PREOBRAAJ SVAKIDANJEG

Izmiljanje zamjedbenih analogona misaoni je pokus pomou kojeg Danto

provjerava koja je varijabla presudna za razlikovanje umjetnikog djela od obinih
stvari.
Tim misaonim procesima transponira u teoriju Warholovu umjetniku praksu
proizvodnje umjetnikih analogona to postaje zatitni znak njegove estetike i
najjae kritiko oruje pomou kojeg odbacuje tradicionalne teorije umjetnosti
koje nisu bile u stanju objasniti to jedan lan para ini umjetnikim djelom.
Za dotadanje je teorije bit umjetnosti bila vezana uz specifina svojstva
umjetnikih djela koja su ih inila razliitim od svakodnevnih stvari.
Poziva se na jednostavnu logiku injenicu da razlika meu stvarima nije nuno
zamjedbene naravi tako da onda razlika izmeu umjetnikog djela i stvari mora
biti u nezamjedbenim svojstvima. Tim iskorakom od dotadanje estetike Danto
istie da razliku treba prvenstveno traiti u tzv. realcijskim svojstvima, u
nainu na koje se umjetniko djelo odnosi prema svom kontekstu: mjesto i
vrijeme nastanka, okolnosti, odnos prema autoru i recepijentima. Jedno od
svojstva koje je jako bitno je uzrona povijest djela, historijat njegova nastanka.
Zahtjev da umjetniko djelo mora imati uzronu povijest pretpostavlja da je
stvaralac subjekt koji vlada pojmom umjetnosti, koji zna to stvara.
na razini uzrone povijesti, poiva i razlika izmeu umjetnikog djela i
njegovog falsifikata ili kopije.
Teoretiari prije Dantoa, koji su razlike izmeu umj. djela i obinih stvari
temeljili iskljuivo na zamjedbenim svojstvima, nisu mogli dopusiti
mogunost savrene krivotvorine
objanjavali su da se razlika kad tad moe uoiti vizualno (fine razlike),
time to postaje predmet psihofizike, a ne problem ontologije.
s druge strane ako razliku originala i krivotvorine postavimo s aspekta
uzrone povijesnosti, moemo dopustiti postojanje savrene krivotvorine.
Npr. Brillo kutije (Warhol) od svojih analogona na policama samoposluga se
razlikuju po nizu nezamjedbenih svojstava koja su odgovorna za njihov razliit
status.
Warholove su kutije nastale drugom namjerom i namjenom i postavljene su u
drukiji kontekst.
Nastale su unutar umjetnikog svijeta (konkretno umjetnikog svijeta, rasprava
i teorija 60tih u N.Y). Njihovo znaenje, svojstvo umjetnikog djela, nastaje
iskljuivo u relaciji prema tom jedinstvenom i neponovljivom kontekstu koji Danto
zove Umjetnikim svijetom.
Takav svijet Danto definira kao odreenu povijesnu situaciju u kojoj nastaju
umjetnika djela i u odnosu na koju se konstituiraju kao umjetnost.
Danto izvodi opi pojam umjetnosti kao reprezentacije, kao injenja
prisutnim, no ujedno i zastupanja, stajanja umjesto neeg drugog to je samo
odsutno. Slijedei platonovski ideal tradicionalna je teorija umjentnosti
jednostrano naglaavala prvi aspekt reprezentacije injenje prisutnim.
Procesom nastanka neprikazivake umjetnosti raste svijest o umjetnosti kao
simbolikoj aktivnosti pa se ustupa mjesto drugom aspektu reprezentacije
odsutnosti.
U svakoj reprezentacije prisutna su oba naina oznaivanja: prvi je aspekt
prikazivaki i ostvaruje se slinou, prisustvom zajednikih crta. Drugi aspekt
jest referencija, zastupanje odsutnog tu je slinost nebitna, bilo ta moe
oznaavati bilo to.

Tumaenje umjetnikog djela pripada samoj konstituciji bitka djela nije

naknadni proces. Bitak se djela konstituira u doivljaju, tumaenju, u oitavanju
njegova znaenja od strane recipijenta.
Npr. dva platna mogu biti vizualno identina, ali ovisno o njihovim tumaenjem,
dobivaju razliitu umjetniku vrijednost. Vrednovanje umjetnikog djela
funkcija je njegova tumaenja.. (Primjer s dva crtea koja opisuju razliite
Newtonove zakone ili primjer sa serijom istovetnih platna koja ovisno o naslovu,
mogu predstavljati slike razliita znaenja, stila i emocionalnog uinka na
gledaoca.
razliita relacijska svojstva, razliit odnos tih platna prema njihovim
autorima, njihovo drugaije porijeklo i kontekst nastanka konstituiraju
razliita djela unato istovjetnosti fizike podloge.
treba razdvojiti bitak djela od bitka njegova fizika supstrata uspjenost
umjetnikog djela nije poistovjetiva s ljepotom njegova materijalnog
supstrata.
Danto u Warholovim Brillo kutijama vidi samoukinue umjetnosti u vlastitoj
filozofiji krajnja toka razvoja zapadne likovne umjetnosti, nakon koje vie nita
bitnije ne moe biti reeno. Nakon toga umjetnost ulazi u posthistorijsko
razdoblje. Ali, dolazak do kraja razvojnih mogunosti nipoto ne znai i njezin
kraj.
Svrstavi umjetnost u domenu znaenja, Danto je ustvrdio ontoloku specifinost
umjetnikih djela u odnosu na druge stvari, ali jo uvijek nije precizirao umjetnost
u odnosu na druge reprezentacije. Pitanje je kako se umjetnost razlikuje od
drugih simbolikih, semantiki orjentiranih formi? Odgovor na to pitanje lei u
sjecitu pojmova retorike, metafore, izraza i stila. Ti pojmovi imaju izvjesnu
zajedniku strukturu koja karekterizira upravo umjetnike reprezentacije. S
govornikim umijeem umjetnost ima zajedniko to to pored reprezentatiranj
svijeta ima zadatak da u nami pobudi odreene emocije. Svako umjetniko djelo
treba shvatiti kao metaforu, jer u njemu predmeti iz svakidanjeg ivota bivaju
predstavljeni u novom, preobraenom obliku. Nov nain vienja koji se prenosi
recipijentu utjelovljen je u reprezentacijama, on je ono to zovemo njihovim
stilom. Stil je specifian nain na koji neki ovjek, umjetniko djelo, doivljava
svijet.