aNaFORa

I (2014) 2, 197208.

Joanna RKAS
Sveuilite Adama Mickiewicza u Poznanju
Fredy 10, 61-710 Pozna
rekasus79@gmail.com

UDK 821.163.42.09 Jirsak, M.

Izvorni znanstveni rad
Primljeno: 5. svibnja 2014.
Prihvaeno: 6. listopada 2014.

INTERPRETACIJSKI KLJU PARADIGME

INTERPRETACIJSKI KLJU PARADIGME JIRSAKOVA

JIRSAKOVA STVARALATVA
STVARALATVA

Pjesma se ne moe tumaiti, ona se moe osjetiti.

Kada tumaimo pjesmu, tumaimo rijei, a ne pjesmu.
(Sudeta 1995: 7)
Nitko ne vie. // (...)
Nitko ne osjea / eksploziju tiine. (Mirko Jirsak, Strah)
Saetak
Osnovni je cilj ovog rada pokuaj pronalaenja i dekodiranja interpretacijskoga
kljua knjievnog stvaralatva Mirka Jirsaka (1909. 1999.), hrvatskog pjesnika,
pisca, publicista i prevoditelja. Potraga za stvaralakim modelom podrazumijeva
odreivanje ovjeka iza stihova, tj. pjesnikove svijesti koja se izraava u njegovu
stvaralatvu. Ralamba obuhvaa tiskane zbirke pjesama: Pjesme, Lice za oknom,
Sa ruba ravnice, Most i Sadra i pijesak, kao i neobjavljene izbore lirike: Kantilena
Pjesme izvan zbirki (1927. 1945.), Boje i obluci i Kasni sati. Crpei iz kulturnog
(prije svega filozofskog i knjievnog) kanona u skladu s potrebom otkrivanja ljudskog bivstva, Mirko Jirsak gradi lirski subjekt na Kierkegaardovu ontolokom statusu ovjeka, Sartreovoj ljudskoj usamljenosti, strahu Dostojevskog od unutarnje
slobode i kranskoj relaciji ja ti. Revalorizirajui ih sukladno svom svjetonazoru i
talentu, paradigmu svoga stvaralatva zasniva na 1. antropologiji osame, tj. koncepciji transcendentalnog beskunitva (utemeljenoj na paradoksu ovjeka i slobode
koja podrazumijeva da se ono to se zbiva moe zapravo odvijati drukije, kao to je
i ono to se ve dogodilo moglo izgledati sasvim suprotno) i 2. ljudskom individualizmu (nemogunosti funkcioniranja u okvirima mi i pjesnikog evociranja drutvenih
psihikih stanja).
Kljune rijei: Mirko Jirsak, interpretacija, paradigma, lirski subjekt, Sren
Kierkegaard

Mogui utjecaji
Jirsakovo knjievno stvaralatvo u kojemu se ogleda njegov jedinstveni misaoni sustav rezultat je sudjelovanja imbenika meu kojima znaajno mje-

197

Joanna RKAS, Interpretacijski klju paradigme Jirsakova stvaralatva

sto zauzima kulturni (prije svega filozofski i knjievni) kanon.1 Odnos prema
njemu, ovisan o subjektivnom izboru i sustavu vrijednosti koji potuje knjievnik, 2 neposredno utjee na proizvode njegova stvaralatva bilo u obliku
kontinuiranja bilo umjetnike revalorizacije ili ak negacije. Pokuaj otkrivanja modela oteavaju, kao prvo, svijest o trima mogunostima njegove interpretacije, tj. rekonstrukcije (vjerno imitiranje, prisjeanje na izgubljeno i
njegov povratak meu ive), kreativnog nastavljanja (potivanje kanona povezanog sa suvremenim kulturnim trendovima) i parafraze (esto u umjetniki negativnom smislu uporabe uzora s ciljem izraavanja egocentriranih i/ili
egocentrinih tenji), a kao drugo, analiza iskljuivo knjievnih djela Mirka
Jirsaka koja ivotopisne podatke svodi na godine objavljivanja njegovih
zbirki. Ovaj je rad dakle nastavak pokuaja istraivanja ovjeka iza stihova
(Jirsak 2004. 2009.) koji nastoji temeljiti analizu na umjetnikom tekstu. 3
Ralamba obuhvaa tiskane zbirke pjesama: Pjesme, Lice za oknom, Sa
ruba ravnice, Most i Sadra i pijesak, kao i neobjavljene izbore lirike koje je
priredio pjesnikov sin knjievnik Predrag Jirsak: Kantilena, Pjesme izvan
zbirki (1927. 1945.), Boje i obluci i Kasni sati.4 Na temelju osnovnih poda1

Pod pojmom kanon podrazumijevam i 1. skupinu knjievnih, filozofskih i dr.

djela kojoj je (obino) akademska institucija pripisala sredinju vanost za odreenu kulturnu zajednicu (Protrka 2008: 25), i 2. model (Kronick 2001: 42 citirano za
Protrka 2008: 2). Vidi takoer (Biti 2000: 245247, natuknica: kanon). Tijekom
ralambe pokuavam pokazati Jirsakov kulturni kanon, tj. autorov korpus tekstova
kulture na kojima gradi svoj pjesniki opus i u ijoj vizuri moemo taj opus
interpretirati. U daljnjem tekstu rije kanon bit e zamjenjivana sinonimima (za potrebe ovoga rada) model i uzor.
2
U skladu s teorijom da je nemogua objektivna analiza kulturnog ivota, neovisna
o specifinim jednostranim stajalitima. Bez sustava vrijednosti ne postoji naelo izdvajanja materijala i smisaonog poznavanja fenomena realnosti. Razumijevanje u
znanosti o kulturi povezano je sa subjektivnim principima, brigom o iskljuivo tim
sastavnim dijelovima stvarnosti koji su povezani s procesima kojima pridajemo
kulturno znaenje (Weber 1985: 74).
3
Rad je inicirao tekst ovjek u potrazi za Bogom Kranska paradigma u pjesmama Mirka Jirsaka, napisan povodom 20. pjesnikih susreta Drenovci 2009. Drugi
dio ralambe predstavlja izlaganje Bekstvo u tuinu, Nekoliko rei o pesmama
Mirka Jirsaka napisano za konferenciju Interdisciplinarnost i jedinstvo savremene
nauke, Sveuilite u Istonom Sarajevu, 22. 24. svibnja 2009. Interpretacijski klju
Jirsakova stvaralatva trei je lanak, a tako zamiljen rad zatvara Przemilczenia w
dzieach przemilczanego twrcy. Przypadek Mirka Jirsaka (Rkas 2012). U pripremi
je monografija o Mirku Jirsaku, radnoga naslova: Nevolja i sloboda ovjeka Studij
filozofije Mirka Jirsaka, koja e objediniti sva dosadanja istraivanja.
4
Veliki dio grae ine rukopisi neobjavljenih radova Mirka Jirsaka, od kojih je njegov sin, Predrag Jirsak, priredio (izmeu ostaloga) tri zbirke: ovjek iza stihova.
Mirko Jirsak 1909. 1999. 2009.; Pjesme iz postume; Kantilena Pjesme izvan
zbirki. Sve su one zapisane u word formatu, sa skraenicom rtf. ili doc. iza naslova,
a darovao mi ih je, kao mali dio opsene rukopisne dokumentacije, Predrag Jirsak,
kojemu dugujem zahvalnost za nesebinost i susretljivost.

198

I (2014) 2, 197208.

aNaFORa

taka koji situiraju pisca u odreenom knjievno-povijesnom i filozofsko-povijesnom kontekstu pokuat u pokazati mogui utjecaj izvornog kanona na
oblikovanje Jirsakove misli i njezinih knjievnih odraza,5 kao i uzroke i posljedice taloenja raznih kulturnih uzora (svjetskih, europskih, ali i njihove
iznimne6 hrvatske realizacije) i pjesnikog sustava vrijednosti. 7
Kada 1926. Mirko Jirsak objavljuje svoje prve pjesme (Malo ae,
Proljetni cvijet i Moja elegija) (usp. Jirsak Kronologija), na hrvatskoj knjievnoj sceni iezava uporaba ekspresionistike i novosimbolistike stilske
paradigme i sve popularniji postaje pjesniki ezgistencijalizam. 8 Pustolovinu
s pjesnitvom poinje dakle u trenutku kada je topos nadovjeka koji moe,
zna i treba temeljiti ivot na nebu bez Boga transcendentnog pojma koji
eli propisivati vjene zakone ve na izmaku i ustupa mjesto krizi duevne
stabilizacije, relativnosti znanja i osjeaju da znanost i spoznaja nisu beskonani procesi, ve da im se blii kraj. Novi trendovi u svjetskoj filozofiji nisu
ipak proturjeili starima, nego su na njihovim temeljima gradili nove prijedloge analize starih pojmova. Ako je ranije kaos bio prevladan kozmikim
redom, od 30-ih godina 20. stoljea red je probao biti zaveden u samom
shvaanju osnova znanja. Period u kojem Jirsak objavljuje zbirke Pjesme
(1929) i Lice za oknom (1933) i pie niz pjesama koje ostaju izvan zbirki
(Jirsak 2009b), obiljeen je prakticizmom u okviru kojega na pjesniku
svijest utjeu dva temeljna naela: 1. djelovanje, bolje od istog razmiljanja,
omoguava razlikovanje istine od zablude; 2. znanje ima praktian cilj, tj.
treba svjesno sluiti dobroj svrsi (Tatarkiewicz 1995: 333).9 Tako se, pored
neopozitivizma, na temeljima stare filozofije Srena Kierkegaarda raa
kranski pravac egzistencijalizma.
Ako u obzir uzmemo tematsku razinu Jirsakova stvaralatva, onda izvore filozofije njegove knjievne paradigme moemo traiti u ekspresionistikom i novosimbolikom motivskom sloju. Naime, stvaralatvo je Mirka
Jirsaka ini se, kao prvo, obiljeeno itanom graom i duevnim stanjem hrvatskih ekspresionista koji, slijedei Nietzschea, ne proglaavaju neporecivu
Boju smrt, nego u stihovima vode rasprave sa Svevinjim. I kad najvei
hrvatski ekspresionistiki pjesnik Antun Branko imi pie da Nebo je ve
5

Graenih dakle na onome to je ve identificirano (Protrka 2008: 28).

Rabei pojam jedinstven ne mislim na zajedniki i ujedinjen, nego specifian,
izniman, izuzetan.
7
O sustavu vrijednosti Mirka Jirsaka pisala sam u radovima (Rkas 2012, 2014a i
2014b).
8
Cvjetko Milanja omeuje hrvatsko ekspresionistiko pjesnitvo godinama 1914. i
1928. U analitikom dijelu kasnog ekspresionizma zapaa svojevrstan prijelaz od
ekspresionistike stilske paradigme k poetku egzistencijalistike poetike (Milanja
2000: 213). Istie takoer mladoliriki novosimbolizam kao vremenski paralelnu (s
ekspresionizmom) pojavu (Milanja 2007).
9
Ako drukije nije naznaeno, prijevodi s poljskoga rad su autorice lanka.
6

199

Joanna RKAS, Interpretacijski klju paradigme Jirsakova stvaralatva

dugo praznina / bez Boga i serafina (imi 1996: Prazno nebo, 83), to ne
znai da je zauvijek izgubio vjeru. Priznavi da ne vjeruje (...), imi nije
odustao od traganja za Bogom i smislom postojanja (Pieniek 2000: 115).
Dovoenje u pitanje kranskog svjetonazora nije presudno za njegovo odbacivanje, nego za potrebu neprekidnog traenja odgovora na bivstvena pitanja. imi nije posumnjao jednom i definitivno. Rascjep nastao u trenutku
sumnje ne da se lako ispuniti. Pjesnik je neprestano pruao svjedoanstva o
toj rastrganosti. ak je u najpesimistinijim stihovima stalno traio konani
smisao u Bogu. (Pieniek 2000: 112) Sumnja u transcendentnu osobu koja
ne oznaava njezinu negaciju prebacila je most prema katolikom i sutonskom ekspresionizmu koji e otii od egocentrina isticanja lirskoga subjekta i njegove patosne veliine (Milanja 2000: 228). Tiina umjesto krika i
mirenje sa sudbinom unato pobuni obiljeavaju poetike paradigme stvaralatva ure Sudete i Nikole opa. Upisivanje u zaviajni, ruralni krajolik,
negativna slika grada i osjeaj usamljenosti povezan s jedne strane s istaknutom pozicijom pjesnikog stvaranja, a s druge s transcendentalnim beskunitvom (Milanja 2000: 219) konotira liriku Dobrie Cesaria, dok Jirsakovi
pejsai (npr. Jirsak 1929: Suton, 8, Pred kiu, 10, Pejsa, 11 i drugi) mogu
biti odraz novosimbolikog utjecaja.
Na takvom tlu hrvatske realizacije Nietzcheova svijeta bez Boga (odabrane, izrazito ograniene u izboru i prikazu autorice ovog teksta!),10 koncepcije novoga ovjeka i aktivistike pozicije pojedinca, predstavnika drutva koji se u pjesnikoj komunikaciji slui krikom, dolazi u Jirsakovoj
umjetnikoj paradigmi do susreta s uskrsnutim Srenom Kierkegaardom
ijom su filozofskom cestom krenuli, iako su se dosta brzo njihovi putovi
razili, Martin Heidegger i Jean Paul Sartre. Ali buenje misaonog sustava
danskog filozofa, teologa i knjievnika prouzrokovalo je takoer vraanje u
ivot potrebe reda koji je posljedica djelovanja, stjecanja znanja. Tim je
redom, isto tako, bio obuhvaen proces miljenja, odraavajui se u radu koji
se ne afirmira uzvienim, patetinim i glasnim rijeima, nego svakodnevnom
slubom. Rije je dakle o marksizmu, popularnom od 30-ih godina 20. stoljea kod sveuiline ljevice Zapadne Europe. elim ipak naglasiti da se na
osnovi analiziranih tekstova, Jirsak ne moe promatrati kao pristalica jedne
filozofije i nijednog knjievnog uzora, nego kao svjesni mislilac koji na temelju raznih kanona poinje stvarati svoju umjetniku paradigmu koja, pored neporecive evolucije pjesnikove misli u vremenu, sve do njegove zadnje
pjesme, posjeduje istaknute odlike jedinstvenosti.
Lirski subjekt Jirsakova pjesnitva jednim dijelom ini se proizvodom
Kierkegaardove ralambe ontolokog statusa ovjeka. Potreba objanjava10

Razdoblje iji kraj obiljeava istovremeno i poetak Jirsakova knjievnikovanja,

poznato kao meuratno, modernizam poslije moderne i povijesna avangarda, kako
istie Cvjetko Milanja, ipak je sloenije nego se to na prvi pogled dade zakljuiti
(Milanja 2007: 59).

200

I (2014) 2, 197208.

aNaFORa

nja vjerodostojnosti ljudskoga postojanja, utemeljena na analizi njegove relacije s osnovnim naelom Bogom zasnovana na uvjerenju da je ovjek
neshvatljiv spoj konanosti i beskonanosti, materije i duha, ovozemaljskog i
transcendencije, upisana je u fundamentalna naela kranske paradigme
Slatinanina. Postupak dolaska do dna ljudske egzistencije, do sri, do onoga
to pojedinca ini ovjekom, koji je prema Dancu mogu u neponovljivom i
trenutanom egzistencijalnom iskustvu slobode ljudske volje, svijesti ovjekove ogranienosti, straha, smrti, dostupnom iskljuivo u samoi i tiini
(Sownik filozofw: 134), kod Jirsaka odreuje strategiju lirskog subjekta
koji bira osamu i utnju: Ptica glasa istinska / ne pjeva u zboru (Jirsak 2009:
Usamljeni pjeva, 5).
Kierkegaardova samoa i odsutnost govora, povezane s pjesnikom
negativnom slikom bunog i kaotinog grada, suprotstavljenom enji za
idilom bezbrinosti smjetenom u rodni kraj (O, ja hou i traim smirenja. /
Ja hou tihoga mira. / Idile. / Polja i sela (Jirsak 1929: Na rastanku, 31)),
daje lirskom subjektu samo trenutke prividne sree. utnja ga smiruje, ali
osama mui, a izlaz iz nje trai u skladu s kranskim naelom da ovjek
postaje ja u kontaktu s ti (Paprocki 1997: 15). Na taj se nain ipak raa u
Jirsakovu misaonom sustavu antropologija osame jer taj je kontakt susret
bespredmetni (Jirsak 1981: Susret, 44), ovjek ostaje sm vezan / za bol
svijeta (Jirsak 1981: Biti sam, 35) i nema kome kazivati / bol svoj sunovratan
(Jirsak 1981: III, 55). Zbog nemogunosti kontakta s drugim ovjekom, zbog
podizanja zida (Jirsak 1981: Zid, 16), pokuava se pomiriti sa samoom
(Jirsak 2009: Taj zid, 13) koja mu donosi sve veu patnju i kolebanje u vjeri
(Jirsak 2009: Zbunjenost, 6). Na Sartreov nain postaje svjestan uasne realnosti svoga postojanja; injenice da su ustvari svi ljudi usamljeni, samo to
nije svatko toga svjestan (Sartre 2005: 140). elim ipak naglasiti da Jirsak,
prihvaajui filozofsku ideju slobode koju realizira u granicama slobode
ljudske volje dane od Boga, nikada ne prihvaa da svaka odluka utjee na
stanje svijeta i da je svatko odgovoran za sve ljude. Zbog toga tef Bezak ne
dobiva traeni odgovor drugi ovjek ne eli preuzeti odgovornost za njegove odluke i udaljiti straila sa staze njegove (Jirsak 2009c: Dilema tefa
Bezaka, 165).
Filozofski i knjievni kanoni koji stoje u poetku Jirsakova stvaralatva i njihov pjesniki kreativni nastavak koji ne podrazumijeva imitiranje
nego umjetniku modifikaciju ili ak promjenu, podreeni su u procesu konstruiranja stvaralake paradigme Slatinanina njegovoj tenji da stekne pravu slobodu, tj. prevlada zarobljenitvo vanjtine. Kao to su junaci legende o
Velikom inkvizitoru (Braa Karamazovi) Fjodora Dostojevskog upregnuti u
dijalektiku slobode i nevolje (Bierdiajew 2003: 193), tako i Jirsakov lirski
subjekt na poetku, u prvom redu u zbirkama Pjesme, Lice za oknom i Sa
ruba ravnice, podsvjesno bjei od prave, unutarnje slobode jer je se plai.
Prije nego to je u pjesmama sadranima u Sadri i pijesku uspio shvatiti i
poeti egzistirati u apsolutnoj slobodi ovjeka kojega u duhovnom ivotu ne
201

Joanna RKAS, Interpretacijski klju paradigme Jirsakova stvaralatva

ograniava vanjski svijet (na mentalnom planu), morao je proi put otkrivanja i prevladavanja ljudskog paradoksa koji se ogleda u tome to se ovjek
osjea usamljen i svim snagama eli to duevno stanje promijeniti. Izabravi
pokuaj kontakta s drugim ovjekom koji nije isto, nego paralelno bivstvo
(Bierdiajew 2003: 193), izlae se opasnosti razoaranja i, kao posljedici, jo
veoj usamljenosti. U tako skiciranom procesu konstituiranja filozofije Jirsakove paradigme, lirski subjekt u sukobu slobode s ljubavlju, umjetnikom
nadarenou i drutvenim zahtjevima, dakle u procesu otkrivanja unutarnje
slobode, prolazi kroz dva glavna, istovremena stadija koja oteavaju mogunost uspjeha. Osjeaji beskunitva, enje za krajolikom djetinjstva, jednakosti s prirodom rodnoga kraja, kojoj se poslije odlaska u grad ne moe vie
vratiti, omamljuju ga, uvode u samou i stvaraju opasnost od egocentrizma,
patosa u ispovjednoj lirici, individualnosti koja tei izolaciji i ne trai kontakt s drugima.
Transcendentalno beskunitvo
Pjesniki osjeaj i slika transcendentalnog beskunitva temelje se na paradoksu ovjeka i same slobode koja podrazumijeva da se ono to se zbiva
moe, zapravo, odvijati drukije, kao to je i ono to se ve dogodilo moglo
izgledati sasvim suprotno (Tischner 2002: 46). S druge pak strane, prema
Martinu Haideggeru, ovjek nije u svojim izborima sasvim slobodan: ograniavaju ga raniji izbori, njihove posljedice i situacija u kojoj se trenutano
nalazi (Sownik filozofw: 108). ovjeku oduzeta mogunost biranja rodnoga
mjesta u pjesnikoj antropologiji osame utjee na daljnje ivotne izbore iako
pjesnik ne rjeava ni njegovu prigodnost ni opravdanost. Na rubu ove ravnice moda sam po nudi, / a moda i kakvom grekom; / al' nisam vas izdao,
drumovi dragi, nikad - / i bol sam svoj gutao sa smijekom. (Jirsak 1953: U
Slavoniji, 7) Zvona koja oglaavaju skori poetak mise i pozivaju ljude na
sastanak sa sacrum, svetou, transcendencijom, tajnom, onim to je nepoznato (Daleko tamo u selu, / veernja zvona zvone; Ognjeni vitez dana / U
zapad krvav tone. (Jirsak 1929: Suton, 8)) dovode do odluke o promjeni
mjesta stanovanja, selidbi, traenju sree izvan rodnoga krajolika (npr. Jirsak
1933: Odlazak, 14). Tako se pojavljuju prve slike ovjeka zarobljenoga prirodom koja u Pjesmama ezne, plae za lirskim subjektom i pokuava usporiti njegov odlazak. estim postupkom personifikacije odreeni elementi
prirode, prije svega biljni i ivotinjski svijet, oblaci, vjetar i kia, obraaju
mu se s molbom da ostane: Ostani ovdje Anele / arobno apue lug; /
Gorko e za tobom plakati / Leptiri mali, na drug. // (...) Ostani ovdje, ne
idi, / Moli te cijeli lug / I gorko za tobom plae, / Leptiri mali, na drug.
(Jirsak 1929: Ostani ovdje, 14); Sjeam se ivo / pred polazak moj / kod nas
je bilo tuno / kroz osam je dana / padala kia, / i snijeg, / i vrijeme je bilo
/ neobino runo. (Jirsak 1933: Odlazak, 14) Kljunu poziciju u oblikovanju
202

I (2014) 2, 197208.

aNaFORa

takve slike svijeta zauzima pjesma Pred kiu (Jirsak 1933: 10), u kojoj slika
nadolazeeg nevremena zapravo predstavlja predoavanje odlaska. Ogleda
se to u prvom redu u pridavanju vinogradu tipino ljudskih osjeaja koji izraavaju neizvjesnost i strah: Vinograd teko die / I neto sluti, sluti... Na taj
ga nain priroda zarobljuje, lirsko se ja poinje osjeati kao njezin integralni dio i dok ona za njim vene, ono se ne moe osloboditi iz njezina
zagrljaja. Ispunjuju ga sjeanja na rodno mjesto povezana s mirisima, oblicima, cestama i on polako gubi mogunost pronalaenja sree izvan njezina
domaaja. Priroda ga zarobljuje, omamljuje, uzima u svoju vladavinu. Potresna slika u Pjesmi moje ispovijesti (I kad poe drue, sa tapom u ruci, /
zavijenom stazom slavonske ravnice, / priae ti trave, / hrast, uma i ptice /
da su svi u meni / i ja sam u svemu. (Jirsak 1933: 5)) predstavlja ipak
duevno stanje koje e evoluirati zahvaljujui sukobu osobina prirode kojima
se ovjek ne moe karakterizirati. I kada se na poetku, u citiranome djelu,
predaje vjetrovima eznua i opisuje sebe kao oblak na visini, tri desetljea
kasnije podie, iako neizreen, neverbaliziran doslovno, zid koji poiva na
svijesti da samo vjetru put je slobodan (Jirsak 1962: Na ulici, 48).
U kranskoj paradigmi Mirka Jirsaka ovjek je kao jedini na svijetu
slian Bogu, stvoren na Boju sliku. Samo je on, u cijelom kozmosu, mjesto
gdje se susreu materija i duh. Zato je u njemu prisutna priroda, ali on nije
istovjetan s njom; ovjek je mikrokozmos i zbog toga nikada ne moe biti
dio prirode (Bierdiajew 2003: 193). Meutim, osoba koja kozmos shvaa
kao harmoniju, jedinstvo i red, ima sklonost sebe podrediti prirodi. Kada je
ovjek nakon prvoga grijeha otpao od Boga, onda se svijet dan ljudima u
vladanje odvojio od njih. I kao to osoba ne moe traiti, otkrivati u sebi
Boju sliku samo posredstvom razmiljanja o Svevinjemu i pisanja o Njemu zanosnih pjesama, isto tako ne moe vratiti sebi kozmos, dobiti ga natrag. Shvaanje opisane ovisnosti, spoznaja da je relacija ovjek-priroda
(kozmos) graena na iluziji svijesti, predstavlja poetak stjecanja prave, unutarnje slobode. Kod Jirsakova lirskog subjekta proces zadobivanja toga
znanja obuhvaa trenutanu sreu koju daje poistovjeivanje s prirodom
(Osamljeno drvo obaraju vjetri sa strana / svih, / al, ja sam miran i nad
ravnicom tih; / u zemlju su vrsto urasli korijeni moji, / pa sam nad ovom
ravnicom ponosan vis / to stoji. (Jirsak 1953: Jablan, 22)) i odlazak u grad,
bijeg u civilizaciju koju je ovjek stvorio borei se sa determinizmom prirode, ali iji je dah daviteljski a norme ne daju slobodu (Bierdiajew 2003: 74).
U gradu podsvjesno trai osloboenje od ograniavajue ovisnosti o prirodi
(Toporow 2000: 35), ali u tom ljudskom proizvodu ne nalazi rjeenje zagonetke svoga postojanja. Iako Jirsak brzo odlazi od opisne lirike koja treba,
to je naglaavano najee u zadnjem stihu, deskripcijom prirode odslikati
duevno stanje lirskog subjekta (npr. Oblaci nebom plove, / Jedan drugoga
lovi, / I sve je tako mirno / K'o bolni snovi moji. (Jirsak 1929: No, 9)), on
dugo ne moe prevladati zarobljenitvo prirode. U tom arobnom krugu dolazi ak i do paradoksa junaka Sartreova romana: elim izai, poi bilo kuda,
203

Joanna RKAS, Interpretacijski klju paradigme Jirsakova stvaralatva

negdje gdje bih stvarno bio na svom mjestu. (...) Ali nigdje nema takvog
mjesta. (Sartre 2005: 141)
Vlastitim izborom upisan u druge ivotne prilike, preseljen u grad,
ezne i u tom osjeaju dolazi do opasnosti derealizacije stvarnosti. ovjek
koji treba ivjeti rabei materiju i duh poinje boraviti u snovima, vraati se
uspomenama, ima elju da se ne opire iluziji. Mata o povratku djetinjstvu,
vremenu kad je netko drugi otac preuzimao odgovornost za njegove
odluke. Spas mu donose sumnje, postaje svjestan da je vraanje u san (Jirsak
1981: Kraj iluzija, 49) droga koja ga ini ovisnim o ivotu bez razmiljanja.
Postati dio prirode znai predati se vlasti determinizma, mirno preivjeti
ovozemaljski ivot, pratei prirodni tijek poslova i hijerarhije. Spajanje sa
ivotom kozmosa ne oslobaa ovjeka, ve prouzrokuje njegovo otapanje i
ieznue. (Bierdiajew 2003: 76) Izbavljenje iz zarobljenitva prirode i kao
posljedica toga iz transcendentalnog beskunitva izrazito je prisutno ve u
zbirci Most, dok potpuno postaje u pjesmama tiskanima u Sadri i pijesku,
gdje elementi prirode ne odreuju ovjeka niti je on njima podreen, nego
preko njih nalazi puninu unutarnje slobode. Crni grozd na stolu // Crne moje
misli / zgruane / u grozd crni. (Jirsak 1981: Crni grozd, 46); Stara moja
petrolejska lampa / stakleni cilinder / (bez sjenila) / na ormaru. / Davno
mrtva stvar. // Mi smo se kraj nje / raali, / ivjeli, / s njom u svoj ulazili
mrak. (Jirsak 1981: Moja stara petrolejska lampa, 72)

U obzoru individualista
Izlazak iz zarobljenitva prirode odvija se s analognim procesom na razini
lirski subjekt drutvo. Autotematizam, prisutan u Jirsakovim pjesmama,
poinje od slike poistovjeivanja sa stanovnicima rodnoga kraja i odbacivanja uzviene, patetine i egocentrine slike pjesnika: Ovom zemljom
lutaju pjesnici / vitezovi bola. // (...) oni su zaarani kraljevi bola / i imaju na
glavama krune / njihov je ivot razbita lira / to ima na vjetru strune. // A
ja sa banka seljake kue / gledam kako prolaze rijeke ubogara, / kako se
isprepliu snovi / sa srcem to vjeno vara, / kako je tvrda korica kruha, / i
kako je bolan svijet. // Zato lomim krila za let / i idem s njima / ovom umornom zemljom. (Jirsak 2009b: Pjesnici, 24) Rob drutva u prvim zbirkama ne
prihvaa dakle stvaralatvo nepovezano sa ivotom obinih ljudi, na ekspresionistiki nain eli postati predstavnik ovjeanstva (svedenog na stanovnika njegova rodnoga kraja) i u svojoj dui vriti sintezu njihovih osjeaja.11 Ipak, pjesnik od poetka, po uzoru na sutonae, ne istie patosnu veliinu lirskog subjekta, to mu omoguava postizanje shvaanja umjetnikog
ina kao osloboenja iz zarobljenitva, tj. prelaska od ropstva do slobode, od
raskomadanosti do integracije, od bezlinosti do linosti i od pasivnosti do
11

Usp. Polanowski (1976: 30).

204

I (2014) 2, 197208.

aNaFORa

stvaralatva duhovnosti. Na takvom tlu ekspresionistika antropo/subjektno-centriranost kao strategija lirskog subjekta (Milanja 1995: 107; Pieniek 2000: 112) u Jirsakovu pjesnitvu nije jednom zauvijek utvrena, nego
evoluira od razdvajanja na suosjeanje s drutvom rodnoga kraja i autocentrizma u zbirkama Pjesme i Lice za oknom i, djelomino, Sa ruba ravnice, k
jasno izraenom autocentrizmu u lirskoj ispovijedi Mosta te Sadre i pijeska.
Prevladavanje navedene dihotomije posljedica je procesa izlaska iz ovjeanstva i poimanje sebe kao osobe. Opisivana ve relacija ja/osoba s
ti/osoba predstavlja drugu ontoloku razinu nego ja u mi. Drutvo posjeduje
egzistencijalno znaenje, ali nije ni osoba ni egzistencijalno sredite koje se
nalazi iskljuivo u pojedincu i njegovim odnosima s ti i mi (Bierdiajew
2003: 76). Zbog toga u Jirsakovoj lirici sve do 60-ih godina traje unutarnji
proces osobaanja od zarobljenitva drutva, koji je vrlo jasno izraen u
autotematskim pjesmama gdje subjekt ispovijedi odreuje sebe na nesiguran,
negativno (u smislu tuno) konotiran nain poistovjeivanja sa utnjom,
jekom i samo nekoliko puta krikom (npr. Jirsak 1962: Nad bezdnom, 18).
Nemogunost funkcioniranja u okvirima mi, koja blokira i pjesniko
evociranje drutvenih psihikih stanja, ne moe biti prevladana ni u kontaktu
(bez integracije) s mi ni s ti. Ostaju iskljuivo samoa: Svatko je u sebi /
ovjek sm (Jirsak 1962: U asu buenja, 6), strah i uasavajui osjeaj zatvorenosti u bezvunom prostoru. Bojim se. / Strah me / strane vedrine. //
Nitko ne vie. (Jirsak 1962: Strah, 42) Zahvaljujui samoi i strahu, Jirsakova ispovjedna lirika ipak nije zaraena autotematskim isticanjem prividne
individualnosti, nema u njoj egocentrizma. Lirski subjekt, iako pati zbog
osamljenosti, aktivan je sudionik samoe stvaralakog pojedinca koji doivljava sukob unutarnjeg univerzalizma s objektiviziranim univerzalizmom
(Bierdiajew 2003: 101). Iako su ranije u osami dominirale praznina i nemo,
uspio je izai iz zaaranoga kruga drutva i ne pasti u ropstvo samoga sebe i
svoga ega. Zatvaranje u samoi dovelo ga je do svijesti da je on sm zapravo
pristao biti rob prividno prevladavajue sile, straha od smrti, boli zbog
samoe, prolaznosti vremena: Trenuci su / strani kad se broje. / I okrutni. //
Zato ne alim na tebe, / nego na sat / bez brojanika. (Jirsak 1981: Jesi li
kadgod..., 28) Zato je u svojoj posljednjoj zbirci pjesama ve osloboen
zarobljenitva prirode (Za stolom ravnice / pijem svoj mali rum. // Svakom je
potrebna / neka estoka kap. // (...) Moja ravnica / moja estoka kap. (Jirsak
1981: Za stolom ravnice, 25); Tugo moja / zvijeri ubijena (Jirsak 1981:
Ravnica, 35); Sve je bilo dobro. // Djetinjstvo, / mladost, / zrela dob. // I
sjekira / u truli panj / zasjeena (Jirsak 1981: Sve je bilo dobro, 75)) i
drutva (ljudi, ovjeka i samoga sebe; Bila je to greka, / to nae vezivanje. /
I bila je alost, / to nae razvrgnue. // Ili tek sudbina? (Jirsak 1981: Dilema,
31)) te svjestan svakodnevne slube koju je vrio da otkrije to znai biti
ovjek (Okrenuvi posljedni list / osjetih / bole me ruke. // Ne od rada. / Ne
od godina. // Od sumnje. (Jirsak 1981: Sumnja, 74)). Zato, s vrhunski
konstruiranom ironijom, moe rei: Izloio sam se / u izlog svijeta. // Jedna
205

Joanna RKAS, Interpretacijski klju paradigme Jirsakova stvaralatva

iskrenost, / jedna vjera, / jedna nada. // Ulje portreta. (Jirsak 1981: Ulje
portreta, 96) U toj pjesmi nema vie straha koji je ljudska nevolja, ali nema
ni pomirenja sa ivotom, jer ono je povezano sa svijeu da iza sebe ostavlja
neku drugu realnost, mogunost drukijeg izbora i postavljanje pitanja bi li
moda bilo bolje. Ovdje je lirski subjekt smjeten iznad svakog zarobljenitva i na taj nain stvaranje nije u Jirsakovu misaonom sustavu krik za ivotom,12 nego oslobaanje iz ropstva. Iako su plodovi umjetnikog ina materijalni, grubi, stvaralaki je proces izvan vremena i ovjeka ini osobom.
Traei interpretacijski klju paradigme Jirsakova stvaralatva, primjeujemo prije svega potivanje izvornih kanona 13 iz kojih knjievnik crpi
u skladu s potrebom otkrivanja ljudskoga bivstva. Revalorizirajui ih sukladno svom svjetonazoru i talentu, dodaje borbu za slobodu koju poduzima
ve u prvim pjesmama, tj. prevladavanje zarobljenitva vanjtine koja izaziva potrebu suosjeanja s drutvom i straha koji je posljedica svih vladavina.
Svatko mora tu borbu poduzeti sm jer e i sam odgovarati za svoje izbore.
Izdrite rekao je, ni trenutka ne smijete popustiti. Izmuit e vas, ali ete je
imati. Neu izdrati rekao sam. Morate! uzrujao se. To je borba za
ivot! (Jirsak 2009c: Dilema tefa Bezaka, 157) Odlazei od patosnog ja u
ime mi, dotie bt ljudskog postojanja, onoga to obiljeava svakoga, onoga
ime su svi ljudi povezani. Gradi filozofiju osobe. Zna prevladati zarobljenitvo, kunju pitanja: Svi varaju, Vladimire. Zar cijeli ovaj na ivot nije
jedna prevara? (Jirsak 1974: 8)

Izvori
Jirsak, Mirko. 1929. Pjesme. Virovitica.
Jirsak, Mirko. 1933. Lice za okno. Zagreb.
Jirsak, Mirko. 1953. Sa ruba ravnice. Osijek.
Jirsak, Mirko. 1962. Most. Mala biblioteka poezije, 47. Zagreb.
Jirsak, Mirko. 1974. Kerneval cvraka. Osijek: Revija.
Jirsak, Mirko. 1981. Sadra i pijesak. Predrag i Nada Jirsak, prir. Zagreb: Lykos.
Jirsak, Mirko. 2004. 2009. ovjek iza stihova. Mirko Jirsak, 1909. 1999.
2009. Predrag Jirsak, prir. (rkp.)
Jirsak, Mirko. 2009a. Pjesme iz postume. Predrag Jirsak, prir. (rkp.)

12

Pomirenje sa ivotom i krik za ivotom odnose se na Prpiev uvod u Mrtvi grad

citiran iz djela Cvjetka Milanje: Regionalizam je afirmacija. On je sinteza i tradicija. I ako je stvaranje krik za ivotom, za oblikovanjem, onda je i zadnji bolni
osjeaj lepote otkrivenja. (...) tko e znati, kako je nastala misao Mrtvog Grada?
Tek mu je autor vidio jasne obrise u jednom krvavom sutonu, osjeajui pomirenje
sa ivotom. (Milanja 2000: 210)
13
Vanih za njegovu kulturnu zajednicu, vidi biljeku br. 1.

206

I (2014) 2, 197208.

aNaFORa

Jirsak, Mirko. 2009b. Kantilena. Pjesme izvan zbirki (1927. 1945.). Predrag
Jirsak, prir. (rkp.)
Jirsak, Mirko. 2009c. Ucjena. Predrag Jirsak, prir. Drenovci: Opinska narodna
knjinica Drenovci.
Literatura
Bierdajew, Mikoaj. 2003. Niewola i wolno czowieka. Zarys filozofii personalistycznej, Henryk Paprocki, prze. Kty: Wydawnictwo.
Biti, Vladimir. 2000. Pojmovnik suvremene knjievne i kulturne teorije. Zagreb:
Matica hrvatska.
Jirsak, Predrag, Mirko Jirsak. Kronologija ivota i rada. (rkp.)
Milanja, Cvjetko. 2000. Pjesnitvo hrvatskog ekspresionizma. Zagreb: Matica
hrvatska.
Milanja, Cvjetko. 2007. Hrvatski novosimbolizam. Knjievna republika, br. 0708-09.
Paprocki, Henryk ks. 1997. Lew i mysz czyli tajemnica czowieka. Esej o
bohaterach Dostojewskiego. Biaystok: Orthdruk.
Pieniek, Krystyna. 2000. Pjesniko stvaralatvo Antuna Branka imia.
Jadranka Nemeth Jaji, prevela. Zagreb: Matica hrvatska.
Polanowski, Edward. 1976. O poezji polskich ekspresjonistw, u: Przegld
humanistyczny, 2.
Protrka, Marina. 2008. Stvaranje knjievne nacije. Oblikovanje kanona u hrvatskoj knjievnoj periodici 19. stoljea. Zagreb: Filozofski fakultet.
Rkas, Joanna. 2012. Przemilczenia w dzieach przemilczanego twrcy. Przypadek Mirka Jirsaka. U: Tabu w oku szeroko otwartym. N. Dugosz, Z.
Dimoski, red. Wydawnictwo, Pozna: Naukowe UAM, 219226.
Rkas, Joanna. 2014a. ovjek u potrazi za Bogom. Kranska paradigma u
pjesmama Mirka Jirsaka. Communio 40/120, 118127.
Rkas, Joanna. 2014b. A man in search of God. Christian paradigm in the
poems of Mirko Jirsak. Slavia Occidentalis (u postupku objavljivanja).
Sartre, Jean Paul. 2005. Mdoci. Jacek Trznadel, prze. Wydawnictwo Zielona
Sowa, Krakw.
Sownik filozofw. Filozofia powszechna. 1997. Bolesaw Andrzejewski, red.
Pozna: Dom Wydawniczy REBIS.
Sudeta, uro. 1995. Izabrana lirika. Nikola Milievi, prir. Zagreb: Erasmus naklada.
imi, Antun Branko. 1996. Izabrane pjesme. Naa brda. Tehnika pjesme. Mile
Peorda, prir. Zagreb: Erasmus naklada.
Tatarkiewicz, Wadysaw. 1995. Historia filozofii. Tom trzeci. Filozofia XIX
wieku i wspczesna. Warszawa: Wydawnictwo Naukowe PWN.
Pytajc o czowieka. Myl filozoficza Jzefa Tischnera. 2002. Wadysaw
Zuziak, red. ks. Krakw: Wydawnictwo Znak.

207

Joanna RKAS, Interpretacijski klju paradigme Jirsakova stvaralatva

Toporow, Wadimir. 2000. Miasto i mit. Bogusaw yko, prze. Gdask:

Wydawnictwo sowo/obraz terytoria.
Weber, Max. 1985. Problemy socjologii wiedzy. Warszawa.

INTERPRETIVE KEY TO THE WORKS OF MIRKO JIRSAK

Summary
Joanna RKAS
Institute of Slavonic Philology UAM Pozna
Fredry 10, 61-701 Pozna
rekasus79@gmail.com
The primary objective of the study is to find and decode an interpretive key to the
works of Mirko Jirsak (19091999), a Croatian poet, writer, journalist and
translator. In the search of his model of creativity, I try to get a sense of the man
behind the verse, i.e. the poetic consciousness, which is expressed in the works. The
analysis includes published collections of poetry: Poems (Pjesme), The Figure in the
window (Lice za oknom), From the end of the plain (Sa ruba ravnice), Bridge
(Most), and Sand and gypsum (Sadra i pijesak), poetry left in manuscript: Cantilena.
Poems outside a volume (19271945) (Kantilena. Pjesme izvan zbirki (1927.
1945.), Colours and stones (Boje i obluci) and Late hours (Kasni sati). Using a
cultural canon (mainly a philosophical and literary one ) and in accordance with the
need to explore the human existence, Mirko Jirsak builds a lyrical subject on the
ontological status of human beings by Sren Kierkegaard, human loneliness by Jean
Paul Sartre, fear of inner freedom by Fyodor Dostoyevsky and Christian relation of I
and you. Re-evaluating them according to his own worldview and talent, his work
paradigm is based on: 1. anthropology of loneliness, i.e. the concept of
transcendental homelessness and 2. human individualism (the impossibility of
functioning within the boundaries of we and evoking social mental states in a poetic
way).
Keywords: Mirko Jirsak, interpretation, lyrical subject, paradigm, Sren Kierkegaard

208