Antonimija

Paradis C (2011) Antonymy: from convention to meaning-making

Ovaj lanak daje kognitivnosemantiki pristup antonimima u jeziku.
Antonimija se definira kao binarna suprotnost u jeziku i misli. Opreka je binarni
konstrukt usporedbe u kojoj je sadrajna dimenzija usklaena i razdjeljena
omeenom konfiguracijom. U kontrastu s ovakvom definicijom antonimije gdje se
antonimija promatra kao konfiguracija (shema), kategorizacija antonimije kao
sadrajnih znaenjskih struktura oblikuje kontinuitet u kojem su neki parovi 'bolji'
parovi pojedine binarne opreke nego drugi. Istraivanja su pokazala da postoji
ogranien broj parova koji se pojavljuju kao eksponenti antonimije uz odreene
dimenzije znaenja. Primjeri takve antonimije su: dober hudoben, teek lahek,
vroe hladno, mrtev iv itd. Antonimija je takoer vana u dizajniranju
prometnih znakova i u umjetnosti raznih vrsta. Takoer je temelj poznatih citata
kao to je na primjer: Najljepe stvari su one koje ludilo trai i razum pie.
(Andr Gide) ili ala je veoma ozbiljna stvar. (Winston Churchill).
Neki rjenici upuuju na antonime natuknica za koje se smatra da su
esto asocirane s partnerskom rijei. Veina natuknica koje su dane odreenom
antonimu su pridjevi (59%), imenice (19%), glagoli (13%), i prilozi i prijedlozi
(9%). Veina pridjevskih parova su gradirajui, ili nevezanog znaenja
oznaavajui opseg na skali kao to je dober hudoben, ili vezanog znaenja
oznaavajui cjelinu kao to je mrtev iv. No tu su takoer i ne gradirajui
antonimni pridjevi kao npr. muki enski. Jo jedan leksiki resurs koji prua
informacije o leksikosemantikim odnosima je Princeton WordNet. Struktura
leksikog resursa je, dakle, kao ona u tezaurusu, a ne kao ona u rjeniku, u tom
smislu da se znaenje rijei definira na osnovi odnosnih ogranienja, a ne pomou
definicija i parafraziranja rijei.
Koristei tekstualne i eksperimentalne metode, Paradis et al. (2009) je
istraio 85 pridjeva u engleskom jeziku. Tekstualno istraivanje je bilo temeljeno
na korpusu, a pretraivanja su se odvijala na cijelom Britanskom nacionalnom
korpusu gdje se koristio algoritam osmiljen tako da identificira parove rijei u
korpusu (Willners &Holtsberg, 2001). Metoda sastojala od dva koraka, ciljanog
traenja individualnih pojavljivanja te ciljanog traenja frekvencija istovremene
pojavnosti za sve pridjeve bez ikakvih restrikcija, te smo iz tih podataka izabrali
sedam znaenjskih dimenzija antonimskih pridjeva ije je istovremeno
pojavljivanje bilo izvanredno uestalo: to su bili weakstrong, smalllarge, light
dark, narrowwide, thinthick, badgood, slow fast. Ti parovi su takoer direktni
antonimi u WordNet-u. Svi sinonimi u tih 14 pridjeva su naknadno preuzeti iz
Princeton WordNet-a. U drugom koraku, BNC je pretraen kako bi identificirali
reenina
istovremenu
pojavnost
potencijalnih
antonima
u
tekstu,
upotrebljavajui 14 pridjeva i sve njihove sinonime za pretraivanje. U korpusu je
pretraeno sveukupno 68364 moguih varijacija. Pokazalo se da je tih 14
antonima imalo veu uestalost istovremene pojavnosti od svih ostalih parova
unutar svake dimenzije.
Murphy (2003, p. 45) se zalae za ope naelo pragmatike, the Relationby-Contrast, koje regulira sve semantike odnose, tj antonimiju, sinonimiju,
istovremenu hiponimiju, hiponimiju i meronimiju. Princip definira odnose na
temelju minimalnih razlika. Za antonime kontrast odnosa se dri meu lanovima
para ako i samo ako imaju ista kontekstualno relevantna svojstva.
Svi antonimski konteksti su stvoreni kroz motivirani mehanizam usporedbe. Na
primjer, u izraavanju "ovaj fotoaparat je skup", moemo utvrditi procjenu
temeljenu na konstruktima usporedbe s kamerom koja e se smatrati "jeftinom",
u kojem sluaju su dva svojstva poravnata uz dimenziju COST.
Direktni antonimi u Princeton WordNet-u smatraju se onima oko kojih se

rjenik pridjeva okree. U svjetlu antonima par excellence postoje istaknute

slinosti u razinama znaenja antonima ija je uestalost istovremene pojavnosti
u tekstu visoka, i u samoj reenici i u specifinim konstrukcijama kao i u raznim
psiholingvistikim eksperimentima, isto kao to postoje i kod natuknica za koje su
ponueni antonimi u Collins Cobuild Advanced Learners English Dictionary
(2003).
Meu antonimskim pridjevima u Collins Cobuild Advanced Learners
English Dictionary, 95% oznaavaju stupnjevana znaenja, kao to su velikomajhno ili mrtev-iv. Preostalih 5% pridjeva su ne-stupnjevani, poput apstraktnokonkretno i enski-moki. Ono to je vidljivo iz Paradis '& Willners' (2007)
istraivanja je da je ono to svi pridjevi s antonimskim partnerima u rjeniku
imaju zajedniko je da oni oznaavaju jedno svojstvo, kao to su veliina,
postojanje, brzina, sjaj, snaga, irina, openitost i spol, koje im omoguuje da
budu najsliniji na planu sadraja, dok se istovremeno razlikuju jer oznauju
oprene aspekte, odnosno dva pola te dimenzije koja sainjava njihovu
konfiguraciju. Primjerice, pridjevi veliko i majhno se oboje povezuju sa
sadrajnom domenom VELIINE na SKALI, dok se mrtev i iv povezuju s
POSTOJANJEM na bilo kojoj strani GRANICE (Paradis, 2001; Paradis & Willners,
2006).
Konceptualna jednostavnost sadraja izraena u kombinaciji s
konfiguracijom SKALE ili GRANICE priziva binarni kontrast te time ini istaknut
nain stvaranja usporedbe. Nije jednako prirodno za veinu ne-stupnjevanih
pridjeva da formiraju par, jer mnogi od njih su izvedeni iz imenica i time
naslijeuju sloenije znaenjske strukture (Paradis, 2004, 2005). Na primjer, nije
odmah jasno to e biti prirodni antonim za financijsko, jezino, slikovno ili zubno
sa semantikog stajalita.
Nominalna znaenja za koja se nude antonimi, predstavljaju apstraktne i
konkretne pojmove. Gotovo dvije treine oznaavaju apstraktna znaenja, a
ostalo oznaava konkretna znaenja. Postoje apstraktni parovi poput zmagaporaz, prednost-slabost, agresija-blagost, pesimizem-optimizem, odsotnostprisotnost i konkretni parovi kao to su posojilojemalec-posojilodajalec, kupecprodajalec, junak-lopov i pes-psica. Abstraktna znaenja dana antonimskim
partnerima uvijek profiliraju strukture jednostavna sadraja a znaenja konkretnih
imenskih rijei profiliraju pojedine konvencionalizirane dimenzije kao to su
prijenos dobara, linost, inteligencija, status i spol te opet, kao i ranije
spomenuti pridjevi, odraavaju znaenjske segmente koji su prirodni i praktini u
pogledu svega to ljudi ine i to ih zaokuplja (Paradis, 2005).
Veina se znaenja glagola s antonimima u rjeniku odnosi na ograniene
dogaaje, npr. prihvatiti-odbiti i na ljestvine dogaaje kao to su smanjitipoveati i kritizirati-hvaliti, dok se manjina odnosi na ljestvina i ograniena
stanja, npr. mrziti/voljeti i pribojavati se/iekivati. Semantiki su uzorci opet
slini pridjevskim i imenskim znaenjima opisanima u prethodnom tekstu zato jer
su isto tako konceptualno jednostavni i imaju prirodnu tendenciju da rascijepe
domenu ili oblikuju suprotne polove na ljestvici. Konanih se 9% sastoji od
vremenskih, mjesnih te prijedloga i priloga smjera kao to su unutra-van, goredolje, prije-poslije. To su sve strukture jednostavna znaenja. Otvoreno su binarne
u tom smislu da pojedinani lanovi parova veoma jasno pozivaju na opreku.
S ovakvom slikom semantikih karakteristika konvencionalnih antonima u
jeziku, Paradis i dr. (2009) proveli su tekstualna i eksperimentalna istraivanja
opisana u tekstu iznad. Budui da se kod pridjevi pokazalo da se njihovi formalnoznaenjski parovi najee povezuju s antonimijom, oni su stoga bili u centru
panje. Cilj prouavanja bio je identificirati razlike u valjanosti antonimije.
Kao to je ve prikazano u drugom odjeljku, vrlo je malo pridjeva
identificirano u prouavanju korpusa kao oni koji se uestalo istovremeno

pojavljuju u reenicama uz odreene dimenzije znaenja: dobro-loe, iroko-usko,

tamno-svijetlo, tanko-debelo, slabo-snano i sporo-brzo. Stvarne frekvencije za te
protagoniste svake dimenzije bile su izuzetne i kod individualnih pridjeva i kod
parova s istovremenom pojavnou, to je znak da su primjenjivi u velikom
rasponu znaenjskih struktura i korisni u velikom rasponu konteksta i pojedinano
i kao parovi, u kom je sluaju dimenzionalno znaenje strukture zajameno. Jo
jedan faktor, koji je, ini se od velikog znaaja za najbolje parove, sudei prema
rezultatima eksperimenta, je istaknutost dimenzije. Dimenzije, od kojih su
konvencionalizirani antonimi reprezentativni, istaknute su u smislu da su lako
prepoznatljive.
Primjerice, dimenzija BRZINE koja je u podlozi para spor-brz je lako
prepoznatljiva, dok parovi rijedak-obilan, miran-uznemiren, mrav-debeo ili uzakotvoren imaju opskurniju primjenu u odnosu na sadrajnu dimenziju koju dijele.
Rezultati istraivanja takoer pokazuju da polisemija i brojna itanja kao
takva ne sprjeavaju rije da sudjeluje u konvencionaliziranim spojevima s
drugom rijeju, npr. svijetlo-tamno i svijetlo-teko ili usko-iroko i usko-otvoreno.
Kontekstualna svestranost je refleksija ontoloke svestranosti, odnosno potencijal
upotrebe tih antonima primjenjuje se u irokom rasponu sadrajnih ontolokih
domena i kontrastnih okvira u tekstu i diskursu. Takve antonimne parove takoer
privlae konstrukcije opozicije.
Uspostavljeno je u literaturi psiholingvistike da frekvencija rijei i
semantika povezanost imaju olakavajue uinke u vizualnom leksikom
performansu odluivanja. este rijei se prepoznaju bre od rijetkih rijei i tako
su one cilj kojima prethode povezane primarne rijei.
Kako bi se odredila relativna vanost izmeu uestalosti istovremene
pojavnosti i semantike povezanosti kao takve, odnosno odnos antonimije,
napravili smo temeljni vizualni eksperiment. Eksperiment je potvrdio prethodne
osnovne eksperimente te pokazao da su antonimi potaknuti svojim primarnim
rijeima, ali sama uestalost istovremene pojavnosti ne olakava prepoznavanje
rijei, bilo za antonime sa estom istovremenom pojavnou ili za nepovezane
pridjeve koji se esto istovremeno pojavljuju. Uinak primarne rijei i cilja dobiven
u eksperimentu jest uinak semantike povezanosti koji ukazuje na to da je
konceptualna oprenost antonimije uzrok leksikog odnosa, a ne efekt uestalosti
istovremene pojavnosti antonimskih rijei.
Eksperiment je time takoer pruio potporu naem pristupu antonimiji kao
primarno prirodno konceptualnoj umjesto uvjetovanom leksikim odnosom
izmeu oblika rijei kao u strukturalizmu. Raspravljalo se da je kanoniziranje
antonima i konvencionaliziranje parova u jeziku dvije strane iste medalje.
Hermann i suradnici (1986, str. 134-135) su utvrdili kontinuitet valjanosti parova
antonima na tri pokazatelja, koji su takoer relevantni za razinu snage jezine
konvencionalizacije. Prvi pokazatelj se odnosi na jasnou dimenzija na kojima se
temelje parovi antonima- to jasniji odnos, to bolje antonimsko uparivanje.
Na primjer, dimenzija na kojoj se temelji par dobar-lo jasnija je nego
dimenzija na koju se oslanja svet-lo. Jasnoa proizlazi iz jedne komponente,
DOBROTE za prvi par, u usporedbi sa drugim parom za koji tvrde da se oslanja na
najmanje dvije komponente, DOBROTU I MORALNU ISPRAVNOST. Drugim rijeima,
to je jasnija dimenzija, jaa je veza meu antonimima. Nadalje, dimenzija mora
biti preteno denotativna umjesto preteno konotativna. Trei element se odnosi
na poloaj znaenja rijei na dimenzijama. Da budu dobri antonimi, parovi rijei bi
trebali zauzimati suprotne strane sredine i udaljenosti od sredine bi trebali biti
jednake veliine, npr.vrue-hladno, za razliku od poloaja na istoj strani kao to je
svjee-hladno (Ogden, 1932; Osgood et al., 1957).
Istraivanja pregledana u ovom radu u skladu su s tri pokazatelja za koje

se predlae da doprinose jaini povezivanja antonima i posljedino njihovog

statusa kao konvencionalnih parova u jeziku i sjeanju. Opaanje da su takvi
parovi svi nositelji istaknute osnovne dimenzije koju je lako identificirati kao
onomazioloki tip, tj. zasluga, irina, dob, otvor, teina, temperatura (Langacker,
1987, p. 148; Lakoff; 1987, p. 271; Taylor, 2003, p. 88), a to bismo mogli nazvati
inherentno binarnim, jer imaju profil jednostavnih sadrajnih struktura, odnosno
dimenzija ili svojstava, a svi su osmiljeni u odnosu na neku skalu ili graninu
konfiguraciju. ini se da neki parovi imaju status konvencionalnih parova za
veinu ljudi, i u mnogim tekstovima, dok su drugi konvencionalizirani od strane
nekoliko ljudi u vrlo ogranienim kontekstima, kao to su otvorena-laparoskopska.
To znai da je kontekstualna svestranost esto, no ne i nuno, karakteristika
izvrsnih antonima.
Nataa Borak