TO JE MATERIJA?

U 6. i 5. stoljeu prije Krista filozofi su postavili pitanje o prapoelu,

pitanje od ega se sve stvari sastoje, od ega postaju i u to
propadaju, odnosno pitanje o supstanciji koja ostaje u svojoj biti, a
mijenja se samo u svojim stanjima. Prvi filozofi traili su to u
materijalnom obliku. Primjerice, Empedoklo ( pluralizam) uzima 4
elementa, vodu, zrak, vatru i zemlju, po njemu oni vjeno traju i ne
postaju, nego se u veem ili manjem broju spajaju u jedinstvo i
razdvajaju iz jedinstva. Leukip i Demokrit govorili su da su poela
svega atomi (nedjeljive estice) i prazan prostor, bitak i nebitak.
Bokoviev se atomizam razlikuje od antikog po tome da on
zamilja atome kao neprotene toke u kojima djeluju odbojne i
privlane sile. Pitagorejci vjeruju da sve to se spoznaje ima broj i da
se bez njega nita ne moe shvatiti. Platon ui da su bitak svega
ideje koje su vjene i nepromjenjive. Hegel je rekao: Kao to je
supstancija materije teina, tako je, moramo rei, supstancija, bit
duha sloboda. On je takoer shvatio ideju kao sveopu bit prirode i
duha, ali tako da se ta bit razvija. Po materijalistikoj filozofiji sve to
jest, materija je u svojim raznim oblicima. Dakle, nije nastala, ve se
samo transformira. S materijalistikog gledita bitak, ono po emu
jest sve to jest, je materijalan; materija je primarna, a duh, svijest,
i miljenje su sekundarni izvedeni, to su oblici postojanja materije.
Pod tom materijom razumije objektivnu realnost, sve to
postoji. Kako zadnji razlog svega postojeeg mora biti apsolutan i
beskonaan, filozofija smatra materiju beskonanom. Materija je
vjena, ona je beskonana u prostoru i u vremenu. Materija je vjena
i nestvoriva. Beskonanost prostora i beskonanost vremena je
stvarnost, ona je uvjetovana beskonanou materije, kao
objektivna realnost, beskonanou objektivnog naravnog svijeta.
Materijalizam izvodi tezu o beskonanosti prostora i vremena iz
beskonanosti materije. Materija je supstrat iz kojega nastaju sve
stvari i u njoj imaju svoje postojanje. Materija kao takova nema
nikakvih svojstava. Ona se misli kao potencijalna mogunost. Ona
tek u svojoj formi postaje stvarnost. Po svome bitku materija je
troma i pasivna. Ona dobiva svoju konkretnu upotrebu tek preko
forme, pokretaki princip, prvotnog pokretaa." - Tako zbori Aristotel
o materiji. Newton nije pravio nikakvih hipoteza, pa nije niti pokuao
definirati materiju. Einstein je rekao : "Materija je gusto sabijena
svjetlost". On ju "pokuava" definirati sasvim drugaije. Za njega su
masa i energija svojstva materije.
Prostor i vrijeme su vjeni i beskonani jer je sama materija vjena i
beskonana. Samo u vjenom i u beskonanom vremenu i u vjenom

i beskonanom prostoru moe se otvoriti itava kvalitativna

mnogostrukost svemira. Ponekad se beskonanost materije shvaa
kao neogranienost: Beskonanost prostora i vremena potjeu iz
beskonanosti materije koja se pokree. Prostor i vrijeme su isto
tako niim ogranieni kao to ni materija koja se pokree nije niim
ograniena. Velika je, meutim, razlika izmeu neogranienosti i
beskonanosti. Svako je beskonano ujedno i neogranieno, ali nije
svako neogranieno ujedno i beskonano, nego moe biti i konano.