, naglaene
konstantnim promjenama i
uplitanjem vanjskih aktera u
regiju polako su se nadograivale kroz godine i godine, da
bi u ljeto 2014. eksplodirale po
jo jedan put. U lipnju prole
godine Islamska drava je taman zavravala ofenzivu u
irakoj pokrajini Anbar pod
vodstvom Abu Bakra al Bagdadija. S dobrim dijelom centralne i istone Sirije te zapadnog i centralnog Iraka u rukama, Islamska drava bila je
na vrhuncu svoje moi, osvajajui nova podruja i konsolidirajui mo na ve osvojenima. Proglasili su kalifat, sijali
strah i trepet regijom, a kada
su krenuli u ofenzivu koja je
za cilj imala osvojiti, prvo okolicu Bagdada pa zatim i sam
glavni grad Iraka, cijeli je svijet nervozno gledao kako e se
pria rasplesti.
Nekoliko stotina kilometara zapadno, Islamska drava
bila je upletena u jedan sasvim drugi sukob. Sirijski civilni rat bio je u svojoj etvrtoj
godini, razdirui zemlju i gomilajui rtve. Do danas je taj
broj narastao na 220000 mrtvih, 130000 nestalih, 5 milijuna izbjeglica unutar zemlje i
jo 3 milijuna izbjeglica koji su
otili iz Sirije. Ljudske rtve
nisu jedini problem; infrastruktura nekih gradova, pa i
cijeli gradovi doslovno su
sravnjeni sa zemljom i bit e
potrebne godine da se obnove,
a o kaotinoj politikoj situaciji da i ne govorimo.
Situacija u Siriji dola je u
medijsko svjetlo nekoliko puta. Prvi put krajem 2013. godi-

ne kada se Obama prijetio vojnom intervencijom zbog sirijske uporabe kemijskog oruja,
a drugi put krajem 2014. godine kada je Islamska drava
zapoela opsadu i napad na
kurdski grad Kobane lociran
sa sirijske strane sirijsko-turske granice. Za vrijeme tog
napada u sliku je po prvi put
eksplicitno ula i Turska. Svijet je imao priliku gledati kako
turski tenkovi leerno stoje
poredani na granici, ne poduzimajui apsolutno nita dok
snage Islamske drave osvajaju metar po metar Kobanea
masakrirajui Kurde. U medije su pojaano poele curiti i
informacije o izravnom turskom kupovanju nafte od Islamske drave i mirenju na
krijumarenje nafte preko
granice za prodaju na crnom
tritu, tako financirajui Islamsku dravu. Zapad nije
imao snage osuditi tursku poziciju prema Kurdima, koje su
oito bili voljni ostaviti da
umru prije nego to e im pomoi u borbi protiv islamista.
Zato SAD nije imao problema
lansirati jo jednu intervenciju na Bliskom istoku u suradnji s lokalnim arapskim
saveznicima.
Meunarodna upletenost u
sirijski sukob nije zapoela
zranim napadima - bila je
prisutna od samog poetka.
SAD i njegovi (regionalni) saveznici financirali su i trenirali sirijske pobunjenike, ukljuujui i al Nusru, al Kaidine
igrae u Siriji. UN-ovi promatrai na Golanu svjedoili su
izraelskoj pomoi pobunjenicima, lanovima Islamske drave i al Kaide, tj. al Nusre. S
druge strane, sirijska vlada
dobivala je pomo od svojeg
glavnog saveznika u regiji, Irana, Rusije, te je u sukob uvukla i libanonski Hezbolah koji
je za taj potez primio mnogo
kritika od svojih simpatizera u
Libanonu. Zapadnjaki stavovi varirali su ovisno o kontekstu situacije. Dok je Asad drao imperativ u sukobu, zapad
mu je bio suprotstavljen. Kada
je imperativ preuzela Islamska drava, amerikog dravnog tajnika Johna Kerryja moglo se uti kako govori o potrebi da se surauje s Asadom.
Stav meunarodne zajednice
prema Siriji otpoetka je bio
dvolian. Prie o potrebi dovoenja demokracije u Siriju,
da bi se zatim financirali nedemokratski elementi u opoziciji ne mogu se opisati nego
kao krajnji cinizam.
Malo junije, Izrael, konkretno Benjamin Netanjahu
bjesni po pitanju Irana. Iran je
prijatelj Hezbolaha, a Hezbolah je nastao na ruevinama
koje je Izrael proizveo u junom Libanonu te je jedina lokalna vojna snaga voljna i do-

22 subverzivac
nekle sposobna suprotstaviti
se Izraelu. To su vjerojatno
mislile i paravojske u Gazi,
ukljuujui i Hamas kada su se
borile protiv jo jednog izraelskog masakra prolog ljeta.
Eskalacija sukoba u Gazi i Zapadnoj Obali unitila je izglede za najavljeno ujedinjavanje
Hamasa i PLO-a, a usput je i
odnijela nekoliko tisua ivota za vrijeme onoga to je nekima trebao biti godinji odmor. Do dananjeg dana ni jedna kua od tisua unitenih u
Gazi nije obnovljena, a humanitarna situacija postala je neizdriva. Izraelska nehumana
blokada je vra no ikada, a
palestinski politiki odnosi ne
pokazuju znakove popravljanja. tovie, kada je savjetnik
predsjednika Abasa za vrijeme koalicijskih napada na Jemen predvoenih Saudijskom
Arabijom tu istu koaliciju pozvao da izbombardira Gazu i
istjera van Hamas, oito je do
kojih je razina taj odnos degradiran. Dok se Palestinci
prepiru tko je oprao vie novca, Izrael nemilosrdno gradi
svoja ilegalna naselja na okupiranoj Zapadnoj Obali i u
okupiranom Istonom Jeruzalemu. Svijet je time navodno zgroen, ali oito nedovoljno zgroen da ita poduzme. Razne su drave poele
priznavati Palestinu u granicama iz 1967. godine, ali nikoga zapravo nije briga to Palestinci efektivno vladaju s jedva 18% tog prostora. U meuvremenu dok Palestina propada, neki izraelski politiari
beskrupulozno diu glas o
opasnosti irenja Islamske
drave u Palestini i Izraelu
kao zadnjoj liniji obrane Europe od naleta islamista, iako je
to van svake pameti. Islamska
drava nee doi do Palestine, a kamoli do Europe, a broj
Palestinaca koji se odluio pridruiti Bagdadijevoj vojsci je
zanemariv - jedva 70
pojedinaca.
Na kraju prie, pitanja koja
si moemo i moramo postaviti mnogobrojna su. Kako je
uope dolo do situacija u Siriji i Palestini? Kako se one
mogu i mogu li se uope rijeiti? Tko ih moe rijeiti? Je li
potrebna vanjska intervencija? Je li moda vanjska intervencija pretjerana? Koje se sve
igre igraju u pozadini, a da mi
u Hrvatskoj to ne znamo? Informacije koje moemo dobiti
s terena su dragocjene, a to je
upravo ono emu se nadamo
ove godine na Subversive Festivalu.
Tekst u cijelosti proitajte na portalu
Slobodni Filozofski
http://www.slobodnifilozofski.
com/2015/04/demian-voksi-buducnost-sirije-palestine.html

Povremenik za nove emancipacijske borbe

broj 05 Zagreb svibanj 2015. www.subversivefestival.com

Zato je amerikom liberalizmu

potreban socijalizam i obratno

BhaskarSunkara

A
R A ZG OVO R

Bhaskar Sunkara
SSAD (Sjedinjene
Socijalistike Amerike
Drave)
Moderira: Marko Miloevi
Kino Europa / srijeda / 13. svibnja / 21.00
23.00

zbijanje tekue krize kapitalizma nijednu zemlju nije ostavilo nepromijenjenu, kako na ekonomskom tako i na ideolokom planu. U SAD-u, koji je cijelo jedno stoljee bio bastion kapitalizma, njegova prva i zadnja crta obrane, i najei protivnik alternativnih drutveno-ekonomskih
modela, zadnjih godina dogodile su se na
tom polju neke zanimljive stvari.
Prvo je pokret Occupy Wall Street pokrenuo i u fokus ire javnosti po prvi put u
nekoliko desetljea stavio pitanje samog
kapitalizma kao poeljnog ili prihvatljivog
ekonomskog sistema (i u tome naiao na
odlian odjek), a nakon toga su aktivisti iz
sindikalnog, akademskog i politikog sektora preli u fazu jaanja borbe i irenja
utjecaja meu sve siromanijim stanovnitvom SAD-a.
Moda je najvidljiviji primjer ovih izrazito znaajnih promjena socijalistiki magazin Jacobin. U svega nekoliko godina doao
je do, za socijalizam u SAD-u, impresivne
brojke od preko 600.000 online pretplatnika, vie desetaka tisua pretplatnika na tiskane brojeve, i razinu utjecaja i citiranosti
koja premauje sva oekivanja.
O perspektivama za socijalistiku politiku 21. stoljea u SAD-u, primjerima i
uspjesima na lokalnim razinama, o utjecaju
Jacobina i slinih pothvata na ameriko
drutvo, govorit e nam mladi urednik i pokreta Jacobina Bhaskar Sunkara.
Bhaskar Sunkara je osniva i urednik
magazina Jacobin, socijalistikog glasila iz
New Yorka s 15.000 pretplatnika. Redovito
pie za medije kao to su The Nation, Vice
Magazine i The Guardian.
(Bhaskar Sunkara e takoer 14. svibnja u sklopu
kole suvremene humanistike sudjelovati na javnoj
tribini Modeli financiranja alternativnih medija koja e
se odrati u dvorani Mller)

merikidemokratskisocijalistikipokrettrenutno obiljeavaju kako korozivna unutarnja kultura tako i

potpuno organizacijsko rasulo. Kada socijalisti i vre nekakav utjecaj to se odvija pod
okriljem lijevo-liberalnih
skupina, poput Progresivnih
amerikih demokrata (Progressive Democrats of America). Rije na S uglavnom se
smatra smetnjom koju treba
prikrivati.Osim to tu rije
koriste desniari kao taktiku
zastraivanja, podrazumijeva
se da socijalizmu nema mjesta
unutar amerikog srednjostrujakog politikog
krajolika.
No, unato ovoj sumornoj
slici, javljaju se znakovi da socijalizam jo nije dokrajen.
Anketa koju je krajem 2011.
proveo Pew Research Center
pokazala je kako je vie mladih Amerikanaca blagonaklono prema socijalizmu nego
prema kapitalizmu. ak i neki
od tetnijih aspekata aktivizma kakav prakticira pokret
Occupy ukazuju na radikalizam koji mu se nalazi u temelju. enja za pravednijom
ekonomijom koju su pokazivale puke kuhinje u Parku
Zuccotti ili e za dubljom
demokracijom koju su utjelovili plenumi pokreta Occupy
Wall Street, odraavale su duboke aspiracije, iako su se te
aspiracije tek povrno i nakratko ostvarile. Pripadnici
generacije koja je politiki stasala nakon kraja Hladnog rata
moda se ne etiketiraju nazivom socijalisti, no ne poistovjeuju ga ni s gulazima i
vojnim paradama.

Povratak u budunost
Naravno,socijalizamje neko
bio vie od pogrdnog naziva
bio je stvarna politika sila koja je zastupala radikalnu demokraciju i egalitarnu preraspodjelu. 1912. godine, Socijalistika partija Amerike (Socialist Party of America) brojila
je 118.000 lanova i mogla se
pohvaliti s 1200 izabranih dravnih slubenika, ukljuujui 79 gradonaelnika. Iako su
radnici u ovoj zemlji svoje

zahtjeve formulirali jezikom

ovdanjeg kapitalizma i republikanizma u veoj mjeri od
svojih europskih pandana,
ipak su vodili istu klasnu borbu protiv svojih poslodavaca
za bolje plae i uvjete rada.
No ti se uspjesi mogu ponovno postii. U eseju naziva
The Welfare State of America (Amerika socijalna drava), kojeg sam napisao s Peterom Fraseom za asopis In
These Timesu listopadu 2012.,
tvrdimo kako bi premjetanje
tereta socijalnih usluga sa saveznih drava i gradova na saveznu vladu moglo uiniti socijalnu dravu uinkovitijom,
odrivijom i kljuno popularnijom. Ukazali smo na drutvene aktere iji bi se interesi
mogli uskladiti s takvim programom politika glasaka
tijela poput radnitva, koja bi,
kada se mobiliziraju, mogla
doprinijeti uspostavi nove ere
amerike socijalne
demokracije.
Na prijedlog nije bio inspiriran nostalgijom za poslijeratnim razdobljem e
njom za ugodnijim i blaim
kapitalizmom kakav smo
imali ranije. Niti smo napustili izvornu socijalistiku viziju
postkapitalistikog drutva.
Umjesto toga sugerirali smo
da bi odreene reforme, jednom kada se uspostave, istovremeno unaprijedile uvjete
ivota radnih ljudi u neposrednoj sadanjosti te pripremile
teren za fundamentalnije
strukturne promjene u budunosti. Za razliku od onih
ljeviara koji vjeruju da se
stvari moraju pogorati prije
nego postanu bolje, mi tvrdimo da e ljudstvu sljedee
ljevice biti potrebni kako samopouzdanje koje dolazi s
pobjedama postignutima u
srednjem roku tako i materijalna sigurnost koju omoguuje izdrljiva sigurnosna
mrea, prije nego li uini bilo
kakve snane pomake prema
fundamentalnijoj drutvenoj
promjeni.

Odbijatelji slijeva,
tehnokrati zdesna
Takavjeproces nezamislivbezljevice koja bi bila
spremna uhvatiti se u kotac s
liberalizmom, no trendovi u
ovom pogledu ne obeavaju.

Jedini nain na koji socijalisti mogu ponovo

zadobiti politiku relevantnost jest da uu u
realistini angaman i konfrontaciju s
politikom kakva je danas

Osebujna varijanta anarhizma, koja je prevladavala dok je

pokret Occupy bio aktivan, u
svoje je redove privukla mnoge mlade aktiviste. Njihov veliki plan za svjetsku promjenu
glasi: Odbijmo preuzeti vlast.
Izbjegavajmo politiku. Okupirajmo skvotove i oslobodimo
prostor. Slavimo kolaps liberalizma i nadajmo se kako e
neto bolje izrasti iz ruevina.
S obzirom nadananjupolitikuklimu razumljivo je kako mnogo radikala odluuje
optirati za hermetinu istou
i zauzimanje lajfstajl stava.
Tijekom protekla tri desetljea Demokratska stranka okrenula se u smjeru koji je jo vie prokorporacijski. Clinton
je, a ne Reagan, bio taj koji je
uspio progurati reformu koja
je smanjila izdatke za socijalnu skrb; Obama je, a ne Bush,
bio taj koji je ugrozio budunost Medicarea (sustava
djelominog zdravstvenog
osiguranja za starije od 65 godina i osobe s invaliditetom,
op. prev.). Unato tome, veina se tradicionalnih liberala
protivila takvim politikama.
Kljuna je ta distinkcija izmeu, s jedne strane, tehnokratskih elita u koaliciji lijevog centra ustrajnih u namjeri
da upravljaju uzmakom socijalne drave i, s druge strane,
liberalnih aktivista koji bi
htjeli da se uspjesi New Deala
i Velikog drutva (programa
progresivnih socijalnih reformi koje je proveo Lyndon B.
Johnson, op. prev.) obrane i
proire.Uostalom, liberali koji
se dre vjere u socijalnu dravu predstavljaju presudan dio
bilo kakve iroke lijeve koalicije protiv mjera tednje.
Amerika socijalna drava
nastala je kao rezultat specifinog historijskog momenta;
njezina ideoloka arhitektura
poduprta je New Dealom te
iskustvom visoko koordinirane ekonomije iz ratnog razdoblja 1940-ih. Jo vanije, ona
se pojavila tijekom obilja poslijeratnog ekonomskog booma, uz pomo masovnog radnikog pokreta koji sada,
2013. godine, ne pokazuje nikakve naznake da e ponovo
oivjeti i stei svoju nekadanju slavu.
Razliitinaini na kojeliberaliprocjenjuju ovu povijest otkrivaju zanimljive lomove u liberalnom taboru. S
jedne se strane nalaze liberali
orijentirani prema radnitvu,
koji su u pravu kada eznu za
ekonomskom sigurnou prolih vremena i nastavljaju sanjati kako e se jednoga dana
obeanje liberalizma kakav je
bio sredinom 20. stoljea
ostvariti u formi robusnije industrijske demokracije. Na
drugoj su strani oni koji su se
svrstali uz profesionalnu liberalnu klasu policy-makera, poput Ezre Kleina, kolumnista
Washington Posta, koji je u tekstu iz 18. sijenja 2013., naslovljenom Nakon kraja liberalizma glomazne drave, napisao: Progresivni projekt izgradnje prikladne socijalne
drave preputa mjesto vie
tehnokratskom poslu financiranja i upravljanja istom. Stoga, iz te perspektive, postojea

Povremenik za nove emancipacijske borbe

broj 05 Zagreb svibanj 2015. www.subversivefestival.com

sigurnosna mrea mora biti

podrezana i inovirana kako bi
se mogla uskladiti sa zahtjevima globalizirane ekonomije.
Ovi liberalni tehnokrati nisu idioti. Njihovo razumijevanje strukturnih temelja ekonomske krize iz 1970-ih, koja
je uvelike preokrenula tok
amerike socijalne demokracije i potaknula naglo jaanje
neoliberalizma, sofisticiranije
je od onog koje imaju njihovi
kolege na radnikoj ljevici.
Meutim, upeatljiv je raskorak izmeu aspiracija koje
imaju oni koji zagovaraju i donose liberalne politike te glasakih blokova na koje se oni
politiki oslanjaju. Taj raskorak socijalisti mogu iskoristiti.
Beskrvna studioznost liberala
iz Washingtona skupa autora koje se promie kao one koji su ljudi s idejama u amerikom liberalizmu predstavlja priliku ljevici da nanovo
izgradi odnos sa irim progresivnim pokretom, s publikom
koja gladuje za alternativama
mjerama tednje.

U zemlji uda
Krozrad u zajednici i agitprop dananji e demokratski
socijalisti morati zagovarati
popularnu analizu i iskazati
organizacijske talente koji su
vdinaminiji od onih koje liberalizam moe ponuditi.Toznai da e trebatiotvoreno djelovati pod socijalistikim barjakom, prokazati kapitalizam kao drutveni sustav
koji pogoduje malobrojnoj
manjini na raun svih ostalih i
organizirati se unutar zajednica, kola i radnih mjesta s ciljem da se dovede u pitanje i
suprotstavi strukturama i odnosima koji dominiraju naim
ivotima. To e znaiti i stvaranje partija i organizacija razliitih od onih koje trenutno
postoje na amerikoj politikoj sceni, takvih koje istovremeno nisu odvojene od ivljene stvarnosti obinih ljudi.
Jedini nain na koji e socijalisti ponovno stei politiku
relevantnost jest kroz realistian angaman i konfrontaciju
s politikom kakva je danas. A
to ukljuuje i to da se zaprlja te
napravi kompromise da se
obrati liberalima kao prijateljima i saveznicima no da se
istovremeno ne izgubi iz vida
potrebu za odlunim transformiranjem politikog okvira
izgraenog na autodestruktivnom i moralno nepodnoljivom nainu proizvodnje.
preveo Martin Bero
Tekst je izvorno objavljen u asopisu
In These Times 29. travnja 2013. godine.
www.inthesetimes.com/article/
14873/lean_socialist
Tekst u cijelosti proitajte na portalu
Slobodni Filozofski
http://www.slobodnifilozofski.
com/2015/04/bhaskar-sunkara-zasto-je-americkom.html

subverzivac 23

Up&Underground
Subversive Festival 2015.

PROSTORI EMANCIPACIJE
MIKROPOLITIKE I POBUNE
arko Pai

ivimo u doba totalne

mobilizacije kognitivnoga kapitalizma
korporacija, vladavine tehnoznanosti s novim naelima konstrukcije ivota u
umjetnim svjetovima te stvaranja svjetskoga poretka u kojem umjesto ravnotee moi
nastaju oblici kaotinih i hibridnih politikih poredaka.
Umjesto logike ili-ili koja je
odreivala moderno doba svjetske povijesti sve do kraja 20.
stoljea, na djelu je logika i-i u
kojoj sve postaje mogue. To je
ono udovino, jer je mogunost ak i obnove totalitarnih poredaka u globalnome
svijetu korak do aktualizacije
stanja. Ve due vrijeme se
vjera u kraj povijesnoga smisla ideje nacije-drave dovodi
u pitanje. Posvuda svjedoimo obnovama ideoloke legitimnosti koncepta drave u
novome kontekstu umreenoga kapitalizma, na njegovim rubovima i u samoj jezgri
poretka, a razlozi takvoga stanja proizlaze iz nedovrene
povijesti modernoga svijeta.
Kolonijalizam i imperijalizam
samo su izvanjski politiki
okviri ove borbe za emancipaciju naroda od izravne ili neizravne hegemonije. U pitanju
je dakle nova emancipacija
koja oigledno ima karakter
ekonomsko-politiko-kulturalne borbe za identitet nacije,
vjere, osobe, dok klasno-socijalno ustrojstvo borbe bez jasne vizije prevladavanja kapitalizma postaje tek mikropolitikom neuspjeloga otpora.
to je emancipacija u politikome diskursu od Marxa do
Ranciera, Laclaua i Badioua? Je
li to tek stvar marksizma i
njegovih novijih teorijskih
inaica od lakanovske psihoanalize, do razliitih pokuaja
obnove frankfurtske kritike
teorije i njoj srodnih analiza
kulturnih deformacija kapitalizma danas? Je li emancipacija
neto vie od politike dogaaja
koja se svodi na oslobaanje
od jednog naela diskriminacije i neslobode da bi se zajamila autonomija politikoga subjekta djelovanja u sloenim
postliberalnim politikim porecima zapadne demokracije
ili je posrijedi mnogo iri kon-

cept politike borbe danas?

Moemo li taj problem samo
svesti na politiko podruje
djelovanja, a izostaviti ekonomiju i raznolike kulturalne,
ak i estetske fenomene drukijeg odnosa prema svijetu?
Dva su mogua odgovora
na pitanje o subjektu (revolucije) i njezinoj (ne)mogunosti u dananjem svijetu. Samo
je po sebi jasno da su time mogua i dva razliita subjekta
izvedbe onog to oznaava
dogaaj totalne i radikalne
promjene metafizikoga sklopa povijesti.
(1) Subjekt revolucije jest
ono to je uvjet mogunosti
nastanka subjekta, a to moe biti samo ono to je bez temelja u bilo emu izvanjskome i transcendentalnome bez
obzira na to bio to Bog ili njegovi sekularni nadomjesci od
naroda do ovjeanstva. Bestemeljna jest sloboda kao dogaaj prekida s kontinuitetom
povijesti. Sve su druge ideje
izvedene iz nje od iskona grke demokracije do danas.
Jednakost pritom ima odluno znaenje za politiku revoluciju moderne. Ne radi se samo o izjednaavanju nejednakosti u sferi bogatstva drutva
nego o spreavanju kvarenja i
erozije demokracije u oligarhijsku vladavinu. Nakon 1989.
godine i kraja realnoga socijalizma ideja jednakosti prokazana je kao put u ekonomsko
siromatvo i politiki monoteizam, da se posluimo
Lvinasovim izrazom za dokidanje razlika u miljenju.
Imajui sve to u vidu, moe se
jednostavno zakljuiti da su
sve revolucije nakon 1989.
godine u svijetu politike revolucije protiv:
(a) autokratskih poredaka
vladavine i
(b) oligarhijskoga naina
upravljanja dravom i drutvom na temelju sprege korporativnoga kapitalizma i politikih elita vlasti.
Politike su revolucije u doba kasnoga kapitalizma unutar
i izvan prostora kontrole tzv.
zapadnjake civilizacije, od
Arapskoga proljea i dalje, sve
drugo a ne radikalan i totalan
dogaaj promjene svijeta. O
tome svjedoe obrati nakon
svrgavanja s vlasti totalitarnih
i autokratskih voa. Tada
umjesto temeljnih vrijednosti
modernoga svijeta sadranih

Autori: Max Scheler, Bjung Chul-Han, Ellen Meiksins Wood,

Ernesto Laclau, Ray Brassier, Aijaz Ahmad, arko Pai,
Richard Seymour, Boris Gunjevi, John Milbank, Vivek
Chibber, Lise Vogel, Leonardo Kovaevi, Katarina Peovi
Vukovi, Ruth Sonderegger, Paul Patton, Nick Hewlett,
Marijan Krivak, Frdric Lordon, Judith Butler, Bernard
Aspe.

u Deklaraciji o pravima ovjeka i

graanina Francuske revolucije u sredite dolaze vrijednosti
nacije, kulture, rase, religije.
Politike revolucije posttotalitarnoga doba zavravaju kao
politike identiteta. To znai da
su to tek promjene vrijednosnoga sklopa kulture, a ne radikalne i totalne politike promjene svijeta. Subjekt bez
dogaaja istog je ranga kao i
sloboda bez moi.
Francuski sociolog Gabriel
Tarde uvidio je jo poetkom
20. stoljea kako proces racionalizacije u industrijskome
kapitalizmu stvara novu formu masovne ravnodunosti
prema javnome/zajednikome prostoru demokratske
politike. Preobrazba graanske javnosti u masovnu publiku insceniranoga dogaaja
nezadrivo smjera stvaranju
praznine u vrijednosnome
poretku. Diktatori u doba postdemokracije mogui su zato
to drutvo postaje masom, a
masa vladavinom mediokriteta u doba medijske konstrukcije dogaaja.
2) Subjekt revolucije ne nalazi se vie u onome to je bila
Marxova dedukcija pojmova
iz Hegelove dijalektike preokrenute na zbiljskome tlu materijalistike povijesti. Umjesto proletarijata koji sam sebe
dokida time to se realizira u
apsolutnome radu strojeva,
pojavljuje se nadomjesni subjekt neoliberalnoga globalnoga kapitalizma prekarijat.
Kao posljedica korporativne
strategije kapitala u stvaranju
nove zemlje i novoga naroda visokoobrazovana klasa
nezaposlenih ne moe biti nita drugo nego ono to stvarno i jest. A to je privremeno
stanje dispozicije za hvatanje
aksiomatskoga stroja globalnoga kapitala u njegovu fluidnome tijeku mrea i kdova.
Fluidnost tijekova kapitala
odgovara privremenosti zaposlenja. Tegoban ivot u sjeni
vladavine tehnoznanosti i krvavih etnokulturalnih ratova
postaje glavnom oznakom
globalnoga poretka kapitala
bez rada.
Pojmovi kao to su ekonomska globalizacija, politiki neoimperijalni poredak liberalne demokracije i razliitih autokratskih reima (Rusija, Kina, Indija) te kulturni nomadizam nisu
autonomna podruja ivota.
Ono to ih povezuje u sustav
jest vladavina mree (network). No itava se pria odvija kao u dananjim teorijama sloenosti i emergencije:
samoorganiziranje, prelazak
sustava iz sredita na rub i
obratno, rekonfiguracije od
niega do viega reda,

modeli optimalne kontrole,

upravljanje okolinom na temelju kibernetikih predvianja
uinaka. To vrijedi za sve ekonomske relokacije kapitala iz
jedne u drugu zonu svijeta, a
uinci su uvijek nelinearni.
Ratovi koji se danas vode u
globalnome poretku nisu svjetski ratovi. Ali nisu vie ni
strogo regionalni sukobi iako
se ini naizgled da ratuju nacije-drave. Umjesto te klasine
zastarjele sheme, sve se zbiva u
povratku politikome islamu,
odnosno esktremnoj ideologiji
osloboenja od Zapada. Formalno ona ima znaajke nacionalnoga pokreta protiv kolonijalizma Zapada. No to je samo
drugi, brutalni i okrutni zahtjev za autokratskom diktaturom uime islama (politike
religije).
Foucaultov teorijski model
u analizi neoliberalizma kao
nadzornoga drutva kao suvremenoga vladanja (governmentalit) ini se da otvara
mogunosti drukijeg pristupa
kritici ne samo neoliberalizma
u ekonomiji, politici i kulturi
nego i cjelokupnoga sustava
ideja i praksi globalitarnoga
doba od vodeih mahom neomarksistikih kritika. Thomas
Lemke pregledno je saeo dva
glavna smjera tih kritika. Prvo,
neoliberalizam se razmatra
kao manipulativno lano znanje drutva i ekonomije koje
valja prevladati emancipacijskim projektom pomou istinske znanosti. Ovo je stav neomarksistike kritike ideologije.
Drugo, prevlast ekonomije nad
politikom u neoliberalizmu
odgovara dualizmu kapitalizma i suvremene drave, gdje se
drava pojavljuje u ulozi politike deregulacije prirodnih
procesa trinih mehanizama
u svemu to je dosad pripadalo
dravi. Ovdje je kritika neoliberalizma samo drugi nain
nostalgije za zlatnim dobom
nacionalne-drave.
No umjesto nostalgije za
prolou, vrijeme je sazrelo za
radikalno promiljanje:
novih pristupa problemu
emancipacijskih praksi i
mikropolitika u globalnome poretku kognitivnoga
kapitalizma;
fenomena ideoloke konstrukcije nacionalnih pokreta kao politikih religija ekstremni odgovori na
neoimperijalni poredak
Amerike i Zapada;
odreenja prostora emancipacije unutar ideolokih
aparata i dispozitiva moi
drave, nacije, kulture;
analize odnosa izmeu nove informacijske ekonomije, korporativnoga upravljanja drutvom i strategija
prevladavanja jaza izmeu
politike otpora i kulture
subverzije.
asopis UP & UNDERGROUND e u broju za 2015. godinu
stoga ekstenzivno otvoriti cijeli niz novijih pristupa ovome
tematskome sklopu problema.

#27/28 Zagreb, 2O15.

cijena 2OO kn

UP&UNDERGROUND

Max Scheler
Bjung Chul-Han
Ellen Meiksins Wood
Ernesto Laclau
Ray Brassier
Paul Patton
Nick Hewlett
Ruth Sonderegger
uz potporu

partneri

sponzori

Marijan Krivak
Katarina Peovi
Vukovi
Richard Seymour
Aijaz Ahmad
arko Pai
John Milbank
Boris Gunjevi

Leonardo Kovaevi
Bernard Aspe
Frdric Lordon
Vivek Chibber
Judith Butler
Lise Vogel

Medijski pokrovitelji