You are on page 1of 17

RASPRAVE INSTITUTA ZA HRVATSKI JEZIK I JEZIKOSLOVLJE 33 (2007)

UDK 811.163.1'342.6
Izvorni znanstveni lanak
Rukopis primljen 19. III. 2007.
Prihvaen za tisak 18. IX. 2007.

Sofija Gadijeva
Staroslavenski institut
Demetrova 11, HR-10000 Zagreb
gadzhieva@stin.hr

MORFONOLOKI MODEL PALATALIZACIJE ZUBNIH


SONANTA U 1. LICU JEDNINE PREZENTA
U HRVATSKOM CRKVENOSLAVENSKOM JEZIKU1
U lanku se opisuje morfonologija glagolske osnove u prezentskoj paradigmi na
grai hrvatsko-crkvenoslavenskih (dalje: HCS) glagola s temeljnom osnovom na
-i- u kojih tom zavrnom -i- prethodi zubni sonant: r, l, n (tj. tipa tvori-ti, moli-ti,
brani-ti). U obzir su uzeti svi glagolski leksemi tog tipa iz kartoteke Rjenika crkvenoslavenskoga jezika hrvatske redakcije: 110 li-glagola, 127 ni-glagola i 83 riglagola i njihovi prezentski oblici. Metoda opisa je usporedba dotinog fragmenta HCS gramatike sa staroslavenskim stanjem kao i sa stanjem u starohrvatskim
(akavskim) govorima. U staroslavenskom jeziku u prezentskoj je paradigmi tih
glagola osnova okrnjena (tj. okrnjen je sufiks -i-) i pojavljuje se u dvije varijante:
palatalnoj (u 1. licu jednine), i tvrdoj (u svim ostalim oblicima). Tako u prezentu
nalazimo u osnovi alternacije r ~ , l ~ i n ~ . U HCS tekstovima morfonoloki su najinovativniji ri-glagoli. Kako je u hrvatskom depalataliziran fonem , kod
ri-glagola nije sauvan staroslavenski morfonoloki model. HCS graa ne pokazuje staroslavensku alternaciju r ~ , tj. kod ri-glagola nema variranja osnove u
prezentu (okrnjena osnova u svim oblicima zavrava nepalatalnim suglasnikom).
Kod li-glagola i ni-glagola staroslavenski je morfonoloki model ouvan. Meutim, u tekstovima su ipak potvrene rijetke devijacije od tog modela. Naime,
usprkos postojanju grafijskoga sredstva za oznaavanje palatalnosti fonema i
ispred gramatikog morfema 1. lica jednine -u (tj. uporaba slova iza l, n), neki
su pisari u rijetkim sluajevima izostavljali oznaavanje palatalnosti, tj. pisali grafem u (molu, branu). Autorica predlae razliita mogua objanjenja te pogreke i
utvruje u kojoj je mjeri ta pojava ograniena na odreene HCS tekstove.
1
Ovom prilikom htjela bih se zahvaliti Milanu Mihaljeviu, Marinki imi i Jasni Vince
na njihovim vrijednim komentarima i savjetima za vrijeme mojega rada na ovoj problematici i
pisanja ovog lanka.

147

Soja Gadijeva: Morfonoloki model palatalizacije zubnih sonanta u 1. licu jednine prezenta...
Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 33 (2007), str. 147163

Za prouavanje morfonologije glagolske osnove u prezentskoj paradigmi


najzahvalniji su glagoli s infinitivnom osnovom na -i- (na primjer nositi). U
prezentskoj paradigmi u 1. licu jednine, za razliku od ostalih oblika, nalazimo
na kraju okrnjene osnove rezultat jotacije suglasnika tako da glagolska osnova
u prezentskoj paradigmi varira (na primjer s ~ : nos-i-i ~ no-u). Zbog ogromnog broja leksema u tom razredu nalazimo i veliki broj tipova morfonolokih alternacija, a svaka morfonoloka alternacija potvruje se takoer opirnom
graom. U kartoteci Rjenika crkvenoslavenskog jezika hrvatske redakcije taj
je razred zastupljen s 1422 glagolska leksema.
Glagoli s infinitivnom osnovom na -i- ine u veini staroslavenskih gramatika poseban razred. Tako i Luntovoj gramatici ti glagoli ine prvi razred koji
obuhvaa velik broj glagola, vie od treine staroslavenskih glagolskih leksema.2
Temeljna je osnova za glagole 1. razreda infinitivna osnova. U prezentskoj
paradigmi pojavljuje se okrnjena varijanta osnove odsijee se sufiks -i- : vlai=ti > 1 lice jd. vla=u, 2. lice jd. vla=i-i
Tablica 1. Funkcioniranje osnove glagola 1. razreda:
INF -i vlaiti

prezentska paradigma (neterminalni sufiksi -i- / -e-)

TEMELJNA
OSNOVA vlai=

OKRNJENA OSNOVA vla=

U 1. licu jd. palatalizira se, ako je mogue, zavrni suglasnik osnove. S obzirom na to i-glagoli dijele se na dva podrazreda:
1-A osnove na -i- s prethodnim nepalatalnim suglasnikom
1-B osnove na -i- s prethodnim palatalnim suglasnikom
Velika veina glagola 1. razreda ima upravo nepalatalni suglasnik ispred -itj. spada u 1-A podrazred, koji je u Kartoteci zastupljen s 1133 leksema. Morfonoloka je razlika meu tim dvama podrazredima u tome da osnove tipa 1A imaju dvije varijante okrnjene osnove: jednu s palataliziranim suglasnikom
2
Prema H. Luntu 1. razred zastupljen je s oko 350 glagola, a ako uzmemo u obzir sve prefigirane glagole, onda s vie od 800 leksikih glagola. H. Lunt navodi u svojoj gramatici da su
koliinski podaci o broju leksema bitni jer pokazuju relativnu vanost raznih glagolskih tipova:
The figures here and under the other classes of verbs are intended to show the relative importance of the attested verbs and verbal types in the OCS system. (Lunt 1974: 100). Takvi nam
podaci pokazuju da svaki morfoloki model ima svoju teinu s obzirom na pokrivanje odreenih dijelova leksika.

148

Soja Gadijeva: Morfonoloki model palatalizacije zubnih sonanta u 1. licu jednine prezenta...
Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 33 (2007), str. 147163

na kraju, u 1. licu jd., a drugu s nepalataliziranim suglasnikom u ostalim prezentskim oblicima, naprimjer tvrditi: 1sg tvrd-, 2sg tvrd-i-i. Kod osnova
tipa 1-B u prezentskoj paradigmi nema variranja okrnjene osnove, jer osnova
u svim oblicima zavrava palatalnim suglasnikom, na primjer velii-ti: 1sg veli-u; 2sg veli-i-i.
Tablica 2 prikazuje funkcioniranje osnove glagola 1-A podrazreda, tj. temeljnu i okrnjenu osnovu i raspodjelu varijanti okrnjene osnove unutar prezentske paradigme.
Tablica 2.
neterminalni sufiksi,
indikatori tipa sprezanja:
INF
hvaliti
temeljna osnova
hvali-

1sg

centralni oblici

3pl

okrnjena osnova
meka varijanta
hva-

tvrda varijanta
hval-

U tom podrazredu, ovisno o suglasniku koji prethodi zavrnom -i- temeljne


osnove izdvaja se nekoliko morfonolokih tipova osnova od kojih svaki obuhvaa fonoloki homogeni tip fonema i alternacija u prezentskoj paradigmi.
U ovom emo se lanku usredotoiti samo na jedan morfonoloki tip osnova, naime na osnove u kojima zavrnom -i- temeljne osnove prethodi zubni sonant: r, l i n.
U tim se osnovama u staroslavenskom jeziku u prezentskoj paradigmi pojavljuje alternacija: zubni sonant i njegova palatalizirana varijanta: r ~ , l ~
i n ~ .
Dalje emo razmotriti u kojoj je mjeri u hrvatskom crkvenoslavenskom jeziku ouvana homogenost ove skupine alternacija i odraz svake od tih triju alternacija u hrvatskim crkvenoslavenskim tekstovima. Istraivanje se temelji na
kartoteci Rjenika crkvenoslavenskoga jezika hrvatske redakcije koju su pripremili suradnici Staroslavenskog instituta u Zagrebu na temelju 66 srednjovjekovnih hrvatskoglagoljskih tekstova i koja se uva u tom institutu. Ta kartoteka sadri 320 glagolskih leksema s infinitivnom osnovom na zubni sonant
plus -i- (tj. s osnovama na -ri-, -li-, -ni-). Pri opisu grae sluit u se pojmom
apstraktnog morfolokog glagola koji predstavlja niz stvarnih leksikih glago149

Soja Gadijeva: Morfonoloki model palatalizacije zubnih sonanta u 1. licu jednine prezenta...
Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 33 (2007), str. 147163

la s istom osnovom i istim konjugacijskim modelom, a koji se razlikuju samo


u prefiksalnom dijelu.3
Prvo emo razmotriti onu alternaciju koja se najvie promijenila u usporedbi sa staroslavenskim stanjem.
1.1. Sudbina staroslavenske alternacije r ~
Navodim potpuni popis AMG 1. razreda s osnovom na -ri-:4
dariti, se
mariti
udariti, se
pariti
vcsariti se
sstariti, ru, rii
variti 1
variti 2
pohrabriti se
posrebriti
mriti, se
uvriti, se
-miriti se (pri-, s-, u-)
prniriti
vsiriti, se
-iriti se (ras-, u-)
boriti
stohoriti se
koriti
uskoriti, se
moriti
3
Detaljnije o pojmu apstraktnoga morfolokog glagola i stvarnoga leksikog glagola v.
Gadieva 2006: 128129.
4
U popisima: ako u grai jednog AMG izostaje neprefigirani glagol, a prefigiranih ima
vie od jedan, prikazujem osnovu s crticom na mjestu prefiksa, a iza glagola u zagradama nabrajam prefikse, naprimjer: -maliti (s-, u-); ako je AMG zastupljen i neprefigiranim glagolom, onda
navodim samo njega, ne navodim nikakve prefikse, neovisno o tome ima li prefigiranih glagola i koliko.

150

Soja Gadijeva: Morfonoloki model palatalizacije zubnih sonanta u 1. licu jednine prezenta...
Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 33 (2007), str. 147163

rasporiti
-voriti, (zatvoriti i zavoriti, ot-, priot-) (=stsl. 1058) claudere
vdvoriti, se
govoriti, se
tvoriti se (= stsl. 1023) agere
zoriti
kuriti, se
U korpusu 28 morfolokih glagola (83 leksika glagola) ima osnovu na -ri-.
Od tog broja za 11 morfolokih glagola barem je jedan leksiki glagol potvren
u 1. licu jd. barem jedanput: variti 1 svaru, pohrabriti pohrabru, mriti
razmru, boriti boru, koriti pokoru, moriti moru, vdvoriti vdvoru, govoriti govoru, tvoriti tvoru (gnijezdo 1023), -voriti zatvoru (gnijezdo 1058)
i zatvor (!), zoriti razoru.
Valja naglasiti da morfoloki glagoli govoriti (9 leksema) i tvoriti (11 leksema) kao vrlo frekventni glagoli obuhvauju velik broj leksikih glagola i velik
broj potvrda za razne oblike. Meutim ak ni meu njima nije se naao ni jedan
oblik s grafemom iza r u 1. licu jd. Od moguih devijacija od csl. norme ovdje
mogu navesti jedino primjere s lokalnim osobnim nastavkom 1. lica jd.: govorim u Zborniku duhovnog tiva (kratica u Rjeniku CAc) i tvorim u Amuletu.
Glavna je razlika konjugacijske morfonologije osnova na -ri- od osnova na
-li- i -ni- (a uzeto ire i od ostalih skupina unutar 1-A tipa) u tome to ovdje
nije sauvan staroslavenski morfonoloki model. Kod -ri- osnova HCS graa
ne pokazuje izvornu staroslavensku alternaciju r ~ . To znai da kod ri-glagola nema variranja osnove u prezentskoj paradigmi (okrnjena je osnova u svim
prezentskim oblicima tvrda). Od osnova 1-B tipa kod kojih takoer nema variranja u prezentu (okrnjena osnova u svim prezentskim oblicima zavrava na palatalni suglasnik) i openito od svih osnova 1. razreda ova skupina razlikuje se
time to u obliku 1. lica jd. nema palatalnog suglasnika, nego tvrdi. To odstupanje ini bitnu razliku izmeu hrvatsko-crkvenoslavenskoga i staroslavenskoga
konjugacijskog morfonolokog sustava.
Podaci iz korpusa posve su homogeni: u 1. licu jd. umjesto stsl. nalazimo
tvrdi r, to se odraava grafijski u upotrebi slova u, a ne .
U korpusu je samo jedan primjer pisanja s : zatvoriti uz normalni HCS oblik
zatvoru u Drugom Novljanskom brevijaru, potvren je i oblik zatvor u Vatikanskom estom brevijaru. Pisar je palatalnost oznaio osim grafemom jo i
apostrofom, to je suvino. Ali takva je grafija mogua u nekim starijim staroslavenskim spomenicima, iako je uobiajenije pisanje bez nadrednog znaka.
151

Soja Gadijeva: Morfonoloki model palatalizacije zubnih sonanta u 1. licu jednine prezenta...
Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 33 (2007), str. 147163

Dakle, iz goleme kartoteke, meu 28 morfolokih glagola s osnovom na ri- koji su zastupljeni s 83 stvarna glagolska leksema (a broj upotreba tih leksema, tj. broj citata u kartoteci, znatno je vei od 83) pronaen je samo jedan jedini primjer s u 1. licu jd., s tim da je ak i u njemu taj iza apostrofa, a ne
izravno iza r. To samo jo jednom potvruje da su glagoljai izgovarali tvrdi r,
a ne , i da su mogli izgovarati samo tvrdi, tj. da u fonolokom sustavu HCS jezika nije bilo palatalnog . Kako za suvremeni hrvatski, tako i za crkvenoslavenski jezik hrvatske redakcije karakteristino je da se palatalni nastao jotacijom u praslavenskom kasnije depalatalizirao i izjednaio sa starim r (Mihaljevi 2002: 167). Poetak depalatalizacije pokazuju jo stsl. tekstovi, Milan Mihaljevi (2002: 167) pie o tome: U nekim se starocrkvenoslavenskim kodeksima dosljedno biljei palataliziranost , , dok je biljeenje palatalnoga nedosljedno to pokazuje da se ono ve tada depalatalizira.
To sve automatski mijenja morfonoloku sliku prezentske paradigme 1. razreda jer skupina glagola na -ri- ne moe biti opisana kao skupina koja ima palatalnu varijantu okrnjene osnove u 1. licu jd. Ona nema variranja osnove u prezentskoj paradigmi: u svim skupinama oblika, i u 1. licu jd. i u sredinjim oblicima i u 3. licu mn., pojavljuje se ista tvrda varijanta okrnjene osnove. To je
specifinost HCS morfonologije prezentske paradigme.
1.2. Alternacija l ~
Ukupno kod 39 morfolokih glagola (110 leksema) tipa 1-A sufiksu -i- prethodi l. Kod njih se u prezentskoj paradigmi u okrnjenoj varijanti osnove pojavljuje alternacija l ~ .
Popis tih 39 AMG:
pealiti, se
udaliti, se
-maliti (s-, u-)
paliti
hvaliti, se
-valiti (za-, pod-, pri-, po-, s-, ot-, raz-, obaliti)
aliti si, se
seliti se
dreseliti, se
veseliti, se
oeeliti
152

Soja Gadijeva: Morfonoloki model palatalizacije zubnih sonanta u 1. licu jednine prezenta...
Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 33 (2007), str. 147163

-bliti, se (o-, po-, u-, raz-)


cliti, se
dliti, se
strliti
unagliti
pomgliti
puhliti
truhliti
uhiliti
militi se
-kriliti (o-, ras-)
siliti se
cviliti
oholiti se
nakoliti {=}
moliti, se
mlamoliti
-soliti (na-, o-, po-)
utoliti
voliti, se
tepliti
dupliti
tliti
peatliti
svtliti se
huliti, se
udovliti
pohrliti se
13 od tih 39 AMG ima u korpusu barem za jedan od svojih leksikih glagola potvrdu oblika 1. lica jd.: pealiti popeal, -maliti smal, hvaliti
pohval, seliti vsel, veseliti vesel, -bliti obl, cliti iscl, dliti
razdl, militi umil, moliti mol, voliti izvol, tliti istl, huliti hul.
153

Soja Gadijeva: Morfonoloki model palatalizacije zubnih sonanta u 1. licu jednine prezenta...
Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 33 (2007), str. 147163

Sve je onako kako se i moe oekivati za 2. sprezanje. Nikakve morfonoloke i morfoloke osobitosti u oblicima nisu pronaene. Starohrvatske akavske nastavke osobnih oblika primijetila sam samo kod glagola moliti: 1sg molim i to u neliturgijskim tekstovima u Tkonskom zborniku i Fatevievu zborniku duhovnog tiva.
to se tie pravopisno-fonoloke strane, tj. dosljednosti pisara u biljeenju
u 1. licu jd. iza l grafema (a ne u), to je biljeenje vrlo dosljedno. Kao rijetke
primjere potvrda za pisanje u umjesto mogu navesti: razdlu u Lobkovicovu
Psaltiru (usp. normalno razdl u Brevijaru Vida Omiljanina, Lobkovicovu
psaltiru, Parikom zborniku, Parikom psaltiru i Fraievu psaltiru) i molu u
Fatevievu zborniku duhovnog tiva (usp. mol - esto).
U literaturi se obino s pravom navodi upravo poloaj ispred samoglasnika
u kao primjer poloaja na kojem se u hrvatskoglagoljskim tekstovima lako grafijski razlikuju palatalni i nepalatalni fonemi l - i n - (Vince 1981: 15; Mihaljevi 1991: 46), osim u nekim hrvatskoglagoljskim tekstovima koji nisu dosljedni u oznaavanju palatalnosti tih fonema pomou grafema . Kao primjere
takvih spomenika Jasna Vince (1981: 15) navodi Oksfordski zbornik i Vatikanski peti brevijar. Johannes Reinhart i Anatolij Turilov (1990: 39) navode da je
pisanje lu umjesto l potvreno samo za najstariji period HCS koji je odraen
u fragmentima (ostrici iz Bake 12. st5., Splitski fragment misala po. 13. st.),
a kasnije takvo pisanje izlazi iz upotrebe.
Kada uzmemo u obzir opaanja Marije Panteli, koja navodi u lanku o Lobkovicovu psaltiru podatak: Uz hiperjatizaciju e gdje jatu nije etimoloko mjesto, susree se jotacija u: Ljuka, gljubina 6, ini se da u Lobkovicovu psaltiru stanje moemo opisati ne samo kao nedosljednost u oznaavanju palatalnog
pomou , nego da akan Kirin, pisar Lobkovicova psaltira, iz nekog razloga uope nije razlikovao l i , jer teko je drukije protumaiti pogrena pisanja
poput navedenih razdlu (praes1sg), Ljuka i gljubina. Jedna je mogua pretpostavka da se u njegovu govoru nisu razlikovali l i : tj. na primjer taj govor moda nije imao palatalni fonem (ili tvrdi l).
Josip Vajs jo je poetkom 20. stoljea u svojoj uvodnoj studiji u izdanju Lobkovicova psaltira zabiljeio tu pojavu i naveo vei broj primjera: A. primjeri
pisanja lu umjesto l i nu umjesto n u 1. licu jd.: proslavlu, poklonu, shranu,
isplnu, razdlu; 2. acc. sg. pustinu, blagostinu, grdinu, volu; 3. ludi, ludem,
ludeh. B. pisanja l umjesto lu (zanimljivo je da Vajs ne navodi takvih pisanja s n, samo s l ! I u spomenutom radu Marije Panteli (1991.) nema primjera
5
6

154

O Baanskim ostricima v. tefani 1960: 67, br. 45; Reinhart 1990: 4851.
Panteli 1991: 124.

Soja Gadijeva: Morfonoloki model palatalizacije zubnih sonanta u 1. licu jednine prezenta...
Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 33 (2007), str. 147163

s n umjesto nu): Lka, slh, slhu, glh, glhie, golbi, slgi, acc. sg. sil,
hval, gen.du. kril; lkavi, lkavago, lkava, lkavih, lkavim, lkavnovati,
lkavnue, milet, zabldie, poglml (ima i poglumlu) (Vajs 1916: XIII).
Stjepan Damjanovi je u Korizmenjaku Kolunieva zbornika pronaao potvrde koje po njegovu miljenju ili pokazuju kolebanje u oznaavanju palatalnosti ili govore o dvije fonetske situacije (lubav i lbav itd.). Od te dvije situacije jedna bi mogla biti kajkavska, a druga akavska, ili su obje akavske (razni govori)7: Je li depalatalizacija l, n u prijanjim stoljeima zahvatila i ire terene na akavskom podruju, na to pitanje povijesna fonetika akavskog nareja tek treba da odgovori (Damjanovi 1984: 54). Lobkovicov psaltir jedan je od onih spomenika za koje se zna i godina (1359.) i mjesto nastanka (Senj) jer su navedeni u samom rukopisu u kolofonu8, tako da bi prvo trebalo potraiti odgovor na ovo dijalektoloko pitanje upravo u senjskom govoru,
odnosno u njegovoj povijesti9.
Jo jedna mogua pretpostavka koju je iznjela Marija Klenovar jest da se
tu radi o utjecaju bugarsko-makedonskih predloaka pri prepisivanju tekstova
i da su se pisanja koja su odraavala depalatalizaciju sonanta nalazila ve u
predloku10. Mogue je da ih je prepisiva Lobkovicova psaltira veim dijelom
ispravio, ali je ipak povei broj pogrenih pisanja ostao.
1.3. Alternacija n ~
Skupina glagola s osnovom na -ni-, kod kojih se u okrnjenoj osnovi pojavljuje alternacija n ~ , obuhvaa 51 morfoloki glagol koji je zastupljen sa 127
leksema.
Navodim potpuni popis AMG 1. razreda s osnovom na -ni-:
kaniti
oznaniti
raniti, se
7
Takva fonoloka osobitost kao to je prijelaz >l i >n smatra se lokalnom osobitou (tj.
ne opeakavskom) koja je najbolje sauvana na otoku Susku (Mogu 1977: 90).
8
Nedavni kratki opis povijesti te srednjovjekovne knjige: Nazor 2005.
9
Suvremenom senjskom govoru nije poznata depalatalizacija i (takva pojava se ne spominje u opisu Mogu 1966. U tom su radu posebno konsonantizmu posveene stranice 36-43).
10
Iz usmenog razgovora s Marijom Klenovar 30. kolovoza 2006. Ivan Haralampiev u knjizi Istoriq na b=lgarskiq ezik pie o depalatalizaciji zubnih sonanta: Naj-rano e otrazeno
zatv=rdqvaneto na s=glasnite r, l i n v imenni i glagolni okonhaniq, napr. tvor
(Zogr. ev. ), ispln (Sav. kn.), vesel s (Asem. ev.) i dr. Podobni primeri
se sre]at i v pismenite pametnici ot srednob=lgarskiq period. (Mirheva i Xaralampiev 1999: 82).

155

Soja Gadijeva: Morfonoloki model palatalizacije zubnih sonanta u 1. licu jednine prezenta...
Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 33 (2007), str. 147163

braniti
hraniti, se
-straniti (pro-, raspro-, upro-, u-)
naspodobniti
navodniti se
uudniti
sledeniti
orvleniti
okameniti se
pomeniti
peneniti
okrpeniti
-koreniti, se (is-, vs-, v-)
eniti se
cniti, se
lniti se
plniti
mniti 1, se
mniti 2
obrmeniti
osniti
vzdrhniti
initi (se)
vainiti se
-ediniti (u-, s-, v-)
vddiniti
hiniti
posiniti
usumniti, se
otmniti
goniti
uzakoniti
-kloniti se (nad-, pod-, pr-, pri-, po-, s-, ras-, vs-, ot-, u-)
156

Soja Gadijeva: Morfonoloki model palatalizacije zubnih sonanta u 1. licu jednine prezenta...
Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 33 (2007), str. 147163

-sloniti se (na-, pri-)


roniti
zvoniti
kruniti, se
koruniti
poskruniti
oplniti
-ravniti (u-, iz-, vz-)
mlniti se
plniti, se
vlniti se
mniti se
rniti se
skvrniti se
tniti se
U toj skupini glagola sljedeih 10 AMG ima barem jedan leksiki glagol s
oblikom 1. lica jd. koji je potvren u korpusu barem jednom: braniti vzbran,
hraniti hran, pomeniti vspomen, lniti obln, initi in, goniti
razgon, -kloniti poklon, plniti ispln, skvrniti oskvrn, tniti
istnu.
I tu je upotreba grafema u 1. licu jd. dosljedna, ali u grai ima i nekoliko
iznimaka. Primjeri su grafijske nedosljednosti rijetki, ali ih ima neto vie nego
kod -li- glagola:
Upotrijebljen je grafem u umjesto t u 1. licu jd.: vzbranu Lobkovicov Psaltir
(usp. vzbran u Fraievu i Parikom psaltirima, u Klimantovievu zbornikuobredniku i u Parikom zborniku), hranu u Petrisovu zborniku (usp. hran
esto), prmnu u Petrisovu zborniku, uinu u Brevijaru Vida Omiljanina (2
puta: list 445 i list 446, oba primjera iz biblijske lekcije), u Fatevievu zborniku
i u Zborniku u Berievoj zbirci (usp. uin Novljanski drugi brevijar, Grkoviev zbornik, in Oksfordski zbornik; gombiev zbornik ima hrvatski oblik
uinim), isplnu u Lobkovicovu psaltiru (usp. ispln - mnogo), oskvrnu u
Lobkovicovu psaltiru (usp. oskvrn u Parikom i Fraievu psaltirima), ) istnu Lobkovicov psaltir, istnu Brevijar Vida Omiljanina (list 433 biblijska
lekcija u dijelu brevijara koji nije prepisao Vid, nego drugi pisar toga brevijara.
Taj dio prema Josipu Hammu (1958: 134) zapoinje na listu 389. O tom pisaru
157

Soja Gadijeva: Morfonoloki model palatalizacije zubnih sonanta u 1. licu jednine prezenta...
Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 33 (2007), str. 147163

Milan Mihaljevi (1997: 135) nakon analize drugog dijela Brevijara Vida Omiljanina zakljuuje da je: pisac toga dijela bio manje vjet u pismu i jeziku, a
pojedine je dijelove pisao i vrlo nemarno.
Kao to vidimo, ne samo u grafiji 1. lica jd. li-glagola, ve i ovdje u grafiji
ni-glagola Lobkovicov psaltir izdvaja se brojnim primjerima s nepravilnim pisanjem, tj. neoznaavanjem u pismu palatalnoga zubnog sonanta koji postoji u
fonolokom sustavu HCS jezika. Za sada on prednjai meu liturgijskim tekstovima u toj nedosljednosti (koja se pojavljuje jo samo u Brevijaru Vida Omiljanina, i to u naoj grai samo tri puta, sva tri u drugom dijelu). Ve je poznato da se i po nekim drugim grafijskim osobitostima Lobkovicov psaltir istie
nepridravanjem crkvenoslavenske norme. Milan Mihaljevi (1991: 60) navodi
da je u prouenom dijelu Lobkovicova psaltira pronaao samo ekavske reflekse jata, i da se u ovom kodeksu vrlo esto upotrebljava, bez ikakve pravilnosti, i za iskonski e. U nedavnom se istraivanju Marinke imi (2006:256)
iznose i brojani podatci o tome: etimoloki se jat u korijenu rijei u Lobkovicovu psaltiru uva samo u 61,2 % rijei prouenoga dijela teksta, a u psaltiru iz Akademijina brevijara u istom dijelu teksta u 99,5 %, a u Parikom psaltiru u 97,4 % rijei.
Htjela bih posebno skrenuti pozornost na jednu bitnu razliku izmeu azbuke
i hrvatskog latininog pisma (suvremenog ili starijih) koja se tie oznaavanja/
neoznaavanja palatalnosti l, n ispred fonema u. Kako se u latininom pismu
neovisno o palatalnosti uvijek upotrebljava grafem u, a razlika se izraava kod
pisanja samih sonanta l i n (nekim nadrednim ili podrednim znakom ili se iza l,
n pie y ili j, ili se ispred l, n pie g)11, u tom sluaju, ako je izostavljeno takvo
dodatno oznaavanje, puno je lake pretpostaviti obinu nesabranost, nepaljivost pisara jer upravo je to isputanje jednog znaka. Drugaija je situacija
u azbuci gdje je ta informacija sadrana u grafemu koji slijedi iza l, n, tj. u ili .
Od sluajne nepanje koja se moe dogoditi svakome razlikuje se sluaj kada
pisar izmeu dva grafema - u i (potpuno razliita u glagoljici: u i x, ne kao
u transliteraciji, gdje su u i vrlo slini) svjesno bira grafem u (u).
Naravno, ostaje jo i objanjenje da nedovoljno iskusan pisar, iako je izgovarao palatalne i nepalatalne foneme l i n, nije bio naviknut, tj. nije osjeao potrebu takvo svojstvo (palatalnost) oznaavati u pismu, pa mu je dovoljan bio i
grafem u; pogotovo to ga je na takav odnos moglo nauiti redovito neoznaavanje palatalnosti tih fonema kada je iza njih a ili e.12 Eduard Hercigonja (1977:
11

O biljeenju palatalnih fonema , u staroj hrvatskoj latinici v. Mogu 1982.1983.


Ovo objanjenje ne moe biti primijenjeno na Lobkovicov psaltir jer u njemu osim neobiljeavanja palatalnosti l i n, ima i puno potvrda za hiperkorektno obiljeavanje palatalnosti.
12

158

Soja Gadijeva: Morfonoloki model palatalizacije zubnih sonanta u 1. licu jednine prezenta...
Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 33 (2007), str. 147163

81) iznio je pretpostavku da je neoznaavanje palatalnosti sonanta l i n ispred


prednjojezinih vokala u glagoljici neliturgijskih spisa moglo biti proireno i
na pozicije ispred ostalih vokala. Stjepan Damjanovi (1984: 54) na sljedei
nain opisuje ope stanje s pisanjem palatalnih sonanata i : Grafija kojom
su se fiksirali l i n ve je u kanonskim spomenicima nedosljedna. Tu e nedosljednost hrvatskoglagoljski tekstovi batiniti, a bit e ona podrana i raznolikom govornom situacijom na akavskom (akavsko-kajkavskom) podruju.
Kod osnova na -li- i -ni- zabiljeen je odreen broj odstupanja od jasno vidljive HCS grafijske norme (tj. obiljeavanja u pismu palatalnosti i pomou
grafema ). S jedne strane razumijemo da glagoljai dosljedno obiljeavaju palatalnost l i n, jer imaju palatalne , u svom materinjem jeziku, pa im to nije
neto strano i zato nije teko. No ipak se pitamo zato onda ima i odreen broj
izuzetaka, tj. u nekim se tekstovima katkad ipak nae pokoje tvrdo l, n (tj. sa
slovom u iza njega); vie takvih primjera zabiljeeno je za -ni-osnove.
Pri prouavanju obiljeavanja palatalnosti l i n ispred u u 1. licu jd. vano je
uzimati u obzir morfoloku poziciju i stanje u starohrvatskom jeziku tog razdoblja. Bitna je razlika izmeu grafije lu / l, nu / n u oblicima acc.sg. imenica
tipa vol volu gdje su glagoljai i u svom materinjem jeziku izgovarali palatalne , 13 i u 1. licu jd. glagola, naprimjer braniti bran branu, gdje su glagoljai, iako su inae u fonolokom sistemu svog jezika imali palatalni , izgovarali tvrdu osnovu (bran-i-m), i gdje je trebalo znanje crkvenoslavenske gramatike da bi se fiksiralo ispravno palatalno : bran.
Za ovaj gramatiki poloaj jedno je od moguih objanjenja to da su glagoljai za 1. lice jd. u svojem jeziku imali ve gramatiki morfem -m (kao rezultat analogije s vrlo frekventnim atematskim glagolima i tenje unifikaciji
osnove u prezentskoj paradigmi) koji se spajao, kao i svi ostali prezentski oblici, s tvrdom varijantom prezentske osnove plus neterminalni sufiks -i-. Znai,
morfem -u s morfonolokim mehanizmom palatalizacije prethodnog suglasnika bio je za glagoljae neto to su stekli obukom, obrazovanjem. Pretpostavljam da je od te dvije, nove i za njih strane (ali uglavnom dobro nauene, usvojene) gramatike informacije, hijerarhijski na prvom mjestu po znaajnosti bila
m or f olo ka informacija da za jedan csl. tekst mora biti uzet za oblik 1. lica
jd. morfem -u (a ne (-i-)-m) i to su oni praktiki uvijek imali na umu. Na druTo znai da se u tom sluaju ipak radi o nerazlikovanju palatalnog i nepalatalnog fonema, emu
je razlog najvjerojatnije depalatalizacija fonema i u lokalnom govoru prepisivaa tog psaltira ili predloka.
13
J. Vince (1981: 15) prouila je upravo rjeniku grau imenica, i njezin je zakljuak da se
u nekim oblicima (acc.sg. imenica enskog roda vol, dativ sg. imenica mukog roda kral) dosljedno oznauje palatalnost l, n ispred u.

159

Soja Gadijeva: Morfonoloki model palatalizacije zubnih sonanta u 1. licu jednine prezenta...
Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 33 (2007), str. 147163

gom je mjestu u toj hijerarhiji dolazila morfon o l o k a informacija o tome da


taj gramatiki model 1. lica jd. u crkvenoslavenskom ukljuuje i mehanizam
koji palatalizira prethodni suglasnik, ili, drugim rijeima, diktira odabir palatalne varijante prezentske osnove. To je njima katkad (rijetko) promaklo, to nije
tako udno, kad u jeziku kojim su govorili nije bilo potrebno o tome razmiljati, jer nije bilo dviju varijanti osnove: nepalatalna (u veini oblika) i palatalna
(u samo jednom obliku), ve je prezentska osnova u svim oblicima bila tvrda.
Ukratko reeno, mislim da, kada su pisari zaboravljali palatalizirati prezentsku osnovu u 1. licu jd., nije iskljueno da su se oni u tom trenutku ravnali po
svojem jeziku u kojem je osnova bila tvrda i u 1. licu jd., a ne samo u sredinjim oblicima i 3. licu mnoine.
I inae je poznato da su se pisari u morfologiji puno vre pridravali crkvenoslavenske norme, nego u fonologiji (a morfonologija je kao prijelazna razina negdje na pola puta): The influence of the vernacular was less intensive
in morphology than in phonology. Thus, the diversity between codices on this
level is smaller, and in most cases the forms differ from OCS only in their phonetic / phonological shape, due to the sound changes (Mihaljevi i Reinhart 2005: 5253).
etvrta je mogua pretpostavka da obiljeavanje palatalnosti fonema i
ispred u u 1. licu jd. nije fonoloki problem (kao to je to sluaj, naprimjer, s
grafijom r koja je stoga provedena striktno i homogeno), nego je morfonoloki
problem ona je vezana za odreeni morfoloki poloaj.
Daljnja prouavanja ovog problema, statistika istraivanja, ukljuenje grae drugih glagolskih razreda, razmatranje drugih fragmenata gramatike navedenih spomenika i usporedba dobivenih podataka s poznatim podacima iz povijesne dijalektologije itd. pomoi e baciti dodatno svjetlo na svaku od te etire
pretpostavke i omoguiti neto preciznije zakljuke o tome koja je od njih vjerojatnija. Ali u svakom sluaju jasno je da razlozi tom otklonu mogu biti i razliiti, ovisno o vrsti i vremenu nastanka tekstova. Stupanj vjerojatnosti svake od te etire hipoteze ovisi o tome radi li se o liturgijskim tekstovima iz zrelog razdoblja hrvatskoga crkvenoslavenskog jezika ili o neliturgijskim tekstovima zbornicima 15./16. stoljea.
Opisani pravopisni otkloni kod pisanja oblika li-osnova i ni-osnova zbog
maloga broja ne mogu utjecati na zakljuke tako da slika u cjelini odgovara staroslavenskoj. U 1. licu jd. nalazimo osnovu na palatalni zubni sonant , a to
znai da su staroslavenske alternacije l ~ i n ~ sauvane.
Valja na kraju zakljuiti da se jedinstveni morfonoloki model palatalizacije zubnih sonanata koji je obuhvaao u staroslavenskom tri homogene alterna160

Soja Gadijeva: Morfonoloki model palatalizacije zubnih sonanta u 1. licu jednine prezenta...
Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 33 (2007), str. 147163

cije r ~ , l ~ i n ~ raspao u HCS u dva odvojena modela: 1) kod osnova na ri- okrnjena osnova ne varira, ve u svim oblicima zavrava na tvrdi suglasnik:
tvoriti tvoru, tvorii; 2) osnove na -li- i -ni- koje kao i u staroslavenskom imaju u prezentu dvije varijante okrnjene osnove, u 1. licu jd. meka, a u ostalim
oblicima tvrda, tj. u prezentu pokazuju alternacije l ~ i n ~ : hvaliti hval,
hvalii, braniti bran, branii.

Hrvatskoglagoljski tekstovi spomenuti u lanku


Amulet, 15. st., BAV, Vat. Slav. 11.
Baanski pergamentni ostrici (Premudini ostrici), 12. st.
Brevijar Vida Omiljanina, 1396, Be, NB, Cod. slav. 3.
Grkoviev zbornik, 16. st., HAZU, VII 32.
Fateviev zbornik duhovnog tiva, 1617, HAZU, IV a 124.
Fraiev psaltir, (Psalterium Vindobonense), 1463, Be, NB, Cod. slav. 77.
Klimantoviev zbornik-obrednik, 1501-1512, Zagreb, Samostan franjevaca III.
redaSv. Ksaver
Korizmenjak Kolunieva zbornika, Koluniev zbornik, 1486, HAZU, III a 51.
Lobkovicov psaltir, 1359, Prag, SK (Lobkovick knihovna), XXIII G 67.
Novljanski drugi brevijar, 1495, Novi Vinodolski, upni ured.
Oxfordski zbornik, 15. st., Oxford, Bodleian Library, Ms. Canon. Lit. 414.
Pariki psaltir, (Pariki kodeks), 14. st. Pariz, Bibliothque Nationale, Slave 11.
Pariki zbornik, 1375, Pariz, Bibliothque Nationale, Slave 73.
Petrisov zbornik, 1468, Zagreb, NSB, R 4001.
Splitski fragment misala, poetak 13. st., Split, Kaptolski arhiv, br. 468.
Tkonski zbornik, prva etvrt 16. st., HAZU, IV a 120.
Vatikanski peti brevijar, sredina 14. st., BAV, Borg. illir 5.
Vatikanski esti brevijar, sredina-trea etvrt 14. st. (1379?), BAV, Borg. illir 6.
Zbornik u Berievoj zbirci br. 5, 15. st., -, , B5.
Zbornik duhovnog tiva, kraj 15. st., HAZU, IV a 48.
gombiev zbornik, 16. st., HAZU, VII 30.

Literatura:
DAMJANOVI, STJEPAN 1984. Tragom jezika hrvatskih glagoljaa. Zagreb: Hrvatsko filoloko drutvo.
, 2006.
( - ). Slovo,
5455, Zagreb, 127170.
161

Soja Gadijeva: Morfonoloki model palatalizacije zubnih sonanta u 1. licu jednine prezenta...
Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 33 (2007), str. 147163

HAMM, JOSIP 1958. Judita u hrvatskim glagoljskim brevijarima. Radovi Staroslavenskog instituta, 3, Zagreb, 103201.
HERCIGONJA, EDUARD 1977. Prinosi studiju ortografije srednjovjekovnih hrvatskoglagoljskih tekstova. Radovi Zavoda za slavensku filologiju, 15, Zagreb,
6982.
-, ; 1999.
. : Faber.
LUNT, HORACE G. 1974. Old Church Slavonic Grammar. The Hague Paris:
Mouton.
MIHALJEVI, MILAN 1991. Generativna fonologija hrvatske redakcije crkvenoslavenskog jezika. Zagreb: Filozofski fakultet, Odsjek za opu lingvistiku i
orijentalne studije.
MIHALJEVI, MILAN 1997. Jezina slojevitost brevijara Vida Omiljanina iz
1396. godine. Filologija, 29, Zagreb, 119138.
MIHALJEVI, MILAN 2002. Slavenska poredbena gramatika. 1. dio: Uvod i Fonologija. Zagreb: kolska knjiga.
MIHALJEVI, MILAN; JOHANNES REINHART 2005. The Croatian Redaction: Language and Literature. Incontri Linguistici, 28, Pisa Roma.
MOGU, MILAN 1966. Dananji senjski govor. Senjski zbornik, godina II., Senj,
5166.
MOGU, MILAN 1977. akavsko narjeje. Fonologija. Zagreb: kolska knjiga.
MOGU, MILAN 1982.1983. O pisanju fonema i u staroj hrvatskoj latinici.
Filologija, 11, Zagreb, 9398.
NAZOR, ANICA 2005. Lobkovicov psaltir: senjski glagoljski rukopis iz 1359. godine. Zagreb.
PANTELI, MARIJA 1991. Senjski Lobkovicov psaltir iz 1359. godine. Senjski
zbornik, godina 18., Senj, 109128.
REINHART, JOHANNES 1990. Najstarije svjedoanstvo za utjecaj Vulgate na hvrvatskoglagoljsku Bibliju. Slovo, 3940, Zagreb, 4552.
; 1990.
: .
Slovo, 3940, Zagreb, 3744.
Rjenik crkvenoslavenskoga jezika hrvatske redakcije. 2000. [i. e. 2002.] Sv.
1: a1 vrd. Glavni urednici Biserka Grabar ... et al. Zagreb: Staroslavenski institut.
IMI, MARINKA 2006. Grafijske i fonoloke osobitosti psaltira u Akademijinu
brevijaru (III c 12). Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, 32,
Zagreb, 249267.
162

Soja Gadijeva: Morfonoloki model palatalizacije zubnih sonanta u 1. licu jednine prezenta...
Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 33 (2007), str. 147163

TEFANI, VJEKOSLAV 1960. Glagoljski rukopisi otoka Krka. Djela JAZU, 51,
Zagreb: JAZU.
VAJS, JOSEF 1916. Psalterium palaeoslovenicum croatico-glagoliticum. Prag.
VINCE, JASNA 1981. Fonemi , , j i njihova grafija u hrvatskoglagoljskim rukopisima. Slovo, 31, Zagreb, 1521.

The morphonological model of palatalization of the dental


sonants in the 1st person singular of the present tense in Croatian
Church Slavonic
Summary
The article discusses the morphonology of the verbal stem in the present tense paradigm based on the data of Croatian Church Slavonic (CCS) verbs with the basic stem
ending in -i- with the preceding dental sonant: r, l, n (e. g. tvori-ti, moli-ti, brani-ti). All
the verbal lexemes of that type found in the corpus of the Dictionary of Church Slavonic of the Croatian redaction (Rjenik crkvenoslavenskog jezika hrvatske redakcije) are
taken into consideration: 83 ri-verbs, 110 li-verbs and 127 ni-verbs and their present
tense forms. In Old Church Slavonic the verbal stem of these verbs is truncated in the
present tense paradigm (i. e. the suffix -i- is truncated) and appears in two variants: in a
palatal variant (in the 1st person singular) and in a non-palatal (in all other forms); so in
the present tense paradigm the alternations l ~ , n ~ i r ~ are found. In the CCS texts
the most innovative are ri-verbs. Since in Croatian the phoneme was depalatalized, riverbs had not preserved the OCS morphonological pattern: The CCS data do not show
the OCS alternation r ~ and the variation of the stem in the present tense paradigme
(the truncated stem in all person-number forms ends in a non-palatal consonant). Although li-verbs and ni-verbs have preserved the OCS morphonological pattern, but the
CCS texts testify a certain number of deviations from the pattern. Some of the scribes
in rare cases used the letter u instead of after the letters l, n in the 1st person singular
(e. g. molu, branu instead of mol, bran). The author of the article suggests various
possible explanations of the mistake and determines to what degree the phenomenon is
characteristic of certain CCS texts.
Kljune rijei: morfonologija, glagolska osnova, prezent, hrvatski crkvenoslavenski jezik, pravopis
Key words: morphonology, verbal stem, present tense, Croatian Church Slavonic,
orthography

163