1

BHAGAVAN RAMANA
by
T. M. P. MAHADEVAN, M. A., Ph.D.
Professor of Philosophy, University of Madras
Published by
V. S. RAMANAN
President, Board of Trustees
RI RAMANASRAMAM
TIRUVANNAMALAI 606-603
SOUTH INDIA
Reprinted from Ramana Maharshi and His Philosophy of Existence
Sri Ramanasramam, Tiruvannamalai 606-603, Tamil Nadu, India 1989
PREDGOVOR
Ovaj esej prvobitno je napisan za jednu knjigu o Svecima; a pojavljuje se kao glavni uvod u dijelu o Bhagavanu
nazvanom Ramana Mahari i Njegova Filozofija Postojanja. Poto se misli da ovaj esej moe biti od znaaja
itateljima, izdaje se odvojeno i u formi knjiice.
Neka Bhagavan prihvati ovu ponudu.
Aradana Dan T. M. P. MAHADEVAN 5. svibnja 1959.
PRIZIV
O - Vinayaka, to si pisao na svitku (tj., padinama planine Meru) rijei Velikog Mudraca (tj., Vyase) i to
predsjedava pobjednikom Arunaalom, otkloni ovu bolest (tj., mayu) koja je uzrok ponovnih roenja, i
milostivo zatiti veliku Plemenitu Istinu (tj. Upaniadsku filozofiju i religiju) koja se puni medom Jastva.
Ovo je molitva upuena Gospodu Ganei, Otklonitelju svih prepreka, koju je napisao Bhagavan ri Ramana.
Pozvali smo se na priu iz Purana u kojoj se kae da je Ganea posluio Vjasi kao zapisiva i da je zapisao
Mahabharatu i Njegova se Milost ovdje priziva radi zatite filozofije Vedante. tampan tamilski stih je faksimil
Bhagavanovog rukopisa.
BHAGAVAN RAMANA
Sveti spisi nam govore da je veoma teko pratiti put Mudraca kao to je teko povui liniju koja oznaava let
ptice koja se vine u zrak. Mnogi ljudi se moraju zadovoljiti sporim i mukotrpnim putem do cilja. Ali, samo mali
broj njih se rode kao Adepti u neprekidnom letu ka zajednikoj kui svih bia Vrhovnom Jastvu. Mnogim
ljudima zatreperi srce kada se pojavi takav Mudrac. Iako je nemogue da se odri korak sa Njim, osjea se
spokoj u njegovom prisustvu i osjeaj vjene sree prema kojoj obian ivot biva nitavan. Bezbroj ljudi koji su
otili u Tiruvannamalai za vrijeme ivota Ramane Maharija imali su to iskustvo. Oni su u Njemu vidjeli
Mudraca bez i najmanje veze sa svjetovnim, Sveca jedinstvene istoe, svjedoka vjene istine Vedante.
Nije esta pojava da duhovni genije, tako uzvien kao ri Ramana Mahari posjeti ovu planetu. Ali kada se tako
neto dogodi, cijelo ovjeanstvo uiva dobrobit i nova era nade se otvara pred njim.
Na oko 48 km juno od Maduraija, nalazi se selo Tiruuli, nazvano po drevnom ivinom hramu o kome su
pjevali dva velika tamilska sveca Sundaramurti i Manikkavaakar.
U ovom svetom selu, u drugoj polovini 19. vijeka, ivio je Sundaram Ayer (Aiyar) sa svojom enom Alagamal.
Pobonost, odanost i dobroinstvo krasilo je ovaj idealan par. Sundaram Ayer je bio bezgranino velikoduan, a
Alagamal idealna hindu ena. 30. 12. 1879. godine rodio im se sin Venkataraman, kasnije poznat svijetu kao
Ramana Mahari. Tog dana je u Indiji bio praznik Ardra-daranam. Svake godine se na ovaj dan kip pleueg
ive-Nataraje iznosi iz hrama u svetkovini, proslavljajui boansku milost Gospoda koji se pojavljivao u
razliitim formama, kao Gautama, Patajali, Vyaghrapada i Manikkavaaka. 1879. god. na dan Arudre, kip

www.yogacentar.hr

2
Nataraje se upravo iznosio iz hrama u Tiruuliju, praen mnogobrojnim uesnicima. Upravo u trenutku kada se
povorka vraala u hram, rodio se Venkataraman.
Nije bilo niega neuobiajenog prvim godinama njegovog ivota. Rastao je kao prosjean djeak. kolovao se u
osnovnoj koli u Tiruuliju, a nakon godinu dana, u koli u Dindigulu. Kada je imao 12 godina, otac mu je
preminuo. To je uvjetovalo da se sa porodicom preseli u Madurai kod strica Subbayera. Bio je poslat u srednju
kolu, a potom u ameriku srednju kolu misije. Bio je prosjean student, nimalo se ne uznemiravajui
programom kolovanja. S obzirom da je bio vrlo krepak i snaan momak, izazivao je strah kod kolskih drugova.
esto bi mu se osveivali na vrlo neobian nain: ako bi imali neku zamjerku, usudili bi ga se zadirkivati samo
dok spava, a u tome je bio prilino udan: nakon buenja ne bi se sjeao niega to mu se dogodilo. esto bi ga
iznosili i ak tukli za vrijeme sna.
Dogodilo se sluajno da je Venkataraman saznao za Arunaalu kada je imao 16 godina. Jednog dana je stariji
roak posjetio njegovu porodicu u Maduraiju. Djeak ga je upitao odakle dolazi, a roak je odgovorio: "Sa
Arunaale". Samo ime Arunaala je djelovalo kao arobna rije na Venkataramana. Oigledno uzbuen postavio
je sljedee pitanje starijem gospodinu: "to!, Sa Arunaale! Gdje je to?". Dobio je odgovor da je Tiruvannamalai
Arunaala.
Osvrui se na ovaj dogaaj, Mudrac u jednoj himni kasnije govori o Arunaali:
"O, kakvo udo! Kao nepomino brdo Ona stoji, a njene kretnje ne moe bilo tko razumjeti. U djetinjstvu mi se
javilo da je Arunaala neto uzvieno. Ali, ak i kada sam saznao preko drugog da je isto to i Tiruvannamalai,
nisam shvatio njeno znaenje. Smirujui mi um, privlaila me je k sebi, a kada sam priao blie, otkrio sam da je
nepomina."
Ubrzo nakon dogaaja koji je privukao Venkataramanovu panju na Arunaalu, desio se novi koji je doprinio
okretanju djeakovog uma ka dubljim vrijednostima duhovnosti. Sluajno je naletio na kopiju Sekkilarove
Periyapuranam koja pripovijeda ivote aivitskih svetaca. Proitao je knjigu i oarao se njome. To je bio prvi
sveti spis koji je proitao. Primjer svetaca ga je oarao, a u unutranjim dubinama svog srca osjetio je da neto
udno odgovara. Bez ranije pripreme, u njemu se javila tenja da se takmii u duhu odricanja i predanosti koja je
sainjavala sutinu ivota jednog sveca.
Duhovno iskustvo za kojim je Venkataraman udio, ubrzo se pojavilo neoekivano. Bilo je to sredinom 1896.
god., Venkataraman je tada imao 17 godina. Jednog dana sjedio je sam, na drugom katu strieve kue uobiajeno
dobrog zdravlja, ali iznenada ga je potpuno zaokupio uasan strah od smrti. Osjetio je da se smrt pribliava. Nije
znao zato je taj osjeaj doao. Osjeaj neposredne smrti ga nije uznemirio. Mirno je razmiljao o tome to treba
uiniti. Rekao je sebi: "Sada je dola smrt. to to znai? to je to to umire? Ovo tijelo umire." Odmah nakon
toga je legao, ispruio ruke i noge i drei ih ukrueno kao da je nastupio rigor mortis. Zaustavio je disanje, usne
vrsto skupio tako da mu je cijelo tijelo bilo nalik leu. Bilo je neizvjesno to e se dalje dogoditi. Pomislio je:
"Dobro, ovo tijelo je sada mrtvo. Bit e odnijeto na mjesto za spaljivanje gdje e biti pretvoreno u pepeo. Ali, sa
smru ovog tijela, da li i ja umirem? Da li sam ja tijelo? Ovo tijelo je mirno i nepomino, ali ja i dalje osjeam
punu snagu svoje linosti, a ak i glas Ja u sebi, odvojen od linosti. Prema tome, ja sam duh koji transcendira
tijelo. Tijelo umire, ali duh koji ga transcendira ne moe biti dodirnut smru. To znai, da sam ja Besmrtan
Duh."
Kada je Ramana priao o ovom iskustvu svojim uenicima, inilo se kao da je ova spoznaja bila produkt
umovanja. Ali, on se potrudio da objasni da nije bilo tako. Ostvarenje je dolo u bljesku. Doivio je istinu
direktno. Ja je bilo neto vrlo stvarno, jedina stvarna stvar. Strah od smrti je nestao zauvijek. Od tada se ja
nastavilo kao temeljna poruka iz rutija koja je u osnovi svih poruka s kojima se sjedinjuje. Tako se mladi
Venkataraman naao na vrhu duhovnosti bez ikakve teke i dugotrajne sadhane. Ego se izgubio u poplavi
samosvijesti. Odjedanput, djeak kojeg su zvali Venkataraman, prerastao je u mudraca i sveca.
Primijetila se potpuna promjena u ivotu mladog mudraca. Ono to je ranije bilo vrijedno, sada je bilo potpuno
beznaajno, a duhovne vrijednosti koje do tada nije primjeivao postale su jedini objekt panje. kolske studije,
prijatelji i odnosi su izgubili znaaj. Bio je potpuno ravnoduan prema svom okruenju. Krasila ga je humanost,
poniznost, blagost i druge vrline. Izbjegavao je drutvo i bilo mu je drae da sjedi sam, udubljen u meditaciju na
Jastvo. Odlazio je do Minaki hrama svakoga dana doivljavajui ushienje kada je stajao ispred kipova bogova i
svetaca. Iz njegovih oiju tekli su potoci suza. Nova vizija je neprekidno bila uz njega. ivot mu se u potpunosti
preobrazio.
Venkataramanov stariji brat promatrao je tu veliku promjenu. Nekoliko puta ga je prekoravao zbog
ravnodunosti i yogikog ponaanja. est nedjelja nakon velikog iskustva nastupila je kriza. Bio je 29. 08. 1896.
godine. Uitelj engleskog je Venkataramana kaznio da prepie tri puta lekciju iz gramatike zbog ravnodunog
ponaanja. Djeak je prepisao dva puta, a zatim se zaustavio, shvativi besmislenost i uzaludnost zadatka.

www.yogacentar.hr

3
Odbacujui knjigu i biljenicu, sjeo je, zatvorio oi i utonuo u meditaciju. Stariji brat, koji je sve to promatrao,
doao je do njega i rekao mu: "Kakvu korist od svega ovoga ima netko tko je takav". Ovo je oigledno znailo
prijekor Venkataramanovom udljivom ponaanju, ukljuujui i omalovaavanje studija. Venkataraman nije
nita odgovorio. Priznao je sebi da nema koristi pretvarati se da studira kao da je onaj stari Venkataraman.
Odluio je da napusti dom. Zapamtio je da je postojalo mjesto gdje bi se uputio Tiruvannamalai. Meutim, da
je svoje namjere izrazio ukuanima, oni mu sigurno ne bi dozvolili da ode. Morao je da se poslui lukavstvom.
Tog podneva je rekao bratu da ide u kolu na dodatne asove. Zbog toga mu je brat rekao da uzme pet rupija iz
kutije i da plati kolarinu za studije. Venkataraman je siao niz stepenice, a strina mu je posluila ruak i dala mu
pet rupija. Uzeo je atlas i otkrio da je najblia eljeznika stanica do Tiruvannamalaija bila Tindivanam.
Zapravo, bio je to produeni ogranak do Tiruvannamalaija. Atlas je bio stari, tako da su ove oznake nedostajale.
Raunajui da e tri rupija biti dovoljno da kupi kartu za putovanje, Venkataraman je ostatak ostavio sa pismom
na vidnom mjestu u kui, kako bi ga drugi pronali i krenuo na put. Evo to je napisao u tom pismu:
"Ja sam krenuo u potragu za svojim Ocem slijedei njegovu zapovijest. Ovo je krenulo na putovanje samo iz
dobrih namjera. Zato, neka nitko ne pati zbog ovog ina, i neka se nimalo novca ne potroi u potrazi za ovim.
Tvoja kolarina nije plaena. Ovdje su priloena 2 rupija."
Postojala je kletva baena na Venkataramanovu porodicu; istina, to je zapravo bio blagoslov da se jedan iz
svake generacije posveti duhovnom ivotu. Ovo proroanstvo je dao udesni asketa koji je, govorilo se, molio za
milostinju u kui nekih Venkataramanovih predaka i bio odbijen. Stric je postao sannyasin, a takoer i Sundaram
Ayer, stariji brat. Sada je bio red na Venkataramana, iako nitko nije mogao da predvidi da e se proroanstvo
obistiniti na ovakav nain. Blaenost i bestrasnost se uselila u Venkataramanovo srce i on je postao parivrajaka
(lutajui sannyasin).
To je predstavljalo epsko putovanje na koje je Venkataraman poao od Maduraija do Tiruvannamalaija. Oko
podneva je napustio strievu kuu, otpjeaio do eljeznike stanice koja je bila udaljena oko pola milje. Na
sreu, vlak je toga dana kasnio; inae ne bi stigao na njega. Pogledao je vozni cjenovnik i otkrio da je putovanje
III klasom do Tindivanama bilo 2 rupija i 13 anna. Kupio je kartu i zadrao kusur od 3 anne. Da je znao da je
postojala eljeznika pruga do Tiruvannamalaija i da je pogledao vozni red, vidio bi da je cijena karte iznosila
tono 3 rupija. Kada je uao u vlak, tiho je zauzeo svoje mjesto. Pridruio mu se jedan Maulvi koji je takoer
putovao i zapoeo je razgovor sa Venkataramanom. Od njega je Venkataraman saznao da je postojao vozni red
do Tiruvannamalaija i da ne mora ii do Tindivanama, ve da moe presjesti kod Villupurama. Ovo je bila
korisna informacija. Bilo je predveerje kada je vlak stigao do Tiruirapalija. Venkataraman je ogladnio; kupio
je dvije kruke od seljaka za pola anne. udno da je njegova glad sa prvim zagrizom bila utoljena. Oko 3 ujutro,
vlak je stigao u Villupuram. Venkataraman je izaao iz vlaka s namjerom da ostatak puta prepjeai. U svitanje
je otiao do grada da bi pronaao neku smjernicu za Tiruvannamalai. Ugledao je znak na kojem je pisalo
"Mambalappattu". Ali, on nije znao da je to bilo mjesto na putu za Tiruvannamalai. Prije nego to je uloio trud
da bi pronaao put kojim e krenuti, elio se okrijepiti, poto je bio umoran i gladan. Otiao je do hotela i
zamolio za hranu. Morao je ekati ak do podneva da bi hrana bila pripremljena. Poslije jela ponudio je 2 anne
da plati. Vlasnik hotela ga je upitao koliko jo ima novca. Kada mu je Venkataraman rekao da ima samo 2,5
anne, nije mu naplatio hranu. Tada se uputio prema eljeznikoj stanici i, doznavi da je Mambalappattu mjesto
na putu prema Tiruvannamalaiju, preostalim novcem je kupio kartu.
Poslije podne je stigao vlakom u Mambalappattu. Krenuo je pjeice za Tiruvannamalai. Pjeaio je oko 16
kilometara i ve je bilo kasno. U blizini se nalazio hram Arayaninallur, sagraen na ogromnoj stijeni. Otiao je
do hrama, saekao da mu otvore vrata, uao i sjeo u glavni hol. Tu je imao viziju predivnog svijetla koje je
obavijalo cijelo mjesto. To nije bilo fiziko svjetlo. Sijalo je neko vrijeme a potom nestalo. Venkataraman je
nastavio sjediti u stanju duboke meditacije, dok nije bio prenut od sveenika hrama koji su eljeli zatvoriti hram i
otii u oblinji hram na Kilur slubu. Venkataraman ih je pratio, i dok je bio unutar hrama, utonuo je u samadhi.
Po zavretku slube, sveenici su se probudili, ali mu nisu dali nikakvu hranu. Hramski bubnjar koji je gledao
grubo ponaanje sveenika, zamolio ih je da njegov dio hrane daju mladiu. Kada je Venkataraman zamolio za
malo vode, uputili su ga na astrijevu kuu u blizini. Uavi u njegov dom, onesvijestio se i pao na pod.
Nekoliko minuta kasnije, kada se oporavio, ugledao je manju gomilu znatieljnika. Popio je vode, pojeo neto
hrane, legao i zaspao. Probudivi se sljedeeg jutra, 31. 08. 1896. godine, na dan Gokulastami, proslavu ri
Krininog roenja, Venkataraman je nastavio svoje putovanje dugo pjeaei, izmoren. Htio je da, ako je
mogue, vlakom nastavi put za Tiruvannamalai. Pomislio je da bi mogao zamijeniti par zlatnih naunica koje je
nosio da bi prikupio neophodan novac. Ali kako da to uini? Otiao je i stao pred kuu za koju se ispostavilo da
pripada jednom Muthukrina Bhagavataru. Upitao je Bhagavatara za hranu, a on ga je uputio kod svoje ene.
Dobroj eni je bili drago da primi mladog sadhua i da ga nahrani na blagorodni dan ri Krininog roenja.
Poslije ruka je otiao do Bhagavatara i rekao mu da eli da zamijeni svoje naunice za etiri rupija kako bi
mogao da zavri svoje hodoae. Naunice su vrijedile oko 20 rupija, ali Venkataramanu nije bio potreban toliki
novac. Bhagavatar je pogledao naunice, dao traeni novac, zapisao mladievu adresu i rekao mu da naunice
www.yogacentar.hr

4
moe otkupiti kad god poeli. Pobona ena je spakirala mladiu paket slatkia za put. Venkataraman je,
nastavivi svoje putovanje, poderao adresu koju mu je Bhagavatar dao i zaputio se ka eljeznikoj stanici. Poto
do jutra nije bilo vlaka, proveo je no na stanici. Ujutro, 1.9.1876. uao je u vlak za Tiruvannamalai.
Putovanje je trajalo vrlo kratko. Pourio je do velikog hrama Arunaalevare. Kapija, kao i unutranjost oltara
bila je otvorena, ali je hram bio potpuno prazan. Venkataraman je uao u predvorje svetita i stajavi pred svojim
Ocem, Arunaalevarom, doivio je veliku ekstazu i neopisivu radost. Epsko putovanje se zavrilo. Brod je
sigurno pristao u luku.
Ostatak od onoga to mi smatramo Ramaninim kako emo ga od sada zvati ivotom, proveden je u
Tiruvannamalaiju. Ramana nije bio formalno iniciran u sannyasu. Kada je izaao iz hrama i zaputio se ulicama
grada, neko ga je pozvao i upitao da li eli da mu odstrani suvinu kosu. Spremno je pristao i poveden je do
Ayyankulama gdje mu je brija obrijao glavu. Tu, na stepenicama, bacio je u vodu preostali novac. Bacio je i
paket sa slatkiima, kao i sveti konac koji je posjedovao. Kada se vraao nazad u hram, udio se zato bi astio
svoje tijelo luksuzom kupanja, kada ga je pljusak prethodno ljekovito namoio.
Prvo mjesto boravka u Tiruvannamalaiju bio je veliki hram. Nekoliko tjedana je boravio u dvorani sa tisuu
stupova, ali je neprestano bio muen od strane derana koji su ga gaali kamenjem dok je sjedio u meditaciji.
Sklanjao se po skrovitim uglovima kao i u podzemni podrum poznat kao Patala-lingam. Neuznemiravan,
uobiavao je da bez prestanka provodi dane u meditaciji. Nepokretan, sjedio je u samadhiju, nesvjestan tijela,
ak ni bolnih ujeda insekata i crva. Zlobni djeaci su ponovo otkrili Mudraevo sklonite, ali ovoga puta su
popustili u svojim namjerama. U to vrijeme je u Tiruvannamalaiju boravio stari swami po imenu Seadri. Oni
koji ga nisu poznavali, mislili su da je luak. Ponekad je titio mladog swamija i udaljavao bezobzirne djeake.
Na kraju su Ramanu iz jame odveli oboavatelji a da on nije bio svjestan toga i prebacili ga u blizinu oltara
Subrahmanya-e. Od tada su se uvijek smjenjivali oni koji su se brinuli o Mahariju. Mjesto boravka je moralo
esto da se mijenja. Mahari je ivio u razliitim vrtovima i baama. Sve to vrijeme, Swami je bio u
neprekidnoj utnji, ne zbog zavjeta, ve zbog toga to nije imao potrebu da govori. Povremeno su mu itani
tekstovi kao to su "Vaitom" i "Kaivalyanavanitam". Nakon nepunih est mjeseci boravka u Tiruvannamalaiju,
Ramana je, na srdaan poziv uvara Tambiranswamija, ponovo promijenio prebivalite preselivi se u
Gurumurtam. Kako su dani prolazili, Ramanina slava se irila; poveavao se broj hodoasnika, pa ak i turista.
Posle godinu dana provedenih u Gurumurtamu, Mahari, koji je u okolini bio poznat kao Brahmana-Swami,
preselio se u susjedni vonjak mangoa. To je bilo mjesto gdje ga je otkrio jedan od njegovih roaka Nelliyappa
Ayer. On je bio drugostupanjski branitelj u Manamaduraiju. uvi od prijatelja da je Venkataraman sada duboko
potovan sadhu u Tiruvannamalaiju, rijeio je da ga posjeti. Dao je sve od sebe da Ramanu povede u
Manamadurai, ali mladi Mudrac nije odgovarao. Nije pokazao nikakav znak zanimanja za posjetioca. Tako se
Nelliyappa vratio razoaran.
Otkrivi mjesto Ramaninog prebivalita, u Tiruvannamalai se zaputila i njegova majka u pratnji starijeg sina.
Ramana je tada ivio u Pavalakkunruu, jednom od istonih obronaka Arunaale. Sa suzama u oima preklinjala
je Ramanu da krene s njom, ali za Mudraca nije bilo povratka. Nita ga nije dotaklo ak ni njene suze. Ostao
tih i nepokretan. Poklonik koji je promatrao borbu majke ve nekoliko dana, zamolio je Ramanu da napie bar
nekoliko rijei. Mudrac je napisao na komadiu papira u bezlinom obliku sljedee:
"Onaj koji odreuje, upravlja sudbinom dua u skladu sa njihovom prarabda karmom. Ono to je predodreeno
da se ne dogodi; nee se ni dogoditi, ma koliko pokuavali. A ono to je predodreeno da se dogodi, dogodit e
se, ma to inili da to sprijeimo. Ovo je sigurno. Najbolje je zato, ostati u tiini."
Razoarana, teka srca, majka se vraa u Manamadurai. Neko vrijeme poslije ovog dogaaja Ramana odlazi na
brijeg Arunaalu i nastanjuje se u peini nazvanoj Virupaka po svecu koji je tu nekada boravio i bio sahranjen.
Ovdje je takoer dolazila rijeka ljudi a meu njima je bila i nekolicina najranijih tragalaca. Ovi uenici su mu
obiavali postavljati pitanja koja su se ticala duhovnih iskustava ili su donosili svete spise da bi im Mudrac
razjanjavao neke dijelove. Ramana je ponekad zapisivao i objanjavao svoje odgovore. Jedna od knjiga koja mu
je bila doneena u tom periodu bila je ankarina Vivekaudamani, koju je kasnije prepjevao na tamilski jezik.
Mudraca je takoer posjeivao i nepismen narod traei utjehu i duhovno vodstvo. Jedna od njih bila je Ekamal
(Echammal), koja je, izgubivi mua, sina i kerku bila neutjena, dok je sudbina nije dovela do Ramane
Maharija. Posjeivala je Swamija svakoga dana i donosila hranu Njemu, kao i svima koji su ivjeli u peini.
1903. godine je u Tiruvannamalai doao veliki sanskrtski uenjak Ganapati astri, takoer poznat kao Ganapati
Muni. Taj nadimak je dobio zbog ustrine kojom je pripovijedao. Imao je titulu Kavya-Kantha (dosl. "onaj koji
je pjesnitvo posjedovao u grlu") i njegovi uenici su mu se obraali sa nayana (otac). Oboavao je Veliku
Majku. Posjetio je Maharija u spilji Virupaka nekoliko puta. Jednom, 1907. godine bio je optereen sumnjama

www.yogacentar.hr

5
koje su se odnosile na njegov duhovni napredak. Popeo se na brdo i vidjevi Ramanu kako sam sjedi u peini,
obratio mu se rijeima:
"Sve to se treba proitati, ja sam proitao, ak i Vedanta astru sam potpuno razumio. Izvodio sam japu svim
svojim srcem, pa ipak, sve do sada nisam razumio to je tapas. Zato sam potraio utoite kod tvojih stopala.
Molim te, rasvijetli mi prirodu tapasa." Swami je okrenuo svoj mirni pogled ka njemu nekih 15 minuta, a onda
odgovorio: "Ako ovjek promatra odakle se raa misao ja, um se apsorbira u To; kada se ponavlja mantra, ako
ovjek promatra Izvor iz koga nastaje zvuk mantre, um se apsorbira u tome; to je tapas." Uenjaku su ove rijei
dole kao spas. Osjetio je kako ga obuzima duboka zahvalnost i milost prema Mudracu. On je bio taj koji je
proglasio Ramanu Maharijem i Bhagavanom. U ast Mudraca, sastavio je himne na sanskrtu, a takoer napisao
i Ramana-Gitu objanjavajui Njegovo uenje.
Ramanina majka, Alagamal, je, poto se vratila u Madurai, izgubila svog najstarijeg sina. Dvije godine kasnije,
njen najmlai sin, Nagasundaram je samo nakratko doao u posjetu Tiruvannamalaiju. Ona je navratila jednom,
za vrijeme svog hodoaa u Varanasiju, kao i jednom za vrijeme posjete Tirupatiju. Tom prilikom se razboljela
i nekoliko nedjelja patila, sa simptomima tifusa. Ramana je pokazao veliku brinost, njegujui je. ak je sastavio
i himnu na tamilskom preklinjui Gospoda Arunaalu da je izlijei. Prvi stih himne glasi ovako: "O, Lijeku u
obliju Brijega, to si se uzdigao da izlijei bolest svih roenja koja se niu poput talasa! O, Gospode! Tvoja je
dunost da spasi moju majku, koja jedino Tvoje stope smatra svojim utoitem, izljeenjem njene groznice."
Takoer se molio da njegovoj majci bude dozvoljena boanska vizija i da bude osloboena od delirijuma
svjetovnog ivota. Nepotrebno je rei da su obje molitve bile usliene. Alagamal se oporavila i otila u
Manamadurai. Ali nedugo zatim, vratila se u Tiruvannamalai u pratnji najmlaeg sina kojem je ena umrla pri
poroaju ostavivi malog djeaka. Poetkom 1916. godine majka je odluila da ostatak ivota provede pored
sina. Ubrzo nakon majinog dolaska, Ramana se preselio iz Virupaka peine u Skandaramam, malo vie uz
brdo. Majka je na sebe preuzela upravu nad kuhinjom arama. Takoer je primila uenje kroz intenzivan
duhovni ivot. Nagasundaram je takoer postao sannyasin. Promijenio je ime u Niranjanananda. Meu
Ramaninim poklonicima postao je popularan kao innaswami (mladi swami). Ramanina majka se 1920. god.
ozbiljno razboljela. Bila je savladana potpunom slabou. Ramana ju je njegovao s panjom i naklonou,
provodei besane noi kraj njene postelje. Kraj je doao 19. maja 1922. godine, na dan Bahulanavami, u mjesecu
Vaisakha. Majino tijelo je sahranjeno na najjunijoj toki tog predjela. Pri ceremoniji, Ramana je stajao sa
strane, promatrajui u tiini. Redovno je posjeivao grobnicu, a nakon est mjeseci se tu i nastanio u novom
aramu kojeg je sazidao njegov brat. Kasnije je izjavio da to nije bilo po njegovoj elji, ve kao izraz Boanskog
sluenja. Tu je osnovan Ramanaram. Hram se uzdizao iznad groba. Bio je posveen 1949. godine. Kako su
prolazile godine, aram je rastao, i ljudi su, ne samo iz Indije, ve i sa svih kontinenata dolazili da vide Mudraca
i da od njega dobiju pomo u svojim duhovnim tenjama.
Ramanin prvi zapadni posveenik bio je F. H. Humphrys. On je doao u Indiju 1911. godine na policijsku slubu
u Veloru. Predan prakticiranju okultizma, bio je u potrazi za Mahatmom. Preko Ganapati astrija je doveden do
Ramane. Englez je bio impresioniran. Piui o svojoj prvoj posjeti Mudracu u "International Psychic Gazette" on
je izjavio: "Stigavi do spilje, sjeli smo ispred njega, kraj njegovih stopala u tiini. Sjedili smo tako dugo
vremena i osjeao sam se krajnje uzvieno. Pola sata sam gledao u Maharijeve oi koje nikada nisu mijenjale
izraz duboke kontemplacije... Mogao sam samo osjetiti da njegovo tijelo nije ovjeje: ono je instrument Boga,
prosto jedan sjedei nepokretan le, iz kojeg Bog strano zrai. Moji osjeaji su bila neopisivi." Hamfrizove ideje
o duhovnosti su se izmijenile zahvaljujui estim kontaktima sa Ramanom. Ponavljao je svoje posjete Mudracu.
Svoje doivljaje je opisao u pismima prijatelju u Engleskoj koja su objavljivana u "International Psychic gazette"
U jednom je napisao: "Ne moe se nita divnije zamisliti od njegovog osmijeha", zatim: "udno je kakvu
promjenu donosi samo bivanje u Njegovom prisustvu!"
Nisu samo dobri ljudi dolazili u aram. Ponekad su se pojavljivali loi; ak i loi sadhui. 1924. god. lopovi su ak
dva puta provaljivali u aram u potrazi za plijenom. Drugi put su ak fiziki napali Maharija, otkrivi da je bilo
vrlo malo toga za ukrasti. Kada je jedan od posveenika zatraio Mudraevu dozvolu da kazni lopove, Mudrac
mu je zabranio govorei: "Oni imaju svoju dharmu, mi imamo svoju. Mi to trebamo podnositi i uzdravati se. Ne
treba dopustiti mijeanje s njima." Kada ga je jedan od lopova udario u lijevo bedro, Mahari mu je rekao: "Ako
nisi zadovoljan, moe udariti i desno." Poto su lopovi otili, posveenik se zabrinuto raspitivao za eventualne
povrede. Mudrac je primijetio: "Dobio sam neto puje" pravei igru rijei, jer ta rije oznaava "oboavanje" ali i
"udarce."
Atmosfera ahimse i ljubavi koja je okruivala Mudraca i njegovu okolinu uinila je da se ivotinje i ptice
sprijatelje sa njim. Prema njima je pokazivao isto onoliko razumijevanja koliko i prema ljudima koji su dolazili.
Kada bi im se obraao, koristio bi termine "on", "ona", a ne "to". Ptice i vjeverice su oko njega napravile svoja
gnijezda. Krave, psi i majmuni nali su sklonite u aramu. Svi su se oni ponaali vrlo inteligentno a posebno
krava Lakmi. Mahari ih je intuitivno vrlo dobro poznavao. Postarao se da dobiju dovoljno hrane i da im bude

www.yogacentar.hr

6
dobro. Kada bi ivotinja umrla, tijelo bi joj bilo sahranjeno u skladu sa ceremonijom. ivot u aramu je protjecao
skladno. Kako je prolazilo vrijeme, dolazilo je sve vie posjetitelja. Neki od njih su dolazili nakratko, a neki su
ostajali na dui period. Dimenzije arama su se poveale, novi elementi i odjeljenja su dodati dom za stoku,
kola za studije Veda, odjeljenje za publikacije, majin hram s regularnim oboavanjem. Ramana je najvei dio
vremena provodio sjedei u dvorani koja je napravljena da bi svjedoila dogaanjima. Mahari nije bio
neaktivan. Neprestano je izraivao i krpao tanjure od (palminog) lia, istio povre, itao razliite materijale iz
tiska, novina i knjiga, diktirao odgovore na dobivena pisma itd., ali je bilo prilino oigledno da je bio izvan
svega. esto je pozivan da posjeti razliita mjesta, ali iz Tiruvannamalaija nikada nije otiao, a kasnijih godina ni
iz arama. Vei dio dana ljudi su sjedili pred Njim. Obino u tiini. Ponekad bi neko postavio pitanje i Mahari
bi odgovorio. Bilo je veliko iskustvo sjediti ispred Njega i gledati Njegove blistave oi. Mnogi su doivjeli pravo
zaustavljanje vremena, neopisiv mir i tiinu.
Zlatni jubilej Ramaninog dolaska u Tiruvannamalai je bio proslavljen 1946. god. Godine 1947. Maharijevo
zdravstveno stanje se naglo pogoralo. Jo nije imao 70 godina, a izgledao je mnogo starije. Do kraja 1948.
pojavio se mali vori ispod lakta lijeve ruke. Poto se poveao, glavni doktor arama ga je odstranio. Ali u roku
od mjesec dana ponovo se pojavio. Pozvani su kirurzi iz Madrasa i izvrena je operacija. Rana nije zarasla i
tumor se opet pojavio. U daljem ispitivanju izvedena je dijagnoza bolesti sarkom. Lijenici su savjetovali da
amputiraju ruku iznad zaraenog dijela, ali Ramana je odgovorio sa osmijehom: "Nema potrebe za panikom.
Tijelo je samo po sebi bolest. Dozvolimo mu da doivi svoj prirodan kraj. Zato ga sakatiti? Jednostavno
odravanje zaraenog dijela bit e dovoljno." Bile su nune jo dvije operacije, ali se tumor opet pojavio.
Isprobani su puki/tradicionalni sustavi medicine kao i homeopatija. Ovakav tretman nije donio poboljanje.
Mudrac je bio prilino neuzrujan, i nadmono ravnoduan prema patnji. Sjedio je kao svjedok koji promatra
kako bolest unitava tijelo, ali su Njegove oi blistale kao i uvijek, a Njegova milost isticala prema svim biima.
Ljudi su dolazili u velikom broju. Ramana je insistirao da svi podjednako dobiju daran. Poklonici su smatrali da
bi se Mudrac trebao izlijeiti pomou boanskih moi. Neki su vjerovali da su direktno imali koristi od takvih
moi, koje su pripisivali Ramani. Mahari je suosjeao u njihovoj patnji, trudei se da im ugodi, podsjeajui ih
na istinu da Bhagavan nije fiziko tijelo: "Oni smatraju da je Bhagavan ovo tijelo i pripisuju mu patnju. Kakva
teta! Razoarani su na pomisao da e ih Bhagavan napustiti i otii od njih gdje on moe otii, i kako?"
Kraj u fizikom obliju je nastupio 14. travnja 1950. god. Te veeri Mudrac je davao daran pristiglim
poklonicima. Svi u aramu su znali da se blii kraj. Sjedili su i pjevali Ramaninu himnu Arunaali sa refrenom
"Arunaala-iva". Mudrac je zamolio uenike da ga pridignu da sjedne, otvorivi nakratko svoje svijetle i
draesne oi. Osmjehnuo se; suze blaenstva su se skotrljale iz vanjskih uglova Njegovih oiju. U 20:47 sati
disanje je stalo. Nije bilo borbe, gra, nikakvog znaka smrti. U tom trenutku jedna kometa se lagano kretala
preko neba i dosegnuvi vrh svetog brijega Arunaale, nestala iza njega.
Ramana Mahari je rijetko pisao; i to malo u prozi ili stihu bilo je pisano da udovolji posebnim zahtjevima svojih
poklonika. Jednom je izjavio: "Nekako, nikada mi nije padalo na pamet da napiem knjigu ili da piem pjesme.
Sve pjesme koje sam napisao bile su neiji zahtjev, a u vezi sa nekim posebnim dogaajem." Najznaajnije od
njegovih djela je "etrdeset Stihova o Postojanju". U Upadei Saram, iskazao je sutinu Vedante. Sastavio je
"Pet Himni Arunaali". Neke od ankarinih radova "Vivekaudamani" i "Atma-bodha" je preveo na tamilski
jezik. Vei dio radova je na tamilskom, ali je takoer pisao na Sanskrtu, Telugu jeziku i Malayam.
Filozofija ri Ramane koja je identina filozofiji Advaita Vedante, ima za cilj Samoostvarenje. Sutina
filozofije je ispitivanje prirode Jastva, sadraja pojma ja. Uobiajena sfera ja varira i pokriva veliki broj
faktora/imbenika. Ali ovi faktori nisu stvarno ja. Na primjer, govorimo o fizikom tijelu kao ja; kaemo: "Ja
sam debeo", "Ja sam mrav" itd. Nee dugo proi do otkria da je ovo pogreno. Tijelo samo po sebi ne moe
rei ja, zato to je inertno. ak i neuk ovjek potpuno razumije znaenje izraza "moje tijelo". Nije lako,
meutim, razrijeiti pogreno poistovjeenje ja s egom (ahamkarom). Zbog toga to je um koji ispituje zapravo
ego, i s ciljem da se ukloni pogreno poistovjeenje, on mora donijeti smrtnu presudu samom sebi. Ovo je
nesumnjivo jednostavno. Ponuditi svoj ego vatri mudrosti, najvei je vid rtvovanja.
Razluivanje Jastva od ega, rekli smo, nije lako. Meutim, nije nemogue. Svatko od nas to moe dostii, ako se
zadubimo u smisao iskustva dubokog sna. U dubokom snu mi jesmo, iako je ego nestao. Ego tamo ne
funkcionira. Ipak, postoji ja koje svjedoi odsutnost ega, kao i objekata. Ako ja u snu ne postoji, ovjek se ne
bi sjetio pri buenju iz svog iskustva sna i ne bi rekao: "Sretno sam spavao. Nisam nita znao". Mi onda
posjedujemo dva ja lano ja koje je ego i istinsko ja koje je Jastvo. Poistovjeenje ja sa egom je tako
jako, da rijetko vidimo ego bez svoje maske. Mnogo ee, sva naa relativna iskustva okreu se oko osovine
ega. Buenjem iz sna, budi se ego, a time i itav svijet. Ego, zato, izgleda tako vaan i ini se da ga je nemogue
napasti.

www.yogacentar.hr

7
Ali, on je zapravo kula od karata. Kada jednom pone proces samoispitivanja, ona e se polako ruiti i raspadati.
Da bi se slijedilo samoispitivanje, neophodan je otar um mnogo otriji od onog koji je neophodan za
otkrivanje misterije materije. Istina se moe vidjeti jednousmjerenim intelektom (driyate tu agraya buddhya).
Istina je da e ak i intelekt morati nestati prije nego konana mudrost osvane. Ali do tada, on mora ispitivati i
to neumorno. Mudrost, naravno, nije za lijene!
Istraivanje "Tko sam Ja" se ne smije shvatiti kao mentalni napor kojim bi se razumjela priroda uma. Njegova
glavna svrha je da "usmjeri cjelokupni um prema svom izvoru". Izvor lanog ja je Jastvo. ovjek se u
samoispitivanju sudara s mentalnom bujicom umjesto da joj se preputa, i konano, transcendira sferu mentalnih
promjena. Kada se pseudo-ja proprati do svog izvora, ono nestaje. Tada zasja Jastvo u svojoj velianstvenoj
ljepoti ije blistanje se naziva ostvarenje i osloboenje.
Prestanak, odnosno neprestanak postojanja tijela nema nikakve veze sa osloboenjem. Tijelo moe nastaviti
postojati i svijet se moe i dalje pojavljivati, kao u sluaju Maharija. To uope ne dotie Jastvo koje se
ostvarilo. Uistinu, za njega ne postoji ni tijelo ni svijet; postoji samo Jastvo; vjeno Postojanje (sat), Inteligencija
(it), nenaruivo Blaenstvo (ananda). Takvo iskustvo nam nije potpuno strano. Posjedujemo ga u snu, gdje
nismo svjesni ni vanjskog svijeta stvari, ni unutranjeg svijeta snova. Ali to iskustvo lei zaklonjeno neznanjem.
Iz tog razloga se vraamo fantazijama snova i svijetu u budnosti. Nepovrat u dualnost je mogu tek kada se
neznanje ukloni. Cilj Vedante je da se ovo uini moguim. Da nadahne nadom ak i najnie od nas, i da nas
izbavi iz Movara Oaja, vrhovni je znaaj tako ivopisnih primjera kao to je Mahari.
***

Napomena: Yoga Centar odrava Intenzive Prosvjetljenja te tako zainteresiranima daje mogunost da naue
praksu samoistraivanja tj. samootkrivanja vlastite istinske prirode odnosno bezmisaonu kontemplaciju na "Tko
sam ja?"

www.yogacentar.hr