Biblija Saric Konkordanca Za Tisak

SVETA
BIBLIJA
STARI I NOVI ZAVJET
IZ IZVORNOGA TEKSTA PREVEO

DR. IVAN EVANÅELIST ÆARIØ
NADBISKUP VRHBOSANSKI
Bosanska Biblija
Sadrœaj
STARI ZAVJET........Broj poglavlja..Strana NOVI ZAVJET.........Broj poglavlja..Strana
POSTANAK............................50................1 MATEJ Radosna vijest........28.............671

IZLAZAK................................40..............43 MARKO Radosna vijest.......16.............696
LEVITSKI ZAKON...................27..............78
LUKA Radosna vijest...........24.............712
BROJEVI..............................36............104
IVAN Radosna vijest.............21.............740
PONOVLJENI ZAKON.............34............140
JOÆUA.....................................24.............170 DJELA apostolska...............28.............760
SUCI.............................................21..............190
RUTA.......................................4.............211 Poslanice apostola Pavla
PRVA KNJIGA SAMUELOVA...31...........213
DRUGA KNJIGA SAMUELOVA.24.........240 RIMLJANIMA........................16..............787
PRVA KNJIGA KRALJEVA......22............262 PRVA KORINØANIMA ...........16..............797
DRUGA KNJIGA KRALJEVA...25............289 DRUGA KORINØANIMA........13..............808
PRVA KNJIGA LJETOPISA.....29............314
GALØANIMA..........................6..............814
DRUGA KNJIGA LJETOPISA.36...........338
EFEŒANIMA...........................6..............818
EZRA.......................................10.............367
NEHEMIJA............................13............376 FILIPLJANIMA........................4..............822
ESTERA................................10............387 KOLOÆANIMA........................4..............824
JOB.......................................42............394 PRVA SOLUNJANIMA.............5..............827
PSALMI................................150............415 DRUGA SOLUNJANIMA.........3..............829
MUDRE IZREKE.....................31............467 PRVA TIMOTEJU....................6..............830
PROPOVJEDNIK...................12............485 DRUGA TIMOTEJU................4..............833
PJESMA SALOMONOVA..........8............491 TITU......................................3..............835
IZAIJA...................................66............494
FILEMONU............................1.............836
JEREMIJA............................52............533
HEBREJIMA.........................13..............837
TUŒALJKE..............................5............578
EZEKIEL...................................48.............582
DANIEL.................................12............624 Poslanice drugih apostola
HOSEA..................................14............636
JOEL........................................3.............642 JAKOVLJEVA........................5.............845
AMOS.....................................9............644 PRVA PETROVA......................5.............848
OBADIJA.....................................1.............649 DRUGA PETROVA..................3..............851
JONA........................................4.............650 PRVA IVANOVA......................5..............853
MIHEJ.........................................7.............651
DRUGA IVANOVA...................1..............855
NAHUM.....................................3.............654
TREØA IVANOVA....................1..............866
HABAKUK..............................3............656
SEFANIJA...............................3............657 JUDINA.................................1..............856
HAGAJ...................................2............659 OTKRIVENJE PO IVANU.......22..............857
ZAHARIJA..............................14............661
MALAHIJA....................................4..............668 Konkordacija..............................................870
1
Postanak
1 U poçetku stvori Bog nebo i zemlju. nemani i sva œiva biøa, æto se miçu, od
2 Zemlja je bila joæ pusta i prazna. kojih vrvi voda, po vrstama njihovim, i
Tama je leœala nad bezdanom. Duh je sve ptice krilate u vrstama njihovim. I
Boœji lebdio nad vodama. vidje Bog, da je bilo dobro.
3 Tada reçe Bog: “Neka bude svjetlost!” 22 Bog ih blagoslovi rijeçima: “Raåajte
I postade svjetlost. se i mnoœite se! Napunite vode u
4 I vidje Bog, da je svjetlost bila dobra. morima! I ptice neka se mnoœe i
Tako rastavi Bog svjetlost od tame. napune zemlju.”
5 Svjetlost nazva Bog dan, a tamu 23 I postade veçer, i postade jutro - peti
nazva noø, postade veçer, i postade dan.
jutro - prvi dan. 24 Tada reçe Bog: “Neka zemlja
6 Tada reçe Bog: “Neka bude svod proizvede œiva biøa svake vrste: stoku,
posred voda, i neka rastavi vode od œivotinje, æto gmiœu, i zvijeri zemaljske,
voda!” sve po vrsti njihovoj!” I tako se dogodi.
7 Tako stvori Bog svod i rastavi vode 25 Tako stvori Bog zvijeri zemaljske po
pod svodom od onih nad svodom. I vrsti njihovoj, stoku po vrsti njezinoj i
tako se dogodi. sve, æto gmiœe na zemlji, po vrsti
8 Svod nazva Bog nebo. I postade veçer, njihovoj. I vidje Bog, da je bilo dobro.
i postade jutro - drugi dan. 26 Tada reçe Bog: “Naçinimo çovjeka na
9 Tada reçe Bog: “Voda pod nebom sliku i priliku svoju! Neka on vlada nad
neka se skupi na jednom mjestu, i ribama morskim, nad pticama
kopno neka se pokaœe!” I tako se nebeskim, nad stokom, nad svim
dogodi. zvijerima zemaljskim i nad svim, æto
10 Kopno nazva Bog zemlja, skupljenu gmiœe po zemlji!”
vodu nazva more. I vidje Bog, da je bilo 27 Tako stvori Bog çovjeka na sliku
dobro. svoju, na sliku Boœju stvori ga, muæko
11 Tada reçe Bog: “Neka pusti zemlja iz i œensko stvori ih.
sebe travu, bilje, æto nosi sjeme, i 28 I Bog ih blagoslovi, i reçe im Bog:
plodonosno drveøe, æto rodi plodove po “Raåajte se i mnoœite se, napunite
vrsti svojoj, plodove, æto u sebi samima zemlju i podvrgnite je sebi! Vladajte
svoje sjeme nose na zemlji!” I tako se nad ribama morskim, nad pticama
dogodi. nebeskim i nad svakim œivim biøem,
12 Zemlja pusti iz sebe svakovrsno æto se miçe na zemlji!”
zeleno bilje, æto nosi sjeme, i drveøe, 29 I Bog reçe: “Eto, predajem vam sve
æto rodi svakovrsne plodove, u kojima na svoj zemlji bilje, æto nosi sjeme, i sve
je sjeme. I vidje Bog, da je bilo dobro. drveøe s plodovima, u kojima je sjeme;
13 I postade veçer, i postade jutro - treøi neka vam bude za hranu!
dan. 30 Sve zeleno bilje dajem za hranu
14 Tada reçe Bog: “Neka budu svjetlila svima zvijerima zemaljskim, svima
nebeska na svodu, da rastavljaju dan pticama nebeskim i svemu, æto se miçe
od noøi, kao znakovi neka ona sluœe i na zemlji i ima œivot u sebi.” I tako se
pokazuju vremena, dane i godine. dogodi.
15 Neka svijetle na svodu nebeskom, 31 Kad vidje Bog sve, æto je bio uçinio,
da rasvjetljuju zemlju!” I tako se naåe to za veoma dobro. I postade
dogodi. veçer, i postade jutro - æesti dan.
16 Bog stvori dva velika svjetlila
nebeska, veøe, da vlada danom, i Postanak 2
manje, da vlada noøu, uz to joæ 1 Tako se dovræi nebo i zemlja i sva
zvijezde. vojska njihova.
17 Bog ih postavi na svod, da 2 Sedmi dan bio je dovræio Bog djelo
rasvjetljuju zemlju, svoje, æto ga stvori. On poçinu sedmi
18 Da vladaju danom i noøu, te dan od svega djela svojega, æto ga je bio
rastavljaju svjetlost od tame. I vidje stvorio.
Bog, da je bilo dobro. 3 I blagoslovi Bog sedmi dan i proglasi
19 I postade veçer, i postade jutro - ga svetim, jer taj dan poçinu od svega
çetvrti dan. djela svojega, æto ga je bio stvorio i
20 Tada reçe Bog: “Neka vrvi voda uçinio.
posvuda od œivih biøa, i ptice neka lete 4 To je opis postanja neba i zemlje, kad
iznad zemlje svodom nebeskom!” su bili stvoreni. U vrijeme, kad Gospod
21 Tako stvori Bog velike morske Bog stvori zemlju i nebo,
Postanak 2
5 Nije joæ bilo na zemlji nikakva grmlja tijelo.
poljskoga, i na poljima nije joæ raslo 25 Oboje, Adam i œena njegova, bili su
nikakvo bilje, jer Gospod Bog nije joæ goli, pa ipak se nijesu stidjeli jedan od
pustio daœda na zemlju i nije joæ bilo drugoga.+
ljudi, da obraåuju zemlju. +
6 No dizala se je magla iz zemlje i Postanak 3
natapala je svu povræinu tla. 1 Zmija je bila lukavija od svih œivotinja
7 Tada naçini Gospod Bog çovjeka zemaljskih, æto ih je bio uçinio Gospod
(Adama) od praha zemaljskoga i Bog. Ona reçe œeni: “Je li doista rekao
udahnu mu u lice duh œivota. Tako Bog: ‘Ne smijete jesti ni s kojeg drveta u
postade çovjek œivo biøe. vrtu’?”
8 Tada zasadi Gospod Bog daleko na 2 Œena odgovori zmiji: “Od plodova
istoku vrt u Edenu i stavi tamo drveøa u vrtu smijemo jesti.
çovjeka, kojega je bio naçinio. 3 Samo od plodova drveta, æto stoji
9 I dade Gospod Bog, te niçe iz zemlje usred vrta, zapovjedio je Bog: ‘Od toga
svakojako drveøe, ugodno za pogled i ne smijete jesti, pa ni dotaknuti ga,
dobro za jelo, i drvo œivota usred vrta i inaçe morate umrijeti.’ “
drvo spoznanja dobra i zla. 4 Zmija reçe œeni: “Nikako neøete
10 Od Edena dolazila je rijeka, da umrijeti,
natapa vrt, i ona se kod izlaza iz njega 5 Dapaçe zna Bog, da øe vam se otvoriti
dijelila u çetiri otoke. oçi, çim budete jeli s njega, i da øete
11 Prva se zove Piæon, koja teçe pokraj postati kao Bog, kad spoznate, æto je
cijele zemlje Havile, gdje ima zlata. dobro i zlo.”
12 Zlato je ove zemlje izvrsno; a tamo 6 Sada istom vidje œena, kako je plod
ima i bdelija i oniksa kamena. drveta dobar za jelo i ugodan za
13 Druga se rijeka zove Gihon, koja teçe pogled, i kako je plod drveta poœeljan,
pokraj cijele zemlje Kuæ. jer daje spoznanje. I ona uze od
14 Treøa se rijeka zove Tigris, koja teçe njegova ploda i jede; i muœu svojemu,
istoçno od Asirije. etvrta je rijeka koji je bio uz nju, dade od njega, i on
Eufrat. isto jede.
15 Uze dakle Gospod Bog çovjeka i stavi 7 Tada se obadvima otvoriæe oçi, i oni
ga u vrt edenski, da ga obraåuje i goji. opaziæe, da su bili goli. Zato spletoæe
16 A dade Gospod Bog çovjeku ovu liæøe smokvino i naçiniæe sebi od njega
zapovijed: “Sa svakoga drveta u vrtu pregaçe.
smijeæ jesti; 8 A kad zaçuæe suæanj koraka Gospoda
17 Samo s drveta spoznanja dobra i zla Boga, koji je hodio po vrtu za dnevnog
ne jedi, jer çim bi jeo s njega, morao bi vjetriøa, skriju se oni, Adam i œena
umrijeti.” njegova, pred Gospodom Bogom meåu
18 Tada reçe Gospod Bog: “Nije dobro grmenjem u vrtu.
çovjeku, da je sam. Naçinit øu mu 9 A Gospod Bog viknu Adama i upita ga:
pomoønicu, koja mu pristaje.” “Gdje si?”
19 I dovede Gospod Bog sve œivotinje 10 On odgovori: “Kad zaçuh suæanj
zemaljske i sve ptice nebeske, æto ih koraka tvojih u vrtu, uplaæih se, jer
bio naçinio od zemlje, pred Adama, da sam gol, pa sam se skrio.”
vidi, kako øe ih nazvati. Kako Adam 11 Tada upita on: “Tko ti je rekao, da si
nazove œiva biøa, onako øe se zvati. gol? Da nijesi moœda jeo s drveta, s
20 Adam nadjenu dakle imena svoj kojega ti zabranih jesti?”
stoci i pticama nebeskim i svima 12 Adam odgovori: “Œena, koju si mi
œivotinjama zemaljskim; ali se Adamu dao da bude uz mene, ona mi dade s
ne naåe meåu njima pomoønica, koja drveta, i jedoh.”
bi mu pristajala. 13 I Gospod Bog upita œenu: “Zaæto si to
21 Zato Gospod Bog pusti dubok san uçinila?” œena odgovori: “Zmija me
na Adama, i dok je on spavao, uze mu zavede; zato sam jela.”
jedno rebro i ispuni mjesto opet 14 Tada reçe Gospod Bog zmiji: “Jer si
mesom. to uçinila, da si prokleta meåu svom
22 Gospod Bog naçini œenu od rebra, stokom i svima œivotinjama
æto ga je bio uzeo çovjeku, i dovede je k zemaljskim! Na trbuhu øeæ svojemu
çovjeku. puzati i prah øeæ jesti sve dane œivota
23 Tada Adam reçe: “Ta je napokon kost svojega!
od kostiju mojih i meso od mesa 15 Neprijateljstvo øu staviti izmeåu
mojega. Ona øe se zvati œena, jer je tebe i œene, izmeåu roda tvojega i roda
uzeta od çovjeka.” njezina. On øe ti satrti glavu; a ti øeæ ga
24 Zato ostavlja muœ oca i mater i raniti na peti.”
prianja za œenu svoju, i budu jedno 16 Œeni reçe: “Mnoge øu ti muke
3 Postanak
umnoœiti, kad zatrudniæ. U bolovima 10 Tada reçe Gospodin: “Æto si uçinio?
øeæ raåati djecu, a ipak øeæ œudjeti Glasno viçe sa zemlje k meni krv brata
muœa svojega, koji øe ti biti gospodar.” tvojega.
17 Adamu reçe: “Jer si popustio molbi 11 I zato da si proklet, prognan od
œene svoje i jeo s drveta, za koje sam ti domaøeg tla, æto je otvorilo usta svoja,
zapovjedio: ‘Ne smijeæ jesti s njega’, to da popije iz ruke tvoje krv brata
neka je prokleta zemlja zbog tebe; s tvojega.
mukom øeæ se od nje hraniti sve dane 12 Kad zemlju obradiæ, neka ti viæe ne
œivota svojega. daje uroda; lutat øeæ i bjeœat øeæ po
18 Trnje i korov raåat øe ti, i ti øeæ jesti zemlji.”
zelje poljsko. 13 A Kain se potuœi Gospodu: “Prevelika
19 U znoju øeæ lica svojega jesti kruh, je kazna moja, a da bih je mogao
dok se ne vratiæ u zemlju, od koje si snositi.
uzet, jer prah si i u prah se vraøaæ.” 14 Eto, izgoniæ me eto danas iz dobre
20 Adam nadjenu œeni svojoj ime Eva; zemlje; moram se kriti pred tobom,
jer postade mati svima œivima. moram lutati i bjeœati po zemlji; tko
21 A naçini Gospod Bog Adamu i œeni god me susretne, ubit øe me.”
njegovoj haljine od koœe i obuøe ih u 15 Tada mu Gospod reçe: “Ne! Nego tko
njih. god ubije Kaina, bit øe sedam puta
22 Tada reçe Gospod Bog: “Eto, çovjek osveøen.” I Gospod naçini Kainu
sad postade kao jedan od nas, tako da znamen, da ga ne ubije nitko, koji ga
spoznaje, æto je dobro i zlo. Da sada susretne.
samo on ne pruœi ruku svoju i takoåer 16 Kain ode nato ispred lica
ne uzme s drveta œivota i jede i vjeçno Gospodnjega i nastani se u zemlji Nod
œivi!” istoçno od Edena.
23 Zato ga progna Gospod Bog iz vrta 17 Kain spoznade œenu svoju, ona
edenskog, da obraåuje zemlju, od koje zatrudnje i rodi Enoka. Kad ovaj,
je bio uzet. sazida grad, prozva grad po imenu
24 I kad je bio prognao Adama, postavi sina svojega Enok.
istoçno od vrta edenskog kerubine s 18 Enoku se rodi Irad. Iradu se rodi
maçem ognjenim, iz kojega se vijao Mehujael, Mehujaelu se rodi Metuæael,
plamen, da çuvaju put k drvetu œivota. Metuæaelu se rodi Lamek.
19 Lamek uze sebi dvije œene. Jedna se
Postanak 4 zvala Ada, druga Sila.
1 Adam spoznade Evu, œenu svoju, a 20 Ada rodi Jabala, koji je bio pradjed
ona zatrudnje i rodi Kaina, pa reçe: onima, æto stanuju pod æatorima i goje
“Dobih çovjeka s pomoøu Gospoda.” stoku.
2 Nato dobi joæ jednog sina, brata 21 Brat se njegov zvao Jubal, koji je bio
njegova Abela; Abel postade pastir, pradjed svima gudaçima i sviraçima.
Kain ratar. 22 A Sila rodi Tubal-Kaina kovaça, koji
3 I poslije nekog vremena dogodi se, da je pravio svakovrsno posuåe od mjedi
Kain prinese Gospodu œrtvu od i gvoœåa. Sestra Tubal-Kainova bila je
plodova poljskih. Naama.
4 I Abel œrtvova od prvina stada 23 Lamek reçe œenama svojim: “Ada i
svojega, i to komade sala. Gospod Sila, çujte govor moj; œene Lamekove,
pogleda milostivo na Abela i œrtvu posluæajte rijeç moju: Ubio sam
njegovu, çovjeka koji me ranio i momka koji me
5 A na Kaina i œrtvu njegovu ne udario.
pogleda. Tada se Kain rasrdi veoma i 24 Ako øe Kain biti sedam puta
gledao je preda se mrko. osveøen, Lamek øe biti sedamdeset i
6 A Gospod upita Kaina: “Zaæto si srdit sedam puta.”
i gledaæ preda se tako mrko? 25 Kad je Adam opet bio spoznao œenu
7 Jer ako pravo radiæ, smijeæ slobodno svoju, i ona rodi sina, kojega nazva Set.
dignuti pogled? Ako li krivo radiæ, ne Reçe ona: “Bog mi dade drugoga sina
vreba li tada pred vratima grijeh, na mjesto Abela, kojega ubi Kain.”
kojega poœeljenje upravljeno je k tebi, 26 I Setu se rodi sin i on ga nazva Enoæ.
ali mu ti moraæ gospodar biti?” Tada se poçelo prizivati ime
8 I jednoga dana, kad se je Kain sa Gospodnje.
svojim bratom Abelom, dok su bili na
polju, neæto sporeçkao, skoçi Kain na Postanak 5
brata svojega Abela i ubi ga. 1 Ovo je popis potomaka Adamovih.
9 Tada upita Gospod Kaina: “Gdje ti je Kad Bog stvori çovjeka, stvori ga na
brat Abel?” On odgovori: “Ne znam; zar priliku Boœju.
sam ja çuvar brata svojega?” 2 Kao muæko i œensko stvori ih,
Postanak 4
blagoslovi ih i dade im ime çovjek, kad stotina i æezdeset i devet godina; i
su bili stvoreni. umrije.
3 I poœivje Adam sto i trideset godina i 28 A Lamek poœivje sto i osamdeset i
rodi mu se sin, koji mu je bio po obliçju dvije godine i rodi mu se sin,
sliçan, i nazva ga Set. 29 Kojemu nadjenu ime Noa, pa reçe:
4 A rodivæi mu se Set poœivje Adam “Ovaj øe nas tjeæiti u teækom poslu
osam stotina godina, te mu se rode naæih ruku na polju, æto ga je prokleo
drugi sinovi i køeri. Gospod.”
5 Tako poœivje Adam svega devet 30 A rodivæi mu se Noa poœivje Lamek
stotina i trideset godina; i umrije. joæ pet stotina i devedeset i pet godina,
6 A Set poœivje sto i pet godina i rodi mu te mu se rode sinovi i køeri.
se Enoæ. 31 Tako poœivje Lamek svega sedam
7 A rodivæi mu se Enoæ poœivje Set joæ stotina i sedamdeset i sedam godina; i
osam stotina i sedam godina, te mu se umrije.
rode sinovi i køeri. 32 A Noa, kad mu je bilo pet stotina
8 Tako poœivje Set svega devet stotina i godina, rodi mu se Æem, Ham i Jafet.+
dvanaest godina; i umrije. +
9 A Enoæ poœivje devedeset godina i rodi Postanak 6
mu se Kenan. 1 A kad se ljudi poçeæe mnoœiti na
10 A rodivæi mu se Kenan poœivje Enoæ zemlji i køeri im se rodiæe,
joæ osam stotina i petnaest godina, te 2 Vidjeæe sinovi Boœji, da su bile lijepe
mu se rode sinovi i køeri. køeri çovjeçje, i uzimali ih sebi za œene,
11 Tako poœivje Enoæ svega devet koliko ih htjedoæe.
stotina i pet godina; i umrije. 3 Tada reçe Gospod: “Duh moj neøe viæe
12 A Kenan poœivje sedamdeset godina dugo ostati u ljudima; jer nijesu viæe
i rodi mu se Mahalalel. niæta drugo nego meso, a trajanje
13 A rodivæi mu se Mahalalel poœivje œivota njihova neka bude joæ samo sto
Kenan joæ osam stotina i çetrdeset i dvadeset godina.”
godina, te mu se rode sinovi i køeri. 4 Onda, kada su se sinovi Boœji œenili
14 Tako poœivje Kenan u svega devet køerima çovjeçjim, pa i kasnije joæ, i
stotina i deset godina; i umrije. ove im raåale djecu, œivjeli su divovi na
15 A Mahalalel poœivje æezdeset i pet zemlji, gorostasi davnine, preslavni
godina i rodi mu se Jared. junaci.
16 A rodivæi mu se Jared poœivje 5 Kad Gospod vidje, da je pokvarenost
Mahalalel joæ osam stotina i trideset ljudi na zemlji bila velika i da je sve
godina, te mu se rode sinovi i køeri, miæljenje i htijenje srca njihova
17 Tako poœivje Mahalalel svega osam svejednako iælo samo na zlo.
stotina i devedeset i pet godina; i 6 Pokaja se Gospod, da je bio naçinio
umrije. ljude na zemlji, i bio je duboko
18 A Jared poœivje sto i æezdeset i dvije oœaloæøen.
godine i rodi mu se Henok. 7 I reçe Gospod: “I zbrisat øu s lica
19 A rodivæi mu se Henok poœivje Jared zemlje, çovjeka i zvijeri, gmizavce i
joæ osam stotina godina, te mu se rode ptice u zraku, jer se kajem, æto sam ih
sinovi i køeri. naçinio.”
20 Tako poœivje Jared svega devet 8 Samo Noa naåe milost u oçima
stotina i æezdeset i dvije godine; i Gospodnjim.
umrije. 9 Ovo je potomstvo Noino: Noa je bio
21 A Henok poœivje æezdeset i pet çovjek poboœan i bez prijekora u
godina i rodi mu se Metuselah. svojem naraætaju; Noa je œivio po
22 A rodivæi mu se Metuselah poœivje zapovijedi Boœjoj.
Henok hoteøi s Bogom joæ trista 10 Tri sina imao je Noa: Æema, Hama i
godina, te mu se rode sinovi i køeri. Jafeta.
23 Tako poœivje Henok svega trista i 11 Tada je bila zemlja pokvarena pred
æezdeset i pet godina. Bogom i puna zloçina.
24 I hoteøi Henok jednako s Bogom, 12 I kad Bog vidje, kako je zemlja bila
nestade ga jednoga dana, jer ga uze veoma pokvarena, jer je sve
Bog. çovjeçanstvo u svojemu djelovanju
25 A Metuselah poœivje sto i osamdeset bilo poælo po zlu na zemlji.
i sedam godina i rodi mu se Lamek. 13 Tada reçe Bog Noi: “Odluçio sam,
26 A rodivæi mu se Lamek poœivje kraj svima œivim stvorenjima dolazi
Metuselah joæ sedam stotina i pred mene; jer je zemlja puna zloçina,
osamdeset i dvije godine, te mu se rode i æto ih çine; i evo, uniætit øu ih zajedno
sinovi i køeri. sa zemljom.
27 Tako poœivje Metuselah svega devet 14 Napravi sebi (plovni) kovçeg od
5 Postanak
drveta gofera; naçini pregratke u dan prodrijeæe svi izvori velikog
kovçegu i zasmoli ga iznutra i izvana bezdana, i otvoriæe se ustave nebeske.
smolom! 12 Daœd je padao na zemlju çetrdeset
15 Ovako øeæ ga napraviti: trista lakata dana i çetrdeset noøi.
neka bude duljina kovçegu, pedeset 13 Upravo taj dan uåoæe u kovçeg Noa
lakata æirina njegova i trideset lakata i sinovi njegovi Æem, Ham i Jafet, i s
visina njegova! njima œena Noina i tri œene sinova
16 Napravi na kovçegu otvor a svjetlost njegovih.
i lakat mu odmjeri visine odozgor 14 Oni i sve vrste zvijeri, stoke i
naokolo; stavi onda vrata kovçegu sa œivotinja, æto gmiœu po zemlji, i sve
strane i naçini u njemu donji, srednji i vrste ptica, sve, æto je imalo krila i
gornji kat! perje.
17 Jer evo: pustit øu potop na zemlju, 15 Uåoæe k Noi u kovçeg, po dvoje od
da istrijebim sva biøa pod nebom, æto svih œivih biøa.
imaju u sebi dah œivota; sve, æto œivi na 16 Uvijek muæko i œensko od svih biøa
zemlji neka izgine! uåe, kao æto mu je bio zapovjedio Bog;
18 S tobom ipak hoøu sklopiti zavjet; u onda Gospod zatvori za njim.
kovçeg uøi øeæ ti i s tobom sinovi tvoji, 17 Nato se izli potop na zemlju za
œena tvoja i œene sinova tvojih. çetrdeset dana. Voda naraste i podiœe
19 Od svih œivih biøa uzet øeæ u kovçeg se kovçeg, tako da je plovio nad
po dvoje, da ih sa sobom uzdrœiæ na zemljom.
œivotu; po jedno muæko i jedno œensko 18 Sve viæe nabuja voda i diœe se visoko
neka bude! nad zemlju, a kovçeg je plovio na vodi.
20 Od svake vrste ptica, stoke i od 19 Do tako silne visine nabuja voda na
œivina, æto gmiœu po zemlji, neka uåe s zemlji, da su bila pokrivena sva visoka
tobom po dvoje, da ostanu na œivotu. brda pod cijelim nebom.
21 Priskrbi sebi i sve, æto treba za 20 Voda se pope petnaest lakata visoko
hranu, i spremi to kod sebe, da bude iznad brda, tako da su ona bila
hrane tebi i njima!” poplavljena.
22 I Noa izvede sve onako, kako mu je 21 Tada pogiboæe sva biøa, æto su se
bio zapovjedio Bog.+ micala na zemlji, ptice, stoka, zvijeri i
+ sve, æto gmiœe po zemlji, a i svi ljudi.
Postanak 7 22 Sve, æto je imalo u sebi dah œivota,
1 Jednoga dana reçe Gospod Noi: “Uåi sve, æto je œivjelo na suhu, pomrije.
u kovçeg s cijelom obitelji svojom; jer 23 Tako istrijebi on sva biøa, æto su
tebe samo naåoh pravedna pred œivjela na zemlji, çovjeka, stoku,
sobom u svemu naraætaju ovom! ætogod gmiœe i ptice nebeske; sve je bilo
2 Od svih œivotinja çistih uzmi k sebi po istrijebljeno sa zemlje. Ostade samo
sedmero, muæko i œensko, a od Noa i æto je bilo s njim u kovçegu.
œivotinja neçistih po dvoje, muæko i 24 Voda se je penjala joæ sto i pedeset
œensko. dana dalje na zemlji.+
3 I od ptica nebeskih po sedmero,
muæko i œensko, da se kasnije mognu Postanak 8
rasploditi na zemlji! 1 Tada se Bog spomenu Noe i svih
4 Jer veø do sedam dana pustit øu daœd zvijeri i sve stoke, æto su bili s njim u
na zemlju za çetrdeset dana i çetrdeset kovçegu, pa pusti Bog da puhne vjetar
noøi i istrijebit øu sa zemlje sva biøa, na zemlju, tako da je voda opadala.
æto sam ih stvorio.” 2 Zatvoriæe se izvori bezdana i ustave
5 Noa uçini sve onako, kako mu je bio nebeske, i dad s neba prestade.
zapovjedio Gospod. 3 Voda je pomalo otjecala sa zemlje, i
6 Noa je imao æest stotina godina, kad nakon sto i pedeset dana opade voda.
doåe potop na zemlju. 4 Sedamnaesti dan sedmoga mjeseca
7 Sa svojim sinovima, svojom œenom i ustavi se kovçeg na gori araratskoj.
œenama svojih sinova uåe Noa u 5 Voda je onda dalje opadala do
kovçeg pred vodama potopa. desetoga mjeseca. Prvi dan desetoga
8 Od œivotinja çistih i neçistih, od ptica mjeseca pokazaæe se vrhovi.
i od svega, æto gmiœe po zemlji. 6 Kad proåe çetrdeset dana, otvori Noa
9 Uåe k Noi u kovçeg po dvoje, muæko prozor kovçega, æto ga je bio naçinio,
i œensko, kao æto je bio Bog zapovjedio 7 I ispusti gavrana, koji je lijetao tamo
Noi. i ovamo, dok ne presahnu voda na
10 Nakon sedam dana prodrijeæe vode zemlji.
potopa na zemlju. 8 Tada ispusti golubicu, da vidi, je li
11 U godini æeststotoj œivota Noina, voda otekla sa zemlje.
sedamnaesti dan drugoga mjeseca, taj 9 Ali golubica ne naåe mjesta, gdje bi
Postanak 6
stala noga njezina, pa se vrati k njemu 5 I za vaæu krv, od koje ovisi œivot vaæ,
u kovçeg; jer je voda joæ pokrivala svu iskat øu raçun; od svake œivotinje iskat
povræinu zemlje. On pruœi ruku svoju, øu za to raçun, od çovjeka, od svakoga,
uhvati je i uze k sebi u kovçeg. pa i od brata njegova iskat øu raçun za
10 Onda poçeka joæ sedam daljnih œivot çovjeçji.
dana, pa opet ispusti golubicu iz 6 Tko prolije krv çovjeçju, njegova se
kovçega. krv ima takoåer proliti od çovjeka, jer
11 Golubica se vrati k njemu istom je Bog stvorio çovjeka po slici Boœjoj.
pred veçer; i gle, ona je imala u kljunu 7 A vi se sad raåajte i mnoœite se;
zelen list maslinov; tada spozna Noa, raæirite se na zemlji i namnoœite se na
da su vode otekle sa zemlje. njoj!”
12 Ipak poçeka joæ sedam daljnih 8 Potom reçe Bog Noi i sinovima
dana, pa opet ispusti golubicu; ali se njegovim, æto su bili s njim:
ona viæe ne vrati k njemu. 9 “Evo, sklapam sad zavjet s vama i s
13 Æest stotina prve godine, prvi dan vaæim potomcima, æto øe biti nakon
prvoga mjeseca usahnuæe vode na vas,
zemlji; tada Noa otkri krov na kovçegu 10 I sa svima œivim biøima, æto su s
i pogleda, i vidje da se je povræina vama, s pticama, sa stokom i sa svima
zemlje poçela suæiti. zvijerima, æto su s vama, sa svima
14 I dvadeset i sedmi dan drugoga œivotinjama zemaljskim, æto izaåoæe iz
mjeseca bila je zemlja suha. (plovnog) kovçega.
15 Tada reçe Bog Noi: 11 I to sklapam zavjet svoj s vama u tu
16 “Izaåi iz kovçega ti i s tobom œena svrhu, da nijedno stvorenje ne bude
tvoja, sinovi tvoji i œene sinova tvojih! viæe uniæteno od vode potopa, i da od
17 Sa sobom uzmi sve razne vrste sada ne doåe viæe potop, da zatre
œivotinja, æto su s tobom: ptice, stoku i zemlju.”
sve, æto gmiœe po zemlji, da se slobodno 12 Nato nastavi Bog: “Ovo neka bude
kreøu po zemlji, da se rasplode i znak zavjeta, æto ga sklapam izmeåu
razmnoœe na zemlji!” sebe i vas i svih œivih biøa, æto su s
18 I tako izaåe Noa is njim sinovi vama, za sve buduøe naraætaje.
njegovi, njegova œena i œene sinova 13 Dugu svoju stavljam u oblake, koja
njegovih. øe biti za znak zavjeta izmeåu mene i
19 Sve zvijeri, sve sitne œivotinje i sve zemlje!
ptice, sve, æto se samo miçe na zemlji, 14 Kad eto navuçem oblake na zemlju
po vrstama svojim, izaåe iz kovçega. i ukaœe se duga u oblacima;
20 Tada Noa podiœe Gospodu œrtvenik, 15 Tada øu se spomenuti zavjeta
uze po komad od svih çistih œivotinja i svojega, koji postoji izmeåu me ne i vas
od svih çistih ptica i prinese na i svih œivih biøa svake vrste; i nikada
œrtveniku œrtvu paljenicu. viæe neøe biti vode za potop, da uniæti
21 Kad omirisa Gospod miris ugodni, sva stvorenja.
reçe u sebi: “Nikada viæe neøu prokleti 16 Kad se ukaœe duga u oblacima,
zemlje zbog ljudi; i makar je miæljenje pogledat øu je i spomenut øu se
srca çovjeçjega zlo od njegove vjeçnoga zavjeta izmeåu Boga i svih
mladosti, neøu ipak viæe uniætiti sva œivih biøa svake vrste, æto su na
œiva biøa, kao æto uçinih. zemlji.”
22 Od sada, dok bude zemlje, neøe viæe 17 I reçe Bog dalje Noi: “To je znak
nestajati sjetve ni œetve, studeni ni zavjeta, æto ga sklopih izmeåu sebe i
vruøine, ljeta ni zime, dana ni noøi.” svih œivih biøa na zemlji.”
18 A sinovi Noini, koji izaåoæe iz
Postanak 9 plovnog kovçega, bili su: Æem, Ham i
1 I blagoslovi Bog Nou i sinove njegove Jafet; Ham je otac Kanaanu.
i reçe im: “Raåajte se, mnoœite se i 19 Ova trojica bila su sinovi Noini i od
napunite zemlju! njih se cijelo çovjeçanstvo zemlje
2 Strah i trepet pred vama neka razgranalo.
obuzme sve œivotinje zemaljske i sve 20 Noa poçe obraåivati zemlju i zasadi
ptice nebeske, sve, æto se miçe na vinograd.
zemlji, i sve ribe morske: sve je 21 A kad je pio vino, opio se, i leœao je
predano u vaæe ruke. otkriven u æatoru svojemu.
3 Sve, æto se miçe, æto œivi, neka vam 22 Ham, otac Kanaanu, promatrao je
bude za hranu: kao nekoø zeleno bilje, golotinju oca svojega, i rekao to obojici
tako vam sada sve dajem, braøe svoje vani.
4 Samo mesa, æto joæ ima u sebi svoju 23 A Æem i Jafet uzeæe plaæt i metnuæe
snagu œivotnu, naime krv, ne smijete ga obojica na ramena svoja, stupiæe
jesti. natraæke unutra i pokriæe njim
7 Postanak
golotinju oca svojega. Lice njihovo bilo 20 To su potomci Hamovi po svojim
je pri tom natrag okrenuto, tako da ne porodicama, jezicima, zemljama i
vidjeæe golotinje oca svojega. plemenima.
24 A kad se Noa rastrijezni od vina i 21 I Æemu, ocu svih sinova Eberovih,
doznade, æto mu je bio uçinio najmlaåi starijemu bratu Jafetovu, rodiæe se
sin njegov, sinovi.
25 Reçe on: “Proklet da je Kanaan; neka 22 Sinovi Æemovi jesu Elam, Aæur,
je najniœi sluga braøi svojoj!” Arfaksad, Lud i Aram.
26 Potom nastavi: “Blagoslovljen da je 23 Sinovi Aramovi jesu Us, Hul, Geter i
Gospod, Bog Æemov; Kanaan neka je Maæ.
sluga njegov! 24 Arfaksadu se rodi Salah, a Salahu se
27 Neka raæiri Bog Jafeta; neka prebiva rodi Eber.
u æatorima Æemovim; Kanaan neka 25 Eberu se rodiæe dva sina: jedan se
mu je sluga!” zvao Peleg; jer se u njegovo doba
28 Noa poœivje nakon potopa joæ trista razdijeli çovjeçanstvo; a brat njegov
i pedeset godina. zvao se Joktan.
29 A svega poœivje Noa devet stotina i 26 Joktanu se rodi Almodad, Æelef,
pedeset godina; i umrije. Hasarmavet i Jerah,
+ 27 Hadoram, Uzal i Diklah,
Postanak 10 28 Obal, Abimael, Æeba,
1 Ovo je potomstvo sinova Noinih, 29 Ofir, Havila i Jobab: svi ovi sinovi su
Æema, Hama i Jafeta, kojima se rodiæe Joktanovi.
sinovi poslije potopa. 30 Prebivaliæta njihova protezala se od
2 Sinovi Jafetovi jesu Gomer, Magog, Meæe prema Sefaru do gora istoçnih.
Madaj, Javan, Tubal, Meæek i Tiras, 31 To su potomci Æemovi po svojim
3 Sinovi Gomerovi jesu Aækenaz, Rifat i porodicama, jezicima, zemljama i
Togarma. plemenima.
4 Sinovi Javanovi jesu Eliæah i Taræiæ, 32 To su porodice potomaka Noinih po
Kitim i Dodanim. svojim porodicama i plemenima. Od
5 Od ovih razgranaæe se narodi po njih se razgranaæe narodi po zemlji
otocima. To su Jafetovi sinovi u svojim poslije potopa.
zemljama - svaki s vlastitim jezikom -
prema svojim porodicama i narodima. Postanak 11
6 Sinovi Hamovi jesu Kuæ, Mizraim, Put 1 Sva zemlja govorila je tada samo
i Kanaan. jedan jezik i rabila jednak govor.
7 Sinovi Kuæovi jesu Seba, Havila, 2 I tako, kako su se selili od istoka,
Sabta, Ramah i Sabteka. Sinovi naåoæe ravnicu u zemlji æinearskoj i
Ramahovi jesu Æeba i Dedan. ondje se naseliæe.
8 Kuæu se rodi Nimrod; on je bio prvi i 3 Tada rekoæe jedan drugome: “Hajde
silni vladar na zemlji. da pravimo opeku i da je peçemo u
9 Bio je silan lovac pred Gospodom; ognju!” Tako im je sluœila opeka za
zato se kaœe: “Silan lovac pred kamen i smola zemljana za œbuku.
Gospodom kao Nimrod.” 4 Potom rekoæe: “Hajde da sazidamo
10 Njegovo se je gospodstvo u poçetka sebi grad i kulu s vrhom do neba, i da
protezalo na Babilon. Erek, Akad i podignemo sebi spomenik, da se ne
Kalne u zemlji Æinearu. raspræimo po svoj zemlji!”
11 Iz ove zemlje izaåe u Asiriju i sazida 5 A Gospod siåe da vidi grad i kulu, æto
Ninivu, Rehobot-Ir, Kalah, su ih zidali sinovi çovjeçji.
12 I Resen izmeåu Ninive i Kalaha; to je 6 I reçe Gospod: “Evo, svi su jedan
velik grad. narod, i jednak je jezik svima, i to
13 A Mizraimu se rodi Ludim, Anamim, poçeæe raditi. Otada neøe im smetati
Lehabim, Naftuhim, niæta da ne urade, æto naume.
14 Patrusim i Kasluhim, od kojih 7 Hajde da siåemo i da im pometemo
proizaåoæe Filisteji i Kaftorimi. jezik, da ne razumiju jedan drugoga
15 Kanaanu se rodi Sidon prvoroåenac æto govore!”
njegov, i Het. 8 I raspræi ih Gospod odanle po svoj
16 Onda Jebuseji, Amoreji, Girgaæeji, zemlji, i tako moradoæe odustati od
17 Hiveji, Arkeji i Sineji, zidanja grada.
18 Arvadeji, Semareji i Hamateji; otada 9 Zato se prozva Babel; jer ondje pomete
se plemena kanaanska dalje raæiriæe. Gospod jezik cijele zemlje, i odanle ih
19 Dosezalo je podruçje kanaansko od raspræi Gospod po svoj zemlji.
Sidona prema Geraru do Gaze i prema 10 Ovo su potomci Æemovi. Æemu je bilo
Sodomi, Gomori, Adami i Seboimu do sto godina, kad mu se rodi Arfaksad,
Leæe. dvije godine poslije potopa.
Postanak 8
11 I poœivje Æem, poæto mu se rodi “Idi iz zemlje svoje i od roda svojega i iz
Arfaksad, joæ pet stotina godina i rode doma oca svojega u zemlju, koju øu ti
mu se sinovi i køeri. pokazati!
12 A Arfaksad poœivje trideset i pet 2 Jer uçinit øu te velikim narodom, i
godina i rodi mu se Salah. blagoslovit øu te, i uveliøat øu ime
13 I poœivje Arfaksad, poæto mu se rodi tvoje; i ti øeæ biti blagoslov.
Salah, çetiri stotine i tri godine i rode 3 Blagoslovit øu one, koji tebe
mu se sinovi i køeri. blagoslivljaju, i proklet øu one, koji
14 A Salah poœivje trideset godina i rodi tebe proklinju; u tebi øe biti
mu se Eber. blagoslovljena sva plemena na zemlji.”
15 I poœivje Salah, poæto mu se rodi 4 I poåe Abram, kako mu je bio
Eber, joæ çetiri stotine i tri godine i rode zapovjedio Gospod, i s njim poåe Lot.
mu se sinovi i køeri. Sedamdeset i pet godina bilo je
16 A Eber poœivje trideset i çetiri godine Abramu, kad iseli iz Harana.
i rodi mu se Peleg. 5 I uze Abram Saraju, œenu svoju, i
17 I poœivje Eber, poæto mu se rodi Lota, sina brata svojega, i sve blago, æto
Peleg, joæ çetiri stotine i trideset godina su ga imali, i svu druœinu, æto su je bili
i rode mu se sinovi i køeri. dobili u Haranu, i izaåoæe, da zapute u
18 A Peleg poœivje trideset godina i rodi zemlju kanaansku; i oni doåoæe u
mu se Reu. zemlju kanaansku.
19 I poœivje Peleg, poæto mu se rodi Reu, 6 Proåe Abram zemlju sve do svetiæta
joæ dvjesta i devet godina i rode mu se Æekema, sve do hrasta Moreh.
sinovi i køeri, Kanaanci su tada prebivali u zemlji.
20 A Reu poœivje trideset i dvije godine 7 Tada se Gospod ukaza Abramu i reçe:
i rodi mu se Serug. “Potomcima tvojim dat øu zemlju ovu.”
21 I poœivje Reu, poæto mu se rodi I on naçini ondje œrtvenik Gospodu,
Serug, joæ dvjesta i sedam godina i koji mu se bio ukazao.
rode mu se sinovi i køeri. 8 Potom otide odatle dalje u gore
22 A Serug poœivje trideset godina, i istoçno od Betela i postavi æator svoj
rodi mu se Nahor. izmeåu Betela na zapadu i Aja na
23 I poœivje Serug, poæto mu se rodi istoku; tu naçini Gospodu œrtvenik i
Nahor, joæ dvjesta godina i rode mu se prizva ime Gospodnje.
sinovi i køeri. 9 Onda se diœe Abram i otide dalje,
24 A Nahor poœivje dvadeset i devet prema Negebu.
godina i rodi mu se Terah. 10 A kad nastade glad u zemlji, siåe
25 I poœivje Nahor, poæto mu se rodi Abram u Egipat, da se tamo za koje
Terah, joæ sto i devetnaest godina i vrijeme skloni; jer je glad teæko
rode mu se sinovi i køeri. pritiskivala zemlju.
26 A Terah poœivje sedamdeset godina 11 Kad se pribliœi Egiptu, reçe Saraji,
i rodi mu se Abram, Nahor i Haran. œeni svojoj: “Znam dobro, da si lijepa
27 Ovo su potomci Terahovi. Terahu se œena za gledati;
rodi Abram, Nahor i Haran; a Haranu 12 I kad te vide Egipøani pomislit øe: ‘To
se rodi Lot. mu je œena,’ i mene øe ubiti, a tebe
28 Haran umrije joæ za œivota oca ostaviti na œivotu.
svojega Teraha u postojbini svojoj, u 13 Reci jednostavno, da si mi sestra, da
Uru u Kaldeji. mi zbog tebe bude dobro, i da zbog tebe
29 Abram se i Nahor oœeniæe. Abramova ostanem na œivotu!”
œena zvala se Saraja, a Nahorova œena 14 I kad doåe Abram u Egipat vidjeæe
zvala se Milka; ova je bila køi Harana, Egipøani, da je œena vrlo lijepa.
oca Milke i Jiske. 15 Vidjeæe je i dvorani faraonovi i
30 A Saraja bila je nerotkinja; nije hvaliæe je pred faraonom. I bi œena
imala djece. dovedena u dvor faraonov,
31 Tada uze Terah sina svojega Abrama 16 I on je çinio dobro Abramu zbog nje;
i unuka svojega Lota, sina Haranova, i dobio je ovaca, goveda, magaraca,
snahu svoju Saraju, œenu Abrama, sluga i sluækinja magarica i deva.
sina svojega, i iseli se s njima iz Ura u 17 Ali Gospod pusti teæka zla na
Kaldeji, da idu u zemlju kanaansku. faraona i na dom njegov zbog Saraje,
Kad doåoæe do Harana, nastaniæe se œene Abramove.
ondje. 18 Tada dozva faraon Abrama i upita:
32 I bilo je dana Terahovih dvjesta i pet “Æto si mi to uçinio? Zaæto si mi tajio, da
godina; potom umrije Terah u Haranu. ti je œena?
+ 19 Zaæto si rekao: ‘Ona mi je sestra’, pa
Postanak 12 je uzeh sebi za œenu? A sada, eto ti œena
1 Jednoga dana reçe Gospod Abramu: tvoja; uzmi je i idi!”
9 Postanak
20 I zapovjedi faraon ljudima za njega, Postanak 14
neka isprate njega, œenu njegovu i sve, 1 U vrijeme Amrafela, kralja æinea-
ætogod je imao. rskog, Arioka, kralja elasarskog,
Kedorlaomera, kralja elamskog, i
Postanak 13 Tidala, kralja gojimskoga.
1 Tako otide Abram iz Egipta prema 2 Dogodi se, da se ovi zaratiæe s Berom
Negebu, on i œena njegova i sve, ætogod kraljem sodomskim, Biræom, kraljem
je imao, i Lot s njim. gomorskim, sa Æinabom, kraljem
2 A bio je Abram vrlo bogat stokom, adminskim, sa Æemeberom, kraljem
srebrom i zlatom. seboimskim i s kraljem u Beli, to jest u
3 Iz Negeba poåe od mjesta do mjesta Soaru.
sve do Betela, do mjesta, gdje mu je 3 Svi se oni skupiæe u dolini sidonskoj,
prije bio æator, izmeåu Betela i Aja, gdje je Slano more.
4 Do mjesta, gdje je prije bio naçinio 4 Dvanaest godina bili su podloœni
œrtvenik; i tamo prizva Abram ime Kedorlaomeru, ali se u trinaestoj
Gospodnje. odmetnuæe.
5 A i Lot, koji je iæao s Abramom, imao 5 A u çetrnaestoj godini doåe
je ovaca, goveda i æatora. Kedorlaomer i kraljevi, æto su bili s
6 I tako im nije bilo dosta zemlje, da njim, i poraziæe Refaime u Aætarot
ostanu zajedno, jer je blago njihovo Karnaimu, Zuzime u Hamu, Emime u
bilo tako veliko, da nijesu mogli ostati ravnici kod Kirjatajimu,
zajedno. 6 I Horeje na gorama seirskim sve do El
7 I nasta svaåa meåu pastirima stada Parana, æto leœi na kraju pustinje.
Abramova i pastirima stada Lotova; a 7 Potom se vratiæe i doåoæe u En
uz to su tada prebivali joæ i Kanaanci i Miæpat, to jest Kadeæ, i poraziæe svu
Perizeji u zemlji. zemlju Amaleçana i Amorejaca, æto su
8 Zato reçe Abram Lotu: “Neka ne bude prebivali u Hazezon Tamaru.
svaåe izmeåu mene i tebe, izmeåu 8 Tada izaåoæe kralj sodomski, kralj
mojih i tvojih pastira; jer braøa smo. gomorski, kralj admonski, kralj
9 Nije li sva zemlja pred tobom? Odijeli seboimski i kralj u Bali, to jest u Soaru,
se radije od mene! Ako øeæ ti nalijevo, ja i postaviæe se u boj proti njih u dolini
idem nadesno; ako li øeæ ti nadesno, ja sidimskoj,
idem nalijevo.” 9 Proti Kedorlaomeru, kralju
10 I Lot podiœe oçi svoje i vidje, da je sav elamskom, Tidalu, kralju gojimskom,
kraj na Jordanu posve natopljen - Amrafelu, kralju æinearskom, i Arioku,
Gospod naime nije bio joæ zatro kralju elasarskom: çetiri kralja proti
Sodomu i Gomoru - kao vrt Gospodnji, petorice.
kao zemlja egipatska, sve do Soara. 10 A u dolini sidimskoj bilo je mnogo
11 I Lot izabra sebi sav kraj na jama, iz kojih se vadila smola. I kad su
Jordanu; i potom Lot otide na istok; se kraljevi sodomski i gomorski dali u
tako se razdijeliæe jedan od drugoga. bijeg, popadoæe u njih; ostali
12 Abram je ostao u zemlji kanaanskoj. pobjegoæe u gore.
Lot se je nastanio u mjestima kraja na 11 Tada oni uzeæe sa sobom sve blago
Jordanu i razapeo æatore svoje sve do Sodome i Gomore i svu hranu njihovu,
Sodome. pa otidoæe.
13 A ljudi u Sodomi bili su nevaljani i 12 Uzeæe i Lota, sina brata Abramova, i
ogrijeæili su se veoma pred Gospodom. blago njegovo i otidoæe; on se je naime
14 A Gospod reçe Abramu, poæto se bio bio nastanio u Sodomi.
Lot odijelio od njega: “Podigni oçi svoje 13 A doåe jedan, koji je bio utekao, i javi
i pogledaj s mjesta, gdje stojiæ, prema Abramu, Hebreju, koji je prebivao tada
sjeveru, jugu, istoku i zapadu; kod hrasta Mamre Amorejca, brata
15 Jer svu zemlju, æto je vidiæ, dat øu Eækolova i Anerova, koji su bili u
tebi i potomstvu tvojemu zauvijek. savezu s Abramom.
16 I uçinit øu, da potomstva tvojega 14 A kad je çuo Abram, da su brata
bude kao praha na zemlji. Ako tko njegova zarobili i odveli, naoruœa sluge
mogne izbrojiti prah na zemlji, moøi øe svoje prokuæane, trista i osamnaest
tada izbrojiti i potomstvo tvoje. ljudi, koji se rodiæe u njegovoj kuøi, i
17 Ustani i proåi zemlju u duœinu i u poåe za njima u potjeru do Dana.
æirinu, jer øu je dati tebi.” 15 Noøu razredi svoje ljude, udari na
18 I Abram diœe æatore svoje i nastani se njih sa slugama svojim, razbi ih, i
uz hrastove Mamre, æto su kod tjerao ih je do Hobe, koja leœi sjeverno
Hebrona, i tu podiœe œrtvenik od Damaska.
Gospodu. 16 Tako povrati natrag sve blago, i Lota,
brata svojega, i njegovo blago povrati
Postanak 10
zajedno sa œenama i ostalim ljudima. raspolovi ptica.
17 A kad se vraøao iza pobjede nad 11 Tada su se ptice grabilice spuætale
Kedorlaomerom i kraljevima, æto su na komade mesa; a Abram ih odgonio.
bili s njim u savezu, izaåe mu u susret 12 I kad je sunce zalazilo, pade na
kralj sodomski u dolinu Æave, to jest, Abrama dubok san, i ujedno ga obuze
dolinu kraljevsku. strah i velik mrak.
18 I Melkizedek, kralj salemski, donese 13 Tada reçe Gospod Abramu: “Znaj, da
kruh i vino, on je bio sveøenik Boga øe potomci tvoji boraviti u tuåoj zemlji,
sveviænjega; koja im ne pripada, i morat øe sluœiti
19 I blagoslovi Abrama i reçe: drugima, koji øe ih tlaçiti çetiri stotine
“Blagoslovljen da si, Abrame, od Boga godina.
sveviænjega, Stvoritelja neba i zemlje! 14 Ali narodu, kojemu øe sluœiti ja øu
20 I neka je slavljen Bog sveviænji, kojisuditi, a poslije øe oni izaøi s velikim
predade neprijatelje tvoje u ruke blagom.
tvoje!” Abram mu dade desetinu od 15 A ti øeæ poøi u miru k ocima svojim
svega. i bit øeæ pokopan u sretnoj starosti.
21 A kralj sodomski reçe Abramu: “Daj 16 U çetvrtom naraætaju oni øe se
meni samo ljude, a blago zadrœi za sebe!”vratiti ovamo; jer zlodjela Amorejaca
22 Ali Abram odgovori kralju joæ nisu potpuna.”
sodomskomu: “Diœem ruku svoju 17 Kad zapadne sunce i nasta dubok
Gospodu, Bogu Sveviænjemu, mrak, gle, œeravica se zadimila, i
Stvoritelju neba i zemlje i zaklinjem se:plamen je ognjeni prolazio izmeåu
23 Ni konca, ni remena od obuøe, niæta onih komada œrtvenih!
od svega, æto je tvoje, ne uzimam, da ne 18 Tada sklopi Gospod zavjet s
rekneæ: ‘Ja sam obogatio Abrama’. Abramom i reçe: “Tvojemu potomstvu
24 Ja neøu niæta osim ono, æto su pojeli dat øu zemlju ovu od rijeke egipatske
momci, i dio ljudima, æto su iæli s sve do velike rijeke, rijeke Eufrata.
menom, Aneru, Eækolu i Mamreu. Oni 19 Zemlju Keneja, Kenizeja,
neka uzmu svoj dio!” Kadmoneja,
20 Hiteja, Perizeja, Refaima,
Postanak 15 21 Amoreja, Kanaanaca, Girgaæeja i
1 Poslije tih dogaåaja doåe rijeç Jebuseja.”
Gospodnja Abramu u jednom viåenju
ovako: “Ne boj se, Abrame, ja sam ætit Postanak 16
tvoj; plaøa tvoja bit øe vrlo velika.” 1 Saraja, œena Abramova, nije mu
2 Abram odgovori: “Ah, Gospode, Boœe, raåala djece; a imala je sluækinju
æto mi moœeæ dati, kad moram da œivim Egipøanku, po imenu Agaru.
bez djece, i Damaæçanin Eliezer bit øe 2 Tada reçe Saraja Abramu: “Gle,
posjednik imetka mojega?” Gospod mi je uskratio djecu; uzmi
3 I Abram nastavi: “Eto, nijesi mi dao dakle sluækinju moju za œenu; pa
potomstva, i tako øe moj sluga roåen u moœda po njoj doåem do djece.” Abram
mojoj kuøi biti baætinik moj.” prista na rijeç Sarajinu.
4 Ali gle, odmah rijeç Gospodnja doåe 3 I Saraja, œena Abramova, uze Agaru
mu ovako: “Neøe taj biti baætinik tvoj, Egipøanku, sluækinju svoju, iza deset
nego onaj koji øe izaøi ad tebe, bit øe godina, otkako se nastani Abram u
baætinik tvoj.” zemlji kanaanskoj, i dade je Abramu,
5 Pa ga izvede i reçe mu: “Pogledaj na muœu svojemu, za œenu.
nebo i prebroji zvijezde, ako ih moœeæ 4 I on uåe k Agari, i ona zatrudnje. A
prebrojiti!” I onda nastavi: “Toliko øe kad ona opazi, da je trudna, prezre
biti potomstva tvojega.” gospodaricu svoju.
6 Abram povjerova Gospodu, i on mu to 5 Tada reçe Saraja Abramu: “Uvredu,
uraçuna u pravednost. æto mi se nanosi, ti si skrivio. Ja ti
7 I reçe mu: “Ja sam Gospod, koji te dadoh sluækinju svoju za œenu, a ona
izvedoh iz Ura u Kaldeji, da ti dadnem sad, kad vidje, da je trudna, prezire
zemlju ovu u posjed tvoj.” mene. Gospod neka sudi meni i tebi!”
8 A on odgovori: “Gospode, Boœe, po 6 Abram odgovori Saraji: “Gle,
çemu øu spoznati, da øu je sluækinja tvoja u ruci je tvojoj; çini s
posjedovati?” njom, kako ti drago!” I Saraja stade s
9 Gospod mu reçe: “Donesi mi junicu njom strogo postupati, te ona pobjeœe
od tri godine, kozu od tri godine, ovna od nje.
od tri godine, grlicu i mladoga goluba!” 7 Anåeo Gospodnji naåe je na
10 I donese mu sve te œivotinje, studencu u pustinji, na studencu na
raspolovi ih po sredini i metnu svaku putu u Æur.
polovicu jednu prema drugoj; ali ne 8 I upita je: “Agaro, sluækinjo, Sarajina,
11 Postanak
odakle dolaziæ i kamo ideæ?” Ona sve muæko kod vas ima se obrezivati.
odgovori: “Bjeœim od Saraje, 11 A obrezivat øete se na mesu svoje
gospodarice svoje.” prednje koœice, i to neka bude znak
9 Anåeo Gospodnji reçe joj: “Vrati se zavjeta izmeåu mene i vas!
natrag gospodarici svojoj i podvrgni se 12 Osam dana iza roåenja neka se
vlasti njezinoj!” obreœe kod vas svaki djeçak, kroz sve
10 I joæ joj reçe anåeo Gospodnji: naraætaje, i sluga roåen u kuøi i rob za
“Umnoœit øu potomstvo tvoje tako, da novac kupljen od kojega god tuåinca,
se neøe moøi prebrojiti od mnoœine.” koji nije iz potomstva tvojega.
11 Dalje joj reçe anåeo Gospodnji: “Eto, 13 Ima biti obrezan i roåeni u kuøi
trudna si sad i rodit øeæ sina, kojemu tvojoj sluga i kupljeni od tebe za novac
nadjeni ime Iæmael; jer Gospod usliæi rob. Tako ima biti zavjet moj vjeçno
vapaj tvoj! utisnut u meso vaæe.
12 On øe biti çovjek sliçan divljemu 14 A neobrezan muæki, koji ne bude
magarcu; ruka øe se njegova dizati na obrezan na mesu svoje prednje koœice,
svakoga, a svaçija ruka na njega, i neka se istrijebi iz naroda svojega; on
boravit øe u blizini sve svoje braøe.” je prelomio zavjet s menom.”
13 Tada ona prozva Gospoda, koji je bio 15 Joæ reçe Bog Abrahamu: “Saraju,
s njom govorio: “Ti si Bog Svevidljiv”; œenu svoju, ne zovi viæe Saraja, nego
jer, reçe ona, “ja sam zaista gledala neka joj bude ime Sara!
onoga, koji mene vidi i ostala œiva.” 16 Jer ja øu je blagosloviti i dat øu ti
14 Zato se zove studenac onaj Beer- sina od nje; blagoslovit øu je; izaøi øe od
Lahai-Roi “studenac Svevidljivoga”. On nje narodi, i kraljevi narodima proizaøi
leœi, kako je poznato, izmeåu Kadeæa i øe od nje.”
Bereda. 17 Tada Abraham pade niçice na svoje
15 I Agara rodi Abramu sina, i Abram lice i nasmija se; jer pomisli u sebi: “Zar
nazva sina, æto mu ga darova Agara, da se jednome stogodiænjaku rodi sin,
Iæmael. ili da rodi Sara, koja ima devedeset
16 Abramu je bilo osamdeset i æest godina?”
godina, kad Agara rodi Abramu 18 Zato reçe Abraham Bogu: “O da bi
Iæmaela. samo Iæmael œivio pred tobom!”
19 Ali Bog odgovori: “Ne, Sara, œena
Postanak 17 tvoja, rodit øe ti sina, ti mu nadjeni ime
1 Kad Abramu bi devedeset i devet Izak! S njim øu sklopiti zavjet vjeçni,
godina, javi se Gospod Abramu i reçe æto øe vrijediti i za potomke njegove.
mu: “Ja sam Bog Svemoøni; hodi preda 20 A i za Iæmaela usliæio sam te: eto,
mnom i budi savræen! blagoslivljam ga i çinim ga plodnim i
2 I sklopit øu zavjet izmeåu sebe i tebe, dajem mu veoma mnogobrojno
i dat øu ti veoma mnogobrojno potomstvo. Dvanaest knezova izaøi øe
potomstvo.” od njega, i uçinit øu ga ocem velikog
3 Tada Abram pade niçice na svoje lice, naroda.
i Bog je s njim govorio ovako: 21 A sklopit øu zavjet svoj s Izakom,
4 “Evo, ja sklapam zavjet s tobom, i ti koga øe ti roditi Sara iduøe godine u
øeæ postati otac mnogim narodima. ovo doba.”
5 Zato od sada tvoje ime neøe biti 22 Kad zavræi Bog s njim svoj govor, diœe
Abram, nego øeæ se zvati Abraham; jer se od Abrahama.
te postavljam ocem veoma 23 Tada Abraham uze Iæmaela, sina
mnogobrojnim narodima. svojega, i sve koji se rodiæe u kuøi
6 Umnoœit øu veoma potomstvo tvoje i njegovoj, i sve, kojegod je bio kupio za
naçinit øu od tebe narode, i kraljevi øe novac, sve, æto je bilo muæko u kuøi
izaøi od tebe. Abrahamovoj, i obreza joæ isti dan
7 Sklapam zavjet vjeçan izmeåu sebe i meso njihove prednje koœice, kako mu
tebe i potomstva tvojega, kroz sve je bio zapovjedio Bog.
naraætaje, i bit øu Bog tebi i potomcima 24 A bilo je Abrahamu devedeset i devet
tvojima. godina, kad bi obrezan na mesu svoje
8 Tebi i potomstvu tvojemu dat øu prednje koœice.
zemlju, u kojoj sad prebivaæ kao 25 A Iæmaelu, sinu njegovu, bilo je
tuåinac, svu zemlju kanaansku, u trinaest godina, kad bi obrezan na
vjeçni posjed; a ja øu biti Bog njihov.” mesu svoje prednje koœice.
9 I reçe Bog dalje Abrahamu: “Tako 26 U jedan isti dan bili su obrezani
drœite zavjet moj, ti i potomstvo tvoje Abraham i sin njegov Iæmael.
kroz sve naraætaje! 27 I svi muæki kuøe njegove, roåeni u
10 A ovo je zavjet moj izmeåu mene i vas kuøi i od tuåinaca za novac kupljeni,
i potomstva tvojega, æto øete ga drœati: bili su obrezani s njim.
Izlazak 12
Postanak 18 svojemu, neka se drœe puta
1 Opet se javi Gospod Abrahamu kod Gospodnjega radeøi po pravdi i pravici,
hrastova Mamre, kad je za dnevne œege da bi Gospod izvræio na Abrahamu, æto
sjedio na ulazu u æator. mu je obeøao.”
2 Kad on naime podignu oçi svoje i 20 Reçe dakle Gospod: “Tuœba na
pogleda oko sebe, i gle, tri çovjeka Sodomu i Gomoru doista je velika, i
stajala su pred njim. Kad ih ugleda, grijeh njihov veoma je teœak.
potrça im od ulaza u so tor u susret i 21 Zato øu siøi i vidjeti, da li su doista
pokloni se sve do zemlje; çinili kako to govori o njima tuœba, æto
3 I reçe: “Gospode, ako sam naæao je doprla do mene; pa øu to razvidjeti.”
milost u oçima tvojim, nemoj eto da 22 Nato okrenuæe drugi ljudi odanle
mimoiåeæ slugu svojega! prema Sodomi, a Abraham joæ ostade
4 Dajte, molim, da vam se donese malo pred Gospodom.
vode, da operete noge svoje! Onda se 23 I Abraham pristupi bliœe i reçe: “Zar
odmorite pod drvetom! øeæ zbilja i pravednoga pogubiti s
5 A ja øu vam iznijeti neæto za pojesti, bezboœnim?
da se okrijepite. Tada moœete poøi 24 Moœe biti ima u gradu pedeset
dalje. Pa zato ste i proæli pokraj sluge pravednika. Zar øeæ ih zbilja uniætiti ili
svojega.” I oni rekoæe: “Uçini, kako si zar radije se neøeæ smilovati mjestu
rekao!” zbog pedeset pravednika, æto su u
6 Nato Abraham otrça k Sari u æator i njemu?
reçe: “Uzmi brzo tri mjerice braæna, 25 Daleko neka je od tebe, da tako æto
bijeloga braæna, zamijesi i ispeci uçiniæ, i da zajedno s bezboœnim
pogaçe!” usmrtiæ i pravednoga, i da bude
7 Onda otrça Abraham govedima, uze pravedniku kao i bezboœniku! Daleko
tele mlado, debelo i dade ga momku, to neka je od tebe! Zar da sudac
koji ga brœebolje zgotovi. cijeloga svijeta ne sudi po pravdi?”
8 Nato donese masla i mlijeka i tele, æto 26 Tada odgovori Gospod: “Ako naåem
ga je dao zgotoviti, i postavi to pred u Sodomi pedeset pravednika u gradu,
njih, a sam ih je posluœivao pod oprostit øu cijelomu mjestu zbog njih.”
drvetom, dok su oni jeli. 27 A Abraham uze iznova i reçe: “Evo, ja
9 Tada ga upitaæe: “Gdje je Sara, œena sam se eto veø usudio da govorim s
tvoja?” On odgovori: “Unutra u æatoru.” Gospodom svojim, premda sam samo
10 Potom reçe Gospod: “Do godine u prah i pepeo.
ovo doba opet øu se vratiti k tebi; tada 28 Moœe biti da ima pravednika pedeset
øe Sara, œena tvoja, imati sina.” A Sara manje pet. Zar øeæ zbog ovih pet zatrti
je sluæala na ulazu u æator, æto je bio za cijeli grad?” On odgovori: “Neøu ga
njim. uniætiti, ako naåem tamo çetrdeset i
11 A Abraham i Sara bili su stari i pet.”
vremeæni, i u Sare bilo je veø prestalo, 29 I opet nastavi s njim govoriti i reçe:
æto biva u œena. “Moœe biti da ih se tamo naåe samo
12 Zato se Sara sama u sebi nasmija; çetrdeset.” Od odgovori: “Neøu to
jer pomisli: “Kad sam veø uvenula, zar uçiniti zbog tih çetrdeset.”
da joæ pomiæljam na ljubav? I moj je 30 Tada reçe: “Ah, ne ljuti se, Gospode,
gospodar isto tako star.” ako joæ jedanput progovorim! Moœe biti
13 A Gospod reçe Abrahamu: “Æto se da ih se tamo naåe samo trideset.” On
smije Sara i misli: ‘Zar øu zbilja joæ odgovori: “Neøu to uçiniti, ako tamo
roditi, kad sam ostarjela?’ naåem trideset.”
14 Je li Gospodu iæta nemoguøe? Do 31 I opet reçe: “Ja sam se veø usudio da
godine u ovo doba opet øu doøi k tebi, govorim Gospodu! Moœe biti da ih se
i tada øe Sara imati sina.” tamo naåe samo dvadeset.” On
15 Tada Sara zataji i reçe: “Nijesam se odgovori: “Neøu ih uniætiti i zbog tih
smijala.” Jer se je uplaæila. A on reçe: dvadeset.”
“Ne, ti se jesi smijala.” 32 Tada reçe: “Ah, ne ljuti se, Gospode,
16 Nato se ljudi digoæe odanle i ako samo joæ jedno progovorim! Moœe
okrenuæe prema Sodomi, i Abraham biti da ih se tamo naåe samo deset.” On
poåe s njima, da ih isprati. odgovori: “I Neøu ih uniætiti i zbog tih
17 A Gospod pomisli: “Zar da krijem od deset.”
Abrahama, æto kanim uçiniti? 33 Nato Gospod otide, iza toga zavræi
18 Abraham øe ipak postati narod velik razgovor s Abrahamom, a Abraham se
i moøan, i u njemu øe biti svi narodi na vrati natrag kuøi.
zemlji blagoslovljeni.
19 Zato øu mu dati, da to sazna, pa da Postanak 19
zapovjedi djeci svojoj i potomstvu 1 Kad oba anåela uveçer doåoæe u
13 Izlazak
Sodomu, upravo je tada sjedio Lot na njegovu i obje køeri njegove i izvedoæe
vratima sodomskim, çim ih Lot ugleda, ih izvan grada; jer mu je Gospod bio
ustade pred njima, pokloni se sve do milostiv.
zemlje, 17 Oni ga izvedoæe van i pustiæe ga
2 I reçe: “Molim vas, gospodo, svratite istom pred gradom, i rekoæe mu: “Bjeœi,
se u kuøu sluge svojega, da prenoøite, jer ti se radi o œivotu, ne ogledaj se
i operite noge svoje! Sutra rano moœete natrag i ne ustavljaj se nigdje u toj
onda uraniti i put svoj nastaviti.” A oni nizini Jordana; bjeœi u goru, da i ti ne
rekoæe: “Ne, mi øemo prenoøiti vani.” pogineæ!”
3 Ali on navali i primora ih, pa se oni 18 Lot im odgovori: “Nemoj tako,
navratiæe k njemu i doåoæe u kuøu Gospode!
njegovu. On im tada ugotovi veçeru i 19 Evo, sluga tvoj naåe milost u oçima
dade ispeøi nekvasnih pogaça, i oni tvojim i veliko mi iskazujeæ milosråe,
jedoæe. kad hoøeæ da mi spasiæ œivot. Ali ja ne
4 Ali prije nego joæ otidoæe da legnu, smijem bjeœati u goru; mogla bi me pri
opkoliæe ljudi grada Sodome kuøu tom lako zadesiti nesreøa, pa bih
mlado i staro, sav narod do poginuo.
posljednjega çovjeka. 20 Eno, tamo je grad dosta blizu, kamo
5 Oni pozvaæe Lota i rekoæe mu: “Gdje bih mogao uteøi, a malen je. Tamo bih
su ljudi, æto veçeras doåoæe k tebi? htio uteøi, jer je malen, pa da ostanem
Izvedi nam ih, da ih upoznamo!” na œivotu,”
6 Tada Lot izaåe k njima van pred 21 On odgovori: “Evo, neka ti bude, i u
vrata, a zatvori vrata za sobom; tom øu te posluæati, da ne razorim
7 I reçe: “Ne çinite takva zla, braøo grad, o kojem govoriæ.
moja! 22 Bjeœi brze tamo; jer ne mogu niæta
8 Evo, imam joæ dvije køeri koje ne çiniti, dok ne stigneæ onamo!” Zato se
spoznaæe muœa: njih øu vam izvesti, pa prozva taj grad Soar.
çinite s njima æto vam je drago; samo 23 Sunce je upravio ogranulo, kad je
ne dirajte u ove ljude; jer uåoæe u sjenu Lot doæao u Soar.
krova mojega!” 24 Tada pusti Gospod na Sodomu i
9 Ali oni viknuæe: “Odstupi odatle!” i Gomoru daœd sumpora i ognja od
rekoæe: “Ovaj doåe ovamo kao doæljak Gospoda, s neba.
i sad hoøe da nam sudi. Sad øemo 25 I uniæti te gradove, svu nizinu sa
uçiniti tebi joæ gore nego njima!” I svima stanovnicima tih gradova i sve,
navaliæe silom na çovjeka, na Lota, i æto je raslo na poljima.
primicali su se sve bliœe, da razbiju 26 A kad se je œena njegova iza njega
vrata. ogledala natrag postade stup od soli.
10 Tada ona dva çovjeka pruœiæe ruke 27 Rano drugoga jutra otide Abraham
svoje i uvukoæe Lota k sebi u kuøu i na mjesto, gdje je bio stajao pred
zatvoriæe vrata. Gospodom.
11 A ljude pred kuønim vratima, malo 28 Kad se zagleda dolje na Sodomu i
i veliko, udariæe sljepoøom, tako da su Gomoru i na svu pokrajinu one nizine,
se uzalud muçili da naåu vrata. vidje, kako se dim dizao od zemlje kao
12 Nato dva çovjeka rekoæe Lotu: “Ako dim iz peøi.
imaæ ovdje joæ koga svojega, zeta, svoje 29 Bog øe dakle spomenu Abrahama,
sinove i køer, ili koga joæ drugoga u kad je Bog zatirao gradove one nizine,
gradu, izvedi ih iz ovoga mjesta! i izvede Lota iz, propasti, a uniæti
13 Jer mi øemo zatrti ovo mjesto; jer gradove, u kojima je bio Lot prebivao.
teæka se tuœba digla proti njima pred 30 Lot otide od Soara dalje gore i
Gospodom, zato nas posla Gospod, da nastani se s køerima svojim u gori; jer
ih zatremo.” se je bojao ostati u Soaru. I stanovao je
14 Tada Lot izaåe van i porazgovori se u jednoj peøini s obje køeri svoje.
sa zetovima svojim, koji su se bili 31 Tada reçe starija mlaåoj: “Naæ je otac
oœenili køerima njegovim, i reçe: star, a nema viæe nijednog çovjeka u
“Ustajte! Izaåite iz mjesta ovoga, jer øe zemlji, koji bi htio opøiti s nama, kako
Gospod zatrti grad ovaj!” Ali su zetovi je to obiçaj po svemu svijetu.
njegovi mislili, da se on samo æali. 32 Hajde da dadnemo ocu svojemu
15 Kad osvanula zora, navaliæe anåeli vina, neka pije, pa da legnemo s njim,
na Lota, da se poœuri, i rekoæe: “Ustani! da po ocu svojemu dobijemo djecu!”
Uzmi œenu svoju i dvije køeri svoje, æto 33 I dadoæe onu noø ocu svojemu vina
su joæ kod kuøe, da i ti ne pogineæ zbog da pije; tada ode starija unutra i leœe uz
krivnje grada toga!” oca svojega, a on ne opazi ni kako ona
16 Kad se je on joæ uvijek skanjivao, leœe, ni kako ustade.
uzeæe ljudi za ruku njega, œenu 34 Drugo jutro reçe starija mlaåoj:
Postanak 14
“Eto, leœala sam noøas uz oca svojega. doåemo, reci o meni, da sam ti brat.”
Dajmo mu da pije vina i ovu noø, pa 14 Tada uze Abimelek ovaca i goveda,
onda poåi ti unutra i lezi uz njega, da sluga i sluækinja, te ih darova
po ocu svojemu dobijemo djecu!” Abrahamu; i vrati mu Saru, œenu
35 Tako dadoæe i ovu noø ocu svojemu njegovu.
vina da pije, te poåe mlaåa i leœe uz 15 I reçe Abimelek: “Evo, zemlja ti je
njega, a on ne opazi ni kako ona leœe, ni moja otvorena; ostani, gdje ti se
kako ustade. dopada!”
36 Zatrudnjeæe dakle obje køeri Lotove 16 A Sari reçe: “Evo, dajem bratu
od oca svojega. tvojemu tisuøu srebrnjaka, neka to
37 I starija rodi sina i nadjenu mu ime bude za te odæteta u oçima sviju, koji
Moab; on je otac danaænjim su s tobom; tako si u svakom pogledu
Moapcima. opravdana.”
38 I mlada rodi sina i nadjenu mu ime 17 Onda se Abraham pomoli Bogu, i
Ben-Ami; on je otac danaænjim Bog ozdravi Abimeleka, œenu njegovu i
Amoncima. sluækinje njegove, tako da su opet
mogle raåati.
Postanak 20 18 Jer je Gospod zbog Sare, œene
1 Onda otide Abraham u pokrajinu Abrahamove, bio zatvorio svaku
Negeb i nastani se izmeåu Kadeæa i maternicu u kuøi Abimelekovoj.
Æura. Dok je boravio u Gerari,
2 Reçe Abraham za Saru, œenu svoju: Postanak 21
“Sestra mi je.” I posla tamo Abimelek, 1 Gospod pohodi Saru, kao æto je bio
kralj gerarski, i dade dovesti Saru. obeøao, i uçini Gospod na njoj, kao æto
3 Ali doåe Bog k Abimeleku po noøi u je bio unaprijed rekao.
snu i reçe mu: “Eto, umrijet øeæ zbog 2 Sara zatrudnje i rodi Abrahamu u
œene, koju si dao dovesti k sebi; jer ona starosti njegovoj sina u vrijeme, æto ga
je udata œena!” je Bog unaprijed odredio.
4 A Abimelek nije se bio joæ njoj 3 Abraham nadjenu ime novoroåenom
primaknuo, pa odgovori: “Gospode, ti sinu svojemu, kojega mu rodi Sara,
ipak neøeæ neduœne ljude pogubiti! Izak.
5 Nije li mi on sam rekao: ‘Sestra mi je’; 4 Abraham obreza sina svojega Izaka,
a i ona izjavi: ‘Brat mi je’. U neduœnosti kad mu je bilo osam dana, kao æto mu
srca svojega i çistim rukama uçinih je bio zapovjedio Bog.
tako.” 5 Abrahamu je bilo sto godina, kad mu
6 Tada mu reçe dalje Bog u snu: “I ja se rodio sin Izak.
znam, da si uçinio u neduœnosti srca 6 Tada reçe Sara: “Smijeh mi Bog
svojega. Ja te sam uæçuvah, da se ne pripravi, i svaki, koji çuje o tom, smijat
ogrijeæiæ proti meni, i zato ne dopustih, øe se zbog mene.”
da je se dotakneæ. 7 Reçe dalje: “Tko bi bio ikad rekao
7 A sada vrati muœu œenu njegovu, jer Abrahamu, da øe Sara joæ dojiti djecu?
je on prorok zagovarat øe te, da Pa ipak ja mu rodih sina u starosti
ostaneæ na œivotu. A ne vratiæ li je, onda njegovoj.”
znaj, da øeæ umrijeti ti i svi tvoji!” 8 Djeçak odraste i bi odbijen od prsiju.
8 Rano ujutro sazva Abimelek sve Abraham na taj dan, kad bi Izak
sluge svoje i reçe im, æto se zbilo; a ljudi odbijen od prsiju, priredi veliku gozbu.
se veoma uplaæiæe. 9 A kad vidje Sara, kako se sin
9 Abimelek dozva Abrahama i reçe mu: Egipøanke Agare, kojega je bila rodila
“Æto si nam uçinio? Æto li sam ti skrivio, Abrahamu, podsmijeva,
da navuçe na me i na kraljevstvo moje 10 Ona reçe Abrahamu: “Otjeraj tu
toliku krivnju? Æto se ne bi smjelo sluækinju i sina njezina, jer sin te
nipoæto dogoditi, to si mi uçinio.” sluækinje ne smije biti baætinik s
10 I Abimelek upita Abrahama: “Æto si mojim sinom Izakom.”
namjeravao, da si tako radio?” 11 A to Abrahamu bi vrlo neugodno
11 Abraham odgovori: “Mislio sam zbog sina njegova.
naime, ako u ovome mjestu ne vlada 12 Tada reçe Bog Abrahamu: “Neka ti
strah Boœji, onda øe me pogubiti zbog ne bude œao za djeçaka i za sluækinju
œene moje. tvoju; posluæaj Saru u svemu æto ti
12 Uostalom, ona mi je doista sestra, kaœe, jer samo oni, æto proizaåu od
køi oca mojega, samo nije køi matere Izaka, imaju vrijediti kao potomci tvoji.
moje, i tako mi je mogla postati œena. 13 Ali øu i sina sluækinje uçiniti
13 I kad me Bog iz kuøe oca mojega narodom, jer je potomak tvoj.”
odvede u tuåinu, rekoh joj: uçini mi tu 14 I tako Abraham drugoga jutra uze
ljubav; u svakom mjestu, kamo kruha i mjeæinu vode i dade to Agari
15 Postanak
metnuvæi joj na leåa; i djeçaka joj dade u Beer-Æebi i prizva ondje ime
i otpusti je. Ona tada ode i lutala je po Gospoda, Boga vjeçnoga.
pustinji Beer Æebe. 34 Abraham proboravi joæ dugo
15 A kad nesta vode u mjeæini, stavi vremena kao tuåinac u zemlji
djeçaka pod jedan grm. filistejskoj.
16 Otide dalje i sjede po strani daleko,
koliko moœe luk dobaciti; i reçe u sebi: Postanak 22
“Ne mogu da gledam, kako umire 1 Poslije ovih dogaåaja stavi Bog
dijete.” Tako je sjedila po strani i poçne Abrahama na kuænju i reçe mu:
glasno plakati. “Abrahame!” On odgovori: “Evo me!”
17 A Bog je çuo glas djeçakov, i anåeo 2 On reçe: “Uzmi Izaka, sina tvojega,
Boœji viknu Agaru s neba: “Æto ti je, jedinca svojega, kojega ljubiæ, pa idi u
Agaro? Ne kloni duhom, jer Bog je çuo pokrajinu Moriju i ondje ga prinesi sa
glas djeçakov tu, gdje leœi. œrtvu paljenicu na jednom od brda, za
18 Hajde, uzmi djeçaka i drœi ga çvrsto kojega øu ti reøi!”
za ruku; jer ja øu ga uçiniti velikim 3 Abraham drugoga jutra rano
narodom,” osamari magarca svojega, uze sa
19 Tada joj Bog otvori oçi, te ugleda sobom dvojicu od svojih sluga i sina
studenac. Ona ode tamo, napuni svojega Izaka, nacijepa drva za œrtvu
mjeæinu vode i dade djeçaku da pije. paljenicu, diœe se tada i poåe prema
20 I Bog je bio s djeçakom; on odraste i mjestu, za kojega mu je Bog rekao.
nastani se u pustinji i postade vjeæt u 4 Treøi dan podiœe Abraham oçi svoje i
strijeljanju lukom. ugleda mjesto u daljini.
21 A prebivao je u pustinji Paranu; a 5 Tada reçe Abraham slugama svojim:
mati njegova oœeni ga iz zemlje “Ostanite ovdje s magarcem a ja i
egipatske. djeçak poøi øemo tamo, da se
22 U to isto vrijeme imadoæe Abimelek poklonimo, pa øemo se opet vratiti k
i poglavica vojske njegove Fikol s vama.”
Abrahamom ovaj govor: “Bog je s 6 Nato uze Abraham drva za œrtvu
tobom u svemu, æto radiæ. paljenicu i naprti ih Izaku, sinu
23 Stoga zakuni mi se ovdje Bogom, da svojemu. On sam uze oganj i noœ sa
neøeæ nikada nevjerno raditi ni proti sobom, i tako poåoæe obojica zajedno.
meni ni proti svemu potomstvu 7 Tada reçe Izak ocu svojemu
mojemu! Kao æto sam ja tebi iskazivao Abrahamu: “Oçe!” On odgovori: Evo
prijateljstvo, tako ga ti iskazuj i meni i me, sine!” I zapita: “Evo oganj i drva, ali
zemlji, u kojoj prebivaæ kao gost!” gdje je janje za œetvu paljenicu?”
24 Abraham odgovori: “Jest, hoøu se 8 Abraham odgovori: “Bog øe veø
zakleti.” pribaviti janje za œrtvu paljenicu,
25 Ali Abraham pozva na odgovor sine!” Tako su iæla obojica zajedno
Abimeleka zbog studenca, æto su ga dalje.
sluge Abimelekove bile na silu 9 Kad doåoæe na mjesto, æto mu ga je
posvojile. bio Bog pokazao, naçini Abraham
26 Abimelek reçe: “Ne znam, tko je to ondje œrtvenik i naslaga drva na njega.
uçinio, a ti mi o tome ni jesi niæta rekao, Sveza sina svojega Izaka i metnu ga na
niti sam do danas æto o tome çuo.” œrtvenik, na drva odozgor.
27 Tada uze Abraham ovaca i goveda i 10 Nato Abraham pruœi ruku svoju i
dade ih Abimeleku, i sklopiæe savez prihvati za noœ, da zakolje sina
meåu sobom. svojega.
28 Potom Abraham odvoji od ovaca 11 Ali anåeo Gospodnji povika mu s
sedmero janjadi. neba: “Abrahame, Abrahame” On
29 Upita Abimelek Abrahama: “Æto ima odgovori: “Evo me!”
da znaçi to sedmero janjadi, æto si ih 12 Anåeo reçe: “Ne stavljaj ruku na
odvojio?” djeçaka i ne uçini mu niæta, jer sad
30 On odgovori: “Ovo sedmero janjadi znam, da se Boga bojiæ i da mi nijesi
moraæ ti od mene primiti; jer taj dar uskratio jedinoga sina svojega.”
ima da bude meni za svjedoçanstvo, 13 Kad Abraham pogleda oko sebe,
da sam ja iskopao ovaj studenac.” vidje odzada ovna, æto se bio rogovima
31 Zato se to mjesto prozva Beer-Æeba, svojim zapleo u trnju. Abraham ode
jer se ondje meåu sobom zakleæe. tamo, dovede ovna i prinese ga mjesto
32 Tako oni sklopiæe savez u Beer-Æebi. sina svojega kao œrtvu paljenicu.
Tada se Abimelek i Poglavica vojske 14 Abraham prozva to mjesto “Jahve-
njegove Fikol podigoæe i vratiæe se Jire”, (znaçi, Gospod-Pribavljaç) tako
natrag u zemlju filistejsku. da se i danas joæ kaœe: “Na brdu
33 A Abraham zasadi stablo tamarisku Gospoda bit øe pribavljeno”
Postanak 16
15 Tada anåeo Gospodnji povika Hetovim. I odgovori Hitej Efron
Abrahamu po drugi put s neba, Abrahamu pred svima, æto su bili doæli
16 I reçe: “Kunem se sobom, glasi rijeç na vrata gradska ovako:
Gospodnja: Zato, æto si to çinio i nijesi 11 “Ali ne, gospodaru, posluæaj me!
mi uskratio jedinoga sina svojega. Polje ti poklanjam i peøinu æto je na
17 Blagoslovit øu te obilno i potomstvo njemu, poklanjam ti; pred zemljacima
øu tvoje umnoœiti kao zvijezde na nebu svojim poklanjam ti je. Pokopaj samo
i kao pijesak na obali morskoj, i pokojnicu svoju!”
potomstvo øe tvoje osvojiti vrata 12 Tada se Abraham nakloni pred
neprijatelja svojih. stanovnicima zemlje,
18 I bit øe blagoslovljeni u potomstvu 13 I reçe Efronu u nazoçnosti
tvojem svi narodi na zemlji zato, jer si stanovnika zemlje: “Ne, posluæaj me
posluæao glas moj.” ipak! Plaøam cijenu za polje, uzmi je od
19 Potom se Abraham vrati k slugama mene, da mogu tamo pokopati
svojim. Digoæe se i otidoæe zajedno u pokojnicu svoju!”
Beer-Æebu, i Abraham je prebivao u 14 Efron odgovori Abrahamu:
Beer-Æebi. 15 “Ne, gospodaru, posluæaj me! Zemlja
20 Iza ovih dogaåaja javiæe Abrahamu za çetiri stotine æekela srebra, æto je to
ovo: “Gle, Milka rodi bratu tvojemu meåu nama? Pokopaj samo pokojnicu
Nahoru sinove: svoju!”
21 Husa, prvoroåenca njegova, i brata 16 I Abraham prihvati traœbinu
njegova Buza, Kemuela, oca Aramova, Efronovu, i izmjeri Abraham Efronu
22 Keseda, Haza, Pildaæa, Jidlafa i cijenu, æto ju je bio taj zatraœio u
Betuela.” nazoçnosti sinova Hetovih, naime
23 A Betuelu se rodi Rebeka. Ovih osam çetiri stotine æekela srebra, kako su
rodi Milka Nahoru, bratu iæli meåu trgovcima.
Abrahamovu. 17 Tako polje Efronovo, æto je u
24 I inoça njegova, po imenu Reuma, Makpeli, naprema Mamri, polje
rodi sinove, naime Tebaha, Gahama, zajedno s peøinom, æto je bila na
Tahaæa i Maaku. njemu, i sa svim drveøem, æto je bilo na
polju i po meåi njegovoj unaokolo.
Postanak 23 18 Tako prijeåe pravno u posjed
1 Sara poœivje sto i dvadeset i sedam Abrahamov pred svima sinovima
godina; to su godine œivota Sarina. Hetovim, æto su bili doæli na vrata
2 I umrije Sara u Kirjat Arbi, to jest u gradska.
Hebronu, u zemlji kanaanskoj. I poçe 19 Nato Abraham pokopa Saru, œenu
Abraham drœati œalost za Saru i svoju, u peøini na polju Makpeli,
oplakivati je. istoçno od Mamre, to jest Hebrona, u
3 Nato ostavi Abraham pokojnicu i zemlji kanaanskoj.
progovori sinovima Hetovim ovako: 20 Tako prijeåe polje i peøina, æto je bila
4 “Ja sam samo tuåinac i doæljak meåu na njemu, od sinova Hetovih pravno
vama. Dajte mi dakle zemljiæte sa grob na Abrahama za baætinsko groblje.
kod vas, da iznesem pokojnicu svoju iz
kuøe i da je pokopam!” Postanak 24
5 Hetovi sinovi odgovoriæe Abrahamu: 1 A bio je Abraham star i vremeæan, i
6 “uj nas, gospodaru! Ti œiviæ ovdje Gospod bijaæe Abrahama blagoslovio
meåu nama kao knez Boœji. U najboljoj u svemu.
grobnici naæoj pokopaj pokojnicu 2 Tada reçe Abraham slugi svojemu,
svoju! Nitko od nas neøe ti uskratiti, da najstarijemu u kuøi svojoj, koji je
pokopaæ pokojnicu svoju u grobnici upravljao cijelim imanjem njegovim:
njegovoj.” “Metni ruku svoju pod bedro moje!
7 Tada se diœe Abraham, duboko se 3 Hoøu naime da te zakunem
nakloni stanovnicima zemlje, Gospodom, Bogom neba i zemlje, da
sinovima Hetovim, neøeæ uzeti sinu mojemu œene izmeåu
8 I reçe im: “Kad vam je pravo, da køeri Kanaanaca, meåu kojima
iznesem pokojnicu svoju iz kuøe i da je prebivam.
pokopam, iskaœite mi ljubav i 4 Ne, veø otidi u domovinu moju i u rod
progovorite za me lijepu rijeç Efronu, moj i tamo uzmi œenu za sina mojega
sinu Soharovu. Izaka.”
9 Neka mi ustupi peøinu Makpelu, koja 5 A sluga mu odgovori: “A ako œena ne
je njegova, a leœi na kraj polja njegova; htjedne poøi s menom u ovu zemlju?
za punu cijenu neka mi je u nazoçnosti Hoøu li tada opet povesti sina tvojega
vaæoj dadne za grobnicu.” natrag u zemlju, iz koje si iziæao?”
10 A Efron je sjedio meåu sinovima 6 Abraham mu reçe: “Pazi, da tamo
17 Postanak
natrag ne povedeæ sina mojega! kuøi oca tvojega mjesta za nas da
7 Gospod, Bog neba, koji me je odveo iz prenoøimo?”
kuøe oca mojega i iz domovine moje, i 24 Ona mu odgovori: “Køi sam
koji mi je govorio i napokon mi obeøao: Betuelova, sina Milke, kojega ona rodi
“Potomstvu tvojemu dat øu zemlju Nahoru.”
ovu, on øe poslati anåela svojega pred 25 I nastavi dalje: “Slame i piøe imamo
tobom, da dovedeæ odanle œenu sinu mnogo, i mjesta da se prenoøi.”
mojemu. 26 Tada se nakloni çovjek, baci se
8 Ako li œena ne htjedne poøi s tobom, niçice pred Gospodom,
onda tebe ne veœe ova zakletva; i 27 I reçe: “Blagoslovljen neka je
nipoæto ne smijeæ tamo natrag odvesti Gospod, Bog Abrahama, gospodara
sina mojega.” mojega, koji ne uskrati milosti i
9 Tada metnu sluga ruku svoju pod vjernosti svoje gospodaru mojemu! A
bedro Abrahamu, gospodaru svojemu, mene Gospod pravim putom dovede u
i zakle mu se. kuøu rodbine gospodara mojega.”
10 Potom uze sluga deset deva 28 A djevojka otrça i pripovjedi u kuøi
gospodara svojega i svakovrsne matere svoje, æto joj se dogodi.
dragocjenosti gospodara svojega sa 29 A Rebeka je imala brata po imenu
sobom na put, podiœe se i ode u Labana. Laban pohitje van k çovjeku
Mezopotamiju, u grad Nahorov. na izvor.
11 Izvan grada kod jednog studenca 30 Kad je on naime bio vidio nauænice
pusti deve da polijeœu. Bilo je podveçer, i na rukama sestre svoje narukvice i
u doba, kad izlaze œene da nose vodu. çuo rijeçi sestre svoje: “Tako mi reçe
12 Tada se on pomoli: “Gospode, Boœe çovjek,” poåe k çovjeku, koji je joæ
Abrahama, gospodara mojega, daj mi jednako stajao kod deva na izvoru.
sreøu danas i iskaœi milost Abrahamu, 31 On reçe: “Hodi, blagoslovljeni od
gospodaru mojemu! Gospoda! Æto stojiæ tu vani, kad sam
13 Evo, ja stojim ovdje na izvoru, i køeri pospremio veø kuøu i mjesto naçinio
stanovnika ovoga grada izlaze da za deve.”
zahvataju vode. 32 Tada çovjek poåe u kuøu, a onaj
14 Ako sad djevojka, kojoj reknem: rastovari deve, donese slame i piøe za
‘Nagni krçag svoj, da se napijem’, ona deve i vode, da operu sebi noge on i
odgovori: ‘Napij se! Pa i deve øu ti ljudi, æto su bili s njim.
napojiti’, onda je to ona, koju si odredio 33 A kad postavi pred njega da jede,
za Izaka slugu svojega, i potom øu reçe on: “Ne jedem prije, dok ne kaœem
spoznati, da si iskazao milost stvar svoju.” Laban zamoli: “Govori!”
gospodaru mojemu.” 34 Tada on uze govoriti: “Ja sam sluga
15 Joæ on nije bio svræio svoje molitve, Abrahamov.
i gle, Rebeka køi Betuelova, sina Milke, 35 Gospod je veoma blagoslovio
œene Abrahamova brata Nahora, doåe gospodara mojega, tako da je doæao do
s krçagom svojim na ramenu. velikog blagostanja. Dao mu je ovaca i
16 Djevojka je bila veoma lijepa, goveda, srebra i zlata, sluga i sluækinja
djevica, koju joæ muœ nije bio spoznao. magaraca i deva.
Ona siåe k izvoru, napuni krçag svoj i 36 Sara, œena gospodara mojega, rodila
doåe opet gore. je u starosti svojoj gospodaru mojemu
17 Tada sluga pritrça k njoj i reçe: “Daj sina; njemu je predao sve svoje imanje.
mi da se napijem malo vode iz krçaga 37 A mene zakle gospodar moj ovako:
tvojega.” “Da nijesi uzeo sinu mojemu œene od
18 Ona odgovori: “Napij se, gospodaru!” køeri Kanaanaca, meåu kojima
I brœe spusti krçag svoj na ruku i dade prebivam.
mu da se napije, 38 Nego otidi u kuøu oca mojega i k
19 Kad ga napoji, reçe: “I devama øu rodbini mojoj i uzmi tamo œenu za sina
tvojim naliti neka se napiju.” mojega!
20 I brœe izli krçag svoj u korito, otrça 39 Ja odgovorih gospodaru svojemu: ‘A
opet na studenac da zahvati vode i nali æto, ako œena ne htjedne poøi sa
svima devama njegovim. mnom?’
21 A çovjek ju æuteøi promatrao da vidi 40 On mi tada reçe: ‘Gospod, pred çijim
je li Gospod dao sreøu putu njegovu ili sam licem hodio, poslaæe anåela
ne. svojega s tobom i dat øe sreøu putu
22 Kad se deve napiæe, uze çovjek tvojemu, i ti øeæ dovesti œenu sinu
nauænice, pola æekela teæke, i dvije mojemu iz rodbine moje i iz kuøe oca
narukvice za ruke njezine, deset mojega.
æekela zlata teæke. 41 A neøe te vezati zadana zakletva, ako
23 I upita: “Kaœi mi çija si køi. Ima li u doåeæ k rodbini mojoj, pa ti je ne
Postanak 18
dadnu, tada te neøe vezati zadana djevojku i nju da upitamo.”
zakletva.’ 58 I pozvaæe Rebeku i upitaæe je: “Hoøeæ
42 Tako doåoh danas k izvoru i li idi s ovim çovjekom?” Ona odgovori:
pomolih se: ‘Gospode, Boœe Abrahama, “Hoøu.”
gospodara mojega, ako bi ipak htio 59 Tada pustiæe sestru svoju Rebeku s
dati sreøu putu, na kojemu se dojkinjom njezinom i slugu
nalazim! Abrahamova s ljudima njegovim da
43 Evo, ja stojim na izvoru, i ako mi idu.
djevojka, æto izaåe da donese vode, a 60 Blagosloviæe Rebeku i rekoæe joj:
kojoj reknem: Daj mi da se napijem “Sestro draga, budi mati nebrojenim
malo vode iz krçaga tvojega, tisuøama, i potomci tvoji neka osvoje
44 Odgovori tada: Napij se samo, pa i vrata neprijatelja svojih!”
devama øu tvojim naliti vode, onda je 61 Nato se diœe Rebeka sa sluækinjama
to œena, koju je odredio Gospod sinu svojim, posjedaæe na deve i poåoæe za
gospodara mojega.’ çovjekom. Sluga uze Rebeku i otide
45 Joæ nijesam bio izgovorio, i gle, izaåe odanle.
Rebeka s krçagom na ramenu, i ona 62 Izak se upravo vraøao od studenca
siåe k izvoru i zahvati. Ja je zamolih: Lahaj Roi; prebivao je naime u
‘Daj mi da se na pijem!’ pokrajini Negebu.
46 Ona odmah spusti dolje krçag svoj i 63 Podveçer bio je Izak izaæao na polje
reçe: ‘Napij se, pa i deve øu tvoje da razmatra; kad podiœe oçi i pogleda,
napojiti!’ I ja se napih, a ona napoji i a to dolazile deve.
deve. 64 I Rebeka podiœe oçi i ugleda Izaka,
47 Onda je upitah: ‘ija si køi?’ Ona spusti se brzo s deve,
odgovori: ‘Køi sam Betuela, sina 65 I upita slugu: “Tko je onaj tamo
Nahora, kojega mu rodi Milka.’ Nato joj çovjek, æto ide preko polja u susret
ja objesih nauænice i metnuh joj nama?” Sluga odgovori: “To je
narukvice na ruke. gospodar moj.” Tada ona uze pokrivalo
48 Tada se ja naklonih, bacih se niçice i pokri se.
pred Gospodom i blagoslivljah 66 Nato sluga pripovjedi Izaku sve, æto
Gospoda, Boga Abrahama, gospodara je bio uçinio.
mojega, koji me vodio pravim putom, 67 Izak je povede u æator matere svoje
da dobijem køer roåaka gospodara Sare i tada uze Rebeku, ona mu
svojega za sina njegova. postade œena i on je zamilova. I tako se
49 Ako hoøete dakle iskazati milost i Izak utjeæi nad gubitkom matere svoje.
vjernost gospodaru mojemu, kaœite
mi; ako li neøete, kaœite mi i to, da se Postanak 25
okrenem nadesno ili nalijevo!” 1 Abraham je bio uzeo joæ drugu œenu,
50 Tada odgovoriæe Laban i Betuel i po imenu Keturu.
rekoæe: “Od Gospoda to dolazi; mi ti ne 2 I ona mu rodi Zimrana, Jokæana,
moœemo reci ni da ni ne. Medana, Midjana, Jiæbaka i Æuaha.
51 Eto, Rebeka je pred tobom; uzmi je 3 Jokæanu se rodi Æeba i Dedan.
pa idi, da bude œena sinu gospodara Potomci Dedanovi bili su Aæurimi,
tvojega, kao æto je odredio Gospod!” Letuæimi i Leumimi.
52 A kad je çuo sluga Abrahamov 4 Sinovi Midjanovi bili su Efa, Efer,
pristanak njihov, baci se niçice pred Henok, Abida i Eldaa. Sve su ovi
Gospodom sve do zemlje. potomci Keturini.
53 Potom izvadi sluga stvari srebrne i 5 A Abraham predade Izaku sve imanje
zlatne i haljine, i darova ih Rebeki, i svoje.
bratu njezinu i materi njezinoj darova 6 Sinovima inoça, æto ih je imao
dragocjene stvari. Abraham, dade Abraham samo darove
54 Onda su jeli i pili, on i pratioci i otpravi ih dok je joæ œivio, od sina
njegovi, i prenoøiæe ondje. Kad svojega Izaka prema istoku u istoçnu
ustadoæe ujutro, reçe on: “Pustite me zemlju.
da idem gospodaru svojemu.” 7 A ovo je broj godina, æto ih preœivje
55 Brat njezin i mati njezina Abraham: sto sedamdeset i pet godina.
odgovoriæe: “Neka ostane djevojka kod 8 Tada preminu Abraham, u lijepoj
nas joæ koje vrijeme, barem deset starosti umrije, star i sit œivota, pa bi
dana, pa onda moœe iøi!” pridruœen ocima svojim.
56 A on im reçe: “Ne zaustavljajte me, 9 Sinovi njegovi Izak i Iæmael pokopaæe
jer Gospod je dao sreøa putu mojemu. ga u peøini Makpeli na polju sina
Pustite me da idem i da se vratim Sohara Hiteja Efrona, sina Soharova,
gospodaru svojemu!” istoçno od Mamre,
57 Oni odgovoriæe: “Da pozovemo 10 Na polju, æto ga je bio Abraham
19 Postanak
kupio od sinova Hetovih. Tamo bijahu Ezav doåe iz pustinje sav gladan.
pokopani Abraham i œena njegova 30 Ezav reçe Jakovu: “Daj mi brœe da
Sara. jedem toga crvenoga jela; jer gladan
11 Po smrti Abrahamovoj blagoslovi sam sav!” Zato se prozva Edom.
Bog sina njegova Izaka. Izak je 31 Jakov reçe: “Prodaj mi najprije svoje
prebivao kod studenca Lahaj Roi. pravo prvorodstva!”
12 Ovo je potomstvo Iæmaela, sina 32 Ezav reçe: “Ah, moram eto da
Abrahamova, kojega je bila Abrahamu umrem; æto øe mi to pravo
rodila Egipøanka Agara, sluækinja prvorodstva?”
Sarina, 33 A Jakov reçe: “Zakuni mi se
13 Ovo su imena sinova Iæmaelovih, po najprije!” I zakle mu se i prodade tako
njihovim plemenima poredana: svoje pravo prvorodstva Jakovu.
“Prvoroåenac Iæmaelov Nabajot, onda 34 Nato Jakov dade Ezavu kruha i jela
Kedar, Adbeel, Mibsam, od leøe. On je jeo i pio, ustao i otiæao.
14 Miæma, Duma, Masa, Tako je malo cijenio Ezav pravo
15 Hadar, Tema, Jetur, Nafiæ i Kedma, prvorodstva.
16 To su sinovi Iæmaelovi, i to su imena
njihova po selima i æatoriætima Postanak 26
njihovim, dvanaest knezova po 1 Nasta u zemlji glad, druga negoli ona
plemenima njihovim. prijaænja, æto je bila za vremena
17 Godine œivota Iæmaelova iznosile su Abrahamova. Tada Izak otide k
sto i trideset i sedam godina. Zatim filistejskom kralju Abimeleku u
izdahnu; umrije i bi pridruœen svojim Geraru.
precima. 2 Tada mu se javi Gospod i reçe: “Ne
18 Sinovi Iæmaelovi prebivali su od silazi u Egipat; boravi u zemlji za koju
Havile do Æura, koji leœi istoçno od øu ti reøi!
Egipta u smjeru prema Asiriji. U blizini 3 Boravi kao gost u ovoj zemlji, i ja øu
sve braøe svoje naseliæe se prkosno. biti s tobom i blagoslovit øu te; jer øu
19 Ovo je potomstvo Izaka, sina tebi i potomstvu tvojemu dati sve
Abrahamova. Abrahamu se rodi Izak. zemlje ove i tako ispuniti zakletvu,
20 A Izaku je bilo çetrdeset godina, kad kojom sam se zakleo ocu tvojemu
se oœeni Rebekom køerju Sirijca Abrahamu.
Betuela iz Padam-Arama, sestrom 4 Umnoœi øu potomke tvoje tako
Sirijca Labana, mnogobrojno kao zvijezde na nebu;
21 I Izak se molio Gospodu za œenu sve zemlje ove dat øu potomcima
svoju, jer nije imala djece. Gospod ga tvojim, i u potomstvu tvojem bit øe
usliæi, i tako œena njegova Rebeka blagoslovljeni svi narodi na zemlji;
zatrudnje. 5 Zato æto je Abraham sluæao glas moj
22 A kad su se sudarala djeca u utrobi i drœao zapovijed moju, naredbe,
njezinoj, reçe ona: “Ako je tomu tako, propise i zakone moje.”
æto øe onda biti od mene?” Ona otide da 6 I tako osta Izak u Gerari.
pita Gospoda. 7 A kad su stanovnici mjesta pitali za
23 Gospod joj odgovori: “Dva su naroda œenu njegovu, reçe: “Sestra mi je.” Jer
u utrobi tvojoj, dva plemena øe se se je bojao reøi: “Œena mi je”, mislio je:
odvojiti u utrobi tvojoj; jedno øe biti “Mogli bi me inaçe, stanovnici mjesta
jaçe od drugoga, i starije sluœit øe ubiti zbog Rebeke, jer je lijepa.”
mlaåemu.” 8 Kad je tamo dulje vremena boravio,
24 I kad doåe vrijeme da rodi, a to zaista dogodi se, te kralj filistejski Abimelek
blizanci, bili su u tijelu njezinu. pogleda kroz prozor i vidje, kako Izak
25 Prvi koji se pojavi, bio je crvenkast, miluje œenu svoju Rebeku.
sav kao runo rutav. Zato mu 9 Tada dozva Abimelek Izaka i reçe:
nadjenuæe ime Ezav. “Eto, ona je zacijelo œena tvoja. Kako si
26 A poslije se pojavi brat njegov; mogao reøi da ti je sestra?” Izak mu
njegova se ruka prihvatila za petu, odgovori: “Mislio sam, da bih inaçe
Ezava. Zato mu nadjenuæe ime Jakov. morao umrijeti zbog nje.”
Bilo je Izaku æezdeset godina kad se oni 10 Abimelek reçe: “Æto si nam to
rodiæe. uçinio? Kako je lako mogao tko od
27 I kad djeçaci odrastoæe, posta Ezav naroda primaøi se œeni tvojoj, i tako bi
dobar lovac, çovjek pustinje. A Jakov je ti navukao na nas krivnju.”
bio çovjek krotak, koji je ostao kod 11 I zapovjedi Abimelek svemu narodu:
æatora. “Tko se dotakne ovoga çovjeka ili œene
28 Izak je viæe volio Ezava, jer je rado jeo njegove, kaznit øe se smrøu!”
lovinu, a Rebeka je viæe voljela Jakova. 12 Tada Izak zasija u onoj zemlji i
29 Jednom skuhao Jakov jelo. Tada poœanje u onoj godini stostruko, jer ga
Postanak 20
Bog blagoslovi. 31 Drugo jutro rano zakleæe se jedan
13 Tako posta çovjek bogat i sve drugome. Tada ih otpusti Izak, i oni
bogatiji, dok postade neizmjerno otidoæe od njega u miru.
bogat. 32 Isti dan doåoæe sluge Izakove i
14 Imao je stada ovaca i goveda i mnogo pripovjediæe mu za studenac, æto su ga
sluœinçadi, tako da su mu Filisteji bili iskopali: “Naåosmo vodu.”
postali zavidni. 33 On, ga nazva Æiba. Zato se zove grad
15 Zato sve studence, æto ih bjehu sve do dana danaænjega Beeræeba.
iskopale sluge oca njegova za œivota 34 Kad bi Ezavu çetrdeset godina, uze
oca njegova Abrahama, zasuæe i za œenu Juditu, køer Hiteja Beerija, i
zemljom napuniæe. Basematu, køer Hiteja Elona.
16 A Abimelek reçe Izaku: “Idi od nas, 35 Obadvije su zadavale mnogo jada
jer si nam ti postao previæe moøan.” Izaku i Rebeki.
17 Tako otide Izak odanle, razape æator
svoj u dolini gerarskoj i ostade ondje. Postanak 27
18 Nato Izak opet iskopa studence, æto 1 Kad Izak ostarje i oçi mu potamnjeæe,
su ih bili iskopali za œivota oca njegova da nije mogao viæe vidjeti, dozva
Abrahama, a Filisteji ih poslije smrti starijega sina svojega Ezava i reçe mu:
Abrahamove zasuli, i dade im ista “Sine moj!” On mu odgovori: “Evo me!”
imena, æto im ih bio dao otac njegov. 2 Tada reçe on: “Vidiæ, ostario sam i ne
19 Sluge Izakove kopale su u dolini i znam, kad øu umrijeti.
naåoæe tamo studenac sa tekuøom 3 Uzmi sad oruœje svoje, tobolac svoj i
vodom. luk svoj, izaåi van u pustinju i ulovi mi
20 Ali se posvadiæe pastiri gerarski s komad divljaçine!
pastirima Izakovim, jer su tvrdili: 4 Priredi mi od toga teçno jelo, kako to
“Naæa je voda!” Zato on nazva studenac ja volim, i donesi mi to! Tada øu jesti, i
Esek, jer su se tamo bili posvadili s duæa øe te moja za to blagosloviti, prije
njim. nego umrem.”
21 Potom iskopaæe drugi studenac; pa 5 A Rebeka je bila çula, kad je Izak tako
se i radi njega posvadiæe; zato ga on govorio sa sinom svojim Ezavom. I
nazva Sitna. Ezav izaåe u pustinju, da ulovi
22 Tada otide odatle dalje i iskopa opet divljaçine i donese kuøi.
studenac. Oko njega nije bilo svaåe, pa 6 Tada reçe Rebeka sinu svojemu
ga nazva on Rehobot rekavæi: “Sad Jakovu: “ula sam, kako otac tvoj reçe
nam Gospod odredi slobodan prostor, bratu tvojemu Ezavu:
da se moœemo raæiriti u zemlji.” 7 ‘Donesi mi komad divljaçine i priredi
23 Odatle otide gore u Beer-Æebu. mi teçno jelo, da mogu jesti i tebe pred
24 U onoj noøi javi mu se Gospod i reçe: Gospodom blagosloviti, prije nego
“Ja sam Bog oca tvojega Abrahama. Ne umrem.’
boj se, jer ja sam s tobom i blagoslovit 8 Nego sada, sine moj, posluæaj savjet,
øu tebe i umnoœit øu potomstvo tvoje æto øu ti ga dati!
zbog sluge svojega Abrahama.” 9 Otidi k stadu i donesi mi odanle dva
25 On naçini ondje œrtvenik, prizva ime lijepa jareta, a ja øu od njih prirediti
Gospodnje i razape æator svoj, a sluge teçno jelo ocu tvojemu, kako on to voli.
Izakove iskopaæe ondje studenac. 10 Onda øeæ donijeti ocu svojemu da
26 Tada doåe k njemu Abimelek iz jede, pa da te blagoslovi, prije nego
Gerare s pouzdanikom svojim umre.”
Ahuzatom i s poglavicom svoje vojske 11 A Jakov reçe materi svojoj Rebeki:
Fikolom. “Gle, moj je brat Ezav çovjek rutav, a ja
27 Izak ih upita: “Zaæto doåoste k meni, sam gladak.
kad mrzite na me i otjeraste me od 12 Moœe biti da me opipa otac moj, pa
sebe?” onda da ispadnem pred njim kao
28 Oni odgovoriæe: “Vidjesmo na svoje varalica, i tako bih navukao na sebe
oçi, da je Gospod s tobom. Stoga prokletstvo mjesto blagoslova.”
mislimo, da treba pod zakletvom 13 A mati njegova odgovori mu: “Na me
sklopiti ugovor izmeåu nas i tebe. Mi neka padne to prokletstvo tvoje, sine
hoøemo da sklopimo ugovor s tobom. moj! Posluæaj savjet moj, otidi i donesi
29 Ti da nama ne çiniæ nikakva zla kao mi!”
æto se mi tebe ne dotakosmo, nego ti 14 On tada ode i donese materi svojoj.
samo dobro çinismo i pustismo te da Mati njegova priredi od toga teçno jelo,
ideæ u miru. Ti si eto blagoslovljen od kako je to volio otac njegov.
Gospoda!” 15 Nato donese Rebeka najbolje haljine
30 Tada im on spremi gozbu, i oni su jeli starijeg sina svojega Ezava, æto ih je
i pili. imala u kuøi kod sebe, i obuçe ih
21 Postanak
mlaåem sinu svojemu Jakovu. blagoslovljen!”
16 koœice jareøe ovi mu oko ruku i oko 34 Kad Ezav razabra rijeçi oca svojega,
vrata glatkoga. zavrisnu gorko iza glasa i zamoli oca
17 Tada dade sinu svojemu Jakovu u svojega: “Blagoslovi i mene, oçe dragi!”
ruke teçno jelo s kruhom, æto ga je bila 35 On odgovori: “Doåe brat tvoj s
priredila. prijevarom i odnese ti blagoslov.”
18 Tako uniåe on k ocu svojemu i reçe: 36 Tada on reçe: “Pravo mu se dalo ime
“Oçe moj!” On odgovori: “Evo me! Tko si Jakov. Veø dvaput me prevari: moje
ti, sine moj?” pravo prvorodstva uze mi, a sad mi eto
19 Jakov reçe ocu svojemu: “Ja sam joæ ote i blagoslov.” Tada upita: “Zar
Ezav, prvoroåenac tvoj; uçinio sam, nijesi za mene saçuvao nikakva
kako si mi naloœio. Sjedi uspravo i jedi blagoslova?”
divljaçine moje, i onda me blagoslovi!” 37 Izak odgovori Ezavu: “Eto, postavih
20 A Izak upita sina svojega: “Kako si ga tebi za gospodara i svu braøu
mogao tako brzo neæto naøi, sine moj?” njegovu dadoh mu za sluge, i opskrbih
On odgovori: “Gospod, Bog tvoj, dade ga œitom i vinom. Pa æto bih sad joæ
milost, te istrça preda me.” mogao uçiniti za tebe, sine dragi?”
21 Ali Izak reçe Jakovu: “Stupi bliœe, da 38 Ezav reçe ocu svojemu: “Zar imaæ
te opipam, sine moj, da li si ti zaista sin samo jedan blagoslov, oçe dobri?
moj Ezav ili ne!” Blagoslovi i mene, oçe dragi!” I Ezav
22 Jakov pristupi k ocu svojemu Izaku, stade glasno plakati.
i on ga opipa i reçe: “Glas je doduæe 39 Tada mu otac njegov Izak progovori:
Jakovljev, ali ruke su ruke Ezavove.” “Eto, daleko od rodne zemlje bit øe
23 I ne poznade ga, jer su ruke njegove prebivaliæte tvoje i daleko od rose
bile rutave kao ruke brata njegova nebeske odozgor.
Ezava. Poæto ga je pozdravom 40 Od maça svojega œivjet øeæ i bratu
blagoslova pozdravio, øeæ svojemu sluœiti. Otrgneæ li se,
24 Upita opet: “Ti si dakle doista sin moj jaram øeæ njegov stresti s vrata
Ezav?” On odgovori: “Jesam.” svojega.”
25 Tada on reçe: “Onda mi donesi, da 41 Ezav posta neprijatelj Jakovu zbog
jedem divljaçine sina svojega i da te blagoslova, æto mu ga je bio dao otac
tada blagoslovim!” Jakov mu donese, i njegov, i reçe Ezav: “Naskoro dolazi
on je jeo. Tada donese vina, i on je pio. vrijeme, da øe se œaliti oca mojega; tada
26 Nato mu reçe otac njegov Izak: “Hodi øu ubiti brata svojega Jakova.”
ovamo, sine moj, i poljubi me!” 42 I kad Rebeka saznade za tu izjavu
27 On pristupi i poljubi ga. Kad on starijeg sina svojega Ezava, dade
osjeti miris haljina njegovih, dozvati mlaåeg sina svojega Jakova i
blagoslovi ga govoreøi: “Zaista, miris reçe mu: “Sluæaj, brat tvoj Ezav hoøe da
sina mojega jest kao miris polja, kad ti se osveti i da te ubije,
ga blagoslovi Gospod. 43 Nego, sine dragi, posluæaj savjet
28 Bog ti dao rose nebeske i zemlje moj; ustani i bjeœi k bratu mojemu
rodne i vina i œita izobilja! Labanu u Haran!
29 I narodi se pred tobom pregibali! Bio 44 Ostani jedno vrijeme kod njega, dok
gospodar bradi svojoj, i klanjali se tebi se slegne srdœba brata tvojega!
sinovi matere tvoje! Proklet bio, koji 45 im se gnjev brata tvojega odvrati od
tebe proklinje! A blagoslovljen bio, koji tebe i on zaboravi, æto si mu uçinio,
tebe blagoslivlja!” poslat øu po tebe i odanle te dovesti
30 Kad je Izak bio zavræio blagoslov nad ovamo. Zaæto bih vas obojicu izgubila
Jakovom, a Jakov jedva Æto je bio u jedan dan?”
otiæao ispred oca svojega Izaka, vrati 46 Potom reçe Rebeka Izaku: “Omrznuo
se brat njegov Ezav iz lova. mi je œivot zbog køeri Hetovih. Ako i
31 I on priredi teçno jelo, donese ocu Jakov uzme sebi za œenu jednu takvu
svojemu i reçe ocu svojemu: “Sjedni Hetovku, jednu izmeåu køeri u zemlji,
uspravo, oçe dragi i jedi divljaçine sina onda æto imam joæ od œivota?”
svojega, da me onda mogneæ
blagosloviti! Postanak 28
32 Tada ga upita otac njegov Izak: “Tko 1 Tada Izak dozva Jakova, blagoslovi ga
si ti?” On reçe: “Ja san sin tvoj, i naloœi mu: “Ne uzimaj œene izmeåu
prvoroåenac tvoj, Ezav.” køeri Kanaanaca!
33 Izak se neizmjerno uplaæi i povika: 2 Nego ustani, idi u Mezopotamiju u
“A tko je bio onaj, koji ulovi divljaçinu kuøu Betuela, oca matere tvoje, i uzmi
i donese mi je? Ja sam jeo od svega, sebi odanle œenu, jednu izmeåu køeri
prije nego ti doåe, i njega sam Labana, brata matere tvoje!
blagoslovio, i on øe tako ostati 3 Bog, Svemoøni, neka te blagoslovi,
Postanak 22
neka te uçini plodnim i umnoœi te, da kruha za hranu i haljine za odijevanje,
postaneæ jedno mnoætvo naroda! 21 I ako øe sretno vratim u oçinsku
4 I neka ti dadne blagoslov Abrahamov, kuøu svoju, tada øe Gospod biti moj
tebi i potomcima tvojim, da posjedneæ Bog.
zemlju, u kojoj prebivaæ kao tuåinac i 22 A kamen ovaj, æto ga postavih za
koju Bog dade Abrahamu!” spomenik, bit øe kuøa Boœja, i od
5 Tako otpremi Izak Jakova, i on zaputi svega, æto mi dadneæ, vjerno øu ti dati
u Mezopotamiju k Labanu, sinu Sirijca desetinu.”
Betuela, bratu Rebeke, matere Jakova
i Ezava. Postanak 29
6 A Ezav saznade, daje Izak blagoslovio 1 Tada zaputi Jakov i otide u zemlju
Jakova i poslao ga u Mezopotamiju, da sinova Istoka.
odanle dovede sebi œenu, i da mu je 2 Kad baci pogled oko sebe, ugleda u
blagoslivljajuøi ga naloœio: “Ne uzimaj pustinji studenac, na kojem su upravo
œene izmeåu køeri Kanaanaca”, poçivala tri stada ovaca; jer su se na
7 I da je Jakov posluæao oca svojega i tom studencu obiçno napajala stada.
mater svoju i otiæao u Mezopotamiju. Nad otvorom studenca leœao je golem
8 I vidje Ezav, da ocu njegovu Izaku kamen.
nijesu po volji Kanaanke. 3 Istom kad bi se tamo stjerala sva
9 Zato otide Ezav k Iæmaelu i uze sebi, stada, odvalili bi kamen s otvora
uz dvije œene svoje, za œenu joæ studenca i napajali bi ovce; onda bi
Mahalatu, køer Iæmaela, sina opet stavili kamen na svoje mjesto nad
Abrahamova, sestru Nebajotovu. otvorom studenca.
10 A Jakov otide iz Beer-Æebe i otputova 4 Jakov im reçe: “Braøo, odakle ste?”
u Haran. Oni odgovoriæe: “Iz Harana smo.”
11 Stiœe na jedno mjesto i prenoøi 5 On ih upita: “Poznajete li Labana,
ondje, jer je sunce bilo zapalo. Uze sina Nahorova?” Oni odgovoriæe:
jedan kamen na onom mjestu, “Poznajemo.”
namjesti ga sebi kao jastuk i leœe da tu 6 Upita ih dalje: “Kako mu je?” Oni
spava. odgovoriæe: “Dobro, evo upravo dolazi
12 I usne san: ljestve stajale na zemlji køi njegova Rahela s ovcama.”
æto s svojim vrhom dopirale sve do 7 Tada on reçe: “Eto, joæ je dan dug, i
neba; i gle, anåeli Boœji hodili na njima nije joæ vrijeme, da satjerujete stoku.
gore i dolje. Napojite ipak ovce i pustite ih onda da
13 I gle, gore nad njima stajao je joæ pasu!”
Gospod i govorio: “Ja sam Gospod, Bog 8 Odgovoriæe: “Ne moœemo, dok se ne
oca tvojega Abrahama i Izaka. Zemlju, skupe sva stada; onda istom odvalimo
na kojoj poçivaæ, dat øu tebi i kamen s otvora studenca i napojimo
potomcima tvojim. ovce.”
14 Potomstva tvojega bit øe kao praha 9 Dok je on joæ govorio s njima, bila je
na zemlji; prema zapadu i istoku, doæla Rahela s ovcama oca svojega;
sjeveru i jugu ti i se raæiriti; u tebi i u ona je naime bila pastirica.
potomcima tvojim bit øe 10 A kad Jakov vidje Rahelu, køer
blagoslovljena sva plemena na zemlji. materina mu brata Labana, i ovce
15 Eto, ja øu biti s tobom i çuvat øu te, materina mu brata Labana, pristupi
kamogod poåeæ, i opet øu te natrag Jakov, odvali kamen s otvora
dovesti u ovu zemlju; jer te neøu studenca i napoji ovce materina mu
ostaviti, dokle ne izvræim, æto ti brata Labana.
obeøah.” 11 Onda Jakov poljubi Rahelu i stade
16 I Jakov se probudi od sna svojega i glasno plakati.
povika: “Zaista, Gospod je na ovom 12 Zatim Jakov pripovjedi Raheli, da je
mjestu, a ja ne znadoh!” roåak ocu njezinu, i to sin Rebekin.
17 Pun strahopoætovanja reçe: “Kako je Nato ona otrça i javi to ocu svojemu.
çasno mjesto ovo! Jest, ovdje je kuøa 13 I kad Laban øu glas o Jakovu, sinu
Boœja i ovdje su vrata nebeska!” sestre njegove, pohitje mu u susret,
18 Drugo jutro uze Jakov kamen æto ga zagrli i poljubi ga i uvede u svoju kuøu.
je bio namjestio sebi kao jastuk, i On pripovjedi Labanu sve, æto se je bilo
postavi ga za spomenik i izli na njega dogodilo.
ulje. 14 Laban mu reçe: “Jest, ti si kost moja
19 Tada prozva to mjesto Betel, a prije i meso moje.” I osta kod njega çitav
se taj grad zvao Luza. mjesec dana.
20 Nato uçini Jakov ovaj zavjet: “Ako 15 Tada Laban reçe Jakovu: “Zar da
Bog bude s menom i saçuva me na badava radiæ za me, jer si mi neøak?
putu, kojim sad idem, ako mi dadne Kaœi mi, æto øe ti biti plaøa?”
23 Postanak
16 A Laban je imao dvije køeri; starijoj Jakovu, poçe Rahela zavidjeti sestri
bilo ime Lea, a mlaåoj Rahela. svojoj i reçe Jakovu: “Daj mi djece,
17 Lea je imala slabe oçi, a Rahela je inaçe umrijet øu!”
bila lijepa stasa i lica. 2 Tada se Jakov rasrdi na Rahelu i reçe:
18 Jakov zavolje Rahelu i reçe: “Sluœit “Zar sam ja a ne Bog, koji ti uskrati
øu ti sedam godina za mlaåu køer tvoju blagoslov djece?”
Rahelu.” 3 Ona odgovori: “Evo ti osobna
19 Laban odgovori: “Bolje je, da je dam sluækinja moja Bilha; opøi s njom, da
tebi negoli kojemu stranom çovjeku. ona rodi za moje krilo, te tako po njoj
Ostani dakle kod mene!” doåem do djece!”
20 Tako je Jakov sluœio za Rahelu 4 I dade mu osobnu sluækinju svoju
sedam godina, i one mu se çiniæe kao Bilhu za inoçu, i Jakov je opøio s njom.
nekoliko dana, tako ju je volio. 5 Zatrudnje Bilha i rodi Jakovu sina.
21 Tada reçe Jakov Labanu: “Daj mi sad 6 Rahela reçe: “Dosudi mi Bog pravo,
moju œenu, jer navræi se moje vrijeme; kad usliæi i moju molbu i pokloni mi
pa bih se njom oœenio.” sina.” Zato mu nadjenu ime Dan.
22 I sazva Laban sve stanovnike mjesta 7 I opet zatrudnje sluækinja Rahelina
i priredi gozbu. Bilha i rodi Jakovu drugoga sina.
23 A uveçer uze køer svoju Leau i uvede 8 Tada reçe Rahela: “Boœje bojeve
je k njemu, i on imade s njom bojevah sa sestrom svojom, pa i
œenidbeno opøenje. pobijedih.” Zato mu nadjenu ime
24 I Laban dade køeri svojoj Lei Naftali.
ropkinju Zilpu za sluækinju. 9 I kad Lea vidje, da je prestala raåati,
25 Ujutro vidjelo se, da je to bila Lea. uze sluækinju svoju Zilpu i dade je
Tada reçe on Labanu: “Zaæto si mi to Jakovu za œenu.
uçinio? Zar ti nijesam sluœio za 10 I sluækinja Leaina Zilpa rodi Jakovu
Rahelu? Zaæto si me prevario? sina.
26 Laban reçe: “U naæoj zemlji nije 11 Tada reçe Lea: “Sretno!” Ona mu
obiçaj, da se uda mlada prije starije. nadjenu ime Gad.
27 Navræi samo s njom svadbeni 12 Potom sluækinja Leaina Zilpa rodi
tjedan, onda øe ti se dati i druga za Jakovu drugoga sina.
sluœbu, za koju øeæ mi sluœiti joæ 13 Tada reçe Lea: “sretna ja! Jest,
daljnih sedam godina. sretnom øe me slaviti œene,” Zato mu
28 Jakov uçini tako i navræi s njom nadjenu ime Aæer.
svadbeni tjedan. Tada mu dade i køer 14 I kad Ruben izaåe jedanput u
svoju Rahelu za œenu. vrijeme œetve pæeniçne, naåe na polju
29 I Laban dade køeri svojoj Raheli nadliæke i donese ih materi svojoj Lei.
ropkinju svoju Bilhu za sluækinju. Tada reçe Rahela Lei: “Daj mi koji
30 On imade s Rahelom œenidbeno nadliæak sina svojega!”
opøenje. Rahelu je viæe volio nego Leau, 15 A ona joj reçe: “Zar ti nije dosta, æto
i tako je on joæ daljnih sedam godina mi uze çovjeka mojega, pa øeæ mi sada
sluœio kod njega. uzeti i nadliæke sina mojega?” A Rahela
31 Kad vidje Gospod, da je Lea reçe: “Zato noøas neka on slobodno
zapostavljena, uçini je rodnom, a bude kod tebe za nadliæke sina
Rahela osta nerotkinja. tvojega!”
32 Tako Lea zatrudnje i rodi sina, 16 I kad je uveçer dolazio Jakov iz polja,
kojemu nadjenu ime Ruben; jer reçe izaåe mu Lea u susret i reçe: “K meni
ona: “Gospod pogleda na jad moj i øeæ doøi; jer te kupih za nadliæke sina
stoga øe me ljubiti çovjek moj.” svojega!” Tako on provede onu noø kod
33 I opet ona zatrudnje i rodi sina, i ona nje.
reçe: “Gospod je çuo, da sam bila 17 Bog usliæi Leau; ona zatrudnje i rodi
zapostavljena; zato mi dade i ovoga.” I Jakovu petoga sina.
nadjenu mu ime Simeon. 18 Tada reçe Lea: “Dade mi Bog plaøu,
34 I kad opet zatrudnje i rodi sina, reçe: jer dadoh sluækinju svoju çovjeku
“Sad øe mi çovjek moj biti naklonjen; svojemu.” Zato mu nadjenu ime
jer rodih tri sina.” Zato mu nadjenu Isakar.
ime Levi. 19 Opet zatrudnje Lea i rodi Jakovu
35 Potom zatrudnje joæ jedanput, rodi æestoga sina.
sina i reçe: “Sada øu slaviti Gospoda.” 20 Lea reçe: “Bog me obdari lijepim
Zato mu nadjenu ime Juda. Potom darom, sad øe me çovjek moj poætivati,
prestade raåati. jer mu rodih æest sinova.” Zato mu
+ nadjenu ime Zebulun.
Postanak 30 21 Kasnije rodi køer, kojoj nadjenu ime
1 Kad Rahela vidje, da ne raåa djece Dina.
Postanak 24
22 I spomenu se Bog Rahele, usliæi je i 40 Janjad bi onda Jakov izluçio. Tako
darova joj radosti majçine. se je brinuo, da mlade œivotinje u stadu
23 Ona zatrudnje i rodi sina, te reçe: Labanovu budu prugasti i crni
“Oduze Bog sramotu moju.” komadi. Tim je namaknuo sebi
24 I nadjenu mu ime Josip i reçe: “Neka posebna stada, æto ih nije stavljao
mi Gospod pridoda joæ jednoga sina!” meåu œivotinje Labanove.
25 Kad Rahela rodi Josipa, reçe Jakov 41 I kad su se god parile jake œivotinje,
Labanu: “Pusti me, htio bih poøi u metao bi Jakov prutove u œljebove, da
svoje mjesto i u svoju domovinu! se omlade pred prutovima.
26 Daj mi œene moje i djecu, za koje sam 42 A pred slabe œivotinje nije ih metao.
ti sluœio, da idem; ta dobro znaæ, kako Tako je Laban dobivao slabe œivotinje,
sam ti sluœio.” a Jakov jake.
27 Laban mu odgovori: “O da bih naæao 43 Tako se çovjek veoma obogati i dobi
milost u oçima tvojim! Znam, Gospod mnogo stoke, sluækinja i sluga, deva i
me je blagoslovio zbog tebe.” magaraca.
28 I on nastavi: “Odredi plaøu, æto je
traœiæ od mene, i dat øu ti je ti je.” Postanak 31
29 On mu reçe: “Znaæ sam, kako sam ti 1 Kad Jakov doçu rijeçi sinova
sluœio, i æto po meni postade stoka Labanovih, koji su ovako govorili:
tvoja. “Jakov sve prenese na sebe, Æto je imao
30 Malo je bilo, æto si imao, prije nego otac naæ; od posjeda oca naæega steçe
doåoh k tebi, i to se umnoœi silno, jer on sve to bogatstvo.”
Gospod te je blagoslivljao pri svakom 2 Pa kad i na licu Labanovu razabra, da
koraku mojem. A sad øu se i ja moøi on nije viæe prijaænji.
brinuti za kuøu svoju?” 3 Tada zapovjedi Gospod Jakovu:
31 Onaj upita: “Æto da i dadnem?” “Vrati se u zemlju otaca svojih i k svojoj
Jakov odgovori: “Ne trebaæ mi niæta rodbini i ja øu biti s tobom.”
platiti. Ako pristaneæ na ovo, æto øu 4 Nato Jakov dade dozvati Rahelu i
reøi, opet øu ti çuvati œivotinje. Leau u polje k stadu svojemu,
32 Pusti, da proåem danas sve œivotinje 5 I reçe im: “Vidim na licu oca vaæega,
tvoje i da izluçim od njih svaki komad da on nije viæe prema meni kao prije;
æaren i s biljegom! Svaki crn komad ali je Bog oca mojega bio s menom.
meåu ovcama i svaka s biljegom i 6 Znate same da sam ocu vaæemu
æarena koza neka bude plaça moja! sluœio koliko sam god mogao.
33 I na tom neka se pokaœe poætenje 7 Ali otac me je vaæ varao i mijenjao mi
moje ubuduøe: kada doåeæ, da vidiæ plaøu deset puta; ali Bog ipak ne
plaçu moju, neka bude sve, æto nije dopusti, da mi naækodi.
æareno ili s biljegom meåu kozama i 8 Kad on reçe: ‘Æarene œivotinje neka
crno meåu ovcama, kao od mere budu plaøa tvoja’, onda sva stoka
ukradeno!” omladi æarene mlade. A kad reçe:
34 Tada reçe Laban: “Dobro, neka ‘Prugaste œivotinje neka budu plaça
bude, kako si rekao!” tvoja’, onda sva stoka omladi prugaste
35 Nato izluçi Laban joæ isti dan mlade.
prugaste i biljegom jarce i sve æarene i 9 Tako oduze Bog stado ocu vaæemu i
s biljegom koze, sve, na çemu je bilo dade ga meni.
neæto bijelo, i sve, æto je bilo crno meåu 10 U vrijeme naime, kad su se parile
ovcama, i predade to sinovima ovce, vidjeh jasno u snu, kako su
svojima. ovnovi, æto su skakali na ovce, bili
36 Onda odredi daljinu od tri dana prugasti, æareni i pjegavi.
hoda izmeåu sebe i Jakova. Jakov je 11 I anåeo Boœji reçe mi u snu: ‘Jakove!’
naime pasao ostalu stoku Labanovu. A ja odgovorih: ‘Evo me!’
37 Tada Jakov donese sebi zelenih 12 On reçe: ‘Dobro pripazi na to da
prutova topolovih, ljeskovih i budu svi ovnovi, æto skaçu na ovce,
kestenovih i oguli na njima bijele prugasti, æareni i pjegavi! Ja sam
pruge time, da je otkrio bjelinu na doista sve vidio, æto ti uçini Laban.
prutovima. 13 Ja sam Bog Betela, gdje si uljem
38 Potom je metao oguljene prutove pomazao spomenik i meni uçinio
upravo pred œivotinje u œljebove, u zavjet. Sada ustani, idi iz ove zemlje i
korita, kamo su dolazile œivotinje da vrati se u domovinu svoju!’
piju. One su se naime parile, kad bi 14 Tada mu odgovoriæe Rahela i Lea:
dolazile da piju. “Zar joæ imamo dio i baætinu u kuøi oca
39 Jer su se œivotinje parile gledajuøi u svojega?
prutove, to bi œivotinje omladile 15 Zar nas ne drœi kao tuåinke, poæto
prugaste, æarene i s biljegom mlade. nas prodade, i novac, æto ga je dobio za
25 Postanak
nas, pojede? 35 A ona reçe ocu svojemu: “Nemoj mi
16 Jer sve blago, æto ga oduze Bog ocu zamjeriti, gospodaru, æto ti ne mogu
naæemu, naæe je i djece naæe. Uçini ustati, jer je meni æto u œena biva!” On
samo sada onako, kako ti zapovijeda je traœio dalje, ali ne naåe kuønih
Bog!” kipova.
17 Jakov se podiœe, metnu djecu svoju 36 Tada se rasrdi Jakov i udari na
i œene svoje na deve, Labana. Ovako progovori Labanu:
18 I povede svu stoku i sve blago svoje, “Koja je moja krivnja i koji moj
æto ga steçe, stoku, æto je sebi priskrbio prekræaj, da me tako œestoko
u Mezopotamiji, da se vrati k ocu progoniæ?
svojemu Izaku u zemlju kanaansku. 37 Sve si mi eto stvari prekopao, pa æto
19 A Laban je bio upravo otiæao da si naæao iz svoje kuøe? Daj stavi sve
striœe ovce svoje, a Rahela ukrade pred svoje i moje roåake, i oni neka
kuøne idole oca svojega. prosude, tko od nas dvojice ima pravo!
20 Jakov naime prevari Sirijca Labana, 38 Ima veø dvadeset godina, æto sam
jer mu je tajio, da hoøe bjeœati. bio kod tebe. Ovce tvoje i koze tvoje
21 Tako poduze bijeg sa svim, æto je nikad se ne izjaloviæe, i nikad ne
imao, zaputi se, prijeåe preko rijeke i pojedoh ovna tvojega.
udari prema gori Gileadu. 39 Æto bi zvijer rastrgla, nikad ti ne
22 Treøi dan javiæe Labanu, da je donesoh. Sam bih uvijek podmirio
pobjegao Jakov. ætetu. Od mene si utjerivao, æto bi mi
23 Tada on uze sa sobom roåake svoje, bilo ukradeno danju ili noøu.
poåe za njim u potjeru sedam dana 40 Danju me ubijala œega, a noøu mraz,
hoda i dostiœe ga u gori Gileadu. i san nije dolazio na oçi moje.
24 Ali se Bog javi Sirijcu Labanu noøu u 41 Dvadeset eto godina sluœio sam u
snu i opomenu ga: “Pazi dobro, da ne kuøi tvojoj, çetrnaest godina za dvije
govoriæ s Jakovom ni dobro ni zlo!” køeri tvoje i æest godina za stoku tvoju,
25 Kad eto Laban dostiœe Jakova, Jakov a plaøu si mi mijenjao deset puta.
je bio razapeo æator svoj na gori, a 42 Da nije bio za me Bog oca mojega,
Laban s roåacima svojim razape æator Bog Abrahamov, kojega ætuje i Izak, ti
svoj na gori Gileadu. bi me zaista sada otpustio praznih
26 I reçe Laban Jakovu; “Æto si uçinio, ruku. Ali je Bog vidio nevolju moju i
ti me prevari i odvede køeri moje kao trud ruku mojih, pa je proæle noøi
ratne zarobljenice? presudio.”
27 Zaæto tajno pobjeœe i pokrade me? 43 Laban reçe Jakovu: “Moje su køeri,
Niti mi æto reçe, da te ispratim s moja su djeca, i moja je stoka, ukratko
radoæøu i pjesmom, s bubnjima i sve, æto vidiæ, jest moje. Pa æto da
harfama! uçinim danas køerima svojim ili djeci
28 Niti mi dade, da izljubim na njihovoj, koju rodiæe?
rastanku unuke svoje i køeri svoje. 44 Hajde da sklopimo savez, ja i ti, i to
Doista, ludo si radio. neka bude za svjedoçanstvo izmeåu
29 Mogao bih sada da s vama zlo mene i tebe!”
postupam. Ali Bog oca tvojega proæle 45 Tada uze Jakov kamen i postavi ga
noøi reçe mi: ‘Pazi, da ne govoriæ s kao spomenik.
Jakovom ni dobro ni zlo!’ 46 I Jakov zapovjedi svojima:
30 Pa dobro, eto otiæao si, jer si se “Nakupite kamenja!” I nakupiæe
zaœelio kuøe oçeve; ali zaæto mi ukrade kamenja i podigoæe gomilu, i tada
kipove bogova mojih?” odrœaæe gozbu tu na gomili kamenja.
31 Jakov odgovori Labanu: “Jest, bojao 47 Laban je nazva Jegar Sahaduta, a
sam se, jer sam mislio, da bi mi ti Jakov je nazva Galed.
mogao oteti køeri svoje. 48 Laban reçe: “Ova je gomila kamenja
32 A u koga naåeæ kipove svoje, taj danas svjedok izmeåu mene i tebe.”
neka ne œivi viæe! Pretraœi samo pred Zato joj dade ime Galed,
naæim roåacima sve, æto imam kod 49 A stup Mispa, jer reçe: “Neka bude
sebe, pa ih uzmi sebi!” Jakov naime Gospod straœar izmeåu mene i tebe,
nije znao, da ih je bila ukrala Rahela. kad se rastadosmo!
33 Laban uåe u æator Jakovljev i u æator 50 Ako bi zlo postupao s køerima mojim
Lein i u æator obadviju sluækinja, ali ne ili bi uzeo joæ druge œene uz køeri moje,
naåe niæta. Izaåe iz æatora Leaina i uåe onda pomisli, makar inaçe i nije nitko
u æator Rahelin. uz nas, da je Bog svjedok izmeåu mene
34 A Rahela je bila uzela kuøne idole; pa i tebe!”
ih metnula pod samar deve svoje i sjela 51 Dalje reçe Laban Jakovu: “Eto, ova
na njih. I Laban pretraœi sav æator, a ne gomila kamenja i ovaj spomenik, æto
naåe niæta. ga postavih izmeåu mene i tebe:
Postanak 26
52 Svjedok neka bude ova gomila da ga bude kao pijeska u moru, æto se
kamenja, i svjedok neka bude ovaj ne moœe izbrojiti od mnoœine.’ “
spomenik, da ni ja ne smijem preko 13 Onu noø prenoøi tamo; potom
ove gomile i ovoga spomenika prijeøi k izabra od imetka svojega dar za brata
tebi, a ni ti ne smijeæ preko ove gomile svojega Ezava:
kamenja i ovoga spomenika prijeøi k 14 Dvjesta koza i dvadeset jaraca,
meni u zloj namjeri. dvjesta ovaca i dvadeset ovnova;
53 Bog Abrahamov i Bog Nahorov, Bog 15 Trideset deva dojilica s mladima
njihovih otaca, neka bude sudac njihovim, çetrdeset mladih krava i
meåu nama!” Tada se zakle Jakov deset mladih bikova, dvadeset
onim, kojega je ætovao otac njegov magarica i deset magaradi.
Izak. 16 Predade ih slugama svojim, svako
54 Nato prinese Jakov na gori œrtvu stado napose, i zapovjedi slugama
zaklanicu i pozva svoje, da odrœe svojim: “Idite naprijed preda mnom i
gozbu. Tako odrœaæe oni gozbu i ostavite prostora izmeåu jednoga
ostadoæe preko noøi na gori. stada i drugoga!”
55 Drugoga jutra rano izljubi Laban 17 Prvomu dade ovaj naputak: “Kad te
unuke svoje i køeri svoje i dade im svoj susretne brat moj Ezav, pa te upita: ‘iji
blagoslov; potom otide Laban i vrati se si i kamo øeæ, i çije su te œivotinje pred
kuøi. tobom?
18 Tada ti reci: ‘Sluge tvojega Jakova;
Postanak 32 ovo æalje on na dar gospodaru svojemu
1 I Jakov otide svojim putem, i tada ga Ezavu; on sam dolazi odmah za nama.’
sretoæe anåeli Boœji. “
2 Kad ih ugleda Jakov, povika: “Ovo je 19 Tako i drugomu i treøemu i svima,
tabor Boœji!” Zato prozva ono mjesto æto su gonili stado, dade Naputak:
Mahanaim. “Kako eto naredih, tako recite Ezavu,
3 Nato posla Jakov pred sobom kad ga susretnete!
glasnike k bratu svojemu Ezavu u 20 I joæ kaœite: ‘Sluga tvoj Jakov dolazi
zemlju Seir, u pokrajinu edomsku, odmah za nama.’ “ Mislio je naime:
4 I naloœi im: “Ovako recite gospodaru “Darom, æto ide preda mnom, umirit
mojemu Ezavu: Sluga tvoj Jakov øu ga, onda istom stupit øu mu pred
poruçuje ti ovo: ‘Boravio sam i do sada oçi, moœda me tada prijazno primi.”
se zadrœao kod Labana. 21 Tako ode dar naprijed pred njim, a
5 Tamo sam stekao volova, magaraca, on sam ostade onu noø u taboru.
stoke, sluga i sluækinja. Tako 22 Ipak se diœe joæ one noøi, uze
poruçujem gospodaru svojemu, da bih obadvije œene svoje i obadvije
naæao milost u oçima tvojim.’” sluækinje svoje i jedanaest sinova
6 Glasnici se vratiæe k Jakovu i javiæe: svojih i prijeåe gaz Jaboka.
“Doåosmo k bratu tvojemu Ezavu; on ti 23 Uze ih, prevede ih preko rijeke i
ide u susret, i to s çetiri stotine ostalo onda imanje svoje prenese
momaka.” prijeko.
7 Tada se Jakov uplaæi jako, i obuze ga 24 Jakov ostade sam. Tada se je jedan
briga. Zato razdijeli ljude, æto ih imao borio s njim sve do osvitka zore.
sa sobom, i stoku i goveda i deve u dva 25 I kad ovaj vidje, da ga ne moœe
tabora. nadjaçati, udari ga po zglavku u
8 Pomisli naime: “Ako napane Ezav stegnu, te se Jakovu isçaæi stegno iz
jedan tabor i svlada ga, drugi øe tabor zglavka, kad se je borio s njim.
moøi umaknuti. 26 Tada reçe onaj: “Pusti me; jer je zora
9 Tada se pomoli Jakov: “O Boœe oca veø osvanula!” Ali on odgovori: “Ne
mojega Abrahama! Boœe oca mojega puætam te, dok me ne blagosloviæ.”
Izaka! Gospode, koji si rekao meni: 27 Onaj ga upita: “Kako se zoveæ!” On
‘Vrati se u domovinu svoju i k rodbini odgovori: “Jakov.”
svojoj, i ja øu gledati, da ti bude dobro!’ 28 A onaj mu reçe: “Od sada se neøeæ
10 Nijesam vrijedan svih milosti i sve viæe zvati Jakov, nego Izrael; jer si se
vjernosti; æto si je iskazao slugi borio s Bogom i s ljudima i nadjaçao
svojemu, jer samo ætapom putniçkim si.”
svojim prekoraçih Jordan tamo, a sad 29 Tada zamoli Jakov: “Kaœi mi ime
posjedujem dva tabora. svoje! On odgovori: “Æto me pitaæ za ime
11 Ah, izbavi me iz ruke brata mojega, moje?” I onda ga blagoslovi ondje.
iz ruke Ezavove; jer se bojim, da ne 30 Jakov prozva ono mjesto Penuel, i
doåe i ne pobije nas, matere s djecom! reçe on: “Vidjeh Boga licem u lice, a
12 Ali ti si obeøao: ‘Ja øu gledati, da ti ipak ostadoh na œivotu.
bude dobro, i uçinit øu potomstvo tvoje 31 Sunce je pred njim izaælo, kad ostavi
27 Postanak
za sobom Penuel. A hramao je zbog sebi kuøu, a za stoku svoju naçini
stegna svojega. staje. Zato se nazva ono mjesto Sukot.
32 Zato sinovi Izraelovi sve do dana 18 Na povratku svojem iz
danaænjega ne jedu miæicu na zglavku Mezopotamije doåe Jakov zdravo i u
u stegnu, jer udari Jakova po zglavku grad Æekem, koji je u zemlji
u stegnu. kanaanskoj, i uæatori se istoçno od
grada.
Postanak 33 19 A komad zemlje, na kojem razape
1 Kad Jakov podiœe oçi i vidje Ezava æator svoj, kupi od sinova Hamora,
gdje dolazi s çetiri stotine ljudi. Onda gospodara u Æekemu, za sto kesita.
on razdijeli djecu na Leau i Rahelu i 20 Tamo naçini œrtvenik i nazva ga, El-
obje sluækinje. El’ohe-Israel, (æto znaçi, Svemoøni Bog
2 Sprijeda postavi sluækinje i njihovu Izraelov).
djecu, za njima Leau i njezinu djecu, a
najposlije Rahelu s Josipom. Postanak 34
3 A sam poåe pred njima i nakloni se 1 Dina, køi Leae, koja je rodi Jakovu,
sedam puta do zemlje, dok se ne izaåe jednoga dana da gleda køeri te
pribliœi bratu svojemu. zemlje.
4 Ezav mu pohitje u susret, zagrli ga, 2 A ugleda je Æekem, sin Hiveja
pade mu oko vrata i poljubi ga, i Hamora, kneza te zemlje, ugrabi je i
zaplakaæe obojica. silova je.
5 Kad onda podiœe oçi svoje i ugleda 3 I prionu srce njegovo za køer
œene i djecu, upita: “Tko su ovi s Jakovljevu Dinu; on zavolje djevojku,
tobom?” Jakov odgovori: “To su djeca, pa joj se udvarao.
æto ih Bog darova slugi tvojemu.” 4 Zato zamoli Æekem oca svojega
6 Pristupiæe sluækinje s djecom svojom Hamora: “Zaprosi mi tu djevojku, da
i nakloniæe se. mi bude œena!”
7 Tada pristupi i Lea s djecom svojom i 5 I Jakov doznade, da je oskvrnjena køi
nakloniæe se. Najposlije pristupiæe njegova Dina. Ali, jer su sinovi njegovi
Josip i Rahela i nakloniæe se. bili u polju kod stoke, on je æutio dok se
8 On upita: “Æto si htio s tom çitavom oni ne vrate.
çetom, koju susretoh?” On odgovori: 6 Otac Æekemov doåe dakle k Jakovu,
“Htio sam time naøi milost u oçima da se porazgovori s njim.
gospodara svojega.” 7 Kad sinovi Jakovljevi doåoæe kuøi iz
9 Ezav reçe: “Imam dosta, dragi brate! polja i çuæe, æto se dogodilo, muka bi
Zadrœi, æto je tvoje!” ljudima vrlo i razgnjeviæe se veoma. Jer
10 Ali Jakov reçe: “Ne, ako sam naæao onaj nanese veliku sramotu Izraelu
milost u oçima tvojim, onda primi dar time æto oskvrni køer Jakovljevu. Tako
moj od mene, jer gledam u lice tvoje, se æto nije smjelo dogoditi.
kao æto se gleda u lice kojega 8 Hamor im predloœi ovo: “Srce sina
nebesnika, i ti me tako lijepo doçeka. mojega Æekema prionu za køer vaæu,
11 Primi dakle pozdravni dar moj, æto ti pa dajte mu je za œenu!
je doveden, jer Bog me obilato 9 Oprijateljite se s nama, i køeri svoje
blagoslovi, i imam svega dosta.” I udajite za nas i køerima naæim œenite
primora ga, te on primi. se!
12 Potom reçe on: “Hajde dignimo se i 10 Prebivajte kod nas, zemlja neka vam
poåimo dalje; iøi øu i ja s tobom.” stoji otvorena; ostanite ovdje, idite
13 Ali mu ovaj reçe: “Vidi sam gospodar slobodno po njoj i veselite se u njoj!”
moj, da su djeca joæ nejaka. A imam na 11 Dalje reçe Æekem ocu njezinu i braøi
brizi svojoj i ovce dojilice i goveda; i ako njezinoj: “Da bih ipak naæao milost u
ih samo jedan dan preveø gonim, oçima vaæim, æto zatraœite od mene dat
izginut øe mi sve stado. øu vam.
14 Pa neka ide gospodar moj pred 12 Zaiætite od mene kolikogod hoøete
slugom svojim, a ja øu tada polako iøi, otkupa i darova œenidbenih, ja øu vam
koliko moœe stado, æto ga gonim, i dati, æto vi od mene zahtijevate, samo
koliko mogu nejaka djeca, dok doåem mi dajte djevojku za œenu.”
k svojemu gospodaru u Seir.” 13 Tada sinovi Jakovljevi dadoæe
15 Ezav reçe: “Pa da ti barem ostavim Æekemu i ocu njegovu Hamoru lukav
nekoliko od ljudi, æto me prate.” Ali on odgovor, a rekoæe tako, jer onaj
reçe: “emu to? Neka samo naåem oskvrni sestru njihovu Dinu.
milost u oçima gospodara svojega!” 14 Oni im naime rekoæe: “Ne moœemo
16 Tako se Ezav vrati isti dan svojim na to pristati, da sestru svoju
putem u Seir. dadnemo çovjeku, koji nije obrezan;
17 A Jakov otide dalje u Sukot i naçini jer je to sramota nama.
Postanak 28
15 Mi moœemo ispuniti vaæu œelju samo Postanak 35
pod uvjetom, ako se naime sve muæko 1 Bog zapovjedi Jakovu: “Ustani, uzaåi
u vas dadne obrezati. u Betel, nastani se tamo i naçini ondje
16 Onda øemo vam davati køeri svoje i œrtvenik Bogu, koji ti se prikaza, kad si
uzimati sebi køeri vaæe i prebivati kod bjeœao pred bratom svojim Ezavom!”
vas i postati s vama jedan narod. 2 I Jakov zapovjedi porodici svojoj i
17 Ako li neøete pristati na naæ svima, koji su bili s njim: “Uklonite
prijedlog, da se dadnete obrezati, onda tuåe kipove, æto imate kod sebe,
øemo uzeti køer svoju i otiøi.” oçistite se i obucite druge haljine!
18 Njihov se prijedlog dopade Hamoru 3 Onda øemo se dignuti i poøi gore u
i Æekemu, sinu Hamorovu. Betel; tamo øu naçiniti œrtvenik Bogu,
19 I mladi çovjek nije se skanjivao da koji me je usliæio u vrijeme nevolje
prijedlog izvræi; jer je volio køer moje i bio sa mnom na putu, kojim
Jakovljevu i bio je najugledniji u svoj sam iæao,”
kuøi svojoj. 4 Tada predadoæe Jakovu sve tuåe
20 I otidoæe Hamor sin njegov Æekem k kipove, æto su ih imali kod sebe, i
vratima gradskim i rekoæe ljudima nauænice æto su ih nosili na uæima
grada svojega: svojim, i Jakov ih zakopa pod hrast,
21 “Ovi su ljudi miroljubivi prema æto stoji kod Æekema.
nama, pa neka ostanu i stanuju u 5 I dok su putovali, strah veoma velik
zemlji i neka slobodno idu po njoj; eto, napunio je sve gradove unaokolo, te
zemlja ima na sve strane dosta nijesu progonili sinove Jakovljeve.
prostora za njih. Køeri njihove uzimat 6 Tako Jakov i sva çeljad, æto je bila s
øemo sebi za œene i davat øemo im za to njim, stigoæe u Luz, to je Betel, æto leœi
køeri svoje. u zemlji kanaanskoj.
22 Ali ljudi øe pristati, da se nastane 7 Ondje naçini on œrtvenik i nazva to
meåu nama i da postanu s nama jedan mjesto El-Betel, jer mu se bio tamo
narod, samo pod tim uvjetom, ako se prikazao Bog, kada je bjeœao pred
meåu nama sve, æto je muæko, dadne bratom svojim.
obrezati, kao æto su oni sami obrezani. 8 Tada umrije Debora, dojkinja
23 Njihova stada i njihovo imanje i sva Rebekina, i pokopaæe je ispod Betela
njihova goveda neøe li nam onda dobro pod hrastom, koji se otad zove “hrast
doøi? Udovoljimo im dakle, da ostanu i tuœni”.
nastane se kod nas!” 9 Bog se javi Jakovu po drugi put,
24 I posluæaæe Hamora i sina njegova izakako se vratio iz Mezopotamije, i
Æekema svi, koji izaåoæe k vratima blagoslovi ga.
gradskim; svi muœevi, svi æto izaåoæe k 10 Reçe mu Bog: “Ime je tvoje Jakov; ali
vratima gradskim, dadoæe se obrezati. se ne zovi viæe Jakov, nego Israel neka
25 A treøi dan, kad su oni leœali u bude ime tvoje!” Tako mu nadjenu ime
groznici od rane, uzeæe obadva sina Izrael.
Jakovljeva, Simeon i Levi, braøa 11 Joæ mu reçe Bog: “Ja sam Ja sam El
Dinina, svaki svoj maç, navaliæe na Æadaj - Bog Svemoøni. Plodi se i mnoœi
grad, koji nije niæta zlo slutio, i se! Narod, jest, mnoætvo naroda neka
poubijaæe sve muœeve. nastane od tebe, i kraljevi neka izaåu
26 Ubiæe i Hamora i sina mu Æekema iz tebe!
maçem, uzeæe Dinu iz kuøe Æekemove 12 Zemlju, koju sam dao Abrahamu i
i otidoæe. Izaku, dat øu i tebi, i potomcima tvojim
27 Ostali sinovi Jakovljevi navaliæe na dat øu zemlju ovu.”
pobijene i oplijeniæe grad, jer 13 I Bog otide od njega s mjesta gdje je
oskvrniæe sestru njihovu. govorio s njim.
28 Njihove ovce, goveda i magarce, æto 14 Jakov postavi spomenik na mjestu,
je bilo u gradu i u polju uzeæe. gdje je govorio s njim, spomenik od
29 Sve imanje njihovo i svu djecu kamena, izli na njega œrtvu tekuøu i izli
njihovu i œene njihove pohvataæe i ulje na njega.
odvedoæe i ugrabiæe sve æto je bilo u 15 Jakov prozva mjesto, gdje je Bog
kuøama. govorio s njim Betel.
30 Ali Jakov reçe Simeonu i Leviju: 16 I otidoæe od Betela dalje. A kad viæe
“Baciste me u nesreøu jer me nije bilo daleko do Efrate, Rahelu
omraziste stanovnicima ove zemlje, napadoæe bolovi poroåajni i imade
Kanaancima i Perizejima. Ja imam teœak poroåaj.
samo malo ljudi, ako se oni dignu na 17 I kad se je pri poroåaju tako veoma
me, ubit øe me i onda sam propao, ja i muçila, reçe joj babica: “Utjeæi se, i
kuøa moja.” sada imaæ sina!”
18 A kad je izlazila duæa njezina, jer je
29 Postanak
umirala, nazva ga ona Ben-Oni; ali mu 11 Sinovi Elifazovi bili su: Teman,
otac njegov nadjenu ime Benjamin. Omar, Sefo, Gatam i Kenaz.
19 Tako umrije Rahela, i pokopaæe je na 12 Timna bila je inoça Elifazu, sinu
putu u Efratu, to jest Betlehem. Ezavovu; ona rodi Elifazu Amaleka. To
20 Jakov postavi spomenik od kamena su potomci Ade, œene Ezavove.
na grob njezin, i to je nadgrobni 13 Sinovi Reuelovi ovi su: Nahat, Zerah,
spomenik Rahelin sve do dana Æamah i Mizah. To su potomci
danaænjega. Basemate, œene Ezavove.
21 Tada ode Izrael dalje i razape æator 14 I ovo su sinovi Oholibame, œene
svoj s onu stranu Migdol-Edera. Ezavove, køeri Ane, unuke Sibeonove,
22 I dok je Izrael boravio u tom kraju, œene Ezavove; ona rodi Ezavu Jeuæa,
otide Ruben i leœe s Bilhom, inoçom Jalama i Koraha.
oca svojega, i to saznade Izrael. Sinova 15 Ovo su knezovi potomaka Ezavovih:
Jakovljevih bilo je dvanaest: Sinovi Elifaza, prvoroåenca Ezavova,
23 Sinovi Leaini: Ruben, prvoroåenac bili su knez Teman, knez Omar, knez
Jakovljev, i Simeon, Levi, Juda, Isakar Sefo, knez Kenaz,
i Zebulun. 16 Knez Korah, knez Gatam, knez
24 Sinovi Rahelini: Josip i Benjamin. Amalek. To su knezovi, æto izlaze od
25 Sinovi Bilhe, sluækinje Raheline: Elifaza u zemlji edomskoj. To su
Dan i Naftali. potomci Adini.
26 Sinovi Zilpe, sluækinje Leaine: Gad i 17 I ovo su sinovi Reuela, sina Ezavova:
Aæer. To su dakle sinovi Jakovljevi, æto Knez Nahat, knez Zerah, knez Æamah,
mu se rodiæe u Mezopotamiji. knez Mizah. To su knezovi, æto izlaze od
27 Tada Jakov doåe k ocu svojemu Reuela u zemlji edomskoj; to su
Izaku u Mamre, u Kirjat Arbu, to je potomci Basemate, œene Ezavove.
Hebron, gdje su kao doæljaci boravili 18 I Ovo su sinovi Oholibame, œene
Abraham i Izak. Ezavove: Knez Jeuæ, knez Jalam, knez
28 Izakovih dana œivota bilo je sto i Korah. To su knezovi, æto izlaze od
osamdeset godina. Oholibame, køeri Anine, œene Ezavove.
29 Potom preminu Izak i umrije i bi, 19 To su bili sinovi Ezavovi i to knezovi
star i sit œivota, pridruœen ocima njihovi, to jest Edom.
svojim. Pokopaæe ga sinovi njegovi 20 Ovo su sinovi Seira, Horeja,
Ezav i Jakov. prastanovnici zemlje: Lotan, Æobal,
Sibeon, Ana,
Postanak 36 21 Diæon, Ezer i Diæan. To su knezovi
1 Ovo su potomci Ezava, koji se zvao i Horeja, sinovi Seirovi u zemlji
Edom. edomskoj.
2 Ezav use sebi œene svoje izmeåu køeri 22 Sinovi Lotanovi jesu: Hori i Heman;
kanaanskih: Adu, køer Hiteja Elona, a sestra Lotanova Tamna.
Oholibamu, køer Ane, unuku Hiveja 23 I ovo su sinovi Æobalovi: Alvan,
Sibeona, Manahat, Ebal, Æefo i Onam.
3 I Basematu, køer Iæmaelovu, sestru 24 Ovo su sinovi Sibeonovi: Aja i Ana. To
Nebajotovu. je isti Ana, koji naåe vruøa vrela u
4 Ada rodi Ezavu Elifaza, i Basemata pustinji, kad je pasao magarca oca
rodi Reuela. svojega Sibeona.
5 Oholibama rodi Jeuæa, Jalama i 25 I ovo su djeca Anina: Diæon i
Koraha. To su sinovi Ezava, koji mu se Oholibama, køi Anina.
rodiæe u zemlji kanaanskoj. 26 I ovo su sinovi Diæonovi: Hemdan,
6 Ezav uze svoje œene, sinove i køeri i Eæban, Jitran i Keran.
sve ljude iz kuøe svoje, stado svoje, svu 27 Ovo su sinovi Ezerovi: Bilhan,
stoku svoju i sve imanje svoje, æto ga Zaavan i Akan.
steçe u zemlji kanaanskoj, pa otide od 28 Ovo su sinovi Diæanovi: Uz i Aran.
brata svojega Jakova u drugu zemlju. 29 Ovo su knezovi Horeja: Knez Lotan,
7 Jer im je posjed bio vrlo velik, te knez Æobal, knez Sibeon, knez Ana,
nijesu mogli ostati zajedno, i zemlja, u 30 Knez Diæon, knez Ezer, knez Diæan.
kojoj su boravili, nije im bila dosta za To su knezovi Horeja po porodicama
stada njihova. njihovim u zemlji seirskoj.
8 Tako se Ezav naseli na gori Seiru. 31 Slijede kraljevi, koji su vladali u
Ezav se zove i Edom. zemlji edomskoj, prije nego zavlada
9 Ovo su potomci Ezava, oca Edomaca, kralj sinova Izraelovih.
na gori Seiru. 32 Kralj u Edomu bio je Bela, sin
10 Ovo su imena sinova Ezavovih: Beorov, a ime prijestolnici njegovoj
Elifaz, sin Ade, œene Ezavove; Reuel, sin bilo je Dinhaba.
Basemate, œene Ezavove. 33 Kad umrije Bela, mjesto njega
Postanak 30
postade kralj Jobab, sin Zeraha iz vaæi se snopovi postavili unaokolo i
Bosre, poklanjali se snopu mojemu.”
34 Kad umrije Jobab, mjesto njega 8 Tada mu braøa njegova rekoæe: “Ti joæ
postade kralj Huæam iz zemlje hoøeæ kralj biti nad nama i vladati
Temanita. nama?” Onda joæ veøma zamrziæe na
35 Kad umrije Huæam, mjesto njega njega zbog sanova njegovih i rijeçi
postade kralj Hadad, sin Bedadov, koji njegovih.
pobi Midjance na visoçini moapskoj, a 9 Drugi put usni opet san i pripovjedi
ime prijestolnici njegovoj bilo je Avit. ga braøi svojoj. Reçe: “Gle, usnio sam
36 Kad umrije Hadad, mjesto njega opet san: Sunce, mjesec i jedanaest
postade kralj Samla iz Masreke. zvijezda poklanjali se meni.”
37 Kad umrije Samla, mjesto njega 10 Kad je to pripovjedio ocu svojemu i
postade kralj Saul iz Rehobota na braøi svojoj, ukori ga otac njegov i reçe
rijeci. mu: “Kakav je to san, æto si ga imao?
38 Kad umrije Saul, mjesto njega Zar da ja, mati tvoja i braøa tvoja
postade kralj Baal-Hanan, sin doåemo i da se pred tobom na tlo
Akborov. bacimo?”
39 Kad umrije Baal-Hanan, sin 11 I otad su mu bila braøa njegova
Akborov, mjesto njega postade kralj zavidna, ali otac je to pamtio.
Hadar, a ime prijestolnici njegovoj bilo 12 I kad jedanput braøa njegova
je Pai. Œena njegova zvala se otidoæe da pasu ovce oca svojega kod
Mehetabela; ona je bila køi Matrede, Æekema,
køeri Mezahabove. 13 Reçe Izrael Josipu: “Braøa tvoja
40 Ovo su imena knezova Ezavovih po çuvaju ovce kod Æekema. Doåi, poslat
porodicama njihovim, po mjestima øu te k njima!” On mu odgovori: “Evo
njihovim i s imenima njihovim: Knez me!”
Tamna, knez Alva, knez Jetet, 14 Tada mu reçe: “Hajde i vidi, kako je
41 Knez Oholibama, knez Ela, knez braøi tvojoj i kako je stadu, i javi mi!”
Pinon, Tako ga posla iz doline hebronske, i on
42 Knez Kenaz, knez Teman, knez doåe u Æekem.
Mibsar, 15 I çovjek jedan naåe ga, gdje luta po
43 Knez Magdiel, knez Iram. To su polju, i zapita ga: “æto traœiæ?”
knezovi Edomovi po prebivaliætima 16 On odgovori: “Traœim braøu svoju;
njihovim u zemlji, æto su je bili pa reci mi, gdje sad çuvaju stado!”
zaposjeli. To je rodovnik Ezava, oca 17 Çovjek odgovori: “Otiæli su dalje
Edomaca. odavde; çuo sam gdje rekoæe: “Poøi
øemo u Dotan.” I otide Josip za braøom
Postanak 37 svojom i naåe ih u Dotanu.
1 Jakov se nastani u zemlji, u kojoj su 18 Oni ga ugledaæe izdaleka i, prije
boravili oci njegovi kao doæljaci, u nego im se pribliœi, skovaæe lukavu
zemlji kanaanskoj. osnovu proti njemu, da ga ubiju.
2 Ovo je povijest potomstva porodice 19 Rekoæe jedan drugome: “Eno dolazi
Jakovljeve. Josip, mladiø od sanjar!
sedamnaest godina, çuvao je ovce s 20 Hajde da ga ubijemo i da ga bacimo
braøom svojom, i pomogao je sinovima u jednu jamu, pa øemo tada reøi, da ga
Bilhe i Zilpe œena oca svojega. I Josip bi je proœderala divlja zvijer. Vidjet øemo,
javljao ocu svojemu, æto bi se o njima æto øe biti od sanova njegovih.”
zlo govorilo. 21 Kad je to çuo Ruben, pokuæa da ga
3 A Izrael je volio Josipa viæe, nego sve izbavi iz ruku njihovih i reçe: “Neøemo
sinove svoje, jer mu se je bio rodio u ga ubijati!”
starosti njegovoj; i tako mu skroji 22 I Ruben ih nagovarao: “Ne
dugaçku haljinu s rukavima. prolijevajte krvi; bacite ga tamo u jamu
4 I kad su braøa njegova vidjela, da ga u pustinji, ali ne meøite ruke na njega!”
otac njihov viæe voli, nego svu braøu Tako ga htjede izbaviti iz ruke njihove
njegovu, zamrziæe na njega, te nijesu i povratiti ga opet ocu njegovu.
mogli s njim prijaznu rijeç da 23 I çim Josip doåe k braøi svojoj,
progovore. svukoæe Josipu haljinu, dugaçku
5 Jedanput usni Josip san i pripovjedi haljinu s rukavima, æto ju imao na
ga braøi svojoj, a oni joæ veøma sebi.
zamrziæe na njega. 24 Zgrabiæe ga i baciæe ga u jamu. A
6 On im je pripovijedao: “ujte, kakav jama je bila prazna; nije bilo vode u
sam imao san! njoj.
7 Gle, vezali smo snoplje u polju, i moj 25 Tada sjedoæe da ruçaju; pa podigoæe
se snop ispravi i ostade stojeøi, a gle, oçi svoje i pogledaæe, a to je dolazila
31 Postanak
gomila Iæmaelaca tamo od Gileada. œenom brata svojega, i çini duœnost
Deve njihove bile su natovarene djevera, da pribaviæ potomke bratu
mirodijama, balsamom i smirnom; svojemu!”
putovali su, da to donesu u Egipat. 9 A jer je znao Onan, da djeca ne bi
26 Juda reçe braøi svojoj: “Kakva nam pripadala njemu, prosipao bi Onan
korist, ako ubijemo brata svojega i sjeme na zemlju, kad bi bio sa œenom
skrijemo umorstvo njegovo? brata svojega, da ne dadne potomaka
27 Hajde da ga prodamo Iæmaelcima i bratu svojemu.
da ne meøemo ruke na njega, jer brat 10 A Gospodu je bilo mrsko, æto je çinio,
je naæ, naæe meso vlastito.” Pristadoæe pa zato pusti da i on umre.
na to braøa njegova. 11 I reçe Juda snahi svojoj Tamari:
28 I kad su trgovci midjanski prolazili, “Prebivaj kao udovica u kuøi oca
izvadiæe Josipa iz jame i prodadoæe svojega, dok poodraste sin moj Æelah!”
Josipa za dvadeset srebrnjaka On se je naime bojao, da bi mogao i ovaj
Iæmaelcima, a oni odvedoæe Josipa u umrijeti kao braøa njegova. Tako otide
Egipat. Tamara i prebivala je u kuøi oca
29 Kad je Ruben opet doæao k jami, i svojega.
vidje da nema viæe Josipa u jami, on 12 A kad proåe dugo vremena, umrije
razdera haljine svoje, køi Æuaova, œena Judina. Poæto Juda
30 Vrati se k braøi svojoj i reçe: odrœa vrijeme œalovanja, zaputi s
“Djeçaka nema viæe tu! Kamo øu ja prijateljem svojim Hirom iz Adulama u
sada?” Tamnu, da dadne ostriøi ovce svoje.
31 A oni uzeæe haljinu Josipovu, 13 I kad se javilo Tamari: “Upravo ide
zaklaæe jare i zamoçiæe haljinu u krv. svekar tvoj u Timnu da striœe ovce.”
32 Tada poslaæe dugaçku haljinu ocu 14 Skide ona sa sebe udoviçku odjeøu
svojemu i poruçiæe mu: “Æto naåosmo; svoju, uze pokrivalo i pokri lice. Tada
vidi, je li to haljina sina tvojega ili nije!” sjede tamo, gdje se ide u Enaim, koji je
33 Kad ju on izbliza pogledao, povika: na putu u Timnu. Ona je naime vidjela,
“Haljina je to sina mojega! Divlja ga da je Æelah bio odrastao, a nju ne
zvijer proœderala! Rastrgan, rastrgan udaæe za njega.
je Josip!” 15 Kad je tako vidje Juda, pomisli, da je
34 I Jakov rastrga haljine svoje i bludnica, jer je bila pokrila lice svoje.
zaogrnu leåa svoja kostrijetom i 16 On skrenu s puta k njoj i reçe:
tugovao je za sinom svojim dugo “Sluæaj, ugodi mi!” Nije znao, da mu je
vremena. to bila snaha. A ona reçe: “Æto øeæ mi
35 Gledali su doduæe svi sinovi njegovi dati, da ti ugodim?”
i køeri da ga utjeæe, ali se on nije dao 17 On odgovori: “Poslat øu ti jare od
utjeæiti i reçe: “Ne, s tugom øu siøi k stada.” Ona reçe: Ali da mi dadneæ
sinu svojemu u carstvo mrtvih.” Tako zalog, dokle ga poæaljeæ.”
ga je oplakivao otac njegov. 18 On upita: “Kakav zalog da ti
36 A Midjanci prodadoæe ga u Egipat dadnem?” Ona odgovori: “Svoj peçatni
Potifaru, dvoraninu faraonovu, prsten, svoju vrpcu i svoj ætap, æto ti je
zapovjedniku tjelesne straœe. u ruci.” Dade joj to, i bio je s njom, i ona
zatrudnje od njega.
Postanak 38 19 I ona ustade i ode odatle, skide
1 U ono vrijeme otide Juda od braøe pokrivalo svoje sa sebe i obuçe opet
svoje i razape æator svoj kod nekoga udoviçku odjeøu svoju.
çovjeka iz Adulamita po imenu Hira. 20 Juda posla jare po prijatelju
2 Tamo vidje Juda køer nekog svojemu iz Adulama, da natrag dobije
Kanaanca, koji se zvao Æua; on je uze od œene zalog; ali je on ne naåe.
za œenu i œivio je s njom. 21 Pitao je ljude njezina mjesta: “Gdje je
3 Ona zatrudnje i rodi sina, kojemu on ona bludnica, æto obiçno sjedi u
nadjenu ime Er. Enaimu na putu?” A oni mu
4 Tada ona opet zatrudnje i rodi sina, odgovoriæe: “Nije ovdje bilo bludnice.”
kojemu ona nadjenu ime Onan. 22 I vrati se on k Judi i reçe: “Ne naåoh
5 Nato ona joæ rodi sina, kojemu ona je, a ljudi mi u mjestu potvrdiæe: “Nije
nadjenu ime Æelah. Bilo je u Kezibu, ovdje bilo bludnice.”
gdje ga je rodila. 23 Juda reçe: “Neka joj bude, samo da
6 I Juda uze za prvoroåenca svojega se ne osramotimo! Eto, ja joj poslah
Era œenu po imenu Tamaru. jare, a ti je ne naåe!”
7 Ali Er, prvoroåenac Judin, ne dopade 24 Jedno tri mjeseca kasnije dojaviæe
se Gospodu, i zato pusti Gospod da Judi: “Snaha tvoja Tamara zabludi i od
umre. bluda svojega zatrudnje.” Juda
8 Tada reçe Juda Onanu: “Œivi sa zapovjedi: “Izvedite je van, neka se
Postanak 32
spali!” navaljivala na Josipa, on je ne posluæa
25 Kad je htjedoæe povesti van, posla i ne poåe iz njoj i ne sagrijeæi s njom.
ona svekru svojemu i poruçi mu: “S 11 A kad jednoga dana doåe on u kuøu,
çovjekom, çije su stvari ove, da uradi svoj posao, a nije bilo nikoga
zatrudnjela sam.” I joæ mu poruçi: od ukuøana unutra.
“Pogledaj samo, çiji je taj peçatni 12 Uhvati ga ona za haljinu njegovu i
prsten, ta vrpca i taj ætap!” reçe: “Ugodi mi!” A on pusti haljinu
26 Kad Juda pogleda te stvari, reçe. svoju u ruci njezinoj, pobjeœe i otrça
“Ona je u pravu proti meni. Zaæto je ne van.
dadoh sinu svojemu Æelahu za œenu?” 13 Kad ona vidje, da je pustio haljinu
A on otada nije viæe opøio s njom. svoju u ruci njezinoj i pobjegao,
27 I kad doåe vrijeme da rodi, a to 14 Viknu ukuøane svoje i reçe im:
blizanci u utrobi njezinoj. “Vidite, dovede nam Hebreja, da æalu
28 Kad je raåala, jedan pruœi ruku. zbija s nama. On uniåe k meni, da me
Babica uze crven konac, priveza ga oko navede na zlo; a ja povikah glasno.
ruke njegove i reçe: “Ovaj izaåe prvi na 15 A kad on je çuo, da sam povikala
svijet.” glasno, pusti haljinu svoju kod mene,
29 Ali on povuçe opet natrag ruku pobjeœe i otrça van.”
svoju, i brat se njegov pojavi. Tada reçe 16 I ona metnu haljinu njegovu uza se,
ona: “Zaæto sebi naçini proder?” I zato dok gospodar njegov doåe kuøi.
ga nazvaæe Peres. 17 Njemu pripovjedi isto, naime: “Rob
30 Nato se pojavi brat njegov, na çijoj je hebrejski, kojega si nam doveo, uniåe
ruci bio crveni konac, i nazvaæe ga k meni, da se proæali s menom.
Zerah. 18 Ali kad ja povikah iza glasa, pusti on
haljinu svoju kod mene i pobjeœe van.”
Postanak 39 19 A kad je çuo gospodar rijeçi œene
1 Josipa dakle dovedoæe u Egipat. I svoje, æto mu ih izgovori: “Tako mi
Potifar, dvoranin faraonov, uçini sluga tvoj, rob tvoj,” razgnjevi se
zapovjednik tjelesne straœe, veoma.
Egipøanin, kupi ga od Iæmaelaca, koji 20 Gospodar Josipov uhvati ga i baci u
ga dovedoæe tamo. tamnicu, gdje su leœali suœnji kraljevi.
2 A Gospod je bio s Josipom, te mu je I leœao je tamo u tamnici.
sve iælo za rukom. Ostade tako u kuøi 21 Ali je Gospod bio s Josipom i predobi
gospodara svojega Egipøanina. mu srca; osobito svrati mu milost
3 Gospodar njegov vidje, da je Gospod tanmiçarovu.
s njim, i da je Gospod po ruci njegovoj 22 I povjeri tamniçar Josipu sve suœnje,
davao uspjeh svima djelima njegovim, æto su bili u tamnici; sve, æto bi se tamo
4 I Josip naåe milost u oçima njegovim; vræilo, vræilo bi se po naredbi njegovoj.
smio ga je dvoriti, i on ga postavi 23 Tamniçar se nije viæe trebao brinuti
upraviteljem kuøe svoje i povjeri mu ni za æto, æto mu je bio povjerio, jer je
sve imanje svoje. Gospod bio s njim i Gospod je davao
5 I otkad ga je bio postavio uspjeh svemu, æto bi poduzeo.
upraviteljem kuøe svoje i svega imanja
svojega, otad je blagoslivljao Gospod Postanak 40
kuøu tome Egipøaninu zbog Josipa, i 1 Jedno vrijeme iza toga skriviæe
blagoslov Gospodnji bio je na svemu, peharnik i pekar kralja egipatskoga
æto je imao u kuøi i u polju. gospodaru svojemu, kralju
6 Zato povjeri on sve imanje svoje egipatskomu.
rukama Josipovim i uz njega nije se 2 I faraon se razgnjevi na dva svoja
viæe brinuo ni za æto, osim za jelo, æto bi dvoranina, na velikog peharnika i na
ga blagovao. A Josip je bio krasna velikog pekara,
stasa i lijepa lica. 3 I dade ih u kuøi zapovjednika tjelesne
7 Iza nekog vremena œena gospodara straœe baciti u istu tamnicu, u kojoj je
njegova zagleda se u Josipa i reçe mu: leœao i Josip.
“Doåi k meni!” 4 Zapovjednik tjelesne straœe odredi im
8 Ali se on oprije i reçe œeni gospodara Josipa, da ih sluœi. Kad su dulje
svojega: “Eto, gospodar moj ne brine se vremena bili u zatvoru,
uza me ni za æto u kuøi i sve imanje 5 Usnuæe obojica u istoj noøi san. Svaki
svoje povjeri mi. usni san od osobite vaœnosti, peharnik
9 Sam nije veøi od mene u kuøi ovoj i i pekar kralja egipatskoga, koji su
niæta mi ne krati osim tebe, jer si mu leœali u tamnici.
œena. Pa kako bih sad ja uçinio tako 6 Kad sutradan doåe Josip k njima,
grdno zlo i Bogu tako sagrijeæio?” opazi, da su bili veoma snuœdeni.
10 I premda je ona dan na dan 7 On upita dvorane faraonove, koji su
33 Postanak
bili s njim zatvoreni u kuøi gospodara ugojenih, i pasle su u æaæu.
njegova: “Æto ste danas lica tako 3 A iza njih izaælo iz Nila sedam drugih
smrknuta?” krava, ruœnih i mræavih, i stavile se uz
8 Odgovoriæe mu: “San usnusmo, a druge krave na obali Nila.
nema nikoga, koji bi nam ga mogao 4 Tada poœderaæe ruœne i mræave onih
protumaçiti.” Josip im reçe: “San sedam krava lijepih i debelih, i uto
protumaçiti stvar je Boœja, ali faraon se probudi.
pripovjedite mi!” 5 Kad opet zaspa, usni drugi san:
9 Veliki peharnik pripovijedao je sedam klasova, jedrih i lijepih, izraslo
Josipu san svoj: “Vidjeh u snu pred na jednoj slamci.
sobom çokot. 6 Iza njih isklijalo sedam klasova
10 Na çokotu bile tri loze. I on napupi sitnih, od istoçnog vjetra opaljenih;
procvate i groœåe na njemu u isti ças 7 I sitni klasovi progutaæe sedam
sazre. klasova debelih i punih. Faraon se
11 U ruci mi je bila çaæa faraonova, i ja probudi i opazi, da je to on sanjao.
uzeh groœåe, iscijedih ga u çaæu 8 Ujutro osjeøao se uznemiren, pa
faraonovu i dadoh çaæu faraonu u posla i dade pozvati sve pismoznance i
ruku.” mudrace egipatske. Faraon im
12 Josip mu odgovori: “To se tumaçi pripovjedi svoje sne, ali se ne naåe ni
ovako: tri loze tri su dana. jedan, koji bi ih faraonu mogao
13 Iza tri dana faraon øe uzdignuti protumaçiti.
glavu tvoju i opet te postaviti u sluœbu 9 Tada uze rijeç veliki peharnik i reçe
tvoju; tada øeæ faraonu davati çaæu, faraonu: “Moram danas da se
posve kao prije, dok si mu bio spomenem krivnje svoje.
peharnik. 10 Faraon se rasrdio jednoø na sluge
14 Tada misli i na mene, kad ti bude svoje i mene dao zatvoriti u kuøi
dobro, pa mi uçini ljubav, da me zapovjednika tjelesne straœe, mene i
preporuçiæ faraonu i izbaviæ me iz ove velikoga pekara.
kuøe! 11 U istoj noøi mi imadosmo san, ja i
15 Jer sam odveden iz zemlje on. Svaki od nas imade san, koji je bio
hebrejske, a i ovdje ne poçinih niæta, za od osobite vaœnosti.
æto bi me se moralo baciti u tamnicu.” 12 A bio je tamo s nama jedan mladiø
16 Kad veliki pekar vidje, kako Josip hebrejski, rob zapovjednika tjelesne
dobro protumaçi, reçe mu: “I ja usnih, straœe. Njemu pripovijedismo to, i on
a meni na glavi tri koæarice bijela nam protumaçi naæe sne; on svakomu
peciva njegova. pravo protumaçi san.
17 U najgornjoj koæarici bilo 13 I kako nam protumaçi, tako se
svakojakih peciva za faraona, kako ih dogodi: mene opet postaviæe u moju
napravi pekar; ali ih ptice pojedoæe iz sluœbu, a drugoga dadoæe objesiti.”
koæarice na mojoj glavi.” 14 I faraon posla tamo i dade pozvati
18 Josip odgovori: “To se tumaçi ovako: Josipa, brœe bolje izvedoæe ga iz
tri koæarice tri su dana. tamnice. On se ostriœe i preobuçe, te
19 Danas za tri dana faraon øe poåe k faraonu.
uzdignuti glavu tvoju - ali dalje od 15 Faraon reçe Josipu: “Imao sam san,
tebe, jer øe te objesiti na vjeæala, a ptice
ali nitko ne zna da ga protumaçi. A za
øe jesti s tebe meso tvoje.” tebe sam çuo, da samo trebaæ çuti san,
20 Treøi dan iza toga faraon na dan i odmah ga moœeæ protumaçiti.”
roåenja svojega uçini gozbu za cijeli 16 Josip odgovori faraonu: “Ja ne mogu
svoj dvor. Tada on uzdignu glavu niæta; ali Bog øe objaviti faraonu, æto
velikom peharniku i velikom pekaru u mu je na spasenje.”
nazoçnosti sluga svoji; 17 Faraon je pripovijedao Josipu: “U
21 Velikog peharnika postavi opet u mojem snu stajao sam na obali Nila.
peharniçku sluœbu njegovu, tako da je 18 Tada izaælo iz Nila sedam krava
opet smio dodavati çaæu faraonu. ugojenih i lijepih, te su pasle u æaæu.
22 A velikog pekara dade objesiti, posve 19 A iza njih izaælo sedam drugih
prema tumaçenju, æto im ga bio dao krava, loæih, posve ruœnih i mræavih;
Josip. nikad ne vidjeh u cijelom Egiptu tako
23 Ali veliki peharnik ne pomisli na ruœnih, kao æto su bile ove,
Josipa, nego ga zaboravi. 20 Mræave i ruœne krave poœderaæe
onih prvih sedam debelih krava.
Postanak 41 21 Kad su one bile iæçeznule u njihovu
1 Dvije godine kasnije usni faraon; bilo œelucu, ipak se poznade, da su bile
mu je, kao da stoji na Nilu. doæle u njihov œeludac, ali su opet bile
2 Iz Nila izaælo je sedam krava lijepih i ruœne kao i prije. Nato se ja probudih.
Postanak 34
22 Tada opet vidjeh u svojem snu, kako zapovijedima; samo øu prijestoljem
sedam klasova izraslo na jednoj biti veøi od tebe!”
slamci, punih i lijepih klasova. 41 Tada reçe faraon Josipu: “Evo,
23 A iza njih isklijalo sedam drugih postavljam te nad svom zemljom
klasova, praznih, tankih, od istoçnog egipatskom.”
vjetra opaljenih. 42 I skide faraon peçatni prsten svoj s
24 I tanki klasovi progutaæe sedam ruke svoje i metnu ga Josipu na ruku,
klasova lijepih. Ovo ja pripovjedih dade ga onda obuøi u haljine od
pismoznancima; ali ni jedan ne znade najljepæeg platna i stavi mu zlatni
mi protumaçiti.” lanac oko vrata.
25 Josip reçe faraonu: “Sni faraonovi 43 I dade ga voziti na drugim, kolima
znaçe jedno i isto. Bog je objavio svojim i pred njim klicati: “Na koljena!”
faraonu, æto je naumio uçiniti. Tako ga postavi nad svom zemljom
26 Sedam lijepih krava znaçi sedam egipatskom.
godina; i sedam lijepih klasova znaçi 44 Onda reçe faraon Josipu: “Ja sam
sedam godina. Sni imaju jednako doduæe faraon; ali proti volji tvojoj
znaçenje. neka nitko ne makne ruke ili noge u
27 I sedam krava mræavih i ruœnih, æto zemlji egipatskoj.”
izaåoæe iza onih, znaçi sedam godina; 45 Faraon dade Josipu ime Zafnat-
i sedam klasova praznih, od istoçnog Paneah i dade mu za œenu Asenatu,
vjetra opaljenih znaçi sedam godina køer Proti-Fare, sveøenika u Onu.
gladnih. Potom proputova Josip zemlju
28 To sam mislio, kad rekoh faraonu: egipatsku.
Bog je pokazao faraonu, æto je naumio 46 Bilo je Josipu trideset godina, kad
uçiniti. stupi u sluœbu faraona, i kralja
29 Eto, doøi øe sad sedam godina, kad egipatskoga. Kad je Josip bio otiæao od
øe vladati u svoj zemlji egipatskoj faraona, obiåe svu zemlju egipatsku.
veliko izobilje. 47 I zemlja u sedam godina izobilja
30 Ali iza njih nastat øe sedam gladnih ponese veoma mnogo.
godina, i neøe ostati ni traga od svega 48 On pokupi sav prihod œetve, to ga je
izobilja u zemlji egipatskoj, i glad øe bilo u to sedam godina u Egiptu, i dade
potratiti zemlju. snositi œito u gradove; u svaki je grad
31 Od izobilja neøe se opaziti u zemlji snosio œito s okolnih polja.
niæta viæe od te gladi, æto øe poslije 49 Tako nakupi Josip œita kao pijeska
doøi; jer øe biti vrlo velika. na moru u tolikoj mnoœini, da ga je
32 A æto je dvaput uzastopce faraon prestao mjeriti; jer se viæe nije dalo
snio, to znaçi, da je Bog to tvrdo mjeriti.
odluçio, i Bog øe to bez otezanja izvesti. 50 Dok joæ ne nastade glad, rodiæe se
33 I sada neka potraœi faraon çovjeka Josipu dva sina: Rodi mu ih Asenata,
mudra i razumna i neka ga postavi nad køi Proti-Fare, sveøenika u Onu.
zemljom egipatskom. 51 Prvoroåencu nadjenu Josip ime
34 Neka nadalje faraon odmah postavi Manaseh; “jer Bog”, reçe, “dade da
nadzornike po zemlji i neka pokupi zaboravim svu nesreøu svoju i svu
petinu od zemlje egipatske u to sedam kuøu oca svojega.”
godina izobilja. 52 Drugome nadjenu ime Efraim; “jer
35 Neka se pokupi sav prihod œetve Bog”, reçe, “me uçini plodnim u zemlji
ovih dobrih godina, æto sad dolaze, i nevolje moje.”
neka se saspe œito na raspolaganje 53 A kad proåe sedam godina, za kojih
faraonovo kao zaliha u gradovima i je vladalo izobilje u zemlji egipatskoj,
neka se pohrani tamo. 54 Nastade sedam godina gladnih, kao
36 Onda je zemlja pokrivena œitom za æto je bio Josip navijestio. Nastade glad
sedam gladnih godina, æto øe doøi na u svim zemljama; ali u svoj zemlji
Egipat, i tako neøe biti zemlja glaåu egipatskoj bilo je kruha.
uniætena.” 55 A kad poçe gladovati i sva zemlja
37 Ovaj govor dopade se faraonu i egipatska, povika narod k faraonu za
svima slugama njegovim. kruh; a faraon uputi sve Egipøane:
38 I faraon reçe slugama svojim: “Idite k Josipu i æto vam on rekne, to
“Moœemo li naøi çovjeka, u kojem bi bio çinite!”
duh Boœji kao u ovom?” 56 I kad je vladala glad u svoj zemlji,
39 A Josipu reçe faraon: “Kad je tebi dade Josip pootvarati sve œitnice i
objavio Bog sve ovo, nema nikoga, koji prodavati œito Egipøanima. A glad je
bi bio tako mudar i razuman kao ti. pritiskivala u zemlji egipatskoj sve
40 Ti øeæ biti nad mojom kuøom; sav viæe.
moj narod podvrgnut øe se tvojim 57 Sav je svijet dolazio u Egipat da kupi
35 Postanak
œita kod Josipa, jer je po svem svijetu uçiniti ovo, jer se ja bojim Boga:
bila glad velika. 19 Ako ste poæteni ljudi, onda neka
+ ostane jedan izmeåu vas braøe
Postanak 42 zatvoren u vaæem dosadaænjem
1 Kad je çuo Jakov da ima œita u Egiptu, zatvoru, a vi drugi moœete iøi i sa
reçe Jakov sinovima svojim: “Æto se joæ sobom uzeti œito za svoje porodice æto
dugo skanjujete?” gladuju!
2 I nastavi: “Eto, çuo sam da ima œita u 20 Ali najmlaåega brata svojega
Egiptu. Otidite i kupite nam tamo œita, morate mi ovamo dovesti, tako øe se
da ostanemo na œivotu i ne pokazati vaæe izjave kao istinite, i vi
poumremo!” neøete morati umrijeti.” Oni
3 I tako desetorica braøe Josipove pristadoæe na to.
siåoæe da kupe œita u Egiptu. 21 Tada rekoæe jedan drugome:
4 Ali Benjamina, brata Josipova, ne “Doista, to skrivismo na bratu
posla Jakov s braøom njegovom, jer se svojemu; jer vidjesmo muku duæevnu
je bojao, da ga ne bi zadesila kakva njegovu, dok nas je molio za milost, a
nesreøa. mi ga ne poçusmo. Zato doåe na nas
5 I doåoæe meåu drugima, æto su ova nesreøa.”
pridolazili, i sinovi Izraelovi da kupe 22 Ruben ih prekori: “Ne rekoh li vam?
œita, jer je i u zemlji kanaanskoj Ne ogrijeæite se o djeçaka! Ali me ne
vladala glad. htjedoste posluæati. Tako se sada traœi
6 A Josip je bio upravitelj u zemlji; on je od nas raçun za krv njegovu!”
bio, koji je prodavao œito svima ljudima 23 Oni nijesu znali, da ih Josip
u zemlji. I kad braøa Josipova doåoæe i razumije, jer je on s njima razgovarao
pokloniæe se pred njim sve do zemlje, preko tumaça.
7 I Josip kad vidje braøu svoju, 24 On se okrenu od njih i zaplaka.
poznade ih dakako, ali se uçini kao da Potom se opet vrati k njima i
ih ne poznaje, oætro se otrese na njih i razgovarao je s njima. Onda dade
reçe im: “Odakle dolazite?” Odgovoriæe: izmeåu njih uhvatiti Simeona i svezati
“Iz zemlje kanaanske, da kupimo œita.” ga pred oçima njihovim.
8 Josip dakle prepozna braøu svoju, a 25 Potom zapovjedi Josip, da im se
oni ga ne prepoznaæe. napune vreøe œita, a pritom da se
9 I pomisli Josip na sne, æto ih nekoø svakome novac njegov opet metne u
snio o njima, i reçe im: “Vi ste uhode, i vreøu njegovu, i da im se dadne hrana
dolazite ovamo da izvidite, gdje zemlja za put. Poæto se je tako bio pobrinuo za
ima slabo mjesto!” njih,
10 Odgovoriæe mu: “Ne, gospodaru, 26 Natovariæe oni œito svoje na magarce
nego sluge tvoje doåoæe da kupe œita. svoje i otidoæe odatle.
11 Svi smo mi sinovi jednoga çovjeka; 27 A kad jedan od njih u prenoøiætu
mi smo poæteni ljudi; sluge tvoje nijesu otvori vreøu svoju, da nahrani
uhode.” magarca svojega, ugleda novce svoje,
12 Ali im on reçe: “Nije istina, nego æto su bili odmah odozgor u vreøi
ovamo dolazite samo da izvidite, gdje njegovoj.
zemlja ima slabo mjesto.” 28 On reçe braøi svojoj: “Novci su moji
13 Odgovoriæe: “Dvanaest je sluga opet tu, evo ih u mojoj vreøi!” I zadrhta
tvojih, svi smo braøa, sinovi jednoga srce u njima. Uplaæeni pogledaæe
çovjeka u zemlji kanaanskoj; ali eto, jedan drugoga i rekoæe: “Zaæto nam to
najmlaåi je sada kod oca naæega, a uçini Bog?”
jedan nije viæe na œivotu.” 29 Kad doåoæe ocu svojemu u zemlju
14 Josip im reçe: “Tako je, kako vam kanaansku, pripovjediæe mu sve, æto
rekoh: vi ste uhode! se dogodi i rekoæe:
15 O tom øete biti prokuæani, tako œiv 30 “ovjek, koji zapovijeda u zemlji,
bio faraon; ne smijete izaøi odavde, otresao se oætro na nas i drœao nas za
dok ne doåe ovamo najmlaåi brat vaæ. ljude, æto doåoæe da uhode zemlju.
16 Poæljite jednoga izmeåu sebe, da 31 Odgovorismo mu: “Mi smo poæteni
dovede brata vaæega, a vi drugi ljudi, mi nijesmo uhode.
ostajete zatvoreni. Tako øe se ispitati 32 Dvanaest nas je braøe, svi sinovi
vaæe izjave, da li je istina kod vas ili jednoga oca; jedan nije viæe na œivotu,
nije. Inaçe ako œiv bio faraon: vi ste a najmlaåi je sada kod oca naæega u
uhode!” zemlji kanaanskoj.
17 Potom ih dade zajedno zatvoriti na 33 Ali çovjek, koji zapovijeda u zemlji,
tri dana. reçe nam: “Ovako øu doznati, da ste
18 A treøi dan reçe im Josip: “Ako poæteni ljudi: jednoga od vas braøe
hoøete ostati na œivotu, onda morate ostavite kod mene i uzmite sa sobom,
Postanak 36
æto trebate za porodice, koje gladuju, i vratili.”
otidite! 11 Tada im reçe otac njihov Israel: “Kad
34 Ali morate mi dovesti najmlaåega mora biti, onda uçinite ovo: uzmite æto
brata svojega; tako øu doznati, da najbolje ima u ovoj zemlji u svoje vreøe
nijeste uhode, nego poæteni ljudi. i ponesite onome çovjeku na dar, neæto
Onda øu vam vratiti i brata vaæega, i vi balzama i neæto meda, mirodija i
øete moøi u zemlji slobodno hoditi.” smirne, urme i badema!
35 A kad su praznili vreøe svoje, svaki 12 A novaca uzmite sa sobom dvaput
naåe zaveœljaj novaca svojih u vreøi toliko; jer novce, æto su se naæli
svojoj. Kad vidjeæe zaveœljaje novaca odozgor u vreøama vaæim, morate opet
svojih, uplaæiæe se oni i otac njihov. sobom uzeti. Moœda je po sredini
36 Reçe im otac njihov Jakov: “Vi zabuna.
uçiniste da ostanem bez djece: Josipa 13 I brata svojega uzmite sa sobom, pa
nema viæe, Simeona nema viæe na zaputite i otidite opet k onome
œivotu, a sad mi hoøete da oduzmete i çovjeku!
Benjamina. Zaæto se sve to spuæta na 14 Bog Svemoøni neka dadne, da
me?” naåete milost u onoga çovjeka, i da
37 Ruben reçe ocu svojemu: “Dva sina vam on opet pusti brata vaæega i
moja slobodno ubij, ako ti ga ne Benjamina! A ja sam sad opet bez
dovedem natrag! Povjeri ga meni; ja øu djece, kao æto sam nekoø bio bez
ti ga opet dovesti!” djece!”
38 Ali on reçe: “Moj sin ne ide s vama; 15 Tada uzeæe ljudi taj dar; i dvaput
brat je njegov eto mrtav, i on osta sam. toliko novaca uzeæe sa sobom i
Ako bi ga zadesila kakva nesreøa na Benjamina, podigoæe se, otidoæe u
putu, na koji morate iøi, onda sijede Egipat i stupiæe pred Josipa.
vlasi moje od tuge spraviste pod 16 I kad Josip vidje Benjamina s njima,
zemlju.” zapovjedi upravitelju kuøe svoje:
“Odvedi te ljude u kuøu, zakolji jedno
Postanak 43 marvinçe i spremi ruçak; jer øe ti ljudi
1 Ali je glad teæko pritiskivala zemlju. opodne jesti s menom.”
2 Kad potroæiæe sve œito, æto su ga bili 17 Uçini çovjek kako mu je bio Josip
donijeli iz Egipta, reçe im otac njihov: zapovjedio, i odvede ljude u kuøu
Idite joæ jedanput onamo i kupite nam Josipovu.
opet neæto œita!” 18 A ljudi se pobojali, kad su bili voåeni
3 Juda mu reçe: “Onaj çovjek jako nam u kuøu Josipovu, i pomisliæe: “Zbog
zaprijeti: ‘Ne dolazite mi na oçi, ako ne novaca, æto su prvi put bili natrag
bude s vama brat vaæ.’ metnuti u vreøe naæe, vode nas ovamo
4 Ako øeæ dakle pustiti s nama brata unutra, da nas optuœe i domognu se
naæega poøi øemo i kupit øemo ti œita. nas i naæih magaraca, te nas onda
5 A ako ga neøeæ pustiti s nama, onda zarobe.”
ne idemo tamo; jer nam reçe onaj 19 Zato pristupiæe k upravitelju kuøe
çovjek: ‘Ne dolazite mi na oçi, ako ne Josipove, progovoriæe mu na vratima
bude s vama brat vaæ!’ kuønim,
6 Tada reçe Izrael: “Zaæto mi tu muku 20 I rekoæe: “Molimo, gospodaru, mi
uçiniste i rekoste tome çovjeku, da smo veø jedanput doæli ovamo, da
imate joæ jednoga brata?” kupimo œita.
7 Odgovoriæe: “ovjek je potanko 21 Kad doåosmo u prenoøiæte i
raspitivao za nas i za rod naæ i zapitao otvorismo vreøe svoje, naåoæe se novci
je: ‘Je li vam joæ œiv otac? I Imate li joæ svakoga od nas odozgor u vreøi
kojega brata?’ Mi mu odgovorismo na njegovoj, novci naæi po punoj teœini
pitanja njegova. Jesmo li mogli znati, svojoj. To mi sad donosimo natrag.
da øe zahtijevati od nas: ‘Dovedite 22 A imamo sa sobom i druge novce, da
ovamo brata svojega?’ “ kupimo œita. Ne znamo, tko nam je to
8 A Juda zamoli oca svojega Izraela: metnuo novce naæe u vreøe naæe.”
“Pusti djeçaka s menom; tada øemo 23 On odgovori: “Budite mirni i niæta se
zaputiti i otiøi tamo, da ostanemo na ne bojte! Bog vaæ i Bog oca vaæega
œivotu i ne poumremo, mi, ti i djeca potajno je metnuo blago u vreøe vaæe.
naæa. Novce sam vaæe primio u redu.” Tada
9 Ja sam jamac za njega, i iz ruku im izvede Simeona.
mojih iæti ga! Ako ti ga ne dovedem 24 Nato uvede ljude u kuøu Josipovu,
natrag i ne stavim ti ga pred oçi, bit øu donese im vode, da u njoj operu sebi
ti kriv, dok sam œiv. noge, i magarcima njihovim poloœi.
10 Da nijesmo tako dugo oklijevali, do 25 Uto oni pripraviæe dar, prije nego
sada bismo se sigurno veø dva puta Josip doåe opodne; jer su bili çuli, da
37 Postanak
øe oni ondje ruçati. odozgor u vreøama svojim. Pa kako
26 Kad Josip doåe u kuøu, izruçiæe mu bismo mogli ukrasti iz kuøe gospodara
u kuøi dar, æto ga ponesoæe sobom, i tvojega srebro ili zlato?
pokloniæe mu se sve do zemlje. 9 U koga se izmeåu sluga tvojih naåe,
27 On ih upita za zdravlje i reçe: “Kako taj neka umre! Mi øemo drugi,
je stari otac vaæ, za koga mi govoriste? gospodaru, biti robovi tvoji.”
Je li joæ œiv?” 10 On reçe: “Makar da bi moralo biti
28 Odgovoriæe: “Dobro je sluga tvoj, tako, kako kaœete, ipak neka bude
otac naæ; joæ je œiv.” Pritom se duboko samo onaj u koga se naåe, moj rob, a vi
nakloniæe. drugi bit øete slobodni”
29 Kad on pogleda naokolo, ugleda 11 Brœe skide svaki vreøu svoju na tlo,
brata svojega Benjamina, sina matere i svaki otvori vreøu svoju.
svoje, te upita: “Je li vam to najmlaåi 12 A on stade traœiti; poçne od
brat, za kojega mi govoriste?” Onda najstarijega i doåe kod najmlaåega.
pridoda: “Bog neka ti udijeli milost Naåe se çaæa u vreøi Benjaminovoj.
svoju, sinko moj!” 13 Tada razderaæe haljine svoje; poæto
30 Tada Josip brzo prekide; jer je bio je svaki opet natovario magarca
pred bratom svojim duboko ganut, i svojega, vratiæe se natrag u grad.
bilo mu je da udari u plaç. Uniåe stoga 14 Kad Juda i braøa njegova doåoæe u
u nutarnju sobu i tamo se isplaka. kuøu Josipovu, koji je bio joæ tamo,
31 Poæto se je umio, izaåe opet van i baciæe se pred njim na zemlju.
zapovjedi, silom se svladavajuøi: 15 Josip se otrese na njih: “æto ste to
“Nosite jelo!” uçinili? Zar nijeste znali, da çovjek kao
32 Tada donesoæe njemu i njima ja moœe proricati?”
napose, i Egipøanima, koji su jeli s 16 Juda reçe: “Æto da reknemo
njim, napose; jer Egipøani ne smiju gospodaru svojemu, æto da govorimo i
jesti sa Hebrejima zato, æto je to kako da se opravdamo? Bog je
Egipøanima neçisto. pronaæao zlodjela sluga tvojih. Eto, mi
33 Sjedili su pred njim, od najstarijega smo sad svi robovi gospodaru
do najmlaåega toçno po dobi svojemu, mi i ovaj, u koga se je naæla
razmjeæteni; zato su se ljudi zgledali çasa.”
zaçuåeni. 17 On reçe: “Boœe saçuvaj, da ja tako
34 On im dade nositi od jela, æto su uçinim! U koga se je naæla çaæa, on
stajala pred njim. Dio æto zapade samo neka mi bude rob, a vi s mirom
Benjamina, bio je pet puta tako velik idite k ocu svojemu!”
kao dio svih drugih. Oni su pili s njim 18 Onda pristupi Juda k njemu i reçe:
i bili su dobre volje. “Molim, gospodaru, sluga tvoj htio bi
da smije progovoriti rijeç gospodaru
Postanak 44 svojemu, i ne srdi se na slugu svojega.
1 Nato zapovjedi upravitelju kuøe Ti si eto jednak faraonu.
svoje: “Napuni vreøe tim ljudima œita, 19 Gospodar moj zapita sluge svoje:
koliko mogu ponijeti, i svakome metni ‘Imate li joæ oca ili brata?’
odozgor novce njegove! 20 Odgovorismo gospodaru svojemu:
2 I srebrnu çaæu moju metni ‘Imamo joæ stara oca i malena brata,
najmlaåem u vreøu odozgor zajedno s koji mu se rodi u starosti; brat je pravi
novcima za œito njegovo!” I on uçini, njegov umro, i tako on ostade joæ sam
kako mu je bio Josip zapovjedio. od matere svoje i zato je ljubimac oca
3 Kad osvanu jutro, otpustiæe ljude s svojega.’
magarcima njihovim. 21 Ti zapovjedi slugama svojim:
4 Jedva su bili ostavili grad i nijesu joæ ‘Dovedite ga k meni, htio bih ga vidjeti
bili daleko odmakli, zapovjedi Josip svojim oçima.’
upravitelju svoje kuøe: “Ustani, pohiti 22 Odgovorismo gospodaru svojemu:
za ljudima, i kad ih stigneæ, reci im: ‘Ne moœe djeçak ostaviti oca svojega;
‘Zaæto vratiste zlo za dobro? kad bi ostavio oca svojega, taj bi tada
5 Zaæto mi ukradoste çasu srebrnu? umro.’
Nije li to çaæa, iz koje pije moj gospodar, 23 A ti reçe slugama svojim: ‘Ako ne
i iz koje on proriçe? Zlo uradiste, æto to doåe s vama brat vas najmlaåi, onda
uçiniste.’ “ ne smijete viæe na oçi moje!’
6 Kad ih stiœe, reçe im tako. 24 I kad se mi tada vratismo k slugi
7 Oni mu odgovoriæe: “Kako moœe tvojemu, ocu mojemu, priopøismo mu
gospodar tako Æto reøi? Boœe saçuvaj, rijeçi gospodara mojega.
da sluge tvoje uçine tako æto! 25 Jednoga dana zapovjedi nam opet
8 A mi ti donesosmo natrag iz zemlje otac naæ: ‘Idite joæ jedanput onamo, da
kanaanske novce, æto ih naåosmo nam kupite neæto œita!’
Postanak 38
26 A mi odgovorismo: ‘Ne moœemo tamo 8 Tako me dakle ne poslaste vi ovamo,
iøi. Samo ako brat naæ najmlaåi poåe s nego Bog. On me uçini ocem faraona i
nama, onda øemo iøi tamo; jer ne gospodarom cijele kuøe njegove i
smijemo na oçi onome çovjeku, ako ne vladarom çitave zemlje egipatske.
bude s nama brat naæ najmlaåi.’ 9 Poåite sad brœe k ocu mojemu i javite
27 Tada nam odgovori sluga tvoj, otac mu: ‘Ovako poruçuje sin tvoj Josip:
moj: ‘Znate sami, da mi je œena moja Bog me uçini gospodarom svega
rodila samo dva sina. Egipta; doåi k meni, nemoj oklijevati!
28 Jedan otide od mene, mislim da je 10 Prebivat øeæ u zemlji goæenskoj i bit
bio rastrgan; do danas ne vidjeh ga øeæ blizu mene, ti i djeca tvoja i unuçad
viæe.. tvoja, i ovce tvoje i goveda tvoja i sve
29 Ako mi sad joæ i ovoga odvedete i imanje tvoje.
zadesi ga kakva nesreøa, spravite 11 Ja øu se ovdje brinuti za prehranu
onda sijede vlasi moje od tuge pod tvoju; jer øe joæ pet godina potrajati
zemlju.’ glad. Ti neøeæ osiromaæiti s porodicom
30 Pa kad bih ja sada doæao natrag k svojom i sa svim, æto imaæ.
slugi tvojemu, ocu svojemu, a djeçaka, 12 Eto vidite vi i brat moj Benjamin
za kojega je vezano çitavo srce njegovo, oçima svojim, da sam ja, koji govori s
ne bi bilo s nama, vama.
31 On bi umro, kad bi vidio, da nema 13 Javite ocu mojemu visoko
djeçaka; i sluge tvoje doista bi spravile dostojanstvo moje u Egiptu i sve, æto
sijede vlasi sluge tvojega, oca naæega, doœivjeste; onda brzo dovedite ovamo
od tuge pod zemlju. oca mojega!”
32 Jer sluga je tvoj pred ocem svojim 14 Tada pade oko vrata bratu svojemu
jamçio za djeçaka, kad je obeøao: ‘Ako Benjaminu i zaplaka, a i Benjamin
ti ga ne dovedem natrag, bit øu onda zaplaka na prsima njegovim.
ocu svojemu kriv, dok sam œiv.’ 15 Onda izljubi svu ostalu braøu svoju
33 Zato neka sluga tvoj, molim, ostane i sa suzama izgrli ih. Potom su se braøa
mjesto djeçaka, da bude rob njegova s njime porazgovorila.
gospodaru mojemu, a djeçak neka ide 16 I u kuøa faraonovu doprije glas:
s braøom svojom! “Doåoæe braøa Josipova!” Faraon i
34 Jer kako bih se ja mogao vratiti k sluge njegove obradovaæe se tomu.
ocu svojemu bez djeçaka! Ne bih 17 I faraon reçe Josipu: “Pozovi braøu
mogao gledati jad, æto bi zadesio oca svoju, neka uçine ovo: ‘Natovarite
mojega.” œivotinje svoje, otidite u zemlju
kanaansku.
Postanak 45 18 Uzmite oca svojega i porodice svoje
1 Tada se Josip nije viæe mogao da dulje i doåite k meni! Dat øu vam onda, æto
uzdrœi pred svima, koji su stajali oko dobra ima u zemlji egipatskoj; jest,
njega, i povika: “Izaåite svi odavde najbolje u zemlji uœivat øete.’
van!” Tako nije bilo nikoga uz njega, 19 Dalje te ovlaæøujem, da ih pozoveæ:
kad se Josip dade pokazati braøi ‘Uzmite sebi iz zemlje egipatske kola za
svojoj. djecu svoju i za œene svoje, posadite i
2 On je plakao tako glasno, da su ga oca svojega i doåite ovamo!
çuli Egipøani, a doçula je za to i kuøa 20 Neka vam ne bude œao pokuøstva
faraonova. vaæega; jer vaæe øe biti sve, æto ima
3 Josip reçe braøi svojoj: “Ja sam Josip! dobra u svoj zemlji egipatskoj!’ “
Dokle joæ œivi otac moj!” Ali braøa 21 Sinovi Izraelovi uçiniæe tako. Josip
njegova ne mogoæe mu odgovoriti, tako im dade kola po zapovijedi faraonovoj;
su bili zaprepaæteni pred njim. isto tako opskrbi ih hranom za put.
4 A Josip pozva braøu svoju: “Pristupite 22 I svakomu dade sveçane haljine; a
samo bliœe k meni!” Kad pristupiæe Benjaminu dade trista srebrnjaka i
bliœe, reçe: “Ja sam vaæ brat Josip, petore sveçane haljine.
koga prodadoste u Egipat. 23 A ocu svojemu posla deset
5 Ali sad se niæta ne uznemirujte i ne magaraca, natovarenih najboljim
korite sebe zato, æto me prodadoste plodovima, æto ih ima u Egiptu, i deset
ovamo; jer Bog me posla pred vama, da magarica, natovareni œitom, kruhom i
vas uzdrœi na œivotu! jestivom ocu za na put.
6 Veø dvije godine vlada glad u zemlji, 24 Potom otpusti braøu svoju, i oni
a bit øe joæ pet godina, za kojih neøe biti otidoæe, izakako ih joæ opomenu:
ni oranja ni œetve. “Nemojte se koriti putem!”
7 Ali Bog me posla pred vama, da uzdrœi 25 Tako otidoæe iz Egipta i doåoæe u
pleme vaæe na zemlji i da vam oçuva zemlju kanaansku k ocu svojemu
œivot çudesnom pomoøi. Jakovu.
39 Postanak
26 Oni ga izvijestiæe: “Josip je joæ œiv, i Sinovi Beriahovi bili su Heber i Malkiel.
on je vladar nad svom zemljom 18 To su sinovi Zilpini, koju Laban dade
egipatskom.” Ali njegovo srce ostade køeri svojoj Leai; ona ih rodi Jakovu,
hladno; jer im on nije vjerovao. svega æesnaest osoba.
27 Ali kad mu ispripovjediæe sve, æto im 19 Sinovi Rahele, œene Jakovljeve, bili
bio rekao Josip, i kad vidje kola, æto ih su Josip i Benjamin.
bio poslao Josip, da ga dovedu, tada 20 Josipu se rodiæe u zemlji egipatskoj
oœivje duh ocu njihovu Jakovu. Manaseh i Efraim, æto mu ih rodi
28 I povika Izrael: “Dosta; sin moj Josip Asenata, køi Puti-Fere, sveøenika u
œiv je joæ! Poøi øu da ga vidim, prije nego Onu.
umrem!” 21 Sinovi Benjaminovi bili su Belah,
Beker, Aæbel, Gera, Naaman, Ehi, Roæ,
Postanak 46 Mupim, Hupim i Ard.
1 Tako zaputi Izrael sa svim imanjem 22 To su sinovi Rahelini, æto ih ona rodi
svojim i doåe u Beer-Æebu, te prinese Jakovu, svega çetrnaest osoba.
œrtvu Bogu oca svojega Izaka. 23 Sin Danov bio je Huæim.
2 Bog progovori Izraelu u jednom 24 Sinovi Naftalijevi bili su Jahzeel,
noønom viåenju, On ga pozva: “Jakove, Guni, Jezer i Æilem.
Jakove!” On odgovori: “Evo me!” 25 To su sinovi Bilhini, koju Laban
3 Tada on reçe: “Ja jesam Bog, Bog oca dade køeri svojoj Raheli; ona ih rodi
tvojega: ne boj se otiøi u Egipat; jer øu Jakovu, svega sedam osoba.
te tamo uçiniti narodom velikim. 26 Ukupni broj tjelesnih potomaka
4 Ja øu sam iøi s tobom u Egipat, i ja øu Jakovljevih, æto s njim preseliæe u
te opet sam dovesti natrag; a Josip øe Egipat, iznosio je, ne uraçunavæi œene
ti zatisnuti oçi.” sinova Jakovljevih, æezdeset i æest
5 Tada se Jakov diœe iz Beer-Æebe. osoba.
Sinovi Izraelovi posadiæe oca svojega 27 Sinovi Josipovi, æto mu se rodiæe u
Jakova, djecu svoju i œene svoje na Egiptu, bili su dvojica. Ukupni broj
kola, æto ih bio poslao faraon, da ga duæa iz kuøe Jakovljeve, æto doåoæe u
dovedu. Egipat, iznosio je sedamdeset.
6 Uzeæe sa sobom i stada svoja i imanje 28 A Judu posla pred sobom k Josipu,
svoje, æto su ga bili stekli u zemlji da bi dao upute prije dolaska njegova
kanaanskoj. Tako doåoæe Jakov i sve u Goæen. Kad su bili doæli u zemlju
potomstvo njegovo u Egipat. goæensku,
7 Sinove svoje i unuke, køeri svoje i 29 Dade Josip upreøi kola svoja i izaåe
unukinje, sve dakle potomstvo svoje u susret ocu svojemu Izraelu u Goæen.
dovede sa sobom u Egipat. Kad se ovaj pojavi pred njim, pade mu
8 A ovo su imena djece Izraelove, æto oko vrata i plakao je dugo na prsima
doåoæe u Egipat, Jakova i potomaka njegovim.
njegovih: Prvoroåenac Jakovljev bio je 30 Tada reçe Izrael Josipu: “Sad øu rado
Ruben. umrijeti, kad vidjeh lice tvoje i znam,
9 Sinovi Rubenovi bili su Henok, Palu, da si joæ œiv.”
Hesron i Karmi. 31 Nato Josip reçe braøi svojoj i
10 Sinovi Simeonovi bili su Jemuel, ukuøanima oca svojega: “Idem gore da
Jamin, Ohad, Jakin, Zohar i Æaul, sin javim faraonu i da mu reknem: ‘Braøa
Kanaanke. moja i ukuøani oca mojega, æto su
11 Sinovi Levijevi bili su Geræon, Kohat œivjeli u zemlji kanaanskoj, doåoæe k
i Merari. meni.
12 Sinovi Judini bili su Er, Onan, Æelah, 32 Ti su ljudi pastiri ovaca; oni se
Perez i Zerah; ali Er i Onan umrijeæe u naime bave oko stoke, i dovedoæe sa
zemlji kanaanskoj. Sinovi Peresovi bili sobom ovce svoje i goveda svoja s sve
su Hesron i Hamul. imanje svoje.’
13 Sinovi Isakarovi bili su Tola, Puah, 33 Kad vas faraon pozove i upita: ‘Æto je
Jaæub i Æimron. zanimanje vaæe?’
14 Sinovi Zebulunovi bili su Sered, 34 A vi odgovorite: ‘Stoçari su bile sluge
Elon i Jahleel. tvoje od mladosti sve do sada, mi kao i
15 To su sinovi Leaini, æto ih ona bila oci naæi’, da biste smjeli ostati u zemlji
rodila Jakovu u Mezopotamiji, uz køer goæenskoj, jer su Egipøanima svi
njegovu Dinu, svega trideset i tri sina i pastiri ovaca neçisti.’ “
køeri.
16 Sinovi Gadovi bili su Zifion, Hagi, Postanak 47
Æuni, Ezbon, Eri, Arodi i Areli. 1 Josip ode i dojavi faraonu: “Otac moj
17 Sinovi Aæerovi bili su Jimna, Iæuah, i braøa moja s ovcama svojim i s
Isui i Beriah i sestra njihova Serah. govedima svojim i sa svim imanjem
Postanak 40
svojim doåoæe iz zemlje kanaanske i Josip im davao kruha za konje, za
nalaze se u zemlji goæenskoj.” ovce, za goveda i za magarce. Tako ih
2 Petoricu od braøe svoje bio je uzeo sa opskrbi u onoj godini kruhom za
sobom, pa ih predstavi faraonu. cijenu cijele stoke njihove.
3 A kad faraon upita braøu njegovu: 18 Kad proåe ta godina, stadoæe opet u
“Æto je zanimanje vaæe?” Odgovoriæe drugoj godini dolaziti k njemu i rekoæe
oni faraonu: “Pastiri ovaca jesu sluge mu: “Ne moœemo ti, gospodaru,
tvoje, mi kao oci naæi.” skrivati. Novaca je nestalo, i stoka je,
4 Joæ rekoæe faraonu: “Doåosmo da se gospodaru, preæla na tebe, i niæta viæe
ovdje u zemlji jedno vrijeme zadrœimo; ne preostade za tebe, gospodaru, osim
sluge tvoje ne nalaze viæe za ovce svoje tijela naæega i polja naæih.
paæe, jer glad teæko pritiskuje zemlju 19 Zaæto da postradamo pred ocima
kanaansku. Pa dopusti, da sluge tvoje tvojim, mi i polja naæa? Kupi nas i polja
smiju ostati u zemlji goæenskoj!” naæa za kruh, a mi øemo zajedno sa
5 Tada reçe i faraon Josipu: “Otac tvoj svojim poljima sluœiti faraonu; ali daj
i braøa tvoja doåoæe ti. sjemena, da ostanemo na œivotu i ne
6 Zemlja egipatska stoji ti na poumremo i da polja ne budu
raspolaganje, pa naseli oca svojega i opustoæena!”
braøu svoju u najboljem dijelu zemlje! 20 Tako pokupova Josip faraonu sva
Neka ostanu u zemlji goæenskoj; i polja u zemlji egipatskoj; jer su
naåeæ li, da su meåu njima valjani Egipøani svi prodavali svoja polja, kad
ljudi, postavi ih za nadzornike nad ih je glad teæko pritisnula. Tako doåe
vlastitim stadom mojim!” zemlja u posjed faraonu.
7 Potom dovede Josip oca svojega 21 A narod uçini robljem od jednoga
Jakova unutra i predstavi ga faraonu. kraja egipatske pokrajine do drugoga.
Jakov pozdravi faraona œeleøi mu 22 Samo ne kupi polja sveøeniçka; jer
blagoslov. su sveøenici dobivali od faraona
8 Faraon upita Jakova: “Koliko ti je utvråen dohodak i œivjeli su od
godina?” utvråenog dohotka svojega, æto im ga
9 Jakov odgovori faraonu: “Dani je bio odredio faraon. Zato sveøenici ne
putovanja mojega iznose sto i trideset moradoæe prodavati svojih polja.
godina; malo ih je na broju, a zle su bile 23 Josip reçe narodu: “Kupujem vas
godine œivota mojega. Ne stiœu one ovim zajedno s poljima vaæim za
godina œivota otaca mojih, æto ih oni faraona, evo vam sjemena, da moœete
provedoæe na putovanju svojemu.” posijati polja!
10 Tada se Jakov oprosti od faraona i 24 Ali od prihoda morate jednu petinu
ode od faraona. dati faraonu, ostale çetiri petine
11 A Josip naseli oca svojega i braøu pripadaju vama kao sjeme za polja i za
svoju i dade im posjed u zemlji uzdrœavanje vama i porodicama
egipatskoj u najboljem dijelu zemlje, vaæim, kao i za prehranu djece vaæe.”
naime u pokrajini ramsesovskoj, kao 25 Tada oni povikaæe: “Ti nam
æto je bio zapovjedio faraon. spasavaæ œivot. Neka naåemo milost u
12 Josip opskrbi kruhom oca svojega i oçima tvojim, gospodaru, i rado øemo
braøu svoju i svu porodicu oca svojega biti robovi faraonu!”
po broju druœine njihove. 26 Tako Josip iz toga uçini zakonsku
13 Na svoj zemlji nije tada viæe bilo obvezu, æto do dana danaænjega leœi na
kruha; jer je glad bila veoma velika. I posjedu u zemlji egipatskoj, da se daje
zemlja egipatska kao zemlja petina faraonu; samo posjed
kanaanska bila je iscrpljena od gladi. sveøeniçki ne potpade faraonu.
14 Josip pomalo sve novce, æto se 27 Tako se Izraelci naseliæe u zemlji
naåoæe u zemlji egipatskoj i u zemlji egipatskoj, u pokrajini goæenskoj; tu
kanaanskoj, pokupi u svoju ruku za se utvrdiæe i umnoœiæe i postadoæe
œito, æto se je moralo kupovati, te Josip veoma mnogobrojni.
izruçi te novce kuøi faraonovoj. 28 Jakov poœivje u zemlji egipatskoj joæ
15 A kad nesta novaca u zemlji sedamnaest godina. Bilo je dana œivota
egipatskoj i u zemlji kanaanskoj, Jakovljeva sto i çetrdeset i sedam
stadoæe svi Egipøani dolaziti k Josipu godina.
moleøi: “Daj nam kruha! Zaæto da 29 A kad se pribliœi vrijeme Izraelu da
poumremo pred oçima tvojim? Jer umre, dozva sina svojega Josipa i reçe
nema viæe novaca.” mu: “Ako sam naæao milost u oçima
16 Josip reçe: “Dajte ovamo stoku tvojim, metni, molim, ruku svoju pod
svoju, i ja øu vam za stoku vaæu dati stegno moje na zakletvu, da øeæ mi
kruha, kad viæe nemate novaca.” iskazati ljubav i vjernost, da me neøeæ
17 I dovodili su stoku svoju k Josipu, i pokopati u Egiptu!
41 Postanak
30 Kod otaca svojih hoøu radije da 15 Tada blagoslovi Josipa rijeçima:
poçivam; zato me odnesi iz Egipta i “Bog, pred çijim su licem hodili oci moji
pokopaj me u grobu njihovu!” On Abraham i Izak, Bog, koji mi je bio
odgovori: “Uçinit øu, kako zahtijevaæ.” pastir od prvoga daha mojega sve do
31 Onaj reçe: “Zakuni mi se!” I on mu se dana danaænjega,
zakle. Tada se prignu Izrael prema 16 Anåeo, koji me je izbavljao iz svake
uzglavlju postelje. nevolje, neka blagoslovi ove djeçake. U
njima neka ime moje i ime otaca mojih
Postanak 48 Abrahama i Izaka nadalje œivi! Neka
1 Poslije poruçiæe Josipu: “Otac ti je postanu mnogobrojni i neka se mnoœe
bolestan.” Tada uze on sa sobom na zemlji!”
obadva sina svoja Manaseha i 17 Kad vidje Josip, da otac njegov
Efraima. metnu desnu ruku svoju na glavu
2 Kad javiæe Jakovu: “Sin tvoj Josip Efraimovu, nije mu to bilo drago, pa
dolazi k tebi”, skupi Izrael snage svoje prihvati ruku oca svojega, da je
i posadi se u postelji! premjesti s glave Efraimove na glavu
3 I reçe Jakov Josipu: “Bog Svemoøni, Manasehovu.
El Æadaj, objavi se meni u Luzu u zemlji 18 Pritom reçe Josip ocu svojemu: “Ne
kanaanskoj i blagoslovi me, tako, oçe moj, ovaj je prvoroåenac. Metni
4 I reçe mi: “Uçinit øu te plodnim i desnicu svoju na glavu njegovu!”
umnoœit øu te i uçinit øu te mnoætvom 19 Ali otac njegov ne htjede i reçe:
naroda i dat øu zemlju ovu potomstvu “Znam dobro, sine moj, znam dobro! I
tvojemu nakon tebe u vjeçna vremena. on øe postati narod, i on øe biti moøan;
5 A sada obadva sina tvoja, æto ti se ali øe mlaåi brat njegov biti veøi od
rodiæe u zemlji egipatskoj, i prije nego njega, i potomci øe njegovi postati
doåoh k tebi u Egipat, neka budu moji mnoætvo naroda.”
- Efraim i Manaseh neka budu moji 20 Blagoslov svoj nad njima zavræi
kao Ruben i Simeon! rijeçima: “Imenima vaæim blagoslivljat
6 A djeca æto su ti se rodila poslije njih øe Izraelci i govorit øe: “Bog neka te
neka budu tvoja, a po imenu svoje uçini kao Efraima i Manaseha!” Tako
braøe neka se zovu u nasljedstvu on stavi Efraima pred Manaseha.
svojemu! 21 Tada reçe Izrael Josipu: “Evo, ja øu
7 Kad doåoh iz Mezopotamije, umrije umrijeti, ali Bog øe biti s vama i odvest
mi Rahela u zemlji kanaanskoj na øe vas natrag u zemlju otaca vaæih.
putu, kad je joæ samo malo bilo puta do 22 A ja tebi dajem jedan dio zemlje viæe
Efrate, i ja je pokopah tamo na putu u nego braøi tvojoj, æto ga oduzeh
Efratu, a to je Betlehem.” Amorejima maçem i lukom.”
8 Kad Izrael vidje sinove Josipove,
upita: “Tko su ovi?” Postanak 49
9 Josip odgovori ocu svojemu: “To su 1 Tada sazva Jakov sinove svoje i reçe:
sinovi moji, æto mi ih Bog darova “Skupite se, da vam javim, æto øe vam
ovdje.” Tada on reçe: “Privedi ih ovamo biti u buduøe dane!
k meni, da ih blagoslovim!” 2 Skupite se i posluæajte, sinovi
10 Oçi Izraela bile su naime oslabile Jakovljevi, posluæajte Izraela oca
zbog starosti, tako da nije viæe mogao svojega!
dobro vidjeti. Kad mu ih privede, 3 Rubene, ti si prvoroåenac moj, jakost
poljubi ih i zagrli. moja i prvina muæke snage moje; prvi
11 Onda reçe Izrael Josipu: “Nijesam u dostojanstvu, prvi u vlasti!
mislio da øu te opet vidjeti; a eto, Bog 4 Uskipio si kao voda; neøeæ imati
mi joæ dade da vidim potomke tvoje.” prvenstva, jer si stupio na leœaj oca
12 Nato ih Josip odmaçe opet od svojega i oskvrnio ga; jer u moju je
koljena njegovih i prignu se pred njim postelju on stupio.
sve do zemlje. 5 Simeon i Levi braøa su, maçevi su im
13 Potom uze Josip obojicu, Efraima oruœje nasilja.
desnicom svojom, tako da je stajao 6 U savjet njihov neka ne ulazi duæa
Izraelu slijeva, i Manaseha ljevicom moja, s njihovim zborom neka se ne
svojom, tako da je stajao Izraelu druœi srce moje; jer u gnjevu svojem
zdesna, i povede ih k njemu. poubiæe ljude, i u razuzdanosti svojoj
14 Izrael pruœi desnicu svoju i metnu je ohromiæe volove.
na glavu Efraimovu, premda je ovaj bio 7 Proklet neka je gnjev njihov æto je
mlaåi, i ljevicu svoju na glavu tako œestok, i ljutina njihova, æto je
Manasehovu, a drœeøi unakrst ruke tako okrutna! Pa øu ih razdijeliti u
svoje, makar je Manaseh bio Jakovu i raspiriti ih u Izraelu.
prvoroåenac. 8 Ali tebe, Juda, hvalit øe te braøa tvoja;
Postanak 42
ruka øe ti biti za vratom neprijateljima izgovori, kad ih je blagoslivljao.
tvojim, i klanjat øe se pred tobom Svakomu od njih dade zgodan
sinovi oca tvojega. blagoslov.
9 Mlad je lav Juda! Od plijena si se 29 Onda im zapovjedi: “Kad se
uzdignuo, sine moj; a onda se spusti i pridruœim k rodu svojemu, pokopajte
leœe kao lav, kao lavica; tko se njega me kod otaca mojih u peøini na
usudi draœiti? zemljiætu Hiteja Efrona,
10 Neøe odstupiti œezlo od Jude, niti 30 U peøini na zemljiætu Makpeli,
vladalaçki ætap od nogu njegovih, dok istoçno od Mamre u zemlji
ne doåe onaj, kojemu pripada, i kanaanskoj, na zemljiætu, æto ga
kojemu øe se pokoravat narodi. Abraham kupi od Hiteja Efrona za
11 Koji veœe magare svoje za çokot, za grob.
plemenitu lozu mlado magarice svoje; 31 Tamo pokopaæe Abrahama i œenu
pere u vinu haljinu svoju i u krvi njegovu Saru; tamo sahraniæe Izaka i
groœåa ogrtaç svoj. œenu njegovu Rebeku, i tamo pokopah
12 Iskre mu se oçi od vina, i zubi su mu ja Leau.”
bijeli od mlijeka. 32 Zemljiæte i peøina na njemu bila je
13 Zebulun prebiva na obali morskoj, otkupljena od Hiteja.
gdje pristaju laåe; leåa svoja okrenuo 33 Kad je Jakov svojim sinovima dao
je prema Sidonu. posljednji nalog, povuçe svoje noge
14 Isakar je koæçat magarac, koji leœi natrag na postelju, te preminu i
meåu ogradama. pridruœen bi zemljacima svojim.
15 A kad vidje, da je mir dobar i zemlja
mila, tada pognu leåa, da nosi tovare, Postanak 50
i posta robijaæ. 1 Josip se baci na oca svojega, i plakao
16 Dan øe suditi narodu svojemu, kao je nagnut nad njim i cjelivao ga.
samo jedno od plemena Izraelovih. 2 Tada zapovjedi Josip lijeçnicima, æto
17 Dan je kao zmija na putu, kao guja su bili u sluœbi njegovoj, neka
na stazi, koja ujeda konja za petu, i balzamiraju oca njegova. I tako su
konjanik pada nauznak. lijeçnici balzamirali Izraela.
18 Tebe çekam, da me izbaviæ, o 3 Utom proåe çetrdeset dana jer je
Gospode! toliko vremena trebalo za
19 A Gad, razbojniçke çete pritiskuju balzamiranje. Oplakivali su ga
ga, ali ih on potiskuje na pete. Egipøani sedamdeset dana.
20 Aæer ima hrane izobilja, on daje 4 Kad proåoæe dani œalosti za njim, reçe
poslastice kraljevske. Josip dvoranima faraonovim: “Ako
21 Naftali je puætena koæuta, umije sam naæao milost kod vas,
govoriti lijepe rijeçi. progovorite, molim, za mene faraonu,
22 Josip je nalik na mlado plodno govoreøi!
stablo, na mlado plodno stablo na 5 Otac me je moj zakleo, govoreøi mi:
vrelu; preko zidova penju se grane ‘Evo, umrijet øu, i u grobu mojem æto
njegove. ga iskopah sebi u zemlji kanaanskoj,
23 Strijelci ga pritiskuju, niæane i pokopaj me!’ Zato bih sad poæao da
udaraju na njega. pokopam oca svojega; onda øu se opet
24 Ali njegov luk ostaje çvrst, jake su natrag vratiti.”
njegove miæice i ruke po jakosti 6 Faraon odgovori: “Otidi i pokopaj oca
moønoga Boga Jakovljeva, odanle, svojega, kako te je zakleo!”
gdje stoluje pastir, peøina Izraelova. 7 Tako otide Josip da pokopa oca
25 Od Boga oca tvojega, koji ti pruœa svojega, a s njim poåoæe sve sluge
pomoø, od Svemoønoga, koji te faraonove, prvi sluœbenici njegovi i svi
blagosljiva punim blagoslovom odozgo dostojanstvenici zemlje egipatske;
s neba, punim blagoslovom odozdo iz 8 Nadalje sva druœina Josipova, braøa
dubine, punim blagoslovom iz prsiju i njegova i kuøna druœina oca njegova.
krila! Samo œene svoje i djecu svoju, ovce
26 Blagoslovi, æto su bili ocu tvojemu, svoje i goveda svoja ostaviæe u zemlji
nadvisiæe blagoslove bregova goæenskoj.
vjekovitih, ljepotu breœuljaka 9 A poåoæe s njim i kola i konjanici,
prastarih. Oni neka doåu na glavu tako da je bila povorka veoma velika.
Josipovu, na tjeme najsjajnijega od 10 I kad doåoæe do gumna Atad s onu
braøe njegove. stranu Jordana, odrœaæe ondje veliko i
27 Benjamin je vuk grabeœljivi, jede veoma sveçano jadikovanje za
grabeœ ujutro, dijeli plijen uveçe.” pokojnim. On priredi ocu svojemu
28 Svi ovi jesu dvanaest plemena œalost od sedam dana.
Izraelovih; i to je bilo, æto im otac njihov 11 Kad stanovnici one zemlje,
43 Postanak
Kanaanci, vidjeæe kod gumna Atad njegova, padoæe pred njega i rekoæe:
œalosnu sveçanost, rekoæe: “Tu se drœi “Evo, robovi smo tvoji!”
velika œalosna sveçanost Egipøana.” 19 A Josip im reçe: “Ne bojte se! Zar sam
Zato se prozva ono mjesto Abel- ja mjesto Boga?
Mizraim; leœi s onu stranu Jordana. 20 Vi dakako misliste zlo proti meni, ali
12 Uçiniæe mu sinovi njegovi onako, Bog okrenu to na dobro, da izvræi ono,
kako im je bio zapovjedio. æto se danas zbiva, da uzdrœi na œivotu
13 Odnesoæe ga naime sinovi njegovi u mnoge ljude.
zemlju kanaansku i pokopaæe ga u 21 Ne bojte se sada! Ja øu se brinuti za
peøini na zemljiætu Makpeli, na vas, za œene vaæe i za djecu vaæu!” Tako
zemljiætu, æto ga je bio otkupio ih je tjeæio i prijateljski im govorio.
Abraham za grob od Hiteja Efrona, 22 I Josip je prebivao u Egiptu, on i
istoçno od Mamre. porodica oca njegova. Josip poœivje sto
14 Kad Josip pokopa oca svojega, vrati i deset godina.
se opet u Egipat natrag, on i braøa 23 Od Efraima vidje djecu do treøeg
njegova i svi, koji su bili s njim poæli na koljena; i sinovi Makira, sina
pokop oca njegova. Manasehova, rodiæe se joæ za œivota
15 A braøa se Josipova pobojaæe, kad Josipova.
im umrije otac, i rekoæe: “Æto, ako bi se 24 Jednoga dana reçe Josip braøi
Josip pokazao protivan nama, pa nam svojoj: “Ja øu skoro umrijeti; ali øe se
uzvratio sve zlo, æto mu uçinismo?” Bog sigurno zauzeti za vas i odvesti vas
16 Zato poruçiæe Josipu, govoreøi: iz ove zemlje u zemlju, koju je pod
“Otac tvoj pred smrt svoju odredio je zakletvom obeøao Abrahamu, Izaku i
ovo: Jakovu.”
17 ‘Ovako kaœite Josipu: Ah, oprosti 25 Tada zakle Josip sinove Izraelove i
ipak braøi svojoj zloçin njihov i grijeh reçe: “Kad se Bog jedanput milostivo
njihov, æto ti zlo uçiniæe.’ A sad oprosti zauzme za vas, tada uzmite sa sobom
nam, molimo, zloçin naæ, jer mi kosti moje odavde!”
ætujemo Boga oca tvojega!” Kad mu oni 26 I umrije Josip, a bilo mu je sto i deset
to poruçiæe, zaplaka Josip. godina. Balzamiraæe ga i metnuæe u
18 Tada mu doåoæe sama braøa kovçeg u Egiptu.
Izlazak
1 Ovo su imena sinova Izraelovih, koji zidati za skladiæta gradove Pitom i
su bili svi sa porodicama svojim doæli u Ramses.
Egipat zajedno s Jakovom: 12 Ali æto su ga vie tlaçili, to se je viæe on
2 Ruben, Simeon, Levi, Juda; mnoœio i viæe se æirio, tako da su
3 Isakar, Zebulun, Benjamin; strahovali od sinova Izraelovih.
4 Dan, Naftali, Gad i Aæer. 13 Zato su Egipøani silom gonili sinove
5 Broj potomaka Jakovljevih iznosio je Izraelove na posao.
sedamdeset; ali je Josip boravio veø 14 Ogorçavali su im œivot teækim
prije u Egiptu. poslom s ilovaçom i opekama i svakim
6 Tada umre Josip, sva braøa njegova i radom u polju, i gonili ih silom na sve
sav onaj naraætaj. te poslove.
7 A potomci se Izraelovi umnoœiæe 15 A babicama hebrejskim, od kojih se
veoma i postadoæe vrlo mnogobrojni i jedna zvala Æifrah, a druga Puah,
jaki, tako da je sva zemlja bila od njih naredi kralj egipatski ovo:
gusto napuçena. 16 “Kad pomaœete Hebrejkama kod
8 Tada zavlada novi kralj u Egiptu, koji poroåaja, pripazite na spol: ako je
nije niæta znao o Josipu. djeçak, usmrtite ga, ako je djevojçica,
9 On reçe narodu svojemu: “Eto, narod neka ostane na œivotu!”
sinova Izraelovih brojniji je i moøniji od 17 Ali se babice bojale Boga i nijesu
nas. çinile, kako im naredio kralj egipatski,
10 Hajde da mudro postupamo s njim, nego su ostavljale djeçake na œivotu.
da joæ dalje ne raste i u sluçaju kakva 18 Zato kralj egipatski dade dozvati
rata ne prijeåe k neprijateljima naime, babice i zapita ih: “Zaæto tako çinite i
ne udari na nas i ne otide iz zemlje!” ostavljate djeçake na œivotu?”
11 Postaviæe stoga nad njima 19 Babice odgovoriæe faraonu: “Jest,
narednike, da ih muçe teækim Hebrejke nijesu kao œene egipatske,
poslovima; tako moradoæe faraonu nego znadu same sebi pomoøi. Prije
Izlazak 44
nego doåe babica, one veø rode.” 15 Faraon je to çuo i htio je Mojsija
20 Zato Bog uçini dobro babicama. pogubiti. Ali Mojsije pobjeœe isred lica
Tako se je narod mnoœio i postao faraonova i nastani se u zemlji
veoma mnogobrojan. midjanskoj. On sjedne i odmarao se na
21 Jer su se babice bojale Boga, dade jednom studencu.
im Bog veliko potomstvo. 16 Sveøenik midjanski imao je sedam
22 Ali faraon zapovjedi svemu narodu køeri. One doåoæe zahvatiti vode i
svojemu: “Sve djeçake, æto se rode, napuniti korita, da napoje ovce oca
bacajte u Nil, a djevojçice sve svojega.
ostavljajte na œivotu!” 17 A tada doåoæe pastiri i zatjeraæe ih.
Mojsije ustade, obrani ih i napoji im
Izlazak 2 ovce.
1 Neki muœ iz kuøe Levijeve otide i oœeni 18 I kad se one vratiæe k ocu svojemu
se djevojkom plemena svojega. Reuelu, upita on: “Æto se danas tako
2 Œena zatrudnje i rodi sina. Kad ona brzo vratiste?”
vidje, da je lijep, skrivala ga je tri 19 Odgovoriæe: “Jedan Egipøanin
mjeseca. obrani nas od pastira i pomoœe nam
3 A kad ga nije mogla dulje skrivati, uze zahvatiti vode i napojiti ovce.”
za njega koæaricu od papirusove 20 A on reçe køerima svojim: “Pa gdje
trstike, zamaza je dobro asfaltom i je? Zaæto ostaviste tamo toga çovjeka?
smolom, metnu djeçaka u nju i stavi je Zovnite ga, da jede s nama!”
u trsku kraj Nila. 21 Mojsije se skloni da ostane kod
4 Sestra njegova stajala je podalje, da onoga çovjeka. Ovaj dade Mojsiju køer
vidi æto øe biti od njega. svoju Ziporu za œenu.
5 Tada doåe køi faraonova na Nil, da se 22 Kad mu ona rodi sina, nadjenu mu
kupa, dok su sluækinje njezine hodale on ime Geræom; jer reçe: “Gost sam u
po obali Nila, ugleda ona koæaricu u zemlji tuåoj.”
trsci, i posla sluækinju svoju tamo da je 23 Proåe dugo vremena, pa umrije kralj
donese. egipatski. A sinovi Izraelovi uzdisali su
6 Kada je otvori, vidje dijete, a to, bio joæ uvijek pod teækim poslom i vapili su
djeçak i plakao. Saœali joj se i pomisli: glasno za pomoø, a vapaj njihov diœe se
“To je jedno od djece hebrejske.” od ropstva k Bogu.
7 Tada upita sestra njegova køer 24 Bog je çuo vapaje njihove, i
faraonovu: “Hoøeæ li da idem i da ti opomenu se Bog zavjeta svojega s
dovedem dojkinju Hebrejku, da doji Abrahamom, Izakom i Jakovom.
dijete?” 25 Bog pogleda na sinove Izraelove, i
8 Odgovori joj køi faraonova: “Idi!” I Bog se zauze za njih.
otide djevojçica i dovede mater
djeçakovu. Izlazak 3
9 Njoj reçe køi faraonova: “Uzmi ovog 1 A Mojsije çuvao je ovce tastu svojemu
djeçaka i doji ga, a ja øu ti za to platiti!” Jetru, sveøeniku midjanskomu.
Œena uze djeçaka i dojila ga. Jednoga dana odvede on stado u
10 Kad djeçak posta veøi, donese ga pustinju i doåe na goru Boœju, na
natrag køeri faraonovoj. Ona ga uze Horeb,
kao sina i nadjenu mu ime Mojsije, jer 2 Tada mu se objavi anåeo Gospodnji u
ona reçe, “iz vode sam ga izvadila.” plamenu ognjenom, æto je izbijao iz
11 U ono vrijeme, kad je bio Mojsije grma. Pogleda, a to grm plamenom
odrastao, posjeti on jednoga dana gorio, ali ne izgarao.
zemljake svoje i vidje, kako moraju 3 Mojsije pomisli: “Idem da vidim
raditi teæke poslove. Kad opazi, kako je izbliœe tu rijetku prikazu, zaæto grm
jedan Egipøanin povalio jednoga od ipak ne izgara.”
njegovih zemljaka hebrejskih. 4 Kad Gospod vidje, gdje ide da vidi,
12 Obazre se na sve strane, i kad vidje, poviknu mu Bog iz grma: “Mojsije,
da nema nikoga u blizini, ubi Mojsije!” On odgovori: “Evo me!”
Egipøanina i zatrpa ga u pijesak. 5 A on zapovjedi: “Ne primiçi se bliœe
13 Drugi dan izaåe on opet van, i gle, ovamo! Izuj obuøu s nogu, jer mjesto
pravo se posvadila dva Hebreja; i on na kojemu stojiæ, sveto je tlo!”
doviknu onomu, koji je imao krivo: 6 I nastavi on: “Ja sam Bog oca tvojega,
“Zaæto tuçeæ zemljaka svojega?” Bog Abrahamov, Izakov i Bog
14 A on reçe: “Tko je tebe postavio za Jakovljev.” Tada Mojsije zakloni lice
poglavara i suca nad nama? Hoøeæ li i svoje; jer se je bojao gledati u Boga.
mene ubiti kao Egipøanima?” Mojsije 7 A Gospod reçe: “Dobro vidjeh nevolju
se uplaæi; jer pomisli: “Tako se je ipak naroda svojega u Egiptu i razabrah
to saznalo.” tuœbu njegovu na tlaçitelje njegove; i
45 Izlazak
znam, kako puno trpi. dragocjenosti i haljina. To øete
8 Zato evo siåoh, da ga izbavim iz ruku metnuti na sinove svoje i na køeri svoje
Egipøana i da ga izvedem iz te zemlje u i tako od Egipøana plijen uzeti.”B
zemlju lijepu i prostranu, zemlju, u
kojoj teçe mlijeko i med, u mjesta, gdje Izlazak 4
su Kanaanci, Hiteji, Amoreji, Perizeji i 1 Mojsije reçe: “Ali ako mi ne budu
Jebuseji. vjerovali i ne posluæaju me, nego
9 Dosta, tuœba sinova Izraelovih reknu: ‘Nije ti se Gospod objavio!’ “
doprije do mene, i ja vidim, kako ih 2 Tada mu reçe Gospod: “Æto ti je to u
teæko muçe Egipøani. ruci? Odgovori: “Ætap.”
10 Zato sad idi! Æaljem te k faraonu, da 3 I zapovjedi on: “Baci ga na zemlju!” On
izvedeæ narod moj, sinove Izraelove, iz ga baci zemlju, a on posta zmija; a
Egipta!” Mojsije pobjeœe od nje.
11 Tada upita Mojsije Boga: “Kako, ja 4 I Gospod zapovjedi Mojsiju: “Pruœi
zar da idem k faraonu i da izvedem ruku svoju i primi je za rep!” On pruœi
sinove Izraelove iz Egipta?” ruku i uhvati je, a ona opet posta ætap
12 On reçe: “Ja øu biti s tobom, i ovo u ruci njegovoj.
neka ti bude kao znak, da te æaljem: 5 “Tako moraju vjerovati, da ti se je
kad izvedeæ narod iz Egipta, çastit øete objavio Gospod, Bog otaca njihovih,
Boga na ovoj gori!” Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev.”
13 Mojsije opet zapita Boga: “Ali kad 6 Dalje mu reçe Gospod: “Umetni ruku
doåem k sinovima Izraelovim, pa im svoju u njedra svoja!” On umetnu ruku
reknem: ‘Bog otaca vaæih æalje me k svoju u njedra, a kad je opet izvadi, gle,
vama’, i ako me upitaju: ‘Kako mu je bila je ruka njegova od gube bijela kao
ime?’ - æto øu im odgovoriti? snijeg.
14 Bog odgovori Mojsiju: “JA JESAM, 7 Nato zapovjedi: “Umetni joæ jedanput
KOJI JESAM.” (Znaçi, “JA POSTOJIM”) I ruku svoju u njedra svoja!” On umetnu
nastavi: “Tako reci sinovima ruku svoju joæ jedanput u njedra, i kad
Izraelovim: ‘JA JESAM’, posla me k je opet izvadi iz njedara svojih, gle, bila
vama!” je opet kao ostalo tijelo njegovo.
15 Dalje reçe Bog Mojsiju: “Tako javi 8 Ako ti dakle ne htjednu vjerovati i ne
sinovima Izraelovim: ‘Gospod, Bog posluæaju na prvi znak, vjerovat øe na
otaca vaæih, Bog Abrahamov, Izakov i drugi znak.
Jakovljev, posla me k vama.’ To je ime 9 Ako li ne budu vjerovali na ta obadva
moje na vijeke, i tako me se ima zvati znaka i ne posluæaju te, onda uzmi
kroz sve naraætaje. malo vode iz Nila i prolij je na suho tlo!
16 Idi i skupi starjeæine sinova Tada øe se voda, æto si je uzeo iz Nila, na
Izraelovih i reci im Gospod, Bog otaca suhom tlu pretvoriti u krv.
vaæih, Bog Abrahamov, Izakov i 10 A Mojsije reçe Gospodu: “Ipak ne,
Jakovljev, javi se meni i reçe: Dobro ja Gospode; ja nijesam çovjek rjeçit, koji
pripazih na vas i na to, æto vam se zna govoriti. Nijesam prije bio, a
zbivalo u Egiptu. nijesam ni sada, otkad govoriæ sa
17 Odluçio sam izvesti vas iz nevolje u slugom svojim, nego sam sporih usta i
Egiptu u zemlju Kanaanaca, Hiteja, spora jezika.”
Amoreja, Perizeja, Hiveja i Jebuseja, u 11 Ali Gospod mu odgovori: “Tko dade
zemlju, u kojoj teçe mlijeko i med.’ usta çovjeku? Tko ga uçini nijemim ili
18 Ako te posluæaju, onda idi sa gluhim, okatim ili slijepim? Ne çinim li
starjeæinama sinova Izraelovih, i recite to ja, Gospod?
mu: ‘Gospod, Bog Hebreja, objavi nam 12 Idi dakle! Ja øu biti s ustima tvojim
se. Mi moramo odmah tri dana hoda i uçit øu te, æto øeæ govoriti.”
daleko poøi u pustinju, da œrtvujemo 13 Ali on reçe: “Ne, o Gospode, molim
Gospodu, Bogu svojemu.’ poælji, koga drugoga.”
19 A ja znam, da vas kralj egipatski 14 Sada se rasrdi Gospod na Mojsija i
neøe pustiti da idete, ako na to ne bude reçe: “Nije li ti brat Aron joæ tu, Levit?
silom primoran. Znam, da on veoma rjeçit i dobro moœe
20 Ali ja øu pruœiti ruku svoju i pohodit govoriti. Gle, on je veø na putu, da te
øu Egipat svim çudesima svojim, æto susretne, a kad te vidi, obradovat øe se
øu ih uçiniti u njemu; i poslije øe vas od srca.
pustiti. 15 Govori s njim, metni mu ove rijeçi u
21 Uçinit øu, da taj narod naåe milost usta; a ja øu tvoj i njegov govor voditi i
u Egipøana, pa kad poåete, neøete otiøi nadahnut øu vam, æto øete çiniti.
praznih ruka. 16 On neka za te govori narodu, i on
22 Œene øe naime izmoliti od svojih neka bude govornik mjesto tebe, a ti
susjeda i domaøica srebrnih i zlatnih øeæ njemu biti mjesto Boga!
Izlazak 46
17 Uzmi taj ætap u ruku i s njim çini idemo tri dana hoda daleko u
çudesne znake!” pustinju, da tamo œrtvujemo Gospodu,
18 I Mojsije vrati se natrag k tastu Bogu svojemu, da nas ne pohodi
svojemu Jetru i zamoli ga: “Htio bih da kugom ili maçem.”
se vratim natrag k plemenima svojim u 4 Ali im kralj egipatski reçe: “Mojsije i
Egipat, da vidim, da li su joæ œivi.” Jetro Arone, zaæto odvraøate narod od rada
odgovori Mojsiju: “Idi u miru!” njegova? Idite za svojim poslom!”
19 Gospod naime bio je Mojsiju u zemlji 5 Dalje reçe faraon: “Eto, veø je previæe
midjanskoj zapovjedio: “Idi vrati se besposliçara u zemlji; a vi hoøete joæ i
sada natrag u Egipat, jer su mrtvi svi, ove odvratiti od njihovih poslova!”
koji su ti radili o glavi.” 6 U isti joæ dan izdade faraon
20 Mojsije uze dakle œenu svoju i sinove narednicima naroda i nadzornicima
svoje, posadi ih na magarca i vrati se njegovim ovu zapovijed:
natrag u Egipat. A ætap Boœji uze 7 “Ne dajite viæe narodu kao do sada
Mojsije u ruku. slame za pravljenje opeke! Neka idu
21 Joæ reçe Gospod Mojsiju: “Kad se sami skupljati sebi slamu!
vratiæ u Egipat, pazi, i çini pred 8 Ali traœite od njih onoliko opeka,
faraonom sva çudesna djela, æto ih koliko su ih do sada pravili, i od toga
dadoh u tvoju vlast; ali pak øu uçiniti niæta ne smanjujte, jer su lijeni, zato
da mu otvrdne srce da ne pusti naroda zahtijevaju: ‘Hoøemo da idemo
da ide. œrtvovati Bogu svojemu.’
22 Tada reci faraonu: ‘Ovako veli 9 Ljudima se mora posao oteæçati, da
Gospod: Izrael je prvoroåeni sin moj. budu na njemu zaposleni i da ne
23 Zapovijedam ti: “Pusti sina mojega sluæaju ludih brbljanja.”
da ide, da mi sluœi!” Ako li ga ne pustiæ 10 Narednici i nadzornici naroda
da ide, onda øu usmrtiti prvoroåenoga otidoæe i saopøiæe narodu zapovijed:
sina tvojega.’ “ “Ovako govori faraon: ‘Viæe vam ne
24 Putem u prenoøiætu stane Gospod dam slame.
na put Mojsiju i htjede ga usmrtiti. 11 Idite sami i donosite sebi slamu,
25 Tada Zipora uze oætar kamen, gdje je naåete! A od posla vam se
obreza njim prednju koœicu sina vaæega ne smanjuje niæta.’ “
svojega, baci mu je pred noge i reçe; 12 I raziåe se narod po svoj zemlji
“Zaista si mi krvav zaruçnik!” egipatskoj, da skuplja strnjiku za
26 Potom ga pusti. Ona tada upotrijebi pravljenje pljeve.
rijeç: “krvav zaruçnik” zbog obrezanja, 13 A narednici ih gonili: “Imate svaki
27 Gospod je bio zapovjedio Aronu: dan çitav posao posvræavati kao prije,
“Izaåi u pustinju u susret Mojsiju!” kad je joæ bilo slame!”
Tako on zaputi, stiœe ga na gori Boœjoj 14 I korilo se nadzornike sinova
i poljubi ga. Izraelovih, koje su bili postavili nad
28 I Mojsije reçe Aronu sve rijeçi njima narednici faraonovi, i
Gospodnje, s kojima mu bio predao prigovaralo im se: “Zaæto posljednjih
njegovo poslanje, i sve çudesne znake, dana ne dovræiste odreåeni broj opeka
æto mu ih bio naloœio da çini. kao prije?”
29 Mojsije i Aron otiåoæe i skupiæe sve 15 Tada doåoæe nadzornici sinova
starjeæine sinova Izraelovih. Izraelovih k faraonu i upitaæe ga
30 Aron im reçe sve, æto je bio Gospod plaçuøi: “Zaæto dajeæ, da se tako radi sa
naloœio Mojsiju, i ovaj uçini çudesne slugama tvojim?
znakove pred oçima naroda. 16 Slama se viæe ne daje slugama
31 Narod mu vjerova, i kad çuæe, da se tvojim, a ipak se nalaœe: ‘Opeke nam
je Gospod zauzeo za sinove Izraelove, i pravite!’ Pa i tuçe se sluge tvoje; a
pogledao na nevolju njihovu, krivnja je na tvojemu narodu.”
nakloniæe se i baciæe se niçice. 17 A on odgovori: “Lijeni ste, lijeni ste;
zato zahtijevate: ‘Mi hoøemo da idemo
Izlazak 5 œrtvovati Gospodu.’
1 Nato otidoæe Mojsije i Aron i rekoæe 18 Sad hajdete na rad; slama vam se
faraonu: “Ovako veli Gospod, Bog neøe davati, ali odreåeni broj opeka
Izraelov: ‘Pusti narod moj da ide, da mi imate izruçiti!”
u pustinji slavi svetkovinu!’ “ 19 Nadzornici sinova Izraelovih
2 A faraon odgovori: “Tko je Gospod, da vidjeæe, da su u teækom poloœaju zbog
ga posluæam i pustim da ide Izrael? Ne zapovijedi, da se ne smije niæta
poznam Gospoda, a i neøu pustiti smanjiti od opeka na dan.
Izraela.” 20 Kad otidoæe od faraona, sretoæe
3 Oni odgovoriæe: “Bog Hebreja objavi Mojsija i Arona, koji su çekali na njih.
nam se; pa molimo, jer bismo htjeli da 21 Njima poviknuæe: “Gospod neka
47 Izlazak
vam uraçuna i sudi, æto uçiniste, da se su porodice Rubenove.
posve omrazismo faraonu i slugama 15 Sinovi Simeonovi bili su Jemuel,
njegovim; jer im dadoste maç u ruku, Jamin, Ohad, Jakin, Zohar i Æaul, sin
da nas poubiju!” Kanaanke. To su porodice Simeonove.
22 Tada se Mojsije obrati Gospodu i 16 Imena sinova Levijevih po
pomoli se: “O Gospode, zaæto navuçe porodicama njihovim jesu: Geræon,
toliko zlo na ovaj narod? Zaæto me Kohat i Merari. Levi poœivje sto i
posla ovamo? trideset i sedam godina.
23 Otkako otidoh k faraonu da 17 Sinovi Geræonovi bili su Libni i Æimi
pregovaram s njim po nalogu tvojem, po porodicama svojim.
muçi on narod joæ gore, a ti ne çiniæ 18 Sinovi Kohatovi bili su Amram,
niæta, da izbaviæ narod svoj.” Izhar, Hebron i Uziel, Kohat poœivje sto
i trideset i tri godine.
Izlazak 6 19 Sinovi Merarijevi bili su Mahli i Muæi.
1 Gospod odgovori Mojsiju: “Ti øeæ To su porodice Levijeve po naraætajima
vidjeti, kako øu faraona primorati, da, svojim.
jakom rukom prisiljen, pusti ih, jest, 20 Amram se oœeni svojom bratuçedom
da, jakom rukom prisiljen, progna ih iz (oçevom sestrom) Jokebedom, koja
zemlje svoje.” mu rodi Arona i Mojsija, Amram poœivje
2 Dalje reçe Bog Mojsiju: “Ja sam sto i trideset i sedam godina.
Gospod! 21 Sinovi Izharovi bili su Korah, Nefeg i
3 Ja se objavih Abrahamu, Izaku i Zikri.
Jakovu kao Bog Svemoøni. Ali imenom 22 Sinovi Uzielovi bili su Miæael,
svojim ‘Gospod’ ja im se ne pokazah. Elisafan i Sitri.
4 Ja im se ugovorom obvezah, da øu im 23 Aron se oœeni Eliæebom, køerju
dati u posjed zemlju kanaansku, Aminadabovom, sestrom
zemlju, u kojoj su prije prebivali kao Nahæonovom. Ona mu rodi Nadaba,
tuåinci. Abihua, Eleazara i Itamara.
5 Pa razabrah i tuœbu sinova 24 Sinovi Korahovi bili su Asir, Elkana
Izraelovih, koje u Egiptu zasuznjiæe, i i Abiasaf. To su porodice Korahove.
pomislih na zavjet svoj. 25 Eleazar, sin Aronov, oœeni se jednom
6 Zato navijesti sinovima Izraelovim: od køeri Putielovih; ona mu rodi
“Ja sam Gospod! Ja øu vas izbaviti iz Finehasa. To su poglavice Levija po
robije egipatske, oslobodit øu vas iz svojim porodicama.
suœanjstva njihova, spasit øu vas 26 To su Aron i Mojsije, kojima
rukom visoko podignutom i kaznenim zapovjedi Gospod: “Izvedite narod
sudovima œestokim. Izraelski po svojim çetama iz zemlje
7 Izabrat øu vas za svoj narod i bit øu egipatske!”
Bog vaæ . I spoznat øete, da sam ja, 27 Oni su to, koji su pregovarali s
Gospod, Bog vaæ, onaj, koji vas faraonom, kraljem egipatskim, da
izbavljam od pritiska robije egipatske. izvedu sinove Izraelove iz Egipta, taj
8 I uvest øu vas u zemlju, koju sam Mojsije i taj Aron.
sveçanom zakletvom Abrahamu, 28 Onda, kad je govorio Gospod s
Izaku i Jakovu obeøao dati. Vama øu je Mojsijem u zemlji egipatskoj.
dati u posjed, ja, Gospod.” 29 Reçe Gospod Mojsiju ovo: “Ja sam
9 Mojsije reçe to sinovima Izraelovim, Gospod! Javi faraonu, kralju
ali ne posluæaæe Mojsija zbog egipatskomu, æto ti reknem!”
maloduænosti i teæke rabote. 30 A Mojsije reçe Gospodu: “Ah, ja sam
10 Zato zapovjedi Gospod Mojsiju: nespretan u govoru; kako øe mene
11 “Idi, pozovi faraona, kralja posluæati faraon?”
egipatskoga, neka pusti sinove
Izraelove iz zemlje svoje!” Izlazak 7
12 Mojsije reçe Gospodu: “Kad me eto ni 1 A Gospod reçe Mojsiju: “Evo, uçinit øu
sinovi Izraelovi ne sluæaju, kako øe me da budeæ prema faraonu moøan kao
posluæali faraon? Usto sam nespretan Bog; a brat tvoj Aron bit øe govornik
u govoru?” tvoj.
13 Ali se Gospod razgovori s Mojsijem i 2 Njemu kaœi sve, æto ti naloœim; a brat
Aronom i posla h k sinovima tvoj Aron neka onda predloœi faraonu,
Izraelovim i k faraonu, kralju da pusti sinove Izraelove iz zemlje
egipatskomu, s nalogom, da izvedu svoje.
sinove Izraelove iz zemlje egipatske. 3 Ja øu ipak otvrditi srce faraonu i tako
14 Ovo su poglavice porodica njihovih uçiniti u zemlji egipatskoj mnoge
sinovi Rubena, prvoroåenca Izraelova, znake i çudesa.
bili su Henok, Palu, Hesron i Karmi. To 4 Jer vas faraon neøe posluæati, uçinit
Izlazak 48
øu, da Egipøani osjete moø moju, i tako da Egipøani nijesu viæe mogli piti
izvest øu çete svoje, narod svoj, sinove vode iz Nila; posvuda u zemlji
Izraelove, iz zemlje egipatske uz velike egipatskoj bila je krv.
dokaze moøi svoje. 22 Ali çarobnjaci egipatski uçiniæe isto
5 Tada øe Egipøani spoznati, da sam ja svojim çaranjem. Tako ostade srce
Gospod, kad pruœim ruku svoju proti faraonovo tvrdo, i on ih ne posluæa,
Egipøanima i sinove Izraelove izvedem kao æto je bio unaprijed rekao Gospod.
iz njihove sredine.” 23 Faraon se okrenu, otide kuøi i ne
6 Mojsije i Aron uçiniæe toçno tako, primi ni to k srcu.
kako im bio zapovjedio Gospod. 24 A Egipøani su svi kopali oko Nila, da
7 Mojsiju je bilo osamdeset godina, a naåu vode za piøe; jer nijesu mogli piti
Aronu osamdeset i tri godine, kad su vode iz Nila.
pregovarali s faraonom. 25 Tako proåe punih sedam dana,
8 I reçe Gospod Mojsiju i Aronu: otkako je Gospod bio udario Nil.
9 “Ako vas pozove faraon: ‘Uçinite ipak
kakvo kakvo çudo’, onda reci Aronu: Izlazak 8
‘Uzmi ætap svoj i baci ga pred faraona i +1 Tada zapovjedi Gospod Mojsiju: “Idi
postat øe tada zmija.’ “ k faraonu i reci mu: ‘Ovako veli
10 Mojsije i Aron otidoæe k faraonu i Gospod: Pusti narod moj, da mi sluœi!
uçiniæe tako, kako im zapovjedi 2 Ali ako ga ne htjedneæ pustiti, gle,
Gospod. Aron baci ætap svoj pred kaznit øu svu zemlju tvoju œabama.
faraona i sluge njegove, i pretvori se u 3 Nil øe vrvjeti œabama, koje øe izaøi i
zmiju. prodrijeti u palaçu tvoju, u
11 I faraon dozva mudrace i vraçare, i spavaonicu tvoju, u postelju tvoju, u
çarobnjaci egipatski uçiniæe isto tako kuøe sluga tvojih i naroda tvojega, u
svojim tajnim çaranjem. peøi tvoje i u naøve tvoje,
12 Svi baciæe ætapove svoje, i pretvoriæe 4 Jest, na tebe, na podanike tvoje i na
se ætapovi u zmije. Ali ætap Aronov sve sluge tvoje skakat øe œabe.’ “
proœdrije ætapove njihove. 5 Dalje zapovjedi Gospod Mojsiju: “Kaœi
13 A srce faraonovo ostade tvrdo; i on ih Aronu: ‘Pruœi ruku svoju sa ætapom
ne posluæa, kao æto je bio unaprijed svojim na rijeke, prokope i bare i izvedi
rekao Gospod. œabe na zemlju egipatsku!’”
14 Tada reçe Gospod Mojsiju: “Srce 6 Aron pruœi ruku svoju na vode
faraonovo otvrdnu; on neøe da pusti egipatske, i izaåoæe œabe i pokriæe
narod. zemlju egipatsku.
15 Idi sutra rano k faraonu, kad on 7 Ali çarobnjaci uçiniæe isto svojim
polazi k rijeci, i stani prema njemu na çaranjem, te izaåoæe œabe na zemlju
obali Nila! Uzmi sa sobom ætap, æto se egipatsku.
pretvorio u zmiju. 8 Tada dozva faraon Mojsija i Arona i
16 I ti øeæ mu reøi: ‘Gospod, Bog zamoli: “Molite Gospoda da mene i
Hebreja, posla me k tebi, da ti narod moj oslobodi od œaba, ja øu tada
zapovjedim, da pustiæ narod moj, da pustiti narod da œrtvuje Gospodu.”
mi sluœi u pustinji. Ipak ti do sada nisi 9 Mojsije odgovori faraonu: “Odredi mi
posluæao. samo toçno, kad da zamolim za te, za
17 Ovako veli Gospod: Po ovom øeæ sluge tvoje i narod tvoj, da se uklone
spoznati, da sam ja Gospod: Evo gle, œabe od babe i od kuøa tvojih i samo u
udarit øu sada ætapom u mojoj ruci po Nilu da ostanu!”
vodi Nilu, i ona øe se pretvoriti u krv. 10 On odgovori: “Sutra.” Mojsije reçe:
18 Ribe øe u Nilu poginuti, Nil øe “Neka bude po œelji tvojoj, da spoznaæ,
zasmrdjeti, i grstit øe se Egipøanima da nitko nije jednak Gospodu, Bogu
piti vodu iz Nila.’ “ naæemu.
19 Dalje zapovjedi Bog Mojsiju: “Naloœi 11 Œabe øe se dakle ukloniti od tebe, od
Aronu da uzme ætap svoj i pruœi ruku kuøa tvojih, od sluga tvojih i od naroda
svoju na vode u Egiptu, na njegove tvojega i samo øe joæ ostati u Nilu.”
rijeke, prokope, bare i na sve jame 12 Nato ostaviæe Mojsije i Aron faraona,
njegove, da postane krv! I bit øe krv i Mojsije pomoli se toplo Gospodu, da
posvuda u zemlji egipatskoj, pa i u uniæti œabe, kojima je bio pohodio
posudama drvenim i kamenim.” faraona.
20 Mojsije i Aron uçiniæe tako, kako im 13 Gospod usliæi molitvu Mojsijevu, te
bio zapovjedio Gospod. On diœe ætap i œabe pocrkaju u kuøama, u dvoriætima
udari njim po vodi u Nilu pred oçima i u poljima.
faraona i sluga njegovih. Tada se sva 14 Zgrnuæe ih posvuda na gomile, i
voda u Nilu pretvori u krv. zemlja zasmrdje od toga.
21 Ribe u Nilu poginuæe, i Nil zasmrdje, 15 Kad vidje faraon, da opet moœe
49 Izlazak
odahnuti, ponovno otvrdi srce svoje i njegovih i naroda njegova. Samo neka
ne posluæa ih viæe, kao æto je bio faraon viæe ne vara naroda, pa da ga
unaprijed rekao Gospod. ipak ne pusti, da œrtvuje Gospodu!”
16 Tada zapovjedi Gospod Mojsiju: 30 I ode Mojsije od faraona i pomoli se
“Kaœi Aronu: ‘Pruœi ætap svoj i udari Gospodu.
njim po prahu na zemlji, da se pretvori 31 Gospod usliæi molitvu Mojsijevu i
u komarce po svoj zemlji egipatskoj!’ “ ukloni rojeve obada od faraona, od
17 Oni uçiniæe tako: Aron pruœi ruku sluga njegovih i naroda njegova, i ne
svoju sa ætapom i udari njim po prahu ostade ni jedna.
na zemlji. Tada doåoæe komarci na 32 Ali faraon i ovaj put otvrdi srce svoje
ljude i na stoku. Sav prah na zemlji i ne pusti naroda.
pretvori se u komarce po svoj zemlji
egipatskoj. Izlazak 9
18 arobnjaci egipatski pokuæaæe da 1 Sad zapovjedi Gospod Mojsiju: “Idi k
çaranjem svojim isto tako proizvedu faraonu i zapovjedi mu: “Ovako veli
komarce, ali ne mogoæe. Komarci Gospod, Bog Hebreja: Pusti narod moj,
napadoæe na ljude i na stoku. da mi sluœi!
19 arobnjaci rekoæe faraonu: “To je prst 2 Ako ga ne htjedneæ pustiti i joæ ga
Boœji!” Ali srce faraonovo ostade tvrdo, dulje budeæ zadrœavao.
i on ih ne posluæa, kao æto je bio 3 Ruka øe Gospodnja oæinuti stoku
unaprijed rekao Gospod. tvoju u polju, konje, magarce, deve,
20 Tada zapovjedi Gospod Mojsiju: goveda i ovce kugom veoma teækom.
“Sutra posve rano stupi pred faraona, 4 A Gospod øe razlikovati stoku
kad ide k vodi, i reci mu: ‘Ovako veli izraelsku od stoke egipatske, tako da
Gospod: Pusti narod moj, da mi sluœi! od svega, æto pripada sinovima
21 Jer ako ne pustiæ naroda mojega, Izraelovim, neøe poginuti ni jedan
onda øu uçiniti, da doåu rojevi obada komad.”
na tebe, na sluge tvoje, na narod tvoj i 5 Gospod odredi i rok, pa reçe: “Sutra
na palaçe tvoje. Kuøe Egipøana, pa i veø Gospod øe uçiniti, da to doåe na
zemlja, na kojoj stoje, bit øe puna zemlju.”
rojeva obada. 6 Iduøi dan uçini to Gospod doista; sva
22 Ipak sa zemljom goæenskom, u kojoj stoka egipatska uginu, a od stoke
prebiva narod moj, uçinit øu na taj dan izraelske ne uginu ipak ni jedan
iznimku, tako da ne bude tamo rojeva komad.
obada, da spoznaæ, da sam ja Gospod 7 Kad se faraon raspita, izaåe na
na zemlji. vidjelo, da od stoke Izraelske ne uginu
23 Uçinit øu rastavu izmeåu naroda ni jedan komad. Ipak srce faraonovo
svojega i naroda tvojega. Sutra øe se ostade otvrdnuto, i on ne pusti naroda.
dogoditi to çudo.’ “ 8 Tada zapovjedi Gospod Mojsiju i
24 I Gospod uçini tako, te doåoæe rojevi Aronu: “Uzmite pune pregræti pepela iz
obada u velikoj mnoœini u palaçu peøi, a Mojsije neka ga pred oçima
faraonovu, u stan sluga njegovih i na faraonovim razaspe prema nebu!
svu zemlju egipatsku. Zemlja je teæko 9 I postat øe on sitan prah po svoj zemlji
trpjela pod obadima. egipatskoj, a od njega øe nastati
25 Faraon dozva Mojsija i Arona i reçe: mjehuri, æto øe se provaliti u çirove na
“Idite, œrtvujte Bogu svojemu ovdje u ljudima i na stoci po svoj zemlji
zemlji!” egipatskoj.”
26 Mojsije reçe: “To ne moœemo çiniti, 10 Oni uzeæe pepela iz peøi i stupiæe
jer prinosimo Gospodu, Bogu pred faraona, i Mojsije ga razasu
svojemu, œrtve, koje su Egipøanima prema nebu, i nastadoæe mjehuri, æto
neçiste. Kad bismo pred oçima se provaliæe u çirove na ljudima i na
Egipøana prinosili œrtve, koje su njima stoci.
mrske, ne bi li nas na mjestu 11 A çarobnjaci ne mogoæe da se
kamenovali? pokaœu pred Mojsijem od çirova, jer se
27 Mi hoøemo tri dana hoda daleko iøi mjehuri bili provalili na çarobnjacima
u pustinju i tamo œrtvovati Gospodu, kao na svim Egipøanima.
Bogu svojemu, kao æto nam zapovjedi.” 12 Ipak Gospod otvrdi srce faraonu, i
28 Faraon reçe: “Pustit øu vas, da on ih ne posluæa, kao æto je bio Gospod
œrtvujete Gospodu, Bogu svojemu, u unaprijed rekao Mojsiju.
pustinji, samo ne idite predaleko! I 13 Tada zapovjedi Gospod Mojsiju:
Molite se za me!” “Stupi sutra rano pred faraona i reci
29 Mojsije odgovori: “Ja odoh sada od mu: “Ovako veli Gospod, Bog Hebreja:
tebe i pomoliti se Gospodu sutra øe Pusti narod moj, da mi sluœi!
otiøi rojevi obada od faraona, od sluga 14 Jer ovaj put uçinit øu, da doåu sva
Izlazak 50
zla moja na tebe, na sluge tvoje i narod 32 A pæenica i raœ ne propadoæe, jer
tvoj, da spoznaæ, da nitko nije na svoj kasnije dolaze.
zemlji kao ja. 33 Mojsije dakle otide od faraona van u
15 Premda sun veø do sada bio mogao grad i raæiri ruke svoje Gospodu. Tada
ruku svoju pruœiti i tebe s narodom prestadoæe gromovi i tuça, i daœd nije
tvojim udariti kugom, da te viæe ne viæe padao na zemlju.
bude na zemlji. 34 Kad vidje faraon da prestadoæe
16 Ostavio sam te ipak naumice na daœd, tuça i gromovi, ustraja u grijehu
œivotu, da osjetiæ moø moju, i da se ime svojemu i otvrdi srce svoje, on i sluge
moje slavi po svoj zemlji. njegove.
17 Ako joæ dalje budeæ zadrœavao narod 35 Srce faraonovo ostade tvrdo, i on ne
moj i ne pustiæ ga. pusti sinove Izraelove, kao æto je bio
18 Ja øu sutra u ovo doba pustiti tuçu unaprijed rekao Gospod preko Mojsija.
veoma teæku, kakve nije bilo u Egiptu
od onoga dana, kad postade, do danas. Izlazak 10
19 Poælji dakle i skupi na sigurno stoku 1 Tada reçe Gospod Mojsiju: “Idi k
svoju i sve, æto imaæ u polju. Svi ljudi i faraonu. Ja sam otvrdio srce njemu i
œivotinje, æto se zateku u polju i ne slugama njegovim, da uçinim ove
zaklone se pod krov, izginut øe, kad znake svoje na njemu,
pane tuça na njih.” 2 Da moœeæ pripovijedati djeci i
20 Tko se od sluga faraonovih poboja unuçadi svojoj, æto uçinih Egipøanima
prijetnje Gospodnje, skupi druœinu i koja djela çudesna izvræih meåu
svoju i stoku svoju u kuøe na sigurno. njima, i da tako spoznate, da sam ja
21 A tko nije mario za prijetnju Gospod.”
Gospodnju, ostavi druœinu svoju i 3 Mojsije i Aron otidoæe k faraonu i
stoku svoju u polju. rekoæe mu “Ovako veli Gospod Bog
22 Gospod dakle zapovjedi Mojsiju: Hebreja: ‘Dokle øeæ se joæ neøkati, da se
“Pruœi ruku svoju prema nebu, da po poniziæ preda mnom? Pusti narod moj,
svoj zemlji egipatskoj padne tuça na da mi sluœi!
ljude i na stoku i na sve bilje po polju 4 Jer ako neøeæ pustiti naroda mojega,
u zemlji egipatskoj!” sutra øu doista uçiniti, da upadnu
23 I Mojsije pruœi ætap svoj prema nebu, skakavci u zemlju tvoju.
i Gospod pusti gromove i tuçu. Munje 5 Oni øe pokriti povræinu zemlje, tako
su padale na zemlju, i Gospod je pustio da se neøe viæe vidjeti zemlja, i pojest øe
da padne tuça na zemlju egipatsku. ono, æto vam joæ preostade kao
24 Padala je tuça, i munje su se posljednji ostatak od tuçe, i oglodat øe
neprestano mijeæale s tuçom; bilo je sve drveøe, æto raste u poljima vaæim.
tako straæno, kako se nije joæ nikada 6 Kuøe tvoje i kuøe svih sluga tvojih i
doœivjelo u zemlji egipatskoj, otkad su kuøe svih Egipøana oni øe napuniti,
u njoj nastanjeni ljudi. kako ne doœivjeæe ni oci tvoji ni oci
25 Tuça potuçe po svoj zemlji otaca tvojih, otkako su prebivali na
egipatskoj sve, æto je bilo u polju, od zemlji do dana danaænjega.’ “ I okrenu
çovjeka do œivinçeta; sve pobije po se i otide od faraona.
polju uniæti tuça i polomi sve drveøe u 7 A sluge faraonove rekoæe mu: “Dokle
polju. øe nas joæ muçiti taj çovjek? Pusti
26 Samo u zemlji goæenskoj, gdje su ljude, neka sluœe Gospodu, Bogu
prebivali sinovi Izraelovi, ne pade tuça. svojemu! Zar ne vidiæ, da propada
27 Tada posla faraon, dozva Mojsija i Egipat?”
Arona i reçe im: “Sagrijeæih ovaj put. 8 I dozvaæe Mojsija i Arona natrag k
Gospod je u pravu, a ja i narod moj faraonu, a on im reçe: “Idite, sluœite
krivi smo. Gospodu, Bogu svojemu! A koji su to,
28 Pomolite se Gospodu; jer je viæe nego koji øe iøi s vama?”
dosta toga groma straænoga i tuçe, 9 Mojsije odgovori: “S djecom svojom i
hoøu vas pustiti. Ne trebate viæe ovdje sa starcima, sa sinovima i køerima, s
ostati.” ovcama i govedima svojim iøi øemo, jer
29 Mojsije mu odgovori: “Dok izaåem u moramo da svetkujemo svetkovinu
grad, raæirit øu ruke svoje Gospodu, pa Gospodnju.”
øe prestati gromovi, i neøe viæe padati 10 Tada im on reçe: “Tako doista bio
tuça, da spoznaæ, da je zemlja Gospod s vama, kako sam ja vas pustio
Gospodnja. s djecom vaæom! Vi sigurno pomiæljate
30 Ali znam dobro, da se vi, ti i sluge na zlo!
tvoje, joæ ne bojite Gospoda Boga.” 11 Nema od toga niæta! Vi ljudi moœete
31 Tako propade lan i jeçam, jer je iøi i sluœiti Gospodu. To ste i œeljeli.”
jeçam bio veø u klasu i lan u cvijetu. Nato ih otpraviæe od faraona.
51 Izlazak
12 Tada zapovjedi Gospod Mojsiju: 27 A Gospod otvrdi srce faraonu, tako
“Pruœi ruku svoju na zemlju egipatsku, da ih on ne htjede pustiti.
da zazoveæ skakavce! Neka doåu na 28 Dapaçe reçe mu faraon: “Odlazi od
zemlju egipatsku i pojedu sve bilje mene! uvaj se, da mi viæe ne doåeæ na
poljsko u zemlji, sve, to preostade od oçi! im mi doåeæ na oçi, mrtav si!”
tuçe!” 29 Mojsije reçe: “Jest, dobro ti reçe! Ja
13 Mojsije pruœi ætap svoj na zemlju viæe neøu doøi preda te.”
egipatsku, i Gospod uçini, da je cijeli
dan i cijelu no duvao istoçni vjetar nad Izlazak 11
zemljom, Kad osvanu jutro, bio je 1 Gospod reçe Mojsiju: “Joæ øu jedno
istoçni vjetar nanio skakavce. jedino zlo pustiti na faraona i na
14 Skakavci padoæe na svu zemlju Egipøane. Onda øe vas pustiti odavde,
egipatsku i spustiæe se u silnome jest, on øe vas ne samo bezuvjetno
mnoætvu na sve krajeve egipatske. pustiti nego øe vas odavde silom
Nikada prije nije tu bilo toliko otjerati.
skakavaca, niti øe ih ikada toliko biti. 2 Stavi œivo narodu na srce, neka oni,
15 Oni pokriæe povræinu cijele zemlje, ljudi i œene, izmole od susjeda svojih
tako da se viæe nije vidjela zemlja, i dragocjenosti srebrnih i zlatnih!”
pojedoæe sve bilje u polju i sav plod na 3 Gospod je naime bio uçinio, da
drveøu, æto preostade od tuçe; niæta Egipøani budu naklonjeni prema
zeleno ne ostade na drveøu i na bilju narodu. A sam Mojsije bio je cijenjen u
poljskom po svoj zemlji egipatskoj. zemlji egipatskoj kod sluga fara-
16 Faraon brœe bolje dozva Mojsija i onovih i kod naroda kao velik çovjek.
Arona i reçe: “Sagrijeæih Gospodu, 4 Mojsije reçe: “Ovako veli Gospod: U
Bogu vaæemu, i vama. pola noøi proøi øu kroz Egipat.
17 Ali oprostite mi grijeh moj samo joæ 5 Tada ima umrijeti svaki prvoroåenac
ovaj put! Molite se Gospodu, Bogu u zemlji egipatskoj, od prvoroåenca
vaæemu, da ukloni od mene barem ovu faraonova, koji bi imao sjediti na
smrt!” prijestolju, do prvoroåenca ropkinje
18 I otide Mojsije od faraona i pomoli se kod ruçnoga mlina, i svako prvençe od
Gospodu. stoke.
19 Gospod uçini, da je sa zapada 6 Tada øe se dignuti velik jauk po svoj
dunuo jak protivni vjetar, koji odnese zemlji egipatskoj, kakva joæ nikada
skakavce i pobaca ih u Crveno more. nije bilo niti øe ga ikada biti.
Ne ostade ni jedan jedini skakavac u 7 Ali nijednome sinu Izraelovu neøe ni
cijelom podruçju egipatskom. dlaka poletjeti s glave, niti ljudima niti
20 Ali Gospod otvrdi srce faraonu, tako stoci, da spoznate, da Gospod çini
da on ne pusti sinova Izraelovih. razliku izmeåu Egipøana i Izraelaca.
21 Tada zapovjedi Gospod Mojsiju: 8 Tada øe doøi sve te sluge tvoje k meni,
“Pruœi ruku svoju prema nebu, da na tlo se preda mnom baciti i moliti:
doåe na zemlju egipatsku takva tama, ‘Otidi sa svim narodom, æto je pod
da se ona moœe opipati!” tobom!’ Onda øu ja otiøi.” Nato ode on
22 Mojsije pruœi ruku svoju prema od faraona s velikim gnjevom.
nebu, i nastade gusta tama po svoj 9 A Gospod reçe Mojsiju: “Faraon vas
zemlji egipatskoj za tri dana. neøe posluæati, da se umnoœe çudesna
23 Ne vidje jedan drugoga i nitko se ne djela moja u zemlji egipatskoj.”
maknu s mjesta svojega za tri dana. Ali 10 Mojsije i Aron uçiniæe sva ta çudesa
svi Izraelci imali su bijeli dan u pred faraonom. Ipak Gospod otvrdi
stanovima svojim. srce faraonu, i tako on ne pusti sinova
24 I faraon dozva Mojsija i reçe: “Idite, Izraelovih iz zemlje svoje.
sluœite Gospodu! Samo ovce vaæe i
goveda vaæa neka ostanu ovdje! Œene Izlazak 12
vaæe i djeca smiju iøi s vama.” 1 Nato zapovjedi Gospod Mojsiju i
25 A Mojsije reçe: “Ako nam ti sam Aronu u zemlji egipatskoj ovo:
dadneæ æto øemo zaklati i spaliti za 2 “Ovaj mjesec neka vam bude poçetak
œrtva, mi øemo to œrtvovati Gospodu, mjesecima; neka vam bude prvi
Bogu svojemu. mjesec u godini!
26 Ali i stoka naæa mora da ide s nama. 3 Objavite svoj zajednici sinova
Ni papak ne smije da ostane, jer od Izraelovih: Desetoga dana ovog
toga øemo morati uzimati, da sluœimo mjeseca svaki od vas neka priskrbi
Gospodu, Bogu svojemu. Mi ne znamo, sebi jedno janje, jedno janje za obitelj
kako øemo morati prinijeti Gospodu ili kuøu!
ætovanje svoje, dok ne budemo tamo 4 Ako li je obitelj premalena za jedno
na mjestu.” janje, neka ga uzme skupa sa
Izlazak 52
susjedom svojim, koji joj je najbliœi, a iz zajednice izraelske, bio tuåinac ili
no broju osoba. Proraçunajte, koliko domorodac u zemlji.
svaki moœe pojesti od janjeta! 20 Niæta kvasno ne smijete jesti; u svim
5 Janje ima da bude bez pogrjeæke, stanovima svojim jedite samo kruh
muæko, od godine dana; smijete uzeti nekvasan!”
janje od ovaca ili od koza. 21 Mojsije sazva sve starjeæine
6 Çuvajte ga do çetrnaestoga dana izraelske i zapovjedi im: “Idite,
ovog mjeseca; a onda neka ga zakolje donesite sebi janjad za obitelji svoje i
sva zajednica sinova Izraelovih zakoljite Pashalno janje!
podveçer! 22 Uzmite kitu hisopa, zamoçite je u
7 Neka se uzme neÆto od krvi, i neka se krv u zdjeli i krvlju u zdjeli pomaœite
njom pomaœu oba dovratnika i nad- nadvratak i oba dovratka! Nitko od vas
vratnik na kuøama, u kojima øe se neka ne izlazi na vrata svoje kuøe do
jesti! jutra!
8 Iste noøi neka se jede meso peçeno na 23 Kad onda izaåe Gospod, da bije
ognju, uz to kruh nekvasan, i zelje Egipat, i vidi krv na gornjem pragu i na
gorko neka se pri tom jede! oba dovratka, proøi øe Gospod mimo
9 Ne jedite od toga niæta sirovo ili u vodi vrata i neøe dati anåelu pogubitelju da
kuhano, nego samo na ognju peçeno, i uåe u kuøe vaæe, pa da ubija.
to tako, da je joæ glava spojena s 24 Drœite ovo kao zakon, æto vrijedi za
nogama i nutarnjim dijelovima. vas i za djecu vaæu u vjeçna vremena.
10 Niæta od toga ne ostavite do jutra; 25 I kad doåete u zemlju, koju øe vam
æto bi od toga preostalo do jutra, dati Gospod, kao æto je obeøao, drœite
spalite na ognju! taj obiçaj!
11 Ovako ga imate jesti: Imajte bokove 26 Kad vas onda zapitaju djeca vaæa:
opasane, obuøu na nogama i ætap u Kakav vam je taj obiçaj?
ruci i jedite ga u hitnji; to je paæa 27 Onda odgovorite: To je Pashalna
Gospodnja. œrtva za Gospoda, koji proåe mimo
12 Jer øu u toj noøi proøi kroz zemlju kuøa sinova Izraelovih u Egiptu, kad je
egipatsku i pobit øu sve prvoroåence u ubijao Egipøane, a naæe kuøe
zemlji egipatskoj, çovjeka i stoku, i saçuvao.” Tada se narod nakloni i baci
sudit øu svima bogovima egipatskim, se niçice.
ja, Gospod. 28 Sinovi Izraelovi otidoæe tada i
13 Krv na kuøama, u kojima stanujete, uçiniæe tako; kako je bio Gospod
bit øe vam znak zaætitni. Kad vidim krv, zapovjedio Mojsiju i Aronu, tako
proøi øu vas; i meåu vama neøe øe biti izvræiæe oni.
pomora, kad stanem ubijati po zemlji 29 U po noøi dogodi se, da Gospod pobi
egipatskoj. sve prvoroåence u zemlji egipatskoj,
14 Taj dan neka vam bude za spomen! od prvoroåenca faraonova, koji bi ga
Svetkujte ga u çast Gospodu; kroz sve imao naslijediti na prijestolju, pa do
naraætaje svetkujte ga kao vjeçnu prvoroåenca suœnja, koji je leœao u
ustanovu! tamnici, isto tako svako prvençe od
15 Sedam dana jedite kruh nekvasan! stoke.
Odmah prvi dan uklonite kvasac iz 30 U onoj noøi ustade faraon sa svima
kuøa svojih; jer svaki, koji bude æto slugama svojim i sa svima
kvasno jeo od prvoga do sedmoga Egipøanima, i nastade velik jauk u
dana, bit øe istrijebljen iz Izraela. Egiptu, jer nije bilo kuøe, u kojoj nije
16 Dalje prvi dan drœite sveçani leœao mrtvac.
sastanak, a tako i sedmi dan odrœite 31 Joæ u noøi dozva on Mojsija i Arona
sveti sveçani sastanak! Ta dva dana ne i reçe: “Ustajte, idite iz naroda mojega,
radite nikakva posla! Samo æto svaki vi i sinovi Izraelovi! Otidite, sluœite
treba za hranu, smijete sebi zgotoviti. Gospodu, kao Æto ste molili!
17 Tako dakle svetkujte svetkovinu 32 I ovce svoje i goveda uzmite sa
nekvasnih kruhova, jer upravo na taj sobom, kao æto ste zahtijevali! Idite, pa
dan izvedoh çete vaæe iz zemlje molite i za me blagoslov!”
egipatske. Zato drœite taj dan kao 33 Egipøani su navaljivali na narod, da
vjeçnu ustanovu kroz sve naraætaje! brœe idu iz zemlje, jer su mislili: “Mi
18 etrnaesti dan prvoga mjeseca inaçe svi pomrijesmo.”
podveçer jedite kruh nekvasan sve do 34 Tako uze narod tijesto svoje, joæ
naveçer dvadeset i prvog dana toga prije nego uskisnu. Naøve svoje,
mjeseca! umotane u ogrtaçe njihove, ponesoæe
19 Kroz sedam dana neka se ne naåe na ramenima.
kvasac u kuøama vaæim. Svaki koji 35 Sinovi Izraelovi uçiniæe po uputi
bude jeo æto kvasno, bit øe istrijebljen Mojsijevoj i izmoliæe od Egipøana
53 Izlazak
dragocjenosti srebrnih i zlatnih i pripada meni.”
haljina. 3 I Mojsije reçe narodu: “Spomenite se
36 A Gospod je bio uçinio, da Egipøani ovoga dana, u koji izaåoste iz Egipta, iz
budu naklonjeni prema narodu, tako kuøe ropstva; jer vas rukom jakom
da im ispuniæe molbe. Tako uzeæe Gospod izvede odanle. Zato se ne smije
plijen od Egipøana. niæta jesti s kvascem.
37 I otidoæe sinovi Izraelovi od Ramsesa 4 Danas, u mjesecu abibu izlazite.
u Sukot, oko æest stotina tisuøa 5 I kad te Gospod uvede u zemlju
pjeæaka, samih ljudi, ne uraçunavæi Kanaanaca, Hiteja, Amoreja, Hiveja i
œene i djecu. Jebuseja, za koju se je zakleo ocima
38 Ali i mnogo naroda, æto pritjeçe, tvojim, da øe ti je dati, zemlju, u kojoj
zaputi s njima, i ovce i goveda, silna teçe mlijeko i med, onda obdrœavaj taj
mnoœina stoke. obiçaj u ovom mjesecu!
39 Od tijesta, æto su ga bili ponijeli sa6 Sedam dana jedi kruh nekvasan, a
sobom iz Egipta, ispekoæe pod sedmi dan neka bude u çast Gospodu
pepelom pogaçe nekvasne; jer nije bilo svetkovina sveçana!
uskislo, kako su ih bili potjerali 7 Samo nekvasno neka se jede kroz
Egipøani, pa se ne mogoæe dulje sedam dana, i niæta kvasno ne smije se
zadrœati i spremiti sebi braænjenice za vidjeti u tebe. I ne smije se naøi u tebe
put. nikakav kvasac u cijelom podruçju
40 Vrijeme, æto su ga sinovi Izraelovi tvojemu!
proboravili u Egiptu, iznosilo je çetiri 8 A sinu svojemu imaæ reøi u taj dan
stotine i trideset godina. ovo: zbog toga, æto mi uçini Gospod,
41 Kad se navræi çetiri stotine i trideset
kad sam izlazio iz Egipta, çini se to.
godina, upravo u taj dan izaåoæe sve 9 I neka ti to bude kao znak na ruci
çete Gospodnje iz zemlje egipatske. tvojoj i kao spomen na çelu tvojemu,
42 To je bila noø bdjenja za Gospoda, da zakon Gospodnji uvijek bude u
kad ih izvede iz zemlje egipatske. To je ustima tvojim, jer te rukom jakom
noø, koju moraju u çast Gospodu izvede Gospod iz Egipta.
svetkovati svi sinovi Izraelovi kroz sve 10 Zato vræi naredbu ovu od godine do
naraætaje. godine u vrijeme odreåeno!
43 Gospod zapovjedi Mojsiju i Aronu: 11 I kad te uvede Gospod u zemlju
“Ovo vrijedi kao zakon za Pashu: Ni Kanaanaca, kao æto se je zakleo tebi i
jedan tuåinac ne smije od nje jesti. ocima tvojim, i kad ti je dadne.
44 Svaki za novac kupljeni rob smije 12 Tada posveti Gospodu sve, ætogod je
ipak jesti od nje, ako si ga obrezao. prvoroåeno! I svako prvençe od stoke
45 Doæljak i najamnik ne smije jesti od tvoje, ako je muæko, pripada Gospodu.
nje. 13 A svako magare prvençe otkupi
46 U jednoj i istoj kuøi mora se jesti. Ne
janjetom, ili ako ga neøeæ otkupiti,
smijeæ niæta od mesa iznijeti is kuøe, i slomi mu æiju! Nadalje kod svoje djece
ne smijete na njoj prelomiti kostiju. moraæ otkupiti svakoga muækog
47 Sva zajednica Izraelaca ima je tako prvoroåenca.
obdrœavati. 14 Ako te onda jednoga dana upita sin
48 A ako je kod tebe tuåinac i hoøe da tvoj: Æto znaçi to? - odgovori mu:
svetkuje Pashu u çast Gospodu, onda Rukom jakom izvede nas Gospod iz
se moraju svi muæki obrezati. Tada Egipta, iz kuøe ropstva.
smije doøi na sveçanost i ima vrijediti 15 Jer kad nas ne htjede faraon pustiti
kao domaøi. Ali neobrezan ne smije da otidemo, pobi Gospod sve
jesti od nje. prvoroåence u zemlji egipatskoj, od
49 Za domaøega kao za tuåinca, koji prvoroåenca çovjeçjega do prvenca
boravi kod vas, neka vrijedi jedan i ististoke. Zato œrtvujem Gospodu sve, æto
zakon!” je prvoroåeno, ako je muæko, i otkupim
50 Svi sinovi Izraelovi uçiniæe tako; svakoga prvoroåenca sinova svojih.
kako je bio Gospod zapovjedio Mojsiju 16 I neka ti to bude kao znak na ruci
i Aronu, izvræiæe tako. tvojoj i kao spomen na çelu tvojemu,
51 Upravo taj dan izvede Gospod sinove da nas rukom jakom izvede Gospod iz
Izraelove iz zemlje egipatske po Egipta!”
çetama njihovim ureåene. 17 I kad faraon pusti narod da otide, ne
odvede ih Bog putem prema zemlji
Izlazak 13 filistejskoj, makar bi to bio put
1 Gospod zapovjedi Mojsiju: najbliœi, jer pomisli Bog, da bi se mogao
2 “Posveti mi sve prvoroåeno! Sve, æto u narod pokajati, kad bi se morao boriti,
sinova Izraelovih kod çovjeka i stoke pa se opet vratiti a Egipat.
najprije doåe iz krila materina, 18 Zato dade Bog zavesti narod putem
Izlazak 54
prema pustinji na Crvenom moru. Za Egipøanima! Jest, bolje bi bilo po nas,
boj opremljeni otidoæe sinovi Izraelovi da sluœimo kao robovi Egipøanima,
iz zemlje egipatske. nego da izginemo ovdje u pustinji.”
19 Mojsije uze sa sobom kosti Josipove. 13 A Mojsije reçe narodu: “Ne bojte se!
Ovaj je naime bio sveçano zakleo ekajte samo, i vidjet øete, da øe vam
sinove Izraelove: “Kad vas Bog Gospod pomoøi danas, jer kako danas
milostivo pohodi, onda uzmite sa vidite Egipøane, neøete ih viæe vidjeti
sobom kosti moje odavde!” tako dovijeka.
20 Tako se digoæe od Sukota i utaboriæe 14 Gospod øe se boriti za vas. Vi moœete
se u Etamu, na kraju pustinje, biti posve mirni.”
21 A Gospod je iæao pred njima, danju 15 I Gospod reçe Mojsiju: “Æto viçeæ k
u stupu od oblaka, da im pokazuje put, meni? Zapovjedi sinovima Izraelovim,
a noøu u stupu od ognja, da im svijetli, neka krenu na put!
da bi mogli putovati danju i noøu. 16 A ti digni ætap svoj gore, pruœi ruku
22 Nije se uklanjao ispred roda stup od svoju na more i razdijeli ga, da mogu
oblaka danju ni stup od ognja noøu. sinovi Izraelovi iøi kroz more po suhu!
17 A ja øu otvrditi srce Egipøanina, da
Izlazak 14 poåu za njima, i pokazat øu moø svoju
1 Gospod zapovjedi Mojsiju: na faraonu i na svoj vojsci njegovoj, na
2 “Naloœi sinovima Izraelovim, da kolima njegovim i spregama.
okrenu i da se utabore pred Pi- 18 I Egipøani øe spoznati, da sam ja
Hahirotom izmeåu Migdola i mora! Gospod, kad pokaœem moø svoju na
Naprema Baal-Sefonu postavite tabor faraonu, na kolima njegovim i
uz more! spregama njegovim.”
3 Faraon øe tada misliti za sinove 19 Tada promijeni anåeo Boœji, koji je
Izraelove: ‘Zabasaæe u zemlji, pustinja iæao pred vojskom Izraelovom, svoje
ih drœi zatvorene.’ mjesto i stavi se iza njih. A stup od
4 Tada øu otvrditi srce faraonu, tako da oblaka pred njima promijeni mjesto
poåe za njima u potjeru, da pokaœem svoje i stupi iza njih.
moø svoju na faraonu i na svoj vojsci 20 Tako on doåe da stoji meåu vojskom
njegovoj i da Egipøani spoznaju, da Egipøana i vojskom Izraelaca. Na
sam ja Gospod.” I oni uçiniæe tako. jednoj strani bio je oblak mraçan, na
5 Kad bi javljeno kralju egipatskomu, drugoj strani rasvjetljivao je noø. Tako
da je pobjegao narod, promijeni se se ne mogoæe cijelu noø pribliœiti jedan
miæljenje faraonovo i njegovih sluga drugome.
prema narodu, te se upitaæe: “Æto 21 I pruœi Mojsije ruku svoju na more.
uçinismo, te pustismo Izraele iz sluœbe Tada dade Gospod cijelu noø uzbijati
svoje?” more natrag jakim vjetrom istoçnim i
6 On upreœe u kola svoja i uze vojsku osuæi more, i vode se razdijeliæe.
svoju sa sobom. 22 Sinovi Izraelovi koraçali su posred
7 Æest stotina kola izabrarih i æto je god mora po suhu, a vode su im stajale kao
bilo kola u Egiptu povede sa sobom, i zid s desne i s lijeve strane.
na svima ovima najbolje borce. 23 A Egipøani se dadoæe u potjeru za
8 Tako otvrdi Gospod srce faraonu, njima, i svi konji faraonovi, kola i
kralju egipatskomu. On poåe u sprege njegove poåoæe za njima usred
potjeru za sinovima Izraelvim, a sinovi mora.
Izraelovi izaåoæe pod rukom jakom. 24 U doba straœe jutarnje pogleda
9 I tjeraæe ih tako Egipøani sa svima Gospod u stupu od ognja i od oblaka
konjima od kola faraonovih sa na vojsku Egipøana i smete vojsku
spregama njegovim i s ostalom egipatsku.
vojskom, i dostigoæe ih, kad su taborili 25 Zakoçi toçkove kolima njihovim i
na moru, kod Pi-Hahirota pred Baal- uçini, da su jedva mogla naprijed.
Sefonom, Tada povikaæe Egipøani: “Bjeœimo od
10 Kad se pribliœi faraon, a sinovi Izraelaca; jer se Gospod bori za njih
Izraelovi izbliœe pogledaæe i opaziæe, da proti Egipøanima!”
Egipøani idu za njima, vrlo se uplaæiæe 26 I zapovjedi Gospod Mojsiju: “Pruœi
sinovi Izraelovi i zavapiæe glasno ruku svoju na more, da se natrag vrate
Gospodu za pomoø. vode na Egipøane, na kola i sprege
11 Rekoæe Mojsiju: “Zar nema grobova njihove!”
u Egiptu, pa nas odvede, da 27 Kad Mojsije pruœi ruku svoju na
poumremo u pustinji? Æto nam to more, more u osvit dana vrati se natrag
uçini, te nas izvede iz Egipta? na staro mjesto svoje, dok su Egipøani
12 Zar ti ne rekosmo veø u Egiptu: bjeœali prema njemu. Tako Gospod
“Pusti nas u miru! Mi hoøemo sluœiti utjera Egipøane u sredinu mora.
55 Izlazak
28 Vode se vratiæe natrag i potopiæe 16 Strah i trepet spopade ih; od jakosti
kola i sprege cijele vojske faraonove, ruke tvoje kamenom se okameniæe.
æto doåoæe za njima u more. Ni jedan Tako proåe, o Gospode, narod tvoj;
od njih ne ostade na œivotu. tako proåe narod tvoj, æto si ga
29 A sinovi Izraelovi iæli su po suhu zadobio.
posred mora, i vode su im stajale kao 17 Ti ga odvede i zasadi na gori, koja je
zid s desne i s lijeve strane. svojina tvoja, na mjestu, æto si ga,
30 Tako izbavi Gospod u onaj dan Gospode, stvorio za stan sebi, u
Izraelce iz ruke Egipøana. Izraelci Svetiætu, æto su ga, Gospode, gradile
vidjeæe Egipøane mrtve na obali ruke tvoje.
morskoj, 18 Gospod je kralj u vjekove!”
31 Kad vidjeæe Izraelci veliko djelo 19 Kad naime konji faraonovi, kola
çudesno, æto ga je bio Gospod uçinio njegova i sprege njegove uåoæe u more,
na Egipøanima, poboja se narod povrati Gospod na njih vode morske, a
Gospoda i pouzda se u Gospoda i u uto sinovi Izraelovi prijeåoæe po suhu
slugu njegova Mojsija. posred mora.
20 Tada uze proroçica Mirjama, sestra
Izlazak 15 Aronova, talambas u ruku, i sve œene
1 Tada zapjeva Mojsije sa sinovima njoj se pridruœiæe s talambasima i u
Izraelovim u hvalu Gospodu ovu kolu.
pjesmu. Pjevali su ovako: “Pjevat øu 21 Mirjam im je naprijed pjevala:
Gospodu, jer je veoma silan; konja i “Pjevajte Gospodu, jer je silan. Konje i
konjanika baci u more! konjanike pobaca on u more!”
2 Bog je jakost moja i pjesma moja, jer 22 Mojsije podiœe sinove Izraelove od
mi postade spasitelj! To je Bog moj, Crvenoga mora, i otidoæe dalje u
zato øu ga slaviti! Bog oca mojega, zato pustinju Æur, i putovali su tri dana u
øu ga veliçati! pustinji, a ne naåoæe vode.
3 Jak je u boju Gospod, ime mu je 23 Kada doåoæe u Maru, ne mogoæe piti
Gospod! vode u Mari, jer je bila gorka. Zato se
4 Kola faraonova i vojsku njegovu prozva Mara.
pobaca u more. Cvijet boraca njegovih 24 Narod je mrmljao proti Mojsiju i
utonu u Crvenom moru. govorio: “A æto øemo piti?”
5 Valovi ih pokriæe kao kamen 25 I on zavapi Gospodu, i Gospod mu
propadoæe u dubinu. pokaza drvo. Kad ga baci u vodu,
6 Desnica tvoja, Gospode, silna je postade voda slatka. Ondje mu dade
jakoæøu; desnica tvoja, Gospode, satre zakon i pravo, i ondje ga stavi na
neprijatelja! kuænju.
7 Puninom veliçanstva svojega sruæio 26 On reçe: “Ako doista budeæ rado
si protivnike; pustio si gnjev svoj i sluæao glas Gospoda, Boga svojega, i
proœderao ih kao strnjiku! ako budeæ çinio, æto je pravo u oçima
8 Od daha nosa tvojega nabujaæe vode njegovim, i ako se pokoriæ
visoko kao nasip stadoæe valovi, zapovijedima njegovim i ispuniæ sve
stvrdnuæe se valovi u moru. uredbe njegove, onda nijedne od onih
9 Neprijatelj tada pomisli: ‘Potjerat øu bolesti, æto sam ih stavio na Egipat,
ih, stignut øu ih, razdijelit øu plijen; neøu pustiti na tebe. Dapaçe ja,
nasitit øe ih se pohota moja; trgnut øu Gospod, bit øu spasitelj tvoj.”
mad svoj, uniætit øe ih ruka moja!’ 27 Nato doåoæe u Elim, gdje je bilo
10 Ti dahnu dahom svojim, i more ih dvanaest izvora i sedamdeset palma, i
proguta; kao olovo utonuæe u vodi tu se utaboriæe kod vode.
silovitoj!
11 Tko je od bogova kao ti, Gospode, tko Izlazak 16
je kao ti, tako sjajan u veliçanstvu 1 Sva zajednica sinova Izraelovih
divnom? Tako strahovit u djelima podiœe se od Elima i doåe u pustinju
slavnim, çudesna su djela tvoja! Sin, koja leœi izmeåu Elima i Sinaja,
12 Ti samo pruœi desnicu svoju, i ona petnaesti dan drugoga mjeseca nakon
veø proœdrije zemlju! izlaska iz zemlje egipatske.
13 Miloæøu svojom vodio si narod, æto si 2 Zbog pustinje mrmljala je sva
ga oslobodio; vodio si ga jakoæøu zajednica sinova Izraelovih proti
svojom u sveti stan svoj. Mojsiju i Aronu.
14 uæe to narodi i zadrhtaæe; muka 3 Sinovi Izraelovi rekoæe im: “Radije
spopade stanovnike filistejske. bismo ipak bili pomrli od ruke
15 Knezovi se edomski prestraæiæe, Gospodnje u zemlji egipatskoj, kad
drhtanje spopade voåe moapske; svi smo sjedili kod lonaca svojih s mesom
se stanovnici kanaanski uplaæiæe. i jeli do sitosti. A vi nas odvedoste u ovu
Izlazak 56
pustinju, da pomorite svu zajednicu ne saçuva æto od toga do sutra!”
glaåu.” 20 Ali oni ne posluæaæe Mojsija, nego
4 Tada reçe Gospod Mojsiju: “Dobro, neki saçuvaæe neæto od toga do sutra.
uçinit øu, da vam daœdi kruh s neba. Ali to se ucrva i sagnji. Zato se Mojsije
Narod neka onda izlazi van i sebi skupi rasrdi na njih.
koliko mu treba na dan. Hoøu da ga 21 Tako bi oni to skupljali svako jutro,
time stavim na kuænju, da li øe se svaki koliko bi mu trebalo. Ali çim bi
ravnati po zakonu mojem ili neøe. sunce ugrijalo, to bi se rastopilo.
5 A kad budu æesti dan pripravili, æto 22 Sedmi dan nakupiæe dvaput toliko
su donijeli, bit øe dvaput toliko, koliko hrane, dva omera na osobu. Sve
bi nakupili svaki dan.” starjeæine zajednice doåoæe i javiæe to
6 Mojsije i Aron objave potom svima Mojsiju.
sinovima Izraelovim: “Veçeras øete 23 On im odgovori: “Ovo zapovijeda
spoznati, da je Gospod onaj, koji vas Gospod: Sutra je dan odmora, sveta
izvede iz zemlje egipatske. subota Gospodnja. Æto hoøete da
7 A sutra øete vidjeti slavu Gospodnju, peçete, pecite, i æto hoøete da kuhate,
jer je on çuo mrmljanje vaæe proti kuhajte! Sve, æto preostane, ostavite za
Gospoda, A æto smo mi, da mrmljate sebe na stranu, da se saçuva za sutra!”
proti nas?” 24 Ostaviæe dakle to na stranu do
8 Mojsije nastavi: “Po tom, da vam sutra, kao æto je bio zapovjedio Mojsije,
Gospod dati veçeras da jedete mesa i i nije zaudaralo i nije se naæao crv u
ujutro kruha do sitosti. Spoznat øete, tome.
da je Gospod çuo mrmljanje vaæe, æto 25 Mojsije zapovjedi: “Jedite to danas;
ga podigoste proti njega, jer æto smo jer je danas subota Gospodnja! Danas
mi? Nije proti nama bilo upravljeno neøete niæta naøi na polju.
mrmljanje vaæe, nego proti Gospoda.” 26 Æest dana skupljajte! Sedmi je dan
9 Nato reçe Mojsije Aronu: “Zapovjedi subota; taj dan nema niæta!”
svoj zajednici sinova Izraelovih: 27 Kad sedmi dan izaåoæe neki od
‘Pristupite pred Gospoda, jer je on çuo naroda da skupljaju, ne naåoæe niæta.
mrmljanje vaæe.’” 28 Onda reçe Gospod Mojsiju: “Dokle
10 Kad onda Aron to saopøi svoj øete se joæ neøkati da izvræujete
zajednici sinova Izraelovih i oni zapovijedi i zakone moje?
pogledaæe prema pustinji, objavi se 29 Pomislite ipak, da vam Gospod dade
slava Gospodnja u oblaku. subote! Zato vam daje æesti dan hrane
11 A Gospod reçe Mojsiju: za dva dana. Svaki neka ostane kod
12 “Çuo sam mrmljanje sinova kuøe! Neka nitko sedmi dan ne ostavlja
Izraelovih. Kaœi im ovo: ‘Veçeras øete stana svojega!”
dobiti da jedete mesa i sutra øete se 30 Tako je svetkovao narod sedmi dan
ujutro nasititi kruha. Tako øete subotu.
spoznati, da sam ja Gospod, Bog vaæ.’” 31 A sinovi Izraelovi prozvaæe to mana.
13 I doista: uveçer doletje jato prepelica Bila je kao sjeme korijandrovo bijela, i
i pokri tabor. A sutradan prostrla se okus joj je o kao od medena kolaça.
rosa okolo tabora. 32 Mojsije proglasi: “Ovo nalaœe
14 Kad ishlapila rosa, leœalo je po Gospod: Pun omer neka se od toga
pustinji neæto sitno, zrnato, sitno kao saçuva za buduøe naraætaje, da vide
mraz na zemlji. hranu, kojom sam vas hranio u
15 Kad to vidjeæe sinovi Izraelovi, pustinji, kad vas izvedoh iz zemlje
uplaæe jedan drugoga: “Æto je to?” Jer egipatske!”
nijesu znali, æto je bilo. Mojsije im reçe: 33 Stoga zapovjedi Mojsije Aronu:
“To je kruh, æto vam ga dade Gospod da “Uzmi vrç, naspi u njega pun omer
jedete. mane i metni ga pred kovçeg zavjeta,
16 Ovo zapovijeda Gospod: ‘Svaki od da se çuva za buduøe naraætaje!”
vas neka nakupi toga, koliko mu 34 I stavi ga Aron pred kovçeg zavjeta,
treba: jedan omer za svakoga prema da se çuva, kao æto je bio Gospod
broju osoba vaæih! Ali svaki neka uzme naloœio Mojsiju.
od toga samo za one, koji su mu u 35 Sinovi Izraelovi jeli su manu
æatoru.’ “ çetrdeset godina, dok ne doåoæe u
17 Sinovi Izraelovi uçiniæe tako i zemlju napuçenu. Jeli su manu, dok
nakupiæe, jedan mnogo, drugi malo. ne doåoæe na meåu zemlje kanaanske.
18 Kad izmjeriæe na omer, ne doåe vise 36 Omer je deseti dio efe.
onomu koji nakupi mnogo, niti manje
onomu, koji nakupi malo. Svaki Izlazak 17
nakupi koliko mu je trebalo. 1 Nato sva zajednica sinova Izraelovih
19 Dalje zapovjedi im Mojsije: “Nitko da na zapovijed Gospodnju poåe dalje iz
57 Izlazak
pustinje Sina od postaje do postaje. Mojsiju i Izraelu, narodu svojemu, da
Napokon se utaboriæe u Refidimu, jer naime izvede Gospod Izraelce iz
ondje nije bilo pitke vode za narod, Egipta.
2 Posvadi se narod s Mojsijem i povika:
2 Tada Jetro, tast Mojsijev, uze sa
“Daj nam vode da pijemo!” A Mojsije imsobom œenu Mojsijevu Ziporu, koju je
reçe: “Æto se vi svaåate sa mnom: Zaæto
on bio poslao natrag,
kuæate Gospoda?” 3 I obadva sina njezina. Jedan od njih
3 Ali narod, koji je ondje hlepio za zvao se Geræom, jer je bio rekao:
vodom, mrmljao je i dalje proti Mojsiju
“Doæljak sam bio u zemlji tuåoj,”
i govorio: “Zaæto nas izvede iz Egipta?
4 A drugi Eliezer, jer je bio rekao: “Bog
Zar da nas, djecu naæu i stoku naæu oca mojega bio je pomoø moja i izbavio
pomoriæ œeåu?” me od maça faraonova.”
4 I Mojsije zavapi Gospodu: “Æto da 5 I doåe Jetro, tast Mojsijev, sa
uçinim s ovim narodom? Joæ samo sinovima njegovim i œenom njegovom
malo, pa øe me kamenovati.” k Mojsiju u pustinju, gdje se je bio
5 Gospod odgovori Mojsiju: “Idi pred utaborio na gori Boœjoj.
narodom! Uzmi sa sobom nekoliko od 6 On poruçi Mojsiju: “Ja, tast tvoj Jetro,
starjeæina izraelskih! Uzmi i ætap u dolazim k tebi sa œenom tvojom i s
ruku, kojim si udarao po Nilu, i idi! obadva sina njezina, æto su kod nje.”
6 Ja øu se tamo naøi pred tobom na 7 Mojsije se diœe i izaåe u susret tastu
hridi na Horebu. Udari tada po hridi, i
svojemu, nakloni se i poljubi ga. Tada
voda øe iz nje poteøi, da narod moœe se upitaæe za zdravlje i uniåoæe u
piti.” Mojsije uçini tako pred oçima æator.
starjeæina izraelskih. 8 I Mojsije ispripovjedi tastu svojemu
7 Mjesto prozva on Masa i Meriba, jer su
sve, æto uçini Gospod faraonu i
se ondje sinovi Izraelovi svaåali i Egipøanima zbog Izraelaca, sve
Gospoda kuæali, kad su govorili: “Je li
nevolje, æto su ih bile zadesile na putu,
Gospod meåu nama ili nije?” i kako ih je izbavio Gospod.
8 Tada doåoæe Amaleçani, da se bore s 9 Jetro se radovao svemu dobru, æto ga
Izraelcima u Refidimu. je bio Gospod iskazao Izraelcima, kad
9 Mojsije zapovjedi Joæui: “Izaberi zaih je izbavljao iz vlasti Egipøana.
nas ljude i zametni sutra boj s 10 Tada reçe Jetro: “Blagoslovljen da je
Amaleçanima! Ja øu se staviti na vrh Gospod, koji vas izbavi iz vlasti
brda sa ætapom Boœjim u ruci.” Egipøana i faraona i narod spasi iz
10 Joæua uçini, kako mu je bio vlasti Egipøana!
zapovjedio Mojsije, i borio se je s 11 Da je Gospod veøi od svih bogova,
Amaleçanima. A Mojsije, Aron i Hur vidim sad iz toga, æto se dogodi, kad su
uzaåoæe na vrh brda. se oni onako oholo ponaæali prema
11 Dokle je Mojsije drœao u vis ruke njima.”
svoje, pobjeåivali su Izraelci. A kad bi
12 Jetro, tast Mojsijev, prinese tada
spustio ruke svoje, pobjeåivali su Bogu œrtvu paljenicu i zaklanicu, i
Amaleçani. Aron doåe sa svima starjeæinama
12 Napokon se umoriæe ruke Mojsijeve. Izraelovim, da s tastom Mojsijevim
Zato uzeæe kamen, te mu ga odrœe pred Bogom gozbu œrtvenu.
podmetnuæe. On sjede na njega, i Aron 13 Drugi dan odrœa Mojsije sjednicu
i Hur poduprijeæe mu ruke, jedan s sudniçku, da sudi narodu. Narod se
jedne strane, drugi s druge. Tako mu tiskao oko Mojsija od jutra do naveçer.
izdrœaæe ruke do zalaska sunca u 14 Kad vidje tast Mojsijev, æto sve ima
jednakom poloœaju, on da radi s narodom, reçe: “Æto imaæ
13 I Joæua pobijedi Amaleçane i vojskutoliki posao s narodom? Zaæto sjediæ ti
njihovu oætricom maça. sam na sudu, a sav narod tiska se oko
14 Nato zapovjedi Gospod Mojsiju: tebe od jutra do veçera?”
“Zapiæi to za spomen u knjigu i kaœi 15 Mojsije odgovori tastu svojemu:
Joæui, da øu spomen na Amaleçane “Narod dolazi k meni, da dobije odluke
pod nebom sasvim zatrti!” Boœje,
15 Onda napravi Mojsije œrtvenik i 16 Kadgod imaju kakvu pravdu, dolaze
nazva ga “Gospod je stijeg moj” k meni, da im sudim i govorim Boœje
16 On reçe: “Ruku gore na stijeg zakone i odredbe njegove.”
Gospodnji! Gospod ratuje proti 17 A tast Mojsijev reçe mu: “Nije dobro
Amaleku od naraætaja do naraætaja.” kako radiæ.
18 Ti i ljudi, æto dolaze preda te, muçe
Izlazak 18 se kod toga; jer je taj rad preteœak za te;
1 Kad Jetro, sveøenik midjanski, tast ne moœeæ mu sam odoljeti.
Mojsijev, doçu sve, æto uçini Bog 19 Pa posluæaj savjet, æto øu ti ga dati,
Izlazak 58
i Bog øe biti s tobom! Ti zastupaj k tebi u gustim burnim oblacima, da
narode kod Boga i prinosi œelje njihove çuje narod, kad budem s tobom
pred Boga! govorio, i da ti vjeruje zauvijek.”
20 Onda ih uçi zakonima i naredbama Mojsije priopøi Gospodu odgovor
i pokazuj im put, kojim da idu, i djela, naroda.
koja da rade! 10 Tada reçe Gospod Mojsiju: “Idi k
21 Ujedno izaberi iz svega naroda ljude narodu i daj da se posveti danas i
valjane, koji se Boga boje, pouzdane i sutra! Neka opere haljine svoje,
nesebiçne i postavi ih za predstojnike 11 I neka bude spreman preksutra, jer
nad tisuøu, nad stotinu, nad pedeset i øe preksutra siøi Gospod na goru
nad deset! Sinajsku pred ocima svega naroda.
22 Oni neka sude narodu u svako 12 Oznaçi narodu meåu unaokolo i
doba! Svaki vaœniji sluçaj neka ipak zapovjedi: Çuvajte se, da ne uzaåete na
predloœe tebi! U stvarima manje goru ili da se i samo dotaknete
vaœnim neka odluçuju sami! Tako podnoœja njezina! Tko se god dotakne
olakæaj sebi teret; a oni neka ga nose s gore, mora poginuti.
tobom! 13 Nijedna ruka ne smije se onda toga
23 Ako tako uçiniæ, i Bog ti to dopusti, dotaknuti, nego to se ima kamenovati
moøi øeæ izdrœati, i sav øe taj narod ili ustrijeliti. Bio çovjek ili œivinçe, ne
zadovoljan otiøi kuøi.” smije ostati na œivotu. Istom kad
24 Mojsije posluæa savjet tasta svojega zatrubi rog ovnov, smije se uzaøi na
i uçini sve, æto mu svjetova. goru.”
25 Iz svega Izraela izabra Mojsije ljude 14 Nato side Mojsije s gore k narodu i
valjane, i postavi ih za predstojnike dade da se posveti narod, i opraæe
narodu: nad tisuøu, nad stotinu, nad haljine svoje.
pedeset i nad deset. 15 Onda zapovjedi narodu: “Budite spre-
26 Oni su imali suditi u svako doba, a mni preksutra! Ne pribliœite se œeni!”
sve teœe sluçajeve morali su predlagati 16 Treøi dan kad osvanu jutro,
Mojsiju, a manje teæke stvari odluçili bi zagrmjeæe gromovi i zasijevaæe munje.
sami. Teæki se oblaci nadviæe nad gorom, i
27 Nato Mojsije otpusti tasta svojega, i odjeknu glas trube veoma jak. Sav
ovaj se vrati natrag u domovinu svoju. narod, æto je bio u taboru, zadrhta.
17 Mojsije povede narod iz tabora u
Izlazak 19 susret Bogu, i postavi se narod na
1 Treøi mjesec nakon izlaska sinova podnoœju gore.
Izraelovih iz zemlje egipatske, u taj isti 18 Gora Sinaj bila je sva u dim ovijena,
dan, doåoæe u pustinju Sinajsku. jer je bio Gospod u ognju siæao na nju.
2 Oni su naime bili krenuli od Dim se je iz nje dizao kao dim iz
Refidima, doæli u pustinju Sinajsku i taonika, i sva se je gora tresla veoma.
utaborili se u pustinji. Ondje pred 19 Glas trube bivao je sve jaçi. Mojsije
gorom bio se je utaborio Izrael. je govorio, i Bog mu je odgovarao u
3 I kad Mojsije uzaåe k Bogu, povika gromu.
mu Gospod s gore: “Ovo kaœi kuøi 20 I kad je bio Gospod siæao na vrh gore
Jakovljevoj i objavi sinovima Sinaja, pozva Gospod Mojsija na vrh
Izraelovim: gore. Mojsije uzaåe,
4 Vidjeli ste, kako sam postupao s 21 I Gospod zapovjedi Mojsiju: “Siåi
Egipøanima, kako sam vas nosio na dolje, opomeni narod, da se ne
krilima orlovim i doveo vas ovamo k protisne do Gospoda, da ga vidi! Inaçe
sebi. bi ih mnogo poginulo.
5 Ako sada budete vjerno sluæali rijeç 22 I sami sveøenici, koji se inaçe smiju
moju i drœali zavjet moj, bit øete moja pribliœiti Gospodu, imaju se posvetiti,
svojina osobita izmeåu svih naroda, da ih ne uniæti Gospod.”
jer moja je sva zemlja, 23 Mojsije reçe Gospodu: “Narod ne
6 I bit øete mi kraljevstvo sveøeniçko i moœe uziøi na goru Sinaj; jer si nas ti
narod svet. To su rijeçi, æto ih imaæ reøi opomenuo, da omeåimo goru i da
sinovima Izraelovim.” proglasimo, da se njoj ne smije
7 Mojsije doåe, sazva starjeæine naroda pribliœiti.”
i priopøi im sve te rijeçi, æto mu ih bio 24 A Gospod mu reçe: “Siåi dolje i doåi
zapovjedio Gospod. opet gore s Aronom! Ali sveøenici i
8 Sav narod odgovori jednoglasno: narod ne smiju provaliti meåu, da se
“Sve, æto zapovijeda Gospod, çinit popnu do Gospoda, jer On bi ih inaçe
øemo!” Kad Mojsije dojavi Gospodu uniætio.”
odgovor naroda, 25 Mojsije dakle siåe k narodu i sve mu
9 Reçe Gospod Mojsiju: “Evo, ja øu doøi dojavi.
59 Izlazak
Izlazak 20 sam s neba govorio s vama.
1 Onda Bog izgovori sve ovo, govoreøi: 23 Ne çinite sebi uza me bogova
2 Ja sam Gospod, Bog tvoj, koji te je srebrnih i ne pravite sebi bogova
izveo iz zemlje egipatske, iz kuøe zlatnih!
ropstva. 24 Napravi mi œrtvenik od zemlje i
3 Neimaj drugih bogova uz mene! prinesi na njemu svoje œrtve paljenice
4 Ne pravi sebi lika rezana, niti kakve i œrtve svoje mirotvorne, ovce svoje i
slike od onoga, æto je gore na nebu ili goveda svoja! Na mjestu, æto øu ga
dolje na zemlji ili u vodi pod zemljom! svaki put odrediti za ætovanje imena
5 Ne padaj niçice pred njima i ne mojega, doøi øu k tebi i blagoslovit øu
klanjaj se njima, jer ja Gospod, Bog te.
tvoj, jesam Bog ljubomoran, koji kazni 25 A ako mi hoøeæ napraviti œrtvenik od
zlodjela otaca na djeci, do treøeg i kamenja, ne smijeæ ga, zidati od
çetvrtog koljena, onih koji me mrze, kamenja tesana, jer ako ga obraåujeæ
6 A milosråe iskazuje tisuøama, koji dlijetom svojim, oskvrnjujeæ ga.
me ljube i drœe zapovijedi moje. 26 Ne uzlazi k œrtveniku mojemu uza
7 Ne uzimaj uzalud imena Gospoda, stepenice, da se ne otkrije pred njim
Boga svojega, jer Gospod neøe pustiti golotinja tvoja!”
bez kazne onoga, koji uzima ime
njegovo uzalud. Izlazak 21
8 Sjeti se subotnoga dana, drœi ga 1 “Ovo su pravne odredbe, æto øeæ im ih
svetim. predloœiti:
9 æest dana radi i obavljaj sve poslove 2 Ako kupiæ roba hebrejskoga, neka te
svoje. sluœi æest godina. U sedmoj godini ima
10 Ali sedmi dan jest subota, dan se pustiti na slobodu bez otkupa.
odmora u çast Gospodu, Bogu 3 Ako je doæao neoœenjen, neka opet
tvojemu. Tad ne smijeæ raditi nikakva otide neoœenjen; ako je bio oœenjen,
posla, ni ti ni sin tvoj ili køi tvoja, ni neka i œena njegova ide s njim.
sluga tvoj ni sluækinja tvoja ni stoka 4 Ako ga gospodar njegov oœeni, i œena
tvoja ni stranac, koji boravi kod tebe mu rodi sinove ili køeri, œena s djecom
unutar vrata tvojih. svojom ima ostati gospodaru svojemu,
11 Jer u æest dana stvori Gospod nebo a on neka se pusti na slobodu sam.
i zemlju, more i sve, æto je u njima, ali 5 Ako li izjavi rob: ‘Volim gospodara
sedmi dan otpoçinu on. Zato je Gospod svojega, œenu svoju i djecu svoju, neøu
blagoslovio i posvetio subotni dan. da otidem na slobodu’.
12 Poætuj oca svojega i mater svoju, da 6 Onda neka ga gospodar njegov
dugo œiviæ u zemlji; koju øe ti dati dovede pred sud i postavi ga pred vrata
Gospod, Bog tvoj! ili pred dovratke. Ondje neka mu
13 Ne ubij! gospodar njegov probuæi uho njegovo
14 Ne çini preljuba! æilom, pa neka mu bude rob zauvijek.
15 Ne kradi! 7 Ako netko proda køer svoju, da bude
16 Ne svjedoçi laœno proti bliœnjemu ropkinja, neka ona ne bude puætena
svojemu! na slobodu kao robovi.
17 Ne poœeli kuøe bliœnjega svojega! Ne 8 Ne bude li po volji gospodaru
poœeli œene bliœnjega svojega, ni sluge svojemu, kojemu je predana, neka
njegova, sluækinje njegove, vola pusti, da se otkupi. A nema vlasti
njegova, magarca njegova, ni igdje prodati je u tuåi narod, ako je odbaci.
iæta, æto pripada bliœnjemu tvojemu!” 9 A ako je dadne sinu svojemu, neka
18 Kad vidje sav narod gromove, postupa s njom po pravu køeri.
munje, glas trube i goru gdje se dimi, 10 Ako uzme sebi joæ drugu, ne smije
prepade se narod i zadrhta i ostade joj prikratiti hranu mesnu, odjeøu i
stojeøi u daljini. œenidbeni œivot.
19 Oni rekoæe Mojsiju: “Govori ti nama, 11 Ali ako joj ovo troje ne ispuni, onda
i sluæat øemo! A Bog neka ne bi govorio smije ona slobodno otiøi bez odætete,
s nama, da mi pomremo!” bez otkupa.
20 Mojsije reçe narodu: “Ne bojte se, jer 12 Tko drugoga udari, tako da umre,
Bog doåe samo, da vas stavi na kuænju ima se kazniti smrøu.
i da strah pred njim uzdrœi budan u 13 Ako to nije uçinio hotimiçno, nego
vama, da ne grijeæite.” mu ga Bog metnuo pod ruku, odredit
21 I dok je narod ostao stojeøi u daljini, øu ti mjesto, kamo moœe uteøi.
pristupi Mojsije k tamnim oblacima, u 14 Ali ako netko usmrti drugoga
kojima je bio Bog, hotimiçno, i iz prijevare, odvuci ga od
22 I reçe Gospod Mojsiju: “Zapovjedi œrtvenika mojega da umre.
sinovima Izraelovim ovo: Vidjeli ste, da 15 Tko udari oca svojega ili mater
Izlazak 60
svoju, ima se kazniti smrøu. drugomu tako da ugine, onda oni
16 Tko ugrabi çovjeka pa ga je veø imaju prodati vola œivoga i cijenu
prodao, ili je joæ u ruci njegovoj, ima se njegovu podijeliti, a uginulu œivotinju
kazniti smrøu. imaju meåu se podijeliti.
17 Tko proklinje oca svojega ili mater 36 Ali ako se je znalo, da je vol veø
svoju, ima se kazniti smrøu. otprije bio bodaç, a vlasnik njegov nije
18 Ako se posvade ljudi, pa jedan udari ga çuvao, onda on mora kao punu
drugoga kamenom ili grudom odætetu dati vola za vola, a uginula
zemljanom, tako da ovaj doduæe ne œivotinja øe njemu pripasti.
umre, ali pane u postelju.
19 Ako se pridigne i moœe van o ætapu Izlazak 22
svojemu, onda onaj drugi, koji ga je 1 Tko ukrade vola ili ovcu, pa to zakolje
udario, neka se ne kazni, samo mu ili proda, ima kao odætetu dati pet
mora nadoknaditi dangubu i platiti volova za vola i çetiri ovce za ovcu.
troækove za lijeçenje. 2 Ako se uhvati lopov kod provale i
20 Udari li netko roba svojega ili bude ubijen, nema tu krivnje za
ropkinju svoju ætapom, tako da mu prolivenu krv.
pod rukom umru, mora se to kazniti. 3 Ali ako je sunce veø izaælo nad njim,
21 Ako li dotiçni joæ jedan ili dva dana onda je tu krivnja za prolivenu krv. On
ostane na œivotu, neka se ne kazni, jer mora dati odætetu. Ako nema niæta,
se radi o vlastitom novcu njegovu. mora se on prodati za ono, æto je
22 Ako se posvade ljudi i pritom œenu pokrao.
trudnu tako udare, da pometne, ali 4 Ako se naåe, æto je pokrao, joæ œivo u
nikakve daljne ætete ne bude, onda posjedu njegovu, bio vol ili magarac ili
ima krivac platiti novçanu globu, ovca, mora vratiti dvostruko.
koliko mu naloœi muœ œenin i presude 5 Tko opustoæi njivu ili vinograd
suci. pustivæi svoju stoku da obrsti tuåe,
23 Ako li nastane daljna æteta onda neka nadoknadi onim æto najbolje naåe
imaæ dati œivot za œivot, na svojoj njivi i u svome vinogradu.
24 Oko za oko, zub za zub, ruku za 6 Tko u polju svojemu ili u vrtu
ruku, nogu za nogu, svojemu naloœi vatru i pusti da poœar
25 Opeklina za opeklinu, ranu za ranu, presegne, tako da vatra sama zahvati
modricu za modricu. trnje, spali stog œita ih œito, æto joæ stoji,
26 Udari li netko roba svojega ili ili polje, onda mora dati odætetu onaj,
ropkinju svoju u oko, te ga iskopa, ima koji je prouzroçio poœar tako da se
ih pustiti na slobodu za oko njihovo. zapali polje drugomu, onda on mora
27 Ako izbije zub robu svojemu ili dati kao odætetu najbolje u poljima
ropkinji svojoj, ima ih pustiti na svojim i u vrtu svojemu.
slobodu za zub njihov. 7 Ako netko preda drugome novce ili
28 Ako vol ubode muœa ili œenu tako, da æto drugo na çuvanje, i to bude iz kuøe
nastupi smrt, ima se kamenovati vol, dotiçnoga ukradeno, onda mora lopov,
ali meso njegovo neka se ne jede, a ako se pronaåe, dati dvostruku
gospodar vola ipak se ne kazni. odætetu.
29 A ako je vol veø otprije bio bodaç i 8 Ako li se ne pronaåe lopov, onda mora
gospodar njegov bio opomenut, a on ga vlasnik kuøe doøi pred sud, da se vidi
ipak nije çuvao, onda se vol ima da doista nije posegao rukom svojom
kamenovati, ako je usmrtio muœa ili na vlasniætvo drugoga.
œenu, gospodar njegov ima se kazniti 9 Kod svakog sluçaja pronevjerenja, pa
smrøu. radilo se o volu, magarcu, ovci, haljini
30 Ali ako mu se naloœi novçana globa, ili o çemugod drugom, æto je nestalo i
onda ima za œivot svoj platiti otkup, æto sad netko traœi kao vlasniætvo
koliko se od njega zatraœi. svoje, ima taj sluçaj obojice doøi pred
31 Ako ubode djeçaka ili djevojku, ima sud. Koga osudit sud, taj ima dati
se postupati s njim po istom pravu. drugome odætetu dvostruku.
32 Ako vol ubode roba ili ropkinju, ima 10 Ako netko dadne drugomu na
platiti gospodaru njihovu trideset çuvanje magarca, vola, ovcu ili
srebrnjaka, a vol ima se kamenovati. kakvogod œivinçe, pa ono ugine ili
33 Ako netko ostavi otkrivenu jamu, ili ohromi ili ga tko ugrabi, a da nitko ne
ako netko iskopa jamu pa je ne pokrije, vidje,
i onda upadne u nju vol ili magarac, 11 Onda ima odluçiti meåu obojicom
34 Tada ima vlasnik jame dati odætetu; prisega kod Gospoda, da nije jedan
on mora gospodara novcem namiriti, a posegao rukom svojom na vlasniætvo
uginula œivotinja øe njemu pripasti. drugoga. Vlasnik se mora time
35 Ako çiji vol ubode vola kojemu zadovoljiti, a onaj ne treba dati
61 Izlazak
odætetu. zlo, i u parnici ne iskazuj tako, da
12 Ako mu je ipak bilo ukradeno, onda stajuøi na stranu veøine i preokreøeæ
mora vlasniku dati odætetu. pravo.
13 Ako li je bilo od zvijeri rastrgano,
3 Siromaha ne podupiri u parnici
onda ima to donijeti za dokaz, a za njegovoj.
rastrgano ne treba dati odætetu. 4 Ako naiåeæ na vola neprijatelja
14 Ako tko uzme od drugoga œivinçe na svojega ili na magarca njegova, gdje su
poslugu, pa ohromi ili ugine, onda zalutali, odvedi ih natrag k njemu.
mora, ako gospodar nije bio nazoçan, 5 Vidiæ li gdje je protivniku tvojemu pao
dati odætetu. magarac pod teretom svojim, ne
15 Ako je gospodar bio nazoçan, ne propusti pomoøi mu da se digne; s
treba dati odætetu. Ako je bilo njim zajedno pruœi mu pomoø.
najmljeno, onda dobije on najmovinu. 6 Nemoj izvrnuti pravo siromahu
16 Ako netko zavede djevojku, koja nije
svojemu u parnici njegovoj.
zaruçena, te opøi s njom, onda joj mora
7 Kloni se tuœbe laœne i ne skrivi smrt
dati miraz i uzeti je za œenu. neduœnome i onome, koji je u pravu,
17 Ali ako mu je otac njezin ne htjedne
jer krivcu ne dajem pravo.
dati, onda ima platiti toliko, koliko ide
8 Ne uzimaj mita, jer mito zasljepljuje
za miraz djevojkama. one, koji vide, i izvrøe stvar pravednu.
18 Ne dopuætaj da vraçarica œivi! 9 Ne smijeæ zlostavljati stranca! Znate,
19 Tkogod opøi sa œivinçetom, ima se kako je strancu pri srcu, jer ste sami
kazniti smrøu. bili stranci u zemlji egipatskoj.
20 Tko œrtvuje bogovima, osim jedino 10 Æest godina imaæ zasijevati zemlju
Gospodu, ima biti potpuno uniæten. svoju i skupljati rod njezin.
21 Stranca ne smijeæ zakidati i 11 Sedme godine pusti je da poçine, da
ugnjetavati, jer vi ste sami bili stranci
se hrane od nje siromasi naroda
u Egiptu. tvojega, i da mogu jesti zvijeri poljske
22 Udovicu i siroçeta bez oca ne æto iza njih preostane. Tako radi i s
muçite! vinogradima svojim i maslinicima
23 Ako ih budeæ progonio, i oni svojim.
zavapiju k meni za pomoø, usliæit øu 12 Best dana radi poslove svoje, ali
vapaj njihov. sedmi dan svetkuj, da se odmore vol
24 Raspalit øe se gnjev moj, i dat øu vas
tvoj i magarac tvoj, da mognu
pobiti maçem, tako da vaæe œene odahnuti sin ropkinje tvoje i stranac.
postanu udovice, a djeca vaæa sirote. 13 Drœite se svega, æto sam vam
25 Ako pozajmiæ novaca kojemu iz zapovjedio! Ne zazivaj imena drugih
naroda mojega siromahu, koji stanuje bogova! Neka se ono ne çuje iz usta
kod tebe, nemoj mu biti kao kakav tvojih.
lihvar. Ne nameøi na njega kamata! 14 Triput u godini svetkuj mi blagdan.
26 Ako uzmeæ od drugoga plaæt u zalog,15 Blagdan nekvasnih kruhova
vrati mu ga opet do zalaska sunca. obdrœavaj. Sedam dana jedi kruh
27 Jer to je jedini pokrivaç njegov, çim
nekvasan, kao æto sam ti zapovjedio, u
pokriva tijelo svoje. U çemu øe spavati?
odreåeno vrijeme u mjesecu abibu.
Ako zavapije k meni, usliæit øu ga; jer
Tada si izaæao iz Egipta. Ali ne smije se
sam milosrdan. izaøi pred lice moje praznih ruku!
28 Ne smijeæ psovati Boga i proklinjati
16 Onda blagdan œetve prvina, koje
poglavare naroda svojega. dolaze od ljetine onoga, æto si posijao u
29 Ne zateœi davanjem od izobilja polju. Na svræetku godine blagdan
gumna svojega i davanjem iz tijeska berbe, kad skupljaæ ljetinu svoju s
svojega! Prvoroåenca izmeåu sinova polja.
svojih imaæ mi darovati. 17 Triput u godini imaju se sve muæke
30 Tako çini i s volom svojim i s ovcom
osobe tvoje pokazati pred
svojom: sedam dana neka ostane s Svemoguøim, Gospodom.
materom svojom, osmi dan prinesi ga 18 Ne œrtvuj krvi œrtvenih œivotinja
meni! mojih zajedno s kruhom kvasnim, i
31 Budite mi sveti ljudi i ne jedite mesa
salo sveçanih œrtava mojih neka ne
œivotinje, koju su zvijeri rastrgale uostane do jutra.
polju, nego je bacite psima!” 19 Najbolje od prvina polja svojega
imaæ donijeti u kuøu Gospoda, Boga
Izlazak 23 svojega. Ne kuhaj jareta u mlijeku
1 “Ne svjedoçi krivo, ne pruœaj ruke matere njegove.
svoje onomu, koji je u nepravdi, da 20 Evo, ja æaljem anåela svojega pred
svjedoçiæ krivo! tobom, da te çuva na putu i da te
2 Ne idi s velikom veøinom, da uçiniæ odvede na mjesto, æto sam ga odredio
Izlazak 62
za te. Gospodnje. Rano sutradan napravi
21 Pazi na njega i sluæaj naredbe œrtvenik pod gorom i dvanaest
njegove i ne opiri se njemu, jer on ne bi
kamenih spomenika za dvanaest
oprostio krivnje vaæe, jer je ime moje u
plemena izraelskih.
njemu. 5 Naloœi mladim ljudima izraelskim, da
22 Ali ako rado budeæ slijedio naredbe prinesu Gospodu œrtvu paljenicu i da
njegove i çinio sve, æto kaœem, bit øu zakolju junce za œrtvu mirotvomu.
neprijatelj tvojim neprijateljima i 6 Mojsije uze polovinu krvi i ulije u
pritisnut øu tvoje tlaçitelje. zdjele œrtvene, a drugu polovinu krvi
23 Tada øe anåeo moj iøi pred tobom i izlije na œrtvenik.
vodit øe te k Amorejima, Hitejima, 7 Tada uze knjigu zavjeta i proçita je
Perizejima, Kanaancima, Hivejima i glasno narodu; a oni se nato zavjeriæe:
Jebusejima, koje øu istrijebiti. “Sve, æto zapovjedi Gospod, rado øemo
24 Ne klanjaj se bogovima njihovim, ne çiniti i ispunjavati!”
sluœi im i ne radi po djelima njihovim,8 I Mojsije uze krv, poækropi njom
nego ih potpuno uniæti i razori kamene narod i reçe: “Ovo je krv zavjeta, æto ga
spomenike njihove. Gospod sklopi s vama na temelju svih
25 A sluœite Gospodu, Bogu svojemu! I ovih zapovijedi.”
on øe blagosloviti kruh tvoj i vodu tvoju
9 Nato uzaåoæe na goru Mojsije, Aron,
i udaljit øe bolesti od tebe. Nadab, Abihu i sedamdeset starjeæina
26 Neøe biti u zemlji tvojoj œene izraelskih.
pometkinje ni nerotkinje, i dane øu 10 Tamo ugledaæe Boga Izraelova i pod
œivota tvojega dignuti do potpunog nogama njegovim priliku, æto je
broja njihova. nalikovala na ploçe od safira i
27 Strah svoj pustit øu pred tobom, i razlijevala vedar sjaj kao nebo.
sve øu narode, kojima doåeæ, pomesti 11 Ali on ne pruœi ruku svoju prema
i uçinit øu, da svi neprijatelji tvoji pred
izabranicima sinova Izraelovih. Oni su
tobom nagnu bjeœati. dapaçe smjeli Boga gledati, i jeli su i
28 I stræljene poslat øu pred tobom, dapili.
tjeraju ispred tebe Hiveje, Kanaance i 12 Tada zapovjedi Gospod Mojsiju:
Hiteje. “Uzaåi k meni na goru i ostani tamo!
29 Ali ih neøu otjerati ispred tebe u Dat øu ti kamene ploçe sa zakonom i
jednoj godini, da ne postane zemlja zapovijedima, æto ih napisah, da se
pustinja i da se ne namnoœe divlje pouçe u njima.”
œivotinje na ætetu tvoju. 13 Mojsije krenu sa svojim slugom
30 Sve pomalo potiskivat øu ih ispred Joæuom Prije nego uzaåe Mojsije na
tebe, dok ne postaneæ mnogobrojan i goru Boœju.
mogneæ zauzeti zemlju. 14 I on zapovjedi starjeæinama: “ekajte
31 Tada øu protegnuti podruçje tvoje ovdje na nas, dok se vratimo k vama.
od Crvenoga mora sve do mora Imate Arona i Hura uza se. Tko imadne
Filisteja i od pustinje sve do rijeke, jer
kakvu zadjevicu, neka se obrati na
øu ti u ruke dati stanovnike zemlje, njih.”
tako da ih mogneæ otjerati ispred sebe.15 Dok je Mojsije uzlazio na goru, pokri
32 Ne smijeæ sklapati savez s njima i soblak goru.
bogovima njihovim. 16 I slava Gospodnja spusti se na goru
33 Oni ne smiju u zemlji tvojoj ostati i
Sinaj, i æest dana pokrivao ju je oblak.
prebivati, da te ne zavedu u grijeh proti
Sedmi dan viknu on Mojsija iz oblaka.
meni, jer ako bi sluœio bogovima 17 Oçima sinova Izraelovih prikaza se
njihovim, to bi tebi postalo zamkom.” slava Gospodnja kao oganj, æto gori, na
vrhuncu gore.
Izlazak 24 18 Mojsije poåe unutra usred oblaka,
1 Nato zapovjedi on Mojsiju: “Uzaåi kad je bio posve uzaæao na goru.
gore Gospodu ti, Aron, Nadab i Abihu i etrdeset dana i çetrdeset noøi osta
sa sedamdeset starjeæina izraelskih. Mojsije na gori.
Ali prinesite izdaleka svoj poklon!
2 Samo Mojsije neka pristupi Gospodu! Izlazak 25
Oni ne smiju blize pristupiti. A narod 1 Gospod zapovjedi Mojsiju:
neka ne uzlazi s njim gore.” 2 “Zapovjedi sinovima Izraelovim, neka
3 Mojsije doåe i objavi narodu sve pobiraju za me prilog; od svakoga, koji
zapovijedi Gospodnje i sve zakone. Sav hoøe da drage volje dadne, uzmite za
narod odgovori jednoglasno: “Sve me prinos.
zapovijedi, æto ih dade Gospod, drœat 3 A ovo je prilog, æto øete ga pobirati od
øemo!” njih: zlato, srebro i mjed,
4 I Mojsije napisa sve zapovijedi 4 Modar i crven skerlet predivo, fini
63 Izlazak
lan, kostrijet; 24 Pozlati ga çistim zlatom i napravi na
5 Koœe ovnujske crveno obojene, koœe njemu vijenac zlatan unaokolo.
jazavçeve i drveta akacije; 25 I napravi mu unaokolo za dlan æirok
6 Ulje za svijeønjak, mirisi za ulje okvir i na tom okviru napravi unaokolo
pomazanja i za mirisavi kad; vijenac zlatan.
7 Kamenje oniksovo i drugo kamenje 26 Salij za to çetiri koluta zlatna i
drago za ukivanje na opleøak i priçvrsti kolute na çetiri strane, i to na
naprsnik. çetiri noge njegove.
8 Podignite mi Svetiæte, da mogu 27 Tik uz okvir imaju biti koluti, da se
prebivati u sredini njihovoj. u njih utaknu motke, da se tako moœe
9 Sagradite mi ga posve po uzorku, æto nositi æto.
øu ti ga pokazati od Æatora i od svih 28 Motke napravi od drveta akacije i
oprema njegovih. pozlati ih. O njima ima se nositi stol.
10 Napravite kovçeg od drveta akacije, 29 Metni mu onda njegove zdjele, çaæe,
dva i po lakta dug, lakat i po æirok, varjaçe i vrçeve, kojima øe se prinositi
lakat i po visok. tekuøe œrtve. Napravi ih od çistoga
11 Pozlati ga iznutra i izvana çistim zlata.
zlatom i odozgor mu napravi vijenac 30 Na æto neprestano postavljaj preda
zlatan unaokolo. me kruhove obliçja.
12 Salij mu uz to çetiri zlatna koluta i 31 Napravi i svijeønjak od çistoga zlata.
priçvrsti ih na çetiri noge, dva koluta Svijeønjak, noga njegova i stablo
na jednoj strani i dva koluta na drugoj njegovo mora se izraditi kovanim
strani. radom. Njegove çaæe, jabuke i cvjetovi
13 Napravi motke od drveta akacije i imaju biti iz jednoga komada s njim.
pozlati ih. 32 Best grana ima izlaziti s obje strane,
14 Utakni motke u kolute na stranama tri grane svijeønjaka na jednoj strani i
kovçega, da se o njima moœe nositi tri grane svijeønjaka na drugoj.
kovçeg. 33 Na svakoj grani imaju biti tri kao
15 Motke neka ostanu u kolutima badem çaæe s jabukom i cvijetom. Tako
kovçega i neka se nikada ne izvlaçe. ima biti na svih æest grana, æto izlaze iz
16 U kovçeg stavi zakon, æto øu ti ga svijeønjaka.
dati. 34 Na samom stablu od svijeønjaka
17 Napravi onda pomiriliæte od çistoga imaju biti çetiri kao badem çaæe s
zlata, dva i po lakta dugo i lakat i po jabukom i cvijetom.
æiroko. 35 I to ima biti uvijek jabuka ispod
18 Napravi uz to dva kerubina zlatna. svake dvije grane, æto izlaze iz njega,
Izradi ih kovanim radom tako, da çine onda opet jabuka ispod dvije grane i
jedan komad s obadva kraja onda opet jabuka ispod dvije grane,
pomiriliæta. dakle ispod æest grana, æto izlaze iz
19 Jednoga kerubina napravi tako, da njega.
çini jedan komad s jednim krajem, a 36 Jabuke i grane njihove imaju biti iz
drugoga kerubina tako, da çini jedan jednoga komada s njim. Sve neka bude
komad s drugim krajem. Postavi dakle kovani rad iz jednoga komada od
obadva kerubina na obadva kraja çistoga zlata.
tako, da çine jedan komad s 37 Napravi uz to sedam svjetionica.
pomiriliætem. Neka se postave na njih ove svjetionice
20 Kerubini neka drœe raæirena krila tako, da daju svoje svjetlo na prostor
svoja prema gore i tako ujedno svojim sprijeda.
krilima neka pokrivaju pomiriliæte. 38 I usekaçi njegovi i tavice njegove
Lica njihova neka su okrenuta jedno imaju biti od çistoga zlata.
prema drugome, i neka su ujedno lica 39 Za sve te sprave ima se potroæiti
kerubina upravljena prema jedan talenat çistoga zlata.
pomiriliætu. 40 Pripazi, da to izvedeæ toçno po
21 Metni pomiriliæte odozgor na uzorku, æto ti je bio pokazan na gori.
kovçeg, a u kovçeg metni zakon,
kojega øu ti dati. Izlazak 26
22 Tamo øu se ja s tobom sastajati, i od 1 Æator napravi od deset zavjesa. Oni
pomiriliæta izmeåu obadva kerubina, imaju biti izraåeni od finoga lana
æto su na kovçegu zavjeta, sve øu ti uzvedenoga, od modrog i crvenog
priopøivati, æto ti imam nalagati za skerleta i od grimiza s likovima
sinove Izraelove. kerubina, kako ih napravi umjetnik.
23 Napravi i stol od drveta akacije, dva 2 Svaka zavjesa ima biti dvadeset i
lakta dug, jedan lakat æirok i lakat i po osam lakata dug i çetiri lakta æirok.
visok. Ista mjera ima biti za sve zavjese.
Izlazak 64
3 Po pet zavjesa ima se sastavljati uglove Æatora na zadnjoj strani.
skupa. 24 Neka budu odozdo dvokrake i isto
4 Uz to napravi petlje od modroga tako odozgo dvokrake do prvoga
skerleta na rubu krajnjega zavjesa koluta. Tako imaju biti napravljene
jednog sastavljenog komada, isto tako obadvije. One imaju tvoriti obadva
na rubu krajnjega zavjesa drugog ugla.
sastavljenog komada. 25 Neka bude dakle osam dasaka sa
5 Pedeset petalja priçvrsti na jednom svojim srebrnim stopicama, u svemu
zavjesu i pedeset na rubu zavjesa, æto æesnaest stopica, po dvije stopice
pripada drugom sastavljenom ispod svake daske.
komadu, tako da petlje stoje jedna 26 Dalje imaæ napraviti prijevornice od
prema drugoj. drveta akacije, pet za daske na jednoj
6 Uz to napravi pedeset zlatnih kuka i strani Æatora,
sveœi zavjese kukama jedan s drugim, 27 Pet prijevornica za daske na drugoj
tako da bude Æator jedna cjelina. strani Æatora i pet prijevornica za
7 Onda napravi zavjese od kostrijeti za daske na zadnjoj strani Æatora prema
pokrov nad Æatorom. Upotrijebi za to zapadu.
jedanaest zavjesa. 28 Srednja prijevornica ima iøi
8 Zavjes svaki ima biti trideset lakata sredinom dasaka od jednoga kraja do
dug i çetiri lakta æirok. Ista mjera ima drugoga.
biti za jedanaest zavjesa. 29 Daske okuj zlatom, kolute, kroz koje
9 Sastavi pet zavjesa zasebe u jedan se utaknu prijevornice, napravi od
komad i isto tako æest drugih zavjesa zlata, i prijevornice okuj zlatom.
zasebe. Æesti zavjes na prednjoj strani 30 Onda uredi Æator onako, kako ti je
Æatora predvostruçi. bilo pokazano na gori.
10 Napravi pedeset petalja na rubu 31 Dalje onda napravi zavjes od
zadnjega zavjesa jednog sastavljenog modrog i crvenog skerleta, grimiza i
komada i isto tako pedeset na rubu finoga lana uzvedenoga. Napravi ga
zadnjega zavjesa drugog sastavljenog umjetniçkim radom s kerubinima.
komada. 32 Priçvrsti ga na çetiri stupa od drveta
11 Napravi onda pedeset mjedenih akacije, æto su zlatom okovani i imaju
kuka, utakni ove kuke u petlje i kuke od zlata i stoje na çetiri srebrne
sastavi tako pokrov u jednu cjelinu. stopice.
12 A æto je viæe u Æatorskih zavjesa, 33 Objesi zavjes o kuke i unesi za ovaj
polovina zavjesa, æto preteøe, neka visi zavjes kovçeg zavjeta. Zavjes neka vam
na zadnjoj strani Æatora. sluœi kao pregrada izmeåu svetinje i
13 I od onoga, æto preteøe na duœini Svetinje nad svetinjama.
Æatorskih zavjesa, neka po jedan lakat 34 Potom stavi pomiriliæte na kovçeg
visi na obje strane Æatora, da ga zakona u Svetinji nad svetinjama.
zaklanja. 35 Stol postavi izvan zavjesa, a
14 Uz to napravi pokrov Æatoru od koœa svijeønjak naprema stolu na juœnoj
ovnujskih crveno obojenih i povrh strana Æatora; stol naime postavi na
njega pokrov od koza jazavçeve. sjevernu stranu.
15 Napravi za Æator daske od drveta 36 Napravi i za ulaz u Æator zavjes od
akacije, æto øe stajati uspravo. modrog i crvenog skerleta, grimiza i
16 Svaka daska ima biti deset lakata finoga lana uzvedenoga u æarolikom
duga, a lakat i po lakta æiroka. radu.
17 Svaka daska mora da ima po dva 37 Za ovaj zavjes podigni pet stupova
klina, æto su meåu se svezana. Tako od drveta akacije i okuj ih zlatom.
imaæ napraviti sve daske za Æator. Kuke njihove imaju biti od zlata. Salij
18 Na daskama za Æator napravi: za njih pet stopica od mjedi.”
dvadeset dasaka za podnevnu stranu,
juœnu stranu. Izlazak 27
19 Ispod dvadeset dasaka stavi 1 “Onda podigni œrtvenik od drveta
çetrdeset srebrnih stopica, dvije akacije, pet lakata dug i pet lakata
stopice pod jednu dasku za dva klina æirok. Œrtvenik ima biti çetverouglast i
njezina. tri lakta visok.
20 Isto tako za drugu stranu Æatora, za 2 Metni mu na çetiri ugla rogove.
sjevernu stranu, dvadeset dasaka, Rogovi imaju da çine jednu cjelinu s
21 I çetrdeset srebrnih stopica, dvije njim. I okuj ga u mjed.
stopice pod svaku dasku. 3 I lonce mu za skupljanje pepela,
22 Za zadnju stranu Æatora, zapadnu lopatice, kotliøe, viljuæke i klijeæta, sve
stranu, napravi æest dasaka. mu posuåe napravi od mjedi.
23 Osim toga napravi joæ dvije daske za 4 Onda mu napravi reæetku mreœastu
65 Izlazak
od mjedi i stavi na reæetku çetiri koluta Ovaj zakon neka ima vjeçnu valjanost
od mjedi na çetiri ugla njezina. za sve naraætaje sinova Izraelovih.”
5 Priçvrsti je ispod ophodnog stepena
œrtvenika odozdo, tako da reæetka Izlazak 28
dopire sve do pola visine œrtvenika. 1 Uzmi k sebi izmeåu sinova Izraelovih
6 Napravi za œrtvenik motke od drveta brata svojega Arona sa sinovima
akacije i okuj ih u mjed. njegovim, da mi sluœi kao sveøenik:
7 Ove motke imaju se utaknuti u Aron i sinovi Aronovi Nadab, Abihu,
kolute, tako da budu motke s obje Eleazar i Itamar.
strane œrtveniku, kada se nosi. 2 Napravi svete haljine bratu svojemu
8 Napravi ga od dasaka tako, da je Aronu, njemu u çast i za ukras.
æupalj. Kao æto ti je pokazano na gori, 3 Govori ti sa svima ljudima vjeætim,
tako imaju napraviti. koje sam napunio duha
9 Dvoriæte Æatoru napravi ovako: Na umjetniçkoga, neka naprave Aronu
juœnoj strani neka budu zavjesi za haljine, da se moœe posvetiti i da mi
dvoriæte od finoga lana uzvedenoga, sluœi kao sveøenik.
sto lakata dugi za ovu stranu. 4 Ovo su haljine, æto ih imaju napraviti:
10 Uz to dvadeset stupova sa dvadeset Naprsnik, opleøak, plaæt, koæulja od
stopica njihovih od mjedi. Kuke tkanine, kapa i pojas. Neka dakle
stupova i koluti njihovi neka budu od naprave svete haljine bratu tvojemu
srebra. Aronu sa sinovima njegovim, da mi
11 Isto tako napravi za sjevernu sluœi kao sveøenik.
uzduœnu stranu zavjese æto lakata 5 I neka za to uzmu zlata, modrog i
duge, uz to dvadeset stupova sa crvenog skerleta, grimiza i finoga lana.
dvadeset stopica njihovih od mjedi. 6 Opleøak neka naprave od zlata,
Kuke stupova i koluti njihovi imaju biti modrog i crvenog skerleta, grimiza i
od srebra. finoga lana uzvedenoga s umjetnim
12 Za æirinu dvoriæta na zapadnoj vezivom.
strani imaju biti zavjesi pedeset lakata 7 Neka ima dva pleøna komada, æto se
dugi; uz to deset stupova sa deset mogu sklopiti. Na obadva kraja
stopica njihovih. njegova neka se veœu skupa.
13 æirina dvoriæta na istoçnoj strani 8 Tkanica, æto je na njemu, da se s njom
ima biti pedeset lakata. priveœe, neka bude jednakog rada i od
14 I to neka budu zavjesi od petnaest jednoga komada s njim, od zlata,
lakata na jednoj strani, uz to tri stupa modrog i crvenog skerleta, grimiza i
sa tri stopice njihove. finoga lana uzvedenoga.
15 Na drugoj strani isto tako zavjesi od 9 Uzmi onda dva oniksa kamena i urezi
petnaest lakata, uz to tri stupa sa tri u njih imena sinova Izraelovih:
stopice njihove. 10 æest imena na jedan kamen i ostalih
16 Ulaz u dvoriæte neka ima zavjes æest imena na drugi kamen, po redu,
dvadeset lakata dug od modrog i kojim su bili roåeni.
crvenog skerleta, grimiza i finoga lana 11 Vjeætinom klesarskom i rezbarskom
uzvedenoga s umjetnim vezivom, uz to ureœi u obadva kamena imena sinova
çetiri stupa sa çetiri stopice njihove. Izraelovih. Okuj ih u zlatan pleter,
17 Svi stupovi dvoriæta unaokolo neka 12 I metni onda obadva kamena na
imaju srebrne kolute. I kuke njihove pleøne komade opleøka kao kamene
neka budu od srebra, stopice njihove spomene na sinove Izraelove. Aron
od mjedi. neka nosi pred Gospodom imena
18 Dvoriæte ima biti æto lakata dugo, njihova na svojim ramenima za
pedeset lakata æiroko i pet lakata spomen.
visoko. Zavjesi neka budu od finoga 13 Onda napravi kopçe od zlata,
lana uzvedenoga i stopice od mjedi. 14 I dva lançiøa od çistoga zlata. Opleti
19 Sve posuåe u Æatoru, za svaku ih i napravi kao vrpce i priçvrsti te
sluœbu u njemu, i sve kolje njegovo, pletene lançiøe za kopçe.
kao i sve kolje dvoriæta neka bude od 15 Onda napravi naprsnik Boœjih
mjedi. presuda umjetniçkim radom. Napravi
20 Zapovjedi sinovima Izraelovim, da ti ga kao opleøak od zlata, modrog i
donosu çistoga ulja od stuçenih crvenog skerleta, grimiza i finoga lana
maslina za svijeønjak, da bi svjetionice uzvedenoga.
mogle gorjeti neprestano. 16 Neka bude çetverouglast,
21 U Æatoru sastanka izvan zavjesa, æto predvostruçen, pedalj dug i æirok.
je pred kovçegom sa zakonom, neka ga 17 Udari po njemu drago kamenje u
opremaju Aron i sinovi njegovi, da gori çetiri reda unaokolo. U prvom redu
od veçera do jutra pred Gospodom. neka bude karneol, topaz i smaragd;
Izlazak 66
18 U drugom redu rubin, safir i zvonjenje, kadgod on ulazi u Svetiæte
dijamant; pred Gospoda i kadgod izlazi; inaçe bi
19 U treøem redu hijacint, ahat i morao umrijeti.
ametist; 36 Onda napravi ploçicu od çistoga
20 U çetvrtom redu krizolit, oniks zlata i na njoj ureœi, kako se urezuje
kamen i jaspis. Neka se umetnu u zlato pismo u peçat, ove rijeçi: ‘Posveøeno
okovani. Gospodu’.
21 Broj kamenova neka bude 37 Priçvrsti je za vrpcu od modrog
dvanaest, toliko je bilo imena sinova skerleta, da se moœe nositi na kapi;
Izraelovih. Neka budu umjetniçki neka stoji sprijeda na kapi.
urezani kao peçat, svaki proviåen 38 I neka bude na çelu Aronovu, da
imenom jednoga od dvanaest Aron uzme na sebe zlodjela, æto ih
plemena. poçine sinovi Izraelovi kod prinosa
22 Priçvrsti onda na naprsnik kao svih svojih svetih darova. Neka bude
vrpce pletene lançiøe od çistoga zlata. neprestano na çelu njegovu, da ih tako
23 Napravi zato na naprsniku dvije uçini milima pred Gospodom.
zlatne karike i priçvrsti obadvije 39 Napravi koæulju od finoga lana i
karike na obadva kraja naprsniku. napravi kapu od finoga lana i napravi
24 Onda priçvrsti obadva lançiøa pojas umjetno vezen.
zlatna na dvije karike na krajevima 40 Za sinove Aronove napravi koæulje i
naprsniku. napravi im pojasove i visoke kape u
25 Druga obadva kraja od obadva çast i za ukras.
lançiøa priçvrsti na obadvije kopçe i 41 Pa tim zaodjeni brata svojega Arona
ove metni na pleøne komade opleøka i sinove njegove i pomaœi ih, stavi ih u
sprijeda. sluœbu njihovu i posveti ih, da mi sluœe
26 Tada napravi dvije drage karike kao sveøenici.
zlatne i priçvrsti ih na oba dva kraja 42 Napravi im haljine lanene, da se
naprsnika, na unutraænji rub njegov, pokrije golo tijelo, i neka doseœu od
æto je okrenut prema opleøku. bedara do nogu.
27 Napravi joæ dvije zlatne karike i 43 Aron i sinovi njegovi neka ih nose,
priçvrsti ih na obadva pleøna komada kadgod ulaze u Æator sastanka ili
opleøka, ozdo na prednjoj strani pristupaju k œrtveniku da obave
njegovoj, tamo, gdje se pripinje, povrh sluœbu u Svetiætu, da ne naprte
tkanice opleøka. krivnju na sebe te ne umru. Ova
28 Neka se onda priveœe naprsnik uredba ima za njega i potomke njegove
karikama njegovim za karike opleøka vjeçnu valjanost.”
vrpcom od skerleta modroga, tako da
stoji naprsnik nad tkanicom opleøka i Izlazak 29
da se ne pomiçe od opleøka. 1 “Ovako imaæ postupati s njima, da mi
29 Neka tako nosi Aron imena sinova ih posvetiæ za sluœbu sveøeniçku: Uzmi
Izraelovih na naprsniku Boœjih junca i dva ovna bez pogrjeæke.
presuda na srcu svojem, kadgod ulazi 2 Kruh nekvasan i s uljem zamijeæene
u Svetiæte, na vjeçni spomen Gospoda. kolaçe nekvasne i uljem namazane
30 U naprsnik Boœjih presuda metni pogaçe nekvasne, æto ih imaæ prirediti
Urim i Tumim, da poçivaju na srcu od bijeloga braæna pæeniçnoga.
Aronovu, kadgod stupi pred Gospoda. 3 Metni ih u jednu koæaricu i u koæarici
Tako neka Aron neprestano nosi pred prinesi ih ovamo, uz to junca i obadva
Gospodom na svojemu srcu Boœje ovna.
presude za sinove Izraelove. 4 Neka onda Aron i sinovi njegovi doåu
31 Potom napravi plaæt za opleøak sav na ulaz u Æator sastanka i neka se
od skerleta modroga. oçiste vodom.
32 U sredini neka bude prorez za vrat, 5 Uzmi haljine i stavi na Arona koæulju,
i okolo proreza neka bude rub otkan. plaæt, æto pripada opleøku, i opleøak s
Taj, prorez neka bude kao u oklopa, da naprsnikom. Opaæi ga pojasom
se ne razdre. opleøka.
33 Odozdo na rubu njegovu napravi 6 Metni mu kapu na glavu i na kapu
granatne jabuke od modrog i crvenog priçvrsti svetu ploçicu.
skerleta i grimiza okolo ruba, i meåu 7 Uzmi onda ulje pomazanja, izlij mu
njima unaokolo zlatne zvonçiøe; ga na glavu i pomaœi ga.
34 Tako da se oko ruba plaæta zlatni 8 Nato sinove njegove dovedi i obuci im
zvonçiøi izmjenjuju sa granatnim koæulje.
jabukama. 9 Opaæi ih, Arona i sinove njegove,
35 Aron neka ga nosi, da u njemu pojasom i metni im visoke kape na
obavlja svetu sluœbu, da se çuje glave. Tako øe im pripasti sveøeniætvo
67 Izlazak
po vjeçno valjanom redu. Postavi tako odmicale, i stegno, æto se je podizalo,
Arona i sinove njegove u sluœbu to, æto se je primicalo i odmicalo, te
njihovu. p od i z a l o od ovn a p osvetn og a z a
10 Onda dovedi junca pred Æator Arona i sinove njegove, pro glasi
sastanka. Aron i sinovi njegovi neka posveøenim.
poloœe ruke juncu na glavu. 28 To neka od sinova Izraelovih
11 Nato zakolji junca pred Gospodom dobivaju Aron i sinovi njegovi kao
na ulazu u Æator sastanka. vjeçnu pristojbu, jer je to œrtva
12 Uzmi neæto od krvi junçeve i pomaœi podizanja, i kao œrtvu podizanja neka
prstom rogove œrtveniku. Svu ostalu sinovi Izraelovi daju od svojih œrtava
krv izlij na podnoœje œrtveniku. mirotvornih, kao svoju œrtvu
13 Uzmi sve salo, æto pokriva drob, podizanja Gospodu.
mreœicu na jetrima i obadva bubrega 29 Svete haljine Aronove imaju prijeøi
sa salom na njima i zapali na na sinove njegove nakon njega, da se u
œrtveniku. njima pomazuju i u sluœbu
14 Meso junçevo, koœu njegov i balegu namjeætaju.
spali izvan tabora; to je œrtva za grijeh. 30 Sedam dana ima ih nositi izmeåu
15 Nato uzmi ovna jednoga, a Aron i sinova njegovih onaj, koji mjesto njega
sinovi njegovi neka poloœe ruke na bude sveøenik, kad ulazi u Æator
glavu ovnu. sastanka, da sluœi u svetinji;
16 Zakolji ovna, uzmi krvi njegove i 31 Uzmi ovna posvetnoga i skuhaj
poækropi njom okolo œrtvenika. meso njegovo na mjestu svetom.
17 Ovna rasijeci na dijelove, operi mu 32 Meso ovna i kruh, æto je u koæarici,
drob i noge i metni ih uz ostale dijelove neka jedu Aron i sinovi njegovi na
i uz glavu njegovu. ulazu u Æator sastanka.
18 Onda spali svega ovna na œrtveniku. 33 To smiju jesti samo oni, za koje se
To je œrtva paljenica Gospodu, miris izvræila œrtva pomirenja, kad bi se u
ugodan, œrtva ognjena Gospodu. sluœbu svoju namjeætali i posveøivali.
19 Nato uzmi drugoga ovna, a Aron i Ali stranac ne smije od toga jesti; jer je
sinovi njegovi neka opet Poloœe ruke na sveto.
glavu ovnu. 34 Ali ako neæto preostane do ujutro od
20 Zakolji ovna, uzmi neæto od krvi mesa œrtve posvetne i od kruha, onda
njegove i pomaœi njom jagodicu spali, æto je preostalo. Ne smije se niæta
desnoga uha Aronu i sinovima viæe od toga jesti; jer je sveto.
njegovim, isto tako palac desne ruke 35 Postupaj s Aronom i sinovima
njihove i noœni palac njihov. Preostalu njegovim toçno onako, kako sam ti
krv prolij na œrtvenik unaokolo. zapovjedio. Posveta ima trajati sedam
21 Onda uzmi neæto od krvi, æto je na dana.
œrtveniku, i od ulja za pomazanje i 36 Œrtvuj svaki dan junca kao œrtvu
poækropi tim Arona i haljine njegove, pomirenja za grijeh. Oçisti œrtvenik od
isto tako sinove njegove i haljine grijeha çineøi na njemu obrede
sinova njegovih, da se posvete on i oçiæøenja, i pomaœi ga, da ga posvetiæ.
haljine njegove i isto tako sinovi 37 Sedam dana çini sluœbu pomirenja
njegovi i haljine sinova njegovih. na œrtveniku i posveøuj ga. Tako øe
22 Uzmi salo ad ona, tusti rep i salo, æto œrtvenik postati presvet. Svaki, koji se
pokriva drob, mreœicu na jetrima i dotakne œrtvenika, postat øe svet.
obadva bubrega sa salom na njima i 38 Ovo prinosi na œrtveniku: Dva
stegno desno, jer je to ovan posvetni. janjeta od godine, dan na dan bez
23 Dalje jedan kruæac, jedan kolaç s prekida.
uljem peçen i jednu pogaçu iz koæarice 39 Jedno janje œrtvuj ujutro, drugo
s nekvasnim kruhovima, æto stoji pred podveçer,
Gospodom. 40 Uz to desetinu efe bijeloga braæna,
24 To sve podaj u ruke Aronu i æto je umijeæeno s çetvrtinom hina ulja
Sinovima njegovim, i œrtvuj to od stuçenih maslina. Kao naljev ima
Gospodu podizanjem i mahanjem. dopasti çetvrt hina vina za prvo janje.
25 Uzmi im to opet iz ruku i zapali na 41 Drugo janje imaæ œrtvovati
œrtveniku za œrtvu paljenicu, da bude podveçer. Postupaj pri tom kao ujutro
miris ugodan pred Gospodom; to je s prinosom i naljevom. Neka bude za
œrtva ognjena Gospodu. miris ugodni, œrtva ognjena Gospodu.
26 Onda uzmi grudi ovna posvetnoga, 42 To se ima kod vas prinositi kao
koji je za Arona, te ih œrtvuj Gospodu redovita œrtva paljenica kroz sve
podizanjem i mahanjem. I neka to naraætaje pred Gospodom na ulazu u
bude dio tvoj. Æator sastanka, gdje vam se
27 Grudi, æto su se primicale i objavljujem, da tamo govorim s tobom.
Izlazak 68
43 Tamo øu se objavljivati sinovima od dvadeset godina i viæe, ima dati
Izraelovim, i slavom mojom posvetit øe prilog Gospodu.
se. 15 Bogataæ neka ne daje viæe, a
44 Posvetit øu Æator sastanka i siromah ne manje od pola æekela, kad
œrtvenik, i Arona i sinove njegove dajete prilog Gospodu kao otkup za
posvetit øu, da mi sluœe kao sveøenici. œivot svoj.
45 Prebivat øu meåu sinovima 16 Upotrijebi novce otkupne, æto ih
Izraelovim i bit øu Bog njihov. uzimaæ od sinova Izraelovih, za sluœbu
46 Oni imaju spoznati, da sam ja, u Æatoru sastanka, da bude za sinove
Gospod, Bog njihov, koji ih je izveo iz Izraelove na spomen milostiv pred
zemlje egipatske, da prebivam meåu Gospodom i za otkup œivota vaæega.”
njima, ja, Gospod, Bog njihov. 17 Joæ zapovjedi Gospod Mojsiju:
18 “Napravi i umivaonicu od mjedi i
Izlazak 30 mjedeno podnoœje njezino za
1 Napravi i œrtvenik, koji øe sluœiti za umivanje, postavi je izmeåu Æatora
paljenje kada; napravi ga od drveta sastanka i œrtvenika i nalij u nju vode,
akacije. 19 Da Aron i sinovi njegovi iz nje peru
2 Neka bude jedan lakat dug i jedan svoje ruke i noge.
lakat æirok çetverouglast i dva lakta 20 Neka se peru vodom, da ne umru,
visok. Rogovi njegovi imaju da çine kad ulaze u Æator sastanka, ili kad
jedan komad s njim. pristupaju k œrtveniku, da sluœe i da
3 Pozlati ga çistim zlatom, i ploçu pale œrtvu ognjenu Gospodu.
njegovu i stijene njegove unaokolo i 21 Tada neka tu peru svoje ruke i noge,
rogove rogove. Napravi mu vijenac da ne umru. Ova uredba ima vjeçnu
zlatan unaokolo. valjanost za njih, za njega i potomke
4 I napravi mu dva koluta zlatna ispod njegove kroz sve naraætaje.”
vijenca s obje strane i priçvrsti ih na 22 Joæ zapovjedi Gospod Mojsiju:
obje strane njegove. Kroz njih neka se 23 Uzmi sebi mirisa najboljih, naime
provuku motke, da se moœe na njima smirne najçistije pet stotina æekela i
nositi. pola toliko, dvjesta pedeset æekela
5 Motke napravi od drveta akacije i cimeta mirisavoga, onda dvjesta
pozlati ih. pedeset æekela trstike mirisave,
6 Postavi ga pred zavjes, æto visi pred 24 I pet stotina æekela kasije po æekelu
kovçegom zakona, pred pomiriliætem, Svetiæta, uz to jedan hin ulja
æto je nad kovçegom zakona, gdje øu se maslinova.
objavljivati tebi. 25 Od toga napravi sveto ulje za
7 Aron neka tada na njemu pali pomazanje, mirisnu pomast, kakvu
miomirisni kad. Svako jutro, kad pravi pomastar. To neka bude sveto
sprema svjetionice, neka ga pali. ulje za pomazanje.
8 I kad Aron podveçer postavlja 26 Pomaœi njim Æator sastanka i kovçeg
svjetionice, neka ga pali. Neka to bude zakona,
vaæ kad redoviti pred Gospodom kroz 27 Stol i sve sprave njegove, svijeønjak
sve naraætaje. i sprave njegove i œrtvenik kadioni;
9 Ne smijete na njemu prinositi niti 28 Onda œrtvenik za œrtve paljenice i
nezakonitoga kada, niti œrtve paljenice sve sprave njegove i umivaonica i
i prinosa. Ne smijete ni naljev lijevati podnoœje njezino.
na njemu. 29 Tako ih imaæ posvetiti, da budu
10 Aron neka jedanput u godini na presveti. Svaki, koji ih se dotakne,
rogovima njegovim izvræi oçiæøenje. postat øe svet.
Krvlju œrtve za grijeh, æto se prinosi za 30 Pomaœi njim i Arona i sinove njegove
oçiæøenje, neka na njemu izvræi i posveti mi ih tako za sluœbu
oçiæøenje jedanput u godini kroz sve sveøeniçku.
naraætaje: presvet je on Gospodu.” 31 A sinovima Izraelovim zapovjedi
11 Joæ zapovjedi Gospod Mojsiju: ovo: ‘Kao sveto ulje za pomazanje ima
12 “Kada pri brojenju odrediæ broj to kod vas vrijediti kroz sve naraætaje.
sinova Izraelovih, neka svaki dadne 32 Ni na jedno tijelo çovjeçje ne smije se
Gospodu otkup za œivot svoj, kad ih se ono izliti. Ne smijete tako mijeæati
broji, da kod brojenja njihova ne doåe nijedno drugo ulje, jer to je sveto i ima
na njih kakva kazna. vam vrijediti kao sveto.
13 Neka dadne svaki, koji se mora 33 Tko takvo ulje namijeæa ili neæto od
podvrøi brojenju, ovo: pola æekela pola toga dadne nepovlaætenu, ima se
æekela Svetiæta, (dvadeset gera ima istrijebiti iz naroda svojega.’ “
æekel), pola æekela kao prilog Gospodu. 34 Joæ zapovjedi Gospod Mojsiju: “Uzmi
14 Svaki, koji se mora podvrøi brojenju, sebi mirisa, naime stakte, kadionih
69 Izlazak
ækoljki, galbana, mirisnih trava i çista radi u dan subotni, neka se kazni
tamjana, sve u jednakim dijelovima, smrøu.
35 I od toga napravi kad, miris, kakav 16 Tako eto imaju sinovi Izraelovi
pravi pomastar, posoljen, çist, za drœati subotu i kroz sve naraætaje
svetu uporabu. svetkovati subotu kao obvezu, æto
36 Jedan dio od toga istucaj posve vjeçno vrijedi.
sitno i stavi neæto od toga pred kovçeg 17 Ona neka bude znak zavjeta izmeåu
zakona u Æatora sastanka, gdje øu ti se mene i sinova Izraelovih za vjeçna
objavljivati; to vam ima vrijediti kao vremena, jer je u æest dana stvorio
presveto. Gospod nebo zemlju; ali je sedmi dan
37 Sliçnoga kada, kakav imaæ otpoçinuo i svetkovao.”
napraviti, ne smijete sebi praviti, taj 18 Kad je on bio zavræio svoj razgovor s
vam ima biti kao posveøen Gospodu. Mojsijem na gori Sinaju, predade mu
38 Ako bi tko sebi napravio sliçan, da se obadvije ploçe zakona, ploçe kamene
naslaåuje njegovim mirisom, ima se prstom Boœjim napisane.
istrijebiti iz naroda svojega.”
Izlazak 32
Izlazak 31 1 Kad vidje narod, da Mojsije zadugo ne
1 Joæ zapovjedi Gospod Mojsiju: silazi s gore, skupi se narod kod Arona
2 “Evo, po imenu pozvah Bezaleela, i zatraœi od njega: “Hajde. Napravi nam
sina Urije, unuka Hurova, od plemena boga, koji øe iøi pred nama, jer ne
Judina, znamo, æto bi tome Mojsiju, çovjeku,
3 I napunih ga duha Boœjega, koji nas izvede iz zemlje egipatske.”
umjetniçke mudrosti, uviåavnosti, 2 Aron im odgovori: “Poskidajte zlatne
razuma i svake vjeætine: nauænice, æto ih nose na uæima œene
4 Da napravi nacrte umjetniçkih vaæe, sinovi vaæi i køeri vaæe, i donesite
radova i da ih izvede u zlatu, srebru i mi ih.”
mjedi; 3 Sav narod poskida zlatne nauænice,
5 Da kleæe i ukiva drago kamenje, da æto su ih nosili na uæima, i donese ih
urezuje drvo, ukratko, da izraåuje Aronu.
svaki posao. 4 On ih uze od njih, preli ih i napravi od
6 Ujedno dadoh mu druga Aholiaba, njih tele liveno. Tada oni povikaæe:
sina Ahisamakova, od plemena “Ovo je bog tvoj, Izraele, koji te izvede iz
Danova, i svima drugim u umjetnosti zemlje egipatske.”
vjeætacima udijelih mudrost, da izrade 5 Kad to vidje Aron, napravi œrtvenik
sve, æto sam ti zapovjedio. pred njim, i proglasi Aron glasno:
7 Æator sastanka, kovçeg zakona, “Sutra je svetkovina u çast Gospodu.”
pomiriliæte nad njim i druge sprave u 6 Sutradan rano ustadoæe, œrtvovaæe
Æatoru; œrtvu paljenicu i prinesoæe œrtvu
8 Naime stol i sprave njegove, mirotvornu, i posjeda narod da jede i
svijeønjak od çistog zlata sa svima pije. Onda se digoæe da igraju.
spravama njegovim i œrtvenik kadioni; 7 Ali Gospod reçe Mojsiju: “Idi, siåi
9 Onda œrtvenik za œrtvu paljenicu sa dolje, jer narod tvoj, æto si ga izveo iz
svima spravama njegovim, zemlje egipatske, çini zlo.
umivaonicu i podnoœje njezino; 8 Brzo zaåoæe s puta, æto sam im ga
10 Sjajne haljine i sveto ruho za zapovjedio. Napraviæe sebi tele liveno,
sveøenika Arona i haljine sinovima pokloniæe mu se, prinesoæe mu œrtvu i
njegovim za sluœbu sveøeniçku; povikaæe: “Ovo je bog tvoj, Izraele, koji
11 Onda ulje pomazanja i kad mirisni te izvede iz zemlje egipatske.”
za Svetiæte. Sve neka ne, çine toçno 9 Joæ reçe Gospod Mojsiju: “Promatrao
onako, kako sam ti zapovjedio.” sam narod taj, i vjeruj mi, to je narod
12 Joæ zapovjedi Gospod Mojsiju: tvrdovrat.
13 “Objavi sinovima Izraelovim ovu 10 Sad pusti me, da se raspali gnjev
zapovijed: Drœite subote moje, jer one moj na njega i da ga uniætim, a tebe øu
su znak zavjeta izmeåu mene i vas uçiniti narodom velikim.”
kroz sve naraætaje, da se spozna, da 11 Mojsije gledao je da blaœi Gospoda,
sam ja, Gospod, koji vas posveøujem. Boga svojega, pa reçe: “Zaæto,
14 Drœite dakle subotu, jer vam ona Gospode, da se raspaljuje gnjev tvoj na
ima biti sveta. Tko nju oskvrni, neka se narod tvoj, æto si ga izveo iz zemlje
kazni smrøu, jer tko radi kakav posao egipatske snagom velikom i rukom
taj dan, neka se istrijebi iz naroda jakom?
svojega. 12 Zaæto da mognu govoriti Egipøani:
15 Æest dana smije se raditi, a sedmi je ‘Lukavo ih izvede, da ih pomori u
dan subota, odmor sveti Gospodu. Tko gorama i da ih istrijebi sa zemlje!’
Izlazak 70
Povrati se od raspaljenoga gnjeva borio proti sinu svojemu i proti bratu
svojega, i neka ti bude œao zbog zla, æto svojemu; zato neka budete danas
si ga namijenio narodu svojemu. blagoslovljeni.”
13 Spomeni se Abrahama, Izaka i 30 Drugi dan reçe Mojsije narodu:
Izraela, sluga svojih, kojima si se sam “Teæko se ogrijeæiste. Zato øu uzaøi
sobom zakleo i obeøao: ‘Umnoœit øu Gospodu. Moœe biti da izmolim
potomstvo vaæe kao zvijezde na nebu i oproætenje za grijehe vaæe.”
svu tu zemlju, o kojoj sam govorio, dat 31 Tako se vrati Mojsije natrag
øu potomcima vaæim, i oni je imaju Gospodu i reçe: “Ah, teæko sagrijeæi
zauvijek posjedovati.’ “ narod ovaj, napravivæi sebi boga od
14 Tada se saœali Gospodu radi zla, zlata.
kojim se bio zaprijetio narodu 32 Ipak mu sada oprosti grijeh njegov.
svojemu. Ako neøeæ, onda me radije izbriæi iz
15 I Mojsije se vrati i siåe s gore s knjige, koju vodiæ.”
obadvije ploçe zakona u ruci. Ploçe su 33 Gospod odgovori Mojsiju: “Tko se je
bile napisane na obadvije strane; ogrijeæio proti meni, toga øu samo
sprijeda i straga bile su napisane. izbrisati iz knjige svoje.
16 Od samoga Boga bile su ploçe 34 A sada idi i povedi narod, kamo sam
napravljene, i pismo je bilo pismo ti zapovjedio. Evo, moj øe anåeo iøi
Boœje, na ploçe urezano. pred tobom. Ali kad doåe vrijeme
17 Kad Joæua zaçu veliku viku naroda, pohoda, kaznit øu na njima grijeh
reçe Mojsiju: “Vika je bojna u taboru.” njihov.”
18 Ali on odgovori: “Nije to vika 35 I Gospod je udarao narod zato, jer je
pobjedna, a niti vika pobijeåenih: bio dao napraviti tele, æto ga napravi
çujem samo pjevanje.” Aron.
19 Kad se pribliœi taboru, ugleda tele i
ples. Tada se razgnjevi Mojsije, i baci Izlazak 33
ploçe iz ruke i razbi ih pod gorom. 1 Gospod zapovjedi Mojsiju: “Idi, otidi
20 Uze tele, æto su ga bili napravili, odavde, ti i narod, æto si ga izveo iz
spali ga u ognju i satre ga u prah, zemlje egipatske, u zemlju, za koju se
prosu ga u vodu, i to dade piti sinovima zakleh Abrahamu, Izaku i Jakovu, kad
Izraelovim. rekoh: ‘Potomcima tvojim dat øu je.’
21 I reçe Mojsije Aronu: “Æto ti uçini ovaj 2 Poslat øu pred tobom anåela i
narod, te mu nanese tako teæku protjerat øu; Kanaance, Amoreje,
krivnju?” Perizeje, Hiveje i Jebuseje.
22 Aron odgovori: “Ne ljuti se, 3 On øe te dovesti u zemlju, u kojoj teçe
gospodaru moj. Ti znaæ sam, kako je mlijeko i med. Ja naime neøu sam iøi u
ovaj narod zao. tvojoj sredini, da vas nebih morao
23 Zatraœiæe od mene: ‘Napravi nam inaçe uniætiti putem, jer si narod
boga, koji øe idi pred nama, jer ne tvrdovrat.”
znamo, æto bi tome Mojsiju, çovjeku, 4 I kad je narod çuo ovu zlu vijest,
koji nas izvede iz zemlje egipatske.’ oœalosti se, i nitko ne htjede metnuti
24 Ja im rekoh: ‘Tko ima zlata, neka ga na sebe nakit svoj.
skine sa sebe.’ I dadoæe mi ga, i ja ga 5 Jer Gospod reçe Mojsiju: “Reci
bacih u oganj, i izaåe ovo tele.” sinovima Izraelovim: ‘Vi ste narod
25 Kad Mojsije vidje, da je narod tako tvrdovrat. Kad bih samo jedan çasak
razuzdan bio, jer mu je Aron bio iæao u tvojoj sredini, morao bih te
popustio uzde na zloradost uniætiti. Skini zato nakit svoj sa sebe,
neprijatelja njihovih. onda øu vidjeti, æto mogu s tobom
26 Stade Mojsije na vrata tabora i uçiniti.’ “
povika: “Tko je za Gospoda, ovamo k 6 I poskidaæe tako sa sebe sinovi
meni.” Tada se skupiæe oko njega svi Izraelovi nakit svoj poçevæi od gore
sinovi Levijevi. Horeba.
27 Njima reçe: “Ovako veli Gospod, Bog 7 Mojsije uze Æator i razape ga za njega
Izraelov: “Svaki neka pripaæe svoj maç izvan tabora u nekoj udaljenosti od
uz bedro svoje. Proåite kroz tabor od tabora. Nazva ga “Æator sastanka”. Ako
jednih vrata do drugih, svaki neka je tko htio da pita Gospoda, poæao bi
ubije brata svojega, prijatelja svojega i van k Æatoru sastanka, æto je stajao
roåaka svojega.” izvan tabora.
28 Sinovi Levijevi uçiniæe po zapovijedi 8 Kadgod je Mojsije izlazio van k
Mojsijevoj, i pogibe naroda u taj dan Æatoru, ustajao bi sav narod. Svaki bi
oko tri tisuøe ljudi. stajao na ulazu æatora svojega i gledao
29 Tada reçe Mojsije: “Napunite danas za Mojsijem, dok ne bi stupio u Æator.
sebi ruke za Gospoda, jer se je svaki 9 im bi Mojsije stupio u Æator, spustio
71 Izlazak
bi se dolje stup od oblaka i stajao bi na 2 Budi tada spreman za sutra, da rano
ulazu Æatora, dok bi on govorio s izaåeæ na goru Sinaj i tamo na vrhu
Mojsijem. gore stupiæ preda me.
10 I kad bi sav narod vidio stup od 3 Nitko ne smije izaøi s tobom gore i
oblaka gdje stoji na ulazu Æatora, svi bi pojaviti se na cijeloj gori. Ni ovce ni
ustali i svaki bi se bacio niçice na goveda ne smiju pasti uz ovu goru.”
ulazu æatora svojega. 4 I on tako istesa sebi dvije ploçe od
11 A govorio je Gospod s Mojsijem licem kamena, kao to su bile prve. Sutradan
u lice, kao æto govori netko s u rano jutro ustade Mojsije i izaåe na
prijateljem svojim. Potom bi se ovaj goru Sinaj, kao æto mu je bio
vratio u tabor, a sluga njegov, mladi zapovjedio Gospod. Dvije ploçe
Joæua, sin Nunov, ne bi se maknuo od kamene uze u ruku sa sobom.
Æatora. 5 Kad onda Gospod siåe dolje u oblaku,
12 Mojsije reçe Gospodu: “Evo, ti mi stade on tamo uz njega i prizva ime
zapovijedaæ: ‘Vodi taj narod’, ali nijesi Gospodnje.
mi objavio, koga øeæ poslati s menom. 6 Tada proåe Gospod ispred njega i
A ipak si tvrdio: ‘Znam te po imenu, i oglasi se: “Gospod je milosrdan i
naæao si milost u oçima mojim.’ milostiv Bog, strpljiv, bogat miloæøu i
13 Pa ako sam doista naæao milost u vjernoæøu,
oçima tvojim, onda mi objavi namjere 7 Koji çuva vjernost tisuøama, koji
svoje, da na tebi spoznam, da sam praæta krivnju, opaçinu i grijeh, ali
naæao milost u oçima tvojim. Ipak nikoga ne puæta bez kazne, nego
promisli, da je ovaj narod tvoj narod.” zlodjela otaca pohodi na djeci i na
14 Gospod reçe: “Ja da osobno idem i unuçadi, na treøem i çetvrtom
da ti oduzmem svu brigu?” koljenu.”
15 Odgovori mu: “Ako neøeæ osobno iøi 8 Mojsije prignu se brœe sve do zemlje,
s nama, onda nas radije ne vodi pokloni se.
odavde. 9 Tada reçe: “Ako sam naæao milost u
16 Pa po çemu øe se spoznati, da smo ja oçima tvojim, Gospode, onda neka bi
i tvoj narod naæli milost u oçima iæao Gospod u naæoj sredini. Ako je i
tvojim, ako ne po tom, da ideæ s nama, tvrdovrat narod, oprosti nam ipak
i da smo mi, ja i tvoj narod, time zlodjela naæa i grijeh naæ i daj da
odlikovani pred svima narodima, æto budemo tvoja svojina.”
su na zemlji?” 10 On reçe: “Evo, ja sklapam zavjet.
17 Gospod reçe Mojsiju: “I tu molbu, æto Pred cijelim narodom tvojim uçinit øu
si je izrekao, ispunit øu, jer ti si naæao çudesa, kakva se nijesu dogodila na
Milost u oçima mojim i znam te po svoj zemlji i ni u kojem narodu, i narod,
imenu.” meåu kojim œiviæ, vidjet øe djelovanje
18 Mojsije reçe: “Daj mi da ugledam Gospodnje, jer çudovito je, æto øu
slavu tvoju.” uçiniti na tebi.
19 On odgovori: “Uçinit øu, da proåe 11 Upamti dobro, æto ti danas
sva slava moja ispred oçiju tvojih i zapovijedam! Evo, protjerat øu ispred
proglasit øu pred tobom moje ime tebe Amoreje, Kanaance, Hiteje,
‘Gospod’. Bit øu milostiv, kojemu hoøu Perizeje, Hiveje i Jebuseje.
da budem milostiv, i smilovat øu se, 12 Çuvaj se, da ne sklopiæ saveza sa
kojemu hoøu da se smilujem.” stanovnicima zemlje, u koju øeæ doøi,
20 On nastavi dalje: “Lica mojega ne da ti oni ne postanu zamka u sredini
moœeæ ugledati; jer ni jedan çovjek ne tvojoj.
moœe me vidjeti i ostati œiv.” 13 Nego œrtvenike njihove poruæite,
21 Dalje reçe Gospod: “Evo, kod mene kamene spomenike njihove
ima mjesta; ovdje moœeæ stati na hrid. porazbijajte i lugove idola njihovih
22 Kad onda bude prolazila slava moja, sasijecite.
stavit øu te u æupljinu hridi i zaklonit 14 Jer nikojem drugome Bogu ne
øu te rukom svojom, dok ne proåem. smijeæ se klanjati. Jer Gospod, çije je
23 Kad zatim odmaknem ruku svoju, ime Ljubomoran, jest Bog ljubomoran.
vidjet øeæ mi leåa. Ali lice moje ne smije 15 Ne sklapaj zato saveza sa
nitko gledati.” stanovnicima zemlje. Inaçe, kad budu
oni çinili preljubu s bogovima svojim i
Izlazak 34 œrtvovali bogovima svojim, pozvat øe
1 Gospod zapovjedi Mojsiju: “Isteæi sebi tebe, pa bi i ti mogao uçestvovati kod
dvije ploçe od kamena, kao æto su bile œrtvene gozbe njihove;
prve, da napiæem na ploçe zapovijedi, 16 I œeniti sinove svoje køerima
Æto su stajale na prvim ploçama, koje njihovim, da bi tako køeri njihove
si razbio. çinile preljubu s bogovima, mogle bi i
Izlazak 72
sinove tvoje zavesti, da çine preljubu s Sinaju.
bogovima. 33 Poæto je Mojsije bio prestao s njima
17 Ne smijeæ praviti sebi lika Boœjeg govoriti, stavi pokrivalo na lice svoje.
livena. 34 I kadgod je Mojsije stupio pred
18 Svetkovinu nekvasnih kruhova Gospoda, da govori s njim, skinuo bi
imaæ obdrœavati. Sedam dana imaæ pokrivalo, dok nije opet izaæao, i kad bi
jesti nekvasan kruh, kao æto sam ti izaæao, priopøio bi sinovima Izraelovim
zapovjedio, u vrijeme mjeseca abiba; sve, æto mu je bilo naloœeno.
jer u mjesecu abibu izaæao si iz Egipta. 35 Pritom su vidjeli sinovi Izraelovi lice
19 Sve, æto je prvoroåeno, pripada Mojsijevo, kako se svijetlilo. Mojsije bi
meni: Svako prvo muæko u stoci tvojoj, onda opet stavio pokrivalo na lice
bilo goveçe ili ovca, imaæ posvetiti. svoje, dok opet nije otiæao da govori s
20 Ali magare prvençe imaæ otkupiti njim.
janjetom. Ako to neøeæ, onda mu slomi
siju. Svakoga prvoroåenca izmeåu Izlazak 35
sinova svojih imaæ otkupiti. Pred lice 1 Nato skupi Mojsije svu zajednicu
moje ne smijete se pokazati praznih sinova Izraelovih i reçe im: “Ovo je
ruku. zapovjedio Gospod da çinite:
21 Æest dana radi, a sedmi dan poçini. 2 Æest dana smije se raditi. Ali sedmi
I u vrijeme oranja i œetve imaæ dan ima vam biti svet, blagdan, dan
obdrœavati subotu. odmora u çast Gospodu. Tko bi radio
22 I svetkovinu sedmice imaæ na taj dan, ima se kazniti smrøu.
svetkovati u vrijeme prvina œetve 3 U subotu ne smijete loœiti ognja ni u
pæeniçne i svetkovinu berbe na jednom od svojih stanova.”
svræetku godine. 4 Joæ zapovjedi Mojsije cijeloj zajednici
23 Triput u godini ima se svako muæko sinova Izraelovih: “Ovo je zapovjedio
izmeåu vas pokazati pred Bogom Gospod:
Gospodom, Bogom Izraelovim. 5 I Dajte od onoga æto posjedujete,
24 Jer øu protjerati narode ispred tebe prilog za Gospoda. Svaki, koga srce
i pokrajine tvoje raæirit øu, i nitko neøe njegovo na to ponuka, neka donese
poœeljeti sebi zemlje tvoje, kad izaåeæ, kao prilog za Gospoda zlato, srebro i
da se triput u godini pokaœeæ pred mjed;
Gospodom, Bogom svojim. 6 Modri i crveni skerlet, grimiz, fini lan
25 Nemoj prinositi krvi od zaklanice i kostrijet;
œrtve moje zajedno s kruhom kvasnim, 7 Koze ovnujske crveno obojene, koœe
i od œrtve svetkovine Pashe neka niæta od jazavca i drvo akacije;
ne preostane do ujutro. 8 Ulje za svijeønjak i mirise za ulje
26 Najbolje od prvina polja svojega pomazanja i za mirisavi kad;
donesi u kuøu Gospoda, Boga svojega. 9 Kamenje oniksovo i drago kamenje
Ne kuhaj jareta u mlijeku matere za okivanje na opleøak i naprsnik.
njegove.” 10 Svi, koji su meåu vama vjeæti u
27 Potom zapovjedi Gospod Mojsiju: umjetnosti, neka doåu i neka sve
“Napiæi sebi te zapovijedi, jer na postave, æto je zapovjedio Gospod:
temelju tih zapovijedi sklapam zavjet s 11 Svetiæte, Æator i æatorski pokrov
tobom i s Izraelom.” njegov i povrh njega gornji pokrov,
28 etrdeset dana i çetrdeset noøi njegove kuke, daske, prijevornice,
boravio je Mojsije tamo kod Gospoda. stupove i stopice njihove;
Nije jeo ni kruha, niti je pio vode. I 12 Kovçeg i motke njegove, pomiriliæte
Gospod napisa na ploçe zapovijedi i zavjes unutraænji;
zavjeta, deset zapovijedi. 13 æto, motke njegove i sve sprave
29 Kad je Mojsije silazio s gore Sinaja, s njegove i kruh obliçja;
obadvije ploçe zakona u ruci, i kad je 14 Svijeønjak za rasvjetu i sprave
siæao s gore, nije znao, da se je svijetlilo njegove i svjetionice i ulje za
lice njegovo od razgovora s njim. svijeønjak;
30 Kad Aron i svi sinovi Izraelovi 15 Œrtvenik kadioni i motke njegove,
ugledaæe Mojsija i vidjeæe, da se je ulje pomazanja i kad miomirisni,
svijetlilo lice njegovo, pobojaæe se zavjesa od vrata za ulaz u Æator;
pristupiti k njemu. 16 Œrtvenik za œrtve paljenice i reæetku
31 Ali ih zovnu Mojsije k sebi. I doåoæe njegovu od mjedi, motke njegove i sve
k njemu Aron i svi glavari zajednice, i sprave njegove, umivaonicu i podnoœje
Mojsije se porazgovori s njima. njezino;
32 I svi ostali sinovi Izraelovi 17 Zavjese za dvoriæte, stupove njegove
pristupiæe. On im tada priopøi sve, æto i stopice njihove, zastor za ulaz u
mu je bio naloœio Gospod na gori dvoriæte;
73 Izlazak
18 Kolje za Æator i kolje za dvoriæte s tkalac i vezilac po modrom i crvenom
uzicama njihovim; skerletu, po grimizu i finom lanu, pa i
19 Sjajne haljine za sluœbu u Svetiætu, obiçni tkalac, oni, koji izvode radove
sveto ruho za sveøenika Arona i haljine svake vrste i pronalaze umjetna djela.
sinovima njegovim za sluœbu
sveøeniçku.” Izlazak 36
20 Nato ode sva zajednica sinova 1 Tako neka izvedu djelo Bezaleel i
Izraelovih od Mojsija. Oholiab i svi umjetnosti viçni ljudi,
21 Tada doåe svaki, koga je na to kojima je Gospod dao umjetniçke
ponukalo srce njegovo, i svaki, koji se mudrosti i uviåavnosti, tako da
za to osjeøao pobuåen, donese prilog znadnu izvesti sve za Svetiæte
Gospodu za gradnju Æatora sastanka, potrebne radove toçno onako, kako je
za svu sluœbu u njemu i za ruho sveto. zapovjedio Gospod.
22 Doåoæe ljudi i œene, svi, koje je srce 2 Nato pozva Mojsije Bezaleela i
na to nagnalo, donesoæe narukvice, Aholiaba i sve u umjetnosti viçne
nauænice, prstenje, ogrlice, zlatninu ljude, kojima je bio Gospod udijelio
svake vrste. Svaki, koji je bio obeøao osjeøaj za umjetnost, sve, koje je na to
Gospodu kakav dar u zlatu, gonilo srce njihovo, da se prihvate
23 I svi, koji su imali modrog i crvenog djela i da ga izvedu.
skerleta, grimiza, finoga lana, 3 Oni primiæe od Mojsija sve priloge, æto
kostrijeti, koœa ovnujskih crveno su ih bili donijeli sinovi Izraelovi, da se
obojenih i koœa od jazavca, izvedu radovi za postavljanje Svetiæta.
pridonesoæe. Ovi su mu i dalje donosili svako jutro
24 Tkogod htjede dati kakav dar u dragovoljne priloge.
srebru i mjedi, doprinese dar 4 Tada doåoæe svi umjetnici, koji su bili
Gospodu, i svaki koji je imao drveta zaposleni na radovima za Svetiæte,
akacije za uporabu kod gradnje, svaki od rada, kojim su bili zaposleni,
pridonese. 5 I rekoæe Mojsiju: “Narod donosi puno
25 Sve œene vjeæte u umjetnosti prele viæe nego æto treba da se izvede rad, æto
su rukama svojim i donosile æto ga je Gospod zapovjedio da se uradi.”
napredoæe: modri i crveni skerlet, 6 Zato Mojsije dade da se oglasi
grimiz i fini lan. zapovijed u taboru: “Ni çovjek ni œena
26 Druge œene, koje se osjeøale neka viæe ne donose priloga za
potaknute na to svojom umjetniçkom Svetiæte.” I narod prestade donositi
vjeætinom, prele su kostrijet. darove.
27 Knezovi donesoæe kamenje 7 Jer je bilo svega dosta, da se izvede
oniksovo i drugo kamenje drago za sve djelo, bilo je i preveø.
ukivanje na opleøak i naprsnik. 8 Tako napraviæe, koji su bili duha
28 Uz to mirise i ulje za svijeønjak, za umjetnoga izmeåu onih, æto su radili
ulje pomazanja i za miomirisni kad. Æator od deset æatorskih zavjesa, od
29 Svi ljudi i œene, koje ponuka srce finoga lana uzvedenoga, od modrog i
njihovo, da æto doprinesu za çitavo crvenog skerleta i grimiza, s
djelo, æto ga je Gospod bio zapovjedio kerubinima, umjetno vezenim,
preko Mojsija da se napravi, napravi ih on.
doprinesoæe. Kao dragovoljan dar 9 Svaka æatorska zavjesa bila je
donesoæe to Gospodu sinovi Izraelovi. dvadeset i osam lakata duga i çetiri
30 Nato reçe Mojsije sinovima lakta æiroka. Ista mjera bila je za sve
Izraelovim: “Evo, Gospod po imenu zavjese.
pozva Bezaleela, sina Urije, unuka 10 I sastavi po pet zavjesa skupa.
Hurova, od plemena Judina, 11 Onda napravi petlje od modrog
31 I napuni ga duha Boœjega, skerleta na rubu zadnje zavjese jednog
umjetniçke mudrosti, uviåavnosti, sastavljenog komada, isto tako na
razuma i svake vjeætine, rubu zadnje zavjese drugog
32 Da napravi nacrte, da izvede radove sastavljenog komada.
u zlatu, srebru i mjedi, 12 Pedeset petalja priçvrsti na jednoj
33 Da kleæe i ukiva kamen, da urezuje zavjesi i pedeset na rubu zavjese, æto je
drvo, ukratko, da izraåuje svakovrsne pripadao drugom sastavljenom
radove. komadu, tako da su petlje stajale
34 Ali i dar, da pouçi druge, udijeli mu, jedna prema drugoj.
njemu i Aholiabu, sinu Ahisamakovu, 13 Uz to napravi pedeset zlatnih kuka
od plemena Danova. i kukama sveza zavjese jedna s
35 Napuni ih duha umjetnoga, da drugom, tako da je tvorilo Svetiæte
izvedu radove svake vrste, kako ih jednu cjelinu.
izraåuje umjetni zanatnik, umjetni 14 Onda napravi zavjese od kostrijeti
Izlazak 74
za pokrov nad Æatorom; jedanaest 35 Onda napravi zavjes od modrog i
zavjesa napravi za to. crvenog skerleta, grimiza i finoga lana
15 Svaka je zavjesa bila trideset lakata uzvedenoga; napravi ga s umjetno
duga i çetiri lakta æiroka. Ista je mjera vezenim kerubinima.
bila za svih jedanaest zavjesa. 36 Potom napravi za njega çetiri stupa
16 Onda sastavi pet zavjesa zasebe u od drveta akacije i okova ih zlatom. I
jedan komad i isto tako æest drugih kuke njihove bile su od zlata, i salije za
zavjesa za sebe. njih çetiri srebrne noge.
17 Na rubu zadnje zavjese jednog 37 Za ulaz u Æator napravi zavjes od
sastavljenog komada napravi pedeset modrog i crvenog skerleta, grimiza i
petalja i isto tako pedeset petalja na finoga lana uzvedenoga s umjetnim
rubu zadnjega zavjesa drugog vezovima,
sastavljenog komada. 38 I pet stupova njegovih i kuke
18 Uz to napravi pedeset mjedenih njihove. Vrhove im i pojase okova
kuka, da pokrov za Æator sastave u zlatom; pet stopica bilo je od mjedi.
jednu cjelinu.
19 Potom napravi pokrov za Æator, Izlazak 37
pokrivaç od koœa ovnujskih crveno 1 Bezaleel napravi zatim kovçeg od
obojenih i povrh njega pokrov od koœa drveta akacije, dva i pol lakta dug,
jazavçevih. lakat i pol æirok i lakat i pol visok.
20 Onda napravi od drveta akacije 2 Pozlati ga iznutra i izvana çistim
daske za Æator, æto stoje uspravo. zlatom i provede mu vijenac zlatan
21 Svaka je daska bila deset lakata unaokolo.
duga, a lakat i pol æiroka. 3 Uz to onda salije çetiri zlatna koluta
22 Svaka je daska imala po dva klina, za çetiri noge, dva koluta na jednoj
Æto su jedan s drugim bila svezana. strani i dva koluta na drugog strani.
Tako napravi sve daske za Æator. 4 Tada napravi motke od drveta
23 I to napravi na daskama za Æator: akacije i pozlati ih.
Dvadeset dasaka za podnevnu stranu, 5 Utaknu motke a kolute na stranama
juœnu stranu, kovçega, tako da se je mogao kovçeg
24 Onda stavi ispod dvadeset dasaka nositi.
çetrdeset srebrnih stopica, dvije 6 Napravi pomiriliæte od çistoga zlata,
stopice pod dasku za dva klina dva i po lakta dugo i lakat i pol æiroko.
njezina. 7 Uz to napravi dva znatna kerubina.
25 Isto tako napravi za drugu stranu Izradi ih kovanim random tako, da su
Æatora, za sjevernu stranu, dvadeset çinili jedan komad s obadva kraja
dasaka, pomiriliæta.
26 I çetrdeset srebrnih stopica, dvije 8 Jednoga kerubina s jednim krajem,
stopice pod svaku dasku. drugoga kerubina s drugim krajem
27 Za zadnju stranu Æatora, zapadnu povezana u jedan komad s
stranu, napravi æest dasaka. pomiriliætem, tako napravi obadva
28 Osim toga napravi joæ dvije daske za kerubina na obadva kraja.
uglove Æatora na zadnjoj strani. 9 Kerubini su drœali svoja krila prema
29 One su bile odozdo dvokrake i isto gore raæirena i tako su ujedno svojim
tako odozgo dvokrake do prvoga krilima pokrivali pomiriliæte. Lica
koluta. Tako napravi obadvije u dva njihova bila su okrenuta jedno prema
ugla. drugomu, tako da su lica kerubina
30 Bilo je tako osam dasaka sa svojim gledala na pomiriliæte.
srebrnim stopicama, u svemu 10 Onda napravi stol od drveta akacije,
æesnaest stopica, dvije stopice pod dva lakta dug, jedan lakat æirok i lakat
svakom daskom. i pol visok.
31 Onda napravi prijevornice od drveta 11 Pozlati ga çistim zlatom i napravi na
akacije, pet za daske na jednoj strani njemu vijenac zlatan unaokolo.
Æatora. 12 I provede oko njega unaokolo za
32 Pet prijevornica za daske na drugoj dlan æirok okvir i na tom okviru vijenac
strani Æatora i pet prijevornica za zlatan koji se je isto tako vijao
daske na zadnjoj strani Æatora prema unaokolo.
zapadu. 13 Salije za njega çetiri koluta zlatna i
33 Srednju prijevornicu napravi tako, priçvrsti kolute na çetiri strane, i to na
da je iæla sredinom dasaka od jednoga çetiri ugla uz çetiri noge njegove.
kraja do drugoga. 14 Tik uz okvir bili su koluti za motke,
34 Daske okova zlatom, kolute, kroz da se je moglo nositi stol.
koje bi se utakle prijevornice, napravi 15 Motke napravi od drveta akacije i
od zlata. I prijevornice okova zlatom. pozlati ih, da se je moglo nositi stol.
75 Izlazak
16 napravi onda od çistoga zlata visine.
posuåe, æto je imalo stajati na stolu, 5 Salije çetiri koluta na çetiri ugla
zdjele njegove, çaæe, testije i vrçeve za reæetke mjedene za provlaçenje
prinoæenje naljeva. motke.
17 Onda napravi svijeønjak od çistoga 6 Nato napravi motke od drveta akacije
zlata. Kovanim radom izradi i okova ih u mjed.
svijeønjak, nogu njegovu i stablo 7 Utaknu motke u kolute na stranama
njegovo. S njim zajedno bile su iz œrtvenika, da se je mogao nositi o
jednoga komada njegove çaæe, jabuke njima. Napravi ga od dasaka tako, da je
i cvjetovi. bio æupalj.
18 Æest grana izlazilo je s obje strane, 8 Tada napravi umivaonicu mjedenu i
tri grane na svijeønjaku s jedne strane, podnoœje njezino mjedeno od ogledala
a tri grane s druge strane. œena posluœiteljica, Æto su sluœile na
19 Na svakoj grani bile su tri kao ulazu u Æator sastanka.
badem çaæe s jabukom i cvijetom; tako 9 Nato postavi dvoriæte. Na juœnoj
na æest grana, æto su izlazile iz strani njegovoj bile su zavjese dvoriæta
svijeønjaka. od finoga lana uzvedenoga, sto lakata
20 Na samom stablu svijeønjaka bile dugi.
su çetiri kao badem çaæe s jabukama i 10 Uz to dvadeset stupova sa dvadeset
cvjetovima. stopica od mjedi. Kuke stupova uz
21 I to uvijek jabuka ispod dvije grane, karike njihove bile su od srebra.
æto su izlazile iz njega. 11 Na sjevernoj strani bile su zavjese
22 Njihove jabuke i grane bile su s njim sto lakata duge, uz to dvadeset
iz jednoga komada: sve kovani rad iz stupova sa dvadeset stopica njihovih
jedinoga komada, od çistoga zlata. od mjedi. Kuke stupova i karike
23 Onda napravi uz to sedam njihove bile su od srebra.
svjetionica, usekaçe i tavice njihove od 12 Na zapadnoj strani bile su zavjese
çistoga zlata. pedeset lakata duge, uz to deset
24 Od jednoga talenta çistoga zlata stupova sa deset stopica njihovih.
napravi ga i sve posuåe njegovo. Kuke stupova i karike njihove bile su
25 Joæ napravi œrtvenik kadioni od od srebra.
drveta akacije, jedan lakat dug, jedan 13 Sprijeda na istoçnoj strani bile su
lakat æirok, çetverouglast i dva lakta zavjese pedeset lakta duge.
visok. Rogovi mu bili jedan komad s 14 Zavjese od petnaest lakata bile su
njim. na jednoj strani, uz to tri stupa sa tri
26 Pozlati ga çistim zlatom, ploçu stopice njihove:
njegovu kao i hridine njegove 15 Na drugoj strani, s obje strane ulaza
unaokolo i rogove njegove. Oko njega u dvoriæte, bili su isto tako zavjesi od
unaokolo provede vijenac zlatan. petnaest Jaka us to tri stupa sa tri
27 Onda napravi ispod vijenca na obje stopice njihove.
strane, naime na dvije suprotne 16 Sve zavjese dvoriæta unaokolo bile
strane, dva koluta zlatna za motke, da su od finoga lana uzvedenoga.
se je mogao nositi o njima. 17 Stopice stupova bile su od mjedi,
28 Motke napravi od drveta akacije i kuke stupova i karike njihove od
pozlati ih. srebra, navlaka njihovih glava takoåer
29 Onda pripravi sveto ulje pomazanja od srebra. Svi stupovi dvoriæta imali su
i çisti, mirisni kad, kako ga pravi karike srebrne.
pomastar. 18 Zavjesa ulaza u dvoriæte bila je
umjetno vezivo od modrog i crvenog
Izlazak 38 skerleta, grimiza i finoga lana
1 Nato podiœe œrtvenik za œetve uzvedenoga, dvadeset lakata dug i pet
paljenice od drveta akacije, pet lakata lakata visok po æirini, u skladu s
dug i pet lakata æirok, çetverouglast i zavjesama dvoriæta.
tri lakta visok. 19 etiri stupa njihova sa çetiri stopice
2 Stavi mu na çetiri ugla rogove. Rogovi svoje bila su od mjedi, kuke njihove od
su çinili s njim jednu cjelina. Okova ga srebra, navlaka njihovih glava i karike
u mjed. njihove isto tako od srebra.
3 Tada napravi sve za œrtvenik 20 Sve kolje za Æator i dvoriæte
potrebno posuåe, lonce, lopatice, unaokolo bilo je od mjedi.
kotliøe, viljuæke i klijeæta. Sve posuåe 21 Ovo je raçun za Prebivaliæte, naime
napravi od mjedi. za Æator sastanka. Poduzeæe ga praviti
4 Napravi za œrtvenik i reæetku na zapovijed Mojsijevu Leviti pod
mreœastu od mjedi ispod opbodnog upravom Itamara, sina sveøenika
stepena njegova odozdo sve do pola Arona.
Izlazak 76
22 Bezaleel, sin Urijin, unuk Hurov, od 6 Urediæe dva oniksa kamena, tako da
plemena Judina, bio je napravio sve, su bila ukovana u zlato, a urezaæe u
æto je bio zapovjedio Gospod Mojsiju. njih imena sinova Izraelovih, kako ih
23 I s njim Aholiab, sin Ahisamakov, od umije urezati umjetnost peçatna.
plemena Danova, umjetni zanatnik, 7 I metnu ih on na pleøne komade
umjetni tkalac i vezilac po modrom i opleøka kao kamene spomene na
crvenom skerletu, po grimizu i finom sinove Izraelove, kao æto je bio
lanu. zapovjedio Gospod Mojsiju.
24 Svega zlata, darovanoga zlata, æto 8 Naprsnik napravi kao opleøak
ode na razne radove za Svetiæte, umjetnim tkalaçkim radom od zlata,
iznosilo je dvadeset i devet talenata i modrog i crvenog skerleta, grimiza i
sedam stotina i trideset æekela, po finoga lana uzvedenoga.
teœini Svetiæta. 9 napraviæe naprsnik çetverouglast,
25 Srebra, æto uåe kod brojenja predvostruçen, pedalj dug, pedalj
zajednice, iznosilo je æto talenata i æirok, predvostruçen.
tisuøu sedam stotina i sedamdeset 10 Onda udariæe po njemu çetiri reda
deset æekela po teœini Svetiæta. dragoga kamenja: U prvom redu
26 Po jedan beka - polovica æekela po karneol, topaz i smaragd,
teœini Svetiæta - na glavu svih onih, æto 11 U drugom redu rubin, safir i
uåoæe u brojenje, od dvadeset godina i dijamant,
viæe, æest stotina i tri tisuøe i pet 12 U treøem redu hijacint, ahat i
stotina i pedeset ljudi. ametist,
27 Sto talenata srebra potroæilo se na 13 U çetvrtom redu krizolit, oniks i
lijevanje stopica za Svetiæte i stopica za jaspis. Pri njihovu ukivanju svi su bili
zavjes; æto talenata na sto stopica, na u zlato ukovani.
svaku stopicu jedan talenat. 14 Tih kamenova bilo je dvanaest,
28 Od tisuøu i sedam stotina i toliko je bilo imena sinova Izraelovih.
sedamdeset i pet æekela napravi on Bili su urezani kao peçat, svaki kamen
kuke za stupove, prevuçe glave imenom jednoga od dvanaest
njihove i opremi ih karikama. plemena.
29 Mjedi darovane bilo je se 15 Priçvrstiæe onda na naprsnik kao
sedamdeset talenata i dvije tisuøe i vrpce pletene lançiøe od çisto ga zlata.
çetiri stotine æekela. 16 Napraviæe potom dvije kopçe zlatne
30 Od boga napravi on stopice za vrata i dvije karike zlatne i priçvrstiæe
u Æator sastanka i mjedeni œrtvenik, obadvije karike na obadva kraja
reæetku mjedenu njegovu i sve posuåe naprsniku.
œrtvenika. 17 Obadva lançiøa zlatna priçvrstiæe
31 Stopice u dvoriætu unaokolo i na dvije karike na krajevima
stopice na ulazu u dvoriæte, sve kolje naprsniku.
dvoriæta unaokolo. 18 Draga obadva kraja od oba dva
lançiøa priçvrstiæe na dvije kopçe i ove
Izlazak 39 na obadva pleøna komada opleøka
1 Od modrog i crvenog skerleta i sprijeda.
grimiza napraviæe sjajne haljine za 19 I napraviæe dvije druge karike zlatne
sluœbu u Svetiætu. Isto tako napraviæe i priçvrstiæe ih na obadva kraja
sveto ruho Aronu, kao æto je bio naprsniku, na unutraænji rub njegov,
zapovjedio Gospod Mojsiju; æto je okrenut prema opleøku.
2 Opleøak napravi od zlata, modrog i 20 Nato napraviæe joæ dvije zlatne
crvenog skerleta, grimiza i finoga lana karike i priçvrstiæe ih na obadva
uzvedenoga. pleøna komada opleøka ozdo na
3 Zlato skovaæe u tanke ploçice i prednjoj strani njegovoj, tamo, gdje se
razrezaæe ih u niti, da ih umjetnim pripinje, povrh tkanice opleøka.
vezivom uvezu u modri i crveni skerlet, 21 Vrpcom od skerleta modroga
u grimiz i u fini lan. privezaæe naprsnik njegovim
4 Napraviæe dva pleøna komada æto su karikama za karike opleøka, tako da je
se sklapala. Na obadva kraja bio je stajao naprsnik nad tkanicom opleøka
skupa privezan. i nije se mogao pomicati od opleøka,
5 Tkanica, æto je bila na njemu da se kao æto je bio zapovjedio Gospod
njom priveœe, bila je izrade na od Mojsiju.
jednoga komada s njim i jednakim 22 Napraviæe plaæt za opleøak, tkan,
radom, od zlata, modrog i crvenog sav od skerleta modroga.
skerleta, grimiza finoga lana 23 Prorez za vrat na plaætu bio je u
uzvedenoga, kao sto je bio zapovjedio sredini i bio je sliçan prorezu na
Gospod Mojsiju. oklopu. Oko proreza za vrat bio je rub,
77 Izlazak
da se ne razdre. Gospod Mojsiju, izvedoæe sav rad
24 Ozdo na rubu plaæta staviæe sinovi Izraelovi.
granatne jabuke od modrog i crvenog 43 Kad Mojsije razgleda çitavo djelo,
skerleta, grimiza i finoga lana vidje, da ga izvedoæe posve onako, kao
uzvedenoga. æto je bio zapovjedio Gospod. I Mojsije
25 Od çistoga zlata napraviæe zvonçiøe dade im blagoslov.
i metnuæe zvonçiøe meåu granatne
jabuke unaokolo na rub plaæta, Izlazak 40
26 Tako da je oko ruba plaæta sve jedan 1 Nato zapovjedi Gospod Mojsiju:
zvonçiø dolazio za jednom granatnom 2 “Na prvi dan prvoga mjeseca postavi
jabukom, za vræenje svete sluœbe, kao Prebivaliæte æatora sastanka.
æto je bio zapovjedio Gospod Mojsiju. 3 Metni unutra kovçeg zakona i objesi
27 Koæulje Aronu i sinovima njegovim zavjesu pred kovçeg.
napraviæe od finoga lana tkalaçkim 4 Unesi unutra i stol i poloœi na njega
radom. kruhove obliçja. Svijeønjak stavi
28 Kapu od finoga lana, visoke kape od unutra i postavi svjetionice njegove.
finoga lana i oko boka haljine platnene 5 Zlatni œrtvenik kadioni namjesti pred
od finoga lana uzvedenoga. kovçeg zakona i objesi zavjese na
29 I pojas od finoga lana uzvedenoga, ulazu u Prebivaliæte æatora.
modrog i crvenog skerleta i grimiza, 6 Podigni œrtvenik za œrtve paljenice
umjetno vezena, kao æto je bio pred ulazom u Prebivaliæte æatora
zapovjedio Gospod Mojsiju. sastanka,
30 Napraviæe çeonu ploçicu, krunu 7 I metni umivaonicu izmeåu Æatora
svetu, ad çistoga zlata, i napisaæe na sastanka i œrtvenika i nalij u nju vode.
njoj, kako se urezuje pismo su peçat: 8 Napravi onda dvoriæte unaokolo i
“Gospodu posveøeno.” metni zavjes na ulazu u dvoriæte.
31 Priçvrstiæe na nju vrpcu od modroga 9 Uzmi tada ulje pomazanja, pomaœi
skerleta, da se veœe gore za kapu, kao Prebivaliæte æatora i sve, æto se nalazi u
æto je bio zapovjedio Gospod Mojsiju. njemu, i posveti ga i sve posude
32 Tako se svræi sav rad za Prebivaliæte njegovo, da bude sveto.
Æatora sastanka. Sinovi Izraelovi 10 Pomaœi i œrtvenik za œrtve paljenice
izvedoæe to posve onako, kako je bio i sve posude njegovo i posveti tako
zapovjedio Gospod Mojsiju. œrtvenik, da œrtvenik bude presvet.
33 I donesoæe Mojsiju Prebivaliæte, 11 I umivaonicu i podnoœje njezino
Æator i sve posuåe njegovo; kuke, pomaœi i posveti.
daske, prijevornice, stupove i stopice 12 Onda privedi Arona i sinove njegove
njegove; k ulazu u Æator sastanka i operi ih
34 I pokrov od koza ovnujskih crveno vodom.
obojenih, gornji pokrov od koœe 13 Obuci Arona u svete haljine, pomaœi
jazavçeve i zavjes unutraænji; ga i posveti ga, da mi sluœi kao
35 Kovçeg zakona i motke njegove i sveøenik.
pomiriliæte; 14 Sinove njegove onda privedi i obuci
36 Stol sa svim posuåem njegovim i im koæulje.
kruhove obliçja; 15 I pomaœi ih, kao æto si im pomazao
37 Svijeønjak od çistoga zlata i oca, da mi sluœe kao sveøenici. Ovo
svjetionice njegove, æto su bile u jedan pomazanje ima im podijeliti çast
red poredane, i sve posuåe njegovo i sveøeniçku za sva vremena kroz sve
ulje za rasvjetu; naraætaje.”
38 I œrtvenik zlatni i ulje pomazanja, 16 Mojsije uçini toçno tako, kako mu je
kad miomirisna i zavjesa za ulaz u bio zapovjedio Gospod.
Æator; 17 U prvom mjesecu druge godine, na
39 Œrtvenik mjedeni s mjedenom prvi dan mjeseca, bilo je Prebivaliæte
reæetkom njegovom, motke njegove i æatora postavljeno.
sve posuåe njegovo, umivaonicu i 18 Mojsije postavi Prebivaliæte æatora
podnoœje njezino; ovako: namjesti mu stopice i postavi
40 Zavjese dvoriæta sa stupovima i na njih daske njihove, utaknu
stopicama njegovim, zavjesa za ulaz u prijevornice njihove i uzdignu stupove
dvoriæte s uzima njegovim i koljem njihove.
njegovim i sve posuåe za sluœbu u 19 Onda razape pokrov za Æator nad
Prebivaliætu æatora sastanka; Prebivaliætem i stavi povrh njega gornji
41 I sjajne haljine za sluœbu u Svetiætu, pokrov Æatora, kao æto je bio zpovjedio
sveto ruho za sveøenika Arona i haljine Gospod Mojsiju.
sinova njegovih za sluœbu sveøeniçku. 20 Nato uze zakon i metnu ga u kovçeg,
42 Posve onako, kako je bio zapovjedio utaknu motke na kovçeg i stavi
Izlazak 78
pomiriliæte gore na kovçeg. zapovjedio Gospod Mojsiju.
21 Unese kovçeg u Prebivaliæte, objesi 30 Umivaonicu postavi izmeåu Æatora
zavjesu unutraænju i zakloni tako sastanka i œrtvenika i nali u nju vode
kovçeg zakona, kao æto je bio za pranje.
zapovjedio Gospod Mojsiju. 31 Prali su iz nje sebi ruke i noge
22 Tada postavi stol u Æator sastanka Mojsije i Aron i sinovi njegovi.
na sjevernu stranu Prebivaliæta izvan 32 Kadgod bi ulazili u Æator sastanka ili
zavjese. pristupali k œrtveniku, prali bi se, kao
23 Na njega poreda kruhove obliçja æto je bio zapovjedio Gospod Mojsiju.
pred Gospodom, kao æto je bio 33 I napravi dvoriæte oko Prebivaliæta i
zapovjedio Gospod Mojsiju. oko œrtvenika i objesi zavjes na ulaz u
24 Stavi svijeønjak u Æator sastanka dvoriæte. Tako dovræi Mojsije djelo.
naprema stolu na juœnu stranu 34 Tada oblak pokri Æator sastanka, i
Prebivaliæta. slava Gospodnja napuni Prebivaliæte.
25 I postavi svjetionice pred 35 Mojsije nije mogao uniøi u Æator
Gospodom, kao æto je bio zapovjedio sastanka; jer se je bio na njega spustio
Gospod Mojsiju. oblak, i slava je Gospodnja napunjala
26 Nato postavi œrtvenik zlatni u Æator Prebivaliæte.
sastanka pred zavjes. 36 Kadgod se je za cijeloga putovanja
27 I na njemu spali kad miomirisni, njihova oblak podigao od Prebivaliæta,
kao æto je bio zapovjedio Gospod zaputili bi sinovi Izraelovi.
Mojsiju. 37 A kad se nije oblak podigao, oni ne bi
28 Onda objesi zavjes za vrata zaputili sve do dana, kad bi se opet
Prebivaliæta. podigao,
29 Œrtvenik za œrtve paljenice postavi 38 Oblak je naime bio danju na
pred ulaz u Prebivaliæte Æatora Prebivaliætu; ali noøu bio je napunjen
sastanka i prinese na njemu œrtvu ognjenom svjetloæøu pred oçima svega
paljenicu i prinos, kao æto je bio Izraela na cijelom njegovu putovanju.
Levitski Zakon
1 Gospod pozva Mojsija i zapovjedi mu neka sveøenik spali sve zajedno na
iz Æatora sastanka: œrtveniku kao œrtvu paljenicu, kao
2 “Govori sinovima Izraelovim ovu œrtvu ognjenu na ugodni miris
odredbu: Ako hoøete Gospodu prinijeti Gospodu.
œrtvu od stoke, onda prinesite œrtvu od 10 Ako netko prinese kao œrtvu
goveda ili ovaca. paljenicu sitnu stoku, ovce ili koze,
3 Tko hoøe prinijeti œrtvu paljenicu od neka œrtvuje muæku, bez pogrjeæke
goveda, mora œrtvovati muæku, bez œivotinju.
pogrjeæke œivotinju; neka je donese 11 Neka je zakolje pred Gospodom na
pred ulaz u Æator sastanka, da se sjevernoj strani œrtvenika; a sinovi
dopane Gospodu. Aronovi, sveøenici, neka poækrope
4 Neka poloœi ruku na glavu œrtvi krvlju œrtvenik unaokolo.
paljenici; tako øe mu se milostivo 12 Neka je rasijeçe na dijelove njezine,
primiti i pomirenje mu pribaviti. i sveøenik neka ih poloœi zajedno s
5 Onda neka zakolje junca pred glavom i salom na drva, æto su
Gospodom. Sinovi Aronovi, sveøenici, naslagana na ognju i na œrtveniku.
neka prinesu krv i neka krvlju 13 A drob i noge neka opere. Nato neka
poækrope unaokolo œrtvenik, koji stoji sveøenik sve zajedno prinese i spali na
na ulazu u Æator sastanka. œrtveniku kao œrtvu paljenicu, kao
6 Neka odere œrtvu paljenicu i neka je œrtvu ognjenu na ugodni miris
rasijeçe na dijelove svoje. Gospodu.
7 Sinovi sveøenika Arona neka naloœe 14 Ako netko prinese Gospodu kao
oganj na œrtveniku i neka metnu drva œrtvu paljenicu ptice, neka œrtvuje
na oganj. grlice ili golube.
8 Onda neka sinovi Aronovi, sveøenici, 15 Sveøenik neka œivotinju donese na
poloœe komade zajedno s glavom i œrtvenik, neka joj zaokrene vratom i
salom na drva, æto su naslagana na spali je na œrtveniku; a krv neka istisne
ognju na œrtveniku. œrtveniku sa strane.
9 Drob i noge neka opere u vodi; onda 16 Neka joj izvadi volju s njezinom
79 Levitski Zakon
sadrœinom i baci je pokraj œrtvenika prvina.
prema istoku na pepeljinjak. 15 Polij ulje na njih i okadi ih. Tako je to
17 Potom neka œivotinji razdre krila, a prinos.
da ih ne otrgne. Onda sveøenik neka je 16 Sveøenik neka spali kao ognjenu
spali na œrtveniku na drvima, æto su œrtvu Gospodu njegov mirisni dio:
naslagana na ognju, kao œrtvu jedan dio od prvoga ploda i od ulja i sav
paljenicu, kao œrtvu ognjenu na kad.”
ugodni miris Gospodu.”
Levitski Zakon 3
Levitski Zakon 2 1 “Hoøe li netko da prinese kao œrtvu
1 “Ako netko hoøe da prinese Gospodu mirotvornu goveda, neka œrtvuje
kao œrtvu prinos, neka bude dar muæku ili œensku, bez pogrjeæke
njegov bijelo braæno, æto ga mora politi œivotinju.
uljem i kadom okaditi. 2 Neka poloœi ruku na glavu œrtvene
2 Neka ga donese sinovima Aronovim, œivotinje i neka ja zakolje pred ulazom
sveøenicima. Sveøenik neka uzme u Æator sastanka. Sinovi Aronovi,
punu æaku toga uljem zamijeæenog sveøenici, neka izliju krv na œrtvenik
braæna i sav kad i neka spali taj mirisni unaokolo.
dio na œrtveniku kao ognjenu œrtvu na 3 Onda neka od œrtve mirotvorne
ugodni miris Gospodu. prinese kao ognjenu œrtvu Gospodu
3 æto preostane od prinosa, to neka salo, æto pokriva drob, i sve salo na
pripadne Aronu i sinovima njegovim drobu;
kao presveto od ognjenih œrtava 4 Obadva bubrega sa salom, æto je na
Gospodnjih. slabinama, i mreœicu, æto je na jetrima:
4 Ako hoøeæ da œrtvujeæ kao prinos neka to izvadi s bubrezima.
neæto u peøi peçeno, onda zgotovi od 5 Sinovi Aronovi imaju to spaliti na
bijeloga braæna pogaçe nekvasne, æto œrtveniku nad œrtvom paljenicom, æto
su zamijeæene uljem, ili nekvasne leœi na drvima na ognju, kao ognjenu
mlince, æto su namazani uljem. œrtvu na ugodni miris Gospodu,
5 Ako ti je prinos neæto peçeno u tavi, 6 Hoøe li netko da prinese Gospodu kao
neka je pripravljeno od nekvasnoga œrtvu mirotvornu sitnu stoku, to neka
bijelog braæna, uljem zamijeæenoga. œrtvuje muæku ili œensku, bez
6 Razlomi ga na komade i polij ih uljem. pogrjeæke œivotinju.
Tako je to prinos. 7 Ako prinese ovcu kao œrtvu, neka je
7 Ako li ti je prinos prireåen u kotliøu, dovede pred Gospoda.
neka je zgotovljen od bijelog braæna s 8 Neka poloœi ruku svoju na glavu œrtvi
uljem. i neka je zakolje pred Æatorom
8 Onda prinesi prinos, æto je tako sastanka. Sinovi Aronovi neka izliju
prireåen, Gospodu, a predaj ga krv na œrtvenik unaokolo.
sveøeniku, da ga odnese na œrtvenik! 9 Onda neka od œrtve mirotvorne
9 Sveøenik neka uzme od prinosa prinese kao ognjenu œrtvu Gospodu
mirisni dio njegov i neka ga spali na dijelove sala: sav tusti rep, - tik do
œrtveniku kao ognjenu œrtvu na trtice neka ga odreœe, - salo, æto
ugodni miris Gospodu! pokriva drob, i sve salo na drobu;
10 Æto preostane od prinosa, neka 10 Obadva bubrega sa salom, æto je na
pripadne Aronu i sinovima njegovim slabinama, i mreœicu na jetrima; neka
kao presveto od ognjenih œrtava to izvadi s bubrezima.
Gospodnjih. 11 Sveøenik neka to spali na œrtveniku
11 Ni jedan prinos, æto ga prinosite kao ognjenu œrtvu prinosnu Gospodu.
Gospodu, ne smije biti pripravljen s 12 Ako li je prinos njegov koza, neka je
kvascem, jer ne smijete kvasac ili med donese pred Gospoda:
prinijeti Gospodu kao ognjenu œrtvu. 13 Neka joj poloœi ruku svoju na glavu
12 Kao œrtvu od prvina moœete ih i neka je zakolje pred Æatorom
prinijeti Gospodu, ali na œrtvenik ne sastanka. Sinovi Aronovi neka izliju
smiju doøi na ugodni miris. krv na œrtvenik unaokolo.
13 Sve prinose svoje moraæ osoliti. 14 Potom neka od nje prinese kao
Nikada ne smije sol zavjeta s Bogom ognjenu œrtvu prinosnu Gospodu salo,
tvojim uzmanjkati kod prinosa æto pokriva drob, i sve salo na drobu;
tvojega. Kod svih prinosa svojih moraæ 15 Obadva bubrega sa salom, æto je na
prinijeti sol. slabinama, i mreœicu na jetrima; neka
14 Ako hoøeæ prinijeti Gospodu prvinu to izvadi s bubrezima.
plodova, onda moraæ poprœene na 16 Sveøenik neka to spali na œrtveniku
ognju klasove od prvoga ploda u kao ognjenu œrtvu na ugodni miris i
vrtovima prinijeti kao prinos od sve salo pripada Gospodu.
Levitski Zakon 80
17 Ova zapovijed ima vjeçnu valjanost ruke svoje, i jedan neka zakolje junca
za sva plemena vaæa u svim pred Gospodom.
prebivaliætima vaæim: nipoæto ne 16 Potom neka sveøenik posveøeni
smijete blagovati sala i krvi.” unese neæto od krvi junçeve u Æator
sastanka.
Levitski Zakon 4 17 Sveøenik neka umoçi prst svoj u krv
1 Joæ zapovjedi Gospod Mojsiju: i neka neæto od krvi sedam puta
2 “Kaœi sinovima Izraelovim ovu poækropi pred Gospoda, prema
odredbu: Ako se netko nehotice zavjesi.
ogrijeæi o kojugod zapovijed 18 Onda neka sveøenik namaœe neæto
Gospodnju i neæto uçini, to je od krvi na rogove œrtveniku, æto stoji
zabranjeno, onda valjaju ovi propisi: pred Gospodom u Æatoru sastanka.
3 Ako sveøenik pomazani uçini grijeh, Svu ostalu krv neka izlije na podnoœje
po kojemu krivnja pada i na narod, to œrtveniku za œrtve paljenice, æto stoji
on ima œrtvovati Gospodu za grijeh, æto na ulazu u Æator sastanka.
ga je uçinio, junca bez pogrjeæke kao 19 Tada neka sve salo izvadi iz njega i
œrtvu za grijeh. spali na œrtveniku.
4 Neka on dovede junca na ulaz u Æator 20 Neka tada çini s juncem onako,
sastanka pred Gospoda, neka poloœi kako je çinio s juncem kod œrtve za
ruku svoju Juncu na glavu i zakolje grijeh - ako ima çiniti s njim. Kad im
junca pred Gospodom. sveøenik tako pribavi pomirenje, bit øe
5 Onda neka uzme sveøenik pomazani im oproæteno.
neæto od krvi junçeve i unese je u Æator 21 Ali junca neka iznese van pred tabor
sastanka. i neka ga spali onako, kako je spalio
6 Sveøenik neka umoçi prst svoj u krv tek spomenutog junca. To je œrtva za
i neka neæto od krvi sedam puta grijeh zajednice.
poækropi pred Gospoda prema zavjesi 22 Sagrijeæi li poglavar, æto nehotice
Svetiæta. prestupi kojugod zabranu Gospoda,
7 Onda neka sveøenik namaœe neæto Boga svojega, i tako padne u krivnju,
od krvi na rogove œrtveniku s mirisnim 23 Onda neka donese, kad dozna za
kadom, æto stoji pred Gospodom u prijestup, æto ga je skrivio, kao prinos
Æatoru sastanka. Svu ostalu krv jarca, bez pogrjeæke.
junçevu neka izlije na podnoœje 24 Neka poloœi ruku svoju jarcu na
œrtveniku za œrtve paljenice, æto stoji glavu i neka ga zakolje ondje, gdje se
na ulazu u Æator sastanka. pred Gospodom kolju œivotinje za œrtve
8 Sve salo junca, æto ga œrtvuje za paljenice. Tako je to œrtva za grijeh.
grijeh, neka izvadi iz njega, salo, æto 25 Sveøenik neka uzme prstom svojim
pokriva drob, i sve salo na drobu; neæto od krvi œrtve za grijeh i neka
9 Obadva bubrega sa salom, æto je na pomaœe na rogove œrtveniku za œrtve
slabinama, i mreœicu na jetrima; s paljenice, a ostalu krv neka izlije na
bubrezima neka to izvadi; podnoœje œrtveniku za œrtve paljenice.
10 Onako kako se vadi iz goveçeta za 26 Sve salo neka spali na œrtveniku kao
œrtvu mirotvornu. Onda, neka to spali salo œrtve mirotvorne. Kad mu
sveøenik na œrtveniku za œrtve sveøenik tako pribavi pomirenje za
paljenice. prijestup njegov, bit øe mu oproæteno.
11 Ali koœu junçevu i sve meso njegovo 27 Ako li netko iz obiçnog naroda
s glavom i nogama, drob njegov i sagrijeæi nehotice, æto prestupi
crijevni sadrœaj njegov, kojugod zabranu Gospodnju, i tako
12 Dakle svega junca neka iznese van skrivi,
pred tabor na koje çisto mjesto, tamo, 28 Onda neka donese, çim dozna za
gdje se istresa pepeo. Tada neka ga prijestup, æto ga je skrivio, i kao prinos
spali na hrpi drva; na mjestu, gdje se kozu bez pogrjeæke za uçinjenu
istresa pepeo, neka se spali. pogrjeæku.
13 Ako li bi sva zajednica sinova 29 Neka poloœi ruku svoju na glavu
Izraelovih nehotice sagrijeæila, a da ne œrtvi za grijeh i neka zakolje œrtvu za
bi bila tomu svjesna, pa bi prestupila grijeh na mjestu odreåenom za œrtvu
kojugod zabranu Gospodnju i tako paljenicu.
upala u krivnju; 30 Sveøenik neka uzme prstom neæto
14 Onda zajednica, kad se dozna za od krvi i neka pomaœe na rogove
grijeh, æto ga je uçinila, ima prinijeti œrtveniku za œrtve paljenice i neka izlije
junca kao œrtvu za grijeh i dovesti ga ostalu krv na podnoœje œrtveniku.
pred Æator sastanka. 31 Sve salo neka izvadi, kao æto se vadi
15 Starjeæine zajednice imaju pred salo kod œrtve mirotvorne; onda neka
Gospodom poloœiti juncu na glavu to sveøenik spali na œrtveniku na
81 Levitski Zakon
ugodni miris Gospodu. Kad mu 9 Neka onda poækropi krvlju od œrtve za
sveøenik tako pribavi pomirenje, bit øe grijeh stranu œrtvenika, a ostala krv
mu oproæteno. neka se iscijedi na podnoœju œrtvenika.
32 Ako hoøe kao prinos da prinese ovcu To je œrtva za grijeh.
kao œrtvu za grijeh, neka œrtvuje 10 Drugo neka onako, kako se pristoji,
œensku, bez pogrjeæke œivotinju. prinese kao œrtvu paljenicu. Kad mu
33 Neka poloœi ruku na glavu œrtvi za tako sveøenik pribavi pomirenje za
grijeh i neka je zakolje kao œrtvu za prijestup, æto ga je poçinio, bit øe mu
grijeh ondje, gdje se kolje œrtva oproæteno.
paljenica. 11 Ako li ne bi bio u stanju prinijeti
34 Sveøenik neka uzme prstom neæto dvije grlice ili dva golubiøa, neka
od krvi œrtve za grijeh i neka namaœe na prinese svoj prinos za prijestup svoj
rogove œrtveniku za œrtve paljenice. desetinu efe bijeloga braæna kao œrtvu
Ostalu krv neka izlije na podnoœje za grijeh. Neka na nju ne izlijeva ulja i
œrtveniku. ne meøe kada, jer to je œrtva za grijeh.
35 Sve salo neka izvadi, kao æto se vadi 12 Neka to donese sveøeniku, a
salo ovce kod œrtve mirotvorne. sveøenik neka uzme od toga punu
Sveøenik neka to onda spali na æaku kao mirisni dio njezin i neka spali
œrtveniku nad ognjenim œrtvama na œrtveniku nad ognjenim œrtvama
Gospodnjim. Kad mu sveøenik tako Gospodnjim. Tako je to œrtva za grijeh.
pribavi pomirenje za uçinjeni 13 Kad mu je tako sveøenik pribavio
prijestup, bit øe mu oproæteno.” pomirenje za prijestup, æto ga je u
çemugod od ovoga uçinio, bit øe mu
Levitski Zakon 5 oproæteno. To ima da pripadne
1 “Ako netko sagrijeæi time, da çuje sveøeniku kao prinos.”
poziv na svjedoçenje i mogao bi da 14 Joæ zapovjedi Gospod Mojsiju:
bude svjedok, jer je sam vidio ili je 15 “Ako netko pronevjeri neæto i
inaçe saznao, pa ipak ne prijavi, nepromiæljeno se ogrijeæi o stvari, æto
krivnju nosi na sebi. su posveøene Gospodu, neka prinese
2 Ili ako se netko dotakne neçega Gospodu œrtvu za grijeh od sitne stoke
neçista, strvine od neçiste zvijeri ili ovna bez pogrjeæke, koji po procjeni
strvine od neçiste kuøne œivotinje, ili tvojoj vrijedi najmanje dva æekela
strvine od neçiste œivotinje, æto gmiœe, srebra po teœini Svetiæta.
a da tomu nije svijestan, neçist je i kriv 16 Iznos, za koji je oætetio Svetiæte, ima
je. nadoknaditi i joæ peti dio iznosa
3 Ili ako se dotakne neçistoøe çovjeçje, priloœiti i predati sveøeniku. Kad mu je
bilo kakvagod neçistoøa, kojom se sveøenik prinesenim ovnom na œrtvu
moœe oneçistiti, a da tomu nije za prijestup pribavio pomirenje, bit øe
svijestan, kriv je, kad to sazna. mu oproæteno.
4 Ili ako se netko zaklinje nepromi- 17 Ako se netko ogrijeæi i uçini æto
æljeno, da øe uçiniti dobro ili zlo, pa bilo zabranjuju zapovijedi Gospodnje, a da
kojagod stvar, za koju se zaklinje tomu nije svijestan, kriv je i nosi na
nepromiæljeno, a da tomu nije sebi zlodjela.
svijestan, kad to sazna, kriv je za 18 I neka donese sveøeniku od sitne
svaku od tih rijeçi. stoke ovna bez pogrjeæke po procjeni
5 Ako bude dakle kriv za koju od tih tvojoj kao œrtvu za prijestup. Kad mu
stvari, neka prizna, u çemu je onda sveøenik zbog prijestupa, æto ga
pogrijeæio. je poçinio, a da nije znao, pribavi
6 I neka tada dovede Gospodu pomirenje, bit øe mu oproæteno.
prinosnicu za prijestup, æto ga je 19 To je œrtva za prijestup; on se je
uçinio, œensko od sitne stoke, ovcu ili ogrijeæio o Gospoda.”
kozu, kao œrtvu za grijeh. Sveøenik
neka mu tim pribavi pomirenje za Levitski Zakon 6
prijestup njegov. 1 Joæ zapovjedi Gospod Mojsiju:
7 Ako li ne bi bio u stanju prinijeti 2 “Ako se netko ogrijeæi i pronevjeri
jedan komad od sitne stoke, neka Gospodu neæto time, da utaji
prinese Gospodu za prijestup svoj bliœnjemu svojemu neæto povjereno ili
dvije grlice ili dva golubiøa, jedno kao izruçeno ili ukradeno, ili prevari
œrtvu za grijeh, drugo kao œrtvu bliœnjega svojega;
paljenicu. 3 Ili naåe izgubljeno, pa utaji, ili se
8 Neka donese to sveøeniku, a on neka krivo zakune za kojugod stvar, kojom
najprije œrtvuje ono, æto je odreåeno za se moœe çovjek ogrijeæiti;
grijeh. Neka mu zakrene glavom kod 4 Ako se tako ogrijeæi i skrivi, neka vrati
æije tako, da je posve ne otrgne. ukradeno, æto je prisvojio sebi, ili
Levitski Zakon 82
povjereno, æto je njemu dano, ili se jedan pomaœe, neka se sastoji u
izgubljeno, æto je naæao; jednoj desetini efe bijeloga braæna kao
5 Ili sve ono, za æto se je krivo zakleo, i redovitom prinosu, jedna polovica od
to neka vrati u cijeloj vrijednosti svojoj toga ujutro, druga uveçer.
i joæ neka pridoda peti dio iznosa; neka 21 Na tavi ima se pripraviti s uljem, i
to vrati vlasniku onaj dan, kad prinosi prinijeti ga umijeæenoga. Imaæ ga
œrtvu za svoj prijestup. peçenoga u komadima prinijeti kao
6 On øe prinesti Gospodu œrtvu za prinos na ugodni miris Gospodu.
prijestup neka donese sveøeniku od 22 Sveøenik, koji bude pomazan za
sitne stoke ovna bez pogrjeæke po nasljednika Aronova izmeåu sinova
procjeni tvojoj. njegovih, ima ga prireåivati Gospodu
7 Kad mu onda sveøenik pribavi po odredbi, æto vrijedi vjeçno. Sav ima
pomirenje pred Gospodom, bit øe mu se spaliti!
oproæten svaki çin, kojime jedan moœe 23 Jer svaki prinos sveøenikov ima se
ogrijeæiti.” sav spaliti: ne smije se od njega niæta
8 Joæ zapovjedi Gospod Mojsiju: pojesti.”
9 “Daj Aronu i sinovima njegovim ovaj 24 Joæ zapovjedi Gospod Mojsiju:
naputak: Ovo su odredbe za œrtvu 25 “Kaœi Aronu i sinovima njegovim
paljenicu: ova, œrtva paljenica, ima ovaj naputak: Ove odredbe vrijede kod
ostati na œrtveniku, gdje je bila œrtve za grijeh: na mjestu, gdje se kolje
zapaljena, cijelu noø sve do jutra; i œrtva paljenica, ima se klati œrtva za
oganj na œrtveniku ima tako gorjeti grijeh pred Gospodom - to je presveto!
jednako. 26 Samo sveøenik, koji prinosi œrtvu za
10 Sveøenik neka obuçe svoju haljinu grijeh, smije nju jesti; na svetom
lanenu i gaøe lanene neka obuçe i neka mjestu, u dvoriætu Æatora sastanka,
odstrani pepeo, u koji je promijenio ima se jesti.
oganj œrtvu paljenicu, i neka ga istrese 27 Svaki, koji se dotakne mesa njezina,
pokraj œrtvenika. postaje svet, i ako mu neæto od krvi
11 Onda neka svuçe haljine svoje, neka poætrapa haljinu, moraæ na svetom
obuçe druge haljine i neka iznese mjestu oprati onaj dio, æto je
pepeo van pred tabor na koje çisto poætrapan.
mjesto. 28 Posuda zemljana, u kojoj je bila
12 Oganj na œrtveniku ima gorjeti kuhana, mora se razbiti. Ako je
jednako i nikad da se ne utrne. Svako kuhana u posudi mjedenoj, onda se
jutro neka sveøenik naloœi drva na mora istrti i vodom isprati.
oganj, neka metne na njega œrtvu 29 Samo muæki pripadnici sveøenstva
paljenicu i neka spali na njemu smiju od toga jesti - to je presveto!
komade sala od œrtava mirotvornih. 30 Ali nijedna œrtva za grijeh, od koje se
13 Oganj neka gori jednako na jedan dio krvi unese u Æator sastanka,
œrtveniku; nikada se ne smije utrnuti. da u Svetiætu sluœi za pomirenje, ne
14 Za prinos vrijede ove odredbe: sinovi smije se jesti, nego se mora spaliti u
Aronovi imaju ga donijeti pred ognju.
Gospoda na œrtvenik.
15 Onda neka jedan uzme punu æaku Levitski Zakon 7
bijeloga braæna i ulja od prinosa, uz to 1 Ovo je propis zakona za œrtvu radi
sav kad na prinosu, i neka to spali na prijestupa: Presveta je!
œrtveniku na ugodni miris, kao mirisni 2 Na mjestu, gdje se kolje œrtva
dio Gospodu. paljenica, ima se klati i œrtva za
16 Æto onda joæ preostane od njega, prijestup, a krvlju njezinom mora se
imaju pojesti Aron i sinovi njegovi. poækropiti œrtvenik unaokolo.
Nekvasno ima se to blagovati na 3 Sve salo njezino ima se prinijeti: tusti
svetom mjestu; u dvoriætu Æatora rep sa salom, æto pokriva drob,
sastanka imaju to pojesti. 4 Obadva bubrega sa salom njihovim,
17 Ne smije se peøi s kvascem. Kao dio æto je na slabinama, i mreœica na
njihov to im ja odredih od œrtava mojih jetrima. Ima se izvaditi s bubrezima!
ognjenih. Presveto je to kao œrtva za 5 Sveøenik neka to onda spali na
grijeh i œrtva za prijestup. œrtveniku kao ognjenu œrtvu Gospodu.
18 Svi muæki potomci Aronovi smiju to Tako je to œrtva za prijestup.
jesti. Ovaj zakon ima vjeçnu valjanost 6 Svi muæki çlanovi sveøenstva smiju
u svima naraætajima vaæim; i svaki koji od toga jesti. Na svetom mjestu mora
ih se dotakne, posvetit øe se.” se pojesti - presveto je!
19 Joæ zapovjedi Gospod Mojsiju: 7 Æto valja o œrtvi za grijeh, valja i o œrtvi
20 “Prinos, æto ga Aron i sinovi njegovi za prijestup; za obje valja ista odredba:
imaju œrtvovati Gospodu na dan, kada ima da pripadne sveøeniku, koji je
83 Levitski Zakon
njom pribavio pomirenje. goveda, ovaca i koza.
8 Sveøeniku, koji za nekoga prinosi 24 Salo od œivotinja, æto crknu, ili ih
œrtvu paljenicu, ima pripasti koœa zvijer razdre, smije se doduæe
œivotinje od œrtve paljenice, koju je upotrijebiti u koju mu drago svrhu, ali
prinio. ga ne smijete jesti.
9 Onda svaki prinos, æto je peçen u 25 Jer svaki, koji jede salo od œivotinja,
peøi, i sve, æto se priredi u kotliøu ili na æto se moœe prinijeti Gospodu kao
tavi, ima pripasti sveøeniku, koji to ognjena œrtva, taj se ima, ako to uœiva,
prinosi. istrijebiti iz naroda svojega.
10 Ali svaki prinos, æto se priredi s 26 Isto tako ni u jednom prebivaliætu
uljem ili je suh, ima pripasti svima svojem ne smijete uœivati krvi niti od
sinovima Aronovim, jednomu kao ptica niti od çetveronoœnih œivotinja.
drugomu. 27 Tko uœiva bilo koju krv, ima se
11 Ove odredbe vrijede za œrtvu istrijebiti iz naroda svojega!”
mirotvornu, æto se prinosi Gospodu. 28 Joæ zapovjedi Gospod Mojsiju:
12 Ako je netko prinosi u zahvalu, onda 29 “Kaœi sinovima Izraelovim ovaj
ima sa œrtvom zahvalnom prinijeti joæ naputak: Tko prinosi Gospodu œrtvu
kolaçe nekvasne s uljem zamijeæene i mirotvornu, taj ima prinijeti Gospodu
mlince nekvasne uljem namazane i duœni dio od mirotvorne œrtve svoje.
bijelo braæno zamijeæeno s uljem i 30 On sam ima prinijeti komade, æto
prireåeno za kolaçe. pripadaju Gospodu kao ognjena œrtva;
13 S kolaçima od tijesta kvasnoga neka neka prinese salo uz grudi; grudi, da se
prinese prinos svoj zajedno sa primiçu i odmiçu kao œrtva primicanja
œrtvenom œivotinjom, u kojoj sastoji i odmicanja pred Gospodom.
zahvalna mirotvorna œrtva njegova, 31 Ali salo neka sveøenik spali na
14 Po jedan od njih ima kod svakoga œrtveniku, a grudi imaju pripasti
prinosa prinijeti kao podizanje Aronu i sinovima njegovim.
Gospodu. Ima to da pripadne 32 I desno stegno imate dati sveøeniku
sveøeniku, koji poækropi krvlju od kao œrtvu podizanja od mirotvornih
œrtve mirotvorne. œrtava svojih.
15 Meso zahvalne mirotvorne œrtve 33 Onomu izmeåu sinova Aronovih,
mora se pojesti na dan, kad se prinosi; koji prinosi krv i salo œrtve mirotvorne,
ne smije se niæta od toga ostaviti do ima kao dio pripasti desno stegno.
iduøeg jutra. 34 Jer grudi primicanja i odmicanja i
16 Ako li se prinosi œrtva radi zavjeta ili stegno podizanja uzimam od sinova
od slobodne volje, onda se ima doduæe Izraelovih kao svoj dio na mirotvornim
pojesti meso na dan, kad se prinosi œrtvama njihovim i dajem ih sveøeniku
œrtva. Ipak se smije, æto je od toga Aronu i sinovima njegovim kao vjeçno
preostalo, joæ sutradan jesti. duœnu pristojbu od strane sinova
17 Ali æto treøi dan preostane od Izraelovih.
œrtvenog mesa, mora se spaliti. 35 To je dio Aronov i sinova njegovih na
18 Jer ako bi se joæ treøi dan jelo od ognjenim œrtvama Gospodnjim od
mesa œrtve mirotvorne, ne bi to bilo dana, kad ih pripusti k sebi, da bi
pravo. Onomu, koji ju je prinio, ne bi se sluœili Gospodu kao sveøenici.
ubrojila, nego bi se smatrala 36 To predade Gospod njima na dan,
pokvarenom, i svaki, koji bi jeo od toga, kad ih pomaza, kao dar od strane
nosio bi na sebi krivnju! sinova Izraelovih. To je vjeçita, kroz sve
19 I takvo meso, æto se je dotaklo bilo naraætaje obvezna pristojba.”
çega neçistoga, ne smije se jesti, nego 37 To su odredbe za œrtvu paljenicu,
se mora spaliti! Drugo œrtveno meso prinos, œrtvu za grijeh i œrtvu za
smije jesti tko je god çist. prijestup, œrtvu posveøenja i œrtvu
20 Tko uœiva meso od œrtve mirotvorne mirotvornu,
Gospodnje, a neçist je, taj se ima 38 Æto ih je Gospod zapovjedio Mojsiju
istrijebiti iz naroda svojega! na gori Sinaju, kad zapovjedi sinovima
21 Tko se je dotaknuo bilo çega Izraelovima da u pustinji Sinajskoj
neçistoga, ili neçistoga çovjeka ili prinose œrtvene prinose svoje
neçiste œivotinje ili kojega mu drago Gospodu.
gada neçistoga, pa ipak uœiva meso
œrtve mirotvorne, æto je bila prinesena Levitski Zakon 8
Gospodu, taj se ima istrijebiti iz 1 Potom zapovjedi Gospod Mojsiju:
naroda svojega!” 2 “Uzmi Arona i s njim sinove njegove,
22 Joæ zapovjedi Gospod Mojsiju: uz to sveto ruho i ulje pomazanja,
23 “Daj sinovima Izraelovim ovaj junca za œrtvu radi grijeha obadva
naputak: Ne jedite nikakva sala od ovca i koæaricu s nekvasnim
Levitski Zakon 84
kruhovima. 22 Nato dovede drugoga ovna, ovna
3 Tada skupi svu zajednicu na ulazu u namjeætajnoga, i Aron i sinovi njegovi
Æator sastanka.” poloœiæe ruke svoje na glavu ovnu.
4 Mojsije uçini, kao æto mu je bio 23 Tada ga zakla Mojsije, uze neæto od
zapovjedio Gospod, i zajednica se krvi i namaza je na jagodicu desnoga
skupi na ulazu u Æator sastanka. uha Aronu i na palac desne ruke
5 Onda Mojsije reçe zajednici: “Ovo je njegove i na veliki palac desne noge
sve zapovjedio Gospod da se uçini.” njegove.
6 I dovede Mojsije Arona i sinove 24 Onda dovede Mojsije sinove
njegove i opra ih vodom. Aronove; namaza neæto od krvi ha
7 Nato mu obuçe koæulju, opasa ga jagodicu desnoga uha njihova i na
pojasom, ogrnu ga plaætem, metnu mu palac desne ruke njihove i na desni im
povrh njega opleøak, steœe mu tkanicu veliki noœni palac. A ostalom krvlju
opleøka i tako ga priçvrsti na njemu. poækropi œrtvenik unaokolo.
8 Tada priçvrsti na istom naprsnik i 25 Potom uze salo, tusti rep i sve salo,
stavi u naprsnik Urim i Tumim. æto pokriva drob, i mreœicu na jetrima
9 Nato mu metnu kapu na glavu i i obadva bubrega sa salom njihovim i
priçvrsti na kapu sprijeda çeonu stegno desno.
ploçicu zlatnu, krunu svetu, kao Æto je 26 Onda uze iz koæarice s nekvasnim
bio zapovjedio Gospod Mojsiju. kruhovima, æto je stajala pred
10 Tada uze Mojsije ulje pomazanja, Gospodom, jedan kolac nekvasan,
pomaza Prebivaliæte sveto i sve u jedan kolaç s uljem prireåen i jednu
njemu i posveti ga tako, pogaçu i metnu ih uz komade sala i uz
11 I poækropi njim sedam puta œrtvenik stegno desno.
i pomaza œrtvenik i sve posude njegovo 27 Sve to dade Aronu i sinovima
i umivaonicu i podnoœje njezino, da ih njegovim u ruke i œrtvova podizanjem
tim sveti. i mahanjem pred Gospodom.
12 Onda izli Mojsije Aronu neæto od ulja 28 Tada im uze to Mojsije iz ruku i spali
pomazanja na glavu i pomaza ga, da ga na œrtveniku nad œrtvom paljenicom.
tim posveti. Tako je to bila œrtva namjeætajna na
13 Nato dovede Mojsije sinove Aronove, ugodni miris, œrtva ognjena Gospodu.
obuçe im koæulje, opasa ih pojasom i 29 I uze Mojsije grudi i œrtvova ih
metnu na visoke kape na glave, kao æto podizanjem i mahanjem pred
je bio zapovjedio Gospod Mojsiju. Gospodom. One pripadoæe Mojsiju od
14 Tada dovede junca za œrtvu radi ovna namjeætajnoga kao dio, kao æto je
grijeha, i Aron i sinovi njegovi poloœiæe bio zapovjedio Gospod Mojsiju.
ruke svoje na glavu juncu œrtve za 30 Nato uze Mojsije neæto od ulja
grijeh. pomazanja i od krvi na œrtveniku i
15 Nato ga zakla Mojsije, uze krvi, poækropi tim Arona i haljine njegove,
prstima svojim namaza je na rogove isto tako sinove njegove i haljine
œrtveniku unaokolo, i oçisti tako sinova njegovih, i tako posveti Arona i
œrtvenik od grijeha. Ostalu krv izli na haljine njegove, isto tako i sinove
podnoœje œrtveniku, i tako posveti njegove i haljine sinova njegovih.
œrtvenik, kad ga oçisti od grijeha. 31 Potom reçe Mojsije Aronu i sinovima
16 Onda uze sve salo, æto je pokrivalo njegovim: “Kuhajte meso na ulazu u
drob, i mreœicu na jetrima i obadva Æator sastanka i ondje ga jedite s
bubrega sa salom njihovim, i to Mojsije kruhom, æto se nalazi u koæarici za
spali na œrtveniku. œrtvu posveøenja. Tako mi se je
17 Junca, koœu njegovu, meso njegovo zapovjedilo. Aron i sinovi njegovi imaju
i crijevni sadrœaj spali izvan tabora, to jesti!
kao æto je bio zapovjedio Gospod 32 Æto preostane od mesa i kruha,
Mojsiju. morate spaliti.
18 I dovede ovna za œrtvu paljenicu, i 33 I ne smijete sedam dana otiøi od
Aron i sinovi njegovi polomiæe ruke ulaza u Æator sastanka sve do dana,
svoje na glavu ovnu. kad se navræi vrijeme posveøenja
19 Mojsije zakla ga i poækropi krvlju vaæega, jer sedam dana ima trajati
œrtvenik unaokolo. vaæe posveøenje.
20 Rasijeçe ovna na dijelove njegove, i 34 Kako je on danas çinio, tako je
Mojsije spali glavu i komade i salo. Gospod zapovjedio da se çini i nadalje,
21 Drob i noge opra vodom, i spali da se za vas pribavi pomirenje.
Mojsije svega ovna na œrtveniku. Tako 35 Morate sedam dana po danu i po
je to bila œrtva paljenica na ugodni noøi ostati na ulazu u Æator sastanka
miris, œrtva ognjena Gospodu, kao æto i vræiti odredbe Gospodnje, da ne
je bio zapovjedio Gospod Mojsiju. morate umrijeti. Tako mi je
85 Levitski Zakon
zapovjeåeno.” 18 Potom zakla vola i ovna kao œrtvu
36 Aron i sinovi njegovi uçiniæe sve, æto mirotvornu za narod. Sinovi Aronovi
je bio zapovjedio Gospod preko dodaæe mu krv, kojom po ækropi
Mojsija. œrtvenik unaokolo.
19 A komade sala od vola, tusti rep od
Levitski Zakon 9 ovna i salo, æto pokriva drob, bubrege
1 U osmi dan pozva Mojsije Arona i i mreœicu na jetrima.
sinove njegove i starjeæine sinova 20 Ove komade sala poloœiæe na
Izraelovih, komade od grudi, onda spali komade
2 I reçe Aronu: “Uzmi sebi junca kao sala na œrtveniku.
œrtvu za grijehe i ovna kao œrtvu 21 A komade od grudi i stegno desno
paljenicu, obadva bez pogrjeæke, i œrtvova Aron podizanjem i mahanjem
prinesi ih pred Gospodom.” pred Gospodom, kao æto je bio
3 A sinovima Izraelovim zapovjedi ovo: zapovjedio Gospod Mojsiju.
“Uzmite jarca kao œrtvu za grijehe i tele 22 Tada raæiri Aron ruke svoje nad
i ovcu, oboje od jedne godine i bez narod i blagoslovi ga. Poæto je bio
pogrjeæke, kao œrtvu paljenicu, prinio œrtvu za grijeh, œrtvu paljenicu i
4 I vola i ovna kao œrtvu mirotvornu, da œrtvu mirotvornu, siåe sa œrtvenika.
ih zakoljete pred Gospodom, uz to 23 Nato otidoæe Mojsije i Aron u Æator
prinos s uljem zamijeæen; jer danas øe sastanka. Kad izaåoæe, blagosloviæe
vam se objaviti Gospod.” narod. Tada se objavi svemu narodu
5 Donesoæe dakle to, æto je bio slava Gospodnja.
zapovjedio Mojsije, pred Æator 24 I oganj izaåe od Gospoda i spali na
sastanka, i sva zajednica doåe ovamo œrtveniku œrtvu paljenicu i komade
i stupi pred Gospoda. sala. Kad to vidje sav narod, klicao je i
6 Tada reçe Mojsije: “Ovo vam je popadao niçice na svoje lice.
Gospod zapovjedio da uçinite, da vam
se objavi slava Gospodnja.” Levitski Zakon 10
7 Nato zapovjedi Mojsije Aronu: “Stupi 1 A sinovi Aronovi Nadab i Abihu uzeæe
na œrtvenik i prinesi svoju œrtvu za svaki svoju kadionicu, metnuæe oganj
grijeh i svoju œrtvu paljenicu, da u njih i prinesoæe tako Gospodu
pribaviæ sebi i narodu svojemu ognjenu œrtvu nepristojnu, koju im on
pomirenje, onda prinesi prinos za nije bio zapovjedio.
narod, da im pribaviæ pomirenje, kao 2 Ali oganj izaåe od Gospoda i izgori ih,
æto je zapovjedio Gospod.” i tako umrijeæe pred Gospodom.
8 I stupi Aron na œrtvenik i zakla tele, 3 Tada reçe Mojsije Aronu: “Ovdje se
æto je bilo odreåeno za njega kao œrtva ispunjava ono, æto je Gospod
za grijeh. navijestio, kad je rekao: Na onima, koji
9 Sinovi Aronovi dodaæe mu krv, on mi stoje blizu, pokazat øu svetost
umoçi prst svoj u krv i namaza je na svoju, i pred svim narodom proslavit
rogove œrtveniku. Ostalu krv izli na øu sebe.” A Aron je æutio.
podnoœje œrtveniku. 4 I Mojsije dozva Miæaela i Elisafana,
10 Tada salo i bubrege i mreœicu na sinove Uziela, strica Aronova, i
jetrima od œrtve za grijeh spali na zapovjedi im: “Pristupite i iznesite
œrtveniku, kao æto je bio zapovjedio braøu svoju iz Svetiæta van pred tabor!”
Gospod Mojsiju. 5 Oni pristupiæe i iznesoæe ih u
11 Ali meso i koœu spali izvan tabora. koæuljama njihovim van pred tabor,
12 Potom zakla œrtvu paljenicu, i sinovi kako je bio zapovjedio Mojsije.
Aronovi dodaæe mu krv, kojom 6 Nato Mojsije zapovjedi Aronu i
poækropi œrtvenik unaokolo. sinovima njegovim Eleazaru i Itamaru:
13 Tada mu dodaæe œrtvu paljenicu, “Ne smijete vlasi svoje neureåeno
rasjeçenu na komade, zajedno s spuætati i haljine svoje derati. Inaçe
glavom, i on to spali na œrtveniku. morate umrijeti, i Gospod bi se
14 Nato opra drob i noge i spali ih na razgnjevio na svu zajednicu. A braøa
œrtveniku nad œrtvom paljenicom. vaæa, sva kuøa Izraelova, neka
15 Onda prinese prinos za narod. Uze oplakuje poœar, æto ga zapali Gospod.
jarca, æto je bio odreåen za narod kao 7 I ne smijete ostaviti ulaz u Æator
œrtva za grijeh, zakla ga i kao prije sastanka, da ne umrete, jer je na vas
prinese ga kao œrtvu za grijeh. doælo Gospodnje ulje pomazanja.” I
16 Nato prinese œrtvu paljenicu i obavi uçiniæe tako po zapovijedi Mojsijevoj.
je, kako je trebalo. 8 Tada zapovjedi Gospod Aronu:
17 Nadalje prinese prinos, uze od njega 9 “Vina i jakoga piøa ne smijete piti vi,
punu æaku i spali na œrtveniku, osim ti i sinovi tvoji; kad ulazite u Æator
jutarnje œrtve paljenice. sastanka! Inaçe biste morali umrijeti.
Levitski Zakon 86
Ovaj zakon ima vjeçitu valjanost za sva papke posve razdvojene, i æto ujedno
plemena vaæa. preœiva meåu çetveronoæcima, to
10 Da biste uvijek mogli razlikovati smijete jesti.
izmeåu svetoga i nesvetoga, izmeåu 4 Ali ne smijete jesti od preœivaça i od
çistoga i neçistoga. onih, æto imaju papke razdvojene:
11 I sinove Izraelove pouçavaj u svima devu, jer ona doduæe preœiva, ali nema
zakonima, æto vam ih je objavio papaka posve razdvojenih - ona vam
Gospod preko Mojsija.” mora biti neçista.
12 Potom zapovjedi Mojsije Aronu i 5 Nadalje kuneliøa, jer on je doduæe
sinovima njegovim Eleazaru i Itamaru, preœivaç, ali nema papaka posve
koji joæ preostadoæe: “Uzmite prinos, razdvojenih - on vam mora biti neçist.
æto joæ preostade od ognjenih œrtava 6 Onda zeca, jer on je doduæe preœivaç,
Gospodnjih, i jedite ga nekvasnog ali nema papaka razdvojenih - on vam
pokraj œrtvenika, jer je Presvet. mora biti neçist.
13 Zato ga morate pojesti na svetom 7 Isto tako svinju; ona ima doduæe
mjestu; jer je dio, æto pripada tebi i papke razdvojene, i to papke posve
sinovima tvojim od ognjenih œrtava razdvojene, ali ne preœiva - ona vam
Gospodnjih; jer tako mi je bilo mora biti neçista.
zapovjeåeno. 8 Mesa njihova ne smijete jesti i strvine
14 A grudi primicanja i odmicanja i njihove ne smijete se dodijevati - to
stegno podizanja imate vi, ti i s tobom vam mora biti neçisto.
sinovi tvoji i køeri tvoje, jesti na kojem 9 Od svih u vodi œivotinja smijete jesti
çistu mjestu, jer su dio, æto pripada ove: Sve œivotinje u vodi, u morima i
tebi i sinovima tvojim od mirotvornih rijekama, æto imaju peraje i ljuske, ove
œrtava sinova Izraelovih. smijete jesti.
15 Stegno podizanja i grudi primicanja 10 A sve œivotinje u morima i rijekama,
i odmicanja imaju se donijeti s æto nemaju peraje i ljuske izmeåu
komadima sala odreåenim za œrtvu svega, æto se giba u vodi, izmeåu svih
ognjenu, da se œrtvuju podizanjem i œivih biøa, æto su u vodi - one neka su
mahanjem pred Gospodom. Tada vam gnusoba.
imaju pripasti tebi i sinovima tvojim s 11 Gnusoba imaju vam one biti! Od
tobom kao vjeçno ustanovljena mesa njihova ne smijete niæta jesti,
pristojba, kao Æto je zapovjedio strvina njihova neka vam se gadi.
Gospod.” 12 Sve œivotinje u vodi, æto nemaju
16 Kada je Mojsije pomno propitao za peraje i ljuske, neka su vam gnusoba.
jarca œrtve radi grijeha, pronaælo se, da 13 Izmeåu ptica neka vam se gade ove
je bilo spaljeno. Tada se on jako - ne smiju se jesti, nego su gnusoba:
razgnjevi na Eleazara i Itamara, sinove orao, strvinar, jastrijeb,
Aronove, koji su mu joæ bili ostali, i 14 Piljug, sve vrste sokola;
reçe: 15 Sve vrste gavrana;
17 “Zaæto ne jedoste œrtvu za grijeh na 16 Noj, lastavica, galeb, sve vrste
svetom mjestu? Ona je presveta i on kobaca;
vam je dade, da oduzmete krivnju 17 Lovni øuvik, gnjurac, uæara,
zajednice i pribavite im pomirenje 18 Labud, pelikan, plamenac,
pred Gospodom. 19 Roda, sve vrste çapalja, pupavac i
18 Krv njezina nije bila unesena u æiæmiæ.
unutraænjost Svetiæta. Zato biste je 20 Sve male krilate œivotinje, æto idu na
morali jesti u Svetiætu, kao æto sam bio çetiri, neka su vam gnusoba!
zapovjedio.” 21 Izmeåu svih malih krilatih œivotinja,
19 Aron odgovori Mojsiju: “Oni danas æto idu na çetiri, smijete jesti samo
prinesoæe svoju œrtvu za grijeh i svoju one, æto imaju nad svojim nogama dva
œrtvu paljenicu pred Gospodom, pa stegna, da mogu njima skakati po
ipak me to pogodi. I da sam danas htio zemlji.
jesti meso œrtve za grijeh, bi li to bilo po 22 Od ovih smijete jesti ove: sve vrste
volji Gospodu? skakavaca selaca, sve vrste skakavaca
20 Kad to øu Mojsije, umiri se. proœdrljivih, sve vrste skakavaca
brzonogih i sve vrste skakavaca
Levitski Zakon 11 skoçaca.
1 Potom dade Gospod Mojsiju i Aronu 23 A sve druge male krilate œivotinje,
ovu naredbu: æto imaju çetiri noge, neka su vam
2 “Kaœite sinovima Izraelovim: Od svih gnusoba!
çetveronoœaca na zemlji smijete jesti 24 Po slijedeøim œivotinjama vi øete se
ove œivotinje: oneçistiti - tko se dotakne strvine
3 Sve, æto ima papke razdvojene, i to njihove, neçist je do veçera.
87 Levitski Zakon
25 I svaki, koji ponese komad strvine, po njima, da ne budete po njima
mora oprati haljine svoje i neçist je do neçisti.
veçera; 44 Jer ja sam Gospod, Bog vaæ. Zato se
26 Po svim œivotinjama, æto imaju iskaœite kao sveti i budite sveti, jer sam
papke razdvojene, ali ne posve ja svet! Nemojte se oneçistiti bilo kojim
razdvojene i ne preœivaju. One neka su puzavcem, æto puœe po zemlji!
vam neçiste, i tko ih se dotakne, neçist 45 Jer ja sam Gospod, koji sam vas
je! izveo iz zemlje egipatske, da budem
27 I sve çetveronoœne œivotinje, æto idu Bog vaæ . Budite dakle sveti, jer sam ja
na æapama, neka su vam neçiste, i tko svet!”
se dotakne strvine njihove, neçist je do 46 To su zakoni o çetveronoæcima i
veçera. pticama i svima œivim biøima, æto se
28 Tko ponese strvinu njihovu, mora miçu u vodi, i o svima biøima, æto puzu
oprati haljine svoje i neçist je do po zemlji.
veçera. Neka su vam one neçiste. 47 Da se razlikuje i izmeåu neçistoga i
29 Nadalje izmeåu malih œivotinja, æto çistoga i izmeåu œivotinja, æto se smiju
puzu po zemlji, neka su vam neçiste jesti, i onih, æto se ne smiju jesti.
ove: lasica, miæ, sve vrste guæterica.
30 Rovka, kameleon, geko, zelembaç i Levitski Zakon 12
daœdevnjak. 1 Nato Gospod zapovjedi Mojsiju:
31 Ove neka su vam neçiste izmeåu 2 “Kaœi sinovima Izraelovim ove
svih malih œivotinja. Svaki, koji ih odredbe: Kad œena zatrudni i porodi
dotakne, kad su mrtve, ostane neçist djeçaka, onda je ona sedam dana
do veçera. neçista; tako je dugo neçista kao u
32 Svaki predmet, na koji padne koja dane svoje neçistoøe zbog svojega
od njih mrtva, neçist je. Svaka posuda mjeseçnog pravila.
drvena, haljina, koœa ili vreøa, svaka 3 U osmi dan mora se obrezati
sprava, æto se rabi, mora se umoçiti u djeçakova prednja koœica.
vodu i ostane neçista do veçera; onda 4 Onda neka ostane kod kuøe joæ
je opet çista. trideset i tri dana preko vremena
33 Ako li jedna od njih padne u koju oçiæøenja krvi svoje. Ne smije niæta
posudu zemljanu, onda je sve, æto je u sveto dotaknuti i u Svetiæte stupiti,
njoj, neçisto, i morate je razbiti. dok ne proåu dani njezina çiæøenja.
34 Svako jelo, æto se jede, i na koje doåe 5 Ako li porodi djevojku, onda je
takva voda, neçisto je. Isto tako svako neçista dva tjedna kao kod mjeseçne
piøe, sto se obiçno pije, u svakoj je neçistoøe i neka ostane kod kuøe
takvoj posudi neçisto. æezdeset i æest dana preko vremena
35 I sve, na æto padne takva strvina, oçiæøenja krvi.
neçisto je. Peø ili ognjiæte mora se 6 Kad onda proåu dani oçiæøenja
poruæiti; oni su neçisti i moraju vam njezina, neka donese, bilo za sina ili za
biti neçisti. køer, na ulaz u Æator sastanka
36 Samo izvori, studenci i nakapnice sveøeniku jednogodiænje janje za œrtvu
ostaju çisti. A tko se dotakne strvine paljenicu i golubiøa ili grlicu za œrtvu
jedne takve œivotinje, neçist je. radi grijeha.
37 Ako li strvina padne na sjemenje, 7 Ovaj ima œivotinje prinijeti pred
æto se ima posijati, ostaje ono çisto. Gospodom i njoj time pribaviti
38 Ako li doåe voda na sjemenje, a onda pomirenje. Tako øe ona biti çista od
padne strvina na njega, neçisto vam je. teçenja krvi svoje. Ovo je zakon za
39 Ako ugine koja od œivotinja, æto vam porodilju, kad rodi bilo muæko ili
sluœe za jelo, onda je onaj, koji se œensko dijete.
dotakne strvine, neçist do veçera. 8 Ako li nije u stanju da dadne janje,
40 A tko pojede neæto od strvine onda neka uzme dvije grlice ili dva
njezine, mora oprati haljine svoje i golubiøa, jedno za œrtvu paljenicu,
ostaje neçist do veçera, i tko prihvati drugo za œrtvu radi grijeha. Tako neka
takvu strvinu, mora oprati haljine joj sveøenik pribavi pomirenje, da
svoje i ostane neçist do veçera. bude çista.”
41 Svi mali gmizavci, æto puzu po
zemlji, gadni su; ne smiju se jesti! Levitski Zakon 13
42 Sve, æto gmiœe na trbuhu, i sve, æto 1 Onda zapovjedi Gospod Mojsiju i
se miçe na çetiri, i sve çetvoronoæce od Aronu:
svih malih œivotinja, æto puzu po 2 “Ako kod nekoga izbije na koœi otok ili
zemlji, ne smijete jesti, jer su gadni! osip ili svijetla pjega i tako postane
43 Nemojte se sami opoganiti bilo opasnost gube, onda se ima on dovesti
kojim puzavcem i nemojte se oneçistiti k sveøeniku Aronu ili k jednomu od
Levitski Zakon 88
sinova njegovih, sveøenika. otok ili bjelocrvenkasta pjega, onda se
3 Vidi li sveøenik to mjesto na koœi i on ima pokazati sveøeniku.
opazi li, da je dlaka na tom mjestu 20 Opazi li tada sveøenik, da je ona
postala bijela i da je to mjesto dublje od dublja od koœe, i da je dlaka na njoj
ostale koœe, onda je to guba. Kad to postala bijela, onda ga sveøenik ima
sveøenik vidi, mora ga proglasiti proglasiti neçistim: guba je, æto je
neçistim. izbila u çiru.
4 Ako li je bijela pjega na koœi njegovoj 21 Ako li sveøenik pregleda mjesto i
i nije dublja od ostale kaœe, i ako dlaka naåe, da nema na njemu bijelih dlaka,
nije joæ postala bijela, onda ima i da nije dublje od koœe i da je bljeåe
sveøenik zaraœenoga pritvoriti za postalo, onda ga ima sveøenik odijeliti
sedam dana. za sedam dana.
5 Ako ga onda sveøenik sedmoga dana 22 Ako li se sve viæe æiri na koœi, onda ga
pregleda i opazi, da je to mjesto ostalo ima sveøenik proglasiti neçistim: to je
jednako u svojoj boji, jer se boljetica na guba.
koœi nije dalje raziæla, tada ima 23 Ako li se pjega ograniçi na isto
sveøenik pritvoriti zaraœenoga za mjesto, a da se nije raæirila dalje, onda
daljnih sedam dana. je to samo zaraæøen çir. Sveøenik ga
6 Pregleda li ga onda sveøenik opet ima proglasiti çistim.
sedmoga dana i naåe li pri tom, da je to 24 Ako tko ima na koœi oprœinu, i meso
mjesto bljeåe postalo i da se boljetica æto se napravi u oprœini, izgleda kao
nije dalje raziæla, tada ga ima sveøenik bjelocrvenkasta ili bijela pjega.
proglasiti çistim: to je samo osip; 25 I opazi sveøenik, kad je pregledava,
dotiçni ima oprati haljine svoje tada je da je dlaka na pjegi postala bijela i ona
çist. se pokazuje dublja od koœe, onda je to
7 Ako li se dalje raziåe osip, poæto se je guba, æto je izbila u oprœini. Zato ga
dotiçni pokazao sveøeniku, da bude ima sveøenik proglasiti neçistim: to je
çist, i on se po drugi put pokaœe guba.
sveøeniku. 26 Ako li sveøenik, kad pregledava, ne
8 I sveøenik opazi, da se je osip dalje naåe nikakve bijele dlake na pjegi i ova
raziæao, tada ga ima sveøenik nije dublja od koœe, ali izgleda blijeda,
proglasiti neçistim: to je guba. onda ga ima sveøenik odijeliti za
9 Pokaœe li se na çovjeku mjesto, æto je sedam dana.
kao gubavo; ima se on dovesti k 27 Pregleda li ga onda sveøenik
sveøeniku. sedmoga dana, tada ga ima sveøenik,
10 Opazi li sveøenik, da je bijel otok na ako se je pjega na koœi njegovoj raæirila
koœi, i da je tu dlaka postala bijela, i da sve dalje, proglasiti neçistim: to je
na otoku raste divlje meso, guba.
11 Onda je to zastarjela guba na koœi 28 Ako li svijetla pjega ostane
njegovoj. Zato ga ima sveøenik egraniçena na isto mjesto i ne æiri se
proglasiti neçistim, a da ga ne pritvori; dalje na koœi i postala je bljeåa, onda je
jer je on neçist. to samo otok od oprœine. Zato ga ima
12 Ako li guba izbije po svoj koœi, tako sveøenik proglasiti çistim: to je samo
da guba pokrije koœu çovjeku od glave zaraæøena oprœina.
do pete, kamogod bi sveøenik mogao 29 Ako u muœa ili u œene nastane osip
pogledati, na glavi ili na bradi,
13 I sveøenik opazi, da je guba pokrila 30 I sveøenik, kad pregledava, naåe, da
çitavo tijelo, onda neka proglasi je on dublji od koœe i da je na njemu
dotiçnoga çistim: on je postao posve tanka, zlatoœuta dlaka, neka ga
bijel i po tom çist. sveøenik proglasi neçistim: to je huda
14 A çim se na njemu pokaœe divlje krasta, guba na glavi ili na bradi.
meso, postaje neçist. 31 Ako li sveøenik pregleda hudu
15 I kad sveøenik vidi na njemu divlje krastu i zahvaøeno mjesto ne pokaœe
meso, neka ga proglasi neçistim. Divlje se dublje od koœe i na njemu ne bude
je meso neçisto; guba je. crnih dlaka, onda ima sveøenik od
16 Iæçezne li opet divlje meso i on hude kraste udarenoga odijeliti za
postane opet bijel, onda neka ide k sedam dana.
sveøeniku. 32 Pregleda li onda sveøenik sedmoga
17 Kad ga sveøenik pregleda i naåe, da dana udareno mjesto i naåe li, da se
je mjesto postalo bijelo, onda ga ima huda krasta nije dalje raziæla i da na
sveøenik da proglasi çistim: on je çist. njoj nije nastala zlatoœuta dlaka i da
18 Ako se kod nekoga na koœi napravi krasta nije dublja od koœe,
çir i opet zacijeli, 33 Onda se dotiçni ima obrijati, ali ne
19 Ali onda na mjestu çira nastane bijel na krastavu mjestu; onda neka
89 Levitski Zakon
sveøenik sumnjiva zbog hude kraste 51 Sedmoga dana ima sveøenik opet
joæ jedanput odijeli za sedam dana. pregledati dotiçno mjesto. Ako se je
34 Ako tada sveøenik sedmoga dana tada osip dalje raziæao na haljini ili na
pregleda hudu krastu i huda krasta na tkanom ili pletenom platnu ili na koœi
koœi nije se dalje raziæla i nije dublja od ili na koœnom predmetu, onda je taj
koœe, onda ga ima sveøenik proglasiti osip huda guba; takav je predmet
çistim. On ima tada oprati haljine neçist.
svoje, tada je çist. 52 Ima se spaliti haljina ili tkano i
35 Ako li se huda krasta, poæto je bio pleteno laneno ili vuneno platno ili
proglaæen çistim, sve dalje æiri po koœi, koœni predmet bilo koje vrste, na
36 I ako naåe sveøenik, kad ga kojemu se pokazao osip; to guba i
pregledava, da se je huda krasta dalje mora se takav predmet spaliti.
raæirila na koœi, onda viæe ne treba 53 Izaåe li iz pregledbe sveøenikove, da
sveøenik da traœi zlatoœutu dlaku: se opis nije raæirio na haljini, na
dotiçni je neçist. tkanom ili pletenom platnu ili na
37 Ako li huda krasta ostane jednako u koœnom predmetu bilo koje vrste,
svojemu izgledu, i na njoj opet izraste 54 Onda neka naredi sveøenik, da se
crna dlaka, onda je krasta iscijeljena. pere ono, na çemu je osip. On ima to joæ
Dotiçni je çist, i sveøenik ima ga jedanput odijeliti za sedam dana.
proglasiti stim. 55 Ako tada pregleda sveøenik, poæto
38 Pokaœu li se u muœa ili u œene na koœi se je opralo dotiçno mjesto i izgled
svijetle pjege, bijele svijetle pjege, dotiçnoga mjesta nije se promijenio,
39 I opazi li sveøenik, da su na koœi onda je to, i makar se osip nije dalje
blijede, svijetle bijele pjege, onda je to raziæao, neçisto, i mora se spaliti,
blag osip, æto je izbio na koœi: takav je makar bio zagriœeno mjesto na
çist. njegovoj straœnjoj ili prednjoj strani.
40 Ako nekomu postane glava øelava, 56 Izaåe li iz pregledbe sveøenikove, da
tako da je na zatiljku øelav: takav je je dotiçno mjesto poblijedjelo, poæto se
çist. je opralo, onda se ima odrezati od
41 Ako mu glava postane sprijeda haljine ili od koœe ili od tkanog ili
øelava, tako da mu je tjeme øelavo: pletenog platna.
takav je isto tako çist. 57 Ako li se pokaœe osip na haljini ili
42 Ako li se pokaœe na prednjoj ili tkanom ili pletenom platnu ili na
straœnjoj øeli bjelocrvenkast osip, koœnom predmetu bilo koje vrste,
onda je to guba, æto je izbila sprijeda ili onda je to guba, æto je nanovo izbila, i
straga na øeli njegovoj. mora se ta, æto je zaraœeno gubom,
43 Naåe li sveøenik, kad pregledava, spaliti.
sprijeda ili straga na øeli njegovoj 58 Haljina ili tkano ili pleteno platno ili
bjelocrvenkast osip, æto izgleda kao kiæni predmet bilo koje vrste, kad ih se
guba na koœi tijela, opralo i s njih osip iæçeznuo, moraju se
44 Onda je takav gubav; on je neçist. joæ jedanput oprati; istom su onda
Neka ga sveøenik proglasi neçistim; on çisti.
ima bolest na glavi. 59 To je zakon o gubi na haljini vunenoj
45 Gubavac, koji ima na sebi tu bolest, ili lanenoj ili na tkanom ili pletenom
ima hodati u haljinama poderanim i platnu ili na koœnom predmetu bilo
kosa mu na glavi ima biti raspletena! koje vrste, koliko se imaju proglasiti
On ima pokrivati bradu svoju i vikati: çistima ili neçistima.”
“Neçist! Neçist!”
46 On ostaje neçist, doklegod ima tu Levitski Zakon 14
bolest, jer je neçist, ima stanovati 1 Nadalje reçe Gospod Mojsiju ovo:
odijeljeno; izvan tabora ima boraviti. 2 “Za gubavca na dan, kad se
47 Pokaœe li se na haljini mjesto proglaæuje stim, valja ovaj zakon: ima
gubavo, bila haljina vunena ili lanena, se dovesti pred sveøenika,
48 Ili na tkanim ili pletenim lanenim ili 3 I to mora sveøenik izaøi van pred
vunenim platnima ili na koœi ili na tabor. Naåe li tada sveøenik kod
koœnom predmetu, pregledbe, da je gubom udareno
49 Ako je to mjesto na haljini ili na koœi mjesto iscijeljeno,
ili na tkanom ili na pletenom platnu ili 4 Onda neka naredi sveøenik, da se za
na koœnom predmetu zelenkasto ili onoga, koji se ima proglasiti çistim,
crvenkasto, onda je tu opasnost od donesu dvije œive çiste ptice, neæto
gube, i ima se pokazati sveøeniku. cedrovine, grimiznog prediva i hisopa.
50 Sveøenik ima tada pregledati to 5 Onda neka sveøenik uputi, da se
mjesto i tu gubom udarenu stvar jedna ptica zakolje nad posudom
odijeliti za sedam dana. zemljanom s vodom svjeœom.
Levitski Zakon 90
6 Neka tada uzme drugu œivu pticu i sveøenik pribavi pomirenje pred
cedrovinu, grimizno predivo i hisop i Gospodom.
sve to neka umoçi, i œivu pticu, u krv 19 Nato neka sveøenik priredi œrtvu za
ptice, æto je bila zaklana nad vodom grijeh i tim pribavi onome, koji se daje
svjeœom. çistiti, pomirenje radi neçistoøe
7 Onda neka poækropi onoga, koji se njegove. Zatim neka zakolje œrtvu
ima da proglasi çistim, sedam puta i paljenicu.
tako neka ga oçisti. Œivu pticu neka 20 Onda neka prinese sveøenik œrtvu
pusti da poleti u slobodno polje. paljenicu i prinos na œrtveniku. I kad
8 Nato mora onaj, koji ga daje çistiti, mu je sveøenik tako pribavio
oprati haljine svoje, ostriøi svu kosu pomirenje, çist je.
svoju i okupati se; tako postane çist. 21 Ali ako je siromaæan i to ne moœe da
Tada smije iøi u tabor, ali mora joæ priskrbi, onda neka uzme jedno janje
sedam dana ostati izvan svojega kao œrtvu za prijestup, da se œrtvuje
Æatora. podizanjem i mahanjem i njemu se
9 U sedmi dan ima joæ jedanput ostriøi pribavi pomirenje, i nadalje jednu
svu kosu svoju, glavu, bradu i obrve; desetinu efe bijeloga braæna,
svu kosu svoju ima ostriøi, haljine zamijeæena s uljem, za prinos i log ulja,
svoje oprati i okupati se; tako postane 22 onda dvije grlice ili dva golubiøa, æto
çist. moœe priskrbiti, da bude jedno kao
10 Onda u osmi dan neka uzme dva œrtva za grijeh, drugo kao œrtva
muæka janjeta bez pogrjeæke i paljenica.
jednogodiænje œensko janje bez 23 To neka donese u osmi dan iza
pogrjeæke i kao prinos tri desetine efe svojega çiæøenja sveøeniku na ulaz u
bijeloga braæna, zamijeæena s uljem, i Æator sastanka pred Gospodom.
jedan log ulja. 24 Sveøenik neka tada uzme janje œrtve
11 A sveøenik, koji izvræuje çiæøenje, za prijestup i log ulja. Oboje neka
ima onoga, koji se daje çistiti, i one œrtvuje podizanjem i mahanjem pred
darove postavit pred Gospoda na ulaz Gospodom.
u Æator sastanka. 25 Nato neka se zakolje janje œrtve za
12 Tada neka uzme sveøenik jedno prijestup, i sveøenik neka uzme neæto
janje, neka ga prinese kao œrtvu za od krvi œrtve za prijestup i namaœe
prijestup s logom ulja, i neka oboje onome, koji se daje çistiti, na jagodicu
œrtvuje podizanjem i mahanjem pred desnoga uha, na palac desne ruke
Gospodom. njegove i na veliki palac desne noge
13 Nato neka zakolje janje na mjestu, njegove.
gdje se kolje œrtva za grijeh i œrtva 26 I neka nalije sveøenik neæto ulja u
paljenica, na svetom mjestu, jer kao svoju lijevu ruku.
æto œrtva za grijeh, tako ima da 27 Sveøenik neka neæto ulja, æto mu je
pripadne sveøeniku i œrtva za u lijevoj ruci, poækropi svojim desnim
prijestup: ona je presveta! prstom sedam puta pred Gospodom.
14 I neka uzme sveøenik neæto od krvi 28 Onda neka sveøenik neæto ulja u
œrtve sa prijestup, pa neka sveøenik svojoj ruci namaœe onome, koji se daje
namaœe onome, koji se daje çistiti, na çistiti, na jagodicu desnoga uha, na
jagodicu desnoga uha, na palac desne palac desne ruke njegove i na veliki
ruke njegove i na veliki palac desne palac desne noge njegove na mjestu,
noge njegove. gdje je veø krv œrtve za prijestup.
15 Tada neka uzme sveøenik neæto od 29 Æto onda joæ preostane od ulja u ruci
loga ulja i neka nalije u desnu ruku sveøeniku, to neka izlije na glavu
svoju. onome, koji se daje çistiti, da mu tako
16 Neka tada umoçi desni svoj prst u pribavi pomirenje pred Gospodom.
ulje, æto mu je u lijevoj ruci, i neka 30 Onda neka priredi jednu od grlica ili
prstom svojim sedam puta poækropi jednoga od golubiøa, æto je mogao da
neæto ulja pred Gospodom. priskrbi,
17 A od ostalog ulja, æto mu je u ruci, 31 Jedno kao œrtvu za grijeh, drugo kao
neka neæto namaœe sveøenik onome, œrtvu paljenicu, zajedno s prinosom.
koji se daje çistiti, na jagodicu desnoga Tako ima sveøenik onome, koji se daje
uha, na palac desne ruke njegove i na çistiti, pribaviti pomirenje pred
veliki palac desne noge njegove na Gospodom.
mjestu, æto ga je pomazao krvlju œrtve 32 To je zakon za onoga, koji je zaraœen
za prijestup. gubom i kod svojega çiæøenja ne moœe
18 Æto onda joæ preostane od ulja u ruci da priskrbi sto se traœi.”
sveøeniku, to neka izlije na glavu 33 Nato reçe Gospod Mojsiju i Aronu
onome, koji se daje çistiti, da mu tako ovako:
91 Levitski Zakon
34 “Kad doåete u zemlju kanaansku, 50 Tada neka zakolje jednu pticu nad
æto øu vam je dati u posjed, i ja u zemlji, posudom zemljanom sa svjeœom
æto vam pripada, pustim gubu na koju vodom.
kuøu, 51 Neka uzme cedrovinu, hisop,
35 Onda ima vlasnik kuøe otiøi i javiti grimizno predivo i œivu pticu i neka ih
to sveøeniku ovako: ‘Pokazuje se neæto umoçi u krv zaklane ptice i u svjeœu
na mojoj kuøi, æto izgleda kao guba.’ vodu i neka tim sedam puta poækropi
36 Tada neka naredi sveøenik, da se kuøu.
isprazni kuøa, prije nego on stupi u 52 Tako neka pribavi kuøi pomirenje
nju, da razgleda ætetno mjesto, da se krvlju ptice i svjeœom vodom, pticom
ne moradne sve, æto je u kuøi, oznaçiti œivom i cedrovinom, hisopom i
kao neçisto. Onda istom ima sveøenik grimiznim predivom.
uniøi u kuøu da je razgleda. 53 A pticu œivu neka pred gradom pusti
37 Opazi li tada kod pregledbe da poleti u slobodno polje, i tako neka
sumnjivih mjesta za gubu, da se ona pribavi kuøi pomirenje; tada je ona
pokazuju na zidovima kuøe kao rupice çista.
zelene ili crvenkaste, æto su na oçi od 54 To je zakon za razne vrste gube i
zida dublje, kraste,
38 Onda neka sveøenik izaåe iz kuøe 55 I gube na haljinama i kuøama,
pred vrata kuøna i zatvori kuøu za 56 Otoka, osipa i svijetlih pjega.
sedam dana. 57 Oni imaju da o tom pouçe, kad je æto
39 Kad onda sveøenik u sedmi dan çisto ili neçisto. To je zakon o gubi.”
doåe natrag i opazi, da su se raæirila
sumnjiva mjesta za gubu na zidovima Levitski Zakon 15
kuøe, 1 Joæ zapovjedi Gospod Mojsiju i
40 Tada neka sveøenik naredi, da se Aronu:
povadi kamenje, na kojemu se 2 “Kaœite sinovima Izraelovim ove
pokazuju sumnjiva mjesta za gubu, i odredbe: Ako netko trpi na teçenju
da se pobaca van pred gradom na koje sjemena, onda je to teçenje neçisto.
neçisto mjesto. 3 I ovako se ima s neçistoøom od toga
41 Onda neka se kuøa iznutra ostruœe teçenja: Ako tijelo njegovo puæta
svuda i ostrugani prah neka se prospe teçenje, ili zatvara, tako da niæta ne
van pred gradom na koje neçisto teçe, onda je çistoøa na njemu.
mjesto. 4 Svaka postelja, æto je upotrebljava
42 Nato neka se uzme drugo kamenje i bolesnik, postaje neçista, i sve na æto
umetne na mjesto izvaåenoga on sjedne, postaje neçisto.
kamenja. Tada neka se uzme druga 5 Tko se dotakne postelje njegove,
œbuka i njom oœbuka kuæa. mora oprati haljine svoje i okupati se i
43 Ako se onda opet pokaœu na kuøi neçist je do veçera.
sumnjiva mjesta za gubu, poæto se je 6 I tko sjedne na predmet, na kojemu je
kamenje izvadilo i kuøa se ostrugala i sjedio onaj, koji ima teçenje sjemena,
oœbukala, mora oprati haljine svoje i okupati se i
44 Onda neka opet doåe sveøenik i neçist je do veçera.
pregleda. Pronaåe li se, da su se 7 Nadalje tko se dotakne tijela onoga,
sumnjiva mjesta za gubu raæirila koji ima teçenje sjemena, mora oprati
dalje, onda ima kuæa hudu gubu; haljine svoje i okupati se i neçist je do
neçista je. veçera.
45 Neka se stoga poruæi kuøa sa svojim 8 I ako onaj, koji ima teçenje sjemena,
kamenjem, gredama i sa svom doåe svojom pljuvaçkom u dodir s
œbukom kuønom, i neka se iznese çistim, to mora ovaj oprati haljine
izvan grada na koje neçisto mjesto. svoje i okupati se i neçist je do veçera.
46 A tko uniåe u kuøu, dok je 9 Nadalje neçisto je svako sedlo, na
zatvorena, neka je neçist do veçera. kojemu kod jahanja sjedi onaj, koji
47 Tko spava u kuøi, mora oprati ima teçenje sjemena.
haljine svoje, i tko jede u kuøi, mora 10 I tko dotakne neæto, æto je onaj imao
oprati haljine svoje. pod sobom, postaje neçist do veçera.
48 Ako li sveøenik uniåe u kuøu i opazi, Tko ponese to, mora oprati haljine
da se sumnjiva mjesta za gubu, poæto svoje i okupati se i neçist je do veçera.
se je oœbukala kuøa, nijesu dalje 11 Svaki, koga se onaj, koji ima teçenje
raziæla, onda ima sveøenik proglasiti sjemena, dotakne neopranim
kuøu çistom, jer se je izlijeçila bolest. rukama, mora oprati haljine svoje i
49 Neka uzme, da se pribavi kuøi okupati se i neçist je do veçera.
pomirenje, dvije ptice, cedrovinu, 12 Posuda zemljana, koju dotakne
grimizno predivo i hisop. onaj, koji ima teçenje sjemena, mora
Levitski Zakon 92
se razbiti, i svaka posuda drvena mora tada je çista.
se poplakati vodom. 29 A u osmi dan neka uzme dvije grlice
13 A kad se onaj, koji boluje na teçenju, ili dva golubiøa i neka ih odnese
izlijeçi od bolesti svoje, onda ima on sveøeniku na ulaz u Æator sastanka.
otad, kad je ozdravio, brojiti sedam 30 Sveøenik neka onda uredi jedno kao
dana; tada ima oprati haljine svoje i œrtvu za grijeh, drugo kao œrtvu
okupati se u svjeœoj vodi i tako postaje paljenicu. Tako neka joj sveøenik
çist. pribavi radi teçenja njezina pomirenje
14 A u osmi dan neka uzme dvije grlice pred Gospodom.
ili dva golubiøa, neka doåe pred 31 Tako imate pouçiti sinove Izraelove
Gospoda na ulaz u Æator sastanka i o neçistoøi njihovoj, da ne umru s
neka ih preda sveøeniku. neçistoøe svoje, kad bi oneçistili
15 Sveøenik neka ih tada priredi, jedno Prebivaliæte moje, æto je u sredini
kao œrtvu za grijeh, a drugo kao œrtvu njihovoj.
paljenicu. Tako neka mu sveøenik 32 To su odredbe za one, æto su oboljeli
pribavi radi teçenja pomirenje pred na teçenju i æto teçenjem sjemena
Gospodom. postaju neçisti.
16 Ako kojemu isteçe sjeme, neka 33 I za one, æto imaju pravilo, i za sve
okupa çitavo tijelo svoje, i neçist je do æto imaju teçenje, bilo muæko ili
veçera. œensko, i za onoga koji bude s
17 Haljina i stvar od koœe, na koju je neçistom.”
doælo sjeme, mora se oprati, i neçista je
do veçera. Levitski Zakon 16
18 Ako tko bude sa œenom, tako da 1 Joæ je govorio Gospod s Mojsijem
isteçe sjeme, moraju se oboje okupati, nakon obojice sinova Aronovih, koji
i neçisti su do veçera. moradoæe umrijeti,
19 Ako œenska osoba ima teçenje, i to 2 Kad su bili stupili pred Gospoda.
mjeseçno teçenje krvi, onda je na njoj Gospod zapovjedi Mojsiju: “Kaœi
neçistoøa sedam dana; tko je se svojemu bratu Aronu, da ne smije u
dotakne, neçist je do veçera. svako doba uniøi u Svetiæte iza zavjese,
20 Sve, na æto ona legne u vrijeme pred pomiriliæte ozgo na kovçegu,
neçistoøe svoje, postaje neçisto, isto inaçe da mora umrijeti. Jer se nad
tako sve na çemu sjedi. pomiriliætem javljam u oblaku.
21 Tko se dotakne postelje njezine, 3 Samo tada smije Aron uniøi u
mora oprati haljine svoje i okupati se i Svetiæte, kad dolazi s juncem kao
neçist je do veçera. œrtvom za grijeh i s ovnom kao œrtvom
22 Tko se dotakne predmeta, na paljenicom.
kojemu je ona sjedila, mora oprati 4 On mora nositi svetu koæulju lanenu,
haljine svoje i okupati se i neçist je do gaøe lanene moraju pokrivati gob
veçera. tijelo, pojasom lanenim mora biti
23 I tko dotakne neæto na postelji opasan i kapu lanenu mora metnuti
njezinoj ili na predmetu, na kojemu je na glavu. To je ruho sveto, æto ga mora
ona sjedila, neçist je do veçera. obuøi, poæto se okupa.
24 Ako li netko bude s njom i neæto od 5 Od zajednice sinova Izraelovih ima
neçistoøe njezine doåe na njega, onda uzeti sebi dva jarca kao œrtvu za grijeh
je on sedam dana neçist, i svaka i jednoga ovna za œrtvu paljenicu.
postelja, na kojoj leœi, postaje neçista. 6 Onda ima Aron donijeti junca, æto je
25 Ako œenska osoba trpi na stalnom odreåen za œrtvu radi grijeha, i
teçenju krvi izvan pravilnog vremena, pribaviti sebi i kuøi svojoj s pomirenje.
ili ako ima teçenje krvi preko pravilnog 7 Nato ima uzeti obadva jarca i staviti
vremena, onda se dani, u kojima ima ih pred Gospoda na ulaz u Æator
neçisto teçenje, smatraju kao dani sastanka.
njezina pravila; neçista je. 8 Aron ima baciti œdrijeb na obadva
26 Za svaku postelju, na kojoj leœi u jarca, jedan œdrijeb za Gospoda, drugi
dane svojega teçenja, vrijedi isto kao za Azazela.
za postelju u vrijeme njezina pravila, i 9 Onda ima Aron donijeti jarca, na
svaki predmet, na kojemu ona sjedi, kojega je pao œdrijeb za Gospoda, i
postaje neçist kao u vrijeme njezina pripraviti ga kao œrtvu za grijeh.
pravila. 10 A jarca, na kojega je pao œdrijeb za
27 Tko se dakle dotakne tih stvari, Azazela, ima staviti œiva pred Gospoda,
postaje neçist, on mora oprati haljine da na njemu vræi pomirenje i da ga
svoje i okupati se i neçist je do veçera. poæalje za Azazela u pustinju.
28 Ako se je ona izlijeçila od teçenja, 11 Aron dakle ima donijeti junca, æto je
onda onda ima joæ sedam dana brojiti; odreåen za njega kao œrtva za grijeh i
93 Levitski Zakon
sebi i kuøi svojoj pribaviti pomirenje 25 Salo œrtve za grijeh neka spali na
tim, da zakolje junca, æto je odreåen za œrtveniku.
njega kao œrtva za grijeh. 26 A çovjek, koji je odnio jarca van za
12 Tada ima uzeti kadionicu punu Azazela, mora oprati haljine svoje i
œeravice sa œrtvenika pred Gospodom i okupati se, onda smije opet doøi u
dvije pregræti pune sitno istucanoga tabor.
mirisnog kada i odnijeti ga iza zavjese. 27 Junca œrtve za grijeh i jarca œrtve za
13 Tada ima metnuti kad na oganj pred grijeh, od kojih je krv bila unesena, da
Gospodom, da oblak od kada zakloni se izvræi u Svetiætu çin pomirenja, ima
pomiriliæte na kovçegu zakona i da on se odnijeti van pred tabor i kojemu
ne umre. njihove, meso njihovo i sadrœaj utrobe
14 Nato neka uzme neæto od krvi njihove ima se spaliti.
junçeve i neka poækropi prstom svojim 28 Onaj, koji ih je spalio, mora oprati
prednju stranu pomiriliæta; pred haljine svoje i okupati se, onda smije
pomiriliæte neka poækropi sedam puta opet doøi u tabor.
krvlju prstom svojim. 29 Ovaj zakon ima za vas vjeçitu
15 Tada neka zakolje jarca, Æto je valjanost. U sedmom mjesecu, deseti
odreåen za narod kao œrtva za grijeh i dan mjeseca, imate postiti i nikakav
neka odnese krv njegovu iza zavjese i posao raditi, ni domaøi ni stranac, koji
neka uçini s krvlju hto onako, kao æto boravi kod vas.
je uçinio s krvlju junçevom; neka 30 Jer u taj dan pribavlja se za vas
poækropi pomiriliæte i pred pomiriliæte. pomirenje, da budete oçiæøeni; od svih
16 I tako oçisti Svetiæte od neçistoøa grijeha svojih imate biti oçiæøeni pred
sinova Izraelovih i od svih prijestupa, Gospodom.
æto su ih poçinili. Isto tako neka uçini 31 Dan potpunoga odmora ima biti za
i sa Æatorom sastanka, æto se nalazi vas, i imate postiti po naredbi, æto
kod njih usred neçistoøa njihovih. vrijedi zauvijek.
17 A nitko ne smije biti nazoçan u 32 A pomirenje ima da izvræi sveøenik,
Æatoru sastanka, kad on uåe u njega koji je bio pomazan i posveøen, da vræi
da izvræi u Svetiætu çin pomirenja, dok sluœbe sveøeniçke mjesto oca svojega.
ne izaåe i ne pribavi pomirenje sebi i I on ima obuøi haljine lanene, ruho
kuøi svojoj i cijeloj zajednici Izraelovoj. sveto;
18 Potom neka izaåe van na œrtvenik, 33 I oçistiti Presveto. Isto tako ima on
æto stoji pred Gospodom, pa neka oçistiti Æator sastanka i œrtvenik i
izvræi i na njemu pomirenje tim, da sveøenicima i cijeloj zajednici
uzme neÆto od krvi junçeve i od krvi narodnoj pribaviti pomirenje,
jarçeve i da je unaokolo namaœe na 34 Ovaj zakon, da se ima sinovima
rogove œrtveniku. Izraelovim jedanput u godini pribaviti
19 Tada neka sedam puta poækropi pomirenje od svih grijeha njihovih,
œrtvenik prstom svojim s neæto krvi i ima za vas vjeçitu valjanost.” I on uçini,
tako ga oçisti i posveti ga od neçistoøa kako je bio zapovjedio Gospod Mojsiju.
sinova Izraelovih.
20 Kad je tako svræio pomirenje Levitski Zakon 17
Svetiæta i Æatora sastanka i œrtvenika, 1 Joæ zapovjedi Gospod Mojsiju:
tada ima dovesti jarca œivoga. 2 “Kaœi Aronu, sinovima njegovim i
21 Aron neka poloœi obje ruke svoje na svima sinovima Izraelovim ovu
glavu jarcu œivomu i neka prizna nad odredbu: Ovo je, æto zapovijeda
njim sva zlodjela sinova Izraelovih i sve Gospod:
prijestupe, æto ih poçiniæe. On neka ih 3 Svaki Izraelac, koji zakolje vola, ovcu
navali na glavu jarcu i neka ga po ili kozu u taboru ili izvan tabora,
çovjeku, koji stoji spreman, dadne 4 A ne donese ih na ulaz u Æator
odnijeti u pustinju. sastanka, da ih prinese Gospodu kao
22 Tako ima jarac odnijeti sa sobom prinos pred Prebivaliætem
sva zlodjela njihova u zabitni kraj. U Gospodnjim, taj ima biti kriv za krv, jer
pustinji neka se tada pusti jarac. je krv prolio, ima se istrijebiti iz naroda
23 Nato ima Aron uniøi u Æator svojega.
sastanka i skinuti sa sebe haljine 5 Zato imaju sinovi Izraelovi svoje
lanene, æto ih je bio obukao, kad je œivotinje klanice, æto su ih do sada klali
stupao u Svetiæte, i tamo ih poloœiti. na slobodnu polju, dovesti k
24 On se ima okupati na svetom sveøeniku pred Gospoda na ulaz u
mjestu, obuøi haljine svoje, opet izaøi i Æator sastanka i prinijeti ih kao œrtve
prirediti œrtvu paljenicu za sebe i œrtvu mirotvorne Gospodu.
paljenicu za narod i tim sebi i narodu 6 Sveøenik neka poækropi krvlju
pribaviti pomirenje. œrtvenik Gospodnji pred ulazom u
Levitski Zakon 94
Æator sastanka i neka spali salo na 7 S ocem svojim i s materom svojom ne
ugodni miris Gospodu. smijeæ nepoæteno opøiti! Ona je mati
7 Oni ne smiju viæe prinositi svojih tvoja; ne smijeæ je obeæçastiti! Ne
œrtava klanica åavolima, s kojima su otkrivaj golotinje njezine!
do sada çinili preljubu. Ovaj zakon ima 8 Sa œenom oca svojega ne smijeæ
za njih vjeçitu valjanost kroz sve nepoæteno opøiti! Obeæçastio bi oca
naraætaje. svojega!
8 Joæ im zapovjedi: Ako jedan Izraelac 9 Sa sestrom svojom, køerju oca
ili stranac, koji boravi kod njih, svojega ili køerju matere svoje, bila
prinese œrtvu paljenicu ili œrtvu roåena u kuøi ili izvan kuøe, ne smijeæ
klanicu, nepoæteno opøiti! Ne otkrivaj golotinje
9 A da je ne dovede na ulaz u Æator njezine!
sastanka, da je tamo œrtvuje Gospodu, 10 Sa køerju sina svojega ili sa køerju
onda taj neka se istrijebi i naroda køeri svoje ne smijeæ nepoæteno opøiti;
svojega. jer one su tvoje vlastito meso! Ne
10 Jede li koji Izraelac ili stranac, koji otkrivaj golotinje njihove!
boravi kod njih, bilo koju krv, to øu ja 11 Sa køerju œene oca svojega, koju je
proti takvu çovjeku, koji jede krv, rodio otac tvoj, ne smijeæ nepoæteno
postupati i istrijebiti ga iz naroda opøiti; ona ti je sestra. Ne otkrivaj
njegova. golotinje njezine!
11 Jer œivot tijela u krvi je, i samo vam 12 Sa sestrom oca svojega ne smijeæ
je na œrtveniku dopuætam na nepoæteno opøiti! Ona ima istu krv kao
pomirenje za duæe vaæe; krv naime otac tvoj.
pribavlja pomirenje, jer je œivot u njoj. 13 Sa sestrom matere svoje ne smijeæ
12 Zato zapovijedam sinovima nepoæteno opøiti! Jer ona ima istu krv
Izraelovim, nitko izmeåu vas ne smije kao mati tvoja.
jesti krvi, ni stranac koji boravi kod 14 Sa œenom brata oca svojega ne
vas, ne smije okusiti krvi. smijeæ nepoæteno opøiti! K œeni
13 Svaki Izraelac i svaki stranac, koji njegovoj ne smijeæ se pribliœiti. Ona ti
boravi kod njih, ako ulovi divljaç ili je strina.
pticu, æto se jede, neka iscijedi krv i 15 Sa snahom svojom ne smijeæ
zaspe je zemljom. nepoæteno opøiti! Ona je œena sina
14 Jer œivot svakog œivoga biøa u krvi je tvojega; ne smijeæ s njom opøiti! Ne
njegovoj. Zato zapovijedam sinovima otkrivaj golotinje njezine!
Izraelovim: ne smijete jesti krvi 16 Sa œenom brata svojega ne smijeæ
nijednog œivoga biøa, jer je œivot svakog nepoæteno opøiti! Inaçe obeæçastiæ
œivoga biøa u krvi njegovoj. Svaki, koji brata svojega. Ne otkrivaj golotinje
je jede ima se usmrtiti. njezine!
15 Tko jede meso œivotinje æto je crkla, 17 Sa œenom i ujedno sa køerju
ili ju je zvjerka rastrgala, bio domaøi ili njezinom ne smijeæ nepoæteno opøiti
stranac, mora oprati haljine svoje i køer sina njezina ili køer køeri njezine
okupati se i neçist je do veçera: onda je ne smijeæ uzeti, da opøiæ s njima! One
opet çist. su iste krvi, to bi bilo rodoskvrnje.
16 A ne opere li haljina svojih i ne 18 Takoåer ne smijeæ uzeti œene k sestri
okupa li se, onda se je ogrijeæio.” njezinoj i time svaåu uzbuåivati, kad
bi s njom opøio uz onu za œivota
Levitski Zakon 18 njezina!
1 Joæ zapovjedi Gospod Mojsiju: 19 Ne smijeæ se pribliœiti œeni u vrijeme
2 Govori sinovima Izraelovim ovo: Ja neçistoøe njezine, da opøiæ s njom!
sam Gospod, Bog vaæ. 20 Sa œenom bliœnjega svojega ne
3 Ne smijete çiniti, æto se çini u zemlji smijeæ grijeæno opøiti. Ti bi se tim
egipatskoj, gdje ste prebivali, niti æto oneçistio.
se çini u zemlji kanaanskoj, kamo øu 21 Ne smijeæ nijedno svoje dijete
vas voditi; po uredbama njihovim ne prinijeti Moleku za œrtvu i obeæçastiti
smijete œivjeti! ime Boga svojega. Ja sam Gospod!
4 Nego vræite zapovijedi moje i œivite 22 Ne smijeæ opøiti s muækarcem kao
hodite po uredbama mojim. Ja sam sa œenom! Bio bi to çin gadan.
Gospod, Bog vaæ. 23 I sa œivotinjom ne smijeæ opøiti i sebe
5 Zato drœite zakone i zapovijedi moje; oneçistiti œena se ne smije podati
tko ih vræi imat øe po njima œivot. Ja œivotinji za opøenje! Bila bi to sramota
sam Gospod! velika.
6 Nitko ne smije nepoæteno opøiti s 24 Nemojte se oneçistiti nigdje niçim
roåacima svojim po krvi. Ja sam takvim! Jer svim tim oskvrnili su se
Gospod! narodi, æto øu ih protjerati, kad vi
95 Levitski Zakon
doåete. 15 Ne çinite nepravde kod presude! Niti
25 Jer je zemlja postala neçista, idi na stranu siromaha, niti se obaziraj
pohodit øu je radi zlodjela njezinih, na odliçnika, nego sudi no pravdi
tako da øe zemlja izbljuvati stanovnike bliœnjemu svojemu!
svoje. 16 Ne prosipaj klevete meåu
26 Tako eto drœite zakone i zapovijedi zemljacima svojim i ne stavljaj tim u
moje. Ne çinite ni jedne od tih opaçina, opasnost œivot blaœenoga svojega. Ja
ni domaøi ni stranac, koji œivi kod vas. sam Gospod!
27 Jer sve te opaçine çinili su ljudi, æto 17 Ne nosi u srcu mrœnje proti bratu
su prije vas stanovali u zemlji, i tim je svojemu! Otvoreno uputi bliœnjega
postala zemlja neçista. svojega, da zbog njega ne naprtiæ
28 Onda vas zemlja neøe izbljuvati, jer krivnju na sebe.
ste je oneçistili, kao æto je izbljuvala 18 Ne budi osvetljiv prema zemljacima
narod, æto je bio prije vas. svojim i ne nosi niæta za njima, nego
29 Tko çini takvu opaçinu, ljudi, koji ljubi bliœnjega svojega kao sebe
tako æto çine, neka se istrijebe iz samoga. Ja sam Gospod!
sredine naroda svojega. 19 Drœite zapovijedi moje! Œivinçeta
30 Tako eto drœite odredbe moje; ne svojega ne puætaj na œivinçe druge
ravnajte se po gadnim obiçajima, æto vrste! Ne usijevaj polja svojega
su se drœali prije vas, i ne oskvrnite se dvojakim sjemenom! Ne oblaçi na se
time. Ja sam Gospod, Bog vaæ!” haljine tkane od dvojake tvari!
20 Ako bi tko sagrijeæio sa œenom, koja
Levitski Zakon 19 kao ropkinja pripada drugome muœu,
1 Joæ zapovjedi Gospod Mojsiju: ali nije ni osloboåena ni otkupljena,
2 “Govori svoj zajednici sinova imaju se kazniti, ali ne smrøu, jer se ne
Izraelovih i kaœi im: ‘Budite sveti; jer radi o jednoj slobodnoj osobi.
sam ja, Gospod, Bog vaæ, svet!’ 21 Ali on neka prinese na ulazu u Æator
3 Svaki neka poætuje oca i mater i neka sastanka Gospodu ovna kao œrtvu za
drœi subote moje! Ja sam Gospod, Bog prijestup.
vaæ! 22 Sveøenik ima mu tada ovnujskom
4 Ne obraøajte se k idolima i ne çinite œrtvom za prijestup pribaviti pred
sebi bogova livenih! Ja sam Gospod, Gospodom pomirenje za poçinjeni
Bog vas! grijeh. Tako øe mu se oprostiti grijeh u
5 Kad prinosite Gospodu œrtvu koji je pao.
mirotvornu, onda je œrtvujte tako, da 23 Kad doåete u zemlju i zasadite
se milostivo primi od vas. svakojakih voøaka, smatrajte njihove
6 U dan, kad je œrtvujete, ili dan kasnije prve plodove kao neobrezane. Neka
ima se pojesti, a æto preostane do vam bude kroz tri godine neobrezani:
treøega dana, ima se spaliti. oni neka se ne jedu.
7 Ako bi se ipak treøi dan æto od toga 24 U çetvrtoj godini imaju biti svi
jelo, to bi bilo meso pokvareno i ne bi se plodovi njihovi Gospodu posveøeni u
primilo milostivo. zahvalu.
8 Tko jede od toga, stavi zlodjela na 25 Istom u petoj godini smijete uœivati
sebe, jer je oskvrnio, æto je Gospodu plodove njihove; to obilatiji bit øe vam
sveto; takav se ima istrijebiti iz naroda tada prihod. Ja sam Gospod, Bog vas!
svojega. 26 Niæta ne smijete jesti, æto je s krvlju!
9 Kad spremate œetvu zemlje svoje, Ne smijete gatati ni çarati!
nemojte poœeti polja sve do skrajnoga 27 Ne æiæajte kose svoje na svojim
ruba i ne pabirçite po l œetvi. sljepooçnicama; ne æiæajte okrajke
10 I u vinogradu ne pabirçite i ne svoje brade!
pobirajte otpalih zrna vinograda! 28 Zbog mrtvaca ne çinite zareza na
Ostavite ih siromahu i strancu. Ja sam tijelu svojemu; ne urezujte na se
Gospod, Bog vaæ! nikakvih biljega. Ja sam Gospod!
11 Ne kradite, ne laœite, ne varajte 29 Ne skvrni køeri svoje puætajuøi je u
jedan drugoga! neçistoøu. Ne smije zemlja postati
12 Ne kunite se krivo imenom mojim i bludniçko mjesto i napuniti
ne skvrnite tako imena Boœjega! Ja neçistoøom.
sam Gospod! 30 Drœite subote moje. Poætujte
13 Ne zakidaj i ne pljaçkaj bliœnjega Svetiæte moje. Ja sam Gospod!
svojega! Ne zadrœavaj kod sebe do 31 Ne obraøajte se na zaklinjaçe
sutra plaøe radnikove! mrtvaca i na gatare; ne pitajte ih za
14 Nemoj psovati gluha i pred slijepca savjet. Vi se skvrnite po njima. Ja sam
ne meøi na put niæta, nego se boj Boga Gospod, Bog vaæ!
svojega! Ja sam Gospod! 32 Ustani pred sijedom glavom i poætuj
Levitski Zakon 96
osobu starçevu. Boj se Boga svojega. muækarcem kao sa œenom, poçiniæe
Ja sam Gospod! oboje sramotu. Imaju se smrøu
33 Ako stranac boravi u zemlji kod vas, kazniti, neka njihova krv bude na
ne smijete ga ugnjetavati. njima.
34 Kao domaøi iz vlastite sredine vaæe 14 Uzme li netko sebi œenu i uz to joæ
neka vam bude stranac, koji œivi kod mater njezinu, to je sramota! Ima se
vas; ljubite ga kao sebe same, jer sami njega i obadvije spaliti, da se uçini kraj
ste bili stranci u zemlji egipatskoj. Ja takvoj neçistoøi meåu vama.
sam Gospod, Bog vaæ. 15 Ako netko sagrijeæi sa œivinçetom,
35 Ne çinite nepravde kod presude, kod ima se smrøu kazniti; i œivinçe imate
mjere za duœinu, kod mjere za teœinu, ubiti!
kod mjere za stvari, æto se sipaju. 16 Ako se œena pribliœi œivinçetu, da
36 Mjerila neka su vam prava, utezi sagrijeæi s njim ubij œenu i œivinçe, ono
pravi efa prava i hin pravi. Ja sam imaju poginuti. Neka njihova krv bude
Gospod, Bog vaæ, koji sam vas izveo iz na njima.
zemlje egipatske! 17 Ako netko uzme za œenu sestru
37 Tako dakle drœite toçno sve moje svoju od oçeve ili materine strane i ako
zakone i zapovijedi. Ja sam Gospod!” su oboje opøili meåu se, to je sramota!
Imaju se usmrtiti pred oçima svojih
Levitski Zakon 20 zemljaka! On je oskvrnio sestru svoju
1 Joæ zapovjedi Gospod Mojsiju: pa ima krivnju svoju ispaætati,
2 “Kaœi sinovima Izraelovim ovaj 18 Ako netko opøi sa œenskom osobom
naputak: Ako Izraelac ili stranac, koji u vrijeme njezine nemoøi, ako dakle on
œivi u Izraelu, dadne koje dijete svoje i ona otkriju œensko mjeseçno teçenje,
Moleku, taj se ima smrøu kazniti; imaju se oboje istrijebiti iz naroda
narod ga ima kamenovati. svojega.
3 Ja sam postupati proti njemu i 19 Sa sestrom oca svojega ili matere
istrijebit øu ga iz naroda njegova, jer svoje ne smijeæ opøiti, jer takav
dade dijete svoje Moleku i tako oneçisti oskvrni svoje vlastito meso; oni imaju
Svetiæte moje i oskvrni sveto ime moje, krivnju svoju ispaætati.
4 Ako li narod zatvori oçi svoje pred 20 Tko sagrijeæi sa œenom strica
çovjekom, koji dade dijete svoje svojega, osramotio je strica svojega.
Moleku, i ne ubije ga, Oni imaju krivnju svoju ispaætati;
5 Onda øu ja sam postupati proti takvu umrijet øe bez djece.
çovjeku i cijelome rodu njegovu i 21 Ako netko uzme k sebi œenu brata
istrijebit øu njega i sve, koji se s njim svojega, to je neçisto. Brata je svojega
predadoæe sluœbi Molekovoj, iz naroda obeæçastio; oni øe ostati bez djece.
njihova. 22 Drœite dakle briœno sve moje zakone
6 Ako se netko obraøa na zaklinjaçe i zapovijedi, da vas ne izbljuje zemlja, u
mrtvaca i gatare i s njima sluœi koju vas hoøu dovesti, da se nastanite
krivoboætvu, onda øu ja postupati u njoj.
proti takvu çovjeku i istrijebiti ga iz 23 Ne idite po uredbama naroda, koje
naroda njegova. øu protjerati za dolaska vaæega, jer su
7 Zato se posvetite i budite sveti, jer ja çinili sve to, zato mi omrzoæe.
sam Gospod, Bog vaæ! 24 Zato sam rekao vama: prisvojite k
8 Drœite toçno zapovijedi moje. Ja, sebi zemlju njihovu; vama øu je dati u
Gospod, jesam, koji vas posveøujem. posjed zemlju, u kojoj teçe mlijeko i
9 Svaki, koji proklinje oca ili mater, ima med. Ja sam Gospod, Bog vaæ, koji sam
se smrøu kazniti, jer je oca i mater vas odvojio od ostalih naroda.
proklinjao, neka njegova krv bude na 25 Zato razlikujte çetveronoœne
njemu. œivotinje çiste od neçistih, ptice çiste
10 Ako netko sagrijeæi sa œenom od neçistih. Nemojte se oneçistiti
udanom, sa œenom bliœnjega svojega, çetveronoœnim œivotinjama ili pticama
imaju se smrøu kazniti preljuboçinac i ili çimgod, æto puœe po zemlji, a æto sam
preljuboçinica. vam oznaçio kao neçisto.
11 Ako netko sagrijeæi sa œenom oca 26 Budite mi sveti, jer sam svet ja,
svojega, osramotio je oca svojega; Gospod, i odabrah vas ispred drugih
oboje imaju se smrøu kazniti, neka naroda, da budete moji.
njihova krv bude na njima. 27 Ako ima muœ ili œena, u kojima je
12 Sagrijeæi li netko sa snahom svojom, duh zaklinjanja mrtvaca ili duh
imaju se oboje smrøu kazniti. Uçiniæe gatarski, imaju se smrøu kazniti;
veliku sramotu i neka njihova krv imaju se kamenovati. Neka njihova krv
bude na njima. bude na njima.”
13 Ako muækarac sagrijeæi s drugim
97 Levitski Zakon
Levitski Zakon 21 slijep, ni hrom, ni sakat, nitko, u koga
1 Joæ zapovjedi Gospod Mojsiju: “Kaœi je jedan ud preveø dug.
sveøenicima sinovima Aronovim, ovaj 19 Nitko, koji ima slomljenu nogu ili
naputak: Sveøenik se ne smije slomljenu ruku.
oneçistiti ni na kojem mrtvacu u 20 Ni grbav ili suæiçav, nitko, koji ima
svojemu narodu. nezdrave oçi, ni sugav, ni liæajiv, ni
2 Samo na svojim bliœim roåacima po uækopljenik.
krvi, na materi, ocu, sinu, køeri, bratu, 21 U koga bi god od potomaka
3 I sestri, ako ona joæ kao djevojka œivi sveøenika Arona bila kakva mana
kod njega i nema muœa, smije se tjelesna, ne smije pristupiti, da prinosi
oneçistiti. œrtve ognjene Gospodnje. Ako je mana
4 Ali se ne smije s roåacima svojim na njemu, ne smije pristupiti, da
oneçistiti i oskvrniti. prinosi hranu Boga svojega.
5 Ne smije æiæati kose na glavi svojoj i 22 Ali smije jesti od hrane Boga svojega,
brade svoje ne smiju podstrizati i ne naime od presvetih i svetih darova.
smiju praviti zarezotine na tijelu 23 Ali ne smije uniøi kroz zavjesu i
svojemu. stupiti na œrtvenik, jer ima manu na
6 Neka budu sveti Bogu svojemu i neka sebi. Inaçe bi oskvrnio sveta mjesta
ne oskvrnjuju imena Boga svojega, jer moja, jer ja, Gospod, jesam, koji ih
prinose œrtve ognjene Gospodnje, posveøujem.”
hranu Boga svojega. Zato imaju biti 24 Mojsije reçe ovo Aronu i sinovima
sveti. njegovim i svima sinovima Izraelovim.
7 Ne smiju bludnicu ili oskvrnjenu
uzeti za œenu; niti œenom od muœa Levitski Zakon 22
svojega rastavljenom ne smiju se 1 Joæ zapovjedi Gospod Mojsiju:
œeniti, jer je sveøenik posveøen Bogu 2 “Naloœi Aronu i sinovima njegovim,
svojemu. da puni strahopoætovanja upravljaju
8 Moraæ ga ætovati, jer on prinosi hranu svetim darovima, æto mi ih posveøuju
Boga tvojega. Kao svet neka ti bude, jer sinovi Izraelovi, i da ne obeæçaæøuju
sam svet ja, Gospod, koji vas sveto ime moje. Ja sam Gospod!
posveøujem. 3 Reci im: Ako ikad itko izmeåu svih
9 Ako se køi sveøenikova oskvrni potomaka vaæih pristupi k svetim
neçistoøom, oskvrni tim oca svojega; darovima, æto ih sinovi Izraelovi
ona se ima spaliti. posveøuju Gospodu, u stanju
10 A sveøenik, koji je najviæi meåu neçistoøe, takav çovjek ima se
sudruzima svojim, na çiju se je glavu odstraniti ispred lica mojega i ima se
izlilo ulje pomazanja i koji je bio pogubiti. Ja sam Gospod!
posveøen i obuçen u haljine svete, ne 4 Tko izmeåu potomaka Aronovih trpi
smije nositi raæçupanu kosu ni na gubi ili teçenju, ne smije jesti od
razdirati haljine svoje. svetih darova, dok nije opet çist. Tko se
11 Takoåer se ne smije primaknuti dotakne kogagod, koji se je oneçistio
nijednome mrtvacu; pa i na ocu i na od mrtva tijela, ili tko se je oskvrnio,
materi ne smije se oneçistiti. 5 Ili tko dotakne œivotinju, æto gmiœe po
12 Ne smije ostaviti Svetiæta i Svetiæte zemlji, od çega se on oneçisti, ili
Boga svojega ne smije oskvrniti, jer je çovjeka, od kojega navuçe na sebe bilo
na njemu posveøenje ulja pomazanja koju neçistoøu,
Boga njegova. Ja sam Gospod! 6 Tko dakle dotakne takvo æto, ostaje
13 Za œenu mora sebi uzeti djevojku. neçist do veçera i ne smije uœivati niæta
14 Udovicom ili œenom rastavljenom ili od svetih darova, dok se nije okupao.
oskvrnjenom ili bludnicom, svima 7 Sad zaåe sunce, on je opet çist i smije
tima ne smije se oœeniti. Samo jesti od svetih darova, jer oni mu
djevojku iz naroda svojega ima uzeti za dolaze kao hrana.
œenu. 8 Od œivotinje poginule ili rastrgane ne
15 Tako neøe oskvrniti potomstva smije jesti. On bi tim postao neçist. Ja
svojega meåu narodom svojim, jer ja sam Gospod!
Gospod, jesam, koji ga posveøujem.” 9 Tako imaju drœati naredbe moje, da
16 Joæ zapovjedi Gospod Moj ne navuku na sebe grijeh i ne umru, jer
17 “Kaœi Aronu ovaj naputak: Ako tko oskvrniæe posveøeno. Ja sam Gospod,
od buduøih potomaka tvojih ima na koji ih posveøujem!
sebi kakvu manu tjelesnu, taj ne smije 10 Ni jedan tuåinac ne smije uæivati
pristupiti, da prinosi hranu œrtvenu neæto sveto; ni ukuøanin ili nadniçar
Boga svojega. sveøenikov ne smije uœivati neæto
18 Jer nitko, koji ima na sebi kakvu sveto.
manu tjelesnu, ne smije pristupiti, ni 11 Ako li sveøenik nabavi roba sa
Levitski Zakon 98
novce, onda taj smije od toga jesti. Isto ako mu se prinese kao œrtva ognjena.
tako smiju jesti od hrane njegove oni, 28 Goveçe ili ovcu ne smijete klati
koji se rodiæe u kuøi njegovoj. zajedno s mladima njihovim i u isti
12 Uda li se køi sveøenikova za çovjeka, dan.
koji nije sveøenik, onda ona ne smije 29 Kad hoøete da prinesete Gospodu
uœivati niæta od svetih darova. œrtvu zahvalnu, onda je morate tako
13 Ako li køi sveøenikova obudovi ili se œrtvovati, da vas uçini ugodne.
rastavi, a nema djece, i vrati se opet u 30 Ona se mora joæ isti dan po jesti; ne
kuøu oca svojega, onda ona smije jesti smijete niæta od toga ostaviti do
od hrane oca svojega kao u mladosti drugoga jutra. Ja sam Gospod!
svojoj. Ali ni jedan tuåinac ne smije æto 31 Drœite dakle briœno zapovijedi moje.
od toga uœivati. Ja sam Gospod!
14 Ako netko uœiva sveto nehotice, 32 Ne skvrnite svetoga imena mojega.
onda ima povratiti sveto sveøeniku i Hoøu da budem ætovan kao svetac
dometnuti joæ peti dio vrijednosti. meåu sinovima Izraelovim! Ja,
15 Sveøenici ne smiju oskvrniti svetih Gospod, jesam, koji vas posveøujem.
darova sinova Izraelovih, æto ih oni 33 Koji sam vas izveo iz zemlje
prinose Gospodu. egipatske, da budem Bag vaæ , ja,
16 Navukli bi na sebe kaœnjiv prijestup, Gospod!”
kad bi ovi jeli njihove svete darove, jer
ja, Gospod, jesam, koji ih posveøujem.” Levitski Zakon 23
17 Joæ zapovjedi Gospod Mojsiju: 1 Joæ zapovjedi Gospod Mojsiju:
18 “Kaœi Aronu i sinovima njegovim i 2 “Kaœi sinovima Izraelovim ove
svima sinovima Izraelovim ovu odredbe: Blagdani Gospodnji, æto øete
naredbu: Ako netko od kuøe Izraelove ih slaviti svetim sveçanim sastancima,
ili od stranaca u Izraelu prinese svoj ovi su:
prinos, bilo sad da prinese Gospodu 3 Æest dana smije se raditi, ali sedmi
zavjetovane ili dragovoljne prinose dan jest dan potpunoga odmora sa
kao œrtvu paljenicu, svetim sveçanim sastankom; tada ne
19 Onda za to, da budete ugodni, treba smijete raditi nikakva posla. Dan je to
bez mane, muæko od goveda, ovaca i odmora u çast Gospodu po svima
koza. prebivaliætima vaæim.
20 Œivotinju, to ima manu na sebi, ne 4 Ovo su blagdani Gospodnji sa svetim
smijete prinositi, jer ne bi vas uçinila sveçanim sastancima, to ih imate
ugodne. svetkovati u vrijeme odreåeno.
21 Ako netko hoøe da prinese Gospodu 5 etrnaesti dan prvoga mjeseca uveçer
kao œrtvu mirotvornu goveçe ili ovcu, jest blagdan Pasha u çast Gospodu.
da izvræi zavjet ili kao dragovoljan 6 Petnaesti dan istoga mjeseca slavi se
prinos, onda, da bude ugodan, ne blagdan nekvasnih kruhova u çast
smije imati nikakve mane na sebi. Gospodu. Tada jedite sedam dana
22 Œivotinje, æto su slijepe ili imaju koji kruhove nekvasne.
ud slomljen ili ranu ili su gnojave, 7 Prvi dan imate odrœati sveti sveçani
krastave ili liæajive, ne smijete sastanak. Tada ne smijete raditi
prinositi Gospodu niti od toga na nikakva posla teœaçkoga.
œrtvenik staviti Gospodu ognjenu 8 Sedam dana imate prinositi Gospodu
œrtvu. œrtvu ognjenu. Sedmi dan opet je sveti
23 Goveçe ili ovcu s predugim ili sveçani sastanak. Tada ne smijete
prekratkim udima smijeæ œrtvovati raditi nikakva posla teœaçkoga.
kao dragovoljan prinos, ali kao œrtva 9 Joæ zapovjedi Gospod Mojsiju:
zavjetna ne bi te uçinila ugodnim. 10 “Kaœi sinovima Izraelom ovu
24 Œivotinju, kojoj su muda zgnjeçena, odredbu: Kad doåete u zemlju, koju
stuçena, otrgana ili isjeçena, ne vam hoøu dati, i tamo stanete œeti,
smijete prinositi Gospodu. Takve tada donesite snop prvina od œetve
œivotinje ne smijete niti u svojoj svoje k sveøeniku.
vlastitoj zemlji gojiti, 11 Ovaj ima tada snop œrtvovati
25 Niti ih od kojega stranca kupiti i kao podizanjem i mahanjem pred
hranu Boga svojega prinositi, jer to je Gospodom, da vas uçini ugodne, Na
pokvareno, ima manu, neøe vas uçiniti dan po suboti ima ga sveøenik
ugodne.” œrtvovati podizanjem i mahanjem.
26 Joæ zapovjedi Gospod Mojsiju: 12 Taj dan, kad œrtvujete snop
27 “Goveçe ili ovca ili jare, kad se podizanjem i mahanjem, imate
omladi, ima ostati sedam dana kod œrtvovati Gospodu jednogodiænje janje
matere svoje. Od osmoga dana i dalje bez pogrjeæke kao œrtvu paljenicu.
bit øe ugodno primljeno od Gospoda, 13 Uz to kao prinos dvije desetine
99 Levitski Zakon
bijeloga braæna, zamijeæena s uljem, 28 Na taj dan ne smijete raditi nikakva
œrtvu ognjenu na ugodni miris posla, jer to je dan pomirenja, koji vam
Gospodu, onda kao naljev joæ çetvrt ima pribaviti pomirenje pred
hina vina. Gospodom, Bogom vaæim.
14 Kruha i zrnja prœena ili stuçena ne 29 Zato se ima svaki, koji ne posti na taj
smijete jesti, dok nijeste prinijeli dan, istrijebiti iz naroda svojega.
prinos Bogu svojemu. Ova zapovijed 30 Çovjeka, koji na taj dan radi bilo
ima vjeçitu valjanost kroz sve kakav posao, istrgat øu iz naroda
naraætaje vaæe u svima prebivaliætima njegova.
vaæim. 31 Nikakva posla ne smijete raditi. Ova
15 Potom od dana po suboti, naime od zapovijed neka ima vjeçitu valjanost
dana, kad ste prinijeli snop za sva naraætaje vaæe u svim
podizanjem i mahanjem, imate brojiti prebivaliætima vaæim.
sedam tjedana punih. 32 Neka vam to bude dan potpunoga
16 Do dana, æto dolazi iza sedme odmora, i imate postiti. Deveti dan
subote, imate brojiti pedeset dana. mjeseca, uveçer, imate drœati svoj
Tada prinesite Gospodu od novoga œita odmor od veçera do veçera.”
prinos. 33 Joæ zapovjedi Gospod Mojsiju:
17 Iz prebivaliæta svojih imate donijeti 34 “Kaœi sinovima Izraelovim ovu
sa sobom dva kruha za œrtvu odredbu: Petnaesti dan istoga mjeseca
podizanjem i mahanjem, æto sastoje iz sedmoga jest blagdan sjenica u çast
dvije desetine bijeloga braæna i peçena Gospodu za sedam dana.
su s kvascem, kao œrtva prvina 35 Na prvi dan jest sveti sveçani
Gospodu. sastanak; tada ne smijete raditi
18 Uz te kruhove prinesite i sedam nikakva posla teœaçkoga.
jednogodiænjih janjaca bez pogrjeæke, 36 Sedam dana imate prinositi
jednoga junca i dva ovna, da budu ognjenu œrtvu Gospodu, onda osmi
œrtva paljenica Gospodu, s prinosom dan odrœati sveti sveçani sastanak i
svojim i naljevima svojim kao œrtvu prinijeti Gospodu œrtvu ognjenu. To je
ognjenu na ugodni miris Gospodu. blagdan zavræni; tada ne smijete raditi
19 Onda imate prinijeti jarca kao œrtvu nikakva posla teœaçkoga.
za grijeh i dva jednogodiænja janjeta 37 To su blagdani Gospodnji, na koje
kao œrtvu mirotvornu. imate drœati svete sveçane sastanke,
20 Sveøenik ima ih œrtvovati da prinosite Gospodu œrtve ognjene:
podizanjem i mahanjem pred œrtvu paljenicu, prinos, œrtvu klanicu i
Gospodom zajedno s kruhovima od naljev, kako ih traœi pojedini dan,
prvina. To i dva janjeta kao posvetni 38 Osim subota Gospodnjih i darova,
dar Gospodu ima pripasti sveøeniku, svih zavjetnih œrtava vaæih i darova
21 U isti dan imate zakazati sveti dragovoljnih, æto ih prinosite
sveçani sastanak. Tada ne smijete Gospodu.
raditi nikakva posla teœaçkoga. Ova 39 Ali petnaesti dan sedmoga mjeseca,
zapovijed ima vjeçitu valjanost kroz kad skupljate prihod zemlje, imate
sve naraætaje vaæe u svima svetkovati blagdan Gospodnji sedam
prebivaliætima vaæim. dana. Prvi dan ima biti odmor i isto
22 Kad stanete œeti u zemlji svojoj onda tako osmi dan.
nemojte poœeti polje sve do skrajnoga 40 Na prvi dan imate donijeti sebi
ruba i ne pabirçite po œetvi. Ostavite najljepæih plodova, mladica palmovih i
oboje siromasima i strancima. Ja sam grana s gustolisnatih stabala i
Gospod, Bog vaæ!” potoçnih vrba i radovati se pred
23 Joæ zapovjedi Gospod Mojsiju: Gospodom, Bogom svojim, sedam
24 “Kaœi sinovima Izraelovim ovu dana.
odredbu: Prvi dan sedmoga mjeseca 41 Ovaj blagdan imate svetkovati
ima vam biti dan odmora, dan svake godine sedam dana u çast
spomena s trubnjom rogova, sveti Gospodu. Ova zapovijed ima vjeçitu
sveçani sastanak. valjanost kroz sve naraætaje vaæe. U
25 Tada ne smijete raditi nikakva posla sedmom mjesecu imate ga svetkovati.
teœaçkoga i imate prinijeti œrtvu 42 Sedam dana imate prebivati u
ognjenu Gospodu.” sjenicama. Svaki domaøi Izraelac ima
26 Joæ zapovjedi Gospod Mojsiju: prebivati u sjenicama,
27 “A deseti dan istoga mjeseca 43 Da kasnija pokoljenja vaæa saznaju,
sedmoga jest dan pomirenja. Tada da sam ja uçinio, da prebivaju u
imate odrœati sveti sveçani sastanak, sjenicama sinovi Izraelovi, kad ih
imate postiti i prinijeti œrtvu ognjenu izvedoh iz zemlje egipatske, ja,
Gospodu. Gospod, Bog vaæ.”
Levitski Zakon 100
44 Mojsije reçe tada sinovima tako, kao æto je on uçinio:
Izraelovim blagdane Gospodnje. 20 Rana za ranu, oko za oko, zub za
zub. Ista æteta tjelesna, æto ju je on
Levitski Zakon 24 nanio drugome, neka se i njemu
1 Joæ zapovjedi Gospod Mojsiju: nanese.
2 “Naloœi sinovima Izraelovim, da ti 21 Tko ubije œivinçe, neka ga
donesu ulja çista iz maslina studenih nadoknadi; tko ubije çovjeka, neka ga
za svijeønjak, da se svaki dan mogu se pogubi.
prisluœivati svjetionice, 22 Jednako pravo neka bude u vas za
3 Izvan zavjese pred kovçegom sa stranca kao za domaøega, jer ja sam
zakonom u Æatoru sastanka ima ga Gospod, Bog vaæ.”
Aron spremati, da gori stalno od veçera 23 Kad je to bio objavio Mojsije,
do jutra pred Gospodom. Ova izvedoæe psovaça van pred ta bor i
zapovijed ima vjeçitu valjanost kroz kamenovaæe ga. Uçiniæe sinovi
sve naraætaje vaæe. Izraelovi tako, kako je bio Gospod
4 Na svijeønjaku od zlata ima on zapovjedio Mojsiju.
opremati svjetionice,
5 Uzmi onda bijeloga braæna i ispeci od Levitski Zakon 25
njega dvanaest kolaça. Dvije desetine 1 Gospod zapovjedi Mojsiju na gori
neka doåu na svaki kolaç. Sinajskoj:
6 Postavi ih tada u dva reda, po hest u 2 “Kaœi sinovima Izraelovim ovu
jedan red, na zlatnom stolu pred naredbu: Kad doåete u zemlju, æto vam
Gospodom. je hoøu dati, onda neka imadne zemlja
7 Svaki red okadi çistim kadom, da vrijeme odmora u çast Gospodu.
bude mirisni dio kruhu, a œrtva 3 Æest godina zasijavaj polje svoje, æest
ognjena Gospodu. godina obrezuj vinograd svoj i skupljaj
8 Redovito svake subote neka se tako rod polja svojega.
postavljaju pred Gospodom. Ova 4 Ali u sedmoj godini neka imadne
obveza veœe sinove Izraelove za sva zemlja potpun odmor, vrijeme odmora
vremena. u çast Gospodu. Tada ne smijeæ
9 Oni imaju pripasti Aronu i sinovima zasijevati polja svojega i gojiti
njegovim, koji ih moraju pojesti na vinograda svojega.
svetom mjestu, jer presveti darovi od 5 I prijaænje œetve, æto uzraste samo od
œrtava ognjenih Gospodnjih idu njemu sebe, ne smijeæ poœeti i groœåa
kao vjeçno valjano pravo.” neobrezanog vinograda svojega ne
10 Jednoga dana umijeæa se sin jedne smijeæ pobrati. Neka bude za zemlju
Izraelke, çiji je otac bio Egipøanin, godina odmora.
meåu sinove Izraelove, i tako se 6 Æto rodi zemlja za odmora svojega,
posvadiæe sin Izraelke i neki Izraelac. neka vam bude za hranu, tebi, tvojim
11 Pritom sin Izraelke pohuli i opsova slugama, sluækinjama, najamnicima i
ime Gospodnje. Dovedoæe ga zato k ukuøanima, æto œive kod tebe.
Mojsiju. Mati mu se je zvala Æelomita i 7 I stoci tvojoj i zvjeradi u zemlji tvojoj
bila je køi Dibrijeva od plemena Dana. neka bude sav rod za hranu.
12 Metnuæe ga meåutim u zatvor, dok 8 Nabroj sedam takvih godina odmora,
im onaj ne presudi po rijeçi dakle sedam puta sedam godina, tako
Gospodnjoj. da vrijeme od sedam godina odmora
13 I Gospod zapovjedi Mojsiju: iznese çetrdeset i devet godina.
14 “Izvedi psovaça van pred tabor, i svi, 9 Onda daj da buçno zatrubi truba u
koji su çuli, neka metnu ruke svoje na deseti dan sedmoga mjeseca! Na dan
glavu njegovu, i neka ga kamenuje sva pomirenja neka posvuda u zemlji
zajednica. odjeknu buçne trube.
15 A sinovima Izraelovim kaœi: Ako 10 Posvetite godinu pedesetu!
netko pohuli Boga svojega, ima se Proglasite slobodu za sve stanovnike u
kazniti za grijeh svoj. zemlji! To neka vam je jubilejska
16 Tko opsuje ime Gospodnje, ima se godina, u kojoj opet svaki dolazi u
kazniti smrøu; sva zajednica neka ga posjed vlasniætva svojega i obitelji se
kamenuje. Stranac i domaøi neka se svojoj vraça!
pogubi, ako opsuje ime Gospodnje. 11 Svaka pedeseta godina neka vam je
17 Ako netko ubije çovjeka, ima se jubilejska godina. Tada ne smijete ni
kazniti smrøu. sijati, ni ono æto uzraste samo od sebe
18 Tko ubije œivinçe, ima ga poœeti, ni groœåa pobrati u vinogradu
nadoknaditi, œivinçe za œivinçe. neobrezanom.
19 Nanese li netko bliœnjemu svojemu 12 Jer je to jubilejska godina, sveto
ætetu tjelesnu, neka mu se uçini isto vrijeme za vas! Samo ono, æto raste
101 Levitski Zakon
samo od sebe, smijete pojesti iz polja. 30 Ako li otkup do svræetka pune
13 U takvoj jubilejskoj godini ima svaki godine nije uçinjen, onda neka kamo,
od vas opet doøi na svoje vlasniætvo. æto stoji u gradu zidom ograåenom,
14 Ako prodaæ æto bliœnjemu svojemu ostane zauvijek kupcu i potomcima
ili kupiæ æto od bliœnjega svojega, onda njegovim. Ne mora se povratiti u
ne smijete zakidati jedan drugoga! jubilejskoj godini.
15 Nego prema broju godina od 31 Naprotiv kuøe u selima, æto nijesu
posljednje jubilejske godine kupuj od ograåene zidom, imaju se uzeti kao dio
bliœnjega svojega i prema broju godina posjeda zemlje. One se mogu otkupiti i
œetve neka ti on prodaje. povratiti se u jubilejskoj godini.
16 Ako bude viæe godina, imaæ prema 32 U gradovima levitskim imaju Leviti
tome viæe platiti, i ako manje bude pravo da kuøe u gradovima, æto
godina, platit øeæ prema tome manje, pripadaju njima, uvijek otkupe.
jer on ti prodaje stanoviti broj œetava. 33 Ako jedan od Levita opet ne otkupi
17 Nitko neka ne zakida drugoga, nego prodanu kuøu svoju, onda mu se ona,
se bojte Boga svojega, jer ja sam ako je u gradu, æto je njemu dodijeljen,
Gospod, Bog vaæ! opet povrati u jubilejskoj godini, jer
18 Drœite dakle zapovijedi moje i vræite kuøe u gradovima levitskim njihova su
vjerno odredbe moje, pa øete prebivati baætina meåu sinovima Izraelovim.
bez straha u zemlji svojoj. 34 Ali se paænjak gradova njihovih ne
19 Zemlja øe davati rod svoj, da smije prodavati, jer pripada njima za
mognete jesti do sitosti i su njoj sva vremena.
prebivati bez straha. 35 Je li tko od zemljaka tvojih zaduœen
20 Ako li pitate: ‘Od çega da œivimo u kod tebe i ne moœe da plati, onda mu
sedmoj godini, kad ne sijemo i ne imaæ pomoøi, kao da bi bio stranac ili
œanjemo?’ ukuøanin, da moœe produœiti œivot svoj
21 Onda znajte, da u æestoj godini uz tebe.
udijelit øu vam blagoslov svoj, da vam 36 Ne smijeæ uzeti od njega kamatu i
urodi za tri godine. poviæicu, nego se boj Boga svojega i daj
22 Makar istom u osmoj godini sijete, da brat tvoj œivi uz tebe!
imat øete joæ uvijek jesti od stare œetve. 37 Ne smijeæ mu davati novaca svoj na
Do devete godine, do nove œetve, imat kamatu, niti mu hranu svoju pozaimaj
øete jesti staro œito. uz cijenu lihvarsku!
23 Zemljiæte i tlo ne smije se dakle 38 Ja sam Gospod, Bog vaæ, koji sam
prodavati zauvijek, jer zemlja pripada vas izveo iz zemlje egipatske, da vam
meni, a vi ste samo stranci i ukuøani dadnem zemlju kanaansku i da
kod mene. budem Bog vaæ.
24 Zato morate u zemlji, koju 39 Ako je koji od zemljaka tvojih
posjedujete, dopustiti, da se svuda zaduœen kod tebe i tebi se proda, ne daj
opet otkupljuje zemljiæte i tlo. da ti sluœi kao rob.
25 Ako osiromaæi zemljak tvoj i proda 40 Kao nadniçar, kao ukuøanin neka
neæto od posjeda svojega, onda ima bude kod tebe, samo do jubilejske
nastupiti za njega najbliœi roåak godine ima sluœiti kod tebe.
njegov kao otkupitelj i to opet otkupiti, 41 A tada neka te smije slobodno
to je prodao roåak njegov. ostaviti, on i djeca njegova, i vratiti se
26 Ako netko nema nikoga, da ga k rodu svojemu i opet doøi u posjed
otkupi, ali sam moœe toliko novaca oçinskih dobara svojih.
sastaviti, koliko treba za otkup, 42 Jer oni su sluge moje, æto sam ih
27 Onda ima odbiti godine, æto su izveo iz Egipta; oni se ne smiju prodati
protekle od prodaje, i preostatak kao robovi.
povratiti onome, kojemu je prodao, i 43 Nemoj gospodariti nad njim nemilo,
tako opet doøi do vlasniætva svojega. nego se boj Boga svojega!
28 Ako li ne moje toliko novaca 44 Ako trebate robova i ropkinja,
nabaviti, koliko bi mu morao vratiti, smijete ih kupiti od onih naroda, æto
onda ostaje zemljiæte, to ga je prodao, stoje oko vas.
u posjedu kupca do jubilejske godine. 45 I djecu ukuøana, æto œivu kod vas,
A u jubilejskoj godini ima se povratiti, smijete kupiti, i potomke njihove, æto
tako da on opet doåe do vlasniætva borave kod vas i roåeni su u zemlji
svojega. vaæoj; ove smijete posjedovati kao
29 Ako netko proda kuøu u gradu vlasniætvo.
zidom ograåenom, onda ima da ostane 46 I moœete ih ostaviti kao baætinu djeci
pravo otkupa do svræetka godine, u svojoj iza vas, da ih posjeduju kao
kojoj ju je prodao. Godinu dana ima da vlasniætvo. Moœete ih stalno imati za
ostane za njega pravo otkupa. robove. Ali nad braøom svojom,
Levitski Zakon 102
sinovima Izraelovim, ne smijete, jedan u zemlju vaæu.
nad drugim, gospodariti nemilo. 7 Neprijatelje svoje tjerat øete u bijeg, i
47 Steçe li stranac ili ukuøanin uza te oni øe pred vama padati od maça.
imanje, a jedan od zemljaka tvojih 8 Petorica vas natjerat øe u bijeg
padne u dug kod njega, pa se proda za stotinu i stotina vas deset stotina.
roba strancu ili ukuøaninu uza te ili Neprijatelji vaæi padat øe pred vama od
potomku iz obitelji kojega stranca, maça.
48 Onda, poæto se je prodao, ima ostati 9 Obratit øu se k vama, uçinit øu vas
za njega pravo otkupa: jedan od mnogobrojnima, umnoœit øu vas i
zemljaka njegovih smije ga otkupiti. zavjet svoj uzdrœati s vama.
49 Stric njegov ili sin strica njegova, ili 10 œito øete staro, odleœano jesti i
koji po krvi bliœi roåak njegov iz dapaçe morat øete izasipati staro, da
plemena njegova neka ga otkupi, ili napravite mjesto novome.
neka on sam toliko sastavi novaca, da 11 Postavit øu prebivaliæte svoje meåu
se otkupi. vama i neøu vas gledaæ poprijeko;
50 S onim, koji ga je kupio, neka 12 Nego øu hoditi meåu vama i hiti Bog
proraçuna vrijeme od godine, kad se je vaæ, a vi øete biti narod moj.
prodao, do jubilejske godine. Cijena, 13 Ja sam Gospod, Bog vaæ, koji vas
za koju se je prodao, neka se jednako izvedoh iz zemlje egipatske, da im
razdijeli na broj godina. Kao dulje ne sluœite kao robovi. Ja polomih
nadniçaru neka se njemu raçuna palice jarma vaæega i da doh vam da
vrijeme sluœbe. hodite uspravo ovamo.
51 Ako joæ ima mnogo godina do 14 Ako li me ne budete sluæali i sve ove
jubilejske godine, neka za otkup svoj zapovijedi ne budete ispunjavali.
plati primjerni iznos od svote, za koju 15 Nego prezrete zakone moje i
je bio kupljen. povrgnete naredbe moje, tako da ne
52 Ako li preostaje samo malo godina ispunjavate svih zapovijedi mojih i
do jubilejske godine, neka onda prema kræite zavjet moj,
tomu proraçuna. Po godinama sluœbe 16 Onda øu i ja prema tome postupati
njegove ravna se, koliko ima da plati za s vama i staviti na vas kuænje
svoj otkup. strahovite: suæicu i vruøicu, koje øe
53 Kao jedan, koji godinu za godinom vam oçni vid oduzeti i œivot vam oteti.
radi za plaçu, neka on bude kod njega, Zaludu øete onda sijati sjeme svoje, jer
i ovaj ne smije pred ocima tvojim øe ga pojesti neprijatelji vaæi.
gospodariti nad njim nemilo. 17 Okrenut øu lice svoje proti vama,
54 Ako li se ovako ne otkupi, onda u tako da vas potuku neprijatelji vaæi.
jubilejskoj godini neka slobodno otide, Protivnici vaæi gospodarit øe nad
on i djeca njegova. vama, i bjeœat øete, i kad vas nitko ne
55 Jer meni pripadaju sinovi Izraelovi bude progonio.
kao sluge. Moje su sluge oni, koje sam 18 Ako me ni tada joæ ne budete sluæali,
izveo iz Egipta, ja Gospod, Bog vaæ. kaznit øu vas joæ sedam puta œeæøe za
grijehe vaæe.
Levitski Zakon 26 19 Slomit øu drsku oholost vaæu i nebo
1 Ne smijete praviti sebi idole i nad vama uçiniti kao gvoœde i zemlju
postavljati likove i spomenike vaæu kao mjed.
kamene, niti podizati kamenove sa 20 Tada øete se muçiti uzalud. Zemlja
slikarijama u svojoj zemlji, da im se vam neøe raåati roda svojega, i drveøe
klanjate. Jer ja, Gospod, jesam Bog na polju neøe vam davati plodova
vaæ! svojih.
2 Drœite subote moje i poætujte Svetiæte 21 Ako mi se i tada joæ budete protivili
moje; jer ja sam Gospod. i ne htjednete me sluæati, kaznit øu vas
3 Ako budete œivjeli po mojim joæ sedam puta œeæøe za grijehe vaæe.
zakonima i izvræavali zapovijedi moje, 22 Zvjerad divlju poslat øu proti vama,
4 Davat øu vam daœd u pravo vrijeme, da vam ugrabi djecu vaæu i podavi
Zemlja øe raåati rod svoj, i drveøe u stoku vaæu i umanji broj vaæ, tako da
polju davat øe plodove svoje. opuste ceste vaæe.
5 Vræidba øe se kod vas oduljiti do 23 Ako li vas joæ ni tim ne opametim,
berbe, a berba do sjetve. I kruh øete nego mi se joæ jednako budete protivili,
svoj jesti do sitosti i prebivat øete bez 24 I ja øu se onda usprotiviti vama i
straha u zemlji svojoj. kazniti vas sedam puta za grijehe vaæe.
6 Uçinit øu, da vlada mir u zemlji, tako 25 Pustit øu na vas maç, koji øe osvetiti
da mognete leøi, a da vas nitko ne kræenje zavjeta. Ako se tada povuçete
uplaæi. Uçinit øu, da i divlje zvjeradi u gradove svoje, poslat øu meåu vas
nestane iz zemlje, i neøe maç provaliti kugu, i bit øete predani u æake
103 Levitski Zakon
neprijateljima svojim. 42 Tada øu se ja spomenuti zavjeta
26 Kad vam onda joæ prelomim potporu svojega s Jakovom i zavjeta svojega s
kruha, tada øe vam deset œena naøi Izakom i s Abrahamom i smilovat øu se
kruh u jednoj jedinoj peøi, i davat øe zemlji.
vam se kruh na mjeru. Vi øete ga jesti, 43 Ali prije mora biti zemlja od njih
ali se neøete nasititi. ostavljena i subote njezine tim
27 Ako me usprkos tomu ne posluæate nadomjeætene, da leœi opustoæena,
i jednako mi se joæ budete protivili, kad oni otidu. Oni se sami moraju
28 I ja øu se vama pun gnjeva oduprijeti pokajati za grijeæne çine svoje, jer su
i sedam puta vas kazniti za grijehe zabacili zapovijedi moje i prezreli
vaæe. naredbe moje.
29 Tada øete morati jesti meso sinova 44 Usprkos tomu neøu ih zabaciti, kad
svojih i køeri svojih. budu u zemlji neprijatelja svojih, i
30 Razorit øu visoke hramove vaæe i neøu ih prezreti, tako da ih posve
uniætiti sunçane stupove vaæe. Mrtva uniætim i zavjet svoj poniætim s njima,
tijela vaæa pobacat øu na trupove idola jer ja sam Gospod, Bog njihov.
vaæih, i zgadit øe mi se pred vama. 45 Za spasenje njihovo spomenut øu se
31 Gradove vaæe obratit øu u ruæevine zavjeta svojega s praocima njihovim,
i Svetiæta øu vaæa opustoæiti, i miris koje izvedoh iz zemlje egipatske pred
œrtava vaæih neøu viæe mirisati. ocima poganskih naroda, da budem
32 Jest, ja sam poharat øu zemlju vaæu, Bog njihov, ja, Gospod.”
tako da øe se neprijatelji vaæi, koji se 46 To su zapovijedi, naredbe i nauke,
nastane u njoj, nad tim preneraziti. æto ih preko Mojsija dade Gospod na
33 A vas øu raspræiti meåu narode i za gori Sinajskoj, da uredi odnos izmeåu
vama maç trgnuti, i zemlja øe vaæa sebe i sinova Izraelovih.
postati pustinja i gradovi vaæi
ruæevine. Levitski Zakon 27
34 Tada øe zemlja mjesto poruæenih 1 Gospod zapovjedi Mojsiju:
subota svojih dobiti çitavo vrijeme, 2 “Kaœi sinovima Izraelovim ove
kad bude leœala opustoæena, a vi odredbe: Ako netko zavjetuje Gospodu
budete œivjeli u zemlji svojih çovjeka po procjeni,
neprijatelja. Zemlja øe poçivati i 3 Onda se ima muæka osoba u dobi od
subote svoje nadomjestiti. dvadeset do æezdeset godina
35 itavo vrijeme, kad bude leœala procijeniti sa pedeset srebrnih æekela
opustoæena, odmor øe imati, odmor, po teœini Svetiæta.
æto ga nije imala, kad ste prebivali u njoj. 4 Za œensku osobu iznosi procjena
36 A onima izmeåu vas, koji joæ trideset æekela.
preostanu, stavit øu strah u srca u 5 Za osobu u dobi od pet do dvadeset
zemljama neprijatelja njihovih, tako godina iznosi procjena muæke osobe
da øe ih tjerati u bijeg æuætanje lista, dvadeset æekela i œenske osobe deset
kad se zaljulja. I bjeœat øe, kako se bjeœi æekela.
ispred maça, i hrlit øe, makar ih nitko 6 Kod djece u dobi od jednoga mjeseca
ne progonio. do pet godina iznosi procjena za
37 Padat øe jedan preko drugoga kao djeçaka pet srebrnih æekela i procjena
na bijegu ispred maça, makar ih nitko za djevojku tri srebrna æekela.
ne progonio. Neøete se moøi drœati na 7 Ako je nekomu æezdeset godina i viæe,
nogama pred neprijateljima svojim. onda ima iznositi procjena za muœa
38 Izginut øete meåu narodima petnaest æekela, a za œenu deset
poganskim i zemlja neprijatelja vaæih æekela.
proœderat øe vas. 8 Tko je preveø siromaæan, pa ne moœe
39 A oni izmeåu vas, koji joæ preostanu, da plati procjenu, taj neka se dovede
izginut øe u zemljama neprijatelja pred sveøenika, da ga procijeni.
svojih, u svojim zlodjelima. I zbog Sveøenik ga ima procijeniti po onom,
zlodjela otaca njihovih nestat øe ih kao æto moœe dati zavjetnik.
njih. 9 Ako je œivinçe, æto se moœe œrtvovati
40 Ako oni tada priznaju zlodjela svoja Gospodu, onda sve, æto netko daje
i zlodjela otaca svojih, vjerolomstvo, to Gospodu, ima da vrijedi kao
su ga poçinili proti meni, i kako su mi posveøeno.
se protivili. 10 On ne smije to promijeniti ili
41 I kako sam se ja protivio njima i zamijeniti, dobar komad za loæ, loæ za
doveo ih u zemlju neprijatelja dobar. Ako ipak œivinçe zamijeni
njihovih, jest, ako se tada prigne tvrdo drugim, onda jedno i drugo ima da
srce njihovo, i oni se pokaju za grijeæne pripadne Svetiætu.
çine svoje. 11 Ako li je œivinçe neçisto, pa se ne
Levitski Zakon 104
moœe œrtvovati Gospodu, neka se to ima tu cijenu isplatiti u isti dan kao
œivinçe donese pred sveøenika. dar posveøen Gospodu.
12 Sveøenik ima ga onda ocijeniti, da li 24 U jubilejskoj godini ima se komad
je dobro ili loæe. Kako ga ocijeni zemlje povratiti onome, od koga je
sveøenik, tako neka ostane. kupljen i kojemu pripada kao
13 Ako ga hoøe otkupiti, onda neka joæ nasljedni posjed.
pridometne peti dio od procjene. 25 Svaka procjena neka bude po
14 Ako netko kuøu svoju po sveti æekelu Svetiæta: jedan æekel ima
Gospodu kao sveti dar, neka je ocijeni dvadeset gera.
sveøenik, da li je dobra ili loæa. Kako je 26 Ali prvence od stoke, æto veø kao
ocijeni sveøenik, tako neka ostane. prvenci pripadaju Gospodu, ne smije
15 Ako onaj, koji je posvetio kuøu nitko posvetiti. Bilo goveçe ili ovca:
svoju, hoøe opet da je otkupi, neka joæ “pripada Gospodu.
pridometne peti dio od procjene, i tada 27 Ali ako su od œivotinje neçiste, onda
je njegova. ih mora dotiçni otkupiti po procjeni i
16 Ako netko komad baætinjenoga pridometnuti peti dio od procjene. Ako
posjeda svojega posveti Gospodu, li se ne otkupi, onda se ima prodati po
ravna se procjena po mjeri usjeva. procjeni.
Jedan homer jeçmena usjeva cijeni se 28 Niæta od zakletoga, æto netko pod
pedeset srebrnih æekela. zakletvom posveti Gospodu od svega
17 Ako posveti polje svoje od jubilejske posjeda svojega, bio çovjek, œivinçe ili
godine dalje, neka vrijedi po punoj nasljedni posjed, ne smije se niti
procjeni. prodati niti otkupiti.
18 Ako li zemljiæte svoje posveti istom 29 Ætogod je pod zakletvom posveøeno,
poslije jubilejske godine, onda neka Gospodu je presveto. Ljudi, nad
sveøenik proraçuna novce prema kojima je izreçena zakletva, ne smiju
broju godina, æto ostaju joæ do se otkupiti, nego se moraju pogubiti.
jubilejske godine. Neka se onda 30 Sve desetine od zemlje, od usjeva
razmjerno odbije od pune procjene. poljskoga i od plodova drveøa
19 Ako li onaj, koji je posvetio zemljiæte, vlasniætvo su Gospodnje; posveøene
hoøe opet da ga otkupi, neka joæ su Gospodu.
pridometne peti dio od procjene, i tada 31 Ako netko hode da, otkupi jedan dio
je njegovo. svoje desetine, ima joæ da pridometne
20 Ali ako ne otkupi zemljiæta, a proda peti dio svote.
ga ipak drugome, ne moœe se viæe 32 Æto se tiçe desetine od goveda i
otkupiti, ovaca, ima se od svega, æto prolazi
21 Nego ima zemljiæte, kad u jubilejskoj ispod ætapa pastirskog, uvijek deseti
godini postane slobodno, vrijediti kao komad posvetiti Gospodu.
posveøeno Gospodu, kao komad 33 Pri tom neka se ne istraœuje, da li je
zemlje, æto je pao pod zakletvu; to dobro ili loæe, i ne smije se zamijeniti.
pripada sveøeniku kao vlasniætvo. Ali ako netko ipak zamijeni, onda neka
22 Ako netko posveti Gospodu jedno i drugo pripadne Svetiætu i ne
zemljiæte, æto ga je kupio, a ne pripada smije se otkupiti.”
nasljednom posjedu njegovu. 34 To su zapovijedi, æto ih dade Gospod
23 Onda ima sveøenik proraçunati na gori Sinajskoj Mojsiju za sinove
cijenu do jubilejske godine, i dotiçni Izraelove.
Brojevi
1 Prvi dan drugoga mjeseca, u drugoj svakoga plemena, koji je poglavar
godini po izlasku iz zemlje egipatske, porodice svoje.
reçe Gospod Mojsiju u pustinji 5 Ovo su imena muœeva, koji neka vas
Sinajskoj u Æatoru sastanka: pomaœu:
2 “Izbrojite svu zajednicu sinova 6 Od Rubena Elisur, sin Æedeurov, od
Izraelovih po plemenima i porodicama Simeona Æelumiel, sin Suriæadajev;
njihovim, tako da Izbrojite imena svih 7 Od Jude Nahæon, sin Aminadabov;
muækih osoba, glavu po glavu. 8 Od Isakara Netanel, sin Zuarov;
3 Od dvadeset godina i viæe izbrojite, ti 9 Od Zebuluna Eliab, sin Helonov;
i Aron, sve, koji mogu iøi na vojsku u 10 Od sinova Josipovih: od Efraima
Izraelu, po çetama njihovim. Eliæama, sin Amihudov; od Manaseha
4 S vama neka bude po jedan muœ od Gamaliel, sin Pedahsurov;
105 Brojevi
11 Od Benjamina Abidan, sin svih muækih osoba od dvadeset godina
Gideonov; i viæe, æto su mogle iøi na vojsku.
12 Od Dana Ahiezer, sin Amiæadajev; 31 Izbrojenih od plemena Zebulunova
13 Od Aæera Pagiel, sin Okranov; pedeset i sedam tisuøa i çetiri stotine.
14 Od Gada Eliasaf, sin Deuelov; 32 Sinova Josipovih: sinova
15 Od Naftalija Ahira, sin Enanov.” Efraimovih po koljenima, porodicama
16 To su, koji su bili pozvani iz i domovima njihovim, kad se izbroji po
zajednice. Bili su knezovi oçinskih imenima s glave na glavu, svih muækih
plemena svojih, poglavari tisuønija osoba od dvadeset godina i viæe, æto su
Izraelovih. mogle iøi na vojsku.
17 Nato Mojsije i Aron pozvaæe te 33 Izbrojenih od plemena Efraimova
muœeve, koji su im bili oznaçeni po çetrdeset tisuøa i pet stotina.
imenu. 34 Sinova Manasehovih po koljenima,
18 Tada prvi dan drugoga mjeseca porodicama i domovima njihovim, kad
skupiæe oni svu zajednicu i izbrojiæe ih se izbroji s glave na glavu, svih muækih
po plemenima i porodicama njihovim, osoba od dvadeset godina i viæe, æto su
tako da su izbrojili imena od dvadeset mogle iøi na vojsku.
godina i viæe, glavu po glavu. 35 Izbrojenih od plemena Manasehova
19 Kako je bio Gospod zapovjedio trideset i dvije tisuøe i dvije stotine.
Mojsiju. Tako ih on izbroji u pustinji 36 Sinova Benjaminovih po koljenima,
Sinajskoj. porodicama i domovima njihovim, kad
20 Sinova od Rubena, prvoroåenca se izbroji s glave na glavu, svih muækih
Izraelova, po koljenima, porodicama i osoba od dvadeset godina i viæe, æto su
domovima njihovim, kad se izbroji po mogle iøi na vojsku.
imenima s glave na glavu, svih muækih 37 Izbrojenih od plemena Benjaminova
osoba od dvadeset godina i viæe, æto su trideset i pet tisuøa I çetiri stotine.
mogle iøi na vojsku. 38 Sinova Danovih po koljenima,
21 Izbrojenih od plemena Rubenova porodicama i domovima njihovim, kad
bilo je çetrdeset i æest tisuøa i pet se izbroji s glave na glavu, svih muækih
stotina. osoba od dvadeset godina i viæe, æto su
22 Sinova Simeonovih po koljenima, mogle idi na vojsku.
porodicama i domovima njihovim, kad 39 Izbrojenih od plemena Danova
se izbroji po imenima s glave na glavu, æezdeset i dvije tisuøe i sedam stotina.
svih muækih osoba od dvadeset godina 40 Sinova Aæerovih po koljenima,
i viæe, æto su mogle iøi na vojsku. porodicama i domovima njihovom,
23 Izbrojenih od plemena Simeonova kad se izbroji s glave na glavu, svih
bilo je pedeset i devet tisuøa i tri muækih osoba od dvadeset godina i
stotine. viæe, æto su mogle iøi na vojsku.
24 Sinova Gadovih po koljenima, 41 Izbrojenih od plemena Aæerova
porodicama i domovima njihovim, kad çetrdeset i jedna tisuøa i pet stotina.
se izbroji po imenima s glave na glavu, 42 Sinova Naftalijevih po koljenima,
svih muækih osoba od dvadeset godina porodicama i domovima njihovim, kad
i viæe, æto su mogle iøi na vojsku. se izbroji s glave na glavu, svih muækih
25 Izbrojenih od plemena Gadova osoba od dvadeset godina i viæe, æto su
çetrdeset i pet tisuøa, æest stotina i mogle iøi na vojsku.
pedeset. 43 Izbrojenih od plemena Naftalijeva
26 Sinova Judinih po koljenima, pedeset i tri tisuøe i çetiri stotine.
porodicama i domovima njihovim, kad 44 To su izbrojeni, æto su ih izbrojili
se izbroji po imenima s glave na glavu, Mojsije i Aron uz pomoø knezova
svih muækih osoba od dvadeset godina Izraelovih, kojih je bilo dvanaest, po
i viæe, æto su mogle iøi na vojsku. jedan za svako pleme njegovo.
27 Izbrojenih od plemena Judina 45 Izbrojeni su bili po porodicama
sedamdeset i çetiri tisuøe i æest svojim svi sinovi Izraelovi od dvadeset
stotina. godina i viæe, svi, æto su mogli iøi na
28 Sinova Isakarovih po koljenima, vojsku.
porodicama i domovima njihovim, kad 46 Svih izbrojenih bilo je æest stotina i
se izbroji po imenima s glave na glavu, tri tisuøe i pet stotina i pedeset.
svih muækih osoba od dvadeset godina 47 A Leviti po plemenu i porodicama
i viæe, to su mogle iøi na vojsku. svojim nijesu bili ubrojeni meåu njih.
29 Izbrojenih od plemena Isakarova 48 Gospod je naime bio rekao Mojsiju:
pedeset i çetiri tisuøe i çetiri stotine. 49 “Plemena Levijeva nemoj brojiti
30 Sinova Zebulunovih po koljenima, meåu njih; ne uzimaj broja njegova s
porodicama i domovima njihovim, kad ostalim sinovima Izraelovim.
se izbroji po imenima s glave na glavu, 50 Nego postavi Levite nad
Brojevi 106
prebivaliætem zakona i nad svim Gadovih neka bude Eliasaf, sin
posuåem njegovim i nad svim, æto Reuelov;
pripada njemu. Oni neka prenose 15 A vojske njegove, ljudi izbrojenih
Æator i sve posuåe njegovo, neka mu bilo je çetrdeset i pet tisuøa i Fest
sluœe, i neka tabore oko Æatora. stotina i pedeset.
51 Kad treba prenositi Æator, neka ga 16 Svih u taboru Rubenovu ljudi
Leviti razloœe, a kad Æator ima da izbrojenih bilo je sto i pedeset i jedna
stane, neka ga Leviti postave. Tko nije tisuøa i çetiri stotine i pedeset po
Levit, pa se pribliœi njemu, neka se çetama njihovim. Oni neka idu drugi.
pogubi. 17 Potom neka ide Æator sastanka s
52 Dok ostali sinovi Izraelovi tabore taborom Levita usred ostalih tabora.
svaki u svojemu taboru, i svaki kod Kako taboruju, tako neka idu, svaki na
svoje zastave po çetama svojim. svojemu mjestu i pod zastavom
53 Neka Leviti tabore oko prebivaliæta svojom.
zakona. Tada neøe provaliti gnjev na 18 Na zapadu neka taboruje zastava
zajednicu sinova Izraelovih. Samo tabora Efraimova po çetama svojim;
Leviti smiju obavljati sluœbu kod voåa sinova Efraimovih neka bude
prebivaliæta zakona.” Eliæama, sin Amihudov;
54 Sinovi Izraelovi uçiniæe tako. Oni su 19 A vojske njegove, ljudi izbrojenih
se ravnali sasvim po onom, æto je bio bilo je çetrdeset tisuøa i pet stotina.
Gospod zapovjedio Mojsiju. 20 Do njega onda pleme Manasehovo;
voåa sinova Manasehovih Gamaliel,
Brojevi 2 sin Pedahsurov;
1 Gospod reçe Mojsiju i Aronu: 21 A vojske njegove, ljudi Izbrojenih
2 “Sinovi Izraelovi neka taboruju svaki bilo je trideset i dvije tisuøe i dvije
kod svoje zastave, kod bojnih znakova stotine.
svojega plemena. Tabor neka se 22 Onda pleme Benjaminovo; voåa
postavi u nekoj udaljenosti od Æatora sinova Benjaminovih Abidan, sin
sastanka unaokolo. Gideonov;
3 Sprijeda, prema istoku, neka 23 A vojske njegove, ljudi izbrojenih
taboruje zastava tabora Judina po trideset i pet tisuøa i çetiri stotine.
çetama svojim; voåa sinova Judinih 24 Svih u taboru Efraimovu ljudi
neka bude Nahæon, sin Aminadabov; izbrojenih bilo je sto i osam tisuøa i æto
4 A vojske njegove, ljudi izbrojenih bilo po çetama njihovim. Oni neka idu
je sedamdeset i çetiri tisuøe i æest treøi.
stotina. 25 Na sjeveru neka taboruje zastava
5 Do njega neka taboruje pleme tabora Danova po çetama svojim; voåa
Isakarovo; voåa sinova Isakarovih sinova Danovih Ahiezer, sin
neka bude Netanel, sin Zuarov; Amiæadajev;
6 A vojske njegove, ljudi izbrojenih bilo 26 A vojske njegove, ljudi izbrojenih
je pedeset i çetiri tisuøe i çetiri stotine. æezdeset i dvije tisuøe i sedam stotina.
7 Onda pleme Zebulunovo; voåa 27 Do njega neka taboruje pleme
sinova Zebulunovih neka bude Eliab, Aæerovo; voåa sinova Aæerovih neka
sin Helonov; bude Pagiel, sin Okranov;
8 A vojske njegove, ljudi izbrojenih bilo 28 A vojske njegove, ljudi izbrojenih
je pedeset i sedam tisuøa i çetiri çetrdeset i jedna tisuøa i pet stotina.
stotine. 29 Onda pleme Naftalijevo; voåa sinova
9 Svih u taboru Judinu ljudi bilo je Naftalijevi, Ahira, sin Enanov;
osamdeset i æest tisuøa i çetiri stotine 30 A vojske njegove, ljudi izbrojenih
po çetama njihovim. Oni neka idu prvi. pedeset i tri tisuøe i çetiri stotine.
10 Na jugu neka taboruje zastava 31 Svih u taboru Danovu ljudi
tabora Rubenova po çetama svojim; izbrojenih bilo je æto pedeset i sedam
voåa sirova Rubenovih neka bude tisuøa i æest stotina. Oni neka idu
Elisur, sin Æedeurov; najposlije uza zastave svoje.”
11 A vojske njegove, ljudi izbrojenih 32 To su sinovi Izraelovi, izbrojeni po
bilo je çetrdeset i æest tisuøa i pet porodicama svojim. Svih izbrojenih u
stotina. taborima po çetama njihovim bilo je
12 Do njega neka taboruje pleme æest stotina i tri tisuøe i pet stotina i
Simeonovo; voåa sinova Simeonovih pedeset.
neka bude Æelumiel, sin Suriæadajev; 33 Leviti nijesu bili brojeni meåu
13 A vojske njegove, ljudi izbrojenih sinove Izraelove, kao æto je bio Gospod
bilo je pedeset i devet tisuøa i tri zapovjedio Mojsiju.
stotine. 34 I uçiniæe sinovi Izraelovi sve onako,
14 Onda pleme Gadovo; voåa sinova kako je bio Gospod zapovjedio Mojsiju.
107 Brojevi
Tako se utaboriæe po zastavama Levita po domovima svojim.
svojim, tako su iæli, svaki po plemenu 21 Od Geræona vuçe lozu porodica
svojem i porodici svojoj. Libnijevaca i porodica Æimijevaca, To
su porodice Geræonovaca.
Brojevi 3 22 Broj svih izbrojenih muækih osoba
1 U vrijeme, kad je Gospod govorio s njihovih od jednog mjeseca i viæe bio je
Mojsijem na gori Sinajskoj, imao je sedam tisuøa i pet stotina.
Aron i Mojsije ove potomke. 23 Porodice Geræonovaca taborovale
2 Ovo su imena sinova Aronovih: su za Æatorom prema zapadu.
Nadab, prvoroåenac, Abihu, Eleazar i 24 Starjeæina doma Geræonovaca bio je
Itamar. Eliasaf, sin Laelov.
3 Tako su se zvali sinovi Aronovi, koji 25 Sinovi Geræonovi imali su da kod
su bili pomazani i posveøeni za Æatora sastanka çuvaju Æator, krov
sveøenike, da obavljaju sluœbu Æatora, gornji pokrivaç njegov, zavjesa
sveøeniçku. na ulazu u Æator sastanka,
4 Dade Gospod, te Nadab i Abihu 26 Zavjese od dvoriæta i zavjesa na
pogiboæe, kad u pustinji Sinajskoj ulazu u dvoriæte, æto je oko Æatora i oko
pred Gospodom prinesoæe oganj œrtvenika, i uœa njegova za svaku
nezakonit. Oni nijesu imali djece. Tako potrebu njegovu.
su Eleazar i Itamar obavljali sluœbu 27 Od Kohata vuçe lozu porodica
sveøeniçku pod nadzorom svojega oca Amramovaca, porodica Izharovaca,
Arona. porodica Hebronovaca i porodica
5 Gospod zapovjedi Mesiju: Uzielovaca. To su porodice Kohatove.
6 “Privedi pleme Levijevo i postavi ga 28 Broj svih muækih od jednog mjeseca
pred sveøenika Arona, da mu sluœe, i viæe bio je osam tisuøa i æest stotina,
7 I da rade za njega i za svu zajednicu koji su sluœili oko Svetiæta.
pred Æatorom sastanka sluœeøi 29 Porodice Kohatovaca taborovale su
Æatoru, sa strane svetoga Æatora prema Jugu.
8 I da çuvaju sve posuåe u Æatoru 30 Starjeæina doma Kohatova bio je
sastanka, i da straœe za sinove Elisafan, sin Uzielov.
Izraelove sluœeøi Æatoru. 31 Oni su imali da çuvaju kovçeg, to,
9 Pa øeæ predati Levite Aronu; sinovima svijeønjak, œrtvenik, sveto posuåe, æto
njegovim; oni su darovani njemu se rabilo kod sluœbe, i zavjese.
izmeåu sinova Izraelovih. 32 Voåa svih starjeæina levitskih bio je
10 A Arona i sinove njegove postavi, da Eleazar, sin sveøenika Arona, On je
vræe sluœbu sveøeniçku. Ako li bi tko imao vrhovni nadzor nad onima, koji
drugi prestupio da sluœi, neka se su imali çuvati Svetiæte.
pogubi.” 33 Od Merarija vuçe lozu porodica
11 Joæ reçe Gospod Mojsiju: Mahlijevaca i porodica Muæijevaca, To
12 “Evo uzeh Levite izmeåu sinova su porodice Merarijevaca.
Izraelovih na mjesto svih prvoroåenih 34 Broj svih izbrojenih muækih osoba
sinova Izraelovih, æto prvi doåoæe na njihovih od jednog mjeseca i viæe bio je
svijet. Meni pripadaju Leviti. æest tisuøa i dvije stotine.
13 Jer moje je sve prvoroåeno. U dan, 35 Starjeæina doma merarijevskih
kad pobih sve prvoroåeno u zemlji porodica bio je Suriel, sin Abihajilov.
egipatskoj, posvetih sebi sve Oni su taborovali na strani svetoga
prvoroåeno u Izraelu, od çovjeka do Æatora prema sjeveru.
œivinçeta. Meni pripadaju oni. Ja sam 36 Sinovi Merarijevi imali su da çuvaju
Gospod.” daske Æatora, prijevornice njegove,
14 Tada zapovjedi Gospod Mojsiju u stupove i stopice njegove, sve posude i
pustinji Sinajskoj: sve, æto pripada njemu,
15 “Izbroj sinove Levijeve po domovima 37 I stupove od dvoriæta unaokolo i
i porodicama njihovim. Sve muæke stopice njihove i kolje i uœa njihova.
osobe od jednog mjeseca i viæe izbroj.” 38 Sprijeda na istoçnoj strani svetoga
16 Po zapovijedi Gospodnjoj Mojsije ih prebivaliæta, pred Æatorom sastanka
izbroji, kao æto mu je bilo zapovjeåeno. prema sunçanom istoku taborovali su
17 Sinovi Levijevi po imenima svojim Mojsije i Aron i sinovi njegovi. Ori su
jesu: Geræon, Kohat i Merari. imali sluœbu oko Svetiæta, sluœbu za
18 Sinovi Geræonovi po porodicama sinove Izraelove. A da se je tko drugi
svojim zvali su se: Libni i Æimi. pribliœio, morao se je kazniti smrøu.
19 Sinovi Kohatovi po porodicama 39 Svih izbrojenih Levita, æto ih
svojim: Amram, Izhar, Hebron i Uziel. izbrojiæe po zapovijedi Gospodnjoj
20 Sinovi Merarijevi po porodicama Mojsije i Aron po porodicama njihovim,
svojim: Mahli i Muæi. To su porodice svih muækih od jednog mjeseca i viæe
Brojevi 108
bilo je dvadeset i dvije tisuøe. testije i vrçeve za naljev. A kruhovi su
40 Gospod zapovjedi Mojsiju: “Izbroj svagda na njemu.
sve prvoroåence muæke meåu 8 Povrh toga razastru prostiraç od
sinovima Izraelovim od jednog grimiza, pokriju ga pokrivaçem od
mjeseca i viæe, i ustanovi broj imena koœe jazavçeve i provuku mu motke.
njihovih. 9 Onda uzmu prostiraç od modrog
41 Uzmi Levite za mene, Gospoda, na skerleta i pokriju njim svijeønjak i
mjesto svih prvoroåenaca meåu njegove svjetionice, usekaçe, lopatice i
sinovima Izraelovim, i stoku levitsku sve posude za ulje, kojima sluœe oko
na mjesto svih prvenaca od stoke njega.
sinova Izraelovih.” 10 Potom ga sa svim spravama
42 I izbroji Mojsije sve prvoroåence njegovim zaviju u pokrivaç od koœe
meåu sinovima Izraelovim, kao æto mu jazavçeve i metnu ga na nosila.
je bio Gospod zapovjedio. 11 I po zlatnom œrtveniku razastru
43 I svega prvoroåenaca muækih, prostiraç od modroga skerleta i
izbrojenih po broju imena njihovih od pokriju ga pokrivaçem od koœe
jednog mjeseca i viæe bilo je dvadeset i jazavçeve i provuku mu motke.
dvije tisuøe, dvjesta i sedamdeset i tri. 12 Uzmu i sve druge sprave, æto se rabe
44 Joæ zapovjedi Gospod Mojsiju: kod sluœbe u Svetiætu, metnu ih u
45 “Uzmi Levite na mjesto svih prostiraç od modroga skerleta i zaviju
prvoroåenaca meåu sinovima u pokrivaç od koœe jazavçeve i stave ih
Izraelovim i stoku levitsku na mjesto na nosila.
stoke njihove. Leviti pripadaju meni, 13 Poæto œrtvenik oçiste od pepela,
Gospodu. prostru preko njega pokrivaç od
46 Za otkup dvjesta i sedamdeset i tri crvenog skerleta,
prvoroåenca meåu sinovima 14 I metnu na njega sve sprave, kojima
Izraelovim, kojih je viæe nego Levita, sluœe na njemu: maæice, viljuæke,
47 Uzmi pet æekela od glave. Uzmi ih po lopatice, kotliøe i sve druge sprave za
teœini u Svetiætu; æekel ima dvadeset œrtvenik, Pokriju ga onda pokrivaçem
gera. od koœe jazavçeve, pa mu provuku
48 I podaj novce Aronu i sinovima motke.
njegovim kao otkup za one, kojih je 15 Istom onda, kad Aron i sinovi
bilo viæe nego otkupljenih od Levita. njegovi pri polasku tabora svræe
49 I uze Mojsije otkup od onih, koji je zamotavanje Svetiæta i svih svetih
bilo viæe nego otkupljenih od Levita. sprava, pristupe Kohatovci, da ih
50 Od prvoroåenaca sinova Izraelovih nose. Oni se ne smiju dotaknuti svetih
uze novaca tisuøu i trista i æezdeset i predmeta. Inaçe bi morali poginuti. To
pet æekela po teœini u Svetiætu. je posao Kohatovaca kod Æatora
51 Po zapovijedi Gospodnjoj dade onda sastanka.
Mojsije Aronu i sinovima njegovim 16 A Eleazar, sin sveøenika Arona, ima
otkup, kao æto je bio Gospod se brinuti za ulje na svijeønjaku, za
zapovjedio Mojsiju. kad mirisni, za œrtvu, æto se svagda
prinosi, i za ulje pomazanja; ima joæ
Brojevi 4 paziti na sav Æator i na sve, æto je u
1 Gospod zapovjedi Mojsiju i Aronu: njemu svetih predmeta i posuåa
2 “Izbrojte kod Levite sinove Kohatove njegova.”
po porodicama i domovima njihovim. 17 Onda zapovjedi Gospod Mojsiju i
3 Od trideset godina i viæe do pedeset Aronu:
godina, sve, koji su sposobni za posao 18 “Pazite; da se ne istrijebi koljeno
u sluœbi oko Æatora sastanka. porodica Kohatovih izmeåu Levita.
4 A ovo je sluœba sinova Kohatovih oko 19 Uçinite za njih ovo, da ostanu œivi i
Æatora sastanka, da se brinu za ne pomru, kad pristupaju k Svetinji
Svetinju nad svetinjama. nad svetinjama. Aron i sinovi njegovi
5 Kad polazi tabor, pristupaju Aron i neka doåu i odrede svakomu napose,
sinovi njegovi, skidaju zavjesu, æto æto øe koji raditi i æto øe nositi.
zastiru ulaz, i pokriju njim kovçeg 20 Sami neka ne ulaze unutra da
zakona. pogledaju svete predmete i za ças
6 Po njemu prostru pokrivaç od koœe samo. Inaçe bi morali umrijeti.”
jazavçeve, ozgora razastru prostiraç 21 Dalje zapovjedi Gospod Mojsiju:
sav od modroga skerleta i provuku mu 22 “Izbroj i sinove Geræonove po
motke. porodicama i domovima njihovim.
7 I preko stola za kruhove obliçja 23 Od trideset godina i viæe do pedeset
razastru prostiraç od modroga godina izbroj ih, sve, koji su za sluœbu
skerleta i metnu na njega zdjele, çaæe, da mogu sluœiti u Æatoru sastanka.
109 Brojevi
24 Ovo je posao porodicama izbrojiæe ih po zapovijedi Gospodnjoj,
Geræonovim, æto øe raditi i nositi: 42 Sinova Merarijevih, izbrojenih po
25 Ori nose prostiraçe svetinje, Æator porodicama i domovima,
sastanka, gornji pokrivaç njegov, 43 Od trideset godina i viæe do pedeset
pokrivaç od koœe jazavçeve, æto je godina, svih, æto su bili za sluœbu da
ozgora na njemu, zavjesa na ulazu u sluœe u Æatoru sastanka.
Æator sastanka. 44 Bilo je ljudi izbrojenih po
26 Zavjese od dvoriæta i zavjesa na porodicama njihovim tri tisuøe i
ulazu u dvoriæte, æto je oko Æatora i oko dvjesta.
œrtvenika, i uœa njegova i sve sprave za 45 To su izbrojeni iz porodica sinova
sluœbu njihovu. Ætogod treba oko toga Merarijevih, æto ih izbrojiæe Mojsija i
raditi neka urade. Aron, kao æto je bio Gospod zapovjedio
27 Sva sluœba sinova Geræonovih neka preko Mojsija.
biva za sve, Æto øe nositi i æto øe raditi 46 Svih izbrojenih Levita, æto ih
po zapovijedi Aronovoj i sinova izbrojiæe Mojsije i Aron B knezovima
njegovih. Dajte ih uputiti u sve, æto Izraelovim po porodicama i domovima
imaju nositi. njihovim.
28 To je sluœba porodica sinova 47 Od trideset godina i viæe do pedeset
Geræonovih kod Æatora sastanka. godina, svih, æto su bili za sluœbu da
Sluœba njihova stoji pod nadzorom sluœe i da nose kod Æatora sastanka.
Itamara, sina sveøenika Arona. 48 Bilo ih ljudi izbrojenih osam tisuøa
29 Izbroj i sinove Merarijeve po i pet stotina i osamdeset.
porodicama i domovima njihovim. 49 Kao æto je bio Gospod zapovjedio
30 Od trideset godina i viæe do pedeset preko Mojsija, bio je svaki odreåen za
godina izbroj ih, sve, koji su za sluœbu ono, æto treba da radi i da nosi. Tako su
da mogu sluœiti u Æatoru sastanka. bili postavljeni, kako je bio Gospod
31 Kod sve sluœbe njihove u Æatoru zapovjedio Mojsiju.
sastanka ovo im je duœnost nositi:
daske Æatora, prijevornice, stupove i Brojevi 5
stopice, 1 Gospod zapovjedi Mojsiju:
32 Stupove oko dvoriæta sa stopicama, 2 “Naloœi sinovima Izraelovim, neka
kolje i uœa sa spravama njihovim i sve, odstrane iz tabora sve, koji su zaraœeni
æto treba za te stvari. Pokaœite im gubom, teçenjem ili oskvrnuøem od
predmete, æto ih imaju nositi, komad mrtvih tjelesa.
po komad. 3 Bili muœevi ili œene, odstranite ih.
33 To je sluœba porodice sinova Odvedite ih van pred tabor, da ne
Merarijevih æto su sve duœni raditi kod oneçiste tabora, u kojemu ja boravim
Æatora sastanka pod nadzorom meåu njima.”
Itamara, sina sveøenika Arona.” 4 Sinovi Izraelovi uçiniæe tako i
34 I izbrojiæe Mojsije i Aron s knezovima ukloniæe ih iz tabora. Kako je Gospod
zajednice sinove Kohatove po bio zapovjedio Mojsiju, tako uçiniæe
porodicama i domovima njihovim. sinovi Izraelovi.
35 Od trideset godina i viæe do pedeset 5 Gospod zapovjedi Mojsiju:
godina, sve, koji su za sluœbu da mogu 6 “Naloœi sinovima Izraelovim: Je li
sluœiti u Æatora sastanka. netko, bio muœ ili œena, nanio kojugod
36 I bilo ih je izbrojenih po porodicama ætetu bliœnjemu poçinivæi koje
njihovim dvije tisuøe i sedam stotina i pronevjerenje proti Gospodu, i je li
pedeset. tako naprtio na sebe krivnju.
37 To su izbrojeni iz porodica 7 Onda neka prizna grijeh, æto ga je
Kohatovih, æto su bili za sluœbu u uçinio, neka povrati pronevjereno po
Æatoru sastanka, Mojsije i Aron punoj vrijednosti svojoj i neka dadne
izbrojiæe ih, kao æto je bio Gospod onomu, proti kojemu se je ogrijeæio,
zapovjedio preko Mojsija. pridometnuvæi petinu svote.
38 Sinova Geræonovih, izbrojenih po 8 Ako li ovaj nije ostavio iza sebe
porodicama i domovima. bliœega roåaka, kojemu se moœe dati
39 Od trideset, godina i viæe do pedeset duœna svota, onda ta naknadna svota
godina, svih, æto su bili za sluœbu da pripada Gospodu u korist
sluœe u Æatoru sastanka. sveøenicima, osim ovna za pomirenje,
40 Bilo je ljudi izbrojenih po kojim se pribavi krivcu oproætenje.
porodicama i domovima njihovim 9 Svi sveti darovi, æto se œrtvuju
dvije tisuøe i æest stotina i trideset. podizanjem, a donose ih sinovi
41 To su izbrojeni iz porodica sinova Izraelovi sveøeniku, imaju svaki put
Geræonovih, æto su bili za sluœbu u pripasti njemu.
Æatoru sastanka. Mojsije i Aron 10 Sami sveti darovi imaju ostati
Brojevi 110
pojedincu. Æto netko dadne prinos podizanjem i mahanjem pred
sveøeniku, ima pripasti njem.” Gospodom i prinese ga k œrtveniku.
11 Gospod zapovjedi Mojsiju: 26 Punu pregræt neka uzme sveøenik
12 “Daj sinovima Izraelovim ovaj od prinosa kao mirisni dio i neka to
naputak: Ogrijeæi li se œena i postane zapali na œrtveniku. Potom neka
nevjerna muœu svojemu, dadne œeni vodu da pije.
13 Jer drugi opøi s njom, a da muœ 27 I kad joj je dao vodu da pije, i ako se
njezin ne zna za to, buduøi da ona çini je ona nevjernoæøu ogrijeæila proti
svoj grijeh u potaji, gdje je ne vidi muœu svojemu, onda øe voda
svjedok i ne moœe se zateøi, prokletstva prodrijeti u nju i bit øe joj
14 I doåe li tada duh ljubomora na gorak jad. Tijelo øe joj oteøi, i bedro øe
muœa, tako da postane ljubomoran na joj spasti. Œena øe biti jedno straæilo
svoju œenu, koja se je ogrijeæila, ili prokletstva u narodu svojem.
obuzme li ga duh ljubomora, koji ga 28 Ali ako se œena nije ogrijeæila, dakle
çini ljubomornim na svoju œenu, a da neduœna je, onda joj neøe niæta biti:
ona nije sagrijeæila, ona øe postati mati.
15 Onda neka muœ dovede œenu svoju 29 To je zakon o ljubomoru: Ogrijeæi li
k sveøeniku i neka donese sa sobom se œena nevjernoæøu proti muœu
kao prinos za nju desetinu efe braæna svojemu,
jeçmenoga. Ali neka ga ne polije uljem 30 . Ili doåe li na muœa duh ljubomora,
i neka ne metne na njega kada, jer je to tako da on bude ljubomoran na œenu
prinos za ljubomor, to jest za svoju, onda neka postavi œenu pred
oçitovanje, koji ima da oçituje zlodjela. Gospoda, i neka sveøenik postupa s
16 Sveøenik neka je povede i postavi njim toçno prema ovim odredbama.
pred Gospoda. 31 Tada je muœ osloboåen od krivnje
17 Tada neka uzme sveøenik zlodjela, a œena mora da snositi za svoj
posveøene vode u sud zemljani. Uz to prestupak.”
neka uzme sveøenik malo zemlje s
poda u Svetiætu i uspe u vodu. Brojevi 6
18 Poæto je sveøenik postavio œenu Pred 1 Gospod zapovjedi Mojsiju:
Gospoda, neka joj otkrije kosu na glavi 2 “Naloœi sinovima Izraelovim ovo:
i dadne joj u ruku prinos za oçitovanje, Poloœi li netko, bio muœ ili œena, zavjet
to jest za ljubomor. Ali vodu nazirejski, da se posveti Gospodu,
prokletstva i gorkosti neka zadrœi sam 3 Onda neka se uzdrœava od vina i
sveøenik u ruci. drugih opojnih piøa. Neka uopøe ne
19 Tada neka sveøenik zakune œenu pije nikakve tekuøine, æto je
ovako: Ako ni jedan muœ nije opøio s napravljena od groœåa. I samo groœåe
tobom, i ako se nijesi oneçistila ne smije jesti, ni svjeœe ni osuæeno.
nevjernoæøu prema muœu svojemu, 4 Doklegod traje vrijeme njegova
onda neka ti ne nanese nikakve ætete nazirejstva, neka ne uœiva niæta, æto
ova voda prokletstva i gorkosti. dolazi od vinove loze, od zrna do koma.
20 Ali ako si postala nevjerna muœu 5 Dokle traje zavjet njegova
svojemu, ako si se ogrijeæila i upustila nazirejstva, neka britva ne doåe na
se s drugim, koji nije tvoj muœ. glavu njegovu. Dokle se ne navræe
21 Ovdje neka sveøenik izbaci proti dani, za koje se je obvezao Gospodu,
œeni straæna prokletstva, i to ima ima vrijediti kao Bogu posveøen, Neka
sveøenik zaprijetiti œeni: onda neka te pusti da mu slobodno raste kosa na
Gospod postavi za straæilo kletve i glavi.
prokletstva u narodu tvojem: Gospod 6 Cijelo vrijeme, za koje se je posvetio
neka uçini da ti bedro spadne, a tijelo Gospodu, ne smije doøi u dodir s
ti oteçe. mrtvim tijelom.
22 Ova voda prokletstva neka prodre u 7 I ako mu umru otac, mati, brat ili
tvoju utrobu, da ti tijelo oteçe i da ti sestra, ne smije po njima navuøi na
bedro spadne. Œena neka odgovori: sebe neçistoøu, jer je posveta Boga
Tako neka bude. Amen. njegova na glavi njegovoj.
23 Sveøenik neka napiæe tada ova 8 Doklegod traje nazirejstvo njegovo,
prokletstva na list i neka ih opet posveøen je Gospodu.
sapere u vodi gorkosti. 9 Umre li netko posve nenadano uz
24 Ovu vodu prokletstva i gorkosti njega, onda neka izjavi, da mu je
neka dadne œeni da pije, da prodre u posveøena glava neçista. im opet
nju voda prokletstva i bude joj gorak postane çist, neka obrije glavu svoju;
jad. sedmi dakle dan neka je obrije.
25 Sveøenik neka tada uzme iz ruke 10 Osmi dan neka donese dvije grlice ili
œeni prinos za ljubomor, neka œrtvuje dva golubiøa k sveøeniku na ulaz u
111 Brojevi
Æator sastanka. çuva.
11 Sveøenik neka zgotovi jedno kao 25 Neka dadne Gospod, da njegovo lice
œrtvu za grijeh, drugo za œrtvu sja nad tobom, i neka ti bude milostiv.
paljenicu. Tako neka mu pribavi 26 Neka obrati Gospod lice svoje k tebi
pomirenje za grijeh, æto ga je navukao i neka ti udijeli mir.
na sebe uz mrtvo tijelo. Ujedno neka 27 Ako tako stave sinove Izraelove pod
iznova izjavi, da mu je glava zaætitu imena mojega, ja øu ih
posveøena. blagosloviti.”
12 Neka se posveti Gospodu, dokle
traje njegovo nazirejstvo, i neka Brojevi 7
prinese jednogodiænje janje kao œrtvu 1 Kada je Mojsije bio dovræio i podigao
za prijestup. A prijaænji dani ne broje sveto prebivaliæte i kad ga je bio
se, jer je morao posvetu svoju oçitovati pomazao i posvetio sa svim posuåem
kao neçistu. njegovim, kad je bio pomazao i
13 Ove su odredbe za nazireja: Kad se posvetio i œrtvenik sa svim posuåem
navræe dani nazirejstvu njegovu, neka njegovim.
ga dovedu na ulaz u Æator sastanka. 2 Tada donesoæe darove knezovi
14 Neka prinese Gospodu kao prinos sinova Izraelovih, poglavari pojedinih
jednogodiænje, bez pogrjeæke janje za porodica, to jest knezovi nad
œrtvu paljenicu, jednogodiænje, bez plemenima, koji su bili ispitivali
pogrjeæke œensko janje kao œrtvu za brojenje.
grijeh i bez pogrjeæke ovna za œrtvu 3 Dovedoæe kao prilog za Gospoda æest
mirotvornu; kola pokrivenih i dvanaest volova. Na
15 Osim toga koæaricu nekvasnih dva kneza doåoæe po jedna kola i na
kruhova, zamijeæenih s uljem i svakoga pa jedan vol. Dovedoæe ih pred
nekvasnih uljem namazanih pogaça s sveto prebivaliæte.
prinosom njihovim i s naljevima 4 Tada zapovjedi Gospod Mojsiju:
njihovim. 5 “Uzmi to od njih. To treba za
16 Sveøenik neka sve œrtvuje Gospodu. opravljanje radova na Æatoru
Neka prinese za njega œrtvu za grijeh i sastanka. Razdijeli to Levitima,
œrtvu paljenicu. svakomu prema sluœbi njegovoj.”
17 Ovna neka prinese Gospodu kao 6 I uze Mojsije kola i volove i predade ih
œrtvu mirotvornu, uz to koæaricu Levitima.
nekvasnih kruhova. I prinos i naljev 7 Dvoja kola i çetiri vola predade
ima sveøenik prinijeti za njega. sinovima Geræonovim prema sluœbi
18 A nazirej neka obrije na ulazu u njihovoj.
Æator sastanka posveøenu glavu 8 etvora kola i osam volova predade
svoju, neka uzme posveøenu kosu na sinovima Merarijevim prema sluœbi
glavi i baci je u oganj, æto gori pod njihovoj, æto su je imali uçiniti pod
œrtvom mirotvornom. vodstvom Itamara, sina sveøenika
19 Nato neka uzme sveøenik pleøe Arona.
kuhano ovnovo, kolaç nekvasan i 9 Sinovima Kohatovim ne dade niæta,
pogaçu nekvasnu iz koæarice i neka to jer im je posao bio opraviti svete stvari,
metne na ruke nazireju, poæto je ovaj æto su ih morali nositi na ramenu.
sebi obrijao posveøenu kosu. 10 Onda donesoæe knezovi darove sa
20 Tada neka to sveøenik œrtvuje pred posvetu œrtvenika, kad je bio
Gospodom kao œrtvu primicanja i pomazan, i tako staviæe knezovi
odmicanja. Svet je to prinos, æto priloge svoje pred œrtvenik.
pripada sveøeniku osim grudi 11 Tada zapovjedi Gospod Mojsiju:
primicanja i odmicanja i osim pleøa “Svaki dan ima jedan od knezova
podizanja. Potom smije nazirej opet donijeti prilog svoj za posvetu
piti vina. œrtvenika,”
21 To je zakon za nazireje, koji je 12 Prvi dan donese prilog svoj Nahæon,
poloœio zavjet, o prinosu njegovu, æto sin Aminadabov, od plemena Judina.
ga ima prinijeti Gospodu za posvetu 13 Prilog njegov bio je: zdjela srebrna,
svoju, osim onoga, æto inaçe joæ sam sto i trideset æekela teæka, kotliø
hoøe da uçini. Kako to zahtijeva zavjet, srebrn sedamdeset æekela teœak po
æto ga je poloœio, mora postupati po teœini u Svetiætu, oboje puno braæna
zakonima, æto vrijede za njegovu bijeloga, æto je bilo umijeæeno s uljem,
posvetu.” za prinos,
22 Gospod zapovjedi Mojsiju: 14 Posudica, deset zlatnih æekela
23 “Naloœi Aronu i sinovima njegovim: vrijedna, puna kada,
Ovako blagoslivljajte sinove Izraelove: 15 Junac, ovan, jednogodiænje janje za
24 Neka te blagoslovi Gospod i neka te œrtvu paljenicu,
Brojevi 112
16 Jarac za œrtvu radi grijeha, za prinos,
17 Dva vola, pet ovnova, pet jaraca i pet 38 Posudica, deset zlatnih æekela
jednogodiænjih janjaca za œrtvu vrijedna, puna kada,
mirotvornu. To je bio prilog Nahæona, 39 Junac, ovan, jednogodiænje janje za
sina Aminadabova, œrtvu paljenicu,
18 Drugi dan darova Netanel, sin 40 Jarac za œrtvu radi grijeha,
Zuarov, knez Isakara. 41 Dva vola, pet ovnova, pet jaraca i pet
19 On donese kao prilog: zdjelu jednogodiænjih janjaca za œrtvu
srebrnu, sto i trideset æekela teæku, mirotvornu. To je bio prilog Æelumiela,
kotliø srebrn, sedamdeset æekela sina Suriæadajeva.
teœak po teœini u Svetiætu, oboje puno 42 Æesti dan darova knez sinova
braæna bijeloga, æto je bilo umijeæeno s Gadovih, Eliasaf, sin Deuelov.
uljem, za prilog, 43 Prilog njegov bio je: “zdjela srebrna,
20 Posudicu, deset zlatnih æekela sto i trideset æekela teæka, kotliø
vrijednu, punu kada, srebrn, sedamdeset æekela teœak po
21 Junca, ovna, jednogodiænje janje za teœini u Svetiætu, oboje puno braæna
œrtvu paljenicu, bijeloga, æto je bib umijeæeno s uljem,
22 Jarca za œrtvu radi grijeha, za prinos,
23 Dva vola, pet jaraca i pet 44 Posudica, deset zlatnih æekela
mirotvornu. To je bio prilog Netanela, 45 Junac, ovan, jednogodiænje janje za
sina Zuarova. œrtvu paljenicu,
24 Treøi dan darova knez sinova 46 Jarac za œrtvu radi grijeha,
Zebulunovih, Eliab, sin Helonov. 47 Dva vola, pet ovnova, pet jaraca i pet
25 Prilog njegov bio je: zdjela srebrna, jednogodiænjih janjaca za œrtvu
sto i trideset æekela teæka, kotliø mirotvornu. To je bio prilog Eliasafa,
srebrn, sedamdeset æekela teœak po sina Deuelova.
teœini u Svetiætu, oboje puno braæna 48 Sedmi dan darova knez sinova
bijeloga, æto je bilo umijeæeno s uljem, Efraimovih, Eliæama, sin Amihudov.
za prinos, 49 Prilog njegov bio je: zdjela srebrna,
26 Posudica, deset zlatnih æekela sto i trideset æekela teæka, kotliø
vrijedna, puna kada, srebrn, sedamdeset æekela teœak po
27 Junac, ovan, jednogodiænje janje za teœini u Svetiætu, oboje puno braæna
œrtvu paljenicu, bijeloga, æto je bilo umijeæeno s uljem,
28 Jarac za œrtvu radi grijeha, za prinos,
29 Dva vola, pet ovnova, pet jaraca i pet 50 Posudica, deset zlatnih æekela
mirotvornu. To je bio prilog Eliaba, 51 Junac, ovan, jednogodiænje janje za
sina Helonova. œrtvu paljenicu,
30 “etvrti dan darova knez sinova 52 Jarac za œrtvu radi grijeha,
Rubenovih, Elisur, sin Æedeurov, 53 Dva vola, pet ovnova, pet jaraca i pet
31 Prilog njegov bio je: “zdjela srebrna, jednogodiænjih janjaca za œrtvu
sto i trideset æekela teæka, kotliø mirotvornu. To je bio prilog Eliæame,
srebrn, sedamdeset æekela teœak po sina Amihudova.
teœini u Svetiætu, oboje puno braæna 54 Osmi dan darova knez sinova
bijeloga, æto je bilo umijeæeno s uljem Manasehovih, Gamaliel, sin
za Prinos, Pedahsurov.
32 Posudica, deset zlatnih æekela 55 Prilog njegov bio je: zdjela srebrna,
vrijedna, puna kada, sto i trideset æekela teæka, kotliø
33 Junac, ovan, jednogodiænje janje za srebrn, sedamdeset æekela teœak po
œrtvu paljenicu, teœini u Svetiætu, oboje puno braæna
34 Jarac za œrtvu radi grijeha, bijeloga, æto je bilo umijeæeno s uljem,
35 Dva vola, pet ovnova, pet jaraca i pet za prinos,
jednogodiænjih janjaca za œrtvu 56 Posudica, deset zlatnih æekela
mirotvornu. To je bio prilog Elisura, vrijedna, puna kada,
sina Æedeurova. 57 Junac, ovan, jednogodiænje janje za
36 Peti dan darova knez sinova œrtvu paljenicu,
Simeonovih, Æelumiel, sin 58 Jarac za œrtvu radi grijeha,
Suriæadajev. 59 Dva vola, pet ovnova, pet jaraca i pet
37 Prilog njegov bio je: zdjela srebrna, jednogodiænjih janjaca za œrtvu
sto i trideset æekela teæka, kotliø mirotvornu. To je bio prilog Gamaliela,
srebrn, sedamdeset æekela teœak po sina Pedahsurova.
teœini u Svetiætu, oboje puno braæna 60 Deveti dan darova knez sinova
bijeloga, æto je bilo umijeæeno s uljem Benjaminovih, Abidan, sin Gideonov.
113 Brojevi
61 Prilog njegov bio je: “zdjela srebrna, mirotvornu. To je bio prilog Ahire, sina
sto i trideset æekela teæka, kotliø Enanova.
srebrn, sedamdeset æekela teœak po 84 To su bili prilozi knezova izraelskih
teœini u Svetiætu, oboje puno braæna za posvetu œrtvenika, kad je bio
bijeloga, æto je bilo umijeæeno s uljem, pomazan: “dvanaest zdjela srebrnih,
za prinos, dvanaest kotliøa srebrnih, dvanaest
62 Posudica, deset zlatnih æekela posudica zlatnih,
vrijedna, puna kada, 85 Svaka zdjela srebrna sto i trideset
63 Junac, ovan, jednogodiænje janje za æekela teæka, svaki kotliø sedamdeset
œrtvu paljenicu, æekela teœak. Sve srebro tih posuda
64 Jarac za œrtvu radi grijeha, iznosilo je dvije tisuøe i çetiri stotine
65 Dva vola, pet ovnova, pet jaraca i pet æekela po teœini u Svetiætu.
jednogodiænjih janjaca za œrtvu 86 Nadalje dvanaest posudica zlatnih
mirotvornu, To je bio prilog Abidana, punih kada, svaka posudica deset
sina Gideonova. æekela teæka po teœini u Svetiætu. Sve
66 Deseti dan darova knez sinova zlato tih posudica iznosilo je sto i
Danovih, Ahiezer, sin Amiæadajev. dvadeset æekela.
67 Prilog njegov bio je: “zdjela srebrna, 87 Ukupni broj œivotinja za œrtvu
sto i trideset æekela teæka, kotliø paljenicu iznosio je dvanaest junaca,
srebrn, sedamdeset æekela teœak po uz to dvanaest ovnova, dvanaest
teœini u Svetiætu, oboje puno braæna jednogodiænjih janjaca s prinosom
bijeloga, æto je bilo umijeæeno s uljem, svojim, nadalje dvanaest jaraca za
za prinos, œrtvu radi grijeha.
68 Posudica, deset zlatnih æekela 88 Ukupni broj œivotinja za œrtvu
vrijedna, puna kada, mirotvornu iznosio je dvadeset i çetiri
69 Junac, ovan, jednogodiænje janje za vola, æesnaest ovnova, æesnaest jaraca
œrtvu paljenicu, i æesnaest janjaca. To su bili prilozi za
70 Jarac za œrtvu radi grijeha, posvetu œrtvenika, kad je bio
71 Dva vola, pet ovnova, pet jaraca i pet pomazan.
jednogodiænjih janjaca za œrtvu 89 Kad je Mojsije iæao u Æator sastanka,
mirotvornu. To je bio prilog Ahiezera, da razgovara s njim, çuo bi glas gdje
sina Amiæadajeva. mu govori s pomiriliæta, æto se nalazi
72 Jedanaesti dan darova knez sinova na kovçegu zakona, s prostora izmeåu
Aæerovih, Pagiel, sin Okranov. obadva kerubina. Tako je on
73 Prilog njegov bio je: zdjela srebrna, razgovarao s njim.
sto i trideset æekela teæka, kotliø
srebrn, sedamdeset æekela teœak po Brojevi 8
teœini u Svetiætu, oboje puno braæna 1 Gospod zapovjedi Mojsiju:
bijeloga, æto je bilo umijeæeno s uljem, 2 “Naloœi Aronu: Kad natiçeæ
za prinos, svjetionice, onda pripazi na to, da
74 Posudica, deset zlatnih æekela sedam svjetionica svjetlo svoje baca
vrijedna, puna kada, na prednju stranu svijeønjaka.”
75 Junac, ovan, jednogodiænje janje za 3 Aron uçini tako i nataknu svjetionice
œrtvu paljenicu, na prednju stranu svijeønjaka, kao æto
76 Jarac za œrtvu radi grijeha, je bio Gospod zapovjedio Mojsiju,
77 Dva vola, pet ovnova, pet jaraca i pet 4 Svijeønjak je kovani rad od zlata. Od
jednogodiænjih janjaca za œrtvu stabla sve do cvjetova bilo je sve kovani
mirotvornu. To je bio prilog Pagiela, rad. Mojsije bio je dao napraviti
sina Okranova. svijeønjak po uzorku, æto mu ga je bio
78 Dvanaesti dan darova knez sinova pokazao Gospod.
Naftalijevih, Ahira, sin Enanov. 5 Gospod zapovjedi Mojsiju:
79 Prilog njegov bio je: zdjela srebrna, 6 “Odijeli Levite od sinova Izraelovih i
sto i trideset æekela teæka, kotliø oçisti ih.
srebrn, sedamdeset æekela teœak po 7 Postupaj s njima kod oçiæøenja
teœini u Svetiætu, oboje puno braæna ovako: Poækropi ih vodom oçiæøenja.
bijeloga, æto je bilo umijeæeno s uljem, Oni neka onda prijeåu britvom preko
za prinos, svega tijela svojega, neka operu
80 Posudica, deset zlatnih æekela haljine svoje i oçiste se.
vrijedna, puna kada, 8 Potom neka uzmu junca s prinosom
81 Junac, ovan, jednogodiænje janje za njegovim, naime braænom bijelim, æto
œrtvu paljenicu, je umijeæeno s uljem. Za œrtvu radi
82 Jarac za œrtvu radi grijeha, grijeha uzmi drugoga junca.
83 Dva vola, pet ovnova, pet jaraca i pet 9 Onda dovedi Levite pred Æator
jednogodiænjih janjaca za œrtvu sastanka i skupi svu zajednicu sinova
Brojevi 114
Izraelovih. sluœbe i ne trebaju viæe sluœiti.
10 im su Leviti na tvoju zapovijed 26 Oni doduæe smiju braøi svojoj biti u
stupili pred Gospoda, neka sinovi pomoøi kod vræenja sluœbe u Æatoru
Izraelovi poloœe ruke na Levite, sastanka, ali neka viæe ne obavljaju
11 I Aron neka prinese Levite Gospodu redovitu sluœbu. Tako postupaj s
kao œrtvu sinova Izraelovih Levitima za sluœbene poslove njihove.”
podizanjem i mahanjem. Nato se smiju
pripustiti sluœbi Gospodnjoj. Brojevi 9
12 Poæto su Leviti ruke svoje poloœili na 1 Gospod zapovjedi Mojsiju prvi mjesec
glavu juncima, imaæ ti prirediti druge godine po izlasku iz zemlje
jednoga za œrtvu radi grijeha, drugoga egipatske:
za œrtvu paljenicu Gospodu, da 2 “Sinovi Izraelovi neka slave Pashu u
pribaviæ oproætenje Levitima. odreåeno vrijeme.
13 A kad si Levite predveo Aronu i 3 Imate je slaviti çetrnaesti dan ovoga
sinovima njegovim i dao ih prinijeti mjeseca uveçer u odreåeno vrijeme.
Gospodu kao œrtvu primicanja i Samo po svim propisima i odredbama
odmicanja. njezinim smijete je slaviti.”
14 I tako Levite odvojio izmeåu sinova 4 Tada zapovjedi Mojsije sinovima
Izraelovih, onda Leviti pripadaju meni, Izraelovim, da slave Pashu.
15 Istom sada smiju Leviti preuzeti 5 I slaviæe Pashu u prvom mjesecu
sluœbu u Æatoru sastanka. Ti ih moraæ çetrnaesti dan uveçer u pustinji
oçistiti i prinijeti kao œrtvu primicanja sinajskoj. Toçno onako, kako je bio
i odmicanja, Gospod zapovjedio Mojsiju, uçiniæe
16 Jer su posve darovani meni izmeåu sinovi Izraelovi,
sinova Izraelovih. Uzimam ih na 6 A bili su neki ljudi, koji se oskvrniæe
mjesto svih sinova Izraelovih, koji kao o mrtvaca. Tako oni nijesu mogli slaviti
prvoroåenci ostavljaju krilo materino. Pashe onaj dan. Oni stoga stupiæe onaj
17 Jer meni pripadaju meåu sinovima dan pred Mojsija i Arona.
Izraelovim svi prvenci kod çovjeka i 7 Kad mu ljudi izjaviæe: “Mi smo postali
stoke. Onaj dan, kad pobih sve neçisti od mrtvaca. Zaæto da nam nije
prvoroåence u zemlji egipatskoj, slobodno prinijeti œrtvu Gospodu u
posvetio sam ih sebi. odreåeno vrijeme sa sinovima
18 Uzimam Levite na mjesto svih Izraelovim?”
prvoroåenaca meåu sinovima 8 Mojsije im odgovori: “ekajte, da
Izraelovim. çujem, æto zapovijeda Gospod za vas.”
19 I dajem na dar Aronu i sinovima 9 A Gospod zapovjedi Mojsiju:
njegovim Levite izmeåu sinova 10 “Naloœi sinovima Izraelovim: Ako se
Izraelovih, da na mjesto sinova netko izmeåu vas ili vaæih potomaka
Izraelovih obavljaju sluœbu u Æatoru oskvrni o mrtvaca ili je na dalekom
sastanka, Oni imaju çiniti pomirenje putovanju, neka ipak slavi Pashu u
za sinove Izraelove, da nikakav udar çast Gospodu.
nesretan ne pogodi sinove Izraelove, 11 Samo takvi moraju je obaviti u
kad se sinovi Izraelovi pribliœe drugom mjesecu çetrnaesti dan
Svetiætu.” uveçer. Oni pritom imaju jesti kruh
20 Mojsije i Aron i sva zajednica sinova nekvasan i gorko zelje.
Izraelovih uçiniæe tako s Levitima. 12 I ne smiju od toga niæta ostaviti do
Kako je bio Gospod zapovjedio Mojsiju iduøega jutra i ne smiju prelomiti
za Levite, toçno tako uçiniæe s njima nijedne kosti. Neka slave Pashu po
sinovi Izraelovi. svima obredima, æto vrijede za nju.
21 Leviti dadoæe se oçistiti od grijeha i 13 Tko je çist i nije na putova nju, a
opraæe haljine svoje. Aron ih prinese propusti slaviti Pashu, takav çovjek
Gospodu kao œrtvu podizanja i ima se istrijebiti iz na roda svojega Jer
mahanja, i Aron pribavi pomirenje on ne prinese Gospodu œrtve u
njihovo, kad ih oçisti. odreåeno vrijeme. Takav çovjek ima
22 Potom Leviti preuzeæe svoj sluœbu u okajati krivnju svoju.
Æatoru sastanka kao pomoønici 14 Ako li boravi kod vas stranac i hode
Aronovi i sinova njegovih. Kako je bio da slavi Pashu Gospodnju, neka je
Gospod zapovjedio Mojsiju za Levite, obavi po propisima i odredbama, æto
tako su postupali s njima. vrijede za Pashu. Isti zakon neka vam
23 Gospod zapovjedi Mojsiju: bude za stranca i za onoga, koji se
24 “Ovo vrijedi za Levite: Istom sa rodio u zemlji.”
dvadeset i pet godina i viæe smiju 15 U dan, kad je bio podignut sveti
preuzeti sluœbi u Æatoru sastanka. Æator, pokri oblak prebivaliæte u
25 Od pedeset godina prosti su od te Æatoru zakona, i bio je uveçer kao
115 Brojevi
oganj nad prebivaliætem sve do jutra. 9 Kad poåete na vojsku u zemlji svojoj
16 Tako ostade uvijek: Oblak ga je proti neprijatelju, koji vas napada,
pokrivao, i to noøu kao oganj. onda trubite buçno na trube. Tada øe
17 Istom kad bi se oblak podigao iznad vas se spomenuti Gospod, Bog vaæ, i
Æatora, polazili bi sinovi Izraelovi, i spasit øe vas od neprijatelja vaæih.
gdje bi se spustio oblak, ondje bi se 10 Trubite na trube i u dane veselja
utaborili sinovi Izraelovi. svojega, na blagdane i mjesece
18 Tako bi sinovi Izraelovi polazili mlaåake, kod svojih œrtava paljenica i
uvijek po zapovijedi Gospodnjoj i œrtava mirotvornih. Tako øe vam to biti
utaborili se takoåer po zapovijedi za spomen milostiv kod Boga vaæega.
Gospodnjoj. Dokle je god stajao oblak Ja sam Gospod, Bog vaæ.”
nad svetim prebivaliætem, ostajali bi 11 U drugoj godini u drugom mjesecu,
utaboreni. dvadesetoga u mjesecu, podiœe se
19 I kad je oblak dugo vremena ostao oblak iznad prebivaliæta zakona.
nad prebivaliætem, drœali bi se sinovi 12 Tada poåoæe sinovi Izraelovi svojim
Izraelovi naputka Gospodnjega i ne bi redom iz pustinje sinajske, i oblak se
polazili. spusti u pustinji paranskoj,
20 Bilo je, da je oblak ostao nad 13 Bilo je to prvi put, da poåoæe na
prebivaliætem samo malo dara. Na zapovijed Gospodnju, æto je bila izaæla
zapovijed Gospodnju oni bi tada preko Mojsija.
postavljali tabor i na zapovijed bi 14 Najprije poåe zastava tabora sinova
Gospodnju opet polazili. Judinih sa svojim çetama. Na çelu
21 Bilo je takoåer, da je oblak ostao vojske njihove stajao je Nahæon, sin
samo od veçera do jutra. Kad bi se Aminadabov.
onda oblak podigao ujutro, oni bi 15 Pred vojskom plemena sinova
polazili. Ili bi ostao dan i noø. Kad bi se Isakarovih bio je Netanel, sin Zuarov.
onda podigao oblak, polazili bi. 16 Pred vojskom plemena sinova
22 Ili kad bi ostao oblak dva dana ili Zebulunovih bio je Eliab, sin Helonov.
mjesec dana ili joæ dulje vremena nad 17 Poæto je sveti Æator bio razIoœen,
prebivaliætem, onda bi i sinovi poåoæe i sinovi Geræonovi i sinovi
Izraelovi ostali utaboreni i ne bi Merarijevi, koji su imali nositi sveti
polazili. Istom kad bi se podigao, Æator.
polazili bi. 18 Tada poåe zastava tabora Rubenova
23 Po zapovijedi Gospodnjoj postavljali sa svojim çetama. Pred vojskom
bi tabor, po zapovijedi Gospodnjoj njihovom bio je Elisur, sin Æedeurov.
polazili bi. Drœali su se naputka 19 Vojsku plemena sinova Simeonovih
Gospodnjega, æto je bio izaæao od vodio je Æelumiel, sin Suriæadajev.
Gospoda preko Mojsija. 20 Pred vojskom plemena sinova
Gadovih bio je Eliasaf, sin Deuelov.
Brojevi 10 21 Tada poåoæe sinovi Kohatovi, koji su
1 Gospod zapovjedi Mojsiju: imali nositi Presveto, do njihova
2 “Napravi sebi dvije trube srebrne. dolaska bio je Æator veø postavljen.
Napravi ih kovanim radom. One neka 22 Tada poåe zastava tabora sinova
ti sluœe za to, da sazivaæ zajednicu i da Efraimovih sa svojim çetama. Pred
znak dajeæ za polazak tabora. vojskom njihovom bio je Eliæama, sin
3 im se zatrubi na njih, neka se skupi Amihudov.
sva zajednica kod tebe na ulazu u 23 Pred vojskom plemena sinova
Æator sastanka. Manasehovih bio je Gamaliel, sin
4 Ako li se zatrubi samo na jednu, neka Pedahsurov.
se skupe kod tebe knezovi, plemenski 24 Pred vojskom plemena sinova
poglavari sinova Izraelovih. Benjaminovih bio je Abidan, sin
5 Ako se zatrubi buçno, onda neka se Gideonov.
kreøu tabori, æto leœe prema istoku. 25 Nato poåe zastava tabora sinova
6 Ako li se zatrubi po drugi put, onda Danovih sa svojim çetama, koja je
neka se kreøu tabori, Æto leœe prema zakljuçivala sve tabore. Pred vojskom
jugu. Neka se zatrubi buçno u znak, da njihovom bio je Ahiezer, sin
imaju poøi. Amiæadajev.
7 Ima li se sazvati zajednica, onda 26 Pred vojskom plemena sinova
trubite samo jednostavno, ne trubite Aæerovih bio je Pagiel, sin Okranov.
buçno. 27 Pred vojskom plemena sinova
8 Samo sinovi Aronovi, sveøenici, Naftalijevih bio je Ahira, sin Enanov.
smiju trubiti na trube. Njihova je 28 To je bio red, kojim poåoæe sinovi
uporaba kod vas odredba, æto vjeçito Izraelovi sa svojim çetama.
vrijedi za sva koljena. 29 Mojsije reçe Hobabu, sinu Midjanca
Brojevi 116
Reuela, tasta Mojsijeva: “Idemo sada u na ulazu u Æator svoj, gnjev Boœji bio se
zemlju, za koju obeøa Gospod: ‘Vama je œestoko raspalio zbog toga, i Mojsiju
øu je dati.’ Hajde s nama. Nagradit bilo je to veoma œao.
øemo te bogato, jer je Gospod obeøao 11 Onda se je Mojsije potuœio Gospodu:
sinovima Izraelovim blagoslov.” “Zaæto tako zlostavljaæ slugu svojega, i
30 A on mu odgovori: “Ne mogu iøi s zaæto do mene tako malo drœiæ, da si mi
vama. Moram se vratiti u svoju naprtio teret brige za taj çitav narod?
domovinu i k svojoj rodbini.” 12 Zar sam ja taj çitav narod nosio u
31 A onaj ga zamoli: “Ne ostavljaj nas, krilu svojem i donio ga na svijet, da
jer kako ti znaæ mjesta, gdje moœemo moœeæ od mene traœiti. Nosi ga u
taboriti u pustinji, budi nam naruçju svojem, kao æto dojilja nosi
savjetnik. dojençe, u zemlju, koju sam obeøao
32 Ako poåeæ s nama, i tebe øemo se ocima njegovim?
bogato spomenuti blagoslovom, æto øe 13 Odakle da uzmem meso, da ga
nam ga udijeliti Gospod.” dadnem tomu çitavu narodu? Plaçu
33 I tako poåoæe od gore Gospodnje, tri preda mnom i vapiju: Daj nam mesa da
dana hoda. Kovçeg zavjeta jedemo.
Gospodnjega iæao je pred njima tri 14 Ja ne mogu viæe nositi brigu sam za
dana hoda, da bi im naæao mjesto za taj çitav narod. To je odveø teæko za me.
odmor. 15 Ako misliæ tako dalje postupati s
34 Oblak Gospodnji lebdio je nad njima menom, onda me radije odmah ubij,
po danu, kad su polazili iz tabora. ako ti joæ ætogod vrijedim, da ne
35 Kadgod je polazio kovçeg, govorio bi gledam dulje nesreøu svoju.”
Mojsije: “Ustani, Gospode, i neka se 16 Tada zapovjedi Gospod Mojsiju:
razaspu neprijatelji tvoji, i neka pred “Pozovi mi sedamdeset ljudi izmeåu
tobom pobjegnu protivnici tvoji.” starjeæina Izraelovih, za koje znaæ, da
36 Kadgod se je ustavio, govorio bi: su zreli ljudi i sposobni za sluœbu
“Ustavi se, Gospode, kod çeta poglavarsku. Dovedi ih k Æatoru
Izraelovih plemena.” sastanka. Tamo neka se postave s
tobom,
Brojevi 11 17 Dok ja siåem. Tamo øu govoriti s
1 Narod se stade glasno tuœiti pred tobom i od duha, æto poçiva na tebi,
Gospodom, da mu je zlo. Kad je Gospod uzet øu i njima ga dati. Oni øe s tobom
to çuo, planu gnjev njegov. Oganj, æto dijeliti teret brige za narod.
je izlazio od Gospoda, raspali se na njih 18 A narodu reci: Posvetite se za sutra.
i uniæti jedan dio tabora. Mesa øete dobiti i jesti. Glasno ste
2 Tada zavapi narod k Mojsiju za jadikovali pred Gospodom i vapili: Tko
pomoø. Kad se Mojsije pomoli øe nam dati mesa da jedemo? U Egiptu
Gospodu, ugasi se oganj. imali smo dobro. Gospod øe vam eto
3 Prozva se to mjesto Tabera, jer se je dati mesa da jedete.
tamo bio raspalio na njih oganj, æto je 19 Neøete ga jesti samo jedan dan, ni
izlazio od Gospoda. dva, pet, deset ili dvadeset dana,
4 I kad se je svjetina, æto je bila meåu 20 Nego çitav mjesec dana, dokle vam
njima, polakomila za drugim jelima, na nos ne udari i ne ogadi vam se, jer
stadoæe sinovi Izraelovi opet vi ste Gospoda, koji je meåu vara,
jadikovati. Tuœili su se: “Tko øe nam prezreli i pred njim jadikovali i tuœili
dati da jedemo mesa? se: Da nijesmo ipak otiæli iz Egipta.”
5 Spominjemo se riba, æto smo ih jeli u 21 Mojsije reçe: “Æest stotina tisuøa
Egiptu zabadava, krastavaca i dinja, pjeæaka ima naroda, meåu kojim ja
luka, crvenoga luka i çeænjaka. œivim, a ti kaœeæ: ‘Dat øu im mesa da
6 A sad nam je, da uginemo. Ovdje jedu çitav mjesec dana.’
nema upravo niæta. Oçi nam ne vide 22 Moœe li im se poklati toliko ovaca i
niæta drugo osim mane.” goveda, da im bude dosta? Moœe li im
7 Mana je bila kao sjeme korijandrovo se pohvatati sve ribe morske, da bude
i nalik na bdelij. za njih dosta?”
8 Narod je iæao okolo i skupljao ju, mlio 23 A Gospod odgovori Mojsiju: “Zar je
ju na œrvnjima ili tucao u stupama, moœda ruka Gospodnja preslaba? Sad
kuhao ju u loncima i pravio od nje øeæ vidjeti, hoøe li se moja rijeç pred
kolaçe. Okus joj je bio kao okus kolaça tobom ispuniti ili ne.”
pripravljena s uljem. 24 Nato izaåe Mojsije, priopøi narodu
9 Kad bi noøu pala rosa na tabor, pala rijeçi Gospodnje i pozva sedamdeset
bi s njom i mana. starijih ljudi iz naroda. Postavi ih okolo
10 Kad je çuo Mojsije gdje narod Æatora.
jadikuje u porodicama svojim, svaki 25 Tada siåe Gospod u oblaku i
117 Brojevi
progovori s njim, uze onda od duha njim u snu.
koji je œivio u njemu, i dade ga 7 A tako ne biva s mojim slugom
sedamdesetorici sijedih ljudi. im se je Mojsijem. On je povjerenik u vodstvu
bio duh spustio na njih, zapadoæe oni cijele kuøe moje.
u proroçko ushiøenje. To im se poslije 8 S njim govorim od usta do usta. On
ne dogodi viæe. smije gledati neskritu podobu i pojavu
26 A dvojica od njih ostaæe u taboru Gospoda. Zaæto se dakle ne pobojaste
Jedan se zvao Eldad, drugi Medad I na prekoriti slugu mojega Mojsija?”
njih se spustio duh. Pripadali su 9 Nato se raspali gnjev Gospodnji na
naime zapisanima, ali nijesu bili izaæli njih, i on ode;
k Æatoru. I oni zapadoæe u taboru u 10 I oblak se udalji od Æatora. A
proroçko ushiøenje. Mirjama je bila najedanput od gube
27 Jedan sluga otrça i javi Mojsiju: postala bijela kao snijeg. Kad se Aron
“Eldad i Medad zapali su u taboru u okrenuo k njoj, naåe da je bila gubava.
proroçko ushiøenje.” 11 Tada reçe Aron Mojsiju: “Ah,
28 Tada zamoli Joæua, sin Nunov, koji gospodaru, ne meøi na nas grijeha, æto
je od mladosti bio sluga Mojsijev: ga poçinismo tako ludo.
“Gospodaru, Mojsije, zabrani im to.” 12 Nemoj, da ona bude kao mrtvo
29 A Mojsije mu reçe: “æto se ti dijete, kojemu je tijelo veø napola
raspaljujeæ za me? O, kad bi samo sav gnjilo, kad izaåe iz krila materina.”
narod Gospodnji bio sastavljen od 13 I Mojsije pomoli se glasno Gospodu:
proroka. Kad bi Gospod svima dao “O Boœe, ozdravi je opet.”
svojega duha.” 14 Gospod odgovori Mojsiju: “Da joj je
30 Nato se Mojsije vrati u tabor sa otac njezin pljunuo u lice, ne bi li se
starjeæinama Izraelovim. morala stidjeti sedam dana? Tako ima
31 Tada se po zapovijedi Gospodnjoj ona da sedam dana ostane iskljuçena
podiœe vjetar, koji nanese od mora iz tabora, a poslije neka se opet primi
prepelice i razasu ih nad taborom natrag.”
unaokolo dan hoda daleko na sve 15 I Mirjama je sedam dana bila
strane do dva lakta visoko od zemlje. iskljuçena iz tabora. A narod ne poåe
32 I narod se dade, te je çitav dan i prije dalje, dokle Mirjama ne bi opet
çitavu noø i çitav iduøi dan hvatao primljena.
prepelice. Tko je malo nakupio, imao
ih je deset homera. Prostrijeæe ih tada Brojevi 13
okolo tabora, da se suæe. 1 Potom poåe narod od Haserota i
33 Joæ im nije bilo meso izmeåu zuba utabori se u pustinji paranskoj.
iæçeznulo, a gnjev Gospodnji raspali se 2 Gospod zapovjedi Mojsiju ovo:
na narod. Gospod udari narod veoma 3 “Poælji ljude, da uhode zemlju
teækom kaznom. kanaansku, koju øu dati sinovima
34 Zato se prozva to mjesto Kibrot Izraelovim. Poæljite od svakoga
Hataava, jer se tamo pokopa pohlepni plemena po jednoga. Svaki od njih
narod. neka bude glavar.”
35 Od Kibrot Hataave poåe narod dalje 4 I po zapovijedi Gospodnjoj posla ih
u Haserot. U Haserotu ostadoæe. Mojsije iz pustinje paranske. Svi su bill
glavari sinova Izraelovih.
Brojevi 12 5 Ovo su im imena: Od plemena
1 Jednoga dana prekoriæe Mirjama i Rubenova Æamua, sin Zakurov;
Aron Mojsija radi Kuæitke, koju je bio 6 Od plemena Simeonova Æafat, sin
uzeo sebi za œenu. On se je naime bio Horijev;
oœenio œenom kuæitskom. 7 Od plemena Judina Kaleb, sin
2 Nadalje rekoæe: “Zar je Gospod Jefuneov;
govorio samo preko Mojsija? Zar nije 8 Od plemena Isakarova Igal, sin
govorio i s nama?” To je çuo Gospod. Josipov;
3 A Mojsije bio je çovjek veoma blag, 9 Od plemena Efraimova Hoæea, sin
blaœi od svih ljudi na zemlji. Nunov;
4 Odmah reçe Gospod Mojsiju, Aronu i 10 Od plemena Benjaminova Palti, sin
Mirjami: “Poåite sve troje u Æator Rafuov;
sastanka.” Dok su oni sve troje iæli, 11 Od plemena Zebulunova Gadiel, sin
5 Siåe Gospod u stupu oblaka, stade Sodijev;
na ulazu Æatora i pozva Arona i 12 Od plemena Josipova, od plemena
Mirjamu kad oboje doåoæe, Manasehova Gadi, sin Susijev;
6 Reçe: “ujte rijeçi moje. Kada je meåu 13 Od plemena Danova Amiel, sin
vama prorok, onda se objavljujem ja, Gemalijev;
Gospod, njemu u viåenju i govorim s 14 Od plemena Aæerova Setur, sin
Brojevi 118
Mihaelov; 32 Ali ljudi, koji su bili s njim iæli,
15 Od plemena Naftalijeva Nahbi, sin izjaviæe: “Nikako ne moœemo iøi proti
Vofsijev; tomu narodu, jer je jaçi od nas.”
16 Od plemena Gadova Geuel, sin 33 Tada iznesoæe pred sinove Izraelove
Makijev. neistinu o zemlji, koju su bili uhodili.
17 To su imena ljudima, æto ih posla Pripovijedali su: “Zemlja, koju
Mojsije, da uhode zemlju. Tada dade proåosmo i uhodismo, jest zemlja,
Mojsije Hoæeu, sinu Nunovu, ime koja œdere svoje stanovnike. Svi ljudi,
Joæua. æto ih vidjesmo tamo, neobiçno su
18 Kad ih posla Mojsije, da uhode veliki.
zemlju kanaansku, zapovjedi im: 34 Vidjesmo tamo i divove, sinove
“Idite odavde preko Negeba. Onda se Anakove od roda divovskoga. inilo
popnite na goru. nam se, da smo prema njima kao
19 Pogledajte, kakva je zemlja i je li skakavci. A tako smo se morali i mi
narod, æto prebiva u njoj, jak ili slab, njima çiniti.”
malen ili velik;
20 I kakva je zemlja, u kojoj prebiva, je Brojevi 14
li plodna ili neplodna; i kakva su 1 Tada sva zajednica podiœe viku i
mjesta, u kojima prebiva, jesu li u graju, i narod je plakao onu noø.
otvorenim taborima ili u tvrdim 2 Svi su sinovi Izraelovi mrmljali proti
gradovima; Mojsiju i Aronu, i sva se je zajednica
21 I kakva je zemlja, je li masna ili tuœila pred njima: “Ah, da smo bili
mræava, raste li drveøe u njoj ili ne. A pomrli u zemlji egipatskoj ili ovdje u
sad na posao. Donesite sa sobom i pustinji. Ah, da smo mrtvi.
neæto roda one zemlje.” Bilo je tada 3 Zaæto da nas vodi Gospod u tu
upravo vrijeme prvome groœåu. zemlju? Zar da izginemo od maça? Zar
22 Tada otidoæe i uhodiæe zemlju od da œene naæe i djeca sitna postanu
pustinje Sin do Rehoba na ulazu u roblje drugima? Ne bi li bolje bilo za
Hamat. nas, da se vratimo natrag u Egipat?”
23 Oni se popeæe preko Negeba i doåoæe 4 I rekoæe meåu sobom: “Mi øemo
do Hebrona, gdje su œivjeli Ahiman, izabrati sebi voåu i vratiti se natrag u
Æeæaj i Talmaj, potomci Anakovi. Egipat.”
Hebron je bio sazidan sedam godina 5 Tada Mojsije i Aron padoæe niçice
prije Soan u Egiptu. pred svom skupljenom zajednicom
24 Kada stigoæe do u dolinu Eækol, sinova Izraelovih.
odrezaæe ondje lozu s grozdom jednim, 6 A Joæua, sin Nunov, i Kaleb, sin
æto su ga nosila po dvojica na motki, Jefuneov, koji su takoåer bili zemlju
tako i nekoliko granatnih jabuka i uhodili, razdrijeæe haljine svoje,
smokava. 7 I rekoæe svoj zajednici sinova Izrae-
25 Ono mjesto prozva se dolina Eækol lovih: “Zemlja, koju proåosmo, da je
od groœåa, æto su ga tamo bili odrezali uhodimo, jest zemlja doista vrlo dobra.
sinovi Izraelovi. 8 Ako nam je Gospod milostiv, on øe
26 Poslije çetrdeset dana vratiæe se, nas dovesti u tu zemlju i dat øe nam je,
poæto su bili uhodili zemlju. zemlju, u kojoj teçe mlijeko i med.
27 Otidoæe kuøi i doåoæe k Mojsiju i 9 Samo se ne bunite proti Gospodu i ne
Aronu i svoj zajednici sinova Izraelovih bojte se stanovnika te zemlje, jer øemo
u pustinju paransku, u Kadeæ, ih posve istrijebiti. Odstupila je od njih
podnijeæe izvjeætaj njima i svoj sjena njihova, A s nama je Gospod.
zajednici i pokazaæe im plodove zemlje. Niæta ih se ne bojte.”
28 A pripovijedali su im ovo: “Odosmo u 10 Kada je sva zajednica mislila da ih
zemlju, u koju si nas poslao. Zaista kamenuje, pojavi se slava Gospodnja
teçe u njoj mlijeko i med, Evo to su svima sinovima Izraelovim nad
plodovi odanle. Æatorom sastanka.
29 Ali narod, æto boravi u njoj, jak je, i 11 I Gospod reçe Mojsiju: “Dokle øe me
gradovi su utvråeni i veoma veliki. joæ prezirati taj narod, dokle mi neøe
Vidjesmo ondje i potomke Anakove. vjerovati uza sve znakove çudesne, æto
30 Amaleçani prebivaju u pokrajini sam ih uçinio pred njim?
Negebu; Hiteji, Jebuseji i Amoreji 12 Udarit øu ga kugom i istrijebiti ga. A
stanuju u planini; Kanaanci prebivaju tebe øu uçiniti narodom, koji je veøi i
na moru i na obali Jordana. jaçi od ovoga.”
31 A da podveœe svaku ljutitu izjavu 13 Ali Mojsije reçe Gospodu: “Ako çuju
naroda proti Mojsiju, povika Kaleb: to Egipøani, izmeåu kojih si svojom
“Svakako poåimo gore i osvojimo je, jer moøu doveo ovamo taj narod,
je moœemo lako prevladati.” 14 Pripovijedat øe to stanovnicima ove
119 Brojevi
zemlje, Oni su çuli, da ti, Gospode, 31 A sitnu djecu vaæu, za koju rekoste,
prebivaæ meåu ovim narodom, da mu da øe postati roblje drugima, njih øu
se ti, Gospode, oçi u oçi ukazujeæ, i da uvesti. Oni øe se obradovati zemlji,
oblak tvoj stoji nad njima, i da ti danju koju vi pogrdiste.
u stupu oblaka, a noøu u stupu ognja 32 A mrtva tjelesa vaæa raspast øe se
ideæ pred njima. ovdje u pustinji.
15 Ako sad taj narod pobijeæ sve do 33 etrdeset godina vaæi øe se sinovi kao
jednoga, onda øe narodi, koji su çuli o pastiri povlaçiti u pustinji i tako øe
tebi glas, reøi: trpjeti za vaæ otpad, dokle se tjelesa
16 Jer Gospod nije mogao taj narod vaæa posve ne zatru u pustinji.
dovesti u zemlju, koju im je bio 34 Po broju çetrdeset dana, za koje
zakletvom obeøao, zato ih je pobio u uhodiste zemlju, jedan dan za jednu
pustinji. godinu uraçunan, morat øete
17 Neka dakle, Gospode, vlada tvoja çetrdeset godina nosit øe krivnje svoje.
velika strpljivost. Pa ti si obeøao: Morat øete osjetiti, æto znaçi, kad ja
18 Gospod je strpljiv i obilan dobrotom. uskratim milost svoju.
On opraæta zlodjela i grijeh. Ali posve 35 Ja, Gospod, kaœem to. Doista, tako
ne otpuæta kaznu, nego pohodi øu postupati s tom cijelom zajednicom
zlodjela otaca na djeci do u treøe i nevaljalom, koja se je strkala proti
çetvrto koljeno. meni: ovdje u pustinji naøi øe oni svoj
19 Oprosti dakle ovomu narodu kraj, i ovdje øe pomrijeti.”
zlodjela njegova po velikom milosråu 36 A ljudi, æto ih je bio poslao Mojsije,
svojem, kao æto si uvijek opraætao da uhode zemlju, i æto nakon povratka
ovomu narodu od Egipta do ovamo.” svojega pobuniæe svu zajednicu proti
20 Gospod odgovori: “Opraætam mu, njega, kad krivo izvijestiæe o zemlji;
kako si zamolio. 37 Ti ljudi, æto su bili laœan izvjeætaj dali
21 Ali tako ja œiv bio i tako sva zemlja o zemlji, pomrijeæe pred Gospodom od
bila puna slave Gospodnje: nagle smrti.
22 Svi oni ljudi, koji vidjeæe slavu moju 38 Samo Joæua, sin Nunov, i Kaleb, sin
i sve znake çudesne, æto sam ih uçinio Jefuneov, ostaæe na œivotu izmeåu
U Egiptu i u pustinji, a ipak me deset onih ljudi, æto su iæli da uhode zemlju.
puta kuæaæe i glasa mojega ne 39 Kad Mojsije priopøi ove prijetnje
posluæaæe, svima sinovima Izraelovim, narod se
23 Oni neøe nikada vidjeti zemlje, æto je veoma raœalosti.
zakletvom obeøah ocima njihovim. Ne, 40 Drugo dakle jutro ustaæe rano, da
ni jedan od svih onih, koji me prezreæe, uzaåu navrh gore; jer rekoæe: “Sada
neøe je vidjeti. smo spremni da uzaåemo na ono
24 Samo slugu svojega Kaleba, koji mjesto, za koje nam je govorio Gospod;
pokaza drugi duh i posve pristade uza jer sagrijeæismo.”
me, njega øu dovesti u zemlju, u koju je 41 A Mojsije reçe: “Zaæto hoøete da
veø jedanput stupio, i posjedovat øe je prestupite zapovijed Gospodnju? Neøe
potomci njegovi. vam uspjeti.
25 Pustite samo, da Amaleçani i 42 Ne uzilazite; jer Gospod nije u vaæoj
Kanaanci stanuju u ravnici. Sutra se sredini. Inaçe bit øete potuçeni od
vratite i poåite u pustinju prema svojih neprijatelja.
Crvenome moru.” 43 Jer Amaleçani i Kanaanci stoje tamo
26 Joæ reçe Gospod Mojsiju i Aronu: pred vama. Popadat øete od maça, jer
27 “Dokle øe joæ trajati, da ta nevaljala se odmetnuste od Gospoda, neøe
zajednica mrmlja proti meni? Dobro Gospod biti s vama.”
sam çuo psovke sinova Izraelovih, æto 44 Ali oni u svojoj tvrdokornosti poåoæe
izbacuju proti meni. navrh gore. A kovçeg zavjeta
28 Kaœi im: Tako ja œiv bio, to je rijeç Gospodnjega i Mojsije ne ostaviæe
Gospodnja, kako vi izgovoriste pred tabora.
mojim uæima, tako øu ja postupati s 45 Tada siåoæe Amaleçani i Kanaanci,
vama. æto su stanovali na onoj gori, potukoæe
29 Ovdje u pustinji popadat øe mrtva ih i potjeraæe do Horme.
tjelesa vaæa, svi vi, koji ste bili
izbrojeni, po cijelom broju vaæem od Brojevi 15
dvadesete godine i viæe, jer mrmljaste 1 Gospod zapovjedi Mojsiju:
proti meni. 2 “Daj sinovima Izraelovim ovaj
30 Nikada neøete uøi u zemlju, koju naputak: Kad doåete u zemlju, koju øu
vam pod zakletvom obeøah za vam dati za postojbinu,
postojbinu, osim Kaleba, sina 3 I budete prinosili Gospodu od goveda
Jefuneova, i Joæue, sina Nunova. i ovaca œrtvu ognjenu, œrtvu paljenicu
Brojevi 120
ili mirotvornu, da ispunite zavjete ili æto ih Gospod dade Mojsiju,
kao dragovoljan dar ili o blagdanima 23 Ætogod od onoga, æto vam je Gospod
svojim, da dignete u çast Gospodu preko Mojsija naloœio od dana, kad
miris ugodni œrtveni, Gospod izdade zapovijedi, i poslije kroz
4 Onda onaj, koji prinosi Gospodu svoj sve naraætaje,
dar œrtveni, ima ujedno œrtvovati kao 24 Onda, ako je prestupak bio uçinjen
prinos desetinu efe bijelog braæna, æto od zajednice ne naumice, nego
je umijeæeno s çetvrtinom hina ulja. nepromiæljeno, ima sva zajednica
5 A vina neka pripravi za naljev kod prirediti junca kao œrtvu paljenicu za
œrtve paljenice i mirotvorne çetvrtinu miris ugodni Gospodu zajedno s
hina za svako janje. prinosom i naljevom njihovim, uz to
6 A za ovna neka pripravi kao prinos jarca kao œrtvu za grijeh.
dvije desetine efe bijelog braæna, æto je 25 Sveøenik neka time pribavi
umijeæeno s treøinom hina ulja. pomirenje cijeloj zajednici sinova
7 Vina za naljev neka prinese treøinu Izraelovih. Tako øe im se oprostiti, jer je
hina za miris ugodni Gospodu. bila samo nepromiæljenost, i za svoju
8 Ako hoøeæ pripraviti junca za œrtvu nepromiæljenost prinesoæe prinos,
paljenicu ili za œrtvu zaklanicu, da œrtvu ognjenu Gospodu, uz to svoju
ispuniæ zavjet ili kao œrtvu mirotvornu, œrtvu za grijeh pred Gospodom.
9 Onda prinesi uz junca kao prinos tri 26 Tako øe se onda oprostiti cijeloj
desetine efe bijelog braæna, æto je zajednici sinova Izraelovih i
umijeæeno s po hina ulja. strancima, koja su kod njih, jer
10 Vina za naljev prinesi pola hina kao nepromiæljenost na teret je cijeloj
œrtvu ognjenu za miris ugodni zajednici.
Gospodu. 27 Ako li se çovjek pojedinac ogrijeæi
11 Tako neka se drœi kod svakoga vola nenaumice, onda neka prinese
ili ovna, kod svakoga janjeta ili jareta. jednogodiænju kozu kao œrtvu za
12 Kolikogod ih prinosite, imate tako grijeh.
postupati kod svakoga pojedinog 28 Sveøenik ima tada onomu, koji se je
komada. nepromiæljeno ogrijeæio proti
13 Svaki domaøi ima se drœati ovih Gospodu, pribaviti pomirenje izvræivæi
odredaba, kad prinosi œrtvu ognjenu za njega obrede pomirenja. Tako øe mu
za miris ugodni Gospodu. se oprostiti,
14 Ako je stranac kod vas, ili ako netko 29 Jednako zakon vrijedi kod vas za
trajno œivi u sredini vaæoj i hoøe da domoroce izraelske i za stranca, koji je
priredi œrtvu ognjenu za miris ugodni meåu njima, za sluçaj, da se netko
Gospodu, onda ima isto onako ogrijeæi nenaumice.
postupati kako vi çinite. 30 Ali ako netko sagrijeæi naumice, bio
15 Jednak zakon vrijedi za zajednicu, on domorodac ili stranac, taj huli na
za vas kao za stranca, koji je kod vas. Gospoda. Takav se ima istrijebiti iz
Jedan zakon, æto vrijedi za sva naroda.
vremena, ima biti za vas, kroz sve 31 Jer je on prezreo rijeç Gospodnju i
naraætaje. U stvarima, æto se odnose prestupio zapovijed njegovu, Takav se
na Gospoda, vrijedi za stranca isto kao ima istrijebiti bez milosti. Krivnja
za vas. njegova pada na njega.”
16 Jednak zakon i jednako pravo 32 Kad su bili sinovi Izraelovi u
vrijede za vas kao za stranca, æto je kod pustinji, zatekoæe çovjeka, koji je
vas.” kupio drva u subotu.
17 Gospod zapovjedi Mojsiju: 33 Ljudi, koji su ga bili zatekli gdje kupi
18 “Daj sinovima Izraelovim ovaj drva, dovedoæe ga k Mojsiju i Aronu i
naputak: Kad doåete u zemlju, u koju svoj zajednici.
øu vas ja odvesti, 34 Staviæe ga u zatvor, jer joæ nije bilo
19 Onda, prije nego upotrijebite œito odreåeno o tom, æto øe se çiniti s njim.
one zemlje, prinesite Gospodu œrtvu 35 Tada Gospod zapovjedi Mojsiju: “Taj
podizanja. çovjek ima se smrøu kazniti. Neka ga
20 Od prvoga braæna svojega darujte kamenuje sva zajednica izvan tabora.”
kolaç kao œrtvu podizanja. Kao œrtvu 36 I sva zajednica izvede ga pred tabor
podizanja od gumna, tako imate i ovu i kamenova ga na smrt, kao æto je bio
œrtvovati. Gospod zapovjedio Mojsiju.
21 Dajte dakle od prvoga braæna 37 Gospod zapovjedi Mojsiju:
svojega Gospodu œrtvu podizanja, kroz 38 “Daj sinovima Izraelovim ovaj
sve naraætaje. naputak: Neka stave sebi rese na
22 Ako se ogrijeæite nenaumice i ne skutove haljina svojih, oni i buduøa
ispunite kojugod od ovih zapovijedi, koljena njihova, i na svaku resu neka
121 Brojevi
metnu vrpcu od skerleta plavoga. 14 Doista nijesi nas doveo u zemlju, u
39 Ovo je svrha resama: Imate se sjetiti, kojoj teçe mlijeko i med, i nijesi nam
kad ih vidite, svih zapovijedi dao njiva i vinograda u posjed. Hoøeæ li
Gospodnjih, da ih vræite l da se ne moœda ljudima ovdje oçi iskopati? Ne
zanosite za poœudama svojih srdaca i idemo.”
oçiju, æto vas tako lako zavode na 15 Tada se Mojsije rasrdi vrlo i zamoli
otpad. Gospoda: “Ne pogledaj na œrtveni dar
40 Vi se imate spominjati svih njihov. Nijesam nijednome od njih
zapovijedi mojih i vræiti ih i tako se oduzeo nijednog magarca i nijednome
posvetiti Bogu svojemu. od njih nijesam uçinio niæta na œao.”
41 Ja sam Gospod, Bog vaæ, koji sam 16 I Mojsije zapovjedi Korahu: “Ti i sva
vas izveo iz zemlje egipatske, da druœina tvoja, prikaœite se sutra pred
budem Bog vaæ. Ja sam Gospod, Bog Gospodom, ti, oni i Aron.
vaæ.” 17 Svaki neka uzme svoju kadionicu i
neka stavi u njih kad. Tada neka
Brojevi 16 donese svaki svoju kadionicu pred
1 Korah, sin Izhara, sina Kohata, sina Gospoda, dakle dvjesta i pedeset
Levijeva, predobi za sebe potomke kadionica, takoåer ti i Aron, svaki
Rubenove Datana i Abirama, sinove svoju kadionicu.”
Eliabove, i Ona, sina Peletova. 18 I uze svaki svoju kadionicu, metnu
2 Oni se pobuniæe proti Mojsija sa u njih oganj i stavi na njega kad. Onda
dvjesta i pedeset sinova Izraelovih, se postaviæe na ulazu u Æator
poglavara zajednice, pozvanih çlanova sastanka, takoåer Mojsije i Aron.
skupætine narodne i muœeva uglednih. 19 A Korah skupi na ulazu u Æator
3 Oni se dakle skupiæe proti Mojsiju i sastanka naprema njima svu
Aronu i rekoæe im: “Dosta neka vam je. zajednicu. Tada se pokaza svoj
Sva zajednica, svi skupa sveti su, i zajednici slava Gospodnja.
Gospod je meåu njima. Zaæto se vi 20 I Gospod dade Mojsiju i Aronu ovu
uzdiœete nad zajednicu Gospodnju?” zapovijed:
4 Kad to øu Mojsije, pade niçice na 21 “Odvojite se od te zajednice. Uniætit
svoje lice. øu ih u jedan ças.”
5 Tada odgovori Korahu i svoj druœini 22 Tada padoæe oni niçice na svoje lice
njegovoj ovako: “Sutra øe pokazati i zamoliæe: “O Boœe, Gospodaru duha
Gospod, tko je njegov i tko je dosta œivotnog u svakom tijelu. Zar øeæ, kad
svet, da mu se pribliœi. Koga tada on je sagrijeæio samo jedan, pustiti gnjev
izabere, taj mu se smije pribliœiti. svoj na svu zajednicu?”
6 Uçinite ovo Uzmite sebi kadionice, 23 Tada zapovjedi Gospod Mojsiju:
Korah i sva druœina njegova. 24 “Naloœi zajednici: Udaljite se od
7 Metnite sutra u njih ognja i stavite na okolice stana Korahova, Datanova i
njih kada pred Gospodom. Koga tada Abiramova.”
izabere Gospod, taj neka bude svet. 25 Nato se diœe Mojsije i otide Datanu i
Dosta neka vam je, sinovi Levijevi.” Abiramu. Starjeæine Izraelove poåoæe
8 Korahu reçe Mojsije: “ujte ipak, za njim.
sinovi Levijevi. 26 On zapovjedi Zajednici: “Udaljite se
9 Zar vam nije dosta, æto vas je Bog od Æatora ovih zlotvora. Ne dotaknete
Izraelov odvojio od zajednice Izraelove, se niçega, æto je njihovo. Inaçe izginut
da vas privuçe u svoju blizinu, pa da øete i vi zbog svih grijeha njihovih.”
vræite sluœbu kod l Æatora 27 Tada se povukoæe oni natrag iz
Gospodnjega i obavljate i pred okolice stana Korahova, Datanova i
zajednicom sluœbu svoju? Abiramova. A Datan i Abiram stupiæe
10 Tebe je sa svom braøom tvojom, van i stadoæe sa svojim œenama i sa
sinovima Levijevim, privukao k sebi, svojom velikom i malom djecom na
sada traœite joæ i sveøeniætvo. ulazu svojih Æatora.
11 Zato se vi, ti i sva druœina tvoja, 28 Tada reçe Mojsije: “Po tom øete
skupljate proti Gospoda, jer to je Aron, spoznati, da je Gospod poslao mene,
da mrmljate proti njemu?” da izvræim sva ta djela, i da ja ne radim
12 Nato Mojsije dade pozvati Datana i sam od sebe.
Abirama, sinove Eliabove, ali oni 29 Ako ovi ovdje pomru, kao æto umiru
odgovoriæe: “Ne idemo. svi ljudi, i ako ih zadesi obiçan udes
13 Zar nije dosta, æto si nas doveo svih ljudi, onda Gospod nije poslao
ovamo iz zemlje, u kojoj teçe mlijeko i mene.
med, da nas poubijaæ u pustinji? 30 Ako li Gospod izvræi neæto neçuveno
Hoøeæ li se joæ sada i nametnuti za i zemlja otvori usta svoja i proœdre ih sa
gospodara nad nama? svim, æto je njihovo, tako da siåu œivi u
Brojevi 122
podzemlje, onda po tom spoznajte, da usred zajednice. I doista, pomor je veø
su ovi ljudi hulili na Gospoda.” bio poçeo meåu narodom. On nato uze
31 Jedva je bio Mojsije izgovorio rijeçi kaditi i pribavi tako narodu pomirenje.
ove, rastvori se zemlja pod njima. 48 Osta stojeøi meåu mrtvima i œivima,
32 Zemlja otvori usta svoja i proœdrije dok ne presta pomor.
ih s obiteljima njihovim i sve ljude, æto 49 Broj onih, koji pomrijeæe od pomora,
su bili uz Koraha, sa svim imetkom iznosio je çetrnaest tisuøa i sedam
njihovim. stotina, osim onih, koji izgiboæe zbog
33 Sa svim, æto su imali, siåoæe œivi u Koraha.
podzemlje, i zemlja se zatvori nad 50 Aron se vrati natrag k Mojsiju na
njima. Tako ih nesta iz zajednice. ulaz u Æator sastanka, kad je bio
34 Svi Izraelci, æto su okolo stajali, prestao pomor.
pobjegoæe brœe od jauka njihova; jer
rekoæe: “Da i nas joæ ne proœdre Brojevi 17
zemlja.” 1 Na to reçe Gospod Mojsiju:
35 A oganj izaåe od Gospoda i spali 2 “Govori sa sinovima Izraelovim i uzmi
dvjesta i pedeset ljudi, æto su imali da od njih po jedan ætap od svakoga
prinesu kad. plemena, dakle dvanaest ætapova od
36 Nato zapovjedi Gospod Mojsiju: svih njihovih knezova plemenskih,
37 “Kaœi Eleazaru, sine sveøenika pleme po pleme. Napiæi ime svakoga na
Arona, neka odnese kadionice s ætapu njegovu.
gariæta i oganj neka istrese u nekoj 3 Na ætap Levijev napiæi ime Aronovo.
udaljenosti, jer su svete. Dakle jedan ætap pripada svakome
38 Kadionice tih ljudi, koji œivot svoj poglavaru plemenskom.
pokopaæe svojim grijehom, neka se 4 Stavi ih tada u Æatoru sastanka pred
raskuju na ploçe i neka se njima okuje kovçeg zakona, gdje vam se
œrtvenik, jer ih oni donesoæe pred objavljujem.
Gospoda. Time postadoæe svete. Neka 5 Tada øe ætap onoga, kojega izaberem
budu sinovima Izraelovim kao sebi, procvjetati. Tako øu pred sobom
znamenje.” uæutkati mrmljanje sinova Izraelovih,
39 Tada uze sveøenik Eleazar æto ga podiœu proti vas.”
kadionice mjedene, æto su ih bili 6 Kad je Mojsije bio to rekao sinovima
donijeli oni, koji izgorjeæe. Raskovaæe Izraelovim, predadoæe mu svi knezovi
ih na okov œrtveniku. njihovi, pleme po pleme, svaki knez
40 One su imale biti sinovima ætap, svega dvanaest ætapova. Meåu
Izraelovim opomena i znamen, da ni ætapovima njihovim bio je i ætap
jedan nepozvan, koji ne pripada Aronov.
potomstvu Aronovu, ne pristupi, da 7 Mojsije stavi ætapove pred Gospoda u
kadi pred Gospodom. Inaçe dogodit øe Æatoru sastanka.
mu se kao Korahu i druœini njegovoj, 8 Kad Mojsije drugoga jutra stupi u
kao æto mu je bio Gospod zaprijetio Æator zakona, bio je ætap Aronov
preko Mojsija. potjerao, bio je napupio i procvjetao i
41 Drugoga jutra mrmljala je sva ponio zrele bademe.
zajednica sinova Izraelovih proti 9 I Mojsije iznese sve ætapove iz Svetiæta
Mojsiju i Aronu. Vikali su: “Pobiste k svima sinovima Izraelovim. Oni ih
narod Gospodnji.” razgledaæe, i svaki uze natrag ætap
42 Kad se onda stjecala zajednica proti svoj.
Mojsija i Arona, okrenuæe se ovi prema 10 Tada zapovjedi Gospod Mojsiju:
Æatoru sastanka. I gle, pokri ga oblak, “Stavi ætap Aronov opet pred zakon.
i pokaza se slava Gospodnja. Neka se tamo çuva kao znamenje za
43 I pohitjeæe Mojsije i Aron pred Æator upornike, da mogneæ dokrajçiti
sastanka. mrmljanje njihovo preda mnom, i da
44 Tada zapovjedi Gospod Mojsiju: ne izginu.”
45 “Ukloni se iz te zajednice. Uniætit øu 11 Mojsije uçini to. Kako mu je bio
ih u jedan ças.” Tada oni padoæe niçice Gospod zapovjedio, tako uçini,
na svoje lice. 12 A sinovi Izraelovi rekoæe Mojsiju:
46 I Mojsije reçe Aronu: “Uzmi “Eto, mi ginemo. Mi smo izgubljeni, svi
kadionicu, metni u nju oganj sa skupa izgubljeni.
œrtvenika, stavi na njega kad i nosi ga 13 Tko se god pribliœi k Æatoru
brœe k zajednici, da im time pribaviæ Gospodnjemu, mora umrijeti. Zar
pomirenje, jer od Gospoda izlazi øemo napokon svi propasti?”
kazneni sud. Veø pomor poçe.”
47 Tada uze Aron kadionicu, kao æto Brojevi 18
mu je bio zapovjedio Mojsije, i otrça 1 Tada reçe Gospod Aronu: “Ti i s tobom
123 Brojevi
sinovi tvoji i oçinski dom tvoj, vi nosite jesti.
odgovornost za zlodjela u Svetiætu. I to 14 Sve, æto je u Izraelu zavjetovano pod
nosite vi, ti i s tobom sinovi tvoji, zakletvom, ima pripasti tebi.
odgovornost za zlodjela sluœbe 15 Svako prvençe od svih œivih biøa, æto
sveøeniçke, æto je predana vama, se prinosi Gospodu, od çovjeka i od
2 Ali i braøu svoju, pleme Levijevo, stoke, neka je tvoje. Ipak prvoroåeno
oçinsko pleme, pusti neka pristupe s od çovjeka moraæ dati otkupiti. I
tobom, da se prikljuçe tebi i da ti prvençe od neçiste stoke imaæ dati
pomognu, kad ti i s tobom sinovi tvoji otkupiti.
sluœite pred Æatorom sastanka. 16 Daj ih otkupiti, kad im bude mjesec
3 Oni imaju priskrbiti, æto treba za dana, po procjeni od pet æekela srebra
podvorbu tvoju i za ureåenje svega svete teœine, æto iznosi dvadeset gera.
Æatora. Ali ne smiju pristupiti k 17 A prvence od goveda, ovaca i koza ne
svetomu posuåu i k œrtveniku. Inaçe smijeæ dati otkupiti. Oni su sveti.
morali bi oni i vi umrijeti. Krvlju njihovom poækropi œrtvenik i
4 Oni dakle neka budu pomoønici tvoji salo njihovo daj spali kao œrtvu
i neka se brinu za Æator sastanka i za ognjenu za miris ugodni Gospodu.
svu potrebnu sluœbu oko Æatora. Ni 18 Meso njihovo neka pripadne tebi.
jedan nepovlaæten ne smije pristupiti Kao grudi primicanja i odmicanja i
k vama. pleøe desno neka ono bude tebi.
5 Samo vi smijete obnaæati sluœbu u 19 Sve darove svete od œrtava
Svetiætu i na œrtveniku, da opet ne podizanja, æto ih sinovi Izraelovi
doåe sud gnjeva na sinove Izraelove. prinose Gospodu, dajem tebi i s tobom
6 Ja sam bio onaj, koji uze braøu vaæu, tvojim sinovima i køerima kao
Levite, izmeåu sinova Izraelovih. Vama pristojbu vjeçitu. To je za tebe i tvoje
su oni predani na dar za Gospoda, da potomke s tobom vjeçit osoljen zavjet
obavljaju sluœbu kod Æatora sastanka. pred Gospodom.”
7 A ti i s tobom sinovi tvoji, vi imate 20 Joæ reçe Gospod Aronu: “U zemlji
vræiti sveøeniçku sluœbu u svemu, æto njihovoj neøeæ imati baætine i dijela
spada na œrtvenik i iza zavjese. Tako neøe biti za tebe meåu njima Ja sam
eto obavljajte sluœbu svoju. dio tvoj i tvoja baætina meåu sinovima
Dragovoljan je dar sluœba sveøeniçka, Izraelovim.
æto vam je predadoh. Nepovlaæteni, 21 Sinovima Levijevim dajem ovim za
koji pristupi, ima se smrøu kazniti.” baætinu sve desetine u Izraelu kao
8 Joæ reçe Gospod Aronu: “Ja sam onaj, naknadu za sluœbu, æto je imaju da
koji predaje tebi ostatak od svih mojih vræe kod Æatora sastanka.
œrtava podizanjem meni œrtvovanih. 22 Sinovi Izraelovi ne smiju viæe
Od svih svetih darova sinova pristupati k Æatoru sastanka, jer bi
Izraelovih darujem ih tebi kao dio i inaçe navukli na sebe krivnju, koja za
tvojim sinovima kao pristojbu, æto je sobom vuçe smrt.
vjeçita. 23 Samo Leviti imaju vræiti sluœbu kod
9 Od presvetih darova, koliko ne budu Æatora sastanka i snositi odgovornost
spaljeni, ima tebi pripasti ovo: vi zlodjela svojih. Ova odredba vrijedi za
njihovi darovi kod svih prinosa, œrtava vas zauvijek kroz sve naraætaje. Oni ne
za grijeh i œrtava za prijestup, æto mi ih smiju imati baætinu meåu sinovima
prinose. Kao neæto presveto ima to Izraelovim.
pripasti tebi i sinovima tvojim. 24 Jer dajem za baætinu Levitima
10 Na kojem svetom mjestu to jedi. desetinu, æto je prinose Gospodu kao
Samo muæke osobe smiju od toga jesti. œrtvu podizanja. Zato odredih za njih,
Kao sveta stvar dolazi to tebi. da nemaju baætine meåu sinovima
11 I ovo joæ neka tebi pripadne: Darovi Izraelovim.”
od svih œrtava, æto ih sinovi Izraelovi 25 Joæ zapovjedi Gospod Mojsiju:
œrtvuju podizanjem i mahanjem. 26 “Daj Levitima ove naputke: Kad
Dajem ih tebi i s tobom sinovima i primate desetinu od sinova Izraelovih,
køerima tvojim kao pristojbu, æto je æto vam je odredih kao baætinu od njih,
vjeçita. Svaki u tvojoj obitelji, koji je onda imate od toga dati œrtvu
çist, smije od toga jesti. podizanja za Gospoda, desetinu od
12 Najbolje od ulja, vina i œita, najbolje desetine.
od onoga, æto daju Gospodu, to dajem 27 Ta œrtva podizanja ima vam se
tebi. uraçunati kao ostalim sinovima
13 Prvine od svih plodova, æto rastu u Izraelovim dar œita s gumna ili preteka
zemlji njihovoj i æto ih prinose od tijeska.
Gospodu, imaju pripasti tebi. Svaki od 28 Tako imate i vi prinositi Gospodu
tvoje obitelji, koji je çist, smije od toga œrtvu podizanja od svih desetina
Brojevi 124
svojih, æto ih primate od sinova çovjeçjega, ima biti neçist sedam
Izraelovih, i to imate od toga dati œrtvu dana.
podizanja za Gospoda sveøeniku 12 On neka se oçisti vodom oçiæøenja
Aronu. treøi i sedmi dan. Tada je opet çist. Ako
29 Od svih darova, æto vam pripadnu, li neøe da se oçisti treøi i sedmi dan,
imate œrtvu podizanja za Gospoda dati, onda ne bude çist.
i to uvijek najbolje od toga kao svetu 13 Svaki, koji se dotakne mrtvoga tijela
pristojbu. kojeg umrloga, i onda se ne oçisti, taj
30 Reci im Kad dajete najbolje od toga, oskvrni prebivaliæte Gospodnje. Takav
onda vam se Levitima ima to uraçunati çovjek ima se iskljuçiti iz Izraela, jer
kao ostalim sinovima Izraelovim nije bio poækropljen vodom oçiæøenja,
desetina prihoda od gumna i od ostaje neçist. Neçistoøa njegova ostaje
tijeska. dalje na njemu.
31 Smijete jesti na kojemgod hoøete 14 Ovo je zakonska odredba: “Umre li
mjestu, vi i obitelj vaæa, jer to je plaøa netko u kojem Æatoru, onda svaki, koji
vaæa za sluœbu vaæu kod Æatora stupi u Æator ili se nalazi u Æatoru,
sastanka. bude neçist sedam dana.
32 Samo kad dajete najbolje od toga, ne 15 I svaka otvorena posuda, na kojoj
navlaçite za to na sebe krivnje i ne nema poklopca, bude neçista.
oskvrnite svetih darova sinova 16 Isto tako svaki, koji se dotakne na
Izraelovih i neøete zato umrijeti.” polju ubijenoga maçem çovjeka ili
inaçe umrloga ili kosti çovjeçje ili
Brojevi 19 groba, neçist bude sedam dana.
1 Gospod reçe Mojsiju i Aronu: 17 Za jednoga, koji je tako postao
2 “Ovo je zakonska odredba, koju neçist, neka se uzme neæto od pepela
izdaje Gospod: Reci sinovima spaljene œrtve za grijeh i neka se ulije
Izraelovim, neka ti dovedu crvenu, bez na njega vode œive u posudu.
pogrjeæke junicu, koja nema mane i na 18 Jedan, koji je çist, neka uzme hisop,
kojoj joæ nije bio jaram. neka ga umoçi u vodu i neka njom
3 Predajte je sveøeniku Eleazaru. Neka poækropi Æator i sve posuåe i osobe, æto
se onda izvede van pred tabor i neka se su u njemu, isto kako i onoga, koji se je
zakolje pred oçima njegovim. dotakao kosti mrtvaçke ili kojeg
4 Sveøenik Eleazar neka uzme prstom ubijenoga ili inaçe kojeg umrla ili
svojim neæto krvi njezine i neka groba.
poækropi s neæto krvi njezine sedam 19 I to neka çisti poækropi neçistoga
puta prema prednjoj strani Æatora treøi i sedmi dan. Je li ga oçistio sedmi
sastanka. dan, onda neka ovaj opere haljine
5 Nato neka se spali junica pred oçima svoje i neka se okupa. On øe tada
njegovim. Salo njezino, meso njezino, naveçer opet biti çist.
krv njezina s izmetinom utrobnom 20 Ako li netko bude neçist i ne oçisti
neka se spali. se, onda se takav çovjek ima iskljuçiti
6 Onda neka uzme sveøenik cedrovine, iz zajednice, jer on je oskvrnio Svetiæte
hisopa i grimiza i neka to baci u oganj, Gospodnje, jer nije bio poækropljen
u kojem se spaljuje junica. vodom oçiæøenja, on je neçist.
7 Nato neka sveøenik opere haljine 21 Ovaj zakon ima vrijediti kod njih
svoje i neka se okupa. Tada smije opet zauvijek. Takoåer onaj, koji je
doøi u tabor. Ali do veçera ostaje poækropio vodom oçiæøenja, neka
sveøenik joæ neçist. opere haljine svoje. Tko se inaçe joæ
8 Takoåer onaj, koji ju je spalio, ima dotakne vode oçiæøenja, neka je neçist
oprati haljine svoje i okupati se. Ipak i do veçera.
on ostaje neçist do veçera. 22 Sve, çega se dotakne neçisti, neçisto
9 Onda çovjek, koji je çist, ima pokupiti je, i svaki, koji se dotakne toga, neçist
pepeo junice, pa ga istresti izvan je do veçera.”
tabora na koje çisto mjesto. Tamo
neka se saçuva zajednici sinova Brojevi 20
Izraelovih, da se napravi voda 1 Sva zajednica izraelska stiœe u
oçiæøenja, æto sluœi kao sredstvo za pustinju Sin prvoga mjeseca, i narod
oproætenje od grijeha. se nastani u Kadeæu. Tamo umrije
10 Onaj, koji je pokupio pepeo junice, Mirjama i bi ondje pokopana.
mora oprati haljine svoje i ostaje neçist 2 Jer zajednica nije imala vode, skupi
do veçera. Ovaj zakon neka vrijedi se proti Mojsiju i Aronu.
zauvijek sa sinove Izraelove i strance, 3 Narod se je prepirao s Mojsijem i
koji su kod njih: vikao: “Ah, da smo i poizginuli, kad je
11 Tko se dotakne mrtva tijela Gospod poubijao braøu naæu.
125 Brojevi
4 Zaæto dovedoste zajednicu njih s mnogo naroda i dobro
Gospodnju u ovu pustinju, gdje naoruœani.
moramo izginuti sa stokom svojom? 21 Jer Edomci ne htjedoæe dopustiti
5 Zaæto nas izvedoste iz Egipta i Izraelcima da proåu kroz podruçje
dovedoste nas u ovaj tuœni kraj, gdje njihovo, okrenuæe Izraelci na stranu
ne rodi ni œito, ni smokva, ni groœåe, ni od njih.
granatna jabuka i gdje nema ni vode za 22 Tada krenu od Kadeæa sva zajednica
piøe?” izraelska i stiœe do gore Hora.
6 Mojsije i Aron umakoæe ispred 23 Ovdje na gori Horu, æto leœi na meåi
zajednice k ulazu u Æator sastanka i zemlje edomske, reçe Gospod Mojsiju i
padoæe niçice na svoje lice. Tada im se Aronu:
pokaza slava Gospodnja, 24 Aron se ima sada pridruœiti k svojim
7 I Gospod zapovjedi Mojsiju: zemljacima, jer on neøe uøi u zemlju,
8 “Uzmi ætap, skupi zajednicu, ti i brat koju øu dati sinovima Izraelovim, jer
tvoj Aron. Zapovjedite hridini pred ste se oprijeli zapovijedi mojoj na Vodi
oçima njihovim, i ona øe dati vodu. Meribi.
Izvedi im vodu iz hridine i napoj tako 25 Uzmi Arona i njegova sina Eleazara
zajednicu i stoku njihovu.” i isprati ih na goru Hor.
9 Tada uze Mojsije ætap ispred 26 Svuci tamo Aronu haljine njegove i
Gospoda, kako mu je bio zapovjedio. obuci ih njegovu sinu Eleazaru; Aron
10 Nato skupiæe Mojsije i Aron øe preminuti i tamo umrijeti.”
zajednicu pred hridinu, i on im reçe: 27 Mojsije uçini, kako zapovjedi
“Posluæajte ipak, vi upornici. Moœemo Gospod. Uzaåoæe na goru Hor pred
li vam mi iz ove hridine izvaditi vodu?” oçima sve zajednice.
11 I kad Mojsije diœe ruku i dvaput 28 Tamo svuçe Mojsije Aronu haljine
udari ætapom svojim u hridinu, isteçe njegove i obuçe ih njegovu sinu
mnoga voda, te se napoji zajednica i Eleazaru. Nato Aron umrije tamo na
stoka njihova. vrhuncu gore, A Mojsije i Eleazar
12 A Gospod reçe Mojsiju i Aronu: “Jer siåoæe s gore.
se ne pouzdaste u mene i ne htjedoste 29 Kad saznade sva zajednica, da je
me proslaviti pred oçima sinova preminuo Aron, tugovao je sav dom
Izraelovih, zato neøete dovesti tu Izraelov za Aronom trideset dana.
zajednicu u zemlju, koju im dajem.”
13 To je Voda Meriba, gdje su se Brojevi 21
prepirali sinovi Izraelovi s Gospodom i 1 Kad çuæe Kanaanci, æto su bili pod
gdje se je on proslavio na njima. kraljem u Aradu i prebivali u juœnoj
14 Iz Kadeæa posla Mojsije poslanike k zemlji, da Izraelci dolaze putem
edomskomu kralju: “Ovako ti Atarimskim, navaliæe na Izraelce i
poruçuje tvoj bratski narod Izrael: Ti neke od njih zarobiæe.
znaæ sve nevolje, æto nas snaåoæe. 2 Tada Izraelci uçiniæ Gospodu ovaj
15 Oci naæi poåoæe u Egipat, i mi dugo zavjet: “Ako nam taj narod dadneæ u
proboravismo u Egiptu. Egipøani ruke, izvræit øemo prokletstvo na
zlostavljali su nas i oce naæe. mjestima njihovim.”
16 Kad zavapismo Gospodu za pomoø, 3 I Gospod usliæi molbu Izraelaca i
usliæi Gospod molbu naæu i posla predade im Kanaance. Oni izvræiæe na
anåela, koji nas izvede iz Egipta. Mi se njima i mjestima njihovim prokletstvo
sada nalazimo u Kadeæu, gradu na i prozvaæe taj kraj Hormah.
meåi podruçja tvojega. 4 Nato poåoæe od gore Hora prema
17 Htjeli bismo proøi kroz tvoju zemlju. Crvenome moru, da zaobiåu zemlju
Neøemo iøi preko polja i vinograda i edomsku. Ali je narodu dodijalo
neøemo piti vode iz studenaca. putovanje.
Hoøemo samo iøi kraljevskom cestom 5 Ljudi su mrmljali proti Bogu i
ne skreøuøi nalijevo i nadesno, dok ne Mojsiju: “Zaæto nas izvedoste iz Egipta?
proåemo podruçje tvoje.” Zar da izginemo u pustinji? Jer nema
18 Ali im Edomci otporuçiæe: “Ne smijeæ ovdje ni kruha ni vode. A to jadno jelo
prolaziti. Inaçe izaøi øemo s maçem veø nam se gadi.”
preda te.” 6 Tada posla Gospod meåu narod zmije
19 Sinovi Izraelovi odgovoriæe im: otrovne. One su ujedale ljude, tako da
“Glavnom cestom iøi øemo. Napijemo li je pomrlo veoma mnogo Izraelaca,
se, ja i stoka moja, vode tvoje, platit øu 7 I doåe narod k Mojsiju i potuœi se:
ti za to. Ja neøu niæta viæe nego brzo “Sagrijeæismo, æto smo govorili proti
proøi.” Boga i proti tebe. Moli Gospoda, neka
20 A oni odgovoriæe: “Ne smijeæ ukloni zmije od nas.” I Mojsije se
prolaziti.” Ujedno izaåoæe Edomci pred pomoli za narod.
Brojevi 126
8 I Gospod odgovori Mojsiju: “Napravi 26 Heæbon je bio glavni grad
sebi lik zmije otrovne i priçvrsti je na amorejskoga kralja Sihona. Ovaj je bio
motku. Tko bude ujeden i pogleda u ratovao s prijaænjim kraljem
nju, ostat øe na œivotu.” moapskim i zauzeo mu svu zemlju
9 Tada napravi Mojsije mjedenu zmiju njegovu do Arnona.
i priçvrsti je na motku. Ako je koga 27 Zato pjevaju pjesnici: “Doåite u
ujela zmija i on pogledao u mjedenu Heæbon. Sihonov glavni grad neka se
zmiju, ostao je na œivotu. sagradi i utvrdi.
10 Nato poåoæe sinovi Izraelovi dalje i 28 Jer oganj planu iz Heæbona, plamen
utaboriæe se kod Obota. iz grada Sihonova, i spali gradove
11 Od Obota zaputiæe dalje i utaboriæe moapske, uniæti uzvisine arnonske.
se kod Ije-Abarima u pustinji, koja leœi 29 Teæko tebi, Moabe. Izgubljen si,
istoçno pred Moabom. Kemoæev narode. Od tvojih sinova
12 Odatle krenuæe dalje i utaboriæe se napravio je bjegunce, od tvojih køeri
na potoku Zaredu. ropkinje Sihonu, kralju Amoreja.
13 Odatle poåoæe dalje i utaboriæe se s 30 Strijeljali smo na njih: uniæten je
onu stranu Arnona, na mjestu u Heæbon sve do Dibona; potrsmo ih do
pustinji, gdje on dolazi IZ zemlje Nofaha, æto leœi kod Medebe.”
Amoreja. Arnon je naime meåa 31 Kad su se Izraelci bili utvrdili u
moapska izmeåu Moabaca i Amoreja. zemlji Amoreja,
14 Zato se kaœe u knjizi ratova 32 Dade Mojsije uhoditi Jazer. Kad su
Gospodnjih: “Vaheb u Sufi i porjeçje uz bili zauzeli mjesta oko njega, protjera
Arnon, Amoreje, æto su tamo stanovali.
15 Potoçje, æto dopire do Ara i naslanja 33 Nato se obrnuæe i udariæe putem u
se na meåu moapsku.” Baæan. Tada izaåe pred njih baæanski
16 Odatle se zaputiæe u Beer. To je kralj Og sa svim narodom svojim na
studenac, na koji je mislio Gospod, boj kod Edreja.
kad reçe Mojsiju: “Skupi narod, da mu 34 A Gospod reçe Mojsiju: “Ne boj ga se,
dadnem vode.” jer ga predajem u tvoje ruke sa svim
17 Tada su zapjevali Izraelci ovu narodom njegovim i zemljom
pjesmu: “Izviri, studençe. Pripijevajte njegovom. Uçini s njim, kako si uçinio
ga. s amorejskim kraljem Sihonom, koji je
18 Studençe, æto su ga kopali knezovi, stolovao u Heæbonu.”
æto su ga otkrili prvaci narodni œezlom, 35 Potukoæe njega, sinove njegove i sav
ætapovima svojim.” Iz pustinje poåoæe narod njegov, tako da ne osta ni jedan,
u Matanu, koji bi bio mogao pobjeøi, i osvojiæe
19 Iz Matane u Nahaliel, iz Nahaliela u zemlju njegovu.
Bamot,
20 Iz Bamota u dolinu, koja presijeca Brojevi 22
visoravan moapsku, do vrhunca Pisge, 1 Sinovi Izraelovi poåoæe dalje i
koji se diœe nad pustinjom. utaboriæe se na poljanama moapskim
21 Nato poslaæe Izraelci poslanike k s onu stranu Jordana naprema
amorejskom kralju Sihonu s Jerihu.
porukom: 2 Balak, sin Siporov, vidje sve, æto
22 “Htjeli bismo proøi kroz tvoju uçiniæe Izraelci Amorejima.
zemlju. Neøemo iøi preko polja i 3 Tada se Moapci veoma uplaæiæe od
vinograda, niti demo piti vode iz toga naroda. I jer je bio tako
studenaca. Iøi øemo samo mnogobrojan, prepadoæe se Moapci
kraljevskom cestom, dokle ne Izraelaca.
proåemo podruçje tvoje. 4 Moapci rekoæe starjeæinama
23 Ali Sihon ne dopusti Izraelcima da midjanskim: “Sada øe ta mnoœina
proåu kroz podruçje njegovo, dapaçe proœdrijeti sve oko nas, kao Æto goveda
skupi Sihon sav narod svoj i izaåe na popasu travu u polju.” Balak, sin
Izraelce u pustinju. Kad doåe u Jahaz, Siporov, bio je tada kralj moapski.
navali na Izraelce. 5 On posla poslanika k Balaamu, sinu
24 Ali ga Izraelci potukoæe oætricom Beorovu, u Petor, æto leœi na Eufratu, u
maça i osvojiæe zemlju njegovu od zemlju njegovih zemljaka, da ga
Arnona do Jaboka, do podruçja pozovu i reknu mu: “Ovamo je iziæao
Amonaca, poæto je meåa njihova bila narod iz Egipta. Veø je prekrilo svu
utvråena. zemlju i utvrdio se prema meni.
25 Izraelci zauzeæe sve tamoænje 6 Nego doåi i prokuni mi taj narod, jer
gradove. Tada se utvrdiæe Izrael; u je jaçi od mene. Moœda øu ga onda moøi
svim gradovima Amoreja, i u Heæbonu poraziti i istjerati ga iz zemlje, jer
i u svim mjestima njegovim. znam, koga ti blagosloviæ, bit øe
127 Brojevi
blagoslovljen, a koga prokuneæ, bit øe meåu vinogradima, gdje je s obadvije
proklet.” strane bio zid.
7 I zaputiæe starjeæine moapske i 25 Kad magarica opazi anåela
midjanske noseøi u rukama darove za Gospodnjega, pritisnu se uza zid i
vraçara, doåoæe k Balaamu i rekoæe pritiæte nogu Balaamovu o zid, I on ju
mu poruku Balakovu. je opet tukao.
8 On im odgovori: “Ostanite ovdje ovu 26 Tada anåeo Gospodnji otide opet
noø, i odgovorit øu vam, kako mi kaœe dalje i stade na jednom usku mjestu,
Gospod.” I ostaæe knezovi moapski kod gdje se nije moglo svrnuti ni nadesno
Balaama. ni nalijevo.
9 Tada se javi Bog Balaamu i upita ga: 27 Kad magarica opazi anåela
“Kakvi su to ljudi kod tebe?” Gospodnjega, leœe pod Balaamom na
10 Balaam odgovori Bogu: “Balak, sin zemlju. Balaam se razljuti i stade
Siporov, kralj moapski, poruçio mi: ætapom tuøi magaricu.
11 Ovdje je narod, æto je iziæao iz Egipta, 28 A Gospod otvori usta magarici, i ona
i prekrilio je svu zemlju. Nego doåi i reçe Balaamu: “Æto sam ti uçinila, da
prokuni mi ga. Moœda øu se onda moøi me tuçeæ veø treøi put?”
s njim pobiti i istjerat ga.” 29 Balaam odgovori magarici: “Ti mi se
12 A Bog reçe Balaamu: “Ne smijeæ iøi s joæ rugaæ. Da imam maç u ruci, sad bih
njima. Ne smijeæ prokleti taj narod, jer te ubio.”
je blagoslovljen.” 30 A magarica odgovori Balaamu: “Zar
13 Kad je Balaam ustao, reçe nijesam tvoja magarica, na kojoj si
knezovima Balakovim: “Vratite se u otkad ikad jahao do danaænjeg dana?
svoju zemlju, jer mi Gospod nije Jesam li ti kad tako æto uçinila?” On
dopustio, da idem s vama.” odgovori: “Nijesi.”
14 I knezovi moapski zaputiæe, doåoæe 31 Tada Gospod otvori oçi Balaamu,
k Balaku i rekoæe mu: “Ne htjede tako da ugleda anåela Gospodnjega
Balaam poøi s nama.” gdje stoji na putu s golim maçem u
15 Tada opet posla Balak knezove, koji ruci. I on se nakloni i pade niçice na
su bili mnogobrojniji i ugledniji od svoje lice.
onih. 32 A anåeo Gospodnji upita ga: “Zaæto
16 Kad ovi doåoæe k Balaamu, rekoæe si tukao magaricu svoju veø tri puta?
mu: “Ovako ti veli Balak, sin Siporov: Ja sam eto, koji ti ne dam naprijed, jer
“Nemoj se ipak skanjivatl, nego doåi je taj put proti moje volje.
mi. 33 Magarica me je opazila i tri puta se
17 Dobro øu te darivati i sve øu uçiniti, je uklonila ispred mene. A da mi se nije
æto zatraœiæ od mene. Pa doåi, prokuni uklonila, tebe bih veø ubio, a nju bih
mi taj narod.” ostavio na œivotu.”
18 A Balaam odgovori sluœbenicima 34 Balaam odgovori anåelu
Balakovim: “Da mi da Balak palaçu Gospodnjemu: “Sagrijeæio sam.
svoju punu srebra i zlata, ne bih smio Nijesam znao, da mi ti stojiæ na putu. A
prestupiti zapovijed Gospoda, Boga ja øu se opet vratiti, ako tebi nije po
svojega, niti u malom niti u velikom. volji.”
19 Ipak ostanite i vi ovdje ovu noø. 35 A anåeo Gospodnji odgovori
Vidjet øu, æto øe mi Gospod ovaj put Balaamu: “Idi s tim ljudima dalje. Ali
reøi.” samo ono govori, æto ti ja kaœem.” Tada
20 Tada se javi Bog Balaamu u noøi i Balaam ode dalje s knezovima
reçe mu: Ako su doæli ti ljudi da te zovu, Balakovim.
ustani i poåi s njima. Ipak smijeæ çiniti 36 Kad je duo Balak, da dolazi Balaam,
samo ono, æto øu ti reøi.” izaåe mu na susret u grad Moab, koji
21 I Balaam usta ujutro, osedla leœi na zemljiætu Arnona, tik na meåi.
magaricu svoju i poåe s knezovima 37 Balak upita Balaama: “Nijesam li
moapskim. ponovno slao k tebi i zvao te? Zaæto mi
22 Ali se raspali gnjev Boœji, æto on ne doåe? Zar doista ne mogu da te
poåe, i anåeo Gospodnji stade mu na darujem?”
put, da ga zaustavi. A on je jahao na 38 A Balaam reçe Balaku: “Evo sam
magarici svojoj. Pratila su ga obadva doæao k tebi. Ali hoøu li moøi to
momka njegova. progovoriti? Samo æto mi Bog metne u
23 I kad magarica vidje anåela usta, ono øu govoriti.”
Gospodnjega gdje stoji na putu s golim 39 Balaam otide s Balakom dalje, i
maçem u ruci, svrnu magarica s puta doåoæe u Kirjat-Husot,
i poåe u polje. Balaam je tukao 40 Tamo Balak œrtvova goveda i ovaca i
magaricu, da je opet vrati na put. razdijeli od toga Balaamu i knezovima,
24 A anåeo Gospodnji stade u tjesnac koji su bili s njim.
Brojevi 128
41 Iduøe jutro uze Balak Balaama sa svima knezovima moapskim kod svoje
sobom i odvede ga gore na Bamot-Baal, œrtve paljenice. Balak ga upita: “Æto
odakle je mogao vidjeti skrajni dio veli Gospod?”
naroda. 18 Tada on izreçe ovu rijeç: “Ustani,
Balaçe. Posluæaj. Nagni mi svoje uho,
Brojevi 23 sine Siporov.
1 Tada reçe Balaam Balaku: “Napravi 19 Nije Bog kao çovjek, da laœe, nije kao
mi ovdje sedam œrtvenika i pripravi mi sin çovjeçji da se kaje. On zar da rekne
ovdje sedam junaca i sedam ovnova.” i da ne uçini? Zar da obeøa i ne izvræi?
2 Balak uçini, kako je bio zahtijevao 20 Eto, odreåen sam da blagoslovim:
Balaam, i Balak œrtvova s Balaamom “On je blagoslovio. Ja to ne mogu
na svakom œrtveniku po jednoga junca poreøi.
i jednoga ovna. 21 Ne vide se zlodjela u Jakovu. Ne vidi
3 Nato reçe Balaam Balaku: “Stoj kod se nevolja u Izraelu. Uz njega je
svoje œrtve paljenice. Ja idem. Moœda Gospod, koji je Bog njegov, ori se kod
mi se javi Gospod. Æto mi pokaœe, reøi njega slava kraljeva.
øu ti” I on ode na samotno mjesto. 22 Bog, koji a izvede iz Egipta, njemu je
4 I Bog se pokaza Balaamu. Ovaj mu kao rog divljih volova.
reçe: “Sedam sam œrtvenika spremio i 23 Jest, kod Jakova nema vraçanja,
na svakom sam œrtveniku prinio po nema kod Izraela zaklinjanja. U pravo
jednoga junca i ovna.” vrijeme javi se Jakovu i Izraelu, æto Bog
5 Tada Gospod metnu rijeçi u usta hoøe da uçini.
Balaamu i zapovjedi mu: “Vrati se k 24 Eto narod. Kao lavica ustaje, kao lav
Balaku i tako mu reci.” diœe se. I neøe leøi prije, dokle ne pojede
6 I vrati se k njemu. On je joæ stajao sa plijena i ne popije krvi pobijenih.”
svima knezovima moapskim kod svoje 25 Tada Balak poviknu Balaamu: “Kad
œrtve paljenice. ga ne moœeæ prokleti, barem ga ne
7 Tada on izreçe ovu rijeç: “Iz Arama blagoslivljaj.”
dovede me ovamo Balak, kralj 26 A Balaam odgovori Balaku: “Ne
moapski, s gora istoçnih: Doåi, rekoh li ti, sve æto zapovjedi Gospod,
prokuni mi Jakova. Doåi, naruœi çinit øu?”
Izraela. 27 Nato Balak reçe Balaamu: “Doåi,
8 Kako da kunem, koga Bog ne kune? uzet øu te sa sobom na drugo mjesto.
Kako da ruœim, koga Gospod ne ruœi? Moœda htjedne Bog, da mi ga odanle
9 S visoke hridine vidim ga, s visina ga prokuneæ.”
gledam: Eno narod. Samotan prebiva 28 I uze Balak sa sobom Balaama na
zase. Ne raçuna se meåu narode. vrhunac Peora, æto se diœe nad
10 Tko da izbroji Jakova, mnogobrojan pustinjom.
je kao prah. Tko da izmjeri samo 29 Tamo Balaam reçe Balaku: “Napravi
çetvrtinu Izraela. Htio bih umrijeti mi ovdje sedam œrtvenika i pripravi mi
smrøu pravednika. Moj svræetak neka ovdje sedam junaca i sedam ovnova.”
bude kao njihov.” 30 Balak uçini, kako je bio zatraœio
11 A Balak poviknu Balaamu: “Æto mi to Balaam, i œrtvova na svakom œrtveniku
çiniæ? Dozvah te, da prokuneæ po jednoga junca i ovna.
neprijatelje moje. A ti ih upravo
blagoslovi.” Brojevi 24
12 A on reçe: “Zar ne moram toçno 1 Kad Balaam vidje, da je Boœja volja,
objaviti ono, æto ml Gospod meøe u da blagosliva Izraela, ne htjede viæe iøi
usta?” kao prije po objave, On okrenu svoje
13 I Balak ga zamoli: “Doåi s menom na lice prema pustinji.
drugo mjesto, odakle ga moœeæ posve 2 I kad pogleda Balaam i vidje, kako se
vidjeti. Sada samo vidiæ skrajni dio. Ne Izrael utaborio po plemenima svojim,
moœeæ za svega vidjeti. Odande mi ga doåe na njega duh Boœji,
tada prokuni.” 3 I on izreçe ovu rijeç: “Govori Balaam,
14 Nato ga uze sa sobom na Polje uhoda sin Beorov, govori çovjek, kojemu se
na vrhuncu Sofimu, napravi tamo otvoriæe oçi.
sedam œrtvenika i œrtvova na svakom 4 Tako govori, koji sluæa æaptanje
œrtveniku po jednoga junca i ovna. boœansko, koji gleda lice Svemoønoga,
15 Tada reçe Balaku: “Stoj tu kod svoje koji je zaduben u sebe, ali je otvorena
œrtve paljenice. Ja uto idem po objavu.” pogleda:
16 I Gospod se javi Balaamu i metnu 5 Kako su lijepi Æatori tvoji, Jakove, i
mu rijeçi u usta i zapovjedi mu: “Vrati stanovi tvoji, Izraele.
se k Balaku i tako mu reci.” 6 Kao doline potoka pruœili se, kao
17 Kad doåe k njemu, on je joæ stajao sa vrtovi kraj rijeke, kao hrastovi od
129 Brojevi
Gospoda zasaåeni, kao cedri uz vodu. pritiskuju Aæura, pritiskuju Ebera, ali
7 Voda teçe iz vedara njegovih, sjeme je øe i sami propasti.”
njegovo nakvaæeno obilno. Kralj se 25 Tada se diœe Balaam i vrati se svojoj
njegov podiœe svrh Agaga, visoko raste kuøi. I Balak ode svojim putem.
kraljevstvo njegovo.
8 Bog, koji ga je izveo iz Egipta, njemu Brojevi 25
je kao rog divljih volova. Poœdere 1 Kad su se Izraelci bili nastanili u
narode, koji su mu neprijatelji, zdrobi Luguakacije, stade narod çiniti
kosti njihove, lomi leåa njihova. preljubu s køerima moapskim.
9 Kao lav legne na poçinak, i kao lavica; 2 One su pozivale narod na œrtve svojih
njega podraœiti, tko da se usudi? bogova. Narod bi uçestvovao na
Blagoslovljen, tko te blagosliva. njihovim œrtvenim gozbama i klanjao
Proklet, tko to proklinje.” se bogovima njihovim.
10 Tada se razgnjevi Balak na 3 Izraelci su sluœili Baal-Peoru. I
Balaama. Pljesnu rukama i poviknu raspali se gnjev Gospodnji na Izraela,
Balak Balaamu: Dozvah te, da 4 I Gospod zapovjedi Mojsiju: “Uzmi
prokuneæ neprijatelje moje, a ti ih eto sve, koji zavedoæe narod, i objesi ih
veø tri puta blagoslovi. Gospodu prema suncu, da prestane
11 Sad samo brzo odlazi kuøi. Mislio Gospod gnjeviti se na Izraela.”
sam te bogato darivati, a eto Gospod ne 5 Tada zapovjedi Mojsije glavarima
dade ti dara. Izraelaca: “Svaki neka ubije one od
12 A Balaam odgovori Balaku: “Nijesam svojih ljudi, koji su sluœili Baal-Peoru.”
li poslanicima tvojim, to si ih poslao k 6 A tada upravo doåe jedan Izraelac i
meni, rekao: dovede k zemljacima svojim jednu
13 Da mi da Balak palaçu svoju punu Midjanku na oçi Mojsiju i cijeloj
srebra i zlata, ne bih ipak mogao zajednici Izraelaca, koji su plakali na
prestupiti zapovijedi Gospodnje i ulazu u Æator sastanka.
ætogod, dobro ili zlo, uçiniti sam od 7 Kad to vidje Finehas, sin Eleazara,
sebe. Samo æto mi Gospod kaœe, ono sina velikog sveøenika Arona, ostavi
smijem reøi. zajednicu, uze koplje u ruku svoju,
14 I jer se sad vraøam k narodu 8 Uåe za Izraelom unutra u Æator i
svojemu, doåi, da ti kaœem, æto øe taj probode oboje, Izraela i œenu, nju kroz
narod uçiniti narodu tvojemu trbuh. Tada presta pomor meåu
najposlije.” Izraelcima,
15 Tada izreçe ovu rijeç: “Govori 9 Broj onih, koji izginuæe od pomora,
Balaam, sin Beorov, govori çovjek, iznosio je dvadeset i çetiri tisuøe.
kojemu se otvoriæe oçi. 10 Nato priopøi Gospod Mojsiju ovo:
16 Tako govori, koji sluæa æaptanje 11 “Finehas, sin Eleazara, sina velikog
boœansko, koji zna misli Svemoønoga, sveøenika Arona, odvrati gnjev moj od
koji gleda lice Svemoguøega, koji je Izraelaca time, æto je pun revnosti
zaduben u sebe, ali je otvorena ustao meåu njima za çast moju. Zato
pogleda: ja u gnjevu svojem posve ne uniætih
17 Vidim ga, ali ne sad, gledam ga, ali Izraelaca,
ne izbliza: zvijezda izlazi iz Jakova, 12 Pa mu kaœi: “Sklapam s njim zavjet
œezlo se diœe iz Izraela. Razbit øe mira.
sljepoçice Moabove, sinove Setove 13 Njemu i potomcima njegovim neka
uniætit øe sve kolike. bude u vjeçna vremena sveçano
18 Edoma øe osvojiti, Seir, neprijatelj obeøano sveøeniætvo za nagradu, æto je
njegov, bit øe u vlasti njegovoj. Izrael øe pun revnosti ustao za Boga svojega i
rasti na snazi. pribavio pomirenje Izraelcima.”
19 Iz Jakova øe doøi vladar, uniætit øe 14 Ime tada ubijenome Izraelu, koji bi
ostatak iz gradova.” ubijen s Midjankom, bilo je Zimri, sin
20 I kad vidje Amaleçane, izreçe ovu Saluov, koji je bio glavar jednoj druœini
rijeç: “Prvak meåu narodima bio je Simeonovaca.
Amalek, a svræetak je njegov propast.” 15 Tada ubijena Midjanka zvala se je
21 Kad ugleda Keneje, izreçe ovu rijeç: Kozbi, køi Sura; ovaj je bio glavar
“Tvrd je tvoj stolac, gnijezdo je tvoje jednoj druœini midjanskoj.
savijeno na hridini. 16 Nato zapovjedi Gospod Mojsiju:
22 Ali øe biti Kain uniæten. Kako joæ 17 “Borite se proti Midjancima i bijte ih.
dugo? Tada øe te Aæur odvesti u 18 Jer oni navaliæe na vas prijevarama,
ropstvo.” æto ih uçiniæe u sluçaju Peora i
23 Tada izreçe joæ jednu rijeç: “Jao. Tko midjanske kneœevske køeri Kozbi,
øe ostati œiv, kad to uçini Bog? zemljakinje njihove, koja bi ubijena
24 Iz Kitima (Cipar) dolaze laåe ovamo, onda, kad nastade pomor radi Peora.”
Brojevi 130
Brojevi 26 proizlazi porodica Hesronovaca, od
1 Poslije pomora Zapovjedi Gospod Hamula porodica Hamulovaca.
Mojsiju i Eleazaru, sinu sveøenika 22 To su porodice Judine sa
Arona: sedamdeset i best tisuøa i pet stotina
2 “Izbrojte svu zajednicu sinova izbrojenih,
Izraelovih, od dvadeset godina i viæe, 23 Sinovi Isakarovi po porodicama
pleme po pleme, sve, koji su u Izraelu svojim bili su: Od Tole proizlazi
sposobni za vojnu sluœbu.” porodica Tolinaca, od Puahe porodica
3 Tada ih izbroji Mojsije i sveøenik Puanaca.
Eleazar na poljanama moapskim na 24 Od Jaæuba proizlazi porodica
Jordanu prema Jerihu. Jaæubovaca, od Æimrona porodica
4 Od dvadeset godina i viæe, kako je bio Æimronovaca.
Gospod zapovjedio Mojsiju. 25 To su porodice Isakarove sa
5 Sinovi Izraelovi, koji izaåoæe iz zemlje æezdeset i çetiri tisuøe i tri stotine
egipatske, bili su; Ruben, prvoroåenac izbrojenih.
Izraelov. Sinovi Rubenovi bili su: 26 Sinovi Zebulunovi po porodicama
Henok, od kojega proizlazi porodica svojim bili su: Od Sereda proizlazi
Henokovaca. Od Palua proizlazi porodica Seredovaca, od Elona
porodica Paluovaca, porodica Elonovaca, od Jahleela
6 Od Hesrona porodica Hesronovaca, porodica Jahleelovaca.
od Karmija porodica Karmijevaca. 27 To su porodice Zebulunovaca sa
7 To su porodice Rubenovaca. Broj æezdeset tisuøa i pet stotina
njihovih izbrojenih iznosio je çetrdeset izbrojenih.
i tri tisuøe i sedam stotina i trideset, 28 Sinovi Josipovi po porodicama
8 Sin Paluov bio je Eliab, svojim bili su Manaseh i Efraim.
9 I sinovi Eliabovi Nemuel, Datan i 29 Sinovi Manasehovi bili su: Od
Abiram. Ovaj Datan i Abiram jesu Makira proizlazi porodica Makirovaca.
poslanici zajednice, koji se digoæe proti Makir je bio otac Gileadov; od Gileada
Mojsiju i Aronu u buni Korahovoj, kad proizlazi porodica Gileadovaca.
se pobuniæe proti Gospodu. 30 Sinovi Gileadovi bili su: Od Jezera
10 Zemlja otvori usta svoja I proœdrije proizlazi porodica Jezerovaca, od
njih i Koraha, a buna se svræi, kad Heleka porodica Helekovaca.
oganj spali dvjesta i pedeset ljudi, tako 31 Od Asriela porodica Asrielovaca, od
da postadoæe strahovit primjer. Æekema porodica Æekemovaca,
11 A sinovi Korahovi ne pogiboæe. 32 Od Æemida porodica Æemidinaca, od
12 Sinovi Simeonovi po porodicama Hefera porodica Heferovaca.
svojim bili su ovi: Od Nemuela proizlazi 33 Selofhad, sin Heferov, nije imao
porodica Nemuelovaca, od Jamina sinova, nego samo køeri. Selofhadove
porodica Jaminovaca, od Jakina køeri zvale su se; Mahla, Noa, Hogla,
porodica Jakinovaca. Milka i Tirsa.
13 Od Zeraha porodica Zerahovaca, od 34 To su porodice Manasehove sa
Æaula porodica Æaulovaca. pedeset i dvije tisuøe i sedam stotina
14 To su porodice Simeonovaca, izbrojenih,
dvadeset i dvije tisuøe i dvije stotine. 35 Sinovi Efraimovi po porodicama
15 Sinovi Gadovi po porodicama svojim svojim bili su: Od Æutelah proizlazi
bili su: Od Sefona proizlazi porodica porodica Æutelahovaca, od Bekera
Sefonovaca, od Hagija porodica porodica Bekerovaca, od Tahana
Hagijevaca, od Æunija porodica porodica Tahanovaca.
Æunijevaca. 36 Sinovi Æutelahovi bili su: Od Erana
16 Od Oznija porodica Oznijevaca, od proizlazi porodica Eranovaca.
Arelija porodica Arelijevaca, 37 To su porodice Efraimovaca sa
17 Od Aroda porodica Arodovaca, od trideset i dvije tisuøe i pet stotina
Erija porodica Erijevaca. izbrojenih. To su sinovi Josipovi po
18 To su porodice sinova Gadovih sa porodicama svojim.
çetrdeset tisuøa i pet stotina 38 Sinovi Benjaminovi po porodicama
izbrojenih. svojim bili su: Od Bele proizlazi
19 Sinovi Judini bili su Er i Onan. Er i porodica Belinaca, od Aæbela porodica
Onan umrijeæe u zemlji kanaanskoj. Aæbelovaca, od Ahirama porodica
20 Sinovi Judini po porodicama svojim Ahiramovaca,
bili su: Od Æele proizlazi porodica 39 Od Æufama porodica Æufamovaca,
Æelinaca, od Peresa porodica od Hufama porodica Hufamovaca.
Peresovaca, od Zeraha porodica 40 Sinovi Belini bili su Ard i Naaman.
Zerahovaca. Od Arda proizlazi porodica Ardovaca,
21 Sinovi Peresovi bili su: Od Hesrona od Naamana porodica Naamanovaca.
131 Brojevi
41 To su bili sinovi Benjaminovi po 60 Aronu se rodiæe Nadab, Abihu,
porodicama svojim, i to çetrdeset i pet Eleazar i Itamar.
tisuøa i æest stotina izbrojenih. 61 Nadab i Abihu umrijeæe, kad
42 Sinovi Danovi po porodicama svojim prinesoæe nedopuætenu œrtvu ognjenu
bili su: Od Æuhama proizlazi porodica pred Gospodom.
Æuhamovaca. To su porodice Danove 62 Broj njihovih izbrojenih iznosio je
po porodicama svojim: svega dvadeset i tri tisuøe muækih
43 Sve porodice Æuhamovaca sa osoba od jednoga mjeseca i viæe. Oni
æezdeset i çetiri tisuøe i çetiri stotine naime nijesu bili brojeni s ostalim
izbrojenih, sinovima Izraelovim, jer njima nije bila
44 Sinovi Aæerovi po porodicama dana baætina meåu sinovima
svojim bili su: Od Jimne proizlazi Izraelovim.
porodica Jimninaca, od Jesuja 63 To su od Mojsija i sveøenika
porodica Jesujevaca, od Berija Eleazara izbrojeni. Ovi izbrojiæe sinove
porodica Berijevaca. Izraelove na poljanama moapskim na
45 Od sinova Berijevih proizlaze: od Jordanu, prema Jerihu.
Hebera porodica Heberovaca, od 64 Meåu njima nije bio viæe ni jedan od
Malkiela porodica Malkielovaca. onih, koji su bili izbrojeni od Mojsija i
46 Køi Aæerova zvala se Serah. sveøenika Arona, kad ovi brojiæe
47 To su porodice sinova Aæerovih sa sinove Izraelove u pustinji sinajskoj.
pedeset i tri tisuøe i çetiri stotine 65 Jer Gospod bio im je navijestio, da øe
izbrojenih. pomrijeti u pustinji. Ni jedan od njih ne
48 Sinovi Naftalijevi po porodicama osta osim Kaleba, sina Jefuneova, i
svojim bili su: Od Jahseela proizlazi Joæue, sina Nunova.
porodica Jahseelovaca, od Gunija
porodica Gunijevaca, Brojevi 27
49 Od Jesera porodica Jezerovaca, od 1 Jednoga dana pristupiæe køeri
Æilema porodica Æilemovaca. Selofhada, sina Hefera, sina Gileada,
50 To su porodice sinova Naftalijevih sina Makira, sina Manaseha, iz
po porodicama svojim, i to çetrdeset i porodica Manaseha, koji je bio sin
pet tisuøa i çetiri stotine izbrojenih. Josipa. Køeri su se zvale Mahla, Noa,
51 To su sinovi Izraelovi: Æest stotina i Hogla, Milka i Tirsa,
jedna tisuøa i sedam stotina i trideset 2 One stadoæe pred Mojsija i sveøenika
izbrojenih. Eleazara i pred plemenske knezove i
52 Nato dade Gospod Mojsiju ovu svu zajednicu na ulazu u Æator
naredbu: sastanka i rekoæe:
53 “Tima neka se podijeli zemlja u 3 “Naæ je otac umro u pustinji. Ali nije
baætinu prema broju imena. bio u buni onih, koji se digoæe proti
54 Onima, koji su mnogobrojni, podaj Gospodu, u buni Korahovoj, nego je
veøu baætinu; onima, koji su manji, umro od svojega vlastitoga grijeha. A
podijeli manju baætinu. Svakomu nije imao sinova.
neka se dadne baætina njegova prema 4 Zar da sad izgine ime oca naæega iz
broju njegovih izbrojenih. porodice njegove, jer nije imao sina?
55 Ipak neka se zemlja razdijeli Daj nam baætinu meåu braøom oca
œdrijebom. Po imenu svojih oçinskih naæega.”
plemena neka je dobiju u posjed. 5 Tada iznese Mojsije parnicu njihovu
56 Œdrijebom neka se baætina razdijeli pred Gospoda,
meåu one, koji su mnogobrojni, i one, 6 I Gospod dade Mojsiju ovu odluku:
koji su manji.” 7 “Køeri Selofhadove pravo su govorile.
57 Ovo su po porodicama svojim Daj im bez oklijevanja baætinu meåu
izbrojeni Leviti: Od Geræona proizlazi braøom oca njihova. Prenesi posjed
porodica Geræonovaca, od Kohata oca njihova na njih.
porodica Kohatovaca, od Merarija 8 A sinovima Izraelovim daj ovu
porodica Merarijevaca. odredbu: “Ako netko umre, a ne ostavi
58 Ovo su porodice Levijeve: porodica sina, onda prenesite baætinu njegovu
Libnijevaca, porodica Hebronovaca, na køer njegovu.
porodica Mahlijevaca, porodica 9 Ako li nema køeri, onda predajte
Muæijevaca i porodica Korahovaca. baætinu njegovu braøi njegovoj.
Kohatu se rodio Amram. 10 Ako li nema ni braøe, onda podajte
59 Œena Amramova zvala se je baætinu njegovu braøi oca njegova.
Jokebeda, køi Levijeva, koja se Leviju 11 Ako otac njegov nema braøe, onda
rodila u Egiptu. Ona rodi Amramu podajte baætinu njegovu najbliœemu
Arona i Mojsija i sestru njihovu njegovu roåaku po krvi iz porodice
Mirjamu. njegove, da ga uzme u posjed. To neka
Brojevi 132
vrijedi za sinove Izraelove kao zakon, bila veø na Sinaju prinesena kao œrtva
kako zapovjedi Gospod Mojsiju.” ognjena za miris ugodni Gospodu.
12 Jednoga dana zapovjedi Gospod 7 Kao naljev neka doåe na svako janje
Mojsiju: “Uzaåi na goru Abarim i çetvrt hina. Izlij naljev vina Gospodu u
pogledaj zemlju, koju sam dao Svetiætu.
sinovima Izraelovim. 8 Druga janje priredi uveçer. Prinesi ga
13 “Kad je pogledaæ, bit øeæ i ti s prinosom ujutro i s naljevom svojim
pridruœen zemljacima svojim, kao æto kao œrtvu ognjenu za miris ugodni
je prije bio uzet k njima brat tvoj Aron. Gospodu.
14 Jer u pustinji Sinu, kad se je 9 U subotu imaju se prinijeti dva
pobunila zajednica, vi ne posluæaste jednogodiænja, bez pogrjeæke janjeta i
zapovijedi moje, da me pred njima dvije desetine s uljem umijeæena
proslavite çudom vode.” To je Voda bijeloga braæna kao prinos s naljevom
Meriba u Kadeæu u pustinji Sinu. svojim.
15 I Mojsije zamoli Gospoda: 10 To je subotna œrtva paljenica, æto se
16 Gospod, Bog svega œivotnog daha u mora prinijeti svake subote uz
svakom tijelu, neka bi postavio nad redovitu œrtvu paljenicu i naljev svoj.
zajednicom çovjeka, 11 Prvi dan mjeseca imate prinijeti
17 Koji øe pred njima odlaziti i dolaziti, Gospodu kao œrtvu paljenicu: dva
koji øe ih izvoditi i uvoditi, da zajednica mlada junca, jednoga ovna i sedam
Gospodnja ne bude kao ovce, koje jednogodiænjih, bez pogrjeæke janjaca.
nemaju pastira.” 12 Za svakoga junca tri desetine s
18 Gospod odgovori Mojsiju: “Uzmi k uljem umijeæena bijeloga braæna kao
sebi Joæuu, sina Nunova, çovjeka, u prinos, i za ovna dvije desetine s uljem
kojem je duh. Metni ruku svoju na umijeæena bijeloga braæna kao prinos.
njega. 13 I za svako janje desetinu s uljem
19 Predstavi ga sveøeniku Eleazaru i umijeæena bijeloga braæna kao prinos.
svoj zajednici i postavi ga pred ocima To je œrtva paljenica puna mirisa
njihovim u sluœbu njegovu. ugodnoga, œrtva ognjena Gospodu.
20 Podaj mu jedan dio svojih sluœbenih 14 Naljevi njihovi neka budu: pola hina
povlastica, da mu bude posluæna sva na svakoga junca, treøina hina na
zajednica sinova Izraelovih. ovna i çetvrt hina na janje. To je œrtva
21 Ali ima biti podloœan sveøeniku paljenica o mlaåu, æto se ima prinositi
Eleazaru u tom, da ovaj mora pitati za svakoga mlada u godini, mjesec za
njega Urim pred Gospodom. Samo po mjesecom.
naputku njegovu ima on sa svima 15 Osim toga uz redovitu œrtvu
sinovima Izraelovim i sa svom paljenicu i naljev njezin ima se joæ
zajednicom narodnom u boj izlaziti i prinijeti Gospodu jedan jarac kao
po naputku njegovu opet se vraøati.” œrtva za grijeh.
22 Mojsije uçini, kako mu je bio Gospod 16 etrnaesti dan prvoga mjeseca jest
zapovjedio. Uze Joæuu i predstavi ga Pasha u çast Gospodu.
sveøeniku Eleazaru i svoj zajednici, 17 Petnaesti dan toga mjeseca jest
23 Metnu ruke svoje na njega i posla ga blagdan. Sedam dana ima se jesti kruh
u sluœbu njegovu, kako je bio Gospod nekvasan.
zapovjedio preko Mojsija. 18 Prvi dan neka je uz Svetiæte sveçani
sastanak. Tada ne smijete raditi
Brojevi 28 nikakva posla teœaçkoga.
1 Gospod zapovjedi Mojsiju: 19 Prinesite Gospodu kao œrtvu
2 “Daj sinovima Izraelovim ove paljenicu, æto izgori u ognju, dva
odredbe: “Prinosite mi toçno u mlada junca, jednoga ovna i sedam
odreåeno vrijeme prinose moje, moje jednogodiænjih janjaca, koji ne smiju
jelo œrtve ognjene za miris ugodni imati pogrjeæke;
meni. 20 Uz to kao prinos njihov bijelo
3 Reci im: “Ovo je œrtva ognjena, koju braæno, s uljem umijeæeno. Tri
imate prinositi Gospodu: svaki dan desetine imate uzeti za junca i dvije
dva jednogodiænja janjeta bez desetine za ovna.
pogrjeæke kao redovitu œrtvu 21 Po jednu desetinu imate upotrijebiti
paljenicu, za svakoga od sedam janjaca.
4 Jedno janje neka se priredi ujutro, 22 Uz to dolazi jedan jarac kao œrtva za
drugo uveçer; grijeh, da vam pribavi pomirenje.
5 Uz to kao prinos desetinu efe bijeloga 23 Prinesite sve to uz jutarnju œrtvu
braæna, æto je umijeæeno s çetvrtinom paljenicu, koja je redovita œrtva
hina ulja od stuçenih maslina. paljenica.
6 To je redovita œrtva paljenica, koja je 24 Ove œrtve imate prinositi sedam
133 Brojevi
dana dan za danom kao jelo œrtve 10 I po jednu desetinu za svakoga od
ognjene za miris ugodni Gospodu. sedam janjaca,
Treba ih prirediti uz redovitu œrtvu 11 Onda jednoga jarca kao œrtvu za
paljenicu i naljev njezin. grijeh osim pomirne œrtve za grijeh i
25 Sedmi dan imate opet odrœati redovite œrtve paljenice s prinosom
sveçani sastanak uz Svetiæte. Tada ne njezinim i naljevima njihovim.
smijete raditi nikakva posla 12 I petnaesti dan mjeseca sedmoga
teœaçkoga. imate kod Svetiæta odrœati sveçani
26 I na dan prvina, kad prinosite sastanak. Ne smijete tada raditi
Gospodu prinos od novoga œita, na nikakva posla teœaçkoga, nego imate u
blagdan tjedana, drœite sveçani çast Gospodu svetkovati blagdan od
sastanak uz Svetiæte. Tada ne smijete sedam dana.
raditi nikakva posla teœaçkoga. 13 Kao œrtvu paljenicu, æto se predaje
27 Kao œrtvu paljenicu za miris ugodni ognju za miris ugodni Gospodu, imate
Gospodu imate prinijeti: dva mlada prinijeti: trinaest mladih junaca, dva
junca, jednoga ovna i sedam ovna i çetrnaest jednogodiænjih
jednogodiænjih janjaca; janjaca. Smiju to biti samo œivotinje
28 Uz to kao prinos njihov bijelo bez pogrjeæke.
braæno, æto je s uljem umijeæeno, tri 14 Uz to kao prinos njihov bijelo
desetine za svakoga junca, dvije braæno, æto je s uljem umijeæeno, tri
desetine za ovna, desetine za svakoga od trinaest
29 I desetinu za svakoga od sedam junaca, dvije desetine za svakoga od
janjaca, ovnova.
30 Onda jednoga jarca, da vam pribavi 15 I po jednu desetinu za svakoga od
pomirenje. çetrnaest janjaca,
31 Prinesite sve to uz redovitu œrtvu 16 Onda jednoga jarca kao œrtvu za
paljenicu i prinos njezin, bez pogrjeæke grijeh uz redovitu œrtva paljenicu s
moraju biti œivotinje, i uz naljeve prinosom njezinim i naljevom.
njihove. 17 Drugi dan: dvanaest mladih junaca,
dva ovna, çetrnaest jednogodiænjih,
Brojevi 29 bez pogrjeæke janjaca,
1 Drœite i prvi dan sedmoga mjeseca 18 Uz to prinos njihov i naljeve njihove
sveçani sastanak uz Svetiæte. Tada ne za junce, ovnove i janjce po broju
smijete raditi nikakva posla njihovu, kako je propisano;
teœaçkoga. Na taj dan imate trubiti u 19 Onda jarca jednoga kao œrtvu za
trube. grijeh, osim redovite œrtve paljenice s
2 Kao œrtvu paljenicu za miris ugodni prinosom njezinim i naljevima
Gospodu imate prinijeti: jednoga potrebnim.
mladog junca, jednoga ovna, sedam 20 Treøi dan: jedanaest mladih junaca,
jednogodiænjih, bez pogrjeæke i dva ovna, çetrnaest jednogodiænjih,
janjaca, bez pogrjeæke janjaca,
3 Uz to kao prinos njihov bijelo braæno, 21 Uz to prinos njihov i naljeve njihove
æto je s uljem umijeæeno, tri desetine za za junce, ovnove i janjce po broju
junca, dvije desetine za ovna, njihovu, kako je propisano;
4 I po jednu desetinu za svakoga od 22 Onda jarca jednoga kao œrtvu za
sedam janjaca, grijeh, osim redovite œrtve paljenice s
5 Onda jednoga jarca kao œrtvu za prinosom i naljevom njezinim.
grijeh, da vam pribavi pomirenje, 23 etvrti dan: deset mladih junaca, dva
6 Osim œrtve paljenice o mlaåu s ovna, çetrnaest jednogodiænjih, bez
prinosom njezinim i naljevima pogrjeæke janjaca,
njihovim, kako su propisani, kao œrtvu 24 Uz to prinos njihov i naljeve njihove
ognjenu za miris ugodni Gospodu. za junce, ovnove i janjce po broju
7 I deseti dan toga mjeseca sedmoga njihovu, kako je propisano;
imate kod Svetiæta drœati sveçani 25 Onda jarca jednoga kao œrtvu za
sastanak i postiti. Ne smijete raditi grijeh, osim redovite œrtve paljenice s
nikakva posla. prinosom i naljevom njezinim.
8 Kao œrtvu paljenicu za miris ugodni 26 Peti dan: devet mladih junaca; dva
Gospodu imate prinijeti: “jednoga ovna, çetrnaest jednogodiænjih, bez
mladog junca, jednoga ovna i sedam pogrjeæke janjaca,
jednogodiænjih janjaca. Smiju to biti 27 Uz to prinos njihov i naljeve njihove
samo œivotinje bez pogrjeæke; za junce, ovnove i janjce po broju
9 Uz to kao prinos njihov bijelo braæno, njihovu, kako je propisano;
æto je s uljem umijeæeno, tri desetine za 28 Onda jarca jednoga kao œrtvu za
junca, dvije desetine za ovna, grijeh, osim redovite œrtve paljenice s
Brojevi 134
prinosom i naljevom njezinim. vrijede, i Gospod øe joj oprostiti, jer joj
29 Æesti dan: osam mladih junaca, dva je otac njezin to zabranio.
ovna, çetrnaest jednogodiænjih, bez 7 Ako li se hoøe udati, a ima joæ na sebi
pogrjeæke janjaca, zavjet ili nepromiæljeno obeøanje, na
30 U to prinos njihov i naljeve njihove koje se je obvezala,
za junce, ovnove i janjce po broju 8 A çovjek njezin çuje za to, pa joj ne
njihovu, kako je propisano; rekne niæta, kad je çuo za to, onda
31 Onda jarca jednoga kao œrtvu za vrijede zavjeti njezini, i uzdrœanja, na
grijeh, osim redovite œrtve paljenice s koja se je obvezala, zakonita su.
prinosom i naljevom njezinim. 9 Ako li muœ njezin, çim za to çuje, to joj
32 Sedmi dan: sedam mladih junaca, zabrani, onda on time poniætava
dva ovna, çetrnaest jednogodiænjih, zavjet, æto je veze, i nepromiæljeno
bez pogrjeæke janjaca; obeøanje, kojim se je obvezala na neko
33 Uz to prinos njihov i naljeve njihove uzdrœanje, i Gospod øe joj oprostiti.
za junce, ovnove i janjce po broju 10 Zavjet udovice ili rastavljene œene,
njihovu, kako je propisano; uopøe svaka obveza, æto je uze na sebe,
34 Onda jarca jednoga kao œrtvu za obvezna je za nju.
grijeh, osim redovite œrtve paljenice s 11 Ako li je koja œenska osoba, æto veø
prinosom i naljevom njezinim. œivi u kuøi muœa svojega, uçinila zavjet
35 Osmi dan imate opet drœati sveçani ili se je zakletvom obvezala na kakvo
sastanak. Ne smijete tada raditi uzdrœanje,
nikakva posla teœaçkoga. 12 I muœ njezin çuje za to i æuti i ne
36 Kao œrtvu paljenicu, æto se predaje brani joj, onda vrijede svi zavjeti
ognju za miris ugodni Gospodu, imate njezini, i svako uzdrœanje, na koje se je
prinijeti; jednoga mladog junca, obvezala, zakonito je.
jednoga ovna, sedam jednogodiænjih, 13 Ako li muœ njezin, çim çuje za to,
bez pogrjeæke janjaca, proglasi to nevaljanim, onda joj ne
37 Uz to prinos njihov i naljeve njihove vrijedi niæta od onoga, æto je obeøala,
za junca, ovna i janjce po broju bio to zavjet ili obveza za kakvo
njihovu, kako je propisano; uzdrœanje, jer je to muœ njezin
38 Onda jarca jednoga kao œrtvu za proglasio nevaljanim, Gospod øe joj
grijeh, osim redovite œrtve paljenice s oprostiti.
prinosom i naljevom njezinim, 14 Svaki zavjet i svaku zakletvu, æto je
39 To imate prinijeti Gospodu na obvezuje da umiri duæu svoju, moœe
blagdane svoje, osim onoga, æto øete muœ njezin proglasiti valjanim ili
prinijeti po zavjetima ili kao nevaljanim.
dragovoljne darove za œrtve paljenice, 15 Ako naime muœ njezin od dana do
prinose, naljeve ili œrtve pomirne.” dana æuti prema njoj, onda on time
çini valjanima sve zavjete njezine ili
Brojevi 30 sve obveze njezine na kakvo
1 I dade Mojsije sinovima Izraelovim uzdrœanje. On ih je time uçinio
naputke, posve kako je bio Gospod valjanima, æto je æutio prema njoj, kad
zapovjedio Mojsiju. je çuo za to.
2 Nato on reçe glavarima plemenskim 16 Ako li ih hoøe poniætiti, poæto je veø
sinova Izraelovih: “Ovo, zapovijeda o tom dulje vremena çuo, onda on time
Gospod: stavlja na sebe krivnju njezinu.”
3 Ako koji çovjek uçini zavjet ili se 17 To su pravne odredbe, æto ih Gospod
zakune, çim se obveze, da øe se od dade Mojsiju, da se uredi odnos
neçega uzdrœati, onda neka ne prelomi izmeåu muœa i œene, izmeåu oca i
rijeçi svoje, nego neka odrœi sve, æto je køeri, koja u neudatom stanju œivi u
obeøao. kuøi oca svojega.
4 Ako koja œenska osoba, koja u
neudatom stanju œivi u kuøi oca Brojevi 31
svojega, uçini zavjet Gospodu ili se 1 Gospod zapovjedi Mojsiju:
obveœe, da øe se od neçega uzdrœati, 2 “Osveti sinove Izraelove na
5 A otac njezin çuje za zavjet njezin ili Midjancima. Onda øeæ se pridruœiti
kako se je obvezala, da øe se od neçega zemljacima svojim.”
uzdrœati, i ako otac njezin æuti na to, 3 Tada zapovjedi Mojsije narodu:
onda imaju vrijediti svi zavjeti njezini, “Naoruœajte sebi ljude iz svoje sredine
i svako uzdrœanje, na koje se je za vojsku proti Midjancima, da izvræe
obvezala, zakonito je. osvetu Gospodnju na Midjancima.
6 Ali ako otac njezin, çim za to çuje, to 4 Poæljite na vojsku po tisuøu ljudi od
joj zabrani, onda svi zavjeti njezini i svih plemena Izraelovih.”
uzdrœanja, na koja se je obvezala, ne 5 I tako digoæe od svakoga plemena
135 Brojevi
izraelskoga po tisuøu ljudi, svega svoje, pa øete opet biti çisti i potom
dvanaest tisuøa vojnika. smijete se opet vratiti u tabor.”
6 Tada Mojsije posla na vojsku tisuøu 25 Nato zapovjedi Gospod Mojsiju:
ljudi od svakoga plemena, a s njima 26 “Izbrojite ugrabljeni plijen, ljude i
Posla i Finehasa, sina sveøenika stoku, ti i sveøenik Eleazar i plemenski
Eleazara. Ovaj je imao sa sobom sveto glavari zajednice.
posuåe i buçne trube. 27 Polovinu plijena razdijeli meåu
7 I poåoæe u boj proti Midjanaca, kako vojnike, koji su iæli na vojsku, a drugu
je bio Gospod zapovjedio Mojsiju, i polovinu meåu svu ostalu zajednicu.
pobiæe sve muæke osobe. 28 Tada uzmi od vojnika, koji su iæli na
8 Meåu onima, koje pobiæe, bili su i vojsku, dio za Gospoda, naime po
kraljevi midjanski, Evi, Rekem, Sur, jednu glavu od pet stotina ljudi,
Hur i Reba, pet kraljeva midjanskih. I goveda, magaraca i ovaca.
Balaama, sina Beorova, ubiæe maçem. 29 Od njihove polovine uzmite to i dajte
9 Tada zarobiæe sinovi Izraelovi œene i sveøeniku Eleazaru kao œrtvu
djecu Midjanaca, zaplijeniæe svu stoku podizanja za Gospoda.
njihovu, krupnu i sitnu, i sve imanje 30 A od polovine, koja dopadne
njihovo, sinovima Izraelovim, uzmi po jednu
10 Popaliæe sve gradove, u kojima su glavu od pedeset ljudi, goveda,
prebivali, i sve tabore njihove, magaraca i ovaca, ukratko sve stoke, i
11 Uzeæe sve roblje i sav plijen, ljude i daj to Levitima, koji imaju skrbiti za
stoku, sluœbu kod prebivaliæta Gospodnjega.”
12 I dovedoæe zarobljenike, plijen i 31 Mojsije i sveøenik Eleazar uçiniæe,
grabeœ k Mojsiju, k sveøeniku Eleazaru kako im je bio Gospod zapovjedio.
i zajednici sinova Izraelovih u tabor na 32 A ostalo je od plijena, æto ga je bila
poljanama moapskim, æto leœe na vojska zaplijenila: æest stotina i
Jordanu kod Jeriha. sedamdeset i pet tisuøa ovaca,
13 Mojsije, sveøenik Eleazar i svi 33 Sedamdeset i dvije tisuøe,
knezovi zajednice izaåoæe im u susret 34 I æezdeset i jedna tisuøa magaraca,
pred tabor. 35 Od ljudi, to jest od djevojaka, koje
14 A Mojsije se razgnjevi na vojskovoåe, joæ nijesu bile udate, svega trideset i
na tisuønike i stotnike, koji se vratiæe dvije tisuøe osoba.
s vojske. 36 Polovina od toga, æto dopade onima,
15 Reçe im Mojsije: “A æto ostaviste na koji su bili iæli na vojsku, iznosila je tri
œivotu sve œene? stotine i trideset i sedam tisuøa i pet
16 Upravo one bile su, koje na savjet stotina ovaca,
Balaamov zavedoæe sinove Izraelove, 37 I dio od ovaca za Gospoda iznosio je
da otpanu od Gospoda zbog Peora, te æest stotina i sedamdeset i pet glava.
doåe pomor na zajednicu Gospodnju. 38 Dalje trideset i æest tisuøa goveda i
17 Zato sada pobijte svu djecu muæku dio od toga za Gospoda sedamdeset i
i sve œene udate. dvije glave.
18 A sve mlade djevojke, koje joæ nijesu 39 Uz to trideset tisuøa i pet stotina
udate, ostavite za sebe na œivotu. magaraca i dio od toga za Gospoda
19 Ostanite sedam dana izvan tabora, æezdeset i jedna glava,
jer je svaki od vas druge ubio i dotakao 40 Napokon æesnaest tisuøa ljudi i dio
se ubijenih, to se morate treøi i sedmi od toga za Gospoda trideset i dvije
dan oçistiti zajedno sa svojim osobe.
zarobljenicima. 41 Mojsije predade sveøeniku Eleazaru
20 I sve haljine, sve stvari koœne, sve dio odreåen za œrtvu podizanja
æto je napravjeno od kozje dlake, i sve Gospodu, kao æto je bio Gospod
posude drveno morate oçistiti” zapovjedio Mojsiju.
21 Sveøenik Eleazar reçe vojnicima, 42 Od polovine plijena za sinove
koji su bili poæli na vojsku: “Ovo je Izraelove, koju je Mojsije bio odvojio od
naredba zakonska, æto je Gospod polovine za vojnike.
naloœi Mojsiju: 43 Polovina, koja dopade zajednici,
22 Zlato, srebro, mjed, gvoœåe, kositer i iznosila je: tri stotine i trideset i sedam
olovo, tisuøa i pet stotina ovaca,
23 Uopøe sve, æto podnosi oganj, 44 Trideset i æest tisuøa goveda,
morate svakako propustiti kroz oganj. 45 Trideset tisuøa i pet stotina
Tada øe to biti çisto. Uz to ipak mora se magaraca,
joæ oçistiti vodom oçiæøenja. A sve, æto 46 I æesnaest tisuøa ljudi,
ne podnosi oganj, morate propustiti 47 Od te polovine za sinove Izraelove
kroz vodu. uze dakle Mojsije po jednu glavu od
24 Operite onda sedmi dan haljine pedeset ljudi i stoke i dade ih Levitima,
Brojevi 136
koji su imali skrbiti za sluœbu kod me nijesu posve posluæali.
prebivaliæta Gospodnjega, kako je bio 12 Osim Kenizeja Kaleba, sina
Gospod zapovjedio Mojsiju. Jefuneova, i Joæue, sina Nunova, jer
48 Tada pristupiæe k Mojsiju ovi posve posluæaæ Gospoda.
vojskovoåe, tisuønici i stotnici, 13 Tako se dakle razgnjevi Gospod na
49 I rekoæe Mojsiju: “Sluge tvoje Izraela. On uçini, da su se çetrdeset
prebrojiæe vojnike, koji su bili pod godina potucali po pustinji, dok ne
naæim vodstvom. Ni jednoga od naæih pomrije sav onaj naraætaj, koji je
ljudi nije manje. sagrijeæio Gospodu.
50 Zato prinosimo, da se oçistimo pred 14 I sada vi stupiste na mjesto otaca
Gospodom, kao prinos Gospodu, svaki svojih, izrod grjeænika, da joæ viæe
æto je tko zaplijenio zlatnine: kopçi, poveøate œestoki gnjev Gospodnji na
narukvica, prstena, minåuæa i Izraela.
ogrlica.” 15 Ako se odvratite od njega, on øe ga
51 Mojsije i sveøenik Eleazar uzeæe od joæ dulje ostaviti u pustinji. Tako øete
njih zlato, svakovrsnu umjetno upropastiti sav taj narod.”
izraåenu zlatninu. 16 Tada pristupiæe k njemu i rekoæe:
52 A bilo je svega zlata, æto ga kao œrtvu “Mi øemo ovdje napraviti samo torove
podizanja prinesoæe Gospodu za stada svoja i gradove za œene svoje i
tisuønici i stotnici, æesnaest tisuøa i djecu svoju.
sedam stotina i pedeset æekela, 17 A sami øemo naoruœani poøi pred
53 A prosti vojnici bili su naplijenili sinovima Izraelovim, dok ih ne
svaki za sebe. dovedemo u njihova mjesta. Uto neka
54 Mojsije i sveøenik Eleazar uzeæe naæe œene i djeca ostanu u mjestima
zlato od tisuønika i stotnika i unesoæe utvråenim radi stanovnika te zemlje.
ga u Æator sastanka, da bude tamo 18 Neøemo se prije vratiti kuøama
sinovima Izraelovim pred Gospodom svojim, dok sinovi Izraelovi ne prime
kao mio spomen. svaki svoju baætinu.
19 Niti demo uzeti zajedno s njima
Brojevi 32 baætinu s onu stranu Jordana i dalje,
1 Sinovi Rubenovi i Gadovi imali su vrlo jer nam je dopala baætina naæa istoçno
mnogo stoke. I kad vidjeæe, da je zemlja od Jordana.”
jazerska i gileadska dobra za stoku, 20 Mojsije im odgovori “Ako to uçinite,
2 Otidoæe sinovi Gadovi i Rubenovi i da poåete naoruœani pred Gospodom u
rekoæe Mojsiju, sveøeniku Eleazaru i boj.
glavarima zajednice: 21 I svi vojnici vaæi pred Gospodom
3 “Atarot, Dibon, Jazer, Nimra, Heæbon, prijeåu Jordan, dok ne otjera ispred
Eleale, Sebam, Nebo i Beon, sebe neprijatelja svojih.
4 Zemlja, koju Gospod podvrgnu 22 I vi se istom onda vratite, kad bude
zajednici izraelskoj, dobra je za stoku, zemlja uz pomoø Gospoda
a sluge tvoje imaju mnogo stoke.” podvrgnuta, tada øete vi biti bez
5 Tada nastaviæe: “Ako naåosmo milost krivnje pred Gospodom i Izraelom, i ta
u oçima tvojim, neka se ta zemlja øe vam zemlja pripasti kao baætina
dadne u baætinu slugama tvojim. Ne pred Gospodom.
vodi nas preko Jordana.” 23 Ako li ne uçinite tako, onda øete
6 Mojsije odgovori sinovima Gadovim i sagrijeæiti Gospodu i znajte, da øe vas
Rubenovim: “Vaæa øe dakle braøa iøi u za grijeh vaæ stidi kazna.
boj, a vi øete ovdje mimo ostati? 24 Pa gradite sebi tvrda mjesta za œene
7 Zaæto odvraøate srca sinova svoje i djecu svoju i torove za stoku
Izraelovih, da ne idu u zemlju, koju im svoju. Ali i uçinite, æto obeøaste.”
je dao Gospod? 25 Nato odgovoriæe Mojsiju sinovi
8 Tako su veø çinili oci vaæi, kad ih Gadovi i Rubenovi: “Sluge øe tvoje
poslah iz Kadeæ-Barnee, da ogledaju uçiniti, kako ti, gospodare,
zemlju. zapovijedaæ.
9 Otidoæe gore do eækolske doline, 26 Djeca naæa i œene naæe, stoka naæa i
pogledaæe zemlju i obeshrabriæe onda sve œivotinje naæe ovdje øe ostati u
srce sinovima Izraelovim, tako da oni tvrdim mjestima gileadskim.
ne htjedoæe iøi u zemlju, koju im bio 27 A sluge tvoje sve, æto su za boj,
Gospod dao. prijeøi øe tamo pred Gospodom u boj,
10 Razgnjevi se onda Gospod i zakle se: kako si, gospodare, zapovjedio.”
11 “Ljudi, koji u dobi od dvadeset 28 Potom dade Mojsije za njih naputak
godina i viæe izaåoæe iz Egipta, neøe sveøeniku Eleazaru i Joæui, sinu
vidjeti zemlje, koju sam zakletvom Nunovu, i plemenskim glavarima
obeøao Abrahamu, Izaku i Jakovu, jer sinova Izraelovih.
137 Brojevi
29 Reçe im Mojsije: “Ako podu svi 5 Sinovi Izraelovi poåoæe dakle iz
vojnici Gadovih i Rubenovih sinova s Ramsesa i utaboriæe se u Sukotu.
vama preko Jordana pred Gospodom u 6 Iz Sukota poåoæe i utaboriæe se u
boj, onda im dajte, kad vam bude Etamu, koji je na kraj pustinje.
zemlja podvrgnuta, podruçje 7 Iz Etama poåoæe i okrenuæe prema Pi
gileadsko u baætinu. Hahirotu, koji je naprema Baal Sefonu,
30 Ako li vojnici ne poåu s vama i utaboriæe se pred Migdolom,
prijeko, neka se nasele kod vas u 8 Iz Pi Hahirota poåoæe i prijeåoæe
zemlji kanaanskoj.” preko mora u pustinju i putovavæi tri
31 Tada odgovoriæe sinovi Gadovi i dana preko pustinje etamske
Rubenovi: “Kako je Gospod zapovjedio utaboriæe se u Mari.
slugama tvojim, tako øemo uçiniti. 9 Iz Mare poåoæe i doåoæe u Elim, U
32 Mi vojnici prijeøi øemo pred Elimu je bilo dvanaest studenaca i
Gospodom u zemlju kanaansku, da sedamdeset palma, i tu se utaboriæe.
nam ostane naæa baætina preko 10 Iz Elima poåoæe i utaboriæe se kod
Jordana.” Crvenoga mora.
33 Tako dade Mojsije sinovima 11 Od Crvenoga mora poåoæe i
Gadovim i Rubenovim i polovini utaboriæe se u pustinji sinskoj.
plemena Manaseha, sina Josipova, 12 Iz pustinje sinske poåoæe i utaboriæe
kraljevstvo amorejskoga kralja Sihona se u Dofki.
i kraljevstvo baæanskoga kralja Oga: 13 Iz Dofke poåoæe i utaboriæe se u
zemlju i gradove njezine s njihovom Aluæu,
okolinom, gradove po zemlji unaokolo. 14 Iz Aluæa poåoæe i utaboriæe se u
34 I opet sagradiæe sinovi Gadovi Refidimu. Tamo nije imao narod vode
Dibon, Atarot, Aroer, da pije.
35 Atrot, Æofan, Jazer, Jogbohu, 15 Iz Refidima poåoæe i utaboriæe se u
36 Bet Nimru i Bet Haran, gradove tvrde pustinji sinajskoj.
i torove za stoku. 16 Iz pustinje sinajske poåoæe i
37 Sinovi Rubenovi opet sagradiæe utaboriæe se u Kibrot Hataavi.
Heæbon, Eleale, Kirjatajim, 17 Iz Kibrot Hataave poåoæe i utaboriæe
38 Nebo i Baal Meon s promijenjenim se u Haserotu.
imenima i Æibmu, i dadoæe imena 18 Iz Haserota poåoæe i utaboriæe se u
gradovima, æto ih opet sagradiæe, Ritmi.
39 Sinovi Makira, sina Manasehova, 19 Iz Ritme poåoæe i utaboriæe se u
otidoæe u Gilead, osvojiæe ga i Rimon Peresu.
protjeraæe Amoreje, koji su bili tamo. 20 Iz Rimon Peresa poåoæe i utaboriæe
40 Mojsije dade tada Gilead Makiru, se u Libni.
sinu Manasehovu, koji se naseli tamo. 21 Iz Libne poåoæe i utaboriæe se u Resi.
41 Manasehov sin Jair isto tako otide, 22 Iz Rese poåoæe i utaboriæe se u
osvoji sela njihova i prozva ih sela Kehelati.
Jairova”. 23 Iz Kehelate poåoæe i utaboriæe se na
42 I Nobah otide, zauze Kenat s gori Æeferu.
njegovim selima i prozva ga po imenu 24 Od gore Æefera poåoæe i utaboriæe se
svojemu “Nobah”. u Haradi.
25 Iz Harade poåoæe i utaboriæe se u
Brojevi 33 Makhelotu.
1 Ovo su postaje sinova Izraelovih, kad 26 Iz Makhelota poåoæe i utaboriæe se u
izaåoæe iz zemlje egipatske sa svojim Tahatu.
çetama pod vodstvom Mojsijevim i 27 Iz Tahata poåoæe i utaboriæe se u
Aronovim. Terahu.
2 Mojsije popisa postaje njihove, od 28 Iz Teraha poåoæe i utaboriæe se u
kojih su po zapovijedi Gospodnjoj Mitki.
dalje putovali. Ovo su postaje njihove 29 Iz Mitke poåoæe i utaboriæe se u
na putovanju njihovu, Haæmoni.
3 Poåoæe iz Ramsesa prvoga mjeseca, 30 Iz Haæmone poåoæe i utaboriæe se u
petnaesti dan prvoga mjeseca, Na dan Moserotu.
po Pashi izaåoæe sinovi Izraelovi pod 31 Iz Moserota poåoæe i utaboriæe se u
moønom rukom pred oçima svih Bene Jaakanu.
Egipøana, 32 Iz Bene Jaakana poåoæe i utaboriæe
4 Dok su Egipøani pokopavali svoje se kod Hor Hagidgada.
prvoroåence, æto ih je bio Gospod sve 33 Iz Hor Hagidgada poåoæe i utaboriæe
meåu njima pobio, jer je bio Gospod se u Jotbati.
izvræio kazneni sud na bogovima 34 Iz Jotbate poåoæe i utaboriæe se u
njihovim. Abroni.
Brojevi 138
35 Iz Abrone poåoæe i utaboriæe se u prebivati.
Esion Geberu. 56 Æto sam mislio uçiniti njima, uçinit
36 Iz Esion Gebera poåoæe i utaboriæe øu vama.”
se u pustinji sinskoj, to jest u Kadeæu.
37 Iz Kadeæa poåoæe i utaboriæe se na Brojevi 34
gori Horu na meåi zemlje edomske. 1 Gospod zapovjedi Mojsiju:
38 Sveøenik Aron uzaåe na goru Hor po 2 “Priopøi sinovima Izraelovim ovaj
zapovijedi Gospodnjoj i umrije ondje u naputak: Kad doåete u zemlju
çetrdesetoj godini po izlasku sinova kanaansku, neka vam to bude zemlja,
Izraelovih iz zemlje egipatske, prvi dan koja vam pripada kao baætina: zemlja
petoga mjeseca. kanaanska s meåama svojim.
39 Aronu je bilo sto i dvadeset i tri 3 Juœna strana neka ide od pustinje
godine, kad umrije na gori Horu. sinske uz meåu edomsku. Juœna
40 Kanaanac, kralj u Aradu, koji je meåa neka poçinje u istoku na juœnom
prebivao u Negebu u zemlji kraju Slanoga mora.
kanaanskoj, çuo je za dolazak sinova 4 Onda neka se meåa savije juœno od
Izraelovih. visine Akrabima i neka prelazi prema
41 Od gore Hora poåoæe i utaboriæe se Sinu, dok ne doåe na kraj juœno od
u Salmoni. Kadeæ-Barnea. Odatle neka teçe dalje
42 Iz Salmone poåoæe i utaboriæe se u prema Hasar Adaru i neka ide do u
Punonu. Asmone.
43 Iz Punona poåoæe i utaboriæe se u 5 Od Asmone neka se zavije meåa k
Obotu. potoku egipatskomu, dok ne doåe na
44 Iz Obota poåoæe i utaboriæe se u Ije kraj kod mora.
Abarimu na meåi moapskoj. 6 Zapadna meåa neka vam bude veliko
45 Iz Ije Abarima poåoæe i utaboriæe se more, to neka vam je s te strane meåa.
u Dibon Gadu. 7 Sjeverna meåa neka vam bude ovo:
46 Iz Dibon Gada poåoæe i utaboriæe se Od velikoga mora povucite sebi meåu
u Almon Diblatajimu. do gore Hora.
47 Iz Almon Diblatajima poåoæe i 8 Od gore Hora povucite sebi meåu do
utaboriæe se u gorama abarimskim na put prema Hamatu. Krajna toçka
pred Nebom. meåi neka je Sedada.
48 Od gora abarimskih poåoæe i 9 Onda neka teçe meåa dalje do
utaboriæe se na poljanama moapskim Zifrona, i kraj neka joj bude kod Hasar
na Jordanu naprema Jerihu. Enana. To neka vam je sjeverna meåa.
49 Tabor njihov protezao se na 10 Prema istoku povucite sebi meåu od
Jordanu od Bet Jesimota do Abel Hasar Enana do Æefama.
Lugakacije na poljanama moapskim. 11 Od Æefama neka ide meåa dolje u
50 Gospod zapovjedi Mojsiju na Riblu, istoçno od Aina. Tada neka ide
poljanama moapskim naprema meåa joæ dalje dolje i neka udari na
Jerihu: gorski greben istoçno od jezera
51 “Priopøi sinovima Izraelovim ovaj Kinereta.
naputak; Kad prijeåete preko Jordana 12 Nato neka ide meåa dolje k Jordanu,
u zemlju kanaansku. dok ne izaåe na Slano more. To neka su
52 Protjerajte ispred sebe sve unaokolo meåe vaæoj zemlji.”
stanovnike zemlje i uniætite sve 13 Mojsije dade sinovima Izraelovim
njihove slike idolske. I sve njihove joæ ovaj naputak: “To je zemlja, koju
uzvisine opustoæite. øete dobiti kao baætinu œdrijebom, i za
53 Uzmite sebi u posjed zemlju i koju je zapovjedio Gospod da je dobije
prebivajte u njoj, jer vam dadoh tu devet plemena i po.
zemlju da je vaæa. 14 Jer pleme sinova Rubenovih po
54 Œdrijebom razdijelite zemlju kao svojim porodicama i pleme sinova
baætinu po svojim plemenima. Gadovih po svoj im porodicama i
Plemenu, koje je mnogobrojno, dajte polovina plemena Manasehova
veøu baætinu, a onomu, koje je manje, primiæe veø svoju baætinu.
dajte manju baætinu. Æto kojemu 15 Ova dva plemena i po primiæe svoju
dopadne œdrijebom, ono neka mu baætinu na drugoj strani Jordana,
bude. Po svojim oçinskim plemenima naprema Jerihu, na istoku prema
razdijelite sebi baætinu. izlasku sunca.”
55 Ako li ne protjerate ispred sebe 16 Dalje reçe Gospod Mojsiju:
stanovnike zemlje, onda øe oni, koje 17 “Ovo su imena ljudi, koji neka vam
izmeåu njih ostavite, biti trnje oçima u baætinu razdijele zemlju: Sveøenik
vaæim i ostani bokovima vaæim i Eleazar i Joæua, sin Nunov.
pritiskivat øe vas u zemlji, u kojoj øete 18 I po jednoga kneza iz svakoga
139 Brojevi
plemena uzmite da dijeli zemlju. 9 Joæ zapovjedi Gospod Mojsiju:
19 Ovo su imena tih ljudi: Od plemena 10 “Priopøi sinovima Izraelovim ove
Judina Kaleb, sin Jefuneov; naputke: “Kad doåete preko Jordana u
20 Od plemena sinova Simeonovih zemlju,
Æemuel, sin Amihudov; 11 Onda izaberite sebi zgodne gradove,
21 Od plemena Benjaminova Elidad, koji neka vam budu slobodni gradovi.
sin Kislonov; Tamo neka uteçe ubojica, koji je
22 Od plemena sinova Danovih kao nehotice ubio çovjeka.
knez Buki, sin Joglijev; 12 Ovi gradovi neka vam budu za
23 Od potomaka Josipovih: za pleme utoçiæte od krvnoga osvetnika, da
sinova Manasehovih kao knez Haniel, ubojica ne bude ubijen, prije nego
sin Efodov; stane na sud pred Zajednicu.
24 Od plemena sinova Efraimovih kao 13 Slobodnih gradova, æto ih imate
knez Kemuel, sin Æiftanov; ustupiti, neka bude æest:
25 Od plemena sinova Zebulunovih 14 Tri grada odredite s onu stranu
kao knez Elisafan, sin Parnakov; Jordana, a tri grada u zemlji
26 Od plemena sinova Isakarovih kao kanaanskoj, koji neka budu slobodni
knez Paltiel, sin Azanov: gradovi.
27 Od plemena sinova Aæerovih kao 15 Sinovima Izraelovim i strancima i
knez Ahihud, sin Æelomijev; onima, koji su meåu njima, neka tih
28 Od plemena sinova Naftalijevih kao æest gradova budu utoçiæta, da moœe
knez Pedahel, sin Amihudov.” uteøi tamo svaki, koji je nehotice ubio
29 To su oni, kojima zapovjedi Gospod, çovjeka.
da razdijele sinovima Izraelovim 16 Ako ga gvozdenim oruåem udari
baætinu u zemlji kanaanskoj. tako, da nastupi smrt, onda je krvnik.
A krvnik ima se kazniti smrøu.
Brojevi 35 17 I ako kamenom iz ruke, od kojega
1 Joæ zapovjedi Gospod Mojsiju na moœe çovjek poginuti, udari koga, i
poljanama moapskim na Jordanu, ovaj umre od toga, krvnik je. Kao
naprema Jerihu: krvnik mora biti kaœnjen smrøu.
2 “Naloœi sinovima Izraelovim, neka 18 Ili ako drvetom iz ruke, od kojega
dadnu od baætine svoje Levitima moœe çovjek poginuti, udari koga, i
gradove za prebivanje. Takoåer ovaj umre od toga, krvnik je. A kao
paænjaka oko tih gradova dajte krvnik mora biti kaœnjen smrøu.
Levitima. 19 Krvni osvetnik ima ubiti krvnika.
3 Gradove neka imaju za prebivanje, a Ako ga stigne, smije ga ubiti.
paænjaci uz njih neka im budu za 20 Nadalje ako netko drugoga gurne iz
tovarne œivotinje, za stada i ostale mrœnje ili se baci çim na njega
œivotinje. hotimice, tako da taj umre.
4 Paænjaci uz gradove, æto ih morate 21 Ili ako ga iz neprijateljstva udari
ustupiti Levitima, neka se proteœu od rukom svojom tako, da taj umre, onda
zidina gradskih tisuøu lakata se mora takav ubojica kazniti smrøu.
unaokolo. On je krvnik. Krvni osvetnik ima
5 Odmjerite izvan grada na istoçnoj, krvnika ubiti, kad ga stigne.
juœnoj, zapadnoj i sjevernoj strani 22 Ako li ga gurne sluçajno, a ne iz
dvije tisuøe lakata, tako da sam grad neprijateljstva, ili se baci na njega çim
leœi u sredini. To neka budu paænjaci nehotice.
njihovi uz gradove. 23 Ili kamenom, a da ga ne vidi, od
6 Gradovi, æto ih imate dati Levitima, kojega çovjek moœe poginuti, baci se
neka budu æest slobodnih gradova, æto na njega, i taj umre od toga, makar mu
su od vas odreåeni kao mjesto utoçiæta ne bio neprijatelj i nije mu htio niæta
za onoga, koji je poçinio ubojstvo; osim zlo nanijeti,
toga imate im dati joæ çetrdeset i dva 24 Onda ima da odluçi zajednica
grada. izmeåu ubojice i krvnoga osvetnika po
7 Ukupni broj gradova, æto ih imate ovim pravnim odredbama.
predati Levitima, neka iznosi çetrdeset 25 Zajednica mora ubojicu staviti na
i osam gradova uz paænjake njihove. sigurno od krvnoga osvetnika. Zato ga
8 Kod oduzimanja gradova iz posjeda ima zajednica natrag vratiti u grad
sinova Izraelovih imate uzeti od veøih utoçiæta, u koji je utekao. On mora u
plemena viæe gradova, a od manjih njemu ostati do smrti velikoga
plemena manje gradova, Svako pleme sveøenika, koji je bio pomazan svetim
ima prema baætini svojoj, æto øe je uljem.
dobiti, Levitima dati od svojih 26 Ako ubojica ostavi podruçje grada
gradova.” utoçiæta, u koji je utekao,
Brojevi 140
27 I krvni ga osvetnik stigne izvan drugoga plemena sinova Izraelovih,
podruçja grada utoçiæta, u koji je onda øe se vlasniætvo njihovo otkinuti
utekao, i krvni osvetnik ubije ubojicu, od naæe oçinske baætine i dodat øe se
onda on nije kriv za krv. baætini onoga plemena, u koje se
28 Jer onaj ima da ostane u svojem udaju. Tako øe se baætina, æto pripade
gradu utoçiæta do smrti velikoga nama, okrnjiti.
sveøenika. Istom nakon smrti velikoga 4 Kad onda bude jubilejska godina
sveøenika smije se ubojica natrag sinovima Izraelovim, njihova øe se
vratiti k svojoj baætini. baætina sjediniti s baætinom onoga
29 Ove pravne odredbe imaju vrijediti plemena, u koje se budu udale. Ali od
kod vas kroz sve naraætaje po svim baætine naæega oçinskog plemena
prebivaliætima vaæim. otkinut øe se baætina njihova.”
30 Ako netko ubije çovjeka, onda se 5 Mojsije nato dade sinovima
ubojica ima kazniti smrøu samo na Izraelovim po zapovijedi Gospodnjoj
temelju iskaza viæe svjedoka. ovaj naputak: “Pleme sinova Josipovih
Sastanko jednoga jedinog svjedoka ima pravo.
nije dosta za smrtnu osudu. 6 Za køeri Selofhadove odredi Gospod
31 Ne smijete uzimati otkupa za œivot ovo: Neka se udaju za koga hoøe. Ali
krvnika, koji zasluœi smrt. Neotpustivo smiju se udati samo u porodici svojega
ima se kazniti smrøu. oçinskog plemena.
32 Takoåer ne smijete uzimati otkupa 7 Da ne prijeåe baætina sinova
za nekoga, koji je utekao u svoj grad Izraelovih od jednoga plemena na
utoçiæta, da on veø prije smrti velikoga drugo, jer svi sinovi Izraelovi imaju
sveøenika vrati se u zemlju i tamo dobiti baætinu svojega oçinskog
prebiva. plemena.
33 Ne smijete oskvrniti zemlju, u kojoj 8 Zato moraju sve djevojke, kojima
prebivate, jer krv oskvrni zemlju, i dopadne baætina u kojem plemenu
zemlji ne moœe se pribaviti pomirenje izraelskom, udati se za koga iz
za krv, æto je prolivena u njoj, osim porodice svojega oçinskog plemena,
krvlju onoga, koji ju je prolio. da sinovi Izraelovi odrœe baætinu
34 Ne oskvrnite dakle zemlje, u kojoj oçinsku,
prebivate, jer i ja u njoj imam svoj stan, 9 I da ne prijeåe baætina od jednoga
jer ja, Gospod, stanujem meåu plemena na drugo; jer svako pleme
sinovima Izraelovim.” sinova Izraelovih ima dobiti svoju
baætinu.”
Brojevi 36 10 Kako je bio Gospod zapovjedio Mojsija,
1 Tada pristupiæe starjeæine iz tako uçiniæe køeri Selofhadove.
porodice sinova Gileada, sina Makira, 11 Jer Mahla, Tirsa, Hogla, Milka i Noa,
sina Manasehova, od plemena sinova køeri Selofhadove, udadoæe se za
Josipovih. Oni iznesoæe pred Mojsija i sinove striçeva svojih.
knezove, plemenske glavare izraelske, 12 Udadoæe se dakle u porodice sinova
2 Ovu molbu: “Gospod je tebi, Manaseha, sina Josipova. Tako osta
gospodare, zapovjedio, da dadne baætina njihova a plemenu, kojemu je
sinovima Izraelovim zemlju œdrijebom pripadala porodica oca njihova.
u baætinu. Takoåer je tebi, gospodare, 13 To su zapovijedi i pravne odredbe,
bilo naloœeno od Gospoda, da dadneæ æto ih Gospod dade preko Mojsija
baætinu naæega brata Selofhada sinovima Izraelovim na poljanama
køerima njegovim. moapskim na Jordanu, naprema
3 Ako se sad one udaju za koga iz Jerihu.
Ponovljen Zakon
1 Ovo su govori, æto ih odrœa Mojsije sinovima Izraelovim sve, æto mu je bio
pred svim Izraelom s onu stranu Gospod zapovjedio za njih.
Jordana, u pustinji, u Arabi, naprema 4 Poæto je bio porazio amorejskoga
Sufu, izmeåu Parana, Tofela, Labana, kralja Sihona, koji je prebivao u
Haserota i Dizahaba. Aætarotu i u Edreju,
2 Jedanaest je dana hoda od Horeba 5 Poçe Mojsije s onu stranu Jordana, u
preko gore Seira do Kadeæ Barnea. zemlji moapskoj, razlagati zakon
3 Prvi dan jedanaestoga mjeseca u ovako:
çetrdesetoj godini govorio je Mojsije 6 “Gospod, Bog naæ, ovako nam je na
----
141 Ponovljeni Zakon
Horebu govorio: Dosta dugo boravili da nam jave za put, kojim øemo iøi, i za
ste na toj gori. gradove, u koje øemo doøi.
7 Podignite se i poåite k pogorju 23 Ja sam bio s prijedlogom
Amoreja i k svima susjedima njihovim sporazuman i izabrao sam izmeåu vas
u Arabi, na pogorju i u Æefeli i u Negebu dvanaest ljudi, iz svakoga plemena po
i na obali morskoj, u zemlju jednoga.
Kanaanaca i k Libanonu do velike 24 Oni krenuæe na put, gore u pogorje,
rijeke do Eufrata. stigoæe do eækolske doline i ogledaæe
8 Eto, tu zemlju predajem vama. Uåite zemlju.
u nju i zauzmite tu zemlju. Gospod se 25 Uzeæe sa sobom ploda one zemlje i
je zakleo ocima vaæim, Abrahamu, donesoæe nam ga. Onda nam dadoæe
Izaku i Jakovu, da øe je dati njima i ovaj izvjeætaj: “Lijepa je zemlja, koju øe
potomcima njihovim. nam dati Gospod, Bog naæ.
9 Onda vam rekoh: ‘Ne mogu za vas 26 Ipak ne htjedoste iøi, nego se
sam skrbiti.’ suprostaviste zapovijedi Gospoda,
10 Gospod, Bog vaæ, umnoœio vas je Boga svojega.
tako, da vas je danas mnogo kao 27 I mrmljali ste u Æatorima svojim
zvijezda nebeskih. ovako: ‘U zloj namjeri odvede nas
11 Gospod, Bog otaca vaæih, neka vas Gospod iz zemlje egipatske, da nas
umnoœi joæ tisuøu puta viæe i neka vas preda u ruke Amorejima, da nas oni
blagoslovi, kako vam je obeøao. uniæte.’
12 Ali kako da posve sam nosim teret i 28 Kamo da idemo? Braøa naæa
breme, æto ga na mene tovarite, i uplaæiæe srca naæa, kad su govorila:
raspre vaæe? ‘Ljudi su tamo veøi i brojniji od nas.
13 Predloœite za svako od svojih Gradovi su njihovi veliki i do neba
plemena mudre, razborite i iskusne utvråeni. Pa i sinove Anakove vidjesmo
ljude, da vam ih postavim za tamo.’
starjeæine. 29 A ja vam rekoh: ‘Ne plaæite se i ne
14 Nato mi odgovoriste: ‘Dobro je, æto bojte ih se!
misliæ uçiniti.’ 30 Gospod, Bog vaæ, koji ide pred vama,
15 Tada izabrah od vaæih plemenskih borit øe se za vas, isto onako, kako vam
glavara mudre i iskusne ljude i vama je uçinio u Egiptu pred oçima vaæim.’
ih postavih za starjeæine: za tisuønike, 31 I u pustinji, gdje si vidio, kako te je
za stotnike, za pedesetnike i za nosio Gospod, Bog tvoj, kao æto çovjek
desetnike, nadalje perovoåe za vaæa nosi dijete svoje, cijelim putem, æto ga
plemena. prevaliste, dok doåoste do ovoga
16 U isto vrijeme dadoh sucima vaæim mjesta.
ovaj naputak: Sasluæavajte obje 32 Ali uza sve to ne imadoste
strane braøe svoje. Sudite pravo pouzdanja u Gospoda, Boga svojega.
svakomu, bio brat ili stranac. 33 Koji je ipak iæao pred vama putem i
17 Budite nepristrani na sudu. traœio vam mjesto za tabor, noøu u
Sasluæajte i maloga i velikoga. Ne bojte ognju, da ste mogli vidjeti put, kojim
se nikoga, jer Boœje mjesto zastupa moradoste iøi, a danju u oblaku.
sudac. Ako li vam je koji pravni sluçaj 34 Kad je Gospod çuo vaæe govorenje,
preteœak, predloœite ga meni, da ga razgnjevi se i zakle se:
istraœim. 35 ‘Ni jedan od ljudi toga naopakog
18 Tako vam onda dadoh naputak za roda neøe vidjeti lijepe zemlje, koju
sve, æto imate çiniti. sam pod prisegom obeøao dati vaæim
19 Potom otidosmo od Horeba i ocima.
prijeåosmo svu onu pustinju veliku i 36 Samo øe je vidjeti Kaleb, sin
straænu, koju ikada vidjeste, iduøi na Jefuneov. Njemu øu i sinovima
pogorje Amoreja, kao æto nam je bio njegovim dati zemlju, po kojoj je iæao,
zapovjedio Gospod, Bog naæ, I jer je bio u svemu pokoran Gospodu.
doåosmo do Kadeæ-Barnea. 37 I na mene se rasrdi Gospod zbog vas
20 Tada vam rekoh: Doåoste eto do na i reçe: “I ti neøeæ doøi tamo.
pogorje Amoreja, æto nam ga hoøe da 38 Ipak Joæua, sin Nunov, sluga tvoj,
dadne Gospod, Bog naæ. doøi øe tamo. Njega ohrabri: jer on ima
21 Gle, Gospod, Bog tvoj, dao ti je tu razdijeliti zemlju meåu sinove
zemlju. Poåi, uzmi je u posjed svoj, kao Izraelove.
æto ti je zapovjedio Gospod, Bog otaca 39 A djeca vaæa, za koju rekoste da øe
tvojih. Ne boj se i ne plaæi se! postati roblje, i sinovi vaæi, koji danas
22 Tada svi pristupiste k meni i ne znaju razlikovati izmeåu dobra i
rekoste: “Poslat øemo pred sobom zla, doøi øe tamo. Njima øu je dati, i oni
nekoliko ljudi, da nam istraœe zemlju i øe je uzeti u posjed.
----
Ponovljeni Zakon 142
40 A vi se vratite i idite u pustinju k velik, mnogobrojan, visoka rasta
Crvenome moru! narod kao sinovi Anakovi.
41 Tada mi vi odgovoriste ovako: 11 Oni su pripadali Refaimcima kao
Sagrijeæismo Gospodu. Iøi øemo i borit sinovi Anakovi, ali Moapci zvali su ih
øemo se, kako nam je zapovjedio Emimci.
Gospod, Bog nas. Pa se opasaste svaki 12 U Seiru prebivali su prije Horeji, A
svojim bojnim oruœjem i htjedoste u sinovi Ezavovi protjeraæe ih i uniætiæe i
svojoj zaslijepljenosti poøi na pogorje. naseliæe se na njihovo mjesto, kao æto
42 Ali Gospod mi zapovjedi: Opomeni uçini Izrael sa zemljom, koju im dade
ih: Ne idite gore i ne borite se; jer ja Gospod u posjed.
nijesam meåu vama. Inaçe bit øete 13 A sada se dignite i prijeåite preko
poraœeni od vaæih neprijatelja. potoka Zereda.
43 Ja vas tada opomenuh. Ali ne 14 Vrijeme putovanja naæega od
posluæaste, nego se oprijeste Kadeæ-Barnea do prijelaza naæega
zapovijedi Gospodnjoj i poåoste u preko potoka Zereda potraja trideset i
svojoj drzovitosti gore na pogorje. osam godina. Sav naraætaj ljudi za
44 Tada izaåoæe proti vama Amoreji, vojsku bio je meåutim izumro u
koji prebivaju na onom pogorju. Oni taboru, kao æto im je bio Gospod
vas zatjeraæe kao roj pçela i raspræiæe zaprijetio zakletvom.
vas od Seira pa do Horme. 15 Ruka je Gospodnja bila naime proti
45 Kad se vratiste, plakali ste pred njima, da ih do posljednjega çovjeka
Gospodom, ali Gospod ne Posluæa istrijebi iz tabora.
glasa vaæega, niti okrenu uha svojega 16 Kad svi ti ljudi za vojsku pomrijeæe
k vama. u narodu,
46 Tako ostadoste u Kadeæu dugo 17 Reçe mi Gospod:
vremena, dokle ondje stajaste. 18 Ti øeæ eto kod Ara proøi kroz
podruçje moapsko,
Ponovljeni Zakon 2 19 I doøi øeæ u blizinu sinova
1 Nato se vratismo u pustinju k Amonovih, Ne napadaj ih i ne zameøi
Crvenom moru, kao æto mi je bio boja s njima, jer od zemlje sinova
Gospod zapovjedio. Dugo vremena Amonovih ne dam ti niæta u posjed, jer
putovasmo okolo gore Seira. je dadoh sinovima Lotovim u posjed.
2 Tada mi reçe Gospod: 20 I za nju se misli da je zemlja Refaima.
3 Dosta ste veø dugo obilazili tu goru, Nekad su u njoj prebivali Refaimi,
obrnite se sada na sjever! kojima su Amonci dali ime Zamzumeji.
4 Narodu daj ovaj naputak: Sada 21 Bio je to velik, mnogobrojan, visoka
prolazite kroz podruçje braøe svoje, rasta narod kao sinovi Anakovi.
sinova Ezavovih, koji prebivaju u Gospod ih je bio pred njima uniætio, pa
Seiru. Oni vas se plaæe. Ali vi se dobro oni zauzeæe zemlju njihovu i naseliæe
çuvajte, se na njihovo mjesto.
5 Da ne zametnete boja s njima, jer 22 Tako je bio uçinio i sa sinovima
neøu vam niæta dati od zemlje njihove, Ezavovim, koji prebivaju u Seiru. Poæto
ni stope, jer sam dao Ezavu u posjed je bio Horeje pred njima istrijebio,
goru Seir. zauzeæe oni zemlju njihovu i ostaæe
6 Kupujte od njih hranu za novce; i tamo na njihovu mjestu do dana
pitku vodu kupujte od njih za novce. danaænjega.
7 Ipak te je Gospod, Bog tvoj, 23 Takoåer Hiveje, koji su do Gaze
blagoslivljao u svemu, æto si prebivali u dvorcima, istrijebiæe
preduzimao. On se je zauzimao za te Kaftorimeji, koji doåoæe is Kaftora i
na putovanju kroz tu veliku pustinju. naseliæe se na njihovo mjesto,
etrdeset je veø godina, æto je s tobom 24 Dignite se i prijeåite preko potoka
Gospod, Bog tvoj. Niæta ti nije Arnona, Gle, dajem ti u rake Amoreja
nedostajalo. Sihona, kralja heæbonskoga, i zemlju
8 I tako proåosmo braøu svoju, sinove njegovu. Poçni osvajati i zavojæti na
Ezavove, cestom Arabom pokraj Elata njega!
i Esion Gebera, onda zaokrenusmo i 25 Od danas rasprostirem strah i
udarismo putem prema pustinji trepet pred tobom kod svih naroda pod
moapskoj. cijelim nebom. Mm samo çuju za te,
9 Tada mi zapovjedi Gospod: Ne zadrhtat øe i prepast øe se od tebe.
napadaj na Moapce, i ne zameøi boja s 26 I poæljem poslanike iz pustinje k
njima, jer ti neøu dati od zemlje njihove Sihonu, kralju heæbonskom, s
niæta u posjed, jer dadoh podruçje Ar u mirnom ponudom:
posjed sinovima Lotovim. 27 Htio bih proøi kroz tvoju zemlju. Ali
10 Prije su prebivali tamo Emimci, øu uvijek ostati na cesti, neøu skretati
ni nadesno ni nalijevo. prijevornicama, osim vrlo mnogih
28 Hranu mi prodaj za novce; i pitku otvorenih mjesta.
vodu daj mi za novce. Ja hoøu samo da 6 Izvræismo prokletstvo na njima, kao
proåem. æto smo bili uçinili na Sihonu, kralju u
29 To mi dopustiæe i sinovi Ezavovi, koji Heæbonu, i istrijebismo u svakom
stanuju u Seiru, i Moapci, koji gradu muœeve, œene i djecu.
prebivaju u Aru. Moj je cilj da prijeåem 7 A svu stoku i plijen iz gradova uzesmo
preko Jordana u zemlju, koju nam za se.
hoøe da dadne Gospod, Bog naæ. 8 Tako uzesmo onda zemlju iz ruku
30 Ali Sihon, kralj heæbonski, ne htjede dvojice kraljeva amorejskih, koja je s
nam dopustiti prolaza, jer Gospod, Bog onu stranu Jordana od potoka Arnona
tvoj, bio je uçinio, te otvrdnu duh do gore Hermona,
njegov i srce njegovo posta uporno, da 9 Sidonci zovu Hermon Sirion, Amoreji
ga preda u tvoje ruke, kao æto je danas. ga zovu Senir, -
31 Tada mi reçe Gospod: “Eto, poçeo 10 Sve gradove u ravni, sav Gilead i sav
sam ti veø predavati Sihona i zemlju Baæan do Salke i Edreja, ukratko
njegovu. Idi za tim, da zemlju njegovu gradove, æto pripadaju kraljevstvu Oga
uzmeæ u posjed. u Baæanu.
32 I kad je Sihon s cijelim svojim 11 Baæanski kralj Og bio je posljednji
narodom iziæao u Jahas proti nas u ostatak Refaima. Sarkofag njegov od
boj, basalta stoji joæ u gradu sinova
33 Dade ga Gospod, Bog nas, u ruke Amonovih Rabahu. Duœina je njegova
naæe. Pobismo njega, sinove njegove i devet obiçnih lakata, a æirina mu çetiri
sav narod njegov. lakta.
34 Ujedno osvojismo sve gradove 12 Tu zemlju osvojismo onda. Od
njegove i izvræismo prokletstva na Aroera na rijeçi Arnonu dadoh je s
svakom gradu, na muœevima, œenama polovinom gore gileadske i gradovima
i djeci. Ne pustismo, da nam itko njezinim Rubenovcima i Gadovcima.
umakne. 13 Ostali dio Gileada i sav Baæan,
35 Zadrœasmo za sebe samo stoku i kraljevstvo Ogovo, svu pokrajinu
plijen iz gradova, æto ih osvojismo. Argob predadoh polovini plemena
36 Od Aroera na obali Arnona i od grada Manasehova. Sav taj kraj baæanski
u dolini pa sve do Gileada nije bilo zove se zemlja Refaima.
tvrda mjesta, æto ga ne bismo mogli 14 Jair, sin Manasehov, zauze svu
osvojiti. Sve nam to dade u ruke naæe pokrajinu Argob do podruçja Geæureja
Gospod, Bog naæ. i Maakateja i prozva taj dio Baæana po
37 Ipak zemlju sinova Amonovih, cijelo svojemu imenu sela Jairova. Tako se
podruçje na strani od Jaboka s zovu do dana danaænjega.
gradovima u pogorju, nijesi dotakao, 15 Makiru dadoh Gilead.
posve kako je zapovjedio Gospod, Bog 16 Obadvjema plemenima Rubenovu i
naæ.+ Gadovu dadoh zemlju od Gileada do
Arnona - sredina je doline meåa - pa do
Ponovljeni Zakon 3 Jaboka, meåe sinova Amonovih,
1 Nato udarismo putem u Baæan. Tada 17 Dalje Arabu s Jordanom kao
Og, kralj baæanski, s cijelim svojim meåom, od Kinereta do mora uz
narodom izaåe pred nas, da se sukobi poljanu, Slanoga mora, na podruçju
s nama kod Edreja. obronaka Pisge na istoku.
2 A Gospod mi reçe: Ne boj ga se, jer ga 18 Tada vam dadoh ovaj naputak:
dajem s cijelim narodom njegovim i sa “Gospod, Bog vaæ, dade vam tu zemlje
zemljom njegovom u ruke tvoje. Uçini u posjed. A, vi svi vojnici, poåite
s njim upravo onako, kako si uçinio sa naoruœani tamo pred braøom svojom,
Sihonom, kraljem amorejskim, koji sinovima Izraelovim.
stoluje u Heæbonu. 19 Samo œene vaæe i djeca vaæa i stoka
3 Tako nam dade Gospod, Bog naæ, u vaæa - znam, da imate mnogo stoke -
ruke i Oga, kralja baæanskoga, s neka ostanu u gradovima vaæim, æto
cijelim narodom njegovim. Pobismo vam ih dadoh,
ga, da mu viæe nitko ne preostade. 20 Dokle Gospod braøi vaæoj isto tako
4 Tada osvojismo i sve gradove njegove. kao vama ne dadne tvrde stanove pa i
Nije bilo grada, kojega im ne uzesmo. oni uzmu u posjed zemlju, koju øe im
Æezdeset gradova i sva pokrajina Gospod, Bog vaæ, dati s onu stranu
Argob pripadali su kraljevstvu Oga u Jordana. Onda se smijete vratiti svaki
Baæanu. k svojemu posjedu, æto vam ga dadoh.
5 Bili su to sve gradovi, æto su bili 21 A Joæui dadoh onda ovaj naputak:
utvråeni visokim zidinama, vratima i “Svojim oçima vidio si sve, æto Gospod,
Bog vaæ, uçini onoj dvojici kraljeva. 9 Samo çuvaj se i dobro pazi, da ne
Isto tako uçinit øe Gospod sa svima zaboraviæ, æto Bi svojim ocima vidio, i
kraljevstvima, u koja øeæ prijeøi, da ti to ne iæçezne iz srca, dokle si god
22 Ne bojte ih se, jer Gospod, Bog vaæ, œiv. Obznani to djeci svojoj i djeci djece
sam øe se boriti za vas. svoje.
23 Onda sam se pomolio Gospodu: 10 Nemoj zaboraviti onaj dan, kad si
24 Svemoguøi Gospode! Ti si veø do stajao na Horebu pred Gospodom,
sada slugi svojemu pokazao moø svoju Bogom svojim, kad mi zapovjedi
i jaku ruku svoju, jer gdje je u nebu i na Gospod: ‘Skupi mi narod! Hoøu im
zemlji Bog, koji tvori takva çudesa i obznaniti zapovijedi svoje, da se nauçe
junaçka djela kao ti? bojati se mene, dok su œivi na zemlji, i
25 Daj mi da i ja prijeåem tamo i da da to nauçe i djecu svoju.’
vidim lijepu zemlju onu stranu 11 Tada pristupiste i stadoste pod
Jordana, to sjajno pogorje i Libanon! gorom. A gora je ognjem gorjela do
26 Ali Gospod srdio se je na me zbog vas samoga neba, opkoljena tamom,
i nije me usliæio. Dapaçe mi odgovori oblakom i mrakom.
Gospod: Dosta je toga, ne govori mi viæe 12 Gospod vam tada progovori isred
o tom! ognja. Glas rijeçi ste çuli, ali lika ne
27 Popni se navrh Pisge, i podigni oçi mogoste vidjeti. Samo ste glas çuli.
svoje na zapad i na sjever, na jug i na 13 On vam objavi zavjet svoj, koji vam
istok i pogledaj je svojim vlastitim zapovjedi da drœite, deset zapovijedi, i
oçima, jer ne øeæ nikada prijeøi preko napisa ih na dvije ploçe kamene.
Jordana. 14 Meni tada naloœi Gospod, ‘da vas
28 Podaj dakle Joæui naputke, ohrabri nauçim zakone i naredbe, da ih
i ojaçi ga, jer on ima na çelu naroda izvræujete u zemlji, u koju prelazite, da
prijeøi tamo i zemlju, koju vidiæ, je uzmete u posjed.
razdijeliti njima. 15 Pazite dakle dobro na se, za œivot
29 Tako ostasmo u dolini prema Bet vam je! Onda, kad vam je Gospod na
Peoru, Horebu govorio isred ognja, ne vidjeste
nikakva lika.
+Ponovljeni Zakon 4 16 Zato ne radite naopako i ne pravite
1 A sada, Izraele, posluæaj zapovijedi i sebi nikada rezan lik u obliku
naredbe, koje vas uçim da drœite, da kakvegod slike, bila ta slika muækoga
biste sretno œivjeli i uæli u posjed ili œenskoga biøa,
zemlje, koju vam hoøe da dadne 17 Bila ta slika çetveronoœne œivotinje
Gospod, Bog otaca vaæih. na zemlji ili slika kakve ptice krilate,
2 Niæta ne dodajte zapovijedima, æto koja leti ispod neba,
vam ih dajem, niti oduzmite iæta od 18 Bila ta slika kakve œivotinje, æto
njih. Nego izvræujte zapovijedi gmiœe na zemlji, ili slika kakve ribe, æto
Gospoda, Boga svojega, æto vam ih œivi u vodi pod zemljom.
nalaœem. 19 Kad podigneæ oçi svoje k nebu i vidiæ
3 Svojim oçima vidjeste, æto uçini sunce, mjesec i zvijezde, svu vojsku
Gospod zbog Baal-Peora. Svakoga, koji nebesku, ne daj se zavesti, da padneæ
se prikljuçi Baal-Peoru, dade Gospod, pred njima i da im se pokloniæ, jer ih
Bog tvoj, istrijebiti iz tvoje sredine. Gospod, Bog tvoj, prepusti svima
4 A vi, koji se çvrsto drœite Gospoda, drugim narodima pod cijelim nebom.
Boga svojega, svi ste danas joæ na 20 A vas uze Gospod i izvede vas iz
œivotu. ognjene peøi, iz Egipta, da budete
5 Vidite, uçim vas zakone i naredbe, narod njegove svojine, kako je to
kako mi ih naloœi Gospod, Bog moj, da danas.
po njima radite u zemlji, u koju ulazite, 21 Ali na mene Gospod se rasrdi zbog
da je uzmete u posjed. vas i zakle se, da ne smijem prijeøi
6 Drœite i izvræujte ih, jer to øe vas u preko Jordana i uøi u lijepu zemlju,
oçima poganskih naroda uçiniti koju Gospod, Bog tvoj, daje tebi u
mudrima i razumnima. Kad oni çuju posjed.
sve te zakone, reøi øe: Doista, taj veliki 22 I ja øu umrijeti u ovoj zemlji i neøu
narod mudar je i razuman narod. prijeøi preko Jordana. A vi øete prijeøi
7 Jer gdje je tako velik narod, kojemu je i tu lijepu zemlju uzeti u posjed,
Bog tako blizu, kako je nama Gospod, 23 Zato se çuvajte, da ne zaboravite
Bog naæ, kad ga god zazovemo? zavjeta Gospoda, Boga svojega, æto ga
8 I gdje je tako velik narod, koji bi imao on sklopi s vama, i da ne pravite sebi
tako pravedne zakone i naredbe, kao rezana lika u obliku bilo çega, æto ti je
æto je sav ovaj zakon, æto vam ga danas zabranio Gospod, Bog tvoj.
predlaœem? 24 Jer je Gospod, Bog tvoj, oganj, koji
spaljuje, i Bog, koji revnuje. srcu, da je Gospod pravi Bog, gore u
25 Kad dobijete djecu i djece djecu i nebu i dolje na zemlji, drugoga nema.
uœivite se u zemlji i tada se ogrijeæite 40 Drœi njegove zapovijedi i naredbe,
stim, da napravite rezan lik u koje ti dajem danas, da bude dobro
kojemgod obliku i uçinite, æto je tebi i djeci tvojoj nakon tebe i da dugo
neugodno u oçima Gospoda, Boga boraviæ u zemlji, koju ti Gospod, Bog
vaæega, tako da ga rasrdite, tvoj, daje zauvijek.”
26 To zovem ja danas nebo i zemlju za 41 Tada odijeli Mojsije tri grada u
svjedoke proti vama, da øete brzo istoçnoj zemlji jordanskoj,
iæçeznuti iz zemlje, u koju idete preko 42 Da bi mogao uteøi tamo ubojica, koji
Jordana, da je uzmete u posjed. Neøete nehotice ubije drugoga, a da nije prije
dugo vremena œivjeti u njoj, nego øete bio njegov neprijatelj. Tko bi utekao u
biti posve uniæteni. jedan od ovih gradova, imao je ostati
27 Gospod øe vas tada raspræiti meåu na œivotu.
narode. Samo malen broj ostat øe vas 43 Bili su to Bezer u pustinji na
meåu poganskim narodima, u koje øe visoravni u podruçju Rubenovu, onda
vas odvesti Gospod. Ramot u Gileadu u podruçju Gadovu i
28 Tamo øete sluœiti bogovima, koje Golan u Baæanu u podruçju
napravi ruka çovjeçja od drveta i Manasehovu.
kamena, koji niti vide, niti çuju, niti 44 Ovo je zakon, koji dade Mojsije
jedu, niti diæu. sinovima Izraelovim.
29 Odanle øeæ traœiti Gospoda, Boga 45 Ovo su naredbe, zakoni i pravne
svojega, pa øeæ ga i naøi, ako ga budeæ odredbe, koje objavi Mojsije sinovima
œudio svim srcem i svom duæom. Izraelovim za njihova izlaska iz Egipta,
30 Kada budeæ u nevolji i sve te to 46 S onu stranu Jordana, u dolini
snaåe u buduøim danima, ti øeæ se prema Bet Peoru, u zemlji
vratiti Gospodu, Bogu svojemu, i bit amorejskoga kralja Sihona, koji je
øeæ mu posluæan. stolovao u Heæbonu. Njega su bili
31 Jer Gospod, Bog tvoj, milosrdan je pobijedili Mojsije i sinovi Izraelovi za
Bog, on te neøe ostaviti i neøe te svojega izlaska iz Egipta,
upropastiti i neøe zaboraviti zavjeta s 47 I zemlju njegovu zauzeli i zemlju
ocima tvojim, za koji im se zakleo. baæanskoga kralja Oga, dvojice
32 Zapitaj jednom prijaænja vremena, amorejskih kraljeva u istoçnoj zemlji
æto su bila prije tebe, od dana, kad jordanskoj,
stvori Bog çovjeka na zemlji, i istraœi od 48 Od Aroera na obali Arnona do gore
jednoga kraja neba do drugoga, je li se Siona, to jest Hermona,
ikad æto dogodilo tako veliko, ili je li se 49 Sa svom Arabom s onu stranu
ikad çulo æto tako? Jordana prema istoku do mora u Arabi
33 Je li ikad çuo koji narod glas Boœji na podnoœju obronaka Pisge.
gdje govori iz ognja, kao æto si ga ti çuo,
a ipak si ostao na œivotu? Ponovljeni Zakon 5
34 Ili je li ikad Bog pokuæao da doåe te 1 Mojsije sazva sve Izraele i reçe im: “uj,
uzme sebi narod iz sredine kojega Izraele, zakone i naredbe, æto vam ih
drugog naroda takvim kuænjama, danas objavljujem! Nauçite ih i
znacima i çudesima, ratom i rukom nastojte, da ih drœite!
jakom i miæicom podignutom, djelima 2 Gospod, Bog naæ, sklopi s nama
velikim, strahovitim, kao æto je uçinio zavjet na Horebu.
sve to za vas Gospod, Bog vaæ, u Egiptu 3 Nije s ocima naæim sklopio Gospod taj
pred vaæim oçima? zavjet, nego s nama, koji smo danas joæ
35 Ti si smio to doœivjeti, da znaæ, da je svi ovdje na œivotu.
Gospod pravi Bog i da nema drugoga 4 Lice k licu govorio je Gospod na gori
osim njega. s vama iz ognja.
36 Dao ti je, da çujeæ s neba glas njegov, 5 Ja sam tada stajao izmeåu Gospoda
da te pouçi, i na zemlji dao ti je da vidiæ i vas, da vam objavim rijeç Gospodnju;
veliki oganj njegov, i iz ognja çuo si jer vi ste se straæili od ognja i nijeste
rijeçi njegove. uzaæli na goru. Rijeçi su glasile:
37 On je ljubio oce tvoje i izabrao 6 Ja sam Gospod, Bog tvoj, koji te je
potomke njihove i izveo te sam velikom izveo iz zemlje egipatske, iz kuøe
silom svojom iz Egipta. suœanjstva.
38 Ispred tebe otjerao je narode, koji su 7 Nemaj drugih bogova uz mene!
bili veøi i jaçi od tebe, da te uvede u 8 Ne pravi sebi lika rezana, niti kakve
njihovu zemlju i da ti je dadne u slike od onoga, æto je gore na nebu ili
posjed, kao æto je danas. dolje na zemlji ili u vodi pod zemljom!
39 Spoznaj dakle danas i uzmi to k 9 Ne padaj niçice pred njima i ne
klanjaj se njima; jer ja, Gospod, Bog çulo glas Boga œivoga gdje govori iz
tvoj, jesam Bog revnitelj, koji kazni ognja, a ostalo na œivotu?
zlodjela otaca na djeci, na unuçadi i 27 Pristupi ti i sluæaj, æto øe reøi
praunuçadi onih, koji me mrze, Gospod, Bog naæ! Onda nam kaœi sve,
10 A milosråe iskazuje do u tisuøno æto ti rekne Gospod, Bog naæ! I mi øemo
koljeno onima, koji me ljube i drœe to sluæati i çiniti.
zapovijedi moje. 28 Kad je Gospod çuo rijeçi vaæe, æto ih
11 Ne uzimaj uzalud imena Gospoda, glasno rekoste meni, reçe mi Gospod:
Boga svojega, jer Gospod neøe pustiti “Çuo sam rijeçi, æto ih taj narod glasno
bez kazne onoga, koji uzima ime reçe tebi. Imaju pravo u svemu, æto
njegovo uzalud. kaœu.
12 Pazi na to, da posvetiæ subotu, kao 29 O kad bi im bilo srce uvijek takvo, da
æto ti je zapovjedio Gospod, Bog tvoj! me se vazda boje i drœe sve zapovijedi
13 æest dana radi i izvræuj sve poslove moje! Tada bi bilo uvijek dobro njima i
svoje! djeci njihovoj.
14 Ali sedmi dan jest dan odmora u 30 Idi i reci im: “Vratite se u Æatore
çast Gospodu, Bogu tvojemu. Tada ne svoje!
smijeæ raditi nikakva posla, ni ti ni sin 31 A ti ostani ovdje kod mene! Reøi øu ti
tvoj ili køi tvoja, ni sluga tvoj ni sve zapovijedi, zakone i naredbe, koje
sluækinja tvoja, ni vol tvoj ni magarac øeæ ih nauçiti, da po njima rade u
tvoj ni sva stoka tvoja ni stranac, koji zemlji, koju øu im dati u posjed.
boravi kod tebe unutar vrata tvojih! 32 Gledajte dakle, da çinite tako, kako
Sluga tvoj i sluækinja tvoja neka se vam je zapovjedio Gospod, Bog vaæ! Ne
mognu odmor ti kao ti! odstupajte od toga ni nadesno ni
15 Pomiæljaj na to, da si sam bio rob u nalijevo!
zemlji egipatskoj, i da te je Gospod, Bog 33 Idite toçno putem, æto vam ga je
tvoj, izveo odanle rukom jakom i pokazao Gospod, Bog vaæ, da ostanete
miæicom podignutom! Zato ti Gospod, na œivotu i da vam dobro bude i da
Bog tvoj, zapovijeda, da svetkujeæ dugo prebivate u zemlji, koju øete uzeti
subotu. u posjed!
16 Poætuj oca svojega i mater svoju, kao
æto ti je zapovjedio Gospod, Bog tvoj, da Ponovljeni Zakon 6
dugo œiviæ i da ti dobro bude u zemlji, 1 To su zapovijedi, zakoni i naredbe,
koju øe ti dati Gospod, Bog tvoj! koje Gospod, Bog vaæ, zapovjedi da vas
17 Ne ubij! uçim, Po njima imate œivjeti u zemlji, u
18 Ne çini preljuba! koju idete, da je uzmete u posjed.
19 Ne kradi! 2 Boj se Gospoda, Boga svojega, i drœi
20 Ne svjedoçi laœno proti bliœnjemu zakone i zapovijedi njegove, koje ti
svojemu! dajem, ti i dijete tvoje i unuçad tvoja,
21 Ne poœeli œene bliœnjega svojega! Ne sve dane œivota svojega, da œiviæ dugo!
poœeli kuøe bliœnjega svojega, ni njive 3 Posluæaj ih dakle, Izraele, i toçno ih
njegove, sluge njegova, sluækinje ispunjuj, da ti dobro bude i da se
njegove, vola njegova, magarca umnoœite veoma, jer Gospod, Bog
njegova, ni igdje iæta, æto pripada otaca vaæih, obeøao ti je zemlju, u kojoj
bliœnjemu tvojemu! teçe mlijeko i med,
22 Te rijeçi izgovori Gospod svoj 4 çuj, Izraele! Gospod je Bog naæ,
zajednici vaæoj na gori iz ognja, oblaka Gospod jedini!
i mraka glasom velikim, i niæta viæe. On 5 Ljubi Gospoda, Boga svojega, svim
ih napisa tada na dvije ploçe kamene i srcem, svom duæom i svom snagom
dade mi ih, svojom!
23 Kad ste vi çuli glas iz tame, a gora je 6 Ove zapovijedi, æto ti ih dajem danas,
ognjem gorjela, tada pristupiste k neka ti budu u srce upisane!
meni, svi vaæi plemenski glavari i 7 Napominji ih djeci svojoj! Govori o
starjeæine vaæe, njima, ili kad boraviæ kod kuøe ili si na
24 I rekoste: “Doista, Gospod, Bog naæ, putu, ili kad lijeœeæ ili ustajeæ!
pokaza nam slavu i veliçinu svoju, i 8 Priveœi ih sebi kao znak na ruku
çuli smo glas njegov iz ognja. Danas svoju! Nosi ih kao spomen na çelu,
doœivjesmo, da Bog moje govoriti s 9 I napiæi ih na dovratnike kuøe svoje i
çovjekom, i çovjek da ostane na œivotu. na vrata svoja!
25 A sada, zaæto da bismo umrli? Jer øe 10 Tada dolazi vrijeme, kada øe te
nas spaliti taj oganj veliki. Ako Gospod, Bog tvoj, uvesti u zemlju, za
budemo joæ dalje sluæali glas Gospoda, koju se zakleo ocima tvojim,
Boga svojega, pomrijet øemo. Abrahamu, Izaku i Jakovu, da øe ti je
26 Jer gdje je çovjeçje biøe, æto je kao mi dati, u zemlju s velikim i lijepim
gradovima, kojih nijesi zidao, 3 Niti stupaj u svojtu s njima: køeri
11 S kuøama punim svakoga dobra, svoje ne daji za œenu kojemu od sinova
kojih nijesi punio, sa studencima njihovih, niti koju od køeri njihovih ne
iskopanim, kojih nijesi kopao, s uzimaj za œenu sinu svojemu!
vinogradima i maslinicima, kojih 4 Jer bi mi mogli iznevjeriti sina
nijesi sadio. Ti øeæ moøi to uœivati do tvojega, tako da sluœe drugim
sitosti. bogovima. Tada bi Gospod planuo.
12 A tada se dobro çuvaj, da ne 5 Nego ovako s njima postupajte:
zaboraviæ Gospoda, koji te izvede iz œrtvenike njihove poruæite, kamene
zemlje egipatske, iz kuøe suœanjstva! spomenike njihove porazbijajte, sveta
13 Boj se Gospoda, Boga svojega! Sluœi stabla njihova sasijecite i rezane
mu i kuni se samo njegovim imenom! bogove njihove u ognju spalite!
14 Ne idite za tuåim bogovima, za 6 Jer ti si narod, koji je posveøen
bogovima pogana, koji su oko vas! Gospodu, Bogu svojemu. Tebe je
15 Jer Gospod, Bog tvoj, Bog je revnitelj izabrao Gospod, Bog tvoj, izmeåu svih
prema tebi. Inaçe mogao bi se Gospod, naroda na zemlji, da budeæ narod, koji
Bog tvoj, razgnjeviti na te, pa te pripada samo njemu.
istrijebiti sa zemlje. 7 Ne zato, æto bi vas bilo viæe nego
16 Ne kuæajte Gospoda, Boga svojega, drugih naroda, obrati se Gospod na
kao æto ga kuæaste u Masi! vas i izabra vas, jer vi ste najmanji od
17 Drœite briœno zapovijedi, naredbe i svih naroda,
zakone Gospoda, Boga svojega, æto 8 Nego æto vas Gospod ljubi i drœi
vam ih dade! zakletvu, kojom se zakleo ocima
18 ini, æto je dobro i pravo u oçima vaæim. Zato vas je Gospod izveo rukom
Gospodnjim, da ti bude dobro i da jakom i izbavio vas iz kuøe suœanjstva,
mogneæ uøi u lijepu zemlju, za koju se iz ruke faraona, kralja egipatskoga.
Gospod zakleo ocima tvojim, da je 9 I tako znaj, da je Gospod, Bog tvoj,
uzmeæ u posjed, pravi Bog, vjerni Bog, koji drœi zavjet i
19 Kada sve neprijatelje tvoje otjera milost iskazuje do u tisuøno koljeno
ispred tebe, kao æto je obeøao Gospod! onima, koji ga ljube i drœe zapovijedi
20 Ako te poslije upita sin tvoj æto imaju njegove.
da znaçe zapovijedi, zakoni i naredbe, 10 A onima, koji mrze na njega, plaøa
æto vam ih dade Gospod, Bog naæ, na vlastitom tijelu njihovu, kad ih
21 Onda odgovori sinu svojemu: “Bili uniæti. Ne odgaåa onima, koji mrze na
smo robovi faraonovi u Egiptu. Ali nas njega, nego im plaça na vlastitom
izvede Gospod iz Egipta rukom jakom. tijelu njihovu.
22 Gospod pred oçima naæim uçini 11 Zato drœi zapovijedi zakone i
velike i strahovite znake i çudesa na naredbe, koje ti danas zapovijedam da
Egiptu, na faraona i na svoj kuøi ih vræiæ!
njegovoj. 12 Ako ove propise sasluæaæ i toçno
23 A nas izvede odanle, da nas dovede uzdrœiæ, i Gospod, Bog tvoj, drœat øe
ovamo i da nam dadne zemlju, za koju tebi zavjet i milost, za æto se je zakleo
se bio zakleo ocima naæim. ocima tvojim.
24 Onda nam zapovjedi Gospod, da 13 On øe te ljubiti, blagoslovit øe te i u
vræimo sve zakone ove i da se bojimo mnoœit øe te blagoslovit øe plod tijela
Gospoda, Boga svojega, da nam uvijek tvojega, rod zemlje tvoje, œito tvoje,
bude dobro i da nas uzdrœi na œivotu, vino tvoje i ulje tvoje, plod goveda
kao æto je danas. tvojih i prirast stoke tvoje u zemlji, za
25 Sveta nam je duœnost, da sav ovaj koju se je zakleo Gospod ocima tvojim
zakon drœimo iz ljubavi prema da øe ti je dati.
Gospodu, Bogu svojemu, kako nam je 14 Bit øeæ blagoslovljen mimo sve
zapovjedio. narode. Neøe biti u tebe ni neplodna ni
neplodne, ni meåu stokom tvojom.
Ponovljeni Zakon 7 15 Gospod øe ukloniti od tebe i sve
1 Gospod. Bog tvoj, dovest øe te u bolesti i neøe pustiti da doåe na tebe i
zemlju, u koju ideæ, da je uzmeæ u jedno od ljutih zala egipatskih, æto ih
posjed. Otjerat øe ispred tebe narode znaæ, nego øe ih pustiti na sve
mnoge: “Hiteje, Girgaæeje, Amoreje, neprijatelje tvoje.
Kanaance, Perizeje i Jebuseje, sedam 16 Uniæti sve narode, æto ti ih izruçi
naroda, æto su brojniji i jaçi od tebe. Gospod, Bog tvoj! Nemaj milosråa s
2 Kad ih Gospod, Bog tvoj, preda tebi i njima! Ne sluœi bogovima njihovim; jer
ti ih pobijediæ, tada izvræi na njima bi to bila zamka za tebe!
prokletstvo! Ne sklapaj s njima saveza 17 Ako li sam u sebi pomisliæ. Ti su
i ne ætedi ih! narodi brojniji od mene, kako ih mogu
protjerati? 7 Jer Gospod, Bog tvoj, vodi te u lijepu
18 Ne boj ih se! Pomisli na ono, æto je zemlju, u zemlju potoka, izvora i
Gospod, Bog tvoj, uçimo faraonu i jezera, æto izviru u ravnici i u gori,
svemu Egiptu, 8 U zemlju pæenice i jeçma, loze,
19 Na velike kuænje, æto ih vidjeæe oçi smokava i granatnih jabuka, u zemlju
tvoje, na znake i çudesa, na ruku jaku maslina i meda.
i miæicu podignutu, çim te izvede 9 U zemlju, u kojoj neøeæ sirotinjski
Gospod, Bog tvoj! Tako øe uçiniti jesti svojega kruha, jer neøeæ podnositi
Gospod, Bog tvoj, sa svima narodima, nikakve oskudice, u zemlju, gdje
od kojih bi se uplaæio. kamenje ima gvoœåa i gdje øeæ iz brda
20 I stræljene øe poslati Gospod, Bog njezinih kopati mjed.
tvoj, na njih, dok ne izginu svi, koji bi 10 Kad se najedeæ do sitosti, onda
preostali i skrili se od tebe. zahvali Gospodu, Boga svojemu, za
21 Ne plaæi se od njih, jer je u sredini lijepu zemlju, koju ti dade!
tvojoj Gospod, Bog tvoj, moøni i straæni 11 Çuvaj se, da ne zaboraviæ Gospoda,
Bog! Boga svojega, i da ne prestupiæ
22 A Gospod, Bog tvoj, sve malo po malo njegovih zapovijedi, naredaba i
protjerat øe te narode ispred tebe. zakona, æto ti ih dajem danas!
Neøeæ ih moøi odjedanput uniætiti. 12 Kad se do sitosti najedeæ, lijepe kuøe
Inaçe bi se tebi odveø umnoœile divlje posagradiæ i u njima se nastaniæ,
œivotinje. 13 Kad se goveda tvoja i ovce tvoje
23 Ali øe ih Gospod, Bog tvoj, predati naplode, kad ti se namnoœi srebro i
tebi i straæno øe ih smesti, dok ih ne zlato, i sve tvoje imanje i blago kad se
zatre. umnoœi,
24 I kraljeve njihove predat øe u tvoje 14 Onda nemoj da se ponese srce tvoje,
ruke, i ti øeæ zatrti imena njihova pod i ne zaboravi Gospoda, Boga svojega,
nebom. Nitko se neøe moøi odrœati koji te je izveo iz zemlje egipatske, iz
pred tobom, dokle ih ne uniætiæ. kuøe suœanjstva;
25 Rezane bogove njihove spali! Nemoj 15 Koji te je vodio preko velike i straæne
da se polakomiæ na srebro i zlato æto je pustinje, gdje su zmije otrovne i
na njima i ne uzimaj ga za se, da time skorpije, preko suhih krajeva, gdje
ne budeæ zaveden, jer je to gadno nema vode; koji ti je izveo vodu iz tvrde
Gospodu, Bogu tvojemu. kao kremen hridine;
26 Ne unosi takav gad u kuøu svoju, da 16 Koji te je hranio u pustinji manom,
ne budeæ proklet kao i on! Neka ti se to koje nijesu poznavali oci tvoji. On te je
gadi, i neka te hvata groza od toga, jer ponizivao i kuæao, da ti napokon
je to prokleto! mogne i iskazati dobro,
17 Ne pomiæljaj u sebi: Moja snaga i
Ponovljeni Zakon 8 moja jaka ruka pribaviæe mi to
1 Sve zapovijedi, koje vam dajem bogatstvo!
danas, drœite toçno, da ostanete na 18 Nego spomeni se Gospoda, Boga
œivotu, da se umnoœite i dobijete u svojega; jer on je taj, koji ti dade snagu,
posjed zemlju, koju je Gospod pod da pribaviæ bogatstvo, da tako ispuni
zakletvom obeøao ocima vaæim! zavjet svoj, æto ga je zakletvom
2 Pomiæljaj na sav put, kojim te je vodio potvrdio ocima tvojim, kao æto se
Gospod, Bog tvoj, çetrdeset godina po dogodi danas.
pustinji, da te ponizi, da te iskuæa, da 19 Ako li zaboraviæ Gospoda, Boga
spozna, æto ti je u srcu, hoøeæ li drœati svojega, i poåeæ za drugim bogovima i
zapovijedi njegove ili neøeæ! njima budeæ sluœio i klanjao se, onda
3 Ponizio te je i glaåu te morio. Ali te je vas sveçano uvjeravam danas: zacijelo
onda hranio manom, koju ti nijesi øete propasti.
poznavao ni oci tvoji, da ti pokaœe, da 20 Kao narodi, koje Gospod uniætava
çovjek ne œivi o samom kruhu, jer ispred vas, upravo øete onda tako i vi
çovjek œivi o svemu, æto izlazi iz usta propasti, jer ne posluæaste glasa
Gospodnjih. Gospoda, Boga svojega.
4 Haljine tvoje ne poderaæe se na tebi,
i noge tvoje ne otekoæe za tih çetrdeset Ponovljeni Zakon 9
godina. 1 uj, Izraele! Ti øeæ sada prijeøi preko
5 Zato spoznaj u srcu svojemu, da te Jordana, da podvrgneæ narode, æto su
Gospod, Bog tvoj, odgaja, kao æto netko veøi i jaçi od tebe, i gradove, velike i do
odgaja svoje dijete! neba utvråene,
6 Drœi zapovijedi Gospoda, Boga 2 Narod, silan i visok, sinove Anakove,
svojega! Hodi putovima njegovim i boj koje znaæ i za koje si sluæao: Tko moœe
ga se! odoljeti sinovima Anakovim?
3 Znaj dakle sada: Gospod, Bog tvoj, iøi 18 Tada padoh kao prvi put pred
øe sam pred tobom kao oganj, koji Gospoda niçice, çetrdeset dana i
spaljuje. On øe ih uniætiti i pred tobom çetrdeset noøi kruha ne jeduøi i vode
sruæiti, tako da ih mogneæ protjerati i ne pijuøi zbog svih grijeha vaæih, æto
istrijebiti, kao æto ti je obeøao Gospod. ste ih bili poçinili, kad uçiniste, æto je
4 Ne misli, kad ih Gospod, Bog tvoj, bilo mrsko Gospodu i æto ga je moralo
otjera ispred tebe: “Zbog pravde moje razgnjeviti.
dovede me Gospod, da primim u 19 Jer se bojah gnjeva i jarosti, kojom
posjed tu zemlju, jer Gospod otjera te se je Gospod razljutio na vas, tako da
narode ispred tebe zbog nevaljalstva vas je htio uniætiti. I Gospod me usliæi
njihova. i ovaj put.
5 Ne ideæ zbog svoje pravednosti i 20 I na Arona bio se je Gospod
poætenja srca svojega, da primiæ u razgnjevio veoma, tako da je htio i
posjed njihovu zemlju, nego tjera njega uniætiti. Pomolio sam se tada i za
Gospod, Bog tvoj, te narode ispred tebe Arona.
zbog nevaljalstva njihova i da ispuni 21 A vaæ grijeh, æto ste ga bili uçinili,
obeøanje, a koje se Gospod zakleo tele, uzeh, spalih ga, razbih ga na
ocima tvojim, Abrahamu, Izaku i komade i satrh ga u prah njegov. Prah
Jakovu. bacih u potok, æto teçe s gore.
6 Znaj dakle, da ti Gospod, Bog tvoj, ne 22 I u Taberi i Masi i Kibrot Hataavi
daje u posjed te lijepe zemlje zbog razgnjeviste Gospoda.
pravde tvoje; jer ti si tvrdovrat narod. 23 Kad vas posla Gospod iz Kadeæ
7 Pomiæljaj na to i ne zaboravljaj, kako Barnea s nalogom: “Poåite gore i
si razgnjevio Gospoda, Boga svojega, u uzmite u posjed zemlju, koju sam vam
pustinji! Od dana, kad izaåoste iz dao, tada se oprijeste nalogu Gospoda,
zemlje egipatske, do svojega dolaska Boga svojega. Ne povjerovaste mu i ne
na ovo mjesto opirali ste se Gospodu, posluæaste glasa njegova.
8 Osobito na Horebu razgnjeviste 24 Nepokorni ste bili Gospodu, otkad
Gospoda, i Gospod je tako planuo na vas poznam.
vas, da vas je htio uniætiti, 25 I kad sam çetrdeset dana i çetrdeset
9 Bio sam uzaæao na goru, da primim noøi pred Gospodom na tlu prostrt
ploçe kamene, ploçe zavjeta, æto ga s leœao, jer je bio Gospod zaprijetio, da øe
vama sklopi Gospod. etrdeset dana i vas uniætiti,
çetrdeset noøi ostadoh na gori ne 26 Ovako sam se pomolio Gospodu:
jeduøi kruha i ne pijuøi vode. Svemoguøi Gospode! Ne uniætavaj ipak
10 Gospod mi dade dvije ploçe kamene, naroda svojega, baætine svoje, koju si
ispisane Prstom Gospodnjim, na izbavio velikom svojom moøi i izveo
kojima su bile sve zapovijedi, æto vam rukom jakom iz Egipta!
ih bio Gospod priopøio na gori iz ognja 27 Spomeni se sluga svojih Abrahama,
na dan sastanka vaæega. Izaka i Jakova! Ne gledaj na
11 Kad mi Gospod poslije çetrdeset tvrdoglavstvo toga naroda, na
dana i çetrdeset noøi dade dvije ploçe nevaljalstvo njegovo i na grijeh njegov!
kamene, ploçe zavjeta, 28 Neka se ne mogne reøi u zemlji, iz
12 Reçe mi Gospod: Ustani! Siåi brœe koje si nas izveo: “Jer ih Gospod nije
odavde, jer narod tvoj, koji si izveo iz mogao uvesti u zemlju, koju im bio
Egipta, çini zlo. Siåoæe brzo s puta, koji obeøao, i jer je mrzio na njih, zato ih
im zapovjedih: Napraviæe sebi liven lik. izvede, da ih pomori u pustinji.
13 I joæ mi reçe Gospod: Pogledah taj 29 Oni su ipak narod tvoj i baætina
narod i dobro znam: To je narod tvoja, koju si izveo snagom svojom
tvrdovrat. velikom i miæicom svojom
14 Pusti me, da ih uniætim i ime njihovo podignutom.
zatrem pod nebom! A od tebe øu uçiniti
narod jaçi i brojniji nego æto je taj. Ponovljeni Zakon 10
15 Tada se vratih i siåoh s gore, a dvije 1 Tada mi zapovjedi Gospod: Iskleæi
ploçe zavjetne bile su mi u rukama. sebi dvije ploçe kamene, kao æto su bile
Gora je joæ jednako ognjem gorjela. prve, i uzaåi k meni na goru! Napravi
16 Tada vidjeh doista, da ste bili sebi i kovçeg od drveta!
sagrijeæili proti Gospoda, Boga 2 Napisat øu na te plode rijeçi, koje su
svojega. Bili ste sebi napravili tele bile na prvim ploçama, æto si ih razbio.
saliveno. Tako brzo siæli ste s puta, æto Metni ih onda u kovçeg!
vam ga bio zapovjedio Gospod, 3 Napravih dakle kovçeg od drveta
17 Ja prihvatih one dvije ploçe, bacih ih akacije, isklesah dvije ploçe kamene,
iz ruku svojih i razbih ih pred oçima kao æto su bile prve, i uzaåoh na goru
vaæim. s dvjema ploçama.
4 Tada on napisa na plode jednakim na tebi uçini ona velika i çudesna
pismom kao prije deset zapovijedi, djela, æto si ih vidio oçima svojim.
koje vam je bio Gospod priopøio na gori 22 Sedamdeset duæa bilo je otaca
iz ognja na dan sastanka vaæega. Tada tvojih, kad su ono iæli u Egipat. Sada te
mi ih predade Gospod. Gospod, Bog tvoj, umnoœi kao zvijezde
5 I siåoh opet s gore i metnuh ploçe u na nebu.
kovçeg, æto sam ga bio napravio. Tamo
ostaæe, kao æto mi je bio zapovjedio Ponovljeni Zakon 11
Gospod. 1 Ljubi dakle Gospoda, Boga svojega, i
6 A sinovi Izraelovi poåoæe od izvora u izvræuj uvijek ustanovu njegovu,
podruçju sinova Jaakanovih u zakone njegove, naredbe njegove i
Moseru, Ondje umrije Aron i ondje bi zapovijedi njegove!
pokopan, Mjesto njega postade 2 Promislite sad dobro: Ne obraøam se
sveøenik sin njegov Eleazar. na djecu vaæu! Oni nijesu proœivjeli i na
7 Odatle otidoæe u Gudgodu, iz sebi iskusili vodstvo Gospoda, Boga
Gudgode u Jotbatu, pokrajinu vodom vaæega, veliçinu njegovu, jaku ruku,
obilnu. njegovu, podignutu miæicu njegovu,
8 Tada odvoji Gospod pleme Levijevo, 3 udesne znake njegove i djela njegova,
da nosi kovçeg zavjeta Gospodnjega, æto ih uçini u Egiptu na faraonu, kralju
da sluœi pred Gospodom i da blagosliva egipatskom, i na svoj zemlji njegovoj:
u ime njegovo, kako to biva do danas. 4 Æto uçini na vojsci egipatskoj, na
9 Zato Levi ne dobi dijela mi baætine konjima i kolima njihovim; kako on,
kao braøa njegova. Gospod je baætina kad su vas tjerali, uçini, te ih voda
njegova, kao æto mu je bio obeøao Crvenoga mora potopi, i tako ih on,
Gospod, Bog tvoj. Gospod, uniæti do danaænjega dana;
10 A ja ostadoh, kao prije, na gori 5 Onda æto vam uçini u pustinji, dok ne
çetrdeset dara i çetrdeset noøi. I usliæi doåoste do ovoga mjesta;
me Gospod i ovaj put. Gospod te ne 6 Æto je uçinio s Datanom i Abiramom,
htjede uniætiti. sinovima Eliaba, Rubenova potomka,
11 Tada mi zapovjedi Gospod: “Ustani! kako zemlja otvori usta svoja i usred
Idi pred narodom dalje, da doåu u svega Izraela proœdrije njih i porodice
posjed zemlje, za koju sam se zakleo njihove i Æatore njihove i sve, æto
ocima njihovim da øu im je dati! imadoæe.
12 Dakle, Izraele! Æto iæte od tebe 7 Ne, vi ocima svojim vidjeste sva velika
Gospod, Bog tvoj? Samo to, da se bojiæ djela, æto ih uçini Gospod.
Gospoda, Boga svojega, da hodiæ po 8 Zato drœite sav zakon, æto vam ga
svim putovima njegovim, da ga ljubiæ i nalaœem danas, da budete dosta jaki,
sluœiæ Gospodu, Bogu svojemu, svim te uzmete u posjed zemlju, u koju
srcem i svom duæom, idete, da je osvojite,
13 Drœeøi zapovijedi i zakone 9 I da dugo œivite u zemlji, za koju se
Gospodnje, æto ti ih dajem danas, da ti zakle Gospod ocima vaæim da øe je dati
bude dobro, njima i potomcima njihovim, zemlju, u
14 Eto, Gospodu, Bogu tvojemu, kojoj teçe mlijeko i med.
pripada nebo i nebo nebesa, zemlja i 10 Jer zemlja, u koju ideæ, da je
sve, æto je na njoj. posjedneæ, nije kao zemlja egipatska,
15 Pa ipak Gospod se je u svojoj ljubavi iz koje ste izaæli. Ova se je morala, çim
okrenuo k vaæim ocima i izabrao vas, si bio sjeme posijao, natapati
potomke njihove, izmeåu svih naroda, nogostupnim spravama kao vrt za
kao æto je danas. zelje.
16 Zato obreœite srce svoje i ne budite 11 Ali zemlja, u koju idete, da je
viæe tvrdovrati! posjednete, zemlja je, u kojoj su brda i
17 Jer Gospod, Bog vas, jest najviæi Bog doline, i natapa je daœd nebeski.
i najviæi Gospod, veliki, silni, straæni 12 To je zemlja, za koju se brine
Bog, koji ne gleda na osobu, nije Gospod, Bog tvoj, na koju su jednako
pristran i ne da se podmititi, upravljene oçi Gospoda, Boga tvojega,
18 Koji pomaœe do pravice siroti i od poçetka do svræetka godine.
udovici, ljubi stranca i daje mu hranu 13 Zato ako budete sluæali zapovijedi
i odjeøu. moje, æto vam ih dajem danas, i budete
19 Tako i vi ljubite stranca, jer ste i ljubili Gospoda, Boga svojega, te mu
sami bili stranci u zemlji egipatskoj. sluœili svim srcem i svom duæom,
20 Boj se Gospoda, Boga svojega, 14 Tada øu davati daœd zemlji vaæoj u
njemu sluœi, njega se drœi, njegovim se pravo vrijeme, rani daœd i kasni daœd,
imenom samo kuni! da mogneæ skupiti œito svoje, vino
21 On je slava tvoja, on je Bog tvoj, koji svoje i ulje svoje.
15 I za stoku øu tvoju dati travu na to vam ih dajem danas! Neka bude
poljima tvojim, i moøi øeæ jesti do samo jedno Svetiæte!
sitosti.
16 A çuvajte se, da se ne zavara srce Ponovljeni Zakon 12
vaæe, da se odmetnete i sluœite tuåim 1 To su zakoni i naredbe, to ih uvijek,
bogovima i klanjate im se! dokle ste god œivi na zemlji, imate
17 Inaçe raspalit øe se na vas srdœba toçno drœati u zemlji, koju vam dade u
Gospodnja, i zatvorit øe nebo. Tada posjed Gospod, Bog otaca vaæih.
neøe viæe pasti daœd, i zemlja neøe viæe 2 Sruæite iz temelja sva mjesta, u
dati roda svojega, Tako øete brzo kojima su narodi, koje øete pobijediti,
iæçeznuti iz ove lijepe zemlje, koju vam ætovali svoje bogove, na visokim
daje Gospod. brdima, na humovima, pod svakim
18 Utisnite dakle ove zapovijedi moje u zelenim drvetom:
srce svoje i u duæu svoju! Priveœite ih 3 Poruæite œrtvenike njihove!
kao znak na ruke svoje i nosite ih kao Porazbijajte kamene likove njihove!
spomenak na çelu! Popalite sveta stabla njihova!
19 Uçite ih djecu svoju i govorite o Raskomadajte slike bogova njihovih i
njima, ili kad ste kod kuøe ili na putu, istrijebite imena njihova iz tih mjesta!
ili kad lijeœete ili ustajete! 4 Ne çinite tako Gospodu, Bogu
20 Napiæite ih na dovratnike kuøe svoje svojemu!
i na vrata svoja, 5 Nego potraœite samo ono mjesto, koje
21 Da vi i djeca vaæa u zemlji, za koju se izabere Gospod, Bog vaæ, izmeåu svih
zakleo Gospod ocima vaæim da øe im je plemenskih podruçja vaæih, da tamo
dati, tako dugo œivite, kako dugo bude pripravi prebivaliæte svojemu imenu.
stajalo nebo nad zemljom! Samo tamo idite!
22 Jer ako budete drœali sav zakon 6 Tamo donosite i œrtve paljenice i
ovaj, æto vam ga dajem da nas, i budete zaklanice svoje, desetine svoje,
ljubili Gospoda, Boga svojega, hodili podizanje ruku svojih, zavjete svoje,
svim putovima njegovim i njega se dragovoljne prinose svoje i prvine
drœali, goveda i ovaca svojih!
23 Tada øe otjerati Gospod sve te 7 Tamo drœite s porodicama svojim
narode ispred vas, i pobijedit øete pred Gospodom, Bogom svojim, gozbu
narode, koji su veøi i jaçi od vas. œrtvenu i veselite se svaçim, æto
24 Svako mjesto, na koje stupi noga zaradiste radom ruku svojih, i çim vas
vaæa, bit øe vaæe. Od pustinje do blagoslovi Gospod, Bog vaæ!
Libanona, od rijeke Eufrata, do mora 8 Ne çinite ubuduøe viæe po svojoj volji,
zapadnoga dosezat øe podruçje vaæe. kako sada ovdje joæ çinimo!
25 Nitko se neøe odrœati pred vama. 9 Jer do sada joæ ne doåoste do
Strah i trepet pred vama raæirit øe mirnoga posjeda baætine, koju vam
Gospod, Bog vaæ, preko sve zemlje, na hoøe da dadne Gospod, Bog vaæ.
koju stupite, kao æto vam obeøa. 10 Ali vi øete prijeøi preko Jordana i
26 Eto, iznosim dana pred vas nastaniti se u zemlji, koju vam hoøe da
blagoslov i prokletstvo: dadne za baætinu Gospod, Bog vaæ. On
27 Blagoslov, ako budete sluæali øe vas smiriti od svih neprijatelja vaæih
zapovijedi Gospoda, Boga svojega, æto unaokolo, tako da stanujete bez
vam ih dajem danas. straha.
28 A prokletstvo, ako ne budete sluæali 11 Onda na mjesto, koje izabere
zapovijedi Gospoda, Boga svojega, i Gospod, Bog vaæ, da u njemu nastani
ako skrenete s puta, æto vam ga ime svoje, donosite sve, æto vam
pokazujem danas, da trçite za zapovijedam, œrtve paljenice i
bogovima, kojih ne poznajete. zaklanice svoje, desetine svoje,
29 I kad te uvede Gospod, Bog tvoj, u podizanje ruku svojih, sve œrtve
zemlju, u koju ide, da je posjedne, tada zavjetne svoje, æto ih obeøaste
izreci blagoslov na gori Gerizimu, a Gospodu!
prokletstvo na gori Ebalu. 12 Veselite se pred Gospodom, Bogom
30 One su s onu stranu Jordana uz svojim, sa svojim sinovima, køerima,
cestu zapadnu u zemlji Kanaanaca, slugama i sluækinjama, zajedno s
koji prebivaju u ravni prema Gilgalu Levitom, koji stanuje u mjestima
kod terebinte Morejeve. vaæim, jer on nema dijela i baætine kod
31 Tako sad prijeåite Jordan, da vas.
posjednete zemlju, koju vam daje 13 Çuvaj se, da ne prinosiæ œrtava
Gospod, Bog vaæ! Kad je osvojite, onda svojih paljenica na kojemgod mjestu,
se nastanite u njoj! æto ga ugledaæ!
32 I drœite toçno sve zakone i naredbe, 14 Samo na mjestu, koje Izabere
Gospod u jednom od tvojih svojim!
plemenskih podruçja, smijeæ prinositi 29 Kad Gospod, Bog tvoj, istrijebi
œrtve svoje paljenice. Samo tamo uçini ispred tebe narode, u kojih zemlju ideæ
sve to, æto ti zapovijedam! da je zaposjedneæ, i kad zaposjedneæ
15 Ipak smijeæ po volji klati i jesti meso podruçje njihovo i nastaniæ se u zemlji
u svima svojim mjestima, koliko te njihovoj,
blagoslovi Gospod, Bog tvoj. isti i 30 Tada pazi, da se ne dadneæ zavesti
neçisti smije ga jesti kao gazelu i od njih i da ne poåeæ za njima, izakako
jelena. su pobijeåeni od tebe! Ne obraøaj se na
16 Samo krvi ne smijete jesti. Izlijte je bogove njihove! Ne pitaj: ‘Kako su ti
na zemlju kao vodu! narodi ætovali bogove svoje? Ja øu
17 Desetine svojega œita, vina i ulja ne takoåer tako çiniti!
smijeæ jesti u mjestima svojim; 31 Ne çini tako Gospodu, Bogu
takoåer ni prvina goveda i ovaca svojemu, jer sve, æto je Gospodu
svojih, ni œrtava zavjetnih svojih, æto si gnusoba, na koju on mrzi, çine oni u
ih obeøao, ni dragovoljnih prinosa çast bogovima svojim. Dapaçe sinove i
svojih, ni podizanja ruku svojih. køeri svoje spaljuju u çast bogovima
18 Jedi ih samo pred Gospodom, svojim.
Bogom svojim, na mjestu, koje izabere 32 Drœite toçno sve, æto vam
sebi Gospod, Bog tvoj, sa svojim zapovijedam! Niæta k tomu ne
sinovima, køerima, slugama i dodavajte, niæta od toga ne
sluækinjama, zajedno s Levitima, koji oduzimajte!
stanuju u mjestima tvojim: Veseli se
pred Gospodom, Bogom svojim, Ponovljeni Zakon 13
svaçim, æto si zaradio radom ruku 1 Ako ustane meåu vama koji prorok ili
svojih! sanjar i navijesti vam koji znak ili
19 Çuvaj se, da ne zapustiæ Levita, dok çudo,
si god œiv u zemlji svojoj! 2 Pa se doista zbude taj znak ili çudo,
20 Kad raæiri Gospod, Bog tvoj, æto vam ga je navijestio, i on rekne:
podruçje tvoje, kao æto ti je obeøao, i Hajde da ætujemo druge bogove, kojih
misliæ: Rado bih jeo mesa, jer ti iæte do sada nijesi poznavao, i njima da
srce da jede mesa, smijeæ jesti mesa, sluœimo!
gdjegod ti je volja. 3 Ne sluæaj æto ti kaœe taj prorok ili
21 Ali je daleko od tebe mjesto, koje sanjar, jer Gospod, Bog vaæ, kuæa vas,
Gospod, Bog tvoj, izabra da tamo da spozna, ljubite li Gospoda, Boga
pripravi prebivaliæte svojemu imenu, svojega, svim srcem i svom duæom.
smijeæ zaklati od goveda i ovaca svojih, 4 Samo Gospodu, Bogu svojemu,
æto ti ih dade Gospod, kako sam ti veø sluœite i njega se bojte! Zapovijedi
zapovjedio, i jesti u mjestima svojim, njegove drœite, glas njegov sluæajte,
kako ti je volja. njemu sluœite i njega se drœite!
22 Upravo onako, kako se smije jesti 5 A onaj prorok ili onaj sanjar neka se
meso gazele i jelena, smijeæ to jesti. pogubi, jer je poticao na otpad od
Neçisti i çisti mogu to jesti, Gospoda, Boga tvojega, koji te izvede iz
23 Samo toga se drœi, da ne jedeæ krvi, zemlje egipatske i izbavi te iz kuøe
jer u krvi je œivot. Œivot ne smijeæ suœanjstva. On te je htio da odvrati od
zajedno s mesom jesti. puta, kojim da ideæ zapovjedio ti je
24 Ne jedi je, nego je izlij na zemlju kao Gospod, Bog tvoj, Tako imaæ istrijebiti
vodu! zlo iz svoje sredine!
25 Ne jedi je, da bude dobro tebi i djeci 6 Ako brat tvoj, sin matere tvoje, ili sir
tvojoj, ako çiniæ æto je ugodno tvoj ili køi tvoja ili œena tvoja mila ili
Gospodu! prijatelj tvoj, kojega ljubiæ kao samoga
26 Samo svete darove, æto ih imaæ, i sebe, hoøe da te zamami tajno: Hajde
zavjetne œrtve svoje uzmi i doåi s njima da sluœimo tuåim bogovima, koji su
na mjesto, koje izabere Gospod! tebi i ocima tvojim nepoznati,
27 Kod œrtava svojih paljenica donesi 7 Bogovima naroda oko vas, u blizini
meso i krv zajedno na œrtvenik tvojoj ili daleko od tebe, od jednoga
Gospoda, Boga svojega! Kod œrtava kraja zemlje do drugoga,
zaklanica mora se izliti krv na œrtvenik 8 Ne pristaj s njim! Ne sluæaj ga! Neka
Gospoda, Boga tvojega. Meso smijeæ ga ne œali oko tvoje, i ne ætedi ga! Ne taji
jesti, krivnje njegove,
28 Drœi toçno sve zapovijedi, æto ti ih 9 Nego ga ubij! Tvoja ruka neka se prva
dajem, da bude uvijek dobro tebi i digne na njega, da ga ubijeæ, pa onda
potomcima tvojim, jer çiniæ, æto je ruka svega naroda.
dobro i pravo pred Gospodom, Bogom 10 Kamenuj ga na smrt, jer pokuæa da
te odvrati od Gospoda, Boga tvojega, smijete jesti i strvine njihove ne
koji te izvede iz zemlje egipatske, iz smijete se dodijevati.
kuøe suœanjstva. 9 Od svih œivotinja, to œivu u vodi,
11 Sav Izrael neka to çuje i neka se boji, smijete jesti ove: Sve, æto imaju peraje
da nitko viæe ne poçini tako zlo meåu i ljuske, smijete jesti.
vama! 10 A sve, æto nemaju peraja i ljusaka,
12 Ako u kojem od gradova svojih, æto ne smijete jesti. One vam moraju biti
ti ga Gospod, Bog tvoj, dade za neçiste.
prebivaliæte, çuje gdje govore: 11 Sve ptice çiste smijete jesti.
13 Ljudi nevaljali iz tvoje sredine 12 Ovih ne smijete jesti: orla, strvinara,
izaåoæe i zavedoæe stanovnike svojega jastrijeba,
grada na otpad, govoreøi: “Hajde da 13 Piljuga, kobaca, raznih vrsta sokola,
sluœimo tuåim bogovima, kojih ne 14 Svih vrsta gavranova,
poznajete, 15 Nadalje noja, lastavice, galeba i
14 Tada dobro istraœi, raspitaj i izvidi! I raznih vrsta kobaca,
bude li doista stvar istinita, i u tvojoj se 16 Lovnog øuvika, uæare, labuda,
sredini uçinila takva gnusoba, 17 Pelikana, plamenca, gnjurca,
15 Onda pobij oætricom maça 18 Rode, svih vrsta çapalja, pupavca i
stanovnike toga grada! Izvræi na njemu æiæmiæa.
i na svemu, æto je u njemu, takoåer na 19 I sve male krilate œivotinje neka su
stoci, prokletstvo oætricom maça! vam neçiste i ne smiju se jesti.
16 Sav plijen iz njega snesi nasred trga 20 Sve ptice çiste smijete jesti.
i spali grad i sav plijen iz njega kao 21 Nikakve uginule œivotinje ne smijete
œrtvu paljenicu Gospodu, Bogu jesti. Strancu, koji boravi u tvojim
svojemu! Neka ostane zauvijek gomila mjestima, smijeæ je dati da jede ili je
ruæevina i neka se viæe nikada ne prodati strancu. Ali ti si narod, koji je
sazida! svet Gospodu, Bogu svojemu. Jareta
17 Niæta od prokletih stvari neka ne ne smijeæ kuhati u mlijeku matere
ostane u mojemu posjedu, da se njegove.
Gospod povrati od œestine gnjeva 22 Odbroj svake godine desetinu od
svojega i udijeli ti milost i, kako se je svega roda usjeva svojega, æto izraste
zakleo ocima tvojim, umnoœi te u na njivi!
svojoj dobroti, 23 Jedi pred Gospodom, Bogom svojim,
18 Ako budeæ sluæao glas Gospoda, na mjestu, koje izabere sebi, da tamo
Boga svojega, i drœao zapovijedi prebiva ime njegovo, desetinu svojega
njegove, æto ti ih dajem danas, i çinio, œita, vina i ulja i prvine svojih goveda i
to je drago Gospodu. Bogu tvojemu. ovaca, da se nauçiæ vazda bojati se
Gospoda, Boga svojega!
Ponovljeni Zakon 14 24 Ako li je put za te predug, tako da ne
1 Vi ste djeca Gospoda, Boga svojega. moœeæ odnijeti, jer je od tebe predaleko
Ne smijete zbog mrtvaca zareze sebi udaljeno mjesto, koje izabra Gospod
praviti i brijati se na çelu. za prebivaliæte imenu svojemu, kad te
2 Jer ti si narod, koji je svet Gospodu, blagoslovi Gospod, Bog tvoj,
Bogu svojemu. Tebe izabra Gospod 25 Onda uçini u novac! Uzmi novac sa
izmeåu svih naroda na zemlji, da mu sobom i otidi u mjesto, koje izabra sebi
pripadaæ kao njegov vlastiti narod. Gospod, Bog tvoj!
3 Ne smijeæ jesti niæta gnusno. 26 Kupi za novac svega, æto œeliæ,
4 Ovo su œivotinje, koje smijete jesti: goveda, ovaca, vina, jakih piøa i svega,
goveçe, ovca, koza, æto ti zaiæte srce! I jedi ondje pred
5 Jelen, gazela, damjak, kozorog, Gospodom, Bogom svojim, te se veseli
sajga, bivo i divokoza. s porodicom svojom!
6 Sve œivotinje, æto imaju papke 27 Pri tom ne zaboravi na Levita, koji
razdvojene, i to oboje papke posve boravi u mjestima tvojim, jer on nema
razdvojene, i æto ujedno preœivaju, kod tebe dijela ni baætine.
smijete jesti. 28 Svake treøe godine odvoji svu
7 Ali ne smijete jesti od preœivaça i od desetinu od dohodaka svojih one
onih, æto imaju papke razdvojene, a to godine i ostavi je u svojemu mjestu!
su: devu, zeca i kuneliøa. Oni doduæe 29 Onda mogu doøi Levit, koji kod tebe
preœivaju, ali nemaju papaka nema dijela ni baætine, stranac, sirota
razdvojenih. Oni vam moraju biti i udova, koji œivu u tvojim mjestima, i
neçisti. najesti se do sitosti, da te blagoslovi
8 Nadalje svinju. Ona ima doduæe Gospod, Bog tvoj, u svim poslovima,
papke razdvojene, ali ne preœiva. Ona æto ih obavlja.
vam mora biti neçista. Mesa njihova ne
Ponovljeni Zakon 15 uho na vratima! Neka ti onda bude rob
1 Svake sedme godine proglasi oprost! zauvijek! Isto tako uçini sluækinji
2 Oprost neka bude na ovaj naçin: svojoj!
“Svaki vjerovnik neka oprosti zajam, 18 A neka ti ne bude teæko, kad ga
æto ga je dao bliœnjemu svojemu! Neka otpuætaæ, jer on ti je svojom sluœbom
ne goni svojega bliœnjega i brata, ako je od æest godina priætedio dvojaku plaøu
bio proglaæen oprost u çast Gospodu! najamnikovu. Gospod øe te za to
3 Tuåinca smijeæ goniti. A æto je tvojega blagosloviti u svemu, æto radiæ.
u zemljaka tvojega, oprosti mu! 19 Svako muæko prvence meåu svojim
4 Doduæe ne bi trebalo da bude govedima i ovcama posveti Gospodu,
siromaha kod tebe, jer te Gospod Bogu svojemu! Ne radi s prvencem
obilno blagosliva u zemlji, koju ti svojih goveda i ne striœi prvenca svojih
Gospod, Bog tvoj, daje, da je ovaca!
zaposjedneæ kao baætinu, 20 Pred Gospodom, Bogom svojim, jedi
5 Samo ako sluæaæ glas Gospoda, Boga ih ti i porodica tvoja svake godine na
svojega, i drœiæ toçno sve zapovijedi, mjestu, koje sebi izabra Gospod, Bog
æto ti ih dajem danas. tvoj!
6 Jer øe te blagosloviti Gospod, Bog 21 Ako li je na njima koja mana, ako su
tvoj, kao æto ti je obeøao, moøi øeæ hromi ili slijepi, ili imaju kojugod zlu
mnogim narodima davati novac u manu, ne smijeæ ih œrtvovati Gospodu,
zajam, a sam neøeæ morati uzimati u Bogu svojemu.
zajam, i vladat øe mnogim narodima, 22 A u svojemu mjestu smijeæ ih jesti;
nad tobom neøe nitko gospodovati. smiju ih jesti neçisti i çisti, kao meso
7 Ako se nalazi kod tebe koji siromah, gazele i jelena.
kojigod i izmeåu zemljaka tvojih u 23 Samo krvi njihove ne smijeæ jesti.
kojem tvojemu mjestu u zemlji, koju ti Izlij je na zemlju kao vodu.
daje Gospod, Bog tvoj, onda ne budi
tvrda srca i ne zatvaraj ruke svoje pred Ponovljeni Zakon 16
siromahom zemljakom svojim! 1 Pazi na mjesec abib i svetkuj Pashu u
8 Otvori mu rado ruku svoju i pozajmi çast Gospodu, Bogu svojemu, jer u
mu drage volje, æto treba u potrebi mjesecu abibu izveo te je Gospod, Bog
svojoj! tvoj, iz Egipta noøu.
9 Çuvaj se, da se ne porodi u srcu tome 2 Zakolji kao œrtvu Pashalnu u çast
opaka misao: “Blizu je sedma godina, Gospodu, Bogu svojemu, ovce i goveda
godina oprosna, i da zlo ne gledaæ na na mjestu, koje izabere Gospod za
siromaha zemljaka svojega, pa da mu prebivaliæte imenu svojemu!
ne daæ niæta! Ako on proti tebi zazove 3 Ne jedi s njom niæta kvasno! Sedam
Gospoda, na tebi je grijeh. dana jedi s njom kruhove nekvasne,
10 Podaj mu rado i ne budi zlovoljan, kruh nevolje, jer si u hitnji nagloj
kad mu dajeæ, jer øe te za taj çin izaæao iz zemlje egipatske, da se
blagosloviti Gospod, Bog tvoj, u spominjeæ dana izlaska svojega iz
svakom poslu i pothvatu tvojemu, zemlje egipatske, dok si god œiv!
11 Siromaha bit øe uvijek u zemlji. Zato 4 Sedam dana ne smije se naøi u tebe
ti zapovijedam: Otvori rado ruku svoju nikakav kvasac u cijelom podruçju
svojemu potrebitom i siromaænom tvojemu. Od mesa, æto ga œrtvujeæ
zemljaku u zemlji! uveçer prvoga dana, ne smije preostati
12 Ako ti se proda koji zemljak, niæta do jutra.
Hebrejin ili Hebrejka, neka ti sluœi æest 5 Ne smijeæ œrtvovati Pashalno janje u
godina! A sedme godine otpusti ga od kojem od svojih mjesta, æto ti ih dadne
sebe slobodna! Gospod, Bog tvoj,
13 Kad ga otpusti slobodna, ne 6 Nego samo na mjestu, koje izabere
otpuætaj ga praznih ruku! Gospod, Bog tvoj, za prebivaliæte
14 Bogato ga daruj darovima od stoke imenu svojemu. Tamo kolji Pashalno
svoje, s gumna svojega i iz tijeska janje naveçer o sunçanom zalasku, u
svojega! im te je blagoslovio Gospod, vrijeme, kad bi izaæao iz Egipta!
Bog tvoj, od toga mu podaj! 7 Peci i jedi ga na mjestu, koje izabere
15 Pomisli na to, da si i ti jednoø bio rob sebi Gospod, Bog tvoj i Drugoga jutra
u zemlji egipatskoj, i da te je izbavio moœeæ se povratiti kuøi.
Gospod, Bog tvoj! Zato ti danas dajem 8 Æest dana jedi nekvasan kruh! Sedmi
ovu zapovijed. dan neka bude sveçani sastanak u
16 Ako li ti rekne: Neøu da te ostavim, çast Gospodu, Bogu tvojemu! Tada ne
jer te ljubi i rado je u kuøi tvojoj, jer mu smijeæ obavljati nikakva posla.
je bilo dobro kod tebe, 9 Sedam tjedana nabroji sebi! Od dana,
17 Tada uzmi æilo i probuæi mu njim kad se stavi srp na œito, poçni brojiti
sedam tjedana! 3 Idu i sluœe idolima i klanjaju se njima
10 Tada svetkuj blagdan tjedana u çast ili suncu, mjesecu ili svoj vojsci
Gospodu, Bogu svoje mu, s nebeskoj, æto sam zabranio,
dragovoljnim darovima, æto ih daruje 4 I tebi se to javi, onda presluæaj i dobro
ruka tvoja kolikogod moœe, kako te raspitaj! Pa ako bude istina i doista se
blagoslovi Gospod, Bog tvoj! uçinila takva gnusoba u Izraelu,
11 Veseli se na mjestu, koje izabra 5 Onda izvedi toga çovjeka ili tu œenu,
Gospod, Bog tvoj, kao prebivaliæte koji uçiniæe takvo zlo, pred vrata,
imenu svojemu, pred Gospodom, çovjeka ili œenu, i kamenuj ih na smrti!
Bogom svojim, ti, sin tvoj i køi tvoja, 6 Na sastanko dva ili tri svjedoka neka
sluga tvoj i sluækinja tvoja, Levit, koji se pogubi onaj, koji je na smrt optuœen!
œivi u mjestima tvojim, i stranac, i Na sastanko jednoga svjedoka ne
udovica i sirota, koji stanuju kod tebe! smije se pogubiti.
12 Pomisli na to, da si i ti bio rob U 7 Svjedoci neka najprije dignu ruku,
Egiptu! Zato drœi toçno ove zakone! da ga ubiju, a onda ostali narod! Tako
13 Sedam dana svetkuj blagdan istrijebi zlo iz svoje sredine!
sjenica, kad skupiæ prihod s gumna i iz 8 Ako ti bude odveø teœak koji pravni
tijeska svojega! sluçaj, bilo to ubojstvo, pitanje
14 Veseli se na ovaj blagdan, ti, sin tvoj vlasniætva, zlostavljanje ili koja druga
i køi tvoja, sluga tvoj i sluækinja tvoja, raspra u kojem od tvojih mjesta, tada
Levit i stranac, udovica i sirota, koji ustani i idi na mjesto, koje sebi izabere
borave u mjestima tvojim! Gospod, Bog tvoj!
15 Sedam dana svetkuj blagdan u çast 9 Obrati se na sveøenike iz plemena
Gospodu, Bogu svojemu, na mjestu, Levijeva i na suca, koji onda bude!
æto ga izabere Gospod i Jer Gospod, Upitaj ih! Oni øe ti stvar rasuditi.
Bog tvoj, blagoslovit øe te kod cijele 10 Uçini onda onako, kako ti rasude na
tvoje œetve i kod svih poslova tvojih. mjestu, koje izabere Gospod! Izvræi
Zato budi veseo! toçno sve njihove naputke!
16 Triput u godini neka se prikaœu svi 11 Uçini po naputku, æto ti ga dadnu, i
tvoji muæki pred Gospodom, Bogom po presudi, æto ti je izreknu! Ne
tvojim, na mjestu, koje izabere sebi: odstupaj od onoga, æto ti kaœu, ni
“na blagdan nekvasnih kruhova, na nalijevo ni nadesno!
blagdan tjedana i na blagdan sjenica! 12 Ako li bi se tko odupro i ne bi
Nitko neka se ne prikaœe pred posluæao sveøenika, koji ondje obavlja
Gospodom praznih ruku! sluœbu Gospoda, Boga tvojega, ili suca,
17 Svaki neka donese, æto moœe dati, taj çovjek neka pogine! Tako istrijebi
kako te je blagoslovio Gospod, Bog tvoj! zlo iz Izraela!
18 Postavi sebi suce i glavare u svim 13 Sav narod neka to çuje, da se boji i
mjestima, æto ti ih dadne Gospod, Bog da viæe ne radi uporno!
tvoj, za svako pleme tvoje, da sude 14 Kad doåeæ u zemlju, koju ti daje
pravedno narod! Gospod, Bog tvoj, i kad je zaposjedneæ
19 Ne iskrivljuj pravice! Ne gledaj na i naseliæ se u njoj i rekneæ: Postaviti
osobu i ne primaj mita, jer mito hoøu kralja nad sobom kao svi narodi
zasljepljuje oçi najmudrijima i oko mene,
preokreøu rijeçi pravednima. 15 Onda postavi nad sobom samo
20 Imaj jedino i samo pravicu pred onoga za kralja, kojega izabere
oçima, da dugo œiviæ i posjedneæ Gospod, Bog tvoj! Samo zemljaka
zemlju, koju ti dadne Gospod, Bog tvoj! smijeæ postaviti nad sobom za kralja.
21 Ne sadi sebi svetoga drveta uz Stranca, koji nije tvoj zemljak, ne
œrtvenik Gospoda, Boga svojega, æto smijeæ postaviti nad sobom.
øeæ ga podiøi! 16 Ali neka ne drœi mnogo konja i neka
22 Ne postavljaj sebi stupova likova ne æalje ljude u Egipat, da sebi nabavi
idolskih, jer ih mrzi Gospod, Bog tvoj! mnogo konja, jer vas je Gospod
opomenuo: Ne idite viæe nikada tim
Ponovljeni Zakon 17 putem!
1 Ne œrtvuj Gospodu, Bogu svojemu, 17 I neka nema mnogo œena, da ne
goveçeta ni ovce, æto ima na sebi bilo otpadne srce njegovo! I neka ne
kakvu manu ili kakvogod zlo, jer je to nagomila sebi mnogo srebro i zlato!
gnusoba Gospodu, Bogu tvojemu. 18 im sjedne na prijestolje kraljevsko
2 Ako se naåe kod tebe, u kojem od neka sebi nabavi prijepis ovoga
mjesta tvojih, æto ti ih dadne Gospod, zakona iz knjige, æto je kod sveøenika
Bog tvoj, çovjek ili œena, koji çine æto je iz plemena Levijeva!
mrsko Gospodu, Bogu tvojemu, 19 Neka ga ima uvijek kod sebe i neka
prestupaju zavjet njegov, ga çita svaki dan, dok je god œiv, da se
nauçi bojati se Gospoda, Boga svojega, svojega, kad si traœio: Ne mogu viæe da
i toçno drœati sve odredbe toga zakona dulje sluæam glas Gospoda, Boga
i te ustanove! svojega, i da viæe gledam taj silni oganj.
20 Neka se oholo ne podigne nad svoje Inaçe moram umrijeti.
zemljake! Neka ne odstupi ni nalijevo 17 Tada mi reçe Gospod: Pravo je, æto
ni nadesno od zakona, da on i sinovi rekoæe.
njegovi dugo vladaju nad Izraelom! 18 Podignut øu im proroka izmeåu
braøe njihove, kao æto si ti. Rijeçi svoje
Ponovljeni Zakon 18 stavit øu u usta njegova, da im kaœe
1 Sveøenici levitski i sve pleme Levijevo sve, æto mu zapovjedim.
neka nemaju dijela ni baætine u 19 A tko ne posluæa rijeçi mojih, æto øe
Izraelu! Neka œivu od œrtava ih govoriti u ime moje, toga øu ja sam
Gospodnjih i od onoga, æto pripada povuøi za to na odgovornost.
njemu! 20 A prorok, koji se usudi govoriti æto u
2 Neka nemaju baætine meåu ime moje, æto mu nijesam naloœio da
zemljacima svojim: “Gospod je baætina govori, i koji govori u ime drugih
njihova, kao æto im je obeøao. bogova: takav prorok neka se pogubi!
3 To je pravo, koje neka imaju sveøenici 21 Ako li pomisliæ: Kako øu znati, koju
prema narodu, to jest onome, koji rijeç nije Gospod rekao?
prinosi goveçe ili ovcu kao œrtvu: neka 22 Onda znaj: Ako se ono, æto prorok
se dadne sveøeniku pleøe, obje vilice i govori u ime moje, ne zbude i ne
œeludac! ispuni, to je rijeç, koje nije rekao
4 Nadalje imaæ mu dati prvine svojega Gospod. Drsko ju je izgovorio prorok.
œita, vina i ulja i prvine od striœenja Niæta ga se ne boj!
ovaca svojih.
5 Jer njega izabra Gospod, Bog tvoj, Ponovljeni Zakon 19
izmeåu svih plemena tvojih, da on i 1 Kad Gospod, Bog tvoj, istrijebi
sinovi njegovi uvijek obavljaju svetu narode, kojih zemlju daje tebi Gospod,
sluœbu u ime Gospodnje. Bog tvoj, i kad se nakon njihova
6 Zaputi li koji Levit iz kojegagod od protjeranja naseliæ u njihovim
tvojih mjesta u svemu Izraelu, gdje gradovima i kuøama,
boravi, i doåe sa svom œeljom srca 2 Onda odvoji sebi tri grada u zemlji,
svojega na mjesto, koje izabra Gospod. koju ti Gospod, Bog tvoj, daje, da je
7 Smije obavljati sluœbu u ime zaposjedneæ!
Gospoda, Boga svojega, kao sva braøa 3 Napravi dobro put tamo i razdijeli
njegova, Leviti, koji tamo stoje u sluœbi podruçje zemlje svoje, koju ti u posjed
Gospodnjoj. daje Gospod, Bog tvoj, na tri dijela!
8 Neka on tada jede jednak dio kao ori, Svaki ubojica neka mogne pribjeøi
osim onoga, æto dobije od prodaje tamo!
svojih oçinskih dobara. 4 Ova odredba neka valja za ubojicu,
9 Kad doåeæ u zemlju, koju øe ti dati koji pribjegne tamo, da ostane œiv: Tko
Gospod, Bog tvoj, ne uçi se çiniti ubije drugoga nehotice, a da mu veø
gnusobe onih naroda! prije nije bio neprijatelj,
10 Neka se ne naåe kod tebe nitko, koji 5 Kao kad bi otiæao u æumu s drugim,
bi pustio da sin njegov ili køi njegova da sijeçe drva, i ruka bi njegova
idu kroz oganj, nitko, koji bi vraçao, ili zamahnula sjekirom, da posijeçe drvo,
koji bi gatao, ni koji bi çarao ili bajao, a sjekira bi spala s drœalice i pogodila
11 Nitko, koji bi gonio duhove, nitko, drugoga, tako da umre, onda neka
koji bi pitao duha mrtvaca ili duha uteçe u koji od tih gradova, da ostane
vraçarskog ili se obraøao na mrtve! œiv!
12 Jer je gnusoba Gospodu, tkogod se 6 Inaçe krvni osvetnik u srdœbi svojoj
tim bavi. Zbog tih gnusoba protjerat øe potjera ubojicu i stigne ga, jer je put
ih ispred tebe Gospod, Bog tvoj. odveø dalek, i ubije ga, premda nije
13 A ti budi potpuno sav Gospoda, Boga skrivio smrt, jer mu prije nije bio
svojega! neprijatelj.
14 Jer ti narodi, æto øeæ ih protjerati iz 7 Zato ti zapovijedam: Odvoji sebi tri
posjeda njihova, sluæaju gatare i grada!
vraçare. A tebi Gospod, Bog tvoj, tako 8 Kad onda Gospod, Bog tvoj, raæiri
æto ne dopuæta. podruçje tvoje, kao æto se je zakleo
15 Proroka iz sredine tvoje, izmeåu ocima tvojim, i dadne ti svu zemlju,
braøe tvoje, kao æto sam ja, podignut koju je obeøao ocima tvojim.
øe ti Gospod, Bog tvoj. Njega sluæajte! 9 Ako budeæ sav taj zakon, æto ti ga
16 Upravo za to na dan sastanka na dajem danas, drœao toçno i ljubio
Horebu molio si Gospoda, Boga Gospoda, Boga svojega, i vazda hodio
putovima njegovim, tada dodaj ovim da ne padne u boju i drugi je ne
gradovima joæ tri druga, posveti!
10 Da se u zemlji tvojoj, koju ti u posjed 6 Tko je zasadio vinograd, a joæ ga nije
daje Gospod, Bog tvoj, ne prolijeva krv pobrao, neka ide i neka se vrati kuøi,
neduœna i da ne pane na te krivnja da ne padne u boju i drugi ga ne
krvi! pobere!
11 Ali ako netko mrzi na drugoga i 7 Tko je zaruçio œenu i joæ je nije odveo,
vreba ga, napadne ga i ubije, i tada neka ide i neka se vrati kuøi, da ne
uteçe u koji od tih gradova, padne u boju i drugi je ne odvede!
12 Onda starjeæine grada neka ga 8 Nadalje neka vode reknu narodu ovo:
odatle izvedu i predadu ruci krvnoga Tko je straæiv i maloduæan, neka ide i
osvetnika, da umre! neka se vrati kuøi, da joæ ne preplaæi i
13 Nemaj nikakva smilovanja s njim, zemljake svoje, kako je sam preplaæen!
nego izbriæi neduœno prolivenu krv s 9 Kad voåe svræe svoj govor narodu,
Izraela, da ti bude dobro! onda neka postave glavare od çeta na
14 Ne premiçi meåe susjeda svojega, çelo narodu!
æto je povukoæe stari na posjedu 10 Kad se pribliœi kojemu gradu, da ga
tvojem, to øeæ ga dobiti u zemlji, koju ti opsjedne, najprije mu ponudi mir!
dadne Gospod, Bog tvoj, da je 11 Prihvati li mir i preda li se tebi, onda
zaposjedneæ! sve puçanstvo, æto se naåe u njemu,
15 Jedan svjedok neka ne ustaje ni potpada pod danak i robiju.
proti kojemu, kad se radi o kakvu 12 Ako li neøe da sklopi mir s tobom,
zloçinu ili prestupku ili o kojojgod nego se odluçi za boj s tobom, onda ga
krivnji, æto je poçini netko! Istom na opsjedni!
izjavu dvojice ili trojice svjedoka neka 13 Kad ti ga preda u ruke Gospod, Bog
padne odluka! tvoj, onda pobij sve muæko u njemu
16 Ako ustane laœan svjedok proti oætricom maça!
nekomu, da ga optuœi za neku krivnju, 14 Ali œene i djecu i stoku i s, æto se
17 Onda neka stanu obadva çovjeka, inaçe nalazi u gradu, sav plijen, uzmi
koji imaju tu raspru, pred Gospoda u za sebe! Moœeæ slobodno raspolagati
nazoçnosti sveøenika i sudaca, koji plijenom svojih neprijatelja, æto ti ga
budu u to vrijeme! dade Gospod, Bog tvoj.
18 Suci neka sluçaj istraœe toçno! Bude 15 Tako çini sa svima gradovima, æto
li, da je svjedok bio laœan svjedok i da su daleko od tebe i ne pripadaju
je laœljive izjave uçinio proti zemljaku gradovima ovih naroda!
svojemu, 16 Ali u gradovima ovih naroda, æto ti ih
19 Tada uçinite mu onako, kako je on Gospod, Bog tvoj, daje u posjed, ne
mislio uçiniti zemljaku svojemu! Tako smijeæ nikoga ostaviti na œivotu.
iskorijeni zlo iz svoje sredine! 17 Neumolivo izvræi na njima
20 Ostali neka to çuju i neka se boje i prokletstvo: na Hitejima, Amorejima,
neka viæe nikada ne poçine takvu Kanaancima, Perizejima, Hivejima i
opaçinu u sredini tvojoj. Jebusejima, kao Æto ti je zapovjedio
21 Nemaj nikakva smilovanja: œivot za Gospod, Bog tvoj,
œivot, oko zub oko, zub za zub, ruka za 18 Da vas ne nauçe çiniti sve te
ruku i noga za nogu! gnusobe, æto ih oni çine u çast
bogovima svojim, i da se tako ne
Ponovljeni Zakon 20 ogrijeæite o Gospoda, Boga svojega.
1 Kad poåeæ u boj proti neprijateljima 19 Ako moradneæ koji grad dugo
svojim i ugleda konje i kola i narod vremena opsjedati, da ga zauzmeæ, ne
brojniji od sebe, nemoj ih se uplaæiti, uniætuj drveta njegovih! Ne meøi
jer je s tobom Gospod, Bog tvoj, koji te sjekire na njih! Nego jedi plodove
izvede iz zemlje egipatske. njihove, a njih same ne sijeci, jer
2 Kad ulazite u bitku, neka pristupi drveta poljska jesu li ljudi, da bi ih ti
sveøenik i neka progovori narodu, morao opsjedati?
3 I neka im rekne: Sluæaj, Izraele! Vi sad 20 Samo drveta, za koja znaæ da im se
polazite u boj proti neprijateljima plod ne jede, smijeæ sruæiti i posjeøi, da
svojim. Neka ne dræøe srce vaæe! Ne proti gradu, koji se bije s tobom,
bojte se od njih. sagradiæ opsadne opkope, dokle ne
4 Jer Gospod, Bog vaæ, ide s vama u boj padne.
proti neprijateljima vaæim i pomoøi øe
vas da pobijedite. Ponovljeni Zakon 21
5 A vode neka reknu narodu: Tko je 1 Ako se u zemlji, koju ti daje u posjed
sagradio novu kuøu, a nije je joæ Gospod, Bog tvoj, naåe ubijen çovjek
posvetio, neka ide i neka se vrati kuøi, gdje leœi na polju a ne zna se tko ga je
ubio, mu dva dijela od svega, æto ima, jer je
2 Tada neka izaåu starjeæine tvoje i on prvenac snage njegove, pripada mu
suci tvoji i neka izmjere udaljenosti do pravo prvoroåenja.
mjesta, æto leœe oko ubijenoga! 18 Ako netko ima sina razuzdana i
3 Starjeæine grada, æto leœi najbliœe nepokorna, koji ne sluæa oca svojega i
ubijenomu, neka uzmu junicu, na matere svoje, pa i onda, kada ga
kojoj se joæ nije radilo, i koja joæ nije pokaraæe, ne sluæa,
vukla u jarmu! 19 Tada neka ga uzmu otac njegov i
4 Starjeæine toga grada neka odvedu mati njegova i neka ga dovedu k
junicu na potok, æto teçe uvijek, na starjeæinama grada njegova, k vratima
mjesto, na kojemu se joæ nije nikada prebivaliæta njegova,
oralo ni sijalo! Tamo neka junici vrat 20 I neka kaœu starjeæinama grada
otvore, da krv teçe u potok! njegova: Ovaj sin naæ razuzdan je i
5 Onda neka pristupe sveøenici, sinovi nepokoran. Neøe da nas sluæa. Izjelica
Levijevi, jer njih izabra Gospod, Bog je i pijanica.
tvoj, da obavljaju sluœbu njegovu i da u 21 Tada svi ljudi njegova grada neka ga
ime Gospodnje blagoslivljaju. Njihova na smrt kamenuju! Tako iskorijeni zlo
presuda odluçuje svaku raspru i iz svoje sredine! Sav Izrael neka to çuje
svaku ætetu. i neka se boji!
6 Sve starjeæine toga grada, koji 22 Tko poçini takav zloçin, da zasluœi
stanuju najbliœe ubijenomu, neka smrt, te bude pogubljen i objesiæ ga na
operu ruke svoje nad junicom, kojoj je drvo,
bio otvoren vrat u potok! 23 Neka ne ostane truplo njegovo preko
7 Glasno neka posvjedoçe: Ruke naæe noøi na drvetu! Isti joæ dan moraæ ga
nijesu prolile ove krvi, i oçi naæe nijesu pokopati, jer je proklet od Boga tko je
vidjele niæta. objeæen. Ne oskvrni zemlje, koju ti
8 Oçisti narod svoj Izraela, koji si Gospod Bog tvoj, daje ga baætinu!
otkupio, Gospode, i ne daj da bude
neduœno prolivena krv u narodu Ponovljeni Zakon 22
tvojemu Izraelu! Daj da bude çist od 1 Ako vidiæ, da je zalutalo goveçe
krivnje krvi! zemljaka tvojega ili ovca nje ova,
9 Tako øeæ izbrisati neduœno prolivenu nemoj im uskratiti svoju pomoø!
krv iz svoje sredine, kad uçiniæ, æto je Odvedi ih natrag zemljaku svojemu!
ugodno Gospodu, 2 Ako li zemljak tvoj ne stoji u blizini
10 Kad otideæ na vojsku proti tvojoj, ili ti je nepoznat, odvedi ih kuøi
neprijateljima svojim, i Gospod, Bog svojoj! Neka ostanu kod tebe dok ih ne
tvoj, preda ih u ruke tvoje i ti od njih potraœi zemljak tvoj! Tada mu ih vrati.
ugrabiæ zarobljenike, 3 Isto tako uçini s magarcem njegovim,
11 I meåu zarobljenicima ugledaæ lijepu tako uçini s haljinom njegovom i sa
œenu i ti bi je htio rado imati za œenu, svakom izgubljenom stvari, æto je
12 Odvedi je kuøi svojoj, ona neka tada izgubi zemljak tvoj, a ti je naåeæ! Nemoj
oæiæa glavu svoju i obreœe nokte svoje, pustiti da leœi!
13 I neka skine haljine svoje, u kojima 4 Ako vidiæ, da su magarac zemljaka
je zarobljena, i neka stoji u kuøi tvojoj! tvojega ili goveçe njegovo pali na putu,
Izakako je cio mjesec dana œalila za nemoj im uskratiti pomoøi svoje!
ocem svojim i za materom svojom, Pomozi mu ih podignuti!
moœeæ poøi k njoj i oœeniti se njome. 5 Œena ne smije nositi muæko ga
Ona ti tada pripada kao œena. odijela, i muæki neka re ne oblaçi u
14 Ali ako ti viæe ne bi bila po volji, œenske haljine, jer tko tako æto çini,
moœeæ je otpustiti. Ipak je ne smijeæ gnusoba je Gospodu, Bogu tvojemu.
prodati za novce ili s njom oætro 6 Naåeæ li vani na drvetu ili na tlu
postupati, jer si je imao za œenu. gnijezdo ptiçje s mladima ili s jajima,
15 Ako netko ima dvije œene, jednu, dok majka leœi na ml” dima ili na
koju viæe ljubi, i drugu, koju manje jajima, tada ne hvataj majke s
ljubi, pa ako su mu one, ljubljena i mladima!
manje ljubljena, rodile sinove, a 7 Pusti majku neka leti, ako uzme
prvoroåenac bi bio od manje ljubljene, mlade, da ti bude dobro i da œiviæ dugo!
16 Onda, kad hoøe da razdijeli imanje 8 Ako gradiæ novu kuøu, napravi na
svoje meåu sinove svoje, ne smije dati svojemu krovu ogradu, da ne navuçeæ
pravo prvoroåenja sinu ljubljene i na kuøu svoju krivnje krvi, kad bi tko
zapostaviti prvoroåenca manje pao s nje!
ljubljene. 9 Ne sadi u svoj vinograd dvojaka
17 Nego mora prvoroåenca manje sjemena! Inaçe sav urod bude neçist
ljubljene œene priznati kao takva i dati sad æto ga posadiæ, i rod vinogradski.
10 Ne ori s volom i magarcem zajedno! nije tu bilo, da bi joj pomogao.
11 Ne oblaçi haljine tkane od vune i 28 Ako netko naåe nezaruçenu
lana zajedno! djevojku, uhvati je, opøi s njom, i
12 Napravi sebi rese na çetiri kraja zateku ih,
plaæta, kojim se ogrøeæ! 29 Onda çovjek, koji je opøio s njom,
13 Ako netko uzme œenu i s njom œivi, ima ocu djevojçinu platiti pedeset
ali mu onda omrzne, srebrnih æekela. Mora je uzeti za œenu,
14 I optuœi je zbog ruœnih stvari i prospe jer ju je oskvrnio. Pustiti je ne smije
loæ glas o njoj, kad govori: Kad uzeh tu dok je œiv.
œenu i njoj se pribliœih, ne naåoh u nje 30 Nitko ne smije oœeniti se œenom oca
djevojaætva, svojega i podignuti pokrivalo postelje
15 Tada otac i mati mlade œene neka oca svojega.
uzmu znake djevojaætva mlade œene i
donesu ih pred starjeæine grada na Ponovljeni Zakon 23
vrata! 1 Nitko, koji je utuçen ili uækopljen, ne
16 Otac mlade œene neka rekne smije biti primljen u zajednicu
starjeæinama: Svoju køer dadoh Gospodnju.
ovomu çovjeku za œenu, jer on zamrzi 2 Ni jedan izrod ne smije se primiti u
nju, zajednicu Gospodnju. Ni u desetom
17 Sad je optuœuje zbog ruœnih stvari, koljenu ne smije se primiti u zajednicu
kad tvrdi: Ne naåoh u tvoje køeri Gospodnju.
djevojaætva. Ali evo znaka djevojaætva 3 Ni jedan Amonac i ni jedan Moabac ne
køeri moje! Onda neka razastru plahtu smije se pripustiti u zajednicu
pred starjeæinama gradskim! Gospodnju. Ni deseto koljeno njihovo
18 Tada starjeæine toga grada neka ne smije se nikad primiti u zajednicu
uzmu muœa i kazne ga! Gospodnju,
19 Osim toga neka ga oglobe globom od 4 Jer ne izaåoæe pred vas s jelom i pilom
sto srebrnih æekela i neka ih dadnu na izlasku vaæem iz Egipta, i jer proti
ocu mlade œene, jer je iznio loæ glas na tebi potkupiæe Balaama, sina Beorova,
djevojku Izraelku. Mora je zadrœati kao iz Petora u Mezopotamiji, da te
œenu i ne smije pustiti je dok je œiv. prokune.
20 Ali ako bude istinita optuœba: Nije se 5 Ipak Gospod, Bog tvoj, ne htjede
naæao znak djevojaætva kod mlade posluæati Balaama, nego ti Gospod,
œene, Bog tvoj, obrati prokletstvo u
21 Tada neka se izvede mlada œena blagoslov, jer te ljubi Gospod, Bog tvoj.
pred vrata kuøe njezina oca, i ljudi 6 Ne brini se nikad, dok si œiv, za
njezina grada zaviçajnoga neka je na njihovo dobro i njihovu sreøu!
smrt kamenuju, jer je poçinila 7 Ne mrzi Edomca, jer ti je po krvi rod!
sramotu u Izraelu: blud je tjerala u Ne mrzi ni Egipøanina, jer si bio u
kuøi oca svojega. Tako istrijebi zlo iz zemlji njegovoj gost!
svoje sredine! 8 Potomci, æto im se rode, smiju se
22 Ako se tko uhvati, gdje opøi sa primiti u treøem koljenu u zajednicu
œenom udatom, neka umru oboje, Gospodnju.
çovjek koji je opøio sa œenom i œena! 9 Kad poåeæ u tabor proti svojih
Tako iskorijeni zlo u Izraelu! neprijatelja: çuvaj se od svake zle
23 Ako se netko sastane u gradu s stvari!
djevojkom, koja je s jednim zaruçena, 10 Ako je netko uza te, koji je postao
i opøi s njom, neçist od noønoga izliva, neka izaåe iz
24 Izvedite ih oboje pred gradska vrata tabora! On ne smije opet natrag doøi u
i kamenujte ih na smrt: Djevojku, jer tabor.
nije u gradu vikala za pomoø, i çovjeka, 11 Kad pane veçer, neka se opere, i kad
jer oskvrni zaruçnicu bliœnjega sunce zaåe, neka se vrati u tabor!
svojega. Tako istrijebi zlo iz svoje 12 Izvan tabora imaj mjesto, gdje øeæ
sredine! izlaziti!
25 Ako netko naåe zaruçenu djevojku 13 U opravi svojoj imaj lopaticu! Njom,
vani u polju, pa je siluje i opøi s njom, kad moraæ izaøi, iskopaj jamu i poslije
neka umre samo çovjek, koji je opøio s zagrni neçist svoju!
njom! 14 Jer Gospod, Bog tvoj, ide usred
26 Djevojci neka se ne uçini niæta! tabora tvojega, da te ætiti i da ti preda
Djevojka nije uçinila grijeh, æto neprijatelje tvoje. Zato neka je tabor
zasluœuje smrt. Sluçaj je sliçan, kao tvoj svet, da ne naåe kod tebe niæta
kad netko skoçi na drugoga i ubije ga. neçisto i da se ne odvrati od tebe!
27 Jer ju je naæao vani na polju, mogla 15 Roba, koji uteçe k tebi od gospodara
je vikati zaruçena djevojka, a nikoga svojega, nemoj izdati gospodaru
njegovu! razveseljuje œenu svoju, koju je doveo!
16 Neka ostane kod tebe na mjestu, 6 Ne smije se uzimati u zalogu ruçni
koje izabere sebi u jednom od gradova mlin ili gornji mlinski kamen, jer tim
tvojih, gdje mu se dopadne! Ne smijeæ se uzima œivot u zalogu.
ga muçiti. 7 Ako se tko naåe, da je ukrao koga
17 Neka ne bude bludnice meåu izmeåu zemljaka svojih, kojeg
køerima Izraelovim i neka ne bude Izraelca, i s njim kao s robom postupao
bludnika meåu sinovima Izraelovim! ili ga prodao, taj kradljivac neka umre!
18 Ne nosi bludniçine plaøe ni pasjih Tako iskorijeni zlo iz svoje sredine!
novaca u dom Gospoda, Boga svojega, 8 Kod bolesti gube radi toçno i paœljivo
za bilo koji zavjet, jer je oboje gnusoba po svim uputama, æto vam ih daju
Gospodu, Bogu tvojemu. levitski sveøenici! Radite toçno onako,
19 Od zemljaka svojega ne smijeæ kako sam vam zapovjedio!
uzimati kamatu, niti za novce, niti za 9 Pomisli na ono, æto je Gospod, Bog
hranu, niti za igdje iæta, æto se tvoj, uçinio Mirjami na putu, kad
posuåuje na kamate. izaåoste iz Egipta!
20 Od stranaca smijeæ traœiti kamate. A 10 Ako dadneæ bliœnjemu svojemu æto
od zemljaka svojega ne smijeæ uzimati u zajam, ne idi u kuøu njegovu, da mu
kamate, da te Gospod, Bog tvoj, uzmeæ zalog!
blagoslovi u svima djelima tvojim u 11 Stoj vani! Onaj kojemu si dao zajam,
zemlji, u koju ideæ, da je primiæ u neka ti iznese zalog!
posjed. 12 Ako je siromah, ne spavaj sa
21 Kad uçiniæ zavjet Gospodu, Bogu zalogom njegovim!
svojemu, ne oklijevaj ispuniti ga, jer øe 13 Vrati mu zalog, çim zapadne sunce,
ga strogo traœiti od tebe Gospod, Bog da moœe leøi spavati u svojem plaætu i
tvoj. Leœi on na tebi kao krivnja. da te blagosliva! To øe ti se uraçunati u
22 Ali ako propustiæ uçiniti zavjet, zaslugu pred Gospodom, Bogom
onda nemaæ krivnje. tvojim.
23 æto obeøaju usta tvoja, to drœi toçno; 14 Ne zakidaj ubogog i siromaænog
jer si dragovoljno zavjetovao Gospodu, nadniçara, bilo da je on jedan od tvojih
Bogu svojinu, æto si izrekao ustima zemljaka ili jedan od stranaca, koji su
svojim. u zemlji tvojoj, u mjestima tvojim.
24 Ako doåeæ u vinograd kojega od 15 Isti dan podaj mu plaøu njegovu!
svojih zemljaka, moœeæ jesti groœåa po Sunce neka ne zaåe nad njom; jer je
volji, dok se nasitiæ. Ipak niæta ne meøi siromaæan i uzdiæe za njom. Inaçe
u posudu svoju! zavapit øe proti tebe Gospodu, i ti si na
25 Ako doåeæ u œito bliœnjega svojega, sebe navalio krivnju.
smijeæ trgati klasje rukom. Ipak ne 16 Oci neka se ne usmrøuju zbog djece
smijeæ stavljati srp na œito bliœnjega njihove i djeca zbog otaca njihovih!
svojega. Svaki neka bude usmrøen za svoj
vlastiti grijeh!
Ponovljeni Zakon 24 17 Ne iskrivljuj pravice strancu ili siroti
1 Kad tko uzme œenu i oœeni se njom, i i ne uzimaj u zalogu haljine udovici!
ona mu se potom viæe ne dopada, jer 18 Pomisli na to, da si bio rob u Egiptu,
na njoj nade neæto ruœno, neka joj i da te je oslobodio odanle Gospod, Bog
napiæe pismo rastavno, dadne joj ga u tvoj! Zato ti zapovijedam, da tako çiniæ.
ruke i otpusti je iz svoje kuøe! 19 Kad œanjeæ ljetinu svoju na polju i
2 Kad ona otide iz kuøe njegove i uda se zaboraviæ koji snop na polju, ne vraøaj
za drugoga, se, da ga uzmeæ! Neka pripadne
3 Pa ako i ovaj drugi muœ omrzne na strancu, siroti i udovici, da te
nju, napiæe joj pismo rastavno, dadne blagoslovi Gospod, Bog tvoj, u svakom
joj ga u ruke i otpusti je iz svoje kuøe, poslu ruku tvojih!
ili ako umre ovaj drugi muœ, koji se 20 Kad treseæ masline svoje, ne
oœeni njom, pretraœuj joæ grane iza sebe! Neka
4 Tada prvi njezin muœ, koji ju je bio dopadne to strancu, siroti i udovici!
otpustio, ne smije se opet oœeniti njom, 21 Kad bereæ vinograd svoj, ne pabirçi
poæto je postala neçista, jer to je poæto obere! Neka to pripadne strancu
gnusoba pred Gospodom, i ti ne smijeæ siroti i udovici!
opteretiti krivnjom zemlju, koju ti 22 Pomisli na to, da si i ti bio rob u
Gospod, Bog tvoj, daje u baætinu. zemlji egipatskoj! Zato ti zapovijedam,
5 Ako se je netko skoro oœenio, ne treba da tako çiniæ.
iøi na vojsku. Neka mu se ne nameøu
nikakve obveze I Godinu dana neka je Ponovljeni Zakon 25
slobodan za kuøu svoju i neka 1 Ako doåu ljudi, koji su meåu sobom
u raspri, pred sud, neka im se sudi! Bog tvoj, u posjed i baætinu, tada
Neduœnoga neka oslobode, a krivca izbriæi pod nebom, æto spominje na
neka osude! Amaleka! Ne zaboravi to!
2 Ako je krivac zasluœio batine, tada
sudac neka naloœi, da ga povale i da Ponovljeni Zakon 26
mu pred njim dadnu toliko udaraca, 1 Kad doåeæ u zemlju, koju ti daje
koliko odgovara krivnji njegovoj! Gospod, Bog tvoj, u baætinu, i primiæ je
3 çetrdeset udaraca smije naloœiti da u posjed i naseliæ se u njoj,
mu se dadne, ali ne viæe, da se ne 2 Tada uzmi dio od prvina svih poljskih
poniæti pred tobom zemljak tvoj, kad bi plodova, æto si ih poœeo od zemlje, koju
mu se preko toga udarilo joæ viæe ti daje Gospod, Bog tvoj, i metni ih u
udaraca. koæaru! Onda idi na mjesto, æto ga
4 Ne zavezuj usta volu kad vræe! izabere Gospod, Bog tvoj, da ondje
5 Ako braøa stanuju skupa i jedan od prebiva ime njegovo!
njih umre, a ne ostavi sina iza sebe, 3 Tamo doåi k sveøeniku, koji u to
onda neka se œena umrloga ne uda vrijeme bude u sluœbi, i reci mu:
vani za stranca! Njezin djever neka Zahvaljujem danas Gospodu, Bogu
otide k njoj, neka je uzme za œenu i tvojemu, da sam doæao u zemlju, za
izvræi na njoj duœnost djeversku! koju se Gospod zakle ocima naæim, da
6 Prvoroåenac, kojega ona rodi, neka øe im je dati.
nosi ime brata umrloga, da ne izumre 4 Nato neka uzme sveøenik koæaru iz
ime njegovo u Izraelu. tvoje ruke i metne je pred œrtvenik
7 Ako li onaj çovjek neøe da uzme Gospoda, Boga tvojega!
snahe svoje, onda snaha njegova neka 5 Tada izgovori i reci pred Gospodom,
ide na vrata gradska pred Starjeæine i Bogom svojim: Otac moj bio je Sirijac,
neka rekne: Djever moj neøe da oçuva koji je lutao naokolo, s malo ljudi
ime bratu svojemu u Izraelu. On mi otiæao je u Egipat i tamo se nastanio.
neøe da uçini duœnost djeversku. Tamo je postao narod velik, jak i
8 Starjeæine grada njegova neka ga mnogobrojan.
tada dozovu i potegnu na odgovor! 6 Ali kad su Egipøani zlo postupali s
Prikaœe li se on i dadne li izjava: Neøu nama, tlaçili nas i udarali na nas teæke
da je uzmem, poslove,
9 Onda neka pristupi k njemu snaha 7 Mi zavapismo Gospodu, Bogu otaca
njegova pred starjeæinama, neka mu svojih. I Gospod je çuo glas naæ i
izuje obuøu s nogu, neka mu pljune u pogledao na nevolju naæu, na trud naæ
lice i glasno povikne: Tako neka bude i na muku naæu:
çovjeku, koji neøe da zida kuøe brata 8 Gospod nas izvede rukom jakom i
svojega! miæicom podignutom, strahotom
10 Kuøa njegova neka se u Izraelu zove velikom i znacima i çudesima.
samo joæ kuøa bosoga! 9 Dovede nas na ovo mjesto i dade nam
11 Ako se pobiju ljudi i œena jednoga zemlju ovu, zemlju, u kojoj teçe
doleti da otme muœa svojega iz ruku mlijeko i med.
onoga, koji ga bije, i pruœi ruku svoju i 10 I sada evo donosim prvine od
uhvati ga za sram, plodova zemlje, koju si mi dao,
12 Odsijeci joj ruku bez milosråa! Gospode! Tada stavi koæaru pred
13 Ne nosi u torbi svojoj dvojaku utegu, Gospoda, Boga svojega, i pokloni se
teœu i lakæu! Gospodu, Bogu svojemu!
14 Nemoj imati u kuøi svojoj dvojaku 11 Veseli se svakim dobrom, æto ga
mjeru, veøu i manju! dade Gospod, Bog tvoj, tebi i kuøi
15 Puna i prava utega neka ti je, puna tvojoj, ti i Levit i stranac, koji stoji kod
i prava mjera neka ti je, i da dugo œiviæ tebe!
u zemlji, koju ti da je Gospod, Bog tvoj! 12 Kad u treøoj godini, u godini
16 Jer je gnusoba Gospodu, Bogu desetine, odijeliæ svu desetinu od
tvojemu, svaki, koji çini tako, svaki, dohodaka svojih i predaæ je Levitu,
koji çini nepoæteno. strancu, siroti i udovici, da od toga u
17 Pomisli na to, æto ti uçiniæe Amale- prebivaliætu tvojemu jedu i nasite se,
çani na putu, kad ste iæli iz Egipta! 13 Onda moli pred Gospodom, Bogom
18 Na putu napadoæe te, jer si bio svojim: Iznesoh iz kuøe svoje æto je
umoran i iznemogao, pobiæe kod tvoje posveøeno i dadoh Levitu, strancu,
zadnje çete sve, æto od umora zasta- siroti i udovici toçno po naputku, æto
doæe za tobom, bez straha od Boga. mi ga ti dade. Nijedne tvoje naredbe ja
19 Kad te jednom Gospod, Bog tvoj, ne prestupih i ne zaboravih.
smiri od svih neprijatelja tvojih 14 Ne jedoh od toga u œalosti svojoj i
unaokolo u zemlji, koju ti daje Gospod, niæta ne uzeh od toga, kad sam bio
neçist. Niæta od toga ne darovah za stanu jedni na gori Gerizimu, da
mrtvaca. Posluæah Gospoda, Boga blagoslivljaju narod, naime Simeon,
svojega, i uçinih, kako si zapovjedio. Levi, Juda, Isakar, Josip i Benjamin.
15 Pogledaj iz svetoga stana svojega, s 13 Drugi neka stanu na gori Ebalu, da
neba, i blagoslovi narod svoj Izraela i proklinju, naime Ruben, Gad, Aæer,
zemlju, koju si nam dao, kao æto si se Zebulun, Dan i Naftali.
zakleo ocima naæim, zemlju, u kojoj 14 Leviti neka poçnu i jakim glasom
teçe mlijeko i med! neka progovore svima Izraelcima:
16 Danas ti zapovijeda Gospod, Bog 15 Proklet, tko napravi lik rezan ili
tvoj, da drœiæ ove zakone i naredbe. liven, gnusoban Gospodu, djelo ruke
Toçno ih dakle izvræuj svim srcem i umjetnikove, i postavi ga potajno! I sav
svom duæom! narod neka odgovori: Amen!
17 Danas si se dogovorio s Gospodom, 16 Proklet, tko prezire oca svojega ili
da øe on biti Bog tvoj, a ti da øeæ iøi mater svoju! I sav narod neka
putovima njegovim i drœati njegove odgovori: Amen!
zakone, njegove zapovijedi i njegove 17 Proklet, tko pomakne meåu
odredbe i sluæati glas njegov. bliœnjega svojega! I sav narod neka
18 I Gospod se je danas dogovorio s odgovori: Amen!
tobom, da øeæ biti njegov narod osobit, 18 Proklet, tko zavede slijepca puta! I
kao æto ti je obeøao, i da øeæ izvræavati sav narod neka odgovori: Amen!
sve zapovijedi njegove. 19 Proklet, tko iskrivi pravicu strancu,
19 On øe te nad sve narode, koje je siroti i udovici! I sav narod neka
stvorio, podignuti hvalom, daæøu i odgovori: Amen!
slavom. A ti budi svet narod Gospodu, 20 Proklet, tko sagrijeæi sa œenom oca
Bogu svojemu, kao æto je zapovjedio!” svojega, jer pogrdi œenidbenu postelju
oca svojega. I sav narod neka odgovori:
Ponovljeni Zakon 27 Amen!
1 Mojsije sa starjeæinama Izraelovim 21 Proklet, tko sagrijeæi s kojim
zapovjedi narodu: “Izvræujte sve œivinçetom! I sav narod neka odgovori:
zapovijedi, Æto vam ih danas dajem! Amen!
2 Kad prijeåete preko Jordana u 22 Proklet, tko sagrijeæi sa sestrom
zemlju, koju ti daje Gospod, Bog tvoj, svojom, køerju oca svojega ili matere
podigni sebi kamenje veliko, namaœi svoje! I sav narod neka odgovori:
ga kreçem, Amen!
3 I napiæi na njemu, çim prijeåeæ, sve 23 Proklet, tko sagrijeæi sa svasti
rijeçi toga zakona, da uåe u zemlju, svojom! I sav narod neka odgovori:
koju ti daje Gospod, Bog tvoj, u zemlju, Amen!
u kojoj teçe mlijeko i med, kao æto ti je 24 Proklet, tko ubije bliœnjega svojega
obeøao Gospod, Bog otaca tvojih. iz potaje! I sav narod neka odgovori:
4 Kada dakle prijeåete preko Jordana, Amen!
postavi to kamenje, za koje vam danas 25 Proklet, tko primi kakav dar, da
dadoh uputu, na gori Ebalu i namaœite prolije krv neduœnu! I sav narod neka
ga kreçem! odgovori: Amen!
5 Napravi ondje i œrtvenik u çast 26 Proklet, tko ne drœi zapovijedi ovoga
Gospodu, Bogu svojemu, œrtvenik od zakona i ne izvræuje ih! I sav narod
kamenja, æto ga nijesi klesao gvoœåem! neka odgovori: Amen!
6 Od neklesana kamenja po digni
œrtvenik Gospodu, Bogu svojemu! Ponovljeni Zakon 28
Tada na njemu prinesi Gospodu, Bogu 1 Ako budeæ vjerno sluæao Gospoda,
svojemu, œrtve paljenice! Boga svojega, i ako budeæ izvræivao
7 Œrtvuj mirotvorne œrtve i drœi ondje zapovijedi njegove, æto ti ih dajem
gozbu œrtvenu! Veseli se pred danas, uzvisit øe te Gospod, Bog tvoj,
Gospodom, Bogom svojim! nad sve narode na zemlji.
8 Napiæi na to kamenje razgovijetno i 2 Svi ovi blagoslovi doøi øe na te i
pomno sve rijeçi toga zakona!” stignut øe te, ako budeæ sluæao
9 Mojsije i levitski sveøenici upraviæe Gospoda, Boga svojega.
svemu Izraelu joæ ove rijeçi: Æuti, 3 Blagoslovljen øeæ biti u gradu i
Izraele, i sluæaj! Danas si postao narod blagoslovljen u polju.
Gospoda, Boga svojega. 4 Blagoslovljen øe biti plod tijela
10 Sluæaj, glas Gospoda, Boga svojega, tvojega, plod njive tvoje, plod stoke
i drœi njegove zapovijedi i naredbe, æto tvoje, mlade goveda tvojih i ovaca
ti ih dajem danas!” tvojih.
11 Isti dan zapovjedi Mojsije narodu: 5 Blagoslovljena øe biti œetvena koæara
12 im prijeåete preko Jordana, neka tvoja i naøve tvoje.
6 Blagoslovljen øeæ biti, kada dolaziæ, i 23 Nebo nad glavom tvojom postat øe
blagoslovljen, kada odlaziæ. mjed, a zemlja pod nogama tvojim
7 Gospod øe poraziti pred tobom gvoœde.
neprijatelje tvoje, koji se dignu uroti 24 Gospod øe daœd u zemlji tvojoj
tebi. Jednim putem dolaze oni proti pretvoriti u prah i pepeo. Oni øe padati
tebe, a na sedam putova bjeœe pred s neba na te, dok ne budeæ uniæten.
tobom. 25 Gospod øe te poraziti pred
8 Gospod øe ti dati blagoslov u neprijateljima tvojim. Jednim øeæ
œitnicama tvojim i u svakom poslu putem izaøi proti njima, a na se dam
ruku tvojih. On øe te blagosloviti u øeæ putova bjeœati pred njima. Svima
zemlji, koju ti daje Gospod, Bog tvoj. kraljevstvima na zemlji bit øeæ jedno
9 Gospod øe te uçiniti svetim narodom straæilo.
svojim, kao æto ti se je zakleo, ako 26 Mrtvaci tvoji bit øe hrana svima
izvræujeæ zapovijedi Gospoda, Boga pticama nebeskim i œivotinjama
svojega, i ideæ putovima njegovim. divljim, i nitko ih neøe poplaæiti.
10 Svi narodi u zemlji vidjet øe, da se s 27 Gospod øe te udariti priætem
pravom zoveæ narodom Gospodnjim, i egipatskim, micinom, svrabom i
bojat øe se tebe. krastom, od çega se neøeæ viæe moøi
11 Gospod øe te obasuti dobrima, iscijeliti.
plodom tijela tvojega, stoke i njive u 28 Gospod øe te udariti bjesnilom,
zemlji, za koju se zakleo Gospod ocima sljepoøom i pometnjom duha.
tvojim da øe ti je dati. 29 U jasno podne pipat øeæ okolo, kao
12 Gospod øe otvoriti bogatu riznicu æto pipa slijepac u mraku. U svojim
svoju, nebo, da zemlji tvojoj u pravo pothvatima neøeæ imati sreøe. Uvijek
vrijeme dadne daœd i da blagoslovi øe te tlaçiti i odirati, a nitko ti neøe
svaki rad ruku tvojih. Onda moœeæ pomoøi.
davati u zajam mnogim narodima, a 30 Oœenit øeæ se, a drugi øe biti s tvojom
sam da ne moraæ uzimati u zajam. œenom. Sazidat øeæ kuøu, a neøeæ
13 Gospod øe te uçiniti glavom a ne stanovati u njoj. Posadit øeæ vinograd,
repom, Ti øeæ samo biti gore a nikada a neøeæ uœivati njegova ploda.
dolje, ako sluæaæ zapovijedi Gospoda, 31 Vol tvoj klat øe se na tvoje oçi, a ti ga
Boga svojega, æto ti ih dajem danas, i neøeæ jesti. Magarac tvoj otet øe ti se
toçno ih izvræujeæ. pred oçima i neøe ti se viæe vratiti, Ovce
14 Od svega, æto ti zapovijedam danas, tvoje dat øe se neprijateljima tvojim, i
ne odstupaj ni nadesno ni nalijevo, nitko ti neøe pomoøi.
pristajuøi za drugim bogovima i 32 Sinovi tvoji i køeri tvoje past øe kao
sluœeøi njima! plijen tuåemu narodu. Oçi tvoje morat
15 Ali ako ne sluæaæ Gospoda, Boga øe to gledati i kapat øe jednako za
svojega, i toçno ne drœiæ svih njegovih njima. Ali ti øeæ biti nemoøan.
zapovijedi i naredaba, æto ti ih dajem 33 Plod zemlje tvoje i sav prihod muke
danas, onda øe doøi na te sva ova tvoje izjest øe narod, kojega ne znaæ.
prokletstva i stignut øe te: Tlaçit øe te jednako i zlostavljati uvijek.
16 Proklet øeæ biti u gradu, proklet u 34 Poludjet øeæ od onoga, æto øeæ
polju. gledati svojim oçima.
17 Prokleta øe biti œetvena koæara tvoja 35 Gospod øe te udariti priætevima zlim
i naøve tvoje. na koljenima i na golijenima, tako da
18 Proklet øe biti plod tijela tvojega, neøe na tebi ostati niæta zdravo od
plod njive tvoje, mlad goveda tvojih i tabana do tjemena.
ovaca tvojih. 36 Gospod øe tebe i kralja, kojega øeæ
19 Proklet øeæ biti, kada dolaziæ, i postaviti nad sobom, odvesti u narod,
proklet, kada odlaziæ. kojega nijesi znao ti ni oci tvoji. Tamo
20 Gospod øe poslati na tebe øeæ sluœiti tuåim bogovima od drveta i
prokletstvo, zabunu i strah u svim kamena.
radovima, æto ih preduzmeæ, dok za 37 Postat øeæ predmet zgraœanja, rugla
kratko vrijeme posve ne propadneæ i posmijeha svima narodima, u koje te
zbog zlih djela svojih, po kojima si odvede Gospod.
otpao od mene. 38 Mnogo øeæ sjeme iznijeti u polje, a
21 Gospod øe na te donijeti kugu, dok samo øeæ malo od toga poœeti jer øe ga
te posve ne istrijebi iz zemlje, u koju izjesti skakavci.
ideæ da je posjedneæ. 39 Vinograde øeæ saditi i obraåivati. Ali
22 Gospod øe te udariti suæicom, vina neøeæ piti i u klijet spremati, jer øe
groznicom, upalom, œegom suæom, izjesti crvi.
snijeti i metljikom. Ova øe te zla 40 Imat øeæ maslina u svem podruçju
progoniti, dok ne propadneæ. svojem, ali se neøeæ moøi mazati
uljem, jer øe opasti masline tvoje. svojoj,
41 Imat øeæ sinova i køeri, ali neøe 57 Zbog posteljice, æto dolazi iz krila
pripadati tebi, jer øe otiøi u ropstvo. njezina, ili zbog djece, kojoj daje œivot,
42 Sve drveøe tvoje i rod zemlje tvoje jer u oskudici svakoj ona øe ih potajno
uniætit øe buba. jesti od nevolje i tjeskobe, a koju øe te
43 Stranac, koji prebiva kod tebe, staviti neprijatelj tvoj u gradovima
penjat øe se nada te sve viæe, a ti øeæ tvojim.
padati sve niœe. 58 Ako ne budeæ toçno drœao se
44 On øe ti, uzaimati; a ti mu ne øeæ zapovijedi ovoga zakona, æto su
moøi uzajmiti. On øe postati glava, a ti zapisane u ovoj knjizi, i ako se ne
rep. budeæ bojao uzviæenoga i çasnoga
45 Sva ova prokletstva doøi øe na te, imena, Gospoda, Boga svojega.
progonit øe te i stizat øe te, dok se ne 59 Poslat øe Gospod tebi i potomcima
istrijebiæ ako ne budeæ sluæao tvojim vanredne kuænje, teæka i
Gospoda, Boga svojega, i ne budeæ dugotrajna zla, ljute i duge bolesti.
drœao njegovih zapovijedi i naredaba, 60 Sva zla egipatska, od kojih se plaæiæ,
æto ti ih je dao. pustit øe na tebe, i one øe se prilijepiti
46 Ona øe biti tebi i potomcima tvojim za tebe.
kao znak i çudo dovijeka. 61 Usto øe Gospod pustiti na tebe joæ
47 Kad nijesi htio radosno i rado sluœiti sve bolesti i kuænje, to nijesu zapisane
Gospodu, Bogu svojemu, uza sve u ovoj zakonskoj knjizi, dok se ne
obilje, istrijebiæ.
48 Sluœit øeæ neprijateljima svojim, 62 Ostat øe vas samo malo, makar vas
koje proti tebe poæalje Gospod, u gladi prije bilo kao zvijezda nebeskih, ako ne
i œeåi, u golotinji i svakoj oskudici. On budeæ sluæao Gospoda, Boga svojega.
øe ti metnuti gvozden jaram na vrat, 63 Kao æto vam se je Gospod radovao,
dok te ne uniæti. da vam dobro çini i da vas mnoœi, tako
49 Gospod se iz daleke daljine, s kraja øe vam se sad Gospod radovati, da vas
svijeta, dovesti proti tebe narod, koji zatire i istrebljuje. Bit øete
leti kao orao, narod, kojemu jezika ne iskorijenjeni iz zemlje, u koju ideæ da je
razumijeæ. zaposjedneæ.
50 Narod tvrdoga pogleda, koji ne ætedi 64 Gospod øe te razasuti po svim
starca i s mladiøem nema smilovanja. narodima, s jednoga kraja zemlje do
51 On øe izjesti omladak stoke tvoje i drugoga. Tamo øeæ sluœiti drugim
prihod polja tvojega, dok se ne bogovima, koji su bili nepoznati tebi i
istrijebiæ. On ti neøe niæta ostaviti od ocima tvojim, bogovima od drveta i
œita, vina i ulja od ploda goveda i ovaca, kamena.
dok te ne upropasti. 65 Meåu ovim narodima neøeæ uœivati
52 On øe te opkoliti u svim gradovima mira. Tvoja noga neøe imati
tvojim, dok po svoj zemlji tvojoj ne poçivaliæta. Tamo øe ti Gospod utisnuti
popadaju zidovi tvoji visoki i tvrdi, u u srce tjeskobu u oçi teœnju za
koje se uzdajeæ. On øe te opkoliti u zaviçajem i u duæu tugu.
svim gradovima tvojim, po svoj zemlji, 66 Œivot svoj vidjet øeæ da visi o koncu.
koju ti dadne Gospod. Bog tvoj. Drhtat øeæ danju i noøu i neøeæ se
53 Tada øeæ u nevolji i tjeskobi, u koju osjeøati nikada siguran za œivot svoj.
øe te staviti neprijatelj tvoj, jesti plod 67 Ujutro govorit øeæ: O, da je veø veçer,
svojega vlastitog tijela, meso svojih a uveçer govorit øeæ: O, da je veø jutro,
sinova i køeri, koje ti dadne Gospod, od tjeskobe u srcu, æto øeæ je imati, i od
Bog tvoj. svega onoga, æto øeæ morati svojim
54 I najmekæi i najnjeœniji çovjek kod oçima gledati,
tebe bit øe pun zlovolje prema bratu 68 Onda øe te Gospod vratiti u Egipat
svojemu, prema ljubljenoj œeni svojoj i na laåama, putem, za koji ti rekoh:
djeci svojoj, æto mu joæ ostaje. Neøe ga viæe nikada vidjeti! Tamo øe
55 Nikome od njih neøe dati mesa djece vas prodavati neprijateljima vaæim za
svoje, æto øe ga jesti, jer neøe imati robove i ropkinje, Ali nitko vas neøe
niæta drugo u nevolji i tjeskobi, u koju htjeti kupiti.”
øe te staviti neprijatelj tvoj u svim
gradovima tvojim. Ponovljeni Zakon 29
56 I najmekæa i najnjeœnija œena kod 1 To su rijeçi zavjeta, æto ga Mojsije po
tebe, koja se ne bi usudila metnuti zapovijedi Gospodnjoj sklopi sa
svoju nogu na golu zemlju, jer je bila sinovima Izraelovim u zemlji
odveø njeœna i mekuæna, bit øe moapskoj, osim zavjeta, æto ga je bio s
zlovoljna prema ljubljenome muœu njima uçinio na Horebu.
svojemu, prema sinu svojemu i køeri 2 Mojsije sazva sav Izrael i reçe im:
“Vidjeli ste sve, æto uçini Gospod pred budem slijedio svoju vlastitu volju!
vaæim oçima u zemlji egipatskoj Tako bi se uniætilo natopljeno zajedno
faraonu, svim slugama njegovim i svoj s osuæenim.
zemlji njegovoj: 20 Takvu neøe Gospod nikada
3 Kuænje velike, æto ih vidjeæe oçi tvoje, oprostiti, nego øe se onda brzo
one znake velike i çudesa. raspaliti srdœba i jarost Gospodnja
4 Ali vam ne dade Gospod do danas proti njemu. Sva prokletstva, æto su
razuma, da spoznate, ni oçiju, da zapisana u ovoj knjizi, sruæit øe se na
vidite, ni uæiju, da çujete. njega, i Gospod øe izbrisati ime njegovo
5 Vidio sam vas çetrdeset godina po pod nebom.
pustinji. Haljine na tijelu vaæemu 21 Gospod øe ga izluçiti na propast iz
nijesu se raspale. Obuøa tvoja nije se svih plemena Izraelovih, po svim
izderala na nogama tvojim. prokletstvima zavjeta, æto su zapisana
6 Kruha nijeste jeli i vina i jakoga piøa u ovoj knjizi zakona.
nijeste pili. Tako ste imali spoznati, da 22 Buduøi naraætaji, djeca vaæa, æto
sam ja Gospod, Bog vaæ. nastanu iza vas, i stranac, koji doåe iz
7 Kad doåoste na ovo mjesto, izaåe daleke zemlje, pitat øe, kad u zemlji
Sihon, kralj heæbonski, i Og, kralj ovoj vide zla i bolesti, kojima øe je
baæanski, pred nas u boj. Ali ih udariti Gospod.
pobismo. 23 Sve njezino tlo jest mjesto
8 Osvojismo zemlju njihovu i dadosmo sumporno, slano, opaljeno. Na njemu
je u baætinu Rubenovcima, Gadovcima se ne moœe sijati i niæta ne niçe na
i polovini plemena Manasehova. njemu. Tu ne raste nikakva biljka. Tu
9 Zato drœite i izvræujte zapovijedi je opustoæenje kao ono Sodome i
ovoga zavjeta, da imadnete uspjeh u Gomore, Adme i Seboima, koje zatre
svemu, æto preduzimate! Gospod u gnjevu svojem i u jarosti
10 Vi stojite danas svi pred Gospodom, svojoj.
Bogom svojim: plemenski glavari vaæi, 24 Jest, svi øe narodi pitati: Zaæto
suci vaæi, starjeæine vaæe i upravitelji Gospod uçini tako toj zemlji? Zaæto ta
vaæi, svi ljudi Izraelovi, strahovita srdœba i jarost?
11 Djeca vaæa, œene vaæe, i stranac, koji 25 Tada øe se odgovoriti jer prelomiæe
je kod tebe u taboru, i onaj, koji ti sijeçe zavjet Gospoda, Boga otaca svojih, æto
drva, i onaj, koji ti nosi vodu. ga on sklopi s njima, kad ih izvede iz
12 Imate se obvezati na zavjet s zemlje egipatske,
Gospodom, Bogom svojim, i na 26 I odoæe da sluœe tuåim bogovima i da
zakletvom potvråeni ugovor, æto ga im se klanjaju, bogovima, koji su im
uçini s tobom danas Gospod, Bog tvoj. bili nepoznati i kojih im on nije bio
13 Tako on danas hoøe da te postavi za odredio.
narod svoj i da bude Bog tvoj, kao to ti 27 Zato se raspali srdœba Gospodnja na
je obeøao i kao æto se zakleo ocima tu zemlju tako, da pusti na nju sva
tvojim, Abrahamu, Izaku i Jakovu. prokletstva, æto su zapisana u ovoj
14 Ali ne s vama samo sklapam ja ovaj knjizi.
savez i ovaj zakletvom potvråeni 28 Zato ih Gospod u srdœbi i jarosti i u
ugovor, silnom ogorçenju istrijebi iz zemlje
15 Nego i s onima, koji danas stoje njihove i izbaci ih u drugu zemlju, kao
ovdje s nama pred Gospodom, Bogom æto je danas.
naæim, i s onima, koji nijesu danas 29 Tajne su stvari u Gospoda, Boga
ovdje nazoçni s nama. naæega. Objavljene stvari za nas su i
16 A vi se joæ spominjete, kako smo djecu naæu dovijeka, da izvræujemo
prebivali u zemlji egipatskoj i kako sve zapovijedi ovoga zakona.
smo iæli posred naroda, kroz koje ste
proæli. Ponovljeni Zakon 30
17 Vidjeli ste ogavne idole njihove od 1 Kad sve to, blagoslov i prokletstvo,
drveta i kamena, od srebra i zlata, Æto æto iznesoh preda te, doåe na tebe,
ih imaju. tada uzmi to sebi k srcu meåu svim
18 Neka ne bude meåu vama çovjeka, narodima, u koje te progna Gospod,
ni œene, ni porodice, ni plemena, koji bi Bog tvoj!
se danas odvratili od Gospoda, Boga 2 Obrati se s djecom svojom iz svega
naæega! Neka ne bude meåu vama srca i iz sve duæe Gospodu, Bogu
korijena, na kojem bi rastao otrov i svojemu, i posluæaj ga u svemu, æto ti
pelin! zapovijedam danas!
19 Nitko, koji çuje rijeçi ove zakletve, 3 Tada øe Gospod, Bog tvoj, promijeniti
neka ipak ne obeøa sebi blagoslova i sudbinu tvoju, smilovat øe se tebi i
neka ne pomisli: Bit øe mi dobro, iako opet øe te skupiti izmeåu svih naroda,
meåu koje te razasu Gospod, Bog tvoj. izaberi œivot, da ostaneæ na œivotu, ti i
4 Kad bi te prognao i do na kraj neba, potomci tvoji!
Gospod, Bog tvoj, opet øe te skupiti i 20 Ljubi Gospoda, Boga svojega, sluæaj
odonud te uzeti natrag. ga i budi mu vjerno odan, jer o tom
5 Gospod, Bog tvoj, dovest øe te u ovisi œivot tvoj i duljina dana tvojih, æto
zemlju, koju su bili zaposjeli oci tvoji. ih smijeæ provesti u zemlji, za koju se
Opet øeæ je posjedovati, Uçinit øe te zakleo Gospod ocima tvojim,
sretnijim i brojnijim, nego æto su bili Abrahamu, Izaku i Jakovu, da øe im je
oci tvoji. dati.”
6 Gospod, Bog tvoj, obrezat øe tada srce
tebi i potomcima tvojim, da ljubiæ Ponovljeni Zakon 31
Gospoda, Boga svojega, iz svega srca i 1 Mojsije ode i odrœa ovaj govor svemu
iz sve duæe, da mogneæ œivjeti. Izraelu:
7 Sva ona prokletstva sruæit øe tada 2 Reçe im: “Meni ima sada sto i
Gospod, Bog tvoj, na tvoje neprijatelje dvadeset godina i ne mogu viæe odlaziti
i protivnike, koji su te progonili. i dolaziti I Gospod mi je rekao: Ne
8 Tada øe opet sluæati Gospoda i smijeæ prije i preko toga Jordana.
izvræavati sve zapovijedi njegove, æto ti 3 Gospod, Bog tvoj, iøi øe pred tobom
ih dajem danas. prijeko. On øe rastjerati te narode
9 Gospod, Bog tvoj, dat øe ti izobilje ispred tebe, tako da mogne stupiti na
dobara u svemu, æto preduzmeæ u njihovo mjesto. I Joæua øe iøi pred
blagoslovu djece, u plodu stoke i u tobom prijeko, kao æto je odredio
prihodima zemlje, jer øe Gospod, kao Gospod.
æto je imao radost na ocima tvojim, na 4 Gospod øe uçiniti s njima, kako je
spasenje tvoje imati opet radost tebi uçinio s kraljevima amorejskim
zbog toga, Sihonom i Ogom i sa zemljom
10 Æto sluæaæ Gospoda, Boga svojega, njihovom, koje uniæti.
izvræuje njegove zapovijedi i zakone, 5 Kad ih Gospod preda u vaæu vlast,
æto su zapisani u ovoj knjizi zakona, i onda im uçinite posve po zapovijedi,
zbog toga, æto se iz svega srca i iz sve koju vam dadoh!
duæe opet vraøaæ Gospodu, Bogu 6 Budite srçani i hrabri! Ne bojte se i Ne
svojemu. preplaæite se od njih, jer Gospod, Bog
11 Zakon, æto ti ga dajem danas, nije za tvoj, ide sam s tobom. On te ne puæta i
te preteœak i nije nedokuçiv. ne ostavlja.”
12 Nije na nebu, da bi morao reøi: Tko 7 Tada Mojsije dozva Joæuu i dade mu
øe nam se popeti na nebo, da nam ga u nazoçnosti svega Izraela slijede i
donese i objavi, da ga mognemo nalog: “Budi srçan i hrabar, jer øeæ ti
izvræavati? uøi s ovim narodom u zemlju, za koju
13 I nije preko mora, da bi morao reøi: se zakleo Gospod ocima njihovim da øe
Tko øe nam otiøi preko mora, da nam im je dati. Ti øeæ je razdijeliti meåu njih
ga donese i objavi, da ga mognemo u baætinu.
izvræavati? 8 Gospod øe sam iøi pred tobom. On je
14 Ne, posve blizu ti je zakon. U tvoja s tobom. On te ne puæta i ne ostavlja.
usta i u tvoje srce stavljen je, tako da ga Niæta se ne boj i ne plaæi!”
mogneæ izvræavati. 9 Mojsije napisa ovaj zakon i predade
15 Gle, danas stavljam preda te œivot i ga sveøenicima, sinovima Levijevim,
sreøu, smrt i nesreøu. koji nose kovçeg zavjeta Gospodnjega,
16 æto ti zapovijedam danas, jest, da i svima starjeæinama Izraelovim.
ljubiæ Gospoda, Boga svojega, da ideæ 10 Mojsije im dade ovaj nalog: “Svake
putovima njegovim i da drœiæ njegove sedme godine, u godini oprosnoj, na
zapovijedi, zakone i naredbe. Tada øeæ blagdan sjenica,
ostati na œivotu i umnoœiti se, i Gospod, 11 Kad doåe sav Izrael i stane pred
Bog tvoj, blagoslovit øe te u zemlji, u Gospoda, Boga tvojega, na mjesto, koje
koju ideæ, da je zaposjedneæ. izabra sebi, proçitaj glasno ovaj zakon
17 Ako li se odvrati srce tvoje i ne budeæ pred svim Izraelom!
sluæao i dadneæ se zavesti, da se 12 Skupi narod, ljude, œene i djecu i
klanjaæ tuåim bogovima i sluœiæ njima, stranca, koji je kod tebe u mjestima
18 Onda vas veø danas uvjeravam, da tvojim, da ga çuju i da se boje Gospoda,
øete propasti. Tada neøete dugo œivjeti Boga vaæega, i toçno izvræuju sve
u zemlji, u koju idete preko Jordana, odredbe ovoga zakona!
da je zaposjednete. 13 Djeca njihova, koja ga joæ ne
19 Zazivam danas nebo i zemlju proti upoznaæe, neka ga çuju i neka se
vas za svjedoke: Œivot i smrt, blagoslov nauçe bojati se Gospoda, Boga vaæega,
i prokletstvo stavio sam preda te. Zato dok œivite u zemlji, u koju idete preko
Jordana, da je zaposjednete!” 28 Skupite k meni sve starjeæine
14 Nato reçe Gospod Mojsiju: “Eto, tvoji plemena svojih i upravitelje svoje, da
dani pribliœuju se smrti. Dozovi Joæuu! im glasno izgovorim te rijeçi i da
Stupite u Æator sastanka, da mu pozovem kao svjedoke proti njih nebo
dadnem svoje zapovijedi!” Mojsije i i zemlju!
Joæua otidoæe i stupiæe u Æator 29 Jer znam, da øete po smrti mojoj
sastanka, posve naopako raditi i zaøi s puta, æto
15 I Gospod se javi u Æatoru u stupu od vam ga pokazah. Zato øe vas zadesiti
oblaka. Stup od oblaka stajao je na nesreøa u buduøe vrijeme, jer çinite,
ulazu u Æator. æto se ne dopada Gospodu, jer ga
16 Tada reçe Gospod Mojsiju: “Eto, ti potiçete na srdœbu djelom ruku
øeæ sad poçinuti s ocima svojim. Tada svojih.”
øe se ovaj narod podiøi i çinit øe u svojoj 30 Nato Mojsije izgovori svoj i zajednici
sredini preljubu s tuåim bogovima Izraelovoj rijeçi ove pjesme do kraja:
zemlje, u koju ide. On øe me ostaviti i
prelomit øe zavjet moj, æto sam ga Ponovljeni Zakon 32
sklopio s njim. 1 “Sluæajte, nebesa: sad hoøu da
17 Taj dan raspalit øe se srdœba moja govorim! Zemlja neka çuje rijeç usta
proti njemu. Ostavit øu ih i skrit øu lice mojih!
svoje od njih, tako da budu uniæteni. 2 Kao daœd neka se spusti nauk moj!
Mnoga zla i tjeskobe stignut øe ih. Kao rosa neka pada rijeç moja! Kao
Onda øe reøi: Ove muke stigoæe me sitan daœd na mladu travu, kao
samo zato, jer Bog moj ne prebiva viæe krupan daœd na odraslu travu.
u mojoj sredini. 3 Glasno øu javljati slavu Gospodnju:
18 A ja øu o da sasvim skriti lice svoje çast dajte Bogu naæemu!
zbog svega toga zla, æto ga poçiniæe. 4 Hridina je, savræeno je djelo njegovo.
Oni se obratiæe k tuåim bogovima. Svi su njegovi putovi pravica, Bog je
19 Napiæite sad sebi ovu pjesmu! Nauçi vjeran, bez krivnje, pravedan i istinit.
je sinove Izraelove! Metni im je u usta, 5 Ali grdno sagrijeæiæe proti njega
da mi ta pjesma bude kao svjedok proti nevaljali sinovi njegovi: rod zao i
sinova Izraelovih! naopak.
20 Odvest øu ih u zemlju, za koju sam 6 Tako li vraøate Gospodu, narode ludi
se zakleo ocima njihovim, u kojoj teçe i bezumni? Nije li on otac tvoj, Stvoritelj
mlijeko i med. Ali kada budu jeli i tvoj, koji te napravi i utvrdi?
nasite se i ugoje se, tada øe se obratiti 7 Spomeni se negdaænjih dana! Pomisli
k tuåim bogovima i njima øe sluœiti. A na godine kroz sve naraætaje! Pitaj oca
mene øe odbaciti i prelomit øe zavjet svojega: on øe ti javiti, starce svoje: oni
moj. øe ti pripovjediti!
21 Kada ih onda stignu mnoga zla i 8 Kada je Sveviænji dijelio narodima
tjeskobe, tada øe ta pjesma, koja øe posjede, kada je dijelio sinove çovjeçje,
nezaboravno dalje œivjeti u ustima tada je postavio meåe narodima po
potomaka njihov, svjedoçiti proti njih, broju sinova Izraelovih.
da sam ja znao misli njihove, kojima se 9 Jer je dio Gospodnji narod njegov,
danas bave, prije nego ih uvedoh u Jakov je njemu odmjerena baætina.
zemlju, koju sam im pod zakletvom 10 Naåe ga u zemlji pustari, u pustinji,
obeøao.” gdje buçi samoøa. Ogradio ga je, ætitio,
22 Mojsije dakle taj dan napisa tu çuvao ga je kao zjenicu oka svojega.
pjesmu i nauçi je sinove Izraelove. 11 Kao æto se orao, koji straœi nad
23 A Joæui, sinu Nunovu, zapovjedi: gnijezdom svojim, uzdiœe iznad ptiøa
“Budi srçan i hrabar, jer øeæ ti uvesti svojih, rasprostire krila, uzima ih i
sinove Izraelove u zemlju, za koju sam nosi jakim krilima svojim:
im se zakleo. Ja øu biti s tobom!” 12 Tako ga je vodio Gospod jedini, i nije
24 Kad napisa Mojsije rijeçi ovoga bilo tuåega boga s njim.
zakona u knjigu sve do kraja. 13 Vodio ga je na visine zemlje, i jeo je
25 Tada zapovjedi Mojsije Levitima, koji plodove poljske. Davao mu je da siæe
su nosili kovçeg zavjeta Gospodnjega: med iz kamena, ulje iz tvrda kremena,
26 “Uzmite ovu knjigu zavjeta i metnite 14 Maslo od krava, mlijeko od ovaca,
je pokraj kovçega zavjeta Gospoda, pretilinu od janjaca i ovnova, od
Boga svojega, da bude tamo kao baæanskh volova i jaraca, i srce od
svjedok proti vas! najslaåe pæenice, i pio krv od groœåa,
27 Jer poznam nepokornost tvoju i vino iskriçavo.
tvrdi vrat tvoj. Eto, dok joæ œivim meåu 15 Ali se Jeæurun ugoji, pa se stade
vama, nepokorni ste Gospodu. Koliko ritati; utovio si, udebljao i zasalio; pa
joæ viæe bit øe tako po smrti mojoj! odbaci Boga, koji ga je stvorio, i prezre
Hridinu spasenja svojega. 36 Tada øe Gospod pribaviti pravicu
16 I razdraœiæe ga tuåim bogovima, narodu svojemu i pokazat øe
gadovima razgnjeviæe ga. smilovanje slugama svojim, jer vidi, da
17 avolima, koji nijesu bogovi, prinosili je snaga usahnula, da viæe nema
su œrtve, bogovima, kojih nijesu znali, slobodnjaka i robova.
posve novima, koji istom nastadoæe, 37 I pitat øe: Gdje su im sad bogovi
kojih nijesu çastili oci vaæi. njihovi, gdje hridina njihova, kojoj su
18 A na Hridinu, koja ti œivot dade, se utjecali?
nijesi viæe mislio, zaboravio si Boga, 38 Oni, koji jedoæe salo œrtava njihovih,
koji te u svijet stavi. oni, koji piæe vino naljeva njihovih:
19 Kad to vidje Gospod, odbaci ih, pun neka sad ustanu, neka vam pomognu,
gnjeva zbog takvih sinova i køeri. neka vam budu zaklon!
20 Ovo je rijeç njegova: Skrit øu im lice 39 Ipak vidite, da sam ja, i samo ja, i da
svoje i vidjet øu, kakav øe im biti konac; nema boga osim mene! Ja sam, koji
oni su rod posve pokvaren, sinovi, u ubija i opet oœivljava; ja sam, koji rane
kojih nema vjere. zadaje i opet iscjeljuje. Niæta se ne ote
21 Razdraœiæe me praznim idolima mojoj ruci.
svojim, razgnjeviæe me vjetrovitim 40 Jer podiœem k nebu ruku svoju i
idolima svojim. I Ja øu njih razdraœiti kunem se: Tako da sam doista œiv
narodom nepoætenim, razljutit øu ih dovijeka:
narodom ludim. 41 Kad naoætrim sjajni maç svoj i u
22 Jer se je rasplamtio oganj gnjeva ruku svoju uzmem suåenje, uçinit øu
mojega, bukti do u dubinu bezdana, osvetu na tlaçiteljima svojim, vratit øu
œdere zemlju i plod njezin, popali onima, koji mrze na me.
temelje brdima. 42 Napojit øu krvlju strijele svoje, maç
23 Zgrnut øu na njih zla, strijele svoje moj œderat øe meso, krv ubijenih i
pobacat øu na njih. zarobljenih, glavu dugokosu
24 Glad øe ih satirati, groznica i ljuta neprijatelja.
kuga proœdirati, i poslat da na njih 43 Slavite, vi narodi, narod njegov, jer
zube zvjeradi i otrov zmija, æto plaze u osveøuje krv sluga svojih, osveøuje se
prahu. tlaçiteljima svojim, çini okajanje za
25 Tada øe ih ubijati izvana maç, a po zemlju, narod svoj!”
kuøama strah, i momka i djevojku, 44 Mojsije dakle ode i glasno izgovori
dijete nejaçe i sijeda çovjeka. narodu sve rijeçi ove pjesme, on i
26 Rekao bih: Posve øu ih razbiti, Joæua, sin Nunov.
spomen øu im uniætiti meåu ljudima, 45 Kad je bio Mojsije do kraja izgovorio
27 Da se ne bih bojao ruga sve ove rijeçi svemu Izraelu,
neprijateljeva, da se ne bi tlaçitelji 46 Reçe im: “Privijte k srcu sve rijeçi, æto
njihovi ponijeli i rekli: Ruka je naæa vam ih danas sveçano nalaœem!
nadvladala, nije Gospod uçinio sve Stavite ih na srce djeci svojoj, da
ovo. izvræuju toçno sve zapovijedi ovoga
28 Jer su narod bez razboritosti, nema zakona!
u njih razuma. 47 Jer to nijesu za vas prazne rijeçi. To
29 Kad bi bili mudri, razumjeli bi ovo i je œivot vaæ! Izvræivanjem ovih
mislili bi na svræetak svoj. zapovijedi dugo øete prebivati u zemlji,
30 Kako bi jedan mogao goniti tisuøu, a u koju idete preko Jordana, da je
dvojica natjerati u bijeg deset tisuøa, zaposjednete,
da ih nije prodala Hridina njihova i da 48 Isti dan reçe Gospod Mesiju:
ih nije predao Gospod? 49 “Uzaåi na Abarim gorje, na goru
31 Jer hridina njihova nije kao naæa Nebo, koja je u zemlji moapskoj prema
Hridina; neprijatelji naæi tomu su Jerihu! Pogledaj zemlju kanaansku,
svjedoci. koju dajem sinovima Izraelovim u
32 Jer je çokot njihov od çokota posjed!
sodomskoga, od poljana gomorskih. 50 Onda umri na gori, na koju uzaåeæ,
Groœåe je njihovo groœåe puno otrova, i priberi se k zemljacima svojim, kao
jagode su njihove gorke kao œuç, æto je umro brat tvoj Haran na gori
33 Vino je njihovo slina zmajeva, Hor u i p r i b r a o se k z em l j a ci m a
grozan otrov aspidin. svojim,
34 Nije li to kod mene pohranjeno, 51 Jer krivo uradiste proti meni meåu
zapeçaøeno u riznici mojoj? sinovima Izraelovim kod Vode Meribe
35 Moja je osveta i plaøa, u vrijeme, kad u Kadeæu u pustinji Sinu, i jer me
im popuzne noga; jer je blizu dan meåu sinovima Izraelovim ne
propasti njihove, ide brzo, æto øe ih htjedoste pokazati kao svetoga.
zadesiti. 52 Zato øeæ samo pred sobom vidjeti tu
zemlju. Neøeæ uøi u zemlju, koju dajem 17 Kao prvenac vol sja on u jakosti;
sinovima Izraelovim.” rogovi njegovi rogovi su bivola; njima
nabada narode, sve do na kraj zemlje.
Ponovljeni Zakon 33 To su desettisuøe Efraimove, to su
1 Ovo je blagoslov, æto ga pred smrt tisuøe Manasehove.”
svoju podijeli sinovima Izraelovim 18 O Zebulunu reçe: “Veseli se,
Mojsije, çovjek Boœji. Zebulune, voœnjama svojim, ti Isakare,
2 Reçe: “Sa Sinaja doåe Gospod, u Æatorima svojim!
svijetlu se ukaza sa Seira narodu, 19 Narode øe zvati na goru, tamo øe
zasja s gore paranske, doåe usred prinositi pobjedne œrtve; uœivat øe
svetih çeta anåelskih, iz desnice bogatstvo mora i skriveno blago
njegove razbuktio se plamen. obale.”
3 Joæ on ljubi narod svoj. Svi poboœni 20 O Gadu reçe: “Hvala onomu, koji
njegovi u ruci su njegovoj. Okupili se dade Gadu æirok prostor! Kao lav leœi
uz noge tvoje, primili su zapovijedi on tu i trga rame i tjeme.
tvoje, 21 Izabra sebi prvinu, jer tamo leœi
4 Zakon, æto nam ga naloœi Mojsije. pripravljen dio vodi. S narodnim
5 Tada postade dio baætine tvoje glavarima hiti on ovamo, izvræuje
zajednica Jakovljeva, i on postade pravedni sud Gospodnji, naredbe
kralj u Jeæurunu, kad se skupljali njegove u zavjetu s Izraelom.”
glavari narodni i okupljala se plemena 22 O Danu reçe: “Dan je laviø, koji
Izraelova. iskaçe iz Baæana.”
6 Pa neka œivi Ruben, neka ne izumre 23 O Naftaliju reçe: “Naftali je nasiøen
nikada! Ali njegovih ljudi neka bude sreøom, pun je blagoslova Gospod-
malo!” njega, posjeduje more i juœne krajeve.”
7 A ovo za Judu. Reçe: “Gospode, çuj 24 O Aæeru reçe: “Viæe od drugih sinova
molitvu Judinu, dovedi ga k narodu Aæer je blagoslovljen, ima prednost
njegovu! Njegove se ruke boriæe za pred braøom svojom; nogu svoju
njega. Budi mu obrana proti zamaçe u ulje.
tlaçiteljima njegovim!” 25 Prijevornice su tvoje od gvoœåa i
8 O Leviju reçe: “Tvoj Tumim i tvoj Urim mjedi; snaga tvoja neka traje s danima
u çovjeka su, koji se posvetio tebi. tvojim!”
Njega si okuæao kod Mase, s njim se 26 “Nitko nije kao Bog Jeæurunov: po
prepirao kod Vode Meribe, nebu se vozi tebi u po moø, na
9 S njim, koji reçe o svojemu ocu i oblacima pun je veliçanstva.
materi: Ne poznam ih; koji nije gledao 27 Gore pomaœe vjeçni Bog, dolje vjeçne
na svoju braøu i nije viæe znao za ruke; on goni neprijatelja pred tobom,
sinove svoje. Oni su izvræavali zapovijeda: Uniæti!,
zapovijed tvoju, drœali se zavjeta 28 Prebiva Izrael na sigurnom, odvojen
tvojega. je izvor Jakovljev, u zemlji je punoj œita
10 Zakone tvoje uçe oni Jakova, i vina, i s njegova neba pada rosa.
naputke tvoje Izraela. Prinose ti kad, 29 Sretan si ti, Izraele! Tko je kao ti, ti
œrtve paljenice na tvojemu œrtveniku. narod pobjeditelj u Gospodu? On je ætit
11 Blagoslovi, Gospode, snagu spasenja tvojega, maç pobjede tvoje.
njegovu! Neka ti mio bude rad ruku Neprijatelji tvoji moraju se prignuti
njegovih! Slomi leåa neprijateljima pred tobom, po visinama njihovim
njegovim i onima, koji mrze na njega, stupaæ ti pobjedonosan.”
da viæe nikada ne ustanu!”
12 O Benjaminu reçe: “Ljubimac je Ponovljeni Zakon 34
Gospodnji, skriven kod njega boravi. 1 Mojsije uzaåe iz poljana moapskih na
On ga ætiti vazda. Smije stanovati goru Nebo, na vrh Pisge, koja je prema
meåu pleøima njegovim.” Jerihu, Gospod mu pokaza svu zemlju
13 O Josipu reçe: “Zemlja njegova neka Gilead do Dana,
je blagoslovljena od Gospoda blagom 2 Sav Naftali i pokrajinu Efraimovu i
neba, rosom, i mora, æto poçiva u Manasehovu, svu pokrajinu Judinu
dubini. do Zapadnoga mora,
14 Blagom, æto ga izmami sunce, 3 Negeb i nizinu jordansku, ravnicu
blagom, æto dolazi od mjeseca, palmova grada Jeriha do Soara.
15 Blagom prastarih gora, blagom 4 Tada mu reçe Gospod: “æto je zemlja,
vjeçnih humova, za koju sam se zakleo Abrahamu,
16 Blagom zemlje i obilja njezina! Izaku i Jako: “Potomcima tvojim dat øu
Milost onoga, koji stoji u grmu, neka je. Dao sam ti, da je vidiæ oçima
doåe na glavu Josipovu, na tjeme svojima, ali u nju neøe uøi!”
izabranika izmeåu braøe njegove! 5 I umrije Mojsije, sluga Gospodnji,
Joæua 170
ondje u zemlji moapskoj, po zapovijedi duhom mudrosti, jer je Mojsije bio
Gospodnjoj. poloœio na njega ruke svoje. Sinovi
6 On ga pokopa u dolini, u zemlji Izraelovi sluæali su ga i çinili, æto je bio
moapskoj, prema Bet-Peoru. Nitko ne Gospod zapovjedio Mojsiju.
zna za grob njegov do danaænjega 10 Otada ne usta viæe prorok u Izraelu
dana. kao Mojsije, s kojim je Gospod opøio
7 Bilo je Mojsiju sto i dvadeset godina, licem k licu,
kada je umro. Oko njegovo nije joæ bilo 11 Sa svima znacima i çudesima, æto
slabo, i œivotna snaga njegova nije bila mu ih je kao poslaniku svojemu dao da
slomljena. çini u Egiptu na faraonu, na svim
8 Sinovi Izraelovi oplakivali su Mojsija uslugama njegovim i na svoj zemlji
trideset dana na poljanama njegovoj,
moapskim; potom su proæli plaçni 12 I sa svim dokazima silne moøi i svim
dani œalosti za Mojsijem, velikim, strahovitim djelima, æto ih
9 Joæua, sin Nunov, bio je napunjen uçini Mojsije pred oçima svega Izraela.
Joæua
1 Poslije smrti Mojsija, sluge osvajati zemlju, koju vam Gospod, Bog
Gospodnjega, reçe Gospod Joæui, sinu vaæ, daje u baætinu!”
Nunovu, slugi Mojsijevu: 12 A Rubenovcima, Gadovcima i
2 “Sluga moj Mojsije mrtav je. Zato sad polovini plemena Manasehova reçe
ustani, poåi tamo preko Jordana, ti i Joæua:
sav taj narod, u zemlju, koju dajem 13 “Spomenite se naloga, æto vam ga
njima, sinovima Izraelovim. dade Mojsije, sluga Gospodnji, kad
3 Svako mjesto, na koje stupi vaæa reçe: “Gospod, Bog vaæ, dovest øe vas k
noga, dajem vam, kao æto obeøah cilju i dati vam tu zemlju.
Mojsiju. 14 Œene vaæe, djeca vaæa i stada vaæa
4 Od pustinje i tamo od Libanona do neka ostanu u zemlji, koju vam odredi
rijeke velike, Eufrata, sva zemlja Mojsije na istoçnoj strani Jordana. A
Hiteja, do velikoga mora na zapadu, bit vi, i to svi za rat sposobni ljudi, morate
øe podruçje vaæe. naoruœani prijeøi na çelu braøe svoje i
5 Nitko se neøe moøi odrœati pred pomoøi im,
tobom svega œivota tvojega. Kao æto 15 Dok ne dovede k cilju Gospod i braøu
sam bio s Mojsijem, tako øu biti i s vaæu kao vas, i ne uzmu i oni u posjed
tobom. Neøu ti uskratiti pomoø svoju i zemlju, koju im daje Gospod, Bog vaæ.
neøu te ostaviti. Tada øete se vi vratiti u svoju vlastitu
6 Budi srçan i jak, jer ti øeæ tome zemlju, koju vam je odredio Mojsije,
narodu dati u baætinu zemlju, za koju sluga Gospodnji, u istoçnoj jordanskoj
sam se zakleo ocima njihovim da øu im pokrajini, pa øete je posjedovati.”
je dati. 16 Tada oni odgovoriæe Joæui: “Sve, æto
7 Samo budi srçan i çvrsto odluçan, da nam zapovjediæ, çinit øemo, i kamo
briœno drœiæ sav zakon, æto ti ga je dao nas god poæljeæ, iøi øemo.
sluga moj Mojsije! Ne odstupaj od 17 Upravo onako, kako smo sluæali
njega ni nadesno ni nalijevo, da Mojsija, sluæat øemo i tebe. Samo neka
uspijeæ u svemu, æto preduzmeæ! Gospod, Bog tvoj, bude s tobom, kao
8 Imaj uvijek ovu knjigu zakona u æto je bio s Mojsijem!
svojim ustima i razmiæljaj o njoj dan i 18 Svaki, koji se protivi zapovijedima
noø, da briœno drœiæ sve, æto je u njoj tvojim i ne sluæa naputke tvoje, æto
napisano; jer tada øeæ imati sreøu i nam ih dajeæ, neka se kazni smrøu!
uspjeh u svim preduzeøima svojim. Samo budi srçan i odluçan!”
9 Zapovijedam ti dakle: Budi srçan i
odluçan! Ne boj se i ne plaæi se, jer Joæua 2
Gospod, Bog tvoj, s tobom je u svemu, 1 Nato posla Joæua, sin Nunov, potajno
Æto preduzmeæ.” iz Lugakacije dva çovjeka kao uhode s
10 Tada zapovjedi Joæua upraviteljima naputkom: “Idite, ogledajte zemlju,
naroda: osobito Jeriho!” Oni otidoæe i doåoæe u
11 “Proåite kroz tabor i dajte narodu kuøu jedne bludnice, koja se zvala
ovu zapovijed: Spremite sebi Rahaba, da tamo prenoøe.
braænjenice; jer do tri dana poøi øete 2 I kad se javilo kralju u Jerihu:
tamo preko Jordana i poçet øete “Pripazi, noøas doåoæe ovamo neki
171 Joæua
ljudi izmeåu sinova Izraelovih da tvoje kuøe, sam je odgovoran za œivot
uhode zemlju,” svoj, a mi nijesmo krivi. Ali tko bude s
3 Posla kralj u Jerihu k Rahabi i poruçi: tobom u kuøi, za œivot njegov mi smo
“Izvedi van ljude, koji su doæli k tebi i odgovorni, ako ga se tko rukom
uæli u tvoju kuøu; jer su doæli da uhode dotakne.
svu zemlju!” 20 Ali ako ti izdaæ naæu stvar, tada smo
4 Ali œena uze oba çovjeka i sakri ih. prosti od zakletve, kojom si nas
Onda reçe: “Istina, ljudi su doæli k zaklela.”
meni, ali ja nijesam znala, odakle su 21 A ona odgovori: “Kako rekoste, tako
bili. neka bude!”: “Tada ih pusti van, i oni se
5 Kad se vrata gradska u mrak udaljiæe. A ona priveza crvenu vrpcu za
zatvarala, ljudi otidoæe. Ne znam, prozor.
kamo otidoæe ljudi. Idite brzo za njima; 22 Oni dakle zaputiæe i stigoæe u goru,
jer ih moœete joæ stignuti.” gdje ostaæe tri dara, dok se ne vrati
6 A ona ih je bila izvela na krov i skrila potjera. Traœila ih je potjera po svim
ih pod lanene stabljike, æto ih je bila putovima, ali ih ne naåe.
razastrla na krovu. 23 Tako zaputiæe kuøi ona dva çovjeka,
7 I ljudi pohitjeæe za njima, prema siåoæe s gore, prijeåoæe i doåoæe k
Jordanu, do brodova, i vrata se Joæui, sinu Nunovu. Pripovjediæe mu
gradska zatvoriæe, kad su vani bili sve, æto im se dogodilo.
ljudi, æto su iæli za njima. 24 I rekoæe Joæui: “Gospod je svu
8 Joæ prije nego su bili oni zaspali, zemlju dao u ruke naæe, jer svi
uzaåe ona k njima na krov, stanovnici uplaæili su se od nas,”
9 I reçe ljudima: “Znam, da vam je
Gospod dao zemlju, strah pred vama Joæua 3
nas je spopao, i svi stanovnici zemlje 1 I usta Joæua rano ujutro, i podigoæe
dræøu pred vama. se iz Lugakacije i doåoæe na Jordan, on
10 Jer smo çuli, da je Gospod osuæio i svi sinovi Izraelovi. Noøiæe ondje, prije
vodu Crvenoga mora pred vama, kad nego poåoæe prijeko.
izaåoste iz Egipta, i æto uçiniste od dva 2 Poslije tri dana proåoæe upravitelji
kralja amorejska s onu stranu kroz tabor,
Jordana, od Sihona. Oga, koje pobiste. 3 I dadoæe narodu zapovijed: “im
11 Kad smo to çuli, klonu srce naæe, i ugledate kovçeg zavjeta Gospoda,
nitko viæe nema srçanosti pred vama, Boga svojega, i sveøenike od plemena
jer Gospod, Bog vaæ, Bog je gore na Levijeva, koji ga nose, dignite se i vi s
nebu i dolje na zemlji. mjesta svojega i poåite za njim!
12 A sada zakunite mi se Gospodom: 4 Ali neka bude razmak od dvije tisuøe
Kao æto ja vama uçinih dobro, tako i vi lakata izmeåu vas i njega - ne smijete
uçinite dobro obitelji mojoj i dajte mi mu blizu doøi - da znadnete put, kojim
znak siguran, øete udariti; jer joæ nijeste nikada iæli
13 Da øete ostaviti na œivotu mojega tim putem.”
oca, moju mater, moju braøu i sestre i 5 Dalje zapovjedi Joæua narodu:
sve njihove i da øete nas izbaviti od “Posvetite se, jer øe sutra Gospod
smrti.” uçiniti çudesa meåu vama.”
14 Ljudi joj obeøaæe: “Mi jamçimo za vas 6 A sveøenicima zapovjedi Joæua:
svojim œivotom, ako ne izdate naæu “Dignite kovçeg zavjetni i idite pred
stvar. Kad nam Gospod dadne zemlju, narodom!” I digoæe kovçeg zavjetni i
uçinit øemo ti ljubav i vjernost.” poåoæe pred narodom.
15 Tada ih ona spusti kroz prozor po 7 A Gospod reçe Joæui: “Danas øu
konopcu, jer je naime kuøa njezina poçeti da te çinim velikim u oçima
bila prizidana uz gradski zid, svega Izraela, neka zna, da øu biti s
stanovala je ona na gradskom zidu. tobom, kao æto sam bio s Mojsijem.
16 Ona im joæ reçe: “Idite u goru, da ne 8 Ti sad izdaj sveøenicima, koji nose
naiåe na vas potjera, i tamo se krijte tri kovçeg zavjetni, zapovijed: Kad doåete
dana, dok se ne vrati potjera; onda na kraj vode na Jordanu, stanite na
moœete iøi svojim putem.” Jordanu!”
17 A ljudi joj rekoæe: “Mi øemo ispuniti 9 Tada reçe Joæua sinovima Izraelovim:
tu zakletvu, kojom si nas zaklela. “Pristupite ovamo i çujte rijeç
18 A ti, kad doåemo u zemlju, priveœi Gospoda, Boga svojega!”
ovu crvenu vrpcu na prozor, kroz koji 10 Dalje reçe Joæua: “Po tom øete
si nas spustila, i skupi kod sebe u kuøi spoznati, da je œivi Bog u sredini vaæoj
oca svojega, mater svoju i braøu svoju i da øe odagnati is pred vas Kanaance,
i svu rodbinu svoju! Hiteje, Hiveje, Perizeje, Girgaæeje,
19 Tko onda izaåe na cestu kroz vrata Amoreje i Jebuseje:
Joæua 172
11 Evo, kovçeg zavjeta Gospoda sve dvanaest kamenova isred Jordana,
zemlje poøi øe pred vama preko kako je bio Gospod rekao Joæui, prema
Jordana! broju plemena Izraelovih, donesoæe ih
12 Zato sad izaberite dvanaest ljudi iz sa sobom u taboriæte i metnuæe ih
plemena Izraelovih, iz svakoga ondje.
plemena po jednoga! 9 A dvanaest drugih kamenova postavi
13 im sveøenici, koji nose kovçeg Boga, Joæua usred Jordana na mjestu, gdje
Gospoda sve zemlje, stave stope svoje su bile stajale noge sveøenika, koji su
u vodu Jordana, iæçeznut øe voda nosili kovçeg zavjetni. Oni se joæ nalaze
Jordana. A voda, æto pritjeçe odozgor, tamo do danaænjega dana.
ustavit øe se kao nasip.” 10 Sveøenici, koji su nosili kovçeg, bili
14 Tako se podiœe narod iz Æatora su ostali stojeøi usred Jordana, dok se
svojih, da prijeåe preko Jordana, i nije svræilo sve, æto je bio Gospod
sveøenici ponesoæe kovçeg zavjetni zapovjedio Joæui da kaœe narodu i æto
pred narodom. je bio Mojsije naloœio Joæui. A narod je
15 I kad nosioci kovçega doåoæe na brzo preæao.
Jordan i sveøenici, koji su nosili 11 Kad je sav narod bio preæao, prijeåe
kovçeg, staviæe noge na kraju vode, a i kovçeg Gospodnji i sveøenici pred
Jordan je bio istupio preko svih svojih svim narodom.
obala, za cijelo vrijeme œetve, 12 Rubenovci i Gadovci i polovina
16 Tada se ustavi voda. Voda, æto je plemena Manasehova prijeåoæe
pritjecala odozgor, diœe se gore kao naoruœani na çelu sinova Izraelovih,
nasip, u velikoj udaljenosti od grada kao æto im je bio zapovjedio Mojsije.
Adama, koji leœi kod Sartana. A voda, 13 Oko çetrdeset tisuøa naoruœanih
æto je tekla k moru pustinje, Slanome ljudi prijeåe pred Gospodom u boj na
moru, oteçe sasvim. Tako je prelazio poljanu kod Jeriha.
narod tamo, prema Jerihu. 14 Taj dan uçini Gospod Joæuu velikim
17 A sveøenici, koji su nosili kovçeg pred svim Izraelom, tako da su imali
zavjetni, stajali su na suhu usred strahopoætovanje pred njim za cijeloga
Jordana tvrdo, dokle sav narod ne œivota njegova kao æto su bili imali
prijeåe preko Jordana. strahopoætovanje pred Mojsijem.
15 Tada zapovjedi Gospod Joæui:
Joæua 4 16 “Zapovjedi sveøenicima, koji nose
1 Kad sav narod sretno prijeåe preko kovçeg zakona, neka izaåu iz
Jordana, dade Gospod Joæui ovu Jordana!”
zapovijed: 17 I zapovjedi Joæua sveøenicima:
2 Izaberite sebi izmeåu naroda “Izaåite iz Jordana!
dvanaest ljudi, od svakoga plemena po 18 Tako izaåoæe sveøenici, koji su nosili
jednoga çovjeka, kovçeg zavjeta Gospodnjega, iz sredine
3 I zapovjedite im: “Uzmite odande, Jordana. Jedva dotakoæe stope
isred Jordana, s mjesta gdje su stajale sveøenika suhu zemlju, vrati se tada
noge sveøenika dvanaest kamenova, voda Jordana opet na mjesto svoje i
ponesite ih sa sobom i metnite ih u prijeåe kao prije posvuda preko obala.
taboriætu gdje øete noøas prenoøiti!” 19 Narod izaåe iz Jordana deseti dan
4 Tada pozva Joæua dvanaest ljudi, æto prvoga mjeseca i utabori se u Gilgali na
ih je bio odredio izmeåu sinova istoçnoj meåi Jeriha.
Izraelovih, iz svakoga plemena po 20 A onih dvanaest kamenova, æto su
jednoga çovjeka, ih bili uzeli sa sobom iz Jordana,
5 I zapovjedi im: “Idite tamo pred postavi Joæua u Gilgali.
kovçeg Gospoda, Boga svojega, u 21 A sinovima Izraelovim reçe: “Ako
sredinu Jordana, i uzmite svaki sebi djeca vaæa poslije zapitaju oce svoje:
po jedan kamen na rame, prema broju Æto znaçe ovi kamenovi?
plemena Izraelovih, 22 Tada obavijestite djecu svoju ovako:
6 Za spomenik meåu vama Ako vas Suhom nogom prijeåe ovdje Izrael
onda djeca vaæa u buduønosti preko Jordana,
zapitaju: Æto vam znaçe ovi kamenovi? 23 Jer Gospod, Bog vaæ, osuæi odu
7 Odgovorite im: Voda Jordana Jordana zbog vas, dok prijeåoste, kao
prestade teøi pred kovçegom zavjeta æto je uçinio Gospod, Bog vaæ, od
Gospodnjega, kad je prelazio preko Crvenoga mora, koje osuæi zbog nas,
Jordana. Ovi kamenovi imaju biti dok prijeåosmo;
sinovima Izraelovim vjeçni spomenik, 24 Jer svi narodi zemlje imaju
da je voda Jordana prestala teøi.” spoznati, da je ruka Gospodnja jaka, i
8 Sinovi Izraelovi uçiniæe tako, kako im vi se imate vazda bojati Gospoda, Boga
je bio zapovjedio Joæua. Uzeæe svojega.”
173 Joæua
Joæua 5 doåoh.” A Joæua pade na zemlju na
1 A kad çuæe svi kraljevi Amoreja s onu svoje lice, pokloni se i zapita ga: “Æto
stranu Jordana na zapadu i svi ima gospodar moj da kaœe slugi
kraljevi Kanaanaca na moru, da je svojemu?”
Gospod osuæio vodu Jordana zbog 15 A voåa vojske Gospodnje reçe Joæui:
sinova Izraelovih, dok prijeåoæe, klonu “Izuj obuøu svoju s nogu svojih; jer
im posve srce i izgubiæe svu srçanost mjesto, na kojemu stojiæ, sveto je.” To
pred sinovima Izraelovim. uçini Joæua.
2 Tada zapovjedi Gospod Joæui:
“Napravi kamene noœeve i obreœi po Joæua 6
drugi put sinove Izraelove!” 1 Jeriho je imao vrata zatvorena i ostao
3 I napravi sebi Joæua kamene noœeve je zatvoren zbog sinova Izraelovih;
i obreza sinove Izraelove kod humka nitko nije mogao izaøi van ni uniøi
Aralota. unutra.
4 A uzrok, zaæto ih obreza Joæua, bio je 2 Tada reçe Gospod Joæui: “Evo, dajem
ovaj: Svi ljudi, koji su bili izaæli iz ti u ruke Jeriho i kralja njegova s
Egipta, muœevi, svi ratnici, bili su iza ratnicima.
svojega izlaska iz Egipta, pomrli na 3 Zato obiåite, svi ratnici, oko grada!
putu u pustinji. Jedanput obiåite oko grada! Tako
5 Dok je sav narod, æto izaåe, bio uçini æest dana!
obrezan, ne obreza nikoga od onih, æto 4 A sedam sveøenika neka nosi sedam
su se nakon izlaska iz Egipta pomrli na truba od rogova pred kovçegom! A
putu u pustinji; sedmi dan obiåite oko grada sedam
6 Jer çetrdeset godina iæli su sinovi puta, i sveøenici neka pritom trube u
Izraelovi po pustinji, dokle ne trube!
pomrijeæe svi ratnici, æto izaåoæe iz 5 Pa kad zatrube u rog ovnujski, neka
Egipta, jer ne posluæaæe naputaka sav narod, çim çujete glas trube,
Gospodnjih, bio im se je zakleo podigne iza glasa bojnu viku; tada øe
Gospod, da im neøe dati da vide se zidovi gradski sruæiti, a narod neka
zemlju, koju je nama htio dati, kako je uzaåe, svaki upravo ondje, gdje stoji!”
bio pod zakletvom obeøao ocima 6 Tada pozva Joæua, sin Nunov,
njihovim, zemlju, u kojoj teçe mlijeko i sveøenike i zapovjedi im: “Dignite
med. kovçeg zavjetni, a sedam sveøenika
7 Njihove sad sinove, æto ih je bio neka nosi sedam truba od rogova pred
postavio na njihovo mjesto, obreza kovçegom Gospodnjim!”
Joæua; jer su bili joæ neobrezani, poæto 7 A narodu zapovjedi: “Obiåite oko
ih na putu ne obrezaæe. grada, i to ratnici neka idu pred
8 Kad je bio sav narod obrezan, ostaæe kovçegom Gospodnjim!”
ondje, gdje su bili u taboru, dok ne 8 I kad je Joshua bio izdao ovu
ozdraviæe. zapovijed narodu, poåe sedam
9 Tada reçe Gospod Joæui: “Danas sveøenika, koji su nosili pred
skidoh s vas sramotu egipatsku.” Zato Gospodom sedam truba od rogova, s
se zove to mjesto Gilgala do zatrubi u trube, dok je kovçeg zavjeta
danaænjega dana. Gospodnjega iæao za njima.
10 Dok su sinovi Izraelovi taborili u 9 A ratnici poåoæe pred sveøenicima,
Gilgali, svetkovaæe Pashu çetrnaesti koji su trubili u trube, a ostali narod,
dan mjeseca uveçer na poljani kod poåe za kovçegom, dok su se trube
Jeriha, jednako razlijegale.
11 I jedoæe na dan po Pashi od plodova 10 Tada zapovjedi Joæua narodu. Vi ne
zemlje, nekvasan kruh i prœeno œito, smijete podiøi bojnu viku i nemojte da
upravo na taj dan. vam se çuje glas, i nijedna rijeç ne
12 Iduøega dana prestade mana, jer smije izaøi iz usta vaæih, dok vam ja ne
sad mogoæe jesti od plodova zemlje. kaœem: Viçite! Tada podignite bojnu
Kako viæe sinovi Izraelovi ne imadoæe viku!”
mane, hranili su se u onoj godini od 11 Tako pusti da kovçeg Gospodnji
plodova zemlje kanaanske. obiåe oko grada jedanput. Tada odoæe
13 Kad se Joæua naåe jedanput pred u tabor i ostaæe preko noøi u taboru.
Jerihom, podiœe oçi i pogleda, a to stoji 12 Drugo jutro usta Joæua rano.
prema njemu çovjek, koji je drœao goli Sveøenici ponesoæe kovçeg Gospodnji.
maç u ruci svojoj. Joæua pristupi k 13 Sedam sveøenika, koji su nosili
njemu i upita ga: “Jesi li naæ ili naæih sedam truba od rogova pred kovçegom
neprijatelja?” Gospodnjim, koraçalo je uz jednako
14 On odgovori: “Nijesam, nego sam trubljenje truba. Ratnici su iæli pred
voåa vojske Gospodnje. Upravo njima, a ostali je narod iæao za
Joæua 174
kovçegom Gospodnjim, dok su se svojega neka mu stavi vrata!”
trube jednako razlijegale. 27 Gospod je bio s Joæuom, tako da se
14 Tako obiåoæe drugi dan jedanput je ime njegovo razglasilo po svoj zemlji.
oko grada i vratiæe se tada u tabor
natrag. Tako uçiniæe æest dana. Joæua 7
15 A sedmi dan ustaæe rano, kad je zora 1 Ali sinovi Izraelovi prisvojiæe sebi
osvanula, i obiåoæe oko grada isto zakleto; jer Akan, sin Karmija, sina
onako sedam puta; samo taj dan Zabdijeva, sina Zerahova, od plemena
obiåoæe oko grada sedam puta. Judina, uze neæto sebi od zakletoga.
16 Kad sveøenici kod sedmoga ophoda Zato se raspali srdœba Gospodnja proti
zatrubiæe u trube, povika Joæua sinova Izraelovih.
narodu: “Podignite bojnu viku; jer 2 Posla naime Joæua neke ljude iz
Gospod daje grad u ruke vaæe! Jeriha u Aj kod Bet-Avena, istoçno od
17 Ali grad sa svim, æto je u njemu, ima Betela, i zapovjedi im: “Idite gore i
se posvetiti zakletvi za Gospoda. Samo uhodite pokrajinu!” Ljudi otidoæe gore
bludnica Rahaba ima ostati na œivotu i uhodiæe Aj.
sa svima, koji su kod nje u kuøi, jer je 3 Kada se vratiæe k Joæui, rekoæe mu:
skrila uhode, koje smo bili poslali. “Ne treba da ide gore sav narod, samo
18 Ali se çuvajte zakletoga, da ne dvije tisuøe do tri tisuøe ljudi neka idu
prisvojite æto sebi od zakletoga, da osvoje Aj! Ne muçi onamo sav
premda ste to posvetili zakletvi! Time narod, jer je njih samo malo!”
biste na tabor Izraelov navukli 4 Tako otide onamo od naroda jedno tri
zakletvu i svalili ga u nesreøu. tisuøe ljudi Ali budu od ljudi iz Aja
19 Sve srebro i zlato, sve mjedeno i natjerani u bijeg.
gvozdeno posuåe neka se posveti 5 I ljudi iz Aja poubijaæe ih jedno
Gospodu i neka doåe u riznicu trideset i æest ljudi, progoniæe ih od
Gospodnju!” vrata gradskih do u Æebarim i
20 Tada podiœe narod bojnu viku, i potukoæe ih na obronku brijega. Tada
zatrubiæe u trube. I kad narod zaçu klonu srce naroda i posta kao voda.
glas truba i podiœe bojnu viku iza 6 A Joæua razdrije haljine svoje, baci se
glasa, tada se sruæiæe zidovi, i narod pred kovçegom Gospodnjim niçice na
prodrije u grad, svaki upravo ondje, svoje lice sve do naveçer, on sa
gdje je stajao. Tako zauzeæe grad. starjeæinama Izraelovim, i posuæe
21 Tada oætricom maça izvræiæe prah na glavu svoju.
zakletvu na svemu, æto se nalazilo u 7 Tada se pomoli Joæua: “Ah, Gospode,
gradu, na muœevima i œenama, na Boœe moj, zaæto prevede ovaj narod
mladima i starima, na govedima, preko Jordana, da nas predaæ u ruke
ovcama i magarcima. Amorejima, da nas uniæte? O, da smo
22 Onoj dvojici ljudi, koji su bili uhodili radije ostali s onu stranu Jordana!
zemlju, zapovjedi Joæua: “Idite u kuøu 8 Ah, Gospode, æto da kaœem, kad je
bludnice i izvedite odonud œenu sa Izrael okrenuo leåa neprijateljima
svom njezinom svojtom, kako ste joj se svojim?
zakleli!” 9 Kanaanci i svi stanovnici zemlje to øe
23 I mladi ljudi, uhode, otidoæe i çuti; oni øe navaliti na nas i istrijebit øe
izvedoæe Rahabu, oca njezina, mater ime naæe sa zemlje. Æto øeæ onda
njezinu, braøu njezinu i svu svojtu uçiniti od velikoga imena svojega?”
njezinu. Sve roåake njezine izvedoæe i 10 Tada Gospod odgovori Joæui:
pustiæe ih izvan tabora izraelskoga. “Ustani! Æto leœiæ na licu svojemu?
24 A grad i sve, æto je bilo u njemu, 11 Izrael je sagrijeæio; prestupili su
spaliæe ognjem; samo srebro i zlato, zabranu moju, koju sam im dao,
mjedeno i gvozdeno posuåe metnuæe u prisvojili su sebi zakleto, po çinili su
riznicu kuøe Gospodnje. kraåu, poskrivali su i metnuli meåu
25 A bludnicu Rahabu s njezinom svoje stvari.
obitelji i sa svom njezinom svojtom 12 Zato ne mogu viæe sinovi Izraelovi
ostavi Joæua na œivotu, i tako osta izdrœati pred neprijateljima svojim;
meåu Izraelcima do danaænjega dana, moraju u bijeg pred neprijateljima
jer je bila skrila glasnike, koji su po svojim; jer su pali u prokletstvo. Ja
nalogu Joæuinu uhodili Jeriho. neøu viæe biti meåu vama ako ne
26 U to vrijeme izreçe Joæua ovo odstranite iz svoje sredine zakleto.
prokletstvo: “Proklet neka je pred 13 Ustani, posveti narod i objavi
Gospodom çovjek, koji se hoøe da opet Posvetite se za sutra, jer tako veli
sagradi grad Jeriho! Za cijenu Gospod, Bog Izraelov: “Zakleto je u
prvoroåenca svojega neka mu postavi tvojoj sredini, Izraele! Ti neøeæ moøi
temelj i za cijenu najmlaåega sina izdrœati pred neprijateljima svojim,
175 Joæua
dok ne odstranite iz svoje sredine je za boj, pa ustani i idi na Aj! Evo,
zakleto. predajem ti u ruke kralja ajskoga s
14 Zato øete sutra rano pristupiti po narodom njegovim, gradom njegovim i
plemenima svojim, i pleme, koje oznaçi zemljom njegovom.
Gospod, pristupit øe po porodicama 2 Uçini s Ajem i kraljem njegovim, kako
svojim, i porodica, koju oznaçi Gospod,uçinio s Jerihom i njegovim kraljem!
pristupit øe po domovima svojim, i Ipak plijen i stoku smijete uzeti za
dom, koji oznaçi Gospod, pristupi øe izsebe. Namjesti zasjedu gradu na
njega çovjek za çovjekom. zapadnoj strani njegovoj!”
15 Tko se tada naåe s predmetom 3 Tada usta Joæua sa svim narodom
zakletve, neka se spali sa svim, æto æto je za boj, da idu na Aj, i izabra Joæua
posjeduje, jer je prestupio zabranu trideset tisuøa ljudi, hrabrih momaka,
Gospodnju i poçinio sramotu u Izraelu!”i posla ih noøu.
16 Kad Joæua sutradan rano dade da 4 Dade im zapovijed: “Pazite, vi se imate
pristupe Izraelci po plemenima namjestiti u zasjedu proti gradu na
svojim, bi oznaçeno pleme Judino. zapadnoj strani grada! Ne udaljujte se
17 Potom dade da pristupe porodice odveø daleko od grada i budite svi
Judine, i bi oznaçena porodica spremni!
Zerahovaca. Nato dade da prijestupi 5 A ja sa svim narodom, æto je kod
porodica Zerahovaca çovjek za mene, primaknut øu se gradu, i ako
çovjekom, i bi oznaçen Zabdi. oni tada kao prvi put izaåu proti nas,
18 Potom dade da pristupi njegov dom mi øemo bjeœati pred njima.
çovjek za çovjekom, i bi oznaçen Akan, 6 Ako oni iza nas izaåu tako daleko, da
sin Karmija, sina Zabdijeva, sina smo ih odvojili od grada - jer øe misliti:
Zerahova, od plemena Judina. Bjeœe pred nama kao prvi put - i mi
19 Tada reçe Joæua Akanu: “Moj sine, øemo jednako joæ dalje bjeœati pred
daj Gospodu, Bogu Izraelovu, çast i njima,
slavu! Priznaj mi, æto si uçinio; ne krij
7 Tada vi provalite iz zasjede i zauzmite
mi niæta!” grad; jer øe vam ga Gospod, Bog vaæ,
20 Akan odgovori Joæui: “Jest, ja sam dati u ruke.
sagrijeæio Gospodu, Bogu Izraelovu. 8 Kad uzmete grad, zapalite grad!
Uçinio sam ovo: Uçinite po zapovijedi Gospodnjoj!
21 Vidio sam meåu plijenom lijep plaæt Pazite, to vam je zapovijed moja!”
iz Æineara, dvjesta æekela srebra i 9 Nato ih otpusti Joæua, i oni otidoæe u
zlatan jezik, pedeset æekela teœak. zasjedu i utaboriæe se izmeåu Betela i
Polakomih se i uzeh. To je zakopano u Aja, zapadno od Aja. A Joæua prenoøi
Æatoru u zemlji i srebro ozdo.” onu noø meåu narodom,
22 Joæua posla poslanike tamo. Oni 10 Sutradan rano prebroji Joæua narod
otrçaæe u Æator, i doista bile su stvari
i poåe sa starjeæinama Izraelovim na
zakopane u Æatoru i ozdo srebro. çelu vojske proti Aja.
23 Uzeæe to iz Æatora, donesoæe Joæui i11 Sva vojska, æto je bila kod njega,
svima sinovima Izraelovim i metnuæe poåe, uze se primicati i doåe do pred
pred Gospoda. grad. Utaboriæe se sjeverno od Aja,
24 Tada uze Joæua Akana, sina tako da je bila dolina izmeåu njih i Aja.
Zerahova, i srebro, plaæt i zlatni jezik,
12 Tada uze oko pet tisuøa ljudi i
njegove sinove i køeri, njegova goveda,namjesti ih u zasjedu izmeåu Betela i
njegove magarce i ovce, njegov Æator i Aja, zapadno od grada.
sve, æto je posjedovao, i izvedoæe ih u13 Nato se namjesti narod, sva vojska,
nazoçnosti svega Izraela u dolinu æto je bila sa sjevera gradu, i zapleøe,
Akor. æto je bilo sa zapada gradu. A Joæua
25 Tamo reçe Joæua: “Jer si nas ti onu noø poåe usred doline.
strovalio u nesreøu, tako øe tebe danas14 Kralj ajski to vidje, i tako ljudi u
strovaliti Gospod u nesreøu.” Tada ga gradu uraniæe i pohitjeæe proti Izraelu
kamenovaæe svi Izraelci i spaliæe ih, u boj, i on i sav narod njegov, na mjesto
izakako su bili kamenovani. kod pustinje. On naime nije znao, da
26 Podigoæe nad njim veliku gomilu mu je bila namjeætena zasjeda
kamenja, æto se joæ danas moœe vidjeti.zapadno od grada.
A Gospod se povrati od œestine gnjeva 15 A Joæua i svi Izraelci uçiniæe tako,
svojega. Zato se zove one mjesto sve dokao da bi bili od njih potuçeni, i
danaænjega dana dolina Akor. nagnuæe bjeœati prema pustinji.
16 Tada je bio sazvan sav narod, æto je
Joæua 8 bio u gradu, da ih tjera. I dok su tako
1 I Gospod reçe Joæui: “Ne boj se i ne tjerali Joæuu, sve su se viæe odvajali od
plaæi se! Uzmi sa sobom sav narod æto grada.
Joæua 176
17 Ne osta nitko u Aju i Betelu, da ne prijepis zakona Mojsijeva, æto ga je ovaj
poåe u potjeru za Izraelcima. A grad bio dao sinovima Izraelovim.
ostaviæe otvoren i tjerali su Izraelce. 33 I sav Izrael sa svojim starjeæinama,
18 Tada reçe Gospod Joæui: “Digni glavarima i sucima stade s obje strane
koplje, æto ti je u ruci, proti Aja; jer ti ga kovçega prema levitskim sveøenicima,
dajem u ruke.” Joæua podiœe koplje, koji su nosili kovçeg zavjeta
æto mu je bila u ruci, proti Aja. Gospodnjega, stranci i domaøi, jedna
19 Tada se zasjeda brœebolje podiœe sa polovina na gori Gerizimu, druga
svojega mjesta, potrça, çim je Joæua polovina na gori Ebalu, kao æto je
bio podigao ruku, i doåe u grad, zauze nekoø naredio Mojsije, sluga
ga i zapali grad odmah. Gospodnji, da blagoslovi narod
20 I kad se Ajani obrazreæe i vidjeæe, Izraelov.
kako se dim od grada diœe prema nebu, 34 Potom proçita sve rijeçi zakona,
nijesu imali kamo bjeœati ni ovamo ni blagoslov i prokletstvo, sve kako je
tamo; jer se okrenula proti zapisano u knjizi zakona.
progoniteljima vojska, koja je bjeœala 35 Nije bilo nijedne rijeçi od svega, æto
prema pustinji. je bio naredio Mojsije, koje ne proçita
21 Kad naime vidjeæe Joæua i svi Joæua pred svom zajednicom
Izraelci, da je zasjeda zauzela grad i da Izraelovom, i pred œenama, djecom i
se diœe dim od grada, okrenuæe se i strancima, koji su iæli meåu njima.
udariæe na Ajane.
22 A drugi iz grada izaåoæe pred njih, Joæua 9
tako da su pali meåu Izraele, jer jedni 1 A kad to çuæe svi kraljevi, koji su
doåoæe s ove, drugi s one strane, i prebivali s onu stranu Jordana na
potukoæe ih tako, da ni jedan ne osta brdima i u nizinama i na svoj obali
œiv niti uteçe. velikoga mora sve do Libanona, Hiteji i
23 A kralja ajskoga uhvatiæe œiva i Amoreji, Kanaanci, Perizeji, Hiveji i
dovedoæe ga k Joæui. Jebuseji,
24 I kad Izraelci pobiæe sve Ajane na 2 Skupiæe se da se sloœno bore proti
slobodnom polju u pustinji, kamo su Joæue i Izraelaca.
ih bili progonili, i padoæe od maça svi 3 I stanovnici Gibeona çuæe, kako je
do posljednjeg çovjeka, okrenuæe se Joæua postupao s Jerihom i Ajem.
svi Izraelci proti Aja i pobiæe ga 4 Tada se i oni dadoæe na posao, ali
oætricom maça. prijevarom. Priskrbiæe sebi œiveœa,
25 Broj svih, koji padoæe onaj dan, ljudi uzeæe stare vreøe za svoje magarce i
i œena, iznosio je do dvanaest tisuøa, stare, poderane i iskrpljene mjeæine
sve samih Ajana. vinske,
26 Joæua ne spusti ruke svoje, koju je 5 Obukoæe staru, iskrpljenu obuøu i
bio podigao s kopljem, dokle ne pobi iznoæene haljine i ponesoæe sa sobom
sve stanovnike ajske. na put kruh osuæen i razdrobljen.
27 Samo stoku i plijen toga grada uzeæe 6 Tako otidoæe k Joæui u tabor u Gilgalu
Izraelci sebi, po uputi Gospodnjoj, i rekoæe njemu i Izraelcima: “Iz daleke
koju je on bio dao Joæui. zemlje doåosmo. Uçinite s nama
28 Joæua dade spaliti Aj i uçini ga za ugovor!”
vazda jednom podrtinom, jednom 7 Ali Izraelci izjaviæe Hivejima: “Moœe
pustoæi, do danaænjega dana. biti da prebivate meåu nama; kako da
29 A kralja ajskoga dade objesiti na onda çinimo ugovor s vama?
drvo do veçera. O zahodu sunçanom 8 Oni rekoæe Joæui: “Mi smo sluge
zapovjedi Joæua, da skinu truplo tvoje.” Kad ih Joæua upita: “Tko ste i
njegovo. Baciæe ga tada pred vrata odakle dolazite?”
gradska i podigoæe nad njim veliku 9 Odgovoriæe mu: “Iz zemlje vrlo daleke
gomilu kamenja, koja je joæ tamo do doåoæe sluge tvoje zaradi slave
danaænjega dana. Gospoda, Boga tvojega, jer smo çuli
30 Tada Joæua napravi œrtvenik glas o njemu: sve, æto je uçinio u
Gospodu, Bogu Izraelovu, na gori Ebalu, Egiptu;
31 Kao æto je bio zapovjedio Mojsije, 10 I sve, æto je uçinio dvojici kraljeva
sluga Gospodnji, sinovima Izraelovim, amorejskih s onu stranu Jordana,
kako je propisano u knjizi zakona Sihonu, kralju heæbonskom, i Ogu,
Mojsijeva: œrtvenik od neklesana kralju baæanskom u Aætarotu.
kamenja, na koje nije bilo doælo 11 Tada nam rekoæe starjeæine naæe i
œeljezno oruåe. I prinesoæe na njemu svi stanovnici zemlje: Uzmite sebi
œrtve paljenice Gospodu i zaklaæe œrtve œiveœa na put, idite im u susret i recite
mirotvorne. im: Mi smo sluge vaæe; uçinite ugovor
32 Tada napisa ondje na kamenju s nama!
177 Joæua
12 Ovo je kruh naæ. Bio je joæ vruø, kad dana na mjestu, koje izabere Gospod.
ga kod kuøe uzesmo sa sobom za put,
u dan, kad izaåosmo, da doåemo k Joæua 10
vama. Sad vidite, da je osuæen i 1 I Adoni-Zedek, kralj jerusalemski,
razdrobljen. saznade, da je Joæua osvojio Aj i
13 I ovo su mjeæine vinske. Bile su nove, uniætio ga zakletvom, da je, kao s
kad ih napunismo. A sad vidite, Jerihom i njegovim kraljem, tako
poderane su. I ovo su haljine naæe i uçinio s Ajem i njegovim kraljem, i da
obuøa naæa, od dalekog puta sasvim su stanovnici Gibeona sklopili mir s
su izderane.” Izraelom i ostali meåu njima.
14 Tada uzeæe ljudi neæto od œiveœa 2 Tada se uplaæiæe vrlo, jer je Gibeon
njihova, ali ne potraœiæe odluke bio velik grad, kao kakav kraljevski
Gospodnje. grad, i veøi od Aja, i svi ljudi njegovi bili
15 Dapaçe Joæua uçini s njima mir i su hrabri.
sklopi ugovor s njima, da øe ih ostaviti 3 Zato posla Adoni-Zedek, kralj
u œivotu. I zakleæe im se knezovi jerusalemski, k Hohamu, kralju
zajednice. hebronskom, k Piramu, kralju
16 Kad tri dana iza zakljuçka ugovora s jarmutskom, k Jafiji, kralju lakiækom,
njima doznaæe, da su is blizine i da i k Debiru, kralju eglonskom, i poruçi
prebivaju meåu njima, im:
17 Podigoæe se sinovi Izraelovi i treøi 4 Doåite k meni i pomozite mi, da
dan doåoæe u gradove njihove. Gradovi porazimo Gibeon, jer sklopi mir s
se njihovi zvali Gibeon, Kefirah, Beerot Joæuom i sa sinovima Izraelovim!”
i Kirjat-Jearim. 5 Tada se ujedini i poåe pet kraljeva
18 A sinovi Izraelovi ne uçiniæe im niæta amorejskih, kralj jerusalemski, kralj
naœao, jer su im se knezovi zajednice hebronski, kralj jarmutski, kralj
bili zakleli Gospodom, Bogom lakiæki, kralj eglonski, sa svim svojim
Izraelovim. Zato je sva zajednica vojskama; opkoliæe Gibeon i napadoæe
mrmljala proti knezovima. ga.
19 Ali svi knezovi rekoæe svoj zajednici: 6 A Gibeoneji poslaæe k Joæui u tabor u
“Mi smo im se zakleli Gospodom, Gilgalu i poruçiæe: “Ne diœi ruku svojih
Bogom Izraelovim. Zato im ne smijemo sa sluga svojih! Doåi brzo k nama,
niæta uçiniti. spasi nas i pomozi nam, jer se
20 Ovako øemo postupati s njima: ujediniæe proti nama svi kraljevi
Darovat øemo im œivot, da ne doåe amorejski, koji stanuju u gorama.”
gnjev na nas radi zakletve, kojom im se 7 Tada izaåe Joæua iz Gilgale, on i s
zaklesmo.” njim sav narod njegov, Æto je bio za boj,
21 Tako im izjaviæe knezovi: “Neka sve sami junaci.
ostanu u œivotu!” A sjekli su drva i 8 I Gospod reçe Joæui: “Ne boj ih se, jer
nosili vodu za svu zajednicu, kako su ih dajem u tvoje ruke. Ni jedan od njih
im bili predloœili knezovi. neøe se odrœati pred tobom.”
22 Joæua ih dade dozvati i reçe im 9 I Joæua udari na njih iznenada - svu
“Zaæto nas prevariste i rekoste: Vrlo noø je iæao od Gilgale -
daleko prebivamo od vas, kad eto 10 I smete ih Gospod pred Izraelcima,
prebivate meåu nama? tako da su ih ovi ljuto pobili kod
23 Zato sada da ste prokleti i da ste Gibeona i tjerali ih putem prema Bet-
dovijeka sluge, da sijeçete drva i nosite Horonu i odbili ih do Azeke i Makede.
vodu za kuøu Boga mojega!” 11 Kad su na bijegu pred Izraelcima bili
24 Oni priznaæe Joæui i rekoæe: niz vrlet bethoronsku, baci Gospod na
“Slugama tvojim bilo je javljeno, da je njih kamenje veliko iz neba sve do
Gospod, Bog vaæ, zapovjedio slugi Azeke, tako da su bili potuçeni. Viæe je
svojemu Mojsiju, da vam dadne svu bilo onih, koji izginuæe od kamene
zemlju i da istrijebi sve stanovnike tuçe, negoli oni koje pobi maç sinova
zemlje ispred vas. Zato se vrlo Izraelovih.
pobojasmo za œivot svoj od vas i 12 Tada se pomoli Joæua Gospodu, u
uçinismo tako. dan, kad Gospod predade Amoreje
25 A sada smo eto u tvojoj ruci. ini s sinovima Izraelovim, i povika pred
nama, kako ti se uçini dobro i pravo!” sinovima Izraelovim: “Stani, sunce kod
26 On tada uçini s njima na spomenuti Gibeona i mjesece u dolini ajalonskoj!”
naçin i saçuva i hod sinova Izraelovih, 13 I stade sunce, i ustavi se mjesec, dok
da ih ne pobiæe. se ne osveti narod neprijateljima
27 Tako ih onda odredi Joæua da sijeku svojim. Ne stoji li to u knjizi junaka?
drva i nose vodu za zajednicu i za Tako stade sunce nasred neba i skoro
œrtvenik Gospodnji do danaænjega cio dan nije htjelo da zaåe.
Joæua 178
14 Takva dana nije bilo ni prije ni udari je oætricom maça zajedno sa
poslije, da je Gospod posluæao glas svim stanovniætvom. Ne pusti
çovjeka; jer se je Gospod borio za nijednoga da uteçe. Uçini s kraljem
Izraela. njezinim isto onako, kao æto uçini s
15 Nato se vrati Joæua sa svim kraljem jerihonskim.
Izraelcima u tabor u Gilgalu, 31 Potom otide Joæua sa svim
16 A onih pet kraljeva uteçe i skrili se u Izraelcima od Libne dalje u Lakiæ,
peøini kod Makede. utabori se pred njim i napade ga.
17 Kad je Joæui bilo javljeno: “Pet 32 I Gospod predade Lakiæ u ruke
kraljeva skrilo se u peøini kod Izraelcima. Osvoji ga drugi dan i udari
Makede,” ga sa svim stanovniætvom oætricom
18 Izda Joæua zapovijed: “Dovucite maça, isto onako, kako uçini s
veliko kamenje pred ulaz peøine i Libnom.
postavite ljude pred nju, da je çuvaju! 33 Tada doåe Horam, kralj gezerski, da
19 A vi drugi ne stojte, nego progonite pomogne Lakiæu. Ali Joæua pobi njega
neprijatelje svoje i idite im ustopce! Ne i ljude njegove, tako da ni jedan od njih
dajte im da umaknu u gradove svoje; ne osta œiv.
jer vam ih dade u ruke Gospod, Bog 34 Potom poåe Joæua sa svim
vaæ.” Izraelcima od Lakiæa dalje u Eglon.
20 I kad ih Joæua i sinovi Izraelovi u Utaboriæe se pred njim i napadoæe ga.
boju vrlo velikom pobiæe do kraja - 35 Joæ isti dan osvojiæe ga i udariæe ga
samo neki mogli su se spasiti i umaøi oætricom maça. Sve stanovniætvo
u tvrde gradove. uniæti onoga dana zakletvom, isto
21 Vrati se sva vojska u miru k Joæui u onako, kako uçini s Lakiæom.
tabor u Makedu, a da nitko ne makne 36 Onda se podiœe Joæua sa svim
jezikom svojim na sinove Izraelove. Izraelcima od Eglona u Hebron, i
22 I Joæua izdade zapovijed: “Otvorite napadoæe ga,
ulaz u peøinu i izvedite mi iz peøine 37 I osvojiæe ga i udariæe ga oætricom
onih pet kraljeva!” maça zajedno s kraljem njegovim, sa
23 Uçiniæe tako i izvedoæe mu iz peøine svim gradovima njegovim i sa svim
onih pet kraljeva: kralja stanovniætvom njihovim. Ne pusti
jerusalemskog, kralja hebronskog, nijednoga da uteçe, isto onako, kako
kralja jarmutskog, kralja lakiækog i uçini s Eglonom. I uniæti zakletvom
kralja eglonskog. grad i sve stanovniætvo njegovo.
24 A kad izvedoæe te kraljeve k Joæui, 38 Potom se okrenu Joæua sa svim
sazva Joæua sve Izraele i reçe voåama Izraelcima prema Debiru i napade ga.
vojnika, koji su bili poæli s njim: 39 Osvoji ga s kraljem njegovim i sa
“Pristupite i stavite nogu na æiju tim svim gradovima njegovim. Udariæe ga
kraljevima!” Oni pristupiæe i staviæe im oætricom maça i uniætiæe zakletvom
na æiju nogu. sve stanovniætvo. Ne pusti nijednoga
25 Tada im reçe Joæua: “Ne bojte se i ne da uteçe. Kao æto uçini s Hebronom,
plaæite se! Budite hrabri i jaki, jer tako tako uçini i s Debirom i kraljem
øe Gospod uçiniti svima neprijateljima njegovim, isto onako, kako uçini i s
vaæim, s kojima se imate boriti.” Libnom i kraljem njezinim.
26 Nato ih dade Joæua posjeøi i 40 Tako pobi Joæua svu zemlju, gore,
poubijati i na pet drveta objesiti. Visjeli juœni kraj, nizine i humove sa svim
su na drvetima do veçera. kraljevima njihovim. Ne pusti
27 A o zahodu sunçanom zapovjedi nijednoga da uteçe, i sve, æto je bilo
Joæua, te ih skidoæe s drveta i baciæe ih œivo, uniæti zakletvom, kao æto je bio
u peøinu, u koju su se bili skrili, i zapovjedio Gospod, Bog Izraelov.
metnuæe veliko kamenje na ulaz u 41 Joæua ih pobi od Kadeæ-Barnea do
peøinu, koje osta tamo do danas. Gaze, nadalje svu zemlju goæensku do
28 Joæua osvoji onda Makedu, udari Gibeona.
grad zajedno s njegovim kraljem 42 Sve one kraljeve i zemlju njihovu uze
oætricom maça i uniæti ga zakletvom. Joæua ujedanput; jer se je borio s
Od svega stanovniætva ne pusti Izraelom Gospod, Bog Izraelov.
nijednoga da uteçe. S kraljem 43 Potom se vrati Joæua sa svim
makedskim uçini isto onako, kao æto Izraelcima u tabor u Gilgalu.
uçini s kraljem jerihonskim.
29 Tada otide Joæua sa svim Izraelcima Joæua 11
od Makede dalje u Libnu i udari na 1 A kad to øu Jabin, kralj hasorski,
Libnu. posla k Jobabu, kralju madonskom, i
30 Jer Gospod i nju zajedno s kraljem kralju æimronskom i kralju
njezinim predade u ruke Izraelcima, akæafskom,
179 Joæua
2 I kraljevima na sjeveru u gorama, u pogubiti.
ravnici juœno od Kinereta, u nizini i na 18 Dugo vremena ratovao je Joæua sa
visini dorskoj uz more, svim onim kraljevima.
3 Kanaancima na istoku i zapadu, 19 Nije bilo grada, koji bi se mirno
Amorejima, Hitejima, Perizejima i predao sinovima Izraelovim, osim
Jebusejima u gorama i Hivejima pod Hiveja, koji su stanovali u Gibeonu,
Hermonom u zemlji Mispa. Inaçe su morali sve osvojiti silom
4 I izaåoæe oni sa svim vojskama oruœja.
svojim. Bio je to ratni narod, 20 Jer od Gospoda bilo je tako
mnogobrojan kao pijesak na obali odreåeno, da im je on otvrdio srce, te
morskoj, s veoma mnogim konjima i su se borili proti Izraela tako, da se je
kolima. mogla bez milosti izvræiti zakletva na
5 Svi ti kraljevi dogovoriæe se, doåoæe i njima i da su bili istrijebljeni, kao æto je
utaboriæe se na vodi Meromu, da se bio Gospod zapovjedio Mojsiju.
bore s Izraelom. 21 Tada izaåe Joæua i uniæti Anakovce
6 A Gospod reçe Joæui Ne boj ih se, jer u gorama, u Hebronu, Debiru i Anabu
sutra u ovo doba sve øu ih pobijene i na svim gorama judejskim i na svim
staviti pred Izraela. Konje njihove gorama Izraelovim; na njima i na
ohromi i bojna kola njihova popali gradovima njihovim izvræi Joæua
ognjem!” zakletvu.
7 Tada ih Joæua napade iznenada sa 22 Ni jedan Anakovac ne osta viæe u
svom vojskom svojom na vodi zemlji sinova Izraelovih; samo u Gazi,
Meromu, i udariæe na njih. Gatu i Aædodu osta ih nekoliko.
8 I Gospod ih dade u ruke Izraelcima. 23 Tako zauze Joæua svu zemlju,
Oni ih poraziæe i potjeraæe ih do Sidona upravo onako, kako je bio Gospod
velikoga i do Misrefot Majima i do u zapovjedio Mojsiju, i dade je Joæua
dolinu Mispe na istoku; tako ih pobiæe, sinovima Izraelovim u baætinu, po
da ih viæe ne preosta ni jedan. dijelovima njihovim, po plemenima
9 Joæua im tada uçini, kao Æto mu je bio njihovim. I zemlja poçinu od rata.
Gospod zapovjedio: konje njihove
ohromi i kola njihova popali ognjem. Joæua 12
10 Tada se vrati Joæua i zauze Hasor i 1 Ovo su kraljevi zemlje, koje
dade kralja njegova smaknuti maçem. pobijediæe sinovi Izraelovi, i zemlju
Hasor je bio prije glavni grad svima njihovu osvojiæe: “S onu stranu
onim kraljevstvima. Jordana na istoku od rijeke Arnona do
11 Pobiæe sve stanovniætvo oætricom gore Hermona i svu ravnicu istoçno od
maça izvræujuøi zakletvu. Niæta ne Jordana:
osta, æto je bilo œivo. A Hasor dade 2 Sihon, kralj amorejski, koji je
spaliti ognjem. stanovao u Heæbonu. On je vladao od
12 Sve one kraljevske gradove sa svim Aroera, koji leœi na obali Arnona, od
njihovim kraljevima uze Joæua u svoju sredine doline preko polovine Gileada
vlast i pobi ih oætricom maça do rijeke Jaboka, meåe sinova
izvræujuøi zakletvu na njima, kao æto je Amonovih,
bio zapovjedio Mojsije, sluga Boœji. 3 I preko doline jordanske do istoçne
13 Ali nijednoga grada, koji su bili na strane jezera Kinereta i do istoçne
visinama, ne mogoæe spaliti Izraelci. strane mora pustinje, Slanoga mora,
Jedino Hasor spali Joæua. prema Bets-Jeæimotu i juœno uz
14 Sav plijen iz onih gradova i stoku podnoœje obronaka Pisge.
uzeæe Izraelci za sebe. A ljude 4 Nadalje pokrajina Oga, kralja
sasjekoæe oætricom maça, te ih posve baæanskoga, koji je pripadao ostacima
uniætiæe; ne osta niæta œivo. Refaima i prebivao u Aætarotu i Edreju.
15 Kako je bio Gospod zapovjedio 5 Vladao je gorom Hermonom, Salkom
svojemu slugi Mojsiju, tako Mojsije i cijelim Baæanom do meåe Geæureja i
zapovjedi Joæui, i uçim Joæua. Niæta ne Maakateja i polovinom Gileada do
izostavi od svega, æto je bio Gospod pokrajine Sihona, kralja
zapovjedio Mojsiju. heæbonskoga.
16 Tako zauze Joæua svu tu zemlju, 6 Mojsije, sluga Gospodnji, i sinovi
gore, sav juœni kraj, svu zemlju Izraelovi poraziæe ih, i Mojsije, sluga
goæensku, nizine, jordansku ravnicu, Gospodnji, dade to u posjed
goru Izraelovu i nizinu njegovu, Rubenovcima, Gadovcima i polovini
17 Od golih gora, æto se diœu prema plemena Manasehova.
Seiru, do Baal-Gada u ravnici 7 A ovo su kraljevi zemlje, koje Joæua i
libanonskoj pod gorom Hermonom. sinovi Izraelovi pobijediæe u zapadnoj
Sve kraljeve njihove zarobi i dade ih zemlji jordanskoj, od Baal-Gada u
Joæua 180
dolini libanonskoj do golih gora, æto se Misrefota, sve Sidonce ja øu sam
diœu prema Seiru, i zemlju njihovu otjerati ispred sinova Izraelovih. Samo
dade Joæua u posjed plemenima razdijeli to Izraelu œdrijebom u
Izraelovim po dijelovima njihovim, baætinu, kao æto sam ti zapovjedio!
8 U gorama, u nizinama, u ravnici 7 Razdijeli sad dakle tu zemlju u
jordanskoj, na obroncima, u pustinji i baætinu meåu devet plemena i
u juœnom kraju, zemlju Hiteja, polovinu plemena Manasehova!”
Amoreja, Kanaanaca, Perizeja, Hiveja i 8 S ovim su bili primili Rubenovci i
Jebuseja: Gadovci svoj dio, æto im ga je bio
9 Jedan kralj jerihonski; jedan kralj Mojsije odredio u istoçnoj zemlji
Ajski kod Betela; jordanskoj, æto im ga je bio ostavio
10 Jedan kralj jerusalemski; jedan Mojsije, sluga Gospodnji,
kralj hebronski; 9 Od Aroera na obali Arnona i od grada
11 Jedan kralj jarmutski; jedan kralj u sredini doline, i svu ravnicu Medebe
lakiæki; do Dibona,
12 Jedan kralj eglonski; jedan kralj 10 I sve gradove amorejskoga kralja
gezerski; Sihona, koji je vladao u Heæbonu, do
13 Jedan kralj debirski; jedan kralj pokrajine sinova Amonovih;
gederski; 11 I Gilead i pokrajinu Geæureja i
14 Jedan kralj hormski; jedan kralj Maakateja, i svu goru Hermon i sav
aradski; Baæan do Salke.
15 Jedan kralj libnaski; jedan kralj 12 Sve kraljevstvo Oga u Baæanu, koji je
adulamski; vladao u Aætarotu i Edreju, Og je bio joæ
16 Jedan kralj makedski; jedan kralj preostao od ostataka Refaima, æto ih je
betelski; bio Mojsije pobijedio i protjerao iz
17 Jedan kralj tapuahski; jedan kralj posjeda njihova.
heferski; 13 Ali Geæureja i Maakateja ne
18 Jedan kralj afeçki; jedan kralj protjeraæe sinovi Izraelovi, i tako
æaronski; ostadoæe Geæureji i Maakateji meåu
19 Jedan kralj madonski; jedan kralj Izraelom do danaænjega dana.
Hasorski; 14 Samo plemenu Levijevu ne dade
20 Jedan kralj Æimronmeronski; jedan baætine: œrtve ognjene Gospoda, Boga
kralj akæafski; Izraelova, jesu baætina njegova, kao
21 Jedan kralj tanaaçki; jedan kralj æto mu je bio obeøao.
megidski; 15 Mojsije dade plemenu sinova
22 Jedan kralj kedeæki; jedan kralj Rubenovih dijelove po porodicama
jokneamski na Karmelu; njihovim.
23 Jedan kralj dorinski na visinama 16 Oni dobiæe podruçje od Aroera i od
dorinskim; jedan kralj pogana u grada u sredini doline i svu ravnicu
Gilgali; kod Medebe:
24 Jedan kralj tirzahski, svega trideset 17 Heæbon sa svim mjestima svojim,
i jedan kralj. æto leœe na ravnici, Dibon, Bamot-Baal,
Bet-Baal-Meon,
Joæua 13 18 Jahaz, Kedemot, Mefaat,
1 Kad Joæua postade starovremeæan, 19 Kirjatajim, Sibmu, Zeret-Æahara
reçe mu Gospod: “Ti si star i vremeæan. gori u dolini,
A velik dio zemlje ostao je joæ 20 Bet-Peor, obronke Pisge i Bet-
neosvojen. Jeæimot,
2 Ovo je zemlja, æto je joæ ostala: “Sve 21 I sve druge gradove na ravnici.
pokrajine Filisteja i sva zemlja Geæur, Nadalje sve kraljevstvo amorejskoga
3 Od Æihora istoçno od Egipta do kralja Sihona, koji je vladao u
pokrajine ekronske na sjeveru, æto Heæbonu; Mojsije ga pobijedi zajedno s
pripada pokrajini Kanaanaca; pet knezovima midjanskim, Evijem
kneœevina filistejskih, naime u Gazi, Rekemom, Surom, Hurom i Rebom,
Aædodu, Aækelonu, Gitu i Ekronu, dalje knezovima Sihonovim, koji su
Avija prebivali u zemlji.
4 Na jugu, sva zemlja Kanaanaca i 22 I vraçara Balaama, sina Beorova,
Mearah Sidonaca do Afeke, do meåe ubiæe sinovi Izraelovi maçem, poæto su
amorejske; bili poubijali druge maçem.
5 Onda zemlja Gebalijana i sav 23 Meåa sinova Rubenovih bila je
Libanon u istoçnom dijelu, od Baal- Jordan s obalom, To je bila baætina
Gada na podnoœju Hermona do puta u sinova Rubenovih po porodicama
Hamat. njihovim: gradovi sa selima svojim.
6 Sve stanovnike Libanona do 24 Onda dade Mojsije plemenu
181 Joæua
Gadovu, sinovima Gadovim, dijelove 6 Tada pristupiæe sinovi Judini k Joæui
po porodicama njihovim. u Gilgali, i Kaleb, sin Jefuneov, Kenizej,
25 Oni dobiæe ovo podruçje: Jazer i sve reçe mu: “Ti znaæ, æto je odredio
gradove gileadske, polovinu zemlje Gospod Mojsiju, çovjeku Boœjemu, za
sinova Amonovih do Aroera, istoçno od me i za te u Kadeæ-Barneu.
Rabe, 7 Bilo mi je çetrdeset godina, kad me
26 I od Heæbona do Ramah-Mispe i posla Mojsije, sluga Gospodnji, iz
Betonima i od Mahanaima do Kadeæ-Barnea, da uhodim zemlju, i
pokrajine debirske; donesoh mu izvjeætaj, kako sam mislio
27 Onda u dolini: Bet-Haram, Bet- u svojemu srcu.
Nimra, Sukot i Safon, ostatak 8 A moji drugovi, koji su iæli s menom,
kraljevstva Sihona, kralja uplaæiæe srce narodu, ali ja sam posve
heæbonskoga; Jordan sa svojom bio na strani Gospoda, Boga svojega.
obalom do kraja jezera Kineretskoga, 9 I zakle se Mojsije onaj dan: “Zemlja,
na istoçnoj strani Jordana. na koju je stupila noga tvoja, ima
28 To je baætina sinova Gadovih po dopasti tebi i sinovima tvojim kao
porodicama njihovim: “gradovi sa baætina u vjeçna vremena, jer si posve
selima svojim. stupio na stranu Gospoda, Boga
29 Onda dade Mojsije polovini plemena mojega.
Manasehova dijelove, i to polovina 10 I Gospod me, kako vidiæ, po svojemu
plemena sinova Manasehovih dobi po obeøanju saçuva u œivotu punih
porodicama svojim çetrdeset i pet godina od vremena, kad
30 Ovo podruçje: proteœe se ono od Gospod reçe Mojsiju onu rijeç, dok je
Mahanaima preko svega Baæana, sve Izrael iæao po pustinji, i sad, eto, imam
kraljevstvo Oga, kralja baæanskoga, i osamdeset i pet godina.
sva sela Jairova, æto su u Baæanu, 11 Danas sam joæ krepak kao onda,
æezdeset gradova. kad me je Mojsije poslao. Moja danas
31 A polovinu Gileada i Aætarot i Edrej, snaga joæ je kao snaga moja onda, kad
glavne gradove kraljevstva Ogova u se je trebalo boriti i dolaziti i odlaziti.
Baæanu, dobiæe sinovi Makira, sina 12 Zato daj mi sada tu gorovitu zemlju,
Manasehova, i to polovina sinova za koju je onda govorio Gospod, jer ti si
Makirovih po porodicama njihovim. sam onda çuo, da su tamo Anakovci i
32 To je, æto razdijeli kao baætinu veliki utvråeni gradovi. Moœda je
Mojsije na poljanama moapskim, s Gospod s menom, i ja øu ih moøi
onu stranu Jordana, istoçno od protjerati, kako je to obeøao Gospod.”
Jeriha. 13 Tada ga blagoslovi Joæua, i on dade
33 A plemenu Levijevu ne dade Mojsije Kalebu, sinu Jefuneovu, Hebron kao
baætine. Gospod, Bog Izraelov, jest baætinu.
baætina njihova kao æto im je obeøao. 14 Zato pripada Hebron Kalebu, sinu
Jefuneovu, Kenizeju, kao baætina sve
Joæua 14 do danaænjega dana, jer se je naime on
1 Ovo je, æto dobiæe sinovi Izraelovi u svom duæom drœao Gospoda, Boga
zemlji kanaanskoj kao baætinu, æto im Izraelova.
sveøenik Eleazar i Joæua, sin Nunov, i 15 Hebron se je prije zvao grad Kirjat-
plemenski poglavari izraelskih Arba; jer Arba je bio najveøi çovjek
plemena meåu Anakovcima. I zemlja poçinu od
2 Kao baætinu njihovu razdijeliæe rata.
œdrijebom, kao æto je bio Gospod
odredio preko Mojsija za devet Joæua 15
plemena i polovinu plemena. 1 Dio za pleme sinova Judinih po
3 Dvjema plemenima i polovini porodicama njihovim bio je prema
plemena bio je naime Mojsije odredio podruçju edomskomu, juœno od
baætinu s onu stranu Jordana, a Sinske pustinje na skrajnom jugu.
Levitima nije bio dao baætine meåu 2 Njihova juœna meåa ide od kraja
njima. Slanoga mora, od juœnoga rta,
4 Jer sinova Josipovih bila su dva 3 Onda teçe na juœnu stranu visine
plemena: Manaseh i Efraim. A Levitima Akrabima, produœuje do Sine, uzlazi
ne dadoæe dijela u zemlji, nego samo juœno od Kadeæ-Barnea, ide dalje na
gradove za prebivanje i paænjake Hesron, diœe se onda na Adar, okreøe
njihove za stoku njihovu i za blago se prema Karkai,
njihovo. 4 Potom ide k Asmoni i produœuje do
5 Kako je bio Gospod zapovjedio potoka egipatskoga, dok ne zavræi
Mojsiju, tako uçiniæe sinovi Izraelovi i meåa na mora. To neka vam bude
razdijeliæe zemlju. juœna meåa!
Joæua 182
5 Istoçna je meåa Slano more do uæøa 21 Gradovi u juœnoj zemlji, u okrajnom
Jordana. Sjeverna meåa poçinje na podruçju plemena sinova Judinih
sjevernom kraju mora kod uæøa prema meåi edomskoj bili su: Kabseel,
Jordana. Eder, Jagur,
6 Tada se diœe meåa u Bet-Hoglu, teçe 22 Kina, Dimona, Adada,
sjeverno uz Bet-Arabu, onda ide gore 23 Kadeæ, Hasor, Jitnan,
na kamen Bohana, sina Rubenova. 24 Zif, Telem, Bealot,
7 Potom se diœe meåa od doline Akora 25 Nov; Hasor, Kirjat-Hesron, to jest
prema Debiru, okreøe se na sjever Hasor,
prema Gilgali, koja leœi naprema visini 26 Amam, Æema, Molada,
Adumimu, æto se nalazi juœno od 27 Hasar-Gada, Heæmon, Bet-Pelet,
potoka. Onda teçe meåa prema vodi 28 Hasar-Æual, Beer-Æeba, Bizjotja,
En-Æemeæa i ide dalje do studenca 29 Baala, Ijim, Esem,
Rogela. 30 Eltolad, Kesil, Hormah,
8 Nato se meåa diœe preko doline sina 31 Siklag, Madmana, Sansana,
Hinomova juœno od sljemena 32 Lebaot, Æilhim, Ain i Rimon: svega
Jebuseja, to jest Jerusalema. Potom se dvadeset i devet gradova sa selima
meåa penje k vrhuncu gore, koja je svojim.
pred dolinom Hinom na zapadu, na 33 U nizini: Eætaol, Zorah, Aæna,
sjevernom kraju ravnice Refaima. 34 Zanoah, En-Ganim, Tapuah, Enam,
9 Od vrhunca gore savija se tada meåa 35 Jarmut, Adulam, Sokoh, Azeka,
k izvoru vode Neftoah, ide dalje prema 36 Æaraim, Aditaim, Gederah i
gradovima gore Efrona i odvija se k Gederotaim: çetrnaest gradova sa
Baali, to jest Kirjat-Jearimu. selima svojim.
10 Od Baale okreøe se meåa na zapad 37 Zenan, Hadaæa, Migdal-Gad,
prema gori Seiru, na sjevernu stranu 38 Dilean, Mispa, Jokteel,
od gore Jearima, to jest Kesalona, 39 Lakiæ, Bozkat, Eglon,
spuæta se u Bet-Æemeæ i ide k Tamni. 40 Kabon, Lahmas, Kitliæ,
11 Dalje ide meåa k sjevernom 41 Gederot, Bet-Dagon, Naama,
obronku Ekrona, potom se proteœe do Makeda: æesnaest gradova sa selima
Æikrone, ide prema gori Baali i teçe svojim.
dalje do Jabneela. Tako se zavræi meåa 42 Libna, Eter, Aæan,
na moru. 43 Jeftah, Aæna, Nesib,
12 Zapadna je meåa Veliko more s 44 Keila, Akzib i Mareæa: devet gradova
obalom. To je meåa plemena sinova sa selima svojim.
Judinih unaokolo po porodicama 45 Ekron s naseljima i selima svojim;
njihovim. 46 Od Ekrona do mora sve, æto je kod
13 A Kalebu, sinu Jefuneovu, dade Aædoda i sela njegovih:
Joæua dio meåu sinovima Judinim, 47 Aædod s naseljima i selima svojim,
kao æto mu je bio zapovjedio Gospod, Gaza s naseljima i selima svojim do
naime grad Arbu, oca Anakova, to jest potoka egipatskoga; meåa je Veliko
Hebron. more.
14 Kaleb protjera odatle tri sina 48 U gori: Æamir, Jatir, Sokoh,
Anakova, Æeæaja, Ahimana i Talmaja, 49 Dana, Kirjat-Sana, to jest Debir,
potomke Anakove. 50 Anab, Eætemoh, Anim,
15 Odatle otide proti stanovnicima 51 Goæen, Holon i Gilo: jedanaest
Debira; Debir se je prije zvao Kirjat- gradova sa selima svojim.
Sefer. 52 Arab, Dumah, Eæean,
16 Tada reçe Kaleb: “Tko svlada i 53 Janum, Bet-Tapuah, Afeka,
zauzme Kirjat-Sefer, dat øu mu svoju 54 Humta, Kirjat-Arba, to jest Hebron,
køer Aksu za œenu.” i Sior: devet gradova sa selima svojim.
17 I zauze ga Otniel, sin Kenaz, koji je 55 Maon, Karmel, Zif, Jutah,
bio brat Kalebov. I dade mu svoju køer 56 Jezreel, Jokdeam, Zanoah,
Aksu za œenu. 57 Kain, Gibea i Tamna: deset gradova
18 Kad je polazila, nagovori svojega oca sa selima svojim.
i izmoli od njega komad oraøe zemlje. 58 Halhul, Bet-Zur, Gedor,
Ona se spusti s magarca, i Kaleb je 59 Maarat. Bet-Anot i Eltekon: æest
upita: “A æto ti je?” gradova sa selima svojim.
19 Ona odgovori: “Daj mi svadbeni dar! 60 Kirjat-Baal, to jest Kirjat-Jearim,
Udao si me u juœnu zemlju, pa daj mi i Rabah: dva grada sa selima svojim.
izvore vodene!” I dade joj studence u 61 U pustinji: Bet-Araba, Midin,
visini i studence u nizini. Sekaka,
20 To je baætina plemena sinova 62 Nibæam, Slani grad, i En-Gedi: æest
Judinih po porodicama njihovim. gradova sa selima svoj im.
183 Joæua
63 A Jebuseje, koji su prebivali u pred knezove i rekoæe: “Gospod je
Jerusalemu, ne mogoæe protjerati zapovjedio Mojsiju; da nam dadne
sinovi Judini. Tako ostaæe Jebuseji sa baætinu naæu meåu braøom naæom.” I
sinovima Judinim u Jerusalemu do dade im on po zapovijedi Gospodnjoj
danaænjega dana. baætinu meåu braøom oca njihova.
5 Tako dopade Manasehu deset
Joæua 16 dijelova, osim zemlje gileadske i
1 Sinovi Josipovi dobiæe œdrijebom svoj Baæana, koji su s onu stranu Jordana;
posjed od Jordana kod Jeriha, istoçno 6 Jer køeri Manasehove dobiæe baætinu
od voda jerihonskih nadalje pustinju, meåu sinovima njegovim. A zemlja
koja se diœe od Jeriha na goru gileadska dopade drugim sinovima
betelsku. Manasehovim.
2 Onda ide meåa od Betela u Luzu i 7 Meåa Manasehova ide od Aæera u
pruœa se prema pokrajini Arkijaca do Mikmetat, koji leœi istoçno od Æekema.
Atarota. Potom ide meåa na jug k stanovnicima
3 Potom se spuæta na zapad u En-Tapuaha.
pokrajinu Jafleteja do pokrajine 8 Pokrajina Tapuah pripada Manasehu,
donjega Bet-Horona i do Gezera. Njezin a Tapuah sama na meåi Manasehovoj
je kraj na moru. pripada sinovima Efraimovim.
4 I sinovi Josipovi, Manaseh i Efraim, 9 Onda silazi meåa k potoku Kani,
dobiæe baætinu. juœno od potoka. Ovi gradovi meåu
5 Pokrajina sinova Efraimovih po gradovima Manasehovim pripadaju
porodicama njihovim bila je ova: Meåa Efraimu. Onda ide meåa Manasehova
baætine njihove ide na istoku od sjeverno od potoka i svræava na moru.
Atarot-Adara do gornjega Bet-Horona, 10 Æto leœi prema jugu, propada
6 Onda teçe meåa k moru, sjeverno od Efraimu, i æto leœi prema sjeveru,
Mikmetata. Potom se savija meåa k Manasehu. Meåa je more. Na sjeveru
istoku u Taanat-Æilo i prolazi s istoka granice s Aæerom, a na istoku s
do Janoaha. Isakarom.
7 Od Janoaha silazi u Atarot i Naarat, 11 U Isakaru i Aæeru pripadaju
dotakne se Jeriha i svræi na Jordanu. Manasehu: Bet-Æean sa selima svojim,
8 Od Tapuaha ide meåa prema zapadu Ibleam sa selima svojim, stanovnici u
do potoka Kane i svræi na moru. To je Doru sa selima svojim, stanovnici u
baætina plemena sinova Efraimovih po En-Doru sa selima svojim, stanovnici
porodicama njihovim, u Taanaku sa selima svojim,
9 K tomu dolaze gradovi efraimski, koji stanovnici u Megidu sa selima svojim:
udvojeni bili su usred baætine sinova tri visine.
Manasehovih, svi gradovi sa selima 12 A sinovi Manasehovi ne mogoæe
svojim. osvojiti ovih gradova, i poåe za rukom
10 A ne protjeraæe Kanaanaca, koji su Kanaancima da ostanu u toj pokrajini.
prebivali u Gezeru. Tako ostaæe 13 Ali kad ojaçaæe sinovi Izraelovi,
Kanaanci meåu sinovima Efraimovim udariæe robotu na Kanaance; ali ih ne
do danaænjega dana, a bili su duœni protjeraæe potpuno.
davati robotu. 14 A sinovi Josipovi upitaæe Joæuu:
“Zaæto si mi dao samo jedan œdrijeb i
Joæua 17 jedan dio za baætinu, kad sam ipak
1 I dopade dio plemenu Manasehovu, a narod mnogobrojan, jer me je do sada
on je bio prvoroåenac Josipov. Makiru, blagoslivljao Gospod?”
prvoroåencu Manasehovu, ocu 15 Joæua im odgovori: “Kad si narod
Gileadovu, dopade Gilead i Baæan; jer mnogobrojan, onda poåi u æumu i
je bio ratnik. tamo iskrçi sebi zemlje u pokrajini
2 I ostati sinovi Manasehovi dobiæe svoj Perizeja i Refaima, ako ti je pretijesna
dio po porodicama svojim: sinovi gora Efraimova!”
Abiezerovi, sinovi Helekovi, sinovi 16 Sinovi Josipovi odgovoriæe: “Nije
Asrielovi, sinovi Æekemovi, sinovi nam dosta ta gora, jer svi Kanaanci,
Heferovi i sinovi Æemidini. To su muæki koji stanuju dolje u ravnici, imaju
potomci Manaseha, sina Josipova, po gvozdena kola, i oni, koji stanuju u
porodicama svojim. Bet-Æeanu i selima njegovim, i oni, koji
3 Selofhad, sin Hefera, sina Gileada, su u ravnici jezreelskoj.”
sina Makira, sina Manasehova, nije 17 Tada odgovori Joæua kuøi Josipovoj,
imao sinova, nego samo køeri, Ovo su Efraimovoj i Manasehovoj:
im imena: Mahla, Noa, Hogla i Tirsa. “Mnogobrojan si narod i imaæ veliku
4 I one pristupiæe pred sveøenika moø. Zato neøeæ dobiti samo jedan
Eleazara i pred Joæuu, sina Nunova, i œdrijeb.
Joæua 184
18 Jer øe ti pripasti gora. Ako je æuma, Onda se spuæta meåa u Atarot-Adar na
iskrçi je! Onda øe pohodi iz nje biti putu juœno od donjega Bet-Horona.
tvoji, jer øeæ protjerati Kanaance, ako i 14 Dalje se proteœe meåa i zavija se na
imaju gvozdena kola, ako i jesu jaki.” svojoj strani istoçnoj na jug od gore,
koja leœi juœno od Bet-Horona, i
Joæua 18 svræava kod Kirjat-Baala, to jest Kirjat-
1 Nato se skupi sva zajednica sinova Jearima, grada sinova Judinih. To je
Izraelovih u Æilo. Tamo su bili zapadna strana.
namjestili Æator sastanka, kad im se je 15 Juœna strana poçinje na gradskoj
bila podvrgla zemlja. meåi Kirjat-Jearima. Onda ide meåa
2 Ali meåu sinovima Izraelovim joæ je prema zapadu dalje k vrelu vode
ostalo sedam plemena, kojima joæ nije Neftoahu.
bila dana baætina njihova. 16 Nato se spuæta meåa do na kraj gore,
3 Tada reçe Joæua sinovima Izraelovim: koja leœi istoçno od doline sinova
“Dokle øete joæ tako oklijevati, da ne Hinomovih i sjeverno od ravnice
poåete zaposjesti zemlju, koju vam je Refaim, spuæta se po dolini Hinomovoj
dao Gospod, Bog otaca vaæih? juœno od gorskog sljemena Jebuseja i
4 Izaberite sebi tri çovjeka iz svakoga teçe dalje k izvoru Rogelu,
plemena! Ja øu ih poslati, da se dignu 17 Potom se proteœe prema sjeveru, ide
i proåu zemlju, te je popiæu za u En-Æemeæ i teçe u Gelilot, koji je
ustanovu baætine. Kad se vrate k meni, naprema visini Adumimu, i silazi do
5 Onda neka je razdijele meåu se na kamena Bohana, sina Rubenova,
sedam dijelova! Juda neka ostane u 18 Ide tada na gorsko sljeme sjeverno
svojoj pokrajini na jugu, a kuøa prema Arabi i spuæta se u Arabu.
Josipova neka ostane u svojoj 19 Onda teçe meåa sjeverno od gorskog
pokrajini na sjeveru! sljemena Bet-Hogle. Meåa svræava na
6 A vi popiæite zemlju na sedam sjevernom rtu Slanoga mora, na
dijelova i donesite mi ovamo! Tada øu juœnom kraju Jordana. To je juœna
za vas baciti œdrijeb, ovdje pred meåa.
Gospodom, Bogom vaæim. 20 Na istoçnoj strani Jordan je meåa.
7 Jer Leviti nemaju dijela meåu vama, To je baætina sinova Benjaminovih po
jer je sveøeniætvo Gospodnje njihova porodicama njihovim unaokolo po
baætina. A Gad i Ruben i polovina meåama njihovim.
plemena Manasehova dobiæe veø svoju 21 Gradovi plemena sinova
baætinu u istoçnoj zemlji jordanskoj, Benjaminovih po porodicama
koju im dade Mojsije, sluga njihovim jesu: Jeriho, Bet-Hogla,
Gospodnji.” Emek-Kesis,
8 Tada se digoæe ljudi i odoæe. Kad su 22 Bet-Araba, Zemaraim, Betel,
odlazili da popiæu zemlju; dade im 23 Avim, Parah, Ofrah,
Joæua ovaj naputak: “Idite, proåite 24 Kefar Haamona, Ofni, Gaba,
zemlju, popiæite je i doåite opet k meni! dvanaest gradova sa selima svojim.
Ja øu onda ovdje u Æilu pred 25 Gibeon, Ramah, Beerot,
Gospodom baciti œdrijeb za vas.” 26 Mispa, Kefirah, Mosah,
9 Ljudi se dakle digoæe, proåoæe 27 Rekem, Jirpeel, Taralah,
zemlju, unesoæe grad za gradom po 28 Selah, Elef, Jebus, to jest Jerusalem,
dijelovima svojim u knjigu i vratiæe se Gibeat, Kirjat, çetrnaest gradova sa
k Joæui u tabor u Æilo. selima svojim. To je baætina sinova
10 Tada baci Joæua pred Gospodinom u Benjaminovih po porodicama
Æilu œdrijeb za njih. Tako podijeli tamo njihovim.
Joæua zemlju meåu sinove Izraelove
po dijelovima njihovim. Joæua 19
11 I izaåe œdrijeb za pleme sinova 1 Drugi œdrijeb izaåe za Simeona, za
Benjaminovih po porodicama pleme sinova Simeonovih po
njihovim, i to pokrajina, koja im porodicama njihovim. Baætina njihova
dopade œdrijebom, bila je meåu bila je usred baætine sinova Judinih.
sinovima Judinim i sinovima 2 Oni dobiæe kao baætinu Beer-Æebu,
Josipovim. Æebu, Moladu,
12 Njihova sjeverna meåa poçinje na 3 Hasar-Æual, Balu, Esem,
Jordanu. Onda se diœe meåa do na 4 Eltolad, Betul, Hormah,
sljeme gorsko sjeverno od Jeriha, 5 Siklag, Bet-Markabot, Hasar-Susu,
penje se dalje na goru prema zapadu i 6 Bet-Lebaot, Æaruhen, trinaest
svræava u pustinji Bet-Avena. gradova sa selima svojim,
13 Odatle ide meåa u Luzu, na sljeme 7 Ain, Rimon, Eter, Aæan, çetiri grada sa
gorsko juœno od Luze, to jest Betel. selima svojim.
185 Joæua
8 Nadalje sva sela, æto su oko tih 30 Uma, Afek i Rehob, dvadeset i dva
gradova, do Baalat-Beera, Ramah na grada sa selima svojim.
jugu. To je baætina plemena sinova 31 To je baætina plemena sinova
Simeonovih po porodicama njihovim, Aæerovih po porodicama njihovim:
9 Baætina sinova Simeonovih bila je od “gradovi sa selima svojim.
dijela sinova Judinih odijeljena, jer je 32 Æesti œdrijeb izaåe za sinove
dio sinova Judinih bio za nju prevelik. Naftalijeve, za sinove Naftalijeve po
Zato dobiæe sinovi Simeonovi baætinu porodicama njihovim.
svoju usred posjeda njihova. 33 Njihova meåa teçe od Helefa, od
10 Treøi œdrijeb izaåe za sinove hrasta kod Saananima, od Adami-
Zebulunove po porodicama njihovim. Nekeba i Jabneela do Lakuma i
Podruçje baætine njihove proteœe se do svræava na Jordanu.
Sarida. 34 Onda se okreøe meåa prema zapadu
11 Prema zapadu diœe se meåa njihova u Aznot-Tabor i odatle ide dalje u
u Marale, dotiçe se Dabeæeta i ide na Hukoku, dotiçe se Zebuluna na jugu,
potok, koji je pred Jokneamom. udara na zapadu na Aæer i na istoku na
12 Od Sarida okrene se na istok, na Jordan u Judi.
izlazak sunçani k pokrajini Kislot- 35 Tvrdi gradovi jesu Sidim, Ser,
Tabora, ide dalje u Daberat, penje se u Hamat, Rakat, Kineret,
Jafiju, 36 Adama, Ramah, Hasor,
13 Teçe odatle na istok prema izlasku 37 Kedeæ, Edrei, En-Hasor,
sunçanom u Git-Hefer, Ita-Kasin, i 38 Jiron, Migdal-El, Horem, Bet-Anat i
izlazi kod Rimona, i dalje do Neahe, Bet-Æemeæ, devetnaest gradova sa
14 Tada se okreøe meåa na sjever oko selima svojim.
Hanatona i svræava u dolini Jeftah- 39 To je baætina plemena sinova
Elu. Naftalijevih po porodicama svojim:
15 S Katatom, Nahalalom, Æimronom, gradovi sa selima svojim.
Jidalom i Betlehemom bilo je dvanaest 40 Sedmi œdrijeb izaåe za pleme sinova
gradova sa selima svojim. Danovih po porodicama njihovim.
16 To je baætina sinova Zebulunovih po 41 Podruçje baætine njihove bilo je:
porodicama njihovim: “to gradovi sa Zorah, Eætaol, Ir-Æemeæ,
selima njihovim. 42 Æaalabin, Ajalon, Jetla,
17 Za Isakara izaåe çetvrti œdrijeb, za 43 Elon, Timnah, Ekron,
sinove Isakarove po porodicama 44 Eltekeh, Gibeton, Baalat,
njihovim. 45 Jehud, Bene-Berak, Gat-Rimon,
18 Njihovo je podruçje bilo: “Jezreel, 46 Me-Jarkon i Rakon s obalom kod
Kesulot, Æunem, Jope.
19 Hafraim, Æion, Anaharat, 47 Ali podruçje sinova Danovih bilo je
20 Rabit, Kiæion, Abes, za njih pretijesno. Zato izaåoæe sinovi
21 Remet, En-Ganim, En-Hada i Bet- Danovi i udariæe na Leæem, osvojiæe ga,
Pases. pobiæe ga oætricom maça, uzeæe ga u
22 Meåa se dotiçe Tabora, Æahasime i posjed i naseliæe se u njemu. Leæem
Bet-Æemeæa i svræava na Jordanu, prozvaæe Dan po imenu oca svojega
æesnaest gradova sa selima svojim. Dana.
23 To je baætina plemena sinova 48 To je baætina plemena sinova
Isakarovih po porodicama njihovim: Danovih po porodicama njihovim: “to
gradovi sa selima svojim. gradovi sa selima svojim.
24 Peti œdrijeb izaåe za pleme sinova 49 Kad razdijeliæe zemlju po meåama
Aæerovih po porodicama njihovim. njezinim, dadoæe sinovi Izraelovi
25 Njihovo je podruçje bilo: Helkat, Joæui, sinu Nunovu, baætinu u svojoj
Hali, Beten, Akæaf, sredini.
26 Alamelek, Amad i Miæal i dotiçe se 50 Po zapovijedi Gospodnjoj dadoæe
Karmela na moru i Æihor-Libnat. mu grad, koji zaiska, Timnat-Serah na
27 Onda se okreøe meåa prema izlasku gori Efraimovoj. On utvrdi grad i naseli
sunçanom u Bet-Dagon, dotiçe se se u njemu.
Zebuluna i doline Jeftah-Ela na 51 To su baætine, æto ih sveøenik
sjeveru, Bet-Emeka i Neiela i ide prema Eleazar i Joæua, sin Nunov, i plemenski
sjeveru u Kabul, glavari izraelskih plemena razdijeliæe
28 Ebron, Rehob, Hamon i Kanu do œdrijebom u Æilu pred Gospodom na
velikoga Sidona. ulazu u Æator sastanka. Tako dovræiæe
29 Tada se savija meåa na Ramahi i do razdiobu zemlje.
tvrdoga grada Tira Nato se okreøe
meåa u Hosu i svræava na moru. Joæua 20
Mehaleb, Akziba, 1 Gospod reçe Joæui:
Joæua 186
2 “Priopøi sinovima Izraelovim ovo: od polovine plemena Manasehova.
“Odredite sebi gradove za utoçiæta, za 6 Sinovi Geræonovi dobiæe œdrijebom
koje vam dadoh naputak preko trinaest gradova od porodica plemena
Mojsija, Isakarova, od plemena Aæerova, od
3 Da tamo mogne uteøi ubojica, ako je plemena Naftalijeva i od polovine
koga ubio nehotice i nenamjerno! plemena Manasehova u Baæanu,
Neka vam budu utoçiæta od krvnoga 7 Porodice sinova Merarijevih dobiæe
osvetnika! dvanaest gradova od plemena
4 Neka uteçe u koji od tih gradova, Rubenova, od plemena Gadova i od
neka stane pred vratima gradskim i plemena Zebulunova.
neka iznese stvar svoju starjeæinama 8 Sinovi Izraelovi predadoæe œdrijebom
onoga grada! Neka ga prime k sebi u Levitima te gradove s paænjacima
grad i odrede mu mjesto, gdje moœe njihovim, kao æto je to bio zapovjedio
stanovati kod njih! Gospod preko Moj sija.
5 Ako ga progoni krvni osvetnik, ne 9 Od plemena sinova Judinih i od
smiju izruçiti ubojicu u njegove ruke, plemena sinova Simeonovih dadoæe
jer je nehotice ubio svojega bliœnjega i ove gradove, koji se zovu po imenu:
nije mu prije bio neprijatelj. 10 Sinovi Aronovi iz porodica
6 Neka ostane u gradu onom, dokle ne Kohatovaca izmeåu sinova Levijevih -
stane pred zajednicu na sud, do smrti na njih pade prvi œdrijeb -
velikoga sveøenika, koji bude onda, 11 Dobiæe grad Kirjat-Arba, oca
Tada se smije ubojica opet vratiti u Anakova, to jest Hebron, na gori
svoj grad i svojoj kuøi, u grad, iz kojega Judinoj s paænjacima njegovim
je bio utekao.” unaokolo.
7 I odrediæe Kedeæ u Galileji na gori 12 Polje toga grada sa selima njegovim
Naftalijevoj, Æekem na gori Efraimovoj, dadoæe u baætinu Kalebu, sinu
Kirjat-Arba, to jest Hebron, na gori Jefuneovu,
Judinoj. 13 Nadalje dadoæe potomcima
8 S onu granu Jordana, istoçno od sveøenika Arona Hebron, grad za
Jeriha, odrediæe Bezer u pustinji na utoçiæte ubojicama, s paænjacima
ravnici plemena Rubenova, Ramot u njegovim, onda Libna s paænjacima
Gileadu plemena Gadova i Golan u njezinim,
Baæanu plemena Manasehova. 14 Jatir s paænjacima njegovim,
9 To su bili gradovi, æto su bili odreåeni Eætemoa s paænjacima njegovim,
za svakoga Izraela i stranca, koji je 15 Holon s paænjacima njegovim, Debir
boravio meåu njima. Tamo je imao s paænjacima njegovim,
uteøi svaki, koji je bio drugoga ubio 16 Ain s paænjacima njegovim, Jultah s
nehotice, da ga ne bi ubio krvni paænjacima njezinim, Bet-Æemeæ s
osvetnik, prije nego stane pred paænjacima njegovim: “devet gradova
zajednicu, od ona obadva plemena.
17 Od plemena Benjaminova: Gibeon s
Joæua 21 paænjacima njegovim, Geba s
1 Nato se obratiæe porodiçni glavari paænjacima njezinim,
Levita na sveøenika Eleazara i na 18 Anatot s paænjacima njegovim,
Joæuu, sina Nunova, i na plemenske Almon s paænjacima njegovim: çetiri
glavare sinova Izraelovih, grada.
2 I rekoæe im u Æilu u zemlji 19 Sinovi Aronovi, sveøenici, prema
kanaanskoj: “Gospod je zapovjedio tome dobiæe svega trinaest gradova s
preko Mojsija, da nam se dadnu paænjacima njihovim.
gradovi za prebivanje i paænjaci 20 Gradovi, koji œdrijebom dopadoæe
njihovi za stoku naæu.” porodicama sinova Kohatovih, Levita,
3 Tada dadoæe sinovi Izraelovi Levitima æto joæ preostaæe od sinova Kohatovih,
od baætine svoje po zapovijedi pripadali su plemenu Efraimovu.
Gospodnjoj ove gradove s paænjacima 21 Dadoæe im Æekem, grad za utoçiæte
njihovim: ubojicama, s paænjacima njegovim na
4 Œdrijebom, æto izaåe za porodice gori Efraimovoj, Gezer s paænjacima
Kohatovaca, dobiæe izmeåu Levita njegovim,
potomci sveøenika Arona trinaest 22 Kibsaim s paænjacima njegovim,
gradova od plemena Judina, od Bet-Horon s paænjacima njegovim:
plemena Simeonova i od plemena çetiri grada.
Benjaminova. 23 Od plemena Danova Eltekeh s
5 Ostali potomci Kohatovi dobiæe paænjacima njegovim, Gibeton s
œdrijebom deset gradova od porodica paænjacima njegovim,
plemena Efraimova, plemena Danova i 24 Ajalon s paænjacima njegovim, Gat-
187 Joæua
Rimon s paænjacima njegovim: çetiri 42 Ovi gradovi imali su svaki svoje
grada. paænjake okolo sebe: tako je bilo kod
25 Od polovine plemena Manasehova svih ovih gradova,
Tanak s paænjacima njegovim i Gat- 43 Tako dade Gospod Izraelcima svu
Rimon s paænjacima njegovim: dva zemlju, za koju se je bio zakleo ocima
grada. njihovim da øe im je dati. Oni je uzeæe
26 Tako dobiæe porodice ostalih sinova u posjed i nastaniæe se u njoj.
Kohatovih svega deset gradova s 44 Gospod im pribavi mir unaokolo,
paænjacima njihovim. posve onako, kako se je bio zakleo
27 Sinovi Geræonovi izmeåu porodica ocima njihovim. Nitko se ne odrœa pred
Levita dobiæe od polovine plemena njima od svih neprijatelja njihovih: sve
Manasehova: Golan, grad za utoçiæte neprijatelje njihove predade im
ubojicama, u Baæanu, s paænjacima Gospod u ruke.
njegovim i Aætarot s paænjacima 45 Od svih obeøanja, æto ih je Gospod
njegovim: dva grada. bio dao kuøi Izraelovoj, ne osta nijedno
28 Od plemena Isakarova: Kiæon s neispunjeno; sve se je ispunilo.
paænjacima njegovim, Daberat s
paænjacima njegovim; Joæua 22
29 Jarmut s paænjacima njegovim i En- 1 Tada sazva Joæua sinove Rubenove,
Ganim s paænjacima njegovim: çetiri sinove Gadove i polovinu plemena
grada. Manasehova,
30 Od plemena Aæerova: Maæal s 2 I reçe im: “Vi ispuniste sve, æto vam je
paænjacima njegovim, Abdon s zapovjedio Mojsije, sluga Gospodnji, i
paænjacima njegovim, posluæaste me u svemu, æto sam vam
31 Helkat s paænjacima njegovim i zapovjedio.
Rehob s paænjacima njegovim: çetiri 3 Ne ostaviste braøe svoje kroz dugo to
grada. vrijeme do danas, nego oçuvaste
32 Od plemena Naftalijeva: Kedeæ, grad vjerno zapovijed Gospoda, Boga
za utoçiæte ubojicama, u Galileji, s svojega.
paænjacima njegovim, Hamot-Dor s 4 I kad je Gospod, Bog vaæ, pribavio mir
paænjacima njegovim i Kartan s braøi vaæoj, kako im je obeøao, to se
paænjacima njegovim: tri grada. sad vratite natrag kuøi, u zemlju, u
33 Porodice sinova Geræonovih dobiæe kojoj je baætina vaæa, koju vam je
prema tome svega trinaest gradova s Mojsije, sluga Gospodnji, odredio s
paænjacima njihovim. onu stranu Jordana!
34 Porodice sinova Merarijevih, 5 Samo pazite revno da vræite naloge i
preostalih joæ Levita, dobiæe od zapovijedi, æto vam ih je dao Mojsije,
plemena Zebulunova: Jokneam s sluga Gospodnji: da ljubite Gospoda,
paænjacima njegovim, Kartah s Boga svojega, da hodite svim putovima
paænjacima njezinim, njegovim, da drœite zapovijedi njegove,
35 Dimnah s paænjacima njezinim, da pristajete uz njega i da mu sluœite
Nahalal s paænjacima njegovim: çetiri svim srcem i svom duæom!”
grada. 6 I blagoslovi ih Joæua i otpusti ih, i
36 Od plemena Rubenova Bezer s nato se oni vratiæe natrag kuøi,
paænjacima njegovim, Jahas s 7 Jednoj polovini plemena
paænjacima njezinim, Manasehova bilo je Mojsije odredio
37 Kedemot s paænjacima njegovim i posjed u Baæanu, drugoj polovini bio je
Mefaat s paænjacima njegovim: çetiri Joæua dao posjed kod braøe njihove u
grada. zapadnoj zemlji jordanskoj Osim toga
38 Od plemena Gadova: Ramot, grad za Joæua, kad ih je otpustio kuøi i
utoçiæte ubojicama, u Gileadu s blagoslovio ih,
paænjacima njegovim, Mahanaim s 8 Reçe im ovo: “Vratite se natrag kuøi s
paænjacima njegovim, velikim blagom i mnogom stokom, sa
39 Heæbon s paænjacima njegovim i srebrom, zlatom, mjeåu, gvozåem i
Jazer s paænjacima njegovim: svega odijelom vrlo mnogim! Porazdijelite to,
çetiri grada, æto zaplijeniste od neprijatelja svojih, s
40 Porodice sinova Merarijevih, koje joæ braøom svojom!”
preostaæe od porodica levitskih, 9 Tako se vratiæe kuøi sinovi Rubenovi,
dobiæe œdrijebom prema tome svega sinovi Gadovi i polovina plemena
dvanaest gradova. Manasehova i otidoæe od sinova
41 Ukupni broj gradova levitskih usred Izraelovih iz Æila u zemlji Kanaanskoj,
baætine sinova Izraelovih bio je da zapute u zemlju gileadsku, u
çetrdeset i osam gradova s paænjacima zemlju baætine svoje, koju su bili
njihovim, zaposjeli, kako je bio zapovjedio
Joæua 188
Gospod preko Mojsija. Svemoguøi, Bog Gospod, on zna, i
10 Kad doåoæe u krajeve na Jordanu, Izrael neka zna: Ako je to bila pobuna
æto su joæ u zemlji kanaanskoj, ili nevjernost proti Gospodu, onda
naçiniæe sinovi Rubenovi, sinovi neka nas ne pomogne danas!
Gadovi i polovina plemena 23 Ako smo sagradili sebi œrtvenik, da
Manasehova tamo na Jordanu otpanemo od Gospoda, ili ako je to bilo
œrtvenik, œrtvenik, æto se je nadaleko zato, da na njemu œrtvujemo œrtve
vidio. paljenice i prinose, ili da prinosimo na
11 Tada doçuæe sinovi Izraelovi gdje se njemu mirotvorne œrtve, onda neka
govori: “Eno, sinovi Rubenovi, sinovi nas Gospod sam povuçe na raçun!
Gadovi i polovina plemena 24 Ne, mi to uçinismo samo iz brige i
Manasehova napraviæe œrtvenik skrbi. Pomislismo naime: U
prema zemlji kanaanskoj, u krajevima buduønosti reøi øe sinovi vaæi
na Jordanu, s onu stranu zemlje sinovima naæim: Æto vi imate s
sinova Izraelovih!” Gospodom, Bogom Izraelovim?
12 im su to çuli sinovi Izraelovi skupi se 25 Gospod je eto postavio Jordan kao
sva zajednica sinova Izraelovih u Æilo, meåu izmeåu nas i vas, sinovi
da idu u boj proti njima, Rubenovi i sinovi Gadovi. Vi nemate
13 Sinovi Izraelovi poslaæe k sinovima dijela u Gospoda. Pa øe djeca vaæa
Rubenovim, k sinovima Gadovim i k djecu naæu tako daleko dovesti, da viæe
polovini plemena Manasehova u ne ætuju Gospoda.
zemlju gileadsku Finehasa, sina 26 Zato rekosmo: Stavimo se da
sveøenika Eleazara, sagradimo œrtvenik, ne za œrtve
14 I s njim deset knezova, po jednoga paljenice i œrtve zaklanice.
kneza od svake plemenske obitelji 27 Nego on ima da bude izmeåu nas i
Izraelove; svaki je od njih bio glavar vas i naæih potomaka sastanko, da
plemenskih obitelji Izraelovih. hoøemo sluœiti Gospodu pred njim
15 Kad doåoæe k sinovima Rubenovim, œrtvama svojim paljenicama, œrtvama
k sinovima Gadovim i k polovini svojim zaklanicama i œrtvama svojim
plemena Manasehova u zemlju mirotvornim. Tako neøe moøi u
gileadsku, rekoæe im: buduønosti sinovi vaæi govoriti
16 “Sva zajednica Gospodnja pita: sinovima naæim: Vi nemate dijela u
“Kakva je to nevjernost, koju çinite Gospodu.
proti Bogu Izraelovu? Vi ste se stim, æto 28 Nadalje rekosmo: Ako bi kada rekli
podigoste œrtvenik, odvrgli danas od tako nama i potomcima naæim, tada
Gospoda, vi ste se stim pobunili danas øemo im odgovoriti: Pogledajte sliku
probi Gospodu. œrtvenika Gospodnjega, æto nam ga
17 Zar nam nije dosta zloçin od Peora, podigoæe oci naæi, ne za œrtve paljenice
od kojega se do danas joæ ne oçistismo, i œrtve zaklanice, nego za sastanko
makar da je zbog njega pala kazna na nama i vama!
zajednicu Gospodnju? 29 Daleko neka je od nas, da se diœemo
18 I vi se zar hoøete danas da proti Gospodu i da otpadamo danas od
odmetnete od Gospoda? Onda øe doøi Gospoda radeøi œrtvenik za œrtve
ovo: “ako se danas pobunite proti paljenice, za prinose i za œrtve
Gospodu, on øe sutra pustiti svoj gnjev zaklanice mimo œrtvenik Gospoda,
na svu zajednicu Izraelovu. Boga naæega, koji je pred njegovim
19 Ako li vam se uostalom çini neçista prebivaliætem!”
zemlja vaæe baætine, onda prijeåite u 30 I kad çuæe sveøenik Finehas i
zemlju baætine Gospodnje, gdje je knezovi zajednice i glavari izraelskih
prebivaliæte Gospodnje, i nastanite se plemena, koji su bili s njim, rijeçi, æto
meåu nama! Ali se ne bunite proti im ih rekoæe sinovi Rubenovi, sinovi
Gospodu i ne bunite se proti nama, Gadovi i sinovi Manasehovi, bili su
gradeøi sebi mimo œrtvenik Gospoda, zadovoljni.
Boga naæega, joæ drugi œrtvenik! 31 Sveøenik Finehas, sin Eleazarov,
20 Nije li pala kazna na svu zajednicu odgovori sinovima Rubenovim,
Izraelovu, kad je Akan, sin Zerahov, sinovima Gadovim i sinovima
prisvojio zakleto? On nije bio jedini, Manasehovim: “Danas spoznajemo, da
koji je morao svoja zlodjela œivotom je Gospod u naæoj sredini, jer vi stim ne
platiti.” poçiniste nevjernosti proti Gospodu.
21 Tada odgovoriæe sinovi Rubenovi, Tako saçuvaste sinove Izraelove od
sinovi Gadovi i polovina plemena kazne Gospodnje.”
Manasehova plemenskim glavarima 32 Potom se vratiæe sveøenik Finehas,
Izraelovim: sin Eleazarov, i knezovi od sinova
22 “Svemoguøi, Bog Gospod, jest Rubenovih i sinova Gadovih iz zemlje
189 Joæua
gileadske u zemlju kanaansku k mora da ide sav svijet. Spoznajte dakle
sinovima Izraelovim i donesoæe im svim srcem i svom duæom, da od svih
odgovor, obeøanja, æto vam ih je dao Gospod,
33 Jer se je odgovor dopao sinovima Bog vaæ, nije ostalo nijedno
Izraelovim, hvalili su Boga i nijesu viæe neispunjeno.
mislili na to, da idu u boj proti njima, 15 A kako vam se je ispunilo svako
da opustoæe zemlju, u kojoj su obeøanje, æto vam ga je dao Gospod,
prebivali sinovi Rubenovi i Gadovi. Bog vaæ, tako øe ispuniti Gospod na
34 Sinovi Rubenovi i sinovi Gadovi vama i svaku prijetnju, dok vas ne
dadoæe œrtveniku ime “Svjedok je istisne iz te lijepe zemlje, koju vam je
meåu nama, da je Gospod Bog”. dao Gospod, Bog vaæ.
16 Ako prestupite duœnosti zavjeta
Joæua 23 prema Gospodu, Bogu svojemu, æto
1 Dugo vremena potom, izakako je vam ih je naloœio, i poåete sluœiti
Gospod bio dao Izraelu mir pred svima drugim bogovima i njima se klanjati,
neprijateljima njegovim unaokolo, a raspalit øe se gnjev Gospodnji na vas,
Joæua bio star i vremeæan, i brzo øete iæçeznuti iz lijepe zemlje,
2 Sazva Joæua sav Izrael, starjeæine, koju vam je dao.”
glavare, suce i sluœbenike i reçe im: “Ja
sam star i vremeæan. Joæua 24
3 Vi ste vidjeli sve, æto je uçinio Gospod, 1 Potom skupi Joæua sva plemena
Bog vaæ, svim tim narodima zbog vas, Izraelova u Æekem i sazva starjeæine
jer Gospod, Bog vas, borio se je za vas. Izraelove, njegove poglavare, suce i
4 Vidite, odredio sam vam œdrijebom te sluœbenike. Kad su se bili postavili
narode, koji joæ ostaæe, u baætinu za pred Bogom,
plemena vaæa poçevæi od Jordana; isto 2 Reçe Joæua svemu narodu: “Ovako
tako sve pogane, koje istrijebih, i veli Gospod, Bog Izraelov: U staro doba
veliko more na zapadu. prebivali su praoci vaæi s onu stranu
5 Gospod, Bog vaæ, sam øe ih goniti rijeke, Tare, otac Abrahamov i
ispred vas i protjerati ih po radi vas, da Nahorov, i ætovali su druge bogove.
mognete uzeti u posjed zemlju 3 Ali sam uzeo oca vaæega Abrahama iz
njihovu, kao æto vam je obeøao zemlje s onu stranu rijeke i vodio sam
Gospod, Bog vaæ. ga po svoj zemlji kanaanskoj, dao sam
6 Uznastojte svakako da briœno drœite mu mnogobrojne potomke i darovao
sve, æto stoji napisano u knjizi zakona mu Izaka.
Mojsijeva, a da ne odstupate od njega 4 Izaku sam dao Jakova i Ezava, i
ni nadesno ni nalijevo! Ezavu sam odredio goru Seir za posjed,
7 Ne smijete se pomijeæati s tim a Jakov i sinovi njegovi poæli su u
narodima, koji joæ preostaæe, ne Egipat.
zazivajte ime bogova njihovih, ne 5 Tada sam poslao Mojsija i Arona i
kunite se njima, ne sluœite im i ne udario Egipat stim, æto sam uçinio u
klanjajte se njima, njemu. Potom sam vas izveo.
8 Nego se drœite Gospoda, Boga 6 Izveo sam oce vaæe iz Egipta, i doæli
svojega, kao æto ste çinili do danas! ste na more. A Egipøani progonili su
9 Gospod je zbog vas protjerao velike i oce vaæe s kolima i s konjanicima do
moøne narode, i nitko se nije mogao Crvenoga mora.
odrœati pred vama do danas. 7 Tada su zavapili Gospodu, i on je
10 Jedan izmeåu vas tjerao je tisuøu u postavio gustu tamu izmeåu vas i
bijeg; jer Gospod, Bog vaæ, bori se za Egipøana i naveo na njih more, koje ih
vas, kao æto vam je obeøao. je zatrpalo. Svojim oçima vidjeli ste, æto
11 Pa zato na sebe briœno pazite na to, sam uçinio Egiptu. Onda ste ostali
da ljubite Gospoda, Boga svojega! dugo vremena u pustinji.
12 Jer ako budete radili drukçije i 8 Nato sam vas doveo u zemlju
pristali za ostatkom tih naroda, æto su Amoreja, koji su prebivali s onu stranu
joæ preostali kod vas, i s njima se Jordana. Kad su se oni pobili s vama,
sprijateljili i pomijeæali i oni s vama, dao sam ih u vaæe ruke, Uzeli ste
13 Onda znajte, da Gospod, Bog vaæ, zemlju njihovu, I ja sam ih istrijebio
neøe viæe izgoniti tih naroda ispred ispred vas.
vas, Oni øe vam dapaçe postati zamka 9 Tada se je podigao kralj moapski
i mreœa, biç bokovima vaæim i trnje Balak, sin Siporov, i vojevao je proti
oçima vaæim, dok ne budete istisnuti iz Izraelu. On je zvao Balaama, sina
te lijepe zemlje, koju vam je dao Beorova, da vas prokune.
Gospod, Bog vaæ. 10 Ali ja nijesam htio posluæati
14 Evo, ja idem sada na put, na koji Balaama. On vas je dapaçe morao
Joæua 190
blagosloviti, i tako sam vas izbavio iz izakako vam je çinio dobro.”
ruke njegove. 21 A narod odgovori Joæui: “Ne, mi
11 Vi ste onda preæli preko Jordana i øemo sluœiti Gospodu!”
doæli u Jeriho. Ovdje su vojevali proti 22 Joæua reçe narodu: “Sami ste sebi
vama graåani iz Jeriha, Amoreji, svjedoci, da ste izabrali sebi Gospoda,
Perizeji, Kanaanci, Hiteji, Girgaæeji, da mu sluœite.” Oni odgovoriæe:
Hiveji i Jebuseji. Ali sam ih dao u vaæe “Svjedoci smo.”
ruke. 23 “Onda odstranite sad tuåe bogove,
12 Poslao sam pred vama stræljene. Oni koji su meåu vama, i obratite svoje
su njih, dva kralja amorejska, prognali srce Gospodu, Bogu Izraelovu!”
ispred vas, ne maç tvoj i luk tvoj. 24 Tada obeøa narod Joæui: “Gospodu,
13 Dao sam vam zemlju, za koju se Bogu svojemu, sluœit øemo i glas
nijeste trudili, i gradove, koji nijeste njegov sluæat øemo!”
gradili i u kojima treba da se samo 25 Tako uçini Joæua toga dana zavjet s
nastanite, Vinograde i maslinike, kojih narodom i dade zakon i pravo u
nijeste sadili, dobili ste na uœivanje. Æekemu.
14 Zato se sada bojte Gospoda i sluœite 26 On unese taj dogaåaj u knjigu
mu iskreno i vjerno! Odstranite zavjeta Boœjega, uze kamen velik i
bogove, kojima su sluœili oci vaæi s onu podiœe ga tamo pod hrastom, æto je bio
stranu rijeke i u Egiptu, i sluœite u Svetiætu Gospodnjem.
Gospodu! 27 Tada reçe Joæua svemu narodu.
15 Ako li vam nije po volji da sluœite “Evo, ovaj kamen neka nam bude
Gospodu, onda se odluçite danas, svjedok; jer je çuo rijeçi, æto ih je
kojemu øete sluœiti: bogovima, kojima Gospod govorio nana. Zato neka vam je
su sluœili oci vaæi s onu stranu rijeke, svjedok, da ne zatajite Boga svojega!”
ili bogovima Amoreja, u kojih zemlji 28 Potom Joæua raspusti narod,
prebivate! A ja i kuøa moja sluœit øemo svakoga na svoj posjed.
Gospodu.” 29 Iza ovih dogaåaja umrije Joæua, sin
16 Tada narod izjavi: “Daleko neka je od Nunov, sluga Gospodnji, u dobi od sto
nas, da ostavimo Gospoda i da sluœimo i deset godina.
drugim bogovima! 30 Pokopaæe ga u podruçju baætine
17 Jer Gospod, Bog naæ, on je, koji je njegove u Timnat-Serahu u gori
izveo nas i oce naæe iz Egipta, iz kuøe Efraimovoj, sjeverno od gore Gaaæa.
suœanjstva. On je uçinio pred naæim 31 Izrael je sluœio Gospodu za œivota
oçima ona velika çudesa i çuvao nas Joæue i starjeæina, koje joæ dugo
na cijelom putu, kojim smo iæli, i meåu poœivjeæe iza Joæue, i koje su znale sva
svim narodima, kroz koje smo djela, æto ih je bio Gospod uçinio za
prolazili. Izraela.
18 Gospod je protjerao ispred nas sve 32 Kosti Josipove, æto su ih sinovi
narode, i Amoreje, koji su prebivali u Izraelovi bili sa sobom donijeli iz
zemlji. I mi øemo sluœiti Gospodu, jer Egipta, pokopaæe u Æekemu na
on je Bog naæ.” zemljiætu, æto ga je bio kupio Jakov od
19 Joæua reçe narodu: “Neøete moøi sinova Hamora, oca Æekemova, za sto
sluœiti Gospodu, jer on je svet Bog, on srebrnjaka, a bilo je dano sinovima
je Bog revnitelj, on vam neøe opraætati Josipovim u baætinu.
vaæih prestupaka i grijeha. 33 I Eleazar, sin Aronov, umrije, i
20 Ako budete ostavili Gospoda i sluœili pokopaæe ga u brdu, koje je pripadalo
tuåim bogovima, on øe se okrenuti od sinu njegovu Finehasu, a bila mu je
vas, zlo øe vam nanijeti i uniætiti vas, dana na gori Efraimovoj.
Suci
1 Po smrti Joæuinoj upitaæe sinovi tvoj dio.” I poåe Simeon s njim.
Izraelovi Gospoda: “Tko øe od nas iøi 4 I digoæe se sinovi Judini na put, i
prvi u boj proti Kanaanaca?” Gospod dade Kanaance i Perizeje u
2 Gospod odgovori: “Juda neka ide! njihove ruke. Pobiæe ih kod Bezeka,
Eto, dajem zemlju u njegove ruke.” deset tisuøa ljudi.
3 Tada potaknu Juda svoje bratsko 5 U Bezeku naime naåoæe Adoni-
pleme Simeona: “Hajde s menom na Bezeka, udariæe na njega i pobiæe
moj dio! Borit øemo se proti Kanaance i Perizeje,
Kanaanaca. I ja øu onda iøi s tobom na 6 Kad je Adoni-Bezek bjeœao, nagnuæe
191 Suci
oni za njim, uhvatiæe ga i odsjekoæe mu 24 Kad straœe vidjeæe çovjeka gdje izlazi
palce na rukama i na nogama. iz grada, rekoæe mu: “Hajde pokaœi
7 Tada reçe Adoni-Bezek: “Sedamdeset nam, gdje se moœe uniøi u grad! Mi
kraljeva, kojima su bili odsjeçeni palci øemo ti za to uçiniti milost.”
na rukama i na nogama, kupilo je 25 Kad im je on bio pokazao, kako se je
mrvice pod mojim stolom. Kako sam moglo provaliti u grad, pobiæe oni grad
çinio, tako mi je platio Bog.” Odvedoæe oætricom maça. A onoga çovjeka i svu
ga tada u Jerusalem, gdje je umro. obitelj njegovu pustiæe da otidu.
8 Nato sinovi Judini udariæe na 26 Çovjek otide u zemlju Hiteja, sagradi
Jerusalem, uzeæe ga, pobiæe ga tamo grad i prozva ga Luz. Tako se zove
oætricom maça i zapaliæe grad ognjem. joæ danas.
9 Potom izaåoæe sinovi Judini da se 27 Manaseh nije mogao protjerati
bore s Kanaancima, koji su prebivali u stanovnika iz Bet-Æeana, Taanaka,
gori, u juœnoj zemlji i u nizini. Dora, Ibleama, Megida i njihovih sela.
10 Onda poåoæe sinovi Judini proti Tako ostaæe Kanaanci mirno u onoj
Kanaanaca u Hebronu - Hebron se zemlji.
prije zvao Kirjat-Arba - i pobiæe Æeæaja, 28 Ali çim ojaçaæe Izraelci, uçiniæe
Ahimana i Talmaja. Kanaance duœnima davati robotu, ali
11 Odatle otidoæe na Debirane. Debir se ih ne mogoæe sve protjerati iz njihova
je prije zvao Kirjat-Sefer. posjeda.
12 Tada reçe Kaleb: “Tko svlada Kirjat- 29 Ni Efraim ne protjera Kanaanaca,
Sefer i zauzme ga, dat øu mu køer svoju koji su prebivali u Gezeru. Tako ostaæe
Aksu za œenu.” Kanaanci meåu njima u Gezeru,
13 I osvoji ga Otniel, sin Kenaza, 30 Zebulun nije mogao protjerati
mlaåega brata Kalebova. I dade mu stanovnika iz Kitrona i Nahalola. Tako
køer svoju Aksu za œenu. ostaæe Kanaanci meåu njima, ali
14 Kad je ona polazila, nagovori oca postaæe duœni davati robotu.
svojega i izmoli od njega zemlju. Ona se 31 Aæer nije mogao protjerati
spusti s magarca, i kad je upita Kaleb: stanovnika iz Aka, Sidona, Ahlaba,
“Æto ti je?”, Akziba, Helbe, Afeka i Rehoba.
15 Odgovori mu: “Daj mi svadbeni dar! 32 Tako su Aæerovci prebivali meåu
Udao si me u juœnu zemlju, pa daj mi i Kanaancima, koji ostaæe u okolici, jer
izvore vodene!” I dade joj Kaleb ih se nije izagnalo.
studence u visini i studence u nizini. 33 Naftali nije mogao protjerati
16 Sinovi Keneja, tasta Mojsijeva, stanovnika iz Bet-Æemeæa i Bet-Anata.
izaåoæe iz palmova grada sa sinovima Tako je prebivao meåu Kanaancima,
Judinim u pustinju, koja je na jugu od koji ostaæe u okolici. Ali stanovnici iz
Arada, i nastaniæe se tamo meåu Bet-Æemeæa i Bet-Anata postaæe duœni
narodom. davati im robotu.
17 Tada izaåe Juda sa svojim bratskim 34 Amoreji potisnuæe Danovce u goru i
plemenom Simeonom u rat. Pobiæe ne dadoæe im saøi u ravnicu.
Kanaance, koji su prebivali u Sefatu, i 35 Tako ostaæe Amoreji u Har-Heresu,
izvræiæe prokletstvo na gradu. Odatle u Ajalonu i Æaalbim. Ali kad se je
se prozva grad Hormah. poveøala moø kuøe Josipove, postaæe
18 Tada Juda osvoji Gazu s podruçjem duœni davati robotu.
njezinim, Aækelon s podruçjem 36 Podruçje Amoreja protezalo se je od
njegovim i Ekron s podruçjem gore akrabimske, od Selaha i dalje
njegovim. gore.
19 Gospod je bio s Judom, tako da je
mogao zaposjesti goru. Stanovnike u Suci 2
ravnici nije mogao protjerati, jer su 1 Tada doåe Anåeo Gospodnji od
imali gvozdena kola. Gilgale u Bokim i reçe: “Ja sam vas
20 Hebron dadoæe, kao æto je bio izveo iz Egipta i doveo vas u zemlju, za
zapovjedio Mojsije, Kalebu, i on koju sam se zakleo ocima vaæim.
protjera odatle tri sina Anakova. Obeøao sam: Neøu prekinuti zavjeta
21 Ali Jebuseja, koji su stanovali u svojega s vama dovijeka.
Jerusalemu, ne mogoæe protjerati 2 A vi ne smijete sklapati savez sa
sinovi Benjaminovi. Tako ostaæe stanovnicima te zemlje, nego morate
Jebuseji u Jerusalemu pod sinovima poruæiti œrtvenike njihove. Ali ne
Benjaminovim do danas. posluæaste zapovijedi moje. Zaæto
22 I kuøa Josipova izaåe, i to na Betel, uçiniste to?
i Gospod je bio s njima. 3 Zato i ja kaœem: Neøu ih odagnati
23 Kuøa Josipova dade uhoditi Betel, a ispred vas. Oni øe vam biti protivnici, i
grad se je prije zvao Luza. idoli njihovi bit øe vam zamka.”
Suci 192
4 Kad tako izgovori Anåeo Gospodnji djela svojih ni putova svojih opakih.
svima sinovima Izraelovim, stade 20 Tada se raspali gnjev Gospodnji
narod glasno plakati. proti Izraelu, i reçe: “Jer je taj narod
5 Zato prozvaæe ono mjesto Bokim. Oni prestupio moj zavjet, na koji sam
prinesoæe tamo œrtvu Gospodu. obvezao oce njihove, i jer ne slijedi
6 Kad je bio Joæua otpustio narod, mojih zapovijedi,
raziåoæe se sinovi Izraelovi, svaki u 21 To ja neøu viæe nijednoga goniti
svoju baætinu, da zaposjednu zemlju. ispred njih izmeåu naroda, koje ostavi
7 I narod je sluœio Gospodu za œivota Joæua kad umrije.
Joæue i svih starjeæina, koje preœivjeæe 22 Po njima stavit øu na kuænju sinove
Joæuu i vidjeæe joæ sva velika djela Izraelove, hoøe li se drœati puta
Gospodnja, æto ih uçini Izraelu. Gospodnjega i hoditi po njemu, kao æto
8 Joæua, sin Nunov, sluga Gospodnji, su çinili oci njihovi, ili neøe.
umrije u dobi od sto i deset godina. 23 Mjesto da odmah progna one
9 Pokopaæe ga u podruçju baætine narode, Gospod ih ostavi i ne predade
njegove u Timnat-Heresu u gori ih u ruke Joæui.
Efraimovoj, sjeverno od gore Gaaæ.
10 Kad se je onda i sav ovaj naraætaj Suci 3
pribrao k ocima svojim, i nastao drugi 1 Ovo su narodi, koje ostavi Gospod, da
naraætaj iza njih, koji nije poznavao po njima kuæa sinove Izraelove u
Gospoda ni djela, æto ih je bio uçinio svemu onom, æto joæ nijesu znali
Izraelu, upogled voåenja rata u Kanaanu.
11 Tada su sinovi Izraelovi çinili, æto se 2 Tako su naraætaji sinova Izraelovih
nije dopadalo Gospodu, i sluœili su imali da nauçe vojniætvo, jedino, to
baalima. nijesu znali otprije.
12 A ostavili su Gospoda, Boga otaca 3 Pet je knezova filistejskih, svi Kana-
svojih, koji ih je bio izveo iz Egipta. anci, Sidonci i Hiveji, koji su prebivali
Potrçali su za drugim bogovima, na Libanonu, od gore Baal-Hermona
bogovima pogana unaokolo, poklonili do onamo, gdje se ide u Hamat.
se njima i tako razgnjevili Gospoda. 4 Oni su sluœili za to, da se po njima
13 Kad su tako otpali od Gospoda i stali Izrael stavi na kuænju i da se vidi, hoøe
sluœiti baalu i aætartama, li slijediti naputke Gospodnje, na koje
14 Raspali se gnjev Gospodnji proti je bio obvezao oce njihove preko
sinovima Izraelovim, i on ih predade u Mojsija.
ruke razbojnicima, koji ih oplijeniæe. 5 Tako su prebivali sinovi Izraelovi
On pusti da padnu u ruke svojih meåu Kanaancima, Hitejima,
neprijatelja unaokolo, tako da se viæe Amorejima, Perizejima, Hivejima i
nijesu mogli odrœati pred svojim Jebusejima.
neprijateljima. 6 Oni su uzimali sebi køeri njihove za
15 Svaki put, kad bi poæli na vojsku, œene, davali svoje vlastite sinovima
bila je ruka Gospodnja proti njima na njihovim i sluœili bogovima njihovim.
nesreøu njihovu, kao æto je bio 7 Kad su sinovi Izraelovi opet çinili, æto
unaprijed rekao Gospod i kao æto im se se nije dopadalo Gospodu, i kad su
bio zakleo Gospod. I nevolja njihova zaboravili Gospoda, Boga svojega, pa
bila je velika. su sluœili baalima i lugovima,
16 Tada im je Gospod podizao suce, koji 8 Raspali se gnjev Gospodnji proti
su ih izbavljali iz ruku neprijatelja Izraelu i dade ih u ruke Kuæan-
njihovih. Riæataimu, kralju sjeverne
17 Ali ni sudaca svojih nijesu sluæali, Mezopotamije. Osam godina morali su
nego su tjerali s bogovima tuåim sinovi Izraelovi sluœiti Kuæan
idolopoklonstvo i klanjali im se Brzo Riæataimu.
su zaæli s puta, kojim su iæli oci njihovi, 9 Kad sinovi Izraelovi zavapiæe
koji su slijedili zapovijedi Gospodnje. Gospodu, podiœe Gospod sinovima
Ali oni nijesu çinili tako. Izraelovim izbavitelja, da ih izbavi,
18 Kad im je Gospod podizao suce, Otniela, sina Kenaza, mlaåega brata
onda je Gospod bio sa sucem i Kalebova.
izbavljao ih iz ruku neprijatelja 10 Na njega doåe duh Gospodnji, i on
njihovih, dok je œivio sudac, jer bi postade sudac u Izraelu. Kad on izaåe
Gospoda dirnule njihove tuœbe na na vojsku, predade mu Gospod u ruke
muçitelje i tlaçitelje njihove. Kuæan-Riæataima, kralja sjeverne
19 Ali çim bi umro sudac, potjerali bi Mezopotamije, i on uniæti Kuæan
oni ponovno joæ gore nego oci njihovi, Riæataima.
trçali bi za drugim bogovima, sluœili im 11 I bila je sad zemlja mirna çetrdeset
i klanjali im se. Nijesu se ostavljali godina, dok ne umrije Otniel, sin
193 Suci
Kenezov. jer Gospod predade vam u ruke
12 Kad su sinovi Izraelovi opet çinili, neprijatelje vaæe, Moapce”, siåoæe oni
Æto se nije dopadalo Gospodu, uçini za njim, zatvoriæe Moapcima gazove
Gospod kralja moapskoga, Eglona, Jordana i ne dadoæe nikome prijeko.
jaçim od sinova Izraelovih, jer su çinili, 29 Pobiæe tada Moabaca oko deset
æto se nije dopadalo Gospodu. tisuøa ljudi, sve jakih i hrabrih ljudi.
13 On se ujedini s Amoncima i Nitko ne umaçe.
Amaleçanima, izaåe i pobijedi sinove 30 Tako se onda morade Moab podvrøi
Izraelove, Tada zauzeæe grad palmov. vlasti Izraelovoj, i zemlja je bila mirna
14 Nato su sinovi Izraelovi sluœili osamdeset godina.
Eglonu, kralju moapskomu, 31 Poslije njega ustade Æamgar, sin
osamnaest godina. Anatov. On pobi æest stotina Filisteja
15 I Gospod, kad sinovi Izraelovi ostanom volujskim. I on je bio sudac u
zavapiæe Gospodu, podiœe im Izraelu.
izbavitelja, Ehuda, sina Gere iz
plemena Benjaminova, çovjeka, koji je Suci 4
bio ljevak. Kad jedanput sinovi 1 Kad su sinovi Izraelovi poslije smrti
Izraelovi poslaæe po njemu danak Ehudove opet çinili, æto je nije
Eglonu, kralju moapskomu, dopadalo Gospodu,
16 Napravi sebi Ehud bodeœ dvorezac 2 Predade ih Gospod u ruke Jabinu,
od lakta u duœini, priçvrsti ga pod kralju kanaanskomu, koji je vladao u
haljinu svoju s desne strane svoje, Hasoru. Vojskovoåa njegov bio je
17 I tako predade danak Eglonu, kralju Sisera, koji je boravio u Haroæetu
moapskomu, Eglon je bio çovjek vrlo neznaboœaçkom.
debeo. 3 Tada su zavapili sinovi Izraelovi
18 Kad je bio gotov s predajom danka, Gospodu za pomoø, jer on je imao
otpusti ljude, koji su bili nosili danak, devet stotina gvozdenih kola i veoma je
19 Vrati se opet sam pokraj idolskih tlaçio sinove Izraelove dvadeset
likova u blizini Gilgale i reçe “Imam, godina.
kralju, neku tajnu da ti kaœem.” Ovaj 4 U ono vrijeme Debora, proroçica,
naredi æutnju. Tada se udaljiæe svi, œena Lapidotova, sudila je Izraelu.
koji su bili kod njega. 5 Ona je stanovala pod Deborinom
20 Ehud pristupi k njemu, a on je palmom izmeåu Rame i Betela na gori
sjedio sam u svojoj hladovitoj gornjoj Efraimovoj. Sinovi Izraelovi dolazili su
sobi, i Ehud reçe: “Rijeç Boœju imam da gore k njoj na sud.
ti kaœem!” Kad on usta sa svojega 6 I ona dade dozvati Baraka, sina
prijestolja, Abinoamova, iz Kadeæa Naftalijeva i
21 Poteœe Ehud lijevom rukom svojom, reçe mu: “Gospod, Bog Izraelov,
trgnu bodeœ od desne bedrice svoje i zapovijeda ti: Idi, uzaåi na goru Tabor
zatjera mu ga u trbuh, i uzmi sa sobom deset tisuøa ljudi
22 Tako da je drœak odmah prodro za izmeåu sinova Naftalijevih i sinova
oætricom, i salo se sklopilo oko oætrice, Zebulunovih!
jer nije opet izvukao bodeœa iz trbuha. 7 Ja øu dovesti k tebi na potok Kiæon
Pritom je neçist izaæla. Siseru, vojskovoåu Jabinova, i kola
23 Tada Ehud izaåe van u trijem, njegova i ljudstvo njegovo i predat øu
zatvori za sobom vrata gornje sobe i ga tebi u ruke.”
zakljuça. 8 Barak joj reçe: “Ako øeæ ti iøi s
24 Kad se je bio udaljio, doåoæe sluge menom, iøi øu i ja. Ako li neøeæ iøi s
da pogledaju. Kako naåoæe vrata menom, neøu iøi ni ja.”
gornje sobe zakljuçana, pomisliæe: Bit 9 Ona odgovori: “Sigurno øu ja iøi s
øe da obavlja potrebu svoju u tobom. Ali tada neøeæ imati slave na
hladovitoj klijeti. vojni, æto je preduzimaæ, nego øe
25 I tako su çekali veoma dugo. Ali kad Gospod œeni u ruku dati Siseru.” Nato
on vrata gornje sobe joæ jednako nije se Debora podiœe i otide s Barakom u
otvarao, uzeæe kljuç i otvoriæe. A tu je Kedeæ.
leœao gospodar njihov na podu mrtav. 10 Tada Barak dozva Zebuluna i
26 A Ehud, dok su oni çekali, bio je Naftalija u Kadeæ, i deset tisuøa ljudi
umakao, do idolskih likova doæao i u poåe gore pod vodstvom njegovim. I
Seir utekao. Debora je iæla s njim.
27 im se je vratio, zatrubi u trubu na 11 A Kenej Heber bio se je odvojio od
gori Efraimovoj, i sinovi Izraelovi Kaina, jednoga od sinova Hobaba,
siåoæe s njim s gore. On im je stajao na tasta Mojsijeva. On razape svoj Æator
çelu. kod hrasta saanaimskoga pokraj
28 Na njegov poziv: “Hajdete za mnom, Kadeæa.
Suci 194
12 Kad javiæe Siseri, da je izaæao Barak, Izraelovu, pjesmu svoju.
sin Abinoamov, na Tabor, 4 Kad si silazio sa Seira, Gospode, kad
13 Skupi Sisera sva svoja kola, devet si iæao iz polja edomskoga, zemlja se je
stotina gvozdenih ratnih kola, i svu tresla, nebesa su lijevala, oblaci su
svoju vojsku, æto je bila pod njim, od tekli vodom,
Haroæeta neznaboœaçkoga do potoka 5 Brda su klimala pred Gospodom,
Kiæona. Sinaj pred Gospodom, Bogom
14 Tada reçe Debora Baraku: “Ustani, Izraelovim.
jer je ovo dan, u koji øe ti Gospod dati 6 U dane Æamgara, sina Anatova, u
u ruke Siseru. Sam Gospod iøi øe pred vrijeme Jaelino pusti su leœali putovi. I
tobom.” Nato Barak siåe s gore Tabora, tko je iæao stazama, vukao se je
i deset tisuøa ljudi za njim. stranputicama.
15 Gospod smete Siseru i sva kola 7 Nije bilo voåe u Izraelu, çovjek se je
njegova i svu vojsku njegovu oætricom osjeøao zapuæten, dok ja, Debora, ne
maça pred Barakom. Sisera skoçi s ustadoh, ne ustadoh kao mati u
kola i pobjeœe pjeæice. Izraelu.
16 Barak je progonio kola i vojsku do 8 Jer se traœilo nove bogove, pokuca
Haroæeta neznaboœaçkoga, i sva tada na vrata rat, ali se nije vidio ætit ni
vojska Siserina pade od oætrice maça. koplje meåu çetrdeset tisuøa u
Ne osta ni jedan. Izraelu,
17 Sisera pobjeœe pjeæice do Æatora 9 Hvala moja ide knezovima Izraelovim
Jaele, œene Keneja Ebera; jer je meåu i narodu, koji se dragovoljno ponudi u
Jabinom, kraljem hasorskim, i boj. Slavite stoga Gospoda!
porodicom Keneja Ebera vladao mir. 10 Vi, koji jaæete na bijelim magarcima,
18 Jaela iziåe u susret Siseri i reçe mu: koji poçivate na jastucima, koji hodite
“Uvrati se, gospodaru, uvrati se k po putovima, ugodite pjesmu
meni, ne boj se!” I on se uvrati k njoj u zahvalnicu!
Æator, i ona ga pokri pokrivaçem. 11 Glasnije i od povika pastira na
19 On je zamoli: Daj mi malo vode, da se pojiætima slavite pobjedu Gospoda,
napijem, jer sam œedan!” Ona otvori sjajno djelo njegove moøi u Izraelu! Veø
mijeh mlijeka, dade mu da se napije i silazi na vrata narod Gospodnji.
opet ga pokri. 12 Ustani, ustani, Debora! Ustani,
20 Nato joj on reçe: “Stani na ulaz ustani, zapjevaj hvalospjev! Digni se,
Æatora! Ako tko doåe i zapita te: Ima li Baraçe! Vodi ih u ropstvo, sine
tko tu? Ti odgovori: Nema!” Abinoamov!
21 Ali Jaela, œena Heberova, prihvati 13 Ostaci junaka, izaåite van! Narode
kolac od Æatora, uze çekiø, pristupi k Gospodnji, junacima tako bogat, silazi
njemu polako i zatjera mu kolac kroz k meni!
sljepoçice, tako te proåe u zemlju. On 14 Od Efraima silazi se u dolinu k tebi,
je bio naime od umora zaspao tvrdo. I Benjamine, s konjanicima tvojim.
tako umrije. Knezovi izlaze iz Makira,
22 Kad je Barak, koji je progonio Siseru, 15 Iz Zebuluna voåe sa œezlom. S
mimo prolazio, Jaela mu izaåe u Deborom se ujediniæe knezovi
susret i reçe mu: “Doåi, pokazat øu ti Isakarovi, i Naftali s Barakom. Za njim
çovjeka, kojega traœiæ!” Kad je uniæao, se juriæa u dolinu. Dugo vijeøe ratno
Sisera je tu leœao mrtav, i kolac mu drœi se u krajevima Rubenovim.
zaboden u sljepoçice. 16 Æto sjediæ meåu torovima i sluæaæ,
23 Tako ponizi Bog u onaj dan Jabina, kako bleje stada? Dugo vijeøe ratno
kralja kanaanskoga, pred sinovima drœi se u krajevima Rubenovim,
Izraelovim. 17 Gilead s onu stranu Jordana poçiva.
24 I ruka sinova Izraelovih bivala je sve I Dan - æto boravi on joæ daleko kod
teœa Jabinu, kralju kanaanskomu, lada? Na obali mora sjedi tiho Aæer,
dok ne uniætiæe Jabina, kralja kana- stanuje mirno u svojim zaljevima.
anskoga. 18 Samo Zebulun, narod, œrtvuje svoj
œivot smrti i Naftali na visokim
Suci 5 poljanama.
1 U onaj dan pjevali su Debora i Barak, 19 I pridolaze kraljevi u boj. Kraljevi
sin Abinoamov, sljedeøu pjesmu: kanaanski dolaze u bitku kod
2 Knezovi su vodili u Izraelu, Taanaka na vodama Megida, ali ni
dragovoljno se ponudio narod u boj, mrve srebra ne dobiæe.
slavite stoga Gospoda! 20 S neba se bore zajedno zvijezde,
3 Kraljevi, çujte! Knezovi, posluæajte! vojuju proti Siseri sa svojih staza.
Ja hoøu Gospodu, ja hoøu pjevati 21 Kiæon odnosi neprijatelje, Kiæon,
pjesmu, hoøu posvetiti Gospodu, Bogu potok bitaka. Pa obraduj se çitavom
195 Suci
snagom, duæo moja! Gospodu.
22 Veø toptaju kopita konjska, jer 7 Kad zavapiæe sinovi Izraelovi
junaci njihovi tjeraju, tjeraju tamo. Gospodu za pomoø proti Midjancima,
23 “Proklinjite Meroz!” Viçe gromko 8 Posla Gospod sinovima Izraelovim
Anåeo Gospodnji, “proklinjite proroka, koji im navijesti: “Ovako veli
stanovnike njegove! Ne doåoæe u Gospod, Bog Izraelov: “Ja sam vas izveo
pomoø Gospodu, Gospodu u i pomoø iz Egipta i izveo sam vas iz kuøe
kao junaci.” suœanjstva.
24 Mimo svih œena neka je slavljena 9 Ja sam vas izbavio iz ruku Egipøana
Jaela, œena Ebera, Keneja! Mimo svih i svih vaæih tlaçitelja. Ja sam ih ispred
œena u Æatoru neka je ona visoko vas odagnao i dao sam vam zemlju
çaæøena! njihovu.
25 On zaiska vode. Ona mu pruœi 10 Ja sam vam zapovjedio: “Ja sam
mlijeka. U gospodskoj çaæi pruœi mu Gospod, Bog vaæ. Ne ætujte bogova
povlake. Amoreja, u kojih zemlji stanujete! Ali vi
26 Ali ruka njezina maæi se za kolac ne posluæaste glasa mojega.”
Æatorski, desnica njezina za çekiø 11 Tada doåe Anåeo Gospodnji i sjede
kovaçki: “i udari Siseru, smoœdi mu pod hrast kod Ofre, koji je bio Abiezreja
glavu, smrska mu i probi sljepoçice. Joaæa, a sin je njegov Gideon mlatio
27 Meåu noge njezine savi se, pade, pæenicu na tijesku, da je osigura od
leœi, savija se uz noge njezine, pade Midjanaca.
opet natrag, i gdje pade, mrtav ostade. 12 Njemu se prikaza Anåeo Gospodnji i
28 Kroz prozor motri i jadikuje mati reçe mu: “Gospod je s tobom, hrabri
Siserina, kroz reæetku: “Æto se tako junaçe!”
dugo ne vraøaju kola njegova? Æto se 13 Gideon mu odgovori: “Molim,
tako polako miçu toçkovi kola gospodaru moj! Kad je Gospod s nama,
njegovih? zaæto nas snaåe sve ovo? Gdje su sva
29 Odgovara joj najmudrija od njezinih çudesa njegova, æto su nam ih
dvorkinja, a i sama sebi ona odgovara: pripovijedali oci naæi, kad su govorili:
30 “Zacijelo su plijen zaplijenili i sada “Gospod nas je izveo iz Egipta? A sada
ga oni dijele: “po jednu djevojku, po nas je ostavio Gospod i predao nas u
dvije djevojke na svakoga; pa plijen: ruke Midjancima.”:
“æarena tkanina Siseri, i plijen: “æareno 14 Gospod se okrenu k njemu i reçe:
vezena haljina, æareno platno, odijelo, “Idi u toj snazi svojoj i izbavi Izraela iz
dva rupca oko vrata mojega, plijen.” ruku Midjanaca! Ja te æaljem.”
31 Tako propadaju, Gospode, svi 15 A on mu reçe: “Oprosti, gospodaru
neprijatelji tvoji. A oni, koji te ljube, oni moj! im øu izbaviti Izraela? Eto, rod je
su kao sunce kad izlazi u svojemu moj najmanji u plemenu Manasehovu,
sjaju.” I tada je zemlja bila mirna a ja sam posljednji u obitelji svojoj.”
çetrdeset godina. 16 Gospod mu reçe: “Jer sam ja s
tobom, pobit øeæ Midjance kao jednoga
Suci 6 çovjeka.”
1 Kad su sinovi Izraelovi opet çinili, æto 17 On mu reçe: “Ako sam naæao milost
se Gospodu nije dopadalo, dade ih u oçima tvojim, daj mi znak, da si to ti,
Gospod u ruke Midjancima za sedam koji govori s menom!
godina. 18 Pa ne idi odavde, dok se ja ne vratim
2 Teæka je bila ruka Midjanaca nad k tebi i donesem ti dar svoj i stavim
Izraelom. Sinovi Izraelovi bjeœali su preda te.” On odgovori: “ekat øu, dok se
ispred Midjanaca u gorske jame, vratiæ.”
peøine i utvrde. 19 Tada otide Gideon i zgotovi jare,
3 I kad bi Izraelci posijali, dolazili su nadalje jednu efu braæna za nekvasne
Midjanci Amaleçani i sinovi Istoka i kruhove. Meso metnu u koæaricu,
udarili na njih. juhu stavi u lonac, donese mu pod
4 Oni bi se utaborili proti njima i poœeli hrast i postavi pred njega.
bi rod zemlje sve do Gaze. I nijesu 20 A Anåeo Boœji reçe mu “Uzmi to meso
ostavljali hrane za Izraelce, ni ovce ni i te kruhove nekvasne, metni ih na onu
vola ni magarca. hridinu i juhu izlij na to! On uçini tako.
5 Jer su dolazili sa stadima svojim i sa 21 I Anåeo Gospodnji pruœi kraj od
æatorima svojim. Dolazili su kao jata ætapa, æto ga je imao u ruci, d dotaçe se
skakavaca. Nije bilo broja njima ni mesa i kruhova nekvasnih. Tada se
devama njihovim. Dolazili su u zemlju, podiœe oganj iz hridine i spali meso i
da je opustoæe. hljebove nekvasne. A Anåeo Gospodnji
6 Izrael je bio od Midjanaca ljuto iæçeznu ispred oçiju njegovih.
potlaçen. I zavapili su sinovi Izraelovi 22 Tada vidje Gideon, da je to bio Anåeo
Suci 196
Gospodnji. “Jao, Gospode svemoguøi”, a po svoj zemlji suho, onda øu znati, da
povika Gideon, vidio sam Anåela øeæ mojom rukom izbaviti Izraela, kao
Gospodnjega licem k licu!” æto si obeøao.”
23 A Gospod mu odgovori: “Mir neka je 38 I tako se dogodi. Kad sutradan rano
s tobom! Ne boj se! Neøeæ umrijeti.”: ustade i runo iscijedi, istisnu rosu iz
24 Gideon napravi ondje œrtvenik runa, cijelu zdjelu punu vode.
Gospodu i nazva ga “Gospod je mir”. Do 39 Tada zamoli Gideon Boga: “Ne gnjevi
danaænjega dana stoji on joæ u Ofri, se na me, ako progovorim joæ jednom!
koja pripada Abiezrejima. Daj mi da joæ samo ovaj put uçinim
25 One noøi zapovjedi mu Gospod: pokus s runom! Neka bude samo runo
“Uzmi junca oca svojega, naime suho, a po svoj zemlji neka bude rosa!”
drugoga junca od sedam godina, sruæi 40 I Bog uçini tako onu noø. Samo je
œrtvenik baalov oca svojega i sasijeci runo ostalo suho, a Po svoj zemlji bila
lug pokraj njega! je rosa.
26 Onda podigni Gospodu, Bogu
svojemu, œrtvenik visoko gore na Suci 7
hridini u tvråi i uzmi drugoga junca i 1 Urani Jerubaal, to jest Gideon, i sva
œrtvuj ga kao œrtvu paljenicu drvima çeta njegova s njim. Utaboriæe se kod
onoga luga, æto ga imaæ sasjeøi!” izvora Harod, a tabor Midjanaca bio je
27 Tada uze Gideon deset ljudi izmeåu sjeverno od njih na podnoœju
sluga svojih i uçini, kako mu je bio breœuljka Moreh u ravnici.
zapovjedio Gospod. A jer se je bojao 2 Tada reçe Gospod Gideonu: “Vojska,
svoje obitelji i ljudi onoga grada, da to æto je imaæ uza se, odveø je
izvede danju, uçini noøu. mnogobrojna, a da bih dao Midjance u
28 Kad ljudi onoga grada sutradan njezine ruke. Inaçe bi se Izrael mogao
rano ustadoæe, a to sruæen œrtvenik hvaliti suprot meni: “Vlastitom
baalov i lug pokraj njega sasjeçen. A snagom pomagao sam sebi.
junac drugi bio je œrtvovan kao œrtva 3 Zato oglasi ljudima: “Tko se boji i
paljenica na œrtveniku novo koga je strah, neka se vrati i neka
podignutom. odstupi od gore Gileada!” I vratiæe se od
29 Pitali su jedan drugoga: Tko je to çete dvadeset i dvije tisuøe ljudi, a
uçinio?” Kad su traœili i raspitivali, deset tisuøa ljudi ostade.
rekoæe im: “Gideon, sin Joaæov, to je 4 A Gospod reçe Gideonu: “eta je joæ
uçinio.” uvijek odveø mnogobrojna. Svedi je na
30 Tada rekoæe ljudi onoga grada vodu! Tamo øu ti je prebrati, Za koga ti
Joaæu: “Izvedi sina svojega! On mora reknem: “Ovaj ide s tobom, taj neka ide
umrijeti, jer je sruæio œrtvenik baalov i s tobom! A za koga ti reknem: “Ovaj ne
sasjekao lug pokraj njega.” ide s tobom, taj neka ne ide s tobom!”
31 A Joaæ odgovori svima, koji su stajali 5 Poæto je ljude bio sveo na vodu, reçe
kod njega: “Hoøete Id se boriti za baala? Gospod Gideonu: “Svakoga, koji lapøe
Hoøete li mu doøi u pomoø? Tko se bori jezikom vodu, kao æto lapøu psi, toga
za njega, do sutra je mrtav. Ako je on metni na stranu; tako i svakoga, koji
bog, neka se sam bori za sebe, jer mu klekne na koljena da pije!”
je sruæio œrtvenik!” 6 Tada je iznosio broj onih, koji su vodu
32 Zato mu onoga dana dadoæe ime laptali rukom k ustima, tri stotine
Jerubaal, to jest “baal neka se bori ljudi. Ostali ljudi klekoæe svi na
proti njemu”, jer mu je sruæio œrtvenik. koljena da piju vode.
33 I kad se svi Midjanci i Amaleçani uz 7 I reçe Gospod Gideonu: “S tri stotine
sinove Istoka sastadoæe i preæavæi ljudi, koji su laptali vodu, izbavit øu
preko Jordana u ravnici se jezreelskoj vas i predat øu ti u ruke Midjance. Svi
utaboriæe, drugi neka se vrate svaki k svojoj
34 Doåe duh Gospodnji na Gideona. On kuøi!”
zatrubi u trubu. Kad onda Abiezreji 8 Poæto su uzeli sebi braænjenice za
poåoæe za pozivom njegovim. ljude i trube njihove, otpusti sve
35 Posla glasnike po svemu plemenu Izraele, svakoga k svojoj kuøi. Samo tri
Manasehovu, pa se i oni skupiæe oko stotine ljudi zadrœa. Tabor Midjanaca
njega. Posla glasnike i u pleme bio je pod njim u ravnici.
Aæerovo, Zebulunovo i Naftalijevo I ovi 9 Onu noø reçe mu Gospod: “Ustani!
izaåoæe pred njih. Siåi u tabor, jer ti ga dajem u ruke.
36 I Gideon upravi Bogu molitvu: “Ako 10 Ako li se bojiæ sam siøi, siåi u tabor
øeæ ti doista izbaviti mojom rukom s momkom svojim Purom!
Izraela, kao æto si obeøao, 11 Prisluækuj, æto govore! Tada øeæ
37 Evo, ja øu metnuti runo ovce na dobiti srçanost da siåeæ u tabor.” I siåe
gumno. Ako rosa bude samo na runu, on s momkom svojim Purom do u
197 Suci
najbliœu blizinu taborskih straœa. gavranovoj a Zeba smaknuæe kod
12 Midjanci i Amaleçani i svi sinovi tijeska vukova. Onda potjeraæe
Istoka bili su se utaborili u ravnici tako Midjance i donesoæe glavu Orebovu i
mnogobrojno kao skakavci. Devama Zebovu Gideonu preko Jordana.
njihovim nije bilo broja, bilo ih je kao
pijeska na moru. Suci 8
13 Kad doåe Gideon tamo, upravo je 1 Tada ga zapitaæe Efraimovci: “Zaæto si
jedan pripovijedao drugome ovaj san: nam to uçinio, te nas nijesi pozvao,
“Sluæaj, imao sam jedan san. Kotrljao kad si poæao u boj proti Midjancima?”
se peçen kruh jeçmeni u tabor Tako su mu prigovarali œestoko.
midjanski i doåe do jednog Æatora. 2 On im reçe: “Pa æto sam ja uçinio tako
Pogodi ga, tako da pade i premetnu se kao vi? Nije li pabirçenje Efraimovo
prema gore. Tako je leœao Æator.” bolje negoli berba Abiezerova?
14 Drugi odgovori: “æto nije niæta drugo 3 Vama je u ruke dao Bog knezove
nego maç Izraela Gideona, sina midjanske Oreba i Zeba. Pa æto sam ja
Joaæeva, Bog mu u ruke predade uçinio tako kao vi?” Na takve rijeçi
Midjance i sav tabor njihov.” sleœe se njihova srdnja na njega.
15 Kad je Gideon çuo pripovijest sna i 4 Kad je Gideon bio doæao na Jordan i
tumaçenje njegovo, baci se niçice Tada preæao preko njega s tri stotine ljudi,
se vrati u tabor izraelski i povika: koji su bili s njim, a bili su umorni od
“Ustajte! Gospod predade tabor proganjanja,
Midjanaca u ruke vaæe.” 5 Zamoli ljude iz Sukota: “Dajte, molim,
16 Potom razdijeli trista ljudi u tri çete kruha ljudima, koji idu za mnom, jer
i dade svima u ruke trube i prazne su umorni, a ja gonim kraljeve
vrçeve. U vrçevima bile su luçi. midjanske Zebaha i Salmuna.”
17 On im zapovjedi: “Gledajte na mene 6 A glavari iz Sukota odgovoriæe: “A
i çinite isto tako! Kad doåem na kraj imaæ li ruke Zebahove i Salmunine veø
tabora, onda çinite, æto ja çinim! u svojoj ruci, da moramo dati kruha
18 im ja sa svima, æto su uza me, tvojim ljudima?”
zatrubim u trubu, zatrubite i vi u trube 7 Gideon odgovori: “Zato øu ja vama,
oko svega tabora i viçite: “Za Gospoda kad mi Gospod preda u ruke Zebaha i
i za Gideona!” Salmuna, pomlatiti tjelesa trnjem i
19 I kad je bio doæao Gideon sa stotinu draçom iz pustinje.”
ljudi, æto su bili uz njega, na kraj 8 Odanle otide u Penuel i zamoli ih isto
tabora u poçetak srednje noøne straœe onako. A ljudi iz Penuela dadoæe mu
- istom su bili postavili straœe - tada isti odgovor kao i ljudi iz Sukota.
zatrubiæe oni u trube i razlupaæe 9 Tada zaprijeti i ljudima iz Penuela:
vrçeve u svojim rukama. “Kad se vratim zdravo, poruæit øu tu
20 U isto vrijeme zatrubiæe u trube tri kulu.”
çete i razlupaæe vrçeve. U lijevoj ruci 10 A Zebah i Salmuna bili su u Karkoru
drœali su luçi, u desnoj trube, da trube, s vojskom svojom, oko petnaest tisuøa
i vikali su: “Maç za Gospoda i za ljudi. To su bili svi ostaci od cijele
Gideona!” vojske sinova Istoka; sto i dvadeset
21 Svaki je pritom stajao na mjestu, tisuøa teæko naoruœanih ljudi bilo je
gdje je bio, okolo tabora. Tada se smete palo.
sav tabor. Vikali su i nagnuli bjeœati. 11 Gideon ode dalje putem æto su ga bili
22 Dok su oni trubili u tri stotine truba, uzeli Æatorski ljudi istoçno od Nobaha
upravi Gospod maç jednoga proti i Jogbohe, i napade tabor. Tabor se je
drugome, i to po svemu taboru, te naime bio osjeøao sigurnim.
pobjeœe vojska do Bet-Æite prema 12 Zebah i Salmuna pobjegoæe. A on
Serari, do na obalu Abel-Mehole kod nagnu za njima i uhvati oba dva kralja
Tabata. midjanska Zebaha i Salmuna. Sav
23 A Izraelci iz plemena Naftalijeva, tabor uniæti on.
Aæerova i iz svega plemena 13 Nato se vrati Gideon, sin Joaæov, iz
Manasehova ustadoæe i dadoæe se u boja s visine Heresa.
potjeru za Midjancima. 14 On uhvati nekog mladiøa, koji je
24 I posla Gideon glasnike po svoj gori pripadao ljudima iz Sukota, i stade ga
Efraimovoj s naputkom: “Siåite pred ispitivati. On mu popisa imena glavara
Midjance i odreœite im vodu do Bet- i starjeæina u Sukotu, sedamdeset i
Bare, naime Jordana!” Svi Efraimovci sedam ljudi.
digoæe se i odrezaæe im vodu do Bet- 15 Kad onda doåe k ljudima u Sukotu,
Bare, naime Jordana. reçe: “Evo, ovdje su Zebah i Salmuna,
25 I uhvatiæe obadva kneza midjanska zbog kojih vi mi se narugaste rijeçima:
Oreba i Zeba. Oreba ubiæe na stijeni “Imaæ li ruke Zebahove i Salmunine
Suci 198
veø u svojoj ruci, da moramo dati njegova Joaæa u Ofri.
kruha tvojim i umornim ljudima?” 33 Kad umrije Gideon, opet sinovi
16 Tada uze starjeæine grada i S trnja iz Izraelovi stadoæe çiniti preljubu za
pustinje i draçe i kazni stim ljude iz baalima i postaviæe sebi Baal-Berita za
Sukota. boga.
17 A kulu u Penuelu dade sruæiti i ljude 34 Sinovi Izraelovi nijesu viæe
u gradu pobiti. pomiæljali na Gospoda, Boga svojega,
18 Nato reçe Zebahu i Salmuni: “Kakvi koji ih je bio izbavio iz ruku svih
su bili ljudi, æto ih pobiste na Taboru?” njihovih neprijatelja unaokolo.
Oni odgovoriæe “Takvi kao ti, svaki je 35 I nijesu iskazivali zahvalnosti kuøi
izgledao kao kraljevski sin.” Jerubaala Gideona za sva
19 On reçe: “Æto su bila moja braøa, dobroçinstva, æto ih je on bio uçinio
sinovi moje majke. Tako Gospod bio Izraelu.
œiv! Da ste ih ostavili u œivotu, ne bih
vas pogubio.” Suci 9
20 Nato zapovjedi Jeteru, prvoroåencu 1 Abimelek, sin Jerubaalov, otide u
svojemu: “Ustani, pogubi ih!” Ali Æekem k braøi matere svoje i predloœi
djeçak ne izvuçe maça svojega, jer se je njima i svemu rodu obitelji matere
bojao, jer je bio joæ djeçak. svoje ovo:
21 Tada zamoliæe Zebah i Salmuna: 2 “Upitajte jedanput otvoreno sve
“Ustani ti i pogubi nas, jer kakav je graåane u Æekemu: “æto je bolje za vas,
çovjek, onakva mu je snaga.” Gideon da su vam gospodari sedamdeset
se diœe i pogubi Zebaha i Salmuna. A ljudi, svi sinovi Jerubaalovi, ili da vam
mjeseçiøe, æto su ih o vratu nosile deve je gospodar jedan çovjek? Pomislite na
njihove, uze sebi. to, da sam ja tijelo vaæe i kost vaæa!”
22 Potom zamoliæe Izraelci Gideona: 3 Ovu izjavu njegovu rekoæe braøa
“Budi kralj naæ, ti, sin tvoj i unuk tvoj, matere njegove pred svima graåanima
jer ti si nas izbavio iz ruku Midjanaca.” u Æekemu, i srca njihova privinuæe se
23 A Gideon im reçe: “Ja ne mogu biti Abimeleku, jer oni sebi rekoæe: “Naæ je
kralj vaæ. I sin moj ne smije vladati nad brat.”
vama. Gospod je kralj vaæ.” 4 Dadoæe mu sedamdeset æekela
24 Tada im reçe Gideon: “Imam jednu srebra iz hrama Baal-Beritova. Ovim
molbu na vas. Dajte mi svaki prsten, najmi sebi Abimelek ljude bez posjeda
æto ga je zaplijenio!” Oni su bili naime i drzovite, koji se pridruœiæe njemu.
nosili zlatne prstenove, jer su bili 5 On poåe onda u kuøu oca svojega u
Iæmaelovci. Ofru i pobi braøu svoju, sinove
25 Odgovoriæe: “Dat øemo ti ih rado.” I Jerubaalove, sedamdeset ljudi, na
razastræe plaæt, i svaki je bacao na jednom kamenu. Samo osta Jotam,
njega svoje zaplijenjene prstenove. najmlaåi sin Jerubaalov, jer se je bio
26 Teœina zlatnih prstenova, æto ih je skrio.
bio izmolio, iznosila je tisuøu i sedam 6 Nato se skupiæe svi graåani u
stotina æekela zlata, osim mjeseçica, Æekemu i svi stanovnici Bet-Milo,
nauænica i skrletnih haljina, æto su ih otidoæe i uçiniæe Abimeleka kraljem
bili nosili kraljevi midjanski, i osim kod hrasta, koji stoji u Æekemu.
lançiøa, æto su bili oko vrata deva 7 Kad to javiæe Jotamu, otide on, stade
njihovih. na vrh gore Gerizima i povika im u sav
27 Gideon dade napraviti od toga efod glas: “ujte me, graåani u Æekemu, tako
i postavi ga u Ofri, svojemu rodnom vas Bog çuo!
gradu, Ali svi Izraeli stadoæe çiniti 8 Jedanput poæla drveta da pomaœu
tamo preljubu za njim. Tako je to bilo sebi kralja. Rekoæe maslini: ‘Budi naæ
Gideonu i kuøi njegovoj zamka, kralj!’
28 Midjanci su bili od Izraelaca tako 9 A maslina im reçe: ‘Zar ja da ostavim
poniœeni, da viæe nijesu dizali svoje pretilinu svoju, koju na meni slave
glave, i zemlja je bila mirna çetrdeset bogovi i ljudi, pa da idem da vladam
godina, dokle je œivio Gideon. nad drveøem?’
29 Jerubaal, sin Joaæov, otide i 10 Tada rekoæe drveta smokvi: ‘Doåi,
stanovao je u svojoj kuøi. budi naæ kralj!’
30 Gideon je imao sedamdeset 11 A smokva im reçe: ‘Zar ja da ostavim
tjelesnih sinova; jer je imao mnogo sladost svoju i krasni plod svoj, pa da
œena. idem da vladam nad drveøem?’
31 I njegova inoça u Æekemu rodi mu 12 I rekoæe drveta vinovoj lozi: ‘Doåi,
sina, kojemu dade ime Abimelek. budi naæ kralj!’
32 Gideon, sin Joaæov, umrije u visokoj 13 A vinova loza reçe im: ‘Zar ja da
starosti. Pokopaæe ga u grobu oca ostavim vino svoje, koje veseli Boga i
199 Suci
ljude, pa da vladam nad drveøem?’ Budite radije podloœni ljudima
14 I rekoæe sva drveta trnu: ‘Doåi, budi Hamora, oca Æekemova! Zaæto da
naæ kralj!’ njemu budemo podloœni?
15 A trn odgovori drvetima: ‘Ako doista 29 O kad bih ja imao u svojoj ruci taj
hoøete mene da pomaœete sebi za narod! Protjerao bih Abimeleka.” Tada
kralja, onda doåite i sklonite se u rekoæe Abimeleku: “Pojaçaj vojsku
sjenu moju; ako li neøete, onda neka svoju i kreni!”
izaåe oganj iz trna i spali cedre 30 A kad je Zebul, upravitelj gradski,
libanonske!’ çuo izjave Gaala, sina Obedova,
16 A sada! Ako ste vjerno i poæteno razgnjevi se vrlo.
radili, kad uçiniste Abimeleka 31 On posla tajno glasnike k
kraljem, i ako ste dobro uçinili Abimeleku i poruçi mu: “Evo, Gaal, sin
Jerubaalu i kuøi njegovoj i nagradili Obedov, doåe sa svojom braøom u
mu ono, æto je uçinio - Æekem. Oni sad bune grad proti tebe.
17 Vi, za koje se je otac moj borio i œivot 32 Ustani dakle noøu s ljudima svojim
svoj izloœio i koje je izbavio iz ruku i zasjedi u polju!
Midjanaca, 33 Rano ujutro, kad sunce ograne,
18 A vi danas ustadoste na kuøu oca digni se i udari na grad! Kad on onda s
mojega i pobiste sinove njegove, ljudima svojim izaåe proti tebi, uçini s
sedamdeset ljudi, na jednom kamenu njim, kako ti dolikuje!”
i uçiniste kraljem Abimeleka, sina 34 Tada usta Abimelek noøu sa svima
sluækinje njegove, nad graåanima u ljudima svojim. Zasjedoæe Æekemu u
Æekemu zato, æto je brat vaæ - çetiri çete.
19 Ako ste dakle danas vjerno i poæteno 35 Kad Gaal, sin Obedov, izaåe i pred
radili prema Jerubaalu i kuøi njegovoj, vrata gradska stade, ispade Abimelek
onda se veselite s Abimelekom, a on s ljudima svojim iz zasjede.
neka se veseli s vama! 36 Gaal ugleda ljude i reçe Zebulu: “Eno
20 Ako li nijeste, neka iziåe oganj od dolaze ljudi svrh gore!” A Zebul mu
Abimeleka i spali gradane u Æekemu i reçe: “Od sjene gorske çine ti se ljudi.”
Bet-Milu, i neka izaåe oganj od 37 Ali Gaal potvrdi joæ jedanput: “Eno,
graåana u Æekemu i od Bet-Milu i spali ljudi silaze s visa! Druga çeta dolazi od
Abimeleka!” çarobniçkog hrasta.”
21 Tada pobjeœe Jotam i skloni se. 38 Tada mu doviknu Zebul: “Gdje su ti
Otide u Beru i ondje ostade bojeøi se sada velika usta? Ti si bio onaj, koji se
brata svojega Abimeleka. je rugao: “Tko je Abimelek, da mu
22 I vladao je Abimelek Izraelom tri moramo biti podloœni? Pa to su ljudi,
godine. koje si prezreo. Izaåi sada i bori se s
23 I posla Bog razdor meåu Abimeleka njim!”
i meåu graåane u Æekemu, tako da se 39 I izaåe Gaal pred Æekemljanima i
graåani u Æekemu iznevjeriæe pobi se s Abimelekom.
Abimeleku. 40 Ali ga Abimelek natjera u bijeg, i on
24 Tako se je imao osvetiti zloçin pobjeœe pred njim.
uçinjen na sedamdeset sinova 41 Dok je Abimelek ostao u Arumi,
Jerubaalovih i krv njihova doøi na istjera Zebul Gaala i braøu njegovu.
brata njihova Abimeleka, koji ih je bio Tako nijesu mogli dulje da ostanu u
ubio, i na graåane u Æekemu, koji su ga Æekemu.
bili potakli, da ubije braøu svoju. 42 Kad sutradan izaåoæe ljudi u polje i
25 I graåani u Æekemu pometaæe mu javiæe to Abimeleku,
zasjede po vrhovima gorskim, pa su 43 Uze on vojsku, razdijeli je u tri çete
plijenili svakoga, koji je prolazio mimo i namjesti je u zasjedu u polju. A çim
njih onim putem. Javiæe to Abimeleku. vidje, da su ljudi izaæli iz grada, skoçi
26 Gaal, sin Obedov, bio je naime doæao na njih i pobi ih.
sa svojom braøom, i oni su se bili 44 Sam Abimelek udari s çetom svojom
nastanili u Æekemu. A graåani se u i postavi se kod vrata gradskih, a
Æekemu pouzdaæe u njega. druge dvije çete udariæe na sve one,
27 Kad su bili izaæli u polje i u svojim koji su bili u polju, i pobiæe ih.
vinogradima imali berbu i gnjeçili 45 Tada je Abimelek cijeli dan udarao
groœåe, prirediæe veselje, odoæe u hram na grad. Kad zauze grad, poubija
boga svojega, jedoæe i piæe, i psovali su stanovnike, razori grad i posu so po
Abimeleka. njemu.
28 Gaal, sin Obedov, povika: “Tko je 46 A kad to çuæe svi stanovnici kule
Abimelek i tko smo mi Æekemljani, da æekemske, otidoæe u podrum u hramu
mu moramo sluœiti? Nije li on sin boga Berita.
Jerubaalov, a Zebul njegov upravitelj? 47 im dojaviæe Abimeleku, da su se
Suci 200
tamo skupili svi stanovnici kule sinova Amonovih i bogovima
æekemske, filistejskim. A Gospoda su ostavili i
48 Izaåe on sa svima ljudima svojim na nijesu mu sluœili.
goru Salmon. Tamo prihvati Abimelek 7 Tada se raspali gnjev Gospodnji na
za sjekiru, odsijeçe granu od drveta, Izraela, i dade ih u ruke Filistejima i u
podiœe je i metnu je na rame svoje. A ruke sinovima Amonovim.
ljudima svojim zapovjedi: “Æto vidjeste 8 Oni su muçili i gazili sinove Izraelove
da sam ja uçinio, to brzo çinite kao ja!” u onoj godini veø osamnaest godina -
49 Tada i svi ljudi, çovjek za çovjekom, sve sinove Izraelove s onu stranu
odsjekoæe granu od drveta, poåoæe Jordana u zemlji amorejskoj, u
onda za Abimelekom, pometaæe grane Gileadu.
nad podrum i zapaliæe tako njima 9 A kad su sinovi Amonovi preæli preko
podrum. I tako izginuæe svi stanovnici Jordana, da se biju i s Judom,
kule æekemske, oko tisuøu ljudi i œena. Benjaminom i kuøom Efraimovom, i
50 Potom otide Abimelek na Tebes, sinovi Izraelovi bili u velikoj nevolji,
opkoli Tebes i osvoji ga. 10 Tada zavapiæe sinovi Izraelovi
51 Usred grada bila je tvrda kula, u Gospodu i priznaæe: “Sagrijeæismo
koju su bili pobjegli svi ljudi i œene, svi tebi, jer ostavismo Boga svojega i
stanovnici grada. Oni zatvoriæe za sluœismo baalima.”
sobom vrata i popeæe se na krov kule. 11 A Gospod reçe sinovima Izraelovim:
52 Abimelek doåe sve do kule i htjede “Nijesu li vas pritiskivali Egipøani,
udariti na nju. Kad se posve primakao Amoreji, sinovi Amonovi, Filisteji,
k vratima kule, da je zapali, 12 Sidonci, Amaleçani i Midjanci” Ali
53 Baci jedna œena gornji mlinski kad zavapiste k meni, ja sam vas
kamen na glavu Abimeleku i razbi mu izbavljao iz ruke njihove.
lubanju. 13 A vi ostaviste mene i sluœiste drugim
54 On brzo viknu momka, koji mu bogovima. Zato vas viæe neøu
nosio oruœje, i zapovjedi mu: “Izvadi izbavljati.
maç svoj i ubij me! Inaçe reøi øe se za 14 Idite i viçite k onim bogovima, koje
me: Œena ga je ubila.” I probode ga izabraste sebi! Neka vas oni izbave u
momak njegov, i on umrije. nevolji vaæoj!”
55 A kad vidjeæe Izraelci, da je mrtav 15 Tada sinovi Izraelovi priznaæe
Abimelek, vratiæe se svi k svojoj kuøi. Gospodu: “Sagrijeæismo. ini s nama æto
56 Tako plati Bog Abimeleku za zloçin, ti je drago! Samo nas izbavi joæ ovaj
æto ga je bio poçinio na ocu svojemu put!”
ubivæi sedamdeset braøe svoje. 16 Oni odstraniæe nato tuåe bogove iz
57 Isto tako dade Bog, da svi zloçini svoje sredine i stadoæe opet sluœiti
ljudi u Æekemu natrag padnu na Gospodu. I njemu se saœali radi nevolje
njihovu glavu. Tako se ispuni na njima Izraelove.
kletva Jotama, sina Jerubaalova. 17 Kad se sinovi Amonovi podigoæe i u
Gileadu se utaboriæe, dok se sinovi
Suci 10 Izraelovi skupiæe i tabor udariæe kod
1 Poslije Abimeleka ustade da izbavi Mispe,
Izraela Tola, sin Puahe, unuk Dodov, iz 18 Reçe narod, knezovi gileadski, jedan
plemena Isakarova. On je stanovao u drugomu: “Tko øe poçeti boj proti
Æamiru na gori Efraimovoj, sinovima Amonovim? On neka bude
2 I bio je sudac Izraelu dvadeset i tri poglavar svima stanovnicima u
godine. Tada umrije i bi pokopan u Gileadu!”
Æamiru.
3 Poslije njega ustade Jair iz Gileada i Suci 11
bio je sudac Izraelu dvadeset i dvije 1 Jeftaha iz Gileada bio je jak junak.
godine. Bio je sin jedne bludnice. Gilead je bio
4 On je imao trideset sinova, koji su otac Jeftahin.
jahali na tridesetero magaradi i imali 2 Kad œena Gileadova rodi njemu
trideset gradova, koji se zovu do sinove, pa kad odrastoæe sinovi te
danaænjega dana Æatorska sela œene, otjeraæe Jeftahu i rekoæe mu: “Ne
Jairova. Leœe u Gileadu. moœeæ biti baætinik u obitelji naæoj, jer
5 Kad je umro Jair, pokopaæe ga u si sin tuåe œene.”
Kamonu. 3 Tada pobjeœe Jeftaha od braøe svoje i
6 Sinovi Izraelovi çinili su opet, æto se nastani se u zemlji Tobu. Tamo se
nije dopadalo Gospodu, i sluœili su okupiæe oko Jeftahe ljudi bez imovine
baalima i aætartama, bogovima i poåoæe s njim plijeniti.
sirskim, bogovima sidonskim, 4 I kad se poslije nekoga vremena
bogovima moapskim, bogovima sinovi Amonovi zaratiæe sa sinovima
201 Suci
Izraelovim, sinova Izraelovih kroz podruçje
5 I sinovi Amonovi poåoæe u boj proti njegovo. Nego Sihon skupi sav svoj
Izraelu, otidoæe starjeæine gileadske narod. Utaboriæe se u Jahasu, i on se je
da dovedu Jeftahu iz zemlje Toba. borio proti Izraelu.
6 Oni zamoliæe Jeftahu: “Doåi i budi 21 Ali Gospod, Bog Izraelov, dade
nam voda! Mi hoøemo da vojujemo Sihona sa svom vojskom njegovom u
proti sinovima Amonovim.” ruke sinovima Izraelovim, koji ih
7 A Jeftaha odgovori starjeæinama pobijediæe. Tako zadobi Izrael svu
gileadskim: “Nijeste li me mrzili i zemlju Amoreja, koji su prebivali u
otjerali iz kuøe oca mojega? Zaæto sad onoj zemlji,
dolazite k meni, kad ste u nevolji?” 22 I osvoji svu zemlju amorejsku od
8 Starjeæine gileadske odgovoriæe Arnona do Jaboka i od pustinje do
Jeftahi: “Zato sad doåosmo opet k tebi: Jordana.
“Ako poåeæ s nama i budeæ vojevao 23 A sada, kada je Gospod, Bog
proti sinovima Amonovim, bit øeæ Izraelov, protjerao Amoreje zbog
poglavar nama, svima graåanima naroda svojega Izraela, hoøeæ ti da ga
gileadskim.” odagnaæ?
9 Tada upita Jeftaha starjeæine 24 Zar nije istina, koga bog tvoj Kemoæ
gileadske: “Ako me odvedete, da se progna, u posjed njegov onda ti
borim proti sinovima Amonovim, i ako stupiæ? Koga dakle Gospod, Bog naæ,
mi ih preda Gospod, hoøu li vam tada progna zbog nas, u posjed njegov onda
biti poglavar?” mi stupimo.
10 Starjeæine gileadske odgovoriæe 25 Ili si ti poåem jaçi od kralja
Jeftahi: “Gospod je svjedok po çuvenju moapskoga Balaka, sina Siporova? Je
meåu nama, da øemo tako raditi, kako li se on borio s Izraelom? Je li on
si zahtijevao.” ratovao s njima?
11 Tako otide Jeftaha sa starjeæinama 26 Kad je Izrael boravio u Heæbonu i u
gileadskim. Narod ga uçini svojim njegovim naseobinama, u Aroeru i u
poglavarom i voåom. Jeftaha prinese njegovim naseobinama i u svim
sve svoje œelje Gospodu u Mispi. gradovima, æto leœe na Arnonu, tri
12 Potom posla Jeftaha glasnike kralju stotine godina, zaæto ih nijeste u to
sinova Amonovih i poruçi: “Æto hoøeæ ti vrijeme natrag osvojili?
od mene, te ideæ proti meni, da vojujeæ 27 Ja ti ne uçinih niæta na œao, nego ti
sa zemljom mojom ‘l” meni çiniæ krivo, kad ratujeæ s menom.
13 Kralj sinova Amonovih odgovori Gospod, sudac, danas øe suditi
glasnicima Jeftahovim: “Izrael je uzeo izmeåu sinova Izraelovih i sinova
moju zemlju, kad je doæao iz Egipta, od Amonovih.”
Arnona do Jaboka i do Jordana. Daj mi 28 Ali Kralj sinova Amonovih ne
je sad natrag s mirom!” posluæa rijeçi, æto mu ih poruçi
14 Ali Jeftaha posla opet glasnike Jeftaha.
kralju sinova Amonovih, 29 Tada siåe duh Gospodnji na
15 I poruçi mu: “Ovako veli Jeftaha: Jeftahu, i on proåe kroz Gilead i
“Izrael nije uzeo zemlje moapske ni Manaseh. Nato poåe u Mispu u
zemlje sinova Amonovih. Gileadu, i od Mispe u Gileadu podiœe se
16 Kad su sinovi Izraelovi izaæli iz proti sinovima Amonovim.
Egipta i putovali preko pustinje do 30 A Jeftaha uçini Gospodu ovaj zavjet:
Crvenoga mora i onda doæli u Kadeæ, “Ako snove Amonove predaæ posve u
17 Tada je poslao Izrael glasnike kralju moje ruke,
edomskomu s molbom: “Htio bih proøi 31 Onda ima onaj, koji mi iz vrata kuøe
kroz tvoju zemlju. Ali kralj edomski ne moje doåe u susret, ako se vratim kuøi
posluæa. I kralju moapskomu poslaæe, pobjedonosan od sinova Amonovih,
ali ni on ne htjede. Tako ostadoæe pripasti Gospodu, i ja øu ga prinijeti za
sinovi Izraelovi u Kadeæu, œrtvu paljenicu.”
18 Zaputiæe tada preko pustinje, 32 I tako poåe Jeftaha proti sinovima
zaobiåoæe zemlju edomsku i zemlju Amonovim, da se bije s njima, i Gospod
moapsku i doåoæe u zemlju istoçno od mu ih posve predade u ruke.
zemlje moapske. 33 On ih silno porazi od Aroera do u
19 Nato poslaæe sinovi Izraelovi okolinu Minita, dvadeset gradova, i do
glasnike Sihonu, kralju Abel-Keramima. Tako su bili sinovi
amorejskomu, kralju heæbonskomu, i Amonovi poniœeni pred sinovima
poruçi mu Izrael: “Htjeli bismo proøi Izraelovim.
kroz tvoju zemlju do svojega 34 A kad se vraøao Jeftaha kuøi svojoj
odreåenog mjesta. u Mispu, izaåe mu u susret køi njegova
20 Ali Sihon ne povjerova prolazu s bubnjevima i sviralama. Ona mu je
Suci 202
bila jedino dijete; osim nje nije imao ni 7 Jeftaha je sudio Izraelu æest godina.
sina Ni køeri. Tada umrije Jeftaha iz Gileada i bi
35 Kad je ugleda, razdrije haljine svoje pokopan u jednom gradu Gileadovu.
i povika: “Jao, køeri moja! Ti me 8 Poslije njega sudio je u Izraelu Ibsan
snizujeæ duboko! Jest, ti si, koja me iz Betlehema.
baca u nesreøu. Ja sam uçinio zavjet 9 On je imao trideset sinova i trideset
Gospodu i ne mogu ga poreøi.” køeri. On ih poudava van, i trideset
36 Ona mu reçe: “Oçe moj, kad si uçinio køeri dovede sinovima svojim izvan.
zavjet Gospodu, izvræi na meni, æto si Sudio je Izraelu sedam godina.
zavjetovao, jer ti je dao Gospod da se 10 Kad umrije Ibsan, bi pokopan u
osvetiæ neprijateljima svojim, Betlehemu.
sinovima Amonovim.” 11 Poslije njega sudio je u Izraelu Elon
37 Onda zamoli oca svojega: “Neka bi iz Zebuluna. Deset godina sudio je on
mi se dopustilo ovo: “Daj mi joæ dva u Izraelu.
mjeseca vremena! Htjela bih otiøi, na 12 Kad umrije Elon iz Zebuluna, bi
gore se popeti i sa svojim prijatelji- pokopan u Ajalonu u zemlji Zebuluna.
cama svoje djevojaætvo oplakati.” 13 Poslije njega sudio je u Izraelu
38 On joj odgovori: “Otidi!” I pusti je na Abdon, sin Hilelov iz Piratona.
dva mjeseca. I ona otide sa svojim 14 On je imao çetrdeset sinova i
prijateljicama, i po gorama je trideset unuka, koji su jahali
oplakivala svoje djevojaætvo. sedamdesetero magaradi. Sudio je
39 A poslije dva mjeseca vrati se k ocu Izraelu osam godina.
svojemu, i on izvræi na njoj zavjet svoj, 15 Izakako je Abdon, sin Hilelov iz
æto ga je bio uçinio. Ona joæ nije bila Piratona, bio umro, bi pokopan u
spoznala çovjeka otada je obiçaj u Piratonu u zemlji Efraimu na gori
Izraelu, Amaleçana.
40 Da svake godine izlaze køeri
Izraelove, da plaøu za køerju Jeftahe iz Suci 13
Gileada, çetiri dana u godini. 1 Kad su sinovi Izraelovi opet çinili, æto
se nije dopadalo Gospodu, dade ih
Suci 12 Gospod u ruke Filistejima za çetrdeset
1 I podigoæe se ljudi od plemena godina.
Efraimova. Otidoæe na sjever i zapitaæe 2 A œivio je tada jedan çovjek iz Zorahe
Jeftahu: “Zaæto si izaæao u boj proti od plemena sinova Danovih po imenu
sinovima Amonovim, a nas nijesi Manoah. Œena je njegova bila
pozvao da idemo s tobom. Sad øemo ti nerotkinja i nije bila joæ rodila.
zapaliti kuøu tvoju nad glavom.” 3 Tada se javi toj œeni Anåeo Gospodnji
2 Jeftah im reçe: “Ja i narod moj imali i reçe joj: “Eto, ti si nerotkinja i joæ
smo teæku borbu sa sinovima nijesi rodila. Ali øeæ zatrudnjeti i rodit
Amonovim. Ja sam vas pozvao, ali me øeæ sina.
vi ne izbaviste iz ruku njihovih. 4 Od sada pripazi na sebe! Ne pij ni vina
3 Kad sam vidio, da me vi neøete ni jakoga piøa i ne jedi niæta neçisto!
pomoøi, metnuh ja glavu u torbu i 5 Kad zatrudniæ i rodiæ sina, tada
poåoh proti sinovima Amonovim, i britva ne smije doøi na glavu njegovu,
Gospod mi ih dade u ruke. Pa zaæto jer veø od roåenja svojega djeçak mora
danas dolazite proti meni, da me biti nazirej Boœji. On øe kao prvak
napadnete?” izbavljati Izraela iz ruku Filisteja.”
4 Tada Jeftaha podiœe sve ljude od 6 œena otide i dojavi muœu svojemu:
Gileada i udari na Efraimovce. I “ovjek Boœji doåe k meni. Izgledao je
Gileadovci poraziæe Efraimovce. Ovi su kao Anåeo Boœji, pun dostojanstva. Ja
naime bili rekli: “Bjegunci Efraimovci ga ne upitah, odakle je. Niti mi on reçe
vi ste Gilead leœi usred Efraima, usred svoje ime.
Manaseha,” 7 On mi reçe: “Eto, zatrudnjet øeæ i rodit
5 Gilead zauze gazove jordanske u øeæ sina. Od sada ne pij niti vina niti
Efraim, I kad bi koji bjegunac jakoga piøa i ne jedi niæta neçisto, jer
Efraimovac zamolio: “Htio bi prijeøi”, od materina krila pa do dana smrti
upitali bi ga ljudi od Gileada: “Jesi li iz svoje ima djeçak da bude nazirej
Efraima?” Ako bi odgovorio: “Nijesam”, Boœji.”
6 Onda bi mu zapovjedili: “Reci dakle 8 Tada upravi Manoah ovu molitvu
Æibolet!” Kad bi rekao “Æibolet”, jer ne Gospodu: “Oproætenje, Gospode,
bi pravo izgovorio, uhvatili bi ga i çovjek Boœji, kojega si poslao, neka joæ
zaklali bi ga na gazovima jordanskim. jedanput doåe k nama i neka nam
Tako pogibe tada çetrdeset i dvije oçituje, æto øemo çiniti s djeçakom,
tisuøe ljudi iz Efraima. koji se ima roditi!”
203 Suci
9 I Bog usliæi molitvu Manoahinu. Suci 14
Anåeo Boœji doåe joæ jedanput k œeni, 1 Kad Samson siåe u Tamnahu,
kad je bila u polju Jer muœ njezin upozna u Tamnahi jednu filistejsku
Manoah nije bio kod nje, œenu.
10 Otrça œena brœe i javi to muœu 2 Kad se je vratio kuøi, pripovijedao je
svojemu. Ona mu pripovjedi: “Eto, javi ocu svojemu i materi svojoj: “Upoznao
mi se opet onaj çovjek, koji mi je onda sam u Tamnahi jednu filistejsku œenu.
doæao.” Oœenite me njom!”
11 Manoah ustade i poåe za œenom 3 A otac njegov i mati njegova
svojom. Kad doåe k çovjeku, zapita ga: odgovoriæe mu: “Zar nema œene meåu
“Jesi li ti çovjek, koji je govorio sa køerima tvoje braøe i u svemu narodu
œenom?” On odgovori: “Jesam.” naæemu, da se ideæ œeniti kod
12 A Manoah zapita: “Ako se rijeçi tvoje neobrezanih Filisteja?” A Samson
ispune, koji su onda propisi za djeçaka izjavi ocu svojemu: “Njom me oœeni, jer
i kako øe se çiniti s njim?” mi se ona dopada.”
13 Anåeo Gospodnji reçe Manouhi: 4 Otac njegov i mati njegova nijesu
“Œena neka se çuva od svega, æto sam naime znali, da je to od Gospoda, jer je
joj rekao! ovaj traœio zadjevicu s Filistejima.
14 Ne smije niæta uœivati, æto dolazi od Tada su vladali Filisteji nad Izraelom.
vinove loze. Vina i opojnih piøa ne 5 I tako side Samson s ocem svojim i s
smije piti i niæta neçisto jesti. Sve, æto materom svojom u Tamnahu. Kad
sam joj zapovjedio, neka drœi!” doåoæe do vinograda timnahskih,
15 Tada reçe Manoah Anåelu napade ga iznenada riçuøi mlad lav.
Gospodnjemu: “Rado bismo te pozvali 6 I Duh Gospodnji doåe na njega, i on
i preda te iznijeli jare.” rastrga lava popola, kako se rastrga
16 A Anåeo Gospodnji reçe Manouhi: popola jare, a nije imao niæta u ruci.
“Da me i pozoveæ, neøu ipak niæta jesti Ocu svojemu i materi svojoj ne
od jela tvojega. Ali ako hoøeæ zgotoviti pripovjedi, æto je uçinio.
œrtvu paljenicu, prinesi je Gospodu!” 7 Tada ode dalje i porazgovori se sa
Kako Manoah nije znao, da je to bio œenom. Ona omilje Samsonu.
Anåeo Gospodnji, 8 Kad je iza nekoliko vremena opet
17 Zapita Manoah Anåela Gospod- doæao, da je odvede, i kad se svrnu, da
njega: “Kako ti je ime? Htjeli bismo ti vidi mrtvoga lava, naåe se u truplu
zahvaliti, ako bi se ispunilo tvoje lava roj pçela i med.
obeøanje.” 9 On ga izvadi u ruke svoje i jeo ga je
18 A Anåeo Gospodnji reçe mu: “Æto iduøi dalje. Kad doåe k ocu svojemu i k
pitaæ za ime moje, vidiæ ono je: materi svojoj, dade im da jedu, a ne
“udesan.” reçe im, da je iz trupla lavova izvadio
19 Nato Manoah uze jare i prinos i med.
œrtvova Gospodu na hridini. Tada se 10 Nato siåe otac njegov k œeni, i
dogodi çudo, a Manoah i œena njegova Samson uçini ondje gozbu, jer tako bi
gledali su. çinili mladi ljudi.
20 Kad se je naime podizao plamen sa 11 Kad ga oni vidjeæe, dadoæe mu
œrtvenika k nebu, podiœe se Anåeo trideset svadbenih drugova, da budu s
Gospodnji u plamenu œrtvenika Kad to njim.
vidjeæe Manoah i œena njegova, padoæe 12 Ovima reçe Samson: “Ja øu vam
niçice na zemlju na svoje lice. zagonenuti zagonetku. Ako mi je
21 I Anåeo se Gospodnji ne javi viæe odgonetnete za sedam dana gozbe, dat
muœu i œeni njegovoj. I spoznade øu vam trideset koæulja i trideset
Manoah, da je to bio Anåeo Gospodnji, sveçanih haljina.
22 I reçe Manoah œeni svojoj: “Mi 13 A ako mi je ne odgonetnete, vi øete
moramo sigurno umrijeti, jer vidjesmo dati meni trideset koæulja i trideset
Boga.” sveçanih haljina.” Oni ga pozvaæe:
23 A œena njegova odgovori mu: “Kad bi “Zagonetni zagonetku svoju! Da
htio Bog da nas usmrti, ne bi primio od çujemo!”
nas œrtve paljenice ni prinosa i ne bi 14 On im reçe: “Od onoga, koji jede,
nam dao da sve to vidimo i tako æto izaåe jelo i od jakoga slatko.” Ne
çujemo.” mogoæe odgonetnuti zagonetku tri
24 Kad œena rodi sina, nadjenu mu ime dana.
Samson. Djeçak je odrastao, i Gospod 15 Sedmi dan rekoæe œeni Samsonovoj:
ga je blagoslovio. “Nagovori muœa svojega, da nam rijeæi
25 Duh Gospodnji poçe djelovati u zagonetku! Inaçe spalit øemo tebe i
njemu u Mahaneh-Danu izmeåu kuøu oca tvojega. Jeste li nas zato
Zorah i Eætaola. pozvali, da nas osiromaæite, nije li
Suci 204
tako?” ode i nastani se u peøini Etama.
16 I zaplaka œena Samsonova pred 9 Tada izaåoæe Filisteji, utaboriæe se u
njim i reçe: “Ti na me samo mrziæ i ne Judi i raæiriæe se kod Lehija,
ljubiæ me. Ti mi nijesi rekao rjeæenje 10 Kad Judejci upitaæe: “Zaæto ste izaæli
zagonetke, æto si je zagonetnuo k nama?”, odgovoriæe: “Izaæli smo da
zemljacima mojim.” On joj reçe: “Ni ocu uhvatimo Samsona i da mu uçinimo,
svojemu ni materi svojoj nijesam je kako je on nama uçinio,”
izdao, a tebi da je kaœem?” 11 Tada izaåe tri tisuøe ljudi od Jude k
17 Kad je ona tako pred njim plakala za peøini Etama i upitaæe Samsona: “Ne
sedam dana, dok je trajala sveçanost, znaæ li, da su Filisteji gospodari naæi?
reçe joj sedmi dan. Toliko je bila Æto si nam to uçinio?” On im reçe:
navalila na njega. I ona izdade rjeæenje “Kako su oni uçinili meni, tako ja
zagonetke zemljacima svojim. uçinih njima.”
18 Tada rekoæe ljudi grada sedmi dan, 12 Oni mu rekoæe: “Doæli smo da te
prije nego zaåe sunce: “Æto je slaåe od uhvatimo i da te predamo Filistejima.”
meda i æto je jaçe od lava?” On im Samson ih zamoli: “Zakunite mi se, da
odgovori: “Da nijeste orali na mojoj me neøete pogubiti!”
junici, ne biste nikada pogodili moje 13 Oni mu odgovoriæe: “Neøemo, mi
zagonetke.” øemo te samo uhvatiti i njima predati:
19 Tada doåe na njega Duh Gospodnji. “neøemo te pogubiti.” Nato ga svezaæe
On side u Aækelon, pobi ondje trideset sa dva nova uza i odvedoæe ga iz
ljudi izmeåu njih, uze im odijelo peøine.
njihovo i dade sveçane haljine onima, 14 Kada on doåe u Lehi i Filisteji
koji su bili odgonetnuli zagonetku. Bio istrçaæe pred njega viçuøi od radosti,
je vrlo rasråen i otide kuøi oca svojega. tada doåe na njega Duh Gospodnji, i
20 A œena Samsonova udade se za uœa na rukama njegovim postaæe kao
jednoga od njegovih svadbenih laneni konci, æto ih opurio oganj, i
drugova, koji su mu bili pridruœeni. spadoæe sveze s ruku njegovih.
Samson opustoæi ljetinu Filisteja i 15 On naåe çeljust magareøu sirovu,
razbi ih tisuøu magareøom çeljuæøu. pruœi ruku svoju, prihvati je i pobi
njom tisuøu ljudi.
Suci 15 16 Tada reçe Samson: “eljuæøu
1 Poslije nekoga vremena, u dane magareøom pobih jednu çetu
jeçmene œetve, htjede Samson da zloçinaca, dvije çete zloçinaca,
pohodi œenu svoju i donese joj jare Kad çeljuæøu magareøom pobih tisuøu
zamoli: “Htio bih uøi k œeni svojoj u ljudi.”
loœnicu”, ne dopusti mu otac njezin da 17 Kad je s tim bio gotov, baci çeljust iz
uåe, ruke. Otada nazvaæe ono mjesto
2 Nego odgovori otac njezin: “Mislio Ramot Lehi.
sam, da ti ona nije po volji. Zato je 18 Jer je bio œedan jako, zavapi
dadoh jednomu od tvojih svadbenih Gospodu i pomoli se: “Ti si dao da sluga
drugova. Ali njezina mlaåa sestra joæ je tvoj dobije ovu pobjedu veliku. A sada
ljepæa od nje. Moœeæ je dobiti mjesto moram da umrem od œeåi i da padnem
nje.” u ruke neobrezanima.”
3 Samson im odgovori: “Ovaj put 19 Tada otvori Bog jednu kotlinu,
nijesam Filistejima odgovoran, ako im kakvih je naøi kod Lehija, i proteçe iz
uçinim æto zlo. nje voda. Kad se je napio odatle,
4 I otide Samson i uhvati trista lisica, povrati mu se duh œivotni, i oœivje opet.
uzme zublje, okrenu rep prema repu i Zato se prozva onaj izvor En Hakore.
metnu po jednu zublju meåu dva repa, On je joæ u Lehiju do danaænjega dana.
5 Tada zapali zublje, pusti ih u œita 20 On je sudio u Izraelu za vremena
Filisteja i zapali tako snopove, biljke, vladavine filistejske dvadeset godina.
vinograde i masline.
6 Kad upitaæe Filisteji: “Tko je to Suci 16
uçinio?” Odgovoriæe: “Samson, zet 1 Kad jedanput Samson doåe u Gazu,
Timnaøaninov, jer mu uze njegovu vidje tamo jednu bludnicu i uvrati se k
œenu i dade je jednomu od njegovih njoj.
svadbenih drugova.” Tada odoæe 2 I stanovnicima u Gazi javilo se:
Filisteji i spaliæe nju i oca njezina. “Samson je doæao ovamo.” Oni se
7 A Samson im reçe: “Jer to uçiniste, strkaæe i vrebaæe ga cijelu noø na
neøu prije mirovati, dok vam se ne vratima gradskim, a drœali su se cijelu
osvetim.” noø mirno. Rekoæe: “Dok svane, ubit
8 I udari sve, koje stiœe, teækim øemo ga.”
udarima od listova do bedara. Potom 3 Ali je Samson leœao samo do ponoøi.
205 Suci
U ponoøi ustade, uhvati krila gradskih kao drugi çovjek.”
vrata zajedno s oba dovratnika, izvali 18 Tada vidje Delila, da joj je otvorio
ih zajedno s prijevornicom, metnu ih cijelo srce svoje. Ona dade pozvati
na ramena svoja i odnese ih navrh gore knezove filistejske i reøi im: “Ovaj put
naprema Hebronu. morate doøi. On je otvorio cijelo srce
4 Poslije toga zamilova djevojku u svoje.” Knezovi filistejski doåoæe k njoj
dolini Soreku. Zvala se je Delila. i donesoæe novce sa sobom.
5 Doåoæe k njoj knezovi filistejski i 19 A ona ga uspava na koljenima
rekoæe joj: Nagovaraj ga i iskuæaj, gdje svojim i dozva çovjeka, te mu obrija
stoji njegova velika snaga, i kako sedam vlasi na glavi njegovoj. Tako ga
bismo ga mogli svladati i svezati, da ga ona uçini slabim, i ostavi ga snaga
uçinimo malenim! Mi øemo ti onda dati njegova.
svaki po tisuøu i æto srebrnih æekela.” 20 I kad ona povika: “Eto Filisteja na te,
6 I Delila uze nagovarati Samsona: Samsone”, probudi se on od sna i
“Hajde kaœi mi, gdje stoji tvoja velika pomisli: “Oslobodit øu se kao uvijek,
snaga i çim bi se moralo tebe svezati, kada se stresem.” On naime nije znao,
da te se svlada!” da je Gospod odstupio od njega.
7 Samson joj odgovori: “Da me se sveœe 21 Tada ga uhvatiæe Filisteji, iskopaæe
sa sedam guœava sirovih, joæ mu oçi, odvedoæe ga u Gazu i okovaæe
neosuæenih, postao bih slab i bio bih ga u gvozdene okove. On je morao u
kao drugi çovjek.” tamnici mlin okretati.
8 I donesoæe joj knezovi filistejski 22 A kosa na glavi njegovoj opet je
sedam guœava sirovih, joæ neosuæenih, pomalo rasla, izakako je bila obrijana.
i ona ga sveza njima. 23 I knezovi filistejski skupiæe se da
9 A sjedili su ljudi u njezinoj sobi u prinesu veliku œrtvu svojemu bogu
zasjedi. I ona mu povika: “Eto Filisteji Dagonu i da svetkuju veselu
na te, Samsone!” A on pokida guœve, svetkovinu, jer rekoæe: “Naæ bog
kao æto se trga konac od kudjelje, kad predade u naæe ruke naæega
se primakne ognju. I ne doznade se za neprijatelja Samsona.”
snagu njegovu. 24 Kad ga vidjeæe, hvalili su ljudi
10 Onda reçe Delila Samsonu: “Eto, svojega boga; jer rekoæe: “Naæ bog
prevario si me i slagao si mi. Kaœi mi predade u naæe ruke naæega
sad, çim te se moœe svezati!” neprijatelja, koji je zatirao zemlju
11 On joj reçe: “Da me se sveœe novim naæu i pobio mnoge od nas.”
uœima, æto se joæ nijesu rabili u radu, 25 I kad se razigralo srce njihovo,
postao bih slab i bio bih kao drugi povikaæe: “Zovite Samsona, da nam
çovjek.” poigra!” I dovedoæe Samsona iz
12 I Delila uze nova uœa i sveza ga tamnice, i on morade pred njima igrati.
njima. I ona mu povika: “Eto Filisteja Bili su ga namjestili meåu stupove.
na te, Samsone!” Sjedili su naime ljudi 26 A Samson reçe djeçaku, koji ga je
u sobi u zasjedi. A on ih istrga s ruku drœao za ruku: “Pusti me i pomozi mi,
svojih kao konac. da opipam stupove, na kojima stoji
13 A Delila reçe Samsonu: “Do sada si kuøa! Htio bih se nasloniti na njih.”
me varao i lagao mi. Ali kaœi mi, çim te 27 Kuøa je bila puna ljudi i œena. Svi
se moœe svezati?” On joj odgovori: “Da knezovi filistejski bili su ondje. Na
sedam vlasi na glavi mojoj privijeæ na krovu je bilo oko tri tisuøe ljudi i œena,
vratilo!” æto su gledali, kako Samson igra.
14 Kad je ona zabila kolçiø, povika mu: 28 A Samson upravi Gospodu ovu
“Eto Filisteja na te, Samsone!” Tada se molitvu: “Svemoguøi Gospode,
on probudi od sna i istrœe kolac, spomeni me se i daj mi samo joæ ovaj
osnovu i vratilo. put snagu, o Boœe, da se osvetim
15 Opet mu ona reçe: “Kako moœeæ Filistejima za jedno od moja obadva
tvrditi, da si mi dobar, kad srce tvoje oka!”
nije kod mene? Veø si me tri puta 29 Tada Samson uhvati oba srednja
prevario i nijesi mi rekao, u øemu stoji stupa, na kojima je stajala kuøa, i
tvoja velika snaga.” nasloni se na njih, na jedan desnom, a
16 I kad mu je svaki dan dodijavala na drugi lijevom rukom svojom.
svojim rijeçima i tako ga muçila, da mu 30 Povika: “Hoøu eto da umrem s
je œivot bio ogorçen, Filistejima!” I sa svom silom nagnu se
17 Otvori joj cijelo svoje srce i reçe joj: naprijed. I sruæi se kuøa na knezove i
“Nikad nije britva doæla na moju glavu, na sve ljude, koji su bili u njoj. Broj
jer sam od krila materina nazirej Boœji. mrtvih, koje on pobi umiruøi, bio je
Da mi se obrije glava, ostavila bi me veøi od broja onih, koje pobi za œivota
snaga moja. Postao bih slab i bio bih svojega.
Suci 206
31 Braøa njegova i sva obitelj njegova sebi baætinski posjed, gdje bi se
doåoæe, uzeæe ga, ponesoæe ga i nastanilo; jer mu dotada nije bila joæ
pokopaæe ga izmeåu Zorahe i Eætaola u dopala baætina meåu plemenima
grobu njegova oca Manoahe, On je Izraelovim.
sudio u Izraelu dvadeset godina. 2 Zato poslaæe sinovi Danovi iz
plemena svojega pet ljudi, ljude
Suci 17 osobito valjane, iz graniçnoga
1 Na gori Efraimovoj prebivao je jedan podruçja, iz Zorahe i Eætaola, da uhode
çovjek po imenu Mikah. i upoznaju zemlju. Oni im rekoæe:
2 On reçe materi svojoj: “Tisuøa i sto “Idite i uhodite zemlju!” I oni doåoæe u
srebrnih æekela, æto su ti bili ukradeni, goru Efraimovu, do kuøe Mikahove,
i zbog kojih si izustila kletvu, i to gdje prenoøiæe.
dapaçe preda mnom, evo, to je srebro 3 Kad su bili kod kuøe Mikahove i
u mene. Ja sam ga uzeo.” Mati njegova poznali glas mladoga Levita, uvratiæe
odgovori: “Gospod neka te blagoslovi, se tamo i upitaæe ga: “Tko te dovede
sine moj!” ovamo? Æto radiæ tu? Æto zasluœujeæ
3 Kad je on vratio tisuøu i æto srebrnih ovdje?”
æekela materi svojoj, reçe mati 4 On im odgovori: “Tako i tako uçini
njegova: “Dajem to srebro kao posvetni Mikah s menom. On me nagovori, i ja
dar iz svoje ruke Gospodu za svojega postadoh njegov sveøenik.”
sina, da se napravi od njega lik rezan i 5 Oni mu rekoæe: “Pa upitaj Boga, da
liven. Zato ti ga dajem natrag.” znamo, hoøe li nam biti sretan put, na
4 Kad on opet dade srebro materi koji poåosmo!”
svojoj, uze mati njegova dvjesta 6 Nato im sveøenik dade odluku. “Idite
srebrnih æekela i dade ih zlataru, koji s mirom! Po volji je Bogu, kojim idete.”
od toga napravi lik rezan i liven. Bio je 7 Tako poåe dalje tih pet ljudi, doåoæe
postavljen u kuøi Mikahovoj. u Laiæ i vidjeæe, da ljudi, æto su tamo
5 Mikah je imao sada bogomolju. On uz prebivali, œivu po obiçaju Sidonaca
to napravi efod i terafe i posveti bezbriœno, tiho i mirno. Ni jedan nije
jednoga od svojih sinova, koji mu je zametao svaåe. Moglo se je nesmetano
tada sluœio kao sveøenik. uœivati svoj posjed. Bili su daleko od
6 U ono vrijeme nije bilo kralja u Izraelu. Sidonaca i s ostalim svijetom nijesu
Svaki je çinio, æto mu je bilo drago. imali nikakva saobraøaja.
7 Œivio je tada jedan mlad çovjek iz 8 Pa kad se vratiæe k braøi svojoj u
Betlehema u Judi, iz plemena Judina. Zorah i Eætaol, upitaæe ih braøa
On je bio Levit i boravio je tamo kao njihova: “Æto nam imate dojaviti?”
stranac. 9 Oni odgovoriæe: “Ustajte, idimo na
8 Çovjek otide iz grada Betlehema u njih, jer vidjesmo zemlju, koja je doista
Judi, da se nastani na kojem vrlo dobra. Hoøete li biti joæ neodluçni?
prikladnom mjestu kao stranac. Tako Ne skanjujte se da zaputite, tamo
na svojemu putu doåe u goru otidete i zemlju zaposjednete!
Efraimovu do kuøe Mikahove. 10 Kada doåete tamo, naøi øete narod
9 Mikah ga upita: “Odakle dolaziæ?” On bezbriœan, zemlju vrlo prostranu - Bog
mu odgovori: “Ja sam Levit iz je daje u ruke vaæe - i mjesto, kojemu
Betlehema u Judi i na putu sam, da se ne manjka niæta, æto ima na zemlji.”
gdjegod nastanim.” 11 Tada se podiœe odanle æest stotina
10 Mikah ga zamoli: “Ostani kod mene ljudi naoruœanih iz plemena Danova
i budi mi otac i sveøenik. Ja øu ti davati od Zorahe i Eætaola.
deset srebrnih æekela na godinu, 12 Oni se na svojemu putu utaboriæe
çitavo odijelo i hranu.” Levit pristade kod Kirjat-Jearima u Judi. Zato se zove
na to. ono mjesto Mahaneh Dan do
11 Otada je stanovao Levit kod njega, i danaænjega dana. Leœi zapadno od
mladi çovjek bio mu je kao jedan od Kirjat-Jearima.
sinova njegovih. 13 Odatle poåoæe dalje u goru
12 Mikah namjesti Levita, i mladi Efraimovu i doåoæe do kuøe Mikahove.
çovjek postade njegov sveøenik i 14 Petorica ljudi, koji su bili izaæli da
stanovao je u kuøi Mikahovoj, uhode zemlju Laiæ, obratiæe se braøi
13 Mikah pomisli: “Sada znam, da øe svojoj ovim rijeçima: “A znate li, da se u
me Gospod blagosloviti, jer imam ovim kuøama nalaze efod, terafe i lik
Levita za sveøenika.” rezan i liven? Sada gledajte, æto øete
raditi!”
Suci 18 15 I oni se svratiæe onamo, uåoæe u
1 U ono vrijeme nije bilo kralja u kuøu mladoga Levita, u kuøu
Izraelu. Tada je pleme Danovo traœilo Mikahovu i pozdraviæe ga.
207 Suci
16 æest stotina naoruœanih sinova Suci 19
Danovih ostade pred vratima. 1 U ono vrijeme, kad joæ nije bilo kralja
17 Petorica ljudi, koji su bili izaæli da u Izraelu, boravio je jedan Levit na
uhode zemlju i ovamo doæli, uniåoæe kraju gore Efraimove kao stranac. On
gore i uzeæe lik rezani, efod, terafe i lik je bio sebi uzeo djevojku iz Betlehema
liveni, dok je sveøenik ostao kod æest u Judi za inoçu,
stotina naoruœanih ljudi pred vratima. 2 Inoça njegova bila mu je nevjerna, pa
18 Kad su oni bili uniæli u kuøu otide od njega natrag u oçinsku kuøu
Mikahovu i uzeli lik rezani, efod, terafe svoju u Betlehem u Judi. Ona je bila
i lik liveni, upita ih sveøenik: “Æto tamo veø çetiri mjeseca,
radite tu?” 3 Kad ustade muœ njezin i otide za
19 Oni mu odgovoriæe: “Tiho, metni njom, da je nagovori, neka se vrati. On
ruku na usta, poåi s nama i budi naæ je imao sa sobom momka svojega i dva
otac i sveøenik! Je li bolje za te, da magarca. Kad ga ona uvede u kuøu oca
budeæ sveøenik za kuøu samo jednoga svojega i kad ga ugleda otac djevojçin,
çovjeka ili sveøenik za jedno pleme i izaåe mu veselo u susret.
porodicu u Izraelu?” 4 Jer ga je tast njegov, otac djevojçin,
20 Obradovan time, uze sveøenik efod, nagonio, ostade tri dana kod njega.
terafe i lik rezani i pridruœi se ljudima. Jeli su i pili zajedno, i noøivali su tamo.
21 Oni se digoæe i otidoæe dalje. Djecu, 5 etvrti dan, kad su bili ustali rano, i on
stado i blago postaviæe naprijed. htio da ide, reçe otac djevojçin zetu
22 Kad su se bili udaljili od kuøe svojemu: “Okrijepi se joæ zalogajem
Mikahove, ljudi, æto su stanovali u kruha! Onda moœete putovati.”
kuøama kod kuøe Mikahove, skupiæe 6 Sjedoæe oni, i obojica su jeli i pili
se i poåoæe u potjeru za sinovima zajedno, Tada zamoli otac djevojçin
Danovim. muœa: “Hajde joæ jedanput prenoøi i
23 Kad su dovikali sinove Danove, budi veseo!”
okrenuæe se ovi i upitaæe Mikahu: “Æto 7 A kad çovjek ustade da ide, navali na
ti je, te si skupio te ljude?” njega tast njegov, da joæ jedanput
24 On odgovori: “Mojega boga, æto sam prenoøi,
ga naçinio, uzeli ste mi zajedno sa 8 Kad se petoga dana diœe rano ujutro
sveøenikom i otiæli ste. Æto mi joæ osta? da ide, zamoli opet otac djevojçin: “Ali
Kako me moœete joæ pitati: “Æto ti je?” okrijepi se najprije i çekajte, dok se
25 A sinovi Danovi odgovoriæe mu: “Ne nagne dan na zapad!” I tako jedoæe
viçi dalje za nama! Inaçe mogli bi se obojica zajedno.
gnjevni ljudi na vas navaliti, i mogli bi 9 Kad onda ustade çovjek da ide
izginuti ti i tvoji l” zajedno s inoçom svojom i sa slugom
26 I sinovi Danovi otidoæe dalje. A svojim, reçe mu tast njegov, otac
Mikah videøi, da su oni jaçi od njega, djevojçin: “Eto, dan se je nagnuo na
vrati se i otide kuøi svojoj. zapad. Sad øe veçer. Prenoøite ovdje!
27 A oni odvedoæe sa sobom djelo Eto, dan je da zaåe, prenoøi ovdje i budi
Mikahovo i sveøenika, koji je bio kod veseo! Sutra moœete onda uraniti na
njega, i doåoæe u Laiæ, gdje su prebivali put, i moœeæ se vratiti kuøi.”
tihi i mirni ljudi, pobiæe ih oætricom 10 Ali çovjek ne htjede joæ jedanput
maça, spaliæe grad ognjem, prenoøiti, nego ustade, otide i doåe do
28 A nitko mu ne doåe u pomoø, jer je u blizinu Jebusa, a to je Jerusalem.
leœao daleko od Sidona i nije imao Imao je sa sobom dva magarca
saobraøaja s ostalim svijetom. Leœao je osedlana. I njegova inoça bila je s njim,
naime u dolini kod Bet-Rehoba. Kad su 11 Kad su bili kod Jebusa, a dan se bio
poslije opet sazidali grad, naseliæe se veø jako nagnuo, reçe sluga gospodaru
tamo, svojemu: “Hajde, svratimo se u taj grad
29 I nazvaæe grad Dan po imenu jebusejski i prenoøimo u njemu!”
svojega pradjeda Dana, koji je bio sin 12 A gospodar njegov reçe mu: “Neøemo
Izraelov. A prije se grad zvao Laiæ. se svraøati u tuå grad, koji ne pripada
30 I sinovi Danovi namjestiæe sebi onaj sinovima Izraelovim. Iøi øemo dalje do
lik rezani, i Jonatan, sin Geræoma, sina Gibee.”
Manasehova, i sinovi njegovi bili su 13 Joæ reçe slugi svojemu: “Hajde brœe
sveøenici kod plemena Danova sve do da stignemo u koje od tih mjesta i da
vremena, kad je zemlja bila odvedena prenoøimo u Gibei ili u Rami!”
u ropstvo. 14 Tako otidoæe dalje svojim putem.
31 I bio im je namjeæten onaj lik rezani, Sunce im zaåe, kad su bili u blizini
æto ga je bio napravio Mikah za sve Gibee, koja je Benjaminova.
vrijeme, dokle je kuøa Boœja bila u Æilu. 15 Ovamo se svratiæe, da prenoøe u
Gibei, Kad je bio unutri i sjeo na trgu
Suci 208
gradskom, nije bilo nikoga, koji bi ih krajeve Izraelove.
primio u kuøu svoju da prenoøe. 30 Svaki, koji to vidje, povika: “Tako æto
16 Tada se je uveçe vraøao jedan starac od izlaska sinova Izraelovih iz Egipta
s posla svojega u polju. Çovjek je bio iz do danas nije se joæ nikada dogodilo i
gore Efraimove i boravio kao stranac u nikada se nije doœivjelo. Promislite o
Gibei, dok su stanovnici mjesta bili tom, stvorite odluku i radite!”
sinovi Benjaminovi.
17 I on podiœe oçi i ugleda na trgu Suci 20
gradskom putnika. Kad ga upita 1 Tada izaåoæe svi sinovi Izraelovi, i
starac: “Kamo ideæ i odakle dolaziæ?” skupi se zajednica od Dana do Beer-
18 Odgovori mu on: “Mi smo na putu od Æebe, i zemlja Gilead, kao jedan çovjek
Betlehema u Judi u nutrinu gore pred Gospodom u Mispi,
Efraimove. Odanle sam ja. Putovao 2 I glavari svega naroda, svih plemena
sam u Betlehem u Judi, a sada idem Izraelovih, naåoæe se u skupætini
kuøi Gospodnjoj. Ali nitko me ne prima naroda Boœjega, çetiri stotine tisuøa
u kuøu svoju. ljudi pjeæaka, maçevima naoruœanih.
19 Mi imamo slame i hrane za magarce 3 Sinovi Benjaminovi doznaæe, da su
svoje i kruha i vina za se, za sluækinju sinovi Izraelovi otiæli u Mispu. A sinovi
tvoju i za momka, koji pripada nama, Izraelovi upitaæe: “Kaœite, kako se je
slugama tvojim. Imamo svega dosta. dogodilo to zlo!”
20 Tada reçe starac: “Ti si meni dobro 4 Levit, muœ œene, koja je bila ubijena,
doæao. Moja øe biti briga, ako ti æto dade ovaj izvjeætaj: “Doåoh s inoçom u
bude manjkalo. Nikako ne smijeæ Gibeu u Benjaminu, da prenoøim.
prenoøiti na trgu.” 5 Graåani u Gibei ustadoæe na me i
21 Uvede ga tada u svoju kuøu i noøu opkoliæe kuøu, u kojoj sam se
nahrani magarce. Kad sebi opraæe nalazio. Htjedoæe me ubiti; a inoçu
noge, jedoæe i piæe. moju zlostaviæe tako, da je umrla.
22 Dok su se veselili, ljudi iz grada, 6 Tada uzeh inoçu svoju, isjekoh je na
zloçinci, opkoliæe kuøu, stadoæe lupati komade i razaslah ih u sve krajeve
na vrata i zatraœiæe od starca, baætine Izraelove, jer poçiniæe
gospodara kuøe: “Izvedi çovjeka, koji ti grozovitu sramotu u Izraelu.
se je svratio! Hoøemo da se 7 I sada, vi sinovi Izraelovi svi skupa,
pomijeæamo s njim.” stvorite savjet i djelo!”
23 Çovjek, gospodar kuøe, izaåe k 8 Tada se diœe sav narod kao jedan
njima van i reçe im: “Ali nemojte, braøo çovjek i povika: “Ni jedan od nas ne
moja! Ne çinite zla! Kad je çovjek uæao smije iøi k Æatoru svojemu, i ni jedan
u moju kuøu, ne smijete uçiniti takvu od nas ne smije se vraøati kuøi svojoj!
sramotu. 9 Eto, s Gibeahom uçinimo ovako:
24 Izvest øu vam køer svoju, djevojku, “Neka œdrijeb govori proti njoj!
i inoçu njegovu. Njima moœete silu 10 Uzet øemo iz svih plemena
nanijeti i çiniti s njima æto vam je volja! Izraelovih po deset ljudi od stotine i po
Ali na tom çovjeku ne smijete poçiniti stotinu od tisuøe i po tisuøu od deset
takvu sramotu.” tisuøa, da donesu hranu vojsci. Kad se
25 A kad ga ljudi ne htjedoæe posluæati, oni povrate, uçinit øemo Gibei u
uze çovjek inoçu njegovu i izvede je k Benjaminu onako, kako je zasluœila
njima na ulicu. Oni je zlorabiæe i cijelu sramota, æto ju je poçinila u Izraelu.”
noø do zore çinili su s njom svoje 11 Sav Izrael utvrdio je kao jedan
nevaljaætine. Pustiæe je istom u zoru. çovjek, da zajedno istupi proti tome
26 U zoru doåe œena i pade pred gradu.
kuønim vratima çovjeka, kod kojega je 12 Tada poslaæe plemena Izraelova
stanovao gospodar njezin, i ostade tu ljude u sve porodice u Benjaminu s
leœeøi, dok se ne svanu. porukom: “Kakva se je to sramota
27 Kad je gospodar njezin ujutro ustao, uçinila meåu vama?
kuøna vrata otvorio i izaæao da ide 13 Sada predajte te ljude, zloçince, æto
dalje, leœala je œena, inoça njegova, su u Gibei, da ih pogubimo i uklonimo
pred kuønim vratima s rukama na to zlo iz Izraela!” Ali sinovi Benjaminovi
pragu. ne pristadoæe na zahtjev braøe svoje,
28 On joj reçe: “Ustani! Poøi øemo!”: “Ali sinova Izraelovih,
ne dobi odgovora. Tada je metnu na 14 Nego se skupiæe sinovi Benjaminovi
magarca, i çovjek ustade i otide u iz gradova u Gibei, da poåu u rat proti
mjesto svoje. sinovima Izraelovim.
29 Kad je doæao kuøi, uze noœ, prihvati 15 Kad se je onoga dana pobrojilo
inoçu svoju, isjeçe je çlan po çlan na sinove Benjaminove, bilo je iz gradova
dvanaest komada i razasla ih u sve dvadeset i æest tisuøa ljudi jako
209 Suci
naoruœanih, osim stanovnika u Gibei, 29 Tada namjestiæe sinovi Izraelovi oko
kojih je bilo na broj sedam stotina ljudi Gibee ljude u zasjedu,
odabranih. 30 Treøi dan onda izaåoæe sinovi
16 Meåu svima ovim ljudima bilo je Izraelovi proti sinovima Benjaminovim
sedam stotina odabranih ljudi, koji su i svrstaæe se kao prije pred Gibeom.
bili ljevaci. Svaki od njih znao je 31 Sinovi Benjaminovi izaåoæe pred
kamenjem gaåati iz praøke u dlaku ne vojsku, dadoæe se odmamiti od grada i
promaæujuøi, stadoæe kao prije ubijati narod na
17 Kad se je prebrojilo sinove Izraelove, putovima, od kojih jedan vodi u Betel,
bilo ih je, osim sinova Benjaminovih, drugi preko polja u Gibei, i poubijaæe
çetiri stotine tisuøa ljudi jako jedno trideset ljudi od sinova
naoruœanih, samih hrabrih vojnika. Izraelovih.
18 Nato se digoæe i otidoæe u Betel i 32 I mislili su sinovi Benjaminovi:
upitaæe Boga, Sinovi Izraelovi pitali su: “Potuçeni su od nas kao prvi put.” Ali
“Tko øe izmeåu nas izaøi najprije u boj sinovi Izraelovi bili su meåu se
proti sinovima Benjaminovim?” ugovorili: “Mi øemo bjeœati, da ih
Gospod odgovori: “Juda najprije.” odmamimo od grada na putove.”
19 Sutradan digoæe se sinovi Izraelovi i 33 Zato svi sinovi Izraelovi ostaviæe
utaboriæe se pred Gibeom. svoja mjesta i namjestiæe se kod Baal-
20 Tada izaåoæe sinovi Izraelovi u boj Tamara, a u zasjedi skriveni sinovi
proti sinovima Benjaminovim, i çete Izraelovi provaliæe iz svojih mjesta
izraelske svrstaæe se pred Gibeom zapadno od Gibee.
proti njima. 34 Tada doåe proti Gibei deset tisuøa
21 A sinovi Benjaminovi provaliæe iz ljudi, iz svega Izraela izabranih ljudi.
Gibee i toga dana poruæiæe na tlo Razvi se teœak boj. A oni ne slutiæe, da
dvadeset i dvije tisuøe ljudi izmeåu øe ih zlo zadesiti.
Izraelaca. 35 Gospod dade naime, da sinovi
22 Ali vojnici izraelski ne izgubiæe Izraelovi potukoæe sinove
srçanosti. Oni se joæ jedanput svrstaæe Benjaminove. Sinovi Izraelovi
na mjestu, gdje su to bili uçinili prvoga pogubiæe onaj dan dvadeset i pet
dana. tisuøa i æto ljudi od sinova
23 Kad su naime sinovi Izraelovi bili Benjaminovih, sve samih jako
otiæli, plakali su sve do naveçer pred naoruœanih vojnika.
Gospodom i zapitali su Gospoda: 36 I vidjeæe sinovi Benjaminovi, da su
“Moramo li joæ jedanput izaøi u boj bili potuçeni, Sinovi Izraelovi bili su se
proti braøi svojoj, sinovima naime povukli ispred sinova Benja-
Benjaminovim?” Gospod im je bio minovih, jer su se oslonili na zasjedu,
odgovorio: “Izaåite proti njih!” koju su bili namjestili proti Gibei.
24 Tako izaåoæe sinovi Izraelovi drugi 37 Zasjeda je tada najedanput navalila
dan opet proti sinovima proti Gibei, I uspjelo je zasjedi provaliti
Benjaminovim. i sav grad pobiti oætricom maça.
25 Tada provaliæe sinovi Benjaminovi 38 Meåu sinovima Izraelovim i
drugi dan iz Gibee i poruæiæe na tlo joæ zasjedom bilo je dogovoreno, da za
osamnaest tisuøa ljudi izmeåu sinova znak zapale vatru, da se digne stup od
Izraelovih, sve samih jako naoruœanih dima u gradu.
ljudi. 39 I kada su sinovi Izraelovi u boju
26 Tada se svi sinovi Izraelovi podigoæe uzmicali, a sinovi Benjaminovi veø
na put, sav narod, i doåoæe u Betel. poçeli ubijati neke izmeåu sinova
Plakali su i ostali ondje pred Izraelovih, poubijaæe ih jedno trideset
Gospodom, postili su preko dana do ljudi, a u vjeri, da su ih pobijedili kao u
veçera i prinijeli Gospodu œrtve prvom boju,
paljenice i œrtve mirotvorne. 40 Tada se poçe u gradu dizati znak
27 Nato upitaæe sinovi Izraelovi vatre, stup od dima. Sinovi se
Gospoda. Tamo se je naime u ono Benjaminovi obazreæe i vidjeæe, kako
vrijeme nalazio kovçeg zavjeta se oganj iz cijeloga grada diœe do neba.
Boœjega, 41 I sinovi Izraelovi vrnuæe se natrag, a
28 I Finehas, sin Eleazarov, unuk sinove Benjaminove uhvati strah; jer
Aronov, vræio je u one dane sluœbu vidjeæe, da ih je zlo zadesilo,
pred njim. Oni su pitali: “Moramo li joæ 42 Bjeœali su pred sinovima Izraelovim
jedanput izaøi u boj proti braøi svojoj, prema pustinji. Ali ih ne minu boj. Oni
sinovima Benjaminovim, ili øemo iz drugih gradova ubijali su ih meåu
odustati od toga?” Gospod odgovori: sobom.
“Izaåite, jer øu ih sutra predati vama u 43 Oni opkoliæe sinove Benjaminove,
ruke.” goniæe ih i pobiæe ih, na istok do u
Suci 210
blizinu Gibee. djecu!
44 I pade sinova Benjaminovih 11 Imate pritom ovako postupati: “Sve
osamnaest tisuøa ljudi, samih junaka. muæko i sve œensko, æto je poznalo
45 Oni okrenuæe u bijeg, prema çovjeka, pobijte!”
pustinji, k peøini Rimonu. Ali ih oni 12 Naåoæe tada meåu stanovnicima
napabirçiæe joæ na putovima pet Jabeæa u Gileadu çetiri stotine
tisuøa ljudi, goniæe ih do Gideoma i djevojaka, koje nijesu bile poznale
pobiæe ih joæ dvije tisuøe ljudi. çovjeka. Dovedoæe ih u tabor u Æilo u
46 I tako svega pogibe onaj dan sinova zemlji kanaanskoj.
Benjaminovih dvadeset i pet tisuøa 13 Tada posla sva zajednica, uze
ljudi jako naoruœanih, sve samih ugovarati sa sinovima Benjaminovim,
junaka, koji su bili u peøini Rimonu, i ponudi
47 Bilo je æest stotina ljudi, kojima je im slobodno podruçje.
uspjelo pobjeøi u pustinju k peøini 14 Nato istom vratiæe se sinovi
Rimonu. Ostadoæe kod peøine Rimona Benjaminovi natrag. Dadoæe im
çetiri mjeseca. djevojke, koje ostaviæe na œivotu
48 A sinovi Izraelovi vratiæe se k izmeåu œena iz Jabeæa u Gileadu. Ali ih
sinovima Benjaminovim i isjekoæe nije bilo dosta za njih.
oætricom maça i ljude i stoku, sve, æto 15 Jer je narodu bilo œao sinova
se naælo u gradovima, Sve gradove, na Benjaminovih, æto Gospod okrnji
koje naiåoæe, popaliæe ognjem. plemena Izraelova,
16 Upitaæe starjeæine zajednice: “Kako
Suci 21 øemo pomoøi ovima, æto su preostali,
1 Sinovi Izraelovi bili su se zakleli u da bi imali œene, izakako su
Mispi: Ni jedan od nas neøe dati køeri istrijebljene œene iz plemena
svoje za œenu sinu Benjaminovu.” Benjaminova?”
2 Kad je onda narod bio otiæao u Betel 17 Rekoæe: “Preostalim sinovima
i tamo do veçera boravio kod Svetiæta, Benjaminovim ostaje joæ samo posjed,
podigoæe glas svoj, stadoæe glasno Ali ne smije pleme iæçeznuti iz Izraela.
plakati, 18 Mi im ipak ne moœemo dati œena
3 I rekoæe: “Zaæto se, Gospode, Boœe izmeåu køeri svojih, jer su se zakleli
Izraelov, moralo ovo dogoditi u Izraelu, sinovi Izraelovi; Neka je proklet, tko
da danas nestane jednoga cijelog dadne œenu sinovima Benjaminovim!
plemena iz Izraela?” 19 Potom rekoæe: “Eto svake je godine
4 Sutradan rano napraviæe ondje blagdan Gospodnji u Æilu, koji leœi
œrtvenik i prinesoæe œrtve paljenice i sjeverno od Betela, istoçno od puta, æto
œrtve mirotvorne, vodi od Betela u Æekem, i juœno od
5 Tada upitaæe sinovi Izraelovi: “Tko od Lebone,”
svih plemena Izraelovih nije doæao na 20 I naloœiæe sinovima Benjaminovim:
skupætinu Gospodu?” Bili su se naime “Idite i poskrivajte se u vinogradima!
sveçanom zakletvom zaprijetili 21 I çim vidite, da djevojke od Æila
svakomu, koji ne bi doæao u Mispu izlaze, da igraju, skoçite iz vinograda i
Gospodu: “Ima se kazniti smrøu!” otmite svaki sebi œenu izmeåu
6 A sad se sinovima Izraelovim saœali za djevojaka od Æila! Onda se vratite u
njihovim bratskim plemenom zemlju Benjamin natrag!
Benjaminovim, i jadikovali su: “Jedno 22 Ako li doåu njihovi oci i braøa
se eto pleme istrijebi iz Izraela. njihova, da podignu tuœbu kod nas,
7 Kako da pomognemo onima, æto su tada im kaœimo: “Darujte nam ih, jer u
preostali, da bi imali œene, kad se ratu nijesmo dobili œene za svakoga.
zaklesmo kod Gospoda, da im ne damo Ako im ih ne dadnete, grijeæite,”
køeri svojih za œene?” 23 Sinovi Benjaminovi izvræiæe
8 I kad su pitali, nije li tko iz plemena zapovijed. Dovedoæe sebi potrebni broj
Izraelovih doæao u Mispu Gospodu, œena od djevojaka igraçica, koje oteæe,
opazilo se, da nije bio nitko doæao iz vratiæe se natrag u svoj baætinski
Jabeæa u Gileadu u tabor na posjed, sazidaæe opet gradove i
skupætinu. naseliæe se u njima.
9 Prebrojiæe narod i pokaza se, da nije 24 I sinovi Izraelovi vratiæe se odanle u
bilo ondje nijednoga od onih, æto su ono vrijeme kuøi svaki k svojemu
stanovali u Jabeæu u Gileadu, plemenu i k svojoj porodici. Svaki otide
10 Tada posla zajednica onamo odanle na svoj baætinski posjed.
dvanaest tisuøa od najhrabrijih ljudi i 25 U ono vrijeme nije bilo joæ kralja u
naloœi im: “Idite i pobijte stanovnike u Izraelu. Svaki je çinio, æto mu je bilo
Jabeæu u Gileadu maçem, i œene i drago.
211
Ruta
1 U vrijeme, kada su joæ vladali suci, 16 A Ruta odgovori: “Ne sili me tako, da
nasta glad u zemlji. Tada odseli iz te ostavim i da te ne slijedim dalje!
Betlehema u Judi Jedan çovjek sa Kamo ti ideæ, tamo idem i ja, i gdje ti
œenom svojom i sa svoja dva sina. ostaneæ, ondje ostajem i ja. Tvoj narod
Mislio je nastaniti se u zemlji moj je narod, i tvoj Bog moj je Bog.
moapskoj. 17 Gdje ti umreæ, umrijet øu i ja, i ondje
2 Taj se je çovjek zvao Elimelek, œena se hoøu da budem i ja pokopana, Gospod
njegova zvala Noema, dva sina njegova neka uçini s menom æto hoøe! Samo
zvala se Mahlon i Kilion. Oni su bili me smrt moœe rastaviti od tebe.”
Efraøani iz Betlehema u Judi. Kad su 18 I kad Noema vidje, da je tvrdo
bili doæli u zemlju moapsku i tamo se naumila iøi s njom, presta je odvraøati.
nastanili, 19 Tako odoæe obje dalje, dok doåoæe u
3 Umrije Elimelek, muœ Noemin Tako Betlehem. Kad doåoæe u Betlehem, sav
ostade ona sa svoja dva sina. se grad uzbuni zbog njih. Œene su
4 Oni se oœeniæe Moapkama. Jedna se pitale: “Nije li to Noema?”
zvala Orpah, druga Ruta. Kad su 20 Ona im je odgovarala: “Ne zovite me
boravili tamo jedno deset godina, Noema, zovite me Mara, jer Svemoøni
5 Umrijeæe i obadva sina, Mahlon i pusti na me veliku gorkost.
Kilion. Tako iza smrti svojih sinova i 21 Bogata sam otiæla, praznih ruku
svojega muœa ostade joæ sama œena. vraøa me Gospod. Æto me zovete
6 Tada se ona podiœe sa svojim Noema, kad Gospod proti meni istupi i
snahama, da se natrag vrati iz zemlje Svemoguøi tugu na me navali?”
moapske. Bila je naime doznala u 22 Tako se iz zemlje moapske vrati
zemlji moapskoj, da je Gospod pohodio Noema praøena od Moapke Rute,
narod svoj i opet mu dao kruha, snahe svoje, koja je htjela s njom iøi.
7 I tako ona sa svoje dvije snahe ostavi Doåoæe u Betlehem upravo poçetkom
mjesto, gdje je stanovala do sada. I kad jeçmene œetve.
poåoæe putem, da se natrag vrate u
zemlju Judinu, Ruta 2
8 Reçe Noema svojim obadvjema 1 Noema je imala roåaka od strane
snahama: “Idite, vratite se natrag, svojega muœa, çovjeka vrlo bogata iz
svaka u kuøu matere svoje! Neka vam porodice Elimelekove, po imenu
Gospod naplati ljubav, koju iskazaste Boaza.
umrlima i meni! 2 I jednoga dana reçe Moapka Ruta
9 Neka vam Gospod dadne da naåete Noemi: “Rado bih izaæla u polje i ako mi
opet kuøu, svaka u kuøi muœa se dopusti, pabirçila bih klasje.” Ona
svojega!” I poljubi ih. A one stadoæe odgovori: “Idi, draga køeri!
glasno plakati, 3 I ona otide, i pabirçila je u polju za
10 I rekoæe joj: “Ne, mi demo tebe pratiti œeteocima. Dogodi se, te doåe na njivu
kuøi k narodu tvojemu.” Boazovu, koji je bio od porodice
11 A Noema reçe: “Vratite se, drage Elimelekove.
køeri! Æto biste iæle s menom? Mogu li 4 Upravo doåe Boaz iz Betlehema i
se ja joæ nadati sinovima, koji bi vam pozdravi œeteoce: “Gospod s vama!” Oni
mogli biti muœevi? odgovoriæe: “Gospod te blagoslivljao!”
12 Vratite se, drage køeri, idite kuøi! Ja 5 Tada upita Boaz slugu, koji je
sam odveø stara za muœa. Pa i kad bih nadzirao œeteoce: “ija je ovo djevojka?”
mislila, da imam joæ nade, i kad bih joæ 6 Sluga, koji je nadzirao œeteoce, reçe:
noøas imala muœa, pa i sinove rodila, “æto je Moapka djevojka, koja je s
13 Zar biste çekale na njih, dok Noemom doæla iz zemlje moapske.
odrastu? Zar biste zbog njih stajale 7 Molila je: “Rado bih pabirçila i kupila
neudate? Ne, drage køeri, meni je u klasje izmeåu snopova za œeteocima. I
tom gore negoli vama, jer je ruka doæla je i od ranoga jutra do sada bila
Gospodnja pogodila mene. je na nogama, i jedva da je samo malo
14 One stadoæe nanovo plakati. Orpah otpoçinula.”
se tada oprosti od svoje svekrve. A Ruta 8 Tada Boaz reçe Ruti: “Sluæaj, køeri
ostade kod nje. moja, nemoj iøi na njivu koga drugoga
15 Ali Noema zamoli: “Eto, jetrva se da pabirçiæ! Ne odlazi odavde, nego se
tvoja povrati k narodu svojemu i drœi mojih djevojaka!
bogovima svojim. Pa vrati se i ti i slijedi 9 Pazi na kojoj njivi one œanju, pa idi za
jetrvu svoju!” njima! Ja sam slugama zapovjedio, da
Ruta 212
te ne diraju. Kad oœedniæ, idi k nije svræila œetva jeçmena i œetva
sudovima i pij, æto su sluge donijele!” pæeniçna. Onda je œivjela u kuøi kod
10 Tada ona pade niçice, pokloni se sve svekrve svoje.
do zemlje i reçe mu: “Kako to, da si mi
tako milostiv i da si tako prijazan Ruta 3
prema meni, makar da sam tuåinka?” 1 Jednoga dana reçe joj njezina
11 Boaz joj odgovori: “Çuo sam ja sve, svekrva Noema: “Draga køeri, ne treba
Æto si uçinila svekrvi svojoj iza smrti li da ti potraœim, gdje øeæ poçinuti, da
muœa svojega. Oca, mater i zaviçaj bi ti dobro bilo?
ostavila si, pa si doæla k narodu, kojega 2 Evo: “Boaz, roåak naæ, sa çijim si
nijesi znala prije. djevojkama bila zajedno, vijat øe ove
12 Gospod neka ti plati za djelo tvoje! noøi jeçam na gumnu.
Potpuna plaøa neka ti bude od 3 Umij se i namaœi se, obuci na se
Gospoda, Boga Izraelova, kad si doæla, haljine svoje najbolje, pa idi na gumno!
da se pod krila njegova skloniæ!” Pripazi na to, da te on ne vidi, dokle ne
13 Ona odgovori: “Naåoh milost u jede i ne napije se!
oçima tvojim, gospodaru, jer si me 4 Kad onda on legne da spava, pazi,
utjeæio i prijazno progovorio sluækinji gdje øe leøi. Tada otidi tamo, digni
svojoj, ako i nijesam kao jedna od pokrivaç s nogu njegovih i leœi ondje!
tvojih sluækinja.” On øe onda veø reøi, æto øeæ raditi.”
14 Kad je bilo vrijeme jesti, reçe joj 5 Ona joj odgovori: “Ætogod mi kaœeæ,
Boaz: “Doåi i jedi kruha s nama i umoçi uçinit øu.”
zalogaj svoj u ocat!” I ona sjede pokraj 6 I otide na gumno i uçini sve onako,
œetelaca, i on stavi pred nju toliko kako joj je bila rekla njezina svekrva.
prœenih zrna, da se je mogla nasititi, i 7 Kad je Boaz jeo i pio i dobre volje bio,
joæ joj preteçe. leœe da spava iza stoga œita. A ona doåe
15 Kad je onda ustala, da pabirçi dalje, polako, podiœe pokrivaç s nogu
zapovjedi Boaz slugama svojim: “Ona njegovih i leœe tamo.
smije pabirçiti i meåu snopovima. 8 Oko ponoøi trœe se çovjek, obrnu se i
Nemojte je Pri tom dirati! vidje œenu, gdje leœi kod njegovih nogu.
16 Nego joæ od svojih rukoveti navlaæ 9 Kad upita: “Tko si?”, odgovori ona:
ispuætajte i ostavljajte joj neka kupi! “Ruta, sluækinja tvoja. Raæiri krajak
Ne korite je!” haljine svoje na sluækinju svoju, jer ti
17 Tako je ona pabirçila na njivi sve do si roåak, koji duguje otkup.”
veçera, i kad je onda izmlatila, æto je 10 On reçe: “Gospod neka te blagoslovi,
bila napabirçila, bilo je gotovo efa køeri moja! Ljubav, koju mi sad
jeçma. pokazujeæ, ljepæa je od one prve, jer
18 Ona to uze na se i otide u grad. Kad nijesi trçala za mladim ljudima, ni
svekrva njezina vidje, koliko je siromaænim ni bogatim.
napabirçila, i kad ona joæ izvadi i dade 11 I zato, køeri moja, nemaj brige!
joj, æto joj je preteklo, poæto se nasitila, Ætogod zatraœiæ, uçinit øu ti, jer zna
19 Reçe joj svekrva: “Gdje si to pabirçila svaki u gradu, da si œena çestita.
danas? Gdje si bila na radu? Neka je 12 A svakako je istina, da ja dugujem
blagoslovljen, koji ti je bio tako dobar! otkup, ali ima joæ drugi, koji ima
I ona pripovjedi svekrvi svojoj, kod duœnost otkupa i bliœi ti je roåak od
koga je radila danas, i reçe: “ovjek, kod mene.
kojega sam danas radila, zove se 13 Ostani ovu noø ovdje! Htjedne li on
Boaz.” sutra da ispuni svoju duœnost otkupa
20 Noema reçe svojoj snahi: “Neka je prema tebi, dobro, neka to uçini! A ne
blagoslovljen od Gospoda on, koji htjedne li da ispuni svoju duœnost
svoje dobrote ne uskraøuje ni œivima ni otkupa prema tebi, ja øu se zauzeti za
mrtvima” I reçe joj Noema: Taj nam je te, tako œiv bio Gospod! Sad spavaj
çovjek u rodu. On je jedan od onih, koji mirno do jutra!”
su nam otkup duœni.” 14 Izakako je do jutra spavala kod
21 I Moapka Ruta pripovijedala je dalje: nogu njegovih, ustade, dok joæ nije
“Joæ mi je rekao: “Drœi se mojih ljudi, mogao çovjek çovjeka raspoznati. On
dok ne budu gotovi s mojom cijelom reçe: “Ne smije se znati, da je œena
œetvom! doæla na gumno.”
22 Noema reçe svojoj snahi Ruti, 15 Tada je pozva: “Daj ogrtaç, æto ga
“Dobro, draga køeri, idi s njegovim imaæ na sebi, i drœi ga!” Ona ga pridrœa,
djevojkama! Onda te na drugoj njivi ne a on joj izmjeri æest mjerica jeçma i
mogu dirati.” naprti joj. Tada on otide u grad.
23 I tako se je ona kod pabirçenja 16 Kad ona doåe k svekrvi svojoj, upita
drœala djevojaka Boazovih, dokle se je ova: “Æto si postigla, draga køeri?”
213 Ruta
Ona joj pripovjedi toçno, kako je s 9 Tada reçe Boaz starjeæinama i svima
njom postupao çovjek. nazoçnima: “Vi ste gad svjedoci, da
17 “Ovih æest mjerica jeçma” reçe, sam od Noeme kupio sve, æto je bilo
“darova mi, jer je mislio: “Ne smijeæ Elimelekovo i æto je bilo Kilionovo i
praznih ruku doøi k svekrvi svojoj.” Mahlonovo.
18 Tada reçe ova: “ekaj sad mirno, 10 Usto sam dobio za œenu Moapku
draga køeri, dok doznaæ, kako øe stvar Rutu, œenu Mahlonovu, da podignem
izaøi, jer çovjek neøe se prije smiriti, ime pokojnomu na baætini njegovoj, da
dok ne svræi stvar joæ danas.” ne bi izginulo ime pokojnomu iz kruga
braøe njegove i sa vrata zaviçajnoga
Ruta 4 mjesta njegova. Tomu ste sada vi
1 Boaz je uto bio otiæao na vrata svjedoci.”
gradska i sjeo tamo. I kad je prolazio 11 Svi na vratima nazoçni i starjeæine
onaj roåak, koji je dugovao otkup, a o izjaviæe: “Mi to svjedoçimo. Neka
kojemu je bio Boaz govorio, zovnu ga: Gospod œenu, koja ulazi u kuøu tvoju,
“Hodi ovamo i sjedi ovdje, ti taki i taki!” uçini kao Rahelu i Leau, koje obje
On doåe i sjede. sazidaæe kuøu Izraelovu! Neka ti
2 I dovede Boaz deset ljudi izmeåu izvræujeæ moø u Efrati i neka sebi
starjeæina gradskih i zamoli ih Sjedite naçiniæ ime u Betlehemu!
ovdje!” Kad sjedoæe, 12 Neka kuøa tvoja bude kao kuøa
3 Reçe çovjeku, koji je imao duœnost Peresa, kojega rodi Tamara Judi, po
otkupa: “Noema koja se je vratila iz potomstvu, koje neka ti dadne Gospod
moapske zemlje, prodaje njivu, æto je od te mlade œene!”
bila naæega roåaka Elimeleka, 13 Potom uze Boaz Rutu k sebi, i ona
4 Mislio sam da ti predloœim: kupi je postade njegova œena, Kad on ode k
pred ovima, æto sjede ovdje, i pred njoj, Gospod je blagoslovi, i ona
starjeæinama narodnim! Ako je hoøeæ pokloni œivot jednome sinu.
otkupiti, uçini to! Ako neøeæ, kaœi mi da 14 Tada rekoæe œene Noemi: “Neka je
znam, jer osim tebe nema nikoga, koji blagoslovljen Gospod, koji ti ne uskrati
ima pravo otkupa. Ja dolazim istom danas zaætitnika! Neka ime njegovo
poslije tebe.” Onaj odgovori: “Ja øu je bude slavno u Izraelu!
otkupiti. 15 Neka bude utjeha srcu tvojemu i
5 Boaz nastavi: “Ako kupiæ od Noeme skrbnik tvoj u starosti, jer ga rodi
njivu, stim dobivaæ i Moapku Rutu, snaha tvoja, koja te ljubi, ona, koja ti
œenu pokojnoga, da tako podigneæ ime viæe vrijedi nego sedam sinova.”
pokojniku na baætini njegovoj.” 16 Noema uze dijete, metnu ga na krilo
6 Tada reçe roåak, koji je imao duœnost svoje, i bila je dadilja njegova.
otkupa: “Onda je ja ne mogu otkupiti 17 Susjede dadoæe mu ime, kad rekoæe:
za se. Inaçe bih oætetio svoju vlastitu “Rodi se sin Noemi!, i prozvaæe ga Obed.
baætinu. Otkupi ti za se, æto bi trebalo On je otac Davidova oca Jeseja.
da ja otkupim, jer ja je neøu da 18 Ovo je rodoslovlje Peresovo: “Peresu
otkupim.” se rodi Hesron,
7 A bio je od starine ovaj obiçaj u Izraelu 19 Hesronu se rodi Aram, Aramu se
kod otkupljivanja i promjenjivanja: rodi Aminadab,
“Da sva stvar bude pravomoøna, izuo 20 Aminadabu se rodi Nahæon,
bi jedan obuøu svoju i dao drugomu. Nahæonu se rodi Salmon,
To je vrijedilo u Izraelu kao potvrda. 21 Salmonu se rodi Boaz, Boazu se rodi
8 Kad je dakle onaj roåak, koji je imao Obed,
duœnost otkupa, bio rekao Boazu: 22 Obedu se rodi Jesej, Jeseju se rodi
“Kupi to za se!”, izu obuøu svoju. David.
1 Samuel
1 U Ramataim Sofimu œivio jedan svojega grada, da se u Æilu pokloni
çovjek iz gore Efraimove po imenu Gospodu nad vojskama i da mu
Elkana, sin Jerohama, sina Elihua, œrtvuje. Obadva sina Elijeva, Hofni i
sina Tohua, sina Zufova, Efraimljanin. Finehas, bila su tamo sveøenici
2 Imao je dvije œene. Jedna se zvala Gospodnji.
Ana, druga Penina. Penina je imala 4 Kadgod bi Elkana prinio œrtvu,
djece, a Ana je bila bez djece. mogao je svojoj œeni Penini sa svima
3 Taj je çovjek iæao svake godine iz njezinim sinovima i køerima dati viæe
1 Samuel 214
œrtvenih dijelova, 22 Me poåe Ana, nego reçe muœu
5 A Ani bi na svoju œalost dao samo svojemu: “Kad odojim djeçaka, onda
jedan dio, premda je viæe ljubio Anu. øu ga odvesti, da se pokaœe pred
6 Usto ju œalostila njezina takmica i Gospodom i da ostane tamo zauvijek.”
draœila ju, jer joj Gospod nije bio 23 Njezin muœ Elkana reçe joj: “ini,
udijelio djece. kako ti se çini dobro! Ostani, dok ga ne
7 Tako je iælo iz godine u godinu Kadgod odojiæ! Neka Gospod ispuni svoje
je iæla u kuøu Gospodnju, onda bi je obeøanje!” Tako osta œena, i dojila je
tako jako œalostila, da je plakala i niæta sina svojega, dok ga ne odbi.
nije jela. 24 im ga je bila odbila, povede ga sa
8 Njezin muœ Elkana gledao ju tada sobom uzevæi trogodiænje goveçe, efu
utjeæiti: “Ana, zaæto plaçeæ? Zaæto niæta braæna i mijeh vina. Tako ga uvede u
ne jedeæ? Zaæto si tako turobna? Zar ti svetiæte Gospodnje u Æilu. Djeçak je bio
ja nijesam viæe vrijedan nego deset tada joæ veoma mlad.
djece?” 25 Kad zaklaæe goveçe i djeçaka
9 Kad se je opet jedanput drœala dovedoæe k Eliju,
œrtvena gozba u Æilu i pilo se, ustade 26 Reçe ona: “Oprosti, gospodaru! Kako
Ana. Upravo je sjedio sveøenik Eli na œiv bio, gospodaru moj! Ja sam ona
stolici na pragu svetiæta Gospodnjega. œena, koja je stajala ovdje kod tebe, da
10 U dubokoj tuœi molila se ona gorko se pomoli Gospodu.
plaçuøi Gospodu, 27 Molila sam se za ovoga djeçaka. I
11 I zavjetova ovo: “Gospode nad usliæi mi Gospod molbu, koju mu
vojskama, ako pogledaæ na muku upravih.
sluækinje svoje i opomeneæ me se i ne 28 Zato ga predajem Gospodu. Dok je
zaboraviæ sluækinje svoje, nego god œiv, neka je posveøen Gospodu!”
darujeæ sluækinji svojoj sina, onda øu Tada se ona ondje pokloni Gospodu.
ga ja, dok je god œiv, posvetiti Gospodu,
i britva neøe doøi na glavu njegovu.” 1 Samuel 2
12 Dok se je ona tako dugo molila pred 1 Ana izreçe ovu molitvu: “Obraduj se
Gospodom, promatrao je Eli usta srce moje u Gospodu, odveø je velika
njezina. sreøa moja u Gospodu. Sad mogu usta
13 Ana je naime govorila tiho u sebi; svoja otvoriti pred neprijateljima
samo su se micale usne njezine, a glas svojim; jer se smijem radovati radi
joj se nije mogao çuti. Stoga Eli pomisli pomoøi tvoje.
da je pijana. 2 Nitko nije tako uzviæen kao Gospod;
14 Eli je upita: “Dokle øeæ biti pijana? jer nema nijednoga osim tebe. Kao naæ
Gledaj, da se opet otrijezniæ!” Bog nije nitko drugi bog!
15 Ana odgovori: “Ah ne, gospodaru 3 Ne govorite toliko rijeçi oholih! U
moj, ja sam nesretna œena. Vina i vaæim ustima neka zamre svaka rijeç
opojna piøa nijesam pila, nego sam drzovita, jer Gospod je Bog sveznajuøi,
izlila duæu svoju pred Gospodom. i on mjeri sva djela ljudska.
16 Nemoj drœati sluækinju svoju za 4 Slomit øe se luk jakih, a slabi øe se
œenu nevaljalu! Samo od velike brige i ogrnuti snagom.
tuge tako sam se molila.” 5 Moraju siti u najam iøi za kruh, a tko
17 Eli joj odgovori: “Mi s mirom! Bog je gladovao, ima sad previæe. Sedmero
Izraelov ispunit øe molbu tvoju, koju si djece imat øe, koja je bila neplodna, a
mu upravila.” koja je imala djece, izdisat øe od bola.
18 Ona odgovori: “Neka naåe sluækinja 6 Gospod je, koji ubija i opet oœivljava,
tvoja milost u oçima tvojim!” Tada koji vodi u carstvo mrtvih i opet izvodi.
otide œena svojim putem, i jela je i nije 7 Gospod osiromaæi i obogati, ponizi i
viæe bila œalosna. uzvisi.
19 Kad sutradan rano obaviæe svoj 8 Iz praha podiœe slaboga i iz buniæta
poklon pred Gospodom, vratiæe se izvlaçi ubogoga, posadi ih uz knezove,
natrag kuøi svojoj u Ramu. Elkana odreåuje im çasna mjesta, jer su
spoznade œenu svoju Anu, i Gospod se stupovi svijeta Gospodnji, na njih je on
opomenu nje. postavio nadzemaljski svijet.
20 Kad proåe jedna godina, rodi Ana, 9 Korake svojih poboœnih çuva on
koja je bila zatrudnjela, sina. Nadjenu dobro, a opaki izginu u mraku; jer
mu ime Samuel; “jer”, reçe, “isprosih svojom snagom ne dolazi çovjek do
ga od Gospoda.” pobjede.
21 Kad je njezin muœ Elkana sa svojom 10 Gospod øe ga satrti, tko mu se
cijelom obitelji opet poæao, da prinese protivi, s neba øe zagrmjeti gromom.
Gospodu godiænju œrtvu i ono, æto je Krajevima zemlje sudit øe Gospod,
bio zavjetovao, kralju svojemu dat øe snagu, uzvisit øe
215 1 Samuel
moø pomazaniku svojemu.” se objavih obitelji oca tvojega, kad je
11 Elkana se vrati natrag u Ramu kuøi joæ sluœila u Egiptu kuøi faraonovoj,
svojoj. Djeçak je sluœio Gospodu pod 28 I izabrah je izmeåu svih plemena
nadzorom sveøenika Elija. Izraelovih sebi za sveøenike, koji bi
12 Sinovi Elijevi bili su nevaljali, i imali uzlaziti k œrtveniku mojemu, kad
nijesu marili ni za Gospoda, paliti i opleøak u svetiætu mojem
13 Ni za propise zakonske sveøenika nositi. Ja predadoh kuøi oca tvojega
prema narodu, kadgod je naime tko sve œrtve ognjene sinova Izraelovih.
prinosio œrtvu, doæao bi sluga 29 Zaæto gazite moje œrtve i prinose, æto
sveøenikov, dok se kuhalo meso, s sam ih naredio u prebivaliætu
viljuækom trokrakom u ruci, mojemu? Zaæto paziæ sinove svoje
14 I zabadao bi njom u kotao ili lonac, veøma nego mene, da se gojite
u tavu ili zdjelu. Sve, æto bi se nabolo najboljim komadima svih œrtvenih
na viljuæku, uzimao je sveøenik za se. prinosa mojega naroda Izraela?
Tako su çinili svima Izraelcima, æto su 30 Zato kaœe Gospod, Bog Izraelov:
dolazili u Æilo. Rekao sam doista: Kuøa tvoja i kuøa
15 Pa i prije nego bi se zapalilo salo, oca tvojega imaju uvijek vræiti sluœbu
pojavio bi se sluga sveøenikov i rekao u svetiætu mojemu. Ali sada, govori
bi çovjeku, koji je prinosio œrtvu: “Daj Gospod, neka je to daleko od mene, jer
ovamo mesa, da ispeçem sveøeniku! tko mene çasti, toga çastim ja. A tko
On od tebe neøe da ima mesa kuhana, mene prezire, taj ima pasti u sramotu.
nego sirovo.” 31 Eto, doøi øe vrijeme, kad øu tebe i
16 A ako bi mu çovjek odvratio: “Ali kuøu oca tvojega poniziti, tako da u
prije mora se zapaliti salo. Onda moœeæ tvojoj obitelji neøe viæe biti çovjeka
uzeti sebi Æto ti je volja”, on bi ugledna.
odgovorio: “Ne, nego daj odmah, inaçe 32 Tada øeæ u strahu gledati na
uzet øu silom!” svakoga, koji çini dobro Izraelu.
17 Tako je bio grijeh tih mladih ljudi Nikada viæe neøe biti u kuøi tvojoj
veoma teœak pred Gospodom; jer ti çovjeka ugledna.
ljudi nijesu marili za œrtvu Gospodnju. 33 Ako jednoga ili drugoga ne
18 Djeçak Samuel, ogrnut opleøkom istrijebim iz sluœbe na œrtveniku
lanenim, sluœio je pred Gospodom. mojemu, to øe biti samo zato, da
19 Mati njegova naçini mu mali plaæt i okapaju njegove oçi i da se izjede
donese mu ga, i tako je çinila svake njegovo srce. Sav podmladak kuøe
godine, kad bi dolazila s muœem svojim tvoje ima umrijeti u dubokom
da prinese œrtvu godiænju. poniœenju.
20 Tada bi Eli blagoslovio Elkanu i œenu 34 Ovo neka je znak, æto øe doøi na
njegovu rijeçima: “Neka ti Gospod obadva sina tvoja, na Hofnija i
daruje djece od te œene na mjesto Finehasa: u jedan dan umrijet øe
ovoga, kojega je Gospod odabrao sebi!” obojica.
Nato bi se vratili kuøi. 35 A ja øu podignuti sebi sveøenika
21 I Gospod pohodi Anu. Ona zatrudnje vjerna, koji øe raditi po mojoj œelji i volji
i rodi joæ tri sina i dvije køeri. A mladi je Njemu øu sazidati kuøu tvrdu, da
Samuel rastao u svetiætu Gospodnjem. uvijek hodi preda mnom kao moj
22 Eli je bio veoma star. Kad je çuo, æto pomazanik.
su sve çinili sinovi njegovi svemu 36 Tko tada joæ ostane od kuøe tvoje,
Izraelu, i da su se provodili sa œenama, doøi øe i bacit øe se niçice pred njim, da
æto su sluœile na ulazu u æator isprosi koji novac ili komad kruha, i
svjedoçanstva, reøi øe: Primi me u kakvu sluœbu
23 Reçe im: “Zaæto to radite, da çujem sveøeniçku, da imam komad kruha!”
od svih ljudi ovdje sramote vaæe?
24 Nemojte, sinovi moji, nije dobro æto 1 Samuel 3
çujem, i æto narod Gospodnji æiri o vama! 1 Mladi Samuel vræio je sluœbu
25 Kad çovjek sagrijeæi çovjeku, onda Gospodnju pod nadzorom Elijevim. U
odluçuje Bog kao sudac nad njim. Ali ono vrijeme bila je objava Gospodnja
ako sagrijeæi çovjek proti Gospodu, tko neæto rijetko; utvara nije se dogaåala
moœe onda istupiti kao sudac za çesto.
njega?” Ali oni ne posluæaæe rijeç oca 2 A jednoga dana dogodi se ovo: “Eli je
svojega; jer je Gospod bio odluçio da ih spavao u svojoj sobi. Oçi su mu bile
ubije. oslabile, tako da viæe nije mogao
26 A mladi Samuel rastao je i bio je u vidjeti.
milosti kod Gospoda i kod ljudi. 3 Ali svjetionica Boœja nije se bila joæ
27 Jednoga dana doåe çovjek Boœji k ugasila. Samuel je spavao u svetiætu
Eliju i reçe mu: “Ovako veli Gospod: Ja Gospodnjem, gdje je bio kovçeg Boœji.
1 Samuel 216
4 Tada viknu Gospod Samuela. On Izraelu. Tada izaåoæe sinovi Izraelovi u
odgovori: “Evo me”, boj proti Filistejima i utaboriæe se kod
5 Otrça k Eliju i reçe: “Evo mi! Ti si meEben-Ezera, a Filisteji su imali svoj
zvao.” On odgovori: “Ja te nijesam tabor kod Afeka.
zvao. Idi i spavaj!” I on otide i zaspa. 2 Filisteji se postaviæe proti sinovima
6 A Gospod opet viknu Samuela. Izraelovim. Boj se odulji. Napokon
Samuel ustade, ode k Eliju i reçe: “Evo razbiæe Filisteji sinove Izraelove. Ovih
me! Ti si me zvao.” On odgovori: “Ja te izginu na bojnom polju oko çetiri
nijesam zvao, moj sine! Idi opet i tisuøe ljudi.
spavaj!” 3 Kad se vojska vrati u tabor, upitaæe
7 Samuel naime nije joæ poznavao starjeæine sinova Izraelovih: “Zaæto
Gospoda; joæ mu se nije bio objavio dopusti Gospod, da nas Filisteji poraze
Gospod. danas? Mi øemo kovçeg zavjeta
8 I viknu Gospod Samuela po treøi put. Gospodnjega donijeti k sebi iz Æila. Kad
On ustade, ode k Eliju i reçe: “Evo me! doåe u sredinu naæu, on øe nas izbaviti
Ti si me zvao.” Sad spoznade Eli, da je iz ruke neprijatelja naæih.”
Gospod zvao djeçaka. 4 Dakle narod posla u Æilo, i donesoæe
9 Zato reçe Eli Samuelu: “Idi i spavaj! odanle kovçeg zavjeta Gospoda nad
Ako te zovne, odgovori: “Govori, vojskama, koji vlada nad kerubinima.
Gospode, sluga tvoj sluæa!” Samuel Obadva sina Elijeva, Hofni i Finehas,
ode i zaspa na mjestu svojemu. pratila su kovçeg zavjeta Boœjega.
10 I Gospod doåe, stade i viknu ga kao 5 Kad stiœe kovçeg zavjeta
prije: “Samuele, Samuele!” Samuel Gospodnjega u tabor; podiœe sav Izrael
odgovori: “Govori, sluga tvoj sluæa!” takvu viku radosnu, da je zatutnjila
11 I reçe Gospod Samuelu: “Hoøu da zemlja.
uçinim neæto u Izraelu, da øe zujati oba 6 Filisteji çuæe glasno radovanje i
uha svakome, tko çuje. rekoæe: “Æto znaçi ta glasna vika
12 Tada øu uçiniti Eliju sve, æto sam radosna u taboru izraelskom?”
zaprijetio kuøi njegovoj, od poçetka do Saznadoæe, da je doæao kovçeg
svræetka. Gospodnji u tabor.
13 Ja sam mu dao javiti, da sam 7 I uplaæiæe se Filisteji i rekoæe: “Bog je
odsudio kuøu njegovu zauvijek za doæao u tabor.” I vikali su:
zlodjela njegova. On je znao, da me 8 “Jao nama! Tko øe nas izbaviti iz ruke
sinovi njegovi sramote, pa ih ipak nije toga moønoga boœanstva? To je isti
kaznio. Bog, koji je udarao Egipøane
14 Zato se zakleh kuøi Elijevoj: “Nikad svakojakim mukama u pustinji.
se zlodjela kuøe Elijeve neøe oçistiti 9 Dignite se i pokaœite se kao ljudi, o
œrtvama ili prinosima.” Filisteji! Inaçe morat øete sluœiti
15 Samuel je spavao do jutra Tada on Hebrejima, kao æto su oni sluœili vama!
otvori vrata svetiæta Gospodnjega. Budite ljudi i borite se!”
Samuel se je bojao priopøiti Eliju 10 I borili su se Filisteji, i Izraelci su bili
utvaru. potuçeni. Pobjegoæe svaki u svoju
16 Zato Eli zovnu Samuela k sebi i reçe: postojbinu. Poraz je bio vrlo teœak. Od
“Samuele, sine moj!” On odgovori: “Evo Izraelaca palo je trideset tisuøa ljudi
me!” pjeæaka.
17 Onaj upita: “Æto ti je rekao? Nemoj 11 I kovçeg Boœji bio je otet, i obadva
zatajiti od mene! Neka ti Bog uçini ovo sina Elijeva, Hofni i Finehas padoæe.
i ono, ako zatajiæ od mene neæto, æto ti 12 Jedan çovjek iz Benjamina pobjeœe
je rekao!” sa bojnoga polja i doåe joæ isti dan u
18 I Samuel mu pripovjedi svu objavu i Æilo razdrtih haljina i sa zemljom na
niæta ne zataji od njega. On reçe: glavi.
“Gospod je. Neka çini æto mu je volja!” 13 I kad doåe, sjedio je Eli pun
19 Samuel je rastao, i Gospod je bio s iæçekivanja na stolici pokraj vrata; jer
njim i nije pustio, da ikoja njegova je srce njegovo bilo u strahu za kovçeg
izjava ostane neispunjena. Boœji. Kad doåe taj çovjek i gradu
20 Sav Izrael od Dana do Beer-Æebe donese glase, stade vika svega grada.
upozna, da je Samuel doista bio prorok 14 Eli çuvæi tu glasnu viku upita: “Sto
Gospodnji. znaçi ta vreva?” Çovjek brœe dotrça i
21 Gospod se je objavljivao i nadalje u javi Eliju.
Æilu; jer se je Gospod javljao Samuelu 15 Eliju je bilo devedeset i osam godina,
u Æilu rijeçju Gospodnjom. i oçi su njegove bile oslijepile, tako da
viæe nije mogao niæta vidjeti.
1 Samuel 4 16 Çovjek reçe Eliju: “Dolazim s
1 I vrijedila je rijeç Samuelova u svemu bojnoga polja. Danas sam utekao iz
217 1 Samuel
boja.” On upita: “Kako je bilo, sine Izraelova.
moj?” 9 A kad ga prenesoæe, pusti Gospod na
17 Glasnik reçe: “Pobjegoæe Izraelci grad muku vrlo veliku. On udari
pred Filistejima. Vojska je teæko stanovnike grada, velike i male, tako
poraœena i tvoja obadva sina Hofni i da je na njima provalila kuœna micina.
Finehas padoæe, i kovçeg je Boœji otet.” 10 I poslaæe kovçeg Boœji u Ekron. Kad
18 Kad spomenu kovçeg Boœji, pade on doåe kovçeg Boœji u Ekron, povikaæe
sa stolice pokraj vrata nauznak, slomi stanovnici Ekrona: “Donesoæe k nama
vrat i umrije; jer je bio star i çovjek kovçeg Boga Izraelova, da pomori nas i
teœak. etrdeset godina bio je sudac sav narod!”
Izraelu. 11 Zato poslaæe, te skupiæe sve glavare
19 Snaha njegova, œena Finehasova, filistejske i zamoliæe: “Otpravite
bila je trudna i blizu da rodi. Kada doçu kovçeg Boga Izraelova! Neka se vrati na
glas, da je kovçeg Boœji otet i da joj je mjesto, kamo pripada! Inaçe mogao bi
umro svekar i muœ, pade na tlo i pomoriti nas i narod naæ.” Jer je bio
porodi. Najedanput joj naime doåoæe smrtan strah nad cijelim gradom.
bolovi. Teæka je bila ruka Boœja na njemu.
20 Kad je umirala, rekoæe œene, æto su 12 Ljudi, koji ne pomrijeæe, bili su
stajale uz nju: “Budi utjeæena, rodila si udareni kuœnom micinom, i jauk se u
sina!” Ali ona ne odgovori niæta i nije gradu dizao do neba.
marila za to.
21 Djeçaku nadjenu ime Ikabod 1 Samuel 6
rekavæi: “Ode slava Izraelova!” Jer je 1 Izakako je kovçeg Gospodnji bio u
otet kovçeg Boœji i mojega svekra i podruçju Filisteja sedam mjeseci,
muœa viæe nema. 2 Dozvaæe Filisteji sveøenike i vraçare i
22 Zato reçe: “Otiæla je slava od Izraela” upitaæe: Sto øemo çiniti s kovçegom
jer je otet Kovçeg Boœji. Gospodnjim? Kaœite nam, kako øemo
ga poslati natrag na mjesto, kamo
1 Samuel 5 pripada!”
1 Kad su Filisteji bili oteli kovçeg Boœji, 3 Oni odgovoriæe: “Ako hoøete kovçeg
odnesoæe ga iz Eben-Ezera u Aædod. Boga Izraelova natrag poslati, ne
2 Tada uzeæe Filisteji kovçeg Boœji, smijete ga prazna, nego mu podajte
donesoæe ga u hram Dagonov i dar pomirni! Tako øete ozdraviti i
postaviæe ga uz Dagona. doznat øete, zaæto se ruka njegova ne
3 A kad stanovnici Aædoda sutradan odmiçe od vas.”
ustadoæe, leœao je Dagon sa svojim 4 Oni upitaæe: “Kakav pomirni dar da
licem na tlima pred kovçegom mu dadnemo?” A oni odgovoriæe:
Gospodnjim. Oni uzeæe Dagona i “Prema broju glavara filistejskih pet
postaviæe ga opet na njegovo mjesto. zlatnih micina i pet zlatnih miæeva; jer
4 Kad sutradan ustadoæe, leœao je je zlo jednako stiglo sve vas i glavare
Dagon opet sa svojim licem na tlima vaæe.
pred kovçegom Gospodnjim. Glava 5 Naçinite dakle slike od svojih micina
Dagonova i obje ruke njegove leœale su i svojih miæeva, æto opustoæiæe zemlju
odsjeçene na pragu. Pokraj njih leœao i dajte çast Bogu Izraelovu! Moœda øe
je trup Dagonov. onda olakæati ruku svoju nad vama i
5 Zato sveøenici Dagonovi i svi, koji nad bogom vaæim i nad zemljom
vræe sluœbu u hramu Dagonovu, ne vaæom.
staju na prag Dagonov u Aædodu do 6 Zaæto da budete uporna srca, kao æto
danaænjega dana. su bili uporna srca Egipøani i faraon?
6 A ruka Gospodnja oteœa Zar ne, poæto ih dari, moralo ih se
stanovnicima Aædoda. On ih prepade, pustiti da otidu?
kad ih udari kuœnom micinom, Aædot i 7 Naçinite dakle sada jedna kola nova
sve podruçje njegovo. i priskrbite dvije krave dojilice, na koje
7 I kad stanovnici Aædoda vidjeæe æto je, joæ nije doæao jaram! Upregnite krave u
rekoæe: “Kovçeg Boga Izraelova ne kola i telad njihovu odvedite od njih u
smije ostati kod nas; jer je teæka ruka staju!
njegova na nama i na bogu naæemu 8 Onda uzmite kovçeg Gospodnji
Dagonu.” metnite ga na kola, i zlatne stvari, koje
8 Zato poslaæe, te skupiæe k sebi sve øete mu ih dati kao pomirni dar,
glavare filistejske i upitaæe: “Æto øemo stavite u kovçeœiø pokraj njega! Tada
çiniti s kovçegom Boga Izraelova?” Oni ga pustite, neka ide!
odgovoriæe: “Neka se prenese kovçeg 9 Pazite: “Ako poåe putem kuøi svojoj u
Boga Izraelova prijeko u Gat!” I Bet-Æemeæ, onda je on uçinio nama ovo
prenesoæe tamo kovçeg Boga veliko zlo; ako li ne poåe tako, onda
1 Samuel 218
øemo znati, da nas se nije dohvatila Gospodnjega.
ruka njegova, nego nas je susreo 2 Od dana, kad je kovçeg bio u Kirjat-
sluçaj.” Jearimu, proåe dugo vremena,
10 Ljudi uçiniæe tako. Uzeæe dvije krave dvadeset godina. Sva se je kuøa
dojilice i upregoæe ih u kola, a telad Izraelova obratila opet puna tuge
njihovu ostaviæe u staji. Gospodu.
11 Kovçeg Gospodnji metnuæe na kola 3 A Samuel reçe svoj kuøi Izraelovoj:
i kovçeœiø s miæima zlatnim i sa “Ako se hoøete svim srcem vratiti
slikama svojih micina, Gospodu, onda odstranite poganske
12 A krave poåoæe pravo cestom u Bet- idole i slike aætarte iz svoje sredine,
Æemeæ. Ostaæe, svejednako muçuøi, upravite svoje srce na Gospoda i
na istom putu, i nijesu skretale ni sluœite jedino njemu! Onda øe vas on
nadesno ni nalijevo. Knezovi filistejski izbaviti iz ruku Filisteja”
iæli su za njima sve do podruçja Bet- 4 I sinovi Izraelovi odbaciæe baale i
Æemeæa. aætarte, i sluœili su jedino Gospodu.
13 Stanovnici Bet-Æemeæa upravo su 5 Potom zapovjedi Samuel: “Skupite
œeli pæenicu na dnu doline. Kad svega Izraela u Mispu! Pomolit øu se za
podigoæe oçi i ugledaæe kovçeg, vas Gospodu.”
obradovaæe se vidjevæi ga. 6 I skupiæe se tako u Mispu, crpili su
14 Kola doåoæe do polja Joæue iz Bet- vodu, prolijevali je pred Gospodom,
Æemeæa i stadoæe ondje. Tu je stajao postili su onaj dan i priznali su ondje:
velik kamen. I iscijepaæe drvo od kola i “Sagrijeæismo Gospodu.” A Samuel je
prinesoæe krave Gospodu kao œrtvu sudio sinovima Izraelovim u Mispi.
paljenicu. 7 Kad Filisteji doznaæe, da su se sinovi
15 A Leviti uzeæe kovçeg Gospodnji i Izraelovi skupili u Mispi, izaåoæe
kovçeœiø pokraj njega, u kojem su bile knezovi filistejski proti Izraelu. Kad to
zlatne stvari, i metnuæe ga na veliki çuæe sinovi Izraelovi, uplaæiæe se od
kamen. Ljudi iz Bet-Æemeæa prinesoæe Filisteja.
œrtve paljenice i zaklaæe Gospodu onaj 8 Sinovi Izraelovi zamoliæe Samuela:
dan œrtvu zaklanicu. “Ne prestaj vapiti za nas Gospodu,
16 A to vidjevæi pet knezova filistejskih Bogu naæemu, da nas izbavi iz ruke
vratiæe se u Ekron isti dan. Filisteja!”
17 Ovo su zlatne micine, æto ih dadoæe 9 Samuel uze jedno janje odojçe i
Filisteji Gospodu kao dar pomirni: prinese ga Gospodu kao punu œrtvu
“jedna za Aædot, jedra za Gazu, jedna paljenicu. Pritom se je molio Samuel
za Aækelon, jedna za Gat, jedna za glasno Gospodu za Izraela, i Gospod ga
Ekron. usliæi.
18 Usto zlatni miæi prema broju svih 10 Dok je naime Samuel upravo
mjesta filistejskih od pet knezova, i prinosio œrtvu paljenicu, izaåoæe
utvråenih gradova i neograåenih sela. Filisteji proti Izraelu u boj. Ali zagrmje
Veliki kamen, na koji metnuæe kovçeg Gospod grmljavinom strahovitom u
Gospodnji, stoji do danaænjega dana isto vrijeme na Filisteje. Time ih smete
na polju Joæue iz Bet-Æemeæa. tako, da su podlegli sinovima
19 Jer su bili pogledali u kovçeg Izraelovim.
Gospodnji, pohodi on stanovnike Bet- 11 Sinovi Izraelovi izaåoæe iz Mispe,
Æemeæa i pobi ih sedamdeset ljudi iz potjeraæe Filisteje i biæe ih do pod Bet-
naroda, pedeset tisuøa ljudi. Narod je Kar.
tugovao nad tim, æto je Gospod pustio 12 Samuel uze tada kamen, metnu ga
tako veliku nesreøu na narod. izmeåu Mispe i Æena i nazva ga Eben-
20 I ljudi iz Bet-Æemeæa pitali su: “Tko Ezer; jer reçe: “Dovle nas Gospod
moœe da sluœi pred Gospodom, Bogom pomoœe.”
svetim? Kojemu da otide od nas?” 13 Tako su bili Filisteji poraœeni, i otada
21 Oni stoga poslaæe poslanike k ne doåoæe viæe u podruçje Izraelovo, jer
stanovnicima Kirjat-Jearima i dok je Samuel œivio, bila je ruka
poruçiæe: “Filisteji donesoæe natrag Gospodnja proti Filistejima.
kovçeg Gospodnji. Doåite i odnesite ga 14 Gradovi, æto su ih bili Filisteji
k sebi!” oduzeli sinovima Izraelovim, povratiæe
se opet Izraelu, od Ekrona do Gata. I
1 Samuel 7 zemljiæta, æto su im pripadala, istrgnu
1 Tada doåoæe stanovnici Kirjat- Izrael iz ruku Filisteja. Isto tako vladao
Jearima, uzeæe kovçeg Gospodnji i je mir meåu Izraelom i Amorejima.
odnesoæe ga u kuøu Abinadabovu na 15 Samuel je bio sudac Izraelu svega
brijegu. Njegova sina Eleazara vijeka svojega.
odrediæe za çuvara kovçega 16 Svake godine iæao je okolo, obiæao bi
219 1 Samuel
Betel, Gilgalu i Mispu i u svima tim 18 Ako vi onda dignete viku na kralja,
mjestima sudio bi Izraelu. kojega izabraste sebi, onda vas na onaj
17 Onda bi se vratio u Ramu; jer tamo dan neøe usliæiti Gospod.”
je imao kuøu svoju i tamo je sudio 19 Ali narod ne htjede posluæati rijeçi
sinovima Izraelovim. I naçini tamo Samuelovih, nego povika: “Ne, nego
œrtvenik Gospodu. kralj neka vlada nad nama!
20 Hoøemo da budemo kao svi drugi
1 Samuel 8 narodi: Naæ kralj neka nam sudi, neka
1 Kad je Samuel bio ostario, postavi ide pred nama i neka vodi naæe ratove!”
sinove svoje za suce nad Izraelom. 21 Samuel sasluæa sve, æto je traœio
2 Njegov prvoroåenac zvao se Joel, a narod, i iznese pred Gospoda.
njegov drugi sin Abija. Oni su sudili u 22 A Gospod reçe Samuelu: “Popusti
Beer-Æebi. zahtjevu njihovu i postavi im kralja!”
3 Ali sinovi njegovi nijesu iæli putovima Tada Samuel reçe Izraelcima: “Idite,
njegovim, nego su udarili za dobitkom, svaki u svoj grad!”
primali su poklone i izvrtali pravdu.
4 Tada se skupiæe sve starjeæine 1 Samuel 9
Izraelove, doåose k Samuelu u Ramu, 1 Tada je œivio jedan çovjek od plemena
5 I rekoæe mu: “Eto, ti si ostario, a sinovi Benjaminova po imenu Kiæ, sin Abiela,
tvoji ne idu putovima tvojim. Postavi sina Serora, sina Bekorata, sina
dakle kralja nad nama, da nas Afiahe, Benjaminovac, çovjek imuøan.
upravlja, kao æto je to u svih naroda!” 2 On je imao sina po imenu Saula,
6 A Samuelu se ne dopade njihov mlada i lijepa. Ni jedan izmeåu sinova
zahtjev: “Postavi kralja nad nama, da Izraelovih nije bio ljepæi od njega. Od
nas upravlja!” Kad se Samuel potuœi ramena gore nadvisivao je sve druge.
kod Gospoda, 3 Rad je jednoø Kiæu, ocu Saulovu, bilo
7 Odgovori Gospod Samuelu: “Posluæaj nestalo magarica, reçe Kiæ svojemu
zahtjev naroda u svemu, æto traœi od sinu Saulu: “Uzmi sa sobom jednoga
tebe! Ne odbaciæe tebe, nego mene, da momka i zaputi da traœiæ magarice!”
ne budem dulje kralj nad njima. 4 Tako proåe goru Efraimovu i proåe
8 Oni çine s tobom posve onako, kako zemlju Æaliæu, a ne naåe ih. I proåoæe
çiniæe s menom od vremena, kad ih zemlju Æaalim, ali zaludu. Tada
izvedoh iz Egipta, do ovoga dana: otidoæe kroz podruçje Benjaminovo,
ostaviæe me i sluœiæe drugim ali ih ne naåoæe,
bogovima. 5 Kada doåoæe u zemlju Zuf, reçe Saul
9 Posluæaj samo zahtjev njihov, ali ih momku, koji je bio s njim: “Hajde da se
ozbiljno opomeni i kaœi im unaprijed vratimo! Inaçe moj øe se otac brinuti za
prava kralja, koji øe vladati nad nas mjesto za magarice.”
njima!” 6 On mu reçe: “Ovdje u ovom gradu œivi
10 Samuel priopøi narodu, koji je traœio çovjek Boœji. On je veoma ugledan.
od njega kralja, sve rijeçi Gospodnje. Ætogod kaœe, sigurno se zbude.
11 On reçe: “Ova prava traœit øe kralj, Hajdemo odmah tamo! Moœda øe nas
koji øe vladati nad vama: Sinove vaæe uputiti u stvari, radi koje smo na
uzimat øe, da ih upotrijebi kod svojih putu.”
kola i konja, i oni øe trçati pred kolima 7 Saul odgovori momku svojemu: “Sto
njegovim. øemo, ako poåemo tamo, ponijeti
12 Postavit øe nastojnike nad tisuøom tomu çovjeku? Nestalo nam je kruha u
i nastojnike nad pedeset. Oni øe mu torbama, i nemamo dara, da ga
morati njive orati, ljetinu œeti i ratne dadnemo çovjeku Boœjemu. Æto
sprave i æto mu treba za kola njegova imamo drugo?”
graditi. 8 A momak opet reçe Saulu: “Imam evo
13 Køeri øe vaæe uzimati, da prave joæ çetvrt æekela srebra. To øu dati
mirisne masti, da kuhaju i kruh peku. çovjeku Boœjemu, da nas uputi u naæoj
14 Najbolje vaæe njive, vinograde i stvari.”
maslinike uzimat øe i svojim slugama 9 Prije reklo bi se u Izraelu, kad bi se
razdavati. iælo pitati Boga: “Hajde da idemo k
15 Od vaæih polja zasijanih i vinograda vidiocu!” Jer koji se sada zovu proroci,
podizat øe desetinu i svoje dvoranike i u staro su se vrijeme zvali vidioci.
çinovnike plaøati. 10 Saul odgovori momku svojemu:
16 Vaæe sluge i sluækinje, vaæa najbolja “Tvoj je prijedlog dobar. Hajde da
goveda i vaæe magarce uzimat øe i idemo!” I poåoæe u grad, gdje je
upotrijebiti ih za svoje poslove. stanovao çovjek Boœji.
17 Od vaæih ovaca podizat desetinu, i vi 11 Kad su iæli uzbrdo prema gradu,
sami bit øete sluge njegove. sretoæe djevojke, æto su izlazile da
1 Samuel 220
zahvataju vodu. Upitaæe ih: “Je li ovdje 26 Ustadoæe rano. Kad je osvanulo,
vidjelac?” zovnu Samuel Saula na krovu:
12 One im odgovoriæe: “Jest, ovdje pred “Ustani! Pratit øu te.” Tada ustade
tobom. Ali poœuri se; jer je danas doæao Saul, i obojica, on i Samuel, izaåoæe.
u grad, poæto danas narod drœi œrtvenu 27 Kad doåoæe na kraj grada, reçe
sveçanost na gori. Samuel Saulu: “Pusti, da momak ide
13 Kad doåete u grad, upravo øete ga daleko pred nama!” I momak ode
joæ zateøi, prije nego poåe na goru k naprijed. “A ti stani malo! Imam ti javiti
œrtvenoj gozbi, jer narod ne poçinje rijeç Boœju.”
œrtvenu gozbu, prije nego on doåe.
Istom kad on blagoslovi gozbu, jedu 1 Samuel 10
uzvanici. Hajdete dakle gore; jer sada 1 Tada Samuel uze uljanicu, izli mu je
ga joæ moœete zateøi.” na glavu, poljubi ga i reçe: “Ovim te
14 I otidoæe gore u grad. Upravo kad pomaza Gospod za kneza nad
htjedoæe da uåu u grad, doåe im vlasniætvom svojim.
Samuel u susret, da uzaåe na goru. 2 Kad sada otideæ od mene, naøi øeæ u
15 A Gospod je bio, dan prije nego je Selzahu kod groba Rahelina na meåi
Saul doæao, Samuelu objavio ovo: Benjaminovoj dva çovjeka, koji øe ti
16 “Sutra u ovo doba poslat øu ti reøi: “Magarice, æto si ih iæao traœiti
çovjeka iz zemlje Benjaminove. Njega naæle se. Otac tvoj ne misli viæe na
pomaœi za kneza nad mojim narodom magarice, Ali se je zabrinuo za vas i
Izraelom! On øe izbaviti moj narod iz veli: Æto øu çiniti zbog sina svojega?
ruku Filisteja, jer hoøu da budem 3 Kad onda otide dalje odatle i doåeæ do
milostiv svojemu narodu. Vapaj hrasta Tabora, tamo øe te sresti tri
njegov za pomoø prodro je do mene. çovjeka, koji idu k svetiætu u Betel
17 Kad Samuel ugleda Saula, objavi Jedan nosi tri jareta, drugi tri kruha, a
mu Gospod: “To je çovjek, za koga ti treøi mjeæinu vina.
rekoh: “On ima da vlada nad mojim 4 Oni øe te pozdraviti i dva kruha
narodom.” ponuditi. Primi ih od njih,
18 I Saul pristupi k Samuelu na 5 Kad onda stigneæ u Brdo Elohim, gdje
vratima i upita: “kaœi mi, molim te, gdje je straœa filistejska, tamo øeæ na
je kuøa vidioçeva?” ulasku u grad sresti çetu proroka. Oni
19 Samuel odgovori Saulu: “Ja sam dolaze s gore. Pred njima se razlijeœu
vidjelac Hajde sa mnom na goru! harfe, bubnji, frule i citare. Oni su
Danas øete s menom jesti. Sutra rano sami u zanosu.
otpustit øu te. Tada øu te uputiti o 6 Tada øe Duh Gospodnji doøi na te. Ti
svemu, æto ti je na srcu. øeæ s njima pasti u zanos i pretvoriti se
20 Za magarice, kojih ti je nestalo prije u drugoga çovjeka.
tri dana, ne brini se! One su se naæle. 7 Kad so ovi znaçi ispune na tebi, onda
Kojemu øe uostalom dopasti sve, æto çini, æto snaga tvoja moœe da uçini; jer
traœi Izrael? Zar ne tebi i cijeloj kuøi je Bog s tobom.
tvojoj?” 8 Tada siåi prije mene u Gilgalu! Ja øu
21 Saul reçe: “Ja sam samo doøi k tebi, da prinesem œrtve paljenice
Benjaminovac, iz najmanjega i zakoljem œrtve mirotvorne. ekaj
plemena Izraelova, i porodica moja sedam dana, dok doåem k tebi i
najmanja je izmeåu svih porodica priopøim ti, æto imaæ çiniti!”
plemena Benjaminova. Æto mi govoriæ 9 Kad on okrenu leåa, da ode od
tako?” Samuela preokrenu mu Bog njegovo
22 A Samuel uze Saula i njegova srce, i svi se oni znaci zbiæe joæ isti dan.
momka, odvede ih u dvoranu i posadi 10 Kada doåoæe tamo u Gibeu srete ga
ih u proçelje meåu uzvanicima, kojih çeta proroka, i doåe na njega Duh
je bilo jedno trideset ljudi. Boœji, tako da on meåu njima pade u
23 Samuel reçe tada kuharu: “Donesi zanos,
komad, æto ti ga dadoh, a rekoh ti, da 11 I kad vidjeæe svi, koji su ga poznavali
ga staviæ na stranu!” otprije, kako je meåu prorocima pao u
24 Tada uze kuhar pleøe i æto je bilo na zanos, pitali su ljudi jedan drugoga:
njemu i metnu ga pred Saula. A “Æto se to dogodi sa sinom Kiæevim? Je
Samuel reçe: “To je bilo ostavljeno. li i Saul meåu prorocima?”
Uzmi preda se i jedi, jer je to saçuvano 12 Tada reçe jedan çovjek odanle: “A
za ovaj ças za tebe joæ kad rekoh: tko li im je otac?” Tako nastade
Pozvao sam goste.” Tako jede Saul onaj poslovica: “Je li i Saul meåu
dan sa Samuelom. prorocima?”
25 Kad siåoæe s gore u grad, razgovarao 13 Rad prestade zanos njegov i on doåe
se je joæ sa Saulom na krovu. na goru,
221 1 Samuel
14 Upita stric Saulov njega i momka “Sklopit øu s vama ugovor pod
njegova: “Kamo ste iæli?” On odgovori:uvjetom, da vam svakome iskopam
“Da traœimo magarice. Kad vidjesmo, desno oko i stim uçinim sramotu
da ih nigdje nema, otidosmo k Izraelu.”
Samuelu.” 3 Starjeæine iz Jabeæa odgovoriæe mu:
15 Stric Saulov zamoli ga: “Pripovijedaj
“Dopusti nam rok od sedam dana, da
mi, æto vam je rekao Samuel!” poæljemo poslanike u sve krajeve
16 Saul reçe stricu svojemu: “Rekao Izraelove! Ako nam nitko ne doåe u
nam je, da su se naæle magarice.” Æto pomoø, predat øemo se tebi.”
mu je Samuel rekao o kraljevskoj 4 Kad poslanici doåoæe u Gibeu, gdje je
çasti, ne reçe mu. stanovao Saul, i reçe narodu kako
17 Jednoga dana, kad je Samuel bio stoje stvari, udari sav narod u glasno
sazvao narod Gospodu u Mispu, plakanje.
18 Reçe on sinovima Izraelovim: 5 Saul je upravo dolazio za govedima iz
“Ovako veli Gospod, Bog Izraelov: Ja polja pa upita. “Æto je ljudima te
izvedoh Izraela iz Egipta i izbavih vas iz
plaçu?” Rekoæe mu stanje stanovnika
ruku Egipøana i svih kraljevstva, kojau Jabeæu.
su vas tlaçila. 6 Tada doåe Duh Boœji na Saula, kada
19 A vi sada odbacujete Boga svojega, øu tu vijest, i on se razgnjevi vrlo.
koji vas je izbavljao od svih nevolja i
7 On uze dva vola, raskomada ih,
tjeskoba, kad zahtijevate od njega: razasla komade po poslanicima u sve
Postavi kralja nad nama! Sada dakle krajeve Izraelove i poruçi: “Tko ne poåe
stanite pred Gospodom po svojim za Saulom i Samuelom, ovako øe
plemenima i tisuøama!” upravo biti s govedima njegovim!”
20 Kad je Samuel priveo sva plemena Silan strah spopade narod, tako da
Izraelova, pade œdrijeb na pleme izaåe kao jedan çovjek.
Benjaminovo. 8 Kad ih on izbroji kod Bezeka, bilo je
21 Potom privede pleme Benjaminovo trista tisuøa sinova Izraelovih i
po porodicama njegovim, i pade trideset tisuøa ljudi Judinih.
œdrijeb na porodicu Matrijevu. Tada 9 Poslanicima, koji su bili doæli, reklo
pade na Saula, sina Kiæova. Kad su ga se: “Javite stanovnicima Jabeæa u
traœili, ne mogoæe ga naøi. Gileadu: “Sutra, kad bude sunce
22 Upitaæe zato joæ jedanput Gospoda: najviæe stajalo, doøi øe vam pomoø!”
“Je li on uopøe doæao ovamo?” Gospod Kad se vratiæe poslanici i stanovnicima
odgovori: “Jest, skrio se je za u Jabeæu to dojaviæe, oni se
prtljagom.” obradovaæe.
23 Otrçaæe i dovedoæe ga odanle. Kad 10 I stanovnici u Jabeæu poruçiæe:
stade usred naroda, bio je viæi od svih
“Sutra øemo vam se predati. Onda
drugih od ramena i dalje. moœete od nas çiniti æto vam je drago.”
24 Samuel reçe svemu narodu: “Vidite, 11 Sutradan razdijeli Saul çetu u tri
njemu, koga je izabrao Gospod, nitko bojne skupine. One prodrijeæe u tabor
nije jednak u svemu narodu!” Tada o jutarnjoj straœi, i tukli su Amonce,
udari narod u klicanje i povika: “œivio
dok je dan postao vruø. Æto preosta,
kralj!” raspræi se, tako da ne ostaæe ni dvojica
25 I Samuel reçe narodu prava od njih zajedno.
kraljevska, napisa ih u knjigu i metnu12 Tada reçe narod Samuelu: “Tko je
je pred Gospodom, Potom Saul rekao: Saul neøe biti kralj nad nama?
raspusti sav narod, svakoga k svojoj Daj nam te ljude, da ih pogubimo!”
kuøi. 13 Ali Saul reçe: “Danas se neøe
26 I Saul se vrati k svojoj kuøi u Gibeu.
pogubiti nitko, jer danas Gospod dade
eta onih, kojima Bog taknu srce, pobjedu Izraelu.”
otprati ga. 14 Samuel reçe narodu: “Doåite,
27 A neki ljudi nevaljali rekoæe: “ætopoåimo u Gilgalu i tamo potvrdimo
nam taj moœe pomoøi?” Oni su ga kraljevstvo!”
prezirali i nijesu mu donijeli nikakva15 I sav narod otide u Gilgalu. Ondje
dara, Ali se on uçini, kao da nije opazio
pred Gospodom u Gilgali postaviæe
niæta. Saula za kralja. Zaklaæe tamo
mirotvorne œrtve pred Gospodom, i
1 Samuel 11 Saul proslavi ondje sa svim sinovima
1 Amonac Nahaæ izaåe i opkoli Jabeæ u Izraelovim veliku radosnu, slava.
Gileadu. I ljudi iz Jabeæa poruçiæe
Nahaæu: “Sklopi ugovor a nama, pa 1 Samuel 12
øemo se podvrøi tebi!” 1 I Samuel reçe svemu Izraelu: “Eto, u
2 A Amonac Nahaæ odgovori im: svemu, æto mi predloœiste, ispunio
1 Samuel 222
sam vaæ zahtjev i postavio sam kralja Gospodnja biti proti vama, kao Æto je
nad vama. bila proti ocima vaæim.
2 Sada øe kralj iøi pred vama. Ja sam 16 A sada pazite i vidite, koliko øe çudo
ostario i osijedio. Sinovi su moji meåu uçiniti Gospod pred oçima vaæim!
vama. Od mladosti moje sve do danas 17 Nije li sada œetva pæeniçna? Ja øu
moj je œivot stajao otvoren pred vama. prizvati Gospoda, neka bi poslao
3 Evo me! Istupite proti meni pred gromove i daœd. Tada øete spoznati i
Gospodom i pomazanikom njegovim! vidjeti, koliko je u oçima Gospodnjim
Kojemu sam oduzeo njegova vola? bilo zlo, æto ga poçiniste, kad ste
Kojemu sam odveo njegova magarca? zahtijevali sebi kralja.”
Koga sam tlaçio? Kojemu sam silu 18 Kad Samuel zavapi Gospodu, posla
nanio? Od koga sam primio mito i Gospod joæ isti dan gromove i daœd. Sav
jedno oko stisnuo naprema njemu? Ja narod obuze velik strah pred
øu vam to natrag vratiti.” Gospodom i Samuelom.
4 Oni odgovoriæe: “Nijesi nas tlaçio, 19 I sav narod zamoli Samuela:
nijesi nam sile nanosio i nijesi ni od “Zagovaraj sluge svoje kod Gospoda,
koga Eto uzeo.” Boga svojega, da ne pomremo, jer
5 On im reçe: “Gospod neka mi je dodasmo k svim grijehima svojim joæ
svjedok naprema vama, i neka je zlo, kad smo zahtijevali sebi kralja.”
svjedok danas njegov pomazanik, da 20 Samuel reçe narodu: “Ne bojte se!
nijeste naæli nikakvo nepravedno Poçiniste doduæe sve to zlo. Ali sad
dobro u mojemu posjedu.” Oni barem ne odstupaj te viæe od Gospoda,
povikaæe: “Tako je.” nego sluœite Gospodu svim srcem
6 Tada reçe Samuel narodu: “Gospod svojim!
je, koji je postavio Mojsija, Arona, i oce 21 Ne otpadajte opet nakon mene k
vaæe izveo iz Egipta. niætavim idolima, koji ne mogu pomoøi
7 Sad pristupite, da vam pred niti izbaviti, jer su niæta!
Gospodom predoçim sva 22 Jer tada neøe Gospod odbiti naroda
dobroçinstva, æto ih je iskazao Gospod svojega radi velikoga imena svojega;
vama i ocima vaæim! jer Gospodu je bila volja, da vas uçini
8 Kad je Jakov bio doæao u Egipat i oci svojim narodom.
vaæi kad su vapili Gospodu za pomoø, 23 A daleko neka je od mene, da se
posla Gospod Mojsija i Arona. Oni ogrijeæim o Gospoda prestavæi
izvedoæe oce vaæe iz Egipta i naseliæe ih zagovarati vas; nego øu vas upuøivati
u ovoj zemlji. na put dobar i pravi.
9 Ali zaboraviæe Gospoda, Boga 24 Samo se bojte Gospoda i sluœite mu
svojega. I on ih dade u ruke Siseri, iskreno svim srcem; jer vidite, kakve je
vojskovoåi hasorskomu, u ruke velike stvari uçinio za vas!
Filistejima i u ruke kralju 25 Ako li ipak zlo çinite, i vi øete i kralj
moapskomu, kad zavojevaæe na njih. vaæ propasti.”
10 A kad su zavapili Gospodu za pomoø
i priznali: Sagrijeæismo, æto ostavismo 1 Samuel 13
Gospoda i sluœismo baalima i 1 Saul je kraljevao jednu godinu otkad
aætartama; ali sada izbavi nas iz ruku postade kralj, i kad je dvije godine
neprijatelja naæih, pa øemo ti sluœiti, - vladao nad Izraelom,
11 Tada posla Gospod Jerubaala, 2 Saul izabra sebi tri tisuøe ljudi
Bedana, Jeftahu i Samuela i ote vas iz izmeåu sinova Izraelovih: dvije tisuøe
ruku neprijatelja vaæih unaokolo, tako ostadoæe kod Saula u Mikmaæu i u gori
da ste mogli œivjeti u sigurnosti. Betelskoj, a jedna je tisuøa bila pod
12 A kad vidjeste, da amonski kralj Jonatanom kod Gibee u Benjaminu.
Nahaæ izaåe proti vama, rekoste mi: Ostali narod raspusti, svakoga k svojoj
“Ne, nego kralj neka vlada nad nama! A kuøi.
ipak je kralj vaæ Gospod, Bog vaæ. 3 Jonatan sruæi stup filistejski, æto je
13 I sada, eto kralja, kojega izabraste, stajao u Gebi. uæe za to Filisteji. A Saul
kojega htjedoste! Evo, Gospod vam je dade po svoj zemlji trubiti u trube i
postavio kralja. oglasiti: “Hebreji neka çuju!”
14 Neka biste se bojali Gospoda i njemu 4 Sav Izrael doçu vijest: “Saul sruæi
sluœili, sluæali glas njegov i ne protivili stup filistejski, i sav Izrael omrznu
se zapovijedi Gospodnjoj! Neka biste se stoga Filistejima.” Tako se podiœe
i vi i kralj, koji vlada nad vama, narod, da ide za Saulom u Gilgalu.
pokoravali Gospodu, Bogu svojemu! 5 A Filisteji se skupiæe da vojuju proti
15 Ako ne budete sluæali glas Izraelu: trideset tisuøa bojnih kola i
Gospodnji i budete se protivili æest tisuøa ratnika na kolima, pjeæaka
zapovijedi Gospodnjoj, ruka øe nebrojeno kao pijeska na obali
223 1 Samuel
morskoj. Oni izaåoæe i utaboriæe se 21 Ili ako bi oætrice raonika, motika,
kod Mikmaæa istoçno od Bet-Avena. sjekira otupili i trebalo naçiniti ostane
6 Kad Izraelci vidjeæe, da su pali u loæ za volove.
poloœaj i da je narod tvrdo pritisnut, 22 Zato, kad buknu rat, nije bilo ni
skriæe se u æpilje, jame, kamenjake, maça ni koplja u ruci cijele vojske, æto
grobove i jame. je bila sa Saulom i Jonatanom. Samo
7 Bjeœali su i preko gazova Jordana u ih je bilo u Saula i u njegova sina
zemlju Gad i Gilead. Saul je boravio joæ Jonatana.
uvijek u Gilgali. Narod je brœebolje 23 Jedna straœa filistejska bila je izaæla
poæao tamo k njemu. prema klancu kod Mikmaæa.
8 On poçeka sedam dana do roka, æto
ga je bio odredio Samuel. Ali Samuel ne 1 Samuel 14
doåe u Gilgalu. Kad se narod stade 1 Jednoga dana reœe Jonatan, sin
razilaziti od njega, Saulov, momku svojemu, koji mu je
9 Zapovjedi Saul: “Donesite mi œrtvu nosio oruœje: “Hajde da idemo k straœi
paljenicu i œrtve mirotvorne!”, i prinese filistejskoj, koja je na onoj strani!” A
œrtvu paljenicu. ocu svojemu ne reçe niæta.
10 Jedva je prinio œrtvu paljenicu, kad 2 Saul je sjedio na drugom kraju Gibee
se pojavi Samuel. Saul mu izaåe u pod æipkom drvetom, æto stoji kod
susret, da ga pozdravi. Migrona. Naroda je bilo s njim oko æest
11 A Samuel upita: “Æto si uçinio?” Saul stotina ljudi.
odgovori: “Jer vidjeh, da se ljudi 3 Ahija, sin Ahituba, brata Ikaboda,
razilaze od mene, a ti ne doåe u unuk Finehasa, praunuk Elija,
odreåeno vrijeme, i Filisteji se skupili u sveøenika Gospodnjega u Æilu, nosio je
Mikmaæu. opleøak sveøeniçki. I vojska nije znala,
12 Pomislih: Sad øe Filisteji izaøi proti da je otiæao Jonatan.
meni u Gilgalu, a ja joæ ne umilostivih 4 Usred klanca, preko kojega je
Gospoda. Tako se usudih i prinesoh Jonatan morao prijeøi, da doåe k straœi
œrtvu paljenicu.” filistejskoj, bile su dvije strmene
13 Tada reçe Samuel Saulu: “Ludo si hridine, jedna s ove strane, druga s
radio, æto nijesi drœao zapovijedi one strane. Jedna se zvala Boses, a
Gospoda, Boga svojega, koju ti je dao. druga Seneh.
Tada bi Gospod potvrdio kraljevstvo 5 Jedna hridina dizala se je kao kakav
tvoje zauvijek. ætap na sjevernoj strani prema
14 A ovako kraljevstvo tvoje neøe se Mikmaæu, druga na jugu prema Gibei.
odrœati. Gospod je potraœio sebi 6 Jonatan reçe momku, koji mu je
çovjeka po srcu svojemu. Njega je nosio oruœje: “Hajde da otidemo k
Gospod odredio za kneza nad straœi tih neobrezanih tamo! Moœe biti
narodom svojim, jer nijesi drœao, æto ti da nas pomogne Gospod; jer za
je zapovjedio Gospod.” Gospoda nema zapreke, da pomogne
15 Tada se diœe Samuel i otide iz Gilgale do pobjede s mnogo ili s malo ljudi.”
u Gibei u Benjaminu. Saul izbroji 7 Momak, koji mu je nosio oruœje,
ljude, æto su joæ bili kod njega: otprilike odgovori mu: “ini, æto ti je god u srcu!
æest stotina ljudi. Spreman sam za sve, æto hoøeæ.”
16 Saul je sa svojim sinom Jonatanom 8 Jonatan reçe: “Dobro, poøi øemo k
i s ljudima, æto su bili uz njih, boravio tim ljudima tamo i pokazat øemo im se.
u Gibei u Benjaminu, a Filisteji su se 9 Ako nam viknu: ekajte, dokle doåemo
bili utaborili u Mikmaæu. k vama, ostat øemo na mjestu, gdje
17 Tada izaåe iz tabora filistejskoga smo, i neøemo iøi k njima.
çeta, æto plijeni, u tri odjeljka: jedan 10 Ako li nam reknu: Doåite k nama,
odjeljak udari putem od Ofre u zemlju tamo øemo otiøi; jer nam ih tada
Æual; predade Gospod u ruke. To øe nam biti
18 Drugi odjeljak udari putem u Bet- znak.”
Horon, treøi udari putem k meåi, koja 11 Kad se obojica pokazaæe straœi
preko doline seboimske gleda u filistejskoj, narugaæe se Filisteji: “Evo,
pustinju. izlaze Hebreji iz rupa, u koje su se
19 Tada nije bilo kovaça u cijeloj zemlji zavukli!”
izraelskoj; jer su Filisteji mislili: “Inaçe 12 I straœari viknuæe Jonatanu i
bi mogli Hebreji sebi praviti maçeve i njegovu momku, koji mu je nosio
koplja.” oruœje: “Doåite k nama! Neæto øemo
20 Zato su morali svi Izraelci silaziti k vam reøi.” A Jonatan reçe momku, koji
Filistejima, ako bi tko htio dati sebi mu je nosio oruœje: “Hajde za mnom,
skovati raonik, motiku, sjekiru ili jer ih predade Gospod u ruke Izraelu!”
ostan za volove, 13 Jonatan je puzao rukama i nogama
1 Samuel 224
i za njim momak, koji mu je nosio 28 A jedan od vojnika okrenu se k
oruœje. Tada su oni padali pred njemu i reçe: “Otac je tvoj izrekao
Jonatanom, i ubijao ih za njim prokletstvo nad narodom: Proklet
momak, koji mu je nosio oruœje. neka je çovjek, koji danas uzme neæto
14 Taj prvi pokolj, æto ga po çiniæe k sebi!” Ljudi su naime bili iznemogli.
Jonatan i momak, koji mu je nosio 29 Jonatan reçe: “Otac moj svaljuje
oruœje, trebao je otprilike dvadeset zemlju u nesreøu. Eto vidite, kako mi
ljudi na prostoru od jedno po rala se zasjaæe oçi, jer okusih malo toga
duljine. meda.
15 Strah nastade u taboru, na 30 A da su ljudi jeli od plijena
slobodnom polju i meåu svom neprijatelja svojih, Æto ga uçiniæe,
vojskom. I straœa i çeta, æto plijeni, kako bi tada bio velik poraz Filisteja?”
prepadoæe se. Usto se potrese zemlja, i 31 Tako pobiæe onaj dan Filisteje od
bio je jedan strah od Boga. Mikmaæa do Ajalona. Kako su ljudi bili
16 I kad su uhodili straœari Saulovi, vrlo izmoreni,
koji su se nalazili u Gibei u Benjaminu, 32 Navaliæe na plijen, uzeæe ovaca,
zapaziæe oni, da se je mnoætvo volova i teladi, poklaæe ih na zemlji, pa
uskomeæalo tamo i ovamo. stadoæe jesti i s krvlju.
17 Saul zapovjedi ljudima, koji su bili s 33 Kad javi je Saulu: “Ljudi grijeæe proti
njim: “Pregledajte i vidite, tko je otiæao Bogu, jer jedu s krvlju,” reçe on: “inite
ad nas! Kad pregledaæe, pokaza se, da zlo, Dovaljajte mi, dok je joæ dan, velik
nema Jonatana i momka njegova, koji kamen!”
mu je nosio oruœje. 34 Tada zapovjedi Saul: “Raziåite se
18 I Saul zamoli Ahiju: “Daj donijeti meåu ljude i recite im: Svaki neka
kovçeg Boœji k Jer kovçeg Boœji bio je da donese k meni vola svojega ili ovcu
meåu sinovima Izraelovim. svoju i neka zakolje ovdje! Onda
19 Dok je Saul govorio sa sveøenikom, moœete jesti, a da ne grijeæite proti
zabuna u taboru filistejskom bivala je Gospodu jeduøi s krvlju. Svaki od ljudi
sve jaça. Zato Saul zamoli sveøenika: donese komad stoke, æto mu je bio pri
“Pusti to!” ruci, joæ one noøi i ondje zaklaæe.
20 I Saul i svi ljudi, æto su bili s njim, 35 I Saul naçini œrtvenik Gospodu. To je
podigoæe bojnu viku. Kad stigoæe na bio prvi œrtvenik, æto ga on podiœe
bojno polje, naåoæe maç jednoga Gospodu.
okrenut proti drugomu. Bila je zabuna 36 Onda zapovjedi Saul: “Gonit øemo
vrlo velika. Filisteje noøas i plijenit øemo meåu
21 Hebreji, koji su odavno drœali s njima, dok ne osvane! Nijednoga od
Filistejima i s njima iæli na vojsku, njih neøemo ostaviti!” Oni odgovoriæe:
otpadoæe, da se prikljuçe Izraelcima “ini, ætogod misliæ da je dobro!” Ali
pod Saulom i Jonatanom. sveøenik reçe: “Najprije da upitamo
22 I svi Izraelci, æto su se bili skrili u gori Boga!”
Efraimovoj, kad çuæe, da bjeœe Filisteji, 37 I upita Saul Boga: Imam li goniti
nagnuæe za njima, da ih biju. Filisteje? Hoøeæ li ih dati u ruku
23 Tako u onaj dan dade Gospod Izraelu?” Ali mu ne dade odgovora u
pobjedu Izraelu. Kad se je boj nastavio onaj dan.
preko Bet-Avena, 38 Tada zapovjedi Saul: “Pristupite
24 A Izraelci se bili onaj dan vrlo ovamo, vi svi glavari naroda! Istraœite
umorili, izreçe Saul nad vojskom ovo briœno, tko je danas poçinio taj grijeh!
prokletstvo: “Proklet neka je çovjek, 39 Jer tako œiv bio Gospod, koji je dao
koji prije veçera uzme æto k sebi, dok se pobjedu Izraelu, i ako je kriv moj sin
ne osvetim neprijateljima svojim!” I Jonatan, ima on umrijeti!” Ali nitko mu
zato nitko od ljudi ne okusi niæta. iz naroda ne odgovori.
25 I doåe sva vojska u jednu æumu. 40 I on zapovjedi svima Izraelcima: “Vi
Tamo je bilo meda na slobodnom budite na jednoj strani, ja i moj sin
polju. Jonatan bit øemo na drugoj strani.”
26 Kad vojska doåe k saøu æto je bilo Narod odgovori: “ini, æto naåeæ za
puno meda, nitko ipak ne prinese ruke dobro!”
k ustima svojim, jer su se ljudi bojali 41 I Saul se pomoli Gospodu: “Boœe
prokletstva. Izraelov, daj dosudi!” I budu pogoåeni
27 Samo Jonatan nije bio çuo, kako je Jonatan i Saul, a narod izaåe
otac njegov izrekao prokletstvo nad slobodan.
narodom. I on pruœi vræak ætapa, æto ga 42 Sad zapovjedi Saul: “Bacite œdrijeb
je drœao u ruci, zamoçi ga u jedan izmeåu mene i mojega sina Jonatana!”
medeni sat i primaçe ruku svoju k I bude pogoåen Jonatan.
ustima svojim. I zasjaæe mu opet oçi. 43 Saul zapovjedi Jonatanu: “Kaœi mi,
225 1 Samuel
æto si uçinio!” Jonatan mu priznade: Povucite se brœe iz podruçja
“Vrækom ætapa, æto sam ga imao u Amaleçana, da vas ne uniætim s njima,
svojoj ruci, okusio sam samo malo jer vi ste se prijateljski ponijeli prema
meda. Spreman sam umrijeti.” svim sinovima Izraelovim, kad su iæli iz
44 Saul reçe: “Bog neka mi uçini, æto Egipta.” I povukoæe se Keneji iz
hoøe, ako ti ne moradneæ umrijeti, podruçja Amaleçana.
Jonatan!” 7 Saul pobi Amaleçane od Havile do
45 Ali vojska izjavi Saulu: “Æto? Æura, koji leœi istoçno od Egipta.
Jonatan, koji je izvojevao ovu veliku 8 Agaga, kralja Amaleçana, uhvati œiva
pobjedu u Izraelu, mora umrijeti? To i izvræi na svemu narodu prokletstvo
ne smije biti! Tako œiv bio Gospod, ni oætricom maça.
jedna dlaka s glave njegove neøe pasti 9 Saul i narod saçuva ipak Agaga i
na zemlju, jer je s pomoøu Boœjom najbolje œivotinje izmeåu ovaca i
izvojevao on danaænju pobjedu.” Tako goveda, ugojene œivotinje i janjce,
izbavi vojska Jonatana od smrti. uopøe sve dragocjeno. Ne htjedoæe na
46 Saul oduætade od potjere za tom izvræiti prokletstvo, samo na
Filistejima i otide. A Filisteji se vratiæe onom, æto je bilo slabo i bez cijene,
natrag u svoju zemlju. izvræiæe prokletstvo.
47 Izakako je Saul bio postigao 10 I doåe rijeç Gospodnja Samuelu
kraljevsko dostojanstvo nad Izraelom, ovako:
ratovao je naokolo proti svima svojim 11 “Kajem se, æto sam Saula postavio
neprijateljima, proti Moabu, proti kraljem, jer se je on odvratio od mene
Amoncima proti Edomu, proti i nije izvræio mojih zapovijedi.” To
kraljevima od Sobe i proti Filistejima. raœalosti Samuela, i on je vapio
Kamo se god obraøao, nadvlaåivao je. Gospodu svu noø.
48 Dokazao je hrabrost, pobio je 12 Kad je Samuel sutradan rano htio
Amaleçane i izbavio je Izraela iz ruku da poåe Saulu u susret, javiæe
onih, koji su ga plijenili. Samuelu: “Saul je posao u Karmel i
49 Sinovi Saulovi bili su Jonatan, Jiæui tamo je sebi podigao spomenik. Onda
i Malki-Æua. Njegove dvije køeri zvale se je vratio i otiæao dalje u Gilgalu.
su se: starija Meraba, mlaåa Mikala. 13 Kad Samuel doåe k Saulu, reçe mu
50 œena Saulova zvala se je Ahinoama i Saul: “Neka si blagoslovljen od
bila je køi Ahimaasova. Njegov Gospoda! Izvræio sam zapovijed
vojskovoåa zvao se Abner, sin Nera, Gospodnju.”
strica Saulova; 14 Samuel reçe: “Kakva je to bleka
51 Jer Kiæ, otac Saulov, i Ner, otac ovaca i koza, æto mi prodire u uæi, i
Abnerov, bili su sinovi Abielovi. kakva je to rika goveda, æto je çujem?”
52 Svega vijeka Saulova bilo je teækih 15 Saul odgovori: “Od Amaleçana
bojeva proti Filistejima. Kad je stoga dognaæe ih. Narod je naime saçuvao
vidio Saul kogagod hrabra i valjana najbolje œivotinje od ovaca i goveda, da
çovjeka, uzimao bi ga u svoju sluœbu. ih œrtvuje Gospodu, Bogu tvojemu.
Ostalo pobismo.”
1 Samuel 15 16 Samuel reçe Saulu: “Stani! Reøi øu
1 Jednoga dana reçe Samuel Saulu: ti, æto mi je rekao Gospod noøas.” On ga
“Gospod me je poslao, da te pomaœem zamoli: “Govori!”
za kralja nad narodom njegovim 17 Samuel reçe: “Nijesi li bio postao
Izraelom. Sluæaj dakle zapovijed glava plemenima Izraelovim, premda
Gospodnju! si bio malen u svojim oçima? Jer
2 Ovako veli Gospod nad vojskama: Gospod te pomaza za kralja nad
“Kazniti hoøu, æto je poçinio Amalek Izraelom.
Izraelcima, kad im je stao na put, kad 18 I Gospod te posla i zapovjedi ti: Idi i
su ono iæli iz Egipta. izvræi prokletstvo na zlikovcima,
3 Zato idi i pobij Amaleka, izvræi Amaleçanima, i vojuj na njih, dok ih ne
prokletstvo na njemu i na svemu, æto uniætiæ!
pripada njemu! Ne ætedi ga, nego pobij 19 Zaæto nijesi posluæao zapovijedi
çovjeka i œenu, dijete i napræçe, goveçe Gospodnje, nego si se naklopio na
i ovcu, devu i magarca!” plijen i uçinio, æto je neugodno bilo u
4 Tada Saul skupi narod i izbroji ih u oçima Gospodnjim.”
Telaimu: dvjesta tisuøa pjeæaka i deset 20 Saul reçe Samuelu: “Posluæao sam
tisuøa ljudi od Jude. zapovijed Gospodnju i iæao sam
5 Potom poåe Saul proti glavnome putem, na koji me posla Gospod.
gradu Amaleçana i namjesti zasjedu u Doveo sam Agaga, kralja Amaleçana, i
dolini potoka. izvræio sam prokletstvo na
6 A Kenejima poruçi Saul: “Ustanite! Amaleçanima,
1 Samuel 226
21 Ali narod uze od plijena ovce i volove, hajde na put! Æaljem te k Jeseju iz
najbolje od prokletih stvari, da to Betlehema; jer izmeåu njegovih sinova
œrtvuje Gospodu, Bogu tvojemu, u izabrah sebi jednoga za kralja.”
Gilgali.” 2 Samuel odgovori: “Kako da idem? Ako
22 A Samuel reçe: “Zar su ugodnije to çuje Saul, ubit øe me! A Gospod
Gospodu œrtve paljenice i zaklanice od zapovjedi: “Uzmi sa sobom tele i reci:
posluænosti prema zapovijedima “Dolazim, da prinesem Gospodu œrtvu!
Gospodnjim? Eto, posluænost je bolja 3 Pozovi na œrtvu Jeseja! Ja øu ti onda
od œrtve, pokornost bolja od pretiline pokazati æto øeæ çiniti. Pomaœi onoga,
ovnujske. koga ti oznaçim!”
23 Jer neposluænost je tako zla kao 4 Samuel uçini, kako mu je bio I
grijeh vraçanja, nepokornost tako zla zapovjedio Gospod. Kad doåe u
kao idolopoklonstvo, jer si prezreo Betlehem, izaåoæe mu uplaæivæi se u
zapovijed Gospodnju, odbacuje on susret starjeæine mjesta i upitaæe:
tebe kao kralja.” “Znaçi li tvoj dolazak dobro?”
24 Saul reçe Samuelu: “Sagrijeæio sam, 5 On odgovori: “Jest, dolazim da
æto sam prestupio zapovijed prinesem Gospodu œrtvu. Posvetite se i
Gospodnju i tvoje upute. Pobojao sam naåite se s menom kod œrtve!” I Jeseja
se naime naroda i popustio sam i sinove njegove dade da se posvete i
zahtjevu njegovu. pozva ih na œrtvu.
25 A sada oprosti mi grijeh moj i vrati se 6 Kad doåoæe i kad on ugleda Eliaba,
sa mnom, da se poklonim Gospodu!” pomisli: “Jamaçno stoji ovdje pred
26 Ali Samuel reçe Saulu: “Ja se ne Gospodom pomazanik njegov.”
vraøam s tobom, jer si prezreo 7 Ali Gospod reçe Samuelu: “Ne gledaj
zapovijed Gospodnju, tebe je Gospod na njegovu vanjætinu i na njegov visoki
odbacio kao kralja nad Izraelom.” rast, jer njega nijesam izabrao, Ljudi
27 Kad se Samuel okrenu da ide, uhvati ne vide. Ljudi gledaju na vanjætinu, a
ga on za skut od plaæta njegova, i on se Gospod gleda na srce.”
odadrije. 8 I dozva Jesej Abinadaba i dovede ga
28 Samuel mu reçe: “Gospod je danas pred Samuela. A on reçe: “Ni njega nije
odadro od tebe çast kraljevsku nad izabrao Gospod.”
Izraelom i dao ju drugome, koji je bolji 9 I dovede Jesej Æamaha. A on reçe: “Ni
od tebe. njega nije izabrao Gospod.”
29 I ne laœe postojani Bog Izraelov, niti 10 Take dovede Jesej pred Samuela
se kaje; jer on nije çovjek, da se moœe sedam sinova svojih. Ali Samuel izjavi
kajati.” Jeseju: “Ovih nije izabrao Gospod.”
30 On odgovori: “Ako sam i sagrijeæio, 11 Potom reçe Samuel Jeseju: “Jesu li
uçini mi ipak çast pred starjeæinama to mladi ljudi svi?” On odgovori: “Ostao
naroda mojega i pred Izraelom i vrati je joæ najmlaåi; on çuva ovce.” Samuel
se s menom, da se poklonim Gospodu, reçe Jeseju: Poælji te ga dovedi, jer
Bogu tvojemu!” neøemo prije sjedati za stol, dokle on
31 I vrati se Samuel i otide za Saulom, ne doåe.”
i pokloni se Saul Gospodu. 12 I posla, te ga dovede. Bio je
32 Tada zapovjedi Samuel: “Dovedite rumenkast, imao je lijepe oçi i krasan
mi Agaga, kralja Amaleçana!” Veseo uzrast. I Gospod reçe: Ustani! Pomaœi
doåe k njemu Agag. Agag reçe: “Tako je ga, jer je to on!”
dakle umakla gorçina smrti.” 13 Samuel uze rog s uljem i pomaza ga
33 Ali Samuel reçe: “Kako je tvoj maç usred braøe njegove. Od toga dana i
uçinio œene bez djece, tako neka bude dalje doåe Duh Gospodnji na Davida. A
i tvoja mati bez djece meåu œenama!” I Samuel usta i vrati se kuøi u Ramu.
Samuel isijeçe Agaga na komade pred 14 Duh Gospodnji odstupi od Saula. I
Gospodom u Gilgali. stade ga muçiti zao duh od Gospoda.
34 Potom otide Samuel u Ramu, a Saul 15 I sluge Saulove rekoæe mu: “Eto,
ode kuøi svojoj u Gibeu Saulovu. muçi te zao duh od Boga.
35 Samuel viæe ne vidje Saula do svoje 16 Naæ gospodar treba da samo rijeç
smrti; jer je Samuel œalio Saula, æto se progovori. Sluge tvoje stoje ti na
je Gospod pokajao, da je bio uçinio sluœbu. Potraœit øe çovjeka, koji zna
Saula kraljem nad Izraelom. udarati u harfu. Kad onda zao duh od
Gospoda doåe na tebe, on øe udarati u
1 Samuel 16 œice, i tebi øe biti bolje.”
1 Jednoga dana reçe Gospod Samuelu: 17 Saul reçe slugama svojim: “Potraœite
“Dokle øeæ joæ œaliti za Saulom, kad ga mi koga, koji lijepo umije udarati u
ja odbacih? On ne moœe dalje biti kralj œice, pa mi ga dovedite!”
nad Izraelom! Napuni rog svoj ulja i 18 Jedan od sluga reçe: “Poznam ovdje
227 1 Samuel
jednoga sina Jesejeva u Betlehemu, Betlehema u Judi, koji se zvao Jesej i
koji umije lijepo udarati u harfu. On je imao osam sinova. U vrijeme Saulovo
hrabar junak, prokuæan je ratnik, bio je çovjek star: “bio je uæao meåu
usto je mudar na besjedi i lijepe je najstarije ljude.
vanjætine, i Gospod je s njim. 13 Tri najstarija sina Jesejeva bila su
19 Tada Saul posla glasnike k Jeseju i otiæla sa Saulom u rat. Njegova tri sina,
poruçi mu: “Poælji mi svojega sina æto su bila otiæla na vojsku, zvala su se:
Davida, koji je pastir!” nastariji Eliab, drugi Abinadab, treøi
20 A Jesej natovari na magarca kruha, Æamah.
mjeæinu vina i jedno jare i posla Saulu 14 David je bio najmlaåi. Ona tri
po svojemu sinu Davidu. najstarija otidoæe za Saulom.
21 Tako doåe David k Saulu i stupi u 15 David bi otiæao çeæøe od Saula kuøi,
njegovu sluœbu. On ga je vrlo cijenio, te da u Betlehemu çuva ovce svojega oca,
ga postavi, da mu nosi oruœje. 16 A Filistejin bi izlazio jutrom i
22 Saul posla k Jeseju i poruçi: “Pusti veçerom i postavljao bi se tamo kroz
da David ostane kod mene u sluœbi; jer çetrdeset dana.
mi se on vrlo dopada.” 17 Jednoga dana reçe Jesej svojemu
23 I kadgod bi zao duh od Gospoda sinu Davidu: “Uzmi za braøu svoju efu
napao Saula, David bi uzeo harfu i ovoga prœenog œita i ovih deset
udarao bi na nju. Saulu bi tada bilo kruhova i odnesi ih brœe braøi svojoj u
lakæe i bolje, i zao bi duh otiæao od tabor!
njega. 18 Ovih deset sireva odnesi tisuøniku!
Vidi braøu svoju kako su i donesi od
1 Samuel 17 njih znak!
1 Filisteji skupiæe çete svoje za boj, i ta 19 Saul i oni i svi Izraelci nalaze se u
se skupiæe kod Soka u Judi. Utaboriæe dolini terebintskoj u ratu proti
se izmeåu Soka i Azeke kod Efez- Filistejima.”
Damima. 20 Sutradan rano predade David stado
2 I Saul i Izraelci skupiæe se, utaboriæe jednome çuvaru, uze stvari i ode na
se u dolini terebintskoj i spremiæe se za put, kako mu je bio zapovjedio Jesej.
boj proti Filistejima. Sad doåe k ogradi od kola, upravo je
3 Filisteji postaviæe se na brdu s onu izlazila vojska u bojnom redu i
stranu, Izraelci na brdu s ovu stranu, podizala bojnu viku.
tako da je dolina stajala meåu njima. 21 Izraelci i Filisteji smjestiæe se za boj,
4 Tada izaåe jedan posrednik iz redova red prema redu,
filistejskih. Zvao se je Golijat iz Gata. 22 David predade svoje stvari çuvaru
Bio je visok æest lakata i jedan pedalj, prtljaga i otrça k bojnom redu. Kad
5 Nosio je na glavi kalpak od mjedi, i bio doåe tamo, zapita braøu svoju, kako
je na njemu oklop ljuskav. Bio je oklop su.
teœak pet tisuøa æekela mjedi. 23 Dok je govorio s njima, izaåe iz reda
6 Na nogama imao je gvozdene filistejskoga onaj posrednik, Filistejin
nogavice i gvozdeno koplje na Golijat, tako se je zvao, iz Gata, i uze
ramenima. govoriti isto onako kao prije, tako da je
7 drœalo njegova koplja bilo je kao çuo David.
vratilo, a æiljak njegova koplja potezao 24 Svi Izraelci, koji vidjeæe toga çovjeka,
je æest stotina æekela gvoœåa, ætitonoæa pobjegoæe pred njim i prestraæiæe se
njegov koraçao je pred njim. vrlo.
8 I on se postavi i viknu redove 25 Jedan Izraelac reçe: “Jeste li vidjeli
Izraelaca ovako: “Æto izaåoste spremni çovjeka, koji tu izlazi? Samo da
za boj? Nijesam li ja Filistejin, a vi sluge sramoti Izraele, on izlazi. Tko ga
Saulove? Izaberite jednoga izmeåu pogubi, uçinit øe ga kralj vrlo bogatim,
sebe, pa neka izaåe k meni! dat øe mu køer svoju i njegovu
9 Ako moœe da se bori s menom i ako me porodicu uçinit øe slobodnom od
pogubi, mi øemo biti podloœni vama. poreza u Izraelu.”
Ako li ja njega nadjaçam i pogubim ga, 26 David upita ljude, æto su stajali uz
onda øete vi biti nama podanici i sluœit njega: “Æto dobiva çovjek, koji pogubi
øete nam!” toga Filistejina i skine sramotu s
10 Filistejin rugao se je dalje: “Danas Izraela? Jer tko ja taj Filistejin
sam osramotio vojsku Izraelovu. Dajte neobrezani, da sramoti vojsku Boga
mi çovjeka, da se bijemo!”: œivoga?”
11 Kad Saul i svi Izraelci çuæe taj govor 27 Ljudi mu opetovaæe isto: “Tako øe se
Filistejina, prepadoæe se i uplaæiæe se nagraditi onoga, koji ga pogubi,”
vrlo. 28 A kad je çuo njegov najstariji brat
12 David je bio sin onoga Efraøanina iz Eliab, kako je govorio s tim ljudima,
1 Samuel 228
razljuti se Eliab na Davida i osjeçe se 45 A David reçe Filistejinu: “Ti ideæ na
na njega: “æto si zapravo doæao ovamo? me s maçem, s kopljem i sa sulicom. A
Kojemu si ostavio ono malo ovaca u ja idem na te u ime Gospoda nad
pustinji? Poznam ja tvoju drzovitost i vojskama, Boga vojske Izraelove, koju
tvoju zloøu srca tvojega. Doæao si si ti pogrdio.
samo, da gledaæ boj.” 46 Danas øe te Gospod dati u moju
29 David reçe: “Pa æto sam uçinio? ruku. Ubit øu te i glavu ti odsjeøi.
Samo sam upitao!” Trupla vojske filistejske joæ danas øu
30 I okrenu se od njega drugomu i dati pticama nebeskim i œivotinjama
upita isto. Ljudi mu odgovoriæe kao zemaljskim, da spozna sav svijet, da
prije. ima Bog u Izraelu.
31 Kad se çulo, æto je bio govorio David, 47 Znat øe sve ovo mnoætvo, da Gospod
javiæe to Saulu, i on ga dozva k sebi. ne daje pobjede maçem i kopljem, jer je
32 David reçe Saulu: “Neka nitko ne rat Gospodnji. On øe vas dati u naæe
gubi srçanosti zbog njega! Sluga øe tvoj ruke.”
izaøi i borit øe se s tim Filistejinom.” 48 Kad se je Filistejin pomaknuo i sve
33 Saul reçe Davidu: “Ne moœeæ ti iøi na se bliœe Davidu primicao, David brœe
toga Filistejina i s njim se boriti, jer ti si potrça prema vojsci Filisteja.
joæ djeçak, a on je ratnik od mladosti.” 49 Pritom maæi se u torbu, izvadi
34 David odgovori Saulu: “Sluga je tvoj kamen, zavitla ga iz praøke i pogodi
çuvao ovce ocu svojemu. Pa kad bi Filistejina u çelo. Kamen se zabi u çelo,
doæao lav ili medvjed i sebi odnio ovcu tako da je on pao naprijed na tlo.
iz stada, 50 Tako pobijedi David Filistejina
35 Potrçao bih ja za njim, udario bih ga praøkom i kamenom i pogubi
i oteo bih mu je iz çeljusti. A ako bi Filistejina, a da nije imao David maça
skoçio na me, uhvatio bih ga za grivu i u ruci.
ubio bih ga. 51 David naime pritrça, stade kraj
36 Lave i medvjede ubijao je sluga tvoj, Filistejina, uze maç njegov, izvuçe ga iz
i tomu neobrezanom Filistejinu bit øe korica i pogubi ga odsjekavæi mu njim
kao svima onima; jer je osramotio glavu. Kad vidjeæe Filisteji, da im je
vojsku Boga œivoga.” najjaçi mrtav, pobjegoæe.
37 David nastavi: “Gospod, koji me je 52 Tada se podigoæe ljudi od Izraela i
izbavio iz pandœa lava i medvjeda, Jude, udariæe u bojnu viku i potjeraæe
izbavit øe me i iz ruku to ga Filistejina.” Filisteje do doline i do pred vrata
Tada reçe Saul Davidu: “Idi! Gospod Ekrona. Pobijeni Filisteji pokriæe put
neka bude s tobom! od Æaraima do Gata i Ekrona.
38 Saul dade onda staviti na Davida 53 Kad se onda vratiæe sinovi Izraelovi
svoje oruœje, metnu mu na glavu od tjeranja Filisteja, oplijeniæe tabor
gvozdeni kalpak i stavi oklop na njega. njihov.
39 David pripasa maç njegov preko 54 David uze glavu Filistejinovu i
svoje bojne oprave i pokuæa da ide, jer odnese je u Jerusalem, a oruœje
nije bio navikao. Ali David morade njegovo stavi u svoj æator.
priznati Saulu: “Ne mogu iøi u tom jer 55 Kad vidje Saul, kako David izaåe
nijesam na to navikao,” I skide David to pred Filistejina, upita svojega
sa sebe, vojskovoåu Abnera: “iji je sin taj
40 Uze ætap svoj u ruku i potraœi sebi iz mladiø, Abnere?” Abner odgovori:
potoka pet glatkih kamenova, Metnu “Tako œiv ti bio, kralju, ne znam.”
ih u torbu pastirsku, koju je 56 Kralj reçe: “Upitaj, çiji je sin taj mladi
upotrebljavao kao torbu od praøke. çovjek!”
Onda uze praøku svoju u ruku i poåe 57 Kad se vrati David pobijedivæi
na Filistejina. Filistejina, uze ga Abner i povede ga
41 Filistejin je iæao sve bliœe k Davidu. pred Saula, a u ruci je joæ imao glavu
Njegov ætitonoæa koraçao je pred njim. Filistejinovu.
42 Kad Filistejin pogleda i vidje Davida, 58 Saul ga upita: “iji si ti sin, mladi
samo mu se podsmjehnu, jer je bio joæ çovjeçe?” David odgovori: “Sin tvojega
tako mlad, rumenkast i krasna lica. sluge Jeseja iz Betlehema.”
43 Filistejin doviknu Davidu: “Zar sam
pseto, da ideæ na me sa ætapom?” I 1 Samuel 18
prokle Filistejin Davida bogovima 1 Kad je bio svræio svoj razgovor sa
svojim. Saulom, ukljuçi Jonatan Davida
44 Nato viknu Filistejin Davidu: “Hodi duboko u srce, i Jonatan ga milova kao
ovamo k meni, da dam meso tvoje samoga sebe.
pticama nebeskim i œivotinjama 2 Saul ga uze taj dan k sebi i ne dade
zemaljskim!” mu viæe da se vrati u svoju oçinsku
229 1 Samuel
kuøu. doøi øe na njega! Saul reçe Davidu: “S
3 Jonatan uçini vjeru s Davidom, jer ga drugom moœeæ mi sada biti zet.”
je ljubio kao samoga sebe. 22 I Saul naloœi dvoranima svojim:
4 Jonatan skide sa sebe plaæt, æto ga je “Govorite Davidu povjerljivo i recite
nosio, i dade ga Davidu, uz to opravu mu: “Eto, omilio si kralju, i svi, dvorani
svoju s maçem svojim, lukom svojim i njegovi vole te. Sad maœeæ biti zet
pojasom svojim. kraljev.”
5 I David je iæao, kamogod bi ga slao 23 Kad su dvorani Saulovi Davidu tako
Saul, i imao je uspjeh. Zato ga postavi govorili, odgovori David: “Mislite li vi,
Saul nad vojnicima. Bio je obljubljen da je tako lako biti zet kraljev? Ta ja
kod svega naroda, pa i kod dvorana sam siromah i mali çovjek”
Saulovih. 24 Kad Saulovi dvorani dojaviæe
6 Kad se je David ubivæi Filistejina njemu: “Tako i tako rekao je David,”
vraøao, izaåoæe kod ulaska œene iz svih 25 Odgovori Saul: “Priopøite Davidu:
gradova Izraelovih pjevajuøi i igrajuøi “Kralj ne œeli nikakva drugoga
u susret kralju Saulu s bubnjima, s œenidbenog dara nego samo æto
klicanjem i cimbalima. prednjih koœica filistejskih, da se tako
7 Pritom su œene igrajuøi pjevale: “Saul osveti neprijateljima kraljevim.” Tako
pobi svoju tisuøu, a David svojih deset je mislio Saul, da rukom Filisteja
tisuøa.” ukloni s puta Davida.
8 Saul se stoga razgnjevi vrlo; jer mu ta 26 Kad dvorani njegovi priopøiæe
pjesma nije bila po volji nikako. On Davidu te rijeçi, David je bio s time
reçe: “Davidu daju øe, set tisuøa, a sporazuman, da tako postane zet
meni samo tisuøu. Joæ mu samo treba kraljev. Joæ prije nego je isteklo
dostojanstvo kraljevsko.” vrijeme.
9 Od onoga dana i dalje gledao je Saul 27 Ustade David, otide sa svojim
Davida poprijeko. ljudima i pobi dvjesta Filisteja. David
10 Iduøega dana napade Saula zao duh donese njihove prednje koœice i
od Boga, tako da je mahnitao u palaçi. prebroji ih pred kraljem, da postane
David je svirao na harfu kao svaki dan. zet kraljev. Tada mu dade Saul svoju
A Saul je imao u ruci sulicu. køer Mikalu za œenu.
11 Tada Saul baci sulicu, a mislio je: 28 Saul sad jasno vidje, da je Gospod
“Pribit øu Davida uza zid.” Ali joj se bio s Davidom. I Saulova køi Mikala
David izmaçe dvaput. ljubila ga je.
12 Saul se je bojao Davida, jer je 29 A Saul se je bojao Davida sve viæe.
Gospod bio s njim, a od Saula je bio Tada postade Saul neprijatelj Davidov
odstupio. zauvijek.
13 Zato ga udalji Saul iz svoje blizine i 30 Kad bi knezovi filistejski izaæli u boj,
uçini ga tisuønikom. Tako je on izlazio imao je David, kadgod bi izaæao, viæe
na çelu svojih ljudi. uspjeha negoli sve druge vojskovoåe
14 Kod svih svojih pothvata imao je Saulove, tako da je ime njegovo postalo
David uspjeh, jer je Gospod bio s njim. slavno.
15 Kad Saul vidje, da on ima mnogo
uspjeha, poveøa se joæ viæe njegov 1 Samuel 19
strah od njega. 1 Saul je govorio svojemu sinu
16 Ali sav Izrael i Juda ljubio je Davida, Jonatanu i svima svojim dvoranima o
jer je on pred njima odlazio i dolazio. tome, da on hoøe ubiti Davida. A jer je
17 Saul reœe Davidu: “Evo, svoju Jonatan, sin Saulov, bio Davidu vrlo
najstariju køer Merabu dat øu ti za odan,
œenu. Ali se ti moraæ iskazati kao junak 2 Javi to Jonatan Davidu i reçe: “Moj
i voditi ratove Gospodnje.” Saul je otac Saul ide za tim, da te ubije. Zato se
naime mislio: “Ja sam neøu da stavim çuvaj sutra rano, povuci se u koje
ruku na njega, nego Filisteji neka skroviæte i skrij se!
stave ruku na njega!” 3 Ja øu izaøi i u polju, gdje ti budeæ,
18 David reçe Saulu: “Tko sam ja i æto je stajat øu uz oca svojega govorit øu o
moj rod, porodica mojega oca u tebi s ocem svojim. Æto doznam, javit
Izraelu, da budem zet kraljev?” øu ti.”
19 A kad doåe vrijeme, kad bi se imala 4 A Jonatan je govorio pred svojim
Saulova køi Meraba dati Davidu, ocem Saulom samo dobro o Davidu.
dadoæe je Adrielu iz Mehole za œenu. On mu reçe: “Kralj neka se ne ogrijeæi o
20 Saulova køi Mikala ljubila je Davida. slugu svojega Davida, jer on tebi nije
Kad to javiæe Saulu, bilo mu je pravo. niæta skrivio, dapaçe djela su njegova
21 Saul je naime mislio: “Dat øu mu je. vrlo dobra za te.
Ali øe mu ona biti propast, i ruka Filisteja 5 On je œivot svoj stavio na kocku i
1 Samuel 230
Filistejina ubio. Tako je dao svemu 22 Tada poåe on sam u Ramu. Kad
Izraelu veliku pobjedu. Ti si to vidio i doåe k velikoj jami kod Soka, upita:
radovao si se. Zaæto dakle da se “Gdje su Samuel i David? Odgovoriæe
ogrijeæiæ o krv neduœnu i Davida ubijeæ mu: “U proroçkoj kuøi u Rami.”
ni za æto? 23 Poåe dakle odatle k proroçkoj kuøi u
6 Saul posluæa Jonatana. I zakle se Rami. Ali i na njega doåe Duh Boœji,
Saul: “Tako œiv bio Gospod, on neøe tako da je otiæao dalje u ushiøenju, dok
poginuti!” stiœe k proroçkoj kuøi u Rami.
7 I Jonatan dozva Davida, i ka za mu 24 I on skide gornju haljinu sa sebe i
Jonatan sve ovo. Tada dovede Jonatan bio je ushiøen pred Samuelom, Sav
Davida k Saulu. I on ostade kao prije u dan i svu noø leœao je tu bez haljine.
njegovoj okolini. Zato se govori: “Je li i Saul meåu
8 Kad je rat buknuo ponovno, David prorocima?”
izaåe na polje, pobi se s Filistejima i
porazi ih veoma, tako da su nagnuli u 1 Samuel 20
bijeg pred njim. 1 A David pobjeœe iz proroçke kuøe u
9 Jednoga dana opet napade Saula zao Rami i vrati se kuøi. On reçe Jonatanu:
duh od Gospoda. Sjedio je u svojoj “Sto sam poçinio? U çemu su moja
palaçi i imao sulicu u ruci, a David je zlodjela i moj prekræaj proti tvojemu
udarao u harfu. ocu, da me hoøe ubiti?”
10 I Saul htjede Davida svojom sulicom 2 On mu reçe: “Saçuvaj Boœe! Neøeæ ti
pribiti uza zid. Ali se on izmaçe Saulu, umrijeti. Eto, otac moj ne çini niæta, ni
te sulica udari u zid. David pobjeœe i vaœno ni ne vaœno, a da meni ne kaœe.
uteçe. Zaæto bi mi to tajio moj otac? Nema
11 One noøi posla Saul ljude kuøi niæta u tom.”
Davidovoj, da ga çuvaju i drugog jutra 3 Ali mu David opet ustvrdi: “Otac tvoj
ubiju. Ali Mikala, œena Davidova, javi zna veoma dobro, da me ti voliæ. Zato
mu to i reçe: “Ako se joæ noøaæ ne reçe sebi: To ne treba doznati Jonatan,
skloniæ na sigurno mjesto, sutra øeæ da se ne oœalosti. Ali tako œiv bio
biti mrtav.” Gospod i ti, izmeåu mene i smrti samo
12 I Mikala spusti Davida kroz prozor. je jedan korak!”
On pobjeœe i umaçe. 4 Jonatan odgovori Davidu: “Ako æto
13 Mikala uze kip, metnu ga u postelju, zaœeliæ, ja øu ti uçiniti.”
prekri mu glavu pleterom od kozje 5 I David predloœi Jonatanu ovo: “Znaæ,
dlake i pokri ga pokrivaçem. sutra je mlaåak mjesec. Tada moram
14 Kad Saul posla ljude, da uhvate da sjedim s kraljem za stolom. Ali pusti
Davida, reçe ona: “Bolestan je.” me da idem: Skrit øu se u polju do
15 Ali Saul posla ljude natrag, da vide treøega veçera.
Davida, i zapovjedi: “Donesite mi ga u 6 Opazi li otac tvoj da me nema, ti mu
postelji, da ga ubijem!” reci: David me je zamolio, da moœe otiøi
16 Kad doåoæe poslani, a to kip u u svoj oçinski grad Betlehem. Tamo je
postelji, oko glave mu pleter od kozje naime godiænja œrtva za svu obitelj
dlake. njegovu.
17 I reçe Saul Mikali: “Æto me tako 7 Ako kaœe: “Dobro, onda je miran
prevari i pusti neprijatelja mojega da sluga tvoj. Ako li se razgnjevi, onda
umakne, te da se skloni na sigurno znaj, da je nesreøa u njega zakljuçena
mjesto? Mikala odgovori Saulu: “On mi stvar.
zaprijeti: “Pusti me, ili øu te ubiti!” 8 Iskaœi dakle milost slugi svojemu,
18 Izakako je David bio bijegom kad si vjeru Gospodnju uhvatio sa
umakao, ode k Samuelu u Ramu i slugom svojim, ako je kakva krivnja na
pripovjedi mu sve, æto mu je bio uçinio meni, ubij me ti, ali me ne izruçuj ocu
Saul. Tada otide sa Samuelom, i svojemu!”
stanovali su u proroçkoj kuøi. 9 A Jonatan odgovori: “Boœe saçuvaj!
19 Kad se javilo Saulu: “David je u Ako doznam, da je otac moj naumio da
proroçkoj kuøi u Rami,” na te svali nesreøu, ja øu to tebi bez
20 Posla Saul ljude, da uhvate Davida, sumnje dojaviti.”
Kad oni ugledaæe skup proroka i njima 10 David reçe Jonatanu: “Tko øe mi
na çelu Samuela u ushiøenju, doåe dojaviti, ako ti je otac tvoj odgovorio æto
Duh Boœji i na poslanike Saulove, te i zlo za mene?”
oni padoæe u ushiøenje. 11 A Jonatan reçe Davidu: “Hajde,
21 Kad to javiæe Saulu, posla on druge izaåimo u polje!” Kad su obojica bila
poslanike, ali i oni padoæe u ushiøenje. izaæla u polje,
I Saul posla po treøi put poslanike, ali 12 Reçe Jonatan Davidu: “Gospode,
i oni padoæe u ushiøenje. Boœe Izraelov! Kad sutra u ovo doba ili
231 1 Samuel
preksutra saznam od oca svojega, da dobru uslugu, pusti me da otidem i da
je dobro po Davida, i ako tada ne posjetim braøu svoju! Zato nije doæao
poæljem k tebi i ne javim ti, na kraljev objed.”
13 Neka Gospod za to kazni Jonatana! 30 Tada se razgnjevi Saul na Jonatana
Ako li otac moj bude naumio da na te i reçe mu: “Ti izrode i nepokorni
svali nesreøu, ja øu i to javiti i opravit çovjeçe! Znam dobro, da letiæ za sinom
øu te. Otiøi øeæ s mirom, Gospod øe biti Jesejevim na porugu i sramotu svoju i
s tobom, kao æto je bio s ocem mojim. matere svoje.
14 Ako ja onda joæ budem œiv, iskaœi mi 31 Jer dokle œivi na zemlji sin Jesejev,
milosråe Gospodnje! A budem li veø neøeæ se utvrditi ni ti ni kraljevstvo
mrtav, tvoje. Odmah poælji tamo i dovedi ga k
15 Ne uskrati nikada kuøi mojoj meni; jer je on dijete smrti!”
naklonost svoju, ni onda, kad Gospod 32 A Jonatan odgovori ocu svojemu
istrijebi sve kolike neprijatelje Saulu: “Zaæto da on ima umrijeti? Æto
Davidove sa zemlje. je skrivio?”
16 Neka onda imadne Jonatan savez s 33 Tada Saul zavitla koplje na njega, da
kuøom Davidovom, a Gospod neka se ga probode. I upozna Jonatan, da je
osveti neprijateljima Davidovim!” otac njegov naumio ubiti Davida.
17 Tada se zakle Jonatan joæ jedanput 34 Sav gnjevan ustade Jonatan od
Davidu ljubavlju svojom k njemu; jer stola. Drugi dan mjeseca mlaåaka nije
mu je on bio odan srdaçnom ljubavi. on jeo niæta; jer je tugovao za Davidom,
18 Potom reçe Jonatan: “Sutra je kad ga je bio otac njegov izgrdio.
mlaåak mjesec. Opazit øe se, da tebe 35 Ujutro izaåe Jonatan u polje, kako je
nema, jer tvoje øe mjesto ostati prazno. bio ugovorio s Davidom. Pratio ga je
19 A preksutra istom opazit øe se, da te jedan mlad sluga.
nema. Tada poåi na mjesto, gdje si se 36 On reçe slugi svojemu: “Trçi i naåi
skrio na dan onoga udara, i sjedi tamo strijele, æto ih puætam!” Dok je momçe
kod kamena! otrçalo, ispusti on strijele preko njega.
20 Ja øu odapeti tri strijele u njegovu 37 Kad momçe doåe na mjesto, gdje su
blizinu, kao da gaåam biljegu. leœale strijele, æto ih je bio odapeo
21 Tada øu poslati momka rekavæi: “Idi, Jonatan, viknu Jonatan za momkom:
traœi strijele! Viknem li onda momku: “Strijele leœe pred tobom tamo dalje!”
“Strijele leœe za tobom ovamo bliœe, 38 Joæ viknu Jonatan za momkom:
digni ih! Tada doåi, jer nijesi u “Brze, pohiti! Ne æto!” Sluga Jonatanov
opasnosti, i nema niæta, tako œiv bio podiœe strijele i donese ih gospodaru
Gospod! svojemu.
22 Ali viknem li momku: Strijele leœe 39 Sluga nije znao niæta, samo Jonatan
pred tobom tamo dalje - tada idi, jer te i David znali su æto je.
æalje Gospod. 40 Jonatan predade oruœje svoje slugi,
23 Za ovo, æto mi, ja i ti, rekosmo meåu koji je bio s njim, i reçe mu: “Idi, odnesi
se, Gospod je svjedok izmeåu mene i to u grad!”
tebe dovijeka.” 41 Kad je bio sluga otiæao, diœe se David
24 Nato se David skrije u polju. Kad u pozadini, baci se niçice na zemlju na
doåe mlaåak mjesec, sjede kralj za lice i pokloni se tri puta. Potom se
gozbu. poljubiæe, i plakali su, privijeni jedan
25 Kralj sjede na svoje obiçno mjesto, uz drugoga; osobito je David plakao
na mjesto uza zid. Jonatan je bio uzeo vrlo gorko.
naprema mjesto, Abner je sjedio uz 42 Tada Jonatan reçe Davidu: “Idi u
Saula, a Davidovo mjesto ostalo je miru! Æto smo obojica prisegli u ime
prazno. Gospodnje, za to je Gospod svjedok
26 Saul ne reçe niæta onaj dan, jer je izmeåu mene i tebe, izmeåu mojih i
mislio: “Neæto mu se je dogodilo, neøe tvojih potomaka dovijeka!”
biti çist, jer se nije dao oçistiti. 43 Nato ustade David i otide, a Jonatan
27 A kad drugi dan iza mjeseca se vrati u grad.
mlaåaka ostade opet prazno mjesto
Davidovo, upita Saul svojega sina 1 Samuel 21
Jonatana: “Zaæto sin Jesejev ne doåe 1 David zaputi u Nobu k sveøeniku
na objed ni juçer ni danas?” Ahimeleku. Ahimelek doåe Davidu
28 Jonatan odgovori Saulu: “David je radosno u susret i upita ga: “Zaæto
od mene izmolio sebi dopust u dolaziæ sam? Æto zar nema nikoga s
Betlehem. tobom?”
29 Rekao je: “Pusti me, jer imamo 2 David odgovori sveøeniku
obiteljsku œrtvu u gradu. Pozvao me je Ahimeleku: Kralj mi je dao nalog i
brat moj. Ako mi eto hoøeæ iskazati rekao mi: “Nitko ne smije niæta o tome
1 Samuel 232
znati, zaæto te æaljem i æto sam ti 3 Odatle otide David u Mispu u
naloœio. Zato sam upravio ljude u to i to Moapskoj i zamoli kralja moapskog:
mjesto. “Ne bi li smjeli otac moj i mati moja
3 Æto imaæ upravo pri ruci? Daj mi pet ostati kod vas, dok znadnem, æto øe
kruhova ili drugo, æto se naåe! Bog uçiniti s menom?”
4 Sveøenik reçe Davidu: “Nemam pri 4 Tako ih ostavi kod kralja moapskog.
ruci obiçnoga kruha, tu je samo sveti Oni ostaæe kod njega, dokle je David
kruh. Jesu li se ljudi uzdrœali od œena?” bio u gorskoj tvråavi.
5 David odgovori sveøeniku: “Sigurno! 5 A kad prorok Gad reçe Davidu:
Œene su nam u posljednje vrijeme bile “Nemoj ostati u gorskoj tvråavi! Ustani
uskraøene. Kad sam poæao, bilo je i idi u zemlju Judinu!” Diœe se David i
tijelo sluga çisto, premda je bio obiçan otide u Heretsku æumu.
pothvat. Sigurno su danas çisti na 6 Kad doçu Saul, da su se pojavili David
tijelu.” i ljudi, æto su bili s njim, - Saul je
6 Tada mu dade sveøenik sveti kruh: upravo sjedio u Gibei pod tamariskom
jer nije bilo tu drugoga kruha osim na visini, sa kopljem u ruci, a sve sluge
kruhova postavljenih, æto su bili uzeti njegove stajale su oko njega -
ispred Gospoda, da se postavi svjeœi 7 Tada reçe Saul slugama svojim, æto
kruh u dan, kad se oni uzmu. su bili oko njega: “ujte, sinovi
7 A tada je bio ondje jedan od sluga Benjaminovi! Hoøe li vam svima sin
Saulovih baveøi se u svetiætu pred Jesejev darovati njive i vinograde, hoøe
Gospodom, Edomac po imenu Doeg, li vas sve uçiniti tisuønicima i
nadglednik pastira Saulovih. stotnicima,
8 David upita Ahimeleka: “Imaæ li tu 8 Te ste se svi urotili proti meni i nitko
kakvo koplje ili maç? Nijesam naime mi nije dojavio, kad se je moj sin sloœio
mogao uzeti sa sobom ni maça svojega sa sinom Jesejevim? Nitko od vas nije
ni oruœja svojega, jer je nalog kraljev se saœalio na me i rekao mi, kad je sin
bio vrlo hitan.” moj pobunio slugu mojega proti meni,
9 Sveøenik odgovori: “Maç Filistejina kao æto je to sada.”
Golijata, kojega si ubio u dolini 9 Edomac Doeg, koji je stajao s
terebintskoj, leœi, uvijen u platno, iza dvoranima Saulovim, uze rijeç i reçe:
efoda. Ako ga hoøeæ uzeti, uzmi ga, jer “Vidio sam, gdje sin Jesejev doåe u
drugoga nema ovdje.” David reçe: Nobu k Ahimeleku, sinu Ahitubovu.
“Njemu sliçna nema. Daj mi ga!” 10 Ovaj upita za njega Gospoda i dade
10 I David se podiœe i pobjeœe onaj dan mu hrane. I maç Filistejina Golijata
od Saula i poåe kralju gatskomu dade mu.”
Akiæu. 11 Tada kralj dade dozvati sveøenika
11 A dvorani Akiæovi rekoæe mu: “æto je Ahimeleka, sina Ahitubova, i svu
David, kralj zemlje! To je onaj, o porodicu njegovu, sveøenike, æto su
kojemu su igrajuøi pjevali: “Saul bili u Nobu. Kad oni svi doåoæe kralju,
pogubi svoju tisuøu, a David svojih 12 Reçe Saul: “uj, sine Ahitubov!” A on
deset tisuøa.” odgovori: “Evo me, Gospodaru!”
12 David se zamisli na ove rijeçi i 13 Saul ga upita: “Zaæto ste se urotili
poboja se vrlo Akiæa, kralja gatskoga. proti meni, ti i sin Jesejev? Dao si mu
13 Zato se pretvori pred njima i kretao kruha i maç i pitao si Boga za njega,
se je meåu njihovim rukama kao tako da je on kao neprijatelj mogao
smuæenjak. Æarao je po vratima i izaøi proti meni, kao æto je on to sada?”
puætao je slinu niz bradu svoju. 14 Ahimelek reçe kralju: “Tko je izmeåu
14 Tada reçe Akiæ svojim dvoranima: svih sluga tvojih tako pouzdan kao
“Eto vidite, da je çovjek lud. Æto mi ga David? Zet kraljev, poglavica tjelesne
dovedoste? straœe tvoje, poætovan u kuøi tvojoj!
15 Zar nemam dosta ludih, te mi 15 Zar sam onoga dana prvi put pitao
dovedoste njega, da luduje preda Boga za njega? Nipoæto! Neka ipak kralj
mnom? Zar taj da doåe u kuøu moju? ne podmeøe niæta slugi svojemu i
cijeloj porodici njegovoj, jer sluga tvoj
1 Samuel 22 nije znao od svega toga niæta.”
1 Tako David otide odanle i zakloni se u 16 Ali kralj reçe: “Ti moraæ umrijeti,
peøinu Adulam. Kad to saznaæe braøa Ahimelek, ti i sva porodica tvoja!”
njegova i sva obitelj njegova, doåoæe 17 I kralj zapovjedi slugama, æto su
tamo k njemu. stajali oko njega: “Hajde! Pogubite
2 I okupiæe se oko njega svi, æto su bili sveøenike Gospodnje, jer su i oni
potlaçeni, zaduœeni i nezadovoljni, i on pomogli Davidu i nijesu mi javili,
im posta poglavica. Jedno çetiri premda su znali, da je on bio na
stotine ljudi pridruœi se njemu. bijegu.” Ali su se sluge kraljeve
233 1 Samuel
skanjivale podiøi ruku, da pogube sluga tvoj? Gospode, Boœe Izraelov,
sveøenike Gospodnje. objavi to slugi svojemu!” Gospod
18 Tada zapovjedi kralj Doegu: “Hajde! odgovori: “Doøi øe.”
Pogubi ti sveøenike!” I Edomac Doeg 12 David zapita dalje: “Hoøe li
pristupi i pogubi sveøenike, stanovnici Keile mene i moje ljude
Osamdeset i pet ljudi, æto su nosili izruçiti Saulu?” Gospod odgovori: “Oni
laneni opleøak, pobi on onoga dana. øe vas izruçiti.”
19 Sveøeniçki grad Nobu pobi on 13 Tada se David podiœe sa svojim
oætricom maça, ljude i œene, djecu i ljudima, oko æest stotina ljudi. Oni
dojençad, goveda, magarce i ovce ostaviæe Keilu i çetovaæe ovamo i tamo.
oætricom maça. Kad Saulu javiæe, da je David umakao
20 Samo jedan jedini sin Ahimeleka, iz Keile, tada on ne htjede da ide.
sina Ahitubova, po imenu Abiatar, 14 David se je zadrœavao u pustinji na
uteçe i pobjeœe k Davidu. gorskim visinama, osobito je boravio
21 Abiatar javi Davidu: “Saul dade na gori u pustinji Zifu. Saul ga je çitavo
poubijati sveøenike Gospodnje.” vrijeme traœio, ali ne dade Bog da on
22 Tada reçe David Abiataru: “Znao pane u njegove ruke.
sam tada, kad je Edomac Doeg bio 15 Znao je David, da je Saul bio izaæao,
tamo, da øe on to izdati Saulu. Ja sam da mu radi o glavi. Dok se je David
kriv za sve ljudske œivote u porodici nalazio u æumi u pustinji Zifu,
tvojoj. 16 Podiœe se Saulov sin Jonatan, ode k
23 Ostani kod mene! Ne boj se, jer tko Davidu u æumu i ohrabri ga u Bogu
traœi moj œivot, traœit øe i tvoj. Kod 17 Rekavæi mu: “Ne boj se, jer te neøe
mene si siguran.” pogoditi ruka mojega oca Saula, nego
øeæ ti postati kralj nad Izraelom, a ja øu
1 Samuel 23 biti drugi za tobom. I moj otac Saul zna
1 Javiæe Davidu: Filisteji opsjedaju to.”
Keilu i haraju gumna.” 18 Tada sklopiæe obadvojica savez pred
2 David upita Gospoda: Trebam li iøi i Gospodom. David osta u æumi, a
udariti na te Filisteje?” Gospod Jonatan se vrati kuøi.
odgovori Davidu: “Idi, pobij Filisteje i 19 Jednoga dana doåoæe Zifeji k Saulu
izbavi Keilu!” u Gibeu i javiæe: “David se krije kod nas
3 A ljudi Davidovi rekoæe njemu: “Evo, na gorskim visinama kod æumi, na
nas je ovdje u Judi veø velik strah, pa brdu Hakili, æto leœi juœno od pustinje.
kako da joæ idemo u Keilu proti vojsci 20 Pa doåi, kralju, kad ti bude volja i
filistejskoj?” naæe øe onda biti, da ga predamo u
4 David upita Gospoda joæ jedanput, i ruke kralju.”
Gospod mu odgovori: “Ustani i idi u 21 Saul odgovori: “Gospod neka vas
Keilu, jer øu predati Filisteje u tvoju blagoslovi, æto me poœaliste!
ruku!” 22 Idite sada, pripazite joæ toçnije i
5 Nato otide David sa svojim ljudima u briœno istraœite mjesto njegova
Keilu, udari na Filisteje, otjera im boravka! Tko ga je ondje vidio? Jer mi
stoku i pobi ih ljuto. Tako izbavi David rekoæe, da je vrlo lukav.
stanovnike u Keili. 23 Istraœite toçno sva skroviæta, u
6 Kad Abiatar, sin Ahimelekov, pobjeœe kojima se krije! Onda mi se svakako
k Davidu u Keilu, bio je sa sobom donio vratite! Ja øu tada poøi s vama, i ako joæ
opleøak. bude u zemlji, pronaøi øu ga meåu
7 Kad javiæe Saulu, da je David otiæao u svima tisuøama Judinim.”
Keilu, pomisli Saul: “Bog mi ga je 24 Tada ustadoæe i otidoæe u Zif prije
izruçio u ruke; jer je sam zatvorio Saula. David se je nalazio tada sa
otiæavæi u grad, koji ima vrata i svojim ljudima u pustinji Maonu, u
prijevornice.” ravnici juœno od pustinje.
8 Stoga Saul podiœe sav narod na 25 I Saul izaåe sa svojim ljudima da ga
vojsku, da ide na Keilu i zatvori Davida traœi. im to javiæe Davidu, otide on u
i ljude njegove. Selu, æto leœi u pustinji Maonu. Kad to
9 Kad David doznade, da mu Saul kuje saznade Saul, otide za Davidom u
zlo, zamoli sveøenika Abiatara: pustinju Maon.
“Donesi opleøak ovamo!” 26 Saul je iæao jednom stranom
10 Tada reçe David: “Gospode, Boœe planine, David sa svojim ljudima
Izraelov! Doznao je sluga tvoj, da Saul drugom stranom. David je htio da
namjerava poøi u Keilu, da uniæti grad umakne Saulu, a Saul je sa svojim
radi mene. ljudima bio upravo spreman da opkoli
11 Hoøe li me stanovnici Keile izruçiti Davida i njegove ljude i da ih pohvata.
njemu? Hoøe li doøi Saul, kao æto je çuo 27 Tada stiœe glasnik Saulu i javi: “Doåi
1 Samuel 234
brœe! Filisteji navaliæe na zemlju.” ruka neøe biti proti tebi.
28 Nato Saul oduætade od proganjanja 15 Za kim to izlazi kralj Izraelov? Koga
Davida i ode proti Filistejima. Zato se goniæ? Mrtva psa. Buhu jednu.
prozva ono mjesto “Hridina rastave”. 16 Pa neka bude Gospod sudac i neka
rasudi izmeåu mene i tebe! On neka
1 Samuel 24 pogleda za pravednikom neka vodi
1 Odanle otide David i stade na stvar i neka mi pribavi pravo proti
gorskim visinama engadskim. tebi!”
2 Kad se je Saul bio vratio od 17 Kad David izgovori sve rijeçi Saulu,
proganjanja Filisteja, javiæe mu: povika Saul: “To je tvoj glas, sine moj
“David je sada u pustinji engadskoj.” Davide!” I Saul uze glasno plakati.
3 Tada uze Saul tri tisuøe ljudi 18 On reçe Davidu: “Ti si bolji od mene;
izabranih iz svega Izraela i diœe se da jer ti meni iskazujeæ dobro, a ja sam
traœi Davida i ljude njegove istoçno od tebi çinio zlo.
hridina kozorogovih. 19 Danas si mi eto pokazao, æto si mi
4 Kad putem doåe k torovima ovçjim, dobra iskazao: Nijesi me ubio, premda
bila je tamo peøina. Saul uåe u nju, da me Gospod dade tebi u ruke.
obavi svoju potrebu. A David i njegovi 20 Tko bi stigavæi neprijatelja svojega
bili su se nastanili u dnu te peøine. pustio ga da ide mirno svojim putem?
5 Davidovi ljudi rekoæe mu: “Eto, ovo je Gospod neka ti iskaœe dobro za ovo, æto
dan, za koji ti reçe Gospod: “Evo! Predat si mi uçinio danas!
øu ti u ruke neprijatelja tvojega, da 21 Sad znam sigurno, da øeæ biti kralj
uçiniæ s njim, æto ti je volja!” David i da øe po tebi postojati kraljevstvo
ustade, te neopaœeno odsijeçe skut od Izraelovo.
plaæta Saulova. 22 Zato mi se sada zakuni Gospodom,
6 Ali poslije udari Davida savjest, æto je da neøeæ istrijebiti potomaka mojih iza
bio odsjekao skut Saulu. moje smrti i da neøeæ imena mojega
7 I reçe svojim ljudima: “Gospod neka iskorijeniti iz kuøe moje oçinske!”
me oçuva, da tako æto uçinim 23 David se zakle Saulu. Tada se Saul
gospodaru svojemu, pomazaniku vrati kuøi, a David ode sa svojim
Gospodnjem, i da podignem ruku ljudima na visinu gorsku.
svoju na njega, jer on je pomazanik
Gospodnji.” 1 Samuel 25
8 I ukori David ljude svoje i ne dopusti 1 Uto umrije Samuel. Sav Izrael skupi
im da ustanu na Saula. Kad je Saul bio se i odrœa mu tugovanje. Pokopaæe ga
ostavio peøinu i poæao dalje svojim kod kuøe njegove u Rami. Jednoga
putem, dana ustade David i siåe u pustinju.
9 Ustade tada David, izaåe iz peøine i 2 U Maonu œivio je çovjek, koji je svoje
povika za Saulom: “Gospodaru i kralju imanje imao u Karmelu. Çovjek je bio
moj!” Kad se okrenu Saul, baci se vrlo bogat. Posjedovao je tri tisuøe
David licem na zemlju i pokloni mu se. ovaca i tisuøu koza. On je upravo bio u
10 Tada viknu David Saulu: “Zaæto Karmelu zaposlen striœenjem ovaca.
sluæaæ æto ti kaœu ljudi, koji govore, da 3 Çovjek se je zvao Nabal, njegova œena
misli David na tvoju propast? Abigaila œena je bila mudra i vrlo lijepa,
11 Evo, na danaænji dan vidio si a çovjek surov i opak, pravi Kalebovac.
vlastitim oçima, da te je Gospod danas 4 I kad David u pustinji doznade, da
u peøini bio predao u moje ruke. Nabal striœe svoje ovce,
Nagovarali su me, da te ubijem. Ali sam 5 Posla on tamo deset ljudi. David je
te saçuvao i rekao: “Neøu dignuti ruke dao ljudima ovaj nalog: “Idite u
svoje na gospodara svojega, jer on je Karmel, poåite k Nabalu, pozdravite ga
pomazanik Gospodnji. od mene,
12 A evo, oçe moj, vidi skut od plaæta 6 I uz pozdrav recite: “Mir tebi, mir kuøi
svojega u mojoj ruci! Po tom, da sam tvojoj i mir svemu, æto posjedujeæ!
odsjekao samo skut od plaæta tvojega, 7 Çuo sam eto, da imaæ striœenje ovaca.
a tebe nijesam ubio, moœeæ jasno Pastiri su se tvoji zadrœavali meåu
spoznati, da ne mislim na zloøu i nama. Nijesmo im nikada niæta uçinili
izdaju i da se ne ogrjeæujem o tebe, naœao. Nikada im nije niæta nestalo,
premda mi ti radiæ o glavi. dokle su god bili u Karmelu.
13 Gospod neka bude sudac izmeåu 8 Pitaj samo sluge svoje, oni ti mogu to
mene i tebe, Gospod neka me osveti od potvrditi. Zato budi dobar ovim
tebe - ali ruka se moja neøe podignuti ljudima! Dolazimo u sveçan dan. Daj
na te. dakle slugama svojim i svojemu sinu
14 Veø stara poslovica kaœe: Samo od Davidu, æto ti doåe do ruke!”
bezboœnika izlazi bezboœnost. Ali moja 9 Kad doåoæe ljudi Davidovi, rekoæe
235 1 Samuel
Nabalu sve to u ime Davidovo. Onda su tobom govori sluækinja tvoja! Posluæaj
çekali. rijeçi sluækinje svoje!
10 A Nabal odgovori ljudima Davi- 25 Gospodaru moj, ne gledaj niæta na
dovim: “Tko je David? Tko je sin toga opakog çovjeka, Nabala; jer æto
Jesejev? Danas ima dosta sluga, æto kaœe ime njegovo, to je on: Luåak se
bjeœe od svojih gospodara. zove, i on je pun ludosti. Ja, sluækinja
11 Zar da uzmem kruh svoj, vodu svoju tvoja, nijesam vidjela ljudi, æto si ih
i stoku svoju, æto sam je zaklao za svoje poslao, gospodaru moj!
strigaçe i da to dadnem ljudima, za 26 Zato sada, gospodaru moj, tako œiv
koje ni ne znam, odakle su doæli?” bio Gospod i tako œiv bio ti: Gospod te
12 Ljudi Davidovi zaputiæe natrag i je od toga oçuvao, da ideæ na krv i da
vratiæe se kuøi. Kad doåoæe Davidu, samovoljno pribaviæ sebi pravdu.
javiæe mu sav sluçaj. Neka kao Nabalu bude onima, koji su
13 Odmah zapovjedi David svojim tebi neprijatelji i proti tebi, gospodaru
ljudima: “Svaki neka pripaæe svoj moj, zlo misle!
maç!” Svaki pripasa svoj maç; i David 27 A ovaj dar, æto ti ga je sluækinja tvoja
pripasa svoj maç. Onda izaåoæe pod sa sobom donijela, gospodaru moj,
vodstvom Davidovim, jedno çetiri odreåen je za ljude, koji te, gospodaru
stotine ljudi; dvjesta ostaæe kod moj, prate na putovima tvojim.
prtljaga. 28 Oprosti sluækinji svojoj prestupak
14 Meåutim jedan od sluga dojavi œeni njezin! Gospod øe tebi, Gospodaru moj,
Nabalovoj, Abigaili: “Upravo je David iz utemeljiti kuøu, æto ima opstanak, jer
pustinje poslao glasnike, da pozdrave ti, gospodaru moj, vojujeæ bojeve
gospodara naæega; a on ih otjera. Gospodnje. Pa neka se na tebi ne naåe
15 A ti su nam ljudi bili vrlo dobri. nikakva nepravda, doklegod œiviæ!
Nikada nam nijesu niæta naæao uçinili. 29 Ako se tko digne da te progoni i da ti
Nikada nam nije niæta nestalo, dokle radi o glavi, to neka tvoj œivot,
smo god iæli u njihovoj blizini, kad smo gospodaru moj, netaknut bude
bili na polju. oçuvan u sveœnju œivota kod Gospoda,
16 Bili su dakle zid oko nas danju i Boga tvojega! A œivot neprijatelja tvojih
noøu, dokle smo god çuvali ovce u neka on baci kao iz praøke!
njihovoj blizini. 30 Kad onda Gospod tebi, gospodaru
17 Pa promisli i vidi, æto øeæ uçiniti; jer mojemu, dadne svako dobro, æto ga je
je gotovo zlo gospodaru naæemu i obeøao, i postavi te knezom nad
cijeloj kuøi njegovoj. On je sam odveø Izraelom,
opak, da bi se moglo s njim govoriti.” 31 Tada neøe tebi, gospodaru moj, biti
18 Brze uze Abigaila dvjesta kruhova, spoticanja ni griœnje savjesti, da si
dvije mjeæine vina, pet ovaca prolio krv ni za æto i da si samovoljno
zgotovljenih, pet mjerica prœena œita, sebi, gospodaru moj, pribavio pravdu.
sto grozdova osuæenih i dvjesta gruda Kad onda Gospod tebi, gospodaru moj,
suhih smokava, natovari sve na udijeli sreøu, tada se spomeni i
magarce, sluækinje svoje!”
19 I zapovjedi slugama svojim, a da nije 32 David reçe Abigaili: “Neka je
niæta rekla svojemu muœu Nabalu: blagoslovljen Gospod, Bog Izraelov,
“Hajdete naprijed; ja øu odmah doøi za koji te sada posla meni u susret!
vama!” 33 Neka je blagoslovljena tvoja
20 Kad je ispod gore jahala na mudrost i neka si blagoslovljena sama
magarcu, doåe joj upravo u susret ti, koja me odvrati sada od toga, da ne
David sa svojim ljudima. Tako se ona idem na krv i da samovoljno ne
susrete s njima. pribavim sebi pravdu!
21 A David je mislio: “Zaludu sam tome 34 Jer tako œiv bio Gospod, Bog
çovjeku çuvao u pustinji sav posjed Izraelov, koji me oçuvao od toga, da ti
njegov. Nikada mu niæta nije nestalo uçinim zlo: Da mi nijesi brœe izaæla u
od svega imanja njegova. Sad on vraøa susret, ne bi ostalo Nabalu do zore
zlo za dobro. niæta muæko!”
22 To i to neka Bog uçini neprijateljima 35 Nato primi David iz ruke njezine, æto
Davidovim, ako mu od svega, æto ima, mu je bila sa sobom donijela, i reçe joj:
ostavim do zore iæta muæko!” “Vrati se u miru kuøi natrag! Eto,
23 Kad Abigaila ugleda Davida, siåe posluæah te i pogledah na te.”
brœe s magarca, baci se pred Davida 36 Kad se Abigaila vrati kuøi k Nabalu,
niçice na svoje lice i pokloni se duboko. imao je on upravo gozbu u svojoj kuøi,
24 Tada mu pade k nogama i povika: pravu kraljevsku gozbu. Nabal je bio u
“Uzimam na sebe tu krivnju zlodjela, najboljem raspoloœenju i veø vrlo
gospodaru moj! Daj, molim, da pred pijan. Zato mu ona ne pripovjedi niæta
1 Samuel 236
do jutra. 8 Abiæaj reçe Davidu “Danas ti dade
37 A ujutro, kad se je Nabal bio Bog neprijatelja tvojega u ruke. Zato
otrijeznio, priopøi mu œena njegova, sada da ga pribodem kopljem
æto se je dogodilo. Tada mu obamrije njegovim za zemlju jednim jedinim
srce u tijelu, i on postade kao kamen. udarom. Ne trebam drugi.”
38 Iza jedno deset dana udari Gospod 9 A David reçe Abiæaju: “Ne ubijaj ga, jer
Nabala, te umrije. tko bi bio podigao ruku na
39 Kad doçu David, da je Nabal mrtav, pomazanika Gospodnjega, a da bi
povika: “Neka je blagoslovljen Gospod, ostao nekaœnjen?”
koji osveti pogrdu nanesenu mi od 10 “Tako œiv bio Gospod”, nastavi
Nabala i mene, slugu svojega, zadrœa David, “ili øe ga Gospod ubiti, ili øe doøi
oda zla! Gospod pusti, da zloøa dan njegov, kad mora umrijeti, ili øe
Nabalova padne natrag na njega izaøi u rat i poginuti.
samoga,” Jednoga dana posla David i 11 Ali neka me saçuva Gospod od toga,
poruçi Abigaili, da øe je uzeti za œenu. da dignem ruku na pomazanika
40 Ljudi Davidovi doåoæe k Abigaili u Gospodnjega! Uzmi dakle koplje
Karmel i rekoæe joj: “David nas æalje k pokraj njegove glave i çaæu za vodu!
tebi; on bi te htio uzeti za œenu.” Onda hajdemo!”
41 Tada ustade ona, pokloni se licem 12 I uze David koplje i çaæu za vodu
do zemlje i reçe: “Sluækinja tvoja pokraj Saulove glave, i udaljiæe se, a da
spremna je rado da bude ropkinja nitko nije to vidio ili opazio, i nitko se
tvoja i da pere noge slugama nije probudio, dapaçe su svi spavali,
Gospodara svojega.” jer je bio doæao na njih dubok, od
42 Potom brœe ustade Abigaila i sjede Gospoda poslan san.
na magarca, Pet djevojaka njezinih 13 David ode onda na drugu stranu i
pratilo ju. Tako poåe ona za glasnicima stade u nekoj udaljenosti navrh brda,
Davidovim i postade mu œena. tako da je meåu njima bio velik
43 Iz Jezreela dovede sebi David prostor.
Ahinoamu. Tako postadoæe obadvije 14 I povika David vojsci i Abneru, sinu
njegove œene. Nerovu, ovako: “æto se ne odazivaæ,
44 Saul je bio meåutim svoju køer Abnere?” Abner reçe: “Tko si, da buniæ
Mikalu, œenu Davidovu, dao Paltiju, kralja?”
sinu Laiæovu iz Galima. 15 David reçe Abneru: “Ti si ipak junak.
Nitko ti nije u Izraelu jednak. Zaæto ne
1 Samuel 26 paziæ na gospodara svojega, kralja?
1 Zifeji doåoæe k Saulu u Gibei i javiæe: Netko se je uæuljao, da ubije kralja,
“David se krije u brdu Hakili na kraju gospodara tvojega.
pustinje.” 16 Nije ti na çast, æto si uçinio. Tako œiv
2 Tada Saul zaputi i siåe u pustinju Zif bio Gospod, zasluœili ste smrt, jer
s tri tisuøe izabranih Izraelaca, da traœi nijeste pazili na gospodara svojega,
Davida u pustinji Zif. pomazanika Gospodnjega. Eto, gledaj,
3 Saul se utabori u brdu Hakili; æto leœi gdje je koplje kraljevo i çasa za vodu
na kraju pustinje na putu, a David je pokraj njegove glave!”
bio u pustinji. Kad opazi, da Saul ide za 17 Tada poznade Saul glas Davidov i
njim u pustinju, povika: “Je li to tvoj glas, sine moj
4 Posla David uhode i doznade, da je Davide?” David reçe: “Jest, gospodaru i
Saul veø tu. kralju moj!”
5 Tada se podiœe David i stiœe na 18 On nastavi: “Zaæto progoni gospodar
mjesto, gdje se je utaborio Saul. David moj slugu svojega? Æto sam uçinio?
je mogao vidjeti mjesto, na kojem je Koja je krivnja u ruci mojoj?
leœao Saul sa svojim vojskovoåom 19 Kad bi ipak gospodar i kralj moj sad
Abnerom, sinom Nerovim. Saul je posluæao rijeçi sluge svojega! Ako te
naime leœao u gradbi od kola, a vojska Gospod draœi na mene, pa neka dobije
je taborila naokolo oko njega. œrtvu! Ako li su ljudi, neka su prokleti
6 Tada se obrati David Hitejinu pred Gospodom, jer me sad izgone, da
Ahimeleku i Abiæaju, sinu Serujinu, mi ne bude dijela na posjedu
bratu Joabovu, i upita: “Tko øe siøi s Gospodnjem, a kaœu: “Idi, sluœi drugim
menom k Saulu u tabor?” Abiæaj bogovima!
odgovori: “Ja øu siøi s tobom,” 20 Ne! Moja krv neka padne na zemlju
7 Tako se David i Abiæaj doæuljaæe noøu daleko od lica Gospodnjega; jer kralj
k ljudima. Saul je leœao i spavao u Izraelov ide u lov za buhom jednom,
gradbi od kola. Koplje mu pokraj glave kao kad se na gorama lovi jarebica.”
zabodeno u zemlju. Abner i vojska 21 Saul odgovori: “Krivo sam çinio.
leœali su naokolo oko njega. Vrati se natrag, sine moj Davide, jer ti
237 1 Samuel
neøu viæe nikada zlo çiniti; jer moj œivot juœnoj zemlji Judinoj” ili “U juœnoj
bio je danas dragocjen u oçima tvojim. zemlji jerahmeelskoj” ili “U juœnoj
Eto, ludo sam radio i ogrijeæio sam se zemlji kenijskoj.”
teæko.” 11 Ljude i œene nije David ostavljao na
22 David reçe na to: “Ovdje je koplje œivotu zato, da ih ne mora dovesti u
kraljevo. Neka doåe ovamo koji od Gat; jer je mislio: “Neka ne iskazuju
sluga i neka ga uzme! proti nama: “Tako i tako uradio je
23 Gospod plaøa svakome njegovu David.” Tako je postupao David za sve
pravdu i vjernost. Gospod te je danas vrijeme, æto ga je proveo u zemlji
predao u ruke moje. Ali ja ne htjedoh Filisteja.
staviti ruku svoju na pomazanika 12 Akiæ se je pouzdavao u Davida, jer je
Gospodnjega. mislio: “Omrazio se je s narodom
24 Evo, kako je danas bio tvoj œivot svojim u Izraelu. Tako øe mi biti sluga
dragocjen u oçima mojim, tako neka zauvijek.”
bude moj œivot dragocjen u oçima
Gospodnjim! Neka me izbavi iz svake 1 Samuel 28
nevolje!” 1 U ono vrijeme skupiæe Filisteji vojsku
25 Tada povika Saul Davidu: “Da si svoju, da udare na Izraela. Akiæ reçe
blagoslovljen, moj sine Davide! Ti øeæ Davidu: “Znaj, da øeæ iøi s menom na
to izvesti i uspjeh imati.” Nato otide vojsku ti i ljudi tvoji.”
David svojim putem, a Saul se vrati 2 David odgovori Akiæu: “Dobro, sad
kuøi natrag. øeæ vidjeti, æto moœe uçiniti tvoj sluga.”
Akiæ odgovori Davidu: “Dobro,
1 Samuel 27 postavljam te zauvijek svojim
1 David reçe sebi: “Jednoga dana ipak çuvarom.”
øe me ruka Saulova smaknuti. Ne 3 Samuel je bio umro, i sav je Izrael
preostaje mi niæta bolje, nego da odrœao tugovanje za njim. Pokopaæe ga
pobjegnem u zemlju Filisteja, Tada øe u njegovu gradu Rami. A Saul je bio
Saul odustati od toga, da me joæ dalje protjerao iz zemlje zaklinjaçe mrtvaca
traœi u svem podruçju Izraelovu, i tako i vraçare,
sam ja izmakao ruci njegovoj.” 4 I kad se Filisteji skupiæe, izaåoæe i
2 Tako se podiœe David i otide sa æest kod Æunama se utaboriæe, skupi i Saul
stotina ljudi, æto ih je imao uza se, k sve Izraele. Oni se utaboriæe na Gilboi.
Akiæu, sinu Maokovu, kralju 5 Kad Saul ugleda tabor Filisteja, pade
gatskomu. u tjeskobu i uplaæi se veoma.
3 David se nastani kod Akiæa u Gatu, 6 Zato upita Saul Gospoda. Ali mu
on i ljudi njegovi, svaki sa svojom Gospod ne dade odgovora, ni u snu, ni
obitelji, David sa svoje obadvije œene, preko Urima, ni preko proroka.
Ahinoamom od Jezreela i Abigailom, 7 I Saul zapovjedi slugama svojim:
œenom Nabalovom, iz Karmela. “Traœite mi œenu, koja zaklinje
4 Kad javiæe Saulu, da je David utekao mrtvace! Ja øu iøi k njoj i upitati je.”
u Gat, nije ga dalje progonio. Sluge njegove odgovoriæe mu: “Evo, u
5 A David reçe Akiæu: “Ako sam naæao End-Doru ima œena, koja moœe
milost u oçima tvojim, neka mi se zaklinjati mrtvace.”
dadne za boraviæte jedan grad u zemlji, 8 I Saul se uçini nepoznatim, obuçe
da mogu ondje stanovati. emu da druge haljine i zaputi praøen od dva
sluga tvoj stanuje kod tebe u çovjeka. Sad u noøi doåoæe k onoj œeni,
kraljevskom gradu?” reçe: “Vraçaj mi zaklinjuøi mrtvace i
6 I dade mu Akiæ onoga dana Siklag. daj dozovi mi onoga, koga ti kaœem!”
Zato Siklag pripada kraljevima 9 Œena mu odgovori: Pa ti znaæ, æto je
Judinim do danaænjega dana. uçinio Saul: “On je istrijebio u zemlji
7 I ostade David u zemlji Filisteja jednu zaklinjaçe mrtvaca i vraçare. Zaæto mi
godinu i çetiri mjeseca. meøeæ zamku, da me ubijeæ?”
8 David je sada izlazio sa svojim 10 Ali joj se Saul zakle Gospodom:
ljudima. Oni su udarali na Geæureje, “Tako œiv bio Gospod, ne øe te u ovom
Girzeje i Amaleçane; jer su to bili od sluçaju pogoditi nikakva krivnja!”
starine stanovnici zemlje do Æura i 11 Tada ga upita œena: “Koga da ti
Egipta. dozovem?” On odgovori: “Dozovi mi
9 Kadgod bi David udario na zemlju, ne Samuela!”
bi ostavio na œivotu ni ljude ni œene, 12 Kad œena vidje Samuela, povika iza
uzeo bi ovce, goveda, magarce, deve i glasa i reçe: “Zaæto si me prevario? Pa ti
ruho, vratio bi se i doæao opet k Akiæ. si Saul.”
10 Ako bi Akiæ onda pitao: “Gdje ste ovaj 13 Kralj joj reçe: “Ne boj se pa æto vidiæ?”
put udarili” odgovorio bi David: “U Æena odgovori Saulu: “Nadljudsko biøe
1 Samuel 238
vidjela sam gdje izlazi iz zemlje.” Saula, kralja izraelskoga. On je kod
14 On je upita: “Kako izgleda?” Ona mene toliko godina i dana, i ne naåoh
odgovori: “Star çovjek izlazi zaogrnut na njemu do danas niæta, otkako je
plaætem!” Iz toga zakljuçi Saul, da je to preæao k meni.
Samuel. On prignu lice k zemlji i baci 4 Ali se knezovi filistejski rasrdiæe na
se niçice. njega i zatraœiæe od njega: “Poælji
15 A Samuel upita Saula: Zaæto si natrag toga çovjeka! Neka se vrati na
pomeo moj mir i izazvao me?” Saul mjesto, æto si mu ga odredio! Neka ne
reçe: “U velikoj sam muci. Filisteji stoje ide s nama u rat, da nas ne izda u boju!
u ratu proti meni. A Bog se odvrati od im bi mogao bolje opet omiljeti
mene i ne odgovara mi viæe ni preko gospodaru svojemu negoli glavama
proroka ni u snu: Zato pozvah tebe. ovih ljudi”
Javi mi, æto da çinim!” 5 Nije li to onaj David, kojemu se u çast
16 Samuel odgovori: “Æto pitaæ mene, pjevalo igrajuøi: “Saul pogubi svoju
kad se je Gospod odvratio od tebe i tisuøu, a David svojih deset tisuøa?”
postao tvoj neprijatelj? 6 I dozva Akiæ Davida i reçe mu: “Tako
17 Gospod ti je samo uçinio, æto je œiv bio Gospod, ti si poæten. Meni bi
unaprijed rekao preko mene. Gospod drago bilo, kad bi ti s menom izaæao i
trga iz tvoje ruke kraljevstvo i daje ga uæao u boj. Ja ne naåoh na tebi do
takmacu tvojemu Davidu. danas niæta nepravedno, otkako si
18 Jer nijesi posluæao zapovjedi preæao k meni. Ali nijesi po volji
Gospodnje i nijesi izvræio œestokoga knezovima.
gnjeva njegova na Amaleku, zato ti je 7 Pa se eto vrati i idi s mirom kuøi! Ne
danas Gospod to uçinio. çini niæta, æto se ne dopada knezovima
19 I Izraela predaje Gospod s tobom u filistejskim!”
ruke Filistejima, Sutra øeæ sa sinovima 8 David upita Akiæa: “Ali æto sam
svojim biti kod mene. I tabor Izraelov uçinio, i æto si naæao na slugi svojemu,
predat øe Gospod u ruke Filistejima.” otkako sam stupio u tvoju sluœbu, do
20 Tada pade Saul odjedanput na danaænjega dana, da ne idem skupa i
zemlju koliko je dug, toliko se je da se ne borim proti neprijateljima
uplaæio od rijeçi Samuelovih. I onako gospodara svojega, kralja.
nije viæe imao snage, jer cijeli dan i 9 A Akiæ odgovori Davidu: “Znam, da si
cijelu noø nije bio niæta jeo. mi mio kao anåeo Boœji. Ali knezovi
21 Kad œena pristupi k Saulu i vidje ga filistejski izjavljuju: Neka on ne ide s
toliko izvan sebe, reçe mu: “Eto, nama u rat!
sluækinja te je tvoja posluæala. Na 10 Pa tako ustani sutra rano sa
kocku sam stavila svoj œivot i slugama gospodara svojega, æto su
posluæala zapovijed, koju si mi dao. doæli s tobom! Ustanite rano, çim
22 A sada i ti posluæaj sluækinju svoju! svane, pa idite!”
Dat øu ti malo kruha. Pojedi ga, da se 11 I tako ustade David sa svojim
okrijepiæ i da mogneæ poøi svojim ljudima sutradan rano, da se vrati u
putem!” zemlju filistejsku. A Filisteji otidoæe
23 A on ne htjede i reçe: “Ne mogu niæta prema gradu Jezreelu.
jesti.” A kad sa œenom navaliæe na
njega i sluge njegove, posluæa ih, 1 Samuel 30
ustade sa zemlje i sjede na jastuk. 1 Kad David sa svojim ljudima doåe
24 Æena je imala u kuøi tele ugojeno. treøi dan u Siklag, bili su Amaleçani
Brze ga zakla. Onda uze braæna, upali u juœnu zemlju i u Siklag, i bili su
umijesi ga i ispeçe pogaçu. opljaçkali Siklag i ognjem ga spalili.
25 To postavi pred Saula i sluge 2 Œene i sve, æto je bilo ondje, mlado i
njegove. Poæto jedoæe, digoæe se i staro, bili su zarobili, a da nikoga ne
otidoæe iste noøi. ubiæe. Odvedoæe ih sa sobom, kad su
odlazili.
1 Samuel 29 3 Kad David sa svojim ljudima doåe u
1 Filisteji skupiæe svu vojsku svoju u grad, bio je grad pretvoren u pepeo, i
Afek, a Izrael se utabori kod izvora, æto njegove œene, sinovi i køeri bili su
leœi u Jezreelu. zarobljeni i odvuçeni.
2 I kako su knezovi filistejski iæli sa 4 David i ljudi njegovi udariæe plakati u
svojim stotinama i tisuøama, a i David sav glas, dokle veø ne mogoæe plakati.
je iæao najposlije uz Akiæa sa svojim 5 I obadvije œene Davidove, Ahinoama
ljudima, iz Jezreela i Abigaila, œena Nabalova, iz
3 Rekoæe knezovi filistejski: “Æto øe Karmela, bile su zarobljene i
ovdje ti Hebreji?” Akiæ reçe knezovima odvuçene.
filistejskim: “Pa to je David, sluga 6 David je bio na muci velikoj; jer su
239 1 Samuel
ljudi govorili o tom, da ga kamenuju, dalje iøi s Davidom, i Æto ih je bio
buduøi da je sav narod bio vrlo ogorçen ostavio na rijeci Besoru, izaåoæe oni u
zbog sinova i køeri. Ali se David ohrabri susret Davidu i njegovim ljudima.
u Gospodu, Bogu svojemu. David pristupi k ljudima i pozdravi ih.
7 David zapovjedi dakle sveøeniku 22 Tada progovoriæe svi zli i nevaljali
Abiataru, sinu Ahimelekovu: “Donesi ljudi izmeåu onih, æto su bili s Davi-
mi opleøak!” Abiatar donese opleøak dom, i rekoæe: “Jer nijesu iæli s nama,
Davidu, zato im ne damo niæta od plijena, æto ga
8 Tada upita David Gospoda: “Imam li izbavismo, osim svakome njegovu
potjerati tu çetu razbojniçku, i hoøu li œenu i njegovu djecu. To neka uzmu sa
je stignuti” On mu odgovori: “Potjeraj! sobom, pa neka idu!”
Sigurno øeæ ih stignuti i ljude 23 Ali David reçe: “Ne çinite tako, braøo
osloboditi.” moja, s onim, æto nam je dao Gospod!
9 I diœe se David su æest stotina ljudi, On nas je saçuvao i dao nam u ruke
æto ih je imao kod sebe, i doåoæe do razbojniçku çetu, æto je bila napala na
rijeke Besora. Tu neki, æto zaostaæe, nas.
stadoæe. 24 Tko moœe u tome biti vaæega
10 David su çetiri stotine ljudi potjera miæljenja? Ne, kakav je dio onome, koji
dalje, a dvjesta ljudi osta, æto sustaæe je iæao u boj, takav neka je dio i onome,
te ne mogoæe prijeøi preko rijeke koji je ostao kod prtljaga! Oni treba da
Besora. imaju jednak dio!”
11 U polju naåoæe Jednoga 25 Tako ostade od onoga dana
Egipøanina, Dovedoæe ga k Davidu, unapredak. On uçini to zakonom i
dadoæe mu kruha da jede i vode da propisom u Izraelu do danaænjega
pije. dana.
12 I dadoæe mu komad smokvenjaçe i 26 Kad se je vratio David u Siklag, posla
dva suha grozda. On pojede i doåe opet od plijena starjeæinama Judinim, koji
k sebi. Tri dana i tri noøi nije naime bio su mu bili prijatelji, i poruçi im: “Evo
niæta jeo i niæta pio. vam dar od plijena neprijatelja
13 Tada ga upita David: “iji si ti i odakle Gospodnjih!”
si?” On odgovori: “Ja sam mladiø 27 Onima u Betelu, onima u Ramotu u
egipatski, rob jednoga Amaleçanina, juœnoj zemlji i onima u Jeteru,
Gospodar moj ostavi me, jer se ja 28 Onima u Aroeru, u Sifmotu i
razboljeh prije tri dana. Eætemoi,
14 Udarismo na juœnu zemlju 29 Onima u Rahalu, u gradovima
keretejsku i na Judinu, isto tako na kenijskim,
juœnu zemlju Kalebovu, i Siklag 30 Onima u Hormi, u Kor-Aæanu i u
spalismo ognjem.” Ataku,
15 David ga upita: “Hoøeæ li me odvesti 31 Onima u Hebronu i svima mjestima,
k toj çeti razbojniçkoj?” On odgovori: u koja je dolazio David s ljudima
“Zakuni mi se Bogom, da me neøeæ ni svojim.
ubiti ni gospodaru mojemu izruçiti, pa
øu te odvesti k toj çeti razbojniçkoj.” 1 Samuel 31
16 I kad ga je odveo, bili su se oni raæirili 1 Meåutim je bilo doælo do bitke meåu
po svoj pokrajini. Jeli su, pili su i Izraelcima i Filistejima. Ljudi su
svetkovali su zbog svoga velikog Izraelovi bili nagnuli u bijeg pred
plijena, æto su ga bili donijeli iz zemlje Filistejima i leœali su na gori Gilboi na
filistejske i iz zemlje Judine. smrt ranjeni.
17 David ih je tukao od popodne do 2 Filisteji se natisnuæe za Saulom i
naveçe iduøega dana, tako da nitko od sinovima njegovim. Pritom pogubiæe
njih ne uteçe, osim çetiri stotine sluga, Filisteji Jonatana, Abinadaba,
æto pojahaæe deve i pobjegoæe. Malkiæua, sinove Saulove.
18 Tako spasi David sve, æto su bili 3 I za Saula posta boj vrlo teœak.
ugrabili Amaleçani. I obje œene svoje Napokon ga pogodiæe strijele, i on bi
izbavi David. teæko ranjen od strijela.
19 Niæta im se ne izgubi, ni veliko ni 4 Tada zapovjedi Saul momku, koji mu
malo, ni sinovi ni køeri, i niæta od je nosio oruœje: “Izvadi maç svoj i
plijena, æto su bill sa sobom uzeli, probodi me, da ne doåu ti pogani,
donese David sve natrag. probodu me i narugaju mi se!” Ali
20 David dobi sve ovce i goveda. Gonili momak, æto mu je nosio oruœje, neøkao
su ih pred drugim stadom i govorili su: se, jer se je vrlo bojao. Tada Saul sam
“To je plijen Davidov!” uze maç i baci se na njega.
21 Kad se vrati David k onima dvjesta 5 Kad momak, æto mu je nosio oruœje,
ljudi, æto su bili sustali, te ne mogoæe vidje, da je Saul mrtav, baci se i on na
1 Samuel 240
svoj maç i umrije s njim. filistejsku na sve strane, da dojave
6 Tako pogibe Saul, tri sina njegova, hramovima svojih idola i narodu vijest
momak, æto mu je nosio oruœje, i svi o pobjedi.
ljudi njegovi zajedno onoga dana. 10 Oruœje njegovo staviæe u hram
7 Kad ljudi Izraelovi s onu stranu aætarte, a tijelo njegovo objesiæe na zid
doline i Jordana doznaæe, da su Bet-Æana.
Izraelci pobjegli i da su mrtvi Saul i 11 Kad su stanovnici Jabeæa u Gileadu
sinovi njegovi, ostao viæe gradove svoje saznali, æto su Filisteji uçinili Saulu,
i nagnuæe u bijeg. I doåoæe Filisteji i 12 Podigoæe se svi ljudi oboruœani, i
nastaniæe se u njima. iæavæi svu noø skidoæe tijelo Saulovo i
8 Sutradan doåoæe Filisteji, da tjelesa sinova njegovih sa zida
opljaçkaju pobijene. Kad naåoæe betæanskoga. Donesoæe ih u Jabeæ i
Saula i tri sina njegova gdje leœe na gori ondje ih spaliæe.
Gilboi, 13 Tada uzeæe kosti njihove, pokopaæe
9 Odsjekoæe mu glavu i skidoæe oruœje ih pod tamariskom u Jabeæu i postiæe
s njega. Tada poslaæe u zemlju sedam dana.
2 Samuel
1 Kad se je iza smrti Saulove bio David maça.
vratio pobijedivæi Amaleçane i dva 13 Tada David upita mladoga çovjeka,
dana proboravio u Siklagu, koji mu donese glas: “Odakle si?” On
2 Doåe treøega dana iz tabora Saulova odgovori: “Ja sam sin jednoga doæljaka
çovjek razdrtih haljina i glave posute Amaleçanina.”
prahom. Doæavæi k Davidu baci se 14 A David mu reçe: “Kako te nije bilo
smjerno na zemlju. strah podiøi ruku svoju i ubiti
3 David ga upita: “Odakle ideæ?” On mu pomazanika Gospodnjega?”
odgovori: “Iz tabora izraelskoga 15 I dozva David jednoga izmeåu
utekoh.” vojnika svojih i zapovjedi: “Hodi,
4 David ga upita dalje: “Æto se dogodilo? pogubi ga!” I on mu zadade smrtan
Pripovijedaj mi!” On je izvjeæøavao: udarac.
“Vojska pobjeœe iz bitke. Mnogi od ljudi 16 A David mu doviknu: “Krv tvoja neka
padoæe i izgiboæe. I Saul i njegov sin doåe na glavu tvoju; jer tvoja vlastita
Jonatan mrtvi su.” usta svjedoçila su proti tebi, kad si
5 Nato upita David mladoga çovjeka, rekao: Ja sam usmrtio pomazanika
koji mu donese taj glas: “Odakle znaæ, Gospodnjega.”
da su Saul i njegov sin Jonatan mrtvi?” 17 David zapjeva za Saulom i njegovim
6 Mladi çovjek, koji mu donese glas, sinom Jonatanom ovu pjesmu
odgovori: “Sluçajno doåoh na goru tuœaljku.
Gilbou. Tada vidjeh Saula, gdje se 18 On zapovjedi, neka sinovi Judini
naslonio na koplje svoje. Kola i konjici nauçe ovu pjesmu strjelaçku.
pribliœavali se k njemu. Napisana je u knjizi junaka:
7 Kad se on okrenuo i ugledao mene, 19 “Na tvojim visinama Izraele, najbolji
viknu me. Ja odgovorih: “Evo me! leœe mrtvi! Kako padoæe junaci?
8 On me tada upita: Tko si?, i ja mu 20 Æutite o tom u Gatu! Ne pronosite tu
odgovorih: Amaleçanin sam. vijest po ulicama Aækelona! Inaçe se
9 Tada mi zapovjedi Pristupi k meni i raduju køeri filistejske. Inaçe glasno
usmrti me; jer su me obuzele muke, a kliçu køeri pogana.
joæ je sasvim duæa u meni. 21 Gore Gilboe! Ne padala rosa ni daœd
10 I pristupih k njemu i usmrtih ga; jer na vas, niti na polja puna ploda
sam znao, da neøe ostati œiv, poæto prvoga: “jer tamo leœe ætitovi junaka, -
pade. Tada uzeh kraljevski znak s ætit Saulov, kao da ne bi bio nikada
njegove glave i grivnu s njegove ruke. I pomazan uljem -
evo ih donosim gospodaru svojemu.” 22 Zaætrapan krvlju pobijenih, maæøu
11 Tada David zgrabi haljine svoje i junaka. Nikada se nije vraøala natrag
razdrije ih; isto tako uçiniæe svi ljudi, strijela Jonatanova; nikada nije
æto su bili s njim. dolazio kuøi maç Saulov bez uspjeha.
12 Ridali su i plakali i postili sve do 23 Jest, Saul i Jonatan, mili i dragi: kao
veçera za Saulom i njegovim sinom u œivotu, tako se i u smrti ne rastaviæe!
Jonatanom, za narodom Gospodnjim i Brœi su bili od orlova, jaçi od lavova.
kuøom Izraelovom, æto izgiboæe od 24 Køeri Izraelove, plaçite za Saulom,
241 2 Samuel
koji vas je lijepo oblaçio u skerlet, Joab odgovori: “Neka se pokaœu!”
zlatnim nakitom kitio vam haljine! 15 Postaviæe se i stupiæe jedni prema
25 Kako padoæe junaci, u vrevi boja! Na drugima na broj; dvanaest od
tvojim visinama leœi Jonatan mrtav. Benjamina, od strane Iæboæeta, sina
26 Œao mi je za tobom, brate moj, Saulova, i dvanaest od ljudi Davidovih.
Jonatan! Kako si mi bio drag! Viæa mi je 16 Svaki uhvati drugoga za glavu i
bila ljubav tvoja od ljubavi œenske. tisnu protivniku maç u bok. Tako
27 Kako padoæe junaci! Razbito je popadoæe svi zajedno. Otuda se prozva
oruœje ubojito.” ono mjesto “Polje neprijatelja”. Ono leœi
kod Gibeona.
2 Samuel 2 17 I zametnu se onoga dana veoma
1 Nato upita David Gospoda: “Imam li œestok boj. Ljudi Davidovi potukoæe
otiøi u koji grad Judin?” Gospod mu Abnera i Izraele.
odgovori: “Otidi!” David upita dalje: 18 Bila su ondje i tri sina Serujina,
“Kamo da otidem?” Odgovori mu “U Joab, Abiæaj i Asahel. Asahel je bio
Hebron.” brzonog kao srna u polju.
2 I David otide onamo s obadvije œene 19 I kad je Asahel potjerao Abnera, a da
svoje, Ahinoamom iz Jezreela i nije svrnuo desno ili lijevo od Abnera,
Abigailom, œenom Nabalovom, iz 20 Obazre se Abner i upita: “Jesi li
Karmela. Asahel?” On odgovori: “Ja sam.”
3 I ljude vojnike, koji su bili s njim, 21 Tada ga zamoli Abner: “Svrni desno
pusti da idu s njim, svakoga s obitelju ili lijevo, uhvati jednoga od tih mladih
svojom. Oni se nastaniæe u gradovima ljudi i uzmi sebi odoru!” Ali Asahel ne
Hebrona. htjede da odstupi od njega.
4 Tada doåoæe Judejci i pomazaæe 22 I Abner opet pozva Asahela:
ondje Davida za kralja nad kuøom “Odstupi od mene! Zaæto da te
Judinom. I kad javiæe Davidu: “Ljudi od sastavim sa zemljom? Kako bih joæ
Jabeæa u Gileadu pokopaæe Saula”, mogao doøi na oçi tvojemu bratu
5 Posla David poslanike k ljudima od Joabu?”
Jabeæa u Gileadu i poruçi im: “Da ste 23 Ali on ne htjede da odstupi od njega.
blagoslovljeni od Gospoda, æto Saulu, Tada mu Abner tisnu koplje u slabine,
gospodaru svojemu, iskazaste tu tako da je koplje izaælo nazad. On pade
ljubav i pokopaste ga! ondje i umrije na mjestu. Svi su se, koji
6 Pa neka Gospod iskaœe i vama ljubav doåoæe na to mjesto, gdje pade i pogibe
i vjernost! A i ja øu vam iskazati dobru Asahel, zaustavili ondje.
uslugu, æto ste to uçinili. 24 Samo Joab i Abiæaj potjeraæe
7 A sada budite srçani i pokaœite se kao Abnera. Upravo zaåe sunce, kad
hrabri ljudi; jer Saul, gospodar vaæ, stigoæe do breœuljka Ame, æto leœi
doduæe je mrtav, ali zato je pleme prema Giji na putu u pustinju Gibeon.
Judino pomazalo mene za kralja 25 Ovdje se skupiæe sinovi
svojega.” Benjaminovi kod Abnera, svrstaæe se u
8 Abner, sin Nerov, vojskovoåa Saulov, jednu çetu i stadoæe navrh jednoga
uze Iæboæeta, sina Saulova, odvede ga brda.
u Mahanaim, 26 I Abner doviknu Joabu: “Zar da maç
9 I uçini ga kraljem nad Gileadom, vjeçno proœdire? Ne vidiæ li, da øe
Aæurom, Jezreelom, Efraimom, svræetak biti straæan? Zaæto ne
Benjaminom i svim Izraelom. zapovjediæ ljudima, da se proåu braøe
10 Iæboæet, sin Saulov, imao je svoje?”
çetrdeset godina, kad postade kralj 27 Joab odgovori: “Tako œiv bio Bog, da
nad Izraelom. Vladao je samo dvije ti nijesi govorio, ljudi bi se joæ jutros
godine. Uz Davida pristajalo je samo bili povukli od proganjanja braøe
pleme Judino. svoje.”
11 David je bio kralj u Hebronu nad 28 I zatrubi Joab u trubu. Odmah se
plemenom Judinim sedam godina i zaustaviæe svi ljudi, prestadoæe dalje
æest mjeseci. tjerati Izraele i prekinuæe boj.
12 Iz Mahanaima izaåe Abner, sin 29 Abner i ljudi njegovi iæli su preko
Nerov, s ljudima Iæboæeta, sina ravnice jordanske cijelu onu noø,
Saulova, u Gibeon. prijeåoæe Jordan, proåoæe sav Bet-
13 I Joab, sin Serujin, i ljudi Davidovi Horon i doåoæe u Mahanaim.
izaåoæe, Kod jezera u Gibeonu sretoæe 30 Kad je Joab bio odustao od
se. Jedni se utaboriæe s ove strane, proganjanja Abnera i svu çetu skupio,
drugi s one strane jezera. nije bilo od ljudi Davidovih devetnaest
14 Tada doviknu Abner Joabu: “Neka momaka, uz to Asahel.
se momci poigraju boja pred nama!” 31 Naprotiv su momci Davidovi od
2 Samuel 242
sinova Benjaminovih i ostalih ljudi 15 Iæboæet posla i dade je uzeti od
Abnerovih pobili tri stotine i æezdeset njezina muœa Paltiela, sina Laiæova.
momaka, koji izgiboæe. 16 Njezin muœ iæao je s njom i pratio ju
32 Asahela uzeæe sa sobom i pokopaæe plaçuøi do Bahurima, Ali mu reçe
ga u grobu oca njegova u Betlehemu. Abner: “Gledaj da se odstraniæ!” I on se
Joab i ljudi njegovi iæli su svu noø. Kad vrati.
je osvanuo dan, bili su u Hebronu. 17 Abner se porazgovori i sa
starjeæinama izraelskim i reçe: “Veø
2 Samuel 3 odavna htjedoste imati Davida za
1 Ali rat izmeåu kuøe Saulove i kuøe kralja nad vama.
Davidove potrajao je joæ dalje. David je 18 Sada izvedite to; jer je Gospod
postajao sve moøniji, kamo Saulova obeøao Davidu: “Rukom sluge mojega
sve slabija. Davida izbavit øu narod svoj Izraela iz
2 U Hebronu rodiæe se Davidu ovi ruku Filisteja i svih njegovih
sinovi: “Njegov prvoroåenac bio je neprijatelja.”
Amnon, od Ahinoame iz Jezreela; 19 Tako je isto govorio Abner sa
3 Njegov drugi bio je Kileab, od Abigaile, sinovima Benjaminovim. Tada zaputi
œene Nabalove iz Karmela; treøi je bio Abner, da i Davidu u Hebronu priopøi
Absalom, sin Maake, køeri kralja sve, æto su bili zakljuçili Izrael i sav
Talmaja od Geæura; Benjamin.
4 etvrti Adonija, sin Hagitin; peti 20 I doåe Abner s dvadeset ljudi k
Æefatija, sin Abitalin; Davidu u Hebron. David priredi gozbu
5 Æesti Jitream od Egle, œene Davidove. za Abnera i za ljude, æto su bili s njim.
Oni se rodiæe Davidu u Hebronu. 21 Pritom obeøa Abner Davidu: “Ustat
6 Dok je bio rat izmeåu kuøe Saulove i øu i poøi, i sav øu narod Izraelov
kuøe Davidove, drœao je Abner vjerno okupiti oko gospodara svojega, kralja,
uz kuøu Saulovu. da sklope ugovor s tobom. Onda øeæ
7 A Saul je bio imao inoçu, koja se zvala biti svuda kralj, kako si to œelio.” Nato
Rispah, køi Ajina. Jednoga dana upita David otpusti Abnera da ide s mirom.
Iæboæet Abnera: “Zaæto se mijeæaæ s 22 Tada su se upravo vraøali iz boja
inoçom mojega oca?” ljudi Davidovi i Joab i nosili su sa
8 Abner se vrlo razgnjevi na upit sobom bogat plijen. Abner nije viæe bio
Iæboæetov i povika: “Jesam li ja pasja kod Davida u Hebronu; jer ga je bio veø
glava judejska? Do danas çinio sam otpustio da otide s mirom.
samo dobro kuøi Saula, oca tvojega, i 23 Kad Joab i sva çeta, æto ga je pratila,
braøi njegovoj i prijateljima njegovim. stiœe, javiæe Joabu: “Abner, sin Nerov,
Brinuo sam se za to, da nijesi pao u doæao je kralju, i on ga otpusti da opet
ruke Davidove, a danas me prekoravaæ otide s mirom.”
radi jedne œene. 24 Joab poåe kralju i reçe: “Æto si
9 Ovo i ono neka Bog uçini Abneru, ako uçinio? Abner je bio kod tebe. Zaæto si
ne ostvarim ono, za æto se je Gospod ga pustio da otide s mirom?
zakleo Davidu: 25 Pa ti poznaæ Abnera, sina Nerova. On
10 Otrgnut øu kraljevstvo kuøi je samo doæao, da te prevari, da vidi,
Saulovoj i prijestolje Davidovo kamo polaziæ i ne polaziæ, i da dozna
podignuti nad Izraelom i Judom od sve, æto radiæ.”
Dana do Beer-Æebe.” 26 Kad je Joab bio otiæao od Davida,
11 On se ne usudi niæta odgovoriti posla glasnike za Abnerom. Oni ga
Abneru, jer ga se je bojao veoma. vratiæe od studenca Sire, a da nije
12 I Abner posla odmah poslanike k niæta znao David o tom.
Davidu i poruçi: “ija je zemlja?” I 27 I kad se vrati Abner u Hebron, uze ga
zamoli: “Uçini eto savez s menom! Tada Joab na stranu pod vrata, kao da hoøe
øe ruka moja biti s tobom, i ja øu svega govoriti s njim nasamo. Pritom ga radi
Izraela privesti k tebi.” krvi svojega brata Asahela ubode u
13 On odgovori: “Dobro! Ja øu sklopiti slabine, da je umro.
savez s tobom. Samo jedno traœim od 28 Kad David poslije to saznade,
tebe: “Ne smijeæ mi stupiti pred oçi, povika: “Ja i kraljevstvo moje neduœni
osim ako mi dovedeæ sa sobom Mikalu, smo pred Gospodom zauvijek na krvi
køer Saulovu, kad doåeæ da mi se Abnera, sina Nerova.
predstaviæ” 29 Neka padne na glavu Joabovu i na
14 Ujedno posla David poslanike k svu oçinsku kuøu njegovu! Neka kuøa
Iæboæetu, sinu Saulovu, i poruçi: “Daj Joabova ne bude nikada bez ljudi, æto
mi natrag œenu moju Mikalu, koju sam imaju teçenje sjemena i gubu, nikada
dobio za æto prednjih koœica bez ljudi, koji se podupiru na æljake,
filistejskih.” koji padaju od maça i nemaju kruha!
243 2 Samuel
30 A Joab i njegov brat Abiæaj ubiæe u slabine. Nato se udaljiæe Rekab i
Abnera, æto on pogubi njihova brata njegov brat Baana.
Asahela kod Gibeona u boju.” 7 Kad su bili doæli u kuøu, leœao je on na
31 David zapovjedi Joabu i svemu postelji svojoj u spavaonici. Oni ga
narodu, æto je bio s njim: “Razderite ubiæe, odsjekoæe mu glavu, uzeæe
haljine svoje, obucite odjeøu œalosti i glavu, pa su iæli cijelu onu noø niz
tugujte za Abnerom!” Kralj David iæao ravnicu jordansku.
je za nosilima. 8 I donesoæe glavu Iæboæetovu k Davidu
32 Kad Abnera pokopaæe u Hebronu, u Hebron i rekoæe kralju: “Evo glave
udari kralj na grobu Abnerovu u Iæboæeta, sina Saulova, neprijatelja
glasan plaç. I sav je narod plakao. tvojega, koji ti je radio o glavi! Tako
33 Kralj sastavi pjesmu tuœaljku za danas osveti Gospod mojega
Abnerom i zapjeva: “Kako umire gospodara, kralja, od Saula i njegova
bezumnik, tako morade umrijeti potomka.”
Abner: 9 David reçe Rekabu i njegovu bratu
34 Ruke tvoje nijesu bile svezane, i Baani, sinovima Rimona iz Beerota, i
noge tvoje nijesu bile u okovima. Pao reçe im: “Tako œiv bio Gospod, koji je
si, kao æto se pada od nevaljalih ljudi.” izbavio œivot moj iz svake tjeskobe,
I sav narod zaplaka joæ veøma za njim. 10 Ja sam onoga, koji mi donese glas:
35 Kad onda doåe sav narod, da skloni Saul je mrtav, i koji je mislio da je
Davida da jede, dok je joæ bio dan, zakle sretan glasnik, dao uhvatiti i ubiti ga u
se David: “Bog neka mi uçini ovo i ono, Siklagu, a ipak sam mu bio morao
ako okusim kruha ili æto drugo prije platiti za njegovu vijest.
zalaska sunca!” 11 I kad ljudi opaki ubiæe çovjeka
36 A sav je narod to çuo i po volji to mu neduœna u kuøi njegovoj na postelji
je bilo, kao uopøe sve, æto je çinio kralj, njegovoj, da ja onda ne traœim od vas
bilo je po volji svemu narodu. krv njegovu i da vas ne istrijebim sa
37 U onaj dan poznade sav narod i sav zemlje?”
Izrael, da umorstvo Abnera, sina 12 I David dade zapovijed vojnicima.
Nerova, nije bilo izaælo od kralja. Oni ih pogubiæe, odsjekoæe im ruke i
38 Kralj reçe slugama svojim: “Ne znate noge i objesiæe ih kod jezera u
li, da je danas pao knez i velikan u Hebronu. Glavu Iæboæetovu uzeæe i
Izraelu? pokopaæe je u grobu Abnerovu u
39 Ja san i danas joæ odveø slab, Hebronu.
premda sam pomazan za kralja. Ovi
ljudi, sinovi Serujini, jaçi su od mene. 1 Samuel 5
Neka Gospod plati onome, koji çini zlo, 1 Tada doåoæe sva plemena izraelska k
prema zloøi njegovoj!” Davidu u Hebron i rekoæe: “Evo, mi smo
od tvojega mesa i od tvoje krvi.
2 Samuel 4 2 Veø prije, kad je joæ Saul bio kralj nas,
1 Kad sin Saulov doznade, da je Abner ti si bio onaj, koji je u boj odvodio i opet
poginuo u Hebronu, klonu mu kuøi dovodio Izraela. Tebi je obeøao
srçanost, i sav se Izrael smete. Gospod: “Ti øeæ pasti narod moj
2 A imao je sin Saulov dvojicu voåa nad Izraela, i ti øeæ biti knez nad Izraelom!”
çetama. Jedan se je zvao Baana, drugi 3 Kad su se tako bile naæle kod kralja u
Rekab. Bili su sinovi Benjaminovca Hebronu sve starjeæine, skloni kralj
Rimona iz Beerota - i Beerot se naime David a njima u Hebronu pred
broji Benjaminu, Gospodom savez. Tada pomazaæe
3 Ipak su stanovnici Beerota pobjegli u Davida za kralja nad Izraelom.
Gitaim i stoje tamo kao doæljaci do 4 Trideset godina bilo je Davidu, kad je
danaænjega dana. postao kralj, i çetrdeset godina bio je
4 Jonatan, sin Saulov, imao je sina, kralj.
koji je na obje noge bio hrom. Bilo mu 5 U Hebronu vladao je sedam godina i
je pet godina, kad stiœe glas o Saulu i æest mjeseci nad Judom, u
Jonatanu iz Jezreela. Tada ga je bila Jerusalemu vladao je trideset i tri
uzela dadilja njegova i pobjegla. U godine nad svim Izraelom i Judom.
brzini bijega pade on i postade tako 6 Jednoga dana otide kralj sa svojim
hrom. Zvao se je Mefiboæet. vojnicima u Jerusalem proti
5 Sinovi Rimona iz Beerota dakle, Jebusejima, koji su œivjeli u onoj
Rekab i Baana, digoæe se i poåoæe za zemlji. Oni rekoæe Davidu: “Neøeæ uøi
podnevne œege u kuøu Iæboæetovu, kad ovamo, nego øe te protjerati slijepi i
je otpoçivao opodne. hromi.” Stim htjedoæe reøi: “David neøe
6 Prodrijeæe u nutrinu kuøe, kao da uøi ovamo.”
htjedoæe uzeti pæenice, i probodoæe ga 7 Ipak David osvoji tvråavu Sion, to je
2 Samuel 244
kasniji grad Davidov. vojnicima, æto su bili s njim, od Baale u
8 Tada reçe David: “Tko pobije JebusejeJudi, da odatle prenesu kovçeg Boœji,
i dopre do vodovoda i uzme slijepe i koji nosi ime: “Ime Gospoda nad
hrome, koji mrze na œivot Davidov, vojskama, koji vlada nad kerubinima”.
dobit øe nagradu.” Zato se kaœe: “Slijep
3 Metnuæe kovçeg Boœji na nova kola i
i hrom ne smije doøi u kuøu.” povezoæe ga iz kuøe Abinadabove, koja
9 David uze stan u tvråavi i nazva je je bila na brdu. Uza i Ahio, sinovi
gradom Davidovim; i pogradi je David Abinadabovi, vodili su nova kola.
unaokolo od Mila i unutra. 4 Tako odvezoæe kovçeg Boœji iz kuøe
10 Sve je viæe rasla moø Davidova, jer je
Abinadabove, koja je bila na brdu. Ahio
Gospod, Bog nad vojskama, bio s njim. je iæao pred kovçegom.
11 Hiram, kralj Tira, posla k Davidu 5 David i svi Izraelci igrali su puni
poslanike s drvima cedrovim, s revnosti pred Gospodom, i pjevale se
drvodjeljama i kamenarima, da grade pjesme uz pratnju citara, harfa,
palaçu Davidu. bubnjeva, zvonçiøa i cimbala.
12 David spoznade, da ga je Gospod 6 Kad doåoæe do gumna Nakonova,
potvrdio kao kralja nad Izraelom i da je
prihvati Uza za kovçeg Boœji i pridrœa
podigao ugled vladavini njegovoj radi ga çvrsto, jer volovi potegoæe na
naroda svojega Izraela. stranu.
13 David uze sebi joæ daljne inoçe i œene
7 Tada se raspali gnjev Gospodnji na
iz Jerusalema, izakako se je bio Uzu, i udari ga Bog ondje radi njegove
preselio tamo iz Hebrona. Tako mu se opaçine. On umrije ondje uz kovçeg
rodi joæ viæe sinova i køeri. Boœji.
14 Ovo su imena onih, koji mu se rodiæe8 David se vrlo oœalosti, æto Gospod ubi
u Jerusalemu: “Æamua, Æobab, Natan, Uzu. Zato se prozva ono mjesto Perez
Salomon, Uza do danaænjega dana.
15 Ibhar, Eliæua, Nefeg, Jafija, 9 Jer se David u onaj dan uplaæi pred
16 Eliæama, Eliada i Elifelet. Gospodom i pomisli: Kako øe doøi k
17 Kad çuæe Filisteji, da su pomazali meni kovçeg Gospodnji.
Davida za kralja nad Izraelom, izaåoæe 10 Ne dade David odvesti kovçeg
svi Filisteji, da uhvate Davida. im Gospodnji u grad Davidov; nego ga
David doçu to, otide u tvråavu. skloni David u kuøu Obed-Edoma iz
18 Filisteji doåoæe i raæiriæe se u dolini
Gata.
Refaimskoj. 11 Tako ostade kovçeg Gospodnji tri
19 David upita Gospoda: “Hodu li izaøi mjeseca u kuøi Obed-Edoma iz Gata.
proti Filistejima? Hoøeæ li ih dati u Gospod blagoslovi Obed-Edoma i svu
moje ruke?” Gospod odgovori Davidu: kuøu njegovu.
“Izaåi, jer øu dati Filisteje u tvoje ruke.”
12 Kad javiæe kralju Davidu: “Gospod
20 Tada doåe David u Baal-Perasim blagoslovi kuøu Obed-Edomovu i sav
Ondje ih pobi David. On povika: posjed njegov radi kovçega Boœjega”,
“Gospod prodrije preda mnom otide David i pun radosti prenese
neprijatelje moje, kao æto voda prodirekovçeg Boœji, iz kuøe Obed-Edomove u
nasip.” Zato se prozva ono mjesto Baal-grad Davidov.
Perasim. 13 Kad su nosioci kovçega
21 Idolske likove, æto ih ondje ostaviæe,
Gospodnjega bili uçinili æest koraka,
odnesoæe David i ljudi njegovi. œrtvova on volove i tovnu telad.
22 Kad joæ jednom doåoæe Filisteji i 14 Sam je David pun revnosti igrao
raæiriæe se po dolini Refaimskoj, pred Gospodom. Pritom je bio David
23 Upita David Gospoda On odgovori ogrnut samo opleøkom lanenim.
“Ne izlazi, nego ih zaobiåi, pa udari na
15 Tako David sa svim Izraelcima
njih od dudovih stabala! uznese kovçeg Gospodnji kliçuøi i
24 im çujeæ da zaæuæti po vrhovima trubeøi u trube.
dudovih stabala, onda se opremi hitro; 16 Kad je kovçeg Gospodnji ulazio u
jer tada ide pred tobom Gospod, da grad Davidov, gledala je Mikala, køi
pobije vojsku filistejsku!” Saulova, kroz prozor i vidjela kralja
25 David uçini tako, kako mu je bio Davida gdje skaçe i igra pred
Gospod zapovjedio, i pobi Filisteje od Gospodom. I prezre ga u srcu svojem.
Gebe do u blizinu Gezera. 17 Tada unesoæe kovçeg Gospodnji,
staviæe ga na svoje mjesto u æatoru, æto
2 Samuel 6 ga je bio David podigao za njega, i
1 Jednoga dana skupi David opet David prinese pred Gospodom œrtve
izabrane u Izraelu, trideset tisuøa paljenice i œrtve mirotvorne.
ljudi. 18 Kad prinese David œrtve paljenice i
2 Tada se podiœe David i otide sa svim œrtve mirotvorne, blagoslovi narod u
245 2 Samuel
ime Gospoda nad vojskama. 11 Od onoga vremena, kad postavih
19 On dade razdijeliti meåu sav narod, suce nad narodom svojim Izraelom. Ja
svemu mnoætvu Izraelaca, ljudima i øu ti pribaviti mir pred neprijateljima
œenama, svakome pojedincu po jedan tvojim. Gospod ti javlja, da øe ti Gospod
kruh, komad mesa i kolaç od groœåa. sagraditi kuøu.
Tada ode sav narod kuøi. 12 Kad se navræe dani tvoji i poçineæ
20 Kad se vrati David, da pozdravi svoju kod otaca svojih, odredit øu tvojega
obitelj, doåe Davidu u susret Mikala, tjelesnog sina nasljednikom tvojim i
køi Saulova, i reçe: “Kako se je danas utvrdit øu kraljevstvo njegovo.
çasno ponio kralj Izraelov, kad se je 13 On øe sagraditi kuøu imenu
otkrio pred sluækinjama sluga svojih, mojemu, i ja øu uçvrstiti njegov
kao æto çine nitkovi!” kraljevsko prijestolje za sva vremena.
21 A David reçe Mikali: “Pred 14 Ja øu mu biti otac, on neka mi bude
Gospodom, koji me je izabrao pred sin! Poçini li zlodjela, kaznit øu ga
ocem tvojim i cijelom kuøom njegovom prutom ljudskim i udarcima, kako ih
i odredio me za kneza nad narodom zadaju ljudi.
Gospodnjim, nad Izraelom, jest, pred 15 Ali naklonost moja neøe se nikada
Gospodom hoøu igrati, odvratiti od njega, kao æto sam je
22 Pa makar se ja morao joæ viæe uklonio od Saula, kojega uklonih od
poniziti i joæ manji biti u oçima svojim. tebe.
Ali kod sluækinja, o kojima govoriæ, kod 16 Kuøa tvoja i kraljevstvo tvoje stajat
njih øu se joæ çasniji pokazati.” øe pred tobom dovijeka Prijestolje øe
23 A Mikala, køi Saulova, ne imade tvoje stajati tvrdo dovijeka!”
poroda sve do smrti svoje. 17 Kad je Natan po svim ovim rijeçima
i po svoj ovoj objavi govorio s Davidom,
2 Samuel 7 18 Ode kralj David, pade pred
1 Kad se je kralj bio uselio u svoju Gospodom i pomoli se: “Tko sam ja,
palaçu i Gospod mu pribavio mir od svemoguøi Gospode? Æto je moja kuøa,
svih unaokolo neprijatelja njegovih, da si me doveo dovle?
2 Reçe kralj proroku Natanu: “Evo, ja 19 I nije ti to joæ bilo dosta, svemoguøi
stojim u palaçi od cedra, a kovçeg Boœji Gospode! Ti si dapaçe kuøi sluge
stoji pod pokrovom æatorskim. svojega dao obeøanje za daleka
3 Natan odgovori kralju: “Izvedi sve, æto vremena. Ti si postupao s menom kao
ti je u srcu, jer je Gospod s tobom.” s velikim çovjekom, svemoguøi
4 Ali joæ u istoj noøi doåe rijeç Gospode!
Gospodnja Natanu: 20 Æto øe joæ David da ti kaœe! Ta ti znaæ
5 “Idi i reci slugi mojemu Davidu: slugu svojega, Svemoguøi Gospode!
“Ovako veli Gospod: “Ti hoøeæ da mi 21 Radi rijeçi svoje i po srcu svojemu
gradiæ palaçu, da u njoj stanujem? uçinio si sve ovo veliko i slugi svojemu
6 A ja nijesam nikada stanovao u dao objavu.
palaçi odonda, kad izvedoh sinove 22 Zato si tako velik, Gospode i Boœe!
Izraelove iz Egipta, do danaænjega Nitko ti nije jednak. Osim tebe nema
dana. Dapaçe sam okolo putovao i Boga po svemu, æto smo çuli.
stanovao u æatoru. 23 Gdje je narod na zemlji kao tvoj
7 Jesam li, dok sam meåu svima narod Izrael, radi kojega je Bog doæao,
Izraelcima okolo hodio, kojemu od da ga iskupi sebi za narod, da mu steçe
sudaca Izraelovih, kojima zapovjedih, ime, da za vas izvede velika i çudesna
da pasu narod moj Izraela, ikada djela, da ispred naroda tvojega, æto si
jednu rijeç rekao: “Zaæto mi ne ga izbavio iz Egipta, protjera narode i
sagradiste palaçu od cedra? njihove bogove?
8 Zato reci sada slugi mojemu Davidu 24 Ti si sebi odredio svoj narod Izraela
Ovako veli Gospod nad vojskama: “Ja za sva vremena kao narod, i ti si,
te uzeh s paæe iza stada, da budeæ knez Gospode, postao Bog njihov.
narodu mojemu Izraelu, 25 Pa daj, Gospode i Boœe, da se
9 Bio sam s tobom kod svega, æto si obeøanje, æto si ga dao slugi svojemu i
preduzimao, i uniætio sam ispred tebe kuøi njegovoj, ispuni za sva vremena, i
sve tvoje neprijatelje. Ja øu ti steøi uçini, æto si obrekao!
veliko ime, kako ga samo imaju najveøi 26 Tada øe biti ime tvoje veliko
na zemlji. dovijeka, i govorit øe se: “Gospod nad
10 Ja øu odrediti mjesto narodu vojskama jest Bog Izraelov, i kuøa
svojemu Izraelu i tamo ga posaditi, da sluge tvojega Davida stajat øe pred
mirno stanuje na svojemu mjestu i da tobom.
se viæe ne uznemiruje. Silnici neøe ga 27 Jer ti, Gospod nad vojskama, Bog
viæe muçiti kao prije. Izraelov, objavio si slugi svojemu:
2 Samuel 246
“Sagradit øu ti kuøu. Zato se sluga tvoj 13 Kad se David pobivæi Sirijce vrati,
usudi, da ti upravi ovu molitvu. steçe sebi novu slavu u slanoj dolini
28 Tako, svemoguøi Gospode, ti si Bog, nad osamnaest tisuøa ljudi.
i rijeçi su tvoje istina. Kad si slugi 14 Tada namjesti u Edomu
svojemu uçinio ovo sjajno obeøanje, namjesnike, i to postavi namjesnike u
29 Budi dakle voljan i blagoslovi kuøu cijelom Edomu, i sav Edom bio je
sluge svojega, da postoji pred tobom podloœan Davidu, Tako je pomagao
dovijeka, jer ti si, svemoguøi Gospode, Gospod Davidu u svemu æto bi
to obeøao. Pa neka tvojim blagoslovom preduzimao.
bude blagoslovljena kuøa sluge 15 I David je vladao nad svim Izraelom.
tvojega dovijeka!” Svemu narodu svojemu davao je David
pravdu i pravicu.
2 Samuel 8 16 Vrhovni zapovjednik vojske bio je
1 Poslije toga pobijedi David Filisteje, Joab, sin Serujin. Peçatnik je bio
podjarmi ih i uçini tako kraj prevlasti Joæafat, sin Ahiludov.
Filisteja na obali. 17 Sveøenici su bili Sadok, sin
2 I Moapce pobi i izmjeri ih uzicom Ahitubov, i Ahimelek, sin Abiatarov.
povaljavæl ih na zemlju. Dvije uzice Pisar je bio Seraja.
izmjeri za one, koji su bili odreåeni za 18 Vrhovni zapovjednik nad
smrt, i jednu punu uzicu za one, koji Keretejima i Peletejima bio je Benaja,
su imali ostati na œivotu. Tako sin Jehojadov. Sinovi Davidovi bili su
postadoæe Moapci Davidu podloœni i sveøenici.
moradoæe plaøati danak.
3 David pobijedi i Hadadezera, sina 2 Samuel 9
Rehobova, kralja sobskoga, kad se je 1 Jednoga dana upita David: “œivi li joæ
spremio da opet uspostavi svoju vlast tko, koji je ostao od kuøe Saulove? Ja
na rijeci. øu mu biti milosrdan radi Jonatana.”
4 Njemu zarobi David tisuøu i sedam 2 A bio je u kuøi Saulovoj sluga po
stotina kolskih boraca i dvadeset imenu Siba. Dozvaæe ga k Davidu. Kralj
tisuøa pjeæaka. Sve konje dade David ga upita: “Jesi li ti Siba? On odgovori:
ohromiti; samo stotinu konja ostavi. “Jesam, sluga tvoj.”
5 Kad Sirijci od Damaska doåoæe u 3 Kralj upita: “Zar nitko viæe ne œivi od
pomoø kralju Hadadezeru sobskomu, kuøe Saulove? Ja øu mu iskazati
pobi David dvadeset i dvije tisuøe milosråe Boœje.” Siba odgovori kralju:
Sirijaca. “Œivi joæ sin Jonatanov. On je hrom na
6 Potom namjesti David namjesnike u obje noge.”
Damasku u Siriji, i Sirijci postadoæe 4 Kad ga upita kralj: “Gdje je?”,
podloœni Davidu i obvezani na danak. odgovori Siba kralju: “On je u kuøi
Tako je pomagao Bog Davidu u svemu, Makira, sina Amielova, u Lo-Debaru.”
æto bi preduzimao. 5 Tada posla kralj David i dade ga
7 David zaplijeni zlatne ætitove, æto su dovesti iz kuøe Makira, sina Amielova,
ih imale sluge Hadadezerove, i donese iz Lo-Debara.
ih u Jerusalem. 6 I kad Mefiboæet, sin Jonatanov, unuk
8 U Betahu Berotaju, gradovima Saulov, doåe k Davidu, pade on niçice
Hadadezerovim, zaplijeni kralj David na svoje lice i pokloni se. David mu
veoma mnogo mjedi. reçe: “Mefiboæete!” On odgovori: “Evo
9 Kad Tou, kralj hamatski, doznade, da sluge tvojega!”
je David pobio svu vojsku 7 David nastavi: “Ne boj se, jer øu ti ja
Hadadezerovu, radi oca tvojega Jonatana iskazati
10 Posla Tou svojega sina Jorama milost i natrag øu ti dati sve imanje
kralju Davidu, da ga pozdravi i sreøu djeda tvojega Saula. Ti øeæ sam
mu zaœeli, æto se je borio proti zauvijek jesti za mojim stolom.”
Hadadezeru i pobijedio ga. Hadadezer 8 Tada se nakloni on i reçe: “Æto je sluga
bio je naime ratni protivnik Touov. On tvoj, da se tako brineæ za mrtva psa,
donese sa sobom sprava od srebra, kao æto sam?”
zlata i mjedi. 9 Nato dade kralj da doåe sluga Saulov
11 I to posveti kralj David Gospodu Siba i zapovjedi mu: “Sve, æto pripada
zajedno sa srebrom i zlatom, æto ga je Saulu i svoj kuøi njegovoj, predajem
bio odredio za posvetu od svih naroda, sinu tvojega gospodara.
koje podjarmi, 10 Ti mu imaæ sa svojim sinovima i
12 Od Sirijaca, Moabaca, Amonaca, slugama polje obraåivati i œetvu
Filisteja, Amaleçana i od plijena unositi, da sin gospodara tvojega
Hadadezera, sina Rehobova, kralja mogne œivjeti. Mefiboæet, sin
sobskoga. gospodara tvojega, svagda øe jesti za
247 2 Samuel
mojim stolom.” Siba je imao petnaest sinovi Amonovi budu jaçi od tebe, ja øu
sinova i dvadeset slugu. doøi tebi u pomoø.
11 I obeøa Siba kralju: “Kako gospodar 12 Samo budi hrabar! Borimo se za svoj
kralj zapovijeda slugi svojemu, toçno narod i za gradove Boga svojega.
øe tako uçiniti sluga tvoj. Mefiboæet Gospod neka uçini, æto mu se çini
moœe jesti za mojim stolom kao jedan dobro!”
od sinova kraljevih.” 13 I kad Joab s çetama, kojima je
12 Mefiboæet je imao sina po imenu zapovijedao, izaåe da udari na Sirijce,
Mika. Svi koji su stanovali u kuøi pobjegoæe oni ispred njega.
Sibinoj, bili su na sluœbu Mefiboæetu. 14 A çim sinovi Amonovi vidjeæe, da
13 . Mefiboæet je boravio u Jerusalemu, Sirijci nagnuæe u bijeg, pobjegoæe i oni
jer je uvijek jeo za kraljevim stolom. On ispred Abiæaja i povukoæe se u grad.
je bio hrom na obje noge. Nato Joab ode od sinova Amonovih i
vrati se kuøi u Jerusalem.
2 Samuel 10 15 Kad vidjeæe Sirijci, da ih nadbiæe
1 Poslije toga umrije kralj sinova Izraelci, skupiæe se opet.
Amonovih. Njegov sin Hanun uziåe 16 Hadadezer dapaçe dade podiøi
mjesto njega na prijestolje. Sirijce s onu stranu rijeke. Oni odoæe u
2 David je mislio: “Imat øu prijateljske Helam. Æobak, vojskovoåa
odnose s Hanunom, sinom Hadadezerov, imao je vrhovno
Nahaæovim, jer je i otac njegov stajao s zapovjedniætvo.
menom u dobrom dogovoru.” I posla 17 Kada to javiæe Davidu, podiœe on sve
David i dade mu preko svojih Izraele, prijeåe preko Jordana i ode u
poslanika izreøi svoju suøut radi oca Helam. Sirijci se namjestiæe proti
njegova. Kad su bili poslanici Davidovi Davidu i pobiæe se s njim.
doæli u zemlju sinova Amonovih, 18 Ali Sirijci moradoæe nagnuti u bijeg
3 Rekoæe knezovi sinova Amonovih ispred Izraelaca. David uniæti od
Hanunu, gospodaru svojemu: “Misliæ Sirijaca sedam stotina kola i çetrdeset
li, da David çasti oca tvojega, kad ti tisuøa kolskih boraca. I njihova
æalje poslanike, da te potjeæe? Dapaçe vojskovoåu Æobaka pogubi ondje.
æalje David svoje poslanike k tebi samo 19 Kad vidjeæe svi kraljevi, koji su bili
zato, da promotri grad, da ga uhodi i podloœni Hadadezeru, da ih razbiæe
onda da ga razori.” Izraelci, sklopiæe mir s Izraelcima i
4 Tada dade Hanun poslanike pokoriæe se njima. A Sirijci su se çuvali
Davidove uhvatiti, obrijati im brade do da ubuduøe joæ pomaœu sinovima
pola i odsjeøi im haljine po pole sve do Amonovim.
bokova. Tako ih otpremi.
5 Kad to javiæe Davidu, posla im u 2 Samuel 11
susret glasnike; jer su ljudi bili teæko 1 Iduøe godine u vrijeme, kad obiçno
pogråeni. Kralj im poruçi: “Ostanite u kraljevi idu na vojsku, posla David
Jerihu, dok vam opet naraste brada; Joaba s njegovim ljudima i s cijelim
onda doåite kuøi!” Izraelom. Oni opustoæiæe zemlju
6 Kad sinovi Amonovi uvidjeæe, da su sinova Amonovih i opkoliæe Rabah.
se omrazili s Davidom, poslaæe sinovi David je bio ostao u Jerusalemu.
Amonovi i najmiæe Sirijce od Bet- 2 Jedno veçe diœe se David s postelje
Rehoba i Sirijce od Sobe, dvadeset svoje i prohoda se na krovu kraljevske
tisuøa pjeæaka, od kralja od Maake palaçe. Tada vidje s krova œenu gdje se
tisuøu ljudi i dvanaest tisuøa ljudi od kupa. Œena je bila vrlo lijepa.
stanovnika od Iæ-Toba. 3 Kad se kralj dade propitati za œenu,
7 im to doçu David, posla Joaba sa rekoæe mu: “To je Batæeba, køi
svom vojskom samih hrabrih ratnika. Eliamova, œena Hitejina Urije.”
8 Sinovi Amonovi izaåoæe i postaviæe se 4 Nato posla David poslanike i dade je
u bojni red pred vratima. Sirijci od dovesti. Kad doåe k njemu, on leœe s
Sobe i Rehoba i ljudi od Iæ-Toba i Maake njom. Izakako se ona bila oçistila od
stajali su za sebe u polju. svoje neçistoøe, vrati se u svoju kuøu.
9 Kad vidje Joab, da mu prijeti napadaj 5 Kad zatrudnje œena, posla ona i
sprijeda i odzada, izabra sebi poruçi Davidu: “Trudna sam.”
adabrane Izraele i namjesti se prema 6 Tada isporuçi David Joabu zapovijed:
Sirijcima. “Poælji mi Hitejina Uriju!” Joab posla
10 Ostatak vojske predade svojemu Uriju k Davidu.
bratu Abiæaju, i ovaj se namjesti 7 Kad Urija doåe k njemu, zapita David,
prema sinovima Amonovim. kako je Joab i kako su çete i kako ide
11 Joab reçe: “Ako Sirijci budu jaçi od rat.
mene, moraæ mi doøi u pomoø. Ako li 8 Onda reçe David Uriji: “Idi sada u
2 Samuel 248
kuøu svoju i operi sebi noge!”: I kad Urija, naåe smrt.
Urija ostavi palaçu kraljevu, iznesoæe 25 David odgovori glasniku: “Javi
za njim jelo kraljevsko. Joabu ovo: Ne uzimaj to k srcu; jer maç
9 Ali Urija leœe na vratima palaçe proœdire sad ovoga, sad onoga! Bori se
kraljeve kod sluga gospodara svojega i samo hrabro proti gradu i razori gal
ne otide u kuøu svoju. Tako ga ohrabri!”
10 Javiæe to Davidu: “Urija nije otiæao u 26 Kad œena Urijina doznade, da je pao
kuøu svoju.” Tada upita David Uriju: muœ njezin, Urija, œalila je za muœem
“Pa ti si doæao s puta. Zaæto nijesi svojim.
otiæao u kuøu svoju?” 27 im proåe vrijeme œalovanja, dade je
11 Urija odgovori Davidu: “Kovçeg i David dovesti u kuøu svoju. Ona mu
Izrael i Juda stanuju u kolibama. I moj posta œena i rodi mu sina. Ali se
gospodar Joab i sluge gospodara Gospodu ne dopade, æto je bio uçinio
mojega taboruju na slobodnu polju, David.
pa da onda idem ja u kuøu svoju, da
jedem i pijem i spavam kod œene svoje? 2 Samuel 12
Tako ti bio œiv i tako bila œiva duæa 1 Zato posla Gospod Natana k Davidu.
tvoja, ne øu to uçiniti!” Kad on doåe k njemu, reçe mu: “U
12 Tada reçe David Uriji: “Ostani joæ i jednom gradu œivjela su dva çovjeka.
danas ovdje! Sutra te otpuætam.” Tako Jedan je bio bogat, drugi siromah.
osta Urija joæ onaj i iduøi dan u 2 Bogati je imao ovaca i goveda vrlo
Jerusalemu. mnogo.
13 Kad je na poziv Davidov jeo i pio kod 3 Siromah nije imao niæta do jednu
njega, ovaj ga opoji. Ali kad je uveçe jedinu malu ovçicu, koju je bio sebi
otiæao, leœe na postelju svoju kod sluga kupio i hranio ju. Odraste uza njega i
gospodara svojega da spava i ne ode u uz djecu njegovu. Jela je od njegova
kuøu svoju. zalogaja i pila je iz njegove çaæe.
14 Iduøega jutra napisa David knjigu Spavala je na prsima njegovim i bila
Joabu i posla je po Uriji. mu je kao køi.
15 U knjizi je pisao: “Namjestite Uriju 4 Kad jednoga dana doåe posjet k
sprijeda, gdje je najœeæøi boj! Tada se bogatome çovjeku, njemu œao bi uzeti
povucite od njega, da bude pogoåen i iz svojih ovaca i goveda, da zgotovi
padne!” gozbu gostu, koji ga je posjetio; nego
16 I Joab kod opsjedanja grada uze ovcu siromaænoga çovjeka i
namjesti Uriju na mjesto, gdje je znao zgotovi je gostu, koji se bio uvratio k
da su bili hrabri ljudi. njemu.”
17 Kad onda graåani izaåoæe i na Joaba 5 David se vrlo razgnjevi na toga
navaliæe, padoæe neki od çete, od çovjeka i reçe Natanu: “Tako œiv bio
momçadi Davidove. I Hitejin Urija naåe Gospod, zasluœio je smrt ta; çovjek,
smrt. koji je to uçinio!
18 Tada Joab posla k Davidu i javi mu 6 Ovcu ima çetverostruko naknaditi,
sve, æto je bilo u boju. jer je tako radio i nije bio milosrdan!”
19 On dade glasniku zapovijed: “Kad 7 Natan odgovori Davidu: “Ti si taj
pripovjediæ kralju sve, æto je bilo u çovjek. Ovako veli Gospod, Bog
boju, Izraelov: “Ja sam te pomazao za kralja
20 Razgnjevit øe se kralj i zapitat øe te: nad Izraelom, i ja sam te izbavio iz ruke
‘Zaæto ste se u boju tako blizu primakli Saulove.
gradu? Zar nijeste znali, da se strijelja 8 Dao sam ti kuøu gospodara tvojega i
sa zida? œene gospodara tvojega na krilo tvoje.
21 Tko je ubio Abimeleka, sina Predao sam ti kuøu Izraelovu i Judinu.
Jerubaalova? Nije li œena bacila na I ako bi to bilo malo, dodao bih ti ovo i
njega sa zida gornji kamen mlinski, ono.
tako da je umro u Tebesu? Zaæto ste iæli 9 Zaæto si prezreo zapovijed Gospodnju
tako blizu zida?’ - Onda reci samo: ‘Pao i uçinio to, æto mu nije bilo po volji?
je i sluga tvoj, Hitejin Urija.’” Hitejina Uriju ubio si maçem i œenu
22 Glasnik otide i doæavæi javi Davidu njegovu uzeo sebi za œenu, jer si njega
sve, æto mu je bio naloœio Joab. dao ubiti maçem sinova Amonovih,
23 Glasnik javi kralju: “Ljudi su bili jaçi 10 Zato se neøe nikada odmaøi maç od
od nas i izaåoæe proti nama na kuøe tvoje, jer si prezreo mene i uzeo
slobodno polje. Moradosmo ih uzbiti œenu Hitejina Urije sebi za œenu.
do gradskih vrata. 11 Ovako veli Gospod; Evo, ja øu dati,
24 Tada strijelci stadoæe strijeljati na da po tvojoj vlastitoj kuøi doåe zlo na
sluge tvoje. Pritom pade nekoliko od te. Uzet øu ti œene tvoje pred tvojim
sluga kraljevih. I sluga tvoj, Hitejin oçima i dat øu ih drugome. On øe na
249 2 Samuel
vidiku sunca tamo zlo çiniti sa œenama 28 Podigni sad ostali dio ratnika, opkoli
tvojim. grad i zauzmi ga, da ja ne zauzmem
12 Ti si doduæe çinio tajno, ali øu ja ovu grada i moje se ime ne izviçe nad njim!”
prijetnju izvesti pred oçima svega 29 I podiœe David sve ratnike otide na
Izraela i na bijelom danu.” Rabah, udari na njega osvoji ga.
13 Tada reçe David Natanu: “Sagrijeæih 30 Uze njihovu kralju s glave krunu.
Gospodu.” Natan odgovori Davidu: “I Imala je vrijednost od jednog talenta
Gospod je tebi oprostio grijeh tvoj. zlata i dragoga kamenja i pristajala je
Neøeæ umrijeti. glavi Davidovoj. On odnese iz grada
14 Ali jer si tim djelom bio povodom plijen vrlo bogat,
spoticanja neprijateljima 31 Narod, æto je stanovao u njemu,
Gospodnjim, umrijet øe sin, koji ti se dade izvesti, staviti ga na pile, na
rodio.” brane gvozdene i na sjekire gvozdene,
15 Potom se Natan vrati u svoju kuøu. i da radi na peøima, gdje se peku
A Gospod udari boleæøu dijete, æto ga je opeke, Tako uçini sa svim ostalim
bila Davidu rodila œena Urijina. gradovima sinova Amonovih. Tada se
16 Tada je David radi djeçaka vrati David sa svom vojskom u
posjeøivao Boga. David je postio Jerusalem.
strogo. Kad bi doæao kuøi, spavao bi
noøu na zemlji. 2 Samuel 13
17 Starjeæine na dvoru dolazile bi k 1 Potom se dogodi ovo: “Absalom, sin
njemu, da ga sklone, te ustane sa Davidov, imao je lijepu sestru po
zemlje. A on nije htio i nije niæta jeo s imenu Tamaru. Amnon, sin Davidov,
njima. zamilova je.
18 Sedmoga dana umrije dijete. 2 Toliko je tugovao Amnon, da se je
Dvorani Davidovi bojali se javiti mu razbolio radi svoje sestre Tamare.
smrt djeteta. Mislili su naime: “Dok je Kako je ona bila djevojka, to se je
dijete joæ bilo na œivotu, nije nas Amnonu çinilo nemoguøe, da se s
sluæao, kad htjedosmo s njim govoriti. njom moœe ikako druœiti.
Kako mu moœemo sad javiti, da je 3 A imao je Amnon prijatelja po imenu
dijete mrtvo? Mogla bi nesreøa biti.” Jonadaba, sina Æimea, brata
19 Kad vidje David, da sluge njegove Davidova. Jonadab je bio vrlo
æapøu meåu se dosjeti se David, da je domiæljat çovjek.
umrlo dijete. Zato upita David sluge 4 On ga upita: “Zaæto izgledaæ svako
svoje: “Je li dijete mrtvo?” Oni jutro tako jadno, kraljev sine? Neøeæ li
odgovoriæe: “Mrtvo je.” mi to povjeriti?” Amnon mu odgovori:
20 I ustade David sa zemlje, umije se i “Ljubim Tamaru, sestru svojega brata
namaza se, promijeni haljine i otide u Absaloma.”
kuøu Gospodnju, da se pokloni. Kad se 5 Jonadab mu svjetova: “Lezi u
je bio vratio u kuøu svoju, zaiska da postelju svoju i uçini se bolestan! Kad
mu donesu da jede. I jeo je. onda doåe tvoj otac da te posjeti,
21 Sluge njegove upitaæe ga: “Kakvo je zamoli ga: “Daj ipak, neka doåe moja
to postupanje i ponaæanje? Kad je sestra Tamara i neka mi dadne æto
dijete joæ œivjelo, postio si radi njega i jesti! Kad bi ona pred mojim oçima
plakao, a sad, kad je umrlo dijete, zgotovila jelo, da ja to mognem vidjeti,
ustajeæ i opet jedeæ.” uzeo bih rado jelo iz rulje njezine.”
22 On odgovori “Kad je dijete joæ œivjelo, 6 I Amnon leœe u postelju svoju i uçini
postio sam radi njega i plakao, jer sam se bolestan. Kad doåe kralj da ga
mislio: Tko zna, moœe mi se smilovati posjeti, zamoli Amnon kralja: “Daj
Gospod, da dijete ostane na œivotu! ipak, neka doåe moja sestra Tamara i
23 Sad je mrtvo. Æto bih sad joæ postio? pred mojim oçima neka ispeçe koji
Mogu li ga opet povratiti? Ja øu otiøi k kolaç, da ih mognem jesti iz ruke
njemu, a ono se ne vraøa k meni.” njezine!”
24 David je tjeæio œenu svoju Batæebu. 7 David posla k Tamari kuøi i poruçi:
On je iæao k njoj i leœao s njom. Ona rodi “Doåi u stan svojega brata Amnona i
sina, i on ga nazva Salomon. Gospod ga zgotovi mu jelo!”
zamilova, 8 Tamara otide u stan svojega brata
25 I dade ga preko proroka Natana radi Amnona. Dok je on leœao u postelji, uze
Gospoda nazvati Jedidiah. ona braæna, zamijesi ga, zgotovi ga
26 Joab udari na amonski Rabah i pred oçima njegovim i ispeçe kolaçe,
osvoji kraljevski grad. 9 Tada uze tavicu i istrese ih preda
27 Nato posla Joab poslanike k Davidu njega. Ali Amnon ne htjede da jede,
i dojavi mu: “Udario sam na Rabah i nego zapovjedi: “Pustite sve van!” Kad
zauzeo sam grad na vodi. su se bili svi udaljili od njega,
2 Samuel 250
10 Reçe Amnon Tamari “Donesi to jelo u nego ga otpusti.
sobu, da jedem iz tvoje ruke!” Tamara 26 Absalom zamoli: “Kad ti eto neøeæ, a
uze kolaçe, æto ih je bila zgotovila, i ono neka, molim, ide s nama barem
donese ih svojemu bratu Amnonu u moj brat Amnon!” Kralj ga upita: Zaæto
sobu. da on ide s tobom?”
11 A kad mu pruœi jelo, on je uhvati i 27 Ali kad Absalom navali na njega,
reçe joj: “Hodi, lezi uza me, draga posla on Amnona i sve sinove
sestro!” kraljevske s njim.
12 Ona mu odgovori: “Ali ne, brate moj, 28 I Absalom zapovjedi slugama
ne obeæçaæøuj me, jer tako æto ne smije svojim: “Pazite! Kad se srce Amnonu
se çiniti u Izraelu. Ne çini takve razveseli od vina i ja vam viknem:
opaçine! “Posijecite Amnona!, tada ga ubijte! Ne
13 Kamo bih ja sa sramotom svojom? Ti bojte se! Ja sam, koji vam je to
bi bio u Izraelu kao nepoæten çovjek. zapovjedio. Budite srçani i pokaœite se
Ali ipak govori jedanput s kraljem! On kao hrabri momci!”
me neøe tebi odreøi.” 29 Sluge Absalomove uçiniæe s
14 Ali je on ne htjede posluæati, nego je Amnonom tako, kako im je bio
svlada i silova je. zapovjedio Absalom. Tada skoçiæe svi
15 Potom omrze na nju Amnon veoma, sinovi kraljevski, pojahaæe svaki svoju
te mrœnja, koju je osjeøao prema njoj, mazgu i pobjegoæe.
bila je veøa od ljubavi, koju je prije 30 Bili su joæ na putu, kad je veø bio
imao prema njoj. I viknu joj Amnon: dopro glas do Davida, da je Absalom
“Ustani i odlazi!” pobio sve sinove kraljevske, da nije
16 Ona mu odgovori: “To je veøe zlo, ostao od njih ni jedan na œivotu.
koje mi sada çiniæ, kad me tjeraæ, 31 Kralj skoçi, razdrije haljine svoje i
negoli æto si mi prije uçinio.” Ali je on ne baci se na zemlju. I sve sluge njegove
htjede posluæati, stajale su oko njega s razdrtim
17 Nego viknu momka, koji ga sluœio, i haljinama.
zapovjedi mu: “Bacite mi ovu van i 32 A Jonadab, sin Æimea, brata
zakljuçaj vrata za njom!” Davidova, uze rijeç i reçe: “Gospodar
18 Ona je imala na sebi haljinu s moj neka ne kaœe, da su pobili sve
rukavima; jer tako su se od davnine mlade sinove kraljeve! Samo je Amnon
odijevale kraljevske køeri, dok su bile mrtav, jer je zlo leglo na lice
neudane. Sluga je izvede van i zakljuça Absalomovo od onoga dana, kad je
za njom vrata. Amnon bio obeæçastio svoju sestru
19 A Tamara se posu pepelom po glavi, Tamaru.
razdrije haljinu s rukavima, æto ju je 33 Neka dakle moj gospodar i kralj ne
imala na sebi, metnu ruku na glavu i uzima to k srcu i neka ne govori, da su
otide odatle jauçuøi. svi sinovi kraljevi mrtvi. Samo je
20 Njezin brat Absalom reçe joj: Je li Amnon poginuo.
tvoj brat Amnon bio kod tebe? Onda, 34 A Absalom je pobjegao.” Kad momak
draga sestro, budi tiha! On ti je brat. Ne na straœi podiœe oçi, ugleda mnoge
uzimaj to k srcu!” I tako osta Tamara ljude na putu u Horonaim gdje silaze
neudana u kuøi svojega brata niz brijeg.
Absaloma. 35 Jonadab reçe kralju: “Vidiæ li? Sinovi
21 Kad kralj David doznade sav taj kraljevi dolaze. Kako je rekao sluga
sluçaj razgnjevi se vrlo. tvoj, tako je.”
22 A Absalom nije viæe progovorio s 36 Jedva je izgovorio, pojaviæe se sinovi
Amnonom nijedne rijeçi, ni u zlu ni u kraljevi i udariæe u glasan plaç. I kralj
dobru; jer je Absalom zamrzio na i sve sluge njegove stadoæe glasno i
Amnona, æto mu je bio obeæçastio jako plakati.
sestru Tamaru. 37 A Absalom je bio pobjegao i otiæao k
23 Poslije dvije godine, kad je Absalom Talmaju, sinu Amihudovu, kralju
imao striœenje ovaca u Baal-Hasoru, geæurskom. David je tugovao za sinom
koji leœi kod Efraima, pozva Absalom svojim cijelo vrijeme.
sve sinove kraljeve. 38 Poæto je Absalom bio utekao i u
24 I kralju ode Absalom i reçe: “Evo, Geæur doæao, ostade ondje tri godine.
sluga tvoj ima striœenje ovaca. A kralj 39 Kralj David prestade jediti se zbog
øe i ljudi njegovi poøi sa slugom Absaloma; jer se je bio pomirio s tim,
svojim.” da je umro Amnon.
25 Kralj reçe Absalomu: “Nemoj, sine
moj, ne smijemo svi skupa doøi. Inaçe 2 Samuel 14
bit øemo ti na teret,” Premda je 1 Kad Joab, sin Serujin, opazi, da se je
navaljivao na njega, ne htjede poøi, srce kraljevo opet obratilo k
251 2 Samuel
Absalomu, 16 Jer øe kralj posluæati mene i izbaviti
2 Posla Joab u Tekou i dade otuda sluækinju svoju iz ruke çovjeka, koji
dozvati œenu lukavu. On je zamoli: hoøe da mene i sina mojega istrijebi iz
“Uçini se, kao da bi bila u œalosti, obuci nasljedstva Boœjega.
œalosne haljine i nemoj se namazati 17 Zato pomisli sluækinja tvoja: Rijeç
uljem, nego se ponaæaj kao œena, koja mojega gospodara i kralja bit øe mi na
odavna œali za mrtvim! umirenje, jer je moj gospodar i kralj
3 Otidi tako kralju i govori mu tako i kao anåeo Boœji, te sluæa dobro i zlo.
tako!” I Joab metnu rijeçi u usta Gospod, Bog tvoj, neka bude s tobom!”
njezina. 18 Nato kralj reçe œeni: “Nemoj tajiti od
4 Œena Tekoanka otide kralju, baci se mene, æto øu te pitati!” Œena zamoli:
na zemlju niçice na svoje lice, pokloni “Moj gospodar i kralj neka samo
mu se i zamoli: “Pomagaj, kralju!” govori!”
5 Kad je kralj upita: “Æto œeliæ?”, 19 Tada upita kralj: “Da nije ruka
odgovori ona: “Ah, udovica sam, umro Joabova u igri kod ove stvari?” Œena
mi je muœ. odgovori: “Tako œiv bio, moj gospodaru
6 Sluækinja tvoja imala je dva sina, i kralju, ne moœe se ni nadesno ni
Posvadiæe se u polju. Nikoga nije bilo nalijevo od svega, æto reçe moj
da ih razvadi, te jedan udari na gospodar i kralj! Jest, tvoj sluga Joab
drugoga i ubi ga. naloœio mi je. On je sluækinji tvojoj
7 Sada se digla sva porodica na metnuo u usta sve ove rijeçi.
sluækinju tvoju i zahtijeva: Daj 20 Da stvari dadne drugo lice, sluga je
bratoubojicu, da ga pogubimo za œivot tvoj Joab tako uçinio. Ali je moj
brata njegova, kojega je ubio, i da tako gospodar tako mudar kao anåeo Boœji.
istrijebimo nasljednika! Tako hoøe da On zna sve, æto biva na zemlji.”
ugase iskru, koja mi je ostala, i 21 Potom reçe kralj Joabu: “Pa eto,
mojemu muœu da ne ostane ni imena ispunjam molbu tvoju. Idi i dovedi
ni potomstva na zemlji. mladoga çovjeka, Absaloma!”
8 Kralj reçe œeni: “Idi kuøi svojoj i Ja øu 22 Joab se baci licem na zemlju,
narediti za te,” pokloni se i çestita kralju. Tada povika
9 A œena Tekoanka odgovori kralju: “Na Joab: “Danas je vidio sluga tvoj, da kod
meni, moj gospodaru i kralju, i na tebe, moj gospodaru i kralju, stojim u
mojoj obitelji leœi krivnja zlodjela. milosti, jer je kralj ispunio molbu
Kralja i njegovo prijestolje ne pogaåa sluge svojega.”
odgovornost.” 23 Joab se podiœe, otide u Geæur i
10 Nato odgovori kralj: “Tko neæto hoøe dovede natrag u Jerusalem Absaloma.
od tebe, dovedi ga k meni! Neøe te se 24 A kralj zapovjedi “Neka ide u svoj
viæe dotaøi!” stan i neka mi ne dolazi na oçi!” I
11 Ona nastavi: “Neka se zakune kralj povuçe se Absalom u svoj stan i ne
pred Gospodom, Bogom svojim, da pojavi se nikada pred kraljem.
krvni osvetnik neøe zlo poçiniti i da se 25 U svem Izraelu nije bilo çovjeka,
joæ neøe ubiti sina mojega!” On obeøa: kojega su radi njegove ljepote toliko
“Tako œiv bio Gospod! Tvojemu sinu hvalili, kao Absaloma. Od pete do
neøe ni jedna dlaka pasti s glave.” tjemena nije bilo na njemu mane.
12 A œena zamoli: “Smije li sluækinja 26 Kad bi sebi dao æiæati glavu - a dao ju
tvoja joæ jednu rijeç upraviti na je æiæati poslije svake godine; postala
gospodara kralja?” On reçe: “Govori!” bi mu naime odveø teæka, tako da ju je
13 Tada reçe œena: “Zaæto snujeæ isto morao dati æiæati - to je vagala njegova
proti narodu Boœjemu? Kad je kralj kosa na glavi dvjesta æekela po
tako govorio, onda kao da je kriv, æto kraljevskoj teœini,
ne puæta kralj, da se natrag vrati 27 Tri sina rodiæe se Absalomu i jedna
njegov prognani sin. køi po imenu Tamara. Ona je bila vrlo
14 Jer mi moramo doduæe umrijeti i bit lijepa œena.
øemo kao voda, æto se prolije na zemlju 28 Absalom proboravi dvije godine u
i viæe se ne moœe skupiti. Ali Bog ne Jerusalemu, a da ne vidje lica kraljeva.
grabi duæu, nego ozbiljno pomiælja na 29 Tada posla Absalom po Joaba, da ga
to, da odagnani ne ostane odagnan od poælje kralju. Ali on ne htjede poøi k
njega. njemu. Kad posla po drugi put, ne
15 Razlog, radi kojega doåoh, da kaœem htjede opet doøi.
ovo gospodaru kralju, bio je taj, æto me 30 I Absalom zapovjedi slugama
uplaæiæe ljudi. Zato pomisli sluækinja svojim: “Znate, Joab ima njivu pokraj
tvoja: “Moram ipak da jedanput moje, i na njoj je jeçam. Idite i zapalite
govorim s kraljem. Moœda ispuni kralj je!” I zapaliæe sluge Absalomove onu
molbu sluækinje svoje, njivu.
2 Samuel 252
31 Sada se podiœe Joab, otide k viæe ljudi prikljuçivalo se Absalomu.
Absalomu u kuøu i upita ga: “Zaæto 13 Tada stiœe k Davidu glasnik i javi:
sluge tvoje zapaliæe moju njivu?” “Srca Izraelaca pristadoæe za
32 Absalom odgovori Joabu: “Eto, slao Absalomom.”
sam k tebi i poruçio ti: ‘Hodi ovamo, 14 Nato David zapovjedi svima svojim
htio bih te poslati kralju, da upitaæ: slugama, æto su bili kod njega u
Zaæto sam se vratio iz Geæura? Bilo bi Jerusalemu: “Ustajte! Bjeœimo, jer
za me bolje, da sam joæ ondje.’ A sada inaçe neøemo uteøi od Absaloma. Brze
bih htio da stupim pred kralja. Ako ima spremite se na put! Inaçe pohitjet øe on
kakva krivnja zlodjela na meni, neka i dostignut øe nas, stavit øe na nas zlo
me pogubi!” i udarit øe grad oætricom maça.
33 I otide Joab kralju i pripovjedi mu 15 Sluge kraljeve odgovoriæe kralju:
æto je i kako je. Ovaj dade dozvati “Sve upravo tako, kako œeli gospodar i
Absaloma. Kad je bio doæao kralju, kralj i mi smo tvoje pokorne sluge.”
baci se pred kraljem na svoje lice na 16 Tako otide kralj i sav dvor za njim.
zemlju niçice, i kralj poljubi Absaloma. Samo deset œena inoça ostavi kralj, da
çuvaju palaçu.
2 Samuel 15 17 Kralj dakle otide i svi ljudi za njim.
1 Poslije toga nabavi sebi Absalom kola Kod posljednje kuøe ustaviæe se.
i konja, usto pedeset ljudi, koji su 18 Sve njegove sluge proåoæe mimo
trçali pred njim. njega. Svi Kereteji i Peleteji, svi Giteji,
2 Rano ujutro stajao bi Absalom na æest stotina ljudi, æto su bili poæli za
putu kraj vrata. Svakoga, koji je imao njim iz Gata, Proåoæe mimo njega.
parnicu i htio da poåe kralju na sud, 19 Itaju Gitejinu reçe kralj: “Zaæto øeæ i
Absalom bi dozvao k sebi i upitao: “Iz ti iøi s nama? Vrati se i ostani kod
kojega si grada?” Kad bi onaj tada kralja! Pa ti si stranac i sam si odagnan
odgovorio: “Sluga je tvoj iz toga i toga iz svoje domovine.
plemena Izraelova”, 20 Juçer si doæao, i danas da te
3 Tada bi mu rekao Absalom: “Eto, uzimam, da se potucaæ s nama, a da ne
tvoja je stvar dobra i pravedna, ali te znaæ, kamo ja idem. Vrati se i odvedi
nema tko sasluæati kod kralja.” natrag svoje zemljake! Zdravo i
4 Absalom bi joæ rekao: “Kad bi se mene sretno!”
postavilo za suca u zemlji! Svaki, koji 21 Ali Itaj odgovori kralju: “Tako œiv bio
ima parnicu ili kakav pravni posao, Gospod, i tako œiv bio moj gospodar i
mogao bi doøi k meni. Ja bih mu veø kralj! Ondje, gdje bude moj gospodar i
pribavio njegovo pravo.” kralj, bilo na smrt ili na œivot, bit øe i
5 I kad bi mu tko pristupio, da mu se sluga tvoj!”
pokloni, on bi pruœio ruku svoju, te bi 22 Tada reçe David Itaju: “Dobro,
ga privukao k sebi i poljubio ga. proåi!” I tako proåe Itaj Gitejin sa
6 Tako je çinio Absalom sa svima svima svojim ljudima i sa svom
Izraelcima, koji su dolazili kralju, da pratnjom, æto je bila s njim.
im sudi. Stim je primamljivao Absalom 23 Sve je puçanstvo plakalo iza glasa,
srca ljudi Izraelovih. kad su prolazili svi ljudi. Nato prijeåe
7 Kad proåe çetrdeset godina, reçe kralj preko potoka Kidrona, a i sav
Absalom kralju: “Htio bih otiøi i u narod prijeåe u pravcu prema
Hebronu zavjet svoj izvræiti, æto sam ga pustinji.
uçinio Gospodu. 24 I Sadok je bio kod njega sa svim
8 Jer kad sam boravio u Geæuru u Siriji, Levitima, koji su nosili kovçeg zavjeta
uçini sluga tvoj ovaj zavjet: “Ako dadne Boœjega. Oni spustiæe kovçeg Boœji, i
Gospod, te se vratim u Jerusalem, Abiatar je œrtvovao, dok je sav narod
prinijet øu Gospodu œrtvu.” bio zavræio izlazak iz grada.
9 Kralj mu odgovori: “Idi s mirom!” I 25 Potom reçe kralj Sadoku: “Nosi
Absalom zaputi i otide u Hebron. kovçeg Boœji natrag u grad! Ako naåem
10 Posla tajne glasnike svima milost u oçima Gospodnjim, on øe me
plemenima Izraelovim i poruçi: “im dovesti natrag i dat øe mi da opet vidim
çujete trube da zatrube, poviçite: njega i stan njegov.
“Absalom je kralj u Hebronu!” 26 Ako li rekne: “Nijesi mi po volji, ja se
11 S Absalomom otide i dvjesta ljudi iz podvrgavam. Neka uçini s menom, æto
Jerusalema, koji su bili pozvani i mu se çini dobro!”
bezazleno poæli, a da nijesu niæta znali. 27 Joæ reçe tada kralj sveøeniku
12 Absalom dade dovesti na prinoæenje Sadoku: “Ti uviåaæ to, vrati se mirno u
œrtava i Gilonjanina Ahitofela, grad s vama obadva sina vaæa: “tvoj sin
savjetnika Davidova, iz njegova grada Ahimaas i Jonatan, sin Abiatarov!
Gilaha. Tako dobi buna na jakosti, i sve 28 Evo, ja øu çekati na gazovima
253 2 Samuel
pustinje, dok ne doåe od vas glasnik i ruœno.
donese mi vijest.” 6 Pritom se je bacao kamenjem na
29 Tada Sadok i Abiatar odnesoæe Davida i na sluge kralja Davida, na
kovçeg Boœji natrag u Jerusalem i narod i ratnike s desne i s lijeve strane.
ostadoæe tamo. 7 Ovako je Æimej psovao: “Odlazi,
30 A David se je penjao uz Maslinsku odlazi, ti krvopijo, ti niætarijo!
goru. Plaçuøi i pokrivene glave iæao je 8 Sad donosi Gospod na tebe krv kuøe
gore. Bos je hodio odatle. I svi ljudi, koji Saulove, na çije mjesto sebe si uçinio
su bili s njim, bili su svaki pokrili glavu kraljem. Gospod predaje kraljevstvo
svoju. Jednako plaçuøi penjali su se tvojemu sinu Absalomu. Ti si eto pao u
gore. nesreøu, jer si krvopija.”
31 Kad javiæe Davidu, da je Ahitofel 9 Tada reçe Abiæaj, sin Serujin, kralju:
meåu buntovnicima kod Absaloma, “Zaæto da psuje ovaj mrtvi pas mojega
povika David: “O Gospode, obezumi gospodara i kralja? Pusti me, da mu
savjet Ahitofelov!” skinem glavu!”
32 Kad je bio David doæao na vrh gore, 10 Ali kralj reçe: “Æto ja imam s vama,
gdje je bio obiçaj çastiti Boga, srete ga sinovi Serujini? Kad on tako psuje i
iznenada Arkijanin Huæaj razdrte Gospod ga nadahnuo; Psuj Davida!,
haljine i glave posute prahom. tko smije onda pitati: “Zaæto tako
33 David mu reçe: “Ako poåeæ s çiniæ?”
menom, na teret si mi samo. 11 Tada reçe David Abiæaju i svima
34 Ali ako se vratiæ u grad i kaœeæ slugama svojim: “Kad moj tjelesni sin
Absalomu: Sluga sam tvoj, kralju; radi mi o glavi, a kako neøe ovaj sin
kako sam prije bio sluga tvojemu ocu, Benjaminov? Pustite ga neka psuje; jer
tako sam sada sluga tebi; - onda moœeæ mu je to udahnuo Gospod.
razbiti savjet Ahitofelov. 12 Moœda pogleda Gospod na moju
35 I sveøenici Sadok i Abiatar bit øe nevolju i dadne mi Gospod sreøu za
tamo s tobom. Sve, æto çujeæ iz palaçe psovku, æto me bije danas,”
kraljeve, priopøi sveøenicima Sadoku i 13 I tako je David sa svojim ljudima
Abiataru! iæao dalje. A Æimej je iæao pokraj gore
36 Oni imaju tamo kod sebe svoja naprema njemu i jednako ga psovao,
obadva sina, Ahimaasa, sina bacao se kamenjem na njega i zasipao
Sadokova i Jonatana, sina Abiatarova. ga praæinom.
Po njima mi javljajte sve, æto doçujete!” 14 Napokon doåe kralj sa svim
37 I tako otide Davidov prijatelj Huæaj u narodom, koji ga je pratio, do cilja
grad, kad je Absalom upravo uniæao u umoran. Tamo se odmori.
Jerusalem. 15 Meåutim je bio Absalom sa svim
Izraelcima stigao u Jerusalem;
2 Samuel 16 Ahitofel ga je pratio.
1 David je bio upravo vrh prekoraçio, 16 Kad Arkijanin Huæaj, prijatelj
kad mu doåe u susret Siba, momak Davidov, doåe k Absalomu, povika
Mefiboæetov, sa dva osedlana Huæaj Absalomu: “Œivio kralj! Œivio
magarca. Oni su nosili dvjesta kralj!”
kruhova, sto grozdova suhih, æto 17 Absalom odgovori Huæaju: “Je li to
voønjaça i mijeh vina. vjernost tvoja prema prijatelju
2 Kralj upita Sibu: “æto øeæ s tim?” Siba tvojemu? Zaæto nijesi otiæao s
odgovori: “Magarci su za obitelj prijateljem svojim?”
kraljevu, da jaæe, kruhovi i voøe da 18 A Huæaj odgovori Absalomu: “Ne,
jedu momci, a vino da piju oni, koji se nego koga Gospod i narod i svi Izraelci
umore u pustinji,” izabraæe, njegov sam ja, i kod njega øu
3 Kralj upita dalje: “Gdje je sin tvojega ostati.
gospodara?” Siba odgovori kralju “On 19 I drugo Kojemu da sluœim? Zar ne
je ostao u Jerusalemu, jer je mislio: sinu njegovu? Kako sam sluœio ocu
Danas øe mi kuøa Izraelova vratiti tvojemu, tako øu sluœiti i tebi.”
kraljevstvo oca mojega.” 20 Kad je Absalom zahtijevao od
4 Tada reçe kralj Sibi: “Tvoje neka bude Ahitofela: “Dajte mi svoj savjet, æto da
sve, æto posjeduje Mefiboæet!” Siba çinimo”,
odgovori: “Bacam se niçice. Naæao sam 21 Odgovori Ahitofel Absalomu: “Uniåi
milost u tvojim oçima, gospodaru k inoçama oca svojega, æto ih je ostavio
kralju!” da çuvaju palaçu! Kad çuje sav Izrael,
5 Kad je kralj David bio stigao u da si se posve zavadio s ocem svojim,
Bahurim, izaåe odanle çovjek od roda ohrabrit øe se svi privrœenici tvoji.”
kuøe Saulove, po imenu Æimej, sin 22 I tako razapeæe Absalomu æator na
Gerin. On se je pribliœavao psujuøi krovu, i Absalom uniåe pred oçima
2 Samuel 254
svega Izraela k inoçama oca svojega. htio navuøi zlo na Absaloma.
23 Savjet naime, æto bi ga dao Ahitofel, 15 Huæaj dojavi sveøenicima Sadoku i
vrijedio je tada toliko, kao da bi tko Abiatara: “Tako i tako svjetova Ahitofel
upitao Boga. Toliko je vrijedio svaki Absalomu s starjeæinama Izraelovim.
savjet Ahitofelov i u Davida i u A ja svjetovah tako i tako.
Absaloma. 16 Sad poæljite brœe Davidu ovaj glas:
“Ne noøuj viæe kod gazova u pustinji,
2 Samuel 17 nego prijeåi prijeko! Inaçe dostiœe
1 Nato predloœi Ahitofel Absalomu: pogibija kralja i sve ljude, æto su s
“Hoøu da odaberem sebi dvanaest njim.”
tisuøa ljudi, da joæ ove noøi idem u 17 Jonatan i Ahimaas stajali su
potjeru za Davidom. spremni kod studenca Rogela. Jedna
2 Ja øu ga stignuti, jer je posve sluækinja doåe tamo i donese im vijest.
izmoren, i uplaæit øu ga. Sva øe vojska, Oni su tada imali odnijeti glas kralju
æto je s njim, pobjeøi, i ja mogu ubiti Davidu; jer se nijesu smjeli pokazati ni
kralja samoga. uøi u g a
3 Tada øu dovesti svu vojsku k tebi. 18 Ali ih vidje jedan djeçak i javi to
Kad se svi ratnici, kao æto œeliæ, Absalomu. Tada oni obojica brœe
povrate, zavladat øe mir u svemu pribjegoæe u kuøu jednoga çovjeka u
narodu.” Bahurimu. On je imao studenac u
4 Taj se savjet dopade Absalomu i svojemu dvoriætu, u koji se oni
svima starjeæinama Izraelovim. spustiæe.
5 Ipak zapovjedi Absalom: “Neka se joæ 19 Œena uze pokrivaç i razastrije ga
dozove Arkijanin Huæaj! Da çujemo, povrh studenca. Povrh toga razasu
æto øe on reci.” stuçenoga zrnja, tako da se nije moglo
6 Kad doåe Huæaj k Absalomu, priopøi niæta opaziti.
mu Absalom: “Tako je svjetovao 20 Kad ljudi Absalomovi doåoæe k œeni
Ahitofel, Imamo li izvesti njegov u kuøu, upitaæe je: “Gdje su Ahimaas i
prijedlog? Ako ne, govori ti!” Jonatan?” Æena im odgovori: “Otiæli su
7 A Huæaj odgovori Absalomu: “Savjet, k vodi.” I oni su traœili, a ne naåoæe
æto ga je dao Ahitofel, nije ovaj put niæta i vratiæe se natrag u Jerusalem.
dobar.” 21 im su bili otiæli, izaåoæe oni iz
8 I Huæaj nastavi: “Ti znaæ, da su junaci studenca, otidoæe i javiæe kralju
otac tvoj i ratnici njegovi, puni ljute Davidu. Rekoæe Davidu: “Ustanite!
srçanosti kao medvjedica u polju, kad Prijeåite brœe preko vode, jer je tako i
joj otmu medvjediøe. Usto je tvoj otac tako svjetovao Ahitofel proti vama.”
bojnik, koji s ljudima ne drœi noønoga 22 Odmah ustade David sa svima
sna. ljudima, æto su bili s njim, i prijeåe
9 On se je sada sigurno skrio u kakvu preko Jordana. Kad je jutro osvanulo,
jamu ili gdje drugdje. Pa ako odmah u bili su svi do posljednjeg çovjeka preæli
poçetku neki padnu, ljudi to çuju, reøi preko Jordana.
øe: ‘Pristaæe Absalomove poraœene su.’ 23 Kad vidje Ahitofel da se ne uçini,
10 Onda øe i najhrabriji, koji imaju srce kako je on svjetovao, osedla magarca i
kao lav, izgubiti srçanost, jer sav Izrael zaputi kuøi u svoj grad. Poæto je bio
zna, da je tvoj otac junak i da su hrabri naredio za svoju kuøu, objesi se. Tako
ljudi pratioci njegovi. on umrije. Bi pokopan u grobu oca
11 Zato ja svjetujem: “Daj skupi k sebi svojega.
sav narod Izraelov od Dana do Beer- 24 David je veø bio stigao u Mahanaim,
Æebe, da ih bude kao pijeska na moru, kad Absalom sa svim Izraelcima, æto
pa ti glavom s njima poåi u boj! su bili s njim, prijeåe preko Jordana.
12 Kad ga onda zateçemo na mjestu, 25 Na mjesto Joabovo bio je Absalom
gdje se upravo nalazi, mi øemo napasti postavio Amasu za vrhovnog
na njega, kao æto rosa pada na zemlju, zapovjednika nad vojskom. Amasa je
i od njega i svih ljudi, æto su s njim, bio sin nekoga Izraelca, koji se zvao
neøe ostati ni jedan, Jitra. Ovaj je bio imao odnose s
13 Povuçe li se u koji grad, sav øe Izrael Abigailom, køerju Nahaæovom,
opasati uœima taj grad, pa øemo ga sestrom Seruje, matere Joabove,
svuøi u dolinu, da se viæe ni kamençiø 26 Izraelci pod Absalomom utabore se
ne naåe ondje.” u zemlji Gileadu.
14 Tada izjaviæe Absalom i svi Izraelci: 27 Kad David doåe u Mahanaim,
“Savjet Arkijanina Huæaja bolji je nego donese mu Sobi, sin Nahaæov iz
savjet Ahitofelov.” Gospod je naime bio amonskoga grada Rabahe, i Makir, sin
tako odredio, da je dobri savjet Amielov iz Lo-Debara, i Gileadovac
Ahitofelov bio zabaçen, jer je Gospod Barzilaj iz Rogelima
255 2 Samuel
28 Postelja, lonaca, zemljanih posuda, 14 Joab reçe: “Neøu ja dangubiti s
pæenice, jeçma, braæna, bungura, tobom.” Pa uze tri koplja u ruku i
boba, leøa, prœenih zrna, zabode ih u prsa Absalomu, Kako je joæ
29 Meda, mlijeka, ovaca i sira œiv visio o hrastu,
kravljega. Oni to ponudiæe Davidu i 15 Pristupiæe deset momaka, æto su
ljudima njegovim da jedu, jer su nosili oruœje Joabu, i ubiæe Absaloma.
mislili: “Ljudi su u pustinji ogladnjeli, 16 Nato dade Joab zatrubiti u trubu, i
umorili se i oœednjeli.” ljudi prestadoæe goniti Izraele, jer je
Joab bio ljudima zapovjedio da stanu.
2 Samuel 18 17 I uzeæe Absaloma, baciæe ga u æumi
1 Potom pregleda David vojsku, æto je u veliku jamu i nabacaæe na njega vrlo
bila s njim, i postavi voåe nad tisuøom veliku gomilu kamenja. A sav Izrael
i nad stotinom. pobjeœe, svaki k svojoj kuøi.
2 Treøinu vojske postavi pod zapovijed 18 Absalom je bio sebi podigao
Joabovu, treøinu pod Abiæaja, sina spomenik za œivota svojega u dolini
Serujina i brata Joabova, i treøinu pod kraljevoj. Mislio je naime: “Nemam
Itaja Gitejina, Kad kralj priopøi sina, koji bi mogao drœati u spomenu
ljudima: “I ja øu iøi s vama”, moje ime.” Tako je bio nazvao onaj
3 Odgovoriæe ljudi: “Ti ne smijeæ iøi, jer spomenik svojim imenom. Zove se do
kad mi bjeœimo, neøe mariti za nas. danaænjega dana “Spomenik
Kad bi i pola nas palo, ne bi marili za Absalomov”.
nas. A ti si sam kao nas deset tisuøa. I 19 Ahimaas, sin Sadokov, reçe: “Otrçat
bolje je, da nam ti pomaœeæ iz grada,” øu i odnijet øu kralju glas, da mu je
4 Kralj im odgovori: “Æto vam se çini da Gospod udijelio pobjedu nad
je dobro, uçinit øu.” Nato kralj stade neprijateljima njegovim.
kod vrata, i sva je vojska izlazila po sto 20 A Joab mu reçe: “Nemoj danas biti
i po tisuøu. glasnik! U koji drugi dan moœeæ biti
5 Joabu, Abiæaju i Itaju zapovjedi kralj. glasnik; ali danas ne smijeæ biti, jer je
“uvajte mi mladog Absaloma!” Sva je sin kraljev mrtav.”
vojska bila svjedok, kako kralj 21 Joab zapovjedi Kuæitu: “Idi, javi
zapovjedi svim voåama za Absaloma. kralju, æto si vidio!. Kuæit se baci pred
6 Tako izaåe vojska u polje proti Joaba niçice i otrça.
Izraelu. U æumi Efraimovoj zametnu se 22 A Ahimaas, sin Sadokov, joæ
bitka. jedanput reçe Joabu: “Neka bude æto
7 Tamo Izraelci budu potuçeni od ljudi hoøe! Ja øu ipak trçati za Kuæitom!”
Davidovih i pretrpjeæe u onaj dan teœak Joab reçe: “Pa æto øeæ trçati, moj sine,
poraz izgubivæi dvadeset tisuøa ljudi. Kad neøeæ dobiti nagrade.”
8 Boj se raæiri po svoj tamo okolini. 23 On odgovori: “Neka bude æto hoøe,
Æuma viæe proœdrije ljudi, nego æto u trçat øu!” Tada mu reçe: “Pa trçi!”
onaj dan proœdrije maç. Ahimaas udari ravnicom Jordana i
9 Sluçajno doåe Absalom ljudima preteçe Kuæita.
Davidovim na oçi, Absalom je jahao na 24 David je upravo sjedio meåu dvojim
mazgi. Kad mazga naiåe pod granje vratima. Straœar je bio uzaæao na krov
velikog hrasta, osta on glavom viseøi o od vrata na zidu. Kad on podiœe oçi
hrastu i ledbio je izmeåu neba i zemlje, svoje i pogleda, vidje jednoga çovjeka,
izakako je bila mazga otrçala ispod gdje trçi sam.
njega. 25 Straœar povika i javi kralju. Kralj
10 Jedan çovjek vidje to i javi Joabu: reçe: “Kad je sam, onda nosi dobar
“Vidio sam Absaloma gdje visi o glas.” I dok je onaj dolazio sve bliœe,
hrastu.” 26 Vidje straœar joæ drugoga çovjeka,
11 Joab reçe çovjeku, koji mu je bio gdje trçi. I povika straœar vrataru:
donio tu vijest: “Pa kad si ga vidio, “Vidim joæ jednoga çovjeka, gdje trçi
zaæto ga nijesi odmah sruæio na tlo? sam.” Kralj reçe: “I on nosi dobar glas.”
Bio bih ti rado dao deset srebrnjaka i 27 Straœar povika dalje: “Prvi trçi,
jedan pojas.” koliko vidim, upravo kao Ahimaas, sin
12 A çovjek odgovori Joabu: “I kad bi mi Sadokov.” Kralj odgovori: “To je dobar
se izbrojilo tisuøu srebrnjaka, ne bih çovjek. Taj dolazi s dobrim glasom.”
digao ruke svoje na sina kraljeva, jer 28 Tada Ahimaas povika kralju:
smo çuli na svoje uæi, kako je kralj “Pobjeda!”, baci se tada pred kraljem
zapovjedio tebi, Abiæaju i Itaju: Çuvajte licem sve do zemlje i reçe: “Neka je
mi mladog Absaloma! blagoslovljen Gospod, Bog tvoj, koji
13 Da sam napao na njega, ne bi se predade ljude, koji podigoæe ruku
moglo od kralja skriti, a ti bi se drœao svoju na mojega gospodara, kralja!”
po strani.” 29 Kralj upita: Je li dobro mladom
2 Samuel 256
Absalomu?” Ahimaas odgovori “Vidio 10 A Absalom, kojega smo bili pomazali
sam veliku vrevu, kad kraljev sluga za kralja, pade u boju. Zaæto joæ
Joab posla slugu tvojega. Ali ne znam, oklijevate, te ne dovedete natrag
æto je bilo.” kralja?”
30 Kralj reçe: “Ukloni se, stani tamo!” 11 Nato kralj David posla k
On se ukloni i stade. sveøenicima Sadoku i Abiataru i
31 Tada doåe Kuæit. Kuæit povika: “Moj poruçi im: “Upitajte starjeæine Judine:
gospodar i kralj neka dopusti, da mu “Zaæto vi da budete posljednji, koji øe
se javi dobra vijest: “Gospod ti je danas kralja natrag dovesti u kuøu njegovu?”
udijelio pobjedu nad svima, koji se - Æto se je govorilo po svemu Izraelu,
pobuniæe proti tebi.” bilo je naime doælo do kralja u kuøu
32 A kralj zapita Kuæita; “Je li dobro njegovu. -
mladom Absalomu?” Kuæit odgovori: 12 “Vi ste moja braøa, vi ste od mojega
“Kao mladi çovjek, tako neka proåu mesa i kosti. Zaæto da budete
neprijatelji mojega gospodara, kralja, i posljednji, koji øe natrag dovesti
svi, koji ustaju na te u zloj namjeri!” kralja?
33 Kralj zadrhta i ode plaçuøi u gornju 13 Recite Amasi: “Ti si ipak od mojega
sobu nad vratima. Iduøi jadikovao je: mesa i kosti. Tako i tako neka mi uçini
“Sine moj Absalome! Sine moj! Sine moj Bog, ako mi ne budeæ vrhovni
Absalome! Ah, da sam ja umro mjesto vojskovoåa dok si œiv na mjesto
tebe! O Absalome, sine moj, sine moj!” Joaba!”
14 Tako predobi srca svih ljudi od roda
2 Samuel 19 Judina, tako da jednoduæno zamoliæe
1 Javiæe Joabu, da kralj plaçe i jadikuje kralja: “Vrati se sa svim ljudima
za Absalomom. svojim!”
2 Tako se pretvori pobjeda onoga dana 15 I tako se kralj vrati i stiœe na Jordan.
u œalost za svu vojsku, jer narod Judejci bili su doæli u Gilgalu kralju u
saznade u onaj dan, da kralj tuguje za susret, da prevedu kralja preko
sinom svojim. Jordana.
3 Zato vojska uåe u grad kradom, kao 16 I Benjaminovac Æimej, sin Gerin, iz
æto se iskrade vojska, koja se stidi, jer Bahurima, bio je pohitio s Judejcima
je pobjegla iz bitke. kralju Davidu u susret.
4 Kralj pokri lice svoje. “Sine moj 17 I s njim tisuøa ljudi iz roda
Absalome,” jadikovao je iza glasa, “sine Benjaminova. I Siba, upravitelj kuøe
moj Absalome, sine moj!” Saulove, bio je doæao kralju na Jordan
5 Tada doåe Joab kralju u kuøu i reçe: s petnaest sinova svojih i dvadeset
“Izgrdio si danas sve sluge svoje, a one sluga svojih.
danas spasiæe œivot tebi, tvojim 18 Kad se preveze laåa, da prevede
sinovima i køerima, tvojim œenama i kraljevsku obitelj i da mu stoji na
inoçama. sluœbu, baci se Æimej, sin Gerin, pred
6 Iskazao si ljubav onima, koji te mrze, kraljem niçice, kad je ovaj htio da
a mrœnju onima, koji te ljube, jer prijeåe preko Jordana,
pokazujeæ eto danas, da tebi niæta 19 On zamoli kralja: “Neka mi gospodar
nijesu vojskovoåe i ljudi. Jest, sada moj ne upiæe u krivnju i neka se viæe ne
znam, da bi ti bilo pravo, kad bi spominje zlodjela, koju je poçinio
Absalom joæ bio œiv, a mi drugi svi kad sluga tvoj u onaj dan, kad je moj
bismo pali danas. gospodar, kralj, izlazio iz Jerusalema,
7 Ali ustani sada, izaåi van i progovori Neka mi kralj ne pamti to!
prijazno ljudima svojim, jer kunem ti 20 Jer sluga tvoj zna, da se je ogrijeæio.
se Gospodom: “Ako ne izaåeæ, neøe ni Ali, kako vidiæ, danas sam prvi iz sve
jedan ostati kod tebe ovu noø. To øe biti kuøe Josipove doæao u susret svojemu
gore po te, negoli sva zla, æto su te gospodaru, kralju.”
snalazila od mladosti tvoje do sada.” 21 Tada povika Abiæaj, sin Serujin:
8 Tada ustade kralj i sjede na vratima. “Æimej neka umre, jer je psovao
Kad javiæe vojsci: “Evo, sjedi kralj na pomazanika Gospodnjega!”
vratima,” doåoæe svi ljudi pred kralja. 22 A David reçe: “Æto ja imam s vama,
A Izraelci su bili pobjegli, svaki k svojoj sinovi Serujini? Vi ste mi danas
kuøi. napasnici. Zar da pogine danas tko u
9 I sav se narod stade svaåati. Po svim Izraelu, kad znam, da sam danas opet
plemenima Izraelovim govorilo se: kralj nad Izraelom?”
“Kralj nas je oslobodio iz ruku 23 Tada reçe kralj Æimeju: “Neøeæ
neprijatelja naæih i izbavio nas iz ruku poginuti!” I zakle mu se kralj.
filistejskih; a ipak je morao bjeœati iz 24 I Mefiboæet, unuk Saulov, doåe
zemlje pred Absalomom. kralju u susret. On nije bio svojih nogu
257 2 Samuel
njegovao, nije svoje brade ureåivao, poljubi Barzilaja i rastade se s njim.
niti je svoje haljine prao od onoga Nato se on vrati u svoje mjesto.
dana, kad je bio otiæao kralj, sve do 40 Kralj otide dalje u Gilgalu, i Kimham
dana, kad se je opet vratio zdrav. ga je pratio. Sva vojska Judina i
25 I kad on doåe u Jerusalem kralju u polovina ratnika Izraelovih bila je
susret, upita ga kralj: “Mefiboæete, dopratila kralja.
zaæto ne poåe s menom?” 41 I doåoæe svi Izraelci kralju i upitaæe
26 On odgovori Moj gospodaru i kralju! kralja: “Zaæto te odvedoæe braøa naæa,
Prevari me sluga moj, jer sluga tvoj bio Judejci, i prevedoæe preko Jordana
je sebi preduzeo da dadne osedlati kralja s njegovom obitelji i s cijelom
magarca, da odjaæe tamo i poåe s okolinom Davidovom?”
kraljem, jer je hrom sluga tvoj. 42 Svi Judejci odgovoriæe Izraelcima:
27 Ali on opade slugu tvojega kod “Kralj je ipak u srodstvu s nama. Zaæto
mojega gospodara, kralja. Ali je moj se tako srdite radi toga? Jesmo li
gospodar, kralj, kao anåeo Boœji. Zato moœda œivjeli o troæku kraljevu? Pa je li
çini, æto ti se çini dobro! bio ugrabljen od nas?”
28 Premda sva kuøa oca mojega nije 43 Ali Izraelci odgovoriæe Judejcima:
imala niæta drugo oçekivati od mojega “Mi imamo deset dijelova na kralju. I
gospodara i kralja nego smrt, ipak si ti mi smo prema vama prvoroåenci.
uzeo slugu svojega meåu svoje Zaæto nas zapostaviste? Nije li najprije
drugove za stolom. Pa kakvo imam joæ na naæoj strani izjavljena œelja, da
pravo i kakav zahtjev kod kralja?” natrag dovedemo kralja svojega?” Ali
29 Kralj mu odgovori: “emu tolike odgovor Judejaca bio je joæ œeæøi negoli
rijeçi? Odreåujem: Ti i Siba podijelite govor Izraelaca.
imanje!”
30 A Mefiboæet reçe kralju: “Neka uzme 2 Samuel 20
sve, kad se je moj gospodar i kralj 1 Sluçajno je bio tamo niætav çovjek po
vratio kuøi çitav i zdrav!” imenu Æeba, sin Bikrijev,
31 I Barzilaj od Gileada bio je doæao iz Benjaminovac. On zatrubi u trubu i
Rogelima i poæao s kraljem na Jordan, povika: “Mi nemamo dijela s Davidom.
da ga prati preko Jordana. Mi nemamo nasljedstva sa sinom
32 Barzilaj bio je vrlo star, çovjek od Jesejevim. Svaki neka se kuøi vrati,
osamdeset godina. On je bio kralja Izraelci!”
hranio za njegova boravka u 2 Nato svi Izraelci otpadoæe od Davida
Mahanaimu, jer je bio vrlo imuøan. i prikljuçiæe se Æebi, sinu Bikrijevu. A
33 I kralj reçe Barzilaju: “Hajde s Judejci otpratiæe kralja svojega od
menom! Ja øu se u Jerusalemu kod Jordana u Jerusalem.
sebe brinuti za tvoje uzdrœavanje. 3 Kad je David bio doæao u svoju palaçu
34 Ali Barzilaj odgovori kralju: “Kako øu u Jerusalem, dade deset inoça, æto ih
dugo joæ œivjeti da idem s kraljem u je bio ostavio da çuvaju palaçu, odvesti
Jerusalem? u posebnu kuøu, i brinuo se je za
35 Ima mi sada osamdeset godina. Pa njihovo uzdrœavanje, ali nije viæe opøio
mogu li joæ razlikovati dobro i zlo? Ima s njima. Tako su œivjele do smrti svoje
li sluga tvoj joæ okusa na onom, æto zatvorene kao udovice za œivota muœa.
jede i pije? Mogu li joæ sluæati glas 4 Potom zapovjedi kralj Amasi: “Sazovi
pjevaça i pjevaçica? Zaæto da bih sluga mi Judejce do tri dana! Isto tako budi
tvoj pao joæ na teret svojemu sam na mjestu!”
gospodaru i kralju? 5 I Amasa otide da sazove Judejce. A
36 Samo komadiøak htio bi sluga tvoj kad izostade preko vremena, æto mu
proøi s kraljem preko Jordana. Zaæto ga je bio odredio,
øe mi kralj odmah tako naplatiti? 6 Reçe David Abiæaju: “Sad øe nam
37 Pusti ipak, da se sluga tvoj vrati Æeba, sin Bikrijev, biti opasniji od
kuøi, da umrem u svojem rodnom Absaloma, Uzmi ti ljude gospodara
gradu kod groba oca svojega i matere svojega i progoni ga! Inaçe dobit øe
svoje! Ali evo, tu je sluga tvoj Kimham; tvrde gradove i zadat øe nam puna
on neka ide s mojim gospodarom, jada.”
kraljem! Uçini njemu, æto drœiæ za 7 Ljudi Joabovi izaåoæe pod vodstvom
dobro!” njegovim, usto Kereteji i Peleteji i svi
38 Kralj odgovori: “Neka ide s menom ratnici junaci. Ostaviæe Jerusalem, da
Kimham! Ja øu mu uçiniti, æto bude gone Æebu, sina Bikrijeva.
tebi drago, i tebi øu ispuniti svaku 8 Kad doåoæe na veliki kamen kod
œelju.” Gibeona, srete ih Amasa. Joab je bio
39 Potom prijeåe sav narod preko obuçen u haljinu dobedricu. Na njoj je
Jordana. I kralj prijeåe. Kralj onda visio bodeœ, æto je u koricama bio
2 Samuel 258
svezan uz bedro. Kad poåe naprijed, kralju u Jerusalem.
bodeœ mu ispade na tlo. 23 Na çelu sve vojske izraelske stajao je
9 Tada Joab upita Amasu: “Jesi li Joab. Zapovjednik Keretejima i
zdravo, dragi brate?” I prihvati Joab Peletejima bio je Benaja, sin
desnom rukom Amasu za bradu, da ga Jehojadov.
poljubi. 24 Rabotne radnje nadzirao je Adoram,
10 A Amasa ne opazi maç u ruci Peçatnik je bio Joæafat, sin Ahiludov.
Joabovoj. Tako je on mogao zabosti mu 25 Drœavni pisar bio je Æeva. Sveøenici
ga u slabine, tako da su se njegova su bili Sadok i Abiatar.
crijeva prosula na zemlju. On umrije, a 26 I Jairanin Ira bio je glavni savjetnik
da nije trebao joæ drugi mu ubod kod Davida.
zabosti. Potom Joab i njegov brat
Abiæaj otidoæe dalje u potjeru za 2 Samuel 21
Æebom, sinom Bikrijevim. 1 Jedanput u danima Davidovim
11 Jedan od ljudi Joabovih morade vladala je glad tri godine, iz godine u
ostati kod Amase i viknuti: “Tko drœi s godinu. I David upita Gospoda. “Na
Joabom i tko je za Davida, neka ide za Saulu i njegovoj kuøi leœi krvna
Joabom!” krivnja,” odgovori Gospod, “jer pogubi
12 Amasa, sav obliven krvlju, leœao je Gibeoneje.”
nasred puta. Kad onaj çovjek vidje, da 2 Tada kralj dozva Gibeoneje i upita ih.
se svi ljudi ustavljaju, odvuçe Amasu s Gibeoneji ne pripadaju Izraelcima,
puta u polje i stavi na njega haljinu, jer nego ostacima Amoreja. Premda su im
svaki, koji je prolazio, motrio bi ga i se Izraelci bili obvezali zakletvom,
zaustavio bi se. traœio je Saul u svojoj revnosti za
13 im ga je bio uklonio s puta, Izraelce i Judejce da ih uniæti.
prikljuçiæe se svi Joabu, da tjeraju 3 David dakle upita Gibeoneje: “Æto da
Æebu, sina Bikrijeva. vam uçinim? im da vas namirim?
14 A on proåe sva plemena Izraelova do Blagoslovite ipak baætinu Gospodnju!”
u Abelu Bet-Maaku. Ali su ga svi 4 Gibeoneji mu odgovoriæe: “Ne traœimo
gradovi prezreli, pa i progonili, ni srebra ni zlata od Saula i kuøe
15 Svi ljudi Joabovi doåoæe i opkoliæe njegove. Niti nam je do toga, da se itko
ga u Abeli Bet-Maaki, iskopaæe opkop pogubi u Izraelu.” On ih upita: “Pa æto
oko grada, tako da su stajali pred hoøete? Uçinit øu vam.”
zidom gradskim i potkopavali zid, da 5 Oni odgovoriæe kralju: “ovjek, koji
ga sruæe. nas je zatirao i za tim iæao, da nas
16 Tada viknu jedna mudra œena iz iskorijeni, da nas ne bude nigdje u
grada: “ujte, çujte! Kaœite Joabu, neka podruçju Izraelovu,
doåe ovamo! Hitjela bih da s njim 6 Od njegovih sinova neka nam se
govorim.” dadne sedam ljudi. Mi øemo ih pred
17 Kad on doåe u njezinu blizinu, upita Gospodom u Gibei Saulovoj na gori
œena: “Jesi li ti Joab?” On odgovori: Gospodnjoj objesiti.” Kralj obeøa: “Dat
“Jesam.” Ona mu reçe: “Posluæaj rijeçi øu vam ih.”
sluækinje svoje!” On odgovori: “ujem.” 7 Ali Mefiboæeta, sina Jonatana, sina
18 Ona reçe: “Od starine se govori Saulova, saçuva kralj radi zakletve
ovako: Pitajte samo u Abeli i doøi øete poloœene pred Gospodom, koja je bila
do cilja. meåu njima, Davidom i Jonatanom,
19 Mi smo najmirniji i najvjerniji grad u sinom Saulovim.
Izraelu. A ti hoøeæ da razoriæ majku 8 I uze kralj obadva sina, koje rodi
gradova u Izraelu. Zaæto hoøeæ da Saulu Rispah, køi Ajina, Armonija i
upropastiæ vlasniætvo Gospodnje?” Mefiboæeta, i pet sinova, koje Mikala,
20 Joab reçe: “Daleko je to od mene, da køi Saulova, rodi Adrielu, sinu
uniætim i razorim. Meholaja Barzilaja.
21 Ne radi se o tom, nego jedan çovjek 9 Ove dade Gibeonejima, a oni ih
iz gore Efraimovce po imenu Æeba, sin objesiæe na gori pred Gospodom. Tako
Bikrijev, pobunio se proti kralju, proti sedmorica pogiboæe u isto vrijeme. U
Davidu. Dajte samo njega, i ja odoh od prvim danima œetve, u poçetku
grada.” Œena odgovori Joabu: “Glava jeçmene œetve, umrijeæe.
njegova bacit øe ti se odmah preko 10 Tada uze Rispah, køi Ajina, crnu
zida!” haljinu i sebi je prostrije po hridini kao
22 I puna lukavosti nagovori œena sve postelju od poçetka œetve, dok ne pade
ljude, i oni odsjekoæe glavu Æebi, sinu na mrtva tjelesa daœd s neba. Tako
Bikrijevu, i baciæe je Joabu. I on sprijeçi, da padaju na njih u danu
zatrubi u trubu, i oni se raziåoæe od ptice nebeske, a u noøi zvijeri poljske.
grada, svaki k svojoj kuøi. Joab se vrati 11 I kad javiæe Davidu, æto uçini inoça
259 2 Samuel
Saulova Rispah, køi Ajina, 6 Okovi pakla sapeli me, pale na me
12 Dade David donijeti kosti Saulove i zamke smrti.
njegova sina Jonatana kod graåana 7 U nevolji svojoj povikah Gospodu,
grada Jabeæa u Gileadu. Ovi su ih bili zavapih Bogu svojemu: i on iz æatora
potajno uzeli iz Bet-Æana, gdje ih svojega razabra glas moj, do uæiju
objesiæe Filisteji, kad Filisteji potukoæe njegovih doåe vapaj moj.
Saula na Gilboi. 8 Tada se najednom uznemiri zemlja i
13 Odanle dade on donijeti kosti Saula zadrhta, utvrde nebesa uzdrmaæe se,
i njegova sina Jonatana. K tomu njihale su se: tako je on bio pun gnjeva.
priloœiæe kosti objeæenih, 9 Iz nosa je njegova sukljao dim, iz usta
14 I pokopaæe kosti Saula i njegova je njegovih buktio oganj, æto proœdire,
sina Jonatana u grobu njegova oca poœar je vrcao od njega.
Kiæa u Seli, u zemlji Benjaminovoj. 10 Veø savi nobesa i siåe: noge su mu
Poæto uçiniæe sve, kako i je bio naredio poçivale na tamnu oblaku,
kralj, smilova se Bog zemlji. 11 Na kerubinima je sjedio i vozio se i
15 I nasta opet rat izmeåu Filisteja i dohujao na krilima vjetrova.
Izraelaca. David otide s ljudima svojim 12 Tamu je razvukao oko sebe, kao
i borio se je s Filistejima. I jer David voda teœak, mraçan oblak postao mu
pritom susta, æator.
16 Mogao ga je uhvatiti Iæi-Benob, koji 13 U svjetlosti, æto je sjala pred njim,
je bio od roda divova. U koplju njegovu plamtjele su ognjene glavnje.
bilo je trista æekela mjedi. Bio je novim 14 Gospod pusti, da gromovi zagrme na
maçem opasan. Kad je htio da ubije nebu, Sveviænji pusti, da zaori glas
Davida, njegov.
17 Doåe mu u pomoø Abiæaj, sin 15 Strijele odape on i raspræi ih, munje
Serujin, i ubi Filistejina. Tada ga izbaci i pomete ih.
zakleæe ljudi Davidovi: “Ne smijeæ viæe 16 Pokazaæe se dubine morske, otkriæe
izlaziti s nama u boj, da ne ugasiæ se temelji svijeta pred po karanjem i
svjetionicu Izraelovu!” gnjevom Boœjim, pred dahtanjem
18 Potom nasta opet u Gobu rat s srdœbe njegove.
Filistejima. Tada Huæejin Sibekaj ubi 17 S visine stiœe i uhvati me, iz silnih
Safa, koji je takoåer od roda divova. voda izvuçe me,
19 Kad onda opet kod Gobe nasta rat s 18 Istrgnu me od jakih neprijatelja
Filistejima, ubi Elhanan, sin Jaare- mojih, od protivnika mojih, koji su od
Oregima iz Betlehema, Golijata Giteja, mene bili jaçi.
kojemu je koplje bilo kao vratilo. 19 Napadoæe me u dan, kad sam bio u
20 I opet nasta rat kod Gata. Tu je bio nevolji, ali mi je Gospod bio zaætitnik.
jedan çovjek gorostas, koji je imao æest 20 Izvede me na çistinu, oslobodi me,
prsta na rukama i æest prsta na jer mi je bio milostiv i naklonjen.
nogama, svega dvadeset i çetiri. I on je 21 Tako mi naplati Gospod pravedno
bio od roda divova. djelo moje, tako mi nagradi çistoøu
21 Kad je on pogrdio Izraele, ubi ga ruku mojih.
Jonatan, sin Æimea, brata Davidova. 22 Jer sam se drœao putova
22 Ta su çetvorica vukla lozu od roda Gospodnjih, nikad ne uçinih krivo
divova u Gatu i padoæe od ruke Bogu svojemu.
Davidove i ljudi njegovih. 23 Pred oçima sam imao sve naputke
njegove, nikad ne odbacih zakona
2 Samuel 22 njegova.
1 David sastavi u vrijeme, kad ga je bio 24 Bez prijekora hodio sam pred njim,
Gospod izbavio iz ruku svih njegovih çuvao sam se od zlodjela svojih.
neprijatelja i iz ruke Saulove, u slavu 25 Zato mi nagradi Gospod moju
Gospodu ovu pjesmu. vjernost, koja mu je poznata, moju
2 On je pjevao: “Gospod, moja hridina, çistoøu.
utvrda moja, izbavitelj moj! 26 Dobar si dobrome, vjeran si
3 Bog je branik moj: u njega traœim vjernome.
utoçiæte. Ætit moj, rog spasenja 27 S çistim postupaæ çisto, samo se
mojega! Jakost moja, sloboda moja! zloçestu protiviæ.
Izbavitelj moj, koji mi pomogao u 28 pomaœeæ narodu nevoljnu, snizujeæ
teækoj nevolji. pogled oholu.
4 Zazvao sam Velehvaljenoga, 29 Ti si svjetionik moj Gospode, Bog
Gospoda: i veø sam bio rijeæen od moj, koji mi rasvjetljuje noø.
neprijatelja svojih. 30 Snagom tvojom razbijam øete
5 Bili su na me pobjesnjeli valovi smrti, neprijateljske, preko zidina skaçem s
rijeke zla drœale me u tjeskobi, Bogom svojim.
2 Samuel 260
31 Bog - savræen je put njegov; istinita 3 Govorio je Bog Izraelov, govorila je
je rijeç Gospodnja. On je ætit svima, koji meni hridina Izraelova: Tko pravedno
se utjeçu u zaætitu njegovu. vlada ljudima, koga u vladanju
32 Jer tko je Bog joæ osim Gospoda? Tko svjetuje strah Boœji,
je hridina, ako ne naæ Bog? 4 On je svjetlo jutarnje, kad sunce
33 Bog, koji me paæe snagom, çini ograne, a nikakav oblak ne muti ranu
neopasnim put moj. svjetlost. U sjaju sunçanu iza kiæe
34 ini noge moje brzima kao u jelena, mlada trava niçe iz zemlje.
postavi me visoko na kamenit greben. 5 Tako stoji zaista kuøa moja prema
35 Buku moju upravlja u boju, miæice Bogu: vjeçan zavjet sklopio je on s
moje zapeæe luk od mjedi. menom, ureåen u svemu i dobro
36 Pomoø svoju dao si mi kao ætit, çuvan. Svaku moju œelju i svaku moju
uçinila me velikim dobrota tvoja. çeœnju on puæta zaista da uspije.
37 Koraku mojemu dao si raæiren 6 Kao iæçupano trnje svi su zlikovci:
prostor, nikad mi koljena nijesu klecala. nitko ih se zato ne dotiçe.
38 Tako sam mogao tjerati neprijatelja 7 Tko se namjeri na njih, prihvati za
svojega, mogao sam ga dostignuti, i gvoœåe i koplje, i praskajuøi planu oni
nijesam se povratio prije, dok ne leœe u œeravici.”
uniæten. 8 Ovo su imena junaka Davidovih:
39 Pograbio sam ga, udario sam ga, te Takmonac Joæeb Baæebet, glavar
ne ustade viæe; meåu noge pade mi. trojici. On zavitla svoje koplje i ubi
40 Snagom si me naoruœao za boj; koji osam stotina odjedanput.
se staviæe proti meni, sruæio si ih preda 9 Za njim dolazi izmeåu tri junaka
me na koljena, Ahoahej Eleazar, sin Dodov. On je bio s
41 Neprijatelje moje natjerao si preda Davidom u Pas-Damimu, kad se tamo
mnom u bijeg; tako sam uniætio skupiæe Filisteji na boj. Kad se
neprijatelje svoje. povukoæe Izraelci,
42 Vikali su za pomoø, ali nije bilo 10 On osta i tukao je Filisteje, dokle mu
pomoønika; vikali su Gospodu, ali ih se ruka ne umori i ruka mu se ne ukoçi
on nije çuo. pri maçu. Tako dade Gospod u onaj
43 Kao prah zemaljski satro sam ih, dan sjajnu pobjedu. Ljudi se vratiæe i
stukao ih, zgazio ih kao blato na ulici. poåoæe za njim, ali samo zato, da
44 Izveo si me çitava iz borbe za narod pokupe plijen.
moj. Za glavara poganima postavio si 11 Za njim dolazi Hararanin Æamah,
me; narod, kojega nikada ne vidjeh, sin Ageov. Jednoø se skupiæe Filisteji u
postade mi podanik, Lehiju. Tamo je bio komad zemlje s
45 Sinovi iz tuåe zemlje iskazuju mi leçom. A kad su ljudi bjeœali od
ætovanje, na rijeç su mi posluæni. Filisteja,
46 Padaju niçice sinovi iz tuåe zemlje, 12 Stade on nasred polja, obrani ga i
dræøuøi izlaze iz svojih gradova. pobi Filisteje. Tako dade Gospod veliku
47 Œiv je Gospod! U sav glas neka je pobjedu.
slavljena stijena moja! Visoko hvaljen 13 Jedanput siåoæe ta tri najodliçnija
neka je Bog, hridina spasenja mojega! izmeåu tridesetorice u vrijeme œetve k
48 Bog, koji me pomogao za osvetu, Davidu u peøinu Adulam, kad je çeta
narode mi pod noge natjerao, Filisteja taborila u dolini Refaimovoj.
49 Izbavitelj moj od neprijatelja mojih! 14 David je bio upravo u tvråavi. A u
Ti me uzvisi nad protivnike moje, Betlehemu je onda bila straœa
oslobodi me od çovjeka samovoljna. filistejska.
50 Zato øu te slaviti pred svim svijetom, 15 I kad je David zaœelio: “Tko bi mi
ti moj Gospode! Pjevat øu imenu donio vode da pijem iz studenca na
tvojemu, vratima Betlehema?”
51 Koje daje sreøu i spasenje kralju 16 Tada ona tri junaka prodrijeæe kroz
svojemu, milost dijeli pomazaniku tabor Filisteja, zahvatiæe vode iz
svojemu: Davidu i rodu njegovu u studenca na vratima Betlehema i
vjeçna vremena!” donesoæe Davidu. Ali on je ne htjede
piti, nego je proli Gospodu u çast
2 Samuel 23 17 I reçe: “Ne daj mi, Gospode, da tako
1 Ovo su posljednje rijeçi Davidove, æto uçinim! Pa to je krv ljudi, koji
izjava Davida, sina Jesejeva, izjava prodrijeæe uz opasnost œivota!” Zato ne
çovjeka, koji je bio uzviæen visoko, htjede piti. To uçiniæe ova tri junaka.
pomazanika Boga Jakovljeva, koji je 18 Abiæaj, brat Joabov, sin Serujin, bio
pjevao pjesme Izraelove: je glavar tridesetorici. On zavitla svoje
2 “Duh Gospodnji æaptao mi je. Na koplje na tri stotine i pobi ih. Bio je
mojemu je jeziku joæ rijeç njegova. ugledan kod trojice.
261 2 Samuel
19 Jer se odlikova meåu trideseteri- sad, joæ sto puta toliko, i moj gospodar
com, posta im voåa, ali one trojice ne i kralj to øe joæ sam doœivjeti. Zaæto moj
stiœe. gospodar i kralj tako æto hoøe?”
20 Benaja, sin Jehojadov, iz Kabseela, 4 Ali zapovijed kraljeva primora Joaba
bio je hrabar çovjek, velik na djelima. i vojskovoåe, i tako Joab i vojskovoåe
On pogubi obadva Ariela iz Moaba. otidoæe od kralja, da prebroje narod
Takoåer ubi dolje kod jednog studenca Izraelov.
lava, kad je bio pao snijeg. 5 Prijeåoæe Jordan i poçeæe kod Aroera,
21 On ubi i jednoga Egipøanina desno od grada, koji leœi u dolini
gorostasne veliçine. Premda je potoka, u pravcu prema Gadu i Jazeru.
Egipøanin imao u ruci koplje, on izaåe 6 Tada otidoæe u Gilead i do u zemlju
na njega sa ætapom, istrœe Egipøaninu Hiteja prema Kadeæu. Potom doåoæe u
koplje iz ruke i ubi ga njegovim Dan i okrenuæe u Sidon.
vlastitim kopljem. 7 Onda stigoæe u tvrdi grad Tir i u sve
22 To uçini Benaja, sin Jehojadov. Kod gradove Hiveja i Kanaanaca. Potom
trojice junaka imao je visok ugled. otidoæe u juœnu zemlju Judinu, u Beer-
23 Bio je slavniji od tridesetorice, ali Æebu,
one trojice ne stiœe. David ga postavi na 8 Tako obiåoæe svu zemlju i vratiæe se
çelo tjelesnoj straœi. u Jerusalem poslije devet mjeseci i
24 Meåu tridesetoricom bili su Joabov dvadeset dana.
brat Asahel, Elhanan iz Betlehema, sin 9 Joab dade kralju broj popisanoga
Dodov, naroda, i bilo je od Izraela osam stotina
25 Æamah iz Haroda, Elika iz Haroda, tisuøa ljudi sposobnih za oruœje i
26 Heles iz Paltija, Ira, sin Ikeæov iz opasanih maçem, a ljudi od Jude pet
Tekoe, stotina tisuøa.
27 Abiezer iz Anatota, Mebunaj iz Huæe, 10 A poæto David prebroji narod, taknu
28 Salmon iz Ahoha, Maharaj iz Netofe, ga savjest. I David se pomoli Gospodu:
29 Heled, sin Baanin, iz Netofe, Itaj, sin “Teæko sam se ogrijeæio, æto to uçinih.
Ribajev, iz Gibee u plemenu Ali, Gospode, oduzmi slugi svojemu
Benjaminovu, krivnju zlodjela njegovih; jer sam bio
30 Benaja iz Piratona, Hidaj iz potoka posve zaslijepljen!”
Gaaæa, 11 Kad David ustade ujutro, doåe rijeç
31 Abi-Albon iz Arbe, Azmavet iz Gospodnja proroku Gadu, vidiocu
Barhumeje, Davidovu, i reçe:
32 Eliaba iz Æaalbona, sinovi Jaæenovi, 12 “Idi i kaœi Davidu: Ovako veli
Jonatan, Gospod: Troje ti predlaœem; izaberi
33 Æamah iz Harara, Ahiam, sin jedno od toga, da ti uçinim!”
Æararov iz Harara. 13 Gad poåe k Davidu i navijesti mu
34 Elifelet, sin Ahasbaja, sin jednog ovo: “Hoøeæ li da doåe na zemlju tvoju
Maakejina Eliam, sin Ahitofela iz sedam godina gladi, ili da bjeœiæ tri
Gilona, mjeseca pred svojim neprijateljima i
35 Hesraj iz Karmela, Arbejanin Paaraj, oni da te gone, ili da bude tri dana kuga
36 Igaal, sin Natana iz Sobe, Bani iz u tvojoj zemlji? Sad promisli i gledaj,
Gada, æto øu odgovoriti onome, koji me je
37 Selek iz Amona, Maharaj iz Beerota, poslao!”
koji je nosio oruœje Joabu, sinu 14 David odgovori Gadu: “U muci sam
Serujinu, velikoj. Mi øemo radije pasti u ruke
38 Ira, Itranin, Gareb, Itranin, Gospodnje, jer je milosråe njegovo
39 Urija, Hitejin: svega trideset i veliko. A u ruke ljudima ne bih htio
sedam. pasti.”
15 Tako pusti Gospod kugu na Izraela
2 Samuel 24 od jutra do odreåenoga vremena.
1 Gnjev Gospopdnji raspali se joæ Pomrije naroda od Dana do Beer-Æebe
jedanput proti Izraelcima, tako da on sedamdeset tisuøa ljudi.
Davida nadraœi proti njima, pa 16 Veø pruœi anåeo ruku svoju na
zapovjedi: “Hajde, izbroj Izraela i Jerusalem, da ga uniæti, tada se saœali
Judu!” Gospodu sa zla, i zapovjedi anåelu,
2 Tada zapovjedi kralj svojemu koji je ubijao narod: “Dosta! Povuci
vojskovoåi Joabu: “Proåi po svim natrag ruku svoju!” Anåeo Gospodnji
plemenima Izraelovim od Dana do bio je upravo doæao do gumna
Beer-Æebe i izbrojte narod, da znam Jebusejina Araune.
broj naroda!” 17 Kad vidje David, kakvo zlo uçini
3 A Joab odgovori kralju: “Gospod, Bog anåeo u narodu, pomoli se Gospodu
tvoj, dodat øe k narodu, koliko ga je ovako: “Ah, sagrijeæio sam, zlo sam
2 Samuel 262
uçinio. A ove, ovce, æto su uçinile? Pa 22 Arauna odgovori Davidu: “Moj
okreni ruku svoju na mene i na obitelj gospodar, kralj, neka je uzme i neka
moju!” œrtvuje æto mu je volja! Evo, ovdje su
18 Joæ istoga dana javi se Gad kod volovi za œrtvu i kola i jarmovi volujski
Davida i reçe mu: “Idi i podigni za drva!
Gospodu œrtvenik na gumnu 23 Sve to, o kralju, daruje Arauna
Jebusejina Araune!” kralju.” Tada reçe Arauna kralju:
19 David otide na rijeç Gadovu, kako “Gospod, Bog tvoj, neka ti bude
mu je bio Gospod zapovjedio. milostiv!”
20 Kad je Arauna pogledao i kralja vidio 24 A kralj reçe Arauni: “Ne! Ja øu je
gdje mu dolazi sa svojom pratnjom, samo kupiti od tebe. Neøu da prinesem
izaåe Arauna i pokloni se kralju licem Gospodu, Bogu svojemu, œrtve
do zemlje. paljenice, æto sam dobio badava.” I
21 Arauna upita: “Zaæto dolazi moj tako kupi David gumno i volove za
gospodar, kralj, k slugi svojemu” pedeset æekela srebrnih.
David reçe: “Da kupim od tebe to 25 David naçini tamo Gospodu
gumno. Hoøu da naçinim Gospodu œrtvenik i prinese œrtve paljenice i
œrtvenik, da se kuga ukloni od mirotvorne. Tada se Gospod smilova
naroda.” zemlji, i prestade kuga u Izraelu.
1 Kraljevi
1 Kralj je David bio ostario i postao 11 Tada reçe Natan Batæebi, materi
vremeæan. Premda su ga pokrivali, nije Salomonovoj: “Jesi li çula, da Adonija,
se mogao ugrijati. sin Hagitin, postaje kralj a da David,
2 Tada su mu svjetovale sluge njegove: gospodar naæ, ne zna niæta za to?
“Imala bi se potraœiti za gospodara 12 A sad daj da ti savjet dadnem, kako
kralja mlada djevojka, koja bi dvorila moœeæ sebi i svojemu sinu Salomonu
kralja i bila mu na ruku kao skrbnica. spasiti œivot!
Kad bude ona na tvojemu krilu, ugrijat 13 Hajde, otidi unutra kralju Davidu i
øe se veø gospodar kralj.” reci mu: Moj gospodaru i kralju, ti si se
3 I potraœiæe lijepu djevojku po svoj ipak zakleo sluækinji svojoj: Tvoj sin
zemlji izraelskoj i naåoæe Abiæagu iz Salomon bit øe kralj poslije mene i on
Æunama, te je dovedoæe kralju. øe sjediti na prijestolju mojem. Pa
4 Djevojka je bila izvanredno lijepa. I zaæto Adonija da postaje kralj?
ona postade skrbnica kraljeva i dvorila 14 Dok ti tamo budeæ govorila s
ga je. Ali je kralj ne spoznade. kraljem, doøi øu ja za tobom i potvrdit
5 Adonija, sin Hagitin, pomisli u svojoj øu tvoje rijeçi.”
preuzetnosti: “Ja sam buduøi kralj!” 15 Tako poåe Batæeba kralju u sobu. A
Zato nabavi sebi kola i konjanika i kralj je bio vrlo star, i Abiæaga
pedeset ljudi, æto su iæli pred njim. Æunamka dvorila ga.
6 Njegov otac nikad mu se u svojemu 16 Kad se Batæeba pokloni pred
œivotu ne usprotivi i ne upita ga: “Zaæto kraljem i baci se niçice, upita kralj:
çiniæ tako æto?” Usto je imao vrlo lijepu “Æto hoøeæ?”
vanjætinu i bio je od roåenja prvi iza 17 Ona mu odgovori: “Gospodaru moj,
Absaloma. ti si se zakleo sluækinji svojoj
7 On stupi u dogovore s Joabom, sinom Gospodom, Bogom svojim: “Tvoj sin
Serujinim, i sa sveøenikom Abiatarom, Salomon bit øe kralj poslije mene, i on
i obojica se prikljuçiæe stranci øe sjediti na prijestolju mojem.
Adonijinoj. 18 A evo Adonija postaje kralj, a da ti,
8 Ali sveøenik Sadok i Benaja, sin moj gospodaru i kralju, ne znaæ za to.
Jehojadov, prorok Natan i Æimej i Rei 19 Dao je naklati volova, tovne teladi i
ne pristaæe za Adonijom, ovaca mnogo i pozvao je sve sinove
9 I kad Adonija zakla ovaca, volova, kraljeve i sveøenika Abiatara i
tovne teladi na kamenu Zoheledu kod vojskovoåu Joaba. A tvojega sluge
izvora Rogela, pozva svu braøu svoju, Salomona nije pozvao.
sinove kraljeve, i sve ljude od Jude, æto 20 U tebe, moj gospodaru i kralju,
su bili u sluœbi kraljevskoj. uprte su sada oçi svega Izraela. Javi
10 Ali ne pozva proroka Natana, ni im, tko øe kao nasljednik sjesti na
Benaja, ni junaka Davidovih, ni brata prijestolje mojega gospodara i kralja!
svojega Salomona. 21 Inaçe doøi øe tako daleko, da øemo ja
263 1 Kraljevi
i moj sin Salomon biti tu kao zloçinci, prijestolje njegovo joæ viæe nego
çim moj gospodar i kralj poçine kod prijestolje Davida, mojega gospodara i
otaca svojih.” kralja!”
22 Dok je ona joæ govorila s kraljem, 38 I siåoæe sveøenik Sadok i prorok
doåe prorok Natan. Natan i Benaja, sin Jehojadov, s
23 Javiæe kralju: “Prorok je Natan Keretejima i Peletejima, dadoæe
ovdje.” On stupi pred kralja i baci se Salomona posaditi na mazgu kralja
pred kraljem niçice na svoje lice. Davida i odvedoæe ga do Gihona.
24 Tada reçe Natan: “Moj gospodaru i 39 Sveøenik Sadok, koji je bio uzeo sa
kralju! Ti si naredio: Adonija øe biti sobom rog s uljem iz æatora, pomaza
kralj poslije mene, on øe sjediti na Salomona. Zatrubiæe u trubu, i sav
prijestolju mojem. narod povika: “Œivio kralj Salomon!”
25 On je danas otiæao i dao je naklati 40 Tada poåe sav narod gore za njim.
volova, tovne teladi i ovaca mnogo. Ljudi su svirali u frule i klicali su tako
Pozvao je sve sinove kraljeve i glasno, da se je sva zemlja razlijegala
vojskovoåe i sveøenika Abiatara. I eno od vike njihove.
jedu i piju kod njega i viçu: œivio kralj 41 To çuæe Adonija i svi uzvanici, æto su
Adonija! bili kod njega, kad upravo svræiæe
26 A mene, sluge tvojega, ni sveøenika gozbu. Kad Joab zaçu glas trube,
Sadoka, ni Benaju, sina Jehojadova, ni upita: “Zaæto ta velika vika u gradu?”
tvojega sluge Salomona nije pozvao. 42 Dok je on joæ govorio, doåe Jonatan,
27 Ako je to bilo nareåeno od mojega sin sveøenika Abiatara. Adonija reçe:
gospodara i kralja, to nijesi dao “Hodi, ti si çovjek hrabar i nosiæ dobru
obavijestiti svojega sluge, tko øe kao vijest!”
nasljednik sjediti na prijestolju 43 A Jonatan odgovori Adoniji:
mojega gospodara i kralja.” “Naprotiv! Naæ gospodar, kralj David,
28 Nato odgovori kralj David: “Zovnite postavio je Salomona za kralja.
mi Batæebu!” Ona se pojavi pred 44 Kralj je s njim poslao sveøenika
kraljem i stupi pred kralja. Sadoka i proroka Natana i Benaju, sina
29 I kralj se zakle ovako: “Tako œiv bio Jehojadova, i Kereteje i Peleteje, oni ga
Gospod, koji me je izbavio iz svake dadoæe posaditi na mazgu kraljevu,
nevolje! 45 I sveøenik Sadok i prorok Natan
30 Ja sam ti se zakleo Gospodom, pomazaæe ga na Gihonu za kralja,
Bogom Izraelovim: Tvoj sin Salomon Odatle uz glasno klicanje otidoæe gore.
bit øe kralj poslije mene. On øe mjesto Sav je grad uzavreo. To je vika, æto ste
mene sjediti na prijestolju mojem. çuli.
Danas øu to izvesti.” 46 I Salomon je sjeo na kraljevsko
31 Tada se nakloni Batæeba licem do prijestolje.
zemlje, pokloni se kralju i reçe: “Vjeçno 47 I doæle su sluge kraljeve da çestitaju
neka œivi moj gospodar, kralj David!” naæemu gospodaru, kralju Davidu.
32 I zapovjedi kralj David: “Zovnite mi Rekoæe: Tvoj Bog neka uçini ime
sveøenika Sadoka i proroka Natana i Salomonovo joæ slavnijim od imena
Benaju, sina Jehojadova!” Kad su se tvojega i prijestolja njegova joæ
oni pojavili pred kraljem, uzviæenijim od prijestolja tvojega!
33 Zapovjedi im kralj: “Uzmite sa Tada se je naklonio kralj na postelji
sobom sluge gospodara svojega, dajte svojoj,
posaditi mojega sina Salomona na 48 I usto je ovako kliknuo:
moju mazgu i odvedite ga do Gihona! “Blagoslovljen neka je Gospod, Bog
34 Tamo neka ga sveøenik Sadok i Izraelov, koji dade danas, da mogu
prorok Natan pomaœu za kralja nad vidjeti svojim oçima, kako Jedan sjedi
Izraelom! Onda dajte zatrubiti u trubu na prijestolju mojem!”
i viçite: œivio kralj Salomon! 49 Tada se prepadoæe svi uzvanici koji
35 Tada uzaåite za njim ovamo! On su bili kod Adonije. Ustadoæe, i svaki
neka doåe i sjedne na prijestolje moje, ode svojim putem.
jer on øe biti kralj mjesto mene, njega 50 I Adonija se poboja Salomona. Zato
sam odredio za kneza nad Izraelom i ustade, ode i uhvati se za rogove
Judom.” œrtvenika.
36 Benaja, sin Jehojadov, dogovori 51 Javiæe Salomonu: “Adonija se
kralju: “Tako neka bude! Tako je volja uplaæio od kralja Salomona i eno se
Gospoda, Boga mojega gospodara i uhvatio za rogove œrtvenika i moli:
kraja. “Kralj Salomon mora mi se najprije
37 Kako je bio Gospod s mojim zakleti, da neøe sluge svojega maçem
gospodarom i kraljem, tako neka bude pogubiti.”
i sa Salomonom i neka uzvisi 52 Salomon reçe: “Ako se pokaœe kao
1 Kraljevi 264
poæten çovjek, neøe mu dlaka pasti na 12 I Salomon sjede na prijestolje
zemlju. A vidi li se, da çini zlo, poginut svojega oca Davida, i njegova se vlast
øe.” utvråivala sve viæe i viæe.
53 Nato posla kralj Salomon i dade ga 13 Adonija, sin Hagitin, poåe k Batæebi,
odvesti od œrtvenika. Kad doåe i baci se materi Salomonovoj. Kad ona upita:
niçice pred kraljem Salomonom, reçe “Znaçi li dobro tvoj dolazak?”, odgovori
mu Salomon: “Idi u kuøu svoju!” on: “Dobro”
14 I nastavi: “Imam neæto da govorim s
1 Kraljevi 2 tobom.” Kad ona zapovjedi: “Govori!”,
1 Kad se pribliœilo vrijeme Davidu da 15 Reçe on: “Znaæ sama, da je
umre, dade on svojemu sinu kraljevstvo pripadalo meni, i da je
Salomonu ove naputke: oçekivao sav Izrael, da ja budem kralj.
2 “Ja idem sada kamo ide sve, æto je Ali izaåe drukçije, i kraljevstvo dopade
zemaljsko. A ti budi jak s pokaœi se kao bratu mojemu, jer ga je bio Gospod
çovjek! odredio njemu.
3 Drœi zakon Gospoda, Boga svojega, 16 Sad ja tebe molim samo za jedno.
idi putovima njegovim i obdrœavaj Nemoj me odbiti!” Ona mu reçe:
njegove zakone, zapovijedi, propise i “Govori!”
naputke, kako to stoji napisano u 17 On nastavi: “Govori kralju
zakonu Mojsijevu, da imadneæ sreøu u Salomonu - tebe on neøe odbiti - , neka
svemu, æto çiniæ i preduzimaæ! mi da za œenu Abiæagu Æunamku!”
4 Tada øe dati Gospod, da se ispuni 18 A Batæeba reçe: “Dobro, ja øu govoriti
njegovo obeøanje, æto ga je dao meni, kralju za te.”
kad je rekao: Ako sinovi tvoji budu 19 Nato poåe Batæeba kralju
pazili na svoje djelovanje i vjerno preda Salomonu, da mu govori za Adoniju.
mnom hodili svim srcem i svom Kralj ustade, poåe joj u susret, nakloni
duæom, onda øe uvijek jedan od tvojih se pred njom i sjede na svoje
sjediti na prijestolju Izraelovu. prijestolje. Za kraljicu mater dao je
5 Nadalje znaæ sam, æto mi je uçinio namjestiti stolicu, i ona uze mjesto
Joab, sin Serujin: “kako je radio na njemu s desne strane.
obojici vojskovoåa Izraelovih, na 20 Tada ona reçe: “Imam malu molbu
Abneru, sinu Nerovu, i na Amasi, sinu na tebe. Nemoj me odbiti Kralj joj reçe:
Jeterovu, kad ih ubi i u miru poçini “Iæti samo, draga majko, neøu te
krvoproliøa, kao æto bivaju u ratu, i odbiti.”
krvlju, æto se smije proliti samo u ratu, 21 Ona reçe: “Neka bi se dala Abiæaga
natopi pojas oko svojih bokova i obuøu Æunamka tvojemu bratu Adoniji za
na svojim nogama. œenu!”
6 Radi dakle po mudrosti svojoj i nemoj 22 A kralj Salomon reçe materi svojoj:
dati, da se sijeda glava njegova spusti “Zaæto iæteæ samo Abiæagu Æunamku
s mirom u grob! za Adoniju? Pa iæti za njega odmah i
7 A sinovima Barzilaja od Gileada kraljevstvo! Ta on je moj stariji brat, i
iskazat øeæ ljubav: neka budu meåu na njegovoj strani stoje sveøenik
onima, koji jedu za tvojim stolom, jer Abiatar i Joab, sin Serujin.”
su oni doæli meni isto tako u susret, 23 Nato se zakle kralj Salomon
kad sam morao bjeœati pred tvojim Gospodom: “Neka me kazni Bog, kako
bratom Absalomom. hoøe, ako molba, koju izreçe Adonija,
8 Nadalje imaæ joæ neæto obraçunati sa ne stane ga œivota!
Æimejem, sinom Benjaminovca Gere iz 24 I tako œiv bio Gospod, koji me je
Bahurima. On je na me izbacio postavio, posadio me na prijestolje
najruœnije psovke, kad sam bjeœao u mojega oca Davida i utemeljio mi
Mahanaim. Ali mi tada doåe u susret kuøu, kao æto je obeøao, danas øe joæ
na Jordan, i ja mu se zakleh poginuti Adonija!”
Gospodom: Neøu te ubiti maçem! 25 Potom naloœi kralj Salomon Benaji,
9 Ali ga ti sad nemoj pustiti sinu Jehojadovu. On mu zadade
nekaœnjena! Ti si mudar çovjek i znaæ, smrtni udarac.
kako imaæ namjestiti, da dadneæ 26 sveøeniku Abiataru zapovjedi kralj:
opraviti sijedu glavu njegovu s krvlju u “Idi u Anatot na svoj posjed! Premda si
grob.” zasluœio smrt, neøu te sad pogubiti, jer
10 Potom poçinu David kod otaca si ovamo nosio kovçeg Svemoguøega
svojih i bi pokopan u gradu Davidovu. Gospoda pred mojim ocem Davidom i
11 Vladao je David nad Izraelom sve si podnosio, æto je morao trpjeti
çetrdeset godina. U Hebronu je vladao moj otac.”
sedam godina, a u Jerusalemu 27 Tako Salomon svræe Abiatara, te viæe
trideset i tri godine. nije bio sveøenik Gospodnji. Tim se je
265 1 Kraljevi
imalo da ispuni proroçanstvo otiæao iz Jerusalema u Gat i da se je
Gospodnje, æto ga je bio izrekao u Æilu opet vratio.
proti kuøi Elijevoj. 42 Kralj dade dozvati Æimeja i reçe mu:
28 Vijest o tom doåe i do Joaba. Kako sa “Nijesam li te dao zakleti Gospodom i
je Joab bio prikljuçio Adoniji, premda nijesam li ti jasno rekao: im izaåeæ i
za Absalomom nije bio pristao, uteçe kamogod otideæ, - upamti dobro,
Joab u æator Gospodnji i uhvati se za odmah øeæ poginuti? Tada si mi rekao:
rogove œrtvenika. Dobro, razumio sam.
29 Kad javiæe kralju Salomonu: “Joab je 43 Zaæto dakle nijesi drœao zakletve
utekao u æator Gospodnji i stoji na Gospodom zaprisegnute i zapovijedi,
œrtveniku”, posla Salomon Benaju, koju sam ti dao?”
sina Jehojadova, i zapovjedi: “Idi i 44 Dalje reçe kralj Æimeju: “Ti znaæ sve
pogubi ga!” zlo, ti se sjeøaæ onoga, æto si uçinio
30 Benaja ode u æator Gospodnji i reçe mojemu ocu Davidu. Pa neka Gospod
mu: “Ovako glasi zapovijed kraljeva: dadne, da zloøa tvoja natrag padne na
“Izaåi!” A on odgovori: “Neøu, ovdje tvoju glavu!
hoøu da umrem.” I Benaja javi kralju: 45 A kralj Salomon neka je
“Tako mi je rekao Joab i tako mi je blagoslovljen i prijestolje Davidovo
odgovorio.” neka çvrsto stoji dovijeka!”
31 Tada mu zapovjedi kralj: “ini, kako 46 Nato zapovjedi kralj Benaji, sinu
je rekao! Pogubi ga i pokopaj ga, da Jehojadovu. On izaåe i zadade mu
tako skine s mene i s kuøe oca mojega smrtni udarac. Tako se utvråivalo
krv, koju je prolio Joab bez razloga! kraljevstvo u ruci Salomonovoj.
32 Neka, Gospod pusti da krv njegova
padne natrag na glavu njegovu, jer je 1 Kraljevi 3
maçem ubio dva çovjeka, æto su bili 1 Salomon se sprijatelji s faraonom,
poæteniji i bolji od njega, a da za to nije kraljem egipatskim, i oœeni se køerju
znao moj otac David: “Abnera, sina njegovom. Dovede je u grad Davidov,
Nerova, vojskovoåu Izraelova, i dokle ne dovræi palaçu svoju i hram
Amasu, sina Jeterova, vojskovoåu Gospodnji i zid oko Jerusalema.
Judina. 2 Narod je tada joæ prinosio œrtve na
33 Njihova krv neka dakle za sva visinama, jer dotad nije joæ bio sazidan
vremena natrag padne na glavu hram imenu Gospodnjemu.
Joabovu i na glavu potomstva njegova. 3 Salomon je doduæe ljubio Gospoda,
A Davidu i potomstvu njegovu, kuøi tako da je hodio po propisima zakona
njegovoj i prijestolju njegovu neka svojega oca Davida, ali bi i on joæ
bude mir dovijeka od Gospoda!” œrtvovao i kadio na visinama.
34 I otide Benaja, sin Jehojadov, i 4 Tako otide kralj u Gibeon, da tamo
zadade mu smrtni udarac. Pokopan bi œrtvuje, jer to je bila najuglednija
na svom posjedu u pustinji. visina. Tisuøu œrtava paljenica prinese
35 Mjesto njega postavi kralj Benaju, Salomon tamo na œrtveniku.
sina Jehojadova, na çelo vojske, a 5 Tada se javi Gospod Salomonu u
sveøenika Sadoka postavi kralj na Gibeonu noøu u snu. Bog mu reçe:
mjesto Abiatarovo. “Iæti, æto da ti dadnem!”
36 Nato dade kralj pozvati Æimeja i reçe 6 Salomon odgovori: “Ti si svojemu
mu: “Sagradi sebi kuøu u Jerusalemu slugi Davidu, mojemu ocu, iskazivao
i stanuj ovdje! Odavde ne smijeæ veliku naklonost, jer je on hodio pred
odilaziti nikamo. tobom u vjernosti i pravednosti i srcem
37 im izaåeæ i prijeåeæ potok Kidron, - iskrenim, i ti si mu saçuvao tu veliku
upamti dobro, odmah øeæ poginuti. naklonost i darovao si mu sina, koji
Krv øe tada tvoja pasti na tvoju glavu.” sada sjedi na prijestolju njegovu.
38 Æimej odgovori kralju: “Dobro, kako 7 I tako, Gospode, Boœe moj! Ti si uçinio
je moj gospodar kralj zapovjedio, tako slugu svojega kraljem na mjesto
øe çiniti sluga tvoj.” Tako je œivio Æimej mojega oca Davida. A ja sam mlad
dugo vremena u Jerusalemu. çovjek, koji ne zna ni odlaziti ni
39 Ali poslije tri godine utekoæe Æimeju dolaziti.
dva roba k Akiæu, sinu Maakinu, kralju 8 Tvoj sluga stoji u sredini naroda
gatskomu. Kad javiæe Æimeju: “Tvoji su tvojega, koji si izabrao i koji je tako
robovi u Gatu”, mnogobrojan, da se od mnoœine ne
40 Ustade Æimej, osedla svoga magarca moœe izbrojiti ni procijeniti.
i ode u Gat k Akiæu, da dovede robove 9 Daj slugi svojemu srce razumno, da
svoje. Kad je bio otiæao i robove svoje moœe vladati narodom tvojim i da zna
doveo iz Gata, razlikovati izmeåu dobra i zla, jer tko
41 Javiæe Salomonu, da je Æimej bio bi mogao vladati ovim tvojim narodom
1 Kraljevi 266
mnogobrojnim?” : “Ah, gospodaru moj, podajte njoj œivo
10 Puno se dopade Bogu, æto je to dijete i ne ubijajte gal” A druga povika:
zamolio Salomon. “Neka ne bude ni meni ni tebi,
11 Bog mu odgovori: “Jer si to zaiskao rasijecite ga samo!”
i nijesi za se molio duga œivota, niti 27 Tada odluçi kralj: “Podajte onoj œivo
blaga, niti smrti neprijatelja svojih, dijete i ne ubijajte ga! Ona mu je mati.”
nego si sebi zaprosio mudrost u 28 Sav je Izrael çuo presudu, æto ju je
pravom djelovanju, kralj izrekao. I poætovanje se imalo
12 To øu ja udovoljiti tvojoj molbi. Evo, pred kraljem, jer se vidjelo, da je u
dat øu ti srce mudro i razumno, tako njemu bila mudrost Boœja, da pravdu
da tebi jednaka nije bilo prije tebe, niti dijeli.
øe biti tebi jednaka poslije tebe.
13 Ali dat øu ti i to, æto nijesi iskao, i 1 Kraljevi 4
bogatstvo i slavu, tako da tebi jednaka 1 Kralj Salomon bio je kralj nad svim
ne bude meåu kraljevima, dok si œiv. Izraelom.
14 Ako budeæ iæao mojim putovima 2 Ovo su bili vrhovni çinovnici njegovi:
drœeøi moje zakone i zapovijedi, kao sveøenik je bio Azarija, sin Sadokov,
æto je iæao tvoj otac David, dat øu ti i 3 Drœavni pisari bili su Elihoref i Ahija,
dug œivot.” sinovi Æiæini, peçatnik je bio Joæafat,
15 Kad se je Salomon probudio, vidio je, sin Ahiludov.
da je to bio san. Potom se vrati natrag 4 Vrhovni vojskovoåa bio je Benaja, sin
u Jerusalem, stupi pred kovçeg Jehojadov. Sveøenici bili su Sadok i
zavjeta Gospodnjega, prinese œrtve Abiatar,
paljenice i pripravi œrtve mirotvorne i 5 Nad pristavima bio je Postavljen
prigotovi sveçanu gozbu za sve sluge Azarija, sin Natanov. Zabud, sin
svoje. Natanov, bio je sveøenik i prijatelj
16 U ono vrijeme doåoæe dvije bludnice kraljev.
kralju i stupiæe pred njega. 6 Upravitelj palaçe bio je Ahiæar, i
17 Jedna œena reçe: “S oproætenjem, Adoniram, sin Abdin, vodio je nadzor
gospodaru moj! Ja i ova tu œena nad poslenicima.
stojimo u istoj kuøi, i ja rodih kod nje u 7 Salomon je imao dvanaest pristava
kuøi. nad svim Izraelom, Oni su
18 Tri dana poslije mojega poroåaja opskrbljivali kralja i sav dvor. Po
rodi i ova œena. Bile smo same. Niti mjesec dana u godini imao je svaki da
jedan stranac nije bio s nama u kuøi. podmiri izdrœavanje.
Samo nas dvije bile smo u kuøi. 8 Ovo su imena njihova: Sin Hurov u
19 I umrije dijete ovoj œeni u noøi, jer je gori Efraimovoj.
ona bila legla na njega. 9 Ben-Deker u Makasu i Æaalbimu, Bet-
20 I ustade ona usred noøi, i uze, dok je Æemeæu, Elonu i Bet-Hananu.
spavala sluækinja tvoja, moje dijete s 10 Ben-Hesed u Arubotu; njemu je
moje strane i stavi ga na svoja prsa. A odreåen Soho i sve podruçje Heferovo.
svoje mrtvo dijete stavi na moja prsa. 11 Ben-Abinadab u svemu humlju
21 Kad ujutro ustadoh, da podojim dorskom; on je imao Salomonovu køer
svoje dijete, a ono mrtvo. Kad se Tafatu za œenu.
razdani, razgledala sam bolje, a to nije 12 Baana, sin Ahiludov, u Taanaku,
bilo moje dijete, æto sam ga bila rodila.” Megidu i svemu Bet-Æeanu, æto leœi kod
22 A druga œena povika: “Nije tako, Saretana Pod Jezreelom, od Bet-Æeana
nego je moje dijete ovo œivo, a tvoje je to do Abel-Mehole i do preko Jokneama.
mrtvo.” Ona je tvrdila: “Nije tako, nego 13 Sin Ben-Geber u Ramotu u Gileadu:
je tvoje dijete to mrtvo, a moje je dijete njemu su bila predana æatorska sela
ovo œivo.” Tako su se prepirale pred Jaira, sina Manasehova, u Gileadu;
kraljem. njemu je bio podreåen kraj Argob, æto
23 Tada reçe kralj: “Jedna tvrdi: “Ovo je leœi u Baæanu, æezdeset velikih
tu moje dijete, œivo, a tvoje je dijete gradova sa zidovima i prijevornicama
mrtvo; druga tvrdi: “Nije tako, nego je gvozdenim.
tvoje dijete mrtvo, a moje je dijete œivo.” 14 Ahinadab, sin Idov, u Mahanaimu.
24 I zapovjedi kralj: “Donesite mi maç!” 15 Ahimaas u Naftaliju; i on je bio uzeo
Donesoæe maç pred kralja. køer Salomonovu, Basematu, za œenu.
25 Kralj zapovjedi: “Razdijelite œivo 16 Baana, sin Huæajev, u Aæeru i Alotu.
dijete na dvoje i dajte jednu polovinu 17 Joæafat, sin Paruahov, u Isakaru.
ovoj, drugu polovinu onoj!” 18 Æimej, sin Elin, u Benjaminu.
26 Tada povika kralju œena, kojoj je 19 Geber, sin Urijin u Gileadu, u zemlji
pripadalo œivo dijete - jer ljubav prema Sihona, kralja amorejskoga, i Oga,
njezinu djetetu jako se uzbudi u njoj - kralja baæanskoga. Bio je to jedan
267 1 Kraljevi
pristav, koji je bio postavljen nad kralja. Hiram je naime stajao uvijek s
zemljom. Davidom u najboljem odnosu.
20 Jude i Izraela bilo je mnogo kao 2 Nato poruçi Salomon Hiramu:
pijeska na moru. Jelo se i pilo se i bilo3 “Ti znaæ, da moj otac David nije stigao
se dobre volje. da sagradi hram imenu Gospoda, Boga
21 Salomon je bio vladar nad svima svojega, zbog ratova, koji ga zaokupiæe
kraljevstvima od rijeke do zemlje odasvud, dok mu Gospod ne poloœi
filistejske i do meåe egipatske. pod noge neprijatelje njegove.
Donosila su mu danak i bila su 4 Jer je sad meni dao Gospod, Bog moj,
podloœna Salomonu, dokle je œivio. mir odasvud, i nemam viæe protivnika
22 Za hranu trebalo je Salomonu na ni opasnosti,
dan do trideset kora bijeloga braæna i 5 Zato namjeravam da sagradim hram
æezdeset kora obiçnoga braæna, imenu Gospoda, Boga svojega. Tako je
23 Deset volova ugojenih, dvadeset Gospod mojemu ocu Davidu obeøao i
volova s paæe i sto ovaca, osim jelena, rekao: “Sin tvoj, kojega øu posaditi
srna, divokoza i ugojenih ptica. mjesto tebe na prijestolje tvoje, on øe
24 Jer se je njegova moø protezala sagraditi hram imenu mojemu.
preko svega podruçja s onu stranu 6 Zato zapovjedi neka mi nasijeku
rijeke, od Tafse do Gaze, i preko svih cedara na Libanonu! Moji øe ljudi
kraljeva s onu stranu rijeke, i on je zajedno raditi s tvojim ljudima. Plaøu
imao mir sa svima susjedima za tvoje ljude dat øu ti, æto odrediæ, jer
unaokolo. ti znaæ, da u nas nema nikoga, koji
25 To su œivjeli Juda i Izrael u umije sjeøi drva kao Sidonci.”
sigurnosti, svaki pod svojom lozom i 7 Kad Hiram primi vijest Salomonovu,
pod svojom smokvom, od Dana do obradova se veoma i povika: “Neka je
Beer-Æebe, dokle je œivio Salomon. blagoslovljen danas Gospod, koji dade
26 Salomon je imao çetrdeset tisuøa Davidu mudra sina kao vladara nad
konja za kola svoja i dvanaest tisuøa ovim velikim narodom!”
konja za jahanje. 8 Tada posla Hiram Salomonu ovaj
27 Spomenuti pristavi hranili su svaki odgovor: “Uzeo sam do znanja, æto si mi
po jedan mjesec kralja Salomona i sve, poruçio. Ispunit øu sve tvoje zelje za
koji su imali pristup k stolu kralja drva cedrova i çempresova.
Salomona. Oni ni jesu dali da iæta 9 Moji øe ih ljudi snijeti s Libanona k
pomanjka. moru. Tada øu ih dati na moru
28 I jeçam i slamu za konje i za tegleøu povezati u splavove i dovesti ih na
marvu donosili su na mjesto, gdje bi se mjesto, æto mi ga kaœeæ, i tamo ih
on upravo zadrœao, svaki, kako bi ga razvezati. Ti ih onda daj odnijeti! Zato
zapalo. øeæ ispuniti moju molbu i dati hranu
29 Bog dade Salomonu vrlo veliku çeljadi mojoj.”
mudrost i uviåavnost, isto tako blago 10 Tako je davao Hiram Salomonu drva
duha jednako pijesku na obali cedrova i çempresova, koliko je œelio,
morskoj. 11 Salomon je za to davao Hiramu
30 Mudrost Salomonova bila je veøa od dvadeset tisuøa kora pæenice za hranu
mudrosti svih sinova Istoka i od sve çeljadi njegovoj i dvadeset kora ulja od
mudrosti Egipta. stuçenih maslina. Toliko je davao
31 Bio je mudriji od svih ljudi, od Salomon Hiramu svake godine.
Etana, Ezrahijca, od Hemana, Kalkola 12 Jer Gospod dade mudrost
i Darde, sinova Maholovih. Kod svih Salomonu, kako mu je bio obeøao, zato
naroda unaokolo bio je glasovit. doåe do prijateljstva izmeåu Hirama i
32 On je sastavio tri tisuøe priça, i Salomona, tako da sklopiæe savez
pjesama njegovih bilo je tisuøa i pet. meåu sobom.
33 Pjevao je priçe o drveøu o cedru na 13 Nato odredi kralj Salomon radnike
Libanonu do hisopa, æto raste na zidu. iz svega Izraela, Broj ovih radnika
Sastavio je priçe o stoci, o pticam, o iznosio je trideset tisuøa ljudi.
œivotinjama, æto gmiœu, i o ribama. 14 Slao ih je naizmjence na Libanon,
34 Iz svih naroda dolazili su ljudi, da svaki mjesec po deset tisuøa ljudi.
çuju mudrost Salomonovu, od svih Jedan mjesec bili su na Libanonu, a
kraljeva na zemlji doæli su, kad çuæe za dva mjeseca kod kuøe. Adoniram bio je
mudrost njegovu. nad svima radnicima,
15 U planini imao je Salomon
1 Kraljevi 5 sedamdeset tisuøa nosaça i
1 Hiram, kralj Tira, posla sluge svoje k osamdeset tisuøa tesaça,
Salomonu, kad je bio çuo, da su ga kao 16 Osim nastojnika Salomonovih, æto
nasljednika njegova oca pomazali za su vodili rad, tri tisuøe i trista, koji su
1 Kraljevi 268
nadzirali ljude zaposlene tim poslom. hrama.
17 Kralj je bio zapovjedio, da se izlomi 15 On obloœi zidove hramu iznutra
veliko, teæko kamenje, i da se postavi drvetom. Pod hramu pokri daskama
za temelj hramu tesano kamenje, cedrovim.
18 Tesali su kamenari Salomonovi i 16 Isto tako obloœi dvadeset lakata na
Hiramovi i Gibljani. Oni su pripravljali zadnjoj strani hrama daskama
drvo i kamenje za gradnju hrama. cedrovim od poda do pokrova. Tako ga
naçini unutra za prostor zadnji, za
1 Kraljevi 6 Svetinju nad svetinjama.
1 etiri stotine i osamdesete godine po 17 etrdeset lakata imao je hram, to jest
izlasku sinova Izraelovih iz zemlje veliki prostor pred Svetinjom nad
egipatske, çetvrte godine vladanja svetinjama.
Salomonova nad Izraelom, mjeseca 18 Unutra bio je hram obloœen drvetom
Ziva - to je drugi mjesec - poçe graditi cedrovim, a na njemu izrezane jabuke
hram Gospodu. i cvjetovi razvijeni. Sve je bilo od drveta
2 Hram, æto ga je Salomon zidao cedrova, tako da se nije vidio kamen.
Gospodu, bio je æezdeset lakata dug, 19 Unutra u hramu naçini zadnji
dvadeset lakata æirok i trideset lakata prostor, da tamo namjesti kovçeg
visok. zavjeta Gospodnjega.
3 Trijem pred glavnim prostorom 20 Zadnji prostor bio je dvadeset lakata
hrama bio je dvadeset lakata dug, dug, dvadeset lakata æirok i dvadeset
prema æirini hrama, a deset lakata lakata visok. On ga dade obloœiti çistim
æirok pred hramom. zlatom. Isto tako njim obloœi œrtvenik
4 Prozori, æto ih dade naçiniti na od drveta cedrova sprijeda.
hramu, imali su guste reæetke. 21 Nadalje obloœi Salomon hram
5 Nadalje dade naçiniti uza zid hramu, unutra çistim zlatom i zateœe zlatne
unaokolo uza zidove hramu, oko lance pred zadnjim prostorom, koji
glavnoga prostora i zadnjega prostora, isto tako pozlati.
hodnike, æto ih unaokolo podiœe u 22 Sav hram obloœi zlatom, svu zgradu
spratove. potpuno. I sav œrtvenik, koji je
6 Donji sprat bio je pet lakata æirok, pripadao zadnjemu prostoru, obloœi
srednji je bio æest lakata æirok, a treøi zlatom.
je bio sedam lakata æirok. Bio je naime 23 Nadalje dade u zadnjem prostoru
dao naçiniti zasjeke na kuøi izvana naçiniti dva kerubina od drveta
unaokolo, da ne mora zahvatiti u maslinova, svaki deset lakata visok.
zidove hramske. 24 Pet lakata imala su krila jednoga
7 Uzelo se je kod gradnje hrama samo kerubina i pet lakata krila drugoga
kamenje, æto je bilo kod lomljenja kerubina, tako da je deset lakata bilo
posve ugotovljeno, tako da se nije od kraja jednoga krila do kraja
niæta çulo od çekiøa i dlijeta ili drugoga drugoga krila.
gvozdena oruåa, dok se je podizao 25 Deset lakata imao je i drugi kerubin.
hram. Obadva kerubina imala su jednako
8 Ulaz u donji sprat bio je na desnoj obliçje.
strani hrama. Na zavojicu uzlazilo se 26 Visina jednoga kerubina imala je
gore na srednji sprat iz srednjega na deset lakata, isto tako imao je drugi
treøi. kerubin.
9 Kad je tako bio dovræio gradnju 27 Kerubine namjesti u unutraænjosti
hrama, pokri hram gredama i hrama, i kerubini su drœali krila svoja
daskama cedrovim. tako raæirena, da je krilo jednoga ticalo
10 Hodnike naçini oko cijeloga hrama jedan zid, a krilo drugoga kerubina
pet lakata visoke i sveza ih s hramom dopiralo do drugoga zida. U sredini
gredama cedrovim. hrama udarala su krila njihova jedno
11 Tada doåe rijeç Gospodnja u drugo.
Salomonu ovako: 28 I kerubine obloœi zlatom.
12 “Tako je s kuøom, æto je gradiæ: Ako 29 Sve zidove hramu unaokolo iskiti
ideæ po mojim propisima i drœiæ moje rezanim kerubinima, palmama i
zakone i izvræavaæ sve moje zapovijedi razvijenim cvjetovima, u zadnjem
i po njima urediæ svoj œivot, ispunit øu prostoru i u prednjem prostoru.
na tebi svoje obeøanje, æto sam ga dao 30 I pod hramu dade pozlatiti, u
tvojemu ocu Davidu: zadnjem prostoru i u prednjem
13 Stanovat øu meåu sinovima prostoru.
Izraelovim i neøu nikada ostaviti 31 Za ulaz u zadnji prostor dade
naroda svojega Izraela.” naçiniti dvokrilna vrata od drveta
14 Tako dovræi Salomon gradnju maslinova. Pragovi s dovratnicima bili
269 1 Kraljevi
su na pet uglova. 10 Od izvana do velikog predvorja bili
32 Na obadvoja dvokrilna vrata od su temelji od teækoga velikog kamenja,
drveta maslinova dade izrezati balvana od deset lakata i balvana od
kerubine, palme i razvijene cvjetove i osam lakata.
zlatom ih obloœiti. Kerubine i palme 11 Na tom je leœalo teæko, po mjeri
obloœi pozlatom. tesano kamenje i grede cedrove.
33 Isto tako dade i za ulaz u glavni 12 Tri reda kamenja tesanoga i jedan
prostor naçiniti dovratnike od drveta red cedrovih brvana okruœivali su
maslinova na çetiri ugla, unaokolo veliko predvorje, isto tako
34 I dvoja dvokrilna vrata od drveta unutraænje predvorje u hramu
çempresova. Na dvije se strane Gospodnjem i trijem palaçe.
otvaralo jedno krilo, i na dvije se strane 13 Nato posla kralj Salomon i dade
otvaralo drugo krilo. dovesti Hirama iz Tira.
35 Dade izrezati na njima kerubine, 14 On je bio sin jedne udovice iz
palme i razvijene cvjetove i zlatom ih plemena Naftalijeva; njegov je otac bio
obloœiti posve po mjeri. veliki kovaç u Tiru. Bio je veoma
36 Unutraænje predvorje dade okruœiti razuman i vjeæt u svakojakom radu od
sa tri reda tesanoga kamena i jednoga mjedi. On doåe kralju Salomonu i
reda cedrovih greda. izradi mu sve radove.
37 etvrte godine mjeseca Ziva bio je 15 Tako sali obadva stupa od mjedi.
postavljen temelj hramu Visina jednome stupu bila je
Gospodnjemu. osamnaest lakata, konac od dvanaest
38 I jedanaeste godine mjeseca Bula - lakata obuhvatao je jedan i drugi
to je osmi mjesec - bio je hram dovræen stup.
sa svim dijelovima svojim i sa svim, æto 16 Naçini usto dva od mjedi salivena
mu pripada. Sedam ga je godina on oglavlja, da se metnu ozgo na stupove.
gradio. Visina je jednoga oglavlja pet lakata,
visina drugoga oglavlja isto tako pet
1 Kraljevi 7 lakata.
1 Na svojoj vlastitoj kuøi gradio je 17 Na oglavlja stupova naçin pletenice
Salomon trinaest godina, dok je isprepletene i vrpce kao verige, jedno
dovræio svu palaçu. na prvo oglavlje i drugo na drugo
2 Kuøu od æume libanonske gradio je oglavlje.
sto lakata dugu, pedeset lakata æiroku 18 Onda naçini æipke, u dva reda
i trideset lakata visoku, na çetiri reda unaokolo na jednoj pletenici, da
stupova cedrovih, i na stupovima su pokrivaju oglavlje stupova. Tako
leœale grede cedrove. naçini i na drugom oglavlju.
3 Od drveta cedrova bio je i pokrov na 19 Oglavlja na stupovima u trijemu
gredama, æto su bile na çetrdeset i pet bila su naçinjena kao ljiljani od çetiri
stupova, po petnaest u jednom redu. lakta.
4 Grede su imale tri reda, i po tri 20 Na oglavljima na obadva stupa bili
prozora stajala su jedan naprema su ozgo i prema sredini pod
drugome. pletenicama æipci, kojih je bilo dvjesta
5 Sva vrata s dovratnicima bila su na u dva reda unaokolo na jednom i na
çetiri ugla, i po tri prozora stajala su drugom oglavlju.
jedan naprema drugome. 21 Stupove podiœe na ulazu u trijem
6 Onda podiœe trijem od stupova hrama. Jedan postavi na desnu
pedeset lakata dug i trideset lakata stranu i nazva ga Jakin; drugi postavi
æirok. Jedan trijem sa stupovima i na lijevu stranu i nazva ga Boaz.
krovom bio je sprijeda. 22 Navrh stupova namjesti izraåeno
7 Nadalje sagradi trijem za prijestolje, cvijeøe ljiljanovo. Kad se dovræiæe
gdje je sudio, trijem sudski. Bio je stupovi,
obloœen drvetom cedrovim od poda do 23 Sali more od mjedi. Ono je imalo
greda. deset lakata od jednoga kraja do
8 Napokon palaça njegova, u kojoj je drugoga i bilo je okruglo unaokolo i pet
stanovao, u drugom dvoriætu, unutar lakata visoko. Trideset lakata trebalo
od trijema, bila je na isti naçin je konca, da ga se obuhvati unaokolo.
graåena. I za køer faraonovu, kojom se 24 Ispod kraja njegova, koji ima deset
je bio oœenio Salomon, sagradi palaçu lakata, optjeçu more nakiti kao çaæke
jednaku onome trijemu. cvjetne. U dva reda optjeçu ga nakiti
9 Sve ove gradnje bile su sagraåene od kao çaæke cvjetne, æto su s njim
teækoga kamenja, tesanoga po mjeri, salivene.
iznutra i izvana pilom sjeçenoga, od 25 Stajalo je na dvanaest volova, od
temelja do krova. kojih su tri bili okrenuti na sjever, tri
1 Kraljevi 270
na zapad, tri na jug i tri na istok. Na da pokrivaju ona dva oglavlja okrugla
njima je stajalo more. Zadnje strane ozgo na stupovima;
njihove bile su sve okrenute unutra. 42 Nadalje çetiri stotine æipaka za
26 Bilo je kao podlanica debelo, i kraj obadvije pletenice, dva reda æipaka za
njegov bio je kao kraj u çaæe, kao cvijet svaku pletenicu, da pokrivaju dva
ljiljanov. Primalo je dvije tisuøe bata. oglavlja okrugla ozgo na stupovima;
27 Naçini i deset podnoœja od mjedi. 43 . Usto deset podnoœja i deset
Svako je podnoœje bilo çetiri lakta umivaonica na podnoœjima;
dugo, çetiri lakta æiroko i tri lakta 44 Nadalje more i dvanaest volova pod
visoko. morem;
28 Podnoœja su bila raåena ovako: 45 Onda lonce, lopate i kotliøe. Svi
imala su oplate, i oplate su bile sudovi, æto ih naçini Hiram kralju
umetnute u okvire. Salomonu za hram, bili su od mjedi
29 Na oplatama u okvirima bili su uglaåene.
prikazani lavovi, volovi i kerubini, isto 46 Dade ih saliti kralj u ravnici
tako na okvirima iz nad i ispod lavova jordanskoj u zemlji ilovaçi izmeåu
i volova visjeli su vijenci. Sukota i Sartana.
30 Svako je podnoœje imalo çetiri toçka 47 Tada namjesti Salomon sve sudove.
od mjedi, kojima su osovine bile isto Teœina mjedi nije bila utvråena zbog
tako od mjedi. Na çetiri noge bila su vrlo velike mnoœine.
kao ramena i pod svakom 48 Onda dade Salomon naçiniti sve
umivaonicom bila su ta ramena posuåe, æto se upotrebljavalo u hramu
salivena i vijencima obloœena. Gospodnjem: zlatni œrtvenik, zlatni sto
31 Dubina umivaonici od vrha do dna za kruhove postavljene,
nad stupcem bila je lakat, i u vrhu je 49 Svijeønjake, pet na desnoj i pet na
bila okrugla kao i stupac, koji je bio od lijevoj strani pred zadnjim prostorom
lakat i pol, i po vrhu joj bilo je rezano, od çistoga zlata, i zlatne cvjetove,
a oplata joj je bila na çetiri ugla, ne svjetiljke i usekaçe;
okrugla. 50 Nadalje vrçeve, noœeve, ækropionice,
32 etiri toçka bila su pod tom oplatom. maæice i kadionice od çistoga zlata. I
Osovine toçkovima izlazile su na çepovi na dvokrilnim vratima u
podnoœju, i svaki je toçak bio visok prostor unutraænji, u Svetinju nad
lakat i pol. svetinjama, i na dvokrilnim vratima
33 Toçkovi su bili raåeni kao toçkovi hrama u glavni prostor bili su od zlata.
kolski. Osovine njihove, glavçine, 51 Kad su bili dovræeni svi radovi, æto ih
naplaci i paoci, sve je bila liveno. je kralj Salomon dao izraditi za hram,
34 etiri ramena bila su na çetiri ugla u dade Salomon unijeti i posvetne
svakoga podnoœja, iz podnoœja su darove svojega oca Davida. Srebro i
izlazila njegova ramena. zlato i posuåe stavi u riznicu hrama
35 Ozgo u podnoœja bilo je visine po Gospodnjega.
lakta, koja je bila svuda okrugla, i ozgo
na podnoœju bile su strane njegove i 1 Kraljevi 8
oplate, æto su izlazile iz njega. 1 Tada skupi Salomon starjeæine
36 Po stranama njegovim i po oplatama Izraelove i sve glavare plemenske,
njegovim izreza kerubine, lavove i knezove porodica izraelskih, kod
palme, jedno do drugoga uz vijence kralja Salomona u Jerusalemu, da se
unaokolo. prenese kovçeg zavjeta Gospodnjega iz
37 Na taj naçin naçini deset podnoœja; grada Davidova, a to je Sion.
sva su bila jednako salivena, jedne 2 I tako se skupiæe kod kralja
mjere i jednakog oblika. Salomona svi ljudi Izraelovi na
38 Usto naçini deset umivaonica od blagdan u mjesecu Etanimu, a to je
mjedi. Svaka umivaonica uzimala je mjesec sedmi.
çetrdeset bata, i svaka umivaonica 3 Kad doåoæe sve starjeæine Izraelove,
imala je çetiri lakta. Na svako od deset podigoæe sveøenici kovçeg,
podnoœja doæla je po jedra umivaonica. 4 I prenesoæe kovçeg Gospodnji, æator
39 Namjesti pet podnoœja na sjevernoj svjedoçanstva i sve posuåe sveto, æto
strani hrama. More namjesti na juœnoj je bilo u æatoru.
strani hrama, na jugoistoku. 5 Pritom œrtvova kralj Salomon i s njim
40 Nadalje naçini Hiram lonce, lopate i sva zajednica Izraelova, koja se naæla
kotliøe, Tako dovræi Hiram sve radove, kod njega, pred kovçegom toliko ovaca
æto ih je morao da izradi kralju i goveda, da ih se zbog njihova
Salomonu za hram Gospodnji: mnoætva nije moglo izbrojiti niti
41 Dva stupa i dva oglavlja okrugla proraçunati.
ozgo na obadva stupa, dvije pletenice 6 Tada unesoæe sveøenici kovçeg
271 1 Kraljevi
zavjeta Gospodnjega na njegovo 22 Potom stupi Salomon pred svom
mjesto u zadnjem prostoru hrama, u zajednicom Izraelovom pred œrtvenik
Svetinji nad svetinjama pod krila Gospodnji, raæiri ruke svoje prema
kerubina. nebu
7 Kerubini su naime drœali krila 23 I pomoli se: “Gospode, Boœe Izraelov!
raæirena nad mjestom, gdje je stajao Niti jedan bog u nebu gore i na zemlji
kovçeg. Tako pokriæe kerubini kovçeg i dolje nije ti jednak: savez i milost
motke njegove odozgo. çuvaæ ti slugama svojim, koji hode
8 Motke su bile tako duge, da su se pred tobom çitavim srcem.
krajevi motaka vidjeli u svetiætu pred 24 Ti si slugi svojemu, mojemu ocu
zadnjim prostorom. Ali se dalje nijesu Davidu, ispunio, æto si mu bio obeøao.
vidjeli. Ostadoæe ondje do danaænjega Æto si obrekao ustima svojim, to si
dana. ispunio djelom, kako dokazuje ovaj
9 U kovçegu su bile samo dvije ploçe dan.
kamene, æto ih je bio u njega metnuo 25 A sada, Gospode, Boœe Izraelov, drœi
Mojsije na Horebu, kad Gospod sklopi slugi svojemu, mojemu ocu Davidu, i
savez sa sinovima Izraelovim, poæto obeøanje, æto si mu ga dao, kad si
izaåoæe iz zemlje egipatske. rekao: Koliko je do mene, neøe ti
10 Kad sveøenici ostaviæe svetiæte, nikada nestati çovjeka, koji bi sjedio
oblak napuni hram Gospodnji. na prijestolju Izraelovu. Samo moraju
11 Sveøenici nijesu mogli radi oblaka potomci tvoji ponaæanje svoje tako
pristupiti, da vræe svoju sluœbu, jer urediti, da hode preda mnom, kao æto
slava Gospodnja napuni hram si ti hodio preda mnom.
Gospodnji. 26 Sada dakle, Boœe Izraelov, daj da se
12 Tada reçe Salomon: “Gospod je obistini obeøanje tvoje, æto si ga dao
rekao, da øe stanovati u mraku. slugi svojemu, mojemu ocu Davidu!
13 I ja sagradih tebi kuøu za stan, 27 A hoøe li doista Bog stanovati na
mjesto da u njemu stanujeæ na vjeçna zemlji? Eto, nebo i nebesa najviæa ne
vremena.” mogu te obuhvatiti - koliko manje ova
14 Tada se okrenu kralj i blagoslovi svu kuøa, koju sagradih!
zajednicu sinova Izraelovih, a sva je 28 A obazri se na molitvu sluge svojega
zajednica sinova Izraelovih stajala. i na vapaj njegov, Gospode, Boœe moj:
15 On reçe: “Blagoslovljen neka je Çuj zaziv i molitvu, koju danas
Gospod, Bog Izraelov, koji je eto zaista upravlja tebi sluga tvoj!
ispunio obeøanje, æto ga je svojim 29 Daj da oçi tvoje budu otvorene nad
ustima dao mojemu ocu Davidu, kad ovom kuøom dan i noø, nad mjestom,
je rekao: za koje si obeøao: Moje ime tamo øe
16 Od vremena, kad sam bio izveo iz stanovati!
Egipta narod svoj Izraela, ne izabrah 30 Çuj molitvu, koju øe na ovom mjestu
nijednoga grada izmeåu svih plemena obavljati sluga tvoj! Çuj vapaj sluge
Izraelovih, da se tamo sagradi hram, u svojega i naroda svojega Izraela,
kojem da stanuje ime moje. Ali za to kadgod se mole na ovom mjestu! Usliæi
izabrah Davida, da vlada nad narodom je na mjestu, gdje sjediæ na prijestolju,
mojim Izraelom. u nebu, usliæi je i oprosti!
17 I naumi doduæe moj otac David da 31 Ako se netko ogrijeæi o bliœnjega
sagradi hram imenu Gospoda, Boga svojega i njemu se naloœi zakletva,
Izraelova. kojom se ima zakleti, i on se pokaœe sa
18 Ali Gospod reçe mojemu ocu zakletvom pred tvojim œrtvenikom u
Davidu: Da kaniæ sagraditi hram ovoj kuøi,
imenu mojemu, dobro çiniæ, æto si to 32 Onda ti çuj to u nebu i zahvati i
naumio. pribavi pravo slugama svojim: Krivca
19 Ali neøeæ ti sagraditi toga hrama, odsudi obraøajuøi njegova djela na
nego sin tvoj, koji øe ti se roditi, on øe njegovu glavu! A neduœnoga oslobodi
sagraditi hram imenu mojemu. postupajuøi s njim po neduœnosti
20 I eto Gospod ispuni obeøanje, æto ga njegovoj!
je dao: Ja stupih na mjesto svojega oca 33 Ako tvoj narod Izrael bude potuçen
Davida i sjedoh na prijestolje od neprijatelja, jer se je ogrijeæio o tebe,
Izraelovo, kao æto obeøa Gospod, i ali se opet obrati k tebi i slavi ime tvoje
sagradih hram imenu Gospoda, Boga i u ovoj se kuøi moli i vapije k tebi,
Izraelova. 34 Onda ti çuj to u nebu, oprosti grijehe
21 Ja u njemu pripravih mjesto za svojemu puku Izraelu i dovedi ih
kovçeg, u kojem je savez Gospodnji, natrag u zemlju, koju si dao ocima
æto ga je sklopio s ocima naæim, kad ih njihovim!
je izveo iz zemlje egipatske.” 35 Ako se je zatvorilo nebo, tako da ne
1 Kraljevi 272
pada daœd, jer su se ogrijeæili o tebe, i sagradio imenu tvojemu,
oni se mole na ovom mjestu i slave ime 49 Onda ti usliæi njihovu molitvu i
tvoje i obrate se od grijeha svojih, jer si vapaj u nebu na mjestu, gdje sjediæ na
ih ponizio, prijestolju, i pribavi im pravicu!
36 Onda ti çuj to u nebu, oprosti grijehe 50 I oprosti narodu svojemu, æto je
slugama svojim i svojemu narodu sagrijeæio proti tebi, i sve prijestupe,
Izraelu, upravi ih na pravi put, kojim koliko su skrivili proti tebi, i daj da
da idu, i pusti daœd na svoju zemlju, naåu milost kod tlaçitelja svojih, da im
koju si dao narodu svojemu u baætinu! se smiluju!
37 Ako nastane glad u zemlji, ako budu 51 Jer on je narod tvoj i svojina tvoja,
kuga, suæa, medljika, skakavci i koju si izveo iz Egipta, isred talionice
gusjenice, ako je neprijatelj pritisne u gvoœåa.
kojem od njezinih mjesta, ako je 52 Neka budu oçi tvoje otvorene na
pohodi kakvogod zlo ili bolest: molbu sluge tvojega i na molbu naroda
38 Svaku molitvu, svaki vapaj, æto tada tvojega Izraela, da ih usliæiæ u svemu,
kojigod izgovori u svemu tvojem za æto te zazovu!
narodu Izraelu, ako svaki osjeøa bol u 53 Jer si ih ti odvojio sebi za svojinu iz
srcu svojem i raæiri ruke prema ovoj svih naroda na zemlji, kao æto si
kuøi, obeøao preko svojega sluge Mojsija,
39 Onda ti si to çuo u nebu na mjestu, kad si izveo oce naæe iz Egipta, ti veliki
gdje sjediæ na prijestolju, i oprosti i Gospode!”
zahvati i podaj svakome po svemu 54 Kad je bio Salomon posve dovræio
œivotu njegovu, jer ti poznaæ srce ovu proænju i molitvu Gospodu,
njegovo, jer ti jedini prozireæ srce sve ustade s mjesta pred œrtvenikom
djece çovjeçje, Gospodnjim, gdje je bio kleçao s
40 Da te se uvijek boje, doklegod œivu u rukama raæirenim prema nebu,
zemlji, koju si dao ocima naæim! 55 Stupi naprijed i blagoslovi svu
41 Ali i stranca, koji ne pripada zajednicu Izraelovu glasom velikim
tvojemu narodu Izraelu, nego iz daleke ovako:
zemlje dolazi radi imena tvojega 56 “Blagoslovljen neka je Gospod, koji
42 - Jer se çuje za ime tvoje veliko, za je svojemu narodu Izraelu pribavio mir
ruku tvoju jaku i za miæicu tvoju posve onako, kao æto je obeøao. Nije
podignutu - kad on dakle doåe i pomoli ostalo neispunjeno ni jedno jedino od
se u ovoj kuøi, svih sjajnih obeøanja, æto ih je dao
43 Onda ga ti çuj u nebu na mjestu, preko svojega sluge Mojsija.
gdje sjediæ na prijestolju, i uçini sve, za 57 Gospod, Bog naæ, neka bude s
æto te zaziva stranac, da svi narodi na nama, kao æto je bio s ocima naæim!
zemlji upoznaju ime tvoje, da te ætuju Neka nas ne ostavi i ne odbije,
kao tvoj narod Izrael i da doznaju, da je 58 Da se srca naæa obrate k njemu i mi
ovaj hram, æto ti ga sagradih, prozvan hodimo svim putovima njegovim i
po imenu tvojem! drœimo njegove zapovijedi, zakone i
44 Ako narod tvoj izaåe na vojsku proti odredbe, na koje je obvezao oce naæe.
svojim neprijateljima putem, kojim ga 59 I ove rijeçi moje, æto sam ih u molitvi
poæljeæ, i pomoli se Gospodu prema upravio Gospodu, neka budu nazoçne
gradu, koji si izabrao, prema hramu, Gospodu, Bogu naæemu, dan i noø, da
koji sam sagradio imenu tvojemu, pribavi pravicu slugi svojemu i narodu
45 Onda ti çuj u nebu molbu njegovu i svojemu Izraelu u svako doba,
vapaj njegov i podaj mu pobjedu! 60 Da svi narodi na zemlji doåu do
46 Ako su se ogrijeæili o tebe - jer nema spoznanja, da je Gospod Bog i nitko
çovjeka, koji ne grijeæi - i ti se rasrdiæ drugi.
na njih i predaæ ih neprijatelju, tako da 61 A srce vaæe neka bude nepodijeljeno
ih tlaçitelji njihovi zarobe i odvedu u odano Gospodu, Bogu naæemu, da
zemlju neprijateljsku, daleko ili blizu. hodite po zakonu njegovu i drœite
47 I ako se tada oni dozovu u zemlji, zapovijedi njegove, kao danas!”
gdje su zarobljeni, i obrate se i zavape 62 Tada prinese kralj i sav Izrael s njim
k tebi u zemlji tlaçitelja svojih i œrtve zaklanice Gospodu.
priznaju: Sagrijeæismo i zlo uçinismo, 63 Kao œrtvu mirotvornu, koju dade
bezboœni smo bili. Salomon zaklati za Gospoda, œrtvova
48 Ako se dakle svim srcem i svom on dvadeset i dvije tisuøe volova i sto i
duæom obrate k tebi u zemlji dvadeset tisuøa ovaca. Tako posvetiæe
neprijatelja svojih, koji ih odvedoæe, i hram Gospodnji kralj i svi sinovi
pomole se tebi, prema zemlji, koju si Izraelovi.
dao ocima njihovim, prema gradu, koji 64 U onaj dan posveti kralj srednji dio
si izabrao, i prema hramu, koji sam predvorja pred hramom Gospodnjim,
273 1 Kraljevi
jer ondje prinese œrtve paljenice, 11 - Hiram, kralj Tira, podupirao je
prinose i pretilinu od œrtava Salomona prema potrebi drvetom
mirotvornih. Mjedeni œrtvenik, koji je cedrovim i çempresovim i zlatom - ,
stajao pred Gospodom, bio je tada odstupi kralj Salomon Hiramu
premalen, da obuhvati œrtve paljenice, dvadeset gradova u zemlji Galileji.
prinose i pretilinu œrtava mirotvornih. 12 Ali kad doåe Hiram iz Tira, da vidi
65 Tako proslavi tada Salomon gradove, æto mu ih bio ustupio
blagdan i sav Izrael s njim, skup velik Salomon, ne dopadoæe mu se,
od ulaska u Hamat do potoka 13 I reçe: “Kakvi su to gradovi, æto si mi
egipatskoga, pred Gospodom, Bogom ih dao, brate?” Zato se zove ta zemlja
naæim, sedam dana i joæ jedanput sve do danaænjega dana Kabul.
sedam dana, dakle çetrnaest dana. 14 Hiram je bio poslao kralju sto i
66 Osmi dan otpusti ljude. Oni se dvadeset talenata zlata.
rastadoæe od kralja i otidoæe k svojim 15 Ovako se ima s rabotom, æto ju je bio
kuøama, veseli i dobre volje radi svega naloœio kralj Salomon, da sagradi
dobra, æto ga je Gospod bio iskazao hram Gospodnji i svoju vlastitu
svojemu slugi Davidu i svojemu palaçu, Milo i zidove Jerusalema i
narodu Izraelu. Hasor, Megido i Gezer.
16 Faraon naime, kralj egipatski, bio je
1 Kraljevi 9 izaæao, osvojio Gezer i spalio ga
1 Kad je bio Salomon dovræio gradnju ognjem, Kanaance, æto su stanovali u
hrama Gospodnjega i kraljevske gradu, pobio i dao ga kao miraz køeri
palaçe i sve druge osnove, æto ih je svojoj, œeni Salomonovoj.
Salomon œelio da izvede, 17 I Salomon sagradi opet Gezer i donji
2 Javi se Gospod Salomonu po drugi Bet-Horon,
put, kao æto mu se bio javio u Gibeonu. 18 Baalat, Tadmor u pustinji u zemlji,
3 I reçe mu Gospod: “Usliæio sam 19 Nadalje sve gradove za spremiæta,
molitvu tvoju i vapaj tvoj, æto si mi ga æto ih je imao Salomon, i gradove za
upravio. Posvetio sam taj hram, æto si kola i gradove za jahaliæte, nadalje sve
mi ga sagradio. Zato øe ime moje tamo gradnje, æto ih je Salomon htio da
vazda stanovati, i oçi moje i srce moje podigne u Jerusalemu, na Libanonu i
tamo øe uvijek boraviti. u svemu podruçju svoje vlasti.
4 Ako ti uzideæ preda mnom onako, 20 Sve, æto je joæ bilo ostalo od Amoreja,
kako je iæao tvoj otac David, u Hiteja, Perizeja, Hiveja i Jebuseja, koji
iskrenosti srca i u praviçnosti, tako da nijesu pripadali sinovima Izraelovim.
çiniæ sve, æto sam ti zapovjedio, i drœiæ 21 Potomke njihove, koji su iza njih joæ
moj zakon i odredbe. bili ostali u zemlji, jer ih ne mogoæe
5 Tada øu zauvijek utvrditi prijestolje sinovi Izraelovi istrijebiti, njih
kraljevstva tvojega nad Izraelom, kao Salomon nagna da plaøaju danak i da
æto sam obeøao tvojemu ocu Davidu, robuju do danaænjega dana.
kad sam rekao: Nikada ti neøe nestati 22 Od sinova Izraelovih ne uçini
çovjeka na prijestolju Izraelovu. Salomon nijednoga robom, nego oni
6 Ali ako se vi, vi i sinovi vaæi, odvratite postadoæe njegovi ratnici i çinovnici,
od mene i ne uzdrœite mojih zapovijedi njegove viæe i niœe voåe, njegovi
i uredaba, na koje sam vas obvezao, zapovjednici nad kolima i nad
nego otiåete i sluœite drugim bogovima konjanicima.
i klanjate im se, 23 Glavnih nastojnika nad gradnjama
7 Tada øu istrijebiti Izraela iz zemlje, Salomonovim bilo je pet stotina i
koju sam im dao, i hram, æto sam ga pedeset. Oni su nadzirali ljude, koji su
posvetio imenu svojemu, odbacit øu bili radovima zaposleni.
od lica svojega, i Izrael øe postati 24 im je køi faraonova Iz grada
poslovica i podsmijeh kod svih naroda. Davidova bila uæla u svoju palaçu,
8 I ovaj øe hram postati jedna ruæevina. koju je bio sagradio za nju, dade
I kad zapitaju: Zaæto je tako æto uçinio podignuti Milo.
Gospod ovoj zemlji i ovome hramu? 25 Tri puta u godini prinosio bi
9 Odgovorit øe se: Oni su ostavili Salomon œrtve paljenice i œrtve
Gospoda, Boga svojega, koji je oce mirotvorne na œrtveniku, æto ga je
njihove izveo iz Egipta, i okrenuli se k podigao Gospodu, i palio je kad na
tuåim bogovima, njima se klanjali i œrtveniku, æto je stajao pred
sluœili im. Zato je pustio na njih Gospodom. I popravljao je ætete na
Gospod svu tu nesreøu.” hramu.
10 Kad proåe dvadeset godina, u koje 26 I laåe naçini kralj Salomon u Esion-
sagradi Salomon obadvije zgrade, Geberu, koji je kod Elata na obali
hram Gospodnji i palaçu kraljevsku Crvenoga mora u Edomu.
1 Kraljevi 274
27 Hiram posla na tim laåama svoje Sabe sve, æto joj se je dopalo i æto je
ljude, mornare, æto su vjeæti moru. zaiskala, osim onoga, æto joj dade
Zajedno s ljudima Salomonovim drage volje i dareœljivoæøu jednoga
28 Odvezoæe se u Ofir, uzeæe odanle kralja Salomona. Potom se ona diœe da
zlata çetiri stotine i dvadeset talenata se vrati natrag i ode kuøi sa slugama
i donesoæe kralju Salomonu. svojim.
14 Zlata, æto je dohodilo Salomonu u
1 Kraljevi 10 jednoj godini, bilo je æest stotina i
1 Kad je kraljica od Sabe çula o slavi æezdeset i æest talenata,
Salomonovoj, koju je bio stekao po 15 Osim onoga, æto je dohodilo od
imenu Gospodnjem, doåe ona, da ga veletrgovaca, od poreza malih
iskuæa zagonetkama. trgovaca i od onoga, æto je ulazilo od
2 Doåe u Jerusalem s veoma velikom svih knezova beduinskih i upravitelja
pratnjom. Deve su nosile mirisa i zlata zemaljskih.
vrlo mnogo i dragoga kamenja. Kad je 16 I dade kralj Salomon naçiniti
bila doæla k Salomonu, iznese mu sve, dvjesta velikih ætitova od kovanoga
æto je bila preduzela sebi. zlata; æest stotina æekela zlata
3 A Salomon joj odgovori na sva pitanja upotrijebio je na jedan ætit.
njezina. Niæta nije bilo, æto bi ostalo 17 Nadalje tri stotine lakih ætitova od
kralju skriveno, da joj ne bi mogao dati kovanoga zlata; tri mine zlata
obavijesti. upotrijebio je na jedan ætit. U kuøi
4 I kad kraljica od Sabe vidje svu æume libanonske dade ih kralj
mudrost Salomonovu i palaçu, koju je smjestiti.
bio sagradio, 18 Nadalje dade kralj naçinite veliko
5 I jela na stolu njegovu, kako su prijestolje od slonove kosti i obloœiti ga
dostojanstvenici njegovi tu sjedili i çistim zlatom.
sluge njegove dvorile, nadalje odijelo 19 Æest stepenica vodilo je k prijestolju,
njihovo i peharnike njegove i œrtve i gornji dio odostrag na prijestolju bio
paljenice, æto bi ih on u hramu je okrugao. Nasloni su bili s obje strane
prinosio Gospodu, ona se tada nije viæe sjediæta, i pokraj naslona bila su dva
mogla uzdrœati, lava.
6 I reçe kralju: “Istina je bila, æto sam 20 Dvanaest lavova stajalo je s obje
çula u svojoj zemlji o tebi i o mudrosti strane na æest stepenica. Takav nije
tvojoj. bio joæ nikada naçinjen za koje bilo
7 Nijesam htjela vjerovati æto se kraljevstvo.
govorilo, dok ne doåem i vidim svojim 21 Sve posude za piøe kralja Salomona
oçima. I zaista, ni pola mi nije kazano. bile su od zlata, i svi sudovi u kuøi
Tvoja mudrost i tvoje vrline nadvisuju zvanoj æume libanonske bili su od
glas, æto sam ga sluæala. çistoga zlata. Niæta nije bilo od srebra,
8 Sretni ljudi tvoji, sretne sluge tvoje, koje u vrijeme Salomonovo nije imalo
æto uvijek stoje pred tobom i sluæaju nikakve cijene.
mudrost tvoju! 22 Jer je kralj imao laåe taræiæke na
9 Blagoslovljen neka je Gospod, Bog moru kod laåa Hiramovih. Svake tri
tvoj, koji te je zavolio, tako da te je godine jedanput dolazile su laåe
posadio na prijestolje Izraelovo, jer taræiæke kuøi, natovarene zlatom,
Gospod ljubi Izraela uvijek, postavi te srebrom, slonovom kosti, majmunima
kraljem, da sudiæ i dijeliæ pravicu.” i paunima.
10 Potom darova kralju sto i dvadeset 23 Tako nadvisi kralj Salomon sve
talenata zlata i vrlo mnogo mirisa i kraljeve na zemlji bogatstvom i
dragoga kamenja. Nikada viæe ne doåe mudroæøu.
toliko mirisa, koliko darova kraljica od 24 I sav je svijet œelio da vidi Salomona,
Sabe kralju Salomonu. da çuje mudrost njegovu, koju mu je
11 I laåe Hiramove, koje su donosile bio Bog dao.
zlato iz Ofira, donesoæe iz Ofira vrlo 25 Pritom bi svaki donio dar sa sobom,
mnogo drveta sandalovine i dragoga srebrne i zlatne sudove, haljine,
kamenja. oruœje, mirise, konje i mazge, svake
12 I kralj dade naçiniti iz drveta godine.
sandalovine sjedala za hram 26 Salomon nakupi sebi i mnogobrojna
Gospodnji i za palaçu kraljevsku i kola i konjanike, i imao je tisuøu i çetiri
citare i harfe za pjevaçe. Toliko drveta stotine kola i dvanaest tisuøa
sandalovine nikada se viæe nije konjanika. Njih razredi po kolskim
donijelo niti ga se je vidjelo do gradovima i u okolici kralja u
danaænjega dana. Jerusalemu.
13 A kralj Salomon darova kraljici od 27 Kralj dotjera dotle, da je u
275 1 Kraljevi
Jerusalemu bilo srebra tako mnogo radi Jerusalema, æto sam ga izabrao.”
kao kamenja, a cedara tako mnogo 14 I dade Gospod podiøi Salomonu
kao dudova, æto rastu u nizini. protivnika u Edomu Hadada iz
28 Uvoz konja, æto ih imao Salomon, bio kraljevske porodice u Edomu.
je iz Egipta i Kue. Trgovci kraljevi 15 Tada, kada je David tukao Edomca,
dovodili ih iz Kue za plaøu, i vojskovoåa Joab otiæao da pokopa
29 Tako da su jedna kola kod izvoza iz pobijene, i sve muæke za oruœje
Egipta dolazila po æest stotina æekela sposobne u Edomu dao poubijati
srebra, a konj po sto i pedeset. Isto 16 - Jer je Joab proboravio tamo æest
tako preko njih dobivali su ih svi mjeseci sa svim Izraelom, dok nije
kraljevi hitejski i sirijski. istrijebio sve muæke za oruœje
sposobne u Edomu - ,
1 Kraljevi 11 17 Tada uteçe Hadad s nekoliko
1 Kralj Salomon ljubio je uz køer Edomaca, koji su bili sluge ocu
faraonovu mnoge œene tuåinke: njegovu, i ode u Egipat. Hadad je bio
Moapke, Amonke, Edomke, Sidonke i tada joæ malen djeçak.
Hitejke, 18 Otidoæe iz Midjana i doåoæe u Paran.
2 Dakle od naroda, za koje je bio Iz Parana uzeæe ljude sa sobom i
Gospod zapovjedio sinovima doåoæe u Egipat k faraonu, kralju
Izraelovim: “Ne upuætajte se s njima, i egipatskomu. Ovaj mu dade kuøu i
oni ne smiju opøiti s vama. Inaçe oni øe odredi mu hranu. Dade mu i zemlje.
posve sigurno zanijeti srca vaæa za 19 Hadad naåe veliku milost u faraona,
svojim bogovima.” Za njih prionu tako da mu dade sestru svoje œene
Salomon ljubeøi ih. Tafnese za œenu.
3 I imao je sedam stotina œena kraljica 20 Sestra Tafnesina rodi mu sina
i tri stotine inoça. I œene njegove njegova Genubata. Tafnesa mu dade u
zavedoæe ga. palaçi faraonovoj prvi odgoj. Tako
4 Kad je bio ostario Salomon, œene ostade Genubat u palaçi faraonovoj
njegove zanesoæe mu srce za drugim meåu djecom faraonovom.
bogovima. Srce njegovo nije viæe 21 A kad Hadad u Egiptu doçu, da je
nepodijeljeno pripadalo Gospodu, David poçinuo kod otaca svojih i da je
Bogu njegovu, kao srce njegova oca mrtav vojskovoåa Joab, zamoli Hadad
Davida. faraona: “Pusti me da idem u svoju
5 I Salomon je ætovao aætartu, boginju zemlju!”
Sidonaca, i Milkomu, grdobu 22 Faraon ga upita: “A manjka li ti æto
Amonaca. kod mene, te hoøeæ da ideæ u svoju
6 Salomon je çinio, æto se nije dopadalo zemlju?” On odgovori: “Niæta! Ali me
Gospodu, i nije hodio za Gospodom do pusti da idem!”
kraja kao njegov otac David. 23 Tada mu podiœe Bog kao protivnika
7 Tada sagradi Salomon œrtvenu visinu Rezona, sina Eliadova, koji je bio
za Kemoæa, grdobu Moabaca, na gori, pobjegao iz okoline svojega gospodara
istoçno od Jerusalema, i isto tako za Hadadezera, kralja sobskoga.
Moleka, grdobu Amonaca. 24 Ovaj skupi ljude oko sebe i posta
8 Isto uçini za sve svoje œene tuåinke, voåa çeti, tada kad David poçini
koje su prinosile bogovima svojim kad krvoproliøe meåu njima. Oni otidoæe
i œrtve zaklanice. tada u Damask, ostadoæe tamo, i
9 I Gospod se razgnjevi na Salomona, vladali su u Damasku.
jer on odvrati srce svoje od Gospoda, 25 On je bio protivnik Izraelov, dokle je
Boga Izraelova, koji mu se bio javio dva god œivio Salomon. Osim zla, æto ga je
puta spremio Hadad, mrzio je i on Izraela,
10 I bio mu je zapovjedio, da ne ætuje dokle je god bio kralj nad Sirijom.
drugih bogova. Ali on nije drœao, æto 26 I Jeroboam, sin Nebatov, Efraimej iz
mu je bio Gospod zapovjedio. Serede - njegova se mati zvala Serua i
11 Zato dade Gospod reøi Salomonu: bila je udovica - çinovnik Salomonov,
“Jer tako stoji s tobom, da nijesi drœao pobuni se proti kralju.
saveza mojega i uredaba, æto sam ti ih 27 Uzrok, zaæto se podiœe na kralja, bio
naloœio, zato øu otrgnuti od tebe je ovaj: Salomon sagradi Milo i poravna
kraljevstvo i dati ga slugi tvojemu. jamu u gradu Davida, oca svojega.
12 Ali neøu to joæ uçiniti za œivota 28 Ovaj Jeroboam bio je valjan çovjek,
tvojega radi tvojega oca Davida. Tek i kad vidje Salomon, da se je mladi
sinu tvojemu oduzet øu ga. çovjek pokazao vjeæt u poslu, postavi
13 Ipak neøu od njega otrgnuti svega ga nadzornikom nad svim rabotnim
kraljevstva. Jedno øu pleme dati sinu radnjama kuøe Josipove.
tvojemu radi Davida, sluge mojega, i 29 Tada se dogodi, da Jeroboam ode iz
1 Kraljevi 276
Jerusalema i na putu ga susrete 1 Kraljevi 12
prorok Ahija iz Æila. Ovaj je upravo 1 Roboam otide u Æekem, jer se je u
imao nov plaæt na sebi. Obojica su bili Æekemu bio skupio sav Izrael, da ga
sami u polju. uçini kraljem.
30 Tada uze Ahija novi plaæt, æto ga je 2 O tom primi vijest Jeroboam, sin
imao na sebi, razdera ga na dvanaest Nebatov. On je naime joæ bio u Egiptu,
komada kamo je bio morao pobjeøi od kralja
31 I reçe Jeroboamu. “Uzmi sebi deset Salomona, jeroboam se bio nastanio u
komada, jer ovako veli Gospod, Bog Egiptu.
Izraelov: Evo, istrgnut øu iz ruke 3 I poslaæe tamo i dadoæe ga pozvati.
Salomonove kraljevstvo i tebi øu dati Tako doåoæe Jeroboam i sva zajednica
deset plemena. Izraelova i dojaviæe Roboamu ovo:
32 Samo øe jedno pleme on zadrœati 4 Tvoj je otac metnuo na nas teœak
radi mojega sluge Davida i radi jaran. Olakæaj nam sada ti tvrdu
Jerusalema, grada, koji izabrah sluœbu oca svojega i teæki jaram, æto ga
izmeåu svih plemena Izraelovih. je metnuo na nas, i mi øemo ti biti
33 Jer ostaviæe mene i pokloniæe se podloœni!”
aætarti, boginji Sidonaca, Kemoæu, 5 On im odgovori “Idite i do tri dana
bogu Moabaca, i Milkomu, bogu doåite opet k meni!” I narod se udalji.
Amonaca, nijesu hodili putovima 6 I kralj Roboam posvjetova se sa
mojim, nijesu çinili, æto je meni po starim ljudima, æto su sluœili njegovu
volji, i nijesu drœali mojih uredaba i ocu Salomonu, dok je bio œiv, i upita:
zapovijedi, kao æto je to çinio njegov “Æto mi svjetujete da odgovorim tim
otac David. ljudima?”
34 Ali neøu mu oduzeti svega 7 Oni mu odgovoriæe: “Ako danas
kraljevstva, nego øu ga ostaviti neka udovoljiæ narodu, njima se prilagodiæ,
vlada, dokle je god œiv, radi mojega posluæaæ ih i prijateljski im odgovoriæ,
sluge Davida, kojega izabrah, i koji je oni øe ti biti zauvijek podloœni.”
drœao moje zapovijedi i zakon. 8 Ali se on ne osvrnu na savjet, æto mu
35 Ali øu njegovu sinu uzeti kraljevstvo ga dadoæe starci, nego se posvjetova s
i tebi ga dati, naime deset plemena. mladim ljudima, koji su bili odrasli s
36 Jedno jedino pleme sinu øu njegovu njim i koji su ga morali slijediti,
dati, da bude svjetiljka mojemu slugi 9 On ih upita: “Æto mi svjetujete da
Davidu vazda preda mnom u odgovorim tim ljudima, koji
Jerusalemu, gradu, koji izabrah sebi, zahtijevaju od mene: “olakæaj jaram,
da u njemu stanuje ime moje. æto ga je metnuo na nas tvoj otac?”
37 A tebe øu uzeti: ti øeæ vladati nad 10 Mladi ljudi, koji su bili odrasli s
svim, æto ti duæa œeli, i bit øeæ kralj nad njim, odgovoriæe mu ovo: “Ovako øeæ
Izraelom. odgovoriti tim ljudima, koji ti rekoæe:
38 Ako sasluæaæ u svemu, æto ti “Tvoj je otac metnuo na nas teœak
zapovjedim, i uzideæ mojim putovima i jaram, olakæaj ti naæ jaram!, ovako øeæ
uçiniæ, æto je meni po volji drœeøi moj im odgovoriti: “Moj je mali prst deblji
zakon i zapovijedi, kao æto je to çinio od bedara oca mojega,
moj sluga David, bit øu ja s tobom i 11 Eto, otac vam je moj naprtio teœak
sagradit øu ti kuøu, tako tvrdo, kao æto jaram. Ja øu vaæ jaram uçiniti joæ
sam sagradio Davidu, i dat øu ti teœim. Otac vas je moj æibao biçevima.
Izraela. Ja øu vas krotiti ætipavcima.”
39 U tu svrhu poniœavat øu potomke 12 Kad Jeroboam i sav narod doåoæe
Davidove, ali ne za sva vremena.” opet treøi dan k Roboamu, kako im je
40 Jer je Salomon traœio da ubije bio zapovjedio kralj rekavæi: “Doåite
Jeroboama, podiœe se Jeroboam i opet k meni do tri dana!”
pobjeœe u Egipat k Æiæaku, kralju 13 Tada kralj oætro odgovori narodu i
egipatskom. Ostade u Egiptu do smrti ne osvrnu se na savjet, æto su mu ga
Salomonove. bili dali starci.
41 Ostala Povijest Salomonova i sve, 14 Kako ga svjetovaæe mladi ljudi,
æto je çinio, i mudrost njegova, to je odgovori im: “Moj vam je otac naprtio
zapisano u knjizi povijesti teœak jaram. Ja øu vaæ jaram uçiniti joæ
Salomonove. teœim. Otac vas je moj æibao biçevima.
42 A vladao je Salomon u Jerusalemu Ja øu vas krotiti ætipavcima.”
nad svim Izraelom çetrdeset godina. 15 Tako kralj ne usliæi naroda, jer je
43 Tada poçinu Salomon kod otaca Gospod o tako uredio, da ispuni svoje
svojih. Pokopaæe ga u gradu Davida, obeøanje, æto ga je Gospod preko Ahije
oca njegova. Na mjesto njega postade od Æila bio dao Jeroboamu sinu
kralj njegov sin Roboam. Nebatovu.
277 1 Kraljevi
16 Kad vidje sav Izrael, da ih kralj ne iæao k jednome do Dana.
htjede usliæiti, odgovori narod kralju 31 Takoåer podiœe on svetiæta na
ovo: “Kakav dio mi imamo s Davidom? visinama i postavi za sveøenike ljude
Mi nemamo baætine sa sinom proste, koji nijesu pripadali Levitima.
Jesejevim. Kuøi sinovi Izraelovi! Sad 32 Nadalje uvede Jeroboam osmoga
gledaj svoju kuøu, Davide!” Tako otide mjeseca, petnaestoga dana u mjesecu,
Izrael kuøi. blagdan, koji je odgovarao blagdanu u
17 Roboam je vladao samo joæ pad Judi. On sam uzaåe na œrtvenik. Isto
sinovima Izraelovim, koji su stanovali tako uçini u Betelu, da œrtvuje
u gradovima Judinim. teocima, æto ih je bio dao naçiniti. I
18 Kad kralj Roboam posla Adorama, postavi u Betelu sveøenike svetiæta na
nadzornika nad rabotnim radnjama, visinama, æto ih je bio naçinio.
sav ga Izrael zasu kamenjem i ubi. 33 Petnaestoga dana osmoga mjeseca,
Kralj Roboam mogao je upravo joæ dakle mjeseca, æto ga je on sam sebi
skoçiti na svoja kola i pobjeøi u bio izabrao, da Çvede blagdan za
Jerusalem. sinove Izraelove, uzaåe na œrtvenik,
19 Tako otpade Izrael od kuøe Davidove koji je bio podigao u Betelu, I pristupi
do danaænjega dana. k œrtveniku, da kadi.
20 Kad je çuo sav Izrael, da se je vratio
Jeroboam, poslaæe, dadoæe ga dovesti 1 Kraljevi 13
na skupætinu i uçiniæe ga kraljem nad 1 A gle, javi se u Betelu po nalogu
svim Izraelom. Uz kuøu Davidovu ne Gospodnjem çovjek Boœji iz zemlje
pristade nitko, osim jedino pleme Judine, jeroboam je upravo stajao na
Judino. œrtveniku, da œrtvuje.
21 im Roboam doåe u Jerusalem, 2 Tada se onaj po zapovijedi
podiœe svu kuøu Judinu i pleme Gospodnjoj okrenu prema œrtveniku i
Benjaminovo, sto i osamdeset tisuøa viknu: “œrtveniçe, œrtveniçe, ovako veli
odabranih ratnika, da zavojæte na Gospod: Sin øe se jedanput roditi kuøi
kuøu Izraelovu, da natrag dobiju Davidovoj. Josija je ime njegovo. On øe
kraljevstvo za Roboama, sina na tebi klati sveøenike visina, koji
Salomonova. œrtvuju na tebi. Ljudske øe se kosti
22 Tada doåe rijeç Boœja Æemaji, spaliti na tebi.”
çovjeku Boœjemu, ovako: 3 U isto doba navijesti on znak i reçe:
23 “Javi Roboamu, sinu Salomonovu, “Znak, da je Gospod govorio, ovaj je:
kralju Judinu, i svoj kuøi Judinoj i “Evo, œrtvenik øe se raspasti, i prosut
Benjaminovoj i ostalome narodu: øe se pepeo, æto je na njemu!”
24 Ovako veli Gospod: Ne izlazite i ne 4 Kad je kralj çuo prijetnju, æto je
bijte se s braøom svojom, sinovima çovjek Boœji izreçe proti œrtveniku u
Izraelovim! Svaki neka se vrati svojoj Betelu, pruœi Jeroboam sa œrtvenika
kuøi, jer sam ja naredio tako da bude.” ruku svoju i zapovjedi: “Drœite ga!” Ali
Oni posluæaæe zapovijed Gospodnju, ruka njegova, koju je bio pruœio proti
vratiæe se i otidoæe kuøi, kako im je bio njemu, ukoçi se, tako da je opet nije
zapovjedio Gospod. mogao natrag povuøi.
25 Jeroboam utvrdi Æekem u gori 5 A œrtvenik se raspade, i prosu se
Efraimovoj i naseli se u njemu. Odatle pepeo sa œrtvenika, kako je to bio kao
otide i utvrdi Penuel. znak navijestio çovjek Boœji po
26 Jeroboam je mislio u sebi: zapovijedi Gospodnjoj.
“Kraljevstvo øe se opet povratiti kuøi 6 Kralj viknu çovjeku Boœjemu:
Davidovoj. “Navrati ipak Gospoda, Boga svojega,
27 Jer ovaj narod ide gore, da u hramu na blagost i pomoli se za me, da mogu
Gospodnjem u Jerusalemu prinosi opet natrag povuøi ruku svoju!” Tada
œrtve, to øe se srce ovoga naroda opet ublaœi çovjek Boœji Gospoda, i kralj je
obratili k Roboamu, kralju Judinu, opet mogao ruku natrag povuøi, i bila
kao gospodaru svojemu. Mene øe ubiti je kao prije.
i opet se povratiti k Roboamu, kralj u 7 Nato zamoli kralj çovjeka Boœjega
Judinu. “Hodi s menom kuøi i okrijepi se! I dar
28 Kad je kralj razmislio, dade naçiniti øu ti dati.”
dva zlatna teleta i reçe narodu: “Vi ste 8 Ali çovjek Boœji odgovori kralju: “Kad
dosta dugo iæli gore u Jerusalem. A bi mi dao i polovicu kraljevstva
evo, Izraele, ovdje je tvoj bog, koji te je svojega, ne bih iæao s tobom i ne bih jeo
izveo iz zemlje egipatske!” ni pio na ovom mjestu.
29 Jedno namjesti u Betelu, drugo 9 Jer tako mi je zapovjedila rijeç
dade odnijeti u Dan. Gospodnja: “Ne smijeæ ni jesti ni piti,
30 To postade povod grijehu. Narod je niti se vratiti putem, kojim si doæao.”
1 Kraljevi 278
10 Tako udari drugim putem i ne vrati koju mu je bio rekao.”
se putem, kojim je bio doæao u Betel. 27 Nato zapovjedi sinovima svojim:
11 A stanovao je u Betelu jedan star “Osedlajte mi magarca!” Kad su ga bili
prorok. Sinovi njegovi doåoæe mu i osedlali,
pripovjediæe mu sve, æto uçini çovjek 28 Odjaha on i naåe tijelo njegovo
Boœji onaj dan u Betelu, i rijeçi, æto ih je ispruœeno na putu i magarca i lava
bio izrekao kralju. Kad su oni to bili gdje stoje uz tijelo. Lav nije bio tijelo
ispripovjedili ocu svojemu, proœderao ni magarca rastrgao.
12 Upita ih otac njihov: “Kojim je putem 29 Prorok podiœe tijelo çovjeka Boœjega,
otiæao?” Sinovi njegovi pokazaæe mu metnu ga na magarca i odnese ga
put, kojim je bio udario çovjek Boœji, natrag. Doåe u grad staroga proroka,
koji je bio doæao iz zemlje Judine. da odrœi tugovanje i da se pokopa.
13 Nato on zapovjedi sinovima svojim: 30 Metnu on tijelo u svoj vlastiti grob, i
“Osedlajte mi magarca!” Kad su oni bili odrœaæe mu tugovanje: “Ah, brate moj!”
osedlali magarca, uzjaha ga on 31 Kad ga je bio pokopao, reçe sinovima
14 I pojaha za çovjekom Boœjim. Naåe svojim: “Kad umrem, pokopajte me u
ga gdje sjedi pod terebintom i upita ga: istom grobu, u kojem je pokopan
“Jesi li ti çovjek Boœji, koji je doæao iz çovjek Boœji! Uz kosti njegove metnite i
zemlje Judine?” On odgovori: “Jesam.” kosti moje!
15 Tada ga zamoli: “Hodi s menom kuøi 32 Jer øe se zacijelo ispuniti rijeç, koju
i pojedi ætogod!” je po zapovijedi Gospodnjoj izgovorio
16 On odgovori: “Ne smijem se vratiti s proti œrtveniku u Betelu i proti svima
tobom i s tobom iøi. Ne smijem ni jesti hramovima visina u gradovima
ni piti s tobom u ovom mjestu. Samarije.”
17 Jer je meni rijeç Gospodnja 33 I poslije ovoga dogaåaja ne vrati se
zapovjedila: “Ne smijeæ tamo ni jesti ni Jeroboam sa svojega zloga puta, nego
piti, niti se vratiti putem, kojim si nastavi po volji postavljati sve proste
doæao.” ljude za sveøenike visina. Tko je œelio,
18 Ali onaj mu odgovori: “I ja sam onomu je davao punomoø i postavljao
prorok kao ti. Anåeo mi je po zapovijedi ga za sveøenika visina.
Gospodnjoj naloœio: “Dovedi ga sa 34 Radi takva postupanja ogrijeæi se
sobom kuøi, da jede i pije.” Tako mu kuøa Jeroboamova, i poruæi se, i
slaga. istrijebi se sa zemlje.
19 I vrati se s njim, i jeo je i pio u
njegovoj kuøi. 1 Kraljevi 14
20 A dok su sjedili za stolom, doåe rijeç 1 U ono vrijeme razbolje se Abija, sin
Gospodnja proroku, koji ga je bio Jeroboamov.
doveo natrag. 2 Tada zamoli Jeroboam svoju œenu:
21 On povika çovjeku Boœjemu, koji je “Idi, preobuci se, da se ne opazi, da si
bio doæao iz zemlje Judine: “Ovako veli œena Jeroboamova, pa idi u Æilo! Tamo
Gospod: Jer nijesi posluæao zapovijedi stanuje prorok Ahija. On je, koji mi je
Gospodnje i nijesi drœao nalog, æto ti ga jedanput prorokovao, da øu biti kralj
je dao Gospod, Bog tvoj, nad ovim narodom.
22 Nego si se vratio i jeo i pio na mjestu, 3 Uzmi sa sobom deset kruhova i
za koje ti je rekao: “Ne smijeæ ni jesti ni kolaça i vrç meda i potraœi ga! On øe ti
piti, zato neøe tvoje tijelo doøi u grob reøi, æto øe biti od djeçaka.”
tvojih otaca!” 4 Œena Jeroboamova uçini tako. Ona
23 I poæto je bio jeo i pio, dade onaj zaputi u Æilo i doåe u kuøu Ahijinu. A
osedlati magarca proroku, kojega je Ahija nije mogao viæe vidjeti, jer su oçi
bio doveo natrag. njegove bile oslijepile od starosti.
24 Tako on odjaha, A putem susrete ga 5 Uto je bio Gospod rekao Ahiji: “Eto
lav na putu i usmrti ga. Tijelo je dolazi œena Jeroboamova, da te pita za
njegovo leœalo ispruœeno na putu. sina svojega; jer je bolestan. Tako i
Magarac je stajao uz njega. I lav je tako reøi øeæ joj!” I kad ona uåe
ostao stojeøi uz tijelo. preobuçena,
25 I kad ljudi, æto su prolazili, vidjeæe 6 I Ahija razabra æuætanje njezinih
tijelo ispruœeno na putu i lava gdje stoji koraçaja, kad uåe na vrata, povika on:
uz tijelo, otidoæe i pripovjediæe to u “Uniåi, œeno Jeroboamova! Æto se
gradu, gdje je stanovao stari prorok. pretvaraæ? Meni je naloœena tvrda
26 im je to çuo prorok, koji ga je bio vijest za te.
vratio s puta, reçe: “To je çovjek Boœji, 7 Idi, kaœi Jeroboamu: “Ovako veli
koji ne posluæa naloga Gospodnjega. Gospod, Bog Izraelov: ‘Podigao sam te
Zato ga Gospod predade lavu, koji ga iz naroda i postavio te knezom nad
rastrga i usmrti po rijeçi Gospodnjoj, svojim narodom Izraelom.
279 1 Kraljevi
8 Otrgnuo sam kraljevstvo od kuøe Izraelovih, da tamo nastani ime svoje.
Davidove i dao ga tebi. A ti nijesi bio Njegova se je mati zvala Naama i bila je
kao moj sluga David, koji je drœao Amonka.
zapovijedi moje, sluæao me svim srcem 22 I Juda je çinio, æto se nije dopadalo
i çinio samo ono, æto se dopada meni. Gospodu. Oni su izazivali grijehima,
9 Ne, ti si radio gore od svih svojih æto su ih çinili, njegovu srdœbu viæe,
prethodnika, jer si dao sebi naçiniti nego oci njihovi svim onim, æto çiniæe.
druge bogove, i to likove livene, da bi 23 Jer i oni naçiniæe sebi uzvisine,
me draœio. A mene si bacio za leåa stupove i drvene kipove na svakom
svoja. visokom humu i pod svakim zelenim
10 Zato øu ja pustiti nesreøu na kuøu drvetom.
Jeroboamovu i od porodice 24 Dapaçe bilo je posveøenih bludnica
Jeroboamove sve øu istrijebiti, æto je u zemlji. Tako su nasljedovali sve
muæko, dorasle i nedorasle u Izraelu. grozote pogana, æto ih je bio Gospod
Ja øu pomesti kuøu Jeroboamovu, kao istjerao ispred sinova Izraelovih.
æto se mete blato, da ga viæe ne ostane 25 U petoj godini kraljevanja
niæta. Roboamova izaåe kralj Æiæak od Egipta
11 Tko umre u gradu od porodice proti Jerusalemu,
Jeroboamove, proœderat øe ga psi, i tko 26 I ugrabi blago iz hrama
umre u polju, proœderat øe ga ptice Gospodnjega i iz palaçe kraljevske. Sve
nebeske.’” Jest, tako govori Gospod. on uze. Ugrabi i sve zlatne ætitove, æto
12 A ti se vrati kuøi! Kad noge tvoje ih je bio dao naçiniti Salomon.
stupe u grad, djeçak øe umrijeti. 27 Na njihovo mjesto dade kralj
13 Sav øe Izrael drœati tugovanje za Roboam naçiniti mjedene ætitove i
njim i pokopat øe ga, jer øe on jedini od povjeri ih paœnji starjeæina nad
porodice Jeroboamove doøi u grob, jer straœama, æto su straœili na ulazu u
se na njemu naåe neæto, æto se na kuøi palaçu kraljevsku.
Jeroboamovoj dopalo Gospodu, Bogu 28 Kadgod bi kralj iæao u hram
Izraelovu. Gospodnji, nosili su ih tjelesni
14 A Gospod øe podignuti sebi kralja straœari, a poslije su ih opet stavljali u
nad Izraelom, koji øe istrijebiti kuøu straœarnicu tjelesnih straœara.
Jeroboamovu u onaj dan. A æto øe 29 Ostala povijest Roboamova i sve, æto
istom onda joæ doøi? je çinio, stoji zapisano u knjizi povijesti
15 Udarit øe Gospod Izraela, da øe se kraljeva Judinih.
zaljuljati, kao æto se ljulja trska na 30 Bio je rat izmeåu Roboama i
vodi, Iæçupat øe Izraela iz ove lijepe Jeroboama jednako.
zemlje, koju je dao ocima njihovim, i 31 Kad je Roboam bio poçinuo kod
razasut øe ih s onu stranu rijeke, jer otaca svojih, bio je pokopan kod otaca
naçiniæe sebi drvene kipove i tako svojih u gradu Davidovu. Njegova se
razdraœiæe Gospoda na gnjev. mati zvala Naama i bila je Amonka.
16 Napustit øe Izraela zbog grijeha, æto Njega naslijedi na prijestolju njegov
ih poçini Jeroboam i na koje navede sin Abijam.
Izraela.”
17 Œena Jeroboamova zaputi kuøi i 1 Kraljevi 15
doåe u Tirsu. Kad prekoraçi kuøni 1 U osamnaestoj godini kraljevanja
prag, bio je djeçak veø mrtav. Jeroboama, sina Nebatova, postade
18 Pokopaæe ga, i sav Izrael odrœa Abijam kralj nad Judom.
tugovanje za njim, kako je to unaprijed 2 On je vladao tri godine u Jerusalemu,
rekao Gospod preko svojega sluge, Njegova se mati zvala Maaka i bila je
proroka Ahije, unuka Abiæalomova.
19 Ostala povijest Jeroboamova, 3 On je çinio sve grijehe oca svojega, æto
njegovih ratova i njegove vladavine, ih ovaj bio çinio pred njim, i srce
stoji zapisana u knjizi povijesti njegovo nije bilo cijelo odano Gospodu,
kraljeva Izraelovih. Bogu njegovu, kao srce njegova djeda
20 Kraljevao je Jeroboam dvadeset i Davida.
dvije godine. Onda poçinu kod otaca 4 Ipak mu je Gospod, Bog njegov, zbog
svojih. Njegov sin Nadab postade kralj Davida dao svjetiljku u Jerusalemu,
mjesto njega. kad je nakon njega podigao sina
21 Kralj nad Judom bio je Roboam, sin njegova u Jerusalemu i utvrdio
Salomonov. Bilo je Roboamu çetrdeset Jerusalem,
i jedna godina, kad postade kralj, i 5 Jer je David bio çinio, æto se je
vladao je sedamnaest godina u dopadalo Gospodu, i za svega œivota
Jerusalemu, u gradu, koji je bio svojega nije bio odstupio od onoga, æto
izabrao Gospod izmeåu svih plemena mu je bio zapovjedio, osim u sluçaju s
1 Kraljevi 280
Hitejinom Urijom. upotrebljavao za utvråivanje Rame.
6 Izmeåu Roboama i Jeroboama bio je Stim dade kralj Asa utvrditi Gebu
rat, dokle je god onaj œivio. Benjaminovu i Mispu
7 Ostala povijest Abijamova i sve, æto je 23 Sva ostala povijest Asina, sve
çinio, stoji zapisano u knjizi povijesti pobjede njegove i djela njegova i
kraljeva Judinih. I izmeåu Abijama i gradovi, æto ih je utvrdio, to stoji
Jeroboama bio je rat. zapisano u knjizi povijesti kraljeva
8 Kad je Abijam bio poçinuo kod otaca Judinih. U starosti svojoj bolovao je od
svojih, pokopaæe ga u gradu Davidovu. nogu.
Mjesto njega postade kralj njegov sin 24 Kad je Asa bio poçinuo kod otaca
Asa. svojih, pokopaæe ga kod otaca njegovih
9 U dvadesetoj godini kraljevanja u gradu njegova djeda Davida. Mjesto
Jeroboamova nad Izraelom postade njega postade kralj njegov sin Joæafat.
Asa kralj nad Judom. 25 Nadab, sin Jeroboamov, postade
10 On je vladao çetrdeset i jednu kralj Izraelov u drugoj godini
godinu u Jerusalemu. Njegova se je kraljevanja Asina nad Judom, i vladao
mati zvala Maaka i bila je køi je dvije godine nad Izraelom.
Abiæalomova. 26 On je çinio, æto se nije dopadalo
11 Asa je çinio, æto se je dopadalo Gospodu, i hodio je tragom oca svojega
Gospodu, kao njegov djed David. i u grijehu njegovu, na koji je bio naveo
12 On protjera bludnice iz zemlje i Izraela.
odstrani sve idolske likove, æto su ih 27 Proti njemu zasnova urotu Baaæa,
bili naçinili oci njegovi. sin Ahijin, od kuøe Isakarove, i ubi ga
13 I mater svoju Maaku svrœe s njezina Baaæa kod Gibetona, æto je pripadao
mjesta kao gospodarice, jer je bila Filistejima, kad su Nadab i sav Izrael
podigla idolski lik Aæere. Asa sasijeçe opsjedali Gibeton.
njezinu ljagu i spali je u dolini 28 Ubi ga Baaæa u treøoj godini
kidronskoj. kraljevanja Asina nad Judom, i mjesto
14 Ali uzvisine nijesu bile sruæene, ipak njega postade kralj.
Asa ostade svega œivota svojega vjerno 29 im je on bio postao kralj, istrijebi svu
odan Gospodu. kuøu Jeroboamovu i ne ostavi na
15 I dade u hram Gospodnji unijeti sve œivotu nijedne duæe od porodice
posvetne darove oca svojega i svoje Jeroboamove, dok je nije bio uniætio.
vlastite darove, srebro, zlato i sudove. Tako je bio unaprijed rekao Gospod
16 Izmeåu Ase i Baaæe, kralja Izraelova, preko svojega sluge Ahije iz Æila.
bio je rat, dokle su god œivjeli. 30 Zbog grijeha, æto ih je bio poçinio
17 Baaæa, kralj Izraelov, izaåe proti Jeroboam i na koje je bio naveo Izraela,
Judi i utvrdi Rami, da ne da nikome i zbog gnjeva, na koji je bio podraœio
otiøi k Asi, kralju Judinu, ni od njega Gospoda, Boga Izraelova.
doøi. 31 Ostala povijest Nadabova i sve, æto je
18 Ali Asa uze sve srebro i zlato, æto je uçinio, stoji zapisano u knjizi povijesti
bilo joæ ostalo u riznicama hrama kraljeva Izraelovih.
Gospodnjega, i blago palaçe kraljevske 32 Izmeåu Ase i kralja Izraelova Baaæe
i predade ga slugama svojim. Tako ih bio je rat, dokle su god œivjeli.
posla kralj Asa k Ben-Hadadu, sinu 33 U treøoj godini kraljevanja Asina
Tabrimonovu, unuku Hezjonovu, nad Judom postade Baaæa, sin Ahijin,
kralju sirskomu, koji je imao svoje kralj svega Izraela i vladao je u Tirsi
sjediæte u Damasku, i poruçi: dvadeset i çetiri godine.
19 “Savez postoji izmeåu mene i tebe, 34 On je çinio, æto se nije dopadalo
izmeåu mojega i tvojega oca. Evo Gospodu, i hodio je tragom
æaljem ti srebro i zlato kao dar. Pa Jeroboamovim i u grijehu njegovu, na
razrijeæi svoj savez s Baaæom, kraljem koji je bio naveo Izraela.
Izraelovim, da moradne otiøi od mene!”
20 Ben-Hadad posluæa kralja Asu i 1 Kraljevi 16
posla vojskovoåe svoje proti 1 Tada doåe rijeç Gospodnja Jehuu,
gradovima Izraelovim. Dade poharati sinu Hananijevu, proti Baaæi ovako:
Ijon, Dan, Abel Bet-Maaku i sav Kineret 2 “Iz praha sam te digao i postavio
zajedno sa svom zemljom knezom nad mojim narodom Izraelom.
Naftalijevom. A ti si iæao putem Jeroboamovim i
21 Kad Baaæa primi vijest o tom, presta naveo si moj narod Izraela na grijeh,
utvråivati Ramu i vrati se u Tirsu. tako da su me svojim grijehima draœili
22 I kralj Asa podiœe sve Judejce bez na gnjev.
iznimke. Oni moradoæe odnijeti 3 Zato øu zatrti Baaæu i kuøu njegovu i
kamenje i grede, æto ih je bio Baaæa s tvojom kuøom postupati kao s
281 1 Kraljevi
kuøom Jeroboama, sina Nebatova, dopadalo Gospodu, kad je iæao putem
4 Tko od porodice Baaæine umre u Jeroboamovim i u njegovu grijehu, æto
gradu, toga øe psi proœderati, i tko od ga bio poçinio, i tako naveo Izraela na
porodice njegove umre u polju, toga øe grijeh.
izjesti ptice nebeske!” 20 Ostala povijest Zimrijeva i buna, æto
5 Ostala povijest Baaæina, njegova je podiœe, stoji zapisana u knjizi
djela i pobjede, to stoji zapisano u povijesti kraljeva Izraelovih.
knjizi povijesti kraljeva Izraelovih. 21 Tada se razdijeli narod Izraelov u
6 Kad je Baaæa bio poçinuo kod otaca dvije stranke. Jedna polovina naroda
svojih, pokopaæe ga u Tirsi. Mjesto drœala je s Tibnijem, sinom Ginatovim,
njega postade kralj njegov sin Ela. da ga uçini kraljem, druga polovina
7 A proti Baaæi i kuøi njegovoj nije bila pristajala je za Omrijem.
rijeç Gospodnja preko proroka Jehua, 22 Ipak stranka Omrijeva bila je jaça od
sina Hananijeva, izaæla samo zbog stranke Tibnija, sina Ginatova, i kad je
svega zla, kojim se je bio ogrijeæio proti umro Tibni, postade Omri kralj.
Gospodu i draœio ga na gnjev svim 23 U trideset prvoj godini kraljevanja
svojim djelima, tako da je imao dijeliti Asina nad Judom postade Omri kralj
sudbinu kuøe Jeroboamove, nego i Izraelov i vladao je dvanaest godina,
æto, jer je on nju bio istrijebio. Kad je bio æest godina vladao u Tirsi,
8 U dvadeset æestoj godini kraljevanja 24 Kupi od Æemera goru samarijsku za
Asina nad Judom postade Ela, sin dva talenta srebra, utvrdi goru i nazva
Baaæin, kralj Izraelov. On je vladao u grad, koji sagradi tamo, po imenu
Tirsi dvije godine. Æemera, posjednika gore, Samarija.
9 Proti njemu diœe bunu Zimri, jedan 25 Omri je çinio, æto se nije dopadalo
od njegovih çasnika, zapovjednik Gospodu, pa i gore je çinio od svih
jedne polovine bojnih kola. Dok je on svojih prethodnika.
pio u Tirsi u kuøi Arse, koji je upravljao 26 On je iæao posve tragom Jeroboama,
palaçom u Tirsi, sina Nebatova, i u grijehima, na koje je
10 Provali Zimri, ubi ga u dvadeset onaj bio naveo Izraela, tako da su
sedmoj godini kraljevanja Asina nad svojim idolopoklonstvom na gnjev
Judom i postade mjesto njega kralj. draœili Gospoda, Boga Izraelova.
11 im je on kralj bio i zasjeo na 27 Ostala povijest Omrijeva, njegova
prijestolje, pobi svu kuøu Baaæinu. Ne djela i njegove pobjede, æto ih je
ostavi ni jednoga, koji je bio muækoga izvojevao, sve to stoji zapisano u knjizi
roda, ni roåake ni prijatelje, povijesti kraljeva Izraelovih.
12 Tako zatre Zimri svu kuøu Baaæinu, 28 Kad je bio Omri poçinuo kod otaca
kako je to bio Gospod unaprijed rekao svojih, pokopaæe ga u Samariji. Mjesto
preko proroka Jehua proti Baaæi, njega postade kralj njegov sin Ahab.
13 Zbog svih grijeha, æto su ih bili 29 U trideset osmoj godini kraljevanja
poçinili Baaæa i njegov sin Ela i na koje Asina nad Judom postade Ahab, sin
su bili naveli Izraela, kad su draœili na Omrijev, kralj Izraelov, i vladao je
gnjev Gospoda, Boga Izraelova, svojim Ahab, sin Omrijev, nad Izraelom
idolopoklonstvom. dvadeset i dvije godine u Samariji,
14 Ostala povijest Elina i sve, æto je 30 I Ahab, sin Omrijev, çinio je, æto se
çinio, stoji zapisano u knjizi povijesti nije dopadalo Gospodu, viæe od svih
kraljeva Izraelovih, svojih prethodnika.
15 U dvadeset sedmoj godini 31 Pritom bilo je joæ najmanje, da je
kraljevanja Asina nad Judom postade hodio u grijehima Jeroboama, sina
Zimri kralj i vladao je sedam dana u Nebatova. On povrh toga uze za œenu
Tirsi. Vojska je upravo opsjedala Jezebelu, køer Etbaala, kralja
Gibeton, æto je pripadao Filistejima. sidonskoga, ode u sluœbu baalovu i
16 I kad saznade vojska u taboru, da je klanjao mu se.
Zimri kod jedne pobune ubio kralja, 32 On podiœe baalu œrtvenik u hramu
podiœe sav Izrael u onaj dan u taboru baalovu, æto ga je bio sagradio u
za kralja Izraelova Omrija, Samariji.
zapovjednika vojske. 33 Takoåer dade Ahab podiøi lik
17 Nato otide Omri i s njim sav Izrael od aætartin. Uopøe je poçinio Ahab joæ viæe
Gibetona, i opsjednuæe Tirsu. opaçina i draœio je Gospoda, Boga
18 Kad vidje Zimri, da je grad veø Izraelova, viæe na gnjev od svih
izgubljen, povuçe se u tvråu palaçe kraljeva Izraelovih, koji su bili vladali
kraljevske i zapali nad sobom palaçu prije njega.
kraljevsku. Tako on naåe smrt 34 Za njegova vremena Hiel iz Betela
19 Zbog svojih grijeha, æto ih je bio sazida opet Jeriho. Na Abiramu,
poçinio, kad je çinio, æto se nije prvoroåencu svojemu, osnova ga; na
1 Kraljevi 282
Segubu, mezimcu svojemu, stavi mu 18 Reçe ona Iliji: “Æto ja imam s tobom,
vrata, kao æto je bio Gospod unaprijed çovjeçe Boœji? Ti si samo doæao k meni,
rekao preko Joæue, sina Nunova. da u pamet dozoveæ moje grjehote i da
mi umoriæ sina?”
1 Kraljevi 17 19 On joj odgovori: “Daj mi sina
1 Jednoga dana reçe Ahabu Tiæbiøanin svojega!”, uze ga tada iz naruçja
Ilija, jedan od œitelja u Gileadu: “Tako njezina, odnese ga u gornju sobu, gdje
œiv bio Gospod, Bog Izraelov; u çijoj je stanovao, i poloœi ga na postelju
sluœbi stojim: Iduøih godina neøe pasti svoju.
ni rosa ni daœd, osim da ja to sam 20 Tada se pomoli Gospodu ovako:
zapovjedim!” “Gospode, Boœe moj, hoøeæ li doista
2 Potom doåe njemu rijeç Gospodnja: tako ucvijeliti udovicu, kod koje sam
3 “Otidi odavde, okreni na istok i skrij gost, da joj umoriæ sina?”
se na potoku Keritu, koji teçe istoçno 21 Nato se pruœi triput nad djeçakom i
od Jordana! pomoli se glasno Gospodu: “Gospode,
4 Iz potoka øeæ piti, a gavranima sam Boœe moj, daj ipak da se œivot djeçakov
naredio, da te hrane ondje.” opet vrati u njega!”
5 On posluæa Gospoda, ode tamo, 22 I Gospod usliæi vapaj Ilijin. Œivot
nastani se na potoku Keritu, koji teçe djeçakov vrati se opet u njega, i posta
istoçno od Jordana. œiv.
6 Gavrani su mu ujutro donosili kruha 23 I Ilija uze djeçaka, donese ga iz
i mesa i isto tako uveçe. Iz potoka je gornje sobe u kuøu i predade ga materi
pio. njegovoj i reçe: “Evo, tvoj sin opet œivi!”
7 Iza nekoliko vremena presahnu 24 Tada œena reçe Iliji: “Sada znam, da
potok, jer nije pao daœd u zemlji. si çovjek Boœji i da je rijeç Gospodnja u
8 Tada doåe njemu rijeç Gospodnja tvojim ustima istina.”
ovako:
9 “Hajde, idi u Sarfatu, æto je kod 1 Kraljevi 18
Sidona, i ostari tamo! Zapovjedio sun 1 Poslije mnogo vremena, u treøoj
tamo jednoj udovici, da te hrani.” godini, doåe rijeç Gospodnja Iliji: “Idi,
10 Tako on zaputi u Sarfatu, Kad doåe stupi pred Ahaba; jer hoøu da poæljem
na vrata gradska, a to jedna udovica daœd na zemlju!”
kupi drva, On je dozva i zamoli: “Donesi 2 Ilija zaputi, da se pokaœe pred
mi malo vode u sudu, da se napijem!” Ahabom, Kad je glad u Samariji bivala
11 Kad ona poåe da donese, viknu on sve jaça,
za njom: “Donesi mi i kruha malo!” 3 Ahab dade do zvati upravitelja dvora
12 Ona odgovori: “Tako œiv bio Gospod, Abdiju. Abdija je bio vjeran ætovatelj
Bog tvoj, nemam niæta peçeno, nego Gospoda.
samo joæ pregræt braæna u øupu i malo 4 Kad je htjela Jezebela da istrijebi
ulja u krçagu. Upravo kupim drvaca, proroke Gospodnje, uzeo je Abdija æto
da otidem i zgotovim sebi i sinu proroka i skrio ih po pedeset u jednu
svojemu, Kad to pojedemo, onda øemo peøinu i hranio ih jelom i pilom.
umrijeti.” 5 Ahab dakle zapovjedi Abdiji: “Potraœi
13 A Ilija joj reçe: Ne brini se! Idi i uçini, sve izvore i potoke po zemlji Moœda
kako si rekla! Ali prije naçini meni od naåemo joæ trave i mognemo uzdrœati
toga jedan kolaçiø i donesi mi ga! Onda na œivotu konje i mazge i ne
moœeæ takoåer jedan zgotoviti sebi i moradnemo pustiti, da ugine ijedna od
sinu svojemu. œivotinja.”
14 Jer ovako veli Gospod, Bog Izraelov: 6 I podijeliæe se po zemlji, da je proåu.
“Braæna u øupu neøe nestati i krçag s Ahab otide jednim pravcem sam, i
uljem neøe se isprazniti do onoga Abdija otide drugim pravcem sam.
dana, kad Gospod opet poælje daœd na 7 Dok je Abdija bio na putu, doåe mu u
zemlju.” susret Ilija. Kad on prepoznade ovoga,
15 Ona otide i uçini, kako je bio rekao baci øe niçice na svoje lice i upita: “Jesi
Ilija, i imali su jesti dugo vremena, ona, li to ti, gospodaru moj Ilija?”
on i kuøa njezina. 8 On mu odgovori: “Ja sam. Idu, kaœi
16 Braæna u øupu nije nestalo, i krçag gospodaru svojemu: “Eto Ilije!”
s uljem nije se ispraznio, kako je to bio 9 Ali onaj odgovori: “Æto sam poçinio,
unaprijed rekao Gospod preko Ilije. da slugu svojega predajeæ u ruke
17 Poslije toga dogodi se, da se je Ahabu, da me pogubi?
razbolio sin œene, kojoj je pripadala 10 Tako œiv bio Gospod, Bog tvoj, nema
kuøa. Kako je bolest njegova tako naroda ni kraljevstva, gdje te gospodar
okrenula na gore, da je izdahnuo duæu moj ne bi dao traœiti. Kad mu se reklo:
svoju, Nema ga, onda on zakle kraljevstvo ili
283 1 Kraljevi
narod, da te nijesu naæli. do podne ime baalovo viçuøi: “baale,
11 Sad ti traœiæ: Idi, kaœi gospodaru usliæi nas!” Ali nije dolazio nikakav
svojemu: Eto Ilije! glas i nikakav odgovor. Pritom su igrali
12 Kad ja sad otidem od tebe, tko zna, oko œrtvenika, æto su ga bili naçinili,
kamo øe tebe meåutim odnijeti Duh 27 Kad je bilo u podne, naruga se Ilija
Gospodnji. Doåem li ja tada k Ahabu, govoreøi: “Viçite glasnije, jer je on bog,
da mu javim, a on te ne naåe, ubit øe Moœda je zaposlen ili je otiæao na
me. A sluga tvoj ætuje Gospoda od stranu ili je na putu, Moœda i spava i
mladosti svoje. mora se probuditi.”
13 Pa nije li poznato gospodaru 28 Tada su vikali iza glasa i parali se,
mojemu, æto sam uçinio, kad ono kako je u njih obiçaj, maçevima i
Jezebela dade ubijati proroke kopljima, dok ih ne obli krv.
Gospodnje? Kako sam skrio stotinu 29 Kad je proælo podne, padoæe u
proroka Gospodnjih, po pedeset u bjesnilo, dokle doåe vrijeme da se
jednoj peøini, i hranio ih jelom i pilom? prinese œrtva. Ali nije doæao nikakav
14 A sad ti traœiæ: Idi, kaœi gospodaru glas, nikakav odgovor, nikakvo
svojemu: Eto Ilije! On øe me ubiti!” usliæenje.
15 Ali Ilija reçe: “Tako œiv bio Gospod 30 A sada pozva Ilija sav narod:
nad vojskama, u çijoj sam sluœbi, joæ “Pristupite ovamo k meni!”: “Sav narod
danas øu mu se pokazati!” pristupi k njemu. On podiœe opet
16 I tako otide Abdija pred Ahaba i javi poruæen œrtvenik Gospodnji.
mu. Ahab zaputi, da se sastane Ilijom. 31 Prema broju plemena sinova
17 Kad ugleda Ahab Iliju, povika mu Jakova, kojemu je bila doæla rijeç
Ahab: “Jesi li ti onaj, æto donosiæ Gospodnja: “Izrael bit øe tvoje ime”, uze
nesreøu na Izraela?” Ilija dvanaest kamenova.
18 On odgovori: “Nijesam ja donio 32 Od toga kamenja naçini œrtvenik u
nesreøu na Izraela, nego ti i obitelj ime Gospodnje i oko œrtvenika iskopa
tvoja, jer ste ostavili zapovijedi jarak, dosta velik, da uzme dvije mjere
Gospodnje, i ti si pristao za baalima. œita.
19 A sada raspoælji i daj sa brati k meni 33 Tada naslaga drva, raskomada
svega Izraela na gori Karmelu i çetiri junca i metnu ga na œrtvenik.
stotine i pedeset proroka baalovih i 34 Potom zapovjedi: “Napunite çetiri
çetiri stotine proroka aætartinih, koji vrça vode i izlijte je na œrtvu paljenicu
jedu za stolom Jezebelinim!” i na drva!” On zapovjedi: “Uçinite to joæ
20 I rasposla Ahab k svima sinovima jedanput!” Uçiniæe joæ jedanput. Nato
Izraelovim i dade skupiti proroke na zapovjedi: “Uçinite to po treøi put!” I
gori Karmelu. uçiniæe po treøi put,
21 Tamo stupi Ilija pred sav narod i 35 Tako da je potekla voda oko
reçe: “Kako øete joæ dugo hramati na œrtvenika. Dade i jarak napuniti
obje strane? Ako je Gospod pravi Bog, vodom.
onda drœite uz njega! A je li to baal, 36 Kad je onda doælo vrijeme, da se
onda idite za njim!” Ali narod ne dade prinese œrtva, postupi Ilija i pomoli se:
nikakva odgovora. “Gospode, Boœe Abrahamov, Izakov i
22 Tada reçe Ilija narodu: “Jedini sam Izraelov, danas daj objavi, da si ti Bog
ja joæ ostao kao prorok Gospodnji. Izraelov i ja sluga tvoj, i da sam ja sve
Baalovih proroka ima çetiri stotine i ovo uçinio po tvojoj zapovijedi!
pedeset. 37 Usliæi me, Gospode, usliæi me i daj,
23 Neka nam se dadnu dva junca! Oni da upozna ovaj narod, da si ti,
neka sebi izaberu jednoga junca, neka Gospode, pravi Bog i da si obratio srca
ga raskomadaju i metnu na drva, ali njihova!”
ognja da ne podmeøu! Ja øu 38 Tada pade oganj Gospodnji i spali
priugotoviti drugoga junca i metnuti œrtvu paljenicu i drva, kamenje i
ga na drva, a da ne podmetnem ognja. zemlju i popi vodu u jarku.
24 Tada prizovite ime svojega boga, a ja 39 Kad to vidjeæe svi ljudi, baciæe se
øu prizvati ime Gospodnje. Bog, koji niçice na svoje lice i povikaæe: “Gospod
odgovori ognjem, pravi je Bog.” I sav je pravi Bog, Gospod je pravi Bog!”
narod odgovori: “Tako je pravo!” 40 A Ilija im zapovjedi: “Pohvatajte te
25 Potom reçe Ilija prorocima proroke baalove! Ne dajte da i jedan od
baalovim: “”Izaberite sebi jednoga od njih uteçe!” Oni pohvataæe, i Ilija ih
junaca i priugotovite ga najprije, jer vi odvede na potok Kiæon i tamo ih
ste veøina. Onda prizovite ime boga smaknu,
svojega; ali ognja ne podmeøite!” 41 Potom reçe Ilija Ahabu: “Idi gore, jedi
26 Oni uzeæe junca, kojega im dade, i pij, jer çujem veø hujanje daœda”
priugotoviæe ga i prizivali su od jutra 42 Ahab ode gore, da jede i da pije. A Ilija
1 Kraljevi 284
se pope navrh Karmela, prignu se k nije bio u vihoru.
zemlji i skrije lice svoje meåu koljena. 12 Iza vihora doåe potres, doåe oganj.
43 Tada zapovjedi slugi svojemu: “Idi Ali Gospod nije bio ugnju. Iza ognja
gore i pogledaj prema moru!” On ode doåe tiho, blago lahorenje.
gore, pogleda i javi: “Niæta se ne vidi.” 13 Kad je to çuo Ilija, pokri lice svoje
On odgovori: “Idi joæ sedam puta!” plaætem svojim, stupi van i stade na
44 Kad bi sedmi put, javi: “Eno, diœe se ulazu u peøinu. Tada mu progovori
od mora oblaçiø, malen kao ruka glas, æto je pitao: “Æto radiæ ovdje, Ilija?”
çovjeçja.” I on zapovjedi: “Idi, reci 14 On odgovori: “Pun sam revnosti za
Ahabu: “Upregni i silazi, da te ne stvar Gospoda, Boga nad vojskama; jer
uhvati daœd!” sinovi Izraelovi ostaviæe zavjet tvoj,
45 A u najkraøe vrijeme zamraçi se œrtvenike tvoje poruæiæe i proroke tvoje
nebo od vjetra i oblaka, i pade jak daœd. pobiæe maçem. Jedini ja ostadoh, ali i
Ahab se uspe na kola i odveze se u meni rade o glavi.”
Jezreel. 15 Nato mu zapovjedi Gospod: “Idi,
46 A nad Iliju doåe ruka Gospodnja, vrati se istim putem u pustinju
opasa bedra svoja i otrça pred Ahabom Damaska, i, kad doåeæ tamo, pomaœi
do u blizinu Jezreela. Hazaela za kralja Sirije!
16 Jehuu, unuka Nimæijeva, pomaœi za
1 Kraljevi 19 kralja nad Izraelom! A Eliæeja, sina
1 Ahab pripovjedi Jezebeli sve, æto je Æafatova, iz Abel-Mehole, pomaœi za
uçinio Ilija i kako je poubijao maçem proroka mjesto sebe!
sve proroke. 17 Tko tada uteçe maçu Hazaelovu,
2 Tada posla Jezebela glasnika k Iliji i njega øe pogubiti Jehu, i tko uteçe
zaprijeti: “Neka meni bogovi uçine æto maçu Jehuovu, njega øe pogubiti
hoøe, ako ja sutra u ovo doba ne Eliæej.
uçinim s tobom isto onako, kako si ti s 18 Ali ja øu ostaviti u Izraelu sedam
njima!” tisuøa: sve, koji ne saviæe koljena
3 On se poboja, ustade i otide odatle, da svojega pred baalom, i sve, koji ga
se zakloni na sigurnu mjestu. Kad je ustima svojim ne poljublæe.”
doæao u Beer-Æebu u zemlji Judinoj, 19 Na povratku naiåe na Eliæeja, sina
ostavi tamo slugu svojega. Æafatova, kad je upravo orao.
4 Sam ode dan hoda daleko u pustinju Dvanaest jarmova imao je pred sobom,
i sjede onda pod jednu smreku. Imao je sam je bio kod dvanaestoga, Ilija proåe
joæ samo œelju da umre i molio se: pokraj njega i baci plaæt svoj na njega.
“Dosta je toga. Uzmi, Gospode, œivot 20 Tada on zaustavi volove, potrça za
moj; jer nijesam bolji od otaca svojih!” Ilijom i reçe: “Daj mi da se joæ oprostim
5 Potom leœe i zaspa pod smrekom. od oca i matere; onda øu poøi za
Najedanput taknu ga anåeo Gospodnji tobom.” On mu odgovori “Idi samo
i reçe mu: “Ustani i jedi!” kuøi, jer ja nemam viæe niæta da
6 Kad pogleda, ugleda pokraj glave uçinim na tebi.”
prœen kolaç i vrç vode. Jede, napi se i 21 Onaj ode od njega, uze jaram volova
leœe opet da spava. i zakla ih. Drvima od pluga skuha
7 Ali anåeo doåe joæ jedanput, taknu ga meso i dade ga ljudima da jedu. Onda
i reçe: “Ustani i jedi, jer ti je put dalek.” ustade, otide za Ilijom i postade mu
8 Ustade, jede i napi se i putovao je, sluga.
okrijepljen ovim jelom, çetrdeset dana
i çetrdeset noøi sve do gore Boœje 1 Kraljevi 20
Horeba. 1 Ben-Hadad, kralj Sirije, podiœe svu
9 Ondje potraœi peøinu i nastani se u vojsku svoju. Trideset i dva kralja
njoj. Tada doåe njemu rijeç njemu se prikljuçiæe s konjima i
Gospodnja. On ga upita: “Æto radiæ kolima. Tako otide on, opkoli Samariju
ovdje, Ilija?” i udari na nju.
10 On odgovori: “Pun sam revnosti za 2 Posla poslanike u grad k Ahabu,
stvar Gospoda, Boga nad vojskama; jer kralju Izraelovu,
sinovi Izraelovi ostaviæe zavjet tvoj, 3 I poruçi mu: “Ovako veli Ben-Hadad:
œrtvenike tvoje poruæiæe i proroke tvoje “Tvoje srebro i zlato pripada meni, i
pobiæe maçem. Jedini ja ostadoh, ali i tvoje najljepæe œene i djeca moji su.”
meni rade o glavi.” 4 Kralj Izraelov odgovori mu: “Kako
11 On odgovori: “Izaåi i stani na gori zapovijedaæ, moj gospodaru i kralju!
pred Gospoda!” Tada proåe Gospod Tvoj sam ja sa svim, æto imam.”
pokraj njega, Pred Gospodom je hodio 5 Nato doåoæe poslanici joæ jedanput i
silan, œestok vihor, koji je brda rekoæe: “Ovako veli Ben-Hadad:
razdirao i hridine lomio. Ali Gospod Poruçio sam ti: Svoje srebro i zlato,
285 1 Kraljevi
svoje œene i djecu svoju imaæ mi 20 Svaki ubi s kojim se sukobi, i Sirijci
izruçiti. pobjegoæe. Izraelci nagnuæe za njima.
6 Sutra øu dakle u ovo doba poslati k Ben-Hadad, kralj Sirije, pobjeœe na
tebi sluge svoje, da pretraœe palaçu konju s nekoliko konjanika.
tvoju i kuøe sluga tvojih. Oni øe sve, æto 21 Sad i kralj Izraelov izaåe, napade na
se naåe u tebe dragocjeno, sa sobom konje i kola i zadade Sirijcima teœak
uzeti i ovamo donijeti.” poraz.
7 Tada dozva kralj Izraelov sve 22 Jednoga dana doåe prorok kralju
starjeæine zemaljske i reçe: “Iz toga Izraelovu i reçe mu: “Hajde, naoruœaj
mogli biste jasno upoznati, kako on se iznova i gledaj” kako da se spremiæ,
misli zlo, jer æalje k meni, da odnese jer øe do godine kralj Sirije opet izaøi na
moje œene i djecu, moje srebro i zlato, te.”
premda ga nijesam odbio.” 23 Sluge kralja Sirije svjetovaæe mu:
8 Starjeæine i sav narod odgovoriæe mu: “Njihov je bog gorski bog. Zato nas
“To ti ne smijeæ dopustiti. Na to ne pobijediæe. Ali ako se pobijemo s njima
smijeæ pristati.” u ravnici, pobijedit øemo ih.
9 I on odgovori poslanicima Ben- 24 Uçini dakle ovako: ukloni te kraljeve
Hadadovim: “Javite mojemu s njihovih mjesta i postavi namjesnike
Gospodaru, kralju: Sve, æto si naprije mjesto njih!
traœio od svojega sluge, uçinit øu, ali 25 Onda skupi vojsku, kakva je bila
zadnju traœbinu ne mogu ispuniti.” ona, koja ti je izginula, i konje i kola
Poslanici otidoæe i odnesoæe mu kao prije! Tada øemo se pobiti s njima
odgovor. u ravnici i zacijelo øemo ih pobijediti.”
10 A Ben-Hadad mu poruçi: “Neka mi On pristade na njihov savjet i uçini
bogovi uçine æto hoøe, ako bude dosta tako.
praha od Samarije, da svima 26 Kad proåe godina, Ben-Hadad
ratnicima, æto idu za mnom, dopadne prebroji Sirijce i poåe u Afek da vojuje
po jedna pregræt!” na Izraela.
11 A kralj Izraelov odgovori mu: “Kaœite 27 I sinovi Izraelovi prebrojiæe se,
mu samo: tko se joæ opasuje, neka se hranom se opskrbiæe i izaåoæe pred
ne isprsuje kao onaj, koji se veø njih. Kao dva mala stada koza
raspasuje!” utaboriæe se sinovi Izraelovi prema
12 Kad je on çuo taj odgovor - bio je njima, a Sirijci prekriliæe zemlju.
upravo s kraljevima pod æatorima - , 28 Ali çovjek Boœji pristupi i reçe kralju
zapovjedi slugama svojim; “Dignite Izraelovu: “Ovako veli Gospod: Jer
se!”, i udariæe oni na grad. Sirijci kaœu, da je Gospod gorski Bog, a
13 Tada pristupi jedan prorok k Ahabu, nije Bog poljski, zato øu ti dati u ruke
kralju Izraelovu, i reçe: “Ovako veli sve to silno mnoætvo, da spoznate, da
Gospod: “Vidiæ to sve to silno mnoætvo? sam ja Gospod.”
Ja øu ga danas dati tebi u ruke, da 29 Sedam dana stajali su jedni prema
spoznaæ, da sam ja Gospod.” drugima. Sedmoga dara doåe do bitke.
14 Ahab upita: “Preko koga?” On Sinovi Izraelovi poubijaæe Sirijce sto
odgovori: “Ovako veli Gospod: Preko tisuøa pjeæaka u jedan jedini dan.
ljudi knezova zemaljskih.” On upita 30 Ostatak pobjeœe u grad Afek, Tada se
dalje: “Tko øe zametnuti boj?” “Ti sam”, sruæi gradski zid na dvadeset i sedam
odgovori onaj. tisuøa ljudi, æto su bili ostali. I Ben-
15 I tako prebroji ljude knezova Hadad na bijegu bio je stigao u grad i
zemaljskih, i bilo ih je dvjesta i trideset bjeœao je iz jedne sobe u drugu.
i dva. Onda prebroji sav ratni narod, 31 Sluge njegove rekoæe mu: “Evo, çuli
sve sinove Izraelove. Bilo ih je sedam smo çesto, da su kraljevi kuøe
tisuøa. Izraelove velikoduæni kraljevi. Pa demo
16 Izaåoæe u podne, dok je pod œalosne haljine staviti oko svojih
æatorima bio Ben-Hadad s trideset i bedara i konopce oko svojih glava i
dva kralja, koji su mu bili saveznici. izaøi pred kralja Izraelova. Moœda ti
17 Najprije izaåoæe momci knezova daruje œivot.”
zemaljskih. Kad Ben-Hadad posla 32 Oni dakle opasaæe œalosne haljine
ljude, javiæe mu oni: “Izlaze ljudi iz oko svojih bedara i konopce oko svojih
Samarije.” glava, otidoæe kralju Izraelovu i rekoæe:
18 On zapovjedi: “Ako dolaze radi mira, “Sluga tvoj Ben-Hadad moli te: “Ostavi
pohvatajte ih œive! Ako li su izaæli na me na œivotu!” On odgovori: “Je li joæ
boj, pohvatajte ih isto tako!” œiv? On je moj brat.
19 Meåutim su bili izaæli iz grada ljudi 33 Ljudi uzeæe to kao dobar znak. I da
knezova zemaljskih i vojska, æto je iæla ga odmah uhvate za rijeç, rekoæe:
za njima. “Ben-Hadad je tvoj brat?” “On odgovori:
1 Kraljevi 286
“Idite, dovedite ga!” Kad Ben-Hadad baci na postelju svoju, okrenu lice
izaåe k njemu, on ga posadi uza se na svoje i ne uze nikakva jela.
kola. 5 Kad njegova œena Jezebela doåe k
34 A onaj mu reçe: “Gradove, Eto ih je njemu i upita ga: “”Zaæto si tako
otac moj oduzeo tvojemu ocu, vratit øu zlovoljan i neøeæ niæta da jedeæ?”,
ti. I smijeæ sebi u Damasku podignuti 6 On joj odgovori: “Razgovarao sam s
kuøe trgovaçke, kao æto je uçinio otac Jezreelcem Nabotom i predloœio mu:
moj u Samariji,” On odgovori: “Na “Daj mi vinograd svoj za novce, ili ako
temelju ovoga ugovora otpustit øu te.” voliæ, dat øu ti drugi vinograd za taj. A
I sklopi s njim ugovor i pusti ga na on mi reçe: “Ne dam ti svoga
slobodu. vinograda.”
35 Jedan izmeåu proroçkih uçenika po 7 Tada mu reçe njegova œena Jezebela:
zapovijedi Gospodnjoj zatraœi od “Sad jedanput pokaœi, da si kralj
svojega druga: “Rani me!” Ali ga ovaj ne Izraelov! Ustani, jedi i budi dobre volje!
htjede raniti. Ja øu ti veø pribaviti vinograd
36 A on mu reçe: “Jer nijesi posluæao Jezreelca Nabota.”
zapovijed Gospodnju, lav øe te ubiti, 8 I napisa ona pod imenom Ahabovim
çim otideæ od mene.” Kad je otiæao od pismo, zapeçati ga peçatom njegovim i
njega, napade ga lav i ubi. posla pismo starjeæinama i glavarima,
37 Potom naåe onaj drugoga çovjeka i æto su stanovali s Nabotom u istom
zatraœi od njega: “Rani me!” Çovjek ga gradu.
jednim udarom rani. 9 U pismu napisa ovo; “Oglasite post, i
38 I prorok ode i stade na put, kamo øe neka Nabot predsjeda skupætini
proøi kralj, a vrpcom iznad oçiju uçini narodnoj!
da se ne prepozna. 10 Postavite dva nevaljala çovjeka
39 Kad je prolazio kralj, viknu on prema njemu! Neka oni svjedoçe proti
glasno kralja: “Tvoj sluga bio je izaæao njemu: Hulio si na Boga i na kralja,
u boj, Tada pristupi jedan çovjek i Tada ga izvedite van i kamenujte ga, da
dovede mi jednog zarobljenika i pogine!”
zatraœi: “uvaj ovoga çovjeka! Ako ti ga 11 Ljudi grada, starjeæine i glavari, koji
nestane, bit øe tvoj œivot za njega, ili øeæ su stanovali u gradu njegovu, uçiniæe,
platiti talenat srebra. kako im je bila Jezebela naloœila u
40 I dok je tvoj sluga ovamo i tamo bio pismu, æto im ga je poslala.
zaposlen, njega nestade.” Kralj 12 Oni oglasiæe post i uçiniæe Nabota
Izraelov reçe mu: “Pravo ti je, sam si se predsjednikom u skupætini narod-
odsudio.” noj.
41 Tada on brze strgnu vrpcu s oçiju 13 I doåoæe dva nevaljala çovjeka i
svojih, i kralj Izraelov prepoznade u sjedoæe prema njemu. Ovi nevaljali
njemu jednoga od proroka. ljudi iznesoæe pred narodom proti
42 A on mu reçe: “Ovako veli Gospod: Nabotu ovo svjedoçanstvo: “Nabot je
“Jer si pustio iz ruku çovjeka, kojega hulio na Boga i na kralja.” Potom ga
sam posvetio smrti, jamçiæ œivotom izvedoæe van pred grad i kamenovaæe
svojim za njega i narod tvoj za narod ga, te pogibe.
njegov.” 14 Javiæe Jezebeli: “Nabot je
43 Kralj Izraelov otide zlovoljan i ljutit kamenovan i mrtav je.”
kuøi i doåe u Samariju. 15 Kad je çula Jezebela, da je Nabot
kamenovan i poginuo, reçe Jezebela
1 Kraljevi 21 Ahabu: “Ustani! Uzmi u posjed
1 Nakon ovih dogaåaja dogodi se ovo: vinograd Jezreelca Nabota, kojega ti on
“Jezreelac Nabot imao je vinograd u ne htjede dati za novce, jer Nabot nije
Jezreelu blizu do palaçe Ahaba, kralja viæe œiv, on je mrtav.”
samarijskoga. 16 I kad je çuo Ahab, da je Nabot mrtav,
2 I Ahab predloœi Nabotu: “Daj mi svoj ustade i ode u vinograd Jezreelca
vinograd! Htio bih ga upotrijebiti kao Nabota, da ga uzme u posjed.
vrt za zelje, jer je blizu do kuøe moje. 17 Tada doåe rijeç Gospodnja k Iliji,
Dat øu ti za njega bolji vinograd. Ako li Tiæbiøaninu:
voliæ, dat øu ti u novcu æto vrijedi.” 18 “Ustani, i idi k Ahabu, kralju
3 A Nabot odgovori Ahabu: “Saçuvaj Izraelovu, koji sjedi u Samariji! Upravo
Boœe, da ti odstupim baætinu otaca je u vinogradu Nabotovu. Otiæao je
svojih!” tamo, da ga uzme u posje.
4 Tako se Ahab vrati u palaçu svoju 19 Reci mu: Ovako veli Gospod: Poçinio
ljutit i zlovoljan radi toga, æto mu je bio si umorstvo, Hoøeæ li joæ postati i
Jezreelac Nabot odgovorio: “Ne mogu ti krvniçki razbojnik? Reci mu dalje
odstupiti baætinu otaca svojih.”: “On se Ovako veli Gospod: Na mjestu, na
287 1 Kraljevi
kojem su psi lizali krv Nabotovu, lizat odgovoriæe: “Poåi, jer øe ga Gospod dati
øe psi i tvoju krv!” u ruke kralju!”
20 Ahab upita Iliju: “Jesi li me naæao, 7 A Joæafat upita: “Ima li ovdje joæ koji
neprijatelju moj?” On odgovori: prorok Gospodnji, da ga upitamo?”
“Jesam, jer si se dao na to, da çiniæ, æto 8 Kralj Izraelov reçe Joæafatu: “Ima joæ
se ne dopada Gospodu, jedan, preko kojega bismo mogli
21 Evo, pustit øu nesreøu na te i tebe upitati Gospoda. Ali ja ga ne mogu
odstraniti i od kuøe Ahabovo sve podnositi, jer mi nikada ne proriçe
istrijebiti, æto je muæko, nedoraslo i dobro, nego samo zlo to je Mikaja, sin
doraslo u Izraelu. Imlin.” A Joæafat reçe: “Neka kralj ne
22 Uçinit øu s kuøom tvojom kao s govori tako!”
kuøom Jeroboama, sina Nebatova, i 9 I kralj Izraelov dozva jednoga
kao s kado Baaæe, sina Ahijina, jer si dvoranina i zapovjedi mu: Brœe dovedi
uzbudio moj gnjev i Izraela naveo na Mikaju, sina Imlina!”
grijeh. 10 Uto su sjedili kralj Izraelov i Joæafat,
23 Takoåer nad Jezebelom govori kralj Judin, svaki na svojem
Gospod ovako: “Psi øe proœderati prijestolju u kraljevskim haljinama na
Jezebelu na polju jezreelskom, trgu kod vrata samarijskih, i svi su
24 Tko od Ahabova roda umre u grad, proroci prorokovali pred njima.
toga øe psi proœderati, a tko umre vani 11 Zedekija, sin Kenaanaha, naçinio
u polju, toga øe izjesti ptice nebeske!” sebi gvozdene rogove i vikao: “Ovako
25 Nikada nije bilo çovjeka, koji bi se veli Gospod: Tako øeæ pobosti Sirijce,
tako kao Ahab bio dao na to, da çini, dokle ih ne uniætiæ!”
æto se nije dopadalo Gospodu, jer ga je 12 Svi drugi proroci prorokovali su isto
na to navodila njegova œena Jezebela. tako: “Poåi samo na Ramot Gilead!
26 On je radio i bio posve preziranja Uspjet øeæ. Gospod øe ga dati u ruke
vrijedan stim, æto je ætovao idole, kralju.”
upravo onako, kako su to çinili 13 Poslanik, koji je bio otiæao da dovede
Amoreji, koje je Gospod bio protjerao Mikaju, reçe mu: “Pazi dobro, proroci
ispred sinova Izraelovih. su kralju jednoglasno obeøali sreøu.
27 Kad je Ahab çuo te rijeçi, razdrije Pa i ti kao svaki od njih prorokuj i sreøu
haljine svoje, stavi odjeøu pokorniçku navjeæøuj!”
oko gologa tijela i postio je. On je 14 Mikaja odgovori: “Tako œiv bio
dapaçe spavao u odjeøi pokorniçkoj i Gospod, samo æto mi nadahne
zabrinut povlaçio se okolo. Gospod, to øu navijestiti.”
28 Tada doåe rijeç Gospodnja Iliji, 15 Kad je doæao kralju, upita ga kralj:
Tiæbiøaninu, ovako govoreøi: “Mikaja, hoøemo li poøi u rat na Ramot
29 “Vidiæ li, kako se Ahab ponizuje Gilead, ili da se okanimo?” On mu
preda mnom? Pa stoga neøu pustiti odgovori: “Poåi! Uspjet øeæ. Gospod øe
onu nesreøu za œivota njegova. Istom ga dati u ruke kralju!”
za sina njegova pustit øu ono zlo na 16 A kralj mu reçe: “Koliko øu te puta
kuøu njegovu.” zaklinjati, da mi samo çistu istinu
navijestiæ u ime Gospodnje?”
1 Kraljevi 22 17 Tada on reçe: “Vidim sav narod
1 Proåoæe tri godine bez rata izmeåu Izraelov razasut po brdima kao ovce,
Sirije i Izraela. koje nemaju pastira. Gospod reçe: Oni
2 A treøe godine doåe Joæafat, kralj nemaju gospodara; zato neka se svaki
Judin, kralju Izraelovu. vrati kuøi u miru!”
3 Kralj Izraelov bio je rekao slugama 18 Tada reçe kralj Izraelov Joæafatu:
svojim: “Znate, da Ramot Gilead “Nijesam li ti rekao, on mi ne prorokuje
pripada nama, A mi ovdje sjedimo sreøu, nego samo zlo?”
besposleni, mjesto da ga otmemo 19 A Mikaja nastavi: “Zato çuj rijeç
kralju Sirije.” Gospodnju: “Vidjeh Gospoda gdje sjedi
4 I kad on Joæafata upita: “Hoøeæ li poøi na prijestolju svojem, a sva vojska
s menom u boj proti Ramot Gileadu?”, nebeska stoji mu s desne i s lijeve
odgovori Joæafat kralju Izraelovu: “æto strane.
ti hoøeæ, hoøu i ja; moja vojska tvoja je 20 I Gospod upita: Tko øe zaluditi
vojska, moji konji tvoji su konji.” Ahaba, da poåe na vojsku i da padne
5 A Joæafat dade kralju Izraelovu ovaj pred Ramotom Gileadom? Jedan reçe
savjet: “Upitaj prije ipak Gospoda!” ovo, drugi ono.
6 I tako kralj Izraelov dade skupiti 21 Napokon izaåe jedan duh, stade
proroke, otprilike çetiri stotine ljudi, i pred Gospoda i reçe: “Ja øu ga zaluditi.
upita ih: “Hoøu li poøi u rat na Ramot Gospod ga upita: “Kako?
Gilead, ili da se okanim?” Oni 22 Odgovori Poøi øu tamo i postat øu
1 Kraljevi 288
laœljiv duh u ustima svih proroka i bludnice su se kupale u njem, kao æto
njegovih. Tada on reçe: Moœeæ ga je to bio navijestio Gospod.
zaluditi. Tebi øe to poøi za rukom. Idi, 39 Ostala povijest Ahabova i sva djela
uçini tako! njegova i gradnja palaçe od slonove
23 I tako je eto Gospod stavio laœljiva kosti i utvråenje svih gradova, to stoji
duha u usta svim tvojim prorocima, jer zapisano u knjizi povijesti kraljeva
je Gospod zakljuçio zlo po te.” Izraelovih.
24 Tada pristupi Zedekija, sin 40 Kad je Ahab bio poçinuo kod otaca
Kenaanaha, i udari Mikaja po obrazu i svojih, mjesto njega postade kralj
reçe: “Kako je otiæao Duh Gospodnji od njegov sin Ahazija.
mene, da govori s tobom?” 41 Joæafat, sin Asin, postade kralj nad
25 Mikaja odgovori: “Doznat øeæ to u Judom u çetvrtoj godini kraljevanja
onaj dan, kad moradneæ bjeœati iz Ahabova nad Izraelom.
jedne sobe u drugu, da se skrijeæ.” 42 Imao je Joæafat trideset i pet godina,
26 Potom zapovjedi kralj Izraelov: kad je postao kralj, i vladao je u
“Uhvati Mikaju, odvedi ga Jerusalemu dvadeset i pet godina.
zapovjedniku gradskom Amonu i Mati njegova zvala se je Azuba i bila je
kraljeviøu Joaæu køi Æilhijeva.
27 I javi: Ovako zapovijeda kralj: Bacite 43 On je posve iæao putem svojega oca
toga çovjeka u tamnicu i drœite ga Ase i nije odstupao od njega i çinio je,
tijesno uz vodu i kruh, dok se ne æto se dopadalo Gospodu.
vratim çitav i zdrav!” 44 Samo uzvisine nijesu bile sruæene.
28 Mikaja odgovori: “Ako se ti zaista Joæ uvijek prinosio je narod œrtve
vratiæ çitav i zdrav, onda Gospod nije zaklanice i kadio kad na visinama.
govorio preko mene.” Joæ reçe: “ujte to, 45 S kraljem Izraelovim œivio je Joæafat
svi narodi!” u miru.
29 I tako izaåoæe kralj Izraelov i Joæafat, 46 Ostala povijest Joæafatova, pobjede,
kralj Judin, proti Ramotu Gileadu. æto ih je izvojevao, i ratovi, æto ih je
30 A kralj Izraelov reçe Joæafatu: “Ja øu vodio, to stoji zapisano u knjizi
se preobuøi i tako poøi u boj. Ti samo povijesti kraljeva nad Judom.
zadrœi svoje haljine!” Tako se preobuçe 47 I ostatak posveøenih bludnica, æto
kralj Izraelov i poåe u boj. su bile preostale iz vremena oca
31 A kralj Sirije bio je zapovjedio njegova, istrijebi on iz zemlje.
zapovjednicima, kojih je bilo trideset i 48 U Edomu nije bilo onda kralja, nego
dvojica nad ratnim kolima njegovim: samo namjesnik kralja.
“Ne borite se ni s kim, bio malen ili 49 Joæafata dade sagraditi laåe
velik, nego samo s kraljem Izraelovim!” taræiæke, da idu u Ofir po zlato. Ali ne
32 I kad zapovjednici ratnih kola stigoæe tamo, jer se laåe razbiæe u
ugledaæe Joæafata, pomisliæe: “To moœe Esion-Geberu.
samo biti kralj Izraelov”, i sruæiæe se na 50 Tada Ahazija, sin Ahabov, predloœi
njega. A Joæafat povika. Joæafatu “Moji ljudi mogli bi s tvojima
33 tim zapovjednici ratnih kola vidjeæe, iøi na laåe.” Ali Joæafat ne pristade na
da to nije kralj Izraelov, odstupiæe od to.
njega. 51 Kad je Joæafat bio poçinuo kod otaca
34 A jedan momak onako nagonom svojih, pokopaæe ga kod otaca njegovih
odape luk svoj i pogodi kralja Izraelova u gradu njegova djeda Davida. Mjesto
gdje spuça oklop. Tada ovaj zapovjedi njega postade kralj njegov sin Joram.
svojemu vozaçu “Okreni i izvedi me iz 52 Ahazija, sin Ahabov, postade u
boja, jer sam ranjen!” Samariji kralj Izraelov u sedamnaestoj
35 Ali je boj onoga dana bio sve œeæøi, i godini kraljevanja Joæafatova nad
tako je morao kralj izdrœati uspravo Judom i vladao je dvije godine nad
stojeøi u kolima naprema Sirijcima. Izraelom.
Uveçe on umrije. Krv iz rane bila se je 53 Çinio je, æto se nije dopadalo
izlila u kola. Gospodu, i iæao je putovima oca
36 O zahodu sunçanom odjeknu glas svojega i matere svoje i putem
kroz tabor: “Svaki neka se vrati u svoj Jeroboama, sina Nebatova, koji je bio
grad i k svojoj kuøi, jer je kralj mrtav.”: Izraela naveo na grijeh.
37 Nakon dolaska u Samariju 54 On je sluœio baalu i klanjao mu se.
pokopaæe kralja u Samariji. Stim razgnjevi Gospoda, Boga
38 Kad su prali kola na jezeru Izraelova, posve kako je to bio çinio
samarijskom, lizali su psi krv njegovu, otac njegov.
289
2 Kraljvi
1 Po smrti Ahabovoj otpade Moab od saçuvaj barem mene!”
Izraela. 15 Tada reçe anåeo Gospodnji Iliji: “Idi
2 A jednoga dana pade Ahazija u Samariji kroz samo s njim! Ne boj ga se!” I tako
reæetku na prozoru iz gornje sobe i ozlijedi se. ustade on i otide s njim kralju.
Potom posla poslanike i reçe im: “Idite, pitajte 16 I reçe mu: “Ovako veli Gospod: “Jer si
Baal-Zebuba, boga Ekronskoga, hoøu li poslao poslanike k Baal-Zebubu, bogu
ozdraviti od ove zagleda!” u Ekronu, da ga pitaju, kao da nema
3 Ali anåeo Gospodnji zapovjedi Iliji, Boga u Izraelu, da bi ga pitao, neøeæ
Tiæbiøaninu: “Ustani, izaåi u susret viæe ostaviti postelju, na koju si legao,
poslanicima kralja samarijskog i reci im: “Zar nego øeæ umrijeti!”
nema Boga u Izraelu, te idete Baal-Zebubu, 17 I umrije po rijeçi Gospodnjoj, koju je
bogu u Ekronu, da ga pitate? bio navijestio Ilija. Mjesto njega
4 Zato govori Gospod ovako: “Postelju, na koju postade kralj Joram u drugoj godini
si legao, neøeæ viæe ostaviti, jer moraæ kraljevanja Jorama, sina Joæafatova,
umrijeti.” I ode Ilija svojim putem. nad Judom; jer on nije bio ostavio sina.
5 I kad se poslanici vratiæe k onomu, upita ih 18 Ostala djela, æto ih uçini Ahazija,
on: “Zaæto ste veø opet tu!” zapisana su u knjizi povijesti kraljeva
6 Oni mu odgovoriæe: “Jedan çovjek doåe Izraelovih.
nam u susret i reçe nam: “Idite, vratite
se kralju, koji vas je slao, i javite mu: 2 Kraljevi 2
Ovako veli Gospod: Zar nema Boga u 1 Kratko vrijeme, prije nego uze
Izraelu, te æaljeæ k Baal-Zebubu, bogu Gospod Iliju u vihoru na nebo, ostavi
u Ekronu, da ga pitaæ? Zato neøeæ viæe Ilija s Eliæejem Gilgalu.
ostaviti postelju, na koju si legao, jer 2 Ilija zamoli Eliæeja: “Ostani ovdje!
moraæ umrijeti.” Gospod æalje mene u Betel.” A Eliæej
7 On ih upita: “Kako izgleda taj çovjek, odgovori: “Tako œiv bio Gospod i tako
koji vam je doæao u susret i to vam œiv bio ti sam, ja te ne ostavljam!” I tako
rekao?” siåoæe u Betel.
8 Oni mu odgovoriæe: “Bio je çovjek, 3 Uçenici proroçki, æto su œivjeli u
koji je nosio dlakavu haljinu i oko Betelu, doåoæe k Eliæeju i upitaæe ga:
bedara koœnat pojas.” Tada od povika: “Znaæ li, da øe Gospod danas
“To je Ilija, Tiæbiøanin!” gospodara tvojega uzeti k sebi od
9 Potom posla k njemu pedesetnika s tebe?” On odgovori “Jest, znam;
njegovom pedesetoricom. Kad ovaj æutite!”
doåe k njemu, on je upravo sjedio na 4 I joæ jedanput zamoli ga Ilija: “Eliæej,
vrhuncu gore. On ga pozva: “ovjeçe ostani ipak ovdje! Gospod æalje mene u
Boœji, kralj zapovijeda: “Siåi!” Jeriho.” A on odgovori: “Tako œiv bio
10 A Ilija odgovori pedesetniku: “Ako Gospod i tako œiv bio ti sam, ja te ne
sam çovjek Boœji, neka padne oganj s ostavljam!” I tako doåoæe u Jeriho.
neba i proœdre tebe i tvoju 5 Uçenici proroçki, æto su œivjeli u
pedesetoricu!” I pade oganj s neba i Jerihu, pristupiæe k Eliæeju i upitaæe
poœdrije njega i njegovu pedesetoricu. ga: “Znaæ li, da øe Gospod danas
11 Opet posla k njemu drugoga pede- gospodara tvojega uzeti k sebi od
setnika s njegovom pedesetoricom. tebe?” On odgovori: “Jest, znam,
Ovaj mu zapovjedi: “ovjeçe Boœji, ovako æutite!”
zapovijeda kralj: “Siåi brœe!” 6 Opet ga zamoli Ilija “Ostani ipak
12 A Ilija im odgovori: “Ako sam çovjek ovdje! Gospod posla mene na Jordan.”
Boœji, neka padne oganj s neba i A on odgovori: “Tako œiv bio Gospod i
proœdre tebe i tvoju pedesetoricu!” I tako œiv bio ti sam, ja te ne ostavljam!”
pade oganj Boœji s neba i proœdrije I tako nastaviæe svoj put obojica
njega i njegovu pedesetoricu. zajedno.
13 Potom posla joæ treøega pedesetnika 7 Pedeset uçenika proroçkih iælo je za
s njegovom pedesetoricom. Kad ovaj njima, ali ostadoæe po strani u nekoj
treøi pedesetnik doåe, pade pred Iliju udaljenosti, kad oni obojica ustaviæe
na koljena i zamoli za s milost i reçe: se kod Jordana.
“ovjeçe Boœji, saçuvaj ipak œivot moj i 8 Ilija uze plaæt svoj, smota ga i udari
œivot ove pedesetorice sluga tvojih! njim po vodi. Ona se razdijeli na obje
14 Eto, oganj pade s neba i proœdrije strane, te prijeåoæe obojica po uhu.
obadva prijaænja pedesetnika s 9 Kad su bili prijeko, reçe Ilija Eliæeju:
njihovom pedesetoricom, a sad “Moli samo, ako ti imam joæ æto uçiniti,
2 Kraljevi 290
prije nego se uzmem od tebe k Eliæej 2 Kraljevi 3
odgovori: “Neka bi dvije treøine duha 1 Joram, sin Ahabov, postade kralj nad
tvojega preæle na mene!” Izraelom u Samariji u osamnaestoj
10 Onaj reçe: “Iæteæ veliku stvar. Ako godini kraljevanja Joæafatova nad
me vidiæ kad se uzmem od tebe, bit øe Judom. On je vladao dvanaest godina.
ti tako, inaçe ne.” 2 inio je, æto se nije dopadalo Gospodu,
11 Dok su dalje iæli razgovarajuøi se, ako i ne u onoj mjeri kao otac njegov i
doåoæe ujedanput ognjena kola s mati njegova. On naime odstrani
ognjenim konjima i rastaviæe ih stupove baalove, æto ih je bio podigao
obojicu. Ilija se odveze u vihoru put otac njegov.
neba. 3 Ali ostade tvrdo u grijehima Nebatova
12 Kad to vidje Eliæej, povika glasno: sina Jeroboama, na koje bio je naveo
“Oçe moj, oçe moj! Kola Izraelova i Izraela, i ne odstupi od njih.
konjanici njegovi!” Kad ga viæe ne vidje, 4 Meæa, kralj moapski, bavio se je
uze haljine svoje i razdrije ih na dvoje. stoçarstvom. On je imao kao danak
13 I podiœe plaæt, æto je bio spao s Ilije, davati kralju Izraelovu sto tisuøa
vrati se i stupi na obalu Jordana. janjaca i vune od sto tisuøa ovnova.
14 Ovdje uze plaæt, æto je bio spao s Ilije, 5 Ali çim je bio umro Ahab, otpade kralj
udari njim po vodi i povika: “Gdje je sad moapski od kralja Izraelova.
Gospod, Bog Ilijin?” I kako on udari po 6 Tada jednoga dana izaåe kralj Joram
vodi, razdijeli se ona na obje strane, i iz Samarije i prebroji sav narod
prijeåe Eliæej. izraelski.
15 Kad uçenici proroçki iz Jeriha 7 Ujedno posla Joæafatu, kralju
vidjeæe to s druge strane, povikaæe: Judinu, ovu vijest: “Kralj moapski
“Duh Ilijin poçinu na Eliæeju!” Oni mu otpao je od mene. Neøeæ li poøi s
odoæe u susret, baciæe se pred njim na menom na vojsku proti Moapcima?”
zemlju niçice On odgovori “Jest, poçi øu. Ja ti stojim
16 I rekoæe mu: “Sluga tvojih ovdje ima posve na sluœbu. Moj je narod tvoj
pedeset junaka. Neka oni idu i traœe narod, moji su konji tvoji konji.”
tvojega gospodara! Moœda ga je odveo 8 Upita dalje: “Kojim putem da
Duh Gospodnji i uklonio ga na kakvo udarimo?” On odgovori: “Putem preko
brdo ili u koju dolinu.” A on odgovori: pustinje edomske.”
“Ne æaljite ih!” 9 I tako izaåe kralj Izraelov s kraljem
17 A kad su jednako navaljivali na Judinim i s kraljem edomskim. Kad su
njega, izjavi: “Poæljite ih samo!” I bili prevalili sedam dana hoda,
poslaæe pedeset ljudi. Oni su ga traœili nestade vode za vojsku i za stoku, æto
tri dana, ali ga ne naåoæe. je iæla s njima.
18 Kad se vratiæe k njemu - on je bio joæ 10 Tada povika kralj Izraelov: “Jao,
u Jerihu - reçe im: “Nijesam li vam Gospod nas tri kralja, dozva ovamo, da
rekao, da ne ide te?” nas preda u ruke Moapcima!”
19 A stanovnici grada rekoæe Eliæeju: 11 Joæafat upita: “Ima li tu koji prorok
“Poloœaj je grada doduæe dobar, kako Gospodnji, preko kojega bismo mogli
vidiæ, gospodaru; ali je voda zla. Zato upitati Gospoda?” Jedan od ljudi
okolica uzrokuje pobacivanja.” kralja Izraelova odgovori: “Ovdje je
20 On odgovori: “Donesite mi novu Eliæej, sin Æafatov, koji je Iliji polijevao
zdjelu i metnite soli u nju!” Kad su mu vodom ruke.”
je bili donijeli, 12 Joæafat potvrdi: “U njega je rijeç
21 Izaåe on na izvor, baci u njega so i Gospodnja.” I kad su bili otiæli k njemu
reçe: “Ovako veli Gospod: Ozdravljam kralj Izraelov i Joæafat i kralj edomski,
ovu vodu. Od sada neøe ona viæe 13 Reçe Eliæej kralju Izraelovu: “Æto ja
uzrokovati ni smrti ni pobacivanja.” imam s tobom? Obrati se na proroke
22 Tako postade voda zdrava do oca svojega i na proroke matere svoje!”
danaænjega dana po rijeçi, æto ju je bio A kralj Izraelov reçe: “Ipak ne! Je li
rekao Eliæej. moœda Gospod dozvao ovamo nas, tri
23 Odanle otide u Betel. Kad je iæao kralja, da nas preda u ruke
putem, izaåoæe mala djeca grada, i Moapcima?”
rugala mu se i vikala mu; Hodi, øelo; 14 Eliæej odgovori: “Tako œiv bio Gospod
hodi, øelo!” nad vojskama, u çijoj sam sluœbi: Kad
24 On se obazre, i kad ih vidje, prokle ih ne bih gledao na Joæafata, kralja
u ime Gospodnje. Tada izaåoæe dvije Judina, tebe ne bih ni pogledao.
medvjedice iz æume i rastrgaæe 15 Dovedite mi sada jednog sviraça na
çetrdeset i dvoje djece izmeåu njih. harfu! Kad je sviraç udarao na œice,
25 Odatle otide na Karmel i odatle se doåe ruka Gospodnja na njega,
vrati u Samariju. 16 I on reçe: “Ovako veli Gospod:
291 2 Kraljevi
Naçinite u ovoj dolini jamu uz jamu! 4 Onda otidi kuøi, zakljuçaj vrata za
17 Jer ovako veli Gospod: “Neøete sobom i za svojom obadvojicom sinova
osjetiti vjetra i neøete vidjeti daœda. i nalijevaj u sve te sudove! Kad je pun
Ipak øe se ova dolina napuniti vodom, jedan, metni ga na stranu!”
tako da mognete piti vi s vaæom 5 I ona otide od njega, zakljuça vrata za
stokom i vaæom tovarnom marvom. sobom i za svojim sinovima, oni su joj
18 Ipak to nije joæ dosta Gospodu. On øe dodavali sudove, a ona je nalijevala.
vam i Moapce predati u ruke. 6 Kad su bili sudovi puni, reçe ona sinu
19 Sve øete tvrde gradove i sve izabrane svojemu: “Daj mi joæ jedan sud!” On joj
gradove osvojiti, sva øete plodna odgovori: “Nema viæe nijednog!” Tada
drveta posjeøi, sve øete izvore zatrpati prestade teøi ulje.
i svaku øete dobru njivu kamenjem 7 Ona otide i reçe çovjeku Boœjemu. On
potrti.” reçe: “Idi, prodaj ulje i plati svoje
20 I doista, drugo jutro u doba, kad se vjerovnike! Od onoga, æto preteçe,
prinosi œrtva, doåe ujedanput voda od moœeæ œivjeti sa svojim sinovima.”
Edoma, tako da je bila poplavljena sva 8 Jednoga dana prolazio je Eliæej
okolina. pokraj Æunama. Tamo je œivjela
21 Kad Moapci doçuæe, da su izaæli ugledna œena. Ona mu ponudi jelo, i
kraljevi da udare na njih, sazvaæe sve kadgod bi tamo prolazio, uvraøao se je
za oruœje sposobne ljude. Na meåi se k njoj na Jelo.
namjestiæe, 9 Ona reçe muœu svojemu: “Eto, znam,
22 I rano ujutro, kad ogranu sunce nad da je to svet çovjek Boœji, koji uvijek
onom vodom, uçini se Moapcima prolazi pokraj
prema njima voda crvena kao krv. 10 Mi øemo mu naçiniti malu, zidanu
23 Oni povikaæe: “æto je krv! Sigurno su gornju sobu, pa mu namjestiti
se kraljevi pobili i jedan drugoga postelju, æto, stolicu i svjetiljku. Kad
pogubili. Sada na plijen, Moapci!” nam onda doåe, moœe se tu skloniti.”
24 A kad doåoæe do tabora izraelskoga, 11 I kad je jednoga dana opet doæao
podigoæe se Izraelci i natjeraæe Moapce tamo, uåe u gornju sobu i zaspa ondje.
u bijeg, pritisnuæe ih i zadadoæe 12 Potom zapovjedi svojemu slugi
Moapcima joæ daljne poraze. Gehaziju: “Zovni naæu Æunamku!” On
25 Gradove razoriæe, i na svaku dobru je zovnu, i ona stupi pred njega.
njivu baciæe svaki po kamen, dok nije 13 I on zapovjedi onomu: “Kaœi joj: Ti si
bila sva zasuta. Sve izvore zatrpaæe i se za nas postarala toliko. Æto hoøeæ da
sva plodna drveta posjekoæe. Napokon ti uçinim? Imaæ li æto da progovorimo
ostade joæ samo grad na hridini Kir- za te kralju ili vojskovoåi?” Ona
Hareset. Ovaj opkoliæe praøari i odgovori: “Ja œivim meåu svojima.”
stadoæe na njega pucati. 14 On upita opet Æto bi joj se moglo
26 I vidje kralj moapski, da viæe nije uçiniti?” Gehazija odgovori: “Eto
dorastao boju. On uze sedam stotina naœalost nema sina, a muœ joj je star.”
teæko naoruœanih ratnika i pokuæa 15 Potom zapovjedi on: “Zovni je!” On je
prodrijeti kod kralja edomskoga. Ali ne dozva, i ona stade na vratima,
uspjeæe. 16 I on reçe: “Do godine u ovo doba
27 Tada uze svojega prvoroåenog sina, milovat øeæ sina.” A ona odgovori:
koji je imao iza njega postati kralj, i “Nemoj, gospodaru moj! Ti çovjeçe
prinese ga kao œrtvu paljenica na zidu. Boœji, ne varaj sluækinje svoje!”
To se silno ogadilo Izraelcima. Oni 17 I doista zatrudnje œena i rodi sina
otidoæe od njega i vratiæe se u svoju druge godine u to doba, kako joj je bio
zemlju. obeøao Eliæej.
18 Kad je djeçak bio odrastao, izaåe on
2 Kraljevi 4 jednoga dana k ocu svojemu k
1 Jedna izmeåu œena uçenika œeteocima.
proroçkih zamoli Eliæeja: “Moj muœ, 19 Tada se potuœi ocu svojemu: “Ah,
sluga tvoj, umro je. Znaæ, da je sluga glava, moja glava!” On reçe slugi: “Nosi
tvoj bio ætovatelj Gospoda. Sad dolazi ga kuøi k materi njegovoj!”
vjerovnik i uzet øe mi sebi obadva sina 20 On ga uze i odnese ga k materi
moja za robove.” njegovoj. Do podne sjedio je joæ na
2 Eliæej je upita: “æto da ti uçinim? Reci krilu njezinu, tada umrije.
mi, æto imaæ u kuøi!” Ona odgovori: 21 Onda otide ona gore, poloœi ga na
“Sluækinja tvoja nema niæta u kuøi do postelju çovjeka Boœjega, zakljuça za
sudiø ulja.”: njim i izaåe.
3 Tada joj on zapovjedi: “Idi, Zaiæti 22 Potom pozva muœa svojega i zamoli
sudova od svih susjeda svojih, praznih ga: “Poælji mi jednoga slugu i jednu
sudova, ali ne odveø malo! magaricu! Hoøu brzo k çovjeku
2 Kraljevi 292
Boœjemu i opet natrag.” zapovjedi on slugi svojemu: “Pristavi
23 On upita: “Zaæto danas hoøeæ da veliki lonac kuhinjski i skuhaj jelo za
ideæ k njemu? Niti je mlaåak ni uçenike proroçke!”
subota.” Ona odgovori: “Zbogom!” 39 Tada otide jedan u polje da nabere
24 Potom dade osedlati magaricu i zelja. Naåe tamo divlju povijuæu i
zapovjedi slugi svojemu: “Goni samo ustrgnu s nje divljih ugoraka, sav svoj
jednako i nemoj mi zastajati nigdje, plaæt pun. Tada doåe kuøi i sasijeçe ih
osim kad ti kaœem!” za jelo u lonac kuhinjski jer ih nije
25 Tako otide i doåe k çovjeku Boœjemu poznavao,
na Karmel. Kad je çovjek Boœji ugleda 40 A kad usuæe jelo ljudima, i oni
izdaleka, reçe svojemu slugi Gehaziju: stadoæe jesti, povikaæe iza glasa: “Smrt
“Ta tu je naæa Æunamka! je u loncu, çovjeçe Boœji!” I nijesu mogli
26 Trçi pred nju i pitaj je: “Jesi li da jedu dalje.
zdravo? Je li zdravo i muœ tvoj i 41 A on zapovjedi: “Donesite ovamo
djeçak?” Ona odgovori: “Zdravo smo.” braæna!” Baci to u lonac i reçe: “Uspi
27 Ali kad doåe k çovjeku Boœjemu na ljudima, neka jedu!” I nije bilo viæe
goru, ogrli mu noge. Gehazija pristupi niæta ækodljivo u loncu.
i htjede je odmaknuti. Ali çovjek Boœji 42 Jednoga dana doåe netko iz Baal-
reçe: “Pusti je, jer je duboko rastuœena. Æaliæe i donese çovjeku Boœjemu u
A Gospod krije od mene i nije mi javio.” torbi svojoj kruhove od prvina,
28 Ona se stade tuœiti: “Jesam li dvanaest kruhova jeçmenih i istuçene
gospodara svojega molila za sina? klasove. On zapovjedi: “Podaj ljudima
Nijesam li rekla: “Ne varaj me?” neka jedu!”
29 Tada on zapovjedi Gehaziju: “Opaæi 43 A sluga odgovori: “Kako mogu to
bedra svoja, uzmi ætap moj u ruku, pa postaviti pred sto ljudi?” A on reçe:
idi! Ako susretneæ koga, ne pozdravljaj “Podaj ljudima neka jedu, jer tako
ga, i ako te tko pozdravi, ne zahvaljuj govori Gospod. Vi øete jesti i joæ øe od
mu! Metni ætap moj na lice djeçaku!” toga preteøi.”
30 A mati djeçakova povika: “Tako œiv 44 Tada im on to postavi. Oni jedoæe i
bio Gospod i tako œiv bio ti sam, ne joæ im preteçe, kako je bio obeøao
puætam te!” I on se diœe i poåe s njom. Gospod.
31 Gehazija je bio meåutim otiæao
naprijed i metnuo ætap na lice djeçaku. 2 Kraljevi 5
Ali nije bilo opaziti ni glasa ni znaka 1 Naaman, vojskovoåa kralja
œivota. On stoga ode njemu natrag u sirijskoga, bio je çovjek, koji je kod
susret i javi mu, da se nije probudio gospodara svojega mnogo vrijedio i
djeçak. stajao u visokom ugledu; jer preko
32 Kad Eliæej doåe u kuøu, naåe njega bio je Gospod podijelio Sirijcima
djeçaka gdje mrtav leœi na njegovoj pobjedu. Ali ovaj çovjek, veliki junak,
postelji. bio je gubav.
33 On se povuçe natrag, zakljuça vrata 2 A bili su Sirijci u jednom boju zarobili
za sobom i za djeçakom i pomoli se i odveli iz zemlje izraelske mladu
Gospodu. djevojku. Ona postade sluækinja kod
34 Potom se pope na postelju i leœe na œene Naamanove.
djeçaka. Stavi usta svoja na usta 3 Ona reçe svojoj gospodarici: “Kad bi
njegova, oçi svoje na oçi njegove i ruke ipak bio moj gospodar kod proroka u
svoje na ruke njegove. I dok je on bio Samariji i On bi ga onda iscijelio od
tako ispruœen po njemu, ugrija se tijelo njegove gube.”
djeçakovo. 4 Tada otide Naaman i javi to svojemu
35 Potom se on povuçe natrag i poåe po gospodaru: “Tako i tako reçe djevojka
kuøi jednom tamo i ovamo, pope se iz zemlje izraelske.”
opet na postelju i pruœi se joæ jedanput 5 Kralj sirijski reçe “Dobro, otidi tamo!
po njemu. Tada kihnu djeçak sedam Ja øu po tebi poslati pismo kralju
puta. Onda otvori djeçak oçi svoje. Izraelovu.” Tako on zaputi, uze sa
36 I zovnu on Gehazija; zapovjedi mu: sobom deset talenata srebra, æest
“Dovedi naæu Æunamku!” On je zovnu, tisuøa æekela zlata i desetore sveçane
i kad ona doåe k njemu, reçe on: “Uzmi haljine
sina svojega!” 6 I predade kralju Izraelovu pismo s
37 Ona pristupi, pade mu pred noge i ovim sadrœajem: “Istodobno s ovim
nakloni se do zemlje. Tada uze sina pismom æaljem k tebi svojega slugu
svojega i izaåe. Naamana, da ga iscijeliæ od njegove
38 Eliæej doåe opet u Gilgalu, kad je gube.”
upravo bila glad u zemlji. I dok su 7 Kad je kralj Izraelov bio proçitao
uçenici proroçki sjedili pred njim, pismo, razdrije haljine svoje i povika:
293 2 Kraljevi
“Zar sam ja Bog, koji moœe ubiti i œivot 20 Pomisli Gehazija, sluga çovjeka
povratiti, te ovaj æalje k meni, da Boœjega Eliæeja: “Gospodar je moj
oslobodim çovjeka od njegove gube? jeftino otpremio toga Sirijca Naamana
Tu vidite jasno, da on traœi svaåu s i nije niæta uzeo od onoga, æto je bio
menom.” donio sa sobom. Tako œiv bio Gospod!
8 Kad saznade Eliæej, çovjek Boœji, da je Potrçat øu za njim i uzet øu æto od
kralj Izraelov razdro haljine svoje, njega.”
posla kralju i poruçi: “Zaæto si razdro 21 I tako Gehazija otrça za Naamanom.
haljine svoje? Neka doåe k meni, da Kad opazi Naaman gdje trçi za njim,
upozna, da ima Prorok u Izraelu!” nagnu se s kola k njemu i upita: “Treba
9 Tako doåe Naaman s konjima i li æto?”
kolima i stade pred kuønim vratima 22 On odgovori: “Jest, gospodar moj
Eliæejevim, æalje me, da ti kaœem: “Upravo sada
10 Eliæej mu dade priopøiti preko doåoæe k meni dva mladiøa iz gore
jednoga glasnika: “Idi, okupaj se Efraimove, proroçki uçenici. Daj mi za
sedam puta u Jordanu, pa øeæ opet njih talenat srebra i dvoje sveçane
postati zdrav i çist!” haljine!”
11 Naaman se na to ozlovolji, poåe i 23 Naaman reçe: “Ugodi mi i uzmi dva
primijeti: “Mislio sam, da øe on sam talenta!” I natjera ga i sveza dva talenta
izaøi, preda me stupiti, ime Gospoda, u dvije kese, uz to dvoje sveçane
Boga svojega, zazvati, svoju ruku haljine. On ih predade dvojici sluga.
prema svetiætu uzdignuti i tako gubu Oni su to nosili pred njim.
oduzeti. 24 Kad on doåe na brdo, uze im to,
12 Nijesu li Abana i Parpar, rijeke u ostavi u kuøi i otpusti ljude, koji onda
Damasku, bolje od svih voda u Izraelu? otidoæe svojim putem.
Ne bih li postao i çist, kad bih se 25 Tada uåe on i stade pred gospodara
okupao u njima?” I on se okrenu i otide svojega. Eliæej ga upita: “Odakle
pun gnjeva odatle. dolaziæ, Gehazije?” On odgovori: “Sluga
13 Ali sluge njegove pristupiæe k njemu tvoj nije bio izaæao.”
i rekoæe mu: “Ætovani oçe, da je prorok 26 Ali mu onaj reçe: Nijesam li bio u
traœio od tebe æto teæko, ti bi uçinio duhu ondje, kad se je netko iz svojih
sigurno. Koliko viæe, kad on samo raœi kola nagnuo k tebi? Nijesi li ti uzeo
od tebe: “Okupaj se, pa øeæ postati novce, da sebi nabaviæ haljine,
çist!” maslinike, vinograde, ovce i goveda,
14 On dakle side k Jordanu i zaroni u sluge i sluækinje?
njega sedam puta po naputku çovjeka 27 I zato guba Naamanova neka prione
Boœjega. I tijelo njegovo postade tako vjeçno za te i za potomke tvoje!” I ostavi
çisto kao tijelo u maloga djeteta. ga onaj, od gube bijel kao snijeg.
15 Tada se vrati k çovjeku Boœjemu sa
svom pratnjom svojom. Kad doåe, 2 Kraljevi 6
stupi pred njega i reçe: “Sad znam, da 1 Jednoga dana rekoæe uçenici
na svoj zemlji nema Boga nego samo u proroçki Eliæeju: “Eto vidi, prostor, æto
Izraelu. Pa uzmi dar od sluge svojega!” ga mi ovdje zauzimamo kod tebe,
16 Ali on reçe: “Tako œiv bio Gospod, u odveø nam je tijesan!
çijoj sam sluœbi, ne uzimam niæta.” I 2 Mi øemo poøi na Jordan, tamo øemo
premda je navaljivao na njega, on ne svaki uzeti po gredu i ovdje øemo sebi
htjede da uzme. napraviti stan.” On odgovori: “Idite
17 Napokon zamoli Naaman: “Kad eto samo!”
neøeæ, a ono neka se meni, slugi 3 A jedan zamoli: “Budi tako dobar i
tvojemu, dadne ove zemlje koliko poåi sa slugama svojim!” On odgovori:
ponijeti mogu dvije mazge, jer sluga “Dobro, idem s vama.
tvoj neøe viæe prinositi œrtava paljenica 4 I tako poåe s njima. Kad su bili doæli
i zaklanica nijednome drugom bogu na Jordan, uzeæe sjeøi drva.
osim Gospodu. 5 Kad je jedan tesao gredu, pade mu
18 All Gospod neka oprosti ovo slugi gvozdena sjekira u vodu. On povika i
tvojemu: Kad moj kraljevski gospodar reçe: “Jao, gospodaru! Joæ mi je ona
uåe u hram Rimonov, da se pokloni posuåena.”
tamo, i pritom se nasloni na moju 6 A çovjek Boœji upita: “Kamo je pala?”
ruku, onda neka bi se i ja smio Onaj mu pokaza mjesto. I on odreza
pokloniti u hramu Rimonovu, kad se sebi komad drva, baci ga tamo i uçini
on pokloni u hramu Rimonovu. Neka te ispliva sjekira.
bi to Gospod oprostio slugi tvojemu!” 7 Tada on reçe: “Izvadi je van!” I çovjek
19 On mu reçe: “Idi u miru!” Kad je on pruœi ruku, te je uze.
bio otiæao od njega jedan komad puta, 8 Rad je kralj sirijski ratovao proti
2 Kraljevi 294
Izraelu, uçini sa slugama svojim ovaj toga vremena nijesu viæe upadale çete
dogovor: “Na tom i na tom mjestu sirijske u zemlju izraelsku.
imate se utaboriti!” 24 Kasnije skupi Ben-Hadad, kralj
9 A çovjek Boœji posla kralju Izraelovu sirijski, svu vojsku svoju, izaåe pred
i poruçi mu: “uvaj se, da ne prolaziæ Samariju i opkoli je.
onim mjestom, jer su tamo Sirijci u 25 Nastade strahovita glad u Samariji.
zasjedi.” Oni su je opsjedali tako dugo, dok nije
10 Kralj Izraelov posla dakle na ono bila glava magareøa za osamdeset
mjesto, æto mu ga je bio oznaçio çovjek æekela srebra, a çetvrt kaba neçisti
Boœji. Svaki put, kad bi ga opomenuo, golubinje za pet æekela srebra.
bio je na oprezu. To se je dogodilo çeæøe 26 Kad je jednom kralj Izraelov iæao po
tako. zidu, povika mu jedna œena: “Pomozi
11 Zbog toga razgnjevi se kralj sirijski. mi, moj gospodaru i kralju!”
On pozva sluge svoje i upita ih: “Biste li 27 On reçe: “Ako ti ne pomogne Gospod,
mi mogli reøi, tko od nas drœi s kraljem kako øu ti ja pomoøi? Moœda kojim
Izraelovim?” darom s gumna ili iz tijeska!”
12 Jedan od sluga njegovih odgovori: 28 I kralj je upita: “æto imaæ?” Ona
“Nije tako, moj gospodaru i kralju, odgovori: “Ova tu œena reçe mi: “Daj
nego Eliæej, prorok u Izraelu, priopøuje ovamo dijete svoje, da ga pojedemo
kralju Izraelovu dapaçe rijeçi, æto ih danas! Moje dijete sutra øemo onda
govoriæ u spavaonici svojoj.” pojesti.
13 Tada zapovjedi: “Idite, pogledajte, 29 Skuhasmo dakle moje dijete i
gdje on stanuje, da poæljem tamo, te ga pojedosmo ga. A kad joj iduøega dana
uhvate!” Javiæe mu, da je u Dotanu. rekoh: “Daj ovamo dijete svoje, da ga
14 I posla onamo konje i kola i jaku pojedemo, tada ona skrije dijete svoje.”
vojsku. Oni doåoæe noøu i opkoliæe 30 Kad je çuo kralj rijeçi œenine,
grad. razdrije haljine svoje, jer je iæao po
15 A kad se ujutro diœe sluga çovjeka zidu, vidje narod da je on na golu tijelu
Boœjega i izaåe, stajala je oko grada nosio odjeøu pokorniçku.
vojska s konjima i kolima. Njegov ga 31 I on povika: “Neka me kazni Bog,
sluga upita: “Jao, gospodaru, æto da kako hoøe, ako glava Eliæejeva, sina
uçinimo?” Æafatova, ostane joæ danas na njemu!”
16 A on reçe: “Ne boj se, jer onih, koji su 32 Eliæej je bio u svojoj kuøi, dok su
na strani naæoj, ima viæe, negoli onih, starjeæine sjedile kod njega. Tada kralj
koji stoje na strani njihovoj.” posla naprijed jednoga çovjeka. A prije
17 I pomoli se Eliæej: “Gospode, otvori nego poslanik stiœe k njemu, reçe
mu oçi, da vidi!” I Gospod otvori oçi Eliæej starjeæinama: “Eto, on æalje toga
slugi, i vidje, kako je bila gora oko krvnika, da mi odsijeçe glavu! Pazite!
Eliæeja puna ognjenih konja i kola. im doåe poslanik, zakljuçajte vrata i
18 I kad neprijatelji Sirijci poåoæe proti oduprite se njemu vratima! Ne çuje li
njemu, pomoli se Eliæej Gospodu: se veø za njim bahat nogu gospodara
“Udari te ljude sljepoøom!” I udari ih njegova?”
sljepoøom, kako je to bio zamolio 33 Dok je joæ govorio a njima, stupi veø
Eliæej. i kralj pred njega i reçe: “Kad Gospod
19 Nato se okrenu Eliæej k njima: “To nanosi takvo zlo, kako øu se joæ uzdati
nije pravi put, i to nije pravi grad. u Gospoda.”
Hodite za mnom! Ja øu vas odvesti k
çovjeku, kojega traœite.” I odvede ih u 2 Kraljevi 7
Samariju. 1 A Eliæej navijesti: “ujte rijeç
20 Kad su bili doæli u Samariju, pomoli Gospodnju! Ovako veli Gospod, Sutra
se Eliæej: “Otvori im sad oçi, da vide!” øe u ovo doba na vratima Samarije biti
Gospod im otvori sad oçi, i vidjeæe jedna mjera bijeloga braæna za æekel, a
najednom da su usred Samarije. dvije mjere jeçmenoga braæna za
21 Kad ih ugleda kralj Izraelov, upita æekel.”
Eliæeja: “Oçe moj, hoøu li ih dati 2 Dvorski çinovnik, na çiju se ruku
sasjeøi?” naslanjao kralj, odgovori çovjeku
22 A on reçe: “Ne! Zar øeæ sasjeøi one, Boœjemu: “I kad bi Gospod naçinio
kojih nijesi zarobio svojim maçem i okna na nebu, kako bi se moglo tako
lukom? Iznesi im jela i pila, neka jedu æto dogoditi?” A onaj odgovori: “Vidjet
i piju! Onda neka idu kuøi gospodaru øeæ svojim oçima, ali ga neøeæ jesti.”
svojemu!” 3 A bila su izvan gradskih vrata çetiri
23 On im dakle ugotovi gozbu veliku, i çovjeka gubava. Oni rekoæe jedan
oni su jeli i pili. Tada ih otpusti, i oni se drugomu: “Æto øemo ovdje stajati, dok
vratiæe natrag gospodaru svojemu. Od umremo?
295 2 Kraljevi
4 Ako odemo u grad, gdje je glad, æekel i dvije mjere jeçmenoga braæna
umrijet øemo tamo. A ostanemo li za æekel, kao Æto je bio unaprijed rekao
ovdje, umrijet øemo ovdje. Zato hajde Gospod.
da odemo u tabor Sirijaca! Ako nas 17 Kralj je bio postavio na vrata onoga
ostave u œivotu, ostat øemo u œivotu; dvorskog çinovnika, na çiju se je ruku
ako nas pogube, pa umrijet øemo.” naslanjao. Pritom ga narod izgazi na
5 Oni se dakle u sumrak podigoæe, da vratima. On umrije, kao æto je bio
zapute u tabor Sirijaca. Doåoæe do unaprijed rekao çovjek Boœji, kad je bio
kraja tabora sirijskoga. Ali nije bilo kralj doæao k njemu.
nigdje nikoga. 18 Kad naime çovjek Boœji reçe kralju:
6 Gospod je naime bio uçinio, da se u “Dvije mjere jeçmenoga braæna bit øe
taboru Sirijaca çuje lupa kola i konja i sutra u ovo doba na vratima Samarije
buka velike vojske, tako da je govorio za æekel, a jedna mjere bijeloga braæna
jedan drugomu: “Sigurno je kralj takoåer za æekel”,
Izraelov proti nama najmio kraljeve 19 Dvorski çinovnik bio je odgovorio
hitejske i kraljeve egipatske, da udare çovjeku Boœjemu: “I kad bi Gospod
na nas.” naçinio okna na nebu, kako bi se
7 Zato su se a sumrak bili podigli i moglo tako æto dogoditi?” A onaj mu je
pobjegli. Svoje æatore, svoje konje i bio odgovorio: “Vidjet øeæ svojim
magarce, sav tabor, kao æto je bio, bili oçima, ali ga neøeæ Jesti.”
su ostavili i pobjegli, da spase œivot 20 I tako se dogodi: narod ga izgazi na
svoj. vratima, te umrije.
8 Kad oni gubavci bili doæli na drugi
kraj tabora, uåoæe u jedan æator, 2 Kraljevi 8
najedoæe se i napiæe se, uzeæe sa 1 Eliæej je bio svjetovao œeni, kojoj je
sobom tamo srebro, zlato; haljine i sina bio povratio u œivot: “Ustani sa
otidoæe da to skriju. Onda se vratiæe svojom obitelji, otidi i skloni se negdje
natrag i uåoæe u drugi æator. I ovaj u tuåini, jer je Gospod pustio glad, koja
oplijeniæe i odoæe opet da to skriju. øe doøi na zemlju za sedam godina.”
9 Tada rekoæe meåu sobom “Ne 2 Œena ustade i uçini, kako joj je bio
smijemo çiniti tako. Danaænji je dan, rekao çovjek Boœji. Otide sa svojom
dan radosne vijesti. Ako æutimo i do obitelji i ostade sedam godina u zemlji
sutra rano çekamo, bit øemo krivi. filistejskoj.
Zato hajde da idemo i da to javimo u 3 Kad proåe sedam godina, vrati se
palaçi kraljevskoj!” œena iz zemlje filistejske i otide kralju,
10 Podigoæe se dakle, dozvaæe vratare da ga moli za kuøu svoju i za njive
gradske i rekoæe im: “Doåosmo u tabor svoje.
Sirijaca. Ali tamo nije bilo nikoga 4 Kralj je upravo govorio s Gehazijem,
vidjeti ni çuti, samo povezani konji i slugom çovjeka Boœjega, i zamoli ga, da
magarci, i æatori, kako su bili prije.” mu pripovijeda sva çudesna djela, æto
11 Vratari gradski iskazaæe to glasno, i ih je bio uçinio Eliæej.
to se javi unutri u palaçi kraljevskoj. 5 I kad je on pripovijedao kralju, kako
12 Kralj se diœe joæ u noøi i reçe slugama je onaj oœivio mrtva, doåe œena, kojoj je
svojim: “Reøi øu vam, æto hoøe Sirijci da bio sina oœivio, da moli kralja za kuøu
uçine s nama: Oni znadu, da svoju i za obitelj svoju. Tada reçe
gladujemo. Zato ostaviæe tabor, da se Gehazi: “Moj gospodar i kralju, ovo je
skriju u slobodnu polju, a misle: Kad œena i ovo je sin njezin, kojega je oœivio
izaåu iz grada, pohvatat øemo ih œive i Eliæej.”
provalit øemo u grad.” 6 Tada kralj zapita œenu, i ona mu
13 A jedan od sluga njegovih predloœi: pripovjedi sve. Nato joj kralj dade
“Neka se ipak uzme pet od konja, æto su jednoga çinovnika, kojemu naloœi
joæ preostali - to je sve æto je ostalo u “Gledaj, da ona dobije natrag sve, æto je
svemu mnoætvu Izraelovu, a druge njezino, i sav prihod od njiva od dana,
izjedoæe - pa da ih poæljemo i izvidimo!” kad je ostavila zemlju, do danas!”
14 Uzeæe dakle dvoja kola s konjima, i 7 Jednoga dana doåe Eliæej u Damask,
kralj ih posla za vojskom sirijskom i kad se je upravo bio razbolio Ben-
zapovjedi: “Idite, izvidite!” Hadad, kralj sirijski. Javiæe mu, da je
15 Oni otidoæe za njima do Jordana. çovjek Boœji doæao tamo.
Sav je put bio pokriven haljinama i 8 Tada zapovjedi kralj Hazaelu “Uzmi
oruœjem, æto su ih bili pobacali Sirijci sa sobom darove, idi u susret çovjeku
na svojemu bijegu. Tada se vratiæe Boœjemu i pitaj preko njega Gospoda,
poslanici i javiæe kralju. hoøu li ozdraviti od ove bolesti!”
16 I narod izaåe i oplijeni tabor sirijski. 9 Hazael ode mu u susret i uze sa
Jedna mjera bijeloga braæna bila je za sobom darove, svakojakih
2 Kraljevi 296
dragocjenosti iz Damaska, u gradu Davidovu. Mjesto njega
natovarenih na çetrdeset deva. Kad postade kralj njegov sin Ahazija.
doåe tamo, stupi pred njega i reçe: 25 U dvanaestoj godini kraljevanja
“Tvoj sin Ben-Hadad, kralj sirijski, Jorama, sina Ahabova, nad Izraelom,
æalje me k tebi i pita, hoøe li ozdraviti postade kralj Ahazije a, sin Jorama,
od ove bolesti.” kralja Judina.
10 Eliæej mu odgovori: “Idi, reci mu: 26 Ahazija je imao dvadeset i dvije
Ozdravit øeæ. Ali mi je Gospod pokazao, godine, kad postade kralj. Vladao je
da øe umrijeti. godinu dana u Jerusalemu. Njegova se
11 Pritom se çovjek Boœji zagleda mati zvala Atalija i bila je unuka
nepomiçno preda se, pade u teæku Omrija, kralja Izraelova.
zabunu i zaplaka. 27 On je hodio putem kuøe Ahabove i
12 Kad Hazael upita: “Zaæto plaçe çinio je, æto se nije dopadalo Gospodu,
gospodar moj?”, odgovori on: “Jer kao kuøa Ahabova, jer je bio postao
znam, da øeæ ti mnogo zla nanijeti svojak kuøi Ahabovoj.
sinovima Izraelovim. Njihove tvrde 28 On poåe s Joramom, sinom
gradove palit øeæ ognjem, njihove øeæ Ahabovim, u Ramot Gilead na vojsku
mladiøe ubijati maçem, njihovu øeæ proti Hazaelu, kralju sirijskomu. Kad
djecu satirati i njihove trudne œene pritom Sirijci raniæe Jorama,
parati.” 29 Vrati se natrag kralj Joram, da se u
13 Hazael odgovori: “æto je sluga tvoj, Jezreelu lijeçi od rana, æto su mu ih bili
pas, da uçini tako velike stvari?” Eliæej zadali Sirijci kod Rame, kad je ratovao
reçe: “Gospod mi je pokazao tebe kao proti Hazaelu, kralju sirijskomu.
kralja sirijskoga.” Ahazija, sin Joramov, kralj Judin,
14 Potom otide od Eliæeja. Kad doåe k doåe da posjeti u Jezreelu Jorama,
svojemu gospodaru, upita ga ovaj: “Sto sina Ahabova, jer je ovaj leœao
ti reçe Eliæej?” On odgovori: “Reçe mi, bolestan.
da øeæ ozdraviti.”
15 A iduøega dana uze on pokrivaç, 2 Kraljevi 9
zamoçi ga u vodu, prostrije mu ga po 1 Prorok Eliæej dozva k sebi jednoga
licu, tako da je umro. I Hazael postade izmeåu uçenika proroçkih i zapovjedi
kralj mjesto njega. mu: “Opaæi sebi bedra, uzmi ovu
16 U petoj godini kraljevanja Jorama, uljanicu sam sobom, pa idi u Ramot
sina Ahabova, nad Izraelom, kad je Gilead!
Joæafat bio joæ kralj Judin, postade 2 Kad doåeæ tamo, raspitaj ondje za
Joram, sin Joæafatov, kralj Judin. Jehua, sina Joæafata, sina Nimæijeva!
17 Imao je trideset i dvije godine, kad Otidi tamo, izvedi ga izmeåu drugova
postade kralj, i vladao je osam godina njegovih i uvedi ga u najtajniju sobu!
u Jerusalemu. 3 Uzmi onda uljanicu, izlij mu je na
18 I hodio je putovima kraljeva glavu i reci: Ovako veli Gospod,
Izraelovih, kao æto je bila çinila kuøa pomazujem te ovim za kralja nad
Ahabova, jer je on imao køer Ahabovu Izraelom. Tada otvori vrata i bjeœi
za œenu. Tako je çinio on, æto se nije odmah!”
dopadalo Gospodu. 4 Mladiø - mladi çovjek bio je prorok -
19 Ipak Gospod ne htjede zatrti Jude otide dakle u Ramot Gilead.
radi svojega sluge Davida, jer mu je bio 5 Kad doåe tamo, upravo su sjedili
obeøao, da øe njemu i sinovima skupa zapovjednici vojske. On reçe:
njegovim vazda davati svjetionicu. “Imam nalog za tebe, zapovjedniçe!”
20 Pod njegovim vladanjem otpadoæe Jehu upita: “Za koga izmeåu svih
Edomci od Jude i postaviæe sebi nas?” On odgovori: “Za tebe,
vlastitoga kralja. zapovjedniçe!”
21 Joram otide u Seiru sa svim svojim 6 Tada se on diœe i uåe u kuøu. I onaj
ratnim kolima. Kad je navalio jedne mu izli ulje na glavu i reçe mu: “Ovako
noøi, razbi Edomce, koji su ga bili veli Gospod, Bog Izraelov: Pomazujem
opkolili, zajedno sa zapovjednicima te za kralja nad narodom Gospodnjim,
ratnih kola, i pobjeœe vojska kuøi. nad Izraelom.
22 Ali Edomci ostadoæe nezavisni od 7 Ti imaæ istrijebiti kuøu Ahaba,
Jude do danaænjega dana. Tada u isto gospodara svojega. Tako hoøu da
vrijeme otpade i Libna. osvetim na Jezebeli krv sluga svojih,
23 Ostala povijest Joramova i sve æto je proroka, i krv svih sluga Gospodnjih.
çinio, stoji zapisano u knjizi povijesti 8 Sva øe kuøa Ahabova izginuti. Od
kraljeva Judinih. roåaka Ahabovih iskorijenit øu sve,
24 Kad je Joram bio poçinuo kod otaca Æto je muækoga roda, dorasle i
svojih, bio je pokopan kod otaca svojih nedorasle u Izraelu.
297 2 Kraljevi
9 Uçinit øu s kuøom Ahabovom kao s 22 I kad Joram ugleda Jehua, upita ga:
kuøom Jeroboama, sina Nebatova, i “Dolaziæ li u mirnoj namjeri, Jehu?” On
kao s kuøom Baaæe, sina Ahijina. odgovori: “Kako da dolazim u mirnoj
10 Jezebelu øe proœderati psi u polju namjeni, kad joæ uvijek traju
jezreelskom, i nitko je neøe pokopati.” idolopoklonstva matere tvoje Jezebele
Potom otvori vrata i pobjeœe. i mnoga çaranja njezina!”
11 Kad Jehu izaåe k slugama 23 Tada okrenu Joram i pobjeœe.
gospodara svojega, zapitaæe ga oni: “Je Ahazija doviknu: “Izdaja, Ahazija!”
li dobro? Zaæto je doæao taj smetenjak 24 Ali Jehu nategnu luk i ustrijeli
k tebi?” On im odgovori: “Znate çovjeka Jorama meåu pleøa, tako da mu
i rijeç njegovu.” strijela proåe kroz srce, te pade u
12 A oni povikaæe: “To su izgovori! Daj kolima svojim.
nam odgovor!” On reçe: “Tako i tako 25 Tada zapovjedi Jehu svojemu
govorio mi je, naime: Ovako veli zapovjedniku Bidkaru: “Uzmi i baci ga
Gospod: Ja te pomazah za kralja nad na njivu Jezreelca Nabota! Spomeni se,
Izraelom.” kako smo nas dvojica jahali za
13 Odmah uzeæe svi plaæteve svoje, njegovim ocem Ahabom, a Gospod
metnuæe mu ih pred noge na gole izreçe proti njemu ovo:
stepenice, zatrubiæe u trube i 26 Zaista, kako sam juçer vidio krv
povikaæe: “Jehu je kralj!” Nabotovu i krv sinova njegovih, kaœe
14 Tako se pobuni Jehu, sin Joæafata, Gospod, tako øu ti sigurno platiti na
sina Nimæijeva, proti Joramu. Joram je ovoj njivi, kaœe Gospod Uzmi i baci ga
bio branio Ramot Gilead sa svim sad na tu njivu, kao æto je unaprijed
Izraelom proti Hazaelu, kralju rekao Gospod!”
sirijskomu. 27 Kad to vidje Ahazija, kralj Judin,
15 Tada se je bio vratio kralj Joram, da pobjeœe prema Bet Haganu. Ali ga
se lijeçi u Jezreelu od rana, æto su mu potjera Jehu i povika: “Ubijte i njega!”
ih bili zadali Sirijci u njegovu boju proti Raniæe ga u kolima na brdu Guru kod
Hazaelu, kralju sirijskomu. A Jehu Ibleama. Ali umaçe u Megido. Tamo
reçe: “Ako vam je pravo, neka nitko ne umrije.
ostavlja grada potajno, da javi u 28 Sluge njegove odvezoæe ga u kolima
Jezreel!” u Jerusalem i pokopaæe ga kod otaca
16 Tada Jehu sjede na kola i odveze se njegovih u grobnici njegovoj u gradu
u Jezreel, jer je tamo leœao Joram Davidovu.
bolestan, i Ahazija, kralj Judin, bio je 29 U jedanaestoj godini kraljevanja
tamo doæao, da posjeti Jorama. Jorama, sina Ahabova, bio je Ahazija
17 I kad straœar, koji je stajao na kuli u postao kralj nad Judom.
Jezreelu, ugleda çetu Jehua gdje 30 Jehu je bio meåutim doæao u
dolazi, javi: “Vidim çetu gdje dolazi.” Jezreel. Kad je to çula Jezebela,
Joram zapovjedi: “Uzmi konjanika, namaza sebi oçi, nakiti glavu svoju, i
poælji ga u susret njima, neka zapita, gledala je van s prozora.
dolaze li u mirnoj namjeri!” 31 Kad je Jehu ulazio na vrata, povika
18 Konjanik odjaha dakle na susret ona: “Je li dobro proæao Zimri, ubojica
njemu i reçe: “Kralj pita, dolazite li u gospodara svojega?”
mirnoj namjeri.” A Jehu mu reçe: “Æto 32 Jehu pogleda na prozor i upita: “Tko
je tebi briga dolazim li u mirnoj je s menom, tko.” Tada pogledaæe u
namjeri? Okreni se i hajde za mnom!” njega dva ili tri dvoranina.
Tada javi straœar: “Glasnik je stigao k 33 Njima on doviknu: “Bacite je dolje!”
njima, all se ne vraøa.” I baciæe je. Krv njezina poprska zid i
19 I posla drugoga konjanika. Kad doåe konje, i ovi je izgaziæe.
k njima, reçe: Kralj pita, dolazite li u 34 Kad je on onda bio uniæao i jeo i pio,
mirnoj namjeri?” A Jehu odgovori: “Æto zapovjedi: “Vidite onu prokletnicu i
je tebi briga, dolazim li ja u mirnoj pokopajte je; Jer je køi kraljeva!”
namjeri? Okreni se i hajde za mnom!” 35 Kad su otiæli da je pokopaju, naåoæe
20 Straœar javi: “Glasnik je stigao k od nje samo joæ lubanju, noge i ruke.
njima, ali se viæe ne vraøa. Voœnja je 36 Doåoæe natrag i javiæe mu. On reçe:
kao voœnja Jehua, unuka Nimæijeva; “Tako glasi rijeç Gospodnja, koju je
jer vozi ovamo kao pomaman.” rekao preko svojega sluge Ilije,
21 I zapovjedi Joram, da upregnu. I Tiæbiøanina: “U polju jezreelskom
upregoæe u kola njegova, i Joram, kralj proœderat øe psi meso Jezebelino.
Izraelov, i Ahazija, kralj Judin, izvezoæe 37 Truplo Jezebelino bit øe kao gnoj u
se van, svaki na svojim kolima. Oni se polju jezreelskom, tako da se viæe ne
odvezoæe u susret Jehui i sastadoæe se moœe reøi: “To je Jezebela!”
s njim na njivi Jezreelca Nabota.
2 Kraljevi 298
2 Kraljevi 10 doåosmo da posjetimo kraljeviøe i
1 Kako je u Samariji joæ bilo sinove kraljice matere.”
sedamdeset kraljeviøa iz obitelji 14 On zapovjedi: “Pohvatajte ih œive!”
Ahabove, upravi Jehu pismo u Pohvataæe ih œive i poklaæe ih,
Samariju glavarima gradskim, çetrdeset i dvojicu na jami kod kolibe
starjeæinama i odgojiteljima kraljeviøa pastirske. Ne ostaviæe ni jednoga
iz obitelji Ahabove s ovim sadrœajem: jedinog od njih.
2 “im ovo pismo doåe vama koji ste 15 Kad je odatle poæao dalje, sastade se
postavljeni nad kraljeviøima iz obitelji s Jonadabom, sinom Rekabovim, koji
gospodara svojega i nad kolima i mu izaåe u susret. On ga pozdravi i
konjima, nad tvråavama i oruœjem, upita ga: “Je li ti srce iskreno kao æto je
3 Izaberite sebi najboljega i moje prema tebi” Jonadab odgovori:
najvaljanijega kraljeviøa iz obitelji “Jest, posve sigurno! Daj mi ruku
Gospodara svojega, postavite ga na svoju!” On mu dade ruku, uze ga k sebi
prijestolje oca njegova i borite se za u kola
kuøu gospodara svojega!” 16 I reçe: “Hajde s menom i veseli se
4 Ali se oni vrlo uplaæiæe i rekoæe: “Kad revnosti mojoj za Gospoda!” I odvezoæe
mu dva kralja ne mogoæe odoljeti, kako ga na njegovim kolima.
øemo mi moøi?” 17 Kad doåe u Samariju, dade
5 I predstojnik palaçe, glavar gradski, poubijati sve, koji su bili joæ ostali u
starjeæine i odgojitelji poslaæe k Jehuu Samariji od obitelji Ahabove, dok je
ovu vijest: “Mi smo sluge tvoje i çinit svu ne istrijebi po rijeçi, koju je bio
øemo sve, æto nam zapovjediæ. Neøemo Gospod rekao Iliji.
nikoga postavljati kraljem. ini, æto ti je 18 Potom skupi Jehu sav narod i reçe
volja!” im: “Ahab je odveø malo ætovanja
6 A on im upravi drugo pismo s ovim iskazao baalu. Jehu øe mu sluœiti
sadrœajem: “Kad drœite s menom i revnije.
hoøete da mi budete posluæni, uzmite 19 Zato dozovite mi ve proroke
glave kraljeviøa iz obitelji gospodara 10baalove, sve sluge njegove i
svojega i doåite s tim k meni sutra u sveøenike njegove! Nijedan ne smije
ovo doba u Jezreel!” Kraljeviøi, izostati, jer veliku œrtvenu sveçanost
sedamdeset ih, bili su kod hoøu da priredim u çast baalu. Tko
najodliçnijih u gradu, koji su ih izostane, neøe dulje ostati u œivotu!”
odgajali. Jehu je radio tako iz prijevare, da
7 im doåe njima to pismo, uzeæe uniæti ætovatelje baalove.
kraljeviøe i poklaæe ih svih 20 Tada zapovjedi Jehu: “Oglasite na
sedamdeset. Glave njihove metnuæe u çast baalu sveçanu skupætinu!” I
koæare i poslaæe mu ih u Jezreel. oglasiæe je.
8 Kad doåe glasnik i javi mu, da su 21 Po svemu Izraelu posla Jehu, te
donijeli glave kraljeviøa, zapovjedi on: doåoæe svi ætovatelji baalovi, i ne izosta
“Sloœite ih do sutra na vratima u dvije ni jedan da ne doåe. Kad su bili uniæli
gomile!” u hram baalov, bio je hram baalov pun
9 Iduøega jutra izaåe on, stupi pred sav od jednoga kraja do drugoga.
narod i reçe: “Vi ste bez krivnje. Znate, 22 Tada zapovjedi upravitelju riznice,
da sam ja bio, koji sam se pobunio neka iznese haljine svima ætovateljima
proti gospodaru svojemu i ubio ga. Ali baalovim. I iznese im haljine.
tko je pobio sve ove? 23 Zatim uåe Jehu s Jonadabom,
10 Znate dakle, da nije ostala sinom Rekabovim, u hram baalov i
neispunjena nijedna prijetnja reçe ætovateljima baalovim: “Pripazite
Gospodnja, koju izreçe Gospod nad dobro na to, da ovdje meåu vama ne
kuøom Ahabovom. Gospod je samo bude koji ætovatelj Gospodnji, nego
izveo, æto je navijestio preko svojega samo ætovatelji baalovi!”
sluge Ilije.” 24 I oni doåoæe da prirede œrtve
11 Potom dade Jehu pobiti sve, koji su zaklanice i paljenice. A Jehu je bio vani
joæ bili ostali u Jezreelu od kuøe namjestio osamdeset ljudi i rekao:
Ahabove, sve njezine velikaæe, “Tko pusti da uteçe jedan od ovih ljudi,
pouzdanike i sveøenike. Ne dade da æto vam ih predajem u ruke, taj jamçi
ostane od njih ni jedan jedini. za to svojim œivotom.”
12 Onda se podiœe Jehu i Poåe dalje u 25 Kad se je bilo gotovo s priredbom
Samariju. Kad je na putu bio kod œrtve paljenice, zapovjedi Jehu
kolibe pastirske, vojnicima i tjelesnim straœarima:
13 Naiåe na roåake Ahazije, kralja “Ustanite, pobijte ih! Nijedan ne smije
Judina. On ih upita, tko su. Oni umaøi!” I pobiæe ih vojnici i tjelesni
odgovoriæe: “Mi smo roåaci Ahazijini i straœari maçem, pobacaæe ih van,
299 2 Kraljevi
provaliæe u svetiæte hrama baalova, odlazite u subotu i preuzimate straœu
26 Izbaciæe likove iz hrama baalova i u palaçi kraljevskoj,
spaliæe ih 6 I druga treøina na vratima Sur i
27 Tada razruæiæe kamene stupove posljednja treøina na vratima iza
baalove, sruæiæe hram baalov i od vojnika, koji ste imali straœu kod
njega naçiniæe zahode, æto postoje do palaçe,
danaænjega dana. 7 Nadalje obadva druga dijela vas,
28 Tako istrijebi Jehu sluœbu baalovu ukratko svi, koji dolaze u subotu i drœe
iz Izraela. straœu u hramu Gospodnjem kod
29 Ali od grijeha Nebatova sina kralja,
Jeroboama, na koji je ovaj bio naveo 8 Vi se imate svi okupiti oko kralja,
Izraela, ne odstupi ni Jehu, naime od svaki s oruœjem u ruci. Tko navali
zlatnih telaca, æto su bili u Betelu i meåu vrste, neka se pogubi! Tako
Danu. imate pratiti kralja, kada dolazi i kada
30 Doduæe bio je Gospod dao javiti odlazi.”
Jehui; Jer si revno isvræio æto mi je po 9 Stotnici uçiniæe toçno tako, kako im
volji i jer si uçinio s kuøom Ahabom je bio naredio sveøenik Jehojada.
sve, æto mi je bilo u srcu, zato øe Svaki uze svoje ljude, one, koji odlaze u
potomci tvoji do u çetvrto koljeno subotu, i one koji dolaze u subotu k
sjediti na prijestolju Izraelovu.” sveøeniku Jehojadi.
31 Ipak se nije trudio Jehu da svim 10 Sveøenik dade stotnicima koplja i
srcem hodi po zakonu Gospoda, Boga ætitove, æto su bili pripadali kralju
Izraelova. On ne odstupi od grijeha Davidu i æto su se nalazili u hramu
Jeroboamova, na koji je ovaj bio naveo Gospodnjem.
Izraela. 11 Izakako su se bili unaokolo
32 U ono vrijeme poçe Gospod otkidati namjestili vojnici, svaki s oruœjem u
dijelove zemlje od Izraela, jer ga Hazael ruci, od juœne strane hrama do
pobi po svim meåama izraelskim sjeverne strane hrama izmeåu
33 Istoçno od Jordana, svu zemlju œrtvenika i hrama, gdje je bio kralj.
Gilead, naime Gad, Ruben i Manaseh. 12 Izvede on sina kraljeva i metnu na
Od Aroera, æto leœi na Arnonu, i Gilead njega zlatni vijenac i svjedoçanstvo.
i Baæan. Tako ga uçiniæe kraljem, pomazaæe ga
34 Ostala povijest Jehuova sva njegova i pljeskajuøi rukama povikaæe: “œivio
djela i sve njegove pobjede, to stoji kralj!”
zapisano u knjizi povijesti kraljeva 13 Kad je Atalija çula viku vojnika i
Izraelovih. naroda, doåe k narodu u hram
35 Kad je Jehu bio poçinuo kod otaca Gospodnji.
svojih, pokopaæe ga u Samariji. Njegov 14 Ovdje vidje kralja gdje po obiçaju
sin Joahaz postade kralj mjesto njega. stoji na prijestolju i uz kralja stotnike
36 Vladao je Jehu u Samariji nad i vojnike, a sav se narod radovao i
Izraelom dvadeset i osam godina. trubio u trube. Tada razdrije Atalija
haljine svoje i povika: “Izdaja, izdaja!”
2 Kraljevi 11 15 A sveøenik Jehojada zapovjedi
1 Kad je Atalija, mati Ahazijina, stotnicima, zapovjednicima çeta:
doznala, da je sin njezin mrtav, odluçi “Izvedite je izmeåu vrsta iz hrama! Tko
da pobije svu obitelj kraljevsku. poåe za njom, toga pogubite maçem!”
2 Ali Joæeba, køi kralja Jorama, sestra Sveøenik je naime bio naredio, neka se
Ahazijina, uze Joaæa, sina Ahazijina, ona ne pogubi u hramu Gospodnjem.
ukrade ga izmeåu kraljeviøa, æto su 16 Naçiniæe joj mjesto, i kad je doæla na
imali biti pobijeni, i donese ga s put, æto je bio odreåen za konje na
dojkinjom njegovom u loœnicu. Tako ulazu u palaçu kraljevsku, tamo je
ga skriæe od Atalije, tako da umaçe ubiæe.
smrti. 17 Nato Jehojada sklopi savez izmeåu
3 On ostade æest godina skriven kod Gospoda, kralja i naroda, da øe naime
nje u hramu Gospodnjem, a Atalija je narod biti Gospodnji, takoåer izmeåu
vladala u zemlji. kralja i naroda.
4 U sedmoj godini dade Jehojada 18 Sav narod otide u hram baalov i
poslati po stotnike, tjelesne straœare i razori ga. Njegove œrtvenike i likove
vojnike i uvesti ih k sebi u hram razruæiæe posve i ubiæe baalova
Gospodnji. Tada se dogovori s njima i sveøenika Matana pred œrtvenicima.
zakle ih u hramu Gospodnjem. Nato im Potom sveøenik namjesti straœu kod
pokaza sina kraljeva. hrama Gospodnjega.
5 I dade im ovaj naputak: “Vi imate 19 I pusti da krenu stotnici, tjelesne
ovako uçiniti: “Vas treøina, koji straœe, vojnici i sav narod. Izvedoæe
2 Kraljevi 300
kralja iz hrama Gospodnjega i poåoæe Gospodnjem.
kroz vrata vojniçka u palaçu 12 I zidare i kamenare, i da se dobavlja
kraljevsku. Tamo on sjede na drvo i tesano kamenje, te se tako
kraljevsko prijestolje. popravi æto je bilo troæno na hramu
20 Sav narod u zemlji radovao se je, i Gospodnjem, ukratko da se dobavi
grad ostade miran. A Ataliju su bili sve, Æto je trebalo da se popravi hram.
maçem ubili kod kraljevske palaçe. 13 Ali novcima, æto se donosili u hram
21 Joaæu je bilo sedam godina, kad se Gospodnji, nijesu gradili srebrnih
je uspeo na prijestolje. çaæa, noœeva, kotliøa ili truba, niti
kakvih sudova zlatnih i srebrnih za
2 Kraljevi 12 hram Gospodnji,
1 U sedmoj godini Jehuovoj postade 14 Nego su ih davali radnicima, da za
Joaæ kralj, i vladao je çetrdeset godina njih poprave hram Gospodnji.
u Jerusalemu. Njegova se je mati zvala 15 Pritom nijesu traœili raçuna od ljudi,
Sibija, iz Beeræebe. kojima bi predavali novce da izdaju
2 Joaæ je çinio, æto se je dopadalo poslenicima, jer su radili vjerno i
Gospodu, dokle ga je svjetovao toçno.
sveøenik Jehojada. 16 A novci od œrtava za prijestup i grijeh
3 Ali uzvisine œrtvene nijesu bile nijesu se davali za hram, nego su
sruæene. Narod je joæ uvijek prinosio pripadali sveøenicima.
na visinama œrtve zaklanice i kadio 17 Tada izaåe Hazael, kralj Sirije,
kad. opkoli Gat i osvoji ga. Kada se Hazael
4 Joaæ je bio zapovjedio sveøenicima: okrenu da poåe i proti Jerusalemu,
“Sav novac, æto se kao posveøeni dar 18 Uze Joaæ, kralj Judin, sve posveøene
donosi u hram Gospodnji, naime darove, æto su ih bili prinijeli njegovi
novac, æto se naloœi procjenom, porez preåi, kraljevi Judini Joæafat, Joram i
po duœnosti, nadalje sav novac, æto se Ahazija, pa i svoje vlastite, usto sve
donosi u hram od svoje volje, zlato, æto se naælo u riznicama hrama
5 To neka sveøenici uzimaju za se, Gospodnjega i palaçe kraljevske, i
svaki od svojega poznanika! Oni stim posla Hazaelu, kralju sirijskomu. Tako
neka dadnu popraviti sve, æto je troæno odustade on od vojne proti
na hramu, gdjegod se naåe kakva Jerusalemu.
æteta!” 19 Ostala povijest Joaæova i sve, æto je
6 Ali u dvadeset treøoj godini uçinio, stoji zapisano u knjizi povijesti
kraljevanja Joaæova nijesu joæ bili kraljeva Judinih.
sveøenici popravili æto je bilo troæno na 20 A napokon podigoæe se proti njemu
hramu. dvorani njegovi, skovaæe urotu proti
7 Tako pozva kralj Joaæ sveøenika njemu i ubiæe Joaæa u tvråavi Milu,
Jehojadu i druge sveøenike i upita ih: kamo se silazi u Silu.
“Zaæto joæ ne popraviste æto je troæno 21 Jozakar naime, sin Æimatov, i
na hramu? Od sada ne smijete viæe Jozabad, sin Æomerov, dvorani
uzimati novaca od svojih poznanika, njegovi, bili su ubojice njegove. Poslije
nego ih morate upotrijebiti za smrti njegove pokopaæe ga kod otaca
popravak hrama.” njegovih u gradu Davidovu, Njegov sin
8 Sveøenici pristadoæe na to, da viæe ne Amazija postade kralj mjesto njega.
uzimaju novaca od naroda, ali i da ne
popravljaju æto je troæno na hramu. 2 Kraljevi 13
9 Tada uze sveøenik Jehojada jedan 1 U godini dvadeset treøoj kraljevanja
kovçeg, proreza rupu na zaklopcu i Joaæa, sina Ahazijina, nad Judom,
metnu ga uz oltar desno od ulaza u postade Joahaz, sin Jehuov, u
hram Gospodnji. Tamo su morali Samariji kralj Izraelov za sedamnaest
sveøenici, koji su straœili na pragu, godina.
ubacivati sve novce, æto su se donosili 2 On je çinio, æto se nije dopadalo
u hram Gospodnji. Gospodu, i hodio je posve za istim
10 Kad bi vidjeli, da ima mnogo novaca grijehima, na koje je bio naveo Izraela
u kovçegu, morao je za to odreåeni Jeroboam, sin Nebatov; on ne odstupi
kraljevski çinovnik doåi s velikim od njih.
sveøenikom, novce, æto su se naæli u 3 Tada se raspali gnjev Gospodnji proti
hramu Gospodnjem, svezati i izmjeriti. Izraelu. Dade ih za sve ono vrijeme u
11 Izmjerene novce morali su uruçiti ruke Hazaelu, kralju sirijskomu, i u
onima, æto su upravljali poslom i ruke Ben-Hadadu, sinu Hazaelovu.
starali se za hram Gospodnji. Ovi bi 4 A kad se Joahaz htjede da pomiri s
isplaøivali drvodjelje i poslenike, æto Gospodom, usliæi ga Gospod, jer vidje
su bili zaposleni na hramu nevolju Izraelovu kako ih muçi kralj
301 2 Kraljevi
sirijski. tako øeæ Sirijce samo tri puta
5 Gospod posla Izraelu izbavitelja, tako pobijediti.”
da se je mogao osloboditi od ruke 20 Potom umrije Eliæej, i pokopaæe ga.
sirijske, i da su sinovi Izraelovi mogli A obiçno bi çete moapske poçetkom
opet stanovati u æatorima svojim kao godine navalivale na zemlju.
prije. 21 Kad jedanput upravo htjedoæe
6 Ipak ne odstupiæe oni od grijeha kuøe pokopati nekoga çovjeka i ugledaæe
Jeroboamove, na koje je on bio naveo jednu takvu çetu, baciæe çovjeka u
Izraela, nego hodiæe u njima. Takoåer grob Eliæejev i otidoæe odatle. Ali kad se
aætarta ostade u Samariji. çovjek dotaçe kostiju Eliæejevih, doåe
7 I tako Gospod ostavi Joahazu ratnika u njega œivot, i on ustade na noge svoje.
samo pedeset konjanika, deset kola i 22 Hazael, kralj sirijski, muçio je
deset tisuøa ljudi. Kralj sirijski bio ih je Izraele, dokle je œivio Joahaz.
uniætio i kao kod vræidbe u prah ih 23 Ali im Gospod iskaza milost, smilova
pogazio. im se i pogleda opet na njih radi zavjeta
8 Ostala povijest Joahazova, sva svojega s Abrahamom, Izakom i
njegova djela i pobjede, to stoji Jakovom. On ih ne htjede uniætiti i ne
zapisano u knjizi povijesti kraljeva odbaci ih od lica svojega do sada.
Izraelovih. 24 I kad je Hazael, kralj sirijski, bio
9 Kad je Joahaz bio poçinuo kod otaca umro i njegov sin Ben-Hadad postao
svojih, pokopaæe ga u Samariji. Njegov mjesto njega kralj,
sin Joaæ postade kralj mjesto njega. 25 Oduze opet Joaæ, sin Joahazov, Ben-
10 U godini trideset sedmoj kraljevanja Hadadu, sinu Hazaelovu, gradove, æto
Joaæova nad Judom postade Joaæ, sin ih je ovaj bio u boju oteo njegovu ocu
Joahazov, u Samariji kralj Izraelov za Joahazu. Joaæ ga razbi tri puta i tako
æesnaest opet dobi natrag gradove izraelske.
11 On je çinio, æto se nije dopadalo
Gospodu, i nije odstupio od grijeha 2 Kraljevi 14
Nebatova sina Jeroboama, na koje je 1 U drugoj godini kraljevanja Joaæa,
ovaj bio naveo Izraela, nego je hodio u sina Joahazova, nad Izraelom postade
njima. Amazija, sin Joaæov, kralj Judin.
12 Ostala povijest Joaæova, sva njegova 2 Bilo mu je dvadeset i pet godina, kad
djela i pobjede, i kako je ratovao s postade kralj, i vladao je dvadeset i
Amazijom, kraljem Judinim, to stoji devet godina u Jerusalemu. Njegova
zapisano u knjizi povijesti kraljeva mati zvala se je Joadana, iz
Izraelovih. Jerusalema.
13 Kad je Joaæ bio poçinuo kod otaca 3 On je çinio, æto se je dopadalo
svojih i Jeroboam bio se uspeo na Gospodu, iako ne kao njegov djed
prijestolje njegovo, bio je Joaæ David, ali posve onako, kako je bio
pokopan u Samariji kod kraljeva çinio njegov otac Joaæ.
Izraelovih. 4 Uzvisine nijesu bile dakako sruæene,
14 Kad je Eliæej bolovao od bolesti, od nego je narod joæ uvijek prinosio œrtve
koje je imao umrijeti, doåe k njemu zaklanice i kadio kad na visinama.
Joaæ, kralj Izraelov, zaplaka pred njim 5 im je on imao çvrsto u rukama
i povika: “Oçe moj, oçe moj! Kola kraljevsku vlast, dade poubijati svoje
Izraelova i konjanici njegovi!” dvorane, koji su bili ubili njegova
15 Eliæej mu reçe: “Donesi luk i strijele!” kraljevskoga oca.
On donese sebi luk i strijele. 6 Sinova tih ubojica ne dade ipak ubiti
16 Tada reçe kralju Izraelovu: “Metni po zapovijedi Gospodnjoj, æto stoji u
ruku svoju na luk!” On metnu ruku knjizi zakona Mojsijeva, gdje
svoju, a Eliæej metnu ruke svoje na zapovijeda Gospod: “Oci neka se ne
ruke kralju pogube zbog djece svoje, niti djeca
17 I reçe: “Otvori prozor na istok!” Kad zbog otaca svojih, nego svaki neka se
ga je bio otvorio, reçe mu Eliæej: “Pusti pogubi samo zbog svojega vlastitoga
strijelu!” I on pusti strijelu, a Eliæej prekræaja.
reçe: “Strijela je to pobjedna od 7 On pobi deset tisuøa Edomaca u
Gospoda, strijela proti Siriji. Ti øeæ slanoj dolini, uze Selu juriæem i dade
Sirijce kod Afeka pobiti i uniætiti!” gradu ime Jokteel, æto ga ima do
18 Tada nastavi: “Uzmi strijele!” On ih danas.
uze. Onda reçe kralju Izraelovu: “Udri 8 Tada posla Amazija poslanike k
u zemlju!” On udari tri puta, pa stade. Joaæu, sinu Joahazovu, unuku
19 Ali se rasrdi na njega çovjek Boœji i Jehuovu, kralju Izraelovu, s pozivom:
reçe: “Ti bi imao udariti pet puta ili æest “Doåi, da se ogledamo!”
puta, tada bi pobio i uniætio Sirijce. A 9 A Joaæ, kralj Izraelov, dade Amaziji,
2 Kraljevi 302
kralju Judinu, odgovoriti: “Trn na koje je ovaj bio naveo Izraela,
Libanonu posla jedanput k cedru na 25 On opet natrag dobi podruçje
Libanonu i poruçi mu: “Daj svoju køer Izraelovo od ulaza u Hamat do mora
sinu mojemu za œenu! Ali zvijer na pustinje po obeøanju, æto ga je bio dao
Libanonu pretrça preko trna i zgazi ga. Gospod, Bog Izraelov, preko sluge
10 Jer si pobio Edomce, postao si svojega, proroka Jone, sina Amitajeva,
obijestan, Veseli se svojoj slavi i ostani iz Gat-Hefera.
kod kuøe! Zaæto da izaœivaæ zlo, da 26 Jer je bio Gospod vidio veoma gorku
padneæ, ti i Juda s tobom?” nevolju Izraelovu. Bili su propali
11 Jer ne htjede Amazija posluæati, odrasli i neodrasli i pomoønika nije
podiœe se Joaæ, kralj Izraelov, i viæe bilo Izraelu.
ogledaæe se on i kralj Judin Amazija 27 Ali Gospod nije bio sebi preduzeo, da
kod Bet-Æemeæa Judina. zatre ime Izraelovo pod nebom. Zato
12 Judejci budu potuçeni od Izraelaca mu pomoœe sada preko Jeroboama,
i pobjegoæe svi k svojoj kuøi. sina Joaæova.
13 A Amaziju, kralja Judina, sina 28 Ostala povijest Jeroboamova, sva
Joaæova, unuka Ahazijina, uhvati njegova djela i pobjede njegove, kako je
Joaæ, kralj Izraelov, kod Bet-Æemeæa i ratovao i povratio Damask i Hamat od
odvede ga u Jerusalem. Tada sruæi zid Jude Izraelu, to je zapisano u knjizi
jerusalemski od vrata Efraimovih do povijesti kraljeva Izraelovih.
vrata na uglu u prostoru od çetiri 29 Kad je Jeroboam bio poçinuo kod
stotine lakata. otaca svojih, kraljeva Izraelovih,
14 Uze sve zlato i srebro i sve posuåe, postade njegov sin Zaharija kralj
æto se naåe u hramu Gospodnjem i u mjesto njega.
riznicama palaçe kraljevske, usto
taoce, pa se vrati u Samariju. 2 Kraljevi 15
15 Ostala povijest Joaæova, njegova 1 U dvadeset sedmoj godini kraljevanja
djela i pobjede, i kako je ratovao s Jeroboamova nad Izraelom postade
kraljem Judinim Amazijom, to stoji Azarija, sin Amazijin, kralj Judin.
zapisano u knjizi povijesti kraljeva 2 Bilo mu je æesnaest godina, kad
Izraelovih. postade kralj, i vladao je pedeset i dvije
16 Kad je Joaæ bio poçinuo kod otaca godine u Jerusalemu. Njegova mati
svojih, pokopaæe ga u Samariji kod zvala se je Jekolija, iz Jerusalema.
kraljeva Izraelovih. Njegov sin 3 On je çinio, æto se je dopadalo
Jeroboam postade kralj mjesto njega. Gospodu, toçno onako, kako je bio
17 Amazija, sin Joaæov, kralj Judin, çinio otac njegov Amazija.
œivio je iza smrti Joaæa, sina 4 Samo uzvisine nijesu bile sruæene.
Joahazova, kralja Izraelova, joæ Narod je joæ uvijek prinosio œrtve
petnaest godina. zaklanice i kadio kad na visinama.
18 Ostala povijest Amazijina stoji 5 A Gospod pohodi kralja teæko: on
zapisana u knjizi povijesti kraljeva posta gubav do dana smrti svoje i
Judinih. stanovao je odvojen u svojoj kuøi.
19 Skovaæe u Jerusalemu urotu proti Jotam, sin kraljev, upravljao je kuøom
njemu. Kad pobjeœe u Lakiæ, poslaæe za i vladao nad narodom u zemlji.
njim ljude u Lakiæ i dadoæe ga tamo 6 Ostala povijest Azarijina i sva njegova
ubiti. djela, to stoji zapisano u knjizi
20 Prenesoæe ga na konjima i pokopaæe povijesti kraljeva Judinih.
ga u Jerusalemu u gradu Davidovu 7 Kad je Azarija bio poçinuo kod otaca
kod otaca njegovih. svojih, pokopaæe ga kod otaca njegovih
21 Potom uze sav narod Judin Azariju, u gradu Davidovu. Njegov sin Jotam
kojemu je istom bilo æesnaest godina, postade kralj mjesto njega.
i uçini ga kraljem mjesto oca njegova 8 U trideset osmoj godini kraljevanja
Amazije. Azarijina nad Judom postade
22 On utvrdi Alat, æto ga je bio povratio Zaharija, sin Jeroboamov, u Samariji
Judi, izakako je bio kralj poçinuo kod kralj Izraelov za æest mjeseci.
otaca svojih. 9 On je çinio, æto se nije dopadalo
23 U petnaestoj godini kraljevanja Gospodu, kao æto su bili çinili njegovi
Amazije, sina Joaæova, nad Judom preåi, i ne odstupi od grijeha Nebatova
postade kralj u Samariji Jeroboam, sin sina Jeroboama, na koje je ovaj bio
Joaæa, kralja Izraelova, za çetrdeset i naveo Izraela.
jednu godinu. 10 Æalum, sin Jabeæov, skovao urotu
24 On je çinio, æto se nije dopadalo proti njemu, ubi ga pred narodom i
Gospodu, i ne odstupi ni od jednoga postade kralj mjesto njega.
grijeha Nebatova sina Jeroboama, na 11 Ostala povijest Zaharijina stoji
303 2 Kraljevi
zapisana u knjizi povijesti kraljeva povijesti kraljeva Izraelovih.
Izraelovih, 27 U pedeset drugoj godini kraljevanja
12 Tako se ispuni obeøanje Gospodnje, Azarijina nad Judom postade Pekah,
æto ga je bio dao Jehuu: “Do u çetvrto sin Remalijin, u Samariji kralj Izraelov
koljeno sjedit øe potomci tvoji na za dvadeset godina.
prijestolju Izraelovu.” I tako se dogodi. 28 On je çinio, æto se nije dopadalo
13 Æalum, sin Jabeæov, postade kralj u Gospodu, i ne odstupi od grijeha
trideset devetoj godini kraljevanja Nebatova sina Jeroboama, na koje je
Azarijina nad Judom, i vladao je ovaj bio naveo Izraela.
mjesec dana u Samariji. 29 U vrijeme Pekaha, kralja Izraelova,
14 Tada se podiœe Menahem, sin doåe Tiglat-Pileser, kralj asirski, i
Gadijev, iz Tirse proti njemu, provali u osvoji Ijon, Abel-Bet-Maaku, Janoah,
Samariju, potuçe Æaluma, sina Kedeæ, Hasor, Gilead i Galileju, svu
Jabeæova, u Samariji, pogubi ga i zemlju Naftalijevu, i odvede zarobljeni
postade kralj mjesto njega. narod u Asiriju.
15 Ostala povijest Æalumova i urota, 30 Hoæea, sin Elin, skova urotu proti
æto je podiœe, to stoji zapisano u knjizi Pekaha, sina Remalijina, ubi ga i
povijesti kraljeva Izraelovih. postade kralj mjesto njega u
16 Tada raskopa Menahem grad Tipsu dvadesetoj godini Jotama, sina
i sve, æto je bilo u njoj, i okolicu njezinu Azarijina.
poçevæi od Tirse, jer mu ne otvoriæe, 31 Ostala povijest Pekahova i sva
zato ih pobi i dade svima œenama, æto njegova djela, to stoji zapisano u knjizi
su bile trudne, tijelo rasparati. povijesti kraljeva Izraelovih.
17 U trideset devetoj godini kraljevanja 32 U drugoj godini kraljevanja Pekaha,
Azarijina nad Judom postade sina Remalijina, nad Izraelom postade
Menahem, sin Gadijev, u Samariji kralj Jotam, sin Uzijin, kralj Judin.
Izraelov za deset godina, 33 Bilo mu je dvadeset i pet godina, kad
18 On je çinio, æto se nije dopadalo postade kralj, i vladao je æesnaest
Gospodu, i ne odstupi od grijeha godina u Jerusalemu. Njegova mati
Nebatova sina Jeroboama, na koje je zvala se je Jeruæa i bila je køi Sadokova.
ovaj bio za œivota navodio Izraela. 34 On je çinio, æto se je dopadalo
19 Tada doåe Pul, kralj asirski, u Gospodu: çinio je posve onako, kako je
zemlju, i Menahem dade Pulu tisuøu çinio otac njegov Azarija.
talenata srebra, da mu ovaj pomogne i 35 Samo uzvisine nijesu bile sruæene.
vlast utvrdi u njegovoj ruci. Narod je joæ uvijek prinosio œrtve
20 Menahem nametnu te novce zaklanice i kadio kad na visinama. On
Izraelcima, naime svima imuønim naçini gornja vrata na hramu
ljudima kao porez, da ih dadne kralju Gospodnjem.
asirskomu; pedeset æekela srebra 36 Ostala povijest Jotamova i sva
doåe na svakoga. Nato ode opet kralj njegova djela, to stoji zapisano u knjizi
asirski i ne ostade dulje u zemlji. povijesti kraljeva Judinih.
21 Ostala povijest Menahemova i sva 37 U ono vrijeme posla Gospod Resina,
njegova djela, to stoji zapisano u knjizi kralja sirijskoga, i Pekaha, sina
povijesti kraljeva Izraelovih. Remalijina, proti Judi.
22 Kad je Menahem bio poçinuo kod 38 Kad je Jotam bio poçinuo kod otaca
otaca svojih, postade njegov sin svojih, pokopaæe ga kod otaca njegovih
Pekahja kralj mjesto njega. u gradu njegova djeda Davida. Njegov
23 U pedesetoj godini kraljevanja sin Ahaz postade kralj mjesto njega.
Azarijina nad Judom postade Pekahja,
sin Menahemov, u Samariji kralj 2 Kraljevi 16
Izraelov za dvije godine. 1 U sedamnaestoj godini Pekaha; sina
24 On je çinio, æto se nije dopadalo Remalijina, postade Ahaz, sin
Gospodu, i ne odstupi od grijeha Jotamov, kralj Judin.
Nebatova sina Jeroboama, na koje je 2 Dvadeset godina bilo je Ahazu, kad
ovaj bio naveo Izraela. postade kralj, i vladao je æesnaest
25 Njegov tjelesni straœar Pekah, sin godina u Jerusalemu. On nije çinio,
Remalijin, skova proti njemu urotu i æto se je dopadalo Gospodu, Bogu
ubi ga u Samariji u kuli kraljevske njegovu, kao njegov djed David,
palaçe s Argobom i s Arjeom. Pedeset 3 Nego je hodio putem kraljeva
Gileadovaca bilo mu je pritom u Izraelovih. Dapaçe sina svojega pusti
pomoøi. Izakako ga je bio ubio, da ide kroz oganj po gadnom obiçaju
postade kralj mjesto njega. pogana, koje je Gospod bio odagnao
26 Ostala povijest Pekahje i sva njegova ispred sinova Izraelovih.
djela, to stoji zapisano u knjizi 4 On je prinosio œrtve zaklanice i kadio
2 Kraljevi 304
kad na visinama i humovima i pod 18 I prekriveni subotni hodnik, æto su
svakim zelenim drvetom. ga bili naçinili uz hram, i vanjski prilaz
5 Tada izaåoæe u boj proti Jerusalemu za kralja dade zbog kralja asirskoga
Resin, kralj sirijski, i Pekah, sin ukloniti od hrama Gospodnjega.
Remalijin, kralj Izraelov. Oni opkoliæe 19 Ostala povijest Ahazova i æto je
Ahaza, ali ne imadoæe nikakva preduzimao, to stoji zapisano u knjizi
uspjeha u boju. povijesti kraljeva Judinih.
6 Tada Resin, kralj sirijski, povrati 20 Kad je Ahaz bio otpoçinuo kod otaca
Sirijcima Elat i progna Judejce iz Elata. svojih, pokopaæe ga kod otaca njegovih
Tako doåoæe Sirijci u Elat i ostadoæe u gradu Davidovu. Njegov sin Ezekija
tamo do danaænjega dana. postade kralj mjesto njega.
7 Ahaz posla poslanike k Tiglat-
Pileseru, kralju asirskom, i poruçi mu: 2 Kraljevi 17
“Tvoj sam sluga i sin. Doåi, izbavi me iz 1 U dvanaestoj godini kraljevanja
ruku kralja sirijskoga i kralja Ahazova nad Judom postade Hoæea,
Izraelova, koji me napadoæe!” sin Elin, u Samariji kralj nad Izraelom
8 Ujedno uze Ahaz srebro i zlato, æto se za devet godina.
naåe u hramu Gospodnjem i u 2 On je çinio, æto se nije dopadalo
riznicama palaçe kraljevske, i posla na Gospodu, iako ne u onoj mjeri kao
dar kralju asirskomu. kraljevi Izraelovi, koji su bili prije
9 I posluæa ga kralj asirski. Tako poåe njega.
kralj asirski proti Damasku, osvoji ga 3 Proti njemu izaåe Salmanasar, kralj
i odvede stanovnike u suœanjstvo u asirski. Hoæea mu se podvrœe, te mu je
Kir. A Resina dade pogubiti. plaøao danak.
10 Kad ode kralj Ahaz u Damask, da se 4 Ali kad kralj asirski vidje, da je Hoæea
sastane s Tiglat-Pileserom, kraljem bio nevjeran - on je naime bio poslao
asirskim, i kad ugleda œrtvenik, æto je poslanike k Sou, kralju egipatskomu i
bio u Damasku, posla kralj Ahaz nije platio danka kralju asirskomu
sveøeniku Uriji nacrt œrtvenika i kao svake godine - tada ga kralj asirski
priliku sve njegove naprave. dade uhvatiti i u tamnicu baciti.
11 Sveøenik Urija dade sagraditi 5 I podiœe se kralj asirski proti svoj
œrtvenik. Toçno po naputku, æto ga je zemlji, doåe pred Samariju, i opsjedao
bio poslao Ahaz iz Damaska, izradi ga ju je tri godine.
sveøenik Urija, prije nego se joæ vrati 6 U devetoj godini Hoæeine vladavine
kralj Ahaz iz Damaska. osvoji kralj asirski Samariju, odvede
12 Kad kralj doåe kuøi iz Damaska, Izraele u suœanjstvo u Asiriju i naseli ih
razgleda kralj œrtvenik. Tada stupi u Helahu i na Haboru, rijeci u Gozanu,
kralj na œrtvenik i pope se na njega. i u gradovima medijskim.
13 Potom spali svoju œrtvu paljenicu i 7 To se dogodi, jer se Izraelci ogrijeæiæe
svoj prinos, izli naljev svoj i poækropi o Gospoda, Boga svojega, koji ih je bio
œrtvenik krvlju svojih mirotvornih izveo iz Egipta, iz vlasti faraona, kralja
œrtava. egipatskoga, i jer su Ætovali tuåe
14 A mjedeni œrtvenik, æto je bio pred bogove.
Gospodom, dade odstraniti s mjesta 8 œivjeli su po obiçajima pogana, koje je
pred hramom izmeåu novoga bio Gospod odagnao ispred Izraelaca, i
œrtvenika i hrama Gospodnjega i po obiçajima kraljeva Izraelovih, koji
namjestiti ga na sjevernoj strani su ih bili uveli,
novoga œrtvenika. 9 Izraelci poçiniæe proti Gospodu, Bogu
15 Kralj Ahaz dade sveøeniku Uriji ovaj svojemu, stvari, æto nijesu bile prave:
naputak: “Spaljuj na velikom podigoæe sebi œrtvene uzvisine po svim
œrtveniku jutarnju œrtvu paljenicu i mjestima svojim od kule straœarske do
veçernji prinos i œrtvu paljenicu utvråenoga grada.
kraljevu i prinos njegov i œrtvu 10 Na svakom visokom humu i pod
paljenicu svega naroda u zemlji s svakim zelenim drvetom postaviæe
prinosom njihovim i naljevima likove i aætarte.
njihovim! A za mjedeni œrtvenik joæ øu 11 Œrtvovali su tamo na visinama kao
promisliti.” pogani, koje je bio Gospod odagnao
16 Sveøenik Urija uçini toçno onako, ispred njih, i çinili su zle stvari, çime
kako mu je bio zapovjedio kralj Ahaz. su draœili Gospoda na mrœnju.
17 I oplate s podnoœja dade skinuti 12 Sluœili su idolima, za koje im je bio
kralj Ahaz i uzeti s njih umivaonice. I rekao Gospod: “To ne smijete çiniti!”
more dade skinuti s volova mjedenih, 13 Gospod je dao opominjati Izraela i
koji su ga nosili, i metnuti ga na pod Judu preko svih svojih proroka, preko
kameni. svih vidjelaca i govorio: “Vratite se sa
305 2 Kraljevi
svojega zla puta i drœite moje ætovanja Boga one zemlje. Zato ovaj
zapovijedi i propise toçno po zakonu, posla na njih lavove, koji ih ubijaju, jer
æto sam ga naloœio ocima vaæim, i po ne poznaju zahtjeva Boga one zemlje.”
onome, æto sam vam zapovjedio preko 27 Kralj asirski zapovjedi: “Dovedite
svojih sluga, proroka!” tamo jednoga od sveøenika, Æto ste ih
14 Ali ne posluæaæe, nego se pokazaæe odanle odveli! Taj neka tamo ode, tamo
tvrdovrati kao oci njihovi, koji se se naseli i neka ih uputi u zahtjeve
nijesu pouzdavali u Gospoda, Boga Boga one zemlje!”
svojega. 28 I tako doåe natrag jedan ad
15 Oni prezreæe zakon njegov i zavjete sveøenika, æto su ih bili odveli iz
njegove, æto ga je bio uçinio s ocima Samarije, nastani se u Betelu, i uçio ih
njihovim, i opomene njegove, æto ih je je, kako bi imali ætovati Gospoda.
upravio njima, trçali su za niætavim 29 Ali svaki narod naçini sebi svojega
idolima, tako da sami padoæe u vlastitog boga i namjesti ga u hramove
niætavost, i za poganima, koji su visina, æto su ih bili podigli Samari-
stanovali oko njih, premda im je janci, svaki narod u gradovima, gdje se
Gospod bio zabranio, da ne çine kao je nastanio.
oni. 30 Ljudi iz Babilona napraviæe sebi
16 Oni ostaviæe sve zapovijedi Sukot-Benota, oni iz Kute Nergala, oni
Gospoda, Boga svojega, naçiniæe sebi iz Hamata Aæimu,
livene likove, dva teleta, napraviæe 31 Oni iz Ave napraviæe sebi Nibhaza i
aætarte, klanjali su se svoj vojsci Tartaka, oni iz Sefarvajima spaljivali
nebeskoj i sluœili su baalu. su djecu svoju u çast Adrameleku i
17 Puætali su da njihovi sinovi i køeri Anameleku, bogovima
idu kroz oganj, davali se na vraçanje i sefarvajimskim.
gatanje i predavali se da çine æto se nije 32 Usto su ætovali i Gospoda i postaviæe
dopadalo Gospodu, i da ga tako draœe sebi iz svoje sredine ljude za sveøenike
na gnjev. visina, koji su œrtvovali za njih u
18 Tada se Gospod razgnjevi vrlo na hramovima visina.
Izraela i odbaci ga od lica svojega. Niæta 33 Ætovali su dakle Gospoda i sluœili
ne preosta osim jedino pleme Judino. ujedno svojim bogovima po obiçaju
19 Ali i Juda nije drœao zapovijedi onih naroda, iz kojih su ih bili odveli.
Gospoda, Boga svojega, nego je œivio po 34 Do danaænjega dana rade po svojim
obiçajima, æto su ih bili uveli u Izraelu. prijaænjim obiçajima. Ne ætuju
20 I tako Gospod odbaci sav rod Gospoda i ne rade po svojim propisima
Izraelaca, ponizi ih i dade ih u ruke i pravilima, i po zakonu i zapovijedi,
pljaçkaæima, dok ih ne odbaci od lica æto ju je Gospod dao sinovima Jakova,
svojega. kojega nazva Izraelom,
21 Kad on odcijepi Izraela od kuøe 35 S kojima Gospod uçini zavjet i
Davidove, i oni uçiniæe kraljem kojima je bio ovako zapovjedio: “Ne
Jeroboama, sina Nebatova, odbi smijete ætovati drugih bogova niti im
Jeroboam Izraele od Gospoda i navede se klanjati, sluœiti im i œrtve im
ih na grijeh teœak. prinositi,
22 Izraelci su hodili u svim grijehima, 36 Nego Gospoda, koji vas je izveo iz
æto ih je bio poçinio Jeroboam I ne Egipta silom velikom i miæicom
odstupiæe od njih, podignutom, njega imate ætovati,
23 Dok Gospod ne odbaci Izraele od lica njemu se klanjati i njemu œrtvovati.
svojega, kao æto se je prijetio preko 37 Propise i pravila, zakone i
svih svojih sluga, proroka, i Izraela zapovijedi, æto vam ih je napisao, imate
odvede iz zemlje u Asiriju u suœanj- vazda toçno ispunjavati. Druge bogove
stvo, æto traje do danaænjega dana. ne smijete ætovati.
24 Kralj asirski dovede ljude iz 38 Zavjet, æto ga je uçinio s vama, ne
Babilona, Kute, Ave, iz Hamata i smijete zaboraviti, niti druge bogove
Sefarvajima i naseli ih mjesto Izraelaca ætovati,
u gradovima Samarije. Oni zaposjed- 39 Nego imate ætovati samo Gospoda,
nuæe Samariju i nastaniæe se u Boga svojega. Tada øe vas on izbaviti iz
gradovima njezinim. ruke svih neprijatelja vaæih.”
25 U prvo vrijeme, kad su stanovali 40 Ali oni nijesu bili to posluæali, nego
tamo i Gospoda nijesu Ætovali, posla çiniæe po svojemu prijaænjem obiçaju.
Gospod lavove meåu njih, koji ih 41 Tako su ætovali ovi narodi Gospoda,
poharaæe. a sluœili su ujedno i svojim idolima. I
26 Javiæe kralju asirskomu: “Narodi, djeca njihova i djeca djece njihove çine
æto si ih odveo i naselio u gradovima do danaænjega dana tako, kako su
Samarije, ne poznaju zakonitoga çinili oci njihovi.
2 Kraljevi 306
2 Kraljevi 18 16 Tada Ezekija dade s vratnica na
1 U treøoj godini kraljevanja Hoæee, hramu Gospodnjem i s dovratnika
sina Elina, nad Izraelom postade kralj otkovati zlatnu navlaku, koju je
Ezekija, sin Ahaza kralja Judina. Ezekija, kralj Judin, bio dao navuøi, i
2 Bilo mu je dvadeset i pet godina, kad dade je kralju asirskomu.
postade kralj, i vladao je dvadeset i 17 Meåutim posla kralj asirski iz
devet godina u Jerusalemu. Njegova Lakiæa kralju Ezekiji u Jerusalem
mati zvala se je Abija i bila je køi svojega vrhovnog zapovjednika,
Zaharijina. svojega nadsobara i svojega vrhovnog
3 On je çinio, æto se je dopadalo peharnika s jakom vojskom. Oni se
Gospodu, posve onako, kao æto je bio podigoæe i doåoæe pred Jerusalem. Kad
çinio njegov djed David. su bili stigli, ramjestiæe se kod
4 On ukloni uzvisine, sruæi likove, vodovoda gornjeg jezera na cesti u
isijeçe aætarte i razbi mjedenu zmiju, polje valjara i zatraœiæe kralja.
koju je bio naçinio Mojsije; do njegova 18 Predstojnik palaçe Elijakim, sin
vremena bili su joj naime Izraelci Hilkijin, poåe van k njima s drœavnim
prinosili kad. Zvali su je Nehuætan. pisarom Æebnom i peçatnikom
5 On se je pouzdavao u Gospoda, Boga Joahom, sinom Asafovim.
Izraelova. Izmeåu svih kraljeva 19 I reçe im vrhovni peharnik: “Javite
Judinih nije mu bilo jednaka ni meåu Ezekiji: Ovako kaœe veliki kralj, kralj
nasljednicima njegovim ni meåu asirski: Kakva je to uzdanica, u koju se
prethodnicima njegovim. uzdaæ?
6 On je çvrsto prionuo samo uz 20 Misliæ li, da su prazne rijeçi veø
Gospoda i drœao njegove zapovijedi, æto savjet i snaga za rat? Na koga se
ih je Gospod bio dao Mojsiju. oslanjaæ, da si otpao od mene?
7 Tako je i Gospod bio s njim. U svemu, 21 Ti se oçito oslanjaæ samo na ætap od
æto bi preduzeo, imao je uspjeh. On slomljene trske, na Egipat, koja
otpade od kralja asirskoga i otkaza mu svakome, koji se nasloni na nju, zabije
posluh. se u ruku, pa je probije. Takav je
8 Filisteje pobi do Gaze s njezinim faraon, kralj egipatski, svima, koji se
podruçjem, od kule straœarske do uzdaju u njega.
utvråenoga grada. 22 Ako li mi odvraøate: U Gospoda,
9 U çetvrtoj godini kraljevanja Boga svojega, mi se uzdamo. Nije li to
Ezekijina, to jest u sedmoj godini onaj, çije je visine i œrtvenike uklonio
kraljevanja Hoæee, sina Elina, nad Ezekija, kad je zapovjedio Judi i
Izraelom, podiœe se Salmanasar, kralj Jerusalemu: Samo pred ovim
asirski, proti Samariji i opkoli je. œrtvenikom ovdje u Jerusalemu imate
10 Nakon tri godine osvoji je. U æestoj se klanjati?
godini kraljevanja Ezekijina, to jest u 23 Hajde, okladi se s mojim
devetoj godini kraljevanja Hoæee nad gospodarom, kraljem asirskim! Dat øu
Izraelom, bila je uzeta Samarija. ti dvije tisuøe konja, ako mogneæ
11 Kralj asirski odvede Izraele dobaviti konjanike za njih.
zarobljene u Asiriju i naseli ih u 24 Kako øeæ odoljeti jednom jedinom
Halahu i na Haboru, rijeçi u Gozanu, i stotniku izmeåu najmanjih sluga
u gradovima medijskim, gospodara mojega? Zato se ti uzdaæ u
12 Jer nijesu sluæali glasa Gospoda, Egipat zbog kola i konjanika.
Boga svojega, i bili su prestupili zavjet 25 Nadalje jesam li ja bez volje Gospoda
s njim, sve, æto im je zapovjedio doæao proti ovomu mjestu, da ga
Mojsije, sluga Gospodnji Nijesu pazili zatrem? Gospod mi je rekao: “Idi proti
na to i nijesu radili po tom. toj zemlji i satri je!”
13 U çetrnaestoj godini kraljevanja 26 Tada zamoliæe Elijakim, sin Hilkijin,
Ezekijina podiœe se Senaherib, kralj Æebna i Joaha vrhovnoga peharnika:
asirski, proti svim utvråenim “Govori slugama svojim aramejskim
gradovima Judinim i osvoji ih. jezikom, jer mi razumijemo. Ne govori
14 I kralj Judin Ezekija posla kralju s nama judejski pred uæima ljudi, koji
asirskomu u Lakiæ i poruçi mu: stoje na zidu!”
“Pogrijeæio sam. Otidi opet od mene! 27 A vrhovni peharnik reçe im: “Je li me
Sve, æto na me nametneæ, nosit øu.” gospodar moj poslao k tvojemu
Tada kralj asirski nametnu na kralja gospodaru i k tebi da kaœemo ovo, a ne
Judina Ezekiju trista talenata srebra i upravo k onim ljudima, koji tamo
trideset talenata zlata. sjede na zidu, da napokon zajedno s
15 I Ezekija dade sve srebro, æto se vama jedu svoju vlastitu neçist i da
naåe u hramu Gospodnjem i u piju svoju mokraøu?”
riznicama kraljevske palaçe. 28 Tada stade vrhovni peharnik i
307 2 Kraljevi
povika judejski u sav glas i reçe: “ujte 6 Odgovori im Izaija: “Javite ovo
vijest velikoga kralja, kralja asirskoga! gospodaru svojemu: Ovako veli
29 Ovako veli kralj: Ne dajte se zaluditi Gospod: Ne plaæi se od rijeçi, æto si ih
od Ezekije, jer vas on ne moœe izbaviti çuo, kad su mi se narugale sluge kralja
iz moje ruke. asirskoga!
30 I nemojte da vas nagovori Ezekija da 7 Evo, ja øu mu udahnuti namisao, da
se pouzdate u Gospoda, ako rekne: se vrati u svoju zemlju, kad çuje jednu
“Gospod øe nas sigurno izbaviti; on vijest. A u njegovoj øu zemlji uçiniti, da
neøe dati ovaj grad u ruke kralju pogine od maça.”
asirskomu. 8 Na povratku naåe vrhovni peharnik
31 Ne sluæajte Ezekije, jer ovako kaœe kralja asirskoga gdje opsjeda Libnu.
kralj asirski: Uçinite mir s menom i On je naime bio çuo, da je ovaj otiæao
predajte ml se! Onda øe svaki od vas od Lakiæa.
jesti sa svoga çokota i sa svoje smokve, 9 I kad je ovome doælo do uæiju za
i svaki øe piti iz svoje jame, Tirhaku, kralja etiopskoga, da je
32 Dokle ne doåem i odvedem vas u izaæao u boj proti njemu, posla opet
zemlju, koja je kao vaæa, u zemlju poslanike k Ezekiji i zapovjedi:
punu œita i vina, u zemlju punu kruha 10 “Odnesite ovu vijest Ezekiji, kralju
i vinograda, u zemlju punu maslina i Judinu: “Nemoj da te zavara Bog tvoj, u
meda. Vi øete ostati u œivotu i neøete kojega se uzdaæ misleøi, da neøe
umrijeti. Zato ne sluæajte Ezekije! On Jerusalem pasti u ruke kralju
vas samo vara, kad govori: Gospod øe asirskomu!
vas izbaviti! 11 Sam si çuo, æto su uçinili kraljevi
33 Jesu li bogovi drugih naroda izbavili asirski svima zemljama potrvæi ih
svoju zemlju iz ruke kralja asirskoga? sasvim. A ti da se izbaviæ?
34 Gdje su bogovi hamatski i arpadski? 12 Jesu li moœda bogovi naroda, koje
Gdje su bogovi sefarvajimski, henski i satræe oci moji, njih izbavili, Gozance,
ivski? Jesu li moœda oni izbavili Harance, Resefce i Edence u Telasaru?
Samariju iz mojih ruku? 13 Gdje je kralj hamatski, kralj
35 Koji su izmeåu svih bogova ovih arpadski, kralj grada Sefarvajima, pa
naroda izbavili zemlju svoju iz moje onaj od Hene i Ive?”
ruke, da bi sad Gospod izbavio 14 Ezekija primi pismo od poslanika.
Jerusalem iz moje ruke?” Kad ga je bio proçitao, otide u hram
36 Ali je narod æutio i nije mu odgovorio Gospodnji i razvi ga tamo pred
niæta, jer je kralj bio izdao zapovijed: Gospodom.
“Ne odgovarajte mu!” 15 Tada se pomoli Ezekija pred
37 Nato predstojnik palaçe Elijakim, Gospodom ovako: “Gospode, Boœe
sin Hilkijin, drœavni pisar Æebna i Izraelov! Ti imaæ prijestolje nad
peçatnik Joaha, sin Asafov, doåoæe k kerubinima. Ti si jedino Bog nad svima
Ezekiji razdrvæi haljine i javiæe mu, æto kraljevstvima na zemlji. Ti si onaj, koji
je bio rekao vrhovni peharnik. je stvorio nebo i zemlju.
16 Prigni, Gospode, uho svoje i çuj!
2 Kraljevi 19 Otvori, Gospode, oçi svoje i vidi! Pripazi
1 Kad je to çuo kralj Ezekija, razdrije na rijeçi, æto mi ih ovdje æalje
haljine svoje, obuçe pokorniçku Senaherib, da se naruga œivomu Bogu!
odjeøu i ode u hram Gospodnji. 17 Istina je doduæe, Gospode, da su
2 Predstojnika palaçe Elijakima, kraljevi asirski opustoæili narode i
drœavnog pisara Æebnu i starjeæine zemlje njihove
sveøenstva posla, isto tako obuçene u 18 I bogove njihove pobacali u oganj. Ali
pokorniçku odjeøu, k proroku Izaiji, to i nijesu bili bogovi, nego djelo ruke
sinu Amosovu. çovjeçje, drvo i kamen. Zato ih se
3 Oni mu rekoæe: “Ovako veli Ezekija: moglo uniætiti.
Dan nevolje, kazne i pogrde danaænji je 19 A sad, Gospode, Boœe naæ, izbavi nas
dan, jer prispjeæe djeca do poroåaja, a iz ruke njegove, da spoznaju sva
nema snage da se rode. kraljevstva na zemlji, da si ti, Gospode,
4 Moœda çuje Gospod, Bog tvoj, sve jedino Bog!”
rijeçi vrhovnoga peharnika, kojega je 20 I posla Izaija, sin Amosov, Ezekiji
gospodar njegov, kralj asirski, poslao ovu vijest: “Ovako veli Gospod, Bog
ovamo, da se naruga Bogu œivomu, te Izraelov: Molitvu, koju si mi upravio
ga kazni zbog rijeçi, æto ih je çuo radi Senaheriba, kralja asirskoga,
Gospod, Bog tvoj. Pomoli se stoga za usliæio sam.
ostatak, koji se joæ nalazi!” 21 Ovu rijeç izreçe Gospod za njega:
5 I kad sluge kralja Ezekije doåoæe k “Smije ti se, ruga ti se djevojka, køi
Izaiji, Siona. Za tobom maæe glavom køi
2 Kraljevi 308
Jerusalema. svojega boga Nisroka, ubiæe ga maçem
22 Koga si pogrdio i pohulio, proti njegovi sinovi Adramelek i Sareser.
kojemu si glas podigao i gore bacio Tada pobjegoæe u zemlju Ararat.
oholi pogled? Proti Svecu Izraelovu! Njegov sin Esar-Hadon postade kralj
23 Pogrdio si preko poslanika svojih mjesto njega.
Gospoda. Ovako si mislio: “Æilom kola
svojih popeo sam se na visoke gore, na 2 Kraljevi 20
vrhunac Libanona. Sruæio sam visoke 1 U ono vrijeme razbolje se Ezekija na
cedre, najljepæe çemprese. Prodro sam smrt. Prorok Izaija, sin Amosov, doåe k
sve do najviæeg vrhunca, u æume njemu i reçe mu: “Ovako veli Gospod:
najbogatije njegove. Uredi svoju kuøu; jer øeæ umrijeti i
24 Bunareve iskopao sam i mogao sam neøeæ viæe ozdraviti!”
piti tuåu vodu; isuæio sam stopama 2 Tada okrenu on svoje lice k zidu i
svojim sve rijeke egipatske. upravi Gospodu ovu molitvu:
25 Zar nijesi joæ çuo? Odavno sam ja to 3 “Ah, Gospode, spomeni se ipak, da
spremio, od iskona sam to zasnovao, a sam hodio pred tobom u vjernosti i s
sad puætam da se to zbude, da nepodijeljenim srcem i da sam çinio,
pretvoriæ tvrde gradove u puste æto je tebi ugodno!” I udari Ezekija u
ruæevine. glasan plaç.
26 Nemoøni zadrhtaæe stanovnici 4 A nije bio Izaija joæ ostavio srednje
njihovi i smetoæe se, postadoæe kao predvorje, i doåe mu rijeç Gospodnja:
trava u polju i kao zelena travica, kao 5 “Vrati se i javi Ezekiji, knezu naroda
trava na krovu, kao zrno, æto se osuæi, mojega: “Ovako veli Gospod, Bog
prije nego dozori. Davida, djeda tvojega: “Çuo sam
27 Znam tvoje ustajanje i sjedenje, molitvu tvoju i vidio suze tvoje. I eto,
dobro poznam hodanje tvoje i ozdravit øu te opet veø preksutra iøi
dolaœenje tvoje, i kako sada bjesniæ na øeæ u hram Gospodnji.
me. 6 Dodat øu ti vijeku petnaest godina. I
28 Jer bjesniæ na me, i tvoja obijest izbavit øu tebe i ovaj grad iz ruku kralja
doåe do uæiju mojih, zato øu brnjicu asirskoga i branit øu ovaj grad zbog
svoju metnuti na nozdrve tvoje i uzdu sebe i zbog svojega sluge Davida.”
svoju u gubicu tvoju, pa te zatjerati 7 Potom zapovjedi Izaija: “Donesite
natrag putem, kojim si doæao. grudu smokava!” Donesoæe je i staviæe
29 A ovo neka ti bude znak: ove øe se je na otok. I on ozdravi.
godine jesti, æto samo od sebe naraste, 8 Ezekija bio je upitao Izaiju: “Koji je
i druge godine, æto opet samo od sebe znak za to, da øe me Gospod ozdraviti
naraste, a treøe godine sijte i œanjite, i da øu preksutra moøi otiøi u hram
sadite vinograde i uœivajte plodove Gospodnji?”
njihove! 9 Izaija odgovori: “Ovo neka ti bude
30 Ætogod tada preostane od kuøe znak od Gospoda, da øe Gospod
Judine, potjerat øe opet œile ozdo i ispuniti svoje obeøanje, æto ga je dao:
donijeti plod ozgo. “Hoøeæ li da otide sjena za deset
31 Jer øe iz Jerusalema izaøi ostatak, stepena naprijed ili za deset stepena
çeta, æto se spasila, iz gore Siona. natrag?”
Revnost Gospoda nad vojskama to øe 10 Ezekija odgovori: “Lako je sjeni da
proizvesti. otide naprijed za deset stepena. Ne,
32 Zato ovako veli Gospod za kralja sjena neka se vrati za deset stepena
asirskoga: Neøe provaliti u ovaj grad i natrag!”
neøe ubaciti ovamo strijelu. Neøe se 11 I prorok Izaija zavapi Gospodu, i
primaøi k njemu sa ætitom, niti øe Gospod dade sjenu po stepenima, koju
iskopati opkop oko njega. je veø bio spustio na stepenicama
33 Vratit øe se putem, kojim je doæao. Ahazovim, vratiti natrag za deset
Neøe provaliti u ovaj grad! Tako glasi stepena.
rijeç Gospodnja. 12 U ono vrijeme kralj babilonski
34 Branit øu ovaj grad i spasit øu ga Merodak Baladan, sin Baladanov,
zbog sebe i zbog svojega sluge Davida.” posla Ezekiji pismo s darovima. On je
35 Iste noøi izaåe anåeo Gospodnji i naime bio çuo, da je bolestan Ezekija.
pobi u taboru asirskom sto i 13 Ezekija se obradova tome i pokaza
osamdeset i pet tisuøa ljudi. Kad im sve skladiæte svoje, srebro i zlato,
ustadoæe ujutro, naåoæe ih sve kao mirise i skupocjeno ulje, svu oruœnicu
mrtve leæine. svoju i sve, æto se je nalazilo u
36 Odmah se podiœe Senaherib, kralj riznicama. Ne osta niæta u palaçi
asirski, i otide kuøi. Ostade u Ninivi, njegovoj i u svemu podruçju
37 Kad se je jedanput klanjao u hramu gospodstva njegova, da im ne pokaza
309 2 Kraljevi
Ezekija. napraviti, postavi u hramu, za koji je
14 I doåe prorok Izaija kralju Ezekiji i bio Gospod obeøao Davidu i njegovu
upita ga: “Æto su htjeli ti ljudi i odakle sinu Salomonu: “Ovaj hram i
su doæli k tebi?” Ezekija odgovori: “Iz Jerusalem, koji sam izabrao izmeåu
daleke zemlje doæli su, iz Babilona.” svih plemena Izraelovih, uçinit øu
15 Onaj upita dalje: “Æto su vidjeli u zauvijek stanom svojega imena.
tvojoj palaçi” Ezekija reçe: “Vidjeli su 8 Neøu viæe dati da se noge Izraelove
sve, æto ima u mojoj palaçi. Nije ostalo maknu iz zemlje, koju dadoh ocima
niæta u riznicama mojim da im njihovim, ako samo budu pazili na to,
nijesam pokazao.” da vjerno çine onako, kako sam im
16 Izaija reçe Ezekiji: “uj rijeç zapovjedio, i to toçno po zakonu, æto im
Gospodnju: ga je naloœio moj sluga Mojsije.”
17 Doøi øe vrijeme, kad øe se odnijeti u 9 Ali oni ne posluæaæe, i Manaseh
Babilon sve, æto se nalazi u palaçi zavede ih na to, da çine joæ gore negoli
tvojoj, æto su skupljali oci tvoji do narodi, koje je bio uniætio Gospod
danaænjega dana. Niæta neøe preostati ispred sinova Izraelovih.
- tako govori Gospod - 10 Ovako je govorio Gospod preko
18 I od tvojih vlastitih sinova, æto øe ti sluga svojih, proroka:
se joæ roditi, uzet øe neke, da vræe 11 “Jer je Manaseh, kralj Judin, çinio te
sobarske sluœbe u palaçi kralja grdobe i joæ gore to çinio, negoli su prije
babilonskoga.” njega çinili Amoreji, i jer je on i Judu
19 Ezekija odgovori Izaiji: “Rijeç zaveo svojim idolopoklonstvom,
Gospodnja, koju si mi navijestio, prava 12 Zato govori Gospod, Bog Izraelov:
je”, i pridoda: Neka bi ipak, dok ja Zaista, ja øu pustiti da doåe nesreøa na
œivim, vladao mir i sigurnost!” Jerusalem i na Judu, da øe svima, koji
20 Ostala povijest Ezekijina, sve to çuju, zujati obadva uha.
pobjede njegove, i kako je naçinio 13 Rastegnut øu nad Jerusalemom uœe
jezero i vodovod i doveo vodu u grad, to samarijsko i mjerilo kuøe Ahabove i
stoji zapisano u knjizi povijesti zbrisat øu Jerusalem, kao æto se zbriæe
kraljeva Judinih. zdjela, pa se tada preokrene.
21 Kad je bio Ezekija poçinuo kod otaca 14 Ostatak baætine svoje odbacit øu i
svojih, postade njegov sin Manaseh dat øu je u ruke neprijateljima
kralj mjesto njega. njihovim. Svima neprijateljima svojim
postat øe grabeœ i plijen,
2 Kraljevi 21 15 Jer su çinili, æto mi se ne dopada, i
1 Dvanaest godina bilo je Manasehu, gnjev su moj izazivali od dana, kad
kad postade kralj, i vladao je pedeset i ostaviæe oci njihovi Egipat, do
pet godina u Jerusalemu. Njegova danaænjega dana.”
mati zvala se je Hefsiba. 16 I veoma mnogo neduœne krvi proli
2 On je çinio, æto se nije dopadalo Manaseh, tako da napuni njom
Gospodu, kad je nasljedovao grdobe Jerusalem od jednoga kraja do
naroda, koje je Gospod bio protjerao drugoga. Osim toga ogrijeæio se je time,
ispred sinova Izraelovih. æto zavede Judu, da çini, æto se nije
3 Uzvisine, æto ih je bio sruæio njegov dopadalo Gospodu.
otac Ezekija, naçini on opet, podiœe 17 Ostala povijest Manasehova, sva
œrtvenike baalu, dade postaviti kip djela njegova i grijehi, æto ih poçini, to
aætarte, kao æto je bio uçinio kralj stoji zapisano u knjizi povijesti
izraelski Ahab, klanjao se je svoj kraljeva Judinih.
zvjezdanoj vojsci nebeskoj i njoj je 18 Kad je Manaseh bio poçinuo kod
sluœio. otaca svojih, bi pokopan u vrtu palaçe
4 Dapaçe u hramu Gospodnjem, o svoje, u vrtu Uzinu. Njegov sin Amon
kojem je bio objavio Gospod: “U postade kralj mjesto njega.
Jerusalemu dat øu da stanuje ime 19 Dvadeset i dvije godine imao je
moje” sagradi œrtvenike. Amon, kad postade kralj, i vladao je
5 Svoj zvjezdanoj vojsci nebeskoj dvije godine u Jerusalemu. Njegova
podiœe œrtvenike u obadva predvorja mati zvala se je Meæulemet i bila je køi
hrama Gospodnjega. Harusova iz Jotbe.
6 Svojega vlastitog sina pusti da ide 20 On je çinio, æto se nije dopadalo
kroz oganj, vraçao je i gatao je, i Gospodu, kao æto je bio çinio njegov
namjesti zaklinjaçe mrtvaca i gataoce. otac Manaseh.
Tako je çinio mnogo, æto se nije 21 Hodio je posve putem, kojim je bio
dopadalo Gospodu, i draœio ga tako na iæao otac njegov, sluœio je idolima,
gnjev. kojima je bio sluœio otac njegov, i
7 I sliku aætarte, æto ju bio dao klanjao se je njima.
2 Kraljevi 310
22 On ostavi Gospoda, Boga otaca pisaru Æafanu i Asaji slugi kraljevu:
svojih, i nije hodio putem Gospodnjim. 13 “Idite, upitajte Gospoda za me, za
23 Jednoga dana pobuniæe se proti narod i za svega Judu o sadrœaju ove
Amonu sluge njegove i ubiæe kralja u knjige, æto se je naæla, jer je velik gnjev
palaçi njegovoj. Gospodnji, koji se je raspalio proti
24 A narod pobi sve, koji su se bili nama zato, æto oci naæi nijesu sluæali
pobunili proti kralju Amonu. Njegova propise ove knjige, da çine sve ono, æto
sina Josiju podiœe narod za kralja na u njoj stoji napisano!”
njegovo mjesto. 14 I tako otide sveøenik Hilkija s
25 Ostala povijest Amonova i djela Ahikamom, Akborom, Æafanom i
njegova, to stoji zapisano u knjizi Asajom k proroçici Huldi, œeni Æaluma,
povijesti kraljeva Judinih. sina Tikvina, sina Harhasova, koja je
26 Pokopaæe ga u njegovoj grobnici u stanovala u drugoj çetvrti u
vrtu Uzinu, i njegov sin Josija postade Jerusalemu, i upitaæe je.
kralj mjesto njega. 15 Ona im dade ovaj odgovor: “Ovako
veli Gospod, Bog Izraelov: Kaœite
2 Kraljevi 22 çovjeku, koji vas posla k meni:
1 Josija je imao osam godina, kad 16 Ovako veli Gospod: Pustit øu zlo na
postade kralj. Vladao je trideset i jednu ovo mjesto i na stanovnike njegove,
godinu u Jerusalemu. Njegova mati sav sadrœaj ove knjige, koju je proçitao
zvala se je Jedida i bila je køi Adajina iz kralj Judin.
Boskata. 17 Zato, jer su me ostavili i prinosili kad
2 inio je, æto se je dopadalo Gospodu, i drugim bogovima, da me draœe svim
hodio je posve putem svojega djeda djelima ruku svojih, moj øe se gnjev
Davida. Ne odstupi od toga ni nalijevo raspaliti proti ovomu mjestu i neøe se
ni nadesno. ugasiti.
3 U osamnaestoj godini kraljevanja 18 A kralju Judinu, koji vas posla, da
Josijina posla kralj pisara Æafana, sina upitate Gospoda, javite ovo: Ovako veli
Azalijina, sina Meæulamova, u hram Gospod, Bog Izraelov, za sve rijeçi, koje
Gospodnji s ovim naputkom: si çuo:
4 “Idi gore k velikom sveøeniku Hilkiji! 19 Jer je srce tvoje bilo ponizno i ti si se
Neka pripravi novce, æto su bili prignuo pred Gospodom, kad si çuo,
doneseni u hram Gospodnji, i æto su ga æto sam zaprijetio ovomu mjestu i
nakupili od naroda vratari! stanovnicima njegovim, da øe naime
5 Neka ih uruçi poslovoåama, koji su biti predmet uœasa i prokletstva, i jer si
postavljeni kao nadglednici kod razderao haljine svoje i plakao preda
hrama Gospodnjega! Ovi neka isplate mnom, zato sam i ja usliæio tebe, govori
poslenike, koji su zaposleni oko Gospod.
hrama Gospodnjega, da se popravi æto 20 Zato øeæ, kad te priberem k ocima
je troæno na hramu, tvojim, u miru biti stavljen u grob svoj.
6 Drvodjelje, graditelje i zidare, i da se Oçi tvoje neøe gledati svu tu nesreøu,
kupuje drvo i kamen lomljenjak za koju øu pustiti na ovo mjesto.” I rekoæe
popravak hrama. tako kralju.
7 Ali da im se ne traœe raçuni od
novaca, æto im se dadnu, jer oni rade 2 Kraljevi 23
vjerno i toçno.” 1 Tada posla kralj glasnike, i oni
8 Tada izvijesti veliki sveøenik Hilkija skupiæe kod njega sve starjeæine
pisara Æafana: “Naåoh zakonik u Judine i jerusalemske.
hramu Gospodnjem.” Hilkija predade 2 Kralj otide u hram Gospodnji i s njim
knjigu pisaru Æafanu, i on je proçita. svi ljudi iz zemlje Judine i svi
9 Tada otide pisar Æafan kralju i stanovnici Jerusalema, i sveøenici i
podnese kralju ovaj izvjeætaj: “Sluge proroci, sav narod, veliko i malo. Tamo
tvoje pokupiæe novce, æto se naåoæe u im proçita sav sadrœaj knjige zavjetne,
hramu i uruçiæe ih poslovoåama, koji koja je bila naåena u hramu
su namjeæteni kod hrama Gospodnjem.
Gospodnjega.” 3 Potom kralj stupi na sjediæte svoje i
10 Ujedno javi pisar Æafan kralju: uçini zavjet pred Gospodom, da øe oni
“Sveøenik Hilkija dade mi knjigu,” i iøi za Gospodom i drœati njegove
Æafan je proçita kralju. zapovijedi, njegove odredbe i njegove
11 Kad je kralj çuo sadrœaj zakona, zakone, svim srcem i svom duæom, da
razdrije haljine svoje. tako udovolje propisima ovoga zavjeta,
12 Tada kralj dade sljedeøi naputak æto su bili napisani u ovoj knjizi. I sav
sveøeniku Hilkiji, Ahikamu, sinu narod pristade na zavjet.
Æafanovu, Akboru, sinu Mikinu, 4 Tada zapovjedi kralj velikom
311 2 Kraljevi
sveøeniku Hilkiji i sveøenicima koji navede na grijeh Izraela, i taj
drugoga reda i vratarima, da iznesu iz œrtvenik, tu visinu dade sruæiti. On
hrama Gospodnjega sve posuåe, æto je dade uzvisine popaliti, u prah satrti i
bilo naçinjeno za baala i aætartu i svu aætartu spaliti.
zvjezdanu vojsku nebesku. On ga dade 16 Kad se obazre Josija i tamo na gori
spaliti izvan Jerusalema na vidje grobove, posla onamo i dade iz
zemljiætima na Kidronu i pepeo od grobova kosti uzeti, na œrtveniku
njega odnijeti u Betel. spaliti i tako ga oskvrniti po rijeçi
5 I odstrani sveøenike idolske, koje su Gospodnjoj, koju je bio izrekao çovjek
bili postavili kraljevi Judini i koji su Boœji, koji unaprijed reçe ove stvari.
kadili na visinama u gradovima 17 Kad on upita: “Kakav je ono grobni
Judinim i u okolici Jerusalema, tako i spomenik, æto ga vidim tamo?”,
one, koji su kadili baalu, suncu i odgovoriæe mu graåani: “Ono je grob
mjesecu, slikama œivotinjskim i svoj çovjeka Boœjega, koji doåe iz Jude i
vojsci nebeskoj, unaprijed reçe one stvari, æto si ih sad
6 I idol aætartu dade iznijeti iz hrama uçinio na œrtveniku u Betelu.”
Gospodnjega van pred Jerusalem u 18 On zapovjedi: “Pustite ga da poçiva!
dolinu kidronsku i spaliti je u dolini Nitko da mu ne kreøe kosti!” I tako
kidronskoj, u prah je satrti i prah od ostaviæe netaknute kosti njegove s
nje baciti u grobove prostoga naroda. kostima onoga proroka, koji je bio
7 I stanove bludnica u hramu doæao iz Samarije.
Gospodnjem, u kojima su œene tkale 19 I sve hramove visina u gradovima
haljine za aætartu, dade poruæiti. Samarije, æto su ih bili podigli kraljevi
8 Nadalje dade dovesti iz gradova Izraelovi, da draœe Gospoda, ukloni
Judinih sve sveøenike, oskvrniti Josija i uçini s njim posve onako, kako
uzvisine, gdje su bili kadili sveøenici, je bio uçinio u Betelu.
od Gebe do Beeræebe. Dalje dade 20 A sve sveøenike visina, æto su bill
poruæiti uzvisine, æto su bile na ulazu onuda, dade poklati na œrtvenicima i
pred vratima gradskog zapovjednika spaliti kosti ljudske na njima. Tada se
Joæue s lijeve strane, kad se doåe k vrati u Jerusalem.
vratima gradskim. 21 Tada zapovjedi kralj svemu narodu:
9 Ali sveøenici onih visina nijesu smjeli “Svetkujte u çast Gospodu, Bogu
uzaøi na œrtvenik Gospodnji u svojemu, blagdan Pashe onako, kako
Jerusalemu, nego samo jesti stoji napisano u ovoj knjizi zavjetnoj!”
nekvasne kruhove meåu braøom 22 Jer takav blagdan Pashe nije bio viæe
svojom u sluœbi. svetkovan od dana sudaca, koji su
10 I Tofet u dolini sinova Hinomovih sudili Izraelu, i za sve vrijeme kraljeva
proglasi neçistim, da viæe nitko ne bi Izraelovih i Judinih.
dao sinu svojemu iøi kroz oganj u çast 23 Istom u osamnaestoj godini kralja
Moleku. Josije svetkovao se je ovaj blagdan
11 Onda dade odstraniti konje, koje su Pashe u çast Gospodu u Jerusalemu.
bili postavili kraljevi Judini u çast 24 I zaklinjaçe mrtvaca i vraçare,
suncu na ulazu u hram Gospodnji kod terafime i idole, uopøe sve gadove
stanice sobara Natan-Meleka, i spali idolske, æto su se vidjeli u zemlji
sunçana kola u ognju. Judinoj i u Jerusalemu, uniæti Josija,
12 Œrtvenike na krovu gornje sobe da izvræi propise zakona, æto su bili
Ahazove, koje su bili podigli kraljevi napisani u knjizi, koju je bio naæao
Judini, i œrtvenike, æto ih je bio sazidao sveøenik Hilkija u hramu
Manaseh u obadva predvorja hrama Gospodnjem,
Gospodnjega, dade kralj razruæitl, 25 Nije bilo prije njega takvoga kralja,
ukloniti i ruæevine baciti u dolinu koji bi se bio obratio Gospodu tako
kidronsku. svim srcem, svom duæom i svom
13 Uzvisine istoçno od Jerusalema, snagom, posve po zakonu Mojsijevu. I
juœno od Gore spoticanja, dade kralj poslije njega nije bilo njemu jednaka.
oskvrniti. Salomon, kralj Izraelov, bio 26 Ipak ne odustade Gospod od svojega
ih je dao podiøi aætarti, gadu silnog i œestokog gnjeva, kojim se je bio
sidonskomu, Kemoæu, gadu proti Judi raspalio zbog svih izazova,
moapskomu i Milkomu, gadu sinova kojim ga je bio draœio Manaseh.
Amonovih. 27 Gospod je bio preduzeo sebi:
14 On dade likove razbiti, aætarte “Odbacit øu i Judu od lica svojega, kao
sasjeøi i mjesto njihovo napuniti æto sam odbacio Izraela, i grad øu ovaj
kostima ljudskim. odbaciti, koji sam bio izabrao,
15 I œrtvenik u Betelu, visinu, koju je Jerusalem, i hram, za koji sam rekao,
bio podigao Jeroboam, sin Nebatov, da øe tamo moje ime imati svoj stan.”
2 Kraljevi 312
28 Ostala povijest Josijina i sve, æto je neduœne krvi, to mu ne htjede Gospod
preduzeo, stoji napisano u knjizi oprostiti.
povijesti kraljeva Judinih. 5 Ostala povijest Jojakimova i sve, æto
29 U ono vrijeme izaåe faraon Neko, je preduzimao, stoji napisano u knjizi
kralj egipatski, na kralja asirskoga k povijesti kraljeva Judinih.
rijeçi Eufratu. Kralj Josija izaåe preda 6 Kad je Jojakim bio poçinuo kod otaca
njega. A on ga rani smrtno kod Megida, svojih, postade njegov sin Jojakin kralj
çim ga je bio ugledao. mjesto njega.
30 Sluge njegove odvezoæe ga mrtva iz 7 Kralj egipatski ne izaåe viæe iz zemlje
Megida u Jerusalem, gdje ga pokopaæe svoje, jer je bio kralj babilonski osvojio
u njegovoj grobnici. A narod zemlje uze sve, æto je pripadalo kralju
Joahaza, sina Josijina, dade ga egipatskomu, od potoka egipatskoga
pomazati i uçini ga kraljem mjesto oca do Eufrata.
njegova. 8 Jojakin je imao osamnaest godina
31 Joahaz je imao dvadeset i tri godine, kad Postade kralj, i vladao je tri
kad postade kralj, i vladao je tri mjeseca u Jerusalemu. Njegova mati
mjeseca u Jerusalemu. Njegova mati zvala se je Nehuæta i bila je køi
zvala se je Hamutala i bila je køi Elnatanova iz Jerusalema.
Jeremijina iz Libne. 9 On je çinio, æto se nije dopadalo
32 On je çinio, æto se nije dopadalo Gospodu, posve kao æto je bio çinio
Gospodu, posve kako su çinili oci otac njegov.
njegovi. 10 U ono vrijeme doåoæe vojskovoåe
33 Faraon Neko dade ga zatvoriti u Ribli Nebukadnezara, kralja babilonskoga,
u zemlji Hamatu, da ne bude dulje proti Jerusalemu, i grad bi opkoljen.
kralj u Jerusalemu, i nametnu zemlji 11 Kad onda joæ Nebukadnezar, kralj
globu od æto talenata srebra i jedan babilonski, doåe proti gradu, dok su
talenat zlata. ga opsjedale vojskovoåe njegove,
34 Tada postavi faraon Neko kraljem 12 Izaåe Jojakin, kralj Judin, kralju
Elijakima, sina Josijina, na mjesto babilonskomu, on s materom svojom,
njegova oca Josije i promijeni mu ime s dvorskim çinovnicima svojim, s
u Jojakim. A Joahaza uze sa sobom knezovima i dvoranima svojim. Kralj
Tako doåe ovaj u Egipat i umrije ondje. babilonski zarobi ga u osmoj godini
35 Jojakim dade srebro i zlato faraonu. svojega kraljevanja.
A morade zemlji nametnuti porez, da 13 On dade sve blago hrama
mogne dati novce po zahtjevu Gospodnjega i blago palaçe kraljevske
faraonovu. Kako je svaki bio cijenjen, odatle odnijeti i sve zlatno posuåe
utjerivao je od naroda zemlje srebro i porazbijati, æto ga je bio dao naçiniti
zlato, da preda faraonu Neku. Salomon, kralj izraelski, u hramu
36 Jojakimu je bilo dvadeset i pet Gospodnjem po zapovijedi Gospod-
godina, kad postade kralj i vladao je njoj.
jedanaest godina u Jerusalemu. 14 Zarobi i odvede sav Jerusalem, sve
Njegova mati zvala se je Zebida i bila je knezove i sve valjane ratnike, deset
køi Pedajina iz Rume. tisuøa zarobljenika, usto sve kovaçe i
37 On je çinio, æto se nije dopadalo bravare. Samo joæ preostade
Gospodu, posve kako su bili çinili oci siromaæni narod zemlje.
njegovi. 15 Zarobi i u Babilon odvede i Jojakina,
tako isto mater kraljevu, œene kraljeve,
2 Kraljevi 24 dvorane njegove i glavare zemaljske
1 Za njegova vremena doåe odvede u ropstvo iz Jerusalema u
Nebukadnezar, kralj babilonski. Babilon;
Jojakim mu postade podloœan za tri 16 Usto sve valjane ratnik, na broj
godine. Potom otpade opet od njega. sedam tisuøa, i kovaçe i bravare,
2 Gospod posla proti njemu çete tisuøu ljudi, sve valjane ratnike ljude.
kaldejske, sirijske, moapske i çete Njih odvede kralj babilonski u Babilon
sinova Amonovih. Posla ih proti Judi, u ropstvo.
da ga potru po prijetnji Gospodnjoj, 17 Mataniju, strica njegova, postavi
koju je bio dao objaviti preko svojih kralj babilonski kraljem na mjesto
sluga, proroka. njegovo i dade mu ime Zedekija.
3 Samo po naredbi Gospodnjoj pade to 18 Zedekija imao je dvadeset i jednu
na Judu, da ga odbaci od lica svojega godinu, kad postade kralj. Vladao je
zbog grijeha Manasehovih, zbog svega jedanaest godina u Jerusalemu
onoga, æto je taj bio uçinio. Njegova mati zvala se je Hamutala i
4 I neduœnu krv, æto ju je bio prolio, i æto bila je køi Jeremijina iz Libne.
je Jerusalem upravo bio napunio 19 On je çinio, æto se nije dopadalo
313 2 Kraljevi
Gospodu, posve kao æto je çinio posve od zlata ili posve od srebra, uze
Jojakim. sebi zapovjednik tjelesne straœe.
20 Jer zbog gnjeva Gospodnjega doåe s 16 Obadva stupa, jedno more i
Jerusalemom i Judom tako daleko, da podnoœja, æto ih je Salomon bio dao
ih odbaci od lica svojega Zedekija naçiniti za hram Gospodnji, mjedi
otpade od kralja babilonskoga. svega toga posuåa nije bilo mjere.
17 Jedan stup bio je visok osamnaest
2 Kraljevi 25 lakata. Odozgo na njemu bilo je
1 U devetoj godini njegova vladanja, u oglavlje mjedeno. Oglavlje bilo je
desetom mjesecu, desetoga dana u visoko tri lakta. Pletenice sa æipcima
mjesecu, poåe Nebukadnezar, kralj ovijalo se okolo oglavlja, sve od mjedi.
babilonski, sa svojom cijelom vojskom Isto tako bio je i drugi stup s
proti Jerusalemu i opkoli ga. Naçiniæe pletenicom.
opkope oko njega. 18 Zapovjednik tjelesne straœe uze sa
2 Grad ostade opkoljen do jedanaeste sobom velikoga sveøenika Seraju i
godine kraljevanja Zedekijina. d r ug og sveøen i k a Sefa n i j u i tr i
3 Devetoga dana u mjesecu bila je glad vratara.
u gradu postala tako teæka, da narod 19 Dalje uze iz grada jednoga
zemlje nije viæe imao æto jesti. dvoranina, koji je bio nad vojnicima, i
4 Tada zid gradski bi provaljen, i vojnici pet ljudi iz bliœe okoline kraljeve, koji
svi pobjegoæe noøu na vrata izmeåu se naåoæe u gradu, onda pisara vojnog
dva zida uz vrt kraljev, a Kaldejci su zapovjednika, koji je popisivao narod
drœali grad opkoljen. A kralj okrenu u zemlji za vojnu sluœbu, i æezdeset
prema ravnici jordanskoj. ljudi iz naroda zemlje, koji se naåoæe u
5 Ali çete kaldejske potjeraæe kralja i gradu.
stigoæe ga u polju jerihonskom, 20 Ove dakle uze Nebuzaradan,
izakako ga je bila ostavila sva vojska zapovjednik tjelesne straœe, i odvede ih
njegova i razbjeœala se. u Riblu kralju babilonskomu.
6 Uhvatiæe kralja i dovedoæe ga kralju 21 A kralj babilonski dade ih pogubiti u
babilonskomu u Riblu. Taj mu izreçe Ribli u zemlji Hamatu. Tako on odvede
presudu. Judu iz zaviçajne zemlje njegove.
7 Sinove Zedekijine poklaæe na njegove 22 Nad narodom, koji je bio ostao u
oçi, Zedekiju on oslijepi i stavi ga u zemlji Judinoj, i koji ostavi
okove. Tako ga odvedoæe u Babilon. Nebukadnezar, kralj babilonski,
8 Sedmoga dana petoga mjeseca, to postavi on Gedaliju, sina Ahikamova,
jest u devetnaestoj godini kraljevanja unuka Æafanova.
Nebukadnezara, kralja babilonskoga, 23 I kad çuæe vojni zapovjednici i ljudi
doåe u Jerusalem Nebuzaradan, njihovi, da je kralj babilonski postavio
zapovjednik tjelesne straœe, sluga Gedaliju, doåoæe sa svojim ljudima
kralja babilonskoga, Gedaliji u Mispu: Iæmael, sin Netanijin,
9 I popali hram Gospodnji i palaçu Johanan, sin Kareahov, Seraja, sin
kraljevsku i sve kuøe u Jerusalemu. Tanhumetov iz Netofe, i Jaazanija, sin
Sve znamenitije zgrade dade popaliti. Maakatov.
10 Zidove su razaraæe sve çete 24 Gedalija se zakle njima i ljudima
kaldejske, æto su stajale pod njihovim i reçe im: “Ne bojte se
zapovjednikom tjelesne straœe. Kaldejaca; ostanite u zemlji i budite
11 Tada Nebuzaradan, zapovjednik podloœni kralju babilonskomu! Onda
tjelesne straœe, odvede u Babilon øe vam biti dobro!”
ostatak naroda, æto je joæ bio preostao 25 Ali u sedmom mjesecu doåe Iæmael,
u gradu, tako isto prebjege, æto su bili sin Netanijin, unuk Eliæamin, roda
prebjegli kralju babilonskom, i kraljevskoga, i deset ljudi s njim. Oni
ostatak zanatlija. ubiæe Gedaliju s Judejcima i
12 Od malih ljudi u zemlji ostavi Kaldejcima, æto su bili s njim u Mispi.
zapovjednik tjelesne straœe jedan dio 26 Tada se podiœe sav narod, malo i
kao vinogradare i seljake. veliko, s vojnim zapovjednicima i otide
13 Stupove mjedene u hramu u Egipat, jer se pobojaæe Kaldeja.
Gospodnjem, podnoœja i more 27 U trideset sedmoj godini, otkako se
mjedeno u hramu Gospodnjem odvede Jojakin, kralj Judin, u
razbiæe Kaldejci i mjed od njih uzeæe sa dvanaestom mjesecu, dvadeset
sobom u Babilon. sedmoga dana u mjesecu Evil-
14 I lonce, lopate, noœeve, vrçeve, sve Merodak, kralj babilonski, u godini
posuåe mjedeno, kojim se obavljala svojega nastupa vlade pomilova
sluœba, uzeæe sa sobom. Jojakina, kralja Judina, i izvadi ga iz
15 I tavice i ækropionice, æto su bile ili tamnice.
2 Kraljevi 314
28 On se razgovori prijateljski s njim i tamniçke i svagda kod njega jesti,
namjesti mu prijestolje viæe prijestolja dokle je œivio.
drugih kraljeva, koji se naåoæe kod 30 Njegovo uzdrœavanje, æto je bilo
njega u Babilonu. trajno, davalo mu se od kralja iz dana
29 Smio je skinuti sa sebe haljine u dan, dokle je god œivio.
1 Ljelopisi
1 Adam, Set, Enoæ, 32 Sinovi Keture, inoçe Abrahamove:
2 Kainan, Mahalalel, Jared, “Ona rodi Zimrana, Jokæana, Medana,
3 Henok, Metuselah, Lamek, Midjana, Jiæbaka i Æuaha. Sinovi
4 Noa, Æem, Ham i Jafet, Jokæanovi jesu Æeba i Dedan.
5 Sinovi Jafetovi jesu Gomer, Magog, 33 Sinovi Midjanovi jesu Efa, Efer,
Madaj, Javan, Tubal, Meæek i Tiras. Henok, Abida i Eldaa. Ti su svi potomci
6 Sinovi Gomerovi jesu Aækenaz, Rifat i Keturini.
Togarma. 34 Abrahamu se rodi Izak, Sinovi
7 Sinovi Javanovi jesu Eliæa i Taræiæ, Izakovi jesu Ezav i Izrael.
Kitimi i Dodanimi, 35 Sinovi Ezavovi jesu Elifaz, Reuel,
8 Sinovi Hamovi jesu Kuæ, Mizraim, Put Jeuæ, Jalam i Korah.
i Kanaan. 36 Sinovi Elifazovi jesu Teman, Omar,
9 Sinovi Kuæovi jesu Saba, Havila, Sefi, Gatan, Kenaz, Timna i Amalek.
Sabta, Raama i Sabteka. Sinovi 37 Sinovi Reuelovi jesu Nahat, Zerah,
Raamini jesu Æeba i Dedan. Æamah i Mizah.
10 Kuæu se rodi Nimroda, Ovaj je bio 38 Sinovi Seirovi jesu Lotan, Æobal,
prvi vladar na zemlji. Sibeon, Ana, Diæon, Ezer i Diæan.
11 Od Mizraima vuku lozu Ludimi, 39 Sinovi Lotanovi jesu Hori i Homam;
Anamimi, Lehabimi, Neftuhimi, Lotanova sestra bila je Timna.
12 Patrusimi, Kasluhimi, od kojih 40 Sinovi Æobalovi jesu Alian, Manahat,
proizaåoæe Filisteji, i Kaftorimi. Ebal, Æefi i Onam. Sinovi Sibeonovi
13 Od Kanaana vuku lozu Sidon, jesu Aja i Ana.
prvoroåenac njegov, i Hiteji, 41 Sin Anin jest Diæon. Sinovi Diæonovi
14 Onda Jebuseji, Amoreji i Girgaæeji, jesu Hamram, Eæban, Jitran i Keran.
15 Hiveji, Arkeji i Sineji, 42 Sinovi Ezerovi jesu Bilhan, Zaavan i
16 Arvadeji, Semareji i Hamateji, Jakan. Sinovi Diæanovi jesu Uz i Aran,
17 Sinovi Æemovi jesu Elam, Aæur, 43 Slijede kraljevi, koji su vladali u
Arfaksad, Lud, Aram, Us, Hul, Geter i zemlji edomskoj, prije nego zavlada
Meæek. kralj Izraelaca: Bela, sin Beorov; njegov
18 Arfaksadu se rodi Æelah, a Æelahu se stolni grad zvao se je Dinhaba,
rodi Eber. 44 Kad umrije Bela, postade kralj
19 Eberu se rodiæe dva sina, jedan se mjesto njega Jobab, sin Zerahov iz
zvao Peleg; jer se u njegovo vrijeme Bosre.
razdijeli çovjeçanstvo. Brat njegov 45 Kad umrije Jobab, postade kralj
zvao se Joktan. mjesto njega Huæam iz zemlje
20 Od Joktana vuku lozu Almodad, Temaniøana.
Æelef, Hasarmavet i Jerah, 46 Kad umrije Huæam, postade kraj
21 Hadoram, Uzal, i Dikla, mjesto njega Hadad, sin Bedadov, koji
22 Ebal, Abimael i Æeba, pobi Midjance na visoravni moapskoj;
23 Ofir, Havila i Jobab. Svi ovi sinovi su njegov stolni grad zvao se je Avit.
Joktanovi. 47 Kad umrije Hadad, postade kralj
24 Æem, Arfaksad, Sale, mjesto njega Samla iz Masreke.
25 Eber, Peleg, Reu, 48 Kad umrije Samla, postade kralj
26 Serug, Nahor, Tare, mjesto njega Saul iz Rehobota na
27 Abram, to jest Abraham. Rijeci.
28 Sinovi Abrahamovi jesu Izak i 49 Kad umrije Saul, postade kralj
Iæmael. mjesto njega Baal-Hanan, sin
29 Ovo je rodovnik njihov: Akborov.
“Prvoroåenac Iæmaelov Nabajot, dalje 50 Kad umrije Baal-Hanan, postade
Kedar, Adbeel, Mibsam, kralj mjesto njega Hadad; njegov stolni
30 Miæma, Duma, Masa, Hadad, Tema, grad zvao se je Pai; njegova œena
31 Jetur, Nafiæ i Kedma. To su sinovi Mehetabela; ona je bila køi Matrede,
Iæmaelovi. køeri Mezahabove
315 1 Ljetopisi
51 Kad umrije Hadad, bili su knezovi u dvadeset i tri grada u zemlji Gileadu.
Edomu: knez Tamna, knez Alva, knez 23 Geæureji i Sirijci oduzeæe im
Jetet, æatorska sela Jairova, Kenat i mjesta
52 Knez Oholibama, knez Ela, knez njegova, æezdeset gradova. To su sve
Pinon, sinovi Makira, oca Gileadova.
53 Knez Kenaz, knez Teman, knez 24 Poslije smrti Hesronove u Kaleb
Mibsar, Efrati, Hesronova œena bila je Abija.
54 Knez Magdiel i knez Hiram. To su Ona mu rodi Aæura, oca Tekoina.
knezovi Edoma. 25 Sinovi Jerahmeela, prvoroåenca
Hesronova, bili su: prvoroåenac Ram,
1 Ljetopisi 2 pa Buna, Oren, Osem i Ahija.
1 Ovo su sinovi Izraelovi Ruben, 26 Jerahmeel je imao joæ drugu œenu
Simeon, Levi, Juda, Isakar, Zebulun, po imenu Atara. Ona je bila mati
2 Dan, Josip, Benjamin, Naftali, Gad i Onamova.
Aæer, 27 Sinovi Rama, prvoroåenca
3 Sinovi Judini jesu Er, Onan i Æelah, Jerahmeelova, bili su Maas, Jamin i
Ova mu se trojica rodiæe od køeri Eker.
Æuine, Kananejke. Ali Er, prvoroåenac 28 Sinovi Onamovi bili su Æamaj i Jada,
Judin, bio je nevaljao pred Gospodom, sinovi Æamajevi Nadab i Abiæur.
te ga ubi. 29 Œena Abiæurova zvala se je Abihaila.
4 Njegova snaha Tamara rodi mu Ona mu rodi Ahbana i Molida.
Peresa i Zeraha. Svega pet bilo je 30 Sinovi Nadabovi jesu Seled i Apaim.
sinova Judinih. Seled umrije bez djece.
5 Sinovi Peresovi jesu Hesron i Hamul. 31 Sin Apaimov bio je Iæi, od Iæea Æeæan,
6 Sinovi Zerahovi jesu Zimri, Etan, od Æeæana Ahlaj,
Heman, Kalkol i Dara, Svega pet. 32 Sinovi Jade, brata Æamajeva, jesu
7 Sin Karmijev jest Akar, koji Izraela Jeter i Jonatan. I Jeter umrije bez
baci u nesreøu, kad se ogrijeæi ukravæi djece.
stvari proklete. 33 Sinovi Jonatanovi jesu Pelet i Ziza.
8 Sin Etanov jest Azarija. To su potomci Jerahmeelovi.
9 Sinovi Hesronovi, æto mu se rodiæe, 34 Æeæan nije imao sinova, nego samo
jesu Jerahmeel, Ram i Kelubaj. køeri. A imao je Æeæan roba
10 Ramu se rodi Aminadab, a egipatskoga po imenu Jarhu.
Aminadabu se rodi Nahæon, kneza 35 I dade Æeæan robu svojemu Jarhi
sinova Judinih. køer svoju za œenu. Ona mu rodi Ataja.
11 Nahæonu se rodi Salmon, a Salmonu 36 Ataju se rodi Natan, i Natanu se rodi
se rodi Boaz. Zabad.
12 Boazu se rodi Obed, a Obedu se rodi 37 Zabadu se rodi Eflal, Eflalu se rodi
Jesej. Obed.
13 Jeseju se rodi prvoroåenac svoj 38 Obedu se rodi Jehua, i Jehui se rodi
Eliaba, drugoga svojega sina Azarija.
Abinadaba, svojega treøega Æimeu, 39 Azariji se rodi Heles, Helesu se rodi
14 Svojega çetvrtoga Netanela, svojega Elas,
petoga Radaja, 40 Eleasa se rodi Sismaj, i Sismaju se
15 Svojega æestoga Osema i svojega rodi Æalum.
sedmoga Davida 41 Æalumu se rodi Jekamja, i Jekamji
16 Njihove sestre bile su Seruja i se rodi Eliæam.
Abigaila. Sinovi Serujini jesu Abiæaj, 42 Potomci Kaleba, brata
Joab i Asahel, trojica. Jerahmeelova, jesu njegov
17 Abigaila rodi Amasu, Otac Amasin prvoroåenac Meæa, to jest otac Zifov, i
bio je Iæmaelac Jeter. sinovi Mareæe, oca Hebronova.
18 Kaleb, sin Hesronov, rodi s Azubom, 43 Sinovi Hebronovi jesu Korah,
œenom svojom, i s Jeriotom sinove; ovo Tapuah, Rekem i Æema.
su sinovi njihovi: “Jeæer, Æobab i 44 Æamaj se rodi Raham, oca
Ardon. Jorkoamova, i Rekemu se rodi Æamaj.
19 Kad umrije Azuba, Kaleb se oœeni 45 Sin Æamajev bio je Maon, i Maon bio
Efratu. Ova mu rodi Hura. je otac Bet-Surov.
20 Huriu se rodi Uri, a Uriu se rodi 46 Kalebova inoça Efa rodi Harana;
Bezaleel. Mozu i Gazeza. Haranu se rodi Gazez.
21 Potom je imao Hesron odnose s 47 Sinovi Johdajevi jesu Regem, Jotam,
køerju Makira, oca Gileadova. On se Geæan, Pelet, Efa i Æaaf.
oœeni njom, kad mu je bilo æezdeset 48 Kalebova inoça Maaka rodi Æebera i
godina. Ona mu rodi Seguba. Tirhanu.
22 Segubu se rodi Jair. Ovaj je imao 49 Ona rodi Æaafa, oca Madmanina,
1 Ljetopisi 316
Æevu, oca Makbenina, i oca Gibee. 19 Sinovi Pedajini jesu Zerubabel i
Kalebova sestra bila je Aksa. Æimej. Sinovi Zerubabelovi jesu
50 Ovo su potomci Kalebovi: sinovi Meæulam i Hananija; Æelomita bila je
Hura, prvoroåenca Efratina, Æobal, sestra njihova;
otac Kirjat-Jearima, 20 Nadalje Haæuba, Ohel, Berekija,
51 Salma, otac Betlehema, i Haref, otac Hasadja, Juæab-Hesed, njih pet.
Bet-Gadera. 21 Sinovi Hananijini jesu Pelatja i
52 Æobal, otac Kirjat-Jearima, imao je Jeæaja, sinovi Refajini, sinovi
za sinove Haroeha i polovicu Arnanovi, sinovi Obadijini, sinovi
Manuhoteja, Æekanijini.
53 Porodice Kirjat-Jearima, Jitreje, 22 Sin Æekanijin jest Æemaja, sinovi
Puteje, Æumateje i Miærateje. Od ovih Æemajini jesu Hatuæ, Jigal, Barijah,
vuku lozu Zoratateji i Eætaolateji. Nearja i Æafat, njih æest.
54 Sinovi Salmini jesu Betlehem i 23 Sinovi Nearjini jesu Elioenaj, Ezekija
Netofaøani, Atrot-Bet-Joab i polovina i Azrikam, njih trojica.
Manahaøana, Zorateji, 24 Sinovi Elioenajevi jesu Hodavja,
55 Porodice knjiœevnika, æto stanuju u Elijaæib, Pelaja, Akub, Johanan, Delaja
Jabezu, Tiraøani, Æimeaøani i i Anani, njih sedmorica.
Sukaøani. To su Keneji, æto su potekli
od Hamata, oca doma Rekabova. 1 Ljetopisi 4
1 Sinovi Judini jesu Peres, Hesron,
1 Ljetopisi 3 Karmi, Hur i Æobal.
1 Ovo su bili sinovi Davidovi, æto su mu 2 Raji, sinu Æobalovu rodi se Jahat, a
se bili rodili u Hebronu: prvoroåenac Jahatu se rodi Ahumaja i Lahada. To
Amnon od Ahinoame iz Jezreela, drugi su porodice Zoratejaca.
Daniel od Abigaile is Karmela, 3 Ovo su od oca Etama: Jezreel, Iæma i
2 Treøi Absalom, sin Maake, køeri Idbaæ. Sestra se njihova zvala
kralja Talmaja od Geæura, çetvrti Haslelponija.
Adonija, sin Hagitin, 4 Penuel je bio otac Gedoru, i Ezer otac
3 Peti Æefatija od Abitale, æesti Jitream Huæin. To su sinovi Hura, prvoroåenca
od njegove œene Egle. Efrate, oca Betlehema.
4 Æest mu se rodi u Hebronu. Ovdje je 5 Aæur, otac Tekoe, imao je dvije œene,
vladao sedam godina i æest mjeseci. Helahu i Naarahu.
Onda je vladao trideset i tri godine u 6 Naaraha mu rodi Ahuzama, Hefera,
Jerusalemu. Temenija i Ahaætara; to su sinovi
5 U Jerusalemu rodiæe mu se ovi: Naarahini.
Æimea, Æobab, Natan i Salomon, çetiri 7 Sinovi Halahini jesu Zeret, Zohar i
od Batæebe, køeri Amielove, Etnan.
6 Nadalje Ibhar, Eliæama, Elifelet, 8 Kosu se rodi Anuba i Zobeba i
7 Nogah, Nefeg i Jafija, porodice Aharhela, sina Harumova,
8 Eliæama, Eliada, Elifelet, devet. 9 Jabez je bio ugledniji od svoje braøe.
9 To su svi sinovi Davidovi, osim sinova Njegova mati nadjenu mu ime Jabez,
od inoça njegovih. Tamara je bila kad reçe: “Rodila ga s bolom.”
sestra njihova. 10 Jabez prizva Boga Izraelova i reçe:
10 Sin Salomonov bio je Roboam. “Ako me blagosloviæ i raæiriæ podruçje
Njegov je sin bio Abija, a njegov sin Asa, moje, pomogneæ mi i milostiv me
a njegov sin Joæafat, oçuvaæ od zla, da me ne stigne bol.” I
11 A njegov sin Joram, a njegov sin Bog usliæi molbu njegovu.
Ahazija, a njegov sin Joaæ, 11 Kelubovu, bratu Æuhinu, se rodi
12 A njegov sin Amazija, a njegov sin Mehira, ovome se rodi Eæton.
Azarija, a njegov sin Jotam, 12 Eætonu se rodi Bet-Rafa, Paseah i
13 A njegov sin Ahaz, a njegov sin Tehina, oca gradu Ir-Nahaæa. To su
Ezekija, a njegov sin Manaseh, ljudi Rekini.
14 A njegov sin Amon, a njegov sin 13 Sinovi Kenazovi jesu Otniel i Seraja,
Josija, sin Otnielov jest Hatat.
15 Sinovi Josijini jesu prvoroåenac 14 Meonotaju se rodi Ofru, Seraja rodi
Johanan, drugi Jojakim, treøi Joaba, oca dolini zanatlijskoj; jer su
Zedekija, çetvrti Æalum. bili zanatlije.
16 Sinovi Jojakimovi jesu njegov sin 15 Sinovi Kaleba, sina Jefuneova, jesu
Jehonija, i njegov sin Zedekija. Iru, Ela i Naam, sin Elin Kenaz.
17 Sinovi Jekonije, Zasuœnjenoga, jesu 16 Sinovi Jehalelelovi jesu Zif, Zifa,
njegov Asir, njegov sin Æealtiel, Tirja i Asrael.
18 Malkiram, Pedaja, Æenasar, 17 Sinovi Ezrini jesu Jeter, Mered, Efer
Jekamja, Hoæama i Nedabija. i Jalon; a œena Meredova, Egipøanka,
317 1 Ljetopisi
rodi Mirjamu, Æamaja i Iæbaha, oca prostora i mirnu, bezbriœnu sigurnost;
Eætemou. jer koji su prije prebivali tamo, bili su
18 Njegova druga œena, Judejka, rodi Hamovi potomci.
Jereda, oca Gedoru, Hebera, oca 41 U vrijeme Ezekije, kralja Judina,
Sokova, i Jekutiela, oca Zanoahova, To doåoæe po imenu gore zapisani,
su sinovi Bitje, køeri faraonove, koju je uniætiæe æatore njihove i Meuneje, koji
bio Mered uzeo za œenu. su œivjeli tamo, i izvræiæe na njima
19 Sinovi œene Hodije, sestre Nahama, prokletstvo do danaænjega dana.
jesu otac Keilah, Garmeja, i Eætemeja, Naseliæe se mjesto njih; jer je tamo bilo
Maakateja. paænjaka za stoku njihovu.
20 Sinovi Æimonovi jesu Amnon, Ben- 42 Jedan dio njih, sinova Simeonovih,
Hananov sin Rina i Tilon. Sinovi Iæijevi pet stotina ljudi otide u goru Seir.
jesu Zohet i sin Zohetov. Vodili su ih Pelatija, Nearja, Refaja i
21 Sinove Æele, sina Judina, jesu Er, Uziel, sinovi Iæijevi.
otac Lekin, i Laada, otac Mareæin, i 43 Oni pobiæe posljednje ostatke
porodice platnarskih radnika kuøe Amaleçana i naseliæe se ondje do
Aæbeine, danaænjega dana.
22 Nadalje Jokim i ljudi od Kozebe i
Joaæ i Saraf, koji postadoæe gospodari 1 Ljetopisi 5
Moaba i onda se povratiæe u Jaæubi- 1 Sinovi Rubena, prvoroåenca
Lahemu. Ali to su stare povijesti. Izraelova, - jer je on bio prvoroåenac.
23 Oni su bili lonçari i stanovali su u Ali jer je on bio oskvrnio postelju oca
Netaimu i Gederah; tamo su boravili svojega, prijeåe pravo njegova
kod kralja u sluœbi njegovoj. prvoroåenja na sinove Josipa, sina
24 Sinovi Simeonovi jesu Nemuel, Izraelova, ali ne tako da se on u
Jamin, Jarib, Zerah i Æaul. rodoslovlju broji kao prvoroåenac.
25 A njegov sin Æalum, a njegov sin 2 Jer Juda je imao prvenstvo meåu
Mibsam, a njegov sin Miæma. braøom svojom: od njega je bio uzet
26 Potomci Miæmini jesu njegov sin jedan za kneza, a pravo prvoroåenja
Hamuel, i njegov sin Zakur, i njegov sin doåe na Josipa -
Æimej. 3 Sinovi Rubena, prvoroåenca
27 Æimej je imao æesnaest sinova i æest Izraelova, jesu Henok, Palu, Hesron i
køeri. A braøa njegova nijesu imala Karmi.
mnogo djece. Sve porodice njihove 4 Sinovi Joelovi jesu njegov sin Æemaja,
nijesu se mnoœile toliko, koliko sinovi a njegov sin Gog, a njegov sin Æimej,
Judini. 5 A njegov sin Mikah, a njegov sin
28 Svoja naselja imali su u Beeræebi, Reaja, a njegov sin Baal,
Moladi, Hasar-Æualu, 6 A njegov sin Beera, kojega odvede u
29 U Bilhi, Esemu, Toladu, suœanjstvo asirski kralj Tiglat-Pileser;
30 U Betuelu, Hormi, Siklagu, on je bio knez Rubenovaca.
31 U Bet-Markabotu, Hasar-Susimu, 7 Braøa njegova po porodicama svojim,
Bet-Biraju i Æaarajimu. To su gradovi kad su se unosila u popis porodiçni,
njihovi do vremena kralja Davida. jesu: prvi Jeiel, Zaharija,
32 Sela njihova bila su Etam, Ain, 8 Bela, sin Azaza, sina Æeme, sina
Rimon, Token i Aæan: “pet mjesta, Joelova. Ovaj je stanovao u Aroeru i do
33 Nadalje sva sela njihova, æto su bila Neba i Baal-Meona.
u okolici spomenutih mjesta, sve do 9 Na istok nastanio se je do ulaza u
Baala. To su bila njihova naselja. Imali pustinju, æto se proteœe od Eufrata, jer
su svoj vlastiti popis porodica. su imali u Gileadu mnogu stoku.
34 Meæobad, Jamlek, Amazijin sin 10 U vrijeme Saulovo zaratiæe se s
Joæa, Hagrejima. Kad su ovi bili od njih
35 Joel, Jehu, sin Joæibje, sina Seraje, pobijeni, naseliæe se u æatorima
sina Asielova, njihovim po svem istoçnom kraju
36 Elioenaj, Jaakoba, Jeæohaja, Asaja, Gileada.
Adiel, Jesimiel, Benaja 11 Sinovi Gadovi stanovali su naprema
37 I Ziza, sin Æifija, sina Alona, sina njima u Baæanu do Salke:
Jedaje, sina Æimrijeva, sina Æemajina: 12 Joel, poglavar, Æafan, drugi, Janaj i
38 Ovi po imenu navedeni bili su Æafat u Baæanu.
knezovi u porodicama svojim. Obitelji 13 Braøa njihova po obiteljima svojim
njihove bile su se jako raæirile. jesu Mihael. Meæulam, Æeba, Joraj,
39 Oni otidoæe do ulaza u Gedor, do na Jakan, Zija i Eber: njih sedmorica.
istok doline, da traœe paæu stoci svojoj. 14 To su bili sinovi Abihaila, sina
40 I naåoæe paæu obilatu i dobru. Hurija, sina Jaroaha, sina Gileada,
Zemlja je pruœala na sve strane dosta sina Mihaela, sina Jeæiæaja, sina
1 Ljetopisi 318
Jahdoa, sina Buzova, Merajot,
15 Ahi, sin Abdiela, sina Gunija; bio je 7 Merajotu se rodi Amarija, Amariju se
poglavar njihovim obiteljima. rodi Ahitub,
16 Stanovali su u Gileadu, u Baæanu i 8 Ahitubu se rodi Sadok, Sadoku se
u njihovim selima i na svim rodi Ahimaasa,
paænjacima Æarona do meåa njihovih. 9 Ahimaasu se rodi Azarija, Azariji se
17 Oni svi bili su uneseni u rodovnike rodi Johanan,
za vremena Jotama, kralja Judina, i za 10 Johananu se rodi Azarija. Ovaj je
vremena Jeroboama, kralja Izraelova. vræio sveøeniçku sluœbu u hramu, æto
18 Rubenovi, Gadovi i polovina ga sagradi Salomon u Jerusalemu.
plemena Manasehova - bili su hrabri 11 I Azariji se rodi Amarija, Amariju se
ljudi, koji su nosili ætit i maç, zatezali rodi Ahituba,
luk i bili vjeæti boju, çetrdeset i çetiri 12 Ahitubu se rodi Sadoka, Sadoku se
tisuøe i sedam stotina i æezdeset rodi Æalum,
sposobnih za ratnu sluœbu - 13 Æalumu se rodi Hilkija, Hilkiju se
19 Oni su ratovali s Hagrejima i s rodi Azarija,
Jeturom, Nafiæom i Nodabom, 14 Azariji se rodi Seraja, Seraji se rodi
20 Oni naåoæe u boju proti njima Josadak.
pomoø, i Hagareji sa svojim 15 Josadak otide, kad Gospod odvede u
saveznicima padoæe u njihove ruke. U progonstvo Judu i Jerusalem rukom
boju naime bili su zavapili Gospodu, i Nebukadnezarovom.
on ih usliæi, jer se pouzdaæe u njega. 16 Sinovi Levijevi jesu Geræon, Kohat i
21 Zaplijeniæe stoku njihovu: pedeset Merari,
tisuøa deva, dvjesta i pedeset tisuøa 17 Ovo su imena sinovima
ovaca i dvije tisuøe magaraca i sto Geræonovim: Libni i Æimej.
tisuøa ljudi. 18 Sinovi Kohatovi jesu Amram, Izhar,
22 Jer su bili pali mnogi pogoåeni, jer je Hebron i Uziel.
to bio rat od Boga podupiran. I oni se 19 Sinovi Merarijevi jesu Mahli i Muæi.
naseliæe na mjestu njihovu sve do Ovo su porodice levitske po svojim
odvedenja u progonstvo. obiteljima:
23 Pripadnici polovine plemena 20 Geræonova: “Libni, sin njegov, a
Manasehova stanovali su u zemlji od njegov sin Jahat, a njegov sin Zima,
Baæana do Baal-Hermona i do Senira i 21 A njegov sin Joah, a njegov sin Ido,
gore Hermona. Njihov broj bio je velik. a njegov sin Zerah, a njegov sin Jeatraj.
24 Ovo su bili poglavari njihovih 22 Sinovi Kohatovi: “Aminadab, sin
obitelji: Efer, Jiæi, Eliel, Azriel, njegov, a njegov sin Korah, a njegov sin
Jeremija, Hodavja i Jahdiel, hrabri Asir,
ratnici, slavni ljudi, poglavari u svojim 23 A njegov sin Elkana, a njegov sin
obiteljima. Ebjasaf, a njegov sin Asir,
25 Ali su bili nevjerni Bogu otaca svojih 24 A njegov sin Tahat, a njegov sin
i çinili su idolsku sluœbu naroda one Uriel, a njegov sin Uzijah, a njegov sin
zemlje, koje je Bog bio istrijebio ispred Æaul.
njih. 25 Sinovi Elkanini: Amasa i Ahimot,
26 Tada pobudi Bog Izraelov jarost 26 Elkana. Sinovi Elkanini: Zofaj, sin
asirskoga kralja Pula i asirskoga njegov, a njegov sin Nahat,
kralja Tiglat-Pilesera. Ovaj odvede u 27 A njegov sin Eliab, a njegov sin
progonstvo Rubenovce, Gadovce i Jeroham, a njegov sin Elkana.
polovinu plemena Manasehova i 28 Sinovi Samuelovi: prvoroåenac Joel
dovede ih u Halahu, Habor, Haru i na i drugi Abija,
rijeku Gozan do danaænjega dana. 29 Sinovi Merarijevi: Mahli, a njegov sin
Libni, a njegov sin Æimej, a njegov sin
1 Ljetopisi 6 Uza,
1 Sinovi Levijevi jesu Geræon, Kohat i 30 A njegov sin Æimea, a njegov sin
Merari. Hagija, a njegov sin Asaja.
2 Sinovi Kohatovi jesu Amram, Izhar, 31 Ovo su oni, koje postavi David za
Hebron i Uziel. pjevanje u hramu Gospodnjem,
3 Sinovi Amramovi jesu Aron, Mojsije i izakako se je bio smjestio kovçeg.
Mirjama. Sinovi Aronovi jesu Nadab, 32 Oni su vræili sluœbu pred æatorom
Abihu, Eleazar i Itamar. svjedoçanstva kao pjevaçi, dok nije bio
4 Eleazaru se rodi Finehasa, Finehasu Salomon sagradio hram Gospodnji u
se rodi Abiæua, Jerusalemu. Po svojim sluœbenim
5 Abiæuu se rodi Buki, Bukiu se rodi propisima oni su vræili sluœbu svoju.
Uzi, 33 Ovi su, æto su vræili sluœbu, i sinovi
6 Uziu se rodi Zerahija, Zerahiji se rodi njihovi od sinova Kohatovih Heman,
319 1 Ljetopisi
hramski pjevaç, sin Joela, sina i paænjake njegove.
Samuela, 60 Nadalje od plemena Benjaminova:
34 Sina Elkane, sina Jerohama, sina Gebu i paænjake njegove, Alemet i
Eliela, sin Toaha, paænjake njegove i Anatot i paænjake
35 Sina Zufa, sina Elkane, sina njegove. Ukupni broj gradova njihovih
Mahata, sina Amasa, iznosio je trinaest po porodicama
36 Sina Elkane, sina Joela, sina Azarije, njihovim.
sina Sefanije, 61 Kohatove porodice, koje su bile joæ
37 Sina Tahata, sina Asira, sina preostale od porodica toga plemena,
Abjasafa, sina Koraha, dobiæe œdrijebom od polovine plemena
38 Sina Izhara, sina Kohata, sina Manasehova deset gradova.
Levija, sina Izraelova. 62 Sinovi Geræonovi dobiæe po
39 Njegov brat bio je Asaf, koji je vræio porodicama svojim od plemena
sluœbu s desne njegove, Asaf, sin Isakar, Aæer, Naftali i Manaseh u
Berekija, sina Æimee, Baæanu trinaest gradova.
40 Sina Mihaela, sina Baaseja, sina 63 Merarijevi dobiæe œdrijebom po
Malkije, porodicama svojim od plemena
41 Sina Etnija, sina Zerahe, sina Adaje, Ruben, Gad i Zebulun dvanaest
42 sina Etana, sina Zime, sina Æimeja, gradova.
43 Sina Jahata, sina Geræoma, sina 64 Tako dadoæe sinovi Izraelovi
Levijeva. Levitima te gradove i paænjake njihove.
44 Sinovi Merarijevi Braøa njihova, 65 Œdrijebom odstupiæe od plemena
stajali su s lijeve strane: Etan, sin Judejaca, Simeonovaca i
Kiæija, sina Abdija, sina Maluka, Benjaminovaca te po imenu oznaçene
45 Sina Haæabje, sina Amazije, sina gradove.
Hilkije, 66 Ostatku od porodica Kohatovaca
46 Sina Amazija, sina Bania, sina bili su odstupljeni gradovi njihova
Æamera, podruçja od plemena Efraimova.
47 Sina Mahlija, sina Muæia, sina 67 Njima dadoæe gradove za utoçiæte
Merarija, sina Levijeva, Æekem i paænjake njegove u gori
48 Drugovi njihovi, Leviti, bili su Efraimovoj, Gezer i paænjake njegove,
odreåeni za svu sluœbu u æatoru 68 Jokmeam i paænjake njegove, Bet-
hrama Boœjega. Horon i paænjake njegove,
49 A Aron i sinovi njegovi vræili su 69 Ajalon i paænjake njegove, Gat-
sluœbu na œrtveniku za œrtve paljenice Rimon i paænjake njegove.
i na œrtveniku kadionom, svu sluœbu u 70 Od polovine plemena Manasehova:
Svetinji nad svetinjama i sluœbu Aner i paænjake njegove, Balaam i
pomirenja za Izraela toçno po paænjake njegove - za porodice
propisima, æto ih je bio dao Mojsije, preostalih Kohatovaca.
sluga Boœji. 71 Geræonovi sinovi dobiæe od porodica
50 Ovo su potomci Aronovi: Eleazar, sin polovine plemena Manasehova: Golan
njegov, a njegov sin Finehas, a njegov i Baæan i paænjake njegove i Aætarot i
sin Abiæua, paænjake njegove.
51 A njegov sin Buki, a njegov sin Uzi, a 72 Od plemena Isakarova: Kedeæ i
njegov sin Zerahija, paænjake njegove, Daberat i paænjake
52 A njegov sin Merajot, a njegov sin njegove,
Amarija, a njegov sin Ahitub, 73 Ramot i paænjake njegove i Anem i
53 A njegov sin Sadok, a njegov sin paænjake njegove.
Ahimaas. 74 Od plemena Aæerova: Maæal i
54 Ovo su im stanovi po mjestima paænjake njegove, Abdon i paænjake
njihovim u podruçju njihovu: Aronovi, njegove,
porodica Kohatovaca, - na njih pade 75 Hukok i paænjake njegove, Rehob i
œdrijeb - paænjake njegove.
55 Dobiæe Hebron u zemlji Judinoj i 76 Od plemena Naftalijeva: Kedeæ u
paænjake njegove unaokolo. Galileji i paænjake njegove, Hamon i
56 Meåe grada i sela njegova dadoæe paænjake njegove, Kirjatajim i
Kalebu Jefuneovu. paænjake njegove.
57 Nadalje dadoæe Aronovim sinovima 77 Merarijevi sinovi, æto joæ preostaæe,
gradove za utoçiæte Hebron i Libnu i dobiæe od plemena Zebulunova:
paænjake njezine, Jatir i Eætemou i Rimon i paænjake njegove, Tabor i
paænjake njegove, paænjake njegove.
58 Hilen i paænjake njegove, Debir i 78 Nadalje s onu stranu Jordana
paænjake njegove, naprema Jerihu u istoçnoj zemlji
59 Aæan i paænjake njegove i Bet-Æemeæ jordanskoj od plemena Rubenova:
1 Ljetopisi 320
Bezer u pustinji i paænjake njegove, Ona ga prozva Pereæ, Brat njegov zvao
Jahasu i paænjake njezine, se Æareæ. Njegovi sinovi Ulam i Rakem.
79 Kedemot i paænjake njegove, Mefaat 17 Sin Ulamov jest Bedan. To su sinovi
i paænjake njegove. Gileada, sina Makira, sina
80 Od plemena Gadova: Ramot u Manasehova.
Gileadu i paænjake njegove, Mahanaim 18 Sestra njegova Hamoleketa rodi
i paænjake njegove Iæhoda, Abiezera i Mahlahu.
81 Heæbon i paænjake njegove, Jazer i 19 A sinovi Æemidini bili su Ahian,
paænjake njegove. Æekem, Likhi i Aniam.
20 Potomci Efraimovi jesu Æutelah, a
1 Ljetopisi 7 njegov sin Bared, a njegov sin Tahat, a
1 Sinovi Isakarovi jesu Tola, Puah, njegov sin Elada, a njegov sin Tahat,
Jaæub i Æimron: çetvorica 21 A njegov sin Zabad, a njegov sin
2 Sinovi Tolini jesu Uzi, Refaja, Jeriel, Æutelah, Ezer i Elad. Ljudi is Gata,
Jahmaj, Jibsam i Samuel, poglavari domoroci zemlje, ubiæe ih, jer su bili
svojih obitelji od Tole, hrabri ljudi po izaæli, da im ugrabe stoku.
porodicama svojim. U vrijeme 22 Njihov otac Efraim tugovao je dugo
Davidovo bilo ih je na broj dvadeset i za njima, i doåoæe braøa njegova da ga
dvije tisuøe i æest stotina. tjeæe.
3 Potomci Uzijevi jesu Izrahija, od 23 Tada uåe k œeni svojoj, i ona zatrudnje
Izrahije vuku lozu Mihael, Obadija, i rodi sina. On ga nazva Berija, jer se to
Joel i Jiæija, svega ih pet poglavara. dogodi u nesreøi kuøe njegove.
4 Njima su pripadali po porodicama 24 Køi njegova bila je Æeera. Ona
njihovim, po obiteljima njihovim za boj sagradi Donji i Gornji Bet-Horon i Uze-
spremne ratniçke çete: trideset i æest Æeeru.
tisuøa ljudi. Oni su naime imali mnogo 25 Sin njegov bio je Refah, i Reæef, a
œena i djece. njegov sin Telah, a njegov sin Tahan,
5 Njihove braøe u svim porodicama 26 A njegov sin Laadan, a njegov sin
Isakarovim bili su hrabri ratnici. Bilo Amihud, a njegov sin Eliæama,
ih svega na broj osamdeset i sedam 27 A njegov sin Nun, a njegov sin Joæua.
tisuøa. 28 Njihov nasljedni posjed i njihovi
6 Sinovi Benjaminovi jesu Bela, Beker i stanovi jesu: Betel i sela njegova, na
Jediael: njih trojica. istok Naaran, na zapad Gezer i sela
7 Sinovi Belini jesu Esbon, Uzi, Uziel, njegova, Æekem i sela njegova do Gaze
Jerimot i Iri, pet obiteljskih poglavara, i sela njezinih.
hrabri ratnici. Bilo ih je na broj 29 U rukama Manasehovaca bili su
dvadeset i dvije tisuøe i trideset i çetiri. Bet-Æean i sela njegova, Taanak i sela
8 Sinovi Bekerovi jesu Zemira, Joaæ, njegova, Megido i sela njegova, Dor i
Eliezer, Elioenaj, Omri, Jerimot, Abija, sela njegova. Ovdje su stanovali sinovi
Anatot i Alemet: svi su to sinovi Josipa, sina Izraelova.
Bekerovi. 30 Sinovi Aæerovi jesu Jimna, Jiæva,
9 Izbrojenih po porodicama svojim, po Jiævi, Berija i Serah, sestra njihova.
obiteljskim poglavarima, po hrabrim 31 Sinovi Berijini jesu Heber i Malkiel.
ratnicima bilo ih je dvadeset tisuøa i Ovaj je otac Birzajitov.
dvjesta. 32 Heberu se rodi Jaflet, Æomer, Hotam
10 Sin Jediaelovi jest Bilhan. Sinovi i sestra njihova Æua.
Bilhanovi jesu Jeuæ, Benjamin, Ehud, 33 Sinovi Jafletovi jesu Pasak, Bimhal i
Kenaanah, Zetan, Taræiæ i Ahiæahar. Aævat; to su sinovi Jafletovi.
11 Sve su to sinovi Jediaelovi po 34 Sinovi Æomerovi jesu Ahi, Rohga,
obiteljskim poglavarima, valjani Huba i Aram,
ratnici: sedamdeset tisuøa i dvjesta 35 Sinovi njegova brata Helema jesu
sposobnih za ratnu sluœbu. Zofah, Jimna, Æeleæ i Amal.
12 Æupim i Hupim jesu sinovi Irovi, 36 Sinovi Zofahovi jesu Suah, Harnefer,
Huæim sinovi Aherovi. Æual, Beri i Jimra,
13 Sinovi Naftalijevi jesu Jahaziel, 37 Bezer, Hod, Æama, Æilæa, Jitran i
Guni, Jezer i Æalum, potomci Belini, Bera.
14 Sinovi Manasehovi jesu Asriel, 38 Sinovi Jeterovi jesu Jefune, Pispa i
kojega mu œena rodi; inoça njegova Ara.
Sirijka rodi Makira, oca Gileadova. 39 Sinovi Ulini jesu Arah, Haniel i Risja,
15 Makir oœeni sinove svoje Hupima i 40 Svi su ovi sinovi Aæerovi, poglavari
Æupima. Sestra njegova zvala se je svojih obitelji, izabrani hrabri ratnici,
Maaka. Drugi se je zvao Selofhad. glavari meåu knezovima. Bilo ih je za
Selofhad je imao køeri. vojsku na broj dvadeset i æest tisuøa
16 Maaka, œena Makirova, rodi sina. ljudi,
321 1 Ljetopisi
1 Ljetopisi 8 Tarea i Ahaz.
1 Benjaminu se rodi svoj prvoroåenac 36 Ahazu se rodi Jehoad, Jehoadu se
Bela, drugoga Aæbela, treøega Ahraha, rodi Alemeta, Azmaveta se i Zimria.
2 etvrtoga Nohu i petoga Rafu. Zamriu se rodi Moza,
3 Sinovi Belini bili su Adar, Gera, 37 Mozu se rodi Bineu, A njegov sin jest
Abihud, Rafa, a njegov sin Eleasa, a njegov sin
4 Abiæua, Naaman, Ahoah, Asel.
5 Gera, Æefufan i Huram. 38 Asel je imao æest sinova. Oni su se
6 Ovo su sinovi Ehudovi: - poglavari u zvali Azrikam, Bokru, Iæmael, Æearja,
obiteljima, æto su œivjeli u Gebi, i oni ih Obadija i Hanan; sve su to sinovi
preseliæe u Manahat - : Aselovi.
7 Naaman, Ahija i Gera; ovaj je, koji ih 39 Sinovi njegova brata Eæeka jesu
preseli, i njemu se rodi Uzu i Ahihud. njegov prvoroåenac Ulam, drugi Jehuæ
8 Æaharaimu se rode sinove u zemlji i treøi Elifelet.
moapskoj, izakako je bio otpustio 40 Sinovi Ulamovi bili su valjani
svoje œene Huæimu i Baru, ratnici, koji su mogli natezati luk. I
9 I to sa svojom œenom Hodeæom rodi imali su mnogo sinova i unuka, sto i
Jobaba, Sibiju, Meæu, Malkama, pedeset, Svi su ovi sinovi Benjaminovi.
10 Jeusa, Sakju i Mirmu. To su sinovi
njegovi, poglavari u obiteljima. 1 Ljetopisi 9
11 S Huæimom je bio rodio Abituba i 1 Svi Izraelci bili su zapisani u
Elpaala. rodoslovlje. Zapisani su u knjizi o
12 Sinovi Elpaalovi jesu Eber, Miæam i kraljevima Izraelovim. Judejci su bili
Æamed. Ovaj sagradi Ono i Lod i sela odvedeni u progonstvo u Babilon zbog
njegova. bezakonja svojih.
13 Berija i Æema jesu poglavari 2 Prvi stanovnici, koji su tada œivjeli na
obiteljski stanovnika u Ajalonu. Oni vlastitom posjedu u gradovima svojim,
istjeraæe stanovnike gatske. bili su Izraelci, sveøenici, Leviti i
14 Ahio, Æaæak, Jerimot, Netineji.
15 Zebadija, Arad, Eder, 3 U Jerusalemu stanovali su od sinova
16 Mihael, Ispah i Joha jesu sinovi Judinih, od sinova Benjaminovih, od
Berijini. sinova Efraimovih i od sinova
17 Zebadija, Meæulam, Hizki, Heber, Manasehovih.
18 Jiæmeraj, Jizlia i Jobab jesu sinovi 4 Utaj, sin Amihuda, sina Omrija, sina
Elpaalovi. Imrija, sina Bania, od potomaka
19 Jakim, Zikri, Zabdi, Peresa, sina Judina.
20 Elijenaj, Ziletaj, Eliel, 5 Nadalje od Æilonita prvoroåenac
21 Adaja, Beraja i Æimrat jesu sinovi Asaja i sinovi njegovi.
Æimejevi. 6 Od sinova Zerahovih Jeuel i braøa
22 Jiæpan, Eber, Eliel, njihova: æest stotina i devedeset.
23 Abdon, Zikri, Hanan, 7 Od sinova Benjaminovih: Salu, sin
24 Hananija, Elam, Antotija, Meæulama, sina Hodavje, sina
25 Jifdeja i Penuel jesu sinovi Æaæakovi Hasenuina,
26 Æamæeraj, Æeharja, Atalija, 8 Nadalje Ibneja, sin Jerohamov, i Ela,
27 Jaareæja, Elija i Zikri jesu sinovi sin Uzije, sina Mikrijeva, i Meæulam,
Jerohamovi, sin Æefatije, sina Reuela, sina Ibnijina,
28 To su poglavari obiteljski po 9 I braøa njihova po porodicama
porodicama svojim. Kao glavari svojim: devet stotina i pedeset i æest.
stanovali su u Jerusalemu. Svi ovi ljudi bili su obiteljski poglavari
29 U Gibeonu stanovali su otac u svojim obiteljima.
Gibeona - œena njegova zvala se je 10 Od sveøenika: Jedaja, Jehojarib,
Maaka. Jakin
30 Njegov prvoroåeni sin Abdon, pa 11 I Azarija, sin Hilkije, sina Meæulama,
Zur, Kiæ, Baal, Nadab, sina Sadoka, sina Merajota, sina
31 Gedor, Ahio i Zaker. Ahituba, kneza u hramu Boœjem;
32 Miklot, kojemu se rodi Æimea. I ovi 12 Nadalje Adaja, sin Jerohama, sina
su stanovali kod braøe svoje u Paæhura, sina Malkijina, i Masaj, sin
Jerusalemu, naprema braøi svojoj. Adiela, sina Jahzere, sina Meæulama,
33 Neru se rodi Kiæa, Kiæu se rodi Saul, sina Meæilemita, sina Imerova,
Saulu se rodi Jonatan, Malki-Æua, 13 I braøa njihova, poglavari svojih
Abinadaba i Eæ-Baala. obitelji: tisuøa i sedam stotina i
34 Sin Jonatanov jest Merib-Baal; æezdeset ljudi, ljudi valjanih u sluœbi
Merib-Baalu se rodi Mika. kod hrama Boœjega
35 Sinovi Mikini jesu Piton, Melek, 14 Od Levita: Æemaja, sin Haæuba, sina
1 Ljetopisi 322
Azrikama, sina Haæabjina, od sinova noø bili zaposleni.
Merarijevih, 34 To su obiteljski poglavari Levita,
15 Bakbakar, Heres, Galal, Matanija, poglavari po porodicama svojim. Oni
sin Mike, sina Zikrija, sina Asafova, su stanovali u Jerusalemu.
16 Obadija, sin Æemaje, sina Galala, 35 U Gibeonu stanovali su Jehiel, otac
sina Jedutunova, i Berekija, sin Ase, Gibeonov - œena njegova zvala se je
sina Elkanina, koji je stanovao u Maaka -
selima Netofatskim. 36 Njegov prvoroåeni sin Abdon, pa
17 Nadalje vratari: Æalum, Akub, Sur, Kiæ, Baal, Ner, Nadab,
Talmon, Ahiman i braøa njihova; 37 Gedor, Ahio, Zaharija i Miklot.
Æalum je bio poglavar. 38 Miklotu se rodi Æimeama. I oni su
18 On je do sada bio na vratima stanovali kod braøe svoje u
kraljevskim prema istoku. To su Jerusalemu, naprema braøi svojoj.
vratari u taboru Levita. 39 Neru se rodi Kiæ, Kiæu se rodi Saul,
19 Æalum, sin Korea, sina Abjasafa, Saulu se rodi Jonatan, Malki-Æua,
sina Korahova, i braøa njegova iz Abinadab i Eæ-Baal.
obitelji njegove, Korahovci, vræe 40 Sin Jonatanov jest Merib-Baal.
sluœbu u æatoru kao çuvari pragova. Merib-Baalu se rodi Mika.
Veø oci njihovi bili su u taboru 41 Sinovi Mikini jesu Piton, Melek,
Gospodnjem çuvari ulaza. Tahrea i Ahaz.
20 Finehas, sin Eleazarov, bio je otprije 42 Ahazu se rodi Jar, Jaru se rodi
glavar njihov - Gospod nek je s njim! Alemet, Azmavet i Zimri, Zimriju se
21 Zaharija, sin Meæelemjin, bio je rodi Moza,
vratar kod æatora svjedoçanstva. 43 Mozu se rodi Bineu. A njegov sin jest
22 Svih ovih, koji su bili izabrani za Refaj, a njegov sin Eleasa, a njegov sin
vratare na pragovima, bilo je dvjesta i Asel.
dvanaest. U selima njihovim bili su 44 Asel je imao æest sinova, kojima su
uneseni u popis porodica, David i bila ova imena: Azrikam, Bokru,
vidjelac Samuel postaviæe ih u njihovu Iæmael, Æearja, Obadija i Hanan. To su
sluœbu. sinovi Aselovi.
23 Oni su sa sinovima svojim kao
straœa stajali na vratima u hramu 1 Ljetopisi 10
Gospodnjem, u æatoru. 1 Izmeåu Izraelaca i Filisteja bilo je
24 Prema çetiri vjetra stajali su vratari, doælo do boja. A ljudi Izraelovi
prema istoku, zapadu, sjeveru i Jugu. pobjegoæe ispred Filisteja, i padali su
25 Od vremena do vremena morala su mrtvi na gori Gilboi.
braøa njihova iz njihovih sela doøi za 2 Filisteji se natisnuæe za Saulom i
sedam dana, da im pomognu. sinovima njegovim. Pritom pogubiæe
26 Jer çetiri prva vratara - to su bili Filisteji Jonatana, Abinadaba, Malki-
Leviti - bila su svagda u sluœbi. Oni su Æuu, sinove Saulove.
imali nadzor nad øelijama i riznicama 3 I za Saula posta boj veoma teœak.
hrama Boœjega. Napokon ga stigoæe strijelci, i on bi
27 Preko noøi stajali su u okolici hrama ranjen od strijelaca.
Boœjega; jer na njima je bila straœa i 4 Tada zapovjedi Saul momku, koji mu
morali su otvarati svako jutro. je nosio oruœje: “Izvadi maç svoj i
28 Neki od njih bili su nad posuåem probodi me, da ne doåu ti pogani i
sluœbenim: oni su ga na broj unosili i narugaju mi se!” Ali ne htjede momak,
na broj iznosili. koji mu je nosio oruœje, jer se je straæio
29 Drugi od njih bili su postavljeni nad veoma. I tako Saul sam uze maç i baci
drugim stvarima i nad svim se na njega.
predmetima posveøenim: nad 5 Kad momak, koji mu je nosio oruœje,
braænom, vinom, uljem, kadom i vidje, gdje umrije Saul, baci se i on na
mirisima. svoj maç i umrije.
30 Neki sinovi sveøeniçki prireåivali su 6 Tako pogibe Saul sa tri sina svoja. Sva
mast od tih mirisa. kuøa njegova pogibe tako zajedno.
31 Matitja, jedan od Levita, 7 A kad ljudi Izraelovi, æto su stanovali
prvoroåenac Koraheja Æaluma, bio je u ravnici, vidjeæe, gdje pobjegoæe oni i
nad stvarima, æto se peku na tavi. gdje Saul i sinovi njegovi pogiboæe,
32 Izmeåu Kohatovaca, braøe njihove, ostaviæe gradove svoje i nagnuæe u
bili su neki nad kruhom postavljenim, bijeg. I doåoæe Filisteji i naseliæe se u
pa bi ga prireåivali svake subote. njima.
33 To su pjevaçi, obiteljski poglavari 8 Sutradan doåoæe Filisteji, da
Levita, koji su samo u øelijama bili opljaçkaju pobijene. Kad naåoæe
slobodni od sluœbe; jer su inaçe dan i Saula i tri sina njegova gdje leœe na gori
323 1 Ljetopisi
Gilboi, mu, da bude kralj po obeøanju
9 Oplijeniæe ga i uzeæe sa sobom glavu Gospodnjem Izraelu.
njegovu i oruœje njegovo. Tada poslaæe 11 Ovo je popis junaka Davidovih:
po zemlji filistejskoj unaokolo, da Jaæobam, sin Hakmonijev, glavar
dojave idolima svojim i narodu vijest o trojici. On zavitla svoje koplje na tri
pobjedi. stotine i pobi ih ujedanput.
10 Oruœje njegovo staviæe u hram boga 12 Za njim je dolazio izmeåu ta tri
svojega, a glavu mu objesiæe na hramu junaka Ahoæanin Eleazar, sin Dodov.
Dagonovu. 13 On je bio s Davidom u Pas Damimu,
11 A kad çuæe svi stanovnici Jabeæa u kad se tamo skupiæe Filisteji na boj.
Gileadu sve, æto su bili Filisteji uçinili Tamo je bio komad zemlje s jeçmom. A
od Saula, kad su ljudi bjeœali od Filisteja,
12 Podigoæe se svi oboruœani i uzeæe 14 Stadoæe oni usred polja, obraniæe ga
tijelo Saulovo i tjelesa sinova njegovih. i pobiæe Filisteje. Tako im dade Gospod
Donesoæe ih u Jabeæ, pokopaæe kosti veliku pobjedu.
njihove pod terebintom u Jabeæu, i 15 Jedanput siåoæe ta tri najodliçnija
postili su sedam dana. izmeåu tridesetorice k hridini, k
13 Tako pogibe Saul zbog prestupaka, Davidu, u peøinu Adulam, kad je çeta
æto ih je bio poçinio proti Gospodu, jer Filisteja taborila u dolini Refaimovoj.
nije drœao zapovijedi Gospodnje i jer je 16 David je bio upravo u tvråavi. A u
bio pitao duh mrtvaca, da dobije Betlehemu je onda bila straœa
obavijest, filistejska.
14 Mjesto da upita Gospoda. Zato ga 17 I kad je David zaœelio: “Tko bi mi
ubi Gospod i prenese kraljevstvo donio vode da pijem iz studenca na
njegovo na Davida, sina Jesejeva. vratima Betlehema?”
18 Tada ona tri junaka prodrijeæe kroz
1 Ljetopisi 11 tabor Filisteja, zahvatiæe vode iz
1 Svi Izraelci skupiæe se kod Davida u studenca na vratima Betlehema i
Hebronu i rekoæe: “Evo, mi smo od donesoæe je Davidu. Ali on je ne htjede
tvojega mesa i od tvoje krvi. piti, nego je proli Gospodu u çast
2 Veø prije, kad je joæ Saul bio kralj, ti 19 I reçe: “Ne daj mi, Gospode, da tako
si bio onaj, koji je u boj odvodio i opet æto uçinim! Zar da pijem krv tih ljudi,
kuøi dovodio Izraela. Tebi je obeøao koji prodrijeæe tamo uz opasnost
Gospod, Bog tvoj: “Ti øeæ pasti narod œivota? Jer je donesoæe ne mareøi za
moj Izraela, i ti øeæ biti knez nad œivot svoj.” Zato je ne htjede piti. To
pukom mojim Izraelom.” uçiniæe ta tri junaka.
3 Kad su se tako bile naæle kod kralja u 20 Abiæaj, brat Joabov, bio je glavar
Hebronu sve starjeæine Izraelaca, tridesetorici. On zavitla svoje koplje na
sklopi David s njima u Hebronu pred tri stotine i pobi ih. Bio je ugledan kod
Gospodom savez. Tada pomazaæe trojice.
Davida za kralja nad Izraelom po 21 Jer se odlikova meåu tridesetor-
naputku Gospodnjem, æto je bio izaæao icom, posta im voåa, ali one trojice ne
preko Samuela. stiœe.
4 Jednoga dana otide David sa svim 22 Benaja, sin Jehojadov, hrabar
Izraelom u Jerusalem, to jest Jebus. çovjek, velik na djelima, iz Kabseela.
Tamo su bili Jebuseji, koji su œivjeli u On pogubi oba Ariela iz Moaba.
onoj zemlji. Takoåer ubi dolje kod jednog studenca
5 Stanovnici u Jebusu rekoæe Davidu: lava, kad je bio pao snijeg.
“Neøeæ uøi ovamo.” Ipak David osvoji 23 On ubi i nekoga Egipøanina,
tvråavu Sion, to je kasniji grad gorostasa visoka pet lakata. Premda je
Davidov. Egipøanin imao u ruci koplje, debelo
6 Tada reçe David: “Tko prvi nadvlada kao vratilo, on izaåe na njega sa
Jebuseje, bit øe vrhovni zapovjednik ætapom, istrœe Egipøaninu koplje iz
vojske.” Joab, sin Serujin, uzaåe prvi i ruke i ubi ga njegovim vlastitim
posta vrhovni zapovjednik. kopljem.
7 David uze stan u tvråavi. Zato je 24 To uçini Benaja, sin Jehojadov. Kod
prozvaæe gradom Davidovim. trojice junaka imao je visok ugled.
8 On sazida grad unaokolo od Mila do 25 Bio je slavniji od tridesetorice, ali
obzida. Joab popravi ostali grad. one trojice ne stiœe. David ga stavi na
9 Sve je viæe rasla moø Davidova, jer je çelo tjelesnoj straœi.
Gospod nad vojskama bio s njim. 26 Hrabri junaci bili su Joabov brat
10 Ovo su najodliçniji junaci Davidovi, Asahel, Elhanan iz Betlehema, sin
koji su vjerno drœali s njim za njegova Dodov,
kraljevanja nad Izraelom i pomogli 27 Æamot iz Harora, Heles iz Pelona,
1 Ljetopisi 324
28 Ira, sin Ikeæov iz Tekoe, Abiezer iz lavovsko, i brzi kao srne po gorama:
Anatota, 9 Prvak je bio Ezer, drugi Obadija, treøi
29 Sibekaj iz Huæata, Ilaj iz Ahoha, Eliab,
30 Maharaj iz Netofe, Heled iz Netofe, 10 etvrti Miæmana, peti Jeremija,
sin Baanin, 11 Æesti Ataj, sedmi Eliel,
31 Itaj, sin Ribajev, iz Gibee u plemenu 12 Osmi Johanan, deveti Elzabad,
Benjaminovu, Benaja iz Piratona, 13 Deseti Jeremija, jedanaesti
32 Huraj iz potoka Gaaæa, Abiel iz Arbe, Makbanaj.
33 Azmavet iz Baharuma, Eliaba iz 14 Ovi doåoæe od sinova Gadovih. Bili
Æaalbona, su veoma hrabri ratnici. Najmanji
34 Sinovi Haæemovi iz Gizona, Jonatan, ogledao bi se sa stotinom, najvaljaniji
sin Æagehov, iz Harara, s tisuøom.
35 Ahiam, sin Sakarov, iz Harara, 15 Ovi su bili, koji u prvom mjesecu
Elifal, sin Urov, prijeåoæe preko Jordana, kad se razlio
36 Hefer iz Mekera, Ahija iz Pelona, preko svih obala svojih, i natjeraæe u
37 Hesro iz Karmela, Naaraj sin bijeg sve stanovnike u nizinama na
Ezbajev, istok i na zapad.
38 Joel, brat Natanov, Mibhar, sin 16 Doåoæe jedanput i neki sinovi
Hagrijev, Benjaminovi i Judini k Davidu u
39 Selek, Amonac, Nahraj iz Berota, tvråavu.
koji je nosio oruœje Joabu, sinu 17 David izaåe pred njih i reçe im ovo:
Serujinu, “Ako dolazite k meni u mirnoj namjeri,
40 Ira, Itranin, Gareb, Itranin, da mi pomognete, ja øu se poæteno
41 Urija, Hitejin, Zabad, sin Ahlajev, zdruœiti s vama. Ako li dolazite, da me
42 Adina, sin Æizin, iz plemena izdate neprijateljima mojim, premda
Rubenova, poglavar Rubenovaca, i s na rukama mojim nema nepravde,
njim trideset ljudi, neka vidi Bog otaca naæih i neka sudi!”
43 . Hanan, sin Maakin, i Joæafat iz 18 Tada doåe duh na prvaka
Mitne, tridesetorice, na Amasaja. On povika:
44 Uzija iz Aætarota, Æama i Jeiel, sinovi “Tvoji su, Davide, i s tobom, sine
Hotama iz Aroera, Jesejev! Mir, mir tebi, i mir onima, koji
45 Jediael, sin Æimrijev, i njegov brat ti pomaœu, jer tebi pomaœe Bog tvoj.”
Joha, Tizejin, Tako ih primi David i postavi ih
46 Eliel, Mahavejin, Jeribaj i Joæavja, poglavarima nad çetama ratnim.
sinovi Elnaamovi, i Itma, Moabac, 19 I sinovi Manasehovi prijeåoæe k
47 Eliel, Obed i Jaasiel iz Mezobaja. Davidu, kad je s Filistejima iæao u boj
proti Saulu, ali im nije pomogao; jer
1 Ljetopisi 12 knezovi filistejski vratiæe ga, izakako
1 Ovi doåoæe k Davidu u Siklag; kad je su se bili posvjetovali, govorili su
joæ bjeœao ispred Saula, sina Kiæova. I naime meåu se: “On bi na raçun glava
oni su pripadali junacima, koji su naæih mogao prebjeøi k Saulu,
pomagali u boju, gospodaru svojemu.”
2 Naoruœani lukom, uvjeœbani desnom 20 Kad se je vraøao u Siklag, prijeåoæe
i lijevom bacati kamenje iz praøke i iz k njemu od plemena Manasehova
luka odapinjati strijele. Od plemena Adnah, Jozabad, Jediael, Mihael,
Benjaminova, izmeåu suplemenika Jozabad, Elihu i Ziletaj, tisuønici u
Saulovih, bili su ovi: plemenu Manasehovu,
3 Poglavar Ahiezer i Joaæ, sinovi 21 Oni su pomagali Davidu proti
Æemaje iz Gibee, Jeziel i Pelet, sinovi razbojniçkih çeta, jer su svi bili hrabri
Azmavetovi, Beraka i Jehu iz Anatota, ludi, te postadoæe voåe u vojsci.
4 Iæmaja iz Gibeona, junak meåu 22 Iz dan u dan dolazili su tako ljudi k
tridesetoricom i voåa tridesetorice, Davidu, da stupe njemu u sluœbu,
Jeremija, Jahaziel, Johanan i Jozabad dokle postade velika vojska kao vojska
iz Gederahe, Boœja.
5 Eluzaj, Jerimot, Bealja, Æemarja i 23 Ovo je broj odjeljaka naoruœanih za
Æefatija iz Harufa, sluœbu ratnu, æto doåoæe k Davidu u
6 Elkana, Jiæija, Azarel, Joezer, Hebron, da prenesu kraljevstvo
Jaæobam iz Koraha, Saulovo na njega po zapovijedi
7 Joela i Zebadija, sinovi Jerohamovi iz Gospodnjoj:
Gedora. 24 Od sinova Judinih, koji su nosili ætit
8 I od plemena Gadova prijeåoæe k i koplje, bilo je æest tisuøa i osam
Davidu u tvråavu u pustinji hrabri stotina naoruœanih za sluœbu ratnu;
ljudi, uvjeœbani ratnici, naoruœani 25 Od sinova Simeonovih sedam tisuøa
ætitom i kopljem, kojima je lice bilo kao i æto hrabrih ratnika;
325 1 Ljetopisi
26 Od sinova Levijevih çetiri tisuøe i ako je volja Gospoda, Boga naæega,
æest stotina onda øemo poslati k braøi svojoj
27 S Jehojadom, knezom sinova ostaloj po svim krajevima Izraelovim i
Aronovih, pod kojim je stajalo tri k sveøenicima i Levitima u gradovima,
tisuøe i sedam stotina ljudi, gdje su paænjaci njihovi, da se naåu
28 I sa Sadokom, mladim junakom, çija kod nas,
je obitelj stavila dvadeset i dva kneza; 3 Pa da donesemo k sebi kovçeg Boga
29 Od sinova Benjaminovih, svojega, jer za vladanja Saulova
suplemenika Saulovih, tri tisuøe ljudi; nijesmo se brinuli za njega.”
jer dotada veøina ih se drœalo uz kuøu 4 Sav skup izjavi se sporazumnim, da
Saulovu; se to uçini; jer se taj prijedlog dopade
30 Od sinova Efraimovih dvadeset svemu narodu,
tisuøa i osam stotina hrabrih, u svojim 5 I tako David skupi sav narod Izraelov
obiteljima veoma uglednih ljudi; od Æihora na putu u Egipat do ceste u
31 Od polovine plemena Manasehova Hamat, da donesu kovçeg Boœji iz
osamnaest tisuøa, æto su bili po imenu Kirjat-Jearima
odreåeni da doåu, da uçine Davida 6 Potom otide David sa svim Izraelom u
kraljem; Baalu, to jest Kirjat-Jearim, æto
32 Od sinova Isakarovih, koji su pripada Judi, da odatle prenesu
razumijevali prilike vremena, tako da kovçeg Boœji, koji nosi ime: “Gospod,
su znali, æto ima da çini Izrael, dvjesta koji vlada nad kerubinima”.
stotnika i pod njihovim 7 Metnuæe kovçeg Boœji na nova kola i
zapovjedniætvom svi njihovi povezoæe ga iz kuøe Abinadabove. Uza
suplemenici. i Ahio vodili su kola.
33 Od sinova Zebulunovih pedeset 8 David i svi Izraelci igrali su puni
tisuøa sposobnih za rat, potpuno za revnosti pred Bogom, i pjevale se
rat naoruœanih ljudi, da pomognu pjesme uz pratnju citara, harfa,
vjerno; bubnjeva, zvonçiøa i cimbala.
34 Od plemena Naftalijeva tisuøa 9 Kad doåoæe do gumna Kidonova,
poglavara i s njima trideset i sedam pruœi Uza ruku svoju, da pridrœi çvrsto
tisuøa ljudi sa ætitom i kopljem; kovçeg, jer volovi potegoæe na stranu
35 Od plemena Danova dvadeset i 10 Tada se raspali gnjev Gospodnji na
osam tisuøa i æest stotina za boj Uzu, i udari ga ondje, jer se je bio
naoruœanih ljudi; rukom maæio za kovçeg. On umrije
36 Od plemena Aæerova çetrdeset ondje pred Bogom.
tisuøa za rat sposobnih, za boj 11 David se vrlo oœalosti, æto Gospod
spremnih ljudi; ubi Uzu. Zato se prozva ono mjesto
37 Od onih s onu stranu Jordana: od Perez Uza do danaænjega dana.
plemena Rubenova, Gadova i od 12 Jer se David u onaj dan uplaæi od
polovine plemena Manasehova sto i Boga i pomisli: “Kako mogu donijeti k
dvadeset tisuøa ljudi s potpunim sebi kovçeg Boœji,
oruœjem ratnim. 13 Ne dade David odvesti kovçeg k sebi
38 Svi ovi ratnici doåoæe, u redove u grad Davidov, nego ga skloni u kuøu
ureåeni, jednoduæni u Hebron, da Obed-Edoma iz Gitejina.
uçine Davida kraljem nad svim 14 I tako osta kovçeg Boœji tri mjeseca
Izraelom. I ostali svi Izraelci bili su u kuøi Obed-Edoma kod obitelji
sloœni da Davida uçine kraljem. njegove. Gospod blagoslovi kuøu
39 Oni ostadoæe tri dana tamo kod Obed-Edoma i sve imanje njegovo.
Davida, i jeli su i pili su, jer njihovi
zemljaci bili su se pobrinuli za njih. 1 Ljetopisi 14
40 I zemljaci njihovi sve od Isakara, 1 Hiram, kralj Tira, posla k Davidu
Zebuluna i Naftalija donijeli su na poslanike s drvima cedrovim, s
magarcima, devama, mazgama i kamenarima i drvodjeljama, da mu
volovima œiveœnih namirnica: braæna, grade palaçu.
smokava, suhoga groœåa, vina, ulja, 2 David spoznade, da ga je Gospod
volova i ovaca u izobilju, jer je bila potvrdio kao kralja nad Izraelom, jer
radost u Izraelu. kraljevstvo njegovo bilo se je podiglo
do visokog ugleda radi njegova naroda
1 Ljetopisi 13 Izraela.
1 Tada se posvjetova David s 3 David uze sebi u Jerusalemu joæ
tisuønicima i sa stotnicima i sa svim daljne œene, i Davidu se rodi joæ viæe
knezovima. sinova i køeri.
2 Nato reçe David svemu puçkom 4 Ovo su imena sinova, æto mu se
zboru Izraelovu: “Ako je vama pravo i rodiæe u Jerusalemu: Æamua, Æobab,
1 Ljetopisi 326
Natan, Salomon, 9 Od potomaka Hebronovih poglavara
5 Ibhar, Eliæua, Elpelet, Eliela i njegovih osamdeset
6 Nogah, Nefeg, Jafija, suplemenika;
7 Eliæama, Beelijada i Elifelet. 10 Od potomaka Uzielovih poglavara
8 Kad çuæe Filisteji, da je David bio Aminadaba i njegovih sto i dvanaest
pomazan za kralja nad svim Izraelom, suplemenika.
izaåoæe svi Filisteji, da uhvate Davida. 11 Tada dozva David sveøenike Sadoka
im David doçu to izaåe pred njih. i Abiatara i Levite Uriela, Asaju, Joela,
9 Filisteji doåoæe i raæiriæe se u ravnici Æemaju, Eliela i Aminadaba
Refaimskoj, 12 I zapovjedi im: “Vi ste obiteljski
10 David upita Boga: “Hoøu li izaøi proti poglavari Levita. Posvetite sebe i svoje
Filistejima? Hoøeæ li ih dati u moje suplemenike! Vi imate donijeti kovçeg
ruke?” Gospod mu odgovori: “Izaåi! Dat Gospoda, Boga Izraelova, na mjesto,
øu ih u tvoje ruke!” koje sam mu spremio.
11 Kad oni otidoæe u Baal-Perasim, 13 Jer prijaænji put nijeste bili nazoçni,
pobi ih ondje David. David povika: “Bog zato nas je udario Gospod, Bog naæ, jer
neprijatelje moje prodrije mojom nijesmo imali duœno ætovanje prema
rukom, kao æto prodire voda.” Zato se njemu.”
prozva ono mjesto Baal-Perasim. 14 Tada se posvetiæe sveøenici i Leviti,
12 Idole, æto ih ondje ostaviæe, dade da donesu kovçeg Gospoda, Boga
David spaliti. Izraelova
13 Kad joæ jednom doåoæe Filisteji i 15 Onda digoæe Leviti kovçeg Boœji, kao
raæiriæe se po ravnici, æto je bio naredio Mojsije po zapovijedi
14 Upita opet David Boga, i Bog mu Gospodnjoj, motkama na ramena
odgovori: “Ne idi za njima, nego ih svoja.
zaobiåi, pa udari na njih od dudovih 16 Potom zapovjedi David poglavarima
stabala! levitskim, da postave svoje
15 im çujeæ da zaæuæti po vrhovima suplemenike, pjevaçe, s njihovim
dudovih stabala, tada izaåi i napadni, glazbalima, harfama, citrama i
jer tada ide pred tobom Bog, da pobije cimbalima, da uskliknu radosnim
vojsku filistejsku!” glasom visokim.
16 David uçini tako, kako mu je bio 17 I postaviæe Leviti sina Joelova,
zapovjedio Bog. Oni pobiæe vojsku Hemana, i od njegovih suplemenika
filistejsku od Gibeona do Gezera. Asafa, sina Berekijina, i od njihovih
17 I raæiri se slava Davidova po svim suplemenika, sinova Merarijevih,
zemljama, i Gospod zadade strah od Etana, sina Kuæajina,
njega svim narodima. 18 S njima drugove njihove, drugoga
reda Zahariju, sina, Jaaziela,
1 Ljetopisi 15 Æemiramota, Jehiela, Unija, Eliaba,
1 Potom dade sebi David posagraditi Benaju, Maaseju, Matitju, Elifeleha,
kuøe u gradu Davidovu. I spremi Mikneju, Obed-Edoma i Jehiela,
mjesto za kovçeg Boœji i razape mu vratare.
æator. 19 Pjevaçi Heman, Asaf i Etan imali su
2 Tada zapovjedi David, da nitko ne udarati glasno u cimbale mjedene,
smije nositi kovçeg Boœji osim Levita, 20 Zaharija, Aziel, Æemiramot, Jehiel,
jer je njih izabrao Gospod da nose Uni, Eliab, Maaseja i Benaja u harfe
kovçeg Boœji i da mu sluœe uvijek. visoko,
3 I dozva David sve sinove Izraelove u 21 Matitja, Elifeleha, Mikneja, Obed-
Jerusalem, da prenesu kovçeg Edoma, Jehiela i Azazju u citare
Gospodnji na mjesto, koje mu je bio duboko, da vode pjevanje.
spremio. 22 Kenanija bio je poglavar Levita kod
4 I tako skupi David potomke Aronove prenoæenja. On je vodio prenoæenje, jer
i Levite: se je u to razumio.
5 Od sinova Kohatovih poglavara Joela 23 Berekija i Elkana iæli su kao vratari
i njegovih sto i dvadeset suplemenika; pred kovçegom.
6 Od sinova Merarijevih poglavara 24 Sveøenici Æebanija, Joæafat,
Asaju i njegovih dvjesta i dvadeset Netanel, Amasaj, Zaharija, Benaja i
suplemenika: Eliezer trubili su u trube pred
7 Od sinova Geræonovih poglavara kovçegom Boœjim. Tada su dolazili
Joela i njegovih sto i trideset Obed-Edom i Jehija kao vratari kod
suplemenika; kovçega.
8 Od potomaka Elisafanovih poglavara 25 I tako je poæao David sa
Æemaju i njegovih dvjesta starjeæinama Izraelovim i tisuønicima,
suplemenika; da s velikim veseljem prenesu kovçeg
327 1 Ljetopisi
zavjeta Gospodnjega iz kuøe Obed- svijet idu sudovi njegovi.
Edomove. 15 Zavjeta svojega vjeçno se on
26 I Bog je bio milostiv Levitima, spominje, rijeçi, koju je dao za tisuøu
nosiocima kovçega zavjeta koljena,
Gospodnjega. Zato oni œrtvovaæe 16 Zavjeta, æto ga je sklopio s
sedam volova i sedam ovnova. Abrahamom, i zakletve svoje Izaku.
27 David je pritom bio ogrnut plaætem 17 To je postavio Jakovu za zakon, za
od finoga lana, tako i svi Leviti, koji su vjeçni zavjet Izraelu,
nosili kovçeg, i pjevaçi i Kenanija, 18 Ovako govoreøi: Kanaan øu dati tebi
poglavar prijenosa i pjevaç. David je kao uœe baætinsko vaæe!
imao joæ na sebi opleøak lanen. 19 Tada ste joæ bili maleni brojem,
28 Tako je sav Izrael nosio kovçeg samo vas malo i stranci u njem.
zavjeta Gospodnjega kliçuøi i trubeøi u 20 Joæ ste iæli od naroda do naroda, od
trube i u rogove i udarajuøi u cimbale, jednoga kraljevstva do drugoga.
harfe i citare. 21 Ali on ne dade, da im se naudi. Radi
29 Tako uåe kovçeg zavjeta njih uputi kraljeve:
Gospodnjega u grad Davidov. Mikala, 22 Ne dirajte u pomazanike moje,
køi Saulova, gledala je s prozora van. prorocima mojim ne uçinite niæta na
Kad vidje kralja Davida gdje skaçe i œao!
igra, prezre ga u srcu svojem. 23 Pjevajte tako Gospodu, sve zemlje! Iz
dan u dan navjeæøujete spasenje
1 Ljetopisi 16 njegovo!
1 Izakako su bili unijeli kovçeg Boœji i 24 Navjeæøujte narodima slavu
namjestili ga u æatoru, æto ga je bio njegovu, svakome puku çudesa
David podigao za njega, prinesoæe pred njegova!
Bogom œrtve paljenice i œrtve 25 Jer je velik Gospod i veoma dostojan
mirotvorne. hvale, strahovit iznad svih bogova.
2 Kad prinese David œrtve paljenice i 26 Jer su svi bogovi u naroda idoli, a
œrtve mirotvorne, blagoslovi narod u Gospod je stvorio nebesa,
ime Gospoda 27 Slava je i veliçanstvo pred njim, sila
3 I razdijeli svima Izraelcima, ljudima i i radost u svetiætu njegovu.
œenama, svakome po jedan kruh, po 28 I dajte Gospodu, plemena naroda,
komad mesa i kolaç od groœåa. dajte Gospodu slavu i çast!
4 Potom postavi neke Levite, da sluœe 29 Dajte Gospodu slavu prema imenu
kod kovçega Gospodnjega. Oni su njegovu! Prinosite dare, dolazite pred
morali prinositi Gospodu, Bogu lice njegovo! Poklonite se Gospodu u
Izraelovu, hvalu, çast i slavu: svetome nakitu!
5 Asaf kao poglavar i Zaharija kao 30 Neka strepi pred njim sav svijet!
drugi u redu za njim, onda Jeiel, vrsto stoji nadzemaljski svijet - ne
Æemiramot, Jehiel, Matitja, Eliab, pomjesti se nikad!
Benaja, Obed-Edom i Jeiel sa svojim 31 Nebo se veseli, zemlja se raduje.
glazbalima, harfama i citrama, Asaf je Navijestite narodima: Gospod je kralj!
imao udarati u cimbale, 32 More buçi i æto je u njemu, skaçe
6 Sveøenici Benaja i Jahaziel jednako polje i æto je na njemu.
trubiti u trube pred kovçegom zavjeta 33 I tada se obraduje drveøe æumsko
Boœjega. pred Gospodom, kad on dolazi da sudi
7 Tada prvi put naredi David, da Asaf i zemlju.
braøa njegova hvale Gospoda: 34 Hvalite Gospoda, jer je dobar, jer
8 “Hvalite Gospoda! Zazivajte ime milost njegova traje dovijeka.
njegovo! Javljajte narodima djela 35 Ovako govorite: Pomozi nam, Boœe
njegova! spasenja naæega! Skupi nas, spasi nas
9 Pjevajte mu! Svirajte mu! Sva çudesa od naroda! Da mognemo slaviti sveto
njegova navjeæøujte! ime tvoje, da se smijemo hvaliti slavom
10 Hvalite se svetim imenom njegovim! tvojom.
Neka se veseli srce onih, koji traœe 36 Neka je hvaljen Gospod, Bog
Gospoda! Izraelov! Odvijeka dovijeka!” I sav
11 Traœite Gospoda i slavu njegovu! narod reçe: “Amen!”! “Hvala neka je
Traœite lice njegovo vazda! Gospodu!
12 Spominjite se çudesa njegovih, koja 37 Tada ostavi ondje pred kovçegom
je uçinio, znakova njegovih, sudova zavjeta Gospodnjega Asafa i
usta njegovih! suplemenike njegove, da sluœe pred
13 Ti, Izraela, sluge njegova, rode, vi, kovçegom bez prestanka onako, kako
Jakova odabranika njegova, sinovi! to bude traœio svaki dan.
14 On, Gospod, nama je Bog! U sav 38 Obed-Edoma i njegovih æezdeset i
1 Ljetopisi 328
osam suplemenika i Obed-Edoma, javljam ti, da øe ti Gospod sagraditi
sina Jedutunova, i Hosu postavi kuøu
vratarima. 11 Kad se jedanput navræe dani tvoji i ti
39 Sveøenika Sadoka i njegove poçineæ kod otaca svojih, odredit øu
suplemenike, sveøenike, namjesti za potomstvo tvoje, jednoga od tvojih
stan Gospodnji na visini u Gibeonu sinova, nasljednikom tvojim i njemu
40 Oni su imali Gospodu redovito øu utvrditi kraljevstvo njegovo.
jutrom i veçerom prinositi œrtve 12 On øe mi tada sagraditi kuøu, i ja øu
paljenice na œrtveniku za œrtve uçvrstiti njegovo prijestolje za sva
paljenice, toçno onako, kako stoji vremena.
napisano u zakonu Gospodnjem, æto 13 Ja øu mu biti otac, on neka mi bude
ga je dao Izraelu. sin! Nikada mu neøu uskratiti
41 S njima su bili Heman i Jedutun uz naklonost svoju, kao æto sam je
ostale, æto su bili izabrani i poimence uskratio prethodniku njegovu.
oznaçeni, da prinose Gospodu 14 Zauvijek postavit øu ga nad kuøom
hvalospjev: Vjeçno traje milost svojom i kraljevstvom svojim, i
njegova. prijestolje øe njegovo tvrdo stajati
42 Oni, Heman i Jedutun, çuvali su dovijeka.”
trube i cimbale za glazbenike i glazbala 15 Kad je Natan po svim ovim rijeçima
za pjesme Boœje. Sinovi Jedutunovi i po svoj ovoj objavi bio govorio s
vræili su sluœbu vratarsku. Davidom,
43 Potom se svi vratiæe kuøi. A David 16 Ode kralj David, pade pred
ode da pozdravi obitelj svoju. Gospodom i pomoli se: “Tko sam ja,
Gospode, Boœe moj? Æto je moja kuøa,
1 Ljetopisi 17 da si me doveo dovle?
1 Kad se je David bio uselio u svoju 17 I nije ti to joæ bilo dosta, Boœe! Ti si
palaçu, reçe David proroku Natanu: dapaçe kuøi sluge svojega dao
“Evo, ja stojim u palaçi od cedra, a obeøanja za daleka vremena. Ti si
kovçeg zavjeta Gospodnjega stoji pod postupao s menom kao s velikim
pokrovom æatorskim.” çovjekom, Gospode, Boœe moj!
2 Natan odgovori Davidu: “Izvedi sve, 18 Æto øe joæ David da ti kaœe o slavi,
æto ti je u srcu, jer je Gospod s tobom.” kojom si obasuo slugu svojega? Ta ti
3 Ali joæ u istoj noøi doåe rijeç znaæ slugu svojega.
Gospodnja Natanu: 19 Gospode, radi sluge svojega i po
4 “Idi, reci slugi mojemu Davidu: Ovako srcu svojemu uçinio si sve ovo veliko i
veli Gospod: Neøeæ mi ti graditi palaçu objavio si sve ovo sjajno.
da u njoj stanujem. 20 Gospode, tebi nitko nije jednak!
5 A ja nijesam nikada stanovao u Osim tebe nema Boga po svemu, æto
palaçi odonda, kad izvedoh sinove smo çuli svojim uæima.
Izraelove, do danaænjega dana. 21 Gdje je narod na zemlji kao tvoj
Dapaçe sam putovao od jednoga narod Izraelov, radi kojega je Bog
æatora i stana do drugoga. doæao, da ga iskupi sebi za narod, da
6 Jesam li, dok sam sa svim Izraelom pribavi tebi ime velikim i çudesnim
okolo hodio, kojemu od sudaca djelima i da ispred naroda tvojega, æto
Izraelovih, kojima zapovjedih, da pasu si ga izbavio iz Egipta, protjera druge
narod moj Izraela, ikada jednu rijeç narode?
rekao: Zaæto mi ne sagradiste palaçu 22 Ti si sebi odredio svoj narod Izraela
od cedra? za sva vremena kao narod, i ti si,
7 Zato reci sada slugi mojemu Davidu: Gospode, postao Bog njihov!
Ovako veli Gospod nad vojskama: Ja te 23 Pa daj, Gospode, da se obeøanje, æto
uzeh s paæe iza stada, da budeæ knez si ga dao slugi svojemu i kuøi njegovoj,
mojemu narodu Izraelu. ispuni za sva vremena, i uçini, æto si
8 Bio sam s tobom kod svega, æto si obrekao!
preduzimao, i uniætio sam ispred tebe 24 Kad se ono ispuni, tvoje øe ime biti
sve tvoje neprijatelje. Ja øu ti steøi ime, veliko dovijeka, i govorit øe se: Gospod
kako ga imaju, samo najveøi na zemlji. nad vojskama jest Bog Izraelov, jest
9 Ja øu odrediti mjesto svojemu Bog u Izraelu, i kuøa sluge tvojega
narodu Izraelu i tamo ga posaditi, da Davida stajat øe pred tobom.
mirno stanuje na svom mjestu i da se 25 Jer ti si, Boœe moj, objavio slugi
viæe ne uznemiruje. Silnici neøe ga viæe svojemu, da øeæ mu sagraditi kuøu.
muçiti kao prije, Zato se sluga tvoj usudi, da ti upravi
10 Od onoga vremena, kad postavih ovu molitvu.
suce nad svojim narodom Izraelom. 26 Tako, Gospode, ti si Bog. Poæto si
Ponizit øu sve tvoje neprijatelje, i slugi svojemu uçinio ovo sjajno
329 1 Ljetopisi
obeøanje, Joab, sin Serujin. Peçatnik je bio
27 Budi sada voljan i blagoslovi kuøu Joæafat, sin Ahiludov,
sluge svojega, da postoji pred tobom 16 Sveøenici su bili Sadok, sin
dovijeka, jer æto ti blagosloviæ, Ahitubov, i Abimelek, sin Abiatarov.
Gospode, blagoslovljeno je dovijeka!” Æavæa je bio drœavni pisar.
17 Zapovjednik nad Keretejima i
1 Ljetopisi 18 Peletejima bio je Benaja, sin
1 Poslije toga pobijedi David Filisteje i Jehojadov. Sinovi Davidovi bili su prvi
podjarmi ih, I Gat i køeri njegove uze iz iza kralja.
ruku filistejskih.
2 Nadalje pobi Moapce. Tako postadoæe 1 Ljetopisi 19
Moapci Davidu podloœni i moradoæe 1 Poslije toga umrije Nahaæ, kralj
plaøati danak. sinova Amonovih. Njegov sin uziåe
3 David pobijedi i Hadadezera, kralja mjesto njega na prijestolje.
sobskoga, koja leœi u pravcu prema 2 David pomisli: “Imat øu prijateljske
Hamatu, kad se je ovaj spremio da odnose s Hanunom, sinom
utvrdi svoju vlast na Eufratu. Nahaæovim, jer je i otac njegov stajao s
4 Od njega uze David tisuøu kola, menom u dobrom dogovoru.” I tako
sedam tisuøa kolskih boraca i posla David poslanike i dade mu izreøi
dvadeset tisuøa pjeæaka. Sve konje svoju suøut radi oca njegova. Kad su
dade David ohromiti; samo stotinu bili poslanici Davidovi doæli k Hanunu
konja ostavi. u zemlju sinova Amonovih, da mu
5 Kad Sirijci od Damaska doåoæe u izreknu suøut,
pomoø kralju Hadadezeru sobskomu, 3 Rekoæe knezovi sinova Amonovih
pobi David dvadeset i dvije tisuøe Hanunu: “Misliæ li, da David hoøe da
Sirijaca. poçasti oca tvojega, kad ti æalje
6 Potom namjesti David namjesnika u poslanike, da te utjeæe? Dapaçe
Siriji od Damaska, i Sirijci postadoæe njegovi poslanici doåoæe k tebi samo
podloœni Davidu i obvezani na danak. zato, da promotre zemlju, da je uhode
Tako je pomagao Gospod Davidu u i onda opustoæe.”
svemu, æto bi preduzimao. 4 Tada dade Hanun poslanike Davidove
7 David zaplijeni zlatne ætitove, æto su uhvatiti, obrijati ih i odsjeøi im haljine
ih imale sluge Hadadezerove, i donese po pole sve do bokova. Tako ih otpremi.
ih u Jerusalem. 5 Kad javiæe Davidu za te ljude, posla
8 U Tibhatu i Kunu, gradovima im u susret glasnike, jer su ljudi bili
Hadadezerovim, zaplijeni David veoma teæko pogråeni. Kralj im poruçi:
mnogo mjedi, od çega Salomon dade “Ostanite u Jerihu, dok vam opet
naçiniti more mjedeno, stupove i naraste brada; onda doåite kuøi!”
posuåe mjedeno. 6 Kad sinovi Amonovi uvidjeæe, da su
9 Kad Tou, kralj hamatski, doznade, da se omrazili s Davidom, poslaæe Hanun
je David pobio svu vojsku kralja i sinovi Amonovi tisuøu talenata
Hadadezera sobskoga, srebra, da najme kola i kolske borce od
10 Posla on svojega sina Adorama Sirijaca u Mezopotamiji i od Sirijaca u
kralju Davidu, da ga pozdravi i sreøu Maaki i Sobi,
mu zaœeli, æto se je borio proti 7 Oni najmiæe trideset i dvije tisuøe
Hadadezeru i pobijedio ga. Hadadezer kola, usto kralja od Maake s vojskom
bio je naime ratni protivnik Touov. On njegovom. Ovi doåoæe i utaboriæe se
donese sa sobom svakojakih sprava pred Medebom. I sinovi Amonovi
od srebra, zlata i mjedi. skupiæe se iz gradova svojih i izaåoæe u
11 I to posveti kralj David Gospodu boj.
zajedno sa srebrom i zlatom, æto je bio 8 im to doçu David, posla Joaba sa
uzeo od svih naroda, od Edomaca, svom vojskom, samih hrabrih ratnika.
Moabaca, Amonaca, Filisteja i 9 Sinovi Amonovi izaåoæe i postaviæe se
Amaleçana. pred gradom u bojni red. Kraljevi, koji
12 Abiæaj, sin Serujin, pobi osamnaest su bili doæli, uzeæe mjesto za se u polju.
tisuøa Edomaca u slanoj dolini. 10 Kad vidje Joab, da mu prijeti
13 On namjesti u Edomu namjesnike, napadaj sprijeda i otraga, izabra sebi
i sav Edom bio je podloœan Davidu. najodabranije Izraelce i namjesti se
Tako je pomagao Gospod Davidu u prema Sirijcima.
svemu, æto bi preduzimao. 11 Ostatak vojske predade svojemu
14 I David je vladao nad svim Izraelom bratu Abiæaju, da se namjeste prema
i davao svemu narodu svojemu sinovima Amonovim.
pravdu i pravicu. 12 On reçe: “Ako Sirijci budu jaçi od
15 Vrhovni zapovjednik vojske bio je mene, moraæ mi doøi u pomoø. Ako li
1 Ljetopisi 330
sinovi Amonovi budu jaçi od tebe, ja øu imao æest prsta na rukama i æest prsta
doøi tebi u pomoø. na nogama, svega dvadeset i çetiri. I on
13 Samo budi hrabar! Borimo se za svoj je pripadao rodu divova.
narod i a gradove Boga svojega. 7 Kad je on pogrdio Izraele, ubi ga
Gospod neka uçini, æto mu se çini Jonatan, sin Æimea, brata Davidova.
dobro!” 8 To su bili potomci divova u Gatu i
14 I kad Joab s çetama, kojima je padoæe od ruke Davidove i njegovih
zapovijedao, izaåe da udari na Sirijce, ratnika.
pobjegoæe oni ispred njega,
15 A çim sinovi Amonovi vidjeæe da 1 Ljetopisi 21
Sirijci nagnuæe u bijeg, dadoæe se i oni 1 Sotona ustade proti Izraelcima i
u bijeg ispred njegova brata Abiæaja i navrati Davida, da broji Izraela.
povukoæe se u grad. Nato se Joab vrati 2 I tako zapovjedi David Joabu i
kuøi u Jerusalem. vojskovoåama: “Idite, izbrojte sinove
16 Kad vidjeæe Sirijci, da ih nadbiæe Izraelove od Beeræebe do Dana, pa mi
Izraelci, poslaæe poslanike, te javite, da znam broj njihov!”
dovedoæe Sirijce preko rijeke, Æofak, 3 Ali Joab reçe: “Gospod neka bi dao, da
vojskovoåa Hadadezerov, imao je narod tvoj, koliko ga je sada, bude joæ
vrhovno zapovjedniætvo. æto puta toliki A oni su svi, moj
17 Kada to javiæe Davidu, podiœe on sve gospodaru i kralju, podloœni tebi,
Izraele, prijeåe preko Jordana, poåe gospodaru mojemu. Zaæto moj
proti njima i namjesti se prema njima. gospodar tako æto hoøe? Zaæto da se
I kad se je David bio namjestio prema okrivi Izrael takvim grijehom?”
Sirijcima za boj, pobiæe se oni s njim. 4 Ali zapovijed kraljeva primora Joaba.
18 Ali Sirijci moradoæe nagnuti u bijeg I tako se Joab podiœe na put i obiåe
ispred Izraelaca. David uniæti od svega Izraela. Kad se je Joab bio opet
Sirijaca sedam tisuøa kolskih boraca i vratio u Jerusalem,
çetrdeset tisuøa pjeæaka. I vojskovoåu 5 Priopøi Joab Davidu broj popisanoga
Æofaka pogubi. naroda, i bilo je svega naroda Izraelova
19 Kad vidjeæe podanici Hadadezerovi, milijun i sto tisuøa ljudi teæko
da ih razbiæe Izraelci, sklopiæe mir s naoruœanih, a naroda Judina çetiri
Davidom i pokoriæe se njemu. A Sirijci stotine i sedamdeset tisuøa ljudi teæko
su se çuvali, da ubuduøe joæ pomaœu naoruœanih.
sinovima Amonovim. 6 Plemena Levijeva i Benjaminova nije
bio s njima izbrojio, jer je mrska bila
1 Ljetopisi 20 Joabu zapovijed kraljeva.
1 Iduøe godine u vrijeme, kad kraljevi 7 Kako ta stvar nije bila mila Bogu, zato
obiçno idu u rat, povede Joab vojsku u on udari Izraela.
boj i opustoæi zemlju sinova 8 David se je doduæe bio pomolio Bogu:
Amonovih. Tada ode i opkoli Rabu, a “Teæko sam se ogrijeæio, æto to uçinih.
David ostade u Jerusalemu. Kad je Ali oduzmi slugi svojemu krivnju
Joab bio osvojio i razorio Rabu, zlodjela njegovih; jer sam bio posve
2 Uze David kralju njihovu s glave zaslijepljen!”
krunu. Imala je prema procjeni svojoj 9 A Gospod je bio zapovjedio Gadu,
vrijednost od jednog talenta na zlatu i vidiocu Davidovu:
na dragom kamenju, æto je bilo u njoj, 10 “Idi i kaœi Davidu: Ovako veli
i pristajala je glavi Davidovoj. On Gospod: Troje ti predlaœem; izaberi
odnese iz grada plijen vrlo bogat. sebi jedno od toga, da ti uçinim!”
3 Narod, æto je stanovao u njemu, dade 11 Gad poåe k Davidu i navijesti mu:
odvesti, staviti ga na pile, na gvozdene “Ovako veli Gospod: Biraj sebi
brane i sjekire. Tako isto uçini David sa 12 Ili tri godine gladi ili tri mjeseca
svim ostalim gradovima sinova bijega pred svojim neprijateljima, a
Amonovih. Tada se vrati David sa svom pritom da te stigne maç neprijatelja
vojskom u Jerusalem. tvojih, ili tri dana maç Gospodnji,
4 Potom doåe u Gezeru opet do boja s kuga, u zemlji, a pritom da ubija anåeo
Filistejima. Pritom Huæanin Sibekaj Gospodnji po svim krajevima
ubi Sipaja, koji je pripadao rodu Izraelovim. Sad promisli, æto øu
divova. Tako su bili oni pokoreni, odgovoriti onome, koji me je poslao!”
5 Kad onda opet doåe do boja s 13 David odgovori Gadu: “U muci sam
Filistejima, ubi Elhanan, sin Jairov, velikoj. Radije øu pasti u ruke
Lahmija, brata Golijata iz Giteja, Gospodnje, jer je milosråe njegovo
kojemu je koplje bilo kao vratilo. veliko. A u ruke ljudima ne bih htio
6 Opet onda doåe do boja kod Gata. Tu pasti.”
je bio jedan çovjek gorostas, koji je 14 Tako pusti Gospod kugu na Izraela,
331 1 Ljetopisi
te pomrije Izraela sedamdeset tisuøa 29 Æator Gospodnji, æto ga je bio Mojsije
ljudi. naçinio u pustinji, i œrtvenik za œrtve
15 I Bog posla anåela u Jerusalem, da paljenice bili su u ono vrijeme na visini
ga uniæti, Kad je on ubijao u njemu, u Gibeonu.
pogleda Gospod na njega, i saœali mu 30 A David se ne usudi viæe iøi tamo k
se sa zla. Zato zapovjedi anåelu, koji je njemu, da çasti Boga, jer se je bio
ubijao: “Dosta je. Povuci natrag ruku uplaæio od maça anåela Gos-podnjega.
svoju!” Anåeo Gospodnji stajao je
upravo kod gumna Jebusejina Ornana 1 Ljetopisi 22
(Arauna). 1 I tako odredi David: “Ovo ovdje ima da
16 Kad David podiœe oçi svoje, vidje bude kuøa Boga, Gospoda, i ovdje ima
anåela Gospodnjega gdje stoji izmeåu da stoji œrtvenik za œrtve paljenice
zemlje i neba, u ruci mu gol maç, æto je Izraelu.”
bio ispruœen proti Jerusalemu. Tada 2 Potom zapovjedi David, da se skupe
padoæe David i starjeæine niçice na stranci u zemlji Izraelovoj, i odredi
svoje lice, obuçeni u kostrijet, kamenare za gradnju hrama Boœjega,
17 I David se pomoli Bogu: “Ja sam, koji koji øe tesati kamen.
je zapovjedio brojenje naroda. Ja sam, 3 I pripravi David mnogo gvoœåa za
koji je sagrijeæio i zlo uçinio. A ove, kline na krila vratima i za sastavke,
ovce, Æto su uçinile? Pa okreni, tako isto mjedi toliko, da se nije moglo
Gospode, Boœe moj, ruku svoju na mjeriti.
mene i na obitelj moju, ali ne na svoj 4 Isto tako cedrovih drva bez broja; jer
narod ovim pomorom!” su Sidonci i Tirci dovozili Davidu
18 Tada zapovjedi anåeo Gospodnji mnogo drva cedrovih.
Gadu da kaœe Davidu, neka bi David 5 David je naime u sebi mislio: “Moj sin
izaæao gore, da naçini œrtvenik Salomon mlad je i njeœan; a hram, koji
Gospodu na gumnu Jebusejina treba podignuti Gospodu, mora biti
Ornana (Arauna). vrlo velik za slavu i çast po svim
19 David izaåe na zapovijed Gadovu, zemljama. Zato øu mu veø sada
koju mu je ovaj bio upravio u ime pripraviti æto treba.” I tako pripravi
Gospodnje. David joæ prije svoje smrti veliku
20 I Ornan, kad se je okrenuo, vidje mnoœinu graåe.
anåela. I on se skrije, on i njegova çetiri 6 Nato dozva svojega sina Salomona i
sina. Ornan je upravo vræio pæenicu. naloœi mu, da sagradi hram Gospodu,
21 David poåe dakle k Ornanu. Kad je Bogu Izraelovu.
Ornan pogledao i kralja vidio, izaåe iz 7 David reçe Salomonu: “Sine moj, ja
gumna i pokloni se pred Davidom sam bio naumio da sagradim hram
licem do zemlje. imenu Gospoda, Boga svojega.
22 David reçe Ornanu: “Daj mi to 8 Ali mi doåe rijeç Gospodnja: Mnogo si
gumno, da naçinim na njemu œrtvenik krvi prolio i velike si ratove vodio. Ne
Gospodu! Za novce koliko vrijedi daj mi smijeæ ti sagraditi hrama imenu
ga, da se pomor ukloni od naroda!” mojemu, jer si mnogo krvi prolio na
23 Ornan odgovori Davidu: “Uzmi ga zemlju preda mnom.
sebi! Moj gospodar i kralj neka çini, æto 9 Ali eto, sin ti se je rodio. On øe biti
mu je drago! Evo, dajem ti i volove za çovjek mira, i ja øu mu pri baviti mir od
œrtve paljenice i vræeøe saone za drva i svih neprijatelja njegovih unaokolo.
pæenicu za prinos. Sve ti to darujem.” Ta njegovo je ime Salomon. Mir i pokoj
24 A kralj David reçe Ornanu: “Ne! Ja øu dat øu Izraelu u dane njegove.
to samo kupiti za novce æto vrijedi, jer 10 On øe sagraditi hram imenu
neøu to, æto je tvoje, da prinesem mojemu. On øe mi biti sin, a ja øu mu
Gospodu ni da prinesem œrtve biti otac. Njegov kraljevsko prijestolje
paljenice poklonjene.” utvrdit øu dovijeka nad Izraelom.
25 I dade David Ornanu za ono mjesto 11 I sada, sine moj, neka bude Gospod
æest stotina æekela zlata. s tobom, da ti uspije sagraditi hram
26 David naçini tamo Gospodu Gospoda, Boga tvojega, kao æto ti je
œrtvenik i prinese œrtve paljenice i œrtve obeøao!
mirotvorne. Kad je prizvao Gospoda, 12 I neka ti Gospod, kad te postavi nad
odgovori mu on ognjem, æto ga spusti Izraelom, dadne razum i mudrost, da
s neba na œrtvenik za œrtve paljenice. drœiæ zakon Gospoda, Boga svojega!
27 A anåelu zapovjedi Gospod, da 13 Tada øe ti to uspjeti, ako briœno
zatakne opet maç svoj u korice. uzdrœiæ zakone i odredbe, æto ih je
28 Kad je onda David vidio, da ga je Gospod zapovjedio Izraelcima preko
Gospod usliæio na gumnu Jebusejina Mojsija. Budi srçan i jak! Ne boj se i ne
Ornana (Arauna), prinese ondje œrtve. plaæi se!
1 Ljetopisi 332
14 Evo, u svoj nevolji svojoj pripravio 13 Sinovi Amramovi bili su Aron i
sam za hram Gospodnji sto tisuøa Mojsije. Aron bi odvojen i sa svojim
talenata zlata i milijun talenata sinovima zauvijek posveøen za
srebra, usto mjedi i gvoœåa, æto se ne Svetinju nad svetinjama, da vjeçno
moœe izmjeriti, toliko ga ima. I za drvo pred Gospodom prinose kad, da mu
i kamen pobrinuo sam se, a ti øeæ sluœe i da u ime njegovo blagoslivljaju.
pridodati joæ viæe. 14 A Mojsije bio je çovjek Boœji, Sinovi
15 A imaæ mnogo i poslenika, njegovi bili su ubrojeni u pleme
kamenara, zidara i drvodjelja, onda Levijevo.
ljudi vjeætih svakome poslu 15 Sinovi Mojsijevi bili su Geræom i
16 U zlatu, srebru, mjedi i gvoœåu, bez Eliezer.
broja. Prihvati se posla! Gospod neka 16 Sin Geræonov bio je Æebuel,
je s tobom!” poglavar.
17 Tada dade David svim knezovima 17 Sin Eliezerov bio je Rehabja,
Izraelovim naputak, da pomaœu poglavar. Drugih sinova nije imao
njegovu sinu Salomonu: Eliezer. Ali se sinovi Rehabjini
18 “Nije li bio s vama Gospod, Bog vaæ, umnoœiæe veoma.
i nije li vam dao mir odasvuda? On 18 Sin Izharov bio je Æelomit, poglavar.
dade u ruke moje prijaænje stanovnike 19 Sinovi Hebronovi bili su Jerija,
ove zemlje. Sad je zemlja pokorena poglavar, Amarija drugi, Jahaziel treøi,
Gospodu i narodu njegovu. Jekamam çetvrti.
19 Pa upravite sad srce i pamet na to, 20 Sinovi Uzielovi bili su Mika,
da vjerno sluœite Gospodu, Bogu poglavar, Jeæija drugi.
svojemu! Poåite na posao i sagradite 21 Sinovi Merarijevi bili su Mahli i Muæi.
svetiæte Boga, Gospoda, da se mogne Sinovi Mahlijevi bili su Eleazar i Kiæ.
unijeti kovçeg Gospodnji i sveto 22 Eleazar umrije, a ne ostavi iza sebe
posuåe Boœje u hram, koji øe se sirova; imao je samo køeri.
sagraditi imenu Gospodnjemu!” 23 Sinovi Muæijevi bili su Mahli, Eder i
Jerimot, skupa tri.
1 Ljetopisi 23 24 To su bili, po svojim obiteljima
1 Kad je David bio star i sit œivota, poredani, Leviti, obiteljski poglavari,
postavi svojega sina Salomona koji su bili izbrojeni po broju imena s
kraljem nad Izraelom. glave na glavu, koji su bili zaposleni
2 Usto skupi sve knezove Izraelove i kod sluœbe u hramu Gospodnjem, od
sveøenike i Levite. dvadeset godina i viæe.
3 Kad su bili izbrojeni Leviti od trideset 25 Jer David pomisli: “Gospod, Bog
godina i viæe, bilo ih je na broj s glave Izraelov, dade mir narodu svojemu.
na glavu trideset i osam tisuøa ljudi. Sad øe stanovati za sva vremena u
4 David odredi: “Od ovih imaju Jerusalemu.”
dvadeset i çetiri tisuøe sluœiti u hramu 26 Pa tako i Leviti nijesu viæe trebali
Gospodnjem. Æest tisuøa bit øe nositi sveti æator i sve za njegovu
upravitelji i suci, sluœbu potrebno posuåe.
5 etiri tisuøe vratari, i çetiri tisuøe 27 Jer po posljednjim zapovijedima
hvalit øe Gospoda uz glazbala, æto ih Davidovim bili su Leviti izbrojeni od
dadoh naçiniti za slavu.” dvadeset godina i viæe.
6 Tada ih razdijeli David u redove po 28 Njihova uredovna duœnost bila je
sinovima Levijevim Geræonu, Kohatu i sad u tom, da pomaœu potomcima
Merariju. Aronovim kod sluœbe u hramu
7 Sinovima Geræonovim pripadali su Gospodnjem kao nadzornici nad
Ladan i Æimej. predvorjima i øelijama, i da drœe u
8 Sinovi Ladanovi bili su knez Jehiel i çistoøi sve stvari svete i da rade oko
Zetam i Joel, skupa tri. sluœbe u hramu Boœjem.
9 Sinovi Æimejevi bili su Æelomit, Haziel 29 Osim toga imali su brigu oko
i Haran, skupa tri. To su bili obiteljski kruhova postavljenih i oko braæna za
poglavari Ladanovaca. prinose i oko nekvasnih kolaça, oko
10 Daljni sinovi Æimejevi bili su Jahat, tavica i oko svega, æto se peçe, i oko
Zina, Jeuæ i Berija, To su bili sinovi svakoga utega i mjere.
Æimejevi, skupa çetiri. 30 I morali su svako jutro pristupiti da
11 Jahat je bio poglavar, Zina drugi. obave molitve hvale i zahvale u çast
Jeuæ i Berija nijesu imali mnogo djece. Gospodu, i tako uveçe.
Zato su tvorili samo jednu obitelj i 31 I morali su sluœiti, kad se god
jedan ured. prinose œrtve paljenice Gospodu, u
12 Sinovi Kohatovi bili su Amram, subote, mjesece mlaåake i blagdane, u
Izhar, Hebron i Uziel, skupa çetiri. broju po redu svojemu svagda pred
333 1 Ljetopisi
Gospodom. Levijevih, to je vukao lozu od
32 Tako su imali sluœbu obavljati u potomaka Amramovih Æubael i od
æatoru zavjeta i sluœbu u svetinji i potomaka Æubaelovih Jehdeja,
sluœbu da pomognu potomcima 21 Od potomaka Rehabjinih poglavar
Aronovim, suplemenicima svojim, kod Jiæija,
njihova posla u hramu Gospodnjem. 22 Od Izharovaca Æelomot, od
potomaka Æelomotovih Jahat.
1 Ljetopisi 24 23 Potomci Hebronovi bili su Jerija,
1 I potomci Aronovi imali su svoje drugi Amarija, treøi Jahaziel, çetvrti
redove, Sinovi Aronovi bili su Nadab, Jekaman.
Abihu, Eleazar i Itamar. 24 Potomci Uzielovi bili su Mika, od
2 Nadab i Abihu umrijeæe prije oca potomaka Mikinih Æamir.
svojega, a ne ostaviæe iza sebe sinova. 25 Brat Mikin bio je Jiæija; od potomaka
Zato su imali sveøeniçku sluœbu samo Jiæijinih Zaharija.
Eleazar i Itamar, 26 Potomci Merarijevi bili su Mahli i
3 I David ih razdijeli: Sadoka od Muæi, potomci njegova sina Jaazije.
potomaka Eleazarovih i Ahimeleka od 27 Merarijevci od njegova sina Jaazije
potomaka Itamarovih po redu njihovu bili su Æoham, Zakur i Ibri.
u sluœbi njihovoj. 28 Od Mahlija vukao je lozu Eleazar.
4 A jer se je naælo, da su potomci Ovaj nije imao sinova,
Eleazarovi brojili viæe obiteljskih 29 Od Kiæa vukao je lozu potomak
poglavara, negoli potomci Itamarovi, Kiæov, Jerahmeel.
zato ih razdijeliæe tako, da je na 30 Potomci Muæijevi bili su Mahli, Eder
potomke Eleazarove doælo æesnaest, a i Jerimot. To su bili potomci Levijevi po
na potomke Itamarove osam svojim obiteljima.
obiteljskih poglavara. 31 I oni baciæe œdrijeb kao njihovi
5 A razdijeliæe ih œdrijebom, i jedne i suplemenici, potomci Aronovi, u
druge, jer je bilo knezova svetinje i nazoçnosti kralja Davida, Sadoka i
knezova Boœjih i meåu potomcima Ahimeleka i obiteljskih poglavara
Eleazarovim i meåu potomcima sveøenika i Levita, i to obiteljski
Itamarovim. poglavari kao i njihovi mladi
6 Æemaja, sin Netanelov, pisar meåu suplemenici.
Levitima, popisa ih u nazoçnosti kralja
i knezova i sveøenika Sadoka i 1 Ljetopisi 25
Ahimeleka, sina Abiatarova, i 1 Nadalje odvoji David u druætvu sa
obiteljskih poglavara sveøenika i zapovjednicima vojske od sinova
Levita. Po jedna obitelj bila je izabrana Asafovih, Hemanovih i Jedutunovih
za Eleazara i po jedna za Itamara. one, koji øe se baviti svetom glazbom
7 Prvi œdrijeb pade na Jehojariba, drugi uz citare, harfe i cimbale. Popis onih,
na Jedaja, kojima je bila povjerena ova sluœba,
8 Treøi na Harima, çetvrti na Seorima, ovaj je:
9 Peti na Malkiju, æesti na Mijamina, 2 Od sinova Asafovih: Zakur, Josip,
10 Sedmi na Hakosa, osmi na Abiju, Netanija i Asarela, sinovi Asafovi, da
11 Deveti na Jeæuu, deseti na Æekaniju, pomaœu Asafu, kojemu je po naredbi
12 Jedanaesti na Elijaæiba, dvanaesti kraljevoj bila povjerena sveta glazba.
na Jakima. 3 Od Jedutuna: sinovi Jedutunovi
13 Trinaesti na Hupu, çetrnaesti na Gedalija, Zeri, Jeæaja, Æimej, Haæabja,
Jeæebaba, Matitja i , skupa æest, da pomaœu
14 Petnaesti na Bilgu, æesnaesti na svojega oca Jedutuna, kojemu je bilo
Imera, povjereno udaranje uz citare u slavu
15 Sedamnaesti na Hezira, osamnaesti Gospodu.
na Hapisesa, 4 Od Hemana: sinovi Hemanovi Bukija,
16 Devetnaesti na Petahju, dvadeseti Matanija, Uziel, Æebuel, Jerimot,
na Ezekiela, Hananija, Hanani, Eliata, Gidalti,
17 Dvadeset prvi na Jakina, dvadeset Romamti-Ezer, Joæbekaæa, Maloti,
drugi na Gamula, Hotir, Mahaziot.
18 Dvadeset treøi na Delaju, dvadeset 5 Svi ovi bili su sinovi Hemana, vidioca
çetvrti na Maazju. kraljeva u boœanskim stvarima. Da
19 To je red njihov za sluœbu njihovu, uzvisi moø njegovu, bio je Bog dao
kojim bi ulazili u hram Gospodnji po Hemanu çetrnaest sinova i tri køeri.
odredbi izdanoj od njihova oca Arona, 6 Ovi svi bili su po odredbi kraljevoj
kako mu je bio zapovjedio Gospod, Bog zaposleni sluœbom u hramu Boœjem,
Izraelov. da pomaœu svojim ocima Asafu,
20 A æto se tiçe ostalih potomaka Jedutunu i Hemanu kod pjevanja u
1 Ljetopisi 334
hramu Gospodnjem uz cimbale, harfe Korahov, izmeåu sinova Asafovih.
i citare. 2 Sinovi Meæelemjini bili su Zaharija,
7 Bilo ih je na broj dvjesta i osamdeset
prvoroåenac, Jediael drugi, Zebadija
i osam skupa s drugovima njihovim, treøi, Jatniel çetvrti,
koji su bili u pjesmama Gospodnjim 3 Elam peti, Johanan æesti, Elijehonaj
dobro izvjeœbani i vjeæti. sedmi.
8 I kad, da odrede red u sluœbi, baciæe
4 Sinovi Obed-Edomovi bili su Æemaja,
œdrijeb, mlaåi kao i stariji, uçitelji
prvoroåenac, Jozabad drugi, Joah
skupa s uçenicima, treøi, Sakar çetvrti, Netanel peti,
9 Pade od Asafa prvi œdrijeb na Josipa,
5 Amiel æesti, Isakar sedmi, Peuletaj
drugi na Gedaliju s braøom i sinovima
osmi. Tako ga je bio blagoslovio Bog.
njegovim, skupa dvanaest; 6 I njegovu sinu Æemaji bili su se rodili
10 Treøi na Zakura sa sinovima i sinovi, koji postaæe obiteljski
braøom njegovom, skupa dvanaest; poglavari; jer su bili valjani ljudi.
11 etvrti na Jizrija sa sinovima i 7 Sinovi Æemajini bili su Otni, Rafael,
braøom njegovom, skupa dvanaest; Obed, Elzabad i braøa njegova, valjani
12 Peti na Netaniju sa sinovima i ljudi, Elihu i Semakija.
braøom njegovom, skupa dvanaest; 8 Ovi svi bili su potomci Obed-
13 Æesti na Bukiju sa sinovima i Edomovi, oni i njihovi sinovi i braøa,
braøom njegovom, skupa dvanaest; valjani ljudi, sposobni za sluœbu,
14 Sedmi na Jeæarelu sa sinovima i æezdeset i dva od Obed-Edoma.
braøom njegovom, skupa dvanaest; 9 I Meæelemja imao je sinova i braøe,
15 Osmi na Jeæaju sa sinovima i valjani ljudi, skupa osamnaest.
braøom njegovom, skupa dvanaest; 10 Sinovi Hosini koji su pripadali
16 Deveti na Mataniju sa sinovima i potomcima Merarijevim, bili su Æimri,
braøom njegovom, skupa dvanaest; poglavar - premda nije bio prvoroåenac,
17 Deseti na Æimeju sa sinovima i bio ga je otac njegov postavio za
braøom njegovom, skupa dvanaest; poglavara -
18 Jedanaesti na Azarela sa sinovima i
11 Hilkija drugi, Tebalija treøi, Zaharija
braøom njegovom, skupa dvanaest; çetvrti. Svih sinova i braøe Hosine bilo
19 Dvanaesti na Haæabju sa sinovima i
je trinaest.
braøom njegovom, skupa dvanaest; 12 Ovim redovima vratara, i to
20 Trinaesti na Æubaela sa sinovima i
obiteljskim poglavarima, dopadoæe
braøom njegovom, skupa dvanaest; isto tako kao njihovim suplemenicima
21 etrnaesti na Matitju sa sinovima i
sluœbeni poslovi u sluœbi hrama
braøom njegovom, skupa dvanaest; Gospodnjega.
22 Petnaesti na Jerimota sa sinovima i
13 Kad po obiteljima, za mlaåe kao i za
braøom njegovom, skupa dvanaest; starije, baciæe œdrijeb za pojedina
23 Æesnaesti na Hananiju sa sinovimavrata,
i braøom njegovom, skupa dvanaest; 14 Pade œdrijeb za istoçnu stranu na
24 Sedamnaesti na Joæbekaæa sa Æelemju. I za njegova sina Zahariju,
sinovima i braøom njegovom, skupa mudroga savjetnika, baciæe œdrijeb, i
dvanaest; njegov œdrijeb pade na sjevernu
25 Osamnaesti na Hananija sa sinovima
stranu,
i braøom njegovom, skupa dvanaest; 15 Za Obed-Edoma na juœnu stranu i za
26 Devetnaesti na Malotija sa sinovima
sinove njegove na riznicu;
i braøom njegovom, skupa dvanaest; 16 Za Æupima i Hosu na zapadnu
27 Dvadeseti na Elijatu sa sinovima i
stranu kod vrata Æaleket na cesti, æto
braøom njegovom, skupa dvanaest; se penje gore, jedna straœa uz drugu.
28 Dvadeset prvi na Hotira sa sinovima
17 Na istoçnoj strani bilo je æest Levita,
i braøom njegovom, skupa dvanaest; na sjevernoj strani svaki dan çetiri, na
29 Dvadeset drugi na Gidaltija sa juœnoj strani svaki dan çetiri, kod
sinovima i braøom njegovom, skupa riznice po dva,
dvanaest; 18 Kod prigrade na zapadnoj strani
30 Dvadeset treøi na Mahaziota sa çetiri za cestu i dvije za prigradu.
sinovima i braøom njegovom, skupa 19 To su bili redovi vratara meåu
dvanaest; potomcima sinova Korahovih i
31 Dvadeset çetvrti na Romamti-EzeraMerarijevih.
sa sinovima i braøom njegovom, skupa20 Njihovi suplemenici, Leviti, imali su
dvanaest. nadzor nad blagom hrama Boœjega i
nad blagom od svetih darova.
1 Ljetopisi 26 21 Potomci Ladanovi, to jest potomci
1 Redovi vratara bili su: od sinova sinova Geræonovih, koji vuku lozu od
Korahovih bio je Meæelemja, sin Ladana, obiteljski poglavari Ladana,
335 1 Ljetopisi
sina Geræonova Jehieli, Dodaj, Ahoæanin, i to nad svojim
22 Potomci Jehielovi, Zetam i njegov redom i nad redom kneza Miklota. U
brat Joel, imali su odgovornost nad njegovu redu bilo je dvadeset i çetiri
blagom u hramu Gospodnjem. tisuøe momaka.
23 æto Be tiçe sinova Amramovih, 5 Voåa treøe vojske za treøi mjesec bio
Izharovih, Hebronovih i Uzielovih, je poglavar Benaja, sin sveøenika
24 To je bio Æubael, potomak Geræoma, Jehojade. U njegovu redu bilo je
sina Mojsijeva, vrhovni nadzornik nad dvadeset i çetiri tisuøe momaka.
blagom. 6 Ovaj Benaja bio je junak meåu
25 Æto se tiçe njegovih suplemenika od tridesetoricom i nad tridesetoricom,
Eliezera, to je bio njegov sin Rehabja, a Na çelu njegova reda stajao je njegov
njegov sin Izaija, a njegov sin Joram, a sin Amizabad.
njegov sin Zikri, a njegov sin Æelomit. 7 etvrti za çetvrti mjesec bio je Joabov
26 Ovaj Æelomit i braøa njegova vodili brat Asahel, i za njim njegov sin
su nadzor nad svim blagom od svetih Zebadija. U njegovu redu bilo je
darova, æto su ih bili po svetili kralj dvadeset i çetiri tisuøe momaka.
David i obiteljski poglavari i tisuønici i 8 Peti za peti mjesec bio je knez
stotnici i vojskovoåe. Æamhut, Izrahejin. U njegovu redu bilo
27 Oni su ih bili posvetili od ratnoga je dvadeset i çetiri tisuøe momaka.
plijena, da se opravi hram Gospodnji. 9 Æesti za æesti mjesec bio je Ira, sin
28 I sve, æto su bili posvetili vidjelac Ikeæov, iz Tekoe. U njegovu redu bilo je
Samuel i Saul, sin Kiæov, i Abner, sin dvadeset i çetiri tisuøe momaka.
Nerov, i Joab, sin Serujin, i sve drugo 10 Sedmi za sedmi mjesec bio je Heles,
posveøeno stajalo je pod nadzorom Pelonjanin, od sinova Efraimovih. U
Æelomita i braøe njegove. njegovu redu bilo je dvadeset i çetiri
29 Od sinova Izharovih bili su Konanija tisuøe momaka.
i sinovi njegovi namjeæteni kao 11 Osmi za osmi mjesec bio je Huæatejin
upravitelji i suci za vanjske poslove u Sibekaj, od sinova Zarhijevih. U
Izraelu. njegovu redu bilo je dvadeset i çetiri
30 Od sinova; Hebronovih Haæabja i tisuøe momaka.
njegovi suplemenici, valjani ljudi, 12 Deveti za deveti mjesec bio je Abiezer
tisuøa i sedam stotina na broj, bili su iz Anatota, od sinova Benjaminovih. U
postavljeni nad upravom Izraela njegovu redu bilo je dvadeset i çetiri
zapadno od Jordana za sve poslove tisuøe momaka.
Gospodnje i za sluœbu kraljevu. 13 Deseti za deseti mjesec bio je
31 Sinovima Hebronovim pripadao je Maharaj iz Netofe, od sinova
Jerija, poglavar porodicama i Zarhijevih. U njegovu redu bilo je
obiteljima sinova Hebronovih U dvadeset i çetiri tisuøe momaka.
çetrdesetoj godini vladanja Davidova 14 Jedanaesti za jedanaesti mjesec bio
potraœiæe ih, i naåe se meåu njima u je Benaja iz Piratona, od sinova
Jazeru u Gileadu valjanih ljudi. Efraimovih. U njegovu redu bilo je
32 Braøu njegovu, valjane ljude, dvije dvadeset i çetiri tisuøe momaka.
tisuøe i sedam stotina obiteljskih 15 Dvanaesti za dvanaesti mjesec bio je
poglavara, postavi kralj David nad Heldaj iz Netofe, od sinova Otnielovih.
sinovima Rubenovim, Gadovim i U njegovu redu bilo je dvadeset i çetiri
polovinom plemena Manasehova za tisuøe momaka.
sve poslove Boœje i kraljeve. 16 Knezovi plemena Izraelovih bili su:
“kod sinova Rubenovih knez Eliezer,
1 Ljetopisi 27 sin Zikrijev; kod sinova Simeonovih
1 Ovo je popis izraelskih poglavara Æefatija, sin Maakin;
obiteljskih i tisuønika i stotnika i 17 Kod sinova Levijevih Haæabja, sin
çinovnika, koji su sluœili kralju u svim Kemuelov; kod sinova Aronovih
poslovima redova, koji su dolazili i Sadok;
odlazili od mjeseca do mjeseca, 18 Kod sinova Judinih Elihu, brat
svakoga mjeseca u godini. Svaki je red Davidov; kod sinova Isakarovih Omri,
brojio dvadeset i çetiri tisuøe momaka. sin Mihaelov;
2 Nad prvim redom u prvom mjesecu 19 Kod sinova Zebulunovih Iæmaja, sin
bio je Jaæobam, sin Zabdielov. U Obadijin; kod sinova Naftalijevih
njegovu redu bilo je dvadeset i çetiri Jerimot sin Azrielov;
tisuøe momaka. 20 Kod sinova Efraimovih Hoæea, sin
3 On je pripadao potomcima Peresovim Azazjin; kod polovine plemena
i bio je poglavar svih vojskovoåa za prvi Manasehova Joel, sin Pedajin;
mjesec. 21 Kod polovine plemena Manasehova
4 Nad redom drugoga mjeseca bio je u Gileadu Ido, sin Zaharijin; kod
1 Ljetopisi 336
sinova Benjaminovih Jaasiel, sin prolijevao.
Abnerov; 4 Mene je Gospod, Bog Izraelov, bio
22 Kod sinova Danovih Azarel, sin izabrao iz sve kuøe oca mojega, da
Jerohamov. To su bili knezovi plemena budem kralj nad Izraelom dovijeka, jer
Izraelovih. Judu izabra za kneza i u plemenu
23 David nije bio dao uzeti broj onih, Judinu kuøu oca mojega, i naåe za
koji su bili ispod dvadeset godina, jer je dobro, da izmeåu sinova oca mojega
bio Gospod obeøao, da øe umnoœiti uçini mene kraljem nad svim
Izraela kao zvijezde na nebu, Izraelom.
24 Joab, sin Serujin, bio je poçeo popis 5 A izmeåu svih sinova mojih - jer
naroda, ali ga nije dovræio, jer je bio Gospod mi dade mnogo sinova - izabra
doæao na Izraela gnjev Boœji. Zato taj mojega sina Salomona, da zasjedne
broj nije bio unesen u knjigu povijesti prijestolje kraljevstva Gospodnjega
kralja Davida. nad Izraelom.
25 Nad blagom kraljevim vodio je 6 On mi reçe: Tvoj sin Salomon sagradit
nadzor Azmavet, sin Adielov, a nad øe kuøu moju i trijemove moje, jer
posjedima po zemlji, po gradovima, njega izabrah sebi za sina njemu øu
selima i kulama Jonatan, sin Uzijin. biti otac.
26 Nad ratarima, koji su obraåivali 7 Zauvijek podignut øu kraljevstvo
zemlju, vodio je nadzor Ezri, sin njegovo, ako ovako, kako je to danas,
Kelubov; bude stajao na tom, da izvræuje moje
27 Nad vinogradima Æimej, iz Rame, zapovijedi i zakone.
nad posuåem u pivnicama Zabdi, 8 I sada opominjem vas pred oçima
Æifmejac; svega Izraela, pred zajednicom
28 Nad maslinicima i smokvama u Gospodnjom, i pred uæima Boga
nizini Hanan, Gederanin; nad naæega: “Drœite briœno sve zapovijedi
sudovima za ulje Joaæ; Gospoda, Boga svojega, da ostanete u
29 Nad govedima, æto su pasla u posjedu ove lijepe zemlje i da je
æaronskoj ravnici, Æitraj, Æaronjanin; ostavite u baætinu potomcima svojim
nad govedima u dolinama Æafat, sin za sva vremena!
Adlajev. 9 A ti, sine moj Salomone, drœi s Bogom
30 Nad devama Obil, Iæmaelac; nad oca svojega i sluœi mu cijelim srcem i
magarcima Jehdeja, Meronoøanin; duæom dragovoljnom; jer Gospod
31 Nad ovcama Jaziz, Hagerejin. Svi ovi ispituje sva srca i zna svaku pomisao i
bili su upravitelji imetka, æto ga je œelju! Ako ga budeæ traœio, on øe dati da
posjedovao kralj David. ga naåeæ. Ako li ga ostaviæ, odbacit øe
32 Jonatan, stric Davidov, mudar i te zauvijek.
vjeæt çovjek, bio je savjetnik. Jehiel, sin 10 Pa vidi sada, da te je Gospod izabrao,
Hakmonijev, bio je odgojitelj sinova da mu sagradiæ kuøu za svetinju poåi
kraljevih. na posao odvaœno!”
33 Ahitofel bio je kraljevski savjetnik, i 11 Potom predade David svojemu sinu
Huæaj, Arkijanin, prijatelj kraljev. Salomonu sliku od trijema i njegovih
34 Poslije Ahitofela bio je Jehojada, sin prostorija, od riznica, gornjih soba i
Benajin, i Abiatar. Joab je bio nutarnjih prostorija, i od prostora za
vojskovoåa kraljev. pomiriliæte,
12 Tako isto sliku svega, æto je bio
1 Ljetopisi 28 smislio: “liku od trijemova u hramu
1 David skupi u Jerusalemu sve Gospodnjem i od øelija unaokolo, sliku
odliçne Izraelce, naime plemenske od riznica kuøe Boœje i od riznica za
knezove, poglavare redova, æto su svete darove,
stajali u sluœbi kraljevoj, tisuønike i 13 Nadalje sliku za redove sveøeniçke i
stotnike, upravitelje svega imanja i levitske i za posluœne poslove u hramu
stada kralja i sinova njegovih i Gospodnjem i za sve posuåe za sluœbu
dvorane, junake i sve ljude ratnike u hramu Gospodnjem.
valjane. 14 Zlata mu predade toliko, koliko je
2 Tada se diœe kralj sa svojega sjedala trebalo za svaki pojedini sud u sluœbi
i reçe: “ujte me, braøo moja i narode Boœjoj, tako isto srebra za sve srebrno
moj! Ja sam bio sam naumio da posuåe,
sagradim dom za kovçeg zavjeta 15 Nadalje koliko mu je trebalo novaca
Gospodnjega i za podnoœje nogama za svijeønjake zlatne i za njihove œiæke
Boga naæega. Ja sam uçinio i priprave zlatne, po odreåenoj teœini njihovoj;
za gradnju. isto tako koliko mu je trebalo srebra za
3 Ali mi Bog reçe: “Neøeæ ti graditi kuøe razne srebrne svijeønjake i œiæke
imenu mojemu; jer si ratnik i krv si prema njihovoj teœini i potrebi;
337 1 Ljetopisi
16 Nadalje koliko mu je trebalo zlata za Boœjega pet tisuøa talenata zlata, deset
stolove kruhova postavljenih, za svaki tisuøa drahmi, deset tisuøa talenata
pojedini æto, i srebro za stolove srebra, osamnaest tisuøa talenata
srebrne, mjedi i sto tisuøa talenata gvoœåa.
17 istoga zlata za viljuæke, ækropionice 8 Tko je imao dragoga kamenja,
i kotliøe, za razne vrçeve zlatne, po predade ga za blago hrama
teœini njihovoj, i za razne vrçeve Gospodnjega Geræonovcu Jehielu.
srebrne, po teœini njihovoj; 9 Narod se je radovao dragovoljnim
18 Nadalje çistoga zlata za œrtvenik darovima, jer su poboœnim srcem
kadioni, po teœini. I sliku od kola dragovoljno prinosili Gospodu darove
predade mu, naime od kola zlatnih svoje. I kralj David radovao se veoma.
kerubina, koji raæirenim krilima 10 I blagoslovio je David Gospoda pred
prekrivaju kovçeg zavjeta Gospod- svom zajednicom. David je molio:
njega, “Blagoslovljen neka si, Gospode, Boœe
19 “O svemu tome,” reçe David, “o svim oca Izraela, odvijeka dovijeka!
radovima za izvedbu te graåevne 11 Tvoja je, Gospode, veliçina, moø,
osnove pouçio me je Gospod pismom iz slava, hvala i visost, jer tvoje je sve na
ruke njegove.” nebu i na zemlji. Tvoje je, Gospode,
20 Tada reçe David svojemu sinu gospodstvo, i ti se uzdiœeæ kao Gospod
Salomonu: “Poåi na posao odvaœno i nada sve.
jako! Ne boj se i ne plaæi se, jer Bog 12 Bogatstvo i çast dolaze od tebe, i ti si
Gospod, Bog moj bit øe s tobom. On te vladar nad svim. U tvojoj je ruci snaga
neøe ostaviti, dok se ne dovræe svi i moø i u tvojoj je vlasti da uçiniæ
radovi za sluœbu u hramu velikim i moønim kogagod hoøeæ.
Gospodnjem. 13 I zahvaljujemo ti, Boœe naæ, i
21 Veø su spremni redovi sveøeniçki i çastimo ime tvoje slavno.
levitski za svu sluœbu u hramu 14 A tko sam ja, i æto je narod moj, da
Boœjem. Imaæ uza se za svaki posao smo mogli u takovoj mnoœini prinijeti
ljudi, koji su voljni i vjeæti svakoj svojih darova? Ne, od tebe dolazi sve, i
sluœbi. I knezovi i sav narod stoje ti iz tvoje ruke darovasmo tebi.
uvijek na sluœbu.” 15 Ta mi smo samo tuåini i gosti pred
tobom kao svi oci naæi: Kao sjena dani
1 Ljetopisi 29 su naæega œivota na zemlji i bez
1 Potom reçe kralj David svoj zajednici: nadanja.
“Moj sin Salomon, jedini, kojega je Bog 16 Gospode, Boœe naæ, sve ovo blago,
izabrao, joæ je mlad i njeœan, a djelo je æto ga pripravismo, da ti sagradimo
veliko, jer nije za çovjeka odreåen ovaj kuøu za sveto ime tvoje, dolazi iz tvoje
dvor, nego za Boga, Gospoda. ruke, i sve je to tvoje
2 I ja svom snagom svojom pripravih za 17 Ali ja znam, Boœe moj, da ti ispitujeæ
hram Boga svojega zlata za sudove srca i da voliæ iskrenost. I tako ja sve
zlatne, srebra za srebrne, mjedi za ovo darovah iskrenim srcem i s
mjedene, gvoœåa za gvozdene i drva za radoæøu vidjeh, kako ti je ovaj narod
drvene, kamena oniksova i crnosjajna tvoj darivao darove.
i æarolika kamenja za okvire i drugoga 18 Gospode, Boœe naæih otaca
dragoga kamenja svake vrste i Abrahama, Izaka i Izraela, uzdrœi
mramora izobilja. uvijek u srcu naroda svojega takvo
3 I joæ iz ljubavi prema hramu Boga miæljenje i volju takvu i upravljaj srce
mojega ono, æto imam u vlastitom njihovo k sebi!
posjedu zlata i srebra, dat øu, osim 19 Podaj mojemu sinu Salomonu
svega toga, æto sam veø pripravio za posluæno srce, da drœi tvoje zapovijedi,
svetu kuøu: tvoje odredbe i zakone, i da çini sve to
4 Tri tisuøe zlatnih talenata od i sagradi sjajnu kuøu, koju sam
ofirskoga zlata i sedam tisuøa talenata pripravio!”
çistoga srebra, da se tim obloœe zidovi 20 Tada reçe David svoj zajednici:
hramskim prostorijama, “Blagoslivljajte Gospoda, Boga
5 I za zlatno i srebrno posuåe svake svojega!” I sva je zajednica
vrste i za sve radove ruku umjetniçkih. blagoslivljala Gospoda, Boga otaca
A tko je joæ spreman da koji dar daruje svojih. Oni se nakloniæe i baciæe se
za Gospoda?” niçice pred Gospodom i pred kraljem.
6 l Tada darovaæe dragovoljno 21 Zaklaæe Gospodu œrtve i drugo jutro
obiteljski poglavari, knezovi plemena prinesoæe Gospodu œrtve paljenice:
Izraelovih, tisuønici i stotnici i “tisuøu junaca, tisuøu ovnova, tisuøu
çinovnici u sluœbi kraljevoj. janjaca s naljevima njihovim, osim
7 Oni dadoæe za gradnju hrama toga œrtava zaklanica mnogo za sav
1 Ljetopisi 338
narod Izraelov. 26 David, sin Jesejev, bio je vladao nad
22 Jeli su i pili su onaj dan pred svim Izraelom.
Gospodom u velikoj radosti. Tada 27 A vremena, za koje je bio kralj nad
uçiniæe Salomona, sina Davidova, po Izraelom, bilo je çetrdeset godina U
drugi put kraljem i pomazaæe njega Hebronu je vladao sedam godina, u
Gospodu za kneza, a Sadoka za Jerusalemu trideset i tri godine.
sveøenika 28 On umrije u visokoj starosti, bogat
23 Tako je sjedio Salomon kao kralj na danima œivota, imovinom i çaæøu.
prijestolju Gospodnjem na mjesto Njegov sin Salomon postade kralj
svojega oca Davida, i imao je sreøu. Sav mjesto njega.
ga je Izrael sluæao. 29 Povijest kralja Davida, prijaænja i
24 Svi knezovi i junaci i svi sinovi kralja potonja, zapisana je u povijesti vidioca
Davida podvrgoæe se kralju Salomonu. Samuela i u povijesti proroka Natana i
25 Gospod dade, te Salomon doåe do u povijesti vidioca Gada,
veoma visokog ugleda kod svega 30 Sa svim njegovim kraljevanjem,
Izraela i podijeli mu tako sjajno pobjedama njegovim i dogaåajima, æto
kraljevanje, kako to nije bio imao prije proåoæe preko njega i Izraela i preko
njega niti jedan kralj nad Izraelom. svih drugih kraljevina zemaljskih.
2 Ljetopisi
1 Kad se je Salomon, sin Davidov, bio jer tko bi inaçe mogao vladati ovim
uçvrstio u vlasti svojoj - Gospod, Bog tvojim mnogobrojnim narodom?”
njegov, bio je s njim i uçinio ga veoma 11 Bog odgovori Salomonu: “Jer si to
moønim - zaiskao, a nijesi molio bogatstva,
2 Tada dozva Salomon k sebi sav narod blaga i slave, niti smrti neprijatelja
Izraelov s tisuønicima i stotnicima, sa svojih, niti duga œivota, nego si sebi
sucima i svim knezovima svega zaprosio mudrost i uviåavnost, da
Izraela, s poglavarima obiteljskim. vladaæ narodom mojim, nad kojim te
3 U pratnji sve zajednice narodne otide postavih kraljem,
Salomon na visinu u Gibeonu. Tamo se 12 Zato neka ti se udijeli ta mudrost i
je naime nalazio æator zavjeta Boœjega, uviåavnost! A dat øu ti i bogatstva,
koji je Mojsije, sluga Gospodnji, bio blaga i slave, kakve prije tebe nije imao
naçinio u pustinji. niti jedan kralj, niti øe poslije tebe
4 - A kovçeg Boœji bio je David prenio iz imati.”
Kirjat-Jearima na mjesto, koje mu je 13 Nato se vrati Salomon s uzvisine u
David bio spremio. U Jerusalemu Gibeonu, od æatora zavjetnoga u
naime bio mu je dao razapeti æator. - Jerusalem i vladao je tamo nad
5 Œrtvenik mjedeni, koji je bio naçinio Izraelom.
Bezaleel, sin Urijev, unuk Hurov, bio je 14 Salomon nakupi sebi i mnogobrojna
ondje pred svetim stanom kola i kolske borce, i imao je tisuøu i
Gospodnjim. Salomon pokloni mu se çetiri stotine kola i dvanaest tisuøa
tamo s narodom. kolskih boraca. Njih smjesti u kolskim
6 Tada œrtvova Salomon ondje na gradovima i u okolici kralja u
œrtveniku mjedenom, koji je bio pred Jerusalemu.
Gospodom i pripadao æatoru zavjeta 15 Kralj dotjera dotle, da je u
Gospodnjega, i prinese na njemu Jerusalemu bilo srebra i zlata tako
tisuøu œrtava paljenica. mnogo kao kamenja, i cedara tako
7 Noøu potom javi se Bog Salomonu i mnogo kao dudova, æto rastu u nizini.
reçe mu: “Iæti, æto da ti dadnem!” 16 Uvoz konja, æto ih imao Salomon, bio
8 Salomon odgovori Bogu: “Ti si je iz Egipta i Koe. Trgovci kraljevi
mojemu ocu Davidu iskazivao veliku dovodili ih iz Koe za plaøu,
naklonost i mene si uçinio kraljem 17 Tako da su jedna kola kod izvoza iz
mjesto njega. Egipta dolazila po æest stotina æekela
9 Neka bi se sad ipak, Gospode i Boœe, srebra, a konj po sto i pedeset. Isto
ispunilo tvoje obeøanje, æto si ga rekao tako preko njih dobivali su ih svi
mojemu ocu Davidu! Ti si me uçinio kraljevi hitejski i sirijski.
kraljem nad narodom, koji je
mnogobrojan kao prah na zemlji. 2 Ljetopisi 2
10 Zato daj mi mudrost i uviåavnost, 1 Salomon je bio izdao zapovijed, da se
da vodim taj narod u svakom poloœaju, sagradi hram imenu Gospodnjemu i
339 2 Ljetopisi
kraljevska palaça njemu samomu. drvetu, crvenom i modrom grimizu,
2 I odbroji Salomon sedamdeset tisuøa finom lanu i grimizu. On moœe urezati
nosilaca i osamdeset tisuøa, koji øe rezbariju svake vrste i izvesti svaki
tesati u gori, i tri tisuøe i æest stotina umjetni rad, æto mu se dadne, u
nadzornika nad njima. druætvu s umjetnicima tvojim i s
3 Nato poruçi Salomon kralju tirskome umjetnicima mojega gospodara,
Hiramu: “Ti si mojemu ocu Davidu tvojega oca Davida.
iskazao dobrotu, da mu poæljeæ drva 15 Neka dakle moj gospodar poælje
cedrovih, te je mogao sebi za stan pæenicu, jeçam, ulje i vino slugama
sagraditi palaçu. svojim, kao æto je obeøao!
4 Ja namjeravam sagraditi hram 16 A mi øemo nasjeøi drva na
imenu Gospoda, Boga svojega, i Libanonu, koliko trebaæ, i dovesti ih u
posvetiti mu ga, da se kadi pred njim splavovima na moru u Jopu. Ti ih onda
kadom mirisnim, da se postavljaju daj odnijeti u Jerusalem!”
redovito hljebovi, i da se svako jutro i 17 Tada Salomon podiœe sve strance u
veçe, u subote, mjesece mlaåake i Izraelu po brojenju, æto ga je bio uçinio
blagdane Gospoda, Boga naæega, njegov otac David. Bilo ih je sto i
prinose œrtve paljenice, kako je to pedeset i tri tisuøe i æest stotina.
propis u Izraelu za vjeçna vremena. 18 Od njih odredi sedamdeset tisuøa za
5 Hram, koji øu graditi, ima da bude nosioce, osamdeset tisuøa za tesaçe u
velik, jer je Bog naæ veøi od svih bogova. planini i tri tisuøe i æest stotina za
6 Ali tko moœe njemu da sagradi kuøu, nadzornike, koji øe ljude dizati na rad.
kad ga nebo i najviæe nebo ne moœe da
obuhvati? Tko sam ja, da bih mu 2 Ljetopisi 3
mogao sagraditi hram? Ipak samo, da 1 Nato poçe Salomon graditi hram
se œrtva pred njim spali. Gospodnji u Jerusalemu na brdu
7 Pa poælji mi sad çovjeka, koji umije da Moriju, koje je veø bilo izabrano od
izradi radove u zlatu, srebru, mjedi, njegova oca Davida, na mjestu, koje je
gvoœåu, crvenom grimizu, grimizu i bio za to odredio David, na gumnu
modrom grimizu! On ima i u tom biti Jebusejina Ornana.
vjeæt da izvede rezbarije s 2 Drugoga dana drugoga mjeseca u
umjetnicima, koje imam kod sebe u çetvrtoj godini vladanja svojega poçe
Judeji i u Jerusalemu i koje je veø on graditi.
namjestio moj otac David. 3 Ove mjere postavi Salomon za temelj
8 Poælji mi i drva cedrovih, çempresa i kod gradnje hrama Boœjega: “duœina je
sandalovine s Libanona, jer znam, da bila æezdeset lakata po staroj mjeri, i
ljudi tvoji umij u sjeøi drva na æirina dvadeset lakata.
Libanonu. Moje øe sluge zajedno raditi 4 Trijem pred æirinom glavnoga
s tvoj ima. prostora hrama bio je dvadeset lakata
9 Mora se naime meni pripraviti veoma dug i sto i dvadeset lakata visok, Dade
mnogo drva, jer kuøa, æto øu je graditi, ga u unutraænjosti prevuøi çistim
ima da bude izvanredno velika. zlatom.
10 Evo, poslenicima, æto øe sjeøi drva, 5 Veliki prostor obloœi daskama
ljudima tvojim za hranu njihovu dat çempresovim, prevuçe ga çistim
øu dvadeset tisuøa kora pæenice, zlatom i ozgo napravi palme i cvjetne
dvadeset tisuøa kora jeçma, dvadeset lance.
tisuøa bata vina i dvadeset tisuøa bata 6 I obloœi hram, da ga nakiti,
ulja.” kamenjem dragim. Zlato je bilo zlato iz
11 Hiram, kralj tirski, posla Salomonu Parvaima.
ovaj pismeni odgovor: “Jer Gospod 7 Tako prevuçe zlatom hram, grede,
ljubi svoj narod, zato te postavi pragove, zidove i vrata, i dade na
kraljem nad njim.” zidovima urezati kerubine.
12 I Hiram je nastavio: “Neka je 8 Tada dade naçiniti prostor za
blagoslovljen Gospod, Bog Izraelov, Svetinju nad svetinjama. Duœina
koji je stvorio nebo i zemlju, æto je dao njegova bila je prema æirini hrama
kralju Davidu sina puna mudrosti, dvadeset lakata, isto tako æirina
razboritosti i uviåavnosti, koji øe dvadeset lakata. Prevuçe ga çistim
graditi hram Gospodu i kraljevsku zlatom u vrijednosti od æest stotina
palaçu sebi! talenata.
13 Æaljem ti dakle çovjeka mudra, u 9 Vrijednost klina bila je pedeset
umjetnosti vjeæta, majstora Hurama, æekela zlata. I gornje sobe prevuçe
14 Sina neke Danovke. Njegov je otac zlatom.
bio Tirac. On se razumije u radove u 10 U unutraænjosti Svetinje nad
zlatu, srebru, mjedi, gvoœåu, kamenu, svetinjama dade naçiniti u kiparskom
2 Ljetopisi 340
radu dva kerubina i prevuçe ih zlatom. a pet s lijeve.
11 Krila kerubina imala su duœinu od 8 Dalje naçini deset stolova i namjesti
dvadeset lakata. Pet lakata dugo krilo ih u hramu, pet s desne strane, a pet s
jednoga kerubina doticalo je zid lijeve. I naçini stotinu zdjelica od zlata.
hrama, i drugo isto tako pet lakata 9 Onda dade naçiniti trijem sveøeniçki,
dugo krilo doticalo je krilo drugoga velik; trijem i vrata za veliki trijem i
kerubina. prevuçe vrata mjeåu.
12 Tako je isto dopiralo jedno pet 10 More namjesti na juœnoj strani, na
lakata dugo krilo drugoga kerubina do jugoistok.
na zid prostora i drugo pet lakata dugo 11 Nadalje naçini Hiram lonce, lopate i
krilo do na krilo prvoga kerubina. zdjelice. Tako dovræi Hiram radove, æto
13 Krila tim kerubinima bila su ih je morao da izradi kralju Salomonu
raæirena na dvadeset lakata. Oni su za kuøu Boœju:
stajali uspravo na nogama, i lice im je 12 Dva stupa i dva oglavlja okrugla
bilo okrenuto prema glavnome ozgo na stupovima, obadvije pletenice,
prostoru. da pokrivaju dva oglavlja navrh
14 Zavjese pred njima dade naçiniti od stupova;
modroga i crvenoga grimiza, od 13 Nadalje çetiri stotine æipaka za
grimiza i finoga lana i po njemu obadvije pletenice, dva reda æipaka za
napraviti kerubine. svaku pletenicu, da pokrivaju obadva
15 Pred hramom dade naçiniti dva oglavlja okrugla navrh stupova;
stupa, trideset i pet lakata duga. 14 Usto deset podnoœja i deset
Oglavlje ozgo na njima imalo je pet umivaonica na podnoœjima
lakata. 15 Nadalje more i dvanaest volova pod
16 Tada dade naçiniti lance cvjetne kao njim.
u hramu i metnuti ih ozgo na stupove; 16 I lonce, lopate i viljuæke i sve sprave
i dade naçiniti æto æipaka i objesiti ih za njih naçini majstor Hiram kralju
na lance. Salomonu za hram Gospodnji od
17 Stupove dade postaviti pred uglaåene mjedi.
hramom, jedan s desne strane, a drugi 17 Dade ih saliti kralj u ravnici
s lijeve. Desni nazva Jakin, a lijevi jordanskoj u zemlji ilovaçi izmeåu
Boaz. Sukota I Zereda.
18 Dade Salomon naçiniti svega ovoga
2 Ljetopisi 4 posuåa vrlo mnogo. Teœina mjedi nije
1 Onda naçini œrtvenik od mjedi, bila utvråena.
dvadeset lakata dug, dvadeset æirok i 19 Onda dade Salomon naçiniti sve
deset visok. posuåe, æto se upotrebljavalo u hramu
2 Tada postavi more mjedeno, deset Boœjem: zlatni œrtvenik, stolove za
lakata bilo mu je od jednoga kraja do kruhove postavljene,
drugoga, unaokolo okruglo i pet lakata 20 Svijeønjake sa œiæcima njihovim od
visoko. Trebao je konac od trideset çistoga zlata, æto su se po propisu
lakata, da ga obuhvati. morali upaliti pred Svetinjom nad
3 Ispod kraja bilo je od likova volovskih svetinjama.
- po deset na lakat - posve opkoljeno, 21 I zlatne cvjetove, svjetiljke i usekaçe,
æto su okruœivali more unaokolo u dva i to od çistoga zlata,
reda. 22 Noœeve, ækropionice, maæice i
4 Stajalo je na dvanaest volova. Tri su kadionice od çistoga zlata. I nutarnja
bila okrenuta prema sjeveru, tri na dvokrilna vrata hrama na ulazu u
zapad, tri na jug i tri na istok. More je Svetinju nad svetinjama, i dvokrilna
stajalo ozgo nad njima. Zadnja je vrata hrama na ulazu u glavni prostor
strana svih volova bila okrenuta bila su od zlata.
unutra.
5 Debljina mu je bila jedna Podlanica. 2 Ljetopisi 5
Kraj mu bio nalik na ljiljan kao kraj u 1 Kad su bili svræeni svi radovi, æto ih
çaæe. Primalo je dvije tisuøe bata. dade kralj Salomon izvesti za hram
6 Dalje dade naçiniti deset Gospodnji, dade Salomon unijeti i
umivaonica. Pet ih metnu s desne posveøene darove svojega oca Davida.
strane, a pet s lijeve za pranje. U njima Srebro i zlato i sudove stavi u riznicu
se je pralo i ono, æto bi se prinosilo kao hrama Boœjega.
œrtva paljenica. Sveøenicima je sluœilo 2 Tada skupi Salomon starjeæine
more za pranje njihovo. Izraelove i sve glavare plemenske,
7 I naçini deset zlatnih svijeønjaka po knezove porodica izraelskih, u
propisima, æto su vrijedili za njih, i Jerusalem, da se prenese kovçeg
postavi ih u hram, pet s desne strane, zavjeta Gospodnjega iz grada
341 2 Ljetopisi
Davidova, to jest Siona. a sva je zajednica sinova Izraelovih
3 I tako se skupiæe kod kralja svi ljudi stajala.
Izraelovi na blagdan, koji biva u 4 On reçe: “Blagoslovljen neka je
sedmom mjesecu. Gospod, Bog Izraelov, koji je eto zaista
4 Kad su se bile sastale sve starjeæine ispunio obeøanje, æto ga je svojim
Izraelove, podigoæe Leviti kovçeg ustima dao mojemu ocu Davidu, kad
5 prenesoæe kovçeg, æator je rekao:
svjedoçanstva i sve suåe sveto, æto je 5 Od vremena, kad sam izveo iz Egipta
bilo u æatoru. Sveøenici, Leviti svoj narod Izraela, ne izabrah grada ni
prenesoæe ga. iz kojega plemena Izraelova, da se
6 Pritom œrtvova kralj Salomon i sva tamo sagradi hram, u kojem da
zajednica Izraelova, æto se bila naæla stanuje ime moje. I nikoga ne izabrah,
kod njega, pred kovçegom toliko ovaca da bi vladao nad mojim narodom
i goveda, da ih se zbog njihova Izraelom.
mnoætva nije moglo izbrojiti niti 6 ‘Ali sam izabrao Jeruzalem da u
proraçunati. njemu obitava moje Ime i odabrao
7 Tada unesoæe sveøenici kovçeg Davida da zapovijeda mojem narodu
zavjeta Gospodnjega na njegovo izraelskom.’
mjesto u zadnjem prostoru hrama, u 7 I bio je doduæe naumio moj otac
Svetinji nad svetinjama, pod krila David da sagradi hram imenu
kerubina. Gospoda, Boga Izraelova.
8 Kerubini su naime drœali krila 8 Ali Gospod reçe mojemu ocu Davidu:
raæirena nad mjestom, gdje je stajao “Da kaniæ sagraditi hram imenu
kovçeg. Tako pokriæe kerubini kovçeg i mojemu, dobro si uçinio, æto si to
motke njegove odozgo. naumio.
9 Motke su bile tako duge, da su se 9 ‘Ali ti neøeæ ti sagraditi toga hrama,
krajevi motki od kovçega vidjeli u nego sin tvoj, koji øe ti se roditi, on øe
svetiætu pred zadnjim prostorom. Ali sagraditi hram imenu mojemu.’
se dalje nijesu vidjeli. Ostadoæe ondje 10 I eto Gospod ispuni obeøanje, æto ga
do danaænjega dana. je dao: “ja stupih na mjesto svojega oca
10 U kovçegu su bile samo dvije ploçe Davida i sjedoh na prijestolje
kamene, æto ih je bio u njega metnuo Izraelovo, kako to obeøa Gospod, i
Mojsije na Horebu, kad Gospod sklopi sagradih hram imenu Gospoda, Boga
savez sa sinovima Izraelovim, poæto Izraelova
izaåoæe iz zemlje egipatske. 11 Ja tamo namjestih kovçeg, l kojem
11 I ostaviæe svi sveøenici svetiæte. Svi je savez Gospodnji, æto ga je sklopio sa
sveøenici, koji se naåoæe, bili su se sinovima Izraelovim.”
naime posvetili bez obzira na redove. 12 Potom stupi Salomon pred svom
12 Levitski pjevaçi svi, Asaf, Heman, zajednicom Izraelovom pred œrtvenik
Jedutun uz svoje sinove i drugove Gospodnji i raæiri ruke svoje.
stajali su obuçeni u bez s cimbalima, 13 Salomon je naime bio dao naçiniti
harfama i citarama istoçno od podnoœje od mjedi i metnuo ga nasred
œrtvenika i s njima sto i dvadeset trijema hramskoga, pet lakata dugo,
sveøenika, koji su trubili u trube. pet æiroko i tri visoko. I stade na njega
13 Trubaçi i pjevaçi bili su morali u isto i klekne na koljena pred svom
vrijeme i jednim glasom poçeti da slave zajednicom Izraelovom, raæiri ruke
Gospoda i da ga hvale. I çim odjeknuæe svoje prema nebu
trube i cimbali i ostala glazbala i 14 I pomoli se: “Gospode, Boœe Izraelov!
hvalospjev Gospodu “Jer je dobrostiv, i Niti jedan bog u nebu gore i na zemlji
vjeçno traje milost njegova”, tada se dolje nije ti jednak: savez i milost
napuni oblaka hram, kuøa çuvaæ ti slugama svojim, koji hode
Gospodnja. pred tobom çitavim srcem.
14 Sveøenici nijesu mogli radi oblaka 15 Ti si slugi svojemu, mojemu ocu
pristupiti, da vræe svoju sluœbu, jer Davidu, ispunio, æto si mu bio obeøao.
slava Gospodnja napuni kuøu Boœju. Æto si obrekao ustima svojim, to si
ispunio djelom, kako dokazuje ovaj
2 Ljetopisi 6 dan.
1 Tada reçe Salomon: “Gospod je rekao, 16 A sada, Gospode, Boœe Izraelov, drœi
da øe stanovati u mraku. slugi svojemu, mojemu ocu Davidu, i
2 I ja sagradih tebi kuøu za stan, obeøanje, æto si mu ga dao, kad si
mjesto da u njemu stanujeæ na vjeçna rekao: Koliko je do mene, neøe ti
vremena.” nikada nestati çovjeka, koji bi sjedio
3 Tada se okrenu kralj i blagoslovi svu na prijestolju Izraelovu! Samo moraju
narodnu zajednicu sinova Izraelovih, potomci tvoji ponaæanje svoje tako
2 Ljetopisi 342
urediti, da bude po zakonu mojemu, svakome po svemu œivotu njegovu, jer
kao æto si ti hodio preda mnom. ti znaæ srce njegovo, jer ti jedini
17 Sada dakle, Gospode, Boœe Izraelov, prozireæ srce sve djece çovjeçje,
daj da se obistini obeøanje tvoje, æto si 31 Da te se uvijek boje i hode putovima
ga dao svojemu slugi Davidu! tvojim, doklegod œivu u zemlji, koju si
18 A hoøe li doista Bog stanovati na dao ocima naæim.
zemlji meåu ljudima? Eto, nebo i 32 Ali i stranca, koji ne pripada
nebesa najviæa ne mogu te obuhvatiti tvojemu narodu Izraelu, nego iz daleke
- koliko manje ova kuøa, koju zemlje doåe radi tvojega svetog imena
sagradih! i radi tvoje jake ruke i miæice tvoje
19 Ali obazri se na molitvu sluge podignute - kad on dakle doåe i pomoli
svojega i na vapaj njegov, Gospode, se u ovoj kuøi,
Boœe moj: Çuj zaziv i molitvu, koju 33 Onda ga ti çuj u nebu na mjestu,
upravlja tebi sluga tvoj! gdje sjediæ na prijestolju, i uçini sve, za
20 Daj da oçi tvoje budu otvorene nad æto te zaziva stranac, da svi narodi na
ovom kuøom dan i noø, nad mjestom, zemlji upoznaju ime tvoje, da te ætuju
za koje si obeøao: “Moje ime tamo øe kao tvoj narod Izrael i da doznaju, da je
stanovati! Çuj molitvu, koju øe na ovaj hram, æto ti ga sagradih, prozvan
ovom mjestu obavljati sluga tvoj! po imenu tvojem!
21 Çuj vapaj sluge svojega i naroda 34 Ako narod tvoj izaåe na vojsku proti
svojega Izraela, kadgod se mole na svojim neprijateljima putem, kojim ga
ovom mjestu! Usliæi ga na mjestu, gdje poæljeæ, i pomoli se tebi prema ovome
sjediæ na prijestolju, u nebu, usliæi ga gradu, koji se izabrao, prema hramu,
i oprosti! koji sam sagradio imenu tvojemu,
22 Ako se netko ogrijeæi o bliœnjega 35 Onda ti çuj u nebu molitvu njegovu
svojega i njemu se naloœi zakletva, i vapaj njegov i podaj mu pobjedu!
kojom se ima zakleti, i on se pokaœe sa 36 Ako su se ogrijeæili o tebe - jer nema
zakletvom pred tvojim œrtvenikom u çovjeka, koji ne grijeæi - i ti se rasrdiæ
ovoj kuøi, na njih i predaæ ih neprijatelju, tako da
23 Onda ti çuj u nebu i zahvati i pribavi ih tlaçitelji njihovi zarobe i odvedu u
pravicu slugama svojim: Krivca zemlju neprijateljsku, daleko ili blizu,
odsudi obraøajuøi njegova djela na 37 I ako se tada oni dozovu u zemlji,
njegovu glavu, a neduœnoga oslobodi gdje su zarobljeni, i obrate se i zavapiju
postupajuøi s njim po neduœnosti k tebi u zemlji suœanjstva svojega i
njegovoj! priznaju: “Sagrijeæismo i zlo uçinismo,
24 Ako toj narod Izrael bude potuçen bezboœni smo bili;
od neprijatelja, jer se je ogrijeæio o tebe, 38 Ako se dakle svim srcem i svom
ali se opet obrati k tebi i slavi ime tvoje duæom obrate k tebi u zemlji
i u ovoj se kuøi moli i vapije k tebi, neprijatelja svojih, koji ih odvedoæe, i
25 Onda ti çuj to u nebu, oprosti grijehe pomole se prema zemlji, koju si dao
svojemu narodu Izraelu i dovedi ih ocima njihovim, prema gradu, koji si
natrag u zemlju, koju si dao ocima izabrao, i prema hramu, koji sam
njihovim! sagradio imenu tvojemu,
26 Ako se je zatvorilo nebo, tako da ne 39 Onda ti usliæi njihovu molitvu i
pada daœd, jer su se ogrijeæili o tebe, i vapaj njihov u nebu na mjestu, gdje
oni se mole na ovom mjestu i slave ime sjediæ na prijestolju, i pribavi im
tvoje i obrate se od grijeha svojih, jer si pravicu! Oprosti tada narodu
ih ponizio, svojemu, æto je sagrijeæio proti tebi!
27 Onda ti çuj to u nebu, oprosti grijehe 40 Tako, Boje moj, neka budu oçi tvoje
slugama svojim i svojemu narodu otvorene i uæi tvoje prignute na
Izraelu, upravi ih na pravi put, kojim molitvu na ovom mjestu!
da idu, i pusti daœd na zemlju svoju, 41 I tako, Gospode, Boœe moj, podigni
koju si dao narodu svojemu u baætinu! se prema poçivaliætu svojemu, ti sam i
28 Ako nastane glad u zemlji, ako budu silni kovçeg tvoj! Neka su sveøenici
kuga, suæa i medljika, skakavci i tvoji, Gospode, Boœe moj, obuçe i u
gusjenice, ako je neprijatelj pritisne u spasenje, i poboœnici tvoji neka se
kojem od njezinih mjesta, ako je obraduju u sreøi!
pohodi kakvogod zlo ili bolest: 42 Gospode, Boœe moj, ne odbaci
29 Svaku molitvu, svaki vapaj, æto tada pomazanika svojega! Spomeni se onih
kojigod ili sav tvoj narod Izrael milosti, æto si ih obeøao svojemu slugi
izgovori, ako svaki osjeøa bol u srcu Davidu!”
svojem i raæiri ruke prema ovoj kuøi,
30 Onda ti to çuj u nebu na mjestu, gdje 2 Ljetopisi 7
sjediæ na prijestolju, i oprosti i podaj 1 Kad svræi Salomon molitvu, siåe
343 2 Ljetopisi
oganj s neba i spali œrtvu paljenicu i nebu, oprostit øu im grijehe njihove i
œrtve zaklanice, i slava Gospodnja spasit øu zemlju njihovu.
napuni hram. 15 Oçi moje bit øe sad otvorene i uæi
2 Sveøenici nijesu viæe mogli stupiti u moje pripazit øe na molitvu na tom
hram Gospodnji, jer je slava mjestu.
Gospodnja napunila hram Gospodnji. 16 Izabrao sam eto taj hram i posvetio
3 Kad svi sinovi Izraelovi vidjeæe, kako ga. Zato øe ime moje tu uvijek prebivati
oganj i slava Gospodnja siåoæe na i oçi moje i srce moje tu øe vazda
hram, prignuæe se licem k zemlji na boraviti.
kameni pod, pokloniæe se Gospodu i 17 I ako ti uzideæ preda mnom onako,
slavili su ga: “Dobrostiv je on, i vjeçno kako je iæao tvoj otac David, tako da
traje milost njegova.” çiniæ sve, æto sam ti zapovjedio, i drœiæ
4 Tada prinesoæe kralj i sav narod œrtve moje zakone i odredbe.
zaklanice pred Gospodom, 18 Tada øu prijestolje kraljevstva
5 I to kao œrtvu zaklanicu œrtvova kralj tvojega utvrditi, kao æto sam obeøao
Salomon dvadeset i dvije tisuøe volova tvojemu ocu Davidu, kad sam rekao:
i sto i dvadeset tisuøa ovaca. Tako “Nikada ti neøe nestati çovjeka, koji
posvetiæe hram Boœji kralj i sav narod. vlada nad Izraelom.
6 Sveøenici su stajali na mjestima 19 Ali ako se vi odvratite od mene i ne
svojim, tako isto Leviti s glazbalima uzdrœite mojih zapovijedi i uredaba, na
Gospodnjim, æto ih je bio dao naçiniti koje sam vas obvezao, nego sluœite
kralj David, da pjevaju Gospodu drugim bogovima i njima se klanjate,
hvalospjev “Vjeçno traje dobrota 20 Tada øu istrijebiti Izraela iz zemlje,
njegova”; i kad mu je David dao pjevati koju sam im dao, i hram, æto sam ga
hvalu sluœbom njihovom, a sveøenici posvetio imenu svojemu, odbacit øu
trubili u trube pred njima, sav je Izrael od lica svojega, i uçinit øu od njega
stajao. ruglo i podsmijeh kod svih naroda.
7 I srednji dio trijema pred hramom 21 I hram ovaj koliko bio uzviæen,
Gospodnjim posveti Salomon, jer tamo tkogod proåe pokraj njega, zaprepastit
prinese œrtve paljenice i pretilinu od øe se. I kad zapitaju: Zaæto je Gospod
œrtava mirotvornih, Na œrtvenik naime tako æto uçinio ovoj zemlji i ovome
mjedeni, æto ga je bio dao naçiniti hramu?
Salomon, nijesu mogle stati œrtve 22 Odgovorit øe se: Oni su ostavili
paljenice i prinosi i pretilina. Gospoda, Boga svojih otaca, koji ih je
8 Tako proslavi tada Salomon blagdan izveo iz Egipta, i okrenuli se k tuåim
sedam dana i sav Izrael s njim, skup bogovima, njima se klanjali i sluœili im.
velik, od ulaska u Hamat do potoka Zato je on pustio na njih svu tu
egipatskoga. nesreøu.”
9 U osmi dan odrœaæe sveçanu
skupætinu; jer su posvetu œrtvenika 2 Ljetopisi 8
bili obavljali sedam dana. Blagdan je 1 Kad proåe dvadeset godina, u koje
bio trajao sedam dana. sagradi Salomon hram Gospodnji i
10 Dvadeset treøega dana sedmoga svoju vlastitu palaçu,
mjeseca otpusti on narod kuøama 2 Utvrdi Salomon gradove, æto ih je bio
njihovim; a bili su radosni i dobre volje Hiram ustupio Salomonu, i naseli u
radi svega dobra, æto ga je bio Gospod njima sinove Izraelove.
iskazao Davidu, Salomonu i svojemu 3 Tada otide Salomon proti Hamat Sobi
narodu Izraelu. i osvoji je.
11 Kad je Salomon bio dovræio hram 4 Utvrdi i Tadmor u pustinji i sve
Gospodnji i palaçu kraljevsku i sve gradove za spremiæta, æto ih dade
priveo kraju, æto je htio da izvede u utemeljiti u Hamatu.
hramu Gospodnjem i u palaçi svojoj, 5 I sagradi Gornji Bet-Horon i Donji Bet-
12 Javi se Gospod noøu Salomonu i Horon kao tvråave sa zidinama,
reçe mu: “Usliæio sam molitvu tvoju i vratima i prijevornicama;
izabrao sam to mjesto, da mi bude 6 Isto tako Baalat i sve gradove za
mjesto za œrtve. spremiæta, æto ih je imao Salomon, sve
13 Ako zatvorim nebo, tako da ne pada gradove za kola, gradove za jahaliæte,
daœd, ili ako poæljem skakavce, da nadalje sve gradnje, æto ih je Salomon
popasu zemlju, ili ako pustim kugu htio da podigne u Jerusalemu, na
meåu narod svoj, Libanonu i u svemu podruçju svoje
14 I tada se narod moj, koji je nazvan po vlasti.
mojemu imenu, ponizi i pomoli se i 7 Sve, æto je joæ bilo ostalo od Hiteja,
potraœi moje ime i povrati se od zlih Amoreja, Perizeja, Hiveja i Jebuseja,
putova svojih, onda øu ih ja usliæiti u koji nijesu pripadali sinovima
2 Ljetopisi 344
Izraelovim, su nosile mirisa i zlata vrlo mnogo i
8 Potomke njihove, ukoliko su bili joæ dragoga kamenja. Kad je bila doæla k
ostali u zemlji, jer ih sinovi Izraelovi Salomonu, iznese mu sve, æto je bila
nijesu bili istrijebili, njih nagna preduzela sebi.
Salomon da plaøaju danak do 2 A Salomon joj odgovori na sva pitanja
danaænjega dana. njezina. Niæta nije bilo, æto bi ostalo
9 Od sinova Izraelovih ne uçini Salomonu skriveno, da joj ne bi mogao
Salomon nijednoga robom za poslove dati obavijesti.
svoje, nego oni postadoæe njegovi 3 I kad kraljica od Sabe vidje svu
ratnici, njegovi poglavari niœe voåe, mudrost Salomonovu i palaçu, koju je
njegovi zapovjednici nad kolima i bio sagradio,
konjanicima 4 I jela na stolu njegovu, kako su
10 Glavnih nastojnika, æto ih je imao dostojanstvenici njegovi tu sjedili i
kralj Salomon, bilo je dvjesta i pedeset sluge njegove dvorile, nadalje odijelo
Oni su imali nadzor nad ljudima. njihovo i peharnike njegove u odijelu
11 Salomon preseli køer faraonovu iz njihovu i œrtvu paljenicu, æto bi je on
grada Davidova u palaçu, koju je bio prinosio u hramu Gospodnjem, ona se
sagradio za nju, jer pomisli u sebi: tada nije viæe mogla uzdrœati
“Neøe stanovati œena moja u kuøi 5 I reçe kralju: “Istina je bila, æto sam
Davida, kralja Izraelova; jer je mjesto çula u svojoj zemlji o tebi i o mudrosti
sveto, kad je kovçeg Gospodnji doæao tvojoj.
tamo.” 6 Nijesam htjela vjerovati æto se
12 Tada dade Salomon prinijeti œrtve govorilo, dok ne doåoh i vidjeh svojim
paljenice Gospodu na œrtveniku, æto ga oçima. I zaista, ni pola mi nije kazano
je bio podigao Gospodu pred trijemom. o mudrosti tvojoj. Nadvisujeæ joæ glas,
13 On dade tu œrtvovati ono, æto je æto sam ga sluæala.
trebalo svaki dan po zapovijedi 7 Sretni ljudi tvoji, sretne ove sluge
Mojsijevoj, nadalje æto je bilo tvoje, æto uvijek stoje pred tobom i
propisano u subote, na mjesece sluæaju mudrost tvoju!
mlaåake i na blagdane tri puta u 8 Blagoslovljen neka je Gospod, Bog
godini, naime na blagdan nekvasnih tvoj, koji te je zavolio, tako da te je
kruhova, na blagdan sedmica i na posadio na prijestolje kao kralja na
blagdan sjenica. mjesto Gospoda, Boga tvojega, jer Bog
14 I postavi po naredbi svojega oca tvoj ljubi Izraela i hoøe da ga utvrdi
Davida redove sveøeniçke za sluœbu dovijeka, zato im postavi tebe kraljem,
njihovu i Levite za sluœbene poslove da sudiæ i dijeliæ pravicu.”
njihove, naime da prinose hvalospjev i 9 Potom darova kralju sto i dvadeset
sluœe sveøenicima, kako je trebalo talenata zlata i vrlo mnogo mirisa i
svaki dan. Isto tako postavi vratare po dragoga kamenja. Nikada nije bilo
redovima njihovim za pojedina vrata; toliko mirisa, koliko darova kraljica od
jer tako je bio naredio David, çovjek Sabe kralju Salomonu.
Boœji. 10 I ljudi Hiramovi i Salomonovi, koji
15 Ni u çem nije se odstupilo od donesoæe zlata iz Ofira, dovezoæe
zapovijedi kraljeve gledom na drveta sandalovine i dragoga
sveøenike i Levite, ni upogled riznica. kamenja.
16 I tako se svræi sve djelo Salomonovo 11 I kralj dade naçiniti iz drveta
od dana, kad se je postavio temelj sandalovine sjedala za hram
hramu Gospodnjemu, pa do njegova Gospodnji i za palaçu kraljevsku i
dovræenja. Tako je bio dovræen hram citare i harfe za pjevaçe. Tako æto nije
Gospodnji. se prije vidjelo u zemlji Judinoj.
17 Tada otide Salomon u Esion-Geber i 12 A kralj Salomon darova kraljici od
u Elat na obali morskoj u Edomu. Sabe sve, æto joj se je dopalo i æto je
18 Hiram posla mu po svojim ljudima zaiskala, osim onoga, æto je bila
laåe i momçad, æto su bila vjeæta moru. donijela kralju. Potom se ona diœe da se
Oni se zajedno s ljudima Salomonovim vrati natrag i ode kuøi sa slugama
odvezoæe u Ofir, uzeæe odanle zlata svojim.
çetiri stotine i pedeset talenata i 13 Teœina zlata, æto je dohodilo
donesoæe kralju Salomonu. Salomonu u jednoj godini, iznosila je
æest stotina i æezdeset i æest zlatnih
2 Ljetopisi 9 talenata,
1 Kad je kraljica od Sabe çula o slavi 14 Osim onoga, æto je dohodilo od
Salomonovoj, doåe ona s veoma veletrgovaca i od poreza malih
velikom pratnjom u Jerusalem, da trgovaca. Usto su donosili Salomonu
iskuæa Salomona zagonetkama. Deve zlato i srebro svi knezovi beduinski i
345 2 Ljetopisi
poglavari zemaljski. 30 Salomon je vladao u Jerusalemu
15 I dade kralj Salomon naçiniti çetrdeset godina nad svim Izraelom.
dvjesta velikih ætitova od kovanoga 31 Tada poçinu Salomon kod otaca
zlata; æest stotina æekela kovanoga svojih. Pokopaæe ga u gradu njegova
zlata upotrijebio je na svaki ætit. oca Davida. Na mjesto njega postade
16 Nadalje tri stotine lakih ætitova od kralj njegov sin Roboam.
kovanoga zlata; trista æekela
kovanoga zlata upotrijebio je na jedan 2 Ljetopisi 10
ætit. U kuøi æume libanonske dade ih 1 Roboam otide u Æekem, jer se je u
kralj smjestiti. Æekemu bio skupio sav Izrael, da ga
17 Nadalje dade kralj naçiniti veliko uçini kraljem.
prijestolje od slonove kosti i prevuøi ga 2 Potom primi vijest Jeroboam, sin
çistim zlatom. Nebatov. On je naime joæ bio u Egiptu,
18 Æest stepenica vodilo je k i kamo je bio morao pobjeøi od kralja
prijestolju, i zlatno podnoœje bilo je Salomona. Nato se vrati Jeroboam iz
priçvræøeno za prijestolje. Nasloni su Egipta.
bili s obje strane sjediæta, i pokraj 3 I poslaæe tamo i dadoæe ga dozvati.
naslona bila su dva lava. Tako doåe Jeroboam i sav Izrael i
19 Dvanaest lavova stajalo je s obje dojaviæe Roboamu ovo:
strane na æest stepenica. Tako æto nije 4 “Tvoj je otac metnuo na nas teœak
bilo joæ nikada naçinjeno za bilo koje jaram. Olakæaj nam sada ti tvrdu
kraljevstvo. sluœbu oca svojega i teæki Jaram, Æto
20 Sve posude za piøe kralja Salomona ga je metnuo na nas, i mi øemo ti biti
bile su od zlata, isto tako svi sudovi u podloœni!”
kuøi æume libanonske bili su od 5 On im odgovori: “Do tri dana doåite
çistoga zlata. Srebro nije imalo u opet k meni!” Tada se udalji narod.
vrijeme Salomonovo nikakve 6 I kralj Roboam posvjetova se sa
vrijednosti starim ljudima, æto su bili sluœili
21 Jer je kralj imao laåe, æto su s njegovu ocu Salomonu, dok je bio œiv,
ljudima Hiramovim vozile u Taræiæ. i upita: “Æto mi svjetujete da odgovorim
Svake tri godine jedanput dolazile bi tim ljudima?”
laåe taræiæke kuøi i donosile sa sobom 7 Oni mu odgovoriæe: “Ako danas
zlato, srebro, slonovu kost, majmune i udovoljiæ tim ljudima, njima se
paune. prilagodiæ i prijateljski im odgovoriæ,
22 Tako nadvisi kralj Salomon sve oni øe ti biti zauvijek podloœni.”
kraljeve na zemlji bogatstvom i 8 Ali se on ne osvrnu na savjet, æto mu
mudroæøu. ga dadoæe starci, nego se posvjetova s
23 I svi kraljevi svijeta œeljeli su vidjeti mladim ljudima, koji su bili odrasli s
Salomona, da çuju mudrost njegovu, njim i morali su ga pratiti.
koju mu je bio Bog dao. 9 On ih upita: “Æto mi svjetujete da
24 Pritom bi svaki donio dar sa sobom, odgovorim tim ljudima, koji su
srebrne i zlatne sudove, haljine, zahtijevali od mene: Olakæaj jaram, æto
oruœje, mirise, konje i mazge, svake ga je metnuo na nas tvoj otac?”
godine. 10 Mladi ljudi, koji su bili odrasli s
25 Salomon je imao i çetiri tisuøe njim, odgovoriæe mu ovo: “Ovako øeæ
sprega, konje i kola, i dvanaest tisuøa odgovoriti tim ljudima, koji ti rekoæe:
konja za jahanje. Njih smjesti po Tvoj je otac metnuo na nas teœak
kolskim gradovima i kod sebe u jaram, olakæaj ti naæ jaram! Odgovori
Jerusalemu. im: Moj je mali prst deblji od bedara
26 I vladao je nad svim kraljevima od oca mojega.
rijeke do zemlje filistejske i do na meåu 11 Eto, otac vam je moj naprtio teœak
Egipta. jaram. Ja øu vaæ jaram uçiniti joæ
27 Kralj dotjera dotle, da je u teœim. Otac vas je moj æibao biçevima
Jerusalemu bilo srebra tako mnogo Ja øu vas krotiti ætipavcima.”
kao kamenja, a cedara tako mnogo 12 Kad Jeroboam i sav narod doåoæe
kao dudova, æto rastu u nizini. opet treøi dan k Roboamu, kako je to
28 Uvoz konja, æto ih imao Salomon, bio bio zapovjedio kralj rekavæi: “Doåite
je iz Egipta i iz svih ostalih zemalja. opet k meni do tri dana!”,
29 Ostala povijest Salomonova, 13 Tada im kralj oætro odgovori, jer se
prijaænja i potonja, zapisana je u kralj Roboam ne osvrnu na savjet
povijesti proroka Natana i u staraca.
proroçanstvu Ahije Æiloneja i u 14 Kako ga svjetovaæe mladi ljudi,
viåenjima vidioca Ida o Jeroboamu, odgovori im: “Moj vam je otac naprtio
sinu Nebatovu. teœak jaram. Ja øu vaæ jaram uçiniti joæ
2 Ljetopisi 346
teœim. Otac vas je moj æibao biçevima. sinovima svojim bio skinuo kao
Ja øu vas krotiti ætipavcima.” sveøenike Gospodnje
15 Tako kralj ne usliæi naroda, jer je 15 I postavio sebi sveøenike za sluœbu
Bog bio tako uredio, da Gospod ispuni na visinama, za jarce i telad, æto ih je
svoje obeøanje, æto ga je preko Ahije naçinio.
Æilonjanina bio dao Jeroboamu, sinu 16 Njima se pridruœiæe iz svih plemena
Nebatovu. Izraelovih oni, koji su iskrenim srcem
16 Kad vidje sav Izrael, da ih kralj neøe ætovali Gospoda, Boga Izraelova. Oni
usliæiti, odgovori narod kralju ovo: doåoæe u Jerusalem da œrtvuju
“Kakav dio mi imamo s Davidom? Mi Gospodu, Bogu otaca svojih.
nemamo baætine sa sinom Jesejevim. 17 Tako utvrdiæe kraljevstvo Judino i
Kuøi, sinovi Izraelovi! Sad gledaj svoju uçvrstiæe Roboama, sina Salomonova,
kuøu, Davide!” Tako otide sav Izrael u njegovoj vlasti za tri godine; jer za tri
kuøi. godine hodili su putovima Davidovim i
17 Roboam je vladao samo joæ nad Salomonovim.
sinovima Izraelovim, koji su stanovali 18 Roboam uze sebi za œene Mahalatu,
u gradovima Judinim. køer Jerimota, sina Davidova, i
18 Kad kralj Roboam posla Adorama, Abihailu, køer Eliaba, sina Jesejeva.
nadzornika nad rabotnim radnjama, 19 Ova mu rodi sinove Jeuæa Æemarju
sav ga Izrael zasu kamenjem i ubi. i Zahama.
Kralj Roboam mogao je upravo joæ 20 Poslije nje oœeni se Maakom, køerju
skoçiti na svoja kola i pobjeøi u Absalomovom. Ova mu rodi Abiju,
Jerusalem. Ataja, Zizu i Æelomita.
19 Tako otpade Izrael od kuøe Davidove 21 Roboam je ljubio Maaku, køer
do danaænjega dana. Absalomovu, veøma negoli sve druge
svoje œene i inoçe. On je naime bio uzeo
2 Ljetopisi 11 osamnaest œena i æezdeset inoça, koje
1 Çim Roboam doåe u Jerusalem, mu rodiæe dvadeset i osam sinova i
podiœe kuøu Judinu i Benjaminovu, æezdeset køeri.
sto i osamdeset tisuøa odabranih 22 Tada Roboam postavi Abiju, sina
ratnika, da zavojæte na Izraela, da Maakina, obiteljskim poglavarom,
natrag dobiju kraljevstvo za Roboama. knezom meåu braøom njegovom; jer
2 Tada doåe rijeç Gospodnja Æemaji, ga je htio uçiniti kraljem.
çovjeku Boœjemu, ovako: 23 I mudro pritom radeøi razmjesti sve
3 “Javi Roboamu, sinu Salomonovu, sinove svoje po svim krajevima
kralju Judinu, i svim sinovima Judinim i Benjaminovim, po svim
Izraelovim u Judi i Benjaminu ovo: tvrdim gradovima, i dade im hrane
4 Ovako veli Gospod: “Ne izlazite i ne izobilja i isprosi im mnogo œena.
bijte se s braøom svojom! Svaki neka se
vrati svojoj kuøi, jer sam ja naredio 2 Ljetopisi 12
tako da bude.” Oni posluæaæe 1 Kad je Roboam bio utvrdio svoju vlast
zapovijed Gospodnju, vratiæe se i ne i osigurao svoju moø, otpade on i sav
otidoæe proti Jeroboamu. Izrael s njim od zakona Gospodnjega.
5 Tako ostade Roboam u Jerusalemu i 2 Tada u petoj godini kraljevanja
dade sagraditi tvrde gradove u zemlji Roboamova izaåe kralj Æiæak od Egipta
Judinoj. proti Jerusalemu - jer su oni nevjerno
6 Sagradi gradove tvrde Betlehem, radili proti Gospodu -
Etam, Tekou, 3 S tisuøu i dvije stotine kola i sa
7 Bet-Zur, Sokoh, Adulam, æezdeset tisuøa konjanika. Nije bilo
8 Gat, Mareæu, Zif, broja vojsci, æto doåe s njim iz Egipta:
9 Adoraim, Lakiæ, Azeku, Libijaca, Sukijaca i Etiopljana.
10 Zorah, Ajalon i Hebron, 4 On osvoji utvrde u Judi i doåe do
11 I uçini od njih jake tvråave, namjesti Jerusalema.
nad njima zapovjednike i postavi u 5 Tada doåe prorok Æemaja k Roboamu
njih spremiæta za hranu, ulje i vino, i knezovima Judinim, koji su se bili
12 I u svaki grad ætitove i koplja. Tako pred Æiæakom povukli u Jerusalem, i
ih uçini veoma jakima i drœao je Judu reçe im: “Ovako veli Gospod: Vi
i Benjamina çvrsto u svojoj ruci. ostaviste mene, zato i ja ostavljam vas
13 Sveøenici i Leviti iz svega Izraela u ruke Æiæaku.”
naåoæe se kod njega iz svih krajeva 6 Tada se poniziæe knezovi Izraelovi i
svojih kralj i rekoæe: “Gospod je pravedan,”
14 Leviti naime ostaviæe paænjake svoje 7 Kad vidje Gospod, da su se ponizili,
i posjed svoj i iseliæe se u Judu i doåe rijeç Gospodnja Æemaji ovako:
Jerusalem, jer ih je Jeroboam sa “Ponizili su se. Neøu ih uniætiti, nego øu
347 2 Ljetopisi
im dati neæto izbavljenja, tako da se ne Gospod, Bog Izraelov, predao
izlije sva moja jarost na Jerusalem kraljevstvo nad Izraelom na vjeçna
preko Æiæaka. vremena Davidu i potomcima
8 Ali øe mu biti sluge, da upoznaju njegovim na temelju zavjeta
razliku izmeåu sluœbe meni i sluœbe osoljenoga?
kraljevstvima zemaljskim.” 6 Ali Jeroboam, sin Nebatov, sluga
9 I tako izaåe kralj Æiæak od Egipta proti Salomona sina Davidova, ustade i
Jerusalemu i ugrabi blago u hramu pobuni se proti gospodaru svojemu,
Gospodnjem i blago palaçe kraljevske. 7 I skupiæe se oko njega ljudi praznovi
Sve on uze. Ugrabi i zlatne ætitove, æto i nevaljali i Roboama, sina
ih je bio dao naçiniti Salomon. Salomonova, posve dobiæe u svoju
10 Na njihovo mjesto dade kralj vlast Jer je Roboam bio premlad i nije
Roboam naçiniti mjedene ætitove i bio svoj, da bi im se mogao oduprijeti.
povjeri ih paœnji starjeæina nad 8 I vi sad mislite, da se moœete oprijeti
tjelesnim straœarima, æto su straœili na kraljevstvu Gospodnjemu, koje je u
ulazu u palaçu kraljevsku. rukama potomaka Davidovih, jer vas
11 Kadgod bi kralj iæao u hram je mnogo i imate kod sebe zlatne teoce,
Gospodnji, dolazili su tjelesni straœari koje vam je Jeroboam uçinio za
i nosili ih, a onda ih opet donosili bogove.
natrag u straœarnicu tjelesnih 9 Nijeste li otjerali sveøenike
straœara. Gospodnje, potomke Aronove, i Levite i
12 Jer se je bio ponizio, odvrati se od naçinili sebi sveøenike kao narodi
njega gnjev Gospodnji, da ga posve ne drugih zemalja? Svaki, koji je doæao s
uniæti, jer je i na Judi bilo joæ neæto juncem ili sa sedam ovnova, da se
dobra. posveti, postao je sveøenik onima, koji
13 Tako se je utvrdio kralj Roboam opet nijesu bogovi,
u Jerusalemu i vladao je dalje. Imao je 10 Ali naæ Bog jest Gospod. Mi nijesmo
Roboam çetrdeset i jednu godinu, kad otpali od njega, a kao sveøenici sluœe
postade kralj, i vladao je sedamnaest Gospodu potomci Aronovi, i Leviti
godina u Jerusalemu, gradu, koji je bio obavljaju sluœbu.
izabrao Gospod izmeåu svih gradova 11 Oni prinose Gospodu jutrom i
Izraelovih, da ondje namjesti ime veçerom œrtve paljenice i miomirisan
svoje. Njegova se mati zvala Naama i kad, meøu kruhove postavljene na æto
bila je Amonka. od çistoga zlata i pale svako veçe zlatni
14 A on je çinio zlo, jer nije upravio srce svijeønjak sa œiæcima njegovim, jer mi
svoje na to, da vjerno sluœi Gospodu. drœimo zakon Gospoda, Boga svojega.
15 Povijest Roboamova, prijaænja i A vi ga ostaviste.
potonja, zapisana je u povijesti 12 Çujte, s nama, nama je na çelu Bog
proroka Æemaje i vidioca Ida. Ratovi i sveøenici njegovi s trubama glasnim,
izmeåu Roboama i Jeroboama trajali da zatrube proti vama. Sinovi Izraelovi!
su cijelo vrijeme. Ne borite se proti Gospodu, Bogu otaca
16 Kad je Roboam bio poçinuo kod svojih, jer neøete imati uspjeha.
otaca svojih, bio je pokopan u gradu 13 Ali Jeroboam zavede zasjedu, da im
Davidovu. Njega naslijedi na zaåu za leåa. Tako su Judejcima bili
prijestolju njegov sin Abija, sprijeda jedni, a s leåa zasjeda.
14 I kad se obazreæe Judejci, a to boj i
2 Ljetopisi 13 sprijeda i straga, Oni povikaæe
1 U osamnaestoj godini kraljevanja Gospodu. Sveøenici zatrubiæe u trube,
Jeroboamova postade Abija kralj nad 15 I Judejci podigoæe ratnu viku. Kad
Judom. Judejci podigoæe ratnu viku, razbi Bog
2 On je vladao tri godine u Jerusalemu. Jeroboama i svega Izraela pred Abijom
Njegova se mati zvala Mikaja, køi Uriela i Judom.
iz Gibee. Izmeåu Abija i Jeroboama bio 16 Sinovi Izraelovi pobjegoæe od
je rat. Judejaca, i dade ih Bog njima u ruke.
3 Abija otvori boj s vojskom hrabrih 17 Abija i ljudi njegovi nanesoæe im
ratnika od çetiri stotine tisuøa velik poraz. Pet stotina tisuøa
izabranih ljudi, jeroboam postavi se u odabranih ljudi pade od Izrael.
bojni red naprema njemu s osam 18 Tako su onda bili poniœeni sinovi
stotina tisuøa izabranih, hrabrih ljudi. Izraelovi, a Judejci prevladaæe; jer su
4 Tada stade Abija gore na brdo se bili oslonili na Gospoda, Boga otaca
Zemaraim, æto leœi u gori Efraimovoj, i svojih.
povika: “çujte me, Jeroboame i svi 19 Abija je progonio Jeroboama i
sinovi Izraelovi! oduzeo mu viæe gradova, naime Betel,
5 Zar doista nijeste morali znati, da je Jeæanu i Efron sa selima njihovim.
2 Ljetopisi 348
20 Jeroboam, dokle je œivio Abija, ne jer se potpuno satræe pred Gospodom
oporavi se viæe. Gospod ga udari, te i vojskom njegovom. Oni odnesoæe
umrije. silan plijen.
21 A Abija postade moøan. On uze sebi 14 Osvojiæe sve gradove oko Gerare - jer
çetrnaest œena. One mu rodiæe je bio doæao na njih velik strah - i
dvadeset i dva sina i æesnaest køeri. oplijeniæe sve te gradove, jer je bilo u
22 Ostala povijest Abijina, njegova njima mnogo plijena.
preduzeøa i djela zapisana su u 15 I æatore sa stokom oplijeniæe,
zapiscima proroka Ida. odvedoæe mnogo ovaca i deva i vratiæe
se u Jerusalem.
2 Ljetopisi 14
1 Kad je Abija bio poçinuo kod otaca 2 Ljetopisi 15
svojih, pokopaæe ga u gradu Davidovu. 1 Na Azariju, sina Odedova, doåe duh
Mjesto njega postade kralj njegov sin Boœji.
Asa. Za njegova vremena imala je 2 On ode k Asi i reçe mu: “ujte me, Asa
zemlja mir deset godina. i sav Juda i Benjamine! Gospod je s
2 Asa je çinio, æto je bilo dobro i pravo vama, ako ste vi s njim. Ako ga traœite,
u oçima Gospoda, Boga njegova. naøi øete ga. Ako li ga ostavite, i on øe
3 Jer odstrani œrtvenike tuåih bogova i vas ostaviti.
sluœbu na visinama, dade poruæiti 3 Dugo je vremena bio Izrael bez
spomenike i sasjeøi sveta stabla. pravoga Boga, bez sveøenika, koji su
4 Zapovjedi sinovima Judinim, da ga pouçavali i bez zakona.
vjerno sluœe Gospodu, Bogu otaca 4 A tada se u nevolji svojoj obrati
svojih, i da rade po zakonu i zapovijedi. Gospodu, Bogu Izraelovu, i kad su ga
5 Takoåer odstrani iz svih gradova traœili, naåoæe ga.
Judinih œrtvene uzvisine i sunçane 5 U ono vrijeme nije bilo sigurnosti za
stupove. Pod njim je kraljevstvo imalo one, koji odlaze, i za one, koji dolaze,
mir. nego je meåu svim stanovnicima
6 On sagradi tvrde gradove u Judi; jer zemalja vladao nemir velik.
je zemlja imala mir, i nitko u ono 6 Jedan je narod bio u svaåi s drugim,
vrijeme nije vodio rata s njim, jer mu je i jedan grad s drugim; jer ih je Bog
bio Gospod dao mir. uplaæio svakojakim nevoljama.
7 Zato je on bio pozvao Judejce: 7 Budite hrabri i ne dajte da vam klonu
“Sagradimo sebi ove gradove i opaæimo ruke; jer øe vaæ trud naøi svoju plaøu!”
ih zidovima, kulama, vratima i 8 Kad je Asa çuo ove rijeçi i
prijevornicama! Joæ nam je mir u proroçanstvo proroka Azarije, sina
zemlji; jer vjerno sluœismo Gospodu, Odedova, ohrabri se i istrijebi bogove iz
Bogu svojemu, jer mu ostadosmo sve zemlje Judine i Benjaminove i iz
vjerni, zato nam dade mir unaokolo.” I gradova, æto ih je bio osvojio u gori
tako su gradili i imali su uspjeh. Efraimovoj, i ponovi œrtvenik
8 I imao je Asa vojsku, æto je nosila ætit Gospodnji, koji je stajao pred trijemom
i koplje: iz Jude trista tisuøa i iz Gospodnjim.
Benjamina dvjesta i osamdeset tisuøa 9 Tada skupi sve pleme Judino i
ljudi, æto su nosili ætitove i zapinjali Benjaminovo i one od Efraima,
luk, sami hrabri ratnici. Manaseha i Simeona, koji su kod njih
9 Tada izaåe proti njima Etiopljanin boravili kao stranci. Iz Izraela naime
Zerah s vojskom od milijun ratnika i bili su veoma mnogi prebjegli k njemu,
trista kola i prodrije do Mareæe. kad vidjeæe, da je s njim bio Gospod,
10 Asa izaåe preda njega. U dolini Sefati Bog njegov.
kod Mareæe postaviæe se u bojni red. 10 Oni se skupiæe u Jerusalem u
11 Asa zazva Gospoda, Boga svojega, i treøem mjesecu petnaeste godine
pomoli se: “Gospode, samo ti moœeæ kraljevanja Asina
pomoøi u boju meåu jakim i slabim! 11 I u onaj dan zaklaæe Gospodu od
Pomozi nam, Gospode, Boœe naæ, jer mi plijena, æto su ga bili donijeli kuøi,
se oslanjamo na te, i u tvoje ime sedam stotina volova i sedam tisuøa
izaåosmo u boj proti tolikome ovaca.
mnoætvu. Gospode, ti si Bog naæ! Proti 12 Tada uçiniæe zavjet, da øe sluœiti
tebi ne smije se odrœati çovjek.” Gospodu, Bogu otaca svojih, svim
12 Tada razbi Gospod Etiopljane pred srcem i svom duæom.
Asom i pred Judejcima. Etiopljani 13 A tko neøe da sluœi Gospodu, Bogu
pobjegoæe. Izraelovu, taj neka se pogubi, bio
13 Asa ih je tjerao s ratnicima svojim do ugledan ili malen, bio çovjek ili œena!
Gerare. Popadoæe toliki Etiopljani, da 14 Glasom i klicanjem velikim, uz
niti jedan od njih ne ostade na œivotu, trube i rogove zakleæe se Gospodu,
349 2 Ljetopisi
15 I radovao se je sav Juda toj zakletvi, u tamnicu; jer se rasrdi na njega za to.
jer su se bili zakleli svim srcem, i traœili Asa izmuçi tada i ljude iz naroda.
su Gospoda iskrenom voljom. I naåoæe 11 Povijest Asina, prijaænja i potonja,
ga, i on im dade mir svuda unaokolo. stoji zapisana u knjizi krajeva Judinih
16 Kralj Asa dapaçe svoju mater Maaku i Izraelovih.
svrgnu s njezina mjesta, jer je bila 12 U trideset devetoj godini svojega
aætarti podigla lik idolski, Asa sruæi vladanja razbolje se Asa od nogu.
idola njezina, izlomi ga i spali u dolini Bolest njegova bila je vrlo teæka. Ali i u
kidronskoj. ovoj bolesti nije traœio pomoøi u
17 Ali uzvisine nijesu bile sruæene u Gospoda, nego u lijeçnika.
Izraelu. Ipak ostade Asa vjeran, 13 Kad je onda Asa bio poçinuo kod
doklegod je œivio. otaca svojih i umro u çetrdeset prvoj
18 Takoåer dade unijeti u hram Boœji godini vladanja,
posvetne darove svojega oca i svoje 14 Pokopaæe ga u njegovoj grobnici
vlastite posvetne darove, srebro, zlato koju je bio dao sebi iskopati u gradu
i sudove. Davidovu. Metnuæe ga na postelju,
19 Sve do trideset pete godine koju su bili napunili mirisavih stvari i
kraljevanja Asina nije viæe bilo rata. masti umjetno zgotovljenih, i u çast
njegovu prirediæe veoma veliku
2 Ljetopisi 16 pogrebnu sveçanost.
1 U trideset æestoj godini kraljevanja
Asina izaåe Baaæa, kralj Izraelov, proti 2 Ljetopisi 17
Judi i utvrdi Ramu, da ne da nikome 1 Mjesto njega postade kralj njegov sin
otiøi k Asi, kralju Judinu, ni od njega Joæafat. On se naoruœa proti Izraelu.
doøi. 2 Ponamjeæta vojsku po svim tvrdim
2 Ali Asa uze srebro i zlato iz riznica gradovima Judinim i posade po zemlji
hrama Gospodnjega i palaçe Judinoj i po gradovima Efraimovim,
kraljevske, posla to Ben-Hadadu, æto ih je bio osvojio njegov otac Asa.
kralju sirijskomu, koji je imao svoje 3 I bio je Gospod s Joæafatom, jer je
sjediæte u Damasku, i poruçi: hodio putovima, kojima je prije bio
3 “Savez postoji izmeåu mene i tebe, iæao njegov djed David, i nije sluœio
izmeåu mojega i tvojega oca. Evo baalima,
æaljem ti srebra i zlata. Pa razrijeæi svoj 4 Nego je ætovao Boga svojega djeda, po
savez s Baaæom, kraljem Izraelovim, njegovim zapovijedima hodio i nije
da moradne otiøi od mene!” çinio kao sinovi Izraelovi.
4 Ben-Hadad posluæa kralja Asu i posla 5 Zato dade Gospod da ojaça
vojskovoåe svoje proti gradovima kraljevstvo u ruci njegovoj. Sav Juda
Izraelovim. Oni poharaæe Ijon, Dan, prinosio je darove Joæafatu, te je imao
Abel-Maim i sva spremiæta u veliko blago i slavu.
gradovima Naftalijevim. 6 Jer je njemu na putu Gospodnjem
5 Kad Baaæa primi vijest o tom, presta porasla srçanost, odstrani on i
utvråivati Ramu i odusta od svojega uzvisine i aætarte u Judi.
rada. 7 U treøoj godini svojega vladanja posla
6 I kralj Asa podiœe sve Judejce. Oni svoje vrhovne çinovnike Ben-Haila,
moradoæe odnijeti kamenje i grede, æto Obadiju, Zahariju, Netanela i Mikaju,
ih je bio Baaæa upotrebljavao za da pouçavaju u gradovima Judinim,
utvråivanje Rame. Stim dade utvrditi 8 I s njima Levite Æemaju, Netaniju,
Gebu i Mispu. Zebadiju, Asahela, Æemiramota,
7 U ono vrijeme doåe vidjelac Hanani k Jonatana, Adoniju, Tobiju i
Asi, kralju Judinu, i reçe mu: “Jer si se Tobadoniju, Levite, i s njima sveøenike
pouzdao u kralja sirijskoga, a nijesi se Eliæamu i Jorama.
oslonio na Gospoda, Boga svojega, 9 Ovi su pouçavali u Judi imajuøi uza
zato se vojska kralja sirijskoga izmaçe se knjigu zakona Gospodnjega.
iz tvojih ruku. Obilazili su sve gradove Judine i uçili
8 Nijesu li Etiopljani i Libijci bili velika narod.
vojska s kolima i konjanicima u vrlo 10 Velik strah doåe na sva kraljevstva
velikom broju? Pa jer si se oslonio na po zemljama oko Jude, te se ne
Gospoda, dade ti ih u ruke. usudiæe ratovati s Joæafatom.
9 Jer oçi Gospodnje nadgledaju svu 11 Filisteji su donosili Joæafatu darove
zemlju, da pruœi svoju jaku pomoø i srebro kao danak. I Arapi su mu
onima, kojima srce pripada njemu dogonili stoke po sedam tisuøa i
nepodijeljeno. Ti si u tom radio ludo; sedam stotina ovnova i po sedam
jer od sada øeæ morati rat voditi.” tisuøa i sedam stotina jaraca.
10 Asa se razgnjevi na vidioca i baci ga 12 Tako je postajao Joæafat sve jaçi i
2 Ljetopisi 350
moøniji. Sagradi u Judi kule i gradove 10 Zedekija, sin Kenaanaha, naçinio
za spremiæta. sebi gvozdene rogove i vikao: “Ovako
13 U gradovima Judinim imao je veli Gospod: “Tako øeæ pobosti Sirijce,
mnogo blago, a u Jerusalemu çetu dokle ih ne uniætiæ!”
hrabrih ratnika. 11 Svi drugi proroci prorokovali su isto
14 Ovo je broj njihov po obiteljima: Judi tako: Poåi samo na Ramot Gilead!
su pripadali kao tisuønici: Vojskovoåa Uspjet øeæ. Gospod øe ga dati u ruke
Adnah s tri stotine tisuøa hrabrih kralju.”
ratnika, 12 Poslanik, koji je bio otiæao da dovede
15 Uz njega vojskovoåa Johanan s Mikaju, reçe mu: “Pazi dobro, proroci
dvjesta i osamdeset tisuøa ljudi; su kralju jednoglasno obeøali sreøu.
16 Uz njega Amasija, sin Zikrijev, koji Pa i ti kao svaki od njih prorokuj i sreøu
se je bio dragovoljno posvetio navjeæøuj!”
Gospodu, s dvjesta tisuøa hrabrih 13 Mikaja odgovori: “Tako œiv bio
ratnika, Gospod, samo æto mi nadahne
17 Benjaminu su pripadali hrabri Gospod, to øu navijestiti,”
ratnik Eliada s dvjesta tisuøa ljudi, 14 Kad je doæao kralju, upita ga kralj:
koji su bili naoruœani lukom i ætitom; “Mikaja, hoøemo li poøi u rat na Ramot
18 Uz njega Jehozabad sa sto i Gilead, ili da se okanimo?” On
osamdeset tisuøa za rat naoruœanih odgovori: “Poåite! Imat øete sreøu. Oni
ljudi. øe vam se dati u ruke.”
19 Ovi su sluœili kralju, osim onih, æto 15 A kralj mu reçe: “Koliko øu te puta
ih je bio ponamjeætao kralj po tvrdim zaklinjati, da mi samo çistu istinu
gradovima u svoj zemlji Judinoj. navijestiæ u ime Gospodnje?”
16 Tada on reçe: “Vidim sav narod
2 Ljetopisi 18 Izraelov razasut po brdima kao ovce,
1 Kad je Joæafat bio postao veoma koje nemaju pastira. Gospod reçe: “Oni
bogat i moøan, sprijatelji se s Ahabom. nemaju gospodara; zato neka se svaki
2 Poslije nekoliko godina otide k Ahabu vrati kuøi u miru!”
u Samariju. Ahab nakla njemu i 17 Tada reçe kralj Izraelov Joæafatu:
ljudima njegovim mnogo ovaca i “Nijesam li ti rekao, on mi ne prorokuje
volova. Pritom ga nagovori, da poåe s sreøu, nego samo zlo?”
njim proti Ramotu Gileadu. 18 A Mikaja nastavi: “Zato çuj rijeç
3 I kad Ahab, kralj Izraelov, upita Gospodnju: “Vidjeh Gospoda gdje sjedi
Joæafata, kralja Judina: “Hoøeæ li poøi na prijestolju svojem, a sva vojska
s menom proti Ramotu Gileadu?”, nebeska stoji mu s desne i s lijeve
odgovori mu: “Æto ti hoøeæ, hoøu i ja; strane.
moja vojska tvoja je vojska. Poøi øu s 19 I Gospod upita: “Tko øe zaluditi
tobom u boj.” Ahaba, kralja Izraelova, da poåe na
4 A Joæafat dade kralju Izraelovu ovaj vojsku i da padne pred Ramotom
savjet: “Upitaj prije ipak Gospoda!” Gileadom? Jedan reçe ovo, drugi ono.
5 I tako kralj Izraelov dade skupiti 20 Napokon izaåe jedan duh, stade
proroke, çetiri stotine ljudi, i upita ih: pred Gospoda i reçe: “Ja øu ga zaluditi.
“Hoøu li poøi u rat proti Ramotu Gospod ga upita: “Kako?
Gileadu, ili da se okanim?” Oni 21 Odgovori: “Poøi øu tamo i postat øu
odgovoriæe: “Poåi, jer øe ga Gospod dati laœljiv duh u ustima svih proroka
u ruke kralju!” njegovih. Tada on reçe: “Moœeæ ga
6 A Joæafat upita: “Ima li ovdje joæ koji zaluditi. Tebi øe to poøi za rukom. Idi,
prorok Gospodnji, da ga upitamo?” uçini tako!
7 Kralj Izraelov reçe Joæafatu: “Ima joæ 22 I tako je eto Gospod stavio laœljiva
jedan, preko kojega bismo mogli duha u usta svim tvojim prorocima, jer
upitati Gospoda” Ali ja ga ne mogu je Gospod zakljuçio zlo po te.”
podnositi, jer mi nikada ne proriçe 23 Tada pristupi Zedekija, sin
dobro, nego samo zlo: to je Mikaja, sin Kenaanaha, i udari Mikaju po obrazu i
Imlin.” A Joæafat odgovori: “Neka kralj reçe: “Kako je otiæao duh Gospodnji od
ne govori tako!” mene, da govori s tobom?”
8 I kralj Izraelov dozva jednoga 24 Mikaja odgovori: “Doznat øeæ to u
dvoranina i zapovjedi mu: “Brœe dovedi onaj dan, kad moradneæ bjeœati iz
Mikaju, sina Imlina!” jedne sobe u drugu, da se skrijeæ.”
9 Uto su sjedili kralj Izraelov i Joæafat, 25 Potom zapovjedi kralj Izraelov:
kralj Judin, svaki na svojem “Uhvatite Mikaju, odvedite ga k
prijestolju u kraljevskim haljinama na zapovjedniku gradskom Amonu i
trgu kod vrata samarijskih, i svi su kraljeviøu Joaæu
proroci prorokovali pred njima. 26 I javite: “Ovako zapovijeda kralj:
351 2 Ljetopisi
Bacite toga çovjeka u tamnicu i drœite Levite, sveøenike i poglavare obiteljske
ga tijesno uz vodu i kruh, dok se ne sinova Izraelovih za sud Gospodnji i za
vratim çitav i zdrav!” pravne raspre. Oni su stanovali u
27 Mikaja odgovori: “Ako se ti zaista Jerusalemu.
vratiæ çitav i zdrav, onda Gospod nije 9 On m dade ovaj naputak: “Ovako øete
govorio preko mene.” Joæ reçe: “ujte to, raditi: u strahu Gospodnjem, sa svom
svi narodi!” vjernosti i srcem iskrenim
28 I tako izaåoæe kralj Izraelov i Joæafat, 10 U svakoj parnici, æto se iznese pred
kralj Judin, proti Ramotu Gileadu. vas od braøe vaæe, æto stanuju po
29 A kralj Izraelov reçe Joæafatu: “Ja øu gradovima svojim, ticalo se to
se preobuøi i tako poøi u boj. Ti samo umorstva, zakona, zapovijedi,
zadrœi svoje haljine!” Tako se preobuçe uredaba ili prava, imate ih pouçiti, da
kralj Izraelov, i poåoæe u boj. se ne ogrijeæe o Gospoda, i da ne padne
30 A kralj sirijski bio je zapovjedio gnjev njegov na vas i na braøu vaæu.
zapovjednicima svojih raznih kola ovo: Tako morate raditi, da ne sagrijeæite.
“Ne borite se ni s kim, bio malen ili 11 Veliki sveøenik Amarija bit øe
velik, nego samo s kraljem Izraelovim!” predstojnik vaæ u svim poslovima
31 I kad zapovjednici ratnih kola Gospodnjim, i Zebadija, sin Iæmaelov,
ugledaæe Joæafata, pomisliæe: “To moœe knez kuøe Judine, u svim poslovima
samo biti kralj Izraelov”, i sruæiæe se na kraljevim. Kao çinovnici stoje vam na
njega. A Joæafat povika. I Gospod mu sluœbu Leviti. Poåite hrabro na posao!
pomoœe, i odvrati ih Bog od njega. Gospod je s dobrima.”
32 im zapovjednici ratnih kola vidjeæe,
da to nije kralj Izraelov, odstupiæe od 2 Ljetopisi 20
njega. 1 Potom izaåoæe u boj proti Joæafatu
33 A jedan momak onako nagonom Moabovci i Amonci i s njima jedan odio
odape luk svoj i pogodi kralja Izraelova nekih drugih.
gdje spuça oklop. Tada ovaj zapovjedi 2 Kad se je dojavilo Joæafatu: “Dolazi
svojemu vozaçu: “Okreni i izvedi me iz proti tebi veliko mnoætvo s one strane
boja, jer sam ranjen!” mora, iz Sirije, oni su veø u Hasason-
34 Ali je boj onoga dana bio sve œeæøi, i Tamaru, to je En-Gedi”,
tako je morao kralj izdrœati uspravo 3 On se uplaæi. Joæafat se uteçe
stojeøi u kolima naprema Sirijcima do Gospodu i dade oglasiti post po svoj
uveçer. O sunçanom zalasku umrije. zemlji Judinoj.
4 Skupiæe se Judejci, da zazovu
2 Ljetopisi 19 Gospoda. Iz svih gradova Judinih
1 Joæafat, kralj Judin, vrati se çitav i doåoæe, da traœe pomoø kod Gospoda.
zdrav kuøi u Jerusalem. 5 Tada stupi Joæafat u hramu
2 Tada stupi preda njega vidjelac Jehu, Gospodnjem pred trijemom novim
sin Hananijev, i reçe kralju Joæafatu: meåu narodnu zajednicu Judinu i
“Zar si morao pruœiti pomoø jerusalemsku
bezboœniku i ljubav iskazati onima, 6 I pomoli se: “Gospode, Boœe otaca
koji mrze na Gospoda? Zato je pao na te naæih! Nijesi li ti Bog na nebu i vladar
gnjev Gospodnji. nad svim kraljevstvima naroda? U ruci
3 Ali se naælo i dobra na tebi: Istrijebio je tvojoj moø i jakost, i nitko ti ne moœe
si drvene likove aætarte iz zemlje i odoljeti.
upravio B srce svoje na to, da vjerno 7 Nijesi li ono ti, Boœe naæ, odagnao
sluœiæ Bogu.” stanovnike ove zemlje ispred naroda
4 Joæafat ostade tada u Jerusalemu, svojega Izraela i dao je za sva vremena
Obilazio je opet narod od Beeræebe do potomcima svojega prijatelja
gore Efraimove i privodio ih natrag Abrahama?
Gospodu, Bogu otaca njihovih. 8 Oni se naseliæe u njoj i sagradiæe ti u
5 I postavi suce u zemlji, u svim tvrdim njoj svetiæte za ime tvoje i rekoæe:
gradovima Judinim, u svakom gradu. 9 Ako nas zadesi kakva nesreøa, rat,
6 Reçe sucima: “Gledajte dobro, æto kazneni sud, kuga i glad, tada øemo
çinite, jer ne sudite po nalogu ljudi, stupiti pred ovaj hram i preda te - jer
nego po nalogu Gospoda. On je kod vas ime tvoje prebiva u ovom hramu - i
nazoçan, kad sudite. vapit øemo k tebi u nevolji svojoj, da
7 Zato neka bude strah Gospodnji u nas usliæiæ i izbaviæ.
vama! Idite oprezno na rad, jer u 10 I sad evo, Amonci i Moapci i
Gospoda, Boga naæega, nema stanovnici gore Seira, kroz kojih
nepravde, niti on gleda tko je tko, niti zemlju nijesi dao sinovima Izraelovim
prima mita.” proøi, kad su iæli iz zemlje egipatske, i
8 I u Jerusalemu postavi Joæafat neke koje obiåoæe, a da ih ne uniætiæe:
2 Ljetopisi 352
11 Evo, oni nam sad vraøaju, kad zemlji. Niti jedan nije bio umaknuo.
dolaze, da nas istjeraju iz posjeda 25 I Joæafat doåe s ljudima svojim, da
tvojega, æto si nam ga dao. pokupe plijen. Naåoæe svu silu stoke,
12 O Boœe naæ, zar ih neøeæ kazniti? Jer pokretnina, haljina i dragocjenoga
mi smo nemoøni pred tim silnim posuåa i uzeæe sebi od toga toliko, da
mnoætvom, koje ide proti nama, Ne su jedva mogli odnijeti. Tri dana bili su
znamo, æto bismo çinili. Oçi su naæe zaposleni plijenjenjem, tako je velik
uprte u te.” bio plijen.
13 Tako je stajao tu sav Juda pred 26 etvrti dan skupiæe se u dolini
Gospodom s djecom, œenama i hvalospjeva; jer ondje dadoæe hvalu
sinovima. Gospodu. Zato se zove ono mjesto do
14 Tada doåe usred narodne zajednice danaænjega dana dolina hvalospjeva.
duh Gospodnji na Jahaziela, sina 27 Svi Judejci i Jerusalemci vratiæe se
Zaharije, sina Benaje, sina Jehiela, tada s Joæafatom na çelu puni radosti
sina Matanije, Levita iz roda Asafova. opet natrag u Jerusalem, jer ih je bio
15 On povika: “Sluæajte, sinovi Judini i obradovao Gospod nad neprijateljima
stanovnici Jerusalema i ti, kralju njihovim.
Joæafate! Ovako vam govori Gospod: Ne 28 S harfama, citrama i trubama do-
bojte se, ne plaæite se toga mnoætva åoæe u Jerusalem u hram Gospodnji.
velikoga! Taj boj nije stvar vaæa, nego 29 Sva kraljevstva zemalja obuze velik
Boœja strah, kad çuæe, da se je Gospod sam
16 Izaåite sutra proti njima! Oni øe poøi borio s neprijateljima Izraelovim.
uz brdo Ziz, i vi øete ih naøi na kraju 30 Otada je vladao mir u kraljevstvu
doline istoçno od pustinje Jeruela. Joæafatovu; jer mu je bio Bog njegov
17 Ali se vi neøete morati boriti. Samo dao mir unaokolo.
se postavite, stojte, pa gledajte, kako 31 Tako je vladao Joæafat nad Judom.
øe vas, Judo i Jerusaleme, izbaviti Bilo mu je trideset i pet godina, kad
Gospod! Ne bojte se! Ne plaæite se! postade kralj, i vladao je u Jerusalemu
Izaåite sutra proti njima! Gospod je s dvadeset i pet go çina. Njegova mati
vama.” zvala se je Azuba i bila je køi Æilhijeva.
18 Tada se prignu Joæafat licem do 32 Hodio je posve putem svojega oca
zemlje, i svi Judejci i stanovnici Ase, a da ne side s njega, i çinio je, æto
Jerusalema baciæe se niçice pred se dopadalo Gospodu.
Gospodom, da se poklone Gospodu. 33 Samo uzvisine nijesu bile sruæene, i
19 Leviti iz roda Kohatova i Korahova narod nije joæ bio svoje srce upravio k
uzeæe da hvale Gospoda, Boga Bogu otaca svojih.
Izraelova, glasom i klicanjem visokim. 34 Ostala povijest Joæafatova,
20 Drugoga jutra rano izaåoæe u prijaænja i potonja, stoji zapisana u
pustinju tekoansku. Kad su izlazili, povijesti Jehua, sina Hananijeva, koja
stade Joæafat meåu njih i reçe: “ujte je bila stavljena u knjigu o kraljevima
me, Judejci i stanovnici Jerusalema! Izraelovim.
Pouzdajte se u Gospoda, Boga svojega, 35 Potom se zdruœi Joæafat, kralj Judin,
pa øete biti sigurni! Pouzdajte se u s Ahazijom, kraljem Izraelovim, çiji je
proroke svoje, pa øete uspjeti!” rad bio bezboœan
21 Onda se dogovori s narodom i 36 On sklopi s njim savez, da naçine
postavi pjevaçe, koji bi, iduøi pred laåe, æto øe voziti u Taræiæ. I u Esion-
naoruœanim ratnicima, imali u slavu Geberu naçiniæe laåe.
Gospodu u svetom nakitu pjevati 37 A Eliezer, sin Dodavahov iz Mareæe,
hvalospjev: “Hvalite Gospoda, jer prorokova proti Joæafatu ovako: “Jer si
vjeçno traje dobrota njegova!” se zdruœio s Ahazijom, razorit øe
22 im su bili poçeli s klicanjem i Gospod tvoje djelo.” Tako se razbiæe
hvalospjevom, dade Gospod, da ljudi, laåe i ne mogoæe iøi u Taræiæ.
æto su se bili skrili u zasjedi, doåu na
Amonce, Moapce i na odio s gore Seira, 2 Ljetopisi 21
koji su bili izaæli proti Judejcima. Oni 1 Kad je Joæafat bio poçinuo kod otaca
su bili razbijeni. svojih, pokopaæe ga kod otaca njegovih
23 I okrenuæe se Amonci i Moapci proti u gradu Davidovu. Mjesto njega
stanovnicima gore Seira, da ih potru i postade kralj njegov sin Joram.
uniæte. Kad su bili gotovi sa 2 Ovaj je imao kao braøu sinove
stanovnicima iz gore Seira, udariæe Joæafatove Azariju, Jehiela, Zahariju,
jedni na druge, te se poubijaæe. Mihaela i Æefatiju. Svi ovi bili su sinovi
24 I kad Judejci doåoæe na visinu iznad Joæafata, kralja Izraelova.
pustinje i pogledaæe na mnoætvo, 3 Otac njihov bio im je dao bogate
vidjeæe samo mrtva tjelesa gdje leœe po darove u srebru, zlatu i dragocje-
353 2 Ljetopisi
nostima uz tvrde gradove u Judi. najmlaåega sina njegova.
Kraljevsku çast dade Joramu, jer je bio 18 Poslije svega toga udari ga Gospod
prvoroåenac. neizljeçivom boleæøu u crijevima.
4 Kad je Joram bio uzeo vladati 19 Dan po dan napokon mu svræetkom
kraljevstvom svojega oca i kad se je bio druge godine ispadoæe crijeva od
utvrdio, dade poubijati svu braøu bolesti njegove, i on umrije uz teæke
svoju i neke ugledne Izraelce. bolove. Narod njegov ne priredi mu
5 Joram je imao trideset i dvije godine, pokopa paljenjem mirisa, kao æto se je
kad postade kralj, i vladao je osam to çinilo ocima njegovim.
godina u Jerusalemu. 20 Imao je trideset i dvije godine, kad
6 Hodio je putem kraljeva Izraelovih, postade kralj, i vladao je osam godina
kao æto je bila çinila kuøa Ahabova, jer u Jerusalemu. Preminu, a da nitko ne
je on imao køer Ahabovu za œenu. Tako poœali za njim. Pokopaæe ga u gradu
je çinio, æto se nije dopadalo Gospodu. Davidovu, ali ne u grobovima kraljeva.
7 Ipak ne htjede Gospod uniætiti kuøu
Davidovu radi zavjeta, æto ga je uçinio 2 Ljetopisi 22
s Davidom, i jer je bio obeøao, da øe 1 I stanovnici Jerusalema uçiniæe na
njemu i sinovima njegovim vazda mjesto njega kraljem njegova
davati svjetionicu. najmlaåeg sina Ahaziju, jer sve starije
8 Pod njegovim vladanjem otpadoæe sinove bila je poubijala çeta, koja je
Edomci od Jude i postaviæe sebi bila s Arapima prodrla u tabor, i tako
vlastitoga kralja. postade kralj Ahazija, sin Jorama,
9 Joram otide tamo sa svojim kralja Judina.
vojskovoåama i sa svim ratnim 2 Ahazija je imao çetrdeset i dvije
kolima. Kad je navalio jedne noøi, razbi godine, kad postade kralj. Vladao je
Edomce, koji su ga bili opkolili, godinu dana u Jerusalemu. Njegova se
zajedno sa zapovjednicima ratnih mati zvala Atalija i bila unuka
kola. Omrijeva.
10 Ali Edomci ostadoæe nezavisni od 3 I on je hodio putovima kuøe Ahabove;
Jude do danaænjega dana. Tada u isto jer ga njegova mati svojim savjetom
vrijeme otpade i Libna od vrhovne navede na zla djela.
vlasti njegove, jer je on bio otpao od 4 Tako je çinio, æto se nije dopadalo
Gospoda, Boga otaca svojih. Gospodu, kao kuøa Ahabova; jer su
11 Takoåer naçini on œrtvene uzvisine mu ovi bili savjetnici po smrti oca
po brdima Judinim, navede njegova, na propast njegovu.
stanovnike Jerusalema na sluœbu 5 Po njihovu savjetu poåe s Joramom,
idolsku i otuåi Judu. sinom Ahabovim, kraljem Izraelovim,
12 Tada mu stiœe pismo od proroka u Ramot Gilead na vojsku proti
Ilije, æto je glasilo ovako: “Ovako veli Hazaelu, kralju Sirije. Kad pritom
Gospod, Bog tvojega djeda Davida: Za Sirijci raniæe Jorama,
kaznu, æto ne ideæ putovima svojega 6 Vrati se on natrag, da se u Jezreelu
oca Joæafata i putovima Ase, kralja lijeçi od rana, æto su mu ih bili zadali
Judina, kod Rame, kad je ratovao proti
13 Nego hodiæ putem kraljeva Hazaelu, kralju Sirije. Ahazija, sin
Izraelovih i navodiæ Judu i stanovnike Joramov, kralj Judin, doåe da posjeti u
Jerusalema na sluœbu idolsku, kao æto Jezreelu Jorama, sina Ahabova, jer je
je çinila kuøa Ahabova, osim toga dao ovaj leœao bolestan.
si poubijati i braøu svoju, kuøu oca 7 A bilo je od Boga dopuæteno na
svojega, a bili su bolji od tebe, propast Ahazije, da doåe k Joramu.
14 Evo, zato øe Gospod pustiti da doåe Kad doåe tamo, otide s Joramom
teæka kazna na tvoj narod, na tvoje protiv Jehua, sina Nimæijeva, kojega je
sinove, na tvoje œene i na sve tvoje Gospod bio dao pomazati, da istrijebi
imanje. kuøu Ahabovu.
15 A ti øeæ pasti u teæku bolest, u bolest 8 I kad je Jehu izvræivao kazneni sud
crijevnu, dok ti dan po dan ne ispadnu na kuøi Ahabovoj, naåe knezove
crijeva od te bolesti.” Judine i sinove Ahazijine, æto su bili u
16 I tako podiœe Gospod proti Joramu sluœbi Ahazijinoj, i dade ih pogubiti.
duh Filistejima i Arapima, koji stanuju 9 Tada dade potraœiti Ahaziju. Uhvatiæe
do Etiopljana. ga u Samariji, gdje se krio, dovedoæe ga
17 Oni izaåoæe proti zemlji Judinoj, k Jehui i pogubiæe ga. Onda ga
poharaæe je i odvukoæe sve imanje i pokopaæe; jer pomisliæe: Sin je
blago, æto se naåe u palaçi kraljevskoj, Joæafata, koji je sluœio Gospodu svim
usto i njegove sinove i œene. Ne osta mu srcem. I tako ne bi nikoga od kuøe
viæe niti jedan sin osim Joahaza, Ahazijine, koji bi bio mogao preuzeti
2 Ljetopisi 354
çast kraljevsku. strane hrama izmeåu œrtvenika i
10 Kad je Atalija, mati Ahazijina, hrama, gdje je bio kralj.
doznala, da je sin njezin mrtav, odluçi 11 Tada izvedoæe sina kraljeva i
da pobije svu kraljevsku obitelj kuøe metnuæe na njega zlatni vijenac i
Judine. svjedoçanstvo. Tako ga uçiniæe
11 Ali Joæabata, køi kraljeva, uze kraljem, Jehojada i sinovi njegovi
Joaæa, sina Ahazijina, ukrade ga pomazaæe ga i povikaæe: “Œivio kralj!”
izmeåu kraljeviøa, æto su imali biti 12 Kad je Atalija çula viku naroda, koji
ubijeni, i donese ga s dojkinjom se stjecao i klicao kralju, doåe k
njegovom u loœnicu. Tako ga skrije narodu u hram Gospodnji.
Joæabata, køi kralja Jorama, œena 13 Ovdje vidje kralja gdje stoji na
sveøenika Jehojade, - ona je naime bila svojemu sjediætu kod ulaza i uz kralja
sestra Ahazijina - od Atalije, tako da ga stotnike i trubaçe, a sav se narod
ne ubi. radovao i trubio u trube, i pjevaçi s
12 On ostade æest godina skriven kod glazbalima davali znak za klicanje.
njih u hramu Boœjem, a Atalija je Tada razdrije Atalija haljine svoje i
vladala u zemlji. povika: “Izdaja, izdaja!”
14 A sveøenik Jehojada pozva stotnike,
2 Ljetopisi 23 zapovjednike çeta i zapovjedi im:
1 U sedmoj godini poåe Jehojada “Izvedite je izmeåu redova iz hrama!
odvaœno na djelo. On se sporazumi sa Tko poåe za njom, neka se pogubi
stotnicima, naime s Azarijom, sinom maçem!” Sveøenik je naime bio
Jerohamovim, s Iæmaelom, sinom naredio, neka se ona ne pogubi u
Johananovim, s Azarijom, sinom hramu Gospodnjem.
Obedovim, Maasejom sinom Adajevim 15 Naçiniæe joj mjesto, i kad je doæla do
i s Eliæafatom, sinom Zikrijevim. vrata konjskih kod palaçe kraljevske,
2 Oni proåoæe zemlju Judinu i pozvaæe tamo je ubiæe.
na skupætinu Levite iz svih gradova 16 Nato Jehojada uçini savez izmeåu
Judinih i obiteljske poglavare u Gospoda, svega naroda i kralja, da øe
Izraelu, Oni doåoæe u Jerusalem. biti narod Gospodnji.
3 Sva skupætina uçini u hramu Boœjem 17 Sav narod otide k hramu baalovu i
savez s kraljem. Pritom im reçe razori ga. Njegove œrtvenike i likove
Jehojada: “Evo, sin kraljev bit øe kralj, razruæiæe posve i ubiæe baalova
kao æto je odredio Gospod za potomke sveøenika Matana pred œrtvenicima.
Davidove. 18 Potom namjesti Jehojada straœu
4 A vi uçinite ovo: Treøina vas, koji kod hrama Gospodnjega pod upravom
odlazite u subotu, - sveøenici i Leviti - sveøenika i Levita, æto ih je David bio
neka sluœe kao vratari na pragovima; porazdijelio u redove za hram
5 Treøina neka zaposjedne palaçu Gospodnji, da prinose Gospodu œrtve
kraljevsku, treøina vrata Jesodova, a paljenice, kao æto je propisano u
sva vojska trijemove hrama zakonu Mojsijevu, uz radosno klicanje
Gospodnjega! i pjesme po naredbi Davidovoj.
6 Ipak u hram Gospodnji ne smije 19 I postavi vratare na vratima hrama
nitko stupiti osim sveøenika i Levita, Gospodnjega, da ne bi uniæao niti
æto sluœe, Ovi smiju uniøi, jer su jedan, tko bi bio bilo kako neçist.
posveøeni. A sav ostali narod neka se 20 Tada pusti da krenu stotnici,
çuva Gospoda! dostojanstvenici i ostali, koji su
7 Leviti neka onda opkole kralja, svaki upravljali narodom, i sav narod
s oruœjem u ruci! Tko prodre u hram, zemlje, i izvede kralja iz hrama
neka se pogubi! Oni imaju pratiti Gospodnjega. Uåoæe kroz gornja vrata
kralja, kada dolazi i kada odlazi.” u palaçu kraljevsku i posadiæe kralja
8 Leviti i svi Judejci uçiniæe tada toçno na kraljevsko prijestolje.
onako, kako je bio naredio sveøenik 21 Sav se je narod u zemlji radovao, i
Jehojada Svaki uze svoje ljude, one, grad ostade miran. A Ataliju su bili
koji odlaze u subotu, i one, koji dolaze maçem ubili.
u subotu; jer sveøenik Jehojada nije
bio otpustio odjela. 2 Ljetopisi 24
9 Sveøenik Jehojada dade onda 1 Joaæu je bilo sedam godina, kad se je
stotnicima koplja, ætitiøe i ætitove, æto uspeo na prijestolje. Vladao je
su bili pripadali kralju Davidu i æto su çetrdeset godina u Jerusalemu,
se nalazili u hramu Boœjem. Njegova se je mati zvala Sibija, iz
10 Tada on postavi unaokolo sav Beeræebe.
narod, i to svakoga sa kopljem u ruci, 2 Joaæ je çinio æto se je dopadalo
od juœne strane hrama do sjeverne Gospodu, dok je œivio sveøenik
355 2 Ljetopisi
Jehojada. godina, kad je umro.
3 Jehojada ga oœeni dvjema œenama, te 16 Pokopaæe ga kod kraljeva u gradu
rodi sinove i køeri. Davidovu; jer se je bio iskazao
4 Kasnije Joaæ odluci da popravi hram zasluœan za Izraela, za Boga i za hram
Gospodnji. njegov.
5 On dade skupiti sveøenike i Levite i 17 Poslije smrti Jehojadove doåoæe
zapovjedi im: “Poåite po gradovima knezovi Judini i baciæe se niçice pred
Judinim i skupljajte od svih sinova kraljem; i kralj ih posluæa.
Izraelovih novaca, da se moœe 18 I oni zapustiæe opet hram Gospoda,
popravljati hram Boga vaæega od Boga otaca svojih, i stadoæe ætovati
godine do godine! A ubrzajte stvar!” Ali aætarte i likove rezane. Tada se podiœe
Levitima se nije œurilo. gnjev Gospodnji na Judu i na
6 Zato kralj dozva velikoga sveøenika Jerusalem zbog grijeha njihovih,
Jehojadu i reçe mu: “Zaæto ne nastojiæ 19 On je slao proroke meåu njih, da ih
oko toga, da Leviti donose iz Judeje i povrate natrag Gospodu. Ovi su ih
Jerusalema prilog, æto ga je naloœio nagovarali. Ali ih oni nijesu sluæali.
Mojsije, sluga Gospodnji, narodnoj 20 I doåe duh Gospodnji na Zahariju,
zajednici izraelskoj u korist æatoru sina sveøenika Jehojade. On stupi
svjedoçanstva? pred narod i doviknu im: “Ovako govori
7 Jer pristaæe Atalije bezboœne nijesu Bog: Zaæto prestupate zapovijedi
popravljale ætete na hramu Boœjemu i Gospodnje i upropaæøujete svoju
upotrijebile su za baalove sve darove, sreøu? Jer ostaviste Gospoda, zato i on
æto bi se darovali za hram Boœji.” vas ostavi.”
8 Na zapovijed kraljevu napraviæe 21 A oni se urotiæe proti njemu i
stoga kovçeg i metnuæe ga pred vrata kamenovaæe ga po zapovijedi kraljevoj
hrama Gospodnjega. u trijemu hrama Gospodnjega.
9 Onda dadoæe oglasiti po Judeji i 22 Tako se je malo spominjao kralj Joaæ
Jerusalemu, neka se donosi Gospodu ljubavi, koju mu je bio iskazivao otac
prilog, æto ga je bio naloœio Mojsije, njegov, da je dao pogubiti sina njegova,
sluga Boœji, sinovima Izraelovim u A on umiruøi povika: “Gospod vidi to, i
pustinji. on øe to pokarati.”
10 Svi glavari i sav narod obradovaæe 23 A kad proåe godina, podiœe se na
se, i donosili su svoj prilog i bacali ga u njega vojska Sirijaca. Kad su bili doæli
kovçeg, dok nije bio pun. u zemlju Judinu i u Jerusalem, pobiæe
11 Kadgod bi Leviti donosili kovçeg u narodu sve knezove narodne i sav
kraljevskoj oblasti - kad bi se naime plijen, æto su im ga bili uzeli, poslaæe
vidjelo, da ima u njemu mnogo novaca kralju u Damask.
- doæao je çinovnik kraljevski i 24 Premda je vojska sirijska upala
poslanik velikoga sveøenika. Oni bi samo s malim brojem ljudi, ipak im
ispraznili kovçeg i onda ga opet Gospod dade u ruke veoma veliku
odnosili na njegovo mjesto. Tako su vojsku, jer su ovi bili ostavili Gospoda,
çinili svaki dan i nakupiæe mnogo Boga otaca svojih. Tako izvræiæe
novaca. kazneni sud na Joaæu.
12 Kralj i Jehojada uruçivali bi ih 25 Kad su bili obiæli od njega - ostaviæe
nastojnicima nad poslom, æto su ga u teækoj bolesti - , urotiæe se proti
nadgledali rad na hramu Gospod- njemu dvorani njegovi radi krvava
njem. Oni su unajmljivali kamenare i djela na sinu sveøenika Jehojade i
drvodjelje za obnovu hrama Gospod- ubiæe ga u postelji njegovoj. Tako
njega, usto kovaçe gvoœåem i mjeåu za umrije, i pokopaæe ga u gradu
popravak hrama Gospodnjega. Davidovu. Ali ga ne sahraniæe u
13 Nastojnici nad poslom uçiniæe, da grobnici kraljevskoj.
su dobro napredovali radovi oko 26 Ovo su, æto se urotiæe proti njemu:
obnove. Oni vratiæe hram Gospodnji u Zabad, sin Amonke Æimeate, i
njegovo prijaænje stanje i utvrdiæe ga. Jehozabad, sin Moapke Æimrite.
14 Kad su to bili svræili, predaæe novce, 27 O sinovima njegovim, o visini
æto pretekoæe, kralju i Jehojadi. Od danka, æto mu je nametnut, i o
toga se dalo naçiniti posuåe za hram graåenju hrama Boœjega zapisano je u
Gospodnji, posude za sluœbu Boœju i za Zapiscima knjige o kraljevima. Njegov
œrtve, zdjele i druge sudove zlatne i sin Amazija postade kralj mjesto
srebrne, Dokle je œivio Jehojada, njega.
prinosile su se œrtve paljenice redovito
u hramu Gospodnjem. 2 Ljetopisi 25
15 Kad je Jehojada bio ostario i naœivio 1 Bilo je Amaziji dvadeset i pet godina,
se, umrije. Bilo mu je sto i trideset kad postade kralj. Vladao je dvadeset i
2 Ljetopisi 356
devet godina u Jerusalemu, Njegova Amaziju, i on posla proroka k njemu,
mati zvala se je Joadana, iz koji mu reçe: “Zaæto sluœiæ bogovima
Jerusalema. toga naroda, koji ne mogoæe izbaviti
2 On je çinio, æto se je dopadalo svojega vlastitog naroda iz tvoje ruke?”
Gospodu, ali ne u punoj vjernosti. 16 Kad je on tako govorio njemu,
3 im je imao çvrsto u rukama vlast odgovori mu ovaj: “Jesmo li te postavili
kraljevsku, dade poubijati dvorane, kralju za savjetnika Prestani! Zar da te
koji su bili ubili njegova kraljevskoga se isprebija?” Prorok prestade, ali reçe
oca. joæ: “Sad znam, da te je Bog naumio
4 Sinova ne dade ipak ubiti po upropastiti, jer si tako radio i neøeæ da
zapovijedi, æto stoji zapisana u knjizi posluæaæ savjet moj.”
zakona Mojsijeva, gdje zapovijeda 17 Poæto se je Amazija, kralj Judin, bio
Gospod: “Oci neka se ne pogube zbog posvjetovao, posla poslanike k Joaæu,
djece svoje, niti djeca zbog otaca sinu Joahazovu, unuku Jehuovu,
svojih, nego svaki neka se pogubi kralju Izraelovu, i pozva: “Doåi, da se
samo zbog svojega vlastitoga ogledamo!”
prekræaja!” 18 A Joaæ, kralj Izraelov, dade Amaziji,
5 Iza toga podiœe Amazija Judejce i kralju Judinu, odgovoriti: “Trn na
dade da se od svega Jude i Benjamina Libanonu posla jedanput k cedru na
postave poredani po obiteljima, Libanonu i zatraœi: “Daj svoju køer
tisuønicima i stotnicima. Kad ih izbroji sinu mojemu za œenu! Ali zvijer na
od dvadeset godina i viæe, naåe, da ih je Libanonu pretrça preko trna i zgazi ga.
bilo trista tisuøa izabranih ratnika, 19 Tako radiæ ti, jer si pobio Edomce,
koji su nosili koplje i ætit. postao si obijestan i œeåaæ slave.
6 Joæ najmi iz Izraela sto tisuøa Ostani ipak kod kuøe! Zaæto da
valjanih ratnika za æto talenata izaœivaæ nesreøu i da padneæ, ti i Juda
srebra. s tobom?
7 Ali mu doåe jedan çovjek Boœji i reçe: 20 Kako ne htjede Amazija posluæati, -
“Kralju, neka ne ide s tobom vojska jer je bilo od Boga tako dopuæteno, da
izraelska, jer Gospod nije s Izraelom ih da u ruke neprijatelju, buduøi da su
niti sa sinovima Efraimovim. sluœili bogovima edomskim, -
8 Idi sam odvaœno i hrabro u boj! Inaçe 21 Podiœe se Joaæ, kralj Izraelov, i
mogao bi te Bog sruæiti pred ogledaæe se on i kralj Judin Amazija
neprijateljem, jer Bog ima moø da kod Bet-Æemeæa Judina.
dadne pomoø i da sruæi.” 22 Izrael razbi Judu, te pobjegoæe svi k
9 Amazija upita çovjeka Boœjega: “A æto svojoj kuøi.
øe onda biti od sto talenata, æto sam ih 23 A Amaziju, kralja Judina, sina
dao vojsci izraelskoj?” Çovjek Boœji Joaæova, unuka Joahazova, uhvati
odgovori: “Gospod ti moœe puno viæe Joaæ, kralj Izraelov, kod Bet-Æemeæa i
dati od toga.” odvede ga u Jerusalem. Tada sruæi zid
10 I Amazija odvoji çetu sinova jerusalemski od vrata Efraimovih do
Efraimovih od svoje vojske, da bi se vrata na uglu u prostoru od çetiri
vratili kuøi. Oni se vrlo rasrdiæe na stotine lakata.
Judejce i vratiæe se kuøi s velikim 24 Uze sve zlato i srebro i sve posuåe,
gnjevom. æto se naåe u hramu Boœjem kod Obed-
11 A Amazija povede hrabro narod svoj Edoma, i ako palaçe kraljevske, usto
u boj i otide u slanu dolinu. Ovdje pobi taoce, pa se vrati u Samariju.
deset tisuøa sinova Seirovih. 25 Amazija, sin Joaæov, kralj Judin,
12 A deset tisuøa drugih zarobiæe œivio je iza smrti Joaæa, sina
Judejci œive. Odvedoæe ih navrh jedne Joahazova, kralja Izraelova, joæ
hridine i pobacaæe ih sa vrh hridine, petnaest godina.
tako da se svi raspadoæe. 26 Ostala povijest Amazijina, prijaænja
13 A vojnici, æto ih je Amazija poslao i potonja, stoji zapisana u knjizi
natrag, i æto nijesu smjeli poøi s njim u povijesti kraljeva Judinih i Izraelovih.
boj, upadoæe od Samarije do Bet- 27 Od vremena, kad je Amazija bio
Horona u gradove Judine, pobiæe u otpao od Gospoda, postojala je u
njima tri tisuøe ljudi i zaplijeniæe velik Jerusalemu urota proti njemu. Kad
plijen. pobjeœe u Lakiæ, poslaæe za njim ljude
14 Kad se je Amazija iza pobjede nad i dadoæe ga tamo ubiti.
Edomcima bio vratio kuøi, donese sa 28 Prenesoæe ga na konjima i pokopaæe
sobom idolske likove sinova Seirovih, ga u gradu Judinu kod otaca njegovih
postavi ih sebi za bogove, i klanjao im
se i prinosio im œrtve. 2 Ljetopisi 26
15 Tada se raspali gnjev Gospodnji na 1 Potom uze sav narod Judin Uziju,
357 2 Ljetopisi
kojemu je istom bilo æesnaest godina, sveøenika Gospodnjih, plemeniti ljudi,
i uçini ga kraljem mjesto njegova oca pohitjeæe za njim,
Amazije. 18 Oprijeæe se kralju Uziji i doviknuæe
2 On utvrdi Elat, æto ga je bio povratio mu: “Nije tvoje, Uzija, kaditi Gospodu,
Judi, izakako je bio kralj poçinuo kod nego samo sveøenika, potomaka
otaca svojih Aronovih, koji su posveøeni za to, da
3 Bilo je Uziji æesnaest godina, kad kade. Izaåi iz svetinje! Ti si se ogrijeæio.
postade kralj, i vladao je pedeset i dvije To ti nije na çast pred Bogom,
godine u Jerusalemu, Njegova mati Gospodom.”
zvala se je Jekolija, iz Jerusalema. 19 Tada se razgnjevi Uzija. Ali dok je joæ
4 On je çinio, æto se je dopadalo drœao u ruci kadionicu, æto se je
Gospodu, toçno onako, kako je bio upotrebljavala za kaåenje, i dok se je
çinio njegov otac Amazija. vrlo gnjevio na sveøenike, izbi mu
5 On je pazio na to, da sluœi vjerno najednom guba na çelu pred oçima
Bogu, dok je œivio Zaharija, koji ga je sveøenika u hramu Gospodnjem kod
pouçavao u strahu Boœjemu, i dokle je œrtvenika kadionoga.
sluœio Gospodu, davao mu je Bog 20 I kad ga veliki sveøenik Azarija i svi
uspjeh. drugi sveøenici izbliœe pogledaæe,
6 On poåe u rat proti Filistejima, sruæi pronaåe se, da je doista gubav na çelu.
zidove Gatu, Jabne i Aædodu i postavi Tada ga brœe izvedoæe. A i sam pohitje
utvrde u podruçju Aædoda i po ostaloj da izaåe, jer ga je bio udario Gospod.
zemlji filistejskoj. 21 Kralj Uzija osta gubav do smrti svoje
7 I Bog mu je pomogao proti Filistejima i stanovao je kao gubavac odvojen u
i proti Arapima, koji su stanovali u kuøi svojoj. I od hrama Gospodnjega
Gur-Baalu, i proti Meunjana. bio je iskljuçen. Njegov sin Jotam
8 I Amonci su plaøali Uziji danak. upravljao je kuøom kraljevskom i
Njegova je slava dopirala do Egipta, vladao je nad narodom u zemlji.
tako je on bio osilio. 22 Ostalu povijest Uzijinu, prijaænju i
9 U Jerusalemu sagradi Uzija kule na potonju, opisao je prorok Izaija, sin
vratima na uglu, na vratima u dolu i u Amosov.
kutu, i utvrdi ih. 23 Kad je Uzija bio poçinuo kod otaca
10 I u pustinji sagradi kule i dade svojih, pokopaæe ga kod otaca njegovih
iskopati mnogo studenaca, jer je imao na polju uz grobnicu kraljeva, jer
velika stada u nizini i u ravnici, i ratara rekoæe: “Gubav je.” Njegov sin Jotam
i vinogradara po brdima i na Karmelu. postade kralj mjesto njega.
Bio je naime prijatelj poljodjelstva.
11 Uzija je imao i vojsku ratnika æto je 2 Ljetopisi 27
iæla u boj, ureåena po çetama, kako ih 1 Dvadeset i pet godina bilo je Jotamu,
je bio izbrojio pisar Jehiel i upravitelj kad postade kralj, i vladao je æesnaest
Maaseja pod ravnanjem Hananije, godina u Jerusalemu. Njegova mati
vojskovoåe kraljeva. zvala se je Jeruæa i bila je køi Sadokova.
12 Ukupni broj obiteljskih glavara, sve 2 On je çinio, æto se je dopadalo
samih hrabrih junaka, bio je dvije Gospodu, posve kako je bio çinio
tisuøe i æest stotina. njegov otac Uzija; samo æto ne prodrije
13 Pod njihovom je zapovijedi stajala u hram Gospodnji. Ali je narod joæ
bojna sila od tri stotine i sedam tisuøa uvijek çinio zlo.
i pet stotina hrabrih boraca, koji su 3 On sagradi gornja vrata na hramu
vojevali za kralja proti neprijateljima. Gospodnjem; i na zidu Ofela mnogo
14 Za svu vojsku nabavi Uzija ætitove, sagradi.
koplja, kacige, oklope, lukove i 4 Nadalje utvrdi gradove na gori
kamenje za praøke. Judinoj i u æumama posagradi
15 I dade naçiniti u Jerusalemu vjeæto dvorove i kule.
izmiæljene strojeve, to su na kulama i 5 I zarati se s kraljem sinova Amonovih
uglovima imali za to sluœiti, da bacaju i pobijedi ih. Sinovi Amonovi moradoæe
strijele i veliko kamenje. Njegova se mu one godine dati æto talenata
slava raznese nadaleko, jer mu se je srebra, deset tisuøa kora pæenice i
davala çudesna pomoø, tako da deset tisuøa kora jeçma. Isti danak
postade moøan. moradoæe mu sinovi Amonovi dati i
16 Ali kad je bio osilio, srce se njegovo druge i treøe godine.
ponese, i on se pokvari. Ogrijeæi se o 6 Tako je postajao Jotam sve moøniji,
Gospoda, Boga svojega, jer uåe u hram jer je hodio vjerno pred Gospodom,
Gospodnji, da kadi na œrtveniku Bogom svojim.
kadionom. 7 Ostala povijest Jotamova i svi ratovi
17 Sveøenik Azarija i osamdeset njegovi i putovi njegovi zapisani su u
2 Ljetopisi 358
knjizi o kraljevima Izraelovim i 12 Tada ustaæe poglavari sinova
Judinim. Efraimovih, naime Azarija, sin
8 Bilo mu je dvadeset i pet godina, kad Johananov, Berekija, sin Meæilemotov,
postade kralj, i vladao je æesnaest Ezekija, sin Æalumov, i Amasa, sin
godina u Jerusalemu. Hadlajev, na one, æto su se vraøali s
9 Kad je Jotam bio poçinuo kod otaca vojske,
svojih, pokopaæ ga u gradu Davidovu. 13 I rekoæe im: “Ne smijete ovamo
Njegov sin Ahaz postade kralj mjesto dovesti zarobljenike; jer tim bismo
njega. samo naprtili na sebe novu krivnju i
grijeh prema Gospodu; vi hoøete da na
2 Ljetopisi 28 grijehe i krivnje naæe dometnete joæ
1 Dvadeset godina bilo je Ahazu, kad nove. A dosta je veø velika krivnja
postade kralj, i vladao je æesnaest naæa, Teœak bi se gnjev Gospodnji
godina u Jerusalemu. On nije çinio, sruæio na Izraela.”
æto se je dopadalo Gospodu, kao njegov 14 I pustiæe ratnici zarobljenike i plijen
djed David, pred knezovima i svom zajednicom
2 Nego je hodio putovima kraljeva narodnom,
Izraelovih. Usto je dao saliti likove 15 I po imenu za to odreåeni ljudi
baalima, ustaæe, pa se zauzeæe za zarobljenike.
3 Kadio je u dolu sina Hinomova i Oni opskrbiæe sve od njih, koji nijesu
pustio je, po gadnom obiçaju pogana, bili dovoljno odjeveni, odjeøom i
æto ih je bio odagnao Gospod ispred obuøom iz plijena, dadoæe im jesti i piti
sinova Izraelovih, da mu sinovi idu i pomazaæe ih. Onda pomogoæe svima,
kroz oganj. koji su bili slabi za hodanje, da uzjaæe
4 Prinosio je i œrtve zaklanice i kadio je na magarce, i dovedoæe ih u palmov
na visinama i humovima i pod svakim grad Jeriho k zemljacima njihovim.
zelenim drvetom. Potom se vratiæe u Samariju.
5 I tako ga dade Gospod, Bog njegov, u 16 U ono vrijeme posla kralj Ahaz
ruke kralju Sirijskomu. Ovaj ga kraljevima asirskim, da dobije pomoø
pobijedi, zarobi veliko mnoætvo od njih.
njegovih ljudi i odvede ih u Damask. 17 Edomci udariæe opet, poraziæe
Joæ je bio predan u ruke kralju Judejce i odvedoæe zarobljenike.
Izraelovu, koji mu nanese teœak poraz. 18 I Filisteji provaliæe u gradove po
6 Jer Pekah, sin Remalijin, dade nizini i u juœnu zemlju Judinu,
poubijati u jedan dan u Judeji sto i osvojiæe Bet-Æemeæ, Ajalon, Gederot,
dvadeset tisuøa ljudi, sve samih Soho, Tamnu i Gimzo sa selima
hrabrih ratnika; jer su bili ostavili njihovim i naseliæe se u njima.
Gospoda, Boga otaca svojih. 19 Jer Gospod ponizi Judu zbog Ahaza,
7 Osim toga Zikri, hrabri ratnik kralja Izraelova, buduøi da je on bio
efraimski, ubi Maaseju, sina kraljeva, zaveo Judu u grdna zlodjela i pokazao
upravitelja palaçe Azrikama i Elkana, se nevjeran prema Gospodu,
Drugoga do kralja. 20 I asirski kralj Tiglat-Pileser izaåe
8 Takoåer zarobiæe i odvedoæe sinovi proti njemu i pritisnu ga, mjesto da mu
Izraelovi od svojih zemljaka dvjesta pomogne.
tisuøa œena, djeçaka i djevojaka. Usto 21 Premda je Ahaz oplijenio hram
im zaplijeniæe silan plijen, æto ga Gospodnji, palaçu kraljevsku i
odnesoæe u Samariju. knezove i sve dao kralju asirskomu, ne
9 Œivio je ondje prorok Gospodnji po pomoœe mu niæta.
imenu Oded. On izaåe pred vojsku, æto 22 A i u vrijeme, kad ga je onaj
se vraøala u Samariju, i reçe im: “Samo pritisnuo, ogrijeæi se kralj Ahaz o
zato, jer se Gospod, Bog otaca vaæih, Gospoda novom nevjernoæøu.
razgnjevi na Judejce, dade ih on u vaæe 23 On je naime œrtvovao bogovima
ruke. A vi meåu njima poçiniste Damaska, koji su ga ipak bili izubijali,
krvoproliøe bjesnoøom, koja dopire do a mislio je: “Bogovi kraljeva sirijskih,
neba. oni su pomogli njima. Njima øu
10 I joæ mislite uçiniti djecu Judinu i œrtvovati, da pomognu i meni.” Ali su
Jerusalema svojim robovima i mu oni posluœili samo za to, da u
robinjama. A ne tereti li i vas grijeh i nesreøu strovale njega i sav narod
krivnja prema Gospodu, Bogu Izraelov.
vaæemu? 24 I dade Ahaz pokupiti posuåe hrama
11 Zato posluæajte me sada i vratite Boœjega i posuåe hrama Boœjega
natrag te zarobljenike, koje zarobiste porazbijati. Tada zatvori vrata hrama
braøi svojoj! Inaçe doøi øe na vas teœak Gospodnjega i postavi œrtvenike po
kazneni sud Gospodnji.” svim uglovima Jerusalema.
359 2 Ljetopisi
25 I u svakom pojedinom gradu Judinu Jeiel, od sinova Asafovih Zaharija i
podiœe œrtvene uzvisine, da kadi Matanija,
drugim bogovima. Tako je draœio na 14 Od sinova Hemanovih Jehiel i
gnjev Gospoda, Boga otaca svojih. Æemaja i od sinova Jedutunovih
26 A ostala povijest njegova i svi putovi Æemaja i Uziel.
njegovi, prijaænji i potonji, stoje 15 Ovi skupiæe drugove svoje,
zapisani u knjizi kraljeva Judinih i posvetiæe se i onda se po zapovijedi
Izraelovih. kraljevoj dadoæe na to, da oçiste hram
27 Kad je Ahaz bio poçinuo kod otaca Gospodnji po propisima Gospodnjim.
svojih, pokopaæe ga u gradu, u 16 Sveøenici uniåoæe u nutarnji dio
Jerusalemu. Ne metnuæe ga u grobove hrama Gospodnjega, da ga oçiste, i sve
kraljeva Izraelovih. Njegov sin Ezekija neçisto æto naåoæe u hramu
postade kralj mjesto njega. Gospodnjem, iznesoæe u trijem hrama
Gospodnjega, a Leviti pokupiæe to i
2 Ljetopisi 29 iznesoæe u dolinu kidronsku.
1 Ezekiji bilo je dvadeset i pet godina, 17 Prvi dan prvoga mjeseca poçeæe
kad postade kralj, i vladao je dvadeset posveøivati, i osmi dan toga mjeseca
i devet godina u Jerusalemu. Njegova doåoæe do trijema Gospodnjega. Uzeæe
mati zvala se je Abija i bila je køi onda joæ osam dana za dalje çiæøenje
Zaharijina. hrama Gospodnjega. Æesnaesti dan
2 On je çinio, æto se je dopadalo prvoga mjeseca svræiæe.
Gospodu, posve onako, kao æto je bio 18 Potom doåoæe kralju Ezekiji i javiæe:
çinio njegov djed David. “Oçistismo sav hram Gospodnji i
3 Odmah u prvoj godini svojega œrtvenik za œrtve paljenice i sve posuåe
vladanja, u prvom mjesecu, otvori njegovo i æto za kruhove postavljene i
vrata na hramu Gospodnjem i popravi sve posude njegovo.
ih. 19 Sve posuåe, æto ga je radi otpada
4 Dade sazvati sveøenike i Levite, skupi svojega oskvrnio kralj Ahaz, dokle je
ih na slobodnom trgu prema istoku vladao, popravismo i posvetismo. Ono
5 I progovori im: “ujte me, Leviti! stoji sada pred œrtvenikom
Posvetite se sada, a posvetite i hram Gospodnjim.”
Gospoda, Boga otaca svojih, i iznesite 20 Drugoga jutra dade kralj Ezekija
smeøe iz svetinje! sazvati glavare gradske i otide u hram
6 Jer su oci naæi nevjerno radili i çinili, Gospodnji.
Æto se nije dopadalo Gospodu, Bogu 21 Dovedoæe sedam junaca, sedam
naæemu, i ostavili su ga. Odvratili su ovnova, sedam janjaca i sedam jaraca
poglede svoje od æatora Gospodnjega i kao œrtvu za grijeh za kuøu kraljevsku,
leda mu okrenuli, za svetinju i za Judu. On zapovjedi
7 Dapaçe su zatvorili vrata od trijema, sinovima Aronovim, sveøenicima, da
pogasili œiæke, nijesu viæe palili kad i ih œrtvuju na œrtveniku Gospodnjem.
nijesu viæe prinosili œrtve paljenice 22 Tada zaklaæe goveda, i sveøenici
Bogu Izraelovu u svetinji, uhvatiæe krv i izliæe je na œrtvenik. Nato
8 Zato doåe gnjev Gospodnji na Judu i zaklaæe ovnove i izliæe krv na œrtvenik;
Jerusalem. Uçini ih jednim straæilom, tada zaklaæe janjce i izliæe krv na
predmetom uœasa i prezira, kako œrtvenik.
vidite svojim oçima. 23 Potom dovedoæe jarce za œrtvu za
9 Zato naime padoæe oci naæi od maça grijeh pred kralja i pred skupætinu, i
i sinovi naæi, køeri naæe i œene naæe ovi metnuæe ruke svoje na njih.
zarobiæe se zato. 24 Onda ih zaklaæe sveøenici i
10 Ali sada sam odluçio uøi u savez s donesoæe krv njihovu za oproætenje
Gospodom, Bogom Izraelovim, da se grijeha na œrtvenik, da pribave
odvrati od nas njegov œestoki gnjev. pomirenje svemu Izraelu; jer je bio
11 Pa stoga ne budite nemarni, sinovi kralj naredio za sav narod Izraelov
moji, jer je vas izabrao Gospod, da œrtvu paljenicu i œrtvu za grijeh.
stojite pred njim i vræite sluœbu 25 Levite postavi kod hrama
njegovu, i da mu budete sluge i da mu Gospodnjega s cimbalima, harfama i
kadite.” citarama, po naredbi Davida i Gada,
12 I Leviti poåoæe na posao: Mahat, sin vidioca kraljeva, i proroka Natana; jer
Amasajev, i Joel, sin Azarijin, od roda od Gospoda bila je izaæla naredba
Kohatovaca; od sinova Merarijevih Kiæ, preko njegovih proroka.
sin Abdijev, i Azarija, sin Jehalelelov; 26 Leviti se dakle postaviæe s
od sinova Geræonovih Joah, sin Zimin, glazbalima Davidovim, a sveøenici s
i Eden, sin Joahov; trubama.
13 Od potomaka Elisafanovih Æimri i 27 Tada zapovjedi Ezekija, da prinesu
2 Ljetopisi 360
œrtvu paljenicu na œrtveniku. im poçe bili sveøenici u propisanom broju za to
œrtva paljenica, prihvatiæe i pjesma u posvetili i narod se joæ nije bio skupio
slavu Gospodu i trube uz pratnju u Jerusalem.
glazbala Davida, kralja Izraelova. 4 Kako se je to çinilo pravo kralju i svoj
28 Sva se je skupætina bacila niçice. zajednici.
Pjesma je odjekivala, i trube su se orile. 5 Zato zakljuçiæe da oglase poziv po
Sve je to potrajalo tako dugo, dokle se svemu Izraelu od Beeræebe do Dana,
nije bila svræila œrtva paljenica. neka doåu da odrœe blagdan Pashe
29 Kad se je svræila œrtva, prignuæe Gospodu, Bogu Izraelovu, jer se nije
koljeno kralj i svi oko njega i pomoliæe bio viæe drœao uz opøe uçeæøe, kako je
se. to bilo propisano.
30 Nato zapovjediæe kralj Ezekija i 6 I tako otidoæe glasnici s pismima iz
knezovi Levitima, da zapjevaju u slavu ruke kralja i njegovih knezova po
Gospodu hvalospjeve, æto su ih bili svemu Izraelu i Judi naokolo i objaviæe
sastavili David i vidjelac Asaf. S punom po zapovijedi kraljevoj: “Sinovi
radoæøu pjevali su pjesme, klanjali se Izraelovi, povratit øe se natrag
i bacali se niçice. Gospodu, Bogu Abrahamovu, Izakovu
31 Nato zapovjedi Ezekija: “Izakako ste i Izraelovu, da se on opet obrati k
se sada posvetili Gospodu, pristupite i vama, koji ste umakli vlasti kraljeva
donesite u hram Gospodnji œivotinje za asirskih i joæ ste preostali!
œrtve zaklanice i za œrtve mirotvorne!” 7 Ne budite kao oci vaæi i braøa vaæa,
Tada donese skupætina œivotinje za koji su nevjerno radili proti Gospodu,
œrtve zaklanice i za œrtve mirotvorne i, Bogu otaca svojih, tako da ih je predao
tko je htio, takoåer œivotinje za œrtvu uniætenju, kako ste to doœivjeli!
paljenicu. 8 Ne budite dakle tvrdokorni kao oci
32 Ovo je broj œivotinja za œrtvu vaæi, nego pruœite ruku Gospodu i
paljenicu, æto ih je bila donijela doåite k svetiætu njegovu, æto ga je
skupætina: sedamdeset volova, æto posvetio zauvijek, i sluœite Gospodu,
ovnova i dvjesta janjaca, sve to za œrtvu Bogu svojemu, da se odvrati od vas
paljenicu Gospodu. œestoki gnjev njegov!
33 Prinosa je za œrtvu mirotvornu bilo 9 Jer ako se obratite Gospodu, braøa øe
na broj æest stotina volova i tri tisuøe vaæa i sinovi vaæi naøi milosråe u onih,
ovaca. koji ih odvedoæe u ropstvo, tako da se
34 Jer je bilo malo sveøenika, te nijesu mognu vratiti u ovu zemlju, jer je
mogli oderati svih œivotinja za œrtve Gospod, Bog vaæ, milostiv i milosrdan,
paljenice, pomogoæe im Leviti, i neøe odvratiti milosti svoje od vas,
suplemenici njihovi, dokle se nije ako se obratite k njemu.”
svræio posao, i dokle se nijesu bili 10 I tako su iæli glasnici od grada do
posvetili sveøenici; jer su Leviti s grada po zemlji Efraimovoj i
veøom revnosti pazili na to, da se Manasehovoj i do u Zebulun. Ali su im
posvete, negoli sveøenici. se podsmijevali i rugali.
35 Usto se je moralo œrtvovati mnogo 11 Samo neki ljudi od Aæera, Manaseha
œrtava paljenica s pretilinom i Zebuluna doåoæe u Jerusalem.
mirotvornih œrtava i s naljevima na 12 Naprotiv upravljala je u Judi ruka
œrtve paljenice. I tako je bila Boœja, koja im dade u srce, da se po
obnovljena sluœba u hramu zapovijedi Gospodnjoj jednoduæno
Gospodnjem. odazovu pozivu kralja i knezova.
36 Ezekija i sav narod radovali se tomu, 13 I tako se skupi u Jerusalem veliko
æto je bio Bog pripravio narodu; jer mnoætvo naroda, da u drugom
jednim udarom nastala je ova mjesecu proslave blagdan nekvasnih
promjena. kruhova, veoma mnogobrojna
zajednica.
2 Ljetopisi 30 14 Najprije dadoæe se na to, da
1 Potom posla Ezekija poslanike k odstrane œrtvenike u Jerusalemu;
svemu Izraelu i Judi, i napisa Efraimu tako isto odstraniæe sve kadione
i Manasehu pisma, da bi doæli u hram œrtvenike i pobacaæe ih u dolinu
Gospodnji u Jerusalem, da proslave kidronsku.
blagdan Pashe Gospodu, Bogu 15 etrnaestoga dana drugog mjeseca
Izraelovu. zaklaæe Pasha. Sveøenici i Leviti
2 Kralj i knezovi njegovi i sva skupætina osjetiæe se postiåeni, posvetiæe se i
narodna bili su odluçili da odrœe donesoæe œrtve paljenice k hramu
blagdan Pashe u drugom mjesecu. Gospodnjemu.
3 Jer ga nijesu bili mogli slaviti u 16 Po propisima zakona, æto su vrijedili
propisano vrijeme, buduøi da se nijesu za njih, a Mojsije, çovjek Boœji, bio ih
361 2 Ljetopisi
izdao, obaviæe svoju sluœbu, Sveøenici razoriæe œrtvene uzvisine i œrtvenike po
izliæe krv, æto im je pruœiæe Leviti. svoj zemlji Judinoj, Benjaminovoj,
17 Kako se meåu skupljenima veoma Efraimovoj i Manasehovoj, dok sve nije
mnogi nijesu bili posvetili, to Leviti bilo uniæteno. Tada se vratiæe svi sinovi
priskrbiæe klanje janjaca Pashe za Izraelovi u svoje gradove na svoje
svakog onoga, koji nije bio çist, pa zato imanje.
ih nije mogao prinijeti Gospodu. 2 Potom postavi Ezekija redove
18 Jer veliko mnoætvo naroda, mnogi iz sveøeniçke i levitske po redovima
Efraima, Manaseha, Isakara i njihovim - svakog sveøenika i Levita u
Zebuluna, nijesu se bili oçistili, nego sluœbenom podruçju njegovu - za œrtve
su jeli Pashu, kako nije bilo propisano. paljenice i œrtve mirotvorne, da sluœe i
Za njih uloœi Ezekija zagovor i pomoli da hvale i pjevaju na vratima tabora
se: “Gospod, koji je dobrostiv, neka Gospodnjega.
oprosti 3 Prilog kraljev od posjeda njegova
19 Svakomu, koji nastoji da traœi Boga, sluœio je za œrtve paljenice za œrtve
Gospoda, Boga otaca svojih, makar i paljenice jutrom i veçerom i za œrtve
ne bio çist, kako se traœi za svetinju!” Paljenice u subotu, na mjesece
20 I Gospod usliæi Ezekiju i saçuva mlaåake i na blagdane, kako je
narod. propisano u zakonu Gospodnjem.
21 Tako su sinovi Izraelovi, koji su bili 4 I zapovjedi narodu, æto je stanovao u
u Jerusalemu, svetkovali blagdan Jerusalemu, da daju daøu za
nekvasnih kruhova sedam dana u sveøenike i Levite, da bi se mogli çvrsto
velikom veselju, i Leviti i sveøenici drœati uz zakon Gospodnji.
pjevali su uz pratnju glazbala svaki 5 Kad se razglasi ova zapovijed,
dan Gospodu hvalospjeve u slavu stadoæe sinovi Izraelovi donositi
Gospodu. prvine od œita, vina, ulja i meda i od
22 Pritom se je Ezekija ljubezno svakoga drugog roda zemaljskoga. Od
razgovorio sa svim Levitima, koji se svega obilno donesoæe desetinu.
tako revno pokazaæe u sluœbi 6 Sinovi Izraelovi i Judini, koji su
Gospodnjoj. Sedam dana drœale su se stanovali po gradovima, donosili su
blagdanske œrtvene gozbe, poæto je bila desetinu od goveda i ovaca i desetinu
prinesena œrtva mirotvorna, i slavilo se od posvetnih darova, æto su bili
Gospoda, Boga otaca. posveøeni Gospodu, Bogu njihovu.
23 Sva skupætina odluçi da svetkuje joæ Nanesoæe desetine çitave gomile.
daljnih sedam dana, i tako su 7 Treøega mjeseca poçeæe metati u
svetkovali joæ sedam dana blagdan gomile. Sedmoga mjeseca svræiæe.
radosti. 8 Kad Ezekija i knezovi doåoæe da
24 Jer je Ezekija, kralj Judin, bio pogledaju gomile, zahvaliæe Gospodu i
darovao skupætini tisuøu junaca i narodu njegovu.
sedam tisuøa ovaca. Isto tako bili su 9 Kad Ezekija zapita sveøenike i Levite
glavari zajednice poslali na dar tisuøu za gomile,
junaca i deset tisuøa ovaca. Uto su se 10 Odgovori mu veliki sveøenik Azarija
bili sveøenici posvetili u velikom broju. od kuøe Sadokove: “Otkad se poçelo
25 I tako se proveseli sva zajednica donositi dadu k hramu Gospodnjemu,
Judina, sveøenici, Leviti i sve mnoætvo jedemo do sitosti i joæ preteçe mnogo.
onih, koji su bili doæli iz Izraela, i Gospod je naime blagoslovio narod
stranci, koji su bili doæli iz raznih svoj; zato je preteklo ovo mnoætvo.”
dijelova Izraela ili su stanovali u zemlji 11 I Ezekija zapovjedi, da se u hramu
Judinoj. Gospodnjem naprave spremnice. Kad
26 Veliko veselje vladalo je u su ih bili naçinili,
Jerusalemu; jer od vremena 12 Ondje su vjerno unosili priloge i
Salomona, sina Davidova, kralja desetine i posvetne darove. Nadzornik
Izraelova, nije tako æto bilo u nad tim postade Levit Konanija i brat
Jerusalemu. njegov Æimej, drugi do njega.
27 A tada se digoæe levitski sveøenici i 13 Jehiel, Azarija, Nahat, Asahel,
blagosloviæe narod. Glas njihov bio je Jerimot, Jozabad, Eliel, Ismakija,
usliæen, i molitva je njihova doprla do Mahat i Benaja stajali su uz bok
neba, do njegova svetog prebivaliæta. Konaniju i bratu njegovu Æimeju po
naredbi kralja Ezekije i Azarije, kneza
2 Ljetopisi 31 u hramu Boœjemu.
1 Kad se sva ova sveçanost svræi, svi 14 Levit Kore, sin Imnaha, çuvar
sinovi Izraelovi, æto su bili nazoçni, istoçnih vrata, postade nadzornik nad
odoæe po gradovima Judinim, darovima, æto se dragovoljno prinosili
poruæiæe likove, sasjekoæe aætarte, Bogu, da preuzima prinose Gospodnje
2 Ljetopisi 362
i darove presvete. slobodnom trgu kod vrata gradskih.
15 Pod nadzorom njegovim stajali su On ih je hrabrio i govorio:
Eden, Minjamin, Jeæua, Æemaja, 7 “Budite hrabri i jaki! Ne bojte se kralja
Amarija i Æekanija po gradovima asirskoga ni svega mnoætva, æto je s
sveøeniçkim, da svojim drugovima po njim, jer je s nama Jaçi nego s njim.
redu, starim i mladim, toçno razdaju 8 S njim je samo miæica od mesa - a s
dijelove njihove, nama je Gospod, Bog naæ, da nam
16 Osim u rodopis unesenih muækih pomogne i da vodi ratove naæe.” Narod
osoba od tri i viæe godina, ako su ovi se je ohrabrio rijeçima Ezekije, kralja
doæli k hramu Gospodnjem, kako je to Judina.
traœio svaki dan, da po duœnosti svojoj 9 Potom kralj asirski Senaherib, dok je
izvræe sluœbu svoju po redu. on sam stajao pred Lakiæom sa svom
17 Unesenje sveøenika u popis bio je po vojskom svojom, posla zapovjednike
obiteljima, tako isto Levita, od svoje u Jerusalem k Ezekiji, kralju
dvadeset godina i viæe, po sluœbi Judinu, i k svima Judejcima, æto su bili
njihovoj i po odjelima njihovim. u Jerusalemu, i poruçi im:
18 Oni su bili uneseni u popis sa svom 10 Ovako veli Senaherib, kralj asirski:
svojom malom djecom, sa svojim “Na æto se oslanjate, da stojite u
œenama, sinovima i køerima, çitavo Jerusalemu zatvoreni?
stanje. Oni su se zauzimali veoma 11 Ezekija vas samo zavodi, da vas
vjerno za svete stvari, pomori glaåu i œeåu, kad veli: “Gospod,
19 I za sinove Aronove, sveøenike, u Bog naæ, izbavit øe nas iz ruku kralja
krajevima paænjaka, æto pripadaj u asirskoga.
njihovim gradovima, u svakom 12 Nije li Ezekija odstranio njegove
pojedinom gradu, bile su po imenu uzvisine i œrtvenike, kad je u Judi i
oznaçene osobe postavljene za to, da Jerusalemu izdao zapovijed: Pred
svima muækim osobama izmeåu Jednim jedinim œrtvenikom imate se
sveøenika i svakome unesenom Levitu klanjati i na njem œrtvovati?
izruçuju dijelove njihove. 13 Zar ne znate, æto sam uçinio ja i oci
20 Tako je postupao Ezekija po svoj moji od svih naroda na zemlji? Jesu li
zemlji Judinoj i çinio, æto je bilo pred bogovi naroda zemaljskih mogli
Gospodom, Bogom njegovim, dobro, izbaviti zemlju svoju iz ruku mojih?
pravo i çasno. 14 Koji je izmeåu svih bogova ovih
21 U svemu, æto bi preduzimao za naroda, koje zatræe oci moji, mogao
sluœbu hrama Boœjega, za zakon i izbaviti narod svoj iz mojih ruku? I bog
zapovijed, da ugodi Bogu, radio je s vaæ da bi vas mogao izbaviti iz mojih
punom poœrtvovnoæøu, pa je zato imao ruku?
uspjeh. 15 Ezekija neka vas ne zaludi i neka vas
tako ne zavede! Ne vjerujte mu, jer ni
2 Ljetopisi 32 jedan bog bilo kojega naroda ili
1 Poslije ovih djela i ove poboœne kraljevstva nije mogao izbaviti svojega
revnosti doåe Senaherib, kralj asirski, naroda iz mojih ruku ni iz ruku mojih
provali u zemlju Judinu, opkoli tvrde otaca. I vaæ Bog neøe vas moøi izbaviti
gradove, i mislio ih je za sebe osvojiti. iz mojih ruku.”
2 Kad vidje Ezekija, da je doæao 16 Zapovjednici njegovi govorili su
Senaherib u namjeri, da udari na tada joæ viæe proti Bogu, Gospodu, i
Jerusalem, proti njegovu slugi Ezekiji.
3 Odluçi u sporazumu sa svojim 17 I napisa on, da se naruga Gospodu,
knezovima i vojskovoåama da zaspe Bogu Izraelovu, pismo, u kojem
izvore vodene izvan grada. Oni se ustvrdi “Kao æto bogovi naroda u
sloœiæe s njim. ostalim zemljama ne izbaviæe svojega
4 I skupiæe se ljudi u velikom broju i naroda iz mojih ruku, tako neøe ni Bog
zasuæe sve izvore i potok, æto je tekao Ezekijin izbaviti svojega naroda iz
posred zemlje. Oni pomisliæe: “Zaæto mojih ruku.”
da naåu kraljevi asirski toliko vode, 18 Vikali su to iza glasa i judejskim
kad doåu?” stanovnicima Jerusalema, æto su
5 Potom revno poåe na posao, popravi stajali na zidu, da ih uplaæe i smetu i
posvuda zid, gdje je imao pukotine, da tako dobiju grad u svoje ruke.
dade podignuti kule na njemu i drugi 19 Govorili su o Bogu Jerusalema kao o
zid izvana, utvrdi Milo u gradu bogovima naroda poganskih, koji su
Davidovu i dade naçiniti mnogo oruœja samo loæe djelo ruke çovjeçje.
i ætitova. 20 I kad se kralj Ezekija i prorok Izaija,
6 I postavi vojne zapovjednike nad sin Amosov, radi toga pomoliæe i za
vojskom i skupi ih oko sebe na pomoø k nebu zavapiæe,
363 2 Ljetopisi
21 Posla Gospod anåela, koji uniæti sve
kad postade kralj, i vladao je pedeset i
ratnike, knezove s zapovjednike u pet godina u Jerusalemu.
taboru kralja asirskoga, tako da se 2 inio je, æto se nije dopadalo Gospodu,
vrati sa sramotom u svoju zemlju. Kad
kad je nasljedovao grdobe naroda,
uåe tamo u hram svojega boga, ubiæe koje je Gospod bio protjerao ispred
ga ondje maçem neki od njegovih sinova Izraelovih.
roåenih sinova. 3 Uzvisine, æto ih je bio sruæio njegov
22 Tako izbavi Gospod Ezekiju i otac Ezekija, naçini on opet, podiœe
stanovnike Jerusalema iz ruku œrtvenike baalima, dade postaviti
Senaheriba, kralja asirskoga, i iz ruku
aætarte, klanjao se je svoj zvjezdanoj
svih drugih neprijatelja i pribavi im
vojsci nebeskoj i njoj je sluœio.
mir na sve strane. 4 Dapaçe u hramu Gospodnjem, o
23 I mnogi su donosili Gospodu darove
kojem je bio objavio Gospod: “U
u Jerusalem i dragocjene poklone Jerusalemu dat øu da stanuje ime
Ezekiji, kralju Judinu, koji je otada
moje u sva vremena”, sagradi
stajao u visokom ugledu kod svih œrtvenike.
naroda. 5 Svoj zvjezdanoj vojsci nebeskoj
24 U ono vrijeme razbolje se Ezekija na
podiœe œrtvenike u obadva trijema
smrt. On se pomoli Gospodu, koji mu hrama Gospodnjega.
progovori i dade mu çudesni znak. 6 Svoje vlastite sinove pusti da idu kroz
25 Ali Ezekija ne pokaza se zahvalan na
Oganj u dolu sina Hinomova, vraçao je,
iskazanom mu dobroçinstvu, veø se gatao je i çarao je, i namjesti zaklinjaçe
uzoholi. Zato doåe na njega gnjev i na
mrtvaca i gataoce. Tako je çinio
Judu i Jerusalem. mnogo, æto se nije dopadalo Gospodu,
26 I ponizi se Ezekija radi svoje i draœio ga tako na gnjev.
oholosti, on i stanovnici Jerusalema.
7 I lik rezani, æto ga je bio dao naçiniti,
Zato ne doåe na njih gnjev Gospodnjipostavi u hramu, za koji je bio Bog
joæ za œivota Ezekijina. obeøao Davidu i njegovu sinu
27 Ezekija je imao vrlo veliko blago i
Salomonu: “Ovaj hram i Jerusalem,
sjaj. On je bio stekao sebi blago u koji izabrah izmeåu svih plemena
srebru, zlatu i dragom kamenju, i Izraelovih, uçinit øu zauvijek stanom
mirise, ætitove i svakojako dragocjeno
imena svojega.
posuåe; 8 Neøu viæe dati da se noge Izraelove
28 Usto spremiæta za dohodak od œita,
maknu iz zemlje, koju dadoh ocima
vina i ulja, i staje za svakojaku stoku i
vaæim, ako samo budu pazili na to, da
stale za stada. vjerno çine onako, kako sam im
29 I gradove sazida sebi, i imao je velika
zapovjedio, i to toçno po zakonu,
stada ovaca i goveda; jer mu je Bog bio
pravilima i odredbama, koje im je
dao veoma velik posjed. naloœio Mojsije”
30 Ezekija je i onaj bio, koji zatvori
9 Ali Manaseh zavede Judu i
gornji izvor vode Gihona i svede je dolje
stanovnike Jerusalema, te su çinili joæ
na zapadnu stranu grada Davidova. gore nego narodi, æto ih je bio Gospod
Ezekija je imao uspjeh u svim uniætio ispred sinova Izraelovih.
pothvatima svojim, 10 Gospod je doduæe opominjao
31 Samo kad doåe poslanstvo, koje suManaseha i narod njegov, ali se oni
mu bili poslali knezovi babilonski, da
nijesu osvrtali na to.
raspitaju za çudesni znak, æto se bio
11 I pusti Gospod da doåu proti njima
dogodio u zemlji, dopusti Bog da vojskovoåe kralja asirskoga. Oni
padne u napast, da toçno upozna uhvatiæe Manaseha kukama, svezaæe
njegove pomisli. ga gvozdenim verigama i odvedoæe ga
32 Ostala povijest Ezekijina i poboœna
u Babilon.
djela njegova stoje zapisana u 12 I kad je bio tako u nevolji, molio se je
Objavljenju proroka Izaije, sina Gospodu, Bogu svojemu, za milosråe i
Amosova, i u knjizi kraljeva Judinih i
duboko se je ponizio pred Bogom otaca
Izraelovih, svojih.
33 Kad je Ezekija bio poçinuo kod otaca
13 Kad mu se je molio, sasluæa ga,
svojih, pokopaæe ga viæe grobova usliæi molitvu njegovu i povrati ga opet
potomaka Davidovih, Sav Juda i narodkao kralja u Jerusalem. Tada upozna
jerusalemski iskazaæe mu çast kod Manaseh, da je Gospod pravi Bog.
smrti njegove. Njegov sin Manaseh 14 Poslije toga podiœe vanjski zid uz
postade kralj mjesto njega. Davidov grad na zapadnoj strani
prema Gihonu u dolu i do ulaza na
2 Ljetopisi 33 riblja vrata, tako da opkoli Ofel. Izvede
1 Manasehu je bilo dvanaest godina, ga vrlo visoko. U sve tvrde gradove
2 Ljetopisi 364
Judine postavi vojne zapovjednike. œrtvenike baalove. Stupove sunçane,
15 Tada odstrani tuåe bogove i rezani æto su bili gore na njima, dade sasjeøi,
lik iz hrama Gospodnjega, tako isto aætarte, likove rezane i spomenike
œrtvenike, æto ih je bio podigao na gori, dade sruæiti i satrti i prah od njih dade
gdje je stajao hram Gospodnji, i u razasuti po grobovima onih, koji su im
Jerusalemu, i baci ih pred grad. bili œrtvovali.
16 A œrtvenik Gospodnji uspostavi opet 5 Kosti sveøenika dade spaliti na
i prinese na njemu œrtve mirotvorne i œrtvenicima njihovim i tako oçisti
zahvalne. Zapovjedi i Judejcima da zemlju Judinu i Jerusalem.
ætuju Gospoda, Boga Izraelova. 6 I u gradovima od Manaseha i
17 Ali je narod joæ uvijek œrtvovao na Efraima, od Simeona do Naftalija - u
visinama, dakako samo Gospodu, ruæevinama njihovim unaokolo -
Bogu svojemu. 7 Dade poruæiti œrtvenike, aætarte i
18 Ostala povijest Manasehova i likove rezane izlomiti i satrti i po svoj
molitva njegova Bogu njegovu i govori zemlji Izraelovoj sve stupove sunçane
vidjelaca, koji su mu govorili u ime sasjeøi. Tada se vrati u Jerusalem.
Gospoda, Boga Izraelova, stoje u 8 l osamnaestoj godini vladanja
povijesti kraljeva Izraelovih. njegova, poæto je bio oçistio zemlju i
19 Molitva njegova i kako je bio usliæen, hram, posla Æafana, sina Asalijahina,
svi grijehi njegovi i nevjernost njegova, zapovjednika gradskoga Maaseja i
nadalje mjesta, na kojima je prije peçatnika Joaha, sina Joahazova, da
poniœenja svojega podigao œrtvene se popravi hram Gospoda, Boga
uzvisine i postavio aætarte i likove njegova.
rezane, to je zapisano u Rijeçima 9 Kad oni doåoæe k velikomu sveøeniku
Hozajevim, Hilkiji, predadoæe novce, æto su bili
20 Kad je Manaseh bio poçinuo kod doneseni u hram Boœji, i æto su ga bili
otaca svojih, pokopaæe ga u palaçi nakupili Leviti, çuvari pragova, od
njegovoj. Njegov sin Amon postade Manaseha i Efraima i od svih ostalih
kralj mjesto njega. sinova Izraelovih i od svega Jude i
21 Dvadeset i dvije godine imao je Benjamina i od stanovnika
Amon, kad postade kralj, i vladao je Jerusalema.
dvije godine u Jerusalemu. 10 Oni ih uruçiæe poslovoåama, koji su
22 On je çinio, æto se nije dopadalo bili postavljeni kod hrama
Gospodu, kao æto je bio çinio njegov Gospodnjega. Ovi su isplaøivali
otac Manaseh. Svima likovima poslenike, koji su bili zaposleni oko
rezanim, æto ih je bio dao naçiniti hrama Gospodnjega obnavljajuøi
njegov otac Manaseh, prinosio je Amon popravljajuøi hram.
mnoge œrtve i ætovao ih. 11 Oni su davali drvodjeljama i
23 Ali se ne ponizi pred Gospodom, kao zidarima, da se kupuje kamenje
æto se je bio ponizio njegov otac otesano i drvo za grede i da se
Manaseh, dapaçe naprti Amon na sebe pobrvnaju zgrade, æto su ih bili
veliku krivnju. poruæili kraljevi Judini.
24 Sluge njegove urotiæe se proti njemu 12 Ljudi su radili svoj posao vjerno i
i ubiæe ga u palaçi njegovoj. toçno. Nad njima su bili postavljeni za
25 A narod pobi sve, koji su se bili nadzor Leviti Jahat i Obadija od sinova
urotili proti kralju Amonu. Njegova Merarijevih i Zaharija i Meæulam od
sina Josiju podiœe narod za kralja na sinova Kohatovih. Leviti, ukoliko su se
njegovo mjesto. razumjeli u glazbala.
13 Bili su postavljeni nad nosioce, i
2 Ljetopisi 34 takoåer bilo im je povjereno
1 Josiji je bilo osam godina, kad nadziranje svih drugih radnika kod
postade kralj. Vladao je trideset i jednu njihova sluœbovanja. Gdjekoji Leviti
godinu u Jerusalemu. bili su pisari, upravitelji i vratari.
2 inio je, æto se je dopadalo Gospodu, i 14 Kad su vadili novce, æto su bili uæli
hodio je putovima svojega djeda za hram Gospodnji, naåe sveøenik
Davida. Ne odstupi od toga ni nalijevo Hilkija zakonik Gospodnji od Mojsija.
ni nadesno. 15 Hilkija javi pisaru Æafanu: “Naåoh
3 U osmoj godini vladanja svojega, kad zakonik u hramu Gospodnjem.”
je joæ bio veoma mlad, poçe vjerno Hilkija predade tada knjigu Æafanu.
sluœiti Bogu svojega djeda Davida. U 16 Æafan odnese knjigu kralju i
dvanaestoj godini poçe çistiti zemlju podnese kralju ovaj izvjeætaj: “Sve, æto
Judinu i Jerusalem od œrtvenih visina, je bilo naloœeno slugama tvojim, izveli
od aætarta, od likova rezanih i livenih. su.
4 Pred oçima njegovima raskopaæe 17 Oni su novce, æto se naåoæe u hramu
365 2 Ljetopisi
Gospodnjem, pokupili i uruçili 31 Potom stupi kralj na sjediæte svoje i
poslovoåama, æto su namjeæteni za uçini zavjet pred Gospodom, da øe oni
nadzor.” iøi za Gospodom i drœati njegove
18 Ujedno javi pisar Æafan kralju: zapovijedi, njegove naredbe i ustanove
“Sveøenik Hilkija dade mi knjigu”, i svim srcem i svom duæom, da tako
Æafan je proçita kralju. udovolje propisima ovoga zavjeta, æto
19 Kad je kralj çuo sadrœaj zakona, su bili napisani u ovoj knjizi.
razdrije haljine svoje. 32 Tada dade da svi, koji su li u
20 Tada kralj dade ovaj naputak Hilkiji Jerusalemu i u plemenu
i Ahikamu, sinu Æafanovu, i Abdonu, Benjaminovu, stupe u ovaj zavjet, i
sinu Mikinu, pisaru Æafanu i Asaji, stanovnici Jerusalema radili su tako,
slugi kraljevu: kako je odgovaralo zavjetu Boga, Boga
21 “Idite, upitajte Gospoda za me, za otaca njihovih.
narod i za one, koji su joæ preostali u 33 Tako odstrani Josija sve grdobe
Izraelu i Judi, o sadrœaju ove knjige, idolske iz svih krajeva sinova
æto se je naæla, jer je velik gnjev Izraelovih i obveza sve u Izraelu da
Gospodnji, koji se je raspalio proti sluœe Gospodu, Bogu svojemu. Dok je
nama zato, æto oci naæi nijesu sluæali on œivio, ne odstupiæe oni od toga, da
propise Gospodnje, da çine sve to, æto idu za Gospodom, Bogom otaca svojih.
stoji napisano u ovoj knjizi.”
22 I tako otide sveøenik Hilkija s onima, 2 Ljetopisi 35
koje je bio oznaçio kralj, k proroçici 1 Potom je svetkovao Josija u
Huldi, œeni Æaluma, sina Tokhatova, Jerusalemu blagdan Pashe u çast
unuka Hasre, koja je stanovala u Gospodu. etrnaesti dan prvoga
drugom kraju grada u Jerusalemu, i mjeseca klali su Pasha.
upitaæe je o tome. 2 On postavi sveøenike u sluœbe
23 Ona im dade ovaj odgovor: “Ovako njihove i potaknu ih, da sluœe u hramu
veli Gospod, Bog Izraelov: “Kaœite Gospodnjem.
çovjeku, koji vas posla k meni: 3 Levitima, koji su imali uçiti sav narod
24 Ovako veli Gospod: Pustit øu zlo na Izraelov i bili su posveøeni Gospodu,
ovo mjesto i na stanovnike njegove, sve reçe: “Donesite sveti kovçeg u hram,
kletve, æto stoje napisane u knjizi, koju koji sagradi Salomon, sin Davidov,
su proçitali kralju Judinu. kralj Izraelov! Ne trebate ga viæe nositi
25 Zato, jer su me ostavili i prinosili kad na ramenima. Sluœite sada Gospodu,
drugim bogovima, da me draœe svim Bogu svojemu, i narodu njegovu
tim loæim djelom ruku svojih, moj øe se Izraelu!
gnjev raspaliti proti tome mjestu i neøe 4 Drœite se spremni po obiteljima i
se ugasiti. redovima svojim, kako su propisali
26 A kralju Judinu, koji vas posla, da David, kralj Izraelov, i njegov sin
upitate Gospoda, javite ovo: Ovako veli Salomon!
Gospod, Bog Izraelov, za sve rijeçi, koje 5 Postavite se u svetiætu po obiteljima
si çuo: svojih zemljaka, ljudi iz naroda, i to za
27 Jer je srce tvoje bilo ponizno i ti si se svaku obitelj jedan odio levitske
prignuo pred Bogom, kad si çuo, æto je obitelji!
zaprijetio tomu mjestu i stanovnicima 6 Nato zakoljite Pasha i posvetite se i
njegovim, i jer si se ponizio preda pripravite ga za zemljake svoje! A pri
mnom i razderao haljine svoje i plakao tom postupajte po naputku, æto ga je
preda mnom, zato sam i ja usliæio tebe, dao Gospod preko Mojsija!”
govori Gospod. 7 Josija dade ljudima iz naroda sitne
28 Zato øeæ, kad te priberem k ocima stoke, naime janjaca i jariøa - sve za
tvojim, u miru biti poloœen u grob svoj. œrtve Pashalne svima nazoçnima, na
Oçi tvoje neøe gledati svu tu nesreøu, broj trideset tisuøa - usto tri tisuøe
koju øu pustiti na to mjesto i na goveda, to sve od kraljevskoga
stanovnike njegove.” Tako rekoæe posjeda.
kralju. 8 I vrhovni çinovnici njegovi dadoæe
29 Tada posla kralj glasnike, i oni dragovoljno darova narodu,
skupiæe kod njega sve starjeæine sveøenicima i Levitima. Tako su
Judine i jerusalemske. darovali Hilkija, Zaharija i Jehiel,
30 Kralj otide u hram Gospodnji i s njim predstojnici hrama Boœjega,
svi ljudi iz zemlje Judine i stanovnici sveøenicima za œrtve Pashalne dvije
Jerusalema, i sveøenici i Leviti, sav tisuøe i æest stotina janjaca i tri stotine
narod, veliko i malo. Tamo im proçita goveda.
sav sadrœaj knjige zavjetne, koja je bila 9 Konanija i braøa njegova Æemaja i
i naåena u hramu Gospodnjem. Netanel, nadalje Haæabja, Jehiel i
2 Ljetopisi 366
Jozabad, predstojnici Levita, dadoæe sam zaraøen, i Bog mi je zapovjedio da
Levitima za œrtve Pashalne dar od pet se poœurim. Proåi se raditi proti Bogu,
tisuøa janjaca i pet stotina goveda. koji je s menom, da te ne uniæti!”
10 Sluœba je bila ureåena ovako: 22 Ali se Josija ne odvrati od njega,
sveøenici su stupili na svoje mjesto, nego izaåe da ga napadne. Ne posluæa
tako isto Leviti po svojim odjelima, rijeçi Nekovih, æto su dolazile iz usta
kako je bio naredio kralj. Boœjih, nego doåe da se pobije u ravnici
11 Tada su klali Pasha. Sveøenici bi kod Megida.
ækropili krvlju primajuøi iz ruke 23 Ali strijelci pogodiæe kralja Josiju, i
Levita. Ovi su tada derali koœu. kralj povika slugama svojim: “Izvedite
12 Odvojili bi dijelove odreåene za œrtvu me odavde; jer sam teæko ranjen!”
paljenicu, da ih dadnu skupinama 24 Sluge njegove digoæe ga s kola
obitelji iz naroda, te ih one prinesu ratnih, izvezoæe ga u drugim kolima
Gospodu, kako je propisano u knjizi njegovim i dovedoæe ga u Jerusalem.
Mojsijevoj. Isto su tako postupali s On umrije i bi pokopan u grobovima
govedima. otaca svojih. Sav Juda i Jerusalem
13 Tada su pekli Pashu na ognju po tugovali su za Josijom.
propisu, kuhali su svete darove u 25 Jeremija ispjeva tuœaljku za
loncima, kotlovima i zdjelama i Josijom, i svi pjevaçi i pjevaçice
donosili ih brzo svima ljudima iz opijevaju otada Josiju u svojim
naroda. tuœbalicama do danaænjega dana. One
14 Potom su zgotovili sebi i sveøeni- se udomiæe u Izraelu. Napisane su u
cima; jer sveøenici, potomci Aronovi, Plaçu.
imali su posla oko prinoæenja œrtava 26 Ostala povijest Josijina i njegova
paljenica do u noø. Zato bi Leviti poboœna djela, æto su prema propisu
zgotovili sebi i sveøenicima, potom- zakona Gospodnjega.
cima Aronovim. 27 Njegova prijaænja i potonja povijest,
15 Pjevaçi, potomci Asafovi, stajali su zapisani su u knjizi o kraljevima
na svojim mjestima, æto su ih zauzeli Izraelovim i Judinim.
po naredbi Davidovoj, Asafovoj
Hemanovoj i Jedutuna, vidioca poglavlje 36
kraljeva, i vratari na pojedinim 1 Narod zemlje uze Joahaza, sina
vratima. Oni nijesu trebali ostavljati Josijina, i uçini ga mjesto oca njegova
svoju sluœbu, jer bi im zgotovili kraljem u Jerusalemu.
suplemenici njihovi, Leviti. 2 Joahaz je imao dvadeset i tri godine,
16 Tako je bila ureåena sva sluœba kad postade kralj, i vladao je tri
Gospodnja u onaj dan, kada se imalo mjeseca u Jerusalemu.
drœati Pasha i na œrtveniku se 3 Kralj egipatski svrœe ga u Jerusalemu
Gospodnjem prinijeti œrtve paljenice i nametnu zemlji globu od æto talenata
po naredbi kralja Josije. srebra i jedan talenat zlata.
17 I tako su svetkovali tada sinovi 4 Tada postavi kralj egipatski njegova
Izraelovi, æto su bili nazoçni, sedam brata Elijakima kraljem nad Judom i
dana Pasha i blagdan nekvasnih Jerusalemom i promijeni mu ime u
kruhova. Jojakim. A njegova brata Joahaza uze
18 Od vremena proroka Samuela nije Neko sa sobom i odvede ga u Egipat.
se bio viæe u Izraelu svetkovao takav 5 Jojakimu je bilo dvadeset i pet
blagdan Pashe. Ni jedan od kraljeva godina, kad postade kralj, i vladao je
Izraelovih nije bio priredio takav jedanaest godina u Jerusalemu. inio
blagdan Pashe, kao æto ga je svetkovao je, æto se nije dopadalo Gospodu, Bogu
Josija sa sveøenicima i Levitima i sa njegovu.
svim Judom i sa sinovima Izraelovim, 6 Tada doåe proti njemu Nebukad-
æto ih se bilo naælo, i sa stanovnicima nezar, kralj babilonski, i stavi ga u
Jerusalema. gvozdene verige, da ga odvede u
19 U osamnaestoj godini vladanja Babilon.
Josijina svetkovala se ova Pasha. 7 I jedan dio posuåa hrama Gospod-
20 Kad je Josija bio opet uredio hram, njega odnese Nebukadnezar u Babilon
doåe poslije svega toga kralj egipatski i metnu ga u palaçu svoju u Babilonu.
Neko, da zametne bitku kod 8 Ostala povijest Jojakimova, gadna
Karkemiæa na Eufratu, Josija izaåe djela, æto ih je poçinio, i sve, æto mu se
preda njega. dogodilo, stoji zapisano u knjizi o
21 A on posla k njemu poslanike i kraljevima Izraelovim i Judinim,
poruçi mu: “Æto ja imam s tobom, Njegov sin Jojakin postade kralj
kralju Judin? Ne idem ja danas na mjesto njega.
tebe, nego na bojno mjesto, s kojim 9 Bilo je Jojakinu osam godina, kad
367 2 Ljetopisi
postade kralj, i vladao tri mjeseca i kaldejski, koji pobi maçem mladiøe
deset dana u Jerusalemu. inio je, æto njihove u svetom hramu njihovu. Ne
se nije dopadalo Gospodu. saçuvaj ni mladiøa ni djevojke, ni
10 U iduøoj godini dade ga kralj starca ni nemoøna. Sve mu dade u
Nebukadnezar odvesti u Babilon ruke.
zajedno s dragocjenim posuåem 18 I sve posuåe hrama Boœjega, veliko
hrama Gospodnjega. Kraljem nad i malo, blago hrama Gospodnjega i
Judom i Jerusalemom uçini njegova blago kraljevo i vrhovnih çinovnika
brata Zedekiju. njegovih - sve on odnese u Babilon.
11 Bila je Zedekiji dvadeset i jedna 19 Hram Boœji spaliæe, zid jerusalemski
godina, kad postade kralj. Vladao je sruæiæe i sve palaçe popaliæe, tako da
jedanaest godina u Jerusalemu svi dragocjeni predmeti propadoæe u
12 inio je, æto se nije dopadalo njemu.
Gospodu, Bogu njegovu. Ne ponizi se 20 Potom sve, æto je bilo umaklo maçu,
pred prorokom Jeremijom, koji mu je odvede u ropstvo u Babilon. Moradoæe
govorio po nalogu Gospodnjem, njemu i sinovima njegovim robovati,
13 Usto otpade od kralja Nebukad- dokle ne nasta kraljevstvo perzijsko.
nezara, kojemu je bio zakleo vjernost 21 Da bi se ispunila rijeç Gospodnja,
Bogom, ostade tvrdovrat i nepokoran i koja je bila izaæla preko Jeremije “Dok
ne obrati se Gospodu, Bogu Izraelovu. zemlja nije bila iznosila subotne
14 I svi vrhovni sveøenici zajedno s godine svoje. Za sve vrijeme svojega
narodom poçiniæe tolike nevjernosti opustoæenja imala je mir, dok se ne
svakojakim poganskim grdobama navræi sedamdeset godina.
idolskim i oskvrniæe hram Gospodnji, 22 U prvoj godini vladanja perzijskoga
koji je bio dao sebi posvetiti u kralja Kira - da se ispuni obeøanje
Jerusalemu. Gospodnje, koje navijesti Jeremija -
15 I Gospod, Bog otaca njihovih, slao je nadahnu Gospod perzijskoga kralja
k njima neprestano opomene preko Kira, te oglasi po svemu kraljevstvu
glasnika svojih, jer mu je bilo Mao svojemu i raspisa ovo:
naroda i stana njegova. 23 “Ovako veli Kir, kralj perzijski: Sva
16 A oni su se rugali glasnicima Boœjim, kraljevstva zemaljska dao mi je Bog,
prezirali su opomene njegove i smijali Gospod u nebu. I on mi je naloœio, da
se prorocima njegovim, dok se ne mu sagradim hram u Jerusalemu u
raspali gnjev Gospodnji na narod Judeji. Tko izmeåu vas sviju pripada
njegov tako, te viæe nije bilo spasenja. narodu njegovu, neka ide gore s
17 I pusti da doåe na njih kralj blagoslovom Gospoda, Boga svojega!”
Ezra
1 U prvoj godini vladanja perzijskoga 5 I tako zaputiæe od glavara obiteljkih u
kralja Kira - da se ispuni obeøanje Judi i Benjaminu i od sveøenika i
Gospodnje, koje navijesti Jeremija - Levita svi, kojima to nadahnu Bog, da
nadahnu Gospod perzijskoga kralja opet sagrade hram Gospodnji u
Kira, te oglasi po svemu kraljevstvu Jerusalemu.
svojemu i raspisa ovo: 6 I svi, æto su s njima stanovali,
2 “Ovako veli Kir, kralj perzijski: “Sva potpomogoæe ih posuåem srebrnim,
kraljevstva zemaljska dao mi je Bog, zlatom, imetkom, stokom i
Gospod u nebu. I on mi je naloœio, da dragocjenim darovima, osim svih
mu sagradim hram u Jerusalemu u darova posvetnih.
Judeji. 7 A kralj Kir izdade posuåe hrama
3 Tko izmeåu vas sviju bilo kako Gospodnjega, æto ga je bio odnio iz
pripada narodu njegovu, neka ide s Jerusalema Nebukadnezar i metnuo
blagoslovom Boœjim u Jerusalem u ga u hram boga svojega.
Judeji i neka tamo gradi hram 8 I to dade ga izdati perzijski kralj Kir
Gospoda, Boga Izraelova, Boga, koji preko rizniçara Mitredata, koji ga
stanuje u Jerusalemu. izbroji judejskomu knezu Æeæbasaru.
4 Svuda, gdje se joæ zadrœavaju ostaci 9 Ovo mu je broj: Trideset zlatnih,
naroda, neka ih stanovnici mjesta tisuøa srebrnih zdjela, dvadeset i
potpomognu srebrom i zlatom, devet noœeva,
imetkom i stokom osim darova za 10 Trideset zlatnih çaæa, çetiri stotine i
kuøu Boœju u Jerusalemu!” deset srebrnih çaæa druge vrste,
Ezra 368
tisuøa drugoga posuåa, 29 Pedeset i dva iz Neba;
11 Svega pet tisuøa i çetiri stotine 30 æto pedeset i æest ljudi iz Magbiæa;
zlatnoga i srebrnoga posuåa. Sve to 31 Tisuøa i dvjesta pedeset i çetiri iz
ponese Æeæbasar sa sobom, kad su bili Novoga Elama;
prognanici povedeni iz Babilona u 32 Trista i dvadeset ljudi iz Harima;
Jerusalem. 33 Sedam stotina dvadeset i pet ljuti iz
Loda, Hadida i Ona;
Ezra 2 34 Trista çetrdeset i pet ljudi iz Jeriha;
1 Ovo su ljudi one pokrajine, æto se 35 Tri tisuøe æest stotina i trideset ljudi
vratiæe iz ropstva, koje nekoø odvede iz Senae.
Nebukadnezar, kralj babilonski, u 36 Sveøenici; devet stotina sedamdeset
ropstvo u Babilon, i koji se sad vratiæe i tri potomka Jedajini iz kuøe Jeæuine,
u Jerusalem i u Judeju, svaki u svoj 37 Tisuøa pedeset i dva potomka
grad, - Imerova,
2 Koji se vratiæe pod vodstvom 38 Tisuøa dvjesta çetrdeset i sedam
Zerubabela, Jeæue, Nehemije, Seraje, potomaka Paæhurovih
Reelaja, Mordekaja, Bilæana, Mispara, 39 I tisuøa i sedamnaest potomaka
Bigvaja, Rehuma i Baana. Ovo je broj Harimovih.
ljudi iz naroda Izraelova: 40 Leviti: sedamdeset i çetiri potomka
3 Dvije tisuøe sto sedamdeset i dva Jeæuina i Kadmielova iz kuøe
potomka Paroæeva; Hodavjine.
4 Trista sedamdeset i dva potomka 41 Pjevaça je bilo æto dvadeset i osam
Æefatijina; potomaka Asafovih.
5 Sedam stotina sedamdeset i pet 42 Vratara je bilo svega æto trideset i
potomaka Arahovih; devet potomaka Æalumovih, Aterovih,
6 Dvije tisuøe osam stotina i dvanaest Talmonovih, Akubovih, Hatitinih i
potomaka Pahat-Moabovih iz linije Æobajevih.
Jeæuine i Joabove; 43 Netineji su bili potomci Sihini,
7 Tisuøa i dvjesta pedeset i çetiri Hasufini, Tabaotovi,
potomka Elamova; 44 Kerosovi, Siahini, Padonovi,
8 Devet stotina çetrdeset i pet 45 Lebanovi, Hagabini, Akubovi,
potomaka Zatuovih; 46 Hagabovi, Æamlajevi, Hananovi,
9 Sedam stotina i æezdeset potomaka 47 Gidelovi, Gaharovi, Reajini,
Zakajevih; 48 Resinovi, Nekodini, Gazamovi,
10 æest stotina çetrdeset i dva potomka 49 Uzini, Paseahini, Bezajevi,
Banijeva; 50 Asnanini, Meunimovi, i Nefusimovi,
11 Æest stotina dvadeset i tri potomka 51 Bakbukovi, Hakufini, Harhurovi,
Bebajeva; 52 Baslutovi, Mehidini, Haræini,
12 Tisuøa dvjesta dvadeset i dva 53 Barkosovi, Siserini, Tamahovi,
potomka Azgadova; 54 Nesiahovi i Hatifini
13 æest stotina æezdeset i æest 55 Meåu potomcima sluga
potomaka Adonikamovih; Salomonovih bili su potomci Sotajevi,
14 Dvije tisuøe pedeset i æest potomaka Soferetovi, Perudini,
Bigvajevih; 56 Jaalini, Darkonovi, Gidelovi,
15 etiri stotine pedeset i çetiri potomka 57 Æefatijini, Hatilovi, Pokeret-
Adinova; Zebaimovi i Amijevi.
16 Dvadeset i osam potomaka Aterova 58 Svega je bilo trista devedeset i dva
iz linije Ezekijine: Netineja i potomka sluga
17 Trista dvadeset i tri potomka Salomonovih.
Bezajeva; 59 Ovo su, koji se vratiæe iz Tel-Melaha,
18 sto i dvanaest potomaka Jorinih; Tel-Haræe, Keruba, Adana i Imera, a ne
19 Dvjesta dvadeset i tri potomka mogoæe dokazati, da je obitelj njihova
Haæumova; i podrijetlo njihovo od Izraela:
20 Devedeset i pet ljudi iz Gibara; 60 Æest stotina pedeset i dva potomka
21 æto dvadeset i tri iz Betlehema; Dalajina, Tobijina i Nekodina;
22 Pedeset i æest ljudi iz Netofe; 61 Od potomaka sveøeniçkih: “potomci
23 æto dvadeset i osam ljudi iz Anatota; Hobajini, Hakosovi i potomci
24 etrdeset i dva iz Azmaveta; Barzilajevi, koji se je bio oœenio jednom
25 Sedam stotina çetrdeset i tri iz od køeri Gileadovca Barzilaja i prozvao
Kirjat-Jearima, Kefirah i Beerota; se po njihovu imenu.
26 Æest stotina dvadeset i jedan iz 62 Oni su traœili svoje rodovnice. Kako
Rame i Gebe; ih se nije moglo naøi, bili su neko
27 æto dvadeset i dva iz Mikmaæa; vrijeme iskljuçeni iz sveøenstva,
28 Dvjesta dvadeset i tri iz Betela i Aja; 63 Namjesnik im zabrani jesti od
369 Ezra
Presvetoga, dok se sveøenik ne posluœi bio dopustio perzijski kralj Kir.
Urimom i Tumimom. 8 Druge godine po povratku njihovu k
64 Sva zajednica skupa brojila je hramu Boœjemu u Jerusalem, drugoga
çetrdeset i dvije tisuøe tri stotine i mjeseca, prihvatiæe se posla
æezdeset osoba, Zerubabel, sin Æealtielov, i Jeæua, sin
65 Osim sluga i sluækinja; njih je bilo Josadakov, i ostali drugovi njihovi,
sedam tisuøa tri stotine trideset i sveøenici i Leviti i svi, æto su se bili
sedam. K tomu je pridoælo joæ dvjesta vratili iz ropstva u Jerusalem.
pjevaça i pjevaçica. Postaviæe Levite od dvadeset godina i
66 Oni su imali sedam stotina trideset viæe, da nadziru poslove oko hrama
i æest konja, dvjesta çetrdeset i pet Gospodnjega.
mazgi, 9 Jeæua sa svojim sinovima i
67 etiri stotine trideset i pet deva, æest drugovima, Kadmiel sa svojim
tisuøa sedam stotina i dvadeset sinovima, sinovi Judini bili su
magaraca. jednoduæno spremni da vode nadzor
68 Od obiteljskih poglavara neki nad radnicima na hramu Boœjemu;
doæavæi k hramu Gospodnjem u isto tako sinovi Henadadovi i njihovi
Jerusalemu darovaæe posvetne darove sinovi i drugovi, Leviti.
za kuøu Boœju, da se opet sagradi na 10 Kad su zidari hrama Gospodnjega
svojemu mjestu. polagali temelj, postaviæe se sveøenici
69 Po moguønosti svojoj dadoæe u u sluœbenoj odori s trubama i Leviti iz
riznicu graåevnu: zlata æezdeset i obitelji Asafove s cimbalima, da hvale
jednu tisuøu drahmi, srebra pet tisuøa Gospoda po naredbi Davida, kralja
mina, usto stotinu haljina Izraelova.
sveøeniçkih. 11 I hvalili su i slavili Gospoda
70 I tako se naseliæe sveøenici i Leviti i pjevajuøi naizmjence ovako:
ljudi iz naroda, i pjevaçi, vratari i “Dobrostiv je on, i milost njegova traje
Netineji u gradovima svojim. Sav je vjeçno nad Izraelom.” I sav je narod
Izrael stanovao u svojim gradovima. podvikivao iza glasa i hvalio Boga, æto
se je poloœio temelj hramu
Ezra 3 Gospodnjemu.
1 Kad doåe sedmi mjesec - sinovi 12 Od starijih sveøenika, Levita i
Izraelovi bili su veø u svojim gradovima obiteljskih glavara, koji su bili vidjeli
- skupi se narod jednoduæno u prijaænji hram, mnogi udariæe u
Jerusalem. glasan plaç, kad se je pred njihovim
2 I Jeæua, sin Josadakov, s drugovima oçima postavljao temelj ovome hramu.
svojim i Zerubabel, sin Æealtielov, s Mnogi su drugi podvikivali i klicali od
drugovima svojim ustadoæe da opet radosti.
sagrade œrtvenik Boga Izraelova, pa da 13 Nije se moglo od glasne i radosne
prinose na njemu œrtve paljenice, kako vike razabrati plaç ljudi; jer je narod
piæe u zakonu Mojsija, çovjeka podvikivao i klicao iza glasa. Vika se je
Boœjega. çula daleko.
3 Oni podigoæe œrtvenik na starom
temelju njegovu, jer su bili u strahu od Ezra 4
stanovnika zemlje, i prinosili su na 1 Kad çuæe neprijatelji Judini i
njemu Gospodu œrtve paljenice jutrom Benjaminovi, da oni, koji se vratiæe iz
i veçerom. ropstva, zidaju hram Gospodu, Bogu
4 I blagdan sjenica proslaviæe po Izraelovu,
propisu, i prinosili su svaki dan u 2 Doåoæe k Zerubabelu i k obiteljskim
propisanom broju œrtve paljenice, glavarima i zatraœiæe od njih: “Htjeli
kako je bilo zapovjeåeno za svaki dan. bismo zidati s vama; jer ætujemo Boga
5 I potom stalnu œrtvu paljenicu, œrtve vaæega isto tako kao i vi i œrtvujemo
na mjesece mlaåake i na sve svete njemu od dana asirskoga kralja Esar
blagdane Gospodnje i œrtve onih, koji Hadona, koji nas je doveo ovamo.”
bi prinijeli Gospodu dragovoljan 3 A Zerubabel, Jeæua i ostali obiteljski
prinos. glavari izraelski odgovoriæe im: “Mi ne
6 Od prvoga dana sedmoga mjeseca smijemo Bogu svojemu zidati hram s
poçeæe prinositi Gospodu œrtve vama zajedno. Mi øemo ga sami
paljenice, premda joæ nije bio podignuti Gospodu, Bogu Izraelovu,
postavljen temelj za hram Gospodnji. kako nam je zapovjedio kralj Kir, kralj
7 Kamenarima i drvodjeljama davali perzijski.”
su novce, a Sidoncima i Tircima jelo, 4 Tada su stanovnici zemlje gledali da
piøe i ulje, da dovoze drva cedrova s judejskom narodu oduzmu volju i da
Libanona na more u Jopu, kako im je ih zastraæe od zidanja.
Ezra 370
5 I potkupiæe visoke çinovnike proti ustajao na kraljeve i da su u njemu
njima, da osujete namjeru njihovu. bivali ustanci i bune.
Tako ostade za svega vremena 20 Moøni kraljevi vladali su u
vladanja perzijskoga kralja Kira do Jerusalemu i proæirili su svoju vlast na
vladanja perzijskog kralja Darija. sve krajeve s onu stranu rijeke, tako
6 I pod vladanjem Ahasvera, u poçetku da su im se davali danci, porezi i
njegova vladanja, sastaviæe tuœbu carine.
proti stanovnicima Jude i Jerusalema. 21 I zato naredite, da se zabrani onim
7 I za vremena Artakserksova upraviæe ljudima opet zidati taj grad, dok ja to
Biælam, Mitredat, Tabel s ostalim ne dopustim!
drugovima svojim pismo na 22 Pazite, da ne budete nemarni u toj
Artakserksa, kralja perzijskoga. Tuœba stvari, pa da iz toga ne poraste veøe zlo
je bila sastavljena u aramejskom na ætetu kraljevima!”
pismu i jeziku. 23 Kad su bile proçitane rijeçi naredbe
8 Predstojnik Rehum i pisar Æimæaj kralja Artakserksa pred Rehumom i
napisaæe izvjeætaj kralju Artakserksu pisarom Æimæajem i pred drugovima
proti Jerusalemu s ovim sadrœajem: njihovim, oni brœe otidoæe u Jerusalem
9 “Predstojnik Rehum i pisar Æimæaj i k Judejcima i zapovjediæe im obustavu
svi drugovi njihovi, Dinjani, pod prijetnjom sile i pritiska.
Afarsataæani, Tarpeljani, Afaræani, 24 Tada se obustavi rad na hramu
Erekljani, Babilonjani, Æuæanjani, Boœjem u Jerusalemu. Mirovao je do
Dehavljani i Elamljani. druge godine vladanja perzijskoga
10 Tako isto ostali narodi, koje odvede kralja Darija.
veliki i slavni Osnapar i naseli po
gradovima samarijskim i po ostalim Ezra 5
krajevima s onu stranu rijeke, i t. d.” 1 Tada po nalogu Boga Izraelova
11 Rijeçi pisma, æto ga poslaæe njemu, ustadoæe kao proroci meåu
ove su: “Kralju Artakserksu sluge Judejcima, koji su boravili u Judeji i u
tvoje, ljudi s onu stranu rijeke i t. d. Jerusalemu, prorok Hagaj i Zaharija,
12 Neka je na znanje kralju, da su sin Idov.
Judejci, koji poåoæe od tebe ovamo, 2 Potom se digoæe Zerubabel, sin
doæli k nama u Jerusalem. Oni zidaju Æealtielov, i Jeæua, sin Josadakov, da
opet ovaj buntovniçki i opaki grad, poçnu opet zidati hram Boœji u
popravljaju opet zidove i opravljaju Jerusalemu. Proroci Boœji bili su uz
brane. njih i pomagali im.
13 Pa neka je kralj upozoren na to: Ako 3 U ono vrijeme pojaviæe se kod njih
se ovaj grad opet sazida i zidovi se opet Tatnaj, namjesnik podruçja s onu
poprave, neøe oni viæe davati danka ni stranu rijeke, i Æetar-Boznaj i drugovi
poreza ni carine. S tim øe ætetu njihovi i upitaæe ih: “Tko vam je
pretrpjeti kraljevski dohoci. dopustio da zida te taj hram i da
14 Jer mi jedemo so dvora, te nam ne popravljate te zidove?”
priliçi da gledamo dalje ætetu kraljevu, 4 Tada im odgovorismo imenujuøi
zato podnosimo kralju ovaj izvjeætaj. ljude, koji su gradili tu zgradu.
15 Treba samo pogledati u knjigu 5 A oko je Boga njihova poçivalo na
povijesti otaca tvojih. Naøi øeæ tada u starjeæinama judejskim, tako da im ne
knjizi povijesti i doznat øeæ, da je ovaj htjedoæe obustaviti rad, dok ne otide
grad bio buntovniçki grad i da je na izvjeætaj Dariju i ne doåe im o tom
ætetu kraljevima i pokrajinama, i da su pismeni odgovor.
se u njemu dizale bune od davnina. 6 Rijeçi pisma, æto ga poslaæe kralju
Zato je i bio ovaj grad razoren. Dariju Tatnaj, namjesnik s onu stranu
16 Mi dakle upozorujemo kralja na to: rijeke, l Æetar-Boznaj i drugovi njihovi,
Ako se ovaj grad opet sazida i zidovi se Afarsataæani s onu stranu rijeke.
njegovi opet poprave, onda neøe niæta 7 U izvjeætaju, æto mu ga poslaæe, bilo je
ostati tvoje s onu stranu rijeke.” napisano ovo: “Kralju Dariju svaka
17 Kralj posla ovaj odgovor sreøa!
predstojniku Rehumu, pisaru 8 Neka je na znanje kralju, da doåosmo
Æimæaju i ostalim drugovima u zemlju Judeju k domu Boga
njihovim, æto su stanovali u Samariji i velikoga, koji se zida od velikoga
ostalim krajevima s onu stranu rijeke: kamena. Stijene se drvom oblaœu.
“Pozdrav i t. d. Posao se revno radi i napreduje œivo
18 Pismo, æto nam ga poslaste, meni je pod rukama njihovim.
toçno proçitano. 9 Zapitasmo tamoænje starjeæine
19 Na moju zapovijed potraœilo se je i ovako: “Tko vam je dopustio da zidate
naælo se, da je taj grad od davnina taj hram i da popravljate te zidove?
371 Ezra
10 I za imena njihova zapitasmo, da ti hramu Boœjemu”
ih javimo, i zapisasmo imena onih 6 “Zato uklonite se odatle, Tatnaju,
ljudi, koji im stoje na çelu. namjesniçe s onu stranu rijeke, i
11 Oni nam odgovoriæe ovo: Mi smo Æetar-Boznaju s drugovima svojim,
ætovatelji Boga neba i zemlje i zidamo Afarsataæanima s onu stranu rijeke!
opet ovaj hram, koji je bio podignut 7 Pustite neka se radi na tom hramu
mnogo godina prije ovoga vremena. Boœjem! Namjesnik judejski i
Velik kralj Izraelov gradio ga je i starjeæine judejske neka opet sazidaju
dovræio. onaj hram Boœji na prijaænjem mjestu
12 Ali jer djedovi naæi razgnjeviæe Boga njegovu!
nebeskoga, dade ih u ruke Kaldejcu 8 Joæ zapovijedam æto øete çiniti onim
Nebukadnezaru, kralju starjeæinama judejskim, da bi se
babilonskomu. On razori ovaj hram i sazidao taj hram Boœji: Iz kraljevskih
odvede narod u ropstvo u Babilon. poreznih dohodaka od pokrajine s onu
13 Ali prve godine Kira kralja stranu rijeke imaju se onim ljudima
babilonskoga, zapovjedi kralj Kir, da bez oklijevanja toçno isplaøivati
se opet sazida ovaj hram Boœji. troækovi.
14 I zlatno i srebrno posude hrama 9 Æto inaçe treba, junaca, ovnova i
Boœjega, æto ga je Nebukadnezar bio janjaca za œrtve paljenice Bogu
odnio iz hrama u Jerusalemu i donio u nebeskomu, pæenice, soli, vina i ulja,
hram u Babilon, dade kralj Kir iznijeti neka im se, kako reknu sveøenici u
iz hrama u Babilonu, Ono je bilo dano Jerusalemu, daje svaki dan bez
çovjeku po imenu Æeæbasaru, kojega prikraøivanja,
postavi namjesnikom. 10 Da prinose Bogu nebeskomu
15 Njemu zapovjedi: Uzmi ovo posuåe, ugodne œrtve i da se mole za œivot kralja
pa idi i stavi ih u hram u Jerusalem! i obitelji njegove!
Hram Boœji ima se opet sazidati na 11 Joæ zapovijedam: Tko prestupi ovu
svojemu prijaænjem mjestu, odredbu, iz kuøe njegove neka se
16 Onda doåe onaj Æeæbasar i postavi istrgne greda i zabode se, i on na njoj
temelj hramu Boœjem u Jerusalemu. neka se objesi! A kuøa njegova za
Od onoga vremena do sada zida se na kaznu neka se pretvori u buniæte!
njemu; ali joæ jednako nije gotov. 12 Bog, koji je ondje nastanio ime svoje,
17 I neka se, ako je po volji kralju, neka sruæi svakoga kralja i svaki
potraœi u riznici kraljevskoj tamo u narod, koji bi se usudio prestupiti ovu
Babilonu, je li tako, da je kralj Kir zapovijed i razoriti onaj hram Boœji u
zapovjedio, da se opet sazida hram Jerusalemu! Ja, Darije, izdadoh ovu
Boœji u Jerusalemu. Kralj neka bi nam zapovijed. Ona se ima toçno izvræiti.”
o tom dao poslati odluku!” 13 Tada Tatnaj, namjesnik s onu
stranu rijeke, i Æetar-Boznaj i drugovi
Ezra 6 njihovi uçiniæe toçno onako, kako im je
1 Tada kralj Darije zapovjedi, da se bio zapovjedio kralj Darije.
potraœi u pismohraniku, u kojem se 14 Starjeæine judejske mogoæe dalje
tamo u Babilonu pohranjivalo blago. zidati, i napredovali su sretno po
2 Naåe se i u dvoru kraljevskom u proroçanstvu proroka Hagaja i
Ekbatani, koja leœi u pokrajini Mediji, Zaharije, sina Idova. Tako napokon
jedan svitak pismeni, u kojemu je bila privedoæe gradnju kraju, kao æto su
zapisana ova povelja: bili zapovjedili Bog Izraelov i perzijski
3 “Prve godine kralja Kira izdade kralj kraljevi Kir, Darije i Artakserks,
Kir ovu zapovijed u stvari hrama 15 Dovræiæe hram do treøega dana
Boœjega u Jerusalemu: Ima se opet mjeseca Adara u æestoj godini vladanja
podignuti hram kao mjesto, gdje se kralja Darija.
kolju œrtve zaklanice i prinose œrtve 16 I sinovi Izraelovi, sveøenici, Leviti i
paljenice. Visina mu ima biti æezdeset ostali, æto se vratiæe iz ropstva,
lakata; æezdeset lakata neka mu bude proslaviæe veoma radosno posvetu
i æirina! hrama Boœjega.
4 Tri reda neka budu od kamenja 17 Œrtvovaæe za posvetu hrama Boœjega
velikoga i jedan red od drveta novoga. æto junaca, dvjesta ovnova, çetiri
Troækove ima da snosi kraljevski dvor. stotine janjaca i kao œrtvu za grijeh za
5 I posuåe zlatno i srebrno hrama svega Izraela dvanaest jaraca prema
Boœjega, æto ga je Nebukadnezar uzeo broju plemena Izraelovih.
iz hrama U Jerusalemu i donio u 18 Tada postaviæe sveøenike po
Babilon, ima se vratiti natrag i odnijeti redovima njihovim i Levite po odjelima
u hram jerusalemski svako na svoje njihovim, da sluœe Bogu u
prijaænje mjesto. Imaæ ga postaviti u Jerusalemu, kako je to propisano u
Ezra 372
knjizi Mojsijevoj. u mojemu kraljevstvu od naroda
19 Potom proslaviæe oni, æto se vratiæe Izraelova, njegovih sveøenika i Levita
iz ropstva, blagdan Pashe hoøe da od svoje volje ide u Jerusalem,
çetrnaestoga dana prvoga mjeseca. smije iøi s tobom.
20 Jer su se bili svi oçistili sveøenici i 14 Jer ti si poslan od kralja i njegovih
Leviti. Svi su bili çisti, i tako zaklaæe sedam savjetnika, da i traœiæ prilike u
Pasha za sve, æto se vratiæe iz ropstva, Judeji i Jerusalemu na temelju zakona
i za braøu svoju, sveøenike, i za sebe Boga svojega, koji je u tvojoj ruci,
same. 15 Da odneseæ srebro i zlato, Æto su
21 A jeli su Pasha i sinovi Izraelovi, æto kralj i njegovi savjetnici darovali za
se vratiæe iz ropstva, i svi, æto su se bili Boga Izraelova, kojemu je stan u
odvojili od neçistoøe pogana u zemlji, Jerusalemu,
pa se pridruœili njima, da tako traœe 16 I sve srebro i zlato, æto øeæ dobiti u
Gospoda, Boga Izraelova. svoj pokrajini babilonskoj, uz
22 Tada svetkovaæe veoma radosno milostinju naroda i sveøenika, æto je
sedam dana blagdan nekvasnih oni priloœe za hram Boga svojega u
kruhova, jer ih je bio obradovao Jerusalemu.
Gospod, kad im obrati naklonost 17 Prema tome kupi briœno za taj novac
kralja asirskoga, tako da ih je junaca, ovnova i janjaca s prinosima i
podupirao u poslu oko hrama Boga naljevima njihovim i prinesi ih na
Izraelova. œrtveniku hrama Boga vaæega u
Jerusalemu!
Ezra 7 18 Æto se tebi i braøi tvojoj svidi da
1 Poslije ovih dogaåaja za vladanja uçinite s ostalim srebrom i zlatom, to
perzijskoga kralja Artakserksa vrati se uçinite po volji Boga svojega!
Ezra, sin Seraje, sina Azarije, sina 19 Posude, æto ti je bilo dano za sluœbu
Hilkije, u hramu Boga tvojega, predaj pred
2 Sina Æaluma, sina Sadoka, sina Bogom u Jerusalemu!
Ahituba, 20 Drugo, æto ustreba hramu Boga
3 Sina Amarije, sina Azarije, sina tvojega, te bi ti joæ imao potroæiti,
Merajota, smijeæ namiriti iz kraljevske blagajne.
4 Sina Zarahije, sina Uzije, sina Bukija, 21 S tim ja, kralj Artakserks, izdajem
5 Sina Abiæua, sina Finehasa, sina zapovijed svima blagajnicima s onu
Eleazara, sina velikog sveøenika stranu rijeke. Sve, æto zatraœi od vas
Arona. sveøenik Ezra, tumaçitelj zakona
6 Ovaj Ezra vrati se iz Babilona. Bio je kralja nebeskoga, ima se toçno uçiniti,
knjiœevnik, vjeæt zakonu Mojsijevu, æto 22 Do æto talenata srebrn, sto kora
ga je bio dao Gospod, Bog Izraelov, jer pæenice, sto bata vina, æto bata ulja i
je ruka Gospoda, Boga njegova, bila soli bez obraçuna.
nad njim, dopustio mu je kralj sve, æto 23 Sve, æto ustreba po zapovijedi Boga
je zaœelio. nebeskoga, ima se briœno uçiniti za
7 Ujedno doåe u Jerusalem mnoætvo hram Boga nebeskoga, da ne padne
sinova Izraelovih, sveøenika, Levita, kazneni sud na kraljevstvo kralja i
pjevaça, vratara i Netineja. Bilo je to sinova njegovih.
sedme godine kralja Artakserksa. 24 Nadalje neka znate, da nitko nije
8 On doåe u Jerusalem petoga ovlaæten uzimati danak, porez ili
mjeseca, sedme godine kraljeve. carinu od bilo kojega sveøenika,
9 Prvoga dana prvoga mjeseca bila je Levita, pjevaça, vratara, Netineja ili
naredba polaska iz Babilona, i prvoga drugoga sluge toga hrama Boœjega!
dana petoga mjeseca doåe on u 25 A ti, Ezra, po mudrosti Boga svojega,
Jerusalem, jer je dobrostiva ruka Boga æto je imaæ, postavi suce i upravitelje,
njegova bila nad njim. koji øe suditi svemu narodu s onu
10 Jer je Ezra bio upravio svoju teœnju stranu rijeke, naime svima onima, koji
na to, da istraœuje zakon Boœji i da ga znadu zakone Boga tvojega! Tko ih joæ
izvræuje i da pouçava u Izraelu zakon i ne zna, toga pouçite!
pravo. 26 A svaki, koji ne bi izvræivao zakona
11 Ovako glasi pismo, æto ga dade kralj Boga tvojega i zakona kraljeva, ima se
Artakserks knjiœevniku sveøeniku strogo sudbeno kazniti: bilo smrøu ili
Ezri, tumaçitelju zapovijedi i uredaba progonom ili globom ili tamnicom.”
Gospodnjih u Izraelu: 27 Blagoslovljen neka je Gospod, Bog
12 “Artakserks, kralj nad kraljevima, otaca naæih, koji nadahnu kralja, da
sveøeniku Ezri, tumaçitelju zakona proslavi kuøu Gospodnju u
Boga nebeskoga, i t. d. Jerusalemu!
13 Ja izdajem zapovijed, da svaki, koji 28 On mi dade, te naåoh milost kod
373 Ezra
kralja i njegovih savjetnika i kod svih æto øe ih reøi Idu i braøi njegovoj,
visokih dostojanstvenika kraljevih. I Netinejima, u mjestu Kasifji, da nam
tako se ja odvaœih, jer je ruka Gospoda, dovedu sluœe za hram Roga naæega.
Boga mojega bila nada mnom, i skupih 18 Tada nam dovedoæe, jer je
obiteljske glavare iz Izraela, æto su dobrostiva ruka Boga naæega bila nad
imali da doåu s menom. nama, çovjeka razumna od potomaka
Mahlija, sina Levija, sina Izraelova,
Ezra 8 naime Æerebju sa sinovima njegovim i
1 Ovo su obiteljski glavari sa svoj im braøom njegovom, osamnaest ljudi;
roåacima, æto su zapisali u rodopise, 19 I Haæabju i s njim Izaiju od
naime s onima, æto su sa vlade kralja potomaka Merarijevih s braøom
Artakserksa bill poæli iz Babilona u njegovom i sinovima njihovim,
Jerusalem: dvadeset ljudi,
2 Od potomaka Finehasovih: Geræom; 20 I od Netineja, koje su bili darovali
od potomaka Itamarovih: Daniel; od David i knezovi da sluœe Levitima,
potomaka Davidovih: Hatuæ, dvjesta i dvadeset Netineja. Svi su ovi
3 Sin Æekanijin; od potomaka imenovani poimence.
Paroæevih: Zaharija i s njim na broj 21 Onda dadoh ondje na rijeci Ahavi
muækih osoba sto i pedeset; oglasiti post, da se ponizno pred
4 Od potomaka Pahat Moabovih: Bogom svojim i da izmolimo u njega
Elioenaj, sin Zerahjin, i s njim muækih sretan put sebi, djeci svojoj i svemu
osoba dvjesta; blagu svojemu.
5 Od potomaka Æekanijinih: sin 22 Stidio sam se naime iskati od kralja
Jahaziel i s njim muækih osoba trista; i momçadi i konjanika, da nas brane
6 Od potomaka Adinovih: Abed, sin od neprijatelja putem. Mi smo bili
Jonatanov, i s njim muækih osoba dapaçe izjavili kralju: “Ruka je Boga
pedeset; naæega nad svima, koji ga zamole, na
7 Od potomaka Elamovih: Izaija, sin dobro njihovo; a jaki gnjev njegov
Atalijin, i s njim muækih osoba pogodi sve, koji ga ostave.”
sedamdeset; 23 Mi smo dakle postili i molili se Bogu
8 Od potomaka; Æefatijinih: Zebadija, svojemu za to, i on nas usliæa.
sin Mihaelov, i s njim muækih osoba 24 Nato izabrah izmeåu najuglednijih
osamdeset; sveøenika dvanaestoricu, naime
9 Od potomaka Joabovih: Obadija sin Æerebju, Haæabju i s njima desetoricu
Jehielov, i s njim muækih osoba drugova njihovih.
dvjesta i osamnaest; 25 Ovima izmjerih srebro i zlato;
10 Od potomaka Banijevih: Æelomit, posuåe, posvetni dar za kuøu Boga
sin Josifjin, i s njim muækih osoba sto naæega, æto darovaæe kralj, njegovi
i æezdeset; savjetnici i dostojanstvenici i svi sinovi
11 Od potomaka Bebajevih: Zaharija, Izraelovi, koji se naåoæe tamo.
sin Bebajev, i s njim muækih osoba 26 Izmjerih im u ruke: æest stotina i
dvadeset i osam; pedeset talenata srebra, posuåa
12 Od potomaka Azgadovih: Johanan, srebrnoga sto talenata, æto talenata
sin Hakatanov, i s njim muækih osoba zlata,
sto i deset; 27 Nadalje dvadeset çaæa zlatnih od
13 Od potomaka Adonikamovih: koji tisuøu drahmi i dvije posude od sjajne
kasnije doåoæe, po imenu Elifelet, Jeiel mjedi fine, skupocjene kao zlato.
i Æemaja, i s njima muækih osoba 28 Pritom im rekoh: “Vi ste sveti
æezdeset; Gospodu, i posuåe je sveto, i srebro i
14 Od potomaka Bigvajevih: Utaj i zlato posvetni je dar Gospodu, Bogu
Zabud i s njima muækih osoba otaca vaæih.
sedamdeset. 29 Çuvajte to dakle briœno, dokle ne
15 Ja ih skupih na rijeci, æto teçe prema izmjerite pred glavarima sveøeniçkim i
Ahavi, i ostasmo ondje u taboru tri Levitima i poglavarima obiteljskim
dana. Kad pregledah narod i sinova Izraelovih u Jerusalemu, u
sveøenike, ne naåoh nijednoga Levita sobama hrama Gospodnjega!”
meåu njima. 30 Tada primiæe sveøenici i Leviti
16 Zato poslah obiteljske glavare izmjereno srebro i zlato zajedno s
Eliezera, Ariela, Æemaju, Elnatana, posuåem, da odnesu u Jerusalem u
Jariba, Elnatana, Natana, Zahariju i kuøu Boga naæega.
Meæulama, i uçitelje Jojariba i 31 Dvanaestoga dana prvoga mjeseca
Elnatana. krenusmo od rijeke Ahave, da idemo u
17 Ove upravih k Idu, predstojniku u Jerusalem. Ruka Boga naæega bila je
mjestu Kasifji, i stavih im u usta rijeçi, nad nama. On nas oçuva od
Ezra 374
neprijatelja i razbojnika. sluçaj danas.
32 Tako doåosmo u Jerusalem i 8 Sada nam doduæe doåe za ças
ostadosmo tamo tri dana. milosråe od Gospoda, Boga naæega,
33 A çetvrti dan izmjeri se srebro, zlato stim, da nam joæ ostavi ostatak i dade
i posuåe u kuøi Boga naæega u ruke nam dom na svetom mjestu svojemu,
sveøeniku Meremotu, sinu Urijinu Uz da bi Bog naæ opet prosvijetlio oçi naæe
njega je bio Eleazar, sin Finehasov, i i dao nam malo nove œivotne snage u
osim ovih bili su nazoçni Leviti ropstvu naæemu.
Jozabad, sin Jeæuin, i Noadja, sin 9 Doduæe mi smo joæ uvijek robovi, ali
Binujev. nas Bog naæ nije ostavio u ropstvu
34 Na broj i na mjeru bilo je sve naæemu, nego nam dade da naåemo
izmjereno, i onda je bila zapisana milost pred kraljevima perzijskim,
ukupna mjera. tako da su nam oni dali toliko œivotne
35 Oni, æto se vratiæe iz ropstva, slobode, te smo mogli hram Boga
mnoætvo prognanika, œrtvovaæe Bogu svojega opet podignuti i uçiniti, da
Izraelovu dvanaest junaca za svega nanovo ustane iz ruæevina svojih.
Izraela, devedeset i æest ovnova, Dade nam obranu u Judeji i
sedamdeset i sedam janjaca, i na œrtvu Jerusalemu.
za grijeh dvanaest jaraca, to sve kao 10 A æto da sada, Boœe, kaœemo poslije
œrtvu paljenicu Gospodu. takvih dogaåaja? Jer ostavismo
36 Tada predadoæe oni zapovijedi zapovijedi tvoje,
kraljeve satrapima i namjesnicima s 11 Koje si nam dao preko sluga svojih,
onu stranu rijeke; i ovi potpomogoæe proroka, kad si zapovjedio: “zemlja, u
narod i hram Boœji. koju idete, da je zauzmete, okaljana je
neçistoøom naroda zemaljskih zbog
Ezra 9 gadova, kojima je napuniæe od jednoga
1 Kad se je bilo to svræilo, pristupiæe k kraja do drugoga u neçistoøi svojoj.
meni predstojnici i rekoæe: “Narod 12 Ne dajite zato nikada køeri svojih za
Izraelov, sveøenici i Leviti nijesu se sinove njihove, niti uzimajte køeri
odvojili od naroda zemaljskih unatoç njihove za sinove svoje! Ne traœite
njihovim gadovima, naime od nikada i nigdje njihova dobra i njihove
Kanaanaca, Hiteja, Perizeja, Jebuseja, koristi, da budete jaki i da moœete
Amonaca, Moabaca, Egipøana i uœivati dobra zemlje i djecu svoju imati
Amoreja. za baætinike dovijeka!
2 Oni dapaçe uzeæe køeri njihove za 13 Poslije svega toga, æto doåe na nas
œene sebi i sinovima svojim. Tako se zbog zlih djela naæih i velike krivnje
pomijeæa sveti rod sa stanovnicima naæe - premda si nas, Boœe naæ, viæe
zemlje. Knezovi i predstojnici bili su ætedio, nego æto su to opaçine naæe
prvi u toj opaçini.” zasluœile, i ostavio si nam ovaj ostatak -
3 Kad sam to çuo, razdrijeh donju 14 Zar øemo nanovo prestupati
haljinu svoju i gornju odjeøu svoju, zapovijedi tvoje i sprijateljiti se s ovim
raæçupah sebi kosu na glavi svojoj i na gadnim narodima? Ne bi li nas morao
bradi svojoj i sjedoh duboko potresen. kazniti sve do uniætenja, tako da viæe
4 Tada se skupiæe oko mene svi, koji su ne preostane ni jedan ostatak?
se bojali zapovijedi Boga Izraelova zbog 15 Ali ti si, Gospode, Boœe Izraelov,
opaçine onih, koji se vratiæe iz ropstva. dobrostiv, jer mi danas ostasmo kao
A ja ostadoh sjedeøi duboko potresen spaæeni. Evo, mi stojimo pred tobom s
do veçernje œrtve. takvom krivnjom svojom, da ne moœe
5 O veçernjoj œrtvi ustadoh duboko za to stajati ni jedan pred tobom.”
tuœan, razdrijeh opet donju haljinu
svoju i gornju odjeøu svoju, padoh Ezra 10
niçice na koljena svoja, raæirih ruke 1 Dok se je Ezra molio tako i plaçuøi
svoje Gospodu, Bogu svojemu, pred hramom Boœjim prostrt
6 I pomolih se: “Boœe moj, stidim se i priznavao krivnju svoju, skupi se oko
bojim se podignuti lice svoje k tebi, njega veliko mnoætvo Izraelaca, ljudi,
Boœe moj, jer zlodjela naæa narastoæe œena i djece, i narod je plakao gorko,
nam preko glave, i krivnja je naæa 2 Tada progovori Æekanija, sin
doprla do neba. Jehielov, od sinova Elamovih i reçe
7 Od vremena otaca svojih do danas mi Ezri: “Mi smo se ogrijeæili o Boga
smo u velikoj krivnji, i zbog zlodjela svojega, æto smo uzimali œene tuåinke
naæih bili smo mi, naæi kraljevi i iz naroda zemaljskih. Ali joæ ima
sveøenici, predani kraljevima ufanja Izraelu za to.
zemaljskim pod maç, u ropstvo, u 3 Mi øemo se sada Bogu svojemu
grabeœ i u javnu sramotu, kao æto je sveçano obvezati, da øemo otpustiti
375 Ezra
sve œene s djecom njihovom, ako ti, Ovi odrœaæe prvoga dana desetoga
Gospode, i oni, koji se boje zakona mjeseca sjednicu, da izvide stvar.
Boga naæega, drœite to za korisno. Po 17 Oni svræiæe sa svima onima, koji su
zakonu neka se postupa! bili kuøi doveli œene tuåinke, do prvoga
4 Ustani, jer je ovo tvoj posao. Mi smo dana prvoga mjeseca.
uza te. Budi hrabar u tom!” 18 Meåu sveøenstvom naåoæe se ovi,
5 Ezra ustade i zakle glavare koji su se bili oœenili œenama
sveøenika, Levita i svega Izraela, da tuåinkama: Od potomaka Jeæue, sina
uçine po tom prijedlogu; i zakleæe se. Josadakova, i od drugova njegovih;
6 Potom ostavi Ezra mjesto pred Maaseja, Eliezer, Jarib i Gedalija.
hramom Boœjim i otide u sobu 19 Oni dadoæe ruku svoju na to, da øe
Johanana, sina Elijaæibova. On uåe pustiti œene svoje. Njihova duœna œrtva
tamo. Ali nije jeo ni pio niæta, jer je bila je jedan ovan za krivnju njihovu.
rastuœen radi opaçine onih, koji se 20 Od potomaka Imerovih: Hanani i
vratiæe iz ropstva. Zebadija.
7 Onda oglasiæe po Judeji i Jerusa- 21 Od potomaka Harimovih: Maaseja,
lemu, da se svi, koji se vratiæe iz Elija, Æemaja, Jehiel i Uzija.
ropstva, imaju skupiti u Jerusalemu. 22 Od potomaka Paæhurovih: Elioenaj,
8 Onome, koji ne bi doæao za tri dana Maaseja, Iæmael, Netanel, Jozabad i
prema zakljuçku knezova i starjeæina, Elasa.
uniætit øe se sve æto ima, a on sam bit 23 Od Levita: Jozabad, Æimej, Kelaja, i
øe iskljuçen i zajednice onih, koji se Kelita nazvan, Petahja, Juda i Eliezer,
vratiæe iz ropstva. 24 Od pjevaça: Elijaæib, i od vratara:
9 I skupiæe se svi ljudi od Jude i Æalum, Telem i Uri
Benjamina za tri dana u Jerusalem. 25 Od ostalih sinova Izraelovih, od
Bilo je devetoga mjeseca, dvadesetog potomaka Paroæevih: Ramja, Jizija,
dana u mjesecu. Sav je narod sjedio na Malkia, Mijamin, Eleazar, Malkija i
trgu pred hramom Boœjim, dræøuøi Benaja
radi te tvari i od daœda. 26 Od potomaka Elamovih: Matanija,
10 Sveøenik Ezra diœe se i reçe im: “Svi Zaharija, Jehiel, Abdi, Jerimot i Elija.
se ogrijeæiste, kad se oœeniste 27 Od potomaka Zatuovih: Elioenaj,
tuåinkama, te stim joæ umnoœiste Elijaæib, Matanija, Jeremot, Zabad i
krivnju Izraelovu. Aziza.
11 Zato sad priznajte krivnju pred 28 Od potomaka Bebajevih: Johanan,
Gospodom, Bogom otaca svojih, li Hananija, Zabaj, Atlaj,
çinite po volji njegovoj! Odvojite se od 29 Od potomaka Banijevih: Meæulam,
naroda zemaljskih i od œena tuåinki!” Maluk, Adaja, Jaæub, Æeal i Ramot.
12 Sva skupætina odgovori u sav glas: 30 Od potomaka Pahat Moabovih:
“Spremni smo da tako uçinimo, kako Adna, Kelal, Benaja, Maaseja,
si nam rekao. Matanija, Bezaleel, Binuj i Manaseh.
13 Ali naroda ima mnogo, i vrijeme je 31 Od potomaka Harimovih: Eliezer,
daœda. Ne moœe se zato ostati Vani. I ta Iæija, Malkija, Æemaja Simeon,
stvar ne da se svræiti u jedan ili u dva 32 Benjamin, Maluk i Æemarja.
dana, jer nas ima veoma mnogo, koji 33 Od potomaka Haæumovih: Matnaj
sagrijeæismo u tom. Matata, Zabad, Elifelet, Jeremaj,
14 Nasi predstojnici neka bi jamçili za Manaseh i Æimej.
svu zajednicu, da svi, koji su u 34 Od potomaka Banijevih: Maadaj,
gradovima naæim doveli kuøi œene Amram, Uel,
tuåinke, doåu u odreåeno vrijeme i s 35 Benaja, Bedija, Kelu,
njima starjeæine i suci pojedinih 36 Vanija, Meremot, Elijaæib,
gradova, dokle se od nas ne odvrati 37 Matanija, Matnaj, Jaasaj,
œestoki gnjev Boga naæega za tu stvar!” 38 Bani, Binuj, Æimej,
15 Samo Jonatan, sin Asahelov, i 39 Æelemja, Natan, Adaja,
Jahzija, sin Tikvin, nastupiæe proti. 40 Maknadbaj, Æaæaj, Æaraj,
Meæulam i Levit Æabetaj podupirali 41 Azarel, Æelemja, Æemarja,
ga. 42 Æalum, Amarija i Josip.
16 Ali oni, koji se vratiæe iz ropstva, 43 Od potomaka Nebovih Jeiel, Matitja,
uçiniæe po gornjem prijedlogu. Zabad, Zebina, Jedu, Joel i Benaja,
Sveøenik Ezra izabra sebi po 44 Svi su se ovi bili oœenili tuåinkama.
pojedinim obiteljima ljude, obiteljske Meåu njima bilo je œena, koje su bile
poglavare, zabiljeœivæi sve poimence. djecu izrodile.
376
Nehemija
1 Rijeçi Nehemije, sina Hakalijina. œalosno, kad nijesi bolestan? Sigurno
Mjeseca Kisleva, godine dvadesete imaæ kakvu brigu u srcu.” Ja se
dogodi se, kad sam bio u glavnom uplaæih vrlo
gradu Susi, 3 I odgovorih kralju: “Da je œiv kralj
2 Da Hanani, jedan od braøe moje, dovijeka! Kako ne bih bio œalostan, kad
doåe s nekim ljudima iz Judeje. Upitah je grad, gdje su grobovi otaca mojih,
ih za Judejce, za ostatak, æto je bio opustoæen i vrata su njegova ognjem
umakao ropstvu, i za Jerusalem. spaljena!”
3 Oni mi odgovoriæe: “Oni, æto 4 Kralj me upita: “Imaæ li kakvu
preostaæe od ropstva, nalaze se u molbu?” Tada se pomolih Bogu
zemlji tamo u velikoj nevolji i sramoti. nebeskomu
Zid jerusalemski razruæen je, i vrata su 5 I odgovorih kralju: “Ako misli kralj da
njegova spaljena.” je dobro i ako ti je mio sluga tvoj, poælji
4 Kad sam çuo tu vijest, sjeo sam i me u Judeju u grad, gdje su grobovi
plakao i tugovao çitave dane. Postio otaca mojih, da ga opet sagradim!”
sam i molio se Bogu nebeskomu. 6 A kralj me upita i œena njegova, æto je
5 Molio sam se: “Ah, Gospode, Boœe sjedila do njega: “Kako bi dugo trajao
nebeski, veliki, straæni Boœe! Ti put tvoj! Kad øeæ opet natrag doøi!” I
milostivo çuvaæ zavjet onima, koji te pristade kralj i pusti me da idem. Ja
ljube i drœe tvoje zapovijedi. mu rekoh vrijeme
6 Daj da bude uho tvoje prignuto i oçi 7 i onda rekoh kralju; Ako je milo kralj
tvoje otvorene, da çujeæ molitvu sluge u, da mi se dadne popratno pismo na
svojega, koju sada dan i noø upravljam namjesnike s onu stranu rijeke, da me
k tebi za djecu Izraelovu, sluge tvoje! puste proøi, dok ne doåem u Judeju,
Priznajem grijehe djece Izraelove, æto 8 I pismo na Asafa, kraljevskog çuvara
ih poçiniæe proti tebi. I ja i moja æume, da mi dadne drva, da napravim
oçinska kuøa sagrijeæismo. vrata za tvråavu, za hram, za zid
7 Skrivismo ti i ne drœasmo zapovijedi, gradski i za kuøu, u koju øu uniøi.” I to
zakone i odredbe, æto si ih zapovjedio mi dade kralj, jer je milostiva ruka
svojemu slugi Mojsiju. Boga mojega bila nada mnom.
8 Ipak se spomeni obeøanja, to si ga 9 Kad doåoh k namjesnicima s onu
dao svojemu slugi Mojsiju, kad si stranu rijeke, predadoh im kraljevska
rekao: Ako budete grijeæili, ja øu vas popratna pisma. A kralj posla s
razasuti meåu narode. menom stotnike i konjanike.
9 Ali ako se obratite k meni i stanete 10 Kad çuæe to Sanbalat, Horonjanin, i
drœati zapovijedi moje o tvoriti ih, ja øu Tobija, sluga Amonac, bilo im je vrlo
vas, pa bili razasuti i do na kraj neba, mrsko, da je bio doæao netko, da se
opet odanle skupiti i odvesti na pobrine za dobro djece Izraelove.
mjesto, koje sam izabrao, da ondje 11 Kad sam bio stigao u Jerusalem,
nastanim ime svoje. priçekah ondje tri dana.
10 Jer oni su sluge tvoje i narod tvoj, 12 Tada ustadoh noøu s nekoliko ljudi,
koji si iskupio silom svojom velikom i a da ne rekoh nikomu, æto mi je Bog
rukom svojom jakom. moj nadahnuo da uçinim za
11 Ah, Gospode, neka hude uho tvoje Jerusalem. I ne imadoh nikakve
prignuto k molitvi sluge tvojega i k œivotinje uza se osim œivotinje, na kojoj
molitvi sluga tvojih, koji su voljni sam jahao.
bojati se imena tvojega! Daj sada 13 Tako izaåoh noøu na vrata Dolinska
uspjeh slugi svoj emu! Uçini, da naåe uz izvor zmajevski prema vratima
milost kod ovoga çovjeka!” Bio sam gnojnim. Pritom razgledam zid
naime peharnik kod kralja, Nehemija jerusalemski, æto je leœao u
dobiva dopuætenje od kralja da sazida ruæevinama, i vrata njegova, æto su
Jerusalem. bila ognjem spaljena.
14 Onda odjahah dalje k izvorskim
Nehemija 2 vratima i k jezeru kraljevskom. Tamo
1 Bilo je mjeseca Nisana godine nije viæe bilo mjesta, da proåe
dvadesete kralja Artakserksa. Pred œivotinja, na kojoj sam sjedio.
kraljem je stajalo vino. Ja uzeh vino i 15 Zato sam joæ noøu jahao dolinom i
pruœih ga kralju. Ne htjedoh da on zid dalje razgledavao. Kad sam bio opet
opazi, da sam bio œalostan. doæao k vratima dolinskim, vratih se
2 Ali me upita kralj: “Zaæto ti je lice tako kuøi.
377 Nehemija
16 A predstojnici nijesu znali, kamo Jerusalema;
sam bio iæao i æto sam bio radio, jer do 10 Do njega Jedaja, sin Harumafov,
tada nisam bio niæta rekao ni pred svojom kuøom; do njega Hatuæ,
Judejcima ni sveøenicima ni sin Haæabnejin.
knezovima ni predstojnicima ni 11 Daljni komad do kule peøske
drugima, koji su morali biti zaposleni popravljao je Malkija, sin Harimov, i
na gradnji. Haæub, sin Pahat-Moabov.
17 A sada im rekoh: “Vidite nevolju, u 12 Do njih je popravljao Æalum, sin
kojoj se nalazimo, Jerusalem leœi u Haloheæov, predstojnik druge polovine
ruæevinama, vrata su njegova vanjskoga predjela Jerusalema, uz
spaljena. Hajde da zidamo opet zid pomoø sestrinskih gradova, æto su bili
jerusalemski, da viæe ne budemo na pod njim.
porugu!” 13 Vrata dolinska popravljali su
18 Tada im rekoh, kako je milostivo, Hanun i stanovnici Zanoaha. Oni ih
bila nada mnom ruka Boga mojega, i sagradiæe i metnuæe im krila i brave i
æto mi je bio rekao kralj. Onda mi prijevornice. Usto sazidaæe joæ tisuøu
rekoæe: “Hajde da zidamo!” I odvaœno lakata zida do gnojnih vrata.
staviæe ruku na dobro djelo. 14 Gnojna vrata popravljao je Malkija,
19 Kad to çuæe Sanbalat, Horonjanin, i sin Rekabov, predstojnik predjela
Tobija, sluga Amonac, i Arapin Geæem, bethakeremskog. On ih sagradi i
rugali su nam se, podsmijevali nam se metnu im krila i brave i prijevornice
i prijetili nam, “Æto radite to? Da se 15 Vrata izvorska popravljao je Æalum,
neøete opet pobuniti proti kralju?” sin Kol-Hozeov, predstojnik predjela u
20 Ja im odgovorih: “Bog nebeski, on øe Mispi. On ih sagradi, pokri ih i metnu
dati, pa øemo uspjeti. A mi, sluge im brave i prijevornice Takoåer
njegove, ustadosmo i zidamo. Vi sagradi zid kod kupelji Æiloaha uz vrt
nemate ni dijela ni prava ni spomena u kraljevski do stepenica, æto silaze iz
Jerusalemu.” grada Davidova.
16 Za njim je popravljao Nehemija, sin
Nehemija 3 Azbukov, predstojnik jedne polovine
1 I tako ustadoæe veliki sveøenik predjela betsurskoga, do grobova
Elijaæib i drugovi njegovi, sveøenici, i Davidovih i do kupelji, æto je tamo
sazidaæe vrata ovçija. Posvetiæe ih i naçinjen, i onda do kuøe junaçke.
metnuæe im krila. Tada su zidali dalje 17 Za njim su popravljali: Leviti
do kule Meje, posvetiæe je, i zidali su Rehum, sin Banijev, do njega Haæabja,
dalje do kule Hananelove. predstojnik polovine predjela
2 Do njega su zidali ljudi iz Jeriha; do keilskoga,
njih je zidao Zakur, sin Imrijev. 18 Do njega drugovi njihovi Bavaj, sin
3 Vrata riblja zidali su sinovi Hasnaini. Henadadov, predstojnik druge
Oni ih pobrvnaæe i metnuæe im krila, polovine predjela keilskoga;
brave i prijevornice. 19 Do njega je popravljao Ezer, sin
4 Do njih je popravljao Meremot, sin Jeæuin, predstojnik Mispe, daljni
Urijin, unuk Kozov. Do njega je komad uzduœ uzlaza k oruœani na
popravljao Meæulam, sin Berekije, uglu.
unuk Meæezabelov, Do njega je 20 Do njega je popravljao na gori
popravljao Sadok, sin Baanin. Baruk, sin Zabajev, drugi komad od
5 Do njega su popravljali Tekojani. Ali ugla do vrata kuøe velikoga sveøenika
poglavice njihove ne sagnuæe vrata Elijaæiba.
svojega pod sluœbu nadzornika svojih. 21 Do njega je popravljao Meremot, sin
6 Vrata staroga grada popravljali su Urijin, unuk Hakosova, daljni komad
Jojada, sin Paseahov, i Meæulam, sin od vrata kuøe Elijaæibove do kraja
Besodjin. Oni ih pobrvnaæe, metnuæe kuøe Elijaæibove
im krila, brave i prijevornice, 22 Potom su popravljali sveøenici, ljudi
7 Do njih su popravljali: “Gibeonej iz zemlje ravnice.
Melatja, Meronejin Jadon, ljudi iz 23 Onda su popravljali Benjamin i
Gibeona i Mispe do stolice namjesnika Haæub uzduœ svoje kuøe, i za njima
s onu stranu rijeke; Azarija, sin Maasejina, unuk Ananijin,
8 Do njih Uziel, sin Harhajin, zlatar; do uz svoju kuøu.
njega Ananija, jedan od pomastara. 24 Za njim je popravljao Binuj, sin
Oni izvedoæe obzidu Jerusalema do Henadadov, daljni komad od kuøe
æirokoga zida. Azarijine do savitka i do ugla.
9 Do njih je popravljao Refaja, sin 25 Palal, sin Uzajev, popravljao je
Hurov, predstojnik nad jednom naprema savitku i kuli, æto se izdiœe
polovinom vanjskoga predjela visoko na gornjem dijelu kraljevske
Nehemija 378
palaçe kod trijema tamniçkoga. Za 11 A naæi protivnici rekoæe: “Da ne
njim je popravljao Pedaja, sin Paroæev, doznadu i ne opaze, dokle ne doåemo
26 I Netineji, koji su stanovali na Ofelu, meåu njih, da ih pobijemo i gradnju
do pred vrata vodena na istoku i do prekinemo.”
kule, æto se izdizala visoko. 12 I kad doåoæe Judejci, æto su
27 Za njima su popravljali Tekojani stanovali u njihovoj blizini, i rekoæe
daljni komad naprema velikoj kuli nam deset puta iz svih mjesta: “Vi se
visokoj do zida ofelskoga. morate povratiti k nama”
28 Poviæe vrata konjskih popravljali su 13 Onda ja na mjestima dublje
sveøenici, svaki pred svojom kuøom. poloœenim iza zida, gdje je bilo
29 Onda je popravljao Sadok, sin slobodne zemlje, ponamjestih narod
Imerov, pred svojom kuøom; za njim po porodicama poredan s njihovim
Æemaja, sin Æekanijin, çuvar vrata maçevima, kopljima i lukovima.
istoçnih, 14 Kad sam ga bio razgledao, rekoh
30 Zatim su popravljali Hananija, sin starjeæinama, predstojnicima i
Æelemjin, i Hanun, æesti sin Salafov, ostalom narodu: “Ne bojte se od njih!
daljni komad. Potom je popravljao Mislite na Gospoda, velikoga i
Meæulam, sin Berekijin, pred svojom straænoga, i borite se za braøu svoju, za
poslovnicom. sinove i køeri svoje, za œene i kuøe
31 Onda je popravljao Malkija, zlatar, svoje!”
do kuøe netinejske i trœarske, na 15 Kad çuæe neprijatelji naæi, da smo
vratima straœarskim i do gornje bili doznali i da je Bog bio razbio
dvorane na uglu. njihovu namjeru, mogli smo se opet
32 Izmeåu gornje dvorane na uglu i vratiti k zidu, svaki na svoj posao.
vrata Ovçjih popravljali su zlatari i 16 Od onoga dana bila je samo jedna
trgovci. polovina mojih momaka zaposlena na
gradnji, druga je polovina nosila koplje
Nehemija 4 i ætit, luk i oklop. Iza svega naroda
1 Kad doznade Sanbalat, da mi judejskoga stajali su knezovi.
gradimo zid, rasrdi se i razgnjevi vrlo. 17 I oni, koji su zidali zid, i oni, koji su
Rugao se je Judejcima teret nosili, bili su naoruœani Jednom
2 I rekao im pred suplemenicima su rukom radili, druga je drœala
svojim i pred narodom samarijskim: oruœje.
“Æto rade ti nemoøni Judejci? Hoøe li im 18 Svaki od onih, koji su bili zaposleni
se volja ispuniti? Hoøe li œrtvovati i na gradnji, imao je maç pripasan uz
jednoga dana svræiti? Hoøe li iz bedricu i tako je zidao. Trubaç je stajao
ruæevina privesti u œivot kamenje, æto uza me.
je ipak spaljeno?” 19 Starjeæinama, predstojnicima i
3 Tada reçe Amonac Tobija, æto je ostalom narodu dadoh ovaj naputak:
stajao uz njega: “Pusti, neka zidaju! Da “Posao je velik i dug, a mi smo
iskoçi lisica, razruæit øe im na komade razdijeljeni po zidu, daleko jedan od
kameni zid njihov.” drugoga.
4 “uj, Boœe naæ, kako smo postali na 20 Kad çujete trubu da trubi, onda se
ruglo! Obrati ruglo njihovo na njihovu strçite k nama! Bog naæ borit øe se za
glavu i daj da budu u zemlji robovi nas.”
prezira! 21 Tako smo radili posao. A jedna je
5 Ne oprosti im njihova zlodjela! Grijeh polovina drœala koplja od uzlaska zore
njihov neka se ne izbriæe pred tobom, do izlaska zvijezda.
jer su jade zadali onima, koji grade!” 22 Joæ zapovjedih tada narodu: “Svaki
6 A mi smo dalje zidali zid, i sav je zid sa slugom svojim neka noøuje u
bio popravljen do pola visine. Odatle je Jerusalemu, da bi nam noøu straœili, a
narod crpio volju za rad. danju radili!”
7 Kad je çuo Sanbalat, da je 23 Ja, moja braøa, moji momci;
napredovalo popravljanje zidova straœari, æto su mi bili pridijeljeni,
jerusalemskih i da se poçelo zatvarati nijesmo svlaçili sa sebe svojih haljina.
pukotine, razgnjeviæe se vrlo. Svaki se je odrekao vode.
8 Zavjeriæe se svi zajedno da doåu i
napadnu Jerusalem i da ga uniæte. Nehemija 5
9 A mi smo se molili Bogu i postavljali 1 Tada podigoæe ljudi iz naroda
smo za sigurnost od njih noøu i danju zajedno sa svojim œenama teæke
straœu proti njima. optuœbe proti svojim suplemenicima
10 A Judejci izjaviæe: “Klonula je snaga judejskim,
nosiocima i veoma je mnogo podrtina. 2 Jedni rekoæe: “Mi imamo mnogo
Nijesmo u stanju da zidamo zid dalje.” sinova i køeri. Moramo dobiti œita, da
379 Nehemija
jedemo i œivi ostanemo!” podruçni çinovnici njihovi tlaçili su
3 Drugi rekoæe: “Moradosmo zaloœiti narod. Ja tako nijesam çinio iz straha
svoja polja, vinograde i kuøe. Mi pred Bogom.
hoøemo da imamo œita u ovoj gladi!” 16 I oko graåenja zida radio sam
4 Opet drugi rekoæe: “Moradosmo skupa, a nijesmo bili stekli zemljiæta, i
uzajmiti novaca za kraljevski porez na svi ljudi moji bili su skupa ondje na
polja svoja i vinograde. poslu.
5 A mi smo od jednakoga mesa i krvi 17 Usto su jeli za mojim stolom Judejci,
kao naæi suplemenici. Naæa su djeca æto su imali sluœbu predstojniçku -
isto tako dobra kao njihova djeca. A bilo ih je sto i pedeset ljudi - i oni, æto su
ipak moramo svoje sinove i køeri da dolazili k nama iz okolnih naroda.
dajemo u ropstvo. Neke køeri naæe veø 18 Svagdanji potroæak: jedno goveçe,
su postale roblje, a mi ne moœemo æest ovaca izabranih i perad svake
niæta uçiniti proti tome, jer naæa polja vrste, iæao je na moj raçun. I svaki
vinogradi pripadaju drugima.” deset dana davalo se svakojakog vina
6 Vrlo se rasrdih, kad sam çuo njihove izobilja. A opet nijesam iskao hrane,
glasne tuœbe i te govore. æto mi je pripadala kao namjesniku,
7 Odluçih da ukorim starjeæine i jer je narod bio teæko optereøen
predstojnike i da im reknem: “Vi rabotom.
tjerate lihvu sa zemljacima svojim!” I 19 Uzmi mi, Boœe moj, sve na dobro, æto
sazvah veliku narodnu skupætinu sam uçinio za ovaj narod!
proti njima
8 I rekoh im: “Mi otkupismo, kadgod Nehemija 6
mogosmo, svoje judejske zemlje, æto 1 Kad doåe do uæiju Sanbalatu, Tobiji i
su bili prodani narodima poganskim. Arapinu Geæemu i ostalim naæim
A vi sad sami prodajete svoje zemljake. neprijateljima, da sam sazidao zid i da
Dapaçe prodaju se nama samima.” Oni nije ostalo u njemu nema pukotina -
su æutjeli i nijesu znali niæta ipak dotada nijesam bio namjestio
odgovoriti. krila na vratima -
9 Ja nastavih: “To, æto çinite, nije 2 Tada poslaæe Sanbalat i Geæem k
pravo, Ne treba li vam hoditi u strahu meni i poruçiæe mi: “Doåi, odrœat øemo
Boga naæega, da nam se ne rugaju naæi sastanak u jednom selu u ravnici
poganski neprijatelji? ononskoj!” A oni su mislili zlo po me.
10 I ja, braøa moja i sluge moje 3 Ja im stoga poslah glasnike i
uzaimali smo im mnogo novaca i œita. poruçih: “U poslu sam velikom i zato
Ali øemo im otpustiti taj zajam. ne mogu doøi. Posao bi stao, kad bih ga
11 Vratite im joæ danas polja njihova, pustio i doæao k vama.”
vinograde njihove, maslinike njihove i 4 Tako su slali k meni çetiri puta, i ja im
kuøe njihove i otpustite im kamatu za uvijek jednako odgovorih.
novce, œito, vino i ulje, æto imate 5 Sada posla Sanbalat po peti put tako
potraœivati!” slugu svojega s otvorenim pismom
12 Oni odgovoriæe: “Hoøemo to vratiti i meni.
neøemo niæta iskati od njih! Uçinit 6 U njemu je bilo pisano: “Ide glas
øemo, kako traœiæ” Tada pozvah meåu narodima - i Geæem to potvråuje
sveøenike i dadoh one zakleti, da øe - da vi, ti i Judejci, snujete bunu: “zato
uçiniti po svojemu obeøanju. opet zidaæ zid. Ti sam da hoøeæ postati
13 Istresoh njedra svoja i rekoh: kralj njihov i viæe tako æto.
“Ovako neka istrese Bog svakoga iz 7 I da si postavio proroke, koji øe te u
kuøe njegove i posjeda njegova, koji ne Jerusalemu proglasiti kraljem
ispuni obeøanja svojega! Upravo judejskim. I takvi glasovi doøi øe kralju
ovako neka se istrese i isprazni!” Sva do uæiju. Zato doåi, da se dogovorimo!”
zajednica povika: “Neka bude tako!” I 8 Nato poslah ja k njemu i poruçih mu:
hvaljen neka je Gospod. I sav je narod “Niæta nema od toga, æto tvrdiæ; ti si to
çinio, kako je bio zakljuçio. sam izmislio.”
14 Uostalom od onoga vremena, kad mi 9 Svi oni naime htjedoæe nas uplaæiti,
kralj naloœi da budem namjesnik u jer su se nadali, da øemo onda odustati
Judeji - od dvadesete do trideset druge od posla, tako da se ne svræi. “Ali sad
godine kralja Artakserksa, dvanaest ojaçaj ruke moje!”
godina - ja sa svojom braøom ne jedoh 10 Jednoga dana moradoh otiøi u kuøu
hrane upraviteljske. Æemaji, sinu Delaje, sina
15 Prijaænji namjesnici, moji Mehetabelova, koji se bio tamo
prethodnici, bili su narodu teœak teret. zatvorio, On mi predloœi: “Otidimo
Uzimali su od njih za jelo i vino svaki zajedno u hram Boœji, u unutraænjost
dan çetrdeset æekela srebra. I hrama i zakljuçajmo vrata hramu!
Nehemija 380
Doøi øe naime, da te ubiju.” nekoø bio odveo Nebukadnezar, kralj
11 Ali ja odgovorih: “Zar da çovjek, babilonski, u progonstvo u Babilon, i
kakav sam ja, bjeœi? Kako bi jedan, sada se vratiæe u Jerusalem i Judeju,
kakav sam ja, mogao iøi u hram i ostati svaki u svoj grad.
œiv? Ne idem tamo.” 7 Oni doåoæe pod vodstvom
12 Spoznadoh, da ga Bog nije bio Zerubabela, Jeæue, Nehemije, Azarije,
poslao, nego da je Boœju rijeç meni Raamije, Nahamanijem, Mordekaja,
upravio samo zato, jer su ga bili Bilæana, Mispereta, Bigvaja, Nahuma i
potkupili Tobija i Sanbalat. Baana. Ovo je broj ljudi iz naroda
13 On je naime bio potkupljen, da se Izraelova:
uplaæim i da onako uçinim i tako 8 Dvije tisuøe æto sedamdeset i dva
sagrijeæim. To bi onda njima posluœilo potomka Paroæeva;
za zlo ogovaranje, da me Ozloglase. 9 Trista sedamdeset i dva potomka
14 Naplati, Boœe moj, Tobiji i Sanbalatu Æefatijina;
ta djela njihova, i proroçici Noadiji i 10 Æest stotina pedeset i dva potomka
ostalim prorocima, koji me htjedoæe Arahovih;
uplaæiti! 11 Dvije tisuøe osam stotina i
15 A zid se dovræi nakon pedeset i dva osamnaest potomaka Pahat-
dana, dvadeset petoga dana mjeseca Moabovih iz linije Jeæuine i Joabove;
Elula. 12 Tisuøa dvjesta pedeset i çetiri
16 Kad çuæe to svi neprijatelji naæi, potomka Elamova;
uplaæiæe se svi narodi okolo nas i bili 13 Osam stotina çetrdeset i pet
su vrlo potiæteni, jer spoznaæe, da je potomaka Zatuovih;
Bog naæ uçinio to djelo. 14 Sedam stotina i æezdeset potomaka
17 A u one dane i ugledni Judejci slali Zakajevih;
su mnoga pisma Tobiji, i od Tobije 15 Æest stotina çetrdeset i osam
dolazila su njima pisma. potomaka Binujevih;
18 U Judeji naime bilo ih je mnogo, koji 16 Æest stotina dvadeset i osam
su mu se bili obvezali zakletvom; jer je potomaka Bebajevih;
on bio zet Æekaniji, sinu Arahovu. 17 Dvije tisuøe tri stotine dvadeset i dva
Njegov sin Johanan bio se je oœenio potomka Azgadova;
køerju Meæulama, sina Berekijina. 18 Æest stotina æezdeset i sedam
19 I govorili su preda mnom o dobrim potomaka Adonikamovih;
djelima njegovim i doglasivali mu moje 19 Dvije tisuøe æezdeset i sedam
izjave. I Tobija je slao pisma, da me potomaka Bigvajevih;
uplaæi. 20 Æest stotina pedeset i pet potomaka
Adinovih;
Nehemija 7 21 Devedeset i osam potomaka
1 Kad je bio zid sazidan, i kad sam bio Aterovih iz linije Hezekijine;
namjestio vrsta, postavljeni biæe 22 Trista dvadeset i osam potomaka
vratari, pjevaçi i Leviti. Haæumovih;
2 Svojemu bratu Hananiju i gradskom 23 Trista dvadeset i çetiri potomka
stotniku Hananiji povjerih vrhovno Bezajeva;
zapovjedniætvo nad Jerusalemom; jer 24 Sto i dvanaest potomaka Harifovih;
je bio pouzdan, koji se je Boga bojao, 25 Devedeset i pet ljudi iz Gibeona;
viæe nego mnogi drugi. 26 æto osamdeset i osam iz Betlehema
3 Zapovjedih im: “Vrata jerusalemska i Netofe;
ne smiju se otvarati, dok sunce ne 27 æto dvadeset i osam iz Anatota;
ogrije. U njihovoj nazoçnosti imaju se 28 etrdeset i dva iz Bet-Azmaveta;
vrata zatvoriti i staviti prijevornice. 29 Sedam stotina çetrdeset i tri iz
Neka se postave straœari i od Kirjat-Jearima, Kefire i Beerota;
stanovnika jerusalemskih, po jedan 30 æest stotina dvadeset i jedan iz Rame
kao straœa pred svojom kuøom” i Gebe;
4 Doduæe bio je grad prostran i velik, ali 31 æto dvadeset i dva iz Mikmaæa;
je u njemu stanovalo samo malo ljudi. 32 æto dvadeset i tri iz Betela i Aja;
Mnoge kuøe nijesu bile joæ sagraåene. 33 Pedeset i dva iz Novoga Neba;
5 Tada mi dade Bog u srce, te skupih 34 Tisuøa dvjesta pedeset i çetiri iz
starjeæine i predstojnike i narod, da se Novoga Elama;
izbroje po plemenima. Pritom naåoh 35 Trista i dvadeset iz Harima;
plemenski popis onih, koji su se bili 36 Trista çetrdeset i pet iz Jeriha;
najprije vratili iz ropstva, i u njemu 37 Sedam stotina dvadeset i jedan iz
zapisano: Loda, Hadida i Ona;
6 Ovo su ljudi iz ove pokrajine, æto se 38 Tri tisuøe devet stotina i trideset iz
vratiæe iz ropstva i progonstva, koje je Senae,
381 Nehemija
39 Sveøenici: devet stotina sedamdeset tisuøa sedam stotina i dvadeset
i tri potomka Jedajina od kuøe magaraca.
Jeæuine; 70 Gdjekoji od obiteljskih glavara
40 Tisuøa pedeset i dva potomka dadoæe priloge za gradnju, Namjesnik
Imerova; darova u riznicu tisuøu drahmi zlata,
41 Tisuøa dvjesta çetrdeset i l sedam pedeset zdjelica, pet stotina i trideset
potomaka Paæhurovih haljina sveøeniçkih.
42 I tisuøa i sedamnaest potomaka 71 Od obiteljskih glavara dadoæe neki u
Harimovih. riznicu za gradnju dvadeset tisuøa
43 Leviti: sedamdeset i çetiri potomka drahmi zlata i dvije tisuøe i dvjesta
Jeæuina i Kadmielova iz kuøe Hodvine. mina srebra.
44 Pjevaçi: æto çetrdeset i osam 72 Æto dade ostali narod, iznosilo je
potomaka Asafovih, dvadeset tisuøa drahmi zlata i dvije
45 Vratari: æto trideset i osam tisuøe mina srebra i æezdeset i sedam
potomaka Æalumovih, Aterovih, haljina sveøeniçkih.
Talmonovih, Akubovih, Hatitinih i 73 I tako se naseliæe sveøenici i Leviti,
Æobajevih, vratari, pjevaçi, ljudi iz naroda,
46 Netineji: potomci Sihini, Hasufini, Netineji i sav Izrael u svojim
Tabaotovi, gradovima. Kad doåe sedmi mjesec, i
47 Kerosovi Sijajevi, Padonovi, kad su sinovi Izraelovi boravili u
48 Lebanini, Hagabini, Salmajevi, svojim gradovima.
49 Hananovi, Gidelovi, Gaharovi,
50 Reajini, Resinovi, Nekodini, Nehemija 8
51 Gazamovi, Uzini, Paseahovi, 1 Tada se skupi sav narod jednoduæno
52 Bezajevi, Meunimovi, Nefusimovi, na slobodnom trgu pred vratima
53 Bakbukovi, Hakufini, Harhurovi, vodenim, Oni zatraœiæe od knjiœevnika
54 Bazlitovi, Mehidini, Haræini, Ezre, da donese knjigu zakona
55 Barkosovi, Siserini, Tamahovi, Mojsijeva, æto ga je bio dao Gospod
56 Nesiahovi i Hatifini. sinovima Izraelovim.
57 Potomci sluga Salomonovih: 2 Sveøenik Ezra donese zakon pred
Potomci Sotajevi, Soferetovi, Peridini, skupætinu, pred ljude i œene i sve, koji
58 Jaalini, Darkonovi, Gidelovi, su ga mogli razumjeti, prvoga dana
59 Æefatijini, Hatilovi, Pokeret-Sebajini sedmoga mjeseca.
od Sabajina i Amona. 3 Od jutra do podne çitao je on iz njega
60 Svega bila su trista devedeset i dva na trgu pred vratima vodenim ljudima
Netanija i potomka sluga i œenama i svima koji su mogli
Salomonovih, razumjeti. Sav je narod sluæao çitanje
61 Ovi, æto se vratiæe iz Tel-Melaha, Tel- knjige zakonske.
Haræe, Keruba, Adona i Imera, ne 4 Knjiœevnik Ezra stajao je pritom na
mogoæe dokazati, da je njihova obitelj podu od drveta, æto su ga bili napravili
i njihov rod izraelski: za ovu svrhu. Uz njega s desne strane
62 Æest stotina çetrdeset i dva potomka stajali su Matitija, Æema, Anaja, Urija,
Dalajina, Tobijina i Nekodina; Hilkija i Maaseja: “ lijeve mu strane
63 Od sveøenika: potomci Hobajini, Pedaja, Miæael, Malkija, Haæum,
Hakosovi i Barzilaja, koji se bio oœenio Haæbadana, Zaharija i Meæulam.
jednom od køeri Gileaåanina Barzilaja 5 Ezra otvori knjigu pred oçima svega
i bio prozvan njihovim imenom. naroda; jer je bio viæe svega naroda.
64 Ovi su bili traœili svoju rodovnicu, jer Kad ju je bio otvorio, ustade sav narod.
se nije mogla naøi, bili su privremeno 6 I Ezra reçe molitvu hvale u çast
iskljuçeni iz sveøenstva. Gospodu, Bogu velikomu. Sav narod
65 Namjesnik im zabrani jesti od odgovori: “Amen, amen!” I podigoæe
Presvetoga, dok se opet ne posluœi ruke svoje, prignuæe se tada i
sveøenik Urimom i Tumimom. pokloniæe se Gospodu licem do zemlje.
66 Sva je zajednica svega brojila 7 Leviti Jeæua, Bani, Æerebja, Jamin,
çetrdeset dvije tisuøe tri stotine i Akub, Æabetaj, Hodija, Maaseja, Kelita,
æezdeset osoba, Azarija, Jozabad, Hanan i Pelaja
67 Osim sluga i sluækinja, kojih je bilo objaænjavali su narodu zakon, a narod
sedam tisuøa tri stotine trideset i je stajao na svojemu mjestu.
sedam. K tomu dolazi joæ dvjesta 8 itali su iz knjige zakona Boœjega dio
çetrdeset i pet pjevaça i pjevaçica. po dio i razlagali smisao, tako da su
68 Oni su imali sedam stotina trideset razumjeli æto se çitalo.
i æest konja, dvije stotine çetrdeset i 9 Potom Nehemija - to jest namjesnik -
pet mazgi, i Ezra, sveøenik i knjiœevnik, i Leviti,
69 etiri stotine trideset i pet deva, æest koji su pouçavali narod, rekoæe svemu
Nehemija 382
narodu: “Ovaj je dan svet Gospodu, tri sata.
Bogu vaæemu. Ne tugujte i ne plaçite!” 4 Nato Leviti Jeæua, Bani, Kadmiel,
Sav je narod naime bio u plaç udario, Æebanija, Buni, Æerebja, Bani i Kenani
kad je sasluæao sadrœaj zakona. stupiæe na mjesto poviæeno i zazvaæe
10 Tada im on reçe: “Idite, uzmite sebi glasom velikim Gospoda, Boga
dobro jelo i dobro piøe i poæljite jedan svojega.
dio i onima, koji ne mogu sebi niæta 5 I Leviti Jeæua, Kadmiel, Bani,
zgotoviti, jer je ovaj dan svet Gospodu Haæabneja, Æerebja, Hodija, Æebanija i
naæemu. Ne tugujte, jer je radost u Petahja izgovarali su ovu molitvu:
Gospodu jakost vaæa!” “Ustanite, hvalite Gospoda, Boga
11 Tako su Leviti umirivali sav narod, a svojega, odvijeka dovijeka! Neka se
govorili su: “Budite mirni, ovaj je dan slavi tvoje slavno ime, uzviæeno iznad
svet! Ne tugujte!” svake slave i çasti!
12 I otide sav narod da jede i pije, da 6 Ti si jedini, Gospode! Ti si, koji si
razaælje dijelove i da proslavi veliki dan stvorio nebo, nebo nad nebesima sa
radosti, jer su uvaœili ono, æto im se je svom vojskom njegovom, zemlju i sve,
bilo reknulo. æto je na njoj, mora sa svim, æto œivi u
13 Drugi dan skupiæe se obiteljski njima. Svemu tomu dajeæ ti œivot. Tebi
glavari svega naroda i sveøenici i Leviti se klanja vojska nebeska.
kod Ezre, knjiœevnika, da uçe æto u 7 Ti si, Gospode, Bog, koji si izabrao
zakonu stoji. Abrama i izveo iz Ura u Kaldeji i dao mu
14 I naåoæe u zakonu napisano, da je ime Abraham.
Gospod bio preko Mojsija zapovjedio, 8 Ti si pronaæao srce njegovo vjerno
da sinovi Izraelovi imaju boraviti u prema sebi i uçinio si s njim zavjet, da
sjenicama na blagdan a sedmom øeæ dati potomcima njegovim zemlju
mjesecu. Kanaanaca, Hiteja, Amoreja, Perizeja,
15 Po svim gradovima svojim i u Jebuseja i Girgaæeja, I ti si drœao rijeç
Jerusalemu moradoæe proglasiti i svoju; jer si ti vjeran.
objaviti: “Idite van u gore, donesite 9 Ti si vidio nevolju otaca naæih u
granja od plemenitih i divljih maslina, Egiptu, çuo si pomaganju njihovu na
od mirta i palmova i drugih lisnatih Crvenom moru.
drveta, da od toga naçinite sjenice, 10 Ti si çinio znake i çudesa na
kako je napisano!” faraonu, na svim slugama njegovim i
16 I narod izaåe van, donese i naçini na svem narodu zemlje njegove, jer si
sebi sjenice na krovovima, u znao, da su obijesno postupali s njima.
dvoriætima, u trijemovima hrama Tako si stekao sebi ime, tako veliko,
Boœjega, na slobodnom trgu kod vrata kao æto je danas.
vodenih i na trgu kod vrata 11 Ti si razdijelio more pred njima, te
Efraimovih. prijeåoæe posred mora suhim. A
17 Sva zajednica svih, æto se vratiæe iz progonitelje njihove bacio si u dubinu
ropstva, naçini sebi sjenice i boravila kao kamen u silne vode.
je u sjenicama. Od dana Joæue, sina 12 Stupom od oblaka vodio si ih danju,
Nunova, do ovoga dana nijesu bili viæe stupom ognjenim noøu, da im
to çinili sinovi Izraelovi, Zato je vladala rasvijetliæ put, kojim su iæli.
veoma velika radost. 13 Tada si siæao dolje na Sinaj, govorio
18 Svaki dan çitalo se iz knjige zakona si s njima s neba i dao si im pravedne
Boœjega, od prvoga dana do zakone, pouzdane naputke, dobre
posljednjega. Svetkovali su blagdan odredbe i prave zakone.
sedam dana. Osmi dan odrœaæe po 14 Ti si im obznanio svetu Subotu svoju
propisu sveçanu skupætinu. i dao si im preko svojega sluge Mojsija
zapovijedi, odredbe i zakone.
Nehemija 9 15 Kruh s neba dao si im u gladi
1 Dvadeset çetvrtoga dana toga njihovoj i vodu iz hridine izveo si im u
mjeseca skupiæe se sinovi Izraelovi zeåi njihovoj. Zapovjedio si im da
posteøi i u kostrijeti i s prahom na uniåu i zaposjednu zemlju, za koju si
glavama. bio na zakletvu podigao ruku svoju, da
2 Poæto su se çistoplemenski sinovi øeæ im je dati.
Izraelovi bili odvojili od svih tuåinaca, 16 Ali oni, oci naæi, radili su drsko, bili
pristupiæe i priznaæe grijehe svoje i su tvrdokorni i nijesu sluæali
zlodjela otaca svojih. zapovijedi tvojih.
3 Tada se je çitalo na mjestu, gdje su 17 Ne htjedoæe sluæati, i nijesu se
stajali, iz knjige zakona Gospoda, Boga spominjali çudesa tvojih, æto si ih çinio
njihova, tri sata. Onda, klanjajuøi se za njih. Oni postaæe tvrdovrati,
Gospodu, Bogu svojemu, kajali su se izabraæe sebi poglavara i htjedoæe se
383 Nehemija
vratiti u Egipat u ropstvo. Ali ti si Bog, zakonima tvojim, po kojima œivi onaj,
koji opraæta, milostiv i milosrdan, koji ih vræi. Oni ti uporno pokazaæe
dugotrpan i bogat dobrotom. Nijesi ih leåa, bili su prkosna srca i nijesu
ostavio. sluæali,
18 Dapaçe kad oni naçiniæe sebi tele 30 Trpio si ih mnoge godine i opominjao
liveno i rekoæe: “Ovo je tvoj Bog, koji te ih duhom svojim preko proroka svojih.
je izveo iz Egipta - , kad poçiniæe velike Ali ne posluæaæe. Tada si ih dao u ruke
hule, narodima zemalja.
19 U prebogatom milosråu svojemu 31 Ali u prevelikom milosråu svojemu
nijesi ih ostavio u pustinji. Stup od nijesi dao da propadnu posve. Nijesi ih
oblaka nije odstupao od njih danju, da ostavio; jer si Bog milostiv i milosrdan.
ih vodi putem, niti stup ognjeni noøu, 32 I sada, Boœe naæ, veliki, jaki, straæni
da im osvjetljuje put, kojim su imali iøi. Boœe, koji çuvaæ premilostivi zavjet,
20 Dao si im dobri svoj duh, da ih nemoj da je malo pred tobom sva ta
pouçava. Mane svoje nijesi uskratio od muka, æto snaåe nas, kraljeve naæe,
usta njihovih i vode si im dao u œeåi knezove naæe, sveøenike naæe, proroke
njihovoj. naæe, oce naæe i sav narod tvoj od
21 etrdeset godina opskrbljivao si ih u vremena kraljeva asirskih do danas!
pustinji. Nijesu trpjeli nikakve 33 Ti si pravedan u svemu, æto nas je
oskudice. Haljine njihove se ne deraæe, snaælo jer ti si vjeran bio, a mi smo
i noge njihove ne otekoæe. bezboœno radili.
22 Dao si im kraljevstva i narode i 34 I kraljevi naæi, knezovi naæi,
odredio si svakomu podruçje njegovo. sveøenici naæi i oci naæi nijesu drœali
Oni zaposjedoæe zemlju Sihonovu, zakona tvojega, nijesu marili za tvoje
zemlju kralja heæbonskoga i zemlju zapovijedi i opomene, æto si im davao.
kralja Oga baæanskoga. 35 U kraljevstvu svojemu i u punini
23 Djecu njihovu umnoœio si kao dobara, æto si im ih dao, u zemlji
zvijezde nebeske i uveo si ih u zemlju, prostranoj i rodnoj, koju si im
za koju si bio rekao ocima njihovim da pridijelio, nijesu ti sluœili i nijesu se
øe uøi u nju i uzeti je u posjed. povratili od zlih djela svojih.
24 Djeca njihova doåoæe i zaposjedoæe 36 Zato smo danas robovi. U zemlji,
zemlju. Pred njima si sruæio koju si dao ocima naæim, da uœivaju
stanovnike zemlje, Kanaance, i predao plodove njezine i dobra njezina, eto u
ih u njihove ruke, kraljeve njihove i njoj mi smo danas robovi.
narode zemlje, da çine od njih æto im je 37 Njezin bogati prihod pripada sada
volja. kraljevima, koje si postavio nad nama
25 Dobiæe tvrde gradove i zemlju za grijehe naæe. Oni gospodare nad
rodnu, zaposjedoæe mnoge kuøe, pune naæim tjelesima i nad stokom naæom
svakoga dobra, studence iskopane, po svojoj volji, i tako smo mi u velikoj
vinograde, maslinike i voøke. Jeli su, i nevolji.”
nasitiæe se i ojaçaæe, i plivali su u 38 Na temelju svega toga sklapamo
punini tvojih dobara. tvrd ugovor i polaœemo ga pismeno. Na
26 Ali oni postadoæe uporni, pobuniæe povelji imaju stajati imena naæih
se proti tebi i okrenuæe leda zakonu knezova, Levita i sveøenika. Narod se
tvojemu Pobiæe proroke tvoje, koji ih obvezuje da øe unapredak toçno
opominjali, da ill obrate k tebi, i oni izvræavati sve naredbe u zakonu.
poçiniæe velike hule.
27 Zato si ih davao u ruke Nehemija 10
neprijateljima njihovim, da ih ovi 1 Na povelji potpisaæe se: Nehemija,
pritisnu. A kad bi tada u nevolji svojoj namjesnik, sin Hakalijin, i Zedekija,
povikali k tebi, ti si ih usliæio s neba. 2 Seraja, Azarija, Jeremija,
Davao si im u velikom milosråu 3 Paæhur, Amarija, Malkija,
svojemu spasitelje, koji bi ih izbavljali 4 Hatuæ, Æebanija, Maluk,
iz ruku neprijatelja njihovih. 5 Harim, Meremot, Obadija,
28 A çim bi otpoçinuli, opet su çinili zlo 6 Daniel, Gineton, Baruk,
pred tobom. Tada si ih prepuætao ruci 7 Meæulam, Abija, Mijamin,
neprijatelja njihovih, i ovi su vladali 8 Maazja, Bilgaj, Æemaja. To su bili
nad njima. Oni bi tada nanovo povikali sveøenici.
k tebi, i ti si ih usliæio s neba i çesto ih 9 Onda Leviti: Jeæua, sin Azanijin,
izbavljao u velikom milosråu svojemu. Binuj od potomaka Henadadovih,
29 Opominjao si ih ozbiljno, da ih Kadmiel,
obratiæ k zakonu svojemu. Ali oni 10 I njihovi drugovi: Æebanija, Hodija,
ostadoæe prkosni, ne posluæaæe Kelita, Pelaja, Hanan,
zapovijedi tvojih, i grijeæili su proti 11 Mika, Rehob, Haæabja,
Nehemija 384
12 Zakur, Æerebja, Æebanija, propisu zakona prvoroåene sinove
13 Hodija, Bani, Beninu. svoje i prvence stoke svoje i prvence
14 Onda glavari narodni: Paroæ, Pahat- goveda i ovaca svojih donosimo za
Moab, Elam, Zatu, Bani, hram Boga svojega sveøenicima, koji
15 Buni, Azgad, Bebaj, sluœe u hramu Boga naæega.
16 Adonija, Bigvaj, Adin, 37 Nadalje øemo najbolje od tjestenina
17 Ater, Ezekija, Azur, svojih i prinosa svojih i plodova svih
18 Hodija, Haæum, Bezaj, drveta, i vino i ulje donositi
19 Harif, Anatot, Nebaj. sveøenicima u sobe hrama Boga
20 Magpijaæ, Meæulam, Hezir, svojega, tako isto desetinu polja svojih
21 Meæezabel, Sadok, Jadua, Levitima, jer Leviti ubiraju desetinu po
22 Pelatija, Hanan, Anaja, svim mjestima, gdje obraåujemo
23 Hoæea, Hananija, Haæub, polja.
24 Haloheæ, Pilha, Æobek, 38 Sveøenici, potomci Aronovi, imaju
25 Rehum, Haæabna, Maaseja, pratiti Levite, kad Leviti ubiraju
26 Ahija, Hanan. Anan, desetinu. Leviti imaju onda donositi
27 Maluk, Harim, Baana. desetinu od desetine u hram Boga
28 A ostali narod, sveøenici, Leviti, naæega, u sobe spremiæta.
vratari, pjevaçi, Netineji, svi, koji se 39 U te naime sobe donosili bi sinovi
odvojiæe od naroda zemaljskih k Izraelovi i Leviti prinose œita, vina i ulja.
zakonu Boœjemu, zajedno s njihovim Tamo su se nalazili i sveti sudovi i
œenama, sinovima i køerima: svi, koji sveøenici u sluœbi i vratari i pjevaçi. -
znaju i razumijevaju, Tako se neøemo pokazati nemarni
29 Prikljuçuju se ovim svojim prema hramu Boga svojega.”
zemljacima, glavarima. Oni zadaju
vjeru i zaklinju se, da øe hoditi po Nehemija 11
zakonu Boœjemu, koji je izdan preko 1 Potom se predstojnici narodni
Mojsija, sluge Boœjega, i da øe nastaniæe u Jerusalemu. Ostali narod
izvræavati i drœati sve zapovijedi baci œdrijeb, da od deset ljudi
Gospoda, Boga naæega, i njegove iœdrijebaju jednoga, koji se je morao
odredbe i zakone. naseliti u svetom gradu Jerusalemu, a
30 Zato neøemo niti davati køeri svojih ostalih devet desetina ostalo bi u
narodima zemlje niti køeri njihovih gradovima.
uzimati za sinove svoje. 2 I narod je zahvaljivao svima, koji su
31 Neøemo od naroda zemaljskih, koji se dragovoljno naselili u Jerusalemu.
donose robu i svakojako œito u subotu 3 Ovo su glavari pokrajinski, koji su se
na prodaju, niæta od toga uzimati u bili naselili u Jerusalemu i u
subotu ili u koji drugi sveti dan. Mi gradovima Judinim. Svaki se nastani
øemo nadalje u sedmoj godini odreøi na svojem zemljiætu u dotiçnim
se poljskoga prihoda i svakoga iskanja gradovima: Izrael, sveøenici, Leviti,
duga. Netineji i potomci sluga Salomonovih.
32 Nadalje uzimamo na se obvezu, da 4 U Jerusalemu se naseliæe sinovi
dajemo svake godine treøinu æekela Judini i Benjaminovi. Od sinova
kao porez za sluœbu u hramu Boga Judinih: Ataja; ovaj vuçe lozu od Uzije,
svojega: ovaj od Zaharije, ovaj od Amarije, ovaj
33 Za kruhove postavljene, za prinos od Æefatije, ovaj od Mahalalela iz
svagdanji i za œrtvu paljenicu potomstva Peresova.
svagdanju, za œrtve subotne i œrtve na 5 Nadalje Maaseja; ovaj vuçe lozu od
mlaåake, za œrtve blagdanske, za œrtve Baruha, ovaj od Kol-Hosea, ovaj od
zahvalne, za œrtve za grijeh, da se Hazaje, ovaj od Adaje, ovaj od Jojariba,
oçiæøava Izrael, i za svu sluœbu u ovaj od Zaharije, ovaj od Æilonijeva.
hramu Boga svojega. 6 Potomci Peresovi, koji su stanovali u
34 Takoåer mi, sveøenici, Leviti i narod, Jerusalemu, imali su svega çetiri
bacismo œdrijeb radi noæenja drva, da stotine æezdeset i osam ljudi za rat
se donosi u hram Boga naæega po valjanih.
obiteljima od godine do godine u 7 Ovi su sinovi Benjaminovi: Salu; ovaj
odreåeno vrijeme, da gori na œrtveniku vuçe lozu od Meæulama, ovaj od Joeda,
Gospoda, Boga naæega, kako je ovaj od Pedaja, ovaj od Kolaje, ovaj od
propisano u zakonu. Maaseje, ovaj od Itiela, ovaj od Jeæaja;
35 I prvine Polja svojih i prvine svih 8 Za njim Gabaj, Salaj, svega devet
plodova od svih drveta donosit øemo stotina dvadeset i osam.
od godine do godine u hram 9 Joel, sin Zikrijev, bio je nadzornik
Gospodnji. nad njima, i Juda, sin Hasenuin, bio je
36 Nadalje obvezujemo se da po drugi nadzornik nad gradom.
385 Nehemija
10 Od sveøenika bili su tamo Jedaja, 30 Zanoahu, Adulamu i selima
sin Jojaribov, Jakin, njihovim, u Lakiæu i seoskim poljima
11 Seraja, sin Hilkije, sina Meæulama, njegovim, u Azeki i zaseocima
sina Sadoka, sina Merajota, sina njezinim. Uni su se bili naselili od
Ahituba, knez hrama Boœjega, Beeræebe do doline Hinoma.
12 I braøa njihova, æto sluœe u hramu, 31 Sinovi Benjaminovi stanovali su
svega osam stotina dvadeset i dva; poçevæi od Gebe u Mikmaæu, Aju,
nadalje Adaja, sin Jerohama, sina Betelu i zaseocima njegovim,
Pelalije, sina Amsije, sina Zaharije, 32 U Anatotu, Nobu, Ananiji,
sina Paæhura, sina Malkijina, 33 Hasoru, Rami, Gitaimu,
13 I braøa njegova, dvjesta çetrdeset i 34 Hadidu, Seboimu, Nebalatu,
dva obiteljska glavara; isto tako 35 Lodu i Onu, u dolini drvodjeljskoj.
Amaæaj, sin Azarela, sina Ahzaja, sina 36 Od Levita nalazili su se odjeli Judi i
Meæilemota, sina Imerova, Benjaminu.
14 I braøa njihova, za rat valjani ljudi,
æto dvadeset i osam na broj. Njihov Nehemija 12
predstojnik bio je Zabdiel, sin 1 Ovo su sveøenici i Leviti, koji doåoæe
Hagedolimov, sa Zerubabelom, sinom Æealtielovim, i
15 Od Levita bili su tamo Æemaja, sin s Jeæuom: Seraja, Jeremija, Ezra,
Haæuba, sina Azrikama, sina Haæabje, 2 Amarija, Maluk, Hatuæ,
sina Bunijeva, 3 Æekanija, Rehum, Meremot,
16 I Æabetaj i Jozabad, koji su bili nad 4 Ido, Gineton, Abija,
vanjskim poslovima hrama Boœjega, iz 5 Mijamin, Maadja, Bilga,
broja glavara Levitskih, 6 Æemaja, Jojarib, Jedaja,
17 Nadalje Matanija, sin Mike, sina 7 Salu, Amok, Hilkija, Jedaja. To su bili
Zabdija, sina Asafova, voda glavari sveøenika i njihovih drugova u
hvalospjeva, koji je poçinjao “Hvalite” vrijeme Jeæuino.
u molitvi; i Bakbukja, drugi izmeåu 8 Leviti su bili Jeæua, Binuj, Kadmiel,
braøe svoje, i Abda, sin Æamue, sina Æerebja, Juda, Matanija; ovaj i njegovi
Galala, sina Jedutunova. drugovi vodili su hvalospjev,
18 Ukupni broj Levita u svetom gradu 9 Bakbukja i Uni, njihovi drugovi,
bio je dvije stotine osamdeset i çetiri. stajali su naprema njima u sluœbenim
19 Kao vratari bili su tu: Akub, Talmon odjelima.
i braøa njihova, æto su straœili na 10 Jeæui se rodi Jojakim, Jojakimu se
vratima, svega sto sedamdeset i dva. rodi Elijaæib, Elijaæibu se rodi Jojad,
20 Ostali Izraelci, sveøenici i Leviti 11 Jojadu se rodi Jonatan, Jonatanu se
stanovali su po svim gradovima rodi Jadua,
Judinim, svaki na svojemu posjedu. 12 U vrijeme Jojakimovo bili su ovi
21 A Netineji stanovali su na Ofelu. sveøenici glavari obiteljski: od obitelji
Siha i Giæpa bili su nadzornici nad Serajine Meraja, od Jeremijine
Netinejima. Hananija,
22 Predstojnik Levita u Jerusalemu bio 13 Od Ezrine Meæulam, od Amarjine
je Uzi, sin Banija, sina Haæabje, sina Johanan,
Matanije, sina Mikina, iz roda Asafova, 14 Od Melikove Jonatan, od Æebanijine
pjevaça, za sluœbu u hramu Boœjemu. Josip,
23 Za njih je bila naredba kraljeva, i 15 Od Harimove Adna, od Merajotove
bila je izdana odredba u korist Helkaj,
svagdanje opskrbe pjevaça. 16 Od Idove Zaharija, od Ginetonove
24 Petahja, sin Meæezabelov, od Meæulam,
potomaka Zareha, sina Judina, bio je 17 Od Abijine Zikri, od Minjaminove i
ovlaætenik kraljev u svim poslovima s Moadjine Piltaj,
narodom. 18 Od Bilgine Æamua, od Æemaje
25 Æto se onda tiçe mjesta s njihovim Jonatan,
seoskim zemljiætima, Judejci su 19 Od Jojaribove Matenaj, od Jedaje
stanovali u Kirjat-Haarbi i zaseocima Uzi,
njezinim, u Dibonu i zaseocima 20 Od Salajove Kalaj, od Amokove Eber,
njegovim, u Jekabseelu i selima 21 Od Hilkijine Haæabja, od Jedajine
njegovim, Netanel.
26 U Jesui, Moladi, Bet-Peletu, 22 Od Levita bili su popisani glavari
27 Hasar-Æualu, u Beeræebi i obiteljski u vrijeme Elijaæiba, Jojade,
zaseocima njezinim, Johanana i Jadue, od sveøenika pod
28 U Siklagu, Mekoni i zaseocima vladom Perzijanca Darija.
njezinim, 23 Od Levita bili su popisani glavari
29 U Rimonu, Zorahu, Jarmutu, obiteljski u knjizi Dnevnika do
Nehemija 386
vremena Johanana, potomka Minjamin, Mikaja, Elioenaj, Zaharija i
Elijaæibova Hananija s trubama,
24 Glavari Levita bili su Haæabja, 42 I Maaseja, Æemaja, Eleazar, Uzi,
Æerebja i Jeæua, sin Kadmielov; nadalje Johanan, Malkija, Elam i Ezer. Pjevaçi
njihovi drugovi, æto su stajali naprema su pjevali pod vodstvom Jizrahijinim.
njima, da po naredbi Davida, çovjeka 43 Prinesoæe velike œrtve zaklanice taj
Boœjega, izmjenjujuøi se jedan odio s dan, i veselili su se; jer im je bio Bog
drugim, pjevaju hvalospjeve i pripravio veliku radost. I œene i djeca
slavopjeve. veselili se. Nadaleko se çulo veselje
25 Matanija, Bakbukja, Obadija, Jerusalema
Meæulam, Talmon, Akub hili su vratari 44 Taj dan bili su postavljeni
i straœili su kod spremiæta na vratima. nadzornici za spremnice, æto su sluœile
26 Ovi su bili suvremenici Jojakima, kao œitnice za prinose, prvine i
sina Jeæue, sina Josadakova, i desetine, da se u njih skupljaju po
suvremenici namjesnika Nehemije i poljskim meåama pojedinih gradova
sveøenika i knjiœevnika Ezre. zakonite daøe za sveøenike i Levite, jer
27 Kod posvete zidova jerusalemskih su se Judejci radovali sveøenicima i
traœili su Levite iz svih mjesta njihovih Levitima, æto su vræili sluœbu.
i dovedoæe ih u Jerusalem, da proslave 45 Ovi su izvræavali sluœbu Boga
posvetu u sveçanoj radosti, hvalom i svojega i sluœbu oçiæøenja; isto tako
pjesmama uz cimbale, harfe i citare. pjevaçi i vratari po propisu Davida i
28 Tako se skupiæe pjevaçi iz okoline njegova sina Salomona.
Jerusalema i iz sela netofatskih, 46 Jer veø otprije, u dane Davidove i
29 Iz doma Gilgalova i iz krajeva Asafove, bilo je predstojnika nad
gebskih i azmavetskih. Pjevaçi naime pjevaçima i nad hvalospjevima i
bili su sebi pasagradili sela oko slavopjevima u çast Bogu.
Jerusalema. 47 Sav Izrael u vrijeme Zerubabelovo i
30 Poæto su sveøenici i Leviti bili oçistili Nehemijino davao je svaki dan
same sebe, narod, vrata i zid, pristojbine pjevaçima i vratarima I
31 Dadoh, da knezovi Judini uzaåu na Levitima darivali su svete darove, a
zid i postavih dva velika zbora pjevaça. Leviti bi davali sve te desetine
I jedan je od njih otiæao po zidu sinovima Aronovim.
nadesno k vratima gnojnim.
32 Za njima je iæao Hoæaja i polovina Nehemija 13
knezova Judinih, 1 U ono vrijeme çitalo se je narodu iz
33 Naime Azarija, Ezra, Meæulam, knjige Mojsijeve. I u njoj se naåe
34 Juda, Benjamin, Æemaja i Jeremija; napisano, da ne smije nikada biti
35 I od sveøenika s trubama Zaharija, primljen u zajednicu Boœju Amonac i
sin Jonatana, sina Æemaje, sina Moabac,
Matanije, sina Mikaje, sina Zakura, 2 Jer oni nijesu bili izaæli u susret
sina Asafova, sinovima Izraelovim s kruhom i
36 I njegovi drugovi Æemaja, Azarel, vodom, nego su najmili Balaama, da ih
Milalaj, Gilalaj, Maaj, Netanel, Juda i prokune. Ali Bog naæ obrati onu kletvu
Hanani s glazbalima Davida, çovjeka u blagoslov.
Boœjega. Knjiœevnik Ezra iæao je pred 3 Kad çuæe taj zakon, odvojiæe od
njima. Izraela sav tuåi svijet.
37 Tako su iæli k vratima izvorskim; 4 Prije toga sveøenik Elijaæib, koji je bio
tada uz stepenice grada Davidova namjeæten nad sobama u hramu Boga
pokraj palaçe Davidove, kamo se ide naæega, roåak Tobijin,
na zid, i poæli su onda dalje do vodenih 5 Bio je uredio njemu veliku sobu, gdje
vrata na istoku. su prije bili spremali darove œrtvene,
38 Drugi skup iæao je nalijevo. Poæao kad, posuåe, desetinu od œita, vina i
sam za njim s polovicom naroda gore ulja, pristojbine za Levite, pjevaçe i
po zidu pokraj kule peøske do æirokoga vratare i prinose za sveøenike.
zida, 6 Dok se je to zbivalo, nijesam bio u
39 Tada pokraj vrata Efraimovih i vrata Jerusalemu; jer trideset druge godine
staroga grada, pokraj ribljih vrata, Artakserksa, kralja babilonskoga, bio
kule Hananelove i kule Meje, pa do sam otiæao kralju. Poslije nekoliko
vrata ovçijih. Stadoæe kod vrata vremena zamolih kralja za dopust
tamniçkih. 7 I vratih se u Jerusalem. Tada vidjeh
40 Onda se namjestiæe oba zbora zlo, æto ga je bio uçinio Elijaæib u korist
pjevaçka kod hrama Boœjega; isto tako Tobiji, kad mu uredi sobu u trijemu
ja s polovicom knezova hrama Boœjega.
41 I sveøenici Elijakim, Maaseja, 8 To mi je bilo vrlo neugodno. Zato
387 Nehemija
dadoh izbaciti sve pokuøstvo Tobijino ne unosi nikakav teret u subotu.”
iz sobe 20 I prenoøiæe trgovci i prodavci
9 I zapovjedih, da se oçiste sobe, i onda svakovrsne robe jedanput ili dvaput
da se u njih opet unese posude hrama vani pred Jerusalemom,
Boœjega, dar œrtveni i kad. 21 Opomenuh ih i rekoh im: “Zaæto
10 Takoåer doznadoh, da se Levitima noøujete pred zidom? Ako joæ jednom
nije bio davao njihov dio, te da su bili to uçinite, stavit øu ruku na vas.”
otiæli k svojim kuøama Leviti i pjevaçi, Otada nijesu viæe dolazili u subotu.
koji su morali da vræe sluœbu. 22 Onda zapovjedih Levitima, da se
11 Prekorih predstojnike i upitah ih; oçiste i da doåu da çuvaju vrata, da bi
“Zaæto je hram Boœji ostavljen?” Nato se subota drœala sveto. I za to me se
one opet skupih i postavih ih na spomeni, Boœe, i spasi me po velikom
njihova mjesta. milosråu svojemu!
12 I sav je Juda donosio desetinu od 23 U one dane vidjeh i Judejce, koji su
œita, vina i ulja u spremnice. bili uzeli œene Aædoøanke, Amonke i
13 Za nadzornike nad spremiætima Moapke,
postavih sveøenika Æelemju, 24 Djeca njihova govorila su napola
knjiœevnika Sadoka i Pedaju od Levita, aædodski. Nijesu umjeli govoriti
i za pomoø njima Hanana, sina judejski, nego su govorili jezikom
Zakura, sina Matanijina, jer ih se je dotiçnoga naroda.
drœalo kao ljude pouzdane. Zato je bio 25 Prekorih ih, prokleh ih, neke od njih
njima povjeren posao, da dijele izbih i nalupah i zakleh ih Bogom: “Ne
drugovima svojim. dajte ipak svojih køeri njihovim
14 - Spomeni me se, Boœe moj, za to i ne sinovima i ne uzimajte nijedne od
zaboravi dobroçinstva, æto sam ih njihovih køeri za sinove svoje i za
iskazao hramu Boœjemu u sluœbi sebe!
njegovoj! 26 Nije li stim sagrijeæio Salomon, kralj
15 U one dane vidjeh u Judeji gdje gaze Izraelov? Meåu svim mnogim
u kacama u subotu, nose snopove, narodima nije bilo kralja njemu ravna.
tovare na magarce vino, groœåe, Bio je ljubimac Boga svojega, i Bog ga je
smokve i svakovrsne druge terete, i to uçinio kraljem nad svim Izraelom. Pa
dovode u Jerusalem u subotu. I opet ga navratiæe na grijeh œene
opomenuh ih, da na taj dan ne prodaju tuåinke.
œiveœnih namirnica. 27 I sad moramo o vama çuti, da çinite
16 I Tirci æto su stanovali tamo, donosili to veliko zlo i grijeæite Bogu naæemu
bi ribe i svakovrsnu robu i prodavali u uzimajuøi œene tuåinke.
subotu Judejcima i u Jerusalemu. 28 Od sinova Jojade, sina Elijaæiba,
17 Tada prekorih glavare judejske i velikog sveøenika, bio je jedan zet
rekoh im: “Æto çinite toliko zlo, te Sanbalatu, Horonjaninu. Ja ga
skvrnite subotu? odstranih iz svoje blizine.
18 Nijesu li to çinili oci naæi, i nije li Bog 29 Zapamti ih, Boœe moj, æto oskvrniæe
nas pustio na nas i na ovaj grad sve ovo sveøeniætvo i zavjet, koji si sklopio sa
zlo? Hoøete li joæ veøi gnjev da navalite sveøenicima i Levitima!
na Izraela, kad skvrnite subotu? 30 Ja ih oçistih od svega poganskoga i
19 I çim bi se uoçi subote smrklo na uredih sluœbene duœnosti sveøenika i
vratima Jerusalema, zapovjedih, da se Levita za svakoga pojedinoga,
zatvore sva vrata, i naredih, da se ne 31 I opskrbu drvima u odreåeno
otvaraju do iza subote. I postavih vrijeme i darove prvina. Spomeni me se
nekoliko svojih ljudi na vratima, da se za to, Boœe moj, na dobro moje!
Estera
1 Bilo je u dane Ahasvera, onoga çinovnicima, na kojoj se naåoæe kod
Ahasvera, koji je vladao od Indije do njega vojni zapovjednici Perzijanaca i
Etiopije nad æto dvadeset i sedam Medijaca s sluœbenicima i
pokrajina. upraviteljima pokrajinskim.
2 Kad je kralj Ahasver sjedio na 4 Pritom je pokazivao svoje bogatstvo,
svojemu kraljevskom prijestolju u svoju kraljevsku slavu, svoju sjajnu
prijestolnici Susi, veliçinu mnogo dana, sto i osamdeset
3 Treøe godine vladanja svojega uçini dana.
gozbu svima svojim knezovima i 5 Kad su bili zavræeni ovi dani, uçini
Estera 388
kralj i svemu narodu, æto ga je bilo u ponijela kraljica, tako se ponaæati
Susi, od velikoga do maloga, sveçanu prema svima knezovima kraljevim.
gozbu za sedam dana u trijemu vrta, Tako neøe biti kraja prkosu i svaåi.
æto je leœao do palaçe kraljevske. 19 Ako je ugodno kralju, neka izda
6 Zavjese od bijela pamuka i ljubiçasta nepromjenljivu odredbu kraljevsku i
skerleta bili su objeæeni vrpcama od neka je unese u zakonik Perzijanaca i
finoga lana i crvena grimiza o Medijaca Vaæti se ne smije viæe pojaviti
karikama srebrnim na stupovima pred kraljem Ahasverom. Njezinu çast
mramornim. Na podu, koji je bio od kao kraljice daje kralj drugoj, koja je
alabastera, bijela i tamna mramora i bolja od nje.
od sedefa kamena stajali su zlatni i 20 Kad se onda ta odredba kraljeva
srebrni jastuci za poçinak. razglasi po svemu tako prostranom
7 Piøe se davalo u sudovima zlatnim. kraljevstvu njegovu, tada øe sve œene,
Svaki je sud bio razliçan od drugoga. visoke i niske, iskazivati duœnu çast
Vina je bilo izobilja po dareœljivosti svojim muœevima.”
kraljevoj. 21 Ovaj prijedlog dopade se kralju i
8 I po naputku kraljevu nitko se nije knezovima, i uçini kralj po savjetu
smio nagoniti na piøe, jer je kralj bio Memukanovu.
zapovjedio svima kuønim 22 On razasla pisma po svim
upraviteljima svojim, da svakome pokrajinama kraljevskim, i to u svaku
puste na volju. pokrajinu njezinim pismom i
9 I kraljica Vaætija uçini sveçanu gozbu svakomu narodu njegovim jezikom:
za œene u palaçi kralja Ahasvera. “Svaki muœ ima biti gospodar u svojoj
10 Sedmi dan, kad se je bio kralj kuøi, pa govorio on kojigod jezik.”
razveselio od vina, zapovjedi on
sedmorici dvorana Mehumanu, Bizeti, Estera 2
Harboni, Bigti, Abagti, Zetaru i 1 Kad se je poslije bio utiæao gnjev
Karkasu, koji su dvorili pred kraljem kralja Ahasvera, pomisli on opet na
Ahasverom, Vaætiju, na ono, æto je bila uçinila i æto
11 Neka dovedu kraljicu Vaæti pred je bilo odreåeno za nju.
kralja pod kraljevskom krunom, da 2 Tada uçiniæe dvorani kraljevi, koji su
pokaœe narodima i knezovima ljepotu ga posluœivali, ovaj prijedlog: Neka se
njezinu, jer je bila sjajna pojava. potraœe kralju najljepæe djevojke!
12 Ali kraljica Vaætija ne htjede se 3 Neka postavi kralj po svim
pojaviti na zapovijed kraljevu, koju joj pokrajinama kraljevstva svojega
donesoæe dvorani. Zato se kralj vrlo çinovnike, koji øe dovesti sve lijepe
razgnjevi, i gnjev se njegov raspali u djevojke u prijestolnicu Susu u
njemu. œensku kuøu i predati ih pod ruku
13 Tada upita kralj mudrace, koji su se kraljevskome dvoraninu Hegeju,
razumjeli u povijest, jer je kralj kraljeva eunuha, çuvaru œenskome!
obiçavao predlagati sve svoje stvari Neka im se onda dadnu prava krasila!
vjeætacima u zakonu i pravu, 4 Djevojka, koja se dopadne kralju,
14 Koji su mu bili najbliœi, a to su bili neka bude kraljica na mjesto Vaætije!
Karsena, Setar, Admata, Taræiæ, Mares, Kralju se dopade taj prijedlog i posluæa
Marsena i Memukan, sedam uglednih ga.
Perzijanaca Medijaca, koji su imali 5 U prijestolnici Susi œivio je Judejac po
slobodan pristup kralju i prvo mjesto imenu Mordekaj, sin Jaira, sina
u kraljevstvu. Æimeja, sina Kiæova, iz plemena
15 On ih upita: “Kako se mora po Benjaminova.
zakonu postupati s kraljicom Vaæti, jer 6 Sa zarobljenicima iz Jerusalema, koji
nije uçinila, æto je zapovjedio kralj su zajedno s Jekonijom, kraljem
Ahasver preko dvorana?” Judinim, bili odvedeni u ropstvo od
16 Memukan odgovori kralju i Nebukadnezara, kralja babilonskoga,
knezovima: “Nije samo kralju skrivila bio je i on odveden.
kraljica Vaætija, nego i svima 7 On je bio hranitelj Hadase, to jest
knezovima i narodima, koji stanuju u Estere, køeri strica njegova; ona naime
pokrajinama kralja Ahasver. nije viæe imala oca ni matere. Djevojka
17 Za ponaæanje kraljiçino doznat øe je bila lijepa stasa i krasna lica. Iza
sve œene, i one øe prezirati muœeve smrti oca joj i matere bio ju uzeo
svoje, kad se pripovjedi: Kralj je Mordekaj sebi za køer.
Ahasver zapovjedio kraljici Vaætiji, da 8 Kad so je bila razglasila rijeç kraljeva
doåe pred njega, a ona nije doæla. i odredba njegova, i mnogo se mladih
18 Od onoga øe dana kneginje perzijske djevojaka bilo dovelo u prijestolnicu
i medijske, koje çuju, kako se je Susu pod ruku Hegejevu, doåe i Estera
389 Estera
u palaçu kraljevsku pod ruku Hegeja, hranjenica.
çuvara œenskoga. 21 I u te dane, kad bi Mordekaj stajao
9 Kako mu se je djevojka dopala i naæla na vratima palaçe kraljevske, rasrdiæe
milost u njega, to joj je revno davao se Bigtan i Tareæ, dva dvoranina
najbolja krasila i dobru hranu. kraljeva izmeåu vratara, i htjedoæe da
Takoåer joj dade sedam izabranih ustanu na kralja Ahasvera i da ga
sluækinja iz palaçe kraljevske, i davao pogube.
je prednost njoj i sluækinjama 22 Mordekaj to doznade i javi kraljici
njezinim u œenskoj kuøi. Esteri. Estera reçe to kralju po nalogu
10 A Estera ne reçe naroda svojega ni Mordekajevu.
roda svojega, jer joj je bio Mordekaj 23 Kad se je stvar izvidjela i pronaæla
zapovjedio, da to ne govori. pravom, bila su ta obojica objeæena na
11 Mordekaj bi dolazio svaki dan pred vjeæalima, i to se zapisalo u dnevniku
trijem œenske kuøe, da dozna, kako je za kralja.
Estera i æto øe biti od nje.
12 Iza opremanja kroz dvanaest Estera 3
mjeseci, kako je bio propis kod œena, 1 Poslije toga podiœe kralj Ahasver
doæao bi red na svaku djevojku, da Hamana, sina Hamedatova iz Agaga,
poåe kralju Ahasveru. Tako dugo na najviæu çast i dade mu mjesto nad
trajalo je uljepæavanje njihovo: “æest svima knezovima u svojoj okolini,
mjeseci uljem od smirne i æest mjeseci 2 Svi çinovnici kraljevi, æto su bili na
balsamom i drugim krasilima kraljevskom dvoru, pregibali bi
œenskim. koljeno i padali niçice pred Hamanom;
13 Tada bi djevojka poæla kralju. Sve, jer tako je bio kralj naredio za njega. Ali
æto bi zaœeljela da uzme sa sobom iz Mordekaj nije pregibao koljeno i nije
kuøe œenske u palaçu kraljevsku, dalo padao niçice.
bi joj se. 3 Tada rekoæe sluge na dvoru kraljevu
14 Uveçe bi iæla, a ujutro bi se vratila u Mordekaju: “Zaæto prestupaæ
drugu kuøu œensku, isto je bila pod zapovijed kraljevu!”
rukom kraljevskoga dvoranina 4 Ali ih on ne posluæa, premda su mu
Æaaægaza, predstojnika inoça od dana na dan govorili. I javiæe to
kraljevih. Onda viæe ne bi iæla kralju, Hamanu, da vide, vrijedi li izgovor
osim da bi je zatraœio kralj i pozvao po Mordekajev; jer on im je bio rekao, da je
imenu. Judejac.
15 I kad je Estera, køi Abihaila, strica 5 Kad vidje Haman, da Mordekaj ne
Mordekajeva, koju je bio uzeo za køer, pregiba koljena pred njim i da ne pada
bila na redu, da poåe kralju, ona ne niçice, razgnjevi se vrlo.
zaiska niæta, nego æto odredi kraljevski 6 Ali je mislio, da nije vrijedno dizati
dvoranin Hegej, predstojnik œenski. ruku na Mordekaja samoga; jer su mu
Estera se dopala svima, koji je vidjeæe. bili rekli iz kojega je naroda bio
16 Tako bi Estera odvedena kralju Mordekaj. Tako je gledao Haman da
Ahasveru u palaçu kraljevsku istrijebi sve Judejce u cijelom
desetoga mjeseca, to jest mjeseca kraljevstvu Ahasverovu kao zemljake
tebeta, sedme godine vladanja Mordekajeve.
njegova. 7 Prvoga mjeseca, a to je mjesec Nisan,
17 Kralj zamilova Esteru viæe nego sve godine dvanaeste kraljevanja
druge œene, i ona pridobi milost i Ahasverova, bacali su pred Hamanom
naklonost njegovu mimo sve djevojke. pur, to jest œdrijeb, od dana do dana i
Zato joj metnu kraljevsku krunu na od mjeseca do mjeseca, do
glavu i uçini je kraljicom mjesto dvanaestoga mjeseca, a to je mjesec
Vaætije. Adar.
18 Onda uçini kralj u çast Esteri veliku 8 Tada reçe Haman kralju Ahasveru:
gozbu svima svojim knezovima i “Meåu narodima po svim zemljama
çinovnicima, dopusti pokrajinama tvojega kraljevstva stanuje razasut, a
otpust od poreza i razdade darove ipak opet odvojen narod, kojega su
kraljevskom dareœljivoæøu. zakoni drukçiji od zakona svakoga
19 Kad su se opet izbirale djevojke, drugog naroda, i koji ne izvræuje
stajao je Mordekaj na vratima palaçe naredaba kraljevih. Nije probitaçno za
kraljevske. kralja, da ga se tako ostavi.
20 A Estera nije bila rekla svojega roda 9 Ako je kralju ugodno, neka se izda
ni naroda, kao æto joj bio zapovjedio pismena zapovijed, da se istrijebi.
Mordekaj, jer je Estera sluæala Tada mogu izmjeriti deset tisuøa
naputke Mordekajeve upravo kao talenata srebra rizniçarima, da ih
prije, kad je bila kod njega kao prenesu u riznice kraljevske.”
Estera 390
10 Kralj skida svoj peçatni prsten s se bilo dogodilo, i reçe mu novçanu
ruke i predade ga Hamanu, sinu svotu, æto ju je Haman bio obeøao dati
Hamedatovu iz Agaga, neprijatelju u kraljevu riznicu, da se istrijebe
Judejaca. Judejci.
11 Pritom reçe kralj Hamanu: “To 8 I prijepis zapovijedi, æto je bila
srebro neka bude tebi, a od naroda proglaæena u Susi, da se istrijebe, dade
çini, kako ti je drago!” mu, da je pokaœe Esteri i da je
12 Trinaestoga dana prvoga mjeseca obavijesti i potakne, neka otide kralju
dozvaæe pisare kraljevske, i toçno i zamoli ga za pomilovanje svojega
prema naputku Hamanovu napisaæe naroda.
pisma kraljevskim satrapima i 9 Hatak se vrati i javi Esteri, æto je bio
namjesnicima pojedinih pokrajina i rekao Mordekaj.
knezovima pojedinih naroda, i to za 10 Estera dade Mordekaju po Hataku
svaku pokrajinu njezinim pismima i reøi:
za svaki narod njegovim jezikom. 11 “Sve sluge kraljeve i narod
Pisma su bila sastavljena u ime kralja kraljevskih pokrajina znadu, da svaki,
Ahasvera i proviåena peçatnim çovjek ili œena, koji nepozvan stupi u
prstenom kraljevim. nutarnji trijem kraljev, po jednom i
13 Pisma tada razaslaæe po glasnicima istom zakonu ima se pogubiti, i da
u sve pokrajine kraljeve. Po njemu samo tada ostane na œivotu, ako
imali su se svi Judejci, mlado i staro, prema njemu pruœi kralj svoje zlatno
djeca i œene, u jedan dan, trinaestoga œezlo. A ja nijesam zvana da uniåem
dana dvanaestoga mjeseca, to jest kralju, ima trideset dana.”
mjeseca Adara, istrijebiti, pobiti i 12 Kad on Mordekaju donese odgovor
posmicati i imanje se njihovo Esterin,
zaplijeniti. 13 Dade Mordekaj poruçiti Esteri: “Ne
14 U pismima je reçeno, da se oglasi misli, da øeæ ti jedina od svih Judejaca
zapovijed po svim pokrajinama, i da se spasiti svoj œivot, jer si u palaçi
objavi svim narodima, da budu kraljevo.
spremni za onaj dan. 14 Jer ako se ti sada zamotaæ u æutnju,
15 im je zapovijed bila oglaæena u doøi øe pomoø i spasenje Judejcima s
prijestolnici Susi, zaputiæe brzo druge strane. A ti øeæ i s kuøom svojom
glasnici po zapovijedi kraljevoj. A kralj poginuti. Tko zna, nijesi li ti upravo
i Haman imali su gozbu. Meåutim je u zato postala kraljica u ovo vrijeme?”
gradu Susi vladala velika zabuna. 15 Tada dade Estera javiti Mordekaju:
16 “Idi, skupi sve Judejce, æto se nalaze
Estera 4 u Susi, i postite za me, tri dana i tri noøi
1 Kad Mordekaj doznade za sve to, niæta ne jedite i ne pijte! I ja øu sa
razdrije haljine svoje, obuçe se u svojim sluœavkama postitl. Onda øu
kostrijet i posu glavu pepelom, poåe otiøi kralju, ako i nije po zakonu. Ako
tako u grad i stade iza glasa vikati zato poginem, pa neka poginem!”
gorko. 17 Mordekaj otide i uçini sve, æto mu je
2 Tako doåe do pred vrata palaçe bila naloœila Estera.
kraljevske. Na vrata palaçe nije se
smjelo uniøi u œalosnoj odjeøi. Estera 5
3 I u svim pokrajinama, kamogod doåe 1 Treøi dan obuçe se Estera u svoje
pismo kraljevo i zapovijed njegova, kraljevsko odijelo i otide u nutarnji
zavlada velika œalost meåu Judejcima. trijem palaçe kraljevske, prema stanu
Oni su postili, plakali i jaukali, i mnogi kraljevu. Kralj je upravo sjedio na
se obukli u kostrijet i posuli se some kraljevskom prijestolju u palaçi
pepelom. kraljevskoj, prema ulazu.
4 Kad sluœavke i dvorani doåoæe k 2 Kad kralj vidje kraljicu Esteru u
Esteri i to joj javiæe, ona se oœalosti trijemu, naåe ona milost pred njim.
veoma. I posla Mordekaju haljine, da Kralj pruœi prema njoj zlatno œezlo, æto
ih obuçe i da skine sa sebe œalosnu ga je drœao u ruci svojoj. Estera
odjeøu. Ali ih on ne primi, pristupi i dotaçe se vrha od œezla.
5 Tada dozva Estera kraljevskoga 3 Tada joj reçe kralj: “Æto imaæ, kraljice
dvoranina Hataka, koji joj je stajao na Estero? Koja ti je œelja? Ako bi bila i
sluœbi, i posla ga k Mordekaju, da polovina kraljevstva mojega, neka ti se
sazna, æto to znaçi i zaæto se to dogaåa. dadne!”
6 Hatak otide k Mordekaju van na 4 Estera odgovori “Ako je ugodno kralju,
gradski trg, æto je bio pred vratima neka doåe kralj s Hamanom danas na
palaçe kraljevske. gozbu, koju sam mu zgotovila!”
7 Mordekaj mu ispripovjedi sve, æto mu 5 Kralj zapovjedi: “Zovnite brœe
391 Estera
Hamana, da se ispuni œelja Esterina!” kralju, neka se objesi Mordekaj na
Tako doåoæe kralj i Haman na gozbu, vjeæala, æto ih je bio dao naçiniti za
koju je bila zgotovila Estera. njega.
6 Kod vina reçe kralj Esteri: “Koja ti je
5 Sluge kraljeve odgovoriæe mu:
molba? Neka ti se dadne! Koja ti je œelja
“Haman stoji u trijemu.” “Neka doåe”,
Ako bi bila i polovina kraljevstva reçe kralj.
mojega, neka ti se usliæi!” 6 Haman doåe, a kralj ga upita: “Æto se
7 Estera odgovori: “Moja je molba i moœe uçiniti çovjeku, kojega bi kralj
moja œelja: htio osobito poçastiti?” Haman pomisli
8 Ako sam naæla milost u oçima kralja, u sebi: “Koga bi kralj htio osobito
i ako je ugodno kralju, da usliæi molbu poçastiti ako ne mene?
moju i ispuni œelju moju, neka opet 7 I odgovori Haman kralju: “Kad kralj
doåe kralj s Hamanom na gozbu, koju hoøe nekoga da poçasti,
øu mu zgotoviti! Sutra øu onda ispuniti 8 Onda treba donijeti kraljevsko
œelju kraljevu.” odijelo, æto ga je kralj veø nosio, i
9 I tako otide Haman onaj dan odatle dovesti konja, na kojem je kralj veø
veseo i dobre volje. Ali kad vidje Hamanjahao, i metnuti mu na glavu krunu
Mordekaja na vratima palaçe kraljevsku.
kraljevske, a on ne ostade pred njim 9 I odijelo i konja treba onda dati
niti se makne s mjesta, napuni se kojemu izmeåu najuglednijih knezova
Haman gnjeva na Mordekaja. kraljevih, i treba obuøi çovjeka onoga,
10 Ali se joæ uzdrœa Haman, dokle doåe kojega kralj hoøe da poçasti, pa ga
kuøi svojoj. Tada dozva s k sebi provesti na konju po gradskom trgu i
prijatelje svoje i svoju œenu Zereæu. vikati pred njim: “Ovako biva çovjeku,
11 I Haman im je pripovijedao o kojega kralj hoøe da poçasti!”
velikom bogatstvu svojem, o mnogim 10 Tada reçe kralj Hamanu: “Brœe uzmi
sinovima svojim, i kako ga je visoko odijelo i konja, kao æto si rekao, i uçini
poçastio kralj i podigao ga svrh tako Judejcu Mordekaju, koji sjedi na
knezova i kraljevskih sluga. vratima palaçe kraljevske! Nemoj
12 Haman je nastavio: “Dapaçe kraljica izostaviti niæta od svega onoga, æto si
Estera nikoga osim mene ne pozva s predloœio!”
kraljem na gozbu, koju je bila 11 Haman uze odijelo i konja, obuçe
zgotovila. I za sutra sam opet s kraljemMordekaja, provede ga na konju po
pozvan od nje. trgu gradskom viçuøi pred njim:
13 Ali to sve ne vrijedi za me, doklegod“Ovako biva çovjeku, kojega kralj hoøe
gledam onoga Judejca Mordekaja, gdje da poçasti!”
sjedi na vratima palaçe kraljevske.” 12 Potom se vrati Mordekaj na vrata
14 Tada mu rekoæe njegova œena palaçe kraljevske. A Haman brœe otide
Zereæa i svi prijatelji njegovi: “Daj kuøi svojoj œalostan i pokrivene glave
naçiniti vjeæala visoka pedeset lakata i13 I pripovjedi svojoj œeni Zereæi i svima
sutra rano reci kralju, da se na njima svojim prijateljima, æto mu se bilo
objesi Mordekaj! Tada moœeæ veseo dogodilo. Tada mu rekoæe njegovi
poøi s kraljem na gozbu.” Prijedlog se savjetnici i njegova œena Zereæa: “Kad
dopade Hamanu, i on dade naçiniti je od judejskoga plemena Mordekaj,
vjeæala. pred kojim si poçeo padati, neøeæ mu
moøi odoljeti, nego øeæ biti pobijeåen
Estera 6 od njega.”
1 Onu noø nije mogao kralj spavati. 14 Dok su oni joæ govorili s njim,
Zato dade donijeti sebi knjigu doåoæe dvorani kraljevi i brœe
znamenitih dogaåaja. itali su ih odvedoæe Hamana na gozbu, koju je
kralju. bila zgotovila kraljica.
2 I naåe se zapisano, kako je Mordekaj
bio prokazao za Bigtana i Tereæa, dva Estera 7
dvoranina izmeåu vratara, koji su 1 Kad doåe kralj s Hamanom na gozbu
gledali da dignu ruke na kralja kraljici Esteri,
Ahasvera. 2 Reçe kralj Esteri opet drugi dan kod
3 Kralj upita: “Koju je çast i koje vina: “Koja je tvoja molba, kraljice
odlikovanje dobio Mordekaj za to?” Estero? Neka ti se usliæi! Koja je tvoja
Sluge kraljeve, koje su imale sluœbu œelja? Kad bi bila i polovina kraljevstva
kod njega, odgovoriæe “On nije dobio mojega, bit øe ispunjena!”
niæta.” 3 Tada odgovori kraljica Estera: “Ako
4 Tada upita kralj: “Tko je u trijemu?” sam naæla u oçima tvojim milost,
Haman je bio upravo stupio u nutarnji kralju, i ako je ugodno kralju, neka mi
trijem palaçe kraljevske, da predloœi pokloni œivot moj, za koji molim, i
Estera 392
narod moj, za koji prosim! mirno gledati propast svojega
4 Jer smo prodani, ja i narod moj, da plemena?”
nas istrijebe, pobiju i uniæte. Kad 7 Tada odgovori kralj Ahasver kraljici
bismo imali biti prodani samo kao Esteri i Judejcu Mordekaju: “Eto,
robovi i ropkinje, bila bih æutjela; ali poklonio sam kuøu Hamanovu Esteri,
sada neprijatelj ne moœe naknaditi a njega samoga dao sam objesiti na
ætetu, koja se nanosi kralju.” vjeæala, jer je digao ruku svoju na
5 Kralj Ahasver upita kraljicu Esteru Judejce.
“Tko je taj? Gdje je taj, koji snuje takav 8 Sad vi moœete pisati za Judejce kako
çin?” vam je drago u ime kraljevo i zapeçatiti
6 Estera odgovori: “Neprijatelj i prstenom kraljevim, jer æto se piæe u
protivnik jest ovaj ovdje zlikovac ime kraljevo i zapeçati prstenom
Haman.” Haman se uplaæi od kralja i kraljevim, ne smije se natrag povuøi.”
kraljice. 9 Dvadeset i treøega dana treøega
7 Pun gnjeva ustade kralj od vina i mjeseca, to jest mjeseca Sivana, bili su
otide u vrt dvorski. Haman ostade i dakle pozvani pisari kraljevski, i
zamoli kraljicu Esteru za œivot svoj; jer sastavi se toçno po naputku
vidje, da je kralj naumio zlo po njega. Mordekajevu pismena zapovijed
8 Kad se kralj vrati iz vrta dvorskoga u Judejcima, satrapima, namjesnicima
dvoranu na vino, Haman se je bio bacio i knezovima sto dvadeset i sedam
pred jastuk, na kojemu je sjedila pokrajina od Indije do Etiopije, za
Estera. Kralj povika: “Zar øe i kraljicu svaku pokrajinu njezinim pismom i za
joæ silovati u mojoj vlastitoj kuøi?” svaki narod njegovim jezikom, i
Jedva je bila ta rijeç istekla iz usta Judejcima njihovim pismom i jezikom.
kraljevih, pokriæe lice Hamanu. 10 Pismene zapovijedi bile su napisane
9 Harbona, jedan od dvorana, æto su u ime kralja Ahasvera, prstenom
stajali u sluœbi kraljevo, reçe “Kod kraljevim zapeçaøene, i onda su pisma
kuøe Hamanove stoje vjeæala, visoka bila razaslana po glasnicima, koji su
pedeset lakata. Haman ih je dao jahali na konjima za trku iz ergele.
naçiniti za Mordekaja, koji je govorio 11 Po njima dopustio je kralj Judejcima
dobro po kralja.” Kralj zapovjedi: u svim gradovima, da se okupe i brane
“Objesite ga na njih!” œivot svoj, da svu momçad naroda i
10 Tako objesiæe Hamana na vjeæala, pokrajina, æto bi udarila na njih, sa
æto ih je on bio dao naçiniti za œenama i djecom istrijebe, pobiju i
Mordekaja. Tada se utiæa gnjev kraljev. uniæte i njihovo imanje da zaplijene.
12 To se ima dogoditi u svim
Estera 8 pokrajinama kralja Ahasvera u jedan
1 Onoga dana pokloni kralj Ahasver dan, trinaestoga dana mjeseca
kraljici Esteri kuøu Hamana, dvanaestoga, to jest mjeseca Adara.
protivnika Judejaca, i Mordekaj dobi 13 Prijepis zapovijedi imao se je oglasiti
pristup kralju, jer je Estera bila rekla kao zakon po svim pokrajinama javno
kralju, æto joj je on. svima plemenima. Judejci su imali
2 Kralj skide peçatni prsten, æto ga je tada za onaj dan biti spremni, da se
bio dao oduzeti Hamanu, i dade ga osvete svojim neprijateljima.
Mordekaju. A Estera postavi 14 Tada brœe odjahaæe glasnici na
Mordekaja nad kuøom Hamanovom. konjima za trku sa zapovijeåu
3 Estera je opet govorila s kraljem, kraljevom, çim je zakon bio izdan u
bacila mu se pred noge i molila sa prijestolnici Susi.
suzama, neka bi ukinuo zloglasni 15 Mordekaj izaåe iz palaçe kraljeve u
naum, æto ga je bio naumio proti kraljevskom odijelu ljubiçastom i
Judejcima Haman iz Agaga. bijelom, s velikom zlatnom krunom na
4 Kralj pruœi prema Esteri zlatno œezlo. glavi i u plaætu od tankoga platna i
Estera ustade, pristupi kralju i reçe: skerleta. Grad Susa radovao se i
5 “Ako je ugodno kralju, ako sam naæla veselio se.
milost pred njim, ako s molba moja 16 Judejcima je bila sad doista sreøa,
çini kralju opravdanom, i ako sam mu radost, slast i çast.
mila, onda neka jednom pismenom 17 U svim pokrajinama i u svim
zapovijedi povuçe natrag pisma s gradovima, kamogod stiœe zapovijed
naumom Hamana, sina Hamedatova kraljeva i naredba njegova, bila je
iz Agaga, kojima se nareåuje istre- radost i veselje meåu Judejcima, bile
bljenje Judejaca po svim pokrajinama su gozbe i sveçanosti. Mnogi od
kraljevskim! poganskoga puçanstva postajali su
6 Jer kako bih mogla gledati zlo, koje bi Judejci; jer su se bojali Judejaca.
zadesilo moj narod? Kako bih mogla
393 Estera
Estera 9 17 To se dogodi trinaestoga dana
1 Dvanaestoga mjeseca, to jest mjeseca Adara. etrnaestoga poçinuæe i
mjeseca Adara, trinaestoga dana, proslaviæe taj dan gosteøi se i veseleøi se.
kada se je imala izvræiti rijeç kraljeva i 18 Judejci u Susi bili su se okupili i
naredba njegova, i kada su se trinaestoga i çetrnaestoga dana, a
neprijatelji judejski nadali, da øe ih poçinuæe petnaestoga dana i prosla-
prevladati, okrenu se list, i Judejci viæe taj dan gosteøi se i veseleøi se.
nadvladaæe svoje neprijatelje. 19 I tako Judejci na selu, koji su
2 Po svima pokrajinama kralja stanovali po mjestima neograåenim,
Ahasvera skupiæe se Judejci u svojim proslaviæe çetrnaesti dan mjeseca
gradovima, da dignu ruke na one, koji Adara veseleøi se i gosteøi se i saljuøi
su gledali da im nanesu zlo. Nitko im se jedan drugome slasna jela.
nije mogao oprijeti; jer su ih se bojali 20 Mordekaj napisa ovo i razasla
svi narodi. listove svima Judejcima po svim
3 Svi knezovi u pokrajinama, satrapi, pokrajinama kralja Ahasvera, blizim i
namjesnici i çinovnici kraljevi dalekim,
podupirali su Judejce, jer su se bojali 21 Da im zauvijek stavi u duœnost, da
Mordekaja. svake godine slave çetrnaesti i
4 Jer je veoma ugledan bio Mordekaj na petnaesti dan mjeseca Adara
dvoru kraljevu. Glas o njemu æirio se 22 Kao dane, u koje su se Judejci bili
po svim pokrajinama; jer je on bivao osvetili svojim neprijateljima, i kao
sve moøniji. mjesec, koji je bio pretvorio njihovu
5 Tako pobiæe Judejci neprijatelje svoje brigu u radost, njihovu œalost u
maçem, potræe ih, istrijebiæe i uçiniæe blagdan. Oni su te dane imali slaviti
æto htjedoæe od protivnika svojih. gosteøi se i veseleøi se i æaljuøi jedan
6 U prijestolnici Susi poubijaæe i drugome slasna jela i darujuøi
uniætiæe Judejci pet stotina ljudi. siromahe.
7 Meåu njima Paræandatu, Dalfona, 23 Tako uçiniæe Judejci stalnim
Aspatu, obiçajem to, æto su bili tada slavili po
8 Poratu, Adaliju, Aridatu, prvi put po naputku Mordekajevu.
9 Parmaætu, Arisaja, Aridaja i Jezatu. 24 Haman, sin Hamedatov iz Agaga,
10 I deset sinova Hamana, sina neprijatelj svih Judejaca, bio je
Hamedatova i protivnika Judejaca, namislio istrijebiti Judejce i dao je
ubiæe. Ali za plijenom ne pruœiæe ruke bacati “pur”, to jest œdrijeb, da ih pobije
svoje. i uniæti.
11 Joæ istoga dana javiæe kralju broj 25 A kad stvar doåe pred kralja, dade
poubijenih u glavnom gradu Susi. on pismenu zapovijed, da se zao
12 Tada reçe kralj kraljici Esteri: “U naum, æto ga je bio Haman smislio
prijestolnici Susi pobijeno je i proti Judejcima, ima obratiti na
smaknuto pet stotina ljudi i deset njegovu glavu, i da se ima njega i
sinova Hamanovih. A æto su istom sinove njegove objesiti na vjeæala.
poçinili po drugim pokrajinama 26 Zato prozvaæe te dane “Purim” od
kraljevstva! Koja je sad tvoja molba? rijeçi pur. Po sadrœaju gornjega pisma
Bit øe ti usliæena. Æto traœiæ dalje? To øe i po onom, æto su bili sami vidjeli i
biti.” doœivjeli.
13 Estera odgovori: “Ako je ugodno 27 Uçiniæe to Judejci za se, za potomke
kralju, onda neka se dopusti svoje i za sve, koji bi im se prikljuçili,
Judejcima u Susi, da i sutra uçine tvrdim i nepromjenljivim obiçajem, da
posve kao danas! A deset sinova se ta dva dana slave svake godine na
Hamanovih neka se objesi na vjeæala!” propisani naçin i u odreåeno vrijeme,
14 Kralj dopusti, da to bude. Oglaæena 28 I da su se imali ti dani spominjati i
bi zapovijed za Susu, i objesiæe deset sveçano slaviti u sva vremena, od svih
sinova Hamanovih. porodica, u svim pokrajinama i
15 I tako se Judejci u Susi skupiæe i gradovima. Tako nijesu smjeli ti dani
çetrnaestoga dana mjeseca Adara i “Purim” nikada prestati meåu
pobiæe u Susi tri stotine ljudi. Ali za Judejcima i spomen njihov nikada
plijenom ne pruœiæe ruke svoje. uginuti kod potomaka njihovih.
16 Drugi Judejci, æto su stanovali po 29 Uz Judejca Mordekaja napisa i
pokrajinama kraljevstva, isto su se kraljica Estera, køi Abihailova, sa
tako bili skupili da brane œivot svoj. svom krepçinom drugu zapovijed, da
Oni se osvetiæe neprijateljima svojim i potvrdi sveçanost blagdana Purim.
pobiæe sedamdeset i pet tisuøa 30 Poslaæe pismo svima Judejcima u
protivnika svojih. Ali za plijenom ne sto dvadeset i sedam pokrajina
pruœiæe ruke svoje. kraljevstva Ahasverova s najboljim
Estera 394
œeljama za mir. zemlju i na otoke.
31 Prema tome imali su se ovi dani 2 Svi dokazi njegove silne moøi i toçan
Purim slaviti u vrijeme, æto su ga bili
opis visokoga poloœaja, na koji uzdiœe
postavili Judejac Mordekaj i kraljica
kralj Mordekaja, zapisani su u
Estera. Isto tako imali su se drœatidnevniku kraljeva medijskih i
propisi o postu i plakanju, æto su ih bili
perzijskih.
primili za se i za potomke svoje. 3 Jer je Judejac Mordekaj bio drugi do
32 Zapovijed Esterina uçini ove propise
kralja Ahasvera. On je stajao u
Purima zakonom, i oni su bili zapisani
Judejaca u visokom ugledu i bio je mio
u jednu povelju. mnogobrojnim zemljacima svojim, jer
se je starao za dobro svojega naroda i
Estera 10 zauzimao se za stvar svega plemena
1 Kralj Ahasver udari danak na suhu svojega.
Job
1 Bio je çovjek u zemlji Uzu po imenu vlasti! Samo na njega samoga ne
Job. On je bio çovjek poæten i smijeæ staviti ruku!” I Sotona ostavi
pravedan, bojao se Boga i klonio se oda Gospoda.
zla. 13 I dok su jednoga dana Jobovi sinovi
2 Imao je sedam sinova i tri køeri. i køeri bili na gozbi u kuøi svojega
3 Imao je sedam tisuøa ovaca, tri tisuøe najstarijeg brata i pili vino,
deva, pet stotina jarmova volova, pet 14 Stiœe glasnik k Jobu i javi: “Volovi su
stotina magaraca; usto veoma mnogo bili kod oranja, i magarice su pasle uz
sluœinçadi. Bio je bogatiji od svih njih.
sinova Istoka. 15 Tada udariæe Sabeji, oteæe ih, pobiæe
4 A bio je obiçaj u sinova njegovih, da sluge maçem. Jedini ja utekoh, da ti to
drœe gozbu u kuøi svakog pojedinog u javim.”
odreåeni za, njega dan. I k svojim trima 16 Joæ je on bio u rijeçi, kad doåe drugi
sestrama slali bi i pozivali ih, da jedu i i javi: “Oganj Boœji pade s neba i spali
piju s njima, ovce i sluge i proœdera ih. Jedini ja
5 A kad bi se izredali gozbom, tada bi utekoh, da ti to javim.”
dao Job da se pozovu i da priprave za 17 Joæ je on bio u lijeçi, kad doåe opet
œrtvu. Rano bi onda prinosio œrtvu jedan i javi. “Kaldejci sastaviæe tri çete,
paljenicu za svakoga od njih, jer je udariæe na deve, otjeraæe ih i pobiæe
mislio Job: “Moœda su sagrijeæila djeca sluge maçem. Jedini ja utekoh, da ti to
moja i Boga uvrijedila u svojemu srcu.” javim.”
Tako je çinio Job svaki put. 18 Dok je joæ taj govorio, doåe daljni i
6 A dogodi se jednoga dana, te doåoæe javi: “Sinovi tvoji i køeri tvoje bili su na
sinovi Boœji i stupiæe pred Gospoda. I gozbi i vino su pili u kuøi svojega
Sotona se pojavi meåu njima. najstarijeg brata.
7 I Gospod upita Sotonu: “Odakle 19 Najednom zahuji jak vihor iz
dolaziæ?” Sotona odgovori Gospodu: pustinje i udari u çetiri ugla kuøe, tako
“Prohodio sam zemljom i putovao po da se ona sruæi na mlade ljude. Tako
njoj.” oni pogiboæe Jedini ja utekoh, da ti to
8 Tada reçe Gospod Sotoni: “Jesi li javim.”
opazio i slugu mojega Joba? Nema 20 Tada ustade Job, razdera svoju
takva çovjeka na zemlji. Poæten je i haljinu i oæiæa sebi glavu. Onda se baci
pravedan, boji se Boga i kloni se oda niçice na zemlju, duboko se pokloni
zla.” 21 I pomoli se: “Gol izaåoh iz krila
9 Sotona odgovori Gospodu: “Je li matere svoje. Gol se opet vraøam
moœda Job uzalud se tako Boga bojao? onamo. Gospod dade, Gospod uze.
10 Ne ograåujeæ li njega i kuøu njegovu Neka je blagoslovljeno ime
i sve, æto mu pripada? Djelo ruku Gospodnje!”
njegovih blagoslivljaæ, i njegov se 22 Kod svega toga ne sagrijeæi Job i ne
posjed proæiruje dalje u zemlji. reçe nikakve nepristojne rijeçi proti
11 Ali pruœi samo jednom ruku svoju i Bogu.
dotakni se imanja njegova, pa neøe li
otvoreno ustati proti tebi!” Job 2
12 Tada reçe Gospod Sotoni: “Dobro, 1 A dogodi se jednoga dana, da doåoæe
sve imanje njegovo neka je u tvojoj sinovi Boœji i stupiæe pred Gospoda. I
395 Job
Sotona se pojavi meåu njima i stupi 7 Noø ona ostala neplodna, ne
pred Gospoda. odjeknulo u njoj pjevanje!
2 I Gospod upita Sotonu: “Odakle 8 Prokleli je, koji kunu dane, koji su
dolaziæ?” Sotona odgovori Gospodu: gotovi probuditi Levijatana!
“Prohodio sam zemljom i putovao po 9 Potamnjele zvijezde u sumraçje
njoj.” njezino, çekala svjetlost i ne doçekala
3 Tada reçe Gospod Sotoni: “Jesi li ga, ne vidjela nikada zori trepavica!
opazio i slugu mojega Joba? Nema 10 Æto mi ne zatvori vrata od krila
takva çovjeka na zemlji. Poæten je i materina, æto ne skrije muku oçima
pravedan, boji se Boga i kloni se oda mojim!
zla. I premda si me nagovorio, da mu 11 æto ne umrijeh u krilu materinu, æto
naækodim ni za æto, joæ je uvijek ne izdahnuh izlazeøi iz utrobe
utvråen u svojoj poboœnosti.” materine?
4 Sotona odgovori Gospodu: “Koœu za 12 æto me koljena prihvatiæe, æto prsa,
koœu: sve æto ima çovjek, daje za œivot da ih dojim?
svoj. 13 Jer bih sad leœao u grobu i poçivao,
5 Ali pruœi samo jednom ruku svoju i spavao bih i bio bih miran,
dotakni se kostiju njegovih i mesa 14 S kraljevima i savjetnicima
njegova, pa neøe li otvoreno ustati zemaljskim, æto sagradiæe sebi
proti tebi!” grobnice,
6 Tada reçe Gospod Sotoni: “Dobro, 15 Ili s knezovima, koji imadoæe zlata i
neka ti je on u vlasti! Samo mu moraæ kuøe svoje napuniæe srebra.
saçuvati œivot!” 16 Ili zaæto ne bih kao nedonosøe
7 I Sotona ostavi Gospoda i udari Joba skriveno, kao dijete, æto ne ugleda
zlim priætem od pete do tjemena. svijetla?
8 A on uze crijep, da se struœe njime; 17 Ondje bezboœnici prestaju bjesnjeti,
pritom je sjedio na smetliætu. ondje poçivaju, kojima su iscrpli
9 Tada ga prekori œena njegova. “Drœiæ snagu.
li se joæ uvijek tvrdo poboœnosti svoje? 18 Ondje se odmaraju suœnji i viæe ne
Odreci se Boga, pa umri!” çuju vike nastojnikove.
10 A on joj odgovori: “Kao luåakinja 19 Mali i veliki ondje su jednaki, i rob je
brbljaæ Dobro smo primali od Boga, a slobodan od gospodara svojega.
zla zaæto da ne primamo!” Kraj svega 20 Zaæto se daje svjetlost nevoljniku i
toga ne sagrijeæi Job usnama svojim. œivot onima, koji su tuœna srca?
11 Kada tri prijatelja Jobova çuæe za 21 Oni çeznu za smrøu, a ona ne dolazi;
svu nesreøu, æto se bila svalila na traœe je veøma nego blago zakopano.
njega, doåoæe svaki iz svojega mjesta: 22 Klicali bi od veselja, radovali bi se,
Elifaz iz Temana, Bildad iz Æuaha i kad bi naæli grob.
Sofar iz Naama. Oni se dogovoriæe, da 23 Tako je çovjeku, kojemu je put
mu iskaœu svoju suøut i da ga potjeæe skriven, kojega je Bog sapeo odasvud.
12 A kad izdaleka podigoæe oçi svoje i 24 A meni je uzdah moj kruh svagdanji,
ne prepoznaæe ga, poçeæe plakati kao voda razlijeva se jauk moj.
glasno, razderaæe svoje haljine i posuæe 25 Jer koga sam se bojao, Strahoviti,
se prahom po glavi bacajuøi ga gore. pade na me, koga sam se straæio, svali
13 I sjedili su kod njega na zemlji se na me.
sedam dana i sedam noøi, a da ne 26 Ne nalazim mira, ne nalazim
progovoriæe ni rijeçi; jer vidjeæe, da je odmora, ne nalazim pokoja, jer doåe
njegova bol vrlo velika. zlo.
Job 3 Job 4
1 Potom otvori Job usta svoja i prokle 1 Tada odgovori Elifaz iz Temana:
dan svojega roåenja. 2 Ako ti progovorimo, moœda øe ti biti
2 I progovori Job i reçe: dosadno; ali tko bi se uzdrœao da ne
3 Ne bilo dana, u koji se rodih, i noøi, u govori?
kojoj rekoæe: rodi se djeçak! 3 Eto, uçio si mnoge, i ruke i iznemogle
4 Pretvorio se taj dan u tamu, ne gledao krijepio;
ga Bog odozgo, i ne obasjavala ga 4 Rijeçi su tvoje podizale onoga, koji je
svjetlost! padao, i utvråivao si koljena, æto su
5 Obuzeo ga mrak i sjena smrtna, klecala.
oblak ga mutan obastro, ustraæile ga 5 A sad doåe na te nevolja, i ti klonu;
pomrçine danje! dotaçe se tebe, ti se zbuni.
6 Noø onu osvojila tama, ne vezala se s 6 Nije li poboœnost tvoja bila ufanje
danima godine, ne brojila se u tvoje i dobrota putova tvojih nadanje
mjesece! tvoje?
Job 396
7 Promisli, tko je nevin poginuo, i gdje njihove ne svræe pravo niæta.
su pravedni uniæteni? 13 Mudre hvata u njihovu lukavstvu,
8 Vidio sam: tko je orao nesreøu; sijao sruæi se osnova lukavih.
zlodjela, taj je to i œeo! 14 Na bijelu danu nailaze na mrak i u
9 Od daha Boœjega ginu, od dihanja podne pipaju kao po noøi.
srdœbe njegove nestaje ih. 15 Iz ralja njihovih trga on
10 Rika lava i urlikanje lavice, i zubi porobljenoga, siromaha çovjeka iz
laviøa satiru se. ruku silnika.
11 Lav gine, kad nema plijena, i laviøi se 16 Slabomu procvate nova nada, a
razaspu. zloøa mora da zatisne usta svoja.
12 Doåe do mene tajna rijeç, i uho je 17 Eto, sretan çovjek, koga Bog
moje doçu samo malo. upuøuje! I zato ne odbacuj opomene
13 U igri misli u noønome snu, kada Svemoønoga!
tvrd san pada na ljude, 18 Kad on rani, on i zavija; kad udara,
14 Strah me poduze i drhat, od kojega ruka njegova i iscjeljuje.
ustreptaæe sve kosti moje 19 U æestorostrukoj potrebi izbavit øe
15 Duh proåe ispred mene, s dlake se te, u sedmoj neøe te se zlo dotaøi
na tijelu mojemu nakostrijeæiæe. 20 U gladi otkupit øe te od smrti, u ratu
16 Stade, ali mu ne poznadoh lica; od maça.
prikaza je bila pred mojim oçima; i 21 Od biça jezika bit øeæ skriven; doåe
zaçuh glas, æto je æaptao: li i pustoæ, neøeæ znati za strah.
17 “Zar je çovjek u pravu pred Bogom? 22 Smijat øeæ se pustoæi i gladi, neøeæ
Zar je smrtnik çist pred onim, koji ga je se bojati zvjeradi zemaljske.
stvorio? 23 Jer øeæ s kamenjem poljskim biti u
18 Eto, u sluge svoje on se ne pouzdaje, savezu, i zvjerad øe poljska biti s
u anåele svoje, æto ih je stvorio sjajne: tobom u miru.
19 A kamoli u one, koji stoje u 24 Tada øeæ vidjeti, da je mir a æatoru
zemljanim kojima je temelj u prahu, i tvojemu, uredit øeæ kuøu svoju, i neøe
satiru se kao moljac! ti uzmanjkati niæta.
20 Od jutra do veçera satiru se, i 25 Vidjet øeæ, kako ti se mnoœi broj
nestane ih zauvijek da nitko ni ne djece, porod øe tvoj rasti kao trava na
opazi. njivi.
21 Ne rastrgnu li oni sami konop 26 U sitoj starosti siøi øeæ u grob, kao
svojemu æatoru? Ne umiru li od æto se snopovi œita snose u vrijeme
nestaæice na mudrosti?” zrelosti.
27 Eto, pretraœismo to; tako je; a ti
Job 5 posluæaj i razumij!
1 Zovi dakle, ako ti se tko odazove, i
kojemu øeæ se od anåela obratiti? Job 6
2 Bezumnika ubija samo njegova zla 1 Nato odgovori Job:
volja. Luåaka usmrøuje njegova 2 O da bi se samo izmjerila moja zla
zavist. volja, i zajedno se metnula na tezulju
3 Vidjeh luåaka: bio se je tvrdo patnja moja!
ukorijenio. Ali se najednom sruæi kuøa 3 Teœa bi ona bila od pijeska morskoga;
njegova. zato su zbunjene rijeçi moje.
4 Bez pomoøi ostadoæe djeca njegova; 4 Jer su strijele Svemoønoga u meni,
satræe ih na vratima bez branitelja. otrov njihov ispija mi duh, strahote
5 Gladni pojedoæe, æto je on œeo; isred Boœje udaraju na me
trnja uzimaju to sebi. Œedni çeznu za 5 Riçe li divlji magarac na paæi, ili muçe
posjedom njegovim. li vol uz kuøu svoju?
6 Jer nesreøa ne niçe iz zemlje, i 6 Moœe li se bljutavo jesti bez soli? Ima
nezgoda ne izlazi iz praha. li slasti u bjelancu jajeta?
7 Ne, çovjek se raåa za patnju, kao æto 7 Grsti mi se toga se samo dotaknuti,
iskre ognjene vrcaju gore. gadi mi se moj kruh neçisti.
8 Ali ja bih poæao k Bogu, pred Boga bih 8 O da bi se ispunilo, za çim teœim, da
iznio stvar svoju, bi mi Bog dao, za çim uzdiæem!
9 Njegovo je upravljanje veliko i 9 Da bi me Bog htio uniætiti; da bi
neshvatljivo, puno çudesa, æto ih ne mahnuo rukom svojom i istrijebio me!
izbroji nitko. 10 To bi mi bila utjeha; poskoçio bih od
10 Spuæta daœd na zemlju, izlijeva vodu radosti, ako i gorim od boli; ipak se ne
na polja. protivim rijeçima Svetoga.
11 Poniœene podiœe gore, œalosne 11 Gdje da naåem snagu, da izdrœim
uzvisuje k sreøi. joæ dulje? Kad øe doøi kraj da joæ mogu
12 Osnove lukavih uniætava, ruke çekati?
397 Job
12 , Je li snaga moja kao snaga me potraœi, mene viæe neøe biti.
kamenja? Je li meso moje od mjedi? 9 Kao æto se oblak razilazi i nestaje ga,
13 Nije li me ostavila sva pomoø? Nije li tako tko siåe u grob, neøe viæe nikada
mi oduzeta svaka potpora? doøi natrag.
14 Nesretnomu treba suøut prijatelja, 10 Nikada se viæe neøe vratiti kuøi
iako je odbacio strah Svemoønoga! svojoj, i njegov ga stan nikada opet
15 Braøa moja nevjerna su kao potok neøe vidjeti.
zimski, prolaze kao nabujali potoci, 11 Zato ja neøu braniti ustima svojim,
16 Koji su mutni od leda, u kojima se govorit øu u tuœi duha svojega, naricati
krije snijeg. u jadu duæe svoje.
17 U vrijeme œege presuæe, iæçeznu iz 12 Jesam li ja more ili neman morska,
korita svojega, kad ugrije. te me nagoniæ da budem budan?
18 Tragovi tijeka njihova izgube se, 13 Kada pomislim: utjeæit øe me
dignu se kao para i nestanu. postelja moja, poçivaliæte moje pomoøi
19 Karavane iz Teme gledaju su ih, i øe mi da snosim nevolju svoju,
povorke trgovinske iz Sabe oslanjale 14 Tada me pohodiæ straænim
se na njih; sanjanjem i prepadaæ me utvarama,
20 Ali se prevariæe u svojemu uzdanju: 15 Da bih prije odabrao udavljen biti, i
doåoæe tamo i pogledaæe se prevareni. smrt bih volio vidjeti nego te kosti
21 Tako ste sad i vi meni: gledate tu svoje.
strahotu i bojite se. 16 Dojadilo mi je; neøu vjeçno œivjeti;
22 Jesam li vam rekao: dajte mi ætogod, proåi me se; jer su dani moji samo dah.
poklonite mi od svojega imanja! 17 Æto je çovjek, da ga tako cijeniæ i da
23 Ili izbavite me iz ruke neprijateljeve, na njega upravljaæ oko svoje?
iskupite me iz ruke nasilnika! 18 Da ga pohaåaæ svako jutro i kuæaæ
24 Pouçite me, i ja øu æutjeti; ga svaki ças?
obavijestite me, u çemu sam 19 Kad øeæ se veø odvratiti od mene i
pogrijeæio! pustiti me da progutam pljuvaçku
25 Zaæto se rugati otvorenim rijeçima? svoju?
Ali æto dokazuje, kad vi korite? 20 Pa i kad bih sagrijeæio, æto bih stim
26 Puste rijeçi vama su dokaz, a govor nanio tebi, çuvaru ljudskih srdaca?
oçajnikov vjetar. Zaæto me meøeæ sebi za biljegu.? Zaæto
27 Na sirotu napadate i kopate jamu da ti ja sluœim kao niæan?
prijatelju svojemu. 21 Zar mi ne moœeæ oprostiti prijestup
28 Zato imajte dobrotu, posluæajte me; moj i otpustiti krivnju zlodjela mojih?
neøu vam sigurno lagati u oçi. Jer øu sad leøi u prah, i kad me
29 Promislite, da ne bude nepravde; potraœiæ, neøe me viæe biti Govor
promislite, ja sam joæ u pravu. Bildadov: Job se mora obratiti i onda
30 Ima li nepravde na jeziku mojem? Ne øe mu biti dobro.
razbira li grlo moje zla?
Job 8
Job 7 1 Tada odgovori Bildad iz Æuaha:
1 Nije li u muçnoj raboti çovjek na 2 Dokle øeæ joæ tako govoriti? Jesu li
zemlji? Nije li œivot njegov sudbina buran vjetar rijeçi usta tvojih?
nadniçara? 3 Zar moœda Bog izvrøe pravo? Zar
2 Jednak robu, æto uzdiæe za sjenom; Svemoøni izvrøe pravednost?
jednak najamniku, æto joæ çeka na 4 Jer su djeca tvoja grijeæila proti
plaøu? njemu, predade ih on vlastitoj opaçini.
3 Tako mi postadoæe baætinom mjeseci 5 Ako ti traœiæ Boga i vapijeæ k
puni jada; moj dio bile su noøi nevolje. Svemoønomu za milost,
4 Kad legnem na poçinak, mislim: kad 6 Ako si çist i çestit, on øe se prenuti za
øu ustati? Kad øe proøi noø? I tako se te i vratit øe ti stan, æto ti pripada.
prevrøem bez pokoja, dok osvane 7 Malena øe se onda ukazati prijaænja
jutro. sreøa tvoja, a buduøa sudbina tvoja bit
5 Tijelo je moje obuçeno u truleœ, koœa øe sjajna.
je moja sliçna zemljanoj kori; joæ malo, 8 Pitaj samo prijaænje naraætaje i
i raæçinit øe se. pripazi na mudrost njihovih otaca!
6 Dani moji proletjeæe brœe od çunka, 9 Jer mi juçeraænji, mi smo bez znanja,
proåoæe bez nadanja. naæi su dani na zemlji sjena.
7 Spomeni se, da je moj œivot samo dah, 10 Oni ti mogu otkriti i reøi i iz blaga
da se oko moje neøe viæe obradovati svoje mudrosti iznijeti rijeçi.
dobru! 11 Uzraste li trska, gdje nema bare?
8 Tko me sada joæ gleda, neøe me Uzvine li se æaæ daleko od vode?
doskora viæe vidjeti; tvoj pogled kada 12 Joæ je u soku, joæ nije odrezan, a
Job 398
osuæi se prije svake trave. zasitio gorçinama.
13 To je sudbina svima, koji 19 Pita li se jakost, on je najaçi; pita li
zaboravljaju Boga; tako propada se pravda, tko øe mi svjedoçiti?
nadanje svakoga zlikovca. 20 Da se opravdavam, osudit øe me
14 Babino ljeto, to je nadanje njegovo, usta moja; da sam neduœan, pokazat
pauçina je njegovo uzdanje. øe, da sam kriv.
15 Nasloni se na kuøu svoju, ali ona ne 21 Ako sam neduœan, neøu da znam za
stoji tvrdo; uhvati se za nju, ali se ona to, omrznuo mi je œivot moj.
ne moœe odrœati. 22 Svejedno, zato velim slobodno:
16 Zeleni se na suncu, daleko preko pravoga i krivoga on satire.
vrta pruœaju se ogranci njegovi; 23 Kada on iznenada usmrti biçem
17 Œile se njegove zapleøu u kræ hridini, svojim, tada se nasmije oçajanju
kamenje mu daje tvrdoøu; neduœnih.
8 Ali kad ga se isçupa iz mjesta njegova, 24 Zemlja se je dala u ruke zlikovcu;
ono ga se odrekne: nikada te ne vidjeh! gospodarima njezinim zatvara rukom
19 Eto, to je radost sudbine njegove, a oçi; ako ne on, da tko?!
iz praha niçe drugi. 25 Brœe od tekliøa hrle dani moji; bjeœe,
20 Gle, Bog ne odbacuje dobroga, a a ne vide sreøe.
zlikovca ne prihvaøa za ruku. 26 Otiskuju se kao brze laåe, kao orao
21 On øe joæ napuniti usta tvoja kad pada na plijen.
smijeha i usne tvoje slavospjeva. 27 Reknem li: zaboravit øu jad svoj,
22 Tada øe se neprijatelji tvoji obuøi u promijenit øu izgled svoj i vedar biti,
sramotu, i nestat øe æatora zlikovçeva. 28 Uhvati me opet muka moja, znam,
da me neøeæ opravdati.
Job 9 29 Kriv napokon moram da budem,
1 Nato reçe Job: zaæto bih se muçio uzalud?
2 Zaista, znam, da je tako; jer kako bi 30 I da se operem snijegom i da ruke
mogao çovjek biti pravedan pred oribam lugom,
Bogom! 31 Ti bi me ipak zamoçio u jamu, te bi
3 Ako bi se tko htio pravdati s njim, ne mi se gadila sama moja haljina.
bi mu mogao odvratiti od tisuøe na 32 Jer on nije çovjek kao ja, da mu
jednu. odgovaram, da idem s njim na sud.
4 Mudar je srcem i silan snagom; tko se 33 O, kad bi bio koji sudac meåu nama,
je opro njemu i bio sretan? koji bi svoju ruku stavio na nas
5 On premjeæta gore: one to ni ne obojicu,
opaze; prevraøa ih u gnjevu svojemu; 34 Koji bi odmaknuo od mene prut
6 On kreøe zemlju s mjesta njezina, da njegov, da me viæe ne stræi strah od
joj se sve drmaju temelji; njega!
7 On zapovjedi suncu: ono ne Izlazi; on 35 Tada bih govorio i ne bih ga se bojao;
meøe peçat svoj na zvijezde; a ovako ne znam sobom vladati
8 On razapinje nebo sam i koraça po
valovima morskim; Job 10
9 On je stvorio zvijezde: Medvjeda, 1 Dodijao je œivot meni; zato øu pustiti
Oriona, Vlaæiøe i zvijezde juga; od sebe tuœbu svoju; govorit øu u
10 On çini djela velika i Nedokuçiva i gorkosti duæe svoje.
divna, kojima nema broja. 2 Velim Bogu: “nemoj me osuditi; kaœi
11 Ide li pokraj mene: ja to ne opazim, mi, zaæto se srdiæ na me?
proåe li mimo mene, ja to ne 3 Ili je li ti od koristi, da çiniæ silu, da
primijetim. zabacujeæ djelo ruku svojih, a zao
12 Ugrabi li æto, tko øe mu to zabraniti? naum bezboœnika da zakriljujeæ?
Tko øe mu reøi: æto radiæ to? 4 Jesu li u tebe oçi tjelesne, ili vidiæ, kao
13 Nitko ne moœe srdnju Boœju æto ljudi vide?
odagnati; pod njim leœe pomoønici 5 Jesu li dani tvoji kao dani çovjeçji,
ponositih. jesu li godine tvoje kao vijek smrtnika,
14 Pa kako bih mu ja odgovarao i rijeçi 6 Te istraœujeæ krivnju zlodjela mojih i
birao proti njemu? ispitujeæ grijeh moj;
15 Kad bih i u pravu bio, ne bih mu ipak 7 A ipak znaæ, da sam neduœan, i nema
mogao niæta odvratiti; valja da se nikoga, tko bi izbavio iz tvoje ruke.
molim sucu svojemu. 8 Tvoje su me ruke napravile i naçinile,
16 Da ga zovnem, da mi se odazove, joæ da me zar sada ideæ uniætiti?
ne mogu vjerovati, da je çuo glas moj. 9 Spomeni se, da si me kao od kala
17 U vihoru napao me je i zadao mi napravio, pa zar øeæ me opet u prah
mnoge rane ni za æto. zatjerati?
18 Nije mi dao da odahnem, jer me je 10 Nijesi li me kao mlijeko salio i dao,
399 Job
da se kao sir zgusnem, 14 Da ukloniæ zlodjela iz ruke svoje i ne
11 Onda me zaodjeo mesom i koœom i podnosiæ grijeha u kuøi svojoj,
spleo me kostima i œilama? 15 çisto øeæ çelo moøi tad podiøi, çvrst
12 I dao si mi œivot pun milosti, i briga øeæ biti i bojati se neøeæ.
je tvoja zaætitila duh moj. 16 Tada øeæ zaboraviti muku i na nju
13 A skrio si to u srcu svojemu, ali øeæ pomiæljati kao na vodu æto proteçe;
znam, da je u tebe. 17 Tada øe sjati œivot tvoj jasnije nego
14 Ako sam sagrijeæio, opazio si me, i podne, a tama øe biti kao rasvit zore;
nijesi mi oprostio krivnje zlodjela 18 Tada øeæ se uzdati, jer ima nade,
mojih. zakopat øeæ se i mirno øeæ spavati.
15 Ako sam skrivio, teæko meni, ako li 19 Odmarat øeæ se, i nitko te neøe
sam pravedan, ne smijem podignuti plaæiti, i mnogi øe ti se moliti.
glave svoje, nasiøen sramotom, 20 A oçi grjeænicima ugasit øe se, neøe
napojen nevoljom. im biti utoçiæta, nada øe im biti: duæu
16 I ako se podigne, goniæ me kao lava izdahnuti.
i opet strahote çiniæ na meni.
17 Pozivaæ nove svjedoke proti meni i Job 12
puætaæ joæ viæe gnjev svoj na me; 1 Nato reçe Job:
jednako nove çete izlaze u boj proti 2 Zaista, vi ste mi ljudi, i s vama øe
meni. izumrijeti mudrost!
18 Æto si me izvadio iz krila materina? 3 Ali i ja imam razum kao i vi, niti sam
O da sam umro, prije nego me ugledalo manje vrijedan od vas; tko ne bi znao
oko! takve stvari”
19 Bio bih tada, kao da nikada nijesam 4 Na podsmijeh sam svojim
bio: iz krila materina u grob odnesen! prijateljima ja, koji zazvah Boga, - a on
20 Kako je stisnuto vrijeme mojemu usliæi samo njih, - na podsmijeh sam
œivotu, pa odstupi od mene! Htio bih ja, pravedni, çisti!
malo joæ veseo biti, 5 “Nesreøi prezir!”, misli sretni, “prezir
21 Prije nego otidem bez povratka u onima, kojima se kleca noga!”
zemlju tamne smrtne sjene, 6 A sigurni su æatori razbojniçki; tko
22 U zemlju kao ponoø mraçnu, punu gnjevi Boga, œivi bez brige, Bog im daje
sjene smrtne i pometnje, gdje je svojom rukom.
svjetlost kao tmina najdublja. 7 Zapitaj stoku, nauçit øe te; ili ptice
nebeske, reøi øe ti.
Job 11 8 Pogledaj zemlju, pokazat øe ti, i ribe
1 Nato odgovori Sofar iz Naama: øe ti morske pripovjediti:
2 Zar da te mnoge rijeçi ostanu bez 9 Tko ne spozna iz svega toga, da je
odgovora? Ili øe çovjek govorljiv biti ruka Gospodnja to stvorila,
opravdan? 10 Kojemu u rukama poçiva œivot svih
3 Hoøe li tvoje puste rijeçi uæutkati biøa i duh svakoga tijela çovjeçjega?
ljude? Zar te neøe nitko posramiti? 11 Ne raspoznaje li uho rijeçi kao æto
4 Jer si sam rekao: “ista je nauka moja, grlo kuæa jelo?
i çist sam u oçima tvojim!” 12 U staraca je mudrost, dug je œivot
5 Ali kad bi samo Bog progovorio i usta razboritost.
svoja otvorio proti tebi, 13 U njega je mudrost i jakost, on ima
6 Da ti pokaœe tajne mudrosti i savjet i razbor.
mnogostruke osnove svoje, uvidio bi, 14 Gle, æto on razgradi, ne sagradi viæe
da te Bog kara manje nego æto nitko; koga on zatvorl, tomu se viæe ne
zasluœuje krivnja zlodjela tvojih. otvori.
7 Moœeæ li tajne Boœje dokuçiti ili 15 On ustavi vode, i nastane suæa;
doprijeti do granice Svemoønoga? pusti ih, i razore zemlju.
8 Iznad neba ona je visoka, pa æto øeæ 16 U njega je snaga i razum, njegov je
poçeti? Ispod pakla je duboka, po æto koji luta i koji zavodi.
øeæ spoznati? 17 ini, da savjetnici idu bosonogi, a
9 Duœa je od zemlje, æira je od mora. suce uçini luåacima.
10 Da prevrati, ili zatvori, ili skupi: tko 18 Pojas kraljevima razdreæuje, i
øe mu braniti? opasuje bedra njihova.
11 Jer pozna ljude pune zloøe, vidi 19 ini, da i sveøenici idu bosonogi, i
grijeh, a da i ne pazi. moguønike sa vlasti skida.
12 Tada øe çovjek bezuman doøi do 20 Rjeçitima uzima govor, i starcima
razboritosti, i divlje øe se magare uzima uviåavnost.
pretvoriti u çovjeka. 21 Na knezove izlijeva prezir, i
13 Da ti pripraviæ srce svoje podigneæ raspasuje junake.
ruke svoje k Bogu, 22 Otkriva dubine iz tmine, i sjene
Job 400
smrtne izvodi na svjetlo. 25 Zar uvenuli list hoøeæ da skræiæ i zar
23 Narode uçini velike i pusti ih da øeæ goniti suhu slamku?
proåu; narode raæiri i odvede ih odatle. 26 Piæeæ mi gorçine i raçunaæ mi
24 Oduzima uviåavnost glavarima zlodjela mladosti moje.
zemaljskim; pusti ih da lutaju po 27 Meøeæ noge moje u klade, paziæ na
pustinji bez puta. sve staze moje, ograde stavljaæ
25 Pipaju u tmini bez svijetla, çini da koracima mojim.
tumaraju kao pijani. 28 A on se raspada kao truleœ, kao
haljina, koju œderu moljci.
Job 13
1 Eto, sve je to vidjelo oko moje, çulo Job 14
uho moje i razumjelo. 1 Çovjek, od œene roåen, kratka je
2 Koliko vi znate, znam i ja, nijesam œivota, sit briga,
manje vrijedan od vas. 2 Procvate kao cvijet, uvene, bjeœi kao
3 Ipak imam da govorim sa sjena i ne ostaje.
Svemoønim, rado bih da se branim 3 I na takva otvaraæ oçi svoje i mene joæ
pred Bogom. vodiæ na sud sa sobom?
4 A vi ste pravi kovaçi laœi, vi ste svi 4 Kako bi mogao iz kruga neçistih doøi
zaludni lijeçnici. çist? Nitko!
5 O da biste barem æutjeli, to bi na 5 Pa kad su toçno izmjereni dani
vama joæ bilo kao mudrost. njegovi, i broj mjeseca njegovih u tebe
6 Çujte ipak opravdanje moje i je; kad si mu postavio meåu, preko
posluæajte odgovor usta mojih! koje ne moœe prijeøi,
7 Hoøete li za Boga govoriti laœi, ili 6 Onda se odvrati od njega, da poçine,
prijevaru iznijeti za njega? dok se ne obraduje danu svojemu kao
8 Hoøete li se zauzeti za njega ili se nadniçar!
boriti za Boga? 7 Jer za drvo ima nadanja; ako se i
9 Hoøe li se dobro svræiti, kad vas on posijeçe, opet øe potjerati, i neøe biti
presluæa? Mislite li ga prevariti, kao æto bez mladica.
se varaju ljudi? 8 Ako i ostari u zemlji korijenje
10 Strogo øe vas kazniti, ako potajno njegovo, i u prahu izumre panj njegov,
pokaœete pristranost. 9 Ima li samo vlage, opet napupi i pusti
11 Neøe li vas veliçanstvo njegovo grane kao mlada biljka.
uplaæiti, i strah pred njim neøe li vas 10 A umre çovjek, i nema ga viæe;
spopasti? premine çovjek, gdje je tada?
12 Besjede vaæe na pepelu su pisane, iz 11 Oteçe voda iz mora, rijeka opadne
vaæih studenaca vadi se samo blato. usahne:
13 Budite tihi i pustite me u miru; ja øu 12 Çovjek kad legne, ne diœe se viæe;
govoriti, pa doælo na me æto mu drago! dok nestane neba, nitko se viæe ne
14 Zaæto bih trgao meso svoje zubima probudi; iz svojega sna ne prene se
svojim i duæu svoju metao na ruke nitko.
svoje? 13 O da me hoøeæ u podzemnom svijetu
15 Pa da me i ubije, opet øu se uzdati u skriti i skloniti me, dok se ne slegne
njega; samo øu mu dokazati putove gnjev tvoj; i da mi dadneæ rok i onda me
svoje oçi u oçi. se spomeneæ!
16 To bi mi veø bila pobjeda, jer 14 Je li umro çovjek, hoøe li opet œivjeti?
bezboœnik ne dolazi mu pred oçi. Sve dane svoje sluœbe çekao bih, dok
17 Posluæajte dobro rijeç moju, dokaz mi doåe izmjena.
moj neka prodre u vaæe uæi! 15 Ti me pozovi, i ja øu se odazvati; djelo
18 Eto, spreman sam za parbu, znam, ruku svojih neka bi ti poœelio!
da øu biti u pravu. 16 Jer tada øeæ brojiti korake moje, na
19 Tko øe se parbiti s menom, da moj grijeh da ne bi onda pazio!
umuknem i umrem?! 17 Zapeçaøen bi u vreøi bio prijestup
20 Samo dvoje nemoj mi uçiniti, inaçe moj, i ti bi mi oprostio krivnju zlodjela
bih se morao skriti pred licem tvojim! mojih.
21 Ukloni ruku svoju od mene, i strah 18 Ali kao æto gora padne i raspadne se,
tvoj da me ne straæi! i kao æto se hridina odvali s mjesta
22 Tada me zovi preda se, i ja øu ti svojega;
odgovarati; ili ja da se tuœim, a ti da mi 19 Kao æto voda troæi kamenje, i
odgovaraæ. povodanj odnosi prah zemaljski, tako
23 Koliko je zlodjela i grijeha mojih? ti nadanje çovjeçje obraøaæ u niæta.
Pokaœi mi krivnju moju i grijeh moj! 20 iniæ jednako silu na njemu, i on
24 Zaæto skrivaæ lice svoje i vidiæ u meni odlazi; iznakaziæ mu lice, i onda ga
neprijatelja svojega? otpustiæ.
401 Job
21 Budu li djeca njegova u çasti, on ne 28 Uzeo je gradove raskopane za stan i
zna za to; budu li u sramoti, on ne pazi kuøe zapuætene, æto su bile odreåene
na njih. za propast.
22 On samo osjeøa muku tijela svojega, 29 Neøe biti bogat, i neøe se podiøi
i duæa njegova tuguje u njemu. imetak njegov; on viæe neøe uhvatiti
korijena u zemlji.
Job 15 30 Noøi neøe umaknuti, œega øe osuæiti
1 Tada odgovori Elifaz iz Temana: grane njegove, dahom usta svojih
2 Smije li mudar çovjek odvratiti tako nestat øe.
prazno? Smije li se nadimati 31 Prevareni neka se ne uzda u
vjetrenastom rijeçi? niætavost, jer taætina je, æto on
3 Prepiranje rijeçima ne vodi dalje i ne napokon dobije.
pomaœe niæta. 32 Joæ prije vremena uvenut øe, granje
4 Pa i strah Boœji ti razbijaæ i se njegovo neøe opet zelenjeti.
zabranjujeæ ætovanje Boga. 33 Otrgat øe se kao s loze nezreo grozd
5 Jer zlodjela tvoja uçe tvoja usta, njegov, i pupci øe se njegovi kao s
izbiraæ govor lukavaca. masline pobacati.
6 Grjeænikom te çine usta tvoja, ne ja; 34 Jer je neplodan rod bezboœnika, i
usne tvoje govore proti tebi oganj øe popaliti kuøe nepravde.
7 Jesi li se ti prvi çovjek rodio i jesi li 35 Zaçinju nevolju i raåaju muku, i
prije svih humova sazdan? krilo njihovo donosi na svijet samo
8 Jesi li u vijeøu Boœjem sluæao, i jesi li prijevaru.
ti jedini pokupio mudrost?
9 Æto ti znaæ, a da mi ne bismo znali, i Job 16
æto ti poznaæ, a da bi nama bilo 1 Nato reçe Job:
skriveno? 2 Sluæao sam dosta takvih stvari; svi
10 Meåu nama ima sijedih i starih ste vi muçni tjeæioci.
ljudi, starijih od oca tvojega. 3 Jesu li pri kraju puste rijeçi I æto te
11 Jesu li ti premalene utjehe Boœje, goni, da mi tako odvraøaæ?
rijeç blaga k tebi upravljena? 4 I ja bih mogao govoriti kao vi, kad
12 æto te razdire srce tvoje, i æto tako biste samo bili na mojemu mjestu;
mrko gledaju oçi tvoje? lijepe bih vam drœao govore, œaleøi vas
13 Te okreøeæ proti Bogu duh svoj, i mahao bih glavom na vas.
usta tvoja govore takve rijeçi! 5 Hranio bih vas ustima svojim, govor
14 æto je çovjek, da bi mogao biti çist, i bih svoj zaçinjao kretnjama utjeænim.
roåeni od œene, da bi bio pravedan? 6 Ali ako govorim, neøe odlahnuti bol
15 Eto, on se ne uzda u svece svoje, pa moja; ako li prestanem, hoøe li otiøi od
ni nebesa nijesu mu çista. mene?
16 A kamoli çovjek, sasvim pokvareni, 7 Zaista, muka me je moja posve
koji pije zlodjela kao vodu. umorila; rod moj sasvim s uniætio.
17 Ja øu ti reøi, posluæaj me! Samo; 8 Mene si prihvatio; proti me ni
pripovjedit øu h, æto sam vidio. svjedoçe klevetnici; bacaju mi tuœbu u
18 æto mudraci rekoæe i ne zatajiæe, æto oçi.
primiæe od otaca svojih, 9 Gnjev njihov trga me na komade;
19 Kojima je samim bila dana zemlja, i napadaju me, ækripe zubima na me;
u sredini njihovoj nije sjedio tuåin. neprijatelji moji sijevaju oçima na me.
20 Zlikovac se muçi sve dane, i 10 Razvaljuju na me usta svoja,
nasilniku je malo godina odreåeno. sramotno me udaraju po obrazima,
21 Strah mu zuji u uæima, usred sreøe skupljaju se svi zajedno proti meni.
napada ga maç. 11 Zlikovcima predao me Bog, bacio me
22 Ne nada se, da øe umaknuti noøi, u ruke bezboœnicima.
kaznenom je sudu dosuåen. 12 Mirno sam œivio; tada me uznemiri,
23 Tumara za kruhom, ali gdje da ga uhvati me straga i smrska me, metnu
naåe; zna, da mu se plibliœuje dan me sebi za biljegu.
propasti. 13 Oko mene lete strijele njegove,
24 Tjeskoba i nevolja straæe ga nemilice mi probada bubrege,
navaljuju na njega kao kralj spreman prolijeva na zemlju œuç moju.
za boj. 14 Razdire me, rana do rane, trçi proti
25 Jer je proti Bogu digao ruku i meni kao ratni junak.
Svemoønomu se opro. 15 Œalobnu haljinu nosim na golom
26 Trçao je probi njemu tvrdoglavo sa tijelu, ponos svoj prignuo sam do u
svojim debelim zgrbljenim ætitom. prah.
27 Jer je pokrio lice svoje pretilinom i 16 Od plaça mi lice pocrvenjelo, oko
salo navaljao na bokove svoje. mojih trepavica leœi noø smrtna.
Job 402
17 A nema nepravde na rukama mojim, neøe viæe sjati plamen ognjiæta
i molitva je moja bila uvijek çista. njegova.
18 O zemljo, ne pokrivaj krvi moje, 6 I æatoru njegovu potamnjet øe svjetlo,
neka ne bude nikada kraja tuœbi i œiœak øe se njegov ugasiti u njemu.
mojoj! 7 Snaœni koraci njegovi stegnut øe se,
19 Ali je joæ u nebu svjedok za me; u njegova vlastita osnova sruæit øe ga.
visinama joæ œivi odvjetnik moj. 8 Noga øe ga njegova goniti u mreœu, i
20 Moje su mi boli zagovornice; oçi naiøi øe na zamku.
moje u suzama gledaju u Boga. 9 Zamka øe ga uhvatiti za petu, i uœeta
21 On pribavlja smrtniku pravo proti øe ga drœati çvrsto.
Bogu, çovjeku proti bliœnjemu 10 Na tlima leœi skrivena za njega
svojemu. mreœa, zamka je na putu za njega
22 Jer meni joæ ostaje samo malo spremljena.
godina, onda mi je na put, s kojega 11 Odasvud øe ga strahote straæiti i
nema povratka. tjerat øe ga stopu u stopu.
12 Vreba njega gladna nesreøa, nevolja
Job 17 øe biti spremna uza njega.
1 Slomljena je moja œivotna snaga; 13 Guba øe rastoçiti koœu njegovu,
dani se moji trnu; çeka me grob. prvenac smrti pojest øe udove njegove.
2 Nijesu li rugaçi oko mene? Brbljanje 14 Iz æatora njegova, u koji se uzda,
njihovo otima san oçima mojim. protjerat øe ga, odagnat øe ga kralju
3 Zauzmi se za me, i budi jamac; tko bi uœasa.
mi inaçe podao ruku? 15 Mjesto njega nastanit øe se oganj u
4 Od njihova si srca skrio mudrost, i æatoru njegovu, posut øe se sumporom
zato im neøeæ dati da pobijede. stan njegov.
5 Imanje se hoøe razdijeliti drugima, 16 Odozdo posuæit øe mu se korijenje,
gdje ipak sahnu oçi djece. odozgo usahnut øe mu grane.
6 Mene se predalo ruganju svega 17 Spomen øe njegov iæçeznuti iz
svijeta, pljuje mi se u lice. zemlje, niti øe mu imena biti po
7 Oçi moje trnu se od jada, svi su udovi ulicama.
moji kao sjena. 18 Odagnat øe se iz svijetla u tamu i
8 Poboœni su nad tim rasråeni, çisti su izbacit øe se iz svijeta.
nad zloçincem pobunjeni. 19 U narodu njegovu neøe mu ostati ni
9 I zato tim tvråe stoji pravednik na roda ni potomka, u kuøi njegovoj neøe
svojemu putu; joæ veøma samo ojaça, viæe nitko œivjeti.
çije su ruke çiste. 20 Prepast øe se od njegova dana na
10 Pa stupite samo opet svi ovamo, ali zapadu, obuzet øe strah ljude na
meåu vama ne nalazim nijednoga istoku.
mudra. 21 Tako øe biti s kuøom zlikovçevom,
11 Dani moji odoæe, osnove se moje tako s mjestom onoga, koji ne mari za
slomiæe, œelje srca mojega. Boga.
12 Od noøi çine dan, i svjetlost je blizu
mraka. Job 19
13 Premda se nadam, ipak øe 1 Nato reçe Job:
podzemni svijet biti moj stan; u tami 2 Dokle øete me joæ muçiti i gaziti me
øu prostrti postelju svoju. rijeçima?
14 Truleœu velim: “Moj si ti otac!” a crvu: 3 Veø me deset puta naruœiste; zar vas
“Moja mati, moja sestro!” nije stid, da me zlostavljate?
15 Ali gdje je zaista joæ nadanje za me? 4 Jesam li doista uçinio grijeh? Je li joæ
Moja sreøa, tko je moœe joæ vidjeti? u meni pogrjeæka moja?
16 vratima podzemnoga svijeta silaze, 5 Moœete li me doista osvjedoçiti i
gdje je onda poçinak u prahu. krivnju mi moju dokazati?
6 Znajte: Bog je, koji me je porazio i
Job 18 mreœu svoju oko mene razapeo.
1 Tada odgovori Bildad iz Æuaha 7 Eto, viçem li na nepravdu, nema mi
2 Kad øete svræiti to brbljanje. Opameti odgovora; zovem li pomoø, nema mi
se, pa øemo onda govoriti dalje. suda.
3 Zaæto da se smatramo kao stoka, 8 Zagradio mi je put, ne mogu dalje;
zaæto smo ludi u vaæim oçima? staze je moje zavio u tamu.
4 I ako se ti rastrgaæ u jarosti svojoj, 9 Svukao je s mene çasnu haljinu moju
mora li zbog tebe opustjeti svijet, ili se i skinuo mi s glave krunu.
zato premjestiti stijena sa svojega 10 Poruæio me je odasvud, moram
mjesta? propasti; kao drvo iæçupao je nadanje
5 Ipak øe se svjetlo zlikovca utrnuti, moje.
403 Job
11 Raspalio je na me gnjev svoj i uzeo tada: kamo se djede?
me meåu neprijatelje svoje. 8 Bez traga odletjet øe, nalik na san;
12 ete njegove doåoæe sve zajedno, iæçeznut øe kao noøna prikaza.
nasuæe putove sebi proti meni, 9 Oko, koje ga je gledalo, ne be ga viæe
utaboriæe se okolo æatora mojega. nikada vidjeti; neøe ga viæe gledati
13 Braøu je moju udaljio od mene, mjesto njegovo.
prijatelji se moji otuåili od mene. 10 Djeca øe se njegova dodvarati
14 Roåaci moji izbjegavaju me, prosjacima, vlastitom øe rukom
pouzdanici moji zaboraviæe me izdavati bogatstvo svoje.
15 Ukuøani moji, sluækinje moje 11 Makar se tijelo njegovo i nadimalo
gledaju me kao tuåina; stranac sam u mladoæøu, u zemlju morat øe se njim
oçima njihovim. zakopati.
16 Zovem slugu svojega, on se ne 12 Ako je i slatka ustima njegovim
odziva; moram ga moliti i kumiti zloøa, on je krije pod jezikom svojim;
17 Dah je moj mrzak œeni mojoj, i moje 13 uva je i ne puæta je, nego je zadrœava
milovanje roåenoj djeci mojoj. u grlu svojemu:
18 Preziru me djeca, ustanem li gdje, 14 Ipak øe se jelo pretvoriti u nutrini
ruœe me. njegovoj, postat øe u tijelu njegovu
19 Pouzdanicima sam mojim mrzak, i otrov gujin.
koje sam ljubio, okreøu se proti meni. 15 Blago, æto ga je proœdro, izbljuvat øe,
20 Za koœu moju, za meso moje Bog øe ga istjerati Iz tijela njegova.
prionuæe kosti moje, ostade mi samo 16 Otrov je gujin usisao, sada mu jezik
koœa oko zuba mojih. gujin zadaje smrt.
21 Smilujte mi se i imajte saœaljenje s 17 Ne smije se naslaåivati na potocima,
menom, prijatelji moji, jer me je na rijekama, kojima teçe med i
pogodila ruka Boœja. mlijeko.
22 Zaæto me progonite i vi kao Bog, i ne 18 æto je ugrabio, vratit øe, neøe smjeti
moœete da se nasitite mesa mojega! to pojesti; bogatom dobitku neøe se
23 O, kad bi se napisale rijeçi moje! Kad radovati.
bi se unijele u knjigu! 19 Tlaçio je, nije pomagao siromahe;
24 Pisaljkom gvozdenom i olovom kad oteo je kuøu, koju nije sazidao.
bi se zauvijek urezale u kamen! 20 I jer trbuh njegov ne zna æto je dosta,
25 Ali znam sigurno, da moj Otkupitelj neøe se spasiti uza sve blago svoje.
œivi i da øe se onda dignuti nad 21 Niæta nije umaklo poœudi njegovoj, i
prahom. zato sreøa njegova nije trajna.
26 Tada øe ova moja koœa opet biti oko 22 U obilju bogatstva doøi øe u nevolju;
mene, iz svojega vlastitog mesa gledat sva teœina nesreøe svalit øe se na njega.
øu Boga. 23 Htjedne li napuniti trbuh I svoj,
27 Jest, ja i ti, ja øu ga gledati; moje poslat øe na njega Bog Jarost gnjeva
vlastite oçi vidjet øe ga, ne kakav svojega, i pustit øe da na njega kao
stranac; to je sva çeœnja srca mojega. daœd padne propast nje
28 Ako joæ mislite: kako øemo ga 24 Htjedne li umaøi oruœju
proganjati? Jer se je u meni naæao gvozdenomu: prostrijelit øe ga ipak luk
uzrok sudbine - mjedeni.
29 Onda se bojte maça; jer je maç 25 Strijela puætena proøi øe kroz tijelo
osvetitelj krivnje! Pomislite, œivi joæ njegovo, i svijetlo gvoœåe izaøi øe iz œuçi
sudac! njegove, na njega øe pasti strahota
smrtna.
Job 20 26 Sva je tama saçuvana njemu kao
1 Tada odgovori Sofar iz Naama: blago; œderat øe ga oganj, ni od koga
2 Proti tomu se jeœi misao moja, i zato raspiren; izgorjet øe, æto joæ preostade
kuha u prsima mojim. u æatoru njegovu.
3 Morao sam çuti ukor, æto me sramoti, 27 Otkrit øe nebo zlodjela njegova, i
ali øe duh razuma moje ga odgovoriti zemlja øe ustati proti njemu.
za me. 28 Bogatstvo kuøe njegove otiøi øe,
4 Ne znaæ li prastaru mudrost, tako rastoçit øe se u dan gnjeva njegova.
staru kao opstanak ljudi na zemlji” -: 29 To je usud od Boga çovjeku zlikovcu;
5 Slava grjeænika traje kratko vrijeme, to je baætina, koju mu je Bog ostavio.
i radost je zlikovca za ças.
6 Makar se oholost njegova popela do Job 21
neba, makar se tjeme njegovo dotaklo 1 Nato reçe Job:
oblaka: 2 Ah, posluæajte ipak mirno rijeç moju;
7 Kao smrada njegova nestat øe ga i neka mi to bude od vas utjeha!
zauvijek; tko ga je poznavao, pitat øe 3 Dopustite mi, da govorim! Kad
Job 404
izgovorim, moœeæ mi se narugati. zlikovac, a na dan gnjeva odvede se.
4 Jeli tuœba moja proti ljudima, i zaæto 31 Tko øe ga u oçi ukoriti za œivot
da moj duh ne bude nestrpljiv? njegov? Tko øe mu vratiti, æto je
5 Sluæajte me, zapanjite se, metnite poçinio?
ruku na usta! 32 Isprate ga joæ do groba i pobrinu se
6 Kad pomislim na to, hvata me strah, za grobni spomenik.
zadræøem na cijelom tijelu. 33 Lahko leœe na njemu grude doline;
7 Zaæto zlikovci ostaju na œivotu, ostare idu za njim svi ljudi, i pred njim
i obogate se? bezbrojni.
8 Zdrav stoji njihov mlad naraætaj pred 34 Pa me htjedoste tjeæiti niætavilom?
njima, s njima, i potomci njihovi pred Od vaæih prigovora preostaje samo
njihovim oçima. prijevara.
9 Sigurne su od pogibli kuøe njihove,
prut Boœji nije nad njima. Job 22
10 Bikovi njihovi skaçu i ne 1 Tada odgovori Elifaz iz Temana
promaæuju, krave njihove tele se i ne 2 Ima li Bog koju korist od çovjeka? Ne,
jalove se. sam je sebi koristan çovjek poboœan.
11 Ispuætaju kao janjce djecu svoju, 3 Je li Svemoønomu korisno, ako si
veselo poskakuju maliæi njihovi, pravedan, je li mu dobit, ako je œivot
12 Pjevaju uz bubanj i citaru, vesele se tvoj bez prijekora?
uza sviralu. 4 Kazni li te radi tvojega straha
13 Provode u sreøi dane svoje i silaze u Boœjega? Ide li zato na sud s tobom?
miru u podzemni svijet. 5 Nije li zloøa tvoja neizmjerna, i nijesu
14 A Bogu su ipak rekli: Idi od nas, li zlodjela tvoja beskrajna?
neøemo da iæta znamo za putove tvoje. 6 Jer si uzimao zalog od braøe svoje m
15 Æto je Svemoøni, da mu sluœimo? Æto za æto, i svlaçio si haljine s golih,
nam koristi, da mu se molimo? 7 Umornome nijesi pruœio vode,
16 Zaista sreøa nije u njihovoj ruci; gladnome si uskratio kruha,
daleko je od mene miæljenje 8 “ovjeku sile pripada zemlja: tko ima
bezboœnika. ugleda, taj samo prebiva u njoj.
17 Koliko se puta gasi œivot grjeænika, 9 Udovice si otpuætao bez pomoøi, i
dolazi i na njih nevolja, i na muke ih sirotama si prelamao ruke.
stavlja u gnjevu svojemu. 10 Zato su zamke oko tebe, spopadne
18 Bivaju kao pljeva na vjetru, kao te tjeskoba i groza iznenada.
prah, æto ga raznosi vihor. 11 Ne vidiæ li tamu i povodanj, æto te
19 Kaœu, ‘Bog øe ga kazniti u njegovoj pokriva?
djeci’; neka on plaøa njemu, da on sam 12 Nije li Bog visoko gore u nebu?
osjeti. Pogledaj samo, kako je visoko tjeme
20 Vlastitim oçima ima vidjeti nesreøu zvijezda!
svoju; ima da sam pije gnjev 13 A ti si mislio: Æto bi opazio Bog; moœe
Svemoønoga. li suditi kroz oblake?
21 Æto mu je stalo, kako je kuøi njegovoj 14 Oblaci ga zastiru: ne moœe vidjeti
poslije njega, kad se broj mjeseca niæta, hoda po svodu nebeskom.”
njegovih zavræio? 15 Hoøeæ li iøi putem staroga vremena,
22 Ali smije li se Boga uçiti mudrosti, kojim su nekoø koraçali ljudi zlikovci?
njega, koji sudi u nebeskim visinama? 16 Oni su iskorijenjeni prije vremena;
23 U potpunoj snazi jedan umire, bez rijeka je poplavila zemlju njihovu.
brige i zadovoljan. 17 Govorili su Bogu: “Idi od nas! Æto bi
24 Posude njegove pune su mlijeka, nam mogao uçiniti Svemoøni!”
dobro je uhranjen mozak njegovih 18 On im je ipak napunio kuøe dobara.
kostiju. Daleko je od mene miæljenje
25 Drugi umire u gorkom jadu, nikada bezboœnika.
se nije okusio sreøe. 19 Ali su pravednici vidjeli to puni
26 Obojica sad leœe zajedno u prahu, radosti, i neduœni im se rugao:
obojicu prekriva truleœ. 20 Zaista su protivnici naæi uniæteni!
27 Eto, znam vaæe misli i namjere, æto Oganj je proœdro ostatak njihov!
ih smiæljate proti meni. 21 Sprijatelji se s njim, i mir je s tobom;
28 Mislite: gdje je kuøa kneza, i gdje je tako øe ti sreøa doøi!
æator, u kojem su stanovali 22 Primi iz usta njegovih pouku i stavi
bezboœnici? savjet njegov u srce svoje!
29 Nijeste li ikada pitali za savjet 23 Ako se opet vratiæ k Svemoønomu,
putnike? Znakove njihove neøete ipak potaknut øeæ se na dobro; odstrani zlo
da znate. iz æatora svojega!
30 Za dan nevolje ostaje nekaœnjen 24 Stavi zlato u prah i ofir na hridinu
405 Job
potoka! 3 Sirotama odgone magarca; u zalogu
25 Tada øe Svemoøni biti zlato tvoje, i uzimaju goveçe udovici;
naputak njegov srebro tvoje. 4 Siromahe odbijaju s puta, i tko je god
26 Tada øeæ u Svemoønom naøi radost bijedan u zemlji, skriva se.
i podignut øeæ k Bogu lice svoje. 5 Eto, kao divlji magarci u pustinji
27 Molit øeæ mu se, i on øe te usliæiti; æto izlaze oni na posao svoj, da traœe
si zavjetovao, ispunit øeæ mu. hranu sebi; pustinja im daje kruh za
28 to preduzmeæ, uspjet øe ti; na djecu;
putovima tvojim svijetlit øe ti svjetlost. 6 Na polju kose sijeno, pabirçe u
29 Kad se poåe nizbrdo, viknut øeæ: vinogradu zlikovçevu;
Gore! Poniznome pruœa Bog pomoø. 7 Bez haljina noøuju goli, na zimi
30 Spasava i onoga, koji nije bez krivnje; nemaju pokrivala;
bit øeæ spaæen, ako su ti ruke çiste. 8 Okisnu od daœda u gori, bez krova
privijaju se k stijeni.
Job 23 9 Od prsiju materinih trgaju siroçe,
1 Nato reçe Job: siromaha tlaçe pljenidbom;
2 Tako je i danas tuœba moja kao prkos: 10 Hodaju goli, bez haljina, i gladni
teæko tiæti ruka njegova uzdisanje vuku snopove;
moje. 11 U svojim zidinama cijede ulje,
3 O kad bih znao, gdje bih ga naæao, da groœåe u kacama gaze, a œeåaju.
stupim pred njegov sud! 12 Stenju pod bjesnilom ljudskim, viçe
4 Iznio bih pred njega stvar svoju, puna duæa ranjenih na smrt, a Bog ne pazi
dokaza bila bi mi usta. nikad na sramotu.
5 Œelio bih znati rijeçi, æto bi mi ih 13 Drugi su kod neprijatelja svjetlosti,
odgovorio; htio bih saznati, æto bi mi ne poznaju putova njezinih i ne ostaju
rekao. na stazama njezinim.
6 Bi li se u veliko; moøi svojoj prepirao 14 Zorom ustaje krvnik, ubija uboge i
s menom? Ne, on bi pripazio na me. siromahe, lupeœ se vuca okolo po noøi.
7 Tamo bi se pravednik mogao 15 Oko preljuboçinca oçekuje sumrak,
prepirati s njim, pred sucem svojim misli: nijedno me oko ne vidi, i skriva
oslobodio bih se zauvijek. lice svoje.
8 Ali poåem li prema istoku: “nema ga 16 U mraku provaljuju u kuøe, a obdan
tamo; poåem li prema zapadu, ne se zakljuçavaju, neøe da æto znaju za
vidim ga. svjetlost;
9 Radi li na sjeveru, ne nahodim ga; 17 Jer je jutro njima svima jedna groza,
okrene li prema jugu, ne mogu za vrijeme, kad se moœe vidjeti, smrtna
voljeti. strahota.
10 Ali on zna put moj; kad bi me 18 Neka propadne na povræini vode!
prokuæao, izaæao bih kao zlato. Neka je u zemlji prokleta baætina
11 Koraka se njegova drœala çvrsto njegova! Neka ne udari viæe nikada
noga moja; puta sam se njegova drœao stazom vinogradskom!
i nijesam skrenuo nikada. 19 Kao æto suha œega siæe vodu
12 Od zapovijedi usta njegovih nijesam snjeœnu: tako podzemni svijet
odstupao nikada; rijeçi usta njegovih zlikovce.
çuvao sam u grudima svojim. 20 Neka ga zaboravi utroba materina.
13 Uvijek je sebi jednak, tko øe ga Neka se crvi naslaåuju na njemu. Neka
odvratiti; æto duæa njegova zaœeli, ono ga se ne spominje nikada! Kao drvo
uçini! skræit øe se zloøa.
14 On øe dovræiti i moju sudbinu, i toga 21 Neka se zdruœi s neplodnom, koja ne
joæ ima u njega mnogo. raåa, on, koji ne uçini niæta dobro
15 Zato se ustraæim pred licem udovici!
njegovim; i kad pomislim na to, strah 22 Ipak daje moø njegova dug œivot
me je od njega. silnicima; on ustane opet, makar se
16 Bog je srce moje plaæljivim uçinio; viæe nije uzdao u œivot.
Svemoøni me je u strah utjerao. 23 Dadne mu u æto øe se pouzdati, biva
17 Zbog tmine ne osjeøam se uniæten, poduprt, oçi su njegove na putovima
niti jer je mrak obavio lice moje. njihovim,
24 Uzviæe se - zamalo, pa ih viæe nema;
Job 24 padaju, prolaze kao sve; odreœe ih se
1 Zaæto Svemoøni nije odredio kaznena kao vrhove klasja.
vremena? Zaæto vjernici njegovi ne 25 Ili zar nije tako? Tko øe me utjerati u
gledaju sudbenih dana njegovih? laœ? Tko øe pokazati moj govor kao
2 Meåe se pomiçu, stada se otimaju i niætav?
gone se na paæu;
Job 406
Job 25 bezboœniku!
1 Tada odgovori Bildad iz Æuaha: 8 Jer kakvo je nadanje bezboœniku,
2 Moœe li strahotom vladati onaj, koji kad Bog odreœe i iæçupa duæu njegovu?
mirno çini red na visinama? 9 Hoøe li Bog çuti jauk njegov, kad
3 etama njegovim ima li broja? I koga nevolja navali na njega?
ne obasjava svjetlost njegova? 10 Moœe li se radovati Svemoønomu i
4 Kako moœe biti çovjek u pravu proti pozivati se na Boga u svako vrijeme?
Bogu? I kako moœe biti çist roåeni od 11 Hoøu da vas pouçim o djelovanju
œene? Boœjemu; neøu kriti, æto odreåuje
5 Eto, ni mjesec ne sja bez ljage, ni Svemoøni.
zvijezde nijesu çiste u oçima njegovim, 12 Eto, vi ste ipak svi to iskusili, pa
6 A kamoli çovjek, sin çovjekov, koji je zaæto se nadate uludo?
crv! 13 To je dio zlikovcu kod Boga, i to je
nasilnicima baætina, koju primaju od
Job 26 Svemoønoga:
1 Nato odgovori Job i reçe: 14 Ako mu se mnoœe sinovi, to je za
2 Kako si tako krasno pomogao maç; potomci njegovi nemaju da se
nemoøi, podupro ruku onome, kojemu nasite.
se skræila jakost! 15 Koji ostanu iza njega, pograbi ih
3 Kako si tako dobro svjetovao ludost, pomor u grob; udovice njegove ne drœe
i mudrost izobilja iznio na svjetlo! tugovanja.
4 A koga si to htio pouçiti; çiji je duh 16 Ako i nagomila srebra kao praha i
izaæao iz tebe? nakupi sebi haljina kao blata:
5 Od njega se prepadaju mrtvi pod 17 Ostavi ih na stranu, ali ih obuçe
vodama i stanovnicima njihovim. pravednik, i srebro razdijele meåu se
6 Otkriven je pred njim podzemni poboœnici.
svijet, carstvo mrtvih bez pokrova. 18 On je sagradio kuøu sebi kao moljac,
7 Nad prazninom razastire on sjever, kao kolibicu, æto je naçini çuvar.
iznad niæta daje da lebdi zemlja. 19 Bogat legne da spava, - posljednji
8 U oblake svoje goni vode, a da se pod put; ali otvori li opet oçi, sve je
njima ne rasprsnu oblaci. iæçeznulo.
9 On prekriva kotur punoga mjeseca i 20 Strahote preæume preko njega kao
razapinje nad njim svoj oblak. povodanj, preko noøi odnese ga vihor.
10 On vuçe okrug oko povræine vode, 21 Podigne ga vjetar istoçni: “on ide - i
gdje svjetlost graniçi s tminom. odnese ga s mjesta njegova.
11 Stupovi neba tresu se i dræøu od 22 Bez milosråa gada Bog na njega;
prijetnje njegove. mora bjeœati od ruke njegove.
12 Snagom svojom çini da buçi more, 23 Pljeskaju rukama nad njim i zviœde
mudroæøu svojom razbija Rahaba, za njim s mjesta njegova.
13 Dah njegov razvedri nebo, ruka
njegova probode hitru zmiju. Job 28
14 Ali to su tek obrubi njegova 1 Jest, zna se toçno, gdje se nalazi
upravljanja, æapat je to samo, æto srebro, i mjesto, gdje se ispira zlato.
çujemo o njemu. I tko da razumije 2 Iz zemlje se vadi gvoœåe, i kamenje se
grom svemoøi njegove? topi za mjed.
3 Tami se çini kraj, istraœuje çovjek do
Job 27 posljednjega kutiøa kamenja noønu
1 Nato nastavi Job svojim govorom tamnoøu;
ovako: 4 Kopa rov daleko od œivih, visi bez
2 Tako da je œiv Bog, koji mi oduze potpore za nogu i lebdi dolje onamo,
pravo moje, Svemoøni, koji mi ogorçi daleko od ljudi.
œivot moj! -: 5 Zemlja, iz koje kruh nam niçe duboko
3 Dok je joæ dah moj u meni, i duh Boœji se raskopa kao ognjem.
dok me oœivljava, 6 Safir poçiva u kamenju njezinu, i
4 Neøe usne moje govoriti niæta krivo, zlatni se prah ondje naåe.
niti øe jezik moj lagati. 7 Ni orao ne zna ulaza tamo, niti ga
5 Daleko neka je od mene, da vam pronaåe oko jastrebovo.
dadnem pravo; dok ne preminem, ja 8 Zvijeri gorske ne uniåu tamo, niti lav
ne tajim neduœnosti svoje. stupi tamo.
6 vrsto stojim uz pravednost svoju i ne 9 Ali çovjek meøe ruku na to kamenje,
ostavljam je; moje srce ne kori korijenje bregova podruje.
nijednoga dana mojega. 10 U stijene zaruje rovove, i svaæta
7 Neprijatelju mojemu neka bude kao dragocjeno vidi mu oko.
zlikovcu, mojemu protivniku kao 11 Nanjuæi izvore rijeka, æto je skriveno
407 Job
iznosi na svjetlo. im prionuo za nepce.
12 Ali mudrost, gdje se ona nalazi i 11 Blagoslovljenim me se nauœivalo
razboritost, gdje je njoj kuøa? uho, æto bi me sluæalo, hvalilo me oko,
13 Çovjek ne zna puta k njoj, ona ne kad bi me vidjelo.
boravi u zemlji œivih. 12 Spasavao sam siromaha, koji je
14 Dubina govori: nije ona u meni; vikao, i sirotu bez zaætitnika.
more govori: kod mene ona ne boravi. 13 Na mene je dolazio blagoslov
15 Dragocjeno zlato ne moœe se dati za izgubljenika, srce sam udovici
nju, niti joj se srebro moœe izmjeriti obradovao.
kao kupovna cijena. 14 Pravednost mi je bila haljina, æto me
16 Ne mjeri se zlatom ofirskim, ni obavijala, pravoljublje mi bilo plaæt i
dragocjenim oniksom i safirom. povez oko glave.
17 Ne moœe se izjednaçiti s njom ni 15 Oko sam bio slijepcu i noga hromu.
zlato ni staklo, niti se moœe promijeniti 16 Otac sam bio siromasima i branio
s nakitom. sam stvar nepoznatoga.
18 Korali, kristali, neka se æuti o njima, 17 Razbijao sam zube lopovu, trgao
vrijednost je mudrosti viæa od bisera. grabeœ iz zuba njegovih.
19 Ne dobije se za topaze iz Kuæa, niti se 18 Tako sam mislio umrijeti u gnijezdu
mjeri suhim zlatom. svojemu i dane svoje umnoœiti poput
20 Mudrost, dakle, odakle dolazi? pijeska;
Razboritost, gdje je njoj mjesto? 19 Korijen moj pruœao se kraj vode, i
21 Skrivena je pogledu svih biøa, i rosa je noøna padala na moje grane;
pticama je nebeskim zaklonjena. 20 Sreøa se je moja uvijek obnavljala u
22 Podzemni svijet govori i carstvo mene, u ruci mi se pomlaåivao luk.
mrtvih: çuli smo o njoj samo kako se 21 Sluæali su me puni iæçekivanja i tiho
govori. prisluækivali savjet moj.
23 Samo je Bog, koji zna put k njoj, on 22 Kad sam ja govorio, nitko viæe ne bi
jedini zna, gdje se nalazi ona. uzimao rijeçi, tako bi ih natopila rijeç
24 Jer do na granice svijeta dopire moja.
pogled njegov; ætogod je pod nebom, 23 ekali su me kao daœd, çeznuli su za
vidi on. mnom kao za kiæom u proljeøe.
25 Kada je vjetru odredio teœinu 24 Nasmijao bih se na njih, kad su bili
njegovu i mjerom ograniçio vodu; plaæljivi, nijesu mogli pomutiti
26 Kad je daœdu postavio vrijeme vedroga lica mojega.
njegovo i put munji gromovnoj: 25 Odreåivao sam put za njih, sjedio
27 Tada ju je vidio i oglasio, uredio ju i bih u proçelju i bio kao kralj u vojsci,
pretraœio. kao jedan, koji tjeæi œalosne.
28 Çovjeku je rekao: Boga se bojati jest
mudrost, i zla se kloniti jest Job 30
razboritost. 1 A sada me ismjehavaju ljudi, koji su
danima mlaåi od mene, kojima otaca
Job 29 ne bih bio metnuo sa psima stada
1 Nato nastavi Job svoj govor ovako: svojega.
2 Ah, da bi ipak bilo s menom, kako je 2 A na æto bi mi i bila snaga ruku
to joæ bilo prije mjeseci, u danima, kad njihovih? Sav im je mozak ispijen,
me je ætitio Bog! 3 Od oskudice i gladi istroæeni su, jer
3 Kad mi je nad glavom sjala svjetiljka glodaju suhu zemlju; pusta pustinja
njegova, i svjetlo me njegovo vodilo mati je njihova.
kroz tminu! 4 Oni beru lobodu po pustarama i
4 Kako sam bio u vremenu svoje smrekovo korijenje za hranu.
mlaåahne snage, kad je Bog joæ 5 Iz naroda ih gone, viçu na njih kao na
zaætiøivao æator moj, lupeœe.
5 Kad je Svemoøni joæ bio s menom, 6 Po straænim uvalama moraju
moja se djeca skupljala oko mene! stanovati, po jamama u zemlji i u
6 Kad sam prao sebi noge u mlijeku, i klisurama.
hridina mi izlijevala potoke ulja! 7 Riçu po grmovima, skupljaju se
7 Izlazio sam van na vrata pred grad, meåu trnjem.
da zauzmem svoju stolicu na trgu 8 Sinovi bezvrijednih, soj bezimenih,
gradskih vrata; biçem istjerani iz zemlje.
8 Skrili bi se djeçaci, kad bi me vidjeli; 9 I njima sam sada postao rugalica i
starci bi se dizali i ostali stojeøi; sluœim im kao poslovica.
9 Knezovi bi prestali govoriti i metnuli 10 Gnuæaju me se i ne ustruçavaju se
bi ruku na usta; pljuvati mi u lice.
10 Plemiøi bi ustezali glas svoj, jezik bi 11 Jer je on odrijeæio konop od æatora
Job 408
mojega i sruæio me, zato i oni pustiæe 8 Neka, æto ja posijem, drugi pojede,
uzde iz usta svojih proti meni. neka se iskorijeni, æto mi iznikne!
12 Zdesna ustaje rulja, gurne mi noge, 9 Ako se je srce moje dalo zaludjeti od
iskopa putove proti meni, da me œene, ako sam vrebao na vratima
upropasti. susjeda svojega,
13 Raskopaæe putove moje, idu da me 10 Neka drugomu melje œena moja,
uniæte, i nikoga nema, da ih zaustavi. neka se kakav stranac k njoj pridruœi!
14 Kao kroz æirok prokop naviru, 11 Jer to bi bio zloçin, zlodjela æto
pustoæeøi navaljuju. spada na suca da kazni.
15 Strahote sve se okreøu na mene, kao 12 To bi bio poœar, æto proœdire do
u vihoru raznosi on sreøu moju, uniætenja i æto bi spalio sve manje
prolazi moj spas kao oblak. moje.
16 I sada se u meni izjeda duæa moja, 13 Ako sam prezreo pravo sluge
stigoæe me dani nevolje. svojega, sluækinje svoje, kad su imali
17 Noøu me probada u kostima ne raspru s menom,
poçivaju muke, æto me grizu. 14 Æto da uçinim, kad se diœe Bog? Kad
18 Svemoø je pokvarila odijelo moje, i on potraœuje, æto da mu se odvrati?
kao ogrlica koæulje steœe me. 15 Nije li u utrobi materinoj Stvoritelj
19 On me je sruæio u blato, postao sam moj stvorio i njega; nas obojicu on isti
kao prah i pepeo. sazdao u krilu materinu?
20 Viçem k tebi, ali ti me ne sluæaæ; 16 Ako sam odbio œelju siromasima i
prestanem li, tada snujeæ osnove proti dao da venu oçi udovici,
meni. 17 I ako sam zalogaj svoj sam jeo, i nije
21 U ljuta si mi se neprijatelja sirota uzela od toga dio svoj?
pretvorio, udaraæ me teækom æakom. 18 A ja sam je kao otac odgajao od
22 U vihoru diœeæ me visoko gore, goniæ mladosti, od krila matere svoje vodio
me; u vrtlogu me olujnom uzdrmaæ sam je!
me. 19 Ako sam vidio ostavljene bez odjeøe
23 Jest, znam: u smrt me hoøeæ goniti, i siromaha bez pokrivala,
u mjesto, gdje se skupljaju svi œivi. 20 I nijesu mi zahvaljivala bedra
24 Ali ne pruœa li se pri padu ruka, i ne njegova, jer ga je ugrijalo runo ovaca
viçe li se u potrebi za pomoø? mojih?
25 Zaista, plakao sam, ako je drugima 21 Ako sam ikada zamahnuo rukom na
bilo zlo; srce me je boljelo za sirote, jer na vratima naåoh pomoø
siromahom. svoju,
26 Nadao sam se sreøi, - ali je doælo zlo; 22 Onda neka mi ispadne rame iz
çekao sam svjetlost, - a doæla je tama. pleøa, i ruka moja neka se otkine iz
27 Puæi se u meni bez prestanka, zglobova!
zadesiæe me dani muke. 23 Jer bi mi straæan bio kazneni sud
28 Tuœan, bez sunca vuçem se okolo, Boœji; kad bi on ustao, ne bih odolio.
dignem se i viçem pred svima. 24 Ako sam polagao na zlato nadanje
29 Æakalima brat postadoh i drug svoje, çistome zlatu govorio: uzdanje
nojevima. moje!
30 Crna se guli koœa od mene, kosti 25 Ako sam se veselio, æto mi je posjed
moje plamte u groznici. velik, i æto je veø toliko stekla ruka
31 Citara se moja pretvorila u pjesmu moja,
tuœaljku, frula moja u gorko jecanje. 26 Ako sam gledao na sunce, kako sja,
i na mjesec, kako ponosit hodi,
Job 31 27 Ako se je srce moje dalo potajno
1 Savez sam sklopio s ocima svojim, pa zaludjeti, i ja mu poslao poljubac.
kako bih onda gledao za djevojkom? 28 I to bi bila zlodjela, æto spada na
2 Æto bi mi bio dijel od Boga gore, kakva suca da kazni, jer sam zanijekao Boga
baætina od Svemoønoga u nebu? u visini!
3 Ne ide li zlikovca propast i nesreøa za 29 Ako sam se radovao padu
one koji çine zlodjela? neprijatelja svojega, i veselio se kad bi
4 Ne pazi li on na putove moje, ne broji ga zadesila nesreøa;
li sve korake moje? 30 Nikada ne dadoh ustima svojim da
5 Ako sam opøio s laæcima, i ako je noga sagrijeæe traœeøi œivot njegov s
moja hitjela za prijevarom, proklinjanjem;
6 Neka me izmjeri na pravoj tezulji: Bog 31 Zaista, moji suvremenici
øe upoznati neduœnost moju! priznadoæe: “Tko se ne nasiti od jela
7 Ako je korak moj zaæao s puta, ako je njegova?”
srce moje poælo za oçima mojim, ako je 32 Stranac nije trebao noøiti vani; vrata
za ruke moje prionula kakva ljaga, su moja stajala putniku otvorena.
409 Job
33 Ako sam, kao æto uçini Adam, tajio 15 Oni su pobijeåeni; ne mogu viæe
grijehe svoje i krio svoja zlodjela u niæta da navedu; nestalo im je rijeçi.
njedrima svojim, 16 Hoøu li joæ çekati, kad eto viæe ne
34 Jer sam se plaæio velikoga mnoætva govore, kad stoje i niæta viæe ne
i bojao se prezira rodbine, onda bih odvraøaju?!
zaæutio i ne bih iæao pred vrata. 17 Pa øu sad i ja odvratiti za se; i ja øu
35 O, da bi me tko sluæao! Ovdje moj pokazati znanje svoje!
potpis! Svemoøni neka mi odgovori! 18 Jer sam pun misli; u nutraænjosti
Tuœba je mojih pravnih protivnika mojoj goni me duh.
postavljena. 19 Eto, nutraænjost je moja kao mlado
36 Zaista, ja bih je uzeo na rame svoje vino, æto se drœi zatvoreno; kao mijeh
i svezao bi je sebi kao çasni vijenac. novi hoøe da se raspukne!
37 Broj koraka svojih rekao bih mu, 20 Tako moram govoriti, da mi odlane;
kao knez pristupio bih k njemu. moram otvoriti usne svoje, da
38 Ako je njiva moja vikala na me, i odgovorim.
ujedno brazde njezine plakale, 21 Ni za koga se ne zauzimam; ne
39 Ako sam jeo plod njezin bez plaøanja govorim, da se ikome dopadnem.
i raœalostio gospodara njezina: 22 Jer ne umijem laskati. Inaçe bi me
40 Mjesto pæenice neka mi rodi trnje, brzo smakao moj Stvoritelj.
mjesto jeçma kukolj! Govori su Jobovi
svræeni. Job 33
1 Çuj dakle, Jobe, govor moj! Svima
Job 32 rijeçima mojim posudi uho svoje!
1 Ona tri çovjeka prestaæe odgovarati 2 Evo, veø otvorih usta svoja; jezik moj
Jobu, jer je on sada bio pravedan u neka govori krepko!
oçima njihovim. 3 Rijeçi moje proizlaze iz srca iskrena;
2 A li se tada raspali gnjev Elihua, sina usne moje govore istinu çistu.
Barakelov od Buza iz roda Ramova. 4 Duh me je Boœji stvorio; dah me je
Raspali se gnjev njegov na Joba, jer se Svemoønoga oœivio.
je naprema Bogu drœao pravednim. 5 Ako mogneæ, opovrgni me; pripravi se
3 I na tri prijatelja njegova raspali se da mi se suprotstaviæ!
gnjev njegov, jer ne naåoæe viæe 6 Eto, pred Bogom vrijedim toliko,
odgovora, a Joba su ipak okrivljavali. koliko ti; i ja sam od kala naçinjen.
4 Elihu je bio çekao sa svojim govorom 7 Eto, preda mnom ne treba te straæiti
Jobu, jer su oni po godinama bili stariji tjeskoba; pritisak kakav od mene neøe
od njega. te pritisnuti.
5 A kad vidje Elihu, da ona tri çovjeka 8 A sada ti veliæ pred uæima mojim -
ne znadoæe viæe niæta da odgovore, posve sam jasno çuo te rijeçi:
tada ga spopade gnjev. 9 “ist sam, bez pogrjeæke, neduœan sam
6 I Elihu, sin Barakelov, iz Buza, i bez krivnje zlodjela u meni.
progovori: Doduæe ja sam joæ mlad 10 On traœi samo izlike proti meni, vidi
godinama, a vi ste vremeæni; zato sam u meni neprijatelja svojega.
bio bojaœljiv i klonio sam se da vam 11 Noge je moje nategnuo u klade, pazi
pokaœem svoje znanje. na sve moje staze.”
7 Mislio sam: neka govori starost! 12 Ovdje nisi u pravu, pa ti odgovaram;
Mnoge godine neka objave svoju jer je Bog viæe negoli çovjek!
mudrost! 13 Kako se moœeæ tu prepirati s njim:
8 Ali Samo duh, koji je u çovjeku, samo “Ne odgovara on çovjeku na svaku
dah Svemoønoga, urazumljuje ga. rijeç!”
9 Vremeæni nijesu uvijek mudri, ne 14 Na jedan naçin govori Bog i na dva;
znaju, æto je pravo, jedino starci! ali se ne pazi na to.
10 Zato velim: posluæajte me i ja hoøu 15 U snu, u prikazi noønoj, kad tvrd
da pokaœem svoje znanje. san padne na ljude, kad drijemaju na
11 Eto, çekao sam da se vi izgovorite, postelji,
sluæao sam mudrost vaæu, dok ste 16 Tada otvara uho ljudima i straæi ih
nalazili prave rijeçi. opomenom,
12 Slijedio sam vas paœljivo; ali eto, 17 Da odvrati çovjeka od djela njegova,
nitko ne uvjeri Joba, ni jedan od vas ne da ga oçuva od oholosti.
opovrgnu rijeç njegovu! 18 Tako çuva duæu njegovu od
13 Ne govorite: naiåosmo na mudrost u podzemnoga svijeta, œivot njegov od
njega! Samo Bog, a ne çovjek, moœe ga smrti strijelom.
sruæiti! 19 Na postelji njegovoj opominje ga
14 Proti meni nije upravio rijeçi; ja ga bolima, boj jednako bjesni u njegovim
ne bih doçekao vaæim govorima. udima.
Job 410
20 Stanje njegovo ogadi mu kruh i duæi kad bi uzeo natrag svoj duh i svoj dah:
njegovoj jelo najmilije. 15 Preminulo bi najednom svako tijelo,
21 Tijelo njegovo opada, ne vidi ga se çovjek bi se opet vratio u prah.
viæe; ogolene su kosti njegove, æto se 16 Ako si razuman, pripazi na ovo,
prije nijesu vidjele. posluæaj glas rijeçi mojih! - :
22 Duæa se njegova pribliœuje grobu, 17 Moœe li biti vladalac onaj, koji mrzi
œivot njegov carstvu mrtvih. na pravdu? Hoøeæ li najpravednijega
23 Onda stane pred njega glasnik Boœji, okriviti?
posrednik, jedan od tisuøa, da 18 Koji rekne knezu: nedostojniçe, a
opomene çovjeka na duœnost njegovu, velikaæu: zlikovçe?
24 Tada se Bog smiluje njemu. Rekne: 19 On ne pristaje uz velike, ne
izbavi ga; ne treba da silazi u grob, pretpostavlja bogate siromasima; jer
dobio sam veø otkup. su svi oni djelo ruku njegovih.
25 Tada zasja tijelo njegovo viæe nego u 20 Umiru za tren i usred noøi; udar;
mladosti; tada se on povrati u dane bogate: “nestane ih; obosi jakoga, a da
mladenaçke snage. ni ne makne rukom.
26 Vapije k Bogu, i on mu je milostiv, 21 Oçi njegove poçivaju na putu
daje mu da u veselju gleda lice njegovo; svakoga; gleda sve korake njegove.
tako on povrati çovjeku pravo njegovo. 22 Nema tmine, nema mraka, gdje bi se
27 Pred narodom progovori i zapjeva: skrili zlikovci.
bio sam sagrijeæio i nepravdu çinio, ali 23 On ne odreåuje rok çovjeku, kad da
mi Bog nije zlom uzvratio. se pokaœe Bogu na sud.
28 On je izbavio duæu moju, da ne otide 24 On satire jake bez presluæanja,
u grob; œivot se moj veseli svjetlosti. postavlja druge na njihovo mjesto.
29 Eto, sve ovo çini Bog dvaput, triput 25 On veø zna djela njihova, zato ih
na çovjeku, sruæi preko noøi; tu leœe satrveni
30 Da otrgne duæu njegovu od groba, 26 Kao zloçince kazni ih na mjestu,
da mu svijetli svjetlost œivih, gdje svi vide,
31 Jobe, pazi, sluæaj me, æuti, da ja joæ 27 Jer su odstupili od njega, nijesu
govorim! pazili na putove njegove,
32 Ali ako imaæ dokaza, iznesi mi ih, 8 Pustili su, da se do njega popne vika
govori - rado øu ti dati pravo. siromaha. A on çuje pomaganju
33 Ako li nemaæ, sluæaj ti mene i æuti; nevoljnika.
nauçit øu te mudrosti. 29 I kad se on primiri, tko ga smije
odsuditi? Kad skrije lice, tko øe ga
Job 34 vidjeti tada? Ali on bdije nad narodima
1 Elihu progovori opet: i nad svakim çovjekom,
2 Çujte, mudri, rijeçi moje, vi ljudi 30 Da ne vladaju bezboœnici, æto su
razumni, posluæajte me! zamke za narod.
3 Jer uho istraœuje rijeçi, kao æto grlo 31 Pa smije li jedan reøi Bogu: Ja moram
kuæa jelo. to podnositi, a ne çinim niæta zlo!
4 æto je pravo, istraœit øemo, æto je 32 Æto ne vidim, to mi pokaœi; ako sam
dobro, izvidjet øemo za se. çinio zlodjela, neøu ih opet çiniti!
5 Job je ustvrdio: Pravedan sam, ipak 33 Mora li on po tvojemu miæljenju
mi je Bog oduzeo pravicu moju. plaøati, jer se ti neøkaæ? Ti se moraæ
6 Ja sam kao laœac proti pravici svojoj; odluçiti, ne ja; govori, æto znaæ!
bez krivnje pogodi me strijela smrtna! 34 Ljudi øe mi razumni reøi i svaki
7 Gdje je joæ çovjek kao Job, koji kao mudar çovjek, koji me sluæa:
vodu pije psovku?! 35 Job govori nerazumno, rijeçi su
8 Koji se pridruœio zlikovcima i opøio s njegove nerazborite.
bezboœnim i opakim ljudima! 36 Zato neka se iskuæa Job do kraja
9 Ipak tvrdi: “Niæta ne koristi çovjeku zbog svojih bezboœnih prigovora!
œivjeti s Bogom u prijateljstvu!” 37 Jer domeøe na krivnju svoju joæ
10 Zato me posluæajte, ljudi razumni! bunu, psuje u sredini naæoj, na sva
Daleko je od Boga, da on çini zlo, od usta govori proti Bogu.
Svemoønoga, da on çini zlodjela!
11 On samo vraøa çovjeku po njegovu Job 35
djelu i puæta da ga snaåe po njegovu 1 Elihu opet progovori:
œivotu. 2 Drœiæ li to za pravo, da sam govoriæ:
12 Doista, Bog ne radi nepravedno, “Pravedan sam pred Bogom?”
Svemoøni ne izvrøe pravde. 3 Da govoriæ, æto mi to koristi, ili æto mi
13 Tko se s njim brine za zemlju? Tko je to veøma koristi od grijeha?
utemeljio nadzemaljski svijet? 4 Ja øu na to odgovoriti tebi i s tobom
14 Kad bi samo mislio na samoga sebe, prijateljima tvojim.
411 Job
5 Pogledaj nebo i vidi! Pogledaj oblake, njihov.
kako su visoko nad tobom! 15 Nevoljnika izbavlja nevoljom
6 Ako grijeæiæ, æto mu stim çiniæ; ako je njegovom otvara mu uho mukom.
joæ toliko opaçina tvojih, æto øeæ mu 16 Vabi i tebe iz çeljusti nevolje u
stim nauditi? prostrani prostor bez stezanja, na æto,
7 Ako si pravedan, æto mu moœeæ stim koji teçe od pretiline.
dati, æto prima stim iz ruke tvoje? 17 Ali si ti pun suda opakoga, tako se
8 Ali bliœnjemu tvojemu naudi opaçina prebacuju pravica i sud:
tvoja; çovjeku bliœnjemu dobro doåe 18 Jer te bol ne smije nikada odvesti u
krepost tvoja. psovku, visina otkupnine neka te ne
9 Jadikuje se nad velikim tlaçenjem i pomete!
viçe se na nasilje velikih. 19 Moœe li te iz tjeskobe izbaviti vika
10 Ali se ne kaœe: Gdje je Bog, Stvoritelj tvoja i sav napor snage?
naæ, koji nam daruje hvalospjeve u noøi, 20 Ne uzdiæi za noøu, jer se mjesto nje
11 Koji nas je uçinio mudrijim od diœu prijatelji!
œivotinja zemaljskih, razumnijim od 21 Pripazi, ne okreøi se çiniti zlodjela,
ptica nebeskih. da zavoliæ to viæe nego nevolju!
12 Oni viçu - ali ih on ne sluæa - zbog 22 Eto: Bog je uzviæen u svojoj moøi!
obijesti zlih ljudi. Gdje je uçitelj kao on?
13 Doista, Bog ne usliæi laœi i Svemoøni 23 Tko odreåuje njemu put njegov? Tko
ne pogleda na nju. bi mu smio reøi: nijesi çinio pravo!
14 A kamoli kad kaœeæ, da ga nijesi 24 Spomeni se, da veliçaæ djela
vidio: u njega je sud, samo ga priçekaj! njegova, æto ih ljudi slave u pjesmi!
15 A sada, kad gnjev njegov ne kazni i 25 Diveøi se gleda na njih sav svijet,
joæ ne pazi na grijeh, makar ih çovjek gledao samo izdaleka.
16 Job otvara usta naprazno i mnogo 26 Eto: Bog je veøi, nego æto mi
govori nerazborito. shvaøamo; ne moœe se istraœiti broj
godina njegovih.
Job 36 27 On gore vuçe kaplje vodene, puæta
1 Elihu nastavi ovako: da iz magle daœd rominja,
2 Priçekaj me joæ malo, onda øu ti 28 æto iz oblaka œubori dolje i izlijeva se
pokazati, æto se joæ dade reøi za stvar na mnoætvo ljudsko.
Boœju! 29 Tko moœe razumjeti prostor
3 Poçet øu izdaleka sa svojom oblacima i grmljavinu iz æatora
mudroæøu, da pribavim pravo njegova?
Stvoritelju svojemu. 30 Eto: on prostire oko sebe svjetlost
4 Jer rijeçi moje doista nijesu svoju i otkriva dubine morske.
prijevara, stojim pred tobom kao 31 Jer on stim sudi narodima, daje
çovjek s jasnom spoznajom hrane izobilja.
5 Eto, Bog je silan, ali nikoga ne 32 Oko obadvije ruke obavija munju i
osuåuje, silan je snagom razuma. zapovijeda, gdje da se upali.
6 œivot zlikovcu ne zaætiøuje, 33 Grmljavina njegova oglasuje ga, kad
potlaçenima pribavlja pravo njihovo, plane gnjev njegov zbog zloøe.
7 Od pravednika ne odvraøa oçiju
svojih; on daje, da sjede navijek kao Job 37
kraljevi na prijestolju, da se uzdignu 1 Srce moje dræøe od toga; glasno kuca
visoko. na svojemu mjestu.
8 Ako li leœe u okovima, svezani 2 Sluæaj! Sluæaj, kako tutnji grom
konopcima nevolje, njegov, kako se ori iz usta njegovih!
9 Tada im napominje djela njihova, 3 Puæta, da sijeva pod çitavim nebom
grijehe njihove: da su se podizali munja njegova do na kraj zemlje.
oholo. 4 Za njom riçe grom, glasno se ori jaki
10 Tada im otvara uho, da se pouçe, i glas njegov; on ga ne smanjuje; çuje se
opominje ih, da se vrate od zlodjela. zov njegov.
11 Posluæaju li dragovoljno, onda 5 Silan je Bog u buri; çini stvari velike
provode dane svoje u sreøi, godine mi to ne shvaøamo.
svoje u radosti 6 Tada govori snijegu: “Padaj na
12 Ako li ne posluæaju, onda ginu od zemlju!” Tako i daœdu i njegovim silnim
strijele, umiru, a ne znaju kako. prolomima oblaka.
13 Koji su licemjerna srca, ostaju u 7 Tako prisili ruku svima ljudima na
prkosu, ne mole za pomoø, kad ih poçinak, da svi ljudi upoznaju njegovo
poveœe. djelovanje.
14 U cvatu mladosti umire duæa 8 Tada se zvijer uvlaçi u svoju jamu i
njihova, u svjeœosti mladosti œivot polijeœe u svojim æpiljama.
Job 412
9 Tada se prolomi bura iz svojega stresu s nje bezboœnici,
mjesta, i sa sjevera doåe studen. 14 Da se naçini kao vosak pod
10 Od daha Boœjega odveœe se led, peçatom, da se oboji kao haljina?
æiroke rijeke otisnu se u dolinu. 15 Da bezboœnicima iæçezne svjetlost
11 Ali veø svjetlost protjera oblake, i njihova, i ruka, veø podignuta, da se
sjajno svjetlo prodre oblake. slomi?
12 I on opet hoda unaokolo, sad ovamo, 16 Jesi li prodro ikad do na vrela mora,
sad onamo po odluci svojoj, da sve oni i jesi li hodio po dnu morskom?
izvræe, æto im nalaze na zemlji, 17 Jesu li se pred tobom otvorila vrata
13 Kad ih æalje bilo na kaznu za njegovu svijeta mrtvih, i jesi li vidio vrata u noø
zemlju, bilo na dobroçinstvo. smrti?
14 Çuj to, Jobe, stani, promatraj djela 18 Jesi li pregledao daljine zemlje, kaœi,
Boœja sjajna! ako znaæ sve to!
15 Znaæ li, kako to Bog uredi, da u 19 Kako ide put k stanu svjetlosti, gdje
oblacima zasja svjetlost munje? ima svoje mjesto tama,
16 Razumijeæ h, kako viæe oblaçi, 20 Da bi obadvoje poveo u podruçje
çudesna djela Sveznajuøega? njihovo i znao staze k domu njihovu?
17 Ti, kojemu su haljine odveø tople, 21 Ti znaæ, jer si se veø onda rodio; velik
kad sjedi zemlja pod juœnim vjetrom, je broj dana tvojih.
18 Moœeæ li razapeti nebo kao on, tvrdo 22 Jesi li ikada doæao u riznice snjeœne;
kao saliveno ogledalo? jesi li vidio spremiæta tuçe,
19 Daj nauçi nas, kako da mu 23 Koju sam priçuvao za vrijeme
zapovijedamo! Mi smo nemoøni pred nevolje, za dan boja i rata?
mrakom. 24 Kako je tamo, gdje se dijeli svjetlost,
20 Hoøe li se on protjerati na moju i odakle se vjetar istoçni æiri po zemlji?
zapovijed? Zapovjedi li çovjek, kada 25 Tko je uçinio jaz povodnju i put
iæçezne? gromu?
21 A sada - ne vidi se svjetlost sunçana, 26 Da pada daœd na zemlju, gdje nema
kad sja nad oblacima; tada samo ljudi, na pustinju, u kojoj ne stanuje
iskoçi vjetar i izmete ih: nitko?
22 I zlatna svjetlost zasja od sjevera! 27 Da napoji pusta i nerodna mjesta i
Slava pripada strahovito mu Bogu, uçini da izniknu korijeni zelenila?
23 Svemoønomu, kojega nikada ne 28 Ima li oca daœd; tko je rodio kaplje
shvatismo; velik je u moøi i u pravu! rose?
Nikada se ne savi u pravednom sudu! 29 Iz çijega krila izlazi led? Tko raåa
24 Zato ga se imaju bojati ljudi! Na slanu nebesku?
sveznalice sve on ne gleda! 30 Kako se vode ukoçe u kamen, i
povræina se morska smrzava?
Job 38 31 Veœeæ li veze vlaæiøima, moœeæ li
1 Tada odgovori Gospod Jobu iz vihora razdrijeæiti okove ætapovima?
i reçe: 32 Izvodiæ li na vrijeme Danicu i
2 Tko je to, æto zamraçuje osnovu Boœju upravljaæ li medvjeda zajedno s
govorima bezumnim? njegovom djecom?
3 Ustani, opaæi bedra svoja kao junak! 33 Znaæ li zakone neba pa da
Ja øu te pitati; ti mi govori nauku! odreåujeæ, kako da vlada zemljom?
4 Gdje si ti bio, kad ja sagradih zemlju? 34 Moœeæ li dignuti glas svoj do oblaka,
Govori, ako si razuman! da te pokrije mnoætvo vode?
5 Tko joj je odredio mjere, ako znaæ; tko 35 Puætaæ li munje - one idu i govore ti:
je rastegao uœe preko nje? “Ovdje smo”?
6 Na çemu su stupovi njezini uglav- 36 Tko je metnuo mudrost u oblake,
ljeni? Tko joj je metnuo kamen ugaoni, tko je dao razboritost oblaku
7 Dok su klicale zvijezde jutarnje, dok pahuljnjaku?
su uzvikivali anåeli? 37 Tko izbraja mudro oblake i tko
8 Tko je zatvorio more vratima, kad puæta da miruju mjehovi nebeski,
buçeøi prodrije iz krila materina? 38 Kad se prah zemaljski zgomila na
9 Kad mu dadoh oblake za odjeøu, hrpe i grude se slijepe?
tamne oblake za pelenice?
10 Kad mu udarih granice svoje i Job 39
metnuh mu prijevornice i vrata 1 Loviæ li lavici lov i utaœiæ li laviøima
11 I rekoh: dovle dolaziæ, ne dalje; ovdje glad,
se lomi prkos tvojim valovima! 2 Kad se u æpiljama æøuøure i vrebaju
12 Jesi li ikad, otkako œiviæ, zapovjedio u svojemu zaklonu?
jutru, pokazao zori mjesto njezino? 3 Tko zgotovi gavranu hranu njegovu,
13 I jesi li uhvatio zemlji za skute, da se kad mladi njegovi viçu k Bogu i
413 Job
oblijetaju bez hrane? 33 Ptiøi njegovi srçu krv; gdje leœe
4 Znaæ li vrijeme, kad se divokoze legu? leæine, ondje su oni.
Vidiæ li, kad se koæute legu? 34 Tako je Gospod govorio Jobu. Onda
5 Brojiæ li mjesece, dokle nose, znaæ li upita:
vrijeme, kada se legu? 35 Hoøe li se kudilac joæ prepirati sa
6 Savijaju se i mlade legu; lahko se Svemoønim? Tko tuœi Boga, neka
opraætaju svojih bolova. odgovori na to!
7 Kozliøi su njihovi jaki i rastu vani, 36 Tada odgovori Job Gospodu i reçe:
odu i viæe se ne vraøaju 37 Ah, ja sam odveø malen: æto da
8 Tko je dao slobodu divljemu odvratim? Meøem ruku na usta.
magarcu, tko je razdrijeæio remene 38 Jedanput sam govorio - neøu opet; i
tomu divljaku, dvaput - neøu viæe!
9 Kojemu dadoh pustinju za kuøu i
pustoæ slanu za stan? Job 40
10 On se smije vrevi gradskoj, ne sluæa 1 Tada odgovori Gospod Jobu iz vihora:
vike goniça; 2 Ustani! Opaæi svoja bedra kao junak,
11 Gorama prolazi i pase; nanjuæi ja øu te pitati; ti mi govori nauku!
svaku zelen. 3 Hoøeæ li zanijekati moje pravedno
12 Hoøe li ti dragovoljno sluœiti divlji upravljanje, mene okriviti, samo da ti
bik i noøiti za jaslama tvojim? imadneæ pravo?
13 Moœeæ li divljega bika uœem prisiliti 4 Imaæ li miæicu kao Bog; moœeæ li
u ralo, da vuçe brazde za tobom? uçiniti da grmi kao on?
14 Moœeæ li se osloniti na njega, jer mu 5 Okiti se ipak veliçanstvom i
je snaga tako silna i ostavljaæ li na krasotom, obuci se ipak u
njemu svoj posao? dostojanstvo i sjaj!
15 Misliæ li, da øe ti on svesti ljetinu i na 6 Pusti da zaæume valovi tvojega
gumno tvoje sloœiti! gnjeva; pogledaj svu oholost i uçini je
16 Noj kreøe œivo krila, kao da bi bila malenom!
krila i perje rode; 7 Pogledaj svu oholost i sruæi je na tlo;
17 A on povjeri svoja jaja zemlji, pusti potari bezboœnika na mjestu njegovu!
ih da se griju na pijesku; 8 Zatrpaj ih skupa u zemlju; zakljuçaj
18 Nije mu briga, hoøe li ih noga im lice u skrivenom mjestu!
pogaziti ili ih divlja zvijer razbiti. 9 Tada øu te i ja hvaliti, jer te spasava
19 Tvrdo postupa s mladima svojim, vlastita desnica.
kao da nijesu njegovi; ne brine se, jeli 10 Prispodobi sa sobom behemota
mu je trud uzalud. (vodenog konja), æto sam ga stvorio!
20 Jer mu Bog nije udijelio mudrosti, Hrani se biljem kao goveçe.
nije mu dao nimalo razboritosti. 11 U bedrima njegovim, gledaj, koja
21 Ali kad se visoko podigne, smije se snaga, koja sila u miæicama tijela
konju i konjaniku. njegova!
22 Jesi li ti dao konju snagu, jesi li mu 12 Kao cedar nateœe rep svoj; œile
uresio vrat grivom? bedara njegovih gusto su
23 Hoøeæ li ga poplaæiti kao skakavca; isprepletene;
njegovo krasno hrzanje u strah 13 Kosti su mu kao cijevi mjedene,
nagoni! zglobovi kao motke gvozdene.
24 Kopa zemlju, veseo je od snage, 14 On remekdjelo stvaranja Boœjega;
nasrøe na oruœje; stvoritelj njegov dade mu maç.
25 Ruga se strahu, ne plaæi se i ne 15 Premda mu gore nude hranu, i tamo
uzmiçe ispred maça. se igraju œivotinje poljske,
26 Pozvekuje nad njim tobolac, sijeva 16 On leœi mirno u moçvarnoj æikari
koplje i sulica; skriven u trsci i glibu.
27 On ljutito topta i kopa zemlju, i ne 17 Grmlje moçvarno pokriva ga
zadrœa ga, kad zatrubi truba bojna. sjenom, æikara vrbova stoji na vodi
28 Svaki put, kad zatrubi, on zarœe: unaokolo.
Ihhiih! Izdaleka veø nanjuæi boj, 18 Ako i nabuja rijeka: on se ne
gromki glas voåa, bojnu viku. uznemiruje, ostaje bez brige, makar
29 Je li po tvojoj mudrosti poleti mu rijeka teçe u grlo.
jastrijeb, raæiri krila svoja na jug? 19 Tko ga moœe protjerati na oçi
30 Je li se po tvojoj uputi visoko diœe njegove, nozdrve zamkom probosti?
orao, da gnijezdo svoje vrh timora vije? 20 Hvataæ li udicom krokodila;
31 Na hridini ima svoje gnijezdo, vidik podveœeæ li mu jezik vrpcom?
svoj na strmoj vrleti. 21 Provuçeæ li mu trsku kroz nozdrve?
32 Odatle poviruje na hranu, daleko Provrtaæ li mu çeljusti kukom?
mu vide oçi. 22 Hoøe li ti se mnogo moliti, hoøe li ti
Job 414
lijepe rijeçi zboriti? 24 Niæta mu na zemlji nije jednako:
23 Sklapa li ugovor s tobom, da ga stvorenje bez straha!
uzmeæ u sluœbu zauvijek? 25 Na najjaçe gleda prezirno, i on je
24 Moœeæ li se s njim kao s pticom igrati, kralj najponosnijima.
privezati ga za djevojke svoje?
25 Hoøe li se za njega cjenkati ribari; Job 42
dijele li ga meåu sobom trgovci? 1 Tada Job odgovori Gospodu:
26 Moœeæ li mu koœu isprobadati 2 Znam, da sve moœeæ, da se ne moœe
æiljkom i glavu ostima? smesti æto naumiæ.
27 Stavi samo na njega ruku: ali se 3 “Tko je to, æto zamraçuje osnovu
spremi na borbu; neøeæ to uçiniti opet. Boœju nerazumnim govorima?” Tako
28 Jest, izgubljena je svaka nada, kad sam govorio bez razumijevanja; bilo je
ga samo ugleda çovjek, pada. odveø çudesno, a da bih shvatio.
4 “Sluæaj, ja øu govoriti, ja øu te pitati;
Job 41 ti me pouçi!”
1 Nitko se ne usudi da ga probudi, tko 5 Uæima bio sam çuo o tebi; a sada te je
je da mu odoli? vidjelo oko moje
2 Tko mi stane na put, a ja da ga pustim 6 Zato opozivam i kajem se u prahu i
çitava? Pod cijelim nebom ni jedan! pepelu!
3 Ne smijem æutjeti o udima njegovim, 7 I kad je bio Gospod tako izgovorio
o snazi njegovoj, o sjajnom sastavu Jobu, reçe Gospod Elifazu iz Temana:
njegovu. “Moj se je gnjev raspalio na tebe i na
4 Tko mu je ikad skinuti oklop? Tko je obadva prijatelja tvoja; jer nijeste
prodro ikad u dvojake œvale njegove? pravo govorili o meni kao moj sluga
5 Tko mu je otvorio dvokrilna vrata Job.
çeljusti? Uœas je oko zuba njegovih. 8 Zato sada uzmite sedam bikova i
6 Sjajni su œljebovi ætitova njegovih, sedam ovnova, otidite k mojemu slugi
uskim peçaøenjem zatvoreni. Jobu i prinesite œrtvu za se! A moj sluga
7 Usko je jedan uz drugoga: meåu njih Job neka se pomoli za vas, jer samo
ne prodire vjetriø. zbog njega neøu da uçinim s vama po
8 Jedan çvrsto prianja uz drugi: ne ludosti vaæoj; jer nijeste pravo govorili
rastavljaju se. o meni kao moj sluga Job.”
9 Dahtanje njegovo daje sjajnu 9 Tada otidoæe Elifaz iz Temana, Bildad
svjetlost; kao trepavice zorine oçi su iz Æuaha i Sofar iz Naama i uçiniæe,
njegove. kako im je bio zapovjedio Gospod. I
10 Iz ralja njegovih zublje, iskaçu iskre Gospod pogleda na Joba.
ognjene. 10 I Gospod preokrenu sudbinu
11 Dim suklja iz nozdrva njegovih kao Jobovu, jer se je bio pomolio za
iz vrela kotla i zapaljene trske, prijatelje svoje. Dvojinom dade opet
12 Dah njegov raspaljuje ugljevlje, Jobu sve, æto je bio posjedovao.
plamen mu suklja iz ralja. 11 Tada doåoæe k njemu sva braøa
13 U njegovoj æiji stoji snaga, pred njim njegova i sve sestre njegove i svi
igra uœas. prijaænji znanci njegovi. Odrœaæe u
14 Udovi mesa njegova spojeni su kuøi njegovoj gozbu s njim, iskazaæe
çvrsto, kao saliveni, ne razmiçu se. mu svoju suøut i potjeæiæe ga za svu
15 Kao kamen, tako je tvrdo srce nesreøu, koju ju je bio Gospod pustio
njegovo, tako tvrdo kao donji œrvanj. na njega. I dadoæe mu svaki po komad
16 Kad se digne, zadræøu i junaci, ne srebra i po zlatni prsten.
znaju æto da çine od straha. 12 A Gospod je blagoslivljao Joba
17 Zgrabi li koga, ne koristi maç, ni poslije joæ viæe negoli prije. Pasjedovao
koplje, ni strijela. je çetrnaest tisuøa ovaca, æest tisuøa
18 Gvoœåe je njemu slama, a mjed drvo deva, tisuøu jarmova volova i tisuøu
puno crvotoçine. magarica.
19 Strijela ga ne moœe natjerati u bijeg, 13 Imao je sedam sinova i tri køeri.
kamenje u praøki njemu je kao pljeva. 14 Jednoj dade ime Jemima, drugoj
20 Kao slamka njemu je toljaga, on se Kazija i treøoj Keren-Hapuk.
smije zviœdanju koplja. 15 U svoj zemlji nije bilo œena, koje bi
21 Ispod njega su oætri crepovi; drljaçu bile tako lijepe kao køeri Jobove. Otac
zabija u glib. im njihov dade jednaku baætinu s
22 ini, te se dubina puæi kao lonac; braøom njihovom.
uçini, te se more zapjeni kao stupa. 16 Job je potom œivio joæ sto i çetrdeset
23 Za sobom ostavlja svijetlu vodenu godina i vidio je djecu i unuçad, çetiri
brazdu: rekao bi da more ima srebrne koljena.
kose. 17 I umrije Job star i sit œivota.
415
Psalmi
1 Blagoslovljen je çovjek, koji ne stoji u pobjedu!
vijeøu bezboœnika i ne ide putem 4 Kad povikah iza glasa Gospodu, on
grjeænika i ne sjedi u druætvu opakih; me usliæi na svetoj gori svojoj.
2 Nego ima radost svoju u Zakonu 5 Legoh i zaspah i probudih se opet, jer
Gospodnjem i o Zakonu njegovu me zaætiti Gospod.
razmiælja dan i noø! 6 Zato se ne straæim od bezbrojna
3 On je kao drvo usaåeno na vodenim naroda, koji me opkoljava.
potocima, koje rod svoj donosi u pravo 7 Digni se, Gospode, pomozi mi, Boœe
vrijeme, i kojemu liæøe ne vene; æto on moj! Ti razbi vilicu svima
radi, sve uspijeva. neprijateljima mojim, polomi zube
4 Nijesu takvi opaki! Oni su kao pljeva, bezboœnicima.
koju raznosi vjetar. 8 Spasenje stoji u moøi Gospoda; na
5 Zato se ne mogu bezboœnici odrœati puk tvoj neka doåe blagoslov tvoj!
na sudu, ni grjeænici na skupu
pravednika. Psalam 4
6 Jer Gospod zna za put dobrih, a put Upravitelju pjevaçkoga zbora; uz œice; psalam Davidov.
bezboœnika vodi u propast. 1 Kad zovnem, usliæi me, Boœe
spasenja mojega! Ti si mi uvijek
Psalam 2 pomogao u tjeskobi; smiluj ml se,
1 Zaæto se bune narodi i puci kuju lude usliæi molitvu moju!
osnove? 2 Vi ljudi, zaæto sramotite çast moju,
2 Skupljaju se vladaoci zemaljski, ljubite prijevaru i mislite na laœ?
knezovi meåu se vijeøaju proti 3 Uvidite ipak: “çudesno pomaœe
Gospoda i pomazanika njegova: Gospod miljeniku svojemu! Gospod
3 “Hajde da rastrgamo sveze njihove i usliæi moj vapaj k njemu.
da zbacimo sa sebe jaram njihov!” 4 Dræøite i okanite se grjeænoga
4 Onaj, koji stoluje u nebu, smije se, djelovanja! Smislite se na postelji
Gospod im se podsmijeva. svojoj! Prestanite!
5 A tada im govori u srdœbi svojoj i 5 Prinosite prave œrtve zaklanice!
gnjevom ih svojim zbunjuje: Pouzdajte se samo u Gospoda!
6 “Ja sam pomazao kralja svojega na 6 Mnogi se tuœe: “Tko nam nosi mir?”
Sionu, svetoj gori svojoj.” Obasjaj nas, Gospode, svjetlom lica
7 “Objavljujem krepku rijeç svojega!
Gospodnju; on mi reçe: “Ti si Sin moj, ja 7 Viæe radosti stavio si mi u srce u doba
te rodih danas. œetve, kad rodi œito i vino u izobilju.
8 Samo zaœeli od mene: “i dat øu ti 8 Bez brige legnem i zaspim odmah; jer
narode za baætinu i krajeve zemlje u ti, Gospode, sam dajeæ mi te stojim u
posjed tvoj! sigurnosti.
9 Udarit øeæ ih gvozdenom palicom,
razbit øeæ ih kao sud lonçarski!” Psalam 5
10 Sad, vi kraljevi, opametite se; Upravitelju pjevaçkoga zbora; po napjevu: “Baætina”;
nauçite se, vi suci na zemlji! psalam Davidov.
11 Poklonite se Gospodu sa strahom, 1 Çuj rijeçi moje, Gospode, razumij
çastite ga s trepetom! vapaj moj!
12 Poætujte Sina, da se ne razgnjevi, i 2 Usliæi glas molitve moje, Kralju moj i
vaæa vas osnova ne unesreøi; jer øe se Boœe moj, jer se molim tebi
gnjev njegov brzo raspaliti. 3 Gospode, veø ujutro çuj vapaj moj; u
Blagoslovljeni su svi, koji se u njega rano jutro stojim pred tobom i çekam.
uzdaju! 4 Ti nijesi bog, kojemu se dopadaju
zlodjela; u tebe nema mjesta bezboœnik.
Psalam 3 5 Opaki ne mogu stajati pred oçima
Psalam Davidov, kad je bjeœao pred svojim sinom tvojim, ti mrziæ na sve, koji çine
Absalomom. bezakonje.
1 Ah, Gospode, kako je mnogo 6 Satireæ one, koji govore laœ, krvopije i
neprijatelja mojih! Mnogi su, koji stoje himbenici mrski su Gospodu
proti meni. 7 A ja po velikoj milosti tvojoj ulazim u
2 Mnogi, koji kaœu o meni: “Nema mu dom tvoj; bacam se niçice u
viæe spasenja kod Boga!” strahopoætovanju pred tobom,
3 Ali ti si, Gospode, ætit, koji me okrenut prema svetome hramu
zaklanja, moj Spasitelj, koji mi dajeæ tvojemu.
Psalmi 416
8 Gospode, budi mi voåa na svetoj stazi 7 Skup naroda skupit øe se oko tebe,
svojoj; usprkos neprijateljima mojim uzaåi ponovno na prijestolje iznad
poravnaj preda mnom put svoj! njih!
9 Jer usta njihova ne govore istine; srce 8 Gospod je sudac narodima; sudi mi,
je njihovo puno zloøe grlo im je grob Gospode, po pravednosti svojoj, neka
otvoren; jezik im je pun lukavstva. mi bude po neduœnosti mojoj!
10 Uniæti one, o Boœe! Daj da ne uspiju 9 Neka se dokrajçi zloøa bezboœnika, a
osnove njihove; za mnoge grijehe pravednika potpomozi, jer ispitujeæ
njihove odbaci ih, jer oni se srca i bubrege, pravedni Boœe!
suprotstavljaju tebi! 10 Ætit moj stoji kod Boga, koji pomaœe
11 A koji se uzdaju u te, radovat øe se one, koji su prava srca.
svi; uvijek øe ti klicati, jer ih zaætiøujeæ; 11 Bog je pravedan sudac, Bog, koji
koji te ljube, nadvikivat øe tebi. uvijek revnuje.
12 Jer ti, Gospode, blagoslivljaæ 12 Doista, on veø brusi i oætri maç svoj;
pravednika, kao ætitom zaklanjaæ ga nateœe i naperuje luk.
miloæøu svojom. 13 Zapinje smrtnu strijelu, çini strijele
usijanima.
Psalam 6 14 Gle, zloøom poçinje on, obilazi s
Upravitelju pjevaçkoga zbora; u niskom glasu; psalam nesreøom i raåa samo prijevaru.
Davidov. 15 Jamu kopa i iskopa i sam pada u
1 Gospode, nemoj me pokarati u srdœbi jamu, koju naçini.
svojoj, niti me kazniti u gnjevu svojem! 16 Nepravda se njegova vraøa na
2 Smiluj mi se, Gospode, jer sam vlastitu glavu njegovu, na vlastito
iznemogao; ozdravi me, Gospode, jer tjeme silazi zloçin njegov.
dræøu kosti moje! 17 A ja zahvaljujem Gospodu za
3 Duæa je moja vrlo uzdrhtala, a ti, pravedan sud njegov i pjevat øu imenu
Gospode, dokle øeæ se joæ srditi? Gospoda sveviænjega.
4 Povrati se, Gospode, spasi œivot moj!
Pomozi mi u dobroti svojoj! Psalam 8
5 Jer mrtvi ne spominju viæe tebe; tko Upravitelju pjevaçkoga zbora; po gatskom napjevu;
øe te slaviti u carstvu smrti? psalam Davidov.
6 Iznemogoh od uzdisanja; svaku noø 1 Gospode, vladaoçe naæ, kako je divno
kvasim postelju svoju, suzama svojim ime tvoje po svoj zemlji! Veliçanstvom
natapam prostirku svoju. nebo natkriljujeæ.
7 Usahnu od tuge oko moje, od muke 2 Ti, çiju slavu nebesa slave rjeçitije,
oslabi posve. negoli usta çovjeçje djece: “podigao si
8 Idite od mene svi, koji çinite zlo, jer øe sebi braniæte nasuprot neprijateljima
Gospod usliæiti glasni plaç moj! svojim, da zamukne protivnik i
9 Vapaj moj usliæit øe Gospod, Gospod mrzitelj.
øe Primiti molitvu moju. 3 Kad pogledam nebo, djelo prsta
10 Neka se postide i smetu svi tvojih, mjesec i zvijezde, æto si ih
neprijatelji moji, puni sramote neka namjestio,
brzo otidu odatle! 4 Æto je çovjek, da ga se spominjeæ,
zemlje sin, da ga pogledaæ?
Psalam 7 5 Pa ipak, namjestio si ga samo malo
Tuœaljka Davidova, koju je pjevao Gospodu zbog rijeçi ispod Boga, okrunio si ga slavom i
Husa od plemena Benjaminova. çaæøu,
1 Gospode, Boœe moj, k tebi se utjeçem, 6 Postavio si ga vladaocem nad djelom
saçuvaj me od svih, koji me progone, i ruku svojih, sve si mu metnuo pod
izbavi me! noge:
2 Da me ne rastrgaju kao lav, da me ne 7 Sve ovce i goveda, i œivotinje poljske,
odvuku, kad nema spasitelja! 8 Ptice nebeske i ribe morske, ætogod
3 Gospode, Boœe moj, ako sam to uçinio: samo ide stazama morskim.
ako su zlodjela u rukama mojim, 9 Gospode, vladaoçe naæ, kako je divno
4 Ako sam zlo vratio prijatelju svojemu ime tvoje po svoj zemlji!
- ipak sam pomogao onome, koji me je
napao bez razloga -: Psalam 9
5 Tada neka goni neprijatelj duæu moju Upravitelju pjevaçkoga zbora; po napjevu: “Umri za
i neka je stigne; i neka pogazi na sina!” Psalam Davidov.
zemlju œivot moj i çast moju odvuçe u 1 Iz svega srca zahvaljivat øu ti,
blato! Gospode! Objavljivat øu sva çudesa
6 Ustani, Gospode, u gnjevu svojem, tvoja!
digni se na œestinu tlaçitelja mojih! 2 Radovat øu se i veseliti o tebi, pjevat
Izaåi mi na obranu, jer ti hoøeæ pravo! øu imenu tvojemu, Sveviænji!
417 Psalmi
3 Jer se neprijatelji moji vratiæe natrag, svojim.
padoæe i po tebi se upropastiæe. 6 Misli u srcu: “Nikada se ja ne
4 Ti si vodio stvar moju, pravo moje, pokrenem! Kroz sva pokoljenja ja ne
sjedio si na prijestolju kao sudac sreøem neprijatelja!”
pravedan. 7 Usta su mu puna psovke, puna varke
5 Narodima si zaprijetio, bezboœnike i nasilja, pod jezikom su njegovim
uniætio, imena si im zauvijek i vjeçno muka i zlodjela.
zatro. 8 Leœi u potaji i vreba, zadavi
6 Neprijatelj je uniæten, raspræen neduœnoga potajno; oçi njegove
zauvijek; gradovi su razoreni; pogibe vrebaju siromaha.
spomen njihov! 9 Leœi u potaji i vreba kao lav u guætari;
7 Gospod øe vjeçno stolovati kao vreba da uhvati siromaha; hvata
sudac; za sud je namjestio prijestolje siromaha i vuçe ga u mreœu.
svoje. 10 Pritajen çuçi na zemlji, od nasilja
8 Po pravdi øe suditi svijetu, kako je mu siromasi padaju.
pravo izreøi øe osudu narodima. 11 Misli u srcu: “Bog ne pazi na to,
9 Tako øe Gospod biti utoçiæte potla- zastro je svoje lice, ne vidi to nikada!”
çenima, utoçiæte u vremena nevolje. 12 Ustani, Gospode i Boœe, digni ruku;
10 Zato se uzdaju u tebe, koji znaju ime ne zaboravi siromaha!
tvoje; jer koji traœe tebe, Gospode, onih 13 Zaæto smije bezboœnik huliti na
ti ne ostavljaæ. Boga i misliti u srcu: “Ti to ne vidiæ?”
11 Pjevajte hvalu Gospodu, koji stoluje 14 Ali ti to vidiæ; ti znaæ za muku i
na Sionu; navjeæøujte narodima djela nevolju i uzimaæ ih u zaætitu; tebi se
njegova! povjerava siromah; ti si pomoønik
12 Kao osvetnik krvnoga djela zauzeo siroti.
se on za siromahe, nije çuo jauka 15 Satri miæicu bezboœniku! Kazni do
njihova. uniætenja grijeh zloçinca!
13 Budi mi milostiv, Gospode: pogledaj 16 Gospod je kralj svagda i vjeçno;
kako trpim, izbavi me od neprijatelja nestade neznaboœaca iz zemlje
mojih, od vrata smrti! njegove.
14 Tada øu navjeæøivati sva djela tvoja, 17 Ti ispunjaæ œelje siromaha,
veseliti se pomoøi tvojoj na vratima Gospode; krijepiæ srce njihovo,
Siona: priklanjaæ milostivo uho svoje.
15 popadaæe narodi u jame, æto ih 18 Ti pribavljaæ sirotama i patnicima
iskopaæe; u zamku æto je namjestiæe, pravo njihovo; neka viæe ne prkosi
uhvati se noga njihova. çovjek sa zemlje!
16 Gospod se objavi, odrœa sud: “u djelo
ruku svojih zaplete se bezboœnik! Psalam 11
17 U carstvo mrtvih neka idu bezbo- Upravitelju pjevaçkoga zbora; psalam Davidov.
œnici, svi narodi, koji zaboravljaju 1 U Gospoda se uzdam! Kako mi moœete
Boga! reøi: “Leti u goru kao ptica!
18 Jer neøe zauvijek biti zaboravljen 2 Jer evo, veø nateœu bezboœnici luk,
siromah, nada nevoljnicima neøe se zapinju strijelu za tetivu, da iz potaje
vjeçno varati. ubijaju neduœne.
19 Digni se, Gospode, neka ti ne prkosi 3 Ako se glavni stupovi polome, æto
çovjek; neka narodi potpadnu sudu moœe onda poboœnik?”
pred tobom! 4 Joæ stoji Gospod u svetom stanu
20 Gospode, utjeraj strah u njih, neka svojem, Gospod - prijestolje je njegovo
osjete narodi, da su samo ljudi! u nebu! Oçi njegove gledaju, pogledi
njegovi ispituju djecu çovjeçju.
Psalam 10 5 Gospod ispituje poboœnike i
1 Gospode, æto se drœiæ daleko, krijeæ se bezboœnike; duæa njegova mrzi na
u vremenima nevolje? onoga, koji çini nasilje.
2 Oholosti bezboœnikove trpi siromah: 6 On puæta na bezboœnike kiæu œiva
hvata se prijevarom, koju onaj izmisli. ugljevlja i sumpora; sudbina je njihova
3 Bezboœnik se diçi svojim obijesnim ognjeni vjetar.
œeljama, slavi varalicu, prezire 7 Jer je Gospod pravedan; pravdu ljubi
Gospoda. on: samo pravednici gledaju njegovo
4 Drsko misli bezboœnik: “On ne vidi!” lice.
“Nema Boga”; tako je stalno miæljenje
njegovo. Psalam 12
5 Svagda putovi njegovi donose mu Upravitelju pjevaçkoga zbora; u niskom glasu; psalam
sreøu, tvoj sud ostaje njemu daleko, Davidov.
podsmijeva se svima protivnicima 1 Gospode, pomozi, jer nema viæe
Psalmi 418
poboœnika; nestade vjernih meåu Psalam 15
ljudima. Psalam Davidov.
2 Govore samo laœi jedan drugomu; 1 Gospode, tko smije gost biti u æatoru
govore laskavim usnama i dvoliçnim tvojemu, tko smije boraviti na svetoj
srcem. gori tvojoj?
3 Ah, da bi ipak Gospod uniætio laskave 2 Tko hodi u çistoøi, tko çini pravdu,
usne i jezike veliçave, tko poæteno misli u srcu svojem,
4 One, koji se hvale: “Mi çinimo to 3 Tko ne kleveøe jezikom svojim, tko ne
svojim jezikom, imamo ipak svoja çini zla bliœnjemu svojemu, tko ne
usta: tko øe gospodariti nad nama?” nanosi sramote drugima,
5 “Zbog nevolje potlaçenih, zbog 4 U çijim oçima niæta ne vrijedi
jadanja siromaha, hajde, veli Gospod, zlikovac, ali koji ætuje one koji se Boga
“ustat øu, da pomognem onome, koji boje, tko se kune na ætetu svoju i niæta
zove za to!” ne nateœe,
6 Rijeçi su Gospodnje rijeçi pune 5 Tko ne pozaima novaca svojih na
çistoøe, srebro su oçiæøeno u talionici dobit, tko se ne da podmititi proti
na zemlji, sedam puta pretopljeno. neduœnima; tko ovako radi, neøe se
7 Ti øeæ nas saçuvati, Gospode, poljuljati nikada!
zauvijek nas obraniti od roda ovoga.
8 Razmeøu se unaokolo bezboœnici: Psalam 16
“prostota je gore kod ljudi. Miktam Davidov.
1 Çuvaj me, Boœe; jer u tebe traœim
Psalam 13 utoçiæte!
Upravitelju pjevaçkoga zbora; psalam Davidov. 2 Govorim Gospodu: “Ti si gospodar
1 Dokle øeæ me, Gospode, sasvim moj, nema dobra osim tebe.”
zaboravljati? Dokle øeæ zastirati lice 3 Kaœem o svetima u zemlji: “To su
svoje preda mnom? plemeniti; njima ide sva ljubav moja.”
2 Dokle øu joæ nositi brige u srcu, jad u 4 Koji sluœe idolima, imaju mnogo
duæi svojoj povazdan? Dokle øe se joæ muke; ja im neøu nikada darivati
neprijatelj moj podizati nada mnom? krvavih naljeva, niti øu uzimati u usta
3 Pogledaj, usliæi me, Gospode, Boœe svoje imena njihova!
moj! Prosvijetli oçi moje, da ne padnem 5 Gospode, ti si meni baætina i dio; ti si,
u smrtni san! koji mi je odredio sudbinu moju.
4 Da se ne hvali neprijatelj moj: 6 Na milu zemlju pao je dio sudbine
“Pokorio sam ga!” Neka ne kliçu moje; doista, baætina moja dopada mi
protivnici, da sam sruæen. se veoma!
5 A ja se uzdam u milosråe tvoje; klicat 7 Blagoslivljam Boga, koji me je
øe srce moje, kada mi pomogneæ; svjetovao prijateljski; na to me
6 pjevat øu Gospodu, koji mi uçini opominje i noøu srce moje.
dobro. 8 Svagda meøem sebi pred oçi
Gospoda; jer mi on stoji zdesna, zato se
Psalam 14 ne pomjestim nikada.
Upravitelju pjevaçkoga zbora; psalam Davidov. 9 Tomu se raduje srce moje i veseli se
1 Luåaci misle u sebi: “Nema Boga.” duh moj; i bol øe moja poçivati u
Pokvarena su djela njihova odurno; sigurnosti.
nema ga, koji je çinio dobro. 10 Jer ti ne predajeæ duæe moje
2 Gospod gleda s neba na djecu podzemnom svijetu; ne daæ da Svetac
çovjeçju, da vidi, tko je razuman, tko tvoj truleœa ugleda.
se povodi za Bogom. 11 Stazu k œivotu ti mi objavljujeæ: “u
3 Ali su svi zastranili, svi se pokvarili; tebe je punina radosti, u desnici tvojoj
nema ga, koji je çinio dobro, nema ni milina vjeçna.
jednoga!
4 Zar da ne bi morali çiniti okajanje svi, Psalam 17
koji su çinili zlo, koji su jeli narod moj Molitva Davidova.
kao kruh, koji nijesu çastili Gospoda? 1 Gospode, çuj stvar pravednu, pripazi
5 Jedanput øe oni zadrhtati od na vapaj moj, posluæaj molitvu moju iz
tjeskobe; jer Gospod stoji na strani usta bez varke!
poboœnika. 2 Od tebe neka se izreçe sud moj: oçi
6 Osnovu potlaçenika hoøete razbiti, tvoje gledaju, æto je pravo!
ali znajte: “Gospod je utoçiæte njegovo! 3 Ispitaæ li srce moje, pretraœiæ li ga
7 O da bi doælo sa Siona spasenje noøu, staviæ li me na kuænju: neøeæ
Izraelu! Kad Gospod okrene sudbinu naiøi ni na æto opako;
naroda svojega, onda neka kliçe 4 Usta moja nikad ne sagrijeæiæe u toj
Jakov, onda neka se veseli Izrael! œurbi ljudskoj; saçuvah rijeç usta
419 Psalmi
tvojih. dohujao na krilima vjetrova.
5 Pravu stazu ne ostavi hod moj; na 11 Tamu je razvukao oko sebe, kao voda
putovima tvojim ne posrnu korak moj. teœak, mraçan oblak postao mu æator.
6 Tebe prizivljem; jer me ti usliæiæ, 12 Od sijevanja oko njega kroz oblake
Boœe, prigni mi uho svoje, çuj rijeç njegove udarao grad i œivo ugljevlje.
moju! 13 Gospod pusti, da gromovi zagrme na
7 Uçini çudo puno dobrote, ti pomoø- nebu, Sveviænji pusti, da zaori glas
niçe onima, koji se utjeçu k tebi od njegov: grad i œivo ugljevlje,
buntovnika proti pravima tvojim! 14 Strijele odapne i raspræi ih, munje
8 Kao zjenicu oka çuvaj me! Skrij me u izbaci i pomete ih.
sjenu krila svojih 15 Tada se pokazaæe dubine morske,
9 Od bezboœnika, koji me pritiskuju otkriæe se temelji zemlje pred
tvrdo, od neprijatelja mojih, koji me karanjem tvojim, Gospode, pred
opkoljavaju poœudno! dahtanjem srdœbe tvoje.
10 Oni zatvoriæe srce svoje beæøutno, 16 S visine stiœe i uhvati me, iz silnih
govore drsko ustima hvalistavim. voda izvuçe me.
11 Korak za korakom prisluækuju nas; 17 Istrgnu me od jakih neprijatelja
oætro vrebaju oçi njihove, da nas mojih, mrzitelja mojih, æto su bili od
sruæe, mene jaçi.
12 Kao lav œeljan plijena, kao laviø, koji 18 Napadoæe me u dan nesreøe moje,
se zgurio u potaji. ali mi je Gospod bio zaætitnik.
13 Digni se, Gospode, stani mu 19 Izvede me na çistinu, oslobodi me,
nasuprot, sruæi ga, spasi œivot moj jer me je ljubio.
maçem svojim od bezboœnika, 20 Tako mi naplati Gospod pravedno
14 Rukom svojom, Gospode, od ljudi, djelo moje, tako mi nagradi çistoøu
od ljudi ovoga svijeta, kojima je dio ruku mojih.
ovaj œivot, tijelo je njihovo napunjeno 21 Jer sam se drœao putova Gospodnjih,
dobrom tvojim; sinovi su njihovi siti; nikad ne uçinih krivo Bogu svojemu.
preostatak ostavljaju djeci svojoj. 22 Pred oçima sam imao sve naputke
15 A ja kao pravednik gledam lice tvoje; njegove, nikad ne odbacih zakona
kad se probudim, nagledam se sit njegova.
prilike tvoje. 23 Bez prijekora sam hodio pred njim,
çuvao sam se od grijeha.
Psalam 18 24 Zato mi naplati Gospod pravedno
Upravitelju pjevaçkoga zbora; od Davida, sluge djelo moje, çistoøu ruku mojih, æto mu
Gospodnjega. On sastavi sljedeøu pjesmu u çast je bila poznata.
Gospodu, kad ga je bio Gospod izbavio iz ruke svih 25 Dobar si dobrome, vjeran si
njegovih neprijatelja i iz ruke Saulove. On je pjevao: vjernome.
1 Ljubim te, Gospode, jakosti, 26 S çistim postupaæ çisto, samo se
2 Gospode, hridino moja, tvråavo zloçestom protiviæ.
moja, Spasitelju moj! Boœe moj, 27 Pomaœeæ narodu nevoljnomu,
braniæte moje, u koje se zaklanjam! spustaæ pogled oholomu.
Ætite moj, rog spasenja mojega, grade 28 Ti rasvjetljujeæ svjetionik moj,
moj! Gospode; Boœe moj, prosvijetli tamu
3 Velehvaljenoga, Gospoda zazvah: moju!
“veø sam bio rijeæen od neprijatelja 29 Jer snagom tvojom razbijam çete
svojih. neprijateljske, preko zidina skaçem s
4 Bili su na me pobjesnili valovi smrti, Bogom svojim.
rijeke zla drœale me u tjeskobi, 30 Bog - savræen je put njegov, istinita
5 Okovi pakla pritisli me, pale na me je rijeç Gospodnja. On je ætit svima, koji
zamke smrti. se u njega uzdaju.
6 U nevolji svojoj povikah Gospodu, 31 Jer tko je Bog joæ osim Gospoda; tko
zavapih Bogu svojemu; on razabra iz je joæ hridina, ako ne naæ Bog?!
æatora svojega glas moj, do uæiju 32 Bog, koji me opasao snagom, uçinio
njegovih doåe vapaj moj. mi put neopasnim.
7 Tada se uznemiri zemlja i zadrhta, 33 Dade mi brze noge kao u koæute,
temelji se gora uzdrmaæe i pomakoæe; postavi me na moje mjesto, visoko.
tako je on bio pun gnjeva: 34 Ruku je moju upravljao u boju,
8 Iz nosa je njegova sukljao dim, iz usta miæice su moje zapele luk od mjedi.
je njegovih buktio oganj, æto proœdire, 35 Pomoø svoju dao si mi kao ætit,
poœar je vrcao od njega. desnica je tvoja postala potpora moja,
9 Veø savi nebesa i siåe: “noge su mu velikim me je uçinila dobrota tvoja.
poçivale na tamnu oblaku. 36 Koracima mojim dao si raæiren
10 Na kerubinima je sjedio i vozio se, prostor, nikad mi koljena nijesu
Psalmi 420
klecala. 8 Zakon je Gospodnji savræen, veseli
37 Tjerao sam neprijatelje svoje i srce; naredbe su Gospodnje çiste,
stizavao ih, nijesam se vraøao, dok ne prosvjetljuje oçi.
legoæe uniæteni. 9 Rijeçi su Gospodnje svete, ostaju
38 Potukoh ih: nikad ne ustadoæe, zauvijek; odluke su Gospodnje
padoæe mi pod noge. istinite, pravedne sve kolike.
39 Jer ti me naoruœa snagom za boj: 10 Dragocjenije su od zlata, od
“koji se staviæe proti meni, ti ih primora mnogoga çistog zlata; slaåe su od
na koljena preda me. meda, æto teçe iz sata.
40 Neprijatelje moje natjera ti prema 11 I sluga se je tvoj dao prosvijetliti od
mnom u bijeg; tako ja uniætih mrzitelje njih; tko ih drœi, ima veliku plaøu.
svoje. 12 A pogrjeæke - tko øe ih znati? Oçisti
41 Vikali su za pomoø - ali nije bilo me od skrivenih!
pomoønika - vikali su Gospodu - ali ih 13 I od strasti saçuvaj slugu svojega; ne
On nije çuo. daj da vladaju nada mnom; tada øu
42 Kao prah pred vjetrom smrvih ih, biti çist, slobodan od teæke krivnje.
zgazih ih kao blato na putu. 14 O da bi ti se rijeçi usta mojih dopale,
43 Izveo si me çitava iz boja za narod misli srca mojega, Gospode, utoçiæte
moj, postavio si me glavarom moje i Spasitelju moj!
narodima: “narod, kojega ne vidjeh
nikada, postade mi pokoran, Psalam 20
44 Na rijeç bio mi je posluæan; ljudi iz Upravitelju pjevaçkoga zbora; psalam Davidov.
tuåe zemlje prinosili mi Poklonstvo. 1 Neka te usliæi Gospod u dan nevolje!
45 Od straha poblijediæe sinovi tuåine, Neka te zaætiti ime Boga Jakovljeva!
dræøuøi izaåoæe iz svojih gradova. 2 Neka ti poæalje pomoø iz svetiæta! Sa
46 Œiv je Gospod! U sav glas neka je Siona neka te pokrijepi!
slavljena hridina moja! Visoko hvaljen 3 Neka se spomene svih prinosa tvojih;
neka je Bog moj, koji mi pomoœe! œrtvu tvoju neka primi milostivo!
47 Bog, koji mi dade osvetu i narode mi 4 Neka ti ispuni œelju srca tvojega! Neka
podvrœe, ti dadne sreøu u svakoj osnovi!
48 Izbavitelj moj od neprijatelja mojih 5 Tada øemo klicati na pomoøi, æto je
ljutih, ti me podiœe nad protivnike dobivaæ, u ime Boga svojega razvit
moje, oslobodi me od çovjeka øemo zastave; neka ti ispuni Gospod
samovoljna. sve œelje tvoje!
49 Zato øu te slaviti pred svim svijetom, 6 Znam veø sada: “Gospod daje
ti moj Gospode, pjevat øu hvalu imenu pobjedu pomazaniku svojemu! Usliæi
tvojemu, ga iz svetoga neba svojega obilatom
50 Koje daje sreøu i spasenje kralju moøu desnice svoje.
svojemu, milost dijeli pomazaniku 7 Jedni se uzdaju u kola, drugi u konje:
svojemu, Davidu i rodu njegovu u “a mi slavimo ime Gospoda, Boga
vjeçna vremena! svojega.
8 Oni posrøu i padaju, a mi stojimo
Psalam 19 çvrsto i drœimo se uspravno.
Upravitelju pjevaçkoga zbora; psalam Davidov. 9 Gospode, udijeli pobjedu! Ti kralju,
1 Nebesa pripovijedaju slavu Boœju, koji nas usliæi u dan, kada zovnemo!
djela ruku njegovih navjeæøuje svod
nebeski: Psalam 21
2 Dan na dan æapøe on tu vijest, noø na Upravitelju pjevaçkoga zbora; psalam Davidov.
noø donosi on taj glas. 1 Gospode, s tvoje se zaætite veseli kralj,
3 To nijesu govori, nijesu rijeçi, kojima kako kliçe glasno zbog pomoøi tvoje!
se glas ne razabira: 2 Ti si mu ispunio œelju srca njegova;
4 U sav svijet prodire povik njihov, rijeç nijesi mu odbio molitve usta njegovih.
njihova do na kraj zemlje! Suncu je 3 Izaæao si mu u susret obilnim
stvorio æator na njima. blagoslovom; metnuo si mu na glavu
5 Ono izlazi kao zaruçnik iz loœnice krunu od zlata
svoje; veseli se kao junak, da dobije 4 Molio te je za œivot; dao si mu puninu
trku: godina u najkasnijem vremenu.
6 Na rubu neba izlazi, okreøe se istom 5 Velika je slava njegova, jer si mu
na drugom kraju; niæta se ne moœe pomogao; uresio si ga slavom i sjajem.
skriti œaru njegovu. 6 Jer si ga napunio blagoslovom
7 Zakon je Gospodnji siguran voåa, zauvijek; razveseljujeæ ga radoæøu lica
provodi duæu; svjedoçanstvo je svojega.
Gospodnje pouzdano, çini luåake 7 Jer se kralj uzda u Gospoda; kroz
mudracima. milost Sveviænjega neøe se pomaknuti.
421 Psalmi
8 Ruka øe tvoja dostiøi sve neprijatelje 20 Izbavi od maça duæu moju, od æape
tvoje; desnica tvoja uhvati sve pasje jedino dobro moje!
mrzitelje tvoje. 21 Istrgni me od ralja lavljih i od rogova
9 Kao u raœarenoj peøi ti ih izgaraæ, çim bivoljih! Ti si me usliæio.
se pojaviæ; Gospod ih uniæti u jarosti 22 Govorit øu ime tvoje braøi svojoj i
svojoj, i oganj øe ih proœdrijeti. usred skupætine hvalit øu.
10 Rod njihov uniætavaæ na zemlji, 23 “Koji ætujete Gospoda, pjevajte mu
potomstvo njihovo kod djece çovjeçje. hvalu! Vi iz roda Jakovljeva, çastite ga
11 I ako namisle proti tebe zlo i zasnuju svi! Vi iz roda Izraelova, bojte ga se svi!”
spletke: oni ne izvedu niæta. 24 Jer on ne prezre i ne odbi nevolju
12 Jer ih prisiliæ da se okrenu u bijeg; patnikovu; ne skrije lica svojega pred
lukom svojim ciljaæ na lice njihovo. njim; sasluæa ga, kad povika k njemu.
13 Neka je tebi pobjeda, Gospode, zbog 25 Tebe hvalim u skupætini velikoj!
snage tvoje! Mi øemo pjevanjem i igrom Zavjet øu svoj izvræiti pred ætovateljima
slaviti jakost tvoju. njegovim.
26 Tada jedu siromasi i nasite se; tada
Psalam 22 hvale Gospoda, koji ga traœe; neka œivi
Upravitelju pjevaçkoga zbora; po napjevu: “U svitak srce njihovo dovijeka!
zore”; psalam Davidov. 27 Toga se spominjuøi obratit øe se
1 Boœe moj, Boœe moj! Zaæto si me Gospodu svi krajevi zemaljski;
ostavio? Daleko su od spasenja mojega klanjajuøi se bacit øe se pred tobom
rijeçi vapaja mojih. sva plemena naroda.
2 Boœe moj, vapijem danju - a ti ne 28 Jer je Gospodu kraljevstvo, on je
odgovaraæ; i noøu, ali se ne pazi na me. vladalac narodima.
3 A ipak si ti Svetac: stolujeæ nad 29 Pred njim øe samo pasti oni, svi øe se
hvalospjevima Izraelovim. knezovi zemaljski pokloniti pred njim,
4 U tebe su se uzdali oci naæi, uzdali se, svi koji silaze u prah
i ti si ih izbavljao. 30 Njemu, koji predade œivot svoj, sluœit
5 Priznavali su tebe i spasavali su se; øe potomstvo.
uzdali se u tebe i nijesu se posramili. 31 O Gospodu pripovijedat øe se
6 A ja sam crv, ne viæe çovjek; ruglo buduøemu naraætaju, dobrota
ljudima i prezir narodu! njegova govorit øe se narodu, æto øe
7 Tko me samo pogleda, smije mi se, kasnije œivjeti: On je to izvræio!
æiri usta, maæe glavom:
8 “Pouzdaj se u Gospoda!” Neka ga on Psalam 23
spasi! “On neka mu pomogne; jer ga on Psalam Davidov.
miluje!” 1 Gospod je pastir moj: niæta mi neøe
9 A ti si onaj, koji si me izveo iz krila nedostajati!
materina i skrio me na grudi matere 2 Na poljanama zelenim pusti me da
moje. sjedim; na vodama odmoriæta pusti
10 Od djetinjstva tebi sam se predao, me da poçinem.
od krila materina ti si Bog moj. 3 On krijepi duæu moju, vodi me
11 Ne udaljuj se od mene; jer je nevolja pravom stazom zbog imena svojega.
blizu, jer nema nikoga, koji bi mi 4 Moram li i putovati smrtnom
pomogao! dolinom: ne bojim se nesreøe, jer ti si s
12 Junaci mnogi okruœuju me, bikovi menom; ætap tvoj i palica tvoja, oni su,
baæanski opkoljuju me. koji me tjeæe.
13 Razvaljuju na me usta svoja, kao 5 Pripremaæ stol preda mnom, na
lav, koji razdire i riçe. pogled neprijateljima mojim; maœeæ
14 Kao voda razlijevam se, rasuti su svi mi glavu uljem; çaæa se moja prelijeva.
udovi moji; srce mi postade kao vosak 6 Samo sreøa i milost pratit øe me kroz
i topi se u grudima. sav œivot; i prebivat øu u domu
15 Sasuæi se kao crijep snaga moja, Gospodnjem zauvijek.
jezik mi prionu za nepce, u prah smrti
meøeæ me. Psalam 24
16 Hajka pasa opkoljuje me; çeta Psalam Davidov.
zlikovaca okruœuje me; probodoæe mi 1 Gospodnja je zemlja i æto je ispunja,
ruke i noge. svijet i stanovnici njegovi.
17 Sve kosti svoje mogu izbrojiti; 2 Jer je on osnova nad morima, tvrdo je
naslaåuju se gledajuøi u me. namjesti nad vodama.
18 Dijele meåu se haljine moje i za 3 Tko se smije popeti na goru
odjeøu moju bacaju kocku. Gospodnju, tko stajati na svetom
19 Ali ti, Gospode, ne udaljuj se! Ti mjestu njegovu?
jakosti moja, doåi mi u pomoø! 4 U koga su neduœne ruke i çisto srce,
Psalmi 422
tko se ne oslanja u duæi svojoj na zlo i mojega: izbavi me iz tjeskoba mojih!
ne kune se laœno, 18 Vidi jad moj i tugu moju i oprosti mi
5 Taj øe primiti blagoslov od Gospoda i sve grijehe moje!
pravednu plaøu od Boga, pomoønika 19 Pogledaj neprijatelje moje, kako ih je
svojega. mnogo, i kako pakosnom mrœnjom
6 Tako je rodu, koji ga traœi, narodu mrze na me!
Jakovljevu, koji çezne za licem tvojim. 20 Saçuvaj œivot moj! Izbavi me; ne daj
7 Uzdignite, vrata, glave svoje! da se ikad osramotim, jer se uzdam u
Protegnite se, vrata prastara, moœe tebe!
uniøi Kralj pun slave! 21 Neduœnost i çestitost neka su mi
8 Tko je taj kralj pun slave? Gospod, zaætita; jer se uzdam u tebe.
Jaki, Junak! Gospod, Div u boju! 22 Boœe, izbavi Izraela od svih nevolja
9 Uzdignite, vrata, glave svoje! njegovih!
Protegnite se, vrata prastara, da moœe
uniøi Kralj pun slave! Psalam 26
10 Tko je taj kralj pun slave? Gospod Psalam Davidov.
nad vojskama, on je Kralj pun slave! 1 Opravdaj me, Gospode, jer hodih u
çestitosti; uzdajem se u Gospoda i
Psalam 25 neøu se spotaknuti
Psalam Davidov. 2 Ispitaj me, Gospode, i iskuæaj me;
1 K tebi, Gospode, podiœem srce svoje! istraœi me na bubrezima i na srcu!
2 Boœe moj, u tebe se uzdam! Ne daj da 3 Jer mi je dobrota tvoja stajala pred
se ikad osramotim! Ne daj da kliçu oçima; hodio sam putem svojim,
nada mnom neprijatelji moji! vjerno prema tebi.
3 Jest, nitko, koji se ufa u te, neøe se 4 Nikada nijesam sjedio kod ljudi
osramotiti; osramotit øe se samo, koji laœljivih, nikad se ne vratih k onima,
te ostavi nevjerno. koji rade potajno.
4 Gospode, pokaœi mi putove svoje! Uçi 5 Skupætina opakih mrska mi je; nikad
me stazama svojim! ne sjedoh kod zlikovaca.
5 Daj da hodim u vjernosti k tebi, i 6 Perem ruke svoje u neduœnosti, idem
podijeli mi pouku, jer si ti Bog koji mi oko œrtvenika tvojega, Gospode,
pomaœe: tebe çekam povazdan. 7 Da zapoçnem pjesmu œrtve
6 Gospode, spomeni se milosråa zahvalnice, da navjeæøujem sva
svojega, dobrote svoje, jer one su çudesa tvoja.
oduvijek. 8 Gospode, ja ljubim kuøu tvoju, koja
7 Grijeha mladosti moje, opaçina ætiti; mjesto, gdje stolujeæ u sjaju.
mojih ne spominji se! Po milosti svojoj 9 S grjeænicima nemoj pogubiti duæe
spomeni se mene radi dobrote svoje, moje, ni œivota mojega s krvnicima,
Gospode! 10 Kojima je zloçinstvo prionulo za
8 Dobrostiv je Gospod i pravedan; zato ruke, i kojima je desnica puna mita!
pokazuje put grjeænicima. 11 Jer ja hodim putem svojim u
9 Ponizne vodi pravom stazom; On uçi neduœnosti, izbavi me i budi mi
ponizne putovima svojim. milostiv!
10 Svi su putovi Gospodnji samo 12 Noga øe moja stajati na pravoj
dobrota i vjernost onomu, koji mu drœi ravnici; u skupætini, Gospode,
zavjet i naredbe. blagoslivljat øu tebe!
11 Radi imena svojega, Gospode,
oprosti krivnju zlodjela mojih; jer je Psalam 27
tako velika! Psalam Davidov.
12 Gdje samo çovjek hodi u strahu 1 Gospod je svjetlost moja i spasenje
Boœjemu: on mu pokaœe put, koji da moje: “koga da se bojim? Gospod je
izabere. zaætitnik œivota mojega: od koga da
13 Duæa njegova u sreøi prebiva; predam?
potomstvo øe njegovo posjedovati 2 Ako mi se pribliœe zlikovci, da me
zemlju. uniæte - tlaçitelji i neprijatelji moji: oni
14 Koji ga se boje, to su pouzdanici øe posrnuti i pasti.
Gospodnji; on im dade zavjet svoj, da 3 Neka se skupi tabor proti meni, srce
im donese razboritost. moje ne zna za strah; neka plane boj
15 Oçi su moje uvijek upravljene proti meni, ja ostajem utjeæen.
Gospodu, jer on vadi iz zamke nogu 4 Za jedno samo molim Gospoda, samo
moju. to iætem: da stanujem u kuøi
16 Obrni se k meni i budi mi milostiv, Gospodnjoj sve dane œivota svojega, da
jer sam osamljen i jadan! iskusim dobrotu Gospodnju, da
17 Velike su postale nevolje srca gledam hram njegov,
423 Psalmi
5 Jer u dan nevolje krije me Bog u prinesite Gospodu çast i moø!
potkrovlju svojem, zaklanja me u 2 Prinesite Gospodu sjaj imena
skroviætu æatora svojega, diœe me njegova, poklonite se Gospodu u svetoj
visoko gore na hridinu. krasoti!
6 Zato øe se glava moja uzdiøi usprkos 3 Çuj! Gospod nad valovima, Bog
mojim neprijateljima oko mene; veliçanstva grmi; nad æirokim morem
prinosit øu u æatoru njegovu œrtve Gospod!
pune radosti; pjevat øu i igrat øu 4 Çuj! Gospod silan, çuj, Gospod
Gospodu. slavan!
7 Gospode, çuj, glasno viçem: smiluj 5 Çuj! Gospod lomi cedre, cedre
mi se i usliæi me! libanonske lomi Gospod.
8 Srce moje viçe k tebi; traœim te; 6 On çini da skakuøu: kao tele
Gospode, traœim lice tvoje! Libanon, kao mlad bivo Sirion!
9 Ne skrivaj lica svojega od mene; ne 7 Çuj! Gospod sipa plamen Ognjeni!
odbacuj u gnjevu sluge svojega, jer ti si 8 Çuj! Gospod potresa pustinju,
pomoønik moj: ne odbijaj me, ne Gospod potresa pustinju Kadeæ!
ostavljaj me, pomoøniçe Boœe moj! 9 Çuj! Gospod çini, da se koæute
10 Kad bi me odbacili otac i mati, rastaju s bremenom, ogoljuje æume! U
primio bi me Gospod. palaçi njegovoj sve viçe: Kako sjajno!
11 Pokaœi mi put svoj, Gospode, vodi 10 Gospod stoluje nad potopom:
me ravnom stazom usprkos Gospod stoluje kao kralju vijeke!
neprijateljima mojim! 11 Gospod daje moø narodu svojemu.
12 Nemoj me predati bijesu tlaçitelja Gospod blagosliva mirom narod svoj.
mojih: jer svjedoci laœni ustaju proti
meni; hoøe im se zloçina. Psalam 30
13 Tvrdo vjerujem, da øu gledati Psalam Davidov; pjesma, kad se posvetio hram.
dobrotu Gospodnju zemlji œivih. 1 Slavit øu te, Gospode, jer si me oteo;
14 ekaj Gospoda, budi utjeæen i hrabra nijesi dao neprijateljima mojim, da
srca: çekaj Gospoda! kliçu nada mnom!
2 Gospode, Boœe moj, k tebi povikah;
Psalam 28 tada si me ozdravio;
Psalam Davidov. 3 Gospode, iz carstva mrtvih izveo si
1 K tebi, Gospode, viçem: hridino moja, duæu moju; opet si me œivotu darovao
ne budi gluh prema meni, ne budi izmeåu onih, koji siåoæe u carstvo
nijem prema meni, inaçe bih morao ja mrtvih.
poøi u svijet mrtvih. 4 Pjevajte hvalu Gospodu, poboœni
2 Çuj glasni vapaj moj: viçem k tebi; njegovi, pjevajte zahvalu svetome
diœem ruke prema svetiætu tvojem. imenu njegovu!
3 Nemoj me uzeti sa zlikovcima, s 5 Jer samo za trenut oka traje gnjev
onima, æto çine zlo, koji govore njegov, a milost njegova do œivota;
prijazno s bliœnjim svojim, a u srcu veçerom dolazi plaç, a jutrom veø
nose lukavstvo. vlada radost.
4 Podaj im po djelima njihovim, po 6 Pomislio sam u mirnoj sreøi svojoj:
zlobi postupanja njihova! Po djelima “Nikada se neøu pomaknuti!”
ruku njihovih podaj im; plati im po 7 Ti si me bio, Gospode, pun milosti
zasluzi! utvrdio u sreøi. Onda si skrio lice svoje:
5 Jer ne paze na djela Gospodnja, na i veø se ja smetoh.
djelo ruku njegovih; zato øe ih sruæiti i 8 Tada povikah k tebi, Gospode, tada
nikada ih viæe neøe podiøi. zavapih k Bogu svojemu:
6 Neka je blagoslovljen Gospod, jer on 9 “Æto ti koristi krv moja, kad siåem u
øe usliæiti glasni vapaj moj. podzemni svijet? Slavi li te prah?
7 Gospod je zaætita moja i ætit moj; u Navjeæøuje li on vjernost tvoju?
njega se pouzdalo srce moje on øe mi i 10 Gospode, çuj i smiluj se meni;
pomoøi; tada øu se od srca obradovati Gospode, budi mi pomoønik!”
i zahvaljivati mu pjesmom svojom 11 Tada si obratio plaç moju radost,
8 Branik je Gospod narodu svojemu; rastrgao si œalosnu odjeøu moju i
pomoønik i zaætitnik pomazaniku opasao me veseljem:
svojemu. 12 Da ti pjeva duæa moja i nikada viæe
9 Pomozi narodu svojemu! Blagoslovi ne umuknu. Gospode, Boœe moj,
baætinu svoju! Pasi je i nosi dovijeka! vjeçno øu ti zahvaljivati!
Psalam 29 Psalam 31
Psalam Davidov. Upravitelju pjevaçkoga zbora; psalam Davidov.
1 Prinesite Gospodu, sinovi Boœji, 1 U tebe, Gospode, traœim utoçiæte, ne
Psalmi 424
daj da se osramotim ikada! U dobroti zasluzi vraøa oholima.
svojoj izbavi me! 24 Budite utjeæeni i neka se ohrabri
2 Prigni milostivo k meni uho svoje, srce vaæe; vi svi, koji se uzdate u
oslobodi me brzo! Budi mi zaætitna Gospoda!
hridina, utvrda, da me spasiæ!
3 Jer si mi hridina i utvrda: radi imena Psalam 32
svojega vodit øeæ me i upravljati, Psalam Davidov; pouçna pjesma.
4 Oslobodit øeæ me iz zamke, koju mi 1 Blagoslovljen je onaj, kojemu je
tajno postaviæe; jer si ti obrana moja: oproætena opaçina, kojemu je grijeh
5 U ruku tvoju predajem duh svoj; ti øeæ skriven!
me otkupiti, Gospode, Boœe, ti vjerni! 2 Blagoslovljen je çovjek, kojemu
6 Mrzim na one, koji poætuju niætave Gospod ne uraçunava krivnje zlodjela,
idole, a darujem uzdanje svoje i u çijem srcu nema prijevare!
Gospodu. 3 Kad sam æutio, klonuæe kosti moje;
7 Klicat øu i veselit øu se milosti tvojoj, jecao sam cijeli dan.
kad si vidio nevolju moju i pripazio na 4 Jer dan i noø leœala je teæko na meni
tjeskobu duæe ruka tvoja: kao na ljetnoj œegi otvrdnu
8 Mene ne predao u ruku neprijatelju, sok œivota mojega.
nozi mojoj dao æirok prostor. 5 Tada priznadoh tebi grijeh svoj i
9 Smiluj mi se, Gospode, jer sam u krivnju zlodjela svojih ne zatajih;
tjeskobi, iznemoœe od jada oko moje, rekoh: “Priznat øu Gospodu nepravdu
duæa moja, tijelo moje. svoju!” Tada si oprostio krivnju grijeha
10 Jer iæçezava œivot moju boli, godine mojega.
moje u uzdisanju; iscrpla se snaga 6 Zato neka se moli tebi svaki poboœni
moja od zlodjela mojih, i kosti moje u vrijeme, kad je joæ naøi milost!
usahnuæe. Nadoåe li tada potop voda: neøe ga
11 Podsmijeh postadoh svim neprija- stisnuti.
teljima svojim, susjedstvu svojemu 7 Ti si zaklon moj, çuvaæ me od
uœas, znancima svojim straæilo; tko me tjeskobe; okruœit øeæ me radoæøu
vidi na putu, bjeœi od mene. spasenja.
12 Zaboravljen sam, bez spomena kao 8 “Pouçit øu te, pokazat øu ti put, kojim
mrtvac; postadoh kao razbijen sud. da ideæ; svjetovat øu te, upravit øu na
13 Sluæam grdnju mnogih: strah te oko svoje.”
odasvud: vijeøaju zajedno proti meni, 9 Nemoj ipak biti kao konj, kao mazga
nastoje oko toga, da mi uzmu œivot. bez razuma: prkos njihov moraæ
14 Ali se ja uzdam u tebe, Gospode, slomiti voåicama i uzdom, inaçe ne ide
velim: “Ti si Bog moj!” za tobom.
15 U tvojim je rukama udes moj: izbavi 10 Mnoge muke stignu zlikovca, a tko
me iz ruke neprijatelja i tlaçitelja se uzda u Gospoda, toga on okruœi
mojih! ljubavlju.
16 Daj da slugi tvojemu svijetli lice 11 Radujte se u Gospodu i kliçite, pra-
tvoje! Pomozi mi u dobroti svojoj! vednici! Kliçite svi, koji ste çestita srca!
17 Gospode, ne daj, da budem
posramljen, jer tebe prizivljem! Neka Psalam 33
zlikovci posramljeni, na æutnju 1 Radujte se Gospodu, pravednici!
osuåeni, odu u podzemni svijet! estitima dolikuje hvaliti ga.
18 Neka zanijeme usta laœljiva, æto 2 Pjevajte hvalu Gospodu uz citaru,
govore bezakonje na pravednika, svirajte mu na harfu od deset œica!
oholo i drsko! 3 Pjevajte mu pjesmu novu, sloœno
19 Kako je velika dobrota tvoja, æto je udarajte podvikujuøi!
çuvaæ za one, koji te se boje, æto je 4 Jer je rijeç Gospodnja pouzdana, i u
iskazujeæ onima, koji se kriju kod tebe svemu djelovanju svojem on je vjeran.
od ljudi! 5 On ljubi pravdu i pravo; dobrote je
20 Krijeæ ih ætitom lica svojega od buna Gospodnje puna zemlja:
ljudskih; sklanjaæ ih pod krov svoj od 6 Rijeçju Gospodnjom nebesa su
svaåe jezika. stvorena, sva vojska njihova dahom
21 Neka je blagoslovljen Gospod: on øe usta njegovih.
me ætititi çudesno u dobroti svojoj kao 7 Kao u stog skupi on vode mora, kao u
u utvråenom gradu! spreme metnu bezdane.
22 Kad pun tjeskobe mislim, odbaçen 8 Mora se bojati Gospoda sva zemlja,
sam od lica tvojega: “ti çujeæ ipak moj strepiti moraju pred njim svi
vapaj glasan, kad te prizivljem glasno. stanovnici zemlje:
23 Ljubite Gospoda, svi poboœni 9 Jer on reçe, i postade; on zapovjedi, i
njegovi! Gospod çuva vjerne, a po pokaza se.
425 Psalmi
10 Gospod razbija osnovu neznaboæ- 14 Kloni se oda zla, a çini dobro, traœi
cima, uniætava pomisli narodima. mir i idi za njim!
11 Odluka Gospodnja ostaje dovijeka, 15 Na poboœnima poçiva oko
kroz sve naraætaje misli srca njegova, Gospodnje; uho njegovo çuje vapaj
12 Blagoslovljen je narod, kojemu je njihov.
Bog Gospod! Narodu, æto ga je izabrao 16 Lice Gospodnje stoji proti zlikovcu,
sebi za svojinu! da istrijebi iz svijeta spomen njihov.
13 S neba gleda Gospod dolje, vidi svu 17 Kad pravednici zavapiju, Gospod ih
djecu çovjeçju. çuje i izbavlja ih od svih nevolja
14 S mjesta, na kojem stoluje, gleda na njihovih.
sve stanovnike zemlje, 18 Gospod je blizu onih, koji su
15 On, koji je naçinio svima srce skræena srca, i slomljene duæe
njihovo, pazi na sva djela njihova. spasava.
16 Ne pobjeåuje kralj jakoæøu vojske, 19 Mnogo muke ima pravednik, ali mu
ne spasava se junak veliçinom snage. iz svih pomaœe Gospod.
17 Ne dovodi konj do pobjede, uza svu 20 uva sve udove njegove, ni jedan se
jakost svoju ne donosi on spasenja. od njih ne slomi.
18 Gle, oko Gospodnje poçiva na 21 Zlikovca ubije nesreøa; tko mrzi na
ætovateljima svojim, na onima, koji se poboœna, mora to okajati.
ufaju u milost njegovu, 22 Gospod otkupljuje duæe svojih; tko
19 Da duæe njihove izbavi od smrti, da se uzda u njega, neøe ætetovati.
ih uzdrœi u œivotu u vrijeme gladi!
20 Duæa naæa çeka Gospoda: “on nam Psalam 35
je pomoønik i zaætitnik! Psalam Davidov.
21 Jer se srce naæe veseli u njemu, mi 1 Gospode, bori se proti onima, koji se
se uzdamo u sveto ime njegovo bore proti meni i udari na one, koji
22 Neka vlada, Gospode, nad nama udaraju na me!
milost tvoja, kao æto se uzdamo u tebe! 2 Prihvati oruœje i ætit i digni se, da mi
pomogneæ!
Psalam 34 3 Zavitlaj koplje i nadœak proti
Davidov, kad se pred Abimelekom uçini lud, i od njega progoniteljima mojim, reci duæi mojoj:
protjeran otide. “Ja sam spasenje tvoje!”
1 Blagoslivljat øu Gospoda u svako 4 Neka se smetu i posrame, koji mi
doba, neka mi je svagda hvala njegova rade o glavi, neka se odbiju natrag
u ustima! posramljeni, koji proti meni misle zlo!
2 Neka se diçi Gospodom duæa moja, 5 Neka budu kao pljeva pred vjetrom:
neka çuju, koji stradaju, i neka se anåeo Gospodnji neka ih tjera!
raduju! 6 Neka bude put njihov taman i sklizav:
3 Veliçajte Gospoda s menom, anåeo Gospodnji neka ih progoni!
uzvisujmo ime njegovo zajedno! 7 Namjestiæe mi potajno bez povoda
4 Traœio sam Gospoda: on me usliæi, zamku svoju; bez uzroka iskopaæe mi
izbavi me od svih tjeskoba mojih. jamu.
5 Tko pogleda u njega, bit øe vedrijega 8 Neka ih stigne iznenada propast,
srca, lice se njegovo ne treba zamka, koju potajno namjestiæe meni,
zarumeniti. neka njih uhvati; u tu propast neka
6 Ovdje je siromah, koji povika, i upadnu!
Gospod ga çuje i pomoœe mu iz svih 9 Tada øe se duæa moja radovati u
nevolja njegovih. Gospodu, veselit øe se pomoøi njegovoj.
7 Anåeo Gospodnji stoji oko onih, koji 10 Svaki øe na meni ud reøi: “Gospode,
se boje njega, i izbavlja ih. tko je kao ti, koji izbavljaæ bijednika od
8 Kuæajte i vidite, kako je dobar ruke jaçega, patnika i ubogoga od
Gospod! Blagoslovljen je çovjek, koji se razbojnika?”
uzda u njega! 11 Ustaju proti meni laœni svjedoci;
9 Vi sveti njegovi, bojte se Gospoda, jer pitaju me za ono æto ne znam.
koji se boje Gospoda, ne trpe nikada 12 Vraøaju mi zlo za dobro; osama je
oskudice. sudbina duæi mojoj.
10 Lavovi imaju oskudicu i gladuju, a 13 A ja? - Kad ih sruæi bolest, bila je
tko traœi Gospoda, ima svako dobro. vreøa odjeøa moja; muçio sam sebe
11 Doåite, djeco, posluæajte me; nauçit postom i molio sam se duboko prignut.
øu vas strahu Gospodnjemu! 14 Kao da bi mi bio prijatelj, brat, vrzao
12 Tko je taj çovjek, koji ljubi œivot, koji sam se okolo; tugujuøi kao za majkom
œeli sebi godine, da okusi sreøu? bio sam u œalosti pokunjen.
13 Jezik svoj ustavljaj oda zla, usta 15 A kada ja posrnem, oni se radosni
svoja od prijevarna govora! kupe, kupe se proti meni, spremni da
Psalmi 426
me biju, a ne znam za æto; psuju me bez œivotinjama.
prestanka. 7 Kako je dragocjena dobrota tvoja,
16 Meøu me na kuænju, podruguju mi Boœe; u sjenu krila tvojih bjeœe djeca
se ruglom, ækripaju na me zubima çovjeçja.
svojim. 8 Hrane se na izobilju kuøe tvoje;
17 Gospode, kako øeæ dugo to joæ napajaæ ih na rijeci sladosti svojih
gledati?! Izbavi duæu moju od laœi 9 Jer je u tebe izvor œivota; u svijetlu
njihovih, od lavova moje jedino dobro! tvojem gledamo svjetlo.
18 Tada øu ti zahvaljivati na zboru 10 Uzdrœi milost svoju onome, koji te
velikom, slavit øu te pred narodom pozna, pravednost svoju onome, koji
brojnim. misli çestito!
19 Ne daj, da se raduju nada mnom, 11 Neka me ne pogazi noga ohologa,
koji me napadaju zlobno, koji bez æaka zlikovçeva neka me ne protjera!
razloga mrze na me i namiguju na me! 12 Jedanput øe pasti oni, koji çine zlo,
20 Jer ne govore, æto sluœi za mir; proti sruæit øe se i neøe ustati viæe.
onima koji su mirni u zemlji smiæljaju
rijeçi pune prijevare. Psalam 37
21 Razvaljuju na me usta svoja i Psalam Davidov.
govore: “Ha, ha, vidimo eto oçima 1 Nemoj se œestiti zbog zlikovaca,
vlastitim.” nemoj zavidjeti onima, koji çine zlo!
22 Ti si vidio, Gospode, nemoj æutjeti! 2 Jer oni brzo uvenu kao trava, usahnu
Gospode, ne udaljuj se od mene! kao zeleno bije.
23 Digni se, probudi se za pravo moje, 3 Uzdaj se u Gospoda i çini, æto je
Gospode moj i Boœe moj, na parbu za dobro, da ostajeæ u zemlji i uœivaæ
me! dobra njezina.
24 Sudi mi po pravdi svojoj, Gospode, 4 Imaj svoju radost u Gospodu; on øe ti
Boœe moj, neka se ne raduju nada ispuniti æto ti œeli srce!
mnom! 5 Prepusti Gospodu sudbinu svoju;
25 Neka se meåu se ne hvale: “Ha! To je pouzdaj se u njega: “on øe veø to
bila œelja naæa!” Neka ne kaœu: urediti!
“Proœdrli smo ga!” 6 On øe dati, te pravednost tvoja zasja
26 Neka se zacrvene i zastide svi od kao svjetlost, pravica tvoja kao
sramote, koji se raduju nesreøi mojoj! podnevna svjetlost.
Neka pokrije stid i sram one, koji se 7 Budi tih pred Gospodom i çekaj ga,
razmeøu nada mnom! nemoj se ljutiti na onoga, koji ima
27 A neka se raduju i vesele, koji mi œele sreøu u svojemu poslu, na çovjeka,
pravicu, koji govore vazda: “Velik je koji samo kuje spletke!
Gospod, koji hoøe dobro slugi 8 Utiæaj srdœbu i ostavi gnjev i ne ljuti
svojemu!” se; to vodi samo k zlu!
28 Moj øe jezik navjeæøivati pravedno 9 Jer øe se istrijebiti zlikovci; samo oni,
upravljanje tvoje, uvijek slavno koji se uzdaju u Gospoda, posjeduju
djelovanje tvoje. zemlju.
10 Samo joæ malo, Pa neøe biti zlikovca;
Psalam 36 pogledat øeæ na dom njegov, a njega
Upravitelju pjevaçkoga zbora; od sluge Gospodnjega viæe nema.
Davida. 11 A smjerni posjeduju zemlju i raduju
1 Presuda Boœja nad grijehom za se punini mira.
zlikovca duboko je saçuvana u srcu 12 Zlikovac snuje spletke proti
mojem; kazneni sud Boœji ne drœi on poboœniku, ækripa na njega zubima
pred oçima svojim, svojim.
2 Jer je On, kako misli, dobar njemu, 13 Ali mu se Svemoguøi smije, jer vidi,
kad pronaåe krivnju zlodjela, i kad da se veø primiçe dan njegov.
udara kaznu, 14 Maç poteœu zlikovci i zapinju luk, da
3 Rijeçi su usta njegovih opaçina i sruæe siromaha i slaboga, da pokolju
prijevara; on ostavlja mudro i dobro one, koji misle pravo:
œivljenje. 15 Maç njihov prodire im u vlastito
4 Na postelji svojoj smiælja bezakonje, srce, lukovi øe se njihovi polomiti.
udara putem opakim, ne preda pred 16 Bolji je malen iznos pravednika,
zloøom. nego nagomilani posjed zlikovaca
5 Gospode, do neba je uzviæena milost 17 Je øe se moø zlikovaca slomiti, a
tvoja, vjernost je tvoja do oblaka. oslon je pravedniku Bog.
6 Pravednost je tvoja kao gore najviæe, 18 Pozna Gospod dane poboœnika:
sudovi su tvoji kao bezdana najdublja; “baætina njihova traje dovijeka.
Gospode, ti pomaœeæ ljudima i 19 Neøe se postidjeti u zlo doba, u dane
427 Psalmi
gladi bit øe siti. mojim od grijeha mojih.
20 Fer samo zlikovci propadaju; 4 Jer krivnja moja izaåe vrh glave moje,
neprijatelji su Gospodnji kao ljepota kao teæko breme pritiskuje me.
æumska, kao dim, prolaze. 5 Gnjiju i trunu rane moje od bezumlja
21 Zlikovac mora uzaimati, a ne moœe mojega.
platiti, a pravednik je dobar i daje. 6 Zgrçio sam se i pogurio se posve,
22 Jer od Boga blagoslovljeni baætine povazdan idem œalostan.
zemlju, a od Boga prokleti propadaju. 7 Bokovi su moji puni upale, i nema
23 Gospod utvråuje korak çovjeku, ako zdrava mjesta na tijelu mojem.
mu se dopada put njegov. 8 Nemoøan sam i slomljen posve,
24 Ako i posrne, ne padne, jer Gospod viçem od muke nutarnje.
prihvati ruku njegovu. 9 Svemoguøi, znaæ za sve œelje moje;
25 Bio sam mlad; sad sam star: “ali ne uzdisanje moje nije od tebe skriveno.
vidjeh nikada poboœnika ostavljena, ni 10 Srce mi jako udara, ostavlja me
djece njegove da prose kruha. snaga moja, ni vida oçinjega nije viæe u
26 Uvijek je milostiv i daje u zajam, i na mene.
potomcima je njegovim blagoslov. 11 Moji mili i prijatelji bjeœe od muke
27 Uklanjaj se oda zla i çini, æto je moje, i roåaci se moji drœe daleko.
dobro, onda stanujeæ zauvijek u 12 Koji mi rade o glavi, namjeætaju mi
zemlji! zamke; koji traœe nesreøu moju, snuju
28 Jer Gospod ljubi pravedno dje- propast, povazdan misle o prijevari.
lovanje i ne ostavlja poboœnika svojih; 13 A ja sam kao gluh i ne çujem, kao
zlikovci øe biti uniæteni zauvijek; nijem ne otvaram usta svojih.
istrijebit øe se pleme zlikovaca. 14 Ja sam kao jedan, koji niæta ne çuje,
29 Pravednici posjeduju zemlju i u çijim ustima nema protivljenja.
stanuju uvijek u njoj. 15 Jer se ufam u tebe, Gospode!
30 Usta pravednikova govore mudrost; Svemoguøi Boœe, ti mi moraæ odvratiti!
jezik njegov govori, æto je pravo. 16 Jer se bojim, da bi se htjeli radovati
31 Zakon je Boga njegova njemu u nada mnom, razmetati se nada mnom,
srcu; koraci njegovi neøe se samo ako posrne noga moja.
spotaknuti nikada. 17 Jer sam veø blizu propasti, i bol je
32 Zlikovac vreba poboœnika i pun je moja preda mnom svagda.
poœude, da ga ubije. 18 Jer krivnju svoju moram priznat;
33 Ali ga Gospod ne predaje sili njegovoj, zbog grijeha svojega pun sam œalosti.
niti ga osuåuje, kad stane suditi. 19 A koji se bez razloga okreøu na me,
34 ekaj Gospoda i drœi se puta njegova: jaki su; koji mrze na me bez povoda,
on øe te uzvisiti, te øeæ posjedovati brojni su,
zemlju; vidjet øeæ, kako øe se istrijebiti 20 Koji mi vraøaju zlo za dobro, udaraju
zlikovci. na me, gdje sam htio samo dobro.
35 Vidjeh zlikovca puna obijesti: 21 Ne ostavljaj me, Gospode, Boœe moj,
raæirio se kao zeleno drvo; ne udaljuj se od mene!
36 Ali proåe, i evo nema ga viæe; traœio 22 Brzo mi doåi u pomoø, Svemoguøi,
sam ga, ali ga ne naåoh viæe. spasitelju moj!
37 Tako çuvaj neduœnost i vjeœbaj se u
pravdi; jer øe çovjeku mira ostati Psalam 39
potomstvo. Upravitelju pjevaçkoga zbora; za Jedutuna; psalam
38 A grjeænici bit øe svi uniæteni, Davidov.
potomstvo zlikovaca bit øe 1 Rekoh: “uvat øu putove svoje od
istrijebljeno. grijeha jezika; zauzdavat øu usta
39 Od Gospoda dolazi spasenje svoja, dok je joæ blizu zlikovac!”
pravednika; on je branitelj njihov u 2 I tako postadoh nijem, posve tih;
vremenima tjeskobe. æutio sam bez utjehe; ali je u meni
40 Gospod je pomoønik njihov i izbavlja rovala bol.
ih; on ih spasava od zlikovaca, saçuva 3 Goruøe mi postade srce u grudima;
ih, jer se skriæe kod njega. kad bih mislio na to, razgorio bi se
oganj; tada sam morao govoriti
Psalam 38 jezikom svojim:
Psalam Davidov; za prinos mirisnoga dijela. 4 Daj mi, Gospode, misliti na svrhu
1 Gospode, nemoj me karati u gnjevu moju i mjeru dana mojih, kako li je
svojem, niti kazniti u jarosti svojoj! malena, da mogu upoznati kako sam
2 Jer strijele se tvoje zabadaju u me, i vrlo prolazan!
ruka je tvoja na meni oteæçala. 5 Eto, s pedlja izmjerio si œivot moj;
3 Niæta nema zdrava na tijelu mojem od vrijeme je moje pred tobom kao niæta;
gnjeva tvojega, nema mira u kostima samo je dah çovjek, makar kako stoji
Psalmi 428
çvrsto. glavi mojoj; sva me srçanost ostavi.
6 Kao sjena prolazi çovjek, ni za æto je 13 Voljan budi, Gospode, izbaviti me;
muka njegova; skuplja, a ipak ne zna, doåi mi brzo u pomoø, Gospode!
kojemu øe dopasti. 14 Neka se posrame i postide svi, koji
7 A sada, Svemoguøi, æto da çekam? mi rade o glavi, da je uzmu; zasram-
Samo si ti ufanje moje! ljeni neka odstupe natrag, koji mi œele
8 Od svih grijeha mojih izbavi me; ne nesreøu!
daj me na podsmijeh bezumnima! 15 Neka se zgroze od sramote svoje, koji
9 Sad sam tiho; ne otvaram usta svojih, mi se rugaju: “Ha, ha!”
jer si ti to uçinio. 16 A neka se raduju i vesele u tebi svi,
10 Odvrati od mene biç svoj, inaçe koji œele tebe! Neka govore uvijek:
moram podleøi sili ruke tvoje! “Velik je Gospod!” koji traœe spasenje
11 Ti karaæ çovjeka kaznama za tvoje!
zlodjela; ti pustiæ da proåe œivot njegov 17 Ja sam bijedan i siromah: Svemo-
kao moljçev; ah, samo je dah svaki guøi brinut øe se za me! Ti si moj
çovjek! pomoønik i spasitelj: Boœe moj, nemoj
12 Çuj, Gospode, molitvu moju, çuj kasniti!
vapaj moj, ne zatvaraj se suzama
mojim, jer sam ja stranac u tebe, kao Psalam 41
svi oci moji putnik. Upravitelju pjevaçkoga zbora; psalam Davidov.
13 Prestani me karat, da odahnem, 1 Blagoslovljen je onaj, koji se zauzima
prije nego otidem i viæe me ne bude! za slaboga; njega izbavlja Gospod u
dan zao!
Psalam 40 2 Gospod ga çuva, ostavlja ga na
Upravitelju pjevaçkoga zbora; psalam Davidov. œivotu: sretnim øe se slaviti u zemlji; ti
1 Œeljno sam oçekivao Gospoda; on se ga ne predajeæ poœudi neprijatelja
je milostiv prignuo k meni i çuo glasnu njegovih.
molitvu moju. 3 Na bolesniçkoj postelji krijepi ga
2 Iz jame propasti izvuçe me, iz blatne Gospod; svu postelju njegovu mijenjaæ
kaljuœe; postavi na hridinu noge moje, mu, kad je bolestan.
utvrdi stope moje. 4 Ja se molim: Gospode, budi mi
3 Metnu mi u usta pjesmu novu, milostiv, ozdravi me, jer sagrijeæih
hvalospjev Bogu naæemu; mnogi to tebi!
moraju sa strahopoætovanjem iskusiti 5 Neprijatelji moji œele mi zlo: “Kad øe
i uzdati se u Gospoda. umrijeti, ime njegovo iæçeznuti?”
4 Blagoslovljen je çovjek, koji samo u 6 Doåe li tko, da me posjeti, onda govori
Gospoda stavlja uzdanje svoje, koji ne laœno; drœi u srcu zlobu zatvorenu; ali
drœi s oholima i s laæcima nevjernim! jedva izaåe van, govori loæe.
5 Gospode, Boœe moj, ti si uçinio 7 Svi mrzitelji moji æapøu meåu se proti
mnogo; çudesima tvojim i osnovama meni; oni sebi naslikaju, koje me zlo
za nas niæta se ne moœe prispodobiti; pogaåa:
htio bih ih javljati i pripovijedati, ali im 8 “Straæno se zlo sruæilo na njega.”
nema broja. “Kako on leœi, ne ustaje viæe.”
6 Œrtava zaklanica i prinosa nijesi htio, 9 Pa i prijatelj moj, u koga sam se
ali si mi dao uæi otvorene; œrtava uzdao, koji je jeo kruh moj, podiœe na
paljenica i œrtava za grijeh ne iæteæ. me petu.
7 Zato rekoh: “Evo, ovdje sam! U knjizi 10 Ali ti, Gospode, budi mi milostiv i
je meni to oznaçeno. podigni me, da im vratim!
8 Volju tvoju çiniti, Boœe moj, meni je 11 Po tom poznajem, da si mi
slast; zakon tvoj nosim u srcu. naklonjen, kad neprijatelj moj ne
9 Dadoh radosnu vijest o pravednom klikøe nada mnom.
upravljanju tvojem pred zboru 12 A za mene, ti me drœiæ zdrava, da ti
velikom; usta svojih ne zatvorih, ti sluœim uvijek.
znaæ, Gospode! 13 Neka je blagoslovljen Gospod, Bog
10 I Ne zakopah u srcu sudaçko Izraelov, odvijeka dovijeka! Amen!
upravljanje tvoje; slavio sam tvoju Amen!
vjernost i pomoø; nijesam æutio o tvojoj
dobroti i milosti pred zborom velikim. Psalam 42
11 Zato i ti, Gospode, ne uskraøuj meni Upravitelju pjevaçkoga zbora; pouçna pjesma; od sinova
milosråa svojega! Tvoja dobrota i Korahovih.
vjernost neka me ætiti vazda! 1 Kao æto koæuta çezne za izvorvodom,
12 Jer me opkoljuju muke nebrojene; tako çezne duæa moja za tobom, Boœe!
stigoæe me zlodjela moja, ne mogu ih 2 Duæa moja œeåa Boga, Boga œivoga;
pregledati; ima ih viæe nego kose na kad smijem doøi, prikazati se pred
429 Psalmi
Bogom. Jakovu!
3 Suze moje postadoæe mi jelo danju i 5 Mi s tobom ruæimo na, tlo neprijatelje
noøu, kad me se svaki dan pita: “Gdje svoje; s pomoøu tvojom pogazimo
je Bog tvoj?” protivnike svoje.
4 Tada pomiæljam - a srce se moje 6 Jer neøu da se pouzdam u luk svoj,
prolijeva - kako sam nekoø hodio tamo niti mi maç moj pomaœe do pobjede!
u povorci hodoçasniçkoj, pred njima 7 Kad ti nama dade pobjedu nad
iæao k domu Boœjemu uz klicanje i neprijateljima i posrami mrzitelje
hvalospjeve sveçanoga mnoætva. naæe,
5 Zaæto si œalosna, duæo moja, æto 8 Zato øemo se mi uvijek Bogom hvaliti;
uzdiæeæ u meni? ekaj Boga, jer ga joæ ime øemo tvoje slaviti dovijeka.
slavim, mojega spasitelja i Boga. 9 Ali sad si nas posve odbacio i
6 Œalosna je u meni duæa moja, kad se posramio nas; nijesi iæao s vojskama
spomenem tebe iz zemlje jordanske i naæim u boj.
svetiæta iz niskoga pogorja. 10 Pustio si nas da uzmaknemo pred
7 Bezdana doziva bezdanu æumom neprijateljima; neprijatelji naæi
slapova tvojih; svi valovi tvoji i vode odnesoæe plijen sebi.
tvoje prelaze preko mene. 11 Dao si nas kao ovce na klanje,
8 Danju æalje Gospod milost svoju, rasijao nas meåu neznaboæce.
noøu je njemu pjesma moja, molitva k 12 Prodao si narod svoju bescjenje i
Bogu œivota mojega. nijesi postao bogat utrækom njihovim.
9 Tuœim se Bogu, hridini svojoj: “Zaæto 13 Postavio si nas za porugu susjedima
si me zaboravio?” Zaæto idem œalostan, naæim, da nam se rugaju i smiju oni,
dok me neprijatelj muçi? koji su okolo nas.
10 Kroz mozak i kosti ide mi poruga 14 Naçinio si od nas priçu meåu
tlaçitelja mojih, dok me pitaju svaki narodima; gledajuøi nas maæu glavom
dan: “Gdje je Bog tvoj?” puci.
11 Zaæto si œalosna, duæo moja i æto 15 Pred oçima stoji mi uvijek ta
uzdiæeæ u meni? Uzdaj se u Boga, jer ga sramota, stid mi je pokrio lice
joæ slavim, mojega spasitelja i Boga 16 Od vike rugaça, æto psuje, od
pogleda neprijatelja, æto œeåa osvetu.
Psalam 43 17 Sve nas je ovo snaælo, a mi ipak ne
1 Dosudi mi pravo, Boœe, i raspravi zaboravismo tebe i zavjetu se tvojemu
parbu moju s ljudima zlobnim; od ne iznevjerismo.
laœaca i zlikovaca izbavi me! 18 Srce naæe nije uzmaklo, niti korak
2 Jer si ti Bog, koji me brani; zaæto si me naæ ostavi stazu tvoju.
odbacio? Zaæto idem œalostan, dok me 19 Ti si nas ipak razbio na mjestu
neprijatelj muci! çagalja i pokrio nas noøu smrti.
3 Poælji svjetlost svoju, koja ætiti; neka 20 Kad bismo zaboravili ime Boga
me vodi i dovede na svetu goru tvoju, k svojega, ruke svoje podizali k bogu
æatoru tvojemu! tuåemu,
4 Htio bih pristupiti k œrtveniku 21 Zar ne bi to pronaæao Bog, koji pozna
Boœjemu, k Bogu radosti i veselja najtajnije misli srca?
svojega, i slaviti uz citaru tebe, Boœe, 22 Eto dave nas zbog tebe svaki dan, s
Boœe moj! nama postupaju kao s ovcama
5 Zaæto si œalosna, duæo moja; æto klanicama.
uzdiæeæ u meni? Uzdaj se u Boga, jer ga 23 Ustani! Æto spavaæ, Gospode?
joæ slavim, mojega spasitelja i Boga. Probudi se! Ne odbacuj nas vjeçno!
24 Æto krijeæ lice svoje, zaboravljaæ
Psalam 44 nevolju naæu i muku naæu?
Upravitelju pjevaçkoga zbora; od sinova Korahovih; 25 Jer se je prignula duæa naæa do u
pouçna pjesma. prah; tijelo naæe prianja za tlo.
1 Sluæasmo, Boœe, uæima svojim, oci 26 Digni se! Doåi nam u pomoø, izbavi
nam naæi pripovjediæe: u dane njihove nas zbog milosti svoje!
uçinio si sjajno djelo, u dane davne.
2 Rukom si svojom protjerao Psalam 45
neznaboæce, a njih si zasadio; narode Upravitelju pjevaçkoga zbora; po napjevu: “Ljiljani” od
si iskorijenio, a njih si namnoœio. sinova Korahovih; pouçna pjesma; pjesma ljubavi.
3 Jer ne zadobiæe zemlje svojim 1 Od ljupke rijeçi igra srce moje;
maçem, niti im miæica njihova donese posveøujem pjesmu svoju tebi, o
pobjedu: “nego tvoja desnica, tvoja kralju, jezik moj neka je pisaljka
miæica, svjetlost lica tvojega; jer si im ti hitroga pisara.
bio naklon. 2 Lijep si ti, lijep izmeåu sinova
4 Ti si kralj moj, Boœe, koji pomoø æalje ljudskih; milina se razlika na usnama
Psalmi 430
tvojim; jer te je blagoslovio Bog u vijek. 9 Prekida do na kraj zemlje rat, prebija
3 Pripaæi maç svoj uz bokove, junaçe, lukove, prelama koplja, izgara kola u
svoju sjajnu obranu! ognju.
4 U dobri ças, sjedi na kola kao 10 Prestanite i spoznajte, da sam ja
branitelj vjernosti, siromaætva, Bog! Slavit øe me meåu narodima i
pravice! Desnica tvoja neka pokaœe uzvisivati na zemlji.
sjajna djela! 11 Gospod nad vojskama s nama je,
5 Strijele su tvoje oætre, - narodi utoçiæte je nama Bog Jakovljev!
postaju ti podloœni - one se zabadaju
usred neprijatelja kraljevih, Psalam 47
6 Prijestolje tvoje, Boœe, stoji zauvijek i Upravitelju pjevaçkoga zbora; od sinova Korahovih,
vjeçno; œezlo kraljevstva tvojega: œezlo psalam.
pravice! 1 Svi narodi, zapljeætite rukama,
7 Ljubio si pravicu i mrzio na opaçinu: pokliknite Bogu glasom radosnim!
zato te je pomazao Bog, Bog tvoj, uljem 2 Jer je Gospod, Sveviænji, straæan:
radosti pred drugovima tvojim. kralj velik nad svim svijetom!
8 Smirnom, alojem, kasijom miriæu sve 3 Podloœi nam narode, prisili plemena
haljine tvoje; iz dvorana od slonove pod noge naæe.
kosti razveseljuju te zvuci œica. 4 Odredi za nas baætinu naæu, krasotu
9 Poçasna pratnja tvoja jesu køeri Jakovljevu, koju ljubi.
kraljeve; s desne ti strane stoji 5 Uzlazi Bog uz klicanje, Gospod uz
kraljica, sjajna u ofirskom zlatu. glas truba.
10 Çuj køeri, pogledaj i prigni uho 6 Pjevajte Bogu, pjevajte, pjevajte
svoje: zaboravi narod svoj i oçinski kralju naæemu, pjevajte!
dom svoj! 7 Jer je Bog kralj sve zemlje, pjevajte
11 Kralj œudi ljepotu tvoju; jer je on krasnu pjesmu!
Gospod tvoj: njemu se pokloni! 8 Bog kraljuje nad narodima, Bog sjedi
12 Narod tirski tebi çestita s darovima na svetom prijestolju svojemu.
najbogatiji u narodu. 9 Knezovi naroda skupiæe se, kao
13 Køi kraljeva koraça unutra u punom narod Boga Abrahamova. Jest, Boœji
sjaju: haljina njezina zlatom izvezena. su vladaoci zemlje: on je uzviæen
14 U haljini iskiøenoj vode je kralju, za veoma.
njom djevojke, drugarice njezine,
privode k tebi. Psalam 48
15 Vode ih veselo i radosno, ulaze u Pjesma; psalam; od sinova Korahovih.
palaçu kraljevu. 1 Vekik je Gospod i dostojan svake
16 Mjesto otaca tvojih bit øe ti sinovi; slave u gradu Boga naæega, na svetoj
postavljaæ ih knezovima po svoj zemlji. gori svojoj!
17 Ja øu uzdrœati spomen o imenu 2 Krasno se istiçe radost cijele zemlje:
tvojem od koljena na koljeno; zato øe te gora Sion, vrhunac na sjeveru, grad
slaviti plemena na vijek vijeka. moønoga kralja.
3 Bog se u palaçama njegovim objavio
Psalam 46 kao jaka tvråava.
Upravitelju pjevaçkoga zbora; od sinova Korahovih; u 4 Jer eto: kraljevi se skupiæe, doåoæe
sopranu; pjesma. ovamo zajedno.
1 Bog nam je utoçiæte i zaætita pomoø- 5 im vidjeæe, zapanjiæe se i zbunjeni
nik u nevoljama, koji se brzo nalazi. pobjegoæe.
2 Zato neka nas ne hvata strah, i da bi 6 Trepet ih ondje obuze, bol kao u œena,
se zemlja potresla, i da bi se prevalile kad raåaju.
gore u srce mora, 7 Ti si vjetrom istoçnim razbio laåe
3 Da bi buçila i kipjela voda njegova, da taræiæke.
bi se tresle gore od sile njegove. 8 Kako smo çuli, tako sad vidjesmo: u
4 Rijeka - pritoci njezini vesele grad gradu stoji Gospod nad vojskama, u
Boœji, svetiæte, stan Sveviænjega. gradu Bog naæ; Bog çini da vjeçno
5 Bog prebiva u njem: ne moœe se postoji.
pomaknuti; pomoø je njegova Bog, kad 9 Spominjemo se, Boœe, dobro, te tvoje
puca zora. u nutrini hrama tvojega.
6 Narodi se pobunili, zaljuljala se 10 Kao æto ime tvoje, Boœe, tako neka
kraljevstva; on pusti da zagrmi glas dopire slava tvoja do na krajeve zemlje;
njegova groma, i veø zadrhta zemlja. pravde je puna desnica tvoja.
7 Gospod nad vojskama s nama je, 11 Tomu se veseli gora Sion, klikøu
utoçiæte je nama Bog Jakovljev! køeri Judine radi sudova tvojih.
8 Doåite i vidite djela Gospodnja: silne 12 Proåite oko Siona, obiåite ga,
stvari uçini na zemlji. izbrojte kule njegove!
431 Psalmi
13 Pogledajte dobro bedeme njegove, je, dozivao je zemlju od istoka
razmotrite palaçe njegove: onda sunçanoga do zapada.
moœete najvjeæøivati buduøem 2 Sa Siona zasja Bog, kruna ljepote.
pokoljenju: 3 On je doæao, Bog naæ, nije mogao
14 “Tako je Bog, Bog naæ zauvijek i æutjeti, pred njim oganj proœdirao; oko
vjeçno; on øe nas voditi do smrti.” njega æum silan æumio.
4 Doziva nebo ozgo i zemlju, da sudi
Psalam 49 narodu svojemu:
Upravitelju pjevaçkoga zbora; od sinova Korahovih; 5 “Skupite mi sluge moje, æto su
psalam. sklopile zavjet s menom na œrtvi!”
1 Çujte ovo, svi narodi, svi stanovnici 6 Oglasiæe nebesa sud njegov, da Bog
zemaljski, posluæajte! vræi svoju sluœbu sudaçku.
2 Djeco puka, sinovi plemiøa, bogati i 7 “Sluæaj, narode moj; ja øu govoriti,
siromasi zajedno! tebe øu, Izraele, opomenuti, ja, Bog,
3 Usta moja govore istinu, razboritost Bog tvoj!
je osjeøaj srca mojega. 8 Ne karam te za œrtve tvoje; œrtve
4 Prignut øu uho svoje k priçi jednoj, uz paljenice tvoje gore stalno preda mnom.
citaru øu rijeæiti zagonetku svoju. 9 Ne trebam bikova iz staje tvoje, niti
5 ega da se bojim u dane nesreøe, kad jaraca iz torova tvojih.
me zloba mojih neprijatelja opkoli? 10 Jer je moja svaka zvijer u æumi i
6 Oni se oslanjaju na svoj posjed i hvale stoka na planinama na tisuøe.
se velikim bogatstvom svojim. 11 Poznam svaku pticu na gorama; æto
7 Ali ne moœe çovjek samoga sebe se kreøe u polju, moja je svojina.
otkupiti, niti platiti otkup Bogu za sebe, 12 Da bih ogladnio, ne bih ti to rekao;
8 Previsoka je cijena za œivot njegov; ne jer moj je nadzemaljski svijet i æto ga
doteçe dovijeka! ispunja.
9 Pa da œivi zauvijek i da ne treba 13 Zar øu jesti meso bikova i piti krv
nikada pogledati u grob. jaraca?
10 On vidi, kako i mudri umiru, i luåak 14 Hvalu prinesi Bogu kao œrtvu
kao œivotinja gine, i kako r drugi zahvalnu; ispuni Sveviænjemu zavjete
ostavljaju svoje dobro. svoje!
11 Grob je zauvijek njihov dom, od 15 Prizovi me u dan nevolje, tada øu te
koljena na koljeno njihov stan, makar izbaviti, a ti øeæ me slaviti!”
i zemlje prozvaæe imenom svojim. 16 A bezboœniku reçe Bog: “Zaæto
12 Çovjek unatoç svojemu sjaju nema tumaçiæ zakone moje i nosiæ zavjet moj
opstanka; sliçan je stoci, æto se u ustima?
smakne. 17 A sam mrziæ na nauku moju,
13 To je sudbina onih, koji su puni rijeçima mojim okreøeæ leåa.
preuzetnosti; to je svræetak onih, koji 18 Kad si vidio lupeœa, postao si mu
se hvale zadovoljstvom! prijatelji s preljuboçincima opøio si.
14 Kao ovce gone se oni u svijet mrtvih: 19 Usta si svoja pustio da govore zlo,
smrt øe ih pasti; pravednici im zapo- jezik je tvoj pleo prijevare.
vijedaju ujutro; postojanje njihovo 20 Kod gozbi si govorio na brata
propada u kraljevstvo mrtvih, daleko svojega, nanosio si sramotu sinu
od postojbine njihove tamo gore. matere svoje.
15 Ali duæu øe moju Bog otkupiti iz 21 Ti si to çinio, i ja zar sam morao
æaka svijeta mrtvih: on ne prima. æutjeti? Mislio si, da sam ja kao ti; ali
16 Zato se ne œalosti, kad se tko sad te karam i stavljam ti to pred oçi.
obogati, kad se umnoœi sjaj kuøe 22 Razumijte ovo, koji zaboravljate
njegove! Boga; inaçe pograbit øu vas bez
17 Jer kad umre, ne ponese niæta, spasenja:
bogatstvo njegovo ne moœe ga slijediti. 23 Tko prinosi œrtvu hvale, taj ætuje
18 Makar se netko u œivotu sretnim mene; çiji je œivot besprijekoran, tome
slavio: “Slavit øe tebe, jer je dobro iælo pokazujem spasenje Boœje.”
tebi!”,
19 On mora ipak u çetu otaca svojih, Psalam 51
nikada viæe neøe gledati bijeloga dana. Upravitelju pjevaçkoga zbora; psalam Davidov;
20 Çovjek, koji œivi u sjaju, a nije1 Smiluj mi se, Boœe, po milosråu
razuman, sliçan je stoci, æto se svojem; po velikom milosråu svojem
smakne. uniæti grijehe moje!
2 Posve me operi od zlodjela mojih, od
Psalam 50 grijeha mojega oçisti me!
Psalam Asafov. 3 Jer ja znam zloçin svoj, krivnja moja
1 Bog nad bogovima, Gospod, govorio vazda mi je pred oçima.
Psalmi 432
4 Tebi, tebi samo sagrijeæih, æto je pred Boœjoj; ja stavljam uzdanje svoje u
tobom bilo zlo, to uçinih, tako da se ti milosråe Boœje uvijek i dovijeka.
pokazujeæ prave dan u presudi svojoj, 9 Slavit øu te vjeçno, jer ti si to uçinio i
çist stojiæ u sudu svojem. navjeæøivat øu ime tvoje dobrostivo,
5 Jer gle, roåen sam u grijehu, u krivnji pred licem tvojih svetih.
me je veø zaçela mati moja.
6 Gle, ti traœiæ çistoøu srca: udijeli Psalam 53
nutrini mojoj mudrost! Upravitelju pjevaçkoga zbora; po napjevu: “Bolest”;
7 Poækropi me hisopom da se oçistim; pouçna pjesma; od Davida.
operi me i bit øu biti bjelji od snijega. 1 Luåaci misle u sebi: “Nema Boga.”
8 Daj mi da okuæam radost i veselje, da Pokvarena su djela njihova, uçiniæe
se obraduje tijelo moje, æto ga bijeæ! odurna zlodjela; nema ni jednoga, koji
9 Zastri lice svoje od grijeha mojih i je çinio dobro.
uniæti sva zlodjela moja! 2 Bog gleda s neba na djecu çovjeçju,
10 Srce çisto stvori mi, Boœe, duh pravi da vidi, tko je razuman, tko se povodi
obnovi u meni! za Bogom.
11 Ne odbacuj me od lica svojega, 3 Ali su ovi zaæli, svi se pokvarili; nema
svetoga Duha svojega ne uzimaj od ga, koji je çinio dobro, nema ni jednoga.
mene! 4 Zar da ne bi morali çiniti okajanje svi,
12 Daj da ponovno iskusim radost koji su çinili zlo, koji su jeli narod moj
spasenja tvojega; daj me okrijepi u kao kruh, koji nijesu çastili Gospoda?
duhu dobrovoljnom! 5 Jedanput øe oni zadrhtati od
13 Tada øu pokazati bezboœnicima tjeskobe, gdje nema razloga za
putove tvoje, da se grjeænici obrate k drhtanje; jer øe Bog razasuti kosti
tebi. neprijatelja; ti øeæ ih posramiti, jest,
14 Izbavi me od krvi, Boœe, Boœe Bog øe ih zabaciti.
spasenja mojega! Tada øe jezik moj 6 O da bi doælo sa Siona spasenje
glasno slaviti milost tvoju. Izraelu! Kad Gospod okrene sudbinu
15 Gospode, otvori usne moje, i usta øe naroda svojega, onda neka kliçe
moja navjeæøivati hvalu tvoju! Jakov, onda neka se veseli Izrael!
16 Œrtava klanica nijesi mogao;
htjedoh ti ih dati; œrtve paljenice tebi se Psalam 54
ne mile. Upravitelju pjevaçkoga zbora; uz œice; pouçna pjesma;
17 Œrtva, æto se dopada Bogu, skruæen od Davida;
je duh, srce skruæeno i poniœeno, Boœe, 1 Boœe, imenom svojim spasi me i
to ti ne prezireæ nikada. jakoæøu svojom pribavi mi pravo!
18 ini dobro na Sionu u naklonosti 2 Usliæi, Boœe, molitvu moju i çuj rijeçi
svojoj i podigni zidove Jerusalema! usta mojih!
19 Onda øeæ imati radost na pravim 3 Jer pakosni ustaju proti meni,
œrtvama: na œrtvama paljenicama, okrutni rade mi o glavi; straha Boœjega
çitavim œrtvama; onda øe se stavljati ne poznaju.
junci na œrtvenik tvoj. 4 Ali gle, Bog je pomoønik moj,
Svemoguøi je potpora œivotu mojemu.
Psalam 52 5 Na neprijatelje moje neka natrag
Upravitelju pjevaçkoga zbora; pouçna pjesma; od padne zlo, vjernoæøu tvojom daj da
Davida; zamuknu!
1 Silniçe, æto se hvaliæ zloøom: “Milost 6 Tada øu ti radosno prinositi œrtvu,
Boœja traje uvijek!” navjeæøivat øu, Gospode: “Ime je tvoje
2 Nepravdu izmiælja jezik tvoj; on je kao dobrostivo!
oætar noœ, ti kovaçu varke! 7 On me je izbavio iz svake pogibli; oko
3 Voliæ viæe zlo nego dobro, viæe laœ nego moje gleda dolje na neprijatelje moje.”
pravedan govor.
4 Voliæ samo rijeçi, æto raåaju zlo, ti Psalam 55
jeziçe pun varke! Upravitelju pjevaçkoga zbora; uz œice; pouçna pjesma;
5 Zato øe te i Bog uniætiti zauvijek, od Davida.
iæçupat øe te, izbacit øe te iz æatora, 1 Posluæaj Boœe, molitvu moju i ne
iskorijenit øe te iz zemlje œivih. skrivaj se vapaju mojemu!
6 Pravednici øe to gledati i zgrozit øe se, 2 Pazi na me i daj mi odgovor! U jadu
i tada øe mu se podsmijevati: svojem lutam okolo, smeten sam
7 “Gle çovjeka, koji nije traœio utoçiæte 3 Zbog prijetnja neprijatelja, i vike
svoje u Bogu! Gradio je na veliçini bezboœnika; jer diœu na me zlo i u
bogatstva svojega; prkosio je zloøom gnjevu progone me.
svojom.” 4 Srce mi se grçi u grudima, spopadaju
8 A ja sam kao zelena maslina u kuøi me strahovi smrti.
433 Psalmi
5 Strah i trepet nasrøu na me, groza se 5 Svaki dan preokreøu rijeçi moje; sve
svaljuje na me. misli njihove idu na zlo proti meni.
6 Tada œelim: “Da bih imao krila 6 Skupljaju se; zasjedaju mi; paze na
golubinja: odletio bih odatle i mir bih pete moje, jer ml rade o glavi.
naæao! 7 Uz takvu zloøu da izmaknu, u gnjevu
7 Jest, daleko bih odletio u daljinu; sruæi narode, Boœe!
pustinja bi mi bila postojbina. 8 Izbrojio si dane nevolje moje; suze
8 Utoçiæte bih brzo potraœio sebi od moje skupi u svoj mijeh, u torbu svoju
bijesa bure, od vihora.” unutra!
9 Upropasti ih, Svemoguøi, pometi im 9 Onda se moraju neprijatelji moji
jezik, jer vidim nasilje i svaåu u gradu. okrenuti, umaøi u dan, kad te zovnem;
10 Oni ga okruœuju danju i noøu kao o tom sam uvjeren: Bog je za me!
svoje vlastite zidove; unutra vladaju 10 U Boga, çijom se rijeçi di çim, u
zlodjela i nevolja, Gospoda, çijom se rijeçi diçim,
11 Usred njega bezboœna djela, s trga 11 U Boga se uzdam, ne bojim se: æto mi
njegova ne odlazi tlaçenje i lukavstvo. mogu uçiniti ljudi?
12 Jest, nije neprijatelj koji me tako 12 Boœe, dugujem ti, æto sam
grdi: to bih podnio; ne udara na me zavjetovao; œrtvu hvale prinijet øu ti,
mrzitelj moj: ja bih se skrio od njega. 13 Ako izbaviæ od smrti duæu moju, od
13 Ne, ti si, çovjek kao ja, prijatelj moj, pada noge moje, da idem pred Bogom
pouzdanik moj. u svjetlosti œivota.
14 S kojim sam pouzdano opøio, u
povorci sveçanoj hodio u kuøu Boœju. Psalam 57
15 Neka ih dostigne smrt, neka œivi Upravitelju pjevaçkoga zbora; po napjevu: “Nemoj
siåu u podzemni svijet, jer je kuøa pogubiti”; od Davida; miktam; kad pobjeœe pred Saulom
njihova, srce njihovo puno zloøe. u peøinu.
16 A ja prizivam Boga; Gospod øe me 1 Smiluj se meni, Boœe, smiluj se meni,
spasiti! jer se u tebe uzda duæa moja; u sjenu
17 Uveçe, u jutro i u podne tuœit øu i krila tvojih ja øu se skriti, dok zlo ne
uzdisati; on øe çuti glas moj; umine!
18 Duæu øe moju otkupiti za mir iz boja 2 Vapijem k Bogu Sveviænjemu, k Bogu
proti meni; jer ih je mnogo bilo oko koji brani stvar moju.
mene. 3 On neka mi poæalje pomoø s neba, jer
19 Bog øe çuti; duboko øe ih saviti, on, mi se progonitelj moj ruga! Bog neka
koji stoluje odvijeka, jer se ne dadne svoju milost i vjernost!
popravljaju, jer ne ætuju Boga sa 4 Duæa moja prebiva meåu ljutim
strahopoætovanjem. lavovima, meåu ljudima, kojima su
20 Svaki stavlja ruku svoju na zubi koplja i strijele, kojima je jezik
prijatelja, pogråuje savez svoj. maç oætar.
21 Glatka je licemjerna rijeç njegova, 5 Iznad neba pokaœi svoje veliçanstvo,
ali mu je svaåa u srcu; rijeçi su njegove Boœe, sjaj tvoj neka napuni sav svijet!
blaœe od ulja, ali su maçevi. 6 Namjestiæe zamku nogama mojim,
22 Baci na Gospoda brigu svoju, i on øe ali me je on drœao daleko, iskopaæe
te uzdrœati; on ne da da se pravednik preda mnom jamu, ali oni sami padoæe
ikad poljulja. u nju.
23 Ali one, Boœe, ruæiæ u jamu grobnu; 7 Utjeæeno je srce moje, Boœe, utjeæeno
ljudi puni krvi i prijevare ne je srce moje; pjevat øu i svirat øu.
sastavljaju polovine dana svojih. A ja 8 Probudi se, duæo moja! Probudi se,
se uzdajem u tebe. harfo i citaro, hoøu da probudim zoru
bijelu!
Psalam 56 9 Tebe øu slaviti meåu narodima,
Upravitelju pjevaçkoga zbora; po napjevu: “Nijema Svemoguøi, tebi øu svirati meåu
golubica u daljini”; od Davida; miktam; kad ga Filisteji neznaboæcima.
uhvatiæe u Gatu. 10 Jer je uzviæena do neba milost tvoja,
1 Smiluj se meni Boœe, jer za mnom vjernost tvoja do oblaka.
zijevaju ljudi; ratnici me svaki dan 11 Iznad neba pokaœi svoje Veliçanstvo,
pritiskuju. Boœe, sjaj tvoj neka napuni sav svijet!
2 Neprijatelji moji rade mi o glavi; jest,
mnogo ih je, koji se bore proti meni. Psalam 58
3 Ali neka je daleko od mene, da ih se Upravitelju pjevaçkoga zbora; po napjevu: “Nemoj
bojim, jer u tebe se uzdajem! pogubiti”; od Davida; miktam.
4 U Boga, çijom se rijeçi diçim, u Boga 1 Vi suci, govorite li joæ doista pravo?
se uzdam, ne bojim se: æto mi mogu Izdajete li pravednu presudu ljudima?
uçiniti ljudi? 2 Ah ne, vi radite, a srce vam je puno
Psalmi 434
zloøe, puætate slobodu svoje mu 13 Uniæti ih u gnjevu svojem, istrijebi
opakom djelu u zemlji. ih, da ih nema, neka spoznaju, da Bog
3 Veø od krila materina zastranjuju vlada u Jakovu sve do krajeva
bezboœnici, veø od utrobe materine zemaljskih!
tumaraju laæci. 14 Uveçe dolaze opet, laju kao psi,
4 Imaju otrov kao otrov zmijin, kao skitaju se gradom.
gluha ljutica, æto zatiskuje sebi uho, 15 Tumaraju okolo za hranom i
5 Æto le çuje glasa çarobnjaka, s glasa mrmljaju ne nasitivæi se.
vraçara, vjeæta u vraçanju. 16 A ja øu pjevati jakost tvoju, rano
6 Boœe, polomi im zube u ustima! ujutro kliçuøi slaviti milost tvoju: “jer
Gospode, razbij çeljusti laviøima! si mi bio utoçiæte, u dan nevolje branik
7 Neka proåu kao prolivena voda, neka moj.
propadnu kao trava, æto vene! 17 Tebi øu pjevati, braniçe moj; jer mi je
8 Kao puœ, æto se raæçinja u sluzi, kao Bog utoçiæte, milostivi Bog moj!
nedonoæçe, æto ne ugleda ni kada
sunca. Psalam 60
9 Joæ prije nego lonci vaæi osjete Upravitelju pjevaçkoga zbora; po napjevu: “Ljiljan
potpaljeno trnje, i sirovo i nagorjelo svjedoçanstava”; miktam; od Davida; za pouku;
neka raznese vihor srdœbe! 1 Ti si nas odbacio, o Boœe, rasuo nas:
10 Obradovat øe se pravednik, kad vidi razgnjevio si se, na bijeg nas prisilio;
osvetu, oprat øe noge u krvi vrati nas i obnovi.
bezboœnikovoj. 2 Uzdrmao si zemlju, rastrgao ju;
11 Tada øe ljudi reøi: “Eto, isplati se biti stegni pukotine njezine, jer se drmaju.
poboœan! Ima joæ Bog, koji sudi na 3 S narodom svojim postupao si veoma
zemlji!” tvrdo; napojio si nas vinom omamnim.
4 Dignuo si zastavu proti poboœnima
Psalam 59 svojim, tako da utekoæe
Upravitelju pjevaçkoga zbora; po napjevu: “Nemaj 5 Da se sad izbave prijatelji tvoji, pruœi
pogubiti”; od Davida; miktam; kad posla Saul i dade desnicu svoju i çuj nas!
çuvati kuøu, da ga ubiju. 6 Ovako reçe Bog u svetosti svojoj
1 Izbavi me od zlih neprijatelja mojih, “Kliçuøi pobjedonosno razdijelit øu
Boœe, zaætiti me od tlaçitelja mojih! Æekem, izmjerit øu dolinu Sukot.
2 Otrgni me od zloçinaca, saçuvaj me 7 Moj je Gilead, moj je Manaseh, Efraim
od krvopija! je obrana glave moje, Juda vladalaçki
3 Jer evo, o glavi mi rade, veø drzoviti ætap moj.
navaljuju na me; a na meni nema 8 Moab je moj umivaonik, Edomu, da
krivnje, nema grijeha, Gospode! se brine za obuøu moju; ti, Filistejo,
4 Nema na meni nikakva zlodjela, a oni zavjeri se meni!
nasrøu i oruœaju se; ustani, doåi mi u 9 Tko øe me odvesti u tvrdi grad tko øe
pomoø i gledaj! me povesti u Edom?
5 Jest, ti, Gospode, Boœe nad vojskama, 10 Zar ne ti, Boœe, koji si nas odbacio,
Boœe Izraelov, ustani i pohodi sve koji nijesi iæao s naæim çetama, Boœe?
neznaboæce; ne ætedi lukavih 11 Ah, daj nam pomoø pred
klevetnika! neprijateljem; jer je pomoø ljudska
6 Uveçe dolaze opet, laju kao psi, niætava!
skitaju se gradom. 12 S Bogom izvojujemo pobjedu; on øe
7 Gledaj, oni ruœe ustima svojim, usne pogaziti neprijatelje naæe.
su njihove kao maçevi: “Tko moœe to
sluæati” Psalam 61
8 Ali ti, Gospode, ti øeæ im se nasmijati; Upravitelju pjevaçkoga zbora; uz œice; od Davida.
ti se podsmijevaæ svima tim nezna- 1 Boœe, usliæi vapaj moj i çuj molitvu
boæcima. moju!
9 Tebi øu pjevati, braniçe moj; jer Bog je 2 S kraja zemlje viçem k tebi klonutim
meni utoçiæte! srcem; na hridinu, æto im je odveø
10 Miloæøu svojom dolazi mi Bog moj na visoka, izvedi me!
susret; protivnike moje daje mi Bog za 3 Jer si ti utoçiæte moje, tvrda kula pred
nasladu oçiju. neprijateljem!
11 Ali ih ne davi, da to ne zaboravi 4 U æatoru tvojem hoøu da prebivam
narod moj, razbi ih snagom svojom; uvijek, da se skrijem pod krovom krila
sruæi ih na tlo, Svemoguøi, ti ætite naæ! tvojih!
12 Za grijeh usta njihovih, za rijeçi 5 Jer si ti, Boœe, usliæio zavjete moje, i
jezika njihova neka se uhvate u dao mi baætinu onih, koji te se boje,
oholosti svojoj, za kletvu i laœ, koju 6 Dodaj dane k danima kraljevim;
govore. godine njegove produlji od koljena na
435 Psalmi
koljeno! tebi.
7 Neka stoluje dovijeka pred Bogom; 7 Zaista, ti si pomoø moja; u sjeni krila
zapovjedi milosti i vjernosti, neka ga tvojih veselim se!
çuvaju! 8 Duæa se moja privija k tebi, desnica
8 Tada øu svagda pjevati imenu me tvoja prihvaøa.
tvojemu, zavjet svoj dan na dan vræiti. 9 A koji hoøe da upropaste duæu moju:
neka idu u dubinu zemlje,
Psalam 62 10 Neka izginu od maça, neka budu
Upravitelju pjevaçkoga zbora; za Jedutuna; psalam plijen æakalima!
Davidov. 11 A kralj se raduje u Bogu, koji se
1 Samo u Bogu poçiva tiho duæa moja; zakleo njim, neka kliçe, jer øe se
od njega mi dolazi spasenje; stisnuti usta laæcima.
2 On je jedini hridina moja i spasenje
moje, branik moj, da se ne poljuljam Psalam 64
nikada. Upravitelju pjevaçkoga zbora; psalam Davidov.
3 Dokle øete napadati na çovjeka, vi 1 Çuj, Boœe, glas u jadu mojemu od
svi, da ga ubijete? Kao nagnuti zid i straænoga neprijatelja saçuvaj œivot
troænu ogradu moj!
4 Zaista, to im je na umu, da ga sruæe 2 Zaætiti me od osnova zlikovaca, od
s visine njegove; oni ljube laœ, ustima bjesnila zloçinaca!
svojim blagoslivljaju, a u srcu svojem 3 Koji oætre jezik svoj kao maç, zapinju
kunu. na lukove svoje otrovne rijeçi kao
5 Samo u Bogu poçiva tiho duæa moja; strijele,
jer mi od njega dolazi nada 4 Da iz potaje strijeljaju na poboœnoga;
6 On je jedini hridina moja i spasenje iznenada ustrijele ga - i ne boje se.
moje, branik moj, da ne posrnem 5 Tvrdo zakljuçuju zlu odluku,
nikada. dogovaraju se da postave zamke;
7 U Boga je spasenje moje i slava moja; misle: Tko øe ih vidjeti?
tvrdu hridinu svoju, utoçiæte svoje 6 Na zloçinstva samo misle, skrivaju
nalazim u Bogu. lukavo izmiæljenu osnovu; pamet i
8 Ti narode, uzdaj se uvijek u njega! srce çovjeçje bezdan su duboki.
Izlijevajte pred njim srca svoja; 7 Ali øe ih pogoditi Bog strijelom
utoçiæte je naæe Bog! svojom: iznenada bit øe ranjeni.
9 Djeca su çovjeçja samo dah, sinovi su 8 Sruæit øe ih jezik njihov; tko ih god
gospodski samo varka; oni stanu na tada pogleda, bjeœat øe od njih.
vagu gore, a svi skupa lakæi su od 9 Sve ljude spopast øe strah; govorit øe
daha. djela Boœja, spoznat øe upravljanje
10 Ne oslanjajte se na nasilje! Ne njegovo.
stavljajte praznu nadu na otimaçinu! 10 Pravednik øe se veseliti o Gospodu,
Kad raste imetak, neka za njega ne skrit øe se u njega; svi çestiti hvalit øe
prione srce! se.
11 Jedanput reçe Bog o tom, dvaput
sam to çuo: “da je moø u tebe, Boœe, Psalam 65
12 I da je dobrota u tebe, Svemoguøi; jer Upravitelju pjevaçkoga zbora; psalam Davidov; pjesma.
ti svakome plaøaæ po djelima 1 Tebi, Boœe na Sionu, pripada
njegovim. hvalospjev; tebi neka se izvræuju
zavjeti!
Psalam 63 2 Ti usliæitelju molitava, k tebi neka se
Psalam Davidov; kad je boravio u pustinji Judinoj. utjeçe svako tijelo!
1 Boœe, ti si Bog moj: Tebe traœim; œedna 3 Teæko me pritiskuje krivnja zlodjela,
je tebe duæa moja, za tobom çezne ali ti opraætaæ grijehe naæe.
tijelo moje u zemlji okorjeloj, suhoj 4 Blagoslovljen je onaj, kojega si
bezvodnoj. izabrao, da bude blizu tebe, da prebiva
2 Tako sam u svetiætu pogledavao za u dvorima tvojim! Nasitimo se dobrom
tobom, da vidim sjaj tvoj, slavu tvoju. kuøe tvoje, svetoga hrama tvojega.
3 Jer je milost tvoja viæe od œivota; tebi 5 Ti nas usliæiæ u dobroti çudesnim
pjevaju slavu usne moje. djelima; ti Bog, spasitelj naæ; ti
4 Tako øu te hvaliti za œivota svojega, u pouzdanje svih krajeva zemaljskih,
ime tvoje podizati ruke svoje. najdaljega œala,
5 Kao mozgom i salom nasitilo se srce 6 Koji tvrdo postavljaæ gore svojom
moje, tebe slave usta moja usnama snagom, opasan jakoæøu;
punim klicanja. 7 Koji utiæa buku morsku, buçne
6 Kad te se sjeøam na postelji svojoj, valove, bunu naroda:
kad u budnim çasima razmiæljam o 8 Sad zadræøu pred znacima tvojim
Psalmi 436
skrajni stanovnici zemlje; sad 19 Ali je Bog çuo, primio je glasno
napuniæ klicanjem istok i zapad. moljenje moje,
9 Ti si blagoslovio zemlju, zalio si je i 20 Neka je blagoslovljen Bog, koji mi ne
bogato napunio potokom Boœjim odbi molitvu moju, niti usteœe milost
punim vode; dajeæ da joj uspijeva œito; svoju od mene!
tako si je opremio,
10 Brazde si njezine napojio, grude Psalam 67
njezine namoçio, kiænim kapljama Upravitelju pjevaçkoga zbora; uz œice; psalam; pjesma.
razmekæao, usjeve joj u rastu 1 Budi nam milostiv Boœe i blagoslovi
blagoslovio. nas, obasjaj nas licem svojim!
11 Tako kruniæ godinu dobrote svoje; i 2 Kada se na zemlji upozna uprava
staze tvoje teku obilnoæøu. tvoja, po svim narodima pomoø tvoja,
12 Padaju na paænjake po pustinji, 3 Onda te slave narodi, Boœe, onda te
breœuljci se opasuju radoæøu; slave svi narodi.
13 Odijevaju se livade stadima; dokine 4 Sav øe se svijet radovati i veseliti, æto
su pokrivene œitom; vesele se i pjevaju. ti pravedno vladaæ nad narodima,
upravljaæ narode na zemlji.
Psalam 66 5 Onda te slave narodi, Boœe, onda te
Upravitelju pjevaçkoga zbora; pjesma; psalam. slave svi narodi:
1 Poklikni Bogu, sva zemljo! 6 Kada je zemlja dala rod svoj, onda
2 Pjevajte hvalu slavnome imenu nas blagosliva Bog, Bog naæ.
njegovu, dajte da glasno odjekne hvala 7 Bog øe nas blagosloviti! Neka se boje
njegova! njega svi krajevi zemaljski!
3 Recite Bogu ovako: Kako su straæna
djela tvoja! Zbog velike moøi tvoje Psalam 68
moraju ti se prikloniti sami neprijatelji Upravitelju pjevaçkoga zbora; psalam Davidov; pjesma.
tvoji. 1 Ustaje Bog; neprijatelji se njegovi
4 Sva zemlja neka se pokloni tebi; neka rasipaju! Na pogled njegov bjeœe
ti hvalu pjeva, imenu tvojemu hvalu mrzitelji njegovi!
pjeva! 2 Kao æto se dim raspræi, tako ih ti
5 Doåite i gledajte djela Boœja: straæno raspræiæ; kao æto se vosak rastopi od
je kod ljudi djelovanje njegovo. ognja, tako izginu bezboœnici pred
6 More je pretvorio u suhu zemlju; Bogom.
preko rijeke prijeåoæe nogom; zato 3 A pravednici se vesele i raduju pred
øemo se veseliti o njemu. Bogom i kliçu od radosti.
7 Vjeçno vlada u moøi svojoj; oçi 4 Pjevajte Bogu, pjevajte hvalu imenu
njegove ispituju narode, da se ne njegovu! Poravnajte put onome, koji
podiœu buntovnici. ide pustinjom, Gospod mu je ime -
8 blagoslivljajte, narodi, Boga naæega, kliçite mu!
dajte da glasno odjekne hvala njegova! 5 Otac je siromasima i zaætitnik
9 On je duæu naæu uzdrœao na œivotu; sirotama Bog u svetom stanu svojemu.
nije dao da poklizne noga naæa. 6 Bog daje zapuætenima naselje,
10 Ti si nas kuæao, Boœe; çistio si nas, suœnje izvodi na slobodu, a prkosni
kao æto se çisti srebro; ostaju u pustoæi.
11 Uveo si nas u zamku, metnuo si 7 Kad si iæao pred narodom svojim,
breme na leåa naæa; Boœe, kad si koraçao kroz pustinju,
12 Dao si, da ljudi idu preko nas; 8 Zemlja se je tresla, nebesa su se
moradosmo prolaziti kroz oganj i rastapala pred Bogom; Sinaj se je
vodu: ipak si nas doveo u slobodu. tresao pred Bogom, pred Bogom
13 Sa œrtvama stupam u kuøu tvoju, da Izraelovim.
ti izvræim zavjet svoj, 9 Kiæu si darova izlijevao, Boœe, na
14 Æto ga izrekoæe usne moje i obeøaæe baætinu svoju, i kad je onemogla, ti si je
u nevolji usta moja. krijepio.
15 Od pretilih ovaca prinosim ti œrtve 10 Gdje se je nastanilo stade tvoje,
paljenice s kadom ovnujskim; junad i ondje si se brinuo dobrostivo, Boœe, za
jarad spremam ti. siromahe!
16 Doåite i çujte, pripovijedam, vi svi 11 Svemoguøi je ispunio obeøanje
koji se Boga bojite, æto je uçinio duæi svoje; pobjedni glasnici doæli su u
mojoj: mnogobrojnim çetama:
17 Zavapih k njemu ustima, zahvalna 12 “Kraljevi nad vojskama bjeœe te
pjesma veø pod jezikom. bjeœe: gospodarica kuøe dijeli plijen.”
18 Da sam nosio u srcu svojem 13 “Kad taborite meåu pleterima
bezakonje, nikad me ne bi usliæio ovçjim, nalik ste na krila golubinja,
Svemoguøi. srebrom pokrivena, i na mahanje
437 Psalmi
njihovo, sjajno kao zlato.” do grla.
14 Kad Svemoøni razaspe tamo 2 Propadam u dubokom glibu, gdje
kraljeve, onda kao da pada snijeg na nema viæe dna; tonem vodi u dubine,
Salmon. valovi me zatrpavaju.
15 Boœja je gora baæanska gora; puna je 3 Iznemogoh viçuøi, grlo mi se osuæilo;
humova gora baæanska: oçi mi se ugasiæe gledajuøi Boga
16 Æto gledate tako poprijeko, gore svojega.
pune humova, na goru, koju izabra 4 Ima viæe nego kose na glavi mojoj
Bog sebi za stan? Jest, tamo øe onih, koji mrze na me ni za æto; jaki su
prebivati Gospod dovijeka! neprijatelji moji, koji me nepravedno
17 Kola Boœjih ima tisuøe tisuøa; progone: moram vraøati, æto ne oteh
Svemoguøi je doæao od Sinaja u nikada.
svetiæte: 5 Ti Boœe, znaæ za bezumlje moje;
18 Uzaæao si na visinu, doveo sa sobom krivnje moje nijesu skrivene od tebe.
roblje, primio darove od ljudi; i 6 Nemoj da se postide u meni, koji
nepokorni stanuju uz Boga, Gospoda. oçekuju tebe, Svemoguøi, Gospode
19 Blagoslovljen neka je Svemoguøi! nad vojskama! Nemoj da se posrame u
Svaki dan nosi nas Bog, spasitelj naæ. meni, koji traœe tebe, Boœe Izraelov!
20 Bog nam je Bog pomoønik; u Boga, 7 Jer zbog tebe podnosim porugu;
Gospoda, ima joæ izlaza iz smrti. sramotno rumenilo pokriva lice moje.
21 Jest, Bog satire glavu neprijateljima 8 Tuåin postadoh braøi svojoj, stranac
svojim, kosmato tjeme, æto hodi u sinovima matere svoje.
krivnji. 9 Jer revnost za kuøu tvoju jede me, i
22 Svemoguøi reçe: Iz Baæana øu ih na me pada grdnja grditelja tvojih.
dovesti, dovest øu ih iz dubina mora, 10 Kad postim i gorko plaçem, i to mi ne
23 Da se okupa noga tvoja u krvi, da prima samo za zlo.
jezik pasa tvojih imadne svoj dio na 11 Obuçem li vreøu mjesto haljine,
neprijatelju!” postajem im za podsmijeh.
24 Vidjeæe, Boœe, sveçani ulazak tvoj, 12 Koji sjede na vratima, govore o meni,
ulazak Boga mojega, kralja mojega, u i pijanice pripijevaju o meni.
svetiæte. 13 Ali ja - ja vapijem k tebi Gospode,
25 Pjevaçi naprijed; za njima sviraçi; u Boœe, u vrijeme milosti! Usliæi me u
sredini djevojke, æto udaraju u bubnje: velikoj milosti svojoj moønom
26 U zborovima slavili su Boga, vjernoæøu svojom!
Gospoda, oni iz vrela Izraelova. 14 Izvadi me iz gliba, da ne propadnem,
27 Ondje ide Benjamin, najmlaåi, voåa izbavi me od mrzitelja mojih i iz
njihov, çeta knezova Judinih, knezovi duboke vode!
Zebulunovi, knezovi Naftalijevi. 15 Neka me povodanj ne poplavi, neka
28 Boœe, podigni moø svoju! Boœe, me puçina ne proœdre, neka ne sklopi
uzdrœi, æto si uçinio za nas, jama nada mnom œdrijela svojega!
29 Zbog hrama svojega u Jerusalemu! 16 Usliæi me Gospode, jer je dobrostiva
Kraljevi ti prinose darove milost tvoja; obrati se k meni u
30 Uplaæi zvijer trstike, krdo bikova, bogatom milosråu!
teoce naroda! Sruæi, koji se raduju 17 Ne skrivaj lica svojega od sluge
srebru; raspræi narode, koji vole svojega: u tjeskobi sam: usliæi me brœe!
ratove! 18 Pribliœi se duæi mojoj i izbavi je; zbog
31 Iz Egipta øe doøi plemiøi! Kuæ øe neprijatelja mojih oslobodi me!
dignuti ruke svoje k Bogu! 19 Ti znaæ porugu moju, pogrdu moju,
32 Kraljevstva zemaljska, slavite Boga! sramotu moju; svi neprijatelji moji tebi
Hvalu pjevajte Svemoguøemu! su pred oçima.
33 Koji ide po nebesima, nebesima 20 Od muke cijepa se srce moje, tako
iskonskim. Çuj, grmi glasom svojim, da oçajavam; nadao sam se
jakim glasom svojim. saœaljenju, ali uzalud, tjeæiteljima, ali
34 Upoznajte moø Boœju! Nad Izraelom ih ne naåoh.
stoluje veliçanstvo njegovo, moø 21 Pruœaju mi œuç za jelo, i u œeåi mojoj
njegova u oblacima. poje me octom.
35 Straæan je Bog od svetiæta svojega, 22 Stol njihov neka im bude zamkom,
Bog Izraelov: moø i jakost daje on œrtvena gozba njihova mreœom!
narodu. Blagoslovljen neka je Bog! 23 Neka im potamne oçi, da ne vide,
neka im bedra njihova oslabe za
Psalam 69 svagda!
Upravitelju pjevaçkoga zbora; po napjevu: “Ljiljani” od 24 Izlij na njih jarost svoju; plamen
Davida. gnjeva tvojega neka i dostigne!
1 Spasi me, Boœe, jer mi veø dolaze vode 25 Stan njihov neka opusti, æatorima
Psalmi 438
njihovim neka ne prebiva nitko! 7 Kao çudo bio sam mnogima, jer si mi
26 Jer koga si ti porazio, toga oni joæ ti bio jak branik.
progone; govore o boli onih, koje si ti 8 Usta su moja bila puna hvale tvoje,
pogodio. slave tvoje svaki dan.
27 Daj da se zlodjela njihova mnoœe 9 U doba starosti nemoj me odbaciti;
svejednako, da ne doåu nikada do ka d m e i z d a sn a g a , n em oj m e
oprosne presude tvoje! ostaviti!
28 Neka se izbriæu iz knjige œivota, s 10 Jer neprijatelji moji govore proti
pravednicima neka ne budu zapisani! meni; koji vrebaju œivot moj,
29 A ja sam jadan i bolan, pomoø tvoja, dogovaraju se skupa
Boœe, neka me zaætiti! 11 I govore: “Bog ga je ostavio,
30 Tada øu slaviti u pjesmi ime Boœje, progonite ga i uhvatite, jer nitko ga ne
veliçati ga u hvali. moœe spasiti.”
31 To øe se Gospodu bolje dopasti od 12 Ne udaljuj se od mene, Boœe! Boœe
stoke, od junaca s rogovima i papcima. moj, priteci mi u pomoø.”
32 Kad to vide patnici, vesele se; vi, koji 13 Neka se postide i propadnu
traœite Boga, radujte se od srca! protivnici moji; neka spopadne stid i
33 Jer øe usliæiti Gospod uboge, neøe sramota one, koji traœe nesreøu moju!
prezreti zarobljenika svojih. 14 A ja øu se svagda uzdati u tebe, svu
34 Nebo i zemlja pjevaju mu hvalu, slavu tvoju umnoœavat øu.
more i sve, æto se miçe u njemu. 15 Usta øe moja navjeæøivati pravdu
35 Zaista, Bog øe spasiti Sion, sazidat tvoju, svaki dan spasenje tvoje; jer u
øe gradove Judine; i ljudi øe tamo tom ja ne znam mjere.
stanovati i posjedovati. 16 Umrijet øu slaveøi çudesa
36 Pleme sluga njegovih baætinit øe ga; Svemoguøega; slavit øu samo
koji ljube ime njegovo, prebivat øe u pravednost tvoju, Gospode!
njemu. 17 Od mladosti ti si me uçio, Boœe, i do
sada navjeæøujem çudesa tvoja.
Psalam 70 18 Zato me i u starosti ne ostavljaj, u
Upravitelju pjevaçkoga zbora; od Davida; za prinos staraçkoj dobi, Boœe, dok navijestim
mirisnoga dijela. buduøemu pokoljenju moø tvoju,
1 Boœe, da me spasiæ, doåi mi brzo u svima potomcima jakost tvoju!
pomoø, Gospode! 19 Jest, do neba, Boœe, seœe pravedna
2 Neka se postide i posrame svi, koji mi uprava tvoja; ti si uçinio tako velike
rade o glavi! Neka uzmaknu i osramote stvari; Boœe, tko je kao ti?
se, koji mi œele nesreøu! 20 Ti nam dade doœivjeti mnogu muku
3 Sa stidom neka se vrate natrag, koji i nevolju: oœivi nas opet! Izvedi nas opet
mi dovikuju: “Ha, ha!” iz bezdana zemaljskih!
4 A neka se raduju i vesele u tebi svi, 21 Tada umnoœi dostojanstvo moje i
koji traœe tebe! Neka govore uvijek: udijeli mi iznova utjehu!
“Velik je Bog!”, koji ljube spasenje 22 Onda øu te slaviti uz harfu zbog
tvoje! vjernosti tvoje, Boœe moj, udarat øu ti u
5 A ja sam bijedan i siromah, Boœe, citaru, Sveçe Izraelov!
priteci mi! Ti si moj pomoønik i 23 Neka pokliknu usne moje jer tebi øu
spasitelj, Gospode, nemoj kasniti! pjevati - i duæa moja, koju si otkupio!
24 I jezik øe moj svaki dan slaviti
Psalam 71 pravdu tvoju, kad stiœe stid i sramota
1 U tebe, Gospode, traœim utoçiæte, ne one, koji traœe nesreøu moju.
daj da se osramotim ikada!
2 U dobroti svojoj izbavi, oslobodi me! Psalam 72
Prigni milostivo k meni uho svoje, 1 Boœe, daj kralju sud svoj i pravednost
pomozi mi! svoju sinu kraljevu!
3 Budi mi zaætitna hridina, kamo da 2 Da pravedno vlada narodom tvojim i
pohitim vazda! Zapovjedi spasenje ubogima tvojim po pravici.
moje, jer si mi ti hridina i tvråa! 3 Neka bi gore donijele narodu mir i
4 Boœe moj, istrgni me iz ruke humovi pravdu!
bezboœnikove, is ruke grjeænikove i 4 Ubogima u narodu neka on pribavi
nasilnikove! pravicu, djeci ubogih neka pribavi
5 Jer si ti nadanje moje, svemoguøi pomoø, a nasilnika neka satire,
Gospode, pouzdanje moje od mladosti 5 Dok je sunca i mjeseca kroz sve
moje! naraætaje!
6 Od djetinjstva na tebe sam se oslonio, 6 Neka doåe kao daœd na poljane, kao
od krila materina bio si branik moj; kaplje, æto rose zemlju!
tebi vazda moj hvalospjev! 7 U dane njegove neka procvate
439 Psalmi
pravica i obilje mira, dokle teçe 11 Govore: “Ah, kako bi to znao Bog?
mjeseca! Zar uopøe ima znanja u Sveviænjega?”
8 Neka vlada od mora do mora, od 12 Eto, tako je s bezboœnicima;
rijeke do krajeva zemlje! nesmetano jednako umnoœavaju
9 Pred njim neka popadaju stanovnici bogatstvo.
pustinje, neprijatelji njegovi neka se 13 I tako sam uzalud drœao çisto srce
prignu do zemlje! svoje i badava prao u nevinosti ruke
10 Kraljevi taræiæki i otoci neka donesu svoje.
darove; kraljevi od Æebe i Sebe neka 14 Zato me svaki dan pogaåalo zlo,
dadnu danak! svako se jutro iznova podizala bol
11 Svi kraljevi neka se prignu pred moja.
njim, svi narodi neka mu sluœe! 15 Kad bih pomislio: Govorit øu i ja
12 Ser øe spasiti ubogoga, koji vapije, tako, zaista bih radio na rodu djece
potlaçenoga i onoga, koji nema tvoje bez ikakve vjernosti
pomoønika. 16 Tada stadoh razmiæljati, da bih to
13 On se smiluje slabima i ubogima i razumio; ali je to bilo muçno u oçima
spasava œivot jadnima. mojim,
14 iz pritiska i nasilja otkupljuje œivot 17 Dok najposlije uniåoh u tajnu Boœju
njihov: “u oçima je njegovim i vidjeh, kako oni skonçaju.
dragocjena krv njihova. 18 Jer ti ih postavljaæ na sklizavo tlo, i
15 Neka bi dugo œivio i darivao ih puætaæ, da se raspadnu u ruæevine.
zlatom iz Æebe! A oni neka se svagda 19 Kako najednom potamnjeæe!
mole za njega i neka mu uvijek prose Nestade ih; strahota ih upropasti.
blagoslov! 20 Kao æto slika sna iæçezne, kad se
16 U zemlji øe biti izobilja œita, pa i na probudi çovjek, tako ti, Boœe, razbijeæ
visinama gorskim; œito njezino æumi sliku njihovu, kad ustaneæ.
kao Libanon, œetva njezina raste kao 21 Zaista, kad je gorçina izjedala srce
trava na polju. moje i bol oætro probadala nutrinu
17 U vijeke neka traje ime njegovo! Dok moju,
sunce sjaje, neka ime njegovo traje! 22 Tada sam bio kao œivinçe bez
Sva pokoljenja zemlje neka se razbora; kao nijema stoka, tako sam
blagoslivljaju u njemu, svi narodi neka stajao pred tobom.
ga slave! 23 Ali ipak ostadoh stalno kod tebe; ti si
18 Blagoslovljen neka je Bog Gospod, me bio prihvatio za desnu ruku.
Bog Izraelov, koji çini çudesa, on 24 Po savjetu svojemu vodio si me i
jedini! poslije øeæ me odvesti u slavu.
19 I blagoslovljeno neka je slavno ime 25 A koga imam ja u nebu, osim tebe?
njegovo u vijeke! Sav svijet neka je pun Niæta me viæe ne veseli na zemlji!
slave njegove! Amen! Amen! 26 Neka mi nestane tijela i srca, ostaje
20 Kraj molitvama Davida sina ipak Bog joæ branik srca mojega,
Jesejeva. baætina moja dovijeka!
27 Jer evo, koji se udaljuju od tebe, idu
Psalam 73 u propast; koji ostave tebe, ti ih sve
1 Kako je dobar Bog Izraelu, onima, koji uniætiæ.
su çista srca! 28 A za mene je dobro blizina Boœja; u
2 A meni umalo ne spotakoæe noge, Svemoguøega Gospoda stavljam samo
umalo se ne poskliznuæe koraci moji. svoje uzdanje, da opijevam sva djela
3 Jer se uzbunih zbog bezboœnika tvoja.
videøi, kako bezboœnici dobro œive.
4 Ne znaju oni za nevolju, zdravo im je Psalam 74
i jao tijelo. Pouçna pjesma; od Asafa.
5 Ne kuæaju boli drugih ljudi i ne muçe 1 Æto nas odbacujeæ, Boœe, zauvijek;
se kao drugi ljudi. æto plamti gnjev tvoj na ovce paæe
6 Zato im je vrat obavijen oholoæøu kao tvoje?
ogrlicom, obuçeni su u nasilje kao u 2 Spomeni se zajednice svoje, koju si
haljine. stekao od starine, koju si otkupio za
7 Iz zla srca raåa se zloøa njihova, narod baætine svoje, gore Siona, na
prepuni se loæih naslada. kojoj si se nastanio!
8 Rugaju se i govore pakosno, i s visine 3 Korake svoje okreni k vjeçnim
silom se groze ruæevinama - sve je u svetiætu poharao
9 Usta svoja diœu veø i u nebo, i jezik neprijatelj.
njihov pruœa se po zemlji. 4 Tlaçitelji tvoji digoæe dobitnu viku na
10 Zato se narod moj obraøa k njima i mjestu sastanka tvojega; kao
pije izobilja vodu nauke njihove. pobjedne znakove postaviæe bojne
Psalmi 440
znakove svoje. onome gore, ne govorite drsko i
5 Oni to poçiniæe, kao kad se u gustoj tvrdoglavo!”
æumi visoko zamahne sjekira: 6 Jer pomoø ne dolazi ni od istoka ni od
6 Sjekirom i maljem razbiæe sve, æto je zapada ni od pustinje ni od gora.
bilo u njemu rezano. 7 Ne, Bog je, koji sudi: “jednoga
7 Ognjem spaliæe svetiæte tvoje; stan ponizuje, drugoga uzvisuje.
imena tvojega oskvrniæe do temelja. 8 Jer çaæu drœi Gospod u ruci; jako vino
8 Rekoæe u sebi: “Uniætit øemo ih pjeni se u njoj; on ga toçi; i talog njegov
sasvim!” Tako popaliæe sva mjesta moraju gutati, moraju piti svi
Boœja u zemlji. bezboœnici na zemlji.
9 Ne vidimo viæe çudesnih znakova 9 A ja øu se radovati dovijeka; pjevat øu
svojih; nema viæe proroka; nema u nas pred Bogom Jakovljevim:
tko bi znao, dokle øe to trajati. 10 On lomi sve rogove bezboœnicima; a
10 Dokle øe se, Boœe, joæ rugati visoko se diœu rogovi pravednikovi.
protivnik? Zar øe dovijeka neprijatelj
psovati ime tvoje? Psalam 76
11 Æto usteœeæ ruku svoju, desnicu Upravitelju pjevaçkoga zbora; uz œice; psalam Asafov,
svoju? Izvadi je iz njedara svojih i uçini pjesma.
kraj! 1 Objavio se Bog u Judeji; veliko je ime
12 Bog je kralj moj od starine, on çini njegovo u Izraelu.
silna djela na zemlji. 2 U Salemu je æator njegov, na Sionu je
13 Ti si moøu svojom rasjekao more; ti prebivaliæte njegovo
si satro glavu vodenim nemanima. 3 Ondje je polomio strijele luku, ætit,
14 Ti si razmrskao glave Levijatanu; maç i ratnu spravu.
dao si da ga jede narod koji œivi u 4 Sjajno obuçen siæao si ti, Slavni, od
pustinji. gora pradavnih.
15 Ti si otvorio izvore i potoke; ti si 5 Odvaœni divovi traœili su plijen sebi,
isuæio rijeke nepresuæne. ali padoæe u smrtni san: junaci
16 Tvoj je dan i tvoja je noø; mjesecu i osjetiæe nemoøne ruke svoje.
suncu dao si svoje mjesto; 6 Pred prijetnjom tvojom, Boœe
17 Utvrdio si sve granice zemaljske; Jakovljev, popadoæe konjanik i konj na
stvorio si ljeto i zimu. tlo.
18 Spomeni se toga: neprijatelj se je 7 Ta straæan ti si i tko da se odrœi pred
narugao Gospodu; narod je bezumni tobom, kad plane gnjev tvoj?
psovao ime tvoje! 8 S neba si oglasio presudu: zemlja se
19 Ne daji zvijerima duæe golubice svoje prepade i zanijemi,
i nemoj zaboraviti œivota ubogih svojih 9 Kad Bog ustade na sud, da pomogne
za svagda! svima stradalnicima na zemlji.
20 Pogledaj na zavjet; jer su peøine 10 Ali tjeskoba ljudska postade
zemaljske pune stanova nasilja! hvalospjev; ostatak strahote pretvori
21 Nevoljnik neka se ne vrati se u radost.
sramotan; ubogi i potlaçeni neka hvale 11 Zato çinite zavjete i prinosite ih
ime tvoje! Bogu svojemu, Gospodu; svi, koji ste
22 Digni se, Boœe, brani stvar svoju i oko njega, prinosite dare Straænomu!
spomeni se, kako ti se bezumnici 12 Oholost knezovima ponizuje on;
rugaju svejednako! kraljeve zemaljske prepada on.
23 Nemoj zaboraviti obijesti
neprijatelja svojih, vike protivnika Psalam 77
svojih, æto joæ jednako raste! Upravitelju pjevaçkoga zbora; za Jedutuna; psalam
Asafov.
Psalam 75 1 Glasno vapijem k Bogu; moram
Upravitelju pjevaçkoga zbora; po napjevu: “Nemoj vikati: glasno vapijem k Bogu.
pogubiti”; psalam Asafov; pjesma. 2 Neka bi me çuo u dan nevolje moje!
1 Hvalimo te, Boœe, hvalimo te; jer je Svemoguøega traœim: ispruœena je bez
blizu ime tvoje; daj nam da prestanka neøu ruka moja; duæa moja
navjeæøujemo çudesa tvoja! ne da se utjeæiti.
2 “Pravi ças ja øu veø izabrati; tada øu 3 Kad se spomenem Boga, moram
reøi sud pravedan. uzdisati; kad razmiæljam, klone srce
3 Ako se i strese zemlja sa svima, koji moje.
stanuju na njoj, ja sam, koji utvråuje 4 Ne daæ da mi se zaklopi oko; smeten
stupove njezine. sam, ne mogu se viæe mo
4 Opominjem hvaliæe: Ne hvalite se 5 Spominjem se proælih dana; sjeøam
ipak tako! i bezboœnike: Ne diœite roga! se davnih godina.
5 Ne diœite roga svojega visoko proti 6 Promiæljam noøu, mislim u svojemu
441 Psalmi
srcu; tako pita duh moj: u dan boja vratiæe se natrag.
7 “Zar øe se dovijeka gnjeviti 10 Ne odrœaæe zavjeta Boœjega; ne
Svemoguøi i zar se viæe nikada neøe htjedoæe hoditi po naputku njegovu
smilovati? 11 I zaboraviæe djela njegova i çudesa
8 Zar je zauvijek prestala milost njegova, æto ih smjedoæe gledati.
njegova? Zar se je prekinula rijeç 12 Pred oçima otaca njihovih uçini
njegova obeøanja za sva pokoljenja? çudesa u zemlji egipatskoj, u
9 Zar je zaboravio Bog milostiv biti, u Soanskom polju,
gnjevu zatvorio milosråe svoje?” 13 Razdvoji more i provede ih i vode
10 I rekoh: To je bol moja, da se je nagomila visoko kao nasip.
promijenila desnica Sveviænjega. 14 Vodio ih danju oblakom, a svu noø
11 Spominjem se djela Gospodnjih; svijetlim ognjem.
sjeøam se negdaænjih çudesa tvojih. 15 Rastvori hridinu usred pustinje i
12 Mislim o svim djelima tvojim; napoji ih izobilja kao potokom.
razmiæljam velike radove tvoje. 16 Izvodi potoke iz kamena i vodi vodu
13 Uzviæena je uprava tvoja, Boœe, koji kao rijeke.
je bog tako velik kao Bog naæ? 17 Ali oni nastaviæe grijeæiti proti
14 Ti si Bog, koji çiniæ çudesa; ti si njemu i prkositi Sveviænjemu u
objavio moø svoju narodima. pustinji.
15 Miæicom svojom otkupio si narod 18 I kuæali su Boga u srcu svojemu
svoj, sinove Jakovljeve i Josipove. iætuøi jela za poœudu svoju.
16 Vidjeæe te vode, Boœe, vidjeæe te i 19 A ovako su govorili proti Bogu: “Moœe
ustreptaæe; valovi zahukaæe. li Bog zgotoviti trpezu u pustinji?
17 Oblaci su i izlijevali rijeke, u 20 On doduæe udari u kamen, i
oblacima je grmio grom, munje su potekoæe vode i potoci se razliæe: ali
tvoje sijevale tamo i ovamo. moœe li joæ i kruha dati i mesa postaviti
18 Çuj, ætropot kola tvojih! Munje su narodu svojemu?”
osvjetljivale svijet; zemlja se je tresla i 21 Gospod je to çuo, i razgnjevi se, i
njihala. oganj planu na Jakova, i gnjev se
19 Po moru je iæao put tvoj, po silnim podiœe na Izraela,
vodama staza tvoja; a traga tvojega 22 Jer ne staviæe svoje pouzdanje u
nije poznavao nitko: Boga i svoje ufanje u pomoø njegovu.
20 Vodio si narod svoj kao ovce rukom 23 A ipak zapovjedi oblacima gore i
Mojsijevom i Aronovom. otvori vrata nebeska.
24 I pusti, te im pade kao daœd mana za
Psalam 78 jelo, i dade im kruh s neba.
Pouçna pjesma Asafova. 25 Svaki je imao da jede kruha
1 Pripazi na pouku moju, narode moj, anåeoskoga; posla im hrane izobilja.
prignite uho svoje k rijeçima usta 26 Pusti, da se digne na nebu istoçnjak,
mojih! i navede jakoæøu svojom jug;
2 Otvorit øu za priçe usta svoja, i iz 27 Kao prahom zasu ih mesom, i kao
davnine govorit øu zagonetke. pijeskom morskim pticama krilatim.
3 Æto sluæasmo i doznasmo, o çemu 28 Pobaca ih sred tabora njihova, oko
nas joæ izvijestiæe oci nasi æatora njihovih
4 To neøemo zatajiti djeci, nego øemo 29 I jedoæe i nasitiæe se, i dade im tako,
javiti buduøem naraætaju: slavna djela æto su œeljeli.
Gospodnja, moø njegovu i çudesa, æto 30 Ali ih joæ i ne proåe œelja njihova, joæ
ih je çinio. je bilo jelo u ustima njihovim, kad se
5 Zakon postavi u Jakovu; u Izraelu gnjev Boœji podiœe na njih.
izdade naputak, za koji zapovjedi 31 Tada on pomori najjaçe meåu njima
ocima naæim, da ga predadu dalje djeci i mlade ljude Izraelove uniæti.
svojoj, 32 Uza sve to grijeæili su dalje i nijesu
6 Da dozna za to buduøi naraætaj; drœali niæta do çudesnih djela
djeca, æto øe se joæ roditi, neka to njegovih.
pripovijedaju djeci svojoj, 33 I pusti on, te su dani njihovi prolazili
7 Da bi i oni stavljali u Boga ufanje u zalud, i godine njihove bile pune
svoje, i da ne bi zaboravili djela Boœjih, uœasa.
i da bi posluæni bili zapovijedima 34 Kad ih je ubijao, onda bi ga traœili,
njegovim, obraøali bi se i pohitjeli bi k Bogu.
8 Neka ne bi postali kao oci njihovi: rod 35 Onda bi pomiæljali, da je Bog branik
nepokoran i nevjeran, rod, koji nije njihov, da je Bog, Sveviænji, spasitelj
utvrdio srce svoje, niti je bio vjeran njihov.
Bogu duhom svojim! 36 Ali bi ga varali ustima svojim i lagali
9 Sinovi Efraimovi, naoruœani strijelci, mu jezikom svojim.
Psalmi 442
37 Srce njihovo nije bilo utvråeno u 63 Mladiøe njegove proœdrije oganj, i
njemu, niti su bili vjerni zavjetu djevojkama se njegovim ne zapjeva
njegovu. pjesma.
38 Ali je on bio milostiv i opraætao 64 Sveøenici njegovi padoæe od maça;
zlodjela njihova i ne bi ih nikada posve udovice njegove ne zaplakaæe.
pomorio; çesto bi ustavljao gnjev svoj i 65 Ali se tada kao iza sna probudi
ne bi podizao sve jarosti svoje. Svemoguøi, kao junak, koji ustaje od
39 I pomislio bi, da su od mesa, dah, vina.
koji prolazi i ne vraøa se. 66 I pobi neprijatelje svoje s leåa,
40 Koliko bi mu puta prkosili u pustinji osramoti ih dovijeka.
i oœalostili ga u pustoæi! 67 Ali odbaci i æator Josipov, i ne
41 I sve nanovo kuæali su Boga i tako dopade mu se viæe pleme Efraimovo.
œalostili Sveca Izraelova. 68 Nego izabra sebi pleme Judino, goru
42 Nijesu se viæe sjeøali ruke njegove, Sion, koja mu omilje.
dana, kad ih izbavi od neprijatelja, 69 Sagradi visoko svetiæte svoje, tvrdo
43 Kad uçini znake svoje na Egiptu i kao zemlja, koju utemelji dovijeka.
çudesa svoja u podruçju 70 I izabra Davida, slugu svojega, i uze
44 Kad obrati u krv rijeke njihove i ga od torova ovçijih.
potoke njihove, da ih viæe ne mogoæe 71 Od pastirskog œivota uze ga, da pase
piti. Jakova, narod njegov, i Izraela,
45 Posla na njih pasje muhe, æto su ih baætinu njegovu.
klale, i œabe, æto su ih morile. 72 I on ih je pasao poboœnim srcem,
46 Œetvu njihovu predade crvu i plod vodio ih oprezno, rukom svojom.
rada njihova skakavcu.
47 Lozu njihovu pobi gradom i smokve Psalam 79
njihove slanom. Psalam Asafov.
48 Tuçi predade stoku njihovu, stada 1 Boœe, narodi prodrijeæe u baætinu
njihova munji. tvoju, oskvrniæe sveti hram tvoj,
49 I pusti na njih ognjeni gnjev svoj, pretvoriæe Jerusalem u ruæevine.
jarost, srdœbu i nevolju, poslanstvo 2 Trupla sluga tvojih pobacaæe
vjesnika nesreøe. pticama nebeskim da ih jedu, tjelesa
50 lahko dade maha gnjevu svojemu, poboœnika tvojih zvijerima
ne saçuvaj duæe njihove od smrti i œivot zemaljskim.
njihov predade kugi. 3 Proliæe krv njihovu kao vodu oko
51 Pobi sve prvoroåence u Egiptu, Jerusalema, i nije bilo tko da ih ukopa.
prvine muæke snage u æatorima 4 Postadosmo podsmijeh susjedima
Hamovim. svojim, rug i prezir okolini svojoj.
52 I povede narod svoj kao ovce i vodi ih 5 Dokle øeæ se joæ, Gospode, jednako
kao stado preko pustinje. gnjeviti, dokle øe revnost tvoja gorjeti
53 Vodio ih je sigurno, te se nijesu kao oganj?
brinuli, a neprijatelje njihove zatrpa 6 Izlij gnjev soj na narode, koji te neøe
more. da poznaju, na kraljevstva, koja ne
54 Dovede ih na sveto mjesto svoje, na poætuju imena tvojega!
goru, koju zadobi desnica njegova. 7 Jer izjedoæe Jakova i prebivaliæte
55 I odagna ispred njih narode; njegovo opustiæe.
œdrijebom im razdijeli podruçje 8 Ne nosi za nama zlodjela otaca;
njihovo kao baætinu, i po æatorima milosråe tvoje neka nam brzo doåe u
njihovim naseli plemena Izraelova susret, jer postadosmo veoma
56 Ali su oni kuæali i draœili Boga, nevoljni!
Sveviænjega i nijesu pazili na propise 9 Pomozi nam, Boœe, spasitelju naæ,
njegove. zbog çasti imena svojega! Oslobodi nas
57 Otpadoæe nevjerno kao oci njihovi, i oprosti nam grijehe naæe zbog imena
slagaæe kao varav luk. svojega!
58 Rasrdiæe ga visinama svojim i 10 Zaæto da se rugaju neznaboæci:
razdraœiæe ga idolima svojim. “Gdje je Bog njihov?” Neka se pokaœe na
59 Çuo je to Bog i razgnjevio se, i neznaboæcima pred oçima naæim,
odbacio posve Izraela. kako osveøujeæ krv sluga svojih, koju
60 I ostavio prebivaliæte svoje u Æilu, proliæe!
æator, u kojemu je prebivao meåu 11 Neka prodre do tebe uzdisanje
ljudima suœanja; snagom miæice svoje otkupi
61 Onda dade u ropstvo ponos svoj i osuåene na smrt!
krasotu svoju u ruke neprijateljeve. 12 Tako plati sedmerostruko u njedra
62 I predade maçu narod svoj; bio je susjedima naæim psovanje, kojim te
planuo na baætinu svoju. grdiæe, Svemoguøi!
443 Psalmi
13 A mi, narod tvoj, ovce stada tvojega, u dan blagdana naæega!
mi øemo ti zahvaljivati dovijeka, tvoju 4 Jer je takav zakon u Izraelu, takva je
øemo slavu navjeæøivati u sva naredba od Boga Jakovljeva.
vremena. 5 Kao zakon postavi to u Josipu, kad je
izlazio iz zemlje Egipta; çujem rijeçi,
Psalam 80 æto ih nikada nijesam sluæao:
Upravitelju pjevaçkoga zbora; po napjevu: “Ljiljani”; 6 “Oslobodio sam ramena njegova od
svjedoçanstvo; psalam Asafov. bremena; ruke se njegove oprostiæe od
1 Pastire Izraelov, çuj, koji si Josipa teretne koæare.
çuvao kao ovce, koji stolujeæ nad 7 U nevolji si me zazvao: ja te spasih;
kerubinima, sijevni usliæih te iz gromovnih oblaka;
2 Pred Efraimom, Benjaminom i iskuæah te na vodi svaåe,
Manasehom: probudi junaçku jakost 8 Sluæaj, narode moj, opomenut øu te!
svoju; izaåi da nas spasiæ! Ah, Izraele, l ad bi me posluæao!
3 Boœe, okreni sudbinu naæu daj da 9 Neka ne bude u tebe drugoga bog i
zasja lice tvoje i bit øemo spaæeni. bogu tuåemu nemoj se l klanjati!
4 Gospode, Boœe nad vojskama 10 Ja, Gospod, tvoj sam Bog, koji te
nebeskim, dokle øeæ se joæ gnjeviti izvedoh iz zemlje egipatske; otvori usta
unatoç vapajima naroda svojega? svoja, i ja øu ih napuniti!”
5 Kruhom suznim hranio si ga, 11 Ali narod moj ne posluæa glasa
suzama si ga obilno napajao. mojega, i Izrael ne uçini po mojoj volji.
6 iniæ, da se oko nas svaåaju susjedi 12 Ja ih pustih na volju srca njihova,
naæi; neprijatelji se naæi smiju nama. neka hode po svojim œeljama.
7 Boœe nad vojskama nebeskim, okreni 13 Ah, da me je narod moj sluæao, da je
sudbinu naæu; daj da zasja lice tvoje i Izrael hodio putovima mojim!
tada øemo se spasiti. 14 Brzo bih bio pokorio neprijatelje
8 Iz Egipta si prenio lozu, prognao si njihove i na protivnike njihove bio bih
narode i nju zasadio. digao ruku svoju!
9 Iskrçio si za nju, i ona se ukorijeni, i 15 Tada bi se morali prignuti mrzitelji
proæiri se daleko preko zemlje: Gospodnji, sudbina njihova trajala bi
10 Pokri gore sjenom svojom i cedre dovijeka.
Boœje granama svojim 16 Najboljom pæenicom hranit øu ga, i
11 Pruœi prutove svoje do mora i medom iz hridine krijepit øu te.
ogranke svoje do rijeke.
12 Zaæto si joj sada sruæio ogradu, da s Psalam 82
nje trga, koji prolazi putem, Psalam Asafov.
13 Da je podgriza gorski vepar, da je 1 Bog se diœe u zajednici Boœjoj, drœi
jede poljska zvijer? sud usred bogova:
14 Boœe nad vojskama nebeskim, 2 “Dokle øete suditi nepravedno i
pogledaj opet s neba i vidi i pobrini se zauzimati se za bezboœnike!
za vinograd svoj! 3 Sudite pravo ubogima, sirotama;
15 Za sad ovaj, æto ga je zasadila siromahe, potlaçene opravdajte!
desnica tvoja, za mladicu, æto si je 4 Izbavljajte ubogoga, slaboga;
podigao sebi! oslobodite ih iz ruke bezboœniçke!”
16 Kao smeøe popaljena je ognjem. 5 Ali oni ne gledaju na to, ne uviåaju to,
Neka propadnu od srdœbe lica tvojega! tumaraju dalje po tami: drmaju se svi
17 Ali ruka tvoja neka poçiva na çovjek temelji zemlje.
desnice tvoje, nad sinom çovjeçjim, 6 Rekoh: “Bogovi ste; vi ste svi sinovi
kojega si podigao sebi! Sveviænjega.
18 Neøemo viæe ostaviti tebe; daj nam 7 Ali morate umrijeti kao ljudi, morate
œivot i tada øemo slaviti ime tvoje. pasti kao jedan od knezova!”
19 Gospode, Boœe nad vojskama 8 Boœe, digni se i sudi zemlji; jer svima
nebeskim, okreni sudbinu naæu; daj narodima ti si gospodar!
da zasja lice tvoje i tada øemo se
spasiti. Psalam 83
Pjesma; psalam Asafov.
Psalam 81 1 Boœe, ne æuti, nemoj ostati nijem i ne
poçivaj, Boœe!
Upravitelju pjevaçkoga zbora; po gatskom napjevu; od
Asafa. 2 Jer evo, neprijatelji tvoji bjesne;
1 Glasno kliçite Bogu, jakosti naæoj, oholo diœu glavu mrzitelji tvoji.
radujte se Bogu Jakovljevu! 3 Narodu tvojemu na ætetu kuju
2 Uzdignite pjesme, udarajte u bubanj, osnove; dogovaraju se proti
u slatku citaru s harfom! ætiøenicima tvojim.
3 Trubite u trubu o mlaåaku, o uætapu, 4 Ovako govore: “Doåite, istrijebit øemo
Psalmi 444
ih izmeåu naroda, da nitko viæe ne Gospod daje milost i çast; ne
spominje ime Izraelovo!” uskraøuje dobara onima, koji hode
5 Jest, jednoduæno tako zasnovaæe, poæteno
savez proti tebi zakljuçiæe: 12 Gospode nad vojskama, blago-
6 Æatori Edomovi i Iæmaelovci, Moab, slovljen je çovjek, koji se uzda u tebe!
Hagareji,
7 Gebal, Amon i Amalek, Filistejci s Psalam 85
Tircima Upravitelju pjevaçkoga zbora, psalam sinova Korahovih.
8 Pa i Asirija se pridruœi njima; dadoæe 1 Pomilovao si zemlju svoju, Gospode,
ruku sinovima Lotovim okrenuo sudbinu Jakovljevu
9 Uçini im onako kao Midjanu, kao 2 Oduzeo si krivnju zlodjela narodu
Siseri, kao Jabinu na potoku Kiæonu! svojemu, pokrio si sve grijehe njihove
10 Oni su bili uniæteni kod En-Dora, 3 Povukao si svu jarost svoju ublaœio
postadoæe gnoj oraøoj zemlji. œestinu gnjeva svojega.
11 Uradi s plemiøima njihovim kao 4 Popravi nas opet, Boœe, spasitelju
Oreb i Zeb, sa svima knezovima naæ, odvrati srdœbu svoju od
njihovim kao Zebah i Salmuna, 5 Zar øeæ se dovijeka srditi na nas;
12 Koji su govorili: “Osvojimo poljane protegnuti gnjev svoj od koljena na
Boœje!” koljeno?
13 Boœe moj, zapovjedi, neka budu kao 6 Zar nas neøeæ iznova oœiviti, da se
kovitlac, kao pljeva pred vjetrom! narod tvoj raduje tebi?
14 Kao oganj, æto uhvati æumu, kao 7 Daj nam, Gospode, da gledamo
plamen, æto zapaljuje gore: milost tvoju, spasenje svoje daj nam!
15 Tako ih pognaj burom svojom, tako 8 Da bih ipak çuo, æto je Bog, Gospod,
ih smeti vihorom svojim! obeøao! On govori o miru za narod svoj
16 Sramotom pokrij lice njihovo, da i za poboœne svoje; samo neka oni
traœe ime tvoje, Gospode! nikada ne rade bezumno!
17 Neka se stide i srame dovijeka, neka 9 Spasenje njegovo, zaista, blizu je
se smetu i izginut onih, koji ga se boje: zemlju naæu
18 Onda øe uvidjeti, da je “Gospod” ime zapast øe sjajna sreøa.
tvoje, da si samo ti Najviæi u svem 10 Tada øe se milost i vjernost sresti;
svijetu. tada øe se pravda i mir poljubiti.
11 Vjernost øe niknuti iz zemlje, Pravda
Psalam 84 øe gledati s neba.
Upravitelju pjevaçkoga zbora; po gatskom napjevu; 12 Gospod øe doista dati dobro, i zemlja
psalam sinova Korahovih. øe naæa dati plod svoj.
1 Kako su mili æatori tvoji, Gospode 13 Pravda ide pred njim i koraça putem
nad vojskama! svojim.
2 Duæa je moja çeznula i ginula za
dvorima Gospodnjim; srce moje i tijelo Psalam 86
moje klicali su Bogu œivomu.. Molitva Davidova.
3 I vrabac nalazi kuøu, lastavica 1 Prigni uho svoje, Gospode posluæaj
gnijezdo, da u njih skrije mlade svoje: me; jer sam nevoljan i siromah.
oltare tvoje, Gospode nad vojskama, 2 Saçuvaj œivot moj, jer sam ti drag;
kralju moj i Boœe moj! budi u pomoøi, Boœe moj, slugi
4 Blagoslovljeni su oni, koji prebivaju u svojemu, koji se oslanja na tebe!
kuøi tvojoj, koji te slave bez prestanka! 3 Budi mi milostiv, Svemoguøi, jer k
5 Blagoslovljen je çovjek, kojemu je tebi vapijem povazdan.
jakost u tebi, kojemu srce hoøe na 4 Razveseli srce sluge svojega, jer k
hodoçaæøa! tebi, Svemoguøi, podiœem srce l svoje!
6 Putujuøi dolinom pustinjskom 5 Jer si ti, Svemoguøi, dobrostiv, sklon
pretvaraju je u tlo obilno izvorima, æto da oprostiæ, bogat miloæøu za sve, koji
ga i rani daœd pokrije blagoslovom. te zazivaju.
7 Od zaselka putuju dalje do zaselka, 6 Pa çuj, Gospode, molitvu moju i
dok se ne pojave pred Bogom na Sionu. pripazi na glasni vapaj moj!
8 Gospode, Boœe nad vojskama, çuj 7 U dan nevolje svoje vapijem k tebi; jer
molitvu moju, usliæi je, Boœe Jakovljev! øeæ me usliæiti.
9 Ti ætite naæ, pogledaj, Boœe, pogledaj 8 Nema meåu bogovima sliçna tebi,
lice pomazanika svojega! Svemoguøi, nema djela takvih, kakva
10 Jer je jedan dan u dvorima tvojim su tvoja.
bolji od tisuøe gdje drugdje; na pragu u 9 Svi narodi, koje si stvorio, pridolaze,
kuøi Boga mojega stajati draœe mi je, padaju pred tobom niçice, Svemoguøi,
nego biti gost u æatorima bezboœnika. imenu tvojemu iskazuju çast.
11 Jer je Bog, Gospod, kruna i ætit; 10 Jer si ti vekik i tvoriæ çudesa velika:
445 Psalmi
jedini si ti Bog! vapijem k tebi, Gospode, k tebi pruœam
11 Pokaœi mi Gospode, put svoj, da u ruke svoje:
vjernosti idem k tebi, upravi srce moje 10 Hoøeæ na mrtvima joæ çiniti çudesa?
na jedno, da se boji imena tvojega! Ustaju li sjene, da te slave?
12 Tada øu ti zahvaljivati, svemoguøi 11 Je li se u grobu slavi dobro ta tvoja,
Boœe, svim srcem, slaviti ime tvoje u carstvu mrtvih vjernost tvoja?
dovijeka: 12 Hoøe se u tami navjeæøivati
13 “Jest, milost je tvoja velika prema upravljanje tvoje, pravednost tvoja u
meni: izbavio si œivot moj iz dubina zemlji zaboravi?
carstva mrtvih.” 13 Ali ja, Gospode, vapijem k tebi; veø u
14 Oholice ustaju proti meni, Boœe; rano jutro penje se k tebi molitva moja.
rulja nasilnika radi mi o glavi a tebe 14 Zaæto, Gospode, odbacujeæ duæu
nemaju pred oçima. moju i skrivaæ od mene lice svoje?
15 Ali ti si, Svemoguøi, Bog pun 15 Muçim se i umirem od mladosti,
milosråa i milosti, pun strpljivosti i podnosim strahote tvoje bez pomoøi.
bogat dobrotom i vjernoæøu. 16 Gnjev tvoj stiœe me, strahote tvoje
16 Pogledaj na m, smiluj se meni slugi pritiskuju me,
svojemu daj mi jakost svoju i pomozi 17 Optjeçu me kao voda svaki dan,
sinu sluækinje svoje! steœu me odasvud.
17 Uçini s menom çudo dobrote, da vide, 18 Udaljujeæ od mene prijatelja i druga;
koji mrze na me, i postide se, æto si mi samo je mrak drug moj.
ti, Gospode, pomogao i utjeæio me!
Psalam 89
Psalam 87 Pouçna pjesma; od Etana, Ezrahijca.
Psalam sinova Korahovih; pjesma. 1 Svagda øu pjevati milosti Gospodnje,
1 Njegov je temelj na gorama svetim. od koljena na koljeno javljat øu glasno
2 To ljubi Gospod: vrata Siona viæe nego vjernost tvoju.
sve stanove Jakovljeve. 2 Jer si rekao: “Zavjet milosti ima da
3 Slavno se govori o tebi, grade Boœji: traje dovijeka!” Kao nebo stoji tvrdo
4 “Rahab i Babilon nazivam svojim vjernost tvoja:
priznavateljima; gle, Filisteja i Tir i 3 “Uçinih zavjet s izabranim svojim;
Kuæ: ‘Ovaj se je rodeo tamo’, zakleh se Davidu, slugi svojemu:
5 O Sionu øe se govoriti, taj se je i taj 4 Dovijeka øu utemeljiti pleme tvoje,
rodio tamo; on sam, Sveviænji, prijestolje tvoje podignuti za sva
utemeljio ga je.” vremena!”
6 Gospod broji, kad upisuje i narode: 5 Tada su slavila nebesa, Gospode,
“Ovaj se je rodio tamo”. çudesa tvoja i vjernost tvoju u
7 A oni igraju i pjevaju: “U te bi su svi zajednici svetoj:
izvori moji.” 6 Jer tko je u oblacima ravan Gospodu,
tko li je sliçan Gospodu meåu
Psalam 88 sinovima Boœjim?
Pjesma; psalam sinova Korahovih; upravitelju 7 Bogu, koji je strahovit u vijeøu svetih,
pjevaçkoga zbora; po napjevu: “Bolest” u zboru; pouçna silno uzviæen iznad sviju oko njega.
pjesma; od Hemana, Ezrahijca. 8 Gospode, Boœe nad vojskama, tko je
1 Gospode, Boœe spasenja mojega, tako jak, Gospode, kao ti, kao vjernost
danju vapijem i noøu pred tobom. tvoja oko tebe?
2 Neka doåe preda te molitva moja, 9 Ti vladaæ nad slom morskom; huku
prigni uho svoje k vapaju mojemu! valova njegovih ti krotiæ.
3 Jer je duæa moja puna jada; œivot je 10 Ti zgazi Rahab kao potuçenoga,
moj blizu carstvu mrtvih. jakom miæicom razasu neprijatelje
4 Veø me broje meåu one, koji umiru; ja svoje.
sam kao çovjek bez 11 Tvoje je nebo, tvoja i zemlja; ti sazda
5 Ostavljen sam meåu mrtvima, sliçan svijet i æto je god u njemu.
ubijenima, koji poçivaju u grobu, kojih 12 Ti stvori sjever i jug; Tabor i Hermon
se viæe ne spominjeæ, koji su od ruke raduju se imenu tvojemu.
tvoje odsjeçeni. 13 Miæica puna i junaçke snage tvoja je;
6 Ti si me rinuo duboko u podzemni ruka je tvoja jaka, desnica tvoja
svijet, u tmine, u dubine. ispruœena.
7 Oteœa mi gnjev tvoj, sve valove svoje 14 Stupovi su prijestolju tvojemu
pustio si da buçe. pravo i pravednost; pred tobom
8 Udaljujeæ od mene prijatelje moje, stupaju milost i vjernost.
uçini da im omraœen budem; uhvaøen 15 Blagoslovljen je narod, koji zna
sam i ne mogu van. poklike ætovanja, koji ide u svjetlosti
9 Oçi se moje gase od bijede; dan la dan lica tvojega, Gospode!
Psalmi 446
16 Imenu tvojemu raduje se uvijek; njegove.
pravednost ga tvoja uzvisuje. 43 Otupio si oætricu maça njegova i
17 Fer si ti sjajna snaga naæa, po nijesi mu dao da pobijedi u boju.
milosti tvojoj raste moø naæa. 44 Oduzeo si mu sjajno œezlo,
18 Jer je Gospod zaætitnik naæ, kralj prijestolje njegov sruæio na zemlju.
naæ Svetac Izraelov. 45 Skratio si dane mladosti njegove i
19 Jednoø si govorio u viåenju obukao ga u sramotu.
poboœnima svojim ovako: “Poslah 46 Dokle øeæ se, Gospode, posve kriti,
pomoø jednome junaku, uzvisih zar da kao oganj plane gnjev tvoj?
jednoga mladiøa iz naroda. 47 Spomeni se, Gospode: “Æto je œivo
20 Davida naåoh sebi za slugu, kako si ni na æto stvorio svu djecu
pomazah ga svetim uljem svojim. çovjeçju?
21 Zato øe ruka moja biti s njim, i 48 Gdje je çovjek, koji bi ostao na
miæica moja krijepit øe ga. œivotu, a da ne mora vidjeti smrt; koji
22 Nikad ga neøe neprijatelj izbavlja œivot svoj od moøi
nadvladati; bezboœnik ga neøe podzemnoga svijeta?
potlaçiti. 49 Gdje su prijaænje milosti tvoje,
23 Neprijatelje øu njegove pred njim Svemoguøi, æto si ih u vjernosti
potrti, mrzitelje øu njegove poraziti. prisegao Davidu?
24 Pratit øe ga vjernost moja i milost 50 Svemoguøi, spomeni se sramote
moja; njegova øe moø rasti po imenu sluga svojih, koju nosim u njedrima
mojemu. svojim kod mnogih naroda,
25 Pruœit øu na more ruku njegovu, na 51 Kojom neprijatelji tvoji, Gospode,
rijeke desnicu njegovu. grde tebe, kojom ruœe zapovijed
26 On me smije zvati: Otac moj ti si! Bog pomazanika tvojega!
moj, branik spasenja mojega! 52 Neka je blagoslovljen Gospod u
27 A ja øu ga uçiniti prvoroåencem, vijeke! Amen! Amen!
najviæim meåu kraljevima
zemaljskim. Psalam 90
28 Dovijeka øu mu saçuvati milost Molitva; od Mojsija, çovjeka Boœjega.
svoju; zavjet moj s njim stajat øe 1 Svemoguøi, ti si nam utoçiæte, ti si to
çvrsto. bio u sva vremena!
29 Potomstvo øu njegovo uzdrœati u 2 Prije nego postadoæe gore, i prije nego
vijeke, prijestolje njegovo, dokle stoji si sazdao zemlju i svijet, odvijeka
nebo. dovijeka ti si, Boœe!
30 Ali ako sinovi njegovi ostave zakon 3 Ti povraøaæ çovjeka u prah i govoriæ:
moj i ne idu za naredbama mojim, “Vratite se, djeco çovjeçja!”
31 Ako oskvrne zapovijedi moje i 4 Jest, u tvojim je oçima tisuøa godina
ustanove moje ne saçuvaj, kao dan juçeraænji, æto je proæao, kao
32 Onda øu pokarati prutom otpad straœa noøna.
njihov i biçevima bezakonje njihovo. 5 Kao san ujutro odnosiæ ljude; oni su
33 Ali milosti svoje neøu uzeti od njega kao trava æto nikne,
i neøu prevrnuti vjernoæøu svojom: 6 Ujutro procvate i uzraste; uveçer se
34 Nikada neøu pogaziti zavjeta pokosi i osuæi.
svojega, i æto su izrekla usta moja, 7 Tako nas nestaje ispred gnjeva
neøu poreøi. tvojega, i pred jarosti tvojom smetemo
35 Svetoæøu svojom prisegao sam ovo: se.
Nikada neøu slagati Davidu: 8 Stavljaæ zla djela naæa sebi pred oçi,
36 Potomstvo øe njegovo ostati tajnu krivnju naæu pred svjetlost lica
dovijeka i prijestolje njegovo kao svojega.
sunce preda mnom! 9 Tako hite svi dani naæi u gnjevu
37 Kao mjesec trajat øe zauvijek, kao tvojemu; godine naæe iæçeznu kao
nebo opstojati u sva vremena!, misao.
38 Pa ipak sad si odbacio, prezreo, 10 Vrijeme œivota naæega traje
gnjevom progonio, koga si pomazao. sedamdeset godina, i osamdeset
39 Zabacio si zavjet sa slugom svojim, godina, ako doåe visoko; a ipak je dobit
krunu si njegovu u prah bacio, njihova jedino muka i nevolja; jer brzo
oskvrnio. prolazi, i mi odlijeøemo.
40 Sruæio si sve zidove njegove, 11 Tko zna silu gnjeva tvojega i jarost
razruæio tvråave njegove. tvoju, da bi te se kao æto treba bojao?
41 Sad ga plijeni, tkogod onuda proåe, 12 Nauçi nas dakle brojiti dane naæe,
postade podsmijeh susjedima svojim. da dobijemo srce mudro!
42 Uzvisio si desnicu tlaçitelja 13 Povrati se, Gospode! Dokle øeæ joæ?
njegovih, obradovao si sve neprijatelje Smiluj se slugama svojim!
447 Psalmi
14 Doskora nas okrijepi miloæøu 5 Kako su velika djela tvoja, Gospode,
svojom, da se radujemo i veselimo u kako su duboke osnove tvoje!
sve dane svoje! 6 Samo tko je nerazuman, ne shvaøa
15 Obraduj nas za one dane, kad si nas to; samo tko je luåak, ne moœe to
ponizio, za godine, kad smo gledali nikada razumjeti.
nesreøu! 7 Niçu bezboœnici kao trava; cvjetaju
16 Neka se pokaœe na slugama tvojim svi zlikovci; ali samo zato, da izginu
djelo tvoje, slava tvoja na djeci zauvijek.
njihovoj! 8 A ti si visoko uzviæen: u vijeke ti si
17 Neka vlada nad nama dobrota Gospod.
Gospoda, Boga naæega; daj nam 9 Jer evo, neprijatelji tvoji, Gospode, jer
uspjeh djelu ruku naæih, jest, daj evo, neprijatelji tvoj ginu, svi se
uspjeh djelu ruku naæih! zloçinci rasipaju,
10 Ti si uçinio velikom snagu moju kao
Psalam 91 u bivola; pomazao si me svjeœim uljem.
1 Onaj koji stanuje u zaætiti 11 Ponosno gleda oko moje na
Sveviænjega, koji boravi u sjeni protivnike moje; o padu bezboœnika,
Svemoønoga. koji su stajali proti meni, sluæalo je
2 Govorit øu ovako Gospodu: “Ti si uho moje.
utoçiæte moje i branik moj, Bog moj, l 12 A pravednik se zeleni kao palma,
kojega se uzdam!” kao cedar libanonski raste gore,
3 Jer te on çuva od zamke ptiçarske i od 13 Koji su zasaåeni u kuøi Gospodnjoj,
ljutoga pomora zelene se u dvorima Boga naæega:
4 Krilima svojim pokriva te: pod perjem 14 Joæ u starosti nose obilat plod, jedri
si njegovim skriven; i ætit i oklop bit øe su i zeleni.
tebi vjernost njegova. 15 Tako oni javljaju: Gospod je dobar;
5 Ne trebaæ se bojati strahote noøne, on je branik moj bez mane.
niti strijele, æto leti danju.
6 Kuge, æto ide po mraku, ni pomora, Psalam 93
æto mori opodne. 1 Gospod je kralj; obukao se u sjaj;
7 I padne li uza te tisuøa i deset tisuøa zaodjeo se Gospod u veliçanstvo,
s desne strane tebi, ne moœe tebi niæta opasao se; tvrdo stoji nadzemaljski
poçiniti! svijet, ne pomiçe se nikad.
8 Jest, vidjet øeæ oçima svojim, gledat 2 Tvrdo stoji od iskona prijestolje tvoje;
øeæ plaøu bezboœnicima. odvijeka ti si.
9 “Jest, utoçiæte moje ti si, Gospode!” 3 Podigle rijeke, Gospode, podigle
Sveviænjega si uzeo sebi za utoçiæte. rijeke æum svoj, podigle rijeke œamor
10 l zato te nikada neøe zlo zadesiti; biç svoj:
se neøe pribliœiti æatoru tvojemu. 4 Ali viæe nego glasovi silnih voda,
11 Jer je anåelima svojim zapovjedio za uzviæenije nego i buçno more, jest silni
tebe, da te çuvaju na svim stazama Gospod u visini.
tvojim. 5 Posve je pouzdana rijeç obeøanja
12 Nosit øe te na rukama svojim, da se tvojega; kuøi tvojoj pripada svetost u
ne spotakne o kamen noga tvoja. sva vremena, Gospode!
13 Moœeæ stupati po lavovima i
zmijama ljuticama, gazit øeæ lavove i Psalam 94
zmajeve. 1 Boœe osvete, Gospode! Boœe osvete,
14 Jer on pristaje uza me, spasit øu ga, sijevni!
ætitit øu ga, jer je poznaje ime moje. 2 Digni se, suçe zemlje; naplati
15 Kad me zazove, usliæit øu ga i iz njega oholima djela njihova!
øu stajati u nevolji; spasit øu ga i 3 Dokle øe se bezboœnici, Gospode,
proslavit øu ga. dokle øe se joæ bezboœnici hvaliti?
16 Dat øu mu, da dugo œivi, i pokazat øu 4 Oni se pjene i drzovito govore; svi se
mu spasenje svoje.” zloçinci nadimaju.
5 Gaze narod tvoj, Gospode, pritiskuju
Psalam 92 baætinu tvoju.
Psalam; pjesma; za subotu. 6 Udovicu, stranca ubijaju, sirote
1 Lijepo je hvaliti Gospoda, pjevati dave.
imenu tvojemu, Sveviænji, 7 Pritom misle: “Gospod ne vidi to, Bog
2 Navjeæøivati jutrom milost tvoju, Jakovljev ne zapazi to nikada.”
vjernost tvoju noøu 8 Opametite se, bezumni u narodu
3 Uz deset œica na harfu i uz citaru. luåaci, kad øete doøi do razboritosti?
4 Jer me veseliæ, Gospode, djelima 9 Koji je stvorio uho, taj zar da ne çuje;
svojim; s djela ruku tvojih radujem se: koji je naçinio oko, taj zar da ne vidi?
Psalmi 448
10 Koji kara narode, taj zar da ne kazni, njegovo, navjeæøujte iz dana u dan
on, koji uçi ljude da znaju? spasenje njegovo!
11 Gospod zna misli ljudi: one su samo 3 Navjeæøujte narodima slavu njegovu,
para. svakomu plemenu çudesa njegova!
12 Blagoslovljen je çovjek, koga ti, 4 Jer je velik Gospod, hvale dostojan
Gospode, odgajaæ i u zakonu svojemu veoma, straæniji je od svih bogova.
pouçavaæ, 5 Jer su svi bogovi naroda idoli niætavi,
13 Da mu dadneæ mir u zle dane, dok se a Gospod je stvorio nebo.
iskopa grob bezboœniku. 6 Sjaj i veliçanstvo blista pred njim;
14 Jer neøe odbaciti Gospod naroda slava i radost napunjaju svetiæte
svojega i baætine svoje neøe ostaviti. njegovo.
15 Jer pravednost dolazi opet do prava 7 Prinesite Gospodu, plemena naroda,
svojega, da je slijede, koji su çestita prinesite Gospodu slavu i çast!
srca srca. 8 Prinesite Gospodu slavu imena
16 Tko øe ustati za mene proti zlima? njegova, nosite dare œrtvene i stupite u
Tko øe stajati uza me proti zlikovcima? dvore njegove!
17 Kad mi Gospod ne bi bio pomoønik, 9 Poklonite se Gospodu u svetom
leœala bi duæa moja odavno u tiæini. uresu, neka strepi pred njim sav svijet!
18 Kadgod pomislim: Posrøe mi noga, 10 Navjeæøujte narodima: “Gospod je
uzdrœi me, Gospode, milost tvoja. kralj;” çvrsto stoji nadzemaljski svijet
19 U svim brigama srca mojega utjeha ne pomiçe se nikad: on sudi narodima
mi tvoja opet obraduje duæu. pravedno.
20 Stoji li uza te prijestolje zloøe, koji na 11 Nebo se veseli; zemlja se raduje;
temelju pravice ipak samo zlo çini? buçi more i æto je u njemu.
21 Skupljaju se proti œivotu 12 Raduje se polje i æto raste na njemu;
pravednikovu i osuåuju krv neduœnu. klikøu sva drveta æumska
22 Ali je Gospod utoçiæte meni; Bog je 13 pred Gospodom, kad dolazi; jer
moj tvrdo utoçiæte moje. dolazi da sudi zemlji; on sudi çitavu
23 On im plaøa za zlodjela njihova; on svijetu po pravdi i narodima u
ih upropaæøuje za zloøu njihovu; vjernosti svojoj.
uniætit øe ih Gospod, Bog naæ.
Psalam 97
Psalam 95 1 Gospod je kralj, neka se zato raduje
1 Doåite, kliçimo Gospodu, podvi- zemlja, neka se vesele otoci mnogi!
kujmo pomoøniku Bogu naæemu! 2 Oblaci su i mrak oko njega; na
2 Stupimo pred lice njegovo s hvalom, pravicu i sud oslanja se prijestolje
u pjesmama pokliknimo njemu! njegovo.
3 Ser je Gospod velik Bog, kralj, veøi od 3 Oganj trçi pred njim, izgara naokolo
svih bogova. neprijatelje njegove
4 U njegovoj su ruci temelji zemaljski, 4 Munje njegove obasjavaju nadze-
vrhunci gorski njegovi su. maljski svijet, zemlja vidi to i strepi.
5 Njegovo je more, on ga je stvorio i 5 Gore se kao vosak tope pred
kopno koje njegove ruke naçiniæe. Gospodom, pred Gospodom cijeloga
6 Doåite, poklonimo se i padnimo svijeta.
niçice; kleknimo pred Gospodom, koji 6 Nebesa navjeæøuju pravdu njegovu, i
nas je stvorio! svi narodi gledaju sjaj njegov.
7 Jer je on Bog naæ, a mi smo narod, æto 7 Svi poklonici likova postidjet øe se,
ga on pase, ovce pasle njegove. I danas koji se hvale niætavim idolima; svi
- o da biste ipak posluæali glas njegov! bogovi padaju pred njim u prah.
8 Nemojte da otvrdne srce vaæe kao u 8 A Sion çuje to i raduje se; klikøu køeri
Meribi, kao u pustinji u dan Mase! Judine zbog sudova tvojih, Gospode!
9 Gdje me oci vaæi iskuæaæe i ispitaæe, a 9 Jer si ti, Gospode, sveviænji u svemu
vidjeæe ipak djela moja. svijetu, ti nadvisujeæ sve bogove.
10 çetrdeset godina bilo m je muçno 10 Koji ljubite Gospoda, mrzite na zlo,
pred tim rodom, i rekoh: “Oni su narod, on çuva œivot pravednika svojih; otima
kojemu tumara srce; jer ne paze na ih iz ruku bezboœnika.
putove moje.” 11 Svjetlost obasjava pravednika i
11 Zato se zakleh pun gnjeva: “Neøe radost srca çestita.
uniøi u mjesto pokoja mojega!” 12 Radujte se Gospodu, pravednici,
slavite sveto ime njegovo!
Psalam 96
1 Pjevajte Gospodu pjesmu novu, Psalam 98
pjevaj Gospodu, sva zemljo! Psalam.
2 Pjevajte Gospodu, blagoslivljajte ime 1 Pjevajte Gospodu pjesmu novu, jer
449 Psalmi
uçini çudesa; pomoœe mu desnica 5 Jer je dobar Gospod: vjeçno traje
njegova, sveta miæica njegova. milost njegova, kroz sve naraætaje
2 Objavi Gospod pomoøno djelo svoje, vjernost njegova.
pred oçima neznaboœaca otkriva
spasenje svoje, Psalam 101
3 Spomenu se milosti svoje i vjernosti Psalam Davidov.
svoje prema kuøi Izraelovoj; sad 1 Milost i pravdu pjevat øu, slavit øu
gledaju svi krajevi zemlje spasenje tebe, Gospode,
Boga naæega. 2 Razmiæljat øu o putu poboœnom; kad
4 Kliçi Gospodu, sva zemljo, pjevaj, øeæ ti doøi k meni? Hodit øu çista srca
poklikuj i popijevaj! u kuøi svojoj.
5 Udaraj Gospodu na citaru, na citaru 3 Oçi svoje neøu nikada upravljati na,
s pjevanjem pjesama! zle stvari; jer mrzim na djela bezboœna;
6 S trubama i rogovima kliçite pred neøu za njima pristajati.
kraljem, Gospodom! 4 Neka je daleko od mene srce laœno;
7 Neka buçi more i æto je u njemu, neøu da æto znam o zlu.
nadzemaljski svijet i koji stoje na 5 Tko tajno opada bliœnjega svojega,
njemu! toga øu uæutkati; tko gleda okom
8 Rijeke neka pljeskaju rukama, oholim i srce ima naduto, toga ne
skupa gore neka se raduju mogu podnositi.
9 Pred Gospodom, kada doåe da sudi 6 Oçi su moje upravljene na çestite u
zemlju, on sudi pravedno zemlji, da bi boravili kod mene; tko
nadzemaljskom svijetu i narodima hodi putem pravim, taj neka samo
vjerno. bude sluga moj!
7 Nikada ne smije prebivati l kuøi mojoj
Psalam 99 koji radi lukavo; i tko govori laœ, taj
1 Gospod je kralj: narodi strepe; zemlja neøe stajati pred oçima mojim.
se drma. 8 Svako jutro uæutkam sve bezboœnike
2 Velik je na Sionu Gospod, uzviæen u zemlji, da tako protjeram iz grada
iznad svih naroda. Gospodnjega sve zlikovce.
3 Neka slave ime tvoje, veliko i slavno:
svet je on. Psalam 102
4 Prijatelj je pravde kralj jakosti; æto je Molitva potlaçenoga, kad oçajava i pred Gospodom
pravo, zapovjedio si; pravo i izlijeva muku svoju.
pravednost çinio si u Jakovu. 1 Gospode, çuj molitvu moju, i vapaj
5 Uzvisujte Gospoda, Boga naæega, moj neka doåe k tebi!
prignite se k podnoœju nogu njegovih: 2 Ne skrivaj lica svojega preda mnom!
svet je on. Prigni uho svoje k meni u nevolji; usliæi
6 Mojsije i Aron kod sveøenika njegovih me brzo u dan, kad te zazovem!
i Samuel kod priznavalaca imena 3 Jer prolaze kao dim dani moji, i kosti
njegova: oni su prizivali Gospoda, i on su moje uœarene kao ognjiæte.
ih je usliæio, 4 Kao trava pokoæeno je i pasahnulo
7 U stupu od oblaka govorio je njima; srce moje, i kruh svoj zaboravih jesti.
oni su çuvali zapovijedi njegove, 5 Od glasnog uzdisanja mojega prionu
zakon, æto im ga dao. mi kost moja za meso.
8 Gospode, Boœe naæ, ti si ih usliæio; ti 6 Ja sam kao pelikan u pustinji, ja sam
si im bio Bog, koji opraæta, a i osvetnik kao sova na pustim zidinama.
za djela njihova. 7 Bdijem i tugujem osamljen kao ptica
9 Uzvisujte Gospoda, Boga naæega, na sljemenu.
prignite se k svetoj gori njegovoj; jer je 8 Svaki dan ruœe me neprijatelji moji;
svet Gospod, Bog naæ. koji mi se rugaju, imenuju mene, kad
psuju.
Psalam 100 9 Ah, jedem pepeo kao kruh i mijeæam
Pjesma; za œrtvu zahvalnicu. piøe svoje sa suzama
1 Poklikni Gospodu, sva zemljo! 10 Radi gnjeva tvojega i srdœbe tvoje, jer
2 Sluœite Gospodu s veseljem, si me podigao i na tlo bacio.
pristupite pred lice njegovo s 11 Dani su moji kao sjena, æto bjeœi, i ja
klicanjem! se suæim kao trava.
3 Spoznajte: Gospod, on je Bog, on nas 12 A ti, Gospode, stolujeæ vjeçno, ime
je stvorio: zato smo mi njegovi, narod tvoje traje kroz sve naraætaje
njegov, stado na paæi njegovoj! 13 Ti øeæ se dignuti, smilovat øeæ se
4 Udite na vrata njegova sa slavom, u Sionu: vrijeme, da mu se smilujeæ,
dvore njegove s hvalom; hvalite ga, zaista, vrijeme je doælo!
blagoslivljajte ime njegovo! 14 Ser sluge tvoje ljube kamenje
Psalmi 450
njegovo, i ruæevine njegove œaloste ih. toliko on udaljuje od nas grijehe naæe.
15 Tada øe se neznaboæci bojati imena 13 Kao æto se otac smiluje djeci svojoj,
Gospodnjega, svi kraljevi zemaljski tako se smiluje Gospod pravednicima
slave tvoje, svojim.
16 Kada Gospod opet sazida Sion i javi 14 Jer zna, kakva smo mi grada,
se u sjaju; spominje se, da smo samo prah.
17 Kada usliæi vapaj siromaha i ne 15 Çovjek: kao trava; tako su dani
prezre molitve njihove. njegovi, kao cvijet u polju, tako cvjeta.
18 Neka se napiæe ovo za buduøi 16 Dune vjetar na njega, i nestane ga, i
naraætaj, da hvali Gospoda nanovo ne zna viæe mjesta, gdje je stajao.
stvoren narod: 17 A milosråe Gospodnje ostaje uvijek
19 “On je pogledao sa svete visine svoje, i vjeçno na onima, koji ga se boje; i
Gospod je s neba pogledao na zemlju, dobrota njegova na sinovima sinova,
20 Da çuje uzdisanje zasuœnjenih, da 18 Koji drœe zavjet njegov i briœno
oslobodi djecu smrti, ispunjaju zapovijedi njegove.
21 Neka se navjeæøuje na Sionu ime 19 Prijestolje svoje postavi Gospod na
Gospodnje i slava njegova u nebu, vlast njegova proteœe se na sve.
Jerusalemu, 20 Slavite Gospoda, svi anåeli njegovi,
22 Kad se skupe narodi ujedno i junaci puni snage, izvræitelji lijeçi
kraljevstva, da sluœe Gospodu.” njegove, koji sluæate silni glas njegov!
23 On mi slomi nasred puta snagu 21 Slavite Gospoda, sve vojske njegove,
moju, skrati dane moje. sluge njegove, vræitelji volje njegove!
24 Ja rekoh: “Boœe moj, ne uzimaj me u 22 Slavite Gospoda, sva djela njegov, po
polovini œivota, ti, çije godine daleko svim mjestima kraljevstva njegova:
nadmaæuju sve dobi çovjeçje! Duæo moja, slavi Gospoda!
25 Zemlja, koju si u poçetku postavio,
i nebesa, djelo ruku tvojih, Psalam 104
26 Oni øe proøi, a ti ostajeæ; oni svi 1 Duæo moja, slavi Gospoda Velik si
ostare kao haljina; promijeniæ ih kao veoma, Gospode, Boœe moj; obukao si
odjeøu, oni se raspadnu. se u sjaj i veliçanstvo!
27 A ti ostajeæ isti; godine tvoje nemaju 2 Zaogrnuo si se svjetloæøu kao
kraja. plaætem, drœiæ nebo razapeto kao
28 I sinovi sluga tvojih stanovat øe u æator.
sigurnosti; pred tobom øe opstati 3 Grede svojih dvorova u vodu si
potomstvo njihovo. uzidao, oblaci su kola tvoja, æumiæ na
krilima vihora.
Psalam 103 4 iniæ vjetrove anåelima svojim i
Od Davida. ognjene plamene slugama svojim.
1 Duæo moja, slavi Gospoda, i sve, æto je 5 Postavio si zemlju na stupove
u meni, sveto ime njegovo! njezine, ona se ne pomjeæta dovijek
2 Duæo moja, slavi Gospoda i ne vijeka.
zaboravljaj nijednoga dobroçinstva 6 Bezdan ju je pokrio kao haljina; na
njegova! gorama su stajale vode.
3 On je, koji ti opraæta za sva zlodjela, 7 A od prijetnje su tvoje bjeœale, i
koji ozdravlja sve bolesti tvoje, uzmicale su od gromovnoga glasa
4 Koji çuva od propasti œivot i tvoj, koji tvojega.
te kruni miloæøu i milosråem, 8 Uzdigle se gore, spustile se doline u
5 Koji nasiti duæu tvoju dobrima, da se mjesto, æto si im ga odredio.
obnovi mladost tvoja kao u orla. 9 Tako si postavio meåe, kojih nikada
6 Gospod çini pomoøna djela i pravicu ne prelaze; ne smiju opet pokriti
svima potlaçenima. zemlju.
7 Putove svoje pokaza Mojsiju, djela 10 Izveo si izvore po dolinama, oni teku
svoja djeci Izraelovoj. izmeåu gora.
8 Gospod je milosrdan i milostiv, 11 Napajaju sve zvijeri poljske, divlji
strpljiv i bogat ljubavlju. magarci gase iz njih œeåu svoju.
9 Zato se ne gnjevi dovijeka, niti se 12 Na njima stanuju ptice nebeske, s
dovijeka srdi. grana se razlijeœe pjevanje njihovo.
10 Ne postupa s nama po grijehima 13 Napajaæ gore iz dvorova svojih,
naæim, niti nam vraøa po zlodjelima plodom se djela tvojih siti zemlja.
naæim. 14 Dajeæ te raste trava stoci i bilje na
11 Jer koliko je nebo visoko nad korist çovjeku, da izvedeæ kruh iz
zemljom, tolika je ljubav njegova zemlje,
prema pravednicima njegovim. 15 I vino, koje veseli srce çovjeku, i ulje,
12 Koliko je istok daleko od zapada, koje mu çini lice sjajnim, i kruh, koji
451 Psalmi
oœivi snagu çovjeku. 6 Vi, potomstvo njegova sluge
16 Tada se napoje najveøa drveta, cedri Abrahama, vi, sinovi Jakova, njegova
libanonski, æto ih je on zasadio. izabranika!
17 Na njima ptice viju gnijezda, roda, 7 On, Gospod, nama je Bog, u sav svijet
koja gradi gnijezdo svoje na idu sudovi njegovi.
çempresima. 8 Spominje se uvijek zavjeta svojega,
18 Gore visoke pripadaju divokozama, rijeçi, koju je dao za tisuøu koljena,
peøine su zaklon jazavcima. 9 Zavjeta, æto ga je sklopio s
19 Stvori mjesec, da pokazuje Abrahamom, i zakletve svoje Izaku.
vremena, sunce poznaje mjesto 10 To je postavio Jakovu za zakon,
zapada svojega. Izraelu za zavjet vjeçni,
20 Prostireæ tamu i biva noø; tada se 11 Govoreøi ovako: “Kanaan øu ti dati
miçe sva zvjerad æumska. kao vaæu odreåenu baætinu!”
21 Lavici viçu za plijenom i traœe od 12 Tada vas je joæ bilo malo na broj,
Boga hrane sebi. samo malo, i, to stranci.
22 Sunce izaåe, i oni se povlaçe i lijeœu 13 Joæ su iæli tada od naroda do
u æpilje svoje. naroda, od jednoga kraljevstva do
23 Tada ide çovjek na posao svoj do drugoga.
veçera. 14 Ali ne dade nikome, da im naudi;
24 Kako je mnogo djela tvojih, same je kraljeve karao za njih:
Gospode! Sva si mudro stvorio; puna je 15 “Ne dirajte u pomazanike moje,
zemlja blaga tvojega. prorocima mojim ne çinite niæta
25 Tu je more, tako veliko, na obadvije naœao!”
strane tako daleko: u njemu vrvi bez 16 Pusti onda glad na zemlju; razbi
broja, œivotinje sitne i velike. svaku potporu kruha.
26 Tamo laåe plove, Levijatan, kojega si 17 Ali posla pred njima çovjeka: “za
naçinio, da se igra po njemu. roba prodan bi Josip.
27 Svi tebe çekaju, da ih nahrani; na 18 Okovima stegoæe noge njegove, i
vrijeme. metnuæe ga u gvoœåe.
28 Kad im dajeæ, pobiraju; kad otvaraæ 19 Do vremena, kad se ispuni rijeç
ruku, nasite se dobro. njegova, rijeç Gospodnja saçuva ga.
29 A odvratiæ li lice svoje, preplaæe se; 20 Tada posla kralj i pusti ga, gospodar
uzmeæ li im dah, poginu i vraøaju se nad narodima, i oslobodi ga.
opet u prah. 21 Postavi ga gospodarom nad kuøom
30 Kad poæljeæ duh svoj, stvaraju se; svojom, upraviteljem svega imanja
tako obnavljaæ lice zemlji. svojega;
31 Neka uvijek traje slava Gospodnja; 22 Da vlada nad knezovima njegovim
Gospod se veseli za djela svoja. po volji, da starjeæine njegove uçi
32 On pogleda na zemlju, i ona se trese; mudrosti.
on se dotakne gola, i one se dime. 23 Tako doåe Izrael u Egipat, i Jakov
33 Pjevat øu Gospodu, dok sam œiv; postade gost u zemlji Kamovoj.
slavit øu Gospoda, svojega, dok sam 24 I namnoœi narod svoj veoma, uçini
god. ga jaçim od tlaçitelja njegovih.
34 Neka mu se dopadne pjesma moja! 25 Prevrnu srce njihovo, te zamrziæe na
Ja, ja se veselim u Gospodu. narod njegov, i çinili su lukavstvo
35 Ah, da bi nestalo grjeænika sa slugama njegov im.
zemlje, i da ne bi ostali na œivotu 26 Tada posla Mojsija, slugu svojega, i
bezboœnici! A ti, duæo moja, slavi Arona, izabranika svojega.
Gospoda! Aleluja! 27 Oni pokazaæe meåu njima çudesne
znakove njegove i strahovita djela u
Psalam 105 zemlji Kamovoj.
1 Hvalite Gospoda, zazivajte ime 28 Posla mrak i zamraçi je, a oni Joæ
njegovo, javljajte narodima djela prkosiæe zapovijedi njegovoj.
njegova! 29 Pretvori vodu njihovu u krv i pomori
2 Pjevajte mu, slavite ga, govorite sva ribu njihovu.
çudesa njegova! 30 Provre zemlja njihova œabama sve
3 Hvalite se svetim imenom njegovim, do unutra u odaje kraljeve.
neka se veseli srce onih, koji traœe 31 Zapovjedi, i doåoæe pasje muhe,
Gospoda! komarci po svim krajevima njihovim.
4 Traœite Gospoda i moø njegovu, 32 Mjesto daœda posla na njih tuçu, œivi
traœite uvijek lice njegovo! oganj na zemlju njihovu.
5 Sjeøajte se çudesa njegovih, æto ih je 33 Pobi lozu njihovu i smokve njihove,
uçinio, znakova njegovih, sudova usta potro stabla u krajevima njihovim.
njegovih! 34 Zapovjedi, i doåoæe skakavci i
Psalmi 452
gusjenice nebrojene. Gospodu.
35 I izjedoæe svu travu po zemlji, 17 Zemlja se rastvori, proguta Datana i
pojedoæe rod u poljima njihovim. zatrpa mnoætvo Abiramovo.
36 Tada pobi sve prvoroåence u zemlji, 18 Posred njih buknu oganj, i plamen
prvine svega truda njihova. izgara bezboœnike.
37 Izvede ih sa srebrom i zlatom, i nije 19 Naçiniæe sebi tele na Horebu i pred
bilo umorna u plemenima njihovim. livenim likom baciæe se na zemlju:
38 Egipat se obradova izlasku njihovu, 20 Zamijeniæe velikoga Boga svojega za
jer strah od njih bio ih je spopao. lik vola, koji jede travu.
39 l Razastrije im oblak kao zaætitu i 21 Zaboraviæe spasitelja Boga svojega,
oganj, da svijetli noøu. koji uçini sjajna djela u Egiptu,
40 Zamoliæe, i zapovjedi da doåu 22 udesa u zemlji Kamovoj, onda
prepelice i nasiti ih kruhom s neba. strahote na Crvenome moru.
41 Otvori hridinu, i proteçe voda, 23 Veø pomisli da ih uniæti, tada stupi
proteçe kao rijeka kroz pustinju. njegov izabranik Mojsije pred njega
42 Jer se je spominjao svete rijeçi svoje kao posrednik, da odvrati jarost
Abrahamu, slugi svojemu. njegovu, te ih ne uniæti.
43 Izvede narod svoju radosti, izabrane 24 Œarko œuåenu zemlju pogrdiæe i ne
svoje u veselju. pouzdaæe se u rijeçi njegove.
44 Darova im zemlje naroda; oni uzeæe, 25 Uzeæe mrmljati u æatorima i svojim
æto su stekli narodi, i ne htjedoæe viæe sluæati zapovijed
45 Da bi çuvali zapovijedi njegove i Gospodnju.
drœali se zakona njegovih. Slava 26 Tada on podiœe ruku svoj na njih, da
Gospodu! Aleluja! ih pobije u pustinji
27 l da preda pleme njihovo
Psalam 106 neznaboæcima i raspræi ih po
1 Aleluja! Hvalite Gospoda jer je dobar; zemljama.
jest, vjeçno traje milosråe njegovo. 28 Tada se oni posvetiæe Baal-Peoru, i
2 Tko moœe opisati velika djela jeli su œrtve mrtvaçke.
Gospodnja, iskazati svu slavu 29 Tako razdraœiæe Gospoda djelima
njegovu? svojim; tada u njih udari kuga.
3 Blagoslovljeni su oni, koji su se tvrdo 30 Ali ustade Finehas i odrœa sud, i tako
drœe pravde i tvore pravo svagda! prestade pomor.
4 Spomeni me se, Gospode, po milosti 31 Njemu se to primi u zaslugu kroz sve
k narodu svojemu, po svome djelu naraætaje na vijeke.
spasenja pohodi i mene! 32 Na vodi svaåe opet ga razdraœiæe;
5 Da mognem joæ doœivjeti sreøu tada morade Mojsije trpjeti zbog njih,
izabranika tvojih, veseliti se u veselju 33 Ser mu ogorçiæe duæu, i pogrijeæi
naroda tvojega i hvaliti se joæ s tvojima. ustima svojim.
6 Grijeæili smo s ocima svojim, çinili 34 Ne istrijebiæe naroda, kako im je
smo zlodjela i poçinjali bezakonje. Gospod zapovjedio.
7 Veø oci naæi u Egiptu, oni nijesu pazili 35 Nego se pomijeæaæe s neznaboæcima
na çudesa tvoja, nije su se spominjali i primiæe djela njihova
velikih milosti tvojih i bunili su se na 36 l stadoæe sluœiti idolima njihovim; a
moru, na Crvenome moru. oni su bili na propast.
8 A on im pomoœe zbog imena svojega, 37 Prinosili su sinove svoje i køeri svoje
da oçituje jakost svoju. kao œrtvu åavolima.
9 Zaprijeti Crvenom moru, i presahnu, 38 I prolijevali su nevinu krv, krv
i provede ih preko morske dubine kao sinova svojih i køeri svojih, koje bi
preko pustinje. prinosili za œrtvu idolima
10 Tako ih spasi od ruke mrzitelja, kanaanskim; tako se oskvrni zemlja
izbavi ih iz sile neprijatelja. krvnim djelima njihovim.
11 Pokri voda tlaçitelje njihove, ni 39 I postadoæe neçisti djelima svojim i
jedan od njih ne ostade. posve nevjerni postupanjem svojim.
12 Tada napokon povjerovaæe rijeçima 40 Tada se veoma razgnjevi Gospod na
njegovim i zapjevaæe slavu njegovu. narod svoj, i omrznu mu baætina
13 Ali brzo zaboraviæe, æto je uçinio; njegova.
odluku njegovu nijesu çekali nikada. 41 Predade ih u ruke neznaboæcima, i
14 Polakomiæe se u pustinji, stadoæe mrzitelji njihovi vladali su nad njima.
kuæati Boga u pustoj zemlji. 42 Tlaçili su ih neprijatelji njihovi, i bili
15 I on im ispuni œelju njihovu, ali tada su pokoreni pod vlast njihovu.
posla na njih suæicu. 43 Mnogo ih je puta izbavljao, ali
16 I pobuniæe se u taboru proti Mojsiju njihovo srce ostade ipak uporno;
i proti Aronu, koji je bio posveøen propadali su zbog zlodjela svojih.
453 Psalmi
44 Onda on pogleda opet na nevolju ljudima!
njihovu, kad je çuo glasnu tuœnjavu 22 Neka prinesu œrtvu hvale, neka
njihovu. navjeæøuju djela njegova s radoæøu!
45 Spomenu se zavjeta svojega s njima 23 Drugi, koji su plovili morem na
i bi mu œao u velikoj dobroti njegovoj, laåama, trgovali na velikim vodama,
46 Uçini, te naåoæe opet milosråe kod 24 Gledali su djela Gospodnja, çudesa
svih tlaçitelja svojih. njegova nad dubinom:
47 Pomozi nam, Gospode, Boœe naæ, i 25 Kad on zapovjedi, diœe se vihor, koji
pokupi nas iz neznaboœaca, da uzburka valove.
mognemo slaviti sveto ime tvoje, da se 26 Dizali se do neba, survali se u
diçimo slavom tvojom! dubinu; tada je duæa njihova
48 Neka je blagoslovljen Gospod, Bog obnemogla od nevolje.
Izraelov, odvijeka dovijeka! I sav narod 27 Posrtali su i ljuljali se kao pijani; sva
neka kaœe: Amen! Aleluja! se je umjetnost njihova iscrpla.
28 Povikaæe u tjeskobi svojoj Gospodu,
Psalam 107 on ih oslobodi od nevolje njihove.
1 “Hvalite Gospoda, jer je dobar, jer 29 On obrati buru u tiæinu, i valovi
vjeçno traje milosråe njegovo!” morski umuknuæe.
2 Tako neka govore otkupljenici 30 Tada se razveseliæe, æto nastade
Gospodnji, koje je otkupio iz vlasti tiæina; on ih onda povede u œuåenu
neprijatelja luku.
3 I skupio ih iz zemalja, od istoka i 31 Neka hvale Gospoda za milost
zapada, od sjevera i mora! njegovu, za çudesa njegova meåu
4 Bili su zalutali u pustinji, u pustoæi, ljudima!
ne naåoæe puta k mjestu, gdje bi se 32 Neka ga hvale pred skupljenim
nastanili. narodom, neka ga slave u vijeøu
5 Trpjeli su od gladi i œeåi, duæa je starjeæina!
njihova iznemagala u njima 33 “On je, koji zemlju rijeçnu pretvara
6 Povikaæe u tjeskobi svojoj Gospodu, u pustinju, tla bogata izvorima u suhu
on ih oslobodi od nevolje njihove. zemlju,
7 Izvede ih na pravi put, koji ide u 34 Plodna polja u slanu pustaru za
mjesto prebivanja. zloøu stanovnika njihovih.
8 Neka hvale Gospoda za milost 35 On pretvara pustinju u jezero, suhu
njegovu, za çudesa njegova meåu zemlju u tlo bogato izvorima.
ljudima! 36 Tamo onda naseljava gladne; Oni
9 Jer je nasitio duæu praznu, duæu podiœu sebi grad za stanovanje,
gladnu napunio je okrepom. 37 Siju polja, sade vinograde,
10 Drugi su sjedili u tami i u sjeni skupljaju plodove kao nagradu.
smrtnoj, leœali su okovani u bijedu i 38 I on ih blagosliva, i oni se i mnoœe
gvoœde. veoma, i ne da on nikada, da, se
11 Jer su bili prkosili rijeçima Boœjim i umanjuje stoka njihova.
prezirali volju Sveviænjega. 39 Ali opadnu i skuçeni postanu pod
12 Zato ponizi nevoljom srce njihovo; teretom nesreøe i brige.
posrnuæe, a nije bilo tko da pomogne. 40 Tako izlijeva sramotu na knezove,
13 Povikaæe u tjeskobi svojoj Gospodu, pusti da lutaju po pustinji bez puta.
on ih oslobodi od nevolje njihove 41 Tako izvlaçi siromaha iz nevolje,
14 Izvede ih iz tame i sjene smrtne i obitelji njegove umnoœi kao stada.
rastrga okove njihove. 42 To gledaju poboœni i raduju se; sva
15 Neka hvale Gospoda za milost zloøa zatvara usta svoja.
njegovu, za çudesa njegova meåu 43 Tko je mudar, neka zapamti ovo i
ljudima! neka primi k srcu milosråe
16 Jer razbi vrata mjedena, Gospodnje!”
prijevornice gvozdene slomi.
17 Drugi - bezumnici zbog nevjernih Psalam 108
putova svojih - moradoæe se muçiti Pjesma; psalam Davidov.
zbog zlodjela svojih. 1 Utjeæeno je srce moje, Boœe, pjevat øu
18 Gadilo im se svako jelo, veø su stajali i svirat øu; utjeæen je duh moj.
do vrata smrtnih. 2 Probudi se, harfo i citaro; hoøu da
19 Povikaæe u tjeskobi svojoj Gospodu, probudim zoru bijelu.
on ih oslobodi od nevolje njihove. 3 Tebe øu slaviti meåu narodima,
20 Posla rijeç svoju i iscijeli ih, i izbavi Gospode, tebi svirati meåu
ih iz groba. neznaboæcima.
21 Neka hvale Gospoda za milost 4 Jer je uzviæena do neba milost tvoja,
njegovu, za çudesa njegova meåu vjernost tvoja do oblaka.
Psalmi 454
5 Iznad neba pokaœi svoje veliçanstvo, siromaha, pa i do na smrt oçajnoga,
Boœe; sjaj tvoj neka napuni sav svijet! 17 I volio je kletvu: zato neka ga on
6 Da se sad izbave prijatelji tvoji, pruœi stigne! Pogråivao je blagoslov: zato
desnicu svoju i çuj nas! neka on bude daleko od njega!
7 Ovako reçe Bog u svetosti svojoj: 18 Oblaçio je kletvu kao haljinu svoju:
“Kliçuøi pobjedonosno razdijelit øu zato neka ona prodre u nutarnjost
Æekem, izmjerit øu dolinu Sukot. njegovu kao voda, u kosti njegove kao
8 Moj je Gilead, moj je Manaseh, Efraim ulje!
je obrana glave moje, Juda vladalaçki 19 Neka mu ona bude kao odijelo, u
ætap moj. koje se zamotava, kao pojas, kojim se
9 Moab je umivaonik moj, Edomu, da svagda paæe!
se brine za obuøu moju; ti, Filistejo, 20 To neka bude od Gospoda sudbina
zavjeri se meni!” neprijatelja mojih i onih, koji zlo
10 Tko øe me odvesti u tvrdi grad, tko øe govore proti meni!
me povesti u Edom? 21 A ti, svemoguøi Gospode, budi mi u
11 Zar ne ti, Boœe, koji si nas odbacio, pomoøi zbog imena svojega; milost je
koji nijesi iæao s naæim çetama, Boœe? tvoja puna dobrote, zato me spasi!
12 Ah, daj nam pomoø pred 22 Jer sam nevoljan i siromah; srce je
neprijateljem, jer je ljudska pomoø moje ranjeno u meni.
niætava! 23 Kao sjena, kad se nagne, tako ja
13 S Bogom izvojujemo pobjedu; jer to ginem; kao jato skakavaca tjeraju
Onaj koji øe pogaziti neprijatelje naæe. mene.
24 Koljena moja klecaju od posta, tijelo
Psalam 109 se moje grçi od mræavosti.
Upravitelju pjevaçkoga zbora; psalam Davidov. 25 Postadoh podsmijeh njima; vide me
1 Boœe, diko moja, nemoj ipak æutjeti! i maæu glavom.
2 Jer se usta puna drskosti, usta puna 26 Pomozi mi, Gospode, Boœe moj, u
lukavosti na me otvoriæe; govorili su ljubavi svojoj spasi me!
mi jezikom laœljivim, 27 Neka spoznaju, da je ruka tvoja, da
3 Okruœivali me rijeçima punim si ti sam, Gospode, uçinio ovo!
mrœnje, udarali na me ni za æto. 28 Ako me i kunu: ti øeæ me
4 Za ljubav moju zlobe mi; a ja se molim blagosloviti; ako i ustaju na me:
samo. postidjet øe se; a sluga øe se tvoj
5 Vratiæe mi zlo za dobro, mrœnju za obradovati.
ljubav moju: 29 Sramota øe pokriti klevetnike moje;
6 “Postavi proti njemu bezboœnika i kao plaæt omotava ih sram.
tuœitelj neka mu stane s desne strane! 30 Tada øe glasno hvaliti usta moja
7 Kad mu se sudi, neka izaåe kriv, i Gospoda, slaviti ga usred mnoætva.
molitva njegova neka mu se upiæe kao 31 Jer siromahu stoji s desne strane,
grijeh! da ga spasi od osuditelja njegovih.
8 Dana njegovih neka bude malo i
sluœbu njegovu neka dobije drugi! Psalam 110
9 Djeca njegova neka postanu sirote, Psalam Davidov.
œena njegova udovica! 1 Reçe Gospod Gospodu mojemu:
10 Djeca njegova nek se potucaju i “Sjedi mi s desnu stranu moju, dok
prose, nek budu protjerana iz poloœim neprijatelje tvoje za podnoœje
ruæevina svojih! nogama tvojim!”
11 Lihvar neka mu uzme sve imanje 2 Gospod daje da izaåe œezlo vladanja
njegovo; tuåini neka mu razgrabe tvojega sa Siona: vladaj posred
muku njegovu! neprijatelja svojih!
12 Neka ne imadne nikoga, koji bi ga 3 Narod se tvoj dragovoljno predaje
strpljivo ætedio, nikoga, koji bi se tebi u dan vojne tvoje u svetom uresu.
smilovao sirotama njegovim. Iz krila zore izvire tebi rosa mladosti
13 Potomstvo njegovo neka se zatre, u tvoje.
slijedeøem koljenu neka ugine ime 4 Gospod se zakleo, nikad se neøe
njegovo! pokajati: “Ti si sveøenik dovijeka po
14 Zlodjela otaca njegovih neka se redu Melkizedekovu!”
spomene Gospod, i krivnja matere 5 Ob desnu tvoju Gospod satire
njegove neka se ne izbriæe! kraljeve u dan gnjeva svojega,
15 Neka budu svagda pred oçima 6 Sudi narodima: okolo se gomilaju
Gospodnjim! Spomen njihov neka on leæine; satire knezove na zemlji
uniæti na zemlji!” æirokoj.
16 Jer nije mislio na to, da çini 7 Iz potoka pije na putu svojemu, zato
milosråe, progonio je patnika i moœe glavu visoko podignuti.
455 Psalmi
Psalam 111 se hvali ime Gospodnje!
1 Aleluja! Od svega srca slavim 4 Uzviæen je nad svima narodima
Gospoda u krugu pravednika i u Gospod; sjaj njegov sja iznad neba.
zajednici: 5 Tko je jednak Gospodu, Bogu
2 Velika su djela Gospodnja, dostojna naæemu, koji stoluje u visini?
da se uvaœe zbog sve krasote svoje. 6 Koji milostivo gleda na nisko u nebu
3 Djela su njegova krasota i sjajnost; i na zemlji.
pravedno upravljanje njegovo traje 7 Koji iz praha podiœe malenoga, iz
dovijeka. smeøa uzdiœe siromaha,
4 udesima je svojim podigao 8 I posaåuje ga s knezovima, s
spomenik, Gospod pun milosti i knezovima naroda njegova.
milosråa. 9 On daje da nerotkinja stanuje u kuøi
5 Ætovateljima svojim dao je jelo; kao vesela mati djece. Aleluja!
zavjeta svojega vjeçno se je spominjao.
6 Narodu je svojemu objavio velika Psalam 114
djela svoja, kad im je dao baætinu 1 Kad izaåe Izrael iz Egipta, kuøa
naroda. Jakovljeva iz naroda tuåeg jezika,
7 Djela su ruku njegovih vjernost i 2 Tada postade Juda svetinja njegova,
pravda; sve su zapovijedi njegove Izrael oblast njegova.
vjerne. 3 More vidje to i pobjeœe; Jordan se
8 Stoje tvrdo za vjeçna vremena, dano okrenu natrag.
u istini i pravici. 4 Bregovi poskoçiæe kao ovnovi, humci
9 Otkupljenje posla narodu svojemu; kao mladi janjci.
zavjet svoj ustanovi zauvijek; ime je 5 æto je tebi, more, da bjeœiæ, i tebi,
njegovo sveto i straæno. Jordane, da se okreøeæ natrag?
10 Poçetak je mudrosti strah 6 Bregovi, æto skaçete kao ovnovi i
Gospodnji; tko po njemu djeluje, humci kao mladi janjci?
dobije razboritost spasonosnu, hvala 7 Pred licem Gospodnjim dræøi, zemljo,
njegova traje dovijeka. pred licem Boga Jakovljeva.
8 Koji pretvori hridinu u jezero,
Psalam 112 kremen u vrelo!
1 Aleluja! Blagoslovljen je çovjek, koji
se boji Gospoda, koji od srca ljubi Psalam 115
zapovijedi njegove! 1 Ne nama, Gospode, ne nama, nego
2 Moøno øe biti u zemlji potomstvo imenu svojemu da; slavu, zbog milosti
njegovo, jer øe rod pravednika biti svoje, zbog vjernosti svoje!
blagoslovljen. 2 Zaæto da govore narodi: “Gdje je Bog
3 Imanje je i bogatstvo u kuøi njegovoj;
njihov?”
pravda njegova traje dovijeka. 3 Bog je naæ u nebu; çini sve, æto hoøe.
4 Kao svjetlo u tami sja on praved- 4 A idoli su njihovi srebro i zlato, djelo
nicima; milosrdan je, blag i pravedan.
ruku çovjeçjih.
5 . Blagoslovljen je çovjek, koji je 5 Usta imaju, a ne mogu govoriti, dva
milostiv i daje u zajam, i poslove svoje
oka, a ne mogu vidjeti,
ureåuje po pravici. 6 Dva uha, a ne mogu çuti, nos, a ne
6 On se neøe poljuljati dovijeka; u mogu mirisati,
vjeçnoj uspomeni œivi pravednik, 7 Ruke, a ne mogu hvatati, noge, a ne
7 Ne treba se bojati zla glasa, srce je
mogu hodati; ne puætaju glasa iz grla
njegovo mirno; on se uzda u Gospoda. svojega.
8 Srce je njegovo utjeæeno; on se ne 8 Koji ih naçiniæe, neka postanu kao
boji, dok ne ponizi neprijatelje svoje.
oni, svaki, koji se pouzdao u njih!
9 On dijeli obilno, daje siromasima; 9 Izraele, uzdaj se u Gospoda: on im je
pravda njegova ostaje uvijek; zbog pomoønik i zaætitnik!
bogatstva njegova uzvisuje se moø 10 Kuøo Aronova, uzdaj se u Gospoda:
njegova. on im je pomoønik i zaætitnik!
10 A bezboœnik gleda to pun jeda, ækripi
11 Koji se bojite Gospoda, uzdajte se u
zubima i gine; œelja bezboœnika Gospoda: on im je pomoønik i
propada. zaætitnik!
12 Gospod se je nas spomenuo: on øe
Psalam 113 blagosloviti, blagoslovit øe kuøu
1 Aleluja! Hvalite, sluge Gospodnje, Aronovu,
hvalite ime Gospodnje! 13 Blagoslovit øe one, koji se boje
2 Neka bude ime Gospodnje slavljeno Gospoda, male i velike.
od sada i dovijeka! 14 Neka vas umnoœi Gospod, vas i
3 Od istoka sunçanoga do zapada neka djecu vaæu!
Psalmi 456
15 Neka ste blagoslovljeni od r traje milosråe njegovo.”
Gospoda, koji stvori nebo i zemlju! 4 Neka pjevaju svi, koji se boje
16 Nebo je nebo Gospodnje, a zemlju je Gospoda: “Dovijeka traje milosråe
dao ljudima. njegovo.”
17 Ne slave mrtvi Gospoda, niti oni, koji 5 Kad povikah u tjeskobi: Gospode,
odoæe u tiæinu. usliæi me Gospod, te postadoh
18 Ali mi øemo slaviti Gospoda od sada slobodan.
i dovijeka. Aleluja! 6 Kad je Gospod za me, ne bojim se
niæta; æto mi moœe uçiniti çovjek?
Psalam 116 7 Kad je Gospod za me kao pomoønik
1 Ljubim Gospoda; jer usliæi vapaj moj, doœivjet øu pobjedu nad
molitve moje. mrziteljima svojim.
2 Jer prignu k meni uho svoje; i zato øu 8 Bolje je uzdati se u Gospoda, nego se
ga zazivati, dok œivim. oslanjati na çovjeka.
3 Bili su me stegli okovi smrti, spopale 9 Bolje je uzdati se u Gospoda, nego se
me tjeskobe svijeta mrtvih; bio sam oslanjati na knezove.
upao u tugu i muku. 10 Svi me narodi opkoliæe: u ime
4 Tada prizvah ime Gospodnje: “Ah, Gospodnje ja ih uniætavam.
Gospode, spasi œivot moj!” 11 Opkoliæe me, stegnuæe me: u ime
5 Milostiv je Gospod i pravedan; Bog je Gospodnje ja ih uniætavam.
naæ milosrdan. 12 Kao roj pçela opkoliæe me: ugasiæe
6 çuva malene Gospod: bijedan sam se kao oganj u trnju; u ime Gospodnje
bio, tad mi on pomoœe. ja ih uniætavam.
7 Vrati se, duæo moja, u mir svoj; jer ti 13 Otisnuæe me opako, da padnem; ali
Gospod uçini dobro! mi Gospod pomoœe.
8 Ti si saçuvao œivot moj od smrti, oko 14 Gospod mi je pobjeda i pjesma, jer
moje od suza, nogu moju od pada. mi postade spasitelj.
9 Hodam pred Gospodom u zemlji 15 “uj! Glas pobjede odjekuje u
œivih. æatorima pravednika: “desnica
10 Pun vjere bio sam rekao: “Duboko Gospodnja pokazala je snagu.
sam poniœen!” 16 Desnica Gospodnja uzvisila se;
11 Pomislih u tjeskobi svojoj: “Svaki je desnica Gospodnja pokazala je
çovjek laœac.” snagu.”
12 Kako da vratim Gospodu za sve 17 Nijesam umro; ja œivim i navjeæøivat
dobro, æto mi uçini? øu djela Gospodnja.
13 aæu spasenja uzet øu i slaviti ime 18 Teæko me kazni Gospod, ali me ne
Gospodnje, predade smrti.
14 Zavjet svoj Gospodu ispuniti pled 19 Otvorite mi vrata pravde: uøi øu na
svim narodom njegovim. njih, zahvalit øu Gospodu
15 Dragocjena je u oçima Gospodnjim 20 Ovo su vrata, æto vode Gospodu; tko
smrt pravednika njegovih. je pravedan, smije uøi na njih:
16 Ah, Gospode, ja sam ipak sluga tvoj, 21 Zahvaljujem ti; jer si me usliæio, i
sluga tvoj, sin sluækinje tvoje; postao si mi spasenje.
raskovao si okove moje. 22 Kamen, koji odbaciæe graditelji,
17 Tebi prinosim œrtvu hvale ime postade kamen ugaoni.
Gospodnje slavit øu, 23 To se dogodi od Gospoda; to je çudo
18 Zavjet svoj Gospodu ispunit øu pred pred oçima naæim.
svim narodom njegovim, 24 Ovo je dan, æto ga uçini Gospod;
19 U dvorima kuøe Gospodnje, u radujmo se i veselimo se na njemu!
sredini tvojoj, Jerusaleme! Aleluja! 25 Gospode, donesi nam pomoø!
Gospode, daruj nam sreøu!
Psalam 117 26 Blagoslovljen, koji dolazi u ime
1 Hvalite Gospoda, svi narodi! Slavite Gospodnje! Blagoslivljamo vas iz kuøe
ga, svi puci! Gospodnje.
2 Jer nas dobrota njegova çuva moøno, 27 Bog je Gospod, on nas obasja; veœite
vjernost Gospodnja traje dovijeka. uœetima œrtve blagdanske sve do
Aleluja! rogova œrtvenika!
28 Ti si Bog moj, tebe øu slaviti; ti si Bog
Psalam 118 moj, tebe øu diçiti.
1 Hvalite Gospoda, jer je dobar, jer 29 Hvalite Gospoda jer je dobar;
dovijeka traje milosråe njegovo. dovijeka traje milosråe njegovo.
2 Neka pjeva Izrael: “Dovijeka traje
milosråe njegovo.” Psalam 119
3 Neka pjeva kuøa Aronova: “Dovijeka 1 Blagoslovljeni su oni, koji su çista
457 Psalmi
œivota, koji idu po zakonu nemoj me osramotiti, Gospode!
Gospodnjem. 32 Putem zapovijedi tvojih idem, jer
2 Blagoslovljeni su oni, koji çuvaju raæirujeæ srce moje.
svjedoçanstva njegova, koji ga traœe 33 Pokaœi mi, Gospode, put naredaba
svim srcem, svojih, da ga se drœim do kraja!
3 Koji ne çine zlodjela, nego idu 34 Prosvijetli me, da çuvam zakon tvoj
putovima njegovim! i da ga drœim svim srcem!
4 Ti si sam dao naredbe svoje, da se 35 Prati me na stazi zapovijedi svojih,
drœe vjerno. jer na njoj nalazim slast svoju!
5 O kad bi putovi moji bili upravljeni, 36 Prikloni srce moje k svjedo-
da drœim naredbe tvoje! çanstvima svojim, a ne k lakomosti!
6 Onda se ne bih nikada postidio 37 Odvrati oçi moje, da ne gledaju
pazeøi na sve zapovijedi tvoje. ispraznost; daj mi, da naåem œivot na
7 Slavim te s pravim srcem, kad putovima tvojim!
upoznajem pravedni zakon tvoj. 38 Drœi slugi svojemu rijeç svoju, da te
8 Drœim toçno naredbe tvoje: nemoj me se boji!
ostaviti sasvim! 39 Odvrati od mene porugu, koje se
9 Kako mladiø drœi çist œivot svoj? Ako plaæim, jer su upute tvoje krasne!
toçno obdrœava rijeç tvoju. 40 Eto, çeznem za propisima tvojim,
10 Svim srcem svojim traœim te, ne daj oœivi me u dobroti svojoj!
mi, da zaåem od zapovijedi tvojih! 41 Gospode, neka doåe na me milost
11 U srcu svojemu krijem rijeçi tvoje, tvoja, spasenje tvoje po rijeçi tvojoj!
da nikada ne pogrijeæim proti tebi. 42 Tada imam odgovor onima, koji me
12 Blagoslovljen si, Gospode, nauçi me ruœe, jer se uzdam u rijeç tvoju.
naredbama svojim! 43 Ne uzimaj posve ustima mojim rijeçi
13 Ustima svojim brojim sve naputke istine, jer se uzdam u odluke tvoje!
usta tvojih. 44 I çuvat øu zakon tvoj svagda,
14 Viæe se radujem œivljenju po dovijeka i bez prestanka.
naredbama tvojim, negoli bogatstvu 45 l hodit øu na prostoru æirokom, jer
mnogome. sam nastojao oko propisa tvojih.
15 Razmiæljat øu o propisima tvojim i 46 Pred kraljevima priznavat øu
gledati na putove tvoje. svjedoçanstva tvoja, i neøu se stidjeti.
16 Nalazim nasladu u naredbama 47 Imam veselje na propisima tvojim,
tvojim, ne zaboravljam rijeçi tvojih. ja ih ljubim.
17 Daj slugi svojemu, da œivim, i drœat 48 K propisima tvojim, koje volim,
øu rijeçi tvoje! diœem ruke svoje, i razmiæljam o
18 Otvori mi oçi, da vidim çudesa naredbama tvojim,
nauke tvoje! 49 Spomeni se rijeçi svoje slugi
19 Tuåin sam na zemlji, ne skrivaj od svojemu, na koju si oslonio ufanje
mene zapovijedi svojih! moje!
20 Gine duæa moja od çeœnje za 50 To je utjeha moja u nevolji mojoj, æto
naredbama tvojim u svako doba. me rijeç tvoja oœivljava.
21 Ti prijetiæ oholicama, prokle- 51 Oholi mi se rugaju veoma, ali ja ne
tnicima, koji ostaviæe zapovijedi tvoje odstupam od zakona tvojega.
22 Uzmi od mene porugu i prezir; jer 52 Pomislio sam na stare naputke
çuvam svjedoçanstva tvoja! tvoje, Gospode, i bio sam utjeæen.
23 Makar knezovi sjede, da vijeøaju 53 Obuze me srdœba zbog bezboœnika,
proti meni, sluga tvoj razmiælja o koji ostavljaju zakon tvoj.
naredbama tvojim. 54 Naredbe tvoje postaæe mi pjesme na
24 Jer su svjedoçanstva tvoja naæla da mjestu putovanja mojega.
moja, savjetnici moji. 55 Noøu sam se spominjao imena
25 U prahu leœi duæa moja, oœivi me tvojega, Gospode, i drœao sam zakon
rijeçju svojom! tvoj.
26 Pripovijedao sam stanje svoje, i ti si 56 To je dio moj: da drœim propise tvoje.
me sluæao; uçi me naredbama svojim! 57 Dio moj, Gospode, - tako ja govorim
27 Pokaœi mi put propisa svojih, da - jest, da çuvam rijeçi tvoje.
razmiæljam o çudesima tvojim! 58 Molim ti se iz svega srca, budi mi
28 U suzama je duæa moja od tuge, milostiv po rijeçi svojoj!
okrijepi me rijeçima svojim! 59 Razmotrio sam putove svoje i
29 Put laœi drœi daleko od mene, iskaœi obratio nogu svoju k svjedoçanstvima
mi milost naukom svojom! tvojim.
30 Put vjernosti izabrah, i naputaka 60 Hitim i ne oklijevam, da drœim
tvojih ne zaboravih nikada. zapovijedi tvoje.
31 Prianjam za svjedoçanstva tvoja, 61 Uœeta opakih drœe me uhvaøena, ali
Psalmi 458
ne zaboravih zakona tvojega. tvojih!
62 U po noøi diœem se, da te slavim za 89 Rijeç tvoja traje dovijeka, Gospode,
pravedni zakon tvoj. tvrdo stoji kao nebo.
63 Prijatelj sam svima onima, koji te se 90 Kroz sve naraætaje traje istina tvoja,
boje i drœe propise tvoje. utemeljio si zemlju, i ona stoji.
64 Zemlja je, Gospode, puna dobrote 91 Do danas stoje po naredbi tvojoj, jer
tvoje, naredbama svojim nauçi me! je tebi sve podvrgnuto.
65 Uçinio si dobro slugi svojemu, 92 Kad zakon tvoj ne bi bio slast moja,
Gospode, po rijeçi svojoj! davno bih poginuo u nevolji svojoj.
66 O, nauçi me dobrome obiçaju i 93 Zapovijedi tvojih neøu zaboraviti
znanju, jer sam se pouzdao u propise dovijeka, jer si mi po njima œivot
tvoje! darovao.
67 Prije nego moradoh podnijeti kaznu, 94 Tvoj sam ja, pomozi mi; jer
lutao sam; ali sada pazim briœno na istraœujem propise tvoje.
rijeç tvoju. 95 Vrebaju me bezboœnici, da me
68 Ti si tako dobar i dobrostiv: “nauçi upropaste, ali ja pazim na
me naredbama svojim! svjedoçanstva tvoja.
69 Oholi pletu na mene laœ, ali se ja 96 Na svemu velikom vidim granicu,
svim srcem drœim propisa tvojih. samo je zapovijed tvoja beskrajno
70 Beæøutno je srce njihovo kao salo, a velika,
ja se radujem nauci tvojoj. 97 Kako sam zavolio zakon tvoj:
71 Na spasenje je meni, æto moram povazdan mislim o njemu.
trpjeti, da upoznam naredbe tvoje. 98 Zapovijed tvoja çini me mudrijim
72 Zakon usta tvojih veøe mi je dobro, negoli neprijatelji moji, jer je ona
negoli tisuøe komada zlata i srebra. uvijek moja.
73 Ruke su me tvoje stvorile i naçinile, 99 Postajem razumniji od svih uçitelja
prosvijetli me, da nauçim propise svojih, jer razmiæljam o svjedo-
tvoje! çanstvima tvojim.
74 Koji se boje tebe, vide me i raduju se, 100 Viæe razboritosti zadobih, negoli
jer se pouzdah u rijeç tvoju. starci, jer saçuvah zapovijedi tvoje.
75 Znam, Gospode, sudiæ li pravo i da 101 Od svakoga zla puta zaustavih
me u vjernosti ponizujeæ! nogu, da saçuvam rijeç tvoju.
76 Neka mi milost tvoja bude na utjehu 102 Ne odstupih od naputaka tvojih jer
po rijeçi tvojoj slugi tvojemu! si me ti obuçavao.
77 Neka doåe na me milosråe tvoje, da 103 Kako su slatke grlu mojemu rijeçi
ozdravim, jer je zakon tvoj naslada tvoje, mnogo slaåe od meda ustima
moja! mojim!
78 Oholi neka jadno propadnu, jer me 104 Od propisa tvojih zadobih razbo-
nepravedno pritisnuæe, a ja ritost, zato mrzim na svaki put laœni.
razmiæljam o zapovijedima tvojim! 105 Rijeç je tvoja svjetionica nozi mojoj,
79 Neka se pridruœe meni, koji se boje svjetlo na stazi mojoj.
tebe, i koji znadu svjedoçanstva tvoja! 106 Zakleh se i hoøu to drœati, da
80 Srce moje neka bude savræeno u slijedim pravedni zakon tvoj,
naredbama tvojim, da ne moradnem 107 Poniæten sam veoma, Gospode, po
propasti sramotno! rijeçi tvojoj daj mi da naåem œivot!
81 ezne duæa moja za spasenjem 108 Primi milostivo œrtve usta mojih,
tvojim, rijeç tvoju çekam. Gospode, i nauçi me poznavati
82 eznu oçi moje za rijeçju tvojom; naputke tvoje!
mislim: “Kad øeæ mi napokon donijeti 109 Œivot svoj nosim uvijek u ruci
utjehu?” svojoj, ali zakona tvojega nikada ne
83 Ako i postadoh kao mijeh u dimu, zaboravih.
ipak ne zaboravih naredaba tvojih. 110 Bezboœnici mi metnuæe zamke, ali
84 Kako su mnogobrojni dani sluge ja ne odstupih od zapovijedi tvojih.
tvojega! Kad øeæ suditi onima, koji me 111 Baætina su moja zauvijek
progone? svjedoçanstva tvoja, jer su samo ona
85 Oholi mi iskopaæe jame, oni, koji slast srcu mojemu.
preziru naputak tvoj. 112 Prignuh srce svoje, da vræim
86 Sve su zapovijedi tvoje istina, naredbe tvoje dovijeka, bez kraja.
prijevarno me progone, o pomozi mi! 113 Nestalni su mi mrski, a ja nauku
87 Umalo da me nijesu bili ubili na tvoju zavoljeh.
zemlji, ali ja ne odstupih od propisa 114 Ti si mio brana i ætit, çekam rijeç
tvojih. tvoju.
88 U dobroti svojoj daj mi da naåem 115 Odstupite od mene, zloçinci, jer
œivot, da çuvam svjedoçanstvo usta hoøu da drœim zapovijedi Boga
459 Psalmi
svojega. vijeke, prosvijetli me, da mogu œivjeti!
116 Podupri me po rijeçi svojoj, da 145 Viçem iz svega srca: “Gospode,
œivim, i nemoj me osramotiti u usliæi me: drœim naredbe tvoje!”
nadanju mojem! 146 Prizivam te: “Spasi me,” da çuvam
117 O, pomozi mi, da se spasim i da se svjedoçanstva tvoja!
vazda veselim naredbama tvojim! 147 U rano veø jutro doåoh i zavapih,
118 Odbacujeæ sve, koji ostavljaju rijeç tvoju çekam.
naredbe tvoje, jer je miæljenje njihovo 148 Joæ prije jutra bdjele su oçi moje,
isprazno. da razmiæljam o rijeçi tvojoj.
119 Kao troske drœiæ sve bezboœnike na 149 Çuj glas moj, Gospode, po milosti
zemlji, zato volim svjedoçanstva tvoja. svojoj, po pravdi svojoj daj mi da
120 Od straha pred tobom dræøe tijelo naåem œivot!
moje; sudova tvojih bojim se. 150 Pribliœuju se oni, koji idu za
121 inio sam, æto je pravo i poæteno, opaçinom, koji su daleko udaljeni od
zato me nemo; predati neprijateljima nauke tvoje.
mojim! 151 Ti si blizu, Gospode, i svi su propisi
122 Zauzmi se za slugu svojega na tvoji istina!
dobro njegovo, i ne daj, da me ikada 152 Od poçetka znam iz svjedoçanstva
pritisnu oholi! tvojih, da si ih izdao za u vijeke.
123 Oçi moje çeznu za pomoøu tvojom, 153 Pogledaj nevolju moju i spasi si me,
za obeøanjem spasenja tvojega jer ne zaboravih nauke tvoje!
124 Uçini slugi svojemu po milosti 154 Brani pravo moje, izbavi me, po
svojoj, i naredbama svojim nauçi me! rijeçi svojoj daj mi da naåem œivot!
125 Ja sam sluga tvoj; prosvijetli me, da 155 Daleko je od bezboœnika udaljeno
razumijem svjedoçanstva tvoja! spasenje, jer ne pitaju niæta za
126 Vrijeme je da se radi Gospode, naredbe tvoje.
prelomiæe zakon tvoj. 156 Milosråe je tvoje, Gospode, veoma
127 Zato zavoljeh propise tvoje daleko veliko; po pravdi svojoj daj mi da
viæe nego zlato i drago kamenje. naåem œivot!
128 Zato se drœim zapovjedi tvojih, 157 Mnogo je tlaçitelja i progonitelja
mrzim na svaku stazu laœnu. mojih; ja ne odstupam od
129 Divna su veoma svjedoçanstva svjedoçanstva tvojih.
tvoja; zato ih dobro çuva duæa moja. 158 Vidim bezboœnike, i œao mi je, da se
130 Svjetlo daje objava rijeçi tvojih, çini ne brinu za naputke tvoje.
mudrima malene. 159 Eto, ja ljubim zapovijedi tvoje,
131 Pun œudnje otvaram usta svoja, Gospode, po dobroti svojoj daj mi da
çeznem za propisima tvojim. naåem œivot!
132 Okreni se meni i budi mi milostiv, 160 Prvo je na rijeçi tvojoj stalnost,
kako to zasluœiæe, koji ljube ime tvoje! vjeçno traje svaka pravedna zapovijed
133 Uçini korake moje çvrste u rijeçi od tebe.
svojoj, i ne daj, da iæta zlo ovlada s 161 Knezovi me pritiskuju ni za æto, ali
menom! srce moje dræøe samo pred rijeçima
134 Izbavi me od nasilja ljudskoga, i tvojim.
drœat øu zapovijedi tvoje! 162 Radujem se rijeçima tvojim kao
135 Daj da lice tvoje obasja slugu onaj, koji zadobije bogat plijen.
tvojega, i nauçi me poznavati naredbe 163 Mrzim i gadi mi se laœ, a zavoljeh
tvoje! zakon tvoj.
136 Iz oçiju se mojih spuætaju potoci 164 Sedam puta na dan hvalim te za
zbog onih, koji ne drœe zakona tvojega. pravedni zakon tvoj.
137 Pravedan si, Gospode, i pravi su 165 Tko ljubi zakon tvoj, velik mir ima,
sudovi tvoji! i u njega viæe nema spoticanja.
138 Svjedoçanstva svoja izdao si u 166 çekam spasenje tvoje, Gospode, i
pravdi i punoj istini. izvræujem propise tvoje.
139 Revnost moja jede me, jer tlaçitelji 167 Drœim se svjedoçanstva tvojih,
moji zaboravljaju rijeç tvoju. ljubim ih veoma.
140 Rijeç je tvoja veoma çista, sluga je 168 Drœim propise tvoje i svjedoçanstva
tvoj zavolje. tvoja; jer su svi putovi moji tebi dobro
141 Ja sam malen i prezren, ali propisa poznati.
tvojih ne zaboravljam. 169 Neka prodre vapaj moj do tebe,
142 Pravda je tvoja pravda vjeçna, i Gospode, po rijeçi svojoj prosvijetli me!
zakon je tvoj istina. 170 Neka doåe moljenje moje pred lice
143 Tjeskoba i nevolja snaåoæe me, ali tvoje, po rijeçi svojoj daj mi da naåem
propisi tvoji slast su moja. spasenje!
144 Pravedna su svjedoçanstva tvoja u 171 Usta øe moja pjevati hvalu tebi, jer
Psalmi 460
me uçiæ poznavati naredbe svoje. onima, koji te ljube!
172 Neka jezik moj pjeva o naputku 7 Neka mir vlada u zidinama tvojim,
tvojemu, jer su propisi tvoji svi pokoju palaçama tvojim!
pravedni! 8 Zbog braøe svoje reci øu ti, rodi
173 Neka bude spremna ruka tvoja da roåaka svojih: Mir s tobom!
mi pomogne, jer odabrah propise 9 Zbog kuøe Gospoda, Boga naæega,
tvoje! molim za blagoslov tebi.
174 eznem, Gospode, za spasenjem +
tvojim, i nauka je tvoja naslada moja. Psalam 123
175 Neka œivi duæa moja, da te slavi, daj Postupna pjesma.
da mi upute tvoje pomognu! 1 Svoje oçi podiœem k tebi, koji stolujeæ
176 Lutam naokolo kao ovca u nebu.
izgubljena; traœi slugu svojega, jer 2 Eto, kao æto su oçi slugama uprte u
zapovijedi tvojih ne zaboravih. ruku gospodara njihova, kao æto oçi
sluækinji u ruku gospodarice njezine,
Psalam 120 tako su oçi naæe uprte u Gospoda,
Postupna pjesma. Boga naæega, dok nam iskaœe milost,
1 U tjeskobi svojoj zavikah Gospodu; i 3 Smiluj se nama, Gospode, smiluj se
usliæi me. nama, jer smo se obilno nasitili
2 Ah, Gospode, izbavi me od usta sramote.
laœljivih, od jezika lukavoga! 4 Duæa je naæa presita poruge od
3 Æto ti çini, æto ti zadaje jezik lukavi? bogatih, prezira od oholih.
4 Naoætrene strijele ratnika sa
smrekovim ugljevljem! Psalam 124
5 Jao meni, æto sam gost u Meæeku, æto Postupna pjesma; od Davida.
stanujem kod æatora cedarskih! 1 “Da nije bio Gospod s nama”, neka
6 Dugo veø stanuje duæa moja kod rekne Izrael, -
mrzitelji mira. 2 “Da nije bio Gospod s nama, kada
7 Ja Sam miran; ako li æto progovorim, ljudi ustadoæe na nas,
oni hoøe svaåu. 3 Œive bi nas bili proœdrli. Da se je proti
nas bijes njihov raspalio,
Psalam 121 4 Vode bi nas bile odnijele, divlji bi
Postupna pjesma. potok bio preæao preko nas,
1 Podiœem oçi svoje gore prema 5 Bile bi nas potopile silne vode.”
gorama, odakle øe mi doøi pomoø. 6 Blagoslovljen neka je Gospod, koji
2 Pomoø mi dolazi od Gospoda, koji nas ne baci za plijen zubima njihovim!
stvori nebo i zemlju. 7 Duæa se naæa izbavi kao ptica iz
3 Ne da on, da popusti noga tvoja: ne zamke ptiçarske: “zamka je rastrgana,
spava çuvar tvoj. i mi smo slobodni!
4 Gle, nikada ne spava, nikada ne 8 Pomoø je naæa u imenu Gospodnjem,
drijema çuvar Izraelov. koji stvori nebo i zemlju.
5 Gospod je çuvar tvoj, Gospod je sjena
tvoja; on ti stoji s desne strane. Psalam 125
6 Da ti danju sunce ne naudi, ni mjesec Postupna pjesma.
u noøi. 1 Koji se uzdaju u Gospoda, oni su kao
7 Gospod te ætiti od svakoga zla, on gora Sion, koja se ne pomjeæta, koja
çuva œivot tvoj. stoji dovijeka.
8 Gospod çuva izlazak tvoj i dolazak 2 Jerusalem okruœuju gore: “tako je
tvoj od sada i dovijeka. Gospod oko naroda svojega od sada i
dovijeka.
Psalam 122 3 Zato ne smije œezlo zloøe tlaçiti udes
Postupna pjesma od Davida. pravednika, da i pravednici ne pruœe
1 Obradovah se, kad mi rekoæe: “Idemo ruke svoje za zloøom.
u kuøu Gospodnju!” 4 Gospod neka çini dobro dobrima,
2 Evo veø stoje noge naæe na vratima onima, koji su prava srca!
tvojim Jerusaleme! 5 A koji skreøu na krive staze, neka ih
3 Jerusaleme, ti si sagraåen kao grad, Gospod otjera s onima, koji çine
gdje se svi sastaju! zlodjela! Spasenje Izraelu!
4 Plemena putuju tamo, plemena
Gospodnja; Izraelu je zakon, da slave Psalam 126
ime Gospodnje. Postupna pjesma.
5 Jer tamo stoje prijestolji sudski, 1 Kada je ono Gospod okrenuo
prijestolji kuøe Davidove. sudbinu Siona, tada nam je bilo, kao
6 Œelite mir Jerusalemu, spasenje da smo sanjali.
461 Psalmi
2 Tada su usta naæa bila puna svoju, ni naruçaj svoj vezilac.
smijanja, jezik nas pun kliktanja. 8 Koji prolaze, ne viçu: “Neka vas
Tada se je reklo po narodima: “Gospod blagoslovi Gospod! Blagoslivljamo vas
uçini veliko djelo na njima.” u ime Gospodnje.”
3 Gospod uçini djelo na nama, zato
smo bili veseli. Psalam 130
4 Ah, Gospode, okreni sudbinu naæu Postupna pjesma.
kao potoke u juœnoj zemlji! 1 Iz dubine vapijem k tebi, Gospode!
5 Koji siju sa suzama neka œanju s 2 Gospode, çuj glas moj! Neka sluæa
pjevanjem! uho tvoje glasni vapaj moj!
6 Sada ide sa suzama, koji nosi sjeme 3 Ako bi se spominjao zlodjela,
da sije; ali s pjesmom dolazi, dolazi Gospode, Gospode, tko bi mogao
natrag, kada nosi snopove svoje. opstati?
4 Ali je u tebe opraætanje, da bi te se
Psalam 127 bojali.
Postupna pjesma; od Salomona. 5 ekam Gospoda; çeka duæa moja;
1 Ako Gospod ne gradi kuøe, uzalud se uzdam se u obeøanje njegovo.
muçe, koji je grade. Ako Gospod ne 6 Duæa moja veøma se ufa u Gospoda,
çuva grada, uzalud bdije, koji ga çuva. nego straœari u jutro, nego straœari
2 Uzalud je, æto se rano diœete i kasno jutro.
za sto sjedate, da jedete kruh muke: 7 Izraele, çekaj Gospoda, jer je u
ljubimcima svojim daje ga on u snu. Gospoda milosråe; u njega je bogat
3 Eto, sinovi su dar od Gospoda; otkup.
nagrada njegova jesu djeca. 8 I on øe otkupiti Izraela od svih
4 Kao strijele u ruci ratnikovoj, tako su zlodjela njegovih.
sinovi mladosti.
5 Blagoslovljen je çovjek, koji je njima Psalam 131
napunio tobolac svoj! Neøe se nikada Postupna pjesma; od Davida.
osramotiti, i kada se pravdaju s 1 Gospode, srce moje neøe na visoko,
neprijateljima na vratima. niti oçi moje gledaju oholo; i nikada se
ne bavim stvarima, æto su mi odveø
Psalam 128 velike i uzviæene.
Postupna pjesma. 2 Umirio sam i utiæao duæu svoju; kao
1 Blagoslovljen je svaki, koji se boji æto dijete mirno poçiva na prsima
Gospoda, koji hodi putovima materinim, tako duæa moja mirno
njegovim! poçiva kod Boga.
2 Æto urade ruke tvoje, to øeæ uœivati; 3 Izraele, çekaj Gospoda od sada i
blagoslovljen si ti i dobro ti je. dovijeka!
3 Œena je tvoja u kuøi kao rodna loza;
kao mladice masline, tako stoje sinovi Psalam 132
tvoji oko stola tvojega. Postupna pjesma.
4 Eto, takvo øe biti blagoslovljen 1 Spomeni se, Gospode, Davida i svih
çovjek, koji se boji Gospoda. muka njegovih.
5 Neka te blagoslovi Gospod sa Siona, 2 Kako se zakleo Gospodu, zavjetovao
raduje se sreøi Jerusalema u sve dane se Bogu Jakovljevu:
œivota svojega! 3 “Neøu uøi u æator stana svojega, niti
6 Raduj se djeci u djece svoje! Neka je øu leøi na postelju loœnice svoje,
mir Izraelu! 4 Neøu dati sna oçima svojim, ni
vjeåama svojim drijema,
Psalam 129 5 Dok ne naåem mjesta Gospodu,
Postupna pjesma. stana moønome Bogu Jakovljevu!”
1 “Teæko su me pritiskivali od mladosti 6 “Evo, çuli smo o tom u plodnoj zemlji;
moje”, - neka rekne Izrael, - saznasmo to u mjestima æumskim:
2 “Teæko su me pritiskivali od mladosti 7 K stanu njegovu iøi øemo; poklonit
moje, ali me nikada ne svladaæe. øemo se podnoœju nogu njegovih!
3 Na leåima mojim orali su oraçi i 8 Ustani, Gospode, k poçivaliætu
povukli dugaçke brazde. svojemu, ti i velemoøni kovçeg tvoj!
4 Ali Gospod, Pravedni, isijeçe konopce 9 Kako treba neka se obuku sve
bezboœnika.” sveøenici tvoji pravednici tvoji neka se
5 Sramotno se moraju odatle povuøi raduju!
svi, koji mrze na Sion. 10 Zbog svojega sluge Davida nemoj
6 Oni su kao trava na krovovima, æto se odvratiti lica od pomazanika svojega!”
osuæi, prije nego procvate. 11 Prisegnu Gospod Davidu prisegu
7 Od nje ne napunja œetelac ruku vjernosti, od koje ne odstupa: “Od
Psalmi 462
poroda tvojega posadit øu jednoga na 9 Koji posla znake i çudesa usred tebe,
prijestolje tvoje. Egipte, proti faraonu i svima slugama
12 Ako sinovi tvoji uæçuvaju zavjet moj njegovim.
i svjedoçanstva moja, æto øu ih nauçiti, 10 Koji pobijedi narode mnogobrojne i
onda øe i sinovi njihovi dovijeka sjediti pogubi kraljeve velemoøne:
na prijestolju tvojemu!” 11 Sihona, kralja amorejskoga, i Oga,
13 Jest, Gospod je izabrao Sion, kralja baæanskoga, i sva kraljevstva
izabrao ga za prebivaliæte svoje: kanaanska.
14 “Ovo ima biti u vijeke poçivaliæte 12 On dade zemlju njihovu u baætinu, u
moje; ovdje stanujem; to je bila zelja baætinu Izraelu, narodu svojemu.
moja. 13 Gospode, ime tvoje traje vjeçno;
15 Hranu øu njegovu obilno Gospode, slava je tvoja kroz sve
blagosloviti, siromahe njegove naraætaje.
kruhom øu nasititi. 14 Jer Gospod pribavlja pravo narodu
16 Sveøenike øu njegove zaodjeti svojemu, slugama svojim iskazuje
spasenjem; poboœnici njegovi radovat milosråe.
øe se veoma. 15 Idoli su neznaboœaca srebro i zlato,
17 Tu øu uçiniti da uzraste moø djelo ruku çovjeçjih.
Davidu, postavit øu svjetionicu 16 Usta imaju, a ne mogu govoriti, dva
pomazaniku svojemu. oka, a ne mogu vidjeti,
18 Neprijatelje øu njegove pokriti 17 Dva uha, a ne mogu çuti; i daha
sramotom, a na njemu øe sjati kruna nema u ustima njihovim.
njegova!” 18 Koji su ih naçinili, neka postanu kao
oni, svaki, koji se pouzdao u njih.
Psalam 133 19 Kuøa Izraelova, blagoslivljajte
Postupna pjesma; od Davida. Gospoda; kuøa Aronova,
1 Gle, kako je lijepo i kako je ugodno, blagoslivljajte Gospoda!
kad braøa u miru stanuju zajedno! 20 Kuøa Levijeva, blagoslivljajte
2 To je kao dragocjeno ulje na glavi, æto Gospoda; koji se bojite Gospoda,
teçe na bradu, bradu Aronovu, æto blagoslivljajte Gospoda!
kaplje na skut haljine njegove. 21 Blagoslovljen na Sionu Gospod, koji
3 To je kao rosa hermonska, æto pada stoluje u Jerusalemu! Aleluja!
na gore sionske; jer tamo Gospod daje
blagoslov, œivot do vi jeka. Psalam 136
1 Hvalite Gospoda, jer je dobar; jer
Psalam 134 vjeçno traje milosråe njegovo!
Postupna pjesma. 2 Hvalite Boga Sveviænjega; jer vjeçno
1 Ustanite, blagoslivljajte Gospoda, sve traje milosråe njegovo!
sluge Gospodnje, æto stojite u kuøi 3 Hvalite Gospoda Sveviænjega; jer
Gospodnjoj noøu! vjeçno traje milosråe njegovo!
2 Podignite ruke svoje li svetiætu i 4 Koji jedini tvori çudesa velika; jer
blagoslivljajte Gospoda! vjeçno traje milosråe njegovo!
3 Neka te blagoslovi Gospod sa Siona, 5 Koji stvori nebo u mudrosti; jer
koji stvori nebo i zemlju! vjeçno traje milosråe njegovo!
6 Koji utvrdi zemlju nad vodom; jer
Psalam 135 vjeçno traje milosråe njegovo!
1 Aleluja! Hvalite ime Gospodnje, 7 Koji stvori velika svjetlila; jer vjeçno
hvalite ga, sluge Gospodnje, traje milosråe njegovo!
2 Koje stojite u kuøi Gospodnjoj, u 8 Sunce, da vlada danom; jer vjeçno
dvorima kuøe Boga naæega! traje milosråe njegovo!
3 Hvalite Gospoda, jer je dobar Gospod; 9 Mjesec i zvijezde, da vladaju noøu; jer
svirajte imenu njegovu, jer je on mio! vjeçno traje milosråe njegovo!
4 Jer Jakova izabra sebi Gospod, 10 Koji pobi Egipat u prvoroåencima
Izraela za posjed svoj. njegovim; jer vjeçno traje milosråe
5 Jest, ja znam: “Gospod je vekik; naæ njegovo!
Svemoguøi nadilazi sve bogove. 11 I Izraela izvede iz njega; jer vjeçno
6 Ætogod se dopada Gospodu, to on çini traje milosråe njegovo!
u nebu i na zemlji, u morima i u svima 12 Rukom krepkom i miæicom
dubinama: podignutom; jer vjeçno traje milosråe
7 On, koji izvodi oblake od kraja zemlje, njegovo!
munje pretvara u daœd, vjetar izvodi iz 13 Koji razdvoji Crveno more; jer vjeçno
odaja njegovih. traje milosråe njegovo!
8 Koji pobi prvoroåence Egipta, od 14 l provede Izraela posred njega; jer
çovjeka do œivinçeta. vjeçno traje milosråe njegovo!
463 Psalmi
15 I faraona s vojskom njegovom surva 4 Slavit øe te, Gospode, svi kraljevi
u Crveno more; jer vjeçno traje zemaljski, kad çuju rijeç usta tvojih;
milosråe njegovo! 5 Pjevat øe putove Gospodnje: “Velika je
16 Koji provede narod svoj kroz slava Gospodnja.”
pustinju; jer vjeçno traje milosråe 6 Gospod je uzviæen; ali on gleda i
njegovo! niskoga; ohologa izdaleka po
17 Koji pobi kraljeve velike; jer vjeçno 7 Ako moram i posred tjeskobe hoditi:
traje milosråe njegovo! ti me drœiæ na œivotu; proti bijesu
18 I pobijedi knezove ohole; jer vjeçno neprijatelja mojih pruœaæ ruku svoju,
traje milosråe njegovo! desnica me tvoja zaætiøuje.
19 Sihona, kralja amorejskoga; jer 8 Gospod mi to svræava na spasenje;
vjeçno traje milosråe njegovo! Gospode, vjeçno traje milosråe tvoje;
20 I Oga, kralja baæanskoga; jer vjeçno djela ruku svojih ne ostavljaj!
traje milosråe njegovo!
21 Koji dade zemlju njihovu u baætinu; Psalam 139
jer vjeçno traje milosråe njegovo! Upravitelju pjevaçkoga zbora; psalam Davidov.
22 U baætinu Izraelu, slugi svojemu; jer 1 Gospode, ti si me kuæao i poznaæ me.
vjeçno traje milosråe njegovo! 2 Ti znaæ kad sjednem i ustanem; ti
23 Koji se spomenu niskoøe naæe; Jer razumijeæ veø izdaleka, æto mislim.
vjeçno traje milosråe njegovo! 3 Hodanje moje, poçivanje moje ti
24 I izbavi nas od tlaçitelja naæih; jer istraœujeæ, sve putove moje ti vidiæ,
vjeçno traje milosråe njegovo! 4 Joæ mi nema rijeçi na jeziku, a ti je,
25 Koji daje hranu svima stvorenjima; Gospode, veø poznaæ toçno.
jer vjeçno traje milosråe njegovo! 5 Straga i sprijeda ti me okruœujeæ i
26 Hvalite Boga nebeskoga; jer vjeçno stavljaæ na me ruku svoju.
traje milosråe njegovo! 6 Odveø je çudno za me takvo znanje,
odveø visoko; ne shvaøam ga nikada.
Psalam 137 7 Kamo da otidem od duha tvojega,
1 Na vodama babilonskim sjedili smo i kamo da uteçem od lica tvojega?
plakali spominjuøi se Siona. 8 Da bih se uzdigao gore k nebu: “ti si
2 O vrbama tamo vjeæali smo harfe tamo; da bih legao dolje u carstvu
svoje. mrtvih; gle, tu si.
3 Ah, ondje su iskali od nas oni, koji 9 Da bih uzeo sebi i krila zore i nastanio
nas zarobiæe, da pjevamo, koji nas se na kraju mora,
sruæiæe, da se veselimo: “Pjevajte nam 10 I tamo bi me pratila ruka tvoja,
pjesmu sionsku!” prihvatila bi me desnica tvoja.
4 Kako da pjevamo pjesmu Gospodnju 11 l da bih pomislio: “Jest, neka me
u zemlji tuåoj? zastre tmina, neka svjetlo oko mene
5 Ako bih zaboravio tebe, Jerusaleme, postane noø”,
neka usahne desnica moja! 12 I tmina ne bila za te tamna, noø bi
6 Neka mi jezik prione za nepce, ako se bila svijetla kao dan, tmina kao svjetlo.
tebe ne bih spomenuo, ako ne bih 13 Jer si ti stvorio bubrege moje,
drœao Jerusalema visoko iznad svake satkao me u krilu matere moje.
radosti svoje! 14 Zahvaljujem ti divno i çudesno ja
7 Napomeni, Gospode, sinovima sam stvoren; veoma su çudesna djela
Edomovim dan jerusalemski; oni su tvoja; duæa moja to zna dobro.
vikali: “Razorite, razorite ga sve do 15 Postanje moje nije bilo skriveno od
temelja!” tebe; kad postadoh u tajnosti, otkan u
8 Køeri babilonska, vrijedna propasti, dubinama zemaljskim,
blagoslovljen je onaj, koji ti plati djelo 16 Oçi me tvoje vidjeæe kao zametak
tvoje, æto si ga uçinila nama! bezliçan; u knjizi su tvojoj zabiljeœeni
9 Blagoslovljen je onaj, koji uzme i svi dani, æto su bili unaprijed
razbije o kamen djecu tvoju! odreåeni, kad ih joæ nije bilo ni
jednoga.
Psalam 138 17 Ali za mene, o Boœe, kako su teæke
1 Od Davida. Od svega srca slavit øu te; pomisli tvoje, kako im je silan broj!
pred knezovima svirat øu ti. 18 Brojio sam ih, viæe ih je nego pijeska.
2 Klanjam se prema svetome hramu Kad se probudim, joæ sam uvijek uza
tvojemu; zahvaljujem imenu tvojemu te.
na dobroti tvojoj i vjernosti tvojoj; jer si 19 O, da hoøeæ, Boœe, ubiti bezboœnika,
iznad svega imena svojega uzveliçao krvoloci odstupajte od mene!
rijeç svoju. 20 Oni puni varke govore o tebi; kao
3 U dan, u koji zazvah, ti si me usliæio, neprijatelji tvoji hvastaju se isprazno.
umnoœio si snagu duæi mojoj. 21 Zar da ne mrzim na one, koji na te
Psalmi 464
mrze, Gospode, i da ne prezirem one s moljenjem.
koji ustaju na te? 6 Slobodno izaåoæe voåe njihove iz
22 Jest, smrtnom mrœnjom mrzit øu na peøine; çuæe, kako su bile blage rijeçi
njih; oni su moji vlastiti neprijatelji. moje.
23 Istraœi me, Boœe, i upoznaj srce 7 Kao kad se zemlja brazdi i para, tako
moje, ispitaj me i upoznaj pomisli se razletjeæe kosti naæe do çeljusti
moje! carstva mrtvih.
24 Vidi, jesam li na zlu putu, i vodi me 8 Zato su k tebi, Gospode svemoguøi,
na put vjeçnosti! upravljene oçi moje: u tebe traœim
utoçiæte; nemoj predati œivot moj
Psalam 140 smrti!
Upravitelju pjevaçkoga zbora; psalam Davidov. 9 Oçuvaj me od zamke, koju mi
1 Izbavi me, Gospode, od çovjeka zla, postaviæe, od spletaka zloçinaca!
od çovjeka nasilja oçuvaj me! 10 Daj da se bezboœnici zapletu l
2 Od onih, koji pomiæljaju zlo u srcu, vlastitu mreœu, dok ja proåem sretno!
svaki dan podiœu samo svaåu!
3 Zaoætravaju jezike svoje kao zmije, Psalam 142
otrov je ljutice u ustima njihovim! Pouçna pjesma Davidova; kad je bio u peøini; molitva.
4 Oçuvaj me, Gospode, od æaka 1 Glasno viçem Gospodu; glasno
bezboœnika, od çovjeka nasilja oçuvaj vapijem Gospodu za milost.
me, od onih, koji gledaju da sruæe 2 Izlijevam pred njim tuœnjavu svoju,
korake moje! nevolju svoju govorim pred njim.
5 Besramni namjestiæe mi potajne 3 Ako i jest duh moju meni iznemogao,
zamke, razapeæe mreœe na putu i ti znaæ stazu moju; na putu, kojim sam
metnuæe mi spletke. iæao, postaviæe mi zamku potajno.
6 Ja velim Gospodu: “Ti si Bog moj!” 4 Pogledaj nadesno i vidi: nemam
Çuj, Gospode, glas molitve moje! nikoga, koji pazi na me; nestade mi
7 Gospode svemoguøi, moøni svakoga utoçiæta; nitko se ne brine za
branitelju moj, koji zaætiøujeæ glavu œivot moj.
moju u dan borbe, 5 Gospode, vapijem k tebi; velim: ti si
8 Gospode, ne daj bezboœnicima æto utoçiæte moje, dio moju zemlji œivih
œele! Ne daj da ikada uspiju zle osnove 6 Çuj molbu moju; jer sam posve
njihove! Oni bi se uznijeli. izmoren! Izbavi me od progonitelja
9 Glavu tlaçitelja mojih neka pogodi mojih; jer su oni meni odveø jaki.
kletva, koju govore: 7 Izvedi iz tamnice duæu moju, da
10 “Neka padne na njih œivo ugljevlje! slavim ime tvoje! Tada øe se pravednici
Neka ih on baci u oganj, u propast, da radosno okupiti oko mene, kad mi
ne ustanu nikada! uçiniæ dobro.
11 Çovjek jeziçan neka ne opstane u
zemlji, çovjeka nasilja neka nesreøa Psalam 143
navede u propast!” Psalam Davidov.
12 Znam, da Gospod vodi stvar 1 Gospode, usliæi molitvu moju, çuj
nevoljnika i parnicu siromaha. moljenje moje zbog vjernosti svoje i
13 Pravednici samo zahvaljuju imenu usliæi me, jer si pravedan!
tvojemu; poæteni borave pred licem 2 Ne idi na sud sa slugama svojim; jer
tvojim. nitko œiv nije pravedan pred tobom!
3 Neprijatelj goni duæu moju; gazi u
Psalam 141 prah œivot moj; gura me u noø kao
Psalam Davidov. davno pomrle.
1 Gospode, vapijem k tebi i brini se za 4 Duh je moju meni pun straha, srce
me! Çuj glas moj, koji vapije k tebi! mi trne u prsima.
2 Neka vrijedi tebi molitva moje kao 5 Mislim na proæle dane, razmiæljam o
kad tamjanov, dizanje ruku mojih kao svima djelima tvojim, promatram
prinos veçernji! radove ruku tvojih.
3 Postavi, Gospode, straœu ustima 6 Pruœam k tebi ruke svoje; duæa moja
mojim, çuvaj vrata usana mojih! çeka tebe kao suha zemlja.
4 Ne daj srcu mojemu, da se prigne zlu, 7 Gospode, usliæi me brzo, duh moj veø
da poçinim zlodjela s ljudima, koji çine gine; ne skrivaj lica svojega od mene,
bezakonje; ne daj da ikada okusim inaçe sam kao oni, koji padoæe u grob.
poslastice njihove! 8 O, daj da doskora iskusim milost
5 Neka me bije pravednik: “te je milost; tvoju; jer se uzdam u tebe! Pokaœi mi
neka me kara; to je ulje za glavu moju; put, kojim da idem; jer k tebi podiœem
glava se moja neøe od toga otimati; duæu svoju!
jest, zlobu njihovu susreøem vazda joæ 9 Izbavi me od neprijatelja mojih,
465 Psalmi
Gospode; jer se utjeçem k tebi! 4 Pokoljenje pokoljenju hvali djela
10 Nauçi me vræiti volju tvoju, jer si ti tvoja; govore moøne çine tvoje;
Bog moj! Duh tvoj dobri neka me vodi 5 O velikom sjaju veliçanstva tvojega
po stazi ravnoj! govorit øu, çudesa øu tvoja opjevati
11 Zbog imena svojega, Gospode, 6 Oni govore o moøi straænih djela
uzdrœi me na œivotu, jer si pravedan, tvojih; o veliçini tvojoj ja øu
izvedi iz nevolje duæu moju! pripovijedati.
12 Po milosti svojoj uniæti neprijatelje 7 Oni glasno navjeæøuju uspomenu
moje, zatri sve, koji me pritiskuju bogate dobrote tvoje, milostivu upravu
tvrdo; jer sam sluga tvoj! tvoju radosno slave:
8 “Gospod je milostiv i pun milosråa,
Psalam 144 strpljiv i bogat ljubavlju.
Od Davida. 9 Gospod je dobrostiv prema svakomu,
1 Neka je blagoslovljen Gospod, branik pun milosti za sva djela svoja.”
moj, koji nauçi ruke moje boju, prste 10 Tebe hvale sva djela tvoja, Gospode,
moje ratu! slave te poboœnici tvoji.
2 Jakost moja, tvrda moja, grad moj, 11 Govore o sjaju kraljevstva tvojega i
izbavitelj moj, ætit moj, kojemu se govore o jakosti tvojoj,
utjeçem, koji mi pokori narode! 12 Da jave ljudima o moøi tvojoj o
3 Gospode, æto je çovjek, da ga se velikom sjaju kraljevstva tvojega.
spominjeæ, sin zemlje, da ga paziæ? 13 Kraljevstvo je tvoje kraljevstvo
4 Çovjek je kao dah; dani s u njegovi pravjeçno; vlast tvoja traje kroz sva
kao sjena, æto prolazi. pokoljenja; vjeran je Gospod u svima
5 Gospode, prigni nebo i siåi, dotakni rijeçima svojim i milostiv u svemu
se gola, da se zadime! djelovanju svojemu.
6 Tresni munjom i razagnaj ih! Odapni 14 Svima, koji padaju, potpor je
strijele svoje i smeti ih! Gospod; sve pognute on uspravlja.
7 Dopri ovamo iz visine, oslobodi me, 15 Oçi sviju çekaju tebe: ti im dajeæ
izvadi me iz voda silnih, iz ruku hranu u pravo vrijeme.
tuåinaca! 16 Otvaraæ ruku svoju i sitiæ sve, æto
8 Usta njihova govore varku; desnica je œivi, dobrotom.
njihova puna laœljivosti. 17 Pravedan je Gospod na svim
9 Pjevam pjesmu novu tebi, o Boœe, putovima svojim i dobrostiv u svim
sviram ti na harfi od deset œica: djelima svojim.
10 “On dade pobjedu kraljevima, 18 Gospod je blizu svih, koji ga
Davida, slugu svojega, izbavi od zazivaju, svih, koji ga zazivaju u
ljutoga maça.” vjernosti.
11 Oslobodi me i spasi iz ruku 19 Œelju ispunja onima, koji ga se boje,
tuåinaca, usta njihova govore varku; vapaj njihov çuje i spasava ih.
desnica je njihova puna laœljivosti. 20 Zaætiøuje Gospod sve, koji ga ljube,
12 Tada su sinovi naæi kao biljke, a bezboœnike sve zatire.
visoko uzrasli u mladosti svojoj; tada 21 Slavu Gospodnju navjeæøuju usta
su køeri naæe kao stupovi, krasno moja, svako tijelo hvali sveto ime
izraåeni kao u palaçama. njegovo uvijek i dovijeka.
13 Tada su œitnice naæe prepune,
obilne svakim œitom; ovce naæe mnoœe Psalam 146
se na tisuøe i na sto tisuøa na polju 1 Aleluja! Hvali, duæo moja, Gospoda!
naæemu 2 Hvalit øu Gospoda za œivota svojega,
14 Tada su goveda naæa tovna bez pjevat øu Bogu svojemu, dok me je god.
napadaja i nezgode; tada se ne 3 Ne uzdaj te se u knezove, u sina kojeg
razlijeœe tuœnjava po ulicama naæim çovjeka, koji ne moœe pomoøi!
15 Blagoslovljen je narod, kojemu je 4 Izaåe li iz njega duh njegov, to se on
sve to dosuåeno! Blagoslovljen je vraøa u zemlju; u isti dan rastope se
narod, u kojega je Bog Gospod! osnove njegove.
5 Blagoslovljen je onaj, kojemu je
Psalam 145 pomoønik Bog Jakovljev, kojemu je
Hvalospjev Davidov. uzdanje u Gospodu, Bogu njegovu,
1 Uzvisivat øu te, Boœe moj, kralju, 6 U njemu, koji stvori nebo i zemlju,
blagoslivljat øu ime tvoje uvijek i more i sve, æto je u njima; koji drœi
dovijeka. vjernost dovijeka,
2 Svaki øu te dan hvaliti, ime øu tvoje 7 Koji çini pravdu potlaçenima, koji
diçiti uvijek i dovijeka daje kruh gladnima. Gospod oslobaåa
3 Velik je Gospod, hvale dostojan zarobljene.
veoma; neispitljiva je veliçina njegova. 8 Gospod otvara oçi slijepcima, Gospod
Psalmi 466
uspravlja pognute, Gospod ljubi nebesima!
pravednike. 5 Neka hvale ime Gospodnje, jer on
9 Gospod çuva tuåince, uzdrœava zapovjedi, i stvoriæe se.
sirote i udovice; a bezboœnicima put 6 Postavi ih zauvijek i dovijeka, dade
zakrçuje. im zakone, æto ne prolaze nikada.
10 Gospod je kralj dovijeka, Sione, Bog 7 Hvalite Gospoda sa zemlje, morske
je tvoj kroz sve naraætaje! Aleluja! nemani i sve dubine!
8 Ognju i grade, snijeœe i paro, vihore,
Psalam 147 izvræitelju rijeçi njegove!
1 Hvalite Gospoda, jer je lijepo hvalu 9 Gore i svi humovi, rodna drveta i svi
pjevati Bogu naæemu; jer je milo cedri!
pjevati hvalospjev. 10 Zvijeri i sve pitome œivotinje, crvi i
2 Gospod zida Jerusalem; okuplja ptice krilate!
raspræene sinove Izraelove; 11 Kraljevi zemaljski, svi narodi,
3 On, koji iscjeljuje srca slomljena i knezovi, svi suci na zemlji!
zavija rane njihove; 12 Momci i djevojke, starci i djeçaci!
4 On, koji odreåuje zvjezdama broj 13 Neka hvale ime Gospodnje, jer je
njihov, koji ih sve zove imenom. samo njegovo ime uzviæeno; slava
5 Gospod je naæ tako velik i u l moøi njegova nadvisuje zemlju i nebo.
tako bogat; mudrost njegova nema 14 Dao je moø narodu svojemu; on je na
granica. diku svima poboœnicima svojim,
6 Gospod pridiœe nevoljne, a bezbo- sinovima Izraelovim, narodu, koji je
œnike ponizuje do zemlje. blizu njega. Aleluja!
7 Hvalu pjevajte Gospodu, udarajte
Bogu naæemu u citaru! Psalam 149
8 Njemu, koji zastire nebo oblacima, 1 Aleluja! Pjevaj te Gospodu pjesmu
koji sprema zemlji daœd, koji çini, te novu, hvala njegova u zboru
raste na gorama trava, poboœnika!
9 Koji daje œivotinjama hranu njihovu 2 Neka se veseli Izrael Stvoritelju
i mladim gavranima, za æto oni viçu. svojemu, sinovi sionski neka klikøu
10 On ne mari za jake konje, niti mu je kralju svojemu!
mila hitra noga junakova. 3 Neka hvale ime njegovo u kolu, neka
11 Gospodu se dopadaju samo oni, koji mu udaraju u bubanj i citaru!
ga se boje, samo oni, koji se uzdaju u 4 Jer Gospod milost daje narodu svo-
milost njegovu. jemu, ovjençava patnik spasenjem.
12 Slavi, Jerusaleme, Gospoda, hvalu 5 Neka klikøu poboœnici u slavi, neka
pjevaj Bogu svojemu, Sione! se vesele u loœnicama svojim!
13 Jer on utvråuje prijevornice vrata 6 Neka je hvala Boœja u ustima
tvojih, blagoslivlja djecu tvoju u tebi; njihovim, a maçevi dvosjekli u ruci
14 On, koji pribavlja mir zemlji tvojoj, njihovoj!
koji te siti jedrom pæenicom; 7 Da se osvete narodima i pokaraju
15 Koji æalje zapovijed svoju na zemlju, plemena;
- brzo teçe zapovijed njegova -; 8 Da stave kraljeve njihove u lance,
16 Koji daje snijeg kao vunu, sipa inje plemiøe njihove u gvozdene okove,
kao pepeo; 9 Kako je pisano, da izvræe sud na
17 Koji baca grad svoj kao zalogaje, tko njima: to je pravo çasti za sve
moœe opstati pred studeni njegovom? poboœnike njegove! Aleluja!
18 On æalje rijeç svoju, i sve se rastopi;
dahne dahom svojim, ti poteku vode. Psalam 150
19 On je, koji javlja rijeç svoju Jakovu, 1 Aleluja! Hvalite Gospoda u svetiætu
zakone i pravice svoje Izraelu. njegovu! Hvalite ga u jakoj tvråi
20 Tako ne uçini nijednom drugom njegovoj!
narodu, niti oni nauçiæe prava 2 Hvalite ga zbog velikih djela njegovih!
njegova. Aleluja! Hvalite ga prema silnoj veliçini
njegovoj!
Psalam 148 3 Hvalite ga uz glas trube! Hvalite ga uz
1 Aleluja! Hvalite Gospoda s nebesa, harfu i citaru!
hvalite ga na visinama nebeskim! 4 Hvalite ga uz bubanj i igru! Hvalite ga
2 Hvalite ga, svi anåeli njegovi, hvalite uz œice i frule!
ga, sve vojske njegove! 5 Hvalite ga uz jasne cimbale! Hvalite
3 Hvalite ga, sunce i mjeseçe, hvalite ga uz cimbale gromovne!
ga, sve zvijezde sjajne! 6 Sve æto diæe neka hvali Gospoda!
4 Hvalite ga, najviæa nebesa i vode nad Aleluja!
467
Mudre Izreke
1 Mudre izreke Salomona, sina moj, nijeste htjeli niæta znati za
Davidova, kralja Izraelova. opomenu moju,
2 One daju spoznaju mudrosti i stege; 26 Zato øu se i ja smijati nesreøi vaæoj
daju razumijevanje mudra govora. rugat øu se, kad vas napadne
3 Uççine, da se postigne stega i tjeskoba,
razboritost, pravednost, poætenje i 27 Kad kao zlo vrijeme na vas navali
iskrenost. strah, i pogibao vaæa kao oluja kad
4 Daju razboritost neiskusnima, doåe, kad nasrne na vas nevolja i
razum i spoznaju mladiøu. muka.
5 Çuje li ih mudrac, u znanju øe 28 Tada øe me zvati, ali se ja neøu
porasti; razum øe sebi steøi œivotnu odazvati; traœit øe me, ali me neøe naøi.
mudrost. 29 Jer su mrzili na spoznaju, za strah
6 Razumjet øe govor priçe i prispodobe, Gospodnji nijesu niæta pitali,
rijeçi i zagonetke mudraca. 30 Za savjet moj nijesu se nikada
7 Strah je Gospodnji najviæa spoznaja; brinuli, sva su karanja moja prezirali,
samo luåaci preziru mudrost i stegu. 31 Zato øe jesti plod djela svojih i nasitit
8 Sluæaj, sine moj, pouku oca svojega! øe se osnova svojih,
Ne cijeni malo naputak matere svoje! 32 Jer luåacima otpad njihov donosi
9 Jer su oni mio vijenac glavi tvojoj, smrt, bezbriœnost je propast luåaka.
ures vratu tvojemu 33 Ali tko mene slijedi, moœe stanovati
10 Sine moj, nemoj pristati, ako te sigurno i miran biti, bez bojazni od
mame zli ljudi, zla.”
11 Ako reknu: “Doåi s nama, vrebajmo
dobroga, da stavimo zamku Mudre Izreke 2
neduœnome ni za æto! 1 Sine moj, ako primiæ nauke moje,
12 Œive ih proœderimo kao carstvo naputke moje pohraniæ kod sebe:
mrtvih, s koœom i kosom, kao one, æto 2 Mudrosti posudiæ uho svoje, srce
silaze u podzemni svijet! svoje obratiæ razboritosti;
13 Dobit øemo koje dragocjeno dobro, 3 Jest, ako prizoveæ mudrost, glas svoj
napunit øemo kuøe svoje plijena. podigneæ k spoznaji;
14 U krugu naæemu bit øeæ œdrijeb svoj; 4 Ako je traœiæ kao srebro, kao skriveno
kao svi vodit øeæ zajedniçku kesu.” blago ako je potraœiæ;
15 Sine moj ne idi na put s njima, drœi 5 Tada øeæ upoznati strah Gospodnji i
nogu svoju daleko od staze njihove! dobit øeæ spoznanje Boga.
16 Jer noge njihove hite k zlu, trçe da 6 Jer mudrost daje samo Gospod;
prolijevaju krv. spoznaja i razboritost dolaze iz usta
17 Jer je uzalud razapeta mreœa pred njegovih.
oçima svih ptica. 7 Iskrenima çuva spasenje, ætit je
18 Vrebaju vlastitu krv svoju, stavljaju onima, koji hode u neduœnosti.
sami sebi zamku. 8 Zaætiøuje stazu pravde i çuva put
19 To je sudbina onoga, koji ide za poboœnika svojih.
dobitkom nepravednim: on ga stane 9 Tada øeæ zadobiti razumijevanje za
glave. pravednost, poætenje i iskrenost, za
20 Mudrost propovijeda na otvorenoj svaki dobar put.
cesti; na slobodnim mjestima puæta da 10 Jer mudrost uniåe u srce tvoje,
odjekne glas njezin. spoznaja obraduje duæu tvoju.
21 Na zidovima visoko gore razlijeœe se 11 Oprez øe bdjeti nad tobom, razbor øe
povik njezin. Na vratima, u gradu drœi te çuvati.
govore svoje: 12 Çuvat øe te od zla puta, od ljudi, koji
22 “Dokle øete joæ, vi luåaci, ljubiti govore varavo,
ludost, i vama, podsmjevaçi, dokle øe 13 Koji ostavljaju prave staze, da idu
biti mio podsmijeh, i, vi bezumni, putovima mraçnim,
dokle øete mrziti na razboritost? 14 Koji se raduju zlo çineøi, uœitak
23 Primite k srcu opomenu moju! Evo, nalaze u zloj opaçini,
pustit øu svoje negodovanje proti vas 15 Kriva je staza njihova i vijugaju
da slobodno poteçe i objavit øu vam putovi njihovi.
priçe svoje. 16 Ona te çuva od œene drugoga, od
24 Jer sam zvao, a vi ste se neøkali, jer tuåinke, koja govori laskavo,
sam namigivao, a nitko nije mario, 17 Koja ostavlja prijatelja mladosti
25 Jer ste u vjetar bacali svaki savjet svoje i zaboravlja zavjet Boga svojega.
Mudre Izreke 468
18 Zaista u smrt tone kuøa njezina, u 23 Tada øeæ iøi bez brige putem svojim
carstvo mrtvih idu putovi njezini. i neøeæ se spotaknuti nogom svojom.
19 Tko se svrati k njoj, ne dolazi nikada 24 Kad legneæ, ne trebaæ se plaæiti i kad
natrag, ne stane viæe nikada na staze poçivaæ, spavaæ slatko.
œivota. 25 Ne trebaæ se plaæiti od nagle
20 Zato hodi putem dobrih i drœi se strahote niti od pogibli bezboœnika,
staze pravednika! kad nasrne.
21 Jer samo dobri stanovat øe u zemlji, 26 Jer øe Gospod biti pouzdanje tvoje i
samo øe poæteni ostati u njoj. çuvat øe nogu tvoju od zamke.
22 A bezboœnici istrijebit øe se iz zemlje, 27 Oskudnima ne uskraøuj
bezakonici iæçupat øe se iz nje, dobroçinstva, kad je u moøi tvojoj da
ga dijeliæ!
Mudre Izreke 3 28 Ne govori bliœnjemu svojemu: “Idi,
1 Sine moj, ne zaboravljaj nauke moje doåi opet, sutra øu ti dati”, kad moœeæ
i srce tvoje neka se obazire na upute to veø danas!
moje! 29 Ne izmiæljaj niæta zlo proti bliœnjega
2 Jer ti one donose dug œivot, godine svojega, dok on boravi kod tebe bez
blagostanja i puno sreøe. brige!
3 Nikad te neøe ostaviti ljubav i 30 Ne svaåaj se ni s kim bez razloga,
vjernost. Priveœi zapovijedi moje na ako ti se nije niæta uçinilo na œao!
vrat svoj, napiæi ih na ploçu srca 31 Nemoj zavidjeti ljudima nasilnicima
svojega! i ne izabiraj putova njihovih!
4 Tada øeæ dobiti milost i bogatu 32 Jer Gospodu se gadi bezboœnik, a
nagradu kod Boga i ljudi. poboœniku je vjeran prijatelj.
5 Uzdaj se u Gospoda svim srcem! Na 33 Prokletstvo Gospodnje leœi na kuøi
svoju razboritost ne oslanjaj se! bezboœnikovoj, a stan pravednika
6 Misli na njega na svim putovima blagoslivlja.
svojim; i on øe ti ravnati staze. 34 Ima li posla s podsmjevaçima, on
7 Ne drœi sam sebe mudrim, boj se sam bude podsmjevaç, a poniznima
Gospoda i kloni se zla! daje milost.
8 To çini tijelo tvoje zdravim i vrelo je 35 Çast je baætina mudroga, a sramotu
mladosti udovima tvojim. ætedi on za luåake.
9 Daj çast Gospodu posjedom svojim i
prvinama svega dohotka svojega! Mudre Izreke 4
10 Tada øe se napuniti œitnice tvoje 1 Sluæajte, djeco, opomenu oçevu i
obilja, i prelijevat øe se vino iz kaca pazite, da se nauçite mudrosti.
tvojih. 2 Jer vam dobre nauke dajem; ne
11 Sine moj, ne misli nisko o stegi prezirite naputka mojega!
Gospodnjoj i nemoj da ti omrzne 3 Kad sam joæ kao dijete boravio kod
karanje njegovo! oca svojega, kao njeœno, jedino dijete
12 Jer koga ljubi Gospod, onoga kara pod okriljem matere,
kao otac sina, kojemu hoøe dobro. 4 Tada me je on uçio i rekao mi: “Neka
13 Blagoslovljen je çovjek, koji srce tvoje drœi çvrsto rijeçi moje i
postigne mudrost, i çovjeku, koji obdrœavaj zapovijedi moje, pa øeæ
dobije razboritost! œivjeti!
14 Jer je bolje nju steøi nego srebro; nju 5 Pribavi sebi mudrost, pribavi sebi
dobiti viæe vrijedi od zlata. razboritost, ne zaboravljaj to i ne
15 Dragocjenija je od bisera; sve odstupaj od rijeçi usta mojih!
dragocjenosti tvoje ne mogu se s njom 6 Nemoj je ostaviti: ona øe te çuvati;
izjednaçiti. ljubi je i ona øe te braniti!
16 Dug œivot krije se u desnici njezinoj, 7 Poçetak mudrosti: Pribavi sebi
bogatstvo i çast u ljevici njezinoj. mudrost; pribavi sebi razboritost svim
17 Putovi su njezini putovi miline, i sve imanjem svojim!
staze njezine pune su sreøe. 8 Cijeni je visoko: ona øe te uzvisiti; ona
18 Stablo je œivota onome, koji je øe te proslaviti, kad je zavoliæ.
prihvati i tko je drœi çvrsto, sretan je. 9 Oko glave tvoje savit øe ti mio vijenac,
19 Gospod je mudroæøu osnovao sjajnu krunu dat øe ti.”
zemlju, utvrdio nebo razboritoæøu. 10 Sluæaj, sine moj, primi rijeçi moje i
20 Mudroæøu njegovom provaliæe vode umnoœit øe ti se godine œivota.
iz dubine, oblaci kaplju rosom. 11 Pokazat øu ti put mudrosti, vodit øu
21 Sine moj, ne gubi je s oçiju, çuvaj te stazom pravom.
razboritost i oprez! 12 Uziåeæ li po njoj, neøe se stezati
22 Tako øe one biti duæi tvojoj za œivot, korak tvoj; potrçiæ li po njoj, neøeæ se
vratu tvojemu za ures. spotaknuti.
469 Mudre Izreke
13 Drœi çvrsto pouke, ne puætaj je, sluæao, uha svojega nijesam prignuo k
çuvaj je, jer ona je œivot tvoj. odgojiteljima svojim.
14 Ne stupaj na stazu bezboœnika i ne 14 Gotovo bih bio posve upao u
hodaj putem zlikovaca! nesreøu usred skupa i zajednice.”
15 Bjeœi od njega, nemoj iøi po njemu; 15 Pij vodu iz svojega vlastitog
ukloni mu se i proåi ga! studenca i œuborvodu iz svojega vrela!
16 Oni ne mogu poçinuti, ako ne 16 Moraju li se tvoji izvori razlijevati i
uçiniæe niæta zlo i san im je ugrabljen, potoci tvoji po ulicama?
ako koga ne zavedoæe. 17 Ne, nego su oni samo tvoji, a nijesu
17 Jer jedu kruh bezboœnika i piju vino tuåinovi s tobom.
nasilja. 18 Neka je blagoslovljen izvor tvoj i
18 Staza je pravednika kao osvit; on sve veseli se œeni mladosti svoje:
veøma svijetli do potpuna dana. 19 Koæuti punoj miline, srni punoj
19 Put je bezboœnika kao tamna noø; ne ljupkosti, neka te ljubav k njoj smije
znaju, na æto øe se spotaknuti. uvijek zanijeti i naslaåuj se vazda u
20 Sine moj, pazi na rijeçi moje i prigni ljubavi njezinoj!
uho svoje priçama mojim! 20 Zaæto bi se, sine moj, radovao s
21 Neka ti nikada ne odlaze iz oçiju i drugom, zaæto bi tuåinku grlio u
çuvaj ih na dnu srca! ljubavi?
22 Jer tko ih naåe, za njega su œivot, 21 Zaista, pred oçima su Gospodnjim
svemu tijelu njegovu zdravlje. putovi svaçiji; on pazi na sve staze
23 Svom briœljivoæøu çuvaj srce svoje; njegove.
jer iz njega izvire œivot! 22 Zloçinca hvata njegova vlastita
24 Drœi daleko od usta svojih laœ i usne zlodjela; uœetima grijeha svojih on biva
tvoje neka budu çiste od varke! vezan.
25 Pravo neka gleda oko tvoje i 23 Umrijet øe od nestaæice stege; on øe
trepavice tvoje neka pogledaju se sruæiti u velikoj ludosti svojoj.
slobodno preda te!
26 Noge svoje stavi na ravnu stazu, svi Mudre Izreke 6
putovi tvoji neka su tvrdo odreåeni! 1 Sine moj, ako si postao jamac za
27 Ne skretaj nadesno ili nalijevo; drœi bliœnjega svojega, ako si dao ruku
daleko nogu svoju oda zla! drugome,
2 Ako si se vezao kojim obeøanjem, ako
Mudre Izreke 5 be drœe za rijeç,
1 Sine moj, pripazi na mudrost moju! 3 Onda uçini to, sine moj, da se
Prigni uho svoje k razboritosti mojoj! oslobodiæ - jer si dopao u ruke
2 Tako se drœiæ mudrosti i çuvaæ stegu bliœnjemu svojemu - ; idi, baci se na tlo,
usnama svojim. saleti bliœnjega svojega!
3 S usana bludnice kaplje med, i grlo 4 Ne daj sna ocima svojim, ni
joj je glaåe od ulja. trepavicama svojim drijema!
4 Ali na posljetku gorka je kao pelin, 5 Otmi se iz ruke kao srna, kao ptica iz
oætra kao maç dvorezac. ruke ptiçaru!
5 Noge njezine silaze k smrti, koraci 6 Idi k mravu, lijençino, promatraj, æto
njezini vode k podzemnome svijetu. on çini, i postani mudar!
6 Ona ne ide stazom œivota; na 7 Ako i nema voåe ni upravitelja ni
neprekidnim putovima gine, a da ne gospodara,
opaœa. 8 Ipak se brine ljeti za hranu svoju,
7 Dajte, sinovi, posluæajte mene! Ne skuplja sebi jelo u vrijeme œetve.
odstupajte od rijeçi usta mojih! 9 Dokle øeæ joæ, lijençino, leœati? Kad
8 Drœi daleko od nje put svoj! Ne øeæ se dignuti oda sua?
pribliœuj se k vratima kuøe njezine! 10 “Joæ malo spavati, joæ malo
9 Inaçe predajeæ drugima cvijet drijemati, joæ malo sklopiti ruke i
mladosti svoje, i godine svoje poçivati!”
okrutnomu. 11 Veø dolazi na te kao tekliø
10 Inaçe site se drugi na imanju siromaætvo i kao ratnik nestaæica.
tvojemu; zasluœba tvoja dolazi u kuøu 12 Lopov, bezboœnik: “tko naokolo ide s
tuåina. laœnim govorom,
11 Ti bi joæ morao na posljetku gorko 13 Namiguje oçima, tumaçi nogama,
jadikovati, kad bi ti se oduzelo tijelo i znakove daje prstima,
meso, 14 Tko plete spletke u srcu i vazda kuje
12 I morao bi priznati: “Ah, mrzio sam zlo.
na stegu. Srce je moje preziralo 15 Zato øe ga iznenada stiøi pogibija.
karanje, Jadno øe se bez pomoøi rasprsnuti
13 Glasa uçitelja svojih nijesam 16 Æest je stvari, koje su mrske
Mudre Izreke 470
Gospodu, i sedam ih je, koje se gade neiskusna mladiøa.
srcu njegovu: 8 Koraçao je ulicon dolje pokraj
17 Oçi ohole, jezik laœan i ruke, koje jednoga ugla, iæao je putem kuøi
prolijevaju krv neduœnu, 9 U sumrak, pri izmaku dana, kad je
18 Srce, koje kuje zle misli, noge, koje padala noøna tama.
brzo trçe na zlo, 10 Najednom srete ga œena u odijelu
19 Tko laœi govori kao laœan svjedok i bludnice i lukava srca.
sije neslogu meåu braøom. 11 Drsko se skitala naokolo; noge
20 Cijeni, sine moj, opomene oca njezine nijesu mogle stajati kod kuøe.
svojega i ne ostavljaj nauka matere 12 Sad na ulici, sad na trgovima, na
svoje! svakom uglu vrebala je.
21 Uvijek ih veœi sebi na srce, privijaj ih 13 I uhvati ga, i poljubi ga, i bezobrazno
oko vrata! reçe mu:
22 Kada ideæ, pratit øe te. Kada poçivaæ, 14 “Bila sam duœna œrtvu pomirnicu, i
nad tobom øe bdjeti. Kada se probudiæ, danas izvræih zavjet svoj.
iøi øe s tobom na rad. 15 Zato izaåoh, tebi u susret, da te
23 Jer su opomene svjetionice, nauke potraœim, i eto naåoh te.
su svjetiljke; put k œivotu jesu 16 Opremila sam loœnicu svoju
opominjanja na stegu. prostirkama, vezenim egipatskim
24 Çuvat øe te od zle œene, od glatka prostirkama.
jezika tuåinke. 17 Poækropila sam postelju svoju
25 Ne nosi u srcu svojemu poœude za smirnom, alojem i cimetom.
ljepotom njezinom, ni da te uhvati 18 Pa doåi, uœivat øemo ljubav, plivat
trepavicama svojim! øemo u slasti ljubavnoj do zore.
26 Jer sa bludnice spadne çovjek na 19 Jer mi muœ nije kod kuøe, otiæao je
komad kruha, a œena muœeva ide u daleko na put.
potjeru za dragocjenim œivotom 20 Kesu je novçanu uzeo sa sobom,
27 Moœe i se oganj skriti u njedrima, a vraøa se kuøi istom o uætapu.”
da se ne upali odjeøa? 21 Mnogim nagovaranjem zavede ga i
28 Moœe li tko hoditi po œivom ugljevlju, glatkim usnama odvuçe ga sa sobom.
a da ne oœeœe svoje noge? 22 Otide sa njom, bezumnik, kao vol,
29 Tako biva onome, koji ide k œeni kojega vode na klanje, kao jelen, koji se
drugoga i tko se je dotakne, ne ostaje zaplete u mreœu,
bez kazne. 23 Dok mu strijela ne probije jetra, kao
30 Pregleda li se kradljivcu, kad æto kad ptica leti u zamku, a ne opazi,
ukrade, samo da utaœi poœudnu glad? da joj je o œivot.
31 Ne, nego kad ga uhvate, mora 24 Zato dakle, sinovi, posluæajte me i
nadoknaditi sedmerostruko, makar pripazite na rijeçi usta mojih!
da mora dati sve imanje kuøe svoje, 25 Nemoj da zastrani srce tvoje na put
32 Ali tko uçini preljubu sa œenom, k njoj, nemoj da zalutaæ na staze
izgubio je razum; tko hoøe da sam sebe njezine!
strovali u propast, uçini tako æto. 26 Jer je velik broj ubijenih, æto ih je
33 Samo udarce i porugu nosi odatle, i sruæila ona, i mnogo ih je, æto ih je sve
sramota se njegova le moœe izbrisati. pobila.
34 Jer je ljubomor œestok u muœa: on ne 27 Kuøa je njezina put u svijet mrtvih;
zna za milost na dan osvete; ona vodi dolje u odaje smrti.
35 Nikakav otkup ne moœe ga umiriti, i
ne zadovoljava se, makar mu joæ ne Mudre Izreke 8
znam koliko dao. 1 Çuj, ne zove li mudrost i ne diœe li
razboritost glas svoj?
Mudre Izreke 7 2 Gore, visoko iznad ceste, ili takoåer,
1 Çuvaj, sine moj, u srcu rijeçi moje, i gdje se kriœaju putovi, ona se je
skrivaj naputak moj kod sebe! postavila.
2 Çuvaj zapovijedi moje, i œivjet øeæ, 3 Ili kod vrata, gdje se ostavlja grad, ili
nauku moju kao zvijezdu oka svojega! gdje se ulazi u grad, zove ona glasno:
3 Priveœi ih sebi na prste, napiæi ih na 4 “Vas zovem, o ljudi, rijeç svoju
ploçu srca svojega! upravljam k djeci çovjeçjoj.
4 Reci mudrosti: “Sestro moja!” i nazovi 5 Imajte razumijevanja za mudrost, vi
razboritost, najbliœa u rodu, ljudi puni prostote, urazumite se, vi
5 Da te drœe daleko od œene drugoga, od ludi!
tuåinke, koja govori laskavo. 6 Sluæajte, jer øu vam govoriti velike
6 Kad sam gledao kroz prozor kuøe stvari; usne svoje otvaram za istiniti
svoje, virio van kroz reæetke svoje, govor.
7 Na lude i mudre pazio, tada opazih 7 Jest, jezik moj govori samu istinu;
471 Mudre Izreke
mrska je usnama mojim laœljivost. 34 Blagoslovljen je onaj, koji me sluæa,
8 Istinite su rijeçi usta mojih, niæta koji straœi na vratima mojim svaki dan,
nema u njima laœno i zlobno. koji çuva dovratnike moje!
9 Sve su one jasne razboritomu i 35 Jer tko naåe mene, naåe œivot i æto
jednostavne onima, koji traœe istinu. œeli, dobije od Gospoda.
10 Primite naputak moj radije negoli 36 Tko mene promaæi, oæteti duæu
srebro, razboritost radije negoli zlato! svoju; svi koji mrze na me, ljube smrt.
11 Jer je mudrost vrednija od bisera i
nikakva dragocjenost nije joj jednaka. Mudre Izreke 9
12 Ja, mudrost, u savezu sam s 1 Mudrost sagradi sebi kuøu; na
razboritoæøu i nalazim znanje i razum. sedam stupova stoji.
13 Strah je Gospodnji mrœnja na zlo. Ja 2 Pokla stoku svoju; natoçi vino svoje i
mrzim na uznositost i oholost, na zao postavi stol svoj.
put i govor laœan. 3 Posla djevojke svoje, da objave na
14 U mene je oprez i mudar savjet; moja najviæim mjestima grada:
je razboritost, i moja je jakost. 4 “Tko je lud, neka se navrati ovamo!
15 Po meni vladaju kraljevi, odluçuju Tko nema razboritosti, toga øu pouçiti.
velikaæi po pravdi! 5 Doåite, jedite kruha mojega, pijte
16 Po meni zapovijedaju knezovi, vina, æto sam ga natoçila!
plemiøi, svi suci na zemlji. 6 Ostavite ludost, da œivite! Poåite
17 Ja ljubim one, koji ljube mene i koji putem razboritosti!
me braze, naåu me. 7 Tko pouçava podsmjevaça, donosi
18 U mene se naåu bogatstvo i çast, i sam sebi samo sramotu; tko kori
postojano dobro i trajno blagostanje. bezboœnika, prima porugu.
19 Plod je moj bolji od zlata i od suhoga 8 Ne pouçavaj podsmjevaça: on bi
zlata i dobitak je moj vredniji od mogao zamrziti na te. Karaj mudroga,
çistoga srebra. on øe te ljubiti.
20 Idem stazom pravednosti posred 9 Pouçavaj mudroga, i bit øe joæ
putova pravice. mudriji! Pouçavaj poboœnika: on
21 Onima, koji me ljube, dajem dobra, dobije joæ na razboritosti.
napunjam riznice njihove. 10 Poçetak je sve mudrosti strah
22 Gospod me stvori u poçetku Gospodnji; poznavati Presvetoga jest
upravljanja svojega, kao prvo od svojih razboritost.
djela, u pradoba. 11 Jer je Gospod, koji umnoœava dane
23 Bila sam postavljena prije vjekova, tvoje, koji çini mnogima godine œivota
prije poçetka, prije postanja svijeta. tvojega.
24 Nije joæ bilo dubina voda, kada sam 12 Ako si mudar, to je za dobro tvoje,
se rodila i nije joæ bilo izvora s obilatom ako si podsmjevaç, sam øeæ to morat
vodom. okajati.”
25 Nijesu joæ bile gore osnovane, prije 13 Luda œena je nemirna, puna strasti,
humova ja sam se rodila, prosta i ne zna niæta.
26 Prije nego je stvorio zemlju i polja i 14 Sjedi na vratima svoje kuøe, na
prve grude zemlje svijeta. stolici u gradu visoko gore,
27 Kad je gradio nebo, ja sam onda bila, 15 Da zove one, æto prolaze, a koji idu
i kad je razmjeravao svod nad vodama pravo svojim putem.
mora. 16 “Tko je lud, neka se uvrati ovamo;
28 Kad je u visini motao oblake, kad je tko nema razboritosti, toga øu
pustio da nabujaju izvori bezdanu, pouçiti.”
29 Kad je postavljao moru meåe 17 Tako je slatka ukradena voda, teçan
njegove, da nikada ne prestupi voda je kruh skriven.
obalu svoju, kad je utvråivao stupove 18 A ne znaju, da se tamo gomilaju
zemlji, sjene, da gosti njezini leœe u carstvu
30 Tada sam stajala, miljenica njegova, mrtvih.
na strani njegovoj; bila sam iz dan u
dan puna zanosa, puna radosti pred Mudre Izreke 10
njim svagda, 1 Priçe Salomonove. Modar je sin
31 Puna radosti na æirokoj zemlji radost ocu svojemu; a lud je sin œalost
njegovoj, puna zanosa nad djecom materi svojoj.
çovjeçjom. 2 Nepravedno steçeno blago ne donosi
32 Tako dakle, sinovi, posluæajte me, koristi, a pravednost izbavlja od smrti.
jer blagoslovljeni su oni koji idu 3 Ne da Gospod da trpe glad
putovima mojim! pravednici, a pohlepu bezboœnika
33 Sluæajte naputak moj, da dobijete odbija.
mudrost i nemojte je odbaciti! 4 Lijena ruka osiromaæava, a marljiva
Mudre Izreke 472
ruka obogaøava. zemlji.
5 Tko ljeti skuplja, razuman je; tko 31 Usta pravednikova raåaju mudrost,
spava o œetvi, prouzrokuje sramotu. a jezik laœan pada u pogibiju.
6 Na glavu pravednika prosipa se bogat 32 Usne pravednikove smiæljaju sreøu,
blagoslov, a usta bezboœnika kriju a usta bezboœnika opaçinu.
bijedu.
7 Spomen pravednikov ostaje u Mudre Izreke 11
blagoslovu, a ime se bezboœnika 1 Laœna su mjerila Gospodu mrska, a
proklinje. puna mjera ugodna mu je.
8 Tko je mudra srca, prima naputke; 2 Doåe li oholost, doåe i prezir, a
lud brbljavac propadne. mudrost se zadrœi kod poniznih.
9 Tko ide svojim putem u ne duœnosti, 3 Neduœnost vodi poætene sigurno, a
ide sigurno; tko ide krivim stazama, nevjerne upropaæøuje laœljivost
poznat øe se. njihova.
10 Tko namiguje oçima, zadaje muku; 4 Bogatstvo ne koristi niæta u dan
lud brbljavac propadne. srdœbe, a pravednost izbavlja od smrti
11 Usta su pravednikova izvor œivotu, a 5 Neduœnome ravna put pravda
usta bezboœnika kriju bijedu, njegova, a bezboœnik pada od vlastite
12 Mrœnja izaziva samo svaåu, a ljubav zloøe.
prikriva sve prijestupe. 6 Poætene izbavlja pravda njihova, a
13 Na usnama razumnoga naøi je nevjerni se hvataju od vlastite zloøe.
mudrost, a batina pripada leåima 7 Kad umre bezboœnik, propada
ludoga. nadanje njegovo; oçekivanje opakoga
14 Mudri kriju znanje, a usta su ludoga sruæi se.
blizu pogibli. 8 Pravednik se izbavlja iz nevolje, a
15 Imanje je bogatomu njegov tvrdi bezboœnik zauzima mjesto njegovo.
grad; siromasima je pogibao i njihovo 9 Opak çovjek traœi da pokvari
siromaætvo. bliœnjega jezikom svojim, a oprezom se
16 Prihodi pravednikovi sluœe za œivot, izbavljaju pravednici.
a dobitak bezboœnikov za grijeh. 10 Dobru pravednika raduje se grad, a
17 Tko prima ukor, na putu je k œivotu, kliçu nad propaæøu bezboœnika.
a tko odbacuje opomene, luta. 11 Grad se podiœe blagoslovom
18 Laœne usne kriju mrœnju; tko poætenih ljudi, a ustima se bezboœnika
raznosi klevete, luåak je. uniætava.
19 U mnogom govorenju ne biva bez 12 Bezumnik postupa sa svojim
grijeha, a tko zauzdava jezik svoj, radi bliœnjim prezirno, a razuman çovjek
razumno. æuti tiho.
20 Jezik je pravednikov srebro 13 Tko kao klevetnik ide naokolo,
odabrano, a razum bezboœnika malo izdaje tajne, a pouzdan çovjek drœi
vrijedi. stvar tajno.
21 Usne pravednikove mnogima su 14 Gdje nema vodstva, propada narod,
utjeha, a luåaci umiru od ludosti a dobro stoji gdje se çuju mnogi
svoje. savjetnici.
22 Blagoslov Boœji obogaøava; vlastita 15 Veoma se zlo prolazi, kad se jamçi za
muka ne uçini tu niæta. druge; tko mrzi biti jamac ide
23 Luåaku je veselje poçiniti sramotu, bezbriœno.
a çovjek razuman drœi se mudrosti. 16 Œena mila dobiva çast; nasilnici
24 Çega se plaæi bezboœnik, ono ga dobivaju bogatstvo.
snaåe; æto œele pravednici, dobiju. 17 Dobrostiv çovjek çini sam sebi
25 Kad duhne oluja, bezboœnika dobro; nemilostiv reœe sam sebe u
nestane, a pravednik stoji tvrdo na meso.
vjeçitom temelju. 18 Bezboœnik dobiva sebi isprazan
26 æto je ocat zubima i dim oçima, to je dobitak, a sigurnu plaøu, tko sije
lijençina svojemu gospodaru. pravednost.
27 Strah Gospodnji produljuje dane 19 Tko se drœi pravednosti, ide k œivotu;
œivota, a bezboœnicima se godine tko çini zlo, srøe u propast.
prekraøuju. 20 Tko je laœna srca, mrzak je Gospodu,
28 Çekanje pravednika izlazi u radost, a tko ide neduœno, mio mu je.
a nadanje se bezboœnika razbija. 21 Iako rade zajedno, zao çovjek neøe
29 Onome, koji hodi u neduœnosti, izaøi bez kazne, a rod pravednika
Gospod je obrana, a bezboœnicima izbavit øe se.
propast. 22 U gubici svinje zlatna brnjica: “to je
30 Pravednik se neøe nikada œena lijepa, ali besramna.
pomaknuti, a bezboœnici neøe ostati u 23 Œelja pravednih nalazi sreøu; nada
473 Mudre Izreke
je bezboœnika nesreøa. pouzdano; laœljiv svjedok donosi samo
24 Jedan dijeli obilno i sve je bogatiji; prijevaru.
drugi ækrtari previæe i sve je 18 Govor nekoga probada kao ubodi
siromaæniji. maça, a jezik mudrih donosi
25 Tko çini dobro, nalazi obilatu iscjeljenje.
okrepu; tko napaja druge, napaja sam 19 Istinita usta stoje dovijeka, a laœni
sebe. jezik samo jedan ças.
26 Tko ne da œita, proklinje ga narod; 20 Prijevara vlada u srcu onih, koji
tko ga daje, na glavu njegovu dolazi snuju nesreøu, a koji svjetuju na
blagoslov. dobro, doœive radost.
27 Tko traœi dobro, dobiva milost; tko 21 Nikakva nesreøa ne zadesi
traœi zlo, i zadesi ga. pravednika, a bezboœnici su puni
28 Tko se uzda u bogatstvo svoje, nesreøe.
propada; a pravednici uspijevaju kao 22 Laœne usne mrske su Gospodu; tko
zelene grane, istinu mio mu je.
29 Tko zapuæta kuøu svoju, œanje 23 Pametan çovjek skriva svoje znanje,
vjetar: luåak øe sluœiti mudromu. a srce luåaka izvikuje ludost svoju.
30 Plod je pravednikov drvo œivota; 24 Ruka øe marljiva çovjeka vladati, a
mudri predobiva srca. lijena mora robovati.
31 Ako se pravedniku plaøa na zemlji, 25 Briga u srcu pritiskuje çovjeka, a
koliko prije bezboœniku i grjeæniku! dobra ga rijeç razvedri,
26 Pravednik istraœuje svoju paæu, a
Mudre Izreke 12 put bezboœnika vodi u zabludu.
1 Tko ljubi opomenu, ljubi znanje; tko 27 Lijençina ne ulovi svoju zvijer;
mrzi na ukor, luåak je. marljivoga çovjeka dopadne dobro
2 Dobar çovjek dobiva milost kod dragocjeno.
Gospoda, a spletkaæa osuåuje. 28 Staza pravednosti vodi k œivotu, a
3 çovjek se ne utvråuje bezboœnoæøu; put opaçine k smrti.
korijen pravednika ne pomiçe se
nikada. Mudre Izreke 13
4 Vrijedna je œena kruna muœu 1 Mudar sin prima pouku, a
svojemu; zla je kao gnjileœ u kostima podsmjevaç ne sluæa ukora.
njegovim. 2 Od ploda rijeçi svojih nasitit øe se
5 Miæljenje pravednikovo ide samo za svaki obilno; nevjernome çovjeku hoøe
pravdom; spletke bezboœnika samo za se nasilja.
prijevarom. 3 Tko çuva usta svoja, çuva œivot svoj;
6 Rijeçi bezboœnika vrebaju krv, a usta tko razvaljuje usne svoje, propada.
pravednika spase ih. 4 Puna je œelja, ali bez uspjeha, duæa
7 Bezboœnici padaju, i nema ih viæe, a lijençine; œelja se marljivih ljudi obilno
kuøa pravednikova ostaje. utiæa.
8 Prema razboritosti svojoj hvali se 5 Laœna rijeç mrska je pravedniku, a
çovjek, a tko je smeten, izvrgnut je bezboœnik upada u porugu i sramotu.
ruglu. 6 Pravda ætiti œivot neduœan;
9 Bolje je malen biti i svoj kruh imati, bezboœnost uniætava grjeænike.
negoli Gospod biti nemati æto jesti. 7 Gdjekoji se gradi bogat, a nema niæta,
10 Pravednik se brine za ono, æto treba gdjekoji siromaæan, a ima velik
œivinçe njegovo, a u bezboœnika je srce imetak.
bez osjeøaja. 8 U bogatstvu njegovu otkup je za œivot
11 Tko obraduje polje svoje, taj øe jesti njegov, a siromah ne treba sluæati
do sitosti, a tko trçi za besposlicama, prijetnju.
bezuman je. 9 Veselo gori svjetlo pravednika, a
12 Tvråava bezboœnika sruæit øe se, a svjetiljka se bezboœnika ugasi.
korijen pravednika traje. 10 Od oholosti biva samo svaåa; tko se
13 Zlu je çovjeku zamka u grijehu dade svjetovati, taj je mudar.
usana njegovih, a pravednik izmakne 11 Naglo zgrabljeno imanje proåe, a tko
tjeskobi. samo skuplja rukom, postane bogat.
14 Od ploda rijeçi svojih nasitit øe se 12 Dugo nadanje razboli srce, a drvo je
svaki obilno; po djelu ruku njegovih œivota œelja ispunjena.
Plaøa se çovjeku. 13 Tko prezire opomenu, sam sebi
15 Luåaku se çini pravi put njegov, a ækodi; tko ima strahopoætovanje
mudar çovjek prima nauku. prema zapovijedi, toga dopadne plaøa.
16 Luåak pokaœe gnjev svoj na mjestu, 14 Nauka je mudroga izvor œivota, da se
a mudri pokriva uvredu. umakne zamkama smrti.
17 Tko govori istinu, govori æto je 15 Dobro ponaæanje donosi milost, a
Mudre Izreke 474
put je nevjernih ljudi tvrd kao kamen. 17 Çovjek jedljiv uçini ludost, a
16 Pametan çovjek çini sve razborit je strpljiv.
promiæljeno, a luåak se diçi svojom 18 Luåaci ostaju u ludosti svojoj, a
ludoæøu. mudri se kite znanjem.
17 Bezboœan glasnik pada u nesreøu, a 19 Pred dobrima moraju se zli prignuti,
vjeran, glasnik donosi spasenje. i bezboœnici moraju stajati na vratima
18 Siromaætvo i sramota stignu onoga, pravednika.
koji prezire ukor, a tko pazi na pouku, 20 I prijatelju svojemu mrzak je
doåe do çasti. siromah, a mnogo ih je, koji ljube
19 Ispunjena je œelja slast srcu, a bogataæa,
luåacima je mrsko kloniti se oda zla. 21 Tko prezirno postupa s bliœnjima
20 Opøi s mudrima i bit øeæ mudar; a svojim, grijeæi; blagoslovljen je onaj,
tko se druœi s luåacima, zlo øe proøi. koji se smiluje siromahu!
21 Grjeænike progoni nesreøa; 22 Ne idu li stranputicom, koji
pravednicima vraøa On dobrom. smiæljaju zlo? A koji misle na dobro
22 Unuçadi ostavlja dobar çovjek œanju ljubav i vjernost.
baætinu, a grjeænikovo imanje çuva se 23 U svakom radu ima dobitka, a puste
pravedniku. rijeçi donose samo gubitak.
23 Krçevina siromaha donosi izobilja 24 Kruna je mudrih bogatstvo njihovo,
hrane, a nepravda neke upropasti. a ludost luåaka ostaje ludost.
24 Tko ætedi prut, ne ljubi sina svojega, 25 Izbavitelj je œivota istiniti svjedok; a
a tko ga ljubi, kara ga za vremena, tko iskazuje laœi, kvaritelj je.
25 Pravednik ima za pojesti, dok se ne 26 U strahu je Gospodnjem pouzdanje
nasiti; trbuh bezboœnicima mora jakomu; i djeci njegovoj pruœa zaætitu.
œivotariti. 27 Strah je Gospodnji izvor œivotu; on
pomaœe izbjeøi zamkama smrti,
Mudre Izreke 14 28 Na mnoætvu naroda poçiva slava
1 Mudrost œena sagradi sebi kuøu; a kralju; pad je knezu, kad nema ljudi.
ludost je raskopa vlastitim rukama. 29 Dugotrpan çovjek pokazuje mnogu
2 Tko radi poæteno, boj se Gospoda, a mudrost; çovjek jedljiv poçini ludost
tko ide stranputicom, prezire ga. za ludoæøu.
3 U ustima je luåaka prut za oholost 30 Œivot je tijelu srce mirno, a strast je
njegovu, a çovjeku mudrome usne su kao gnjileœ u kostima.
njegove zaætita. 31 Tko pritiskuje siromaha, huli na
4 Gdje nema volova, nema œita, a obilna Stvoritelja njegova, a poætuje ga, tko se
je ljetina od snage volova. smiluje siromahu.
5 Istinit svjedok ne laœe, a laœan 32 Po zloøi svojoj dolazi bezboœnik do
svjedok iznosi laœi. pada, a pravednik ostaje joæ utjeæen i
6 Podsmjevaç traœi mudrost, ali na smrti.
uzalud, a razumnomu je lahko naøi 33 U srcu razumnoga poçiva razbo-
znanje. ritost, a æto je u nutrini luåakovoj,
7 Idi od luåaka, jer ne çujeæ nikakve pokaœe se.
pametne rijeçi! 34 Pravednost podiœe narod, a opaçina
8 U tom je mudrost pametnoga, da pazi je sramota narodima.
na put svoj, a stranputica je ludost 35 Mio je kralju razuman sluga, a gnjev
luåaka. njegov pogodi nevaljalca.
9 Luåaku je æala grijeh; meåu praved-
nima vlada dobar sporazum. Mudre Izreke 15
10 Srce samo pozna vlastiti bol svoju; u 1 Odgovor blag utiæava gnjev; i rijeç
radost njegovu ne umijeæa se tuåin. uvredljiva podiœe srdœbu.
11 Dom øe bezboœnika propasti, a æator 2 Jezik mudroga govori mudrost, a
øe pravednika procvasti. usta luåaka prosipaju ludost,
12 Gdjekoji se put uçini jednome 3 Na svakom su mjestu oçi Gospodnje;
ravan, a kraj su mu staze smrti. gledaju zle i dobre.
13 l kod smijeha moœe se srce œalostiti, 4 Blag je jezik drvo œivota, a
i veselju je kraj œalost. pokvarenost njegova zadaje srcu rane.
14 Za œivljenje svoje prima odmetnik 5 Luåak se ruga pouci oca svojega, a
plaøu, a tako i çovjek dobar za djela tko prima opomenu, radi pametno.
svoja. 6 U kuøi je pravednikovoj bogata
15 Lud vjeruje svakoj rijeçi, a pametan zaliha, a u dohodku je bezboœnikovim
pazi na korake svoje. rasap.
16 Mudar ima strahopoætovanje i l 7 Usne mudrih ljudi siju znanje, a srce
kloni se oda zla, a lud ide preko toga i je bezboœnika naopako.
osjeøa se sigurnim. 8 œrtva je bezboœnika mrska Gospodu,
475 Mudre Izreke
a molitva mu je pravednika ugodna. njegovi, ipak je Gospod, koji ispituje
9 Œivot je bezboœnikov mrzak Gospodu, duhove.
a ljubi onoga, koji teœi za pravednoæøu. 3 Predaj Gospodu djela svoja, i osnove
10 Teæko karanje çeka onoga, koji øe tvoje uspjeti.
skrene s pravoga puta, a propadne, 4 Za svrhu svoju sve je Gospod stvorio,
tko mrzi na opomenu. pa i bezboœnika za dan nesreøe.
11 Ponor svijeta mrtvih stoji otvoren 5 Gospodu je mrzak svaki oholica;
pred Gospodom, koliko viæe srce ljudi! ruku na ovo! Bez kazne neøe izaøi.
12 Podsmjevaç ne ljubi onog tko ga 6 Vjeœbanjem u vjernoj ljubavi
kori: on se ne druœi s mudrima. oçiæøava se krivnja zlodjela; strahom
13 Veselo srce razvedri lice; tuga u srcuGospodnjim izbjegne se zlu.
pritisne duh. 7 Ako je çiji œivot mio Gospodu, onda on
14 Srce razumnoga çovjeka teœi za pomiri s njim i neprijatelje njegove.
znanjem; usta luåaka snuju ludost. 8 Bolje je malo s pravdom, nego velik
15 Svi su dani potlaçenoga œalosni; tko dohodak s nepravdom,
je dobre volje, drœi stalnu gozbu. 9 Srce çovjeçje uredi sebi put svoj, a
16 Bolje je malo sa strahom Boœjim, Gospod upravlja korake njegove.
negoli veliko blago s nemirom. 10 Sad je Boœji na usnama kraljevim;
17 Bolje je jelo od zelja, gdje je ljubav,
na sudu se ne smiju ogrijeæiti usta
nego vol ugojeni, gdje je mrœnja. njegova,
18 Çovjek œestok izaziva svaåu, a 11 Mjerila i utezi pripadaju Gospodu;
strpljiv utiæava svaåu. njegovo su djelo sva teœina vreøe.
19 Staza je lijençine kao pokrov od 12 Bezboœno çiniti neka je gadno
trnja, a put je pravednikov dobro kraljevima; jer samo po pravednosti
izravnan. ima prijestolje svoje opstanak.
20 Mudar je sin radost ocu; çovjek lud 13 Istinite usne moraju se dopadati
prezire mater svoju. kralju; tko govori iskreno, toga on
21 Ludost je veselje bezumniku; mora ljubiti.
razuman çovjek ide pravim putem. 14 Gnjev je kraljev kao glasnik smrti,
22 Gdje nema savjetovanja, ne uspiju ali ga mudar çovjek ublaœi.
osnove; gdje je mnogo savjetnika, 15 U prijaznom je pogledu kraljevu
uspiju. œivot; milost je njegova kao oblak
23 Svaki se raduje zgodnim odgovorom kasnoga daœda.
usta svojih; rijeç u pravo vrijeme - 16 Mudrost steøi daleko je bolje nego
kako je dragocjena! zlato; i razboritost dobiti viæe je
24 Put œivota za razumnoga ide gore, da vrijedno nego srebro.
izmakne carstvu mrtvih dolje. 17 Put je pravednih: “kloniti se oda zla;
25 Gospod razara kuøu oholima, a tko pazi na put svoj, çuva œivot svoj.
postavlja meåu udovici. 18 Oholost dolazi pred pad, i oholi duh
26 Mrske su Gospodu osnove zlobne, a pred propast.
rijeçi dobrostive rado 19 Bolje je biti ponizan s malenima,
27 Tko steçe nepravedan dobitak, nego dijeliti plijen s oholima.
razara kuøu svoju; kome se gadi mito, 20 Tko pazi na opomenu, taj dolazi do
œivjet øe mirno. sreøe; blagoslovljen je onaj, koji se
28 Srce pravednikovo pomisli, æto øe uzda u Gospoda.
odgovoriti, a usta bezboœnika izbacuju 21 Tko je mudra srca, slavi se kao
zlobe. razuman; i prijazna rijeç promiçe
29 Gospod je daleko od bezboœnika, a pouku.
molitvu pravednika usliæi. 22 Izvor je œivotu mudrost za one, koji
30 Mio pogled razveseli srce, vesela je posjeduju, a karanje luåaka ludost
vijest oœivi kosti. je.
31 Uho, koje sluæa opomene 23 Razum mudroga uçini razboritim
spasonosne, boravi rado meåu usta njegova i umnoœava pouku na
mudrima. usnama njegovim.
32 Tko odbija pouku, prezire dobro 24 Prijazne su rijeçi med samotok,
duæe svoje; a tko sluæa opomenu, steçe slatke duæi, zdrave tijelu.
sebi razboritost. 25 Gdjekoji se put uçini çovjeku ravan,
33 Strah je Gospodnji odgoj za a ipak su to napokon putovi k smrti.
mudrost; pred çaæøu ide poniznost. 26 Glad radnika radi za njega; jer ga,
nagone usta njegova.
Mudre Izreke 16 27 Çovjek nevaljao iskopava samo
1 Çovjek se dobro spremi u srcu, a od nesreøu; na usnama njegovim gori kao
Gospoda dolazi, æto jezik izgovori. oganj, æto pali.
2 Neka se çovjeku uçine çisti svi putovi 28 Çovjek himben podiœe nemir;
Mudre Izreke 476
klevetnika razdvaja pouzdane 21 Tko ima luda sina, toga mori briga;
prijatelje. otac luåakov nema radosti.
29 Silovit çovjek traœi da zaludi 22 Srce veselo pospjeæuje ozdravljenje,
prijatelja svojega i da ga zavede na zao a duh potiæten suæi kosti.
put. 23 Bezboœnik prima poklone ispod
30 Tko namiguje oçima, taj hoøe da ruke da zavije staze pravdi.
izmisli spletke; tko stiskuje usne, 24 Razuman ima pred oçima mudrost,
poçinio je zlobu. a oçi luåaku lutaju do na kraj zemlje.
31 Sijeda je kosa çasna kruna; 25 Lud sin briga je ocu svojemu i gorka
postigne se pravednim œivotom. bol materi svojoj.
32 Bolji je strpljiv çovjek nego ratni 26 Zlo je globiti pravednika; plemenite
junak; tko svlada samoga sebe, veøi je ljude udarati proti svakomu je pravu.
nego osvojitelj gradova. 27 Tko usteœe rijeçi svoje, razborit je;
33 Œdrijeb se baca u krilo haljine; ali od razuman je hladnokrvan çovjek.
Gospoda dolazi sav odgovor njegov. 28 I luåak, kad æuti, moœe vrijediti kao
mudar; kao razuman, i kad zatvori
Mudre Izreke 17 usne svoje!
1 Bolji je komad suha kruha s mirom,
nego kuøa puna œrtvenog mesa sa Mudre Izreke 18
svaåom. 1 Tko se hoøe rastaviti, pronaåe kakvu
2 Razuman sluga bit øe gospodar nad izliku; svim sredstvima dovodi do
sinom nevaljalim i s braøom øe dijeliti svaåe.
baætinu. 2 Luåaku nije mila razboritost, nego
3 Topionica je za srebro, peø za zlato, a samo objavljivanje njegovih misli.
Gospod iskuæava srca. 3 Gdje uniåe bezboœnost, ondje se
4 Zloçinac pazi na usne laœne; laœljivac smjesti i sramota, i prezir doåe sa
sluæa jezike pokvarene. sramotom.
5 Tko se ruga siromahu, grdi stvoritelja 4 Kao duboke vode rijeçi su iz usta
njegova; tko se raduje nesreøi, ne gdjekojeg çovjeka, œuborpotok, izvor
ostane sam bez kazne. mudrosti.
6 Kruna su starcima unuçad, slava 5 Nije pravo zauzimati se za krivca i
djeci roditelji njihovi. onoga koji je pravedan, otjerati sa
7 Luåaku ne pristaje mudra rijeç, a joæ suda.
manje plemenitu çovjeku laœna rijeç. 6 Usne luåaka upuætaju se u svaåu, i
8 Poklon je potkupi i kao çarobni usta njegova viçu za batinom.
kamen onome, koji ga daje; kamo se 7 Luåaku su usta njegova na propast,
god okrene, ima uspjeh. i usne su njegove zamka œivotu
9 Tko pokriva prijestupe, traœi ljubav; njegovu.
tko ih dalje pripovijeda, razdvaja 8 Rijeçi su klevetnika kao poslastica;
pouzdane prijatelje. one ulaze u nutrinu tijeka.
10 Ukor djeluje na razumnoga veøma, 9 I tko je u poslu nemaran, brat je
negoli æto udaraca na luåaka. onome, koji ruæi.
11 Zloçinac ide samo za pobunom; ali 10 Ime je Gospodnje tvrda Kula;
se ljut glasnik æalje na njega. pravednik uteçe u nju i skriven je.
12 Bolje je da çovjeka susretne 11 Posjed bogatoga njemu je jaka
medvjedica, kojoj su ugrabili mlade, tvråava i kao visok zid po miæljenju
nego luåak u svojoj ludosti. njegovu.
13 Tko vraøa zlo za dobro, kuøu 12 Pred padom çovjeka ide oholost, a
njegovu neøe ostaviti nesreøa. pred çasøu ide poniznost.
14 Svaåu zametnuti jest kao poplavu 13 Dadne li tko odgovor, prije nego je
raspasati; zato prije nego se zametne, joæ pravo çuo, onda mu se to raçuna
proåi se raspre! kao ludost i sramota.
15 Tko oslobodi krivoga i tko osudi 14 Muœevno srce podnosi bol svoju, a
pravoga, obojica su gad Gospodu. slomljeno srce - tko ga moœe
16 Æto øe novci u ruci luåakovoj? Da podnositi?
kupi mudrost, kad nema razuma? 15 Srce razumno nabavi sebi mudrost;
17 Uvijek nosi ljubav prijatelj; a u uho mudroga teœi za, znanjem.
nevolji postaje brat. 16 Darovi otvore çovjeku vrata i put i
18 Bezuman je çovjek, koji daje ruku i pribave mu pristup k velikaæima.
jamçi za prijatelja svojega. 17 U raspri svojoj ima prvi pravo; ali
19 Tko ljubi svaåu, ljubi grijeh; tko tada doåe protivnik njegov i opovrgne
visoko gradi vrata svoja, traœi pad. ga.
20 Tko je laœna srca, ne postiœe sreøe; 18 Raspre poravna œdrijeb, pa i meåu
tko je laœljiva jezika, pada u nesreøu. moguønicima odluçi.
477 Mudre Izreke
19 Brat, koji je uvrijeåen, jaçi je od 20 Posluæaj savjet i primi ukor, da
tvrdoga grada i svaåe su kao poslije budeæ mudar!
prijevornice na tvråavi. 21 U srcu çovjeka mnogo ima osnova,
20 Svaki se siti plodom usta svojih; ali øe samo uspjeti odluka Boœja.
dohotkom usana svojih siti se. 22 Çovjek je radostan, kad çini dobro; a
21 Smrt i œivot u vlasti su jezika; tko ga bolje je siromaæan biti nego prijevaran.
upotrijebi marljivo, uœivat øe plod 23 Strah Gospodnji vodi k œivotu; u
njegov. koga je on, toga ne posjeøuje nesreøa.
22 Tko je naæao dobru œenu, naæao je 24 Je li lijençina umoçio ruku svoju u
krasan nalaz, i dobio je od Gospoda zdjelu, ne prinosi je viæe k ustima
milost. svojim.
23 Proseøi moli siromah, a bogataæ 25 Udari li se podsmjevaç, ludi øe se
odgovara tvrdo. opametiti; ukori li se razuman, on
24 Ima prijatelja, koji su na propast; a prima razboritost.
gdjekoji je prijatelj privrœeniji od brata. 26 Tko zlostavlja oca, mater goni, taj je
sin, koji nadi ruœno i sramotno.
Mudre Izreke 19 27 Nemoj, sine moj, sluæati nauke, koja
1 Siromah, koji hodi u neduœnosti odvodi od rijeçi razumnih!
svojoj, bolji je nego jedan, koji govori 28 Nevaljao svjedok podsmijeva se
naopako i ludo. pravdi, i usta bezboœnika proœdiru
2 Nedostatak u znanju oda zla je, a tko zlodjela.
je prebrz, posrne sigurno. 29 Za podsmjevaçe gotovi su kazneni
3 Vlastita ludost razara osnove sudovi, i udarci za leda luåakova.
çovjeku, a ipak se srce njegovo gnjevi
na Gospoda. Mudre Izreke 20
4 Bogatstvo pribavlja uvijek viæe 1 Podsmjevaç je vino, vikaç silovito
prijatelja, a siromaha ostavlja prijatelj piøe, nije mudar ni jedan, koji od toga
njegov. tetura.
5 Laœan svjedok ne izlazi bez kazne; tko 2 Prijetnja je kralja kao rika lava; tko ga
govori laœ, ne izmakne sudu. draœi na srdœbu, grijeæi œivotu
6 Mnogi traœe milost odliçnika, i svaki svojemu.
je odan çovjeku dareœljivu. 3 Sluœi çovjeku na çast, kad ostaje
7 Na siromaha mrze sva braøa njegova; daleko od svaåe; a svaki je luåak
koliko se viæe udaljuju od njega svadljiv.
prijatelji njegovi! Hlepi za rijeçima, æto 4 U jesen ne voli lijençina orati; traœi li
ne znaçe niæta. onda o œetvi, ne dobije niæta.
8 Tko pribavi razboritost, ljubi œivot 5 Duboka je voda osnova u srcu
svoj; tko saçuva razum, nalazi sreøu. çovjeka; çovjek razuman zna je
9 Laœan svjedok ne izlazi bez kazne; tko iscrpsti.
govori laœ, propada. 6 Mnogi ljudi çine veliku viku svojom
10 Dobro œivljenje ne pristaje luåaku; ljubavi; ali zaista vjerna çovjeka, tko øe
joæ manje slugi, da vlada knezovima. ga naøi?
11 Strpljivim çini çovjeka razboritost; 7 Ako jedan hodi pravedno i
çast mu je mimoiøi krivnje. besprijekorno, njegovoj øe djeci poslije
12 Srdœba je kraljeva kao rika lava; a njega biti dobro.
milost je njegova kao rosa na bilje. 8 Kralj, koji sjedi na stolici sudaçkoj,
13 Lud je sin nesreøa ocu svojemu; istraœuje sve zlo svojim oçima.
svaåe su œene kao neprestano 9 Tko moœe reøi: “Oçistio sam srce
prokiænjavanje. svoje, prost sam od grijeha?”
14 Kuøa i imanje baætine se od djedova, 10 Dvojak uteg i dvojaka mjera: to
a od Gospoda dolazi razumna œena. oboje mrsko je Gospodu.
15 Lijenost upada u dubok san, i çovjek 11 Veø se djeçak pokazuje po djelima
nemarljv mora gladovati. svojim, je li djelo njegovo çisto i çestito.
16 Tko drœi zapovijedi, çuva œivot svoj; 12 Uho, koje çuje, oko, koje vidi: to je
tko ne pazi na putove svoje, ide u oboje stvorio Gospod.
propast. 13 Ne ljubi sna, da ne osiromaæiæ; drœi
17 Tko se smiluje siromahu, pozaima oçi svoje otvorene, pa øeæ imati kruha
Gospodu, i platit øe mu za dosta!
dobroçinstvo njegovo. 14 “Loæe, loæe”, veli kupac; a kad otide,
18 Pokaraj sina svojega, jer joæ ima onda se hvali.
nade; ali neka ti ne padne na um, da ga 15 Ima i zlata i bisera mnogo, ali su
usmrtiæ. mudre usne najdragocjeniji nakit.
19 Tko je jedljiv, taj mora to okajati; jer 16 Uzmi mu haljinu njegovu; jer je
ako ga ætediæ, uçiniæ samo joæ gore. jamçio za druge! Plijeni njega mjesto
Mudre Izreke 478
tuåinaca! nesreøu.
17 Sladak je çovjeku kruh, æto ga je 13 Tko uho svoje zatvara na
pribavio prijevarom; ali mu se poslije jadikovanje siromaha, njemu se neøe
napune usta kremenja. odgovoriti, kad zaviçe
18 Osnove se utvråuju savjetom; zato 14 Dar u tajnosti utiæava gnjev, poklon
vodi rat s mnogo razmiæljanja! u njedrima najœeæøu srdœbu.
19 Tko ide klevetati, izdaje i tajne; zato 15 Radost je pravedniku, kad se çini
se ne mijeæaj s ludim brbljavcem! æto je pravo, a zloçincima je strah.
20 Tko psuje oca svojega i mater svoju, 16 Çovjek, koji zaåe s puta razboritosti,
njegovo se svjetlo gasi u najdubljoj brzo øe poçinuti u carstvu sjena.
tami. 17 Tko rado œivi u veseljima, u
21 Posjed, iz poçetka brzo ujagmljen, siromaætvo øe pasti; tko voli vino i ulje,
ostaje ipak na posljetku bez ne obogati se.
blagoslova. 18 Otkup za poboœnike jest bezboœnik;
22 Ne govori: “Vratit øu zlo!” Çekaj na mjesto pravednih stupi zloçinac.
Gospoda, i on øe ti pomoøi! 19 Lakæe je stanovati u pustinji, nego
23 Dvojak je uteg mrzak Gospodu, sa œenom svadljivom i gnjevljivom.
laœna su mjerila stvar nepravedna. 20 Dragocjeno je blago i ulje u stanu
24 Od Gospoda su koraci çovjeka mudroga, a çovjek luåak rastepe ga.
odreåeni; a çovjek æto razumije o putu 21 Tko teœi za pravdom i milosråem,
njegovu? postigne œivot, pravdu i çast.
25 Zamka je çovjeku nepromiæljeno 22 U grad junaka uspne se mudri,
viknuti: “Posveøeno!”, i istom poslije sruæi bedem, u koji su se uzdali.
razmiæljati, æto se je zavjetovalo. 23 Tko çuva usta svoja i jezik svoj, çuva
26 Mudar kralj izluçi bezboœnike i onda œivot svoj od nevolje.
pusti da preko njih prijeåe kolo. 24 Ohol, nadut çovjek - nazvan
27 Svjetlo je Gospodnje duh çovjeçji; on podsmjevaç - radi u neizmjernoj
istraœuje sve odaje srca. obijesti.
28 Ljubav i vjernost zaætiøuju kralja; 25 Lijençini donosi smrt pohota
on podupire svoj prijestolje ljubavlju. njegova; jer ruke njegove bjeœe od
29 Slava je mladiøima jakost njihova; posla.
ures je starcima sijeda kosa. 26 Svaki se dan prosi, prosi; a
30 Krvave modrice operu zlo, i udarci pravednik daje, a da ne ækrtari.
oçiste odaje srca. 27 Gad je œrtva bezboœnika, osobito,
ako je prinose u pogrdnoj namjeri.
Mudre Izreke 21 28 Laœan svjedok propada; çovjek, koji
1 Kao tijek vode srce je kraljevo u ruci sluæa, smije uvijek opet govoriti.
Gospodnjoj: On ga vodi kamogod hoøe. 29 Bezboœnik je drzovit, a tko je
2 Sve putove svoje moœe çovjek drœati pravedan, pazi na svoj put.
pravima; ali je Gospod, koji ispituje 30 Nema ni mudrosti ni razboritosti ni
srca. savjeta naprema Gospodu.
3 Çiniti pravo i pravednost, to je milije 31 Konj se oprema za dan boja; ali
Gospodu, nego œrtva zaklanica. pobjeda dolazi od Gospoda.
4 Ohole oçi i naduta srca, to je svjetiljka
bezboœnika, ali je grijeh. Mudre Izreke 22
5 Namisli marljiva çovjeka donose 1 Dobro ime bolje je nego veliko,
dobit; ali tko se odveø œuri, trpi samo bogatstvo; omiljelost viæe vrijedi nego
ætetu. srebro i zlato.
6 Blago, steçeno jezikom laœljivim, je 2 Bogati i siromaæni œivu jedni uz
ispraznost onima koji traœe smrti. druge; Gospod ih je sve stvorio.
7 Bezboœnike odnese vlastito nasilje, 3 Pametan çovjek vidi zlo unaprijed i
jer neøe da çine, æto je pravo. skrije se; ludi idu dalje i imaju ætetu.
8 Mnogo je zapleten put çovjeka krivca, 4 Plaøa poniznosti, straha Boœjega, jest
a djelo je çista çovjeka pravo. bogatstvo, çast i œivot.
9 Bolje je stanovati na krovu u kojem 5 Trnje i zamke leœe na putu i
uglu, nego zajedno biti u jednoj kuøi sa himbenika; tko hoøe da oçuva œivot
œenom svadljivom. svoj, drœi se daleko od njih.
10 Duæa bezboœnikova œeli zlo; njegov 6 Odgoj dijete prema putu, kojim ima
bliœnji ne nalazi milosråa u njega. iøi, pa neøe odstupiti od njega ni u
11 Kad se kazni podsmjevaç, onda starosti.
luåak mudruje; kad se mudri 7 Bogat gospodari nad siromasima;
pouçava, onda on prima znanje. tko uzaima, sluga je vjerovnika
12 Na kuøu bezboœnika pazi 8 Tko sije nepravdu i zlodjela, bijedu øe
Svepravedni; bezboœnike baca on u œeti; sva muka njegova propada.
479 Mudre Izreke
9 Tko je dobrotvoran, ima blagoslov; jer 6 Ne jedi kod onoga, koji je zavidan;
daje siromahu od svojega kruha. nemoj se polakomiti na poslastice
10 Otjeraj podsmjevaça, onda odlazi s njegove!
njim i raspra, i prestaje svaåa i pogrda. 7 Jer on misli samo na sebe. “Jedi i pij!”
11 Tko ljubi çistoøu srca, i çije usne govori ti; ali srce njegovo nije s tobom.
prijatno govore, njemu je kralj 8 Moraæ opet izbljuvati zalogaj, æto si ga
prijatelj. ‘12 Oçi Gospodnje çuvaju pojeo; ljubazne si rijeçi svoje potroæio
mudroga; osnove nevjernoga on uzalud.
poniætava. 9 Luåaku ne govori niæta na uho; jer on
13 Lijençina govori: “Lav je vani; mogao samo prezire mudre rijeçi tvoje!
bih na ulici biti razderan.” 10 Ne pomiçi prastare meåe; ne prodiri
14 Duboka su jama usta bludnica; na u njivu siroçadi!
koga se gnjevi Gospod, u nju øe pasti. 11 Jer je jak odvjetnik njihov; branit øe
15 Ludost hvata korijen u srcu djeteta; stvar njihovu od tebe.
a æiba je ukloni od njega. 12 Podvrgni srce svoje nauci, uæi svoje
16 Tko tlaçi siromaha, koristi mu; tko rijeçima razumnim!
daje bogatome, ækodi mu. 13 Ne ætedi kazne djetetu svojemu, jer
17 Prigni uho svoje i sluæaj rijeçi izbijeæ li ga æibom, neøe od toga
mudrih ljudi i pazi na pouku moju! umrijeti.
18 Jer je milina jedna, ako ih çuvaæ u 14 Bijeæ ga doduæe æibom, ali ga
srcu svojemu. O, da bi sve bile izbavljaæ tako od podzemnoga svijeta.
spremne na usnama tvojim! 15 Sine moj, ako bude mudro srce
19 Da se uzdanje tvoje utemelji na tvoje, veselim se i ja od srca,
Gospodu, upuøujem te danas na 16 I nutrina moja kliçe od radosti, kad
putove njegove. usne tvoje govore, æto je pravo.
20 Jest, trideset sam ti ih napisao sa 17 Srce tvoje neka ne revnuje zbog
savjetima i naukama, grjeænika, nego vazda zbog straha
21 Da ti priopøim istinu, pouzdane Gospodnjega!
rijeçi, te mogneæ pravo odgovoriti 18 Zaista, ima buduønost, i nada se
onome, koji te zapita. tvoja neøe osramotiti.
22 Ne otimaj siromahu; jer on je 19 Sluæaj, sine moj, i budi mudar i
siromaæan i ne pritiskuj pred sudom okreni srce svoje ravno na pravi put!
siromaha; 20 Ne idi s pijanicama i izjelicama uz
23 Jer øe Gospod braniti njegovu stvar, meso!
i otet øe œivot onima, koji njemu 21 Jer pijanica i izjelica osiromaæe, i
otimaju. pospanac se odijeva u tralje.
24 Ne druœi se s çovjekom srditim; ne 22 Sluæaj oca, koji ti je dao œivot; ne
idi za çovjekom jedljivim, preziri matere svoje, kad ostari!
25 Da se ne navikneæ na putove 23 Steci istinu i ne prodaji je, mudrost,
njegove, i da œivot tvoj ne doåe u stegu i razboritost!
opasnost! 24 Veoma se raduje otac dobroga sina;
26 Ne pripadaj k onima, koji podaju tko ima mudroga za dijete, smije se
ruku, k onima, koji jamçe za dugove! veseliti.
27 Ako ne moœeæ platiti, zaæto da se 25 Neka se dakle vesele otac tvoj i mati
odnese postelja ispod tebe? tvoja; neka kliçe od radosti ona, koja te
28 Ne pomiçi prastare meåe, koju su je rodila!
postavili veø djedovi tvoji! 26 Daj mi srce svoje, sine moj, i neka se
29 Vidiæ li çovjeka, koji je vjeæt u putovi moji dopadnu oçima tvojim!
svojemu poslu: pred kraljevima on øe 27 Jer je bludnica duboka jama, tuåa
joæ stajati; on ne treba sluœiti œena tijesan studenac.
prostacima. 28 Ona i zasjeda kao lupeœ i umnoœava
broj nevjernih meåu ljudima.
Mudre Izreke 23 29 Tko ima ah? Tko ima jao? Tko ima
1 Sjediæ li za stolom kod kojega svaåu? Tko ima brigu? Tko ima rane ni
vladaoca, pazi, koga imaæ pred sobom! za æto? Tko ima mutne oci?
2 Stavi sebi noœ na grlo, ako imaæ velik 30 Koji kasno sjede kod vina, koji
tek! dolaze da kuæaju mijeæano vino.
3 Nemoj se polakomiti na poslastice 31 Ne gledaj na vino, kako crvenkasto
njegove; jer su laœna hrana! sijeva, kako se u çaæi prelijeva; glatko
4 Ne muçi se, da steçeæ bogatstvo; se ono pije.
proåi se takve nakane! 32 Ali kasnije ujede kao zmija i uætrca
5 Jedva si ga ugledao, i veø ga nestade, otrov kao ljutica.
jer naçini sebi krila kao u orla, koji leti 33 Çudne stvari vide oçi tvoje, i srce
k nebu. tvoje misli ludorije.
Mudre Izreke 480
34 Ti si kao jedan, koji leœi usred mora, 24 “Ti imaæ pravo”, njega proklinju
kao jedan, koji sjedi gore u koæu od ljudi, na njega mrzi narod.
jedrila. 25 A koji pravedno odluçuju, njima je
35 “Izbiæe me, ali me ne zabolje; dobro, i dolazi na njih obilat blagoslov.
istukoæe me, ali ne osjetih niæta; kad 26 Odgovor zgodan jest kao cjelov na
øu se probuditi, tada øu iznova usne.
potraœiti piøe.” 27 Uredi svoj posao vani i svræi ga na
njivi; tada istom moœeæ osnovati svoje
Mudre Izreke 24 kuøanstvo!
1 Ne zavidi zlim ljudima, ne œeli da im 28 Ne budi laœan svjedok na bliœnjega
budeæ drug! svojega; jer æto øeæ varati usnama
2 Jer o nasilju misli srce njihovo, usne svojim?
njihove govore samo o zlu. 29 Nemoj reøi: “Kako je on meni uçinio,
3 Mudroæøu se gradi kuøa, tako øu i ja njemu uçiniti; platit øu
razboritoæøu se utvråuje; svakome po djelu njegovu.”
4 Znanjem se pune odaje svakojakoga 30 Prolazio sam pokraj njive lijençine i
dragocjenog i finog imanja. pokraj vinograda luåaka.
5 Mudri moœe viæe, nego jaki, razboriti 31 Gle, sve je bilo zaraslo u trnje, sve je
viæe, nego vrlo krepki. bio pokrio korov; zid im je bio poruæen.
6 Jer mudrim mjerama ratovat øeæ 32 Vidio sam i upamtio; motrio sam i
uspjeæno, i pobjeda je ondje, gdje je uzeo sebi za pouku.
radio velik broj savjetnika. 33 “Joæ malo spavati, joæ malo
7 Previsoka je luåaku mudrost; zato on drijemati; joæ malo ruke sklopiti i
ne otvara usta na vijeøanjima. poçivati.”
8 Tko ide za tim, da smiælja zlo, toga 34 Veø dolazi na te siromaætvo kao
zovu spletkar. kakav tekliø, i oskudica na te kao
9 Osjeøanje i miæljenje luåakovo jest kakav ratnik.
grijeh; podsmjevaç je gad ljudima.
10 Pokaœeæ li se slab, kad ti je dobro, Mudre Izreke 25
onda je snaga tvoja malena i u vrijeme 1 I ovo su priçe Salomonove, æto su bile
nevolje. skupljene od ljudi Ezekije, kralja
11 Izbavljaj one, koje vuku na smrt; Judina.
oslobodi one, koje vode, da ih pogube! 2 Slava je Boœja skrivati stvar; slava je
12 Htjedneæ li reøi: “Nijesmo za to niæta kraljeva istraœivati stvar.
znali”: zaista, koji ispituje srca, vidi to, 3 Kao visina neba i dubina zemlje, tako
i koji motri duæu tvoju, zna to; on plaøa je nedohitno srce kraljeva.
çovjeku po djelima njegovim. 4 Kad se odijele od srebra troske, tada
13 Jedi med, sine moj; jer je zdrav, i uspije zlataru umjetnina.
med samotok sladak je grlu tvojemu! 5 Kad se odijeli bezboœnik od blizine
14 Tako cijeni i za svoju duæu mudrost; kraljeve, tada se prijestolje njegov
ako si je stekao, onda ima za te utvrdi pravednoæøu.
buduønost, i nada se tvoja ne øe 6 Ne veliçaj se pred kraljem i ne sjedaj
osramotiti. na mjesto velikaæa.
15 Ne vrebaj, bezboœniçe, oko stana 7 Jer je bolje da ti se kaœe: “Pomakni se
pravednikova, ne ruæi mu postelje! ovdje gore, nego da ti reknu, da se
16 Jer sedam puta padne pravednik i pomakneæ dolje pred odliçnijim.
opet ustane; a bezboœnici propadaju u 8 Æto si vidio vlastitim oçima, to ne
nesreøi. iznosi prebrzo na raspru; jer æto øeæ
17 Kad padne neprijatelj tvoj, ne raduj poslije çiniti, ako te bliœnji sramotno
se, i kad posrne, ne udaraju klicanje! opovrgne?
18 Inaçe vidi to Gospod, i to mu se ne 9 Raspravi vlastitu stvar svoju s
dopada, i on obrati gnjev svoj od njega. protivnikom svojim; a tajne drugoga
19 Ne srdi se zbog zloçinaca, ne œesti se ne otkrivaj!
zbog bezboœnika! 10 Inaçe bi zlo govorio o tebi tko çuje to,
20 Jer zao çovjek nema buduønosti, i i sramota tvoja ne bi iæçeznula nikada.
svjetiljka se bezboœnika ugasi. 11 Kao zlatne jabuke na srebrnim
21 Sine moj, boj se Gospoda i kralja, i ne zdjelama, takva je rijeç u pravo vrijeme
mijeæaj se s buntovnicima: izreçena.
22 Jer najedanput provali pogibao 12 Zlatan prsten i ures iz fino ga zlata,
njihova unutra i iznenada propast takav je mudar opominjaç za uho, koje
obojice! sluæa.
23 I ove priçe potjeçu od mudrih: 13 Kao hladiti se snijegom o œetvi, takav
Pristranost u kojoj stvari pravnoj nije je vjeran glasnik onome, koji ga je
dobra. poslao; on okrijepi duæu gospodaru
481 Mudre Izreke
svojemu. 10 Svadljivac sve uzbuni; cjenka se s
14 Oblaci i vjetar, a ipak nema daœda, luåakom i sa svakim, koji prolazi.
takav je çovjek, koji se hvali darovima, 11 Kao pas, koji se povraøa na ono, æto
a ne daje ih nikada. je izbljuvao, tako je luåak, koji
15 Strpljivoæøu dade se ljut çovjek ponavlja svoju ludost.
nagovoriti; mek jezik moœe slomiti 12 Vidiæ li jednoga, koji misli, da je
kosti. mudar, onda znaj, viæe ima nade za
16 Jesi li naæao meda, jedi samo koliko luåaka nego za njega!
ti je dosta, inaçe ako se ga prejedeæ, 13 Lijençina govori: “Lav je na putu, lav
izbljuvat øeæ ga. je na ulicama.”
17 Stavi nogu svoju samo rijetko kad u 14 Kao æto se vrata okreøu na
kuøu bliœnjega svojega, inaçe nasitit baglamama svojim, tako lijençina na
øe se tebe i zamrzit øe na te. postelji svojoj.
18 Kao malj i maç i oætra strijela jest 15 Se li lijençina ruku svoju stavio u
çovjek, koji proti bliœnjemu svojemu zdjelu, preteæko mu bude, da je
iskaœe kao laœan svjedok. prinese k ustima.
19 Zub klimav i noga klecava, takvo je 16 Lijençina misli, da je mudriji od
uzdanje u nevjernika u vrijeme sedmorice, koji znaju odgovoriti
nevolje. razumno,
20 Kao jedan, koji skida haljinu na 17 Kao jedan, koji za uæi hvata psa, æto
zimi, kao jedan, koji lijeva ocat na trçi mimo njega, tako je onaj, koji se
salitru, takav je onaj, koji pjeva pjesme œesti za raspru, æto ne spada niæta na
œalosnomu srcu. njega.
21 Gladuje li neprijatelj tvoj, nahrani 18 Kao poludio çovjek, koji baca
ga kruhom, œeåa li, napoj ga vodom; ognjene baklje i smrtonosne strijele,
22 Jer tako zgrøeæ œivo ugljevlje na 19 Takav je çovjek, koji prevari
glavu njegovu, i Gospod øe ti to platiti. bliœnjega svojega i onda veli: “Samo
23 Kao æto sjeverni vjetar nosi daœd, sam se æalio.”
tako jezik klevetni zlovoljno lice. 20 Gdje fali drvo, ugasi se oganj, i gdje
24 Bolje je stanovati na krovu u kojem nema klevetnika, prestane raspra.
uglu, nego biti zajedno u kuøi sa 21 Kao æto ugljen sluœi za œeravicu, a
œenom svadljivom. drvo za oganj, tako svadljiv çovjek za
25 Hladna voda œednoj duæi, to je dobra prepirke.
vijest iz daleke zemlje. 22 Rijeçi sa klevetnikove kao
26 Izvor zamuøen, studenac pokvaren, poslastica; one prodiru u nutrinu
to je pravednik, koji kleca pred tijela.
bezboœnikom! 23 Srebrna gleåa preko posuåa, to su
27 Previæe meda jesti nije dobro; zato usne ljubavlju uœeœene kod srca
ætedi rijeçi pohvale! zlobna.
28 Grad poruæen bez zidova, to je 24 Usnama svojim pretvara se mrzitelj,
çovjek, koji nema vlasti nad svojim a u srcu svojemu nosi prijevaru.
duhom. 25 Kad govori prijazno, ne vjeruj mu;
jer je u srcu njegovu sedam gadova.
Mudre Izreke 26 26 Ako se mrœnja i pokriva
1 Kao snijeg u ljeto, kao daœd o œetvi, pretvaranjem, to se ipak zloba njezina
tako malo pristaje çast luåaku. otkriva u skupætini.
2 Kao vrabac kad prhne, kao lastavica 27 Tko jamu kopa drugima, padne sam
kad odleti, takva je kletva bezrazloœna u nju; tko valja kamen na druge, na
i ne stigne. njega se prevali.
3 Biç konju, uzda magarcu, a batina 28 Jezik laœan mrzi na one, koje je
luåacima na leåa! satro; usta laskava poçine pogibiju,
4 Ne odgovaraj luåaku po ludosti
njegovoj; inaçe si jednak njemu! Mudre Izreke 27
5 Odgovori luåaku po ludosti njegovoj; 1 Ne hvali se sutraænjim danom; jer ne
inaçe on misli, da je mudar! znaæ, æto moœe dan donijeti.
6 Odsijeca sebi noge, dopadne zla, tko 2 Neka te hvali drugi, a ne tvoja vlastita
æalje luåaka, da mu æto svræi. usta; stranac, a ne tvoje vlastite usne!
7 Oslabljena viæe stegna hromu 3 Teœak je kamen, teret je pijesak; ali je
çovjeku; tako je i u ustima luåaka rijeç gnjev na luåaka teœi od obojega.
mudrosti bez koristi. 4 Jarost je divlja, i gnjev je bijesan; ali
8 Kamen na praøki privezati, to je tko bi mogao odoljeti ljubomoru?
iskazati çast luåaku. 5 Bolji je javni ukor nego tajna ljubav.
9 Trn, æto padne u ruku pijanome: to je 6 Udarci iz ruke prijatelja dobro su
rijeç mudrosti u ustima luåaka. miæljeni; ali su laœni cjelovi mrziteljevi.
Mudre Izreke 482
7 Tko je sit, gazi nogama i med çesto knezovi njezini; ali po
samotok; a gladnu je çovjeku sve razboritim, razumnim ljudima dobiva
gorko slatko. pravda dugo trajanje.
8 Kakva je ptica, koja odleti iz svojega3 Bezboœnik, koji pritiskuje siromahe,
gnijezda, takav je çovjek, koji bjeœi izjest kao daœd, æto odnosi, a kruha ne
svojega zaviçaja. donosi.
9 Ulje i kad razveseli srce; isto tako 4 Koji preziru zakon, hvale bezboœnika;
slatka utjeha prijatelja iz srca, æto a koji drœe zakon, gnjeve se na njega.
svjetuje vjerno. 5 Zli ljudi nemaju smisla za pravo; a
10 Ne ostavljaj prijatelja svojega i koji traœe Gospoda, razumiju se u sve.
prijatelja oca svojega i ne idi u kuøu 6 Bolji je siromah, koji hodi u
brata svojega u dan nesreøe tvoje; jer neduœnosti svojoj, nego çovjek, koji ide
bolji je susjed u blizini nego brat u krivim putovima, ako je i bogat.
daljini. 7 Tko drœi zakon, sin je razuman, a tko
11 Budi mudar, sine moj, i obraduj srce se druœi s izjelicama, sramoti oca
moje, da mogu odgovoriti onomu, koji svojega.
me ruœi. 8 Tko umnoœava imetak svoj kamatom
12 Pametan çovjek vidi pogibao i skrije i lihvom, skuplja onome, koji je
se; a ludi idu dalje i imaju ætetu. milostiv siromasima.
13 Uzmi mu haljinu njegovu, jer je 9 Tko odvraøa uho svoje, da ne çuje
jamçio za drugoga; plijeni njega mjesto zakona i molitva je njegova jedan gad.
tuåinca! 10 Tko zavodi poætene ljude na zao put,
14 Tko pozdravlja prijatelja svojega taj øe sam pasti u jamu svoju; a
naglas rano u jutro, prima mu se to za neduœni øe dobiti blagoslov.
kletvu. 11 Bogat çovjek drœi samoga sebe
15 Neprestano kapanje u vrijeme mudrim, ali ga razuman siromah
daœda, i œena svadljiva jedno su isto. ispituje.
16 Tko je ustavlja, ustavlja vjetar i 12 Kad se raduju pravednici, velika je
hvata ulje svojom desnicom. slava; a podignu li se bezboœnici
17 Gvoœåe se oætri gvoœåem; tako se visoko, moraju se traœiti ljudi.
oætri çovjek na drugome. 13 Tko krije svoje grijehe, nema
18 Tko goji smokvu, uœivat øe plodove blagoslova; tko ih priznaje i ostavlja,
njezine; tko çuva gospodara svojega, dobit øe oproætenje.
visoko se poætuje. 14 Blagoslovljen je çovjek, koji je
19 Kako se u vodi kreøe lice prema licu,svagda na oprezu; a tko uçini tvrdim
tako stoj srce jednoga çovjeka prema srce svoje, upast øe u nesreøu.
drugome srcu. 15 Lav, koji rice, i medvjed gladan, to je
20 Carstvo mrtvih i propast ne mogu se bezboœan vladalac siromaænome
zasititi; isto se tako oçi çovjeka ne narodu.
mogu zasititi. 16 Knez, koji nema razboritosti, vræi
21 Srebro se kuæa u topionici i zlato u mnoge globe; a kome se gadi
peøi; a çovjek se poznaje po glasu, æto nepravedna dobit, œivjet øe dugo.
ga ima. 17 Çovjek, kojega tiæti krvno djelo, bit
22 Kad bi luåaka i tuçkom tucao u øe do groba bjegunac; nitko ga ne
stupi s zrnjem, ne bi ipak otiæla od zaustavi.
njega ludost njegova. 18 Tko hodi neduœno, spasit øe se; a tko
23 Pazi na ovce svoje i staraj se za stada
ide krivim putovima, pada ti jamu.
svoja! 19 Tko obraåuje svoju njivu, ima puno
24 Jer bogatstvo ne traje dovijeka; i kruha; a tko ide za besposlicama, ima
baætini li se kruna kroz sve naraætaje? puno siromaætva.
25 Kada je trava iæçeznula, zelen se 20 Çestiti çovjek obiluje blagoslovima;
svjeœa pokazala, bilje se po planinama a tko hoøe da se brzo obogati, ne ostaje
skupilo, bez kazne.
26 Tada ti janjci daju odjeøu i jarci 21 Pristranost je loæa stvar; ipak za
kupovnu cijenu za njivu. komadiø kruha ogrijeæi se gdjekoji.
27 I puno ima mlijeka kozjega tebi i 22 Lakomac ide pohlepno za
kuøi tvojoj za hranu i za prehranu bogatstvom i ne pomiælja, da oskudica
tvojim sluækinjama. dolazi na njega.
23 Tko kara çovjeka, viæe øe hvale
Mudre Izreke 28 poslije œeti, negoli jezik laskav.
1 Bezboœnik bjeœi, i kad ga nitko ne 24 Tko krade oca svojega i mater svoju
progoni; a pravednik se osjeøa i govori: “To nije grijeh”, on je drug
sigurnim kao mlad lav. pokvarenome çovjeku.
2 Zbog grjeænosti u zemlji mijenjaju se 25 Lakomac zameøe svaåu; a tko se
483 Mudre Izreke
uzda u Gospoda, obilovat øe. 21 Ako tko od mladosti mazi slugu
26 Tko se oslanja na svoj vlastiti svojega, onda øe bijeda biti svræetak
razum, luåak je; a tko hodi u mudrosti, njegov,
spasit øe se. 22 Gnjevljiv çovjek izaziva svaåu;
27 Tko daje siromahu, neøe mu niæta naprasit poçini mnogo zla.
faliti; a tko zatvara oçi svoje pred njim, 23 Ponizit øe çovjek oholost njegova, a
bit øe obasut klevetama. ponizan dokazi do çasti.
28 Kad se visoko podignu bezboœnici, 24 Tko dijeli s kradljivcem, taj mrzi na
skrivaju se ljudi; a kad propadnu, svoju duæu; çuje kletvu i niæta ne
postaju moøni pravednici. otkriva.
25 Strah od ljudi meøe zamke; a tko se
Mudre Izreke 29 uzda l Gospoda, skriven je.
1 Çovjek, koji unatoç svemu karanju 26 Mnogi traœe naklonost vladaoçevu,
ostaje tvrdoglav, ujedanput øe ali od Gospoda dokazi svako mu pravo
propasti i neøe mu biti spasenja. njegovo.
2 Imaju li pravednici moø, veseli se 27 Gad je pravedniku bezboœnik, a
narod; a vladaju li bezboœnici, jadikuju bezboœniku je pravednik gad.
ljudi.
3 Tko ljubi mudrost, veseli oca svojega; Mudre Izreke 30
a tko se druœi s bludnicama, rasipa 1 Rijeçi Agura, sina Jakeova, iz Mase.
svoj imetak. Ovako glasi govor toga çovjeka, za
4 Kralj, koji je pravedan, daje svojoj Itiela i Ukala:
zemlji opstanak a koji istikuje poreze, 2 Istina je ja sam glupan, viæe nego li
satire je. ijedan çovjek, nemam razuma
5 çovjek, koji laska bliœnjemu svojemu, çovjeçjega.
razapinje mreœu nogama njegovim. 3 I mudrosti nijesam uçio, i o
6 U grijehu je zla çovjeka zamka; a Presvetom nemam znanja.
pravednik se smije radovati i veseo 4 Tko je uziæao na nebo i opet sisao?
biti. Tko je uhvatio vjetar u ruke svoje? Tko
7 Pravednik uvaœava parbu siroma- je svezao vode u jednu odjeøu? Tko je
ænih, a bezboœnik ne zna za suøut. utemeljio sve krajeve zemlji? Kako se
8 Podsmjevaçi pobunjuju grad, a on zove i kako se zove sin njegov? Znaæ
mudri utiæavaju bunu. li?
9 Prepire li se pravednik s luåakom, 5 Svaka je rijeç Boœja çista istina. On je
onda ovaj bjesni i smije se; a mira ætit onima, koji se kriju u njemu.
nema. 6 Rijeçima njegovim ne pridodaji niæta,
10 Krvopije mrze na neduœnoga, a da te ne kazni i stojiæ tu kao laœac.
pravedni se zauzimaju za njega. 7 Za dvoje molim te. Ne uskraøuj mi to,
11 Svu svoju zlu volju izlijeva luåak, a dok ne umrem:
mudri usteœe svoj gnjev. 8 Udalji od mene licemjerstvo i rijeç
12 Ako vladalac sluæa laœne rijeçi, onda laœnu; ne daji mi siromaætva ni
sve sluge njegove postaju bezboœnici. bogatstva, veø me hrani kruhom koji
13 Siromah i tlaçitelj œivu jedan uz mi ti dajeæ!
drugoga; Gospod daje obojici oçinji 9 Inaçe bih, presitivæi se, mogao
vid. zanijekati tebe i upitati: “Tko je
14 Kralj, koji pravedno sudi Gospod?”, ili, osiromaæivæi, mogao bih
siromasima, njegovo øe prijestolje postati kradljivac i oskvrniti ime Boga
stajati dovijeka. svojega.
15 Prut i ukor daju mudrost, a dijete 10 Ne ocrnjuj sluge gospodaru
prepuæteno samomu sebi sramoti njegovu, inaçe mogao bi te kleti, i ti bi
mater svoju. morao to okajati.
16 Jesu li bezboœnici na vlasti, 11 Jao rodu, koji kune oca svojega i ne
umnoœavaju se opaçine; ali pravednici blagoslivlja matere svoje!
doœive radosno propast njihovu, 12 Jao rodu, koji misli da je çist, a od
17 Karaj sina svojega, tada ti on svoga blata nije opran!
pribavlja miran œivot i donosi milinu 13 Jao rodu, koji nosi visoko glavu i
srcu tvojemu. trepavice svoje diœe gore!
18 Bez objave razuzdava se narod; a 14 Jao rodu, kojemu su zubi maçevi i
blagoslovljen je onaj, koji drœi zakon. kojemu çeljusti sastoje od noœeva, æto
19 Samim rijeçima ne da se odgojiti otrgnu uboga od zemlje i siromaha
sluga; jer ako ih i razumije, opet ne izmeåu ljudi!
sluæa. 15 Pijavica ima dvije køeri: “Daj ovamo!”
20 Vidiæ li çovjeka nagla u rijeçima “Daj ovamo!” Treøu ima, koja se ne
svojim: luåak ima, viæe nade nego on. moœe nasititi, i çetvrtu, koja ne kaœe
Mudre Izreke 484
nikada: “Dosta!: ni knezovima ljubav k silovitom piøu.
16 Grobovi, zatvoreno krilo materino, 5 Inaçe bi mogli zaboraviti zakon o piøu
zemlja, koja ne biva nikada sita vode, i i izvrnuti pravo nevoljnika.
oganj, koji ikada ne kaœe: “Dosta!” 6 Podajte silovito piøe bijedniku i vino
17 Oko, koje se ruga ocu i prezire tuœnima!
mater, neka iskljuvaju gavrani na 7 On neka pije i zaboravi svoje
potoku, i mladi jastrebovi neka ga siromaætvo i neka se viæe ne spominje
proœderu! svoje nevolje!
18 Tri su stvari, koje mi se çine 8 Otvaraj usta svoja za nijemoga, za
çudnovate, i çetvrta, koje ne stvar ostavljenoga!
razumijem: 9 Otvaraj usta svoja, sudi pravedno i
19 Put orla k nebu, put zmije preko pribavi pravicu bijedniku i siromahu!
hridine, put laåe posred mora, put 10 Œenu vrsnu tko øe naøi? Vrijedi ona
çovjeka k djevojci. viæe nego biserje.
20 Takav je put preljuboçinice: “ona 11 Oslanja se na nju srce muœa njezina,
uœiva i obriæe sebi usta i veli: “Nijesam i dobitka neøe nikada faliti.
uçinila niæta zlo.” 12 Çini mu samo dobro, a ne zlo svega
21 Pod trima stvarima zemlja se vijeka svojega.
potresa, a pod çetvrtom ne moœe da 13 Za vunu i lan brine se i radi
izdrœi: radosnom rukom.
22 Pod robom, kad postane kralj pod 14 Ona je kao laåa trgovaçka: izdaleka
luåakom, kad ima izobilja kruha, donosi sebi kruh svoj.
23 Pod raspuætenicom, kad se opet 15 Rano, dok je joæ noø, ustaje, daje
uzme za œenu, i pod sluækinjom, kad hranu çeljadi svojoj i odreåuje posao
istisne gospodaricu svoju. sluækinjama svojim.
24 Çetiri œivotinje pripadaju 16 Hoøe da kupi njivu i uzme je, sadi
najmanjima na zemlji, a ipak su vinograd od zarade ruku svojih,
nevjerojatno mudre: 17 Opasuje snagom bedra svoja i œivo
25 Mravi nijesu jak narod, a priskrbe miçe desnicom.
sebi ipak u ljeto hranu svoju. 18 Vidi, kako joj sve napreduje, ne gasi
26 Jazavci nijesu moøan narod, a joj se noøu svjetiljka.
sagrade sebi ipak u hridini stan svoj. 19 Pribliœi li se ruka njezina preslici,
27 Skakavci nemaju kralja, a jato prsti njezini hvataju za vreteno.
njihovo izlazi ipak u redu. 20 Ruku svoju otvara siromahu, pruœa
28 Guæterica se moœe uhvatiti rukama, ruke ubogomu.
a nalazi se ipak u kraljevskim 21 Ne boji se snijega za kuøu svoju, sva
palaçama. çeljad njezina ima po dvoje haljine.
29 Tri su, koji koraçaju ponosito, i 22 Æije sebi pokrivaçe, bijeli fini lan i
çetvrti, koji ide ugledan: grimiz njezino odijelo.
30 Lav, najjaça meåu œivotinjama, koji 23 Ugledan je muœ njezin na vratima,
ne uzmiçe ni pred kim, kad sjedi sa starjeæinama zemaljskim.
31 Pijetao, jarac i kralj na çelu svije 24 Haljine pravi i prodaje, i pojase daje
vojske. trgovcu.
32 Ako si bio luåak, pa sebe samoga 25 Odijelo joj je snaga i ljepota, i smije
uzdizao, ili ako si bio mislilac: Metni se danu sutraænjemu.
ruku na usta! 26 Usta svoja otvara mudro, i na jeziku
33 Jer kad se udara mlijeko, izaåe joj je nauka blaga.
maslac, kad se razbije nos, poleti krv, 27 Pazi na red u kuøi, kruha lijenosti ne
i kad se draœi na gnjev, zametne se jede.
svaåa. 28 Sinovi njezini podiœu se i
blagoslivlju je, muœ njezin, i on je hvali.
Mudre Izreke 31 29 “Mnoge su se œene pokazale vrsne,
1 Rijeçi Lemuela kralja od Mase, ali ti si ih sve nadvisila!”
kojima ga je uçila mati njegova: 30 Dragost vara, ljepota prolazi; œena,
2 Æto da ti kaœem, sine moj? Æto, sine koja se boji Gospoda zasluœuje
utrobe moje? Æto, sine zavjeta mojih? pohvalu.
3 Ne daji snage svoje milosnicama i 31 Podajte joj da uœiva plod ruku svojih
putova svojih kvariteljicama kraljeva! i neka je hvale na vratima djela
4 Ne pristoji se kraljevima, da piju vino, njezina!
485
Propovjednik
1 Razmiæljanja propovjednika, sina eto: i to je bila taætina.
Davidova, kralja u Jerusalemu. 2 O smijehu rekoh: “Ludo ponaæanje”;
2 Taætina nad taætinama, veli o radosti: “Çemu valja?”
propovjednik, taætina nad taætinama 3 Tada pomislih u srcu svojemu, da
sve je taætina! tijelu svojemu uskratim vino, da srce
3 Æto koristi çovjeku sa muka njegova, svoje svrnem k mudrosti i da se klonim
koju muçi pod suncem? ludosti, dok saznam, æto je korisno
4 Pokoljenja idu, pokoljenja dolaze, a djeci çovjeçjoj, i æto su duœni çiniti pod
zemlja stoji nepomiçna. suncem, dok su œivi.
5 Sunce izlazi, sunce zalazi i hiti natrag
4 Velika djela uçinih: sagradih sebi
na mjesto, odakle je izaælo. kuøe i vinograde zasadih sebi,
6 Vjetar puæe na jug i obrøe se na 5 Vrtove i perivoje naçinih sebi i
sjever, u trajnoj promjeni puæe vjetar.nasadih u njima svakojakih rodnih
Onda se okreøe vjetar natrag k novome drveta.
obrtanju. 6 Naçinih sebi jezera vodena, da
7 Sve rijeke teku u more, a more se natapam iz njih mlade stabljike!
nikada ne napuni; odakle teku rijeke, 7 Nabavih sebi sluga i sluækinja,
onamo se vraøaju da ponovo poçnu imadoh kuønu çeljad i posjedovao
svoj tok. goveda i ovaca viæe negoli svi, koji su
8 Tako je sav govor muka uzaludna: ni œivjeli preda mnom u Jerusalemu.
jedan çovjek le moœe da protumaçi i 8 Nakupih sebi i srebra i zlata i blaga od
oko se ne moœe nagledati, uho se ne kraljeva i zemalja, nabavih pjevaçe i
moœe nasluæati. pjevaçice i miline djece çovjeçje: œene
9 Æto je bilo, opet øe biti, æto se je mnoge.
dogodilo, opet øe se dogoditi i niæta 9 Tako postadoh velik, veøi negoli svih
novo nema rod suncem. koji su œivjeli preda mnom Jerusa-
10 Kad bi æto bilo, o çem bi se reklo: lemu; isto i mudrost je moja ostala s
“Evo, neæto novo!”, to je veø bilo u menom.
vremena, æto su za nama. 10 Æto su poœeljele oçi moje, nijesam im
11 Ne spominje se, æto je prije bilo. Æto
uskratio, niti ikakve radosti ne
øe joæ biti, neøe se spominjati u onih,uskratih srcu svojemu, veø je srce
koji øe poslije œivjeti. moje imalo radost na svima mojim
12 Ja, propovjednik, bio sam kralj nad trudovima, i to mi je bila plaøa za sav
Izraelom u Jerusalemu. trud moj.
13 Ja upravih srce svoje na to, da sve,11 Istraœivao sam sva djela svoja, æto ih
æto biva pod nebom, istraœim i uradiæe ruke moje, i trud takoåer, æto
razaberem mudroæøu, taj muçni sam ga uloœio u to, da ih uradim. I eto:
posao, dade Bog ljudima, da se muçe sve je bila taætina i trka za vjetrom. I od
oko njega. toga nema koristi pod suncem.
14 Vidjeh svako djelo, æto biva pod 12 I dadoh se na to, da vidim, æto je
suncem - a eto: sve je taætina i trka za
mudrost; ali ona je ludost i bezumlje,
vjetrom! jer æto øe çiniti çovjek, koji øe doøi iza
15 Æto je krivo, ne moœe se ispraviti; æto
kralja? Isto, æto se je veø çinilo.
fali, ne moœe se brojiti. 13 I vidjeh: istu prednost ima pred
16 I tada rekoh srcu svojemu: “Eto, ja ludoæøu mudrost kao svjetlost pred
postigoh sebi veøu i viæu mudrost, tminom.
negoli svi, æto su preda mnom vladali 14 Mudri ima oçi u glavi, a luåak ide po
nad Jerusalemom. Mnogo znanja i mraku. A ipak doznadoh, da
mnogo mudrosti nauçi duh moj.” obadvojicu stigne ista sudbina.
17 Ali, kad upravih srce svoje na to, da
15 I ovako rekoh u srcu svojemu: “Ako
upoznam, æto je s mudroæøu i i mene stigne sudbina luåakova, æto
znanjem, s ludoæøu i bezumljem, sam onda bio toliko mudar?” I ovako
uvidjeh da je to trka za vjetrom. rekoh u srcu svojem: “I to je taætina!”
18 Jer gdje je mnogo mudrosti tu je i 16 Trajan spomen ostaje tako malo od
mnogo brige, kome se mnoœi znanje, mudraca kao od luåaka; jer u
mnoœi se i muka. buduøim danima sve se zaboravi. Ah,
kako ipak premine mudrac s
Propovjednik 2 luåakom!
1 I tada rekoh u srcu svojemu: “Daj da 17 Tada mi omrznu œivot, jer mi se çini
pokuæam s veseljem i nauœijem se”; ali nevrijednim djelo, æto biva pod
Propovjednik 486
suncem; jer je sve taætina i trka za 11 On çini sve lijepo u svoje vrijeme. I
vjetrom. svijet je on predao njihovu
18 Omrznu mi sav trud moj, oko kojega istraœujuøem duhu, ali da ne moœe
sam se muçio pod suncem; jer ga çovjek djelo, æto ga tvori Bog, dokuçiti
moram ostaviti çovjeku, koji dolazi iza od poçetka do svræetka.
mene. 12 Spoznadoh: “Niæta bolje nema za
19 Tko zna, je li on mudar ili lud? On øe njih, nego da se vesele i uœivaju u
upravljati çitavim trudom mojim, œivotu.
onim, æto sam teækim i mudrim radom 13 A i da çovjek jede i pije i uœiva œivot
stekao pod suncem. I to je taætina! uza svu muku svoju, dar je to Boœji,
20 Tako doåoh na to, da se gotovo 14 Spoznadoh: “Sve, æto tvori Bog, traje
prepustim oçajanju zbog svega truda vjeçno. Ne moœe se tomu niæta dodati
svojega, æto sam ga uloœio pod niæta od toga oduzeti. Bog je tako to
suncem. uredio, da bi ga se bojao çovjek.
21 Çovjek se trudi oko mudrosti, 15 Æto je, to je veø davno bilo. Æto øe biti,
spoznaje i vrsnoøe i mora to ostaviti to je veø odavna bilo, æto je proælo, Bog
drugome, koji se nije trudio oko toga. I donosi opet.
to je taætina i veliko zlo! 16 Joæ neæto vidjeh pod nebom: mjesto
22 Jer æto koristi çovjeku sav trud prava - tu je vladala zloøa; mjesto
njegov i mar duha njegova, çime se pravednosti - tu su vladala zlodjela.
muçi pod suncem? 17 I ovako rekoh u srcu svojem: “Bog øe
23 Svi su ipak dani njegovi golema suditi poboœniku kao bezboœniku, jer
muka, i rad njegov velika briga; ni u on je vrijeme postavio za svako
noøi se ne odmara duh njegov. I to je osnivanje i djelovanje.”
taætina! 18 Ovako rekoh u srcu svojemu: “Takvo
24 Nema çovjeku niæta bolje, nego da je biøe çovjeçje, da ih Bog iskuæava, te
jede i pije, i da gleda da mu bude dobro spoznaju, da su kao stoka, jest, oni
od truda njegova. Ja vidjeh, da i to sami.”
dolazi iz ruke Boœje. 19 Jer je sudbina ljudi i sudbina
25 Jer tko moœe jesti i uœivati bez njega? œivotinja jednaka sudbina. Kako
26 Jer onome, koji je u milosti kod umiru jedni, tako umiru drugi: isti dah
njega, daje mudrost, znanje i radost. A imaju svi i niæta ne nadvisuje çovjek
onome, koji mu se ne dopada, naprti œivotinju; jer je sve taætina!
teret, da skuplja, i to da dadne onome, 20 Sve ide na jedno mjesto; sve je
koji je u milosti kod Boga. I to je taætinapostalo od praha i sve se vraøa u prah.
i trka za vjetrom! 21 Tko zna, je li se œivotni dah çovjeka
uspinje gore, je li œivotni dah œivotinje
Propovjednik 3 ide dolje u zemlju?
1 Sve ima svoje vrijeme. Svaka stvar 22 Tako vidjeh, da niæta nema bolje
ima svoje vrijeme pod nebom. çovjeku, nego da se veseli svojim
2 Ima vrijeme kad se raåa, i vrijeme kad djelima. To je plaøa njegova, jer tko øe
se umire; vrijeme kad se sadi, i vrijeme mu dati, da uçestvuje u onom, æto øe
kad se çupa posaåeno; biti poslije njega?
3 Vrijeme kad se ubija, i vrijeme kad se
iscjeljuje; vrijeme kad se ruæi, i vrijeme Propovjednik 4
kad se gradi; 1 I opet vidjeh sve nasilje, æto se çini
4 Vrijeme plaçu i vrijeme smijehu; pod suncem. Gle: “uze potlaçenih,
vrijeme tugovanju i vrijeme igranju; kojima nema utjeæitelja! Nasilje izlazi
5 Vrijeme kad se baca kamenje, i iz ruke njihovih tlaçitelj a. A nikoga
vrijeme kad se skuplja kamenje; nema, da ih utjeæi.
vrijeme kad se grli, i vrijeme kad se 2 Tada sam drœao mrtve, koji davno
rastaje; pomrijeæe, sretnijima nego œive, koji
6 Vrijeme kad se traœi, i vrijeme kad se joæ œivu,
gubi; vrijeme kad se çuva, i vrijeme 3 I sretnijim od jednih i drugih onoga,
kad se zabacuje; koji se joæ nije rodio, koji nije vidio zla,
7 Vrijeme kad se dere, i vrijeme kad se æto biva pod suncem.
saæiva; vrijeme kad se æuti, i vrijeme 4 Vidjeh, da je svaki trud i svaka
kad se govori; marljivost u radu samo zavist jednoga
8 Vrijeme kad se ljubi, i vrijeme kad se proti drugomu. I to je taætina i trka za
mrzi; vrijeme ratu, i vrijeme miru. vjetrom.
9 Æto koristi dakle çovjeku, koji se 5 Luåak meøe ruke svoje u krilo i hrani
trudi, sva muka njegova? se svojim vlastitim mesom.
10 Vidjeh nevolju, koju Bog naprti 6 Bolja je jedna pregræt mira nego
ljudima, da se muçe oko nje. obadvije æake pune muke i trke za
487 Propovjednik
vjetrom. visokim i joæ viæi nad obadvojicom.
7 Opet vidjeh jednu taætinu pod 9 Korist za zemlju kraj svega toga ova
suncem: je: kralj, koji sluœi zemlji.
8 Jedan jedini, ni jedan drugi uz njega, 10 Tko ljubi novce, nema nikada dosta
ni jedan sin, ni jedan brat. Nema kraja novaca; tko ljubi bogatstvo, nema
svemu trudu njegovu; oçi njegove ne nikada dosta dobitka. I to je taætina.
mogu da se nasite bogatstva; a ne misli 11 Mnoœi li se dobro, mnoœe se i
za koga se muçim i oduzimam sebi niætitelji njegovi, pa æto ima posjednik
svako uœivanje? I to je taætina i loæ od toga, osim da to gleda.
posao! 12 Sladak je san radniku, Jeo malo ili
9 Bolje je dvojici nego jednome; jer za mnogo; a bogataæu ne da do sna doøi
trud svoj dobiju dobru plaøu. presitost.
10 Jer padne li jedan, digne ga opet 13 Ima ljuto zlo, æto ga vidjeh pod
drug njegov; ali teæko jednome, ako suncem: bogatstvo, od posjednika
padne i nema drugoga, da mu svojega çuvano na vlastitu nesreøu.
pomogne podiøi se. 14 To bogatstvo propadne kojom zlom
11 Spavaju li dvojica jedan uz drugoga, nezgodom; ako ima sina, ne ostane
ugrije jedan drugoga. A kako øe se niæta u ruci njegovoj.
jedan sam ugrijati? 15 Kao æto je doæao gol iz krila
12 Ako tko i moœe nadjaçati jednoga, materina, tako mora opet da otide. Za
dvojica øe mu odoljeti; a istom trud svoj ne nosi od svega toga ni
trostruka uzica ne trga se tako brzo. toliko, æto bi mogao ponijeti sa sobom
13 Bolji je djeçak, siromaæan, a mudar, u ruci svojoj.
nego kralj, star, a lud, koji viæe ne 16 I to je ljuto zlo: kako je doæao, tako
prima pouke. mora da otide. Æto ima çovjek od toga,
14 Onaj doåe iz tamnice na prijestolje, da se trudi za vjetar?
a bio se je siromaæan rodio pod tim 17 Uz to jede svega vijeka svojega u
kraljem. mraku, u mnogom jadu, u œalosti i
15 Vidjeh sve œive, koji hode pod ljutnji.
suncem, na strani djeçaka, drugoga, 18 Eto, to pronaåoh kao dobro, kao
koji je stupio na njegovo mjesto. lijepo: da çovjek jede i pije i dobre volje
16 Nije bilo kraja mnoætvu naroda, nad bude uza sav trud svoj, kojim se muçi
kojima nije bio kralj; a oni koji doåu pod suncem tolike dane œivota, koliko
poslije, radovat øe mu se Pa tako je i to mu ih Bog dao, jer to je dio njegov.
bila taætina i trka za vjetrom! 19 Za svakoga çovjeka, kojemu je Bog
dao bogatstvo i posjed i kojemu je
Propovjednik 5 dopustio, da od toga uœiva, svoj dio
1 Pripazi na korake svoje, kad ideæ u uzima i da se veseli uz trud svoj, to je
kuøu Boœju! Njemu se pribliœiti, da dar Boœji.
sluæaæ, bolje je nego æto ponose œrtve 20 Onda ne mozga viæe mnogo o
luåaci, jer ni oni ne znaju, da çine zlo. danima œivota svojega; jer ga Bog drœi
2 Nemoj nagliti ustima svojim i srce zaposlena radoæøu srca njegova.
tvoje neka prebrzo ne govori pred
Bogom, jer je Bog na nebu, a ti si na Propovjednik 6
zemlji; zato neka bude samo malo 1 Ima joæ drugo zlo, æto ga vidjeh pod
rijeçi tvojih! suncem. Ono teæko tiæti çovjeka.
3 Jer kako san dolazi od mnogih 2 Jednome çovjeku daje Bog bogatstvo,
poslova, tako ludo brbljanje od blago i slavu i niæta, æto zaœeli srce
mnogih rijeçi. njegovo, ne fali mu, ali mu Bog ne
4 Jesi li uçinio zavjet Bogu, ne oklijevaj dopuæta da to uœiva, nego jedan
ispuniti ga, jer mu nijesu mili luåaci. stranac to uœiva: to je taætina i ljuto zlo.
Æto si zavjetovao, ispuni! 3 Ako bi tko imao stotinu djece i œivio
5 Bolje je niæta ne zavjetovati, nego mnogo godina i broj se dana œivota
zavjetovati, pa ne ispuniti. njegova veoma namnoœio, on ne bi
6 Ne daj, da te usta tvoja navode na mogao uœivati dobra, te ni pogreba ne
grijeh i ne govori pred poslanikom bi imao, kaœem: Bolje je nedonoæçe od
Boœjim: “Bila je nepaœnja!” Zaæto da se njega.
Bog srdi zbog govora tvojega i da uniæti 4 Jer ono doåe uzalud i ide odavde u
djelo ruku tvojih? tamu, ime mu je noøu pokriveno.
7 Jer gdje je mnogo sanova, tu je mnogo 5 Ne vidi sunca i niæta ne zna o njemu,
niætavih rijeçi, Boj se Boga! ali poçiva bolje nego onaj!
8 Vidiæ li siromaha zarobljena, i da se 6 Kad bi œivjelo i dvije tisuøe r godina,
pravo i pravednost u zemlji povreåuje, ne bi okuæao dobra: ne ide li sve na
ne çudi se tome; jer viæi pazi nad jedno mjesto?
Propovjednik 488
7 Sav je trud çovjeka za usta njegova, 16 Ne budi previæe pravedan, i ne budi
ali se nikad ne utiæa çeœnja njegova. premudar; zaæto da se uniætavaæ?
8 Koju prednost ima mudrac ovdje 17 Ne budi previæe bezboœan i ne budi
pred luåakom, pred siromahom, koji lud; zaæto bi umro prije vremena?
razumije œivjeti? 18 Bilo bi dobro, kad bi çvrsto drœao
9 Bolje je vidjeti oçima nego, lutati ovo, a ono ne dao iz ruku, jer tko se boji
çeœnjom. I to je taætina i trka za Boga, umakne obojemu.
vjetrom. 19 Mudrost daje mudrome viæe moøi,
10 Æto se dogaåa, odreåeno je davno nego æto je imaju u gradu desetorica
unaprijed; i æto biva od çovjeka, to stoji samosilnika.
tvrdo; i nitko ne moœe pozvati na 20 Jest, ni jedan çovjek na zemlji nije
odgovor onoga, koji je jaçi od njega. tako pravedan, da bi çinio samo dobro
11 Æto veøa hrpa rijeçi, to veøa taætina, i nikada se ne ogrijeæio.
i æto da to koristi çovjeku? 21 Ne primaj k srcu svako brbljanje, æto
12 Jer tko zna, æto je dobro çovjeku u kola naokolo; inaçe bi, mogao çuti,
œivotu za malo niætavih dana œivota kako te grdi tvoj vlastiti sluga.
njegova, koji mu prolaze kao sjena. 22 Jer çesto puta - ti to znaæ - sam si
Tko moœe reøi çovjeku, æto øe iza njega grdio druge.
biti pod suncem? 23 Sve sam to ja istraœio mudroæøu.
Mislio sam da postanem mudar, ali je
Propovjednik 7 mudrost ostala daleko od mene.
1 Bolje je dobro ime nego dobro ulje, i 24 A ono æto je daleko i duboko, vrlo
dan smrti viæe je vrijedan, nego dan duboko, - tko ga moœe naøi?
roåenja. 25 Opet se prihvatih i upravih srce
2 Bolje je iøi u kuøu œalosti negoli u svoje na to, da mudrujem i istraœujem
kuøu, gdje se gosti, jer je ovdje kraj i da traœim mudrost i razboritost i da
svakoga çovjeka, i tko joæ œivi, prima to spoznam, je li zloøa ludost i bezumlje
k srcu. jarost.
3 Bolje je zabrinutost nego smijeh, jer 26 Tada naåoh: gorça je od smrti œena;
ako je i œalosno lice, moœe ipak biti jer je ona mreœa, srce je njezino zamka
veselo srce. ruke su njezine okovi; tko je u milosti
4 Srce mudrih ljudi boravi u kuøi kod Boga, moœe joj izmaøi, a grjeænik
œalosti, a srce ludih u kuøi veselja. pripadne k njoj.
5 Bolje je posluæati ukor mudroga, 27 Gle, to naåoh, veli propovjednik,
negoli sluæati hvalospjev luåaka! spajajuøi jedno s drugim, da doåem do
6 Jer kao æto prasak trnja pod kotlom, spoznaje.
takvo je smijanje luåaka. I to je taætina! 28 A æto sam uvijek traœio i nikada ne
7 Jer tlaçenje çini mudra çovjeka naæao: çovjeka jednoga izmeåu tisuøa
ludim, i miøenje pokvari srce. naåoh, a œene meåu svima ovima ne
8 Bolji je svræetak jedne stvari nego naåoh.
njezin poçetak i bolja je strpljivost 29 Gle, to naåoh: iskrena je Bog stvorio
nego oholost! çovjeka; ali oni traœe mnoge spletke.
9 Srdœbi se ne podaji prebrzo, jer
srdœba prebiva u grudima ludih! Propovjednik 8
10 Ne govori: “Kako je to, da su prije bila 1 Tko je mudar? Tko razumije znaçenje
vremena bolja nego danas?” Jer stvari? Mudrost prosvjetljuje çovjeku
mudrost ti ne udahnu to pitanje. lice i mijenja tvrdoøu lica njegova.
11 Dragocjena je mudrost kao baætina 2 Ja kaœem: “Izvræuj zapovijed kraljevu
i probitak onima, koji vide sunce. - zbog zakletve Boœje!
12 Jer je u sjeni mudrosti çovjek tako 3 Ne otpadaj prenaglo od njega! Ne
dobro zaklonjen kao u sjeni novaca; a ulazi u zle spletke, jer on ipak çini, æto
znanje mudrosti ima prednost u tom, hoøe.
æto daje œivot onome, koji je posjeduje. 4 Jer je rijeç kraljeva moøna. Tko smije
13 Pogledaj djelo Boœje; tko moœe reøi njemu: “Æto radiæ tu?”
ispraviti æto je on iskrivio? 5 Tko izvræuje zapovijed, neøe doœivjeti
14 Je li ti dobro, budi dobre volje; ako ti niæta zlo, jer mudro srce i zna za
je zlo, onda upamti: jedno i drugo Bog vrijeme i pravo.
je tako naredio, da ne pronaåe çovjek 6 Jer svaka stvar ima vrijeme i pravo, a
æto ga çeka. teæko tiæti çovjeka zlo.
15 Obadvoje vidjeh u niætavim danima 7 Jer nitko ne zna, æto øe doøi, jer tko bi
svojim: ima pravednika, koji mu mogao reøi, kako li øe to doøi?
propadaju unatoç pravdi svojoj, i ima 8 Çovjek nema vlasti nad dahom. Nitko
bezboœnika, koji dugo œivu unatoç ne moœe zaustaviti dah œivotni. Ni
pokvarenosti svojoj. jedan nema moøi nad danom
489 Propovjednik
smrtnim. Nema dopuæta od borbe god œivi, a potom silazi se k mrtvima!
smrtne. Tako ni zlo ne oslobaåa onoga, 4 Jer samo tko je pridruœen œivima, ima
koji ga çini. se joæ neæto nadati; jer bolje je œiv pas,
9 Sve ovo vidjeh, kad upravih srce svoje nego mrtav lav.
na ono, æto se dogaåa pod suncem u 5 Œivi znaju joæ, da moraju l umrijeti, a
vrijeme, kad çovjek vlada nad drugima mrtvi nemaju viæe znanja, niti se
na zlo njihovo. nadaju plaøi; jer im se je spomen
10 I uz to vidjeh, kako bezboœnici zaboravio.
dobiæe pogreb, a oni, koji su çinili 6 Odavno je nestalo ljubavi njihove,
pravo, moradoæe otiøi sa sve toga mrœnje njihove, vruøe œudnje njihove, i
mjesta, i bili su zaboravljeni u gradu. I zauvijek nemaju viæe dijela u svemu
to je taætina, æto biva pod suncem.
11 Jer se ne izvræi odmah osuda na 7 Hajde, jedi s radoæøu kruh svoj, pij
zloçincima, raste djeci çovjeçjoj vesela srca vino svoje, jer su vazda bila
hrabrost, da çine zlo. Bogu mila djela tvoja.
12 Moœe bezboœnost æto puta çiniti zlo i 8 Svagda neka su ti haljine bijele i
œivi joæ dugo. Ali ja i znam: koji se Boga nikada na glavi tvojoj neka ne
boje bit øe dobro, jer ga se boje. ponestane ulja!
13 A bezboœniku neøe biti dobro. On ne 9 Uœivaj œivot sa œenom, koju ljubiæ, u
smije dane svoje protegnuti kao sjena, sve dane niætavog œivota svoga, æto ti
jer se ne boji Boga. ga Bog daje pod suncem, jer je to dio
14 Taætina koja biva na zemlji, jest ovo: tvoj u œivotu u sve dane niætavog œivota
ima pravednika, kojima je, kao da bi tvoga i u trudu, kojim se muçiæ pod
bili radili bezboœno, i ima bezboœnika, suncem.
kojima je, kao da bi bili radili 10 Æto ruka tvoja moœe çiniti, to neka
pravedno. Ja kaœem: I to je taætina. çini vlastitom snagom, jer nema niti
15 I tako ja hvalim veselje: jer nema rada ni osnova, niti mudrosti ni znanja
niæta bolje çovjeku pod suncem, nego u carstvu mrtvih, kamo ideæ.
jesti i piti i veseo biti. To neka ga prati 11 Nadalje vidjeh pod suncem: ne
u svemu trudu njegovu kroz sve dane dobiva brzi trku, ni junaci rat, ni
œivota, æto mu ih Bog dadne pod mudraci kruh, ni pametni bogatstvo,
suncem! ni razumni milost, nego sve stoji do
16 Kadgod upravih srce svoje na to, da vremena i sreøe.
doåem do znanja mudrosti i da 12 Jer çovjek ne zna vremena svojega:
motrim, æto se radi na zemlji - jer ni kao æto se ribe hvataju mreœom, kao
danju ni noøu neøe san da obraduje æto ptice padaju u zamku, isto tako
çovjeku oko - zapletu se ljudi u vrijeme nesreøe, æto
17 Tada vidjeh, æto vrijedi za sve navali la njih iznenada.
djelovanje Boœje: çovjek ne moœe 13 I ovo moradoh ja s mudroæøu
dokuçiti upravljanje, æto se vræi pod doœivjeli pod suncem i uçini mi se to
suncem. Koliko se god çovjek trudi da vaœnim:
to istraœi, ipak to ne moœe dokuçiti. Pa 14 Bio je malen grad i samo je malo
i ako mudrac misli, da to zna, ipak ne ljudi stanovalo u njemu, a doåe na
moœe to dokuçiti. njega moøan kralj, opkoli ga i zakopa
proti njemu jake opkope.
Propovjednik 9 15 A bio u njemu i siromaæan mudrac,
1 Sve sam to bio dobro promislio i bio i on oslobodi grad mudroæøu svojom,
sam doæao do spoznaje: pravedni i ali se poslije nitko nije sjetio toga
mudri u Boœjoj su ruci sa svim svojim siromaha.
djelovanjem. Hoøe li ga ljubav ili 16 Tada rekoh sebi: bolja je mudrost
mrœnja susresti, ne zna çovjek nego moø, ali se ne priznaje mudrost
unaprijed. Sve mu moœe donijeti siromaha i na rijeçi se njegove ne pazi.
buduønost. 17 Rijeçi jednoga mudraca, mirno
2 Sve pogaåa jednaka sudbina: kazane, vrednije su da se sluæaju nego
pravednoga kao bezboœnoga, dobroga, dreka kralja ludih.
çistoga kao neçistoga, onoga koji 18 Bolja je mudrost nego ratno oruœje,
œrtvuje, kao onoga koji ne œrtvuje. ali jedan jedini zloçinac moœe pokvariti
Dobromu je kao grjeæniku, onome koji mnogo dobra.
se kune, kao onome koji se boji
zakletve. Propovjednik 10
3 To je zlo kod svega, æto biva pod 1 Otrovne muhe uçine ulje pomasta-
suncem: sve pogaåa jednaka sudbina; revo pokvarenim i ukisnulim. Tako je i
zato je i srce çovjeçje tako puno zla. U malo ludosti teœe od mudrosti i çasti.
srcu njihovu prebiva ludost, dok su 2 Mudrac ima razum k desnoj strani,
Propovjednik 490
luåak ima razum k lijevoj strani. 4 Tko uvijek pazi na vjetar, nikada ne
3 Kad luåak ide putem, izdaje razum pristupa k sijanju, i tko uvijek gleda na
njegov i odaje svakome da je luåak. oblake, ne dolazi nikada do œetve,
4 Ako se i gnjev vladaoca podigne na te, 5 Kako ne znaæ, koji je put œivotnom
ne ostavljaj mjesta svojega, jer strpljiv dahu, i kako postaju kosti u krilu
izravna velike pogrjeæke. trudne œene, isto tako malo znaæ
5 Ima joæ jedno zlo, koje vidjeh pod upravljanje Boœje, koji sve tvori.
suncem, propust, æto ga poçini 6 Ujutro sij sjeme svoje i do uveçe
vladalac: nemoj da ti poçivaju ruke, jer ne znaæ,
6 Luåak se postavlja na visoko mjesto, hoøe li uspjeti ovo ili ono, ili øe oboje
a plemeniti moraju œivjeti u nizini. jednako dobro prihvatiti.
7 Vidjeh sluge na konjima, a knezovi 7 Slatka je svjetlost i godi oçima vidjeti
idu pjeæke kao sluge. sunce.
8 Tko jamu kopa, padne lahko sam u 8 Zato ako çovjek œivi mnogo godina,
nju; i tko ruæi zidove, toga lahko ujede neka se veseli u svima, a neka pomisli
zmija. i na dane tamne: jer øe ih biti mnogo!
9 Tko lomi kamenje, lahko se pritom Sve æto dolazi taætina je.
ozlijedi; i tko cijepa drva lahko pritom 9 Raduj se, mladiøu, svojemu mladom
doåe u opasnost. œivotu i neka vedro bude srce tvoje u
10 Ako je sjekira tupa i ako se ne naoætri, mladim danima; idi kamo te srce tvoje
onda se mora vlastita snaga to viæe vuçe i oçi te tvoje zovu; ali znaj dobro,
upotrijebiti; mudrost donosi uspjeh. da o svemu tome Bog od tebe traœi
11 Ujede li zmija, prije nego ju çovjek raçun.
obajao, onda ne koristi niæta, ako je 10 Ukloni œalost od srca svojega i
sam çovjek bajaç. otjeraj boli od tijela svojega; jer je
12 Pune su miline rijeçi iz usta prolazna mladost i crna kosa.
mudraca, a usne luåakove proœderu Propovjednik 12
njega samoga. 1 Spominji se Stvoritelja svojega u
13 Ludost je poçetak govoru njegovu, a mladim danima, prije nego doåu dani
posljednje iz usta njegovih jest zlo zli i prispiju godine, za koje veliæ: “Ne
bezumlje. dopadaju mi se!”
14 Mnogo brblja luåak, gdje ipak 2 Prije nego pomrçi sunce, svjetlo i
çovjek ne zna, æto øe se dogoditi. Tko øe mjesec i zvijezde i iza daœda opet doåu
mu reøi, æto øe se poslije njega oblaci.
dogoditi? 3 To je doba, kad zadræøu çuvari kuøe,
15 Rad luåakov samo ga umara Jer on kad se pognu snaœni ljudi, kad
nije joæ nauçio u grad otiøi. poçivaju mlinarice jer ih je premalo,
16 Jao tebi, zemljo, kad ti je kralj dijete, kad se skrivaju, koji vire kroz prozore.
i kad velikaæi tvoji veø rano ujutro 4 Vrata s ulica zatvaraju se i zveka
pijançuju! mlina biva tiæa, o cvrkut ptiçji jedan se
17 Blagoslovljena si ti, zemljo, kad ti je diœe i svi glasovi umuknu.
kralj plemenit, i kad velikaæi tvoji jedu 5 Çovjek se straæi visina i strahote na
na vrijeme, kao junaci, a ne kao ravnoj stazi; a badem cvjeta, skakavac
pijanci! se samo muçno vuçe i napor opada; jer
18 Gdje vlada lijenost, ugiblje se krov, i çovjek ulazi u vjeçnu kuøu svoju! Po
gdje su nemarne ruke, prokiænjava ulici idu naokolo ljudi turobni.
kuøa. 6 Sjeøaj se Stvoritelja, prije nego se
19 Za veselje drœi se gozba i vino prekine uœe srebrno, çaæa zlatna
razveseljuje œivot, a novci uçine sve. pukne, vrç se na izvoru razbije, u
20 Ni u mislima ne psuj kralja, ni u studenac toçak slomljeni padne.
sobi, u kojoj spavaæ, ne psuj bogatih, 7 I prah se vrati u zemlju, onako, kako
jer ptice nebeske mogle bi primiti jeku je bio, i duh se vrati k Bogu, koji ga je
i krilat glasnik raæiriti rijeç tvoju. dao - :
8 “Taætina nad taætinama!” veli
Propovjednik 11 propovjednik, “sve je taætina!”
1 Baci kruh svoj na povræinu vode i na 9 K ovomu je joæ pridodati:
øeæ ga opet poslije mnogo dana. “propovjednik je bio mudrac, koji je
2 Razdijeli dio na sedam komada ili na narodu davao znanje; bio je mislilac,
osam, jer ne znaæ, kakva joæ nesreøa istraœivaç i sastavio je mnogo priça.
dolazi na zemlju. 10 Propovjednik se je trudio da naåe
3 Kad su oblaci puni daœda, onda ga ugodne rijeçi i da napiæe iskrene rijeçi
izlijevaju na zemlju. Padne li drvo na istine.
jug ili na sjever: kamo je palo, tamo 11 Rijeçi su mudraca kao ostani
ostaje. volujski, i çlanovi skupljenih priça kao
491 Propovjednik
klini zabijeni, one potjeçu od jednoga 13 Zakljuçnu rijeç çujmo svi: “Boga se
Pastira. boj, i zapovijedi njegove drœi!”
12 Uostalom primi savjete, sine moj; 14 To vrijedi za svakoga; jer øe svako
nema kraja mnogome pisanju knjiga, djelo Bog iznijeti pred sud, sve
a mnogo uçenje umara tijelo. skriveno, bilo dobro ili zlo.
Pjesma Salomomova
1 Salomonova pjesma nad pjesmama. Pjesma Salomonova 2
2 Zaruçnica: Ah, kad bih se mogla 1 Ja sam cvijet na poljani æaronskoj,
nasladiti na cjelovu usta tvojih, jer je ljiljan u dolini.
slaåe od vina milovanje tvoje. 2 Zaruçnik: Meåu trnjem ljiljan
3 Pun je miline miris tvojih pomasti, prijateljica je moja meåu djevojkama!
kao ulje razliveno ime je tvoje, zato 3 Zaruçnica: Kao jabuka meåu
ljubav djevojaka leti k tebi. drveøem dragi je moj meåu momcima!
4 Privuci me k sebi, poœurit øemo se! U sjeni njegovoj sjedim rado; plod je
Povedi me, kralju, u sobu svoju, njegov sladak grlu mojemu.
radovat øemo se i veseliti tebi, viæe 4 U vinarnicu on me vodi: kao bojni
nego vino slavit øemo ljubav tvoju! barjak njegov vije se nada mnom
Dostojan si sve ljubavi. ljubav.
5 Ja sam pocrnjela, ali mila, køeri 5 Krijepi me groœåem, razblaœuje me
jerusalemske, kao æatori cedarski, kao jabukama, jer sam bolna od ljubavi.
æatorske zavjese Salmini. 6 Tada se privine ljevica njegova pod
6 Ne gledajte me, æto sam glavu moju, u ljubavi me ogrli desnica
crnomanjasta, jer me je sunce opalilo! njegova.
Ljuto me okupiæe sinovi matere moje: 7 Zaruçnik: Zaklinjem vas køeri
postaviæe me da çuvam vinograde, i jerusalemske, srnama ili koæutama
nijesam mogla da pazim na vlastiti poljskim: nemojte buditi, nemojte
vinograd. smetati ljubavi, dok njoj samoj ne
7 Pa kaœi mi ti, kojemu pripada srce bude volja!
moje: gdje stoji stado tvoje, gdje 8 Zaruçnica: Sluæaj! Moj dragi, evo, on
plandujeæ opodne? Ne bih htjela lutati dolazi, skaçe preko gora i poskakuje
meåu stadima drugova tvojih. preko humova.
8 Zaruçnik: Ako ne znaæ, najljepæa 9 Dragi je moj kao srna ili kao jelençe.
izmeåu œena: slijedi trag stada, tjeraj Gledaj samo: veø stoji iza zida, gleda
jariøe svoje na paæu pokraj æatora kroz prozor i viri kroz reæetku.
pastirskih! 10 Dragi moj progovori i reçe mi:
9 Htio bih te, prijateljice moja, Ustani, prijateljice moja, ti si lijepa
prispodobiti s plemenitim i onima u moja, doåi ovamo!
kolima faraonovim: 11 Gledaj samo, zima proåe, ode i
10 Kako pristaje lijepo obrazima tvojim proæumi daœd.
niz bisera, vratu tvojemu ogrlice 12 Na polju pokazuju se veø cvjetiøi;
zlatne! doælo je vrijeme rezanja loze. Pjevanje
11 Naçinit øemo ti zlatne grivne sa grlice çuje se u zemlji.
æarama srebrnim. 13 Plod svoj veø pusta smokova; slatko
12 Zaruçnica: Kada kralj poçiva za miriæe cvijet vinove loze. Ustani,
stolom, narod moj diæe mirisom prijateljice moja, ljepoto moja, doåi
ugodnim. ovamo!
13 Dragi je moj kao kutijica smirne, æto 14 Golubice moja u klisurama, u
mi poçiva na prsima. zaklonu vrletnom, daj da vidim lice
14 Dragi je moj kao grozd ciprov u tvoje, daj da sluæam glas tvoj, jer je glas
vinogradima engadskim. tvoj mio i lice tvoje blago.
15 Zaruçnik: Kako si lijepa, prijateljice 15 Zaruçnica: Pohvatajte nam lisice,
moja, kako si lijepa, oçi su tvoje kao male lisice, æto pustoæe vinograd, jer je
golubice. vinograd naæ u cvatu!
16 Zaruçnica: O, ti si lijep, dragi moj, 16 Moj je dragi moj, i ja sam njegova; on
preljubezan odista! Postelja je naæa je pastir na poljima ljiljana.
svjeœa zelen, 17 Dok dan zahladi i sjene uteku, doåi,
17 kuøne su nam grede cedri, stolovi dragi moj, kao srna ili kao jelençe na
çempresi. gorama mirisnim!
Pjesma Salomonova 492
Pjesma Salomonova 3 humu.
1 Noøu na postelji svojoj traœila sam 7 Sva si lijepa, prijateljice moja, nema
duæi svojoj dragoga, traœila sam ga, ali ljage na tebi.
ga ne naåoh. 8 Doåi s Libanona, zaruçnice, k meni,
2 Ustat øu, poøi øu po gradu, traœit øu doåi s Libara, doåi k meni! Siåi s
na ulicama i trgovima duæi svojoj brijega amonskoga, s vrhunca
dragoga: traœila sam ga, ali ga ne senirskoga i hermonskoga, iz peøina
naåoh. lavovskih, s gora risovskih!
3 Sretoæe me straœari, æto su obilazili 9 Ranjavaæ srce moje, sestro zaruçnice
po gradu: “Nijeste li vidjeli duæi mojoj moja, oçaravaæ mi srce svakim
dragoga?” pogledom oçiju svojih, svakom
4 Jedva sam ih mimoiæla, naåoh duæi karikom uresa na vratu svojemu!
svojoj dragoga. Drœala sam ga çvrsto i 10 Kako je blaga ljubav tvoja, sestro
nijesam pustila, sve dok ga ne zaruçnice moja, mnogo je slaåa od
odvedoh u kuøu matere svoje, u sobu vina ljubav tvoja! Svaku mirodiju
one, koja me rodila. nadvisuje miris ulja tvojih.
5 Zaruçnik: Zaklinjem vas, køeri 11 Usne tvoje, zaruçnice, kaplju
jerusalemske, srnama i koæutama medom. Jezik tvoj krije med i mlijeko.
poljskim: nemojte buditi, nemojte Miris je haljina tvojih kao miris
smetati ljubavi, dok njoj samoj ne Libanona.
bude volja! 12 Vrt je sestra zaruçnica moja, dobro
6 Zbor naroda: Æto ono ide gore iz ograåen, studenac zatvoren, izvor
pustinje tamo, stupovima dima zapeçaøen.
zaogrnuto? U mirisu smirne i tamjana 13 Nasad je tvoj voønjak æipaka, pun
i svakojakih mirodija? plodova prekrasnih, cipra i narda,
7 To je nosiljka Salomonova! Oko nje je 14 Narda i æafrana, iåirota i cimeta i
æezdeset junaka izmeåu junaka svakojakih rastlina za kad, smirne i
Izraelovih. aloja, sa svakojakim najfinijim
8 Svi su oni teæko naoruœani, iskuæani balsamima.
u boju, u svakoga maç o bedru, da 15 Izvor vrta mojega jest studenac œive
odole strahoti noønoj. vode, æto teçe s Libanona.
9 Palaçu je sebi sagradio kralj Salomon 16 Zaruçnica: Sjevere, ustani sad Juœe,
od drveta libanskoga. ovamo! Puhnite po vrtu mojemu! Neka
10 Stupove je napravio od srebra, kaplju mirisi njegovi! O, neka bi doæao
pokrov ad zlata, sjediæte s grimiznim dragi moj u vrt svoj, neka bi uœivao
jastucima, unutra sve ukraæeno plodove svoje, prekrasne!
ljubavlju køeri jerusalemskih.
11 Køeri jerusalemske, izaåite køeri Pjesma Salomonova 5
sionske, gledajte Salomona, kralja; 1 Zaruçnik: U vrt svoj dolazim, sestro
resi ga kruna njegova, kojom ga je zaruçnice moja! Berem smirnu svoju s
okrunila mati njegova na dan svadbe balsamom svojim, jedem sat svoj s
njegove, na dan veselja srca njegova. medom svojim, pijem vino svoje s
mlijekom svojim. Jedite, prijatelji,
Pjesma Salomonova 4 pijte, ponapijte se, mili moji!
1 Zaruçnik: Kako si lijepa, prijateljice 2 Zaruçnica: Spavala sam, ali je srce
moja, kako si lijepa! Oçi su tvoje kao moje bilo budno. Sluæaj! Eto kuca
golubice, ispod koprene svijetle. Kosa dragi moj! Zaruçnik: “Otvori mi, sestro
ti je kao stado koza, æto silaze gore moja, prijateljice moja, golubice moja,
gileadske. çista moja, mokra mi je glava od rose,
2 Zubi su ti kao stado ovaca, æto upravo i kosa moja od noønih kapi!”
izlaze iz kupala, kad se striœu: sve s 3 zaruçnica: Svukla sam veø haljinu
blizancima, nijedne meåu njima nema svoju, opet bih je morala obuøi! I noge
bez janjeta. sam sebi oprala, ah, morala bih ih opet
3 Usne su ti kao vrpca grimizna, milina zamazati!
resi usta tvoja. Kao kriæke mogranja 4 Tada dragi moj promoli ruku svoju
sjaju tvoja lica ispod koprene. kroz rupu: nutrina moj ustrepta od
4 Vrat ti je kao toranj Davidov zidnim njega.
vijencima naoruœan, tisuøe ætitova 5 Ja skoçih da otvorih dragome
vise na njemu, ætitova od samih svojemu. Tada mi ruke pokapa
junaka. smirna; niz prste mi poteçe smirna na
5 Prsa tvoja: dva blizanca srnçeta, æto drœak prijevornice.
pasu meåu ljiljanima. 6 Otvorih dragome svojemu. Ali
6 Dok dan zahladi i sjene uteku, htio dragoga mojega nije bilo, bio je otiæao.
bih poøi k smirnovoj gori, k tamjanovu Stade mi dah, jer on je govorio. Traœila
493 Pjesma Salomonova
sam ga, ali ga ne naåoh, zvala sam ga, svojoj, najmilija njoj, koja ju rodila.
ali mi se ne odazva. Kad je vide, hvale je djevojke, slave je
7 Sretoæe me straœari, æto su obilazili kraljice i inoçe:
po gradu. Izraniæe me, pokrivalo mi 9 Tko je ona, koja sja kao zora, lijepa
strgaæe, straœari zidova. kao mjesec, çista kao sunce,
8 Zaklinjem vas, køeri jerusalemske, strahovita kao ratna vojska?
ako susretnete dragoga mojega, kaœite 10 Zaruçnica: Silazila sam u gaj oraha,
mu, da sam se razboljela od ljubavi. da se nauœivam zeleni, æto niçe u
9 Køeri jerusalemske: æto je dragi tvoj dolini, da vidim, cvate li veø vinova
bolji od ostalih dragih, najljepæa meåu loza, pupe li æipci.
œenama? Æto je dragi tvoj bolji od 11 Tada iznenada - nijesam znala, kako
ostalih dragih, te nas tako zaklinjeæ? - smete mi se srce pred kolima pratnje
10 Zaruçnica: Dragi je moj bijel i kneœevske,
rumen, meåu tisuøama moœe se 12 Zbor pratnje: Vrati se, Sulamko,
poznati. vrati se, vrati se da te gledamo!
11 Kao zlato glava je njegova, kao Zaruçnica: Æto øete gledati na
najdragocjenije zlato. Kose njegove Sulamki, je li ples u dva zbora?
kao grozdovi, crne kao gavrani.
12 Oçi su mu kao golubice na potoku, Pjesma Salomonova 7
mlijekom umivene, poçivaju u miru. 1 Zbor: Kako su lijepi koraci tvoji u
13 Obrazi su njegovi kao lijehe papuçama, køeri kneœevska! Okret
mirisnog bilja, cvijeøe mirisno niçe u bedara tvojih kao åerdan oko vrata,
njima. Usne njegove cvatu kao ljiljani djelo ruke umjetniçke.
skrletni, kaplju smirnom dragocjenom. 2 Krilo ti je kao zdjela dragocjena -
14 Ruke su njegove kao zlatne æipke, nikada u njoj neka ne us fali vina! -
obloœene dragim kamenjem. Tijelo je Tijelo ti je kao stog pæenice, ljiljanima
njegovo kao umjetno djelo od slonove ograåen.
kosti, obloœeno safirima. 3 Prsa tvoja: dva blizanca srnçeta!
15 Stoji kao na stupovima od mramora, 4 Vrat tvoj: toranj od slonove kosti! Oçi
uglavljenim na zlatnom podnoœju. tvoje: jezera u Heæbonu pred vratima
Uzrast mu je kao Libanon, krasan kao batrabimskim. Nos je tvoj kao toranj
cedri. libanonski, koji gleda prema
16 Usta su mu puna sladosti. Sve je na Damasku.
njemu ljupko. Takav je dragi moj, 5 Glava tvoja na tebi kao Karmel, kosa
takav je prijatelj moj, køeri na glavi tvojoj kao grimiz kraljevski, u
jerusalemske! pletenice spletena.
17 Køeri jerusalemske: Kamo je otiæao 6 Zaruçnik: Kako si lijepa, kako ljupka,
dragi tvoj, najljepæa meåu œenama? ti draga, køeri puna miline!
Kamo je okrenuo dragi tvoj, da ga 7 Uzrast tvoj kao palma, prsa tvoja kao
traœimo zajedno s tobom? grozdovi.
8 Obuze me zelja: popet øu se na
Pjesma Salomonova 6 palmu, dohvatit øu plodove njezine:
1 Zaruçnica: U vrt svoj otiæao je dragi tada øe mi njedra tvoja biti groœåe s
moj k lijehama mirisnog bilja, da se vinove loze. Dah je nosa tvojega kao
naslaåuje u gaju ugodnom i da bere miris jabuke,
ljiljane. 9 Usta tvoja kao najbolje vino, æto mi
2 Moj je dragi moj, i ja sam njegova! On slatko kvasi grlo lije se preko usana i
je pastir na poljanama ljiljana. zuba.
3 Zaruçnik: Lijepa si, draga moja, kao 10 Zaruçnik: Ja sam posve dragoga
Tirsa krasna kao Jerusalem, svojega! I srce je njegovo puno çeœnje
strahovita kao ratna vojska. za mnom.
4 Odvrati oçi svoje od mene; one me 11 Doåi, dragi moj, poåimo van u polja!
omamjuju! Kosa ti je kao stado koza, Pod grmljem ciprovim legnimo na
æto silaze s gore gileadske. poçinak!
5 Zubi su ti kao stado ovaca, æto izlaze 12 Rano u jutro poøi øemo u vinograde
iz kupala: sve s blizancima, nijedne da vidimo, zameøe h se veø vinova loza,
meåu njima nema bez janjeta. otvaraju li se cvjetovi, cvatu li æipci.
6 Kao kriæka mogranja sjaju tvoja lica Tamo øu ti posvetiti ljubav svoju.
ispod koprene. 13 Mandragore diæu veø svojim
7 Veø æezdeset imam kraljica i mirisom. Vrata naæa kriju
osamdeset drugih œena i djevojaka bez svakojakoga krasnog voøa: novoga i
broja. staroga, za tebe sam ga saçuvala,
8 Ali je samo jedna golubica moja, çista Dragi moj!
moja: samo je ona miljenica materi
Pjesma Salomonova 494
Pjesma Salomonova 8 njezini.
1 Ah, da bi mi ti brat bio, koji je dojio 7 Kad bi bilo joæ toliko voda: “ne mogu
prsa matere moje! Tada bih te smjela one da ugase ljubav! I rijeke nikada ne
cjelivati, kad bih te naæla vani: nitko otrgnuæe ljubavi! Kad bi tko davao sve
me ne bih za to prekorio. imanje kuøe svoje za ljubav: mogao bi
2 Uzela bih te sa sobom i povela te u on biti samo prezren!
kuøu matere svoje, koja me odgojila, 8 Braøa zaruçnice: Imamo se stricu, joæ
dala bih ti da pijeæ vino mirisavo, sok nema prsiju, Æto øemo çiniti sa
od æipaka. sestrom svojom, kad je doåu prositi?
3 Tada se privine ljevica njegova pod 9 Ako je ona zid: sagradit øemo na
glavu moju, u ljubavi me ogrli desnica njemu tvråavu od srebra! Ako li vrata,
njegova. utvrdit øemo ih trenicama cedrovim!
4 Zaruçnik: Zaklinjem vas, køeri 10 Zaruçnica: Ja sam zid! Prsa su moja
jerusalemske: nemojte buditi, kao tornjevi. Ali sam za njega jedna,
nemojte smetati ljubavi, dok njoj koja se je veø predala.
samoj ne bude volja! 11 Imao je Salomon vinograd u Baal-
5 Køeri jerusalemske: Tko je ona, koja Hamonu, povjerio je vinograd
ide gore iz pustinje tamo, naslonjena çuvarima i morao je svaki za rod
na dragoga svoga? Zaruçnik: Pod njegov platiti tisuøu srebrnjaka.
jabukom probudio sam te, gdje te je u 12 Zaruçnica: Moj vlastiti vinograd
bolima rodila mati tvoja, gdje je u muci samo je za me, tebi te tisuøe, o
leœala roditeljka tvoja. Salomone, i dvije stotine onima, koji
6 Kao peçat postavljam se tebi na srce, çuvaju plodove njegove!
na ruku tvoju kao peçat! Køeri 13 Zaruçnik: Ti, koja stanujeæ u
jerusalemske: Jest, ljubav je jaka kao vrtovima prijatelji prisluækuju glas
smrt. Ljubomornost ljubavi tvrda je tvoj, daj mi da ga i ja çujem!
kao svijet mrtvih. Œar je njezin kao 14 Zaruçnica: Brœe doåi, dragi moj, kao
oganj plamenit, i munje su plamenovi srna ili kao jelençe na gorama mirisnim!
Izaija
1 Viåenje Izaije, sina Amosova, æto ga je 9 Jest, da nam Gospod nad vojskama
gledao nad Judom i Jerusalemom u nije ostavio jedan ostatak, bili bismo
dane kraljeva Uzije, Jotama, Ahaza i kao Sodoma, izjednaçili bismo se s
Ezekije od Jude. Gomorom!
2 Çujte, nebesa, sluæaj, zemljo, jer 10 I çujte rijeç Gospodnju, knezovi
Gospod govori: “Djecu odgojih i Sodome, posluæaj naputak Boga
podigoh, ali mi ona postade nevjerna. naæega, narode Gomore!
3 Vol poznaje gospodara svojega i 11 “Æto øe mi mnoætvo œrtava vaæih?”,
magarac jasle gospodara svojega. tako govori Gospod. “Sit sam œrtava od
Samo Izrael ne poznaje, narod moj ne ovnova i pretiline od teladi i ne marim
razumije!” viæe za krv bikova, janjaca i jaraca.
4 Jao, pokoljenje grijeæno, narode 12 Kad dolazite da se pokaœete preda
zlodjelima natovareni, leglo zlikovaca, mnom -: tko traœi od vas, da gazite
djeco izroåena! Oni ostaviæe Gospoda, trijemove moje?
pogrdiæe Sveca Izraelova, okrenuæe 13 Ne prinosite viæe œrtava nevrijednih,
mu leåa. jer mi se gadi. Mjesec mlaåak, subotu,
5 Kamo da vas se joæ bije, kad jednako poziv na blagdan sveçan - ne
otpadate? podnosim: zlodjela i blagdan.
6 Posve je bolesna glava i posve je 14 Duæa moja mrzi na vaæe mlaåake i
iznemoglo srce. Od pete do glave nema blagdane, jer su mi na teret i dodija mi
niæta zdrava na tebi, samo uboj, podnositi ih.
modrice i rane svjeœe. Nije ih se 15 I kad æirite ruke svoje zatvaram ipak
iscijedilo, ni zavilo, ni uljem ublaœilo. oçi svoje od vas, i kad molite joæ toliko,
7 Zemlja je vaæa postala pustinja, ne sluæam vas: ruke su vaæe pune krvi.
gradovi su vaæi ognjem popaljeni i vaæe 16 Operite se! Oçistite se! Uklonite zla
njive - : tuåini ih jedu na vaæe oçi, djela svoja ispred oçiju mojih,
pustoæ je kao kod razora Sodome. prestanite zlo çiniti!
8 Samo køi Siona preostade kao koliba 17 Uçite se dobro çiniti: teœite za
u vinogradu, kao straœara u polju pravdom, pomaœite potlaçenomu,
krastavaca, kao kula straœarska. pribavite pravicu siroti, branite
495 Izaija
udovicu!” maç narod proti narodu i viæe se ne uçi
18 “Dobro dakle, sudimo se!”, tako ratu.
govori Gospod. “I ako su grijehi vaæi 5 Dakle, kuøo Jakovljeva, zaputimo u
crveni kao skerlet, postat øe bijeli kao svjetlosti Gospodnjoj!
vuna! 6 Ali si odbacio narod svoj, kuøu
19 Ako hoøete sluæati, uœivat øete Jakovljevu; jer su puni vraçara s
najbolje u zemlji. Istoka, gatalaca kao Filistejci. Idu
20 Ali ako neøete i prkosite, proœderat ruku u ruku s tuåincima.
øe vas maç!” - Zaista, usta Gospodnja 7 Puna je zemlja njihova srebra i zlata
rekoæe. i nema broja blagu njihovu; puna je
21 Kako postade bludnicom vjerni zemlja njihova konja i nema broja
grad, koji je bio pun pravice! Nekoø je kolima njihovim.
stanovala u njemu pravednost, a sada 8 Puna je zemlja njihova idola i
- krvnici. klanjaju se djelu ruku svojih, æto ga
22 Srebro tvoje postade troska, vino naçiniæe prsti njihovi.
tvoje razvodnjeno. 9 Pregiblje se çovjek, poniætava se muœ;
23 Knezovi su tvoji buntovnici, drugovi neøeæ im oprostiti.
kradljivcima. Oni svi ljube mito i lete za 10 Zavuci se u peøine kamene, skrij se
novcima. Siroti ne daju pravice i u prah, pred strahovitim pogledom
parnica udovice ne dolazi pred njih. Gospodnjim, pred uzviæenim
24 Zato govori Svemoguøi, Gospod nad veliçanstvom njegovim!
vojskama, Izraelov jaki Bog: “Ha, rijeæit 11 Prignut øe se uznositost ljudi,
øu se na neprijateljima svojim, osvetit poniætit øe se oholost muœeva. Samo je
øu se protivnicima svojim! Gospod uzviæen u onaj dan.
25 Okrenut øu ruku svoju proti tebi! 12 Jer øe dan suda Gospod nad
Oçistit øu kao luœivom troske tvoje, vojskama odrœati nad svim, æto je
izluçit øu sve olovo tvoje. oholo i uznosito, i nad svim, æto se
26 Postavit øu ti opet suce kao prije i podiœe, da se to poniæti,
savjetnike kao iz poçetka. Tada øeæ se 13 Nad svim cedrima Libanona,
opet zvati ‘grad pravednosti’, ‘grad visokim, ponositim, i nad svim
vjerni’. hrastovima od Baæana,
27 Tvorenjem pravde Sion øe se spasiti, 14 Nad svim gorama visokim i nad svim
pravednoæøu obraøenici njegovi.” humovima izdignutim,
28 A nevjernici i grjeænici svi øe 15 Nad svakom kulom visokom i
propasti. Koji ostave Gospoda, izginut svakim zidom utvråenim,
øe. 16 Nad svim laåama taræiækim i nad
29 Jer øete se posramiti zbog gajeva, svakim brodom dragocjenim.
æto ih tako ljubite. Morat øete se 17 Prignut øe se uznositost ljudi,
zastidjeti zbog vrtova, æto ih tako poniætit øe se oholost muœeva. Samo je
volite. Gospod uzviæen u onaj dan.
30 Jer øete biti kao hrast, kojemu vene 18 Iæçeznut øe svi idoli.
liæøe, kao vrt bez vode, 19 Zavlaçit øe se ljudi u peøine kamene,
31 Jaki øe biti kao kuçine, djelo njegovo u rupe zemaljske pred strahovitim
kao iskra. Oboje øe se zapaliti zajedno, pogledom Gospodnjim, pred
i nitko neøe gasiti. uzviæenim veliçanstvom njegovim,
kad ustane da zemlju prepadne.
Izaija 2 20 U onaj øe dan çovjek idole svoje iz
1 Objava, koju je primio Izaija, sin srebra i zlata, æto ih naçinio sebi, da im
Amosov, o Judi i Jerusalemu. se klanja, pobacati krticama i slijepim
2 Na svræetku dana dogodit øe se, da miæima.
bude utvråena gora s kuøom 21 Da se zavuçe u rasjekline kamene, u
Gospodnjom kao glavica gorama, pukotine gorske pred strahovitim
uzviæena iznad visina. pogledom Gospodnjim, pred
3 Tada øe grnuti k njoj svi koliki narodi. uzviæenim veliçanstvom njegovim,
Mnogi øe narodi iøi tamo i govoriti: kad ustane da zemlju prepadne.
“Doåite da idemo na goru Gospodnju, 22 Zato se proåite ljudi, kojima kroz
u kuøu Boga Jakovljeva! Neka nas on nos ide dah œivotni! Kako ih treba malo
uøi svojim putovima! Mi hoøemo hoditi cijeniti!
stazama njegovim, jer nauka izlazi sa
Siona i rijeç Gospodnja od Jerusalema. Izaija 3
4 On sudi meåu narodima, govori 1 Gle, Svemoguøi, Gospod nad
pravicu mnogim narodima. Oni vojskama, oduzima Jerusalemu i Judi
raskivaju maçeve svoje za raonike, ætap i potporu, svaku potporu u
koplja svoja za srpove. Viæe ne diœe kruhu, svaku potporu u vodi,
Izaija 496
2 Junaka i ratnika, suca i proroka, pletenica øela, mjesto sveçanih haljina
vraçara i starjeæinu, pokorniçka odjeøa, mjesto ljepote
3 Stotnika i çovjeka ugledna, ljaga.
savjetnika, majstora u umjetnosti i 25 Tvoji ratnici padaju od maça, tvoji
çarobnjaka. junaci u boju.
4 Djeçake stavljam za gospodare nad 26 Vrata njegova tuguju i plaçu,
njima. Djeca øe im obijesna oplijenjen sjedi on na zemlji.
zapovijedati.
5 I gura se narod, çovjek proti çovjeku, Izaija 4
i jedan proti drugomu. Ustaje mladiø 1 U onaj øe dan sedam œena prionuti za
na starca nepoæten na poætena. jednoga muœa i ovako øe govoriti:
6 Tada jedan uhvati brata u kuøi oca “Same øemo se hraniti i odijevati, samo
svojega: “Ti imaæ joæ gornju haljinu, ti daj da nosimo tvoje ime, skini s nas
moraæ biti knez naæ i vladati nad ovim sramotu!”
rasulom!” 2 U onaj øe dan biti mladica Gospodnja
7 Onda on u onaj dan poviçe glasno: na ures i çast, i plod zemlje na ponos i
“Neøu da budem lijeçnik za rane, U slavu onima, koji su bili spaæeni iz
kuøi mojoj nema kruha ni haljine, Ne Izraela.
postavljajte me knezom narodu!” 3 Tko je tada joæ preostao u Sionu i na
8 U ruæevine øe pasti Jerusalem, i Juda œivotu je u Jerusalemu, zvat øe se svet,
øe pasti, jer se jezici njihovi i djela svaki, koji je upisan za œivot, u
njihova protive Gospodu i prkose Jerusalemu.
svetim oçima njegovim. 4 Kada Svemoguøi opere neçistoøu:
9 Izgled lica njihova svjedoci proti køeri Siona i utamani iz sredine
njima. Kao Sodoma govore javno o njegove krvno djelo Jerusalema
grijehu svojemu. Jao njima! Sebi duhom suda, duhom çiæøenja:
samima samo nanose ætetu. 5 Tada øe Gospod nad çitavim
10 Blagoslovljen je pravednik! Njemu je prostorom gore Siona, nad
dobro; jer œanje plaøu svojih djela skupætinama njezinim stvoriti oblak
11 Teæko bezboœniku! Njemu je zlo; jer za dan, a za noø sjaj i plameni oganj.
øe mu se naplatiti rad njegovih ruku. Jest, zaklon øe biti nad svom slavom.
12 Djeca, narode moj, tvoji su 6 I bit øe koliba, da sjenom zaklanja
gospodari. Lihvari vladaju nad tobom. danju od œege i da bude zar ætita i krov
Narode moj, zavodnici su tvoje voåe. od oluje i daœda.
Oni kvare tijek tvojoj stazi.
13 Na sud ustaje Gospod, da sudi Izaija 5
narodima. 1 Zapjevat øu o prijatelju svojemu,
14 Na sud ide Gospod sa starjeæinama pjesmu prijatelja svojega o vinogradu
naroda svojega i s knezovima njegovu! Vinograd je imao prijatelj moj
njegovim: “Potrste vinograd! U vaæim je na plodnoj visini.
kuøama ugrabljeno dobro siromaha. 2 On ga je ogradio i otrijebio iz njega
15 Kako vi dolazite da gazite narod moj, kamenje i zasadio u njemu lozu
da satirete siromaha, - govori plemenitu. Sagradio je u njemu kulu,
svemoguøi Gospod nad vojskama. iskopao tijesak i nadao se, da øe roditi
16 Gospod govori: “Uznosite su køeri groœåem, a on rodi vinjagom.
Siona. Idu opruœena vrata i bacajuøi 3 I sada, stanovnici Jerusalema, ljudi
poglede pohotne. Sitno koraçaju i iz Jude, sudite izmeåu mene i
zvekeøu nogama.” vinograda mojega!
17 Zato øe Svemoguøi uçiniti da oøelavi 4 Æto je joæ trebalo uçiniti vinogradu
tjeme køerima Siona. Prijekor i mojemu, a la mu nijesam uçinio?
sramotu donijet øe na njih Gospod. Nijesam li se smio nadati, da øe roditi
18 U onaj øe dan Svemoguøi otrgati groœåem? - A on rodi vinjagom.
nakit: “noœne zaponce, poçeonice i 5 Pa da vam sada javim, æto øu uçiniti
polumjesece, vinogradu svojemu: “Sruæit øu ogradu
19 Nauænice, narukvice i koprene, njegovu, neka postane paænjak! Sruæit
20 Ukosnike, podveze i pojase sjajne, øu zid njegov, neka se gazi!
mirisnice i hamajlije, 6 Uçinit øu ga pustinjom, neøe se
21 Prstene i nosnice, obrezivati ni okopavati. Buknut øe u
22 Sveçane haljine i plaæteve, ogrtaçe i njemu draça i trnje. I zapovjedit øu
kesice, oblacima, da ne puætaju viæe na njega
23 Ogledala, fine koæuljice, oglavlja i daœda.
pokrivala. 7 Jer je kuøa Izraelova vinograd
24 Tada øe biti mjesto miomirisa Gospoda nad vojskama i ljudi su
smrad, mjesto pojasa uœe, mjesto Judini sad miline njegove. On se nadao
497 Izaija
dobru djelu, a eto zlo djelo, na narod njegov. On je zamahnuo
pravednosti, a eto zloøa! rukom svojom na njega, udario ga da
8 Jao vama, koji sastavljate kuøu s su se gore zadrmale i da su mrtva
kuøom, njivu na njivu nastavljate, dok tjelesa njihova leœala po ulicama kao
viæe ne bude prostora, a vi sami smeøe. Kod svega toga nije popustio
ostanete vlastela u zemlji! gnjev njegov, i joæ je uvijek ostala
9 U mojim uæima zvuçi rijeç Gospoda ispruœena ruka njegova.
nad vojskama: “Zaista, mnoge øe kuøe 26 Podignut øe zastavu narodu u
opustjeti! Bile i tako velike i tako lijepe: daljini i primamiti ga s krajeva zemlje.
postat øe bez ljudi! I gle, brzo dolazi i hitro.
10 Jer øe deset rala vinograda dati 27 Nema u njem umorna ni sustala.
jedan bat, jedan homer sjemena dat øe Nitko ne drijema i nitko ne spava.
efu.” Nikomu se ne raspasuje pojas oko
11 Jao vama, koji se rano ujutro opijate bedara njegovih. Nikomu se ne rastrga
i do kasno u noø sjedite i gorite od vina! remen na obuøi njegovoj.
12 Citara i harfa, bubanj i frula i vino 28 Strijele su njegove oætre, i svi su
na vaæim su gozbama. A ne pazite na lukovi njegovi zapeti. Kao kremen su
upravljanje Gospodnje i ne vidite djela kopita konja njegovih i toçkovi su
ruku njegovih. njegovi kao vihor.
13 Zato mora narod moj putovati u 29 Rika je njegova kao u lavice. Riçe kao
suœanjstvo, jer nije imao razboritosti. mladi lavovi. Reœi, zgrabi plijen i drœi ga
Istroæeni su od gladi plemeniti njegovi, çvrsto i nitko mu ga ne ote.
i mnoætvo njegovo gine od œeåi. 30 U onaj dan buçi nad Judom kao æto
14 Zato æirom otvara carstvo mrtvih buçi more. I pogleda li se na zemlju:
poœudno œdrijelo svoje i silno gle, tu je tmina tjeskobna, i svjetlost je
razvaljuje zjalo: i silazi u njega sjaj pomraçena oblakom tamnim!
Jerusalema, buçno mnoætvo njegovo i
tko se veseli u njemu. Izaija 6
15 Tako se pregiblje çovjek, poniætava 1 U godini smrti kralja Uzije vidjeh
se muœ; oçi se oholicama spuætaju. Svemoguøega gdje sjedi na prijestolju
16 A uzvisit øe se na sudu Gospod nad visoku i uzviæenu. Skut je njegov
vojskama, i Bog, Sveti, pokazat øe se ispunjavao hram.
svet u pravednosti. 2 Serafi su stajali pred njim. Svaki je
17 Tada øe tamo pasti janjci, kao da je imao æest krila. Dvjema je zaklanjao
to paæa njihova, i ovnovi øe pasti travu lice svoje, dvjema noge svoje, a dvjema
na ruæevinama plemenitih. se lebdeøi drœao.
18 Jao vama, koji dovlaçite zlodjela 3 Jedan je vikao drugome: “Svet, svet,
konopcima ludosti, odmazdu kao svet je Gospod nad vojskama! Puna je
uœem kolskim! sva zemlja slave njegove.”
19 Koji govorite: “Neka ipak pohiti, 4 I zadrmaæe se pragovi na vratima od
neka brzo doåe djelo njegovo, da ga glasa, kojim su vikali, i kuøa se napuni
vidimo! Neka se ipak pribliœi, neka dima.
doåe æto je naumio Svetac Izraelov, da 5 Tada ja povikah: “Jao meni, ja sam
ga poznamo! izgubljen; jer sam çovjek neçistih
20 Jao vama, koji zlo zovete dobro, i a usana i stojim kod naroda neçistih
dobro zlo! Koji pravite od tmine usana. I ugledah kralja, Gospoda nad
svjetlost, a od svjetlosti tminu, koji vojskama, vlastitim oçima!”
pravite od gorkoga slatko, a od 6 Tada jedan od serafa doletje k meni,
slatkoga gorko! u ruci mu œiv ugljen, æto ga je bio uzeo
21 Jao vama, koji ste mudri u vlastitim sa œrtvenika klijeætima.
ocima i razumni pred samima sobom! 7 Dotaçe se njim usta mojih i reçe: “Gle,
22 Jao vama, koji ste junaci u piøu l ovo se dotaçe usana tvojih: krivnja
vina i hrabri u mijeæanju silovita piøa! zlodjela tvojih iæçeznu, grijeh se tvoj
23 Koji oslobaåate krivca za poklone, a utamani!”
onome, koji ima pravo, oduzimate 8 I zaçuh glas Svemoguøega, koji reçe:
pravdu! “Koga da poæljem? Tko øe iøi po nalogu
24 Zato kao æto jezik ognja proœdire mojemu?” Ja odgovorih: “Evo mene,
strnjiku, i slame nestaje u plamenu, poælji me!”
tako øe korijen njihov postati kao 9 On reçe: “Idi, reci tome narodu:
truleœ, cvijet øe se njihov razletjeti kao “Sluæajte samo, sluæajte, ali neøete
prah, jer odbaciæe zakon Gospoda nad razumjeti! Gledajte samo, gledajte, ali
vojskama i pogrdiæe rijeç Sveca neøete poznati!
Izraelova. 10 Uçini da otvrdne srce tome narodu!
25 Zato se je raspalio gnjev Gospodnji Uçini gluhima uæi njegove, slijepima
Izaija 498
oçi njegove, da ne vidi oçima svojim, da dobro.
ne çuje uæima svojim, da srce njegovo 16 Jer prije nego joæ djeçak nauçi
ne dobije spoznaje, da se ne obrati i ne odbaciti zlo, a izabrati dobro, leœat øe
ozdravi!” opustoæena zemlja, pred koje
11 Ja upitah: “Dokle, Svemoguøi? On dvojicom kraljeva tebe hvata groza.
odgovori: “Dok ne opuste gradovi, da 17 Gospod øe pustiti na te, na narod
budu bez stanovnika, kuøe da budu tvoj i na kuøu oca tvojega dane, kakvih
bez ljudi, i zemlja dok ne opusti, nije bilo, otkad Efraim otpade od Jude,
12 Dok Gospod ne protjera u daljinu preko kralja asirskoga.
ljude i ne bude pustoæ velika u zemlji. 18 U onaj øe se dan dogoditi, da Gospod
13 Jest, œivi joæ u njoj desetina, pa øe se zazviœdi muhi, æto sjedi na kraj rijeka
i ona zatrti! Ali kao kod brijesta, kao egipatskih, i pçeli u zemlji asirskoj.
kod hrasta ostane panj, i kad se 19 Svi oni dolaze i nastanjuju se u
posijeku, tako je njihov panj sveto pustim dolinama i u kamenim
sjeme. rasjelinama, u svim trnjacima i na
svakom paænjaku.
Izaija 7 20 U onaj øe dan Svemoguøi obrijati
1 U dane Ahaza, sina Jotama, sina britvom kupljenom iz preko Eufrata,
Uzije, kralja Judina, doåoæe kralj kraljem asirskim, kosu na glavi i sve
Resin od Arama i Pekah, sin Remalijin, druge kose. I bradu øe on uzeti.
kralj Izraelov, na Jerusalem, da ga 21 U onaj øe se dan dogoditi, da jedan
opsjednu, ali ga ne mogoæe zauzeti. sebi drœi kravicu i dvije ovce.
2 Javiæe kuøi Davidovoj: “Aram se je 22 I zbog mnoœine mlijeka, æto ga one
utaborio u Efraimu.” Tada zadrhta daju, hranit øe se ljudi gruæevinom; jer
srce njegovo i srce naroda njegova kao od gruæevine i meda œivjet øe svaki, koji
æto ustrepøe drveøe u æumi od vjetra. je preostao u zemlji.
3 I Gospod reçe Izaiji: “Izaåi k Ahazu, ti 23 U onaj øe se dan dogoditi, da je svako
i tvoj sin Æear-Jaæub, na kraj vodovoda mjesto, gdje ima tisuøe çokota za
gornjega jezera l na put kod polja tisuøu æekela, puno trnja i puno draçe.
valjareva, 24 Sa strijelom i lukom ide se onamo,
4 I reci mu: çuvaj se i budi miran, ne boj jer je sva zemlja trnje i draça.
se i srce tvoje neka se ne plaæi od ta dva 25 Na sve breœuljke, æto se sada kopaju
ugarka, æto se puæe, unatoç trnokopom, neøe se viæe stupiti od
raspaljenom gnjevu Resina i Arama i straha pred trnjem i draçom. Sluœit øe
sina Remalijina! govedima kao pasiæte i bit øe gaœeni od
5 Jer Haran zlo misli proti tebi i Efraim ovaca.”
i sin Remalijin,
6 Jer rekoæe: “Hajdemo na Judu, Izaija 8
pritisnimo ga, osvojimo ga za se, i sina 1 Gospod mi reçe dalje: “Uzmi ploçu
Tabelova uçinimo kraljem u njem!” veliku i napiæi na njoj pismom
7 Zato veli Gospod, Svemoguøi: “To çovjeçjim: ‘Maher-Æalal-Haæ-Baz -
neøe nikada uspjeti i nikada se Hitro grabi, brzi plijen’
dogoditi! 2 I uzmi mi usto pouzdane svjedoke,
8 Ne, Aramu je glava Damask, i naime sveøenika Uriju i Zahariji, sina
Damasku je glava Resin. Joæ æezdeset Berekijina!”
i pet godina, i Efraim je opustoæen, i 3 Tada ja pristupih k proroçici, ona
nema viæe tamo naroda. zatrudnje i rodi sina. A Gospod mi
9 Efraimu je glava Samarija, i Samariji zapovjedi: “Maher-Æalal-Haæ-Baz;
je glava sin Remalijin. Ako ne vjerujete, 4 Jer prije nego joæ djeçak nauçi zvati
nemate viæe opstanka.” oçe i majko, donijet øe se bogatstvo od
10 I Gospod reçe dalje Ahazu: Damaska i plijen od Samarije pred
11 “Izmoli sebi znak od Gospoda, Boga kralja asirskoga.”
svojega, u dubini dolje, ili gore u visini! 5 Dalje joæ reçe mi Gospod:
12 Ahaz odgovori: “Neøu moliti za to, 6 “Jer ovaj narod prezire vode Æiloaha,
niti øu kuæati Gospoda.” æto teku tiho, i drœi s Resinom i sinom
13 Tada reçe Izaija: “Sluæajte dakle od Remalijinim,
kuøe Davidove! Nije li vam dosta, æto 7 Zato, evo, Svemoguøi øe navesti na
dosaåujete ljudima, da joæ dosaåujete njih silne, velike vode Eufrata: “kralja
i Bogu mojemu? Asirije i svu moø njegovu. On øe se
14 Zato øe vam sam Svemoguøi dati popeti iznad svih korita svojih, izaøi øe
znak: “Eto, djevica øe zaçeti i roditi sina iznad svih obala svojih.
i nadjenuti mu ime Emanuel 8 Razlit øe se preko Jude, zaplavit øe i
15 Gruæevinom i medom hranit øe se, poplaviti, dok doåe do grla, Krila øe mu
dok ne nauçi odbaciti zlo, a izabrati se raæiriti preko sve kolike zemlje tvoje,
499 Izaija
o Emanuele! 5 Jer svaka obuøa ratnika i plaæt krvlju
9 Bjesnite samo, narodi - i dræøite! napojen izgorjet øe i bit øe plijen
Çujte, sve daljine zemlje! Oruœajte se - plamenu.
dræøite! Oruœajte se, dræøite! 6 Jer nam se rodi dijete, sir nam se
10 Snujte osnovu - ona øe se ipak dade. Vlast poçiva na pleøima
uniætiti! Stvorite odluku - neøe biti od njegovim, ‘çudo od savjetnika’ glasi
nje niæta, jer Bog je s nama. ime njegovo, ‘Jaki Bog, ‘Otac vjeçni’,
11 Jer mi ovako reçe Gospod, kad je ‘Knez mira’.
ruka njegova teæko leœala na meni i on 7 Njegova je punina vlasti, mir nema
me opomenuo, da ne idem putem nikada kraja. Vladat øe na prijestolju
ovoga naroda: Davidovu i nad kraljevstvom njegovim.
12 “Ne zovite urotom sve ono, æto ovaj Uçvrstit øe ga i poduprijeti pravicom i
narod zove urotom; i onoga, çega se on pravednoæøu od sada dovijeka.
boji, ne bojte se i ne plaæite se! Revnost Gospoda nad vojskama to øe
13 Gospoda nad vojskama, njega drœite uçiniti.
svetim! On neka vam je strah, i on neka 8 Rijeç posla Svemoguøi proti Jakovu.
vam je bojazan! Ona øe pasti u Izraelu.
14 On øe vam postati povod svetosti, 9 Objavit øe se svemu narodu, Efraimu
kamen spoticanja, hrid spoticanja za i stanovnicima Samarije, koji oholo i
obadvije kuøe Izraelove, zamka i mreœa ponosito govore:
za stanovnike Jerusalema. 10 “Opeke se sruæiæe, ali mi sada
15 Mnogi se od njih spotiçu i padaju, bit gradimo od tesana kamena. Dudovi su
øe satrveni, zapleteni i uhvaøeni.” bili posjeçeni, ali mi stavljamo cedre
16 Ja øu saçuvati svjedoçanstvo, na mjesto njihovo.
zapeçatiti objavu u svojim uçenicima. 11 Ali Gospod dade protivnicima
17 Çekat øu Gospoda, koji skriva lice Resinovim prevlast nad njima i
svoje od kuøe Jakovljeve, i ufat øu se u podbode neprijatelje njihove:
njega. 12 Sirijce na istoku, Filistejce na
18 Evo, ja i djeca, koju mi je darovao zapadu. Na sva usta proœdrijeæe
Gospod, jesmo postavljeni za znak i Izraela. Kod svega toga ne popusti
znamenje u Izraelu od Gospoda nad gnjev njegov, i ostade joæ uvijek
vojskama, koji stanuje na gori Sionu. ispruœena ruka njegova.
19 I ako vam reknu: “Pitajte vraçare i 13 Ipak se narod ne obrati li onomu,
gatare, koji æapøu i guçu!”, odgovorite: koji ga je bio. Za Gospoda nad
“Ne treba li narod da pita Boga svojega? vojskama nijesu pitali niæta.
Zar da pita mrtve za œive?” 14 Zato odsijeçe Gospod obadvoje
20 Traœite zakon i objavu! Tko ne govori Izraelu, glavu i rep, granu palmovu i
tako, njemu viæe nema, zore. situ u jedan dan.
21 Hoda naokolo, zabrinut i gladan. A 15 - Starjeæine i ugledni, to su glava; i
kad ogladni, upada u gnjev i psuje proroci, koji uçe laœ, to su rep. -
svojega kralja i Boga! 16 Vode toga naroda jesu zavodnici, a
22 Okretat øe se prema gore i gledat øe koji se daju voditi od njih, osuåeni su
dolje na zemlju. A eto, ti je samo na propast.
nevolja i tmina, tjeskoban mrak. 17 Zato Svemoguøi nije ætedio mladiøa
njihovih i nije se smilovao sirotama i
Izaija 9 udovicama njihovim, jer su svi oni
1 Ali øe se raspræiti tmina! Zemlja, gdje bezboœni i zli, i svaka usta govore
sad vlada nevolja, ne ostaje ludost. Kod svega toga ne popusti
zamraçena! U prvo vrijeme osramotili gnjev njegov, i ostade joæ uvijek
su zemlju Zebulunovu i zemlju ispruœena ruka, njegova
Naftalijevu. Ali u posljednje vrijeme 18 Jer je bezboœnost gorjela kao oganj,
çasti on put na moru, zemlju s one koji spali trnje i draçu i upali guætik
strane Jordana, okolinu æume, tako da uzavrije u stupove
neznaboœaçku. dima.
2 Narod, koji hodi u tami, gleda 19 Od gnjeva Gospoda nad vojskama
svjetlost veliku. Nad onima, koji bila je zemlja spaljena, i narod je bio
stanuju u zemlji tamnoj, sja svjetlost. plijen plamenu. Nitko nije ætedio
3 Ti darujeæ bogato veselje, umnoœavaæ drugoga.
radost. Ljudi se raduju pred tobom, 20 Proœdirali su s desne strane i ostali
kao æto se raduju o œetvi, kao æto se ipak gladni; œderali su s lijeve stranke,
vesele, kad se dijeli plijen. i nijesu se opet nasitili.
4 Jer lomiæ teret jarma njegova, 21 Svaki je jeo meso bliœnjega svojega:
ætapove leåa njegovih, palicu goniça “Manaseh Efraima, Efraim Manaseha.
njegova kao nekoø u dan Midjana. A obojica se sloœiæe na Judu. Kod svega
Izaija 500
toga ne popusti gnjev njegov, i ostade planuti poœar kao oganj.
joæ uvijek ispruœena ruka njegova. 17 I svjetlost Izraelova postat øe oganj i
Svetac njegov œivi plamen, koji njegovo
Izaija 10 trnje i draçu spaljuje i u jedan dan
1 Teæko onima, koji izdaju zakone uniætava.
pune zla, i onima, koji piæu naputke, 18 I njegove krasne æume i vrtove
æto tlaçe, uniætit øe od duæe do mesa. I bit øe, kao
2 Da odbiju od suda uboge, da kad bolesnik iznemogne.
siromasima naroda mojega ugrabe 19 Lahko se moœe izbrojiti ostatak
pravicu, da im plijen budu udovice i da drveøa, æume, napisat ga moœe jedan
mognu opljaçkati sirote! djeçak.
3 Æto øete çiniti u dan pohoåenja i zla 20 A u onaj dan ostatak Izraelov i tko je
vremena, æto dolazi izdaleka? Kojemu umaknuo od kuøe Jakovljeve neøe se
øete pribjeøi za Pomoø? I gdje øete viæe oslanjati na onoga, koji ih bije,
ostaviti bogatstvo svoje? nego øe se vjerno oslanjati na
4 Ne preostaje niæta, nego da se Gospoda, Sveca Izraelova.
prignete meåu roblje, da padnete 21 Obratit øe se ostatak, ostatak
meåu pobijene. Kod svega toga ne Jakovljev, k Bogu jakome.
popusti gnjev njegov, i ostade joæ 22 I kad bi naroda tvojega, Izraele, bilo
uvijek ispruœena ruka njegova. kao pijeska morskoga: “ovamo øe se
5 Teæko Asiriji: “æibi gnjeva mojega, ostatak od njega obratiti. Odreåeno je
palici jarosti moje u ruci mojoj! uniætenje. Pravednost ga dovodi.
6 Proti narodu bezboœnome æaljem ga; 23 Jer odreåeno uniætenje izvræit øe
proti narodu, na koji se gnjevim, svemoguøi Gospod nad vojskama po
zapovjedam mu, da plijeni i otima sebi svemu svijetu.
i da ga izgazi kao blato na ulicama. 24 Zato ovako govori svemoguøi
7 Ali on ne shvaøa tako; srce njegovo ne Gospod nad vojskama: “Ne boj se,
misli tako. Ne, samo uniætenje ima on narode moj, koji stanujeæ na Sionu,
u srcu, da istrijebi mnoge narode. Asirca, koji te bije ætapom i æibu svoju
8 Jer on veli: “Nijesu li kraljevi svi moji diœe na te kao nekoø Egipat.
knezovi? 25 Jer samo joæ kratko vrijeme, joæ
9 Nije li Kalno kao Karkemiæ? Nije li malo, i gnjev moj i jarost moja prestaje,
Hamat kao Arpad? Nije li Samarija kao da ih uniæti.”
Damask? 26 Tada øe Gospod nad vojskama
10 Kako je ruka moja podizala kraljev- poginuti na njih biç kao onda, kad je
stva bogova, kojih likovi bili su moøniji na hridini gavranovoj pobio Midjance
od onih u Jerusalemu i Samariji, - On øe ætap svoj podignuti nad more,
11 Neøu li uçiniti i Jerusalemu i kao æto ga je podigao proti Egiptu,
njegovim bogovima onako, kako sam 27 U onaj øe se dan skinuti breme s
uçinio Samariji i njezinim bogovima?” leåa tvojih, i jaram øe njegov pasti s
12 Ali kad svræi Svemoguøi sve djelo vrata tvojega.
svoje na gori Sionu i u Jerusalemu, 28 On dolazi i ide prema Ajatu, prolazi
tada øu kazniti oholo djelovanje kralja kroz Migron, ostavlja prtljagu svoju u
asirskoga i ponosito sijevanje oçiju Mikmaæu.
njegovih. 29 Prolaze klancem, ostaju noøu u
13 Jer reçe: “Snagom ruku svojih to Gebi; Rama se prepada, Gibea Saulova
sam izveo i mudroæøu svojom, jer sam bjeœi.
tako razuman. Uklonio sam meåe 30 Viçi iza glasa, køeri Galimova!
narodima, zaplijenio sam blago Sluæaj, Laiæ! Jadni Anatot!
njihovo, u prah sam rinuo ohole 31 Madmena luta naokolo. Stanovnici
vladaoce njihove. Gebima bjeœe,
14 Ruka je moja uhvatila kao gnijezdo 32 Joæ danas posjeduje Nob. Veø
bogatstvo naroda. Iako se nagrabe rukom svojom zamahuje proti gori
ostavljena jaja, tako sam uzeo svu køeri sionske, proti humu Jerusalema.
zemlju, i nitko nije maknuo krilima, ni 33 Ali gle, tada svemoguøi Gospod nad
kljuna otvorio ili se usudio cvrknuti. vojskama kreæe grane silom
15 Hvasta li se sjekira proti onome, koji strahovitom. Visoki padaju, uzdignuti
njom sijeçe? Veliça li se pila proti se snizuju.
onome, koji je vuçe? Kao da bi prut 34 Æuma gusta pada pod sjekirom,
mahao onim, koji ga digne! Kao da bi Libanon se ruæi pod Silnim.
ætap podizao onoga, koji nije od drveta!
16 Zato øe svemoguøi Gospod nad Izaija 11
vojskama poslati meåu jake njegove 1 Ali øe izaøi mladica iz podanka
suæicu, i pod slavom øe njegovom Jesejeva; izdanak proizlazi iz korijena
501 Izaija
njegova. gnjev se je tvoj ipak stiæao, i utjeæio si
2 Na njemu øe poçivati duh Gospodnji: me!
duh mudrosti i razuma, duh savjeta i 2 Gle, Bog je spasenje moje! Potpuno se
jakosti, duh znanja i straha uzdam i ne bojim se, jer mi je Gospod
Gospodnjega. pobjeda i pjesma, Gospod! On mi je
3 Strah Gospodnji dopada se njemu. donio spasenje.”
Neøe suditi po oçevidu, niti øe 3 S veseljem øete crpsti vodu iz izvora
odluçivati po çuvenju. spasenja.
4 Ne, u pravednosti sudi on malenima, 4 U onaj dan reøi øete: “Pjevajte hvalu
po pravici prosuåuje siromahe u Gospodu! Zazivajte Ime njegovo!
zemlji. Udara silnike ætapom usta Navjeæøujte narodima djela njegova!
svojih. Dahom usana svojih umori Javljajte, da je uzviæeno Ime njegovo.
bezboœnika. 5 Pjevajte hvalu Gospodu; jer je uçinio
5 Pravednost je pojas bedara njegovih velike stvari! Neka se to objavi cijeloj
i vjernost je pojas bokova njegovih. zemlji!
6 Tada øe k boraviti s janjetom, ris øe 6 Klikujte i podvikujte, stanovnici
leœati s jaretom, tele, lav i ovca bit øe Siona, jer je velik u sredini vaæoj Svetac
zajedno. Malen djeçak moœe ih voditi. Izraelov!
7 Krava i medvjedica zajedno øe pasti.
Mladi njihovi zajedno øe leœati. I lav øe Izaija 13
jesti slamu kao goveçe. 1 Presuda nad Babilonom, koju je
8 Nejaçe igrat øe se nad rupom Izaija, sin Amosov, primio u viåenju.
gujinom. U rupu zmije baziliska 2 Podignite zastavu na gori goletnoj!
zavlaçit øe ruku svoju dijete odbijeno Viçite im iza glasa! Maæite rukom, neka
od prsiju. uåu na vrata silnika!
9 Neøe se çiniti niæta zlo, nikakva 3 “Ja sam zapovjedio sam
nepravda viæe na cijeloj svetoj gori posveøenima svojim, pozvao sam na
mojoj, jer je zemlja puna poznanja sud gnjeva svojega takoåer junake
Gospodnjega, kao æto vode pokrivaju svoje, koji se raduju ponosno.”
dno morsko. 4 Çuj, vika na gorama kao od mnogoga
10 U onaj dan izdanak iz korijena naroda Çuj, buka od kraljevstva, od
Jesejeva stoji kao zastava naroda: skupljenih naroda! Gospod nad
neznaboæci ga potraœuju, i poçivaliæte vojskama pregledava vojsku.
njegovo bit øe slavno. 5 Dolaze iz daleke zemlje, s kraja neba:
11 U onaj dan pruœa Svemoguøi po Gospod i oruåa srdœbe njegove, da
drugi put ruku svoju, da otkupi pohara svu zemlju.
ostatak naroda svojega, æto je preostao 6 Jauçite, jer je blizu dan Gospodnji!
od Asirije i od Egipta i od Patrosa, od Dolazi kao munja od Svemoønoga.
Kuæa, Elama, Æineara, od Hamata i od 7 Zato sustaju sve ruke, oçaja svako
otoka morskih srce çovjeçje.
12 Zasadit øe zastavu narodima, 8 Oni su smeteni, grçevi ih i bolovi
skupiti razagnane od Izraela i skupiti napadaju, svijaju se kao œena
razasute Judine s çetiri kraja zemlje. porodilja i jedan se koçi na drugoga.
13 Tada øe nestati ljubomornosti Od plamenoga rumenila œare se lica
Efraimove. Neprijatelji Judini istrijebit njihova.
øe se. Efraim neøe viæe zavidjeti Judi, a 9 Evo, dan Gospodnji dolazi, bez
Juda neøe viæe pobijati Efraima. milosråa, pun jarosti i gnjeva, da
14 Ne, letjet øe k moru na pleøa obrati zemlju u pustoæ, da grjeænike
Filistejima. Zajedno øe oplijeniti sinove uniæti na njoj.
Istoka, zaposjest øe Edom i Moab. 10 Zvijezde nebeske i prilike zvjezdane
Sinovi Amonovi podloœni su njima. zaustavljaju svjetlost svoju. Sunce se
15 Presuæit øe Gospod morski jezik mraçi, kad izlazi, i mjesec ne blista viæe
Egipta i mahnut øe rukom svojom nad u svojemu sjaju.
Eufratom snagom duha svojega. 11 “Kaœnjavam na svijetu zloøu, i
Razbit øe ga, u sedam potoka, tako da zlikovce za zlodjela njihova. Uklanjam
se moœe prelaziti u obuøi. razmetanje oholih, ruæim ponos
16 Tako øe biti put za ostatak naroda silnih.
njegova, æto je preostao od Asirije, kao 12 Rjeåima çinim ljude nego zlato,
æto je bio za Izraela, kad je izlazio iz rjeåima smrtnike nego zlato ofirsko.
zemlje Egipta. 13 Zato puætam da se nebo potrese.
Zemlja se pokreøe sa svoga mjesta od
Izaija 12 jarosti Gospoda nad vojskama u dan,
1 U onaj dan reøi øeæ: “Slavim te, kad se raspali gnjev njegov.
Gospode, jer iako si se na me l i rasrdio, 14 Kao srne poplaæene, kao ovce, kojih
Izaija 502
nitko ne prikuplja, tako hrle dalje, 10 Oni svi koliki progovaraju i dovikuju
svaki k svojemu narodu, K svojoj kuøi tebi: I ti si postao jadan kao mi, s nama
svaki bjeœi. si se izjednaçio.
15 Tko se god stigne, bude usmrøen. 11 U podzemni svijet spustio se je sjaj
Tko se god uhvati, pada od maça. tvoj, œamor harfa tvojih. Prostrt je poda
16 Djeca njihova bivaju razmrskana na te truleœ, crvi su ti pokrivaç.
njihove oçi, kuøe njihove oplijenjene, 12 Kako si pao s neba, Svjetlonoæo, sine
œene njihove osramoøene. Zorin! Kako si razmrskan na zemlji, ti
17 Evo, ja podiœem na njih Medijce, koji koji oslabljujeæ narode!
ne mare za srebro, koji se ne obraduju 13 Mislio si u sebi: ‘Penjem se na nebo,
zlatu. viæe zvijezda Boœjih podiœem prijestolje
18 Lukovi njihovi ruæiju mladiøe. S svoje na gori skupætine bogova
plodom u utrobi nemaju milosråa. naseljavam se na skrajnjem sjeveru.
Oko njihovo nema smilovanja s 14 Uzlazim u visine nad oblake, hoøu
djecom. da budem jednak Sveviænjemu!’
19 Babilonu, uresu kraljevstvima, 15 Ali si sruæen u podzemni svijet, u
ponosnome sjaju Kaldejaca, dogodit najdonji jaz.
øe se kao Sodomi i Gomori, kad ih je 16 Koji te vide, gledaju na te, gledaju te
Bog razruæio iz temelja. i misle: “To li je onaj, koji je tresao
20 Neøe viæe biti naseljen dovijeka, niti svijet, koji je drmao kraljevstva?
nastanjen kroz sve naraætaje. Neøe 17 Koji je zemlju obraøao u pustinju,
Arapin razapeti tamo æatora, niti øe gradove razarao? Koji nije zarobljenika
pastiri sjedati tamo. otpuætao kuøi”
21 Prebivaju tamo pustinjske œivotinje, 18 Svi kraljevi naroda poçivaju u çasti,
sove napunjaju kuøe, stanuju tamo svaki u svojoj kuøi.
nojevi i jarci skaçu sad tamo. 19 A ti si izbaçen bez groba, kao prezren
22 Hijene zavijaju u palaçama ogranak. Pokriven si pobijenima,
njegovim, çagalji u dvorima veselja. maçem probodenima, koji su pobacali
Blizu je kraj njegov i ne proteœu se dani u jamu kamenu kao pogaœena strvina.
njegovi.” 20 Neøeæ se zdruœiti s njima u grobu; jer
si opustoæio zemlju svoju, ubijao
Izaija 14 narod svoj. Tako neka se viæe dovijeka
1 Jer øe se Gospod smilovati Jakovu, ne spominje rod zlikovaçki.
opet øe izabrati Izraela i povesti ih u 21 Za sinove njegove postavite
zemlju njihovu. Stranci se prikljuçuju klaonicu zbog zlodjela otaca njihovih,
njima, pridruœuju se kuøi Jakovljevoj. da se ne podignu viæe, da osvajaju
2 Narodi ih prate u zemlju njihovu. I svijet, i da ne napune nadzemaljski
kuøa Izraelova u zemlji Gospodnjoj svijet gradovima!”
uçinit øe ih sebi slugama i 22 Ustat øu na njih”, - govori Gospod
sluækinjama, tako da zarobe one, koji nad vojskama, - “i zatrt øu Babilonu
su njih zarobili i odveli, i da budu ime i ostatak, izdanak i mladicu”, -
gospodari svojim nasilnicima. govori Gospod.
3 dim te onda smiri Gospod od tvoje 23 “Naçinit øu od njega stan jeœevima,
nevolje i muke i od ljutoga ropstva baruætinu, izmest øu ga metlom
tvojega, kojim si bio pritisnut: uniætenja”, - govori Gospod nad
4 Zapjevaj ovu podsmjevaçku pjesmu vojskama.
na kralja babilonskoga i reci: “Kako je 24 Gospod nad vojskama zakleo se je
ipak dokrajçio silnik, dokrajçila ovako govoreøi: “Zaista, kako sam
muka! smislio, tako se zbiva; kako sam
5 Slomi Gospod æibu bezboœnicima, zasnovao, tako se svræava:
ætap silnicima, 25 Potrt øu Asiriju u zemlji svojoj,
6 Koji je ljuto udarao narode udarcima izgazit øu ga na gorama svojim. Jaram
beskrajnim, narode gnjevno gazio, øe se njegov skinuti s njih, breme
progonio neætedice. njegovo s pleøa njihovih.”
7 Sada se odmara i poçiva sav svijet, 26 To je odluka, æto je odluçena za svu
pjeva iza glasa. zemlju, i to je ruka pruœena na sve
8 I çempresi se raduju s tebe i cedri narode.
libanonski: ‘kako si pao, ne uzlazi 27 Jer je Gospod nad vojskama to
nitko ovamo, da nas sijeçe’. zakljuçio - tko øe to razbiti? Ruka je
9 Zbog tebe buçi svijet mrtvih dolje, njegova pruœena - tko øe je odvratiti?
oçekujuøi tvoj dolazak. Zbog tebe 28 U godini smrti kralja Ahaza izaæla je
probudi on sjene, sve knezove ova rijeç:
zemaljske, diœe s prijestolja njihovih 29 Ne raduj se, sva kolika zemljo
sve kraljeve naroda. filistejska, æto se je slomio ætap, koji te
503 Izaija
je udarao, jer iz korijena zmije proizlazi njemu sjedi po vjernosti sudac u
guja ljutica, a plod je njezin zmaj æatoru Davidovu, koji teœi za pravicom
krilati. i traœi pravednost.”
30 Najoskudniji bit øe opskrbljeni; u 6 “Çuli smo za oholost Moaba, vrlo
sigurnosti poçivaju siromasi. Ali øu veliku, za uznositost njegovu,
leglo tvoje umoriti gladu; ostatak øe se nadutost njegovu, obijest njegovu i za
tvoj pobiti.” niætetnu hvalidbu njegovu.”
31 Jauçite, vrata! Viçi, grade! Oçajavaj, 7 Zato øe Moab jaukati za Moabom. Sve
sva kolika zemljo filistejska, jer sa øe jaukati. Za kolaçima od groœåa iz
sjevera dolazi dim; od çeta se njegovih Kir-Hareseta uzdisat øe, posve
ne odvaja nitko. poraœeni.
32 Æto øe se odgovoriti glasnicima 8 Jer se posuæiæe polja Heæbona, çokot
neznaboœaçkim? “Tvrdo je utemeljio Sibme. Gospoda naroda potræe
Gospod Sion. Tamo su zaklonjeni plemenito groœåe njihovo, æto je
siromasi naroda njegova.” dosezalo do Jazera, zamicalo do u
pustinju, kojemu su se loze pruœale i
Izaija 15 dolazile do na more.
1 Presuda nad Moabom. Preko noøi je 9 Zato øu plakati s Jazerom za lozama
Ar-Moab prevladan, uniæten; preko Sibme, zalijevat øu te suzama,
noøi je Kir-Moab prevladan, uniæten. Heæbone i Elealo; jer u œetvu tvoju i u
2 Uzlaze u kuøu bogova, na visine berbu tvoju udari poziv na rat.
Dibona, da plaçu, Moab nariçe za 10 Nestade radosti i veselja s polja
Nebom i Medebom. Sve su glave øelave rodnoga, u vinogradima se ne
i svaka brada obrijana. podvikuje, ne pjeva se, vina u kacama
3 Po ulicama njihovim nose haljine ne gazi gazilac, zamuklo je
œalosne, na njihovim krovovima i podvikivanje.
trgovima sve tuguje s suze lije. 11 Zato jadikuje srce moje nad
4 Jauçe Heæbon i Eleale, do Jahasa Moabom kao citara, nutrina moja nad
çuje se jauk, zato dræøu ratnici Moaba, Kir-Hereæom.
u njemu svaka duæa oçajava. 12 Kad se pojavi Moab i umori se na
5 Srce moje tuguje za Moabom. visini i doåe u svetiæte, da se pomoli:
Bjegunci su njegovi veø u Soaru, u niæta neøe postiøi.
Eglat-Æeliæije. Plaçuøi uzlaze veø uz 13 Ovo je rijeç, koju nekoø reçe Gospod
brdo Luhit. Putem u Horonaim o Moabu.
razlijeœe se jauk zbog propasti. 14 . A sada je govorio Gospod ovako: “U
6 Vode u Nimrimu postaju pustinja, jer tri godine kao godine jednog
je usahnulo bilje, uvenula trava. najamnika postala je prezrena slava
Zeleni je nestalo. Moabova sa svim velikim mnoætvom.
7 Zato nose, æto su priætedjeli i æto su Joæ je samo ostatak, vrlo malen,
spasili, preko potoka vrbova. neugledan.”
8 Naokolo na meåama Moaba diœe se
vika. Do Galima odjekuje jauk njihov, Izaija 17
do Beer Elima jadikovanje njihovo. 1 Presuda nad Damaskom. “Gle,
9 Pune se vode u Dimonu krvi. Joæ Damask iæçezava kao grad, postaje
domeøem Dimonu ovu nesreøu: gomila ruæevina.
jednoga lava na bjegunce Moaba, na 2 Ostavljeni su gradovi njegovi
ostatak zemlje. zauvijek, predani stadima. Ona
poçivaju u njima, i nitko ih ne plaæi.
Izaija 16 3 Nestaje bedema Efraimova i
1 “Æaljite janjce vladaocu u zemlji Seli kraljevstva u Damasku. Ostatku od
preko pustinje prema gori køeri Arama bit øe kao slavi sinova
sionske!” Izraelovih”, - veli Gospod nad
2 Kao ptice, æto bjeœe, kao gnijezdo vojskama.
istjerano bit øe køeri Moaba na 4 U onaj øe se dan poniziti slava
gazovima Amona. Jakovljeva i omræavit øe salo tijela
3 “Uçini vijeøe! Stvori odluku! Naçini njegova.
kao noø sjenu svoju u podne! Zakloni 5 Bit øe, kao kad œetelac obuhvata œito,
izgnane! Nemoj izdati bjegunaca! i ruka njegova œanje klasje. Bit øe, kao
4 Ah, da bi mogli kod tebe boraviti kad se skuplja klasje u dolini Refaimu.
izgnanici Moabovi! Od pustoænika 6 “Samo jedan pabirak ostat øe na
budi im zaætita, jer nest; je nasilnika, njemu, kao kad se otrese maslina:
prestaje pustoæenje, iæçeznuo je iz dvije, tri bobe posve gore u vrhu; çetiri,
zemlje tlaçitelj. pet na granama stabla, - veli Gospod,
5 Podiœe se prijestolje u milosti, na Bog Izraelov.
Izaija 504
7 U onaj øe dan çovjek pogledati na odvajkada, od naroda, koji silnom
Stvoritelja svojega. Oçi njegove uprte snagom pogazi sve, kroz kojega su se
su na Sveca Izraelova. zemlju provlaçile rijeke, - tamo k
8 Neøe viæe gledati na œrtvenike, djelo mjestu imena Gospoda nad vojskama,
ruku svojih. Na ono, æto su naçinili k sionskoj gori.
prsti njegovi, ne gleda viæe, na likove
idolske i na stupove sunçane. Izaija 19
9 U onaj øe dan biti ostavljeni gradovi 1 Presuda nad Egiptom: Gle, Gospod
njihovi kao ruæevine Hiveja i Amoreja, prolazi na oblaku brzu i dolazi u
æto ih ostaviæe iz straha od Izraelaca, Egipat. Idoli se egipatski tresu pred
Bit øe pustoæ. njim, srce Egipøanima oçajava u
10 Jer si ostavio Boga spasenja svojega grudima njihovim.
i nijesi mislio na hridinu moøi svoje. 2 “Tada øu razdraœiti Egipat proti
Zato sadi samo krasne vrtove i Egiptu, da se bore meåu se, brat proti
presaåuj u njih strane mladice! bratu, bliœnji proti bliœnjemu, grad
11 Odmah usadi, da izrastu u dan, kad proti gradu, kraljevstvo proti
ih zasadiæ! Drugo veø jutro gledaj da kraljevstvu.
procvate tvoj presad: ali propada 3 Egipøanima øe nestati razboritosti u
svaka œetva u dan jauka i strahovite srcu njihovu. Razbit øu osnove
œalosti. njihove. Oni øe pitati idole i opsjenare,
12 Jao, buka mnogih naroda, oni buçe vraçare i gatare.
kao æto buçe mora, vreva naroda, 4 Predat øu Egipat u ruke œestoku
vreva ih stoji kao æum silnih voda. gospodaru. Okrutan kralj neka vlada
13 Vreva stoji naroda kao silnih voda. nad njima, - veli svemoguøi Gospod
Ali on poviçe na njih. Oni bjeœe u nad vojskama.
daleku daljinu i bivaju gonjeni kao 5 Voda øe u moru presuæiti. Rijeka øe
pljeva po brdima od vjetra, kao prah presahnuti do na dno.
zavitlan od vihora. 6 Smrad proizlazi iz kanala. Potoci Nila
14 Uveçer eto straha! Prije nego joæ postaju plitki i bez vode: trska se i sita
svane, nema ih viæe. To je sudbina posuæiæe.
onih, koji nas orobiæe, udes onih, koji 7 Iæçeznula je sva zelen pokraj Nila,
nas oplijeniæe. posahnuli su svi usjevi na Nilu,
nestali, propali.
Izaija 18 8 I tuœe se ribari i tuœni su svi, koji
1 Teæko zemlji zviœdukanja krilima, s bacaju udicu u Nil. Koji razapinju
one strane rijeka od Kuæa, mreœu u vodi, ginu.
2 Koja je poslala glasnike na Nilu, u 9 Sramote se koji rade oko lana. Gube
çamcima od site preko vode! Hitite lice koji grebenaju i tkaju.
samo, brzi glasnici, k narodu 10 Nadzornici su kao isprebijani, svi su
dugostasnom, glatkom, k narodu nadniçari zabrinuta lica.
strahovitom kojeg se boje od 11 Goli su luåaci knezovi soanski. Ludi
odvajkada, k narodu koji silnom su savjeti mudrih savjetnika
snagom pogazi sve, kroz kojega su se faraonovih. Kako moœete govoriti
zemlju provlaçile rijeke: faraonu: “Ja pripadam mudrima, sin
3 Svi stanovnici zemlje i graåani sam starih kraljeva?”
svijeta, kad se digne zastava na 12 Gdje su sad oni, mudraci tvoji? Neka
gorama, gledajte, kad zatrubi truba, ti jave i kaœu, æto je odluçio za Egipat
sluæajte! Gospod nad vojskama!
4 Jer ovako mi reçe Gospod: “Mirno øu 13 Kao luåaci stoje tu knezovi od
gledati na prijestolju svojemu kao soanski. Prevareni su knezovi od
pripekla œega kad sunce sja, kao rosan Memfisa. Njihovi okruœni knezovi
oblak u vruøini œetvenoj.” zaveli su Egipat.
5 Jer prije œetve, kad plode cvat, i cvijet 14 Gospod je stavio u njih duh
postane zreo grozd, reœu se loze opakosti, tako da zavode Egipat u svim
noœevima i odstranjuju se klice, poslovima njegovim, kao æto posrøe
otkinu se. pijanac u svoje bljuvanje.
6 Predaju se skupa pticama 15 Tako Egipat neøe viæe uçiniti djela,
grabljivicama gorskim i zvijerima bilo od glave ili repa, od palmove grane
zemaljskim. Ptice grabilice stanuju ili od site.
ljeti na njima, zvijeri u zimi. 16 U onaj su dan Egipøani kao œene,
7 U ono øe se vrijeme prinositi darovi dræøu i strepe pred rukom, kojom
Gospodu nad vojskama od Gospod nad vojskama maæe proti
dugostasnog, glatkog naroda, od njima.
naroda strahovitog kojeg se boje od 17 Zemlja øe Judina biti strah Egiptu.
505 Izaija
Kad mu se god spomene ona, pada u Izaija 21
tjeskobu zbog odluke, koju je Gospod 1 Presuda nad pustinjom na moru: Kao
nad vojskama naumio proti njemu. æto bura prohuji na jugu, tako dola-
18 U onaj øe dan biti pet gradova u zi iz pustinje, iz strahovite zemlje.
zemlji Egiptu, koji govore jezik 2 Ljuto viåenje objavilo mi se: razbo-
Kanaana i sluœe Gospodu nad jnik robi, pustoænik pustoæi. Uzaåi,
vojskama. Jedan se od njih zove Elame, opkoli, Medijo! Çinim kraj
sunçani grad, svemu uzdisanju u Babilonu.
19 U onaj øe dan biti œrtvenik 3 Zato su moja bedra puna grçeva, bo-
Gospodnji usred zemlje Egipta i lovi me obuzimaju kao trudovi rodilju;
spomenstup Gospodnji na meåi zagluæen sam bio onim æto sam çuo,
njezinoj. zbunjen onim æto sam vidio.
20 To øe biti Gospodu nad vojskama 4 Smeteno mi kucalo srce, groza me
znak i svjedoçanstvo u zemlji Egiptu. hvatala, mraçno doba za kojim sam
Kad zazovu Gospoda na tlaçitelje, on çeznuo, pretvorilo mi se u strahotu.
øe im poslati pomoønika, da se bori za 5 Spremi stol, prostri stolnjak, jedi i pij.
njih i da ih spasi. Ustajte vladari, pomaœite ætit!
21 Objavit øe se Gospod Egipøanima, i 6 Jer ovako mi je rekao Gospodin: “Idi,
poznat øe Egipøani Gospoda u onaj postavi straœara, neka javi æto vidi!”
dan i prinosit øe Gospodu œrtve i 7 Vidio je kola s dva konja, kola s
darove i çinit øe zavjete i izvræavati ih. magarcima i kola s devama, on je
22 Gospod øe udarcem spasonosnim sluæao oætro i napeto!
udariti Egipøane. Tada øe se oni 8 I povikao je: “Na straœi, Gospode, sto-
obratiti Gospodu, i on øe ih usliæavati jim danju, na straœi svojoj stojim po
i iscjeljivati. svu noø!
23 U onaj øe dan voditi cesta od Egipta 9 I eto, dolaze ljudi i kola s dva konja,”
u Asiriju. Na njemu opøi Asirija s Onda je odgovorio on rekavæi: “Pao je,
Egiptom i Egipat s Asirijom. Egipat pao je Babilon, razbili se o zemlju svi
sluœi zajedno s Asirijom Gospodu. njegovi idolski kipovi!”
24 U onaj øe dan biti Izrael treøi u 10 Moj narode satrveni i stuøeni, æto
savezu s Egiptom i Asirijom, kao sam çuo od Gospodina vojska, od Boga
blagoslov na zemlji Izraelova, to sam vam javio.
25 Jer ih Gospod nad vojskama 11 Rijeç protiv Dumah: sa Seira viçe se
blagoslivlja ovim rijeçima: “Neka je meni: “Straœaru, kako je daleko noø,
blagoslovljen moj narod egipatski i straœaru, kako je daleko noø?”
djelo ruku mojih Asirija i baætina moja 12 Straœar govori: “Jutro dolazi, a i noø;
Izrael!” ako hoøete pitati, pitajte i doåite samo
Izaija 20 opet!”
1 Bilo je u godini kad je vrhovni vojsko- 13 Rijeç protiv Arabije. U æumi ostanite
voåa, koga je poslao Sargon, asirski naveçer, putnici dedanski!
kralj, doæao u Aædod, opkolio ga i za- 14 Iznesite vode pred œedne, stanovnici
uzeo. Teme! Pruœite jelo bjeguncu!
2 U to vrijeme reçe Gospod preko Izaije, 15 Jer su pobjegli od maçeva, od gologa
sina Amosova, ovo: “Ustani, skini sa maça, od zapetog lßka, od œestine boja.
svojih bedara dlakavu haljinu i izuj 16 Jer ovako mi je rekao Gospodin: “Joæ
obuøu sa svojih nogu!” On uçini tako i godina kao godina nadniçara, i nestaje
iæao je naokolo bez gornje haljine i bos. sve kedarske slave.
3 Tada reçe Gospod: “Kao æto ide nao- 17 Ostatak strijelaca od kedarskih si-
kolo moj sluga Izaija veø tri godine bez nova bit øe brojem malen, jer tako je
gornje haljine i bos u znak i znamenje rekao Gospodin, Bog Izraelov.
protiv Egipta i Etiopije,
4 Tako øe odvesti asirski kralj Egipøane Izaija 22
i Etiopljane u ropstvo, mlado i staro, 1 Presuda nad dolinom gledanja. Æto ti
bez gornje haljine i bose, u sramotnoj je, te je sav narod tvoj uzaæao na
golotinji, na sramotu Egiptu. krovove,
5 Tada øe se prepasti i posramiti zbog 2 Grade, koji viçeæ i buçiæ, grade veseli.
Etiopije, svoje uzdanice, i zbog Egipta, Tvoji pobijeni nijesu pobijeni maçem,
svojega ponosa. nijesu pali u ratu.
6 Stanovnici ovoga primorja reøi øe u 3 Knezovi su tvoji svi pobjegli, ali su
onaj dan: ‘Gle, tako se dogodilo onima pohvatani bez hitaca s luka. Svi su
u koje smo se uzdali, da se spasimo od ratnici tvoji pohvatani, a bjeœali su
asirskog kralja; kako da tu izma- daleko.
knemo?’ ” 4 Zato velim: “Proåite me se; ja moram
plakati gorko! Ne trudite se da me
Izaija 506
tjeæite zbog uniætenja naroda mojega!” kuøu oca svojega.
5 Dan zabune, potiranja, pometnje 24 O njemu øe se vjeæati sve mnoætvo
dolazi od Svemoguøega Gospoda nad kuøe oca njegova, mladica i ogranci,
vojskama nad dolinu gledanja. sve malo posuåe od zdjelica do
Potkopavaju se zidovi, i ori se vika proti svakojakih vrçeva.
gori. 25 U onaj dan - veli Gospod nad
6 Elam je uzeo tobolac na zapregnutim vojskama - pomaknut øe se kolac, koji
kolima, i Kir je otkrio ætit. se uglavio na tvrdu mjestu, izbit øe se
7 Krasne doline tvoje bile su pune kola; i past øe. I sav teret æto je visio na
Na vratima gradskim namjestili se njemu, propast øe, jer Gospod je rekao.
konjanici.
8 Tako je On oduzeo zaslon Judin A Izaija 23
ovaj je u ono vrijeme gledao na oruœje 1 Presuda nad Tirom. Jauçite, laåe
u kuøi æumskoj. taræiæke, jer vlada opustoæenje. Nema
9 Vidjeli ste da je mnogo proloma na kuøe, nema viæe povratka kuøi, i
gradu Davidovu i skupili ste vodu zemlje Kitima doæla im je vijest.
donjega jezera. 2 Umuknite, stanovnici primorja,
10 Razgledali ste kuøe Jerusalema i trgovci Sidona, pomorci, do sada su te
poruæili ste kuøe, da utvrdite zid. punili!
11 Naçinili ste jaz meåu dva zida za 3 Po velikim vodama dolazilo mu sjeme
vodu staroga jezera. Ali nijeste Æihora, œetva Nila. Tako je postao trg
pogledali na onoga, koji je to tako narodima.
uredio, i nijeste se obazirali na onoga, 4 Stidi se, Sidone, jer govori more, sila
koji je to odavna zakljuçio. mora: “Ne muçim se poroåajem, ne
12 Svemoguøi Gospod nad vojskama raåam. Ne odvajam momaka, ne
pozvao vas je u onaj dan da plaçete i podiœem djevojaka.”
tugujete, da oæiæate kose, da nosite 5 Kad prodre vijest u Egipat, zadrhtat
haljine œalosne. øe na vijest o Tiru.
13 Ali eto: “radost i veselje, ubijaju 6 Idite tamo u Taræiæ, jauçite,
goveda i kolju ovce, jedu meso i piju stanovnici primorja!
vino: “Jedite i pijte, jer sutra smo 7 Je li to vas veliki grad, kojega je
mrtvi!” starina od davnina, kojega noge nosile
14 Zato mi se je Gospod opet i opet su ga u daljinu, da se naseli tamo?
javio: “Zaista, neøe vam se oprostiti ova 8 Tko je to smislio na Tir, koji je
zlodjela, dok ne umrete”, veli razdavao krune, kojega su trgovci bili
svemoguøi Gospod nad vojskama. knezovi, kojega prekupci bili su slavni
15 Ovako veliki svemoguøi Gospod nad na zemlji?
vojskama: “Ustani, idi k onome 9 Gospod nad vojskama ti je smislio, da
dvoraninu, k Æebni, upravitelju dvora: osramoti svaki sjaj oholi, da poniæti
16 Æto imaæ ti ovdje, i kojega imaæ ti sve slavne na zemlji.
ovdje, te si isklesao sebi grob, isklesao 10 Poplavi zemlju svoju kao Nil, køeri
grob sebi gore visoko i spremio sebi taræiæka; nema tu viæe pojasa!
poçivaliæte u kamenu? 11 Gospod je ruku svoju pruœio proti
17 Evo, çovjeçe, Gospod øe te saviti, moru, zadrmao je kraljevstva. Gospod
18 Smotat øe te kao klupko i baciti kao je izdao zapovijed proti Kanaanu, da se
loptu u zemlju daleku i prostranu. razore tvrda mjesta njegova.
Tamo øeæ umrijeti. I tamo øe doøi 12 On reçe: “Neøeæ se viæe veseliti,
sjajna kola tvoja, sramoto dvora osramoøena djevojko, køeri sidonska!
gospodara svojega! Ustani, idi u Kitim; ali ni tamo neøeæ
19 Istjerat øu te iz sluœbe tvoje i naøi pokoja.
svrgnuti s mjesta tvojega.” 13 Gle, zemlja Kaldejaca! - Ovo je narod,
20 U onaj dan pozovem svojega slugu koji nije to bio, Asirija ga utemelji. Za
Elijakima, sina Hilkijina. œivotinje pustinjske on ga je pripravio,
21 Njega øu obuøi u sluœbenu haljinu podiœe kule svoje, razara palaçe
tvoju, opasat øu ga tkanicom tvojom. njihove, pretvara ih u ruæevine.
Njemu predajem vlast tvoju, on øe biti 14 Jauçite, laåe taræiæke, jer je
otac stanovnicima Jerusalema i kuøi opustoæen vaæ grad.”
Judinoj. 15 U onaj øe se dan dogoditi, i bit øe Tir
22 Kljuç Davidov meøem na pleøa zaboravljen sedamdeset godina, za
njegova, da, kad on otvori, nitko ne vijek jednoga kralja. Poslije
zatvori, i kad on zatvori, nitko ne sedamdeset godina bit øe Tiru, kako
otvori. glasi u pjesmi o bludnici:
23 Na tvrdu mjestu uglavljujem ga kao 16 “Uzmi citaru, idi po gradu,
kolac: postat øe prijestolje çasti za zaboravljena bludnice! Udaraj lijepa!
507 Izaija
Pjevaj milo, da te se spomenu!” 17 Strahota, jama i mreœa dolaze la te,
17 Poslije sedamdeset godina Gospod stanovniçe zemlje!
øe pohoditi Tir. Tada øe opet doøi na 18 Tko uteçe od strahote, pada u jamu.
trgovaçku plaøu svoju i tjerati Tko izaåe iz jame, uhvati se u mreœu,
trgovinu sa svim kraljevstvima svijeta jer su ustave u visini otvorene i tresu
na zemlji. se temelji zemlji.
18 Ali øe dobit njegova i trgovaçka plaøa 19 Zemlja se razbija, raspada, zemlja
njegova biti posveøena Gospodu. Neøe se razdire, lomi, zemlja se trese tamo,
se skupljati i zgrtati, nego øe onima, miçe se ovamo.
koji stanuju pred licem Gospoda, dobit 20 Kao pijan çovjek ljulja se zemlja, kao
njegova sluœiti za obilatu hranu, za viseøa postelja njiha se tamo i ovamo.
pristalu odjeøu. Teæko je tiæti bezakonje njezino, da
pada i viæe se ne diœe.
Izaija 24 21 U onaj øe dan pohoditi Gospod
1 Gle, Gospod ispraœnjuje zemlju, vojsku gore na visini i kraljeve
pustoæi je, nagråuje lice njezino, zemaljske na zemlji.
raspræuje stanovnike njezine. 22 Bit øe zatvoreni u tamnicu kao
2 Sveøeniku je kao narodu, gospodaru suœnji, iza kljuçanice i prijevornice
kao slugi njegovu, gospodarici kao moraju dugo vremena ispaætavati.
sluækinji njezinoj prodavcu kao 23 Zacrvenjet øe se mjesec i zastidjet øe
kupcu, uzajmitelju kao zajmoprimcu, se sunce, jer øe zakraljevati Gospod
vjerovniku kao duœniku. nad vojskama na gori Sionu i u
3 Zemlja øe se sasvim isprazniti i Jerusalemu. Pred starjeæinama svojim
potpuno oplijeniti, jer je Gospod rekao sja on u veliçanstvu.
ovu prijetnju.
4 Zemlja tuguje, vene. Svijet çitav gine, Izaija 25
vene. Nebo i zemlja ginu. 1 Ti si Bog moj, Gospode, tebe ja slavim,
5 Oskvrnjena je zemlja po imenu tvojemu pjevam hvalu, jer si
stanovnicima svojim; jer su prestupili uçinio djela çudesna, odluke iz
zapovijedi, zakon prekoraçili, zavjet davnoga doba u vjernosti i istini.
staroga doba poniætili. 2 Jer si grad pretvorio u ruæevinu,
6 Zato prokletstvo proœdire na zemlji i utvråeno mjesto u ruæevine, palaçe
stanovnici njezini ispaætavaju. Zato oholih u grad izgubljeni i nikad se viæe
izgaraju stanovnici zemlje, i od ne sagradi.
smrtnika ostaje ih samo malo. 3 Zato te ætuju narodi jaki, boje te se
7 Tuguje vino, loza vinova izumire, gradovi silnih plemena.
uzdiæu svi, koji su bili veseli. 4 Jest, bio si branik malenomu, branik
8 Prestalo je veselje uz bubnje, nestalo siromahu u nevolji njegovoj, krov od
je graje onih, koji se vesele i umuknula oluje, sjena od œege sunçane, jer je
je citara vesela. gnjev nasilnika kao zimski pljusak,
9 Ne pije se viæe vino uz pjevanje, gorko koji udara o zid,
je piøe pijancima. 5 Kao œega sunçana nad suhom
10 U ruæevinama leœi pusti grad, sve su zemljom, jer si potuæio buku oholih.
kuøe pozatvarane. Kao sjenom oblaka œegu sunçanu,
11 Glasna tuœnjava po ulicama zbog tako si potuæio pjevanje nasilnika.”
vina, proælo je svako veselje, otiæla 6 Pripravit øe Gospod nad vojskama
radost na zemlji. svima narodima na ovoj gori gozbu
12 Ostala je u gradu samo pustoæ rata izabranoga, Gozbu od pretiline, gozbu
su se ruæevina. izvrsna vina, najboljih najljepæih jela i
13 Jer je tako na zemlji meåu srœi, i starih najçistijih vina.
narodima, kao kad se tuku masline, 7 Uniætit øe na ovoj gori zastiraç, æto
kao kad se paljetkuje poslije jeseni. zastire sve narode, pokrivaç kojim su
14 Oni provaljuju u glasno veselje. pokriveni svi narodi.
Pjevaju na zapadu o veliçanstvu 8 Uniætava smrt zauvijek, Svemoguøi
Gospodnjem: Gospod briæe suze sa svakoga lica.
15 “Zato slavite Gospoda, stanovnici Sramotu naroda svojega uklanja sa
istoka, na obalama morskim, ime sve zemlje; jer je rekao Gospod.
Gospoda, Boga Izraelova! 9 Reøi øe se u onaj dan: “Gle, ovo je Bog
16 Çuli smo pjesme s kraja zemlje: naæ, u kojega se ufamo, da øe nas
Slava pravednome!” A ja povikah: spasiti; ovo je Gospodu kojega se
“Zator je nada mnom, nada mnom je ufamo! Veselimo se i radujmo se zbog
zator! Teæko meni! Nevjernici rade pomoøi njegove!”
nevjerno, nevjeru çine nevjernici 10 Jer øe ruka Gospodnja poçivati na
nevjerno.” ovoj gori. Na mjestu njezinu pogazit øe
Izaija 508
se Moab, kao æto se slama gazi na 18 Iæli smo trudni, leœali smo u
gumnu. bolovima, a kad smo rodili, bio je to -
11 I makar on pritom razmahuje ruke vjetar. Nijesmo dali spasenja zemlji i
svoje, kao æto razmahuje plivaç kad nije bio roåen stanovnik zemaljski.
pliva: Gospod øe sruæiti penjanje 19 Ali œive mrtvi tvoji, mrtvaci moji
njegovo unatoç vjeætim kretnjama ustaju opet Probudite se i pjevajte, koji
ruku njegovih. poçivate u prahu, jer je rosa svjetlosti
12 On øe tvrde, strme zidove tvoje tvoja rosa. Zemlja povraøa sjene.”
razruæiti, sruæiti, baciti na zemlju u 20 Ustani, narode moj! Uåi u odaje
prah. svoje i zakljuçaj vrata za sobom! Skrij
se za ças, dok proåe gnjev!
Izaija 26 21 Jer gle, Gospod izlazi iz stala
1 U onaj øe se dan u zemlji Judinoj svojega, da kazni krivnju zlodjela
pjevati ova pjesma: Imamo tvrd grad: stanovnika zemaljskih. Zemlja otkriva
“on nam je postavio spasenje na zidove krvno djelo svoje i ne pokriva viæe
i nasipe. pobijenih svojih.
2 Otvorite vrata, da uåe narod
pravedni, koji çuva vjernost! Izaija 27
3 Çvrsta je svijest njegova i trajno øeæ 1 U onaj øe dan pohoditi Gospod
mu spasenje dati, jer se uzda u tebe. maçem svojim ljutim i veli kim i jakim
4 Uzdajte se u Gospoda dovijeka, jer je Levijatana, hitru zmiju, i Levijatana,
Gospod, Svemoguøi, vjeçna hridina. krivuljastu zmiju i ubit øe zmaja u
5 Jer je ponizio stanovnike na visini moru.
grad visoki, ponizio ga je, do zemlje ga 2 U onaj dan ima mio vinograd. Pjevajte
ponizio, sruæio ga do u prah. o njemu:
6 Sad ga gazi noga, noga bijednika, 3 “Ja, Gospod, çuvar sam njegov. Bez
korak nevoljnih. prestanka dajem mu plodnost. Da ga
7 Staza je pravednikova prava. ne opustoæi nitko, çuvam ga dan i noø.
Poravnao si put pravedniku. 4 Nema nikada gnjeva u mene. Kad bih
8 I na stazi sudova tvojih çekali smo te, samo naæao u njemu trnja i draçe,
Gospode! Za imenom tvojim, za ustao bih u boj proti tome i sve bih
hvalom tvojom çezne duæa naæa. spalio.
9 Duæa moja çezne za tobom u noøi i 5 Ili bi se moralo traœiti u mene zaætitu,
duh moj traœi te u nutarnjosti mojoj. sklopiti mir s menom, jest, sklopiti mir
Kada sudovi tvoji pogaåaju zemlju, s menom.
tada se uçe pravednosti stanovnici 6 U buduøim danima ukorijenit øe se
svijeta. Jakov, procvjetat øe i uzrasti Izraela i
10 Ako li se pomiluje bezboœnik, ne napunit øe sav svijet plodovima.
nauçi se nikada pravednosti. U zemlji 7 Je li ih moœda udario, kako je udario
pravednosti ostaje on zlikovac i ne vidi one, koji su udarali njega je li moœda
niæta od veliçanstva Gospodnjega. davio, kako je davio one, koji su davili
11 Gospode, ruka je tvoja visoko njega?
podignuta: “oni to ne vide. Vidjet øe i 8 Ne, on im se je osvetio stim, da ih je
posramit øe se od revnosti tvoje za odbacio i protjerao. On ih je protjerao
narod tvoj. Oganj gnjeva, æto je œestokom burom svojom u dan
pripravljen protivnicima tvojim, istoçnoga vjetra.
proœdrijet øe ih. 9 Zato øe se tako okajati krivnja
12 Gospode, nama øeæ dati mir, jer æto zlodjela Jakovljeva, i u tom stoj potpun
se je i dogodilo na nama, ti si uçinio. plod njegov oproætenja od grijeha, da
13 Gospode, Boœe naæ! Vladali su nad sve kamenje œrtvenika razbije kao
nama drugi gospodari osim tebe, ali mi kreçno kamenje, da viæe ne bude
slavimo samo ime tvoje. gajeva ni sunçanih stupova.
14 Mrtvi neøe viæe œivjeti, sjene neøe 10 Jer osamljen leœi tada tvrdi grad,
opet ustati, jer si ih ti pohodio i uniætio, mjesto raseljeno i kao pustinja
svaki spomen njihov zatro. zanemareno. Tamo pase, tamo leœi
15 Umnoœio si narod, Gospode, goveçe i œdere grmlje njegovo.
umnoœio si narod, sebe si proslavio, 11 Kad mu se posuæe grane, polomit øe
sve si meåe zemlje proæirio. se. Œene dolaze i loœe ih na oganj, jer je
16 Gospode, u nevolji su te traœili i to narod bez razboritosti. Zato mu se
pokorno su molili, kada ih zadesila ne smiluje Stvoritelj njegov, ne
kazna tvoja. pomiluje ga tvorac njegov.
17 Kao æto se previja mati pred 12 I dogodit øe se u onaj dan, da Gospod
poroåajem i viçe od bolova svojih, tako ovija klasje, klasje od Eufrata do na
smo bi mi pred tobom, Gospode: potok egipatski, i tada øe se vas
509 Izaija
pobrati, djeco Izraelova, jednog po dohvatiti; jer smo se utekli k lukavosti
jednog. i skrili smo se u prijevaru.”
13 I dogodit øe se u onaj dan, da se 16 Zato ovako veli svemoguøi Gospod:
zatrubi u veliku trubu. Tada dolaze, “Evo, ja meøem temeljni kamen u
koji su se izgubili u Asiriji i koji su Sionu, prokuæan kamen, skupocjen
izgnani u Egipat, da se poklone ugaoni kamen, æto drœi najçvræøe. Tko
Gospodu u Jerusalemu na svetoj gori. vjeruje, neøe uzmaknuti.
17 Uçinit øu pravicu pravilom,
Izaija 28 pravednost mjerilom. Tuça potre
1 Teæko gizdavome vijencu pijanica utoçiæte lukavosti, voda odnese
Efraimovih i uvelome cvijetu krasnoga zaklon.”
nakita na vrhu iznad plodne doline 18 Tada øe se razvezati savez vaæ sa
pijanih od vina! smrøu, i ugovor øe vaæ sa svijetom
2 Gle, veø æalje Svemoguøi jednoga mrtvih pasti. Kad bukne povodanj,
jakoga i moønoga! Kao tuça, kao bura satrt øe vas.
æto pustoæi, kao prolom oblaka sa 19 Kadgod bukne, odnijet øe vas, jer øe
silnom provalom vode ruæi ih on silom buknuti svako jutro, danju i noøu. Kad
na zemlju. se çuje glas, bit øe sam strah.
3 Nogama øe ih izgaziti, gizdavi vijenac 20 Jer øe postelja biti prekratka, da se
pijanica Efraimovih. pruœi çovjek, pokrivaç i preuzak, da se
4 I uvelome cvijetu krasnoga nakita na umota.
vrhu iznad plodne doline biva kao 21 Jer kao la gori Perasimu ustat øe
ranoj smokvi prije œetve: ugleda li je Gospod, kao u dolini kod Gibeona
tko, veø je pojede, jedva je doæla u ruku razgnjevit øe se, da izvræi djelo svoje -
njegovu. çudesno djelo - , da uçini posao svoj -
5 U onaj øe dan Gospod nad vojskama neobiçan posao svoj.
ostatku naroda svojega biti kiøena 22 Zato se proåite svojega
kruna i sjajan vijenac na çelu. podsmijevanja, da okovi vaæi ne
6 Duh pravice onome, koji sjedi da postanu joæ jaçi, jer sam odreåeno
sudi, i snaga junaçka onima, koji uniætenje çuo od svemoguøega
suzbijaju navalu kod vrata. Gospoda nad vojskama proti svoj
7 I ovi tu teturaju od vina i posrøu od zemlji.
silovita piøa. Sveøenici i proroci 23 Pazite i çujte glas moj! Sluæajte i
teturaju od silovita piøa, osvojilo ih çujte govor moj!
vino i posrøu od silovita vina posrøu u 24 Ore svaki dan oraç, da posije. Brazdi
prorokovanju i spotiçu se u suåenju. i povlaçi jednako njivu svoju.
8 Jest, svi su stolovi puni bljuvotine, 25 Zar ne? Kad je poravnio ozgo, tada
puni gada do posljednjeg mjesta. sije grahor i kim; meøe pæenicu u
9 “Koga øe joæ uçiti mudrosti i koga øe redovima i jeçam kao osobit dio i
joæ uputiti u objave? One, koji su krupnik na najbolje mjesto.
odviknuti od mlijeka, koji su odbijeni 26 Tako ga je upuøivao i uçio Bog
od prsiju? njegov kako øe raditi.
10 Jer zapovijed po zapovijed, 27 Jer se grahor ne mlati branom, niti
zapovijed po zapovijed, pravilo po se toçak kolski obrøe po kuminu; nego
pravilo, pravilo po pravilo, malo ovdje, se ætapom mlati grahor, i kumin
malo ondje. prutom.
11 Dakako, tepavim usnama i tuåim 28 Satire li se pæenica? Ne, po njoj se ne
jezikom govorit øe tome narodu, mlati; nego se po njoj obrøe toçak
12 On, koji im je rekao: “Ovo je kolski, ili se tjeraju konji, ali se ne
poçivaliæte - dajte poçinak umornima! satire.
- i ovo je okrijepiliæte.” Ali ne htjedoæe 29 I to dolazi od Gospoda nad
posluæati. vojskama; divna je osnova njegova,
13 I bit øe im rijeç Gospodnja: zapovijed velika je mudrost njegova.
po zapovijed, zapovijed po zapovijed,
pravilo po pravilo, pravilo po pravilo, Izaija 29
malo ovdje, malo ondje. Da idu i 1 Teæko tebi, ognjiæte Boœje, ognjiæte
padaju nauznak, da se razbiju, da se Boœje, grade, gdje je stajao David! Dajte
zapletu i uhvate. godinu na godinu, neka se obredaju
14 Zato çujte, vi podsmjevaçi, rijeç blagdani!
Gospodnju, vi kolovoåe toga naroda u 2 Jest, pritisnut øu ognjiæte Boœje, i bit
Jerusalemu! øe lelek i jauk. On øe mi postati
15 Vi velite: “Mi smo sklopili savez sa ognjiætem Boœjim.
smrøu, uçinili smo ugovor s carstvom 3 Jest, podignut øu tabor oko tebe,
mrtvih. Kad se prelije biç, neøe nas stegnut øu te kao tvråavu i proti tebi
Izaija 510
nabacati nasip. pretvoriti u vrt, i vrt øe vrijediti kao
4 Tada øeæ duboko dolje sa zemlje æuma?
ovamo govoriti, muklo øeæ iz praha 18 U onaj øe dan gluhi çuti rijeçi
ovamo govoriti, glas øe tvoj sa zemlje pismene, oçi slijepih vidjet øe iz tame i
zvuçiti kao glas duha mrtvih, iz praha mraka.
øeæ samo æaputati. 19 T siromasi øe se beskrajno radovati
5 A rulja neprijatelja tvojih bit øe kao u Gospodu i najmanji izmeåu ljudi
sitan prah, i mnoætvo nasilnika kao veselit øe se sa Sveca Izraelova.
pljeva, æto se raspræi, i najedanput, 20 Jer nema nasilnika, nestalo je
iznenada dogodi se: podsmjevaça. Istrijebljeni su svi, koji
6 Od Gospoda nad vojskama doøi øe misle na zloøu,
pohod na te gromom i treænjom i 21 Svi, koji rijeçima svojim okrivljuju
bukom velikom, burom i vihorom i druge ljude i onome, koji pravdu
plamenom, æto proœdire. govori na vratima, meøu zamke, i
7 Kao san, kao noøno viåenje bit øe onoga, koji je u pravu, ruæiju laœju.
rulja svih naroda, koji vojuju proti 22 Zato govori Gospod, koji je otkupio
ognjiætu Boœjemu, i svi, koji udaraju Abrahama, ovako o kuøi Jakovljevoj:
na njega i na gorske utvrde njegove, i “Neøe se viæe sada Jakov posramiti, i
koji ga pritiskuju. neøe mu viæe sada lice poblijedjeti.
8 Bit øe, kao kad gladan sanja, da jede, 23 Jer kad djeca njegova vide u sredini
a tada se probudi, i glad se njegov nije njegovoj djelo ruku mojih, drœat øe
ipak utiæao; kao kad œedan sanja, da svetim ime moje, za sveto ga øe priznati
pije, a tada se probudi: “i joæ je ipak Sveca Jakovljeva i bojat øe se Boga
iznemogao i œedan: tako øe biti rulji Izraelova.
svih naroda, æto vojuju proti gori 24 Koji su srca opakoga, doøi øe k
Sionu. razboritosti, i upornici øe primiti
9 Pokaœite se samo zapanjeni, i nauku.”
zapanjeni imate postati! Pokaœite se
samo slijepi, i slijepi imate postati! Izaija 30
Pijani su oni, ali ne od vina i posrøu, ali 1 “Teæko sinovima odmetnicima -
ne od silovita piøa. govori Gospod - , “koji svræuju osnove,
10 Jer je izlio Gospod na vas duh æto nijesu od mene i sklapaju saveze,
najdubljega sna. Oçi vaæe, proroke, kojih ja neøu, da gomilaju grijeh na
zatvorio je i glave vaæe vidioce, zastro grijeh.
je. 2 Oni silaze u Egipat ne pitajuøi mene,
11 Tako vam je postala objava svih ovih da se stave u zaætitu faraonovu i da
stvari kao sadrœaj knjige zapeçaøene. traœe utoçiæta u sjeni Egipta.
Dadne li se jednomu, koji moœe çitati i 3 Ali øe vam zaætita faraonova biti na
kaœe li se: “Çitaj to je!”, on odgovori: “Ne sramotu i utoçiæte u sjeni Egipta na
mogu, jer je zapeçaøena.” porugu.
12 A pruœi li se knjiga jednomu, koji ne 4 Knezovi su njihovi u Soanu i glasnici
zna çitati, i kaœe li se: “Çitaj to!”, on su njihovi doæli do Hanesa.
odgovori: “Ne mogu çitati.” 5 Ali øe se svi razoçarati na narodu, koji
13 Ovako govori Svemoguøi: “Jer mi se im ne koristi niæta, koji im ne nosi ni
ovaj narod pribliœuje samo ustima pomoøi ni koristi, nego samo
svojim i poætuje me samo usnama razoçaranje i sramotu.
svojim, a srce im daleko stoji od mene, 6 Presuda nad velikom œivotinjom
i strah njegov od mene samo je juga: Kroz zemlju punu nevolje i punu
nauçena ljudska zapovijed: tjeskobe - lavica i lav pribliœuju se
14 Zato øu i nadalje çudesno postupati njima, guje i krilati zmajevi - nose oni
s ovim narodom, çudesno i divno. blago svoje na leåima magaraca,
Mudrost mudrih njegovih osramotit øe bogatstvo svoje na grbi deva k narodu,
se, i razumnost razumnih njegovih koji im ne koristi niæta.
morat øe se skriti.” 7 Jer je prazna i niætava pomoø Egipta.
15 Teæko onima, koji hoøe osnovu Zato nazivam taj narod: Rahab -
svoju duboko sakriti od Gospoda, koji danguba.
çine djelo svoje u mraku i govore: “Tko 8 “Sada doåi, napiæi to na tablu za njih
nas moœe vidjeti i tko nas poznati?” i ureœi u mjed, da sluœi kao vjeçno
16 Oh, naopakosti vaæa! Zar da bi glina svjedoçanstvo za buduøa vremena!
proti lonçaru mogla reøi, i djelo tvorcu 9 Jer je to narod nepokoran, sinovi
svojemu moglo reøi: “Nije me on laœljivi, sinovi, koji neøe da sluæaju
naçinio”, i zar da lonac govori lonçaru: naputak Gospodnji.
“On me ne pozna?” 10 Vidiocima govore: ‘Nemojte vidjeti
17 Neøe li se joæ doskora Libanon viåenja’, i prorocima: ‘Nemojte nam
511 Izaija
prorokovati istine, govorite nam slatke sunçana biti sedam puta veøa, kao
rijeçi, prorokujte prijevare! svjetlost od sedam dana, u dan, kad
11 Skrenite s pravoga puta, s prave Gospod zavije ranu narodu svojemu i
staze zaåite, pustite nas u miru sa iscijeli modrice, æto ih je zadao.
Svecem Izraelovim!’” 27 Gle, ime Gospodnje dolazi ovamo iz
12 Zato ovako veli Svetac Izraelov: “Jer daljine! - Gnjev njegov gori. Silno
odbacujete ovu rijeç moju i uzdate se u uzbuåenje njegovo. Usne su mu pune
opaçinu i prijevaru i na to se oslanjate: ljutine, jezik mu je oganj, æto proœdire.
13 Zato øe vam ta zlodjela biti kao 28 Dah mu je potok æto plavi i do vrata
odlomak æto pada, a otkinuo se u dopire, - da zavitla narode mahaljkom
visoku zidu: “najedanput iznenada nesreøe, da metne u çeljusti narodima
padne. uzdu, æto øe ih goniti da lutaju.
14 Razbit øe ih, kao æto se razbija 29 Tada øete pjevati pjesme kao u noøi,
posuda zemljana, razbija se nemilice. kada se slavi blagdan. Veselit øete se
Kad se razbije, ne naåe se ni okrnjak, od srca kao oni, koji idu, svirajuøi uz
da uzmeæ ognja s ognjiæta ili da frulu, na goru Gospodnju, k hridini
zagrabiæ vode iz studenca.” Izraelovoj.
15 Jer ovako govori svemoguøi Gospod, 30 Tada øe Gospod pustiti, da se çuje
Svetac Izraelov: “Ako se povratite i moøni glas njegov, i pokazat øe ruku
ostanete mirni, spasit øete se. U miru i svoju, koja maæe s ljutim gnjevom i
uzdanju snaga je vaæa. Ali vi ne plamenom ognjenim, æto proœdire, uz
htjedoste. buru i oluju i tuçu.
16 Vi rekoste: ‘Ne, nego øemo na 31 Jer øe se od glasa Gospod njega
konjima pobjeøi!’ - zato øete bjeœati! - prepasti Asiriju, kad ga on udari
‘Pojahat øemo brze konje!’ - zato øe brzi ætapom.
konji biti vaæi progonitelji! 32 Kadgod zaæumi kazneni ætap, kojim
17 Bjeœat øe vas tisuøa, kad jedan Gospod udara na njega, neka se oglase
zaprijeti; kad zaprijete petorica, bjeœat bubnji i citare! Zamahnutom rukom
øete svi, dok ne budete niçemu borit øe se proti njemu.
drugome sliçni nego kaœiput na 33 Jer je odavna podignuto ognjiæte; i
gorskoj visini, nego zastava na humu.” za kralja je pripravljeno. Duboko i
18 Zato oklijeva Gospod, da vam se æiroko naslagana su drva s ognjem
smiluje, i zato çeka, da vas pomiluje, mnogim. Dah Gospodnji kao potok
jer je Gospod Bog pravde. Blagoslov- sumporni upalit øe ga.
ljeni su svi, koji ga çekaju!
19 Jest, narode u Sionu, koji stanujeæ Izaija 31
u Jerusalemu, neøeæ sveudilj plakati! 1 Teæko onima, koji su iæli u Egipat da
On øe se sigurno smilovati tebi na dobiju pomoø i da se oslone na ratne
vapaj tvoj, on øe te usliæiti, çim ga çuje. konje! Uzdali su se u mnoætvo bojnih
20 Dat øe vam Svemoguøi kruha kola, u silnu mnoœinu konja, a nijesu
tjeskobe i vode nevolje, ali se neøe viæe gledali na Sveca Izraelova i nijesu niæta
skrivati uçitelj tvoj i tvoje øe oçi gledati pitali za Gospoda.
uçitelja. 2 Ali je i on bio mudar i navukao je
21 Uæi øe tvoje razabrati povik iza tebe: nesreøu i ne povuçe svojih prijetnja,
“To je put, idite njim!”, ako biste svrnuli nego je ustao na kuøu zlikovaca i na
nadesno ili nalijevo. pomoø zloçinaca.
22 Tada øete kao na neçiste gledati na 3 Jest, Egipøani su ljudi, a ne Bog, konji
posrebrene idole i na pozlaøene likove su njihovi meso, a ne duh. Mahne li
livene. Kao gad pobacat øeæ ih. Gospod rukom svojom, posrnut øe
“Napolje” reøi øeæ im. pomagaç i sruæit øe se onaj kojemu
23 Tada øe on dati daœd sjemenu pomaœe - svi øe zajedno biti uniæteni.
tvojemu, æto ga posijeæ na njivi, i kruh 4 Jer ovako mi reçe Gospod: “Kao æto
od roda zemaljskoga bit øe krepak i lav, laviø, reœi nad plijenom svojim -
hraniv. U ono øe vrijeme stoka tvoja svu çetu pastira podigli su na njega, ali
pasti na paæi prostranoj. se on ne plaæi od vike njihove, niti se
24 Volovi øe i magarci, æto obraåuju pokorava na buku njihovu - tako
zemlju, jesti osoljenu zob, koja je Gospod nad vojskama silazi u boj na
ovijana lopatom i reæetom. goru Sion i visinu njegovu.
25 I na svakoj gori visokoj i na svakom 5 Kao ptice krilima Gospod nad
humu visokom bit øe potoci brze vode. vojskama Jerusalem øe zaætititi i
U dan pokolja silnoga, kad popadaju zakloniti, izbaviti i osloboditi.
kule, 6 Vratite se k onome, od kojega su tako
26 Tada øe svjetlost mjeseçeva biti kao duboko otpali sinovi Izraelovi!
svjetlost sunçana, a svjetlost øe 7 Jer øe u onaj dan svaki odbaciti
Izaija 512
srebrne i zlatne idole svoje, æto vam ih 18 Na mjestu mira stanovat øe narod
ruke vaæe naçiniæe na grijeh moj, u prebivaliætima sigurnim, u
8 I Asirija neøe pasti od maça kojeg poçivaliætima bezbriœnim.
çovjeka, neøe ga umoriti maç jednoga 19 Ali øe tuça pasti, kad se sruæi æuma
na zemlji i ako pobjegne od maça, i grad potone u dubinu.
mladiøi øe njegovi postati rabotnici. 20 Blagoslovljeni ste vi, moœete sijati
9 Kralj øe njegov propasti od straha, i pokraj svih voda i puætati volove i
knezovi øe njegovi ostaviti zastavu.” magarce da slobodno trçe!
Veli Gospod, koji ima ognjiæte u Sionu
i peø u Jerusalemu. Izaija 33
1 Teæko tebi, haraçlijo, koji sam nijesi
Izaija 32 joæ iskusio haranja, nevjerniçe, koji
1 Evo, pravedno øe vladati kralj. Po sam nijesi joæ trpio nevjere! Kad
pravdi øe vladati knezovi. prestaneæ pustoæiti, bit øeæ sam
2 Svaki øe biti utoçiæte od bure, zaklon opustoæen, kad prestaneæ çiniti
od vjetra, kao potoci u suhoj pustari, nevjeru, çinit øe se i tebi nevjera.
kao sjena velike hridine u zemlji 2 Gospode, budi nam milostiv, ufamo
ispucanoj od suæe. se u tebe, budi miæica naæa svako
3 Neøe viæe biti zastrte oçi onih koji jutro, pomoø naæa u nevoljno vrijeme!
vide, uæi onih koji çuju, pozorno øe 3 Od jake vike pobjegoæe narodi, kad ti
sluæati. ustaneæ, plemena se raspræe.
4 Uçit øe mudrost srce nerazumnih, 4 Pokupit øe se plijen vaæ, kao æto kupe
brzo i razgovijetno govorit øe jezik skakavci, skoçit øe se na njega, kao æto
tepavaca. skaçu skakavci.
5 Prostak neøe se viæe zvati pleme- 5 Gospod je uzviæen; jer stoji u visini,
nitim, niti øe se lupeœ zvati odliçnim. On øe napuniti Sion pravom i
6 Jer prostak govori prostaçki, srce pravednoæøu.
njegovo misli na zlo, radi opako i govori 6 On øe biti tvrd temelj sudbini tvojoj,
laœno proti Gospodu; gladnoga puæta bit øe punina spasenja, mudrosti i
da strada i œednome uskraøuje pilo. znanja. Strah je Gospodnji blago
7 I oruœje lupeœa zlo je, on misli samo njegovo.
na spletke, kvari siromahe govorima 7 Eto, junaci njihovi vani viçu, gorko
laœnim, i kad slabi zastupa pravo plaçu glasnici mira.
svoje. 8 Pusti leœe putovi, putnik ne putuje,
8 Plemenit misli samo na plemenito i ukinuo se savez, gradovi se slabo
ustaje samo za plemenito. cijene, za ljude se ne mari.
9 Ustanite, œene nehajne, çujte rijeçi 9 Zemlja gine u œalosti, Libanon se stidi
moje, køeri bezbriœne posluæajte govor i vene; æaronska je ravnica postala kao
moj! jordanska pustara, Baæan i Karmel
10 Samo malo dana iza jedne godine vi otresaju liæøe svoje.
øete drhtati, vi bezbriœne, jer neøe biti 10 “Sada øu ustati”, veli Gospod, “sada
berbe i skupljanje voøa neøe doøi. øu se uspraviti, sada øu se podignuti.
11 Straæite se, bezbriœne, i dræøite, 11 Idete trudni slamom i raåate samo
bezbriœne, svucite se, skinite haljine i strnjiku; naprasitost vaæa proœdrijet
ostavite samo bedra zaogrnuta! øe vas kao oganj.
12 Tugujuøi udarajte se u prsa za 12 Narodi øe biti kao peøi kreçne,
sjajnim njivama, za rodnim çokotima, izgorjet øe ognjem kao trnje,
13 Za poljem naroda mojega, koje nosi posjeçeno.
trnje i draçu, jest, za svima kuøama, 13 Çujte, koji ste daleko, æto sam
æto su bile pune radosti, za gradom, æto uçinio, spoznajte, koji ste blizu,
je bio pun veselja! junaçko djelo moje!”
14 Jer je dvor ostavljen, vreva je 14 U Sionu dræøu grjeænici. Drhat
gradska zamukla, gora dvorska i spopada zlikovce. “Tko od nas moœe
straœara postale su rupe za dugo ostati kod ognja æto proœdire? Tko od
vremena, trkaliæte divljim magarcima, nas moœe ostati kod vjeçne œege?”
paæa stadima. 15 Tko je pravedan i govori iskreno; tko
15 Dok se ne izlije na nas duh i s visine; mrzi na dobitak od nasilja; tko otresa
tada øe pustinja postati a vrt, i vrt øe ruku svoju da ne primi poklona; tko
vrijediti kao æuma. zatiskuje uæi svoje, da ne çuje za krv;
16 Tada øe pravo stanovati u pustinji i tko zatvara oçi svoje, da ne vidi zla s
pravednost prebivati u vrtu. dopadanjem:
17 Djelo pravednosti bit øe mir i 16 Taj øe stanovati na visinama,
dohodak prava pokoj i sigurnost gradovi su na hridinama utoçiæte
dovijeka. njegovo, kruh njegov ne ponestaje,
513 Izaija
voda njegova neøe nikada presuæiti. øe njihova postati smola goruøa.
17 Kralja u sjaju njegovu gle dat øeæ, 10 Ne gasi se ni danju ni noøu, dim se
vidjet øeæ zemlju daleku. njezin diœe jednako, kroz sve naraætaje
18 Srce tvoje neka se joæ spomene ostaje pusta, nitko ne prelazi preko nje
straænoga vremena: “Gdje je sada, koji dovijeka.
je brojio, gdje je, koji je mjerio novce, 11 Pelikan i jeœ nastanit øe se tamo,
gdje je, koji je brojio kule?” sove i gavrani prebivat øe tamo,
19 Neøeæ viæe vidjeti drskoga naroda; Gospod øe rastegnuti preko nje uœe
naroda s jezikom tepavim, nerazum- pustoæi i mjerilo praznine.
ljivim, koji tepa nerazumnim govorom. 12 Od plemiøa njezinih nema viæe
20 Pogledaj na Sion, grad blagdana nijednoga, da proglasi kraljevstvo, svi
naæih! Oçi tvoje neka vide Jerusalem, øe knezovi njezini iæçeznuti.
sigurno mjesto, æator, koji ne putuje, 13 Trnje øe izniknuti u palaçama
kojemu se kolje nikada ne istrgava, njezinim, koprive i draça u gradovima
kojemu se uœa nikada ne rastrgaju. njezinim, bit øe prebivaliæte çagaljima
21 Jer tamo je kod nas Gospod, Sjajni, i leœaj nojevima.
na mjesto rijeka i æirokih potoka, po 14 Tamo øe se sretati maçke i psi divlji,
njima se ne njihaju laåe s veslima, niti jarci øe dozivati jedan drugoga; noøna
laåa ponosita prolazi onuda. stvorenja se tamo sastaju i nalaze sebi
22 Jer je Gospod naæ sudac, Gospod je poçivaliæte.
nas gospodar, Gospod je naæ kralj, On 15 Tamo øe se gnijezditi zmija
je, koji nas spasava. strijelanka i jaja nositi, izleøi se i
23 Tvoja su sad uœa popustila, te ne odmarati se u sjeni; samo tamo
drœe tvrdo jarbola, i jedra nijesu sastaju se jastrebovi jedan s drugim.
razapeta, ali øe se jednoø dijeliti golem 16 Traœite samo u knjizi Gospodnjoj i
plijen, tako da øe hromi uçiniti obilan çitajte, niæta od ovoga ne fali, nijedno
plijen. nije bez drugoga, jer je On to
24 I ni jedan stanovnik neøe reøi: zapovjedio, osnova ih je njegova
“Stradam”. Narodu æto prebiva tamo, skupila.
oprostit øe se krivnja zlodjela. 17 On im je sam bacio œdrijeb, ruka im
je njegova razdijeli zemlju odmjerivæi
Izaija 34 uœem. Oni øe je posjedovati zauvijek,
1 Doåite, narodi, da çujete, pazite, kroz sve naraætaje stanovat øe u njoj.
plemena, neka çuje zemlja sa
stanovnicima svojim, nadzemaljski Izaija 35
svijet i sve, æto œivi na njemu! 1 Neka se raduje pustinja i pustoæ,
2 Jer je razgnjevljen Gospod na sve neka se veseli pustara i neka procvjeta
narode, razljuøen na sve vojske kao livade æafranove!
njihove, On ih je prokleo, predao na 2 Neka cvate punim cvatom jest, neka
pokolj. se veseli, raduje i popijeva! Krasota
3 Leœe njihovi pobijeni, smrad se diœe Libanona dat øe joj se, sjaj Karmela i
od trupla njihovih, i gore su ravnice Æarona; oni øe gledati krasotu
poplavljene krvlju njihovom. Gospodnju, sjaj Boga naæega.
4 Proøi øe sva vojska nebeska. Kao 3 Zato ojaçajte klonule ruke i otvrdnite
knjiga savit øe se nebo i sva vojska iznemogla koljena!
njegova pada, kao liæøe s vinove koze, 4 Recite onima, koji su duhom klonuli:
kao æto padaju suhe smokve sa stabla “Budite jaki, ne bojte se! Evo, Bog vaæ,
smokova. osveta dolazi, plaøa Boœja, on øe sam
5 Kad se je opojio na nebu maç moj pun doøi, da vas otkupi.”
gnjeva, eto, onda pada na Edom i na 5 Tada øe se otvoriti oçi slijepima, i uæi
narod, æto je predan sudu. gluhima otvorit øe se.
6 Mokar øe biti od krvi maç Gospodnji, 6 Kao jelen skakat øe tada hrom çovjek,
stat øe se od pretiline, od krvi janjeøe i jezik øe nijemoga klicati, jer øe u
jareøe, od pretiline bubrega pustinji tada provreti vode i u pustari
ovnujskih, jer Gospod ima œrtveni potoci.
blagdan u Bosri, veliko klanje u zemlji 7 Œedno øe tlo postati jezerom, i zemlja
Edomu. sasuæena vodenim izvorima. Gdje su
7 Bivoli navaljuju s njima i junci s çagalji stanovali u svojemu logu, izrast
jakim bikovima, zemlja øe se njihova øe trava, trska i rogoz.
opiti od pretiline. 8 Ondje øe biti nasip i put: “zvat øe se
8 Jer øe biti dan osvete Gospodnje, “Sveti put”. Ni jedan neçist ne smije na
godina plaøanja za svaåu sa Sionom. njega stupiti; samo øe njima pripadati,
9 Potoci øe se njihovi pretvoriti u i nevjeæti neøe na njemu zalutati.
smolu, prah njegov u sumpor, zemlja 9 Neøe ondje biti lavova, niti øe ljuta
Izaija 514
zvijer iøi po njemu. Tako æto neøe se vama jedu svoju vlastitu neçist i da
ondje naøi, samo otkupljeni smiju piju svoju mokraøu?”
ondje hoditi. 13 Tada stade vrhovni peharnik i
10 Otkupljeni od Gospoda vratit øe se povika judejski u sav glas i reçe: “Çujte
po njemu i doøi øe u Sion pjevajuøi. vijest velikoga kralja, kralja asirskoga!
Glavu øe njihovu obasjavati radost 14 Ovako kaœe kralj: ‘Ne dajte se
vjeçna, veselje i radost prate ih, briga i zaluditi od Ezekije, jer vas on ne moœe
uzdisanje bjeœe. izbaviti.
15 I nemojte da vas nagovori Ezekija da
Izaija 36 se pouzdate u Gospoda govoreøi:
1 U çetrnaestoj godini kralja Ezekije “Gospod øe nas sigurno izbaviti; ovaj
podiœe se Senaherib, kralj asirski, na grad neøe pasti u ruke kralju
sve utvråene gradove Judine i osvoji asirskomu.’
ih. 16 Ne sluæajte Ezekije, jer ovako kaœe
2 Posla kralj asirski vrhovnog kralj asirski: ‘Uçinite mir s menom i
peharnika s jakom vojskom iz Lakiæa predajte mi se! Onda øe svaki od vas
kralju Ezekiji u Jerusalem. On se jesti sa svoga çokota i sa svoje smokve,
namjesti kod vodovoda gornjeg jezera i svaki øe piti vodu iz svojega studenca.
na cesti u polje valjara. 17 Dokle ne doåem i ne odvedem vas u
3 Predstojnik palaçe Elijakim, Sin zemlju, koja je kao vaæa, u zemlju
Hilkijin, poåe van k njemu s drœavnim punu œita i vina, u zemlju punu kruha
pisarom Æebnom i peçatnikom i vinograda.
Joahom, sinom Asafovim, 18 Jest, da vas samo ne zaludi Ezekija
4 I reçe im vrhovni peharnik “Javite govoreøi: Gospod øe nas izbaviti. Jesu
Ezekiji: Ovako kaœe velik; kralj, kralj li bogovi naroda izbavili svoju zemlju iz
asirski: “Kakva je to uzdanica, u koju ruke kralja asirskoga?
se uzdaæ? 19 Gdje su bogovi hamatski i arpadski?
5 Misliæ li, da su prazne rijeçi veø savjet Gdje su bogovi sefarvajimski? Jesu li
i snaga za rat? Na koga se oslanjaæ, da moœda izbavili Samariju iz moje ruke?
si otpao od mene? 20 Tko je izmeåu svih bogova ovih
6 Ti se oçito oslanjaæ samo na ætap od zemalja onaj, tko je bio izbavio zemlju
trske slomljene, koji svakome, ako se svoju iz moje ruke, da bi sad Gospod
nasloni na njega, zabije se u ruku, pa izbavio Jerusalem iz moje ruke?’”
je probije. Takav je faraon, kralj 21 Ali su oni æutjeli i nijesu mu
egipatski, svima, koji se uzdaju u odgovorili ni rijeçi, jer je kralj bio izdao
njega. zapovijed: “Ne odgovarajte mu!”
7 Ako li mi odvraøate: “U Gospoda, Boga 22 Nato predstojnik palaçe Elijakim,
svojega, mi se uzdamo!” - nije li to onaj, sin Hilkijin, drœavni pisar Æebna i
çije je uzvisine i œrtvenike uklonio peçatnik Joaha, sin Asafov, doåoæe k
Ezekija, kad je zapovjedio Judi u Ezekiji razdrvæi haljine i javiæe mu, æto
Jerusalemu: “Samo pred ovim je bio rekao vrhovni peharnik.
œrtvenikom imate se klanjati?”
8 Hajde okladi se s mojim gospodarom, Izaija 37
kraljem asirskim! Dat øu ti dvije tisuøe 1 Kad je to çuo kralj Ezekija, razdrije
konja, ako mogneæ dobaviti konjanike haljine svoje, obuçe pokorniçku
za njih. odjeøu i ode u hram Gospodnji.
9 Kako øeæ odoljeti jednom jedinom 2 Predstojnika palaçe Elijakima,
stotniku izmeåu najmanjih sluga drœavnog pisara Æebnu i starjeæine
gospodara mojega? Zato se ti uzdaæ u sveøenstva posla, isto tako obuçene u
Egipat zbog kola i konjanika. pokorniçku odjeøu, k proroku Izaiji
10 Nadalje, tla li sam ja bez volje sinu Amosovu.
Gospoda doæao proti ovoj zemlji, da je 3 Oni su mu imali reøi: “Ovako veli
zatrem? Gospod mi je rekao: “Idi proti Ezekija: “‘Dan nevolje, kazne i pogrde
toj zemlji i zatri je!’” danaænji je dan, jer prispjeæe djeca do
11 Tada zamoliæe Elijakim, Æebna i poroåaja, a nema snage da se rode.
Joaha vrhovnoga peharnika: “Govori 4 Moœda çuje Gospod, Bog tvoj, rijeçi
slugama svojim Sirijski, jer ne vrhovnoga peharnika, kojega je
razumijemo, ne govori s nama judejski gospodar njegov, kralj asirski, poslao
pred narodom, æto se nalazi na zidu!” ovamo, da se naruga Bogu œivomu, te
12 A vrhovni peharnik odgovori: “Je li ga kazni zbog rijeçi, æto ih je çuo
me gospodar moj poslao k tvojemu Gospod, Bog tvoj. Pomoli se stoga za
gospodaru i k tebi, da kaœem ovo, a ne ostatak, koji se joæ nalazi!”
upravo k onim ljudima, koji tamo 5 I kad poslanici kralja Ezekije doåoæe
sjede na zidu, da napokon zajedno s k Izaiji,
515 Izaija
6 Odgovori im Izaija: “Javite ovo Jerusalema.
gospodaru svojemu: ‘Ovako veli 23 Koga si pogrdio i pohulio, proti
Gospod: Ne plaæi se od rijeçi, æto si ih kojemu si glas podigao i gore bacio
çuo, kad su mi se narugale sluge kralja oholi pogled? Proti Svecu Izraelovu!
asirskoga! 24 Pogrdio si preko sluga svojih
7 Evo, ja øu mu udahnuti namisao, da Gospoda. Ovako si mislio: “Silom kola
se vrati u svoju zemlju, kad çuje jednu svojih popeo sam se na visoke gore, na
vijest. A vi njegovoj øu zemlji uçiniti, da vrhunac Libanona, sruæio sam visoke
pogine od maça.’” cedre, najljepæe çemprese, prodro sam
8 Na povratku naåe vrhovni peharnika do najviæeg vrhunca, u æume
kralja asirskoga gdje opsjeda Libnu. najbogatije njegove.
On je naime bio çuo, da je ovaj otiæao 25 Bunareve iskopao sam i mogao sam
od Lakiæa, piti tuåu vodu; isuæio sam stopama
9 Jer mu je bilo doælo do uæiju, da je svojim sve rijeke egipatske.
Tirhaka, kralj etiopski, izaæao u boj 26 Zar nijesi joæ jednako çuo? - :
proti njemu. Na ovu vijest posla “Odavno sam to spremio, od iskona
glasnika Ezekiji s nalogom: sam to zasnovao, - sad puætam da se to
10 “Odnesite ovu vijest Ezekiji, kralju zbude: “Tvrdi gradovi bili su pretvoreni
Judinu: ‘Nemoj da te zavara Bog tvoj, u u puste ruæevine.
kojega se uzdaæ misleøi, da neøe 27 Nemoøni zadrhtaæe stanovnici
Jerusalem pasti u ruke kralju njihovi i smetoæe se, postadoæe kao
asirskomu. trava u polju i kao zelena travica, kao
11 Sam si çuo, æto su uçinili kraljevi trava na krovu, kao zrno, æto se osuæi,
asirski svima zemljama potrvæi ih prije nego dozori.
sasvim, a ti da se izbaviæ? 28 Znam poçivanje tvoje, hodanje tvoje
12 Jesu li moœda bogovi naroda, koje i dolaœenje tvoje, i kako sada bjesniæ
satræe oci moji, njih izbavili, Gozance, na me.
Harance, Resefce i Edence u Telasaru? 29 Jer sada bjesniæ na me, i tvoja
13 Gdje je kralj hamatski, kralj obijest doåe do mojih uæiju, zato øu
arpadski, kralj grada Sefarvajima, pa metnuti brnjicu svoju na nozdrve tvoje
onaj od Hene i Ive?” i uzdu svoju u gubicu tvoju, pa te
14 Ezekija primi pismo od glasnika. zatjerati natrag putem, kojim si doæao.
Kad ga je bio proçitao, otide u hram 30 A tebi neka ovo bude znak: “Ove øe se
Gospodnji i tamo ga Ezekija razvi pred godine jesti, æto samo od sebe naraste,
Gospodom. i druge godine, æto opet samo od sebe
15 Tada se pomoli Ezekija pred naraste, a treøe godine sijte i œanjite,
Gospodom ovako: sadite vinograde i uœivajte plodove
16 “Gospode nad vojskama, Boœe njihove!
Izraelov, koji imaæ prijestolje nad 31 Ætogod tada preostane od kuøe
kerubinima! Ti si jedino Bog nad svima Judine, potjerat øe opet œile ozdo i
kraljevstvima na zemlji. Ti si stvorio donijeti plod ozgo.
nebo i zemlju. 32 Jer øe iz Jerusalema izaøi ostatak,
17 Prigni, Gospode, uho svoje i çuj! çeta, æto se spasila, iz gore Siona.
Otvori, Gospode, oçi svoje i vidi! Pripazi Revnost Gospoda nad vojskama to øe
na sve rijeçi Senaheribove, koji posla proizvesti.”
da se naruga Bogu œivomu. 33 Zato ovako veli Gospod za kralja
18 Istina je, Gospode, opustoæili su asirskoga: “Neøe provaliti u ovaj grad i
kraljevi asirski sve narode i zemlju neøe ubaciti ovamo strijelu. Neøe se
njihovu primaøi k njemu sa ætitom, niti øe
19 I pobacali su bogove njihove u oganj, iskopati opkop oko njega.
ali to nijesu bili bogovi, nego djelo ruke 34 Vratit øe se putem, kojim je doæao,
çovjeçje, drvo i kamen, zato ih se je neøe provaliti u ovaj grad! Tako glasi
moglo uniætiti. rijeç Gospodnja.
20 A sad, Gospode, Boœe naæ, izbavi nas 35 “Branit øu ovaj grad i spasit øu ga
iz ruke njegove, da spoznaju sva zbog sebe i zbog svojega sluge Davida.”
kraljevstva na zemlji, da si ti jedino 36 Tada izaåe anåeo Gospodnji i pobi u
Gospod!” taboru asirskom sto i osamdeset i pet
21 Tada posla Izaija, sin Amosov, k tisuøa ljudi. Kad ustadoæe ujutro,
Ezekiji ovu vijest: “Ovako veli Gospod, naåoæe sve samo mrtva trupla.
Bog Izraelov, kojemu si se molio zbog 37 Odmah se podiœe Senaherib, kralj
Senaheriba, kralja asirskoga. asirski, i otide kuøi, i ostade u Ninivi.
22 Ovu rijeç izreçe Gospod za njega: 38 Kad se je jedanput klanjao u hramu
“Smije ti se, rugati djevojka, køi Siona. svojega boga Nisroka, ubiæe ga maçem
Za tobom maæe glavom køi njegovi sinovi Adramelek i Sareser.
Izaija 516
Tada pobjegoæe u zemlju Ararat. Saçuvao si œivot moj od uniætenja i
Njegov sin Esar-Hadon postade kralj propasti, jer si bacio za leåa svoja sve
mjesto njega. grijehe moje.
18 Jer ne slavi te carstvo mrtvih, ne
Izaija 38 hvali te smrt; koji silaze u jamu ne
1 U ono vrijeme razbolje se Ezekija na nadaju se tvojoj vjernosti.
smrt. Prorok Izaija, sin Amosov, doåe k 19 Ne, œivi samo, œivi slavi te kao ja
njemu i reçe mu: “Ovako veli Gospod: danas. Otac javlja djeci vjernost tvoju.
Uredi kuøu svoju; jer øeæ umrijeti i 20 Gospod je bio spreman da me spasi.
neøeæ viæe ozdraviti!” Zato udarajmo u œice sve kolike dane
2 Tada okrenu Ezekija svoje lice k zidu œivota svojega u hramu Gospodnjem!”
i upravi Gospodu ovu molitvu: 21 Onda zapovjedi Izaija, neka uzmu
3 “Ah, Gospode, spomeni se ipak, da grudu suhih smokava i stave je na
sam hodio pred tobom u vjernosti i s otok, da ozdravi opet.
nepodijeljenim srcem i da sam çinio, 22 Ezekija upita: “Koji je znak za to, da
æto je tebi ugodno!” I udari Ezekija u øu opet moøi otiøi u kuøu Gospodnju?”
glasan plaç.
4 Tada doåe rijeç Gospodnja Izaiji: Izaija 39
5 “Idi, reci Ezekiji: “Ovako veli Gospod, 1 U ono vrijeme kralj babilonski
Bog Davida, djeda tvojega: ‘Çuo sam Merodak-Baladan, sin Baladanov,
molitvu tvoju, vidio suze tvoje. I evo posla Ezekiji pismo s darovima. On je
dodat øu ti vijeku petnaest godina. naime bio çuo, da je bio bolestan i opet
6 I izbavit øu tebe i ovaj grad iz ruku ozdravio.
kralja asirskoga i branit øu ovaj grad.’ 2 Ezekija se obradova tome i pokaza im
7 Ovo neka ti bude znak od Gospoda, skladiæte svoje, srebro i zlato, mirise i
da øe Gospod ispuniti svoje obeøanje, skupocjeno ulje, svu oruœnicu svoju i
æto ga je dao! sve, æto se nalazilo u riznicama. Ne
8 Evo, ja øu vratiti sjenu po stepenima, osta niæta u palaçi njegovo; i u svemu
po kojima je siæla na sunçaniku podruçju gospodstva njegova, da im
Ahazovu, natrag za deset stepena.” ne pokaza Ezekija.
Tada se vrati sunce natrag za deset 3 I doåe prorok Izaija kralju Ezekiji i
stepena po stepenima, po kojima je upita ga: “Æto su htjeli ti ljudi i odakle
bilo siælo. su doæli k tebi “ Ezekija odgovori: “Iz
9 Pjesma Ezekije, kralja Judina, kad je daleke zemlje doæli su k meni, iz
bio bolestan i opet ozdravio od bolesti Babilona.”
svoje. 4 Onaj upita dalje: “Æto su vidjeli u
10 “Ja sam mislio: usred œivota svojega tvojoj palaçi?” Ezekija odgovori:
imam da stupim na vrata svijeta “Vidjeli su sve, æto ima u mojoj palaçi.
mrtvih, da mi se uzme ostatak godina Nije ostalo niæta u riznicama mojim da
mojih. im nijesam pokazao.”
11 Mislio sam: “Ne smijem viæe gledati 5 Tada reçe Izaija Ezekiji: “Çuj rijeç
Gospoda, Gospoda u zemlji œivih, neøu Gospoda nad vojskama:
viæe vidjeti çovjeka kod stanovnika na 6 ‘Doøi øe vrijeme, kad øe se odvuøi u
svijetu. Babilon sve, æto se nalazi u palaçi
12 Stan se moj raspada, odnosi se od tvojoj, æto su skupili oci tvoji do
mene kao æator pastirski; kao tkalac danaænjega dana, niæta neøe
savio sam œivot svoj: on me odsijeca od preostati, veli Gospod,
osnutka, prije nego joæ dan bude noø, 7 I od tvojih vlastitih sinova æto øe ti se
çiniæ mi kraj. joæ roditi, uzete neke, da vræe sobarske
13 Mirno sam izdrœao do ujutro; kao lav sluœbe u palaçi kralja babilonskoga.”
satire on sve kosti moje, prije nego joæ 8 Ezekija odgovori Izaiji: “Rijeç
dan bude noø, çiniæ mi kraj. Gospodnja, koju si mi navijestio, prava
14 Kao lastavica, kao œdral tugovao je”; mislio je naime: “Dok œivim, vladat
sam, gukao sam kao golubica, mutno øe mir i sigurnost.”
su gledale oçi moje prema gore:
15 U tjeskobi sam, Svemoguøi, olakæaj Izaija 40
mi! Æto da joæ govorim? On mi je to 1 “Tjeæite, tjeæite narod moj”, tako
navijestio, on je to i izveo: Mirno imam govori Bog vaæ,
proœivjeti sve godine svoje unatoç 2 “Govorite Jerusalemu ljubezno,
gorkosti duæe svoje. javljajte mu, da je protekla rabota
16 O tom se œivi, Svemoguøi, u tom je njegova, jer su oproætena zlodjela
svemu œivot duha mojega, ti øeæ me njegova, jer je primio iz ruke
opet ojaçiti i saçuvati u œivotu. Gospodnje dvojaku kaznu za sve
17 Eto, na spasenje postao mi je gorki. grijehe svoje.”
517 Izaija
3 Çuj, ori se glas u pustinji: “Pripravite zemaljskim, kojega su stanovnici
put Gospodu, poravnite u pustoæi siøuæni kao skakavci. On razastire
stazu Bogu naæemu! nebo kao prekrivalo, razapinje ga kao
4 Svaka dolina neka se podigne, svaka æator za stan.
gora i breœuljak neka se slegnu i Æto je 23 On je onaj, koji obraøa knezove u
krivo neka bude pravo, bregovito niæta, koji vladaoce zemaljske
zemljiæte neka bude dno doline! uniætava.
5 Jer øe se pojaviti sjaj Gospodnji. 24 Jedva su posaåeni, jedva su
Svako øe ga meso gledati, jer su to usta posijani, jedva im se stablo ukorijenilo
Gospodnja obeøala.” u zemlji, tada ih pogodi dah njegov: oni
6 Çuj, ori se glas: “Navjeæøuj!” I on øe posahnu, i vihor ih raznese kao pljevu.
pitati: “Æto da navjeæøujem?” “Svako je 25 “S kim øete me dakle izjednaçiti, da
meso trava i sva je milota njegova kao bih bio kao on?”, veli Svetac.
cvijet poljski. 26 Podignite oçi svoje prema nebu i
7 Trava se osuæi, cvijet uvene, kad dah gledajte: tko je to stvorio? On je onaj,
Gospodnji dune na njih. Jest, trava je koji izvodi vojsku svega toga na broj,
narod. koji zove sve po imenu, i zbog velike sile
8 Trava se osuæi, cvijet uvene, ali rijeç njegove i jake moøi ne izostaje ni jedan
Boga naæega ostaje dovijeka.” jedini.
9 Uzaåi na visoku goru, Sione, kao 27 Æto govoriæ dakle, Jakove, i kaœeæ,
glasnik radosti, i podigni moøno glas Izraele: “Skrivena je sudbina moja
svoj kao glasnik radosti, Jerusaleme! Gospodu, pravica se moja izmiçe Bogu
Podigni ga, ne boj se, objavi gradovima mojemu.
Judinim: “Evo, tu je Bog vaæ!” 28 Ne znaæ li, ne çujeæ li? -: vjeçni Bog
10 Evo, svemoguøi Gospod dolazi kao jest Gospod, stvoritelj krajeva
pobjeditelj i miæica njegova dade mu zemaljskih. On se ne umara, on ne
pobjedu. Evo, plaøa njegova dokazi s sustaje, nedohitna je razboritost
njim! Bojna nagrada njegova ide pred njegova.
njim. 29 On daje snagu umornome, daje
11 Kao pastir, tako on pase stado svoje. jakost slabome.
Janjad uzima u naruçje svoje. Nosi ih 30 I mladiøi se umaraju i sustaju, ljudi
na prsima svojim; polako vodi dojilicu mladi padaju:
ovcu. 31 Ali koji se uzdaju u Gospoda, crpaju
12 Tko je æakom izmjerio mora i mjeru novu snagu, krila im rastu kao
neba odredio pedljem? Tko je u korito orlovima, trçe i ne umaraju se, hode i
nasuo prah zemaljski, gore izmjerio na ne sustaju.
mjerila, bregove na poteg njihov?
13 Tko je upravljao duh Gospodnji, tko Izaija 41
ga je upuøivao kao savjetnik? 1 “Poçujte me æuteøi, obale! Narodi,
14 S kim je imao vijeøe, da mu je dao crpite novu snagu! Oni neka doåu i
razboritost, da ga je nauçio putu govore! Mi øemo zajedno stupiti na
pravice, doveo ga do spoznaje i parnicu.
pokazao mu put razbora? 2 Tko je s istoka podigao onoga, kojega
15 Eto, narodi su kao kap iz vijedra, kao uzastopce slijedi pobjeda, koji je
prah na mjerilima broje se! Eto, otoci su narode podvrgao sebi i kraljeve
mu kao zrno pijeska, æto ga podigne. poruæio, çiji je maç uçinio ih prahom i
16 Libanon nije dosta kao drvo za luk njegov pljevom razvijanom.
oganj, zvijeri njegove nijesu dosta kao 3 On ih progoni, ide dalje nepovrijeåen,
œrtve za njega. nikada na svojoj stazi ne uzmaknu.
17 Svi su narodi kao niæta pred njim, 4 Tko je to uçinio i izveo? On, koji je
On ih drœi za niæta i niætave. çovjeçja pokoljenja proizveo od
18 S kim øete izjednaçiti Boga, æto øete iskona. Ja, Gospod, koji sam prvi i joæ
uz njega staviti kao priliku ‘? isti kod posljednjega.”
19 Lik idolski, æto ga je salio umjetnik, 5 Otoci to vidjeæe i prepadoæe se.
zlatar ga prevukao zlatom i kovaç Krajevi zemaljski zadrhtaæe. Oni se
lançiøima srebrnim? pribliœiæe i doåoæe.
20 Tko je odveø siromaæan za takav 6 Jedan je drugome pomagao i drugu je
potroæak, bira drvo, æto ne trune, traœi svojemu govorio: “Budi jak!”
sebi vjeæta umjetnika, da naçini lik, 7 Umjetnik je hrabrio zlatara; koji
koji se ne pomiçe. kleplje hrabrio je onoga, koji kuje na
21 Ne znate li Ne çujete li? Nije li vam nakovnju. Koji govori o spajanju:
bilo javljano od poçetka? Ne vidite li iz “Dobro je.” Klincima utvråuje lik, da se
temelja zemlje? ne prevali.
22 On je onaj, koji sjedi nad krugom 8 “Ali ti, Izraele, slugo moj, ti, Jakove,
Izaija 518
kojega sam izabrao, potomçe on je doæao, od istoka sunçanoga
Abrahama, prijatelja mojega, njega, koji øe zazivati ime moje, on je
9 Ti, kojega sam uzeo s krajeva zemlje, pogazio knezove kao blato, kao lonçar,
kojega sam pozvao iz najkrajnijega koji gazi glinu.
puta njezina, tebi sam rekao: ‘Ti si moj 26 . Tko je to objavio od poçetka, da smo
sluga, tebe sam izabrao i nikada te to znali, unaprijed, da smo rekli: ‘Slaœe
nijesam odbacio.’ se!’ Ali nitko nije objavio, nitko nije
10 Ne boj se; jer sam ja s tobom, ne izvijestio, nitko nije çuo rijeçi vaæih,
gledaj plaæljivo naokolo; jer sam ja Bog 27 Kao prvi ja sam objavio Sionu: ‘Gle,
tvoj! Ja te krijepim, ja te pomaœem, ja te oni su sada tu!’ Poslao sam
podupirem jakom desnicom svojom. Jerusalemu glasnike radosti.
11 Gle, padoæe svi u sramotu i porugu, 28 Gledam naokolo; ali nema tu
koji gore u neprijateljstvu proti tebi. nijednoga od ovih, ni jedan ne zna
Uniætuju se i upropaæøuju, koji se bole savjeta. Pitao sam ih, da bi mi dali
proti tebi odgovor:
12 Ne nalaziæ ih viæe, kad ih traœiæ, koji 29 Gle, svi su oni niæta, i djela su
udaraju na tebe bit øe kao niæta i opet njihova niætava. Vjetar i praznina
niæta, koji vojuju na tebe. likovi su njihovi.”
13 Ja sam Gospod, Bog tvoj, koji te
drœim za desnicu, koji ti govorim: “Ne Izaija 42
boj se! Ja sam tvoj pomoønik! 1 “Evo sluga moj, kojega ljubim,
14 Ne boj se, crviøu Jakovljev, ljudi izabranik moj, koji mi se dopada!
Izraelovi. Ja ti pomaœem”, - govori Meøem na njega duh svoj, istinu øe
Gospod - “spasitelj je tvoj Svetac javljati narodima.
Izraelov. 2 Neøe vikati ni kriçati, niti øe se çuti
15 Gle, uçinit øu te da budeæ sprava za glas njegov po ulicama.
vræenje, nova sa zupcima mnogim. 3 Trske stuçene neøe prelomiti,
Vrøi øeæ gore i satrt øeæ ih, brda øeæ stijenja, æto tinja, neøe ugasiti. Vjerno
obratiti u pljevu. øe javljati istinu.
16 Vijat øeæ ih, vjetar øe ih odnijeti, 4 Neøe se umoriti niti klecati, dok ne
vihor øe ih razasuti, a ti øeæ se veseliti utemelji istinu na zemlji. Nauku
Gospodu i hvalit øeæ se Svecem njegovu çekaju narodi.”
Izraelovim. 5 Ovako govori Bog, Gospod, koji je
17 Bijednici, siromasi traœe vode, ali je stvorio i rasprostro nebo, koji je
nema. Od œeåi gine jezik njihov. Ja, rasprostro zemlju s njezinim
Gospod, usliæit øu ih, ja, Bog Izraelov, rastlinama, koji je dao dah narodu na
neøu ih ostaviti. njoj, duh onima, æto hode po njoj:
18 Otvorit øu rijeke na golim 6 “Ja, Gospod, dozvao sam te u dobroti.
bregovima, izvore usred dolina. Drœao sam te za ruku i çuvao te. Uçinio
Pustinju øu obratiti u jezero vodeno, sam te za narod posrednikom zavjeta,
suhu zemlju u izvore vodene. svjetlom neznaboœaca,
19 Napunit øu pustinju cedrima, 7 Da otvoriæ oçi slijepcima, da izvedeæ
akacijama, mirtama i maslinama, u suœnje iz zatvora, iz tamnice one, koji
pustari zasadit øu çemprese, sjede u tami.
brijestove i jele. 8 Ja sam Gospod, to je ime moje. Çasti
20 Oni øe vidjeti i uvidjeti, opaziti i svoje ne dajem drugomu, slave svoje
spoznati, da je to uradila ruka ne dajem idolima.
Gospodnja, da je to uçinio Svetac 9 Prije unaprijed kazano, vidite,
Izraelov.” dogodilo se! Sad javljam novo i prije
21 “Iznesite parnicu svoju!” veli nego joæ proklije, dajem vam da znate.”
Gospod. “Iskaœite dokaœe svoje!” veli 10 Pjesmu novu pjevajte Gospodu,
kralj Jakovljev. slavu njegovu do kraja zemlje, vi, koji
22 “Neka iznesu i neka nam objave, æto se vozite po moru s puninom
øe se dogoditi! Objavite prijaænje, kako njegovom, vi otoci i stanovnici njihovi!
je bilo, da mi to opazimo i spoznamo 11 Neka kliçe pustinja sa svojim
ispunjenje njegovo, ili kaœite nam, æto gradovima, sela, æto stanuju na Cedru!
øe biti unaprijed! Neka podvikuju stanovnici po
23 Objavite, æto øe biti poslije, te hridinama, neka kliçu svrh gora!
spoznamo, da ste bogovi! Uçinite samo 12 Neka se çasti Gospod, neka se
neæto, dobro ili zlo, da to svi diveøi se navjeæøuje slava njegova po otocima!
vidimo! 13 Gospod izlazi kao junak. Kao ratnik
24 Gle, vi ste niæta, djelo je vaæe niætavo, razvija ratobornost, viçe i kliçe, bori se
i tko vas izbira, gad je.” proti neprijateljima kao div.
25 “Podigao sam jednoga sa sjevera, i 14 “Æutio sam dugo, çinio sam se nijem,
519 Izaija
Kao œena kod poroåaja sad øu vikati, zadrœavaj ih!’ Sinove moje dovedi
duhat øu i bjesnit øu strahovito. izdaleka, køeri moje s kraja zemlje,
15 Opustit øu gore i bregove, svu zelen 7 Sve, koji se zovu mojim imenom, koje
njihovu osuæit øu. Od rijeka øu naçiniti sam na slavu svoju stvorio, sazdao,
otoke, od jezera suhu zemlju. naçinio!
16 Slijepce øu voditi putovima, kojih ne 8 Neka naprijed stupi narod, koji je
poznaju. Vodit øu ih stazama, æto su slijep, a ipak ima oçi, koji je gluh, a ima
im nepoznate. Obratit cl pred njima uæi!
tamu u svjetlost, i æto je neprohodno u 9 Svi narodi neka se skupe! Plemena
ravno tko. To je, æto øu uçiniti i neøu neka se skupe! Tko izmeåu njih moœe
propustiti. tako æto objaviti, uçiniti da çujemo æto
17 Posramljeni uzmaknut øe natrag, je prije unaprijed kazano? Neka
koji se uzdaju u likove idolske, koji dovedu svjedoke svoje, da dokaœu
govore likovima livenim: ‘Vi ste naæi pravo svoje, da se çuje i kaœe: ‘Istina je!’
bogovi.’ 10 Vi ste moji svjedoci, veli Gospod, i
18 Çujte gluhi, pogledajte slijepi, da sluga moj, kojega sam izabrao, da
vidite! spoznate i vjerujete mi i uvidite, da
19 Tko je slijep, ako ne sluga moj, i tako sam ja, prije mene nije bilo boga, niti øe
gluh kao glasnik moj, kojega sam ga poslije mene biti.
poslao? Tko je tako slijep kao sluga 11 Ja, jedino ja jesam Gospod, osim
Gospodnji? mene nema pomoønika.
20 Mnogo si vidio, ali nijesi mario. 12 Ja sam objavio i spasenje donio.
Otvorenim uæima nije çuo. Uçinio sam da se çuje o meni, kad joæ
21 Zbog vjernosti svoje snovao je nije bilo meåu vama nikakva boga
Gospod da uçini zakon velikim i tuåega, vi ste moji svjedoci”, veli
slavnim. Gospod, “i samo sam ja Bog.
22 A ipak je to narod oplijenjen i 13 I ubuduøe ja sam to, i itko ne
potlaçen. Svi koliki uhvaøeni su u izbavlja iz moje ruke; ja to çinim, i tko
tamnicama, skriveni u zatvorima. moœe to promijeniti?”
Postali su plijen, a nema nikoga, da ih 14 Ovako veli Gospod, otkupitelj vaæ,
izbavi; postali su grabeœ, a nitko ne Svetac Izraelov: “Zbog vas æaljem u
traœi: ‘Vrati!’” Babilon i tjeram ih dolje sve kao
23 Tko øe od vas çuti ovo, pripaziti na to bjegunce, i Kaldejce na ponosnim
i poslije to posluæati? laåama njihovim.
24 Tko je predao Jakova grabeœu i 15 Ja, Gospod, Svetac vaæ, stvoritelj
Izraela razbojnicima? Nije li to uçinio Izraelov, kralj vaæ.”
Gospod, kojemu smo sagrijeæili? 16 Ovako veli Gospod, koji je naçinio
Nijesu htjeli hoditi putovima njegovim preko mora put, stazu preko silnih
niti sluæati naputak njegov. voda,
25 Tada je izlio na njega jarost gnjeva 17 Koji vodi u boj kola i konje, vojsku i
svojega i strahote rata, æto su ga junake, i oni padaju i viæe ne ustaju,
odasvud pritisnule. Ali on nije mario ugaæeni su, kao stijenj ugaæen.
za to, gorio je, ali on to ne primi k srcu. 18 “Ne mislite samo na ono, æto se je
prije dogodilo! Ne pazite samo na ono,
Izaija 43 æto je proælo!
1 Ali sada ovako veli Gospod, Stvoritelj 19 Evo, ja øu uçiniti novo, veø se vidi, ne
tvoj, Jakove, tvorac tvoj, Izraele: “Ne raspoznajete li to? I u pustinji pravim
boj se, jer sam te otkupio, pozvao sam put, u pustari rijeke.
te po imenu: Moj si! 20 Tada øe me slaviti zvijeri poljske,
2 Ideæ li preko vode, ja sam s tobom, çagalji i nojevi, æto sam izveo u pustinji
preko rijeka, neøe te potopiti, ideæ li vode, u pustari rijeke, da napojim
kroz oganj, neøeæ izgorjeti, neøe te narod svoj, iza branika svojega.
plamen opaliti. 21 Taj narod, æto sam ga sam sebi
3 Jer ja, Gospod, tvoj sam Bog, Svetac sazdao, navjeæøivat øe slavu moju.
Izraelov tvoj je spasitelj. Dao bih Egipat 22 A ipak, Jakove, ti me nijesi zvao, niti
za te kao otkup, Etiopiju i Sebu mjesto si se trudio za me, Izraele!
tebe. 23 Nijesi mi prinio janjce od sebe kao
4 Jer si mi tako drag, tako vrijedan i œrtvu paljenicu, nijesi me poçastio
tako mio, dao bih ljude za te, narode za œrtvama svojim. Nijesam te nagonio da
œivot tvoj. mi sluœiæ prinosima i nijesam te muçio
5 Ne boj se, jer sam ja s tobom! Od da mi kadiæ.
istoka dovodim djecu tvoju, od zapada 24 Nijesi mi kupio za novce mirodija,
skupljam te. nijesi me okrijepio pretilinom œrtava
6 Kaœem sjeveru: ‘Daj!’ jugu: ‘Ne svojih. A zadao si mi posla svojim
Izaija 520
grijehima, raœalostio si me zlodjelima stoji u kuøi.
svojim. 14 Drugi je otiæao da nasijeçe sebi
25 Ja sam, ja, koji uniætavam krivnju cedara, ili je uzeo çempresu i hrast, æto
tvoju zbog sebe i tvojih se grijeha viæe ih je sebi odgojio usred æumskoga
ne spominjem. drveøa, i omoriku, koju je zasadio, pa
26 Opomeni me samo! Sudimo se! je narasla od daœda,
Pripovijedaj, da dokaœeæ pravo svoje! 15 I sluœi çovjeku za oganj on od toga
27 Otac tvoj prvi veø je sagrijeæio, i uzme, da se ogrije. Upali to, da ispeçe
posrednici tvoji bili su mi nevjerni. kruh. Ali od toga i boga napravi i klanja
28 Tada sam s knezovima svetiæta mu se. Gradi od toga lik idola, pred
svukao posvetu njihovu, Jakova bacio kojim pada na koljena.
u prokletstvo i Izraela stavio na ruglo. 16 Polovinu od toga spaljuje dakle u
ognju, i s drugom polovinom peçe
Izaija 44 meso, onda jede peçenje i najede se i
1 Ali sada çuj, Jakove, slugo moj, i ti, pritom se ugrije i veli: ‘Oh, meni je
Izraele, kojega sam izabrao! vruøe, osjeøam oganj.’
2 Ovako veli Gospod, stvoritelj tvoj, 17 Ostatkom od toga gradi boga,
tvorac tvoj, pomoønik tvoj od krila idolski lik svoj, pred kojim pada na
materina: Ne boj se, Jakove, slugo moj, koljena, pregiba se, pred kojim se moli:
Jeæurune, kojega sam izabrao! ‘Pomozi mi, jer si ti bog moj!’
3 Jer kao æto izlijevam vodu na 18 Oni to vide i ne razumiju; jer su im
popucano tlo i potoçiøe na suhu oçi zaslijepljene, tako da ne vide, i srca
zemlju, tako izlijevam na potomke njihova, tako da to ne shvaøaju.
tvoje Duha svojega, na potomke tvoje 19 I nitko ne promiælja, i nitko nema
blagoslov svoj. toliko znanja i razuma, da rekne sebi:
4 Neka izrastu kao lava kraj potoka, ‘jednu sam polovinu spalio u ognju,
kao paænjaci pokraj voda. ispekao sam kruh na uglju njegovu, i
5 Jedan øe reøi: ‘Svojina sam meso san ispekao na njemu i pojeo
Gospodnja’, i pozivat øe se na ime sam ga - od ostatka da sad naçinih lik
Jakovljevo. Drugi øe pisati kao svoj gadan i da pred jednim komadom
spomenznak: ‘Gospodnji!’ i sebi øe drveta padnem na koljena?’
nadjenuti çasno ime, Izrael.” 20 Tko pristaje uz niætetno, toga je
6 Ovako veli Gospod, kralj Izraelov i zavelo ludo srce. On ne izbavlja nikada
otkupitelj njegov, Gospod nad œivota svojega i ne govori sebi: ‘Nje li
vojskama: “Ja sam prvi i ja posljednji, varka, æto mi je u desnici?’
osim mene nema boga. 21 Promisli to, Jakove i Izraele, jer si
7 Ili tko je meni jednak? Neka samo moj sluga. Ja san te sazdao; ti si moj
izaåe! Neka objavi i predloœi mi, æto se sluga. Izraele, neøu te zaboraviti.
je dogodilo, otkako sam ja u davno 22 Razasut øu kao oblake opaçine
doba stvorio çovjeçanstvo! I buduøe, tvoje, grijehe tvoje kao lake oblake.
æto øe joæ doøi, neka nam se objavi! Zato se povrati k meni, jer te hoøu
8 Ne bojte se i ne plaæite se! Nijesam li otkupiti.”
ja to davno rekao i objavio, vi ste mi 23 Kliçite, nebesa, jer to Gospod çini.
svjedoci: ima li bog osim mene? Ne, Podvikujte, dubine zemaljske! Udarite
nema drugoga boga. Ne znam u klicanje, gore, æume i sva drveta u
nijednoga. njima, jer øe Gospod otkupiti Jakova i
9 Tvorci idola svi su niæta, ljubimci proslaviti se na Izraelu.
njihovi nijesu ni za æto. Svjedoci 24 Ovako veli Gospod, otkupitelj tvoj,
njihovi ne vide niæta i ne znaju niæta, tvorac tvoj od krila materina: “Ja sam
da budu posramljeni. Gospod, stvoritelj svega, koji sam
10 Tko gradi idola, taj samo lije lik, æto razapeo nebo, sam raspostro zemlju, -
nije ni za æto. tko mi je pomogao? -
11 Gle, ætovatelji njegovi svi øe se 25 Koji uniætavam znake varalicama i
posramiti, jer su tvorci samo ljudi. vraçe obezumljujem, koji odbacujem
Neka izaåu svi koliki, bit øe ih strah i mudrace, znanje njihovo pokazujem
posramit øe se svi. kao ludost,
12 Kovaç je izradio to alatom. Na œivom 26 Koji obistinjujem rijeç sluga svojih i
ugljevlju kuje çekiøem i dotjeruje izvræujem osnovu glasnika svojih, koji
snaœnom miæicom, pritom ogladni i govorim o Jerusalemu: ‘Neka se
iznemogne, ne popije li vode, naseli!’ i o gradovima Judinim: ‘Neka
iznemogne. se sazidaju, podiœem opet ruæevine
13 Drvodjelja rasteœe vrpcu, zabiljeœi njegove!’
crvenilom, teæe i zaokruœuje, naçinja iz 27 Koji govorim dubini. ‘Presuæi se!’ i
toga lik çovjeçji, lijep lik çovjeka, da ‘Isuæit øu vode tvoje’.
521 Izaija
28 Koji govorim o Kiru: ‘On je pastir moj’ tebi se moliti: ‘ovamo je u tebi Bog, i
- Izvræit øe svu volju moju i reknut øe o nema drugoga boga.’
Jerusalemu: ‘Neka se sazida opet!’ i o 15 Zaista, ti si Bog s tajnim osnovama,
hramu: ‘Neka se osnuje nanovo!’” Bog Izraelov, spasitelj!
16 Postiåeni i posramljeni bit øe oni svi,
Izaija 45 svi odlaze sa sramotom, koji grade
1 Ovako veli Gospod Kiru, pomazaniku idole.
svojemu, kojega drœim za desnicu, da 17 A na Izraela mislit øe Gospod
ruæim narode pred njim i uçinim spasenjem vjeçnim, vi se neøete
kraljeve nemoønim, da otvorim vrata nikada postidjeti, niti øete se
pred njim, tako da mu se ne zatvore posramiti dovijeka.
nijedna vrata: 18 Jer ovako veli Gospod, stvoritelj
2 “Ja idem pred tobom i ravnam putove neba, pravi Bog, koji je sazdao i stvorio
neprohodne. Razbijam vrata mjedena, zemlju, koji ju je uredio, koji je nije kao
lomim prijevornice gvozdene. pustinju stvorio, nego ju sazdao za
3 Dajem ti blago tajno i bogatstvo prebivaliæte: “Ja sam Gospod i drugi
skriveno. Tako øeæ spoznati, da sam ja, nitko.
Gospod, onaj koji te pozva po imenu, 19 Nijesam govorio tajno, u kojem
Bog Izraelov. tamnu kutu zemlje. Nijesam potajno
4 Zbog svojega sluge Jakova i zbog rekao djeci Jakovljevoj: ‘Traœite me!’
Izraela, izabranika svojega, pozvah te Ja, Gospod, govorim, æto je pravo,
imenom tvojim, dadoh ti çasni naslov, javljam, æto je istinito.
a da me nijesi poznavao. 20 Skupite se, pristupite, doåite ovamo
5 Ja sam Gospod, nema drugoga, svi, od naroda izbavljeni! Nerazumni
nema drugoga boga osim mene. su, koji nose idole od drveta, koji se
Opasat øu te, iako me ne poznaæ. mole bogu, koji ne moœe pomoøi.
6 Da se spozna od istoka sunca i od 21 Predloœite, iznesite, neka se vijeøa
zapada njegova, da osim mene nema zajedno: “Tko je to od starine rekao, tko
boga. Ja sam Gospod i nema drugoga, je javio joæ onda? Nijesam li ja to to bio,
7 Tvorac svjetlosti i Stvoritelj tmine, Gospod? Nema osim mene boga, osim
donosilac mira i stvaratelj zla. Ja, mene nema boga pravednoga i
Gospod, ja çinim to sve. spasitelja.
8 Rosite, nebesa, odozgor, oblaci, 22 Ovamo se k meni okrenite, dajte se
kapljite blagoslovom; neka se otvori spasiti, svi krajevi zemaljski, jer sam ja
zemlja, da procvate spasenje, i neka Bog, i drugi nitko.
ona iznikne blagoslovom! Ja, Gospod, 23 Sobom sam se zakleo, iz usta mojih
to øu stvoriti. dolazi istina, rijeç neslomiva. Svako øe
9 Teæko onome, koji se svaåa s tvorcem se koljeno pokloniti preda mnom,
svojim! On, krhotina meåu zemljanim svaki øe se jezik zavjeriti meni.
sudovima. Smije li glina reøi lonçaru 24 Samo u Gospodu, govorit øe se,
svojemu: ‘Æto radiæ’? I djelo tvoje: spasenje je i snaga, k njemu øe doøi,
‘Nemaæ ruku’. puni srama, svi, koji se gnjeve na
10 Teæko onome, koji govori ocu: ‘Æto øe njega.
ti joæ djeca’? i œeni: ‘Æto postajeæ joæ 25 U Gospodu dokazuju svoje pravo i
mati.’” diçe se svi potomci Izraelovi.
11 Ovako veli Gospod, Svetac Izraelov i
tvorac njegov: “Za buduøe pitajte me, Izaija 46
za djecu moju i za djelo ruku svojih 1 Bel pada na koljena, spusti se Nebo.
nareåujte mi! Likovi se njihovi meøu na tovarnu
12 Ja sam onaj, koji je naçinio zemlju i marvu, koje ste inaçe nosili, tovare se
na njoj ljude stvorio, ruke su moje sada kao teret na umorne œivotinje.
razapele nebo, i svoj vojski njegovoj 2 Oni se spuætaju, padaju svi na
dao sam zapovijed. koljena, ne mogu spasiti tereta putuju
13 Ja sam ga podigao po svojoj osnovi sami u ropstvo.
spasenja. Sve øu mu putove poravniti. 3 Posluæajte me, vi od kuøe Jakovljeve,
On opet gradi moj grad, puæta na vi svi koliki, æto ste ostali od kuøe
slobodu prognanike moje ne za novce Izraelove! Nosim vas od krila materina,
ni za darove”, veli Gospod nad drœim vas od roåenja:
vojskama. 4 Do u starost vaæu ja sam isti, nosit øu
14 Ovako veli Gospod: “Bogatstvo vas do sijeda vijeka. Tako sam çinio, i
Egipta i dobitak Kuæita i Sabejaca, dalje vas nosim, nosit øu vas i spasiti.
ljudi visoka rasta, doøi øe k tebi i 5 S kim øete me izjednaçiti i
pripast øe tebi. Za tobom øe pristati, u prispodobiti i koga øete staviti uza me,
okovima tebi sluœiti, tebi se klanjati, da bi bio kao ja?
Izaija 522
6 Prosipaju zlato iz kese, mjere srebro bezbroja prokletinja tvojih!
na mjerila. Pogaåaju zlatara, da iz toga 10 Osjeøala si se sigurnom u zloøi
naçini boga, kojega ætuju, pred kojim svojoj, mislila si: “Nitko me ne vidi!
padaju na koljena. Prevarilo te mudrovanje tvoje, znanje
7 Diœu ga na pleøa, nose ga, spuætaju tvoje, mislila si u sebi ovako: “Nema mi
ga dolje, stoji tiho na svojemu mjestu, viæe jednake.”
ne miçe se s mjesta svojega. Zazovu li 11 Ali øe te stiøi zlo, æto ga ne moœeæ
ga: ne odgovara, nikoga ne izbavlja iz odbiti. Propast øe te stiøi, æto je ne
nevolje njegove. moœeæ zaklinjati. Najedanput øe ti stiøi
8 Mislite na to i budite jaki, primite to uniætenje, kojemu se nijesi nadala.
k srcu, otpadnici! 12 Pa doåi ovamo sa svojim
9 Mislite na prijaænje od starine, da prokletinjama, sa svojim bezbrojnim
sam ja jedino Bog, i nitko drugi, pravi prijevarama, æto si ih çinila od
Bog, kojemu nije niæta jednako, mladosti svoje; moœda mogneæ sebi
10 Koji je od poçetka javljao svræetak, pomoøi, moœda utjeraæ strah u me!
od davne davnine, æto se joæ nije 13 Umorila si se od svojih mnogih
dogodilo! Ja kaœem: Odluka øe se moja vijeøanja. Neka ustanu koji mjere
ispuniti, sve, æto mi je drago, nebo, koji motre zvijezde, koji proriçu
ispunjam. svakoga mjeseca mlaåaka, da te
11 Pozvao sam s istoka pticu izbave od onoga, æto øe te stiøi!
grabljivicu, iz daleke zemlje çovjeka 14 Jest, oni øe biti jednaki strnjici, æto
svoje odluke. Kako rekoh, tako ju je spalio oganj. Oni ne mogu same
dovodim, kako naumih, tako uçinim. sebe izbaviti iz plamena silnoga. Nije to
12 Posluæajte me, koji ste okorjela srca, ugalj, da se tko ogrije na njemu, niti
koji ste daleko od spasenja! ognjiæte, da se sjedne uza njega.
13 Pribliœio sam spasenje svoje, ono 15 Tako øe biti onima, s kojima si se
nije viæe daleko, neøe zakasniti trudila i trgovala od mladosti svoje.
spasenje moje. Sionu donosim pomoø, Razbjeøi øe se svaki na svoju stranu,
Izraelu sjaj svoj.” nitko ti ne pomoœe.
Izaija 47 Izaija 48
1 Siåi i sjedi u prah, djevojko køeri 1 Çujte ovo, vi od kuøe Jakovljeve, koji
babilonska! Bez prijestolja sjedi na se zovete imenom Izraelovim i iz vrela
zemlju, køeri kaldejska, jer se Judina izaåoste, koji se kunete
ubuduøe ne zoveæ viæe njeœna i lijepa. imenom Gospodnjim i slavite Boga
2 Uzmi mlin i melji braæno, podigni Izraelova, ali ne u istini i pravdi!
natrag koprenu svoju, zagrni skute, 2 ni se imenuju po svetom gradu i
otkrij noge i pregazi rijeke! oslanjaju se na Boga Izraelova, kojemu
3 Neka je otkrivena sramota tvoja, je ime Gospod nad vojskama.
neka se vidi golotinja tvoja! Osvetit øu 3 “Prijaænje davno sam veø objavio, iz
se, i da nitko ne zaætiti Babilon! mojih je usta izaælo, ja sam to javio,
4 “Otkupitelj naæ zove se Gospod nad brzo sam izvræio i dogodilo se je.
vojskama, Svetac Izraelov.” 4 Jer sam znao, da si tvrdoglav, da je
5 Sjedi tiho i skrij se u mrak, køeri tvoja æija gvozdena œila i da ti je çelo od
kaldejska, jer te u buduøe nitko viæe ne mjedi,
zove gospodaricom kraljevstvima. 5 Zato sam ti veø davno objavio, prije
6 Razgnjevio sam se na narod svoj, nego se joæ zbilo, priopøio sam ti, da ne
oskvrnio sam baætinu svoju. Predao kaœeæ: ‘Idol je moj izvræio, lik moj
sam je tebi, ali joj se ti nijesi smilovala. rezani, lik moj liveni to je zapovjedio.’
Na starca si meøala preteæki jaram 6 çuo si, sad promotri sve, neøete li sad
svoj. biti svjedoci moji? Od sada ti javljam
7 Mislila si: “Ostajem dovijeka, novo i skriveno, æto nijesi znao.
gospodarica sam zauvijek.” Nijesi to 7 Sada se izvræuje, a ne davno. Niæta
primila k srcu, nijesi pomiæljala na nijesi o tome çuo prije ovoga dana, da
svræetak svoj. ne kaœeæ: ‘Znao sam to.’
8 Sada çuj ovo, viçna na raskoæ, koja si 8 Ne, niæta o tom nijesi çuo ni znao, niti
sjedila bez brige, koja si mislila u se je prije bilo tvoje uho otvorilo, jer
svojemu srcu: “Nema mi jednake, neøu sam znao, da si ti vrlo nevjeran, i da su
sjediti kao udovica, i neøu ostati bez te nazvali otpadnikom od krila
djece! materina.
9 A to øe oboje doøi na te u jedan dan 9 Zbog imena svojega susteœem joæ
iznenada: gubitak djece i udoviætvo! To gnjev svoj, zbog slave svoje svladavam
øe te stiøi u punoj mjeri svojoj zbog se prema tebi, da te ne istrijebim.
mnogobrojnih prijevara tvojih, zbog 10 Evo, pretalio sam te, ali ne naåoh
523 Izaija
srebra; prokuæao sam te u taoniku da mu privedem natrag Jakova, da
nevolje. skupim Izraela za njega. Proslavio sam
11 Zbog sebe, zbog sebe izvræio sam to, se u oçima Gospodnjim, i Bog je moj bio
jer kako bi se bilo l oskvrnilo moje ime? meni jakost.
Çasti svoje ne dajem nikome drugom. 6 On dakle reçe: “Premalo je, da si mi
12 Çuj me, Jakove, i Izraele, kojega sam sluga, da se podignu plemena
pozvao: Ja sam prvi, i ja posljednji. Jakovljeva, da se vrate otkupljeni
13 Jer je moja ruka osnovala zemlju, i Izraelovi. I zato te çinim svjetlom
moja je desnica razapela nebo. Zovnuo neznaboœaca, da budeæ posrednik
sam ih, i svi su zajedno tu stajali. mojega spasenja do na kraj zemlje.”
14 Skupite se svi i çujte! Tko je izmeåu 7 Ovako veli Gospod, otkupitelj
njih objavio ovo: ‘On, kojega ljubi Izraelov, Svetac njegov, prezrenomu,
Gospod, izvræit øe volju njegovu na gadu ljudi, slugi silnika: “Kraljevi øe
Babilonu i moø njegovu pokazati na vidjeti i dignuti se. Knezovi øe pasti na
Kaldejcima’. koljena zbog Gospoda, koji je vjeran,
15 Ja, ja sam to objavio i pozvao ga, zbog Sveca Izraelova, koji te je
doveo sam ga ovamo, i on øe put svoj i izabrao.”
sretno dovræiti. 8 Ovako veli Gospod: “U Vrijeme milosti
16 Pristupite k meni, çujte ovo! Od usliæio sam te, pomogao sam ti u dan
poçetka nijesam govorio tajno. Otkako spasenja. Çuvao sam te, uçinio sam te
sam to zapoçeo, bio sam kod toga, a posrednikom zavjeta za narod, da
sada me posla svemoguøi Gospod s podigneæ zemlju, da razdijeliæ
duhom svojim. opustjelu baætinsku zemlju,
17 Ovako veli Gospod, otkupitelj tvoj, 9 Da dovikneæ suœnjima: ‘Izaåite!’
Svetac Izraelov: “Ja, Gospod, Bog tvoj, Onima, koji stanuju u mraku: ‘Doåite
jesam onaj, koji te je uçio da çiniæ, æto na svjetlo!’ Odmah na putovima oni øe
ti koristi, koji te je vodio putem, kojim pasti, svoju øe paæu joæ naøi po svim
treba da ideæ. golim visinama.
18 O, da si pazio na zapovijedi moje! 10 Neøe biti gladni ni œedni, neøe ih
Tada bi mir tvoj bio kao rijeka, sreøa pogaåati jug ni sunce, jer øe ih pratiti
tvoja kao valovi morski. milosrdnik njihov i odmarat øe ih na
19 Tada bi plemena tvojega bilo kao izvorvodama.
pijeska, i poroda tijela tvojega kao zrna 11 Sve gore svoje obratit øu u putove.
njegovih: Ime se njihovo ne bi zatrlo ni Visoke øe biti ceste moje.
istrijebilo ispred mene.” 12 Gle, ovi dolaze izdaleka! Gle, oni od
20 Otidite iz Babilona, bjeœite iz sjevera, od zapada i oni od zemlje
Kaldeje! Glasno pjevajuøi objavljujte sinimske!”
to, govorite, razglasujte do na kraj 13 Kliçite, nebesa! Veseli se, zemljo!
zemlje! Viçite: “Gospod je otkupio Podvikujte, gore, jer je Gospod utjeæio
svojega slugu Jakova!” narod svoj, smilovao se siromasima u
21 Nijesu trpjeli œeåu, kad ih je vodio njemu.
preko pustinje. Dao je, da im iz hridine 14 A ipak se je tuœio Sion: “Ostavio me
proteçe voda. Hridinu je rascijepio, i je Gospod. Zaboravi me Svemoguøi.”
vode su potekle.” 15 Zaboravi li œena djeteæce svoje, ne
22 “Nema mira bezboœnicima”, veli smiluje li se plodu tijela svojega? A da
Gospod. bi ga i zaboravila: Ja ne zaboravljam
tebe!
Izaija 49 16 Gle, na ruke sam te svoje zapisao,
1 “Posluæajte me, vi zemlje na moru! zidovi tvoji stoje mi vazda pred oçima.
Pazite, vi narodi daljine: Gospod me je 17 Djeca tvoja hite ovamo, tvoji
pozvao od krila materina, imenovao razoritelji i pustoæitelji odlaze od tebe.
me je od krila materina. 18 Podigni oçi svoje unaokolo i vidi: svi
2 Uçinio je usta moja da su kao oætar se oni skupljaju i dolaze k tebi. “Tako
maç, drœao me je u zaætiti ruke svoje, bio ja œiv”, - veli Gospod -: “svima njima
uçinio me je da sam kao glatka strijela ti øeæ se zaodjenuti kao nakitom,
skrio me u tobolcu svojemu. opasat øeæ se njima kao nevjesta.
3 On mi reçe: ‘Ti, Izraele, moj si sluga, u 19 Jer tvoje ruæevine i pustoæi i
kojem øu se proslaviti!’ opustoæena zemlja tvoja, sada su
4 A ja rekoh: ‘Uzalud sam se dakle pretijesne za stanovnike, i daleko
trudio, snagu sam svoju badava, ni za borave kvaritelji tvoji.
æto potroæio. Ipak u Gospoda stoji moje 20 Jest, sinovi tvoji, æto ti joæ ostadoæe
pravo, u Boga mojega plaça moja’. iz vremena, kad si bila bez djece, vikat
5 A sada govori Gospod, koji me je od øe glasno: ‘Pretijesan mi je prostor,
krila materina naçinio slugom svojim, napravi mjesto za mene, da mogu
Izaija 524
stanovati!’ 8 Koji mi pribavlja pravo, blizu je. Tko
21 Tada øeæ se ti pitati: ‘Tko mi je ove øe se pravdati s menom? Istupamo
rodio, kad sam ipak bila bez djece i zajedno, tko je protivnik moj u parnici,
neplodna, prognana i zabaçena, tko ih neka pristupi k meni?
je othranio? Bila sam ipak joæ 9 Gle, Gospod, Svemoguøi, pomaœe mi,
preostala sama, a gdje su bili ovi?’” tko øe me krivim proglasiti? Gle, svi se
22 Ovako veli svemoguøi Gospod: “Evo, oni raspadaju kao haljine, moljci øe ih
podiœem ruku svoju za neznaboæce, proœderati.
zastave svoje izdiœem za narode. U 10 Tko se meåu vama boji Gospoda, taj
naruçju donose oni sinove tvoje, i na sluæa glas sluge njegova, taj je iæao po
pleøima nose oni køeri tvoje. mraku i bez svijetla, ali se je uzdao u
23 Tvoji su çuvari kraljevi, tvoje su ime Gospodnje, oslanjao se na Boga
dojilje kraljice, klanjaju ti se licem do svojega.
zemlje i cjelivaju prah tvojih nogu. 11 Gle, vi ste svi ljudi, koji raspirujete
Tako øeæ spoznati, da ja, Gospod, oganj, ognjene strijele stavljate u
jesam onaj, koji ne da da se posrame plamenove. Uåite u œar ognja svojega,
oni, koji se ufaju u njega.” u ognjene strijele, æto ste stavili u
24 Otima li se jakome plijen, i ugrabi li plamenove! Iz moje rule dogodit øe vam
se silniku grabeœ? se ovo: u mukama øete leœati.”
25 Jest! Oval o govori Gospod: “I jakome
otet øe se plijen, i silniku ugrabit øe se Izaija 51
grabeœ, jer øu se boriti s protivnicima 1 “Posluæajte me, koji teœite za
tvojim, izbavit øu djecu tvoju. spasenjem, koji traœite Gospoda!
26 Muçiteljima tvojim dajem da jedu Pogledajte hridinu, iz koje ste isjeçeni,
svoje vlastito meso. Opit øe se svojom jamu bunarsku, iz koje ste iskopani!
krvlju kao novim vinom. Tada øe svaki 2 Pogledajte Abrahama, oca svojega, i
narod spoznati, da ja, Gospod, jesam Saru, koga vas je rodila! Sam je bio,
izbavitelj tvoj, otkupitelj tvoj, jaki Bog kad sam ga pozvao. Blagoslovio sam ga
Jakovljev.” i umnoœio ga.
3 Jest, Gospod øe se smilovati Sionu,
Izaija 50 utjeæit øe sve ruæevine njegove.
1 Ovako veli Gospod: “Gdje je raspusna Pustinju øe njegovu pretvoriti u zemlju
knjiga matere vaæe, kojom bih je bio Ja raskoæni, pustaru njegovu u vrt
otpustio? Ili tko je od vjerovnika mojih, Gospodnji. U njemu øe se nalaziti
kojemu bih vas bio prodao? Zbog radost i veselje, hvalospjev i gromka
zlodjela prodali ste se sami, i zbog pjesma.
bezakonja vaæih bila je opustoæena 4 Posluæaj me, narode moj, çujte me,
mati vaæa. zemljaci moji, jer pouka izlazi od mene.
2 Zaæto ja doåoh, a nikoga nije bilo Zakon svoj postavljam kao svjetlo
ovdje, zaæto ja zovnuh, a nitko se ne narodima.
odazva? Da nije prekratka ruka moja 5 Blizu je pobjeda moja, Pred vratima
za otkupljenje? Ili nema u mene snage stoji spasenje moje. Miæice moje
za izbavljenje? Gle, karanjem svojim upravljaju narodima, çekaju me
isuæujem more, obraøam rijeke u zemlje na moru ufaju se u miæicu
pustinju. Ribe u njima izagnjiju zbog moju.
nestaæice vode i pomru od œeåi. 6 Podignite gore k nebu oçi svoje, i
3 Oblaçim nebo u œalost, zaogrøem ga pogledajte dolje na zemlju, jer øe nebo
haljinom pokorniçkom.” iæçeznuti kao dim, kao haljina zemlja
4 Jezik uçenika dao mi je svemoguøi øe se raspasti. Kao muæice umiru
Gospod, da navjeæøujem, da stanovnici njezini, a moja øe pomoø
nagovorom krijepim umorne. On budi ostati dovijeka, i spasenju mojemu
svako jutro, budi mi uho, da sluæam nema nikada kraja.
kao uçenik. 7 Posluæajte me, koji teœite za
5 Svemoguøi Bog otvorio mi je uho, a ja spasenjem, ti narode u kojem stanuje
se nijesam protivio, nijesam odstupio zakon moj! Ne bojte se poruge ljudske,
natrag: od psovanja njihova ne plaæite se!
6 Leåa svoja podmetao sam onima, koji 8 Jer øe ih moljac proœderati kao
su me udarali, obraze svoje onima, koji haljinu, kao vunu œohar øe ih izjesti, a
su me æamarali, nijesam skrivao lica spasenje øe moje ostati dovijeka,
svojega od ruga i pljuvanja. pomoø moja od koljena na koljeno.
7 A Gospod, Svemoguøi, pomagao mi 9 “Digni se, digni se! Naoruœaj se
je; zato se nijesam osramotio. Zato jakoæøu, miæico Gospodnja! Digni se
sam uçinio lice svoje tvrdim kao kao u dane davnine, za pokoljenja, æto
kremen, i znam da se neøu posramiti. su proæla! Nijesi li ti sasjekla Rahaba,
525 Izaija
probola nakazu? viæe uøi u tebe.
10 Nijesi li ti isuæila more, vode 2 Otresi prah sa sebe! Ustani,
bezdana velikoga? Od dubina, zarobljena çeto Jerusalema! Skini
morskih naçinila put, da proåu okove s vrata svojega, zarobljena çeto,
osloboåeni? stanovniætvo Siona!
11 Osloboåeni Gospodnji vraøaju se i 3 Jer ovako veli Gospod: “Zabadava su
dolaze pjevajuøi u Sion. Na glavi vas prodali; pa øete se i bez novaca
njihovoj sja radost vjeçna, njihov je dio iskupiti.”
radost i veselje, nestalo je brige i 4 Jer ovako veli svemoguøi Gospod:
uzdisanja.” “Najprije siåe narod moj u Egipat, da
12 “Ja, ja sam, koji vas tjeæim. Tko si ti, boravi tamo u tuåini. Asirija ga
da se bojiæ smrtnih ljudi, djece pritisnu zabadava.
çovjeçje, æto iæçeznu kao trava? 5 A sada”, - veli Gospod - “æto imam
13 Da si zaboravio Gospoda, koji te je ovdje joæ da çinim? Jer je narod moj
stvorio, koji je razapeo nebo i osnovao zarobljen zabadava. Gospodari se
zemlju? Da jednako dræøeæ, svaki ças njegovi hvale, - veli Gospod. -
pred gnjevom tlaçitelja, koji je iæao za “Neprestano, svaki ças huli se na ime
tim, da te upropasti, a gdje je sada moje.
gnjev tlaçitelja? 6 Zato øe narod moj spoznati ime moje.
14 Doskora øe se oprostiti suœanj Zato øe spoznati u onaj dan, da sam ja,
svojih okova. Ne umire on, ne ide u koji govori: ‘Ovdje sam’.”
svijet mrtvih, dalje ne trpi na oskudici 7 Kako su krasne na gorama noge
kruha. glasnika radosti, koji navjeæøuju mir,
15 Jer sam ja, Gospod, Bog tvoj, koji koji donose radosnu vijest dobra, koji
pokriva more, da valovi njegovi buçe, oglaæuje spasenje, koji govori Sionu:
çije je ime Gospod nad vojskama. “Bog tvoj kraljuje.”
16 Ja sam stavio u usta tvoja rijeæi 8 Çuj, straœari tvoji podiœu glas, svi
svoje. Ja sam te skrio u zaætiti ruke kliçu, jer okom u oko vide puni radosti
svoje, ja, koji sam stvorio nebo, povratak Gospodnji u Sion.
osnovao zemlju, rekao Sionu: ‘Ti si moj 9 Klikujte u sav glas, ruæevine
narod’. Jerusalema, jer Gospod tjeæi narod
17 Digni se, digni se, ustani, svoj. On otkupljuje Jerusalem.
Jerusaleme! Ti si pio iz ruke Gospodnje 10 Gospod je pokazao svetu miæicu
çaæu gnjeva njegova, çaæu si ljutu svoju pred oçima svih naroda. Svi
iskapio. krajevi zemlje gledaju spasenje Boga
18 Od sve djece, koju je rodio, nijedno naæega.
ga nije vodilo. Od sve djece, koju je 11 Proç, odlazite, izaåite odatle, ne
othranio, nijedno ga nije uzelo za dotiçite se niçega neçista! Izaåite iz
ruku. podruçja njihova, oçistite se, koji
19 Dvoje te je pogodilo - tko da te poœali? nosite suåe Gospodnje!
Pustoæ i rasap, glad i maç - tko bi te 12 Jer ne treba da izaåete u hitnji, da se
mogao utjeæiti? odatle uklonite bjeœeøi; jer pred vama
20 Djeca su tvoja leœala nemoøna na ide Gospod, i vaæe je zapleøe Bog
krajevima svih ulica kao gazele u Izraelov.
mreœi, puna gnjeva Gospodnjega i 13 “Gle, uspjet øe sluga moj, popet øe
karanja Boga tvojega. se, uzdignut øe se, bit øe silno uzviæen.
21 Zato ipak çuj ovo, ti nevoljni, ti 14 Kako su se mnogi ustraæili nad
pijani, ali ne od vina! tobom - jer je neçovjeçji bio iznakaœen
22 Ovako veli svemoguøi Gospod, Bog njegov izgled; lik njegov nije viæe bio
tvoj, koji pravicu pribavlja narodu sliçan çovjeçjemu -
svojemu: “Evo uzimam iz ruke çaæu 15 Tako øe on zaçuditi mnoge narode.
ljutu, çasu gnjeva mojega: neøeæ je od Kraljevi øe pred njim zatisnuti usta
sada piti. svoja, kad vide, æto im se joæ nikada
23 Tlaçiteljima tvojim dajem je u ruku, nije pripovjedilo, kad çuju, æto nijesu
koji su ti govorili: ‘Sagni se, da joæ nikada sluæali.”
koraçamo preko tebe!’ I ti si leåa svoja
naçinio da budu tlo, da budu ulica Izaija 53
onima, koji su koraçali po njima.” 1 “Tko je povjerovao vijesti naæoj, kome
se je otkrila miæica Gospodnja?
Izaija 52 2 Tako je izrastao pred njim kao
1 Ustani, ustani, obuci se u snagu mladica, kao korijen iz suhe zemlje.
svoju, Sione! Obuci sjajne haljine Nema obliçja na njemu, nema ljepote,
svoje, Jerusaleme, grade sveti, jer ni da bismo ga gledali, i nema izgleda, da
jedan, koji je neobrezan i neçist, neøe bismo naæli ugodnosti na njemu.
Izaija 526
3 Prezren je bio, posljednji od ljudi, i prijekora udoviætva svojega neøeæ se
çovjek bolova, viçan patnjama, kao viæe sjeøati.
jedan, od koga çovjek zaklanja lice 5 Jer muœ tvoj jest stvoritelj tvoj, -
svoje, tako je bio prezren, i nijesmo ga “Gospod nad vojskama” ime je njegovo,
cijenili. - i otkupitelj tvoj jest Svetac Izraelov, -
4 A on je nosio patnje naæe, œalosti je “Bog cijele zemlje”, tako se on zove.
naæe uzeo na se, mi smo ga drœali 6 Jer kao œenu, koja je ostavljena i od
udarenim, pogoåenim od Boga i srca oœaloæøena, tako te zove natrag
muçenim, Gospod. “Moœe li se pogrditi œena
5 Ali je on bio ranjen za naæe grijehe, mladosti?” govori Bog tvoj.
izbijen za naæa zlodjela. Za spasenje 7 “Ostavio sam te samo za kratko
naæe leœala je kazna na njemu, vrijeme, ali sam te s velikim milosråem
modricama njegovim mi smo se vodio kuøi.
iscijeljeni. 8 U provali gnjeva skrio san samo
6 Svi smo mi kao ovce lutali naokolo. zaças lice svoje od tebe; ali se u vjeçnoj
Svaki je iæao svojim vlastitim putem. A milosti smilujem tebi, veli otkupitelj
Gospod je stavio na njega grijehe tvoj, Gospod.
zlodjela sviju nas. 9 “Jer kao kod potopa Noina sad øu to
7 Bio je zlostavljen, a on se je predao drœati: kao æto se zakleh: Nikada viæe
dragovoljno, nije otvorio usta svojih neøe potop Noin poplaviti zemlju, tako
kao janje, æto se vodi na klanje. Kao se i kunem, da se neøu viæe gnjeviti na
ovca, nijema pred onima, koji je striœu, te, niti øu te karati.
nije otvorio usta svojih. 10 Ako se i gore pomaknu i humovi se
8 Iz tjeskobe i suda bio je uzet, i tko da tresu, opet ljubav moja neøe se
iskaœe sudbinu njegovu. Bio je odmaknuti od tebe i zavjet spasenja
istrgnut iz zemlje œivih i za opaçine mojega neøe se pomaknuti”, veli
naroda mojega bio je na smrt pogoåen. Gospod, tvoj milosrdnik.
9 Odredili su mu grob uz zloçince, a uz 11 “Nevoljnice, od bure raæçupana,
bogatoga bio iza smrti, jer nije poçinio utjehe liæena! Evo, ja namjeætam
nepravde, i nije se naæla prijevara u kamenje tvoje na mramoru porfirnom
ustima njegovim. i osnivam te na safirima.
10 Ali je Gospodu bila volja, da ga udari 12 Gradim kruniæta tvoja rubina, vrata
na muke. Kad se sam œrtvuje kao œrtva tvoja iz kristala i ogradu tvoju iz
za grijeh, vidjet øe potomke, dugo øe dragoga kamenja.
œivjeti, i volja øe se Gospodnja ispuniti 13 Sva su djeca tvoja uçenici
po njemu. Gospodnji, i velik je mir djece tvoje.
11 “Za muku duæe svoje on øe se 14 Na pravednosti bit øeæ osnovana.
nasititi obilno. Svojim spoznanjem Pusti svaku tjeskobu, jer se viæe
moj øe sluga kao pravednik donijeti nemaæ çega bojati, pusti svaki strah,
mnogima pravednost, i zlodjela jer ti se on viæe ne pribliœuje.
njihova uzima on na se. 15 Gle, bit øe ih koji øe se skupljati na
12 Zato øu mu dati mnoge kao dio, te, ali to neøe biti od mene: “Tko
mnogobrojne øe on prisvojiti zato, jer napadne na tebe, na tebi øe pasti.
je dao œivot svoj na smrt, i bio ubrojen 16 Gle, ja sam stvorio kovaça, koji
meåu zloçince, i nosio grijehe mnogih, raspaljuje ugljevlje i pravi oruœje po
i molio se za zloçince.” svojoj volji, ja sam stvorio i kvaritelja,
da uniætava.
Izaija 54 17 Nikakvo oruœje, æto se kuje proti
1 Veseli se, nerotkinjo, koja nijesi tebi, neøe niæta opraviti. Svaki jezik,
postala mati! Poklikni i podvikuj, koja koji se podigne na te na sudu, dokazat
nijesi znala za muke poroåaja! “Jer øe øeæ krivim. To je baætina sluga
osamljena imati viæe djece negoli Gospodnjih i blagoslov njihov od
udana, veli Gospod. mene”, veli Gospod.
2 Raæiri prostor æatoru svojemu, neka
se razastru zavjese stanova tvojih, i da Izaija 55
se ne ækrtari! Produlji svoja æatorska 1 “Ustanite, svi œedni, doåite na vodu;
uœad, i tvrdo zabij kolje! koji nemate novaca, doåite, kupujte
3 Jer øeæ se nadesno i nalijevo œita i jedite! Doåite, kupujte vina i
rasprostraniti. Cijele narode uzima mlijeka bez novaca i bez plaøanja!
pleme tvoje u posjed i naseljava puste 2 Zaæto izdajete novce svoje na ono, æto
gradove, ne siti? Sluæajte me, pa øete jesti æto je
4 Ne boj se; jer se neøeæ osramotiti! Ne dobro, i duæa øe se vaæa okrijepiti
stidi se; jer se ne trebaæ zacrvenjeti, jer pretilinom!
øeæ zaboraviti sramotu mladosti svoje 3 Prignite uho svoje i doåite k meni,
527 Izaija
posluæajte, i duæa øe vasa œivjeti! da mu sluœe, da ljube ime Gospodnje i
Sklopit øu s vama zavjet vjeçan: da budu sluge njegove, sve, koji drœe
nenaruæivo obeøanje milosti Davidu. subotu i ne oskvrne je i drœe se zavjeta
4 Evo, dao sam ga a svjedoka mojega:
narodima, za kneza i vladaoca 7 Njih øu dovesti k svetoj gori svojoj i
narodima. razveseliti ih u kuøi svojoj molitvenoj.
5 Evo, zvat øeæ narode, kojih ne poznaæ, Œrtve paljenice njihove i œrtve
a narodi, koji te ne poznaju, dolaze k zaklanice njihove ugodne su na
tebi zbog Gospoda, Boga tvojega, i zbog œrtveniku mojemu, jer øe se kuøa moja
Sveca Izraelova; jer te je on proslavio.” zvati kuøa molitve za sve narode.”
6 Traœite Gospoda, dok se moœe naøi, 8 Govori svemoguøi Gospod, koji
zovite ga, dok je joæ blizu! skuplja prognanike Izraelove: “Joæ viæe
7 Neka bezboœnik ostavi svoj put i skupljam k onima, koje sam veø
zlikovac misli svoje! Neka se vrati skupio od njega.
Gospodu, i smilovat øe mu se, Bogu 9 Sve œivotinje poljske, doåite da
naæemu, jer øe mnogo oprostiti! jedete, sve œivotinje æumske!
8 “Jer misli moje nijesu vaæe misli, i 10 Straœari su njegovi slijepi: Svi oni ne
putovi vaæi nijesu moji putovi”, veli zapaœaju niæta, svi su psi nijemi, ne
Gospod. mogu lajati, drijemaju i leœe, i najdraœe
9 “Ne, kako je nebo visoko nad im je spavati.
zemljom, tako su putovi moji visoki 11 Psi su proœdrljivi, ne znaju za sitost.
nad vaæim putovima i misli moje nad Pastiri su, ne pokazuju razbora. Svi
vaæim mislima. idu svojim vlastitim putem, svaki za
10 Jer kako padaju daœd i snijeg s neba svojom koriæøu, jedan kao drugi.
i ne vraøaju se onamo, dok nijesu 12 Doåite, donijet øu vina! Napit øemo
zemlju natopili i oplodili i zazelenili, da se œestoka piøa! Sutra neka bude kao;
dadne sjemena sijaçu, i kruha onome danas, sjajno preko mjere!
koji jede.
11 Tako je i s mojom rijeçi, koja izlazi iz Izaija 57
mojih usta: ne vraøa se k meni prazna, 1 Pravednik gine, nitko ne mari sa to;
dok nije izvræila, æto sam htio, i poboœni se ljudi uzimaju, i nitko ne
ispunila, za æto sam je poslao. gleda na to. Jest, zloøom se uzima
12 Jer øete s veseljem izaøi i u miru biti pravednik.
vodeni. Gore i bregovi udarit øe u 2 On ulazi u mir, poçine na postelji
klicanje pred vama i sva øe drveta svojoj svaki, koji je hodio pravim
poljska pljeskati rukama. putem.
13 Mjesto trnja çempresi øe rasti, 3 A vi pristupite ovamo, sinovi vraçare,
mjesto kopriva niknut øe mirte. To øe rode preljuboçinice i bludnice!
biti Gospodu u slavu, znak, æto nikada 4 Kojemu se vi rugate, na koga
ne iæçezne. razvaljujete usta i plazite jezik? Nijeste
li djeca otpada, leglo laœi?
Izaija 56 5 Koji se upaljujete za idolima, pod
1 Ovako veli Gospod: “Çuvajte pravicu svakim zelenim drvetom, koji u
i uspostavite pravednost, jer je dolinama koljete djecu svoju pod
spasenje moje blizu, da doåe, i vrletima kamenim.
pravednost moja, da se otkrije.” 6 Tvoj je dio na glatku kamenu u dolini
2 Blagoslovljen je çovjek, koji tako çini, potoçnoj. Upravo to je najdraœe mjesto
i djetetu çovjeçjem, koje se drœi toga: tvoje, i njima, si izlijevao naljev,
koje drœi subotu i ne oskvrni je, çuva prinosio dar. Za øu se time zadovoljiti?
ruku svoju, da ne uçini niæta zlo! 7 Na svakoj gori visokoj i uzviæenoj
3 Neka ne govori tuåin, koji pristane uz postavio si stan svoj, i tamo si uzlazio,
Gospoda: “Gospod øe me iskljuçiti iz da prineseæ œetvu zaklanicu.
svojega naroda.” Neka ne govori 8 Iza vrata i dovrataka metnuo si
uækopljenik: “Ah, ja sam samo suho spomen svoj, meni nevjeran, otkrio si
drvo!” stan svoj i uzaæao u njega, raæirio si ga,
4 Jer ovako veli Gospod: “Uækoplje- neæto si od njih sebi zadrœao, volio si
nicima, koji drœe subote moje i to opøenje s njima, zlo si ogledao.
izabiraju, æto je meni ugodno, i drœe se 9 Iæao si k Moleku s uljem i uzimao si sa
zavjeta mojega: sobom mnoge mirise. Slao si daleko
5 Njima dajem u kuøi svojoj i meåu glasnike svoje i pregibao si se sve do
zidovima svojim mjesto i ime, koje je podzemnoga svijeta.
bolje nego sinovi i køeri. Ime vjeçno 10 Mnogim putovanjem svojim umorio
dajem im, koje se nikada ne zatre. si se, ali nijesi rekao: ‘Bilo je uzalud’.
6 A tuåine, koji pristanu uz Gospoda, Joæ si osjeøao œivot svojim udima, i
Izaija 528
zato nijesi sustao. svoju kao sita i da stere poda se vreøu
11 Od koga si se uplaæio i koga si se i pepeo? Zar øeæ to zvati postom i
pobojao, da si postao nevjeran, da danom ugodnim Gospodu?
nijesi na me mislio i za me nijesi 6 Nije li ovo post, æto ga volim: da
mario? Zar ne, jer sam ja æutio, i to od razveœeæ sveze nepravedne, da
davna vremena, zato li me se nijesi viæe razdrijeæiæ remene ropstva, da pustiæ
bojao? na slobodu zarobljenike i izlomiæ svaki
12 Ali ja øu objaviti, kako je s tvojom jaram?
pravednoæøu i s tvojim djelima koja ti 7 Nije li u tom, da prelamaæ kruh svoj
neøe ti koristiti niæta. gladnome i primaæ u kuøu svoju
13 Kad onda zavikneæ, neka te izbave bijedne beskuønike? Kad vidiæ koga
tvoje gomile idola! Ali øe ih sve odnijeti napola gola, imaæ ga zaodjeti i ne
vjetar, i jedan øe ih dah otpuhnuti, a ukloniti se svojemu rodu po krvi.
tko se u me uzda, baætinit øe zemlju, 8 Tada zasja svjetlo tvoje kao zora,
zaposjednut øe svetu goru moju. zdravlje tvoje brzo procvate,
14 Tada øe se reøi: “Naçinite put! opravdanje tvoje ide pred tobom, sjaj
Naçinite put! Poravnite put! Uklonite Gospodnji zapleøe je tvoje.
svaku smetnju s puta naroda mojega! 9 Ako tada zovneæ, daje ti odgovor
15 Jer ovako govori visoki, uzviæeni, Gospod. Ako vikneæ za pomoø, on øe
koji vjeçno stoluje i zove se Svetac: “U reøi: ‘Evo me’. Ako izbaciæ iz svoje
visini, u svetiætu stanujem, ali i kod sredine jaran, pruœanje prsta i
poniznoga i skruæenoga, da nanovo prijevarno govorenje
oœivim duh skruæenome i nanovo 10 l gladnome ponudiæ, æto rado imaæ,
okrijepim srce slomljenome. i nasitiæ nevoljnika, onda zasja svjetlo
16 Jer se neøu dovijeka svaåati i neøu tvoje u tami, i mlak øe tvoj biti jasan
se jednako gnjeviti. Inaçe ginu preda kao podne.
mnom duh i duæe, æto sam ih stvorio. 11 Vazda øe te voditi Gospod, pa i u suæi
17 Zbog grijeæne lakomosti njegove duæu øe ti krijepiti. Kosti tvoje on jaçi,
gnjevio sam se na narod i pohaåao ga: i ti si kao vrt dobro zaliven, kao izvor,
skrio bih se i srdio, a on se je odmetnuo kojemu voda ne presuæi nikada.
putem srca svojega. 12 Prastare ruæevine sazidaju tvoji,
18 Vidio sam putove njegove, ali øu ga temelje proælih pokoljenja opet ti
iscijeliti i voditi i dat øu utjehu podiœeæ. Prozvat øe te zidarom
njegovima æto trpe. pukotina, popraviteljem ulica za
19 Ta sam, koji dajem obeøanje: mir, naselje.
mir dalekima i blizima’, govori Gospod, 13 Ako nogu svoju u subotu ustaviæ,
ja øu ih iscijeliti. tako da na sveti dan moj ne obavljaæ
20 A bezboœnici su kao more svojih poslova i subotu prozoveæ
uzburkano, koje se ne moœe umiriti, i milinom, a sveti dan Gospodnji
kojega voda izmeøe mulj i blato. poætovanja dostojnim i stim ga slaviæ,
21 “Nema mira bezboœnicima”, veli Bog da na njemu ne çiniæ svojih putova i ne
moj. obavljaæ svojih poslova i ne govoriæ za
svoje stvari:
Izaija 58 14 Tada øeæ se veseliti u Gospodu, i ja
1 Viçi iz puna grla, ne susteœi se, øu te izvesti na visine zemaljske i dat
podigni glas svoj kao truba! Objavi øu ti da uœivaæ baætinu svojega oca
narodu mojemu grijeh njegov, kuøi Jakova; jer su to obeøala usta
Jakovljevoj opaçine njezine! Gospodnja.”
2 Pitaju me dan na dan i rado bi htjeli
doznati putove moje. Kao narod, koji Izaija 59
çini pravednost i ne odmiçe se od 1 Gle, nje prekratka ruka Gospodnja,
pravde Boga svojega, tako oni traœe od da pomogne, nije gluho njegovo uho,
mene sudove pravedne, navaljuju na da çuje.
objavljenje Boœje. 2 Ne, zlodjela vaæa rastavljaju vas s
3 Zaæto postimo, a ti to ne vidiæ, Bogom vaæim, grijehi vaæi zaklonili su
trapimo se, a ti na to ne paziæ? Eto, u lice njegovo od vas, da ne çuje.
dan, kad postite, idete za poslovima 3 Jer su ruke vaæe oskvrnjene krvlju,
svojim i radite sav rad svoj. prsti vaæi krivnjom zlodjela, usne vaæe
4 Eto, postite, da se svaåate i tuçete, da govore laœ, jezik vaæ govori krivo.
udarate æakom opakom. Nemojte dalje 4 Nitko ne traœi pravedno sud, nitko se
tako postiti kao sada, da se çuje glas poæteno ne pravda. Oslanjaju se na
vaæ u visini nebeskoj! prijevaru i govore laœ; zaçinju nevolju i
5 Zar je to post, koji mi je po volji, dan, raåaju zlodjela.
kada se trapi çovjek? Da objesi glavu 5 Nose jaja gujinja. Pauçinu tkaju. Tko
529 Izaija
pojede jaja njihova, taj mora umrijeti, usta, neka ne izaåu iz usta tvojih, niti
zgnjeçi li se jedno, izleœe se guja ljutica. iz usta djece tvoje, niti iz usta unuçadi
6 Tkanina njihova ne valja za haljine, tvoje”, veli Gospod, “od sada dovijeka!”
tkanjem njihovim ne moœe se pokriti.
Djela su njihova djela zla, i u rukama je Izaija 60
njihovim nasilje. 1 Ustani, svijetli se, jer je doæla
7 Noge njihove trçe na zlo i brze su na svjetlost tvoja. Slava Gospodnja sja
prolijevanje neduœne krvi. Misli su nad tobom.
njihove misli zle, a putovi su njihovi 2 Jer evo: tmina pokriva zemlju i mrak
pustoæ i razor. narode. Ali nad tobom sja Gospod. Nad
8 Za put mira ne znaju oni, nema tobom svijetli slava njegova.
pravice na koloteçinama njihovim. 3 Narodi putuju k svijetlu tvojemu i
Sami idu samo krivim stazama, i kraljevi k sjaju, koje sja nad tobom.
tkogod ide po njima, ne zna za mir. 4 Podigni pogled svoj unaokolo vidi svi
9 Zato je sud daleko od nas i spasenje su se skupili i dolaze k tebi. Sinovi tvoji
ne dolazi do nas. Çekamo svjetlost, ali dolaze izdaleka, køeri se tvoje nose u
gle, tmina je, bijeli dan, ali putujemo naruçju.
po mraku. 5 Tada øeæ ti, kad to vidiæ, zasjati od
10 Kao slijepci pipamo zid, tumaramo radosti, tvoje øe srce zadrhtati i raæiriti
okolo, kao da nemamo oçiju. se, jer k tebi dolazi bogatstvo mora,
Spotiçemo se u po bijela dana kao u blago naroda pritjeçe k tebi.
sumraçje i zdravi sliçni smo mrtvima. 6 Mnoætvo deva prekrilit øe te, mlade
11 Mumljamo svi kao medvjedi i deve od Midjana i Efe. Svi oni dolaze od
guçemo jednako kao golubovi. Sabe. Zlato i kad donijet øe, i radosno
Çekamo sud, a on ne dolazi, spasenje, øe se navjeæøivati slavna djela
a ono je daleko od nas, Gospodnja.
12 Jer je velik broj grijeha naæih pred 7 Sva stada cedarska skupit øe se za te.
tobom. Opaçine naæe svjedoçe proti Ovnovi nebajotski stajat øe ti na
nama, jer smo svijesni grijehima sluœbi. Na œrtvenik se moj oni prinose,
svojim i znamo prijestupe svoje: da mi se ugodi. Kuøu slave svoje uçinit
13 Vjerolomstvo i zanijekanje øu joæ sjajnijom.
Gospoda, odstup od Boga svojega, 8 Tko su ono æto lete kao oblak, kao
govorenje o nasilju i otpadu, golubovi k svojim krletkama?
izmiæljanje i iznoæenje rijeçi laœnih. 9 lest, mene çekaju zemlje na moru.
14 Tako je pravica potisnuta, i Laåe taræiæke plove naprijed, da
pravednost stoji daleko, jer istina dovezu djecu tvoju izdaleka zajedno sa
opada na trgu, i poætenje ne moœe da srebrom i zlatom njihovim za ime
proåe. Gospoda, Boga tvojega, i za Sveca
15 Tako mora nestati istine, i tko se Izraelova; jer te on hoøe proslaviti.
uklanja oda zla, nema ga. Gospod je to 10 Ljudi iz tuåe zemlje zidaju tvoje
vidio, i bilo mu je vrlo neugodno, æto zidove, i kraljevi njihovi stoje ti na
viæe nije bilo pravice. sluœbu, jer ako sam te u gnjevu
16 I vidio je, da nema çovjeka, i zaçudio svojemu i udario, ipak sam se
se, da nitko nije posredovao. Tada mu smilovao tebi u milosti svojoj.
je pomogla njegova vlastita miæica, i 11 Vrata tvoja stoje svagda otvorena.
pravednost je njegova poduprla njega. Ne zatvaraju se danju i noøu, da se
17 Obukao je pravednost kao oklop, i dovedu u te blago naroda i vode
kacigu je pobjede metnuo na glavu. njihove, kraljevi.
Obukao je kao haljine odjeøu osvete i 12 A narod i kraljevstvo, æto ti neøe da
zaogrnuo se gnjevom kao plaætem. sluœi, propast øe; takvi øe se narodi
18 Po djelima, æto su se poçinila, on øe sasvim zatrti.
vratiti: protivnicima svojim gnjev, 13 Krasna stabla Libanona tebi øe se
neprijateljima svojim osvetu, i donijeti: çempresi, brijestovi i jele, da
zemljama primorskim on øe vratiti. ukrase mjesto svetiæta mojega i da
19 Tada øe se na zapadu bojati imena poçaste podnoœje nogu mojih.
Gospodnjega i na istoku slave njegove, 14 Dubuko sagnuti dolaze k tebi sinovi
jer øe kao plaha rijeka doøi on, kojega tlaçitelja tvojih. Preziratelji tvoji
øe goniti dah Gospodnji. padaju ti svi pred noge. Zvat øe te
20 “Ali øe za Sion doøi kao otkupitelj, za “gradom Gospodnjim”, “Sionom Sveca
one, koji su se u Jakovu obratili od Izraelova”.
otpada”, veli Gospod. 15 Kao nagradu za ono, æto si bio
21 “Moj je zavjet s njima ovaj”, veli ostavljen i mrœen, tako da te nije nitko
Gospod: “Duh moj, koji poçiva na tebi, pohaåao, çinim te vjeçnim ponosom,
i rijeçi moje, æto sam ih metnuo tebi u milinom sviju pokoljenja.
Izaija 530
16 I sisat øeæ mlijeko naroda i hranit pjevati nad sudbinom svojom. Tako øe
øeæ se na prsima kraljeva. Spoznat øeæ, dobiti dvojinom posjed u zemlji
da sam ja, Gospod, izbavitelj tvoj, i njihovoj. Imat øe vjeçnu radost.
otkupitelj tvoj jaki Bog Jakovljev. 8 Jer ja, Gospod, ljubim pravicu,
17 Mjesto mjedi donosim zlato, mjesto mrzim na grabeœ bezboœan. Tako øu im
gvoœåa donosim srebro, mjesto drva vjerno dati plaøu i vjeçan zavjet uçinit
mjed i mjesto kamenja gvoœåe. Za øu s njima.
poglavarstvo tvoje uçinit øu mir, za 9 Potomci njihovi bit øe poznati meåu
gospodara tvojega pravednost. poganima, naraætaji njihovi meåu
18 O nasilju neøe se u buduøe çuti u narodima. Tko ih god vidi, prepoznat
zemlji tvojoj, ni o pustoæenju i øe: oni su pokoljenje, æto ga je
razaranju u meåama tvojim. Zidove blagoslovio Gospod.
svoje zvat øeæ “spasenjem”, vrata svoja 10 Glasno øu se veseliti u Gospodu.
“slavom”. Duæa se moja raduje u Bogu mojemu,
19 Neøe ti viæe sluœiti danju sunce kao jer mo je obukao u haljinu spasenja,
svjetlo, niti øe ti sjaj mjeseca sjati: ne, zaogrnuo me plaætem pravednosti kao
Gospod øe ti biti vjeçnim svjetlom i Bog zaruçnika, koji sebi sveçano namjeæta
tvoj sjajnim ukrasom tvojim. na glavu nakit, kao zaruçnicu, koja na
20 Neøe viæe zalaziti sunce tvoje, niti øe sebe meøe svoj ures.
iæçeznuti mjesec tvoj; jer øe ti Gospod 11 Jer kao æto iz zemlje raste bilje i u
postati vjeçnim svjetlom, i pri kraju su vrtu niçe æto se posije, tako øe
dani œalosti tvoje. svemoguøi Gospod uçiniti da nikne
21 Narod øe se tvoj sastojati od samih pravednost i slava pred oçima svih
pravednika. Oni øe zauvijek naroda.”
posjedovati zemlju, mladicu, koju sam
posadio, djelo ruku mojih, na moju Izaija 62
slavu. 1 Zbog Siona ne smijem æutjeti, zbog
22 Najmanji øe postati plemenom, Jerusalema ne smijem mirovati, dok
najneznatniji jakim narodom. Ja, opravdanje njegovo ne izaåe kao
Gospod, brzo øu to izvesti u svoje svjetlost i spasenje njegovo kao goruøa
vrijeme. baklja.
2 I narodi øe vidjeti opravdanje tvoje i
Izaija 61 svi kraljevi slavu tvoju, i prozvat øeæ se
1 Duh svemoguøega Gospoda poçiva la novim imenom, æto øe ga odrediti usta
meni, jer me je pomazao Gospod, Gospodnja.
poslao me, da donesem poniznima 3 Tada øeæ biti sjajna kruna u ruci
veselu vijest. On me je poslao, da Gospodnjoj i kraljevski zlatni vijenac a
iscijelim slomljena srca, da navijestim ruci Boga svojega.
zarobljenima slobodu, vezanima 4 Neøeæ se viæe zvati “ostavljena”, niti øe
otkupljenje, se zemlja tvoja zvati “pustinja”, nego
2 Da oglasim godinu milosti Gospodnje øeæ se zvati “milina moja” i zemlja tvoja
i dan osvete Boga naæega, da utjeæim “udata”, jer øeæ se dopasti Gospodu, i
sve œalosne, zemlju øe tvoju on uzeti za vjerenicu.
3 Da œalosnima u Sionu kao dar 5 Jer kao æto se mladiø vjeri s
dadnem na glavu nakit mjesto pepela, djevojkom, tako tebe uzimaju u posjed
ulje radosti mjesto odjeøe œalosti, djeca tvoja. I kako se vjerenik raduje
hvalospjev mjesto plaæljivosti? vjerenici, tako se tebi raduje Bog tvoj.
“Hrastovi pravednosti” zvat øe se oni, 6 “Na zidovima tvojim, Jerusaleme,
“nasad Gospodnji za slavu njegovu”. namjestio sam straœare; çitav dan i
4 Oni øe sazidati prastara mjesta svu noø neøe oni uæutjeti ni za tren.” Vi,
razorena, podignut øe opet, æto je bilo koji imate spominjati Gospoda, ne
opustoæeno u vrijeme praotaca. æutite!
Ponovit øe gradove puste, æto su leœali 7 Ne dajite mu mira, dok ne uspostavi
poruæeni kroz mnoga pokoljenja. Jerusalema i ne uçini ga slavom na
5 Tuåini se postavljaju kao pastiri zemlji!
vaæih stada, stranci su vaæi ratari i vaæi 8 Zakleo se je Gospod desnicom svojom
vinogradari. i jakom miæicom svojom: “Neøu viæe
6 A vi øete se zvati “sveøenici nikad dati œita tvojega neprijateljima
Gospodnji”, “sluge Boga naæega” tvojim za hranu, i tuåini neøe viæe piti
nazivat øe vas. Uœivat øete dobra vina tvojega, oko kojega si se trudio.
naroda i hvalit øete se bogatstvom 9 Ne, tko je œeo zrno, neka ga jede i
njihovim. pritom Gospoda hvali! I tko je unio
7 Sramota øe se dvostruko vino, neka ga i pije u svetim
nadoknaditi. Mjesto sramote oni øe trijemovima mojim!
531 Izaija
10 Proåite, proåite kroz vrata, vjeçno ime?
napravite put narodu! Sagradite, 13 Koji ih je vodio preko vodenih
sagradite cestu, uklonite s nje bezdana kao konja preko tratine, tako
kamenje! Podignite zastavu narodima! da se nijesu spotakli?”
11 Evo, Gospod oglasuje do na kraj 14 Kao kad stoka silazi u dolinu, tako
zemlje: “Recite køeri sionskoj: Evo, ih je duh Gospodnji vodio uvijek na
spasitelj tvoj dolazi! Evo, plaøa njegova poçivaliæta. Tako si vodio svoj narod,
dolazi s njim, i vraøanje njegovo ide da steçeæ sebi slavno ime.
pred njim!” 15 Pogledaj dolje s neba! Vidi iz svojega
12 Oni øe se zvati svet narod, svetog i sjajnog stana! Gdje je revnost
“otkupljenici Gospodnji”. A ti øeæ se tvoja i moø tvoja? Ganuøe srca tvojega
zvati “traœeni”, “neostavljeni grad”. i milosråe tvoje zar prestadoæe prema
meni!
Izaija 63 16 Jer ti si otac naæ! Abraham ne zna za
1 Tko je ono æto dolazi iz Edoma, u nas, i Izrael nas ne pozna. Ti si,
crvenim haljinama iz Bosre? Sjajan je Gospode, otac nas. “Otkupitelj naæ od
u svojoj odjeøi, ponosno koraçajuøi u davnine” ime je tvoje.
silnoj snazi svojoj. “Ja sam, koji 17 Zaæto si nas pustio da zaåemo s
govorim pravednost, koji imam moø da putova tvojih, Gospode, da otvrdne
spasim.” srce naæe, tako da te se viæe ne boji Daj
2 Zaæto je crvena odjeøa tvoja, haljine zbog sluga svojih da se vrate plemena,
tvoje kao u onoga koji gazi groœåe u æto su svojina tvoja!
kaci? 18 Jesu li oni samo na kratko vrijeme
3 U kaci sam ja sam gazio. Od naroda vladali nad svetim narodom tvojim,
nije nitko bio sa mnom, u gnjevu sam jesu li protivnici naæi pogazili svetiæte
ih svojemu izgazio. Krv mi je njihova tvoje?
poprskala haljine i tako sam iskaljao 19 Tako je, kao da nijesi nikada od
svu odjeøu svoju. davnine vladao nad nama, kao da se
4 Jer je dan osvete bio u srcu mojem, i mi nijesmo zvali po svetom imenu
bila je doæla godina otkupljenja tvojem.
mojega.
5 Pogledao sam, a nije bilo pomoønika. Izaija 64
Gledao sam zaçuåen naokolo, ali nije 1 Ah, da razdereæ nebo i siåeæ dolje, da
bilo nikoga da mi pomogne. Tada mi je bi zadrhtale gore pred tobom, -
pomogla miæica moja, i jarost mi je 2 Kao æto oganj upali granje, i oganj
moja pomogla. uçini da uzavri voda - , da se oglasi ime
6 Tako sam izgazio narode u gnjevu tvoje protivnicima tvojim, da bi pred
svojem, opojio sam ih u jarosti svojoj i tobom zadrhtali narodi,
prolio na zemlju krv njihovu. 3 Dok çiniæ strahovita djela, kojih
7 Slavit øu milost Gospodnju, slavit nijesmo nikada oçekivali! O da siåeæ
djela Gospodnja, nakon svega, Æto dolje, da bi zadrhtale gore pred tobom!
nam je uçinio Gospod, i veliku dobrotu 4 Od davnina nije se ipak çulo niti se
prema kuøi Izraelovoj, æto ju je njoj doznalo, nije oko ipak vid jelo, da je koji
iskazao po milosråu svojem i po velikoj bog osim tebe tako çinio za one, koji ga
milosti svojoj. çekaju.
8 Jer je on rekao: “Doista su moj narod, 5 Ti se zauzimaæ za onoga, koji s
sinovi, koji neøe iznevjeriti nikada.” radoæøu çini pravdu, za one, koji se
Tako im je postao spasitelj. spominju tebe na putovima tvojim. Ali
9 U svakoj œalosti njihovoj osjeøao se i ah, ti si se gnjevio, a mi smo grijeæili
on tuœan, ali ih je spasio anåeo lica dalje svojom nevjernoæøu i svojim
njegova. U svojoj ljubavi i milosti on ih otpadom.
je otkupio, podigao ih i nosio ih sve 6 Tako smo mi svi koliki postali kao
dane u davno doba. çovjek neçist, i sva naæa pravda kao
10 Ali su oni bili nepokorni i œalostili okaljana haljina, mi svi venemo kao
sveti duh njegov. Tada im je on postao liæøe. Zlodjela naæa odnijela su nas kao
neprijatelj, i on je sam ratovao na njih. vjetar.
11 Onda se je narod njegov spomenuo 7 Nitko nije zazivao ime tvoje, i nitko
starih vremena, Mojsija: “Gdje je onaj, nije ustao da se drœi tebe, jer si bio
koji je pastire stada svojega izveo iz skrio lice svoje od nas i pustio si nas da
vode Nila? Gdje je onaj, koji mu je dao dræøemo pod pritiskom zlodjela svojih.
u srce sveti duh svoj? 8 Ali sada, Gospode, - ti si otac naæ, a mi
12 Koji je silnom miæicom svojom iæao smo glina, ti si tvorac naæ, i mi smo svi
uz desnicu Mojsijevu? Koji je pred djelo ruku tvojih. -
njima razdvojio vode, da steçe sebi 9 Ne gnjevi se veoma, Gospode, i ne
Izaija 532
spominji se dovijeka krivnje zlodjela! 13 Zato ovako veli svemoguøi Gospod:
Eto, ogledaj ipak, mi smo svi tvoj narod. “Gle, sluge øe moje jesti, a vi øete
10 Sveti gradovi tvoji postali su gladovati Gle, sluge øe moje piti, a vi
pustinja, Sion je postao pustinja, øete œedni biti. Gle, sluge øe se moje
Jerusalem pustoæ. veseliti, a vi øete se stidjeti.
11 Sveti, sjajni gradovi naæi, gdje su te 14 Gle, sluge øe moje klicati od radosti
slavili oci naæi, izgorjeli su ognjem, i u srcu, a vi øete jadikovati od œalosti u
sve su dragocjenosti naæe potrvene. srcu i ridati iz duha slomljena.
12 Moœeæ li se pritom joæ uzdrœati, 15 Imena svoja ostavit øete izabranima
Gospode, zar øeæ æutjeti i najdublje nas mojim za ukletvu. Svemoguøi Gospod
poniziti? ubit øe vas, a slugama øe svojim dati
drugo ime.
Izaija 65 16 Tko se blagosliva u zemlji,
1 “Potraœili su me, koji nijesu pitali za blagoslivljat øe se kod Boga vjernosti.
me. Naæli sa me, koji me nijesu traœili. Tko se kune u zemlji, klet øe se kod
Rekao sam narodu, koji se joæ nije bio Boga vjernosti, jer øe se zaboraviti
zvao mojim imenom: ‘Evo me, evo me!’ prijaænje tjeskobe i iæçeznut øe ispred
2 Cijelo sam vrijeme æirio ruke svoje za oçiju mojih.
narodom nepokornim, koji je iæao za 17 Jer gle, ja øu stvoriti novo nebo i
svojim mislima putom, koji nije bio novu zemlju. Ne spominju se viæe
dobar. stvari prijaænje. Nikomu viæe ne dolaze
3 Za narodom, koji me je jednako na um.
draœio bez straha, dok je œrtvovao u 18 Ne, radujte se, veselite se uvijek
vrtovima i kadio na œrtvenicima od zbog onoga, æto stvaram, jer eto, ja øu
opeka. pretvoriti Jerusalem u veselje i narod
4 Oni sjede u grobovima, noøuju na njegov u radost.
æutljivim mjestima. Jedu meso 19 Ja øu se sam veseliti zbog
svinjeøe, u sudovima je njihovim juha Jerusalema i radovati se zbog naroda
od neçista. svojega. Neøe se viæe u njemu çuti glas
5 Govore: ‘Stoj! Ne dolazi mi blizu, jer plaça niti glas jauka.
sam svet za te.’ Takvi su ljudi dim u 20 Neøe viæe biti ondje djeteæca od malo
nosu mojem, oganj, æto gori vazda. dana ni starca, koji potpuno ne navræi
6 Eto, napisano je preda mnom: Neøu dobi svoje. Ne, mladiø øe umirati kao
mirovati, dok to ne platim. Platit øu im stogodiænjak, i tko doœivi samo sto
u njedra. godina, vrijedi kao grjeænik pogoåen
7 Za zlodjela vaæa i za sve zlodjela otaca prokletstvom.
vaæih”, veli Gospod, “koji su œrtvovali 21 Oni øe graditi kuøe i u njima
na gorama i na humovima grdili me. stanovati. Sadit øe vinograde i uœivati
Platit øu im u njedra plaøu za djela, æto plodove njihove.
su ih uçinili od poçetka.” 22 Neøe oni gradit i, a drugi stanovati.
8 Ovako veli Gospod: “Kao æto se kaœe o Neøe saditi, a drugi jesti. Dobi drveøa
grozdu, kad se u njemu naåe soka: ‘Ne bit øe jednaka dob naroda mojega.
kvari ga; jer je blagoslov u njemu!’ tako Prihod svojih ruku moji øe izabranici
øu uçiniti zbog sluga svojih, da ne takoåer sami potroæiti.
uniætim sve. 23 Neøe se truditi uzalud, niti øe raåati
9 Zato øu izvesti potomka iz Jakova i djecu za jadan svræetak, jer su oni rod
baætinika svojih gora iz Jude. Jest, blagoslovljenih od Gospoda i potomci
izabranici moji bit øe baætinici. Sluge njihovi zajedno s njima.
øe moje stanovati tamo. 24 Prije nego zazovu, ja øu se odazvati.
10 Tada øe ravnica æaronska postati Dok joæ govore, ja øu veø usliæiti.
paænjak za ovce i dolina akorska 25 Vuk i janje zajedno øe pasti, i lav øe
poçivaliæte za goveda narodu mojemu, jesti slamu kao goveçe, i zmija øe se
koji su god pitali za me. hraniti prahom. Neøe zlo çiniti, neøe
11 A vi, koji ostavljate Gospoda, koji nikome uditi na svoj svetoj gori mojoj”,
zaboravljate svetu goru moju, koji veli Gospod.
postavljate æto bogu sreøe i vino
mirisno prinosite kao naljev boœici Izaija 66
sudbine, 1 Ovako veli Gospod: “Prijestolje je
12 Vas odreåujem za maç. Vi øete svi moje nebo, i zemlja je podnoœje
pripasti na klanje, jer nijeste se nogama mojim. Kakvu øete mi kuøu
odazvali, kad sam zvao, jer nijeste graditi i kakvo je mjesto mojega
sluæali, kad sam govorio, nego ste poçivaliæta?
çinili, æto je zlo u oçima mojim, i 2 Jer je sve to ruka moja napravila.
izabrali ste, æto mi se nije dopadalo.” Tako je sve to postalo”, veli Gospod. “Ali
533 Izaija
ja gledam na onoga, koji je ponizan, na njegova, tako øu vas ja tjeæiti. U
onoga, koji je skruæen u duhu, na Jerusalemu vi øete se utjeæiti.
onoga, koji se brine za rijeç moju. 14 Kad to vidite, obradovat øe se srce
3 Tko kolje bikove, a ujedno je ubojica vaæe, tijelo øe vaæe procvasti kao mlada
ljudi; tko œrtvuje ovce, a ujedno psu zelen.” Tako øe se objaviti ruka
lomi zatiljak; tko prinosi dar, a ujedno Gospodnja na slugama njegovim, a
prinosi krv svinjeøu; tko pali kad, a zaprijetit øe neprijateljima svojim.
ujedno hvali idola: “kao æto ovi idu 15 Jer gle, Gospod øe doøi u ognju, a
svojim vlastitim putovima i nalaze kola su mu kao vihor. Gnjev øe svoj
ugodnost na grdobama svojim. pretvoriti u propast, prijetnju svoju u
4 Isto øu tako ja izabrati sebi muçenja plamenove ognjene.
za njih i pustit øu na njih ono, æto im se 16 Jer Gospod sudi ognjem i maçem
gadi, jer, kad sam zvao, nitko se nije svojim svakome tijelu. Velik øe biti broj
odazvao, kad sam govorio, nitko nije pobijenih od Gospoda.
htio sluæati, nego je çinio, æto je zlo u 17 “Koji se posveøuju i oçiæøavaju za
oçima mojim, i izabrao ono, æto mi se vrtove iza sveøenika u sredini, pritom
nije dopadalo.” jedu meso svinjeøe, neçisto, miæe; svi
5 Sluæajte rijeç Gospodnju, koji se øe izginuti”, veli Gospod.
brinete za rijeç njegovu: “Braøa vaæa, 18 “K meni su doæla djela vaæa i
koja mrze na vas, koja vas odbacuju miæljenja vaæa. Sve øu narode i jezike
zbog imena mojega, govore ovako: skupiti, i oni øe doøi i vidjeti slavu
‘Neka se pokaœe Gospod u krasoti moju.
svojoj, da ugledamo radost vaæu!’ Ali øe 19 Postavit øu znak na njih i neke øu od
se oni posramiti.” njih kao obraøene poslati k narodima:
6 Çuj, vika ide iz grada! Çuj, iz hrama! u Taræiæ, Put i Lud, koji nateœu luk, u
Çuj, Gospod plaøa neprijateljima Tubal i Javan, dalekim zemljama na
svojim! moru, koji joæ nijesu çuli glasa o meni
7 Prije nego doåu bolovi, on øe poroditi. i nijesu joæ vidjeli slave moje; oni øe
Prije nego ga uhvate muk, on øe roditi navjeæøivati slavu moju meåu
djeçaka. narodima.
8 Tko je çuo tako æto? Tko je vidio tako 20 Tada øe se dovesti sva braøa vaæa iz
æto? Moœe li zemlja u jedan dan doøi na svih naroda kal dar za Gospoda, na
svijet? Moœe li se narod roditi konjima, na kolima, na nosilima, na
ujedanput, a ipak øe Sion leœati u mazgama i devama, k svetoj gori mojoj
bolovima i zajedno raåati djecu. u Jerusalem, veli Gospod, “kao æto
9 “Zar da ga joæ prijeçim kod poroåaja?”, prinose sinovi Izraelovi dar u çistoj
veli Gospod. “Zar da mu to branim ja, posudi u kuøu Gospodnju.
koji dajem raåati?”, veli Bog tvoj. 21 Jedan dio izmeåu njih uzet øu za
10 Radujte se s Jerusalemom i veselite sveøenike i Levite”, veli Gospod.
se gradu, vi svi, koji ga ljubite! Radujte 22 Jer kao æto øe novo nebo i nova
se s njim svi, koji ste ga œalili! zemlja, æto ih stvaram, stajati preda
11 Napijte se na utjeænim prsima mnom”, veli Gospod, “tako øe stajati i
njegovim! Srçite, naslaåujte se na vaæe pleme i vaæe ime.
punini krasote njegove! 23 I od mlaåaka do mlaåaka i od subote
12 Jer ovako veli Gospod: “Gle, ja do subote dolazit øe svako tijelo, da se
dovodim spasenje k njemu kao rijeku, pokloni preda mnom”, veli Gospod.
sjajno bogatstvo naroda kao nabujali 24 “Tada øe se izlaziti, da se vide mrtva
potok. Vi øete se na njemu napiti. Bit tjelesa ljudi, æto su otpali od mene. Crv
øete noæeni na rukama, milovani na njihov neøe umrijeti, oganj se njihov
koljenima. neøe ugasiti - bit øe oni grdoba
13 Kao djeçaka, kojega tjeæi mati svakome tijelu.
Jeremija
1 Ovo su govori Jeremije, sina Jojakima, sina Josijina, do svræetka
Hilkijina, iz roda sveøeniçkoga, æto je jedanaeste godine kralja Judina
stajao u Anatotu u zemlji Zedekije, sina Josijina do odvoåenja
Benjaminovoj. stanovnika Jerusalema u petom
2 Njemu doåe rijeç Gospodnja u dane mjesecu.
kralja Judina Josije, sina Amonova, u 4 Doåe mi rijeç Gospodnja:
trinaestoj godini vladanja njegova. 5 “Prije nego te stvorih u krilu
3 l doåe mu ona u dane kralja Judina materinu, izabrao sam te. Prije nego ti
Jeremija 534
izaåe iz krila materina, posvetio sam okajati; zlo je doælo na njega”, veli
te, postavio sam te za proroka Gospod.
narodima.” 4 Çujte rijeç Gospodnju, kuøo
6 A ja rekoh: “Ah, moøni Gospode, evo, Jakovljeva i sve porodice kuøe
ja ne mogu govoriti, ja sam joæ tako Izraelove!
mlad!” 5 Ovako veli Gospod: “Æto nepravedno
7 Ali mi reçe Gospod: “Ne govori: “‘Ja naåoæe na meni oci vaæi, te odstupiæe
sam joæ tako mlad!’ Idi samo, kamo te od mene i pristadoæe za idolima
æaljem i navjeæøuj, æto ti zapovjedim! niætavim i sami postadoæe niætavi”
8 Ne boj se njih, jer sam ja s tobom, da 6 Nijesu pitali: ‘Gdje je Gospod, koji nas
te oçuvam!” veli Gospod. je izveo iz Egipta, koji nas je vodio po
9 I Gospod pruœi ruku svoju i dotaçe se pustinji, po pustarama i gudurama,
usta mojih, i reçe mi Gospod: “Eto po zemlji suhoj i mraçnoj, po zemlji,
meøem rijeçi svoje a u tvoja usta. kojom ne prohodi putnik, i u kojoj ne
10 Vidi, dajem ti danas punomoø nad stanuje nitko?’
narodima i kraljevstvima, da trgaæ i 7 Dovedoh vas u zemlju plodnu, da
razdireæ, da istrebljujeæ i ruæiæ, da uœivate dobra njezina i plodove
gradiæ i sadiæ!” njezine. A vi doåoste i oskvrniste
11 Nato mi doåe rijeç Gospodnja: “Æto zemlju moju i baætinu moju uçiniste
vidiæ, Jeremija?” Ja od odgovorih: gadnim mjestom.
“Vidim granu bademovu.” 8 Sveøenici nijesu pitali: ‘Gdje je
12 Tada mi reçe Gospod: “Dobro vidiæ: Gospod?’ Çuvari zakona nijesu me
Jer bdijem nad svojom rijeçima, da je poznali. Pastiri su mi postali nevjerni.
izvræim.” Proroci su bili proroci baalovi; trçali su
13 I opet mi doåe rijeç Gospodnja: “æto za idolima nemoønim.
vidiæ” Ja odgovorih: .”Vidim lonac, æto 9 Zato vas optuœujem”, veli Gospod, “i
vrije, i njegov otvor naginje se ovamo djecu djece vaæe optuœujem.
sa sjevera.” 10 Jest, prijeåite na otoke Kitimske i
14 Tada mi reçe Gospod: “Sa sjevera vidite! Poæljite tamo u Kedar, raspitajte
uzavire zlo na sve stanovnike ove dobro i istraœite, je li ikad bilo tako æto:
zemlje. 11 Je li koji narod promijenio bogove
15 Jer eto, a sazivljem sva plemena svoje, ako i nijesu bogovi! A moj je
sjevernih kraljevstva”, veli Gospod. narod predao slavnoga Boga svojega
“Ona dolaze i tabore sva kolika pred za idole nemoøne.
vratima Jerusalema, pred svim 12 Zaçudi se tome, nebo, i zgrozi se i
zidovima njegovim unaokolo, pred zaprepasti!” veli Gospod.
svim gradovima Judinim. 13 “Jest, dvostruk je grijeh poçinio moj
16 Tada øu im izreøi sud svoj za svu narod: “ostavili su mene, izvor œive
zloøu njihovu, æto su ostavili mene, i vode, da kopaju sebi studence,
œrtvovali drugim bogovima, i klanjali raspucane bunareve, æto ne drœe vode.
se djelima ruku svojih.” 14 Je li Izrael sluga, u kuøi roåen rob?
17 “A ti opaæi bedra! Ustani, navjeæøuj Zaæto je postao prijesnom?
im sve, æto ti zapovjedim! Ne plaæi se 15 Nad njim riçu lavovi rikom glasnom.
njih, inaçe øu ja uplaæiti tebe od njih. Pustinjom su uçinili zemlju njegovu.
18 Ali gle, ja te danas çinim gradom Popaljeni su gradovi njegovi, te nema
tvrdim, stupom gvozdenim, zidom stanovnika u njima.
mjedenim proti svoj ovoj zemlji, proti 16 Çak i oni iz Memfisa i Tafnesa
kraljevima Judinim, proti velikaæima popasoæe ti tjeme.
njegovim, proti sveøenicima njegovim i 17 Nije li tomu kriv tvoj otpad, od
proti narodu ove zemlje. Gospoda, Boga tvojega, u vrijeme, kad
19 Oni øe udariti na te, ali te neøe te je vodio pravim putem?
nadvladati, jer ja stojim uza te”, veli 18 A æto trçiæ sad u Egipat, da pijeæ
Gospod, “da te izbavim!” vodu iz Nila? Æto trçiæ tamo prijeko u
Asiriju, da pijeæ vodu iz Eufrata?
Jeremija 2 19 Zloøa je tvoja, koja te kara, otpad je
1 Doåe mi rijeç Gospodnja: tvoj, koji te kazni. Upamti i vidi, lako je
2 “Idi, viçi Jerusalemu glasno u uho: zlo i gorko, æto ostavljaæ Gospoda, Boga
‘Ovako veli Gospod: Naplatio sam ti svojega, i ne bojiæ se mene!” veli
mladu ljubav tvoju, zaruçniçku Svemoguøi Gospod nad vojskama.
milinu tvoju, kad si u pustinji iæao za 20 “Odavno si izlomio jaram svoj i
mnom, u zemlji, gdje se ne sije, istrgao uœeta svoja i rekao si: ‘Ne
3 Izrael le vrijedio Gospodu kao sveto sluœim ti viæe!’ A na svakom visokom
dobro, kao prvina od rodova njegovih. humu, pod svakim zelenim drvetom
Tko bi jeo od toga, taj je to morao predao si se idolskim ljubavnicima.
535 Jeremija
21 Bio sam te posadio kao lozu u koje se uzdaæ; ti neøeæ imati sreøe s
plemenitu, kao posve pravu bilinu. Ali njima.
kako si mi se izrodio u divlju lozu?
22 l kad bi se oprao luœinom i uzeo sebi Jeremija 3
mnogo sapuna: krivnja zlodjela tvojih 1 Stavimo sluçaj: Çovjek pusti œenu
ostaje mrlja preda mnom!” veli svoju. Ona ode od njega i poåe za
svemoguøi Gospod. drugoga. Hoøe li se onaj opet vratiti k
23 “Kako moœeæ samo reøi: ‘Nijesam se njoj? Nije li se takva œena sasvim
zamrljao, nijesam trçao za baalima!’ oskvrnila? S mnogim si se prijateljima
Pogledaj svoje poslove u dolini! ti upustila i hoøeæ li se opet vratiti k
Promisli, æto si uçinio! Ti si brzonoga meni? veli Gospod.
deva, koja trçi sad amo, sad tamo, 2 “Podigni oçi svoje k visinama i
24 Divlja magarica, navikla na ogledaj! Gdje se nije tebi uçinila
pustaru, koja divljom pohlepom zijeva sramota? Na putovima si sjedio,
za zrakom. Tko duæi upalu njezinu? çekajuøi ih, kao Arapin u pustinji.
Tko je traœi, nalazi je bez muke u Tako si osramotio zemlju bludom
vrijeme upale njezine. svojim i zloøom svojom.
25 Pazi, inaçe obosit øeæ, i grlo øe ti se 3 Bujice su se zaustavile. Nije pao
joæ osuæiti. Ali ti veliæ: ‘Nemoguøe! Ne! kasni daœd. Ali si ti prihvatio çelo œene
Ja ljubim tuåe idole, trçim za njima!’ zloglasne, ostavio si na stranu svaki
26 Kao æto se lupeœ posrami, kad se sram.
uhvati, tako stoji posramljena kuøa 4 Sada dakako viçeæ k meni: ‘Oçe moj!
Izraelova sa svojim kraljevima i svojim Ti si prijatelj mladosti moje!
knezovima, sa svojim sveøenicima i 5 Hoøe li se on vjeçno gnjeviti? Hoøe li se
svojim prorocima. Vjeçno opominjati toga?’ Jest, tako
27 Oni govore drvetu: “Ti si otac moj!, i govoriæ, a pritom çiniæ zlo i tjeraæ to do
kamenu: ‘Ti si mi darovao œivot!’ A meni kraja!”
okreøu leåa, a ne lice. Ali u vrijeme 6 Gospod mi reçe dane kralja Josije:
nevolje viçu: ‘Ustani, doåi nam u “Jesi li vidio, æto je uçinila odmetnica
pomoø!’ Izrael? Iæla je na svako visoko brdo i
28 Gdje ostaju bogovi tvoji, æto si ih sam pod svako zeleno drvo i zlo je çiniti
naçinio sebi? Neka ustanu, ako ti ondje!
mogu pomoøi u vrijeme nevolje, jer 7 Mislio sam, da øe doøi k meni natrag,
mnogobrojni su kao gradovi tvoji, kad je to sve uçinila, ali se nije vratila.
Juda, i bogovi tvoji. To zapazila nevjernica, njezina sestra
29 Zaæto se tuœite na me, ikad ste me svi Juda.
ostavili?” veli Gospod. 8 A ona je i vidjela, da sam odmetnicu
30 “Uzalud sam udarao djecu tvoju: Izraela upravo zato, jer je çinila zlo,
stege ne primiæe. Maç vaæ proœdera odbacio, i dao joj knjigu raspusnu. Ali
proroke vaæe kao lav æto davi. se nevjernica, njezina sestra Juda, nije
31 Izroåeni rode, æto ste vi, uvaœite rijeç uplaæila, nego je otiæla i isto tako çinila
Gospodnju! Jesam li ja postao Izraelu zlo.
pustinja, mraçna zemlja? Kako kaœe 9 Svojim lakoumnim, razuzdanim
moj narod? ‘Dosta smo lutali u njoj, ne ponaæanjem oskvrnila je zemlju
dolazimo viæe nikada k tebi!’ kamenom i drvetom çinila je zlo.
32 Zaboravlja li djevojka svoj nakit, 10 Kod svega toga nije se vratila k meni
zaruçnica tkanicu svoju? A narod je nevjernica, njezina se, sestra Juda,
moj zaboravio mene, ima tomu dana svim srcem, nego samo laœno”, govori
nebrojeno. Gospod.
33 Kako se dobro razumijeæ u to, da 11 Nato mi reçe Gospod “Pravednija
pronaåeæ milosnike! Tako si priviknuo stoji odmetnica Izrael, od nevjernice
svoj put i na zle stvari. Judeje.
34 Na skutovima lijepi ti se krv 12 Idi, viçi ove rijeçi tamo prema
siromaha neduœnih. Kod provale nijesi sjeveru i reci: Vrati se, odmetnice,
ih zatekao. Izraele!” veli Gospod. “Neøu viæe
35 Unatoç svemu tomu joæ tvrdiæ: ‘Bez gnjevno gledati na vas; jer sam
krivnje sam. Gnjev se je njeov odvratio milostiv”, veli Gospod, “ne gnjevim se
od mene!’ Sad te pozivam na odgovor, dovijeka.
jer tvrdiæ: ‘Nijesam niæta zlo poçinio!’ 13 Samo priznaj krivnju zlodjela
36 A kako si na tom, da mijenjaæ svoj svojih, da si Gospodu, Bogu svojemu,
put! I od Egipta poœet øeæ sramotu, prelomila vjernost i da si sad amo, sad
kako si je imao od Asirija. tamo trçala k poganskim idolima pol
37 I odatle øeæ morati otiøi s rukama svakim zelenim drvetom. Ali nijeste
nad glavom, jer Gospod odbacuje one, posluæali poziva mojega!” veli Gospod.
Jeremija 536
14 “Vratite se natrag, sinovi 2 I kuneæ li se: ‘Tako da je œiv Gospod!’
odmetnici!” veli Gospod. “Jer sam ja poæteno, istinito i pravo, onda øe se
gospodar vaæ. Uzet øu vas, pa bio i neznaboæci blagoslivljati u njemu i
samo jedan iz jednoga grada i dva iz njim øe se diçiti.”
jednoga plemena, i odvest øu vas kuøi 3 Jer ovako veli Gospod ljudima u Judi
l Sion. i u Jerusalemu: “Izorite sebi krçevinu i
15 Dat øu vam pastire po srcu svojemu, ne sijte u trnje!
koji øe vas pasti mudroæøu i 4 Obreœite se Gospodu i skinite okrajak
razboritoæøu. sa srca svojega, ljudi Judini,
16 I kad se onda umnoœite i stanovnici Jerusalema! Inaçe bukne
mnogobrojni postanete u zemlji u one kao oganj jarost moja i razgori se - i
dane”, veli Gospod, “neøe se viæe nitko ne moœe ugasiti - zbog zloøe djela
nikada govoriti: ‘Kovçeg zavjeta vaæih.”
Gospodnjega!’ Neøe se viæe na njega 5 Objavite u Judi! Oglasite u
misliti, i neøe se viæe on spominjati, i Jerusalemu! Trubite u trubu po zemlji!
neøe ga viæe nestati, niti øe se drugi Viçite iz puna glasa: “Skupite se! U
praviti. tvrde gradove moramo poøi!
17 U ono øe se vrijeme Jerusalem zvati 6 Razmahnite zastavama prema
prijestolje Gospodnje. Svi øe se narodi Sionu! Bjeœite! Ne stajajte, jer æaljem
neznaboœaçki skupiti tamo, k imenu zlo sa sjevera i silno razorenje.”
Gospodnjemu u Jerusalem, i ni jedan 7 Iz guætare svoje diœe se lav, davitelj se
neøe viæe iøi za prkosom svojega naroda otresa, ostavlja leœaj svoj, da
opakog srca. zemlju tvoju uçini pustinjom. Gradovi
18 U one øe se dane sjediniti kuøa øe tvoji biti opustoæeni i bez ljudi.
Judina s kuøom Izraelovom. Iz zemlje 8 Zato se zamotajte u haljine œalobne!
sjeverne vratit øe se oni zajedno u Plaçite i ridajte: “Gnjev Gospodnji
zemlju, koju sam dao u baætinu ocima œestoki ne odvraøa se od nas.”
vaæim. 9 “U onaj dan”, veli Gospod, “ne znaju
19 Ja sam bio mislio: Kako øu te ipak se snaøi kralj i knezovi. Sveøenike
drœati mjesto sina i dragocjenu ti obuzima uœas, i proroke hvata groza.
zemlju podijeliti, najkrasnije 10 Govore: ‘Ah, moøni Gospode! Doista,
prebivaliæte neznaboœaca? Nadao sam ti si ovaj narod i Jerusalem gorko
se: ‘Oçe moj’, tako si me zvao, da neøeæ prevario vijeæøu imat i øete spasenje! A
nikada odstupiti od mene! sada nam ide maç, na œivot!’”
20 Ali kao æto œena nevjerno ostavi 11 U ono vrijeme govori se o tom
druga svojega, tako ste i vi meni narodu i o Jerusalemu: “Vjetar vruø s
prelomili vjernost, kuøo Izraelova!” velivisina pustinjskih udari na køer,
Gospod. narod moj, ne da hladi ni da proçisti.
21 Çuj! Na visinama çuje se plaç, vapaj 12 Vihor silan dolazi mi na sluœbu. I ja
djece Izraelove, jer su hodili krivom sam onaj, koji im izriçe sud.”
stazom, zaboravili Gospoda, Boga 13 “Gle, kao oblak podiœe se! Kao vihor
svojega! æume kola neprijateljska! Brœe od
22 “Vratite se, sinovi odmetnici, ja øu orlova lete konji! Teæko nama,
iscijeliti rane otpada vaæega!” “Evo nas,propadosmo!”
dolazimo k tebi, jer si Gospod, Bog naæ! 14 Operi srce svoje od zloøe,
23 Doista, prijevara su humovi, buka Jerusaleme, tako øeæ se spasiti! Dokle
na gorama! Doista, samo je u Gospoda, øe joæ u grudima tvojim stajati grijeæne
Boga naæega, spasenje Izraelu. osnove?
24 Taj je sramotni idol proœderao trud 15 Çuj samo, glas iz Dana, glasnik
otaca naæih od mladosti naæe, ovce nesreøe od gora Efraimovih:
njihove i goveda njihova, sinove 16 “Javite plemenima, oglasite
njihove i køeri njihove. Jerusalemu: ‘Opsadnici dolaze iz
25 Moramo leœati u sramoti svojoj, i daleke zemlje i podiœu poziv na boj
pokriva nas rug naæ, jer smo grijeæili proti gradovima Judinim.’
Gospodu, Bogu svojemu, mi i oci naæi, 17 Kao çuvari poljski postavlja ju se
od mladosti do dana danaænjega. oko njega, jer ustade na me”, veli
Nijesmo viæe pazili na glas Gospoda, Gospod.
Boga svojega!” 18 Œivot tvoj i djela tvoja to ti donesoæe.
Kriva je zloøa tvoja, da ti je gorko, da te
Jeremija 4 prihvaøa za srce.
1 “Ako se vraøaæ, Izraele”, veli Gospod, 19 “Grudi moje, grudi moje, previjam se
“vrati se k meni! Ako mi ukloniæ s oçiju u boli, puca mi srce! Buçi mi nutrina
te gadove idolske, neøeæ ostati bez moja - ne mogu zamuknuti: Glas trube
domovine çujeæ, srce moje, viku bojnu!
537 Jeremija
20 ‘Razor na razor!’ glasi vijest, upravo su oni svi koliki izlomili jaram,
opustoæena je sva zemlja! U ças su potrgali uœeta,
razoreni æatori moji, u tren stan moj! 6 Zato ih bije lav æume, davi ih vuk iz
21 Dokle moram gledati zastave, pustare, leœi i vreba ris pred gradovima
moram sluæati glas trube?” njihovim: tko izaåe iz njih, bit øe
22 “Ah, zaluåen je narod moj! Ne rastrgan, jer su mnogobrojne opaçine
htjedoæe niæta znati o meni. Luda su njihove, mnogovrsni su grijehi njihovi.
djeca, bez razboritosti, mudri su 7 “Kako bih ti ja joæ oprostio? Sinovi su
samo, da zlo çine; a dobro çiniti ne mi tvoji postali nevjerni i zaklinjali se
umiju.” idolima niætavim. Uçinio sam savez s
23 Gledam zemlju i gle: samo pustinja njima. Ali oni poniætiæe zavjet i
i pometnja, k nebu: svjetlost je njegova postadoæe gosti u kuøi idolskoj.
iæçeznula! 8 Oni su kao tovni, pretili konji; svaki
24 Gledam gore i gle: tresu se one! Svi hrœe za idolima drugoga.
su humovi zadrhtali! 9 Zar da tako æto ne kaznim?” veli
25 Gledam i gle: nema viæe çovjeka! Sve Gospod. “Zar da se ne osvetim takvu
su ptice nebeske odletjele! narodu?
26 Gledam i gle: zemlja plodna leœi 10 Popnite se na obronke, razarajte ih,
pusta, razoreni su svi gradovi njezini ali ih nemojte sasvim zatrti! Sasijecite
od Gospoda, od œestine gnjeva njegova. loze njihove, jer nijesu viæe Gospodnje.
27 Jer ovako veli Gospod: “Sva zemlja 11 Jest, postadoæe mi sasvim nevjerne,
ima da postane pustinja, ali neøu je kuøa Izraelova i kuøa Judina, veli
sasvim uniætiti. Gospod.
28 Nad tim se zemlja zamotava u œalost, 12 Nijeçu Boga i govore: “Niæta za to. Ne
i nebo gore u tamu. Zato sam oçitovao dolazi nesreøa na nas. Ne vidimo maça
osnove svoje; ne kajem se, i neøu to ni gladi.
pustiti!” 13 Proroci su brbljavci vjetroviti: rijeç
29 Pred vikom “Konjanici i strijelci!” Boœja nije nikad u njima; neka njima
bjeœe svi gradovi. Kriju se ljudi u samima bude tako!”
guætare, i penju se na hridine. Svaki je 14 Zato ovako veli Gospod, Bog nad
grad ostavljeni nitko viæe ne stanuje u vojskama: “Kad tako govorite, onda øu
njima. ja rijeçi svoje uçiniti u ustima tvojim
30 A ti, opustoæena, æto çiniæ tada? Ako ognjem i taj narod drvetom, da ih spali
se i oblaçiæ u odijelo grimizno, ako se i oganj.
kitiæ nakitom zlatnim, ako i bojadiæeæ 15 Gle, ja dovodim izdaleka narod na
oçi sebi: zaludu se praviæ lijepom. Siti vas, kuøo Izraelova”, veli Gospod.
su te milosnici, rade ti o glavi. “Narod nepobjediv, prastar je to narod,
31 Ah, viku çujem kao od œena u narod, kojemu jezika ne znaæ.
bolima, vapaje tjeskobne kao œene, 16 Tu je njegov grob otvoren. Svi koliki
koja prvi put raåa: glas køeri sionske, po izboru junaci.
koja jeca, i lama ruke: “Teæko meni, 17 On ti jede œetvu i kruh, on ti jede
ubojicama pripada œivot moj!” sinove i køeri, on ti jede ovce i goveda,
on ti jede lozu i smokvu, i on ti maçem
Jeremija 5 ruæi tvrde gradove u koje se uzdaæ.
1 Proåite po ulicama Jerusalema, 18 Doduæe neøu vas ni u one dane”, veli
gledajte i pitajte! Traœite na trgovima Gospod, “sasvim uniætiti.
njegovim, naåete li jednoga, ima li 19 A kada pitate: ‘Zaæto nam sve ovo
samo jedan, koji çini pravo, koji se drœi uçini Gospod, Bog naæ?’ onda øeæ im
vjernosti i ja øu mu oprostiti! reøi: ‘Kako ste ostavili mene i sluœili
2 Govore: “Tako da je œiv Gospod!” pa tuåim bogovima u zemlji svojoj, tako
opet se krivo kunu. øete sluœiti tuåincima u zemlji, koja
3 Nijesu li oçi tvoje, Gospode, nije vasa.’”
upravljene na poæteno biøe? Udarao si 20 Javite ovo u kuøi Jakovljevoj!
ih, ali ih nije boljelo, predao si ih Oglasite u Judi:
uniætenju, ali oni neøe da prime stegu, 21 “Çuj, narode pun ludosti i
tvråe im je çelo od kamena, i neøe da se nerazuma, koji ima oçi a ne vidi, koji
obrate. ima uæi a ne çuje!
4 Mislio sam: “Moœda su to samo mali 22 Mene se zar neøete bojati”, veli
ljudi, koji tako ludo rade, jer ne znaju Gospod, “preda mnom zar neøete
puta Gospodnjega, pravice Boga drhtati? Ja sam postavio moru pijesak
svojega. za meåu, za vjeçitu ogradu, koju ne
5 Zato øu poøi k velikima i s njima prekoraçuje nitko. Ako i bude, ne
govoriti, oni sigurno znaju put mogu niæta, ako valovi i huje, ne
Gospodnji, pravicu Boga svojega.” Ali prelaze.
Jeremija 538
23 Ali ovaj narod ima srce puno prkosa 10 Kojemu øu govoriti i koga
i puno pobune; oni otpadoæe i otidoæe. opominjati, da me çuje, jer doista, uho
24 I ne kaœi sebi: ‘Bojmo se Gospoda, se njihovo neobrezano, te ne moœe
Boga svojega, koji daje daœd, rani i çuti! Gle, rijeç je Gospodnja njima
kasni daœd u pravo vrijeme; koji podsmijeh, ne dopada im se.
napaja njive, uzdrœava nam œetvu!’ 11 Prepun sam gnjeva Gospodnjega,
25 Krivnja zlodjela su vaæa to sprijeçila, iznemogao sam usteœuøi ga. Moram ga
grijehi vaæi drœe daleko blagoslov od izliti na dijete na ulici, na svu çetu
vas. mladiøa; jest, muœevi i œene hvataju se,
26 Jest, bezboœnika ima u narodu starac s vremeænim.
mojem. Oni vrebaju izgureni kao 12 Kuøe njihove zapadaju strance s
ptiçari, meøu zamke i hvataju ljude. njivama i œenama, kad ispruœim ruku
27 Kao krletka puna ptica, tako su proti stanovnicima ove zemlje”, veli
kuøe njihove pune nepravednoga Gospod.
dobra. 13 “Jer od najmanjega do najveøega sve
28 Zato su postali moøni i bogati. Pretili misli samo na vlastitu korist; proroci i
su postali i gojni; jest, zloøa njihova sveøenici, svi varaju.
prelazi svaku mjeru. Ne brinu se za 14 Lom naroda mojega hoøe da lijeçe
pravdu, ne nastupaju za pravicu govoreøi mu olako Mir, mir, a mira
sirote i ne odluçuju stvar siromaha. nema.
29 Zar da tako æto ne kaznim?” veli 15 Morali bi se stidjeti, æto su çinili gad,
Gospod. “Zar da se ne osvetim takvu ali se ne stide, ne znaju se viæe
narodu?” zarumeniti. Zato øe popadati, kad
30 Uœas i strahota biva u zemlji. pada sve, i sruæiti se, kad ih kaznim”,
31 Proroci prorokuju laœ, sveøenici veli Gospod.
rade na svoju ruku, i tako voli moj 16 Ovako veli Gospod: “Zakoraçite na
narod, a æto øete çiniti, kad se pribliœi nove putove, pogledajte naokolo i
kraj? pitajte za staze stare, gdje je put k
spasenju! Ali, idete po njemu, naøi øete
Jeremija 6 mir duæi svojoj, a oni rekoæe: ‘Neøemo
1 Bjeœite, sinovi Benjaminovi, iz da idemo po njemu!’
Jerusalema! U Tekoi zatrubite u trubu! 17 Postavio sam vam straœare: Pazite
Zamahnite zastavom prema Bet- na trubljenje truba, ali oni rekoæe:
Hakeremu, jer od sjevera prijeti ‘Neøemo da pazimo m njih.’
nesreøa, silan razor. 18 Zato çujte, narodi, sluæaj zajednico,
2 Milu, razmaœenu, uniætavam, køer æto im se dogaåa!
sionsku. 19 Çuj, zemljo! Evo, ja nesreøu
3 Pastiri dolaze k njoj sa stadima donosim na ovaj narod, plaøu za
svojim, razapinju oko nje æatore svoje; osnove njihove, jer ne idu za uputama
svaki pase podruçje svoje. mojim i zakon moj zabacuju.
4 Posvetite se za boj proti njoj! 20 æto øe mi joæ tamjan iz Sabe, mirisni
Ustanite, izaøi øemo u podne! Teæko cimet iz daleke zemlje? Œrtve vaæe
nama! Veø se naginje dan veø se paljenice nijesu mi viæe i ugodne, œrtve
proteœe sjena veçernja. vaæe zaklanice ne do padaju mi se.”
5 Ustanite, izaåimo po noøi, razorimo 21 Zato ovako veli Gospod: “Evo, ja øu
palaçe njezine!” metnuti ovome narodu smetnje na
6 Jer ovako veli Gospod nad vojskama: put, neka se s njih sruæe, oci i sinovi
“Sijecite drva njezina, naçinite opkop zajedno! Susjed zajedno s drugim
proti Jerusalemu, jer to je grad, koji se neka propadne!”
ima kazniti, posvuda u njemu vlada 22 Ovako veli Gospod: “Evo, narod
tlaçenje. dolazi iz zemlje sjeverne, velik narod
7 Kao æto bunar drœi svjeœom vodu ustaje s krajeva zemlje.
svoju, tako on drœi svjeœom zloøu 23 Luk nosi i koplje, tvrd je bez
svoju, nepravda i nasilje, çuje se u milosråa, vika je njegova kao buçno
njemu jad i zlostavljanje, jednako su more, na konjima juri ovamo, kao
mi pred oçima. ratnik naoruœan, proti tebi, køeri
8 Popravi se, Jerusaleme, da se ne sionska!”
odvratim od tebe, inaçe te obraøam u 24 Çuli smo glas o njemu: ruke naæe
pustinju, u zemlju bez stanovnika.” sustaju i klonu, tjeskoba nas obuzima
9 Ovako veli Gospod nad, vojskama: i bol kao œenu, kad rada.”
“Temeljito pabirçenje drœat øe se na 25 Ne idite na polje, ne stupajte na
ostatku Izraelovu kao na çokotu, ulicu, jer prijeti maç neprijateljev,
ispruœit øe ruku kao vinogradar za groza unaokolo.
lozama. 26 Køeri, narode moj, obuci œalobnu
539 Jeremija
odjeøu, baci se na prah i œali kao za uzdanje, i sa svetim mjestom, koje sam
sinom jedincem, tuguj gorko: dao vama i ocima vaæim, postupati
“Najedanput je doæao na nas zatiraç.” tako, kao æto sam postupao sa Silom:
27 “Za straœara te postavljam narodu 15 Ja vas odbacujem od sebe, kao æto
svojemu, za ispitatelja, da doznajeæ i sam odbacio svu braøu vaæu, cijelo
izviåaæ put njegov.” pleme Efraimovo.
28 Svi su buntovnici i klevetnici, samo 16 A ti se ne moli za taj narod, ne podiœi
mjed i gvoœåe, svi su pokvareni. za njih molitve i zagovora! Ne navaljuj
29 Mjeæina puæe, posve ostaje u ognju na me; jer te neøu usliæiti!
olovo, uzalud je sve taljenje; zli se ne 17 Zar ne vidiæ, æto çine po gradovima
daju izluçiti. Judinim i po ulicama jerusalemskim?
30 Zovu se srebro zabaçeno, jer ih je 18 Djeca kupe drva, oci loœe oganj, i
zabacio Gospod. œene mijese tijesto, da peku kolaçe
kraljici nebeskoj, i tuåim bogovima
Jeremija 7 daruju se naljevi, da ozlovolje mene.
1 Rijeç, æto doåe Jeremiji od Gospoda, 19 A mene zar da ozlovolje,” govori
govoreøi: Gospod, “ili ne upravo same sebe, da se
2 “Postavi se na vrata hrama osramote sramotno?”
Gospodnjega i oglasi ondje ovu rijeç: 20 Zato ovako govori svemoguøi
Çujte rijeç Gospodnju, svi Judejci, koji Gospod: “Gle, œestok gnjev moj izlit øe
ulazite na ova vrata, da se poklonite se na ovo mjesto, na çovjeka i stoku, na
Gospodu!” drveta poljska i plodove zemaljske.
3 Ovako veli Gospod nad vojskama, Raspalit øe se i neøe se ugasiti nikada.”
Bog Izraelov: “Popravite putove svoje i 21 Ovako veli Gospod nad vojskama,
djela svoja, pa øu uçiniti da stanujete Bog Izraelov: “Gomilajte samo œrtve
na ovom mjestu! paljenice na œetve zaklanice i jedite
4 Ne uzdajte se u laœnu rijeç: ‘Hram meso!
Gospodnji, hram Gospodnji, hram 22 Kad sam oce vaæe vodio iz Egipta,
Gospodnji ovo je!’ nijesam im toliko davao propise i
5 Samo ako ozbiljno popravite putove zapovijedi o œrtvama paljenicama i
svoje i djela svoja, ako doista çinite zaklanicama,
pravo meåu se, 23 Nego sam im veøma zapovjedio ovo:
6 Ako ne pritiskujete strance, sirote i ‘Sluæajte glas moj, i bit øu Bog vaæ, i vi
udovice, krvi neduœne ne prolijevate øete biti narod moj! Idite posve putem,
na ovom mjestu, i ne trçite za tuåim æto sam vam ga pokazao, da vam bude
bogovima na svoju ætetu, dobro!’
7 Tada øu uçiniti da stanujete na ovom 24 Ali nijesu posluæali, nijesu mi
mjestu, u zemlji, koju sam dao ocima prignuli uha svojega. Slijedili su
vaæim za vjeçna vremena. pohote svoje u opakosti svojega zla
8 A eto, vi se oslanjate na rijeçi srca; okrenuæe mi leda a ne lice.
prijevarne, koje nemaju vrijednosti. 25 Od onoga dala, kad izaåoæe oci vaæi
9 Kako? Vi kradete, ubijate, çinite iz Egipta, do dana danaænjega rano i
preljubu, kunete se krivo, œrtvujete kasno slao sam vam sve sluge svoje,
baalu i trçite za tuåim bogovima, kojih proroke.
ne znate, 26 Ali me le posluæaæe i ne prignuæe mi
10 A onda dolazite i stupate preda me u uha svojega, nego se pokazaæe
ovoj kuøi, koja nosi moje ime, i tvrdovrati i çinili su gore nego oci
govorite: ‘Mi smo skriveni’, da onda njihovi.
dalje çinite sve ove gadove! 27 I kad im kaœeæ sve ove rijeçi, neøe te
11 Zar vam je ova kuøa, koja nosi moje posluæati, pozoveæ li ih, neøe se
ime, kao æpilja razbojniçka? Dobro, ja odazvati.
øu veø vidjeti!” veli Gospod. 28 Tada im reci: “‘Ovo je narod koji ne
12 “Idite u moje sveto mjesto u Silu, sluæa glasa Gospoda, Boga svojega, ne
gdje sam namjestio ime svoje iz prima stege, i nema vjernosti,
poçetka, i vidite, kako sam s njim iæçeznula je iz usta njihovih.’”
postupao zbog zloøe svojega naroda 29 Oæiæaj svoju lijepu kosu baci je i
Izraela! tuguj na visinama, jer je Gospod
13 A jer ste vi sada uçinili posve ista odbacio, otisnuo od sebe rod na koji se
nedjela”, veli Gospod, i jer nijeste gnjevi.
sluæali, premda sam vam govorio rano 30 “Jer su çinili sinovi Judini, æto mi se
i kasno, i nijeste mi se odzivali, makar nije dopadalo”, veli Gospod. Metnuli su
sam vas zvao: gadne idole svoje u kuøu, koja nosi
14 Zato øu s ovom kuøom, koja nosi moje ime, i oskvrnili je.
moje ime, i u koju vi stavljate svoje 31 Postavili su u dolini Ben-Hinomu
Jeremija 540
œrtviæte Tofetovo spaljuju svoje sinove; 11 Lom naroda mojega hoøe da lijeçe
køeri, æto nijesam nikada zapovjedio i govoreøi mu olako Mir, mir, a mila
æto mi nije nikada doælo na um. nema.
32 Zato øe doøi dani”, veli Gospod, “kad 12 Morali bi se stidjeti, æto su çinili gad,
se viæe neøe govoriti o Tofetu i o dolini ali se ne stide, ne znaju se viæe
Ben-Hinomu, nego o dolini daviliætu. zarumeniti. Zato øe popadati, kad
Tada øe se upotrijebiti Tofet za groblje, pada sve, i sruæiti se, kad ih kaznim”,
jer inaçe nema viæe mjesta. veli Gospod.
33 Mrtva øe tjelesa naroda ovoga 13 “Hoøu li kod njih drœati berbu”, veli
dapaçe sluœiti za hranu pticama Gospod, “nema grozda na lozi, ni
nebeskim i œivotinjama poljskim, i smokve na drvetu, i liæøe je uvenulo.
neøe biti nikoga da ih plaæi. Zato ih predajem onima, koji dolaze na
34 Tada øu uçiniti da u gradovima njih.”
Judinim i na ulicama jerusalemskim 14 Æto sjedimo tiho? Skupite se, poøi
zamukne glas radosti i glas veselja, øemo u tvrde gradove, i tamo øemo
glas zaruçnika i glas zaruçnice jer øe propasti, jer Gospod, Bog naæ, hoøe
zemlja postati pustinja. naæe uniætenje. Otrovnu vodu daje
nam da pijemo, jer smo grijeæili proti
Jeremija 8 Gospodu.
1 U ono vrijeme”, veli Gospod “izvadit øe 15 Uzdamo se u mir, ali ne dolazi niæta
se iz grobova njihovih kosti kraljeva dobro, u vrijeme spasenja, ali je samo
Judinih, kosti knezova njegovih, kosti strah!
sveøenika, kosti proroka i kosti 16 Od Dana ovamo çuje se samo
stanovnika jerusalemskih. dahtanje konja njegovih, od vriske
2 Razasut øe se pred suncem, pastuha njegovih sva zemlja zadræøe.
mjesecom i cijelom vojskom Dolaze i œderu zemlju s bogatstvom
nebeskom, pred onima, koje su ljubili njezinim, gradove sa stanovnicima
i ætovali, za kojima su trçali, koje su njihovim.
pitali i kojima su se klanjali; neøe se 17 “Jest, otrovne zmije puætam na vas,
skupiti ni pokopati, kao gnoj leœat øe kod kojih ne pomaœe zaklinjanje; one
na polju. neøe vas ujedati”, veli Gospod -
3 Tada øe svemu ostatku, æto preostane 18 “Bez spasenja”. Nevolja navaljuje na
od ovoga zla roda, po svim mjestima, me, moje srce u meni puno je boli!
kamo ih istjeram, biti smrt draœa nego 19 Çuj, glasno tuguje køi, narod moj iz
œivot”, veli Gospod nad vojskama. daleke zemlje: “Zar Gospod nije viæe u
4 “Reci im: Ovako veli Gospod: ‘Tko Sionu, i kralj njegov zar ne boravi viæe
padne, ne ustane li opet, i tko izaåe s u njemu? Æto su me draœili svojim
puta, ne vrati li se opet?’ likovima, svojim tuåinskim, niætavim
5 Zaæto je taj narod, zaæto je Jerusalem idolima?”
otpao za svagda? Zaæto se drœe çvrsto 20 “Proæla je œetva, proæla je jesen, a
zablude, neøe da se obrate? nama pomoø nije doæla.”
6 Pazim i sluæam: æto nije pravo, 21 Tada se je sruæila køi, narod moj,
govore; nitko se ne kaje za zloøu svoju, sruæio sam se ja, œalostan sam, i groza
da kaœe: ‘Æto sam skrivio?’ Svi trçe od me spopala.
toga tako brzo kao konj, kad nagne u 22 Nema li balzama u Gileadu? Nema li
boj. viæe ondje lijeçnika: Zaæto nema lijeka
7 I roda u zraku zna svoje vrijeme, za køer, naroda mojega?
golub i lastavica i œdral drœe se
vremena povratka svojega. A narod Jeremija 9
moj ne zna pravnoga reda 1 O, da bi glava moja bila sasvim voda
Gospodnjega.” i oko moje vrelo suza, plakao bih dan i
8 Kako moœete reøi: “Mudri smo, noø za pobijenima køeri, naroda
imamo zakon Gospodnji!” Jest, dobro, svojega!
ali je to laœju uçinila laœljiva pisaljka 2 Kad bih samo imao u pustari
knjiœevnika. prebivaliæte, ostavio bih narod svoj i
9 Sramiti se moraju mudraci, smeteni otiæao od njega; jer su oni svi
su i pogoåeni. Odbacili su rijeç preljuboçinci, çeta varalica.
Gospodnju. Æto im joæ preostade od 3 Zapinju jezike svoje kao kuk; laœju, a
mudrosti? ne istinom moøni su u zemlji. Srljaju iz
10 “Zato dajem œene njihove strancima, zla u zlo, a mene ne poznaju”, veli
njive njihove drugim posjednicima, jer Gospod.
od najmanjega do najveøega sve misli 4 Neka se svaki çuva prijatelja svojega,
na vlastitu korist. Proroci i sveøenici, i neka nitko ne vjeruje bratu svojemu,
svi varaju. jer je svaki brat varalica; svaki prijatelj
541 Jeremija
ide, te opada. mladeœ s trga!”
5 Jedan vara drugoga, i ni jedan ne 22 Govori: “Ovako veli Gospod: Mrtva
govori istine; privikli su jezike svoje na tjelesa ljudska leœe kao gnoj na polju,
laganje i muçe se la çine zlodjela. kao rukoveti za œeteocem, kojih ne
6 “Stanujeæ usred lukavstva, i zbog kupi nitko.”
lukavstva neøe da me poznaju”, veli 23 Ovako veli Gospod: “Neka se ne hvali
Gospod. mudrac mudroæøu svojom! Neka se ne
7 Zato ovako veli Gospod nad hvali jaki jakoæøu svojom! Neka se ne
vojskama: “Gle, prokuæat øu ih u hvali bogati bogatstvom svojim!
talionici, jer kako i mogu drukçije 24 Ne, time neka se hvali, tko se hoøe
raditi zbog køeri, naroda svojega? hvaliti, æto je tako razuman, te
8 Strijela je ubojita jezik njihov; govori spoznaje mene, da sam ja Gospod, koji
prijevaru. Ustima se govori prijazno çinim na zemlji milost, pravo i
bliœnjemu, a u srcu namjeæta mu se pravednost.; takav se dopada meni”,
zasjeda. veli Gospod.
9 Da tako æto na njima ne kaznim?” veli 25 “Doista, dolazi vrijeme”, veli Gospod,
Gospod,: “Da se ne osvetim takvu “kad øu pohoditi sve, æto je neobrezano
narodu?” unatoç obrezanju,
10 Po gorama podignut øu plaç i 26 Egipat, Judu, Edom, Amon i Moab i
jadikovanje, pjesmu tuœaljku po sve s podæiæanom kosom, koji stanuju
paænjacima, koji leœe poharani. Putnik u pustinji, jer su svi neznaboæci
njima ne prolazi, i ne prisluækuje viæe neobrezani, a sav je Izrael neobrezana
blejanje stada. Od ptica nebeskih do srca.”
œivotinja sve je pobjeglo, zaklonilo se.
11 “U gomilu kamenja obratit øu Jeremija 10
Jerusalem, u stan çagalja, i pretvorit 1 Çujte rijeç, koju vam govori Gospod,
øu gradove Judine u pustinju, u kojoj kuøo Izraelova! Ovako veli Gospod:
ne stanuje nitko. 2 “Ne privikavajte se na obiçaje
12 Tko je mudrac, koji razumije i neznaboœaca i ne bojte se znaka
navjeæøuje ovo æto njemu govore usta nebeskih; jer se samo neznaboæci
Gospodnja: Zaæto propada zemlja, leœi plaæe od njih.
opustoæena kao pustinja, kojom ne 3 Jer su obiçaji naroda sama tlapnja.
prolazi nitko? Lik je idolski samo iz drveta, æto se
13 Gospod govori: “Jer ostaviæe zakon sijeçe u æumi sjekirom, djelo ruke
moj, koji sam im dao, i nijesu sluæali umjetnika.
glasa mojega i nijesu œivjeli u njemu. 4 On ga ukrasi srebrom i zlatom,
14 Nego su iæli za prkosnim mislima klincima i çekiøima utvrde ga, da se ne
srca svojega i za baalima, kako ih pomiçe.
nauçiæe oci njihovi.” 5 Idoli su kao straæilo u polju, ne mogu
15 Zato ovako veli Gospod mad govoriti, treba ih nositi, jer ne mogu iøi.
vojskama, Bog Izraelov: “Ja øu ih, taj Ne bojte ih se; ne mogu ækoditi, a nije u
narod, hraniti pelinom i dat øu im njihovoj moøi ni dobro çiniti.”
otrovnu vodu da piju. 6 Nema tebi jednaka Gospode, velik si,
16 Rasijat øu ih meåu narode, kojih i silno je ime tvoje zbog moøi tvoje.
nijesu poznavali ni oni ni oci njihovi, i 7 Tko da se ne boji tebe, kralju naroda!
pustit øu za njima maç, dok ih ne Jest, tebi to pripada, jer meåu svima
istrijebim.” mudracima naroda u svim
17 Ovako veli Gospod nad vojskama. kraljevstvima njihovim nema tebi
Ustanite, zovite narikaçe, neka doåu; jednaka
poæljite po mudre œene, neka doåu. 8 Svi su ludi i bezumni, i sva nauka o
18 Brœe, neka zapjevaju nad nama niætavim idolima obiçno je drvo.
pjesmu tuœaljku, da oçi naæe pljuæte 9 Srebro kovano, æto se donosi iz
suzama, da trepavice naæe teku Taræiæa, zlato iz Ofira, djelo umjetnika
vodom! i ruku zlatara, modri i crveni grimiz
19 Pjesma se tuœaljka çuje od Siona: odjeøa je njihova. Sve je djelo
“Jao, uniæteni smo, veoma smo upali u umjetnika.
sramotu! Domovinu moramo ostaviti, 10 A Gospod je pravi Bog, œivi Bog i
stanove svoje predati!” vjeçni kralj. Od srdœbe njegove zadræøe
20 Çujte, œene, rijeç Gospodnju, neka zemlja, narodi ne podnose gnjeva
primi uho vaæe rijeç usta njegovih! njegova.
Uçite køeri svoje naricati, jedna drugu 11 Ovako øete o njima reøi: “Bogovi, koji
naricati: nijesu stvorili neba i zemlje, iæçeznut
21 “Kroz prozore se pope smrt, prodrije øe sa zemlje i pod nebom.”
u dvorove naæe, pomori djecu na ulici, 12 On je stvorio zemlju snagom svojom,
Jeremija 542
on je utemeljio svijet mudroæøu Tada øete biti narod moj, i ja øu biti Bog
svojom, on je razastro nebo razumom vaæ,
svojim. 5 Da mogu ispuniti zakletvu, koju
13 Kad zaori glas njegov, zaæuæte vode dadoh ocima vaæim; da øu im dati
na nebu. On vodi oblake s krajeva zemlju, u kojoj teçe mlijeko i med, kako
zemlje, baca munje s daœdom, izvodi je to joæ danas.” Tada ja odgovorih:
vihor iz odaja njegovih. “Tako neka bude, Gospode!”
14 Luåak je svaki, koji to ne shvaøa. 6 Dalje mi reçe Gospod: “Objavi sve ove
Stidjeti se mora svaki umjetnik od rijeçi po gradovima Judinim i po
livenoga lika svojega, jer je prijevara ulicama jerusalemskim: Sluæajte
liveni lik njegov; nema duha u njemu. naputke ovoga zavjeta i radite po
15 Oni su tlapnje, tvorevine smijeæne, u njima!
vrijeme kazne njihove kraj je njima. 7 Jer sam ocima vaæim, joæ kad sam ih
16 Ali kao ovi nije dio Jakovljev, nego je vodio iz Egipta, do danaænjega dana
on stvoritelj svega, i Izrael je pleme, æto jednako opominjem najozbiljnije:
je njegovo. “Gospod nad vojskama ime Sluæajte glas moj!
je njegovo. 8 Ali ne posluæaæe i ne prignuæe mi uha
17 Digni sa zemlje zaveœljaj svoj, koja svojega, nego je svaki iæao za svojim
sjediæ u gradu opsjednutom! prkosnim i zlim srcem. Zato sam
18 Jer ovako veli Gospod: “Gle, ja øu pustio da doåu na njih sve prijetnje
ovaj put izbaciti kao praøkom ovoga zavjeta, koji sam im bio
stanovnike ove zemlje i povesti ih u zapovjedio da drœe, jer ga nijesu
nevolju, da me nadu.” drœali.”
19 “Teæko meni od rane moje, neizljeçiv 9 Dalje mi reçe Gospod: “Urota je meåu
je udarac moj, ali mislim: ‘To je tijelo ljudima Judinim i stanovnicima
moje, podnijet øu ga!’ jerusalemskim.
20 Æator je moj razoren, sva su uœeta 10 Oni su upali u grijehe preåa svojih,
æatora mojega pokidana, djeca su koji ne htjedoæe sluæati mojih
moja otiæla, otiæla su. Nitko viæe ne naputaka. Trçali su za tuåim
razape æatora mojega i ne diœe zavjese bogovima, da im sluœe. Prelomila je
moje. kuøa Izraelova i kuøa Judina zavjet
21 Jer su ludi bili pastiri, nijesu niæta moj, koji sam uçinio s ocima
pitali za Gospoda, i tako nijesu imali njihovim.”
uspjeha: stado se njihovo sasvim 11 Zato veli Gospod: “Evo, nosim na
raspræilo.” njih zlo, iz kojega viæe ne mogu izaøi, a
22 Çujte vijest! Pribliœuje se, evo, vreva ako tada zavape k meni, neøu ih
sila iz sjeverne zemlje, da pretvori usliæiti.
gradove Judine u pustinju, u stan 12 Gradovi Judini i stanovnici
çagalja! jerusalemski neka onda idu i vapiju k
23 Znam, Gospode: sudbina çovjeka bogovima, kojima su œrtvovali! Ali im
nije u ruci njegovoj. Nikomu nije dano, neøe pomoøi u nesreøi njihovoj.
da odredi korak svoj na stazi œivota. 13 Jer su mnogobrojni kao gradovi
24 Karaj me dakle, Gospode, ali samo u tvoji, Judo, i idoli tvoji, i koliko ima
blagosti, ne u gnjevu svojemu, da me ulica u Jerusalemu, toliko podigoste
ne uniætiæ! œrtvenika idolu sramotnomu,
25 Izlij gnjev svoj na narode, koji te ne œrtvenika, da kadite baalu.
poznaju, na plemena, koja ne zazivaju 14 A ti, ne moli se za taj narod, ne
imena tvojega, jer progutaæe Jakova, prinosi vapaja ni zagovora za njih, jer
pojedoæe ga i proœdrijeæe i livade ih neøu usliæiti, kad me zazovu za
njegove uçiniæe pustinjom. pomoø u nesreøi svojoj.
15 Æto hoøe ljubimac moj u kuøi mojoj?
Jeremija 11 Çiniti djela bezboœna? Zar øe zavjet i
1 Rijeç, koja doåe Jeremiji od Gospoda, sveto meso oduzeti od tebe zloøu tvoju,
govoreøi: da se moœeæ opet veseliti?”
2 “Sluæajte rijeçi ovoga zavjeta i 16 Gospod te je nazvao maslinom
objavite ih ljudima Judinim i zelenom, diçnom u sjajnu plodu. Ali s
stanovnicima jerusalemskim! hukom silnoga vjetra raspali oganj u
3 Reci im: Ovako veli Gospod, Bog liæøu njezinu, i grane joj se polomiæe.
Izraelov: Proklet neka je svaki, koji ne 17 Gospod nad vojskama, koji te je
slijedi naputaka ovoga zavjeta, posadio, zaprijetio ti je nesreøom zbog
4 Æto sam ih dao ocima vaæim kad sam zloøe kuøe Izraelove i kuøe Judine, æto
ih vodio iz Egipta, topionice uœarene, su je çinile, da me ljute œrtvujuøi
govoreøi: Sluæajte glas moj i radite po baalu.
njem u svemu, æto vam zapovijedam! 18 Gospod mi je objavio, i tako sam to
543 Jeremija
doznao, ti si mi pokazao zlodjela 10 Pastiri mnogi pustoæe moj vinograd,
njihova. gaze vlasniætvo moje, obraøaju milu
19 Bio sam kao bezazleno janje, æto se baætinu moju u pustinju golu.
vodi na klanje, i nijesam znao, da su 11 U pustoæ je obraøaju. Preda mnom
kovali zle naume proti meni: “Uniætimo tuguje pustinja. Opustoæena je sva ta
drvo s plodom njegovim, i istrijebimo zemlja. Nitko je ne prima k srcu.
ga iz zemlje œivih, da mu se ime ne 12 Preko svih humova pustare
spominje viæe!” provaljuju zatiraçi, jer ima Gospod
20 Gospode nad vojskama, ti sudiæ maç, æto bjesni od jednoga kraja
pravedno i ispitujeæ bubrege i srca, daj zemlje do drugoga, nijedno stvorenje
da vidim osvetu tvoju na njima, jer tebi nema mira.
sam predao stvar svoju. 13 Siju pæenicu i œanju trnje, muçe se,
21 Zato govori Gospod proti ljudima u a ne postiœu niæta, osramotiæe se
Anatotu, koji ti rade o glavi i kaœu: “Ne ljetinom svojom sa œestokoga gnjeva
prorokuj viæe u ime Gospoduje, inaçe Gospodnjega.”
moraæ umrijeti od naæe ruke!” 14 Ovako veli Gospod za sve zle narode
22 Zato ovako veli Gospod nad susjedne, koji diraju vlasniætvo, æto
vojskama: “Evo, ja øu ih pohoditi. sam ga dao svojemu narodu Izraelu:
Mladi ljudi imaju pasti od maça, sinovi “Hajde, ja øu ih poçupati iz zemlje
njihovi i køeri njihove pomrijet øe od njihove, i kuøu Judinu iæçupat øu is
gladi. njihove sredine.
23 Nitko od njih neøe preostati, jer 15 Kad ih iæçupam, opet øu im se
nosim zlo na ljude u Anatotu u godini smilovati i povest øu ih natrag,
pohoda njihova.” svakoga na posjed njegov i u
postojbinu njegovu.
Jeremija 12 16 Ako onda nauçe putove roda mojega
1 Ti øeæ imati pravo, Gospode, ako bih i budu se zaklinjali mojim imenom:
se ja htio pravdati s tobom, ali ipak bih ‘Tako da je œiv Gospod!’ kao æto su oni
te joæ htio izazvati na odgovor. Zaæto uçili moj narod da se kune baalom,
polazi za rukom, æto preduzimaju tada øe se sazidati usred naroda
bezboœnici? Œive u miru svi, koji çine mojega.
nevjeru. 17 Ako li ne htjednu posluæati, tada øu
2 Ti ih zasadiæ, i oni uhvate korijen, iæçupati takav narod i sasvim ga
uzrastu i donose plod. Ti si im blizu uniætiti,” veli Gospod.
usta, ali daleko od njihova srca.
3 Ali, Gospode, ti mene poznajeæ i Jeremija 13
prozireæ; istraœio si, kako stoji srce 1 Ovako mi reçe Gospod: “Idi, kupi sebi
moje prema tebi. Odijeli ih kao ovce na pojas laneni i stavi ga sebi oko bedara!
klanje! Odredi ih za dan, kad øe se Ali ga ne meøi u vodu!”
zaklati! 2 Kupio sam pojas po zapovijedi
4 Dokle øe joæ tuœiti zemlja i sahnuti Gospodnjoj i stavio sam ga sebi oko
trava na svemu polju? Zbog zloøe bedara.
njezinih stanovnika propadaju stoka i 3 Opet mi doåe rijeç Gospodnja:
ptice, jer kaœu: “On neøe vidjeti naæega 4 “Uzmi pojas, æto si ga kupio i nosiæ ga
svræetka.” oko bedara svojih, digni se, idi na
5 Ako se veø umoriæ, kad trçiæ s Eufrat i skrij ga ondje u kakvu
pjeæacima, kako øeæ se za okladu rasjeklinu kamenu!”
utrkivati s konjima? Kad se ne osjeøas 5 Otiæao sam tamo i skrio sam ga na
sigurnim u mirnoj zemlji, æto øeæ çiniti Eufratu, kako mi je bio zapovjedio
u guætari Jordana? Gospod.
6 Jer i braøa tvoja, kuøa oca tvojega, i 6 Poslije mnogo dana reçe mi Gospod:
oni su ti nevjerni, i oni viçu za tobom “Digni se, idi na Eufrat i uzmi tamo
iza glasa, ne vjeruj im, ako i prijateljski pojas, æto sam ti ga zapovjedio da
govore s tobom!” skrijeæ ondje!”
7 “Ostavio sam kuøu svoju, napustio 7 Otiæao sam na Eufrat, potraœio sam i
vlasniætvo svoje, dao sam ljubimca uzeo pojas s mjesta, gdje sam ga bio
srca svojega u ruke neprijatelju. skrio. Ali je pojas bio istrunuo, tako da
8 Vlasniætvo moje stoji proti meni kao nije valjao viæe ni za æto.
lav u æumi, podiœu riku proti meni, 8 Tada mi doåe rijeç Gospodnja:
zato mi je mrsko. 9 “Ovako veli Gospod: Na isti naçin
9 Ptica je æarena vlasniætvo moje, ptice predat øu propasti oholost Judinu i
grabljive sletjele se na nju: ustanite, veliku oholost Jerusalema.
skupite se, sve œivotinje poljske, doåite 10 Ovi opaki ljudi, koji neøe da sluæaju
da œderete! rijeçi mojih, koji u zloøi srca svojega
Jeremija 544
idu i trçe za tuåim bogovima, da im po humovima, na poljima vidio sam
sluœe i klanjaju im se, oni øe biti kao taj gadove tvoje. Teæko tebi, Jerusaleme, ti
Pojas, koji nije ni za æto. nijesi çist, i dokle øe to joæ potrajati?”
11 Jer kako se pojas privije uz bedra
çovjeka, tako sam htio da se kuøa Jeremija 14
Izraelova i sva kuøa Judina privije uza 1 Ovo je rijeç Gospodnja, koja doåe
mene,” veli Gospod, “da budu moj Jeremiji povodom velike suæe,
narod, moja dika, moja slava moj ures, govoreøi:
ali oni ne posluæaæe. 2 “Juda tuguje, gradovi njegovi ginu,
12 Reci im ove rijeçi: Ovako veli Gospod, leœe na zemlji, jauk se Jerusalema
Bog Izraelov: ‘Svaki se vrç puni vina!’ podiœe.
Ako ti oni odvrate: ‘Zar ne znamo to 3 Odliçnici æalju sluge svoje na vodu,
sami, da se svaki vrç puni vina?’ dolaze na bunareve, ali ne nalaze vode,
13 Tada im reci: Ovako veli Gospod: vraøaju se s praznim sudovima,
Evo, ja øu napuniti pijanoæøu sve smeteni su i zbunjeni i pokrivaju glavu
stanovnike ove zemlje, kraljeve, koji svoju.
sjede na prijestolju Davidovu, 4 Zbog polja, æto je osuæeno, jer ne pada
sveøenike i proroke i sve stanovnike daœd u zemlji, smeteni su seljaci i
jerusalemske pokrivaju glavu svoju.
14 I razbit øu ih, jednoga o drugoga, oce 5 Jest, i koæuta, æto raåa na polju,
zajedno sa sinovima veli Gospod. ostavlja mlade svoje, jer viæe nema
“Nikakva ætednja, nikakvo saœaljenje, niæta zeleno.
nikakvo milosråe neøe me sustegnuti 6 Divlji magarci stoje na visovima i
od uniætenja njihova.” zijevaju za zrakom kao çagalji, oçi se
15 Sluæajte i pazite! Ne budite oholi, njihove gase, jer nema hrane.”
kad govori Gospod! 7 “Ako grijehi naæi svjedoçe i proti
16 Dajte çast Gospodu, Bogu svojem, nama: Gospode, budi nam milostiv
prije nego se spotaknu noge vaæe na zbog imena svojega, jer su mnogi
gorama u tami! Inaçe uzalud çekate prekræaji naæi, kojima smo grijeæili
svjetlost, on je obrati u noø smrtnu i u proti tebi.
tamu najdublju. 8 Nado Izraelova, spasitelju njegov u
17 Ako ne sluæate, moram ja u tiæini vrijeme nevolje! Æto si kao tuåin u ovoj
plakati radi oholosti vaæe. Moje øe se zemlji, kao putnika, koji se samo
oko posve rastopiti u suzama, jer se zaustavi da prenoøi?
zarobljeno odvodi stado Gospodnje. 9 Æto si kao plaæljiv çovjek, kao junak,
18 Reci kralju i kraljici majci: “Ponizite koji ne moœe pomoøi? Ti si ipak u naæoj
se duboko, jer vam sjajna kruna pada sredini, Gospode, mi smo nazvani po
s glave. imenu tvojemu, nemoj nas odbaciti!”
19 Zatvoreni su gradovi juœne zemlje, 10 Ovako veli Gospod o na odu ovom:
nema nikoga, da ih otvori, sav se Juda “Tamo i amo lutati, to vole oni. Nikada
odvodi, çitav se zarobljava.” ne ætede nogu svojih, a Gospodu se ne
20 Podigni oçi svoje! Vidi, kako dolaze dopadaju, sada se on spominje krivnje
sa sjevera, gdje je stado, æto ti je bilo njihove i kazni ih za grijehe njihove.”
povjereno, sjajne ovce? 11 Dalje mi reçe Gospod: “Ne moli
21 Æto øeæ reøi, kad ti on za gospodare milost za taj narod!
postavi one, na koje si priviknuo kao 12 Ako i poste, neøu usliæiti proænje
na pouzdanike svoje? Neøe li te njihove, ako i prinose œrtve paljenice i
spopasti bolovi kao œenu, kad raåa? darove, neøe mi to ugoditi, nego øu ih
22 I ako se pitaæ: “Zaæto me to zadesi?”: istrijebit maçem, glaåu i kugom.”
zbog velike krivnje tvoje zgrnut øe se 13 Tada rekoh: “Ah, svemoguøi
skut tvoj, i pete øe se tvoje izraniti. Gospode, evo, proroci im govore: “Neøe
23 Moœe li Crnac promijeniti boju na vidjeti maça, neøe vas glad pogoditi,
koœi svojoj ili ris æare svoje? Tada biste nego øu vam dati siguran mir na ovom
i vi joæ çinili dobro, koji ste se mjestu.”
priviknuli na zlo. 14 Gospod mi reçe: “Laœ ti prorokuju
24 “Ja øu vas razasuti kao pljevu, æto proroci u moje ime, ja ih nijesam
odleti u pustinjskom vjetru. poslao, nijesam ih naruçio, nijesam im
25 To je sudbina tvoja, dio tvoj, æto sam govorio. Izmiæljena viåenja, niætavo
ti ga odredio”, veli Gospod, jer si me gatanje i prijevaru srca svojega oni
zaboravio i oslonio se na laœi. vam predaju kao proroçanstva
26 Tvoj øu ti skut zgrnuti preko glave, 15 Zato ovako veli Gospod o prorocima,
da se vidi sramota tvoja. koji prorokuju u moje ime, a da nijesu
27 Preljuboçinstvo tvoje, bestidan poslani od mene, i koji tvrde: ‘Maç i
grohot tvoj, sramotnu bludnost tvoju: glad neøe doøi u ovu zemlju!’: Od maça
545 Jeremija
i gladi svræit øe ti proroci. djece i vodio ga u propast, ali se ne
16 A ljudi, kojima oni prorokuju, leœat vratiæe s putova svojih.
øe po ulicama jerusalemskim, 8 Mogobrojnije su mi postale udovice
povaljani od gladi i maça, nitko ih neøe njihove negoli pijesak na moru. Na
pokopati, njih s njihovim œenama, majke mladih ljudi pustio sam da im
sinovima i køerima, izlit øu na njih doåe u po bijela dana zatiraç. Pustio
nesreøu njihovu. sam da ih iznenada spopadne
17 Ovako øeæ im reøi: ‘Oçi moje liju suze tjeskoba i strahota.
dan i noø i ne dolaze nikada do 9 Iznemogla je, koja je rodila sedmero,
poçinka, jer strahovit udarac pogodi ispustila je duæu svoju joæ za dana
djevojku, køer, narod moj, posve sunce joj je zaælo. Bila je postiåena i
neizljeçiv udarac! posramljena, æto joæ preostane od njih,
18 Ako izaåem u polje, tu leœe pobijeni predajem maçu pred neprijateljima
maçem, ako uåem u grad, tu bjesne njihovim”, govori Gospod.
muke gladi. Jest, i sveøenik i prorok 10 Teæko meni, majko moja, æto si me
lutaju naokolo po zemlji, ne znaju kud rodila, çovjeka borbe i svaåe za sve!
i kamo.’” Nijesam davao u zajam, niti su mi
19 “Jesi li posve odbacio Judu, je li ti davali u zajam, i opet me sve proklinje.
omrznuo Sion, æto nas bijeæ, mjesto da 11 Gospod je obeøao: “Doista, Uçinit øu
nam pomogneæ? Nadamo se spasenju te jakim da uspijeæ, doista, u dan
dolazi niæta dobro; nadamo se nesreøe, u vrijeme potrebe uredit øu,
vremenu ozdravljenja, a nema niæta da ti neprijatelj doåe s molbom.
osim straha! 12 Moœe li se gvoœåe slomiti, gvoœåe sa
20 Priznajemo, Gospode, zloøu svoju, sjevera i mjed?
krivnju otaca svojih, doista grijeæili 13 Posjed tvoj i blago tvoje predajem da
smo proti tebi. se razgrabi bez cijene zbog grijeha
21 Ali nas ne odbijaj zbog imena tvojih u cijelom podruçju tvojemu.
svojega, ne daj da se obeæçasti 14 Uçinit øu te da sluœiæ neprijateljima
prijestolje slave tvoje! Spomeni se svojim u zemlji, koje ne poznajeæ, jer se
zavjeta svojega s nama i ne prekidaj ga! je raspalio oganj od gnjeva mojega i
22 Ima li meåu tlapnjama bukti proti vama.”
neznaboœaca tko, da daje daœd, ili daje 15 Ti znaæ to, Gospode, spomeni me se
li nebo od sebe da pada daœd, nijesi li ti i zauzmi se za me, osveti me na
to, Gospode Boœe nas, zato çekamo progoniteljima mojim, ne daj da
tebe, jer ti çiniæ sve to.”; budem zgrabljen preko tvoje
strpljivosti, sjeti se, da podnosim
Jeremija 15 porugu zbog tebe!
1 A Gospod mi reçe: “Kad bi i Mojsije i 16 Kad si izdavao zapovijedi svoje, bile
Aron stupili preda me, ne bih ipak htio su mi kao jelo; rijeç mi je tvoja bila
viæe iæta znati o tom narodu, makni mi radost i veselje srcu mojemu, jer sam
ih s oçiju, neka idu! ja prozvan po imenu tvojemu,
2 Ako te upitaju: “Kamo øemo iøi l, tada Gospode, Boœe nad vojskama!
im reci: “Ovako veli Gospod: “Tko je za 17 Ne sjedim u krugu veselom i veselim
smrt, na smrt. Tko je za maç, pod maç. se, prihvaøen rukom tvojom, sjedim
Tko je za glad, na glad. Tko je za sam; jer me ti napunjaæ srdnjom.
ropstvo, u ropstvo. 18 Zaæto da vjeçno traje bol moja, i
3 Pustit øu na njih çetiri zla”, govori zaæto je huda rana moja, te neøe da se
Gospod: “maç, da ih ubija, pse, da ih iscijeli? Ti si mi postao kao varav
razvlaçe, ptice nebeske i œivotinje potok, kao voda, na koju se ne moœeæ
poljske, da ih jedu i utamane. osloniti.
4 Uçinit øu ih da budu na uœas svima 19 Nato reçe Gospod ovako govoreøi:
kraljevstvima zemaljskim zbog “Ako budeæ drugoga miæljenja, smijeæ
Manaseha, sina Ezekijina, kralja mi ponovno sluœiti, ako iznosiæ samo
Judina, za ono, æto je poçinio u pravo, a niæta krivo, smijeæ opet
Jerusalemu.” govoriti po nalogu mojemu. Oni se
5 “Tko øe imati smilovanja s tobom, moraju obratiti k tebi, a ti se ne smijeæ
Jerusaleme, tko øe te poœaliti, tko øe se prignuti njima.
vratiti k tebi, da zapita kako ti je? 20 Çinim te za taj narod zidom
6 Ti si me odbacio,” govori Gospod, mjedenim, nepredobivim. Udarat øe
“okrenuo si mi leåa, zato pruœam ruku na te, ali te neøe nadvladati; jer sam ja
svoju proti tebi si uniætavam te, s tobom, da ti pomaœem i da te
umoran sam od opraætanja. spasim”, govori Gospod.
7 Vijao sam ih vijaçom na vratima 21 “Ja øu te izbaviti iz ruku bezboœnika,
zemaljskim, uçinio sam rod svoj bez oslobodit øu te iz ruku nasilnika.”
Jeremija 546
Jeremija 16 njihovim.”
1 Doåe mi rijeç Gospodnja, govoreøi: 16 “Gle, ja æaljem mnoge ribare”, govori
2 “Ne uzimaj sebi œene, i da nemaæ Gospod; da ih love, a potom æaljem
sinova ni køeri na ovom mjestu! mnoge lovce, da ih love na svakoj gori
3 Jer ovako veli Gospod za sinove i i na svakoj visini i rasjelinama
køeri, æto se rode na ovom mjestu, za kamenim.
matere, koje ih rode, i za oce njihove, 17 Jer oçi moje prate sve putove
koji ih rode u ovoj zemlji: njihove: oni nijesu skriveni od mene, i
4 Veoma muçnom øe smrøu pomrijeti, krivnja njihova nije zaklonjena od
ne oplakani i ne pokopani. Leœat øe kao oçiju mojih.
gnoj na polju, od maça i od gladi 18 Tako plaøam najprije dvojinom za
izginut øe, mrtva øe tjelesa njihova biti krivnju njihovu i za grijeh njihov, jer
hrana pticama nebeskim i œivotinjama su oskvrnili zemlju moju svojim
poljskim.” neœivim, gadnim grdobama idolskim,
5 Dalje zapovjedi Gospod: “Ne ulazi u æto napunjaju baætinu moju.”
kuøu, u kojoj je œalost ne idi na 19 “Gospode, snago moja, grade moj,
tugovanje za mrtvacem i ne iskazuj utoçiæte moje u dan nevolje! Narodi
nikome saœaljavanje svoje; jer dolaze k tebi s krajeva zemlje i govore:
uskraøujem tomu narodu prijateljstvo ‘Oci nasi imali su za samo laœne idole,
svoje,” govori Gospod, “milost i niætave, nekorisne bogove.
milosråe. 20 Moœe li çovjek naçiniti sebi bogove?
6 Veliko i malo pomrijet øu ovoj zemlji, To ipak nijesu bogovi.’”
a da se ne pokopaju ili oplaçu, niti øe 21 “I evo, ja øu ih ovaj put dovesti do
zbog njih praviti ureza, niti kose æiæati. spoznaje. Uçinit øu, da osjete jaku
7 Neøe se lomiti kruh œalosti, da se tko ruku moju. Tada øe uvidjeti, da je moje
potjeæi za mrtvim. Neøe se nikome ime: Gospod.”
pruœiti çaæa utjehe za ocem njegovim
ili za materom njegovom. Jeremija 17
8 Ne idi u kuøu na sveçanu gozbu, da 1 “Zapisan je grijeh Judin gvozdenom
tamo sjediæ za jelom i pilom! pisaljkom, urezan dijamantnim
9 Jer ovako veli Gospod rad vojskama, vrhom na ploçi srca njihova, na
Bog Izraelov: “Doista uçinit øu, da na rogovima œrtvenika njihovih,
ovom mjestu pred vaæim oçima u vaæe 2 Da sinovi njihovi misle na œrtvenike
dane umukne glas radosti i glas njihove i na drvene idole njihove,
veselja, poklik zaruçnikov i pjev pokraj zelenih drveøa, na visokim
zaruçnice. humovima.
10 Kada tome narodu objaviæ sve ove 3 Na gorama u polju. Imanje tvoje, sve
rijeçi, a oni te zapitaju: “Zaæto nam se blago tvoje predajem da se razgrabi,
prijeti Gospod svim tim zlom velikim, u visine tvoje za grijeh svim krajevima
çemu je krivnja naæa i grijeh naæ, æto tvojim.
poçini smo proti Gospodu, Bogu 4 Baætinu svoju, koju sam ti dao,
svojemu?” moraæ ostaviti. Uçinit øu, da sluœiæ
11 Tada im odgovori: ‘U tom æto su oci neprijateljima svojim u zemlji, koje ne
vaæi ostavili mene’, govori Gospod, ‘i poznajeæ, jer ste raspalili oganj u
trçali su za drugim bogovima, sluœili nutrini mojoj, æto gori vjeçno.”
im i klanjali im se, a mene su ostavili i 5 Ovako veli Gospod: “Proklet çovjek,
zakona mojega nijesu drœali. koji se uzda u çovjeka, na çovjeka se
12 Vi ste joæ gore çinili nego oci vaæi. oslanja, çije se srce odvraøa od Boga!
Svaki od vas slijedi samo svoje 6 On je kao grm u pustari. On ne doœivi,
prkosno i zlo srce ne sluæajuøi mene. da mu je dobro. On stoji u pustinji
13 Zato øu vas izbaciti iz ove zemlje u suhoj, u zemlji slanoj, u kojoj se ne
zemlju, koje nijeste poznavali ni vi ni stanuje.
oci vaæi. Tamo moœete sluœiti tuåim 7 Blagoslovljen çovjek, koji se uzda u
bogovima dan i noø, a ja viæe nemam Gospoda, kojemu je uzdanje Gospod!
milosråa s vama.’ 8 On je kao drvo usaåeno kraj vode,
14 Zato, evo, doøi øe dani,” govori koje k potoku pruœa korijenje svoje.
Gospod, “kad se neøe viæe govoriti: Ono se ne treba niæta bojati, kada doåe
‘Tako da je œiv Gospod, koji je izveo œega. Liæøe njegovo ostaje zeleno; u
sinove Izraelove iz Egipta!’ suænoj godini nema nikakve potrebe.
15 Nego: ‘Tako da je œiv Gospod, koji je Ne prestaje donositi plod.
vodio kuøi sinove Izraelove iz sjeverne 9 Lukavo je srce, viæe nego sve, i
zemlje i iz svih zemalja, kamo ih je bio podmuklo. Tko da ga shvati?
razgranao!’ Ja øu ih natrag dovesti u 10 Ja, Gospod, istraœujem srce,
zemlju njihovu, koju sam dao ocima ispitujem bubrege, da naplatim
547 Jeremija
svakome prema putovima njegovim, i kad, koji nose œrtve zahvalne u kuøu
kako zasluœuju djela njegova.” Gospodnju.
11 Ptica, koja leœi na jajima, æto ih nije 27 Ako li ne posluæate zapovijedi moje,
snijela, jest onaj, koji steçe bogatstvo, da drœite svetom subotu, da ne nosite
ali nepravdom. U polovini œivota bremena i s njim u subotu ne dolazite
svojega mora ga ostaviti, na svræetku na vrata Jerusalema, onda øu raspaliti
svojemu stoji kao luåak. oganj na vratima njegovim, koji øe
12 Prijestolje slave, uzviæen od spaliti palaçe jerusalemske i neøe se
poçetka, jest mjesto svetiæta naæega. viæe ugasiti!’”
13 Nado Izraelova: Gospode! Svi, koji te
ostave, posramit øe se; koji odstupe od Jeremija 18
tebe, zapisat øe se u prah, jer ostaviæe 1 Ovaj naputak doåe Jeremiji od
izvor vode œive, Gospoda. Gospoda, govoreøi:
14 Iscjeljuj me, Gospode, da budem 2 “Ustani, siåi U kuøu lonçarovu! Tamo
iscijeljen, i stoj uza me da naåem øu ti objaviti proroçanstvo svoje!”
pomoø, jer si ti hvala moja. 3 Siåoh u kuøu lonçarovu, On je bio
15 Gle, oni mi govore: “Gdje je rijeç upravo pri poslu na lonçarskom kolu,
Gospodnja? Neka doåe sada!” 4 Pokvario se sud, æto ga je upravo
16 Ja te nijesam tiskao na sud nesreøe; pravio, kako to bude pod rukom
nijesam çeznuo za danom nesreøe. Ti lonçarovom, pa je naçinio drugi sud,
znaæ, æto mi je doælo preko usana; pred kako je lonçaru bio po volji.
tobom je to otvoreno! 5 Tada mi doåe rijeç Gospodnja:
17 Ne budi mi strah, ti, utoçiæte moje na 6 “Ne mogu li ja tako kao lonçar
dan nesreøe! postupati s vama, kuøo Izraelova?”,
18 Progonitelji moji neka propadnu, a govori Gospod. “Jest, kao æto je glina u
ja ne, neka se oni uplaæe, a ja ne! Pusti ruci lonçarovoj, tako ste vi u ruci
na njih dan nesreøe, i razbij ih mojoj, kuøo Izraelova!
dvostrukim udarom! 7 Sad zaprijetim jednome narodu ili
19 Ovako mi reçe Gospod: “Idi, postavi jednome kraljevstvu, da øu ga
se na vrata zemljaka, na koja kraljevi istrijebiti, uniætiti, zatrti.
Judini izlaze i ulaze, i na sva ostala 8 Obrati li se taj narod od zloøe svoje,
vrata jerusalemska! zbog koje sam mu zaprijetio, meni øe
20 Reci im: Çujte rijeç Gospodnju, biti œao za nesreøu, koju sam mu
kraljevi Judini, svi Judejci, svi mislio nanijeti.
stanovnici jerusalemski, koji idete 9 Sad obeøam jednome narodu ili
kroz ova vrata! jednome kraljevstvu, da øu ga sazidati
21 Ovako veli Gospod: ‘Çuvajte se zbog i zasaditi.
œivota svojega, da ne nosite bremena u 10 Uçini li æto je zlo u mojim oçima ne
subotu i ne unosite na vrata sluæajuøi glasa mojega, meni øe biti
jerusalemska! œao za dobro, koje sam mu mislio
22 I ne nosite u subotu bremena iz iskazati.
kuøa svojih! Ne radite nikakva posla, 11 Zato sad objavi ljudima Judinim i
nego svetite subotu, kao æto sam stanovnicima jerusalemskim: Ovako
zapovjedio ocima vaæim, veli Gospod: ‘Evo, spremam proti vama
23 Ali oni nijesu sluæali i nijesu mi nesreøu. Smislio sam proti vama
prignuli uha svojega, ostali su nesreøu i skovao proti vama osnovu!
tvrdovrati, nijesu posluæali i nijesu Vratite se ipak, svaki sa svojega zla
primi nauke. puta! Popravite putove svoje i djela
24 Ako me sad vi posluæate, govori svoja!’
Gospod, i ne budete viæe nosili u 12 A oni øe odgovoriti: ‘Zaludu jao! Mi
subotu bremena na vrata ovoga grada, idemo za svojim vlastitim osnovama.’
nego drœite svetom subotu i ne radite u Svaki hoøe da radi po tvrdokornosti
nju nikakva posla. svojega zla srca.”
25 Tada øe ulaziti na vrata grada ovoga 13 Zato ovako veli Gospod: “Pitajte po
kraljevi i knezovi, koji sjede na narodima, je li tko çuo tako æto? Grdilo
prijestolju Davidovu, na kolima i veliko uçinila je djevojka Izraelova.
konjima, oni, knezovi njihovi, ljudi 14 Odstupi li ikada od grebena
Judini i stanovnici jerusalemski, i ovaj kamenoga snijeg libanonski, presuæe
øe grad ostati napuçen dovijeka. li studene, buçne vode po gorama?
26 Tada øe iz gradova , iz okoline 15 A narod je moj zaboravio mene,
jerusalemske, iz podruçja niætavilu prinose tamjan, posrøu na
Benjaminova, iz nizine, iz gora i iz svojim putovima, na prastarim
juœne zemlje dolaziti ljudi, koji prinose stazama, tako da hode putovima
œrtve paljenice, œrtve zaklanice, darove vrletnim, neporavnanim.
Jeremija 548
16 Uçinit øu zemlju njihovu pustinjom, mudrost Judinu i jerusalemsku,
na vjeçnu porugu. Tkogod proåe preko uçinit øu da padnu od maça pred
nje, zgraœat øe se i mahat øe glavom. neprijateljima svojim, od ruke onih,
17 Kao istoçni vjetar tjerat øe ih pred koji im rade o glavi. Mrtva øu tjelesa
neprijateljem, leåa a ne lice pokazat øu njihova dati za hranu pticama
im u dan nevolje njihove.” nebeskim i œivotinjama poljskim.
18 Oni vele: “Hajde da skujemo osnove 8 Uçinit øu taj grad uœasom i ruglom,
proti Jeremiji, jer joæ nije nestalo svaki, koji proåe, zgraœat øe se i rugati
naputka od sveøenika, ni savjeta od zbog svih udaraca njegovih.
mudraca ni rijeçi od proroka. Hajde da 9 Hranit øu ga mesom sinova njegovih
ga pogodimo jezikom, i ne pazimo na i mesom køeri njegovih, jedan øe jesti
sve rijeçi njegove!” meso drugoga u nevolji i tjeskobi, u
19 Pripazi na me, Gospode, çuj govor koju øe ih dovesti neprijatelji njihovi,
mojih protivnika! koji im rade o glavi.’
20 Hoøe li se zlo vratiti za dobro, kad mi 10 Razbij krçag pred oçima ljudi, koji
kopaju jamu? Spomeni se, kako san su iæli s tobom,
stajao pred tobom moleøi za njihovo 11 I reci im: Ovako veli Gospod nad
dobro, da odvratim gnjev tvoj od njih! vojskama: ‘Eto, tako øu razmrskati taj
21 Zato predaj djecu njihovu gladi, narod i taj grad, kao æto se razmrska
izruçi ih sili maça! Œene njihove neka sud lonçarski, da se viæe ne moœe
budu bez djece i udove, i muœeve opraviti. Tofet øe se upotrijebiti za
njihove neka podavi kuga, mladiøe groblje, jer viæe neøe biti mjesta za
njihove neka poubija maç boju! ukop.
22 Neka se çuje vika iz kuøa njihovih, 12 Tako øu postupati s tim mjestom’,
kad dovedeæ na njih krvniçke çete veli Gospod, ‘i sa stanovnicima
iznenada, jer kopaju jamu, da me njegovim: Uçinit øu taj grad jednim
uhvate, zamke namjeætaju nogama Tofetom.
mojim. 13 Kuøe jerusalemske i kuøe kraljeva
23 A ti, Gospode, znaæ svu osnovu Judinih bit øe neçiste kao mjesto Tofet,
njihovu proti meni, da me ubiju. Ne sve kuøe, na kojih su krovovima kadili
opraætaj krivnje njihove, ne briæi svoj vojsci nebeskoj i lijevali naljeve
ispred sebe grijeha njihova! Sruæi ih, tuåim bogovima.’”
obraçunaj s njima u vrijeme gnjeva 14 ad se je Jeremija vratio iz Tofeta,
svojega! kamo ga je bio poslao Gospod, da
prorokuje, stupi l trijem kuøe
Jeremija 19 Gospodnje i reçe svemu narodu:
1 Ovako reçe Gospod: “Idi, kupi sebi 15 “Ovako veli Gospod nad vojskama,
krçag zemljani! Uzmi sa sobom Bog Izraelov: ‘Evo ja øu pustiti na taj
nekoliko starjeæina narodnih i grad i na sve gradove njegove svu
sveøeniçkih! nesreøu, kojom sam mu zaprijetio; jer
2 Otidi van u dolinu Ben-Hinom, æto je su tvrdovrati i ne sluæaju rijeçi mojih.’”
pred vratima crepova, i proglasi ondje
rijeçi æto øu ti ih izreøi! Jeremija 20
3 Reci: “Çujte rijeç Gospodnju, kraljevi 1 Kada je sveøenik Paæhur, sin Imerov,
Judini, stanovnici jerusalemski! on je bio nadzornik u kuøi Gospodnjoj,
Ovako veli Gospod nad vojskama, Bog çuo proroka Jeremiju gdje navjeæøuje
Izraelov: ‘Evo, donosim nesreøu na ovo ove rijeçi,
mjesto, da zazuju uæi svakome, koji 2 Tada Paæhur istuçe proroka Jeremiju
çuje o njoj, i dade ga metnuti u klade, æto su se
4 Jer su me ostavili, oskvrnili ovo nalazile na gornjim vratima, to jest na
mjesto, œrtvovali na njemu tuåim vratima Benjaminovim, kuøe
bogovima, za koje nijesu znali, ni oni ni Gospodnje.
oci njihovi ni kraljevi i Judini, i jer su 3 Kad Paæhur drugo jutro izvadi
napunili ovo mjesto krvi neduœnika, Jeremiju iz klada, reçe mu Jeremija:
5 Podigli su uzvisine baalove, da “Gospod te ne zove viæe Paæhur, nego
izgaraju djecu svoju kao œrtve baalu, Magor-Misabib, (æto znaçi ‘groza
æto nikada nijesam zapovjedio, nikada unaokolo’).
nijesam naloœio, æto mi nikada nije 4 Jer ovako veli Gospod: “Evo, çinim te
palo na um. grozom za te i za sve prijatelje tvoje! Oni
6 Zato evo, doøi øe dani,” veli Gospod, øe pasti od maça neprijatelja svojih, i ti
“kada se ovo mjesto neøe viæe zvati øeæ to vidjeti vlastitim oçima. Svega øu
Tofet i dolina Ben-Hinom, nego dolina Judu dati u ruke kralju babilonskom.
davljenja. On øe ih zarobljene odvesti u Babilon i
7 Tada øu na ovom mjestu uniætiti pobit øe ih maçem.
549 Jeremija
5 Predat øu sve bogatstvo toga grada, Zedekija poslao k njemu Paæhura, sina
sve dobro njegovo i dragocjenosti Malkijina, i sveøenika Sefaniju sina
njegove. Sve blago kraljeva Judinih Maasejina, s nalogom, govoreøi:
dat øu u ruke neprijateljima njihovim. 2 “Upitaj ipak Gospoda za nas;
Oni øe ga razgrabiti, uzeti i u Babilon Nebukadnezar, kralj babilonski,
odnijeti. vojuje proti nama. Moœda uçini
6 l ti, Paæhure, i svi ukuøani tvoji, vi Gospod na nama jedno od svojih
øete otiøi u ropstvo. U Babilon øeæ doøi, çudesa, tako da onaj otide od nas.”
tamo øeæ umrijeti i tamo pokopan biti, 3 Jeremija im odgovori: “Poruçite
ti i svi prijatelji tvoji, kojima si Zedekiji ovo:
prorokovao laœi.” 4 Ovako veli Gospod, Bog Izraelov: ‘Evo,
7 Ti si me obmanuo, Gospode, i ja sam ja okreøem natrag oruœje u vaæoj ruci,
se dao obmanuti. Ti si me uhvatio i kojim se van pred zidom borite proti
prisilio. Na podsmijeh sam dan na kralju babilonskom i proti Kaldejcima,
dan, i sav mi se svijet ruga. koji vas opsjedaju, skupljam ih usred
8 Ah, kad govorim, moram zavikati: toga grada.
“nepravda, sila!” moram vikati, jer rijeç 5 Ja vojujem sam na vas rukom
Gospodnja donosi mi svaki dan podignutom, miæicom jakom,
porugu i podsmijeh. gnjevom, jaroæøu i œestinom velikom.
9 Kaœem li: “Neøu viæe misliti a njega, 6 Udaram stanovnike toga grada, ljude
neøu viæe nikada govoriti u ime i stoku, kugom velikom, da izginu.
njegovo k, tada gori i bukti u meni kao 7 Tada, veli Gospod, dajem Zedekiju,
oganj, zatvoren u kostima mojim! kralja Judina, çinovnike njegove i æto
Muçim se, da ga podnesem, a ne mogu je od naroda u tom gradu sve preostalo
viæe! od pomora, maça i gladi, u ruke kralju
10 Ah, çujem tolike gdje æapuøu - groza babilonskom Nebukadnezaru, u ruke
unaokolo - : “Prijavite ga! Mi ga neprijateljima njihovim, u ruke
izdajemo!” Svi prijatelji moji vrebaju, onima, koji im rade o glavi. On øe ih
da posrnem: “On se moœe biti dade oætricom maça poubijati bez
obmanuti! Tada ga imamo u ruci i smilovanja s njima, bez milosråa, bez
osvetit øemo se njemu.” milosti.’”
11 Ali je sa mnom Gospod kao jak 8 “Reci narodu tome: Ovako veli
junak. Zato neka navaljuju Gospod ‘Evo, ja stavljam pred vas put k
progonitelji moji, ne mogu mi niæta. œivotu i put k smrti!
Posramit øe se - jer neøe postiøi niæta - 9 Tko ostane u tom gradu, gine od
sramota im je vjeçna, nezaboravna. maça, gladi ili kuge! Tko izaåe i preda
12 Gospode nad vojskama, koji kuæaæ se Kaldejcima, koji vas opsjedaju,
pravednika, koji istraœujeæ bubrege i ostaje na œivotu i ima œivot svoj kao
srca! Daj da vidim tvoju osvetu na plijen!
njima, jer sam stvar svoju stavio na 10 Jer upravljam lice svoje proti tome
tebe! gradu na nesreøu, a ne na spasenje!
13 Hvalu pjevajte Gospodu! Slavite govori Gospod. ‘U ruke kralju
Gospoda! On izbavlja œivot siromahu iz babilonskom bit øe predan; on øe ga
ruke zlikovçeve. spaliti.
14 Proklet dan, u koji se rodih, dan, kad 11 Kraljevskoj kuøi Judinoj reci: Çujte
mi œivot dade mati, neka nije rijeç Gospodnju,
blagoslovljen! 12 Vi od kuøe Davidove! Ovako veli
15 Proklet çovjek, koji donese radosnu Gospod: “Svako jutro drœite sud
vijest ocu mojemu: “Rodi ti se dijete, pravedan! Izbavljajte potlaçenoga iz
djeçak!” - On ga je obradovao visoko. - ruku tlaçitelja! Inaçe plane gnjev moj
16 Tako neka se dogodi tome çovjeku kao oganj i gori da se ne ugasi zbog
kao gradovima, æto ih je razorio zloøe djela vaæih.
Gospod, bez milosråa! Neka sluæa jauk 13 Evo, ja øu na tebe, stanovnice
ujutro, vrisku ratnu opodne, doline, hridine u ravnici, govori
17 Jer me ne usmrti u krilu materinu, Gospod. Vi kaœete: “Tko dolazi k nama,
da bi mi mati moja bila grob, i tijelo tko prodire u stanove naæe?”
njezino da bi ostalo dovijeka trudno! 14 Ja vas isplaøujem, kako zasluœuju
18 Zaæto sam morao izaøi iz krila djela vaæa, veli Gospod. Stavljam oganj
materina, da doœivim muku i œalost, da na æumu njezinu; sve on proœdire æto je
potratim dane svoje u sramoti” oko nje.”
Jeremija 21 Jeremija 22
1 Ovo jest proroçanstvo, æto je doælo 1 Ovako veli Gospod: “Siåi u palaçu
Jeremiji od Gospoda, kad je kralj kralja Judina, objavi ondje ovu rijeç!
Jeremija 550
2 Kaœi: “Çuj rijeç Gospodnju, kralju prolijevaæ krv neduœnu i da tlaçiæ i
Judina, koji sjediæ na prijestolju ugnjetavaæ.”
Davidovu, ti çinovnici tvoji i narod tvoj 18 Zato veli Gospod o Jojakimu, sinu
æto ulazi na ova vrata! Josije, kralju Judinu: “Ne pjeva mu se
3 Ovako veli Gospod: “Çinite pravo i tuœaljka mrtvaçka: ‘Ah, brate moj! Ah,
pravednost! Izbavljajte potlaçenoga iz sestro moja!’ Ne pjeva ml se tuœaljka
ruku tlaçitelja! Stranca, sirotu i mrtvaçka: ‘Ah, gospodaru! Ah, svijetli!’
udovicu ne zapostavljajte! Ne çinite 19 Bit øe mu pokop magareøi: izvuku
nasilja! Ne prolijevajte neduœne krvi na ga i bace ga van pred vrata
ovom mjestu! jerusalemska”
4 Ako posluæate ovu zapovijed, ulazit 20 Popni se na Libanon, tuguj glasno, i
øe na vrata ove kuøe kraljevi, koji sjede jauçi glasno u Baæanu! Od gora Abarim
na prijestolju Davidovu, na kolima i na neka prodre ovamo jauk tvoj, jer su
konjima, on, çinovnici njegovi i narod satrveni svi prijatelji tvoji!
njegov. 21 Nagovarao sam te, kad ti je joæ bilo
5 Ako li ne posluæate ovih zapovjedi, dobro. Ti si govorila: “Neøu da sluæam!”
zakleo sam se sam sobom, veli To je bilo tvoje ponaæanje od mladosti:
Gospod: ‘Ruæevina øe biti ova palaça.’” Nikada nijesi htjela sluæati glasa
6 Jest, ovako veli Gospod o palaçi mojega.
kralja Judina: Kao Gilead bila si mi, 22 Odnosi vihor sve pastire tvoje.
kao vrhunac Libanon! Ali doista, uçinit Prijatelji tvoji idu u progonstvo. Jest,
øu te pustinjom, gradom, u kojemu se sada si u sramoti i stidu zbog sve zloøe
ne stanuje. svoje.
7 Spremam zatiraçe proti tebi: muœeve 23 Koja sada stolujeæ na Libanonu,
i oruœje. Posjeøi øe tvoje krasne cedre i koja vijeæ gnijezdo na cedrima, kako
pobacati ih u oganj. øeæ jecati, kad ti doåu muke i boli kao
8 Kad onda mnogi kad ljudi prolaze porodilji!
pokraj toga grada i upitaju jedan 24 “Tako da sam œiv”, veli Gospod, “kad
drugoga: ‘Zaæto je Gospod ovo uçinio bi Jehonija, sin Jojakimov, kralj
od toga grada velikoga?’ Judin, bio i prsten peçatni na desnoj
9 Odvratit øe se: ‘Postao je nevjeran ruci mojoj, otrgnuo bih ga odatle.
zavjetu s Gospodom, Bogom svojim, 25 Dajem te u ruke onima, koji ti rade
klanjao se je drugim bogovima i sluœio o glavi, u ruke onima, od kojih se
je njima.’ zgroziæ, u ruke Nebukadnezaru, kralju
10 Ne plaçite za mrtvacem! Ne œalite ga! babilonskom, i u ruke Kaldejcima.
Plaçite za onim, koji odlazi, da se viæe 26 Istjerat øu tebe i mater tvoju, koja te
nikada ne vrati kuøi, da viæe nikada ne je rodila, u zemlju tuåu, gdje se nijeste
vidi svoje domovine! rodili, i tamo øete pomrijeti.
11 Jer Ovako veli Gospod o Æalumu, 27 U zemlju, u koju œivo œele da se vrate,
sinu Josije, kralja Judina, koji je le vraøaju se nikada.”
mjesto svojega oca Josije bio postao 28 Je li taj çovjek Jehonija kao posuda,
kralj: “Koji ode iz ovoga mjesta, ne æto se zamete i baci, kao sprava, koje
vraøa se viæe natrag, neøe nitko? Zaæto je bio istjeran, on sa
12 Nego øe umrijeti u mjestu, kamo ga svojim rodom, i baçen u zemlju, koje
odvedoæe u ropstvo; a ove zemlje neøe nijesu poznavali?
viæe vidjeti.” 29 Zemljo, zemljo, zemljo, çuj rijeç
13 Teæko onomu, koji gradi svoju Gospodnju!
palaçu nepravedno i svoje spreme ne 30 Ovako veli Gospod: “Zapiæite toga
po pravici, koji puæta svojega bliœnjega çovjeka kao bez djece, kao çovjeka,
da radi ni za æto, usteœe mu plaøu kojemu za œivota njegova niæta ne
njegovu! polazi za rukom, jer ni jednome od
14 Koji kaœe: “Gradim sebi prostranu roda njegova ne uspijeva da sjedne na
kuøu i prostrane spreme.” Probija sebi prijestolje Davidovo i onda da vlada u
prozore, oblaœe cedrom i maœe Judi.”
crvenilom.
15 Jesi li postao kralj, da sijaæ Jeremija 23
zgradama od cedra? Zar nije i otac tvoj 1 “Teæko pastirima, koji puætaju, da
jeo i pio, pa ipak je çinio pravo i ovce paæe moje zalutaju i da se
pravednost? I bilo mu je dobro. rastrçu!” govori Gospod.
16 Pribavljao je pravicu potlaçenomu i 2 Zato ovako veli Gospod, Bog Izraelov,
siromahu, bilo je tada dobro. Nije li to proti pastirima, koji çuvaju narod moj:
mene poznavati?” govori Gospod. “Vi ste ovce moje rastjerali i raspræili i
17 “Ali tvoje oko i srce ne ide za tim, nijeste se brinuli za njih. Sad ja
nego samo za dobitkom svojim i da pohaåam vas za vaæa zla djela”, govori
551 Jeremija
Gospod. 17 Onima, koji preziru rijeç
3 “Skupljam ostatak ovaca svojih iz Gospodnju, obeøavaju jednako: ‘Imat
svih zemalja, kamo sam ih razagnao, i øete sreøu!’ Svima, koji idu u prkosu
vodim ih opet na paænjak njihov, da srca svojega, govore: ‘Nesreøa ne dolazi
rastu i mnoœe se. na vas!’
4 Postavit øu im pastire, koji øe ih 18 Jest, tko je stajao u vijeøu
çuvati. One se viæe neøe bojati, neøe se Gospodnjem, da ga je vidio? da je çuo
plaæiti i rasuti,” govori Gospod. rijeç njegovu? Tko je rijeç njegovu
5 “Doista, dolazi vrijeme”, govori dosluhnuo i çuo?
Gospod, “kad øu podignuti Davidu 19 Evo, udara vihor Gospodnji, gnjev
pravi izdanak. Kralj øe on biti i vladat njegov, vihor æumi povrh glave
øe pun mudrosti. Pravo i pravednost bezboœnika!
çinit øe u zemlji. 20 Ne odvraøa se gnjev Gospodnji, dok
6 Spasenje nalazi Juda u dane njegove, nije to izvræio, dok nije ispunio æto je u
i Izrael stanuje u sreøi. Ime, kojim ga srcu naumio. Na svræetku dana
zovu bit øe: ‘Gospod je pravednost spoznat øete to jasno.
naæa’. 21 Nijesam poslao tih proroka, pa ipak
7 Zato evo, doøi øe dani,” veli Gospod, trçe. Nijesam govorio njima, pa ipak
“kad se viæe neøe govoriti: “Tako da je prorokuju.
œiv Gospod, koji je izveo sinove 22 Sad bi bili stajali u mom vijeøu,
Izraelove iz Egipta!, govorili bi narodu mojemu rijeçi moje,
8 Nego: ‘Tako da je œiv Gospod, koji je odvraøali bi ga od zla puta njegova i od
pripadnike kuøi Izraelovoj iz sjeverne bezboœnih djela njegovih.
zemlje i iz svih zemalja, kamo ih je bio 23 Jesam li ja Bog, koji samo vidi u
izagnao, doveo i kuøi povratio, da opet blizini”, govori Gospod, “a ne i Bog u
prebivaju u svojoj zemlji!’” daljini?
9 O prorocima: “Srce moje puca mi u 24 Moœe li se tko skriti tako tajno, da ga
tijelu, dræøu sva uda moja. Kao pijan ja ne bih vidio?” govori Gospod. “Ne
sam, kao çovjek, kojega je osvojilo ispunjam li ja nebo i zemlju?” govori
vino, zbog Gospoda, zbog svetih rijeçi Gospod.
njegovih. 25 “Çuo sam, æto govore proroci, koji
10 Jer je zemlja puna preljuboçinaca. - prorokuju laœ u ime moje: ‘Imao sam
Pod prokletstvom tuguje zemlja, jedan san, jedan san.’
posuæila se tratina na paænjaku. - 26 Dokle øe to joæ trajati? Imaju li zar
Teœnja je njihova zloçin, i nepravda je proroci, koji prorokuju laœ i govore æto
snaga njihova. sami izmisle, namisao.
11 Jest, i prorok i sveøenik opaki su. I u 27 Misle li oni, da øe uçiniti, te narod
hramu svojemu moram naøi zloøu moj zaboravi ime moje uza sne
njihovu”, govori Gospod. njihove, æto ih pripovijedaju jedan
12 “Zato neka im je put njihov kao drugome, kao æto zaboraviæe oci
sklisko tlo. U tami neka se sruæe i njihovi ime moje uz baala?
padnu na njega! Jer nosim na njih 28 Prorok, koji ima jedan san,
nesreøu u godini pohoåenja njihova”, pripovijeda jedan sam. A tko ima rijeç
govori Gospod. moju, navjeæøuje uistinu rijeç moju,
13 “Gadnost morao sam vidjeti i æto ima zajedniçko slama sa zrnom?”
proroka samarijskih. Prorokovali su govori Gospod.
baalom i zavodili Izraela, narod moj. 29 “Nije li rijeç moja kao oganj”, govori
14 Ali strahotu vidim u proroka Gospod, “kao malj, æto razbija hridine?
jerusalemskih: çine preljubu, govore 30 Zato evo, ja øu na te proroke”, govori
laœi i utvråuju zloçince, da se ni jedan Gospod, “koji jedan drugome kradu
ne obrati od svoje zloøe. Svi su mi kao rijeçi moje.
Sodoma, stanovnici njegovi kao 31 Ja øu na te proroke”, govori Gospod,
Gomora.” “koji samo brbljaju jezikom svojim, a
15 Zato ovako veli Gospod nad to nazivaju rijeçju Boœjom.
vojskama proti prorocima: “Evo, ja øu 32 Ja øu na te proroke, koji sanjaju
ih hraniti pelinom i napajat øu ih laœi”, govori Gospod, “i to navjeæøuju i
otrovnom vodom, jer je od proroka narod moj zavode laœima svojim i
jerusalemskih izaæla opakost po svoj hitrinom svojom. Ja ih nijesam poslao,
zemlji.” niti sam im zapovjedio. Oni ne mogu
16 Ovako veli Gospod nad vojskama: upravo niæta koristiti tome narodu”,
“Ne sluæajte rijeçi proroka, koji vam govori Gospod.
prorokuju! Oni vas samo zaluåuju, 33 “Ako te zapita ovaj narod - prorok ili
objavljuju samo viåenja, æto su ih sami sveøenik - : ‘Æto je breme Gospodnje?’
izmislili, bez naloga Gospodnjega. tada im odgovori: ‘Vi ste breme, ali vas
Jeremija 552
odbacujem’!” govori Gospod. nastanili u Egiptu.
34 “Proroka, sveøenika i onoga, koji od 9 Uçinit øu ih straæilom nesreøe za sva
naroda kaœe “breme Gospodnje”, ja øu kraljevstva zemaljska, porugom,
kazniti zajedno s kuøom njegovom. sramotom, podsmijehom i
35 Ovako øete jedan drugome i meåu se prokletstvom po svim mjestima, kamo
govoriti: “Æto je odgovorio Gospod?, ili øu ih razagnati.
Æto je rekao Gospod? 10 Poslat øu na njih maç, glad i kugu,
36 Izreka ‘breme Gospodnje’ ne dok se sasvim ne istrijebe iz zemlje,
upotrebljavajte viæe; jer je svakomu koju sam dao njima i ocima njihovim.”
breme vlastita rijeç njegova. Vi izvrøete
rijeçi Boga œivoga, Gospoda nad Jeremija 25
vojskama, Boga naæega. 1 Ovo je rijeç, æto doåe Jeremiji za sav
37 Ovako øete pitati proroka: “Æto ti je narod Judin u çetvrtoj godini
odgovorio Gospod?, i Æto je rekao Jojakima, sina Josijina, kralja Judina
Gospod?, - bila je to prva godina vladanja kralja
38 Ako li govorite o bremenu babilonskog Nebukadnezara. -
Gospodnjem, onda veli Gospod: Jer 2 Prorok Jeremija objavio ju je svemu
upotrebljavate tu rijeç ‘breme narodu Judinu i svim stanovnicima
Gospodnje’ premda sam vam jerusalemskim, govoreøi:
zapovjedio: “Ne govorite ‘breme 3 Od trinaeste godine Josije, sina
Gospodnje’. Amonova, kralja Judina, do
39 Zato evo, ja øu vas uzeti i odbaciti od danaænjega dana, dakle veø dvadeset i
svojega lica vas i grad, koji sam dao tri godine, dolazila mi je rijeç
vama i ocima vaæim, Gospodnja, i govorio sam vam
40 I navalit øu na vas porugu vjeçnu i neumorno, ali vi nijeste sluæali.
sramotu vjeçnu, æto se ne zaboravlja.” 4 I Gospod vam je neumorno slao sve
sluge svoje, proroke. Ali vi nijeste
Jeremija 24 sluæali, nijeste prignuli uha svojega,
1 Gospod mi dade da gledam ovo: Dvije da ih çujete, kad su govorili:
koæarice smokava stajale su pred 5 “Vratite se svaki sa svojega zla puta i
hramom Gospodnjim, - kad je od svojih nevaljalih djela, pa øete
Nebukadnezar, kralj babilonski, bio iz ostati i stanovati u zemlji, koju je
Jerusalema odveo i u Babilon doveo Gospod dao vama i ocima vaæim, za
Jehoniju, sina Jojakimova, kralja vjeçna vremena!
Judina, i knezove Judine zajedno s 6 Ne trçite za drugim bogovima, da im
kovaçima i bravarima -. sluœite i da im se klanjate! Ne draœite
2 U jednoj su koæarici bile smokve vrlo me na srdœbu loæim djelima ruku
dobre, nalik na rane smokve; u drugoj svojih, da vas ne udarim nesreøom!
su koæarici bile vrlo loæe smokve, koje 7 Ali me vi nijeste posluæali,” govori
se nijesu mogle jesti; tako su bile loæe. Gospod, “i draœili ste me na srdœbu
3 Gospod me zapita: “Jeremija, æto loæim djelom ruku svojih, na propast
vidiæ?” Ja odgovorih: “Smokve! Dobre svoju.”
su smokve vrlo dobre; loæe su vrlo loæe, 8 Zato ovako veli Gospod lad vojskama:
tako loæe, da se ne mogu jesti.” “Jer nijeste posluæali moje rijeçi,
4 Tada mi doåe rijeç Gospodnja: 9 Evo, ja øu poslati po sve narode
5 Ovako veli Gospod, Bog Izraelov: “Kao sjeverne,” govori Gospod, “i po
te dobre smokve, tako øu milostivo Nebukadnezara, kralja babilonskoga,
pogledati zarobljenike iz Jude, æto sam slugu svojega. Pustit øu ih da navale
ih odaslao iz ovoga mjesta u zemlju na tu zemlju i na stanovnike njezine i
Kaldejaca. na sve te narode okolne, Zatrt øu ih i
6 Svoje oko puno milosti obratit øu na uçinit øu ih uœasom, podsmijehom i
njih i opet ih dovesti u ovu zemlju, pustoæu vjeçnom.
sazidati ih i viæe ih ne razarati, zasaditi 10 Uçinit øu, da prestane meåu njima
ih i viæe ih ne poçupati. glas radosti i glas veselja, poklik
7 I dat øu im razbor, da me spoznaju, zaruçnikov i poklik zaruçnice, lupa
da sam ja Gospod. Oni øe biti narod mlina i svjetlost svjetionice.
moj, i ja øu biti Bog njihov, ako se 11 sva øe ta zemlja postati pustinja i
obrate k meni svim srcem. pustoæ; i ti øe narodi sluœiti kralju
8 Ali kao te loæe smokve, æto su tako babilonskom sedamdeset godina.
loæe, da se ne mogu jesti,” tako veli 12 A kad isteçe sedamdeset godina,
Gospod, “tako øu uçiniti kralja Judina tada øu na kralju babilonskom i onom
Zedekiju zajedno s njegovim narodu,” govori Gospod, “i na zemlji
knezovima i ostacima iz Jerusalema, Kaldejaca kazniti krivnju njihovu i
æto su ostali u ovoj zemlji ili su se uçinit øu je pustinjom zauvijek.
553 Jeremija
13 Pustit øu, da se na toj zemlji ispune 31 Do na kraj svijeta prodire glas, jer
sve rijeçi moje, æto sam ih rekao o njoj, Gospod podiœe tuœbu proti narodima.
sve, æto stoji napisano u ovoj knjizi, æto Ide na sud sa svakim tijelom.
je prorokovao Jeremija za sve narode. Bezboœnike predaje maçu,” govori
14 Jer øe i oni sluœiti moønim narodima Gospod.
i silnim kraljevima. Po çinima 32 Ovako veli Gospod nad vojskama:
njihovim i po djelima ruku njihovih “Evo, nevolja koraça od naroda do
platit øu njima.” naroda. Silan se vihor diœe s krajeva
15 Jer ovako mi veli Gospod, Bog zemlje.”
Izraelov: “Uzmi iz moje ruke ovu çaæu 33 Pobijeni od Gospoda leœe u onaj dan
gnjevnoga vina i daj da se napiju iz nje od jednoga kraja zemlje do drugoga.
svi narodi, kojima te poæljem. Neøe biti oplakani, neøe se pokupiti,
16 Neka piju, teturaju i smuæeni neøe groba naøi. Sluœe kao gnoj na
postanu pred maçem, æto øu ga poslati njivi.
meåu njih!” 34 Jauçite, pastiri, i tugujte! Valjajte se
17 Uzeo sam çaæu iz ruke Gospodnje i po prahu, glavari stada! Dani su tu, da
dao sam, da piju iz nje svi narodi, vas pokolju. Padate kao izabrani jarci.
kojima me je poslao Gospod. 35 Utoçiæta ne nalaze pastiri, ni
18 Jerusalem i gradovi Judini, njihovi spasenja glavari stada.
kraljevi i knezovi, da budu pustinja, 36 Çuj! Iako viçu pastiri! Kako jauçu
uœas, podsmijeh i prokletstvo, kao æto glavari stada, jer Gospod potire paæu
je danas. njihovu.
19 Faraon, kralj egipatski, çinovnici 37 Nestaju mirni travnjaci od œestine
njegovi, knezovi njegovi i sav narod gnjeva Gospodnjega.
njegov. 38 Lav ostavlja skrivaliæte svoje; jer je
20 Sva mjeæavina naroda, svi kraljevi zemlja njihova postala i pustinja od
zemlje Uza, svi kraljevi zemlje krvnoga maça, od jarosti gnjeva
filistejske: “od Aækelona, Gaze, Ekrona njegova.
i ostatak od Aædoda;
21 Edom, Moab i Amonci; Jeremija 26
22 Svi kraljevi Tira, svi kraljevi Sidona 1 U poçetku vladanja Jojakima, sina
i svi kraljevi primorja preko mora: Josijina, kralja Judina, doåe ova rijeç
23 Dedan, Tema, Buz i svi s oæiæanim od Gospoda govoreøi:
tjemenom; 2 “Ovako veli Gospod: Postavi se u
24 Svi kraljevi Arapske i svi kraljevi trijemu kuøe Gospodnje! Objavi svima,
mjeæavine naroda, æto stanuju U æto su doæli iz gradova Judinih, da se
pustinji; poklone u kuøi Gospodnjoj, sve rijeçi,
25 Svi kraljevi od Zimrija, svi kraljevi od koje im po nalogu mome imaæ reøi! Ne
Elama, svi kraljevi od Medije; izostavljaj ni rijeçi!
26 Svi kraljevi sjeverni, blizu i daleko, 3 Moœda posluæaju i vrate se sa svoga
kako jedan tako drugi sva kraljevstva zla puta. Tada øe mi se saœaliti s
svijeta, koliko ih ima na zemlji. A kralj nesreøe, koju im mislim uçiniti zbog
od Æeæaka mora piti iza njih. zlih djela njihovih.
27 “Reci im: “Ovako veli Gospod nad 4 Reci im: Ovako veli Gospod: ‘Ako me
vojskama, Bog Izraelov: ‘Pijte, opijte se, ne posluæate i da idete po naputku, æto
bljujte i padajte, da ne ustanete, pred sam vam ga dao,
maçem, æto ga æaljem meåu vas!’ 5 I ne posluæate rijeçi proroka, sluga
28 Ako li bi se neøkali uzeti çaæu iz ruke mojih, koje opet jednako æaljem k
tvoje, da piju, tada ion reci: Ovako veli vama, premda ih ne sluæate,
Gospod nad vojskama: Vi morate ipak 6 Postupat øu s kuøom ovom kao sa
piti! Silom i grad øu ovaj uçiniti kletvom za
29 Zaista, kad poçnem s kaznenim sve narode na zemlji.”
sudom kod grada, koji se zove mojim 7 Sveøenici, proroci i sav narod çuli su,
imenom, zar øete vi izaøi slobodni? kako im Jeremija u kuøi Gospodnjoj
Neøete ostati bez kazne; jer øu podiøi izreçe ove rijeçi.
maç na sve stanovnike zemlje,” govori 8 I kad je Jeremija bio objavio sve, æto
Gospod nad vojskama. mu je bio zapovjedio Gospod da kaœe
30 “Objavi im sve ove rijeçi i kaœi im: svemu narodu, uhvatiæe ga sveøenici i
“Viçe s visine Gospod, iz svetoga stana proroci i sav narod viçuøi: “Moraæ
svojega puæta da za grmi glas njegov! poginuti!
Gromovnim glasom viçe preko 9 Zaæto objavljujeæ u ime Gospodnje:
paænjaka, kao kod gaœenja groœåa ‘Bit øe ovoj kuøi kao Silu. Ovaj øe grad
podiœe vrisku na sve stanovnike pasti u ruæevine, i nitko viæe neøe
zemlje. stanovati u njemu’?” I sav se narod u
Jeremija 554
kuøi Gospodnjoj skupi proti Jeremiji. njegovo baciti na groblje prostoga
10 Kad su knezovi Judini çuli za ovaj naroda.
sluçaj, uzaåoæe iz palaçe kraljevske u 24 A Jeremiju je ætitio Ahikam, sin
kuøu Gospodnju i posadiæe se pred Æafanov, da ga ne predaju u ruke
nova vrata kuøe Gospodnje. narodu, da ga pogube.
11 Sveøenici i proroci izjaviæe pred
knezovima i cijelim narodom: “Ovaj je Jeremija 27
çovjek zasluœio smrt, jer je prorokovao 1 U poçetku vladanja Zedekija, sina
proti ovome gradu, kao æto ste çuli Josijina, kralja Judina, doåe Jeremiji
svojim uæima.” ova rijeç od Gospoda, govoreøi:
12 A Jeremija izjavi pred svima 2 “Ovako mi reœe Gospod: Naçini sebi
knezovima i cijelim narodom: “Gospod uœeta i jaram i metni sebi oko vrata!
me je poslao, da proti ovoj kuøi i proti 3 Poælji to isto kralju Edoma, kralju
ovome gradu objavim sve rijeçi, æto ste Moaba, kralju Amonaca, kralju Tira i
ih çuli. kralju Sidona po poslanicima, koji su
13 Zato popravite putove svoje i djela doæli u Jerusalem k Zedekiji, kralju
svoja i posluæajte glas Gospoda, Boga Judinu!
svojega! Tada øe se saœaliti Gospodu s 4 Daj im ovaj nalog za njihove
nesreøe, kojom vam je zaprijetio. gospodare: Ovako veli Gospod nad
14 A ja sam u vaæim rukama, çinite od vojskama, Bog Izraelov: Recite svojim
mene æto mislite da je dobro i pravo! gospodarima:
15 Samo znajte: Ako me ubijete, krv 5 ‘Ja sam stvorio zemlju, ljude i
neduœnu svaljujete na sebe i na ovaj œivotinje na zemlji snagom svojom
grad i na stanovnike njegove; jer me je velikom i miæicom svojom podignutom
doista poslao Gospod k vama, da vam i dajem ih, kome hoøu.
objavim sve ove rijeçi.” 6 Sada dajem sve te zemlje svojemu
16 Tada izjaviæe knezovi i sav narod slugi Nebukadnezaru, kralju
sveøenicima i prorocima: “Ovaj çovjek; babilonskom. I œivotinje poljske dajem
nije zasluœio smrt; jer nam je govorio u mu, da mu sluœe.
ime Gospoda, Boga naæega.” 7 Svi narodi imaju biti podloœni njemu,
17 Neki od starjeæina zemaljskih sinu njegovu i unuku njegovu, dok
ustadoæe i rekoæe skupljenomu doåe vrijeme i njegovoj zemlji, kad ga
mnoætvu: upokore moøni narodi i veliki kraljevi.
18 “Mikah iz Moreæeta ustao je kao 8 A narod, kraljevstvo, æto neøe da sluœi
prorok u vrijeme kralja Judina Ezekije. babilonskom kralju Nebukadnezaru i
On je objavio svemu narodu Judinu: neøe da savije æiju svoju u jaram kralja
Ovako veli Gospod nad vojskama: ‘Sion babilonskoga, taj øu narod, veli
øe se preorati u njivu, Jerusalem øe biti Gospod, pohoditi maçem, gladu i
gomila ruæevina, gora hramska visoka kugom, dok ga posve ne pokorim
æuma!’ rukom njegovom.
19 Je li ga zato ubio Ezekija, kralj 9 Zato ne sluæajte svojih proroka,
Judin, ili itko u Judi? Nijesu li se vraça, sanjaça, gatara i bajaça, koji
dapaçe pobojali Gospoda i gledali da vam govore: Neøete sluœiti kralju
umilostive Gospoda? I raœalilo se babilonskom!
Gospodu, æto im je bio zaprijetio 10 Jer vam oni prorokuju laœi, da vas
nesreøom. A mi zar da uçinimo tako odvedu iz zemlje vaæe, kad bih vas ja
veliku nepravdu na svoju vlastitu odbacio, da propadnete.
ætetu?” 11 A narod, koji savije æiju svoju pod
20 Tada je stupio joæ jedan drugi jaram kralja babilonskoga i bude mu
prorok u ime Gospodnje, Urija, sin sluœio, ostavit øu ga mirno na zemlji
Æemaje iz Kirjat-Jearima. On je njegovoj, govori Gospod, da je
prorokovao proti ovome gradu i proti obraåuje i stanuje u njoj.’”
ovoj zemlji isto onako kao Jeremija. 12 Zedekiji, kralju Judinu, rekao sam
21 Kad su kralj Jojakim, sve isto tako: “Savijte æiju svoju pod jaram
vojskovoåe njegove i svi knezovi çuli za kralja babilonskoga! Budite podloœni
govore njegove, traœio ga je kralj da ga njemu i narodu njegovu, pa øete ostati
ubije. I kad je Urija çuo za to, poboja se na œivotu!
i pobjeœe i doåe u Egipat. 13 Zaæto da poginete, ti i narod tvoj, od
22 A kralj Jojakim posla ljude u Egipat, maça, gladi i kuge, kako je zaprijetio
Elnatana, sina Akborova, i neke druge Gospod narodu, koji e øe da sluœi
s njim. kralju babilonskom?
23 Oni izvedoæe Uriju iz Egipta i 14 Ne sluæajte rijeçi proroka, koji vam
dovedoæe ga kralju Jojakimu. Ovaj ga govore: ‘Neøete sluœiti kralju
dade ubiti maçem i mrtvo tijelo babilonskom,’ jer vam oni prorokuju
555 Jeremija
laœi. 6 Prorok Jeremija reçe: “Doista,
15 ‘Ja ih nijesam poslao, govori Gospod neka to dadne, neka Gospod
Gospod, oni vam Laœno prorokuju u ispuni tvoju rijeç, æto si je objavio!
moje ime, da vas odbacim i da Neka vrati natrag posude kuøe
propadnete zajedno s prorocima, koji Gospodnje i sve zarobljene iz Babilona
su vam prorokovali.’” na ovo mjesto!
16 Sveøenicima i svemu narodu rekao 7 Ali çuj ovu rijeç, koju ja dovikujem u
sam: “Ovako veli Gospod: Ne sluæajte uæi tebi i svemu narodu!
rijeçi svojih proroka, koji vam 8 Proroci, koji su bili prije mene i prije
prorokuju ovako: ‘Doista, posuåe kuøe tebe od davnine, prorokovali su
Gospodnje doskora øe se vratiti iz moønim zemljama i velikim
Babilona,’ jer vam oni prorokuju laœi. kraljevstvima rat, glad i kugu.
17 Ne sluæajte ih! Budite podloœni 9 Ali lad prorok proriçe sreøu, spoznat
kralju babilonskom, pa øete ostati na øe je istom, kad se zbude proroçka
œivotu! Zaæto da ovaj grad bude gomila rijeç, da je Gospod zaista poslao
ruæevina? proroka.”
18 Ako su proroci i ako je rijeç 10 Tada uze prorok Hananija jaram s
Gospodnja u njih, neka mole Gospoda vrata proroka Jeremije i rastrga ga;
nad vojskama, da posude, æto je joæ 11 Pritom reçe Hananija pred svim
ostalo u kuøi Gospodnjoj i u palaçi narodom: “Ovako veli Gospod: ‘Isto
kralja Judina i u Jerusalemu, ne doåe tako trgam jaram Nebukadnezara,
joæ takoåer u Babilon. kralja babilonskoga, do dvije godine
19 Jer ovako veli Gospod nad vojskama na vratu svih naroda.’” Prorok
za stupove, more, podnoœja i ostalo Jeremija ode svojim putem.
posuåe, æto je ostalo u ovom gradu, 12 Izakako je prorok Hananija bio
20 Æto Nebukadnezar, kralj babilonski, rastrgao jaram na vratu proroka
nije uzeo sa sobom, kad je odveo Jeremije, doåe rijeç Gospodnja
Jehoniju, sina Jojakimova, kralja Jeremiji, govoreøi:
Judina, iz Jerusalema u Babilon 13 “Idi i kaœi Hananiji: Ovako veli
zajedno sa svima odliçnicima i Gospod: ‘Slomio si jaram drven, ali si
Judinim i jerusalemskim. mjesto njega naçinio jaram gvozden!’
21 Jer ovako veli Gospod nad 14 Jer ovako veli Gospod nad
vojskama, Bog Izraelov, za posuåe, æto vojskama, Bog Izraelov: ‘Gvozden
je joæ ostalo u palaçi kralja Judina i u jaram meøem oko vrata svima tim
Jerusalemu: narodima; oni øe sluœiti
22 ‘U Babilon øe se odnijeti i tamo øe Nebukadnezaru, kralju babilonskom.
ostati do dana, kad ih opet pogledam, Dat øu mu i œivotinje poljske.’”
veli Gospod, i dadnem ih donijeti i na 15 I prorok Jeremija reçe proroku
ovo mjesto vratiti.’” Hananiji: “Çuj, Hananija, Gospod nije
poslao tebe. Ti zavodiæ ovaj narod, da
Jeremija 28 stavi svoje uzdanje u laœi.
1 One godine, u poçetku vladanja 16 Zato veli Gospod: “‘Evo, ja te
Zedekije, kralja Judina, çetvrte iskorjenjavam iz zemlje. Joæ ove
godine, petoga mjeseca, reçe mi godine umrijet øeæ, jer si propovijedao
prorok Hananija, sin Azurov iz pobunu proti Bogu.”
Gibeona, u kuøi Gospodnjoj pred 17 I prorok Hananija umrije one
sveøenicima i svim narodom: godine, sedmoga mjeseca.
2 “Ovako veli Gospod nad vojskama,
Bog Izraelov: ‘Slomit øu jaram kralja Jeremija 29
babilonskoga 1 Ovo su rijeçi pisma, æto ga je poslao
3 Joæ dvije godine, tada donosim prorok Jeremija iz Jerusalema k
natrag na ovo mjesto sve posuåe kuøe preostalim joæ starjeæinama
Gospodnje, æto ga je Nebukadnezar, zarobljenika, k sveøenicima, k
kralj babilonski, uzeo s ovoga mjesta i prorocima i svemu narodu, koji je
odnio u Babilon. odveo Nebukadnezar iz Jerusalema u
4 I Jehoniju, sina Jojakimova, kralja Babilon.
Judina, i sve zarobljenike Judine, æto 2 Izakako su bili otiæli iz Jerusalema
su doæli u Babilon, ja øu dovesti natrag kralj Jehonija, kraljica mati, dvorani,
na ovo mjesto’, govori Gospod, ‘jer knezovi Judini i jerusalemski, kovaçi i
trgam jaram kralja babilonskoga.’” bravari.
5 A prorok Jeremija odgovori proroku 3 Po Elasi, sinu Æafanovu, i Gemarji,
Hananiji pred sveøenicima i pred svim sinu Hilkijinu, koje je poslao u Babilon
narodom, æto je stajao u kuøi Zedekija, kralj Judin, k
Gospodnjoj. Nebukadnezara, kralju babilonskom:
Jeremija 556
4 “Ovako veli Gospod nad vojskama, 21 Ovako veli Gospod nad vojskama,
Bog Izraelov, svima zarobljenicima, Bog Izraelov, o Ahabu, sinu Kolajinu, i
koje sam dao odvesti iz Jerusalema u o Zedekiji, sinu Maasejinu, koji vam
Babilon. prorokuju laœi u moje ime: ‘Evo ja ih
5 Gradite kuøe i stanujte u njima! predajem u ruke Nebukadnezaru,
Sadite vrtove i jedite plodove njihove! kralju babilonskom. On øe ih dati
6 Uzimajte œene i imajte sinove i køeri! pogubiti pred vaæim oçima.
Uzimajte za svoje sinove œene i dajite 22 Tada øe kod svih zarobljenika
svojim køerima muœeve, da oni dobiju Judinih, æto su u Babilonu, zavladati
sinove i køeri! Mnoœite se tamo i ne kletva: “Neka od tebe uçini Gospod kao
umanjujte se! od Zedekije i Ahaba, koje kralj
7 Traœite blagostanje gradu, u koji sam babilonski dade sprœiti na ognju!”
vas odveo, i molite se za njega 23 Jer su oni çinili zlo u Izraelu i tjerali
Gospodu; jer blagostanje njegovo vaæe preljubu sa œenama prijatelja svojih i u
je blagostanje. moje ime navjeæøivali laœne rijeçi, æto
8 Jer ovako veli Gospod nad vojskama, im ih nije sam zapovjedio. Ja znam to
Bog Izraelov: ‘Nemojte da vas zalude i svjedok sam za to’, govori Gospod.
vaæi proroci, æto su meåu vama, i vaæi 24 Æemaji, Nehelamcu, reci:
vraçi! Ne sluæajte sanjare svoje, koji 25 Ovako veli Gospod nad vojskama,
sami kaœu da sanjaju! Bog Izraelov: ‘Jer si u svoje vlastito ime
9 Jer vam oni prorokuju laœi u moje poslao pismo svemu narodu u
ime. Ja ih nijesam poslao’, govori Jerusalemu i sveøeniku Sefaniji, sinu
Gospod. Maasejinu, i svima sveøenicima ovog
10 Previæe ovako veli Gospod: ‘Istom sadrœaja, govoreøi:
kad proåe punih sedamdeset godina, 26 Gospod te je postavio sveøenikom
pohodit øu vas i izvræit øu na vama rijeç na mjesto sveøenika Jojade, da paziæ u
spasenja i vratit øu vas na ovo mjesto. kuøi Gospodnjega svakoga bezumna
11 Jer ja znam, koje misli nosim za vas, gatara i da ga meøeæ l klade i u gvoœde
govori Gospod: “Odluke su na oko vrata.
spasenje, a ne na nesreøu, da vam 27 Pa zaæto ne istupaæ proti Jeremiji iz
dadnem buduønost punu ufanja. Anatota, koji vam proriçe?
12 Kad me zazovete i idete i pomolite se 28 Zar nam nije poslao u Babilon vijest
meni, usliæit øu vas. ovog sadrœaja: Dugo øe joæ trajati!
13 Kad me potraœite, naøi øete me, jest, Gradite kuøe i stanujte u njima, sadite
traœite me svim srcem, vrtove i uœivajte plodove njihove!’”
14 I dat øu vam se da me naåete, govori 29 Sveøenik Sefanija proçita ovo pismo
Gospod. ‘Okrenut øu vaæu sudbinu i pred samim prorokom Jeremijom:
skupit øu vas iz svih naroda i iz svih 30 Tada doåe rijeç Gospodnja Jeremiji,
mjesta, kamo sam vas razagnao’, govoreøi:
govori Gospod, ‘i dovest øu vas natrag 31 “Poælji svima zarobljenicima ovu
na mjesto, odakle sam vas odveo.’ vijest: ‘Ovako veli Gospod o Æemaji,
15 Ali vi kaœete: ‘Gospod nam je podigao Nehelamcu: “Jer vam Æemaja
proroke u Babilonu.’ prorokuje, premda ga ja nijesam
16 A Gospod veli ovako o kralju, koji poslao, i zavodi vas, da se uzdate u
sjedi na prijestolju Davidovu, i o laœi.’
svemu narodu, koji joæ stoji u ovom 32 Zato veli Gospod: ‘Evo, ja øu pohoditi
gradu, o braøi vaæoj, æto nijesu otiæla s Æemaju, Nehelamca, i potomke
vama u ropstvo: njegove. Neøe od njega nitko ostati u
17 Ovako veli Gospod nad vojskama: ovom narodu i no øe doœivjeti sreøu,
‘Evo, pustit øu na njih maç, glad i kugu koju øu pripraviti narodu svojemu,’
i uçinit øu ih kao loæe smokve, æto su govori Gospod, ‘jer je propovijedao
odveø loæe, da bi se mogle jesti. pobunu proti Gospodu.’”
18 Progonit øu ih maçem, glaåu i
kugom i uçinit øu ih straæilom za sva Jeremija 30
kraljevstva zemaljska, kletvom, 1 Rijeç, æto doåe Jeremiji od Gospoda,
uœasom, podsmijehom i porugom kod govoreøi:
svih naroda, kamo ih razagnam. 2 Ovako veli Gospod, Bog Izraelov:
19 Zato, jer ne posluæaæe rijeçi mojih, ‘Napiæi sebi u knjigu sve rijeçi, koje ti
govori Gospod, kad sam im govorim!
neprestano slao sluge svoje, proroke, 3 Jer evo, dolazi vrijeme, govori
ali ih ne posluæaste,’ govori Gospod. Gospod, kad øu okrenuti sudbinu
20 Stoga sad çujte rijeç Gospodnju, vi svojega naroda Izraela i Jude,’ govori
svi zarobljenici; koje sam dao odvesti Gospod, ‘i dovesti ih natrag u zemlju,
iz Jerusalema u Babilon!’ koju sam dao ocima njihovim u
557 Jeremija
posjed.’” ne øe se umanjiti; poçastit øu ih; neøe
4 Ovo su rijeçi, æto ih reçe Gospod o viæe biti prezreni.
Izraelu i Judi: 20 Sinovi øe njihovi biti kao prije.
5 Jest, ovako veli Gospod: “Viku od Zajednica njihova stoji tvrdo preda
straha çujemo, prepast puna nesreøe! mnom. Pohodit øu sve neprijatelje
6 Pitajte i vidite, raåaju li muœevi, jer njihove.
zaæto vidim, gdje se svaki çovjek 21 Iz njih øe samih proizaøi knez
podboçio rukama o bedra kao njihov. Vladalac øe njihov doøi iz
porodilja? Zaæto se sva lica promijenila sredine njihove. Ja øu mu dopustiti
i poblijedjela? pristup k meni, da mi se pribliœi, jer tko
7 Jao! Silan je onaj dan, nije bilo takva, je taj, koji se je usudio pristupiti k
vrijeme je nevolje za Jakova. Ipak øe se meni?” govori Gospod.
izbaviti iz nje. 22 “Vi ste narod moj, a ja sam Bog vaæ.”
8 U onaj øe se dan dogoditi,” govori 23 Gle, vihor od Gospoda gnjev njegov
Gospod nad vojskama, “da trgam provaljuje, vihorima othuji preko
jaram na vratu njegovu i rastrgam glave bezboœnika.
uœeta njegova, te ga viæe nikada ne 24 Gnjev se Gospodnji ne povraøa, dok
zarobe tuåini. on to nije izvræio, dol nije ispunio
9 Gospodu, Bogu svojemu, sluœit øe, osnovu srca svojega. Na svræetku dana
svojemu kralju Davidu, kojega øu im to øete spoznati jasno.
podignuti.
10 Ti se dakle ne boj, Jakove, slugo Jeremija 31
moj!” govori Gospod. “Ne plaæi se, 1 “U ono vrijeme”, govori Gospod, “ja øu
Izraele, jer evo, ja øu te izbaviti iz biti Bog svima plemenima Izraelovim, i
daleke zemlje, djecu tvoju iz zemlje oni øe biti moj narod.”
ropstva njihova! Jakov øe se vratiti 2 Ovako veli Gospod: “Milost je naæao u
kuøi i naøi mir, œivjet øe bez brige, i pustinji narod, æto je umaknuo maçu.
nitko ga neøe smetati! U svoje poçivaliæte otiæao je Izrael.”
11 Jest, ja sam s tobom,” govori 3 Iz daljine objavio mi se Gospod:
Gospod, “da te izbavim. Uniætit øu sve “Ljubavlju vjeçnom ljubim te, zato sam
narode, meåu koje sam te razasuo! Ali ti tako dugo saçuvao milost.
tebe neøu uniætiti, samo øu te karati s 4 Opet je zidam, i bit øeæ sazidana,
mjerom. Sasvim bez kazne ne mogu te djevojko Izraelova! Opet øeæ se kititi
ostaviti!” bubnjevima, izlazit øeæ u veselom
12 Jer ovako veli Gospod: “Neizljeçiva je kolu!
rana tvoja, nema lijeka uboju tvojemu. 5 Opet øeæ saditi vinograde na brdima
13 Nitko se ne zauzima za bolest tvoju. Samarije! Tko ih zasadi od njih øe
Ljekarije nema za çirove, melema brati.
nema za te. 6 Jest, dolazi vrijeme, kad øe vikati
14 Zaboraviæe te svi milosnici tvoji, ne çuvar na gorama Efraimovim:
pitaju niæta za te. Jest, kako udari ‘Ustanite, zaputimo na Sion Gospodu,
neprijatelj tako sam ja udario tebe Bogu svojemu!’”
kaznom neumolivom za veliko 7 Jer ovako veli Gospod: “Pjevajte u
bezakonje tvoje. Silni su grijehi tvoji. radosti Jakovu, radujte se zbog glave
15 Æto viçeæ zbog rane svoje, zbog naroda! Javljajte to, slavite i govorite:
neizljeçive bolesti svoje? Za veliko ‘Gospod je izbavio narod svoj, ostatak
bezakonje tvoje - silni su grijehi tvoji - Izraelov.’
ja sam ti to uçinio. 8 Evo, ja ih dovodim opet iz zemlje
16 Zato svi, koji te proœdiru, proœdrijet sjeverne i s krajeva zemlje, meåu
øe se. Svi neprijatelji tvoji idu u njima i slijepe i hrome, trudne i
ropstvo. Koji te plijene, bit øe porodilje. U velikom mnoætvu dolaze
oplijenjeni. Sve razbojnike tvoje predat kuøi.
øu razbojnicima. 9 Dolaze plaçuøi, ja ih pratim i tjeæim,
17 Jer øu te ozdraviti, rane øu ti tvoje vodim ih k potocima, ravnim putom,
iscijeliti”, govori Gospod, “jer te, Sione, gdje se ne spotiçu; jer sam otac Izraelu.
zovu ‘otjeranom’, jednom za koju se Efraim je moj prvoroåeni sin.”
viæe ne brine nitko.” 10 Çujte, narodi, rijeç Gospoduju!
18 Ovako veli Gospod: “Sad øu okrenuti Objavite je na otocima najdaljim i
sudbinu æatora Jakovljevih, smilovat recite: “Koji je razasuo Izraela, skuplja
øu se stanovima njegovim. Grad øe se ga opet i çuva ga kao pastir stado
sazidati na gori svojoj. Na starom øe se svoje.”
mjestu podignuti tvråava. 11 Jer je Gospod otkupio Jakova,
19 Iz njih øe tada odjekivati hvala i oslobodio ga iz ruku onoga, koji je jaçi
pjesma veselih ljudi. Ja øu ih umnoœiti, od njega.
Jeremija 558
12 Dolaze i pjevaju na visini sionskoj. 27 Evo, dolazi vrijeme,” govori Gospod,
Sjaju od radosti zbog spasenja “kad øu darovati kuøi Izraelovo; i kuøi
Gospodnjega: zbog œita, zbog vina i Judinoj potomstvo od ljudi i stoke.
ulja, zbog janjadi i teladi. Duæa je 28 Kao æto sam briœno pazio da ih
njihova kao vrt obilno navodnjen: neøe istrebljujem i ruæim, da ih razaram i
viæe trebati tuœiti. uniætavam i nesreøu donosim, tako øu
13 Sada se veseli djevojka u kolu, sada briœno paziti na to, da ih sazidam
mladiø i starac zajedno. i zasadim,” govori Gospod.
“Promjenjujem œalost njihovu u 29 Neøe se viæe govoriti u one dane:
radost, nakon boli dajem im utjehu i “Kiselo groœåe jeli su oci, a djeci trnu
veselje. zubi.”
14 Razblaœujem duæu sveøenikovu 30 Ne, svaki øe poginuti za svoje
pretilinom. Narod je moj nasiøen vlastite grijehe. Samo tko sam jede
darova mojih”, govori Gospod. kiselo groœåe, tomu øe zubi trnuti.
15 Ovako veli Gospod: “Çuj, jauk se 31 “Jer evo, dolazi vrijeme,” govori
çuje u Rami, gorko plakanje! Rahela Gospod, “kad øu uçiniti novi zavjet s
oplakuje djecu svoju, - neøe da se kuøom Izraelovom i s kuøom Judinom.
utjeæi - djecu svoju, jer nijedno ne œivi 32 Ne zavjet, kako sam ga uçinio s
viæe.” ocima njihovim, kad sam ih uzeo za
16 Ovako veli Gospod: “Zabrani glasu ruku, da ih izvedem iz Egipta, zavjet,
svojemu tugovanje, oçima svojim æto su ga prelomili, premda sam bio
suze, jer øe nevolji tvojoj biti plaøa Gospod njihov,” govori Gospod.
njezina,” govori Gospod. “Oni se 33 “Ne, ovo øe biti zavjet, æto øu ga
vraøaju kuøi iz zemlje neprijateljske. uçiniti s kuøom Izraelovom poslije
17 Buduønost tvoja ima nadu”, govori onih dana”, govori Gospod: “Stavit øu
Gospod. “Djeca se tvoja vraøaju natrag zakon svoj u srce njihovo i upisati ga u
u svoju zemlju.” duæu njihovu. Tako øu biti Bog njihov,
18 “Çujem doista Efraima gdje tuguje: i oni øe biti narod moj.
“‘Kaznio si me, primio sam kaznu kao 34 Oni se viæe neøe uçiti meåu se, uçiti
pomamno goveçe. Dovedi me kuøi, ja jedan drugoga: ‘Spoznajte Gospoda!’
øu se obratiti, jer si ti Gospod, Bog moj. jer me svi poznaju od najmanjega do
19 Otkad sam te ostavio, pokajao sam najveøega”, govori Gospod. “Jer im
se za to. Kad sam to uvidio, udarao opraætam krivnju njihovu i grijeha se
sam se u prsa svoja. Crvenim se i njihovih viæe ne spominjem.”
stidim se; jer moram okajati sramotu 35 Ovako veli Gospod, koji odreåujeæ
mladosti svoje. sunce za svjetlo po danu, a mjesec i
20 Nije li Efraim sin moj ljubljeni, moje zvijezde postavlja za svjetlo u noøi, koji
dijete predrago? Kadgod mu se oæine more, da zabuçe valovi njegovi -
zaprijetim, moram se milo spomenuti Gospod nad vojskama” ime je njegovo:
njega. Zato za njega kuca srce moje; ja 36 “Kako malo ove uredbe odstupaju
mu se moram smilovati,” govori od mene,” govori Gospod, “tako øe
Gospod. malo prestati potomstvo Izraelovo da
21 “Postavi sebi kaœiput, na çini sebi bude narod preda mnom za sva
znakove putne! Pripazi na cestu, na vremena.”
put, kojim si iæla! Djevojko Izraelova, 37 Ovako veli Gospod: “Kako se malo
vrati se natrag, vrati se kuøi u ove moœe nebo gore izmjeriti, i kako se
gradove svoje! malo mogu temelji zemaljski dolje
22 Dokle øeæ se joæ otimati, køeri istraœiti, tako øu malo i ja odbaciti sve
odmetnice? Jer je Gospod uçinio neæto potomstvo Izraelovo za sve ono, æto su
novo u zemlji: Œena opkoljava uçinili, veli Gospod.
çovjeka.” 38 “Jer evo, dolazi vrijeme,” govori
23 Ovako veli Gospod nad vojskama, Gospod, “kad øe se opet sazidati
Bog Izraelov: “Ponovno øe se l zemlji Gospodu grad od kule Hananelove do
Judinoj u gradovima njezinim govoriti, vrata na uglu.
kad okrenem sudbinu njihovu: 39 I joæ øe dalje otiøi uœe mjeraçko,
‘Gospod neka te blagoslovi; stane ravno preko huma Gareba i obrnuti se
pravednosti, sveta goro!’ prema Goatu.
24 Juda sa svima gradovima svojim 40 I sva dolina mrtva tjelesa i pepeo i
stanovat øe u njoj i ratari i koji idu za sve mrtvaçko polje do kidronske
stadom. doline, do ugla konjskih vrata na
25 Jer ja okrijepim umorne, ja nasitim istoku bit øe sveto Gospodu. Nikada
one, æto sustaju, viæe u sva vremena neøe se æto sruæiti
26 U tom se probudih i pogledah; san ili razoriti.”
mi je moj bio sladak.
559 Jeremija
Jeremija 32 16 Izakako sam bio predao list o
1 Ovo je rijeç, koja doåe Jeremiji od kupovini Baruhu, sinu Nerijinu,
Gospoda u desetoj godini Zedekije, pomolio sam se Gospodu:
kralja Judina, t. j. u osamnaestoj 17 “Ah, svemoguøi Gospode! Ti si
godini Nebukadnezarovoj. stvorio nebo i zemlju snagom svojom
2 Tada je opkoljavala vojska kralja velikom; miæicom svojom podignutom, i
babilonskog Jerusalem, i prorok je niæta nije tebi nemoguøe.
Jeremija bio zatvoren u straœari u 18 Tisuøama iskazujeæ milost. Ali
palaçi kralja Judina. krivnju otaca vraøaæ u njedra djeci
3 Zedekija, kralj Judin, bio ga je njihovoj, Boœe veliki, silni, koji si
zatvorio prekoravajuøi ga: “Zaæto si nazvan Gospod nad vojskama.
prorokovao: “Ovako veli Gospod: “Evo, 19 Veliki si u savjetu, moøni l djelima.
dajem ovaj grad u ruke kralju Oçi tvoje bdiju nad svim putovima
babilonskom; on øe ga osvojiti. ljudi, da naplatiæ svakome prema
4 I Zedekija, kralj Judin, neøe putovima njegovim i prema vrijednosti
umaknuti ruci Kaldejaca, nego øe djela njegovih.
zacijelo biti predan u ruke kralju 20 Ti si çinio znake i çudesa u Egiptu,
babilonskom i usta u usta s njim øe do danaænjega dana i na Izraelu i na
govoriti i oko u oko njega øe vidjeti. drugim ljudima i stekao si sebi ime,
5 Zedekiju øe odvesti u Babilon, i tajno kako je danas.
øe ostati, dok ga ne pohodim, govori 21 Ti si izveo narod svoj Izraela iz Egipta
Gospod. Ako se borite s Kaldejcima, znacima i çudesima rukom jakom i
neøete imati uspjeha.” miæicom podignutom i strahotom
6 Jeremija reçe ovako: Doåe mi rijeç velikom.
Gospodnja: 22 Dao si im ovu zemlju, za koju si se
7 “Evo, Hanamel, sluga tvojega strica zakleo ocima njihovim da øeæ im je
Æaluma, doøi øe k tebi s molbom: ‘Kupi dati, zemlju, gdje teçe mlijeko i med.
njivu moju u Anatotu; jer tebi pripada 23 Oni uåoæe u nju i zaposjedoæe je; ali
prekup po pravu otkupa.’” nijesu sluæali tvojih naputaka, nijesu
8 Tada doåe k meni u straœaru, kako je hodili po mojemu zakonu i nijesu çinili
bio Gospod navijestio, Hanamel, sin niæta od svega, æto si im zapovjedio da
strica mojega, i zamoli me: “Hajde kupi çine. Zato si pustio da ih snaåe sva ta
moju njivu u Anatotu u rodnom nesreøa.
posjedu Benjaminovu; jer tebi pripada 24 Evo, opkopi su veø doæli do grada, da
pravo posjeda po duœnosti otkupa; ga zauzmu. Od maça, gladi i kuge grad
kupi je dakle sebi!” Tada sam razumio, øe pasti u ruke Kaldejcima, koji ga
da je to bila rijeç Gospodnja. opsjedaju. Æto si zaprijetio, doælo je.
9 I kupio sam njivu od Hanamela, sina Eto vidiæ sam!
strica svojega, u Anatotu i isplatio mu 25 I ti si mi, svemoguøi Gospode,
u novcu sedamnaest æekela srebra. zapovjedio: “‘Kupi sebi tu njivu za
10 Napisao sam svjedoçanstvo o novce i uzmi svjedoke za to!’ premda je
kupovini, zapeçatio ga, dao ga po grad predan u ruke Kaldejcima.”
svjedocima potvrditi i izmjerio novce 26 Tada doåe rijeç Boœja Jeremiji,
na tezulji. govoreøi:
11 Onda sam uzeo list o kupovini, po 27 “Gle, ja sam Gospod, Bog svega
pravu i zakonu zapeçaøeni, i otvoreni, tijela, je li mi je æto nemoguøe?
12 I predao sam list o kupovini Baruhu, 28 Zato ovako veli Gospod: ‘Evo, ja
sinu Nerije, sina Maasejina, pred dajem ovaj grad u ruke Kaldejcima i u
Hanamelom, sinom strica svojega, i ruke Nebukadnezaru, kralju
pred svjedocima, koji su bili potpisali babilonskom, i on øe ga zauzeti.
list o kupovini, i pred svima 29 Kaldejci øe doøi, ovaj øe grad
Judejcima, Æto su se zadrœavali u opkoliti, ognjem øe ovaj grad upaliti i
straœari. spalit øe ga, upravo one kuøe, gdje su
13 Pred njima sam dao Baruhu nalog, na krovovima kadili Baalu i naljeve
ovako govoreøi: izlijevali drugim bogovima, da me
14 Ovako veli Gospod nad vojskama, razdraœe na gnjev.
Bog Izraelov: “Uzmi ova svjedoçanstva, 30 Jer su sinovi Izraelovi i sinovi tuåini
ovaj zapeçaøeni list o kupovini i ovaj çinili od mladosti uvijek samo æto mi se
otvoreni, i metni ih u zemljan sud, da ne dopada. Sinovi Izraelovi draœili su
se uzdrœe dugo vremena!’ me vazda loæim djelima ruku svojih’,
15 Jer ovako veli. Gospod nad govori Gospod.
vojskama, Bog Izraelov: “Opet øe se u 31 Gnjev i srdœbu zadavao mi je ovaj
ovoj zemlji kupovati kuøe, njive i grad sve od dana, kad ga sazidaæe, do
vinogradi,” danaænjega dana. I sad ga moram
Jeremija 560
odbaciti ispred oçiju svojih, drugi put, dok se je joæ nalazio
32 Za svu zloøu, æto su je poçinjali
zatvoren u straœari, govoreøi:
sinovi Izraelovi i sinovi Judini, da me
2 “Ovako veli Gospod, koji je stvorio
razdraœe na gnjev, oni, kraljevi njihovi,
zemlju, sazdao ju i uzdrœava je Gospod
knezovi njihovi, sveøenici njihovi i
je ime njegovo -:
proroci njihovi, ljudi Judini i 3 ‘Zazovi me, i odgovorit øu ti i pokazat
stanovnici jerusalemski. øu ti velike, nevjerojatne stvari, za koje
33 Okrenuli su mi leda mjesto lica, i
nijesi znao!
premda sam ih dao pouçavati 4 Ovako veli Gospod, Bog Izraelov, za
neprestano, nijesu to sluæali i nijesu
kuøe ovoga grada, i za palaçe, kraljeva
htjeli primiti nauke. Judinih, æto su bile sruæene, da sluœe
34 Svoje gadove bogove postavili su u
kao bedemi i punidbe rupa.
kuøu, loja nosi ime moje, i stim je5 Oni dolaze, da se bore s Kaldejcima,
oskvrniæe. ali s uspjehom, da ih naprije mrtvim
35 Podigli su visine baalu u dolini Ben-
tjelesima ljudi, æto sam ih pobio u
Hinomu i œrtvovali su tamo Moleku œestokom gnjevu svojemu, kad sam
svoje sinove i køeri. Tako æto nijesam
pred ovim gladom zastro lice svoje
im nikada zapovjedio, i nikada mi nije
zbog sve zloøe njihove.
palo na um, da bi çinili takav gad i
6 Doista, ja øu im donijeti odravljenje i
Judu navodili la grijeh! spasenje, iscijelit øu ih i spremit øu im
36 ‘A sada’, ovako veli Gospod, Bogpuninu sreøe i mira.
Izraelov, o tom gradu, za koji velite da
7 Okrenut øu sudbinu Judinu i
øe se predati u ruke kralju sudbinu Izraelovu i sazidat øu ih opet
babilonskom od maça, gladi i kuge: kao prije.
37 ‘Evo, ja øu ih skupiti iz svih zemalja,
8 Oçistit øu l ih od sve krivnje njihove,
kamo sam ih razagnao u gnjevu æto su je poçinili proti meni, i oprostit
svojemu i u jarosti svojoj i velikoj
øu im sva zlodjela njihov, kojima mi
ljutini, i dovest øu ih natrag na ovo
sagrijeæiæe i kojima mi se iznevjeriæe,
mjesto i uçiniti da stanuju ovdje u9 Jerusalem øe biti milo ime, hvala i
miru. slava u svih naroda na zemlji, koji
38 Oni øe biti narod moj, i ja øu biti Bog
zaçuju za sve dobro, æto øu im iskazati:
njihov. uplaæit øe se i uzdrhtati zbog svega
39 Dat øu im jedno srce i jedan put, da
dobra i sve sreøe, æto øu im je dati.’
me se boje vazda na spasenje svoje i
10 Ovako veli Gospod: ‘Na ovom mjestu,
djece svoje. za koje vi velite: “Opustjelo leœi, bez
40 Uçinit øu s njima zavjet vjeçan i
ljudi i stoke”, u gradovima Judinim i po
neøu se nikada odvratiti od njih, da im
ulicama jerusalemskim, æto su sad
çinim dobro. Stavit øu im u srce opustjele, bez ljudi, bez stanovnika i
strahopoætovanje preda mnom, da ne bez stoke, opet øe se çuti
odstupe od mene. 11 Glas radosti i glas miline, poklik
41 Imat øu radost svoju na njima i zaruçnikov i poklik zaruçnice, poklik
ljubav im iskazivati i zasadit øu ih
onih, koji govore: “Hvalite Gospoda
zauvijek u ovu zemlju svim srcem i nad vojskama; jer je dobrostiv Gospod,
svom duæom.’ jer vjeçno traje milost njegova!”, i onih,
42 Jer ovako veli Gospod: ‘Kao æto sam
koji prinose œrtve zahvalne u kuøu
pustio da doåe na ovaj narod sva taGospodnju. Okrenut øu sudbinu
nesreøa velika, tako øu donijeti na njih
zemlje onako, kao æto je bilo prije’,
i sve dobro, koje sam im obeøao. govori Gospod.
43 Opet øe se kupovati njive u ovoj12 Ovako veli Gospod nad vojskama:
zemlji, za koju vi kaœete: “Jedna je
‘Na ovom mjestu, koje sad leœi
pustinja ona, bez ljudi i stoke, opustjelo, bez ljudi i stoke, i u svim
podvrgnuta sili Kaldejaca.” gradovima njegovim opet øe biti paæe
44 Opet øe se kupovati njive za novce,
za pastire, koji puætaju da pasu stada
pisat øe se listovi o kupovini i peçatiti
njihova.
i uzimati svjedoke u zemlji 13 U gradovima po gorama, u
Benjaminovoj, u okolini
gradovima po nizini, u gradovima
Jerusalemskoj, u gradovima Judinim,juœne zemlje, u rodnom podruçju
u gradovima po gorama, u gradovima Benjaminovu, u okolini jerusalemskoj
po nizini i u gradovima juœne zemlje,
i po gradovima Judinim opet øe
jer ja okreøem sudbinu njihovu’,” prolaziti stada ispod ruke onoga, koji
govori Gospod. ih broji’, veli Gospod.
14 Doista, dolazi vrijeme, govori
Jeremija 33 Gospod, kad øu ispuniti obeøanje, æto
1 rijeç Gospodnja doåe Jeremiji po sam ga dao kuøi Izraelovoj i kuøi
561 Jeremija
Judinoj. nego øeæ biti uhvaøen i predan vlasti
15 U ono dane i u ono nijeme uçinit øu njegovoj. Oko u oko vidjet øeæ kralja
da iznikne Davidu klica prava. On øe babilonskoga i usta u usta s njim øeæ
çiniti pravo i pravednost na zemlji. govoriti i doøi øeæ u Babilon.’
16 U one dane zadobit øe Juda pomoø i 4 Ali çuj rijeç Gospodnju, Zedekija,
Jerusalem øe stanovati u sigurnosti, i kralju Judin! Ovako veli Gospod o tebi:
zvat øe se: “Gospod, spasenje naæe!’” ‘Neøeæ poginuti od maça.
17 Jer ovako veli Gospod: ‘Nikada 5 U miru øeæ umrijeti; i kao æto se je
Davidu neøe nestati çovjek koji sjedi çinilo u çast ocima tvojim, prijaænjim
na prijestolju kuøe Izraelove. kraljevima, æto su bili prije tebe, tako
18 Levitskim sveøenicima neøe nikada øe se platiti i tebi mrtvaçki oganj i
pred licem mojim nestati çovjeka, koji naricat øe se za tobom “Ah,
prinosi œrtvu paljenicu, pali dar i gospodaru!” To je proroçanstvo, æto ga
pripravlja œrtvu zaklanicu dovijeka.’” navjeæøujem’”, govori Gospod.
19 I doåe rijeç Gospodnja Jeremiji, 6 Prorok Jeremija navijesti sve ove
govoreøi: rijeçi kralju Judinu Zedekiji u
20 “Ovako veli Gospod: ‘Kako malo Jerusalemu,
moœete vi poniætiti zavjet moj s danom 7 Dok je vojska kralja babilonskoga
i zavjet moj s noøu, tako da ne bude udarala na Jerusalem i na sve gradove
viæe dana ni noøi na vrijeme. Judine, æto su joæ preostali, naime na
21 Tako øe se malo poniætiti zavjet moj Lakiæ i Azeku. Ovi su bili od gradova
s mojim slugom Davidom, da ne bi viæe Judinih jedini tvrdi gradovi, æto su se
imao potomka, koji bi kao kralj sjedio joæ drœali.
na prijestolju njegovu, a isto tako malo 8 Ovo je rijeç, koja doåe Jeremiji od
zavjet moj s levitskim sveøenicima, Gospoda, izakako je bio kralj Zedekija
koji obavljaju svetu sluœbu moju. sklopio nagodu sa svim narodom u
22 Kao æto se ne meøe izbrojiti vojska Jerusalemu, da im proglasi
nebeska ni izmjeriti pijesak morski, osloboåenje.
tako øu umnoœiti potomstvo svojega 9 Svaki je imao osloboditi roba svojega
sluge Davida i Levite, koji obavljaju i ropkinju svoju, ukoliko su bili Hebreji
svetu sluœbu moju.’” i Hebrejke, da viæe nitko ne imadne
23 Nadalje doåe rijeç Gospodnja, svojega judejskog zemljaka kao roba.
Jeremiji, govoreøi: 10 Posluæaæe svi knezovi i sav narod,
24 “Nijesi li opazio, æto govore ovi ljudi: koji su bili pristali na nagodu, da svaki
‘Obadva plemena æto ih je izabrao otpusti roba svojega i ropkinji svoju i
Gospod, on je odbacio, i kako prezirno da ih viæe ne drœi kao robove;
govore o narodu mojemu, da nije posluæaæe i otpustiæe.
narod u oçima njihovim?’ 11 A poslije su uzimali opet natrag
25 Ovako veli Gospod: ‘Kako sigurno robove i ropkinje, koje su bili otpustili,
postoji zavjet moj s danom i noøu, i silom su ih opet uçinili robovima i
kako sam sigurno ustanovio uredbe ropkinjama.
neba i zemlje, 12 Tada doåe od Gospoda Jeremiji rijeç
26 Tako øu malo odbaciti potomka Gospodnja, govoreøi:
Jakovljeve i svojega sluge Davida i ne 13 “Ovako veli Gospod, Bog Izraelov: ‘Ja
uzimati viæe vladalaca iz njegova sam uçinio zavjet s ocima vaæim, kad
potomstva nad potomcima ih izvedoh iz Egipta, iz kuøe ropstva:
Abrahamovim, Izakovim i 14 Nakon sedam godina ima svaki od
Jakovljevim; jer øu okrenuti sudbinu vas otpustiti svojega hebrejskog
njihovu i smilovati se njima.’” zemljaka, koji ti se je prodao. Æest
godina ima ti sluœiti kao rob; onda ga
Jeremija 34 imaæ slobodna otpustiti od sebe. Ali
1 Ovo je rijeç, koja doåe Jeremiji od me ne posluæaæe oci vaæi i ne prignuæe
Gospoda, govoreøi, kad su mi uha svojega.
Nebukadnezar, kralj babilonski, i sva 15 Vi ste se sad bili od toga odvratili, bili
vojska njegova i sva kraljevstva ste çinili, æto je pravo u oçima mojim
zemaljska, æto su bila pod njim, i svi proglasivæi svaki osloboåenje
narodi vojevali proti Jerusalemu proti zemljaka svojega, i bili ste sklopili
svim gradovima njegovim: nagodu preda mnom u kuøi mojoj,
2 “Ovako veli Gospod, Bog Izraelov: Idi koja se zove mojim imenom.
kaœi Zedekiji, kralju Judinu, kaœi mu: 16 Ali sada skvrnite ponovno ime moje.
Ovako veli Gospod: ‘Evo, ja dajem taj Svaki je roba svojega i ropkinju svoju,
grad u ruke kralju babilonskom. On øe koje ste bili otpustili, opet uzeo natrag
ga spaliti ognjem. i silom ih natjerao, da vam budu robovi
3 Ti neøeæ umaknuti ruci njegovoj, i ropkinje.
Jeremija 562
17 Zato veli Gospod: “Vi me ne svemu, æto nam je zapovjedio, ne
posluæaste, ali proglasiste pijemo vina nikada, ni mi ni œene naæe,
osloboåenje, svaki za zemljaka svojega ni sinovi naæi ni køeri naæe.
i bliœnjega svojega. Zato i ja 9 Ne gradimo kuøa, da u njima
navjeæøujem suprot vama stanujemo, i ne posjedujemo
osloboåenje,’ govori Gospod, za maç, vinograda, njiva i posijanih polja
kugu i glad, çinim vas straæilom za sva 10 Stanujemo u æatorima i çinimo
kraljevstva zemaljska. briœno sve, æto nam je zapovjedio naæ
18 A ljude, koji prestupe nagodu moju djed Jonadab.
i ne izvræe odredbe nagode, koju su 11 Kad je doæao Nebukadnezar, kralj
sklopili preda mnom, uçinit øu kao babilonski, proti ovoj zemlji, rekli smo:
goveçetu, æto su ga rasjekli na dvoje i ‘Doåite, otidimo u Jerusalem ispred
proæli izmeåu komada njegovih. vojske Kaldejaca i ispred vojske
19 Knezove Judine i jerusalemske, Sirijaca!’ Tako sad stanujemo u
dvorane, sveøenike i sav narod ove Jerusalemu.”
zemlje, koji proåoæe izmeåu komada 12 I doåe rijeç Gospodnja Jeremiji,
goveçeta, govoreøi:
20 Predat øu u ruke neprijateljima 13 “Ovako veli Gospod nad vojskama,
njihovim, u ruke onima, koji im rade o Bog Izraelov: “Idi, javi ljudima Judinim
glavi. Mrtva øe tjelesa njihova biti i stanovnicima jerusalemskim: ‘Zar
hrana pticama nebeskim i œivotinjama neøete da primite nauke i da posluæate
zemaljskim. naputke moje?’ govori Gospod.
21 A Zedekiju, kralja Judina, i knezove 14 ‘Izvræuje se zapovijed Jonadaba,
njegove predat øu u ruke sina Rekabova, koji je zabranio
neprijateljima njihovim, u ruke potomcima svojim da ne piju vina. Oni
onima, koji im rade o glavi, i u ruke ne piju vina do danas, nego sluæaju
vojsci kralja babilonskoga, koja je zapovijed djeda svojega. A ja sam
sada otiæla. neprestano govorio vina, ali me vi
22 Doista, veli Gospod, ja øu uçiniti da nijeste sluæali.
se natrag dovedu na ovaj grad, i oni øe 15 Slao sam k vama jednako sve sluge
se boriti proti njemu, zauzeti ga i svoje, proroke, s opomenom: “Vratite
spaliti ognjen. Gradove Judine uçinit se svi sa svojih zlih putova, popravite
øu pustinjom, u kojoj ne stanuje djela svoja i ne trçite za drugim
nitko.’” bogovima, da im sluœite! Tada øete
ostati u zemlji, koju sam dao vama i
Jeremija 35 ocima vaæim.” Ali mi vi ne prignuste
1 Ovo je rijeç, koja doåe Jeremiji od uha svojega, niti me posluæaste.
Gospoda u dane Jojakima, sina 16 A sinovi Jonadaba, sina Rekabova,
Josijina, kralja Judina, govoreøi: drœali su se zapovijedi djeda svojega,
2 “Idi k zajednici Rekabovaca, govori s koju im je dao, ali taj narod ne sluæa
njima i dovedi ih u kuøu Gospodnju u mene.
koju øeliju i podaj im vina da, piju!” 17 Zato ovako veli Gospod, Bog nad
3 l tako uzeh Jaazaniju, sina Jeremije, vojskama, Bog Izraelov: ‘Doista, ja øu
sina Habasinijina, braøu njegovu I sve pustiti na Judu i na sve stanovnike
sinove njegove i svu zajednicu jerusalemske svu nesreøu kojom sam
Rekabovaca. im zaprijetio; jer sam im govorio, a oni
4 Dovedoh ih u kuøu Gospodnju øeliju ne posluæaæe, jer sam ih zvao, a oni se
sinova Hanana, sina Jigdalijina, ne odazvaæe!’”
çovjeka Boœjega, koja je iz øeliju 18 A zajednici Rekabovaca reçe
knezova iznad øelije Maaseje, sina Jeremija: “Ovako veli Gospod nad
Æalumova, vratara. vojskama, Bog Izraelov: ‘Jer ste bili
5 Metnuh pred pripadnike zajednice posluæni zapovijedi svojega djeda
Rekabovaca krçage s vinom i çaæe i Jonadaba i drœali sve naputke njegove
rekoh im: “Pijte vino!” i çinili sve, æto vam je zapovjedio’.
6 A oni odgovoriæe: “Ne pijemo vina; jer 19 Zato veli Gospod nad vojskama, Bog
djed naæ Jonadab, sin Rekabov, Izraelov: ‘Nikada neøe Jonadabu, sinu
zapovjedio nam je: ‘Ne smijete piti vina, Rekabovu, ponestati potomaka, koji
ni vi ni sinovi vaæi dovijeka. mi sluœe dovijeka.”
7 I kuøe ne gradite i sjemena ne sijte, ni
vinograda ne sadite niti ih posjedujte, Jeremija 36
nego stanujte uvijek u æatorima, da 1 U çetvrtoj godini Jojakima, sina
dugo œivite u zemlji, u kojoj ste gost!’ Josijina, kralja Judina, doåe ova rijeç
8 Mi sluæamo Jonadaba, sina Jeremiji od Gospoda, govoreøi:
Rekabova, djeda svojega, do u rijeç u 2 “Uzmi sebi svitak knjige i napiæi u nju
563 Jeremija
sve rijeçi, æto sam ti ih rekao o Izraelu ga!” Baruh im proçita.
i Judi i o svim narodima od vremena, 16 A kad su çuli sve ove rijeçi,
kada sam ti govorio, od dana Josijinih pogledaæe se uplaæeni i rekoæe
do danaænjega da! Baruhu: “Moramo reøi kralju sve ove
3 Moœda çuje kuøa Judina svu rijeçi!”
nesreøu, koju im mislim uçiniti, tako 17 I zapitaæe Baruha: “Ali kaœi nam,
da se svaki vrati sa svojih zlih putova i kako si mogao napisati sve te rijeçi iz
ja oprostim krivnju njihovu i grijehe usta njegovih?”
njihove.” 18 Baruh im odgovori: “On mi je rekao
4 Tada Jeremija dozva Baruha, sina sve te rijeçi, i ja sam ih napisao u
Nerijina. I Baruh napisa u svitak knjige knjigu crnilom.”
sve rijeçi Gospodnje, koje mu je bio on 19 Tada rekoæe knezovi Baruhu: “Idi,
govorio, onako, kako mu ih je iskazao skrij se, ti a i Jeremija, da nitko ne zna
Jeremija. gdje ste!”
5 Potom zapovjedi Jeremija Baruhu: 20 Potom otidoæe kralju u trijem
“Jer sam ja sprijeçen i ne mogu poøi u palaçe. Svitak knjige bili su ostavili u
kuøu Gospodnju, sobi drœavnog pisara Eliæama;
6 Poåi ti tamo i ti proçitaj iz svitka, æto iskazaæe kralju çitav sluçaj.
si ga napisao, kako sam ti iskazao, 21 A kralj posla Jehudija, da donese
rijeçi Gospodnje narodu i kuøi svitak. Donese ga iz sobe drœavnoga
Gospodnjoj u dan posni! I svima pisara Eliæama. Tada ga je Jehudi çitao
Judejcima, koji su doæli iz gradova kralju i knezovima, æto su stajali oko
svojih, proçitaj! kralja.
7 Moœda prodre vapaj njihov do 22 Kralj je tada stanovao u zimskoj
Gospoda, ako se svi obrate od svojih kuøi; bio je deveti mjesec. Oganj je
zlih putova. Jer je velik gnjev œestoki, gorio pred njim na ognjiætu.
kojim je Gospod zaprijetio tome 23 Kadgod je Jehudi bio proçitao tri do
narodu.” çetiri lista, isjekao bi ih kralj noœem
8 Baruh, Sin Nerijin, uçinio je sve, æto je pisarskim i bacio ih u vatru na
bio zapovjedio prorok; Jeremija, i ognjiæte, dok nije bio sav svitak izgorio
proçitao je iz knjige rijeçi Gospodnje u u vatri na ognjiætu.
kuøi Gospodnjoj. 24 Ali se kralj i svi çinovnici njegovi,
9 U petoj godini Jojakim sina Josijina, koji su bili sluæali te rijeçi, ne uplaæiæe,
kralja Judina, u devetom mjesecu, niti razderaæe haljina svojih.
oglasiæe pred Gospodom post za sav 25 Doduæe su bili Elnatan, Delaja i
narod u Jerusalemu i za sav narod, æto Gemarja silno molili kralja, da ne
je bio doæao u Jerusalem iz gradova spaljuje svitka; ali ih on ne posluæa.
Judinih. 26 Dapaçe zapovjedi kralj kraljeviøu
10 Baruh proçita iz knjige rijeçi Jerahmeelu i Seraji, sinu Azrielovu, i
Jeremijine u kuøi Gospodnjoj l øeliji Æelemji, sinu Abdeelovu, da uhvate
Gemarje, sina Æafanova, drœavnog pisara Baruha i proroka Jeremiju, ali
pisara, u gornjem trijemu, kod novih ih je Gospod drœao skrivene.
vrata kuøe Gospodnje pred svim 27 Izakako je bio kralj spalio svitak s
narodom. rijeçima, æto ih je bio napisao Baruh,
11 A kad je çuo Mikaja, sin Gemarje, ako ih iskazao Jeremija, doåe rijeç
sina Æafanova, sve ove rijeçi Gospodnja Jeremiji, govoreøi:
Gospodnje iz knjige, 28 “Uzmi sebi drugi svitak i napiæi u
12 Siåe on u palaçu kraljevsku u sobu njega sve rijeçi, æto su stajale u
drœavnoga pisara. Tamo su upravo bili prijaænjem svitku, æto ga je spalio
skupljeni svi knezovi, drœavni pisar Jojakim, kralj Judin.
Eliæama, Delaja, sin Æemajin, Elnatan, 29 A za Jojakima, kralja Judina, objavit
sin Akborov, Gemarja, sin Æafanov, øeæ: Ovako veli Gospod: ‘Ti si spalio
Zedekija, sin Hananijin, i svi drugi ovaj svitak i rekao: “Zaæto si napisao u
knezovi. njem: Doøi øe kralj babilonski i
13 Mikaja im reçe sve rijeçi, æto ih je bio opustoæiti svu zemlju i istrijebiti iz nje
çuo, kad je Baruh çitao narodu iz ljude i stoku?’”
knjige. 30 Zato objavljuje Gospod za Jojakima,
14 Tada svi knezovi poslaæe k Baruhu kralja Judina: ‘Neøe potomak od njega
Jehudija, sina Netanije, sina Æelemju, sjediti na prijestolju Davidovu. Mrtvo
sina Kuæijeva, i pozvaæe ga: “Uzmi sa øe tijelo njegovo biti predano œegi dana
sobom svitak, iz kojega si çitao i studeni noøi.
narodu, i doåi! Baruh, sin Nerijin, uze 31 Ja øu na njemu, na potomstvu
svitak sa sobom i doåe k njima. njegovu i na dvoranima njegovim
15 Oni mu rekoæe: “Sjedi i proçitaj nam kazniti zlodjela njihova, i pustit øu na
Jeremija 564
njih i na stanovnike jerusalemske i na paziti na njega. Ali Jirijaj uhvati
Judejce svu nesreøu, kojom sam im Jeremiju i odvede ga knezovima.
zaprijetio; ali oni ne posluæaæe.’” 15 Knezovi su bili gnjevni na Jeremiju,
32 I uze Jeremija drugi svitak i dade ga dadoæe ga izbiti i zatvoriti u kuøi
pisaru Baruhu, sinu Nerijinu, i on drœavnog pisara Jonatana; bili su od
napisa u njega, kako mu je govorio nje naçinili tamnicu.
Jeremija, sve rijeçi knjige, koju je bio 16 Jeremija doåe u prostor car trnje,
spalio Jojakim, kralj Judin. Ovima su pod svod podrumski. Tamo ostade
bile pridodane joæ sliçne rijeçi. Jeremija dugo vremena.
17 Jednoga dana posla kralj Zedekija
Jeremija 37 tamo i dade ga dovesti. Kralj ga upita
1 Mjesto Konije, sina Jojakimova, nasamo u svojoj palaçi: “Imaæ li rijeç od
postade kralj Zedekija, sin Josijin. Gospoda?” Jeremija odgovori: “Imam”,
Nebukadnezar, kralj babilonski, bio ga i nastavi dalje: “Bit øeæ izruçen u ruke
je postavio kraljem u zemlji Judinoj. kralju babilonskomu.”
2 Ali ni on ni dvorani njegovi ni narod 18 Tada reçe Jeremija dalje kralju
zemaljski nijesu sluæali rijeçi Zedekiji: “Æto sam skrivio tebi
Gospodnjih, æto ih je dao navjeæøivati dvoranima tvojim i tomu narodu, te
preko proroka Jeremije. me bacate u tamnicu?
3 Jednoga dana posla kralj Zedekija 19 Gdje su sada vaæi proroci, koji su
Jehukala, sina Æelemjina, i sveøenika vam prorokovali: ‘Kralj babilonski
Sefaniju, sina Maasejina, k proroku neøe doøi na vas ni na ovu zemlju?’
Jeremiji i poruçi mu: “Pomoli se ipak za 20 A sad posluæaj, moj gospodaru i
nas Gospodu, Bogu naæemu!” kralju: Daj da molba moja naåe milost
4 Jeremija je tada, joæ slobodan hodio pred tobom! Ne æalji me natrag u kuøu
meåu narodom; nijesu ga bili joæ bacili drœavnog pisara Jonatana, da ne
u tamnicu. umrem tamo!”
5 Meåutim je pridolazila vojska 21 Po zapovjedi kralja Zedekije zatvorili
faraonova iz Egipta. Kad su to çuli su sada Jeremiju u straœaru i davali
Kaldejci, koji su opsjedali Jerusalem, mu svaki dan po kruæac iz ulice
otidoæe od Jerusalema. pekarske, dok je bilo kruha u gradu.
6 Tada doåe rijeç Gospodnja proroku Tako je ostao Jeremija u straœari.
Jeremiji, govoreøi:
7 “Ovako veli Gospod, Bog Izraelov: Jeremija 38
Kralju Judinu, koji vas je poslao k 1 Æefatija, sin Matanov, Gedalija, sin
meni, da me pitate, recite ovo: ‘Vojska Paæhurov, Jukal, sin Æelemja, Paæhur,
faraonova, æto se je podigla za sin Malkijin, çuæe rijeæi, æto ih je
olakæanje vaæe, vraøa se natrag u svoju upravio Jeremija svomu narodu:
zemlju Egipat. 2 “Ovako veli Gospod: ‘Tko ostane u
8 Kaldejci øe opet doøi i borit øe se proti ovom gradu, poginut øe od maça, gladi
ovome gradu, zauzet øe ga i spaliti i kuge. A tko prijeåe Kaldejcima, svoj øe
ognjem.’” œivot dobiti kao plijen i œiv øe ostati.’
9 Zato veli Gospod: ‘Ne varajte se 3 Ovako veli Gospod: ‘Sasvim øe
pomiælju: “Kaldejci odlaze zauvijek od sigurno ovaj grad pasti u ruke vojsci
nas, jer oni ne odlaze. kralja babilonskoga; on øe ga osvojiti.’”
10 I kad biste potukli svu vojsku 4 Tada rekoæe knezovi kralju: “Daj
kaldejsku, æto se bori proti vama, i pogubiti toga çovjeka; jer on ratnike,
samo joæ nekoliko ranjenika ostalo u æto su ostali u gradu, i sav narod plaæi,
svojim æatorima, oni bi se ipak opet kad govori takve rijeçi pred njima. Taj
digli i taj grad spalili ognjem.’” çovjek ne traœi dobra ovome narodu
11 Kad je vojska kaldejska bila nego zlo.”
odmakla od Jerusalema ispred çeta 5 Kralj Zedekija reçe: “Dobro, u vaæoj je
faraonovih, ruci! Kralj vam ne smije niæta
12 Tada ostavi Jeremija Jerusalem, da uskratiti.”
poåe u zemlju Benjaminovu i da tamo 6 I oni dadoæe uhvatiti Jeremiju i baciti
s porodicom svojom uredi neki posao ga u jamu kraljeviøa Malkije, æto se
baætinski. nalazila u straœari. Spustiæe Jeremiju
13 Kad je prolazio kroz vrata dolje o uœima. U jami nije bilo vode,
Benjaminova, imao je tamo straœu nego samo glib, i Jeremija upade u taj
Jirijaj, sin Æelemje, sina Hananijina. glib.
Ovaj zaustavi proroka Jeremiju i reçe: 7 Kad je çuo dvoranin Abed-Melek,
“Ti hoøeæ prebjeøi Kaldejcima.” Kuæit, koji je sluœio u palaçi kraljevoj,
14 Jeremija odgovori: “Laœeæ; ja neøu da su bacili Jeremiju u jamu, a kralj je
prebjeøi Kaldejcima”, i ne htjede dalje upravo sjedio na vratima
565 Jeremija
Benjaminovim, povlaçe natrag.
8 Ostavi Abed-Melek palaçu kraljevsku 23 Sve øe se œene tvoje s djecom tvojom
i reçe kralju: odvesti Kaldejcima, i ti neøeæ
9 “Moj gospodaru i kralju! Nepravda je, izmaknuti sili njihovoj, nego øeæ
æto sve çine ti ljudi proroku Jeremiji. dopasti u ruke kralju babilonskom, i
Bacili su ga u jamu, tako da on umire grad øe ovaj biti spaljen ognjem.’”
od gladi; jer u gradu nema viæe kruha.” 24 Zedekija reçe Jeremiji: “Nitko ne
10 Tada kralj zapovjedi Kuæitu Abed- smije æto saznati za ove rijeçi, inaçe
Meleku: “Uzmi odavde sa sobom moraæ poginuti.
trideset ljudi i izvadi proroka Jeremiju 25 Ako çuju knezovi, da sam govorio s
iz jame, dok nije umro!” tobom, i doåu k tebi i zapovjede ti: ‘Kaœi
11 Abed-Melek uze ljude sa sobom, nam, æto si govorio kralju! Ne taji niæta,
doåe u palaçu kraljevu u prostor pod inaçe te ubijemo, i reci, æto je tebi kralj
riznicom i uze odatle iznoæenih haljina govorio!’
i starih tralja i spusti ih Jeremiji u 26 Onda im odgovori: ‘Molio sam i
jamu o uœima. zaklinjao kralja, neka me viæe ne æalje
12 Tada poviknu Kuæit Abed-Melek natrag u kuøu Jonatanovu, da ne
Jeremiji: “Podmetni te haljine i tralje poginem ondje!’”
pod pazuha svoja i ispod uœa!” 27 I kad su doæli svi knezovi k Jeremiji
Jeremija uçini tako. i pitali ga, on im odgovori sve onako,
13 Tada izvukoæe Jeremiju na uœima i kako je bio kralj zapovjedio. Tada ga
izvadiæe ga iz jame, Jeremija je morao pustiæe u miru, jer nitko nije znao æto
otada ostati u straœari. je i kako je bilo.
14 Jednoga dana posla kralj Zedekija i 28 Tako ostade Jeremija u straœari do
dade dovesti k sebi proroka Jeremiju dana, kad je bio osvojen Jerusalem. I
na treøi ulazak u kuøi Gospodnjoj. on je bio ondje, kad je bio osvojen
Kralj reçe Jeremiji: “Htio bih te zapitati Jerusalem.
neæto, ne taji mi niæta!
15 Jeremija reçe Zedekiji: “Ako ti Jeremija 39
kaœem, neøeæ li me tada pogubiti, i ako 1 U devetoj godini kralja Judina
ti dadnem savjet, neøeæ me ipak Zedekije, u desetom mjesecu, doåe
posluæati.” Nebukadnezar, kralj babilonski, sa
16 A kralj se Zedekija zakle Jeremiji svom vojskom svojom proti
nasamo: “Tako da je œiv Gospod koji Jerusalemu i opkoli ga.
nam je dao ovaj œivot, neøu te pogubiti, 2 U jedanaestoj godini Zedekijinoj, u
niti øu te predati u ruke ljudima, koji ti çetvrtom mjesecu, devetoga dana toga
rade o glavi.” mjeseca, bio je provaljen zid gradski.
17 Tada Jeremija reçe Zedekiji: “Ovako 3 Tada uåoæe svi knezovi kralja
veli Gospod nad vojskama, Bog babilonskoga i stadoæe kod srednjih
Izraelov: “Ako otideæ knezovima kralja vrata: Nergal-Æarezer, Samgar-Nebo,
babilonskoga, oçuvat øeæ œivot svoj, i Sarsekim, Rabsaris, starjeæina nad
grad ovaj neøe izgorjeti ognjem; ti i dvoranima, Nergal-Æarezer, Rabmag,
kuøa tvoja œivjet øe. starjeæina nad vraçima, i svi ostali
18 Ako li ne otideæ knezovima kralja knezovi kralja babilonskoga.
babilonskoga, ovaj øe grad pasti u 4 Kad ih vidjeæe Zedekija, kralj Judin, i
ruke Kaldejcima, i spalit øe ga ognjem, svi ratnici, pobjegoæe i ostaviæe noøu
i ti neøeæ umaknuti rukama njihovim.” grad putem prema vrtu kraljevu na
19 Kralj Zedekija odgovori Jeremiji: vrata izmeåu dva zida. On sam okrenu
“Bojim se, da me ne predadu prema ravnici jordanskoj.
Judejcima, koji su prebjegli 5 Ali su ih çete kaldejske gonile i
Kaldejcima, te øe s menom sprdnju stigoæe Zedekiju u polju jerihonskom.
zbijati.” Uhvatiæe ga i dovedoæe ga k
20 Jeremija odgovori: “Neøe te predati. Nebukadnezaru, kralju babilonskom,
Posluæaj samo glas Gospodnji u tom, u Riblu u podruçju hamatskom, i on
æto ti ja govorim, pa øe ti dobro biti, i ti mu izreçe presudu.
øeæ ostati na œivotu! 6 Kralj babilonski dade u Ribli sinove
21 A ne htjedneæ li izaøi, onda valja ova Zedekijine zaklati na njegove oçi; isto
rijeç, koju mi je objavio Gospod: tako dade kralj babilonski pogubiti
22 ‘Doista, sve œene, koje su joæ ostale u sve ugledne Judejce.
palaçi kralja Judina, bit øe odvedene 7 A Zedekiju oslijepi, stavi ga u okove i
knezovima kralja babilonskoga i dade ga, odvesti u Babilon.
pritom øe tugovati: Prevariæe te oni i 8 Kaldejci popaliæe palaçu kraljevsku i
nadmudriæe, dobri prijatelji tvoji! Sada kuøe naroda i raskopa sve zidove
noge tvoje zapadaju u glib, a oni se jerusalemske.
Jeremija 566
9 Ostatak puçanstva, æto je joæ bio Babilon, doåi, i ja øu se brinuti za te.
ostao l gradu, i prebjege, æto su bili Ako li ti lije volja poøi s menom u
prebjegli k njima, posljednji ostatak Babilon, a ti nemoj! Evo, sva ti je zemlja
naroda dade Nebuzaradan, otvorena, idi, gdje ti se çini dobro i
zapovjednik tjelesne straœe, odvesti u pravo!”
Babilon u ropstvo. 5 Prije nego mu je onaj odgovorio, reçe
10 Od malih ljudi, koji nijesu niæta on: “Vrati se natrag Gedaliji, sinu
posjedovali, ostavi neke u zemlji Ahikama, sina Æafanova, kojega je
Judinoj Nebuzaradan, zapovjednik postavio kralj babilonski nad
tjelesne straœe, i dade im u onaj dan gradovima Judinim, i ostani kod njega
vinograde i njive. meåu narodom, ili idi kamo ti je
11 Za Jeremiju zapovjedi drago!” I zapovjednik tjelesne straœe
Nebukadnezar, kralj babilonski, dade mu hrane i darova i otpusti ga.
Nebuzaradanu, zapovjedniku tjelesne 6 Tako doåe Jeremija Gedaliji, sinu
straœe, ovo: Ahikamovu, u Mispu i ostade tamo kod
12 “Uzmi ga, brini se za njega i ne çini njega meåu narodom, æto je bio ostao
mu niæta zlo, postupaj s njim po u zemlji.
œeljama, æto ti ih izjavi!” 7 Kad su vojni zapovjednici, æto su se
13 I Nebuzaradan zapovjednik tjelesne joæ zadrœavali sa svojim ljudima u
straœe, posla tamo starjeæinu nad zemlji, doznali, da je kralj babilonski
dvoranima Nebuæasban, starjeæinu postavio Gedaliju, sina Ahikamova,
nad vraçima Nergal-Æarezera i sve nad zemljom i da je podvrgao ljude,
knezove kralja babilonskoga. œene i djecu i male ljude u zemlji, koji
14 Oni doåoæe izvesti Jeremiju iz nijesu bili odvedeni u Babilon,
straœare i predaæe ga Gedaliji sinu 8 Doåoæe sa svojim ljudima Gedaliji u
Ahikama, sina Æafanova, da ga Mispu, naime Iæmael, sin Netanijin,
slobodna otpusti kuøi, i tako on osta Johanan i Jonatan, sinovi Kareahovi,
meåu narodom. Seraja, sin Tanhumetov, sinovi Efaja,
15 A Jeremiji, kad je joæ bio zatvoren u Netofaøanin, i Jaazanija, Maakaøanin,
straœari, doåe ova rijeç Gospodnja, 9 Gedalija, sin Ahikama, sina
govoreøi: Æafanova, zakle se njima i ljudima
16 “Idi, kaœi Kuæitu Abed-Meleku: njihovim i reçe im: “Ne bojte se sluœbe
Ovako veli Gospod nad vojskama, Bog Kaldejcima, ostanite u zemlji i budite
Izraelov: ‘Sada puætam da se ispuni podloœni kralju babilonskom, i onda øe
rijeç moja tome gradu na nesreøu, a ne vam biti dobro!
na spasenje. Kad se to u onaj dan 10 A ja sam ostajem ovdje u Mispi kao
ispuni; pred oçima tvojim. namjesnik kod Kaldejaca, koji øe
17 Tada øu tebe izbaviti u onaj dan’, dolaziti k nama. A vi berite vino, voøe i
govori Gospod, ‘da ne budeæ predan u ulje i nosite ih u hambare svoje i
ruke ljudima, na koje ti se gadi. ostanite u gradovima svojim, æto ste ih
18 Iz svake øu te pogibli izbaviti, te zaposjeli!”
neøeæ pasti od maça, nego øu dovesti 11 I svi Judejci, koji su bili u Moabu,
œivot tvoj u sigurnost jer si se pouzdao kod Amonaca, u Edomu ili inaçe u
u me’”, govori Gospod. kojoj zemlji, çuli su da je kralj
babilonski ostavio jedan ostatak
Jeremija 40 Judejaca i postavio nad njima
1 Ovo je rijeç, koja doåe Jeremiji od Gedaliju, sina Ahikama, sina
Gospoda, izakako ga je Nebuzaradan, Æafanova.
zapovjednik tjelesne straœe, bio pustio 12 Tada se vratiæe svi Judejci iz mjesta,
na slobodu u Rami, kamo ga je bio dao kamo su bili razasuti, i doåoæe u
dovesti. Tada je joæ bio kao zarobljenik zemlju Judinu Gedaliji u Mispu i
u okovima meåu svim onima, koji su nabraæe vina i voøa vrlo mnogo.
imali biti odvedeni iz Jerusalema i 13 A Johanan, sin Kareahov, i
Jude u Babilon. zapovjednici çeta, æto su se nalazili u
2 Zapovjednik tjelesne straœe dade zemlji, doåoæe Gedaliji u Mispu.
Jeremiju dovest i reçe mu: “Gospod, 14 Oni mu rekoæe: “Znaæ li i ti, da je
Bog tvoj, zaprijetio je ovomu mjestu Baalis, kralj Amonaca, poslao Iæmaela,
tom nesreøom. sina Netanijina, da te ubije?” Ali im ne
3 Sad je Gospod nastupio i prijetnju je povjerova Gedalija; sin Ahikamov.
svoju dao ispuniti, jer ste grijeæili proti 15 Johanan, sin Kareahov, predloœi
Gospodu i nijeste sluæali glasa nasamo Gedaliji u Mispi: “Poøi øu i ubit
njegova, zato vas je snaælo ovo. øu Iæmaela, sina Netanijina. Nitko neøe
4 I evo, ja ti sada uzimam okove s tvojih to doznati. Zaæto da te ubije i da se opet
ruku. Ako ti je volja poøi s menom u razaspu svi Judejci, æto su se skupili
567 Jeremija
oko tebe, i da tako propadne ostatak u Gibeonu.
Judin?” 13 I kad su svi ljudi, æto su bili s
16 Ali Gedalija, sin Ahikamov, odgovori Iæmaelom, ugledali Johanana sina
Johananu, sinu Kareahovu: “Ne çini Kareahova, i sve zapovjednike çeta, æto
to, jer nije istina, æto kaœeæ za Iæmaela.” su bili s njim, obradovaæe se.
14 Svi ljudi, æto ih je bio Iæmael uzeo sa
Jeremija 41 sobom iz Mispe, obrnuæe se i prijeåoæe
1 U sedmom mjesecu doåe Iæmael, sin opet k Johananu, sinu Kareahovu.
Netanije, sina Eliæama, i kraljevskoga 15 Iæmael, sin Netanijin pobjeœe s osam
roda, i velikaæi kraljevi sa deset ljudi ljudi od Johanana i otide k Amoncima.
Gedaliji, sinu Ahikamovu u Mispu. 16 Sad preuze Johanan, sin Kareahov,
Dok su tamo u Mispi zajedno jeli, sa svim zapovjednicima çeta, æto su
2 Ustade Iæmael, sin Netanijin, sa deset bili s njim, sav ostatak naroda, æto ga
ljudi, æto su bili s njim. Oni ubiæe je bio odveo iz Mispe Iæmael, sin
maçem Gedaliju, sina! Ahikama, sina Netanijin, iza umorstva Gedalije, sina
Æafanova. Tako on ubi onoga, koga je Ahikamova, ljude, ratnike, œene i djecu
bio postavio kralj babilonski nad i dvorane, i odvede ih natrag iz
zemljom. Gibeona.
3 I sve Judejce, æto su bili kod Gedalije, 17 Oni se podigoæe i stadoæe u
i Kaldejce, æto su se nalazili ondje kao gostionici Kimhama, æto leœi postrani
ratnici, dade pobiti Iæmael. od Betlehema, s namjerom, da otidu u
4 Drugi dan iza umorstva Gedalijina, Egipat.
kad joæ nitko nije znao za to, 18 Iz straha od Kaldejaca. Bojali su se
5 Doåoæe ljudi iz Æekema, Sila i naime njih, jer je Iæmael, sin Netanijin,
Samarije, osamdeset na broj, obrijane bio ubio Gedaliju, sina Ahikamova,
brade, razdrtih haljina i sa zarezanim kojega je bio postavio kralj babilonski
znakovima œalosti, sa œrtvenim i nad zemljom.
darovima i kadom u rukama svojim,
da ih prinesu u kuøu Gospodnju. Jeremija 42
6 Tada im Iæmael, sin Netanijin, plaçuøi 1 Svi zapovjednici çeta i Johanan, sin
izaåe u susret iz Mispe. Kad se je sreo Kareahov, i Jaazanija, sin Hoæajin, i
s njima, pozva ih: “Doåite Gedaliji, sinu sav narod, malo i veliko doåoæe
Ahikamovu!” zajedno,
7 A kada su bili doæli u nutarnjost 2 l rekoæe proroku Jeremiji: “Daj
grada, pokla ih Iæmael, sin Netanijin, i posluæaj molbu naæu i pomoli se za nas
pobaca ih u jamu, on i ljudi, æto su bili Gospodu, Bogu svojemu, za sav ovaj
s njim. ostatak, jer nas le ostalo samo malo od
8 Meåu njima naælo se deset ljudi, koji mnogih, kao æto nas sam ovdje vidiæ,
rekoæe Iæmaelu: “Ne ubijaj nas, mi 3 Zato neka nam Gospod, Bog tvoj,
imamo u polju skrivenu zalihu pokaœe put, kojim da udarimo, i kako
pæenice, jeçma, ulja i meda.” Tada da postupamo.”
oduætade od toga, da pobije njih i 4 Prorok Jeremija odgovori im: “Dobro,
drugove njihove. po œelji vaæoj pomolit øu se Gospodu,
9 Jama, u koju pobaca Iæmael tjelesa Bogu vaæemu, i svu odluku, koju vam
ljudi, æto ih pobi, bila je velika jama, poælje Gospod, reknut øu vam, a da
ona, koju je bio dao naçiniti kralj Asa vam ne zatajim ni rijeçi.”
proti Baaæi, kralju Izraelovu Iæmael sin 5 Oni su uvjeravali Jeremiju: “Gospod
Netanijin, napuni je pobijenim neka je istinit i pouzdan svjedok proti
ljudima. nama, ako ne postupamo posve po
10 Potom odvede Iæmael sav ostatak odluci, æto nam je preko tebe poælje
puçanstva iz Mispe, køeri kraljeve i sav Gospod, Bog tvoj!
narod, æto je bio ostao u Mispi, nad 6 Bilo æto dobro ili zlo, posluæat øemo
kojim je bio postavio Nebuzaradan, glas Gospoda, Boga svojega, kojemu te
zapovjednik tjelesne straœe, Gedaliju, æaljemo, da nam bude dobro. Mi øemo
sina Ahikamova. Iæmael, sin Netanijin cijelo posluæati glas Gospoda, Boga
povede ih sa sobom i diœe se, da prijeåe svojega.”
k Amoncima. 7 Poslije deset dana doåe rijeç
11 Kad su Johanan, sin Kareahov i svi Gospodnja Jeremiji, govoreøi.
zapovjednici çeta, æto su bili s njim, 8 On sazva Johanana, sina Kareahova,
doznali za to zlo, æto ga je bio poçinio i sve zapovjednike çeta, æto su bili s
Iæmael, sin Netanijin, njima, i sav narod, veliko i malo,
12 Uzeæe sve ljude sa sobom i poåoæe 9 I reçe im: “Ovako veli Gospod, log
da se bore s Iæmaelom, sinom Izraelov, kojemu me poslaste, da
Netanijinim. Naåoæe ga kod velike vode iznesem pred njega molbu vaæu:
Jeremija 568
10 ‘Ako ostanete mirni u ovoj zemlji, ljudi rekoæe Jeremiji: “Ti govoriæ laœi,
sazidat øu vas, a ne razoriti, zasadit øu Gospod, Bog naæ, nije te poslao s
vas, a ne iæçupati; jer mi je œao sa naputkom: ‘Ne idite u Egipat, da se
nesreøe, koju san vam uçinio. naselite ondje’,
11 Ne bojte se kralja babilonskoga, 3 Nego Baruh, sin Nerijin, podgovorio
kojega se straæite, ne bojte ga se”, te je proti nama, da nas preda u ruke
govori Gospod, ‘jer sam ja s vama, da Kaldejcima, da nas pogube ili da nas
vam pomognem i da vas izbavim iz odvedu u Babilon u progonstvo.”
njegove ruke. 4 Johanan, sin Kareahov, i svi
12 Uçinit øu vam da naåete milosråe, zapovjednici çeta i sav narod ne
da se on milostivo zauzme za vas i da posluæaæe naputka Gospodnjega, da
vam dadne stanovati u zemlji vaæoj’! ostanu u zemlji Judinoj.
13 Ako li kaœete: ‘Neøemo da ostanemo 5 Nego Johanan, sin Kareahov, i svi
u toj zemlji’ i ne posluæate glasa zapovjednici çeta uzeæe sav ostatak
Gospoda, Boga svojega, Judin, koji se je bio vratio iz svih
14 Nego kaœete: ‘Ne, mi øemo poøi u naroda, i kamo su bili razasuti, da
Egipat, da viæe ne doœivimo rata, da ostanu u zemlji Judinoj,
viæe ne çujemo glasa trube i ne 6 Ljude, œene i djecu, køeri kraljeve i
moramo biti gladni kruha, i tamo øemo sve druge ljude, æto ih je bio ostavio
se naseliti’, Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne
15 Onda çujte rijeç Gospodnju, ostaci straœe, i od Gedalije, sina Ahikamova,
Judini! Ovako veli Gospod nad sina Æafanova, i proroka Jeremiju i
vojskama, Bog Izraelov: ‘Ako se vi Baruha, sina Nerijina.
okrenete u Egipat i tamo otidete, da se 7 Oni otidoæe u Egipat, a da ne
naselite ondje, posluæaæe naputka Gospodnjega, i
16 Ondje øe vas u Egiptu stignuti maç, doåoæe u Tafnis.
kojega se bojite! Glad, na koju se 8 U Tafnisu doåe rijeç Gospodnja
gadite, neøe viæe od vas odstupiti u Jeremiji, govoreøi:
Egiptu, i ondje øete pomrijeti! 9 “Donesi velikoga kamenja i zakopaj
17 Svi, koji se okrenu u Egipat i otidu ga pred Judejcima u tlo od opeke na
tamo, da se nasele ondje, izginut øe od ulazu kuøe faraonove u Tafnisu
maça, gladi i kuge. Ni jedan ih neøe 10 I reci im: Ovako veli Gospod nad
uteøi i umaøi nesreøi, æto øu je pustiti vojskama, Bog Izraelov: ‘Evo, ja øu
na njih.’ uçiniti da doåe moj sluga
18 Jer ovako veli Gospod nad Nebukadnezar, kralj babilonski, i da
vojskama, Bog Izraelov: ‘Kao æto se stavi svoje prijestolje na ovo kamenje,
gnjev moj i jarost moja izli na æto si ga zakopao. On øe nad njim
stanovnike jerusalemske, tako øe se razapeti nebnicu svoju.
izliti jarost moja i na vas ako otidete u 11 On øe doøi i udarit øe Egipat: “æto je
Egipat Bit øete kletva i groza, odreåeno za kugu, kugom, æto je
podsmijeh i poruga, i neøete viæe odreåeno za ropstvo, ropstvom, æto je
vidjeti ovoga mjesta.’ odreåeno za maç, maçem.
19 Gospod vam je govorio, ostaci 12 On øe staviti oganj na hramove
Judini, ne idite u Egipat, znajte dobro, bogova egipatskih i stan øe njihov
ja vas opominjem danas. spaliti. On øe oçistiti Egipat, kao æto
20 Vi varate sami sebe. Poslaste me pastir çisti haljinu svoju, i onda øe ga
Gospodu, Bogu svojemu, i l rekoste: ostaviti s mirom.
‘Pomoli se za nas Gospodu, Bogu 13 Izlomit øe kamene stupove hrama
naæemu, i sve æto rekne Gospod, Bog sunçanoga u Egiptu i popaliti hramove
naæ, to nam reci, i to øemo çiniti. bogova egipatskih.”
21 Danas sam vam to priopøio, a vi ne
sluæate glasa Gospoda, Boga svojega, Jeremija 44
niti iæta, æto mi je naloœio za vas. 1 Ovo je rijeç, æto doåe Jeremiji za sve
22 Sad znate toçno: “Izginut øete od Judejce, koji su stanovali u Egiptu,
mada, gladi i kuge na mjestu, kamo koji su se bili naselili u Migdolu, u
hoøete da otidete, da se naselite tamo.” Tafnisu u Memfisu i u zemlji Patrosu,
govoreøi:
Jeremija 43 2 “Ovako veli Gospod nad vojskama,
1 Kad je Jeremija bio iskazao svemu Bog Izraelov: ‘Vi ste sami vidjeli svu
narodu sve rijeçi Gospoda, Boga nesreøu, koju sam pustio da doåe na
njihova, æto mu ih bio naloœio Gospod, Jerusalem i na sve gradove Judine.
Bog njihov - sve gore navedene rijeçi - Evo, do danas su opustoæeni, i nitko ne
2 Tada Azarija, sin Hoæajin, i Johanan stanuje u njima,
sin Kareahov, i svi ostali neposluæni 3 Zbog zloøe njihove, kojom su me
569 Jeremija
œalostili iduøi tamo i kadeøi i sluœeøi 17 Mi øemo toçno ispuniti svoje
tuåim bogovima, kojih nijesu znali ni obeøanje, æto smo ga dali na svoja
oni, ni vi, ni oci vaæi. usta, naime da øemo kaditi kraljici
4 Ja sam bio ipak neprestano slao k nebeskoj i lijevati joj naljeve, kao æto
vama sve sluge svoje, proroke, da smo çinili mi i oci naæi, kraljevi naæi i
opominju: “Ne çinite toga gada, na koji knezovi naæi u gradovima Judinim i po
mrzim!” ulicama jerusalemskim. Tada smo
5 Ali ne posluæaæe i ne prignuæe mi uha imali kruha, da jedemo do sitosti. Bilo
svojega, da bi se odvratili od zloøe svoje nam je dobro, i ne doœivjesmo nikakvu
i vike ne kadili drugim bogovima. nesreøu.
6 Tako se izli jarost moja i gnjev moj i 18 A otkad smo prestali kaditi kraljici
raspali se u gradovima Judinim i po nebeskoj i lijevati joj naljeve, trpimo
ulicama jerusalemskim. Postadoæe oskudicu u svemu i ginemo od maça i
ruæevine i pustoæ, kao æto je joæ i dan od gladi.
danaænji. 19 I kad kadimo kraljici nebeskoj i
7 A sada, ovako veli Gospod Bog nad lijevamo joj naljeve, biva li moœda bez
vojskama, Bog Izraelov: ‘Zaæto sami volje i znanja naæih ljudi, da joj
sebi nanosite tako veliku nesreøu? Vi prireåujemo œrtvene kolaçe po slici
istrebljujete sebe, çovjeka i œenu, njezinoj i lijevamo joj naljeve?”
dijete i nejaçe, iz Jude, tako da ne 20 Jeremija odgovori svemu narodu,
ostane viæe u vas ostatka. ljudima i œenama i svima, koji su mu
8 Draœite me djelima ruku svojih bili odvratili:
kadeøi drugim bogovima u Egiptu, 21 “Nije li upravo bila œrtva, koju ste
kamo otidoste, da se naselite tamo. prinosili u gradovima Judinim i po
Tako se sami istrebljujete i postajete ulicama jerusalemskim, vi i oci vaæi,
kletva i poruga svima narodima na kraljevi vaæi i knezovi vaæi s narodnom
zemlji. zemaljskim, na koju je mislio Gospod i
9 Jeste li zaboravili zlodjela otaca koja ga je dirnula u srce?
svojih i zlodjelu kraljeva Judinih, 22 Gospod nije mogao podnositi zlih
zlodjela knezova njegovih, zlodjela djela vaæih i gadova, æto ste ih çinili, i
svoja i zlodjela œena svojih, æto ih tako je zemlja vaæa postala ruæevina,
poçiniæe u zemlji Judinoj i po ulicama groza i kletva. Nitko viæe ne stanuje u
jerusalemskim? njoj do dana danaænjega.
10 Ne dolaze k sebi do danas, ne boje se 23 Jer ste œrtvovali i proti Gospodu
i ne hode po mojemu zakonu i grijeæili, jer nijeste sluæali glasa
propisima mojim, æto sam ih propisao Gospodnjega i nijeste upravili puta
vama i ocima vaæim. svojega po zakonu njegovu i po
11 Zato govori Gospod nad vojskama, odredbama njegovim i zapovijedima
Bog Izraelov: “Evo, ja upravljam lice njegovim, zato je doæla na vas ova
svoje prema vama na nesreøu, da nesreøa, kako je danas.”
istrijebim sve Judejce. 24 Joæ reçe Jeremija svemu narodu i
12 Pomorit øu ostatak Judin, koji se je svim œenama: “Çujte rijeç Gospodnju,
okrenuo k Egiptu i otiæao tamo i svi Judejci, æto stanujete u zemlji
naselio se ondje. Svi øe biti utamanjeni egipatskoj:
u Egiptu, od maça øe pasti, od gladi 25 Ovako veli Gospod nad vojskama,
poginuti, od najmanjega do najveøega. Bog Izraelov: ‘Æto ste vi i œene vaæe
Izginut øe od maça i gladi i bit øe kletva obeøali na usta svoja, izvræujete
i groza, podsmijeh i poruga. vlastitim rukama. Vi kaœete: “Moramo
13 Pohodit øu one, koji se nastaniæe u drœati zavjete svoje, æto smo ih uçinili;
zemlji egipatskoj, kao æto sam pohodio moramo kaditi kraljici nebeskoj i
Jerusalem maçem, glaåu i kugom. lijevati joj naljeve.” Drœite samo zavjete
14 Ni jedan od ostatka Judina, æto svoje i izvræujte ih vjerno!’
doåoæe u Egipat, da se nastane ondje, 26 Zato çujte rijeç Gospodnju, svi
neøe uteøi ili umaøi i vratiti se u zemlju Judejci, koji boravite u Egiptu: ‘Doista,
Judinu, makar çeznuli za povratkom, ja se zaklinjem velikim imenom
da opet stanuju ondje. Doista, oni se svojim,’ veli Gospod: ‘Neka se viæe ime
neøe vratiti osim malo bjegunaca. moje ne uzima u usta ni od kojega igdje
15 Svi ljudi, koji su znali, da su œene Judejca u zemlji egipatskoj, da bi
njihove kadile drugim bogovima, i sve rekao: Tako da je œiv Svemoguøi
œene, koje su ondje stajale u velikom Gospod!
broju, i sav narod, æto je stanovao u 27 Evo, ja bdijem nad njima na
Egiptu u Patrosu, odgovoriæe Jeremiji: nesreøu, ne na spasenje. Svi Judejci,
16 To, æto si nam izjavio u ime æto su u Egiptu, ginut øe od maça i od
Gospodnje, neøemo posluæati. gladi do uniætenja.
Jeremija 570
28 Samo øe ih malo biti, koji øe æume kao rijeke?
umaknuti maçu i vratiti se iz Egipta I 8 Egipat se diœe kao Nil! Vode njegove
Judu Svi od ostatka Judina, æto su æume kao rijeke! Veli: “Idem gore,
otiæli u Egipat, i se ovdje nastane, poplavit øu zemlju, uniætit øu gradove
upoznat øe, çija se je rijeç ispunila, i stanovnike, njihove.”
moja ili njihova. 9 Naprijed, konji! Navalite kola! Izaåite,
29 Ovo neka vam je znak za to, govori junaci, Kuæ i Put, vi ætitonoæe, vi
Gospod, da øu vas pohoditi na tom Ludijci, vi strijelci!
mjestu, da upoznate, da øe se ispuniti 10 Dan je Gospodu, Gospoda nad
prijetnja moja proti vama: vojskama, dan osvete, da se osveti
30 Ovako veli Gospod: Evo, ja øu dati neprijateljima svojim. Njegov øe ih maç
faraona Hofra, kralja egipatskoga, u proœdrijeti i nasitit øe se, napit øe se
ruke neprijateljima njegovim, i vlast krvi njihove. Bojnu svetkovinu
onima, koji mu rade o glavi, kao æto svetkuje Gospod, Gospod nad
sam dao Zedekiju, kralja Judina, u vojskama, u zemlji sjevernoj na rijeci
ruke njegovu neprijatelju Eufratu.
Nebukadnezaru, kralju babilonskom, 11 Uzaåi u Gilead, uzmi balzama,
koji mu je radio o glavi.’” djevojko, køeri egipatska! Zaludu
traœiæ mnoge lijekove: tebi nema
Jeremija 45 ozdravljenja.
1 Ovo je rijeç, koju upravi prorok 12 Narodi çuæe za sramotu tvoju. Vike
Jeremija Baruhu, sinu Nerijinu, kad je tvoje puna je zemlja; jer je junak pao
bio napisao u knjigu ove govore onako, na junaka, leœe jedan do drugoga.
kako ih je predavao Jeremija, u 13 Ovo je rijeç, koju reçe Gospod
çetvrtoj godini Jojakima, sina Josijina, proroku Jeremiji o pohodu, æto ga je
kralja Judina: preduzeo Nebukadnezar, kralj
2 “Ovako veli Gospod, Bog Izraelov, o babilonski, da potre zemlju egipatsku,
tebi Baruh: govoreøi:
3 ‘Rekao si: Teæko meni, Gospod gomila 14 Javite u Egiptu, oglasite u Migdolu,
na me brigu na brigu! Umoran sam od obznanite u Memfisu i Tafnisu! Recite:
uzdisanja i ne nalazim mira. “Postavi se i spremi se! Veø oko tebe
4 Reci mu: ‘Ovako veli Gospod: “Æto proœdire maç.
sam sagradio, razgraåujem! Æto sam 15 Kako? Junaci su tvoji povaljani; zar
zasadio, iskorenjavam, i to valja za svu se nijesu mogli oduprijeti? Jest,
zemlju. Gospod ih je poobarao.
5 Æto øeæ traœiti za sebe velike stvari? Ne 16 Uçinio je, da su pali vrlo mnogi. Pada
traœi, jer evo: Na svako tijelo pustit øu çovjek na çovjeka. Tada viçu:
nesreøu,’ govori Gospod, a tebi øu dati “Ustanimo, vratimo se k narodu
œivot tvoj kao plijen u svim mjestima, svojemu, u zemlju postojbine svoje
kamo otideæ!’” ispred maça pogubnoga!”
17 Zovite sad faraona, kralja
Jeremija 46 egipatskoga: “Vikaç, kada je proælo
1 Ovo, æto slijedi, doåe kao rijeç vrijeme!”
Gospodnja proroku Jeremiji o 18 Tako da sam ja œiv”, govori kralj;
narodima neznaboœaçkim: ‘Gospod nad vojskama’ ime je njegovo;
2 O Egiptu, proti vojsci faraona Neka, kao Tabor meåu gorama, kao Karmel
kralja galilejskoga, koja je stajala kod na moru, tako on dolazi.
Karkemiæa na Eufratu, i koju potuçe 19 Za odvoåenje spremi sebi imanje,
Nebukadnezar kralj babilonski, u stanovniætvo, køeri egipatska! Pustoæ
çetvrtoj godini Jojakima, sina Josijina, øe postati Memfis, ostavljen i bez
kraja Judina: ljudi.”
3 Pripravite ætitove i oklope, i idite u 20 Lijepoj je kravi nalik Egipat. Obadi
boj! sa sjevera navaljuju na nju.
4 Preœite konje! Popnite se, vozaçi! 21 I plaøenici su njegovi u sredini
Postavite se sa æljemom! Zaoætrite njegovoj kao teoci ugojeni. Ali se i oni
koplja! Obucite oklope! obrøu, bjeœe svi odatle, ne ostaju, kad
5 Æto vidim? Oni se plaæe, uzmiçu. na njih dolazi dan propasti njihove,
Junaci su njihovi klonuli duhom, vrijeme kazne njihove.
bjeœe bez obzira, “Strah naokolo!” 22 Çuj, zmija æiçe! Dolaze s vojskom,
govori Gospod. navaljuju na Egipat sa sjekirama.
6 “Ni najbrœi ne uteçe, ni junak ne 23 Kao drvosjeçe sijeku æumu
umaçe. Na sjeveru, na obali Eufrata njegovu”, govori Gospod, “jer se uçinila
svaljuju se i padaju.” neprohodna. Viæe ih je nego
7 Tko se to diœe kao Nil? Çije to vode skakavaca, norma im broja.”
571 Jeremija
24 Osramoøena je køi egipatska, 3 Çuj, jauk iz Horonaima: “Pustoæenje
predana je u ruke narodu sjevernom. i zatiranje veliko.
25 Govori Gospod nad vojskama, Bog 4 Satrven je Moab!” Razlijeœe se jauk
Izraelov: “Evo, ja øu pohoditi Amona u djece njihove.
Nou, faraona i Egipat, bogove njegove i 5 Putem od Luhita uzlazi se plaçuøi.
kraljeve njegove, faraona s onima æto Kako se silazi u Horonaim, çuje se jauk
se oslanjaju na njega. nad propaæøu:
26 Predat øu ih onima, koji im rade o 6 “Bjeœite, spasite œivot, budite kao
glavi, Nebukadnezaru kralju magarac pustinje!”
babilonskom, i slugama njegovim. A 7 Jer si gradio na svojim djelima i na
potom øe biti Egipat naseljen kao u blagu svojem, zato øeæ bi osvojen i ti.
dane proælosti, govori Gospod. Kemoæ putuje u ropstvo sa svim svojim
27 “A ti se ne boj, Jakove, slugo moj!” Ne sveøenicima i knezovima.
plaæi se, Izraele! Jer evo, ja øu te 8 Zatiraç dolazi na svaki grad. Ni jedan
izbaviti iz daleke zemlje, djecu tvoju iz se grad neøe spasiti. Poharat øe se
zemlje progonstva njihova! Vratit øe se dolina, opustoæit øe se nizina, kako je
Jakov i naøi øe mir, bezbriœno øe œivjeti, rekao Gospod.
ni od koga nesmetan. 9 Stavite Moabu nadgrobni spomenik,
28 Ne boj se, Jakove, slugo moj”, govori jer je on razoren. Gradovi njegovi
Gospod, “jer sam ja s tobom! Sve øu postaju pustinjom, bez stanovnika.
narode uniætiti, u koje sam te odagnao! 10 Proklet, tko se nemarno brine za
Ali tebe ne utamanjujem. Tebe samo rijeç Gospodnju! Proklet, tko od krvi
pokaram s mjerom. Sasvim bez kazne usteœe maç svoj!
ne mogu te ostaviti.” 11 Od malena ostao je Moab u miru,
leœao je mirno na droœåini svojoj, nije
Jeremija 47 se pretakao iz suda u sud, nikada nije
1 Ovo je rijeç Gospodnja, koja doåe iæao u progonstvo. Zato mu je ostao fin
proroku Jeremiji o Filistejcima, prije ukus. Njegov se miris nije izgubio.
nego faraon svlada Gazu, govoreøi: 12 “Zato, zaista, dolazi vrijeme”, govori
2 Ovako veli Gospod: Vode dolaze sa Gospod, “kada øu mu poslati baçvare.
sjevera, rastu u rijeku valovitu, Oni øe ga prijeçiti, ispraznit øe baçve,
potapaju zemlju i æto je u njoj, gradove porazbijat øe sudove.
i stanovnike njihove. Glasno jadikuju 13 Tada øe se Moab osramotiti zbog
ljudi i kukaju svi stanovnici zemaljski. Kemoæa kao kuøa Izraelova nekoø
3 Kada tutnje potkovi œdrijebaca, kada Betelom, u koji se je uzdala.
ætropoøu kola, kada praskaju toçkovi. 14 Kako samo moœete reøi: ‘Junaci smo
Oci se ne brinu za djecu, ruka je ljudi puni snage za boj!’
njihova uzeta. 15 Zatiraç je Moabov iziæao proti
4 Zbog dana, æto je doæao, koji uniætava njemu, Najbolji od mladosti njegove
sve Filistejce, koji otima Tiru i Sidonu silaze na zaklanje,” govori kralj;
posljednjega pomoønika, jer Gospod 16 Ime je njegovo ‘Gospod nad
istrebljuje Filistejce, ostatak obale vojskama’. “Posve je blizu propast
Kaftora. Moabova. Brzo koraça njegova
5 U Gazi briju sebi glavu, uniæten je nesreøa.”
Aækelon. Ostaçe divova, dokle øeæ sebi 17 Œalite ga, svi susjedi njegovi, svi, koji
praviti zarezotine œalosti? znate za ime njegovo, recite: “Kako se
6 Ah, maçu Gospodnji, dokle se joæ slomi jaki ætap, slavno œezlo!”
neøeæ smiriti? Vrati se u korice, Stani, 18 Siåi sa slave svoje, sjedi u blato,
i miran ostani! stanovnice køeri dibonska! Zatiraç
7 Kako da S smiri, kad ga je Gospod Moabov izlazi proti tebi, ruæi gradove
zapovjedio? Proti Aækelonu i primorju, tvoje.
tamo ga je poslao. 19 Stani na put i pogledaj oko sebe,
stanovnice Aroera! Upitaj umakloga
Jeremija 48 bjegunca, reci: “Æto se je dogodilo?”
1 O Moabu. Ovako veli Gospod nad 20 Osramoøen je Moab, razbijen.
vojskama, Bog Izraelov: Teæko Nebu: Jauçite i viçite, glasite na Arnonu:
“bit øe opustoæen! Sramota, Kirjatajim “Sruæen je Moab.”
bit øe osvojen. Sramota tvråava 21 Sud dolazi na zemlju ravnu, na
slomljena. Holon i Jahzu i Mefaat,
2 Proåe slava Moaba. U Heæbonu snuju 22 Na Dibon i Nebo i Bet -Diblatajim,
nesreøu proti njemu: “Ustanimo, da ga 23 Na Kirjatajim i Bet-Gamul i na Bet-
istrijebimo, da nije viæe narod!” Meon,
Madmene, i ti øeæ hiti uniæten. Za 24 Na Kerijot, Bosru i sve gradove
tobom ide maç. zemlje moapske, daleke i blize.
Jeremija 572
25 “Odbijen je rog Moabu, miæica se Moabovih kao srce œene, æto rada.”
njegova smrskala,” govori Gospod. 42 Uniæten øe biti Moab. Nije viæe
26 Opijte ga! - Podigao se na Gospoda. narod, jer se je podigao na Gospoda.
- Neka padne Moab u vlastitu 43 “Groza i jama i zamke na tebi,
bljuvotinu! Neka bude sada sam na stanovniçe moapski!” govori Gospod.
podsmijeh! 44 “Tko je umaknuo grozi, upada u
27 Nije li tebi Izrael bio na podsmijeh? jamu, tko izaåe iz jame, uhvati se u
Je li se moœda zatekao meåu zamku, kad ovo pustim na Moaba, u
kradljivcima, da podrugljivo treseæ godini pohoåenja njegova,” govori
glavom, kadgod si samo govorio o Gospod.
njemu? 45 U sjeni heæbonskoj zaustavljaju se
28 Ispraznite gradove i nastanite se u izmoreni bjegunci. Jest, nekoø je
klisurama, stanovnici moapski! izaæao oganj iz Heæbona i plamen
Uçinite kao golubica, koja se gnijezdi u ognjeni iz tvråe Sihonove, opalio
pustari na kraju gudure! sljepoçice Moabu, tjeme borcima.
29 Çuli smo za ponos Moabov, veoma 46 Teæko tebi, Moabe, izgubljen si,
veliki, za njegovu oholost, njegovu narode Kemoæev! Sinovi øe se tvoji
nadutost i ponos, za razmetanje zarobiti, i køeri øe se tvoje odvuøi u
njegovo. progonstvo.
30 “Znam dobro obijest njegovu”, 47 “Na kraju dana okrenut øu sudbinu
govori Gospod. “Laœ je brbljanje Moabovu,” govori Gospod. Dovle je sud
njegovo, laœ je djelovanje njegovo.” Moabu.
31 Zato jauçem za Moabom, viçem
glasno za svojim Moabom. Œalim ljude Jeremija 49
u Kir-Heresu. 1 O Amoncima. Ovako veli Gospod: “Zar
32 Viæe, nego æto sam plakao za Izrael nema sinova, zar nema
Jazerom, plaçem za tobom, lozo baætinika? Zaæto je Milkom baætinio
Sibmaha! Do mora se vuçe vrijeœa Gad, zaæto se je narod njegov nastanio
tvoja, dopire do Jazera. U jesen tvoju i u njegovim gradovima?
u berbu tvoju prodire zatiraç. 2 Zato, zaista, dolazi vrijeme,” govori
33 Radost i veselje iæçeznu s rodnoga Gospod, “kad øu uçiniti da zaori ratni
polja, iz zemlje moapske. Uçinio sam urnebes proti Rabe u Amonu. Bit øe
kraj vinu u kacama. Gnjeçioci neøe gomila ruæevina, gradovi njegovi bit øe
viæe gnjeçiti. Vika ratna nije viæe ognjem popaljeni, i Izrael øe baætiniti
radovanje. svoje vlastite baætine,” govori Gospod.
34 Do Eleale prodire vika od Heæbona. 3 Heæbone, jauçi, opustoæen je Aj!
Glasno jauçu do Jahaza, od Soar do Jadikujte, køeri Rabaove! Pripaæite
Horonaima, do Eglat Æeliæije. Vode vreøu oko sebe i tugujte! Lutaj te u
Nimrima postaju pustinja. pleterima! Milkom putuje u
35 “Uçinit øu u Moabu kraj govori progonstvo sa svim svojim
Gospod, “onomu, koji se je penjao na sveøenicima i knezovima.
visinu œrtvenu, da kadi bogovima 4 Æto se hvaliæ dolinom svojom, svojim
svojim. bujnim dnom doline, nevjerna køeri,
36 Zato tuguje kao frula srce moje za hvaleøi se bogatstvom svojim: “Tko øe
Moabom. Tuguje kao frula srce moje za udariti na me?”
stanovnicima u Kir-Heresu: “Propalo je 5 Zaista, grozu øu pustiti na te”, govori
sve koliko imanje i dobro njihovo. svemoguøi Gospod nad vojskama, “sa
37 Svaka je glava øelava. Svaka je svih strana oko tebe! Bit øete raspræeni
brada obrijana, zarezotine na svim svaki za se, i bjegunce nitko neøe
rukama, oko bedara odjeøa œalosti! skupiti.
38 Na svim krovovima Moabovim i po 6 Ali øu poslije okrenuti opet sudbinu
cestama njegovim niæta do Amonaca”, govori Gospod.
jadikovanje: “Jer sam razbio Moaba 7 “ O Edomu. Ovako veli Gospod nad
krao sud, æto se ne dopada nikomu,” vojskama: “Zar nema viæe mudrosti u
govori Gospod. Temanu Zar je nestao zavjes
39 Kako je satrven! - Jauçite! - Kako razumnima? Je li im mudrost nestala?
Moab okreøe leda naprøen sramotom! 8 Bjeœite, udaljite se odavde, skrijte se
Postade Moab podsmijeh i groza svima u dubinu, graåani dubinu! Jer øu
susjedima svojim. pustiti da na Ezava doåe nesreøa
40 Jer ovako veli Gospod: “Evo, kao njegova, vrijeme kazne njegove.
orao lebdi nad njim, raæiruje krila nad 9 Dolaze k tebi vinogradari, za
Moabom. pabirçenje ne ostavljaju viæe niæta.
41 Osvojeni su gradovi, zauzete su Dolaze noøu kradljivci, i grabe
tvråave. U onaj øe dan biti srce junaka pohlepno.
573 Jeremija
10 Jest, ogolit øu Ezava. Otkrit øu poraåa.
skroviæta njegova, on se viæe ne moœe 25 Jao, slavni je grad ostavljen,
skriti. Pleme øe se njegovo uniætiti, raskoæni grad!
braøa njegova i susjedi njegovi, i niæta 26 “Zato øe popadati mladiøi na
viæe ne osta od njega. ulicama njegovim, svi øe ratnici
11 Ostavi sirote svoje, ja øu ih izginuti u onaj dan!” govori Gospod lad
uzdrœavati. Udovice tvoje neka se vojskama.
uzdaju u me!” 27 “Na zidove Damaska stavit øu oganj,
12 Jer ovako veli Gospod: “Zaista, koji da proœdre palaçe Ben-Hadadove.
nijesu zasluœili da piju çaæu, moraju je 28 O Kedaru i o kraljevstvima Hasora,
izliti: “a ti, ti da bi joæ, ostao bez kazne? æto ih pobjedi Nebukadnezar, kralj
Neøeæ ostati bez kazne, ne, nego øeæ babilonski. Ovako veli Gospod:
piti! “Ustanite, idite na Kedar, i pokorite
13 Jer sobom se kunem,” govori sinove Istoka!
Gospod: “Bosra øe biti groza, pogrda, 29 Uzimaju im æatore i stada, pokrivala
podsmijeh i kletva, svi øe gradovi njihova i posuåe njihovo. Otimaju im
njegovi biti pustinja vjeçna!” deve njihove i viçu na njih: ‘Groza
14 Çuo sam vijest od Gospoda, glasnik naokolo!’
je poslan k narodima: “Skupite se, idite 30 Bjeœite, zaklonite se æto brze, skrijte
proti Edomu, dignite se u boj!” se u dubinu, stanovnici Hasora! govori
15 “Zaista, uçinit øu te malenim meåu Gospod. “Nebukadnezar, kralj
narodima, prezrenim meåu ljudima. babilonski, prihvatio je odluku proti
16 Strah, æto ga ulijevaæ, zaludio te je, vama, smislio je osnovu proti vama.
tvoje drsko miæljenje, jer stanujeæ u 31 Ustanite! Idite proti narodu
rasjelinama kamenim, hvataæ se bezbriœnome, koji stanuje u
vrletnih visina. I visoko gradiæ gnijezdo sigurnosti,” govori Gospod, “koji ne
kao orao, ipak øu te odanle sruæiti zna ni za vrata ni za prijevornice”, koji
dolje,” govori Gospod. stanuje sam!
17 Grozan øe postati Edom: “Tko 32 Deve njihove bit øe plijen, mnoætvo
prolazi pokraj njega, zgrozi se i stada njihovih grabeœ. Razasut øu ih u
podsmijeva se zbog svih uboja sve vjetrove, njih, æto su najdalje.
njegovih. Uçinit øu da doåe na njih propast sa
18 Kako se zbilo Sodomi i Gomori i svih strana,” govori Gospod.
susjedima njihovim kod uniætenja 33 “Hasor øe onda biti stan çagalja,
njihova: tako”, veli Gospod, “neøe viæe pustinja vjeçna. Nitko neøe viæe
tamo nitko stanovati, ni jedan çovjek stanovati tamo, ni jedan çovjek neøe
neøe ondje boraviti. boraviti u njemu.”
19 Gle, kao æto lav izlazi iz sjajne zemlje 34 Ovo je rijeç Gospodnja, koja doåe
jordanske, protiv onih u zaklonu, tako proroku Jeremiji proti Elamu u
ih iznenada gonim odatle. Koga sam poçetku vladanja kralja Judina
izabrao, toga øu postaviti nad njima. Zedekije, govoreøi:
Jer tko je kao ja, tko øe izazvati mene, 35 Ovako veli Gospod nad vojskama:
i koji øe mi pastir odoljeti?” “Zaista, ja øu slomiti luk Elamu, glavno
20 Zato çujte odluku Gospodnju koju je oruåe snage njegove!
prihvatio proti Edomu, osnove 36 Dovest øu proti Elamu çetiri vjetra s
njegove, æto ih je smislio proti çetiri kraja neba. Razasut øu ih u sve
stanovnicima Temana: Zaista, odvuøi vjetrove. Neøe biti naroda, kamo neøe
øe ih, najmanje od ovaca! Zaista, doøi prognanici Elama.
zgrozit øe se pred njima vlastita paæa! 37 Utjerat øu u Elam strah od
21 Od praske pada njihova zadrhtat øe neprijatelja njegovih, od onih, koji mu
zemlja. Jauk øe se njihov çuti do rade o glavi. Pustit øu nesreøu na njih,
Crvenoga mora. œestinu gnjeva svojega,” govori
22 Gle, kao orao diœe se on gore. Lebdi Gospod. “Poslat øu za njim maç, dokle
tamo, raæiruje krila svoja nad Bosrom. ga ne zatrem.
U onaj dan bit øe srce junaka 38 Namjestit øu prijestolje svoje u
edomskih kao srce u œene, koja Elamu, uniætit øu ondje kralja i
poraåa. knezove,” govori Gospod.
23 O Damasku. Zbunjeni su Hamat; 39 “Na svræetku dana okrenut øu
Arpad, kad çuæe zle glase. Srce je sudbinu Elamovu,” govori Gospod.
njihovo uzbuåeno od brige, ne moœe se
viæe umiriti. Jeremija 50
24 Klonuo je Damask, okrenuo da 1 Ovo je rijeç, koju reçe Gospod o
bjeœi. Groza ga spopala, tjeskoba i Babilonu, zemlji Kaldejaca, preko
bolovi ga prihvatili kao œenu, æto proroka Jeremije:
Jeremija 574
2 “Objavite meåu narodima i koji maæe srpom o œetvi! Od maça
razglasite, visoko dignite zastavu i pogubnoga neka se vrati svaki k
navijestite, ne tajite, iskaœite: “Uzet je svojemu narodu, neka bjeœi svaki u
Babilon, posramljen je Bel, razmrskan svoju postojbinu!
je Marduk, slike su njegove 17 Izrael je ovca potjerana, od lavova
posramljene, idoli su njegovi gonjena. Najprije ga kralj asirski jeo,
razruæeni!’ onda mu Nebukadnezar, kralj
3 Jer proti njemu ide narod sa sjevera. babilonski, kosti izlomio.
Zemlju øe njegovu uçiniti pustinjom. 18 Zato ovako veli Gospod nad
Nitko viæe neøe stanovati u njoj, çovjek vojskama, Bog Izraelov: “Zaista ja øu
i œivotinja pobjegli su, i raspræili se.” kazniti kalja babilonskoga i zemlju
4 “U one dane i u ono vrijeme,” govori njegovu, kao æto sam kaznio kralja
Gospod, “dolaze djeca Izraelova i djeca asirskoga.
Judina zajedno. Idu ovamo, 19 Povratit øu Izraela k paænjaku
neprestano plaçuøi, i traœe Gospoda, njegovu, neka pase na Karmelu i u
Boga svojega. Baæanu! Bit øe sit na gorama
5 Pitaju za put u Sion: “tamo je Efraimovim i u Gileadu.
upravljen njihov pogled. Dolaze i stoje 20 U one dane i u ono vrijeme,” govori
kod Gospoda. U vjeçnom zavjetu, æto Gospod, “traœit øe krivnju Izraelovu:
se ne zaboravlja nikada. nema je viæe, grijehe Judine: ne nalaze
6 Narod je moj bio stado izgubljeno. se, jer øu oprostiti ostatku, æto ga
Pastiri su ga njegovi zaveli, vodili su ga ostavim.
okolo po gorama; iæli su s brda na 21 Izaåi proti zemlji Merataim, izaåi
humove, i zaboravili su stan svoj. proti njoj i proti stanovnicima Pekoda!
7 Tko ih je god naæao, proœderao bi ih. Uniæti ih i istrijebi” govori Gospod, “i
Neprijatelji su njihovi govorili: ‘Mi im uçini toçno, kako ti zapovjedim!”
stim ne çinimo krivo’, jer su sagrijeæili 22 Çuj, rat je u zemlji i razor velik!
Gospodu, stanu pravde, nadi otaca 23 Kako je razbijen, razmrskan malj
svojih, Gospodu. cijeloga svijeta! Kako je Babilon postao
8 Bjeœite iz podruçja Babilona, iz zemlje straæilo meåu narodima!
Kaldejca! Izaåite! Budite kao ovnovi 24 “Meøem ti zamke, Babilone, hvataæ
pred stadom, jer evo, ja øu podignuti i se u njih i ne osjeøaæ. Zateçen si i
povesti proti Babilonu mnoætvo velikih uhvaøen, jer si izazvao Gospoda u boj.”
naroda iz zemlje sjeverne. 25 Oruœaru svoju otvori Gospod, izvadi
9 Oni øe se postaviti proti njemu. svoje oruœje gnjevno, jer posla ima za
Odatle øe ga osvojiti. Strijele su im kao Svemoguøega Gospoda nad vojskama
u valjana junaka, koji se ne vraøa u zemlji Kaldejaca.
nikad bez uspjeha. 26 Poåite na nju s posljednjega kraja!
10 Tako øe Kaldejska postati plijenom, Otvorite œitnice njezine, slaœite je kao
koji øe je plijeniti, dobit øe svi dosta,” snopove, i zatrite je, neka viæe ne
govori Gospod. ostane od nje ni ostatak!
11 “Jest, veselite se samo, jest, radujte 27 Pokoljite sve junce njezine! Dolje s
se samo, vi lupeœi moje baætinske njima na zaklanje! Teæko njima, dan je
zemlje! Jest, poskakujte kao telad na njihov doæao, vrijeme pohoåenja
travi i rœite kao œdrijepci! njihova!
12 Sasvim se osramoti mati vaæa. 28 Çuj, umakli bjegunci iz zemlje
Postiåena je, koja vas je rodila. Zaista, babilonske, koji na Sionu Gospoda,
bit øe posljednja meåu narodima: Boga naæega, javljaju osvetu, osvetu za
pustinja, suhovica pustara! hram njegov:
13 Zbog gnjeva Gospodnjega neøe se u 29 Podignite mnoge proti Babilonu, sve
njoj stanovati, sva øe opustjeti. Tko strijelce! Utaborite se proti njemu, da
prolazi pokraj Babilona, zgrozit øe se i ne uteçe ni jedan! Isplatite mu djela
podsmijevat øe se zbog svih uboja njegova! Uçinite s njim toçno onako,
njegovih. kako je on sam çinio, jer je bio drzovit
14 Postavite se okolo proti Babilonu, vi prema Gospodu, prema Svecu
strijelci svi koliki! Gaåajte ga! Ne Izraelovu.
ætedite strijela, jer je sagrijeæio 30 “Zato øe mladiøi njegovi pasti po
Gospodu. ulicama njegovim, svi øe ratnici
15 Podignite proti njemu bojnu viku njegovi izginuti u onaj dan!” govori
unaokolo: “Predao se je, kule njegove Gospod.
padaju, zidovi se njegovi ruæe!” Jest, 31 “Zaista, ja øu na tebe, drska,” govori
ovo je osveta Gospodnja! Osvetite mu svemoguøi Gospod nad vojskama.
se! Uçinite mu, kako je sam çinio! “Jest, dan je tvoj doæao, vrijeme
16 Istrijebite iz Babilona sijaça i onoga, pohoåenja tvojega!
575 Jeremija
32 Ohola øe se sruæiti i pasti, i nitko je
stanovnicima Kaldejske bijes
ne podiœe. Stavit øu oganj na gradove
upropastitelja.
njezine i spalit øe sve oko nje.” 2 Poslat øu proti Babilonu vijaçe, da ga
33 , Ovako veli Gospod nad vojskama:izviju i zemlju njegovu da oplijene, kad
“Silu podnose djeca Izraelova i djeca
ga opsjednu unaokolo u dan propasti.”
Judina, svi, kojih odvedoæe, drœe ih3 Neka nitko ne nategne luk svoj neka
çvrsto i neøe da ih puste. se ne digne u oklopu svojemu! Ne
34 Ali je jak izbavitelj njihov: ‘Gospod
ætedite mladiøa njegovih! Istrijebite
nad vojskama’ ime je njemu. On vodi svu vojsku njegovu!
sigurno stvar svoju, da donese mir 4 Pobijeni leœe u zemlji kaldejskoj,
zemlji, a nemir stanovnicima izbodeni na ulicama njezinim.
babilonskim.” 5 Jer nije ostavio Izraela i Jude Bog
35 “Maç na Kaldejce,” govori Gospod, “i
njihov, Gospod nad vojskama, ako i
na gradane babilonske, na knezove jest zemlja njihova puna krivnje proti
njegove i na mudrace njegove! Svecu Izraelovu.
36 Maç na varalice njegove: “poludjet
6 Bjeœite iz podruçja babilonskoga!
øe! Maç na junake njegove: klonut øe!
Svaki neka spasi œivot svoj, da ne
37 Maç na konje njegove i na kola izginete krivnjom svojom! Jer je
njegova i na svu mjeæavinu naroda u vrijeme osvete za Gospoda. On vræi
sredini njegovoj: postat øe kao œene!
plaøu na njemu.
Maç na blago njegovo: zaplijenit øe se!
7 Babilon je bio zlatna çasa u ruci
38 Maç na vode njegove: presuæit øe, jer
Gospodnjoj. Svu je zemlju opojio, vina
je to zemlja idola. Zbog njihovih likova
su njegova pili narodi; tako su
gadnih postat øe luåaci. poludjeli narodi.
39 Zato øe se ondje nastaniti lisice i
8 Najedanput pade Babilon i razbi se,
çagalji, i nojevi øe ondje stanovati.
jauçite za njim! Donesite balzama za
Dovijeka neøe viæe biti nastanjen, kroz
njegovu bol; moœda se dade iscijeliti!
sve naraætaje neøe biti naseljen. 9 “Htjedosmo iscijeliti Babilon, ali se ne
40 Kako je Bog razorio Sodomu moœe iscijeliti. Ostavite ga, i idimo
Gomoru i susjedne gradove njihove,” svaki u postojbinu svoju, jer do neba
govori Gospod, “tako neøe viæe nitkodopire sud njegov, doseœe do oblaka.
ondje stanovati, ni jedan çovjek neøe
10 Gospod je iznio na svjetlo pravednu
ondje boraviti!” stvar naæu. Doåite, pripovijedajmo na
41 Evo, narod dolazi sa sjevera. Velik
Sionu o djelu Gospoda, Boga svojega!”
narod i kraljevi mnogi podiœu se s 11 Oætrite strijele, punite tobolce!
krajeva zemlje. Gospod je nadraœio bijes kralja
42 Luk i koplje nose, tvrdi su i bezmedijskoga, jer je proti Babilonu
milosråa. Vika njihova buçi kao more,
osnova njegova naperena, da ga
na konjima jure ovamo, kao ratnik uniæti. Jest, to je osveta Gospodnja,
naoruœani, proti tebi, køeri I osveta za hram njegov!
babilonska! 12 Razmahnite zastavom proti
43 Kralj babilonski çuo je vijest o zidovima babilonskim! Pojaçajte
njima: ruke njegove padaju mlitavo, straœu, postavite straœare! Namjestite
tjeskoba ga obuzima, bolovi kao œenu,
zasjede, jer kako je Gospod zasnovao,
koja poraåa, tako øe i izvræiti, æto je obeøao za
44 “Gle, kao æto lav izlazi iz sjajne
stanovnike babilonske.
zemlje jordanske na one u zaætiti, tako
13 Ti, koji stanujeæ na silnim vodama,
ih iznenada gonim odatle. Koga sam bogat blagom, doåe kraj tvoj! Svræetak
izabrao, toga øu postaviti nad njima,
je lihvi tvojoj!
jer tko je kao ja? Tko øe izazvati mene,
14 Gospod nad vojskama zakleo se je
i koji øe mi pastir odoljeti?” samim sobom: “Ako sam te i napunio
45 Zato çujte odluku Gospodnju, kojuljudima kao skakavcima ipak øe se
je prihvatio proti Babilonu, osnove zapjevati nad tobom dobitna vika.”
njegove, æto ih je smislio proti zemlji
15 On je stvorio zemlju snagom svojom,
kaldejskoj! Zaista, odvuøi øe ih, on je utemeljio nadzemaljski svijet
najmanje od ovaca! Zaista, zgrozit øe
mudroæøu svojom, on je razastro nebo
se pred njima vlastita paæa! razumom svojim.
46 Od glasa “Zauzet je Babilon zadrhtat
16 Kad zaori glas njegov, zaæuæte vode
øe zemlja. Jauk øe njihov prodrijeti u
na nebu. On vodi oblake s krajeva
narode! zemlje, baca munje s daœdom, izvodi
vihor iz odaja njegovih.
Jeremija 51 17 Luåak je svaki, koji to ne shvaøa.
1 Ovako veli Gospod: “Zaista, ja øu Stidjeti se mora svaki umjetnik od
podignuti proti Babilonu i proti livenoga lika svojega, jer je prijevara
Jeremija 576
liveni lik njegov; nema duha u njemu. bacio me je. Proœdro me je, kao æto zmaj
18 Oni su tlapnje, stvari smijeæne. U napuni trbuh svoj, zatjerao me iz raja
vrijeme kazne njihove kraj je njima. mojega.
19 Ali kao ovi nije dio Jakovljev, nego je 35 ‘Bijeda moja neka padne na
on stvoritelj svega, i Izrael je pleme, æto Babilon!’ veli graåanstvo Siona. ‘Krv
je njegovo. Gospod nad vojskama ime moja neka doåe na stanovnike
je njegovo. kaldejske!’ veli Jerusalem”
20 “Ti si mi bio malj, oruåe bojno: 36 Zato ovako veli Gospod: “Evo, ja øu
tobom sam satro narode, tobom sam voditi parbu tvoju! Osvetit øu te, osuæit
razorio kraljevstva. øu more njegovo; izvor øu njegov
21 Tobom sam satro konja i jahaça. osuæiti.
Tobom sam satro kola i vozaça. 37 Babilon øe postati gomila kamenja,
22 Tobom sam satro çovjeka i œenu. stan çagaljima, pustoæ, poruga i bez
Tobom sam satro starca i dijete. stanovnika.
Tobom sam satro momka i djevojku. 38 Svi øe rikati kao lavovi, zavijati kao
23 Tobom sam satro pastira i stado. laviøi.
Tobom sam satro seljaka i spregu. 39 Kad ih upali pohlepa, ugotovit øu im
Tobom sam satro namjesnike i gozbu i opojit øu ih, da stanu posrtati
upravitelje.” i upadnu u vjeçni san, iz kojega se viæe
24 “A sad øu na vaæe oçi platiti Babilonu ne probudiæe.” govori Gospod.
i svim stanovnicima kaldejskim za svu 40 Svest øu ih na zaklanje kao janjce,
zloøu, æto je uçiniæe Sionu.” govori kao ovnove i jarce.”
Gospod. 41 Ah, kako je zauzet Æiæak i osvojen
25 “Çekaj, sad øu na te, goro pogibije”, ures svega svijeta! Kako je Babilon
govori Gospod, “koja si opustoæila svu postao uœas meåu narodima!
zemlju! Pruœit øu ruku svoju proti tebi 42 Ustalo je more na Babilon: utonu u
i svalit øu te sa hridine i naçinit øu od silne valove njegove.
tebe goru ognja. 43 radovi njegovi postaæe pustoæ:
26 Neøe uzeti od tebe kamena za “zemlja suæe i goleti, zemlja, u kojoj
kruniæte ni kamena za temelj. Ne, bit viæe ne stanuje çovjek, kroz koju viæe
øeæ pustoæ vjeçna,” govori Gospod. ne prolazi çovjek.
27 Zasadite zastavu u zemlju! 44 Pohodit øu Bela u Babilonu i istrgat
Zatrubite u rog meåu narodima! øu iz ralja njegovih, æto je proœdro,
Posvetite narode za boj proti Babilonu! Narodi ne e viæe grnuti k njemu. I zidovi
Sazovite proti njemu kraljevstva su babilonski pali.
Ararata, Menija i Aækenaza! Podignite 45 Izaåi iz podruçja njegova, narode
proti njemu voåe, i dovedite konje, moj! Neka svaki spasi œivot svoj od
mnogo poput skakavaca! œestokoga gnjeva Gospodnjega!
28 Posvetite proti njemu narode za boj, 46 Nemojte da klone srce vaæe! Ne bojte
kralja medijskoga, namjesnike, sve se od glasa æto øe se çuti u zemlji, kad
upravitelje njegove i sve podruçje jedno godine doåe ovaj glas, druge
oblasti njegove! godine onaj glas, i kad nasilje zavlada
29 Tada øe se potresti i zadrhtati u zemlji, i jedan vladalac ustane na
zemlja; jer na Babilonu ispunjava se drugoga.
odluka Gospodnja, da uçini podruçje 47 “Zato zaista, dolazi vrijeme, kad øu
babilonsko pustinjom, u kojoj nitko ne pohoditi idole babilonske. Sva øe se
stanuje. zemlja njegova posramiti. Svi øe
30 Junaci Babilona odustaju od boja, pobijeni njegovi pasti u njemu.
ostaju i sjede u tvråavama. Usahnula 48 Tada øe nad Babilonom klicati od
je junaçka snaga njihova. Postali su radosti nebo i zemlja i sve u njima,
œene. Opustoæene su kuøe njegove, kada doåu na njega sa sjevera
polomljene prijevornice njegove. zatiraçi.” govori Gospod.
31 Tekliø leti za tekliøem, glasnik za 49 “I Babilon mora pasti za pobijene
glasnikom, da jave kralju Izraelove, kao æto su za Babilon
babilonskom, da je grad njegov zauzet pobijeni padali po cijelom svijetu.”
sa svih krajeva. 50 Idite, koji umakoste maçu! Ne stojte,
32 Da su brodovi njegovi zaposjednuti spominjite se u daljini Gospoda!
bare njegove isuæene, ratnici kleknuli. Prema Jerusalemu neka se upravlja
33 Jer ovako veli Gospod lad vojskama, srce vaæe!
Bog Izraelov: “Køi je babilonska kao 51 Stajali smo posramljeni, kad çusmo
gumno u vrijeme, kad se nabija. Joæ za porugu. Stid je pokrio lice naæe, jer
malo, pa je i za nju doælo vrijeme œetve.” su tuåini doæli u svete stanove
34 “Nebukadnezar, kralj babilonski, Gospodnje.
pojeo me je i satro, kao prazan sud 52 “Zato zaista, dolazi vrijeme,” govori
577 Jeremija
Gospod, kad øu pohoditi idole njegove. Zedekija otpade od kralja
Po svoj zemlji njegovoj jecat øe babilonskoga.
pobijeni. 4 U devetoj godini njegova vladanja,
53 Da se Babilon sve do neba popne, da desetoga dana desetoga mjeseca, doåe
sagradi tvråavu svoju na visini Nebukadnezar, kralj babilonski, sa
nepristupnoj, doøi øe ipak od mene na svom vojskom svojom na Jerusalem
njega zatiraçi.” govori Gospod. Opkoliæe ga i naçiniæe opkope
54 Çuj, odjekuje vika iz Babilona, velik unaokolo.
razor iz zemlje kaldejske! 5 Grad ostade opkoljen do jedanaeste
55 Jer Gospod zatire Babilon, dokida godine kraljevanja Zedekijina.
tamo veliku vrevu. Valovi njegovi buçe 6 Devetoga dana çetvrtoga mjeseca
kao silne vode, vika se njegova bila je glad u gradu postala tako teæka,
razlijeœe. te narod zemaljski nije viæe imao æto
56 Zaista, zatiraç doåe na Babilon. jesti.
Junaci se njegovi zarobljavaju: lukovi 7 Tada zid gradski bi provaljen, i vojnici
se njegovi potiru, jer je Gospod Bog svi nagnuæe u bijeg i ostaviæe grad
plaøe, koji sigurno plaøa. noøu putem kroz vrata izmeåu obadva
57 “Njegove knezove i mudrace, zida uz vrt kraljev, a Kaldejci su drœali
namjesnike, upravitelje i ratnike grad opkoljen. Okrenuæe prema
opojit øu, da padnu u vjeçni san, iz ravnici jordanskoj.
kojega se viæe ne probudiæe,” govori 8 Ali çete kaldejske potjeraæe kralja i
kralj; ‘Gospod nad vojskama’ ime je stigoæe Zedekiju u polju jerihonskom,
njegovo. izakako ga je bila ostavila sva vojska
58 Ovako veli Gospod nad vojskama: njegova i razbjeœala se.
“Æiroki zidovi babilonski razorit øe se 9 Uhvatiæe kralja i dovedoæe ga kralju
do temelja, visoka vrata njegova babilonskom u Riblu u podruçju
ognjem øe se spaliti. Ljudi øe se truditi hamatskom. Taj mu izreçe presudu.
ni za æto, narodi øe se muçiti za oganj.” 10 Kralj babilonski dade sinove
59 Ovo je nalog, æto ga dade prorok Zedekijine poklati na njegove oçi i sve
Jeremija Seraji, sinu Nerije, sina knezove Judine pogubi u Ribli.
Mahsejina, kad je ovaj sa Zedekijom, 11 A Zedekiju dade oslijepiti i u okove
kraljem Judinim, poæao u Babilon u staviti. Tada ga dade kralj babilonski
çetvrtoj godini kraljevanja njegova. odvesti u Babilon i u zatvoru ga drœati
Seraja je bio glavni stanoreda. do smrti njegove.
60 Jeremija je bio napisao u jednu 12 Desetoga dana petoga mjeseca, t. j.
knjigu svu nesreøu, æto je imala sadi u devetnaestoj godini kraljevanja
na Babilon, naime sve ove rijeçi, æto su Nebukadnezara, kralja babilonskoga,
napisane proti Babilonu. doåe u Jerusalem Nebuzaradan,
61 Jeremija reçe Seraji: “Kad doåeæ u zapovjednik tjelesne straœe, koji je
Babilon, gledaj, da objaviæ sve ove pripadao osobnoj sluœbi kralja
rijeçi! babilonskoga,
62 Reøi øeæ: ‘Gospode, ti si se zaprijetio 13 I popali hram Gospodnji, palaçu
ovomu mjestu uniætenjem, da se nitko kraljevsku i sve kuøe u Jerusalemu.
viæe ne nastani u njemu, ni çovjek ni Sve znamenitije zgrade dade popaliti.
œivotinja, jer ima biti vjeçna pustinja.’ 14 Sve zidove jerusalemske unaokolo
63 Kad proçitaæ ovu knjigu, priveœi ruæile su sve çete kaldejske, æto su
kamen na nju, baci je u Eufrat stajale pod zapovjednikom tjelesne
64 I reci: ‘Tako øe potonuti Babilon i straœe.
neøe se viæe podignuti zbog nesreøe, 15 Jedan dio malih ljudi i ostatak
æto øu je pustiti na njega; on øe naroda, æto je joæ bio preostao u gradu,
iznemoøi.’” Dovle su rijeçi Jeremijine. tako isto prebjegne, æto su bile
prebjegle kralju babilonskom i
Jeremija 52 ostatak zanatlija odvede
1 Dvadeset i jedna godina bila je Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne
Zedekiji, kad je postao kralj. Vladao je straœe.
jedanaest godina u Jerusalemu. Mati 16 A jedan dio malih ljudi u zemlji
se je njegova zvala Hamutala i bila je ostavi Nebuzaradan, zapovjednik
køi Jeremije iz Libne. tjelesne straœe, kao vinogradare i
2 On je çinio, æto se nije dopadalo seljake.
Gospodu, sasvim kako je çinio 17 Stupove mjedene u hramu
Jojakim. Gospodnjem, podnoœja i more
3 Jer zbog gnjeva Gospodnjega doælo je mjedeno u hramu Gospodnjem
s Jerusalemom i Judom tako daleko, razbiæe Kaldejci i svu mjed od njih
da ih je odbacio ispred svojega lica. odvukoæe u Babilon.
Jeremija 578
18 l lonce, lopate, noœeve, vrçeve, zdjele 26 Ove dakle uze Nebuzaradan,
i sve posuåe mjedeno, æto se upotre- zapovjednik tjelesne straœe, i odvede ih
bljavalo kod sluœbe Boœje, uzeæe. l Riblu kralju babilonskom.
19 I umivaonice, tave, ækropionice, 27 A kralj babilonski dade ih pobiti i
lonce, svijeønjake, kadionice i çaæe, pogubiti u Ribli u zemlji hamatskoj.
æto je sve bilo od zlata i srebra, uze sebi Tako on odvede Judu iz zaviçajne
zapovjednik tjelesne straœe. zemlje njegove.
20 Obadva stupa, jedno more, 28 Ovo je broj ljudi, æto ih Nebukadnezar
dvanaest volova mjedenih, æto su bili odvede u ropstvo: u sedmoj godini tri
pod njim, i klupe, æto ih bio dao tisuøe i dvadeset i tri Judejca,
naçiniti kralj Salomon za hram 29 U osamnaestoj godini Nebukadne-
Gospodnji, mjedi svega ovoga posuda zarovoj osam stotina i trideset i dvije
nije bilo mjere. duæe iz Jerusalema.
21 Æto se tiçe stupova, jedan je stup bio 30 U dvadeset i treøoj godini Nebuka-
visok osamnaest lakata, i konac od dnezarovoj; odvede u ropstvo
dvanaest lakata bio je potreban, da ga Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne
obuhvati; bio je çetiri prsta debeo i straœe, Judejaca sedam stotina i
unutra æupalj. çetrdeset i pet duæa, svega çetiri tisuøe
22 Odozgo na njemu bilo je oglavlje i æest stotina duæa.
mjedeno. Oglavlje bilo je visoko pet 31 U trideset sedmoj godini, otkako se
lakata. Pletenice sa æipcima ovijale se odvede Jojakin, kralj Judin, u
oko oglavlja, sve od mjedi. Isto tako bio dvanaestom mjesecu, dvadeset
je i drugi stup sa æipcima. petoga dana u mjesecu, Evil-Merodak,
23 A bilo je dvadeset i æest æipaka, æto kralj babilonski, u godini svojega
su lebdili slobodno. Svih je æipaka bilo nastupa vlade pomilova Jojakina,
sto oko pletenice. kralja Judina, i izvadi ga iz tamnice.
24 Zapovjednik tjelesne straœe uze sa 32 On se razgovori prijateljski s njim i
sobom velikoga sveøenika Seraju i namjesti mu prijestolje viæe prijestolja
drugoga sveøenika Sefanija i tri vratara. drugih kraljeva, koji se naåoæe kod
25 Dalje uze iz grada jednoga njega u Babilonu.
dvoranina, koji je bio nad vojnicima, i 33 Smio je skinuti sa sebe haljine
sedam ljudi iz bliœe okoline kraljeve, tamniçke i svagda kod njega jesti,
koji se naåoæe u gradu, onda pisara dokle je œivio.
vojnog zapovjednika, koji je popisivao 34 Njegovo uzdrœavanje, æto je bilo
narod u zemlji za vojnu sluœbu, i trajno, davalo mu se iz dan u dan,
æezdeset ljudi iz naroda zemaljskoga, dokle je œivio, od kralja babilonskoga
koji se naåoæe u gradu. do smrti njegove.
Tuœaljke
1 Ah, kako leœi pust grad - nekada Gospod rinu u œalost zbog svih grijeha
bogat stanovnicima! Udovica je postao njegovih. Djeca njegova idu u ropstvo
- nekada gospodarica narodima. Nad pred tlaçiteljem.
zemljama nekada kneginja postade 6 Pade sa sionske køeri sav sjaj njezin.
podanica. Knezovi su njezini kao ovnovi bez
2 Gorko plaçe noøu - suze mu na paænjaka. Vuku se tamo posve
obrazima. Nikoga nema, da ga utjeæi, iznemogli pred goniçem.
od svih milosnika njegovih. Svi 7 U vrijeme svoje muke i nevolje
prijatelji njegovi postaæe mu nevjerni, spominje se Jerusalem sve krasote,
postaæe mu neprijatelji. æto ju je imao u dane davne; sada
3 Iseli se Juda od jada, od ljutoga narod njegov pada u ruke
ropstva, boravi sad meåu neprijateljeve, a nitko mu ne pomaœe.
neznaboæcima, ne nakazi mira: svi Neprijatelji to gledaju i propasti se
tlaçitelji njegovi hvataju ga u tjeskobi. njegovoj smiju.
4 Putovi na Sion tuguju, jer nitko ne 8 U krivnju je zapleten Jerusalem; zato
dolazi na blagdan, Sva su vrata posta ogavan. Svi laskavci njegovi
njegova pusta; sveøenici njegovi preziru ga: vidjeæe golotinju njegovu. A
uzdiæu. Djevojke su njegove pune jada; on sam uzdiæe i okreøe se natrag.
i sam je jadan. 9 Neçistoøa pokriva skute njegove; nije
5 Tlaçitelji njegovi doåoæe na vlast; mislio na kraj svoj. Zato je pao tako
neprijatelji se njegovi raduju; jer ga duboko; nije imao nikoga da ga potjeæi.
579 Tuœaljke
“Gospode, pogledaj nevolju moju: jer zemlju sjaj Izraelov, ne pomisli na
se je ponio neprijatelj!” podnoœje nogu svojih u dan gnjeva
10 Tlaçitelj poseœe rukom na sve blago
svojega.
njegovo. Morao je vidjeti, kako prodiru
2 Neætedice uniæti Gospod sva polja
u svetiæte njegovo neznaboæci, kojimaJakovljeva, Poruæi u gnjevu svojemu
si zabranio pristup u zajednicu svoju.
tvråave køeri Judine. Poruæi u prah,
11 Sav narod njegov uzdiæe traœeøi oskvrni kraljevstvo, knezove njegove.
kruha. Za jelo daje nakit svoj, da 3 Slomi u œestini gnjeva svojega svu
produlji œivot. “Ah, Gospode, vidi ipak i
snagu Izraelovu. Potegnu natrag
pogledaj, kako sam veoma prezren!” desnicu svoju od neprijatelja, raspali
12 “Vi svi, koji prolazite putem, se na Jakova kao oganj plameni, æto
pogledajte i vidite, ima li boli, kakva je
proœdire sve.
moja, koja me pogodila, kad me 4 Kao neprijatelj nateœe luk svoj, kao
Gospod rinuo u œalost u dan œestokogaprotivnik pruœi desnicu svoju; æto
gnjeva svojega! obraduje oko, sve to uniæti u æatoru
13 S visine posla oganj u nutrinu moju
køeri sionske. Izli gnjev svoj kao oganj.
za kaznu. Postavi mreœu nogama 5 Kao neprijatelj pokaza se Gospod,
mojim, prebaci me. Ostavi me bez uniæti Izraela, uniæti sve palaçe
pomoøi, te jednako tugujem. njegove, sruæi tvråave njegove,
14 Opremljen je jaram grijeha mojih, nagomila na køer Judinu jad na jad.
privezala ga je ruka njegova. Bio mi je
6 Pogazi kao lijehu hram njegov, poruæi
metnut na vrat, i skræi se snaga moja.
svetiæte njegovo. Gospod vrœe u
Gospod me predade takvima, kojih ne zaborav na Sionu blagdane i subotu. U
mogu prevladati. œestokom gnjevu svojemu odbaci
15 Sve je junake moje ugrabio Gospod kralja i sveøenika.
usred mene. Sazvao proti meni 7 Pogrdi Gospod œrtvenik svoj, zamrzi
sveçanost, da pogubi ratnike moje. na svetiæte svoje. Pusti da padnu u
Gospod je sam kao groœåe u kaci ruke neprijatelju zidovi dvorova
izgazio djevojku køer Judinu. njegovih. Stade ih vika u kuøi
16 Zato ja moram gorko plakati; oko Gospodnjoj kao u dan blagdana.
moje pliva u suzama. Daleko je od 8 Odluçi Gospod da uniæti zidove køeri
mene utjeæitelj, koji bi me okrijepio.
sionske. Rasteœe mjeraçko uœe i ne
Postiåena su djeca moja, jer je ustavi ruke svoje kod ruæenja.
nadvladao neprijatelj.” Raœalosti opkop i zid; tugovali su
17 Sion pruœa ruke svoje; nema mu skupa.
utjeæitelja. Gospod je podigao 9 Utonuæe u zemlju vrata njezina;
unaokolo proti Jakovu neprijatelje polomi i razbi prijevornice njezine. Kod
njegove, Jerusalem posta kod njih neznaboœaca su klali njezin, knezovi
gadan. njezini. Nema viæe zakona. I proroci
18 “Gospod je jedini pravedan; jer janjezini ne dobivaju viåenja od
sam mu prkosio. Çujte, svi narodi, i Gospoda.
vidite bol moju! Djevojke moje i mladiøi
10 Æuteøi sjede na zemlji starci køeri
moji otidoæe u nevolju. sionske, posuli su prahom glavu
19 Pozvao sam milosnike svoje, ali susvoju, vreøom se ogrnuli. Pognule k
oni bili nevjerni. Sveøenici moji, zemlji glavu svoju djevojke
starjeæine moje poginuæe u gradu jerusalemske.
traœeøi jela, da produlje œivot svoj.11 Ispadoæe mi oçi od plaça; grudi moje
20 Pogledaj, Gospode, kako mi je teæko;
hoøe da puknu. Sav mi je œivot otet
nutrina moj a gori! U grudima mi se zbog pada køeri moga naroda, jer
prevrøe srce; jest, velik je bio prkos
dijete i nejaçe ginu na ulicama
moj! Vani bjesni maç, a unutra smrt. gradskim.
21 Çuli su, kako jecam, ali ne naåoh 12 Svojim materama viçu: “Gdje je
nikakva utjeæitelja. Svi su neprijatelji
kruh?” Ginu kao smrtna rana na
moji çuli za nesreøu moju, radosni, da
ulicama gradskim, izdiæu duæu svoju
si to uçinio, da si poslao dan, kojim si
na grudima matera svojih.
zaprijetio. Nek ih pogodi kao mene! 13 Æto da ti predoçim, çim da te
22 Nek izaåe pred lice tvoje sva zloøa
izjednaçim, køeri jerusalemska?
njihova! Tada uçini njima, æto si uçinio
Kakvu øu ti priliku naøi, da te utjeæim,
meni za sve grijehe moje.” Jer su bezdjevojko, køeri sionska? Jer je velika
broja uzdasi moji, slabo je srce moje.”
kao more nesreøa tvoja; tko da te
iscijeli?
Tuœaljke 2 14 Proroci tvoji navjeæøivali ti laœ i
1 Ah, kako naoblaçi Gospod u gnjevu prijevaru, nijesu otkrivali krivnje
svojemu køer sionsku! Baci s neba na tvoje, da okrenu sudbinu tvoju. Samo
Tuœaljke 580
su ti utvare govorili, da te prevare i 10 Bio mi je kao medvjed æto vreba, lav
zavedu. u skrivaliætu.
15 Nad tobom pljeskaju rukama svi, 11 Odvukao me s puta, razderao me.
koji prolaze putem. Æiøu i maæu Pustio me da uginem.
glavom nad køerju jerusalemskom: 12 Nategao luk svoj, stavio me za
“To li je grad, za koji su govorili da je biljegu strijeli svojoj.
najljepæi, milina svemu svijetu?” 13 Probo mi bubrege strijelama iz
16 Otvaraju usta na te svi neprijatelji tobolca svojega.
tvoji. Ækripe zubima, æiøu i viçu: “Ha, 14 Postao sam podsmijeh svemu
mi proœdrijesmo! Jest, ovo je dan narodu svojemu, ruglo njihovo svaki
naæega nadanja; doçekasmo ga, dan.
doœivjesmo!” 15 Nasitio me gorçinom; dao mi pelin
17 Svræio je Gospod, æto je naumio, da pijem.
prijetnju svoju ispunio, koju je davno 16 Polomio mi zube kamenjem, dao mi
rekao: razorio je nemilice, razveselio je pepeo da jedem.
tobom neprijatelja, uçinio je 17 Uzeo si mir duæi mojoj, zaboravio
ponosnim protivnik tvoje. sam sreøu.
18 O poviçi gore visoko Gospodu, 18 Rekoh: “Ode mi œivot, ufanje moje u
djevojko, køeri sionska! Daj da teku Gospoda.”
suze tvoje kao potok dan i noø! Ne daji 19 Spomeni se nevolje moje,
sebi nikada mira; neka se oko tvoje tumaranja mojega, pelina gorkoga!
nikada ne odmori! 20 Mnogim mudrovanjem skuçena je u
19 Ustani! Tuguj glasno ob noø, u meni duæa moja.
poçetku straœe! Izlijevaj srce svoje kao 21 Ovo øu pomisliti u sebi, iz toga øu
vodu pred licem Gospodnjim! Podiœi k ufanje crpsti:
njemu ruke svoje za œivot djece svoje, 22 Milost je Gospodnja, da nijesmo
æto ginu od gladi na uglovima svih sasvim uniæteni, neiscrpljivo je
ulica! milosråe njegovo.
20 “Gospode, vidi ipak i pogledaj, 23 Ponavljaju se svako jutro. Vrlo je
kojemu si uçinio ovako! Jesu li smjele velika vjernost tvoja.
œene jesti plod tijela svojega, djeçicu 24 Velim: “Gospod je dio moj; zato se
svojega staranja? Je li se smjelo u ufam u njega.”
svetiætu Gospodnjem ubijati 25 Gospod je dobrostiv onome, koji ga
sveøenika i proroka? çeka, duæi, koja ga traœi.
21 Na ulicama leœe na zemlji djeçak i 26 Dobro je mirno çekati pomoø
starac. Djevojke moje i mladiøi moji Gospodnju.
padoæe od maça. Ti i ih pobio u dan 27 Dobro je svakome nositi jaram svoj
gnjeva svojega, poklao si ih okrutno od mladosti.
22 Sazvao si kao na blagdan odasvud 28 Neka sjedi sam i æuti, cad mu on
one, koji me straæe. U dan gnjeva dosudi!
Gospodnjega nije bio nitko, koji bi 29 Neka prigne k prahu usta svoja;
utekao i umaknuo. Koje othranih i moœda joæ ima ufanja!
briœno odgojih, njih mi neprijatelj moj 30 Neka podmetne obraz svoj onome,
pobi. koji ga bije, nek se najede sramote!
31 Jer Gospod ne odbacuje za vazda,
Tuœaljke 3 32 Ako i dosudi nevolju: on se i smiluje
1 Ja sam, koji sam iskusio nevolju od u veliçini milosti svoje;
pruta gnjeva njegova. 33 Jer on iz naslade ne ruæi i ne rascvili
2 Potisnuo me je i potjerao u taman ljude.
mrak. 34 Kad su gazili nogama sve
3 Proti meni obraøa ruku svoju uvijek zarobljenike u zemlji,
iznova povazdan. 35 Kad su izvrtali pravo çovjeka pred
4 Uçinio je, da uvene tijelo moje, koœa oçima Sveviænjega,
moja, polomio je kosti moje. 36 Kad su tlaçili çovjeka pred sudom:
5 Sazidao je i nagomilao oko mene ne vidi li to Gospod?
otrovnu nevolju. 37 Tko je taj, koji je zapovjedio i zbilo se,
6 U tamu me obavio kao mrtvace a Gospod da nije zapovjedio?
davnih vremena. 38 Ne dolazi li nesreøa i sreøa po
7 Ogradio me, da ne izaåem, oteæçao mi zapovijedi Sveviænjega?
okove moje. 39 Zaæto se tuœi çovjek, koji joæ œivi,
8 Kad viçem i zovem, on ne çuje vapaja çovjek zbog kazni svojih?
mojega, 40 Ispitajmo, pretraœimo putove svoje,
9 Zazidao je putove moje tesanim obratimo se Gospodu!
kamenom, povaljao stazu moju. 41 Podignimo srce i ruke k Bogu u
581 Tuœaljke
nebu! zeåi. Djeçica su iskala kruha, a nitko
42 Grijeæili smo i bunili smo se; tada im ga nije lomio.
nam nijesi oprostio. 5 Koji su nekoø jeli poslastice, ginu na
43 Obavio si se gnjevom, progonio si ulici. Koje su nosili na grimizu, valjaju
nas, ubijao neætedice; se u blatu.
44 Zaogrnuo si se u oblak, da viæe ne 6 Jer je krivnja køeri naroda mojega
prodre molitva; bila veøa od grijeha Sodome, koja je
45 Uçinio si od nas smeøe, izmet usred bila sruæena u ças, a da se nijesu
naroda. trudile ruke.
46 Razjapili usta svoja proti nama svi 7 Knezovi njezini sjali su jasnije od
neprijatelji naæi. snijega, bjelje od mlijeka. Crvenije bilo
47 Zadesi nas groza i jama, uniætenje i je tijelo njihovo od korala, lik je njihov
zatiranje. bio kao safir:
48 Potoci vode teku iz oçiju mojih zbog 8 Ali je lice njihovo postalo crnje od
pada køeri naroda mojega. çaåe, ne poznaju se na ulicama. Koœa
49 Oçi moje liju suze bez prestanka, im se prilijepila za kosti, osuæila se kao
50 Dokle Gospod ne pogleda i ne vidi s drvo.
neba. 9 Sretniji je tko je pao od maça, negoli
51 Oko moje muçi duæu moju zbog svih tko je poginuo od gladi: polagano ginu
køeri grada mojega. oni od nestaæice hrane.
52 Tjerali su me kao pticu neprijatelji 10 Kuhale su vlastitom rukom njeœne
moji ni za æto. œene djecu svoju. Ona su im bila
53 Svaljivali su u jamu œivot moj, bacali hrana, kad je padala køi naroda
kamenje na me. mojega.
54 Vode su pokrile glavu moju; 11 Iscrpao je Gospod gnjev svoj, izlio je
pomislio sam: “Izgubljen sam.” jarost srdœbe svoje, oganj je na Sionu
55 Tada sam zazvao, Gospode, l ime raspalio, æto proœdrije tvråe njegove.
tvoje iz dubine jame. 12 Nikada nijesu pomislili kraljevi
56 Ti si çuo zaziv moj: “Ne zatiskuj uha zemaljski, ni svi stanovnici zemaljski,
svojega vapaju mojemu!” da bi uæli tlaçitelj i neprijatelj na vrata
57 Bio si blizu mene, kad sam te zvao, Jerusalema.
rekao si: “Ne boj se!” 13 Dogodilo se to za grijehe proroka
58 Vodio si, Gospode, stvar moju, njegovih, za opaçine sveøenika
izbavljao si œivot moj. njegovih, koji su prolijevali usred
59 Vidio si, Gospode, krivdu moju; njega krv pravednika.
pribavi mi pravicu! 14 Vrludali su kao slijepci po ulicama,
60 Vidio si svu osvetljivost njihovu, sve okaljani krvlju, da se çovjek nije
osnove njihove proti meni. mogao dotaøi haljina njihovih.
61 Çuo si ruganje njihovo, Gospode, 15 Vikali su im: “Natrag, neçist, natrag,
sve osnove njihove proti meni, natrag! Ne dodijevajte ga se!” Kad bi
62 Mojih protivnika govore i spletke bjeœali i skitali se, tada bi se govorilo
proti meni povazdan. meåu neznaboæcima: “Ne smiju dalje
63 Pogledaj sjedenje i ustajanje boraviti.”
njihovo: ja sam podsmjeænica njihova. 16 Lice ih je Gospodnje rasulo; on ih
64 Gospode, ti øeæ im platiti po djelu viæe ne moœe. Prezirali su çast
ruku njihovih. sveøenika, nijesu ætedjeli staraca.
65 Zaslijepit øeæ srca njihova; kletva 17 Oçi naæe uzalud çeznu joæ uvijek za
tvoja na njih! pomoøi. Na straœari svojoj çekali smo
66 Ti øeæ ih u gnjevu progoniti, uniætiti narod, koji ne pomaœe.
ih pod nebom, Gospode! 18 Sprijeçiæe nam, vrebajuøi nam
korake, da hodimo po ulicama svojim.
Tuœaljke 4 Svræetak je naæ bio, dani se naæi
1 Ah, kako je poblijedjelo zlato, kako se navræili; jest, doæao je svræetak naæ.
je pokvarila kovina plemenita! 19 Progonitelji naæi bili su joæ brœi od
Razasuto je sveto kamenje po orlova nebeskih. Gonili su nas po
uglovima svih ulica. gorama, vrebali nas u pustinji
2 Plemeniti sinovi Siona, nekoø zlatom 20 Bio je naæ œivotni dah, pomazanik
izmjereni, kako su cijenjeni kao Gospodnji, uhvaøen u jame njihove, a
zemljani sudovi, kao djelo ruke za njega smo mislili: “U sjeni njegovoj
lonçarove! œivjet øemo meåu narodima.”
3 I çagalji podaju grudi, doje mlade. Køi 21 Raduj se i veseli, køeri edomska,
naroda mojega okrutna je kao nojevi koja stanujeæ u zemlji Usu! I na te øe
pustinje. joæ doøi çasa; opit øeæ se i otkrit øeæ se.
4 Jezik je nejaçetu prionuo za nepce od 22 Krivnja je tvoja uniætena, køeri
Tuœaljke 582
sionska; on te viæe ne izgoni. On øe 11 Sramotili su œene na Sionu, djevojke
kazniti krivnju tvoju, køeri edomska, po gradovima Judinim.
otkrit øe grijehe tvoje. 12 Knezovi su bili vjeæani od l njih,
prezrena je bila çast staraca.
Tuœaljke 5 13 Mladiøi nose mlin; pod teretom drva
1 Spomeni se, Gospode, æto nas je posrøu djeçaci.
zadesilo! Pogledaj i vidi sramotu naæu! 14 Na vratima ne sjede viæe starci;
2 Baætina naæa dopade drugima, kuøe mladiøe ne sjedinjuje igra.
naæe strancima. 15 Nestalo je radosti srcu naæemu, igra
3 Sirote smo, bez oca, matere naæe kao se naæa pretvorila u œalost.
udovice. 16 Pala nam je kruna s glave; teæko
4 Pijemo za novac vodu svoju, moramo nama, æto smo sagrijeæili!
plaøati za drva vlastita. 17 Stoga je srce naæe oslabilo, stoga je
5 Na vratu su nam tlaçitelji iscrpljeni oko naæe potamnjelo:
smo i ne nalazimo mira. 18 Zbog gore Siona, æto je opustjela, i
6 Pruœili smo ruku Egiptu i Asiriju, da lisice brzaju po njoj.
se nasitimo. 19 Ti, Gospode, stolujeæ u vijeke,
7 Oci su naæi sagrijeæili i nema ih viæe. prijestolje tvoje stoji odvijeka dovijeka.
Opaçine njihove moramo mi nositi. 20 Zaæto hoøeæ da nas zaboraviæ
8 Sluge su gospodari nad nama; nitko dovijeka, da nas ostaviæ zauvijek?
nas ne izbavlja iz ruku njihovih. 21 Obrati nas, Gospode, k sebi! Mi se
9 Donosimo sebi kruh sa strahom za vraøamo natrag. Ponovi dane naæe
œivot od maça u pustinji. kako su bili prije!
10 Kao peø gori koœa nas u œeravici 22 Ili si nas zar sasvim odbacio? Srdiæ
gladi. li se na nas toliko?
Ezekiel
1 U tridesetoj godini, u çetvrtom lice lavovo, slijeva lice volujsko,
mjesecu, peti dan toga mjeseca, kad unutra lice orlovo, u sva çetiri biøa.
sam boravio meåu zarobljenicima na 11 Krila su njihova bila gore ispruœena.
rijeci Kebaru, otvori se nebo i vidjeh Sa dva su se doticala, a sa dva su
viåenja boœanska. prekrivala tjelesa svoja.
2 Peti dan toga mjeseca, u petoj godini 12 Svako je iælo pravo naprema se.
iza odvoåenja kralja Jojakina, Kamo ih je duh tjerao da idu, tamo su
3 Doåe rijeç Gospodnja Ezekielu, sinu iæla. Nijesu se okretala, kada bi iæla.
sveøenika Buzija u zemlji Kaldejaca na 13 U sredini biøa bilo je neæto, æto je
rijeci Kebaru, i ruka Gospodnja doåe izgledalo kao œivo ugljevlje, kao baklje.
ondje na njega. Ove su iæle izmeåu biøa tamo i amo.
4 Imao sam ovo viåenje: “Sa sjevera Oganj je imao svijetao sjaj, i munje su
udari vihor sa silnim oblakom, punim izlazile iz ognja.
ognja, æto je buktio. Okruœivala ga je 14 Biøa su trçala tamo i amo, tako da je
svjetlost, a iznutra je sjao kao svjetlac izgledalo, kao da su munje sijevale.
u ognju. 15 Kad sam promatrao biøa, vidjeh
5 Posred njega prikazaæe se prilike, æto toçak uz biøa na zemlji na çetiri strane
su bile nalik na çetiri œiva biøa. Izgled njihove.
njihov bio je ovaj: Imala su priliku 16 Toçkovi i naprava njihova imali su
çovjeçju. izgled krizolita. Sva çetiri imala su
6 Svako je imalo çetiri lica i svako od jedan isti oblik. Izgledali su i bili su
njih çetiri krila. tako izraåeni, kao da bi jedan toçak
7 Noge njihove bile su prave i stope iæao kroz drugi.
njihove kao u teleta. Sijevale su kao 17 Kad su trçali, mogli su se kretati na
mjed blistava. sve çetiri strane. Pri voœnji nijesu se
8 Ruke çovjeçje pokazale se pod trebali okretati.
krilima njihovim na sve çetiri strane, 18 Naplatnice su njihove bile vrlo
lica njihova i krila njihova. visoke i straæne za gledanje. Unaokolo
9 Krila su se njihova doticala - nijesu se bile su naplatnice pune oçiju u sva
okretala, kada bi iæla; svako je biøe iælo çetiri!
naprema se. 19 Kad bi se biøa kretala naprijed,
10 Izgled lica njihova bio je ovaj: trçali su i toçkovi uz njih, i kad bi se
sprijeda imala su lice çovjeçje, zdesna biøa podigla od zemlje, podigli su se i
583 Ezekiel
toçkovi. rod nepokoran - , neka ipak znaju, da
20 Kamo bi ih duh tjerao da idu, tamo je prorok meåu njima.
su iæli toçkovi, æto bi se Podizali 6 A ti, sine çovjeçji, ne boj ih se i ne plaæi
zajedno s njima; jer je dah biøa bio u se njihovih rijeçi, iako je oko tebe
toçkovima. draça i trnje i boraviæ meåu
21 Kada su se kretala biøa, iæli su i skorpionima! Ne boj se njihovih rijeçi!
toçkovi s njima; kada bi ona stala, stali Ne dræøi pred njihovim licem, jer su rod
bi i ovi. Kada bi se ona podizala od nepokoran!
zemlje, podizali su se toçkovi 7 Navjeæøuj im rijeçi moje, posluæali ili
istodobno s njima; jer je duh biøa bio u ne, jer su uporni.
njima. 8 Ali ti, sine çovjeçji, sluæaj, æto øu ti
22 Nad glavama biøa bilo je vidjeti neku izreøi! Ne budi nepokoran kao taj rod
vrstu svoda nebeskoga iz divna uporni! Otvori usta svoja i jedi æto ti
kristala, æto se je prostirao gore nad dadnem!”
glavama njihovim. 9 Tada vidjeh ruku pruœenu prema
23 Pod svodom nebeskim bila su krila meni i u njoj svitak knjige.
njihova pruœena, jedna prema 10 On ga razvi preda mnom. Bio je
drugima, dva od svakoga; dva druga, ispisan na prednjoj strani i na
æto su ih mala, prekrivala su tijela suprotnoj strani. Bili su u njem
njihova. napisani plaç, uzdisaji i jauci.
24 Çuo sam huku krila njihovih, æto je
bila kao huka mnogih voda, kao Ezekiel 3
grmljavina Svemoønoga. Kad bi iæla, 1 On mi reçe: “Sine çovjeçji, pojedi æto
bila je glasna huka kao graja u taboru. je pred tobom; pojedi taj svitak, onda
25 Kad bi stala, spustila bi se mirno idi i govori kuøi Izraelovoj!”
krila njihova. I zaori glas iznad svoda 2 Otvorio sam usta svoja, i on mi dade
nebeskoga, æto je bio nad glavama svitak da jedem.
njihovim. Kad bi stala, spustila bi se 3 I reçe mi: “sine çovjeçji, uzmi taj
mirno krila njihova. svitak, æto ti ga dajem, u sebe i pusti da
26 Iznad svoda nebeskoga, æto se je uåe u tvoju nutrinu!” Ja ga pojedoh, i
nalazio nad glavama njihovim, bilo je bio mi je u ustima sladak kao med.
neæto, æto je izgledalo kao safir kamen 4 Nato mi zapovjedi: “Sine çovjeçji,
i bilo kao prijestolje. Na njemu gore, æto ustani, idi kuøi Izraelovoj i govori im u
je bilo kao prijestolje, hila je prilika, æto moje ime!
je izgledala kao çovjek. 5 Jer se ne æaljeæ k narodu nepoznata
27 Vidjeh neæto kao sjajan svjetlac, jezika i nerazumljiva govora, nego kuøi
neæto, æto je izgledalo kao oganj Izraelovoj;
naokolo. Od bedara gore i od bedara 6 I ne k mnogim narodima nepoznata
dolje vidjeh kao oganj i svjetlost oko jezika i nerazumljiva govora, kojima
njega. rijeçi ne razumijeæ. Kad bih te poslao k
28 Kao æto izgleda duga, kad se pojavi u njima, posluæali bi te.
dane daœda, tako je izgledala svjetlost 7 Ali te kuøa Izraelova neøe posluæati,
oko njega. To je bio izgled prikazanja jer i mene neøe da posluæaju, jer je sva
slave Gospodnje. Ja je vidjeh i padoh kuøa Izraelova tvrda obraza i
niçice na svoje lice. Tada sam çuo glas otvrdnula srca.
jednoga koji je govorio. 8 Ali evo, çinim tvoj obraz tvrdim kao
njihov i çelo tvoje tako tvrdo kao
Ezekiel 2 njihovo.
1 On mi reçe: “Sire çovjeçji, postavi se 9 Kao dijamant, tvråe od hridine, çinim
na noge svoje; jer hoøu da govorim s ti çelo. Ne boj ih se, ne dræøi pred licem
tobom!” njihovim, jer su rod nepokoran.”
2 Tada doåe duh u mene kad mi je on 10 Dalje mi reçe: “Sine çovjeçji, uzmi
govorio, i postavi me na noge moje; i sve rijeçi, æto ti ih priopøujem, u srce
sluæao sam onoga, koji se je svoje i sluæaj ih uæima svojim!
razgovarao s menom. 11 Ustani, idi k zarobljenicima, k
3 On mi reçe: “Sine çovjeçji, ja te æaljem sinovima naroda svojega, govori im i
k sinovima Izraelovim, k plemenima reci: ‘Ovako veli svemoguøi Gospod,’
odmetniçkim, koji se pobuniæe proti posluæali ili ne posluæali!”
meni. Oni i oci njihovi grijeæili su proti 12 Tada me podiœe duh gore. Çuo sam
meni sve do dana danaænjega. za sobom glasan, silan i æum, kada se
4 To su sinovi drska obraza i otvrdnula diœe sa svojega mjesta slava
srca. K njima te æaljem Reci im: “Ovako Gospodnja,
veli svemoguøi Gospod. 13 Naime huku krila onih biøa, æto se
5 I posluæaju li ili ne posluæaju - jer su jedna drugih doticala, i prasku
Ezekiel 584
toçkova uz njih. Bio je glasan, silan veli svemoguøi Gospod.’ Tko øe sluæati,
æum. neka sluæa! Tko neøe sluæati, neka ne
14 Duh me dakle podiœe gore, uze me, sluæa, jer su rod nepokoran.
i ja sam ozbiljno iæao u uzbuåenosti
duha svojega; jer je ruka Gospodnja Ezekiel 4
teæko leœala na meni. 1 Sine çovjeçji, uzmi opeku, metni je
15 Tako doåoh k zarobljenicima u Tel- preda se, izreœi na njoj grad, naime
Abib, koji su stanovali na rijeci Jerusalem!
Kebaru, gdje su se bili naselili. Ondje 2 Onda otvori proti njemu opsadu,
sam boravio sedam dana posve sagradi kule opsadne proti njemu i
uzbuåen meåu njima. iskopaj opkop proti njemu! Onda
16 Poslije sedam dana doåe mi rijeç postavi tabor proti njemu i namjesti
Gospodnja. unaokolo zidodere proti njemu!
17 “Sine çovjeçji, postavio sam te 3 Potom uzmi tavicu gvozdenu i metni
straœarem kuøi Izraelovoj. Kad çujeæ je kao gvozden zid izmeåu sebe i grada!
rijeç iz mojih usta, opomenut øeæ ih u Tada baci na njega poglede prijetnje,
moje ime. kao da bi on bio opsjednut, i kao da si
18 Kad kaœem bezboœniku: ‘Poginut ti opsjedatelj njegov! To je kob kuøi
øeæ!’ a ti ga ne opomeneæ i ne progo- Izraelovoj.
voriæ mu, da odvratiæ bezboœnika od 4 Onda leœi na lijevu stranu svoju i
opakog puta njegova i da ga saçuvaæ u metni na nju krivnju kuøe Izraelove;
œivotu, to øe bezboœnik poginuti zbog koliko dana odleœiæ na njoj, toliko øeæ
svoje opaçine; ali øu krv njegovu iskati nositi krivnju njihovu.
iz tvoje ruke. 5 Ja øu ti godine grijeha njihovih
19 Ako li ti opomeneæ Bezboœnika a on raçunati kao isto toliko dana, naime
se ne vrati od bezboœnosti svoje i od trista i devedeset dana, za kojih øeæ
opakog puta svojega, to øe on poginuti nositi krivnju kuøe Izraelove.
zbog opaçine svoje; a ti si spasio duæu 6 Kad ih navræiæ, leœi opet na desnu
svoju. stranu i uzmi na sebe krivnju kuøe
20 Ako se pravednik odvrati od Judine za çetrdeset dana; za svaku
pravednosti svoje i çini zlo, to øu mu ja godinu raçunam ti jedan dan.
podmetnuti na æto øe se spotaøi, da 7 Pritom øeæ upraviti lice svoje na
pogine. Ako ga ti tada nijesi opsadu Jerusalema. Miæica tvoja neka
opomenuo, to øe on poginuti zbog je ispruœena! Tako øeæ prorokovati
opaçine svoje, i pravedna djela proti njemu.
njegova, æto ih je çinio, neøe se dalje 8 Evo, ja meøem konopce na te, da se ne
spominjati; ali øu krv njegovu iskati iz moœeæ okrenuti s jedne strane na
tvoje ruke. drugu, dok ne navræiæ dane tjeskobe
21 Ako li si ti njega, pravednika, svoje.
opomenuo, da on, pravednik, ne 9 Uzmi pæenice, jeçma, boba, leøe,
grijeæi viæe, i on ne grijeæi viæe, to øe prohe i grahorice, saspi to u jedan sud
pravednik ostati u œivotu; jer se je dao i naçini sebi od toga kruh! Dokle
opomenuti, i ti si spasio duæu svoju. odleœiæ na svojoj strani, trista i
22 Ondje doåe ruka Gospodnja na me, devedeset dana, to øeæ jesti.
i on mi zapovjedi: “Ustani, izaåi na 10 Jelo tvoje, kojim øeæ se hraniti, neka
ravnicu u dolini! Ondje øu govoriti s iznosi izmjereno dvadeset æekela na
tobom.” dan; jedi ga na rokove!
23 Ustadoh i izaåoh na ravnicu u 11 I vodu øeæ piti na mjeru, naime
dolini. Ondje vidjeh gdje stoji slava jednu æestinu ina; pij je na rokove!
Gospodnja, kako sam je bio gledao na 12 Kruh øeæ jesti pripravljen kao
rijeci Kebaru, i ja padoh niçice na svoje jeçmen kolaç; na njihove oçi peøi øeæ
lice. ga na neçisti çovjeçjoj.
24 Ali doåe duh na me i postavi me na 13 I reçe Gospod: “Isto øe tako sinovi
noge moje. On mi reçe: “Idi, zatvori se u Izraelovi jesti neçista jela meåu
kuøu svoju! neznaboæcima, kamo øu ih odagnati.”
25 Sine çovjeçji, evo: “metnut øe na te 14 Tada rekoh: “Ah, svemoguøi Boœe,
konopce i svezat øe te njima. Ti onda nikada se nijesam okaljao neçistim;
neøeæ izlaziti meåu njih. mesa od palih ili razdrtih œivotinja od
26 Ja øu uçiniti da ti se jezik prilijepi za mladosti do sada nijesam joæ nikada
nepce tvoje, i ti øeæ zamuknuti i neøeæ jeo; meso pokvareno nije joæ nikada
im biti opominjaç; jer su rod uælo u usta moja.”
nepokoran. 15 On mi odgovori: “Dobro, dopustit øu
27 Ali kad progovorim s tobom, otvorit ti goveåu balegu mjesto çovjeçje
øu ti usta, i ti øeæ im navijestiti: ‘Ovako neçisti; stim moœeæ ispeøi kruh svoj.”
585 Ezekiel
16 Dalje mi reçe: “Sine çovjeçji, evo, ja ja, Gospod, govorio u revnosti svojoj,
øu u Jerusalemu slomiti ætap kruha. kad izvræim gnjev svoj na njima.
Oni øe morati jesti kruh na mjeru i u 14 Uçinit øu od tebe pustoæ i sramotu
tjeskobi. I vodu øe morati piti na mjeru meåu narodima oko tebe, pred oçima
i grozi. svakoga, koji prolazi.
17 Oni øe imati oskudicu na kruhu i 15 Postat øeæ rug i podsmijeh,
vodi, i jedan kao drugi ginut øe i opomena i grozota meåu narodima
iæçeznut øe zbog krivnje svoje. oko sebe, kad izvræim na tebi sud u
gnjevu i jarosti i ljutim kaznama, - ja,
Ezekiel 5 Gospod, rekoh -
1 A ti, sine çovjeçji, uzmi maç oætar! 16 Kad pustim na te ljute strijele gladi,
Upotrijebi ga kao britvu za se i pusti je æto donose propast, æto øu ih pustiti da
preko glave svoje i preko brade svoje! vas uniætim, i kad navalim na vas glad
Onda uzmi tezulju i razdijeli vlasi! i slomim vam ætap kruha.
2 Jednu treøinu spali usred grada, kad 17 Pustit øu na vas glad i divlje zvijeri,
bude vrijeme opsade Drugu treøinu koje øe ti ugrabiti djecu. Kuga i krv doøi
uzmi i isijeci je maçem oko grada! øe na te, i pustit øu maç na te. Ja,
Posljednju treøinu razaspi u vjetar! Ja Gospod, rekoh.”
øu trgnuti maç za njima.
3 Od toga uzmi malo i zaveœi u skut Ezekiel 6
haljine svoje! 1 Rijeç Gospodnja doåe mi ovako
4 Od toga uzmi opet neke, baci ih u govoreøi:
oganj i spali ih! Odatle øe izaøi oganj na 2 “Sine çovjeçji, upravi lice svoje proti
svu kuøu Izraelovu. gorama Izraelovim, prorokuj proti
5 Ovako veli svemoguøi Gospod: “Tako njima
biva s Jerusalemom. Postavio sam ga 3 I reci: “Vi gore Izraelove, çujte rijeç
usred naroda i oko njega, zemlje. svemoguøega Gospoda! Ovako veli
6 Ali se je pokazao proti zakonima svemoguøi Gospod gorama i visinama,
mojim nepokoran i radio je bezboœnije dolinama i gudurama: “Zaista, ja øu
nego neznaboæci; ogrijeæio se je o pustiti na vas maç i sruæit øu œrtvene
zapovijedi moje veøma nego zemlje oko uzvisine vaæe.
njega; jer su prezreli moje zapovijedi i 4 Vaæi øe se œrtvenici raskopati, vaæi øe
nijesu hodili po mojim zakonima.” se sunçani stupovi razruæiti, i vaæe øu
7 Zato veli svemoguøi Gospod: “Jer ste pobijene pobacati pred idole vaæe.
bili nepokorniji od neznaboœaca oko 5 Poloœit øu mrtva tjelesa sinova
vas, jer nijeste hodili po mojim Izraelovih pred idolske likove njihove i
zakonima i nijeste izvræavali mojih porazbacat øu kosti vaæe oko œrtvenika
zapovijedi, pa ni po zapovijedima vaæih.
neznaboœaca oko vas nijeste radili. 6 Posvuda, gdje stanujete, gradovi øe
8 Zato ovako veli svemoguøi Gospod: se opustoæiti i uzvisine øe se poruæiti.
“Evo, i ja øu doøi na te i u sredili tvojoj Tako øe se œrtvenici vaæi raskopati i
odrœat øu sud pred ocima naroda. opustjeti. Idoli øe se vaæi izlomiti i
9 Zbog svih gadova tvojih uçinit øu ti, uniætiti, sunçani stupovi vaæi isjeøi øe
æto joæ nijesam uçinio nikada; æto tako se i loæa øe se djela vaæa uniætiti.
neøu viæe uçiniti nikada. 7 Pobijeni øe padati u sredini vaæoj, i vi
10 Zato øe u sredini tvojoj oci jesti djecu øete spoznati, da sam ja Gospod.
svoju i djeca oce svoje. Izvræit øu na 8 Ipak øu neke od vas, koji umaknu
tebi sud i razasut øu posljednji ostatak maçu, ostaviti meåu narodima, kad se
tvoj u sve vjetrove. rasijete po zemljama.
11 Tako ja œiv bio!”, veli svemoguøi 9 Tada øe se oni od vas, koji umaknu,
Gospod, “ti si zaista oskvrnio moje maçu narodima, kamo su bili
svetiæte svakojakim neçistoøama odvedeni kao zarobljenici, spomenuti
svojim i svakojakim gadovima svojim. mene, kad slomim srce njihovo, æto se
Zato øu i ja tebe potrti. Oko moje neøe je bilo odmetnulo od mene u bluåenje
imati milosråa, i neøu ætedjeti. idolsko, i oçi njihove, æto su se pribile
12 Treøina øe tvoja pomrijeti od kuge i uz gadne idole svoje. Sami øe sebi biti
od gladi øe izginuti u sredini tvojoj. mrski zbog zla, æto ga poçiniæe u svim
Druga øe treøina tvoja pasti od maça gadovima svojim.
oko tebe. Posljednju treøinu tvoju 10 I spoznat øe, da sam ja Gospod, i da
razasut øu u sve vjetrove i trgnut øu nijesam prijetio uzalud, da øu im
maç za njima. nanijeti tu nesreøu.’”
13 Tako øe se gnjev moj sasvim izvræiti. 11 Ovako veli svemoguøi Gospod:
Smirit øu jarost svoju na njima i tako “Pljesni rukama, lupi nogama i vikni
øu se osvetiti. Oni øe spoznati, da sam Jaoh!, na sve zle gadove kuøe
Ezekiel 586
Izraelove; jer øe pasti od maça, gladi i œiv, jer se proroçanstvo o svemu
kuge. imanju njihovu neøe opozvati.
12 Tko boravi u daljini, umrijet øe od Potkopao je svatko œivot svoj krivnjom
kuge; tko je blizu, past øe od maça; tko svojom. Nitko se ne oslobaåa.
joæ ostane od opkoljenih, poginut øe od 14 Zatrubite u rog! Spremite sve! Ali
gladi; jer øu iskaliti gnjev svoj na nitko ne ide u boj, jer œestok gnjev moj
njima. dolazi na sve imanje njihovo.
13 Spoznat øete, da sam ja Gospod, kad 15 Vani bjesni maç, unutra kuga i glad.
budu pobijeni njihovi leœali meåu Tko je na polju, past øe od maça, tko u
idolima njihovim oko œrtvenika gradu, toga øe uniætiti glad i dah kuge.
njihovih, na svakom visokom humu, 16 Tko od njih umakne, bit øe po
na svim vrhuncima gorskim, pod gorama kao golubovi iz gudura. Svi øe
svakim zelenim drvetom, pod svakim jadati zbog krivnje svoje.
granatim hrastom, na mjestima, gdje 17 Sve su ruke klonule. Sva su koljena
su prinosili œrtveni miris svim idolima postala kao voda.
svojim. 18 Oblaçe se u haljine œalosti i strah øe
14 Zamahnut øu rukom svojom na njih ih zaogrnuti. Na svima je licima stid i
i obratit øu zemlju njihovu u pustaru i øela na glavama njihovim.
pustoæ, od pustinje do u Riblu, po svim 19 Srebro svoje bacaju na ulicu, i zlato
prebivaliætima njihovim. Spoznat øe, im je njihovo kao neçist. Njihovo
da sam ja Gospod.” srebro i zlato ne moœe ih spasiti u dan
gnjeva Gospodnjega. Stim ne mogu
Ezekiel 7 utiæati gladi svoje niti napuniti
1 Doåe mi rijeç Gospodnja ovako nutrine svoje; jer ih je to zavodilo na
govoreøi: grijeh.
2 “Sine çovjeçji, ovako veli svemoguøi 20 Obraøali su na oholost sjajni ures
Gospod zemlji Izraelovoj: ‘Svræetak svoj, pravili su iz toga likove gadnih
dolazi, svræetak na çetiri meåe zemlje. idola svojih. Zato çinim da im je to gad.
3 Pustit øu gnjev svoj na te, sudit øu ti 21 Tuåincima predajem to za plijen,
po putovima tvojim, platit øu ti sve zloçincima u zemlji za pljaçkanje; oni
gadno djelovanje tvoje. øe to oskvrniti.
4 Bez milosråa gleda na te oko moje. 22 Odvratit øu lice svoje od njih, i tako
Neøu se smilovati. Ne, platit øu ti opake øe oskvrniti Svetinju moju. Razbojnici
putove i dat øu da osjetiæ gadove svoje. prodrijet øe u nju i oskvrnit øe je.
Onda øete spoznati, da sam ja Gospod! 23 Naçini verige, jer je zemlja puna
5 Ovako veli svemoguøi Gospod: krvnoga djela i grad pun zloçina.
‘Nesreøa za nesreøom, evo ide! 24 Zato øu dovesti rajgore izmeåu
6 Svræetak dolazi, dokazi svræetak! naroda; oni øe zaposjesti kuøe njihove.
Budi se nad tobom! Evo dolazi! Slomit øu obijesti silnicima. Svetiæta
7 Dolazi na te kob, stanovniçe zemlje! njihova neka se oskvrne!
Dolazi vrijeme, pribliœava se dan uœasa, 25 Tjeskoba dolazi. Traœi se spasenje i
a ne radosnoga glasa po gorama. ne nalazi se.
8 Doskora øu izliti jarost svoju na te, 26 Nesreøa øe za nesreøom dolaziti.
iskalit øu gnjev svoj na tebi, sudit øu ti Glas strahote stiœe za glasom strahote.
po putovima tvojim, platit øu ti sve Tada øe traœiti proroçanstvo od
gadno djelovanje tvoje. proroka, u sveøenika neøe biti pouke i
9 Bez milosråa gleda oko moje. Neøu se u staraca savjeta.
smilovati. Platit øu ti opake putove i 27 Kralj øe jadikovati i knez øe se obuøi
dat øu da osjetiæ gadove svoje. Onda u uœas. Od straha ruke øe se narodu u
øete spoznati, da sam ja, Gospod, koji zemlji ukoçiti. Po putovima njihovim
bije. postupat øu s njima, sudit øu im po
10 Evo dana! Evo dolazi; kob je iznikla. zasluœi njihovoj. Tada øe spoznati, da
Prut cvate. Obijest provaljuje. sam ja Gospod.’”
11 Nasilje se podiglo na ætap
bezboœnosti. Niæta viæe ne ostaje od Ezekiel 8
njih: “niæta viæe od bogatstva njihova, 1 U æestoj godini, u æestom mjesecu,
niæta viæe od sjaja njihova, niæta viæe peti dan toga mjeseca, dok sam sjedio
od krasote njihove. u svojoj kuøi i starjeæine Judine sjedile
12 Dolazi vrijeme, pribliœava se dan! preda mnom, doåe ondje na me ruka
Kupac neka se ne raduje! Prodavac svemoguøega Gospoda.
neka se ne podaje œalosti, jer dolazi 2 Vidjeh najedanput priliku, æto je
gnjev œestok na sve imanje njihovo. izgledala kao çovjek. Od dijela, æto je
13 Tko prodaje, neøe viæe nikad izgledao kao bedra njegova, dolje bio je
posjedovati, æto prodaje, dokle je god oganj, i od dijela, æto je izgledao kao
587 Ezekiel
bedra njegova, gore izgledalo je kao zloçine, koje ovdje poçinjaju, nego joæ
jaka svjetlost. napuniæe i zemlju nasiljem i mene
3 Prilika pruœi kao ruku i uhvati me za svejednako draœe na gnjev? Eto, drœe
kosu na glavi. Duh me podiœe gore grane na svojemu nosu!
meåu zemlju i nebo i odnese me u 18 Zato øu i ja u gnjevu postupati proti
viåenjima boœanskim u Jerusalem na njima. Oko moje neøe gledati
ulaz nutarnjih vrata, æto stoje prema milostivo. Neøu imati milosråa. Kad mi
sjeveru. Ondje je stajao kip boœice zaviçu u sav glas, ne øu ih sluæati.”
ljubavi, æto je podraœivao
ljubomornost Gospodnju. Ezekiel 9
4 Ondje se nalazila slava Boga 1 Tada mi povika u sav glas u uæi:
Izraelova u istoj pojavi, kako sam je bio “Pribliœava se kazneni sud na grad.
vidio na ravnici u dolini. Svaki neka nosi u ruci razorno oruåe
5 On mi reçe: “Sine çovjeçji, podigni oçi svoje!”
svoje prema sjeveru!” Kad sam podigao 2 Tada doåe najedanput æest ljudi od
oçi svoje prema sjeveru, stajao je gornjih vrata, æto stoje prema sjeveru.
sjeverno od vrata œrtvenika taj kip Svaki je imao u ruci razorno oruåe
boœice ljubavi na ulazu. Jedan çovjek bio je u sredini njihovoj,
6 On mi reçe: “Sine çovjeçji, vidiæ li, æto obuçen u laneno platno, s opravom
ovi rade? Veliki su to gadovi, æto ih pisarskom uz bedricu. Doåoæe i
ovdje çini kuøa Izraelova, tako da se stadoæe pokraj œrtvenika mjedenoga.
moram udaljiti od svetiæta svojega. Ali 3 Slava Boga Izraelova bila se je podigla
øeæ vidjeti joæ veøih gadova.” od kerubina, na kojima je bila, i
7 Nato me odnese na ulaz predvorja. zaputila je k pragu hrama. Tada viknu
Kad sam pogledao oko sebe, opazih on çovjeka, koji je bio obuçen u laneno
rupu u zidu. platno i koji je imao opravu pisarsku
8 On mi zapovjedi: “Sine çovjeçji, probij uz bedricu.
taj zid!” Probio sam zid i vidio, da su tu 4 Gospod mu zapovjedi: “Idi posred
bila vrata. grada, posred Jerusalema, i zabiljeœi
9 On mi reçe: “Uåi i vidi opake gadove, ‘Tau’ na çelo ljudima, koji uzdiæu i
æto ih çine ovdje!” jadikuju zbog svih gadova, æto su se
10 Uåoh i pogledah oko sebe. Tu su bile çinili u njemu!”
svakojake slike crvi i gmazova. Svi 5 A drugima reçe pred uæima mojim:
gadovi idolski kuøe Izraelove bili su “Idite za njim u grad i pobijte ga! Oko
urezani po zidu unaokolo. vaæe neka ne gleda milostivo, i nemajte
11 Sedamdeset ljudi izmeåu starjeæina milosråa!
kuøe Izraelove stajalo je pred njima, 6 Starce, mladiøe, djevojke, djecu i
Jaazanija, sin Æafanov, u sredini œene pobijte do uniætenja! Ali ne dirajte
njihovoj. Svaki je imao kadionicu ni u jednoga, koji nosi na sebi Tau!
svoju u ruci, i dizao se gore gust oblak Poçnite od moga svetiæta” Oni poçeæe
od kada. od ljudi, starjeæina, æto su stajali pred
12 Tada mi reçe: “Vidiæ li, sine çovjeçji, hramom.
æto çine starjeæine kuøe Izraelove u 7 On im zapovjedi: “Oskvrnite kuøu i
mraku, svaki u sobi svojega idola? Jer napunite predvorja pobijenima! Onda
misle: “Gospod nas ne vidi; Gospod je izaåite!” Tada izaåoæe i uçiniæe u gradu
ostavio ovu zemlju.” krvoproliøe.
13 Tada mi reçe: “Vidjet øeæ joæ veøih 8 Kada su tako ubijali i ja bio ostao
gadova, æto ih oni çine.” sam, tada padoh na lice svoje i
14 Nato me odvede na ulaz sjevernih povikah: “Ah, svemoguøi Gospode,
vrata kuøe Gospodnje. Tu su sjedile hoøeæ li zatrti sav ostatak Izraelov, kad
œene, æto su plakale za Tamuzom. tako izasipaæ gnjev svoj na
15 On mi reçe: “Vidiæ li, sine çovjeçji? Jerusalem?”
Vidjet øe joæ veøih gadova od ovih.” 9 On mi odgovori: “Krivnja kuøe
16 Nato me odvede u nutarnje Izraelove i Judine velika je preko svake
predvorje kuøe Gospodnje. Tu na mjere. Zemlja je puna krvi i grad je pun
ulazu u hram Gospodnji, izmeåu nasilja; jer misle: “Gospod je ostavio
trijema i œrtvenika za œrtve paljenice, zemlju, i Gospod ne vidi.
bilo je oko dvadeset i pet ljudi, æto su 10 Zato moje oko neøe gledati
imali leåa svoja okrenuta prema milostivo. Neøu imati milosråa. Put
hramu, a lice svoje okrenuto prema njihov obratit øu na glavu njihovu.”
istoku sunçanom. Klanjali su se 11 Tada çovjek, koji je bio obuçen l
suncu prema istoku. laneno platno i imao opravu pisarsku
17 On mi reçe: “Vidiæ li, sine çovjeçji? uz bedricu, donese vijest: “Uçinio sam,
Zar je premalo kuøi Judinoj, æto çine kako si mi zapovjedio.”
Ezekiel 588
Ezekiel 10 Kad bi se oni podizali, podigli su se i
1 Vidjeh dalje na svodu nebeskom, æto toçkovi s njima; jer je duh biøa bio u
je bio nad glavom kerubina, neæto kao njima.
safir lanen; neæto, æto je bilo po izgledu 18 Slava Gospodnja ostavi prag hrama
kao prijestolje, a pokazalo se nad i zauze svoje sjediæte na kerubinima.
njima. 19 Tada zamahnuæe kerubini krilima
2 On reçe çovjeku, koji je bio obuçen u svojim i podigoæe se od zemlje pred
laneno platno: “Uåi u prostor meåu oçima mojim; kad su polazili, i toçkovi
toçkovima pod kerubinima i napuni su poæli zajedno s njima. Stadoæe na
ruke svoje œivim ugljevljem iz prostora istoçnim vratima hrama Gospodnjega.
meåu kerubinima i razaspi ga na grad! Ozgo nad njima stolovala je slava Boga
On uåe pred mojim oçima. Izraelova.
3 A kerubini su stajali na juœnoj strani 20 To su bila ista biøa, loja sam pod
hrama, kad uåe çovjek. Oblak napuni Bogom Izraelovim veø bio vidio na rijeçi
nutarnje predvorje. Kebaru; sada sam znao, da su to bili
4 Slava Gospodnja podiœe se od kerubini.
kerubina prema pragu hrama. Hram 21 Svako je imalo çetiri lica i çetiri krila;
se napuni oblaka, a predvorje bih je neæto kao ruka çovjeçja pokazalo se
puno svjetlosti slave Gospodnje. pod krilima njihovim.
5 Lupa krila u kerubini çula se je do u 22 A æto se tiçe prilike lica njihovih, bila
nutarnje predvorje, kao glas Boga su ista lica, koja sam bio vidio na rijeçi
Svemoønoga, kad govori. Kebaru. Iæli su svaki pravo naprema
6 Kad je on çovjeku, koji je bio obuçen se.
u laneno platno, bio zapovjedio: “Uzmi
ognja iz prostora meåu toçkovima, iz Ezekiel 11
prostora meåu kerubinima!” Tada on 1 Nato me podiœe duh gore i odnese me
uåe i stade uz jedan toçak. na istoçna vrata hrama Gospodnjega,
7 I jedan kerubin, iz prostora meåu æto gledaju na istok sunçani. Na
kerubinima pruœi ruku svoju k ognju, vratima vidjeh dvadeset i pet ljudi i u
æto je bio meåu kerubinima, uze i dade sredini njihovoj ugledah Jaazaniju,
de ga u ruke onomu, koji je bio obuçen sina Azurova, i Pelatiju, sina Benajina,
u laneno platno. Ovaj primi to i iziåe. knezove naroda
8 Tada se pokaza na kerubinima neæto 2 Gospod mi leøe: “Sine çovjeçji, to su
kao ruka çovjeçja pod krilima ljudi, koji smiæljaju nesreøu i daju zao
njihovim savjet u tom gradu,
9 Vidio sam çetiri toçka pokraj 3 Koji govore: ‘Nijesu li istom nedavno
kerubina, po jedan toçak pokraj posagraåene kuøe? Grad je lonac, a mi
svakoga kerubina. Toçkovi su izgledali smo meso.’
kao krizolit. 4 Zato prorokuj proti njima, prorokuj,
10 Na oçi bila su sva çetiri toçka sine çovjeçji!”
jednaka, kao da bi bio toçak u toçku. 5 Tada doåe duh Gospodnji na me i
11 Kad bi iæli, kretali su se na çetiri reçe mi: “Reci: Ovako veli Gospod:
strane. Nijesu se okretali kad bi iæli; iæli ‘Tako govorite, kuøo Izraelova, i znam
su uvijek u pravcu æto ga je uzimao dobro misli, æto se raåaju u vama.
prednji toçak, za njim, a da se ne 6 Mnoge izmeåu sebe pobiste u tom
okreøu, kad bi iæli. gradu i napuniste ulice njegove
12 Cijelo tijelo njihovo, leåa njihova, pobijenima.’
ruke njihove i krila njihova kao i 7 Zato ovako veli svemoguøi Gospod:
toçkovi, sva çetiri, bili su puni oçiju “Od vas pobijeni, æto ih poubijaste u
svuda unaokolo. sredini grada, oni su meso, a on je
13 Toçkovi su se zvali, kako sam çuo na lonac. A vas øu izvesti iz sredine
svoje uæi, vihor. njegove.
14 Svako je biøe imalo çetiri lica: “prvo 8 Bojite se maça; a ja øu maç pustiti na
lice volujsko, drugo lice çovjeçje, treøe vas, govori svemoguøi Gospod.
lice lavovo, çetvrto lice orlovo. 9 Izbacit øu vas iz toga grada i dat øu
15 Kerubini se podigoæe. To je bilo isto vas u ruke tuåincima i izvræit øu na
biøe, koje sam bio gledao na rijeçi vama kazneni sud
Kebaru. 10 Ud maça øete pasti. Na meåi
16 Kad bi iæli kerubini, trçali su i Izraelovoj sudit øu vam, i spoznat øete,
toçkovi uz njih, i kad bi kerubini da sam ja Gospod.
zamahnuli krilima svojim, da se 11 Ovaj grad neøe vam biti lonac niti
podignu od zemlje, toçkovi se nijesu øete vi biti u njemu meso. Na meåi
odmicali od njihove strane. Izraelovoj sudit øu vam.
17 Kad bi oni stali, zastali su i toçkovi. 12 Tada øete spoznati, da sam ja
589 Ezekiel
Gospod, po çijim zakonima nijeste vidi, ima uæi da çuje, a ipak ne çuje.
hodili i çijih zapovijedi nijeste Zaista, oni su rod nepokoran.
izvræavali. Dapaçe ste radili po 3 Zato, sine çovjeçji, spremi æto ti treba
obiçajima neznaboœaçkih naroda oko za put i otidi obdan na njihove oçi!
vas.’” Putuj od jednoga mjesta do drugoga na
13 Dok sam tako prorokovao, umrije njihove oci! Moœda øe razumjeti to; jer
Pelatija, sin Benajin. Tada padoh su rod nepokoran.
niçice na svoje lice, povikah u sav glas 4 Iznesi stvari svoje kao poputninu
i rekoh: “Ah, svemoguøi Gospode, obdan na njihove oci! Ti sam izaåi
hoøeæ li sasvim uniætiti ostatak uveçe na njihove oçi, kao æto izlazi
Izraelov?” zarobljenik!
14 Rijeç Gospodnja doåe mi ovako 5 Na njihove oçi prokopaj rupu kroza
govoreøi: zid i proåi kroz nju!
15 “Sine çovjeçji, braøa tvoja, roåaci 6 Na njihove oçi uzmi na ramena
tvoji, suprognanici tvoji i sva kuøa poputninu svoju i iznesi je po mraku!
Izraelova, svi su oni, o kojima vele Pritom pokrij lice svoje i ne gledaj na tu
stanovnici jerusalemski: ‘Oni su zemlju, jer te çinim znakom çudesnim
daleko od Gospoda, nama je zemlja za kuøu Izraelovu.”
data u posjed.’ 7 Uçinio sam tako, kako mi je bilo
16 Zato reci: Ovako veli svemoguøi zapovjeåeno. Imovinu svoju iznio sam
Gospod: ‘Jest, ja sam ih odveo u obdan kao putniçki sveœanj jednoga
daljinu meåu neznaboœaçke narode i zarobljenika. Uveçe sam prokopao
razasuo ih u zemlje i u zemljama, u rukom rupu kroza zid i izaæao sam po
koje su doæli, postao sam im samo mraku. Na pleøima sam nosio sveœanj
malo predmet svetoga ætovanja.’ svoj na njihove oçi.
17 Zato reci: Ovako veli svemoguøi 8 Drugoga jutra doåe mi rijeç
Gospod: ‘Skupit øu vas iz naroda i Gospodnja ovako govoreøi:
pokupit øu vas iz zemalja, kamo ste se 9 “Sine çovjeçji, nije li ti rekla kuøa
razasuli, i dat øu vam opet zemlju Izraelova, rod uporni: ‘æto radiæ tu?’
Izraelovu.’ 10 Navijesti im: Ovako veli svemoguøi
18 Oni øe doøi tamo i odstranit øe iz njeGospod: ‘Na kneza se odnosi presuda
sve gadove i gnusobe njezine. Boœja proti Jerusalemu i proti cijeloj
19 Dat øu im drugo srce i novi duh kuøi Izraelovoj, æto stanuje ondje.’
metnut øu u nutrinu njihovu. Izvadit 11 Ja sam za vas çudesni znak. Kako
øu iz tijela njihova kameno srce i dat øusam uçinio, tako øe im biti. Putovat øe
im srce od mesa, u progonstvo, u ropstvo.
20 Da hode po mojim zakonima i briœno 12 Knez u sredini njihovoj uzet øe
drœe moje zapovijedi. Oni øe biti narod sveœanj na svoja pleøa i izaøi po mraku.
moj, i ja øu biti Bog njihov. Prokopat øe se zid da ga iznesu. On øe
21 A onima, kojima srce ostaje pokriti lice svoje, da ne vidi zemlje
privrœeno gnusobama i gadovima svojim ocima.
idolskim, platit øu njihov put na 13 Ali øu mu razapeti mreœu svoju i
njihovu tijelu,” govori svemoguøi uhvatit øe se u zamku moju. Odvest øu
Gospod. ga u Babilon, u zemlju Kaldejaca Ali je
22 Nato zamahnuæe kerubini krilima neøe vidjeti, a ondje øe umrijeti.
svojim, i toçkovi su potrçali uz njih. 14 A svu okolinu njegovu, pomoønike
Ozgo nad njima stolovala je slava Boga njegove i sve ratne çete njegove,
Izraelova. razasut øu u sve vjetrove i trgnut øu
23 I podiœe se slava Gospodnja iz maç za njima.
podruçja grada i stade na goli, koja leœi15 Oni øe spoznati, da sam ja Gospod,
na istoku grada. kad ih razaspem meåu narode i
24 A mene podiœe duh gore i odnese me razagnam po zemljama.
u viåenju duhom Boœjim natrag u 16 Ali øu neke od njih ostaviti od maça,
Kaldejsku k prognanicima. Viåenje, od gladi i od kuge, da pripovijedaju sve
koje sam bio gledao, iæçeznu mi. gadove svoje meåu narodima, u koje
25 Ja iskazah prognanicima sve rijeçi doåu, i da i ovi spoznaju, da sam ja
Gospodnje, æto ih on bio objavio Gospod.”
viåenjem. 17 Rijeç Gospodnja doåe mi ovako
govoreøi:
Ezekiel 12 18 “Sine çovjeçji, jedi kruh svoj u
1 rijeç Gospodnja doåe mi ovako strahu i pij vodu svoju u drhtanju i
govoreøi: œacanju!
2 “Sine çovjeçji, ti stanujeæ usred roda 19 Navijesti narodu u zemlji: Ovako veli
uporna, æto ima oçi da vidi, a ipak ne svemoguøi Gospod o stanovnicima
Ezekiel 590
jerusalemskim u zemlji Izraelovoj: ‘U ja ipak nijesam govorio?’”
tjeskobi øe jesti kruh svoj i u oçajanju 8 Zato ovako veli svemoguøi Gospod:
øe piti vodu svoju; jer øe se zemlja “Jer je to, æto govorite, varka, i to, æto
opustoæiti, ostat øe bez svega, æto je u gledate, laœ, zato evo mene na vas”,
njoj, zbog bezboœnosti svih stanovnika govori svemoguøi Gospod.
njezinih. 9 “Zato øe ruka moja doøi na proroke,
20 Napuçeni gradovi opustjet øe, i koji gledaju praznu opsjenu i
zemlja øe postati pustoæ. Tako øete prorokuju laœ. Neøe pripadati
spoznati, da sam ja Gospod.’” zajednici naroda mojega i u imenik
21 Rijeç Gospodnja doåe mi ovako kuøe Izraelove neøe biti zapisani. U
govoreøi: zemlju Izraelovu neøe doøi; tada øe
22 “Sine çovjeçji, kakve to prazne rijeçi spoznati, da sam ja svemoguøi
vodite u zemlji Izraelovoj? Veli se: Gospod,
‘Prolaze dani, a od proroçanstva nema 10 Zato, jer vode narod moju zabludu,
niæta.’ kad navjeæøuju spasenje, a spasenja
23 Zato im reci: Ovako veli svemoguøi nema, i kad narod gradi zid, oni ga
Gospod: ‘Uçinit øu kraj tim praznim pobijele kreçem.
rijeçima. Neøe se one viæe govoriti u 11 Reci tim bjelaçima: ‘Zid øe pasti.’
Izraelu.’ Dapaçe im reci: ‘Blizu su dani Doøi øe pljusak, velika øe zrna buçe
i rijeçi svih proroçanstava. pasti, bura øe navaliti.
24 Jer ubuduøe neøe viæe biti u kuøi 12 Kad onda padne zid, neøe li vam se
Izraelovoj laœna viåenja i varava reøi: ‘Gdje je kreç, kojim ste ga
proroçanstva. mazali?’”
25 Jer ja, Gospod, govorim rijeç koju 13 Zato ovako veli svemoguøi Gospod:
govorim, ispunit øe se bez odvlake. “Pustit øu u gnjevu svojemu da navali
Jest, u danima vaæim, rode nepokorni, bura, pljusak øe pasti u srdœbi mojoj, i
uçinit øu da doåe rijeç, a da se i ispuni, zrna øe tuçe padati u jarosti mojoj, da
govori svemoguøi Gospod. potre.
26 Rijeç Gospodnja doåe mi ovako 14 Sruæit øu zid, æto ga namazaste
govoreøi: kreçem. Sruæit øu ga na zemlju, da øe
27 “Sine çovjeçji, eto, kuøa Izraelova mu se otkriti temelj. On øe pasti, i vi
kaœe: ‘Viåenje, koje taj gleda, ispunit øe øete s njim propasti. Tako øete
se istom nakon mnogo dana; on spoznati, da sam ja Gospod.
prorokuje za daleko vrijeme.’ 15 Jest, ja øu izvræiti gnjev svoj na zidu
28 Zato im reci: Ovako veli svemoguøi i na bjelaçima njegovim i reøi øu vam:
Gospod: ‘Nijedna moja rijeç neøe se ‘Nema zida, nema bjelaça njegovih,
dulje odgaåati. Rijeç, koju govorim, 16 Proroka Izraelovih, koji prorokuju o
ispunit øe se,’” govori svemoguøi Jerusalemu i vide mu viåenja
Gospod. spasenja, a spasenja nema”, govori
svemoguøi Gospod.
Ezekiel 13 17 “A ti, sine çovjeçji, upravi lice svoje
1 Doåe mi rijeç Gospodnja ovako prema køerima naroda svojega, koje
govoreøi: prorokuju iz svojega vlastitog
2 “Sine çovjeçji, prorokuj proti maætanja! Prorokuj o njima
prorocima Izraelovim, koji tu 18 I reci: Ovako veli svemoguøi Gospod:
prorokuju! Reci onima, koji prorokuju ‘Teæko onima, koji æiju çarobne vrpce
iz svojega vlastitog maætanja: Çujte za sve ruçne zglobove i prave çarobne
rijeç Gospodnju! kape za glave svakoga rasta, da love
3 Ovako govori svemoguøi Gospod: duæe. Lovite mi duæe naroda mojega, a
‘Teæko ludim prorocima, koji idu za drœite ih za sebe u œivotu.
svojim vlastitim duhom, a nijesu niæta 19 Skvrnite me kod naroda mojega za
gledali! æaku jeçma i za zalogaj kruha, kad
4 Proroci su tvoji, Izraele, kao lisice u ubijate duæe, koje ne treba da umru, i
ruæevinama! drœite u œivotu duæe, koje ne treba da
5 Ne skaçete u prolom i ne postavljate œivu, pri çemu laœete narodu mojemu,
se u obranu kuøe Izraelove, da se odrœi koji rado sluæa laœ.
u boju u dan Gospodnji. 20 Zato ovako veli svemoguøi Gospod:
6 Gledaju laœ i prorokuju prijevaru, ‘Evo, ja øu postupati proti vaæim
kadgod navjeæøuju: “Govori Gospod”, çarobnim vrpcama, kojima lovite duæe
premda ih ne æalje Gospod. Ipak kao ptice, i poderat øu ih s ruku vaæih
çekaju, da bi im se rijeç ispunila. i pustit øu kao ptice duæe, koje hoøete
7 Nijesu li varava viåenja, æto ih da ulovite.
gledate, i laœna proroçanstva, æto ih 21 Poderat øu vaæe çarobne kape i
izriçete, kad kaœete: “Govori Gospod”, a izbavit øu svoj narod iz vaæih ruku.
591 Ezekiel
Neøe viæe biti kao plijen u vaæim ogrijeæila o mene i poçinila
rukama. Tako øete spoznati, da sam ja vjerolomstvo, i ja onda pruœio ruku
Gospod. svoju proti njoj i slomio joj ætap kruha,
22 Jer ste oœalostili laœju srce pustio na nju glad i poubijao u njoj
pravedniku, premda ga ja nijesam htio ljude i stoku,
oœalostiti, i jer ste krijepili ruke 14 I ako bi u njezinoj sredini bila ova tri
bezboœniku, da se ne vrati sa svoga çovjeka: “Noa, Daniel i Job, oni bi
opakog puta, da ostane u œivotu, pravednoæøu svojom izbavili samo
23 Zato neøete viæe gledati varke i sebe same”, govori svemoguøi Gospod.
neøete viæe gatati. Ja øu izbaviti narod 15 “Iako bih pustio u zemlju divlje
svoj iz vaæih ruku, i vi øete spoznati, da œivotinje i one je opustile, te bi postala
sam ja Gospod.” pustinja, kojom viæe nitko ne bi
prolazio zbog divljih œivotinja,
Ezekiel 14 16 i ako bi se ona tri çovjeka nalazila u
1 Doåoæe k meni neki od starjeæina njezinoj sredini, tako ja œiv bio!” govori
Izraelovih i sjedoæe preda me. svemoguøi Gospod, “oni ne bi izbavili
2 Tada mi doåe rijeç Gospodnja ovako ni sinova ni køeri; oni bi se jedino
govoreøi: izbavili, a zemlja bi postala pustinja.
3 “Sine çovjeçji, ovi su se ljudi okrenuli 17 Ili ako bih pustio maç na onu zemlju
opet k idolima i ætovali gadnost i svoju i zapovjedio: “Maç neka proåe tu
prijaænju krivnju. Zar da pustim da me zemlju, i ako bi iz nje istrijebio ljude i
sad oni pitaju? œivotinje,
4 Zato im reci i javi im: Ovako veli 18 I ako bi se ona tri çovjeka nalazila u
svemoguøi Gospod: ‘Svaki od kuøe njezinoj sredini, tako ja œiv bio!”, govori
Izraelove, koji se je opet okrenuo k svemoguøi Gospod. “oni ne bi izbavili
idolima svojim i ætovao gadnost i svoju ni sinova ni køeri, nego bi se samo oni
prijaænju krivnju, a ipak doåe k sami izbavili.
proroku, ja, Gospod, odgovorit øu mu 19 Ili ako bih pustio kugu u onu zemlju
za mnoætvo idola njegovih, i gnjev svoj izlio na nju krvlju, da
5 Da uhvatim kuøu Izraelovu za srce, istrijebim u njoj ljude i stoku,
jer se je odvratila od mene po 20 I ako bi se Noa, Daniel i Job nalazili
svakojakim idolima svojim. u njoj, ne bi oni tako ja div bio!”, govori
6 Zato reci kuøi Izraelovoj: Ovako veli svemoguøi Gospod, “izbavili ni sina ni
svemoguøi Gospod: ‘Obratite se i køeri, nego bi pravednoæøu svojom
okrenite se od idola svojih! Okrenite izbavili samo sebe same.
lice svoje od gadova svojih! 21 Jer ovako veli svemoguøi Gospod: “A
7 Jer svakome od kuøe Izraelove i od ipak, ako pustim çetiri zle kazne svoje:
stranaca, koji se zadrœavaju u Izraelu, “ni, glad, divlje zvijeri i kugu na
koji otpadne od mene i opet se okrene Jerusalem, da iz njega istrijebim ljude
k idolima i ætuje gadnost i svoju i stoku.
prijaænju krivnju, pa ipak doåe k 22 Ipak øe se u njemu izbaviti jedan
proroku, da me upita preko njega, ostatak, sinova i køeri izvest øe se iz
njemu øu ja, Gospod, sam odgovoriti. njega. Oni øe ovamo doøi k vama, i
8 Upravit øu lice svoje nasuprot takvu vidjet øete put njihov i djela njihova i
çovjeku i uçinit øu od njega primjer i utjeæit øete se za zlo, æto sam ga pustio
poslovicu, istrijebit øu ga iz naroda na Jerusalem, za sve, æto sam mu
svojega. Tada øete spoznati, da sam ja uçinio.
Gospod. 23 Oni øe vas utjeæiti, kad vidite put
9 Ako li se prorok dadne zavesti i njihov i djela njihova. Tako øete
odgovori æto, ja, Gospod, zaveo sam spoznati, da nijesam bez uzroka
toga proroka. Ja øu pruœiti ruku svoju uçinio, æto sam god uçinio tome
proti njemu i istrijebit øu ga iz naroda gradu”, govori svemoguøi Gospod.
svojega Izraela.
10 Obojica øe okajati krivnju svoju. Ezekiel 15
Krivnja onoga, koji pita, isto je tako 1 Rijeç Gospodnja doåe mi ovako
velika kao krivnja prorokova. govoreøi:
11 Da viæe kuøa Izraelova ne odstupi od 2 “Sine çovjeçji, æto je drvo vinove loze
mene i da se viæe ne okalja svakojakim prema svakom drugom drvetu, æto se
grijehima svojim, nego da bude narod nalazi meåu drveøem a æumi?
moj i ja da budem Bog njihov”, govori 3 Uzima li se moœda od nje drvo, da se
svemoguøi Gospod. upotrijebi za kakav rad, ili uzima li se
12 Rijeç Gospodnja doåe mi ovako od nje klin, da se objesi o njemu kakav
govoreøi: sud?
13 “Sine çovjeçji, ako bi se koja zemlja 4 I kad se baci u oganj da iz l gori, i kad
Ezekiel 592
oganj spali obadva kraja njezina i sam ti na glavu.
sredinu joj izgori, valja li onda joæ za 13 Tako si bila okiøena zlatom i
kakav rad? srebrom. Odijelo je tvoje bilo tanko
5 Kad se nije mogla upotrijebiti ni za platno, svila i vezena tkanina. Jela si
kakav rad, dok je joæ bila çitava, koliko bijeli kruh, med i ulje, i postala si vrlo
øe se joæ manje upotrijebiti za kakav lijepa i prispjela si do kraljevske çasti.
rad, kad je oganj proœdere i izgori!” 14 Glas o ljepoti tvojoj prodro je meåu
6 Zato ovako veli svemoguøi Gospod: narode neznaboœaçke; jer i je bila
“Kako sam odredio vinovu lozu meåu sjajna u nakitu mojemu, æto sam ga
drveøem u æumi za oganj da je pojede, metnuo na te, govori svemoguøi
tako øu uçiniti sa stanovnicima Gospod.
jerusalemskim. 15 Ali si se ti ponijela ljepotom svojom
7 Upravit øu lice svoje nasuprot njima: i sramotu si nanijela glasu svojemu.
“ognju su umakli, ali øe ih oganj Svakome, koji bi prolazio, ponudila si
proœdrijeti. Tako øete spoznati, da sam se za zlo djelo i predala mu se.
ja Gospod, kad okrenem lice svoje 16 Uzela si od haljina svojih, naçinila
nasuprot njima. od njih æarene idolske uzvisine i çinila
8 Tako øu uçiniti zemlju njihovu zlo s njima, kako nikada nije bilo niti øe
pustinjom, jer su poçinili biti.
vjerolomstvo,” govori svemoguøi 17 Uzela si nakite svoje od zlata i
Gospod. srebra, æto sam ti ih dao, i naçinila si iz
toga sebi muæke idole, koje si ætovala.
Ezekiel 16 18 Uzela si vezene haljine svoje i
1 Rijeç Gospodnja doåe mi ovako zaodjela si ih njima. Ulje moje i kad moj
govoreøi: prinijela si njima.
2 “Sine çovjeçji, prikaœi Jerusalemu 19 I jelo moje, æto sam ti ga dao, bijeli
gadove njegove kruh, ulje i med, çim sam te hranio,
3 I reci: Ovako veli svemoguøi Gospod prinijela si njima za miris ugodni. Jest,
Jerusalemu: ‘Poçetak tvoj i rod tvoj iz bilo je, govori svemoguøi Gospod,
zemlje su Kanaanaca; Otac je tvoj 20 Da si uzimala svoje sinove i køeri,
Amorejac, a mati tvoja Hitejka. koje si rodila meni, i njih si klala da ih
4 Glede roåenja tvojega, nije ti odrezan proœderu. Malo li je bilo otpada tvojega,
pupak, kad si se rodila. Tada nijesi bila 21 Te si djecu moju klala i davala ih, da
çisto oprana vodom. Niti si solju im se spale?
natrvena ni pelenama povita. 22 Uza sve gadove svoje i krivoboætva
5 Oko na te nije pripazilo, da ti uçini nijesi se spominjala dana mladosti
takve stvari i da ti se smiluje; nego si svoje, kad si bila gola i naga i valjala se
bila baçena na zemlju, kad si se rodila, u krvi svojoj.
tako su malo cijenili œivot tvoj. 23 l bilo je: Poslije svih opakih djela
6 Tada sam proæao pokraj tebe i vidio te tvojih, - “Teæko, teæko tebi!” govori
gdje se valjaæ u svojoj krvi i rekao sam svemoguøi Gospod, -
ti u tvojoj krvi: “Œivi!” Jest, rekao sam ti 24 Tada si sagradila sebi svetiæta i
u tvojoj krvi: “Ostani na œivotu!” podigla idolske uzvisine na svim
7 Uçinio sam te bez broja poput trave u ulicama.
polju. Ti si rasla i postala velika i doæla 25 Na svakoj rasputici sagradila si sebi
si do pune ljepote. Prsa su tvoja idolsku visinu, nagrdila si svoju
ojaçala, kosa je tvoja jako izrasla, ali si ljepotu, predavala se svakomu, koji bi
bila joæ uvijek gola i naga. prolazio, i tjerala si sve gore sa svojim
8 Tada sam proæao pokraj tebe i vidio vjerolomstvom.
te. Gle, vrijeme ljubavi bilo je za te! 26 Drœala si s Egipøanima, poœudnim
Raæirio sam plaæt svoj na te l pokrio susjedima svojim, i tjerala si sve gore
golotinju tvoju. Zakleo sam se tebi i sa svojim vjerolomstvom, da bi me
uçinio savez s tobom, govori ozlojedila.
svemoguøi Gospod, i ti si postala moja. 27 Tada sam digao ruku svoju na te i
9 Tada sam te oprao vodom, isprao s suzio dio tvoj i predao te bijesu
tebe krv tvoju i pomazao te uljem. neprijateljica tvojih, køerima
10 Obukao sam te u vezenu haljinu, Filistejaca, koje su se stidjele
dao ti obuøu od koœe morske krave, nevjernoga puta tvojega.
opasao te pojasom od tanka platna i 28 Iæla si s Asircima, jer se nijesi
zastro te pokrivalom od svile. nasitila. A kad si s njima, zlo çinila,
11 Nakitio sam te nakitom, metnuo ti opet se joæ nijesi nasitila.
narukvice na ruke i grivnu oko vrata. 29 Joæ si gore tjerala s trgovaçkom
12 I grivnu oko çela metnuo sam ti, zemljom Kaldejskom i opet se joæ nijesi
nauænice u uæi i sjajnu krunu stavio nasitila.
593 Ezekiel
30 Kako je ipak iznemoglo srce tvoje,’ takva køi!”
govori svemoguøi Gospod, kad si sve to 45 Ti si prava køi matere svoje, koja je
uçinila, æto çini œena sramotnica, od sebe odbacila muœa svojega i djecu
31 Kad si gradila svetiæta na svakoj svoju. Ti si prava sestra sestara svojih,
rasputici i podizala sebi idolske koje su od sebe odbacile muœeve svoje
uzvisine na svim ulicama. Pritom i djecu svoju. Vaæa je mati Hitejka i vaæ
nijesi bila ni kao œena sramotnica, jer je otac Amorejac.
nijesi traœila sramotnu plaøu, 46 Tvoja velika sestra jest Samarija sa
32 Nego kao œena preljuboçinica, koja svojim køerima, koja stanuje s lijeve
mjesto muœa svojega uzima tuåe. strane tebi. A tvoja mala sestra, koja
33 Inaçe se daje svim bludnicama stanuje s desne strane tebi, jest
plaøa, a ti si davala darove svim Sodoma sa svojim køerima.
milosnicima svojim i mamila si ih 47 Ti nijesi hodila njihovim putovima i
darovima, da ti dolaze sa svih strana nijesi çinila onakve gadove kao one; ali
na opaka djela tvoja. samo koji çasak, tada si tjerala gore
34 Tako je u tebe u opakim djelima negoli one u svim djelima svojim.
tvojim bilo naopako prema drugim 48 Tako ja œiv bio!, govori svemoguøi
œenama. Ti nijesi bila traœena za djela Gospod, ista Sodoma, sestra tvoja, i
opaka, nego si ti davala plaøu, a tebi se køeri njezine nijesu tako æto çinile,
nije davala plaøa. Tako je u tebe bilo kako si çinila ti sa svojim køerima.
naopako. 49 Evo, ovo je bila krivnja Sodome,
35 Zato, nevjernice, çuj rijeç sestre tvoje: oholost, sitost i bezbriœan
Gospodnju! mir imale su ona i køeri njezine. Ali
36 Ovako veli svemoguøi Gospod: ‘Jer si nijesu uzimale za ruku siromaha i
bila bezobrazna i sramotna pred ubogih,
milosnicima svojim u razuzdanim 50 Nego su postale ohole i çinile su
djelima svojim i pred svim gadnim gadove preda mnom. Tada sam ih
idolima svojim i p zbog krvi djece svoje, zatro, kad sam to vidio
koju si im dala, 51 I Samarija nije poçinila ni polovinu
37 Zato, evo, ja øu skupiti sve milosnike tvojih grijeha. Ti si poçinila viæe gadova
tvoje, kojima si se dopa, la, sve, koje si negoli one i tako si opravdala sestre
imala rado, sa svima onima, kojih svoje svim gadovima, æto si ih uçinila.
nijesi voljela Jest, skupit øu ih sa svih 52 Sada dakle nosi sramotu svoju i ti,
strana pred tobom i iznijet øu preda koja si istupila za sestre svoje! Po
njih golotinju tvoju, i oni øe vidjeti svu grijehima tvojim, kojima si se ti gore
sramotu tvoju. ogrijeæila od njih, stoje one pravednije
38 Sudit øe ti kako se sudi nego ti. I ti se dakle stidi i nosi sramotu
preljuboçinicama i krvnicima, i pustit svoju, jer si opravdala sestre svoje!
øu na te gnjev svoj i ljubomor svoj. 53 Ja øu okrenuti sudbinu njihovu,
39 Predat øu te u njihove ruke. Oni øe sudbinu Sodome i køeri njezinih i
razoriti svetiæta tvoja i raskopati sudbinu Samarije i køeri njezinih. S
idolske uzvisine tvoje, svuøi øe haljine njima øu okrenuti i sudbinu tvoju,
s tebe, oduzet øe ti krasni nakit tvoj i 54 Da nosiæ sramotu svoju i da se stidiæ
ostavit øe te golu i nagu. za sve ono, æto si uçinila, i da im budeæ
40 Tada øe dovesti na te zajednicu, utjeha.
kamenovat øe te i sasjeøi te maçevima 55 Tvoja sestra Sodoma i køeri njezine
svojim na komade. i Samarija i køeri njezine vratit øe se u
41 Popalit øe kuøe tvoje ognjem i izvræit svoje prijaænje stanje. I ti i køeri tvoje
øe na tebi sud pred ocima mnogih vratit øete se opet u svoje prijaænje
œena. Tako øu uçiniti kraj stanje.
vjerolomstvu tvojemu, i neøeæ viæe 56 Nije li bilo ime Sodome, sestre tvoje,
davati plaøe za grijehe. kao straæan primjer u ustima tvojim u
42 Kada utiæam jarost svoju na tebi, vrijeme oholosti tvoje,
tada øe se revnost gnjeva mojega 57 Prije nego se otkrila zloøa tvoja,
ukloniti od tebe; umirit øu se i neøu se kako je sada, kada si na sramotu
viæe gnjeviti. køerima sirijskim i svima unaokolo, l
43 Jer se nijesi spominjala dana køerima filistejskim, koje te preziru
mladosti svoje i draœila si me na gnjev naokolo.
svim ovim stvarima, zato øu ti put tvoj 58 Otpad svoj i gadove svoje moraæ
platiti na vlastitom tijelu, govori sada sama nositi, govori svemoguøi
svemoguøi Gospod. Ni, jesi li grijeæila Gospod.
pred svim svojim gadovima idolskim? 59 Jer ovako veli svemoguøi Gospod:
44 Eto, svaki, koji pravi podsmjeænicu, “Uçinit øu ti, kako si ti uçinila, kad si
podsmijevat øe se tebi: “Kakva mati, prezrela zakletvu i prekræila zavjet.
Ezekiel 594
60 Ali øu se ja spomenuti zavjeta sklopi savez s njim i obveza ga
svojega s tobom u dane mladosti tvoje zakletvom. Odliçnike u zemlji uze sa
i sklopit øu s tobom vjeçan zavjet. sobom,
61 Tada øeæ se puna stida spomenuti 14 Da ostane oslabljena moø kraljeva i
putova svojih, kad ti uzmem tvoje da se ne podigne, nego da drœi savez s
starije i mlaåe sestre i dadnem ti ih za njim i stoji.
køeri, ali ne na temelju vjernosti 15 Ali on otpade od njega i posla
zavjeta tvojega. poslanike u Egipat, da mu dadne
62 Jest, ja øu sklopiti svoj zavjet s konja i mnogo ratnog naroda. Hoøe li
tobom, i ti øeæ spoznati, da sam ja biti sretan? Hoøe li zdrav izaøi, koji
Gospod, uçini tako? Hoøe li zdrav izaøi, koji kræi
63 Da se puna stida spomeneæ toga i ne savez?
otvoriæ viæe usta svojih od stida, kad ti 16 Tako ja œiv bio!, govori svemoguøi
oprostim sve, æto si uçinila,”, govori Gospod: ‘U mjestu onoga kralja, koji ga
svemoguøi Gospod. je uçinio kraljem, çiju je zakletvu
prezreo, çiji je savez prekræio, kod
Ezekiel 17 njega øe u Babilonu umrijeti.
1 Rijeç Gospodnja doåe mi ovako 17 A faraon mu neøe u ratu pomoøi s
govoreøi: velikom vojskom i mnogim narodom,
2 “Sine çovjeçji, zadaj kuøi Izraelovoj kad se iskopaju opkopi i posagrade
zagonetku i predloœi joj prispodobu! kule, da pogubi mnoge ljude.
3 Reci: Ovako veli svemoguøi Gospod: 18 Jer je prezreo zakletvu i prekræio
“Orao velik s krilima velikim, s ugovor, i premda je bio podao ruku,
mahaljkama dugim, pun perja æarena, sve je to uçinio. Stoga neøe uteøi
doåe na Libanon. Uze vrh od cedra. odatle.
4 Odlomi najgornju mladicu, odnese je 19 Zato ovako veli svemoguøi Gospod:
u zemlju trgovaçku i stavi je u grad “Tako ja œiv bio, platit øu mu na
trgovaçki. vlastitom tijelu zakletvu meni
5 Tada uze sjemena one zemlje i zasadi uçinjenu, koju je prezreo, i savez s
ga u njivu, stavi ga kao kakvu vrbu menom sklopljen, æto ga je prekræio.
kraj obilne vode, 20 Razapet øu nad njim mreœu i svoju,
6 Da izraste i od niska rasta postane i uhvatit øe se l zamku mo, ju. U
bujan çokot. Loze njegove imale bi se Babilon øu ga odvesti i ondje øu ga
pruœati k njemu, a korijenje njegovo suditi zbog vjerolomstva njegova, æto
ostati pod njim. Tako postade çokot, ga je poçinio na meni.
pusti mladice i potjera grane. 21 Svi njegovi izabrani ratnici u svima
7 A bio je joæ jedan drugi orao velik s njegovim çetama od maça øe pasti, a
krilima velikim i perjem jakim, i gle, taj koji ostanu razasut øe se u sve
çokot pruœi za njim korijenje svoje i vjetrove. Tako øete spoznati, da sam ja,
grane svoje potjera prema njemu, da bi Gospod, to rekao.”
ga napaja viæe negoli brazda, u kojoj je 22 Ovako veli svemoguøi Gospod: “Uzet
bio zasaåen. øu neæto od vrha toga visokoga cedra i
8 A ipak je bio zasaåen na dobru tlu, posadit øu ga. Od najgornje mladice
kraj obilne vode, da tjera grane i raåa odlomit øu njeœnu grançicu i zasadit
rod i bude krasan çokot. øu je na gori visokoj, uzdignutoj.
9 Zato kaœi: “Ovako veli svemoguøi 23 Na visokoj goli Izraelovoj zasadit øu
Gospod: “Moœe li napredovati Neøe li je. Ona øe potjerati grane i donijeti plod
mu onaj orao poçupati korijenje i rod i postat øe krasan cedar. Svakojake
mu odsjeøi, tako da mu se posuæe sve ptice stanovat øe pod njim; gnijezdit øe
mlade grane? On øe se posuæiti, i neøe se u sjeni grana njegovih.
trebati silne miæice i mnogoga naroda, 24 Tada øe sva drveta poljska spoznati,
da ga isçupa iz korijenja njegova. da sam ja, Gospod, snizio visoko drvo
10 æto, posaåen je, ali hoøe li i uzvisio nisko drvo, da sam posuæio
napredovati? Neøe li se posuæiti, kad zeleno drvo i uçinio da zazeleni suho
ga dohvati vjetar istoçnjak? U brazdi, u drvo. Ja, Gospod, to kaœem i
kojoj je iznikao, posuæit øe se.” izvræujem.”
11 Tada mi doåe rijeç Gospodnja ovako
govoreøi: Ezekiel 18
12 “Kaœi tome rodu nepokornomu: Ne 1 Doåe mi rijeç Gospodnja ovako
znate li, æto znaçi ovo?’ Reci im: ‘Evo, govoreøi:
kralj babilonski doåe u Jerusalem, 2 “Kako dolazite do toga, da u zemlji
zarobi mu kralja s knezovima Izraelovoj imate u ustima ovu rijeç
njegovim i odvede ih k se i u Babilon. podrugljivu: “Kiselo groœåe jeli su oci, a
13 I uze jednoga iz roda kraljevskoga, djeci utrnuæe zubi?
595 Ezekiel
3 Tako ja bio œiv!”, govori svemoguøi plaøa pravednosti, bezboœniku plaøa
Gospod, “nitko viæe od vas neøe u bezboœnosti.
Izraelu imati u ustima tu rijeç 21 Ako li se bezboœnik obrati od svih
podrugljivu. grijeha svojih, æto ih je p çinio, i drœi sve
4 Gle, sve duæe pripadaju meni; duæa zakone moje i çini pravo i pravdu, on øe
oca kao duæa sina, meni pripadaju doista œivjeti. On neøe poginuti!
one. Duæa, koja grijeæi, ona øe 22 Sva zlodjela njegova, æto ih je
poginuti. poçinio, neøe mu se uraçunati. Zbog
5 Ako je tko pravedan i çini pravo i pravednosti svoje, koju je çinio, œivjet
pravdu, øe.
6 Na gorama ne jede œrtvenoga mesa i 23 Bili bi mi drago bilo da pogine
oçiju svojih ne podiœe k idolima kuøe bezboœnik, govori svemoguøi Gospod,
Izraelove, sa œenom bliœnjega svojega “a ne da se odvrati od putova svojih i da
ne grijeæi i prema œeni çuva zakone œivi?”
çistoøe. 24 Ako li se pravednik odvrati od
7 Nikoga ne tlaçi, duœniku zalog njegov pravednosti svoje i çini opaçinu po
vraøa, ne globi, kruh svoj daje primjeru svih gadova, æto ih çini
gladnome i odijeva gologa. bezboœnik, hoøe li on œivjeti, ako çini
8 Ne daje novaca pod lihvu, ne uzima tako æto? Ne, sva pravedna djela
kamate, od nepravde usteœe ruku njegova, æto ih je uçinio, neøe mu se
svoju, izmeåu çovjeka i çovjeka sudi uraçunati. Zbog vjerolomstva, æto ga je
poæteno. poçinio, i Zbog grijeha, æto ga je uçinio,
9 Po zakonima mojim hodi i zapovijedi poginut øe.
moje drœi vjerno, taj je pravedan, on øe 25 Kaœete: ‘Put Gospodnji nije
œivjeti”, govori svemoguøi Gospod. pravedan.’ Çujte, kuøo Izraelova: Moj
10 “Ako tko ima sina silovita, koji put da nije pravedan. Nijesu li vaæi
prolijeva krv i çini one grijehe, putovi nepravedni?
11 Tako sam ne çini sve to, ako taj dakle 26 Ako se pravednik odvrati od
jede œrtveno meso na gorama, pravednosti svoje i çini zlo i umre u
obeæøaæøuje œenu bliœnjega svojega, tom: “umre zbog zla, æto ga je uçinio.
12 Siromahe i uboge tlaçi, globi, zaloga 27 A odvrati li se bezboœnik od
ne vraøa, oçi svoje podiœe k idolima, bezboœnosti svoje, Æto ju je uçinio, i
gadove çini, çini li pravo i pravdu, saçuvat øe œivot
13 Uzaima pod lihvu i uzima kamatu, svoj.
hoøe li taj œivjeti? Ne, on neøe œivjeti, jer 28 Ako uvidi i odvrati se od svih
je uçinio sve te gadove, mora svakako opaçina svojih, æto ih je uçinio, œivjet øe
poginuti. On nosi krivnju na svojoj i neøe poginuti.
krvi. 29 Ali kuøa Izraelova veli: ‘Put
14 Ako li on ima sina, koji vidi sve Gospodnji nije pravedan!’ Moji putovi
grijehe, æto ih çini otac njegov, i da nijesu pravedni, kuøo Izraelova?
premda ih vidi, ipak tako æto ne çini, Nijesu li vaæi putovi nepravedni?
15 Dakle ne jede œrtvenoga mesa na 30 Zato øe svakomu od vas suditi po
gorama, oçiju svojih ne podiœe k putovima njegovim, kuøo Izraelova”,
idolima kuøe Izraelove, ne grijeæi sa govori svemoguøi Gospod. “Obratite se
œenom bliœnjega svojega, i odvratite se od svih grijeha svojih, da
16 Nikoga ne tlaçi, zaloga ne oduzima, vam oni ne budu viæe na spoticanje i
ne globi, gladnome daje kruh svoj, krivnju!
gologa odijeva, 31 Odbacite od sebe sve grijehe, æto ste
17 Od opaçine usteœe ruku svoju, na ih poçinili, i naçinite sebi novo srce i
lihvu i kamatu ne uzima, zakone moje nov duh, jer zaæto biste pomrli, kuøo
drœi i po zapovijedima mojim hodi, taj Izraelova?
neøe poginuti zbog krivnje oca svojega, 32 Jer meni nije mila smrt onoga koji
nego øe jamaçno œivjeti, ima umrijeti, govori svemoguøi
18 Otac njegov, koji je tlaçio i druge Gospod. “Obratite se i œivite!”
globio i, æto nije bilo dobro, çinio je u
narodu svojemu, taj mora poginuti Ezekiel 19
zbog krivnje svoje. 1 A ti poçni tuœaljku nad knezovima
19 Pitate: ‘Zaæto ne nosi sin krivnje oca Izraelovim
svojega?, Zato, jer je sin çinio pravo i 2 I reci: “Kako je ipak bila mati tvoja
pravdu, drœao sve zakone moje i radio lavica meåu lavovima! Leœala je usred
po njima, doista, zato øe œivjeti. lavova, hranila je mlade svoje!
20 Duæa, koja grijehi, ona øe poginuti. 3 Othranila je jedno mladunçe svoje,
A sin neøe nositi krivnje oca, i otac neøe ono je postalo lav: nauçio je plijen
nositi krivnje sina. Pravedniku øe biti grabiti, ljude je œderao.
Ezekiel 596
4 Narodi su çuli za njega: uhvaøen je koju sam bio izabrao za njih, u kojoj
bio u jamu njihovu. Odveli su ga u teçe mlijeko i med, koja je najkrasnija
verigama u zemlju egipatsku. od svih zemalja.
5 Kad je ona vidjela, da se je prevarila, 7 Rekao sam im: “Svaki neka odbaci
da je nada njezina propala, uzela je gadove idolske, za koje prianjate! Ne
drugo mladunçe svoje, othranila ga je skvrnite se idolima egipatskim! Ja
za lava. sam Gospod, Bog vaæ.
6 On je hodio meåu lavovima, postao je 8 Ali su se oni pokazali prema meni
lav: nauçio je plijen grabiti, ljude je tvrdovrati i nijesu me htjeli posluæati.
œderao. Ni jedan nije odbacio gadova idolskih,
7 Mnoge im je uçinio udovice, za koje su prianjali, i nijesu se okanili
opustoæio je gradove njihove. Ustraæila idola egipatskih. Tada sam mislio da
se je zemlja i sve u njoj od glasne rike izlijem jarost svoju na njih, da izvræim
njegove, gnjev svoj na njima u zemlji
8 Tada su proti njemu ustali narodi iz egipatskoj.
okolnih zemalja i razapeli mu mreœu 9 Ipak zbog imena svojega, da se ne bi
svoju: uhvaøen je bio u jamu njihovu. oskvrnilo u oçima naroda, meåu
9 U verigama zatvorili su ga u krletku. kojima su œivjeli, pred kojima sam se
Odveli su ga kralju babilonskomu, bio pokazao njima, uçinio sam da ih
metnuli ga u jednu tvråavu, da mu se izvedem iz zemlje egipatske.
viæe ne çuje rikanje po gorama 10 I izveo sam ih iz zemlje egipatske i
Izraelovim. odveo ih u pustinju.
10 Mati je tvoja bila kao loza u 11 Dao sam im zakone svoje i l uçio ih
vinogradu, kraj vode zasaåena. Rodna zakonima svojim, koje tko i vræi œivi
je bila, puna grana od obilne vode. kroz njih.
11 Na njoj je bila jaka grana za palice 12 I subote svoje dao sam im, da su
vladalaçke. Rast njezin dizao se je znali izmeåu mene i njih, da se spozna,
visoko iznad liæøa njezina. da sam ja Gospod, koji ih posveøujem.
12 Ali je bila iæçupana u gnjevu, baçena 13 Ali i u pustinji bila je kuøa Izraelova
je na zemlju. Istoçnjak vjetar osuæio je uporna prema meni. Nijesu hodili po
plod njezin. Jako granje njezino bilo je mojim zakonima i prezirali su
polomljeno, posuæilo se, oganj ga je zapovijedi moje, koje tko vræi œivi kroz
proœderao. njih. I subote moje nijesu nikako drœali
13 Sada je zasaåena u pustili, u zemlji sveto. Tada sam mislio da izlijem
suhoj i bezvodnoj. jarost svoju na njih u pustinji, da ih
14 Izaæao je oganj iz grane, proœderao je istrijebim.
prutove i plod. Niæta nije ostalo od 14 Ipak nijesam to uçinio zbog imena
grane jake, od palice vladalaçke. svojega, da se ne bi oskvrnilo pred
Tuœaljka je ovo, i bit øe tuœaljka. oçima naroda, pred kojima sam ih bio
izveo.
Ezekiel 20 15 Ja sam podigao ruku svoju u
1 U sedmoj godini, u petom mjesecu, pustinji i zakleo sam se njima, da ih
deseti dan toga mjeseca doåoæe neki neøu odvesti u zemlju, koju sam im bio
od starjeæina Izraelovih da upitaju odredio, u kojoj teçe mlijeko i med,
Gospoda, i sjedoæe preda mnom. koja je najkrasnija od svih zemalja,
2 Tada mi doåe rijeç Gospodnja ovako 16 Jer su bili prezreli moje zapovijedi,
govoreøi: nijesu bili hodili po zakonima mojim i
3 “Sine çovjeçji, kaœi starjeæinama nijesu bili sveto drœali subota mojih;
Izraelovim i reci im: “Ovako veli jer je srce njihovo prianjalo za idole
svemoguøi Gospod: ‘Doåoste li da me njihove.
pitate? Tako ja œiv bio, ne dam se pitati 17 Ipak ih je oko moje pogledalo
od vas, govori svemoguøi Gospod. milostivo, tako da ih nijesam uniætio i
4 Hoøeæ li im reøi presudu, hoøeæ li im nijesam ih istrijebio u pustinji.
reøi presudu, sine çovjeçji? Pokaœi im 18 Sinovima njihovim rekao sam u
gadove otaca njihovih! pustinji: “Ne idite po obiçajima otaca
5 Reci im: Ovako veli svemoguøi svojih, ne drœite se navada njihovih i
Gospod: ‘Kad sam izabrao Izraela, ne skvrnite se idolima njihovim!
podigao sam ruku svoju potomcima 19 Ja sam Gospod, Bog vaæ. Po mojim
kuøe Jakovljeve na zakletvu i dao sam zakonima hodite, moje zapovijedi
da me upoznaju u zemlji egipatskoj. drœite briœno!
Podigao sam im ruku na zakletvu i 20 Drœite sveto subote moje, da su
rekao: “Ja sam Gospod, Bog vaæ!” znaka izmeåu mene i vas, da se
6 Tada sam podigao ruku svoju i zakleo spozna, da sam ja Gospod, Bog vaæ!”
se, da øu ih odvesti iz Egipta u zemlju, 21 Ali su i sinovi bili nepokorni prema
597 Ezekiel
meni. Nijesu hodili po mojim izlivenim gnjevom.
zakonima i nijesu briœno drœali 35 Odvest øu vas u pustinju naroda i
zapovijedi mojih, koje tko vræi œiv; kroz ondje øu se suditi s vama licem k licu.
njih, i nijesu sveto drœali subota mojih. 36 Kako sam se sudio s ocima vaæim u
Tada sam mislio da izlijem jarost svoju pustinji Egipta, tako øu se suditi s
na njih i da izvræim gnjev svoj na njima vama, govori svemoguøi Gospod.
u pustinji. 37 Pustit øu da proåete ispod ætapa
22 Ali sam opet povukao ruku svoju i mojega i prisilit øu vas pod jaram
uçinio sam zbog imena svojega, da se zavjeta.
nebi oskvrnilo pred oçima naroda pred 38 Odluçit øu izmeåu vas one, koji su
kojima sam ih bio izveo. se bunili proti meni i otpali. Izvest øu ih
23 Ipak sam podigao u pustinji ruku iz zemlje, gdje su stanovali kao stranci,
svoju na zakletvu njima, da øu ih ali neøe uøi u zemlju Izraelovu, da
razasuti meåu narode i razagnati ih u spoznate, da sam ja Gospod.
zemlje, 39 A vi, kuøo Izraelova, ovako veli
24 Jer nijesu drœali zapovijedi mojih i svemoguøi Gospod, otidite samo i
prezirali su zakone moje, skvrnili sluœite svaki idolu svojemu! Ipak øete
subote moje i oçima svojim prianjali za potom zacijelo sluæati mene, sveto ime
idole otaca svojih. moje neøete viæe skvrniti œrtvenim
25 Zato sam im dao zakone, æto lijesu darovima i idolima svojim,
bile na dobro, i zapovijedi, po kojima 40 Dapaçe na svetoj goli mojoj, na
ne bi imali œivjeti. visokoj gori Izraelovoj, govori
26 Dao sam da postanu neçisti svojim svemoguøi Gospod, ondje øete mi
œrtvenim darovima, stim, æto bi sluœiti, sva kolika kuøa Izraelova u
propuætali kroz oganj svako zemlji. Ondje øu vas milostivo primiti i
prvoroåençe, da ih tako zastraæim, te ondje øu iskati prinose vaæe i prvine
bi spoznali, da sam ja Gospod. darova vaæih sa svim svetim darovima
27 Zato, sine çovjeçji, reci kuøi Izra- vaæim.
elovoj i kaœi im: Ovako veli svemoguøi 41 Uz ugodni miris œrtveni primit øu
Gospod: ‘I ovim su me ruœili oci vaæi i vas milostivo, kad vas izvedem iz
poçinili vjerolomstvo na meni: naroda i skupim v iz zemalja, u koje ste
28 Odveo sam ih u zemlju, koju sam im bili razasuti Tako øu se na vama pred
bio pod zakletvom obeøao dati. Ipak oçima naroda pokazati kao svet.
oni, gdjegod su ugledali visok hum ili 42 Spoznat øete, da sam ja Gospod, kad
drvo granato, klali bi œetve svoje, vas dovedem u zemlju Izraelovu, u
prinosili bi ondje izazovne œrtvene zemlju, koju sam pod zakletvom
darove svoje, stavljali bi ondje obeøao dati ocima vaæim.
miomirisne œrtve svoje i izlijevali bi 43 Ondje øete se spomenuti putova
naljeve svoje. svojih i svih djela svojih, kojima ste se
29 Rekao sam im: “Æto je visina, na koju okaljali. Osjetit øete pred sobom
idete?” Njezino ime visina ostalo je do samima gnusobu zbog svih opaçina,
dana danaænjega. æto ste ih poçinili.
30 Zato reci kuøi Izraelovoj: Ovako veli 44 I tada øete spoznati, da sam ja
svemoguøi Gospod: ‘Vi se skvrnite na Gospod, kad uçinim tako s vama zbog
putu otaca svojih i trçite za idolskim imena svojega, ne po vaæim zlim
gadovima njihovim. putovima i po opakim djelima vaæim,
31 Prinoseøi dare svoje, provodeøi kuøo Izraelova,”, govori svemoguøi
djecu svoju kroz oganj skvrnite se Gospod.
svim idolima svojim do dana
danaænjega. I onda da bih se ja dao Ezekiel 21
pitati, kuøo Izraelova? Tako ja œiv bio!’ 1 Rijeç Gospodnja doåe mi ovako
govori svemoguøi Gospod, ‘neøu se govoreøi:
dati od vas pitati. 2 “Sine çovjeçji, upravi lice svoje na jug,
32 æto mislite, neøe se zacijelo dogoditi, propovijedaj prema jugu! Prorokuj
æto govorite: “Hoøemo da budemo kao proti æumi, æto je u juœnoj zemlji!
neznaboæci, kao narodi zemalja, 3 I reci æumi u juœnoj zemlji: “Çuj rijeç
sluœeøi drvetu i kamenu!” Gospodnju: “Ovako veli svemoguøi
33 Tako ja œiv bio!’ govori svemoguøi Gospod: ‘Evo, ja øu zapaliti u tebi
Gospod, ‘rukom jakom, miæicom oganj; on øe proœdrijeti u tebi svako
podignutom i izlivenim gnjevom drvo zeleno i svako drvo suho. Plamen
pokazat øu se kao kralj nad vama. razgorjeli neøe se ugasiti, i sva øe se
34 Izvest øu vas iz na oda i skupit øu vas lica od juœne zemlje do sjevera oprœiti.
iz zemalja, kamo ste bili razasuti, 4 Svako øe tijelo vidjeti, da sam ga ja,
rukom jakom, miæicom podignutom i Gospod, raspalio, i neøe se ugasiti.”
Ezekiel 598
5 Tada sam ja rekao: “Ah, svemoguøi 24 “A ti, sine çovjeçji, nacrtaj sebi dva
Gospode, oni øe reci za me: ‘Ne govori li puta, kamo øe doøi maç kralja
taj uvijek u prispodobama?’” babilonskoga! Obadva neka izlaze iz
6 Tada mi doåe rijeç Gospodnja ovako jedne zemlje! Stavi kaœiput na poçetku
govoreøi: puta u grad!
7 Sine çovjeçji, upravi lice svoje prema 25 Naçini jedan put tako, da moœe doøi
Jerusalemu! Propovijedaj svetiætu maç u Rabu Amona i u Judu u
njegovu! Prorokuj proti zemlji utvråeni Jerusalem!
Izraelovoj! 26 Jer kralj babilonski stoji na
8 Reci zemlji Izraelovoj: Ovako veli rasputici, gdje poçinju dva puta, da
Gospod: ‘Evo, ja øu postupati proti upita proroçiæte. On trese Strijele, pita
tebi. Izvuøi øu maç svoj iz korica terafime, gleda u jetra.
njegovih i istrijebit øu iz tebe pravedne 27 U desnici njegovoj pada œdrijeb na
i bezboœne. Jerusalem: “on ima namjestiti ubojne
9 Jer hoøu da istrijebim iz tebe sprave, podignuti ratnu viku, dati da
pravedne i bezboœne, zato øe izaøi maç zaori poziv u boj, namjestiti ubojne
moj iz korica svojih proti svakome sprave proti vratima, naçiniti opkope,
tijelu od juga do sjevera. posagraditi opsadne kule.
10 Svako øe tijelo spoznati, da sam ja, 28 A njima se je çinilo, da je proroçiæte
Gospod, izvukao maç svoj iz korica varavo; oni su bili prisegli najsvetije
njegovih: on se neøe viæe vratiti u njih. zakletve. Ali im on doziva na pamet
11 A ti, sine çovjeçji, uzdiæi s klimavim krivnju njihovu, da zapadnu u
bedrima! U gorkosti uzdiæi pred oçima ropstvo.
njihovim! 29 Zato ovako veli svemoguøi Gospod:
12 Ako te upitaju: ‘Zaæto uzdiæeæ?, reci: “Jer ste dozvali na pamet krivnju
“Zbog jednog strahovita çasa, od svoju, tako da su se otkrili prekræaji
kojega oçajavaju sva srca, klonu sve vaæi i grijehi se vaæi pokazali u svim
ruke, nestane svake srçanosti, oslabe djelima vaæim, jer ste doæli na pamet,
sva koljena. Evo, to ide i ispunja se’”, zato øete biti pohvatani rukom
govori svemoguøi Gospod. njegovom.
13 Doåe mi rijeç Gospodnja ovako 30 A ti, nepoæteni, bezboœni kneœe
govoreøi: Izraelov, kojemu je doæao dan u
14 “Sine çovjeçji, prorokuj i reci: Ovako vrijeme, kad se çini kraj grijehu:
veli Gospod: Reci: ‘Maç, maç je 31 Ovako vel svemoguøi Gospod: “Dolje
naoætren i takoåer uglaåen: s tim povezom oko glave! Dolje s tom
15 Da kolje, naoætren je; da sijeva, ugla- krunom! Ovo nije ovo. Nisko se ima
åen je. On rascjepka œezlo sinovima uzvisiti, visoko se ima poniziti.
onih, koji su prezreli svaki prut. 32 Uniætit øu, uniætit øu, uniætit øu ga,
16 Dao se je ugladiti, da ga prihvati i neøe ga viæe bih, dok ne doåe onaj,
jedna ruka. Naoætren je maç i uglaåen, kojemu po pravu pripada: ‘njemu øu
da se stavi u ruku ubojici. ga dati.’
17 Viçi i jauçi, sine çovjeçji! Jer on 33 A ti, sine çovjeçji, prorokuj i reci:
dolazi na narod moj, na sve kolike Ovako veli svemoguøi Gospod za
knezove Izraelove. Pod maç su oni pali Amonce i za njihovo podsmijevanje.
s narodom mojim. Zato se udaraj po Reci: ‘Maç, maç je trgnut da kolje,
bedru svojemu! uglaåen je da sijeva, da blista,
18 Jer dolazi kuænja. Ali æto øe se 34 - Dok su ti viåali prijevaru i proricali
dogoditi, kad viæe ne bude œezla laœi - da te metnu na vrat
prezirateljice?’ govori svemoguøi oskvrnjenima, bezboœnicima, kojima
Gospod. je doæao dan, kad se çini kraj grijehu.
19 A ti prorokuj, sine çovjeçji, i pljeskaj 35 Vrati se u gradove svoje, ml mjesto,
rukama! Podvostruçit øe se maç, jest, gdje si se rodio! U zemlji podrijetla
potrostruçit øe se ubojni maç, maç tvojega sudit øu ti.
velikoga pokolja, æto ih opkoljava, 36 Izlit øu na te gnjev svoj, raspalit øu
20 Da oçajavaju srca i da ih mnogo proti tebi oganj razjarenosti svoje,
padne na vratima njihovim! O maçu, o predat øu te u ruke okrutnim ljudima,
maçu! Pripravljen je da sijeva, koji kuju propast tvoju.
naoætren je da kolje. 37 Ognju øeæ biti hrana. Krv øe ti teøi na
21 Udari nadesno! Okreni nalijevo, zemlju! Neøeæ se viæe spominjati, jer ja,
kamo je upravljen oætrac tvoj! Gospod, rekao sam.’”
22 I ja øu pljeskati rukama i iskaliti
gnjev svoj. Ja, Gospod, rekao sam!’” Ezekiel 22
23 Rijeç Gospodnja doåe mi ovako 1 Rijeç Gospodnja doåe mi ovako
govoreøi: govoreøi:
599 Ezekiel
2 “Sine çovjeçji, hoøeæ li izreøi presudu, pod njim raspali oganj, da se to
hoøeæ li izreøi presudu gradu, koji je rastopi, tako øu vas skupiti u gnjevu
pun krvnih djela? Kaœi mu sve gadove svojemu i u jarosti svojoj i metnuti vas
njegove unutra i rastopiti vas.
3 I reci: Ovako veli svemoguøi Gospod: 21 Jest, skupit øu vas i raspaliti oganj
“O grade, koji si prolijevao krv u sredini jarosti svoje proti vama, da se
svojoj, da se pribliœi vrijeme tvoje, i koji rastopite u njemu.
si pravio sebi idole i stim se oskvrnio! 22 Iako se topi srebro u taoniku, tako
4 Krvlju, æto si je prolio, nanio si sebi øete se vi rastopiti u njemu, da
krivnju, i idolima, æto si ih pravio, spoznate, da sam ja, Gospod, izlio
oskvrnio si sebe. Uçinio si, le se jarost svoju na vas.
pribliœiæe dani tvoji, i doæao si do 23 Rijeç Gospodnja doåe mi ovako
godina svojih. Zato øu uçiniti od tebe govoreøi:
ruglo meåu narodima i podsmijeh po 24 “Sine çovjeçji, kaœi joj: ‘Ti si zemlja,
svim zemljama. koja se neøe oçistiti i neøe pasti na nju
5 Koji su blizu tebe i koji su daleko od daœd u an gnjeva,
tebe, podsmijevat øe ti se, tebi, çiji je 25 I knezovi su njezini u njoj kao lavovi,
glas okaljan, koji si bogat pometnjom. koji riçu i grabe plijen. Oni œderu ljude,
6 Evo, knezovi Izraelovi stavljaju svaki grabe imanje i dobro, umnoœavaju
svoju jakost u to, da prolijevaju krv u udovice usred nje.
tebi. 26 Sveøenici njezini prestupaju zakon
7 Oca i mater preziru u tebi. Stranca moj i skvrne, æto mi je sveto. Ne
pritiskuju usred tebe. Udovice i sirote razlikuju sveto od prostote; ne uçe
zlostavljaju se u tebi. razliku neçistoga i çistoga. Zatvaraju
8 Æto je meni sveto, prezireæ, i subote oçi od subota mojih, i bivam oskvrnjen
moje skvrniæ. meåu njima.
9 U tebi su ljudi, koji kleveøu, da 27 Knezovi su njezini usred nje kao
prolijevaju krv. Na gorama u tebi jedu vuci pohlepni za plijenom, koji
meso œrtveno i çine grdila usred tebe. prolijevaju krv, kvare duæe, da ugrabe
10 Golotinju oca otkrivaju u tebi, siluju dobit.
u tebi œene u vrijeme njihovo. 28 Proroci njezini maœu je kreçem,
11 Jedan çini zlo sa œenom drugoga, viåaju varku, gataju im laœ i govore:
drugi skvrni snahu svoju, treøi siluje u “Tako veli svemoguøi Gospod”, premda
tebi svoju vlastitu sestru, køer oca nije govorio Gospod.
svojega. 29 Narod u zemlji çini nasilje i otima.
12 Mito primaju u tebi, da prolijevaju Pritiskuje siromaha i ubogoga i tlaçi
krv. Uzimaæ kamatu i lihvu, globiæ stranca proti svakom pravu.
druge i zaboravio si mene,’ govori 30 Traœio sam meåu njima jednoga,
svemoguøi Gospod. koji bi zid ozidao i preda me stao u
13 ‘Ali evo, pljeskam rukama svojim prolom za tu zemlju, da je ne uniætim;
nad grabeœem, æto si ga poçinio, i nad ali ne naåoh nikoga.
krvnim djelima, æto su se dogodila 31 l tako moram izliti na njih gnjev svoj
usred tebe. i uniætiti ih u ognju jarosti svoje. Put
14 Hoøe li se odrœati srce tvoje, hoøe li njihov platit øu im sada na vlastitom
ruka tvoja ostati jaka u dane, kad tijelu, govori svemoguøi Gospod.
doåem na te? Ja, Gospod, rekao sam to
i uçinit øu to. Ezekiel 23
15 Razasut øu te meåu narode i 1 Rijeç Gospodnja doåe mi ovako
odagnati u zemlje i istrijebit øu govoreøi:
neçistoøu tvoju iz tebe. 2 “Sine çovjeçji, ono bile dvije œene,
16 U svojoj vlastitoj zemlji pred oçima køeri iste matere.
naroda bit øeæ obeæçaæøen, da 3 One su çinile zlo u Egiptu; u mladosti
spoznaæ, da sam ja Gospod.” svojoj çinile su blud. Ondje su dirali
17 Rijeç Gospodnja doåe mi ovako prsa njihova i doticali se djevojaçkih
govoreøi: njedara njihovih.
18 “Sine çovjeçji, kuøa Izraelova sva 4 Ohola se zvala starija, Oholiba se
kolika postala mi je troska od mjedi, zvala sestra njezina. One su postale
kositra, gvoœåa i olova i srebrna moje i rodile su sinove i køeri. Imena
troska.” njihova znaçe Ohola: “Samarija,
19 Zato veli svemoguøi Gospod: “Jer ste Oholiba: “Jerusalem.
svi postali troska, zato øu vas skupiti 5 Ohola je çinila zlo, premda je
usred Jerusalema. pripadala meni, i bila se je zaljubila u
20 Iako se skuplja srebro, mjed, milosnike svoje, Asirce, koji su joj se
gvoœåe, olovo i kositar u taoniku, te se pribliœili.
Ezekiel 600
6 Odjeveni u grimiz, namjesnici i Pekoåane, Æoaje i Koaje, sve sinove
poglavari, sve pristali mladiøi, asirske s njima, pristale mladiøe,
konjanici ponositi na konju. namjesnike i poglavare sve kolike,
7 Njima se je podala u bluåenju ratnike i odliçnike, sve ponosite na
svojemu, svima izabranim Asircima, i konju.
okaljala se je svima idolima svih onih, 24 Doøi øe na k s mnoætvom konja i kola
u koje se je bila zaljubila. i s çetama naroda. Ætit, ætitiø i æljem oni
8 Ali nije pustila bluåenje svoje s øe unaokolo upraviti proti tebi. Ja øu
Egipøanina; jer su ovi bili s njom zlo im predati sud, i oni øe li suditi po
çinili u mladosti njezinoj, doticali se zakonima svojim.
djevojaçkih njedara njezinih i mijeæali 25 Jest, uçinit øu da osjetiæ revnost
se njom. moju; oni øe u jarosti postupati s
9 Zato sam je dao u ruke milosnicima tobom. Nos øe ti i uæi odsjeøi i æto joæ
njezinim, u ruke Asircima, u koje se ostane od tebe, past øe od maça. Tvoje
bila zaljubila. sinove i køeri odvest øe sa sobom, i æto
10 Oni su je osramotili, uzeli joj sinove os ostane od tebe, proœdrijet øe oganj.
i køeri i nju samu maçem pogubili. Ona 26 Svuøi øe s tebe haljine tvoje i uzet øe
je postala œenama straæilo, kad su tako krasne nakite tvoje.
na njoj sud izvræili. 27 Tako øu uçiniti kraj bludu tvojemu
11 Sestra njezina Oholiba vidjela je to i i neçistoøi tvojoj, æto si ih nauçila u
çinila je joæ gore bluåenje negoli ona i Egiptu, da viæe ne podiœeæ oçiju svojih
bila je joæ gora u zloøi svojoj od k njima i da dalje ne misliæ na Egipat.”
bludnice sestre svoje. 28 Jer ovako veli svemoguøi Gospod:
12 Ona je bila zaljubljena u Asirce, koji “Evo, ja øu te dati u ruke onima, na koje
su joj se pribliœili, namjesnici i mrziæ, u ruke onima, koji su ti
poglavari, odjeveni u grimiz, konjanici omrznuli.
ponositi na konju, sve pristali mladiøi. 29 Oni øe u mrœnji raditi proti tebi i uzet
13 Vidio sam, da se je okaljala i ona; øe ti sve, æto si stekla sebi, i ostavit øe
obadvije su poæle istim putem. te golu i nagu. Otkrit øe se bludna
14 Ova je bludila joæ gore. Ona je vidjela golotinja tvoja, neçistoøa tvoja i grdilo
ljude naslikane na zidu, slike tvoje.
Kaldejaca, naslikane crvenom bojom. 30 To øe ti se uçiniti, jer si u bludu
15 Oko bedara nosili su pojas. Glava im svojemu trçala za narodima i okaljala
je bila pokrivena sarukom zavojitim. se s idolima njihovim.
Svi su bili naoçi kao knezovi, prilika 31 Iæla si putem sestre svoje; zato ti
sinova babilonskih. Kaldejska im bila dajem çaæu njezinu u ruku.”
postojbina. 32 Ovako veli svemoguøi Gospod:
16 Tada se je zaljubila u njih, kad ih je “Çaæu sestre svoje pit øeæ, duboku,
vidjela, i poslala je poslanike k njima u æiroku - podsmijeh i ruglo bit øe ona! -
Kaldejsku. çaæa drœi vrlo mnogo.
17 I sinovi babilonski dolazili su k njoj 33 Napunit øeæ se pijanstva i brige.
na blud i okaljali je neçistoøom Çaæa uœasa i groze jest çaæa tvoje
svojom, i ona se je okaljala s njima. sestre Samarije.
Tada ih je bila sita. 34 Ti øeæ je piti i posrkati i okrnjak øeæ
18 Ali se je otkrila neçistoøa njezina, njezin izgristi i njedra øeæ svoja stim
sramota je njezina izbila na javu. Tada potrgati; jer ja sam to rekao”, govori
je ona meni dodijala, kao æto mi je bila svemoguøi Gospod.
dodijala sestra njezina. 35 Zato ovako veli svemoguøi Gospod:
19 A ona je sve gore tjerala neçistoøu “Jer si me zaboravila i bacila me za leåa
svoju spominjuøi se dana mladosti svoja, zato sad ti i nosi grijeh svoj i blud
svoje, kad je çinila blud u Egiptu. svoj!
20 Zaljubila se je u svoje milosnike, koji 36 Gospod mi reçe: “Sile çovjeçji, neøeæ
su bili kao pohlepni magarci i li izreøi presudu Oholi i Oholibi?
œdrijepci. Predoçi im gadove njihove,
21 Jest, ti si gilula za neçistoøom 37 Da su çinile preljubu i krvlju
mladosti svoje, kad su Egipøani smjeli okaljale ruke svoje, da su çinile
dirati prsa tvoja i doticati se preljubu s idolima svojim i djecu
djevojaçkih njedara tvojih.” svoju, koju su bije rodile meni, vodile
22 Zato, Oholibo, ovako veli svemoguøi kroz oganj, da ih proœderu oni.
Gospod: “Evo, ja øu nadraœiti 38 I ovo su mi joæ çinile: “u onaj su dan
milosnike tvoje na te, kojih si se okaljalo svetiæte moje i oskvrnile
zasitila. Dovest øu ih na te sa svih subote moje.
strana. 39 Kada su djecu svoju bile zaklale
23 Sinove babilonske i sve Kaldejce, idolima, doæle su joæ istoga dana u
601 Ezekiel
svetiæte moje i oskvrnile ga. Eto, tako na zemlju, da se pokrije prahom.
su çinile u kuøi mojoj! 8 Da se raspali gnjev, te uçinim osvetu,
40 Jest, dapaçe su joæ poslale po ljude, puætam da se prolijeva krv njegova na
æto su doæli izdaleka. Poslanik je bio go kamen, da se ne pokrije.
poslan k njima. Eto, kada, su doæli, ti si 9 Zato ovako veli svemoguøi Gospod:
se zbog njih kupala, mazala si oçi svoje ‘Teæko gradu krvniçkom! I ja øu
i metala na se nakit svoj. naloœiti velik oganj.
41 Sjedala si na krasnu poçivaljku. 10 Nanesi drva mnogo, zapali oganj,
Pred njom je bio æto postavljen. Na neka se raskuha meso, stavi zaçin i
njega si metala kad moj i ulje moje. kosti spali!
42 Glasna se je vika çula zbog mnoætva 11 Tada ga metni prazna na œeravicu,
ljudi, æto su bili pridoæli iz pustinje. da se ugrije, i mjed se njegova usije, i
Oni su im metali narukvice na ruke i neçistoøa se rastopi njemu, i nestane
stavljali im krasan vijenac na glavu. råe njegove!
43 Tada sam rekao: ‘Ne çine li na taj 12 Mnogo muke zadaje kotao. Ali
naçin preljubu? mnoga råa ne silazi s njega; i u ognju
44 Kao æto çini bludnica, çine sad ostaje råa njegova.
neçistoøu. Idu k njoj, kao æto se ide k 13 Jer sam te htio oçistiti od gnusne
bludnici. Tako idu k Oholi i k Oholibi, neçistoøe tvoje, ali se ti nijesi oçistio od
œenama nevaljalim. neçisto øe svoje, to se i nadalje neøeæ
45 Ali øe im pravedni ljudi izreci oçistiti, da na tebi ne izvræim gnjev
presudu po pravu za preljuboçinice i svoj.
krvnice, jer su preljuboçinice, i krv je 14 Ja, Gospod, rekao sam to. Doøi øe to,
na rukama njihovim. i izvræit øu. Neøu to prepustiti, neøu
46 Jer ovako govori svemoguøi Gospod: ætedjeti i neøu se pokajati. Po putovima
“Neka se pozove proti njima zajednica tvojim i po djelima tvojim sudit øe ti se,
narodna, i neka se predadu, da se govori svemoguøi Gospod.
zlostave i oplijene! 15 Rijeç Gospodnja doåe mi ovako
47 Neka ih zajednica narodna govoreøi:
kamenuje i sasijeçe maçevima svojim! 16 “Sine çovjeçji, evo, ja øu ti jednom
Njihove sinove i køeri neka pobiju i nenadanom smrti uzeti radost oçiju
njihove kuøe neka spale ognjem! tvojih. Ali ti onda neøeæ tugovati ni
48 Tako øu kraj uçiniti neçistoøi u plakati. Ne smiju ti doøi suze.
zemlji, da se opomenu sve œene 17 Uzdiæi tiho, ali ne prireåuj nikakva
49 Uçinit øe se, da okajete neçistoøu tugovanja! Poveœi sebi povez oko glave,
svoju i da s idolima svojim platite obuøu svoju obuj na noge, ne pokrivaj
grijehe, da spoznate, da sam ja brade svoje i ne jedi kruha œalosti!”
svemoguøi Gospod. 18 Ujutro sam joæ govorio narodu, a
uveçe umrla je œena moja i drugoga
Ezekiel 24 jutra uçinio sam, kako, mi je bilo
1 Rijeç Gospodnja doåe mi u devetoj zapovjeåeno.
godini, u desetom mjesecu, deseti dan 19 Tada su me upitali ljudi: “Neøeæ li
toga mjeseca ovako govoreøi: nam razjasniti, æto nam to znaçi, da
2 Sine çovjeçji, toçno zapiæi ime ovoga radiæ tako?”
dana! Upravo ovoga dana navaljuje 20 Odgovorio sam im: “Doåe mi rijeç
kralj babilonski na Jerusalem. Gospodnja i glasi:
3 Kaœi tome nepokornim rodu ovu 21 Reci kuøi Izraelovoj: Ovako veli
priçu: Ovako veli svemoguøi Gospod: svemoguøi Gospod: ‘Evo, ja øu
‘Nastavi lonac! Najprije ga nastavi, oskvrniti svetiæte svoje, ponos vas
onda nalij u njega vode! najviæi, milinu oçiju vaæih, çeœnju srca
4 Metni u njega komade mesa, sve vaæega. Sinovi øe vaæi i køeri vaæe, æto
dobre komade, stegno i pleøe! Napuni ste ih ostavili, pasti od maça.
ga najboljih kostiju! 22 Onda øete vi çiniti, kako sam ja
5 Uzmi najbolje iz stada i naloœi çinio: neøete brade pokriti i neøete jesti
cjepanice ispod njega! Iskuhaj dobro kruha œalosti.
komade mesa, neka se i kosti 23 Povez øe vam biti na glavi, obuøa
raskuhaju u njemu! vaæa na nogama. Neøete tugovati ni
6 Zato ovako veli svemoguøi Gospod: plakati. Ali øete ginuti u grijehima
‘Teæko gradu krvniçkom, kotlu, na svojim i uzdisati jedan drugomu.
kojemu stoji råa i s kojega ne silazi råa! 24 Tako øe vam Ezekiel biti znak
Povadi iz njega komad po komad, a da çudesni. Sve, æto je çinio on, çinit øete
se ne baca œdrijeb na to! i vi, kad to doåe, i spoznat øete, da sam
7 Jer je krv njegova usred njega. Na ja svemoguøi Gospod.
golu kamenu on to çini. Ne prolijeva je 25 “A ti, sine çovjeçji, çuj: U onaj dan,
Ezekiel 602
kad im uzmem bedem njihov, ruci svojega naroda Izraela. Ovaj øe
ponosnu radost njihovu, milinu oçiju uçiniti s Edomom po gnjevu mojemu i
njihovih i çeœnju srca njihova, njihove po jarosti mojoj. Oni øe upoznati
sinove i køeri, osvetu moju, govori svemoguøi
26 U onaj dan doøi øe k tebi bjegunac, Gospod.
da ti to javi. 15 Ovako veli svemoguøi Gospod: ‘Jer
27 U onaj øe se dan otvoriti usta tvoja, su Filistejci radili iz osvete i ljuto se
dim stigne bjegunac. Govorit øeæ i osvetili puni zloradosti u srcu i iz
neøeæ viæe æutjeti i bit øeæ im znak preostaloga neprijateljstva bili
çudesni. Tada øe oni spoznati, da sam pomiæljali na uniætenje,
ja Gospod. 16 Zato ovako veli svemoguøi Gospod:
Evo, dignut øu ruku svoju na Filistejce
Ezekiel 25 i uniætit øu Kreøane i potrt øu ostatak
1 Rijeç Gospodnja doåe mi ovako na obali morskoj.
govoreøi: 17 Uçinit øu na njima ljutu osvetu
2 “Sine çovjeçji, upravi lice svoje prema kaznom u revnosti gnjevnoj. Tada øe
Amoncima i proroku; proti njima! spoznati, da sam ja Gospod, kad
3 Reci Amoncima: “Çujte rijeç izvræim osvetu svoju na njima.”
svemoguøega Gospoda! Ovako veli
svemoguøi Gospod: ‘D Jer si “Ha, ha!” Ezekiel 26
klicao nad svetiætem mojim: “Ono je 1 U jedanaestoj godini, u jedanaestom
oskvrnjeno”, i nad zemljom mjesecu, prvi dan toga mjeseca doåe
Izraelovom: “Ona je opustoæena”, i nad mi rijeç Gospodnja ovako govoreøi:
kuøom Judinom: “Oni idu u 2 “Sine çovjeçji, jer Tir kliçe nad
progonstvo”, Jerusalemom: ‘Ha! Vrata su narodima
4 Evo, zato øu te ja dati u posjed razbijena! Meni su se otvorila. Ja øu se
sinovima Istoka Oni øe u tebi razapeti napuniti. Jer su ona opustjela’,
æatore svoje i podignut øe u tebi 3 Zato ovako veli svemoguøi Gospod:
stanove svoje. Oni øe jesti plodove tvoje “Evo, Tire, ja koraçam proti tebi, vodim
i piti mlijeko tvoje. proti tebi mnoge narode, kao æto more
5 Ja øu od Rabe naçiniti paænjak za dovaIja valove svoje.
deve i od zemlje Amona tor za ovce. 4 Oni øe razoriti zidove Tira. Kule øe
Tako øete spoznati, da sam ja Gospod. njegove raskopati. Ja øu s njega
6 Jer ovako veli svemoguøi Gospod: ‘Jer splaviti zemlju i uçinit øu od njega goli
si pljeskao rukama i lupao nogama i kamen.
veselio se pun zloradosti nad zemljom 5 Suho mjesto za mreœe bit øe usred
Izraelovom, mora, jer ja sam to rekao, veli
7 Evo, zato øu ja dignuti ruku svoju na svemoguøi Gospod. Narodima øe
te i dat øu te narodima da te oplijene. postati grabeœ.
Istrijebit øu te izmeåu naroda i zatrt øu 6 Gradovi njegovi, æto su na kopnu, bit
te izmeåu zemalja i uniætit øu te. Tada øe uniæteni maçem i spoznat øe, da
øeæ spoznati, da sam ja Gospod. sam ja Gospod.
8 Ovako veli svemoguøi Gospod: ‘Jer 7 Jer ovako veli svemoguøi Gospod:
Moab i Seir govore: “Eto, kuøi je Judinoj ‘Evo, ja øu dovesti sa sjevera
kao svima narodima”, Nebukadnezara, kralja babilonskog,
9 Evo, zato øu ja otvoriti stranu kralja nad kraljevima, s konjima i s
Moabovu, tako da se izgube gradovi kolima i s konjanicima i s velikim
njegovi, gradovi njegovi sve do mnoætvom naroda.
posljednjega, ures zemlje, Bet- 8 Gradove tvoje na kopnu uniætit øe on
Jeæimot, Baal-Meon, Kirjatajim. maçem. Kule opsadne podignut øe
10 Sinovima Istoka uz Amonce dat øu proti tebi, iskopat øe opkope proti tebi
ga u posjed, da njemu i Amoncima ne i postavit øe ætitove proti tebi.
bude viæe spomena meåu narodima. 9 Namjestit øe zidodere proti zidovima
11 Na Moabu izvræit øu sud, i spoznat øe tvojim i sruæit øe kule tvoje gvozdenim
oni, da sam ja Gospod. rukama svojim
12 Ovako veli svemoguøi Gospod: ‘Jer je 10 Od mnoætva konja njegovih pokrit
Edom radio iz osvete na kuøi Judinoj i øe te prah. Od ætropota konjanika,
teæko se ogrijeæio osvetom svojom, toçkova i kola zatrest øe se zidovi tvoji,
13 Zato ovako veli svemoguøi Gospod: kad uåe na tvoja vrata, kao æto se ulazi
“Dignut øu ruku svoju na Edom, stoku u grad osvojen.
i çovjeka istrijebit øu iz njega i uçinit øu 11 Kopitima konja svojih pogazit øe sve
ga pustinjom. Od Temana do Dedana ulice tvoje, poubijat øe narod tvoj
past øe oni od maça. maçem, i ponositi idolski stupovi tvoji
14 Predat øu osvetu svoju na Edomu popadat øe na zemlju
603 Ezekiel
12 Poplijenit øe bogatstvo tvoje, uzet øe 6 Od hrastova baæanskih naçinili su
sa sobom kao plijen trgovaçka dobra vesla tvoja. Palubu tvoju napravili su
tvoja, poruæit øe zidove tvoje i sjajne øe od jelovine s obale kitijimske, obloœene
palaçe tvoje razoriti, Graåevno u kost slonovu.
kamenje tvoje, drvo tvoje i ruæevine 7 Æareno vezen bez egipatski bio je
tvoje pobacat øe u vodu. jedro tvoje, bio ti je zastava. Crveni i
13 Tada øu ja uçiniti kraj glasu modri grimiz s obala eliækih bio ti je
pjesama tvojih, i zvuk harfa tvojih neøe pokrov.
se viæe çuti. 8 Stanovnici Sidona i Arvada sluœili su
14 Uçinit øu od tebe go kamen; bit øeæ ti kao veslari. Mudraci tvoji, Tire, bili
suho mjesto za ribarske mreœe. Nikada su u tebi: oni su ti bili krmari.
se viæe neøeæ sazidati jer ja sam to 9 Starjeæine Gebala s mudracima
rekao, veli svemoguøi Gospod. svojim boravile su u tebi i popravljale
15 Ovako veli svemoguøi Gospod o Tiru: su pukotine tvoje. Sve laåe mora i
‘Zar ne, od ætropota pada tvojega, od mornari njihovi boravili su u tebi, da
jecanja ranjenika, od ubijanja maçem kupe robu od tebe.
drmaju se u tebi otoci. 10 Perzijanci i ljudi iz Luda i luta sluœili
16 S prijestolja svojih silaze svi knezovi su tebi u vojsci tvojoj kao ratnici ætit i
mora, skidaju sa sebe plaæte svoje, æljem vjeæali su u tebi. Oni su bili, koji
svlaçe sa sebe vezene haljine svoje. U su ti sjaj davali.
tugu se oblaçe, sjede na zemlji, dræøu 11 Sinovi Arvada s tvojom vojskom
neprestano i zgraœaju se zbog tebe. stajali su unakolo na zidovima tvojim,
17 Zaçinju tuœaljku nad tobom i govore u kulama tvojim stajali su Gamadeji.
o tebi: ‘Kako si propao, s mora nestao, Na zidovima tvojim unaokolo vjeæali su
slavni grade, koji si bio moøan na ætitove svoje. Oni su usavræivali
moru sa svojim stanovnicima, koji si ljepotu tvoju.
strah zadavao svima primorcima 12 Taræiæ je zakljuçivao s tobom
svojim! poslove zbog mnogoga bogatstva
18 Sada dræøu otoci na dan pada tvoga. Srebro, gvoœde, kositer i olovo
tvojega. Smeteni su otoci po moru zbog davali su za robu tvoju.
svræetka tvojega.” 13 Javan, Tubal i Meæek trgovali su s
19 Jer ovako veli svemoguøi Gospod: tobom. Robove i mjedene sudove
‘Uçinit øu te pustim gradom, kao æto su dobavljali su ti kao robu.
gradovi, u kojima se viæe ne stanuje, 14 Iz kuøe Togarmine donosili su na
kad pustim na te valove, da te pokriju sajam tvoj konje, jahaøe konje i mazge
velike vode. 15 Sinovi Dedanovi trgovali su s tobom.
20 Svalit øu te k onima, koji s veø siæli Mnoge primorske zemlje opøile su s
u jamu, k narodu proælosti U zemlji tobom. Dobavljale su ti kost slonovu i
svijeta mrtvih pripravit øu ti mjesto, drvo ebanovo kao isplatu.
koje je sliçno ruæevinama vjeçnim, kod 16 Sirijci su trgovali s tobom zbog
onih, koji su siæli u jamu. Tako viæe mnoætva rukotvorina tvojih. Oni su
neøeæ biti nastanjen, neøeæ postojati u donosili na sajam tvoj biser, grimiz,
zemlji œivih. æarene vezove, bez, korale i jaspis.
21 Predat øu te propasti strahovitoj. 17 Juda i zemlja Izraelova trgovali su s
Neøeæ viæe biti; traœit øe te i neøe te viæe tobom. Donosili sa na sajam tvoj
naøi dovijeka”, govori svemoguøi pæenicu iz Minita, fino pecivo, med,
Gospod. ulje i balzam.
18 Damask je trgovao s tobom zbog
Ezekiel 27 mnoætva proizvoda tvojih, zbog
1 Rijeç Gospodnja doåe mi ovako mnoætva svakojakih dobara. Za vino iz
govoreøi: Helbona i vunu iz Sahara.
2 “Sine çovjeçji, zapjevaj tuœaljku nad 19 Donosili su na sajam tvoj Dan i
Tirom! Javan iz Uzala umjetno skovano
3 Reci Tiru, koji stoji na ulazima k gvoœåe, kositer i mirodije.
moru i trguje s narodima na mnogim 20 Dedan je trgovao s tobom vunenim
obalama: “Ovako veli svemoguøi prostirkama za jahanje.
Gospod: “Tire, ti si mislio: “Ja sam 21 Arapska i svi knezovi Kedra
savræene ljepote!” zakljuçivali su poslove s tobom.
4 Usred mora podruçje je tvoje. Trgovali su s tobom janjcima,
Savræenu ljepotu dali su ti graditelji ovnovima, jarcima.
tvoji. 22 Trgovci od Æebe i Rame trgovali su s
5 Od çempresa senirskih sagradile se tobom. Najbolju vrstu balzama,
sve trenice tvoje. S Libanona uzimali se svakojako drago kamenje i zlato
cedri, da ti se podigne jedrenjak. donosili su na sajam tvoj.
Ezekiel 604
23 Haran, Kane i Eden trgovali su s Ohol si postao zbog bogatstva svojega.
tobom. Trgovci iz Æebe, Asirije i cijele 6 Zato ovako veli svemoguøi Gospod:
Medije trgovali su s tobom. ‘Jer se praviæ Bogom,
24 Ovi su trgovali s tobom sjajnim 7 Evo, zato øu dovesti na te strance,
haljinama i plaætevima iz modroga najljuøe izmeåu naroda. Oni øe trgnuti
grimiza i æarenim vezivom, æareno maçeve svoje na ljepotu tvoju
otkanim çilimima, spletenim i mudroæøu steçenu i oskvrnit øe
uvijenim konopcima. sjajnost tvoju.
25 Laåe taræiæke otpremale su robu 8 Svalit øe te u jamu i umrijet øeæ
tvoju. Puno krcat i teæko natovaren bio okrutnom smrøu pobijenih usred
si usred mora. mora.
26 Na puçinu odvezli su te veslari tvoji. 9 Hoøe li i tada joæ reøi pred krvnicima
Ali te je vjetar istoçnjak razbio usred svojim “Ja sam Bog!”, kad si ipak samo
mora. çovjek a ne Bog u ruci onoga, koji te
27 Bogatstvo tvoje, dobra tvoja i roba ubija?
tvoja, mornari tvoji i krmari tvoji, 10 Umrijet øeæ smrøu neobrezanih od
popravljaçi tvoji i trgovci tvoji, svi ruke tuåinske, jer ja sam to rekao’”,
vojnici tvoji, æto se nalaze u tebi, i sav govori svemoguøi Gospod.
mnogi narod tvoj u tebi: padaju u 11 Rijeç Gospoda doåe mi ovako
dubinu mora na dan pada tvojega. govoreøi:
28 Od glasne vike tvojih krmara tresu 12 “Sine çovjeçji, zapjevaj tuœaljku nad
se plohe morske. kraljem tirskim i reci mu: Ovako veli
29 Iz lada svojih izaøi øe svi veslari, svemoguøi Gospod: ‘Ti si peçat
Mornari, svi, koji plove morem, iøi øe savræenosti, pun mudrosti i savræene
na zemlju. ljepote.
30 Jaukat øe za tobom iza glasa gorko 13 Boravio si u Edenu, vrtu Boœjemu.
øe tugovati, posut øe prahom glavu Sve drago kamenje bilo je odijelo tvoje:
svoju, valjat øe so u pepelu. sard, topaz i dijamant, beril, oniks, i
31 Za tobom øe se naçiniti øelavi i obuøi jaspis, safir, rubin i smaragd sa
øe se u haljine œalosti. Plaçu za tobom zlatom. Okov tvoj i ures tvoj bili su od
srcem zabrinutim, tuguju gorko. zlata. Naçinjeni su bili onaj dan, kad si
32 Tuœaljku pjevaju tebi i tuguju za se rodio.
tobom: “Tko leœi kao Tir tako tiho kao u 14 Ti si bio pomazan straœar kerubin;
grobu usred mora ‘ za to sam te bio postavio. Ti si bio na
33 Kad je izlazila roba tvoja iz mora, svetoj gori Boœjoj, hodio si posred
sitio si mnoge narode. Svojim dobrima kamenja ognjenoga.
i mnoætvom svoje robe obogaøivao si 15 Savræen si bio na putovima svojim
kraljeve zemaljske. od dana, kad si se rodio, dok se nije
34 Sad si se razbio u moru, u dubinama pronaæla na tebi opaçina.
vode. Roba tvoja sa svim narodom 16 . Nutrina je tvoja od mnoge trgovine
tvojim pala je u tebi. tvoje bila puna opaçine i sagrijeæio si.
35 Svi stanovnici primorja prestraæeni Tada sam te zbacio s gore Boœje.
su nad tobom. Kraljeve njihove drma Straœar kerubin protjerao te je iz
groza, trese im se lice. sredine kamenja ognjenoga.
36 Trgovci meåu narodima ispiskaju 17 Ohol si bio postao zbog ljepote svoje.
te. Straæno si dovræio i iæçeznuo si Ostavio si mudrost svoju zbog
zauvijek! sjajnosti svoje. Bacio sam te dolje na
zemlju. Predao sam te kraljevima, da
Ezekiel 28 na tebi pasu oçi svoje.
1 Rijeç Gospodnja doåe mi ovako 18 Brojem svojih grijeha, nepravdom u
govoreøi: trgovini svojoj bio si oskvrnio svetiæta
2 “Sine çovjeçji, reci knezu tirskomu: svoja. Zato sam izveo oganj iz sredine
Ovako veli svemoguøi Gospod: “Jer si tvoje, koji te je proœderao. U pepeo
ohol i veliæ: “Ja sam Bog, sjedim na poloœio sam te na zemlji pred oçima
prijestolju Boœjem usred mora, zato ti sviju, koji su te ugledali.
kaœem: Ti si samo çovjek a ne Bog, pa 19 Svi, koji su te poznavali me øu
se ipak; drœiæ kao Bog! narodima, ustraæeni su nad tobom.
3 Eto, mudriji si od Daniela. Niæta Straæno si dovræio i iæçeznuo l si
skriveno nije tebi odveø tamno. zauvijek.”
4 Mudroæøu svojom i razborom svojim 20 Rijeç Gospodnja doåe mi ovako
stekao si bogatstvo sebi i nakupio govoreøi:
zlata i srebra u riznice svoje. 21 “Sine çovjeçji, upravi lice svoje
5 Velikom mudroæøu svojom u trgovini prema Sidonu i prorokuj pro, ti njemu!
svojoj umnoœio si bogatstvo svoje. 22 Reci: Ovako veli svemoguøi Gospod:
605 Ezekiel
‘Evo, ja øu izaøi proti tebi, Sidone, i tako øe spoznati, da sam ja Gospod, jer
proslavit øu se usred tebe. Spoznat øe si rekao: “Moj je Nil; ja sam sebe
se, da sam ja Gospod, kad odrœim sud samoga naçinio”,
na njemu i pokaœem se svet na njemu. 10 Evo, zato øu izaøi proti tebi i proti
23 Poslat øu kugu proti njemu i nilskim rukavima tvojim. Obratit øu
krvoproliøe na ulice njegove. Pobijeni Egipat u pustoæ i pustinju od Migdola
øe padati usred njega od maça, æto do Siene, do meåe Etiopije.
bjesni proti njemu unaokolo. Tada øe 11 Neøe prelaziti preko njega noga ni
se spoznati, da sam ja Gospod. çovjeka ni œivinçeta, ostat øe
24 Kuøi Izraelovoj neøe viæe biti trn, koji nenastanjen çetrdeset godina.
muçi, ni œalac viæe, koji boli kod svih 12 Uçinit øu od Egipta najveøu od svih
unaokolo, koji ih preziru. Spoznat øe, pustinja, i gradovi njegovi bit øe
da sam ja Gospod. najpustiji od svih gradova çetrdeset
25 Ovako veli svemoguøi Gospod: ‘Kada godina. Razasut øu Egipøane meåu
skupim kuøu Izraelovu iz naroda, narode i razagnat øu ih po zemljama.
meåu koje je razasuta, tada øu se na 13 Jer ovako veli svemoguøi Gospod:
njima pokazati kao svet pred oçima ‘Kad proåe çetrdeset godina, skupit øu
naroda, i oni øe stanovati u svojoj Egipøane iz naroda, meåu koje su bili
zemlji, koju sam dao slugi svojemu razasuti.
Jakovu. 14 Ja øu okrenuti sudbinu Egipta i
26 Mirno øe stanovati u njoj, gradit øe dovest øu ih opet u zemlju Patros,
kuøe i sadit øe vinograde. Mirno øe odakle vuku lozu. Ondje øe biti malo
stanovati u njoj, kad izvræim sud na kraljevstvo.
svima, koji su ih prezirali unaokolo. 15 Manje øe biti od drugih kraljevstva i
Tada øe se spoznati, da sam ja Gospod, neøe se viæe uzdignuti nad narode.
Bog njihov.” Njihov øu broj uçiniti tako neznatnim,
da viæe ne vladaju narodima.
Ezekiel 29 16 Za kuøu Izraelovu neøe viæe biti
1 U desetoj godini, u desetom mjesecu, vrijedni pouzdanja, nego øe im samo
dvanaesti dan toga mjeseca doåe mi joæ donositi na pamet krivnju njezinu,
rijeç Gospodnja ovako govoreøi: da je trçala za njima. Spoznat øe, da
2 “Sine çovjeçji, upravi lice svoje prema sam ja svemoguøi Gospod.’”
faraonu, kralju egipatskom, i prorokuj 17 U dvadeset sedmoj godini, u prvom
proti njemu i proti svemu Egiptu! mjesecu, prvi dan toga mjeseca doåe
3 Reci ovo: Ovako veli svemoguøi mi rijeç Gospodnja ovako govoreøi:
Gospod: Evo, ja øu izaøi proti tebi, 18 “Sine çovjeçji! Nebukadnezar, kralj
faraone, kralju egipatski, ti krokodile babilonski, zadao je vojsci svojoj teæku
veliki! Ti leœiæ meåu nilskim rukavima sluœbu proti Tiru. Svaka je glava
svojim i govoriæ: “Moj je Nil; ja sam sebe øelava, svako je rame krvavo
samoga naçinio.” naœuljano. Ali plaøe nije bilo ni njemu
4 Ja øu metnuti kuke u çeljusti tvoje i ni vojsci njegovoj od Tira za rad, æto ga
uçinit øu da se ribe nilskih rukava je uçinio za njega.
tvojih nahvataju na ljuske tvoje, i 19 Zato ovako veli svemoguøi, Gospod:
izvuøi øu te ih nilskih rukava tvojih “Evo, ja øu dati kralju babilonskom
zajedno sa svima ribama nilskih Nebukadnezaru Egipat. On øe odvuøi
rukava tvojih, æto su se nahvatale na bogata dobra njegova. On ga smije
ljuskama tvojim. razgrabiti i oplijeniti. To øe biti plaøa
5 Tada øu te baciti u pustinju sa svima njegovoj vojsci.
ribama nilskih rukava tvojih. Na 20 Kao plaøu za rad, æto ga je uçinila,
kopnu øeæ podleøi, neøeæ se dignuti ni dat øu joj Egipat. Za me je radila, govori
pokopan biti, œivotinjama divljim i svemoguøi Gospod.
pticama nebeskim dat øu te da te 21 Na ovaj øu dan dati kuøi Izraelovoj
pojedu. novu snagu i tebi øu otvoriti usta
6 Tada øe svi stanovnici egipatski meåu njima. Tada øe oni spoznati, da
spoznati, da sam ja Gospod. Oni, su sam ja Gospod.”
samo ætap od trske kuøi Izraelovoj.
7 Kad te oni uzmu u ruku, ti se Ezekiel 30
rascjepkaæ i rasijeçeæ im sve rame, i 1 Rijeç Gospodnja doåe mi opet ovako
kad se oni naslone na te, ti se prebijeæ govoreøi:
i potreseæ im çitavo tijelo. 2 “Sine çovjeçji, prorokuj i reci: Ovako
8 Zato ovako veli svemoguøi Gospod: veli svemoguøi Gospod: ‘Jauçite, teæko
‘Evo, ja øu pustiti na te maç i uniætit øu danu!
u tebi çovjeka i stoku. 3 Jer je blizu dan, blizu je dan
9 Egipat øe postati pustinja i pustoæ i Gospodnji, tamni dan. On øe biti
Ezekiel 606
vrijeme kazne narodima. faraonu, kralju egipatskom. Eto, ona
4 Maç øe doøi u Egipat; u Kuæu øe se viæe ne zavija. Ne uzima se lijek, i ne
vladati tjeskoba vrlo bolna, kad stanu meøe se zavoj na nju, da bi opet postala
padati pobijeni Egipøani, kad se budu jaka i mogla drœati maç.
odvlaçila velika dobra njihova i 22 Zato ovako veli svemoguøi Gospod:
raskopavali temelji njihovi. ‘Evo, ja øu izaøi proti faraonu, kralju
5 Kuæ, (Etiopija) Put, (Libija) Lud, egipatskom, i razmrskati mu obadvije
(Lidija) sva mjeæavina naroda, Kub i muæice, zdravu i slomljenu, i izbit øu
drugi saveznici popadat øe s njima od mu maç iz ruke.
maça. 23 Razasut øu Egipøane meåu narode i
6 Ovako veli Gospod: ‘Popadat øe razagnati ih po zemljana.
potpornji Egipta, i sruæit øe se ponosna 24 A ukrijepit øu miæice kralju
moø njegova. Od Migdola do Siene babilonskom i dat øu mu svoj maç u
popadat øe od maça ljudi njegovi, ruku. A polomit øu miæicu faraonu, da
govori svemoguøi Gospod. jeca pred njim kao çovjek teæko ranjen.
7 Zemlja øe njegova biti najpustija od 25 Miæice kralju babilonskom ukrijepit
svih zemalja i gradovi njegovi øu, a faraonu øe miæice klonuti. Saznat
najpustiji od svih gradova. øe, da sam ja Gospod, kad dadnem
8 Oni øe spoznati, da sam ja Gospod, maç svoj u ruka kralju babilonskom,
kad stavim oganj na Egipat i svi se da njim zamahne na Egipat.
pomoønici njegovi satru. 26 Razasut øu Egipøane meåu narode i
9 U onaj øe dan iøi preda mnom razagnati ih po zemljama. Spoznat øe,
poslanici na laåama, da trgnu Kuæite da sam ja Gospod.”
iz bezbriœnosti njihove. Tjeskoba vrlo
bolna doøi øe na njih kao na nesretni Ezekiel 31
dan Egipta; jer evo, on je doæao. 1 U jedanaestoj godini, u treøem
10 Ovako veli svemoguøi Gospod: mjesecu, prvi dan toga mjeseca doåe
‘Uçinit øu kraj Ijudstvu u Egiptu mi rijeç Gospodnja ovako govoreøi:
rukom Nebukadnezara, kralja 2 “Sine çovjeçji, kaœi faraonu, kralju
babilonskoga. egipatskom, i mnoætvu njegovu: ‘Na
11 On i narod njegov, najokrutniji æto si nalik u veliçini svojoj?
izmeåu naroda, doøi øe i zemlju øe 3 Eto, Asiriji je bio kao cedar na
poharati. Trgnut øe maç svoj na Egipat Libanonu, lijepih grana, sjenasta
i napunit øe zemlju pobijenih. liæøa, visoka rasta. Vrh mu je dopirao
12 Isuæit øu rijeke Nila i predat øu do u oblake.
zemlju u ruke zlikovcima. Opustit øu 4 Voda ga je uçinila velikim, bezdana
zemlju i sve, æto je u njoj, rukom ga je uzvisila. Rijeke su njezine tekle
tuåinaca. Ja, Gospod, to sam rekao. oko njegova stabla, i puætala je potoke
13 Ovako veli svemoguøi Gospod: svoje k svim drvetima poljskim.
‘Uniætit øu idole i potrt øu kumire u 5 Zato je rast njegov nadvisio sva
Nofu. Neøe viæe biti kneza iz Egipta. drveta poljska. Umnoœili se ogranci
Pustit øu strah u Egipat, njegovi, produljile se grane njegove
14 Opustoæit øu Patros, stavit øu oganj zbog obilne vode, rastao je u æirinu.
na Soan i izvræit øu sud na Nou. 6 Na granama su njegovim vijale
15 Izlit øu gnjev svoj na Sin, bedem gnijezda svakojake ptice nebeske. Pod
Egipta, i istrijebit øu ljudstvo u Nou. ograncima su njegovim svakojake
16 Stavit øu oganj na Egipat. Sin øe se œivotinje poljske legle mlade svoje.
previjati od tjeskobe. Nof øe se osvojiti 7 Bio je lijep veliçinom svojom s dugim
i zidovi øe joj se sruæiti. granjem svojim, jer je korijen njegov
17 Mladi ratnici iz Avena i Pit-Beseta imao vodu obilnu.
popadat øe od maça, i sve øe ostalo 8 Cedri vrtu Boœjem uti ga mogli
otiøi u ropstvo. zakloniti. Çempresi sa svojim
18 U Tafnisu øe dan pomrçati, kad granama nijesu mu se mogli
ondje polomim œezla Egipta, i kad se u izjednaçiti. Makljeni nijesu imali takve
njemu uçini kraj ponosnom sjaju grane kao on. U vrtu Boœjem nije se
njegovu. Oblak øe ga pokriti. Gradovi moglo nijedno drvo mjeriti s njim u
øe njegovi otiøi u ropstvo. ljepoti.
19 Tako øu izvræiti kazneni sud na 9 Uçinio sam ga lijepa mnoætvom grana
Egiptu, i oni øe spoznati, da, sam ja njegovih. Zavidjela su mu sva drveta
Gospod.’” edenska u vrtu Boœjem.
20 U jedanaestoj godini, u prvom 10 Zato ovako veli svemoguøi Gospod:
mjesecu, sedmi dan toga mjeseca doåe ‘Jer je bio visoka rasta i pruœio vrh svoj
mi rijeç Gospodnja ovako govoreøi: do u oblake i ohol postao zbog veliçine
21 “Sine çovjeçji, ja sam slomio miæicu svoje,
607 Ezekiel
11 Zato sam ga dao u ruke najjaçemu çetom mnogih naroda, koji te izvlaçe
meåu narodima Taj øe uçiniti s njim po lovnom mreœom mojom.
mjeri zloøe njegove. Odbacio sam ga. 4 Bacit øu te tada na zemlju, krhnut øu
12 Tada su ga posjekli tuåinci, najljuøi te na tvrdu zemlju. Pustit øu sve ptice
izmeåu naroda, i ostavili ga. Na gore i nebeske da sjedaju na te i nasitit øu
u doline sve popadale su grane tobom œivotinje sa sve zemlje.
njegove. Ogranci su njegovi leœali 5 Donijet øu meso tvoje na gore i
polomljeni po svim gudurama u napunit øu doline strvinom tvojom.
zemlji. Svi narodi zemaljski otidoæe iz 6 Napojit øu zemlju krvlju tvojom do na
sjene njegove i pustiæe ga da leœi. gore. Korita øe rijeçna biti puna tebe.
13 Na njemu poruæenom nastanile se 7 Kad se ti ugasiæ, zastrijet øu nebo, i
svakojake ptice nebeske. Na granama zvijezde øu njegove pomraçiti. Sunce
njegovim stanovale su svakojake øu zastrijeti oblacima, i mjesec neøe
œivotinje poljske. viæe svijetliti svjetloæøu svojom.
14 Nijedno drvo kraj vode da se viæe ne 8 Sva øu svjetila na nebu pomraçiti za
bi dizalo previsoko u svojemu rastu i tobom i razastrijet øu tamu nad
vrha svojega da ne bi pruœalo do u zemljom tvojom, govori svemoguøi
oblake! Od silnika, æto piju vodu, da se Gospod.
viæe ne bi ni jedan oholio visinom 9 Ustraæit øu mnoge narode, kada
svojom, jer su svi posveøeni smrti, donesem meåu narode tvoje pobijene,
moraju dolje u podzemni svijet, dolje k u zemlje, kojih ne poznaæ.
ljudima, æto su siæli u jamu.’ 10 Mnoge øu narode zbog tebe grozom
15 Ovako veli svemoguøi Gospod: ‘U napuniti. Kraljevi øe se njihovi zgroziti
lan, kada je siæao u svijet mrtvih, od tebe, kad mahnem maçem svojim
uçinio sam da tuguje nad njim pred oçima njihovim. Svi øe svaki ças
bezdana, zaustavio sam rijeke njezine. drhtati za svoj œivot na dan tvojega
Silne su vode stale. Zbog njega pada.
zaogrnuo sam Libanon u odjeøu 11 Jer ovako veli svemoguøi Gospod:
œalosti. Sva su drveta poljska povenula ‘Maç kralja babilonskoga doøi øe na te.
za njim. 12 Maçem ratnika sruæit øu veliki
16 Tutnjavom pada njegova stresao narod tvoj, jer su oni najljuøi meåu
sam narode, kad sam ga sruæio u svijet narodima Oni øe poharati sjaj Egipta.
mrtvih, k onima, koji su siæli u jamu. Sve øe mnoætvo njegovo propasti.
Tada su se utjeæila u svijetu mrtvih sva 13 Potrt øu svu stoku njegovu pokraj
drveta edenska, najizabranija i mnogih voda. Neøe ih viæe mutiti noga
najbolja na Libanonu, sva, æto su pila çovjeçja, niti øe ih mutiti papak kakve
vodu. œivotinje.
17 I oni su siæli s njim dolje u svijet 14 Tada øu razbistriti vode njihove i
mrtvih, k onima, æto su pobijeni uçinit øu da teku rijeke njihove kao
maçem, i pomoønici njegovi, æto su ulje, govori svemoguøi Gospod.
stanovali u sjeni njegovoj meåu 15 Kad uçinim pustinjom Egipat, kad
narodima. opusti zemlja, hude bez svega æto je u
18 S kojim izmeåu drveta edenskih njoj, kad pobijem sve stanovnike
mogao si se prispodobiti sjajem i njezine, tada øe im biti jasno, da sam ja
veliçinom? A ipak øeæ biti sruæen s Gospod.
drvetima edenskim u podzemni svijet. 16 Ovo je tuœaljka, æto øe se zapjevati, i
Leœat øeæ usred neobrezanih, s onima, køeri øe je narodne pjevati. Pjevat øe je
æto su pobijeni maçem. To je faraon i nad Egiptom i nad mnogim narodom
sve mnoætvo njegovo; govori njegovim”, govori svemoguøi Gospod.
svemoguøi Gospod. 17 U dvanaestoj godini, u prvom
mjesecu, petnaesti dan toga mjeseca
Ezekiel 32 doåe mi rijeç Gospodnja ovako
1 U dvanaestoj godini, u dvanaestom govoreøi:
mjesecu, prvi dan toga mjeseca doåe 18 “Sine çovjeçji, zapoçni tuœaljku za
mi rijeç Gospodnja ovako govoreøi: mnogim narodom Egipta i opjevaj
2 “Sine çovjeçji, izdigni tuœaljku za njegov i silnih naroda silazak u
faraonom, kraljem egipatskim, i reci podzemni svijet, k onima, koji su siæli
mu: ‘Laviøu meåu narodima, ti si bio i u jamu!
propao! A bio si ipak kao krokodil u 19 Od koga si u çem ljepæi? Siåi i spavaj
moru: ætrcao si vodu iz nozdrva svojih, s neobrezanima!
mutio si vodu nogama svojim, ritao si 20 Oni øe pasti posred pobijenih
se na valove njezine. maçem. Maç je veø dat: privucite
3 Ovako veli svemoguøi Gospod: Egipat i sve mnoætvo njegovo!
‘Razapet øu mreœu svoju nad tobom s 21 Voåe ratnika govorit øe ispred
Ezekiel 608
carstva mrtvih njemu s pomoønicima Ezekiel 33
njegovim: “Oni su siæli, oni tu leœe, 1 Rijeç Gospodnja doåe mi ovako
neobrezani, maçem pobijeni.” govoreøi:
22 Ondje je Asirija i çeta njegova i okolo 2 “Sine çovjeçji, govori sinovima
groba njegova. Svi su pobijeni, pali od naroda svojega i kaœi im: ‘Kad pustim
maça. na koju zemlju maç, i narod one zemlje
23 Grobovi njegovi leœe u dnu uzme koga izmeåu sebe i postavi ga
najdubljem. Çeta, njegova leœi okolo sebi za straœara,
groba njegova. Svi su pobijeni, pali od 3 I on vidi mad gdje dolazi na zemlju,
maça, oni, koji su nekoø zadavali strah zatrubi u trubu i opomene narod,
u zemlji œivih. 4 I ako tko çuje glas trube, a ne dadne
24 Ondje je Elam i sve mnoætvo njegovo se opomenuti, i maç doåe i pogubi ga:
okolo groba njegova. Svi su pobijeni, “krv øe njegova doøi na l glavu njegovu.
pali od maça, koji su neobrezani siæli u 5 On je çuo glas trube, a nije se dao
podzemni svijet, koji su nekoø zadavali opomenuti; krv øe njegova doøi na
strah u zemlji œivih i sada nose njega A onaj je opomenuo i duæu je
sramotu svoju s onima, koji su siæli u svoju spasio.
jamu. 6 Ako li straœar vidi maç gdje dolazi i ne
25 Usred pobijenih namjestili su zatrubi u trubu, i narod ne bude
postelju njemu sa svim mnoætvom opomenut, i maç doåe i pogubi koga
njegovim. Grobovi su njihovi okolo izmeåu njih, taj øe doduæe poginuti za
njega. Svi su neobrezani, pobijeni svoju krivnju, ali øu krv njegovu iskati
maçem; jer su zadavali strah u zemlji iz ruke straœareve.’
œivih. Sada nose sramotu svoju s 7 I ja sam tebe, sine çovjeçji, postavio
onima, koji su siæli u jamu; metnuti su straœarem kuøi Izraelovoj. Kad çujeæ
usred pobijenih. rijeç iz mojih usta, opominji ih u moje
26 Ondje je Meæek i Tubal i sve mnoætvo ime!
njihovo. Grobovi su njihovi okolo njih. 8 Kad kaœem bezboœniku: “Bezboœniçe,
Svi su neobrezani, pali od maça, oni, moraæ poginuti, a ti to ne kaœeæ, da
koji su nekoø zadavali strah u zemlji odvratiæ bezboœnika od zla puta
œivih. njegova, taj øe bezboœnik doduæe
27 Oni re leœe s junacima, koji su pali u poginuti za svoju krivnju, ali øu krv
davnoj davnini, koji su siæli u svijet njegovu iskati iz tvoje ruke.
mrtvih u ratnoj spremi svojoj, kojima 9 Ako li si opomenuo bezboœnika, da se
su metnuti pod glavu maçevi njihovi vrati sa svoga puta, a on se ne vrati sa
krivnja je njihova na kostima svoga puta, on øe poginuti za svoju
njihovim, jer je strah od tih junaka bio krivnju, a ti si spasio œivot svoj.
vladao u zemlji œivih. 10 A ti, sine çovjeçji, reci kuøi
28 I ti øeæ biti satrven usred Izraelovoj: Ovako ste vi govorili:
neobrezanih i spavat øeæ s pobijenima ‘Zlodjela naæa i grijehi naæi na nama
maçem. su; zbog njih propadamo. Kako bismo
29 Ondje je Edom, kraljevi njegovi i svi mogli joæ œivjeti?’
knezovi njegovi, koji su unatoç 11 Reci im: ‘Tako bio ja œiv, govori
junaætvu svojemu metnuti meåu svemoguøi Gospod, nije mi milo da
pobijene maçem. Oni leœe sad s umre bezboœnik, nego da se vrati
neobrezanima i s onima, koji su siæli u bezboœnik sa, svoga puta i da œivi.
jamu. Vratite se, vratite se sa zlih putova
30 Ondje su svi knezovi sjevera i svi svojih, jer zaæto hoøete umrijeti, kuøo
Sidonci koji su siæli k pobijenima, Izraelova?’
pobijeni unatoç strahovitosti svojoj. 12 Zato, sine çovjeçji, reci sinovima
Oni su osramoøeni unatoç junaætvu naroda svojega: “Pravednost
svojemu. Sad leœe ondje, neobrezani, s pravednika neøe ga spasiti u dan, kad
pobijenima maçem i nose sramotu sagrijeæi, i bezboœnost bezboœnika
svoju s onima, koji su siæli u jamu. neøe ga upropastiti u dan, kad se vrati
31 Njih øe vidjeti faraon i utjeæit øe se od bezboœnosti svoje. Ali i pravednik ne
nad svim mnogim narodom svojim. moœe zbog pravednosti svoje ostati na
Maçem je pobijen faraon sa svim œivot u dan, kad sagrijeæi.
narodom svojim, govori svemoguøi 13 Kad obeøam pravedniku, da øe
Gospod. ostati na œivotu, i on se osloni na
32 ‘Jer je zadavao strah u zemlji œivih. pravednost svoju i uçini zlo, neøe se
Zato øe se metnuti usred neobrezanih, viæe spominjati sva pravednost
s ubijenima maçem, faraon i sav njegova; zbog grijeha, æto ga je uçinio,
mnogi narod njegov’”, govori umrijet øe.
svemoguøi Gospod. 14 Ako li kaœem bezboœniku: “Moraæ
609 Ezekiel
umrijeti”, i on se obrati od grijeha sinovi naroda tvojega na zidovima i na
svojega i çini pravo i pravednost, kuønim vratima i govore meåu se
15 Povrati zalog, vrati oteto, hodi po jedan drugome ovako: ‘Doåite i çujte,
zapovijedima, Æto vode k œivotu, i viæe kakva rijeç izaåe od Gospoda!’
ne çini nepravde, o øe ostati na œivotu 31 Tada dolaze k tebi listom, sjedaju
i neøe umrijeti pred tobom kao narod moj i sluæaju
16 Svih grijeha njegovih, æto ih je rijeçi tvoje, ali ih ne izvræuju, slatki su
poçinio, neøe se viæe spominjati; çinio u svojim ustima, a srce njihovo ide za
je pravo i pravednost; œivjet øe. nepravednim dobitkom.
17 Ipak govore sinovi naroda tvojega: 32 Eto, ti si im kao kakav umiljat
“Put Svemoguøega nije pravedan. Ali pjevaç, koji ima lijep glas i krasno
njihov put nije pravedan. udara u œice. Sluæaju rijeç tvoje, ali ih
18 Kad se pravednik odvrati od ne izvræuju.
pravednosti svoje i çini nepravdu, 33 Ali kad to doåe - a evo dolazi - onda
umrijet øe zbog toga. øe spoznati, da je bio prorok meåu
19 A kad se bezboœnik odvrati od svoje njima.”
bezboœnosti i çini pravo i pravednost,
ostat øe na œivotu zbog toga. Ezekiel 34
20 A vi govorite: “Put Svemoguøega nije 1 Rijeç Gospodnja doåe mi ovako
pravedan.” Svakoga øu od vas, kuøo govoreøi:
Izraelova, suditi po putovima 2 “Sine çovjeçji, prokuj proti pastirima
njegovim. Izraelovim, prorokuj i reci njima,
21 U dvanaestoj godini, u desetom pastirima! Ovako veli svemoguøi
mjesecu, peti dan toga mjeseca nakon Gospod: ‘Teæko pastirima Izraelovim,
naæega odvoåenja doåe k meni jedan koji pasu sami sebe! Ne treba li da
bjegunac iz Jerusalema i javi: “Grad je pastiri pasu stado?
zauzet.” 3 Troæite mlijeko i odijevate se vunom.
22 A ruka je Gospodnja bila doæla na Tovne œivotinje koljete, a stada ne
me veø prije dolaska bjegunçeva. On je pasete.
bio otvorio usta moja, prije nego je onaj 4 Slabih œivotinja ne krijepite, bolesnih
ujutro doæao k meni. Otkako su usta ne lijeçite, ranjenih ne zavijate,
moja bila tada otvorena, nijesam viæe odagnalih ne dovodite natrag,
nikada zanijemio. izgubljenih ne traœite, nego ih gazite
23 Rijeç Gospodnja doåe mi ovako œestinom i silom.
govoreøi: 5 Stado se moje rasipa, jer nema
24 “Sine çovjeçji! Koji stanuju u pastira, i svima divljim œivotinjama
ruæevinama u zemlji Izraelovoj, govore sluœi za hranu. Ono se rasipa;
ovako: “Abraham je bio jedan jedini i 6 Po svim gorama i na svakom visokom
dobio je u posjed zemlju. A nas je humu luta naokolo stado moje. Po svoj
mnogo, nama je data zemlja u posjed. zemlji razasuto je stado moje. A nitko
25 Zato im reci: Ovako veli svemoguøi ga ne traœi, nitko se ne brine za njega.
Gospod: ‘Vi jedete meso s krvlju, 7 Zato, pastiri, çujte rijeç Gospodnju!
podiœete oçi k idolima svojim i 8 ‘Tako ja bio œiv!’ govori svemoguøi
prolijevate krv, i hoøete da uzmete u Gospod. ‘Jer je stado moje ostalo za
posjed zemlju? grabeœ i stado moje postalo za hranu
26 Podupirete se na maç, çinite gadove divljim œivotinjama, i nije bilo pastira,
i skvrnite svali œenu drugoga i hoøete i pastiri se moji nijesu brinuli za stado
da uzmete u posjed zemlju? moje, nego su pastiri moji pasli sami
27 Ovako im reci: Ovako veli svemoguøi sebe, a ne stado moje’,
Gospod: ‘Tako ja œiv bio! Koji stanuju u 9 Zato, pastiri, çujte rijeç Gospodnju!
ruæevinama, popadat øe od maça, i tko 10 Ovako veli svemoguøi Gospod: “Evo,
je vani, dat øe se divljim œivotinjama da ja øu izaøi proti tim pastirima i iskat øu
ga izjedu, i tko se zadrœava u stado svoje iz njihove ruke. Uçinit øu
skroviætima i peøinama, od kuge øe kraj pastirskoj sluœbi njihovoj. Neøe
umrijeti. viæe pastiri pasti sami sobe. Otet øu
28 Zemlju øu uçiniti pustinjom i stado svoje iz ralja njihovih. Neøe im
pustoæi, i nestat øe ponosnog sjaja viæe sluœiti za hranu.
njezina. Opustjet øe gore Izraelove, i 11 Jer ovako veli svemoguøi Gospod:
nitko viæe neøe prolaziti njima. ‘Evo, ja øu se sam zauzeti za stado
29 Tada øe oni spoznati, da, sam ja svoje i gledati ga.
Gospod, kad uçinim zemlju pustinjom 12 Kao æto pastir gleda stado svoje, kad
i pustoæi zbog svih gadova njihovih, æto je kod ovaca svojih razasutih, tako øu
su ih poçinili. i ja gledati ovce svoje i oslobodit øu ih
30 O tebi se, sine çovjeçji, razgovaraju iz svih mjesta, kamo su se razasuli,
Ezekiel 610
kad je bilo mraçno i tamno. 29 Uçinit øu da im nikne obilat nasad.
13 Izvest øu ih iz naroda, i pokupit øu ih Nitko viæe u zemlji neøe umirati od
iz zemalja, i dovest øu ih natrag u gladi Neøe viæe podnositi sramote od
zemlju njihovu. Past øu ih na gorama naroda.
Izraelovim, u dolinama i po svim 30 Tada øe spoznati, da sam ja,
krajevima naseljenim u zemlji. Gospod, Bog njihov, s njima, i da su
14 Vodit øu ih na dobru paæu. Na oni, kuøa Izraelova, moj narod, govori
visokim gorama Izraelovim bit øe svemoguøi Gospod.
paænjak njihov. Ondje øe poçivati na 31 Jer vi ste stado moje, stado paæe
dobru paænjaku i imat øe masnu pasu moje, si ljudi, a ja sam Bog vaæ’”, govori
na gorama Izraelovim. svemoguøi Gospod.
15 Ja øu sam pasti stado svoje i ja øu ih
sam odmarati, govori svemoguøi Ezekiel 35
Gospod. 1 Rijeç Gospodnja doåe mi ovako
16 ‘Zalutale øu traœiti, odagnane govoreøi:
natrag dovesti, ozlijeåene zaviti, 2 “Sine çovjeçji, upravi lice svoje prema
bolesne okrijepiti i zdrave i jake çuvati. gori Seiru i prorokuj o njemu, i reci mu:
Past øu ih, kako je pravo. 3 Ovako veli svemoguøi Gospod: ‘Evo,
17 A vi, stado moje, ovako govori ja øu izaøi proti tebi, goro Seire! Dignut
svemoguøi Gospod, vidite, ja øu tada øu ruku svoju na te i uçinit øu te
suditi izmeåu ovce i ovce, izmeåu pustinjom i pustoæi.
ovnova i jaraca. 4 Gradove øu tvoje poruæiti, i ti øeæ
18 Zar vam nije dosta; da pasete na postati pustinjom. Tada øeæ spoznati,
najboljoj pasi? Zar morate, æto joæ da sam ja Gospod.
ostane od vaæe paæe, pogaziti nogama? 5 Jer si nosio vjeçno neprijateljstvo i
Zar vam nije dosta, da pijete najçistiju sinove si Izraelove predao maçu u
vodu? Zar morate, æto ostane, zamutiti vrijeme njihove nesreøe, kad je krivnja
nogama svojim? dovela svræetak njihov,
19 Moraju li zar moje ovce to popasti, 6 Zato, tako ja œiv bio!, govori
æto pogaze noge vaæe, i to piti, æto svemoguøi Gospod, uçinit øu da se
pomute noge vaæe?’ krvaviæ, jer nisi mrzio krv, krv øe te
20 Zato im ovako veli svemoguøi progoniti.
Gospod: ‘Evo, ja øu onda suditi iz meåu 7 Uçinit øu goru Seir pustinjom i
ovaca debelih i ovaca mræavih. pustoæi i sve na njoj potrti, æto tamo
21 Jer vi bokovima i ramenima dolazi i prolazi.
otiskujete slabe ovce i rogovima ih 8 Napunit øu bregove njezine
svojim bodete, dok ih ne istjerate, pobijenima. Na humovima tvojim i u
22 Zato øu ja pomoøi stadu svojemu, da dolinama tvojim i u svim gudurama
vam viæe ne bude za plijen, i sudit øu tvojim padat øe pobijeni od maça.
izmeåu ovce i ovce. 9 Uçinit øu te vjeçnom pustinjom, i
23 Podignut øu im jednoga pa stirs, koji gradovi øe tvoji ostati nenastanjeni.
øe ih pasti, svojega slugu Davida; on øe Tada øete spoznati, da sam ja Gospod.
ih pasti i bit øe im pastir. 10 Jer si govorila: “Ova dva naroda i ove
24 I ja, Gospod, bit øu Bog njihov, i moj dvije zemlje bit øe moje, i mi øemo ih
sluga David bit øe knez meåu njima. uzeti u posjed, ako i boravi Gospod
Ja, Gospod, to sam rekao. ondje,
25 Uçinit øu s njima zavjet mira i divlje 11 Zato, tako ja œiv bio’, govori
øu œivotinje istrijebiti iz zemlje tako, da svemoguøi Gospod, ‘uçinit øu s tobom
u pustinji mognu stanovati sigurno i po revnosti gnjeva tvojega, kojom si
spavati po æumama. radila iz mrœnje svoje prema njima.
26 Podijelit øu blagoslov njima i zemlji Dat øu im da me spoznaju, kad ti
oko gore svoje i puætat øu daœd na budem sudio.
vrijeme; blagoslovljen øe to biti daœd. 12 Tada øeæ spoznati, da sam ja
27 Drveta øe poljska donositi svoje Gospod. Çuo sam sve psovke tvoje, æto
plodove, i zemlja øe davati svoj prihod. si ih izbacila proti gorama Izraelovim,
Stanovat øe sigurno na svojoj grudi i kad si rekla: “Puste leœe i nama su dane
spoznat øe, da sam ja Gospod, kad da ih jedemo.”
polomim palice jarma njihova i 13 Svojim ste se ustima veliçali suprot
izbavim ih iz ruke onih, koji ih meni i govorili ste drzovito proti meni.
zarobiæe. Çuo sam to dobro.
28 Neøe viæe biti plijen narodima. 14 Ovako veli svemoguøi Gospod: “Na
Œivotinje zemaljske neøe ih viæe jesti, radost sve zemlje tebe øu opustoæiti.
nego øe œivjeti sigurno, i nitko ih neøe 15 Kako si se ti radovala, æto je
plaæiti. opustjela baætina kuøe Izraelove, tako
611 Ezekiel
øu i tebi uçiniti. Pustinja øeæ postati, naroda svojega neøeæ viæe çiniti bez
goro Seire, i sav kolik Edom! Tada øeæ djece’, govori svemoguøi Gospod.
spoznati, da sam ja Gospod. 15 Neøu dati da dulje sluæaæ sramotu
od neznaboœaca, i ruga od naroda
Ezekiel 36 neøeæ viæe podnositi. Na rodu svojemu
1 Ti, sine çovjeçji, prorokuj o gorama neøeæ viæe otimati djece njegove,”,
Izraelovim i reci: “Gore Izraelove, çujte govori svemoguøi Gospod.
rijeç Gospodnju! 16 Rijeç Gospodnja doåe mi ovako
2 Ovako veli svemoguøi Gospod: ‘Jer je govoreøi:
neprijatelj govorio o vama: ‘Ha, vjeçne 17 Sine çovjeçji, kad je kuøa Izraelova
visine postadoæe svojina naæa’”, stanovala joæ u zemlji svojoj, tada je
3 Zato prorokuj i reci: ‘Ovako veli oni oskvrniæe svojim putovima i svojim
svemoguøi Gospod: Jer su vas djelima. Kao neçist krvotok bio je
pustoæili i traœili vas odasvud, dok ne preda mnom put njihov.
doåoste u posjed joæ preostalim 18 Tada sam izlio gnjev svoj na njih
narodima i ne padoste u brbljanje zbog krvi, æto su je prolili u zemlji, i
jezicima i u govorkanje ljudima, zbog idola njihovih, kojima su je
4 Zato, gore Izraelove, çujte rijeç oskvrnili.
svemoguøega Gospoda! Ovako veli 19 Razasuo sam ih meåu narode; bili
svemoguøi Gospod gorama i su razagnani po zemljama. Po
humovima, dolinama i gudurama putovima njihovim i po djelima
pustim ruæevinama i ostavljenim njihovim sudio sam im.
gradovima, æto postadoæe plijen i 20 Kad su doæli k narodima, oskvrnili
podsmijeh joæ preostalim narodima su, kamo su god doæli, sveto ime moje,
unaokolo.’ jer se govorilo o njima: ‘To je narod
5 Zato ovako veli svemoguøi Gospod: Gospodnji, a ipak su morali izaøi iz
‘Zaista, u œestokom ognju govorim zemlje njegove.
proti joæ preostalim narodima i proti 21 Tada mi se saœalilo zbog svetoga
svemu Edomu. Oni hoøe da uzmu u imena mojega, da ga je bila oskvrnila
posjed zemlju moju srcem zloradim, kuøa Izraelova kod svih naroda, kamo
duæom punom prezira, i da je oplijene. je doæla.
6 Zato prorokuj o zemlji Izraelovoj i reci 22 Zato reøi kuøi Izraelovoj: “Ovako veli
gorama i humovima, dolinama i svemoguøi Gospod: ‘Zbog vas, kuøo
gudurama: Ovako veli svemoguøi Izraelova, ne çinim ja to, nego zbog
Gospod: ‘Zaista, u ljutoj revnosti svetoga imena svojega, koje ste
govorim, jer morate podnositi porugu oskvrnili kod naroda, kamo ste doæli.
naroda. 23 Ja øu opet uçiniti svetim veliko ime
7 Zato’, ovako veli svemoguøi Gospod, svoje, koje je bilo oskvrnjeno kod
ja podiœem ruku svoju na prisegu: naroda, koje ste vi oskvrnili kod njih.
Narodi oko vas nosit øe porugu svoju! Narodi øe spoznati, da sam ja Gospod,
8 A vi, gore Izraelove, pustite da se govori svemoguøi Gospod, kada se na
pomlade grane vaæe! Nosite plod svoj vama pokaœem svetim pred njima.
narodu mojemu Izraelu; jer øe se skoro 24 Ja øu vas uzeti iz naroda i pokupit
vratiti. øu vas iz svih zemalja i dovesti vas
9 Jer evo, dolazim k vama i okreøem se natrag u vaæu zemlju.
k vama. Vi øete opet biti zasijevane i 25 Poækropit øu vas vodom çistom, da
saåene. budete çisti. Oçistit øu vas od svih
10 Umnoœit øu na vama ljude, kuøu neçistoøa vaæih i od svih idola vaæih.
Izraelovu svu koliku. Gradovi øe se 26 Dat øu vam novo srce i nov øu duh
opet naseliti i ruæevine øe se iznova metnuti u nutrinu vaæu. Odstranit øu
posagraditi. kameno srce iz grudi vaæih i dat øu
11 Umnoœit øu na vama ljude i stoku. vam srce od mesa.
Bit øe mnogobrojni i plodni. Naselit øu 27 Duh svoj metnut øu u nutrinu vaæu
vas kao u proælosti i uçinit øu vam i uçinit øu, da hodite po mojim
dobra viæe nego prije. Tada øete zapovijedima i da toçno izvræujete
spoznati, da san ja Gospod. zakone moje.
12 Uçinit øu da opet po vama idu ljudi, 28 Stanovat øete u zemlji, koju sam dao
narod moj Izrael. Oni øe te uzeti u ocima vaæim, i bit øete narod moj, i ja
posjed. Ti øeæ biti baætina njihova i øu biti Bog vaæ.
neøeæ im viæe otimati djece njihove. 29 Oslobodit øu vas od svih neçistoøa
13 Ovako veli svemoguøi Gospod: ‘Jer vaæih. Zapovjedit øu œitu i umnoœiti ga,
govore o tebi: “Ti proœdireæ ljude i i neøu dati da doåe glad na vas.
vlastiti narod svoj çiniæ bez djece”, 30 Umnoœit øu plod na drveøu i rod na
14 Zato neøeæ viæe proœdirati ljudi i poljima, da ne morate viæe podnositi
Ezekiel 612
sramote meåu narodima zbog gladi. œile i meso, i kako se na njih navuçe
31 Tada øete se spomenuti zlih putova koœa. Ali joæ nije bilo duha u njima.
svojih i djela svojih æto nijesu bila 9 On mi reçe: “Prorokuj duhu,
dobra. Vi øete pred sobom samima prorokuj, sine çovjeçji! Reci duhu:
osjetiti gnusobu zbog svojih grijeha i ‘Ovako veli svemoguøi Gospod: Duæe,
gadova. doåi od çetiri vjetra, zadahni ove
32 Ne çinim to zbog vas’, govori usmrøene, da opet oœiviju!”
svemoguøi Gospod, ‘neka to znate! 10 I kad sam prorokovao, kako mi je bio
Postidite se i zarumenite se zbog zapovjedio, doåe duh u njih. One
putova svojih, kuøo Izraelova! oœivjeæe i postaviæe se na svoje noge,
33 Ovako veli svemoguøi Gospod: ‘U jedna silno velika vojska.
dan, kad vas oçistim od svih grijeha 11 On mi reçe: “Sine çovjeçji, ove su
vaæih, iznova øu naseliti gradove, i kosti sva kuøa Izraelova. One govore:
ruæevine øe se opet sagraditi, ‘Kosti su naæe posahnule; nada je naæa
34 Opustoæena zemlja, æto je prije proæla; nema niæta od nas.’
pusta leœala pred oçima svih 12 Zato prorokuj i kaœi im: Ovako veli
prolaznika, opet øe se obraåivati. svemoguøi Gospod: ‘Evo, ja øu otvoriti
35 Reøi øe se: “Zemlja ova, æto je bila grobove vaæe i vas, narode moj, izvesti
pusta, postala je kao vrt edenski, i iz grobova i dovesti vas natrag u zemlju
gradovi æto su leœali u ruæevinama, Izraelovu.
pusti i opustoæeni bili, sada su dobro 13 Spoznat øete, da sam ja Gospod, kad
utvråeni.” otvorim grobove vaæe, i vas, narode
36 Narodi, æto su preostali okolo vas, moj, izvedem iz grobova vaæih,
spoznat øe da sam ja, Gospod, taj, koji 14 Uçinit øu da doåe u vas duh moj, da
je razoreno iznova sagradio i oœivite, i naselit øu vas opet u vaæoj
opustoæeno opet zasadio. Ja, Gospod, zemlji. Tada øete spoznati, da sam ja,
to sam rekao i to øu izvræiti. Gospod, to rekao i izvræio’”, govori
37 Ovako veli svemoguøi Gospod: ‘l to Gospod.
øe me zamoliti kuøa Izraelova, da im 15 Rijeç Gospodnja doåe mi ovako
uçinim: umnoœit øu ih ljudima kao govoreøi:
ovce. 16 “Ti, sine çovjeçji, uzmi jedno drvo i
38 Kao svetiæte od œrtvenih ovaca, kao napiæi na njemu: ‘Juda i sinovi
Jerusalem na blagdane njegove od Izraelovi, saveznici njegovi! Uzmi joæ
ovaca, tako øe opustoæeni gradovi biti jedno drvo i napiæi na njemu: ‘Josip,
puni stada ljudi. Tada øe se spoznati, drvo Efraimovo, i sva kuøa Izraelova,
da sam ja Gospod. saveznici njegovi ‘
17 Sastavi obadvoje u jedno drvo! Neka
Ezekiel 37 budu jedna cjelina u tvojoj ruci!
1 Ruka Gospodnja doåe nad na me. 18 Kad te upitaju sinovi tvoga naroda:
Gospod me izvede u duhu i postavi me “Hoøeæ li nam objasniti, æto misliæ
usred doline, æto je bila puna stim?
mrtvaçkih kostiju. 19 Odgovori im: ‘Ovako veli svemoguøi
2 Provede me pokraj njih unaokolo. I Gospod: Evo, ja øu uzeti drvo Josipovo,
gle, bilo ih je vrlo mnogo po dolini, bile æto je u Efraimovoj ruci, i ono plemena
su sasvim suhe. Izraelovih, saveznika njegovih, i
3 On me upita: “Sine çovjeçji, mogu li sastavit øu ga s drvetom Judinim i
opet oœivjeti ove mrtvaçke kosti?” Ja tako ih uçiniti jednim jedinim
odgovorih: “Svemoguøi Gospode, ti drvetom, tako da budu jedna cjelina u
znaæ.” mojoj ruci.
4 Tada mi reçe: “Prorokuj o tim kostima 20 Drveta, na kojima si napisao, drœat
i kaœi im: ‘Suhe kosti, çujte rijeç øeæ u svojoj ruci pred njihovim oçima
Gospodnju! 21 I reknut øeæ im: ‘Ovako veli
5 Ovako govori svemoguøi Gospod svemoguøi Gospod: Evo, ja øu uzeti
ovim kostima: Gle, ja øu metnuti u vas sinove Izraelove iz naroda, kamo su
duh, da oœivite. otiæli, i skupit øu ih sa svih strana i
6 Napravit øu vam œile, i uçiniti da vam dovesti ih natrag u zemlju njihovu.
uzraste meso, i navuøi øu na vas koœu, 22 Uçinit øu ih jednim jedinim
i ulit øu vam duh, da oœivite. Tada øete narodom u zemlji, na gorama
spoznati, da sam ja Gospod.’” Izraelovim. Jedan øe kralj vladati nad
7 Ja sam prorokovao, kako mi je bilo svima njima. Neøe viæe biti dva naroda
zapovjeåeno. Tada je nastao suæanj, i neøe viæe biti razdijeljeni u dva
kad sam prorokovao. Bio je ætropot, i kraljevstva.’
kostiju su se pribirale, jedna uz drugu. 23 Neøe se viæe skvrniti idolima svojim
8 Vidio sam, kako na njima uzrastoæe i gnusobama bogovima svojim niti
613 Ezekiel
kakvim grijehima svojim. Oslobodit øu onaj dan podignut øe se zle misli u
ih od svih grijeha vjerolomstva, u tvojemu srcu, i smiæljat øeæ loæu
kojima su grijeæili, i oçistit øu ih. Oni øe osnovu.
postati narod moj, i ja øu biti Bog 11 Mislit øeæ: “Uzaøi øu u zemlju, koja je
njihov. otvorena i neutvråena. Doøi øu k
24 Sluga moj David bit øe kralj nad onima, koji œivu sigurno i mirno, koji
njima. Svi øe imati samo jednoga svi stanuju bez zidova i nemaju ni
pastira. Hodit øe po mojim prijevornica ni vrata,
zapovijedima i briœno øe drœati uredbe 12 Da naplijenim plijena i nagrabim
moje. grabeœa, da stavim ruku svoju na
25 Stanovat øe u zemlji, koju sam dao ruæevine, æto su opet naseljene, na
slugi svojemu Jakovu, u kojoj su narod, koji je bio opet skupljen iz
stanovali oci njihovi. U njoj øe naroda, opet sebi stekao imanje i
stanovati s djecom svojom i unuçadi dobro, koji prebiva u srediætu zemlje.”
svojom dovijeka. Sluga moj David bit 13 Æeba i Dedan i trgovci taræiæki i svi
øe knez njihov dovijeka. prodavci njihovi reknut øe ti: “Dolaziæ
26 Sklopit øu s njima zavjet mira; bit øe zacijelo, da plijeniæ plijen. Sigurno si
to vjeçan zavjet s njima. Utvrdit øu ih i skupio vojsku svoju, da grabiæ grabeœ,
umnoœit øu ih. Svetiæte svoje podignut da uzmeæ srebro i zlato, da odneseæ
øu u sredini njihovoj na vjeçna imanje i dobro, ukratko, da naplijeniæ
vremena. bogat plijen”.’
27 Prebivaliæte moje bit øe kod njih. Ja 14 Zato prorokuj, sine çovjeçji, i reci
øu biti Bog njihov, i oni øe biti narod Gogu: Ovako veli svemoguøi Gospod:
moj. ‘Zaista, u ono vrijeme, kad øe moj
28 Tada øe narodi spoznati, da sam ja, narod Izrael stanovati mirno, ti øeæ se
Gospod, taj, koji posveøuje Izraela, kad podignuti.
svetiæte moje bude u sredini njihovoj 15 I iz svojega mjesta na skrajnom
dovijeka.” sjeveru doøi øeæ i mnogi narodi s
tobom, svi jaæuøi na konjima, velika
Ezekiel 38 çeta, silna vojska
1 Rijeç Gospodnja doåe mi ovako 16 Podignut øeæ se na moj narod Izraela
govoreøi: kao oblak, da pokrijeæ zemlju. Na
2 “Sine çovjeçji, upravi lice svoje na svræetku dana dogodit øe se, da te
Goga u zemlji Magogu, velikog kneza dovedem proti zemlji svojoj, da me
Meæeku i Tubalu! Prorokuj proti njemu spoznaju narodi, kad se pred oçima
3 I reci: Ovako veli svemoguøi Gospod: njihovim pokaœem kao svet na tebi,
‘Evo, ja øu izaøi proti tebi, Gog, veliki Gog!
kneœe Meæeku i Tubalu! 17 Ovako veli svemoguøi Gospod: “li si
4 Primamit øu te i stavit øu ti kuke u onaj, o kojemu sam govorio u proæle
çeljusti. Dovest øu ovamo tebe i svu dane preko sluga svojih, proroka
vojsku tvoju, konje i konjanike, sve Izraelovih, koji su prorokovali u one
dobro opremljene, veliku çetu sa dane i godine, da øu te dovesti proti
ætitovima i ætitiøima, sve, koji se bore njima.
maçem. 18 U onaj dan, u koji doåe Gog proti
5 Perzijanci, Kuæ (Etiopija) i Put (Libija) zemlji Izraelovoj, govori svemoguøi
meåu kojima su, svi sa ætitom i Gospod, planut øe u meni gnjev moj.
æljemom. 19 U revnosti gnjeva svojega, u ognju
6 Gomer i sve øete njegove, kuøa jarosti svoje velim: Doista, u onaj øe
Togarmina, skrajni sjever i sve çete dan doøi potres velik na zemlju
njegove, mnogi su narodi s tobom. Izraelovu.
7 Drœi se spreman i naoruœaj se, ti i sve 20 Pred mojim øe licem zadrhtati ribe
çete tvoje, æto su se skupile oko tebe! morske, ptice nebeske, œivotinje
Stoj mi spreman na uslugu! poljske i sve, æto gmiœe po zemlji, i svi
8 Iza mnogo dana dobit øeæ zapovijed. ljudi, æto œivu na zemlji. Gore øe se
Na svræetku godina doøi øeæ na jednu rasprsnuti, hridine øe se sruæiti i svi øe
zemlju, koja je osloboåena od sile zidovi popadati na zemlju.
maça i skupljena iz mnogih naroda na 21 Dozvat øu proti njemu maç po svim
gore Izraelove, æto su bile dugo puste. gorama svojim, govori svemoguøi
Bila je izvedena iz naroda. Sada u njoj Gospod. Svaki øe okrenuti svoj maç
svi stanuju u sigurnosti. proti drugomu.
9 Ti øeæ se podignuti kao bura, doøi øeæ 22 Sudit øu mu kugom i krvlju,
kao oblak, da pokrijeæ zemlju, ti i sve pljuskom i kamenjem od tuçe. Oganj i
çete tvoje i mnogi narodi s tobom. sumpor pustit øu na njega i na çete
10 Ovako veli svemoguøi Gospod: ‘U njegove i na mnoge narode, koji su s
Ezekiel 614
njim. 15 Kad tko prohodi zemlju i vidi kosti
23 Tako øu se pokazati velik i svet i ljudske, naçinit øe kod njih znak,
objaviti se pred oçima mnogih naroda. dokle ih ne ukopaju grobari u dolini
Tada øe spoznati, da sam ja Gospod. vojske Gogove.
16 Ime tamoænjem gradu bit øe
Ezekiel 39 Hamona. Tako øe se oçistiti zemlja.
1 Ti, sine çovjeçji, prorokuj proti Goga 17 Ti, sine çovjeçji, ovako veli
i reci: Ovako veli svemoguøi Gospod: svemoguøi Gospod: Reci pticama,
‘Doista, ja øu izaøi proti tebi, Gog, veliki svemu, æto ima krila, i svim
kneœe Meæek i Tubal! œivotinjama poljskim: ‘Skupite se,
2 Primamit øu te, vodit øu te, povest øu doåite ovamo! Skupite se sa svih
te sa skrajnoga sjevera i dovest øu te strana na œrtvenu gozbu moju, æto øu
na gore Izraelove. vam je zgotoviti, na veliku œrtvenu
3 A izbit øu ti luk iz lijeve ruke tvoje i gozbu na gorama Izraelovim, i jedite
prosut øu ti strijele iz desne ruke tvoje. mesa i pijte krvi!
4 Na gorama øeæ Izraelovim pasti, ti i 18 Jedite mesa junaka, pijte krvi
sve çete tvoje i narodi, koji su s tobom. knezova zemaljskih; ovnova, janjaca,
Pticama grabljivicama, svemu, æto ima jaraca i bikova, sve ugojene stoke
krila, i œivotinjama poljskim dat øu te baæanske!
da te izjedu, 19 Jedite pretiline, dok se nasitite, pijte
5 Na slobodnom øeæ polju pasti; jer ja krvi, dok se opijete na œrtvenoj gozbi
sam to rekao, govori svemoguøi mojoj, koju sam ugotovio vama!
Gospod. 20 Nasitite se za mojim stolom konja i
6 Oganj øu pustiti na Magoga i na, one, konjanika, junaka i ratnika svake
koji stanuju bezbriœno na obalama. vrste, govori svemoguøi Gospod.
Tada øe spoznati, da sam ja Gospod. 21 Tako øu objaviti slavu svoju meåu
7 Sveto ime svoje obznanit øu usred narodima. Svi øe narodi vidjeti sud
naroda svojega Izraela i neøu dulje moj, æto ga izvræujem, i ruku moju, æto
trpjeti, da se skvrni sveto ime moje. je meøem na njih.
Tada øe spoznati narodi, da sam ja 22 A kuøa Izraelova spoznat øe, da sam
Gospod, svet u Izraelu. ja, Gospod, Bog njihov, od onoga dana
8 Evo, to øe doøi i ispunit øe se, govori i dalje.
svemoguøi Gospod. To je dan, za koji 23 Narodi øe spoznati, da je kuøa
sam govorio. Izraelova morala iøi u ropstvo zbog
9 Stanovnici gradova Izraelovih izaøi øe opaçina svojih, jer su me bili ostavili.
i naloœit øe na oganj oruœje, velike i Zato sam odvratio lice svoje od njih i
male ætitove, lukove i strijele, sulice i dao ih u ruke neprijateljima njihovim,
koplja i spali øe ih. Sedam godina loœit tako da su svi pali od maça.
øe ih na oganj. 24 Po neçistoøi njihovoj i po grijehima
10 Neøe viæe trebati drva nositi iz polja vjerolomstva njihova postupao sam s
ili sjeçi u æumama nego øe loœiti oruœje njima i skrio sam lice svoje od njih.
na oganj. Tako øe oplijeniti one, koji su 25 Zato ovako govori svemoguøi
njih oplijenili, i porobiti one, koji su Gospod: “Sad øu okrenuti sudbinu
njih porobili, govori svemoguøi Jakovljevu i smilovat øu se svoj kuøi
Gospod. Izraelovoj i revnovat øu za sveto ime
11 U onaj øu dan odrediti Gogu mjesto, svoje.
gdje øe biti grob njegov u Izraelu, 26 Stidjet øe se sramote svoje i sve
dolinu putnika, istoçno od Mrtvoga nevjernosti svoje, æto su je uçinili proti
mora. Ona øe u buduøe zatvarati put meni, kad opet budu sigurno stanovali
putnicima. Ondje øe se ukopati Gog i u zemlji svojoj, i nitko ih ne bude
vojska njegova i prozvat øe se “dolina plaæio.
vojske Gogove”. 27 Kad ih dovedem natrag iz naroda i
12 Kuøa Izraelova imat øe posla s skupim ih iz zemalja neprijatelja
ukopavanjem njihovim sedam njihovih, pokazat øu se kao svet na
mjeseci, da oçisti zemlju. njima pred oçima mnogih naroda.
13 Sve øe puçanstvo u zemlji pomoøi 28 Tada øe spoznati, da sam ja Gospod,
ukopavati. To øe im biti na slavu u onaj Bog njihov, da sam ih odveo u ropstvo
dan, kada se proslavim, govori meåu neznaboæce, ali i da øu ih opet
svemoguøi Gospod. skupiti u zemlju njihovu i neøu ih onda
14 Postavljat øe se jednako ljudi, koji øe nijemoga ostaviti ondje.
prohoditi zemlju, da ukopavaju 29 Neøu viæe kriti lica svojega od njih,
mrtvace rastresene joæ po zemlji i da jer øu izliti duh svoj na kuøu Izraelovu,
tako oçiste zemlju. Sedam øe mjeseci govori svemoguøi Gospod.
oni to pretraœivati.
615 Ezekiel
Ezekiel 40 vratima unaokolo.
1 U dvadeset petoj godini ropstva 15 Od prednje strane ulaza na vrata do
naæega, u poçetku godine, deseti dan prednje strane unutarnjeg trijema na
mjeseca, u çetrnaestoj godini iza vratima bilo je pedeset lakata.
osvojenja grada, upravo taj dan, doåe 16 Vrata su imala unakolo prozore, æto
ruka Gospodnja nada me odvede me su prema sobama i stupovima
onamo. njihovim iznutra upadali odviæe koso.
2 U zemlju Izraelovu odvede ne u I trijem je imao prozore unaokolo
jednom boœanskom viåenju i postavi prema unutra. Na stupovima je bio
me na goru vrlo visoku. Na juœnoj naçinjen nakit palmov.
strani njezinoj nalazilo se neæto, æto je 17 Povede me u vanjski trijem. Vidio
izgledalo kao kakav grad. sam øelije i kameni pod, æto je pokrivao
3 Kad me je bio odveo onamo, ukaza nu trijem unaokolo. Trideset øelija bio je
se najednom çovjek, koji je izgledao na kamenom podu.
sjajan kao mjed. Imao je u ruci vrpcu 18 Pod na stranama od vrata imao je
lanenu i mjerilo i stajao je na vratima. istu æirinu kao vrata, to je bio
4 Çovjek mi progovori: “Sine çovjeçji, unutarnji kameni pod.
gledaj ovamo oçima svojim i sluæaj 19 Izmjeri æirinu trijema od unutarnje
uæima svojim! Pripazi toçno na sve, æto prednje strane donjih vrata do prednje
øu ti pokazati! Jer, da ti se to pokaœe, strane unutarnjeg trijema izvana;
zato si doveden ovamo. Objavi kuøi iznosila je sto lakata, na istoçnoj
Izraelovoj sve, æto vidiæ!” strani i na sjevernoj strani.
5 I gle, bio je obzid izvana oko hrama. 20 Potom izmjeri vrata, kojima je
Mjerilo, æto ga je çovjek imao u ruci, prednja strana bila prema sjeveru u
bilo je æest lakata dugo, lakat je imao vanjskom trijemu u njihovoj duœini i
obiçan lakat i podlanicu. On izmjeri æirini.
æirinu obzida. Iznosila je jedno mjerilo; 21 Tri su sobe bile na jednoj i tri sobe na
isto tako visina jedno mjerilo. drugoj strani. Pozidni stupovi i trijem
6 I on doåe na vrata, kojima je prednja imali su iste mjere kao kod prvih vrata;
strana bila prema istoku. Pope se uz pedeset lakata iznosila je duœina i
stepenice i izmjeri prag vratima. Imao dvadeset i pet lakata æirina.
je u æirinu jedno mjerilo; ovaj je prvi 22 Prozori, trijem i nakiti palmovi imali
prag imao jedno mjerilo u æirinu. su iste mjere kao hod vrata, kojima je
7 Izmjeri sobe; svaka je imala jedno vanjska prednja strana bila okrenuta
mjerilo u duœinu i jedno mjerilo u prema istoku. Uz sedam stepenica
æirinu, prostor izmeåu soba pet penjalo se k njima gore. Trijem je bio
lakata. Prag kod vrata uz trijem na prema unutarnjoj strani.
unutarnjoj strani imao je jedno 23 Vrata, æto su vodila u trijem
mjerilo. unutarnji, bila su naprema vanjskim
8 Izmjeri trijem kod vrata na sjevernim vratima i odgovarala su
unutarnjoj strani; imao je jedno istoçnim vratima; izmjeri od vrata do
mjerilo! vrata sto lakata.
9 Izmjeri trijem kod vrata; imao je osam 24 Tada me odvede k jugu. Vidio sam i
lakata; pozidni stupovi njegovi imali na jugu vrata. Izmjeri sve, pozidne
su dva lakta. Trijem kod vrata bio je stupove i trijem; imali su jednake
prema unutra. mjere kao kod drugih vrata.
10 Od soba kod istoçnih vrata bile su tri 25 I bili su prozori na vratima i na
na jednoj i tri na drugoj strani; sve tri trijemu unaokolo kao drugi prozori.
imale su jednaku mjeru; i pozidni Duœina je iznosila pedeset lakata,
stupovi s obje strane imali su jednaku æirina dvadeset i pet lakata.
mjeru. 26 Uz sedam stepenica penjalo se gore.
11 Izmjeri æirinu ulaza kod vrata; imala Trijem je bio prema unutra. Pozidni
je deset lakata, i duœina hodnika kod stupovi nosili su s ove i s one strane
vrata trinaest lakata. nakite palmove.
12 Pred sobama bila je po jedna ograda 27 Jedna su vrata vodila k unutarnjem
od jednog lakta æirine s ove i s one trijemu na juœnoj strani. Izmjeri od
strane. Soba na jednoj strani imala je vrata do vrata prema jugu sto lakata.
æest lakata, isto tako soba na drugoj 28 Povede me kroz juœna vrata u
strani. unutarnji trijem i izmjeri juœna vrata;
13 Izmjeri vrata od krova jedne sobe do imala su jednake mjere kao druga
krova druge sobe; æirina je iznosila vrata.
dvadeset i pet lakata od vrata do vrata. 29 Sobe, stupovi i trijem imali su
14 Izmjeri na stupovima æezdeset jednake mjere. Vrata i trijem imali su
lakata. Pred stupovima bio je trijem na prozore unaokolo. Pedeset lakata
Ezekiel 616
iznosila je duœina, dvadeset i pet sjevernih vrata licem prema juga,
lakata æirina. drugi na pokrajnoj strani juœnih vrata
30 Trijemovi su bili unaokolo, dvadeset licem prema sjeveru.
i pet lakata dugi i pet lakata æiroki. 45 On mi reçe: “Ovaj prostor, kojega lice
31 Trijem je bio prema vanjskom ide prema jugu, odreåen je za
trijemu. Na stupovima su bili sveøenike, koji vræe sluœbu u hramu.
naçinjeni nakiti palmovi. Iz osam, 46 A prostor, kojega lice ide prema
stepenica penjalo se gore. sjeveru, odreåen je za sveøenike, koji
32 Onda me povede u unutarnji trijem obavljaju sluœbu na œrtveniku, t. j. za
k vratima, æto su bila prema istoku, i sinove Sadokove, koji se jedini od
izmjeri vrata; imala su jednake mjere sinova Levijevih smiju pribliœiti
kao druga vrata. Gospodu, da mu sluœe.”
33 Sobe, stupovi i trijem imali su 47 Izmjeri i trijem; imao je sto lakata u
jednake mjere kao kod drugih vrata. duœinu i sto lakata u æirinu, bio je
Vrata i trijem imali su prozore dakle çetvorina. Pred hramom je
unaokolo. Pedeset lakata iznosila je stajao œrtvenik za œrtve paljenice.
duœina, dvadeset i pet lakata æirina. 48 Odvede me i u trijem hrama i izmjeri
34 Trijem je bio prema vanjskom stupove trijema; stup na jednoj strani
trijemu. Na stupovima bili su bio je pet lakata æirok, isto tako onaj na
naçinjeni nakiti palmovi s ove i s one drugoj strani pet lakata æirok. Æirina
strane. Uz osam stepenica penjalo se vratima iznosila je çetrnaest lakata, i
gore. æirina pokrajnim stranama od vrata tri
35 Tada me odvede na sjeverna vrata i kakta na jednoj i tri lakta na drugoj
izmjeri ih. Imala su jednake mjere kao strani.
druga vrata. 49 Duœina trijema iznosila je dvadeset
36 Sobe, stupovi i trijem imali su iste lakata i æirila dvanaest lakata. Uz
mjere kao kod drugih vrata. Imala su i deset stepenica penjalo se k njemu
prozore unaokolo. Duœina je iznosila gore. Na stupovima bili su stupiøi,
pedeset lakata, æirina dvadeset i pet jedan s ove, drugi s one strane.
lakata.
37 Trijem je bio prema vanjskomu Ezekiel 41
trijemu. Na stupovima bili su 1 Tada me uvede u dvoranu hramsku
naçinjeni nakiti palmovi s ove i s one i izmjeri stupove. Bili su æiroki æest
strane. Uz osam stepenica penjalo se lakata na jednoj strani i æest lakata
gore. æiroki na drugoj strani.
38 Uz stupove kod vrata bio je prostor 2 Æirina ulaznih vrata iznosila je deset
s jednim pristupom, gdje su se prale lakata. Zidovi sa strane ulaznih vrata
œrtve paljenice. bili su na jednoj strani æiroke pet
39 U trijemu kod vrata stajala su dva lakata i na drugoj strani pet lakata.
stola na jednoj strani i dva stola na Izmjeri duœinu; iznosila je çetrdeset
drugoj strani. Na njima su se klale lakata, æirina dvadeset lakata.
œrtve paljenice, œrtva za grijeh i œrtva za 3 Uåe onda u nutarnji prostor unutra
krivnju. i izmjeri stupove vratima; imali su dva
40 I na vanjskoj pokrajnoj strani, lakta. Æirina vratima iznosila je æest
sjeverno od ulaza kroz vrata stajala su lakata. Pokrajne strane od ulaza imale
dva stola, i na drugoj vanjskoj strani su s ove i s one strane sedam lakata
trijema kod vrata stajala su isto tako æirine.
dva stola. 4 Tada izmjeri duœinu unutarnjega
41 Dakle çetiri stola na jednoj strani i prostora; iznosila je dvadeset lakata.
çetiri stola na drugoj strani na Æirina, æto je odgovarala æirini dvorane
pokrajnoj strani od vrata, svega osam hramske, iznosila je dvadeset lakata.
stolova, na kojima se klalo. On mi reçe: “Ovo je Svetinja nad
42 Bila su tu i çetiri stola od tesanoga svetinjama.”
kamena za œrtvu paljenicu, u duœinu 5 I izmjeri zid hramu, debljina je
lakat i pol, lakat i pol, u æirinu i jedan njegova iznosila æest lakata. Æirinu
lakat u visinu. Na njih su se stavljale dogradnji, æto je vodila oko hrama,
sprave, kojima se klalo œrtve paljenice izmjeri æest lakata.
i œrtve zaklanice. 6 Pokrajnih soba, prostor na prostoru,
43 Unaokolo bile su postavljene bilo je po trideset u tri kata. One su se
ukrivljene letvice podlanicu æiroke. Na oslanjale na sagraåene izboçine zida
stolovima je leœalo œrtveno meso. hramskog, i tako sluœili kao nosaçi, da
44 Povede me i u unutarnji trijem. ne ulaze u sam zid hramski.
Vidjeh ovdje dva prostora, od kojih je 7 Sobe su se prema tomu æirile sve viæe
jedan bio na pokrajnoj strani i viæe gore, kako je veø opadala debljina
617 Ezekiel
zida gore okolo hrama. Penjalo se je iz svetinjama imale su dvoje vratnice.
donjega kata u srednji i iz srednjega u 24 Svaka vratnica imala je dva krila,
gornji. æto su se obrtala; dva krila imala je
8 Vidjeh, da je hram stajao na uzvisini, vratnica, i dva krila imala je druga
æto je tekla unaokolo. Podzid vratnica.
pokrajnih soba bio je stoga visok cijelo 25 Na njima na vratnicama dvorane
mjerilo. Æest lakata bilo je do vrha. hramske, bili su naçinjeni kerubini i
9 Debljina vanjskome zidu dogradnje palme, kao æto su bili naçinjeni po
iznosila je pet lakata. Slobodni prostor zidovima. Drvena nadstreænica
izmeåu pokrajnih soba hramskih nalazila se izvana pred trijemom.
10 I izmeåu prostora od øelija vodio je 26 Prozori, æto su koso upadali, i nakiti
oko hrama u æirinu od dvadeset palmovi bili su s ove i s one strane na
lakata. pokrajnim zidovima trijema i na
11 Vrata pokrajne graåevine vodila su pokrajnim sobama u hramu i na
na slobodan prostor, jedna vrata gredama.
prema sjeveru, druga prema jugu.
Æirina slobodnoga prostora iznosila je Ezekiel 42
unaokolo pet lakata. 1 Dovede me i u unutarnji trijem
12 Zgrada otraga, æto je leœala na ogradi prema sjeveru i dovede me k sobama,
sa zapadne strane, imala je æirinu od æto su bile prema ograåenom prostoru
sedamdeset lakata. Zid zgrade imao je i prema zgradi otraga na sjeveru.
æirinu od pet lakata unaokolo; duœina 2 Duœina na sjevernoj strani i iznosila
njegova iznosila je devedeset lakata. je æto lakata i æirina pedeset lakata.
13 On izmjeri hram; duœina njegova 3 Prema dvadeset lakata unutarnjega
iznosila je æto lakata. Ograåeni prostor trijema i prema kamenom podu
i zgrada otraga sa svojim zidovima vanjskoga trijema bile su one, galerija
imali su duœinu od sto lakata. na galeriji, u tri kata.
14 Æirina proçelja hramskog s 4 Pred sobama je bio hodnik od deset
ograåenim prostorom k istoku lakata æirine prema unutarnjem
iznosila je sto lakata. trijemu i od sto lakata duœine. Vrata su
15 Izmjeri i duœinu zgrade otraga pred njihova bila prema sjeveru.
ograåenim prostorom, æto je leœao na 5 Gornje su sobe bile manje nego donje
suprotnoj strani, s njezinim zidovima i srednje u zgradi, jer su im galerije
s ove i s one strane; bilo je sto lakata. oduzimale prostor.
16 Hram, Svetinja nad svetinjama i 6 Bile su trokatne, a nijesu imale
trijem bili su poploçeni, i prozori æto stupova kao vanjske sobe; za to je od
upadali koso, unosili su unaokolo donjih i srednjih katova bio oduzet
svjetlo u tri prostora, i ploçnice od prostor, raçunano od zemlje.
drveta iæle su unakolo od tla do 7 Bio je tu i zid, koji je tekao van uzduœ
prozora. Prozori su bili prekriveni. soba prema vanjskom trijemu. Prema
17 Od zastora na vratima do Svetinje sobama iznosila je njegova duœina
nad svetinjama unutra i izvana bila je pedeset lakata.
ureæena cijela stijena unaokolo 8 Jer je duœina prema unutarnjem
unutra i izvana, trijemu iznosila pedeset lakata i
18 Bili su naçinjeni kerubini i palme, i duœina pred hramom æto lakata.
to po jedna palma meåu dva kerubina. 9 Pod ovim sobama bio je pristup od
Svaki je kerubin imao dva lica, istoka, kad se je dolazilo k njima od
19 Na jednoj strani lice çovjeçje, vanjskoga trijema.
okrenuto prema palmi, na drugoj 10 Na æirini zida od trijema i prema
strani lice lavovo, okrenute prema istoku, pred ograåenim prostorom i
palmi. Tako je bilo po svemu hramu pred zgradom otraga bile su sobe.
unaokolo. 11 Pred njima je bio hodnik. Imale su
20 Od poda do navrh ulaza bili su isti izgled kao sobe na sjevernoj strani
naçinjeni kerubini i palme. i bile su tako duge i tako æiroke i imale
21 Obrub hramskih vrata bio je na su jednake izlaze i jednak ureåaj.
çetiri ugla, isto tako ispred Svetinje 12 Ulazi njihovi bili su kao ulazi u sobe,
nad svetinjama; jedno je izgledalo kao æto su bile prema jugu. Jedan ulaz bio
drugo. je na poçetku puta, koji je uza zid tekao
22 Œrtvenik je bio od drveta, tri lakta prema istoku, gdje se je ulazilo.
visok, dva lakta dug i dva lakta æirok. 13 On mi reçe: “Sobe na sjeverno; strani
Podstavak i hridine bili su od drveta. i sobe na juœnoj strani, æto leœe pred
On mi reçe: “To je æto, koji stoji pred ograåenim prostorom, jesu svete sobe,
Gospodom.” gdje sveøenici, koji se pribliœuju
23 Dvorana hramska i Svetinja nad Gospodu, smiju jesti presvete darove.
Ezekiel 618
Ondje imaju donijeti presveto, prinos, svojih, i ja øu u sredini njihovoj
œrtvu za grijeh i œrtvu za krivnju; jer je stanovati dovijeka.
mjesto sveto. 10 Ti, sine çovjeçji opiæi kuøi Izraelovoj
14 Kad uniåu sveøenici, neøe izlaziti iz ovaj hram, - da se postide opaçina
svetiæta u vanjski trijem. Ovdje øe svojih, - i mjere njegove.
ostavljati haljine svoje, u kojima su 11 Kada se postide svega toga, æto su
obavljali sluœbu; jer su svete. Oblaçit poçinili, onda im pokaœi osnovu
øe druge haljine i onda istom odilaziti hrama, namjeætaj njegov, izlaze i ulaze
na mjesto za narod odreåeno.” njegove, sve zakone njegove, oblik
15 Kad je bio izmjerio unutarnji hram, njegov i odredbe njegove! Napiæi im to
izvede me van na istoçna vrata i izmjeri pred oçima njihovim, da obdrœavaju
sve unaokolo. briœno sve propise i zakone njegove!”
16 Izmjeri mjerilom istoçnu stranu; 12 “Ovo je novi zakon za hram na
imala je pet stotina mjerila. vrhuncu gore i za sve mjesto njegovo
17 Tada se okrenu i izmjeri sjevernu unaokolo. Gle, vrlo je svet zakon za
stranu; imala je pet stotina mjerila. hram!”
18 Tada se okrenu, te izmjeri i juœnu 13 Ovo su mjere œrtvenika u laktima,
stranu; imala je pet stotina mjerila. lakat je imao obiçan lakat i podlanicu:
19 Potom ode na zapadnu stranu i podnoœje mu je bilo lakat visoko i lakat
izmjeri pet stotina mjerila. æiroko. Oplata na njemu po kraju
20 Na sve çetiri strane izmjeri. unaokolo bila je pedalj visoka.
Unaokolo bio je zid; imao je duœinu od 14 Ovo je bila visina œrtvenika: od
pet stotina mjerila i æirinu od pet podnoœja na zemlji do niœega pojasa
stotina mjerila, da omeåi sveto mjesto bila su dva lakta visine i lakat æirine.
od obiçne zemlje. Od maloga pojasa do velikoga pojasa
bila su çetiri lakta visine i lakat æirine.
Ezekiel 43 15 Œrtveno ognjiæte imalo je çetiri lakta
1 Potom me odvede k vratima, æto su visine; od œrtvenoga ognjiæta penjala
gledala na istok. se gore çetiri roga za lakat.
2 Tada doåe slava Boga Izraelova od 16 Œrtveno ognjiæte bilo je dvanaest
istoka. Œamor je izlazio od nje kao lakata dugo i dvanaest lakata æiroko,
œamor silnih voda. Zemlja je zasjala od tako da su njegove çetiri strane tvorile
slave njegove. çetvorinu.
3 Viåenje, koje vidjeh, bilo je kao 17 Veliki pojas bio je çetrnaest lakata
viåenje, koje sam bio vidio, kad je on dug i çetrnaest lakata æirok na çetiri
doæao da uniæti grad. Prikaza je bila strane njegove. Oplata, æto je iæla oko
nalik na onu, koju sam bio vidio na njega, bila je pol lakta æiroka. Podnoœje
rijeci Kebaru. Pao sam niçice na svoje mu lakat unaokolo. Stepenice mu iæle
lice. gole od istoka.
4 I slava je Gospodnja uæla u hram na 18 On mi reçe: “Sine çovjeçji, ovako veli
istoçna vrata. svemoguøi Gospod: ‘Ovo su naredbe za
5 Tada me podiœe duh i donese me u œrtvenik œrtava paljenica: Çim je
unutarnji trijem. I gle, hram je bio podignut i moœe se na njemu prinositi
napunjen slave Gospodnje. œrtve paljenice i krvlju ga se poækropiti.
6 Çuo sam, kako se je netko iz hrama 19 Levitskim sveøenicima, koji vuku
razgovarao s menom, a çovjek je joæ lozu od potomstva Sadokova i zato mi
uvijek stajao na mojoj strani. se smiju pribliœiti, govori svemoguøi
7 On mi reçe: “Sine çovjeçji, ovo je Gospod, da obavljaju sluœbu moju,
mjesto prijestolja mojega i mjesto za predaj junca za œrtvu za grijeh!
stope nogu mojih, gdje stanujem 20 Uzmi krvi njegove i prolij je na çetiri
dovijeka usred sinova Izraelovih, Kuøa roga œrtvenika, na çetiri ugla pojasa i
Izraelova neøe viæe skvrniti svetoga na oplatu unaokolo! Tako ga oçisti i
imena mojega, ni oni ni kraljevi pomiri!
njihovi, otpadom svojim i mrtvim 21 Onda uzmi œrtvenog junca za grijeh
tjelesima kraljeva svojih na svetoj gori, i spali ga na mjestu za to odreåenom
8 Gdje su metali prag svoj do moga kod hrama izvan svetiæta!
praga, dovratnike svoje do mojih 22 Drugi dan prinesi jarca bez mane i
dovratnika, tako da je samo zid bio oçisti njim œrtvenik, kako se je oçistio
izmeåu mene i njih. Skvrnili su sveto juncem!
ime moje gadovima svojim, æto su ih 23 Kad si dovræio oçiæøenje, prinesi
çinili, tako da sam ih zatirao u gnjevu junca bez mane i ovna od stada bez
svojemu. mane!
9 A sad øe daleko ukloniti od mene 24 Prinesi ih pred Gospodom! Neka
otpad svoj i mrtva tjelesa kraljeva sveøenici bace na njih soli i prinesu ih
619 Ezekiel
Gospodu kao œrtvu paljenicu! 12 Jer su im sluœili pred idolima
25 Sedam dana prinosi svaki dan jarca njihovim i postali kuøi Izraelovoj
kao œrtvu za grijeh! I junca i ovna od spoticanje na grijeh, zato sam proti
stada, obadva bez mane, neka prinose! njima podigao ruku svoju na zakletvu,
26 Sedam dana neka çine oçiæøenje za govori svemoguøi Gospod. Neka okaju
œrtvenik, neka ga oçiste i posvete! opaçinu svoju!
27 Kad se navræe ti dani, neka sveøenici 13 Ne smiju mi se viæe pribliœiti i sluœiti
osmoga dana prinose na œrtveniku mi kao sveøenici, niti pristupiti svemu
œrtve vaæe paljenice i œrtve vaæe onomu, æto mi je sveto i presveto. Neka
pomirne, i ja øu vas primiti milostivo, nose sramotu svoju za svoj otpad, æto
govori svemoguøi Gospod. su ga skrivili!
14 Postavljam ih za sluœbu u hramu, za
Ezekiel 44 sve radove u njemu i za sve, æto treba
1 Nato me odvede natrag k vanjskim çiniti u njemu.
istoçnim vratima svetiæta; ova su bila 15 A sveøenici iz plemena Levijeva,
zatvorena. potomci Sadokovi, koji su izvræavali
2 Gospod mi reçe: “Ova vrata neka sluœbu u svetiætu mojemu, kad sinovi
ostanu zatvorena I Neka se viæe nikada Izraelovi zaåoæe od mene, oni øe
ne otvaraju, i nitko ne smije ulaziti na pristupati k meni, da mi sluœe, Oni øe
njih; jer je Gospod, Bog Izraelov, uæao stajati preda mnom, da mi prinose
na njih. Zato neka ostanu zatvorena! pretilinu i krv’, govori svemoguøi
3 Samo knez neka smije sjediti na Gospod.
njima, da uzme œrtvenu gozbu pred 16 Oni neka ulaze u svetiæte moje i
Gospodom! Kroz trijem ovih vrata neka pristupaju k stolu mojemu, da mi
on ulazi i ovim putem neka opet izlazi!” sluœe i moju sluœbu obavljaju!
4 Potom me odvede k sjevernim 17 Prije nego uniåu na vrata
vratima pred proçelje hrama, unutarnjeg trijema, neka obuku
pogledao sam, i gle, slava je Gospodnja lanene haljine! Niæta da ne bude na
napunila kuøu Gospodnju. Pao sam njima vuneno, dok sluœe unutar vrata
niçice na svoje lice, unutarnjeg trijema i u hramu.
5 I reçe mi Gospod: “Sine çovjeçji, pazi, 18 Na glavi svojoj neka imaju povez
gledaj oçima svojim i sluæaj uæima lanen i gaøe lanene oko bedara svojih!
svojim sve, æto øu ti reøi o svim Neka ne nose haljine, od kojih se znoji!
uredbama kuøe Gospodnje i o svim 19 Kad izlaze u vanjski trijem k narodu,
zakonima njezinim! Pazi na to, kako se neka svuku sa sebe haljine, u kojima
mora stupiti u hram i kako se mora sluœe i ostave ih u sobama svetiæta!
ostaviti svetiæte! Neka obuku druge haljine, da ne
6 Peci upornoj kuøi, kuøi Izraelovoj: posvete naroda haljinama svojim!
“Ovako veli svemoguøi Gospod: “Dosta 20 Glavu svoju neka ne briju, ali ni
je gadova vaæih, kuøo Izraelova! neka ne puste da im slobodno raste
7 Uvodili ste u svetiæte moje tuåince, kosa, nego neka nose kosu na glavi
neobrezane na srcu i na tijelu! Oni su oæiæanu!
boravili u njemu i oskvrnili kuøu moju, 21 Vina ne smije piti ni jedan sveøenik,
kad ste prinosili moje jelo, pretilinu i kad mora iøi u unutarnji trijem.
krv. Stim ste prekræili moj zavjet osim 22 Neka ne uzimaju za œenu ni udovicu
svih gadova svojih. ni puætenicu, nego neka se œene samo
8 Ni sluœbe u svetiætu mojemu nijeste djevojkama izraelskoga roda ili
sami izvræavali, nego ste njih postavili, udovicama sveøeniçkim!
da obavljaju sluœbu u svetiætu 23 Neka pouçe narod moj o razlici
mojemu. Zato, izmeåu svetoga i nesvetoga i neka ga
9 Ovako veli svemoguøi Gospod, ni upute o razlici izmeåu çistoga i
jedan tuåinac, koji je neobrezan na neçistoga.
srcu i na tijelu, ne smije stupiti u 24 U zadjevicama neka izaåu da sude!
svetiæte moje, ni jedan od tuåinaca, Na temelju mojih pravnih odredaba
koji borave meåu sinovima Izraelovim, neka odluçe! Moje zakone i zapovijedi
10 Nego samo Leviti. Oni su se udaljili neka izvræuju na svim blagdanima
od mene, kad je lutao Izrael, otpali su mojim i moje subote neka drœe sveto!
od mene i çinili su idolopoklonstvo. 25 K mrtvacu neka ne idu, da se ne
Neka sada okaju krivnju svoju! oskvrne! Samo na mrtvom tijelu oca i
11 Neka oni u svetiætu mojemu joæ matere, sina i køeri, brata i neudate
samo sluœe kao straœari na vratima sestre smiju se oskvrniti.
hrama i kao sluge hrama! Neka kolju 26 Kad se je opet oçistio, neka pribroji
za narod œrtvu paljenicu i œrtvu sebi joæ sedam dana!
zaklanicu! Neka ih dvore i sluœe! 27 Çim uåe u svetiæte, u nutarnji
Ezekiel 620
trijem, da sluœi u svetiætu, neka 9 Ovako veli svemoguøi Gospod: ‘Dosta
prinese svoju œrtvu za grijeh, govori je, knezovi Izraelovi! Proåite se nasilja
svemoguøi Gospod. i pritiskivanja, çinite pravicu i pravdu!
28 Neka nemaju baætine; jer ja sam Prestanite otimati posjed od mojega
njihova baætina. Ne dajte im naroda govori svemoguøi Gospod.
vlasniætva, meåu Izraelcima; jer ja 10 Mjerila neka su vam prava, efa neka
sam njihovo vlasniætvo. vam je prava i bat neka vam je prav!
29 Prinos, œrtvu za grijeh i œrtvu za 11 Efa i bat neka imaju jedinstveno
krivnju smiju jesti; i sve zakleto u ureåenu mjeru; bat neka drœi deseti
Izraelu njihovo øe biti. dio homera, efa isto tako deseti dio
30 Najbolje od prvina svake vrste i sve homera! Mjera neka im je prema
podizane œrtve svake vrste od svih homeru!
svojih podizanih œrtava imate dati 12 Æekel neka je dvadeset gera, mina
sveøeniku, da on izazove blagoslov na neka vam je dvadeset æekela, dvadeset
kuøu vaæu. i pet æekela petnaest æekela!
31 Mrcinu ili rastrgano od ptica ili 13 Ovo je prinos, æto øete ga prinositi:
stoke ne smiju jesti sveøenici. æestina efe od svakoga homera
pæenice, i æestina efe od svakoga
Ezekiel 45 homera jeçma.
1 Kad stanete œdrijebom dijeliti zemlju 14 Pristojba za ulje iznosi desetinu
a baætinu, prinesite kao dar Gospodu bata od svakoga kora; deset bata
svet komad od zemlje, dvadeset i pet iznosi kor.
tisuøa lakata u duœinu i deset tisuøa u 15 Iz stada od dvije stotine komada
æirinu! Ovo zemljiæte neka bude sveto sitne stoke neka se prinose kao dar od
u svemu svojemu opsegu! porodica Izraelovih za prinos, za œrtvu
2 Od ovoga neka pripadne svetiætu paljenicu i œrtvu pomirnu da se pribavi
çetvorina od pet stotina lakata duœine Izraelcima pomirenje, govori
sa strana; oko toga neka bude svemoguøi Gospod.
slobodan prostor od pedeset lakata! 16 Sav narod u zemlji ima davati ovaj
3 Od ovoga zemljiæta imaæ odmjeriti prinos knezu Izraelovu.
komad od dvadeset i pet tisuøa lakata 17 Knez je duœan davati œrtve paljenice,
u duœinu i deset tisuøa lakata u æirinu. prinose i naljeve na blagdane, na
Tu neka stoji svetiæte i Svetinja nad mlaåake, u subote, o svim sveçanim
svetinjama! skupætinama kuøe Izraelove. On neka
4 To øe biti svet dio od zemlje; a prinosi œrtve a grije prinose œrtve
pripadat øe sveøenicima, koji sluœe u paljenice i œrtve pomirne, da pribavi
svetiætu i koji pristupaju Gospodu, da pomirenje kuøi Izraelovoj!,
mu sluœe, Neka im to bude mjesto za 18 Ovako veli svemoguøi Gospod:
sluœbene stanove njihove i neka “Prvoga dana prvoga mjeseca imaæ
pripadne svetiætu kao svet prostor! uzeti junca bez mane i njim pomiriti
5 Podruçje od dvadeset i pet tisuøa svetiæte.
lakata u duœinu i deset tisuøa lakata u 19 Sveøenik neka uzme krvi od œrtve za
æirinu neka pripadne kao vlasniætvo grijeh i njom pomaœe dovratnike
Levitima, hramskim slugama, sa hrama i çetiri ugla pojasa na œrtveniku
dvadeset gradova za stanovanje! i dovratnike od vrata na unutarnjem
6 Kao vlasniætvo grada imate odrediti trijemu!
podruçje od pet tisuøa u æirinu i 20 Tako imaæ uçiniti i sedmoga dana za
dvadeset i pet tisuøa u duœinu uza one, koji su sagrijeæili nehotice i
stranu svetoga zemljiæta; to neka je za neznalice, da se tako pomiri hram.
svu kuøu Izraelovu! 21 Çetrnaestoga dana prvoga mjeseca
7 Knezu imate odrediti podruçje s obje svetkovat øete blagdan Pashe; sedam
strane svetog zemljiæta i gradskog dana neka se jedu beskvasni kruhovi!
vlasniætva. Neka ide od svetog 22 Taj dan neka prinese knez za se i za
zemljiæta i od gradskog vlasniætva na sav narod u zemlji junca kao œrtvu za
zapadnoj strani prema zapadu i na grijeh.
istoçnoj strani prema istoku! Duœina 23 Za sedam dana blagdana neka
neka bude prema svakom od œrtvuje svaki dan za tih sedam dana
plemenskih dijelova od zapadne meåe Gospodu kao œrtvu paljenicu sedam
do istoçne meåe! junaca i sedam ovnova bez mane i kao
8 To neka on ima od zemlje kao svoje œrtvu za grijeh svaki dan jarca!
vlasniætvo u Izraelu, da knezovi moji 24 Kao prinos neka prinosi po efu na
viæe ne pritiskuju naroda mojega, nego svakoga junca i po efu na svakoga
da ostalu zemlju dadnu kuøi Izraelovoj ovna; na svaku efu neka dadne hin
po plemenima njezinim!, ulja!
621 Ezekiel
25 Petnaestoga dana sedmoga jutro æestinu efe braæna i treøinu hina
mjeseca, na blagdan sjenica, neka on ulja, da se poækropi bijelo braæno, kao
isto tako prinosi za sedam dana œrtve prinos Gospodu Taj œitni dar je vjeçna
za grijeh, œrtve paljenice, prinose i uredba, i ima se davati redovito.
œrtve ulja!’ 15 Tako imate prinositi janje i prinos i
ulje svako jutro kao redovitu œrtvu
Ezekiel 46 paljenicu.
1 Ovako veli svemoguøi Gospod: 16 Ovako veli svemoguøi Gospod: ‘Ako
‘Istoçna vrata od unutarnjeg trijema knez uçini dar kojemu sinu svojemu
imaju biti zatvorena u æest radnih od svoje baætine, neka bude sinovima
dana. A u subotu i na mlaåak neka se njegovim kao baætinski posjed!
otvaraju! 17 Ako li æto daruje od svoje baætine
2 Knez neka uåe izvana kroz trijem od kojemu slugi svojemu, neka to bude
vrata i neka stane kod dovratnika! ovomu samo do oprosne godine! Onda
Sveøenici neka prinesu njegova œetvu neka se vrati knezu! Samo sinovima
paljenicu i njegovu œrtvu pomirnu! On njegovim ostaje to kao baætinski
neka se pokloni na pragu od vrata i posjed.
neka tada izaåe! A vrata neka se ne 18 Od baætinskoga posjeda naroda ne
zatvaraju do naveçer! smije knez niæta uzeti tjerajuøi silom s
3 Na ovim vratima neka se narod u njihova vlasniætva. Od svojega
zemlji poklanja Gospodu u subote i na vlastitog posjeda neka daje sinovima
mlaåake! svojim baætinsko vlasniætvo, da se ni
4 Œrtva paljenica, æto øe je prinositi jedan od mojega naroda ne razgoni sa
knez Gospodu, bit øe u subotu æest svojega posjeda!”
janjaca bez mane i ovan bez mane. 19 Nato me odvede kroz ulaz, æto je bio
5 Prinos neka bude efa na svakoga sa strane vratima, u svete sobe
ovna, a na janjce koliko ga i volja; na sveøeniçke, æto su bile prema sjeveru.
svaku efu neka dadne hin ulja! Gle, tu je bio jedan prostor u skrajnjem
6 Na blagdan mlaåaka neka on œrtvuje zapadu!
junca bez mane, æest janjaca i ovna, 20 On mi reçe: “To je prostor, gdje
sve bez mane œivotinje! sveøenici kuhaju œrtvu za krivnju i
7 Kao prinos neka prinese efu na œrtvu za grijeh i peku prinos, da ne
junca, efu na ovna, a na janjce po volji! moraju to iznositi u vanjski trijem i
Na svaku efu neka dadne hin ulja! tako narod posvetiti.
8 Kad knez ulazi, ima uøi kroz trijem od 21 Tada me odvede van u vanjski trijem
vrata i istim putem izaøi. i provede me u çetiri, ugla od trijema.
9 Kad narod u zemlji dohodi pred Gle, tu je bio u svakom uglu od trijema
Gospoda na blagdane, oni, koji udu na opet jedan trijem!
sjeverna vrata da se poklone, imaju 22 U çetiri ugla od trijema bila su çetiri
izaøi na juœna vrat, a koji udu na juœna mala trijema, çetrdeset lakata u
vrata, imaju izaøi na sjeverna vrata. duœinu, çetrdeset lakata u æirinu; sva
Nitko neka se ne vraøa na ista vrata, çetiri imala su jednaku mjeru.
kroz koja, je uæao, nego kroz ona, æto 23 Jedan je zid iæao okruglo okolo svih
stoje nasuprot! çetiriju. Dolje uza zid bila su unaokolo
10 Knez ima biti meåu njima; kad oni smjeætena ognjiæta za kuhanje.
ulaze, neka i on ulazi; kad oni izlaze, 24 On mi reçe: “To su kuhinje, gdje
neka i on izlazi! sluge hrama zgotavljaju narodne œrtve
11 Na blagdane i svetkovine neka je zaklanice.”
prinos efa na junca i efa na ovna, a na
janjce, koliko tko hoøe; na svaku efu Ezekiel 47
neka se dadne hin ulja! 1 Tada me povede na ulaz hram. Gle, tu
12 Kada knez hoøe da prinese Gospodu je izlazila voda i ispod praga od hrama
œrtvu paljenicu ili œrtva pomirnu kao k istoku. Proçelje hrama gledalo je na
dragovoljni dar œrtveni, tada neka mu istok. Voda je tekla dolje s desne strane
se otvore istoçna vrata! Neka prinese hrama, juœno od œrtvenika za œrtve
œrtvu svoju paljenicu i œrtvu svoju paljenice.
pomirnu, kako to obiçaje çiniti 2 Povede me van kroz sjeverna vrata i
subotom! Potom neka izaåe, i çim je van okolo k vanjskim istoçnim
izaæao, neka se zatvore vrata! vratima. I gle, voda je œuborila dolje s
13 Svaki dan imaæ prinijeti Gospodu desne strane.
jednogodiænje bez mane janje kao 3 çovjek ode dalje prema istoku, a imao
œrtvu paljenicu, i to imaæ tako çiniti je mjeru u ruci. Izmjeri tisuøu lakata i
svako jutro. povede me preko vode; ona doåe do
14 Kao prinos imaæ uz to prinijeti svako gleœanja.
Ezekiel 622
4 Izmjeri opet tisuøu lakata i povede istoçna meåa.
me preko vode; voda mi doåe do 19 Juœna meåa prema jugu ide od
koljena. Izmjeri opet tisuøu lakata i Tamara do Meriba Kadeæa, onda do na
povede me prijeko; ona doåe do potok i dalje do velikoga mora. To je
bokova. juœna meåa.
5 Izmjeri opet tisuøu lakata; tada je bila 20 Zapadna meåa jest veliko more do
rijeka, preko koje viæe nijesam mogao mjesta, gdje se ide u Hamat. To je
prelaziti; jer se je voda bila tako popela, zapadna meåa.
da bi se morala preplivati, rijeka, 21 Ovu øete zemlju porazdijeliti meåu
preko koje se viæe nije moglo prelaziti. se po plemenima Izraelovim.
6 On mi reçe: “Jesi li vidio, sine 22 Odreåuje se: “Imate je razdijeliti kao
çovjeçji?” Nato me pusti da odem baætinski posjed meåu se i meåu
natrag na obalu rijeke. strance, koji meåu vama stanuju i
7 Na povratku vidio sam vrlo mnogo djecu imaju. Neka su vam oni kao
drveøa na obali rijeke s obje strane, domaøi Izraelci! S vama neka imaju
8 On mi reçe: “Ova voda teçe van u svoj baætinski posjed meåu
istoçni kraj i spuæta se u pustaru i plemenima Izraelovim!
dolazi do Mrtvoga mora. Kad doåe 23 U plemenu, u kojem boravi stranac,
tamo, postat øe voda Mrtvoga mora dat øete mu baætinski posjed njegov
zdrava. govori svemoguøi Gospod.
9 Sva œiva biøa, æto se same miçu, Ezekiel 48
oœivjet øe posvuda, kamo do øe lijeka. 1 Ovo su imena plemenima: Na
Tada øe biti vrlo mnogo riba, jer kad skrajnom sjeveru od mora u Hetlon do
doåe tamo ova voda, ozdravit øe Mrtvo ondje, gdje se ide u Hamat, do u Hasar-
more i sve øe oœivjeti, kamo doåe Enon - podruçje Damaska ostaje
rijeka. prema sjeveru - uz Hamat od istoçne
10 Ribari øe stajati na njemu od En- strane do zapadne strane posjedovat
Gedija do En-Eglajima Bit øe tu suha øe Dan plemensko podruçje!
mjesta za mreœe. Njegovo bogatstvo 2 Uz podruçje Danovo i od istoçne
riba bit øe vrlo veliko kao u velikom strane do zapadne strane posjedovat
moru. øe Aæer plemensko podruçje.
11 Ali bare i glibovi u blizini njegovoj 3 Uz podruçje Aæerovo od istoçne
neøe postati zdravi; ostat øe slani. strane do zapadne strane posjedovat
12 Na obadvjema obalama rijeke rast øe Naftali plemensko podruçje.
øe svakojako drveøe s plodovima, æto 4 Uz podruçje Naftalijevo od istoçne
se jedu, i kojima liæøe ne vene i plodovi strane do zapadne strane posjedovat
im ne nestaju. Svakoga øe mjeseca øe Manaseh plemensko podruçje.
raåati nove plodove; jer, æto ih napaja, 5 Uz podruçje Manasehovo od istoçne
pridolazi od svetiæta. Plodovi øe njihovi strane do zapadne strane posjedovat
biti za jelo i liæøe njihovo za lijek.” øe Efraim plemensko podruçje.
13 Ovako veli svemoguøi Gospod: “Ovo 6 Uz podruçje Efraimovo od istoçne
je meåa, u kojoj øete kao baætinski strane do zapadne strane posjedovat
posjed porazdijeliti zemlju na øe Ruben plemensko podruçje.
dvanaest plemena Izraelovih; Josip øe 7 Uz plemensko podruçje Rubenovo od
dobiti dvojaki dio. istoçne strane do zapadne strane
14 Jedan øe dobiti jednak baætinski posjedovat øe Juda plemensko
posjed kao drugi; jer sam podigao podruçje.
ruku svoju na zakletvu, da øu je dati 8 Uz podruçje Judino od istoçne strane
ocima vaæim. Zato øe vam pripasti ta do zapadne strane leœat øe sveto
zemlja kao baætinski posjed. zemljiæte, koje posveøujete Gospodu,
15 Ovo je sjeverna meåa zemlji: Od dvadeset i pet tisuøa lakata u æirinu i u
velikoga mora na Hetlon, na Sedad, duœinu kao drugi plemenski dijelovi
16 Hamat, Berota, Sibraim, koji je od istoçne strane do zapadne strane. U
izmeåu podruçja Damaska i podruçja sredini njegovoj stajat øe svetiæte.
Hamata, onda na Hasar-Enon, koji je 9 Sveto zemljiæte, koje øete posvetiti
na meåi u Hauranu. Gospodu, neka bude dvadeset i pet
17 Tako øe iøi sjeverna meåa od mora tisuøa lakata dugo i deset tisuøa
na Hasar-Enon, tako da podruçje lakata æiroko!
Damaska i Hamata leœi sjeverno. To je 10 Sveto øe zemljiæte pripadati ovima:
sjeverna meåa. Pripast øe sveøenicima na sjevernoj
18 Istoçna meåa prolazi izmeåu strani komad od dvadeset i pet tisuøa
Haurana i Damaska i pravi se izmeåu lakata u duœinu, na zapadnoj strani od
Gileada i zemlje Izraelove po Jordanu deset tisuøa lakata u æirinu, na
do istoçnoga mora, do Tamara. To je istoçnoj strani od deset tisuøa lakata u
623 Ezekiel
æirinu i na juœnoj strani od dvadeset i zemljiæte i hramsko svetiæte!
pet tisuøa lakata u æirinu. Usred njega 22 I od posjeda Levita i od posjeda
stajat øe svetiæte Gospodnje. grada, æto su usred onoga, æto pripada
11 Sveøenicima posveøenim, sinovima knezu, ima sve, æto je izmeåu podruçja
Sadokovim, koji su çinili moju sluœbu Judina i podruçja Benjaminova,
i nijesu zastranili, kao leviti, kad su pripasti knezu.
zastranili Izraelci, 23 Ovo su ostala plemena: Od istoçne
12 Njima øe pripasti posveøeni komad, strane do zapadne strane posjedovat
najsvetiji dio posveøenoga zemljiæta uz øe Benjamin plemensko podruçje
podruçje Levita. 24 Uz podruçje Benjaminovo od
13 Levitima øe pripasti komad æto istoçne strane do zapadne strane
odgovara podruçju sveøenika posjedovat øe Simeon plemensko,
dvadeset i pet tisuøa lakata u duœinu, podruçje.
deset tisuøa lakata u æirinu, sve skupa 25 Uz podruçje Simeonovo od istoçne
duœina od dvadeset i pet tisuøa lakata strane do zapadne strane posjedovat
i æirina od deset tisuøa lakata. øe Isakar plemensko podruçje.
14 Oni ne smiju niæta od toga prodati ni 26 Uz podruçje Isakarovo od istoçne
zamijeniti, niti ne smiju prenijeti ovaj strane do zapadne strane posjedovat
posveøeni dio zemlje u tuåe ruke; jer je øe Zebulun plemensko podruçje.
svet Gospodu. 27 Uz podruçje Zebulunovo od istoçne
15 Pet tisuøa lakta, æto joæ preostane od strane do zapadne strane posjedovat
æirine uz dvadeset i pet tisuøa lakata, øe Gad plemensko podruçje.
nije sveto, nego je odreåeno za grad 28 Uz podruçje Gadovo s juœne strane,
kao prebivaliæte i slobodan prostor. na jug, ima iøi meåa od Tamara do
Usred toga neka stoji grad! Meraba Kadeæa, onda do na potok i do
16 Ovo su mjere njegove: Sjeverna velikoga mora
strana ima çetiri tisuøe; pet stotina 29 “To je zemlja, koju øete œdrijebom
lakata, juœna strana çetiri tisuøe i pet razdijeliti meåu plemena Izraelova kao
stotina, istoçna strana çetiri tisuøe i baætinski posjed, i to imaju biti
pet stotina, zapadna strana çetiri baætinski dijelovi njihovi, govori
tisuøe i pet stotina. svemoguøi Gospod.
17 Slobodni prostor grada iznosit øe sa 30 Ovo su izlazi grada: sa sjeverne
sjevera dvjesta i pedeset lakata, s juga strane, koja ima çetiri tisuøe i pet
dvjesta i pedeset s istoka dvjesta i stotina lakata,
pedeset i sa so pada dvjesta i pedeset 31 - Vrata gradska nazvana su po
18 æto joæ preostane od duœine uz sveto imenima plemena Izraelovih - nalaze
zemljiæte, naime deset tisuøa lakata se troja vrata sa sjevera: vrata
na istoku i deset tisuøa lakata na Rubenova, vrata Judina, vrata
zapadu, neka sluœi za uzdrœavanje Levijeva.
stanovnika u gradu! 32 S istoçne strane, koja ima çetiri
19 Stanovnici grada bit øe iz svih tisuøe i pet stotina lakata, nalaze se
plemena Izraelovih. troja vrata: “vrata Josipova, vrata
20 Sve posveøeno zemljiæte iznosit øe Benjaminova, vrata Danova.
dvadeset i pet tisuøa lakata u 33 S juœne strane, koja ima çetiri tisuøe
çetvorini, naime posveøeno zemljiæte s i pet stotina lakata, nalaze se troja
posjedom gradskim. rata: vrata Simeonova, vrata
21 . Æto ostane pripast øe knezu s obje Isakarova, vrata Zebulunova.
strane posveøenog zemljiæta i 34 Zapadna strana, koja je duga çetiri
gradskog vlasniætva uz dvadeset i pet tisuøe i pet stotina lakata, imaju troja
tisuøa lakata do istoçne meåe i sa vrata: vrata Gadova, vrata Aæerova,
zapada uz dvadeset i pet tisuøa lakata vrata Naftalijeva.
do zapadne meåe prema plemenskim 35 Opseg iznosi osamnaest tisuøa
dijelovima. To neka pripadne knezu, i lakata. Ime øe gradu ubuduøe biti:
usred toga neka budu posveøeno “Gospod je ovdje.”
624
Daniel
1 U treøoj godini vladanja kralja 16 Tada je nadglednik uzimao jelo
Jojakima Judina doåe Nebukadnezar, njihovo i vino, æto su ga imali piti, i
kralj babilonski, proti Jerusalemu i davao im je samo povrøe.
opkoli ga. 17 A Bog dade ovoj çetvorici mladica
2 I Gospod mu dade u ruku Jojakima, znanje i razum u svakoj knjizi i
kralja Judina, i jedan dio posuåa mudrosti. I Daniel se razumio takoåer
hrama Boœjega. On ih odnese u zemlju u viåenja i sne svake vrste.
Æinear u hram boga svojega. Posuåe 18 Kada proåe vrijeme, iza kojega su po
metnu u riznicu boga svojega. nalogu kraljevu imali biti oni
3 Tada zapovjedi kralj Aæfenazu, predstavljeni njemu, izvede ih
predstojniku nad dvoranima, neka predstojnik nad dvoranima s pred
dovede izmeåu Izraelaca, od Nebukadnezara.
kraljevskog i kneœevskog roda, 19 Kralj je govorio s njima, i ne naåe se
4 Mladiøe bez mane, lijepa lica, vjeæte u meåu svima ni jedan kao Daniel,
svakoj mudrosti, bogate znanjem i Hananija, Meæak i Azarija. Zato su bili
dobro odgojene, koji bi sposobni bili za pripuæteni sluœbi kraljevskoj.
dvorbu u kraljevskoj palaçi. On neka 20 U svim sluçajevima, æto su traœili
ih pouçi u pismu i jeziku Kaldejaca. mudrost i razum, naåe ih kralj,
5 Kralj odredi njihovo svagdanje kadgod bi ih zapitao, deset puta
uzdrœavanje od stola kraljevskoga i od uçenijima od svih vraçara i gatalaca u
vina, æto ga je on sam pio. Zapovjedi, da svemu kraljevstvu svojemu.
se izobraœavaju tri godine, a poslije 21 Daniel je doœivio joæ prvu godinu
neka bi stupili u kraljevsku sluœbu. kralja Kira.
6 Meåu njima su bili Judejci Daniel,
Hananija, Miæael i Azarija. Daniel 2
7 Predstojnik nad dvoranima dade im 1 U drugoj godini vladanja Nebukad-
ipak druga imena. Danielu nadjenu nezarova usnio je Nebukadnezar san.
ime Belteæazar, Hananiji Æadrak, To ga je toliko uznemirilo, da nije
Miæaelu Meæak, Azariji Abed-Nego, mogao spavati.
8 Daniel je bio çvrsto odluçio, da se ne 2 Tada zapovjedi kralj, da se dozovu
skvrni hranom kraljevom ni vinom, vraçari, gataoci, zaklinjaçi i Kaldejci.
æto ga je on pio. Zato zamoli Oni su imali da kaœu kralju san njegov.
predstojnika nad dvoranima, da se ne Oni doåoæe i stupiæe pred kralja.
mora skvrniti. 3 Kralj im reçe: “Usnio sam san, i duh
9 I dade Bog Danielu te naåe milost i mi se uznemirio; htio bih razumjeti
ljubav u predstojnika nad dvoranima. sam.”
10 Ipak reçe predstojnik nad 4 Kaldejci odgovoriæe kralju: -
dvoranima Danielu: “Bojim se Aramejski - “Kralju, da si œiv dovijeka!
gospodara svojega kralja, koji vam je Pripovjedi san slugama svojim, pa
odredio jelo i piøe; jer kad bi vidio, da øemo ti reøi æto san znaçi!”
su lica vaæa loæija nego u ostalih 5 A kralj odgovori Kaldejcima: “Moja je
mladiøa vaæe dobi, mogao bih ja odluka tvrda Ako mi ne kaœete æto sam
krivnjom vaæom platiti glavom kod snio i æto san znaçi, bit øete na komade
kralja. isjeçeni i vaæe øe kuøe biti podrtine.
11 A Daniel zamoli nadgledniku, 6 Ako li mi kaœete æto sam snio i æto san
kojega je predstojnik nad dvoranima znaçi, dobit øete od mene dare i
bio postavio nad Danielom, poklone i veliku çast. Kaœite mi dakle
Hananijom, Miæaelom i Azarijom: æto sam snio i æto san znaçi!”
12 “Pokuæaj, molim, za deset dana sa 7 Tada oni odgovoriæe po drugi put:
slugama svojim! Neka nam se daje “Neka kralj pripovjedi san slugama
samo povrøe da jedemo i voda da svojim, pa øemo reøi æto san znaçi!”
pijemo! 8 A kralj reçe: “Znam sada doista, da
13 Onda neka ogledaæ lica naæa i lica gledate dobiti vremena, jer znate, da u
onih mladi æto jedu sa stola kraljeva, mene stoji tvrdo:
pa kako vidiæ onako çini sa slugama 9 Ako mi ne kaœete æto sam snio, onda
svojim!” ostaje nad vama presuda. Vi ste se
14 On ih posluæa u tom i pokuæa s dogovorili, da mi dadnete znaçenje
njima za deset dana. laœno i izmiæljeno, u nadi da øe se
15 A poslije deset dana izgledali su bolji promijeniti prilike. Dakle kaœite mi
i ugojeniji nego svi mladiøi, æto su jeli san, i znat øu, da øete mi dati i pravo
sa stola kraljevskoga. znaçenje.”
625 Daniel
10 Kaldejci odgovoriæe kralju: “Nema 26 Kralj reçe Danielu, koji se je zvao i
çovjeka na zemlji, koji bi, kralju, Belteæazar: “Moœeæ li mi doista reøi san,
mogao ispuniti tvoj zahtjev! I nikada koji sam snio, i æto on znaçi?”
nije jedan kralj, makar bio velik i 27 Daniel odgovori kralju: “Tajnu, koju
moøan, tako æto zahtijevao od jednoga kralj hoøe da zna, ne mogu reøi kralju
gataoca, vraçara ili Kaldejca. mudraci, gataoci, vraçari i pogaåaçi.
11 Æto ti, kralju, iæteæ, vrlo je teæko! 28 Ali ima Bog u nebu, koji otkriva
Nema nikoga, koji bi mogao to reøi tajne. On javlja tebi, kralju
kralju, osim bogova koji ne stanuju Nebukadnezare, æto øe se dogoditi u
meåu ljudima. buduønosti! San i viåenja, æto si ih
12 Na to se kralj tako jako razljuti i imao na postelji svojoj, ovo su:
razgnjevi, te je izdao zapovijed, da se 29 Tebi, kralju, doåoæe misli na postelji
pogube svi mudraci babilonski. tvojoj o tom, æto øe se dogoditi poslije.
13 Kad je bila izaæla zapovijed, da se Onaj, koji objavljuje tajne, govori ti æto
poubijaju mudraci, traœili su i Daniela øe biti.
i drugove njegove, da ih ubiju. 30 Meni je sad ova tajna objavljena, ne
14 Tada se Daniel mudro i razumno pomoøu mudrosti, koja bi u mene bila
predstavi Arioku, zapovjedniku mimo sve œive, nego zato, da bi se javilo
kraljevskih krvnika, koji je bio izaæao kralju æto san znaçi, i da doznaæ misli
da poubija mudrace babilonske. srca svojega.
15 On upita Arioka, kraljevskog 31 Ti si, kralju, imao viåenje. Ti si vidio
zapovjednika, zaæto je izdana od kralja lik velik, koji je bio visok, i svjetlost mu
ta stroga zapovijed. Kad je Ariok bio silna, Stajao je pred tobom. Straæan je
rekao stvar Danielu, bio pogled njegov.
16 Otide Daniel kraju i zamoli ga, da 32 Glava tome liku bila je od çistoga
mu ostavi vremena, jer øe tada reøi zlata, prsa i miæice od srebra, tijelo i
kralju æto san znaçi. bedra od mjedi,
17 Potom otide Daniel a kuøu svoju i 33 Stegna od gvoœåa, noge æto od
reçe stvar drugovima svojim Hananiji, gvoœåa æto od gline.
Meæaku i Azariji, 34 Dok si gledao, odvali se od gore
18 Da bi se pomolili za milost Bogu kamen sam od sebe, udari u gvozdene
nebeskomu zbog te tajne, i da ne bi bili i glinene noge lika i satre ga.
pogubljeni takoåer Daniel i drugovi 35 Tada se satre odjedanput gvoœåe,
njegovi s ostalim mudracima glina, mjed, srebro i zlato i raspræa se
babilonskim. kao pljeva na gumnu u ljeto. Odnese ih
19 Tada je bila Danielu objavljena tajna vjetar. Ne osta viæe ni trag od njih. A
u noønom viåenju. I Daniel je kamen, koji je bio razmrskao lik, posta
blagoslovio Boga nebeskoga. gora velika i ispuni svu zemlju.
20 Daniel se je molio: “Neka je 36 To je san. Sad øemo reøi kralju æto
blagoslovljeno ime Gospodnje znaçi.
odvijeka dovijeka, jer je njegova 37 Ti si, kralju, kralj nad kraljevima,
mudrost i moø. kojemu je Bog nebeski dao gospodstvo
21 On je, koji dovodi promjenu i moø, snagu i çast;
vremena i prilika; koji skida kraljeve i 38 I gdjegod œive ljudi, œivotinje poljske
postavlja kraljeve; koji daje mudrost i ptice nebeske, dao ti je u ruke, i
mudrima i razum razumnima. postavio te gospodarom nad svima
22 On otkriva æto je duboko i skriveno. njima. Ti si ona glava od zlata.
On zna, æto se zbiva u tami; jer kod 39 Nakon tebe nastat øe drugo
njega stanuje svjetlost. kraljevstvo, manje od tvojega, zatim
23 Zahvaljujem ti Boœe otaca mojih! treøe kraljevstvo od mjedi, æto øe se
Slavim te; jer si mi dao mudrost i prostirati po svoj zemlji.
snagu, Ti si mi sada i objavio, za æto 40 Çetvrto øe kraljevstvo biti jako kao
smo te molili, jer si nam objavio san gvoœåe, jer gvoœåe moœe sve satrti i
kraljev.” razbiti.
24 Nato otide Daniel k Arioku, kojemu 41 Æto su noge i prsti, koje si vidio, bili
je bio kralj zapovjedio, da pogubi dijelom od gline lonçarske, dijelom od
mudrace babilonske. Otide i reçe mu: gvoœåa, znaçi, da øe kraljevstvo biti
“Ne ubijaj mudraca babilonskih! Vodi razdijeljeno. Bit øe u njemu neæto od
me kralju! Ja mogu kralju reøi æto san tvrdoøe gvoœåa, jer je, kako si vidio,
znaçi.” bilo gvoœåe pomijeæano s glinom
25 Tada Ariok brœe dovede Daniela pred lonçarskom.
kralja i reçe mu: “Kod judejskih 42 Æto su prsti bili dijelom od gvoœåa,
prognanika naæao sam çovjeka, koji øe dijelom od gline, znaçi, da øe
reøi kralju æto san znaçi.” kraljevstvo biti dijelom tvrdo, dijelom
Daniel 626
krhko. 6 Tko se ne baci niçice i ne pokloni se,
43 A æto je gvoœåe, kako si vidio, bilo bit øe smjesta baçen u peø ognjenu
pomijeæano s glinom lonçarskom, uœarenu.”
znaçi, da øe se meåu se pomijeæati 7 I çim su çuli svi narodi zvuk truba,
œenidbom, ali se ipak neøe stopiti u frula, citara, harfa, psaltira i svih
jedno, kao æto se ni gvoœåe ne moœe drugih vrsta glazbala, baciæe se niçice
smijeæati s glinom. svi narodi, plemena i jezici i pokloniæe
44 U vrijeme onih kraljeva Bog øe se zlatnome liku, æto ga je bio podigao
nebeski podignuti kraljevstvo, koje se kralj Nebukadnezar.
neøe raspasti dovijeka. Njegova vlast 8 U isti joæ ças pristupiæe ljudi
neøe prijeøi na drugi narod. Ono øe kaldejski i optuœiæe Judejce.
satrti i uniætiti sva ona kraljevstva, a 9 Rekoæe kralju Nebukadnezaru:
samo øe stajati dovijeka. “Kralju, da si œiv dovijeka!
45 Tako kao æto si vidio, da se je od gore 10 Ti si, kralju, zapovjedio, da svaki,
kamen odvalio sam od sebe s satro koji çuje zvuk truba, frula, citara,
gvoœåe, mjed, glinu, srebro i zlato. harfa, psaltira, gajda i svih drugih
Tako je Bog veliki javio kralju, æto øe se vrsta glazbala, ima se niçice baciti i
dogoditi poslije. San je istinit, i pokloniti se zlatnome liku,
tumaçenje je njegovo vjerno.” 11 Tko ne padne niçice i ne pokloni se
46 Tada se baci kralj Nebukadnezar zlatnome liku, ima se baciti u peø
niçice na svoje lice, pokloni se pred ognjenu uœarenu.
Danielom i zapovjedi, da mu prinesu 12 A imaju Judejci, kojima si predao
œrtvu i kad. upravu pokrajine babilonske, Æadrak,
47 Onda reçe kralj Danielu: “Doista, Meæak i Abed-Nego. Ovi ljudi ne mare
vaæ je Bog najviæi Bog, gospodar nad za tvoju zapovijed, kralju! Ori ne
kraljevima i objavitelj tajna; jer si ti poætuju tvojih bogova i ne klanjaju se
mogao otkriti ovu tajnu.” zlatnome liku, æto si ga podigao.”
48 Nato iskaza kralj Danielu veliku 13 Tada Nebukadnezar u gnjevu i
çast. Dade mu mnoge dragocjene bijesu zapovjedi, da dovedu Æadraka,
darove i uçini ga Gospodarom cijele Meæaka i Abed-Nega. Kad su ih bili
pokrajine babilonske i poglavarom doveli pred kralja,
nad svim mudracima babilonskim. 14 Progovori im Nebukadnezar: “Je li
49 Ali na molbu Danielovu predade istina, Æadrak, Meæak i Abed-Nego, da
kralj upravu pokrajine babilonske vi ne poætujete mojih bogova i da se ne
Æadraku, Meæeku i Abed-Negu. Tako klanjate zlatnome liku, æto sam ga dao
osta Daniel na dvoru kraljevskom. podignuti?
15 I sada, ako ste pripravni, bacite se
Daniel 3 niçice, çim çujete zvuk truba, frula,
1 Kralj Nebukadnezar dade naçiniti citara, harfa, psaltira, gajda i svih
zlatan lik, kojemu je visina bila drugih vrsta glazbala, i poklonite se
æezdeset lakata, a æirina æest lakata; i liku, æto sam ga dao podignuti! Ako li
namjesti ga u ravnici Duri u pokrajini se ne poklonite, bit øete smjesta
babilonskoj. baçeni u peø ognjenu uœarenu, a koji
2 Nato posla kralj Nebukadnezar bi bio bog, æto bi vas mogao izbaviti iz
glasnike, da pozovu satrape, moje ruke?”
namjesnike, zapovjednike, suce, 16 Æadrak, Meæak i Abed-Nego
rizniçare, pravnike, vijeønike i sve odgovoriæe kralju: “Nebukadnezare,
druge dostojanstvenike pokrajinske, ne treba nam da ti odgovaramo na to!
da doåu na posvetu lika, æto ga je bio 17 Jer evo, Bog naæ, kojega poætujemo,
podigao kralj Nebukadnezar. ima moø da nas izbavi iz peøi ognjene
3 Tada se skupiæe satrapi, namjesnici, uœarene. On øe as, kralju, osloboditi iz
zapovjednici, suci, rizniçari, pravnici, tvoje ruke!
vijeønici i svi drugi dostojanstvenici 18 Ako li to ne uçini, znaj, kralju, da mi
pokrajinski na posvetu lika, æto ga je ni tada neøemo poætovati tvojih
bio podigao kralj Nebukadnezar. Oni bogova i neøemo se pokloniti zlatnome
stadoæe pred likom, æto ga je bio liku, æto si ga podigao!”
podigao Nebukadnezar. 19 Tada Nebukadnezar pade u takav
4 Glasnik povika iza glasa: “Narodi, bijes na Æadraka, Meæaka i Abed-Nega,
plemena i jezici, vama se zapovijeda: da mu se je lice izobliçilo. On zapovjedi,
5 Çim çujete zvuk truba, frula, citara, da se uœari peø sedam puta jaçe, nego
harfa, psaltira, gajda i svih drugih æto je inaçe bivalo.
vrsta glazbala, imate se niçice baciti i 20 Onda zapovjedi najjaçim ljudima u
pokloniti se zlatnome liku, æto ga je svojoj vojsci, da svezu Æadraka,
podigao kralj Nebukadnezar. Meæaka i Abed-Nega i da ih bace u peø
627 Daniel
ognjenu uœarenu. 3 Kako su veliki znaci njegovi! Kako su
21 I tako su bili svezani ovi ljudi u silna çudesa njegova! Kraljevstvo je
svojim donjim haljinama, kapama, njegovo kraljevstvo vjeçno. Vlast
plaætima, obuøi i drugoj odjeøi i baçeni njegova traje kroz sve naraætaje.
u peø ognjenu uœarenu. 4 Ja, Nebukadnezar, œivio sam
22 Kako su bili na strogu zapovijed bezbriœno u kuøi svojoj, radovao se
kraljevu preveø uœarili peø, plamen je œivotu u palaçi svojoj.
ognjeni usmrtio ljude, æto su u njega 5 Tada sam usnio san, koji me je
bacili Æadraka, Meæaka i Abed-Nega. uplaæio. Predstave, æto su mi dolazile
23 Ona tri çovjeka, Æadrak, Meæak i na postelji mojoj, viåenja, æto su mi
Abed-Nego, padoæe svezani u peø izlazila pred oçi, uznemirila me.
ognjenu uœarenu. 6 Zato izdadoh zapovijed, da se dovedu
24 Tada se zadivi kralj Nebukadnezar, preda me svi mudraci babilonski, da
ustade brœe i upita savjetnike svoje: mi kaœu æto znaçi san.
“Zar nijesmo bacili tri çovjeka svezana 7 Tada doåoæe vraçari, çarobnjaci,
u oganj?” Oni odgovoriæe kralju: “Jest, Kaldejci i gatari. Ja im pripovjedih svoj
kralju!” san, ali mi ni jedan nije mogao reøi æto
25 On odgovori: “A ja vidim çetiri znaçi san.
çovjeka nesvezana gdje hode posred 8 Najposlije doåe preda me Daniel, koji
ognja, i nije im niæta, a çetvrti izgleda se zove Belteæazar po imenu boga
kao anåeo.” mojega, i u kojemu stanuje duh svetih
26 Tada pristupi Nebukadnezar na bogova, i ja mu pripovjedih san:
vrata ognjenoj peøi uœarenoj i povika: 9 “Belteæazare, poglavare vraçarima!
“Æadrak, Meæak i Abed-Nego, sluge Znam, da duh svetih bogova stanuje u
Boga sveviænjega, izaåite i stupite tebi. Nijedna tajna nije tebi preteæka.
ovamo!” Odmah izaåoæe iz ognja Kaœi mi æto znaçe viåenja mojega sna,
Æadrak, Meæak i Abed-Nego. koja sam vidio!
27 Tada doåoæe satrapi, namjesnici, 10 Ovo je viåenje, æto mi je stalo pred
zapovjednici i savjetnici kraljevi i oçi na postelji mojoj: Vidjeh najednom
vidjeæe, da oganj lije bio mogao niæta usred zemlje drvo silne visine.
uçiniti onim ljudima. Njihova kosa, na 11 Drvo je raslo i postajalo sve veøe,
glavi nije se bila opalila, njihove se tako da mu je vrh dosegao do neba.
haljine nijesu oætetile i nikakva æteta Vidjelo se je do krajeva sve zemlje.
od ognja nije im se nanijela. 12 Liæøe je njegovo bilo lijepo, plodovi
28 Tada povika Nebukadnezar: “Neka njegovi vrlo obilni. Bilo je na njemu
je blagoslovljen Bog Æadrakov. hrane za sve. Pod njim u sjeni
Meæakov i Abed-Negov! On je poslao odmarale se œivotinje poljske. Ptice
anåela svojega i oslobodio sluge svoje, nebeske gnijezdile se na granama
koji se pouzdaæe u njega, zapovijed njegovim. Od njega se hranila
kraljevu prestupiæe i tjelesa svoja svakojaka œiva biøa.
predadoæe, da ne bi poætovali drugoga 13 Tada vidjeh najednom u viåenjima,
boga niti mu se poklonili osim æto su mi stala pred oçi na postelji
svojemu! mojoj, gdje side s neba jedan svet
29 Zato izlazi od mene ova zapovijed: straœar.
“Ako tkogod, bilo kojega naroda, bilo 14 On povika iza glasa: “Posijecite drvo
kojega plemena i jezika, izgovori i okreæite mu grane! Potrgajte mu liæøe
kakvu psovku na Boga Æadrakova, i razbacajte mu plodove naokolo! Neka
Meæakova i Abed-Negova, taj neka se pobjegnu zvijeri ispod njega i ptice
na komade isijeçe i kuøa njegova neka grana njegovih!
se pretvori u podrtine; jer nema 15 Ali podanak njegov ostavite u zemlji!
drugoga boga, koji bi mogao tako Neka se sveœe okovima gvozdenim i
izbaviti!” mjedenim, van u travi poljskoj! Neka
30 Tada uzdiœe kralj Æadraka, Meæaka ga kvasi rosa nebeska! Sa œivotinjama
i Abed-Nega opet na visoka mjesta divljim neka je dio njegov od trave
njihova u pokrajini babilonskoj. zemaljske!
16 Srce çovjeçje neka mu se promijeni
Daniel 4 i srce œivotinjsko neka mu se za to
1 “Kralj Nebukadnezar svima dadne! Sedam vremena neka tako
narodima, plemenima i jezicima, æto proåe preko njega!
prebivaju po svoj zemlji. Sreøa vam sve 17 Na zakljuçku nebeskih straœara
veøa i veøa! osniva se ova zapovijed. Po œelji
2 Znake i çudesa, æto ih Bog sveviænji svetaca izlazi ova odredba, da
uçini na meni, sviåa mi se staviti do upoznaju œivi, da Sveviænji ima vlast
znanja. nad ljudskim kraljevstvom. On ga
Daniel 628
daje, kojemu ga hoøe dati. On moœe i 30 Kralj reçe: “Nije li to Babilon veliki,
najniœega postaviti za njegova æto ga ja sazidah za prijestolnicu
vladaoca. kraljevsku velikom moøu svojom i na
18 Taj san usnio sam ja, kralj slavu veliçanstva svojega?”
Nebukadnezar, a ti, Belteæazare, kaœi 31 Joæ nije bio preæao taj govor preko
æto znaçi; jer ni jedan od mudraca u usana kraljevih, a doåe glas s neba:
kraljevstvu mojemu nije mogao da mi “Tebi, kralju Nebukadnezare, ovim se
kaœe æto znaçi. A ti to moœeæ, jer u tebi javlja: “Kraljevstvo øe se uzeti tebi.
stanuje duh svetih bogova.” 32 Iz druætva ljudskoga bit øeæ izbaçen.
19 Tada Daniel, nazvan i Belteæazar, Sa œivotinjama øeæ poljskim stanovati.
osta æuteøi jedan pun ças. Misli su ga Travu øe ti davati za hranu kao
njegove uznemirivale. Ali ga kralj govedima; i sedam øe vremena proøi
ohrabri: “Belteæazare, ne uznemiruj se preko tebe, dokle spoznaæ, da
tim snom i njegovim znaçenjem!” Sveviænji ima vlast nad kraljevstvom
Belteæazar odgovori: “Gospodaru moj, ljudskim i moœe ga dati komu hoøe.
san neka bude tvojim mrziteljima i 33 Joæ u isti ças ispunila se je ta
znaçenje njegovo neprijateljima prijetnja na Nebukadnezara. On je bio
tvojim! izbaçen iz druætva ljudskoga, jeo je
20 Drvo, æto si ga vidio, æto je raslo i sve travu kao goveda, rosa je nebeska
veøe postajalo, dok mu vrh nije kvasila tijelo njegovo, te su mu narasle
dosegao do neba, æto se vidjelo do dlake kao pera u orla i nokti kao
krajeva sve zemlje, pandœe u ptica.
21 Kojemu je liæøe bilo lijepo i kojemu 34 “Poslije stanovitog vremena ja,
plodovi bili su vrlo obilni, na kojemu je Nebukadnezar, podigao sam oçi svoje
bilo hrane za sve, pod kojim su k nebu, i razum moj opet mi se je
stanovale œivotinje poljske i na kojega vratio. Tada sam zahvalio
se granama gnijezdile ptice nebeske. Sveviænjemu i hvalio sam i slavio
22 To si ti, kralju, koji si postao velik i njega, koji œivi u vijeke, çija je vlast
moøan; çija je veliçina narasla do vjeçna i çije je kraljevstvo kroz sve
neba, i çija moø doseœe do krajeva naraætaje.
zemaljskih. 35 Svi, koji stanuju na zemlji, jesu kao
23 A æto je kralj vidio, kako je jedan svet niæta prema njemu. On æto hoøe radi s
straœar siæao s neba i zapovjedio: vojskom nebeskom i sa stanovnicima
‘Posijecite drvo! Raskomadajte ga, ali zemaljskim. Nema nikoga, da bi mu
mu podanak ostavite u zemlji! Neka se smio ruku ustaviti i upitati ga: ‘Æto
sveœe okovima gvozdenim i mjedenim, radiæ?’
van u travi poljskoj! Neka ga kvasi rosa 36 U isto vrijeme dobio sam natrag
nebeska! Neka mu je dio sa razum svoj i doæao sam opet na slavu
œivotinjama divljim! Sedam vremena kraljevstva svojega, na svjetlost i sjaj.
neka tako proåe preko njega’, Moji su mo dvorani i velikaæi potraœili.
24 Ovo je znaçenje, kralju, i odluka Opet sam bio postavljen u kraljevsko
Sveviænjega, æto je izaæla nad mojega dostojanstvo, i dala mi se joæ veøa
gospodara, kralja: vlast.
25 Bit øeæ izbaçen iz druætva ljudskoga. 37 Zato ja, Nebukadnezar, hvalim,
Sa œivotinjama øeæ poljskim stanovati. blagoslivam i slavim kralja nebeskoga;
Travu øe ti davati za hranu kao jer su sva djela njegova istinita;
govedima, i rosa øe te nebeska kvasiti. upravljanje je njegovo pravedno. On
Sedam øe vremena proøi preko tebe, moœe poniziti one, koji hode u
dokle spoznaæ, da Sveviænji ima vlast oholosti.”
nad kraljevstvom ljudskim i daje ga
kojemu hoøe. Daniel 5
26 Zapovijed, da se ostavi podanak 1 Kralj Belæazar priredi veliku gozbu za
drveta, znaçi: kraljevstvo øe tvoje opet tisuøu velikaæa svojih. Pred tisuøom
zapasti tebi, çim spoznaæ, da nebo ima njih pio je vino.
vlast. 2 Kad je Belæazar bio pijan, zapovjedi,
27 Zato, kralju, neka ti bude ugodan da se donesu sudovi zlatni i srebrni,
moj savjet: Oprosti se grijeha svojih æto ih je bio odnio njegov otac
milostinjom i opaçina svojih Nebukadnezar iz hrama u
milosråem prema nevoljnima! Moœda Jerusalemu, Kralj je htio da iz njih pije
se tada produlji blagostanje tvoje. s velikaæima svojim, sa œenama i
28 Sve se ovo ispuni na kralj inoçama svojim.
Nebukadnezaru 3 Kad su bili donijeli zlatne sudove, æto
29 Poslije dvanaest mjeseci hodao je on su ih odnijeli iz hrama, kuøe Boœje u
na kraljevskoj palaçi u Babilonu. Jerusalemu, pio je iz njih kralj s
629 Daniel
velikaæima svojim, sa œenama i i reøi mi æto znaçi, obuøi øeæ se u
inoçama svojim. grimiz, zlatan lanac nosit øeæ o vratu i
4 Pili su vino i slavili svoje bogove vladat øeæ u kraljevstvu mojemu kao
zlatne i srebrne, mjedene, gvozdene, treøi vladalac.”
drvene i kamene. 17 Nato odgovori Daniel kralju: “Zadrœi
5 U taj su se ças pojavili prsti çovjeçje poklone svoje za sebe! Darove svoje
ruke i pisali su prema svijeønjaku po pokloni drugomu! A pismo øu ja
okreøenom zidu kraljevske palaçe. proçitati i reknut øu ti, kralju, æto
Kada je kralj opazio ruku, æto je pisala, znaçi.
6 Tada je poblijedjelo lica kraljevo. 18 Kralju, Bog sveviænji dao je ocu
Misli su ga njegove uznemirile. Njegovi tvojemu Nebukadnezaru kraljevstvo,
su u bedrima zglobovi popustili i veliçinu, slavu i veliçanstvo.
koljena mu se tresla. 19 Od velike moøi, koju mu je dao,
7 Kralj je povikao iza glasa, neka se drhtali su i tresli su se pred njim svi
dovedu vraçari, Kaldejci i gatari. Tada narodi, plemena i jezici. Mogao je
reçe mudracima babilonskim: “Tko usmrtiti, koga je htio; mogao je ostaviti
mogne proçitati ovo pismo i kaœe mi u œivotu, koga je htio; mogao je
æto znaçi, taj øe se obuøi u ju grimiz, poniziti, koga je htio.
nosit øe zlatan lanac o vratu i vladat øe 20 Ali kada mu se je podiglo srce i duh
u kraljevstvu mojem kao treøi mu se posilio do drskosti, tada je bio
vladalac.” sruæen s kraljevskoga prijestolja i bilo
8 Tada su pristupili svi mudraci mu je uzeto dostojanstvo njegovo.
kraljevi, ali nijesu mogli ni pisma 21 Bio je izbaçen iz druætva ljudskoga,
proçitati ni reøi kralju æto znaçi. i srce mu je postalo kao u œivotinje.
9 Kralj se je Belæazar vrlo uplaæio. Lice Stanovao je s divljim magarcima.
mu se sasvim zamijenilo, i velikaæi se Davali su mu travu za hranu kao
njegovi prepali. govedima. Rosa nebeska kvasila mu je
10 Kad je kraljica mati çula, æto se je tijelo, dokle je spoznao, da Bog
bilo dogodilo kralju i velikaæima, doåe sveviænji ima vlast nad kraljevstvom
u kuøu, gdje je bila gozba, kraljica mati ljudskim i moœe ga podijeliti, kojemu
reçe: “Kralju, da si œiv dovijeka! Neka te hoøe.
ne uznemiruju misli tvoje, i neka se ne 22 I ti, njegov sin Belæazar, nijesi
mijenja lice tvoje! ponizio srca svojega, premda si znao
11 Ima çovjek u mojemu kraljevstvu, u sve ovo,
kojemu stanuje duh svetih bogova. 23 Nego si se podigao proti Gospodu
Veø pod vladom oca tvojega bili su nebeskomu. Sudove hrama njegova
naæli u njega razboritost i upravo morali su donijeti preda te, i pio si iz
boœansku mudrost. Kralj njih vino sa svojim velikaæima, sa
Nebukadnezar, otac tvoj, postavio ga svojim œenama i inoçama. Slavio si
je glavarom çinovnicima, vraçarima, svoje bogove srebrne i zlatne, mjedene,
Kaldejcima i gatarima - vlastiti otac gvozdene, drvene i kamene, koji ne
tvoj, kralju, mogu ni vidjeti ni çuti, niti imaju
12 Jer visok duh, mudrost i razum za razum. A nijesi iskazao çast Bogu, u
tumaçenje snova, za otkrivanje tajna i çijoj su ruci œivotni dah tvoj i svi putovi
za razjaænjivanje zagonetaka naæli su tvoji.
u Daniela, kojemu je kralj dao ime 24 Zato je on dao da se pojavi ova ruka
Belteæazar. Neka dozovu Daniela! On æto piæe i da se napiæe ovo pismo.
øe reøi æto znaçi.” 25 Æto tamo stoji napisano, glasi:
13 Kad su bili doveli Daniela pred “Mane, Tekel, Peres:
kralja, reçe kralj Danielu: “Jesi li ti 26 Ovo znaçe te rijeçi: Mane: ‘Izbrojio’ je
Daniel, jedan od judejskih Bog tvoje kraljevstvo i uçinio mu je
zarobljenika, æto ih je moj kraljevski kraj.
otac doveo ovamo iz Jude? 27 Tekel: ‘Izmjeren’ si bio na mjerila i
14 Çuo sam za tebe, da u tebi stanuje naåen si prelagan.
duh bogova; da su naæli u tebe 28 Peres: ‘Razdijeljeno’ je kraljevstvo
razboritost, razum i mudrost u visokoj tvoje i dano Medijcima i Perzijancima.”
mjeri. 29 Tada je bio Daniel na zapovijed
15 Sada su bili preda mnom mudraci i Belæazarovu obuçen u grimiz, i
çarobnjaci, da proçitaju ovo pismo i da metnuæe mu zlatan lanac oko vrata.
mi kaœu æto znaçi. Ali oni ne mogu da Povikali su pred njim, da øe vladati u
mi kaœu æto znaçe te rijeçi. kraljevstvu kao treøi vladalac.
16 Tada sam çuo za tebe, da moœeæ 30 Iste je noøi bio umoren Belæazar,
protumaçiti i zagonetke rijeæiti, Ako kralj Kaldejaca.
dakle moœeæ proçitati ono tamo pismo 31 I Medijac Darije dobio je kraljevstvo
Daniel 630
u dobi od æezdeset i dvije godine. jedan od judejskih zarobljenika, ne
mari za te, kralju, ni za zabranu, koju
Daniel 6 si potpisao, nego obavlja tri puta na
1 Svidjelo se Dariju da postavi nad dan svoju molitvu.”
kraljevstvom sto i dvadeset satrapa, 14 Kad je kralj to çuo, oœalosti se vrlo i
koji su se imali razdijeliti nad svim pomisli na to, kako bi izbavio Daniela.
kraljevstvom, Trudio se do zalaska sunca, da ga
2 I nad njima tri vrhovna predstojnika, oslobodi.
kojima je pripadao i Daniel. Ovima su 15 Ali navaliæe oni ljudi na kralja i
satrapi imali polagati raçune, da ne bi rekoæe kralju: “Pomisli, kralju, da ima
kralj trpio ætete u porezu. zakon medijskoperzijski, po kojem se
3 Daniel se je odlikovao iznad drugih svaka zabrana i zapovijed, koju je
vrhovnih çinovnika i satrapa, jer je u izdao kralj, ne mijenja!”
njemu djelovao viæi duh. Kralj je 16 Tada dade kralj zapovijed. I
pomiæljao na to, da ga postavi nad dovedoæe Daniela i baciæe ga u jamu
svim kraljevstvom svojim. lavovsku. Kralj reçe joæ Danielu: “Bog
4 Tada su vrhovni çinovnici i satrapi tvoj, kojemu tako postojano sluœiæ,
gledali da naåu kakavgod povod tuœbi neka te izbavi!”
proti Danielu u njegovoj sluœbi. Ali 17 Tada donesoæe kamen i metnuæe ga
nijesu mogli otkriti nikakva povoda ni jami na otvor. Kralj ga zapeçati svojim
pogrjeæke, jer je bio vjeran, i nije mu se prstenom i prstenima svojih velikaæa,
mogla dokazati nikakva krivnja ili da se ne mogne niæta poduzeti proti
mana. Danielu.
5 Tada su rekli oni ljudi: “Neøemo naøi 18 Potom se povuçe kralj u svoju
na tome Danielu nikakva povoda palaçu i provede noø u postu i ne
tuœbi, osim ako ga ne naåemo na dopusti, da mu se unesu jela, ali ipak
njemu zbog zakona Boga njegova.” ga ostavi san.
6 Zato navali na kralja oni vrhovni 19 Rano ujutro, çim se razdanilo,
çinovnici i satrapi i rekoæe mu: “kralju ustade kralj i otide brœe k jami
Darije, da si œiv dovijeka! lavovskoj.
7 Svi vrhovni çinovnici u kraljevstvu, 20 Kad se pribliœi k jami, viknu Daniela
predstojnici i satrapi, savjetnici i œalosnim glasom. Kralj reçe Danielu:
zapovjednici sloœni su u tom, da se “Daniele, slugo Boga œivoga, je li te Bog
izda kraljevska naredba i postavi oætra tvoj, kojemu tako postojano sluœiæ,
zabrana, po kojoj svaki, koji za trideset mogao izbaviti od lavova?”
dana upravi koju molbu na bilo kojega 21 Daniel odgovori kralju: “Kralju, da si
boga ili çovjeka osim na tebe, kralju, œiv dovijeka!
ima se baciti u jamu lavovsku. 22 Bog moj poslao je anåela svojega. On
8 Dakle, kralju, potvrdi taj zakljuçak i je zatvorio çeljust lavovima. Oni mi
potpiæi pismo, da se ne moœe nijesu niæta naudili, jer sam bio naåen
promijeniti po neporecivom zakonu pred njim neduœan. I proti tebi, kralju,
medijskoperzijskom!” nijesam uçinio nikakve nepravde.”
9 Nato potpisa kralj Darije pismo sa 23 Tada se kralj vrlo obradova i
zabranom. zapovjedi, da izvade Daniela iz jame.
10 Kad je Daniel çuo, da je pismo Kad su bili izvadili Daniela iz jame, ne
potpisano, otide u svoju kuøu, gdje je u naåoæe ni najmanje ozljede na njemu,
svojoj gornjoj sobi imao otvore prozora jer se je bio pouzdao u Boga svojega.
naprema Jerusalemu. Tri puta na dan 24 A one ljude, koji su bili optuœili
padao je na koljena svoja, obavljao je Daniela, dovedoæe na zapovijed
molitvu svoju i slavio Boga svojega, kraljevu i baciæe ih u jamu lavovsku s
kao æto je bio çinio i prije. djecom njihovom i sa œenama
11 Jednoga dana pohitjeæe oni ljudi njihovim. Prije nego su bili doæli na dno
ovamo i naåoæe Daniela, kako se je jami, navaliæe lavovi na njih i potræe im
molio i vapio Bogu svojemu. sve kosti.
12 I otidoæe kralju i upitaæe za 25 Potom izdade kralj Darije svima
kraljevsku zabranu: “Nijesi li potpisao narodima, plemenima i jezicima, æto
zabranu, po kojoj svaki, koji za trideset stanuju po svoj zemlji, ovo pismo:
dana upravi kojugod molbu na bilo “Sreøa vam sve veøa i veøa!
kojega boga ili çovjeka osim na tebe, 26 Ovim izlazi od mene zapovijed, da se
kralju, ima se baciti u jamu lavovsku?” u svem podruçju vlasti moje ima svaki
Kralj odgovori: “Tako je po bojati i straæiti Boga Danielova, jer je
neporecivom zakonu on Bog œivi, koji ostaje dovijeka.
medijskoperzijskom.” Kraljevstvo se njegovo ne ukida
13 Tada oni odgovoriæe kralju: “Daniel, nikada, i vlast njegova nema kraja.
631 Daniel
27 On izbavlja i spasava, çini znake i ubijena ta œivotinja, tijelo se njezino
çudesa na nebu i na zemlji. On je raskomadalo i predalo raœarenom
izbavio Daniela od sile lavova.” ognju.
28 Danielu je bilo dobro za kraljevanja 12 I ostalim œivotinjama bila je uzeta
Darijeva kao i za perzijskoga kralja moø njihova; jer samo na odreåeno
Kira. vrijeme bila je utvråena duljina œivota
njihova.
Daniel 7 13 Dok sam joæ imao noøna viåenja,
1 U prvoj godini Belæazara, kralja doåe najednom jedan, koji je izgledao
babilonskoga, imao je Daniel san i kao sin çovjeçji, na oblacima
viåenja, æto su bila pred duhom nebeskim. Kad je bio doæao do
njegovim na postelji njegovoj. On je starovijeçnoga, dovedoæe ga pred
napisao san izvijestivæi ukratko glavni njega.
sadrœaj. 14 I dade se njemu vlast, çast i
2 Daniel je pripovijedao ovo: “Gledao kraljevstvo. Njemu moraju sluœiti svi
sam noøu u viåenju sna svojega, kako narodi, plemena i jezici. Vlast njegova
çetiri vjetra nebeska uzburkaæe veliko trajat øe vjeçno i neøe nikada proøi.
more. Nikada neøe prestati kraljevstvo
3 Çetiri velike œivotinje izaåoæe iz mora, njegovo.
svaka drukçija. 15 Ja, Daniel, zadrhtao sam zbog toga
4 Prva je izgledala kao lav i imala je na cijelom tijelu. Viåenja, æto su
krila orlova. Dok sam gledao, krila joj stajala pred mojim duhom, uznemirila
se istrgnuæe, i ona se podiœe sa zemlje me.
i stade na noge kao çovjek. Tada joj se 16 Pristupio sam k jednome od onih,
dade srce çovjeçje. koji su stajali ondje, i zamolio sam ga,
5 Najednom se pojavi druga œivotinja, da mi kaœe æto to sve znaçi. On mi
æto je izgledala kao medvjed. Bila je odgovori i reçe mi æto to znaçi:
napola uzdignuta, imala je tri rebra u 17 ‘Çetiri velike œivotinje znaçe çetiri
çeljusti meåu zubima. Viknulo joj se: kralja, koji øe nastati na zemlji.
‘Ustani, i jedi mnogo mesa!’ 18 Ali øe potom sveci Sveviænjega dobiti
6 Dok sam joæ gledao, pojavi se vlast i navijek i do u sve vjekove
najednom druga œivotinja, æto je posjedovat øe tu vlast.
izgledala kao ris. Imala je çetiri krila na 19 Htio sam doznati i o çetvrtoj
leåima. Imala je i çetiri glave, i dade joj œivotinji, koja se razlikovala od svih
se vlast. drugih i bila je vrlo straæna, koja je
7 Iza toga ugledao sam u noønim imala zube gvozdene i nokte mjedene,
viåenjima svojim najednom çetvrtu koja je jela i satirala i, æto je preostalo,
œivotinju, straænu, uœasnu i vrlo jaku. nogama pogazila;
Imala, je silne, gvozdene zube, kojima 20 I o deset rogova na glavi njezinoj, i o
je jela i satirala. Æto bi preostalo, drugom rogu, koji je izrastao i tri su
pogazila je nogama. Razlikovala se od pred njim roga otpala, o rogu naime
svih prijaænjih œivotinja i imala je deset onom, koji je imao oçi i usta, æto su
rogova. govorila drske govore, i koji je izgledao
8 Dok sam promatrao rogove, izraste veøi od ostalih.
najednom drugi mali rog meåu onima, 21 I bio sam vidio, kako je taj rog
i tri se prva roga iæçupaæe od njega. Na vojevao sa svecima i nadvlaåivao ih,
ovome rogu bile su oçi, æto su izgledale 22 Dok nije doæao starovijeçni, i dok
kao oçi çovjeçje, i usta, æto su govorila nije bilo dano pravo svecima
drske govore. Sveviænjega, i dok nije prispjelo
9 Dok sam joæ gledao, bili su vrijeme, da sveci preuzmu vlast.
postavljena prijestolja, i jedan 23 On odgovori: ‘Çetvrta œivotinja znaçi
atarovijeçan zauze mjesto. Odijelo çetvrto kraljevstvo, koje øe nastati na
njegovo bilo je bijelo kao snijeg. Kosa zemlji, a razlikovat øe se od svih drugih
mu na glavi kao çista vuna. Prijestolje kraljevstva. Svu øe zemlju progutati,
mu bilo plamen ognjeni, toçkovi mu pogaziti i satrti.
kao oganj razgoren. 24 Deset rogova znaçi deset kraljeva,
10 Rijeka je ognjena izlazila od njega i koji øe nastati u tom kraljevstvu.
tekla dalje. Tisuøa tisuøa sluœila mu i Poslije njih doøi øe drugi, koji øe se
deset tisuøa po deset tisuøa stajalo razlikovati od prijaænjih, i sruæit øe tri
pred njim. I sud sjede i knjige se kralja.
otvoriæe. 25 On øe govoriti drske govore proti
11 Dok sam joæ jednako gledao zbog Sveviænjemu i gledat øe da utamani
glasnih, drskih govora, æto ih govorio svece Sveviænjega i pomiæljat øe na to,
onaj rog, tada sam vidio, kako bi da promijeni blagdanska vremena i
Daniel 632
zakon. I oni øe biti predani vlasti 12 Zbog bezakonja bila je predana
njegovoj za jedno vrijeme i za dva sveta vojska zajedno sa œrtvom
vremena i za polovinu vremena. svagdanjom. Sruæio je istinu na
26 Tada øe zasjedati sud, i uzet øe mu zemlju. Æto je çinio, napredovalo mu je.
se vlast, te øe se uniætiti i razoriti 13 Tada sam çuo jednoga sveca gdje
sasvim. govori. Drugi je svetac upitao toga, koji
27 Onda øe se kraljevstvo, vlast i moø je govorio: Dokle øe trajati to viåenje za
nad kraljevstvima pod svim nebom svagdanju œrtvu i za bezakonje
dati narodu svetaca Sveviænjega. pustoæeno i za ostavljanje svetiæta i
Kraljevstvo øe njegovo trajati vjeçno, i svete vojske?
sve øe vlasti njemu sluœiti i podloœni 14 Tada mi on reçe: ‘Do dvije tisuøe i tri
mu biti. stotine veçeri i jutara. Tada øe svetiæte
28 Ovdje je kraj izvjeætaju. Mene, doøi do svojega prava.
Daniela, vrlo su uznemirile misli moje. 15 Kad sam ja, Daniel, traœio da
Lice se moje promijenilo, ali sam razumijem viåenje, æto sam ga bio
dogaåaj saçuvao u pameti svojoj.” vidio, tada najednom stade netko
preda me, koji je izgledao kao çovjek.
Daniel 8 16 Nato sam çuo glas çovjeçji gdje viçe
1 “U treøoj godini vladanja kralja preko Ulaja: ‘Gabriele, razjasni tome
Belæazara imao sam ja, Daniel, poslije tamo viåenje!
viåenja, æto mi se najprije pokazalo, 17 I doåe On na mjesto, gdje sam
joæ drugo. stajao. Kad se je pribliœio, uplaæih se ja
2 Vidio sam ovo viåenje: Gledao sam, i padoh niçice na svoje lice. A on mi
kako sam bio u prijestolnom gradu reçe: ‘Pazi, sine çovjeçji, to se viåenje
Suzi, koji leœi u pokrajini Elamu. I to odnosi na posljednje vrijeme.
vidio sam u viåenju, da sam bio na 18 Kad se je on razgovarao sa mnom,
rijeci Ulaju. postadoh ja sav zapanjen i padoh na
3 Kad sam pogledao oko sebe, vidio zemlju niçice na svoje lice. A on me se
sam najednom ovna gdje stoji pokraj dotaçe; ispravi me opet na mjestu, gdje
rijeke, i imao je dva roga. Rogovi su bili sam bio stajao.
veliki. Jedan je bio veøi od drugoga. 19 Tada reçe: ‘Evo, reknut øu ti, æto øe
Veøi je bio narastao poslije. se dogoditi u posljednje vrijeme
4 Vidio sam ovna gdje bode na zapad, gnjeva; jer se viåenje odnosi na
na sjever i na jug. Nijedna œivotinja nije posljednje vrijeme.
mu mogla odoljeti i od sile njegove 20 Ovan, æto si ga vidio, sa dva roga, to
izbaviti. Çinio je æto je htio, i osilio se. su kraljevi medijski i perzijski!
5 Dok sam joæ gledao, dolazio je 21 Jarac je kralj grçki; veliki rog, æto mu
najednom jarac od zapada povrh sve je bio iznad oçiju, to je prvi kralj.
zemlje, a da se nije doticao zemlje. 22 Æto su onda, kada se slomio, mjesto
Jarac je imao snaœan rog iznad oçiju. njega narasla çetiri druga, znaçi: Çetiri
6 Kad je bio doæao do ovna sa dva roga, kraljevstva proizaøi øe iz njegova
æto sam ga vidio gdje stoji pokraj naroda, ali ne tako jaka kao on.
rijeke, navali na njega silnim gnjevom. 23 Pri svræetku vlasti njihove, kad
7 Vidio sam onda gdje posve blizu doåe bezakonici navræe mjeru, ustat øe
k ovnu. Bijesno je udario na ovna i kralj, drska pogleda i lukav.
slomio mu oba roga, jer ovan nije imao 24 Silna øe mu biti moø, ali ne od
snage da mu odoli, baci ga na zemlju i vlastite snage. Nanijet øe izvanrednu
pogazi ga nogama. Nikoga nije bilo, da pustoæ, i djela øe mu napredovati.
bi oslobodio ovna od sile njegove. Moøne, pa i narod svetaca
8 Jarac je potom postao vrlo velik, Ali upropaæøivat øe.
kad je bio postao velik, slomio se veliki 25 Lukavstvom njegovim napredovat
rog. Na njegovo mjesto narasla su øe mu prijevarni pothvat njegov. Bit øe
çetiri druga roga prema çetiri vjetra ohol i mnoge øe iznenada upropastiti.
nebeska. Ali çim se digne na kneza nad
9 Iz jednoga od njih narastao je malen knezovima, bit øe satrven bez ruke
rog i onda postao vrlo velik prema jugu ljudske.
i istoku i prema najkrasnijoj od 26 Viåenje o veçerima i jutrima, o çemu
zemalja. je bio govor, odgovara istini. Ali
10 Podigao se je do vojske nebeske i zapeçati viåenje; jer se odnosi na dane
pobacao na zemlju neke od vojske daleke!
nebeske i od zvijezda i pogazio ih. 27 Ja, Daniel, bio sam posve iznemogao
11 Sve do kneza vojske nebeske on se je i bolovao sam çitave dane. Kad sam
podigao. Uzeo mu je svagdanju œrtvu i opet mogao ustati, vræio sam
oskvrnio mjesto svetiæta njegova, kraljevsku sluœbu. A puno sam se
633 Daniel
çudio viåenju. Ali nije bilo nikoga, koji za vjernost tvoju.
bi mogao to objasniti. 14 Tako je Gospod naumio da spusti
nesreøu na nas; jer je Gospod, Bog naæ,
Daniel 9 pravedan u svim djelima svojim, æto ih
1 “U prvoj godini Darija, sina çini, jer nijesmo bili sluæali glasa
Ahasverova, iz plemena Medijaca, koji njegova.
je bio postao kralj nad kraljevstvom 15 I eto, Gospode, Boœe naæ, koji si izveo
Kaldejaca, narod svoj iz Egipta rukom jakom i
2 U prvoj godini njegova vladanja stekao sebi ime do dana danaænjega,
namjerio sam se ja, Daniel, u knjigama mi smo sagrijeæili i krivo çinili.
na broj godina, za kojih øe po 16 Odustani, Gospode, po svoj dobroti
proroçanstvu Gospodnjem proroku svojoj od gnjeva i jarosti svoje nad
Jeremiji leœati Jerusalem u gradom svojim Jerusalemom i nad
ruæevinama, naime sedamdeset svetom gorom svojom, jer je s grijeha
godina. naæih i s bezakonja otaca naæih
3 Upravio sam lice svoje k Bogu, Jerusalem i narod tvoj izvrgnut ruglu
Gospodu, i uzeo sam moliti se i vapiti u sviju, koji su oko nas.
postu, kostrijeti i pepelu. 17 A sad posluæaj, Boœe naæ, molitvu i
4 Molio sam se Gospodu, Bogu vapaj sluge svojega! Obasjaj licem
svojemu, i priznavao: “Gospode, Boœe svojim opustjelo svetiæte svoje zbog
veliki i straæni! Ti drœiæ zavjet milosti Gospoda!
onima, koji te ljube i drœe zapovijedi 18 Prigni, Boœe moj, uho svoje i çuj!
tvoje. Otvori oçi svoje i vidi pustoæ, u kojoj se
5 Mi smo grijeæili i krivo çinili. Bili smo nalazimo, i grad, nad kojim je bilo
bezboœni, odmetnuli smo se i odstupili prizvano ime tvoje, jer ne donosimo
od tvojih zapovijedi i zakona. preda te molitvu svoju pouzdavajuøi
6 Nijesmo sluæali sluga tvojih, proroka, se u pravedna djela svoja, nego
koji su govorili u tvoje ime kraljevima gledajuøi u veliko milosråe tvoje.
naæim, knezovima naæim i ocima 19 Gospode, usliæi; Gospode, oprosti!
naæim i svemu narodu u zemlji. Gospode, posluæaj i uçini ne çaseøi
7 Ti si, Gospode, pravedan, a stidno zbog samoga sebe, Boœe; jer se ime
rumenilo moralo bi udariti u lice na tvoje priziva nad ovim gladom i nad
danaænji dan nas, sve ljude Judine, narodom tvojim!’
stanovnike jerusalemske, i sav narod 20 Dok sam joæ govorio i molio se i
izraelski, blizu i daleko po svim priznavao grijehe svoje i grijehe
zemljama, kamo si ih razagnao zbog naroda svojega Izraela i polagao vapaj
nevjernosti, koju poçiniæe tebi. svoj za svetu goru Boga svojega pred
8 Gospode, stidno rumenilo moralo bi Gospoda, Boga svojega,
u lice udariti nas, kraljeve i knezove 21 Dok sam obavljao molitvu svoju,
naæe i oce naæe, jer smo sagrijeæili tebi. najednom Gabriel, isti, kojega sam
9 Ali je u Gospoda, Boga naæega, prije bio vidio u viåenju, doletje mi
milosråe i oproætenje za to, æto smo se brzo oko vremena veçernje œrtve.
odmetnuli od njega; 22 On me uputi i reçe mi: “Daniele, sada
10 Æto nijesmo sluæali glasa Gospoda, dolazim, da te pouçim.
Boga svojega, da hodimo po zakonima 23 Kad si se poçeo moliti, izaåe rijeç
njegovim, koje nam je dao preko sluga Boœja. Dolazim, da ti to navijestim; jer
svojih, proroka. si ljubimac Boœji. Zato pripazi na rijeç,
11 Sav je Izrael prestupao zakon tvoj, tada øeæ razumjeti viåenje!
otpadao je, a da nije sluæao glasa 24 Sedamdeset je godiænjih sedmica
tvojega. Prokletstvo i kletva, kako stoje odreåeno nad tvojim narodom i nad
napisani u zakonu Mojsija, sluge tvojim svetim gradom, da se kraj uçini
Boœjega, izlili su se na nas, jer smo mu bezakonju, da se oduzmu grijehi, da se
sagrijeæili. okaje opaçina, da se dovede vjeçna
12 On je pustio da se na nama i na pravda, da se ispuni viåenje i
klasovima naæim, koji su vladali proroçanstvo i da se pomaœe Sveti nad
nama, ispuni prijetnja njegova, da øe svetima.
nas naime udariti nesreøom velikom, 25 Znaj dakle i razumij: Od vremena,
kakva se nikada nije dogodila pod kad izaåe rijeç, da se Jerusalem opet
nebom osim u Jerusalemu. sazida, dok ustane pomazanik, knez,
13 Kako stoji napisano u zakonu proøi øe sedam godiænjih sedmica i
Mojsijevu, tako se je svalila na nas sva æezdeset i dvije godiænje sedmice, i
ta nesreøa. A mi nijesmo umilostivili opet øe se sazidati s ulicama i
Gospoda, Boga svojega. Nijesmo se prokopima u teæko vrijeme.
vratili od grijeha svojih i nijesmo marili 26 Poslije æezdeset i dvije godiænje
Daniel 634
sedmice bit øe pomazanik pogubljen, 13 Dvadeset i jedan dan opirao mi se
premda je neduœan. Grad zajedno sa knez anåeo kraljevstva perzijskoga.
svetiætem bit øe razoren od ratnoga Tada mi je doæao u pomoø Mihael,
naroda jednoga kneza, æto øe doøi. Kraj jedan od najviæih knezova anåela.
øe mu biti s potopom. Na svræetku rata Ostavio sam ga tamo kod kneza anåela
doøi øe odreåeno opustoæenje. kraljevstva perzijskoga.
27 S mnogima øe za jedne godiænje 14 I dolazim, da ti kaœem, æto çeka tvoj
sedmice sklopiti tvrd zavjet i u polovini narod u buduøim danima, jer viåenje
godiænje sedmice prestat øe œrtva ide joæ u daleke dane.
zaklanica i prinos. Na mjestu njihovu 15 Dok mi je govorio te rijeçi, spustio
zavladat øe grozota pustoæi i trajat øe sam oçi svoje na zemlju i zaæutio sam.
do svræetka. Tada øe se izliti odreåeno 16 Ali on, koji je izgledao kao çovjek,
na opustoæitelja.” dotaçe se usana mojih. Tada sam
mogao otvoriti usta svoja i rekao sam
Daniel 10 njemu, koji je stajao preda mnom:
1 U treøoj godini perzijskoga kralja Kira ‘Gospodaru moj, ovom prikazom posve
bilo je dano jedno objavljenje Danielu, sa m p otr esen i svu sa m sn a g u
koji se je zvao Belteæazar. Ovo je izgubio.
objavljenje pravo i radi o velikoj 17 Kako bih mogao, gospodaru, jedan
nevolji. On je razumio objavljenje, tako neznatan sluga govoriti s jednim
izakako mu je jedno viåenje otvorilo tako visokim gospodarom kao æto si ti?
razumljenje. Tada mi nestaje sva snaga; i dah me
2 “Tada sam ja, Daniel, bio u œalosti tri ostavlja.’
sedmice. 18 I joæ jedanput dotakao me se on, koji
3 Jela teçna nijesam jeo. Meso i vino je izgledao kao çovjek, i dao mi nove
nijesu ulazila u moja usta, i nijesam se snage.
mazao, dok ne proåoæe tri sedmice. 19 Rekao mi je: ‘Ne boj se, preljubljeni
4 Kad sam se dvadeset çetvrtoga dana çovjeçe! Mir neka je s tobom! Ohrabri
prvoga mjeseca naæao na obali velike se, ohrabri se!’ Dok je tako govorio s
rijeke, Tigrisa, menom, osjetio sam se ojaçen. Rekao
5 I oko sebe pogledao, tada stade preda sam: ‘Govori, gospodaru, jer si me
me jedan çovjek, obuçen u platno. Oko ojaçio!’
bedara svojih nosio je pojas od çistoga 20 Tada on reçe: ‘Znaæ li, zaæto sam
zlata. doæao k tebi? Sad øu se opet vratiti, da
6 Tijelo mu je sjalo kao krizolit. Kao se borim s knezom anåelom Perzije.
munja sijevalo mu lice. Oçi mu bile kao Kad svræim to, prikazat øe se knez
baklje ognjene. Ruke i noge njegove anåeo Grçke.
blistale su kao mjed uglaåena. Zvuk 21 Ali øu ti prije izreøi, æto je napisano
glasa njegova bio kao æum mnoætva u knjizi istine. Nitko ne stoji s menom
naroda. proti onima osim vaæega kneza anåela
7 Ja, Daniel, jedini imao sam ovu Mihaela.
prikazu. Pratioci moji nijesu vidjeli
prikaze. Ali ih je spopao takav strah, te Daniel 11
su pobjegli, da se skriju. 1 Veø u prvoj godini vladanja Medijca
8 Ja sam ostao sam. Dok sam imao ovu Darija stajao sam uz njega kao
veliku prikazu, ostavila me je sva pomoønik i zaætitnik.
snaga. Lice mi se nagrdilo i sva mi je 2 Sad øu ti izreøi istinu. Evo, joæ øe se tri
snaga iæçeznula. Tada sam çuo zvuk kralja perzijska pojaviti. Çetvrti øe
glasa njegova. steøi veøe bogatstvo nego svi drugi.
9 Kad sam tada razabrao zvuk glasa Kad se osili bogatstvom svojim, sve øe
njegova, pao sam onesvijeæøen preda podignuti na grçko kraljevstvo.
se. Leœao sam licem na zemlji. 3 Tada øe se pojaviti junaçki kralj i
10 Najednom dotakla me se ruka i podignuti silno kraljevstvo i sve izvesti
pomogla me na koljena i na ruke. æto hoøe.
11 On mi reçe: ‘Daniele, predragi 4 Ali jedva se pojavi, raspast øe se
çovjeçe, sluæaj rijeçi, koje øu ti izreøi! kraljevstvo njegovo i razdijelit øe se u
Uspravi se, jer sam sada poslan k tebi. çetiri vjetra nebeska, ali ne meåu
Kad mi je to rekao ustao sam dræøuøi. potomke njegove. I neøe viæe biti tako
12 Tada mi reçe: ‘Ne boj se Daniele, jer moøno kao pod vlaæøu njegovom.
odmah prvoga dana kad si se trudio, 5 Kralj juœni postat øe jak. Ali jedan od
da dobijeæ pouku, i kad si se ponizio vojskovoåa njegovih natkrilit øe ga
pred Bogom svojim bile su usliæene moøu i vlast øe posvojiti sebi,
molbe tvoje. Ja dolazim na molitvu Kraljevstvo øe njegovo biti vrlo veliko.
tvoju. 6 Poslije nekoliko godina oni øe se
635 Daniel
sprijateljiti. Køi juœnoga kralja doøi øe gnjeva, niti u ratu.
k sjevernom kralju, da uspostavi mir. 21 Na njegovo øe mjesto doøi opak
Ali ona neøe zadrœati jaku pomoø; jer çovjek, kome nije bila namijenjena
on i pomoø njegova neøe se odrœati. çast kraljevska. On øe doøi iznenada i
Dapaçe ona øe biti predana zajedno s spletkama se domoøi vlasti.
pratnjom njezinom, ocem njezinim i 22 Vojne sile bit øe od njega poplavljene
pomoønikom njezinim. i uniætene zajedno s knezom zavjeta.
7 Potom øe od izdanka iz korijena 23 I proti onomu, koji se udruœi s njim,
njezina jedan ustati i staviti se na çelo çini prijevaru. On øe doøi i nadvladat
vojsci, provalit øe u tvråavu sjevernoga øe unatoç neznatnim çetama svojim.
kralja, napasti je i zauzeti. 24 Iznenada øe upasti u najrodnije
8 I bogove øe njihove s livenim likovima krajeve u zemlji i poçiniti zlodjela,
njihovim, s dragocjenim posuåem kakvih nijesu poçinili ni oci ni djedovi
njihovim, srebrom i zlatom odnijeti u njegovi. Grabeœ i plijen i blago razdijelit
Egipat kao plijen. Godine i godine ostat øe meåu njih rasipno. Proti tvrdim
øe jaçi od sjevernoga kralja. mjestima smiæljat øe osnove svoje, ali
9 Tada øe ovaj upasti u kraljevstvo samo joæ za neko vrijeme.
juœnoga kralja; ali se mora opet vratiti 25 Potom øe podignuti moø svoju i
u svoju zemlju. hrabrost svoju proti kralju juœnome s
10 Ali øe se sinovi njegovi naoruœati i velikom vojskom. Kralj øe juœni doøi u
skupit øe silne vojske. Oni øe doøi sve boj s velikom, vrlo jakom vojskom, ali
plaveøi i potapajuøi i ponovno øe u neøe moøi odoljeti; jer øe se skovati
boju prodirati do grada njegova. spletke proti njemu.
11 Ogorçen izaøi øe kralj juœni i ratovat 26 Njegovi drugovi za stolom navuøi øe
øe s kraljem sjevernim. Ovaj øe mu slom. Njegove çete bit øe
podignuti veliku vojsku, ali øe se poplavljene, i mnogi øe biti pobijeni i
vojska dati u ruke onomu. pasti.
12 Poæto bude vojska uniætena, ponijet 27 Obadva kralja misle na prijevaru. Za
øe se srce njegovo. Pobit øe deset jednim stolom sjede i laœu jedan
tisuøa; ipak se neøe moøi drœati. drugome. Ali im osnove njihove ne
13 Sjeverni øe kralj opet dignuti vojsku, polaze za rukom; jer øe kraj joæ biti u
veøu od prijaænje, i poslije viæe godina odreåeno vrijeme.
doøi øe s velikom vojskom i sa silnim 28 I vraøa se s velikim blagom u svoju
blagom. zemlju i upravlja svoju misao proti
14 U to øe vrijeme mnogi ustati na svetom zavjetu. Kad izvræi svoju
kralja juœnoga, i zlikovci od tvojega osnovu, vratit øe se u svoju zemlju.
naroda podignut øe se, da se po njima 29 U ureçeno øe vrijeme opet poçi na
ispuni proroçanstvo, ali øe oni pasti. jug. Ali drugi put neøe biti kao prvi put.
15 I doøi øe kralj sjevernoga 30 Jer øe izaøi proti njemu laåe iz
kraljevstva, naçinit øe opkope i uzet øe Kitima. On øe se zastraæiti i povratiti i
jedan tvrdi grad. Çete juœne neøe sad øe gnjev svoj iskaliti na svetom
odoljeti, ni izabrane çete njegove neøe zavjetu. On øe se opet obazreti na one,
se moøi oduprijeti. koji ostavljaju sveti zavjet.
16 Tako moœe onaj, koji je doæao proti 31 Vojska, koju je poslao, nastupit øe,
njemu, çiniti æto hoøe, a da mu se nitko oskvrnit øe svetiæte i tvråavu, prestat
ne opre. I on øe se utvrditi u øe prinositi œrtvu svagdanju i postaviti
najkrasnijoj od svih zemalja. sramotnu gnusobu idolsku.
Uniætenje je u ruci njegovoj. 32 Rijeçima laskavim privodi k otpadu
17 Tada naumi da sve njegovo one, koji su se ogrijeæili o zavjet. Ali
kraljevstvo dobije u svoju vlast. Sklapa mnoætvo onih, koji poznaju Boga
s njim ugovor i daje mu køer za œenu u svojega, ostat øe tvrdo i çinit øe pravo.
zloj namjeri. Ali se osnova neøe 33 Razumni u narodu osvijestit øe
obistiniti i neøe mu uspjeti. mnoge, ali øe biti donekle duboko
18 Tada øe se okrenuti na primorske satrti maçem i plamenom, ropstvom i
zemlje i mnoge osvojiti. Ali øe jedan grabeœem.
vojskovoåa dokrajçiti njegovo ruganje 34 Ali dok budu duboko satrti, pruœit
i njegov rug svaliti na njega. øe im se malo pomoøi. Tada øe im se
19 Tada øe se okrenuti tvråavama svoje licemjerski prikljuçiti vrlo mnogi.
zemlje. Pritom øe se spotaknuti i pasti 35 I joæ neki od razumnih øe pasti, da se
i zauvijek iæçeznuti. drugi okuæaju, oçiste i ubijele do
20 Na njegovo øe mjesto stupiti drugi, posljednjeg vremena; jer øe za to joæ
koji æalje nastojnika kroz najkrasniju biti odreåeno vrijeme.
zemlju kraljevstva svojega. Ali iza 36 l kralj øe çiniti æto hoøe. On øe se
nekoliko dana bude umoren, a ne od oholo podignuti proti svakome bogu.
Daniel 636
Proti Bogu nad bogovima drsko øe vrijeme, svi, koji se naåu zapisani u
govoriti i nekaœnjen ostati, dok se ne knjizi.
napuni mjera gnjeva; jer øe se izvræiti 2 Mnogi od onih, koji spavaju u prahu
æto je zakljuçeno. zemaljskom, probudit øe a se, jedni na
37 I Boga otaca svojih neøe ætovati, niti œivot vjeçni, drugi na sramotu i
øe mariti za ljubimca boga œena, niti za prijekor vjeçni.
ikojega drugog boga; jer øe se dignuti 3 Poboœni øe sjati kao sjajno nebo, i oni,
iznad sviju. koji su mnoge privodili k pravednosti
38 Mjesto toga ætovat øe boga tvråava; kao zvijezde u sve vjekove.
boga, kojega oci njegovi nijesu 4 A ti, Daniele, zatvori ova objavljenja!
poznavali, ætuje zlatom, srebrom i Zapeçati ovu knjigu do posljednjega
dragim kamenjem i drugim vremena! Mnogi øe je pretraœivati, i
dragocjenostima. spoznaja øe biti velika.
39 Podignut øe tvrda mjesta u çast 5 Tada sam ja, Daniel, najednom vidio
tuåemu bogu. Tko prizna ovoga, gdje stoje druga dva anåela, jedan s
njemu øe iskazati veliku çast. Podijelit ove strane, drugi s one strane rijeke.
øe im vlast nad mnogima i dati im 6 Jedan upita çovjeka, koji je obuçen u
zemlju kao plaøu. platno stajao nad vodom u rijeci: ‘Kad
40 U posljednje vrijeme juœni øe se kralj øe biti kraj ovim çudesnim stvarima?’
sukobiti s njim. Na njega øe kralj 7 Çuo sam, kako se je çovjek, koji je
sjeverni navaliti s kolima, konjima i obuçen u platno stajao nad vodom u
mnogim laåama i sve plaveøi i rijeci, podiœuøi desnicu svoju i ljevicu
potapajuøi provalit u zemlje. svoju k nebu zakleo onim, koji œivi
41 Pritom øe upasti i u najkrasniju od vjeçno: ‘Ovo øe se sve ispuniti poslije
svih zemalja. Deset tisuøa past øe. jednoga vremena, dva vremena i pola
Samo øe se ovi izbaviti od njega: vremena, çim se svræi uniætenje moøi
“Edom, Moab i veøi dio Amonaca. svetoga naroda.’
42 Tada øe posegnuti rukom svojom na 8 Çuo san to, ali nijesam razumio. Zato
zemlje i Egipat neøe mu umaknuti. sam upitao ‘’Gospodaru moj, æto znaçi
43 Osvojit øe blago u zlatu i u srebru i posljednje od ovih stvari?’
sve dragocjenosti Egipta. Libijci i 9 On odgovori: ‘Idi Daniele: jer do
Etiopljani u pratnji su njegovoj. posljednjega vremena ostaju
44 Tada øe ga uplaæiti glasovi s istoka i zatvorene i zapeçaøene ove rijeçi!
sa sjevera. S velikim øe gnjevom izaøi i 10 Mnogi øe se oçistiti, ubijeliti i
mnoge øe pogubiti i uniætiti. okuæati. Bezboœnici øe raditi bezboœno.
45 Razapet øe sjajne æatore svoje Bezboœnici neøe to razumjeti; ali øe
izmeåu mora i svete, krasne gore. Ipak poboœnici to spoznati.
øe ga dostiøi njegov kraj, a da mu nitko 11 Od vremena, kad se ukine œrtva
ne donese pomoøi. svagdanja i postavi gnusoba
sramotna, bit øe tisuøa i dvjesta i
Daniel 12 devedeset dana.
1 U ono vrijeme podignut øe se Mihael, 12 Blagoslovljen je onaj, koji ustraje i
veliki knez anåeo, koji zaætiøuje sinove doçeka tisuøu i tri stotine i trideset i
tvojega naroda. Bit øe vrijeme pet dana!
tjeskobe, kakve nije bilo nikada, 13 A ti idi u susret svræetku! Sada
otkako je naroda, do onoga vremena. smijeæ poçivati. Na svræetku dana
Ali øe se tvoj narod spasiti u ono ustat øeæ k dijelu svojemu.’”
Hosea
1 Rijeç Gospodnja, koja doåe Hosei, rodi mu sina.
sinu Beerijevu, u dane kraljeva 4 Tada mu reçe Gospod: “Nadjeni mu
Judinih Uzije, Jotama, Ahaza i Ezekije ime Jezreel, jer samo joæ malo, i kaznit
i u dane Jeroboama, sina Joaæova, øu krvno djelo Jezreela na kuøi
kralja Izraelova. Jehuovoj, i dokinut øu kraljevstvo
2 Prvi govor Gospodnji Hosei. Gospod kuøe Izraelove.
reçe Hosea: “Idi, uzmi œenu, koja je 5 U onaj øu dan satrti moø Izraelovu u
bludnica, i izrodi djecu bludniçku, jer dolini jezreelskoj
je i zemlja nevjerna Gospodu!” 6 Ona opet zatrudnje i rodi køer. Tada
3 Tada on otide i oœeni se Gomerom, mu reçe Gospod: “Nadjeni joj ime Lo-
køerju Diblaimovom. Ona zatrudnje i Ruhama (æto znaçi Nepomilovna), jer
637 Hosea
od sada neøu viæe iskazivati milosti oteti mojoj ruci.
kuøi Izraelovoj. Zauvijek øu je 11 Uçinit øu kraj svakoj nasladi
zaboraviti. njezinoj, svetkovinama i mlaåacima
7 A kuøi Judinoj iskazivat øu milost i njezinim, subotama i blagdanima
izbavit øu ih Gospodom, Bogom njezinim.
njihovim. A neøu ih izbaviti lukom, 12 Potrt øu çokote njezine i smokve, za
maçem i ratnom spravom, niti koje reçe: ‘To je plaça æto mi je dadoæe
konjima i konjanicima.” milosnici moji. Obratit øu ih u pustoæ,
8 Kad je Nepomilovnu bila odbila od u paænjak za œivotinje poljske.
prsiju, zatrudnje opet i rodi sina. 13 Za svetkovine baalove kaznit øu je, u
9 Tada reçe Gospod: “Nadjeni mu ime, koje im je œrtvovala, kitila se
Lo-Ami, æto znaçi (Nemojnarod), jer vi nauænicama i grivnama i trçala za
nijeste viæe moj narod, i ja viæe nijesam svojim milosnicima, a mene
vaæ. zaboravila, govori Gospod.
10 Ipak øe jedanput biti broj djece 14 “Zato evo, ja øu je primamiti, odvest
Izraelove poput pijeska na moru, æto se øu je u pustinju, govorit øu joj k srcu.
ne moœe izmjeriti ni izbrojiti. I mjesto 15 Darovat øu joj opet vinograde
da im se kaœe: “Vi ste ‘Lo-Ami’, zvat øe njezine. Dolinu tuge uçinit øu vratima
me ‘djeca Boga œivoga’. nade. Tada øe me opet ljubiti kao u
11 Tada øe se skupiti djeca Judina i vrijeme mladosti svoje, kad je izlazila iz
djeca Izraelova i sebi øe izabrati Egipta.
jednoga poglavara i otiøi øe iz zemlje; 16 U onaj dan”, govori Gospod, “opet
jer øe biti velik dan jezreelski. øeæ me zvati: ‘Dragi muœu!’ a neøeæ me
viæe zvati: ‘baale moj!’
Hisea 2 17 Tada øu ukloniti iz usta njezinih
1 Zovite tada braøu svoju ‘Mojnarod’, i imena baala, da se od sada viæe nikada
sestre svoje ‘Pomilovana’! ne zazivaju imena njihova.
2 Potegnite mater svoju na odgovor! 18 U onaj øu dan njima za ljubav
Potegnite je na odgovor, jer mi ona nije sklopiti zavjet sa œivotinjama
viæe œena, i ja joj viæe nijesam muœ. poljskim, s pticama nebeskim i s
Neka ukloni znakove idolske s lica crvima zemaljskim. Luk, maç i ratnu
svojega, likove idolske s prsiju svojih! spravu istrijebit øu sa zemlje i uçinit
3 Inaçe svuøi øu s nje odjeøu njezinu i øu da stanuju u miru.
uçinit øu je, kakva je bila, kad se je 19 Tada øu te zaruçiti sebi dovijeka,
istom rodila. Napravit øu je kao zaruçit øu te sebi kako je pravo i
pustinju i naçinit øu je kao suhu pristojno, u dobroti i ljubavi.
zemlju, i pustit øu je da umre od œeåi. 20 Zaruçit øu te sebi u vjernosti, da me
4 I neøu ætedjeti ni djece njezine; jer su spoznaæ kao Gospoda.
djeca bludniçka; 21 U onaj øu se dan odazvati”, govori
5 Jer je mati njihova bila bludnica; koja Gospod, “odazvat øu se nebu, i ono øe
ih rodila, çinila je sramotu, jer je se odazvati zemlji.
govorila: ‘Trçat øu za milosnicima 22 Zemlja øe se odazvati œitu, vinu i
svojim, koji mi daju kruh i vodu, vunu ulju, i oni øe se odazvati Jezreelu.
i lan, ulje i piøe. 23 Tada øu ga zasijati u zemlji i udijelit
6 Zato øu ti sagraditi put trnjem, øu milost ‘Nepomilovnoj’ i reøi øu
podignut øu zid, da viæe ne naåeæ ‘Nemojnarodu’: ‘Ti si moj narod.’ I on øe
putova svojih. reøi: ‘Ti si Bog moj!’ “
7 Onda moœeæ trçati za milosnicima
svojim, ali ih viæe neøeæ stignuti, Hisea 3
moœeæ ih traœiti, ali ih viæe neøeæ naøi. 1 Potom mi reçe dalje Gospod: “Idi, ljubi
Tada øeæ reøi: ‘Ustat øu, vratit øu se k œenu, æto se daje ljubiti od drugoga i
prvome muœu svojemu; jer mi je bilo çini preljubu, kao æto Gospod ljubi
onda bolje nego sada. sinove Izraelove, a oni prianjaju za
8 Ali ona neøe da zna, da sam joj davao tuåe bogove i œude kolaçe od groœåa!”
œito, vino i ulje, da sam joj darovao 2 Tada sam kupio sebi œenu za
mnogo srebro i zlato, æto ga petnaest æekela srebra i za homer i
upotrijebiæe za idolske likove baala. letek jeçma
9 Zato øu uzeti opet natrag u svoje 3 Onda sam joj rekao: “Dugo vremena
vrijeme œito svoje, u svoje doba vino imaæ œivjeti zarobljena, da ne uçiniæ
svoje. Oduzet øu joj opet vunu svoju i niæta zlo i da se ne mijeæaæ s drugim
lan svoj, kojim je pokrivala golotinju muœevima, i ja se neøu mijeæati s
svoju. tobom.”
10 I otkrit øu sramotu njezinu pred 4 Jer øe dugo vremena biti Izraelci
milosnicima njezinim: nitko je neøe zarobljeni bez kralja, bez kneza, bez
Hosea 638
œrtve, bez stupa bez efoda i bez 15 Ako ti, Izraele, çiniæ sluœbu idolsku,
terafima. neka se ipak ne ogrijeæi Juda! Ne idite
5 Ali øe se poslije Izraelci obratiti i traœit u Gilgalu! Ne zalazite u Bet-Aven i ne
øe Gospoda, Boga svojega, i Davida, kunite se: “Tako da je œiv Gospod!”
kralja svojega, i podvrgnut øe se puni 16 Ako je Izrael nepokoran kao uporna
strahopoætovanja Gospodu i spasenje junica, kako øe ih Gospod pasti kao
øe njegovo zagrliti na svræetku janje na otvorenoj tratini?
vremena. 17 Efraim se udruœio s idolima; ostavi
ga!
Hisea 4 18 Je li se svræila pijanka, poçinje
1 Çujte rijeç Gospodnju, djeco sluœba idolska. Viæe vole idola nego
Izraelova: Gospod podiœe tuœbu proti velikoga Boga svojega.
stanovnicima zemaljskim; jer u zemlji 19 Vihor øe ih uhvatiti krilima svojim.
nema viæe vjernosti, nema poboœnosti, Oni øe se osramotiti œrtvama svojim.
nema spoznaje Boga.
2 Kriva kletva i laœ, umorstvo, kraåa i Hisea 5
preljuboçinstvo vladaju. Krvavo se 1 Çujte, sveøenici! Pazi, kuøo Izraelova!
djelo reda za krvavim djelom. Kuøo kraljeva, sluæaj! Jer se vas tide: Vi
3 Zato tuguje zemlja i gine sve, æto ste postali zamka u Mispi, mreœa
stanuje u njoj, zajedno sa œivotinjama razapeta na Taboru.
poljskim i pticama nebeskim. I ribe øe 2 U Sitimu iskopaæe jamu. A ja øu za
u moru poizginuti. njih sve biti æiba.
4 Zaista, neka se nitko ne prepire, neka 3 Efraima poznajem dobro, i Izrael nije
nitko ne kudi! Tvoj je narod postao kao skriven od mene, jer si, Efraime, sluœio
oni, koji se svade sa sveøenicima. idolima, Izrael se je zamazao.
5 Zato øeæ posrtati danju, a i laœni 4 Djela njihova se daju da se vrate k
prorok posrtat øe s tobom noøu. Bogu svojemu, jer duh
Uniætit øu mater tvoju. idolopoklonstva vlada u njima, i oni
6 Moj øe narod biti uniæten, jer mu fali neøe da æto znaju o Gospodu.
znanje, jer si ti odbacio znanje, zato øu 5 Ponositost Izraelova mora se prignuti
te ja odbaciti, da mi ne budeæ sveøenik, pred njim. Izrael i Efraim padaju
jer si zaboravio zakon Boga svojega, vlastitom krivnjom. I Juda øe pasti s
zato øu i ja zaboraviti djecu tvoju. njima.
7 Æto ih je bilo viæe, to su viæe grijeæili 6 Sa svojim ovcama i govedima dolaze
proti meni. Çast njihovu pretvorit øu u doduæe da traœe Gospoda, ali ga ne
sramotu. nalaze. On se je uklonio od njih.
8 Od grijeha naroda mojega hrane se. 7 Jer prekræiæe vjernost Gospodu i
Na krivnju njegovu izlazi pohota izrodiæe tuåu djecu, zato neka ih izjede
njihova. neprijatelj zajedno s poljima njihovim!
9 Tako øe biti narodu kao sveøenicima. 8 U Gibei trubite u rog, u Rami u trubu!
Pohodit øu na njemu putove njegove i U Bet-Avenu dignite viku bojnu, - o
platit øu mu za opaçine njegove. Benjamine, za tobom!
10 Œrtveno øe meso jesti, ali se neøe od 9 Pustinjom øe postati Efraim u dan
toga nasititi. Sluœbu øe idolsku drœati, kazne. Proti plemenima Izraelovim
ali neøe od toga imati blagoslova, jer su objavljujem æto øe zacijelo biti.
odbacili ætovanje Gospoda. 10 Knezovi su Judini postali kao oni,
11 Sluœba idolska, vino i mast koji premjeætaju meåu. Izlit øu na njih
zaluåuju. jarost svoju kao vodu.
12 Narod moj pita drvo svoje. Ætap 11 Zarobljen je Efraim, slomljeno
njegov ima mu dati obavijest, jer ga je njegovo pravo, jer je tako usrdno
duh sluœbe idolske zaludio. Od Boga je sluœio idolima.
otpao u krivoboætvo. 12 Kao moljac ja sam Efraimu, kao
13 Na vrhuncima gorkim prinose œrtve; crvotoç kuøi Judinoj.
kade na humcima pod hrastovima, 13 Kada je Efraim osjetio bolest svoju i
topolama i brijestovima; - jer godi Juda gnojavu ranu svoju, tada Efraim
sjena njihova -. Tako dolazi, da køeri otrça u Asiriju, i Juda posla k velikomu
vaæe çine blud i snahe vaæe çine kralju. Ali vas on ne moœe ozdraviti niti
preljubu. iscijeliti gnojavu ranu vaæu.
14 Ali neøu kazniti køeri vaæih, æto çine 14 Jer sam ja kao lav Efraimu, kao laviø
blud, ni snaha vaæih, æto çine kuøi Judinoj. Ja - razderem i otidem.
preljubu; jer vi sami idete nasamo s Ja odvuçem; izbaviti ne moœe nitko
bludnicama idolskim i œrtvujete s 15 Ja otidem, vratim se natrag na svoje
milosnicama hramskim. A narod je u mjesto, dokle uplaæeni ne potraœe lice
tom nerazuman i tako propada. moje. U nevolji svojoj traœe me.
639 Hosea
Hisea 6 10 Ponositost Izraelova optuœuje ih
1 Ustanite, vratimo se Gospodu! Jer otvoreno. Oni se ne vratiæe natrag
nas je on razderao, pa øe nas on i Gospodu, Bogu svojemu, s ne
iscijeliti; ranio nas je, i zavit øe nas. potraœiæe za uza sve to.
2 Iza dva dana on øe nas veø ozdraviti, 11 Efraim je kao golub, budalast, bez
treøi dan podignut øe nas, i œivjet øemo razuma. Zazvaæe Egipat. Otidoæe u
pred licem njegovim. Asiriju.
3 Budimo razboriti i teœimo revno za 12 Kad odlaze, razapinjem na njih
spoznanjem Gospoda! Kao zora on øe mreœu, dovlaçim ih kao ptice nebeske,
sigurno doøi. Kao zimski daœd siøi øe karam ih, kako je kazivano u zajednici
nam, kao kasni daœd, koji natapa njihovoj.
zemlju.” 13 Teæko njima, zaåoæe od mene!
4 “Efraime, æto da ti uçinim? Juda, æto Prokleti, postadoæe mi nevjerni. - Ja da
da ti uçinim? Poboœnost je vaæa kao ih zar otkupim? Govore laœ na me.
oblak jutarnji, kao prolazna rosa rana. 14 Ne viçu mi od srca, kad jauçu na
5 Zato sam posredovao preko proroka, leœajima svojim, kad se skupljaju zbog
probadao sam ih rijeçju usta svojih. œita i vina i prkose mi.
Tada je pravo moje udarilo u oçi kao 15 A ja sam ih upuøivao i krijepio im
svjetlost. miæice, ali su oni zlo mislili na me.
6 Jer meni se dopada poboœnost, ne 16 Oni se obraøaju, ali ne prema gore.
œrtve zaklanice, spoznaja Boœja viæe, Oni su kao nezategnut luk. Knezovi
nego œrtve paljenice.” njihovi padaju od maça zbog klevetnih
7 “Ali su oni prelomili zavjet u Adamu. govora svojih. Smijat øe im se u zemlji
Tamo su mi postali nevjerni. Egiptu.
8 Gilead je grad pun opaçina,
poætrapan krvlju. Hisea 8
9 Druœina je sveøeniçka kao 1 Stavi trubu na usta svoja! Kao orao
razbojniçka çeta. Oni ubijaju na putu kruœi nad kuøom Gospodnjom, jer
u Æekem. Çine zlodjela. lome zavjet moj i prestupaju zakon
10 Strahotu sam vidio u kuøi moj!
Izraelovoj. Tamo Efraim çini 2 Dovikuju mi: ‘Boœe moj! Mi, Izraele,
idolopoklonstvo, Izrael se skvrni. poznajemo te!’
11 tebi, Judo, veø je odreåena œetva, 3 Spasenje odbija Izrael. Tako øe ga
kad okrenem sudbinu naroda svojega. progoniti neprijatelj.
4 Postavljaju kraljeve bez mene,
Hisea 7 namjeætaju knezove bez znanja
1 Kad hoøu da lijeçim Izraela, pokaœe mojega. Od svojega srebra i zlata prave
se grijeh Efraima i zloøa Samarije, jer sebi idole na propast svoju.
oni çine samo prijevaru: lupeœi 5 Grsti mi se bikova sluœba tvoja,
provaljuju. Vani robe zloçinci. Samarijo! Gnjev moj raspaljuje se na
2 Ne govore sebi, da ja pamtim svaku njih. Dokle øe joæ ostati bez kazne?
zloøu njihovu. Sada stoje oko njih djela 6 Jer on proizlazi iz Izraela; naçinio ga
njihova, leœe otvoreno pred oçima je umjetnik. On nije Bog, On øe otiøi u
mojim. komade, bik Samarije.
3 U zloøi svojoj pomazuju kraljeve, u 7 Jer siju vjetar, buru øe œeti. Stabljika
nevjernosti svojoj knezove. nema ploda, i ona ne donosi braæna.
4 Svi koliki su laœni drugovi. Kao peø su Ako bi ga donijela, proœdrijet øe ga
naloœena. - Pekar prestane grijati i tuåinci.
mijesiti tijesto, dok uskisne. 8 Proœdrijet øe se Izrael. Veø je meåu
5 Na svetkovinu kralja naæega plamte narodima kao posuda bez vrijednosti.
knezovi od vina. On pruœa ruku svoju 9 Jer su trçali u Asiriju. Kao divlji
podsmjevaçima. magarac, koji ide sam za se, jest
6 Oni plamte kao peø. Srce je njihovo Efraim. Donijeli su darove ljubavne.
puno lukavstva. Svu noø spava pekar 10 A jer su davali darove narodima, ja
- ; Ujutro plane peø kao plameni oganj. øu ih odvesti u progonstvo. Tada øe
7 Svi oni plamte kao peø i jedu svoje doskora prestati kraljeve i knezove
vladaoce. Svi su kraljevi njihovi bili pomazivati.
svrgnuti. Ali ni jedan od njih nije 11 Mnoge œrtvenike gradi Efraim da
povikao meni. grijeæi. Oni mu postadoæe na grijeh.
8 Efraim se mijeæa s neznaboæcima, 12 I da mu propiæem tisuøu zakona,
Efraim je pogaça, æto se nije prevrnula. njemu su oni kao tuåi.
9 Stranci jedu mu mozak; on to ne 13 Œrtve zaklanice vole se - i kolju. Meso
opaœa. Sijeda je veø postala kosa se voli - i jedu. Gospod ih ne prima. On
njegova; on to ne opaœa. se sada, spominje krivnje njihove i
Hosea 640
kazni grijehe njihove. Moraju opet u 15 U Gilgali se çinila sva zloøa njihova.
Egipat. Jest, ondje sam zamrzio na njih zbog
14 Izrael je zaboravio stvoritelja opakih djela njihovih. Protjerat øu ih iz
svojega i gradio je palaçe. Mnoge tvrde kuøe svoje. Ne volim ih viæe.
gradove podigao je Juda. Oganj øu Buntovnici su svi knezovi njihovi.
baciti u gradove njegove. On œdere 16 U mozak je pogoåen Efraim. Korijen
tvråave njegove. je njegov posahnuo. Neøe roditi roda.
Ako i rode, ubit øu Ijubimce njihove.
Hisea 9 17 Odbacit øe ih Bog moj; jer ne idu za
1 Ne raduj se, Izraele, tako glasno kao njim. Tako neka se prebijaju meåu
narodi, jer si nevjerno ostavio Boga neznaboæcima!
svojega. Voliæ plaøu idolsku na svim
gumnima. Hisea 10
2 Gumno i kaca neøe ih poznati, i novo 1 Bujan je çokot bio Izrael, kojega bi
vino øe zatajiti. plodovi uspjeli. Ali æto je viæe rastao
3 Oni ne smiju dulje stanovati u zemlji broj plodova njegovih, to je viæe
Gospodnjoj. Efraim mora natrag u postavljao œrtvenika, æto mu je bolje
Egipat, i u Asiriju moraju oni jesti rodila zemlja, to je ljepæe podizao
neçisto. stupove idolske.
4 Ne prinose tamo Gospodu vina, niti 2 Razdijeljeno je srce njihovo. Sad øe to
su mu ugodne œrtve njihove. Kao kruh okajati: œrtvenici njihovi poruæit øe se,
œalosti one su njima. Neçist bude, tko idolski stupovi njihovi polomit øe se!
ih jede, jer je kruh njihov samo za 3 Tada øe dakako reøi: “Nemamo
vlastitu glad. Ne dolazi u kuøu kralja, jer se nijesmo bojali Gospoda. I
Gospodnju. kralj - æto bi on mogao uçiniti za nas?”
5 Æto øete onda çiniti na dan sastanka, 4 Oni govore samo rijeçi, kunu se
na godiænji blagdan Gospodnji? laœno, sklapaju saveze: pravo cvate
6 Jer eto, u Asiriju moraju iøi. Egipat øe kao otrovno zelje u brazdama na njivi.
ih opremiti. Memfis øe biti grobnica 5 Za bika u Bet-Avenu brinu se
njihova. Nad ljubljenim od srebra stanovnici Samarije. Jest, narod
idolima njihovim buji trnje. U æatorima njegov œali za njim. Dræøu za njega
njihovim raste kopriva. sveøenici njegovi, zbog sjajnog blaga
7 Dolaze dani kazne. Dolaze dani njegova, jer putuje od njega.
osvete. Izraele, upamti to! “Prorok je 6 I njega odvlaçe u Asiriju kao dar
luåak, bezuman je çovjek duha” - jer je velikome kralju. Efraima øe spopasti
zloøa tvoja tako velika, neprijateljstvo stid. Izrael øe se osramotiti namjerama
tvoje tako œestoko. svojim.
8 Efraim leœi na zasjedi proti Bogu 7 Bit øe uniætena Samarija. Kao komad
mojemu. Proroku je na svim putovima drveta na vodi ode kralj njezin.
njegovim postavljena zamka 8 Bit øe opustoæene visine nesretne,
ptiçareva. Mrœnja vlada u kuøi Boga grijeh Izraelov. Trnje i draça buje na
mojega. œrtvenicima njihovim, Gorama øe
9 Duboko su pali kao u dane Gibee. Ali govoriti: “Pokrijte nas!” Humovima:
se on spominje krivnje njihove, on “Padnite na nas!”
kazni grijehe njihove. 9 “Od dana Gibee traje grijeh Izraelov.
10 Kao groœåe u pustinji, tako sam Ondje su mi postali nevjerni. Neøe li ih
naæao nekoø Izraela. Kao rani plod na do Gibee tamo progoniti rat proti çeti
smokvi u prvom tjeranju, tako sam zloçinaca?
gledao oce vaæe. Ali kad su doæli k Baal- 10 Tako dolazim ja i karam ih.
Peoru, posvetiæe se tomu sramotnome Skupljaju se proti njima narodi, kad ih
bogu. Gadovi su postali kao taj bog, kaznim zbog dvojake krivnje njihove.
kojega su voljeli. 11 Efraim je bio goveçe pouçljivo, æto
11 Kao æto odlete ptice, iæçeznut øe rado vræe. Zato meøem na lijepu æiju
mnoætvo Efraimovo: nema viæe njegovu jaram i upreœem Efraima.
roåenja, nema trudnoøe, nema Juda øe orati, Jakov øe drljati!
zaçetka. 12 Sijte u pravednosti, œanjite u
12 I ako bi othranili djecu svoju, uçinit ljubavi! Orite sebi krçevinu, jer je
øu ih ipak bez djece. Jest, teæko njima, vrijeme da traœite Gospoda, da bi
kad ih ostavim! doæao i podaœdio vam pravednoæøu.
13 Efraim - kako ga gledam tamo 13 Sijali ste opaçinu, œeli ste nesreøu,
prema Tiru - leœi kao vrt. Ali Efraim jeli ste plod laœi, jer si se pouzdao i u
mora odvesti djecu svoju na klanje. kola svoja, u mnoge ratnike svoje:
14 Podaj im, Gospode, ætogod moœeæ: 14 Zato øe se po gradovima tvojim
podaj im krilo neplodno i prsa usahla! razlijegati vreva ratna. Sve øe se
641 Hosea
tvråave tvoje razruæiti, kao æto je 4 Veø u krilu materinu prevario je on
Æalman razruæio Bet-Arbelu u dan brata. U muœevnoj snazi svojoj borio se
bitke. Matere su bile razmrskane je s Bogom.
zajedno s djecom svojom. 5 Borio se je s anåelom i nadvladao.
15 Tako je uçinio vama Betel, zbog Plakao je i molio mu se. U Betelu naæao
odurne zloøe vaæe bit øe doskora posve ga je opet. Tamo je govorio s njim.
uniæten kralj Izraelov. 6 Gospod, Bog nad vojskama -
“Gospod” je ime njegovo -:
Hisea 11 7 “Tako se imaæ i ti vratiti k Bogu
1 “Kad je bio Izrael mlad, zavolio sam ga svojemu. Çini ljubav i pravicu! Uzdaj
i pozvao sina svojega iz Egipta. se vazda u Boga svojega!”
2 Ali æto sam ih viæe pozivao to su oni 8 Laœnu tezulju ima on u ruci kao
dalje odlazili od mene, jer su œrtvovali kakav Kanaanac. Voli prevariti.
baalima i kadili idolima. 9 Efraim govori: “Ipak sam se obogatio,
3 A ipak sam ja Efraima vodio stekao sam imetak. Sav posjed moj ne
vodiljkom i podizao ga na ruke svoje, iskazuje mi nepravde, æto bi zasluœila
ali oni nijesu spoznali, da sam bio poravnanje.”
spasitelj njihov. 10 “A ja, Gospod, Bog tvoj od zemlje
4 Vezama dobrote vukao sam ih k sebi, Egipta, dajem ti opet da stanujeæ u
uœima ljubavi. S njihove æije skidao æatorima kao u vrijeme susretanja.
sam kao jaram, sagibao sam se k 11 Govorio sam prorocima, ja sam, koji
njemu, davao mu hranu. sam dao mnoga viåenja, i u priçama
5 Natrag mora Efraim u Egipat! Kralj sun govorio preko proroka.
njegov neka bude Asiriji jer su odbili 12 Kad su çinili gnusobe u Gileadu,
povratak. imale su se i uniætiti! Prinosili su
6 U gradovima njihovim bjesnjet øe œrtvene junce u Gilgali. Zato imaju i
maç, razbit øe prijevornice njihove, œrtvenici njihovi postati kao gomile
œderat øe ih zbog namjera njihovih. kamenja po brazdama na njivama.”
7 Narod moj naginje tomu, da se 13 U poljane sirijske pobjegao je Jakov.
odvrati od mene. Zovu li ga u vis, ni Za œenu sluœio je Izrael. Za œenu postao
jedan se ne podiœe. je pastir.
8 Kako bih te mogao dati, Efraime, bih 14 Po proroku izveo je Gospod Izraela iz
li te mogao predati, Izraele? Kako bih te Egipta. Po proroku bio je çuvan.
mogao predati kao Adamu, kako bih te 15 Ali mu je Efraim pripravio gorku
mogao uniætiti kao Seboimu? Ne, brigu. Zato Svemoguøi tovari na njega
uznemiri se srce moje u meni. Propinje krvno djelo njegovo, platit øe mu
se sav osjeøaj moj. sramotu njegovu.
9 Neøu uçiniti po jarosti gnjeva
svojega. Ne mogu Efraima opet Hisea 13
uniætiti, jer sam ja Bog a ne çovjek, u 1 Kad je nekoø govorio Efraim, vladao je
sredini tvojoj Svetac. Ne dolazim ti u strah, jer je bio moøan u Izraelu. Ali
jarosti gnjeva.” kada je pao u krivnju po baalu, tada je
10 Dolaze za Gospodom. On zove kao uginuo.
rikom lava. Na poziv njegov pridolaze 2 I sada joæ grijeæe dalje, grade sebi
ovamo dræøuøi djeca Izraelova sa liveni lik od srebra, po uzoru idola.
zapada, Loæe djelo umjetnika sve je. “Njima”,
11 Kao ptice pridolaze ovamo dræøuøi iz govore oni, “œrtvujte!” Çovjek ima
Egipta, kao golubovi iz Asirije. “U kuøe ætovati bikove!
njihove vodim ih opet natrag”, govori 3 Zato øe biti kao oblak jutarnji, kao
Gospod. prolazna rosa rana, kao pljeva, æto se
razleti s gumna, kao dim, æto ide kroz
Hisea 12 reæetke.
1 Efraim me opkoljava laœju, kuøa 4 A ja, Gospod, jesam Bog tvoj od
Izraelova prijevarom. Ali Juda joæ Egipta. Ne poznaæ Boga osim mene.
uvijek hoda prema Bogu, prema Osim mene nema pomoønika.
Svecu, koji je vjeran. 5 Brinuo sam se za te u pustinji, u
2 Efraim pase vjetar, hlepi za jugom, zemlji suhote.
çini neprestano mnogu laœ i tlaçenje. 6 Uz dobru paæu nasitili su se. Jest,
Sklapaju savez s Asirijom, nose ulje kad su se nasitili, ponijelo se je srce
kao danak u Egipat. njihovo, zato su me zaboravili.
3 Ozbiljnu rijeç ima Gospod da 7 Zato øu im postati lav, vrebat øu na
progovori s Judom. On mora Jakovu putu kao ris.
platiti prema putovima njegovim, 8 Napast øu ih kao medvjedica, kojoj
kazniti ga po djelima njegovim. ugrabili mlade, i rastrgat øu im srce u
Hosea 642
grudima. Tamo øe ih proœderati lavovi, Hisea 14
zvijeri øe ih poljske rastrgati. 1 Izraele, obrati se Gospodu, Bogu
9 To je nesreøa tvoja, Izraele: Tko te svojemu! Vlastitom si krivnjom pao.
moœe zaætititi od mene? 2 Uzmite sa sobom rijeçi pokajanja!
10 Gdje je kralj tvoj, da te izbavi u svim Obratite se Gospodu i recite mu:
gradovima tvojim? I svi knezovi tvoji, “Oduzmi svu krivnju i umilostivi se! I
za koje si govorio: Daj mi kralja i mi øemo ti œrtvovati hvalospjev usana
knezove! svojih.
11 Dajem ti kralja u gnjevu svojemu i 3 Pomoønik naæ neøe biti Asirija! Na
uzimam ga opet u jarosti svojoj. konjima neøemo viæe jahati i neøemo
12 Krivnja je Efraimova dobro viæe govoriti djelu ruku svojih ‘Boœe
spravljena. Grijeh je njegov dobro naæ’; jer u tebe nalazi sirota milosråe.
skriven. 4 “d njihova otpada iscijelit øu ih i
13 Bolovi porodilje doøi øe na njega; ali srdaçno ih ljubiti; jer se je gnjev moj
je on ludo dijete; jer se u pravo vrijeme odvratio od njih,
nije porodio. 5 Bit øu Izraelu kao rosa. Cvjetat øe kao
14 Ja øu ih izbaviti od vlasti Podzemlja, ljiljan. Ukorijenit øe se kao cedri
od smrti øu ih spasiti! Gdje je tvoja libanonski.
kuga, o smrti, gdje pomor tvoj, 6 Raæirit øe se grane njegove. Krasota
Podzemlje! Samilost se skrila od mojih øe mu biti kao u masline. Miris njegov
oçiju! kao libanonski.
15 Rodan øe biti meåu plemenskom 7 Tada øe opet stanovati u sjeni i opet
braøom svojom, ali øe doøi istoçni sijati œito i cvjetat øe kao vinova loza.
vjetar, vjetar Gospodnji, iz pustinje. Postat øe slavni kao vino libanonsko.
Tada øe mu usahnuti vrelo, studenac 8 I æto hode joæ Efraim od idola! Ja øu ga
øe mu presuæiti: On øe odnijeti blago sam tada usliæiti i gledati na njega. Ja
njegovo i sve dragocjeno dobro sam kao vazda zeleni çempres, Od
njegovo. mene je plod tvoj.”
16 I Samarija øe opustjeti, jer se uspro- 9 Tko je tako mudar, da razumije ovo?
tivila Bogu svojemu: Oni øe pasti od Tako razuman, da to shvati? Jer su
maça. Djeca øe se njihova razmrskati, pravi putovi Gospodnji. Pravednici
trudne œene njihove rasporiti.” hode po njima; a zlikovci se spotiøu i
padaju na njima.
Joel
1 Rijeç Gospodnja, koja doåe Joelu, 10 Opustjelo je polje, uvenula je zemlja,
sinu Petuelovu. jest, œito je uniæteno, usahnulo je vino,
2 Çujte, starci sluæajte, svi stanovnici nestalo je ulja.
zemlje! Je li se ikada tako æto dogodilo 11 Uplaæeni stoje seljaci, ridaju
vaæe dane i u dane otaca? vinogradari, zbog pæenice i jeçma, jer
3 Propovijedajte o tom djeci svojoj, je propala na njivi œetva.
djeca vaæa svojoj djeci i ova buduøemu 12 Posahnula je loza, uvela je smokva,
pokoljenju! -: æipak, palme i jabuka: sva su se drveta
4 Æto osta od grisca, izjede skakavac. poljska posuæila. Jest, nestalo je
Æto osta od skakavaca, izjede radosti kod ljudi.
œderalica, æto osta od œderalice, izjede 13 . Opaæite se, nariçite, sveøenici!
ljupilac. Ridajte, sluge œrtvenika! Doåite,
5 Prenite se, pijanice, plaçite! Sve probdijte noø u odjeøi pokorniçkoj, vi,
vinopije, tugujte za novim vinom, jer je sluge Boga mojega, jer je nestalo u kuøi
oteto iz usta vaæih. Boga vaæega œrtvenih prinosa i naljeva.
6 Jer je prekrio zemlju moju narod 14 Naredite sveti post! Sazovite
silan i bez broja. Zubi su njegovi zubi sveçanost! Skupite starjeæine, sve
lavovi. Çeljusti su njegove kao u lavice. stanovnike zemaljske u kuøi Gospoda,
7 Potro je vinovu lozu moju, smokvu Boga svojega, i vapijte Gospodu:
moju osuæio, polomio ju i ogulio, bijele 15 Jaoh dana, jer je blizu dan
joj se grane. Gospodnji dolazi, i kao uniætenje od
8 Tuguj kao djevojka, u odjeøi œalosti za Svemoønoga.
mladim zaruçnikom! 16 Nije li oteta hrana ispred oçiju
9 Nesta œrtvenih prinosa i naljeva u naæih, kuøi Boga naæega radost i
kuøi Gospodnjoj. Tuguju sveøenici, veselje?
sluge Gospodnje. 17 Usjevno zrno leœi trulo pod
643 Joel
grudama. Prazne stoje œitnice. te imadnete œrtvene prinose i naljeve
Raspadaju se spreme, jer posahnu za Gospoda, Boga svojega?
œito. 15 Trubite u trubu na Sionu! Naredite
18 I kako uzdiæe stoka! Raspræena su sveti post! Sazovite sveçanost!
stada goveda, jer nemaju paæe; i sitno 16 Skupite narod! Posvetite zajednicu!
blago gine. Sazovite starce! Skupite djecu i
19 K tebi, Gospode, viçem, jer œega spali nejaçad! Zaruçnik neka izaåe iz svoje
pasiæta u pustinji. Plamen popali sva sobe, zaruçnica iz svoje odaje!
drveta u polju. 17 Izmeåu trijema i œrtvenika neka
20 I zvijer poljska viçe daæøuøi za plaçu sveøenici, sluge Gospodnje, i
tobom, jer su usahnuli potoci, œega je neka mole: “Smiluj se, Gospode,
spalila pasiæta u pustinji. narodu svojemu! Ne daj baætine svoje
pod sramotu, da joj se rugaju
Joel 2 neznaboæci! Zaæto da se kaæe meåu
1 Trubite u trubu na Sionu! Trubite na narodima: ‘Gdje im je Bog?’”
uzbunu na svetoj gori mojoj! Da 18 Tada je revnovao Gospod za zemlju
zadræøu svi stanovnici zemaljski, jer svoju i smilovao se narodu svojemu.
dolazi dan Gospodnji, Jest, on je blizu! 19 I Gospod je odgovorio narodu,
2 Dan tame i mraka. Dan oblaçine i svojemu: “Evo, ja vam æaljem œita, vina
vihora, Kako se zora razastire povrh i ulja da se stim nasitite! Viæe vas ne
gora, tako dolazi narod, velik i silan, dajem pod sramotu meåu
kakva nije bilo prije, a niti øe ga poslije neznaboæcima.
kad biti do u godine najdaljih 20 Sjevernoga neprijatelja protjerat øu
pokoljenja. od vas, odagnat øu ga u zemlju suhu i
3 Pred njim proœdire oganj. Za njim liœu pustu, prednju çetu njegovu u istoçno
plamenovi. Kao vrt edenski leœi pred more, zadnju çetu njegovu u more
njim zemlja, a za njim pustinja tuœna. zapadno, da se podigne od njega
Niæta ne uteçe od njega. smrad rastvaranja i da nestane
4 Izgledaju kao konji, i trçe kao truleœa njegova. Jest, velike øu stvari
konjanici. uçiniti.”
5 Topoøu i skaçu kao kola preko 21 Zemljo, ne boj se! Raduj se i veseli se,
vrhunaca gora. Kao praskajuøi jer je Gospod uçinio velike stvari.
plamenovi pale strnjiku. Kao silna 22 Ne bojte se, œivotinje poljske, jer su
vojska, spremna za boj. opet zelena pasiæta u pustinji, Drveta
6 Pred njima uzdræøu narodi. Crveno opet nose plodove svoje. Smokva i loza
se zaœare sva lica. vinova daju urod svoj.
7 Kao junaci navaljuju. Kao ratnici 23 I vi, djeco Siona, radujte se i veselite
penju se na zid. Svaki ide svojim se u Gospodu, Bogu svojemu, jer vam
putem. Ne odstupaju sa svojih staza. daje daœd u pravoj mjeri, spuæta vam
8 Jedan dragoga ne tiska. Svaki stupa daœd rani i kasni kao prije.
svojom stazom. I meåu strijelama 24 Tada se opet gumna napunjaju œita.
prodiru bez zastajanja, Kace se prelijevaju od vina i ulja.
9 Udaraju na grad, trçe po zidovima, 25 “Ja øu vam nadoknaditi godine,
penju se na kuøe i kao lupeœi i ulaze kojima su urod izjeli skakavac,
kroz prozore. œderalica, ljupilac i grizac, velika
10 Pred njima se trese zemlja, drmaju vojska moja, koju sam poslao na vas.
se nebesa. Sunce i mjesec pomrçaæe, 26 Imat øete jesti izobilja i bit cote siti i
svjetlost se zvijezda ugasi. slavit øete ime Gospoda, Boga svojega,
11 I Gospod drma glasom svojim pred koji je uçinio çudesne stvari na vama.
vojskom svojom, jer je vojska njegova I nikada se viæe neøe osramotiti narod
vrlo velika, mnogobrojni su izvræitelji moj.
rijeçi njegove. Jest, velik je dan 27 Tada øete spoznati, da ja boravim
Gospodnji i vrlo straæan, Tko øe ga usred Izraela i da sam ja, Gospod, Bog
podnijeti? vaæ, a inaçe nitko. I nikada se viæe neøe
12 Ali i sada joæ govori Gospod: “Svim osramotiti narod moj.
srcem obratite se k meni posteøi, 28 Poslije øu izliti Duha svojega na
plaçuøi i tugujuøi!” svako tijelo. Tada øe sinovi vaæi i køeri
13 Razderite srca svoja a ne haljine vase proricati, starci øe vaæi imati sne,
svoje! Obratite se Gospodu, Bogu mladiøi øe vaæi gledati viåenja.
svojemu, jer je on milostiv i milosrdan, 29 I na sluge i sluækinje izlit øu Duha
dugotrpan i bogat milosråem i poœali svojega u one dane.
nesreøu. 30 I uçinit øu da se pojave çudesni
14 Tko zna, neøe li opet poœaliti, tako da znaci na nebu i na zemlji krv, oganj i
vam ipak joæ ostane blagoslov njegov, stupovi od dima.
Joel 644
31 Sunce øe se pretvoriti u tamu i izaåu i doåu svi vojnici!
mjesec u krv, prije nego osvane dan 10 Raskujte raonike svoje na maçeve
Gospodnji, veliki i straæni dan.” kosijere svoje na koplja! Slabi neka
32 Ali svaki, koji zaziva ime Gospodnje, rekne: “Junak sam!”
spasit øe se, jer øe biti spasenje na gori 11 Ustanite, doåite svi, vi neznaboæci
Sionu, u Jerusalemu, kao æto je to unaokolo, i skupite se! Tamo svedi,
obeøao Gospod. Preœivjelima pripada, Gospode, junake svoje!
koga pozove Gospod. 12 Ustanite, narodi! Idite u dolinu
Joæafat, jer øu ondje sjesti da sudim
Joel 3 svima neznaboæcima unaokolo.
1 “Jer gle, u one dane i u ono vrijeme, 13 Prihvatite za srp, jer je œetva zrela.
kada okrenem sudbinu Jude i Ustanite, stupite, jer je tijesak pun.
Jerusalema. Kace se prelijevaju, jer je zloøa njihova
2 Tada øu sve narode skupiti i svesti u velika.
dolinu Joæafat. Ondje øu se suditi s 14 Çete za çetama u dolini odluke, jer je
njima zbog Izraela, svojega naroda i blizu dan Gospodnji u dolini odluke.
vlasniætva, jer su ga razasuli meåu 15 Sunce i mjesec pomrçat øe, svjetlost
neznaboæce i razdijelili zemlju moju, zvijezda ugasit øe se.
3 Jer su bacali œdrijeb na moj narod, 16 I Gospod riçe sa Siona, iz
davali sina za bludnicu i prodavali Jerusalema grmi glas njegov, da
djevojku za vino i pijançevali. zadræøu nebo i zemlja. Ali je Gospod
4 I vi, æto imate vi s menom, Tire i zaætita svojemu narodu, branik djeci
Sidone i svi krajevi Filisteje? Hoøete li Izraelovoj.
moœda da mi platite æto sam vam 17 Tada øete spoznatl, da sam ja,
uçinio? Ili da mi æto uçinite? Brzo øu ja Gospod Bog vaæ koji stanujem na
uçiniti, da djela vaæa padnu na vaæu Sionu, svetoj gori svojoj, Jerusalem øe
glavu. tada biti svetiæte, i neznaboæci neøe
5 Jer ste ugrabili moje srebro i zlato, viæe u njega stupiti.
moje dragocjeno blago odnijeli u 18 I ono øe vrijeme gole kapati slatkim
hramove svoje. vinom, humovi øe proteøi mlijekom, i
6 Djecu Judinu i jerusalemsku prodali svima potocima Judinim teøi øe voda.
ste Grcima, da ih maknete iz domovine U kuøi Gospodnjoj provret øe izvor, da
njihove. natopi dolinu akacija.
7 Evo, ja øu ih dignuti iz mjesta, I uda 19 Egipat øe postati pustinja, Edom
ste ih prodali, i uçinit øu da djela vasa pusta pustara zbog opaçine uçinjene
padnu na vaæu glavu. sinovima Judinim, jer su prolili krv
8 Vaæe sinove i køeri prodat øu neduœnu u zemlji njihovoj.
sinovima Judinim. - Oni øe ih prodati 20 A Juda øe biti naseljen do vijeka
Sabejcima, naroda, æto stanuje Jerusalem kroz sve naraætaje.
daleko. - Jer je to Gospod zapovjedio.” 21 Osvetit øu krv njihovu, koje joæ
9 Objavite ovo neznaboæcima: nijesam osvetio. I Gospod øe stanovati
“Oruœajte se! Podiœite ratnike! Neka na Sionu.
Amos
Utamanit øu stanovnike u dolini
1 Govori Amosa, koji je pripadao grijeha zajedno s nosiocima œezla iz
stoçarima iz Tekoe. On je proricao o kuøe raskoæne, Bet-Edena. Narod
Izraelu u dane kralja Uzije Judina i u sirijski mora putovati u Kir!” Gospod je
dane Jeroboama, sina i Joaæova, kralja to rekao.
Izraelova, dvije godine prije potresa. 6 Ovako veli Gospod: “Za tri opaçine
2 On reçe: Gospod riçe sa Siona. Iz Gaze, za çetiri neøu joj oprostiti: Jer su
Jerusalema grmi glas njegov. Tada ih do posljednjega çovjeka sve odveli,
tuguju pasiæta pastirska. Vrhunac se da ih prodaju Edomu.
Karmelu posuæi. 7 Bacit øu oganj u zidove Gazi, da
3 Ovako veli Gospod: “Za tri opaçine proœdere tvråave njezine.
Damaska, za çetiri neøu mu oprostiti: 8 Utamanit øu stanovnike u Aædod
Jer su vrhli Gilead gvozdenom branom, zajedno s nosiocima œezla iz Aækelona,
4 Bacit øu oganj u kuøu Hazaelovu, da Pruœit øu ruku proti Ekronu, Ostatak
proœdere tvråave Ben-Hadadove. Filistejaca izginut øe.” Svemoguøi
5 Polomit øu prijevornicu Damasku. Gospod je to rekao.
645 Amos
9 Ovako veli Gospod: “Za tri opaçine nazireje. Nije li tako, djeco Izraelova?”
Tira, za çetiri neøu mu oprostiti: Jer ih govori Gospod.
je do posljednjega çovjeka sve izruçio 12 “A vi ste davali nazirejima da piju
Edomu, ne misleøi na savez bratski. vino i zapovijedali ste prorocima: ‘Ne
10 Bacit øu oganj u zidove Tiru, da prorokujte!’
proœdere tvråave njegove.” 13 Evo, zato øu vas svaliti, kao æto
11 Ovako veli Gospod: “Za tri opaçine vræuøa kola svaljuju nagrnjene
Edoma, za çetiri neøu mu oprostiti: Jer snopove.
je progonio brata svojega maçem, 14 Tada nema bijega brzomu, jakima
uguæio saœaljenje, jarost svoju se ne utvråuje snaga, ratnik se ne
jednako çvrsto drœao, gnjev svoj uvijek spasava.
çuvao. 15 Strijelac se neøe odrœati, brzoteça ne
12 Bacit øu oganj u Teman, da proœdere moœe uteøi, konjanik se ne moœe spasiti.
tvråave u Bosri.” 16 I najhrabriji meåu junacima gol
13 Ovako veli Gospod: “Za tri opaçine bjeœi u onaj dan, govori Gospod.
Amonaca, za çetiri neøu im oprostiti:
Jer su parali trudne œene u Gileadu, da Amos 3
raæire zemlju svoju. 1 Çujte rijeç, koju vam govori Gospod,
14 Stavit øu oganj na zidove Rabi, da djeco Izraelova, svemu plemenu, koje
proœdere stanovnike njegove s vikom u sam izveo iz Egipta:
dan boja, s burom u dan vihora. 2 “Samo vas izabrao sam izmeåu svih
15 Tada øe kralj njihov otiøi u ropstvo naroda zemaljskih. Zato dajem da
zajedno s knezovima svojim.” Gospod okajete svu krivnju svoju.”
je to rekao. 3 Putuju li dvojica zajedno, a da ne
poznaju jedan drugoga
Amos 2 4 Riçe li lav u æumi, a da nema plijena?
1 Ovako veli Gospod: “Za tri opaçine Daje li glas u æpilji laviø, prije nego je
Moaba, za çetiri neøu mu oprostiti: Jer æto uhvatio?
je u kreç spalio kosti kralja iz Edoma. 5 Pada li ptica u mreœu na zemlji, ako
2 Bacit øu oganj na Moaba, da proœdere ova ne çeka na nju? Diœe li se lovka sa
tvråave u Keritu. Moab øe poginuti u zemlje, ako se ne uhvati?
vrevi bojnoj s vikom i s glasom trube. 6 Zatrubi li u gradu truba, a da se ne
3 Istrijebit øu vladaoca iz sredine uplaæe ljudi? Zadesi li nesreøa grad, da
njegove i podavit øu s njim sve knezove je nije uçinio Gospod?
njegove. Gospod je to rekao. 7 Ne, svemoguøi Gospod ne çini niæta,
4 Ovako veli Gospod: “Za tri opaçine a da ne oçituje osnovu svoju slugama
Jude, za çetiri neøu mu oprostiti: Jer svojim: prorocima.
su zabacili zakon Gospodnji, nijesu 8 Kad rikne lav, tko da se onda ne
drœali uredaba njegovih, dali su se prepadne? Kad Gospod, Svemoguøi,
varati od idola laœnih, kojima su veø progovori, tko da onda ne prorokuje?
sluœili oci njihovi, 9 Oglasite po tvråavama u Aædodu, po
5 Bacit øu oganj na Judu, da proœdere tvråavama u zemlji egipatskoj! Recite:
tvråave Jerusalema.” “Skupite se na visinama Samarije!
6 Ovako veli Gospod: “Za tri opaçine Gledajte divljanje I u njoj, nasilja u
Izraela, za çetiri neøu mu oprostiti: Jer njoj!
prodaju pravednika za novce, ubogoga 10 Zaboravili su çiniti pravo, govori
za dvoje opanke. Gospod, “Gomilaju opaçinu i krvavo
7 Jer gaze glavu siromasima u prahu djelo u palaçama svojim.
zemaljskom, jer potiskuju s puta 11 “Zato”, ovako veli svemoguøi
siromaha, sin i otac trçe sluækinji, da Gospod, “neprijatelj øe unaokolo
skvrne sveto ime moje. opustoæiti zemlju i s tebe øe svuøi
8 Jer na haljinama zaplijenjenim leœe, krasotu tvoju. Tvråave tvoje bit øe
kod svakoga œrtvenika, vino oplijenjene.”
oglobljenih piju u kuøi idola svojih -: 12 Ovako veli Gospod: “kao kad pastir
9 A ipak sam bio ja, koji je istrijebio istrgne iz çeljusti lavu dvije koætice ili
ispred vas Amoreje, kojima je visina samo jagodicu od uha: “tako øe se
kao cedara, kojima je jakost kao izbaviti samo malo od sinova
hrastova. Odozgo sam otrgao plodove, Izraelovih, koji sjede u Samariji na
odozdo korijene. çipkama divana i na jastucima iz
10 Ja sam bio, koji vas je izveo iz Egipta, Damaska.”
vodio vas u pustinji çetrdeset godina, 13 “Çujte i posvjedoçite kuøi
da osvojite zemlju Amoreja. Jakovljevoj! govori Svemoguøi Gospod,
11 Izmeåu sinova vaæih podizao sam Bog nad vojskama.
proroke, izmeåu mladiøa vaæih 14 “Zaista, kad kaznim opaçine
Amos 646
Izraelove, tada øu kazniti i œrtvenike i oçituje misli ljudi, koji çini zoru i
Betelu. Odbit øe se rogovi œrtveniku, i tamu i hodi po visinama zemaljskim:
oni øe pasti na zemlju. “Gospod, Bog nad vojskama” ime je
15 Razorit øu zimnu kuøu i ljetnu njegovo!
kuøu, propast øe kuøe od slonove
kosti, nestat øe mnogih palaça, govori Amos 5
Gospod. 1 Çujte ovu pjesmu, koju vam kao
tuœaljku zapoçinjem, kuøo Izraelova!
Amos 4 2 Pade djevojka Izraelova, ne diœe se
1 Çujte ovu rijeç, krave baæanske, koje viæe, povaljena je na zemlji svojoj,
ste u gori samarijskoj, koje tlaçite nitko je ne pridiœe.
uboga, satirete siromahe! Govorite 3 Jer onako veli svemoguøi Gospod:
gospodarima svojim: “Donesite da “Grad, koji je poæao u boj s tisuøu,
pijemo!” odrœa samo stotinu, a koji je poæao u
2 Svetoæøu svojom zakleo se je boj sa stotinu, odrœa samo deset.” Za
svemoguøi Gospod: “Evo, doøi øe na kuøu Izraelovu!
vas dani, kad øe vas odvuøi kukama, 4 Jest, ovako veli Gospod kuøi
posljednji ostatak vaæ udicama Izraelovoj: “Traœite me, i œivjet øete!
ribarskim. 5 Ali ne traœite Betela! Ne idite u Gilgalu!
3 Kroz prolome øete izaøi, svaka ravno Ne polazite u Beer-Æebu, jer Gilgala
naprijed. Gonit øe vas k Hermonu, odlazi u ropstvo, a Betel øe biti sasvim
govori Gospod. uniæten.
4 “Idite samo u Betel i grijeæite, u 6 Traœite Gospoda, i œivjet øete! Inaçe
Gilgalu, grijeæite joæ viæe! Prinosite doøi øe on na kuøu Josipovu s ognjem,
svako jutro œetve zaklanice svoje, æto œdere, i nitko ne moœe gasiti u
desetine svoje svakoga treøeg dana! Betelu.”
5 I kvasan; kruh prinosite kao œrtvu 7 U pelin obraøate pravo i pravednost
zahvalnu! Glasno pozivajte na darove gazite nogama.
dragovoljne, jer je vama tako milo, 8 On, koji je stvorio zvijezde Vlaæiøe i
sinovi Izraelovi,” govori svemoguøi Ætapce, koji pretvara tamu u jutro i
Gospod. dan i potamni u noø. On, koji doziva
6 “Poslao sam vam glad u svim vode morske i izlijeva ih na zemlju:
gradovima vaæim i nestaæicu kruha u “Gospod” je ime njegovo!
svim mjestima vaæim: ali se vi ne 9 On çini da doåe pogibija na jake, da
obratiste k meni!” govori Gospod. padne pustoæ na tvråavu.
7 “Uskratio sam vam daœd tri mjeseca 10 Mrze na onoga, koji govori pravo na
pred œetvu, pustio sam daœd na jedan vratima, i grde onoga, koji govori
grad, a na drugi nijem, jedno se je polje istinu.
nakvasilo drugo so je posuæilo, kojemu 11 Zato, æto nogama gazite siromaha i
nijesam poslao daœda. podiœete od njega daøe œita, moœete
8 Dva, tri grada klecajuøi doæla su u graditi kuøe od tesana kamena, ali
drugi grad da se napiju vode, i nijesu neøete nikada stanovati u njima;
se nasitila: ali se vi ne obratiste k moœete sebi saditi krasne vinograde,
meni!” govori Gospod. ali neøete nikada piti vina iz njih!
9 “Udario sam vas suæom i medljikom, 12 Jer dobro znam mnoge opaçine
vrtove sam i vinograde vaæe opustoæio, vaæe, mnogobrojne grijehe vaæe: tlaçite
smokve i masline vaæe izjeli su neduœnoga, primate mito i sudite
skakavci: ali se vi ne obratiste k meni!” nepravedno siromahe.
govori Gospod. 13 Zato æuti mudrac u ovo vrijeme; jer
10 “Poslao sam vam kugu kao proti je zlo vrijeme.
Egiptu, pobio sam maçem mlade ljude 14 Traœite dobro a ne zlo, da œivite! Tada
vaæe zajedno s pristalim konjima øe Gospod, Bog nad vojskama, biti i s
vaæim, pun gnjeva na vas pustio sam vama, kako ste rekli.
da ognjem izgori tabor vaæ, ali se vi ne 15 Mrzite na zlo i ljubite dobro!
obratiste k meni!” govori Gospod. Pribavite pravici vaœnost na vratima!
11 Uçinio sam u vas pustoæ kao Bog u Moœe biti da se Gospod, Bog nad
Sodomi i Gomori, bili ste kao glavnja, vojskama, smiluje ostatku Josipovu!
æto se istrgnula iz ognja: ali se vi ne 16 Zato ovako veli Gospod, svemoguøi
obratiste k meni!” govori Gospod. Bog nad vojskama: “Na svim putovima
12 “Zato øu ti sad, Izraele, tako uçiniti bit øe tuœnjava, u svim ulicama vikat
zato, jer øu ti tako uçiniti, popravi se, øe se: ‘Jaoh, jaoh!’ Zvat øe ratara na
Izraele, da izaåeæ u susret Bogu œalost, vinogradara k onima, koji
svojemu!” umiju naricati.
13 Jer evo: koji pravi gore, stvara vjetar 17 Tuœnjava øe vladati u svim
647 Amos
vinogradima, kad budem koraçao kroz kuøi, moraju i oni mrijeti.
sredinu vaæu, Gospod je to rekao. 10 Ako jednoga roåak njegov nosi van i
18 Teæko onima, koji œele dan spali ga, da iznese kosti njegove iz
Gospodnji! Æto je dan Gospodnji za kuøe, i ako upita jednoga, koji se je
vas? On je tama a ne svjetlost. skrio u nutrini kuøe: “Ima li joæ tko hod
19 Bit øe, kao kad tko bjeœi od lava, a tebe?”, on odgovori: “Nitko!” i pridoda:
nabasa na medvjeda. On moœda “Æuti!”, jer se ne smije imenovati ime
umakne u svoju kuøu i nasloni se Gospodnje.
rukom svojom na zid, ali ga tada ujede 11 Jer evo, Gospod zapovijeda, i
zmija. udaraju na palaçe da se poruæe i na
20 Doista, tama je dan Gospodnji a ne kolibe da se raspadnu.
svjetlost, mrak i bez vidjela! 12 Trçe li konji po litici, ili ore li se
21 “Mrzim i prezirem sveçanosti vaæe. volovima more, da vi pretvarate pravo
Ne volim mirisati svetkovina vaæih. u otrov, plod pravednosti u pelin?
22 Jer ako mi prinosite œrtve paljenice 13 Vi se radujete Lo-Debaru i govorite:
i prinose, to mi se ne dopada. Ne volim “Nijesmo li svojom snagom zauzeli
vidjeti pomirnih œrtava vaæih od tovnih Karnajim?
telaca. 14 Jer evo, kuøo Izraelova, ja øu
23 Ukloni od mene dreku pjesama podignuti proti vama narod, govori
svojih! Zviœduk harfa tvojih ne volim Gospod, Bog nad vojskama. “On øe vas
sluæati. pritisnuti odanle, gdje se ide u Hamat,
24 Navalit øe sud kao voda i pravda kao do potoka u pustinji.”
potok æto nikad ne presuæi.
25 Jeste li meni prinosili œrtve Amos 7
zaklanice i prinose u pustinji çetrdeset 1 Ovo mi dade svemoguøi Gospod da
godina, kuøo Izraelova. gledam: “Gle, uçini da postanu
26 A pritom jeste li naokolo nosili skakavci, kad je poçela nicati otava -
Sikuta, kralja svojega, i Kevana, bila je to trava iza kraljeve kosidbe.
zvjezdanog boga svojega, idolske 2 Kad su bili sasvim poœderali zelen
likove svoje, æto ste ih naçinili sebi? zemlje, tada se ja pomolih: “Svemoguøi
27 Zato øu pustiti da vas odvedu u Gospode, oprosti! Kako øe opstati
progonstvo tamo iza Damaska.” Jakov, jer je on tako malen!
Gospod je to rekao; “Bog nad 3 Tada se saœali Gospodu. “To se neøe
vojskama” ime je njegovo. dogoditi reçe Gospod.
4 Ovo mi dade svemoguøi Gospod da
Amos 6 gledam: “Gle, svemoguøi Gospod pozva
1 Teæko bezbriœnima u Sionu i oganj za kaznu. Oganj proœdrije veliku
sigurnima na gori samarijskoj, bezdanu i utamani baætinu Gospodnju.
odliçnima prvoga od naroda, koje 5 Tada se ja pomolih: “Svemoguøi
sluæa kuøa Izraelova: Gospode, odustani! Kako øe opstati
2 Poåite u Kalnu i vidite i odanle otidite Jakov, jer je on tako malen!”
u Hamat veliki! Tada, siåite u Gat u 6 Tada se saœali Gospodu. “Ni to se neøe
zemlji Filistejaca! Jesu li oni jaçi od dogoditi!” reçe svemoguøi Gospod.
ovih kraljevstva, ili je zar podruçje 7 Ovo mi dade da gledam: Gle,
njihovo veøe od podruçja vaæega? Svemoguøi je stajao pred jednim
3 Vi mislite da je daleko dan nesreøe i zidom. Drœao je visak u ruci svojoj.
primiçete vlast nasilja. 8 I upita me Gospod: “Æto vidiæ,
4 Leœe na posteljama od slonove kosti i Amose?” Ja odgovorih: “visak.” Tada
pruœaju se na jastucima svojim. Jedu reçe Svemoguøi: “Evo, ja øu metnuti
janjce iz stada i mlada goveda iz ætale. visak posred Izraela, naroda svojega.
5 Deru se uz zvuk harfa, izmiæljaju sebi Neøu ga viæe ætedeøi prolaziti.
kao David sprave za igru. 9 Neka se opustoæe visine Izakove i
6 Piju vino iz zdjela i maœu se najboljim razore svetiæta Izraelova! Proti kuøi
uljem, a ne mare za pad Josipov. Jeroboamovoj ustat øu s maçem.”
7 Zato øe sad otiøi u progonstvo na çelu 10 Amazija, sveøenik u Betelu, posla k
prognanika, i zamuknut øe veselje Jeroboamu, kralju Izraelovu, i poruçi
raskoænika. mu: “Amos diœe bunu na te u kuøi
8 Zakleo se je sam sobom svemoguøi Izraelovo. Zemlja ne moœe viæe
Gospod, govori Gospod, Bog nad podnositi svih govora njegovih.
vojskama: “Oduravam gizdu Jakov- 11 Jer je Amos ovako govorio:
ljevu i mrzim na palaçe njegove i ‘Jeroboam øe poginuti od maça, Izrael
predajem grad zajedno sa stanov- øe putovati iz zemlje svoje u
nicima njegovim.” progonstvo.’”
9 I ako deset ljudi samo ostane a jednoj 12 l Amazija reçe Amosu: “Vidioçe, idi,
Amos 648
ukloni se u zemlju Judinu! Ondje jedi ne glad kruha ni œeå vode, nego
kruh svoj i ondje prorokuj! sluæanja rijeçi Gospodnjih.
13 Ne prorokuj viæe u Betelu; jer je on 12 Tada øe se potucati od mora do
svetiæte kraljevsko i hram kraljevine.” mora, trçat øe od sjevera do istoka, da
14 Tada odgovori Amos Amaziji: traœe rijeç Gospodnju, ali je neøe naøi.
“Nijesam niti prorok ni proroçki sin, 13 U ono øe vrijeme obamirati s lijepe
nego sam govedar i uzgajam dudove. djevojke i ginut øe mladiøi od œeåi:
15 Ali me je Gospod uzeo od stada, i 14 Oni, koji se sada kunu idolima
Gospod mi je zapovjedio: ‘Idi, prorokuj samarijskim i govore: ‘Tako da je œiv
mojemu narodu Izraelu! bog tvoj, Dane! Tako da je œiv bog tvoj,
16 A sada çuj rijeç Gospodnju! Ti kaœeæ: Beer-Æebo! Oni øe pasti i neøe viæe
‘Ne prorokuj proti Izraelu i ne svjedoçi ustati.
proti kuøi Izakovoj!’
17 Zato ovako veli Gospod: Œena øe Amos 9
tvoja çiniti sramotu u gradu. Sinovi øe 1 Vidio sam Svemoguøega gdje stoji na
tvoji i køeri tvoje pasti od maça. Zemlja œrtveniku i govori: “Udari na glavicu
øe se tvoja razdijeliti mjeraçkim uœem. stupa, da se zatresu grede, i razmrskaj
A ti øeæ sam umrijeti u neçistoj zemlji, ih, da padnu na glavu svima! Maçem
i Izrael mora putovati iz svoje zemlje u øu pobiti, æto ostanu œivi. Neøe uteøi
progonstvo. izmeåu njih ni jedan! Ni jedan, koji je
umaknuo od njih, neøe se moøi spasiti!
Amos 8 2 I ako bi provalili u svijet mrtvih, i
1 Ovo mi dade svemoguøi Gospod da odatle øe ih izvaditi ruka moja. I da bi
gledam: “Gle, tu je bila koæarica sa se popeli do na nebo, i odatle øu ih
zrelim voøem. skinuti.
2 I on me upita, æto vidiæ, Amose? Ja 3 I kad bi se sakrili gore na Karmelu,
odgovorih: “Koæaricu sa zrelim voøem.” tamo øu ih pronaøi i uzeti. I da se skriju
Tada mi reçe Gospod: “Dolazi kraj ispred mene na dnu mora, ondje øu
mojemu narodu Izraelu. Neøu ga viæe zapovjediti œivotinjama morskim, da
ætedeøi prolaziti. ih uniæte.
3 Pjesme u palaçi bit øe ridanje u onaj 4 I da otidu u ropstvo pred neprijateljima
dan,” govori svemoguøi Gospod. “Velik svojim, i ondje øu zapovjediti maçu, da
øe biti broj mrtvih tjelesa. Svuda øe se ih pobije. Upravit øu oko svoje njima
pobacati, tiho!” na nesreøu, a ne na spasenje.
4 Çujte ovo, koji gazite siromaha, 5 Svemoguøi Gospod nad vojskama,
upropaæøujete maloga çovjeka! koji se dotakne zemlje, tako da se ona
5 Kaœete: “Kada øe napokom proøi rastapa i tuguju svi stanovnici njezini,
mlaåak, da prodajemo œito! Kada da se diœe posvuda kao Nil i spuæta se
subota, da moœemo otvoriti œitnice? Mi kao Nil u Egiptu.
bismo smanjili mjeru, poveøali uteg i 6 On, koji je sagradio u nebu odaje
varajuøi krivotvorili mjerila. svoje, svod svoj osnovao na zemlji. On,
6 Kupovat øemo siromaha za novce, koji zovne vode morske i izlijeva ih po
ubogoga za par opanaka. Htjeli bismo zemlji: “Gospod” je ime njegovo!
prodavati otraœak od œita. 7 “Vrijedite li mi viæe, sinovi Izraelovi,
7 Ali se je Gospod zakleo slavom negoli Kuæiti?” govori Gospod. “Jest,
Jakovljevom: “Nikada neøu zaboraviti izveo sam Izraela iz Egipta, ali isto tako
nijednoga djela njihova.” Filistejce iz Kaftora i Sirijce iz Kira.
8 Ne mora li se zemlja potresti od toga, 8 Gle, na grijeæno kraljevstvo oçi su
ne moraju li protuœiti si stanovnici svemoguøega Gospoda upravljene. Sa
njezini, tako da se ona posvuda zemlje øu ga zatrti, ali neøu sasvim
podigne kao Nil i uskipi i padne kao Nil zatrti kuøe Jakovljeve, govori Gospod.
u Egiptu? 9 “Jer evo, dat øu naputak i rastrest øu
9 “U onaj øe se dan dogoditi,” govori meåu sve neznaboœaçke narode I kuøu
svemoguøi Gospod, “i uçinit øu da Izraelovu, kao æto se trese œito u
sunce iæçezne u podne i pomraçit øu reæetu; nijedno dobro zrno neøe pasti
zemlju za bijela dana. na zemlju.
10 Pretvorit øu blagdane vaæe u œalost, 10 Od maça øe poginuti svi zlikovci u
sve pjesme vaæe u naricanje za narodu mojem, koji sad govore: “Nas
mrtvim. Metnut øu odjeøu œalosti oko neøe pogoditi nesreøa! Neøe nas
svih bedara, uçinit øu øelavom svaku dostignuti!’”
glavu. Rsplakat øu zemlji kao za sinom 11 U ono vrijeme podignut øu raspali
jedincem. Gorak dan bit øe joj kraj.” æator Davidov, zatvorit øu pukotine
11 “Gle, doøi øe dani,” govori svemoguøi njegove, popravit øu ruæevine njegove
Gospod, “kad øu poslati glad u zemlji, sagradit øu ga, kao æto je bio u dane
649 Amos
proælosti, 14 Tada øu okrenuti sudbinu Izraela,
12 Da posjeduju, æto je ostalo od naroda svojega: oni øe posagraditi
Edoma, i sve neznaboœaçke narode, opustoæene gradove i stanovati u
nad kojima se izvikalo ime moje, govori njima, nasadit øe vinograde i piti vino
Gospod, koji izvræuje ovo. iz njih, nasadit øe vrtove i uœivati
13 “Evo, doøi øe dani, govori Gospod, plodove njihove.
“kad øe oraç stizati œeteoca, gnjeçilac 15 Posadit øu ih u zemlju njihovu, da se
groœåa sijaça. Gore øe kapati slatkim viæe ne iæçupaju iz zemlje svoje, koju
vinom, i svi øe se humovi rastapati. sam im dao,” govori Gospod, Bog tvoj.
Obadija
1 Viåenje Obadijino. Ovako veli 12 Ti nijesi trebao gledati dana brata
svemoguøi Gospod o Edomu: Od svojega, dana nesreøe njegove, nijesi
Gospoda çuli smo ovaj glas, meåu trebao radovati se sinovima Judinim u
narode bila je poslana ova vijest: dan uniætenja njihova, nijesi trebao
“Ustajte, dignut øemo se na nju u boj!” podsmijevati se u dan nevolje njihove.
2 “Gle, uçinit øu te malim meåu 13 Nijesi trebao prodrijeti na vrata
narodima. Prezren øeæ biti preko naroda mojega u dan nesreøe njegove,
mjere. nijesi trebao naslaåivati se na zlu
3 Oholost srca tvojega zaludila te. U njegovu u dan pogibli njegove, nijesi
rasjelinama kamenitim stanujeæ, trebao pruœiti ruku svoju u dan
imaæ svoje sjediæte na visini: zato nevolje njegove.
misliæ u sebi: ‘Tko me moœe sruæiti na 14 Nijesi trebao da stojiæ na
zemlju?’ raskræøima, da ubijaæ bjegunce
4 I visoko si sagradio kao orao, jest, pod njegove, i nijesi trebao da izdajeæ onih,
same zvijezde gnijezdo svoje: ipak sam æto izmakoæe u dan tjeskobe.
te odatle sruæio dolje”, govori Gospod. 15 Jer je blizu dan Gospodnji nad svim
5 Kad bi doæli k tebi kradljivci ili noøni narodima! Kako si çinio, tako øe ti biti:
lupeœi, - kako si dotjeran do niæta! - oni “djela tvoja Padaju natrag na vlastitu
bi samo krali, koliko bi trebali, Sad bi glavu tvoju.
doæli vinogradari u vinograd tvoj: oni 16 Doista, kao æto ste vi morali piti na
bi joæ ostavili pabirke. svetoj gori mojoj, tako øe sveudilj piti
6 Kad se pretraœuje Ezav, prekopava se svi narodi, piti i srkati biti, kao da ih
blago njegovo! nije bilo nikada.
7 Natrag do granice gonit øe te svi 17 Ali øe na gori Sionu biti spasenje,
saveznici tvoji. Zaludit øe te i silu ti Ona øe biti utoçiæte. I kuøa Jakovljeva
nanijeti, koji su ti bili prijatelji. Tvoji pobijedit øe pobjeditelje svoje.
drugovi za stolom podmeøu ti zamke, a 18 Kuøa Jakovljeva bit øe oganj i kuøa
ti to ne slutiæ. Josipova plamen. A kuøa Ezavova
8 “Doista, u onaj øe se dan dogoditi”, postat øe strnjika! Oni øe je zapaliti i
govori Gospod, “tada øu uniætiti izgorjeti, i niæta neøe viæe ostati od
mudrace edomske, razumne u gori kuøe Ezavove, jer je to rekao Gospod.
Ezavovoj. 19 Tada øe juœna zemlja zaposjesti goru
9 Tvoji øe junaci, Temane, oçajavati, da Ezavovu i nizinu Filistejaca. I polje øe
se uniæte svi stanovnici iz gore Efraimovo zaposjesti i polje
Ezavove.” samarijsko, i Benjamin Gilead.
10 Za umorstvo, za zlodjelo na tvojemu 20 Prognanici vojske Izraelaca
bratu Jakovu pokrit øe te sramota! Bit zaposjest øe sva mjesta Kanaanaca do
øeæ istrijebljen za vjeçna vremena Sarfate. Zarobljenici iz Jerusalema,
11 Jer si tada stajao suprot, kada su koje prognaæe u Sefarad, baætinit øe
stranci odvodili u ropstvo vojsku juœne gradove.
njegovu, i tuåinci prodirali na vrata 21 Izbavitelji øe uzaøi na goru Sion, da
njegova i bacali œdrijeb nad sude gori Ezavovoj. A kraljevstvo øe biti
Jerusalem, i ti si bio kao jedan od njih. Gospodnje.
650
Jona
1 Rijeç Gospodnja doåe Joni, sinu Jona 2
Amitajevu: 1 A Gospod zapovjedi, te velika riba
2 “Ustani, idi u Ninivu, grad veliki, i proguta Jonu. Tri dana i tri noøi ostade
propovijedaj ondje, jer zloøa njihova Jona u utrobi ribe.
prodrla je do mene.” 2 I Jona se pomoli u utrobi ribe
3 A Jona ustade da pobjegne od Gospodu, Bogu svojemu,
Gospoda u Taræiæ. Side u Jopu i naåe 3 I reçe: “Iz tjeskobe svoje zavapih
tamo laåu, koja je iæla u Taræiæ. Plati Gospodu: on mi dade odgovor. Iz krila
vozarinu i ukrca se, da se tako odveze podzemnoga svijeta povikah za
daleko od Gospoda u Taræiæ. pomoø: ti si çuo glas moj.
4 Ali Gospod posla silan vjetar na more, 4 Ti si me bacio u dubinu, u srce moru,
i nastade na moru jaka bura, tako da da me je optekla voda. Sve poplave
je laåa bila blizu da se razbije. tvoje i valovi tvoji prelazili su preko
5 Laåari su se uplaæili, i svaki zavikao mene.
svojega boga. Bacali su u more sprave 5 . Pomislio sam: ‘Odbaçen sam ispred
laåine, da bi stim olakæali laåu. A Jona oçiju tvojih. Kako mogu dalje joæ
je bio sisao na dno laåi, legao i zaspao. gledati sveti hram tvoj?’
6 Tada pristupi k njemu kapetan laåe 6 Vode mi doprle veø do blizu œivota.
i upita ga: “Æto ti spavaæ? Ustani i Dubina me opkolila. I oko glave bila mi
prizivaj Boga svojega! Moœda nam se se ovila sita.
smiluje taj Bog, da ne poginemo. 7 Upao sam do temelja gorskih.
7 Potom rekoæe jedan drugome: Prijevornice zemaljske zatvorilo me
“Doåite, bacit øemo œdrijeb, da vidimo, dovijeka. Tada si me izvadio iz jame,
çijom krivnjom pogodi nas ova Gospode, Boœe moj!
nesreøa!” Baciæe dakle œdrijeb, i pade 8 Kad mi veø gotovo iæçeznuo œivot,
œdrijeb na Jonu. spomenuo sam se Gospoda. Molitva je
8 Tada mu rekoæe: “Daj da znamo, moja prodrla k tebi u svetom hramu
çijom nas krivnjom pogodi ova tvojemu.
nesreøa! Æto je tvoj zanat? Odakle ideæ? 9 Koji ætuju niætave idole, ostavljaju
Gdje ti je postojbina? Od kojega si onoga, koji im je spasenje.
naroda!” 10 A ja øu ti zahvalom glasnom prinijeti
9 On im odgovori: “Ja sam Hebrejin. œrtvu. Æto sam zavjetovao, platit øu. U
Ætujem Gospoda, Boga nebeskoga, koji Gospoda je spasenje!”
je stvorio more i suhu zemlju.” 11 Tada Gospod zapovjedi ribi, i ona
10 Tada se vrlo uplaæiæe ljudi i upitaæe izbljuva Jonu na zemlju.
ga: “Æto si uçinio?” Jer su doznali ljudi,
da je on bio na bijegu od Gospoda; jer Jona 3
im je to priznao. 1 Opet doåe rijeç Gospodnja Joni:
11 Upitaæe ga ovako govoreøi: “Æto øemo 2 “Ustani, idi u Ninivu, grad veliki, i drœi
çiniti s tobom, da odustane more od mu propovijed, koju sam ti naloœio!”
nas?” More je naime buçilo sve œeæøe. 3 Jona ustade i otide u Ninivu po napu-
12 Tada ih on zamoli: “Uzmite me i tku Gospodnjem. Niniva je bila nekoø
bacite me u more! Tada øe more grad silno velik, tri dana hoda dug.
odustati od vas, jer znam, da je zbog 4 Jona poçe dakle iøi u grad jedan dan
mene doæla na vas ova velika bura.” hoda, i propovijedao je: “Joæ çetrdeset
13 A ljudi su veslali da opet doåu na dana, i Niniva øe propasti!”
zemlju. Ali nijesu mogli; jer je more 5 Ninivljani povjerovaæe Bogu, oglasiæe
navaljivalo sve œeæøe na njih. post i obukoæe se, veliki i mali, u
14 Tada povikaæe Gospodu: “Ah, pokorniçke haljine.
Gospode, ne daj da poginemo zbog 6 Vijest o tom doprije i do kralja u
œivota ovoga çovjeka! Nemoj to metnuti Ninivi. Tada on ustade sa svojega
na nas kao neduœno prolivenu krv, prijestolja, skide sa sebe svoj plaæt,
nego uçini, Gospode, æto se dopada zamota se u pokorniçku haljinu i sjede
tebi!” u pepeo.
15 Potom uzeæe Jonu i baciæe ga u 7 Onda dade oglasiti u Ninivi:
more. Tada presta more buçiti. “Zapovijed kralja i njegovih knezova:
16 Ali se ljudi vrlo pobojaæe Gospoda. Ljudi i œivotinje, goveda i ovce ne smiju
Prinesoæe œrtvu Gospodu i uçiniæe okusiti niæta! Ne smiju iøi na pasiæte i
zavjet. na pojiæte,
651 Jona
8 Nego se moraju - çovjek i stoka - i sjedio je pod njom u sjeni, da vidi, æto
pokriti haljinama œalosti! Neka se øe se dogoditi gradu.
glasno zaziva Bog, i neka se svaki 6 I Bog, Gospod, dade, te se izvije
okani svojega zla puta i opakoga djela bræljan, koji uzraste nad Jonom, da
svojih ruku! glavi njegovoj pruœi sjenu i da ga izlijeçi
9 Moœda se opet umilostivi Bog i od njegove zlovolje. Jona se je bræljanu
odustane od ljutoga gnjeva svojega, veoma radovao.
tako da ipak ne izginemo.” 7 A kad je iduøega dana zora osvanula,
10 Kada Bog vidje djela njihova, da se dade Bog, te crv podgrize bræljan, tako
naime okaniæe svojega zla puta, tada da je usahnuo.
se saœali Bogu zbog nesreøe, kojom im 8 Kad je bilo ogranulo sunce, posla Bog
je bio zaprijetio, i ne uçini je. vruø istoçni vjetar. I sunce upeçe Jonu
u glavu, tako da ga je ostavila sva
Jona 4 snaga. Tada je sebi poœelio smrt i
1 To vrlo ozlovolji Jonu, i on se rasrdi. rekao: “Bolje je za me da umrem nego
2 Ovako se on pomoli Gospodu: “Ah, da œivim!”
Gospode, to je eto ono, æto sam mislio, 9 A Bog upita Jonu: “Je li pravo od tebe,
kad sam joæ bio u svojoj postojbini! da si zbog bræljana tako zlovoljan?” On
Upravo zato htio sam prije pobjeøi u odgovori: “Jest, pravo sam zlovoljan do
Taræiæ, jer znao sam, da si ti Bog milo- smrti!
stiv i milosrdan, dugotrpan i bogat 10 Gospod reçe: “Tebi je œao bræljana,
milosråem i saœaliæ se zbog nesreøe. premda se nijesi trudio za njega i nijesi
3 A sada, Gospode, uzmi ipak œivot moj ga odgojio. U jednoj se je noøi izvio, i u
od mene; jer je bolje za me da umrem jednoj je noøi propao.
nego da œivim!” 11 A meni da ne bude œao Ninive,
4 Ali ga Gospod samo upita: “Je li pravo velikoga grada, u kojem stanuje viæe
o tebe, da si tako zlovoljan?” od sto i dvadeset tisuøa ljudi, koji ne
5 Tada izaåe Jona iz grada i sjede na mogu razlikovati izmeåu desna i lijeva,
istoku grada. Naçini ondje sebi kolibu, a usto joæ mnoge œivotinje?”
Mihej
1 Rijeç Gospodnja, koja doåe Miheji iz hoditi, bez gornje haljine. Podignut øu
Moreæeta u vrijeme kraljeva Judinih plaç kao çagalji, podignut øu viku kao
Jotama, Ahaza i Ezekije. O Samariji i nojevi.
Jerusalemu imao je on ova viåenja: 9 Nikada ne zacijeli rana æto joj je
2 Çujte, sva plemena! Sluæaj, zemljo i zadana. Jest, gnoji se dalje sve do
æto prebiva u njoj! Svemoguøi Gospod Jude. Zahvata ona glavni grad naroda
podiœe se na vas s tuœbom, Svemoguøi mojega: Jerusalem.
iz svetoga hrama svojega. 10 Ne javljajte to u Gatu! Ne plaçite u
3 Gle, veø ostavlja Gospod mjesto svoje, Akonu! U Bet-Leafri valjajte se po
silazi, hodi po visinama zemaljskim. prahu!
4 Pod njim se rastapaju gore, pucaju 11 Otidite, ljudi od Æafira, s golom
doline, kao vosak pred œeravicom, kao sramotom! Stanovniætvo Saanana ne
voda, æto æumi niz strmen. izlazi. Tugovanje u Bet-Hazaelu ne da
5 To sve zbog opaçina Jakovljevih, zbog vam da ostanete tamo.
grijeha kuøe Izraelove! Tko je skrivio 12 Za dobro svoje dræøu stanovnici u
otpad Jakovljev? Nije li Samarija? Tko Marotu, jer od Gospoda silazi nesreøa
je skrivio visine Judine? Nije li do na vrata Jerusalema.
Jerusalem? 13 Brzo konje upregnite u kola, ljudi od
6 “Uçinit øu od Samarije gomilu Lakiæa! On je bio poçetak grijehu køeri
kamenja na njivi, rasadnik vinove sionske. Opaçine Izraelove nauçile su
loze. Pobacat øu kamenje njezino u se u tebi.
dolinu. Otkrit øu joj temelje. 14 Zato se daje i tebi raspusna knjiga,
7 Svi rezani likovi njezini bit øe Moreæet-Gate! Kuøe u Akzibu prevarit
razbijeni. Svi bludniçki darovi njezini øe knezove Izraelove.
spalit øe se u ognju. Sve øu idole 15 Baætinika tebi øu dovesti,
njezine potrti, jer se je od plaøe stanovniætvo u Mareæi! U Adulam
bludniçke to posakupilo, neka to opet dolazi plemstvo Izraelovo.
bude plaøa bludniçka!” 16 Oæiæaj glavu sebi do koœe zbog
8 Zbog toga plakat øu i tugovati. Bos øu ljubljene djece svoje! Uçini glavu sebi
Mihej 652
golom naæiroko kao u jastrijeba, jer se meso za juhu u kotlu.”
ona odvode od tebe. 4 Jedanput øe vikati Gospodu! Ali ih
neøe çuti i skrit øe lice i svoje od njih u
Mihej 2 ono vrijeme prema djelima njihovim,
1 Teæko onima, koji smiæljaju opako i æto su ih poçinili.
snuju zlo na posteljama svojim, da to 5 Ovako veli Gospod o prorocima, koji
izvræe kad svane, je im je vlast u ruci! zavode moj narod, koji, kad imaju
2 Dopadne li se njiva, otmu je, kuøa, neæto za svoje zube da grizu,
oduzmu je. Çine silu çovjeku i kuøi navjeæøuju mir, a proti onome, koji im
njegovoj, posjedniku i baætini ne napunja usta, proglaæuju rat:
njegovoj. 6 Zato øe vam biti noø, a da ne gledate
3 Zato ovako veli Gospod: “Pazite! I ja viåenja i tame, da ne mognete niæta
snujem jaram nesreøe tome rodu. Iz vraçati. Sunce øe zapasti tim
njega neøete izvuøi vratova svojih, niti prorocima, dan øe im postati noø.
øete hoditi uspravo pod njim. Bit øe zlo 7 Tada øe se osramotiti vidioci, i vraçari
vrijeme.” øe se morati posramiti. Svi øe zastrijeti
4 U onaj øe se dan pjevati podsmje- bradu svoju, jer neøe biti odgovora
ænica o vama. Pjevat øe se pjesma Boœjega.
ovakvom tuœbom: “Gotovo je! Posve 8 A ja, ja sam napunjen snagom od
smo uniæteni. Prodaje on baætinu duha Gospodnjega, pravdom i
naroda mojega. Ah, kako mi je odvlaçi! srçanoæøu, da kaœem Jakovu opaçinu
Odmetnicima porazdijeli polja naæa. njegovu i Izraelu grijeh njegov.
5 Nitko nam ne nateœe mjeraçko uœe, 9 Pa çujte ovo, poglavice kuøe Jakov-
baca œdrijeb u zajednici Gospodnjoj. ljeve, voåe kuøe Izraelove, koji mrzite
6 “Nemojte sliniti!” tako sline oni. “Ne na pravdu i sve æto je pravo izvrøete.
treba sliniti od toga! Pustit øe on zar te 10 Koji gradite Sion krvlju, Jerusalem
psovke?” opaçinom!
7 Ne kaœe li se kuøi Jakovljevoj: “Je li 11 Za mito govore pravdu poglavari
duh Gospodnji samo pun gnjeva? Jesu njihovi. Sveøenici njihovi uçe za plaøu.
li njegova djela takva? Proroci njihovi gataju za novce. Pritom
8 Upravo se vi diœete kao neprijatelji se pozivaju na Gospoda i govore: “Nije
proti narodu mojemu. Od haljina li Gospod u sredini naæoj? Nesreøa
skidate plaæt s onih, koji odlaze neøe doøi na nas!”
bezazleno, koji neøe svaåe. 12 Zato: “Zbog vas Sion øe se preorati
9 Sene naroda mojega izgonite iz kuøe kao njiva, Jerusalem øe postati
miline njihove i djeci njihovoj otimate ruæevina i gora hramska visina u
slavu moju zauvijek: æumu obrasla.
10 Ustanite, idite, jer ovdje viæe nema
ostanka zbog neçistoøe, koja donosi Mihej 4
pogibiju, neizljeçivu pogibiju. 1 Na svræetku dana dogodit øe se, da
11 Jest, kad bih ja bio kao jedan, koji bude utvråena gora s kuøom Gospod-
ide za prijevarom i govori laœ, haul bih njom navrh gora, uzviæena nad visinama.
ti propovijedao za vino i za silovito piøe, Tada øe se k njoj stjecati narodi.
jest tada bih ja bio prorok svojemu 2 Mnogi øe narod iøi tamo i govoriti:
narodu. “Doåite, poåimo na goru Gospodnju, u
12 “Skupiti, jest skupit øu te svega, kuøu Boga Jakovljeva! Neka nas on
Jakove! Skupit øu ostatak Izraelov. nauçi svojim putovima! Mi hoøemo
Sastavit øu ih kao ovce u toru, kao hoditi njegovim stazama!” Jer nauka
stado u oboru, da bruji od ljudi. izlazi sa Siona i rijeç Gospodnja iz
13 Pred njima øe tada iøi probijaç. Oni Jerusalema.
øe probiti, proøi øe kroz vrata i izaøi øe. 3 On sudi meåu svima narodima,
Kralj øe njihov iøi pred njima. Gospod govori pravdu meåu moønim
øe biti na çelu. narodima do u daljinu. Oni raskivaju
maçeve svoje na raonike, koplja svoja
Mihej 3 na kosijere. Ne diœe viæe narod maça
1 Ja rekoh: “Çujte knezovi Jakovljevi, proti narodu. Viæe se ne uçi ratu.
voåe kuøe Izraelove! Nije li na vama, da 4 Svaki stanuje pod svojom vinovom
znate pravo. lozom i smokvom, a da ga tko ne plaæi,
2 Na vama mrziteljima dobra, s jer to obeøaæe usta Gospodnja nad
prijateljima zla? Vi ljudima derete vojskama.
koœu s tijela i meso s kostiju. 5 Jer svi narodi hode svaki u ime boga
3 Jedete meso naroda mojega i derete svojega; pa øemo i mi hoditi u ime
koœu s njih, prebijate im kosti, Gospoda, Boga svojega, u vijek i
sasijecate ih kao meso u loncu, kao dovijeka.
653 Mihej
6 U ono vrijeme”, govori Gospod, skupit çovjeçju.
øu, æto hramlje. Æto je razagnano, 8 Tada øe ostatak Jakovljev biti meåu
skupit øu, i iscijelit øu æto sam udario. neznaboæcima usred mnogih naroda
7 Æto hramlje, to øu uçiniti ostatkom, kao lav meåu œivotinjama æumskim,
æto je bolesno, jakim narodom. I kao laviø meåu stadima ovaca, koji
Gospod øe biti kralj nad njima na gori gazi, kad prodre, rastrga - i nitko ne
Sionu od sada i dovijeka.” moœe izbaviti!
8 Ti kulo za stado, ti straœaro køeri 9 Ruka øe tvoja pobijediti neprijatelje
sionske, k tebi øe prispjeti, k tebi øe tvoje. Svi øe se protivnici tvoji
doøi prijaænja vlast, kraljevstvo køeri istrijebiti.
jerusalemske! 10 “U onaj øe se dan dogoditi”, govori
9 Ali sada - æto viçeæ tako glasno? - Gospod, “i ja øu utamaniti u tebe konje
Nema li kralja u tebi! Je li mrtav tvoj tvoje, potrt øu kola tvoja.
savjetnik, da te obuzeæe bolovi kao 11 Zatrt øu tvråave u tvojoj zemlji i
œenu, æto raåa? poruæit øu sva tvrda mjesta tvoja.
10 Savijaj se, jecaj, køeri sionska, kao 12 Istrijebit øu çaranje iz ruke tvoje.
œena, æto raåa, jer sad moraæ van iz Neøeæ viæe imati gatara.
grada, na polju stanovati. Dolaziæ u 13 Utamanit øu u tebe rezane likove
Babilon. Ali øeæ se tamo izbaviti. Tamo tvoje i kamene stupove tvoje. Neøeæ se
øe te Gospod osloboditi iz ruke viæe klanjati loæemu djelu ruku svojih.
neprijatelja tvojih. 14 Poruæit øu u tebe Aæere tvoje i
11 Sada dakako skupljaju se proti tebi utamanit øu idolske likove tvoje.
mnogi narodi i govore: “Neka se 15 lzvræit øu osvetu u plamenoj ljutini
oskvrni, da se oko naæe napase na na narodima koji ne htjedoæe sluæati.”
Sionu!”
12 Ali oni ne znaju misli Gospodnjih i Mihej 6
ne razumiju odluke njegove, da ih 1 Çujte, æto govori Gospod! “Ustani,
unosi kao snoplje na gumno. vodi parbu pred gorama! Neka çuju
13 Ustani, vræi, køeri sionska, jer øu humovi glas tvoj!”
uçiniti rog tvoj gvoœåem, papke øu 2 Çujte, gore, parbu Gospodnju!
tvoje uçiniti mjeåu. Satri mnoge Sluæajte, temelji zemaljski, jer Gospod
narode! Posveti Gospodu blago ima parbu s narodom svojim, s
njihovo, Gospodu çitavoga svijeta Izraelom hoøe da ide na sud.
dobro njihovo! 3 “Narode moj, æto sam ti uçinio, çim
sam te raœalio, odgovori mi?
Mihej 5 4 Ipak sam te izveo iz zemlje Egipta,
1 Sad øeæ biti potlaçena, ti tlaçiteljice: iskupio te iz kuøe ropstva. Poslao sam
“Nasip su oko nas povukli. Po obrazu pred tobom Mojsija, Arona i Mirjamu.
udaraju ætapom vladaoca Izraelova. 5 Narode moj, spomeni se, æto je
2 A ti, Betleheme-Efrato, meåu snovao Balak, kralj moapski, i æto mu
krajevima Judinim najmanji, iz tebe øe je odgovorio Balaam, sin Beorov, æto je
mi izaøi onaj, koji øe biti vladalac u bilo od Sitima do Gilgale, da spoznaæ
Izraelu. Njegov je poçetak iz davne milosti Gospodnje.”
davnine, iz dana vjeçnosti. 6 “Sa çim øu se pribliœiti Gospodu, da se
3 Zato ih On predaje, do vremena, kad prignem pred Bogom u visini? Imam li
rodi, koja raåa. Tada se vraøa ostatak se pribliœiti njemu sa œrtvama, s
braøe njegove k djeci Izraelovoj. teocima od godine?
4 On se pojavljuje i vlada u snazi 7 Dopadaju li se Gospodu tisuøe
Gospodnjoj, u veliçanstvu imena ovnova, deset tisuøa potoka ulja?
Gospoda, Boga svojega. Oni øe u Imam li dati prvoroåenca svojega za
sigurnosti stanovati; jer øe se on tada opaçinu svoju, plod tijela svojega za
pokazati velik do krajeva zemaljskih. grijeh svoj?”
5 I On øe biti mir. Doåe li tada Asirac u 8 Reklo ti se je, çovjeçe, æto je dobro, æto
naæu zemlju i prodre li u tvråave naæe, Gospod iæte od tebe: “Samo da çiniæ æto
to øemo postaviti suprot njemu sedam je pravo, da vræiæ ljubav, da u
pastira i osam kneœevskih ljudi. poniznosti hodih s Bogom svojim.
6 Oni øe opasti zemlju Asiriji maçem i 9 Çuj, Gospod viçe gradu! Spasonosno
zemlju Nimrodovu oætracem. Tako øe je bojati se imena tvojega. - Çujte prut
nas on izbaviti od Asirije, ako doåe u i onoga, koji ga je naredio:
naæu zemlju i stupi na meåe naæe. 10 Nije li joæ u kuøi bezboœnikovoj
7 Tada øe ostatak Jakovljev biti meåu oganj, nepravedno steçeno dobro, i
mnogim narodima kao rosa od prokleta, suæiçava mjera?
Gospoda, kao daœd po zelenoj travi, æto 11 Mogu li oprostiti uz laœno mjerilo, uz
ne çeka çovjeka, niti se uzda u djecu laœan uteg u torbi.
Mihej 654
12 Kad su bogataæi njegovi puni teljice moja, jer jesam li pao, dignut øu
nasilja, graåani njegovi govore samo se opet. Sjedim u mraku, Gospod mi je
laœ, i jezik im je pun prijevare u svjetlost.
ustima? 9 Podnosit øu gnjev Gospodnji - jer sam
13 Zato poçinjem da te bijem, da te mu sagrijeæio - dok on ne raspravi
pustoæim za grijehe tvoje. parbu moju i ne pribavi mi pravo. On
14 Ti øeæ jesti, ali se neøeæ nasititi! Glad me vodi na svjetlost. Gledam spasenje
øe tvoja ostati u nutrini tvojoj! njegovo.
Spravljaæ na stranu, ali to neøeæ 10 Neprijateljica øe moja to vidjeti, i
izbaviti, i æto izbaviæ, predat øu maçu. sram øe pokriti nju, koja mi je govorila:
15 Ti øeæ sijati, ali neøeæ œeti! Ti øeæ “Gdje je Gospod, Bog tvoj” Moje øe se oçi
cijediti ulje, ali se neøeæ mazati uljem! napasti na njoj, kad se pogazi kao
Ti øeæ piti mast, ali neøeæ piti vina od blato na ulici.
njega! 11 Dolazi dan, u koji øe se opet sazidati
16 Drœe se uredbe Omrijeve i sva djela zidovi tvoji, dan, u koji øe se nadaleko
kuøe Ahabove. Po savjetima njihovim protegnuti granice tvoje.
hodili ste, da te predam opustoæenju i 12 U onaj øe dan dolaziti k tebi od
stanovnike tvoje podsmijehu. Vi nosite Asirije do Egipta i od Egipta do Eufrata
sramotu naroda mojega. i od mora do mora, od gore do gore.
13 A zemlja øe neprijateljska postati
Mihej 7 pustinja zbog stanovnika svojih, za
1 Teæko meni, jer je meni kao jednome, plaøu djela njihovih.
koji u jesen iza berbe joæ skuplja 14 Pasi narod svoj s palicom svojom,
groœåe: nema viæe grozda za jelo, nema stado, æto je tvoje, æto osamljeno
rane smokve, koju sam zaœelio. stanuje u zemlji æumovitoj usred
2 Nestalo je poboœnoga iz zemlje. rodnoga polja! Pusti neka pase opet u
Poætena çovjeka nema viæe meåu Baæanu i Gileadu kao u dane davne!
ljudima. Svi oni vrebaju krv i jedan 15 “Kao u dane, kad si izaæao iz Egipta,
drugome zameøu mreœu. pokazat øu mu çudesa.
3 Ruke su im pruœene na zlo, da, ga 16 Narodi ne neznaboœaçki vidjet øe to
çine revno, Poglavar zahtijeva, Sudac i posramit øe se unatoç svoj moøi
radi samo za plaøu. Moguønik svojoj. Morat øe metnuti ruku na usta
odluçuje po svojoj poœudi, i onda i ogluhnuti na uæima.
izvrøu to meåu se. 17 Lizat øe prah kao zmije, kao crvi na
4 Najbolji je izmeåu njih kao trn, zemlji! Dræøuøi predat øe se zajedno sa
najpotrebniji je gori od trnjaka, Ali svojim tvråavama, uplaæeni pribliœit
dan, æto ga navijestiæe uhode, kazneni øe se Gospodu, Bogu naæemu, i tebe øe
sud tvoj dolazi. Tada øe se smesti. se bojati!”
5 Nemojte se pouzdati u druga! Ne 18 Tko je Bog kao ti, koji opraæta grijehe
oslanjajte se na prijatelja! Pred onom, i ostatku baætine svoje otpuæta
koju voliæ, zatvorl vrata svojih usta! opaçine, koji ne drœi dovijeka gnjeva
6 Jer sin prozire oca, køi prkosi materi, svojega, nego radost ima na milosti?
snaha svekrvi: neprijatelji su çovjeku 19 On øe se nama opet smilovati,
ukuøani njegovi. pogazit øe opaçine naæe i baciti u
7 Ali ja gledam na Gospoda. Çekam dubinu morsku sve grijehe naæe.
Boga, koji mi pomaœe: Usliæit øe me Bog 20 Ti øeæ pokazati vjernost na Jakovu,
moj! milost na Abrahamu, kako si se zakleo
8 Ne raduj se nada nmom, neprija- ocima naæim u dane davnine davne.
Nahum
1 Presuda nad Ninivom. Knjiga proro- 4 On zaprijeti moru i isuæi ga. On uçini
çanstva Nahuma iz Elkoæa. da presuæe sve rijeke. Venu Baæan i
2 Revnitelj Bog jest Gospod, osvetnik, Karmel. Cvijet libanonski vene.
Gospod je osvetnik, pun jarosti. 5 Pred njim se potresu gore, humovi se
Gospod se osveøuje protivnicima rastapaju. Zemlja se pred njim ugiblje,
svojim. On se srdi na neprijatelje svoje. çitav svijet i svi stanovnici njegovi.
3 Gospod je dugotrpan, bogat 6 Tko so odrœi pred jaroæøu njegovom?
strpljivoæøu, ali ne puæta doista niæta Tko odoli œestini gnjeva njegova?
nekaœnjeno. Put Gospodnji ide kroz Jarost se njegova izlijeva kao oganj.
buru vihor; oblaci su prah nogama Hridine se raspadaju pred njim.
njegovim, 7 Dobar je Gospod, zaætita u dan
655 Nahum
tjeskobe. Poznaje one, koji se skrivaju nije plaæio nitko?
kod njega. 12 Lav je lovio za mlade svoje, davio je
8 Ali poplavom, æto doæumi, uniætava za lavice svoje. Punio je æpilje svoje
mjesto njezino i goni neprijatelje svoje lovom i brloge svoje plijenom.
u mrak. 13 “Gle, ja øu na tebe!” govori Gospod
9 Æto smiæljate proti Gospodu? On nad vojskama, “Uçinit øu da kola tvoja
dovodi kraj, dvaput se ne podiœe izaåu u dim. Tvoje øe laviøe proœdrijeti
tjeskoba. maç. Istrijebit øu sa zemlje grabeœ tvoj.
10 Jer kao trnje spleteni, pijani od Neøe se nikada viæe çuti glas poslanika
vesele pijanke, bivaju sasvim tvojih!”
proœderani kao suha pljeva.
11 Iz tebe je, Ninivo, izaæao, koji je Nahum 3
smiæljao zlo proti Gospodu, koji je 1 Teæko krvnome gradu punom laœi,
snovao opaçine. ispunjenom nasilja, grabeœa bez kraja!
12 Ovako veli Gospod: “Neka su jaki i 2 Çuj, puckanje biçeva! Çuj, prasak
mnogobrojni: ipak øe biti otkoæeni i toçkova! Konji jure, kola skaçu
proøi øe! Ako sam te i ponizio, Juda, 3 Konjanici juriæaju, maçevi se sjaju,
neøu to viæe çiniti. koplja sijevaju. Mnoætvo pobijenih,
13 Sada trgam jaram, æto je na tebi, i sila mrtvih tjelesa, nema broja
trgam okove tvoje.” leæinama, pada se preko leæina.
14 Ali je za tebe Gospod zapovjedio: 4 Za mnogi blud bludnice, ljubaznice,
“Neka se nikada ne spomene ime troje! vjeæte bajaçice, koja zaludi narode
Iz kuøe boga tvojega istrebljujem lik svojim bluåenjem, plemena svojim
liven i rezan. Spremam ti grob; jer ti si bajanjem:
proklet! 5 “Gle, ja øu na tebe!” govori Gospod
15 Gle, na gorama noge glasnika nad vojskama. “Ja øu ti uzgrnuti skute
radosti koji oglaæuje mir! Svetkuj sada, tvoje preko lica i pokazat øu narodima
Judo, svetkovine svoje! Ispunjaj golotinju tvoju, kraljevstvima sramotu
zavjete svoje, jer zlikovac neøe viæe tvoju.
prolaziti po tebi. Sasvim je uniæten. 6 Neçist bacit øu na te. Osramotit øu te
i naçinit øu od tebe prizor.
Nahum 2 7 Svaki, koji te vidi, bjeœat øe od tebe i
1 Uzlazi proti tebi, Ninivo, zatiraç: vikat øe: ‘Niniva je razorena, tko øe je
çuvaj nasip, pazi na put, opaæi bedra, œaliti, gdje øu ti naøi tjeæitelja?’”
skupi svu snagu svoju! 8 Jesi li bolja od No-Amona, koji je
2 Jer Gospod uspostavlja opet slavu stolovao na rijekama, optoçen
Jakovljevu kao slavu Izraelovu, jer su unaokolo vodom? Bedem je njegov bila
ih razbojnici opustoæili i loze im potrli. rijeka, zid njegov voda.
3 Ætit je junaka njegovih crven kao krv. 9 Jakost je njegova bio Kuæ, nebrojeni
Ratnici su u skerletu. Oganj prosipaju Egipøani, Put i Lubim pomoønici
kola u dan, kad se oruœa; kopljanici njegovi.
bjesne. 10 I unatoç tome morao je u progon-
4 Po ulicama srljaju kola, jure preko stvo, morao je otiøi u ropstvo. I djeçica
trgova. Izgledaju kao baklje, odlete kao njegova bila su razmrskana po svim
munje. uglovima uliçnim. Bacili su œdrijeb za
5 Spominje se junaka svojih: oni plemiøe njegove. Svi velikaæi njegovi
posrøu u trku; hrle k zidovima. Veø bili su stavljeni u lance.
postavljaju bojni pokrov. 11 Tako øeæ se i ti jednoø opiti i bit øeæ
6 Na rijekama se otvaraju vrata. Tu nemoøna. I ti øeæ traœiti utoçiæte pred
oçajava palaça. neprijateljem.
7 Odvodi se u ropstvo kraljica, odvlaçe 12 Sve su tvråave tvoje smokve s ranim
se sluækinje njezine. One tuguju kao smokvama. Kad se stresu, one padaju
golubice i biju se u prsa. odmah u uta onome, koji jede.
8 Niniva je kao jezero vodeno od dana 13 Gledaj narod svoj u sebi: “postali su
svojega postanja. Ali oni bjeœe. “Stojte! œene pred neprijateljem tvojim. Æirom
Stojte!” Ali se nitko ne obazire. su otvorena vrati zemlje tvoje. Oganj
9 “Grabite srebro! Grabite zlato!” Blagu proœdire prijevornice tvoje.
nema kraja, mnoætvo svakojakih 14 Za opsadu nagrabi sebi vode! Utvrdi
dragocjenih stvari. opkope svoje, stupi u glib, gazi glinu,
10 Pustoæ, pohara, rasap, klonula srca, kalup od opeke uzmi u ruke!
drhtava koljena, drhat u svim bedrima, 15 Tada øe te proœdrijeti oganj
crven od stida na svim licima. utamanit øe te maç, proœderat øe te
11 Gdje je log lavovima, brlog laviøima, kao skakavac, i neka se umnoœiæ kao
kamo je iæao lav, lavica i laviø, a da ih hruætevi.
Nahum 656
16 I neka imaæ trgovaca viæe nego æto je 18 Usnuli su tvoji pastiri, kralju
zvijezda na nebu: skakavci se slete i asirski, poçivaju junaci tvoji. Narod je
odlete. tvoj raspræen po gorama, i nema
17 I neka su knezovi tvoji kao hruætevi, nikoga, da ih skupi.
voåe tvoje kao jata skakavaca, koji se 19 Nema melema rani tvojoj, udarac,
namjeste po zidovima u vrijeme koji te pogodi, neizljeçiv je. Tko çuje za
studeni: ograne li tada sunce, oni te, pljeskat øe rukama nad tobom, jer
odlete, i nitko ne zna, gdje ostaju. koga nije stizala jednako zloøa tvoja?!
Habakuk
1 Presuda, koju je prorok Habakuk 16 Zato œrtvuje svojoj mreœi, kadi svojoj
primio u viåenju. preåi, jer svoj pretili plijen duguje
2 Dokle øu veø, Gospode, vapiti za njima, svoju izabranu hranu.
spasenjem, a ti ne çujeæ. Ja ti viçem: 17 Ima li on zato jednako ispraœnjivati
“Nasilje!” A ti ne pomaœeæ. svoju mreœu, da ubijaju narode
3 Zaæto puætaæ da gledam zlo, i zaæto nemilice?
gledaæ tlaçenje? Razor, nasilje imam
pred oçima, svaåa plane, nesloga Habakuk 2
nastane. 1 Stupit øu na straœu svoju, postavit øu
4 Zato dolazi zakon izvan snage, se na kulu, da motrim i vidim æto mi on
pravda ne izlazi nikada na dan; jer kaœe, æto odgovara na tuœbu moju.
bezboœnik hvata u mreœu pravednika, 2 I Gospod mi dade ovo za odgovor:
zato sud izlazi naopako. “Napiæi viåenje i iznesi ga na ploçe, da
5 Gledajte na narode! Pogledajte, se moœe lako çitati!
çudite se, jest, çudite se, jer jedan çini 3 Jer viåenje izostaje joæ do odreåenog
djelo u vaæe dane. Nikada ne biste vremena, ali navaljuje prema kraju i
vjerovali, kad bi vam se pripovijedalo. ne vara. Ako i oklijeva, ipak ga çekaj:
6 Jer evo, ja øu podignuti Kaldejce, Ono dolazi posve sigurno; neøe
narod ljut, okretan, koji prolazi æirom izostati!
zemlje, da osvoji naselja, æto nijesu 4 Gle, nadut, nije iskrena njegova duæa
njegova. u njemu, pravednik ipak ostaje na
7 Straæan je i strahovit; on poznaje œivotu svojom vjerom.
samo svoje pravo i svoj zakon. 5 Ali pijanca zaludi vino. Tako je s
8 Brœi su mu konji od risova, œeæøi od çovjekom oholim. On nema opstanka.
vukova uveçe. Konjanici njegovi Æiroko kao podzemni svijet otvara on
doletjet øe, konjanici njegovi dolaze svoje çeljusti. Nezasitan je kao smrt.
izdaleka. Doletjet øe kao orao, kad hrli Grabi sebi sve narode, skuplja oko
na lov. sebe sva plemena.
9 Svi idu za nasiljem. Lice im je kao 6 Ali neøe li mu svi oni zapjevati
vjetar istoçnjak. Pokupit øe roblje kao podsmjeænicu, podrugljivu pjesmu,
pijesak. zagonetan govor i reøi: “Teæko onome,
10 Ruga se kraljevima, smije se koji zgrøe, æto nije njegovo! - Dokle øe
knezovima. Nasmije se svakoj tvråavi. joæ? - Koji trpa na se zaplijenjeno
Naspe nasip i zauzme ga. dobro!
11 Tada zaæumi kao vjetar i ode dalje s 7 Neøe li najedanput vjerovnici tvoji
opaçinom. Njemu je snaga kao bog ustati, muçitelji se tvoji probuditi?
njegov postala. Tada øeæ postati njima plijen.
12 Nijesi li ti, Gospode, odvijeka Bog 8 Mnoge si narode oplijenio: Tako øe
moj, Svetac moj, Mi neøemo umrijeti. tebe oplijeniti ostatak svih naroda za
Gospode, ti si ga odredio samo za sud! krv na ljudima i za zloçine na zemlji, na
Hridino, ti si ga postavila za kaznu! gradu i na svima stanovnicima
13 Odveø su çiste oçi tvoje, da gledaæ njegovim.
zlo; ne moœeæ gledati nepravde. Zaæto 9 Teæko onome, koji çini zao dobitak za
gledaæ bezboœnika i æutiæ, kad zao kuøu svoju, da gradi gnijezdo svoje u
proœdire bolje. visini, da se spasi od napadaja
14 Uçinio si ljude kao ribe u moru, kao nesreøe!
crve, æto nemaju gospodara. 10 Osnova je tvoja donijela sramotu na
15 Izvlaçi ih sve udicom, hvata ih u kuøu tvoju. Mnoge si narode uniætio,
mreœu i zgrøe ih u predu svoju, zato se samoga si sebe zapleo u grijeh.
veseli i raduje. 11 Jer øe kamen iz zida vikati, i greda øe
657 Habakuk
iz drveta odgovor dati. Vjeçne gore rasprsnu se. Pradavni
12 Teæko onome, koji gradi grad krvlju humovi slegnu se. To su putovi njegovi
i osniva tvråavu nepravdom! od vjeçnosti.
13 Ne dolazi li ovo od Gospoda nad 7 Æatore Kuæana vidim u nevolji.
vojskama: Narodi se muçe za oganj, Æatorske zavjese Midjana dræøu.
ljudi se trude ni za æto. 8 Je li proti rijekama planuo Gospod, je
14 Jer øe se zemlja napuniti spoznajom li pada na vode gnjev tvoj? Ide li proti
slave Gospodnje, kao æto vode moru jarost tvoja, kada jezdiæ net
pokrivaju dno morsko. konjima svojim, na pobijenim kolima
15 Teæko onome, koji poji bliœnjega svojim?
svojega, a mijeæa unutra otrov, i opoji 9 Podiœeæ luk svoj, zakletve, æibe rijeçi
ga, da gleda golotinju njegovu! svoje. Razdireæ zemlju, da provale
16 Nasitio si se sramote mjesto çasti. rijeke.
Sada pij i ti, da teturaæ! Sada dolazi k 10 Vide te gore i tresu se. Povodanj
tebi çaæa u desnici Gospodnjoj, i na navaljuje. Bezdana puæta da zatutnji
tvoju çast dolazi sramota. tutanj njezin, u vis podiœe ruke svoje.
17 Jer øe te pokriti zloçin na Libanonu, 11 U æatoru svome ostaju sunce i
uniætenje œivotinja stavlja te u mjesec kod iskrenja strijela tvojih, kod
tjeskobu za krv na ljudima i za zloçin sijevanja blistavih koplja tvojih.
na zemlji, na gradu i na svima 12 Koraçaæ u gnjevu po zemlji, u jarosti
stanovnicima njegovim, gaziæ narode.
18 Æto koristi rezan lik, da ga je izrezao 13 Izlaziæ da pomogneæ narodu
umjetnik njegov æto liven lik, prilika svojemu, da spasiæ pomazanika
laœi, da se umjetnik tvrdo uzda svoje svojega. Razbijaæ sljeme kuøi bez-
djelo, tako da gradi nijeme idole? boœnikovoj, otkrivaæ temelj do u dno.
19 Teæko onome, koji govori komadu 14 Njihovim kopljima probijaæ glavu
drveta: “Preni se,” i nijemome kamenu: njegovih ratnika, koji navaljuju, da me
“Probudi se!” smrskaju, koji podiœu radosnu viku,
20 A Gospod stanuje u svetome hramu kao da bi htjeli proœdrijeti siromaha u
svojemu. Pred njim neka zamukne potaji.
cijeli svijet! 15 Sa svojim konjima gaziæ more,
gomilu mnogih voda.
Habakuk 3 16 Çuo sam to; tada je uzdrhtalo tijelo
1 Molitva proroka Habakuka. Po moje. Na taj glas zadrhtale su usne
naçinu “Æigionot”. moje. Truhle su postale kosti moje,
2 Gospode, çuo sam glas tvoj. Strah me koljena su moja klecala, kako da bih
hvata. Gospode, djelo svoje - izvedi ga çekao dan tjeskobe, kad uzaåe narod,
usred godina! Objavi ga usred godina! æto nas napada.
Ipak se u gnjevu sjeti milosråa! 17 Jer smokva ne donosi viæe ploda.
3 Bog dolazi od Temana, Svetac s gore! Nema roda na lozi vinovoj. Ljetina je
Parana. Veliçanstvo njegovo pokriva masline loæa. Njiva ne daje hrane.
nebesa. Hvale njegove puna je zemlja. Ovaca nema u torovima. Goveda nema
4 Sjaj je njegov kao svjetlost sunca: u ætalama.
“zrake su mu po strani, tu se krije moø 18 Ali øu se ja radovati u Gospodu,
njegova. veselit øu se u Bogu spasenja svojega
5 Pred njim ide kuga, korake njegove 19 Svemoguøi Gospod meni je snaga.
slijedi pomor. On mi daje noge kao u koæute. On mi
6 Kad se pojavi, izmjeri zemlju, kad daje da hodim po visinama svojim.
pogleda, uçini da zadræøu narodi. Zborovoåi. Na œiçanim glazbalima.
Sefanija
1 Rijeç Gospodnja, koja doåe Sefaniji, Istrijebit øu çovjeka s lica zemlje!”
sinu Kuæija, sina Gedalije, sina govori Gospod.
Amarije, sina Ezekijina, u dane Josije, 4 “Zamahnut øu rukom svojom proti
sina Amonova, kralja Judina. Judi, proti svim stanovnicima
2 “Sve øu pograbiti sa zemlje! govori Jerusalema. Istrijebit øu iz mjesta
Gospod. ovoga ostatak baalov i ime idolskih
3 Pograbit øu ljude i stoku, pograbit øu sluœbenika zajedno sa sveøenicima.
ptice nebeske i ribe morske, povod 5 S onima, koji se na krovovima
spoticanja zajedno s bezboœnicima. klanjaju vojsci nebeskoj, i one, koji se
Sefanija 658
klanjaju Gospodu i kunu se njim, ali se 4 Jest, Gaza øe postati pustinja, i
ujedno kunu Milkomom. Aækelon øe opustjeti. Aædod øe se
6 I one, koji su otpali od Gospoda i ne odagnati u po bijela lana, Ekron øe se
traœe Gospoda i ne mare, za njega.” iz temelja razruæiti.
7 Tiho pred Gospodom, Svemoguøim! 5 Teæko vama, stanovnici krajeva na
Jer je blizu dan Gospodnji, jer je moru, narode Kreøana! Rijeç
Gospod prigotovio œrtvu, posvetio Gospodnja dolazi proti vama:
goste svoje. “Kanaane, zemlji Filistejaca! Ja øu te
8 U dan œrtve Gospodnje dogodit øe se: zatrti, da ne ostane viæe ni jedan
“Pohodit øu knezove i sinove kraljeve i stanovnik.”
sve, koji nose tuåinsko odijelo. 6 Krajevi na moru bit øe paænjaci za
9 Pohodit øu u onaj dan se, koji skaçu pastire, torovi za ovce.
preko praga, koji pune kuøu 7 Tada øe ovi krajevi pripasti ostatku
gospodara svojega nasiljem i kuøe Judine. Tamo øe goniti stada. U
prijevarom. kuøama øe Aækelon lijegati uveçe, jer
10 U onaj øe dan, veli Gospod, øe ih pohoditi Gospod, Bog njihov, i
odjeknuti vika od ribljih vrata, jauk od okrenut øe sudbinu njihovu.
novoga grada i silno jadikovanje s 8 “ÇÇuo sam rug Moabov, porugu
humova. Amonaca, kojima su ruœili moj narod i
11 Jauçite samo, stanovnici Makteæa, razmetali se proti zemlji njegovoj.
jer øe se sav narod trgovaçki uniætiti; 9 Zato, tako ja bio œiv!” govori Gospod
svi øe se mjerioci novaca istrijebiti. nad vojskama, Bog Izraelov, “Moab øe
12 U ono øe se vrijeme dogoditi, da øu ja biti kao Sodoma, sinovi Amonovi kao
pretraœiti Jerusalem sa svjetionicama Gomora: polje kopriva, rudnik soli,
i pohoditi ljude, koji bezbriœno sjede na pustinja zauvijek! Ostatak naroda
droœdini svojoj, koji misle: ‘Gospod ne mojega oplijenit øe ih. Preostatak
çini ni dobro ni zlo.’ naroda mojega posjedovat øe ih.”
13 Razgrabit øe se posjed njihov, 10 To øe biti dio njihov za oholost
opustoæit øe se kuøe njihove. Grade njihovu, jer su ruœili i razmetali se
kuøe, ali neøe stanovati u njima; sade proti narodu Gospoda nad vojskama.
vinograde, ali neøe piti vina iz njih.” 11 Straæan øe im biti Gospod; jer øe
14 Blizu je dan Gospodnji, veliki, blizu istrijebiti sve bogove zemaljske. Tada
je i hiti veoma. Çuj, dan Gospodnji, øe se klanjati njemu svi otoci naroda,
gorki; tada øe vikati junaci. svaki iz svojega mjesta.
15 Dan jarosti jest taj dan, dan 12 “I vi, Kuæiti, bit øete probodeni
tjeskobe; nevolje, dan pustoæenja i maçem mojim.”
zatiranja, dan tame i mraka, dan 13 Ruku svoju pruœit øe proti sjeveru i
oblaka i oblaçina, uniætit øe Asirsku. Ninivu øe opustiti,
16 Dan trubljavine i ratne vike na tvrde da bude suha kao pustinja.
gradove i na visoka kruniæta. 14 U njoj øe leœati stada, mnoge
17 Tada øu ljude prepasti, te øe vrludati œivotinje svakojake. Çaplje i pelikani
kao slijepci, jer su sagrijeæili proti øe stanovati na jabukama stupova.
Gospodu. Krv øe se njihova prosuti kao Sova øe kreçati u prozornim
prah, tjelesa njihova kao gnoj. æupljinama. Gavran e sjediti na pragu,
18 Ni srebro njihovo ni zlato njihovo jer øe se poskidati cedrovina.
neøe ih moøi spasiti u dan jarosti 15 To je buçni grad, koji je stanovao u
Gospodnje. U ognju revnosti njegove sigurnosti, koji je mislio: “Ja sam, i
sva øe se zemlja proœdrijeti. Jer drugo je sve niæta.” Kako je on postao
uniætenje i prijeku propast spremit øe pustinjom, brlogom zvjeradi! Tko
on svima stanovnicima zemaljskim. proåe pokraj njega, zviœdat øe mu i
mahati rukom svojom.
Sefanija 2
1 Skupite se! Jest, skupite se, narode, Sefanija 3
koji se nikada viæe ne moœe ljubiti! - : 1 Teæko gradu upornom okaljanom
2 Prije nego se ispuni odluka - kao nasilnom!
pljeva proåe dan - prije nego joæ doåe 2 On ne sluæa opomene, ne prima
na vas plameni gnjev Gospodnji, prije nauke. Ne uzda se u Gospoda, ne
nego joæ doåe na vas dan gnjeva pristupa k Bogu svojemu.
Gospodnjega. 3 Knezovi su njegovi u njemu lavovi æto
3 Traœite Gospoda, svi ponizni u zemlji, riçu. Suci su njegovi vuci uveçe, koji do
koji izvræujete zakon njegov! Teœite za jutra ne o stavljaju niæta.
pravednoæøu! Nastojte oko poniznosti! 4 Proroci su njegovi nepouzdani,
Moœe biti da naåete zaklon na dan varalice. Sveøenici njegovi skvrne
gnjeva Gospodnjega! svetiæte, povreåuju zakon.
659 Sefanija
5 Prevladan je u sredini njegovoj ponizan i malen, æto øe traœiti utoçiæte
Gospod, ne çini nepravde. Svako jutro u imenu Gospodnjem.
izvræuje sud svoj. Ne izostaje kao bijeli 13 Ostatak Izraelov neøe viæe çiniti
dan; ali bezboœnik ne zna za stid. nepravde, neøe viæe govoriti laœi. Neøe
6 “Istrijebio sam narode, tvråave su se viæe naøi u ustima njihovim jezik
njihove opustoæene. Ulice sam njihove prijevaran; jer øe oni pasti i leœati, a da
poharao, te nitko viæe ne ide po njima. ih nitko ne uplaæi.
Gradove sam njihove razorio, te nikoga 14 Klikuj, køeri sionska! Vi od Izraela,
nema u njima, nitko tu ne stoji. klikujte! Raduj se i veseli se iz svega
7 Mislio sam: ‘Sad øe me se pobojati, srca, køeri jerusalemska!
primit øe nauku. Tada m se neøe zatrti 15 . Uklonio je Gospod sud tvoj,
stan, nakon svega, æto, am odredio za maknuo je s puta neprijatelje tvoje.
njega. Ali oni samo joæ revniji bili u Kralj Izraelov Gospod u sredini je
tom, da rade pogubno u svim djelima tvojoj. Neøeæ od sada viæe kuæati
svojim. nesreøu.
8 “Zato çekajte me”, govori Gospod, “do 16 U onaj øe se dan reøi Jerusalemu:
dana, kad øu se podignuti kao svjedok; “Sione, ne boj se! Nemoj da ti klonu ruke!
jer odluka moja da skupim narode, da 17 Gospod, Bog tvoj, u sredini je tvojoj,
pokupim kraljevstva, da izlijem na junak pomoønik. On se raduje tebi
njih jarost svoju, sav œestoki gnjev pun veselja. On obnavlja ljubav svoju.
svoj, jer øe u ognju revnosti moje biti On kliçe nad tobom pun radosti.
proœdrta sva zemlja. 18 Koji tuguju daleko od sveçanoga
9 Tada øu pribaviti çiste usne sastanka, skupit øu ih; od tebe vuku
narodima, da svi zazivaju ime lozu, na kojima je sada sramota,
Gospodnje i sluœe mu jednoduæno. 19 Gle, ustat øu u ono vrijeme proti
10 S one strane rijeka od Kuæa donijet svima tlaçiteljima tvojim, pomoøi øu
øe darove poklonici moji, razasuta hromu, skupit øu æto je razasuto i
zajednica moja. pribavit øu im slavu i çast u svim
11 U onaj se dan ne trebaæ viæe stidjeti zemljama, u kojima ih sada preziru.
nijemoga svojih djela, kojima si 20 U ono vrijeme dovest øu vas kuøi, u
grijeæio proti meni. Jer onda øu kloniti vrijeme naime, kada vas skupim, jer
iz tvoje sredine obijesne zlikovce tvoje. øu vam pribaviti çast i slavu kod svih
Ti se neøeæ viæe veliçati na svetoj gori naroda na zemlji, kad okrenem
mojoj. sudbinu vaæu pred vaæim oçima,
12 Ostavit øu joæ u sredini tvojoj narod, govori Gospod.
Hagaj
1 U drugoj godini kralja Darija, u skupljao je plaøu u prodrtu torbu.”
æestom mjesecu, prvi dan toga 7 Ovako veli Gospod lad vojskama:
mjeseca doåe rijeç Gospodnja preko pazite na to, kako je bilo vama do sada!
proroka Hagaja Zerubabelu, sinu 8 Popnite se na goru, donesite drva i
Æealtielovu, namjesniku Judinu, i gradite hram, da mi to bude milo, i da
velikom sveøeniku Joæui, sinu se pokaœem u slavi, veli Gospod.
Josadakovu na ovaj naçin: 9 “Bili ste mnogo preduzeli, a bilo je
2 “Ovako veli Gospod nad vojskama: malo od toga; i æto ste unijeli u kuøu, to
Taj narod govori: ‘Joæ nije vrijeme, da sam ja razpuhao. A zaæto?” veli Gospod
se gradi hram Gospodnji’.” nad vojskama. “Zbog hrama mojega,
3 Zato doåe rijeç Gospodnja preko jer leœi u ruæevinama, dok je svaki od
proroka Hagaja na ovaj naçin: vas zaposlen za svoju vlastitu kuøu.
4 “Je li vama samima vrijeme, da 10 Zato je nebo uskratilo rosu nad
stanujete l kuøama poploçanim vama, i zemlja vam je uskratila svoj
svojim, dok ovaj hram leœi u rod.
ruæevinama?” 11 Dozvao sam suæu na zemlju i na
5 A sada ovako veli Gospod nad gore, na œito, na vino i na ulje i na sve,
vojskama: “Pazite na to, kako je bilo æto je raåala zemlja, i na ljude i na
vama do sada! stoku i na sve æto su bile izradile ruke.”
6 Sijali ste mnogo, a uvozili malo, jeli 12 Tada je posluæao Zerubabel, sin
ste, a nijeste se nasitili, pili ste, a Æealtielov, i veliki sveøenik Joæua, sin
nijeste œeåi utiæali, odijevali ste se, a Josadakov, i sav ostatak naroda glas
nijeste se ugrijali, i tko je radio za plaøu, Gospoda, Boga svojega, i rijeçi proroka
Hagaj 660
Hagaja, kojega im je bio poslao ovaj naçin:
Gospod, Bog njihov, i narod se je 11 “Ovako veli Gospod nad vojskama:
pobojao Gospoda. ‘Moli sveøenike za obavijest o
13 Hagaj, poslanik Gospodnji, po slijedeøem sluçaju:
nalogu Gospodnjem ovako je govorio 12 Ako tko nosi sveto meso u skutu
narodu: “Ja sam s vama!” govori haljine svoje i skutom svojim dotakne
Gospod. se kruha, kuhanja, vina, ulja ili kojega
14 I Gospod je probudio revnost inaçe jela, postane li tada to stim
Zerubabela, sina Æealtielova, sveto?’” Tada odgovoriæe sveøenici:
namjesnika Judina, i revnost velikog “Ne”.
sveøenika Joæue, sina Josadakova, i 13 Hagaj upita: “Ako li se tko neçist od
revnost svega naroda, æto je joæ bio mrtvaca dotakne svega toga, postane
preostao, tako da su doæli i prihvatili se li tada to neçisto?” Tada odgovoriæe
rada na hramu Gospoda nad sveøenici: “Jest”.
vojskama, Boga svojega. 14 I reçe Hagaj: “Tako je s tim ljudima i
15 Bilo je to dvadeset çetvrtoga dana s tim narodom u mojim oçima”, govori
æestoga mjeseca u drugoj godini kralja Gospod, “tako je sa svim radom ruku
Darija. njihovih i s onim, æto mi tamo prinose
kao œrtvu: neçisto je.”
Hagaj 2 15 A sada pomislite od ovoga dana
1 Dvadeset prvi dan sedmoga mjeseca natrag, prije nego se je poloœio kamen
doåe rijeç Gospodnja preko proroka na kamen u hramu Gospodnjem!
Hagaja ovako na ovaj naçin: 16 Prije nego je to bilo, doælo se je do
2 “Kaœi Zerubabelu, sinu Æealtielovu, jedne gomile œita od dvadeset vagana,
namjesniku Judinu, i velikom a bilo je samo deset. Doælo se je do
sveøeniku Joæui, sinu Josadakovu, i jedne kace, da se iz nje izgrabi pedeset
ostatku naroda ovako: vjedara, a bilo je samo dvadeset.
3 ‘Tko je meåu vama joæ na œivotu, koji 17 Suæom, medljikom, tuçom udario
je vidio ova; hram u prijaænjoj slavi sam vam sav rad ruku vaæih, ali se vi
njegovoj! A kakav vi sada vidite? Nije li nijeste obratili k me ni”, govori Gospod.
prema onom kao niæta u vaæim oçima? 18 “Pomislite samo od ovoga dana
4 Ali sad budi utjeæen, Zerubabel! natrag, od dana dvadeset çetvrtoga
govori Gospod. Budi utjeæen, Joæua, mjeseca devetoga, od dana, kad se je
sine Josadakov, veliki sveøeniçe! Budi bio postavio temeljni kamen za hram
utjeæen, sav narode u zemlji! govori Gospodnji! Pomislite na to!
Gospod. Radite, jer sam ja s vama!’ 19 Je li sjeme joæ uvijek u œitnici? Ne
govori Gospod nad vojskama. rodi li joæ jednako vinova loza, smokva,
5 Obeøanje, æto sam vam ga dao kod æipak i maslina? Od ovoga øu dana
izlaska vaæega iz Egipta, i duh moj blagosloviti.”
stajat øe meåu vama; ne bojte se! 20 Tada doåe rijeç Gospodnja po drugi
6 Jer ovako veli Gospod nad vojskama: put Hagaju dvadeset çetvrtoga dana u
‘Samo joæ malo vremena, i ja øu tada mjesecu na ovaj naçin:
potresti nebo i zemlju, more i tvrdo tlo, 21 Kaœi Zerubabelu, namjesniku
7 I sve øu narode pokrenuti. Tada øe Judinu, ovako: ‘Ja øu potresti nebo i
doøi od svih naroda œudeni, i napunit zemlju,
øu ovaj hram slavom, veli Gospod nad 22 Poruæit øu prijestolja kraljevska i
vojskama. satrt øu moø kraljevstvima naroda.
8 Moje je srebro i moje je zlato, govori Prevalit øu ratna kola zajedno s onima,
Gospod nad vojskama. koji se voze u njima. Popadat øe konji i
9 ‘Buduøa slava ovoga hrama bit øe konjanici, svaki od maça çovjeka
veøa, nego æto je bila prijaænjega, veli drugoga.
Gospod nad vojskama, i na ovom øu 23 U onaj dan, govori Gospod nad
mjestu udijeliti mir, govori Gospod vojskama, uzet øu tebe, Zerubabele,
nad vojskama.” sine Æealtielov, slugo moj, govori
10 Dvadeset çetvrti dan devetoga Gospod, i uçinit øu te prstenom
mjeseca u drugoj godini Darija doåe peçatnim, jer sam tebe izabrao, govori
rijeç Gospodnja proroku Hagaju na Gospod nad vojskama.”
661
Zaharija
1 Osmoga mjeseca, u drugoj godini narode ohole, koji, kada sam se malo
Darija, doåe rijeç Gospodnja proroku gnjevio, joæ su pomogli na nesreøu.
Zahariji, sinu Berekije, sina Idova, 16 Zato ovako veli Gospod: Pun
ovako govoreøi: milosråa obraøam se Jerusalemu:
2 “Œestoko se je bio Gospod razgnjevio Hram øe se moj u njemu opet sazidati’,
na oce vaæe. govori Gospod nad vojskama ‘i
3 Sada im reci: ‘Ovako veli Gospod nad mjeraçko uœe zategnut øe se preko
vojskama: Vratite se k meni’, govori Jerusalema!’
Gospod nad vojskama, ‘i ja øu se opet 17 Nadalje objavi: ‘Ovako veli Gospod
vratiti k vama, veli Gospod nad nad vojskama: Na moje øe se gradove
vojskama! opet izliti blagoslovi. Gospod øe se opet
4 Ne budite kao oci vaæi, kojima su smilovati Sionu i opet øe izabrati
vikali prijaænji proroci: “Ovako veli Jerusalem.’”
Gospod nad vojskama: Vratite se sa 18 Opet sam podigao oçi svoje i gledao.
zlih putova svojih i od zlih djela svojih! Gle, bila su tu çetiri roga.
Ali nijesu posluæali i nijesu pazili na 19 Upitao sam anåela, koji je govorio s
me’, govori Gospod. mnom: “Tko su ovi?” Odgovori mi: “To
5 ‘Oci vaæi - gdje su oni sada? I proroci su rogovi, æto su razasuli Judu, Izraela
œivu li dovijeka? Jerusalem.”
6 Ali rijeçi moje i odluke, æto sam ih 20 Tada mi dade Gospod da vidim çetiri
naloœio slugama svojim, prorocima, - kovaça.
nijesu li dostigle oce vaæe, tako da su 21 Upitao sam: “Çemu su doæli ovi?”
se oni obratili i rekli: Kako je bio Odgovori mi: “Ono su rogovi, æto su
Gospod nad vojskama odluçio razasuli Judu, tako da ni jedan çovjek
postupati s nama prema putovima nije podigao glave svoje. Sada su doæli
naæim i po djelima naæim, tako je ovi, da ih uplaæe i da odbiju rogove
doista, i postupao s nama?’” narodima, koji su podigli rog proti
7 Dvadeset çetvrti dan jedanaestoga zemlji Judinoj, da je razaspu.”
mjeseca, to je mjesec Æebat, u drugoj
godini Darija, doåe rijeç Gospodnja Zaharija 2
proroku Zahariji, sinu Berekije, sina 1 Opet sam podigao oçi svoje i gledao.
Idova, na ovaj naçin: Gle, bio je tu çovjek, u çijoj je ruci bilo
8 Imao sam Viåenje u noøi: Gle, bio mjeraçko uœe.
çovjek, koji je jahao na konju riåu. 2 Upitao sam: “Kamo ideæ?” Odgovori
Stajao je meåu mirtama u dolu, a za mi: “Hoøu da izmjerim Jerusalem i da
njim su bili konji riåasti, crni, æareni i vidim, kolika mu je æirina i kolika mu
bijeli. je duœina.”
9 Upitao sam: “Tko su ovi, gospodaru 3 I gle, anåeo, koji je govorio s mnom,
moj?” Anåeo, koji je govorio s mnom, izaåe, i drugi anåeo doåe mu u susret.
odgovori mi: “Pokazat øu ti, tko su oni.” 4 Ovaj mu reçe: “Idi brzo i reci mladome
10 Tada çovjek, koji je stajao meåu tamo çovjeku: ‘Jerusalem øe se
mirtama, odgovori: “To su oni, æto ih je naseliti kao otvoren grad zbog
poslao Gospod, da obiåu zemlju. mnoætva ljudi i stoke u njemu.
11 A ovi odgovoriæe anåelu 5 Ja øu mu sam’, govori Gospod, ‘biti
Gospodnjemu, koji je stajao meåu zid ognjen unaokolo i u njemu øu
mirtama: “Obiåosmo zemlju, i gle, sva pokazati slavu svoju.’”
je zemlja mirna i tiha.” 6 “Ustanite, ustanite! Bjeœite iz zemlje
12 Anåeo Gospodnji reçe: “Gospode sjeverne!” govori Gospod. “Jer sam vas
nad vojskama, kad øeæ se napokon razasuo u çetiri vjetra nebeska”, govori
smilovati Jerusalemu i gradovima Gospod.
Judinim, na koje se gnjeviæ veø 7 “Ustani, Sione, koji sjediæ kod køeri
sedamdeset godina? babilonske, spasi se!”
13 I Gospod odgovori anåelu, koji je 8 Jer ovako veli Gospod nad vojskama:
govorio s mnom, prijaznim, utjeænim “Za slavom poslao me je k narodima
rijeçima. neznaboœaçkim, koji su vas oplijenili.
14 Tada mi reçe anåeo, koji je govorio s Jest, tko dirne u vas, dirnuo je u
mnom: “Objavi: ‘Ovako veli Gospod zjenicu oka mojega.
nad vojskama: Gorim od revnosti za 9 Jer evo, ja øu zamahnuti rukom
Jerusalem, od veliko revnosti za Sion. svojom na njih, da postanu plijen
15 A gnjevim se gnjevom œestokim na slugama svojim.” Tada øe spoznati, da
Zaharija 662
me je poslao Gospod nad vojskama. budi oda sna.
10 “Raduj se i veseli se, køeri sionska, 2 Upita me: “Æto vidiæ?” Ja odgovorih:
jer evo, ja dolazim i stanovat øu u tvojoj “Vidim svijeønjak, sav zlata, i gore na
sredini”, govori Gospod. njemu uljanicu. On ima sedam
11 “I mnogi øe narodi u onaj dan svjetionica, i sedam cijevi ide k
pristati uz Gospoda i pripadat øe svjetionicama, æto su na njemu.
mojemu narodu, i ja øu stanovati u 3 . Dvije masline stoje uz njega, jedna s
tvojoj sredini.” Tada øeæ spoznati, da desne strane svijeønjaka, a jedna mu
me je poslao k tebi Gospod nad lijeve.”
vojskama. 4 Upitao sam anåela, koji je govorio s
12 I Gospod øe zaposjesti Judu kao svoj mnom: “Æto znaçi to, gospodaru moj?”
dio na svetome tlu i opet øe izabrati 5 Anåeo, koji je govorio s mnom,
Jerusalem. odgovori mi: “Zar ne znaæ, æto znaçi
13 Sav svijet neka bude tih pred to?” Ja odgovorih: “Ne znam,
Gospodom! Jer On ustaje iz svetoga gospodaru moj!”
stana svojega. 6 Tada mi odgovori: “To je rijeç
Gospodnja Zerubabelu: ‘Ne vojnom
Zaharija 3 moøi, niti silom, nego duhom mojim’,
1 Tada mi dade da vidim velikoga veli Gospod nad vojskama.
sveøenika Joæuu, kako stoji pred 7 A tko si ti, goro velika? Pred
anåelom Gospodnjim, dok je s desne Zerubabelom postat øeæ ravnica! On øe
njegove stajao Sotona, da ga optuœi. iznijeti zaglavni kamen s radosnim
2 Gospod reçe Sotoni: “Gospod neka ti poklikom: ‘Blago njemu, blago!’”
naredi æutnju, Sotono! Gospod, koji je 8 Rijeç Gospodnja doåe mi ovako
izabrao Jerusalem, neka ti naredi govoreøi:
æutnju! Nije li ovaj glavnja istrgnuta i 9 “Ruke Zerubabelove postavile su
ognja? temelj ovome hramu, ruke øe ga
3 A Joæua je bio obuçen u haljine njegove i dovræiti. Tada øeæ spoznati,
prljave, kad je stajao pred anåelom. da me je Gospod nad vojskama poslao
4 Ovaj progovori onima, æto su stajali k vama.
pred njim: “Skinite s njega te prljave 10 Jer tko je god prezreo dan malih;
haljine!” A njemu reçe: “Evo, poçetaka, vidjet øe pun radosti zavræni
oduzimam s tebe krivnju tvoju i kamen u ruci Zerubabelovoj. A ovo
oblaçim te u sveçane haljine!” sedam svjetionica jesu oçi Gospodnje,
5 Onda zapovjedi. Metnite mu i çistu koje prelaze svu zemlju.”
kapu na glavu!” Tada mu metnuæe 11 Ja ga tada upitah: “Æto znaçe one
çistu kapu na glavu i obukoæe mu dvije masline s desne i s lijeve strane
haljine, a anåeo je tu stajao. svijeønjaku?”
6 I anåeo Gospodnji dade Joæui ovo 12 I joæ ga upitah: “Æto znaçe one dvije
obeøanje: grançice maslinove, æto su uz cijevi
7 “Ovako veli Gospod nad vojskama: zlatne, koje dovode odozgo zlatno
‘Ako uziåeæ, mojim putovima i uzdrœiæ ulje?”
ustanovu moju, tada øeæ upravljati 13 On mi odgovori: “Zar ne znaæ, æto je to?”
hramom mojim l çuvati trijemove Ja rekoh: “Ne znam, gospodaru moj!”
moje, i dat øu ti slobodan pristup k 14 Tada mi reçe: “To su dva
ovima, æto stoje ovdje. pomazanika æto kao sluge stoje pred
8 Çuj, Joæua, veliki sveøeniçe; ti i Gospodom sve zemlje.”
drugovi tvoji, æto sjede pred tobom, ti
su ljudi, koji imaju znamenje: jer evo,
Zaharija 5
ja øu uçiniti da doåe sluga moj, 1 Opet sam podigao oçi svoje i gledao,
“mladica”. i gle, bio je tu svitak knjige, æto leti.
9 Jer gle, na kamen, koji sam metnuo 2 Upita me: “Æto vidiæ?” Ja odgovorih:
pred Joæuu - na taj jedan kamen “Vidim svitak knjige, æto leti, dvadeset
upravljeno je sedam oçiju - na njega øu
lakata dug i deset lakata æirok.”
ja urezati crteœ, govori Gospod nad 3 On mi reçe: “To je prokletstvo, koje
vojskama, i utamanit øu krivnju one izaåe na svu zemlju, jer svaki
zemlje u jedan dan. kradljivac istrijebit øe se po njemu
10 U onaj dan, govori Gospod nad odavde, i svaki krivokletnk istrijebit øe
vojskama, pozivat øete jedan drugoga se po njemu odavde.
pod vinovu lozu i pod smokvu. 4 ‘Ja øu ga pustiti’, govori Gospod nad
vojskama, ‘da prodre u kuøu
Zaharija 4 kradljivcu i u kuøu onomu, koji se
1 Tada anåeo, koji je govorio s mnom, kune krivo mojim imenom, i da mu
probudi me opet kao çovjeka, koji se stoji usred kuøe i da je uniæti zajedno
663 Zaharija
s drvljem i kamenjem.’” 14 A kruna neka ostane u hramu
5 Tada pristupi anåeo, koji je govorio s Gospodnjem u çast Heldaju, Tobiji i
mnom, i reçe mi: “Podigni oçi svoje i Jedaji i za spomen gostoljubivosti sina
vidi, æto se pomalja!” Sefanijina!
6 Ja upitah: “æto je to” On odgovori: “To 15 Koji stanuju u daljini, doøi øe i gradit
je efa, æto se pomalja.” Tada reçe: “Tako øe na hramu Gospodnjem, i spoznat
je velika krivnja njihova u svoj zemlji.” øete, da me je Gospod nad vojskama
7 I gle, podizao se olovni zaklopac, i poslao k vama. To øe se dogoditi, ako
jedna je œena sjedila u efi. posluæate glas Gospoda, Boga
8 On reçe: “To je bezboœnost”, i baci je svojega.”
opet natrag u efu, a na otvor pribije
onaj olovni zaklopac. Zaharija 7
9 Opet sam podigao oçi svoje i gledao. 1 U çetvrtoj godini kralja Darija doåe
Gle, pojavile se dvije œene, i vjetar je bio rijeç Gospodnja Zahariji, çetvrtoga
u krilima njihovim - imale su naime dana devetog mjeseca, u mjesecu
krila kao u rode -. One ponesoæe efu Kisleva.
izmeåu zemlje i neba. 2 Tada je naime Betel bio poslao
10 Onda ja upitah anåela, koji je Æarezera i Regem-Meleka sa svojim
govorio s nmom: “Kamo nose tu efu?” ljudima, da umilostive Gospoda
11 On mi odgovori: “Hoøe da sagrade 3 I da sveøenicima, koji su pripadali
œeni kuøu u zemlji Æinearu, kad se hramu Gospoda nad vojskama, i
napravi, postavit øe je tamo na svoje prorocima uprave ovo pitanje:
mjesto.” “Moramo li u petom mjesecu drœati
dan œalosti s postom, kako smo to
Zaharija 6 çinili veø toliko godina?
1 Opet sam podigao oçi svoje i gledao. 4 Tada mi doåe rijeç Gospoda nad
Gle, pojavila se çetvera ratna kola vojskama:
izmeåu dvije gore, a gore su bile od 5 “Objavi svemu narodu zemaljskom i
mjedi. sveøenicima: ‘Kad ste postili i tugovali
2 U prvim su kolima bili konji riåi, u u petom i u sedmom mjesecu veø
drugim konji crni, sedamdeset godina, je li ste moœda
3 U treøim u konji bijeli, a u çetvrtim postili za me?
kolima konji æareni, jaki. 6 I kad jedete i pijete, nijeste li tada vi,
4 Upitao sam anåela, koji je govorio s koji jedete i pijete?”
mnom: “Tko su to, gospodaru u moj?” 7 Nijesu li to rijeçi, æto ih je Gospod dao
5 Anåeo mi odgovori: “Ovi izlaze u çetiri propovijedati preko prijaænjih
smjera neba, izakako su stajali pred proroka, kad je joæ Jerusalem bio
Gospodom sve zemlje. naseljen i u miru bio zajedno sa svim
6 Kola s konjima crnim idu u zemlji gradovima naokolo, i kad su joæ bile
sjevernu, i bijeli iza njih dolaze ovamo. naseljene juœna zemlja i nizina?
Konji æareni idu u zemlju juœnu. 8 I rijeç Gospodnja doåe Zahariji:
7 Riåi izlaze i hoøe da prolaze zemlju.” 9 “Ovako govori Gospod nad vojskama:
On reçe: “Sada idite, i prolazite zemlju!” Vræite sud pravedno i iskazujte jedan
I oni poçeæe prolaziti zemlju. drugome ljubav i milosråe!
8 Tada mi on doviknu ovo: “Vidi, koji 10 Ne pritiskujte udovica i sirota,
idu u zemlju sjevernu, naseljavaju stranaca i siromaha i ne ne mislite
duh moj u zemlji sjevernoj. niæta zlo jedan drugome u srcu svom!”
9 Tada mi doåe rijeç Gospodnja: 11 Ali nijesu htjeli sluæati, bili su
10 “Uzmi darove prognanika, od tvrdovrati i zatisnuli su uæi svoje, da ne
Heldaja, od Tobije i od Jedaje - idi onaj çuju.
dan u kuøu Josije, sina Sefanijina, 12 Uçinili su srce svoje tvrdo kao
kamo oni doåoæe iz Babilona! kremen, da na çuju naputaka i pouka,
11 Uzmi dakle srebro i zlato, naçini iz koje im je bio naloœio Gospod nad
toga krunu i metni je na glavu velikom vojskama duhom svojim preko
sveøeniku Joæui sinu Josadakovu, proroka prijaænjih. I tako doåe silan
12 I reci mu: “‘Ovako veli Gospod nad sud gnjeva od Gospoda nad vojskama.
vojskama: Gle, çovjek, “mladica” je ime 13 Kao æto oni nijesu Sluæali, kad ih je
njegovo! Pod njim øe proklicati, i on øe on zvao, “isto tako”, govori Gospod nad
sagraditi hram Gospodnji. vojskama, “zvat, øe oni a da ih ja ne
13 Jest, on øe sagraditi hram uzasluæam.
Gospodnji. Veliçanstvo ga resi. Na 14 I tako sam ih razasuo meåu sve
svojemu øe prijestolju sjediti i vladati narode, kojih prije nijesu poznavali.
bit øe sveøenik na svojemu prijestolju, Iza njihova odlaska zemlja je bila
i mir øe biti meåu obadvjema. opustoæena, tako da viæe nitko nije
Zaharija 664
hodio u njoj. Tako su krasnu zemlji namislio da iskaœem dobro
pretvorili u pustoæ. Jerusalemu i kuøi Judinoj. Ne bojte se!
16 Ovo je, æto imate çiniti: govorite
Zaharija 8 jedan drugome istinu! Sudite na
1 Tada doåe rijeç Gospoda nad vratima na svojim vjerno i mirno!
vojskama ovako govoreøi: 17 Nitko neka ne misli proti drugome
2 “Ovako veli Gospod nad vojskama: zlo u srcu svojemu! Ne ljubite krive
Revnujem za Sion œarkom revnoæøu i zakletve, jer na sve to mrzim govori
raspaljen sam zbog njega œestokim Gospod.
gnjevom.” 18 Doåe mi rijeç Gospoda nad
3 “Ovako veli Gospod: Vraøam se vojskama:
natrag na Sion i opet øu stanovati u 19 “Ovako veli Gospod nad vojskama:
Jerusalemu, i Jerusalem øe se zvati Post u çetvrtom, petom, sedmom i
Grad vjernosti i gora Gospoda nad desetom mjesecu neka se za kuøu
vojskama ‘Sveta gola’.” Judinu obrati u radost i veselje i u
4 “Ovako veli Gospod nad vojskama: svetkovine vesele! Samo morate ljubiti
Opet øe starci i starice sjediti po i istinu i mir.”
ulicama jerusalemskim; svatko ima 20 “Ovako veli Gospod nad vojskama.
svoj ætap u ruci zbog punine dana Jedanput øe dolaziti narodi i
œivota. stanovnici mnogih gradova.
5 I ulice gradske bit øe opet pune ne 21 Stanovnici jedinoga grada dolazit øe
djeçaka i djevojaka, æto øe se igrati po k onima drugoga i govorit øe: ‘Iøi øemo
ulicama. tamo da umilostivimo Gospoda i da
6 “Ovako veli Gospod nad vojskama: traœimo Gospoda nad vojskama! I ja øu
Ako se to, æto øe se dogoditi u one dane, poøi.’
çini çudno ostatku toga naroda, zar da 22 “Mnogobrojni narodi i mnoga
to bude çudno i u mojim oçima? govori plemena doøi øe da traœe Gospoda nad
Gospod nad vojskama. vojskama i da umilostive Gospoda.”
7 “Ovako veli Gospod nad vojskama: 23 “Ovako veli Gospod nad vojskama: U
Evo, ja oslobaåam narod svoj iz zemlje one øe dane deset ljudi od svih jezika
istoka sunca i iz zemlje njegova zapada neznaboœaçkih naroda uhvatiti
8 I dovodim ih kuøi. Oni øe opet jednoga Judejca za skut i reøi:
stanovati u Jerusalemu i bit øe moj “‘Hoøemo da idemo s vama; jer smo
narod, i ja øu biti njihov Bog u vjernosti çuli, da je Bog s vama.’”
i pravednosti.”
9 “Ovako veli Gospod nad vojskama: Zaharija 9
Ohrabrite se, koji sluæate u ove dane 1 Presuda. Rijeç Gospodnja doåe na
ova obeøanja iz usta proroka, naime u zemlju Hadrak i spusti se na Damask.
dan, kad se poloœio temelj gradnji kuøe Jer Gospod ima oko na ljude, na sva
Gospoda nad vojskama, hrama! plemena Izraelova,
10 Jer prije ovih dana nije bilo plaøe za 2 I na Hamat, æto im je na meåi, na Tir
rad ljudi ni plaøe za œivinçe. Tko je i Sidon, jer su veoma mudri.
izlazio i ulazio, nije bio siguran od 3 Tir je sebi sagradio bedem i
neprijatelja: zavadio sam sve ljude nagomilao srebra kao praha i zlata kao
meåu se. po putu blata.
11 A sada neøu viæe biti kao u prijaænje 4 Gle, Svemoguøi osvojit øe ga i bedem
dane ostatku toga naroda, govori njegov sruæiti u more. On sam izgorjet
Gospod nad vojskama. øe ognjem.
12 Nego øe usjev biti siguran. Vinova øe 5 Aækelon gleda i dræøe, i Gaza strepi
loza nositi plod svoj, i zemlja øe raåati jako, Ekron isto tako; jer ga osramoti
rod svoj. Nebo øe davati rosu svoju, i nadanje njegovo. Kralj mora
sve øu to pridijeliti ostatku toga uzmaknuti iz gaze. U Aækelonu ne
naroda. stanuje viæe nitko.
13 l kao æto ste prije bili kletva meåu 6 Smjesa ljudi naseli se u Aædodu.
narodima, kuøo Judina i kuøo “Slomit øu ponos Filistejaca.
Izraelova, tako øu vam sada pribaviti 7 Uzet øu mu krv njegovu iz usta, gad
spasenje, da budete blagoslov. Ne njegov iz zuba njegovih. Ali øe i od njih
bojte se, ohrabrite se! ostati jedan ostatak Bogu naæemu i bit
14 Jer ovako veli Gospod nad vojskama øe kao Jedna porodica u Judi, i Ekron
“Kao æto sam bio namislio da vam øe vrijediti kao Jebuseji.
uçinim zlo, kad su me hili razgnjevili 8 Tada øu opkoliti kuøu svoju za
oci vaæi,” govori Gospod nad vojskama, obranu proti vojsci, proti svima, æto
“i nijesam to poœalio. dolaze i odlaze. Neøe viæe dolaziti na
15 Isto sam tako sad u ove dane njih nastojnik; jer øu sad ja nastojati
665 Zaharija
svojim oçima.” pomoø kuøi Josipovoj. Dovest øu ih
9 Raduj se glasno, køeri sionska! Kliçi, natrag i smilovat øu se njima, i bit øe
køeri jerusalemska! Evo, kralj tvoj mi, kao da ih nijesam nikada odbacio,
dolazi k tebi, pravedan i kao spasitelj, jer sam ja Gospod, Bog njihov, i usliæit
pun poniznosti. Jaæe na magarcu, na øu ih,
magaretu, mladetu magariçinu. 7 Oni od Efraima bit øe kao junaci, i kao
10 “Iz Efraima uklonit øu bojna kola, i od vina bit øe im srce veselo. Djeca
konja iz Jerusalema. Bit øe uniæteni i njihova radosno øe to vidjeti. Srce øe
lukovi ubojiti.” Jer øe on navijestiti mir im se radovati u Gospodu.
narodima. Vlast øe njegova dosezati od 8 Domamit øu ih i skupit øu ih; jer hoøu
mora do mora, od Eufrata do krajeva da ih izbavim. Oni øe postati tako
zemlje. mnogobrojni, kao æto su bili prije.
11 Zbog krvnoga zavjetu, æto sam ga 9 Ja sam ih razasuo meåu narode, ali
sklopio s tobom, oslobodit øu suœnje øe se u dalekoj zemlji spomenuti
tvoje iz jame bezvodne. mene. Oni øe ostati na œivotu sa
12 Vratite se k tvråavi, suœnji puni sinovima svojim i onda øe se vratiti
nadanja! Joæ ti danas javljam: “Vratit natrag.
øu ti dvojinom. 10 Dovest øu ih natrag iz zemlje Egipta,
13 Jer zapinjem sebi Judu kao luk, skupit øu ih iz Asirije i dovest øu ih u
punim ga Efraimom i vitlam sinove zemlju Gilead i na Libanon. Neøe biti
tvoje, Sione, na sinove tvoje, Javane, i dosta mjesta za njih.
uçinit øu te maçem junaçkim.” 11 On øe iøi preko mora iz Egipta.
14 Tada øe se Gospod pokazati nad Razbit øe vale u moru, sve øe dubine
njima. Strijela øe njegova izaøi kao Nilu presahnuti. Slomit øe se ponos
munja. Svemoguøi Gospod zatrubit øe Asirije. Œezlo øe se Egiptu oduzeti.
u trubu i doæumit øe u vihorima 12 Ojaçit øu ih u Gospodu: oni øe hoditi
Temana. u ime njegovo”, govori Gospod.
15 Gospod nad vojskama zaklanjat øe
ih. Oni øe œderati praøkare gazit øe ih, Zaharija 11
pit øe krv njihovu kao vino, bit øe toga 1 Otvori, Libanone, vrata svoja, da ti
puni kao zdjele œrtvene, kao uglovi oganj proœdre cedre!
œrtvenika. 2 Jauçi, çemprese, jer padoæe cedri, jer
16 I Gospod, Bog njihov, udijelit øe im u su krasna stabla opustoæena! Jauçite,
onaj dan pobjedu kao stadu svojega hrastovi baæanskl, jer je sruæena
naroda. Oni su kao kamenovi u najguæøa æuma!
zlatnom vijencu na çelu, æto blistaju 3 Çuj, jauk pastira, jer je opustoæena
nad zemljom njegovom. sjajna paæa njihova! Çuj, rika lavova,
17 Jer kako je to sjajno, kako lijepo! Od jer je opustoæen jordanski krasni
œita øe rasti momci, od vina øe nicati guætik!
djevojke. 4 Ovako veli Gospod, Bog moj: “Pasi
ovce koje su odreåene za klanje,
Zaharija 10 5 Koje kolju kupci njihovi, a da ne
1 Molite Gospoda, za daœd u vrijeme morali to okajati, - a prodavci njihovi
kasnoga daœda, jer Gospod tvori govore: ‘Neka je blagoslovljen Gospod,
oblake i daje im daœd za svaku bilinu ja se obogatih!’ - i pastiri ih njihovi ne
na polju. œale!
2 Jer idoli govore samo laœ. Vraçi 6 Zato neøu viæe œaliti stanovnika
gledaju samo varku. Objavljuju zemaljskih, govori Gospod. “Ne,
niætave sne, daju vjetrenu utjehu. Zato svakoga øu predati u ruke njegova
moraju otiøi kao stado, sada su u bliœnjega i njegova kralja. Oni øe potrti
nevolji, jer ih ne pase nitko. zemlju, a ja neøu nikoga izbaviti iz
3 “Gnjev se moj raspalio na pastire. luku njihovih.
Pohaåam jarce predhodnjake, jer 7 l tako sam ja pasao ovce, æto su bik
Gospod nad vojskama pohaåa stado odreåene na klanje za trgovce ovaca, i
svoje i kuøu Judinu i uçini ih sebi u uzeo sam sebi dva pastirska ætapa.
ratu sjajnim konjem. Jedan sam nazvao ‘milost’, a drugi
4 Od njega je ugao, od njega kolje ‘slogu’. Tako sam pasao ovce,
æatorsko, od njega luk ubojiti, od njega 8 I uklonio sam ona tri pastira za
su sve vojskovoåe. mjesec dana, jer bili su mi dotuœili; i ja
5 Oni øe biti kao junaci, æto gaze sam njima bio mrzak.
neprijatelja u boju kao blato po 9 Tada sam rekao: “Neøu vas dulje viæe
ulicama. Oni se bore; jer je Gospod s pasti. Æto hoøe da umre, neka umre,
njima. Osramotit øe se jahaç i konj. æto hoøe da zaglavi, neka zaglavi! Æto
6 Uçinit øu jakom kuøu Judinu. Dat øu ostane, neka œderu jedna drugu!
Zaharija 666
10 Uzeo sam svoj ætap milost, i slomio jerusalemskih ne digne nad Judu.
ga, da prelomim savez svoj, æto sam ga 8 U onaj øe dan Gospod zaætititi
uçinio sa svim narodima. stanovnike jerusalemske. Najslabiji
11 Kada je bio dokinut u onaj dan, tada meåu njima bit øe u onaj dan kao
spoznaæe trgovci ovaca, æto su pazili David i kuøa Davidova kao Bog, kao
na me, da se je to dogodilo po naputku anåeo Gospodnji pred njima.
Gospodnjem. 9 U onaj øu dan gledati da uniætim
12 Tada sam im rekao: “Ako vam je svaki narod, koji dolazi proti
drago, dajte mi plaøu; ako li nije, onda Jerusalemu.
pustite! Oni mi platiæe trideset æekela 10 A na kuøu Davidovu i na stanovnike
kao plaøu. jerusalemske izlit øu duh milosti i
13 Tada mi reçe Gospod: “Baci je u molitve. Oni øe pogledati na mene,
hramsku blagajnu, tu sjajnu plaøu, kojega su proboli, i tugovat øe za njim,
kojom me procijeniæe! I uzeo sam tih kao æto se tuguje za prvoroåencem.
trideset æekela i bacio I ih u blagajnu u 11 U onaj øe dan biti tuœnjava velika u
kuøi Gospodnjoj. Jerusalemu kao tuœnjava u Hadad-
14 Onda sam slomio drugi ætap svoj Rimonu u dolini Megidu.
‘slogu’, da tako prelomim savez bratski 12 Tada øe tugovati zemlja, svaka
izmeåu Jude i Izraela. porodica za se: porodica kuøe
15 Tada mi reçe Gospod: “Uzmi sebi joæ Davidove za se i œene njihove za se,
jedanput opravu bezumna pastira! porodica kuøe Natanove za se i œene
16 Jer evo, ja øu podignuti pastira u njihove za se,
zemlji, koji ne mari za ono, æto hoøe da 13 Porodica kuøe Levijeve za se i œene
pogine, koji ne traœi æto je zalutalo, ne njihove za se, porodica Æimejeva za se
lijeçi æto je skræeno, ne njeguje æto je œene njihove za se,
zdravo, jede meso od pretilih i papke 14 I sve druge porodice za se, porodica
im trga! za porodicu, i œene njihove za se.
17 Teæko loæemu pastiru, koji ostavlja
ovce! Suha bolest neka doåe na miæicu Zaharija 13
njegovu i na desno, oko njegovo! Neka 1 U onaj øe dan biti stvoren izvor kuøi
usahne miæica njegova, neka se ugasi Davidovoj i stanovnicima jerusalems-
oko njegovo!” kim proti grijehu i neçistoøi.
2 “U onaj øu dan”, govori Gospod nad
Zaharija 12 vojskama, “istrijebiti iz zemlje imena
1 Presuda. Rijeç Gospodnja o Izraelu. idolima, tako da se viæe ne spominju. I
Govori Gospod, koji je razapeo nebo, uçinit øu da iæçeznu iz zemlje laœni
osnovao zemlju i stvorio duh çovjeka u proroci i duh neçistoøe.”
nutrini njegovoj: 3 Htjedne li tko da izaåe kao laœni
2 “Evo, ja øu uçiniti Jerusalem çaæom prorok, reøi øe mu roditelji njegovi,
opojnom za sve narode unakolo; a ide otac i mati: “Nema ti dulje ostati na
se i proti Judi, kad se spsjeda œivotu; jer si govorio laœi u ime
Jerusalem. Gospodnje.” Probost øe ga roditelji
3 U onaj øu dan uçiniti Jerusalem vrlo njegovi, otac i mati, ako se pojavi kao
teækim kamenom za sve narode. Svi, laœan prorok.
koji ga diœu, satrt øe se, i ako se proti 4 U onaj øe se dan stidjeti laœni proroci
njemu skupljaju svi narodi zemaljski. svojih viåenja i proroçanstva. Neøe se
4 U onaj øu dan”, govori Gospod, viæe ogrtati u plaæteve dlakave, da
“uçiniti da svi konji budu plaæljivi i varaju.
njihovi jahaçi bezumni. Nad kuøom øu 5 Svaki øe reøi “Ja nijesam prorok; ja
Judinom bdjeti, a udarit øu sve konje sam samo oraç. Veø u mladosti mojoj
narodima sljepoøom. çovjek me je najmio za slugu.”
5 Tada øe knezovi Judini misliti u sebi: 6 Upitaju li ga onda: “Kakve su ti to
‘Snagu nalaze stanovnici Jerusalema brazgotine na prsima,” odgovara:
u Gospodu nad vojskama, Bogu “Udarili su me u kuøi mojih prijatelja.”
svojemu.’ 7 “Maçu, probudi se proti pastiru
6 U onaj øu dan uçiniti da knezovi mojemu, proti çovjeku, koji mi je
Judini budu kao œeravnica u drvlju, blizu!” govori Gospod nad vojskama,
kao ognjena zublja u stogu, œderat øe “Udarit øu pastira, da se razbjegnu
zdesna i slijeva sve narode unaokolo. A ovce. Tada øu okrenuti ruku svoju
Jerusalem øe i opet biti nastanjen na proti malima.
svojemu mjestu u Jerusalemu. 8 U svoj zemlji”, govori Gospod,
7 A najprije øe Gospod spasenje dati “istrijebit øe se i poginut øe dvije
æatorima Judinim, da se ponos kuøe treøine; a ostat øe u njoj jedna treøina.
Davidove i ponos stanovnika 9 Ovu øu treøinu metnuti u oganj i
667 Zaharija
pretopit øu je, kako se pretapa srebro, Tada neøe viæe biti prokletstva, nego øe
i oçistit øu je, kako se çisti zlato. Ona øe siguran biti Jerusalem.
tada zazvati ime moje, i ja øu je usliæiti 12 I ovo øe biti kazna, kojom øe Gospod
i reøi: ‘Ovo je moj narod’, a ona øe reøi: udariti sve narode, koji su vojevali na
‘Gospod je Bog moj.’” Jerusalem: On øe uçiniti da posahne
tijelo njihovo, dok joæ stoje na nogama
Zaharija 14 svojim. Oçi njihove posahnut øe u
1 Evo za Gospoda dolazi dan, kad øe se rupama svojim. Jezik njihov posahnut
razdijeliti plijen tvoj u sredini tvojoj. øe u ustima svojim.
2 Sve øu narode neznaboœaçke skupiti 13 Silan strah, od Boga poslan, bit øe
u boj proti Jerusalemu. Grad øe se meåu njima u onaj dan. Hvatat øe
osvojiti, kuøe se oplijeniti, œenama øe jedan ruku drugoga, ali øe se ruka
se sramota nanijeti. Polovina øe grada jednoga poginuti proti ruci drugoga.
morati otiøi u ropstvo; a ostatak 14 I Juda øe vojevati proti Jerusalemu,
naroda neøe se istrijebiti iz grada. Bogatstvo svih naroda unaokolo
3 Ne, Gospod øe se pojaviti i vojevat øe skupit øe se: zlato, srebro i odijelo u
na narode neznaboœaçke kao nekoø, vrlo velikoj mnoœini.
kad se je borio na dan bitke. 15 Isti kazneni sud pogodit øe i konje,
4 Noge øe njegove stati u onaj dan na mazge, deve, magarce i sve œivotinje,
Maslinskoj gori, koja leœi istoçno od æto budu u onim taborima, upravo
Jerusalema, i Maslinska øe se gora onako kao onaj kazneni sud.
raspasti po sredini na istok i zapad u 16 Tada øe svi, preostali od svih kolikih
dolinu silnu. Polovina øe gore uzmaøi naroda neznaboœaçkih, koji su iæli
na sjever, druga na jug. proti Jerusalemu, dolaziti od godine
5 Tada øete bjeœati u dolinu mojih gora; do godine da se poklone kralju,
jer øe dolina izmeåu gora dopirati do Gospodu nad vojskama, i da svetkuju
Azala, Bjeœat øete, kao æto ste nekoø blagdan sjenica.
bjeœali od potresa u dane kralja Uzije 17 A tko od plemena zemaljskih ne
Judina. Tada øe se pojaviti Gospod, htjedne dolaziti u Jerusalem da se
Bog moj, i svi sveti s njim, pokloni kralju, Gospodu nad
6 U onaj dan neøe viæe biti svijetla, vojskama, na njegovu zemlju neøe
samo studen i mraz. daœd padati.
7 Bit øe jedan jedini dan, koji je poznat 18 I ako narod Egipøana ne bi dolazio i
samo Gospodu, bez izmjene dana i ne bi se naæao, snaøi øe ga kazna,
noøi; i uveçe bit øe svjetlo, kojom øe Gospod udariti narode, koji
8 U onaj øe dan proteøi iz Jerusalema ne bi dolazili da svetkuju blagdan
voda œiva jedna polovina u istoçno, sjenica.
druga polovina u zapadno more. Tako 19 To øe biti kazna Egiptu i kazna svim
øe biti ljeti i zimi. narodima, koji ne bi dolazili da
9 I Gospod øe biti kralj nad svom svetkuju blagdan sjenica.
zemljom. U onaj øe dan biti Gospod 20 U onaj øe dan na zvonçiøima konja
jedini Bog. Njegovo øe ime jedino ime stajati natpis: ‘Sveto Gospodu!’
biti. Kuhinjski lonci u kuøi Gospodnjoj bit
10 U nizinu pretvorit øe se sva zemlja øe tako sveti kao ækropionice pred
od Gebe do Rimona s juga Jerusalemu. œrtvenikom.
A ovaj øe nadvisivati i naseliti se na 21 Svaki kuhinjski lonac u Jerusalemu
svojemu mjestu od vrata Benjami- i u Judi bit øe svet Gospodu nad
novih do mjesta prijaænjih vrata, do vojskama. Svi, koji doåu da œrtvuju,
vrata na uglu, i od kule Hananelove do uzimat øe ih i kuhat øe u njima. I u onaj
tijeska kraljeva. dan neøe viæe biti trgovaca u hramu
11 U njemu øe se stanovati sigurno. Gospoda nad vojskama.
668
Malahija
1 Presuda. Rijeç Gospodnja Izraelu govori Gospod.
preko Malahije. 14 “Proklet varalica, koji ima u svojemu
2 “Ljubim vas”, veli Gospod. “A vi pitate: stadu muæko œivinçe i, premda ga je
‘Kako nas to ljubiæ?’ Nije li Ezav brat zavjetovao Svemoguøemu, ipak
Jakovu?” govori Gospod. “Ali sam œrtvuje samo loæe; jer sam ja velik
ljubio Jakova kralj”, veli Gospod nad vojskama, “i
3 I mrzio sam na Ezava. Opustio sam ime je moje straæno meåu narodima
gore njegove. Baætinu njegovu predao neznaboœaçkim.
sam çagaljima pustinjskim.
4 Kada govori Edom: ‘Naæa je zemlja Malahija 2
opustoæena, ali øemo opet sagraditi 1 I sada dolazi vama, sveøenici, ovaj
ruæevine’, ovako veli Gospod nad naputak:
vojskama: ‘Neka oni grade, ali øu ja 2 Ako ne posluæate i od srca ne idete za
poruæiti. Oni øe se zvati “zemlja tim, da imenu mojemu dadnete çast,”
zloçina” i “narod, na koji se gnjevi veli Gospod nad vojskama, “tada øu
Gospod dovijeka”. pustiti na vas prokletstvo i pretvorit øu
5 Kad oçi vaæe to ugledaju, reøi øete: blagoslove vaæe u prokletstva. Jest,
“Velik je Gospod van preko meåa veø sam ih pretvorio u prokletstva, jer
Izraelovih.’” ih ne primiste k srcu.
6 “Sin poætuje oca i sluga gospodara 3 Evo, odbit øu vam miæicu i blato øu
svojega. Ako sam ja otac, gdje je çast vam sasuti u lice, blato svetkovina
moja? Ako sam gospodar, gdje je strah vaæih. K njemu øe vas smesti.
od mene?’ veli Gospod nad vojskama 4 Tada øete spoznati, da sam vam ja
vama, sveøenici, koji sramotite ime poslao ovu prijetnju kaznenu, da bi
moje. Pitate: ‘Kako smo mi to sramotili ostao moj zavjet s Levijem,” veli
ime tvoje?’ Gospod nad vojskama.
7 Prinosite neçisto jelo na mojemu 5 “Zavjet moj s njim bio je œivot i sreøa.
œrtveniku i joæ pitate: ‘Kako smo te Dao sam mu to, da me se boji, i on je
oskvrnili?’ Stim, æto mislite: ‘Stol je imao strahopoætovanje preda mnom i
Gospodnji preziran.’ priginjao se imenu mojemu.
8 Kad donosite slijepo œivinçe na œrtvu, 6 U ustima njegovim bio je zakon
nije li to dosta zlo? Kad prinosite istine, na usnama njegovim nije se
hromo ili bolesno, nije li to dosta zlo? naæla prijevara. U miru je i poætenju
Prinesi ga namjesniku svojemu, hoøe iæao preda mnom i mnoge je odvratio
li se on obradovati tomu i milostivo te od grijeha.
primiti?”, veli Gospod nad vojskama. 7 Jer se gleda na usne sveøenikove; u
9 “Zato umilostivite Boga, da nas primi njegovim se ustima traœi pouka i
milostivo! Iz ruke vaæe tako mu je uputa; jer je on glasnik Gospoda nad
davano. Moœe li on tada biti milostiv vojskama.
prema vama?”, govori Gospod nad 8 A vi ste zaæli s puta i mnoge ste uçinili
vojskama. da se spotiçu o zakon i pokvarili ste
10 “Tko je meåu vama, koji bi zatvorio zavjet s Levijem”, veli Gospod nad
vrata i zapalio oganj na mojemu vojskama.
œrtveniku ni za æto? Nijeste mi mili”, 9 “Zato i ja vas çinim prezrenim i
veli Gospod nad vojskama, “i ne mogu niskim kod svega naroda, jer se nijeste
primiti œrtve iz vaæe ruke. drœali mojih putova i kod primjene
11 Jer od istoka sunca do zapada zakona gledate na osobu.”
njegova veliko øe biti ime moje meåu 10 Nije li nam svima jedan isti otac?
narodima, i posvuda øe se œrtvovati Nije li nas stvorio jedan isti Bog? Zaæto
imenu mojemu i prinosit øe se çist onda radimo nevjerno jedan proti
prinos, jer øe veliko biti ime moje meåu drugomu i skvrnimo zavjet otaca
narodima,” veli Gospod nad vojskama. svojih?
12 “A vi ga skvrnite, kad govorite: ‘Stol 11 Nevjeran je bio Juda. Gad se je çinio
je Gospodnji oneçiæøen, i æto dolazi s u Izraelu i u Jerusalemu; jer je skvrnio
njega, prezirno je.’ Juda svetiæte Gospodnje, koje je on
13 Govorite: Kolika muka!’ i raspirujete ljubio, i œenio se je køerju tuåega boga.
oganj njegov”, govori Gospod nad 12 Neka Gospod istrijebi iz æatora
vojskama. “Prinosite ugrabljeno ili Jakovljevih çovjeka, koji çini tako,
hromo i bolesno kao œrtvu. Zar da to s jamca i svjedoka, i svakoga, koji
dopadanjem primam iz vaæe ruke?”, œrtvuje Gospodu nad vojskama!
669 Malahija
13 Drugi put çinite ovo: Pokrivate varate vi, sav narod.
œrtvenik Gospodnji suzama, plaçem i 10 Donosite svu desetinu u spreme, da
uzdasima, jer on viæe ne gleda bude hrane u mojemu hramu!
milostivo œrtava i ne prima darova iz Okuæajte me ipak u tom”, veli Gospod
vaæe ruke. nad vojskama, neøu li vam otvoriti
14 Pitate: ‘Zaæto to?’ Samo zato, jer je prozore neba i izliti na vas blagoslov
Gospod bio svjedok izmeåu tebe i œene izobilja!
mladosti tvoje, kojoj si ti sada prelomio 11 Protjerat øu vam proœdrljivca, da
vjernost, premda je bila drugarica vam ne uniæti roda u njivi. Vinova loza
tvoja, vjerena œena tvoja, po savezu. u polju neøe ostati nerodna”, veli
15 Tako ne radi nitko, koji joæ ima Gospod nad vojskama.
kakav ostatak od duha Boœjega. A æto 12 “Svi øe vas narodi slaviti sretnima,
traœi Jedan? Sjeme Boœje! Çuvajte jer ste zemlja meni mila, veli Gospod
Duha Boœjega, kojega imate! Ne radite nad vojskama,
nevjerno na œeni mladosti svoje! 13 “Preveø su preuzetne rijeçi vaæe na
16 “Jer je otpuætanje œena meni mrsko, me”, veli Gospod nad vojskama.
veli Gospod, Bog Izraelov, “i tako “Pitate: ‘Æto govorimo meåu se na
nasiljem pokriva odjeøu svoju”, govori tebe?’
Gospod nad vojskama. “Zato pripazite 14 Govorite: ‘Bogu sluœiti ne donosi
na duha svojega i ne radite nevjerno!” nikakve koristi. Kakvu imamo korist,
17 Rijeçima svojim uvrijedili ste æto drœimo zapovijedi njegove? Æto u
Gospoda i joæ pitate: ‘Kako smo ga to œalosti hodimo pred Gospodom nad
uvrijedili?’ Eto stim, æto govorite: vojskama?
‘Svaki, koji çini zlo, dobar je u oçima 15 Jest, zlikovce moramo slaviti
Gospodnjim; takvi su mu mili’ ili ‘Gdje sretnima. Zloçincima je dobro. Kad
je Bog suda?’ iskuæavaju Boga, izlaze bez kazne.’”
16 Kad su se koji se Bogobojazni meåu
Malahija 3 se svjetovali, pogledao je to Gospod i
1 “Evo, ja æaljem glasnika svojega, da çuo, i napisala se knjiga spomenica
pripravi put preda mnom. Iznenada øe pred njim za one, koji se boje Gospoda
doøi k svojemu hramu vladalac, i ætuju ime njegovo.
kojega œelite, glasnik zavjeta, kojega 17 “Oni pripadaju meni”, veli Gospod
traœite. Evo, on øe doøi, veli Gospod nad nad vojskama, “u dan, æto ga spremam,
vojskama. kao svojina moja! Prijazno øu postupati
2 “Ali tko øe podnijeti dan dolaska s njima, kao æto otac postupa sa sinom
njegova? Tko øe se odrœati, kad se on svojim, koji sluœi u njega.
pojavi? Jer je on kao oganj talioca, kao 18 Tada øete opet vidjeti razliku
luœina bjeljara. izmeåu pravednika i bezboœnika,
3 Tada øe on sjesti, taliti i çistiti srebro. izmeåu onoga, koji sluœi Bogu, i onoga,
Çistit øe sinove Levijeve, çistit øe ih kao koji mu ne sluœi.
zlato i srebro, da prinose prave œrtve Malahija 4
Gospodu. 1 Jer evo, dolazi dan, koji gori kao peø.
4 Tada øe Gospoda opet obradovati Tada øe svi zlikovci i svi zloçinci biti
œrtva Jude i Jerusalema kao u dane kao strnjika. Spalit øe ih dan, koji
proælosti i kao u prijaænjim godinama. dolazi”, veli Gospod nad vojskama. “Ni
5 Doøi øu k vama na sud i brzo øe ustati korijena ni grane neøe im ostaviti.
kao tuœilac proti vraçarima i preljubo- 2 A vama, koji smjerno çastite ime
çincima, proti krivokletnicima i moje, ogranut øe sunce spasenja, æto
tlaçiteljima najamnika i udovica i krije zdravlje pod krilima svojim. Vi
sirota i proti onima, koji bez straha øete tada izaøi i poskakivati kao teoci,
izvrøu pravo stranaca, veli Gospod nad æto su stajali u ætali.
vojskama. 3 Tada øete pogaziti bezboœnike, jer øe
6 “Jer ja, Gospod, nijesam se promi- oni biti kao prah pod stopama vaæim u
jenio, i vi nijeste prestali biti sinovi dan, æto ga spremam, veli Gospod nad
Jakovljevi. vojskama.
7 Od dana otaca svojih vi ste odstupili 4 “Sjeøajte se zakona sluge mojega
od uredaba mojih i nijeste ih viæe drœali, Mojsija, kojemu sam dao na Horebu za
Vratite se k meni, i ja øu se vratiti k svega Izraela propise i zakone!
vama!” veli Gospod nad vojskama. 5 Evo, ja øu vam poslati proroka Iliju,
“Pitate: ‘U çem da se vratimo?’ prije nego doåe veliki i straæni dan
8 Smije li çovjek varati Boga, a vi mene Gospodnji.
varate i joæ pitate: ‘U çem da smo te 6 On øe obratiti srca otaca k sinovima,
varali?’ Eto, u desetini i u prinosu. i srca sinova k ocima, da ne doåem i ne
9 Prokletstvom ste optereøeni; jer me udarim zemlju prokletstvom.”
670
NOVI ZAVJET
Naæega Gospodina
i Spasitelja
Isusa Krista
671
Evanåelje po Mateju
Matej 1 22 Ovo se sve dogodi, da se ispuni, æto
1 Rodoslovlje Isusa Krista sina je rekao Gospodin preko proroka:
Davidova, sina Abrahamova. 23 “Eto, djevica øe zaçeti i roditi sina, i
2 Abrahamu se rodi Izak, Izaku se rodi dat øe mu se ime Emanuel”, to znaçi
Jakov, Jakovu se rodi Juda i braøa “Bog s nama”.
njegova, 24 Josip ustade od sna i uçini, kao æto
3 Judi se rodi Peres i Zerah s Tamarom, mu je bio zapovjedio anåeo Gospodnji.
Peresu se rodi Hesron, Hesronu se rodi On uze k sebi œenu svoju.
Ram, 25 Ali je ne spoznade, dok ne rodi sina
4 Ramu se rodi Aminadab, Aminadabu svojega, prvoroåenca. I dade mu ime
se rodi Nahæon, Nahæonu se rodi Isus.
Salmon,
5 Salmonu se rodi Boaz s Rahabom, Matej 2
Boazu se rodi Obed s Rutom, Obedu se 1 Kad se je Isus u dane kralja Heroda
rodi Jesej, bio rodio u Betlehemu u Judeji, doåoæe
6 Jeseju se rodi kralj David. Davidu se mudraci od istoka u Jerusalem i
rodi Salomon sa œenom Urijinom, upitaæe:
7 Salomonu se rodi Roboam, Roboamu 2 “Gdje je novoroåeni kralj œidovski?
se rodi Abija, Abiji se rodi Asa, Vidjesmo njegovu zvijezdu na istoku i
8 Asi se rodi Joæafat, Joæafatu se rodi doåosmo da mu se poklonimo.”
Joram, Joramu se rodi Uzija, 3 Kad je to çuo kralj Herod, uplaæi se on
9 Uziji se rodi Jotam, Jotamu se rodi i s njim sav Jerusalem.
Ahaz, Ahazu se rodi Ezekija, 4 On skupi sve glavare sveøeniçke i
10 Ezekiji se rodi Manaseh, Manasehu knjiœevnike narodne i upita ih, gdje bi
se rodi Amon, Amonu se rodi Josija, se imao roditi Krist.
11 Josiji se rodi Jehonija i braøa 5 Oni mu odgovoriæe: “U Betlehemu u
njegova u vrijeme odvoåenja u Judeji; jer ovako stoji pisano kod
Babilon. proroka:
12 Poslije odvoåenja u Babilon: 6 Ti, Betleheme, u zemlji Judinoj,
“Jehoniji se rodi æealtiel, æealtielu se nipoæto nijesi najmanji meåu
rodi Zerubabel, kneœevskim gradovima Judinim, jer iz
13 Zerubabelu se rodi Abiud, Abiudu se tebe ima izaøi knez, koji øe vladati
rodi Elijakim Elijakimu se rodi Azor, narodom mojim Izraelom.”
14 Azoru se rodi Sadok, Sadoku se rodi 7 Tada Herod tajno dozva k sebi
Akim, Akimu se rodi Elijud, mudrace i toçno ih ispita za vrijeme,
15 Elijudu se rodi Eleazar, Eleazaru se kad im se je pojavila zvijezda.
rodi Matan, Matanu se rodi Jakov, 8 Onda ih uputi u Betlehem i reçe:
16 Jakovu se rodi Josip, muœ Marije. Od “Idite tamo i raspitajte briœno za dijete.
nje se rodi Isus, koji se zove Krist. çim ga naåete, javite mi; tada øu i ja
17 Tako je od Abrahama do Davida doøi i pokloniti mu se.”
svega çetrnaest koljena, od Davida do 9 Oni posluæaæe kralja i onda zaputiæe.
odvoåenja u Babilon çetrnaest I gle, zvijezda, koju su bili vidjeli na
koljena, i od odvoåenja u Babilon do istoku, iæla je pred njima, dok nije
Krista çetrnaest koljena. napokon stala nad mjestom, gdje je
18 Roåenje Isusa Krista bilo je ovako: bilo djeteæce.
Kad je njegova majka Marija bila 10 Kad vidjeæe zvijezdu, obradovaæe se
zaruçena s Josipom, naåe se, da je bila veoma.
zaçela po Duhu Svetom, joæ prije nego 11 Oni stupiæe u kuøu i vidjeæe dijete s
se sastaæe. Marijom, materom njegovom. Oni
19 A Josip, muœ njezin, bio je pravedan padoæe niçice i pokloniæe mu se. Tada
i nije htio da je sramoti javno, i tako je otvoriæe blago svoje i prinesoæe mu
namislio da je otpusti tajno. darove svoje: zlato, tamjan i smirnu.
20 Dok se je on bavio s tom miælju, javi 12 U snu primiæe naputak, da se ne
mu se u snu anåeo Gospodnji i reçe: vraøaju k Herodu. Zato se vratiæe
“Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k drugim putom u svoju zemlju.
sebi Mariju, œenu svoju; jer æto se je 13 Kad su bili otiæli, javi se Josipu u snu
zaçelo u njoj, od Duha je Svetoga. anåeo Gospodnji i reçe: “Ustani, uzmi
21 Ona øe roditi sina, kojemu øeæ dijete i mater njegovu i bjeœi u Egipat!
nadjenuti ime Isus; jer øe on izbaviti Ostani ondje, dok ti ne reknem, jer øe
narod svoj od grijeha njegovih.” Herod traœiti dijete, da ga pogubi.”
Evanåelje po Mateju 672
14 Tada on ustade, uze joæ u noøi dijete 11 Ja vas krstim samo vodom, da se
i mater njegovu i ode u Egipat. obratite. A onaj, koji dolazi za mnom,
15 Ondje ostade do smrti Herodove. moøniji je od mene. On øe vas krstiti
Tako se je imalo ispuniti, æto je bio Duhom Svetim i ognjem.
rekao Gospodin preko proroka: “Iz 12 Vijaçom u ruci on øe oçistiti gumno
Egipta dozvah sina svojega.” svoje; skupit øe pæenicu u svoju
16 Kad je Herod vidio, da je prevaren od œitnicu, a pljevu øe spaliti ognjem
mudraca, razgnjevi se vrlo. On dade u neugasivim.”
Betlehemu i u svoj okolini njegovoj 13 Tada doåe Isus iz Galileje na Jordan
poubijati sve djeçake od dvije godine i k Ivanu, da se dadne krstiti od njega.
niœe - prema vremenu, æto ga je bio 14 Ali Ivan, htjede da ga odvrati od toga
istraœio od mudraca. i reçe: “Ja bih trebao da budem kræten
17 Tada se ispuni rijeç proroka od tebe, a ti dolaziæ k meni?”
Jeremije, koji govori: 15 Isus mu odgovori: “Samo pripusti to!
18 “U Rami se çuje tuœba, mnogi plaç i Dolikuje nam, da ispunimo sve, æto je
jauk: Rahela plaçe za djecom svojom i pravo.” Tada ga pripusti.
neøe da se utjeæi, jer ih viæe nema.” 16 Kad se je bio Isus pokrstio, izaåe
19 Kad je bio umro Herod, javi se anåeo odmah iz vode. Tada mu se otvoriæe
Gospodnji u snu Josipu u Egiptu nebesa. On vidje Duha Boœjega gdje
20 I reçe: “Ustani, uzmi dijete i mater silazi kao golub i dolazi na njega.
njegovu i idi u zemlju Izraelovu, jer su 17 I glas s neba povika: “Ovo je Sin moj
pomrli, koji su traœili œivot djeteta.” ljubljeni, koji se dopada meni.”
21 Tada on ustade, uze dijete i mater
njegovu i ode u zemlju Izraelovu. Matej 4
22 Ali kad je çuo, da Arhelaj vlada u 1 Tada Isusa odvede Duh u pustinju,
Judeji mjesto svojega oca Heroda, da ga kuæa åavao.
Poboja se onamo iøi. Po naputku, æto 2 Postio je çetrdeset dana i çetrdeset
ga primi u snu, ode u pokrajinu noøi. Tada ogladnje.
Galileju 3 Onda pristupi k njemu kuæaç i reçe:
23 I nastani se u gradu, koji se zove “Ako si Sin Boœji, zapovjedi, da ovo
Nazaret. Tako se je imala ispuniti rijeç kamenje postane kruh!”
proroka: “Zvat øe se Nazareøanin.” 4 On mu odgovori: “Stoji pisano: çovjek
ne œivi samo o kruhu, nego o svakoj
Matej 3 rijeçi, æto dolazi iz usta Boœjih.”
1 U one dane pojavi se Ivan Krstitelj, i 5 Tada ga uze åavao sobom u Sveti
propovijedao je u pustinji judejskoj: grad, postavi ga navrh hrama
2 “Obratite se; jer je blizu kraljevstvo 6 i reçe mu: “Ako si Sin Boœji, baci se
nebesko.” dolje, jer stoji pisano: Anåelima svojim
3 Na njega naime misli prorok Izaija, naloœio je za tebe. Oni øe te nositi na
kad veli: “Glas onoga, æto viçe u rukama svojim, da ne zapneæ za
pustinji: Popravite put Gospodnji! kamen nogom svojom.”
Poravnajte staze njegove!” 7 Isus mu reçe: “Stoji i pisano: “Ne
4 Ivan je nosio haljinu od dlake devine kuæaj Gospodina, Boga svojega!”
i pojas koœan oko bedara svojih. Hrana 8 Tada ga uze åavao sobom na goru
je njegova bila skakavci i med divlji. vrlo visoku. Tamo mu pokaza sva
5 Tada je izlazio k njemu Jerusalem, kraljevstva svijeta s krasotom
sva Judeja i sva okolina jordanska. njihovom
6 Ori su se dali u Jordanu krstiti od 9 i reçe mu: “Sve ovo dat øu tebi, ako
njega i priznavali su pritom grijehe padneæ niçice i pokloniæ mi se.”
svoje. 10 Tada mu zapovjedi Isus: “Odstupi,
7 Kad je on vidio i mnoge farizeje i sotono! Stoji pisano: “Gospodinu,
saduceje gdje dolaze na njegovo Bogu svojemu, klanjaj se i njemu
krætenje, reçe im: “Vi leglo zmijino! Tko jedino sluœi!”
vas je uputio, da biste mogli umaøi 11 Tada ga ostavi åavao, i gle, anåeli
gnjevu æto dolazi? pristupiæe, i sluœili su mu.
8 Donesite dakle rod dostojan 12 Kad je çuo Isus, da je Ivan zatvoren,
obraøenja! skloni se u Galileju.
9 Jer ne mislite da smijete govoriti: Mi 13 Ostavi Nazaret i nastani se u
imamo Abrahama sa oca, jer vam Kafarnaumu primorskom, u podruçju
kaœem: Bog moœe od kamenja ovoga Zebulunovu i Naftalijevu.
podignuti djecu Abrahamu. 14 Tako se je imala ispuniti rijeç
10 Veø je sjekira stavljena na korijen proroka Izaije:
drveøu. Svako drvo, koje ne rada dobra 15 “Zemlja Zebulunova i zemlja
roda, sijeçe se i u oganj se baca. Naftalijeva, kraj prema moru, s one
673 Evanåelje po Mateju
strane Jordana, pokrajina plaøa vaæa na nebesima, jer su isto
neznaboœaçka: tako progonili i proroke prije vas.
16 Narod, koji sjedi u tami, vidi 13 Vi ste sol zemlji. Ako li sol obljutavi,
svjetlost veliku; nad onima koji stoje u çim øe se onda osoliti? Ne valja viæe ni
zemlji smrtne sjene, sja svjetlost.” za æto; izbacuje se i ljudi je pogaze.
17 Otada poçne Isus propovijedati. 14 Vi ste svjetlost svijetu. Grad, koji
Njegova je vijest bila: “Obratite se; jer je stoji na gori, ne moœe se skriti.
blizu kraljevstvo nebesko.” 15 Niti se uœiœe svijeøa i meøe pod sud,
18 Kad je iæao pokraj mora nego na svijeønjak. Tada svijetli svima
Galilejskoga, vidje, kako dva brata, u kuøi.
Simon, koji se zove Petar, i njegov brat 16 Tako neka se svijetli svjetlost vaæa
Andrija, baciæe mreœu svoju u more. pred ljudima, da vide vaæa dobra djela
Oni su bili ribari. i slave Oca vaæega na nebesima.
19 On im reçe: “Hajdete za mnom! 17 Ne mislite, da sam doæao ukloniti
Uçinit øu vas lovcima ljudi.” zakon ili proroke. Nijesam doæao da ih
20 Smjesta ostaviæe oni mreœe svoje i uklonim, nego da ih ispunim.
poåoæe za njim. 18 Jer zaista, kaœem vam: Dok stoji
21 Kad je odatle otiæao dalje, vidje nebo i zemlja, neøe nestati nijedne
druga dva brata, Jakova, sin crtice slova ili toçke iz zakona, dok se
Zebedejeva, i njegova brata Ivana, sve ne ispuni.
kako su svojim ocem Zebedejem 19 Tko dakle ukine jednu od ovih
popravljali u laåici mreœe svoje. I pozva zapovijedi, pa bilo i najmanju, i tako
ih. uçi ljude, zvat øe se najmanji u
22 Smjesta ostaviæe oni laåicu i oca kraljevstvu nebeskom. A tko ih drœi i
svojega i poåoæe za njim. uçi drœati, zvat øe se velik u kraljevstvu
23 Isus je prolazio po svoj Galileji. Uçio nebeskom.
je u sinagogama, navjeæøivao radosnu 20 Jer vam kaœem: Ako pravednost
vijest o kraljevstvu i lijeçio svaku vaæa ne bude savræenija negoli
bolest i svaku nemoø u narodu. knjiœevnika i farizeja, neøete uøi u
24 Glas o njemu raæirio se po svoj Siriji. kraljevstvo nebesko.
Donosili su mu sve, koji su trpjeli od 21 çuli ste, da je bilo reçeno starima: Ne
razliçitih bolesti i muka, i opsjednute, ubijaj! Tko ubije, bit øe kriv sudu.
mjeseçnjake i uzete, i on ih je izlijeçio. 22 A ja vam kaœem: Svaki, koji se gnjevi
25 Za njim je iælo veliko mnoætvo na brata svojega, bit øe kriv sudu. Tko
naroda iz Galileje i Dekapolisa i iz rekne bratu svojemu: Budalo! bit øe
Jerusalema, Judeje i iz zemlje s onu kriv visokomu vijeøu. A tko mu rekne:
stranu Jordana. Bezboœniçe! bit øe kriv ognju
paklenomu.
Matej 5 23 Ako dakle prineseæ dar svoj k
1 Kad vidje Isus mnoætvo naroda, œrtveniku i ondje se sjetiæ, da brat tvoj
popne se na goru i sjede. Uçenici ima neæto proti tebi,
njegovi pristupiæe k njemu. 24 ostavi ondje dar svoj pred
2 Tada je otvorio usta svoja i uçio ih: œrtvenikom, otidi prije i pomiri se s
3 “Blagoslovljeni su siromaæni u duhu! bratom svojim; onda doåi i œrtvuj dar
Njihovo je kraljevstvo nebesko. svoj!
4 Blagoslovljeni su œalosni! Oni øe se 25 Sporazumi se bez otezanja s
utjeæiti. protivnikom svojim, dok si joæ usput s
5 Blagoslovljeni su krotki! Oni øe njim. Inaçe mogao bi te protivnik
posjedovati zemlju. predati sucu i sudac slugi sudskome,
6 Blagoslovljeni su, koji gladuju i i onda bi te bacili u tamnicu.
œeåaju pravde! Oni øe se nasititi. 26 Zaista, kaœem ti, neøeæ izaøi odanle,
7 Blagoslovljeni su milosrdni! Oni øe dok ne platiæ posljednje pare.
postiøi milosråe. 27 çuli ste, da je bilo reçeno: Ne çini
8 Blagoslovljeni su koji su çista srca! preljube!
Oni øe Boga gledati. 28 A ja vam kaœem: Svaki, koji pogleda
9 Blagoslovljeni su mirotvorci! Oni øe na œenu poœudno, veø je u srcu
se zvati sinovi Boœji. svojemu uçinio s njom preljubu.
10 Blagoslovljeni su, koji trpe 29 Ako te dakle sablaœnjava oko tvoje
progonstvo zbog pravde! Njihovo je desno, iskopaj ga i baci ga od sebe, jer
kraljevstvo nebesko. je bolje za te, da propadne jedan od
11 Blagoslovljeni ste vi kad vas ljudi udova tvojih, negoli da se sve tijelo
zbog mene grde i progone i za vama tvoje baci u pakao.
laœno sve zlo govore! 30 I ako te sablaœnjava desna tvoja
12 Radujte se i veselite se; jer je velika ruka, odsijeci je i baci je od sebe, jer je
bolje za te, da propadne jedan od ljudi. Zaista, kaœem vam: Oni veø
udova tvojih, negoli da se sve tijelo imaju plaøu svoju.
tvoje baci u pakao. 3 Kad ti dajeæ milostinju, neka ti ne zna
31 Nadalje je bilo reçeno: Tko hoøe da ljevica tvoja, æto çini desnica tvoja,
pusti œenu svoju, neka joj dadne 4 da ostane milostinja tvoja u tajnosti.
knjigu raspusnu! Otac tvoj, koji vidi u tajnosti, platit øe
32 A ja vam kaœem: Svaki, koji pusti ti.
œenu svoju - osim zbog preljube - 5 Kad se molite, ne çinite kao licemjeri!
,navodi je, da çini preljubu; i tko Oni se najradije mole u sinagogama i
puætenicu uzme za œenu, çini na uglovima uliçnim, da upadnu
preljubu. ljudima u oçi. Zaista, kaœem vam: Oni
33 Joæ ste çuli, da je bilo reçeno: Ne su veø primili plaøu svoju.
kuni se krivo, i: Drœi, æto si se zakleo 6 Kad ti hoøeæ da se moliæ, uåi u sobu
Gospodinu! svoju, zatvori vrata i moli se Ocu
34 A ja vam kaœem: Ne kunite se svojemu u tajnosti! Otac tvoj, koji vidi
nikako, ni nebom, jer je prijestolje u tajnosti, platit øe ti.
Boœje. 7 Kad se molite, ne brbljajte kao
35 Ni zemljom, jer je podnoœje nogama neznaboæci! Oni misle, da øe biti
njegovim, ni Jerusalemom, jer je grad usliæeni za mnoge rijeçi svoje.
velikoga kralja. 8 Ne povodite se za njima, jer zna Otac
36 Ni glavom svojom ne kuni se, jer ne vaæ, æto vam treba, prije nego ga
moœeæ ni dlake jedne uçiniti bijele ili zamolite.
crne. 9 Ovako se molite: Oçe naæ, koji jesi na
37 Nego vaæa rijeç neka bude: Da, da - nebesima, sveti se ime tvoje!
ne, ne. Æto je viæe od toga, oda zla je. 10 Doåi kraljevstvo tvoje! Budi volja
38 çuli ste, da je bilo reçeno: Oko za tvoja, kako na nebu, tako i na zemlji!
oko, zub za zub! 11 Kruh naæ svagdanji daj nam danas!
39 A ja vam kaœem: Ne opirite se zlu, 12 I otpusti nam duge naæe, kako i mi
nego ako te tko udari po desnom otpuætamo duœnicima svojim!
obrazu, obrni mu i drugi! 13 I ne uvedi nas u napast, nego izbavi
40 Hoøe li tko da se pravda s tobom i nas od zla, jer je tvoje kraljevstvo, sila
koæulju tvoju da uzme, pusti mu i i slava, zauvijek. Amen.
kabanicu! 14 Ako otpuætate ljudima pogrjeæke
41 Primora li te tko da ideæ s njim jednu njihove, otpustit øe i vama Otac vaæ
milju daleko, idi s njim dvije! nebeski.
42 Tko te moli, podaj mu; tko hoøe da 15 Ako li ne otpuætate ljudima, ni Otac
uzajmi od tebe, ne odbijaj ga! vaæ neøe otpustiti pogreæaka vaæih.
43 çuli ste, da je bilo reçeno: Ljubi 16 Kad postite, ne budite lica mrka kao
bliœnjega svojega i mrzi na neprijatelja licemjeri! Oni naçine sebi mrk pogled,
svojega! da ih vide ljudi gdje poste. Zaista
44 A ja vam kaœem: Ljubite neprijatelje kaœem vam: Oni su veø primili plaøu
svoje i molite se za one, koji vas svoju.
progone! 17 Kad ti postiæ, namaœi glavu svoju i
45 Tada øete biti djeca Oca svojega operi lice svoje,
nebeskoga, koji puæta da sunce 18 da te ne vide ljudi gdje postiæ, nego
njegovo izlazi nad dobre i zle i daje da samo Otac tvoj, koji je u tajnosti. Otac
daœdi nad pravedne i grjeænike. tvoj, koji vidi u tajnosti, platit øe ti.
46 Jer ako ljubite samo one, koji vas 19 Ne skupljajte sebi blaga na zemlji,
ljube, kakvu øete plaøu imati? Ne çine gdje ga uniætava moljac i råa, gdje
li to i carinici? kradljivci obijaju i kradu!
47 I ako pozdravljate samo prijatelje 20 Skupljajte sebi blago u nebu, gdje ga
svoje, æto osobito çinite? Ne çine li to i ne uniætava ni moljac ni råa, gdje
neznaboæci? kradljivci ne obijaju i ne kradu!
48 Budite dakle savræeni, kao æto je 21 Jer gdje je blago tvoje, ondje je i srce
savræen Otac vaæ nebeski! tvoje,
22 Oko je svjetiljka tijelu tvojemu. Ako
Matej 6 je oko tvoje zdravo, onda sve tijelo tvoje
1 Pazite, da pravednost svoju ne çinite ima svjetlo.
pred ljudima, da vas oni vide; inaçe 23 Ako li je oko tvoje bolesno, onda je
nemate plaøe kod Oca svojega na sve tijelo tvoje u tami. Ako je dakle
nebesima. svjetlo u tebi tama, kako velika bit øe
2 Kad dale dajeæ milostinju, ne trubi onda tama!
pred sobom, kao æto çine licemjeri u 24 Nitko ne moœe dva gospodara sluœiti.
sinagogama i na ulicama, da ih slave Ili øe na jednoga mrziti i drugoga
ljubiti, ili øe uz jednoga prianjati i Otac vaæ nebeski dati dobra onima,
drugoga prezirati. Ne moœete Bogu koji ga za to mole!
sluœiti i mamoni. 12 Sve dakle, æto hoøete da çine vama
25 Zato vam kaœem: Ne budite ljudi, çinite i vi njima, jer je to sadrœaj
tjeskobno zabrinuti za œivot svoj, æto zakona i proroka.
øete jesti i æto øete piti, ni za tijelo svoje, 13 Uåite na uska vrata, jer su æiroka
u æto øete se obuøi. Nije li œivot viæe od vrata i æirok put, koji vodi u propast, i
hrane i tijelo nije li viæe od odijela? vrlo mnogi njim idu.
26 Pogledajte na ptice nebeske! One ne 14 Nasuprot uska su vrata i tijesan
siju, ne œanju, ne skupljaju u œitnice: put, æto vodi u œivot, i malo ih ga samo
Otac ih vas nebeski hrani. Nijeste li vi nalazi.
viæe vrijedni od njih? 15 çuvajte se od laœnih proroka! Oni
27 Tko od vas moœe svojim brigama dolaze k vama u odijelu ovçijem, a
produljiti œivot svoj i za jedan samo unutra su vuci grabljivi.
pedalj? 16 Po rodovima njihovim po znat øete
28 I æto ste tako tjeskobno zabrinuti za ih. Bere li se s trnja groœåe ili s draçe
odijelo? Pogledajte na ljiljane u polju! smokve?
Kako rastu! Ne rade i ne predu; 17 Tako raåa svako dobro drvo rodove
29 A ipak kaœem vam: Ni Salomon u dobre, a zlo drvo raåa zle rodove.
svemu svojemu sjaju nije bio tako 18 Drvo dobro ne moœe raåati zlih
odjeven kao jedan jedini od njih. rodova, ni drvo zlo rodova dobrih,
30 I kad Bog travu, æto danas stoji na 19 Svako drvo, koje ne raåa roda dobra,
polju, a sutra se baca u peø, tako sijeçe se i u oganj se baca.
odijeva, koliko øe viæe vas, malovjerni! 20 Dakle po rodovima njihovim poznat
31 Ne budite dakle tjeskobno zabrinuti øete ih.
i ne pitajte: æto øemo jesti? æto øemo 21 Neøe svaki, koji mi govori:
piti? çim øemo se odjenuti? “Gospodine, Gospodine! uøi u
32 Za sve to brinu se neznaboæci. A zna kraljevstvo nebesko, nego samo tko
Otac vaæ nebeski, da vam to sve treba. çini volju Oca mojega, koji je na
33 Traœite najprije kraljevstvo Boœje i nebesima.
pravdu njegovu, i ovo øe vam se sve 22 U onaj dan mnogi øe mi reøi:
dodati. “Gospodine, Gospodine, nijesmo li u
34 Ne budite dakle tjeskobno zabrinuti ime tvoje prorokovali? Nijesmo li u ime
za sutraænji dan; jer øe se sutraænji tvoje åavle izgonili Nijesmo li u ime
dan brinuti sam za se. Svaki dan ima tvoje çudesa mnoga çinili?
dosta svojega vlastitog zla. 23 Tada øu im izjaviti; Nikad vas
nijesam poznavao; idite od mene,
Matej 7 zlotvori!
1 Ne sudite! I neøete biti suåeni. 24 Tko sluæa ove moje rijeçi i izvræuje
2 Jer kakvim sudom sudite, onakvim ih, nalik je na razborita çovjeka, koji
øe vam se suditi, i kakvom mjerom sagradi kuøu svoju na hridini.
mjerite, onakvom øe vam se mjeriti. 25 I udari pljusak, doåoæe vode,
3 æto vidiæ trun u oku brata svojega, a dunuæe vjetrovi i napadoæe na kuøu
brvna u oku svojemu ne osjeøas? onu; ali ona ne pade, jer je bila
4 Ili kako moœeæ reøi bratu svojemu: sagraåena na hridini.
“Daj da izvadim trun iz oka tvojega, a 26 Nasuprot tko sluæa ove moje rijeçi,
eto brvno u oku tvojemu? ali ih ne izvræuje, nalik je na luda
5 Licemjere, izvadi najprije brvno iz çovjeka, koji sagradi kuøu svoju na
oka svojega! Tada øeæ vidjeti, kako da pijesku.
izvadiæ trun iz oka brata svojega. 27 I udari pljusak, doåoæe vode,
6 Ne dajte svetinje psima i ne bacajte dunuæe vjetrovi i napadoæe na kuøu
bisera svojega pred svinje! Inaçe bi ga onu. Ona pade, i pad je njezin bio velik
mogle pogaziti nogama svojim, 28 Sad je bio Isus svræio rijeçi ove, bilo
okrenuti se i rastrgati vas. je mnoætvo naroda zadivljeno naukom
7 Molite, i dat øe vam se; traœite, i naøi njegovom.
øete; kucajte, i otvorit øe vam se. 29 Jer je uçio kao jedan, koji ima moø,
8 Jer svaki, koji moli, prima; tko traœi, a ne kao knjiœevnici njihovi.
nalazi; tko kuca, otvara mu se.
9 Tko øe od vas sinu svojemu dati Matej 8
kamen, ako ga zamoli kruha. 1 Kad siåe s gore, iælo je za njim veliko
10 Ili tko øe mu dati zmiju, ako zamoli mnoætvo naroda.
ribu? 2 Tada doåe jedan gubavac, pade pred
11 Kad dakle vi, koji ste zli, znate dobre njega niçice i zamoli: “Gospodine, ako
dare davati djeci svojoj, koliko øe viæe hoøeæ, moœeæ me oçistiti.”
3 On pruœi ruku svoju, dotaçe ga se i 24 I gle, podiœe se silna bura na moru,
reçe: “Hoøu, oçisti se! I odmah se oçisti tako da se je laåica pokrila valovima. A
od gube svoje. on je spavao.
4 I reçe mu Isus: “Pazi, da ne govoriæ 25 Tada pristupiæe uçenici njegovi k
nikomu! Nego idi, pokaœi se sveøeniku njemu, probudiæe ga i povikaæe:
i œrtvuj dar, æto ga je propisao Mojsije! “Gospodine, izbavi nas, izgibosmo!”
To neka im sluœi kao svjedoçanstvo!” 26 A on im reçe: “æto ste tako straæljivi,
5 Kad onda doåe u Kafarnaum, malovjerni?” Tada ustade, zapovjedi
pristupi k njemu jedan satnik, vjetru i moru, i postade tiæina velika.
6 I zamoli: “Gospodine, sluga moj leœi 27 Puni zaçudenja rekoæe ljudi: “Tko je
kod kuøe uzet i muçi se vrlo,” ipak ovaj? I vjetar i more sluæaju ga!”
7 On mu reçe: “Ja øu doøi i ozdravit øu 28 Sad doåe na drugu obalu u
ga.” gadarenski kraj, dotrçaæe mu u susret
8 Satnik odgovori: “Gospodine, dva opsjednuta koji su izaæli iz
nijesam dostojan, da uåeæ pod krov grobova kamenitih. Oni su bili tako
moj; nego samo reci rijeç, i ozdravit øe divlji, da nitko nije mogao iøi onim
sluga moj. putem.
9 I ja, premda samo podloœnik, reknem 29 Oni povikaæe: “æto mi imamo s
jednome od vojnika, koji su poda tobom, Sine Boœji! Jesi li doæao ovamo,
mnom: ‘Idi!’ i on ide; drugome: ‘Doåi!’ i da nas muçiæ prije vremena?”
on doåe; i slugi svojemu: ‘Uçini to!’ i on 30 Nedaleko od njih pasao je veliko
uçini!” krdo svinja.
10 Kad je to çuo Isus, zaçudi se i reçe 31 Zli dusi zamoliæe ga: “Ako nas
onima, koji su iæli za njim: “Zaista, istjeraæ daj nam da idemo u krdo
kaœem vam, tolike vjere ne naåoh u svinja.”
Izraelu. 32 On im reçe: “Idite!” Tada izaåoæe i
11 Ali vam kaœem, mnogi øe doøi od uåoæe u svinje. I gle, cijelo krdo navali
istoka i od zapada i sjedit øe za stolom niz obronak u more i izginu u vodi.
s Abrahamom, Izakom i Jakovom u 33 A Pastiri otrçaæe, odoæe u grad i
kraljevstvu nebeskom. propovijedaæe sve, i æto se je bilo
12 A djeca kraljevstva bit øe izbaçeni u dogodilo opsjednutima
tamu. Ondje øe biti jauk i ækrgut zuba.” 34 Tada izaåe sav grad, u susret Isusu.
13 A satniku reçe Isus: “Idi; neka ti Kad ga vidjeæe, zamoliæe ga, da bi se
bude, kako si vjerovao!” U isti ças udaljio iz njihova kraja.
ozdravi sluga.
14 Onda doåe Isus u kuøu Petrovu. Matej 9
Naåe punicu njegovu gdje leœi bolesna 1 On uåe u laåicu, prijeåe i doåe u svoj
od groznice. grad.
15 Tada je uze za ruku, i pusti je 2 Ondje mu donesoæe uzeta, koji je
groznica. Ona ustade, i sluœila mu. leœao na postelji. Kad je Isus vidio vjeru
16 Uveçe donesoæe mu mnoge njihovu, reçe uzetome: “Utjeæi se,
opsjednute. On istjera duhove svojom sinko, oproæteni su ti grijehi tvoji!”
rijeçju i izlijeçi sve bolesnike. 3 Tada su neki od knjiœevnika pomislili
17 Tako se je imala ispuniti rijeç u sebi: “Ovaj huli na Boga!”
proroka Izaije, koji veli: “On uzima 4 Isus prozre pomisli njihove i reçe:
naæe nemoøi i nosi naæe boli.” “Zaæto zlo mislite u srcima svojim?
18 Kad vidje Isus veliko mnoætvo 5 æto je lakæe reøi: ‘Oproæteni su ti
naroda oko sebe, dade da se odveze na grijehi tvoji?’ ili reøi: ‘Ustani i hodi?’
drugu obalu. 6 Ali znajte, da Sin çovjeçji ima vlast na
19 Tada pristupi jedan knjiœevnik i reçe zemlji opraætati grijehe!” I tada reçe
mu: “Uçitelju, hoøu da idem za tobom, uzetome: “Ustani, uzmi postelju svoju
kamo god ti poåeæ.” i idi kuøi!”
20 Isus mu reçe: “Lisice imaju svoje 7 On ustade i ode kuøi.
jame, ptice nebeske svoja gnijezda, a 8 A mnoætvo naroda kad to vidje,
Sin çovjeçji nema gdje da nasloni glavu poboja se i uze slaviti Boga, koji je vlast
svoju.” takvu dao ljudima.
21 Drugi, jedan od uçenika njegovih, 9 Kad je Isus odatle otiæao dalje, vidje
reçe mu: “Gospodine, dopusti mi, da çovjeka po imenu Mateja gdje sjedi na
najprije otidem i pokopam oca svojega. carini. Reçe mu: “Hajde za mnom!” On
22 Isus mu reçe: “Hajde za mnom i ustade i ode za njim.
ostavi, neka mrtvi pokapaju svoje 10 Kad je onda u njegovoj kuøi sjedio za
mrtvace!” stolom, doåoæe mnogi carinici i
23 Tada uåe u laåicu, i poåoæe za njim grjeænici i posadiæe se za sto s Isusom
uçenici njegovi. i s uçenicima njegovim.
11 Farizeji vidjeæe to i rekoæe nitko ne dozna!”
uçenicima njegovim: “Zaæto jede 31 Oni odoæe i raæiriæe glas o njemu po
uçitelj vaæ s carinicima i grjeænicima?” svemu onom kraju.
12 Isus je to çuo i reçe: “Ne trebaju 32 Kad su bili otiæli, donesoæe mu
zdravi lijeçnika, nego bolesni. çovjeka nijema, koji je bio opsjednut
13 Idite i nauçite se æto znaçi: “milosråe od åavla.
hoøu, a ne œrtvu, jer ja nijesam doæao 33 çim je bio istjeran åavao, mogao je
da dozovem pravednike, nego nijemi govoriti. Pun uzbuåenja povika
grjeænike.” narod: “Joæ nikada nije se tako æto
14 Tada doåoæe k njemu uçenici dogodilo u Izraelu l”
Ivanovi i upitaæe: “Zaæto postimo mi i 34 A farizeji rekoæe: “Pomoøu poglavice
farizeji, a uçenici tvoji ne poste?” zlih duhova izgoni zle duhove.”
15 Isus im odgovori: “Mogu li svatovi 35 Isus je prolazio po svim gradovima i
tugovati, dok je s njima zaruçnik? Ali selima. Uçio je u sinagogama,
øe doøi dani, kad øe se oteti od njih navjeæøivao je radosnu vijest o
zaruçnik. Onda øe postiti. kraljevstvu i lijeçio svaku bolest i
16 Nitko ne meøe zakrpe od nova sukna svaku nemoø.
na staru haljinu; inaçe se razdere 36 A kad je vidio mnoætvo naroda,
zakrpa od haljine, i rupa bude joæ veøa. saœali mu se; jer su bili kao ovce bez
17 Takoåer se ne lijeva vino novo u pastira, bijedni i zapuæteni.
mjehove stare; inaçe se prodru 37 I on reçe uçenicima svojim: “œetva je
mjehovi, vino se prolije, mjehovi se velika, a poslenika je malo.
pokvare. Nego se lijeva vino novo u 38 Molite zato gospodara œetve, da
mjehove nove. Tada se saçuva oboje” poæalje poslenike u œetvu svoju!”
18 Dok je tako govorio njima, doåe neki
poglavar, baci se pred njega niçice i Matej 10
reçe: “Køi je moja upravo sada umrla. 1 On pozva k sebi svojih dvanaest
Ali doåi i metni na nju ruku svoju! Tada uçenika i dade im vlast da izgone
øe opet œivjeti.” duhove neçiste i da lijeçe svaku bolest
19 Isus ustade i poåe za njim s i svaku nemoø.
uçenicima svojim. 2 Imena dvanaest apostola jesu: “Na
20 Tada œena, koja je veø dvanaest prvom mjestu Simon s pridjevkom
godina bolovala od teçenja krvi, Petar i njegov brat Andrija; Jakov, sin
pristupi otraga i dotaçe se skuta Zebedejev, i njegov brat Ivan;
haljine njegove. 3 Filip i Bartolomej; Toma; Matej,
21 Jer je rekla u sebi: “Ako se samo carinik; Jakov, sin Alfejev, i Tadej;
dotaknem haljine njegove, ozdravit 4 Simon Revnitelj i Juda Iskariot, koji
øu.” postade izdajnik njegov.
22 Isus se obazre, ugleda je i reçe: 5 Ovih dvanaest posla Isus i zapovjedi
“Utjeæi se, køeri, vjera te je tvoja im: “Ne idite k neznaboæcima i ne
ozdravila.” Od toga çasa bila je œena ulazite ni u koji grad samarijski!
zdrava. 6 Nego idite k izgubljenim ovcama
23 Kad je onda doæao Isus u kuøu kuøe Izraelove!
poglavarevu i ugledao sviraçe i svijet 7 Idite i navjeæøujte: “Blizu je
gdje buçi, reçe: “ kraljevstvo nebesko.
24 “Odstupite, jer djevojka nije mrtva, 8 Lijeçite bolesne, diœite mrtve çistite
ona samo spava.” Tada su mu se oni gubave i izgonite åavle! Zabadava ste
podsmijevali. dobili, zabadava dajite!
25 A on istjera ljude van i uåe u sobu. 9 Ne uzimajte sobom u pojasima
Uhvati djevojku za ruku, i ustade svojim ni zlata ni srebra ni drugoga
djevojka novca,
26 Glas o tom raæiri se po svemu onom 10 Ni putne torbe, ni dvoje haljine, ni
kraju. obuøe, ni ætapa; jer je poslenik
27 Kad je Isus odatle otiæao dalje, iæla dostojan prehrane svoje.
su za njim dva slijepca. Vikali su: “Sine 11 Kad doåete u koji grad ili u koje selo,
Davidov, smiluj nam se!” ispitajte, tko je u njemu dostojan!
28 Jedva je doæao kuøi, pristupiæe k Ostanite ondje, dok ne poåete dalje!
njemu slijepci. Isus ih upita: “Vjerujete 12 Kad uåete u koju kuøu, pozdravite
li, da mogu to Uçiniti?” Oni mu je!
odgovoriæe: “Da, Gospodine!” 13 Je li kuøa dostojna toga, doøi øe na
29 Tada se dotaçe oçiju njihovih i reçe: nju vaæ pozdrav mira; nije li dostojna
“Kako vjerujete, tako neka vam bude!” toga, vaæ pozdrav mira vratit øe se k
30 Tada se otvoriæe oçi njihove. A Isus vama.
im dade strogi naputak: “Gledajte, da 14 A gdje vas ne prime i ne posluæaju
rijeçi vaæih, ondje ostavite kuøu i grad 35 Jer sam doæao da rastavim sina od
i otresite prah s nogu svojih! oca njegova, køer od matere njezine,
15 Zaista, kaœem vam: “Zemlji Sodomi i snahu od svekrve njezine.
Gomori u dan suda bit øe lakæe negoli 36 Tako neprijatelji çovjeku postaju
gradu takvu! njegovi vlastiti domaøi.
16 Eto, ja vas æaljem kao ovce meåu 37 Tko ljubi oca ili mater viæe nego
vukove. Budite dakle mudri kao zmije mene, nije mene dostojan! Tko ljubi
i bezazleni kao golubovi! sina ili køer viæe nego mene, nije mene
17 çuvajte se od ljudi! Oni øe vas dostojan.
predavati sudovima i biçevat øe vas u 38 Tko ne uzme na se kriœ svoj i ne poåe
sinagogama. za mnom, nije mene dostojan!
18 Jest, zbog mene vodit øe vas pred 39 Tko gleda da dobije œivot svoj,
namjesnike i kraljeve, da izgubit øe ga, a tko izgubi œivot svoj
svjedoçanstvo dadnete pred njima i zbog mene, dobit øe ga.
pred neznaboæcima. 40 Tko vas prima; mene prima. Tko
19 A kad vas predadu, ne brinite se, prima mene, prima onoga, koji me je
kako ili æto øete govoriti! U onaj ças dat poslao.
øe vam se, æto øete govoriti. 41 Tko prima proroka, jer je prorok,
20 Jer nijeste vi, koji govorite, nego Duh primit øe plaøu proroçku. Tko prima
Oca vaæega govori preko vas. pravednika, jer je pravednik, primit øe
21 Brat brata, otac sina svojega plaøu pravedniçku.
predavat øe na smrt. Djeca øe ustajati 42 Tko jednome od ovih malenih ovdje
na roditelje svoje i dovoditi ih u smrt. pruœi samo çaæu hladne vode da se
22 Zbog imena mojega bit øete napije, jer je moj uçenik, zaista kaœem
omraœeni svima. Ali tko ustraje do vam: “On neøe izgubiti plaøu svoju.”
kraja, spasit øe se.
23 Kad vas progone u jednom gradu, Matej 11
bjeœite u koji drugi! Zaista, kaœem vam: 1 Kad je Isus bio svræio ove pouke
“Neøete joæ biti pri kraju s gradovima dvanaestorici uçenika svojih, otide
Izraelovim, dok ne doåe Sin çovjeçji odatle dalje, da uçi i propovijeda po
24 Uçenik nije nad uçiteljem, ni sluga tamoænjim gradovima.
nad gospodarom svojim. 2 Kad je Ivan u tamnici çuo o
25 Uçenik mora biti zadovoljan, ako djelovanju Kristovu, posla dvojicu
mu je kao uçitelju njegovu, i sluga, ako uçenika svojih
mu je kao gospodaru njegovu. Kad su 3 I upita ga: “Jesi li ti onaj, koji ima doøi,
domaøina grdili kao Beelzebuba, ili drugoga da çekamo?”
koliko øe viæe grditi domaøe njegove! 4 Isus im odgovori: “Idite i javite Ivanu,
26 Ne bojte ih se dakle, jer nema niæta æto çujete i vidite: “
skriveno, æto se ne bi otkrilo, niæta 5 Slijepi vide, hromi hodaju, gubavi se
tajno, æto se ne bi doznalo çiste, gluhi çuju, mrtvi ustaju,
27 æto vam govorim u tami, to siromaænima se navjeæøuje Radosna
navjeæøujte na svjetlosti; æto vam se vijest.
æapøe na uho, to propovijedajte na 6 Blagoslovljen je onaj, kome ja nisam
krovovima! povod spoticanja!”
28 Ne bojte se onih, koji doduæe mogu 7 Kad oni odoæe, reçe Isus mnoætvu
ubiti tijelo, ali duæe ne mogu ubiti! naroda o Ivanu: “æto ste izaæli u
Nego se bojte onoga, koji moœe duæu i pustinju? Da vidite zar trsku, koju
tijelo pogubiti u paklu! ljulja vjetar tamo i vamo?
29 Ne kupuju li se dva vrapca za pet 8 Ili æto ste izaæli? Da vidite zar çovjeka
para? A ipak ni jedan od njih ne pada u mekim haljinama? Ne, ljudi, koji
na zemlju bez Oca vaæega. nose meke haljine, na kraljevskim su
30 A u vas je dapaçe izbrojena sva kosa dvorima
na glavi vaæoj. 9 æto ste dakle iziæli? Da vidite zar
31 Ne bojte se dakle! Vi ste viæe vrijedni, proroka? Da, ja vam kaœem, viæe nego
negoli mnogi vrapci. proroka.
32 Tkogod prizna mene pred ljudima, 10 On je onaj, o kojem stoji pisano:, Eto,
toga øu i ja priznati pred Ocem svojim ja æaljem glasnika svojega pred tobom,
na nebesima da pripravi put tvoj pred tobom.,
33 A tko zataji mene pred ljudima, toga 11 Zaista, kaœem vam: “Izmeåu onih,
øu i ja zatajiti pred Ocem svojim na koji su roåeni od œene, nije ustao veøi
nebesima. od Ivana Krstitelja. Ipak je najmanji u
34 Ne mislite, da sam ja doæao da kraljevstvu nebeskom veøi od njega.
donesem mir na zemlju! Nijesam 12 Od dana Ivana Krstitelja do sada trpi
doæao da donesem mir, nego maç. kraljevstvo nebesko silu, i silnici
gledaju da ga ugrabe. kruhove postavljene, kojih on i
13 Jer su svi proroci i zakon do Ivana druœina njegova nijesu smjeli jesti,
proricali o tom. nego samo sveøenici?
14 A on je, ako hoøete prihvatiti, Ilija, 5 Ili nijeste li çitali u zakonu, da
koji ima doøi sveøenici u hramu u subotu ruæe
15 Tko ima uæi, neka çuje! poçinak subotni pa su bez krivnje?
16 S kim da prispodobim ovaj rod? On 6 A ja vam kaœem: “Ovdje je viæe nego
je kao djeca, æto sjede na trgu i hram
dovikuju drugima: “ 7 Kad biste ipak razumjeli rijeç:
17 , Mi smo vam zasvirali, i vi nijeste “Milosråe hoøu, a ne œrtvu, onda ne
igrali; mi smo tuœaljke zapjevali, i vi biste osuåivali neduœnih.
nijeste plakali., 8 Jer je Sin çovjeçji gospodar subote.”
18 Ivan je doæao: “on nije jeo i nije pio; 9 Odatle otide dalje i doåe u sinagogu
i reklo se je: “On je opsjednut od åavla. njihovu.
19 Sin çovjeçji doæao je, on jede i pije, i 10 Tu je bio çovjek s rukom suhom.
kaœe se: “Gle izjelice i pijanice, Zapitaæe ga: “Smije li se u subotu
prijatelja carinicima i grjeænicima! Ali lijeçiti?” Traœili su naime kakav uzrok,
mudrost opravdaæe djela njezina.” da bi ga optuœili.
20 Tada uze koriti gradove, u kojima su 11 On im reçe: “Ako jednome od vas u
se bila dogodila mnoga çudesa subotu njegova jedina ovca upadne u
njegova, a koji se ipak nijesu bili jamu, neøe li je on prihvatiti i izvaditi?
obratili. 12 A koliko je çovjek vredniji od ovce?
21 “Teæko tebi, Korozaine! Teæko tebi, Dakle se smije u subotu dobro çiniti”
Betsaido, jer da bi se bila dogodila u 13 Tada reçe çovjeku: “Pruœi ruku
Tiru i Sidonu çudesa, æto su se svoju!” On je pruœi, i postade opet
dogodila u vama, oni bi veø davno bili zdrava kao druga.
çinili pokajanje u vreøi i pepelu. 14 A farizeji izaåoæe i meåu se
22 Ali vam kaœem: “Tiru i Sidonu lakæe razmisliæe, kako bi ga mogli uniætiti.
øe biti u dan suda negoli vama. 15 Kada to saznade Isus, ukloni se
23 I ti, Kafarnaume, zar øeæ se do odatle. Mnogi poåoæe za njim, i on Ih
nebesa podiøi? U podzemni svijet siøi sve ozdravi.
øeæ, jer da bi se bila u Sodomi dogodila 16 Ali im zabrani, da ga ne razglaæuju.
çudesa, æto su se dogodila u tebi, 17 Tako se je imala ispuniti rijeç
stajala bi joæ do danaænjega dana. proroka Izaije, koji govori:
24 Ali vam kaœem: “Zemlji Sodomi lakæe 18 “Eto, to je sluga moj, koga sam
øe biti u dan suda negoli tebi.” izabrao. Ljubimac moj, na kojem se
25 U ono vrijeme progovori Isus i reçe: veseli srce moje. Stavit øu duh svoj na
“Slavim te, Oçe, Gospodine neba i njega, i on øe navjeæøivati pravdu
zemlje, æto si ovo skrio od mudrih i meåu narodima.
razumnih, a objavio malenima. 19 Neøe se prepirati i neøe buçiti, nitko
26 Da, Oçe, tako je bilo tebi milo. neøe po ulicama çuti glasa njegova.
27 Sve je meni predano od Oca mojega. 20 Trske stuçene neøe prelomiti i
Nitko ne pozna Sina, nego jedino Otac, stijenja æto tinja neøe ugasiti, dok
i nitko ne pozna Oca, nego jedino Sin i pravdu ne privede pobjedi.
onaj, kojemu to Sin hoøe objaviti. 21 U ime njegovo uzdat øe se narodi.”
28 Doåite k meni svi, koji ste umorni i 22 Tada mu dovedoæe opsjednuta, koji
optereøeni, ja øu vas okrijepiti. je bio slijep i nijem. On ga iscijeli, tako
29 Uzmite jaram moj na sebe i uçite se da je nijemi mogao govoriti i vidjeti!
od mene; jer sam ja krotak i ponizan 23 Sav se je narod divio i govorio: “Nije
srcem naøi øete pokoj duæama svojim. li ovo Sin Davidov?”
30 Jer je jaram moj blag i breme moje 24 A farizeji, koji su to çuli, rekoæe: “Taj
lagano.” izgoni åavle samo po Beelzebubu,
poglavici zlih duhova.
Matej 12 25 Isus prozre misli njihove i reçe im:
1 U ono vrijeme iæao je Isus u subotu “Svako kraljevstvo, æto je u sebi
kroz usjeve. Uçenici njegovi bili su razdijeljeno, raspada se; ni jedan grad,
gladni, trgali su klasje i jeli. nijedna kuøa, æto je u sebi razdijeljena,
2 Farizeji su to vidjeli i rekli mu: “Eto, ne moœe postojati.
uçenici tvoji çine, æto je zabranjeno u 26 Ako sotona izgoni sotonu, onda je
subotu.” razdijeljen sam u sebi: “kako øe tada
3 On im reçe: “Nijeste li çitali, æto je postojati kraljevstvo njegovo?
uçinio David, kad je ogladnio, on i 27 I ako ja izgonim åavle po
druœina njegova? Beelzebubu, po kojemu ih tada izgone
4 Kako je uæao u kuøu Boœju i pojeo sinovi vaæi? Oni øe vam zato biti suci
vaæi. Isto øe tako biti i ovome rodu zlome.
28 Ako li ja izgonim åavle Duhom 46 Dok je on joæ govorio narodu, stajali
Boœjim, onda je stim doælo k vama su vani majka njegova i braøa njegova
kraljevstvo Boœje. i htjeli su da govore s njime.
29 Ili kako moœe tko provaliti u kuøu 47 Netko mu reçe: “Majka tvoja i braøa
jakoga i ugrabiti mu imanje njegovo, tvoja stoje vani i hoøe da govore s
ako nije najprije svezao jakoga Istom tobom.”
tada moœe oplijeniti kuøu njegovu. 48 A on reçe onome, koji mu je to javio:
30 Tko nije s menom, proti meni je; tko “Tko je moja majka, i tko su braøa
ne skuplja s menom, rasipa. moja?”
31 Zato vam kaœem: “Svaki grijeh i 49 Tada pruœi ruku na uçenike svoje i
psovka oprostit øe se ljudima. Ali reçe: “Evo majka moja i braøa moja! Jer
psovka na Duha neøe se oprostiti. tko çini volju Oca mojega na nebesima,
32 Tko rekne rijeç na Sina çovjeçjega, taj mi je brat, sestra i majka.”
oprostit øe mu se. A tko rekne rijeç na
Duha Svetoga, neøe mu se oprostiti ni Matej 13
na ovom ni na onom svijetu. 1 U onaj dan izaåe Isus iz kuøe i sjede
33 Priznate li, da je drvo dobro, onda kraj mora.
morate i plod njegov drœati dobrim. A 2 Mnogi se je narod skupio oko njega.
priznate li, da je drvo zlo, onda morate Zato je uæao u laåicu i sjeo u njoj, a
i plod njegov drœati zlim, jer se po plodu narod je sav stajao na obali.
poznaje drvo. 3 On im je govorio mnogo u
34 Vi zmijino leglo, kako moœete dobro prispodobama i rekao: “Izaåe sijaç da
govoriti, kad ste zli? Jer çega je srce sije.
puno, o tome govore usta. 4 I kad je sijao, nekoje zrno pade na
35 Dobar çovjek iz dobre riznice iznosi put, i doåoæe ptice i pozobaæe ga.
dobro, zao çovjek iz zle riznice iznosi 5 Drugo pade na kamenito tlo, gdje nije
zlo. imalo mnogo zemlje. Ono brzo izniknu,
36 A ja vam kaœem: “Za svaku praznu jer nije leœalo duboko u zemlji.
rijeç, koju reknu ljudi, moraju u dan 6 Ali kad obasja sunce, uvenu, i jer nije
suda dati raçun. imalo korijena usahnu.
37 Jer øeæ po rijeçima svojim biti 7 Opet drugo pade meåu trnje. Uzraste
proglaæen pravednim, po svojim zajedno trnje i uguæi ga.
rijeçima bit øeæ osuåen.” 8 Drugo pade na zemlju dobru, i
38 Neki knjiœevnici i farizeji rekoæe mu: donosilo je rod stostruk,
“Uçitelju, htjeli bismo vidjeti od tebe æezdesetostruk, tridesetostruk.
koji çudesni znak!” 9 Tko ima uæi, neka çuje!”
39 On im reçe: “Zao i preljubotvoran 10 Tada pristupiæe uçenici njegovi i
rod traœi znak. Ali mu se neøe dati upitaæe ga: “Zaæto im govoriæ u
drugi znak osim znaka proroka Jone. prispodobama?”
40 Kao æto je Jona bio u utrobi morske 11 On odgovori: “Vama je dano, da
nemani tri dana i tri noøi, tako øe biti i razumijete tajne kraljevstva
Sin çovjeçji u krilu zemlje tri dana i tri nebeskoga a onima nije dano.
noøi. 12 Jer tko ima, joæ øe mu se dati i imat
41 Ljudi iz Ninive pojavit øe se s tim øe izobilja; a tko nema, i njemu øe se joæ
rodom pred sudom i osudit øe ga, jer se oduzeti, æto ima.
oni obratiæe na propovijed Joninu. A 13 Zato im govorim u prispodobama,
ovdje je viæe nego Jona! jer otvorenim oçima ne vide i
42 Kraljica juga pojavit øe se s tim otvorenim uæima ne çuju i ne
rodom pred sudom i osudit øe ga, jer razumiju.
ona doåe s krajeva svijeta, da çuje 14 Tako se ispunja na njima
mudrost Salomonovu. A ovdje je viæe proroçanstvo Izaije, koje glasi: “Sluæat
nego Salomon! øete, a neøete ipak razumjeti, vidjet
43 Kada neçisti duh izaåe iz çovjeka, øete, a neøete ipak vidjeti.
luta kroz pustoæi i traœi kakvo mjesto 15 Otvrdnulo je srce naroda ovoga. Uæi
pokoja, ali ga ne nalazi. su njegove gluhe, oçi su njegove
44 Onda pomisli: “Vratit øu se u kuøu zatvorene. Oçima neøe da vidi, uæima
svoju, iz koje sam izaæao. I on doåe, neøe da çuje, srcem neøe da razumije,
naåe je praznu, lijepo pometenu i niti da se obrati, da ga iscijelim.,
ukraæenu. 16 A blagoslovljene su oçi vaæe, æto
45 Tada otide i dovede joæ sedam vide, i uæima vaæim, æto çuju!
drugih duhova, koji su gori od njega. 17 Jer zaista kaœem vam: “Mnogi
Oni uåu i nastane se u njoj. I potonje proroci i pravednici œeljeli su vidjeti,
çovjeku onome bude gore od prvoga. æto vi vidite, i ne vidjeæe, i çuti, æto vi
çujete, i ne çuæe. 36 Tada on otpusti mnoætvo naroda i
18 Vi dakle shvatite prispodobu o otide kuøi. Onda pristupiæe k njemu
sijaçu! uçenici njegovi i rekoæe: “Objasni nam
19 Svakome, koji sluæa rijeç o prispodobu o kukolju na njivi!”
kraljevstvu, a ne razumije, dolazi 37 On reçe: “Koji sije dobro sjeme, jest
zlobni i grabi, æto je bilo posijano u srce Sin çovjeçji.
njegovo. Njemu je sjeme posijano na 38 Njiva je svijet. Dobro sjeme jesu
put. djeca kraljevstva; kukolj su djeca
20 æto je bilo posijano na kamenito tlo, zloga.
to je onaj, koji sluæa rijeç i prima je 39 Neprijatelj, koji ga je posijao, jest
odmah s radoæøu. åavao. œetva je svræetak svijeta. œeteoci
21 Ali ne uhvati korijena, nego je su anåeli.
nestalan. Kad zbog rijeçi navali nevolja 40 Kao æto se dakle kukolj skuplja i u
ili progonstvo, odmah zaluta. ognju spaljuje, tako øe biti i na
22 æto je bilo posijano meåu trnje, to je svræetku svijeta.
onaj, koji sluæa rijeç. Ali brige svjetske 41 Sin çovjeçji izaslat øe anåele svoje, i
i bogatstvo varavo zaguæe rijeç, tako te oni øe skupiti sve zavoditelje i zlotvore
ostane bez roda. iz kraljevstva njegova
23 æto je bilo posijano na zemlju dobru, 42 I baciti ih u peø ognjenu. Ondje øe
to je onaj, koji sluæa rijeç i razumije, te biti jauk i ækrgut zuba.
donosi rod: “stostruk, æezdesetostruk i 43 Tada øe pravednici sjati kao sunce u
tridesetostruk. kraljevstvu Oca svojega. Tko ima uæi,
24 Drugu prispodobu iznese im: neka çuje!
“Kraljevstvo je nebesko kao çovjek, 44 Kraljevstvo je nebesko kao blago,
koji posija dobro sjeme na njivi svojoj. æto leœi skriveno u polju. çovjek naåe
25 Dok je sve spavao, doåe neprijatelj blago i skrio ga. Tada otide pun radosti
njegov, posija kukolj po pæenici i otide. za to i prodade sve imanje svoje i kupi
26 Kad onda uzraste usjev i uhvati se polje.
rod, pokaza se i kukolj. 45 Nadalje je kraljevstvo nebesko kao
27 Tada doåoæe sluge domaøinove i trgovac, koji je traœio plemenite bisere.
rekoæe mu: “Gospodaru, nijesi li ti 46 Kad naåe jedan dragocjen biser,
dobro sjeme posijao na njivu svoju? otide, prodade sve imanje svoje i kupi
Odakle joj dakle kukolj? ga.
28 On im odgovori: “Neprijatelj to uçini. 47 Joæ je kraljevstvo nebesko kao
Tada sluge upitaæe: “Moramo li otiøi i mreœa, æto se baci u more i zahvati od
skupiti ga? svake ruke ribe.
29 On odgovori: “Ne! Inaçe biste morali 48 Kad se napuni, izvukoæe je na obalu,
skupljajuøi kukolj poçupati zajedno s sjedoæe i skupiæe dobre u posude, a zle
njim i pæenicu. baciæe.
30 Ostavite samo da zajedno oboje 49 Tako øe biti i na svræetku svijeta.
raste do œetve. U vrijeme œetve reøi øu Anåeli øe izaøi i odijelit øe zle od
tada œeteocima: “Skupite najprije pravednih
kukolj i sveœite ga u snoplje da se spali. 50 I bacit øe ih u peø ognjenu. Ondje øe
A pæenicu nosite u œitnicu moju.” biti jauk i ækrgut zuba.
31 Drugu im joæ prispodobu iznese: 51 Razumjeste li sve ovo? Odgovoriæe
“Kraljevstvo je nebesko kao zrno mu: “Da, Gospodine!”
goruæiçno, æto ga uze çovjek i posija na 52 Tada on nastavi: “Zato je svaki
njivu svoju. uçitelj, koji je vjeæt u nauci kraljevstva
32 Ono je istina manje od svih drugih nebeskoga, kao domaøin, koji iznosi iz
sjemena. Ali kad izraste, veøe je od blaga svojega novo i staro.”
drugoga povrøa. Ono bude drvo, tako 53 Iza kako je Isus bio svræio
da ptice nebeske dolaze i stanuju na prispodobe ove, otide odanle.
njegovim granama.” 54 Doåe u svoj zaviçaj, i uçio je u
33 Joæ im iznese daljnu prispodobu: sinagogi njihovoj Puni udivljenja pitali
“Kraljevstvo je nebesko kao kvasac, æto su: “Odakle ovome ta mudrost i moø
ga uze œena i pomijeæa u tri mjere çudesna?
braæna dok sve ne ukisa.” 55 Nije li ovo sin tesarov? Ne zove li se
34 Sve je ovo govorio Isus u majka njegova Marija, i braøa njegova
prispodobama mnoætvu naroda, i bez Jakov, Josip, Simon i Juda?
prispodoba nije im govorio. 56 Sestre njegove nijesu li sve kod nas?
35 Tako se je imala ispuniti rijeç Odakle dakle njemu sve to?”
proroka: “Otvorit øu usta svoja u 57 Tako su se sablaœnjavali o njega
prispodobama, objavit øu, æto je bilo Tada im Isus reçe: “Prorok ne vrijedi
skriveno od postanja svijeta.” nigdje manje nego u svojemu zaviçaju
i u domu svojemu.” uåu u laåicu i da naprijed idu na
58 Zbog nevjerstva njihova uçinio je drugu obalu, dok on otpusti narod.
ondje samo malo çudesa. 23 Kad je bio otpustio narod, popne se
na goru sam, da se moli. Veø je bila
Matej 14 nastala veçer, a on je joæ bio ondje sam.
1 U ono vrijeme zaçu çetverovlasnik 24 Laåica je veø bila nasred mora i bila
Herod glas o Isusu. je od valova bacana tamo i vamo; jer je
2 On reçe dvoranima svojim: “To je Ivan bio protivan vjetar.
Krstitelj. On je uskrsnuo od mrtvih; 25 U çetvrtu straœu noøi doåe on k
zato djeluju çudesne sile u njemu.” njima iduøi po moru.
3 Herod je bio naime dao Ivana 26 Kad ga tako uçenici vidjeæe, gdje ide
uhvatiti, svezati i u tamnicu baciti po moru, povikaæe uplaæeni: “Sablast!”
zbog Herodijade, œene svojega brata i vapili su od straha.
Filipa. 27 A Isus im progovori odmah: “Utjeæite
4 Jer ga je Ivan bio prekorio: “Nije ti se! Ja sam. Ne bojte se!”
dopuæteno da nju imaæ.” 28 Petar mu odgovori: “Gospodine, ako
5 Rado bi ga bio dao ubiti; ali se je bojao si ti, reci mi, da doåem k tebi po vodi.
naroda, jer su ga drœali za proroka. 29 On reçe: “Doåi!” Petar izaåe iz laåice
6 Na dan roåenja Herodova igrala je køi i iæao je po vodi, da doåe k Isusu.
Herodijadina meåu Gostima. To se je 30 A kad je vidio jaki vjetar, uplaæi se,
dopalo Herodu tako, poçne se topiti i povika: “Gospodine,
7 Da joj je zakletvom obeøao dati spasi me!”
ætogod zaiæte. 31 Odmah pruœi Isus ruku svoju,
8 Ona potaknuta od matere svoje reçe: uhvati ga i reçe mu: “Malovjerni, zaæto
“Daj mi ovdje na zdjeli glavu Ivana si posumnjao?”
Krstitelja!” 32 Tada uåoæe u laåicu, i presta vjetar.
9 To zabrinu kralja. Ali zbog zakletve i 33 Koji su bili u laåici, baciæe se pred
zbog gostiju zapovjedi da joj se dadne. njega niçice i rekoæe: “Ti si zaista Sin
10 I tako dade odsjeçi glavu Ivanu u Boœji!”
tamnici. 34 Tada prijeåoæe i doåoæe u pokrajinu
11 Donesoæe glavu njegovu na zdjeli i Genezareta.
dadoæe je djevojci; ona je odnese 35 çim ga stanovnici onoga kraja
materi svojoj. prepoznaæe, poslaæe glasnike Po svoj
12 Tada uzeæe uçenici njegovi mrtvo onoj okolini i dadoæe donijeti k njemu
tijelo i pokopaæe ga. Potom odoæe i sve bolesnike.
javiæe to Isusu. 36 Ovi ga zamoliæe, da se samo smiju
13 Na ovu vijest otide Isus odanle u dotaknuti skuta njegove haljine. I svi,
laåici na samotno mjesto, da bude koji se dotakoæe, ozdraviæe.
sam. Ali to saznade mnoætvo naroda i
poåe za njim pjeæke iz gradova. Matej 15
14 Kad on izaåe na kopno i vidje veliko 1 Tada pristupiæe k Isusu farizeji i
mnoætvo, smilova im se i iscijeli knjiœevnici iz Jerusalema i zapitaæe:
bolesnike njihove. 2 “Zaæto uçenici tvoji prestupaju
15 Predveçe pristupiæe k njemu uçenici predaju starih? Oni ne peru ruku
njegovi i rekoæe: “Mjesto je pusto, a svojih prije objeda.”
doba je veø poodmaklo. Otpusti narod, 3 On im reçe: “Zaæto vi sami prestupate
neka ide u sela da kupi sebi hrane!” zapovijed Boœju zbog predaje svoje!
16 Isus im reçe: “Ne treba da idu, 4 Bog je zapovjedio: Poætuj oca i majku!
Podajte im vi da jedu!” i: Tko pogrdi oca ili majku, neka smrøu
17 Oni mu odgovoriæe: “Imamo ovdje umre!
samo pet kruhova i dvije ribe.” 5 A vi kaœete: ‘Tko rekne ocu ili majki:
18 On reçe: “Donesite mi ih ovamo!” çim bih ti ja imao pomoøi, posvetni je
19 I dade da narod posjeda po travi; dar,
tada uze pet kruhova i dvije ribe, 6 Taj ne treba viæe ætovati oca ili majke.’
pogleda na nebo i blagoslovi ih. Nato Tako dokinuste zapovijed Boœju zbog
prelomi kruhove i dade ih uçenicima predaje svoje.
svojim, a uçenici ih dadoæe narodu. 7 Licemjeri! Dobro je o vama
20 Svi su jeli i nasitili se, dapaçe su digli prorokovao Izaija:
od preostalih komada joæ dvanaest 8 ‘Narod ovaj ætuje me samo usnama,
punih koæarica. ali srce je njegovo daleko od mene
21 A broj svih, koji su bili jeli, iznosio je 9 Uzalud me poætuje, nauka je njegova
oko pet tisuøa muœeva, bez œena i samo ustanova ljudska.’”
djece. 10 Tada dozva narod i reçe im: “Sluæajte
22 Odmah on natjera uçenike svoje da i razumijte:
11 æto ulazi u usta, ne çini çovjeka 33 Uçenici mu odgovoriæe: “Odakle da
neçistim, nego æto izlazi iz usta, to çini dobijemo u pustinji toliki kruh, da se
çovjeka neçistim.” nasiti tako veliko mnoætvo?”
12 Tada pristupiæe uçenici njegovi i 34 Isus ih upita: “Koliko kruhova
rekoæe mu: “Znaæ li, da se farizeji imate?” Oni odgovoriæe: “Sedam i
uvrijediæe, kad çuæe taj govor?” nekoliko ribica.”
13 On odgovori: “Svaki nasad, æto ga 35 Tada zapovjedi da narod posjeda po
nije zasadio Otac moj nebeski, zemlji
iskorijenit øe se. 36 Onda uze onih sedam kruhova i
14 Ostavite ih! Oni su slijepi voåe ribe, dade hvalu, prelomi ih i dade ih
slijepcima. A kad slijepac vodi slijepca, uçenicima svojim, a uçenici ih dadoæe
oba padnu u jamu.” narodu
15 Tada mu reçe Petar: “Objasni nam 37 Svi su jeli i nasitili se, dapaçe od
prispodobu ovu!” preostalih komada podigoæe joæ
16 On reçe: “Jeste li i vi joæ nerazumni? sedam koæarica punih.
17 Zar ne uviåate, da sve, æto ulazi u 38 Bilo je çetiri tisuøe muœeva, koji su
usta, ide u œeludac i tada se izbacuje? jeli, osim œena i djece.
18 A æto dolazi iz usta, izlazi iz srca, i to 39 Tada otpusti narod, uåe u laåicu i
çini çovjeka neçistim. ode u magadanski kraj.
19 Jer iz srca dolaze zle misli, ubojstvo,
preljuba, bludnost, kraåa, laœno Matej 16
svjedoçanstvo, hula na Boga. 1 Farizeji i saduceji pristupiæe k
20 To çini çovjeka neçistim; a i njemu, da a kuæaju. Zatraœiæe od
neopranim rukama jesti, to ne çini njega, da im pokaœe znak s neba.
çovjeka neçistim. 2 A on im reçe: “Uveçe govorite: “Bit øe
21 Odatle otide Isus dalje i povuçe se u lijepo vrijeme; jer je nebo crveno.
kraj Tira i Sidona. 3 Ujutro: “Danas øe biti kiæovito
22 Tada doåe œena Kananejka iz onoga vrijeme; jer je nebo crveno i mutno.
kraja i povika: “Smiluj mi se, Lice nebesko znate protumaçiti, a
Gospodine, sine Davidov! Moju køer znake vremena ne razumijete?
vrlo muçi åavao.” 4 Rod zao i preljubotvoran traœi znak.
23 On je ne udostoji nijednom rijeçi. Ali neøe mu se dati drugi znak osim
Tada pristupiæe uçenici njegovi i znaka Jone.” Stim ih ostavi i otide.
zamoliæe ga: “Otpusti je, jer viçe za 5 Uçenici doåoæe na drugu obalu, a bili
nama!” su zaboravili uzeti sobom kruha.
24 On reçe: “Ja sam poslan samo k 6 Tada im reçe Isus: “Pazite i çuvajte se
izgubljenim ovcama kuøe Izraelove.” kvasca farizejskog i saducejskog!”
25 Uto doåe ona, pade pred njega niçice 7 Oni su razmiæljali u sebi i rekoæe:
i zamoli: “Gospodine, pomozi mi!” “Nijesmo uzeli sobom kruh.”
26 On reçe: “Nije pravo oduzeti kruh 8 Isus opazi to i reçe: “Malovjerni, æto
djeci i baciti ga psiøima.” razmiæljate u sebi o tom, æto nemate
27 “Sigurno, Gospodine”, odgovori ona, uza se kruha?
“ali psiøi dobiju ipak od mrvica, æto 9 Zar joæ jednako ne shvaøate? Zar viæe
padnu sa stola njihovih gospodara”. ne mislite na pet kruhova za pet
28 Tada joj reçe Isus: “O œeno, velika je tisuøa, i koliko koæarica nakupiste?
vjera tvoja, neka ti bude kako œeliæ!” Od 10 Ni na sedam kruhova za çetiri
toga çasa bila je zdrava køi njezina. tisuøe, i koliko koæarica nakupiste?
29 Odatle otide Isus dalje i doåe na 11 Zaæto ne shvaøate, da vam ne rekoh
Galilejsko more. Popne se na goru i za kruh? çuvajte se kvasca farizejskog
sjede ondje. i saducejskog!”
30 Tada se skupi oko njega veliko 12 Tada shvatiæe, da nije bio mislio, da
mnoætvo naroda. Oni donesoæe sobom se çuvaju kvasca kruænoga, nego
hrome, kljaste, slijepe, nijeme i druge nauke farizejske i saducejske.
mnoge i poloœiæe ih k nogama 13 Kad doåe Isus u okolinu Cezareje
njegovim. I on ih iscijeli. Filipove, upita uçenike svoje: “Za koga
31 Kad vidje narod, kako nijemi govore, drœe ljudi Sina çovjeçjega?”
kljasti ozdravljaju, hromi hodaju i 14 Oni odgovoriæe: “Jedni za Ivana
slijepi gledaju, divio se je i slavio je Krstitelja, drugi za Iliju, opet drugi za
Boga Izraelova. Jeremiju ili za kojega od proroka.”
32 Tada Isus dozva uçenike svoje k sebi 15 On ih upita: “A vi, za koga me vi
i reçe: “œao mi je naroda. Veø tri dana drœite?”
stoje kod mene i nemaju æto jesti. 16 Simon Petar odgovori: “Ti si Krist,
Gladne neøu da ih otpustim. Inaçe bi Sin Boga œivoga.
mogli klonuti na putu.” 17 Tada mu reçe Isus: “Blagoslovljen si
ti, Simone, sine Jonin, jer tijelo i krv 7 Isus pristupi, dotaçe ih se i reçe:
nijesu to tebi objavili, nego Otac moj, “Ustanite, ne bojte se!”
koji je na nebesima. 8 Oni podigoæe oçi svoje, ali ne vidjeæe
18 I ja tebi kaœem: “Ti si Petar. Na toj viæe nikoga do Isusa sama.
hridini sagradit øu Crkvu svoju, i vrata 9 Dok su silazili s gore, zapovjedi im
paklena neøe je nadvladati. Isus: “Nikomu ne govorite æto o viåenju
19 Tebi øu dati kljuçeve kraljevstva ovom, dok Sin çovjeçji ne uskrsne od
nebeskoga. Ætogod sveœeæ na zemlji, mrtvih!”
bit øe svezano i na nebesima, i ætogod 10 Tada ga zapitaæe uçenici: “Zaæto
razrijeæiæ na zemlji, bit øe razrijeæeno i kaœu knjiœevnici, da Ilija najprije mora
na nebesima.” doøi?”
20 Tada naloœi uçenicima, da nikomu 11 On odgovori: “Svakako øe doøi Ilija i
ne govore, da je on Krist. sve øe obnoviti.
21 Otada poçne Isus objaænjavati 12 Ali vam kaœem: “Ilija je veø doæao. A
uçenicima svojim, da mora iøi u oni ga ne spoznaæe, nego uçiniæe s
Jerusalem, da øe mnogo trpjeti od njim, æto htjedoæe. Tako øe i Sin
starjeæina, glavara sveøeniçkih i çovjeçji imati od njih trpjeti”
knjiœevnika i da øe ubijen biti, ali treøi 13 Tada razumjeæe uçenici, da je on
dan da øe uskrsnuti. mislio Ivana Krstitelja.
22 Petar ga uze nasamo, poçne ga 14 Kad doåoæe k narodu, pristupi k
nagovarati i reçe: “Boœe saçuvaj, njemu çovjek, baci se pred njega niçice
Gospodine! Daleko neka bude to od na koljena i zamoli:
tebe!” 15 “Gospodine, smiluj se sinu mojemu!
23 A on se okrenu i reçe Petru: “Idi od On je mjeseçnjak i mora straæno
mene, sotono! Ti si mi na smetnju. Ne trpjeti. çesto pada u oganj i çesto u
drœiæ s Bogom, nego s ljudima.” vodu.
24 Tada reçe Isus uçenicima svojim: 16 Donesoh ga uçenicima tvojim, ali ga
“Tko hoøe da ide za mnom, neka se oni ne mogoæe iscijeliti.”
odreçe sebe, uzme na se kriœ svoj i tako 17 Isus reçe: “O nevjerni i naopaki rode!
ide za mnom! Dokle øu joæ ostati kod vas? Dokle øu
25 Jer tko hoøe œivot svoj da saçuva, vas joæ podnositi! Donesite ga ovamo k
izgubit øe ga; a tko izgubi œivot svoj meni!”
zbog mene, naøi øe ga. 18 Isus zapovjedi zlome duhu, i on
26 Jer æto koristi çovjeku, ako dobije izaåe iz njega, tako da je ozdravio od
sav svijet, a pritom izgubi duæu svoju? toga çasa.
æto moœe dati çovjek kao otkup za duæu 19 Tada pristupiæe uçenici k Isusu i
svoju? upitaæe ga nasamo: “Zaæto ga mi ne
27 Jer øe doøi Sin çovjeçji s anåelima mogosmo istjerati?”
svojim u slavi Oca svojega i tada øe 20 On im odgovori: “Jer imate tako
vratiti svakome po djelima njegovim. malo vjere, jer zaista, kaœem vam: “Ako
28 Zaista, kaœem vam: “Od onih, æto imate vjere kao zrno goruæiçno,
stoje ovdje, neøe neki okusiti smrti, moœete reøi gori ovoj: “Prijeåi odavde
dok ne vide Sina çovjeçjega, gdje dolazi tamo, i prijeøi øe tamo. Niæta vam neøe
u kraljevstvu svojemu.” biti nemoguøe.
21 A ova se vrsta izgoni samo molitvom
Matej 17 i postom.”
1 Poslije æest dana uze Isus sobom 22 Dok su hodili naokolo po Galileji,
Petra i Jakova i njegova brata Ivana i reçe im Isus: “Sin çovjeçji predat øe se
izvede ih nasamo na goru visoku. u ruke ljudima.
2 Tada se preobrazi pred njima Lice se 23 Ubit øe ga; ali øe on treøi dan
njegovo zasja kao sunce, a haljine se uskrsnuti.” Tada se oni vrlo oœalostiæe.
njegove zasvijetliæe kao svjetlo. 24 Kad doåoæe u Kafarnaum,
3 Ukazaæe im se Mojsije i Ilija u pristupiæe k Petru pobiraøi hramskoga
razgovoru s njime. poreza i zapitaæe: “Zar vaæ uçitelj ne
4 Tada progovori Petar i reçe Isusu: plaøa hramskoga poreza?”
“Gospodine, dobro je, da smo ovdje! 25 On odgovori: “Da.” Kad onda uåe u
Ako hoøeæ, naçinit øu ovdje tri sjenice, kuøu, preteçe ga Isus pitanjem: “æto
tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu.” misliæ, Simone, od koga podiœu
5 Dok je on joæ govorio, zasjeni ih sjajan kraljevi zemaljski daøe ili porez? Od
oblak, i zaçu se glas iz oblaka: “Ovo je svojih sinova ili od podanika?”
sin moj ljubljeni, koji mi je po volji. 26 On odgovori: “Od podanika” Tada
Njega sluæajte!” mu reçe Isus: “Dakle su sinovi
6 Kad to çuæe uçenici, padoæe vrlo slobodni.
uplaæeni niçice na svoje lice. 27 Ali da ih ne uvrijedimo, idi na more,
baci udicu i uzmi prvu ribu, koju ætogod razrijeæite na zemlji, bit øe
uhvatiæ! Otvori joj usta i naøi øeæ razrijeæeno i na nebu.
novac. Uzmi ga i podaj im za me i za se!” 19 Nadalje vam kaœem: “Ako dvojica od
vas na zemlji jednoduæno zamole æto
Matej 18 mu drago, dat øe im Otac moj nebeski.
1 U onaj ças pristupiæe uçenici k Isusu 20 Jer gdje su dvojica ili trojica
i zapitaæe: “Tko je doista najveøi u skupljena u ime moje, ondje sam ja
kraljevstvu nebeskom?” meåu njima”
2 Tada on dozva dijete, postavi ga 21 Tada pristupi k njemu Petar i zapita:
meåu njih “Gospodine, ako brat moj pogrijeæi
3 I reçe “Zaista, kaœem vam: “Ako se ne proti meni, koliko puta da mu
obratite i ne budete kao djeca, neøete oprostim? Do sedam puta?”
uøi u kraljevstvo nebesko. 22 Isus mu odgovori: “Velim ti, ne do
4 Tko se dakle drœi malenim kao dijete sedam puta, nego do sedamdeset put
ovo, taj je najveøi u kraljevstvu sedam puta.
nebeskom. 23 Zato je kraljevstvo nebesko kao
5 Tko primi takvo dijete u ime moje, taj kralj, koji htjede da se obraçuna sa
primi mene. svojim slugama.
6 Tko zavede jednoga od ovih malenih, 24 Kad se poçne uraçunati, dovedoæe
koji vjeruju u mene, bolje bi mu bilo, mu jednoga, koji mu je bio duœan deset
da mu se o vrat objesi mlinski kamen tisuøa talenata.
i da potone u dubinu morsku. 25 A jer nije mogao platiti zapovjedi
7 Teæko svijetu zbog onoga æto navodi gospodar, da ga prodadu sa œenom i
svijet na grijeh! Mora doduæe tako djetetom i svim imanjem njegovim i
neæto doøi; ali teæko onomu çovjeku, stim da se dug izravna.
po kome to dolazi! 26 Tada mu se sluga baci pred noge i
8 Ako te ruka tvoja ili noga tvoja navodi zamoli: “Gospodaru ima strpljenja s
na grijeh, odsijeci je i baci je od sebe! menom sve øu ti platiti!
Bolje ti je uøi u œivot hromu ili kljastu, 27 Gospodar se smilova slugi pusti ga
negoli s dvije ruke i dvije noge da i dug mu oprosti.
budeæ baçen u oganj vjeçni. 28 A kad izaåe sluga naåe jednoga od
9 I ako te oko tvoje sablaœnjava, izvadi svojih drugova, koji mu je bio duœan
ga i baci ga od sebe! Bolje ti je s jednim æto denara. Njega uhvati i uze ga daviti
okom uøi u œivot, negoli s dva oka da govoreøi: “Plati, æto si duœan!
budeæ baçen u oganj pakleni. 29 Tada pade pred njega drug njegov i
10 Gledajte, da ne prezrete nijednoga zamoli: “Imaj strpljenja s menom,
od ovih malenih, jer vam kaœem: platit øu ti!
“Anåeli njihovi na nebesima gledaju 30 Ali on ne htjede, nego ode i dade ga
uvijek lice Oca mojega, koji je na baciti u tamnicu, dok ne plati svojega
nebesima. duga.
11 Jer je Sin çovjeçji doæao da spasi, æto 31 Kad vidjeæe drugovi njegovi, æto se
je bilo izgubljeno. dogodi, vrlo se oœalostiæe. Oni odoæe i
12 æto vam se çini? Ako ima jedan æto javiæe gospodaru svojemu sav sluçaj.
ovaca, i jedna od njih zaluta, ne ostavi 32 Tada ga dozva k sebi gospodar
li on devedeset i øe vet u gori i ne ide li njegov i reçe mu: “Zli slugo! Sav sam
da traœi onu, æto je zalutala? dug oprostio tebi, jer si me molio.
13 I ako mu poåe za rukom da je naåe, 33 Nijesi li se i ti morao smilovati drugu
zaista, kaœem vam: “On se ovoj viæe svojemu, kako sam se ja smilovao
raduje, negoli onima devedeset i devet, tebi?
æto nijesu zalutale. 34 Pun gnjeva predade ga gospodar
14 Tako neøe ni Otac vaæ na nebesima, njegov muçiteljima dok ne plati sav
da se izgubi jedan od ovih malenih. dug.
15 Ako je brat tvoj pogrijeæio proti tebi, 35 Tako øe i Otac moj nebeski
idi i potegni ga na odgovor u çetiri oka! postupati s vama, ako svaki od vas ne
Ako te posluæa, dobio si brata svojega. oprosti od srca bratu svojemu.”
16 Ako te ne posluæa, uzmi sobom joæ
jednoga ili druga dva, da se sve Matej 19
ustanovi izjavom dvojice ili trojice 1 Kad je Isus bio svræio ove govore, diœe
svjedoka. se iz Galileje i poåe u podruçje Judeje,
17 Ako ni njih ne posluæa, kaœi crkvi! s onu stranu Jordana.
Ako li ne posluæa ni crkve, neka ti bude 2 Veliko mnoætvo naroda poælo je za
kao neznaboœac i carinik! njim, i on ih je iscjeljivao ondje.
18 Zaista, kaœem vam: “ætogod sveœete 3 Tada pristupiæe k njemu farizeji, da
na zemlji, bit øe svezano na nebu, i ga kuæaju. Oni zapitaæe: “Je li
dopuæteno çovjeku pustiti œenu svoju 24 Joæ vam jedanput kaœem: “Lakæe ide
iz kojeg mu drago razloga?” deva kroz iglene uæi, negoli bogataæ u
4 On im odgovori: “Nijeste li çitali, da je kraljevstvo Boœje.”
Stvoritelj u poçetku stvorio çovjeka 25 Kad to çuæe uçenici, posve se
kao muœa i œenu i rekao: smetoæe i upitaæe: “Tko se onda moœe
5 Zato øe muœ ostaviti oca i majku i spasiti?”
prionuti za œenu svoju i dvoje øe biti 26 A Isus ih pogleda i reçe Im: “Ljudima
jedno tijelo? je to nemoguøe, a Bogu je sve moguøe.”
6 Oni dakle nijesu viæe dvoje nego 27 Tada progovori Petar i reçe mu: “Mi
jedno tijelo. I æto je Bog svezao, ne smije smo sve ostavili i poæli smo za tobom.
çovjek rastavljati.” Æto øe nam za to dopasti?”
7 Oni mu odgovoriæe “A zaæto je Mojsije 28 Isus im reçe: “Zaista, kaœem vam:
zapovjedio, da se dadne œeni knjiga “Vi, koji poåoste za mnom, kod obnove
raspusna, i da se tada pusti?” svijeta kad Sin çovjeçji sjedne na
8 On im reçe: “Mojsije je dopustio vama prijestolje slave svoje, isto øete tako
samo zbog tvrdoøe srca vaæega da sjesti na dvanaest prijestolja i suditi
puætate svoje œene; iz poçetka nije bilo dvanaest plemena Izraelovih.
tako. 29 Jest, svaki, koji ostavi kuøu, brata,
9 Ali vam ja kaœem: “Tko pusti svoju sestru, oca, majku, dijete i polje zbog
œenu - osim zbog preljube - i oœeni se imena mojega, primit øe stostruko za
drugom, çini preljubu. I tko uzme to i baætinit øe œivot vjeçni.
puætenicu, çini preljubu.” 30 Mnogi, koji su prvi, bit øe posljednji,
10 Tada mu rekoæe uçenici: “Ako je to i mnogi, koji su posljednji, bit øe prvi.
tako izmeåu muœa i œene, onda nije
probitaçno œeniti se” Matej 20
11 On im reçe: “Ne shvaøaju to svi, nego 1 Kraljevstvo je nebesko kao domaøin,
samo oni, kojima je dano. koji rano ujutro izaåe, da naima
12 Ima ljudi, koji su od krila majçina poslenike za svoj vinograd.
nesposobni za œenidbu; ima takvih, 2 On se pogodi s poslenicima po denar
koji su od ljudi uçinjeni na dan i posla ih u svoj vinograd.
nesposobnima; i ima takvih, koji sebe 3 Oko treøe ure izaåe on opet. Tada
same çine nesposobnima za œenidbu, vidje druge gdje stoje na trgu
zbog kraljevstva nebeskoga. Tko moœe besposleni,
shvatiti, neka shvati!” 4 I reçe im: “Idite i vi u moj vinograd; æto
13 Tada mu donesoæe djecu, da metne bude pravo, dat øu vam.
ruke na njih i da se pomoli. Ali su 5 Oni odoæe. Oko æeste i devete ure
uçenici odbijali ljude. izaåe on opet i uçini isto tako.
14 A Isus reçe: “Pustite djecu, neka 6 Kad je izaæao oko jedanaeste ure,
doåu k meni, i ne branite im; jer je naåe opet druge gdje stoje. On ih upita:
takvih kraljevstvo nebesko.” “æto stojite ovdje cijeli dan besposleni?
15 Tada metnu na njih ruke i otide 7 Oni mu odgovoriæe: Nitko nas ne
dalje. najmi. On im odgovori: “Idite i v u moj
16 I gle, tada pristupi jedan k njemu i vinograd!
zapita: “Uçitelju, æto dobra moram 8 Uveçe reçe gospodar vinograda
çiniti, da postignem œivot vjeçni?” upravitelju svojemu: “Dozovi
17 On mu odgovori: “æto me pitaæ za poslenike i isplati im plaøu, od
dobro? Samo je jedan dobar. A ako posljednjih do prvih!
hoøeæ uøi u œivot, drœi zapovijedi!” 9 Tada doåoæe oni od jedanaeste ure, i
18 Upita ga: “Koje?” Isus odgovori: “Ne svaki primi po denar.
ubijaj! Ne çini preljube! Ne kradi! Ne 10 A kad doåoæe prvi, pomisliæe, da øe
svjedoçi laœno! viæe primiti. Ali i od njih svaki primi po
19 Poætuj oca i majku, i ljubi bliœnjega denar.
svojega kao samog sebe!” 11 Kad ga primiæe, uzeæe mrmljati na
20 Mladiø mu odgovori: “Sve san to domaøina
drœao. Æto mi joæ fali?” 12 I rekoæe: Ovi posljednji radili su
21 Isus mu odgovori: “Ako hoøeæ biti samo jednu jedinu uru, i ti si ih
savræen, idi prodaj æto imaæ, i daj izjednaçio s nama, koji smo podnosili
utrœak siromaænima, i imat øeæ blago teret i œegu dana
na nebu. Onda doåi i idi za mnom!” 13 Prijatelju, odgovori on jednome od
22 Na ove rijeçi otide mladiø œalostan; njih, ja tebi ne çinim krivo. Nijesi li se
jer je posjedovao mnoga dobra. pogodio s menom po denar?
23 Tada reçe Isus uçenicima svojim: 14 Uzmi, æto je tvoje, i idi! A ja hoøu i
“Zaista, kaœem vam: “Bogataæ øe teæko ovome posljednjemu dati kao tebi.
uøi u kraljevstvo nebesko. 15 Ili zar ja ne smijem çiniti svojim
vlasniætvom æto hoøu? Zar je oko tvoje
2 I naloœi im: “Idite u selo, æto je pred
zavidno, æto sam ja dobar? vama! Odmah øete naøi magaricu
16 Tako øe biti posljednji prvi i prvi
privezanu i magare s njom. Odveœite je
posljednji.” i dovedite je k meni!
17 Isusa poåe gore u Jerusalem. Tada 3 Ako vam tko rekne æto, kaœite:
uze nasamo dvanaestoricu i reçe im “Gospodin ih treba. Odmah øe ih
putem: pustiti.”
18 “Idemo gore u Jerusalem Ondje øe 4 Stim se imala ispuniti rijeç proroka:
biti Sin çovjeçji predan glavarima “
sveøeniçkim i knjiœevnicima. Oni øe ga
5 Kaœite køeri sionskoj: “kralj tvoj
osuditi na smrt dolazi k tebi pun krotkosti. Sjedi na
19 I onda predati neznaboæcima, da magarcu, na magaretu, mladetu
bude naruœen, biçevan i razapet. Ali øe
magariçinu.”
on treøi dan uskrsnuti.” 6 Uçenici odoæe i uçiniæe, kako im je bio
20 Tada doåe k njemu majka sinova zapovjedio Isus
Zebedejevih sa svojim sinovima i pade7 Dovedoæe magaricu i magare,
pred njega niçice, da mu prinese jednu
metnuæe na njih haljine svoje, i on
molbu. sjede na njih.
21 On je upita: “æto hoøeæ?” Ona mu 8 Veoma mnogi iz naroda prostrijeæe
odgovori: “Daj da moja dva sina u haljine svoje po putu, drugi su rezali
kraljevstvu tvojemu sjede jedan s granje od drveøa i prostirali po putu.
desne tvoje, a drugi s lijeve tvoje!”9 Mnoætvo naroda, æto je iælo pred njim
22 Isus reçe: “Ne znate, æto molite. i za njim, vikalo je iza glasa: “Hosana
Moœete li piti çaæu, koju øu ja piti?sinu Davidovu! Blagoslovljen je koji
Odgovoriæe mu: “Moœemo.” dolazi u ime Gospodnje! Hosana na
23 Tada im reçe: “çaæu øete moju visini!”
doduæe piti; ali mjesto s moje desne ili
10 Kad uåe u Jerusalem, uzbuni se sav
lijeve ne mogu ja dati; ono pripada glad. “Tko je to?” pitali su.
onima, kojima je pripravio Otac moj.”11 Mnoætvo je naroda govorilo: “To je
24 Kad çuæe ostalih deset, rasrdiæe se
Isus, prorok iz Nazareta u Galileji!”
na dva brata. 12 Potom uåe Isus u hram Boœji, istjera
25 Isus ih zato dozva k sebi i reçe: van sve kupce i prodavce u hramu,
“Znate, da vladaoci ispovijedaju nad isprevrnu stolove mjenjaçima i klupe
svojim narodima, i velikaæi uçine, datrgovcima golubova
osjete njihovu moø. 13 I reçe im: “Stoji pisano: “Kuøa moja
26 Meåu vama neka ne bude tako! Nego neka se zove kuøa molitve! A vi
tko meåu vama hoøe da bude velik, tajnaçiniste od nje æpilju razbojniçku.”
neka bude vaæ sluga, 14 U hramu doåoæe k njemu slijepi i
27 i tko meåu vama hoøe da bude prvi,hromi, i iscijeli ih
taj neka bude vaæ sluga! 15 Kad vidjeæe glavari sveøeniçki i
28 Tako ni Sin çovjeçji nije doæao, da
knjiœevnici çudesa, æto ih uçini, i
mu sluœe, nego da sluœi i da œivot svoj
djecu, æto su vikala u hramu: “Hosana
dadne u otkup za mnoge. sinu Davidovu!”, rasrdiæe se
29 Kad su oni izlazili iz Jerihona, iælo je
16 I rekoæe mu: “çujeæ li, æto viçu ovi?”
za njim veliko mnoætvo naroda. Isus im reçe: “Da. Zar nijeste nikad
30 Kraj puta su sjedila dva slijepca.çitali: “Iz usta djece i nejaçadi
Kad oni çuæe, da Isus prolazi, stadoæe
navjeæøujeæ hvalu svoju?”
vikati: “Gospodine, ti sine Davidov, 17 Stim ih ostavi, izaåe iz grada u
smiluj nam se!” Betaniju i ostade ondje.
31 Narod ih ukori, neka æute. Ali su oni
18 Kad se je rano ujutro vraøao u grad,
vikali samo joæ veøma: “Gospodine, ogladnje.
sine Davidov, smiluj nam se!” 19 Tada vidje smokvu jednu kraj puta.
32 Tada se ustavi Isus, dozva ih i upita:
Doåe k njoj, ali naåe na njoj samo liæøe.
“æto hoøete od mene?” Tada joj reçe: “Neka nikada na tebi viæe
33 Oni odgovoriæe: “Gospodine, htjeline bude roda!” Odmah usahnu
bismo, da se otvore oçi naæe.” smokva.
34 Pun saœaljenja dotaçe se Isus oçiju
20 Kad to vidjeæe uçenici, upitaæe
njihovih. Odmah progledaæe i poåoæe, zaçuåeni: “Kako je mogla smokva
za njim. odmah usahnuti?”
21 Isus im odgovori: “Zaista, kaœem
Matej 21 vam: “Ako imate vjere i ne sumnjate,
1 Kad se pribliœiæe k Jerusalemu i onda øete ne samo uçiniti, æto se je
doåoæe u Betfagu na Maslinskoj gori, dogodilo smokvi, nego ako reknete
onda posla Isus dva uçenika onoj gori tamo: “Digni se i baci se u
more!, to øe se dogoditi. smrti pogubiti i svoj øe vinograd dati u
22 Sve, æto zamolite pouzdano u zakup drugim vinogradarima, koji øe
molitvi, dobit øete.” mu davati dio roda u pravo vrijeme.”
23 Tada otide u hram i poçne uçiti. I 42 Tada im reçe Isus: “Zar nijeste nikad
pristupiæe k njemu glavari sveøeniçki i çitali u Pismu: ‘Kamen koji odbaciæe
starjeæine narodne i upitaæe: “Kojom graditelji, postade kamen ugaoni; to je
vlasti to çiniæ Tko ti je dao vlast za to?” djelo Gospodnje, kao çudo stoji to pred
24 Isus im reçe: “Ja øu vama staviti oçima naæim?
jedno pitanje. Kad mi odgovorite na, to, 43 Zato vam kaœem: “Kraljevstvo Boœje
reøi øu vam, kojom vlasti ja ovo çinim. uzet øe vam se i dat øe se narodu, koji
25 Odakle je bilo krætenje Ivanovo? S donosi rodove njegove.
neba ili od ljudi?” Oni su razmiæljali 44 Tko padne na ovaj kamen, razbit øe
meåu se: “ se; na koga on padne, satrt øe ga.”
26 Ako reknemo: “S neba, reøi øe nam: 45 Kad çuæe glavari sveøeniçki i farizeji
“Zaæto mu onda nijeste vjerovali? Ako priçe njegove, opaziæe, da misli na njih.
reknemo: “Od ljudi bojimo se naroda, 46 Zato su gledali da ga uhvate; ali su
jer svi Ivana drœe za proroka. se bojali naroda, jer ga je drœao za
27 I odgovoriæe Isusu: “Mi to ne znamo.” proroka.
Tada im on reçe: “Onda ni ja vama neøu
reøi, kojom vlasti ovo çinim. Matej 22
28 æto vam se çini? çovjek neki imao je 1 Isus uze opet da im govori u
dva sina. On ode k prvome i reçe: “Sine, prispodobama On reçe:
idi i radi danas u vinogradu! 2 “Kraljevstvo je nebesko kao kralj, koji
29 On odgovori: “Da, gospodaru, ali ne naçini svadbu sinu svojemu.
otide. 3 On posla sluge svoje, da zovnu
30 Tada ode k drugome i reçe isto tako. uzvanike na svadbu. Ali oni ne
On odgovori: “Neøu; ali poslije mu bi htjedoæe doøi.
œao, i on ipak otide. 4 Opet posla druge sluge s nalogom:
31 Tko je od ove dvojice ispunio volju “Kaœite uzvanicima: “Ugotovio sam
oçevu?” Odgovoriæe: “Drugi.” Tada im gozbu svoju, junci moji i uhranjenici
reçe Isus: “Zaista, kaœem vam: Carinici moji poklani su, i sve je gotovo. Doåite
i bludnice dolaze joæ prije vas u na svadbu!
kraljevstvo Boœje. 5 Ali oni nijesu marili za to, i odoæe,
32 Ivan doåe i pokaza vam put jedan na imanje svoje, drugi k trgovini
pravednosti, ali mu vi nijeste vjerovali svojoj.
Nasuprot carinici i bludnice vjerovali 6 A ostali napadoæe na sluge njegove,
su mu. Vi ste to vidjeli, ali se ipak iza zlostaviæe ih i pobiæe ih
toga nijeste obratili i nijeste mu 7 Tada se razgnjevi kralj. Posla çete
vjerovali. svoje, dade pogubiti ubojice i grad
33 çujte joæ drugu prispodobu: “Jedan njihov zapaliti.
domaøin posadi vinograd. Ogradi ga 8 Tada reçe slugama svojim: “Svadba je
plotom, iskopa u njemu tijesak i doduæe ugotovljena, ali uzvanici
sagradi kulu. Tada ga dade u zakup nijesu bili nje dostojni.
vinogradarima i otide izvan zemlje. 9 Idite dakle na raskræøa i pozovite na
34 Kad doåe vrijeme berbi, posla sluge svadbu, koga samo naåete!
svoje k vinogradarima, da prime dio 10 Sluge izaåoæe na putove i dovedoæe
roda, sve, koje naåoæe; dobre i zle. Tako se
35 A vinogradari napadoæe na sluge napuni svadbena dvorana gostiju.
njegove: “jednoga izbiæe, drugoga 11 Tada uåe kralj, da pogleda goste,
ubiæe, treøega kamenovaæe. Pogled njegov pade na jednoga, koji
36 Tada posla druge sluge, viæe nego nije bio obuçen u svadbeno ruho.
prije. Ovima uçiniæe isto tako. 12 Reçe mu: “Prijatelju, kako si uæao
37 Naposljetku posla k njima sina vamo bez svadbenoga ruha? On je
svojega rekavæi: “Pred sinom mojim æutio.
imat øe strah. 13 Tada zapovjedi kralj slugama:
38 Ali kad vinogradari ugledaæe sina, “Sveœite mu ruke i noge i bacite ga u
rekoæe meåu sobom: “Ovo je baætinik! tamu! Ondje øe biti jauk i ækrgut zuba
Hajde da ga ubijemo i baætinu njegovu 14 Jer su mnogi zvani ali je malo
zaposjednemo! izabranih.”
39 Uhvatiæe ga dakle, izbaciæe ga iz 15 Tada odoæe farizeji i posvjetovaæe se
vinograda i ubiæe ga. meåu sobom, kako bi ga mogli uhvatiti
40 Kad doåe dakle gospodar vinograda, u rijeçi.
æto øe uçiniti vinogradarima onim?” 16 Poslaæe dakle k njemu uçenike svoje
41 Odgovoriæe mu: “Zloçince øe zlom zajedno s Herodovcima i rekoæe:
“Uçitelju, znamo, ti si istinit, ti uçiæ put David u duhu, Gospodinom, kad veli:
Boœji po istini i ne mariæ ni za koga; jer 44 Reçe Gospodin Gospodinu mojemu:
ne gledaæ tko je tko. “Sjedi s moju desnu, dok poloœim
17 Kaœi nam dakle, æto misliæ ti: “Je li neprijatelje tvoje za podnoœje nogama
dopuæteno plaøati caru porez ili nije?” tvojim?
18 Isus prozre lukavstvo njihovo i 45 Kad ga eto David naziva
odgovori: “Licemjeri, æto me kuæate? Gospodinom, kako onda moœe biti sin
19 Pokaœite mi novac porezni!” Oni mu njegov?”
pruœiæe denar. 46 Na to mu nije mogao nitko
20 Isus ih upita: “çija je ovo slika i odgovoriti. I od toga dana nije se viæe
natpis?” nitko usudio da ga æto zapita.
21 Odgovoriæe mu: “Carev.” Tada im
reçe: “Dajte dakle caru carevo i Bogu Matej 23
Boœje! 1 Tada upravi Isus narodu i uçenicima
22 Kad su to çuli, zadiviæe se; oni ga svojim ovaj govor:
ostaviæe i odoæe. 2 Knjiœevnici i farizeji sjede na
23 Isti dan doåoæe k njemu saduceji, uçiteljskoj stolici Mojsijevoj.
koji tvrde, da nema uskrsnuøa. Oni ga 3 çinite i drœite sve, æto vam kaœu; ali se
zapitaæe: ne ravnajte po njihovim djelima, jer
24 “Uçitelju, Mojsije je zapovjedio: “Ako oni rade drukçije, negoli uçe.
tko umre bez djece, neka uzme brat 4 Oni veœu bremena teæka i nesnosna i
njegov œenu njegovu i neka podigne meøu ih ljudima na pleøa; a sami neøe
potomstvo bratu svojemu! da ih prihvate prstom svojim.
25 A u nas je bilo sedam braøe. Prvi se 5 Sva djela svoja çine, da ih vide ljudi.
oœeni i umrije bez djece, i tako ostavi Tako raæiruju svoje zapise i produljuju
œenu svoju bratu svojemu. rese na haljinama svojim.
26 Tako je bilo s drugim i treøim do 6 Vole poçasna mjesta na gozbama i
sedmoga. prve stolice u sinagogama,
27 A poslije sviju umrije i œena. 7 Hoøe da budu pozdravljani na javnim
28 O uskrsnuøu dakle çija øe od trgovima, i da ih ljudi zovu uçiteljima.
sedmorice biti œena? Jer je za svima 8 Ali vi se ne zovite uçiteljima, jer je
bila.” jedan vaæ uçitelj, a vi ste svi braøa!
29 Isus im odgovori: “Varate se, ne 9 I ocem svojim ne zovite nikoga na
znate ni Pisma ni moøi Boœje. zemlji, jer je jedan otac vaæ, koji je na
30 Jer o uskrsnuøu niti øe se œeniti ni nebesima!
udavati, nego øe biti kao anåeli Boœji 10 I ne dajte da vas zovu uçiteljima; jer
na nebu. je jedan uçitelj vas, Krist.
31 A za uskrsnuøe mrtvih nijeste li 11 Tko je najveøi meåu vama, neka
çitali, æto vam je rekao Bog: “ bude sluga vas!
32 Ja sam Bog Abrahamov, Bog Izakov 12 Jer tko se uzvisuje, ponizit øe se; a
i Bog Jakovljev? A Bog nije Bog mrtvih, tko se ponizuje, uzvisit øe se.
nego œivih.” 13 Teæko vama, knjiœevnici i farizeji,
33 Kad je mnoætvo naroda to çulo, licemjeri! Vi zatvarate kraljevstvo
divilo se je nauci njegovoj. nebesko od ljudi, Vi sami ne ulazite,
34 Kad doznaæe farizeji, da je saduceje niti date da ulaze, koji bi htjeli,
prinudio da uæute, skupiæe se zajedno. 14 Teæko vama, knjiœevnici i farizeji,
35 I jedan od njih, uçitelj zakona, stavi licemjeri! Vi rasipate kuøe udoviçke i
ga na kuænju i upita: “ govorite za to duge molitve. Stoga vas
36 “Uçitelju, koja je zapovijed najveøa u çeka stroœi sud.
zakonu!” 15 Teæko vama, knjiœevnici i farizeji,
37 On mu odgovori: “Ljubi Gospodina, licemjeri! Vi prolazite kopnom i
Boga svojega, svim srcem svojim, morem, da dobijete jednoga jedinog
svom duæom svojom i svom misli suvjernika, i je li jedan to postao,
svojom! uçinite ga sinom paklenim, dvaput
38 To je najveøa i prva zapovijed. gorim od sebe.
39 Druga je ovoj jednaka: “Ljubi 16 Teæko slijepi voåe! Vi kaœete: Ako se
bliœnjega svojega kao samoga sebe! tko kune hramom, onda to ne vrijedi;
40 O ovim dvjema zapovijedima visi sav ako li se kune zlatom hramskim, onda
zakon i proroci.” je vezan.
41 Kad su se bili skupili farizeji, upita 17 Luåaci i slijepci, æto je viæe: “zlato ili
ih Isus: hram, koji zlato istom posveøuje?
42 “æto drœite o Kristu? çiji je sin?” 18 Nadalje: Ako se tko kune
Odgovoriæe mu: “Sin Davidov,” œrtvenikom, onda to niæta ne vrijedi;
43 Tada im reçe: “Kako ga tada naziva kune li se œrtvenim darom, koji je na
njemu, onda je vezan. pusta.
19 Slijepci, æto je viæe: dar œrtveni ili 39 Jer vam kaœem: “Od sada me neøete
œrtvenik, koji dar œrtveni istom viæe vidjeti, dok ne uskliknete:
posveøuje? “Blagoslovljen je koji dolazi u ime
20 Tko se dakle kune œrtvenikom, kune Gospodnje!”
se njim i svim, æto je na njemu.
21 Tko se kune hramom, kune se njim Matej 24
i onim, koji stanuje u njemu. 1 Isus izaåe iz hrama s poåe dalje. Tada
22 Tko se kune nebom, kune se mu pristupiæe uçenici njegovi i
prijestoljem Boœjim i onim, koji sjedi upozoriæe ga na graåevine hramske.
na prijestolju. 2 On im reçe: “Vidite vi to sve ‘ Zaista,
23 Teæko vama, knjiœevnici i farizeji, kaœem vam: “Ovdje neøe ostati kamen
licemjeri! Vi dajete desetinu od na kamenu, koji se neøe poruæiti.”
metvice, kopra i kima, a zanemarujete 3 Kad je onda sjedio na Maslinskoj gori,
najvaœnije zahtjeve zakona: pristupiæe samo njegovi uçenici k
“pravednost, milosråe i vjernost, Ovo njemu i rekoæe: “Kaœi nam, kad øe se to
se ima çiniti, drugo ne popustiti. dogoditi, i koji je znak tvojega dolaska
24 Voåe slijepi! Cijedite komarca, a i svræetka svijeta?”
devu proœdirete. 4 Isus im reçe: “Gledajte, da vas tko ne
25 Teæko vama, knjiœevnici i farizeji, zavede!
licemjeri! Vi drœite çasu i zdjelu izvana 5 Jer øe mnogi doøi u ime moje i reøi:
çiste, a iznutra su pune grabeœa i “Ja sam Krist. I mnoge øe zavesti.
pohlepe. 6 çut øete za ratove i glasove o
26 Farizeju slijepi, oçisti najprije ratovima. Gledajte, da se ne uplaæite!
nutrinu çaæe i zdjele, onda øe biti çista To mora tako doøi; ali nije joæ tada
i vanjætina. svræetak,
27 Teæko vama, knjiœevnici i farizeji, 7 Jer øe se dignuti narod proti narodu,
licemjeri! Vi ste kao okreçeni grobovi. kraljevstvo protiv kraljevstva. Glad i
Izvana izgledaju doduæe lijepi, a kuga i potres bit øe posvuda.
iznutra su puni kostiju mrtvaçkih i 8 Ali to je sve istom poçetak nevoljama.
svakoga smrada. 9 Tada øe vas predavati na muke i
28 Tako se i vi izvana pokazujete ubijat øe vas; i zbog imena mojega svi
ljudima pravedni, a iznutra ste puni øe narodi zamrziti na vas.
licemjerja i zloøe. 10 Tada øe mnogi zalutati u vjeri, jedan
29 Teæko vama, knjiœevnici i farizeji, øe drugoga izdati i jedan øe na drugoga
licemjeri! Vi gradite grobove prorocima zamrziti.
i krasite spomenike pravednicima 11 laœni øe proroci u velikom broju
30 I govorite: “Da smo mi œivjeli u dane ustati i mnoge zavesti.
otaca svojih, ne bismo se s njima 12 Jer øe bezboœnost uzeti maha,
ogrijeæili o krv proroka, ljubav øe ohladnjeti kod mnogih.
31 Stim sami svjedoçite, da ste sinovi 13 Ali tko ustraje do kraja, spasit øe se.
onih, koji su pobili proroke. 14 Ovo evanåelje o kraljevstvu
32 Tako dopunjate mjeru otaca svojih, navjeæøivat øe se po svemu svijetu za
33 Zmije i leglo gujino, kako øete umaøi svjedoçanstvo svima narodima. Tada
osudi paklenoj? istom dolazi svræetak.
34 Zato evo, ja æaljem k vama proroke, 15 Kad dakle vidite na mjestu svetome
mudrace i knjiœevnike. Jedne øete gnusobu opustoæenja, o kojoj je
pobiti i razapeti, druge u sinagogama govorio prorok Daniel - tko çita, neka
svojim biçevati i goniti od grada do razumije! -
grada. 16 Tada neka ljudi u Judeji bjeœe u
35 Tako neka doåe na VS sva krv gore!
pravedna, æto je bila prolivena na 17 Tko bude na krovu, neka ne silazi,
zemlji, od krvi Abela pravednoga do da uzme sobom joæ æto is kuøe!
krvi Zaharije, sina Berekijina, kojega 18 Tko bude u polju, neka se ne vraøa
ubiste meåu hramom i œrtvenikom. kuøi, da uzme haljinu svoju!
36 Zaista, kaœem vam: “Sve øe ovo doøi 19 Teæko trudnima i dojiljama u one
na rod ovaj. dane!
37 Jerusaleme, Jerusaleme! Ti ubijaæ 20 Molite se, da ne padne bijeg vas u
proroke i kamenujeæ, koji su poslani k zimu ili u subotu!
tebi. Koliko puta htjedoh skupiti djecu 21 Tada øe biti nevolja velika, kakva
tvoju, kao æto kokoæ skuplja piliøe nije bila od postanja svijeta do sada,
svoje pod krila svoja; ali vi ne niti øe biti.
htjedoste! 22 I kad se ne bi skratili oni dani ni
38 Eto øe vam se ostaviti vaæa kuøa jedan se çovjek ne bi spasio. Ali zbog
izabranih skratit øe se dani oni. 45 Tko je dakle vjerni i razumni sluga,
23 Ako vam tada tko rekne: “Ovdje je koga je postavio gospodar nad svojom
Krist ili ondje, ne vjeruj te! druœinom, da joj daje hranu u pravo
24 Jer øe ustati laœne Kristovi i laœni vrijeme.
proroci i çinit øe velike znake i çudesa, 46 Blagoslovljen je sluga, kojega
da zavedu, ako je moguøe, iste gospodar njegov, kad se vrati kuøi,
izabranike. naåe da çini tako.
25 Eto, kaœem vam unaprijed. 47 Zaista, kaœem vam: “On øe ga
26 Ako vam se tada rekne: “On je u postaviti nad svim imanjem svojim,
pustinji, ne izlazite; on je u sobama, ne 48 Ako li je sluga zao i misli u sebi: “Moj
vjerujte! gospodar neøe joæ zadugo doøi,
27 Jer kao æto se munja pomoli na 49 I ako on tuçe svoje drugove i gosti se
istoku i zasja do zapada, tako øe biti i i pije s pijanicama,
s dolaskom Sina çovjeçjega. 50 Onda øe gospodar toga sluge doøi u
28 Gdje je strvina, ondje se skupljaju dan, kad ne oçekuje, u ças, kojega ne
orlovi, zna.
29 Odmah øe po nevolji onih dana 51 On øe ga sasjeøi u komade i odredit
sunce pomrçati i mjesec øe izgubiti øe mu mjesto njegovo meåu
svoju svjetlost, zvijezde øe s neba licemjerima. Ondje øe biti jauk i ækrgut
pasti, i sile øe se nebeske uzdrmati. zuba.
30 Tada øe se pokazati znak Sina
çovjeçjega na nebu, i svi øe narodi na Matej 25
zemlji proplakati. Ugledat øe Sina 1 Tada øe biti kraljevstvo nebesko kao
çovjeçjega gdje dolazi na oblacima deset djevica, koje uzeæe svjetiljke
nebeskim s velikom moø i slavom. svoje i izaåoæe u susret zaruçniku.
31 On øe poslati anåele svoje s velikim 2 Pet od njih bile su lude, pet mudre,
glasom trublje, i oni øe skupiti 3 Lude uzeæe svjetiljke svoje, ali ne
izabranike njegove od çetiri vjetra, od uzeæe sobom ulja.
jednoga kraja neba do drugoga. 4 A mudre uzeæe sa svjetiljkama i ulje
32 Od smokve nauçite se prispodobi: u posudama svojim.
“Kad njezine grane postanu soçne i 5 Kako se je dolazak zaruçnikov
liæøe potjera, onda znate, da je blizu otegnuo, zadrijemaæe sve i pozaspaæe.
ljeto. 6 I ponoøi odjeknu poziv: “Zaruçnik
33 Tako i vi, kad vidite sve ovo, znajte, dolazi! Izlazite mu u susret!
da je pred vratima 7 Tada se digoæe sve djevice one i
34 Zaista, kaœem vam: “Ovaj naraætaj prirediæe svjetiljke svoje.
neøe proøi, dok se ovo sve ne zbude. 8 A lude rekoæe mudrima: “Dajte nam
35 Nebo i zemlja proøi øe, ali rijeçi moje od ulja svojega! Svjetiljke naæe hoøe da
neøe proøi. se ugase.
36 A onoga dana i onoga çasa ne zna 9 Mudre odvratiæe: “Da ne bi moœda
nitko, ni anåeli na nebu, nego samo nedostalo nama i vama, idite radije k
Otac. trgovcima i kupite sebi!
37 Kao u dane Noine, tako øe biti kod 10 Dok otidoæe da kupe, doåe zaruçnik.
dolaska, Sina çovjeçjega. Koje su bile spremne, uåoæe s njim na
38 U dane pred potopom gostili su se i svadbu, i zatvoriæe se vrata.
pili, œenili su se i udavali do onoga 11 Napokon doåoæe i druge djevice i
dana, kad Noa uåe u kovçeg; povikaæe: “Gospodaru, Gospodaru,
39 I nijesu doæli do uviåavnosti, dok otvori nam!
nije provalio potop i sve pograbio. 12 A on reçe: “Zaista, kaœem vam, ne
Upravo øe tako biti i kod dolaska Sina poznajem vas.
çovjeçjega. 13 Budite dakle budni; jer ne znate ni
40 Tada øe biti dva na polju: “jedan øe dana ni çasa!
se uzeti, drugi øe se ostaviti. 14 Dogodi se kao çovjeku, koji htjede
41 Dvije øe mljeti u mlinu: “jedna øe se da ide u tuåinu. On dozva k sebi sluge
uzeti, druga øe se ostaviti. svoje i predade im imovinu svoju.
42 Budite dakle budni; jer ne znate 15 Jednomu dade pet talenata,
dana, u koji dolazi Gospodin vas. drugomu dva, treøemu jedan,
43 Ali ovo znajte: “Kad bi znao domaøin, svakomu prema njegovoj vrsnoøi.
u koji ças noøi dolazi lupeœ, zacijelo bi Tada otputova odmah.
bdio i ne bi pustio da provali u kuøu 16 Koji je bio primio pet talenata, otiæao
njegovu. je, radio je s njima i dobio joæ drugih
44 Zato i vi budite spremni; jer Sin pet.
çovjeçji dolazi u ças, u koji se ne 17 Isto tako dobio je onaj su dva talenta
nadate. joæ druga dva.
18 Koji je bio primio jedan, otide, bolestan, i pohodili ste me, u tamnici,
iskopa zemlju i skrio u nju novac i doæli ste k meni.
gospodara svojega. 37 Tada øe ga upitati pravednici:
19 Iza dugog vremena doåe natrag “Gospodine, kad smo te vidjeli gladna,
gospodar onih sluga i poçne se i dali ti jesti, ili œedna, i dali ti piti?
raçunati s njima 38 Kad smo te vidjeli stranca, i primili
20 Koji je bio primio pet talenata te na konak? ili gola, i zaodjeli te?
pristupi, donese sobom joæ pet daljnih 39 Kad smo te vidjeli bolesna ili u
talenata i reçe: “Gospodaru, predao si tamnici, i doæli k tebi?
mi pet talenata. Evo, dobio sam joæ pet 40 Kralj øe im odgovoriti: “Za “ista,
daljnih talenata. kaœem vam: “æto ste uçinili jednomu
21 Tada mu reçe gospodar njegov: od ove moje najmanje braøe, to ste
“Pravo, slugo dobri i vjerni! Nad malim uçinili meni.
si bio vjeran, zato øu te postaviti nad 41 Tada øe reøi onima na lijevoj strani:
mnogim. Uåi u radost gospodara “Idite od mene, prokleti, u oganj vjeçni,
svojega! æto je pripravljen åavlu i anåelima
22 Tada pristupi onaj su dva talenta i njegovim!
reçe: “Gospodaru, predao si mi dva 42 Bio sam gladan, i nijeste mi dali
talenta. Evo, dobio sam joæ dva daljna jesti, œedan, i nijeste mi dali piti.
talenta.” 43 Bio sam stranac, i nijeste me primili
23 Tada mu reçe gospodar njegov: na konak, go, i nijeste me zaodjeli. Bio
“Pravo, slugo dobri i vjerni! Nad malim sam bolestan i u tamnici, i nijeste me
si bio vjeran, zato øu te postaviti nad pohodili.
mnogim. Uåi u radost gospodara 44 Tada øe ga upitati i oni: “Gospodine,
svojega! kada smo te vidjeli gladna ili œedna ili
24 Napokon pristupi i onaj s jednim stranca ili gola ili bolesna ili u tamnici,
talentom i reçe: “Gospodaru, znam te, i nijesmo te posluœili?
ti si çovjek tvrd, œanjeæ, gdje nijesi 45 Ali øe im on odgovoriti: “Zaista,
sijao, i kupiæ, gdje nijesi vijao. kaœem vam: “æto nijeste uçinili
25 Zato se pobojah, odoh i zakopah jednomu od ovih najmanjih, to nijeste
talenat tvoj u zemlju. Ovdje imaæ æto je uçinili ni meni.
tvoje. 46 Ovi øe uøi u muku vjeçnu, a
26 Tada mu odgovori gospodar: “Zli i pravednici u œivot vjeçni.
lijeni slugo, znao si, da ja œanjem, gdje
nijesam sijao, i kupim, gdje nijesam Matej 26
vijao. 1 Kad je bio Isus svræio sve govore ove,
27 Tada bi bio morao novac svoj uloœiti reçe uçenicima svojim: “
kod mjenjaça, ja bih mogao pri 2 “Znate, da je do dva dana blagdan
svojemu povratku podignuti svoje s Pasha. Tada øe Sin çovjeçji biti predan
kamatima. smrti na kriœu,”
28 Uzmite mu zato talenat i podajte ga 3 Tada se skupiæe glavari sveøeniçki i
onome, koji ima deset talenata! starjeæine narodne u palaçi velikoga
29 Jer tko ima, njemu øe se dati, i sveøenika po imenu Kaife.
obilovat øe; a tko nema, njemu øe se joæ 4 Posvjetovaæe se, kako bi mogli Isusa
uzeti æto ima. lukavætinom uhvatiti i ubiti.
30 A nekorisnog slugu bacite u tamu 5 Ali rekoæe: “Samo ne na blagdan!
‘Ondje øe biti jauk i ækrgut zuba. Inaçe pobuni se narod.”
31 Kad doåe Sin çovjeçji u slavi svojoj i 6 Kad je Isus boravio u Betaniji u kuøi
svi anåeli s njime, onda øe sjesti na Simona Gubavca,
prijestolje slave svoje. 7 Doåe k njemu œena s posudom
32 Svi øe se narodi pred njim skupiti. alabastrenom, punom dragocjene
On øe ih razluçiti jedne od drugih, kao pomasti. To izli ona na glavu njegovu,
æto pastir razluçuje ovce od jaraca. dok je sjedio za stolom.
33 Postavit øe ovce s desne sebi, jarce s 8 Kad to vidjeæe uçenici, rasrdiæe se i
lijeve sebi. rekoæe: “çemu rasipnost ova?
34 Tada øe kralj reøi onima s desne 9 Bilo bi se moglo to prodati skupo i
strane: “Doåite, blagoslovljeni Oca dati siromasima.”
mojega! Primite u posjed kraljevstvo, 10 Isus to zapazi i reçe im: “Zaæto
koje vam je pripravljeno od stvorenja œalostite œenu? Ona uçini dobro djelo
svijeta! na meni
35 Jer sam bio gladan, i dali ste mi jesti, 11 Siromahe imate svagda meåu
œedan, i dali ste mi piti. Bio sam sobom, a mene nemate svagda.
stranac, i primili ste me na konak, 12 Kad je ona ovu pomast izlila na tijelo
36 Go, i zaodjeli ste me. Bio sam moje, uçinila je to za pokop moj.
13 Zaista, kaœem vam: “Svuda po noøas, prije nego pijetao zapjeva, tri
svemu svijetu, gdje se propovijeda ovo puta øeæ me zatajiti.”
evanåelje, govorit øe se i za spomen 35 Petar ga je uvjeravao: “I ako bih
njezin, æto je uçinila ona.” morao poçi u smrt s tobom, ne bih te ja
14 Tada jedan od dvanaestorice, po zatajio.” Tako su tvrdili i svi drugi
imenu Juda Iskariot, otide glavarima uçenici.
sveøeniçkim 36 Tada doåe Isus s njima u zaselak,
15 I reçe: “æto øete mi dati, da vam ga koji se zove Getsemani. On reçe
predam?” Oni mu isplatiæe trideset uçenicima svojim: “Sjedite tu, dok ja
srebrnjaka, idem tamo i pomolim se.”
16 Otada je çekao na zgodnu priliku, da 37 Samo Petra i oba sina Zebedejeva
ga izda. uze sobom. Tada se poçne œalostiti i
17 U prvi dan beskvasnih kruhova plaæiti.
pristupiæe uçenici k Isusu i upitaæe: 38 On im reçe: “œalosna je duæa moja do
“Gdje da pripravimo za te Pashalno smrti; ostanite ovdje bdijte s menom!”
janje?” 39 I otide malo dalje, pade niçice na
18 On odgovori: “Idite u grad k svoje lice, i pomoli se: “Oçe moj, ako je
stanovitom çovjeku i recite mu:, Uçitelj moguøe, neka me mimoiåe çaæa ova!
poruçuje: “Vrijeme je moje blizu, kod Ali ne kako ja hoøu, nego kako ti
tebe øu blagovati Pashalnu veçeru s hoøeæ.”
uçenicima svojim.” 40 Tada doåe k uçenicima svojim i
19 Uçenici uçiniæe, kako im je bio Isus naåe ih gdje spavaju. Reçe Petru: “Zar
naloœio, i pripraviæe Pashalnu veçeru. nijeste mogli jednu uru probdjeti s
20 Kad bi uveçe, sjede za sto s menom?
dvanaestoricom. 41 Bdijte i molite se, da ne padnete u
21 Dok su jeli, reçe: “Zaista, kaœem napast; jer je duh voljan, ali je tijelo
vam: “Jedan izmeåu vas izdat øe me.” slabo.”
22 To ih vrlo oœalosti, i jedan za drugim 42 Udalji se po drugi put i pomoli se:
pitao ga je: “Da nijesam ja, “Oçe moj, ako me ne moœe ova çaæa
Gospodine?” mimoiøi, a da ga je pijem, neka bude
23 On odgovori: “Koji umoçi s menom volja tvoja!”
ruku u zdjelu, taj øe me izdati. 43 I doåe opet natrag i naåe ih opet gdje
24 Sin çovjeçji ide, istina, kao æto je spavaju; jer su im bile oçi oteœale.
pisano za njega; ali teæko çovjeku, koji 44 On ih ostavi, otide opet i pomoli se po
izda Sina çovjeçjega, Bolje bi bilo tome treøi put onim istim rijeçima.
çovjeku, da se nije rodio.” 45 Tada se vrati natrag k uçenicima
25 Tada upita Juda, izdajnik njegov: svojim i reçe im: “Jednako spavate i
“Jesam li ja, uçitelju?” On odgovori: “Ti poçivate? Evo se pribliœi ças, i Sin
kaœeæ.” çovjeçji predat øe se u rake
26 Dok su blagovali, uze Isus kruh, grjeænicima.
blagoslovi ga, prelomi ga i dade ga 46 Ustanite, hajdemo! Evo, pribliœuje
uçenicima svojim i reçe: “Uzmite i se izdajnik moj.”
jedite, ovo je tijelo moje.” 47 Dok je joæ govorio, doåe veø Juda,
27 Tada uze çaæu, zahvali i pruœi ga jedan od dvanaestorice, i s njim çeta
uçenicima i reçe: “Pijte svi iz njega; velika s maçevima i toljagama po
28 Jer je ovo krv moja i Novoga Zavjeta, nalogu glavara sveøeniçkih i
koja se prolijeva za mnoge na starjeæina narodnih.
oproætenje grijeha. 48 Izdajnik njegov bio je s njima
29 Ali vam kaœem: Od sada neøu viæe ugovorio znak i rekao: “Koga ja
piti od ovoga roda trsova do onog dana, cjelivam, taj je, drœite ga!”
kad ga budem pio s vama posve 49 Odmah pristupi k Isusu i reçe:
novoga u kraljevstvu Oca svojega.” “Zdravo, uçitelju!” i poljubi ga, tada mu
30 Tada izmoliæe hvalospjev i izaåoæe Isus reçe:
na Maslinsku goru. 50 “Prijatelju, zaæto si doæao!” Sada
31 Onda im reçe Isus: “Svi øete se vi stupiæe bliœe, metnuæe ruke na Isusa i
spotaknuti zbog mene ovu noø, jer uhvatiæe ga.
stoji pisano: “Udarit øu pastira, i 51 Tada jedan od pratilaca Isusovih
rasbjeœat øe se ovce stada. maæi se rukom za maç i trgnu ga. Udari
32 Ali iza uskrsnuøa svojega iøi øu pred slugu velikoga sveøenika i odsijeçe mu
vama u Galileju.” uho.
33 Petar mu odgovori: “Ako se i svi 52 Isus mu reçe: “Zadjeni maç svoj u
spotaknu zbog tebe, ja se neøu nikad korice! Svi, koji se maæaju za maç, ginu
spotaknuti!” od maça.
34 Isus mu reçe: “Zaista, kaœem ti: Joæ 53 Ili zar misliæ, da mi Otac moj ne bi
odmah poslao u pomoø viæe od oni, æto su okolo stajali, i rekoæe:
dvanaest legija anåela, kad bih ga “Doista, i ti si jedan od njih, i govor te
zamolio za to? tvoj izdaje.”
54 Ali kako bi se onda ispunilo Pismo, 74 Tada se poçne kleti i preklinjati:
po kojemu to mora doøi tako?” “Neznam toga çovjeka.” Odmah
55 A u onaj ças reçe Isus çeti: “Kao na zapjeva pijetao.
razbojnika izaæli ste s maçevima i 75 Petar se sjeti rijeçi, koju mu je bio
toljagama, da me uhvatite. Svaki dan rekao Isus: “Prije nego zar pjeva
sam sjedio u hramu i uçio, i nijeste me pijetao, tri puta øeæ me zatajiti.” Izaåe
uhvatili. i proplaka gorko.
56 Ali se sve ovo dogodi, da se ispune
Pisma proroka. Tada ga ostaviæe svi Matej 27
uçenici njegovi i pobjegoæe. 1 Kad je osvanuo dan, zakljuçiæe svi
57 Oni, koji uhvatiæe Isusa, odvedoæe glavari sveøeniçki i starjeæine narodne
ga k velikomu sveøeniku Kaifi, kod da ubiju Isusa.
kojega su se bili skupili knjiœevnici i 2 Odvedoæe ga svezana i predadoæe ga
starjeæine. upravitelju Pilatu.
58 Petar je iæao za njim izdaleka do 3 Kad vidje njegov izdajnik Juda, da ga
dvoriæta velikoga sveøenika. Uåe usudiæe, pokaja se. Donese natrag
unutra i sjede sa slugama, da çeka trideset srebrnjaka glavarima
svræetak. sveøeniçkim i starjeæinama
59 Glavari sveøeniçki i sve visoko vijeøe 4 I reçe: “Sagrijeæio sam. Izdao sam krv
traœili su laœno svjedoçanstvo protiv neduœnu!” Oni odgovoriæe: “æto nas je
Isusa, da ga ubiju. briga za to? To je tvoja stvar!”
60 Ali unatoç mnogim laœnim 5 Tada baci srebrnjake u hram, otide i
svjedocima, koji pristupiæe, ne naåoæe objesi se o uœetu,
nijedno. Najposlije doåoæe joæ dva 6 Glavari sveøeniçki digoæe srebrnjake
61 i rekoæe: “On je tvrdio: “Ja mogu i rekoæe: “Ne smije se metnuti u
poruæiti hram Boœji i u tri ga dana opet hramsko blago; jer je krv.
sagraditi.” 7 Zakljuçiæe da za njih kupe lonçarovu
62 Tada se diœe veliki sveøenik i reçe njivu za groblje strancima.
mu: “Zar niæta nemaæ da kaœeæ na to, 8 Zato se zove ona njiva do danaænjega
æto ovi iznose protiv tebe.” dana krvna njiva.
63 Isus je æutio. Tada mu reçe veliki 9 Tako se ispuni rijeç proroka
sveøenik: “Zaklinjem te Bogom œivim: Jeremije: “Uzeæe trideset srebrnjaka,
“Kaœi nam, jesi li ti Krist, Sin Boœji?” cijenu procijenjenoga, koga
64 Isus mu odgovori: “Ti kaœeæ.” Ali vam procijeniæe sinovi Izraelovi,
velim: “Od sada øete vidjeti Sina 10 I dadoæe ih za lonçarovu njivu. Tako
çovjeçjega gdje sjedi s desne mi naloœi Gospodin.”
Svemoguøega i dolazi na oblacima 11 Isus bi predveden upravitelju.
nebeskim.” Upravitelj ga zapita: “Jesi li ti kralj
65 Tada veliki sveøenik razdera haljinu œidovski?” Isus odgovori: “Ti kaœeæ.”
svoju i reçe: “Pohulio je na Boga! çemu 12 Ali na tuœbe glavara sveøeniçkih i
trebamo joæ svjedoke? Sami ste sad starjeæina ne odvrati niæta.
çuli hulu na Boga. 13 Tada mu reçe Pilat: “Ne çujeæ li, æto
66 æto vam se çini” Oni odgovoriæe: sve protiv tebe svjedoçe”
“Zasluœio je smrt!” 14 Ali mu on ne odgovori ni na jedno
67 Tada su mu pljuvali u lice i udarali pitanje, tako da se je upravitelj vrlo
ga æakama. Drugi su ga udarali po çudio.
obrazu 15 O blagdanu obiçavao je upravitelj
68 I rugali se: “Kriste, kaœi nam: “Tko te pustiti narodu jednoga suœnja, koga bi
je udario?” oni htjeli.
69 Uto je Petar sjedio vani u dvoriætu. 16 Tada su imali zloglasnoga suœnja po
Tada pristupi k njemu jedna sluækinja imenu Barabu.
i reçe: “I ti si bio s Isusom Galilejcem!” 17 Pilat upita skupljeno mnoætvo:
70 On to zataji pred svima i reçe: “Ne “Koga da vam pustim, Barabu ili Isusa,
znam æto govoriæ.” koji se zove Krist.”
71 Kad onda htjede da izaåe k vratima 18 Znao je naime, da su ga bili predali
ugleda ga druga sluækinja i reçe samo iz zavisti.
onima, æto su stajali ondje: “I ovaj je bio 19 Dok je on sjedio na sudu, poruçi mu
s Isusom Nazareøaninom!” œena njegova: “Nemoj imati nikakva
72 On opet zataji i zakle se: “Neznam posla s tim pravednikom, jer sam
toga çovjeka.” danas u snu mnogo pretrpjela zbog
73 Malo poslije toga pristupiæe k Petru njega.”
20 Ali glavari sveøeniçki i starjeæine ne moœe pomoøi. Ako je kralj Izraelov,
nagovoriæe narod, da traœe Barabu, a neka siåe sad s kriœa, i vjerovat øemo u
Isusa da dadne pogubiti. njega.
21 Upravitelj ih dakle zapita: “Koga od 43 On se je uzdao u Boga; neka ga sad
ove dvojice da vam pustim?” Oni izbavi, ako mu je po volji, jer je govorio:
povikaæe: “Barabu!” “Ja sam Si Boœji.”
22 Pilat im reçe: “æto øu tada çiniti s 44 Tako isto rugali mu se i razbojnici,
Isusom, koji se zove Krist?”: “Svi koji su bili razapeti s njim.
povikaæe: “Neka se razapne!” 45 Od æeste do devete ure nastade tama
23 Upravitelj upita: “A æto je zlo uçinio?” po svoj zemlji.
Tada oni povikaæe joæ jaçe: “Neka se 46 Oko devete ure povika Isus iza glasa:
razapne!” “Eli, Eli, lama sabaktani?” to jest: “Boœe
24 Pilat vidje, da niæta ne postiœe, i da je moj, Boœe moj, zaæto si me ostavio?”
buka postajala sve veøa. On dade sebi 47 Neki od onih, æto su stajali ondje,
dodati vode i opra ruke svoje pred çuli su to i rekli: “Zove Iliju.”
narodom govoreøi: “Ja sam neduœan u 48 Odmah otrça jedan od njih napuni
krvi ovoga pravednika. Vi øete vidjeti!” spuœvu octa, natakne je na trsku i
25 Tada povika sav narod: “Krv njegova dade mu da pije.
neka doåe na nas i na djecu naæu!” 49 Drugi su rekli: “na vidimo, hoøe li
26 Sada im pusti Barabu. A Isusa dade doøi Ilija, da ga spasi.”
biçevati i predade ga onda da se 50 Opet povika Isus iza glasa; tada
razapne. ispusti duh svoj.
27 Potom vojnici upraviteljevi 51 Tada se zavjesa hramska razdera na
odvedoæe Isusa u sudnicu i skupiæe dvoje odozgo do dolje, zemlja se
oko njega cijelu çetu. potrese, hridine se raspuknuæe,
28 Svukoæe s njega haljine i ogrnuæe 52 Grobovi se otvoriæe, i mnoga tjelesa
mu skrletnu kabanicu. svetih, koji su bili preminuli,
29 Tada opletoæe vijenac od trnja, uskrsnuæe.
metnuæe mu ga na glavu i dadoæe mu 53 Oni izaåoæe iz grobova po ukrsnuøu
trsku u desnicu. Onda su pregibali njegovu, uåoæe u Sveti grad i pokazaæe
koljeno pred njim i rugali mu se se mnogima.
govoreøi: “Zdravo, kralju œidovski!” 54 Kad satnik i ljudi njegovi, koji su
30 Pritom bi pljuvali na njega, uzeli bi straœili kod Isusa, vidjeæe da se zemlja
trsku i udarali ga njom po glavi. trese i drugo æto se dogodilo,
31 Poæto su mu se bili tako narugali, prepadoæe se vrlo i rekoæe: “Ovaj je
svukoæe s njega kabanicu i obukoæe ga zaista bio Sin Boœji.”
opet u haljine njegove. Tada ga 55 Izdaleka gledale su ondje i mnoge
izvedoæe, da ga razapnu. œene. One su veø iz Galileje bile Isusa
32 Dok su izlazili, namjeriæe se na pratile i brinule se za njega.
çovjeka iz Cirene po imenu Simona. 56 Meåu njima nalazile se Marija
Njega natjeraæe, da mu ponese kriœ. Magdalena, Marija, majka Jakovljeva i
33 Tako stigoæe na mjesto, koje se zove Josipova, i majka sinova Zebedejevih.
Golgota, kosturnica. 57 Uveçe doåe çovjek bogat iz Arimateje
34 Ondje mu dadoæe vino pomijeæano po imenu Josip, koji je bio uçenik
œuçem. On okusi to ali ne htjede piti, Isusov.
35 Tada ga pribiæe na kriœ i razdijeliæe 58 On otide k Pilatu i zamoli za tijelo
kockom meåu se haljine njegove. Isusovo, Pilat mu dade predati tijelo,
36 Onda su sjeli i çuvali ga. 59 Kad Josip uze tijelo, zavi ga u laneno
37 Viæe glave njegove priçvrstiæe natpis platno çisto,
s oznakom krivnje njegove: “Ovo je 60 I poloœi ga u novi svoj grob, æto ga je
Isus, kralj œidovski.” bio dao sebi isjeøi u hridini. Pred ulaz
38 Zajedno s njim bila su razapeta dva u grob navali velik kremen i otide.
razbojnika, jedan s desne njegove, 61 A Marija Magdalena i druga Marija
drugi s lijeve njegove. ostadoæe ondje i sjedoæe na prema
39 Koji su prolazili, hulili su na njega, grobu.
mahali glavom svojom 62 Drugi dan, koji je iza priprave,
40 I govorili: “Ti si htio hram poruæiti i skupiæe se glavari sveøeniçki i farizeji
u tri ga dana opet sagraditi; spasi kod Pilata.
samoga sebe, Ako si Sin Boœji, siåi s 63 I rekoæe: “Gospodaru, sjeøamo se,
kriœa!” da je ovaj varalica rekao za œivota
41 Isto su se tako rugali i glavari svojega: “Poslije tri dana uskrsnut øu.
sveøeniçki s knjiœevnicima i 64 Zato daj, da se çuva grob do treøega
starjeæinama i govorili: “ dana. Inaçe bi mogli doøi uçenici
42 “Drugima je pomogao, sebi samomu njegovi ukrasti ga i onda narodu reøi:
“On je uskrsnuo od mrtvih. Tada bi obujmiæe noge njegove i pokloniæe mu
posljednja prijevara bila joæ gora od se.
prve.” 10 Nato im reçe Isus: “Ne bojte se! Idite
65 Pilat im reçe: “Imate straœu. Idite i i javite braøi mojoj, neka idu u Galileju!
çuvajte grob, kako znate!” Ondje øe me vidjeti.”
66 Oni odoæe, osiguraæe grob 11 Kad su one bile otiæle, odoæe neki od
zapeçativæi kamen i postavivæi straœu. straœe u grad i javiæe glavarima
sveøeniçkim sve, æto se je bilo
Matej 28 dogodilo.
1 Po suboti, u osvit prvoga daru u 12 Ovi se skupiæe sa starjeæinama i
sedmici, odoæe Marija Magdalena i odrœaæe vijeøe. Dadoæe vojnicima
druga Marija da pogledaj grob. mnogo novaca
2 Tada se zemlja potrese silno. Anåeo 13 I rekoæe: “Izjavite: “Uçenici njegovi
Gospodnji siåe s neba, pristupi, odvali doåoæe noøu i ukradoæe ga, dok smo
kamen i sjede na njega. mi spavali.
3 Lice je njegovo bilo kao munja, i 14 Ako to doåe upravitelju do uæiju, mi
odijelo njegovo bijelo kao snijeg. øemo ga umiriti i za vas se zauzeti.”
4 Straœari uzdrhtaæe od straha pred 15 Oni uzeæe novac i uçiniæe, kako im je
njim i postadoæe kao mrtvi. bilo reçeno. Ovo je govorkanje raæireno
5 Anåeo progovori œenama: “Ne bojte se kod Œidova do dana danaænjega.
vi! Znam, vi traœite Isusa, Razapetoga. 16 Jedanaestorica uçenika odoæe u
6 On nije ovdje. Uskrsnuo je, kao æto je Galileju na goru, kamo ih je bio Isus
rekao. Doåite, vidite ovdje mjesto, gdje uputio.
je leœao Gospodin. 17 Kad ga vidjeæe, pokloniæe mu se. A
7 A sad otidite brœe i javite uçenicima neki posumnjaæe.
njegovim: “On je uskrsnuo od mrtvih i 18 Tada pristupi Isus k njima i reçe im:
ide pred vama u Galileju. Ondje øete ga “Dana mi je sva vlast na nebu i na
vidjeti. Eto, ja vam rekoh.” zemlji.
8 Sa strahom i ujedno s radoæøu 19 Zato idite i uçinite sebi sve narode
velikom odoæe brzo od groba i uçenicima krætavajuøi ih u ime Oca i
pohitjeæe da to dojave uçenicima Sina i Duha Svetoga.
njegovim. 20 I uçeøi ih da drœe sve, æto sam vam
9 Tada im doåe Isus u susret i reçe: zapovjedio. Evo, ja sam s vama u sve
“Zdravo!” One pristupiæe k njemu, dane do svræetka svijeta.” Amen.
Evanåelje po Marku
Marko 1 obuøi.
1 Evanåelje o Isusu Kristu, Sinu 8 Ja sam vas krstio vodom, on øe vas
Boœjemu, zapoçelo je, krstiti Duhom Svetim.
2 kao æto stoji pisano u proroka Izaije: 9 U one dane doåe Isus iz Nazareta u
“Evo, ja æaljem glasnika svojega pred Galileji i dade se krstiti od Ivana u
tobom, koji øe ti pripraviti put. Jordanu.
3 Glas onoga, æto viçe u pustinji: 10 Jedva je bio izaæao iz vode, vidje,
“Pripravite put Gospodnji, poravnajte kako se otvori nebo, i Duh kao golub
staze njegove!” siåe na njega.
4 Ivan Krstitelj pojavio se je u pustinji 11 S neba povika glas: “Ti si Sin moj
i propovijedao je krætenje pokajanje za ljubljeni; ti si po mojoj volji.”
oproætenje grijeha. 12 Odmah ga Duh izvede u pustinju.
5 Tada je izlazila k njemu sva zemlja 13 çetrdeset dana ostao je u pustinji i
Judeja i svi stanovnici Jerusalema. bio je kuæan od sotone, œivio je sa
Oni su se dali krstiti od njega u œivotinjama divljim; a sluœili su mu
Jordanu i pritom su ispovijedali anåeli.
grijehe svoje. 14 Izakako je Ivan bio baçen u tamnicu,
6 Ivan je bio obuçen u devinu dlaku i otiæao je Isus u Galileju i propovijedao
imao je pojas koœnat oko svojih evanåelje kraljevstva Boœjega,
bokova. Hranio se skakavcima i 15 Govoreøi: “Vrijeme se je ispunilo,
medom divljim. kraljevstvo je Boœje blizu Obratite se i
7 I propovijedao je: “Moøniji od mene vjeruj te u evanåelje!”
ide za mnom. Ja nijesam dostojan 16 Kad je iæao pokraj Galilejskoga
kleknuti i odrijeæiti mu remena na mora, vidje, kako Simon i Andrija, brat
697 Evanåelje po Marku
Simonov, baciæe mreœe svoje u more. hoøeæ, moœeæ me oçistiti,”
Oni su bili ribari. 41 Pun milosråa pruœi Isus svoju ruku,
17 Isus im reçe: “Hajdete za mnom! dotaçe ga se i reçe mu: “Hoøu, budi
Uçinit øu vas ribarima ljudi.” çist!”
18 Odmah ostaviæe mreœe svoje i 42 Reçe, i odmah guba otide s njega, i
poåoæe za njim, bio je çist.
19 Kad je otiæao malo dalje, vidje 43 Tada ga odmah otpusti
Jakova, sina Zebedejeva, i njegova 44 I strogo mu reçe: “Pazi, da nikome
brata Ivana takoåer u laåici. Oni su æto ne govoriæ o tom! Nego idi, pokaœi se
popravljali mreœe svoje. sveøeniku i prinesi za oçiæøenje svoje
20 Odmah ih pozva. Oni ostaviæe œrtvu, koju je propisao Mojsije! Neka
svojega oca Zebedeja s nadniçarima u im to sluœi kao svjedoçanstvo!”
laåici i poåoæe za njim. 45 A jedva je on otiæao, poçne glasno
21 Oni doåoæe u Kafarnaum. Odmah u pripovijedati taj dogaåaj i posvuda ga
subotu poåe u sinagogu i poçne uçiti. razglasivati. Zato nije mogao Isus viæe
22 Bili su zaneseni naukom njegovom; javno uøi u grad. Radije se zadrœavao u
jer je uçio kao jedan, koji ima moø, a ne samotnim mjestima. Ali su dolazili
kao knjiœevnici. ljudi k njemu sa svih strana.
23 U tamoænjoj sinagogi nalazio se
upravo çovjek, koji je bio opsjednut od Marko 2
neçista duha. On povika: “ 1 Poslije nekoliko dana doåe opet u
24 “Odlazi! æto mi imamo s tobom Kafarnaum.
posla, Isuse Nazareøanine? Ti si doæao 2 Na vijest, da je kod kuøe, skupiæe se
da nas upropastiæ. Znam, tko si, mnogi, tako da nijesu imali mjesta ni
Svetac Boœji.” pred vratima. Dok im je navjeæøivao
25 A Isus mu zaprijeti i reçe: “Umukni rijeç,
i izaåi iz njega!” 3 Donesoæe mu uzetoga, kojega su
26 Neçisti duh prodrma ga i viçuøi iza nosila çetvorica.
glasa izaåe iz njega. 4 Ali zbog mnoætva naroda nijesu ga
27 Puni zaçuåenja pitali su svi jedan mogli donijeti k njemu. Zato otkriæe
drugoga: “æto je ovo? Jedna nova, silna krov nad mjestom, gdje je bio Isus,
nauka! I usto zapovijeda neçistim naçiniæe otvor i spustiæe postelju s
duhovima, i oni ga sluæaju!” uzetom.
28 Glas o njemu raæiri se brzo po svoj 5 Kad vidje Isus vjeru njihovu, reçe
zemlji Galileji. uzetomu: “Sinko, oproæteni su ti
29 Iz sinagoge poåe s Jakovom i Ivanom grijehi tvoji.”
ravno u kuøu Simonovu i Andrijinu. 6 A ondje su sjedili neki knjiœevnici.
30 Punica Simonova leœala je od Oni pomisliæe u sebi: “
groznice. Odmah mu rekoæe za nju. 7 “Kako moœe ovaj tako govoriti? Huli
31 On pristupi k njoj, uze je za ruku i na Boga. Tko moœe opraætati grijehe
podiœe je. Odmah je pusti groznica, i osim jedinoga Boga?”
ona ih posluœi. 8 Isus prozre odmah u svojemu duhu
32 Uveçe, poæto sunce zaåe, dovodili su pomisli njihove i reçe im: “æto mislite to
k njemu sve bolesnike i opsjednute. u srcima svojim?
33 Sav se je grad stisnuo pred vratima. 9 æto je lakæe, reøi uzetomu: ‘Oproæteni
34 On ozdravi mnoge, æto su bili su ti grijehi tvoji?’ ili reøi: ‘Ustani, uzmi
muçeni od svakojakih bolesti, i istjera postelju svoju i hodi?’
mnoge åavle. Ali ne dade da doåu do 10 Ali znajte, da Sin çovjeçji ima vlast
rijeçi, jer su ga poznavali. na zemlji opraætati grijehe!”
35 U rano jutro, kad je joæ bilo posve 11 I tada reçe uzetomu: “Zapovijedam
tamno, ustade on, otide van na ti, ustani, uzmi postelju svoju i idi
samotno mjesto, i ondje se je molio. kuøi!”
36 Simon i drugovi njegovi pohitjeæe za 12 On ustade odmah, uze postelju
njim. svoju i izaåe van pred oçima sviju. Svi
37 Kad su ga bili naæli, rekoæe mu: “Svi su bili izvan sebe od çuåenja, slavili su
pitaju za te.” Boga i govorili: “Tako æto ne vidjesmo
38 On im reçe: “Hajdemo drugamo, u joæ nikada.”
obliœnja mjesta, da tamo 13 Izaåe opet k moru. Sav je narod
propovijedam; jer sam ja zato doæao.” dolazio k njemu, te ih je uçio.
39 I tako je proæao kroz svu Galileju, 14 Prolazeøi vidje Levija, sina Alfejeva,
propovijedao u sinagogama i åavle gdje sjedi na carini. Reçe mu: “Hajde za
izgonio. mnom!” On ustade i otide za njim.
40 Jedan gubavac doåe k njemu, baci 15 Kad je onda u kuøi njegovoj sjedio za
se pred njega na koljena i zamoli: “Ako stolom, bili su i mnogi carinici i
Evanåelje po Marku 698
grjeænici s Isusom i uçenicima Herodovim protiv njega, kako bi ga
njegovim za stolom, jer ih je bilo mogli upropastiti,
mnogo, koji su pristajali uz njega. 7 Isus se povuçe s uçenicima svojim k
16 I kad su knjiœevnici meåu farizejima moru, Veliko mnoætvo naroda iz
vidjeli, gdje jede s grjeænicima i Galileje iælo je za njim. I iz Judeje
carinicima, rekoæe uçenicima 8 i Jerusalema, iz Edoma, iz okolice s
njegovim: “Zaæto jede i pije s onu stranu Jordana i od Tira i Sidona
carinicima i grjeænicima?” pridolazili su ljudi k njemu u velikim
17 Isus je to çuo i reçe im: “Ne trebaju çetama, kad su çuli za sva djela
zdravi lijeçnika, nego bolesni. Nijesam njegova.
doæao da dozovem pravednike, nego 9 Tada reçe uçenicima svojim, neka
grjeænike.” zbog mnoætva naroda bude uvijek
18 Uçenici Ivanovi i farizej i imali su spremna laåica za njega, da ne doåe u
posni dan. Tada doåoæe i upitaæe ga: tisku.
“Zaæto poste uçenici Ivanovi i uçenici 10 On je naime iscijelio mnoge, te su
farizeja, a tvoji uçenici ne poste?” stoga navaljivali na njega svi bolesni,
19 Isus im reçe: “Mogu li svatovi postiti, da ga se dotaknu.
dok boravi kod njih zaruçnik? Dok 11 Kad su ga vidjeli dusi neçisti, padali
imaju kod sebe zaruçnika, ne mogu su pred njega niçice i vikali: “Ti si Sin
postiti. Boœji.”
20 Ali øe doøi dani, kad øe im se oteti 12 A on im je zabranjivao strogo, da ga
zaruçnik. Tada øe postiti u onaj dan. ne razglaæuju.
21 Nitko ne meøe zakrpu od novoga 13 Tada uziåe na goru i dozva k sebi,
sukna na staru haljinu; inaçe se nova koje je htio, i doåoæe mu.
zakrpa opet razdere od stare haljine, i 14 I postavi dvanaestoricu. Oni bi imali
rupa bude samo joæ veøa. uvijek biti s njime, i njih je htio poslati
22 Nitko ne lijeva novo vino u stare da propovijedaju.
mjehove; inaçe prodre vino mjehove, i 15 Oni bi morali imati i moø da izgone
vino i mjehovi propadnu. Novo vino åavle.
puni se u nove mjehove.” 16 Ovu dvanaestoricu postavi:
23 Jedne subote iæao je kroz usjeve. “Simona, kojemu nadjenu ime Petar,
Uçenici njegovi trgali su putem klasje. 17 Jakova, sina Zebedejeva, i Ivana,
24 Tada ga upitaæe farizeji: “Zaæto çine brata Jakovljeva, kojima je dao ime
u subotu, æto je zabranjeno?” Boanerges, æto znaçi sinovi groma;
25 On im reçe: “Nijeste li nikad çitali, 18 Nadalje Andriju, Filipa, Bartolo-
æto uçini David, kad je bio u nevolji, on meja, Mateja, Tomu, Jakova, sina
i drugovi njegovi ogladnjeli? Alfejeva, Tadeja, Simona Revnitelja
26 Kako je u nijeme velikog sveøenika 19 I Judu Iskariota, koji je postao
Abiatara uæao u kuøu Boœju i jeo izdajnik njegov.
kruhove postavljene, koje smiju jesti 20 Tada otide kuøi. Opet se skupi
samo sveøenici, i kako ih je dao i narod, tako da nijesu mogli ni ja, ti.
drugovima svojim? 21 Kad su to çuli njegovi, podigoæe se
27 Tada nastavi: “Subota je tu zbog da ga odvedu silom, jer se je reklo, da
çovjeka, a nije çovjeçji zbog subote. je izvan sebe.
28 Tako je Sin çovjeçji i gospodar nad 22 A knjiœevnici, koji su bili siæli iz
subotom.” Jerusalema, rekoæe: “On je opsjednut
od Beelzebuba. Pomoøu poglavice zlih
Marko 3 duhova izgoni zle duhove.”
1 Doåe opet u sinagogu. Tu je bio 23 Tada ih je dozvao i govorio im u
çovjek sa suhom rukom. prispodobama: “Kako moœe sotona
2 Pazili su na njega, hoøe li ga u subotu izgoniti sotonu?
iscijeliti, da ga mognu optuœiti. 24 Ako je kraljevstvo u sebi nesloœno,
3 Tada reçe çovjeku sa suhom rukom: onda ne moœe opstati takvo
“Stani na sredinu!” kraljevstvo.
4 Onda ih upita: “Treba, li u subotu 25 Ako je kuøa u samoj sebi nesloœna,
dobro çiniti ili zlo? œivot spasiti ili onda ne moœe opstati takva kuøa.
pustiti da propadne?” æutjeli su. 26 I ako sotona ustane protiv samomu
5 Oœaloæøen zbog tvrdoøe njihova srca, sebi i nesloœan je samim sobom, onda
pogleda srdito na njih unaokolo i reçe ne moœe opstati, nego øe propasti.
çovjeku: “Pruœi ruku svoju!” On je 27 Nitko ne moœe provaliti u kuøu
pruœi, i ruka je njegova bila opet jakoga i oteti mu imanje njegovo, ako
zdrava. nije najprije svezao jakoga. Istom tada
6 Smjesta izaåoæe farizeji i moœe oplijeniti kuøu njegovu.
posvjetovaæe se s pristaæama 28 Zaista, kaœem vam: “Svi grijehi i
huljenja na Boga, æto ih poçine ljudi, 16 Sliçni su oni, æto su posijani na tlo
oprostit øe se njima. kamenito. Oni çuju rijeç i odmah je
29 Ali tko pohuli na Duha Svetoga, ne primaju s radoæøu.
nalazi na vijeke oproætenja, nego 17 Ali ne daju da uhvati korijen, nego
ostaje naprøen vjeçnim grijehom.” su nepostojani, Kad zbog rijeçi provali
30 Oni su bili naime tvrdili: “On ima nevolja ili progonstvo, onda se odmah
neçistoga duha.” spotaknu.
31 Tada doåoæe majka njegova i braøa 18 Drugi su oni, koji su posijani meåu
njegova. Ostadoæe stojeøi vani i dadoæe trnje. Oni sluæaju rijeç.
ga pozvati. 19 Ali brige svjetske, varavo bogatstvo
32 Mnoætvo ljudi sjedilo je oko njega. i ostale strasti uvuku se i zaguæe rijeç,
Tada mu javiæe: “Majka tvoja i braøa tako da ostane bez roda.
tvoja stoje vani i pitaju za te.” 20 Koji su napokon bili posijani na
33 On im reçe: “Tko je majka moja, i tko dobru zemlju, to su oni, koji sluæaju
su braøa moja?” rijeç, primaju je u se i donose rod
34 Tada pogleda na one, koji su sjedili tridesetostruk, æezdesetostruk i
oko njega, i reçe: “Evo majka moja i stostruk.”
braøa moja! 21 Dalje im je govorio: “Donosi li se
35 Jer tko çini volju Boœju, taj mi je svjetiljka, da se metne pod sud ili pod
brat, sestra i majka.” postelju! A ne, da se metne na
svijeønjak?
Marko 4 22 Jer nije niæta skriveno, æto se neøe
1 Opet je uçio na moru. Veoma veliko otkriti, nije niæta tajno, æto neøe doøi
mnoætvo naroda skupilo se oko njega. na svjetlo.
Zato uåe u laåicu, i u nju sjede na 23 Tko ima uæi, neka çuje!”
moru, a sav je narod stajao na obali na 24 Tada nastavi: “Pazite na to, æto
zemlji, çujete! Mjerom, kojom mjerite, vama
2 Uçio ih je mnogo u prispodobama i øe se mjeriti, i joæ øe vam se dometnuti.
govorio im u svojemu predavanju: “ 25 Jer tko ima, dat øe mu se. A tko
3 “Pazite! Sijaç izaåe da sije. nema, uzet øe mu se i ono, æto ima.”
4 Kad je sijao, jedno pade na put, i 26 Dalje je govorio: “Kraljevstvo je Boœje
doåoæe ptice i pozobaæe ga. kao çovjek, koji baci sjeme u zemlju.
5 Drugo pade na kamenito tlo, gdje nije 27 Spavao on ili bdio, danju ili noøu:
bilo mnogo zemlje. Brzo izniçe, jer nije “Sjeme niçe i raste, a da on to ne zapazi.
leœalo duboko u zemlji, 28 Samo od sebe donosi zemlja rod,
6 Ali kad sunce zasja, uvenu, i jer nije najprije biljku, onda klas, napokon
imalo korijena, usahnu. puno zrno u klasu.
7 Opet drugo Pade meåu trnje. Trnje 29 Kad se tada pokaœe rod, odmah
uzraste i zaguæi ga, tako da ne donese primakne srp; jer je tu œetva.”
roda. 30 Dalje je govorio: “S çim da
8 Drugo napokon pade na zemlju prispodobimo kraljevstvo Boœje?
dobru, izniçe, uzraste i donese rod: Kojom prispodobom da ga prikaœemo.
“tridesetostruk, æezdesetostruk i 31 Ono je kao zrno goruæiçno. Kad se
stostruk.” sije u zemlju, manje je od svih drugih
9 Zakljuçi rijeçima: “Tko ima uæi, neka sjemena na zemlji.
çuje!” 32 A je li posijano, uzraste i bude veøe
10 Kad je bio sam, zapitaæe ga uçenici od svega povrøa; Potjera tako velike
s dvanaestoricom za smisao grane, da mogu ptice nebeske
prispodobe. stanovati u njegovoj sjeni.”
11 Reçe im: “Vama je tajna kraljevstva 33 U mnogim takvim prispodobama
Boœjega povjerena. Onima vani sve se navjeæøivao im je rijeç, kako bi je bolje
iznosi u prispodobama. mogli shvatiti.
12 Oni øe gledati, a ipak ne vidjeti, 34 Bez prispodoba nije im govorio. Je li
sluæati, a ipak ne razumjeti, da se kako tada bio sam s uçenicima svojim, onda
ne obrate i oproætenje ne naåu.” bi im sve protumaçio.
13 Tada nastavi: “Ne razumijete li ove 35 Podveçer onoga dana reçe im: “Poøi
prispodobe, kako øete onda razumjeti øemo na drugu obalu.”
sve druge? 36 Otpustiæe narod, i uzeæe njega
14 Sijaç rijeç sije. sobom onako kako je bio u laåici. I
15 Koji su na putu, na koji je bila druge laåice iæle su s njim.
posijana rijeç, to su oni, koji je çuju. A 37 Tada se podiœe silna bura. Valovi su
onda dolazi odmah sotona i oduzme udarali u laåicu, i ona se je veø poçela
rijeç, koja je bila posijana u srca puniti vodom.
njihova. 38 A on je spavao otraga u laåici na
jastuku. Tada ga probudiæe i povikaæe: kuøi k svojima i pripovijedaj im, kako
“Uçitelju, zar ti ne mariæ, æto ginemo?” je veliku stvar uçinio Gospodin na tebi
39 On ustade, zapovjedi vjetru i reçe i kako se je smilovao tebi.
moru: “Umukni! Mirno budi!” Prestane 20 On otide i uze navjeæøivati u
vjetar, i postade tiæina velika. Dekapolisu, kako je veliku stvar bio
40 Tada im reçe: “æto ste tako, Isus uçinio na njemu. I svi su se divili.
straæljivi? Zar joæ uvijek nemate vjere?” 21 Kad je bio Isus u laåici opet preæao
41 Oni se uplaæiæe vrlo i rekoæe jedan na drugu obalu, skupi se veliko
drugome: “Tko je ovaj? I vjetar i more mnoætvo naroda oko njega. On je bio
sluæaju ga!” joæ kraj mora.
22 Tada doåe jedan predstojnik
Marko 5 sinagoge po imenu Jair. Kad ga je vidio,
1 Doåoæe na drugu obalu mora u kraj baci mu se pred noge
gerazenski. 23 I vruøe ga zamoli: “Køerka je moja na
2 Kad izaåe iz laåice, poteçe mu iz umoru. Doåi, metni na nju ruke, da
kamenih grobova odmah u susret ozdravi i ostane na œivotu!”
çovjek s duhom neçistim. 24 On poåe s njim. Mnogi ga je narod
3 On je stanovao u grobnim æpiljama, i pratio i tiskao se oko njega
nitko ga viæe nije mogao svezati ni 25 Meåu njima je bila œena, koja je veø
lancima. dvanaest godina bolovala od teçenja
4 Jer su ga veø çesto bili vezali u okove krvi,
i lance, ali je bio svaki put izlomio lance 26 Mnogo je bila podnijela kod mnogih
i izlomio okove. Nitko ga nije mogao lijeçnika, potroæila je sve æto je imala, a
ukrotiti. ipak nije naæla pomoøi; samo joj je joæ
5 Neprestano, danju i noøu, zadrœavao gore bivalo.
se je u kamenim grobovima i u gorama 27 Kad je çula za Isusa, pristupi u
i vikao je i udarao se kamenjem. mnoætvu naroda straga njemu i dotaçe
6 Kad vidje Isusa izdaleka, poteçe, baci se haljine njegove;
se pred njega niçice 28 Jer je govorila u sebi: “Ako se i samo
7 I povika iza glasa: “æto ja imam s dotaknem haljine njegove, ozdravit
tobom posla, Isuse, Sine Boga, øu.”
Sveviænjega zaklinjem te Bogom, ne 29 Odmah prestade njezino teçenje
muçi me!” krvi, i osjeti u svojemu tijelu, da je
8 Jer mu je govorio: “Duæe neçisti, izaåi ozdravila od svoje bolesti.
iz çovjeka!” 30 Isus osjeti, da je sila izaæla iz njega,
9 Upita ga: “Kako se zoveæ?” “Legija mi okrenu se odmah u mnoætvu i upita:
je ime”, odgovori mu; “jer nas je “Tko se je dotakao moje haljine.”
mnogo.” 31 Uçenici njegovi odgovoriæe mu: “Ta
10 Molio ga je mnogo, da ih ipak ne vidiæ, kako se narod tiska oko tebe, i
protjera iz one zemlje. joæ pitaæ: “Tko se je dotakao mene?”
11 Na brijegu je ondje pasao veliko krdo 32 Ali je on pogledao onu, koja je to bila
svinja. uçinila.
12 Tada ga zamoliæe: “Daj da uåemo u 33 Tada doåe œena uplaæena i dræøuøi;
svinje!” jer je znala, æto se je dogodilo s njom.
13 On im dopusti. Izaåoæe dusi neçisti Pade pred njega niçice i pripovjedi mu
i uåoæe u svinje. I krdo, oko dvije tisuøe sve kako je bilo.
komada, navali s brijega u more i 34 A on joj reçe: “Køeri, vjera ti je tvoja
potopi se u moru. pomogla Idi u miru i budi iscijeljena od
14 Pastiri pobjegoæe odatle i javiæe u bolesti svoje!”
gradu i po selima. Tada doåoæe ljudi da 35 Dok je joæ govorio, doåoæe ukuøani
vide, æto se je bilo dogodilo. predstojnika sinagoge i javiæe: “Køi je
15 Kad doåoæe k Isusu i vidjeæe, kako tvoja umrla, æto joæ trudiæ Uçitelja.”
çovjek, koji je upravo bio opsjednut od 36 Isus je çuo tu rijeç i rekao je
legije, sjedi obuçen i zdrave pameti, predstojniku sinagoge: “Ne boj se!
uplaæiæe se. Samo vjeruj!”
16 Oçevici im propovijedaæe, kako se je 37 I ne dade sobom iøi nikome osim
bilo dogodilo s opsjednutim i Petru, Jakovu i Ivanu, bratu
svinjama. Jakovljevu.
17 Tada ga zamoliæe, da se udalji iz 38 Doåoæe u kuøu predstojnika
njihova kraja. sinagoge. Tada zaçu vrevu, plaç i
18 Kad onda htjede uøi u laåicu, zamoli jaukanje.
ga ona, koji je bio prije opsjednut, da 39 Uåe i reçe im: “Zaæto viçete i plaçete?
smije s njim iøi. Dijete nije mrtvo; ono samo spava.”
19 Ali mu ne dopusti, nego mu reçe: “Idi 40 Tada mu se nasmijaæe, a on istjera
sve van i s ocem i majkom djeteta i s 17 Herod je bio naime dao Ivana
pratiocima svojim uåe u sobu, u kojoj uhvatiti, svezati i u tamnicu baciti
je leœalo dijete. zbog Herodijade, œene svojega brata
41 Uze dijete za ruku i reçe mu: “Talita Filipa, koju ju je bio uzeo za œenu.
kumi” to znaçi: “Djevojko, velim ti, 18 Jer je bio Ivan prekorio Heroda: “Nije
ustani!” ti dopuæteno imati œenu svojega
42 Odmah je ustala djevojka i hodala. brata.”
Bilo joj je veø dvanaest godina. Tada se 19 Zato je Herodijada mrzila na njega.
zaçudiæe çudom velikim. Htjela je da ga ubije, ali nije mogla;
43 A on im strogo naloœi, da nitko ne 20 Jer se je Herod bojao Ivana.
dozna za to. Onda reçe, neka joj dadnu Poznavao ga je kao çovjeka pravedna i
jesti. sveta i uzimao ga u zaætitu. Kad ga je
sluæao, vrlo bi se zbunio, ali ga je ipak
Marko 6 rado sluæao.
1 Odatle otide i zaputi u svoj rodni 21 Tada doåe zgodan dan. Herod na
grad. Pratili su ga uçenici njegovi. svoj roåendan dade gozbu knezovima
2 I kada doåe subota uçio je u sinagogi, svojim, çasnicima i prvacima Galileje.
Mnogi sluæatelji divili su se nauci 22 Pritom uåe køi Herodijadina, i igrala
njegovoj i pitali su: “Odakle njemu to? je. Herodu i gostima njegovim ugodila
Kakva li mu je mudrost dana? Kako je. I kralj reçe djevojci: “Traœi od mene,
velika çudesa dogaåaju se po rukama æto hoøeæ, i dat øu ti.”
njegovim! 23 I zakle joj se: “Dat øu ti ætogod
3 Nije li ovo drvodjelja? Sin Marijin i zatraœiæ od mene, i da bi bilo pola
brat Jakovljev, Josipov, Judin i kraljevstva mojega.”
Simonov? Ne stanuju li i sestre njegove 24 Ona izaåe i upita mater svoju: “æto
ovdje kod nas?” Tako su se da zatraœim?” Ona odgovori: “Glavu
sablaœnjavali o njega. Ivana Krstitelja.”
4 A Isus im reçe: “Prorok ne vrijedi 25 Odmah uåe brzo kralju i zatraœi:
nigdje manje negoli u svojemu rodnom “Hoøu, da mi daæ odmah na tanjuru
gradu, kod svojih roåaka i u svojemu glavu Ivana Krstitelja.”
domu.” 26 To zbuni kralja. Ali zbog zakletve i
5 Nije mogao ondje nijednoga çuda da gostiju ne htjede je odbiti.
uçini, osim æto je metnuo ruke svoje na 27 I odmah posla kralj tjelesnog
nekoliko bolesnika i iscijelio ih. straœara i zapovjedi, da donesu glavu
6 çudio se je nevjerstvu njihovu. Nato njegovu.
je iæao po okolnim selima i uçio ih. 28 On otide i odsijeçe mu glavu u
7 Potom dozva dvanaestoricu k sebi, tamnici. I donese glavu njegovu na
posla ih dva i dva i dade im moø nad tanjuru i dade je djevojci, a djevojka
duhovima neçistim. dade je materi svojoj.
8 Zapovjedi im, da niæta sobom ne 29 Kad to saznaæe uçenici njegovi,
uzimaju na put osim jednoga ætapa, ni doåoæe i uzeæe tijelo njegovo, i
kruha, ni torbe, ni novaca u pojasu. metnuæe ga u grob.
9 Sandale su smjeli nositi, ali ne 30 Apostoli se opet naåoæe kod Isusa i
oblaçiti dvoje haljine. javiæe mu sve, æto su bili çinili i uçili.
10 Nadalje im reçe: “Kad gdje uåete u 31 Tada im reçe: “Doåite s menom sami
kuøu, onda ostanite ondje, dok ne na samotno mjesto i otpoçinite malo!”
poåete dalje! Jer je bilo neprestano dolaziti i odlaziti,
11 A gdje vas ne prime i ne posluæaju i nijesu imali kad ni jesti.
vas, odanle poåite dalje i otresite prah 32 Tada otidoæe u laåici na samotno
s nogu svojih, za svjedoçanstvo protiv mjesto, da budu sami.
njih!” 33 Ali su ih mnogi bili vidjeli gdje odlaze
12 Tada su zaputili i propovijedali i pogodili su namjeru njihovu. Tada
pokajanje. pohrliæe pjeæice tamo sviju gradova i
13 Izgonili su mnoge zle duhove, mazali joæ ih prestigoæe.
uljem mnoge bolesnike i iscjeljivali ih. 34 Kad izaåe na kopno, vidje veliko
14 Kralj Herod çuo je za njega; jer je ime mnoætvo naroda, i saœali mu se za njih;
njegovo bilo u ustima sviju. On reçe: jer su bili kao ovce bez pastira, i poçne
“Ivan Krstitelj ustao je od mrtvih. Zato ih uçiti mnogo.
djeluju çudesne sile u njemu.” 35 Kad je bilo veø kasno, pristupiæe k
15 Drugi su mislili: “To je Ilija.” Opet njemu uçenici njegovi i rekoæe: “Mjesto
drugi: “To je jedan od proroka.” je ovo pusto, i vrijeme je veø
16 A Herod ostade kod svojega poodmaklo.
miæljenja: “To je Ivan, kojemu sam dao 36 Pusti zato da otidu ljudi, neka idu u
odsjeçi glavu. On je ustao od mrtvih.” okolne zaselke i sela, da kupe sebi æto
jesti.” Jerusalema.
37 On im reçe: “Podajte im vi da jedu!”2 Oni opaziæe, kako su neki od uçenika
Odgovoriæe mu: “na idemo i da kupimo njegovih objedovali neçistim, to jest
kruha za dvjesta denara i da im damo neopranim rukama.
jesti?” 3 A Farizeji i uopøe Œidovi ne jedu, a da
38 On ih upita: “Koliko imate kruhova” prije ne operu svoje ruke, drœeøi
Idite i vidite!” Oni vidjeæe i rekoæe: “Pet
obiçaje starih.
i dvije ribe.” 4 Kad doåu s trga ne jedu ako prije ne
39 Tada im zapovjedi, da ih posade sve operu. Tako ima joæ mnogo drugih
na hrpe po zelenoj travi. obiçaja, æto su primili te drœe: pranje
40 Posadiæe se na hrpe po sto i po çaæa, vrçeva i kotlova.
pedeset 5 Tada ga upitaæe farizeji i knjiœevnici:
41 I uze onih pet kruhova i dvije ribe,“Zaæto se uçenici tvoji ne drœe predaje
pogleda na nebo i blagoslovi ih. Tada starih, nego jedu neçistim rukama?”
prelomi kruhove i dade ih uçenicima 6 On im odgovori: “Zgodno je Izaija
da metnu pred njih i dvije ribe dade darekao o vama licemjerima u Pismu:,
se razdijele svima. Ovaj me narod ætuje samo usnama, a
42 I svi su jeli i nasitili se, srce je njegovo daleko od mene.
43 I podigli su joæ dvanaest koæarica 7 Uzalud me poætuje, nauka je njegova
punih komada i takoåer neæto od riba. samo çovjeçja ustanova.
44 A bilo je pet tisuøa ljudi, æto su bili
8 Zapovijed Boœju ostavljate, çvrsto se
jeli od onih kruhova. drœite çovjeçjih ustanova. Pranje
45 Odmah primora uçenike svoje, da vrçeva, çaæa i drugo tako æto çinite
uåu u laåicu i da idu naprijed na toliko.”
drugu obalu prema Betsaidi, dok on 9 Tada nastavi: “Dobro razumijete ne
otpusti narod. osvrtati se na zakon Boœji, da oçuvate
46 Kad je bio otpustio, uzaåe na goru, predaju svoju.
da se pomoli. 10 Tako Mojsije reçe: “Poætuj oca
47 Bilo je veø uveçe. Laåica se je svojega i majku svoju, i: “Tko opsuje
nalazila nasred mora, a on sam na oca ili majku, smrøu neka umre!
zemlji. 11 A vi kaœete: “Ako jedan rekne ocu ili
48 Tada vidje, gdje se muçe veslajuøi; majci: “çim bih ja tebi imao pomoøi,
jer su imali protivan vjetar. Oko çetvrte
jest korban, to znaçi: “posvetni dar,
noøne straœe doåe k njima iduøi po 12 Onda mu viæe ne dadoste niæta
moru, i htio je da ih mimoiåe, uçiniti za oca ili majku.
49 Kad ga oni tako vidjeæe gdje ide po 13 Stim dokidate zapovijed Boœju
moru, pomisliæe, da je sablast, i svojom predajom, koju vi postaviste. I
povikaæe; tako joæ mnogo kojeæta çinite.”
50 Jer ga svi vidjeæe i poplaæiæe se. A on
14 Tada dozva opet narod i reçe mu:
odmah progovori s njima, i reçe: “Posluæajte me svi i razumijte!
“Uzdajte se! Ja sam, ne bojte se!” 15 æto izvana ulazi u çovjeka, ne moœe
51 I uåe k njima u laåicu, i prestane ga uçiniti neçistim; samo to izlazi iz
vjetar. Tada su oni bili posve izvan çovjeka, to çini çovjeka neçistim.
sebe od zaçuåenja 16 Tko ima uæi, neka çuje!”
52 Jer joæ nijesu bili doæli do 17 Kad je bio doæao od naroda a kuøu,
uviåavnosti kod umnoœenja kruhova upitaæe ga uçenici njegovi za
nego je srce njihovo bilo zaslijepljeno.
prispodobu,
53 Prijeåoæe prijeko na zemlju i doåoæe18 Odgovori im: “Tako ste zar i vi joæ
u Genezaret. Ondje pristadoæe. nerazumni” Ne uviåate li, da sve, æto
54 Kad izaåoæe iz laåice, odmah ga izvana ulazi u çovjeka, ne moœe ga
poznaæe ljudi. uçiniti neçistim?
55 Oni su protrçali sav onaj kraj i 19 Jer mu to ne dolazi u srce, nego u
donosili su na posteljama bolesnike œeludac i ide svojim naravnim putem,
tamo, gdje bi çuli da je on. koji izluçuje sve ostatke.
56 I gdje je samo stupio u koje selo, i u
20 A æto,” nastavi on, “izlazi iz çovjeka,
koji grad, u koji zaselak, metali bi tamo
to çini çovjeka neçistim.
bolesnike na slobodna mjesta i molili 21 Jer iz nutarnjosti, iz srdaca
bi, da se barem skuta haljine njegove ljudskih, dolaze zle misli, blud, kraåa,
dotaknu. I ozdravljali su svi, koji bi ga
umorstvo,
se dotakli. 22 Preljuba, lakomost, pakost,
lukavstvo, razuzdanost, zavist,
Marko 7 psovka, oholost, bezumlje.
1 Potom se naåoæe kod njega farizeji i 23 Sve to zlo izlazi iznutra i çini çovjeka
neki knjiœevnici, æto su bili doæli iz neçistim.”
24 Odatle se podiœe i zaputi u podruçje blagoslovi i dade ih iznijeti.
Tira Sidona, Uåe u je dnu kuøu i ne 8 Jeli su i nasitili se. Od komadiøa, æto
htjede da bude prepoznat. Ali ipak nije su bili preostali, podigoæe joæ sedam
mogao ostati skriven, koæarica.
25 Jer çim je za njega çula œena, kojoj je 9 Bilo ih je oko çetiri tisuøe. I otpusti ih.
køerka bila opsjednuta od duha 10 Odmah uåe u laåicu s uçenicima
neçistoga, odmah doåe i baci mu se svojim i ode u okolinu Dalmanute.
pred noge. 11 Tada doåoæe farizeji i poçeæe se s
26 Ta je œena bila poganka i rodom iz njim prepirati, Traœili su od njega znak
Sirofenicije. Ona ga zamoli, da istjera s neba, da ga kuæaju.
åavla iz køeri njezine. 12 Tada on uzdahnu u svojoj
27 On joj reçe: “Pusti, da se najprije nutarnjosti i reçe: “çemu rod ovaj traœi
djeca nasite; jer nije pravo uzimati znak? Zaista, kaœem vam: “Rodu
kruh od djece i bacati ga psiøima.” ovomu neøe se dati znak.”
28 “Da, Gospodine”, odgovori mu ona; 13 Stim ih ostavi, uåe opet u laåicu i
“ali psiøi pod stolom dobiju ipak od otide na drugu obalu.
mrvica djeçjih.” 14 Oni su bili zaboravili uzeti kruha
29 Tada, joj reçe: “Zbog te rijeçi idi; zao sobom. Samo jedan jedini kruh imali
duh izaæao je iz køeri tvoje.” su sobom u laåici.
30 Ona otide kuøi i naåe dijete gdje leœi 15 Tada ih je opominjao i rekao: “Pazite,
na postelji. Zao duh bio je izaæao. çuvajte se kvasca farizejskoga i kvasca
31 On otide opet iz podruçja Tira i doåe Herodova!”
preko Sidona na Galilejsko more 16 Mislili su i govorili jedan drugome:
posred podruçja Dekapolisa. “To je æto kruha nemamo.”
32 Tada donesoæe k njemu 17 Isus to opazi i reçe im: “æto mislite o
gluhonijema i zamoliæe, da metne na tom, da kruha nemate? Zar joæ uvijek
njega ruku. ne razumijete i ne shvaøate? Zar je
33 On ga uze iz naroda nasamo, stavi otvrdnulo srce vaæe?
mu prste svoje u uæi i pljuvaçkom se 18 Imate oçi i zar ne vidite? Imate uæi i
dotaçe jezika njegova. zar ne çujete? Zar viæe ne mislite na
34 Tada uzdahnuvæi pogleda na nebo i ono,
reçe mu: “Effata”, to jest: “Otvori se!” 19 Kako sam onda pet kruhova
35 Odmah se otvoriæe uæi njegove, prelomio na pet tisuøa? Koliko
Sveza jezika njegova razrijeæi se, i koæarica punih komadiøa nakupiste
mogao je lijepo govoriti. tada?” Oni mu odgovoriæe: “Dvanaest”.
36 A on im zabrani, da nikome ne 20 I kad prelomi sedam kruhova na
govore niæta o tom. Ali æto im je on çetiri tisuøe, koliko koæarica punih
stroœe zabranjivao, to su oni joæ revnije komadiøa nakupiste?” Oni odgovoriæe:
pripovijedali, “Sedam”.
37 Vrlo zadivljeni govorili su: “On çini 21 Tada im reçe: “Zar joæ uvijek ne
sve dobro: “gluhe çini da çuju i nijeme razumijete?”
da govore.” 22 Doåoæe u Betsaidu. Tada mu
donesoæe slijepca i zamoliæe ga, da ga
Marko 8 se dotakne.
1 U one dane bilo je opet veliko 23 On uze slijepca za ruku i izvede ga
mnoætvo naroda skupa i nije imalo æto van pred selo. Tada pokvasi oçi
jesti. Tada dozva k sebi uçenike svoje i njegove pljuvaçkom, metnu ruke na
reçe im: njega i zapita, ga: “Vidiæ li æto?”
2 “œao mi je naroda. Veø tri dana stoje 24 On pogleda i reçe: “Vidim ljude, gdje
kod mene i nemaju æto, jesti. hodaju, kao da bi bili drva”
3 Ako ih pustim da idu gladni kuøi, 25 Joæ jedanput stavi mu ruke na oci,
klonut øe na putu; jer su neki od njih Tada je mogao dobro vidjeti; on je bio
doæli izdaleka.” iscijeljen i vidio je sve posve bistro.
4 Uçenici njegovi odgovoriæe mu:, 26 Onda ga posla kuøi i reçe: “Ne ulazi
“Odakle da uzme tko kruha ovdje u u selo!”
pustinji, da ih nasiti?” 27 Isus otide s uçenicima svojim dalje
5 On ih zapita: “Koliko imate kruhova?” u mjesta kod Cezareje Filipove, Putem
Oni odgovoriæe: “Sedam.” upita uçenike svoje: “Za koga me drœe
6 Tada zapovjedi da narod posjeda po ljudi?”
zemlji, onda uze sedam kruhova, 28 Odgovoriæe mu: “Neki za Ivana
zahvali, prelomi ih i dade ih uçenicima Krstitelja, drugi za Iliju, opet drugi za
svojim, neka ih iznesu pred narod, i kojega od proroka.”
iznesoæe ih. 29 On ih upita dalje: “A za koga me vi
7 Imali su i nekoliko ribica. On ih drœite?” Petar mu odgovori: “Ti si Krist.”
30 Tada im naloœi, da ni s kim ne govore 11 Upitaæe ga: “Zaæto tvrde knjiœevnici,
o njemu. da Ilija treba najprije da doåe?”
31 I poçne ih uçiti, da Sin çovjeçji mora 12 On im odgovori: “Svakako øe doøi
mnogo trpjeti i da øe od starjeæina, najprije Ilija i sve øe obnoviti. A kako se
glavara sveøeniçkih i knjiœevnika biti moœe u Pismu reøi o Sinu çovjeçjemu,
zabaçen i usmrøen, ali poslije tri dana da øe mnogo trpjeti i zabaçen biti?
da øe uskrsnuti. 13 Ali vam kaœem: “Ilija je veø doæao. A
32 Reçe to posve otvoreno. Tada ga uze uçiniæe s njim, æto htjedoæe. Tako stoji
Petar nasamo i poçne ga odvraøati. pisano o njemu.”
33 A on se okrenu, pogleda na uçenike 14 Kad doåoæe k uçenicima, vidjeæe
svoje i ukori Petra rekavæi: “Idi od veliko mnoætvo naroda oko njih i
mene, sotono! Ti ne drœiæ s Bogom, knjiœevnike u prepirci s njima.
nego s ljudima.” 15 çim ga ugleda sav narod, bio je
34 Tada dozva narod s uçenicima i reçe posve iznenaåen, pohrli k njemu i
im: “Tko hoøe da ide za mnom, neka se pozdravi ga.
odreçe samoga sebe, neka uzme kriœ 16 On ih upita: “O çemu se prepirete s
svoj na sebe i neka tako ide za mnom! njima?”
35 Jer tko hoøe da spasi œivot svoj, 17 Jedan iz naroda odgovori mu:
izgubit øe ga; a tko izgubi œivot svoj “Uçitelju, dovedoh k tebi sina svojega;
zbog mene i zbog evanåelja, spasit øe on je opsjednut od duha nijemoga,
ga. 18 Kad ga uhvati, baca ga na zemlju, a
36 æto koristi çovjeku, ako dobije sav on se pjeni, ækripi zubima i postane
svijet, a pritom izgubi duæu svoju? ukoçen. Zamolih uçenike tvoje, da ga
37 Jer æto moœe çovjek dati kao otkup istjeraju; ali oni ne mogoæe.”
za duæu svoju? 19 On im reçe: “O rode nevjerni! Kako
38 Tko se stidi mene i mojih rijeçi pred øu joæ dugo biti s vama? Kako øu joæ
ovim preljubotvornim i grjeænim dugo podnositi vas? Dovedite ga k
naraætajem, toga øe se i Sin çovjeçji meni!”
stidjeti, kad doåe u slavi Oca svojega 20 Dovedoæe ga k njemu. çim ga ugleda
sa svetim anåelima.” duh, poçne ga tresti. On pade na
zemlju, poçne se valjati i pjeniti.
Marko 9 21 Tada upita oca njegova: “Kako veø
1 Nadalje im reçe: “Zaista, kaœem vam: dugo ima on to?” On odgovori: “Od
“Od onih, koji stoje ovdje, nekad neøe djetinjstva.
okusiti smrti, dok ne vide gdje dolazi 22 çesto ga je veø bacao u oganj i u
kraljevstvo Boœje sa silom.” vodu, da ga pogubi. Ako ti æto moœeæ,
2 Poslije æest dana uze Isus sobom smiluj nam se i pomozi nam!”
Petra, Jakova i Ivana i povede ih same 23 Isus mu reçe: “æto se tiçe
nasamo na goru visoku, Tada se moguønosti, sve je moguøe onome,
preobrazi pred njima. koji vjeruje.”
3 Haljine njegove postadoæe 24 Odmah povika otac djeçakov sa
sjajnobijele, kako ih ne moœe ni jedan suzama: “Vjerujem, pomozi mojemu
bjelilac ubijeliti na zemlji. nevjeru!”
4 Ukaza im se Ilija s Mojsijem u 25 Kad vidje Isus, da se narod sve viæe
razgovoru s Isusom. stjeçe, zaprijeti duhu neçistome i reçe
5 Tada progovori Petar i reçe Isusu: mu: “Duæe nijemi i gluhi! Ja ti
“Uçitelju, dobro je, da smo ovdje. zapovijedam: “Izaåi iz njega i ne vraøaj
Naçinit øemo tri sjenice: “tebi jednu, se viæe nikada natrag u njega!”
Mojsiju jednu i Iliji jednu.” 26 Povikavæi i izlomivæi ga vrlo izaåe.
6 On nije znao æto govori, tako su bili On je leœao kao mrtav, tako da su
uplaæeni. mnogi rekli: “Mrtav je.”
7 Tada doåe oblak i zasjeni ih. Iz oblaka 27 Isus ga uhvati za ruku i uspravi ga.
povika glas: “Ovo je Sin moj ljubljeni, Tada on ustade.
njega sluæajte!” 28 Kad je doæao u kuøu, upitaæe ga
8 Kad pogledaæe oko sebe, najedanput uçenici njegovi nasamo: “Zaæto ga mi
ne vidjeæe nikoga viæe sobom osim ne mogosmo istjerati?”
Isusa sama. 29 Odgovori im: “Ova se vrsta moœe
9 Kad su onda silazili s gore, naloœi im, istjerati samo molitvom!”
da nikome ne pripovijedaju o tom 30 Odatle otidoæe dalje, i putovali su
ukazanju, dok Sin çovjeçji ne uskrsne kroz Galileju. A nije htio, da tko dozna.
od mrtvih. 31 Uçio je naime uçenike svoje i govorio
10 Oni zadrœaæe tu stvar za sebe, ali im: “Sin çovjeçji predat øe se u ruke
upitaæe jedan drugoga, æto ima da ljudima Oni øe ga ubiti, ali tri dana
znaçi uskrsnuti od mrtvih. poslije smrti svoje on øe uskrsnuti.”
32 Oni nijesu razumjeli toga govora; ali
2 Tada pristupiæe farizeji k njemu i
su se bojali da ga zapitaju. upitaæe ga, dopuæteno li je çovjeku
33 Doåoæe u Kafarnaum. Kad su bili u otpustiti svoju œenu? Stim ga htjedoæe
kuøi, zapita ih: “O øemu ste putem kuæati.
govorili?” 3 On im reçe: “æto vam je zapovjedio
34 Oni su æutjeli; jer su se bili putemMojsije?”
prepirali meåu sobom o tom, tko da je 4 Oni odgovoriæe: “Mojsije je dopustio,
meåu njima najveøi. da se napiæe raspusna knjiga, i onda
35 Tada on sjede, dozva k sebi da se otpusti œena.”
dvanaestoricu i reçe im: “Tko hoøe da 5 Isus im reçe: “Mojsije vam je dao tu
bude prvi, taj neka bude najzadnji i zapovijed zbog tvrdoøe vaæega srca,
svima sluga.” 6 U poçetku stvorenja stvorio je Bog
36 Tada uze dijete, metnu ga u sredinu çovjeka kao muœa i œenu.
meåu njih, zagrli ga i reçe im: “ 7 Zato øe ostaviti muœ oca i majku i
37 “Tko jedno takvo dijete primi u ime prionuti za œenu svoju,
moje, mene primi; a tko primi mene, ne 8 I bit øe oboje jedno tijelo Tako nijesu
primi mene, nego onoga, koji me viæe dvoje, nego jedno tijelo.
posla.” 9 A æto je Bog svezao, ne smije çovjek
38 Ivan mu javi: “Uçitelju, vidjesmo rastavljati.”
jednoga, gdje u ime tvoje izgoni åavle.10 U kuøi zapitaæe ga uçenici joæ
Mi mu to zabranismo, jer ne ide za jedanput za to.
nama.” 11 On im objasni: “Tko otpusti œenu
39 Isus reçe: “Ne branite mu, jer tko usvoju i uzme drugu, çini preljubu na
ime moje çini çudo, ne moœe me odmah njoj.
iza toga grditi. 12 Ako œena ostavi muœa svojega i uzme
40 Tko nije protiv vas, taj je za vas. drugoga, çini preljubu.”
41 Tko vam dadne u ime moje çaæu 13 Donosili su njemu djecu, da bi ih se
vode da se napijete, jer pripadate dotaknuo. A uçenici su odbijali ljude.
Kristu, zaista, kaœem vam: “On neøe 14 Kad to vidje Isus, rasrdi se i reçe im:
izgubiti plaøe svoje. “Pustite djecu, neka dolaze k meni, i ne
42 Tko navede jednoga od ovih malenih branite im; jer je za takve kraljevstvo
koji vjeruju, da se spotakne, za njega Boœje.
bi bolje bilo, da mu se o vrat objesi 15 Zaista, kaœem vam: “Tko ne primi
mlinski kamen i da se baci u more. kraljevstva Boœjega kao dijete, neøe
43 Ako te ruka tvoja sablaœnjava, doøi u njega.”
odsijeci je! Bolje je za tebe, da uåeæ 16 Tada ih zagrli, metnu na njih ruke
sakat u œivot, negoli da s dvije ruke svoje i blagoslovi ih.
ideæ u pakao, u oganj neugasivi, 17 Kad poåe dalje svojim putem,
44 Gdje crv njihov ne umire, i oganj sepritrça mu netko, pade pred njega na
ne gasi. koljena i upita ga: “Uçitelju dobri, æto
45 Ako te noga tvoja sablaœnjava, moram çiniti, da postignem œivot
odsijeci je! Bolje je za tebe, da uåeæ vjeçni?”
hrom u œivot, negoli da te s dvije noge18 Isus mu reçe: “æto me zoveæ dobrim?
bace u pakao, u oganj neugasivi, Nitko nije dobar osim jedinoga Boga.
46 Gdje crv njihov ne umire, i oganj se19 Znaæ zapovijedi: “Ne ubijaj! Ne çini
ne gasi. preljube! Ne kradi! Ne svjedoçi laœno!
47 Ako te oko tvoje sablaœnjava, Ne varaj! Poætuj oca i majku!”
iskopaj ga! Bolje je za tebe, da uåeæ s20 On mu reçe: “Uçitelju, sve sam to
jednim okom u kraljevstvo Boœje, obdrœavao od mladosti svoje.”
negoli da te s dva oka bace u pakao, 21 Tada ga pogleda Isus ljubezno i reçe
48 Gdje crv njihov ne umire i oganj se mu: “Jedno ti joæ fali. Idi, prodaj sve,
ne gasi. æto imaæ, i podaj siromasima, i imat
49 Svaki øe se ognjem posoliti, kao ætoøeæ blago na nebu. Onda doåi, uzmi
se svaka œrtva zaçinja solju. kriœ svoj i hajde za mnom!”
50 Dobra je so. Ali ako so postane 22 Na ovu rijeç posta on œalostan i otide
bljutava, çim øete je onda zaçiniti? tuœan odatle; jer je posjedovao mnoga
Imajte so u sebi i drœite mir meåu dobra.
sobom!” 23 Isus pogleda naokolo i reçe
uçenicima svojim: “Kako je teæko
Marko 10 bogatima uøi u kraljevstvo Boœje!”
1 Odatle se podiœe i doåe u podruçje 24 Uçenici se uplaæiæe od rijeçi
Judeje, s onu stranu Jordana Opet je njegovih. A Isus im opetova: “Djeco,
mnoætvo naroda hrlilo k njemu, i on ga kako je teæko onima, koji se uzdaju u
je uçio, kao æto je imao obiçaj. imanje i dobro, uøi u kraljevstvo Boœje!
25 Lakæe deva ide kroz iglene uæi, 45 I Sin çovjeçji nije doæao, da mu
negoli bogataæ u kraljevstvo Boœje.” sluœe, nego da sluœi i da dadne œivot
26 Sada se oni joæ viæe uplaæiæe i rekoæe svoj u otkup za mnoge.”
jedan drugome: “Tlo se onda moœe 46 Oni doåoæe u Jeriho. Kada je izlazio
spasiti?” iz Jeriha s uçenicima svojim i s velikim
27 Isus pogleda na njih i reçe: “U ljudi mnoætvom naroda, sjedio je na putu
je nemoguøe, ali ne u Boga; jer je u prosjak slijepac, Bartimej, sin Timejev.
Boga sve moguøe.” 47 çim je on çuo, da je tu Isus
28 Tada mu reçe Petar: “Eto, mi smo sve Nazareøanin, povika iza glasa: “Isuse,
ostavili i poæli smo za tobom.” sine Davidov, smiluj mi se!”
29 Isus potvrdi: “Zaista, kaœem vam: 48 Mnogi su ga korili, neka æuti. Ali on
“Nitko zbog mene i zbog evanåelja ne je vikao joæ jaçe: “Sine Davidov, smiluj
ostavlja kuøe, brata, sestre, majke, mi se”
oca, djeteta ili polja, 49 Tada stade Isus i reçe: “Zovnite ga
30 A da ne primi sve stostruko: “veø ovamo!” Zovnuæe slijepca i rekoæe mu:
sada u ovom svijetu - ako i s “Imaj pouzdanje! Ustani, zove te.”
progonima - kuøu, brata, sestru, 50 Tada on zbaci sa sebe haljinu svoju,
majku, dijete i polje, a u buduøem skoçi i pohrli k Isusu.
svijetu œivot vjeçni. 51 Isus ga upita: “æto hoøeæ od mene?”
31 Mnogi, koji su prvi, bit øe posljednji, “Uçitelju”, zamoli slijepac, “uçini, da
i mnogi, koji su posljednji, bit øe prvi. mogu vidjeti!”
32 Bili su na putu gore u Jerusalem. 52 Isus mu reçe: “Idi, vjera te je tvoja
Isus je iæao pred njima. Oni su se çudili ozdravila.” Odmah je mogao vidjeti i
tome i za njim su iæli sa strahom. Tada poæao je putem za njim.
on uze opet k sebi dvanaestoricu i reçe
im, æto ga çeka: “ Marko 11
33 “Eto, mi idemo gore u Jerusalem. Tu 1 Kad se pribliœiæe k Jerusalemu, kod
øe se Sin çovjeçji predati glavarima Betfage i Betanije na Maslinskoj gori,
sveøeniçkim i knjiœevnicima. Oni øe ga posla dvojicu svojih uçenika
osuditi na smrt i predati 2 I naloœi im: “Idite u selo, æto je pred
neznaboæcima. vama. Odmah na ulazu naøi øete
34 Tada øe mu se narugati, popljuvati magare privezano, na kojemu joæ nitko
ga, biçevati i ubiti. Ali poslije tri dana nije sjedio. Odveœite ga i dovedite!
on øe uskrsnuti.” 3 Ako vas tko upita: æto to çinite?
35 Tada pristupiæe k njemu Jakov i odgovorite: Gospodinu treba, i odmah
Ivan, sinovi Zebedejevi, i zamoliæe: øe ga poslati ovamo.”
“Uçitelju, htjeli bismo, da nam ispuniæ 4 Oni otidoæe i naåoæe magare na putu
jednu molbu.” privezano uz vrata i odvezaæe ga.
36 On ih upita: “æto œelite od mene?” 5 Neki, æto su stajali ondje, upitaæe ih:
37 Oni ga zamoliæe: “Daj da u slavi “Zaæto odvezujete magare?”
tvojoj jedan od nas sjedne s desne 6 Oni odgovoriæe, kao æto im je bio Isus
tvoje, drugi s lijeve tvoje!” zapovjedio. Tada ih ostaviæe.
38 Isus im reçe: “Ne znate, æto molite. 7 Oni dovedoæe magare k Isusu,
Moœete li piti çaæu koju ja pijem, ili metnuæe na njega haljine svoje, i on
krstiti se krætenjem, koje ja primam?” sjede na njega.
39 Oni mu odgovoriæe: “Moœemo”. Isus 8 Mnogi su prostirali haljine svoje na
im reçe: “çaæu, koju ja pijem, vi øete put, drugi su sterali zelene grane, æto
piti, i krætenje, koje ja primam, i vi øete su ih bili narezali u Poljima.
primiti; 9 Koji su iæli pred njim i hodili za njim,
40 Ali mjesto s desne moje ili s lijeve ne vikali su: “Hosana! Blagoslovljen je koji
mogu ja dati; ono pripada onima, za dolazi u ime Gospodnje!
koje je pripravljeno.” 10 Blagoslovljeno je kraljevstvo oca
41 Kad doznaæe to druga desetorica, naæega, Davida, æto dolazi! Hosana na
rasrdiæe se na Jakova i Ivana. visini!”
42 Isus ih zato dozva k sebi i reçe im: 11 Tako on uåe u Jerusalem i otide u
“Znate, neznaboœaçki vladaoci hram. Razgleda sve unaokolo i istom
izvræuju vlast nad narodima svojim, i uveçe izaåe s dvanaestoricom u
velikaæi çine, da oni osjete moø Betaniju.
njihovu. 12 Kad drugi dan ostaviæe Betaniju,
43 Meåu vama neka ne bude tako! Tko ogladnje.
hoøe da bude velik meåu vama, taj 13 Tada vidje izdaleka smokvu s
neka bude sluga vaæ; liæøem. Poåe k njoj, ne bi li moœda
44 I tko hoøe da bude prvi meåu vama, naæao æto na njoj. Ali kad doåe tamo,
taj neka bude svima sluga! ne naåe niæta osim liæøa; jer joæ nije
bilo vrijeme smokvama. plotom, iskopa tijesak i naçini kulu.
14 On joj doviknu: “Dovijeka neka viæe
Tada ga dade u zakup vinogradarima i
nitko ne jede roda od tebe!” çuli su to
otide izvan zemlje.
uçenici njegovi. 2 Kad je bilo vrijeme, posla k
15 Tako doåoæe u Jerusalem. On ode u
vinogradarima slugu, da primi od
hram i poçne izgoniti prodavce i kupce
vinogradara svoj dio prihoda
u hramu. Ispremeta stolove mjenja- vinogradskoga.
çima i klupe trgovcima golubova 3 Ali ga oni uhvatiæe, izbiæe ga i otjeraæe
16 I ne dopusti, da tko pronese i samo
ga praznih ruku,
jednu posudu kroz hram. 4 Tada posla k njima drugoga slugu. Ali
17 On ih potsjeti na ono: “Ne stoji li
su i njega zlostavili i pogrdili.
pisano: “Kuøa moja ima biti kuøa 5 Posla joæ treøega, kojega ubiæe. I tako
molitve za sve narode? A vi naçiniste
joæ mnoge druge, koje æto izbiæe, æto
od nje æpilju razbojniçku.” ubiæe.
18 Kad to doznaæe glavari sveøeniçki i
6 I joæ je imao svojega jedinog,
knjiœevnici, pomisliæe na to, kako bi ga
ljubljenog sina. Njega posla najposlije
pogubili. Ali su ga se bojali, jer je sav
k njima. Mislio je naime: “Bit øe ih strah
narod bio zanesen naukom njegovom. od sina mojega.
19 Uveçe ostaviæe opet grad. 7 Ali vinogradari rekoæe meåu se: “To je
20 Ujutro proåoæe pokraj one smokve i
baætinik. Hajde, ubijmo ga; tada øe
vidjeæe, kako se je posuæila do u baætina pripasti nama!
korijen. 8 Uhvatiæe ga dale, ubiæe ga, i izbaciæe
21 Petar se sjeti i reçe mu: “Uçitelju, gle,
iz vinograda.
smokva, æto si je prokleo, posuæila se!”
9 æto øe sad uçiniti gospodar
22 Isus im reçe: “Imajte vjeru u Boga!
vinograda? Doøi øe, pogubit øe
23 Zaista, kaœem vam: Ako tko reknevinogradare i drugima dati vinograd.
gori ovoj: Digni se i baci se u more! i ne
10 Nijeste li nikada çitali u Pismu ovo:
posumnja u srcu svojemu, nego “Kamen, koji odbaciæe graditelji,
vjeruje, da øe se ispuniti rijeç njegova,
postade kamen ugaoni;
bit øe mu to. 11 To se dogodi od Gospodina, to je
24 Zato vam kaœem: U molitvi moœeteçudo pred oçima naæim?”
zaœeljeti, bilo ætogod. Vjerujte samo, da
12 Tada su gledali da ga uhvate; ali su
øete primiti, i bit øe vam. se pobojali naroda. Bili su naime
25 I kad se spremate na molitvu, opazili, da je on htio njih pogoditi ovom
oprostite, ako æto imate proti kojemu,
pridom.
da i Otac vaæ na nebesima oprosti 13 Onda poslaæe k njemu neke farizeje
vama grijehe vaæe. i Herodove, da hi ga uhvatili u jednoj
26 Ako li vi ne oprostite, ni Otac vaæ na
izjavi.
nebesima neøe oprostiti vama grijeha
14 Oni doåoæe i rekoæe mu: “Uçitelju,
vaæih.” znamo, ti si istinit i ne pitaæ ni za koga;
27 Doåoæe opet u Jerusalem. Kad je jer ne gledaæ tko je tko, nego uçiæ put
hodao po hramu, pristupiæe k njemu Boœji po istini. Je li dopuæteno caru
glavari sveøeniçki, knjiœevnici i davati porez ili nije? Moramo li ga
starjeæine davati ili ne moramo li ga davati?”
28 I upitaæe ga: “Kojom vlasti to çiniæ?
15 On prozre njihovo licemjerje i reçe
Tko ti je dao vlast da to çiniæ?” im: “Zaæto me kuæate? Donesite mi
29 Isus im reçe: “Ja øu na vas staviti
denar, da ga vidim!”
jedno pitanje. Ako mi odgovorite, i ja øu
16 Oni mu ga donesoæe. On ih upita:
vam reøi, kojom vlasti to çinim. “çiji je ovo lik i natpis?” Odgovoriæe mu:
30 Je li krætenje Ivanovo bilo s neba ili
“Carev.”
od ljudi? Odgovorite mi.” 17 Isus im reçe: “Dajte dakle caru, æto
31 Oni su razmiæljali u sebi: “Ako pripada caru, a Bogu, æto pripada
reknemo: “S neba, on øe odgovoriti:Bogu!” I oni su mu se divili.
“Zaæto mu onda nijeste vjerovali? 18 I doåoæe k njemu saduceji, koji
32 Ako reknemo: “Od ljudi; bojali su se
tvrde, da nema uskrsnuøa. I oni ga
naroda; jer su svi drœali Ivana pravim
upitaæe.
prorokom, 19 “Uçitelju”, rekoæe, “Mojsije nam je
33 Tako odgovoriæe Isusu: “Ne znamo,”
propisao: “Ako kojemu umre brat i
Isus im reçe: “Tada ni ja vama neøuostavi œenu, a djece ne ostavi, onda
reøi, kojom vlasti çinim ovo.” ima brat njegov uzeti œenu njegovu i
svojemu bratu podiøi potomka.
Marko 12 20 A bilo je sedam braøe. Prvi uze œenu
1 Govorio im je u prispodobama: i umrije bez potomka
“çovjek posadi vinograd. Ogradi ga 21 Tada je uze drugi i umrije bez
potomka, isto tako i treøi, naoçi izgovaraju duge molitve. Njih
22 I sva sedmorica ne ostaviæe çeka stroœi sud.”
potomka. Poslije sviju umrije i œena. 41 On je sjedio prema blagajni za
23 Kojemu øe sad od njih pripasti ona prinose i vidio, kako narod ubacuje
kao œena kod uskrsnuøa, kad novce u blagajnu. Mnogi su bogataæi
uskrsnu, jer su je sva sedmorica imala ubacivali mnogo.
za œenu.” 42 Jedna siromaæna udovica doåe i
24 Isus im reçe: “Nijeste li zato u metnu dvije lepte, æto çini kvadrant.
zabludi, jer ne razumijete niti Pisma 43 Tada dozva uçenike svoje i reçe im:
niti moøi Boœje? “Zaista, kaœem vam: “Ova siromaæna
25 Jer kad uskrsnu od mrtvih, viæe se udovica metnula je viæe u blagajnu,
ne œene i viæe se ne udavaju, nego su nego svi drugi.
kao anåeli na nebesima. 44 Jer svi drugi ubaciæe od viæka
26 A æto se tiçe uskrsnuøa od mrtvih, svojega, a ona metnu od siromaætva
nijeste li çitali u knjizi Mojsijevoj na svojega sve, æto je imala, svu hranu
mjestu o grmu, kako mu Bog reçe: “Ja svoju.”
sam Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog
Jakovljev? Marko 13
27 On ipak nije Bog mrtvih, nego œivih. 1 Kad je izlazio iz hrama, reçe mu jedan
Vi ste dakle vrlo u zabludi.” od uçenika njegovih: “Uçitelju, gle ovo
28 Jedan od knjiœevnika bio je sluæao silno kamenje, ove silne graåevine!”
prepirku njihovu i opazio, kako im je 2 Isus mu reçe: “Vidiæ li te sjajne
odgovorio zgodno. I on pristupi i zapita graåevine? Ni kamen na kamenu neøe
ga: “Koja je prva od svih zapovijedi?” ovdje ostati, koji se neøe poruæiti.”
29 Isus odgovori: “Prva glasi: “çuj, 3 Kad je onda sjedio na Maslinskoj gori
Izraele, Gospodin, Bog naæ, jest jedini prema hramu, upitaæe ga nasamo
Gospodin. Petar, Jakov, Ivan i Andrija: “
30 Ljubi Gospodina, Boga svojega, svim 4 “Kaœi nam, kad øe se to dogoditi, i koji
srcem svojim, svom duæom svojom, je znak, kad øe se to sve ispuniti?”
svom pameti svojom i svom snagom 5 Isus im odgovori: “Pazite, da vas tko
svojom! Ovo je prva zapovijed. ne zavede!
31 Druga glasi: “Ljubi bliœnjega svojega 6 Jer øe mnogi doøi u moje ime i reøi:
kao samoga sebe! Vaœnije zapovijedi “Ja sam. I mnoge øe zavesti.
od ovih nema.” 7 Kad çujete ratove i glasove o
32 Tada mu reçe knjiœevnik: “Dobro, ratovima, nemojte se smesti! To mora
uçitelju, posve si pravo rekao: “Samo je tako doøi, ali joæ nije stim svræetak.
jedan Bog, i osim njega nema drugoga 8 Jer øe se podiøi narod protiv naroda
33 Njega ljubiti svim srcem, svom i kraljevstvo protiv kraljevstva. Bit øe
duæom, svom pameti kao samoga potresi na sve strane i glad. Ali to je
sebe: “To je vrednije od svih œrtava istom poçetak jadima.
paljenica i zaklanica.” 9 çuvajte se! Predavat øe vas zbog mene
34 Kad vidje Isus, kako pametno na sudove, biçevat øe vas u
odgovori, reçe mu: “Nijesi daleko od sinagogama i vodit øe vas pred
kraljevstva Boœjega.” Otada ne usudi namjesnike i kraljeve, da svjedoçite
se viæe nitko da ga æto zapita pred njima.
35 Kad je Isus uçio u hramu, zapita: 10 Svima narodima mora se najprije
“Kako mogu knjiœevnici tvrditi, da je navijestiti evanåelje.
Krist sin Davidov? 11 Kad vas onda povedu i stave pred
36 Ipak sam David kaœe u Duhu sud, ne brinite se, æto øete govoriti;
Svetom: “Reçe Gospodin Gospodinu nego recite, æto vam se da u onaj ças,
mojemu: “Sjedi mi s desnu moju, dok jer nijeste vi, koji govorite, nego Duh
poloœim neprijatelje tvoje za: Sveti.
“podnoœje nogama tvojim! 12 Brat øe svojega brata, otac øe
37 Sam David naziva ga, Gospodinom, svojega sina predati na smrt. Djeca øe
kako moœe dakle biti sin njegov?” ustati na svoje roditelje i usmrtit øe ih!
Veliko mnoætvo naroda sluæalo ga je 13 Zbog imena mojega bit øete od svih
rado. mrœeni Ali tko ustraje do kraja, spasit
38 Dalje im reçe u pouci svojoj: “çuvajte øe se.
se knjiœevnika! Oni rado idu u 14 Kad vidite mrzost opustoæenja
dugaçkim haljinama, hoøe, da ih se ondje, gdje ne bi smjela biti - tko çita,
pozdravlja na javnim mjestima neka razumije! - onda neka ljudi u
39 I da zauzimaju u sinagogama prva Judeji bjeœe u gore!
mjesta i na gozbama zaçelja 15 Tko je na krovu, neka ne silazi u
40 Oni prosipaju kuøe udoviçke i zato kuøu i neka ne ulazi, da uzme æto
sobom iz kuøe! 2 Ali rekoæe: “Samo ne na blagdan!
16 Tko je u polju, neka se ne vraøa Inaçe se pobuni narod.”
natrag da uzme haljinu svoju! 3 Kad je on boravio u Betaniji u kuøi
17 Teæko trudnima i dojiljama u one Simona Gubavca i bio za stolom, doåe
dane! œena s posudom alabastrenom,
18 Molite se, da se to ne dogodi u zimu! punom dragocjenoga çistog nardova
19 U one dane bit øe nevolja, I kakve ulja. Ona razbi posudu alabastrenu i
nije bilo od poçetka svijeta, æto ga je izli ulje na glavu njegovu.
Bog stvorio, do sada, niti øe je ikad biti. 4 Na to se neki rasrdiæe i rekoæe jedan
20 Kad Gospodin ne bi skratio one drugome: “çemu ovo rasipanje
dane, ne bi se spasio ni jedan çovjek. pomasti?
Ali zbog izabranih, koje izabra, skratio 5 Mogla se je ta pomast prodati za viæe
je dane. od trista denara i dati ih siromasima.”
21 Ako vam onda tko rekne: “Ovdje je I mrmljali su na nju.
Krist? Ondje je on! ne vjerujte! 6 A Isus reçe: “Ostavite je! Zaæto je
22 Jer øe ustati laœni Kristovi i laœni œalostite? Ona uçini dobro djelo na
proroci i çinit øe znake i çudesa, da meni.
zavedu, ako je moguøe, i izabrane. 7 Jer siromaha imate svagda meåu
23 Budite dakle na oprezu! Eto, sve sobom i moœete im dobro çiniti,
vam rekoh unaprijed. kadgod hoøete; a mene nemate
24 U dane poslije te nevolje sunce øe svagda.
pomrçati i mjesec svoju svjetlost 8 Ona je uçinila, æto je mogla: “ona
izgubiti, pomaza unaprijed tijelo moje za
25 Zvijezde øe padati s neba i sile se pokop.
nebeske pokrenuti. 9 Zaista, kaœem vam: “Svuda po svemu
26 Tada øe se vidjeti gdje dolazi Sin svijetu, gdje se propovijeda evanåelje,
çovjeçji na oblacima s velikom moøi i govorit øe se i za spomen njezin, æto je
slavom. uçinila ona.”
27 On øe poslati anåele svoje i skupit øe 10 Tada otide Juda Iskariot, jedan od
izabrane svoje od çetiri vjetra, od kraja dvanaestorice, k poglavarima
zemlje do kraja neba. sveøeniçkim, da im ga izda.
28 Od smokve nauçite prispodobu: 11 Oni se obradovaæe, kad to çuæe, i
“Kad njezine grane postanu soçne i obeøaæe mu dati novaca. Sad je traœio
potjeraju liæøe, onda znate, da je blizu zgodu, da, ga izda
ljeto. 12 U prvi dan beskvasnih kruhova, kad
29 Tako i vi, kad vidite ovo da nastaje, se obiçavalo klati Pashalno janje,
znajte, da je to pred vratima. upitaæe ga uçenici njegovi: “Kamo da
30 Zaista, kaœem vam: “Ovaj naraætaj idemo, da pripravimo za te Pashalno
neøe proøi, dok se ovo sve ne zbude. janje?”
31 Nebo i zemlja proøi øe, ali rijeçi moje 13 Tada posla dvojicu svojih uçenika i
neøe proøi. naloœi im: “Idite u grad! Tamo øe vas
32 A onaj dan i onaj ças ne zna nitko, ni sresti çovjek s krçagom. Idite za njim;
anåeli na nebu ni Sin, nego samo Otac. 14 I gdje uåe, kaœite gospodaru one
33 Pazite, bdijte i molite se; jer ne znate, kuøe: “Uçitelj pita: “Gdje je soba, u
kad je vrijeme. kojoj mogu blagovati Pashalnu veçeru
34 Ono je kao u çovjeka, koji je poæao s uçenicima svojim?
na put. Kad je ostavljao kuøu svoju, 15 On øe vam pokazati veliku
predao je slugama svojim kuøanstvo, opremljenu dvoranu. Ondje nam
svakomu je odredio svoj posao, zgotovite!
vrataru je naloœio, da bude budan. 16 Uçenici otidoæe u grad i naåoæe, kao
35 Budite dakle budni, jer ne znate, æto im je bio rekao, i pripremiæe
kad dolazi gospodar kuøe, je li uveçe ili Pashalnu veçeru.
u ponoøi ili u pijetle ili ujutro. 17 Kad bi uveçe, doåe s dvanaesto-
36 Mogao bi doøi iznenada i naøi vas ricom.
gdje spavate. 18 Kad su bili za stolom i jeli, reçe Isus:
37 æto vama kaœem, kaœem svima: “Zaista, kaœem vam: “Jedan od vas,
“Budite budni!” koji jede s menom, izdat øe me.”
19 Oœaloæøeni pitali su ga jedan za
Marko 14 drugim: “Da nijesam ja?”
1 Poslije dva dana bio je blagdan Pashe, 20 On im reçe: “Jedan je od vas
blagdan beskvasnih kruhova. Tada su dvanaestorice, jedan, koji umaçe s
traœili glavari sveøeniçki i knjiœevnici menom u zdjelu.
priliku, da ga iz prijevare uhvate i 21 Sin çovjeçji ide, istina, kao æto je
ubiju. pisano za njega; ali teæko çovjeku, koji
izda Sina çovjeçjega! Bolje bi bilo tomu nalogu glavara sveøeniçkih,
çovjeku, da se nije rodio.” knjiœevnika i starjeæina.
22 Dok su blagovali, uze Isus kruh, 44 A izdajnik je bio s njima ugovorio
blagoslovi ga, prelomi ga i dade im ga i znak: “Koga ja cjelivam, taj je. Uhvatite
reçe: “Uzmite, ovo je tijelo moje.” ga i odvedite ga oprezno!”
23 Tada uze çaæu, zahvali i dade im je, 45 Kad doåe, odmah pristupi k njemu
i pili su iz nje svi. poljubi ga i reçe: “Uçitelju!”
24 Pritom im reçe: “Ovo je krv moja 46 Sada metnuæe ruke na njega i
Novoga Zavjeta, koja se prolijeva za uhvatiæe gas
mnoge. 47 A jedan od onih, æto su stajali ondje,
25 Zaista, kaœem vam: “Viæe neøu piti potegnu maç, udari njim slugu
od ovoga roda trsova do onog dana, velikoga sveøenika i odsijeçe mu uho.
kad ga budem pio posve novoga u 48 Isus im reçe: “Kao na razbojnika
kraljevstvu Boœjem.” izaæli ste s maçevima i toljagama, da
26 Tada izmoliæe hvalospjev i izaåoæe me uhvatite.
na Maslinsku goru. 49 Svaki dan sam bio meåu vama u
27 Tada im reçe Isus: “Svi øete se vi hramu i uçio, i nijeste me uhvatili. Ali
spotaknuti zbog mene ovu noø, jer se mora ispuniti Pi, smo.”
stoji pisano: “Udarit øu pastira, onda 50 Tada ga ostaviæe i pobjegoæe svi.
øe se razbjeœati ovce. 51 A jedan mladiø, koji je na golu tijelu
28 Ali iza uskrsnuøa svojega iøi øu pred nosio samo platnenu haljinu, iæao je
vama u Galileju.” za njim; i uhvatiæe ga.
29 Petar mu odgovori: “Ako se i svi 52 A on ostavi platnenu haljinu i go
spotaknu, ja se neøu.” pobjeœe od njih.
30 Isus mu reçe: “Zaista, kaœem ti: “Joæ 53 Odvedoæe Isusa k velikomu
noøas, prije nego pijetao dva puta sveøeniku. Tamo su se skupili svi
zapjeva, tri puta øeæ me zatajiti.” glavari sveøeniçki, starjeæine i
31 A on je joæ revnije uvjeravao: “I ako bi knjiœevnici.
morao poøi u smrt s tobom, neøu te 54 Petar je iæao za njim izdaleka do u
zatajiti.” Tako su tvrdili i svi drugi. dvoriæte velikoga sveøenika. Ondje
32 Doåoæe u zaselak, koji se zvao sjede sa slugama uz vatru, i grijao se.
Getsemani. On reçe uçenicima svojim: 55 Glavari sveøeniçki i sve visoko vijeøe
“Sjedite ovdje, dok se pomolim!” traœili su svjedoçanstvo proti Isusu, da
33 Samo Petra, Jakova i Ivana uze ga ubiju. Ali ne naåoæe nijedno.
sobom. Tada poçne drhtati i plaæiti se. 56 Istina, iznesoæe mnoge laœne izjave o
34 Reçe im: “œalosna je duæa moja do njemu, ali izjave njihove nijesu bile
smrti. Ostanite ovdje i bdijte!” suglasne.
35 Tada otide malo dalje, baci se na 57 Neki joæ ustadoæe i laœno izjaviæe o
zemlju niçice i molio se je, da bi ga njemu:
mimoiæao ovaj ças, ako je moguøe. 58 “Mi smo çuli gdje on govori: “Ja øu
36 “Aba Oçe”, reçe, tebi je sve moguøe; poruæiti ovaj hram, koji je sagraåen
uzmi ovu çaæu od mene Ali ne kako ja çovjeçjom rukom i u tri dana sagradit
hoøu, nego kako ti hoøeæ.” øu drugi, koji nije naçinjen çovjeçjom
37 Tada doåe opet i naåe ih gdje rukom.”
spavaju. Reçe Petru: “Simone, ti 59 Ali ni u tom nije se slagala izjava
spavaæ? Zar nijesi mogao bdjeti ni njihova.
jednu uru? 60 Tada se diœe veliki sveøenik, stupi
38 Bdijte i molite se, da ne padnete u na sredinu i zapita Isusa: “Zar nemaæ
napast! Duh je, istina, voljan, ali je niæta da odgovoriæ na to, æto ovi iznose
tijelo slabo.” protiv tebe?”
39 Udalji se po drugi put i pomoli se 61 On je æutio i nije niæta odgovorio.
istim rijeçima. Opet ga zapita veliki sveøenik: “Jesi li ti
40 Kad se je vratio, naåe ih opet gdje Krist, Sin Blagoslovljenoga?”
spavaju. Oçi su im bile oteœale, i nijesu 62 A Isus odgovori: “Ja sam; i vidjet øete
znali, æto bi mu odgovorili. Sina çovjeçjega gdje sjedi s desne
41 Doåe po treøi put i reçe im: “Jednako Svemoguøega i dolazi na oblacima
spavate i poçivate? Dosta Doæao je ças. nebeskim.”
Evo, Sin çovjeçji predat øe se u ruke 63 Tada veliki sveøenik razdera haljinu
grjeænicima. svoju i reçe: “çemu trebamo joæ
42 Ustanite, hajdemo! Evo, izdajnik se svjedoke?
moj pribliœuje!” 64 çuli ste hulu na Boga; æto vam se
43 Dok je joæ govorio, doåe veø Juda, çini?” Oni jednoglasno izjaviæe, da je
jedan od dvanaestorice, i s njim çeta zasluœio smrt.
velika s maçevima i toljagama po 65 I neki su pljuvali na njega, pokrivali
mu lice, udarali ga rukama i rugali se: biçevati i predade da ga razapnu.
“Proreci!” Sluge su ga udarale po 16 I vojnici ga odvedoæe unutraænjost
obrazu. dvora, u sudnicu, i sazvaæe cijelu çetu.
66 Dok je Petar bio dolje u dvoriætu, 17 Ogrnuæe mu skrletnu kabanicu,
doåe jedna od sluækinja velikog opletoæe vijenac od trnja i metnuæe ga
sveøenika. na njega.
67 Kad vidje, kako se grije Petar, 18 Tada su ga pozdravljali: “Zdravo,
pogleda na njega i reçe: “I ti si bio s kralju œidovski!”
Isusom Nazareøaninom.” 19 Pritom su ga udarali trskom po
68 On zataji i reçe: “Ne znam i ne glavi, pljuvali na njega, pregibali svoje
razumijem, æto govoriæ.” Tada izaåe u koljeno i klanjali mu se.
predvorje. I pijetao zapjeva. 20 Poæto su mu se bili tako narugali,
69 I kad ga vidje ondje sluækinja, reçe svukoæe mu skrletnu kabanicu i
onima, æto su tu stajali: “Ovaj je jedan obukoæe ga u vlastite haljine njegove.
od njih.” Tada ga izvedoæe, da ga razapnu.
70 On zataji opet. Malo zatim oni, æto su 21 Natjeraæe jednoga, koji je dolazio s
okolo stajali, rekoæe Petru: “Doista si ti polja i upravo prolazio, Simona iz
jedan od njih, jer si Galilejac.” Cirene, oca Aleksandrova i Rufova, da
71 Tada se poçne kleti i preklinjati: “Ne mu ponese kriœ.
znam toga çovjeka, o kojem govorite.” 22 Tako ga dovedoæe na mjesto
72 Odmah zapjeva pijetao po drugi put. Golgotu, æto znaçi kosturnica.
I Petar se sjeti rijeçi, koju mu je bio 23 Ondje mu dadoæe vino sa smirnom.
rekao Isus: “Prije nego zapjeva pijetao Ali on ne uze.
dva puta, zatajit øeæ me tri puta.” I on 24 Tada ga razapeæe i razdijeliæe
proplaka. haljine njegove meåu se bacivæi kocke
za njih, tko øe æto dobiti.
Marko 15 25 Bila je treøa ura, kad ga razapeæe,
1 Odmah u rano jutro odrœaæe 26 Natpis s oznakom njegove krivnje
vijeøanje glavari sveøeniçki sa glasio je: “Kralj œidovski.”
starjeæinama i knjiœevnicima, cijelo 27 S njim razapeæe dva razbojnika,
visoko vijeøe. Oni dadoæe Isusa jednoga s desne njegove, drugoga s
svezana odvesti i predati Pilatu. lijeve njegove,
2 Pilat ga upita: “Jesi li ti kralj 28 Tako se ispuni rijeç Pisma: “Ubrojen
œidovski?” On mu odgovori: “Ti kaœeæ.” je meåu zloçince,”
3 I iznesoæe glavari sveøeniçki mnoge 29 Koji su prolazili, hulili su na njega,
tuœbe protiv njega. mahali glavom i govorili: “Da, ti øeæ
4 Pilat ga upita dalje: “Zar niæta ne hram poruæiti i u tri ga dana opet
odgovaraæ? çuj ipak, æto sve iznose sagraditi!
protiv tebe!” 30 Siåi s kriœa i spasi samoga sebe!”
5 Ali Isus ne reçe viæe niæta, tako da se 31 Isto tako rugali mu se i glavari
je çudio Pilat. sveøeniçki s knjiœevnicima i govorili
6 O blagdanu obiçavao im je pustiti jedan drugome: “Druge je spasavao,
jednoga suœnja, kojega su smjeli samoga sebe ne moœe spasiti.
zamoliti sebi. 32 Krist, kralj Izraelov, neka sad siåe s
7 Tada je leœao u zatvoru çovjek, po kriœa, da vidimo i vjerujemo!” Oni, æto
imenu Baraba, s drugim su bili s njim razapeti, rugali mu se,
buntovnicima. Oni su u buni poçinili 33 O æestoj uri nastade tama po svoj
umorstvo. zemlji, æto je potrajala do devete ure.
8 I tako izaåe mnoætvo naroda gore i 34 O devetoj uri povika Isus iza glasa:
zamoli ono, æto bi mu davao svagda. “Eloi, Eloi, lama sabaktani”, æto znaçi:
9 Pilat ih upita: “Hoøete li da vam “Boœe moj, Boœe moj, zaæto si me
pustim kralja œidovskoga?” ostavio?”
10 On je bio dobro zapazio, da su ga 35 Neki od onih, æto su okolo stajali,
glavari sveøeniçki bili predali iz zavisti. çuæe to i rekoæe: “Zove Iliju.”
11 Ali glavari sveøeniçki podgovoriæe 36 Tada otrça jedan, napuni spuœvu
narod, da im radije pusti Barabu. octa, natakne je na trsku, dade mu da
12 Pilat im reçe: “A æto da çinim s ovim, pije i reçe: “Da vidimo, hoøe li doøi Ilija,
æto ga zovete kraljem œidovskim?” da ga skine!”
13 Oni povikaæe: “Razapni ga!” 37 A Isus joæ jedanput povika iza glasa
14 “A æto je zlo uçinio?” upita ih Pilat. i izdahnu.
Oni su samo vikali joæ jaçe: “Razapni 38 Tada se zavjesa hramska razdera na
ga!” dvoje odozgo do dolje.
15 Pilat htjede zadovoljiti narodu i 39 Satnik, koji je stajao prema njemu i
pusti mu Barabu. A Isusa dade vidio, gdje izdahnu tako, reçe: “Zaista,
ovaj je çovjek bio Sin Boœji.” je, nije ovdje. Evo, ovdje je mjesto,
40 Izdaleka su gledale i œene, meåu kamo su ga bili poloœili.
njima Marija Magdalena. Marija, 7 Sad idite i javite uçenicima njegovim,
majka Jakova Mlaåega i Josipa, i posebno Petru: “On ide pred vama u
Saloma. Galileju. Tamo øete ga vidjeti, kao æto
41 One su ga bile pratile veø u Galileji i van reçe.”
posluœivale ga. I joæ mnoge druge bile 8 One izaåoæe i otrçaæe od groba; jer ih
su tu, koje su bile s njim uzaæle u obuze strah i trepet. Nikome niæta ne
Jerusalem. rekoæe o tom, jer su se bojale.
42 Veø je bila veçer, usto priprava, dan 9 Izakako je bio rano u prvi dan
uoçi subote. sedmice uskrsnuo, javi se najprije
43 Tada doåe Josip iz Arimateje, Mariji Magdaleni, iz koje je bio istjerao
ugledan vijeønik, koji je takoåer sedam zlih duhova.
oçekivao kraljevstvo Boœje. On 10 Ona otide i javi onima, æto su bili s
odvaœno poåe k Pilatu i zamoli mrtvo njim, a koji su tugovali i plakali.
tijelo Isusovo. 11 Kad su oni çuli, da je œiv i da se je
44 Pilat se zaçudi, da je veø umro. Zato objavio njoj, nijesu vjerovali.
dozva satnika i zapita, je li umro. 12 Potom se javi u stranom obliçju
45 Kad mu satnik to potvrdi, darova dvojici od njih na putu, kad su iæli u
Josipu mrtvo tijelo. selo.
46 Ovaj kupi platno, skinu ga i zavi ga 13 I oni odoæe i javiæe ostalima. Ali ni
u platno. Tada ga poloœi u grob, koji je njima nijesu vjerovali.
bio isjeçen u hridinu. Pred ulaz u grob 14 Najposlije se javi jedanaestorici, kad
navali kamen. su bili za stolom. Prekori ih za njihovo
47 Marija Magdalena i Marija, majka nevjerje i tvrdoøu njihova srca, æto
Josipova, gledale su, gdje je bio nijesu bili vjerovali onima, koji su ga
poloœen. bili vidjeli, da je uskrsnuo.
15 Tada im reçe: “Idite u sav svijet i
Marko 16 propovijedajte evanåelje svima
1 Poæto proåe subota, kupiæe Marija stvorenjima!
Magdalena, Marija, majka Jakovljeva, i 16 Tko vjeruje i pokrsti se, spasit øe se;
Saloma mirisa, da poåu i da ga a tko ne vjeruje, osudit øe se.
pomaœu. 17 One, koji vjeruju, pratit øe ova
2 Vrlo rano u prvi dan sedmice doåoæe çudesa: “U moje ime izgonit øe åavle,
na grob, kad je sunce upravo izaælo. govorit øe novim jezicima,
3 Govorile su meåu sobom: “Tko øe 18 Uzimat øe zmije u ruke. I ako otrov
nam odvaliti kamen s grobnoga smrtonosan popiju, neøe im nauditi.
ulaza?” Na bolesnike metat øe ruke, i oni øe
4 Kad su pogledale, vidjeæe, da je ozdravljati.
kamen bio veø odvaljen. Bio je naime 19 Poæto im je Gospodin Isus bio tako
vrlo velik. izgovorio, bi uzet u nebo, i sjede Bogu
5 Uniåoæe u grob i vidjeæe mladiøa u s desne strane.
bijeloj haljini gdje sjedi s desne strane, 20 A oni otidoæe i poçeæe propovijedati
i uplaæiæe se vrlo. posvuda. Gospodin je djelovao s njima
6 A on im reçe: “Ne bojte se! Traœite Isus i potvråivao rijeç njihovu çudesima,
Nazareøanina, Razapetoga, uskrsnuo æto su slijedila.
Evanåelje po Luki
Luka 1 pouçen.
1 Veø su mnogi preduzeli da napiæu 5 U dane Heroda, kralja Judeje, œivio je
izvjeætaj o dogaåajima, æto su se zbili neki sveøenik po imenu Zaharija, iz
meåu nama, sveøeniçkog reda Abije. œena je njegova
2 Onako, kako nam ih predadoæe vukla lozu iz roda Aronova i zvala se
prvotni oçevici i sluge rijeçi. Elizabeta.
3 Tako i ja namislih da pomno ispitam 6 Bili su oboje pravedni pred Bogom i
sve dogaåaje od prvih poçetaka œivjeli su besprijekorno u svim
njihovih i da ih po redu napiæem tebi, zapovijedima i uredbama
plemeniti Teofile, Gospodnjim.
4 Da se mogneæ osvjedoçiti o 7 A bili su bez djece; jer je Elizabeta bila
pouzdanosti nauka, u kojima si bio nerotkinja, i oboje su bili veø
713 Evanåelje po Luki
poodmakli u godinama. Blagoslovljena si ti meåu œenama.”
8 Kad je jedanput njegov sveøeniçki 29 Na ove rijeçi uplaæi se ona i pomisli,
red bio na redu i on vræio pred Bogom æto ima da znaçi ovaj pozdrav.
svetu sluœbu, 30 Anåeo joj reçe: “Ne boj se. Marija; jer
9 Zapadne njega kockom po obiçaju si naæla milost u Boga!
sveøeniçkom, da ide u hram Gospodnji 31 Ti øeæ zaçeti i roditi sina. Nadjeni mu
i prinese kad. ime Isus.
10 A sav je narod u vrijeme kaåenja 32 On øe biti velik i zvat øe se Sin
stajao vani i molio se. Sveviænjega. Gospodin Bog dat øe mu
11 Tada mu se ukaza anåeo Gospodnji prijestolje njegova oca Davida.
s desne strane œrtvenika kadionoga. 33 On øe vladati nad kuøom
12 Kad ga vidje Zaharija, uplaæi se i Jakovljevom u vijeke, i kraljevstvu
strah ga spopadne. njegovu neøe biti kraja.
13 A anåeo mu reçe: “Ne boj se, 34 Marija reçe anåelu: “Kako øe se to
Zaharija! Molitva je tvoja usliæena: dogoditi, kad ja ne poznajem muœa?”
“Elizabeta, œena tvoja, rodit øe ti sina; 35 Anåeo joj odgovori: “Duh Sveti doøi
nadjeni mu ime Ivan! øe na tebe, i sila Sveviænjega osjenit øe
14 Imat øeæ radost i veselje, i mnogi øe te. Zato øe se i Sveto, æto øe se roditi od
se obradovati njegovu roåenju. tebe, zvati Sin Boœji.
15 Jer øe biti velik pred Gospodinom 36 I Elizabeta, roåakinja tvoja, u
Vina i jaka piøa neøe piti, i veø u utrobi starosti svojoj zaçe sina, i ona, koju
majçinoj napunit øe se Duha Svetoga. zovu nerotkinjom, broji veø æesti
16 Mnoge od djece Izraelove obratit øe mjesec.
Gospodinu, Bogu njihovu. 37 Jer u Boga nije nemoguøa nijedna
17 On øe doøi pred njim u duhu i sili stvar.”
Ilijinoj, da opet obrati srca otaca k 38 Tada reçe Marija: “Evo, ja sam
djeci, nepokorne da privede k sluœbenica Gospodnja; neka mi bude
miæljenju pravednika i tako uçini po rijeçi tvojoj!” I anåeo otide od nje.
Gospodinu narod spreman.” 39 U one dane ustade Marija i otide
18 Zaharija odgovori anåelu: “Po çemu brzo u planinu u grad u Judi.
da ja to spoznam? Jer sam ja star, i 40 Uniåe u kuøu Zahariju i pozdravi
œena je moja poodmakla u godinama.” Elizabetu.
19 Anåeo mu reçe: “Ja sam Gabriel, koji 41 çim je Elizabeta çula pozdrav
stojim pred Bogom, i poslan sam da Marijin, zaigra dijete u utrobi njezinoj,
govorim s tobom i da ti donesem ovu i Elizabeta se napuni Duha Svetoga.
radosnu vijest. 42 Ona povika iza glasa:
20 A jer nijesi vjerovao mojim rijeçima, “Blagoslovljena si ti meåu œenama, i
æto øe se ispuniti u svoje vrijeme, ti øeæ blagoslovljen je plod utrobe tvoje!
onijemiti i neøeæ moøi govoriti do 43 Odakle meni ta milost, da majka
onoga dana, dok se to ne zbude.” Gospodina mojega dolazi k meni?
21 Narod je çekao na Zahariju, i çudio 44 Jer evo, çim pozdrav tvoj doåe u uæi
se, æto se je tako dugo zabavio u moje, zaigra dijete od radosti u utrobi
hramu. mojoj.
22 Kad je izaæao, nije im mogao rijeçi 45 Blagoslovljena je koja je vjerovala,
progovoriti. Tada upoznaæe, da je da øe se ispuniti, æto joj je rekao
morao imati u hramu kakvo Gospodin.”
prikazanje. On im je namigivao, i 46 Tada reçe Marija: “Veliça duæa moja
ostade nijem. Gospodina.
23 çim se dovræiæe dani njegove sluœbe, 47 I duh se moj raduje u Bogu,
vrati se kuøi. Spasitelju mojemu.
24 Poslije ovih dana zaçe njegova œena 48 Pogledao je on u milosti na
Elizabeta. Krila se je pet mjeseci i neznatnu sluœbenicu svoju. Gle, od
govorila: sada øe me zvati Blagoslovljenom svi
25 “Tako mi uçini Gospodin: “On u ove naraætaji.
dane milostivo skide s mene sramotu 49 Velike je stvari uçinio na meni
moju pred ljudima.” Moøni. Ime je njegovo sveto,
26 U æestom mjesecu poslan bi anåeo 50 Milosråe njegovo traje kroz sve
Gabriel u grad galilejski, koji se zove naraætaje onima, koji ga se boje.
Nazaret, 51 Moøno upravlja ruka njegova. Uniæti
27 K djevici zaruçenoj muœu, kojemu je srca puna oholosti.
bilo ime Josip, iz kuøe Davidove. Ime je 52 Silnike sruæi s prijestolja, neznatne
djevici bilo Marija. podiœe gore.
28 Anåeo uniåe k njoj i reçe: “Zdravo, 53 Gladne napuni dobara, bogate
milosti puna! Gospodin je s tobom. otpusti prazne.
Evanåelje po Luki 714
54 Zauzeo se je za Izraela, slugu put mira.”
svojega, sjeøajuøi se milosråa svojega 80 Djeçak je rastao i jaçao u duhu. œivio
55 S Abrahamom i potomcima je u pustinji do onoga dana, kad se je
njegovim dovijeka kao æto je obeøao pokazao pred Izraelom.
ocima naæim.”
56 Marija ostade kod nje jedno mjesec Luka 2
dana. Tada se vrati kuøi. 1 U one dane izaåe zapovijed od cara
57 Elizabeti se navræiæe njezini dani, i Augusta, da se popiæe sav svijet.
rodi sina. 2 Ovo je bio prvi popis. Bio je pod
58 Njezini susjedi i roåaci çuli su, da joj Kvirinijem, namjesnikom Sirije.
je Gospodin iskazao veliku milost, i 3 Svi su iæli, da se upiæu, svaki u svoj
radovali su se s njom. rodni grad.
59 U osmi dan doåoæe da obreœu dijete 4 Josip je bio iz kuøe i porodice
i htjedoæe ga nazvati imenom njegova Davidove. Tako uziåe on iz grada
oca Zaharije. Nazareta u Galileji u Judeju u grad
60 Ali majka njegova odgovori: “Ne, Davidov, koji se zove Betlehem,
Ivan neka se zove!” 5 Da se upiæe s Marijom, zaruçenom
61 Rekoæe joj: “Ali nitko u rodbini tvojoj svojom œenom, koja je bila trudna.
nema toga imena.” 6 Kad su bili ondje, ispuniæe se njezini
62 I namigivali su ocu njegovu, kako bi dani.
on htio da ga nazovu. 7 Ona rodi svojega prvoroåenog Sina,
63 On zatraœi pisaøu tablicu i napisa na povi ga u pelenice i poloœi ga u jasle. U
njoj rijeçi: “Ivan je njegovo ime.” Svi se gostioni nije bilo mjesta za njih.
tomu zaçudiæe. 8 U onom kraju imali su pastiri u polju
64 U isti ças otvoriæe mu se usta i jezik noønu straœu kod stada svojega.
se njegov razrijeæi. Mogao je govoriti i 9 Tada stupi anåeo Gospodnji k njima,
slavio je Boga. i slava ih Gospodnja obasja. I uplaæiæe
65 Tada doåe strah na sve, koji su se vrlo.
stanovali u blizini, i po svoj planini 10 A anåeo im reçe: “Ne bojte se! Evo,
judejskoj govorilo se o svim ovim javljam vam veliku radost, koja øe biti
dogaåajima. svemu narodu:
66 Svi, koji su çuli to, razmiæljali su o 11 Danas vam se u gradu Davidovu
tom u srcu i govorili: “æto øe biti iz rodi Spasitelj, Krist i Gospodin.
ovoga djeteta?” Jer je ruka Gospodnja 12 I ovo neka vam je zna: “Naøi øete
bila s njim. dijete, æto je povito u pelenice i leœi u
67 Zaharija, otac njegov, napuni se jaslama.”
Duha Svetoga i reçe proroçke rijeçi: 13 Ujedanput pridruœi se anåelu velika
68 “Blagoslovljen neka je Gospodin, vojska nebeska, koja je hvalila Boga i
Bog Izraelov! On pohodi narod svoj, pjevala:
pripravi mu otkup. 14 “Slava Bogu na visini i na zemlji mir
69 Bog spasenja podiœe za nas u kuøi ljudima dobre volje.”
svojega sluge Davida: “ 15 Tada otidoæe anåeli od njih na nebo.
70 Spasenje od neprijatelja naæih i iz A pastiri su govorili jeda drugome:
ruke svih mrzitelja naæih, “Poøi øemo tamo u Betlehem i vidjet
71 Kao æto je od davnine obeøao na usta øemo, æto se je dogodilo i æto nam je
svetih proroka; Gospodin obznanio!” Otidoæe brzo
72 Tako htjede smilovati se ocima tamo i naåoæe
naæim i spomenuti se svetoga zavjeta 16 Mariju i Josipa i dijete, æto je leœalo
svojega u jaslama.
73 Zakletve, kojom se zakle Abrahamu, 17 Poæto su bili to vidjeli, pripovjediæe,
ocu naæemu: “da øe nam dati, æto im je bilo reçeno za ovo dijete.
74 Da se izbavimo iz ruke neprijatelja, 18 Svi, koji su to çuli, divili su se tome,
da mu sluœimo bez straha æto im pripovjediæe pastiri.
75 U svetosti i pravednosti sve dane 19 A Marija je çuvala sve rijeçi ove i
œivota svojega razmiæljala o njima u srcu svojemu.
76 Dijete moje, ti øeæ se zvati prorok 20 Pastiri se vratiæe natrag, i hvalili su
Sveviænjega. Iøi øeæ naprijed pred i slavili Boga za sve, æto su bili çuli i
Gospodinom, da mu pripraviæ putove, vidjeli, kao æto im je bilo reçeno.
77 Da doneseæ vijest spasenja narodu 21 Kad se navræi osam dana da bude
njegovu u oproætenju grijeha njegovih obrezano dijete, nadjenuæe mu ime
78 Po dubokom milosråu Boga naæega. Isus, kao æto bi nazvano od anåela,
Pohodio nas je istok s visine, prije nego se zaçe u utrobi.
79 Da obasja one, koji sjede u noøi i u 22 Poæto se svræiæe dani çiæøenja, æto ih
sjeni smrtnoj, da uputi korake naæe na je propisivao zakon Mojsijev, donesoæe
ga u Jerusalem, da ga prikazu 44 Misleøi, da je s putnom druœinom,
Gospodinu. otidoæe dan hoda i stadoæe ga traœiti po
23 Jer ovako stoji napisano u zakonu rodbini i po znancima.
Gospodnjem: “Svako muæko 45 Ali ga ne naåoæe. Zato se vratiæe u
prvoroåeno ima se posvetiti Jerusalem, i traœili su ga.
Gospodinu.” 46 Poslije tri dana naåoæe ga u hramu.
24 I oni htjedoæe prinijeti œrtvu, kao æto Sjedio je meåu uçiteljima, sluæao ih i
je propisano u zakonu Gospodnjem: pitao ih.
“dvije grlice ili dva golubiøa. 47 Svi, koji su ga sluæali, divili su se
25 Tada je bio u Jerusalemu çovjek po njegovu razumu i njegovim
imenu Simeon. On je bio pravedan, odgovorima.
koji se bojao Boga i çekao je utjehu 48 Kad ga ugledaæe, zaçudiæe se. Majka
Izraelovu, i Duh Sveti bio je u njemu. njegova reçe mu: “Dijete, æto nam to
26 Njemu je bio objavio Duh Sveti, da uçini? Evo, otac tvoj i ja œalosni smo te
neøe vidjeti smrti, dok ne vidi traœili!”
Pomazanika Gospodnjega. 49 On im reçe: “Zaæto ste me traœili? Zar
27 Ponukan od Duha doåe u hram, kad nijeste znali, da ja moram biti u kuøi
upravo donesoæe roditelji dijete Isusa, Oca svojega?”
da izvræe na njemu propis zakona. 50 A oni ne razumjeæe, æto im on stim
28 Tada ga on primi na ruke svoje, uze htjede reci.
slaviti Boga i reçe: 51 Tada siåe s njima i doåe u Nazaret,
29 “Sada moœeæ, Gospodine, po rijeçi i bio im je posluæan. Majka je njegova
svojoj u miru otpustiti slugu svojega. çuvala sve rijeçi ove u srcu svojemu.
30 Oçi moje vidjeæe spasenje, 52 I Isus je napredovao u mudrosti, u
31 Koje si pripravio pred svima dobi i u milosti kod Boga i kod ljudi.
narodima:
32 Svjetlost, da prosvijetli neznaboæce, Luka 3
slavu naroda Izraelova.” 1 Bilo je u petnaestoj godini vladanja
33 Otac njegov i majka njegova vrlo su cara Tiberija. Poncije Pilat bio je
se çudili tome, æto se govorilo za njega. upravitelj u Judeji, Herod
34 Simeon ih je blagoslovio. Tada reçe çetverovlasnik u Galileji, njegov brat
Mariji, majki njegovoj: “Ovaj je odreåen Filip çetverovlasnik u Itureji i u
na propast i na uskrsnuøe mnogima u pokrajini Trahonitskoj, Lizanija
Izraelu i za znak, kojemu øe se çetverovlasnik u Abileni.
protiviti. 2 Veliki sveøenici bili su Ana i Kaifa.
35 I takoåer øe duæu tvoju probosti Tada doåe rijeç Boœja Ivanu, sinu
maç. Tako øe se otkriti misli mnogih Zaharijinu u pustinji.
srdaca.” 3 On proåe svu okolinu na Jordanu, i
36 Tada je bila i proroçica Ana, køi propovijedao je krætenje pokajanja za
Penuelova iz plemena Aæerova. Ona je oproætenje grijeha.
bila poodmakla u godinama. Nakon 4 Kako stoji napisano u knjizi govora
djevojaætva svojega œivjela je sedam proroka Izaije: “Glas onoga, æto viçe u
godina sa svojim muœem pustinji: “Pripravite put Gospodnji,
37 I sad je bila udovica od osamdeset i poravnajte staze njegove!
çetiri godine. Nikad nije odlazila od 5 Svaka dolina neka se ispuni, svaka
hrama i sluœila je Bogu postom i gora i breœuljak neka se slegne; æto je
molitvom dan i noø. krivo, neka bude pravo, æto je neravno,
38 I ona je doæla u isto vrijeme, slavila neka bude ravan put!
je Boga i govorila za njega svima, koji 6 I svako øe tijelo vidjeti spasenje
su çekali otkup Jerusalema. Boœje.”
39 Izakako su bili izvræili sve po zakonu 7 A ovako je on govorio narodu, æto je
Gospodnjem, vratiæe se u Galileju u izlazio krætenje: “Leglo zmijino, tko
grad svoj Nazaret. vam je rekao, da biste mogli umaøi
40 Dijete je raslo i jaçalo. Bilo je puno gnjevu, æto dolazi?
mudrosti, i milost je Boœja poçivala na 8 Rodite rodove obraøenja! Ne govorite
njemu. u sebi: “Bog moœe Abrahamu podiøi
41 Roditelji njegovi iæli bi svake godine djecu iz ovoga kamenja!
u Jerusalem o blagdanu Pashe. 9 Veø je sjekira poloœena na korijen
42 Kad mu je bilo dvanaest godina, drveøu. Svako drvo, koje ne raåa dobra
uzaæli su u Jerusalem po obiçaju roda, sijeçe se i u oganj se baca.”
blagdana. 10 Tada ga upitaæe ljudi: “æto da
43 Kad proåoæe ovi dani, zaputiæe kuøi. çinimo?”
A djeçak Isus zaostade u Jerusalemu, 11 On im odgovori: “Tko ima dvoje
a da ne opaziæe roditelji njegovi. haljine, neka da jednu onome, koji
nema nijednu; i tko ima hrane, neka Abrahamov, sin Terahov, sin Nahorov,
çini isto tako!” 35 Sin Serugov, sin Reuov, sin Pelegov,
12 I carinici doåoæe, da ih krsti. Upitaæe sin Eberov, sin Salin,
ga: “Uçitelju, æto da çinimo?” 36 Sin Kainanov, sin Arfaksadov, sin
13 On im odgovori: “Ne traœite viæe, æemov, sin Noin, sin Lamekov,
nego æto vam je odreåeno!” 37 Sin Metuselahov, sin Henokov, sin
14 Isto tako upitaæe ga vojnici: “æto da Jaredov, sin Mahalalelov, sin
çinimo?” Odgovori im: “Nikomu ne Kainanov,
çinite sile i prijevare, i budite 38 Sin Enosov, sin Setov, sin Adamov,
zadovoljni svojom plaøom! sin Boœji.
15 Narod je bio u napetosti. Svi su
mislili u sebi, da nije Ivan moœda Krist? Luka 4
16 A Ivan izjavi svima: “Ja vas krstim 1 Pun Duha Svetoga vrati se Isus od
samo vodom. Ali dolazi jedan, koji je Jordana i bi od Duha odveden u
moøniji od mene. Ja nijesam dostojan pustinju.
odrijeæiti remena na obuøi njegovoj. 2 Ondje ostade çetrdeset dana i bi
On øe vas krstiti Duhom Svetim i kuæan od åavla. Onih dana nije jeo
ognjem. niæta. Kad se oni navræiæe, ogladnje.
17 Vijaçom u ruci oçistit øe gumno 3 Tada mu reçe davao: “Ako si Sin Boœji,
svoje; pæenicu øe skupiti u œitnicu zapovjedi ovome kamenu, da postane
svoju, a pljevu øe spaliti u ognju kruh
neugasivu.” 4 Isus mu reçe: “Stoji pisano: “çovjek ne
18 Joæ mnoge druge opomene dao je œivi samo o kruhu.”
narodu i navjeæøivao mu radosnu 5 Tada ga odvede åavao na goru
vijest. visoku, pokaza mu u trenut oka sva
19 çetverovlasnik Herod, kojega je bio kraljevstva svijeta.
ukorio zbog Herodijade, œene brata 6 I reçe mu: “Svu ovu moø i slavu dat øu
njegova, i zbog svih drugih sramota, tebi; jer je predana meni i dajem je
20 Dade joæ povrh svega baciti Ivana u kojemu hoøu.
tamnicu. 7 Ako se pokloniæ meni, bit øe sve
21 Kad se je krstio sav narod, primi tvoje.”
krætenje takoåer Isus. Dok se je molio, 8 Isus mu reçe: “Stoji pisano:
otvori se nebo. “Gospodinu, Bogu svojemu, klanjaj se
22 Duh Sveti siåe na njega u tjelesnom i njemu jedino sluœi!”
obliku kao golub. I viknu glas s neba: 9 Tada ga odvede u Jerusalem, postavi
“Ti si moj ljubljeni Sin, koji mi se je ga navrh hrama i reçe mu: “Ako si Sin
dopao.” Boœji, baci se odavde dolje!
23 Kad je Isus zapoçeo, imao je oko 10 Jer stoji pisano: “Anåelima svojim
trideset godina. Drœali su ga za sina naloœio je za tebe, da te çuvaju.
Josipova. Ovaj je bio sin Helijev, sin 11 Oni øe te nositi na rukama svojim,
Matatov. da ne zapneæ za kamen nogom
24 Sin Levijev, sin Melkijev, sin svojom.”
Janajev, sin Josipov, 12 Isus mu reçe: “Kazano je: “Ne kuæaj
25 Sin Matatijin, sin Amosov, sin Gospodina, Boga svojega!”
Nahumov, sin Heslijev, sin Nagajev, 13 Kad svræi åavao sve kuænje svoje,
26 Sin Mahatov, sin Matatijin, sin otide od njega za neko vrijeme.
Semejev, sin Josipov, sin Judin, 14 U sili Duha vrati se Isus u Galileju.
27 Sin Joanasov, sin Resin, sin Njegov se je glas raæirio po svoj okolini.
Zerubabelov, sin æealtielov, sin 15 Uçio je u tamoænjim sinagogama, i
Nerijev, svi su ga slavili.
28 Sin Melkijev, sin Adijev, sin 16 Tako doåe i u Nazaret, gdje je bio
Kosamov, sin Elmadamov, sin Erov, odrastao. Po obiçaju svojemu otide u
29 Sin Joæuin, sin Eliezerov, sin subotu u sinagogu. Ustade da çita.
Jorimov, sin Matatov, sin Levijev, 17 pruœiæe mu knjigu proroka Izaije.
30 Sin Simeonov, sin Judin, sin On otvori knjigu i namjeri se na
Josipov, sin Jonin, sin Eliakimov, mjesto, gdje je bilo napisano: “
31 Sin Melejin, sin Menin, sin Matatin, 18 “Duh Gospodnji poçiva na meni. On
Sin Natanov, sin Davidov, me pomaza, da nosim radosnu vijest
32 Sin Jesejev, sin Obedov, sin Boazov, siromasima. Posla me, da
sin Salmonov, sin Nahæonov, navjeæøujem zarobljenima
33 Sin Aminadabov, sin Adminov, sin osloboåenje, slijepima vid, da
Arnijev, sin Hesronov, sin Peresov, sin oslobodim potlaçene,
Judin, 19 Da proglasim milosnu godinu
34 Sin Jakovljev, sin Izakov, sin Gospodnju.”
20 Tada zatvori knjigu, dade je natrag njemu svoje bolesnike, koji su trpjeli
slugi i sjede. Oçi sviju u sinagogi bile su od raznih bolesti. On je stavljao na
uprte u njega. svakoga od njih ruke i iscjeljivao ih.
21 On im poçne govoriti: “Danas se 41 Iz mnogih su izaæli zli dusi, koji su
ispuni ova rijeç Pisma, koju ste upravo vikali iza glasa: “Ti si Sin Boœji!” A on im
çuli.” je prijetio i nije im dao reci, da znadu
22 Svi su mu odobravali i divili se da je Krist.
milosnim rijeçima, æto su tekle iz usta 42 Kad nastade dan, iziåe na samotno
njegovih. Rekoæe: “Nije li ovo sin mjesto. Ali ga je traœio narod, pa ga i
Josipov?” naæao. Htjeli su ga zadrœati i ne dati mu
23 On im reçe: “Vi øete meni bez sumnje da otide.
reøi ovu poslovicu: Lijeçniçe, izlijeçi 43 A on im reçe: “I drugim gradovima
sam sebe! Uçini i ovdje u svojemu moram navijestiti radosnu vijest o
zaviçaju velika djela, æto su se, kako kraljevstvu Boœjem; jer sam za to
çujemo, dogodila Kafarnaumu!” poslan.”
24 Onda nastavi: “Zaista, kaœem vam Ni 44 I tako je propovijedao po
jedan prorok ne vrijedi æto u svojemu sinagogama galilejskim.
zaviçaju.
25 Kaœem vam u istinu: “Kad se je u Luka 5
dane Ilijine bilo zatvorilo nebo tri 1 On je stajao kod Genezaretskoga
godine i æest mjeseci i po svoj zemlji jezera. Narod se nakupio oko njega, da
vladala velika glad, tada je bilo mnogo sluæa rijeç Boœju.
udovica u Izraelu. 2 Tada vidje dvije laåice, gdje stoje na
26 Ali ni k jednoj od njih ne bi poslan obali. Ribari su bili izaæli iz njih i çistili
Ilija do k udovici u Sarfatu u podruçju mreœe svoje.
Sidona. 3 On uzaåe u jednu od laåica, koja je
27 Tako je bilo i u vrijeme proroka pripadala Simonu, i zamoli ga, da malo
Eliæeja mnogo gubavih u Izraelu. Ali se otisne od kopna. Tada sjede i uze uçiti
ni jedan od njih ne oçisti do Sirijca narod iz laåice.
Naamana.” 4 Kad je bio svræio svoj govor, reçe
28 Na ove rijeçi svi se u sinagogi Simonu: “Izvezi na puçinu, i bacite
napuniæe gnjeva. mreœe svoje, te lovite!”
29 Ustadoæe, istjeraæe ga iz grada i 5 “Uçitelju,” odgovori Simon, svu noø
odvedoæe do na rub gore, na kojoj je bio smo se trudili, i niæta ne uhvatismo. Ali
sagraåen njihov grad, da ga bace dolje. na tvoju rijeç bacit øu mreœe.
30 Ali on proåe izmeåu njih i otide 6 Uçiniæe to i uhvatiæe tako mnogo riba,
dalje, da su im se razdirale mreœe.
31 Siåe u Kafarnaum, grad u Galileji, i 7 Zato mahnuæe drugovima svojim u
uçio je ondje u subotu. drugoj laåici, da doåu i da im
32 çudili su se nauci njegovoj, jer je pomognu. I doåoæe. Napuniæe obje
rijeç njegova bila puna moøi. laåe, tako da su se gotovo potopile.
33 U sinagogi je bio çovjek, koji je bio 8 Kad to vidje Simon Petar, pade Isusu
apsjednut od neçistog duha. On pred noge i reçe: “Gospodine, otidi od
povika iza glasa: mene; jer sam çovjek grijeæan!”
34 “Odlazi! æto mi imamo s tobom 9 Jer je bilo obuzelo udivljenje njega i
posla, Isuse Nazareøanine! Jesi li sve drugove njegove zbog ribolova, æto
doæao da nas upropastiæ? Znam, tko su ga bili uçinili;
si, Svetac Boœji.” 10 Isto tako i Jakova i Ivana, sinove
35 Isus mu zapovjedi: “Umukni i izaåi Zebedejeve, koji su bili drugovi
iz njega!” Tada se baci zli duh na Simonovi. Tada reçe Isus Simonu: “Ne
sredinu i izaåe iz njega, a da mu nije boj se! Od sad øeæ ljude loviti.”
naudio. 11 Tada izvukoæe laåice na zemlju,
36 Svi su se zaçudili i govorili jedan ostaviæe sve i otidoæe za njim.
drugome: “Kakva je to rijeç! Silnom 12 On je boravio u jednom gradu. Ondje
moøi zapovijeda on neçistim je bio çovjek sav u gubi. çim je vidio
duhovima, i oni izlaze!” Isusa, baci se pred njega na lice niçice
37 Glas o njemu raæiri se po svoj okolini i zamoli: “Gospodine, ako hoøeæ, moœeæ
38 Iz sinagoge poåe u kuøu Simonovu. me oçistiti.”
Punica Simonova leœala je od teæke 13 On pruœi ruku svoju, dotaknu ga se
groznice. Zamoliæe ga, da Joj pomogne. i reçe: “Hoøu; oçisti se!” Odmah guba
39 On se prignu k njoj, zapovjedi pade s njega.
groznici, i ona je pusti. Odmah ustade 14 A on mu zabranili da nikomu ne
i posluœi ih. govori, i reçe: “Nego idi, pokaœi se
40 Kad sunce zaåe, dovodili su svi k sveøeniku i prinesi œrtvu za oçiæøenje
svoje, kako je propisao Mojsije; neka “Nitko ne reœe krpe od nove haljine i ne
im to sluœi za svjedoçanstvo!” priæiva je na staru haljinu; inaçe
15 Glas o njemu æirio se sve dalje. U razdere ova novu, i staroj ne pristaje
çetama stjecali su se ljudi, da ga krpa od nove.
sluæaju i da se iscjeljuju od svojih 37 Nitko ne lijeva vina novoga u
bolesti. mjehove stare; inaçe prodre novo vino
16 A on je odlazio na samotna mjesta i mjehove. Ono se prolije, i mjehovi
molio se. propadnu.
17 Jednoga je dana uçio, a sjedili su 38 Nego vino novo mora se lijevati u
pritom farizeji i knjiœevnici, koji su bili mjehove nove
doæli iz svih sela galilejskih i judejskih 39 Nitko, koji je pio staro vino, neøe
i iz Jerusalema. Tada ga natjera sila odmah novoga. Veli: “Staro je bolje.”
Gospodnja na jedno iscjeljenje.
18 Ljudi donesoæe na nosiljkama Luka 6
çovjeka uzeta. Kuæali su da ga unesu u 1 Jedne subote iæao je kroz usjeve.
kuøu i postave pred njega. Uçenici njegovi trgali su klasje, trli ga
19 Ali zbog mnoætva naroda nijesu ga ruka na te jeli.
mogli unijeti. Zato se popeæe na krov i 2 Tada rekoæe neki farizeji: “Zaæto
kroz crepove spustiæe ga s posteljom çinite, æto je zabranjeno u subotu?
na sredinu pred Isusa. 3 Isus im reçe: “Zar nijeste çitali, æto
20 Kad vidje vjeru njihovu, reçe: uçini David, kad ogladnje, on i pratioci
“çovjeçe, oproæteni su ti grijehi tvoji.” njegovi?
21 Tada su pomislili u sebi knjiœevnici 4 Kako uåe u kuøu Boœju, uze kruhove
i farizeji: “Tko je ovaj, æto huli na Boga? postavljene, æto ih smiju jesti samo
Tko moœe opraætati grijehe osim sveøenici, i jede i dade od njih takoåer
jedinoga Boga?” pratiocima svojim?”
22 Isus prozre pomisli njihove i reçe im: 5 Tada nastavi: “Sin je çovjeçji
“æto mislite u srcima svojim? gospodar i od subote.”
23 æto je lakæe reøi: “Oproæteni su ti 6 Jedne druge subote posao je u
grijehi tvoji? ili reøi: “Ustani i hodaj? sinagogu i uçio. Bio je ondje çovjek,
24 Ali znajte, da Sin çovjeçji ima vlast kojemu je desna ruka bila suha.
na zemlji opraætati grijehe!” I tada reçe 7 Knjiœevnici i farizeji pazili su, neøe li
uzetome: “Zapovijedam ti, ustani, u subotu iscijeliti, da naåu, zaæto da ga
uzmi postelju svoju i idi kuøi!” okrive.
25 Odmah ustade on pred oçima 8 A on je znao pomisli njihove, i reçe
njihovim, uze postelju, na kojoj je bio çovjeku sa suhom rukom: “i “Ustani i
leœao, i otide kuøi slaveøi Boga. na sredinu stani!” On ustade i tamo
26 Svi su bili obuzeti udivljenjem i stade.
hvalili su Boga. Puni straha rekoæe: 9 Tada im reçe Isus: “Pitam vas: “Ima li
“Danas smo vidjeli çudo.” se u subotu çiniti dobro ili zlo? œivot
27 Potom otide i vidje carinika po spasiti ili pogubiti?”
imenu Levija, gdje sjedi na carini. Reçe 10 On ih pogleda sve unaokolo, i onda
mu: “Hajde za mnom!” reçe çovjeku: “Pruœi ruku svoju!” On to
28 On ustade, ostavi sve i poåe za njim. uçini, i ozdravi ruka njegova.
29 I dade mu Levije u kuøi svojoj veliku 11 Tada doåoæe od bijesa, posve izvan
gozbu. Veliko mnoætvo carinika i drugi sebe i posvjetovaæe se meåu sobom,
ljudi bili su s njim za stolom. æto bi mogli uçiniti Isusu.
30 Zbog toga su mrmljali farizeji i 12 U one dane otide on na goru, da se
knjiœevnici. Rekoæe uçenicima pomoli. Svu noø provede s Bogom u
njegovim: “Zaæto s carinicima i molitvi.
grjeænicima jedete i pijete?” 13 Kad bi dan, dozva uçenike svoje k
31 Isus im reçe: “Ne trebaju zdravi sebi i izabra od njih dvanaestoricu,
lijeçnika, nego bolesni. koje nazva apostolima:
32 Nijesam doæao da zovem na 14 Simona, koga prozva Petrom, i
pokajanje pravednike nego grjeænike.” njegova brata Andriju; nadalje Jakova
33 Oni mu rekoæe: “Uçenici Ivanovi kao i Ivana, Filipa i Bartolomeja,
i farizejski poste çesto i mole se, a tvoji 15 Mateja i Tomu, Jakova, sina
jedu i piju.” Alfejeva, i Simona prozvanoga
34 Isus im reçe: “Moœete li svatove “Revnitelja”,
natjerati da poste, dok je zaruçnik 16 Judu, brata Jakovljeva, i Judu
meåu njima? Iskariota, koji postade njegov Izdajnik.
35 Ali øe doøi dani, kad øe im se ugrabiti 17 S njima siåe i stade na mjestu
zaruçnik. Onda øe postiti u one dane.” ravnu. Velika çeta uçenika njegovih i
36 A pripovijedao im i prispodobu: mnogobrojno mnoætvo naroda iz sve
Judeje, Jerusalema i primorja od Tira 37 Ne sudite! Tada neøete biti suåeni.
i Sidona Ne osuåujte, i neøete biti osuåeni!
18 Doåoæe da ga sluæaju i da se iscijele Opraætajte, i bit øe vam oproæteno.
od svojih bolesti. Koji su bili muçeni od 38 Dajite, i dat øe vam se: mjeru dobru,
neçistih duhova, bili su iscijeljeni. punu, stresenu i preobilatu dat øe vam
19 Sav je narod traœio da ga se dotakne; u krilo, jer øe vam se odmjeriti istom
jer je od njega izlazila sila, i sve je mjerom, kojom vi mjerite.”
ozdravljao. 39 A rekoæe im i prispodobu: “Moœe li
20 Tada on upravi oçi svoje na uçenike slijepac voditi slijepca? Neøe li obadva
svoje i progovori: “Blagoslovljeni ste vi pasti u jamu?
siromaæni! Vaæe je kraljevstvo Boœje, 40 Uçenik ne stoji nad uçiteljem. Svaki,
21 Blagoslovljeni ste, koji gladujete koji se izuçi, jest kao uçitelj njegov.
sada! Vi øete se nasititi Blagoslovljeni 41 æto vidiæ trun u oku brata svojega, a
ste, koji plaçete sada! Vi øete se smijati! brvna u svojemu oku ne opaœaæ?
22 Blagoslovljeni ste, kad ljudi mrze na 42 Kako moœeæ reøi bratu svojemu:
vas, kad vas odbacuju i sramote i “Brate, daj da izvadim trun iz oka
ozloglaæuju ime vaæe zbog Sina tvojega, kad sam ne vidiæ brvna u oku
çovjeçjega! svojemu? Licemjere, izvadi najprije
23 Radujte se u onaj dan i veselite se; brvno iz oka svojega, onda øeæ vidjeti
jer gle, velika je plaøa vaæa na nebu, jer izvaditi trun iz oka brata svojega!
su isto tako çinili prorocima oci 43 Drvo dobro ne raåa zla roda, i drvo
njihovi. zlo ne rada dobra roda.
24 Ali teæko vama, bogati, Vi veø imate 44 Svako se drvo poznaje po rodu
utjehu svoju. svojemu. S trnja se ne beru smokve, i
25 Teæko vama, koji ste sada siti! Vi øete groœåe se ne bere s kupine,
gladovati. Teæko vama, koji se sada 45 Dobar çovjek iz dobra blaga srca
smijete! Vi øete tugovati i plakati. svojega iznosi dobro; a zao çovjek iz zla
26 Teæko vama, kad vam laska sav blaga iznosi zlo, jer çega je srce puno,
svijet, jer su isto tako çinili laœnim o tom govore usta.
prorocima oci njihovi. 46 æto me zovete: Gospodine,
27 Ali kaœem vama, svojim Gospodine! a ne çinite, æto govorim?
sluæateljima: “Ljubite neprijatelje 47 Pokazat øu vam, na koga je nalik
svoje, dobro çinite onima, koji mrze na onaj, koji dolazi k meni, sluæa rijeçi
vas, moje i izvræuje ih.
28 Blagoslivljajte one, koji vas 48 On je nalik na çovjeka, koji je
proklinju, i molite se za one, koji vas sagradio kuøu, duboko kopao i stavio
kleveøu! temelj na kamen. Doåe poplava, navali
29 Udari li te tko po obrazu, okreni mu bujica na tu kuøu. Ali je nije mogla
i drugi! Uzme li ti tko kabanicu, podaj potresti, jer je bila dobro sagraåena
mu i haljinu! 49 A tko sluæa rijeçi moje, ali ih ne
30 Tko te moli, daj mu! Tko ti uzme izvræuje, nalik je na çovjeka, koji
tvoje, ne traœi od njega natrag! sazida kuøu svoju na zemlji bez
31 Kako hoøete da çine vama ljudi, tako temelja. Kad navali na nju bujica,
çinite i vi njima! odmah pade, i velika je bila ruæevina
32 Ako ljubite samo one, koji vas ljube, kuøe one.”
kakvu hvalu oçekujete za to i grjeænici
ljube one, koji njih ljube. Luka 7
33 Ako çinite dobro samo onima, koji 1 Poæto je bio svræio sve govore svoje
vama çine dobro, kakvu hvalu pred narodom, poåe u Kafarnaum.
oçekujete za to? Jer isto çine i 2 Ondje je u jednog satnika leœao na
grjeænici. umoru sluga, koji mu je bio vrlo drag.
34 Ako posuåujete samo onima, od 3 Kad je çuo za Isusa, dade ga po
kojih se nadate æto dobiti, kakvu hvalu starjeæinama œidovskim zamoliti, da bi
oçekujete za to? I grjeænici posuåuju doæao i ozdravio slugu njegova.
jedni drugima, da opet dobiju jednako 4 Ovi doåoæe k Isusu i zamoliæe ga
za to. usrdno: “On zasluœuje, da mu to
35 Nego ljubite neprijatelje svoje, çinite uçiniæ;
dobro i posuåujte, a da ne oçekujete 5 Jer ljubi narod naæ i sagradio nam je
æto natrag! Tada øe biti vaæa plaøa sinagogu.”
velika, i bit øete djeca Sveviænjega; jer 6 Isus poåe s njima. Kad viæe nije bio
je on dobrostiv prema nezahvalnima i daleko od kuøe, poruçi mu satnik po
zlima. prijateljima: “Gospodine, ne trudi se;
36 Budite dakle milosrdni, kao æto je jer nijesam dostojan, da uåeæ pod krov
milosrdan Otac vaæ. moj.
7 Zato i nijesam drœao sebe dostojnim, æaljem glasnika svojega pred tobom,
da doåem k tebi. Reci samo rijeç, i da pripravi put pred tobom.
ozdravit øe sluga moj. 28 Kaœem vam: Izmeåu roåenih od œene
8 I ja, ako sam i podloœnik, reknem nema veøega od Ivana. Ipak najmanji u
jednomu od vojnika, æto su poda kraljevstvu Boœjem veøi je od njega.”
mnom: ‘Idi!’ i ide; k jednomu drugom: 29 Sav narod, koji ga je sluæao, i
‘Doåi’! i doåe; i slugi svojemu. ‘Uçini to!’ carinici upoznaæe pravednost Boœju i
i uçini.” primiæe krætenje Ivanovo.
9 Kad je to çuo Isus, zaçudi mu se. 30 A farizeji i knjiœevnici prezreæe
Okrenu se i reçe narodu, koji ga je odluku Boœju i ne dadoæe se krstiti od
pratio: “Kaœem vam, tako velike vjere njega.
ne naåoh u Izraelu!” 31 “S kim da prispodobim ljude ovoga
10 Kad se poslani vratiæe kuøi, naåoæe roda? Na koga su nalik?
zdrava slugu, koji je bio bolestan. 32 Oni su kao djeca, æto sjede na trgu i
11 Potom otide u grad po imenu Nain. S dovikuju jedni drugima: Mi smo vam
njim su iæli uçenici njegovi i zasvirali, i vi nijeste igrali; mi smo
mnogobrojan narod. tuœaljke zapjevali, i vi nijeste plakali.
12 Kad se pribliœi k vratima gradskim, 33 Ivan Krstitelj doæao je; on nije jeo
iznosili su mrtvaca, jedinca sina kruha i nije pio vina. Tada ste rekli: Od
majke njegove, koja je bila udovica. åavla je opsjednut.
Mnogo je naroda iz grada iælo za njim. 34 Sin çovjeçji doæao je; on jede i pije. A
13 Kad je vidje Gospodin, saœali mu se vi kaœete: Gle izjelice i pijanice,
za njom, i reçe joj: “Ne plaçi!” prijatelja carinicima i grjeænicima!
14 Tada pristupi i dotaknu se lijesa. 35 Ali mudrost spoznadoæe kao
Nosioci stadoæe. I on reçe: “Mladiøu, pravednu sva djeca njezina.”
velim ti, ustani!” 36 Jedan farizej zamoli ga, da bi
15 Tada se uspravi mrtvac i poçne objedovao kod njega. Poåe u kuøu
govoriti. I dade ga majki njegovoj. farizejevu i sjede za stol.
16 Strah obuze sve. Slavili Boga i 37 U gradu je œivjela œena kao grjeænica.
govorili: “Velik prorok ustade meåu Kad doznade, da je on za stolom u kuøi
nama. Bog pohodi narod svoj.” farizejevoj, donese posudicu od
17 Glas o tom raæiri se po svoj Judeji i alabastera s pomasti.
po svoj okolini. 38 Ona se plaçuøi postavi odostraga
18 Za sve ovo javiæe Ivanu uçenici nogu njegovih i uze noge njegove
njegovi. kvasiti suzama svojim i otirati kosom
19 Tada dozva Ivan k sebi dvojicu glave svoje. Tada je cjelivala noge
uçenika svojih, posla ih Gospodinu i njegove i mazala ih pomaæøu.
dade ga upitati: “Jesi li ti onaj, koji ima 39 Kad to vidje farizej, koji ga je bio
doøi, ili drugoga da çekamo?” pozvao, pomisli u sebi: “Kad bi ovaj bio
20 Ljudi doåoæe k njemu i rekoæe: “Ivan prorok, znao bi tko i kakva je to œena,
Krstitelj æalje nas k tebi, da te upitamo: koja ga se dotiçe - jedna grjeænica.”
“Jesi li ti onaj, koji ima doøi, ili drugoga 40 Isus mu reçe: “Simone, imam ti
da çekamo?” neæto reøi.” On reçe: “Kaœi, uçitelju!”
21 U onaj upravo ças iscijeli mnoge od 41 Reçe: “Jedan vjerovnik imao je dva
bolesti, od muke i od zlih duhova i duœnika. Jedan mu je bio duœan pet
mnogima slijepima darova vid oçni. stotina denara, drugi pedeset.
22 I odgovori im: “Idite i javite Ivanu, æto 42 Jer nijesu mogli platiti svojega
ste vidjeli i çuli: Slijepi vide, hromi duga, otpusti ga obojici. Koji øe ga sad
hode, gubavi se çiste, gluhi çuju, mrtvi od njih viæe ljubiti?”
ustaju, siromaænima se propovijeda 43 Simon odgovori: “Mislim onaj,
radosna vijest. kojemu je viæe poklonio.” Isus mu reçe:
23 Blagoslovljen je onaj, komu ja “Pravo si sudio.”
nisam povod spoticanja!” 44 Tada okrenuvæi se k œeni reçe
24 Kad su bili otiæli poslanici Ivanovi, Simonu: “Vidiæ li ovu œenu? Doåoh u
poçne mnoætvu naroda govoriti za tvoju kuøu, a ti mi ne dade vode za
Ivana: “æto ste izaæli u pustinju? Da noge moje; a ona suzama svojim
vidite trsku, koju ljulja vjetar? okvasi noge moje i kosom svojom otre.
25 Ili æto ste izaæli? Da vidite çovjeka u 45 Ti mi ne dade cjelova; a ona, otkako
mekanim haljinama? Ne, ljudi koji uåe, ne prestade cjelivati nogu mojih.
nose fine haljine i œive raskoæno, na 46 Uljem nijesi pomazao glave moje; a
dvorima su kraljeva. ona pomaæøu pomaza noge moje.
26 æto ste izaæli? Da vidite proroka? Da, 47 Zato kaœem ti: Njoj su oproæteni
kaœem vam, joæ viæe nego proroka. mnogi grijehi njezini, jer je pokazala
27 On je onaj, o kojem stoji pisano: Eto, mnogu ljubav. A kojemu se opraæta
manje, taj ima takoåer samo malo 16 Nitko ne upali svjetiljke i ne poklapa
ljubavi.” je posudom, niti je meøe pod postelju,
48 Tada reçe njoj: “Tvoji su ti grijehi nego je stavlja na svijeønjak, da vide
oproæteni.” svjetlo svi, koji ulaze.
49 Onda oni, koji su bili za stolom, 17 Jer niæta nije skriveno, æto se ne bi
pomisliæe u sebi: “Tko je ovaj, da i otkrilo, niæta tajno, æto se ne bi saznalo
grijehe opraæta?” i na svjetlo izaælo.
50 A on reçe œeni: “Vjera te je tvoja 18 Pazite zato, kako sluæate, jer tko
spasila. Idi u miru!” ima, dat øe mu se. A tko nema, joæ øe
mu se uzeti, æto misli da ima.”
Luka 8 19 Majka njegova i braøa njegova
1 Potom je putovao od grada do grada, doåoæe k njemu, ali nijesu mogli do
od sela do sela, propovijedao je i njega od naroda.
navjeæøivao radosnu vijest o 20 Javiæe mu: “Majka tvoja i braøa tvoja
kraljevstvu Boœjemu. S njim su stoje vani i œele da to vide.”
dvanaestorica 21 On im reçe: “Majka moja i braøa
2 I neke œene, koje je On bio iscijelio od moja jesu oni, koji sluæaju rijeç Boœju
zlih duhova i od bolesti: “Marija po i vræe je.”
imenu Magdalena, iz koje je bilo izaælo 22 Jednoga dana uzaåe On s
sedam zlih duhova. uçenicima svojim u laåicu i reçe im:
3 I Ivana, œena Huze, upravitelja “Prijeøi øemo na drugu obalu jezera. I
Herodova, i Suzana i joæ mnoge druge, odrinuæe od zemlje.
koje su sluœile njima imanjem svojim. 23 Dok su se vozili tamo, on zaspa.
4 Kad se skupilo veliko mnoætvo Tada se podiœe bura na jezeru. Valovi
naroda i ljudi dolazili k njemu iz svih su ih pokrivali, i bili su u pogibli
gradova, rekoæe prispodobu ovu: 24 Onda pristupiæe k njemu,
5 “Izaåe sijaç da sije sjeme svoje. Kad je probudiæe ga i povikaæe: “Uçitelju,
sijao, nekoje pade na put, pogazi se, i uçitelju, izgibosmo!” On se diœe i
ptice nebeske pozobaæe ga. zapovjedi vjetru i bijesnoj vodi. Oni se
6 Drugo pade na kamenito tlo. Ono smiriæe, i nastade tiæina.
doduæe izniknu, ali se osuæi, jer nije 25 Tada im reçe: “Gdje je vjera vaæa?”
imalo vlage, Puni straha i zaçudenja rekoæe jedan
7 Opet drugo pade meåu trnje. Uzraste drugome: “Tko je ovaj? Jer on
trnje zajedno i uguæi ga. zapovijeda i vjetrovima i vodi, i sluæaju
8 Drugo napokon pade na zemlju ga!”
dobru, izniknu i donese rod stostruk.” 26 Odvezoæe se u kraj Gadarenski, æto
Kad ovo reçe, povika: “Tko ima uæi, leœi prema Galileji.
neka çuje!” 27 Jedva je bio izaæao na zemlju, doåe
9 Tada ga upitaæe uçenici njegovi, æto mu u susret iz grada jedan çovjek, koji
znaçi prispodoba ova. je bio opsjednut od zlih duhova. Veø
10 On odgovori: “Vama je dano, da dugo vremena nije viæe nosio haljina i
razumijete tajne kraljevstva Boœjega. nije stanovao u kuøi, nego u
Drugima se daju u prispodobama, da kamenitim grobovima.
vide, a ipak ne vide, da çuju, a ipak ne 28 çim je ugledao Isusa, baci se viçuøi
razumiju. pred njega niçice i povika iza glasa:
11 Prispodoba znaçi ovo: “Sjeme je rijeç “æto mi imamo s tobom, Isuse, Sine
Boœja. Boga, Sveviænjega? Molim te, ne muçi
12 Koji su na putu, to su oni, koji me!”
sluæaju; a onda dolazi åavao i uzima 29 Jer on zapovjedi neçistome duhu,
rijeç iz srca njihova, da ne vjeruju i da da izaåe iz çovjeka. Veø dugo imao ga je
se ne spase. on u svojoj vlasti. Vezali su ga u lance
13 Koji su na kamenitu tlu, to su oni, i okove, da a çuvaju; ali on istrga
koji doduæe rijeç sluæaju i s radoæøu okove, i zao duh potjerao ga u
primaju, ali ne uhvate korijena. pustinju.
Vjeruju za neko vrijeme, ali u vrijeme 30 Isus ga zapita: “Kako se zoveæ?” On
napasti otpadnu. odgovori: “Legija”. Ser su mnogi zli dusi
14 æto pade meåu trnje, to su oni, koji bili uæli u njega.
doduæe rijeç sluæaju, ali onda zapadnu 31 Ovi zamoliæe, da ih ipak ne otputi u
u brige, bogatstvo i uœivanje œivota i pakao.
uguæe se i tako roda ne donose. 32 A pasao je u blizini na obronku gore
15 æto napokon pade na zemlju dobru, veliko krdo svinja. Zamoliæe ga, da bi
to su oni, koji rijeç sluæaju, u dobru je im dopustio da uåu u svinje. On im to
i posluænu srcu çuvaju i tako rod dopusti.
stalno donose. 33 I tako izaåoæe zli duhovi iz çovjeka i
uåoæe u svinje. Krdo navali niz 52 Svi su plakali i naricali za njom. A on
obronak u jezero i utopi se. reçe: “Ne plaçite; ona nije mrtva, nego
34 Kad vidjeæe pastiri, æto se dogodi, samo spava;
pobjegoæe odatle i javiæe to u gradu i po 53 Tada su mu se podsmijevali; jer su
selima. znali, da je bila mrtva.
35 Tada izaåoæe ljudi da vide, æto se to 54 On je uze za ruku i povika: “Djevojko,
dogodilo. Doåoæe k Isusu i naåoæe ustani!
çovjeka, iz kojega su bili izaæli zli dusi, 55 Tada se povrati duh njezin, i ustade
gdje sjedi kod nogu Isusovih obuçen i odmah. Onda zapovjedi, da joj dadu
pametan. Uplaæiæe se. neka jede.
36 Oçevici pripovjediæe im, kako je 56 Roditelji njezini bili su izvan sebe od
opsjednuti bio iscijeljen. zaçudenja. A on im zapovjedi, da ni s
37 Tada ga zamoli sve puçanstvo kim ne govore o tom.
okoline Gadarenske, da otide od njih;
jer ih je bio obuzeo velik strah, A on uåe Luka 9
u laåicu i otide natrag. 1 On sazva dvanaestoricu i dade im
38 çovjek, iz kojega su bili izaæli zli moø i vlast nad svima zlim duhovima i
dusi, zamoli ga, da smije s njim iøi. Ali da iscjeljuju od bolest;.
ga Isus otpusti i reçe: 2 Tada ih posla da navjeæøuju
39 “Vrati se kuøi natrag i pripovijedaj, kraljevstvo Boœje i da iscjeljuju
æto ti uçini Bog!” On otide i navjeæøivao bolesnike.
je po svem gradu, æto mu je bio uçinio 3 Reçe im: “Ne uzimajte niæta na put, ni
Isus. ætapa ni torbe ni kruha ni novaca; ni
40 Kad se vrati Isus, radosno ga primi dvoje haljine da imate!
mnoætvo naroda; jer su ga svi 4 Kad doåete u koju kuøu, onda
oçekivali. ostanite, dok odatle ne poåete dalje.
41 Tada doåe çovjek po imenu Jair, 5 A gdje vas ne prime, ostavite taj grad
predstojnik sinagoge. On pade Isusu i otresite prah s nogu svojih za
pred noge i zamoli ga, da doåe u kuøu svjedoçanstvo protiv njih!
njegovu; 6 Oni zaputiæe, i iæli su od mjesta do
42 Jer je njegova jedina køi, u dobi od mjesta, posvuda navjeæøivali
kojih dvanaest godina, leœala na evanåelje i iscjeljivali bolesnike.
umoru. Na putu tamo tiskao se narod 7 çetverovlasnik Herod çuo je o svima
oko njega. ovim dogaåajima i pao je u nemir, jer
43 Tu je bila jedna œena, koja je veø neki rekoæe “Ivan je uskrsnuo od
dvanaest godina trpjela od teçenja mrtvih.”
krvi. Bila je sve svoje imanje potroæila 8 Drugi: “Ilija se pojavio.” Opet drugi:
na lijeçnike, i ni jedan je nije mogao Jedan je od starih proroka uskrsnuo.”
izlijeçiti. 9 Herod reçe: “Ali ja sam dao Ivanu
44 Ona pristupi straga i dotaçe se odsjeøi glavu! A tko je taj, o kojemu
skuta haljine njegove, i odmah joj çujem takve stvari?” I œelio ga je vidjeti.
prestade teçenje krvi. 10 Apostoli se vratiæe i pripovjediæe mu
45 Isus zapita: “Tko me se dotaçe?” Kad sve, æto su bili uçinili. Tada se povuçe
su svi to nijekali, rekoæe Petar i njegovi s njima na samotno I mjesto u
drugovi: “Uçitelju, mnoætvo naroda podruçju grada Betsaide.
gura te i tiska a veliæ: “Tko me se 11 , A narod to opazi i poåe za njim. On
dotaçe?” ih je primio prijazno, govorio im o
46 A Isus reçe: “Netko me se dotaçe; jer kraljevstvu Boœjem i iscjeljivao sve,
ja opazih, kako je sila izaæla iz mene.” koji su trebali iscjeljivanja.
47 I kad vidje œena, da je otkrivena, 12 Veø se je dan stao naginjati. Tada
pristupi dræøuøi, pade pred njega doåoæe dvanaestorica k njemu i
niçice i pripovjedi pred svim narodom, rekoæe: “Otpusti narod! Neka idu u
zaæto ga se dotaçe i kako odmah okolna sela i zaselke, da potraœe stan i
ozdravi. hranu; jer smo ovdje u pustom kraju.”
48 On joj reçe: “Køeri, vjera te tvoja 13 On im reçe: “Podajte in vi neka jedu!”
ozdravi. Idi u miru!” Oni odgovoriæe: “Imamo samo pet
49 Dok je on joæ govorio doåe netko iz kruhova i dvije ribe; i morali bismo
kuøe predstojnika sinagoge i javi: “Køi poøi i kupiti hrane za sve ovo
je tvoja umrla, ne trudi dalje uçitelja!” mnoætvo.”
50 Isus je to çuo i rekao mu: “Ne boj se! 14 Bilo je naime oko pet tisuøa ljudi.
Samo vjeruj! Ona øe se spasiti! Tada on reçe uçenicima svojim:
51 Kad doåe u kuøu, pusti unutra “Posadite ih u hrpe po pedeset!”
samo Petra, Ivana i Jakova i oca i 15 Uçiniæe tako i sve ih posadiæe.
majku djevojke. 16 Tada uze onih pet kruhova i dvije
ribe, pogleda na nebo i blagoslovi ih. 36 Kad je bio glas prestao, bio je Isus
Onda ih prelomi i dade ih uçenicima, opet sam. Oni su æutjeli i u one dane
da razdaju narodu. nijesu nikome niæta pripovijedali o
17 Svi su jeli i nasitili se. I nakupiæe joæ tom, æto su bili vidjeli.
dvanaest punih koæarica od komada, 37 Kad su drugi dan silazili s gore, doåe
æto pretekoæe. mu u susret veliko mnoætvo naroda.
18 Kad se je jedanput sam molio, i 38 Tada povika jedan çovjek iz naroda:
samo uçenici njegovi bili s njim, zapita “Uçitelju, molim te, pogledaj na sina
ih: “Za koga me drœe ljudi?” mojega; jedinac mi
19 Oni odgovoriæe: “Jedni za Ivana 39 Zao duh hvata ga, tada najedanput
Krstitelja, drugi za Iliju. Joæ drugi zaviçe. On ga drma tako da se pjeni.
misle, da je koji uskrsnuo od starih Samo teæko odstupi od njega i joæ ga
proroka.” izlomi svega.
20 Tada ih upita dalje: “A za koga me vi 40 Molio sam uçenike tvoje, da ga
drœite?” Petar odgovori: “Za istjeraju; ali ne mogoæe.”
pomazanika Boœjega.” 41 Isus reçe: “O nevjerni i naopaki rode!
21 A on im zabrani strogo, da nigdje Dokle øu joæ ostati kod vas i podnositi
nikome to ne govore. vas? Donesi ovamo sina svojega!”
22 Pridodade: “Sin çovjeçji mora trpjeti 42 Dok se je joæ pribliœavao, trgao ga je
mnogo, bit øe od starjeæina, glavara i drmao zao duh. Isus zaprijeti
sveøeniçkih i knjiœevnika odbaçen i neçistome duhu, iscijeli djeçaka i dade
ubijen, ali øe treøi dan uskrsnuti,” ga natrag ocu njegovu.
23 A svima reçe: “Tko hoøe da ide za 43 Sve se je divilo veliçini Boœjoj. Dok su
mnom, neka se odreçe samoga sebe, se svi çudili svemu, æto je on çinio, reçe
neka uzme na sebe kriœ svoj svaki dan uçenicima svojim: “
i neka tako ide za mnom! 44 “Upamtite dobro rijeçi ove: “Sin
24 Jer tko hoøe œivot svoj da spasi, çovjeçji bit øe predan u ruke çovjeçje.”
izgubit øe ga; a tko izgubi œivot svoj 45 Ali oni ne razumjeæe rijeçi ove,
zbog mene, spasit øe ga. ostade im tamna; ne mogoæe je
25 Jer æto koristi çovjeku, ako dobije shvatiti. Ali su se bojali da ga zapitaju
sav svijet, a izgubi samoga sebe i za nju.
propadne? 46 Doåe im misao u pamet, tko je od
26 Jer tko se stidi mene i mojih rijeçi, njih najveøi.
toga øe se stidjeti i Sin çovjeçji, kad 47 Jer je Isus poznavao pomisli srdaca
doåe u slavi svojoj, Oçevoj i svetih njihovih, uze dijete, stavi ga uza se i
anåela. reçe im:
27 Kaœem vam zaista: “Od onih, koji 48 Tko primi ovo dijete u ime moje,
stoje ovdje, neki neøe okusiti smrti, mene prima; a tko mene prima, prima
dok ne vide kraljevstva Boœjega.” onoga, koji me je poslao, jer tko je
28 Jedno osam dana iza ovih govora najmanji meåu vama svima, on je
uze Petra, Ivana i Jakova sobom i velik.”
uzaåe na goru, da se pomoli. 49 Ivan izvijesti: “Uçitelju, vidjesmo,
29 Dok se je molio, promijeni se lice kako jedan u ime tvoje izgoni åavle.
njegovo, i odjeøa njegova postade Zabranismo mu, jer ne pripada
sjajnobijela. naæemu uçeniçkom zboru.”
30 I dva su çovjeka govorila s njim: 50 Isus mu reçe: “Ne branite mu; jer tko
“Mojsije i Ilija. nije protiv vas, za vas Je.”
31 Pokazaæe se u slavi i govorili su o 51 Pribliœavali se dani uzeøa njegova.
svræetku njegovu, æto ga je imao naøi u Tada on çvrsto nakani da ide u
Jerusalemu. Jerusalem.
32 Petar i drugovi njegovi bili su 52 I posla glasnike pred sobom. Oni
svladani od sna. Kad se probudiæe, otidoæe i doåoæe u jedno mjesto
vidjeæe slavu njegovu i obadva Samarije, da mu priprave gdje øe
çovjeka, koji su stajali s njime. prenoøiti,
33 Kad su se ovi htjeli od njega rastati, 53 Ali ga ne primiæe, jer je bio na putu
reçe Petar Isusu: “Uçitelju, dobro je, da u Jerusalem.
smo ovdje. Naçinit øemo tri sjenice: 54 Kad to vidjeæe uçenici Jakov i Ivan,
“tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu,” rekoæe: “Gospodine, hoøeæ li da
Nije znao æto govori. zazovemo oganj s neba, da ih uniæti?”
34 Dok je joæ govorio, doåe oblak i 55 A on se okrenu i ukori ih rekavæi: “Ne
zakloni ih. Uplaæiæe se, kad oni zaåoæe znate, çijega ste duha.
u oblak. 56 Sin çovjeçji nije doæao da upropasti
35 A iz oblaka povika glas: “Ovo je Sin duæe, nego da ih spasi”. I tako otidoæe
moj izabrani, njega sluæajte! u drugo mjesto.
57 Kad su iæli dalje putem, reçe mu nego vama.
jedan: “Iøi øu za tobom, kamo god 15 I ti, Kafarnaume, zar øeæ se diøi do
poåeæ.” nebesa? Do pakla øeæ biti sruæen!
58 Isus mu reçe: “Lisice imaju svoje 16 Tko vas sluæa, mene sluæa; tko vas
jame, ptice nebeske svoja gnijezda. A prezire, mene prezire; a tko prezire
Sin çovjeçji nema mjesta, gdje bi mene, prezire onoga koji je mene
mogao nasloniti glavu svoju.” poslao.”
59 Drugoga pozva: “Hajde za mnom!” 17 Puni radosti vratiæe se sedamdeset
On odgovori: “Gospodine, pusti me da i dvojica i izvijestiæe: “Gospodine, i zli
najprije otidem i pokopam oca dusi pokoravaju nam se u ime tvoje.”
svojega.” 18 On im reçe: “Vidjeh sotonu, gdje
60 Isus mu reçe: “Pusti neka mrtvi spade s neba kao munja.
pokopavaju svoje mrtvace; a ti hajde i 19 Eto, dadoh vam vlast da stupate
navjeæøuj kraljevstvo Boœje!” preko zmija i skorpiona i preko svake
61 Opet drugi reçe: “Ja øu iøi za tobom, neprijateljske sile; niæta vam neøe
Gospodine, ali me najprije pusti da se moøi nauditi.
oprostim s porodicom svojom.” 20 Ali se ne radujte tomu, æto vam se
62 Isus mu reçe: “Ni jedan, koji metne dusi pokoravaju; nego se radujte, æto
ruku svoju na plug i opet se obazire su vaæa imena zapisana na nebesima.”
natrag, nije prikladan za kraljevstvo 21 U onaj dan obradova se on u Duhu
Boœje.” Svetome i reçe: “Slavim te, Ode,
Gospodine neba i zemlje, æto si ovo
Luka 10 skrio od mudrih i razumnih, a objavio
1 Potom odredi Gospodin joæ drugih malenima. Da, Oçe, tako se je dopalo
sedamdeset i dva, i posla ih po dva i tebi.
dva pred sobom u sve gradove i mjesta, 22 Sve je meni predano od Oca mojega.
kada je mislio sam doøi. Nitko ne zna, tko je Sin, osim jedinoga
2 On im reçe: “œetva je velika, a Oca, i nitko, tko je Otac, osim jedinoga
poslenika je malo. Molite se zato Sina, i kojemu I Sin hoøe da objavi.”
gospodaru œetve, da poæalje poslenike 23 Tada se okrenu napose uçenicima
u œetvu svoju! svojim i reçe: “Blagoslovljene oçi, koje
3 Idite! Eto, ja vas æaljem kao jaganjce vide ono æto vi vidite!
meåu vukove. 24 Jer vam kaœem: “Mnogi proroci i
4 Ne uzimajte sobom kese za novac ni kraljevi htjedoæe vidjeti, æto vi vidite, i
torbe ni obuøe i nikoga ne ne vidjeæe, htjedoæe çuti, æto vi çujete,
pozdravljajte na putu! i ne çuæe.”
5 Kad doåete u koju kuøu, najprije 25 Tada se diœe neki zakonodavac, da
recite: “Mir kuøi ovoj! ga kuæa. On zapita: “Uçitelju, æto
6 Prebiva li ondje sin mira, poçinut øe moram çiniti, da postignem œivot
na njemu mir vaæ; inaçe vratit øe se k vjeçni?”
vama. 26 On mu reçe: “æto stoji pisano u
7 Ostanite u toj kuøi, jedite pijte; æto zakonu? Kako çitaæ?”
imaju; jer je poslenik dostojan svoje 27 On odgovori: “Ljubi Gospodina Boga
plaøe. Ne prelazite iz jedne kuøe u svojega svim srcem svojim, svom
drugu! duæom svojom, svom snagom svojom i
8 Kad doåete u koji grad, i prime vas, svom misli svojom, i bliœnjega svojega
jedite, æto se iznese pred vas. kao samoga sebe!”
9 Iscjeljujte bolesnike, æto su ondje, i 28 Reçe mu: “Pravo si odgovorio, çini to,
navijestite; Kraljevstvo Boœje pribliœilo i imat øeæ œivot!”
se vama. 29 A on se htjede opravdati i zapita
10 Ako li doåete u koji grad i ne prime Isusa: “A tko je moj bliœnji?”
vas, izaåite na ulice njegove i recite: 30 Tada odgovori Isus i reçe: “Jedan je
11 I prah vaæega grada, æto je prionuo çovjek silazio iz Jerusalema u Jeriho i
za noge naæe, otresamo na vas. Ali ovo pade meåu razbojnike. Oni ga
znajte: Kraljevstvo se je Boœje oplijeniæe, izraniæe, ostaviæe ga pola
pribliœilo. mrtva i otidoæe.
12 Kaœem vam: Sodomi øe biti lakæe u 31 Sluçajno je istim putem silazio neki
onaj dan, negoli gradu onome. sveøenik, i on ga vidje i proåe.
13 Teæko tebi, Korozaine! Teæko tebi 32 Isto tako doåe tamo neki Levit, vidje
Betsaido! Jer kad bi se bila u Tiru i ga i proåe.
Sidonu dogodila çudesa, æto su se 33 I neki Samarijanac na svom putu
dogodila u vama, davno bi veø çinili doåe u njegovu blizinu, i kad ga vidje,
pokajanje u vreøi i pepelu. saœali mu se.
14 Ali Tiru i Sidonu bit øe lakæe na sudu 34 Pristupi k njemu, zali uljem i vinom
rane njegove i zavi ih, Tada ga podiœe kamen? I ako zamoli ribu, dadne li mu
na svoje œivinçe, dovede ga u mjesto ribe zmiju?
gostionicu i pobrinu se za njega. 12 Ili ako zamoli jaje, dadne li mu onda
35 Sutradan izvadi dva denara, dade ih skorpije?
gostioniçaru i reçe mu: “Brini se za 13 Kad dakle vi, koji ste zli, znate djeci
njega, i æto viæe potroæiæ, platit øu ti, svojoj davati dobre dare, koliko øe viæe
kad se vratim. Otac nebeski dati Duha Svetoga
36 Tko je od ove trojice bio bliœnji onima, koji ga mole za to!”
onome, koji je bio pao meåu 14 On istjera åavla, koji je bio nijem.
razbojnike?” Kad je bio davao izaæao, mogao je
37 On odgovori: “Onaj, koji mu je nijemi govoriti. Svijet se je tomu divio.
iskazao milosråe.” I Isus mu reçe: “Idi, 15 A neki od njih rekoæe: “Izgoni zle
i ti çini tako” duhove samo po Beelzebubu, poglavici
38 Na putu se uvrati u jedno selo. œena zlih duhova.
neka, po imenu Marta, primi ga u svoju 16 Drugi su ga kuæali i traœili od njega
kuøu. znak s neba.
39 I u nje je bila sestra, po imenu 17 A on je prozreo pomisli njihove i
Marija. Ova sjede do nogu Gospodnjih rekao im: “Svako kraljevstvo, koje je
i sluæala je besjedu njegovu. samo u sebi nesloœno, raspadne se, i
40 A Marta je prionula za posao, da ga kuøa se sruæi na drugu.
podvori. Ona pristupi i reçe: 18 I ako je sotona nesloœan sam sobom,
“Gospodine, zar ti ne mariæ, æto me kako da postoji kraljevstvo njegovo?
sestra moja ostavi samu da dvorim. Jer kaœete, da ja po Beelzebubu
Reci joj dakle, da mi pomogne!” izgonim åavle.
41 Gospodin joj odgovori: “Marta, 19 Ako ja po Beelzebubu izgonim åavle,
Marta, brineæ se i skrbiæ za mnogo. po kojemu ih onda izgone sinovi vaæi?
42 Samo je jedno potrebno. Marija je Zato øe vam oni biti suci.
najbolji dio izabrala, koji joj se neøe 20 A ako ja prstom Boœjim izgonim
oduzeti.” åavle, onda je stim doælo k vama
kraljevstvo Boœje.
Luka 11 21 Ako jaki naoruœan çuva svoj dvor,
1 Jednoø se je molio na jednom mjestu. onda je imanje njegovo u sigurnosti.
Kad je svræio, zamoli ga jedan od 22 Ako li ga jaçi napadne i nadvlada ga,
uçenika njegovih: “Gospodine, uçi nas onda mu uzme oruœje, u koje se je
moliti se, kao æto je i Ivan uçio uçenike uzdao, i razdijeli æto je zaplijenio,
svoje moliti se.” 23 Tko nije s menom, proti meni je; tko
2 Tada im on reçe: “Kad se molite, ne skuplja s menom, rasipa.
govorite: “Oçe, neka se sveti ime tvoje! 24 Kad neçisti duh izaåe iz çovjeka,
Neka doåe kraljevstvo tvoje! luta kroz puste goleti i traœi sobi
3 Kruh nas svagdanji daj nam danas! poçivaliæte. Ne naåe li ga, rekne: “Vratit
4 Oprosti nam grijehe naæe; jer i mi øu se u kuøu svoju, iz koje sam izaæao.
opraætamo duœnicima svojim! I ne 25 I doåe i nade je lijepo pometenu i
uvedi nas u napast!” ukraæenu.
5 Tada nastavi: “Jedan od vas ima 26 Tada otide i dovede joæ sedam
prijatelja. K njemu on ode u ponoøi; drugih duhova, koji su gori od njega.
rekne mu: “Prijatelju, uzajmi mi Oni uåu i nastane se ondje. I potonje
kruha!” takvu çovjeku bude gore od prvoga.”
6 Doæao mi je prijatelj moj s puta, i 27 Dok je tako govorio, povika mu jedra
nemam mu æto postaviti. œena iz naroda: “Blagoslovljena
7 A on mu iznutra odgovori: “Ne utroba, Koja te je nosila, i prsa, koja su
uznemiruj me! Veø su vrata zatvorena, te dojila!”
i djeca su moja s menom u postelji. Ne 28 A on reçe: “Jest, Blagoslovljeni oni,
mogu ustati da ti dam. koji sluæaju rijeç Boœju i drœe je!”
8 Kaœem vam: “Ako i ne ustane, da mu 29 Kad se je mnoætvo naroda skupljalo,
dadne zato, æto mu je prijatelj, ali zbog reçe: “Rod je ovaj zao rod. Traœi znak,
dosaåivanja njegova ustat øe i dat øe ali mu se neøe dati drugi znak osim
mu, æto treba. znaka Jone.
9 I ja vama kaœem: “Molite, i dat øe vam 30 Kao æto je naime Jona postao znak
se; traœite, i naøi øete; kucajte, i otvorit Ninivljanima, tako øe i Sin çovjeçji biti
øe vam se. rodu ovome.
10 Jer svaki, koji moli, prima; tko traœi, 31 Kraljica juga dignut øe se na sudu s
nalazi; tko kuca, otvara mu se. ljudima roda ovoga i osudit øe ih, jer je
11 Ako jedan od vas zamoli oca svojega doæla s kraja svijeta, da sluæa mudrost
za kruh, dadne li mu moœda onda Salomonovu, a ovdje je viæe nego
Salomon! œrtvenikom i hramom. Da, kaœem vam:
32 Ninivljani dignut øe se na sudu s “Osvetit øe se na ovom rodu!
rodom ovim i osudit øe ga, jer su se 52 Teæko vama, zakonoznanci! Vi
obratili na propovijedanje Jonino, a oduzeste kljuç spoznanja. Sami ne
ovdje je viæe nego Jona! uåoste, a sprijeçiste onima, koji
33 Nitko ne zapali svjetiljke i ne meøe je htjedoæe uøi.”
u kut ili pod sud. Nego je meøe na 53 Kad je on odanle odlazio, navaliæe na
svijeønjak, da svi, koji ulaze, vide njega œestoko knjiœevnici i farizeji i
svjetlo. obasuæe ga svakojakim pitanjima.
34 Oko je tvoje svjetiljka tijelu tvojemu. 54 Pritom su vrebali na njega, da
Je li oko tvoje zdravo, sve tijelo tvoje uhvate koju izjavu iz usta njegovih, pa
ima svjetlo. A je li bolesno, tijelo je troje da ga onda mognu optuœiti.
u tami.
35 Pripazi dakle, da svjetlo u tebi ne Luka 12
bude tama! 1 Uto se je bilo skupilo toliko mnoætvo
36 Ako je sve tijelo tvoje svjetlo i ni naroda, da su jedan drugome stupali
jedan dio nije u tami, onda je sve posve na noge. Tada reçe najprije uçenicima
svjetlo, kao kad te svjetiljka obasjava svojim: “çuvajte se kvasca
svojim sjajem.” farizejskoga, to jest licemjerja!
37 Dok je joæ govorio, zamoli ga neki 2 Jer niæta nije skriveno, æto se ne bi
farizej, da objeduje u njega. Ode tamo otkrilo, niæta tajno, æto se ne bi
i sjede za stol. doznalo.
38 Kad vidje farizej, da se on ne opra 3 Zato øe se sve, æto ste rekli u tmini,
prije objeda, zaçudi se. objaviti na svjetlosti; æto ste æaptali na
39 Tada mu reçe Gospodin: “Vi farizeji uho u sobama, oglasit øe se s krovova.
drœite çaæu i zdjelu izvana çistu, a 4 Kaœem vam, prijatelji moji: Ne bojte se
iznutra ste puni grabeœljivosti i onih, koji ubijaju tijelo, a dalje ne
nepravednosti, mogu niæta uçiniti.
40 Bezumni, nije li onaj, koji je stvorio 5 Pokazat øu vam, koga da se bojite:
vanjætinu, stvorio i nutrinu ‘? Bojte se onoga, koji nakon smrti ima
41 Dajte radije ono, æto je unutra, kao moø baciti u pakao. Da, kaœem vam:
milostinju, onda vam je sve çisto. Njega se bojte!
42 Ali teæko vama, farizeji! Vi dajete 6 Ne kupuje li se pet vrabaca za deset
desetinu od metvice, od rutvice i od novçiøa? A ipak ni jedan od njih nije
svakoga povrøa, a ne marite za pravdu zaboravljen kod Boga.
i ljubav Boœju. Jedno treba çiniti, a 7 Tako je i kosa na vaæoj glavi sva
drugo ne propustiti. izbrojena. Ne bojte se dakle, vi ste
43 Teæko vama, farizeji! Vi volite vredniji od mnogo vrabaca.
poçasno mjesto u sinagogama i hoøete 8 Kaœem vam: Tko prizna mene pred
da vas pozdravljaju na javnim ljudima, njega øe i Sin çovjeçji priznati
mjestima. pred anåelima Boœjim..
44 Teæko vama, vi ste kao grobovi, æto 9 A tko se odreçe mene, njega øe se
se ne raspoznaju, preko kojih se ide, a odreøi pred anåelima Boœjim.
da se ne zna!” 10 Tko rekne rijeç protiv Sina
45 Neki zakonoznanac odgovori mu: çovjeçjega, oprostit øe mu se; a tko
“Uçitelju, tim rijeçima sramotiæ i nas.” pohuli na Duha Svetoga, neøe mu se
46 Tada on reçe: “Teæko i vama, oprostiti.
zakonoznanci! Vi tovarite na ljude 11 Ako vas povuku pred sinagoge i pred
bremena preteæka za noæenje, a sami poglavarstva i vladaoce, ne brinite se,
se prstom ne dotaknete tih bremena. kako i çim øete se braniti ili æto øete
47 Teæko vama! Vi gradite nadgrobne reøi,
spomenike prorocima, a vaæi su ih oci 12 Jer u onaj ças Duh Sveti stavit øe
poubijali. vam u usta prave rijeçi.”
48 Tako svjedoçite i odobravate djela 13 Jedan iz naroda reçe mu: “Uçitelju,
otaca svojih. Oni ih poubijaæe, a vi im reci bratu mojemu, da podijeli s
podiœete spomenike. menom baætinu!”
49 Zato i reçe mudrost Boœja: “Poslat øu 14 On mu reçe: “çovjeçe, tko je mene
im proroke i vjesnike; od njih øe jedne postavio sucem i djeliteljem baætine
pobiti druge progoniti. nad vama”
50 Tako øe se na ovom rodu osvetiti krv 15 Onda nastavi: “Pazite i çuvajte se od
svih proroka, æto je bila prolivena od svake lakomosti! Ako tko i obiluje,
postanja svijeta: “ njegov œivot nije ipak osiguran
51 Od krvi Abelove poçevæi do krvi njegovim imanjem.”
Zaharijine, koji je bio smaknut meåu 16 Tada im pridometnu joæ jednu
prispodobu: “Jedan bogat çovjek imao gospodar naåe budne, kad doåe!
je njivu, koja mu je nosila bogat Zaista, kaœem vam: “On øe se pripasati
prihod. i posadit øe ih i obilazit øe, da ih
17 Tada je mislio u sebi: æto da çinim? posluœi.
Nemam u æto skupiti svoju ljetinu. 38 I ako doåe u drugu ili u treøu noønu
18 Ovako øu çiniti, reçe:, Sruæit øu straœu, i naåe ih tako: “onda
œitnice svoje i sagradit øu veøe. U njih blagoslovljene su te sluge!
øu skupiti sav prihod svoj i sva dobra 39 A ovo znajte: “Kad bi znao domaøin,
svoja. u koji øe ças doøi tat, ostao bi budan i
19 Onda øu reøi duæi svojoj: “Duæo ne bi dao provaliti u kuøu svoju.
moja, imaæ veliko imanje na mnogo 40 Tako i vi budite spremni; jer u koji
godina. Otpoçini, jedi, pij i uœivaj! ças ne mislite, doøi øe Sin çovjeçji.”
20 Ali Bog mu reçe: “Luåaçe, joæ ove 41 Tada upita Petar: “Gospodine,
noøi potraœit øe duæu tvoju od tebe! namjenjujeæ li ovu prispodobu samo
Kojemu øe tada pripasti, æto si na nas ili na sve?”
nakupio. 42 Gospodin odgovori: “Tko je dakle taj
21 Tako biva onome, koji sebi zgrøe vjerni i mudri upravitelj, kojega
blago, mjesto da bude bogat u Boga.” postavlja gospodar nad svojom
22 Tada reçe uçenicima svojim: “Zato druœinom, da im u pravo vrijeme daje
vam kaœem: “Ne brinite se tjeskobno za hranu?
œivot, æto øete jesti, ni za tijelo, u æto 43 Blagoslovljen je onaj sluga, kojega
øete se obuøi. gospodar, kad se vrati kuøi, nade da
23 Jer je œivot vredniji od jela, i tijelo od radi tako!
odijela. 44 Zaista, kaœem vam: “On øe ga
24 Pogledajte gavrane! Ne siju, ne postaviti nad svim svojim dobrima.
œanju, nemaju spremnica ni œitnica: 45 Ako li onaj sluga misli u sebi: “Neøe
“Bog ih hrani, a koliko ste vi vredniji od moj gospodar joæ zadugo doøi; ako
ptica! zlostavlja sluge i sluækinje, jede i pije i
25 Tko od vas brigama svojim moœe opija se,
produljiti œivot svoj i za jedan samo 46 Doøi øe gospodar toga sluge u dan,
pedalj? kad se ne nada, u ças, koji ne zna. Tada
26 Ako dakle ne moœete ni najmanje, øe ga sasjeøi u komade i odredit øe mu
zaæto ste tako tjeskobno zabrinuti za mjesto njegovo kod nevjernika.
ostalo? 47 A onaj sluga, koji zna volju
27 Pogledajte ljiljane! Kako rastu! Ne gospodara svojega, ali ne radi i ne
rade, ne predu, a ipak vam kaœem: Ni upravlja po volji njegovoj, dobit øe
Salomon u svemu svojemu sjaju nije mnogo udaraca.
bio tako odjeven kao jedan jedini od 48 A koji ga ne zna i radi æto zasluœuje
njih. kaznu, dobit øe malo udaraca. Kojemu
28 I kad Bog travu, koja danas stoji na je mnogo dano, od njega øe se mnogo
polju, a sutra se u peø baca, tako traœiti; kojemu je mnogo povjereno, od
odijeva, koliko øe viæe vas, malovjerni! njega øe se joæ viæe iskati.
29 I zato ne pitajte, æto øete jesti i æto 49 Doæao sam da bacim oganj na
øete piti, i ne uznemirujte se! zemlju, i kako bih htio, da je veø
30 Za sve se to brinu neznaboæci. I Otac planuo!
vaæ zna, da vam to treba. 50 Ali ja prije imam da uzmem na sebe
31 Nego traœite kraljevstvo njegovo, i to krætenje, i kako me to muçi, dok se ne
øe vam se dodati. svræi!
32 Ne boj se, malo stado; jer je bila volja 51 Mislite li, da sam doæao donijeti mir
Oca vaæega, da vam dadne kraljevstvo. na zemlju? Ne, kaœem vam, nego
33 Prodajite, æto imate, i dajite od toga razdor.
milostinju! Pribavite sebi torbe, æto ne 52 Od sada øe pet u jednoj kuøi biti
stariju, neprolazno blago u nebu, razdijeljeni: tri na dva i dva na tri:
kojemu se tat ne pribliœuje, niti ga 53 Ustat øe otac na sina, i sin na oca,
moljac ne razjeda! majka na køer, i køi na majku, svekrva
34 Jer gdje je vaæe blago, ondje je i srce na snahu, i snaha na svekrvu.”
vaæe. 54 Onda je progovorio mnoætvu
35 Neka budu vaæa bedra pripasana i naroda: “Kad vidite oblak gdje se diœe
svjetiljke pripaljene u rukama vaæim: na zapadu, odmah kaœete: Bit øe daœd,
36 Tako øete biti kao ljudi, koji çekaju i bude tako.
gospodara svojega, dok se vrati sa 55 Opazite li, da puæe jug, kaœete: Bit øe
svadbe, da mu odmah otvore, kad vruøina, i bude.
doåe i pokuca. 56 Licemjeri! Znakove na nebu i zemlji
37 Blagoslovljene su one sluge, koje znate tumaçiti. Kako to, da ne
razumijete sadaænjega vremena? od ove veze u subotu?”
57 Zaæto sami od sebe ne spoznajete, 17 Na ove rijeçi postidjeli su se svi
æto je pravo? protivnici njegovi A sav se je narod
58 Kad ideæ sa svojim protivnikom k radovao za sva slavna djela æto su se
poglavarstvu, joæ na putu gledaj da ga dogodila po njemu.
se oslobodiæ! Inaçe mogao bi te odvuøi 18 Tada reçe: “çemu je sliçno
pred suca, a sudac be predati kraljevstvo Boœje çemu da ga
sudbenom podvorniku, i sudbeni prispodobim?
podvornik u tamnicu te baciti. 19 Ono je kao zrno goruæiçno, koji uze
59 Kaœem ti: Neøeæ iz nje izaøi, dok ne çovjek i posija u svojemu vrtu. Ono
platiæ posljednjega novçiøa.” uzraste i postade drvo veliko, i ptice
nebeske gnijezdiæe se na granama
Luka 13 njegovim”
1 U to vrijeme doåoæe neki k Isusu i 20 Dalje reçe: “çemu da prispodobim
pripovjediæe mu za Galilejce, kojih je kraljevstvo Boœje?
krv bio Pilat prolio, dok su upravo 21 Ono je kao kvasac, koji uze œena i
œrtvovali. pomijeæa u tri mjere braæna, dok sve
2 On im reçe Mislite li, da su ti Galilejci ne ukisne.”
bili veøi grjeænici od svih drugih 22 Tako je prolazio uçeøi po gradovima
Galilejaca, jer tako postradaæe i selima, i iæao je dalje u Jerusalem.
3 Ne, kaœem vam, ali ako se ne obratite, 23 Tada ga upita netko: “Gospodine, je
svi øete tako izginuti. li samo malo onih, koji se spasavaju?”
4 Ili mislite li, da su onih osamnaest, On im reçe:
na koje pade kula u Siloamu i pobi ih, 24 “Trudite se da uåete na uska vrata,
bili viæe krivi od svih ostalih jer vam kaœem: “Mnogi øe traœiti da
stanovnika Jerusalema? uåu, a neøe moøi.
5 Ne, kaœem vam Ali ako se ne obratite, 25 Je li se jedanput digao domaøin i
svi øete tako izginuti.” zatvorio vrata, tada øete stajati vani,
6 Onda im rekoæe ovu prispodobu kucati na vrata i zvati: Gospodine,
“Netko je bio zasadio smokvu u otvori nam! A on øe vam odgovoriti: Ne
svojemu vinogradu On doåe i potraœi znam vas, odakle ste.
roda na njoj, ali ga ne naåe. 26 Tada øete odgovoriti: Ali mi smo s
7 Tada reçe vinogradaru Evo, tri veø tobom jeli i pili; po ulicama naæim ti si
godine dolazim i traœim roda na ovoj uçio.
smokvi, ali ga ne nalazim. Posijeci je 27 A on øe reøi: “Kaœem vam, ne znam,
çemu da joæ zaprema tlo? odakle ste. Odstupite od mene svi, koji
8 On mu odgovori, Gospodaru, pusti je, çinite nepravdu!
da joæ stoji ovu godinu. Okopat øu oko 28 Ondje øe biti jauk i ækrgut zuba, kad
nje i pognojiti je. vidite Abrahama, Izaka i Jakova i sve
9 Moœe biti da onda ubuduøe urodi, proroke u kraljevstvu Boœjemu, dok
inaçe moœeæ je dati posjeøi.” ste vi istjerani van.
10 Jedne subote uçio je u jednoj 29 Od istoka i zapada, od sjevera i juga
sinagogi. doøi øe i sjest øe za stol u kraljevstvu
11 Tu je bila jedna œena, koja je veø Boœjemu.
osamnaest godina bila bolesna cd 30 Tako ima posljednjih, koji øe biti
duha bila je sasvim zgrçena i nije se prvi, i ima prvih, koji øe biti posljednji.”
mogla nikako ispraviti. 31 U isti dan pristupiæe neki farizeji i
12 Kad je ugleda Isus, dozva je k sebi i rekoæe mu: “Otidi i udalji se odavde; jer
reçe joj œeno, izbavljena si od bolesti Herod hoøe da te
svoje!” 32 A on im reçe: “Idite i kaœite onoj lisici:
13 Pritom metnu na nju ruke, i ona se “Evo, izgonim åavle i iscjeljujem danas
odmah ispravi i poçe slaviti Boga. i sutra; istom sam treøi dan s time
14 Pun gnjeva zbog toga, æto je Isus gotov.
iscijelio u subotu, reçe predstojnik 33 Ali danas, sutra i preksutra moram
sinagoge narodu: “æest je dana za rad, putovati; jer ne ide, da prorok drugdje
u te dane dolazite i dajte se icjeljivati, naåe smrt negoli u Jerusalemu.
a ne u subotu” 34 Jerusaleme, Jerusaleme! Ti ubijaæ
15 Gospodin mu reçe. Licemjeri! Ne proroke i kamenujeæ one, koji su
odvezuje li svaki od vas u subotu poslani k tebi! Koliko puta htjedoh da
svojega vola ili magarca od jasala i ne skupim djecu tvoju kao kvoçka piliøe
vodi li ga, da ga napoji” svoje pod krila, ali ne htjedoste!
16 A ovu køer Abrahamovu, koju je 35 Eto øe vam se ostaviti kuøa vaæa
drœao sotona veø punih osamnaest pusta! Kaœem vam, neøete me viæe
godina svezanu, nije li trebalo odvezati vidjeti, dok ne doåe ças da uskliknete:
‘Blagoslovljen, koji dolazi u ime 21 Sluga doåe natrag i reçe to
Gospodnje!’” gospodaru svojemu. Tada se rasrdi
domaøin i zapovjedi slugi svojemu: ‘Idi
Luka 14 brzo van na ceste i ulice gradske i
1 Kad on jedne subote doåe u kuøu dovedi ovamo prosjake i sakate, slijepe
nekoga ugledna farizeja, da Jede, i hrome!’
promatrali su ga pozorno. 22 Sluga javi: ‘Gospodaru, zapovijed je
2 Tada stade pred njega neki çovjek, tvoja izvræena, ali joæ ima mjesta.’
koji je imao vodenu bolest. 23 Tada reçe gospodar slugi: ‘Izaåi na
3 Isus upita zakonoznance i farizeje: seoske putove i meåu ograde, te
“Je li dopuæteno u subotu iscjeljivati ili natjeraj sve da doåu, da mi se napuni
nije?” kuøa.’
4 Oni su æutjeli. Tada ga se do hvati, 24 A kaœem vam, od onih ljudi, koji su
iscijeli ga i otpusti. bili pozvani, neøe ni jedan okusiti moje
5 Onda im reçe: “Jednome od vas gozbe.”
padne njegov sin ili vol u jamu. Ne 25 Veliko mnoætvo naroda iælo je za
izvadi li ga odmah, i u subotu?” njim. Tada se on obazre i reçe im:
6 Na to mu ne mogoæe niæta odgovoriti. 26 “Ako tko doåe k meni, a ne mrzi na
7 Kad je opazio, kako su pozvani oca i na majku i na œenu i na dijete i na
izbirali sebi prva mjesta, rekoæe im brata i na sestru, da, i na samoga sebe,
prispodobu ovu: ne moœe biti moj uçenik.
8 “Kad te tko pozove na svadbu, ne 27 Tko ne nosi kriœa svojega i ne ide za
sjedaj na prvo mjesto, mogao bi koji mnom, ne moœe biti moj uçenik.
odliçniji od tebe biti meåu pozvanima. 28 Kad jedan od vas hoøe da gradi kulu,
9 I tvoj i njegov gostoprimac mogao bi ne sjedne li najprije i ne proraçuna li
doøi i reøi tebi: ‘Podaj mjesto ovome.’ troækove, ima li i sredstava da dovræi?
Tada bi postiåen morao zauzeti 29 Kad bi naime postavio temelj; a ne bi
posljednje mjesto. mogao kasnije dovræiti gradnje, svi,
10 Nego kad te tko pozove, idi i sjedi na koji gledaju, rugali bi mu se
posljednje mjesto! Tada øe doøi tvoj 30 I govorili: ‘Ovaj je çovjek poçeo gaditi
gostoprimac i reci tebi: ‘Prijatelju, i nije mogao da dovræi.’
pomakni se viæe!’ To øe ti biti na çast 31 Ili kad koji kralj hoøe da se zarati s
pred svima, koji sjede s tobom za drugim kraljem, ne sjedne li najprije i
stolom. ne promisli, moœe li s deset tisuøa ljudi
11 Jer svaki, koji se povisi, ponizit øe izaøi protiv njega?
se, a tko se ponizi, povisit øe se.” 32 Ako li ne moœe, onda poælje
12 A gostoprimcu reçe: “Kad dajeæ poslanike, dok je onaj joæ daleko, i
objed ili veçeru, onda ne zovi svojih moli, da se nagode mirno.
prijatelja ni svoje brade, roåaka ili 33 Tako i ni jedan od vas, koji se ne
bogatih susjeda; inaçe pozovu i oni odreçe svega, æto ima, ne moœe biti moj
tebe i vrate ti! uçenik.
13 Nego kad dajeæ gozbu, pozovi 34 Sol je neæto dobro, ali ako so
prosjake, sakate, hrome i slijepe! obljutavi, çim da se onda osoli?
14 Blagoslovljen si onda ti, jer ti ovi ne 35 Niti se moœe upotrijebiti za zemlju
mogu vratiti, ali øe ti se vratiti o niti za gnoj; nego se izbacuje. Tko ima
uskrsnuøu pravednih.” uæi da çuje, neka çuje!”
15 Kad je to çuo jedan od onih, æto su
bili zajedno za stolom, reçe mu: Luka 15
“Blagoslovljen je onaj, koji blaguje u 1 Svakojaki carinici i grjeænici
kraljevstvu Boœjemu!” pribliœavali su se k njemu, da ga çuju.
16 Tada mu on reçe: “Jedan çovjek 2 Na to su mrmljali farizeji i knjiœevnici
zgotovi veliku gozbu i pozva na nju i govorili. “Ovaj prima grjeænike i jede s
mnoge. njima.”
17 Kad bi vrijeme gozbi, posla slugu 3 Tada im rekoæe ovu prispodobu:
svojega, da kaœe pozvanima: ‘Doåite, 4 “Ako jedan od vas ima sto i ovaca i
sve je veø gotovo!’ izgubi jednu od njih, ne ostavi li
18 Tada se poçeæe izgovarati svi redom. devedeset i devet u pustinji i ne ide li za
Prvi mu reçe: ‘Kupio sam polje i moram izgubljenom, dok je ne naåe?
poøi da ga vidim. Molim te, ispriçaj me!’ 5 Je li je naæao, uzme je pun radosti na
19 Drugi reçe: ‘Kupio sam pet jarmova ramena svoja.
volova i idem da ih ogledam. Molim te, 6 I kad doåe kuøi, sazove svoje
ispriçaj me!’ prijatelje i susjede i govori im: ‘Radujte
20 Treøi reçe: ‘Oœenio sam se i zato ne se s menom! Naåoh svoju ovcu, koja je
mogu doøi.’ bila izgubljena.’
7 Kaœem vam, isto tako bit øe u nebu 27 Brat je tvoj doæao, odgovori mu on. I
veøa radost za jednoga jedinoga otac je tvoj dao zaklati tele ugojeno, jer
grjeænika, koji se obrati, negoli za ga je opet dobio zdrava.
devedeset i devet pravednika, koji ne 28 Tada se on rasrdi i ne htjede da uåe.
trebaju obraøenja. Otac njegov izaåe i poçne ga
8 Ili kad koja œena ima deset drahma i nagovarati.
od njih izgubi jednu, ne zapali li tada 29 A on odgovori ocu: ‘Veø tolike godine
ona svjetiljku, ne pomete li kuøu i ne sluœim ti, i nikada joæ ne prestupih
traœi li briœljivo, dok ne naåe drahmu? tvoje zapovijedi. A meni joæ nikada
9 Je li naæla drahmu, sazove svoje nijesi dao jareta, da bih se proveselio
prijateljice i susjede i govori: ‘Radujte sa svojim prijateljima.
se s menom! Naåoh drahmu, koja je 30 A sad, kad doåe taj tvoj sin, koji ti je
bila izgubljena.’ imanje prosuo s bludnicama, dao si
10 Isto tako, kaœem vam, kod anåela je mu zaklati tele ugojeno.’
Boœjih radost za jednoga grjeænika, 31 On mu reçe: ‘Sine, ti si uvijek s
koji se obrati.” menom, i sve je moje tvoje.
11 Tada nastavi: “Jedan je çovjek imao 32 A trebalo je odrœati radosnu gozbu i
dva sina. proveseliti se; jer ovaj brat tvoj bio je
12 Mlaåi od njih reçe ocu: ‘Oçe, daj mi mrtav i œivi opet; bio je izgubljen, i naåe
dio od imanja, æto pripada meni.’ On se.’”
im dakle podijeli imanje.
13 Nekoliko dana kasnije, pokupi Luka 16
mlaåi sin sve i ode u daleku zemlju. 1 Dalje reçe uçenicima svojim: “Bio je
Ondje prosu imanje svoje œiveøi jedan çovjek bogat, koji je imao
raspuæteno. upravitelja. Ovaj je bio optuœen kod
14 Kad je bio sve potroæio, nastade u njega, da mu prosipa imanje.
onoj zemlji velika glad, i on poçne 2 On ga dade dozvati i reçe mu: ‘æto to
stradati. çujem za tebe? Daj raçun o svom
15 Tada otide i najmi se kod jednoga upravljanju! Ne moœeæ dulje ostati moj
graåanina one zemlje. Ovaj ga posla u upravitelj.’
polja svoja, da çuva svinje. 3 Tada upravitelj pomisli u sebi: ‘æto da
16 Rado bi bio utiæao glad svoju poçnem, kad mi gospodar moj
mahunama, æto su jele svinje; ali mu oduzima upravljanje? Kopati ne mogu,
ih nitko nije davao. prositi stidim se.
17 Tada doåe k sebi i reçe: ‘Koliko 4 Znam æto øu çiniti, da me prime u
najamnika u oca mojega ima, ju kruha kuøe svoje, kad me se digne s uprave.’
izobilja, a ja ovdje umirem od gladi! 5 I dozva redom duœnike gospodara
18 Ustat øu, poçi øu k ocu svojemu i reøi svojega. Prvoga zapita: ‘Koliko si duœan
øu mu: “Oçe, sagrijeæih nebu i tebi, gospodaru mojemu?’
19 Nijesam viæe dostojan zvati se sin 6 Od odgovori: ‘æto bata ulja.’ Reçe mu:
tvoj; primi me kao jednoga od svojih ‘Uzmi pismo svoje, sjedi i piæi brzo
najamnika!’ pedeset!’
20 Ustade dakle i otide k ocu svojemu. 7 Drugoga zapita: ‘Koliko Bi ti duœan?’
Veø izdaleka ugleda ga otac njegov, i On odgovori: ‘æto korova pæenice.’ Reçe
saœali mu se. Potrça mu u susret, pade mu: ‘Uzmi pismo svoje i piæi
mu oko vrata i poljubi ga. osamdeset!’
21 A sin mu reçe: ‘Oçe, sagrijeæih nebu 8 Gospodar pohvali nepravednog
i tebi nijesam viæe dostojan zvati se sin upravitelja, æto je radio mudro, jer su
tvoj.’ djeca ovoga svijeta u svojem naraætaju
22 A otac zapovjedi slugama svojim: mudrija od djece svjetlosti.
‘Donesite brzo najbolju haljinu i 9 I ja vama kaœem: Naçinite sebi
obucite mu je! Podajte mu prsten na prijatelje nepravednim bogatstvom,
ruku i obuøu na noge! da vas, kad jedanput doåe do kraja,
23 Onda dovedite tele ugojeno i prime u vjeçne stanove!
zakoljite ga! Odrœat øemo radosnu 10 Tko je vjeran u najmanjoj stvari, taj
gozbu i proveselit øemo se. je vjeran i u velikoj; tko, je nevjeran u
24 Jer ovaj moj sin bio je mrtav i œivi najmanjoj stvari, taj je nevjeran i u
opet bio je izgubljen i naåe se.’ I velikoj.
stadoæe drœati radosnu gozbu. 11 Ako vjerno ne upravljate
25 Sin njegov stariji bio je upravo u nepravedno bogatstvo, tko øe vam
polju. Kad doåe i pribliœi se kuøi, zaçu onda povjeriti istinito dobro?
glazbu i igru. 12 I ako vjerno ne upravljate tuåe
26 Dozva jednoga od sluga i zapita, æto dobro, tko øe vam onda dati, æto je
je to? vaæe?
13 Ni jedan sluga ne moœe dva navodi ljude na grijeh ne moœe izostati.
gospodara sluœiti: ili øe na jednogaAli teæko onome, po kome to dolazi!
mrziti, a drugoga ljubiti, ili øe uz2 Bolje bi mu bilo, da mu se mlinski
jednoga prianjati, a drugoga kamen objesi o vratu, da ga bace u
zanemariti. Ne moœete sluœiti Bogu imore, nego da navede na grijeh
bogatstvu.” jednoga od ovih malih.
14 Sve su ovo sluæali lakomi farizeji i
3 Pazite jedan na drugoga! Ako se brat
rugali mu se. tvoj ogrijeæi, pouçi ga, bude li mu œao,
15 Tada im reçe: “Vi ste oni, koji se
oprosti mu!
gradite pravedni pred ljudima, ali Bog
4 I ako se sedam puta na dan ogrijeæi o
zna srca vaæa, jer æto se pred ljudima
tebe i sedam puta opet doåe k tebi i
pokazuje veliko, pred Bogom je gadno.
rekne: ‘œao mi je’, oprosti mu!”
16 Zakon i proroci doseœu do Ivana. 5 Apostoli zamoliæe Gospodina:
Otada se navjeæuje radosna vijest o “Umnoœi vjeru naæu!”
kraljevstvu Boœjemu, i svaki prodire6 Gospodin reçe: “Ako imate vjeru kao
silom u njega. zrno goruæiçno i kaœete ovome dudu:
17 Ali je lakæe da proåu nebo i zemlja,
‘Izaåi s korijenom van i presadi se u
da propadne i jedna crtica od zakona.
more!’ posluæat øe vas.
18 Tko pusti œenu svoju i oœeni se 7 Tko od vas svojemu slugi, æto ore ili
drugom, preljubu çini; i tko se oœeni
çuva stoku, kad se vrati iz polja, kaœe:
otpuætenicom, isto tako preljubu çini.
‘Doåi odmah i sjedi za stol?’
19 Bio je neki çovjek bogat; oblaçio se u
8 Nego neøe li mu reøi: “Pripravi mi
skerlet, u fini lan i gostio se sjajno
veçeru, pripaæi se i posluœi mi, dok
svaki dan. jedem i pijem? onda moœeæ ti jesti i piti?
20 Pred njegovim vratima leœao je jedan
9 Hoøe li on zahvaliti slugi na tom, æto
siromah po imenu Lazar sav u je izvræio zapovijedi njegove? Ne
çirovima. mislim.
21 Rado bi se bio on nasitio mrvicama,
10 Tako i vi, kad uçinite sve, æto vam je
æto su padale sa stola bogataæeva. I psi
naloœeno, kaœite: ‘Sluge smo neznatne,
su dolazili i lizali çirove njegove.uçinismo samo duœnost svoju.’”
22 Tada umrije siromah. On bi od 11 Na putu u Jerusalem prolazio je
anåela odnesen u krilo Abrahamovo. Iizmeåu Samarije i Galileje.
bogataæ umrije i bi pokopan. 12 Kad htjede uøi u jedno selo, doåe mu
23 Kad u paklu usred muka svojih u susret deset gubavaca, koji su stajali
podiœe oçi svoje, vidje izdaleka izdaleka
Abrahama i u krilu njegovu Lazara. 13 I poçeæe vikati: “Isuse, uçitelju,
24 Tada povika: ‘Oçe Abrahame, smiluj
smiluj nam se!”
mi se i poælji Lazara, neka umoçi u 14 Kad ih vidje, reçe im: “Idite i pokaœite
vodu vrh prsta svojega i rashladi moj
se sveøenicima!” Dok su iæli, oçistiæe
jezik; jer trpim veliku muku u ovom se.
plamenu.’ 15 A samo jedan od njih doåe natrag,
25 Abraham reçe: ‘Sjeti se, sinko, tebi je
kad vidje, da je iscijeljen, hvalio je Boga
u œivotu tvojemu bilo dobro, a Lazaru
iza glasa.
zlo. Sad se on ovdje tjeæi, a ti se muçiæ.
16 Bacio se pred njega niçice na svoje
26 Povrh svega toga zja meåu nama i lice i zahvalio mu. I to je bio
vama æirok jaz, tako da ni jedan ne Samarijanac.
moje odavde k vama prijeøi, i ni jedan
17 Tada reçe Isus: “Ne oçistiæe li se
odatle ovamo doøi, i ako bi htio.’ desetorica, a gdje su devetorica?
27 Onaj nastavi: ‘Onda te molim, oçe,
18 Zar se ni jedan ne naåe, da se vrati
poælji ga u moju oçinsku kuøu! i slavu dadne Bogu, nego ovaj tuåin?”
28 Imam joæ pet braøe, i neka Ih 19 I reçe mu: “Ustani i idi, vjera te je
opomene, da ne doåu i oni na ovo tvoja ozdravila.”
mjesto muke!’ 20 Farizeji ga upitaæe: “Kad se doøi
29 Abraham reçe: ‘Imaju Mojsija i kraljevstvo Boœje?” On im odgovori:
proroke: neka njih sluæaju!’ “Kraljevstvo Boœje neøe doøi sa sjajem
30 ‘Ne, oçe Abrahame’, odgovori onaj.
vanjskim.
‘Ali ako im doåe tko od mrtvih, onda øe
21 Neøe se govoriti: ‘Ovdje je ili ondje.’
se obratiti.’ Kraljevstvo je Boœje meåu vama.”
31 A on mu reçe: ‘Ako ne sluæaju Mojsija
22 Dalje reçe uçenicima svojim: “Doøi
i proroka, neøe vjerovati, da tko ustane
øe dani, kad øete œeljeti da vidite samo
i od mrtvih.’” jedan od dana Sina çovjeçjega, ali ga
neøete vidjeti.
Luka 17 23 I reøi øe vam: “Ovdje je on, ondje je
1 I reçe uçenicima svojim: “Ono æto on! Ne idite tamo i ne trçite za njima!
24 Jer kao æto svjetlica munje sijevne sebe drœali pravednima i druge
od jednoga kraja neba do drugoga, prezirali, rekoæe prispodobu ovu:
tako øe biti i sa Sinom çovjeçjim u 10 “Dva çovjeka uzaåoæe u hram, da se
njegov dan. pomole. Jedan je bio farizej, drugi
25 Ali najprije joæ mora on mnogo carinik.
pretrpjeti i odbaçen biti od roda ovoga. 11 Farizej stade i poçne se moliti u sebi:
26 Kako je bilo u dane Noine, tako øe ‘Boœe, zahvaljujem ti, æto nijesam kao
biti i u dane Sina çovjeçjega: ostali ljudi, kao razbojnici, varalice,
27 Jelo se i pilo, œenilo se i udavalo sve preljuboçinci ili kao ovaj carinik.
do dana, kad Noa uåe u kovçeg. Tada 12 Postim dvaput u tjednu i dajem
doåe potop i uniæti sve. desetinu od svega, æto steçem.’
28 Isto tako bilo je u dane Lotove, Jelo 13 A carinik je stajao izdaleka i nije se
se i pilo, kupovalo se i prodavalo, usudio ni oçiju svojih podignuti k
sadilo se i gradilo. nebu, nego se je udarao u prsa svoja i
29 A u dan, kad izaåe Lot iz Sodome, molio se: ‘Boœe, milostiv budi meni
udari oganj i sumpor iz neba i uniæti grjeæniku!’
sve. 14 Kaœem vam: Onaj otide opravdan
30 Upravo øe tako biti u onaj dan, kad kuøi, a ne onaj, jer tko se povisi, ponizi
se objavi Sin çovjeçji. se, tko se ponizi, povisi se.”
31 Tko je u onaj dan na krovu i stvari 15 Donosili su k njemu djecu, da ih se
svoje ima joæ u kuøi, neka ne silazi da dotakne. Kad to vidjeæe uçenici poçeæe
ih uzme! Tko je u polju, neka se odbijati ljude.
takoåer ne vraça natrag! 16 A Isus dozva k sebi djecu i reçe:
32 Sjetite se œene Lotove! Pustite djecu, neka dolaze k meni, i ne
33 Koji gleda da uzdrœi œivo svoj, izgubit branite im; jer je takvih kraljevstvo
øe ga; tko ga izgubi, uzdrœat øe ga. Boœje.
34 Kaœem vam, u onu noø poçivat øe 17 Zaista, kaœem vam: “Tko ne primi
dva na jednoj postelji: jedan øe se kraljevstva Boœjega kao dijete, neøe uøi
uzeti, drugi øe se ostaviti. u njega.”
35 Dvije øe œene mljeti na jednom 18 Jedan predstojnik zapita ga:
mlinu: jedna øe se uzeti, druga øe se “Uçitelju dobri, æto moram çiniti, da
ostaviti. postignem œivot vjeçni?”
36 Dva øe biti u polju: jedan øe se uzeti, 19 Isus mu odgovori: “æto me zoveæ
drugi øe se ostaviti.” dobrim; samo je Bog dobar.
37 Upitaæe ga: “Gdje, Gospodine?” 20 Zapovijedi znaæ: Ne çini preljube! Ne
Odgovori im: “Gdje je strvina, ondje se ubijaj! Ne kradi! Ne svjedoçi laœno!
skupljaju orlovi.” Poætuj oca i majku!”
21 On odgovori: “Sve sam to drœao od
Luka 18 mladosti svoje”
1 On im pokaza u prispodobi, da se 22 Kad je to çuo Isus, reçe mu: “Joæ ti
mora svagda moliti i ne sustajati. jedno fali: Prodaj sve, æto imaæ, i podaj
2 Recite im: “U jednom gradu bio je siromasima, i imat øeæ blago u nebu.
jedan sudac, koji se nije bojao Boga i Tada doåi i idi za mnom!
nije mario za ljude. 23 Na ove rijeçi veoma se on raœalosti;
3 A u onom gradu bila je jedna udovica. jer je bio vrlo bogat.
Ona je dolazila k njemu i molila: 24 Kad ga vidje Isus tako œalosna, reçe:
‘Pribavi mi pravo protiv mojega “Kako je teæko imuønima uøi u
protivnika!’ kraljevstvo Boœje!
4 On nije htio zadugo. A najposlije reçe 25 Lakæe je devi proøi kroz iglene uæi,
u sebi: ‘Ne bojim se doduæe Boga i ne nego li bogataæu uøi u kraljevstvo
marim za ljude. Boœje.”
5 Ali jer mi dodijava ova udovica, 26 Tada upitaæe sluæatelji: “Tko se onda
pomoøi øu joj do njezina prava; inaçe moœe spasiti?”
doøi øe mi napokon i udarit øe me po 27 On odgovori: “æto je u ljudi
licu.’” nemoguøe, u Boga je moguøe.”
6 Gospodin nastavi: “çujte, æto govori 28 Tada reçe Petar: “Mi ostavismo svoje
nepravedni sudac! imanje i poåosmo za tobom.”
7 A Bog izabranima svojim, koji dan i 29 On im reçe: “Zaista, kaœem vam:
noø vapiju k njemu, da ne pomogne do “Nitko ne ostavi zbog kraljevstva
njihovih prava, da ih pusti çekati? Boœjega kuøu, roditelje, brata, œenu ili
8 Kaœem vam, brzo øe im pribaviti djecu,
pravo. Ali Sin çovjeçji, kad doåe, hoøe li 30 A da ne primi za to na ovom svijetu
naøi vjeru na zemlji?” mnogo viæe i na drugom svijetu œivot
9 Nekima, koji su se puni pouzdanja u vjeçni.”
31 On uze dvanaestoricu nasamo i reçe Boœje.
im: “Evo idemo gore u Jerusalem. 12 Zato reçe: “Jedan çovjek plemenita
Ondje øe se sve ispuniti, æto su proroci roda otide u daleku zemlju, da primi
pisali za Sina çovjeçjega. sebi kraljevstvo, i da se vrati.
32 On øe biti predan neznaboæcima; 13 Zato dozva k sebi deset svojih sluga,
ismijan, zlostavljan i popljuvan. predade im deset mina i reçe im:
33 Biçevat øe ga i ubiti, ali treøi øe dan ‘Trgujte s tim, dok se ja vratim.’
uskrsnuti.” 14 A sugraåani njegovi mrzili su na
34 A oni niæta od toga ne razumjeæe. njega; oni poslaæe za njim poslanike i
Govor je ovaj bio za, njih taman, i oni ne rekoæe: ‘Neøemo da on kraljuje nad
shvatiæe, æto je on stim mislio. nama.’
35 Kad se je pribliœio k Jerihu, Jedan je 15 A kad se on vrati, poæto primi
slijepac sjedio kraj puta i prosio. kraljevstvo, dade dozvati k sebi sluge,
36 çuo je, kako prolazi narod, i zapitao kojima je bio dao novac, da vidi, koliko
je, æto je to. je svaki stekao.
37 rekoæe mu, da prolazi Isus 16 Prvi doåe i reçe: ‘Gospodaru, mina
Nazareøanin. tvoja donese deset mina.’
38 Tada povika: “Isuse, sine Davidov, 17 On mu odgovori: ‘Dobro, dobri
smiluj mi se!” slugo: jer si mi u malom bio vjeran,
39 Oni, æto su iæli naprijed, korili sa, imat øeæ vlast nad deset gradova.’
neka æuti, ali je on samo joæ jaçe vikao: 18 Drugi doåe i reçe: ‘Gospodaru, mina
“Sine Davidov, smiluj mi se!” tvoja donese pet mina.’
40 Tada Isus stade i dade ga dovesti. 19 Ovomu reçe: ‘Ti øeæ vladati nad pet
Kad je bio doæao, gradova.’
41 Zapita ga: “æto hoøeæ od mene?” On 20 Treøi doåe i reçe: ‘Gospodaru, evo
zamoli: “Gospodine, uçini, da tvoja mina! Zavezao sam je u rupcu.
progledam!” 21 Bojao sam se naime tebe, jer si
42 Isus mu reçe: Progledaj! Vjera te je çovjek strog. Uzima, æto nijesi uloœio, i
tvoja spasila.” œanjeæ, æto nijesi sijao.’
43 Odmah progleda, i poçe slaviti Boga 22 On mu odgovori: ‘Iz tvojih øu ti usta
i poåe za Isusom. I sav narod, koji je bio suditi, nevrijedni slugo! Znao si, da
to vidio, hvalio je Boga. sam strog çovjek, da uzimam, æto
nijesam uloœio, i œanjem, æto nijesam
Luka 19 sijao.
1 On doåe u Jeriho i prolazio je kroz 23 Pa zaæto nijesi dao mojega novca u
mjesto. novçaru, da bih ga ja doæavæi mogao
2 Tu je bio çovjek po imenu Zakej. Bio primiti s dobitkom.’
je starjeæina cariniçki, i bio je bogat. 24 Tada reçe onima, æto su ondje
3 œelio je da vidi Isusa, tko je, ali nije stajali: ‘Uzmite mu minu i podajte je
mogao od mnoætva naroda; jer je bio onome, koji ima deset mina!’
maloga rasta; 25 Odgovoriæe mu: ‘Gospodaru, on veø
4 to potrça naprijed i pope se na divlju ima deset mina.’
smokvu, da ga mogne vidjeti; jer je 26 Kaœem vam: svakome, koji ima, dat
onuda morao proøi. øe se; a tko nema, njemu øe se oduzeti,
5 Kad doåe Isus na ono mjesto, pogleda i ono æto ima.
gore i reçe mu: “Zakeju, siåi brzo; jer 27 A one moje neprijatelje, koji ne
danas moram proboraviti u kuøi htjedoæe, da ja kraljujem nad njima,
tvojoj.” dovedite ovamo i pogubite ih pred
6 I siåe brzo, i primi ga s radoæøu. oçima mojim!”
7 Svi, koji to vidjeæe, mrmljali su i 28 Iza ovih rijeçi poåe dalje na putu
govorili: “Svratio se u kuøu jednome gore u Jerusalem.
grjeæniku.” 29 Kad doåe u blizinu Betfage i Betanije
8 A Zakej stupi pred Gospodina i reçe: na goru, æto se zove Maslinska gora,
“Gospodine, pola imanja svojega posla dva od uçenika svojih
dajem siromasima; i ako sam koga 30 I naloœi im: “Idite u selo, æto je pred
prevario, vraøam çetverostruko.” vama! Ondje øete na ulazu naøi
9 Isus mu reçe: “Danas doåe spasenje magare privezano, na kojemu joæ nitko
kuøi ovoj, jer je i on sin Abrahamov. nije sjedio. Odveœite ga i dovedite!
10 Jer je Sin çovjeçji doæao da potraœi i 31 Upita li vas tko: ‘Zaæto ga
spasi, æto je bilo izgubljeno.” odvezujete?’ odgovorite ovako:
11 Kako su to oni sluæali, rekoæe im joæ ‘Gospodin ga treba.’”
jednu prispodobu. Zato jer je bio blizu 32 Poslani otiåoæe i naåoæe, kako im je
Jerusalema, i jer su mislili ljudi, da se bio rekao.
sad odmah mora javiti kraljevstvo 33 Kad su odvezivali magare, upitaæe ih
njegovi gospodari: “Zaæto odvezujete 7 Tako odgovoriæe, da ne znaju, odakle
magare?” je.
34 Oni odgovoriæe: “Gospodin ga 8 Isus im reçe: “Onda ni ja vama neøu
treba.” reøi, kojom vlaæøu ovo çinim.”
35 Tako dovedoæe magare k Isusu, 9 On izreçe narodu ovu prispodobu:
metnuæe haljine svoje na njega i “Jedan çovjek posadi vinograd, dade
podigoæe Isusa na njega. ga u zakup vinogradarima, pa otide
36 Kad je iæao tako, prostirali su haljine izvan zemlje na dulje vrijeme.
svoje po putu. 10 Kad je bilo vrijeme, posla slugu k
37 I kad se pribliœi veø da siåe s gore vinogradarima, da bi mu dali dio od
Maslinske, poçne sve mnoætvo roda vinogradskoga. Ali vinogradari
uçenika u radosti hvaliti Boga iza izbiæe ga i protjeraæe ga praznih ruku.
glasa za sva çudesna djela, æto su ih 11 Posla joæ drugoga slugu. I ovoga
bili vidjeli: istukoæe, izgrdiæe i protjeraæe ga
38 Govorili su: “Blagoslove kralj, koji praznih ruku.
dolazi u ime Gospodnje! Mir na nebu i 12 Posla joæ treøega. A oni i toga izbiæe
slava na visini!” do krvi i izbaciæe ga van.
39 Tada mu rekoæe neki farizeji: 13 Onda reçe gospodar vinograda: ‘æto
“Uçitelju, zabrani to uçenicima da poçnem? Poslat øu svojega sina
svojim!” ljubljenoga; njega øe se moœda
40 On im reçe: “Kaœem vam, ako ovi pobojati.’
uæute, kamenje øe vikati.” 14 Ali kad ga ugledaæe vinogradari,
41 Kad se pribliœi i ugleda grad, zaplaka posvjetovaæe se meåu se: ‘To je
nad njim i reçe: baætinik; ubit øemo ga, tada je baætina
42 “Kad bi i ti u ovaj svoj dan upoznao, naæa.’
æto ti je za mir! Ali je sad skriveno od 15 Izbaciæe ga dakle iz vinograda van i
oçiju tvojih. ubiæe ga. Æto øe sad gospodar
43 Doøi øe dani na tebe, kad øe te vinograda s njina zapoçeti?
neprijatelji tvoji okruœiti opkopom, 16 Doøi øe, pogubit øe te vinogradare i
unaokolo te zatvoriti i sa svih te strana dat øe vinograd drugima.” Kad oni to
pritisnuti. çuæe, rekoæe: “Da se tako æto ne
44 Oni øe tebe i djecu tvoju, æto su u dogodi!”
tebi, lupiti o zemlju i neøe ostati u tebi 17 A on pogleda na njih i reçe: “Pa æto
kamena na kamenu, jer nijesi znaçi ona rijeç u Pismu: “Kamen, koji
upoznao vremena pohoåenja svojega.” odbaciæe graditelji, postade kamen
45 Tada poåe u hram i potjera van ugaoni?
prodavce. 18 Tko padne na ovaj kamen, razbit øe
46 Dovikivao im je: “Stoji pisano: Kuøa se; a na koga on padne, satrt øe ga.”
moja kuøa je molitve. A vi naçiniste od 19 Joæ u onaj dan gledali su knjiœevnici
nje æpilju razbojniçku.” i glavari sveøeniçki da stave ruku na
47 Svaki dan uçio je u hramu. Glavari njega; ali se pobojaæe naroda. Bili su
sveøeniçki, knjiœevnici i vode naroda naime opazili, da je on htio njih
gledali su da ga pogube. pogoditi ovom prispodobom.
48 Ali mu nijesu mogli niæta uçiniti; jer 20 Pazili su oætro na njega, i poslaæe
je sav narod prianjao za usta njegova uhode, koji su se imali napraviti kao
da ga çuje. ljudi pravedni, da ga uhvate u rijeçi.
Oni su ga tada htjeli predati
Luka 20 poglavarstvu, vlasti namjesnika.
1 Kad je on jednoga dana uçio narod u 21 Upitaæe ga: “Uçitelju, znamo, da
hramu i navjeæøivao vijest spasenja, pravo govoriæ i uçiæ, i ne gledaæ na
pristupiæe k njemu glavari sveøeniçki i osobu ljudi, nego zaista uçiæ putu
knjiœevnici sa starjeæinama Boœjemu.
2 I zapitaæe ga: “Reci nam: “Kojom vlasti 22 Je li nam je dopuæteno plaøati caru
to çiniæ, ili tko ti je dao vlast za to?” porez ili ne?”
3 On im odgovori: “I ja øu vas neæto 23 On prozre njihovo lukavstvo i reçe
upitati. Kaœite mi: im: “æto me kuæate?
4 Krætenje Ivanovo bijaæe li je od neba 24 Pokaœite mi denar! “çiji je na njemu
ili od ljudi?” lik i natpis?” “Carev”, odgovoriæe.
5 Oni su razmiæljali meåu se: 25 Tada im reçe: “Podajte dakle caru,
“Reknemo li ‘od neba’, odgovorit øe æto pripada caru, i Bogu, æto pripada
nam: ‘Zaæto mu onda ne vjerovaste?’ Bogu!”
6 Reknemo li: ‘Od ljudi’, sav øe nas 26 Ne poåe im za rukom da ga uhvate u
narod kamenovati; jer je uvjeren, da je rijeçi pred narodom. Zadiviæe se
Ivan prorok.” odgovoru njegovu i zaæutjeæe.
27 Tada doåoæe neki saduceji, koji 3 Tada reçe: “Zaista, kaœem vam: ova
tvrde, da nema uskrsnuøa. Oni ga siromaæna udovica metnu viæe nego
upitaæe svi drugi.
28 I rekoæe: “Uçitelju, Mojsije nam 4 Jer svi baciæe od viæka svojega u
propisa: Ako kojemu umre brat i ostavi
darove Boœje, a ona metnu od sirotinje
œenu, a djece nikakve, onda ima brat svoje sve, æto je sluœilo za njezin œiveœ.”
oœeniti œenu i podignuti potomstvo 5 Kad su neki govorili za hram, da je
bratu svojemu. ukraæen sjajnim kamenjem i
29 A bilo je sedam braøe. Prvi uze œenu
posvetnim darovima, reçe:
i umrije bez djece. 6 “Doøi øe dani, kad od svega, æto vidite
30 Tada je uze drugi za œenu, a umrije
ovdje, neøe ostati ni kamen na
bez djece, kamenu, koji se neøe poruæiti.”
31 Onda je uze treøi, i tako svih sedam
7 Zapitaæe ga: “Uçitelju, kad øe se to
pomrijeæe, a da ne ostaviæe potomaka.dogoditi, i koji je znak, kad øe se to
32 Najposlije umre i œena. zbiti?”
33 Kojemu øe sad od njih pripasti œena
8 On odgovori: “Pripazite, da se ne
o uskrsnuøu? Jer je ona svoj sedmorici
dadnete zavesti, jer øe se mnogi
bila œena.” pojaviti u ime moje i reøi: ‘Ja sam’, i:
34 Isus im odgovori: “Djeca ovoga ‘Vrijeme je doælo.’ Ne trçite za njima!
svijeta œene se i udaju. 9 Kad çujete za ratove i bune, ne dajte
35 A koji se budu naæli vrijednima biti
se stim uplaæiti! To mora najprije doøi,
dionici onoga svijeta i uskrsnuøa od ali joæ nije odmah svræetak.”
mrtvih, neøe se viæe œeniti, niti øe se
10 On nastavi: “Ustat øe narod na
udavati. narod, kraljevstvo na kraljevstvo
36 Oni ne mogu onda viæe ni umrijeti;11 Jaki potresi bit øe posvuda, bit øe
oni su kao anåeli i djeca Boœja, jer su
glad i kuga. Strahote i veliki znaçi
djeca uskrsnuøa. pojavit øe se na nebu.
37 A da øe mrtvi uskrsnuti, i Mojsije12 Prije svega toga metnut øe na vas
pokaza na mjestu o grmu, gdje naziva ruku i progonit øe vas Predavat øe vas
Gospodina Bogom Abrahamovim, u sinagoge i u tamnice i voditi vas pred
Bogom Izakovim i Bogom Jakovljevim. kraljeve i namjesnike zbog imena
38 On ipak nije Bog mrtvih, nego œivih.
mojega.
Njemu svi œive.” 13 Tu øe vam se dati prilika, da poloœite
39 Tada rekne neki od knjiœevnika: svjedoçanstvo.
“Uçitelju, dobro si rekao.” 14 Nemajte dakle nikakve unaprijed
40 I nijesu se viæe usudili da ga ætobrige, kako øete odgovarati!
zapitaju. 15 Jer øu vam ja dati rjeçitost i
41 Tada ih on zapita: “Kako se moœe mudrost, kojoj se neøe moøi oprijeti ni
tvrditi, da je Krist sin Davidov? odoljeti svi vaæi protivnici.
42 David ipak sam govori u knjigi 16 Dapaçe predavat øe vas roditelji,
psalama: Reçe Gospodin Gospodinu braøa, roåaci i prijatelji, i pobit øe neke
mojemu: ‘Sjedi ob desnu moju, od vas.
43 Dok poloœim neprijatelje tvoje za 17 Svi øe zamrziti na vas zbog imena
podnoœje nogama tvojim.’ mojega.
44 David dakle njega naziva 18 Ali ni vlas s glave vaæe neøe propasti.
Gospodinom, kako onda moœe biti sin 19 Postojanom ustrajnoæøu spasit øete
njegov?” duæu svoju.
45 Dok je sluæao sav narod, reçe 20 Kad vidite, da je Jerusalem opkoljen
uçenicima svojim: od vojske, onda znajte, da je blizu
46 “çuvajte se knjiœevnika! Oni rado razorenje njegovo.
idu u dugaçkim haljinama, hoøe da ih 21 Tada neka ljudi u Judeji bjeœe u
se pozdravlja na javnim mjestima i dagore! Oni u gradu neka izaåu van; koji
zauzimaju prva mjesta u sinagogama i su na polju, neka ne ulaze u grad!
zaçelja na gozbama. 22 Jer to su dani osvete, kad øe se sve
47 Oni jedu kuøe udovicama i ispuniti, æto stoji u Pismu.
izgovaraju za to na oko duge molitve.23 Teæko trudnima i dojiljama u one
Njih çeka stroœi sud.” dane, jer øe doøi velika tjeskoba na
zemlju i sud gnjeva na ovaj narod.
Luka 21 24 Jedni øe pasti od oætrice maça, drugi
1 Kad on pogleda gore, vidje, kako zarobljeni bit øe odvedeni meåu sve
bogati bacaju darove svoje u œrtvenu narode, Jerusalem øe biti gaœen od
blagajnu. neznaboœaca, dok ne proåu vremena
2 Vidje takoåer, kao jedna siromaæna neznaboœaca.
udovica ubaci tamo dvije lepte. 25 Bit øe znaci na suncu, mjesecu i
zvjezdama. Na zemlji øe meåu krçagu. Idite za njim u kuøu, u koju on
narodima vladati straæno oçajanje od uåe,
buke i huke mora. 11 I kaœite domaøinu: ‘Uçitelj te pita:
26 Ljudi øe ginuti od straha i çekanja gdje je soba, u kojoj mogu blagovati
onoga, æto øe doøi na zemlju, jer øe se Pashalnu veçeru s uçenicima svojim?’
sile nebeske uzdrmati. 12 On øe vam pokazati prostranu,
27 Tada øe ugledati, gdje Sin çovjeçji sagovima prostrtu dvoranu. Ondje
dolazi na oblaku s velikom moøi i pripravite!”
slavom. 13 Oni odoæe i naåoæe, kako im je bio
28 Kad to nastane, onda se uspravite i rekao, i pripraviæe Pashalnu veçeru.
podignite glavu svoju! Otkupljenje se 14 U odreåeni ças sjede za stol i
vaæe pribliœuje.”: “ dvanaest apostola s njim.
29 Reçe im prispodobu: “Promatrajte 15 On im reçe: “Vrlo san œelio da ovu
smokvu i sva druga drveta! Pashalnu veçeru odrœim s vama, prije
30 Kad vidite, da veø tjeraju, znate, da nego muku podnesem.
je blizu ljeto. 16 Jer vam kaœem: “Neøu je od sada viæe
31 Tako i vi, kad vidite, da se zbiva ovo, jesti, dok se ne svræi u kraljevstvu
znajte, da je blizu kraljevstvo Boœje! Boœjem.”
32 Zaista, kaœem vam: ovaj naraætaj 17 Tada uze çaæu, zahvali i reçe:
neøe proøi, dok se sve to ne zbude. “Uzmite je i razdijelite meåu se!
33 Nebo i zemlja proøi øe, a rijeçi moje 18 Jer vam kaœem: “Od sada neøu viæe
neøe proøi. piti od roda trsova, dok ne doåe
34 Pazite, da svoja srca ne oteœate kraljevstvo Boœje.”
raspuætenoæøu i pijanstvom i brigama 19 Onda uze kruh, zahvali, prelomi ga
zemaljskim, i da vam onaj dan ne doåe i dade im ga govoreøi: “Ovo je tijelo
iznenada. moje, koje se daje za vas. Ovo çinite na
35 Kao zamka doøi øe na sve, koji moju uspomenu!”
stanuju po svoj zemlji. 20 isto tako uze poslije gozbe çaæu i
36 Pa zato budite uvijek budni i molite reçe: “Ova je çaæa Novi Zavjet s mojom
se, da uzmognete umaøi svemu tome, krvi, koja se prolijeva za vas.
æto øe doøi, i da opstanete pred Sinom 21 Ali evo, ruka izdajnika mojega s
çovjeçjim!” menom je na stolu.
37 Preko dana uçio je u hramu, a noøu 22 Sin çovjeçji ide doduæe, kao æto je
je izlazio van i boravio na gori, koja se odreåeno; ali teæko çovjeku, koji ga
zove Maslinska gora. izdaje!”
38 Ujutro je hrlio sav narod k njemu u 23 Tada oni stadoæe jedan drugoga
hram, da ga sluæa. pitati, tko da je od njih, koji bi mogao to
uçiniti.
Luka 22 24 Nastade takoåer prepirka meåu
1 Pribliœavao se blagdan beskvasnih njima, tko da je od njih najveøi.
kruhova, koji se zove Pasha. 25 On im reçe: “Kraljevi neznaboœaçkih
2 Glavari sveøeniçki i knjiœevnici naroda njihovi su gospodari, i njihovi
mislili su o tom, kako bi ga mogli ubiti, vladaoci nazivaju se dobrotvori.
jer su se bojali naroda. 26 U vas ne smije biti tako! Nego tko je
3 Tada uåe sotona u Judu, koji se zvao najveøi meåu vama, neka bude kao
Iskariot, i koji je bio jedan iz broja najmanji, starjeæina kao sluga.
dvanaestorice. 27 Jer tko je veøi: Koji sjedi za stolom, ili
4 On ode i uze pregovarati s glavarima koji sluœi? Nije li onaj, koji sjedi za
sveøeniçkim i nadstojnicima, kako da stolom? A ja sam meåu vama kao
im ga mogne izdati. sluga.
5 Oni se obradovaæe tomu i obeøaæe, da 28 Vi ste u mojim kuænjama ustrajali s
øe mu dati novaca. menom.
6 On obeøa i stade traœiti zgodnu 29 Zato ostavljam vama kraljevstvo,
priliku, da im ga preda, a da ne upadne kao æto je Otac moj ostavio meni.
u oçi narodu. 30 Vi øete u kraljevstvu mojemu za
7 Doåe dan beskvasnih kruhova, u koji stolom mojim jesti i piti i na
se je moralo klati Pashalno janje. prijestoljima sjediti i dvanaest
8 Tada pasla Isus Petra i Ivana i naloœi plemena Izraelovih suditi.”
im: “Idite i pripravite nam Pashalno 31 Reçe pak Gospodin: “Simone,
janje, da ga jedemo!” Simone! Evo, sotona zatraœi, da vas
9 Oni ga upitaæe: “Gdje da ga smije reæetati kao pæenicu.
pripravimo?” 32 A ja sam se molio za tebe, da se vjera
10 On im odgovori: “Kad doåete u grad, tvoja ne popusti. Zato podupri i utvrdi
srest øe vas çovjek, koji nosi vodu u jednoø braøu svoju!”
33 On mu odgovori: “Gospodine, njim izdaleka.
spreman sam s tobom iøi u tamnicu i 55 Nasred dvoriæta bili su naloœili oganj
u smrt.” i posjedali okolo. I Petar sjede meåu
34 A on reçe: “Petre, kaœem ti, joæ njih.
danas, prije nego zapjeva pijetao, 56 Kako je on tako sjedio u svijetlu
triput øeæ zanijekati, da me poznajeæ.” ognja, vidje ga jedna sluækinja, uprije
35 Dalje im reçe: “Kad vas poslah bez oçi u njega, i reçe: “l ovaj je bio s njim.”
kese za novac, bez torbe, bez obuøe, je 57 On zanijeka i reçe: “œeno, ne
li vam æto uzmanjkalo?” “Nije”, poznajem ga.”
odgovoriæe oni. 58 Malo zatim ugleda ga drugi i reçe: “I
36 “Ali sad,” nastavi on, “koji ima kesu ti si jedan od njih.” Petar odgovori:
za novac, neka je uzme sobom, isto “çovjeçe, nijesam.”
tako torbu svoju. Tko to nama, neka 59 Oko jednu uru kasnije ustvrdi opet
proda svoj plaæt i kupi za to maç! drugi: “Zaista i ovaj je bio s njim, jer je
37 Jer vam kaœem: Na meni se joæ mora Galilejac.”
ispuniti rijeç Pisma: ‘On je ubrojen 60 Petar odgovori: “çovjeçe, ne znam,
meåu zloçince’. Tako se svræuje sve, æto govoriæ.” Odmah, dok je on joæ
æto se odnosi na mene.” govorio, zapjeva pijetao.
38 Tada viknuæe oni: “Gospodine, evo, 61 Tada se obazre Gospodin i pogleda
ovdje dva maça” A on im reçe: “Dosta je.” na Petra. I Petar se sjeti rijeçi
39 Tada izaåe i otide po svojemu Gospodinove, koju mu je bio rekao: Joæ
obiçaju na Maslinsku goru. Za njim pri se nego danas zapjeva pijetao,
otiåoæe uçenici njegovi. triput øeæ me zatajiti.”
40 Kad doåe tamo, reçe im: “Molite se, 62 Izaåe van i poçne gorko plakati.
da ne padnete u napast!” 63 Ljudi, koji su ga drœali zarobljena,
41 Udalji se od njih kako se moœe rugali su mu se i zlostavili ga.
kamenom dobaciti, klekne na koljena 64 Pokrili su mu oçi tukli su ga po
i pomoli se: obrazu i govorili: “Proreci, tko je, koji te
42 “Oçe, ako hoøeæ, ukloni ovu çaæu od udari?”
mene! Ali ne moja, nego neka bude 65 Joæ mnoge druge psovke izgovorili
volja tvoja!” su protiv njega.
43 Tada mu se javi anåeo s neba i 66 Kad osvanu dan, skupiæe se
okrijepi ga. starjeæine narodne, glavari sveøeniçki
44 I napade ga smrtna tjeskoba, i molio i knjiœevnici i dadoæe ga odvesti u svoju
se je joæ usrdnije. Znoj je njegov bio kao skupætinu. Oni rekoæe: “Ako si ti Krist,
kaplje krvi, æto su tekle na zemlju. reci nam!: “
45 Diœe se od molitve i poåe k 67 On im reçe: “Ako vam kaœem, ne
uçenicima svojim, ali ih naåe gdje vjerujete mi;
spavaju od œalosti. 68 Ako vas upitam, ne odgovarate mi i
46 Tada im reçe: “æto spavate? Ustanite ne puætate me na slobodu.
i molite se, da ne padnete u napast!” 69 Ali od sada øe Sin çovjeçji sjediti s
47 Dok je joæ govorio, pojavi se çeta. desne strane svemoguøega Boga.”
Juda, jedan od dvanaestorice, iæao je 70 Tada rekoæe svi: “Ti si dakle Sin
pred njom. On pristupi k Isusu i Boœji?” On odgovori: “Da, ja sam to!”
poljubi ga. 71 Tada povikaæe: “æto trebamo joæ
48 Isus mu reçe: “Juda, poljupcem i svjedoçanstvo? Jer sami çusmo iz
izdajeæ Sina çovjeçjega?” vlastitih usta njegovih.”
49 Kad pratioci njegovi vidjeæe, æto øe
biti, viknuæe: “Gospodine, neøemo li Luka 23
udariti maçem?” 1 Tada se diœe sva skupætina i dade ga
50 I jedan od njih udari slugu velikoga odvesti k Pilatu.
sveøenika i odsijeçe mu desno uho. 2 Ondje ga poçeæe tuœiti: “Naåosmo, da
51 A Isus reçe: “Pustite! Ne dalje!” Tada ovaj buni narod naæ, da zabranjuje
se dotaçe uha i iscijeli ga. plaøati porez caru, i izdaje se za Krista
52 A glavarima sveøeniçkim, kralja.”
nadstojnicima hramske straœe i 3 Pilat ga upita: “Jesi li ti kralj
Starjeæinama, æto su bili doæli na œidovski?” On mu odgovori: “Ti kaœeæ.”
njega, reçe Isus: “Kao na razbojnika 4 Pilat izjavi glavarima sveøeniçkim i
izaåoste s maçevima i toljagama. narodu: “Ja ne nalazim nikakve
53 Dan na dan bio sam kod vas u krivnje na ovome çovjeku.”
hramu, i ne staviste ruke na mene. Ali 5 Ali oni ostadoæe pri tom: “On buni
je ovo vaæ ças i vlast tame.” svojom naukom narod po svoj zemlji
54 Tada ga uhvatiæe i odvedoæe u kuøu judejskoj, poçevæi od Galileje do ovdje.”
velikoga sveøenika. Petar je iæao za 6 Kad je to çuo Pilat, raspita se, je li on
Galilejac. koje ne rodiæe i ne dojiæe!’
7 Kad doznade, da je iz podruçja Hero- 30 Tada øe se dovikivati gorama:
dova, posla ga k Herodu, koji je onih ‘Padnite na nas!’ i breœuljcima:
dana takoåer boravio u Jerusalemu. ‘Pokrijte nas!’
8 Herod se vrlo obradova, kad vidje 31 Jer kad je tako zelenu drvetu, æto øe
Isusa, jer je odavno œelio da ga vidi, jer onda biti od suha?”
je bio mnogo çuo za njega, i nadao se 32 S njim su vodili van joæ dva zloçinca,
da øe vidjeti od njega kakvo çudo. da ih pogube.
9 I tako ga stade pitati za mnogo æto. Ali 33 Kad doåoæe na mjesto, koje se zove
mu Isus niæta ne odgovori. Lubanja, raspeæe ga ondje. Isto tako
10 Glavari sveøeniçki i knjiœevnici zloçince, jednoga s desne njegove,
stajali su pritom i tuœili ga jednako. drugoga s lijeve njegove.
11 Tada mu se naruga Herod sa svojom 34 A Isus se je molio: “Oçe, oprosti im;
pratnjom. Za porugu dade mu obuøi jer ne znadu, æto çine!” Zatim
bijelu haljinu i posla ga tako natrag razdijeliæe haljine njegove bacivæi na
Pilatu. njih kocku.
12 U taj se dan sprijateljiæe Herod i 35 Narod je tu stajao i gledao. A çlanovi
Pilat, dok su prije bili neprijatelji. visokoga vijeøa rugali su se: “Druge je
13 I Pilat sazva glavare sveøeniçke, spasio; neka sad spasi samoga sebe,
çlanove visokoga vijeøa i narod ako je Pomazanik Boœji, Izabranik.”
14 I reçe im: “Dovedoste preda me 36 I vojnici mu se rugali, pristupali su
ovoga çovjeka, jer da bun narod, Ja k njemu i pruœali mu ocat
sam ga pred vama sasluæao, ali 37 I govorili: “Ako si kralj œidovski,
nijesam dokazano naæao nijedne od spasi samoga sebe!”
tuœbi, æto ih vi iznosite protiv ovoga 38 Nad njim je bio natpis napisan
çovjeka. pismom grçkim, latinskim i
15 isto tako ni Herod jer ga posla natrag hebrejskim: “Ovo je Kralj œidovski.”
nama. Eto, on nije niæta uçinio, æto 39 Jedan od zloçinaca, æto su visjeli na
zasluœuje smrt. kriœu, hulio je na njega govoreøi: “Zar
16 Kaznit øu ga dakle i onda pustiti.” nijesi ti Krist? Onda spasi samoga sebe
17 O blagdanu morao im je pustiti i nas!”
jednoga uznika. 40 A drugi ga je korio i govorio: “Zar se
18 Tada svi povikaæe zajedno: “Uzmi ne bojiæ Boga, kad i sam trpiæ jednaku
ovoga! Pusti nam Barabu!” kaznu?
19 Ovaj je leœao u tamnici za nekakvu 41 Mi dakako s pravom; jer primamo
bunu u gradu i za neko umorstvo. pravednu kaznu za svoja djela, a ovaj
20 A Pilat im opet progovori, je je htio nije niæta zlo poçinio.”
pustiti Isusa. 42 Onda nastavi: “Isuse, spomeni me
21 Ali su oni vikali: “Raspni ga, raspni!” se, kad doåeæ u kraljevstvo svoje!”
22 On ih upita po treøi put: “Pa æto je on 43 On mu reçe: “Zaista, kaœem ti:
poçinio zlo? Ja ne nalazim na njemu Danas joæ bit øeæ s menom u raju!”
niæta, æto bi zasluœivalo smrt. Kaznit 44 Bilo je oko æeste ure, kad na svu
øu ga i onda pustiti.” zemlju pade tama, koja potraja do
23 Ali su oni zahtijevali samo joæ œeæøe devete ure.
i glasnije, da se on raspne, i vika je 45 Sunce pomrça, i zavjes hramski
njihova prodrla. razdera se na dvoje.
24 Pilat odluçi, da se udovolji i njihovu 46 Tada povika Isus iza glasa: “Oçe, u
zahtjevu. ruke tvoje predajem duh svoj!” Ovo
25 Pusti im, koji je leœao a tamnici za reçe i izdahnu.
bunu i za umorstvo, i koga su traœili. A 47 Kad vidje satnik, æto se dogodi, poçe
Isusa œrtvova njihovoj volji, slaviti Boga i reçe: “Zaista, ovaj je
26 Dok su ga vodili, zaustaviæe nekoga çovjek bio pravedan!”
Simona iz Cirene, koji je dolazio iz polja 48 Sav narod, koji je doæao ovome
i metnuæe na njega kriœ, da ga nosi za prizoru i vidio, æto se zbilo udarao se u
Isusom. prsa i vraøao se kuøi.
27 Veliko mnoætvo naroda iælo je za 49 Svi znanci njegovi i œene, koje su iæle
njim, i œene, koje su za njim plakale i za njim iz Galileje, stajali su u nekoj
naricale. udaljenosti i gledali ovo.
28 Isus se obazre na njih i reçe: “Køeri 50 I bio je vijeønik po imenu Josip,
jerusalemske, ne plaçite za mnom, plemenit i pravedan çovjek, koji je bio
nego plaçite za sobom i za djecom rodom iz Arimateje, grada u Judeji, i
svojom! oçekivao kraljevstvo Boœje.
29 Jer eto, doøi øe dani, kada øe se reci: 51 On nije bio pristao na njihov
‘Blagoslovljene su nerotkinje, œene, zakljuçak i postupak.
52 On ode k Pilatu i zamoli za tijelo “To za Isusa Nazareøanina. On je bio
Isusovo. prorok, silan u djelu i u rijeçi pred
53 Tada ga skide, obavi ga platnom i Bogom i svim narodom.
poloœi ga u grob u hridini, u koji joæ 20 Naæi glavari sveøeniçki i prvaci
nitko nije bio poloœen. predadoæe ga, te se osudi na smrt, i
54 Bio je dan priprave, i subota je veø raspeæe ga.
osvitala. 21 A mi, smo se bili nadali, da øe on
55 œene, koje su bile s njim doæle iz izbaviti Izraela. I nakon svega toga ovo
Galileje, iæle su zajedno i vidjele su je danas treøi dan, kako se je to
grob i sahranu njegova tijela. dogodilo.
56 Potom se vratiæe i pripraviæe mirise 22 I neke su nas od naæih œena
i pomasti. A subotu provedoæe u miru uzbunile. One su bile rano ujutro na
po zakonu. grobu,
23 Ali ne naåoæe tijela njegova. Doåoæe
Luka 24 govoreøi da su im se ukazali anåeli,
1 U prvi dan sedmice otidoæe one vrlo koji da su rekli, da on œivi.
rano grobu s mirisima, æto su ih bile 24 Neki od naæih otidoæe tada na grob i
pripravile. naåoæe tako, kako su bile rekle œene;
2 Naåoæe kamen odvaljen od groba ali njega samoga ne vidjeæe.”
3 I uniåoæe unutra. Ali ne naåoæe tijela 25 Tada im on reçe: “O bezumni i
Gospodina Isusa. sporoga srca za vjerovanje sve æto su
4 Dok su one zbog toga bile posve navjeæøivali proroci!
zbunjene, gle, dva çovjeka stadoæe 26 Zar nije morao Krist to trpjeti i tako
pred njima u sjajnim haljinama. uniøi u slavu svoju?”
5 Od straha sruæiæe pogled na tlo. A oni 27 I poçe od Mojsija i svih proroka i
im rekoæe: “æto traœite œivoga meåu tumaçio im, æto pisano stoji o njemu u
mrtvima? svim Pismima.
6 On nije ovdje, on je uskrsnuo. Sjetite 28 Tako se pribliœiæe k selu, u koje su
se, kako vam reçe, kad je joæ bio u iæli. On se uçinio, kao da hoøe dalje iøi.
Galileji: 29 A oni ga nukali i govorili: “ Ostani s
7 Sin çovjeçji mora biti predan u ruke nama! Brzo øe veçer. Dan se je veø
grjeænika i raspet, ali øe treøi dan nagnuo.” Tada se svrati s njima.
uskrsnuti. 30 Dok je s njima sjedio za stolom, uze
8 Tada se sjetiæe rijeçi njegovih. kruh, blagoslovi ga, prelomi ga i pruœi
9 Vratiæe se od groba i javiæe sve ovo im ga.
jedanaestorici i svima ostalim. 31 Tada im se otvoriæe oçi, i poznaæe ga.
10 Bile su Marija Magdalena, Ivana, A njega nestade ispred oçiju njihovih.
Marija, majka Jakovljeva, i joæ druge s 32 I oni rekoæe jedan drugome: “Nije li
njima, koje ovu vijest donesoæe gorjelo naæe srce u nama, kad je
apostolima. govorio s nama putem i tumaçio nam
11 A njihove rijeçi uçiniæe se ovima kao Pismo?”
tlapnja i ne povjerovaæe im. 33 Joæ u isti ças ustadoæe, vratiæe se u
12 Ali Petar ustade i pohrli grobu. Kad Jerusalem i naåoæe jedanaestoricu
se je prignuo, vidje samo plahte gdje skupa sa svojim drugovima.
leœe. Pun çuåenja nad tim otide kuøi. 34 Oni rekoæe: “Gospodin je zaista
13 Joæ isti dan putovala su dvojica od uskrsnuo i javio se Simonu.”
njih u selo po imenu Emaus, koje je 35 I pripovjediæe, æto se je bilo dogodilo
bilo udaljeno od Jerusalema æezdeset na putu, i kako su ga poznali u
stadija. lomljenju kruha.
14 Oni su se razgovarali meåu sobom o 36 Dok su oni joæ govorili o tom, stade
svemu, æto se je bilo dogodilo. Isus meåu njih i reçe im: “Mir vam! (Ja
15 Dok su se tako razgovarali i sam, ne bojte se!)”
raspravljali meåu sobom, pribliœi im 37 Od tjeskobe i straha oni su mislili,
se sam Isus, i iæao je s njima. da vide duha.
16 Ali oçi su njihove bile drœane, te ga 38 On im reçe: “Zaæto ste se ustraæili i
ne poznaæe. zaæto se sumnje poraåaju u srcima
17 On im reçe: “Kakav je to razgovor, æto vaæim?
ga imate meåu sobom na putu?” Tada 39 Vidite ruke moje i noge moje! Ja sam
se œalosni zaustaviæe. glavom. Opipajte me i vidite! Duh
18 Jedan, po imenu Kleofa, odgovori nema mesa i kostiju, kako to vidite na
mu: “Zar si ti jedini stranac u meni.”
Jerusalemu, koji ne zna, æto se je ondje 40 Iza ovih rijeçi pokaza im ruke i noge.
dogodilo ovih dana?” 41 Ali od radosti i zaçuåenja nijesu oni
19 On ih upita “æto?” Odgovoriæe mu: joæ uvijek mogli vjerovati. Zato ih
upita: “Imate li ovdje æto jesti?” 47 U ime njegovo ima se propovijedati
42 Oni mu dadoæe komad ribe peçene i pokajanje i oproætenje grijeha svim
neæto meda. narodima, poçevæi od Jerusalema.
43 On uze, i jeo je pred njihovim oçima 48 Vi ste svjedoci ovome.
æto preostade, dade njima. 49 Evo, ja øu poslati obeøanje Oca
44 On im reçe: “Ovo je ono, æto sam vam svojega na vas. Ostanite u gradu, dok
govorio, dok sam joæ bio s vama: “Sve ne budete opremljeni snagom odozgo!”
se mora ispuniti, æto stoji napisano o 50 On ih izvede prema Betaniji, podiœe
meni u zakonu Mojsijevu, kod proroka ruke svoje i blagoslovi ih.
i u psalmima.” 51 I blagoslivljajuøi ih rastade se od
45 Tada im otvori um, da razumiju njih i uzaåe na nebo.
Pismo, 52 Oni padoæe niçice i pokloniæe se.
46 I nastavi: “Tako stoji pisano: Krist 53 Tada se s velikom radoæøu vratiæe u
mora trpjeti i treøi da uskrsnuti od Jerusalem. Bili su uvijek u hramu i
mrtvih. slavili su Boga. Amen.
Evanåelje po Ivanu
Ivan 1 19 Ovako glasi svjedoçanstvo Ivanovo,
1 U poçetku bijaæe Rijeç, i Rijeç, bijaæe kad Œidovi iz Jerusalema poslaæe k
u Boga, i Bog bijaæe Rijeç. njemu sveøenike i Levite, da ga
2 Ova bijaæe u poçetku u Boga zapitaju: “tko si ti?”
3 Sve je po njoj postalo, i bez nje niæta 20 On priznade i ne zataji. Priznade: “Ja
nije postalo, æto je postalo. nijesam Krist.”
4 U njoj bijaæe œivot, i œivot bijaæe 21 Tada ga upitaæe: “æto dakle? Jesi li
Svjetlost ljudima. moœda Ilija?” On odgovori: “Nijesam.”
5 Svjetlost zasvijetli u tami; ali tama ga “Jesi li prorok?” On odgovori:
ne obuze. “Nijesam.”
6 Poslan je bio çovjek od Boga, kojemu 22 Onda mu rekoæe: “Tko si dakle? Mi
bijaæe ime Ivan. ipak moramo donijeti odgovor onima,
7 Ovaj doåe za svjedoçanstvo, da koji nas poslaæe. Za koga se ti izdajeæ?”
svjedoçi za Svjetlost, da svi vjeruju po 23 On odgovori: “Ja sam glas onoga, æto
njemu. viçe u pustinji: “Poravnite put
8 On ne bijaæe Svjetlost, nego da Gospodnji, kao æto reçe prorok Izaija.”
svjedoçi za Svjetlost. 24 A oni poslanici bili su od farizeja.
9 Svjetlost istinita, koje prosvjetljuje 25 Zapitaæe ga dalje, govoreøi”Zaæto
svakoga çovjeka, doåe na svijet. dakle krstiæ, kad ti nijesi Krist, ni Ilija,
10 Na svijetu bijaæe, svijet je po njemu ni prorok?”
postao; i svijet ga nije spoznao. 26 Ivan im odgovori: “Ja krstim samo
11 K svojima doåe, i svoji ga ne primiæe. vodom. A meåu vama veø stoji, koga vi
12 A svima, koji ga primiæe, dade vlast, ne poznate,
da budu djeca Boœja. Onima, koji 27 On je onaj, koji dolazi za mnom a
vjeruju u ime njegovo, ipak je preda mnom. Ja nijesam
13 Koji nijesu roåeni od krvi, ni od volje dostojan odrijeæiti remena na obuøi
tjelesne, ni od volje muœevlje, nego od njegovoj.”
Boga. 28 Ovo se dogodi u Betaniji s onu
14 I Rijeç je tijelom postala i prebivala stranu Jordana, gdje je Ivan krstio.
meåu nama. I vidjesmo slavu njegovu, 29 Sutradan vidje on Isusa, gdje dolazi
slavu kao Jedinoroåenoga od Oca, k njemu. Tada reçe: “Evo Janje Boœje,
puna milosti i istine. koje oduzima grijeh svijeta!
15 Ivan svjedoçi za njega i viçe: “Ovaj 30 Ovo je onaj, za koga sam rekao: “Za
bijaæe, za koga rekoh: “Koji dolazi za mnom dolazi çovjek, koji je preda
mnom, preda mnom je; jer bijaæe prije mnom; jer je bio prije nego ja.
nego ja.” 31 Ja ga nijesam poznavao. Ali da se on
16 Od punine njegove mi svi primismo objavi u Izraelu, doæao sam ja da
milost za miloæøu. krstim vodom.”
17 Po Mojsiju bio je dan zakon, po Isusu 32 Dalje je svjedoçio Ivan,
Kristu doåe milost i is govoreøi”Vidio sam Duha, gdje silazi s
18 Boga nitko nije vidio nikada. neba kao golub i lebdi nad njim.
Jedinoroåeni, koji je Bog, koji poçiva 33 Ja ga nijesam poznavao. Ali onaj,
na srcu Oçevu, on je donio vijest, koji me je poslao, da krstim vodom,
741 Evanåelje po Ivanu
reçe mi: “Na koga vidiæ da silazi Duh i Isusova njemu: “Nemaju viæe vina.”
nad kim da lebdi, to je onaj, koji krsti 4 Isus joj reçe: “æto ja imam s tobom,
Duhom Svetim. œeno? Moj ças nije joæ doæao.”
34 Ja sam to vidio i postao sam svjedok 5 Tada reçe majka njegova slugama:
za to: On je Sin Boœji.” “Uçinite, æto vam kaœe!”
35 Sutradan je opet stajao Ivan s 6 A bilo je ondje æest kamenitih
dvojicom svojih uçenika. posuda, kako je to traœio obiçaj
36 Kad je vidio Isusa gdje prolazi, reçe: œidovskoga çiæøenja. Svaka je od njih
“Evo Janje Boœje!” obuhvatala dvije do tri mjere.
37 çim su ga oba uçenika çula da govori 7 Isus im zapovjedi: “Napunite posude
tako, poåoæe za Isusom. vodom!” Napuniæe ih do vrha
38 Isus se obazre i vidje ih gdje idu za 8 Tada im reçe: “Zagrabite sad od toga
njim. Tada ih upita: “æto vi traœite?” Oni i nosite ravnatelju stola!” Oni
mu odgovoriæe: “Rabi,” - to jest: odnesoæe.
“Uçitelju, - “gdje stanujeæ?” 9 I ravnatelj stola okusi vodu, æto je bila
39 On im odgovori: “Doåite i vidite!” postala vino. A nije znao, odakle je bilo
Otiåoæe s njim i vidjeæe, gdje je vino. Samo su to znale sluge, koje su
stanovao, i ostadoæe kod njega onaj bile zagrabile vodu. Tada zovnu
dan. Bilo je to oko desete ure. ravnatelj stola mladoœenju
40 Jedan od dvojice, koji na rijeç 10 I reçe mu: “Svatko iznosi najprije
Ivanovu poåoæe za njim, bio je Andrija, dobro vino, a istom, kad se ponapiju
brat Simona Petra. gosti, loæije. Ti si çuvao dobro vino do
41 Ovaj se sastade najprije sa svojim sada.”
bratom Simonom i reçe mu: “Naåosmo 11 Tako uçini Isus u Kani u Galileji
Krista - to jest Pomazanika.” poçetak çudesima svojim. Stim objavi
42 I dovede ga k Isusu. Isus pogleda na slavu svoju, i uçenici njegovi vjerovaæe
njega i reçe: “Ti si Simon, sin Jonin; ti u njega.
øeæ se zvati Kefa - to jest Kamen.” 12 Potom siåe u Kafarnaum s majkom
43 Sutradan htjede poçi u Galileju. svojom, s braøom svojom i uçenicima
Tada sastade Filipa i reçe mu: “Hajde svojim. Ondje ostadoæe nekoliko dana.
za mnom!” 13 A blizu je bio œidovski blagdan
44 Filip je bio iz Betsaide, zaviçaja Pashe, i uzaåe Isus u Jerusalem.
Andrijina i Petrova. 14 U hramu zateçe trgovce, æto su
45 Filip naåe Natanaela i javi mu: prodavali volove, ovce i golubove, i
“Naåosmo onoga, o kojem su pisali mjenjaçe, æto su bili ondje posjedali.
Mojsije u zakonu i proroci: “Isusa, sina 15 Tada on splete od uœeta biç i istjera
Josipova iz Nazareta.” iz hrama sve zajedno s ovcama i
46 Natanael mu odgovori: “Iz Nazareta volovima. Mjenjaçima prosu novce i
moœe li doøi æto dobro?” Filip mu reçe: isprevrnu stolove njihove.
“Doåi i vidi!” 16 Onima, æto su prodavali golubove,
47 Kad Isus vidje Natanaela gdje dolazi reçe: “Nosite to odavde i ne çinite od
k njemu, reçe za njega: “Evo pravoga kuøe Oca mojega kuøe trgovaçke!”
Izraelca, u kojem nema lukavstva!” 17 Tada se sjetiæe uçenici njegovi rijeçi
48 Natanael ga upita: “Odakle me Pisma: “Revnost za kuøu tvoju izjede
poznajeæ?” Isus mu odgovori: “Joæ prije me.”
nego te pozva Filip, vidio sam te pod 18 A Œidovi mu prigovoriæe: “Kojim nam
smokvom.” çudesnim znakom dokazujeæ, da to
49 Natanael mu odgovori: “Uçitelju, ti si smijeæ çiniti?”
Sin Boœji, ti si kralj Izraelov!” 19 Isus im reçe: “Razvalite ovaj hram, i
50 Isus mu reçe: “Vjerujeæ, jer ti rekoh, za tri øu ga dana opet sagraditi.”
da sam te vidio pod smokvom. Vidjet 20 Tada rekoæe Œidovi: “çetrdeset i æest
øeæ joæ viæe od toga” godina gradilo se na ovom hramu, i ti
51 Tada nastavi: “Zaista, zaista, kaœem da ga u tri dana sagradiæ?”
vam: vidjet øete nebo otvoreno i anåele 21 A on je mislio na hram tijela svojega.
Boœje gdje uzlaze i silaze nad Sinom 22 Kad je onda bio uskrsnuo od mrtvih,
çovjeçjim.” sjetiæe se uçenici njegovi ove rijeçi i
vjerovaæe Pismu i rijeçi, koju je bio
Ivan 2 rekao Isus.
1 Treøi dan iza toga bila je svadba u 23 Dok je Isus boravio u Jerusalemu na
Kani Galilejskoj. Majka Isusova bila je blagdan Pashe, mnogi vjerovaæe u ime
ondje. njegovo, jer vidjeæe çudesa, æto ih je
2 I Isus i uçenici njegovi bili su pozvani çinio.
na svadbu. 24 Ali im se Isus nije povjeravao; jer ih
3 Kad je nestalo vina, reçe majka je sve poznavao,
Evanåelje po Ivanu 742
25 I nije mu trebalo, da tko svjedoçi za 20 Jer svaki, koji çini zlo, mrzi na
çovjeka. On je sam znao, æto je bilo u svjetlost i ne dolazi k svijetlu, da ne
çovjeku. doåu na vidjelo njegova djela.
21 A tko çini istinu, dolazi k svijetlu, da
Ivan 3 se vide djela njegova, jer su u Bogu
1 Meåu farizejima bio je vijeønik uçinjena.”
œidovski po imenu Nikodem. 22 Potom doåe Isus sa svojim
2 Ovaj doåe noøu k njemu i reçe mu: uçenicima u pokrajinu Judeju. Ondje
“Uçitelju, znamo, da si ti uçitelj, koji je je boravio s njima i krstio.
doæao od Boga, jer nitko ne moœe 23 I Ivan je krstio joæ u Enonu kraj
çudesa ovih çiniti, æto ih ti çiniæ, osim Salima, jer je ondje bilo mnogo vode.
ako nije Bog s njim.” Ljudi su dolazili tamo i dali su se
3 Isus mu reçe: “Zaista, zaista, kaœem krstiti.
ti: ako se tko ponovo ne rodi, ne moœe 24 Jer Ivan nije joæ bio baçen u
vidjeti kraljevstva Boœjega.” tamnicu.
4 Nikodem ga upita: “Kako se moœe 25 Tada nastade prepirka meåu
çovjek ponovo roditi, kad je veø star. uçenicima Ivanovim i nekim Œidovom
Moœe li po drugi put uøi u utrobu o çiæøenju.
majke svoje i opet se roditi?” 26 Oni otidoæe k Ivanu i rekoæe mu:
5 Isus odgovori: “Zaista, zaista kaœem “Uçitelju, onaj, koji je na drugoj obali
ti: ako se tko ponovo ne rodi vodom i Jordana bio kod tebe i za koga si ti
Duhom (Svetim), ne moœe uøi u svjedoçio, evo on krsti, i svi idu k
kraljevstvo Boœje. njemu.”
6 Ono æto je roåeno od tijela, tijelo je; a 27 Ivan odgovori: “Ne moœe çovjek niæta
æto je roåeno od Duha, duh je. primati, ako mu nije dano s neba.
7 Ne çudi se, æto ti rekoh: “Morate se 28 Vi mi sami morate posvjedoçiti da
ponovo roditi. sam rekao: ‘Ja nijesam Krist, ja sam
8 Vjetar puæe, gdje hoøe; çujeæ æum poslan samo pred njim.’
njegov, ali ne znaæ, odakle dolazi i 29 Tko ima zaruçnicu, zaruçnik je.
kamo ide. Tako je kod svakoga, koji je Prijatelj zaruçnikov, koji stoji i sluæa
roåen od Duha.” ga, radoæøu se raduje glasu
9 Nikodem upita: “Kako moœe to biti?” zaruçnikovu. Tako se je sada i moja
10 Isus mu odgovori: “Ti si uçitelj u radost ispunila.
Izraelu i to ne razumijeæ? 30 On se mora uveøati, a ja se umanjiti,
11 Zaista, zaista, kaœem ti: mi 31 Tko dolazi odozgo, stoji nad svima;
govorimo, æto znamo, i mi svjedoçimo, tko je sa zemlje, zemaljski je i govori
æto vidjesmo; ali vi ne primate zemaljski. Tko dolazi s neba, stoji nad
svjedoçanstva naæega. svima.
12 Ako ne vjerujete, kad vam govorim o 32 On svjedoçi, æto je vidio i çuo, a nitko
zemaljskim stvarima, kako øete ne prima svjedoçanstva njegova.
vjerovati, kad vam govorim o 33 Nasuprot tko prima svjedoçanstvo
nebeskim? njegovo, stim potvråuje, da je Bog
13 Nitko nije uzaæao na nebo osim koji istinit.
siåe s neba, Sin çovjeçji koji je na nebu. 34 Jer od Boga poslani govori rijeçi
14 Kao æto je Mojsije podigao zmiju u Boœje, jer Bog ne daje Duha na mjeru.
pustinji, tako se mora podiøi i Sin 35 Otac ljubi Sina i dao mu je sve u ruke
çovjeçji, njegove.
15 Da svaki, koji vjeruje u njega, ne 36 Tko vjeruje u Sina, ima œivot vjeçni;
pogine, nego ima œivot vjeçni. a tko ne vjeruje Sinu, neøe vidjeti
16 Jer je Bog tako ljubio svijet, da je œivota, nego gnjev Boœji ostaje na
predao svojega jedinoroåenog Sina, da njemu.”
svaki, koji vjeruje u njega, ne pogine,
nego ima œivot vjeçni. Ivan 4
17 Jer Bog nije poslao Sina svojega na 1 Gospodin je bio doznao, da je
svijet zato, da sudi svijet, nego da se farizejima bilo doçuli, da on, Isus,
svijet spasi po njemu. dobiva viæe uçenika i krsti viæe nego
18 Tko vjeruje u njega, ne sudi se: tko Ivan.
ne vjeruje, taj je veø suåen, jer ne 2 - Uostalom Isus sam nije krstio, nego
vjeruje u ime jedinoroåenoga Sina uçenici njegovi. -
Boœjega. 3 Zato ostavi Judeju i otide opet u
19 A sud stoji u tom: Svjetlost je doæla Galileju.
na svijet, ali su ljudi radije imaju tamu 4 A morao je proøi kroz Samariju.
negoli svjetlost; jer su njihova djela 5 Tako doåe u grad samarijski, koji se
bila zla. zove Sihar, blizu zemljiæta, æto ga je bio
darovao Jakov svojemu sinu Josipu. ni jedan ne upita: “æto traœiæ od nje?” ili:
6 Ondje je bio studenac Jakovljev. “æto govoriæ s njom?”
Umoran od puta sjeo je Isus kraj 28 œena ostavi svoj krçag, otide u grad
studenca. Bilo je oko æeste ure. i reçe ljudima:
7 Tada doåe œena iz Samarije I da 29 “Doåite! Vidite çovjeka, koji mi reçe
zahvati vode. Isus je zamoli: “Daj mi da sve, æto sam uçinila! Da nije to Krist?”
se napijem!” 30 Tada izaåoæe iz grada i doåoæe k
8 Uçenici njegovi naime bili su otiæli u njemu.
grad da kupe jela. 31 Uto su ga molili uçenici: “Uçitelju,
9 œena mu Samarijanka odgovori jedi!”
“Kako? Ti, Œidov, moœeæ iskati od mene, 32 A on im reçe: “Ja imam da jedem jelo,
œene Samarijanke, da se napijeæ?” - za koje vi ne znate.”
Œidovi naime nijesu druœili sa 33 Tada uçenici rekoæe jedan drugome:
Samarijancima. “Da mu tko nije donio da jede?”
10 Isus joj odgovori: “Kad bi ti znala dar 34 Isus im reçe: “Jelo i moje, da çinim
Boœji i onoga, koji ti govori: ‘Daj mi da se volju onoga, koji me je poslao, i da
napijem’, ti bi ga zamolila, i on bi ti dao izvræim djelo njegovo.
vodu œivu.” 35 Ne govorite li vi: ‘Joæ çetiri mjeseca,
11 œena mu odgovori: “Gospodine, ni i dolazi œetva?’ Eto, velim vam,
zahvatiti nemaæ çim, a studenac je podignite oçi svoje i promatrajte njive!
dubok. Odakle øeæ uzeti vodu œiva? One su veø bijele za œetvu.
12 Jesi li ti veøi od naæega oca Jakova, 36 I koji œanje, prima plaøu i skuplja
koji nam dade ovaj studenac, i sam je plod za œivot vjeçni, da se raduju
pio iz njega, i sinovi njegovi, i stoka zajedno koji sije i koji œanje.
njegova?” 37 Jer ovdje pristaje poslovica: ‘Jedan
13 Isus joj odgovori: “Svaki, koji pije od sije, drugi œanje.’
ove vode, opet øe oœednjeti. 38 Ja vas poslah da œanjete, gdje se vi
14 A koji pije od vode, koju øu mu ja ne trudiste; drugi se trudiæe, a vi u
dati, neøe oœednjeti dovijeka. Nego posao njihov uåoste.”
voda, æto øu mu ja dati, bit øe u njemu 39 Mnogi Samarijanci iz onoga grada
izvor vode, æto teçe u œivot vjeçni.” vjerovaæe u njega, jer je svjedoçila
15 Tada ga zamoli œena: “Gospodine, œena: “On mi reçe sve, æto sam uçinila.”
daj mi te vode, da ne œednim viæe i da ne 40 Samarijanci izaåoæe dakle k njemu
dolazim ovamo po vodu.” i zamoliæe ga, da ostane kod njih. Tako
16 Isus joæ reçe: “Idi, zovni muœa osta ondje dva dana.
svojega i doåi onda opet ovamo!” 41 I mnogo ih viæe vjerova zbog nauke
17 œena odgovori: “Nemam muœa.” Isus njegove.
joj reçe: “Pravo si rekla: ‘Nemam muœa.’ 42 Oni rekoæe œeni:, “Sad ne vjerujemo
18 Jer si imala pet muœeva, i sad koga viæe zbog izjave tvoje; jer sami çusmo i
imaæ, nije ti muœ. To si pravo rekla.” znamo: “Ovaj je zaista Spasitelj
19 Reçe mu œena: “Gospodine, vidim, svijeta.”
da si ti prorok. 43 Poslije dva dana otide odatle u
20 Oci su se naæi klanjali Bogu tamo na Galileju.
gori, a vi kaœete, da je u Jerusalemu 44 Jer je sam Isus posvjedoçio, da
mjesto, gdje se mora klanjati Bogu.” prorok ne vrijedi u svojemu zaviçaju.
21 Isus joj reçe: “Vjeruj mi, œeno, dolazi 45 A kad doåe u Galileju, primiæe ga
ças, kad se neøete klanjati Ocu ni na radosno Galilejci, jer su bili vidjeli sve,
onoj gori tamo ni u Jerusalemu. æto je bio uçinio na blagdan u
22 Vi ne znate, çemu se klanjate; mi Jerusalemu, jer su i oni bili doæli na
znamo, çemu se klanjamo jer spasenje blagdan.
dolazi od Œidova. 46 Tako doåe opet u Kanu u Galileji,
23 Ali dolazi ças, i veø je tu, kad øe se gdje je bio pretvorio vodu u vino. I bio
pravi klanjaoci klanjati Ocu u duhu i u je neki kraljevski çinovnik, çiji je sin
istini; jer takve klanjaoce traœi Otac. bolovao u Kafarnaumu.
24 Bog je duh, i koji mu se klanjaju, 47 Kad je on çuo, da je Isus doæao iz
moraju mu se klanjati u duhu i u Judeje u Galileju, otide k njemu i
istini.” zamoli ga, neka bi siæao i sina mu
25 œena mu odgovori: “Znam, da dolazi iscijelio; jer je leœao na umoru.
Krist - to jest Pomazanik. Kad on doåe, 48 Isus mu reçe: “Ako ne vidite znakova
sve øe nam reøi.” i çudesa, ne vjerujete.
26 Tada joj reçe Isus: “Ja, koji govorim 49 Reçe mu kraljevski çinovnik:
s tobom, sam On.” “Gospodine, siåi, dok nije umrlo dijete
27 U taj ças doåoæe uçenici njegovi. Oni moje!”
su se çudili, æto je govorio sa œenom. Ali 50 Isus mu reçe: “Idi! Sin tvoj œivi,”
Vjerova çovjek rijeçi, koju mu reçe ubiju, jer je ne samo prestupao
Isus, i ode. subotu, nego je i Boga nazivao Ocem
51 A veø na putu doåoæe mu u susret svojim i stim se gradio jednak Bogu.
sluge njegove i javiæe, da njegov sin 19 Isus im reçe: “Zaista, zaista, kaœem
œivi. vam: Sin ne moœe niæta çiniti sam od
52 Upita ih za uru, u koju mu je bilo sebe, nego æto vidi da çini Otac. Æto on
lakæe. Rekoæe mu: “Juçer o sedmoj uri çini, ono i Sin çini jednako.
pusti ga groznica.” 20 Jer Otac ljubi Sina i sve mu
53 Tada razumje otac, da je to bila ona pokazuje, æto sam çini. I pokazat øe mu
ura, u koju mu reçe Isus: “Sin tvoj œivi.” veøa djela od ovih, da se vi çudite.
I vjerova on i sva kuøa njegova. 21 Jer kao æto Otac podiœe mrtve i
54 To je bilo drugo çudo, koje uçini Isus oœivljuje, tako i Sin koje hoøe oœivljuje.
iza svojega povratka iz Judeje u 22 I ne sudi Otac nikome; nego sav sud
Galileju. Iscjeljenje bolesnika kod dade Sinu,
kupelji. Isus pravi Sin Boœji. 23 Da svi poætuju Sina kao æto poætuju
Oca. Tko ne poætuje Sina, ne poætuje
Ivan 5 Oca, koji ga je poslao.
1 Potom je bio blagdan Œidovski, i 24 Zaista, zaista, kaœem vam: Tko sluæa
uzaåe Isus u Jerusalem. moju rijeç i vjeruje onome, koji je
2 U Jerusalemu je kod Ovçjih vrata poslao mene, ima œivot vjeçni i ne
kupelj, koja se zove hebrejski dolazi na sud, nego se preæao iz smrti
Betsaida, i ina pet trijemova. u œivot.
3 U njima je leœalo veliko mnoætvo 25 Zaista, zaista, kaœem vam: Dolazi
bolesnih, slijepih, hromih i suæiçavih. ças, i veø je tu, kad øe mrtvi çuti glas
Oni su çekali, da se zaljulja voda. Sina Boœjega, i koji ga budu çuli, œivjet
4 Jer je anåeo Gospodnji silazio u øe.
odreåeno vrijeme u kupelj i zaljuljao 26 Jer kao æto Otac ima œivot u sebi,
vodu. Tko je tada najprije siæao u tako dade i Sinu, da ima œivot u sebi.
zaljuljanu vodu, ozdravio bi makar 27 On mu dade i vlast, da drœi sud, jer
kakva bolest bila na njemu. je Sin çovjeçji.
5 A ondje je bio jedan çovjek, koji je 28 Ne çudite se tomu! Dolazi ças, kad øe
trideset i osam godina bio bolestan. svi u grobovima çuti glas njegov.
6 Kad ga vidje Isus gdje leœi i doznade, 29 Tada øe oni, koji su çinili dobro, izaøi
da je veø odavno bolestan, upita ga: na uskrsnuøe œivota, a koji su çinili
“Hoøeæ li da ozdraviæ?” zlo, na uskrsnuøe suda.
7 Bolesnik mu odgovori: “Gospodine, 30 Ja ne mogu niæta çiniti sam od sebe.
nemam çovjeka, da me spusti u Sudim, kako çujem. Moj je sud
kupelj, kad se zaljulja voda. Dok ja pravedan; jer ne traœim volje svoje,
doåem, drugi siåe prije mene.” nego volju onoga, koji me je poslao.
8 Tada mu reçe Isus: “Ustani, uzmi 31 Ako ja svjedoçim sam za sebe,
postelju svoju i hodi!” svjedoçanstvo moje nije istinito.
9 Odmah ozdravi taj çovjek, uze 32 Drugi je, koji svjedoçi za mene, i
postelju svoju, i hodao je naokolo. A taj znam, da je istinito svjedoçanstvo,
je dan bila subota. kojim svjedoçi za mene.
10 Zato rekoæe Œidovi onome, æto 33 Vi poslaste k Ivanu, i on posvjedoçi
ozdravi: “Subota je! Ne smijeæ nositi za istinu.
postelju svoju.” 34 Ali ja ne trebam svjedoçanstva od
11 On im odgovori: “Koji me iscijeli, reçe çovjeka. Ja govorim samo o tom, da se
mi: ‘Uzmi postelju svoju i hodi!’” vi spasite.
12 A Oni ga zapitaæe: “Tko je taj çovjek, 35 On je bio svjetiljka, koja gori i
koji ti reçe: “Uzmi postelju svoju i hodi” svijetli. A vi se htjedoste samo za ças
13 Iscijeljeni nije znao, tko je bio; jer se radovati u svijetlu njezinu.
je Isus bio uklonio, jer je bilo ondje 36 Ja imam svjedoçanstvo veøe od
veliko mnoætvo ljudi. Ivana: Djela, koja mi dade Otac da ih
14 Kasnije ga zateçe Isus u hramu i izvræim, ta djela, koja ja çinim,
reçe mu: “Eto si ozdravio. Ne grijeæi svjedoçe za mene, da me posla Otac.
viæe, da ti se ne dogodi æto gore!” 37 Tako Otac, koji me posla, sam
15 Tada otide çovjek i javi Œidovima, da posvjedoçi za mene. Ali glasa njegova
je Isus, koji ga iscijeli. niti ste kad çuli, ni lica njegova nijeste
16 Zato su Œidovi progonili Isusa, jer je vidjeli;
to bio çinio u subotu. 38 I rijeçi njegove nijeste spremili u
17 Isus im izjavi: “Otac moj do sada sebi, jer ne vjerujete onome, koga on
djeluje, i ja djelujem.” posla.
18 Zato su joæ viæe gledah zidovi da ga 39 Istraœujete Pisma jer mislite, da
imate u njima œivot vjeçni! Upravo su 15 Isus doznade, da hoøe da doåu, te ga
ona, koja svjedoçe za mene. silom uçine kraljem. Zato otide opet u
40 Ipak vi neøete da doåete k meni, da goru - posve sam.
imate œivot. 16 Kad bi uveçe, siåoæe uçenici njegovi
41 Ja ne primam çasti od ljudi. na more,
42 Ali vas poznajem, da nemate u sebi 17 Uåoæe u laåicu i zaploviæe preko
ljubavi Boœje. mora u Kafarnaum. Veø se je bilo
43 Ja doåoh u ime Oca svojega, ali me smrklo, a Isus joæ nije bio doæao k
vi ne primate. Ako li drugi doåe u ime njima.
svoje, njega primate. 18 Puhao je jak vjetar, i more se
44 Kako vi moœete vjerovati, kad podizalo.
primate slavu jedan od drugoga, a 19 Bili su otplovili daleko jedno
slave, koja je od jedinoga Boga, ne dvadeset i pet ili trideset stadija,
traœite? (potrkaliæta) kad ugledaæe Isusa, gdje
45 Ne mislite, da øu vas ja tuœiti Ocu! ide po moru i pribliœuje se k laåici. Oni
Vaæ je tuœitelj Mojsije, u koga se vi se uplaæiæe.
uzdate. 20 A On im reçe: “Ja sam. Ne bojte se!”
46 Jer kad biste vjerovali Mojsiju, i 21 I htjedoæe ga primiti u laåicu, ali je
meni biste vjerovali; jer je on pisao o za ças bila laåica na obali, na koju su
meni. iæli.
47 A kad njegovim Pismima ne 22 Sutradan mnoætvo naroda, æto je
vjerujete, kako øete vjerovati mojim bilo ostalo preko mora, opazi, da je
rijeçima?” ondje bila samo joæ jedna laåica, i da
Isus nije bio uæao u laåicu s uçenicima
Ivan 6 svojim, nego da su uçenici njegovi bili
1 Potom otide Isus preko Galilejskoga otiæli sami,
mora, naime Tiberijadskoga. 23 Uto iz Tiberijade doåoæe druge laåe
2 Veliko mnoætvo naroda iælo je za u blizinu mjesta, gdje je bio Isus rekao
njim, jer su vidjeli çudesa, koja je çinio zahvalnu molitvu i oni bili jeli kruh.
na bolesnicima. 24 Sad dakle vidje narod, da ondje viæe
3 Tada uzaåe Isus na goru i sjede ondje nema Isusa ni uçenika njegovih,
s uçenicima svojim. uåoæe u laåe i doåoæe a Kafarnaum, da
4 A bio je blizu œidovski blagdan Pashe. traœe Isusa.
5 I kad Isus podiœe oçi i vidje, da 25 Naåoæe ga preko mora i upitaæe ga:
mnoætvo naroda dolazi k njemu, reçe “Uçitelju, kad si doæao ovamo?”
Filipu: “Odakle øemo kupiti kruha, da 26 Isus im odgovori: “Zaista, zaista,
ovi jedu?” kaœem vam, traœite me, ne æto çudesa
6 - A ovo reçe, da ga kuæa; jer je sam vidjeste, nego æto jedoste kruha i
znao, æto øe çiniti. - nasitiste se.
7 Filip mu odgovori: “Dvjesta denara 27 Starajte se ne a jelo, æto prolazi, nego
kruha nije dosta, da svaki od njih za jelo, æto ostaje za œivot vjeçni, koje øe
samo malo dobije.” vam dati Sin çovjeçji; jer njega potvrdi
8 Jedan od uçenika njegovih, Andrija, Bog Otac.”
brat Simona Petra, reçe mu: 28 Tada ga upitaæe: “æto moramo çiniti,
9 “Ovdje je jedan djeçak, koji ima pet da izvræimo djela Boœja?”
kruhova jeçmenih i dvije ribe. Ali æto je 29 Isus im odgovori: “Ovo je djelo Boœje,
to za tolike?” da vjerujete u onoga, koga on posla.”
10 Isus reçe: “Uçinite da ljudi 30 Oni mu odgovoriæe: “Koji dakle ti
posjedaju!” Bilo je naime trave mnogo çiniæ znak, da vidimo i da i vjerujemo?
na onom mjestu. Posadi se dakle æto radiæ?
muœeva na broj oko pet tisuøa. 31 Oci su naæi jeli manu u pustinji, kao
11 A Isus uze kruhove, dade hvalu i æto je pisano: ‘Kruh s neba dade im da
razdijeli onima, koji su se bili posadili; jedu.’”
tako i od riba, koliko htjedoæe. 32 Isus im reçe: “Zaista, zaista, kaœem
12 Kad su se bili nasitili, reçe vam: ne dade vam Mojsije kruha s
uçenicima svojim: “Skupite komade, neba, nego vam Otac moj daje kruh
æto preostaæe, da ne propadnu!” istiniti s neba.
13 Skupiæe dakle i napuniæe dvanaest 33 Jer je kruh Boœji onaj, koji silazi s
koæari komada od pet kruhova neba i daje œivot svijetu.”
jeçmenih, æto preteçe iza onih, æto su 34 Tada mu rekoæe: “Gospodine, daj
jeli. nam svagda taj kruh!”
14 Kad ljudi vidjeæe çudo, æto ga je bio 35 Isus im reçe: “Ja sam kruh œivota.
uçinio Isus, rekoæe: “Ovo je zaista Tko dolazi k meni, neøe ogladnjeti; i tko
prorok, koji ima doøi na svijet.” vjeruje u mene, neøe nikad oœednjeti.
36 Ali vam rekoh: vi me vidjeste, a ipak 60 Mnogi od uçenika njegovih, koji su
ne vjerujete. to çuli, rekoæe: “Ovo je tvrd govor! Tko
37 Sve, æto meni daje Otac, k meni øe ga moœe sluæati?”
doøi, i onoga, koji dolazi k meni, neøu 61 Isus je znao, da uçenici njegovi
istjerati van. mrmljaju na to, i reçe im: “Zar vas ovo
38 Jer siåoh s neba, ne da çinim volju sablaœnjava?
svoju, nego volju onoga, koji me posla. 62 A kad vidite Sina çovjeçjega da
39 A ovo je volja onoga, koji me posla, uzlazi gore, gdje je prije bio?
da od svega, æto mi dade, niæta ne 63 Duh je ono, æto oœivljava, tijelo ne
izgubim, nego da ih uskrsnem u koristi niæta. Rijeçi, koje vam ja rekoh,
posljednji dan. jesu duh i œivot.
40 A ovo je volja Oca mojega, koji me 64 Ali imaju neki meåu vama, koji ne
posla, da svaki, koji vidi Sina i vjeruje vjeruju.” - Jer je znao Isus od poçetka,
u njega, ima œivot vjeçni, i ja øu ga tko ne vjeruje i tko øe ga izdati. -
uskrsnuti u posljednji dan.” 65 “Zato”, nastavi on, “rekoh vam:
41 Tada su mrmljali Œidovi na njega, “Nitko ne moœe doøi k meni, ako mu
æto reçe: “Ja sam kruh (œivi), koji siåe s nije dano od Oca mojega.”
neba.” 66 Otada mnogi od uçenika njegovih
42 Rekoæe: “Nije li ovo Isus, sin Josipov, odstupiæe, i nijesu viæe iæli s njim.
kojemu mi znamo oca i majku? Kako 67 Tada upita Isus dvanaestoricu:
dakle on veli: ‘Ja siåoh s neba?’” “Hoøete li i vi otiøi?”
43 Isus im reçe: “Ne mrmljajte meåu 68 Simon Petar odgovori mu:
sobom! “Gospodine, kojemu øemo iøi? Ti imaæ
44 Nitko ne moœe doøi k meni, ako ga ne rijeçi vjeçnoga œivota.
povuçe Otac, koji me posla. I ja øu ga 69 I mi vjerovasmo i spoznasmo, da si
uskrsnuti u posljednji dan. ti Svetac Boœji.”
45 U prorocima stoji pisano: “Svi øe biti 70 Isus im reçe: “Ne izabrah li ja vas
nauçeni od Boga. Svaki, koji çuje od dvanaestoricu? A ipak je jedan od vas
Oca i nauçi, dolazi k meni. åavao!”
46 Ne kao da bi tko vidio Oca. Samo koji 71 A govorio je za Judu, sina Simona
je od Boga, vidio je Oca. Iskariota. Ovaj, jedan od
47 Zaista, zaista, kaœem vam: “Tko dvanaestorice, imao ga je izdati.
vjeruje u mene, ima œivot vjeçni.
48 Ja sam kruh œivota. Ivan 7
49 Oci su vaæi jeli manu u pustinji, i 1 Potom je Isus hodao naokolo po
pomrijeæe. Galileji, jer po Judeji nije htio da hoda,
50 Ovo je kruh, koji silazi s neba, da tko jer su gledali Œidovi da ga ubiju.
jede od njega, ne umre. 2 A bio je blizu œidovski blagdan
51 Ja sam kruh œivi, koji siåoh s neba. sjenica.
Tko jede od ovoga kruha, œivjet øe 3 Tada mu rekoæe braøa njegova: “Izaåi
dovijeka. Kruh, koji øu ja dati, tijelo je odavde i poåi u Judeju, da i uçenici
moje za œivot svijeta.” tvoji vide djela tvoja, æto ih çiniæ.
52 Tada su se prepirali Œidovi meåu 4 Jer nitko ne çini æto tajno, a sam traœi
sobom, i rekoæe: “Kako nam moœe ovaj da je poznat. Ako to çiniæ, objavi sebe
dati tijelo svoje da jedemo?” svijetu!”
53 Isus im reçe: “Zaista zaista, kaœem 5 Jer ni braøa njegova nijesu vjerovala
vam: ako ne jedete tijela Sina u njega. -
çovjeçjega i ne pijete krvi njegove, 6 Isus im reçe: “Vrijeme moje joæ nije
nemate œivota u sebi. doælo, a vrijeme je vaæe svagda
54 Tko jede tijelo moje i pije krv moju, spremno.
ima œivot vjeçni, i ja øu ga uskrsnuti u 7 Na vas ne moœe svijet mrziti; a na
posljednji dan. mene mrzi, jer ja svjedoçim za njega,
55 Jer je tijelo moje pravo jelo i krv moja da su djela njegova zla.
pravo piøe. 8 Vi uzaåite na blagdan ovaj! Ja joæ
56 Tko jede moje tijelo i pije moju krv, neøu uzaøi na blagdan ovaj, jer se moje
ostaje u meni i ja u njemu. vrijeme joæ nije navræilo.”
57 Kao æto mene posla œivi Otac, i ja 9 Tako reçe i ostade u Galileji.
œivim zbog Oca, tako øe i onaj, koji jede 10 A izakako su bila braøa njegova
mene, œivjeti zbog mene. uzaæla na blagdan, tada i sam uzaåe,
58 Ovo je kruh, koji siåe s neba, ne kao ali ne javno, nego kao tajno.
æto vaæi oci jedoæe manu, i pomrijeæe. 11 Œidovi su ga traœili na blagdan i
Tko jede ovaj kruh, œivjet øe dovijeka.” pitali: “Gdje je on?”
59 Tako je on uçio u sinagogi u 12 Govorilo se mnogo o njemu u
Kafarnaumu. narodu. Jedni su rekli: “On je dobar”, a
drugi su mislili: “Ne, on zavodi narod.” naøi? Da neøe poøi za Œidovima
13 Ali nitko nije govorio javno o njemu razasutim meåu neznaboæcima i uçiti
od straha pred Œidovima. neznaboæce?
14 Veø je bio blagdan proæao napola, 36 æto znaçi ova rijeç æto reçe: “Traœit
kad Isus uzaåe u hram i poçne uçiti. øete me, i neøete me naøi, i Gdje sam ja,
15 Zadivljeni pitali su Œidovi: “Kako vi ne moœete doøi?”
ovaj razumije Pismo, a nije se uçio?” 37 U posljednji veliki dan blagdana
16 Isus im reçe: “Moja nauka nije moja, stajao je Isus i vikao: “Tko je œedan,
nego onoga, koji me je poslao. neka doåe k meni i pije!
17 Ako tko hoøe çiniti njegovu volju, 38 Tko vjeruje u mene, kako kaœe
poznat øe, je li ova nauka od Boga, ili ja Pismo, iz njegova øe srca poteøi rijeke
sam od sebe govorim. œive vode.”
18 Tko govori sam od sebe, traœi slavu 39 A ovo reçe za Duha, kojega su imali
svoju; a tko traœi slavu onoga, koji ga je primiti oni, koji vjeruju u njega, jer
poslao, on je istinit, i nema u njemu Duh Sveti nije joæ bio doæao, jer se Isus
nepravde. nije bio joæ proslavio.
19 Nije li vam Mojsije dao zakon? I nitko 40 Neki od naroda, koji su bili çuli ove
od vas ne izvræuje zakon. Zaæto traœite rijeçi, rekoæe: “Ovo je zaista prorok!”
da me ubijete!” 41 Drugi rekoæe: “Ovo je Krist!” Opet
20 Narod odgovori: “åavao je u tebi. Tko drugi: “Zar iz Galileje dolazi Krist?
traœi da te ubije!” 42 Ne kaœe li Pismo: “Krist dokazi od
21 Isus im reçe: “Jedno djelo uçinih, i roda Davidova i iz mjesta Betlehema,
svi se divite. odakle je bio David?”
22 Mojsije vam dade obrezanje - ne kao 43 Tako nastade prepirka u narodu
da je od Mojsija, nego od otaca - i u zbog njega.
subotu obrezujete çovjeka. 44 Neki od njih htjedoæe ga uhvatiti, ali
23 Ako se çovjek u subotu obrezuje, da nitko ne metnu ruku na njega.
se ne prekræi zakon Mojsijev: “æto se 45 Doåoæe dakle sluge glavarima
srdite na me, jer sam svega çovjeka sveøeniçkim i farizejima. Ovi ih
ozdravio u subotu? upitaæe: “Zaæto ga ne dovedoste?”
24 Nemojte suditi po vanjætini, nego 46 Sluge odgovoriæe: “Nikad çovjek nije
pravedan sud sudite!” tako govorio kao ovaj çovjek.”
25 Tada su rekli neki iz Jerusalema: 47 A farizeji im odgovoriæe: “Zar ste i vi
“Nije li to onaj, kojega traœe da ubiju? zavedeni?
26 A eto, javno govori, i niæta mu ne 48 Je li vjerovao tko od poglavara ili
vele. Da ne upoznaæe doista poglavari, farizeja u njega?
da je on Krist? 49 Nego narod ovaj, koji ne zna zakona
27 Ali ovoga znamo, odakle je, a Krist - proklet bio!”
kad doåe, nitko neøe znati, odakle je.” 50 Tada reçe jedan od njih, Nikodem,
28 Tada povika Isus, dok je uçio u koji mu je nekoø noøu bio doæao:
hramu: “I poznajete me i znate, odakle 51 “Osuåuje li zakon naæ çovjeka, prije
sam. Ja ne doåoh sam od sebe, nego nego ga je sasluæao i doznao æto çini”
jest Istiniti, koji me posla, kojega vi ne 52 Oni mu odgovoriæe: “Da nijesi i ti iz
znate, Galileje? Ispitaj (u Pismu) i vidjet øeæ,
29 Ja ga poznajem, jer sam od njega, i da prorok ne dolazi iz Galileje.”
on me posla.” 53 I otiåoæe svaki svojoj kuøi.
30 Tada su gledali da ga uhvate. Ali
nitko ne metnu na njega ruke, jer joæ Ivan 8
nije bio doæao ças njegov. 1 A Isus otide na Maslinsku goru.
31 A od naroda su mnogi vjerovali u 2 Rano ujutro doåe opet u hram. Sav
njega. Govorili su: “Kad doåe Krist, narod pohrli k njemu. On sjede i uze ih
hoøe li viæe çudesa çiniti nego ovaj æto uçiti.
çini?” 3 Tada knjiœevnici i farizeji dovedoæe
32 Farizeji doznaæe, da narod tako œenu zateçenu u preljubi, postaviæe je
govori o njemu. Tada poslaæe glavari na sredinu
sveøeniçki i farizeji sluge, da ga 4 I rekoæe mu: “Uçitelju, ova je œena
uhvate. sada zateçena u preljubi.
33 Isus reçe: “Joæ sam malo vremena s 5 Mojsije nam je zapovjedio u zakonu,
vama, onda idem k onome, koji me da takve kamenujemo. A ti æto veliæ?”
posla. 6 Ovim pitanjem htjedoæe ga, kuæati,
34 Traœit øete me, i neøete me naøi, i da bi ga mogli optuœiti. Isus se nagnu
gdje sam ja, vi ne moœete doøi.” dolje i uze pisati prstom po zemlji.
35 Tada rekoæe Œidovi meåu sobom: 7 Kad su ga jednako pitali, uspravi se i
“Kamo øe ovaj iøi, da ga mi neøemo reçe im: “Tko je meåu vama bez
grijeha, neka prvi baci kamen na nju!” ja, i da niæta sam od sebe ne çinim,
8 I opet se sagnu i pisao je po zemlji. nego onako govorim, kako me nauçi
9 Kad su çuli odgovor, stadoæe izlaziti Otac moj.
jedan za drugim poçevæi d starjeæina. I 29 Onaj, koji me posla, s menom je. On
ostade Isus sam sa œenom, koja je me ne ostavi sama, jer ja svagda çinim,
stajala na sredini. æto je njemu ugodno.”
10 Isus se uspravi i upita: “œeno, gdje 30 Kad je ovo govorio, mnogi vjerovaæe
su oni koji su te tuœili? Nitko te ne u njega.
osudi?” 31 Tada Isus reçe onim zidovima, koji
11 Ona odgovori: “Nitko, Gospodine!” vjerovaæe u njega: “Ako vi ustrajete u
Tada reçe Isus: “Ni ja te neøu osuditi. mojoj nauci, zaista øete biti uçenici
Idi, i od sada viæe ne grijeæi!” moji.
12 Isus im dalje reçe: “Ja sam svjetlost 32 Tada øete upoznati istinu, i istina øe
svijeta. Tko ide za mnom, ne hoda u vas osloboditi.”
tmini, nego øe imati svjetlost œivota.” 33 Odgovoriæe mu: “Mi smo djeca
13 Tada mu rekoæe farizeji: “Ti sam za Abrahamova i nikome nijesmo
sebe svjedoçiæ. Svjedoçanstvo tvoje robovali nikad. Kako ti veliæ: “Bit øete
nije istinito.” slobodni?”
14 Isus im reçe: “Ako ja i svjedoçim sam 34 Isus im reçe: “Zaista, zaista, kaœem
za sebe, istinito je svjedoçanstvo moje, vam: “Tko çini grijeh, rob je grijehu.
jer znam, odakle doåoh i kamo idem. A 35 Rob ne ostaje zauvijek u kuøi, sin
vi ne znate, odakle dolazim i kamo ostaje zauvijek.
idem. 36 Ako vas dakle Sin oslobodi, zaista
15 Vi sudite po vanjætini, ja ne sudim øete biti slobodni.
nikome. 37 Znam, da ste djeca Abrahamova. Ali
16 I ako sudim ja, sud je moj istinit, jer gledate da me ubijete; jer se moja rijeç
nijesam sam, nego ja i Otac, koji me vas ne prima,
posla. 38 Ja govorim, æto sam vidio u Oca
17 U zakonu vaæem stoji pisano, da je svojega; i vi çinite, æto ste çuli od oca
svjedoçanstvo dvojice ljudi istinito. svojega.”
18 Ja sam, koji svjedoçim sam za sebe, 39 Odgovoriæe mu: “Otac je naæ
i Otac, koji me posla, svjedoçi za Abraham.” Isus im reçe: “Ako ste djeca
mene.” Abrahamova, onda çinite i djela
19 Tada ga upitaæe: “Gdje je Otac tvoj?” Abrahamova!
Isus odgovori: “Vi ne poznajete ni mene 40 Ali vi sad gledate da ubijete mene,
ni Oca mojega. Kad biste poznavali çovjeka, koji sam vam govorio istinu,
mene, poznavali biste i Oca mojega.” koju sam çuo od Boga. Tako Abraham
20 Ove rijeçi reçe on kod riznice, kad je nije çinio.
uçio u hramu. I nitko ga ne uhvati; jer 41 Vi çinite djela oca svojega.” Tada mu
joæ nije bio doæao ças njegov. rekoæe: “Mi nijesmo roåeni od
21 Nadalje im On reçe: “Ja idem. Traœit preljuboçinstva, jednoga oca imamo,
øete me i umrijet øete u svojemu Boga.”
grijehu. Kamo ja idem, vi ne moœete 42 Isus im reçe: “Kad bi Bog bio vas
doøi.” otac, vi biste ljubili mene; jer ja od Boga
22 Tada rekoæe Œidovi: “Da se neøe sam izaåoh i doåoh. Ne doåoh sam od sebe,
ubiti, jer reçe: “Kamo ja idem, vi ne nego me on posla.
moœete doøi?” 43 Zaæto ne razumijete govora mojega?
23 On im reçe: “Vi ste odozdo, ja sam Jer ne moœete rijeçi moje da sluæate.
odozgo; vi ste od ovoga svijeta, ja 44 Vi imate åavla za oca i hoøete da
nijesam od ovoga svijeta. çinite po œeljama oca svojega, On je bio
24 Rekoh vam: “Umrijet øete u krvnik ljudi od poçetka. On nije bio
grijehima svojim, jer ako ne utvråen u istini jer nema istine u
uzvjerujete, da sam ja, umrijet øete u njemu. Kad govori laœ, od svojega
grijehima svojim.” govori, jer je laœac i otac laœi.
25 Tada ga upitaæe: “Tko si ti?” Isus im 45 Jer ja istinu govorim, ne vjerujete
odgovori: “Poçetak, koji vam i govorim. mi.
26 Mnogo imam o vama govoriti i 46 Tko øe me od vas prekoriti za kakav
suditi, ali onaj, koji me posla, istinit je, grijeh? Ako vam kaœem istinu, zaæto mi
i ja ono govorim svijetu, æto sam çuo od ne vjerujete ‘
njega.” 47 Tko je od Boga, rijeçi Boœje sluæa.
27 Oni ne opaziæe, da im je govorio o Zato vi ne sluæate, jer nijeste od Boga.”
Ocu. 48 Tada mu odgovoriæe Œidovi: “Ne
28 Isus nastavi: “Kad podignete Sina velimo li mi pravo, da si Samarijanac i
çovjeçjega, onda øete upoznati, da sam da imaæ åavla?”
49 Isus reçe: “Ja nemam åavla, nego 11 On odgovori: “Onaj çovjek, koji se
poætujem Oca svojega, a vi mene zove Isus, naçini blato i pomaza oçi
sramotite moje i reçe mi: “Idi u kupelj Siloam i
50 A ja ne traœim slave svoje; ima, koji operi se, Otidoh, oprah se, i vidim.”
traœi i sudi. 12 Upitaæe ga dalje: “Gdje je on?”
51 Zaista, zaista, kaœem vam: ako tko Odgovori: “Ne znam.”
bude drœao rijeç moju, neøe vidjeti 13 Dovedoæe k farizejima onoga, koji je
smrti dovijeka.” bio prije slijep.
52 Tada mu rekoæe Œidovi: “Sad znamo, 14 A bila je subota, kad naçini Isus
da imaæ åavla. Abraham umrije, i blato i otvori mu oçi.
proroci, a ti kaœeæ: ‘Ako tko bude drœao 15 Opet ga dakle upitaæe farizeji, kako
rijeç moju, neøe okusiti smrti je progledao. A on im reçe: “Blato
dovijeka.’ metnu mi na oçi, i oprah se, i vidim.”
53 Jesi li ti veøi od oca naæega 16 Tada rekoæe neki od farizeja: “Nije
Abrahama, koji umrije? I proroci ovaj çovjek od Boga, jer ne svetkuje
pomrijeæe. Kime se to praviæ biti?” subote.” A drugi rekoæe: “Kako moœe
54 Isus reçe: “Ako se ja, sam slavim, çovjek grjeænik çiniti takve znakove?” I
slava je moja niæta. Otac je moj, koji me bio je razdor meåu njima.
slavi, za kojega vi kaœete, da je vaæ Bog. 17 Rekoæe dakle opet slijepcu: “æto veliæ
55 Ali vi ga ne poznajete, a ja ga znam; ti za njega, koji ti otvori oçi” On
i ako reknem, da ga ne znam, bit øu kao odgovori:, “Prorok je.”
i vi laœac. Ali ga znam i rijeç njegovu 18 I ne povjerovaæe Œidovi za njega, da
drœim. je bio slijep i da je progledao, dok ne
56 Abraham, otac vaæ, kliktao je, da bi dozvaæe roditelje onoga, æto je
vidio dan moj. Vidio je i obradovao se progledao;
je.” 19 I zapitaæe ih: “Je li ovo vaæ sin, za
57 Tada mu rekoæe Œidovi: “Joæ ti nema koga vi kaœete, da se je rodio slijep?
pedeset godina, i Abrahama si zar Kako dakle sad vidi?”
vidio?” 20 Odgovoriæe im roditelji njegovi:
58 Isus im odgovori: “Zaista, zaista, “Znamo, da je ovo sin naæ i da se je
kaœem vam: “Prije nego je postao rodio slijep.
Abraham, ja sam.” 21 A kako sad vidi, ne znamo, ili tko mu
59 Tada uzeæe kamenje, da bace na otvori oçi, ne znamo. Pitajte njega! On
njega. Ali se On skrije, izaåe iz hrana, je velik, neka sam govori, za sebe!”
iduøi izmeåu njih, i tako proåe. 22 Ovo rekoæe roditelji njegovi, jer su se
bojali Œidova, jer su se veø bili
Ivan 9 dogovorili Œidovi, da se svaki, koji bi ga
1 I prolazeøi vidje çovjeka slijepa od priznao za Krista, izopøi iz sinagoge.
roåenja. 23 Zato rekoæe roditelji njegovi: “On je
2 Uçenici njegovi zapitaæe ga: “Uçitelju, veliki. Pitajte njega!”
tko sagrijeæi, ovaj ili roditelji njegovi, te 24 Tada dozvaæe opet çovjeka, koji je
se rodio slijep?” bio slijep, i rekoæe mu: “Podaj Bogu
3 Isus odgovori: “Ni on ne sagrijeæi, ni slavu! Mi znamo, da je ovaj çovjek
roditelji njegovi, nego da se objave grjeænik.”
djela Boœja na njemu. 25 A on im odgovori: “Je li grjeænik, ne
4 Meni valja raditi djela onoga, koji me znam. Jedno znam, da sam bio slijep,
posla, dok je dan. Dolazi noø, kada a sad vidim.”
nitko ne moœe raditi. 26 Upitaæe ga: “æto ti je uçinio? Kako ti
5 Dok sam na svijetu, svjetlost sam je otvorio oçi?”
svijeta.” 27 Odgovori im: “Veø sam vam rekao, a
6 Kad reçe ovo, pljunu na zemlju, nijeste sluæali. Æto øete opet sluæati?
naçini blato od sline, pomaza blatom Neøete li i vi postati uçenici njegovi?”
oçi slijepçeve 28 Tada ga izgrdiæe i rekoæe: “Ti budi
7 I reçe mu: “Idi, operi se u kupelji uçenik njegov, a mi smo uçenici
Siloamu - æto prevedeno znaçi Poslan. Mojsijevi!
- Otide dakle, opra se i doåe videøi. 29 Mi znamo, da je Mojsiju govorio Bog,
8 A susjedi i koji su ga prije bili vidjeli a za ovoga ne znamo, odakle je.”
kao prosjaka, rekoæe: “Nije li ovo onaj, 30 Odgovori im onaj çovjek: “To i jest
æto je sjedio i prosio?” çudnovato, æto vi ne znate, odakle je, a
9 Jedni rekoæe: “Jest, on je!” A drugi: on otvori oçi moje.
“Nije, nego mu je sliçan.” A on je 31 A znamo, da Bog ne sluæa grjeænika,
govorio: “Ja sam.” nego ako tko poætuje Boga i çini volju
10 Tada ga upitaæe: “Kako ti se otvoriæe njegovu, onoga usliæi.
oçi?” 32 Otkako je svijeta, nije se çulo, da je
tko otvorio oçi roåenom slijepcu. ovce svoje.
33 Kad on ne bi bio od Boga, ne bi 16 I druge ovce imam, koje nijesu iz
mogao niæta çiniti.” ovoga ovçinjaka, i one mi valja dovesti,
34 Odgovoriæe mu: “U grijesima si se i çut øe glas moj, i bit øe jedno stado i
rodio sav, i ti da nas uçiæ?” I izbaciæe ga jedan pastir.
van. 17 Zato me ljubi Otac, jer ja œivot svoj
35 çuo je Isus, da ga izbaciæe, i kad ga polaœem, da ga opet uzmem.
naåe, upita ga: “Vjerujeæ li ti u Sina 18 Nitko ga ne otima od mene, nego ga
çovjeçjega?” ja sam od sebe polaœem, i vlast imam
36 On odgovori: “Tko je, Gospodine, da poloœiti ga, i vlast imam uzeti ga opet.
vjerujem u njega!” Ovu sam zapovijed primio od Oca
37 Isus mu reçe: “l vidio si ga, i koji svojega.”
govori s tobom, on je taj.” 19 Opet nastade razdor meåu
38 A on reçe: “Vjerujem, Gospodine”, i Œidovima zbog ovih rijeçi.
baci se pred njega niçice. 20 Mnogi su od njih govorili: “Zloduha
39 Isus nastavi: “Ja doåoh na sud na ima i luduje. Æto ga sluæate?”
ovaj svijet, da vide, koji ne vide, i koji 21 Drugi su govorili: “Ove rijeçi nijesu
vide, da postanu slijepi.” opsjednutoga. Zar moœe åavao
40 To su çuli neki od farizeja, koji su bili slijepima oçi otvarati”
s njim, i upitaæe ga: “Jesmo li i mi 22 A bila je tada u Jerusalemu
slijepi?” svetkovina posveøenja hrama. I bila je
41 Isus im odgovori: “Kad biste bili zima.
slijepi, ne biste imali grijeha. A sad 23 Isus je hodao u hramu po trijemu
velite: ‘Vidimo’, zato vaæ grijeh ostaje.” Salomonovu.
24 Tada ga opkoliæe Œidovi i upitaæe:
Ivan 10 “Dokle øeæ muçiti duæu naæu? Ako si ti
1 “Zaista, zaista, kaœem vam: tko ne Krist, kaœi nam otvoreno!”
ulazi na vrata u ovçinjak nego prelazi 25 Isus im odgovori: “Ja vam rekoh, i ne
na drugom mjestu, on je tat i vjerujete. Djela, koja çinim u ime Oca
razbojnik. svojega, ona svjedoçe za me.
2 A tko ulazi na vrata, pasti je ovcama. 26 Ali vi se vjerujete, jer nijeste od
3 Njemu vratar otvara, i ovce sluæaju mojih ovaca.
glas njegov. On zove svoje ovce po 27 Ovce moje sluæaju glas moj, i ja
imenu i izvodi ih. poznam njih, i za mnom idu.
4 I kad ispusti svoje ovce, ide pred 28 I ja im dajem œivot vjeçni, i neøe
njima, i ovce idu za njim, jer poznaju propasti dovijeka, i nitko ih neøe oteti
glas njegov. iz ruke moje.
5 A za tuåinom ne idu, nego bjeœe od 29 Otac moj, koji mi ih dade, veøi je od
njega, jer ne poznaju glasa tuåega.” sviju, i nitko ih ne moœe oteti iz ruke
6 Ovu prispodobu reçe im Isus. Ali oni Oca mojega.
ne razumjeæe, æto im htjede stim reøi. 30 Ja i Otac jedno smo.”
7 Tada im reçe Isus opet: “Zaista, 31 A Œidovi opet uzeæe kamenje, da ga
zaista, kaœem vam: “Ja sam vrata k kamenuju.
ovcama. 32 Isus im reçe: “Mnoga vam dobra
8 Svi koji doåoæe prije mene, tati su i djela pokazah od Oca svojega. Za koje
razbojnici, i ovce ih nijesu sluæale. me od ovih djela kamenujete?”
9 Ja sam vrata. Tko uåe kroza me, 33 Œidovi mu odgovoriæe: “Za dobro te
spasit øe se. On øe ulaziti i izlaziti i djelo ne kamenujemo, nego za hulu na
paæu nalaziti. Boga, i æto ti, premda si çovjek, praviæ
10 Tat ne dolazi, nego da krade, ubija i se Bogom.”
upropaæøuje. Ja doåoh, da imaju œivot 34 Isus im reçe: “Ne stoji li pisano u
i obilatije imaju. zakonu vaæemu: Ja rekoh: bogovi ste?
11 Ja sam pastir dobri, Pastir dobri 35 Ako one nazva bogovima, na koje
daje œivot svoj za ovce. doåe rijeç Boœja, a Pismo se ne moœe
12 A najamnik i koji nije pastir, kojemu dokinuti.
nijesu ovce njegove, vidi vuka gdje 36 Smijete li vi onda za onoga, kojega
dolazi, i ostavlja ovce, i bjeœi, a vuk Otac posveti i posla na svijet, tvrditi:
grabi ih i razgoni. ‘Huliæ na Boga,’ æto rekoh: ‘Sin sam
13 A najamni bjeœi, jer je najamnik i ne Boœji!’
mari za ovce. 37 Ako ne çinim djela Oca svojega, ne
14 Ja sam pastir dobri i poznajem svoje vjerujte mi!
(ovce), i mene poznaju moje. 38 Ako li çinim, i ako meni neøete
15 Kao æto mene poznaje Otac, i ja vjerovati, djelima vjerujte, da poznate
poznajem Oca, i œivot svoj polaœem za i vjerujete, da je Otac u meni i ja u Ocu.”
39 Tada su opet gledali da ga uhvate, ali izaåe mu u susret. A Marija je sjedila
im se izmaçe iz ruku. kod kuøe.
40 I otide opet preko Jordana na ono 21 Onda reçe Marta Isusu: “Gospodine,
mjesto, gdje je Ivan prije krstio, i osta da si ti bio ovdje, ne bi umro moj brat.
ondje. 22 Ali i sad znam, da ætogod zaiæteæ od
41 Mnogi doåoæe k njemu i rekoæe: Boga, dat øe li Bog.”
“Ivan, istina, ne uçini nijednoga çuda; 23 Isus joj reçe: “Brat øe tvoj
ali sve, æto reçe Ivan za ovoga, bilo je uskrsnuti.”
istinito.” 24 Marta mu odgovori: “Znam, da øe
42 I mnogi ondje vjerovaæe u njega. uskrsnuti o uskrsnuøu u posljednji
dan.”
Ivan 11 25 Isus joj reçe: “Ja sam uskrsnuøe i
1 A bio je jedan bolesnik, Lazar iz œivot. Tko vjeruje u mene, ako i umre,
Betanije, iz sela Marije i njezine sestre œivjet øe.
Marte. 26 I ni jedan, koji œivi i vjeruje u mene,
2 - A Marija, kojoj je brat Lazar bolovao, neøe umrijeti dovijeka. Vjerujeæ li to?”
bila je ona, æto pomaza Gospodina 27 Ona mu odgovori: “Da, Gospodine, ja
pomaæøu i otrla noge njegove svojom vjerujem, da si ti Krist, Sin Boœji, koji je
kosom. - imao doøi na ovaj svijet.”
3 Tada mu poruçiæe sestre njegove: 28 I kad to reçe, otide, zovnu svoju
“Gospodine, evo, koga ljubiæ, bolestan sestru Mariju i reçe joj tiho: “Uçitelj je
je.” ovdje i zove te.”
4 Kad je to çuo Isus reçe: “Ova bolest 29 Jedva je ona bila to çula, ustade brzo
nije na smrt, nego na slavu Boœju, da i ode k njenu.
se po njoj proslavi Sin Boœji.” 30 Isus naime nije joæ, bio doæao u selo,
5 A Isus je ljubio Martu i sestru njezinu nego se je joæ nalazio na onom mjestu,
Mariju i Lazara. gdje ga je bila susrela Marta.
6 Kad je dakle çuo, da je bolestan, tada 31 Kad Œidovi, æto su bili kod nje u kuøi,
ostade joæ dva dana na mjestu, gdje je vidjeæe, gdje Marija brzo ustade i izaåe,
bio. poåoæe za njom; jer su mislili, da ide na
7 Istom tada reçe uçenicima svojim: grob, da plaøe ondje.
“Hajdemo opet u Judeju!” 32 “çim Marija doåe na mjesto, gdje je
8 Uçenici mu odgovoriæe: “Uçitelju, sad bio Isus i kad ga vidje, pade k njegovim
su Œidovi gledali da te kamenuju, pa nogama i reçe mu: “Gospodine, da si ti
opet hoøeæ da ideæ onamo?” bio ovdje, ne bi bio umro moj brat.”
9 Isus reçe: “Nije li dvanaest sati u 33 Kad Isus vidje, gdje ona plaçe i gdje
danu? Tko danju ide, ne spotiçe se, jer plaçu Œidovi, æto su bili doæli s njom, u
vidi svjetlost ovoga svijeta. duhu se potrese i uzbudi se.
10 A tko ide noøu, spotiçe se, jer mu fali 34 I upita: “Gdje ga metnuste?”
svjetlost.” Odgovoriæe mu: “Gospodine, doåi i
11 Tako reçe. Onda nastavi: “Lazar, naæ vidi!”
prijatelj, spava. Ali idem da ga 35 Udariæe suze Isusu.
probudim od sna.” 36 Tada rekoæe Œidovi “Vidite, kako ga
12 Uçenici mu odgovoriæe: “Gospodine, ljubio!”
ako spava, ozdravit øe.” 37 A neki od njih rekoæe: “Zar nije
13 A Isus im reçe za smrt njegovu; a oni mogao on, koji otvori oçi slijepcu,
su mislili, da govori za spavanje sna. uçiniti, da onaj ne umre?”
14 Tada im Isus reçe otvorene: “Lazar je 38 Opet duboko potresen doåe Isus na
umro, grob. Bila je peøina, i kamen leœao na
15 I radujem se zbog vas, æto nijesam njoj.
bio ondje, da vjerujete. Nego hajdemo k 39 Isus zapovjedi: “Odvaljajte kamen!”
njemu!” Marta, sestra pokojnoga, odgovori mu:
16 Onda Toma, koji se zove Didim, “Gospodine, veø zaudara, jer veø leœi
(znaçi blizanac) reçe suuçenicima: çetiri dana.”
“Hajdemo i mi, da umremo s njim!” 40 Isus joj reçe: “Ne rekoh li ti: “Ako
17 Kad doåe Isus, naåe ga, da je veø vjerujeæ, vidjet øeæ slavu Boœju?”
çetiri dana u grobu. 41 Tada odvaljaæe kamen. Isus podiœe
18 Betanija je bila blizu Jerusalema, oçi gore i reçe: “Oçe, zahvaljujem ti, æto
jedno petnaest stadija, (potrkaliæta) si me usliæio.
udaljena od njega. 42 Ja sam, istina, znao, da me svagda
19 I mnogi od Œidova bili su doæli k usliæiæ. Ali rekoh zbog naroda, koji
Marti i Mariji da ih tjeæe za bratom ovdje stoji, da vjeruju, da si me ti
njihovim. poslao.”
20 Kad je Marta çula, da dolazi Isus, 43 Iza ovih rijeçi povika iza glasa:
“Lazare, izaåi van!” trista denara i dalo to siromasima?”
44 I odmah izaåe pokojni, obavit 6 A ovo ne reçe, æto bi se starao za
povojima po rukama, nogama i lice mu siromahe, nego æto je bio tat, i imao
povezano ruçnikom. Isus im reçe: torbu, i nosio, æto se metalo u, nju.
“Razveœite ga i pustite da ide!” 7 Isus reçe: “Pustite je! Ona je saçuvala
45 Mnogi zidovi, æto su bili doæli k Mariji to za dan mojega pokopa!
i Marti i vidjeli æto uçini Isus, vjerovaæe 8 Siromahe imate svagda sa sobom, a
u njega. mene nemate svagda.”
46 A neki od njih otidoæe k farizejima i 9 Mnogi narod œidovski bio je doznao,
rekoæe im, æto uçini Isus, da je on ondje, i doåoæe ne samo zbog
47 Tada glavari sveøeniçki i farizej Isusa, nego i da vide Lazara, kojega je
sazvaæe visoko vijeøe i rekoæe: “æto da bio podigao iz mrtvih.
çinimo, jer çovjek ovaj çini mnoga 10 A glavari sveøeniçki naumiæe da
çudesa? ubiju i Lazara,
48 Ako ga ostavimo tako, svi øe 11 Jer su mnogi Œidovi dolazili zbog
vjerovati u njega, i doøi øe Rimljani i njega i vjerovali u Isusa.
uzet øe nam zemlju i narod.” 12 Sutradan je veoma veliko mnoætvo
49 A jedan od njih, Kaifa, koji je one doælo na blagdan. Bili su çuli, da Isus
godine bio veliki sveøenik, odgovori im: dolazi u Jerusalem.
“Vi ne znate niæta, 13 Tada uzeæe grane palmove i izaåoæe
50 I ne mislite, da je bolje za vas, da mu u susret, i vikali su “Hosana!
jedan çovjek umre za narod, negoli da Blagoslovljen, koji dolazi u ime
narod sav propadne.” Gospodnje, kralj Izraelov!”
51 A ovo ne reçe sam od sebe, nego kao 14 Isus naåe magare i sjede a njega,
veliki sveøenik one godine proreçe, da kao æto je pisano:
Isusu valja umrijeti za narod. 15 “Ne boj se, køeri sionska! Evo, kralj
52 I ne samo za narod, nego da i tvoj dolazi, sjedi na mladetu
razasutu djecu Boœju skupi u i jedno. magariçinu.”
53 Od toga dakle dana bili su nakanili 16 Ovo uçenici njegovi ne razumjeæe
da ga ubiju. prije. Ali kad je Isus bio proslavljen,
54 Zato se Isus nije viæe kretao javno tada se sjetiæe, da je to bilo za njega
meåu Œidovima, nego odanle otide u pisano, i da mu ovo uçiniæe.
kraj blizu pustinje, u grad po imenu 17 Svjedoçio je dakle narod, koji je bio
Efraim. Ondje je boravio s uçenicima s njim, kad je Lazara izazvao iz groba i
svojim. podigao ga iz mrtvih.
55 A bio je blizu œidovski blagdan 18 Zato mu narod izaåe u susret. Bio je
Pashe. Mnogi iz onoga kraja uzaåoæe u naime çuo, da je uçinio ovo çudo.
Jerusalem prije blagdana Pashe, da se 19 A farizeji rekoæe jedan drugome:
posvete. “Vidite, da niæta ne postiœete. Eto sav
56 Tada su traœili Isusa, i dok su svijet ode za njim!”
zajedno stajali u hramu, govorili su 20 Meåu onima, æto su bili uzaæli da se
meåu sobom: “æto mislite, neøe li doøi klanjaju na blagdan, nalazili se i neki
na blagdan?” neznaboæci.
57 A glavari sveøeniçki i farizeji bili su 21 Ovi pristupiæe k Filipu, koji je bio iz
izdali zapovijed, ako tko dozna, gdje je, Betsaide u Galileji, i zamoliæe ga:
da javi, da ga uhvate. “Gospodine, htjeli bismo vidjeti Isusa.”
22 Doåe Filip i reçe Andriji. Andrija i
Ivan 12 Filip opet reçe Isusu.
1 æest dana prije Pashe doåe Isus u 23 Isus im reçe: “Doåe ças, da se
Betaniju, gdje je bio Lazar koji bijaæe proslavi Sin çovjeçji.
mrtav, kojega je bio Isus uskrsnuo iz 24 Zaista, zaista, kaœem vam: “Ako zrno
mrtvih. pæeniçno ne padne u zemlju i ne umre,
2 Ondje mu zgotoviæe veçeru. Marta je ostane za se samo. Ako li umre, mnogo
sluœila, a Lazar je bio jedan od onih, æto roda rodi.
su sjedili s njim za stolom. 25 Tko ljubi œivot svoj, izgubit øe ga; a
3 Tada Marija uze litru prave, tko mrzi na œivot svoj na ovom svijetu,
dragocjene nardove pomasti, pomaza saçuvat øe ga za œivot vjeçni.
noge Isusove i otre kosom svojom noge 26 Tko mi hoøe sluœiti, neka ide za
njegove. Miris pomasti napuni svu mnom! Gdje sam ja, ondje i sluga moj
kuøu. neka bude! Tko tko meni proslavit øe
4 Onda jedan od uçenika njegovih, ga Otac moj.
Juda Iskariot, koji ga je imao izdati, 27 Sad je duæa moja duboko potresena.
reçe: Æto da kaœem? Oçe, saçuvaj me od
5 “Zaæto se ova pomast nje prodala za ovoga çasa? Ali zato doåoh u ças ovaj.
28 Oçe, proslavi ime svoje!”. Tada glas govorim.
doåe s neba: “I proslavio sam ga, i opet 50 I znam, da je zapovijed njegova œivot
øu ga proslaviti.” vjeçni. Æto ja dakle govorim, onako
29 Narod, koji je stajao i çuo, pomisli, govorim, kako mi reçe Otac.”
da je zagrmjelo. Drugi rekoæe: “Anåeo
mu govorio.” Ivan 13
30 A Isus reçe: “Nije doæao ovaj glas 1 Bilo je pred blagdan Pashe. Isus je
zbog mene, nego zbog vas. znao, da mu je doæao ças, da ide s
31 Sad je sud ovome svijetu, sad øe biti ovoga svijeta k Ocu. Tada on, koji je
istjeran knez ovoga svijeta. ljubio svoje, æto su bili na svijetu, izrazi
32 A kad ja budem podignut od zemlje, svoju ljubav do kraja.
sve øu privuøi k sebi.” 2 Bilo je za veçerom, Veø je bio åavao
33 Ovim rijeçima htjede navijestiti, metnuo u srce Judi, sinu Simona
kojom øe smrti umrijeti. Iskariota, da ga izda.
34 Narod mu odgovori: “Mi smo çuli iz 3 Premda je Isus znao, da mu je Otac
zakona, da Krist ostaje dovijeka. Kako sve dao u ruke, i da je od Boga iziæao i
ti moœeæ reøi, da se Sin çovjeçji mora k Bogu da ide,
podignuti? Tko je taj Sin çovjeçji?” 4 Ustade od veçere, skide svoju gornju
35 Isus im reçe: “Samo joæ malo haljinu, uze otiraç i njim se opasa.
vremena svjetlost je meåu vama. 5 Tada uli vodu u umivaonicu i poçne
Hodite, dok imate svjetlost, da vas prati noge uçenicima i otirati
tama ne obuzme! Tko hodi u tami, ne otiraçem, kojim je bio opasan.
zna kamo ide. 6 Tako doåe k Simonu Petru. On mu
36 Dok imate svjetlost, vjerujte u reçe: “Gospodine, zar ti da mi pereæ
svjetlost, da budete sinovi svijetla!” To noge?”
reçe Isus, i otide, i skrio se od njih. 7 Isus mu odgovori: “æto ja çinim, ti ne
37 Premda je bio tolika çudesa uçinio znaæ sada, ali øeæ poslije razumjeti.”
pred njima, nijesu vjerovali u njega. 8 Petar mu odgovori: “Nikad mi ti neøeæ
38 Tako se je imala ispuniti rijeç oprati nogu!” Isus mu odgovori: “Ako te
proroka Izaije: “Gospodine, tko je ne operem, neøeæ imati dijela s
vjerovao vijesti naæoj? Kojemu se je menom.”
otkrila ruka Gospodnja.” 9 Reçe mu Simon Petar: “Onda,
39 Zato nijesu mogli vjerovati, jer opet Gospodine, ne samo noge moje, nego i
reçe Izaija: ruke i glavu.”
40 Zaslijepio je oçi njihove i otvrdio srce 10 Isus mu reçe: “Tko je opran, ne treba
njihovo, da ne vide oçima i ne razumiju nego da samo noge opere, onda je sav
srcem, i da se ne obrate, da ih ne çist. I vi ste çisti, ali ne svi.”
iscijelim.” 11 Jer je znao izdajnika svojega, zato
41 Tako reçe Izaija, kad je vidio slavu reçe: “Nijeste svi çisti.”
njegovu i govorio o njemu. 12 A kad im je bio oprao noge, svoju
42 Ipak i mnogi od poglavica vjerovaæe gornju haljinu uzeo i opet sjeo za stol,
u njega. Ali ga nijesu javno priznavali reçe im: “Znate li, æto ja uçinih vama?
zbog farizeja, da ne budu izgnani iz 13 Vi zovete mene Uçiteljem i
sinagoge. Gospodinom, i pravo velite, jer jesam.
43 çast kod ljudi vrijedila im je viæe, 14 Kad dakle ja, Gospodin i Uçitelj,
negoli çast kod Boga. oprah vama noge, i vi morate jedan
44 Isus povika iza glasa: “Tko vjeruje u drugome prati noge.
mene, ne vjeruje u mene, nego u 15 Jer vam dadoh primjer, da i vi tako
onoga, koji me posla; çinite, kao æto ja uçinih vama.
45 I tko vidi mene, vidi onoga, koji me 16 Zaista, zaista, kaœem vam: nije
posla. sluga veøi od gospodara svojega, niti je
46 Ja kao svjetlost doåoh na svijet, da poslanik veøi od onoga, koji ga je
ni jedan, koji vjeruje u mene, ne ostane poslao.
u tami. 17 Kad ovo znate, bit øete
47 Tko çuje moje rijeçi, ali ih ne drœi, ja Blagoslovljeni, ako to çinite.
mu neøu suditi, jer ne doåoh da 18 Ne kaœem za sve vas. Ja znam, koje
sudim, nego da spasim svijet. izabrah. Ali se Pismo mora ispuniti:
48 Tko prezire mene i ne prima rijeçi Koji s menom jede kruh, podiœe petu
mojih, ima veø suca svojega: Rijeç, svoju na me.
koju sam ja navijestio, ona øe mu 19 Veø sada kaœem vam, prije nego se
suditi u posljednji dan. zbude, da, kad se zbude, vjerujete, da
49 Jer ja nijesam govorio sam od sebe, sam ja.
nego Otac, koji me posla, on mi dade 20 Zaista, zaista, kaœem vam: Tko primi
zapovijed, æto da kaœem i æto da onoga, koga ja poæljem, mene primi; a
tko primi mene, primi onoga, koji me 3 I kad otidem i pripravim mjesto, opet
posla.” øu doøi i uzet øu vas k sebi, da i vi
21 Iza ovih rijeçi bi Isus potresen u budete, gdje sam ja.
duhu i posvjedoçi: “Zaista, zaista, 4 I kamo ja idem vi znate i put znate.”
kaœem vam: jedan izmeåu vas izdat øe 5 Toma mu odgovori: “Gospodine, ne
me.” znamo, kamo ideæ; i kako moœemo put
22 Tada su uçenici pogledali jedan znati?”
drugoga, jer nijesu znali, za koga 6 Isus mu reçe: “Ja sam put i istina i
govori. œivot: nitko ne dolazi k Ocu, osim po
23 A jedan od uçenika njegovih, kojega meni.
je Isus ljubio, poçivao je na grudima 7 Kad biste poznavali mene, onda biste
Isusovim. poznavali i Oca mojega. Od sada
24 Njemu namignu Simon Petar i reçe poznajete ga, i vidjeste ga.”
mu: “Upitaj, za koga to govori.” 8 Tada mu reçe Filip: “Gospodine,
25 A on naslonjen na grudi Isusove pokaœi nam Oca, i to nam je dosta.”
upita: “Gospodine, tko je to?” 9 Isus mu reçe: “Tako sam veø dugo s
26 Isus odgovori: “Onaj je, kojemu ja vama, i nijesi me upoznao, Filipe? Tko
pruœim zalogaj kad ga umoçim.” I je vidio mene, vidio je i Oca. Kako ti
umoçi zalogaj i dade ga Judi Simona veliæ: ‘Pokaœi nam Oca’?
Iskariota. 10 Zar ne vjerujeæ, da sam ja u Ocu, i da
27 I po zalogaju uåe u njega sotona. je Otac u meni? Rijeçi, koje vam ja
Isus mu joæ reçe: “æto çiniæ, çini brœe!” govorim, ne govorim od sebe samoga, i
28 Nitko od onih, æto su sjedili za djela çini Otac, koji ostaje u meni.
stolom, nije razumio, zaæto mu to reçe. 11 Vjerujte mi, da sam ja u Ocu, i da je
29 Neki su mislili, jer je u Jude bila kesa
Otac u meni. Ako li ne, vjerujte mi zbog
za novac, da mu Isus reçe: “Kupi, æto samih djela!
nam treba za blagdan,” ili da dadne æto 12 Zaista, zaista, kaœem vam: Tko
siromasima. vjeruje u mene, djela, koja ja çinim, i
30 Kad je on bio uzeo zalogaj, odmah on øe çiniti, i veøa øe od ovih çiniti, jer
izaåe. Bila je noø. ja idem k Ocu.
31 Kad je bio izaæao, reçe Isus: “Sad je 13 Sve, æto onda zamolite (Oca) u ime
proslavljen Sin çovjeçji, i Bog je moje, uçinit øu, da se proslavi Otac u
proslavljen u njemu. Sinu.
32 Ako je Bog proslavljen u njemu, i Bog 14 Ako me za æto zamolite u ime moje,
øe njega proslaviti u sebi i odmah øe ga ja øu to uçiniti.
proslaviti. 15 Ako me ljubite, drœite zapovijedi
33 Djeçice, joæ sam malo s vama. Traœit moje!
øete me; ali kako veø rekoh Œidovima: 16 I ja øu moliti Oca, i dat øe vam
kamo ja idem, vi ne moœete doøi, i vama drugoga Utjeæitelja, da ostane s vama
govorim sada. dovijeka,
34 Novu zapovijed dajem vam: ljubite 17 Duha istine, kojega svijet ne moœe
jedan drugoga! Kao æto sam ja ljubio primiti, jer ga ne vidi, niti ga poznaje; a
vas, tako i vi ljubite jedan drugoga! vi ga poznajete, jer ostaje kod vas i u
35 Po tom øe svi spoznati, da ste moji vama je.
uçenici, ako ljubite jedan drugoga” 18 Neøu vas ostaviti sirote, doøi øu k
36 Tada ga upita Simon Petar: vama.
“Gospodine, kamo ideæ?” Isus mu 19 Joæ malo, i svijet me neøe viæe vidjeti.
odgovori: “Kamo ja idem, ne moœeæ sad A vi me vidite, jer ja œivim, a i vi øete
iøi za mnom, ali øeæ poslije poçi za œivjeti.
mnom.” 20 U onaj dan spoznat øete, da sam ja
37 Petar mu odgovori: “Gospodine, u Ocu svojemu, i vi u meni, i ja u vama.
zaæto ne mogu sad iøi za tobom? œivot 21 Tko ima zapovijedi moje i drœi ih, on
øu svoj poloœiti za te.” je onaj, koji me ljubi. A tko ljubi mene,
38 Isus mu reçe: “œivot li øeæ svoj njega øe ljubiti Otac moj, i ja øu ga
poloœiti za me? Zaista, zaista, kaœem ti: ljubiti i objavit øu mu sebe samoga.”
Joæ prije nego pijetao zapjeva, triput 22 Tada ga upita Juda, ne onaj Iskariot:
øeæ me zatajiti.” “Gospodine, kako to, da øeæ se objaviti
nama, a ne svijetu?”
Ivan 14 23 Isus mu odgovori: “Tko ljubi mene,
1 “Neka se ne plaæi srce vaæe! Vjerujte u drœat øe rijeç moju, i Otac moj ljubit øe
Boga, i u mene vjerujte! njega, i k njemu øemo doøi i u njega
2 U kuøi Oca mojega mnogi su stanovi. øemo se nastaniti.
Kad ne bi bilo tako, bio bih vam rekao, 24 Tko ne ljubi mene, ne drœi mojih
jer idem da vam pripravim mjesto. rijeçi. A rijeç, koju ste çuli od mene,
nije moja, nego Oca, koji me posla. sve objavih, æto sam çuo od Oca
25 Ovo vam rekoh, dok sam s vama. svojega.
26 A Utjeæitelj, Duh Sveti, kojega øe 16 Ne izabraste vi mene, nego ja
Otac poslati u ime moje, on øe vas izabrah vas, i postavih vas, da vi idete
nauçiti svemu i napomenut øe vam i rod rodite, i da vaæ rod ostane, da
sve, æto vam rekoh. ætogod zamolite u Oca u ime moje, da
27 Mir vam ostavljam, mir svoj dajem vam dadne.
vam. Ne dajem vam ga, kao æto svijet 17 Ovo vam zapovijedam: ljubite se
daje. Neka se ne plaæi srce vaæe i neka meåu sobom!
se ne boji! 18 Ako svijet mrzi na vas, znajte, da je
28 çuli ste, da vam ja rekoh: ‘Ja mrzio na mene prije vas!
odlazim, i doøi øu k vama. Kad biste me 19 Kad biste bili od svijeta, svijet bi
ljubili, onda biste se radovali, æto idem svoje ljubio; a kako nijeste od svijeta,
k Ocu, jer je Otac veøi od mene. nego vas ja izabrah od svijeta, zato
29 I sad vam rekoh, prije nego se zbude, mrzi na vas svijet.
da vjerujete, kad se zbude. 20 Sjetite se rijeçi, koju vam ja rekoh:
30 Viæe neøu mnogo govoriti s vama; jer ‘Nije sluga veøi od gospodara svojega.’
dolazi knez ovoga svijeta, ali na meni Ako su progonili mene, i vas øe
nema niæta. progoniti; ako su drœali rijeç moju, i
31 Nego da spozna svijet, da ljubim vaæu øe drœati.
Oca, i kako mi je zapovjedio Otac, 21 Ali sve øe vam ovo çiniti zbog imena
onako çinim. Ustanite, hajdemo mojega, jer ne poznaju onoga, koji me
odavde!” posla.
22 Da nijesam bio doæao i govorio im,
Ivan 15 ne bi imali grijeha; a sad nemaju
1 Ja sam pravi çokot, i Otac je moj izgovora za grijeh svoj.
vinogradar. 23 Tko mrzi na mene, mrzi i na Oca
2 Svaku lozu na meni, koja ne raåa mojega.
roda, on odsijeçe, i svaku, koja rada 24 Da nijesam bio djela çinio meåu
rod, oçisti da rodi viæe roda. njima, kojih nitko drugi nije uçinio, ne
3 Vi ste veø çisti zbog rijeçi, koju vam bi imali grijeha; ali sad i vidjeæe, i
rekoh. zamrziæe na mene i na Oca mojega.
4 Ostanite u meni, i ja u vama, Kao æto 25 Ali se je morala ispuniti rijeç, æto
loza ne moœe roda roditi sama od sebe, stoji napisana u zakonu njihovu:
ako ne ostane na çokotu, tako i vi, ako ‘Mrzili su na mene ni za æto.’
ne ostanete u meni. 26 A kad doåe Utjeæitelj, koga øu vam
5 Ja sam çokot, vi loze. Tko ostaje u poslati od Oca, Duh istine, koji izlazi od
meni, i ja u njemu, on rodi mnogi rod, Oca, on øe svjedoçiti za mene.
jer bez mene ne moœete uçiniti niæta. 27 A i vi øete svjedoçiti, jer ste od
6 Tko u meni ne ostane, izbacit øe se poçetka s menom.
kao loza, i osuæit øe se, i skupit øe je, i
u oganj baciti, i gorjet øe. Ivan 16
7 Ako ostanete u meni, i rijeçi moje 1 Ovo vam rekoh, da se ne spotaknete.
ostanu u vama, ætogod hoøete, traœite, 2 Izgonit øe vas iz sinagoga. A dolazi
i bit øe vam. vrijeme, kad øe svaki, koji vas ubije,
8 Stim se proslavlja Otac moj, da rodite misliti, da Bogu çini sluœbu.
rod mnogi i budete moji uçenici. 3 I ovo øe vam çiniti, jer ne poznaju ni
9 Kao æto je Otac ljubio mene, tako sam Oca ni mene.
i ja ljubio vas. Ostanite u ljubavi mojoj! 4 Nego vam ovo rekoh, da, kad doåe
10 Ako zapovijedi moje uzdrœite, ostat vrijeme, sjetite se ovoga, da vam ja
øete u ljubavi mojoj, kao æto sam i ja rekoh. A isprva ne rekoh vam ovo, jer
odrœao zapovijedi Oca svojega, i sam bio s vama.
ostajem u ljubavi njegovoj. 5 A sad idem k onome, koji me posla, i
11 Ovo vam rekoh, da bude radost moja nitko me od vas ne pita: ‘Kamo ideæ?’
u vama, i radost vaæa da se ispuni. 6 Nego, jer vam rekoh ovo, œalosti
12 Ovo je zapovijed moja: ljubite se napuni se srce vaæe.
meåu sobom, kao æto sam ja ljubio vas! 7 Ali ja vam istinu govorim: “Bolje je za
13 Od ove ljubavi nitko veøe nema, da vas, da ja idem; jer ako ne otidem,
tko œivot svoj poloœi za prijatelje svoje. Utjeæitelj neøe doøi k vama; ako li
14 Vi ste prijatelji moji, ako çinite, æto otidem, poslat øu ga k vama
vam ja zapovijedam. 8 I kad on doåe, dokazat øe svijetu æto
15 Viæe vas ne nazivam slugama, jer je grijeh, i o pravdi, i o sudu.
sluga ne zna, æto radi gospodar njegov; 9 O grijehu, jer ne vjeruju u mene;
nego vas nazvah prijateljima, jer vam 10 O pravdi, jer idem k Ocu svojemu, i
viæe me neøete vidjeti; mene sama ostavite. Ali nijesam sam,
11 O sudu, jer je knez ovoga svijeta jer je Otac s menom.
osuåen. 33 Ovo vam rekoh, da u meni mir
12 Joæ bih vam imao mnogo da kaœem, imate. U svijetu imate tjeskobu; ali se
ali sad ne moœete podnijeti. radujte: Ja sam nadvladao svijet.”
13 Ali kad doåe on, Duh istine, uvest øe
vas u svu istinu, jer neøe od sebe Ivan 17
govoriti, nego øe govoriti æto çuje, i javit 1 Ovo reçe Isus i podiœe oçi svoje na
øe vam buduøe stvari. nebo i reçe: “Oçe, doåe ças, proslavi
14 On øe me proslaviti, jer øe od mojega Sina svojega, da Sin tvoj proslavi tebe!
uzeti, i javit øe vam. 2 Jer ti si mu dao vlast nad svakim
15 Sve, ætogod ima Otac, moje je. Zato tijelom, da svima, koje si mu dao,
rekoh: On øe od mojega uzeti i javit øe dadne œivot vjeçni.
vama. 3 A ovo je œivot vjeçni, da spoznaju tebe,
16 Malo, i viæe me neøete vidjeti, i opet jedino pravoga Boga, i koga si poslao,
malo, i vidjet øete me jer idem k Ocu.” Isusa Krista.
17 A neki od uçenika njegovih rekoæe 4 Ja tebe proslavih na zemlji, djelo
meåu sobom: “æto je to, æto nam kaœe: svræih, koje si mi dao da çinim.
‘Malo’, i neøete me vidjeti, i opet malo, 5 I sad proslavi ti mene, Oçe, u tebe
i vidjet øete me,’ i: ‘Idem k Ocu?’” samoga slavom, koju imadoh u tebe,
18 Rekoæe dakle: “æto je to, æto kaœe: prije nego postade svijet.
‘Malo’? Ne znamo, æto govori. 6 Ja objavih ime tvoje ljudima, koje si
19 Isus opazi, da su ga htjeli upitati, i mi dao od svijeta. Tvoji su bili i Ti si ih
reçe im: “Za to li se zapitujete meåu dao meni, i rijeç su tvoju odrœali.
sobom, æto rekoh: ‘Malo, i neøete me 7 Sad znaj u, da i e sve, æto si mi dao, od
vidjeti, i opet malo, i vidjet øete me?’ tebe.
20 Zaista, zaista, kaœem vam: “Vi øete 8 Jer rijeçi, koje si dao meni, dadoh
plakati i tugovati, a svijet øe se njima. Oni ih primiæe i spoznaæe
radovati; vi øete se œalostiti, ali øe se istinito, da od tebe izaåoh, i vjerovaæe,
vaæa œalost okrenuti na radost. da si me ti poslao.
21 œena kad raåa, ima œalost, jer doåe 9 Ja za njih molim; ne molim za svijet,
ças njezin. Ali kad rodi dijete, viæe se ne nego za one, koje si mi dao, jer su tvoji.
sjeøa muke zbog radosti, jer se rodi 10 Sve, æto je moje, jest tvoje, i æto je
çovjek na svijet. tvoje, jest moje, i ja se proslavih u
22 Tako i vi sad imate œalost, ali øu vas njima.
opet vidjeti, i radovat øe se srce vaæe, i 11 I viæe nijesam na svijetu - ali su oni
vaæe radosti nitko neøe uzeti od vas. na svijetu. Ja dolazim k tebi. Oçe sveti,
23 I u onaj dan neøete me pitati ni za saçuvaj ih u ime svoje, koje si mi dao,
æto. Zaista, zaista, kaœem vam: Ako æto da budu jedno kao mi!
zamolite Oca, dat øe vam u ime moje. 12 Dok sam bio s njima, çuvao sam ih
24 Do sada ne moliste niæta u ime moje. u ime tvoje, koje si mi dao, i saçuvah ih,
Molite i primit øete, da radost vaæa i nitko od njih ne pogibe, osim sina
bude potpuna. propasti, da se ispuni Pismo.
25 Ovo sam vam govorio u 13 A sad k tebi dolazim, i ovo govorim,
prispodobama. Dolazi ças, kad vam dok sam joæ na svijetu, da imaju
viæe neøu govoriti u prispodobama, radost moju ispunjenu u sebi.
nego øu vam otvoreno javiti za Oca. 14 Ja im dadoh rijeç tvoju. A svijet
26 U onaj øete dan u ime moje moliti, i zamrzi na njih, jer nijesu od svijeta,
ne velim vam, da øu ja moliti Oca za kao æto ni ja nijesam od svijeta.
vas. 15 Ne molim, da ih uzmeæ sa svijeta
27 Jer sam Otac ljubi vas, jer vi mene nego da ih saçuvaæ oda zla.
ljubiste i vjerovaste, da ja od Boga 16 Od svijeta nijesu, kao æto ni ja
izaåoh nijesam od svijeta.
28 Izaåoh od Oca i doåoh na svijet; opet 17 Posveti ih u istini! Rijeç je tvoja
ostavljam svijet, i idem k Ocu.” istina.
29 Rekoæe uçenici njegovi: “Eto sad 18 Kao æto si ti mene poslao u svijet, i ja
otvoreno govoriæ i prispodobe nikakve njih poslah u svijet.
ne govoriæ. 19 I za njih ja posveøujem sebe, da i oni
30 Sad znamo, da sve znaæ, i ne treba ti, budu posveøeni u istini.
da te tko pita. Zato vjerujemo, da si 20 A ne molim samo za njih, nego i za
izaæao od Boga.” one, koji na rijeç njihovu vjeruju u
31 Isus im reçe: “Sad zar vjerujete? mene,
32 Evo dolazi ças, i veø je doæao, da se 21 Da svi budu jedno, kao æto si ti, Oçe,
razbjegnete svaki na svoje mjesto i u meni i ja u tebi, da i oni u nama budu
jedno, da vjeruje svijet, da si me ti uçenik. Ovaj je uçenik bio poznat
poslao. velikomu sveøeniku, i uåe s Isusom u
22 I slavu, koju si mi dao, ja dadoh dvoriæte velikoga sveøenika;
njima, da budu jedno, kao æto smo i mi 16 A Petar je stajao vani kod vrata.
jedno: Onda izaåe drugi uçenik, koji je bio
23 Ja u njima i ti u meni; da budu poznat velikomu sveøeniku, i reçe
sasvim u jedno, i da spozna svijet, da si vratarici, te uvede Petra.
me ti poslao i da si ih ljubio, kao æto si 17 Onda reçe sluækinja vratarica Petru:
mene ljubio. “Nijesi li i ti od uçenika ovoga çovjeka?”
24 Oçe, hoøu, da oni, koje si mi dao, On reçe: “Nijesam.”
budu s menom, gdje sam ja, da vide 18 A sluge su i podvornici stajali kod
slavu moju, koju si mi dao, jer si me œeravice, jer je bila zima, i grijali se. A i
ljubio prije postanja svijeta. Petar je stajao s njima i grijao se.
25 Oçe pravedni, svijet tebe ne 19 A veliki sveøenik zapita Isusa za
spoznade, a ja te spoznadoh, i ovi uçenike njegove i za njegovu nauku.
spoznadoæe, da si me ti poslao. 20 Isus mu odgovori: “Ja sam govorio
26 I obznanih im ime tvoje, i obznanit javno svijetu. Ja sam svagda uçio u
øu, da ljubav, kojom si mene ljubio, sinagogi i u hramu, gdje se svi Œidovi
bude u njima, i ja u njima. skupljaju, i niæta nije bio govorio u
potaji.
Ivan 18 21 æto pita s mene? Pitaj one, koji su
1 Kad je Isus bio ovo izrekao, izaåe s sluæali, æto sam im govorio. Evo, ovi
uçenicima svojim preko potoka znadu, æto sam ja govorio.”
Kidrona, gdje je bio vrt, u koji uåe on, 22 A kad ovo reçe, jedan od sluga, koji
i uçenici njegovi. su, stajali ondje, udari Isusa po obrazu
2 A Juda, izdajnik njegov, znao je ono i reçe: “Zar tako odgovaraæ velikomu
mjesto, jer se je Isus çesto sastajao sveøeniku?”
ondje s uçenicima svojim. 23 Isus mu reçe: “Ako zlo rekoh, dokaœi,
3 Onda Juda uze çetu vojnika i sluge od da je zlo; ako li dobro, æto me bijeæ?”
glavara sveøeniçkih i farizeja i doåe 24 I Ana ga posla svezana velikomu
onamo s zubljama i sa svjetiljkama i s sveøeniku Kaifi.
oruœjem. 25 A Simon Petar stajao je i grijao se.
4 A Isus, koji je znao sve, æto øe biti od Onda mu rekoæe: “Nijesi li i ti od
njega, stupi naprijed i upita ih: “Koga uçenika njegovih?” On zataji i reçe:
traœite” “Nijesam.”
5 Odgovoriæe mu: “Isusa Nazareøa- 26 Jedan od sluga velikoga sveøenika,
nina.” Isus im reçe: “Ja sam.” A s njima roåak onome, kojemu je Petar bio
je stajao i Juda, izdajnik njegov. odsjekao uho, reçe mu: “Nijesam li te ja
6 A kad im reçe: “Ja sam, ustuknuæe vidio u vrtu s njim?”
natrag i popadoæe na zemlju. 27 Onda Petar opet zataji, i odmah
7 Onda ih opet zapita: “Koga traœite?” A pijetao zapjeva.
oni rekoæe: “Isusa Nazareøanina.” 28 Od Kaife povedoæe Isusa u sudnicu.
8 Odgovori Isus: “Rekoh vam, da sam A bilo je jutro; i oni ne uåoæe u sudnicu,
ja. Ako dakle mene traœite, pustite ove da se ne bi oneçistili, nego da bi mogli
nek idu!” jesti Pashalnu veçeru.
9 Tako se je imala ispuniti rijeç, koju 29 Tako Pilat izaåe k njima i reçe: “Koju
reçe: “Ne izgubih nijednoga od onih, tuœbu iznosite na ovoga çovjeka!”
koje si mi dao.” 30 Odgovoriæe mu: “Kad on ne bi bio
10 A Simon Petar izvadi maç, æto ga je zloçinac, ne bismo ga bili predali tebi.”
imao sa sobom, i udari slugu velikoga 31 A Pilat im reçe: “Uzmite ga vi i po
sveøenika, i odsijeçe mu desno uho. A zakonu svojemu sudite mu!” A Œidovi
slugi je bilo ime Malho. mu rekoæe: “Mi ne smijemo nikoga
11 Onda reçe Isus Petru: “Zadjeni maç pogubiti.”
svoj u korice! çaæu æto mi je dade Otac, 32 Tako se je imala ispuniti rijeç
zar da je ne pijem?” Isusova, kojom je oznaçio, kakvom øe
12 A çeta, zapovjednik i sluge œidovske smrøu umrijeti.
uhvatiæe Isusa i svezaæe ga; 33 Onda uåe Pilat opet u sudnicu, i
13 I odvedoæe ga najprije k Ani, jer je bio dozva Isusa, i reçe mu: “Jesi li ti kralj
tast Kaifi, koji je bio veliki sveøenik one œidovski?”
godine. 34 Isus odgovori: “Govoriæ li to sam od
14 A Kaifa je bio onaj, koji je bio dao sebe, ili ti drugi rekoæe za mene?”
savjet Œidovima: “Bolje je, da umre 35 Pilat odgovori: “Zar sam ja Œidov?
jedan çovjek za narod.” Narod tvoj i glavari sveøeniçki
15 Za Isusom je iæao Simon Petar i drugi predadoæe te meni. Æto si uçinio?”
36 Isus odgovori: “Kraljevstvo moje nije oko æeste ure, i reçe Œidovima: “Evo
od ovoga svijeta. Kad bi bilo od ovoga kralj vaæ!”
svijeta kraljevstvo moje, onda bi se 15 A oni su vikali: “Uzmi, uzmi, raspni
sluge moje borile, da ne budem predan ga! Pilat im reçe: “Zar kralja vaæega da
Œidovima. Ali kraljevstvo moje nije raspnem?” Odgovoriæe glavari sveøe-
odavde.” niçki: “Nemamo kralja osim cara.”
37 Onda mu reçe Pilat: “Dakle ti si 16 Tada im ga predade, da se raspne. A
kralj?” Isus odgovori: “Ti kaœeæ, da sam oni uzeæe Isusa i odvedoæe ga.
ja kralj. Ja sam zato roåen i zato doåoh 17 Nosio je kriœ svoj, i izaåe na mjesto,
na svijet, da svjedoçim istinu. Svaki, koje se zove Lubanja, (koæturnica) a
koji je od istine, sluæa glas moj.” hebrejski Golgota.
38 Reçe mu Pilat: “æto je istina?” I kad to 18 Ondje ga raspeæe, i s njim drugu
reçe, izaåe opet Œidovima i reçe im: “Ja dvojicu s jedne i s druge strane, a Isusa
nikakve krivnje ne nalazim na njemu. u sredini.
39 A u vas je obiçaj, da vam jednoga 19 A Pilat napisa i natpis i metnu na
pustim za blagdan Pashe. Hoøete li kriœ. A bilo je napisano: “Isus
dakle, da vam pustim kralja Nazareøanin, kralj œidovski.”
œidovskoga!” 20 I ovaj su natpis çitali mnogi od
40 Onda povikaæe svi: “Ne ovoga, nego Œidova; jer je mjesto, gdje je bio raspet
Barabu!” A Baraba je bio razbojnik. Isus, bilo blizu grada; i bilo je napisano
hebrejski, latinski i grçki.
Ivan 19 21 A œidovski su glavari sveøeniçki
1 Tada dakle Pilat uze Isusa i biçeva ga. govorili Pilatu: “Ne piæi: ‘kralj œidovski’,
2 Vojnici spletoæe vijenac od trnja, nego da je on rekao: ‘kralj sam
metnuæe mu ga na glavu i obukoæe mu œidovski.’”
skrletnu haljinu. 22 Pilat reçe: “æto pisah, pisah.”
3 I pristupali su k njemu i govorili: 23 Kad su bili vojnici raspeli Isusa,
“Zdravo, kralju œidovski!” i udarali su uzeæe njegove haljine i naçiniæe çetiri
ga po obrazima. dijela, svakome vojniku po dio, i donju
4 Onda Pilat izaåe opet i reçe im: “Evo, haljinu; a donja haljina nije bila
izvodim ga k vama, da vidite, da na æivana, nego izatkana sva u jednom
njemu ne nalazim nikakve krivnje.” komadu od vrha do dna.
5 A Isus izaåe pod vijencem od trnja i u 24 Onda rekoæe meåu sobom: “Ne
skrletnoj haljini. Pilat im reçe: “Evo derimo je, nego bacimo kocke za nju,
çovjeka!” kojemu øe dopasti!” Tako se imala
6 A kad ga vidjeæe glavari sveøeniçki i ispuniti rijeç Pisma: “Razdijeliæe meåu
sluge, povikaæe: “Raspni, raspni ga!” se haljine moje i za odjeøu moju baciæe
Pilat im odgovori: “Uzmite ga vi i kocke.” I vojnici tako uçiniæe.
raspnite, jer ja ne nalazim na njemu 25 A stajala je kod kriœa Isusova majka
krivnje.” njegova i sestra majke njegove, Marija
7 Odgovoriæe mu Œidovi: “Mi imamo Kleofa, i Marija Magdalena.
zakon, i po zakonu mora umrijeti, jer 26 Kad vidje Isus majku i uçenika, koga
se je gradio Sinom Boœjim.” je ljubio, pokraj nje, reçe majki svojoj:
8 Kad je dakle çuo Pilat ovu rijeç, œeno evo ti sina!”
poboja se veøma. 27 Potom reçe uçeniku: “Evo ti majke!”
9 I opet uåe u sudnicu i upita Isusa: I od onoga çasa uze je uçenik k sebi.
“Odakle si ti?” A Isus mu ne dade 28 Isus je znao, da se je veø sve svræilo.
odgovora. Zato reçe, da se ispuni Pismo: “œedan
10 Tada mu reçe Pilat: “Zar meni ne sam.”
govoriæ? Ne znaæ li, da imam vlast 29 Ondje je stajala posuda puna octa.
raspeti tebe, i vlast imam pustiti tebe?” I napuniæe spuœvu octa, nataknuæe je
11 Isus reçe: “Ne bi imao vlasti nikakve na stabljiku isopovu i prinesoæe je k
nada mnom, kad ti ne bi bilo dano ustima njegovim.
odozgo. Zato onaj ima veøi grijeh, koji 30 A kad je bio Isus primio ocat, reçe:
me predade tebi.” “Svræeno je.” Tada nakloni glavu i
12 Otada je gledao Pilat da ga pusti. Ali predade duh.
su Œidovi vikali. “Ako ovoga pustiæ, 31 Bila je priprava. I Œidovi zamoliæe
nijesi prijatelj caru. Svaki, koji sebe Pilata, da hi se raspetima prebile
gradi kraljem, protivi se caru.” golijeni, i da bi se skinuli, da ne bi
13 A kad je Pilat çuo ove rijeçi izvede tjelesa ostala na kriœu u subotu. Ona
Isusa, i sjede na sudaçku stolicu na subota bila je name veliki dan.
mjestu, koje se zove Litostrotos, a 32 Doåoæe dakle vojnici, i prvome
hebrejski Gabata. prebiæe golijeni i drugome raspetomu
14 A bila je priprava Blagdana Pashe, s njim.
33 A kad doåoæe k Isusu, vidjeæe, da je 13 Oni joj rekoæe: “œeno, æto plaçeæ!”
veø umro, i ne prebiæe mu golijeni. Reçe im: “Uzeæe Gospodina mojega, i
34 Nego jedan od vojnika probode mu ne znam, gdje ga poloœiæe,
bok kopljem, i odmah izaåe krv i voda. 14 Kad je bila ovo rekla, obazre se
35 I onaj, koji vidje, posvjedoçi, i natrag i vidje Isusa gdje stoji, ali nije
svjedoçanstvo je njegovo istinito. I on znala, da je Isus.
zna, da govori istinu, da i vi vjerujete. 15 Isus joj reçe: “œeno, æto plaçeæ? Koga
36 Jer se ovo dogodi, da se ispuni traœiæ?” Ona misleøi, da je vrtlar, reçe
Pismo: “Nijedna kost neøe mu se mu: “Gospodine, ako si ga ti odnio, kaœi
slomiti.” mi, gdje si ga poloœio, i ja øu ga uzeti.”
37 I opet drugo Pismo veli: “Vidjet øe, 16 Reçe joj Isus: “Marija!” Ona se obazre
koga probodoæe.” i reçe mu hebrejski “Rabbuni”, to
38 A potom Josip iz Arimateje, koji je znaçi: “Uçitelju”.
bio uçenik Isusov, ali tajni od straha 17 Reçe joj Isus: “Nemoj me se
pred zidovima, zamoli Pilata, da uzme dodirnuti, jer joæ nijesam uzaæao k
tijelo Isusovo. I dopusti Pilat. Doåe Ocu svojemu. Nego idi k braøi mojoj i
dakle i uze tijelo njegovo. kaœi im: “Uzlazim k Ocu svojemu i Ocu
39 A doåe i Nikodem, koji je prije bio vaæemu, Bogu svojemu i Bogu
doæao k Isusu po noøi, i donese vaæemu.”
pomijeæane smirne i aloja, oko sto 18 Marija Magdalena otide i javi
libara uçenicima: “Vidjela sam Gospodina, i
40 I uzeæe tijelo Isusovo i obaviæe ga ovo mi je rekao.”
platnom mirisima, kao æto je obiçaj u 19 A kad bi uveçe onaj prvi dan
Œidova da pokopavaju. sedmice, i vrata bila zatvorena, gdje se
41 A bio je na mjestu, gdje je bio raspet, bili uçenici skupili od straha pred
vrt, i u vrtu grob nov, u koji joæ nitko Œidovima, doåe Isus, i stade na
nije bio poloœen. sredinu, i reçe im: “Mir vam!”
42 Ondje dakle zbog priprave œidovske, 20 I kad je bio ovo rekao, pokaza im
jer je bio blizu grob, poloœiæe Isusa. ruke i bok. Tada se obradovaæe
uçenici, æto vidjeæe Gospodina.
Ivan 20 21 I reçe im opet: “Mir vam! Kao æto Otac
1 A u prvi dan sedmice doåe Marija posla mene, i ja æaljem vas.”
Magdalena na grob rano, dok je joæ bila 22 Kad je bio ovo rekao, dahnu u njih i
tama, i vidje, da je kamen odvaljen od reçe: “Primite Duha Svetoga!
groba. 23 Kojima oprostite grijehe, oprostit øe
2 Onda otrça, i doåe k Simonu Petru i k im se, i kojima zadrœite, zadrœat øe se.”
drugom uçeniku, koga je ljubio Isus, i 24 A Toma, jedan od dvanaestorice, nije
reçe im: “Uzeæe Gospodina iz groba, i bio s njima, kad je doæao Isus.
ne znamo, gdje ga poloœiæe.” 25 I rekoæe mu drugi uçenici: “Vidjeli
3 Izaåe dakle Petar i drugi uçenik, i smo Gospodina,” A on im reçe: “Dok ne
poåoæe na grob. vidim na rukama njegovim znaka od
4 Trçala su obojica zajedno. Drugi çavala, i ne metnem prsta svojega u
uçenik trçao je brœe od Petra i doåe mjesto od çavla, i ne metnem ruke
prije na grob. svoje u bok njegov, neøu vjerovati.”
5 On se sagne i vidje plahte gdje leœe, ali 26 I poslije osam dana bili su opet
ne uåe. uçenici njegovi unutra, i Toma s njima.
6 Onda doåe i Simon Petar za njim, i Doåe Isus, kad su bila vrata zatvorena,
uåe u grob, i vidje plahte gdje leœe, i stade na sredinu, i reçe: “Mir vam!”
7 I otiraç, koji je bio na glavi njegovoj, 27 Potom reçe Tomi: “Metni prst svoj
ali nije leœao zajedno s drugim ovamo, i vidi ruke moje, i pruœi ruku
plahtama, nego posebno savit na svoju, i metni u bok moj, i ne budi
jednom mjestu. nevjeran, nego vjeran!”
8 Tada uåe i drugi uçenik, koji je bio 28 Tada mu reçe: “Gospodin moj i Bog
prvi doæao na grob, i vidje i vjerova; moj!”
9 Jer joæ nijesu razumjeli Pisma, da je 29 Reçe mu Isus: “Jer si me vidio, Toma,
trebalo njemu uskrsnuti od mrtvih. vjerovao si. Blagoslovljeni su, koji ne
10 Onda odoæe opet uçenici kuøi. vidjeæe i vjerovaæe!”
11 A Marija je stajala vani kod groba i 30 I mnoga druga çudesa uçini Isus
plakala. Dok je dakle plakala, sagne se pred uçenicima svojim; koja nijesu
nad grob, napisana u knjizi ovoj.
12 I vidje dva anåela gdje sjede u 31 A ova su zapisana, da vjerujete, da
bijelim haljinama, jedan pokraj glave, Isus jest Krist, Sin Boœji, i da vjerujuøi
a jedan pokraj nogu, gdje je bilo imate œivot u ime njegovo.
poloœeno tijelo Isusovo.
Ivan 21 uskrsnuo od mrtvih.
1 Poslije toga opet se javi Isus na 15 Iza objeda reçe Isus Simonu Petru:
Tiberijadskome moru. A javi se ovako: “Simone Jonin, ljubiæ li me viæe nego
2 Bili su zajedno Simon Petar i Toma, ovi?” Reçe mu: “Da, Gospodine, ti znaæ,
koji se zove Blizanac, i Natanael, koji je da te ljubim.” Reçe mu: “Pasi jaganjce
bio iz Kane galilejske, i sinovi moje!”
Zebedejevi, i druga dvojica od uçenika 16 Reçe mu opet drugi put: “Simone
njegovih. Jonin, ljubiæ li me?” Reçe mu: “Da,
3 Reçe im Simon Petar: “Idem da Gospodine, ti znaæ, da te ljubim.” Reçe
hvatam ribe.” Rekoæe mu: “Idemo i ml mu: “Pasi jaganjce moje!”
s tobom. Izaåoæe i uåoæe u laåicu; ali 17 Reçe mu treøi put: “Simone Jonin,
onu noø ne uhvatiæe niæta. ljubiæ li me?” Oœalosti se Petar, æto mu
4 A kad bi jutro, stajao je Isus na obali; reçe po treøi put: “Ljubiæ li me?” i reçe
ali uçenici ne poznaæe, da je Isus. mu: “Gospodine, ti sve znaæ, ti znaæ, da
5 Tada im reçe Isus: “Djeco, imate li æto te ljubim.” Reçe mu Isus: “Pasi ovce
za jelo?” odgovoriæe mu: “Nemamo.” moje!
6 A on im reçe: “Bacite mreœu na desnu 18 Zaista, zaista, kaœem ti: “Kad si bio
stranu laåice, i naøi øete.” Onda mlaåi, opasivao si se sam, i hodio si,
baciæe, i veø je nijesu mogli vuøi od kamo si htio; a kad ostariæ, raæirit øeæ
mnoætva riba. ruke svoje, i drugi øe te opasivati i
7 Tada uçenik onaj, koga je ljubio Isus, odvesti, kamo neøeæ.”
reçe Petru: “Gospodin je!” A Simon 19 A ovim rijeçima htjede oznaçiti,
Petar kad je çuo da je Gospodin, baci kakvom øe smrti proslaviti Boga. Nato
na se koæulju - jer je bio go - i skoçi u mu reçe: “Hajde za mnom!”
more. 20 Petar se obazre i vidje, gdje za njim
8 Drugi uçenici doåoæe na laåici, jer ide onaj uçenik, koga je Isus ljubio,
nijesu bili daleko od zemlje, nego oko koji se je i na veçeri naslonio na grudi
dvjesta lakata, a vukli su mreœu s njegove i rekao: “Gospodine, tko je taj,
ribama. koji øe te izdati?”
9 A kad izaåoæe na zemlju, vidjeæe 21 Kad ga ugleda Petar, reçe Isusu:
œeravicu postavljenu, i ribu na njoj, i “Gospodine, a æto øe ovaj?”
kruh. 22 Reçe mu Isus: “Ako hoøu, da on
10 Isus im reçe: “Donesite od riba, æto ostane, dok ne doåem, æto je tebi do
ih sad uhvatiste!” toga. Ti hajde za mnom!”
11 Ode Simon Petar i izvuçe na zemlju 23 Tako izaåe meåu braøom ova rijeç,
mreœu, punu velikih riba sto i pedeset da onaj uçenik neøe umrijeti. A Isus
i tri; i premda ih je bilo toliko, mreœa se mu ne reçe, da neøe umrijeti, nego:
nije prodrla. “Ako hoøu, da on ostane, dok ne
12 Isus im reçe: “Doåite, objedujte!” I ni doåem, æto je tebi do toga?”
jedan se od uçenika ne usudi da ga 24 Ovo je onaj uçenik, koji svjedoçi za
upita: “Tko si ti?” Znali su, da je ovo, i koji napisa ovo; i znamo, da je
Gospodin. istinito svjedoçanstvo njegovo.
13 Doåe Isus i uze kruh, i dade im, tako 25 A ima i drugo mnogo, æto uçini Isus.
i ribu. I kad bi se to pojedince popisalo,
14 Ovo se veø treøi put javi Isus mislim, da ni sav svijet ne bi mogao
uçenicima svojim, poæto je bio obuhvatiti knjige, koje bi se napisale.
Djela apostolska
glava 1 im, da ne idu iz Jerusalema, nego da
1 U mojemu prvom djelu, o Teofile, çekaju obeøanje Oçevo, “koje”: (reçe)
izvijestio sam o svemu, æto je Isus çinio “çuli ste od mene.
i uçio 5 Ivan je krstio vodom, a vi øete za malo
2 Do dana, kad je apostolima Duhom dana krstiti Duhom Svetim.”
Svetim izabranima dao naloge i onda 6 Bili su dakle s njim zajedno. Tada ga
bio uzet u nebo. upitaæe: “Gospodine, hoøeæ li u ovo
3 Poslije muke svoje dao im je mnoge vrijeme podignuti kraljevstvo
dokaœe za to, da je on œiv. Kroz Izraelovo?”
çetrdeset dana on im se je javljao i 7 On im odgovori: “Nije vaæe znati
govorio im o kraljevstvu Boœjem. vremena ili çasove, æto ih je Otac
4 Kad je bio s njima zajedno, zapovjedi zadrœao u svojoj vlasti.
761 Djela apostolska
8 Nego øete primiti jakost Duha na Matiju, i bi on pribrojen
Svetoga, kad siåe na vas i bit øete mi jedanaestorici apostola.
onda svjedoci u Jerusalemu i po svoj
Judeji i Samariji i sve do kraja zemlje.” Djela apostolska 2
9 I kad to reçe, bi podignut pred oçima 1 I kad se navræi pedeset dana, bili su
njihovim. Uze ga oblak iz oçiju svi zajedno na istom mjestu.
njihovih. 2 I ujedanput postade æum s neba, kao
10 I dok su gledali za njim gdje ide na kad dolazi silan vjetar, i napuni svu
nebo, gle, dva çovjeka stadoæe kraj njih kuøu, gdje su sjedili,
u bijelim haljinama. 3 I pokazaæe im se razdijeljeni jezici
11 Oni rekoæe: “Ljudi Galilejci, æto kao od ognja, i sjede po jedan na
stojite i gledate na nebo! Ovaj Isus, koji svakoga od njih.
je od vas uzet na nebo, tako øe doøi, 4 I napuniæe se svi Duha Svetoga, i
kao æto vidjeste da ide u nebo.” stadoæe govoriti raznim jezicima, kao
12 Tada se vratiæe u Jerusalem s gore, æto im je Duh (Sveti) davao da govore.
koja se zove Maslinska. Ona je blizu 5 A u Jerusalemu su stanovali Œidovi,
Jerusalema, jedan subotni dan hoda. ljudi poboœni iz svakoga naroda pod
13 Kad doåoæe tamo, uzaåoæe u gornju nebom.
dvoranu, gdje su obiçno stajali, i to 6 A kad postade ovaj glas, skupi se
Petar i Ivan, Jakov i Andrija, Filip i mnoætvo i smete se, jer je svaki od njih
Toma, Bartolomej i Matej, Jakov, sin sluæao, gdje oni govore njegovim
Alfejev, Simon Revnitelj i Juda, brat jezikom.
Jakovljev. 7 Svi su se divili i çudili i govorili su:
14 Ovi su svi ustrajali jednoduæno u “Nijesu li svi ovi, æto govore, Galilejci,
molitvi zajedno sa œenama, s Marijom, 8 Pa kako mi çujemo svaki svoj jezik, u
majkom Isusovom, i s braøom kojem smo se rodili?
njegovom. 9 Parøani i Meåani, i Elamljani, i
15 I u dane one ustade Petar izmeåu stanovnici iz Mezopotamije, iz Judeje i
braøe - bilo je ljudi zajedno oko sto i Kapadocije, iz Ponta i Azije.
dvadeset - i reçe: 10 Iz Frigije i Pamfilije, iz Egipta i
16 “Ljudi braøo, trebalo je da se ispuni krajeva Libije, æto su oko Cirene, i
Pismo, koje proreçe Duh Sveti na usta pridoælice Rimljani i Œidovi i doæljaci,
Davidova za Judu, koji je bio voåa 11 Kreøani i Arapi; çujemo ih gdje
onima, æto uhvatiæe Isusa. govore naæim jezicima veliçine Boœje.”
17 On se je brojio s nama, i primio je dio 12 Svi su se divili i çudili, i jedan su
ove sluœbe. drugome govorili: “æto li øe ovo biti?”
18 Od plaøe nepravedne on steçe njivu, 13 A drugi su se podsmijevali i govorili
ali se objesi i puçe po sredini, i izli se su: “Napili su se slatkoga vina.”
sva utroba njegova. 14 Tada Petar stade s jedanaestoricom
19 To postade poznato svima i podiœe glas svoj, i progovori im: “Ljudi
stanovnicima Jerusalema, i prozva se Œidovi i vi svi, koji stanujete u
ona njiva njihovim jezikom Akeldama, Jerusalemu! Ovo neka vam je na
æto znaçi krvna njiva. znanje, i posluæajte rijeçi moje!
20 U knjizi psalama stoji naime pisano: 15 Nijesu ovi pijani, kao æto vi mislite,
Stan njegov neka bude pust, i neka ne jer je istom treøa ura dana;
bude nikoga, koji bi stanovao u njemu, 16 Nego je ovo, æto reçe prorok Joel:
i sluœbu njegovu neka primi drugi! 17 I bit øe u posljednje dane, govori Bog:
21 Treba dakle od ovih ljudi, koji su bili, “izlit øu od Duha svojega na svako
s nama za sve vrijeme, kako meåu nas tijelo, i prorokovat øe sinovi vaæi i køeri
uåe i izaåe Gospodin Isus, vaæe, i mladiøi vaæi vidjet øe viåenja, i
22 Poçevæi od krætenja Ivanova do starci vaæi sanjat øe sve.
dana, kad bi uzet od nas, da bude s 18 I na sluge svoje i na sluækinje svoje
nama svjedok njegova uskrsnuøa u one dare izlit øu od Duha svojega, i
jedan od njih. prorokovat øe.
23 I postaviæe dvojicu: Josipa, koji se 19 I dat øu çudesa gore na nebu i znake
zvao Barsaba, prezimenom Just, i dolje na zemlji: krv i oganj, i sukljanje
Matiju. dima.
24 Tada su molili: “Ti, Gospodine, koji 20 Sunce øe se pretvoriti u tamu i
poznajeæ srca sviju, pokaœi, koga si od mjesec u krv, prije nego doåe dan
ove dvojice izabrao, Gospodnji veliki i straæni.
25 Da primi mjesto sluœbe ove i 21 I bit øe: svaki, koji zazove ime
apostolstva, iz kojega ispade Juda, da Gospodnje, spasit øe se.
ode na mjesto svoje.” 22 Ljudi Izraelci, posluæajte rijeçi ove!
26 I baciæe kocke za njih. I pade kocka Isus Nazareøanin bio je od Boga meåu
Djela apostolska 762
vama potvråen silama, i çudesima, i tisuøe duæa.
znacima, koje uçini Bog preko njega 42 A bili su postojani u nauci apostoli,
meåu vama, kao æto i sami znate. u zajednici, u lomljenju kruha i u
23 Njega ste odreåenom odlukom i molitvama.
predznanju Boœjem predali i rukama 43 A uåe strah u svaku duæu, jer su
bezboœnika pribili ga kriœ i ubili. apostoli çinili mnoga çudesa, i znake u
24 Ali ga Bog odrijeæio veze smrti, i Jerusalemu; i veliki je strah bio u
njega je oœivio, jer je bilo nemoguøe, da svima.
ona njim vlada. 44 I svi, koji su vjerovali, bili su
25 David naime govori za njega: Uvijek zajedno, i imali su sve zajedno.
imam Gospodina pred oçima. On mi 45 Prodavali bi svoje imanje i dobro, i
stoji zdesna, da se ne pomaknem. dijelili svima, kako bi koji trebao.
26 Zato se raduje srce moje, i veseli se 46 I svaki dan bili su jednako
jezik moj. I tijelo øe moje poçivati u jednoduæno u hramu, i lomili su kruh
sigurnosti, po kuøama i primali hranu s radoæøu
27 Jer neøeæ ostaviti duæe moje u i priprosta srca.
podzemnom svijetu, niti øeæ dati, da 47 Hvalili su Boga i imali milost u svega
Svetac tvoj vidi truhlosti. naroda. A Gospodin je svaki dan
28 Pokazao si mi putove œivota i umnoœavao broj onih, koji su bili na
napunit øeæ me veselja s licem svojim. putu spasenja.
29 Ljudi braøo, neka je slobodno reøi
vam za patrijarha Davida. On je umro Djela apostolska 3
i pokopan, i grob je njegov meåu nama 1 A Petar i Ivan iæli su gore u hram na
do danaænjega dana. molitvu o devetoj uri.
30 Jer je dakle bio prorok i znao, da mu 2 I bio je jedan çovjek hrom od roåenja
je Bog bio zakletvom potvrdio, da øe svoga, kojega su nosili i svaki dar,
jednoga od njegovih tjelesnih metali pred vrata hramska koja se
potomaka podignuti na prijestolje zovu Krasna, da prosi milostinju od
njegovo. onih, koji ulaze u hram.
31 To je on, gledajuøi proroçki, govorio 3 Kad je on vidio Petra i Ivana gdje hoøe
za uskrsnuøe Kristovo, da se on neøe da uåu u hram, zamoli milostinju.
ostaviti u podzemnom svijetu, i da 4 A Petar pogleda na njega s Ivanom i
tijelo njegovo neøe vidjeti truhlosti. reçe: “Pogledaj na nas!”
32 Ovoga je Isusa oœivio Bog, çemu smo 5 On pogleda na njih nadajuøi se, da øe
svi mi svjedoçi. æto dobiti od njih.
33 Desnicom dakle Boœjom podignut 6 A Petar reçe: “Srebra i zlata nema u
primio je od Oca obeøanoga Duha mene; ali æto imam, ovo ti dajem: “U
Svetoga, i sad ga je izlio, kako vidite i ime Isusa Krista Nazareøanina ustani,
çujete. i hodi!”
34 David naime nije uzaæao na nebo, 7 I uze ga za desnicu i podiœe ga.
nego sam govori: Reçe Gospodin Odmah se utvrdiæe njegova stopala i
Gospodinu mojemu: ‘Sjedi s desnu gleœnji.
moju,’ 8 I skoçi, i mogao je stajati i hodati. I
35 Dok poloœim neprijatelje tvoje za uåe s njima u hram iduøi i skaçuøi i
podnoœje nogama tvojim. hvaleøi Boga.
36 Tvrdo dakle neka zna sva kuøa 9 Sav je narod vidio, gdje ide i hvali
Izraelova: Ovoga Isusa, kojega vi Boga.
pribiste na kriœ, uçinio je Bog 10 Upoznaæe u njemu çovjeka, koji je
Gospodinom i Kristom.” bio zbog milostinje sjedio kod krasnih
37 Kad su to çuli, raœali im se u srcu, i vrata hramskih, i napuniæe se çuda i
rekoæe Petru i ostalim apostolima: “æto udivljenja za ovo, æto mu se dogodilo.
da çinimo, ljudi braøo?” 11 A jer se je on drœao Petra i Ivana,
38 Petar im reçe: “Obratite se, i svaki od navali k njima sav narod u trijem, koji
vas neka se krsti u ime Isusa Krista za se zove Salomonov, i çudili su se.
oproætenje grijeha svojih, i primit øete 12 A kad to vidje Petar, progovori
dar Duha Svetoga; narodu: Ljudi Izrael, æto se çudite
39 Jer je za vas obeøanje i za djecu vaæu ovome, ili æto gledate na nas, kao da
i za sve daljne, koje øe god dozvati smo mi svojom moøu ili poboœnoæøu
Gospodin Bog naæ.” uçinili, da on hoda?
40 I drugim mnogim rijeçima svjedoçio 13 Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev,
je i opominjao ih; “Spasite se od ovoga Bog otaca naæih, proslavi Slugu
pokvarenoga roda!” svojega Isusa, kojega vi predadoste i
41 Koji dakle primiæe rijeç njegovu, odrekoste ga se pred licem Pilatovim,
krstiæe se; i pristade u onaj dan oko tri kad je on bio odluçio da ga pusti.
14 A vi se sveca i pravednika odrekoste Svetoga reçe: “Glavari narodni i
i zaprosiste çovjeka ubojicu da vam se starjeæine çujte!
pokloni. 9 Ako danas bivamo istraœivani za
15 Vi ubiste poçetnika œivota, kojega dobro djelo, koje uçinismo bolesnu
Bog oœivi od mrtvih, çemu smo mi çovjeku, te on ozdravi,
svjedoçi. 10 To neka je na znanje svima vama i
16 I zbog vjere u ime njegovo I ovoga, svemu narodu Izraelovu: U ime Isusa
koga vidite i poznajete, utvrdi ime Krista Nazareøanina, kojega vi
njegovo; i vjera, koja je po njemu, dade raspeste, kojega Bog oœivi od mrtvih,
mu cijelo zdravlje pred svima vama. po njemu stoji ovaj pred vama zdrav.
17 I sad, braøo, znam, da iz neznanja 11 Ovo je kamen, koji vi graditelji
ono uçiniste, kao i glavari vaæi. odbaciste, a koji postade kamen
18 A Bog je tako dao, da se ispuni ono, ugaoni.
æto je unaprijed javio na usta sviju 12 I nema ni u jednom drugom
proroka, da øe trpjeti Krist. spasenja; jer nema drugoga imena pod
19 çinite dakle pokajanje i obratite se, nebom danoga ljudima, u kojem treba
da se uniæte grijehi vaæi, da doåu da se spasimo.”
vremena okrepe od lica Gospodnjega, 13 A kad vidjeæe smjelost Petrovu i
20 I da poælje Krista, kojega vam je Ivanovu i razabraæe, da su ljudi
odredio, Isusa. neækolovani i prosti, divili su se, a znali
21 Njega dakle ima da nebo primi do su ih, da su bili s Isusom.
vremena, kad se sve obnovi, kao æto je 14 Jer vidjeæe i iscijeljenoga çovjeka,
Bog od poçetka navijestio na usta gdje stoji s njima, nijesu mogli niæta da
svetih proroka svojih. odvrate.
22 Tako reçe Mojsije oçevima: Proroka 15 Onda im zapovjediæe, da izaåu iz
kao mene podignut øe vam Gospodin vijeøa, i stadoæe vijeøati jedan s
Bog vaæ iz vaæe braøe; njega sluæajte u drugim,
svemu, ætogod vam kaœe! 16 Govorili su: “æto da uçinimo ovim
23 A bit øe, da øe se svaka duæa, koja ne ljudima? Jer da su oçito çudo uçinili,
posluæa onoga proroka, istrijebiti iz poznato je svima, koji stanuju u
naroda. Jerusalemu, i ne moœemo tajiti.
24 I svi proroci od Samuela i potom, koji 17 Ali da se dalje ne raæiri po narodu,
su govorili, navjeæøivali su ove dane. oætro im zaprijetimo, da viæe ne govore
25 Vi ste sinovi proroka i zavjeta, æto ga za ime ovo nikome!”
uçini Bog s ocima vaæim, kad reçe 18 Dozvaæe ih i zapovjediæe im, da niæta
Abrahamu: ‘Po tvojim potomcima bit ne govore niti uçe u ime Isusovo.
øe blagoslovljeni svi narodi na zemlji.’ 19 Petar i Ivan odgovoriæe Im: “Je li
26 Vama najprije Bog podiœe Slugu pravo pred Bogom, da vas veøma
svojega i posla ga, da vas blagosliva, da sluæamo negoli Boga, sudite!
se svaki od vas obrati od pakosti 20 Jer ne moœemo ne govoriti, æto
svojih.” vidjesmo i çusmo.”
21 A oni im zaprijetiæe i pustiæe ih, ne
Djela apostolska 4 naæavæi niæta, kako bi ih kaznili zbog
1 Dok su oni govorili narodu, naiåoæe naroda, jer su svi slavili Boga za ono,
na njih sveøenici, zapovjednik hrama i æto se je bilo dogodilo.
saduceji. 22 Jer onome çovjeku, koji je tako
2 Bili su ogorçeni, æto oni uçe narod i çudesno ozdravio, bilo je viæe od
navjeæøuju u Isusu uskrsnuøe od çetrdeset godina.
mrtvih. 23 A kad su bili otpuæteni doåoæe k
3 I digoæe na njih ruke i metnuæe ih u svojima i javiæe im, æto su im bili sve
zatvor do ujutro, jer je veø bila veçer. rekli glavari sveøeniçki i starjeæine.
4 Mnogi od onih, koji su bili sluæali 24 A oni kad çuæe, jednoduæno
propovijed, vjerovaæe; i postade broj podigoæe glas k Bogu i rekoæe:
muækaraca oko pet tisuøa. “Gospodine, Stvoritelju neba i zemlje,
5 A kad bi ujutro, skupiæe se glavari mora i svega, æto je u njima!
njihovi, i starjeæine, i knjiœevnici u 25 Ti si Duhom Svetim na usta naæega
Jerusalemu, oca Davida, sluge svojega, rekao:
6 I Ana, veli sveøenik, i Kaifa i Ivan i ‘Zaæto se bune neznaboæci, i narodi
Aleksandar, i kolikogod ih je bilo od smiæljaju prazne osnove?
roda sveøeniçkoga. 26 Diœu se kraljevi zemaljski, i
7 I metnuæe ih na sredinu i upitaæe ih: skupljaju se knezovi protiv Gospodina
“Kakvom moøju ili u çije ime uçiniste vi i Pomazanika njegova.’
ovo?” 27 Jer se zaista ujediniæe u ovome
8 Tada im Petar napunivæi se Duha gradu Herod i Poncije Pilat s
neznaboæcima i sa plemenima Gospodnjega? Gle, noge onih, koji
Izraelovim protiv tvojega svetoga Sluge zakopaæe muœa tvojega, pred vratima
Isusa, tvojega pomazanika. su, i iznijet øe te.”
28 Oni uçiniæe, æto su bile unaprijed 10 I odmah pade pred nogama
odredile ruka tvoja i odluka tvoja. njegovim, i izdahnu. A mladiøi uæavæi
29 I sad, Gospodine, pogledaj na naåoæe je mrtvu, iznesoæe je i
njihove prijetnje, i daj slugama svojim, zakopaæe uz muœa njezina.
da govore sa svom smjeloæøu rijeç 11 Velik strah doåe na svu crkvu i na
tvoju! sve, koji çuæe ovo.
30 Pruœaj ruku svoju, da se po imenu 12 A po rukama apostola dogodiæe se
tvojega svetoga Sluge Isusa dogaåaju mnogi znaci i çudesa u narodu. I bili su
iscijeljena, znaci i çudesa!” jednoduæno svi u trijemu
31 Iza ove molitve potrese se mjesto, Salomonovu.
gdje su bili skupljeni. Svi se napuniæe 13 A od ostalih nitko se nije smio
Duha Svetoga, i navjeæøivali su rijeç pridruœiti njima; ali ih je narod veliçao.
Boœju sa smjeloæøu. 14 I sve se viæe mnoœio broj muœeva i
32 A mnoætvo vjernika bilo je jedno srce œena, koji su vjerovali u Gospodina,
i jedna duæa. I ni jedan nije govorio za 15 Tako da su na ulice iznosili
imanje svoje da je njegovo, nego im je bolesnike i stavljali ih na posteljama i
sve bilo zajedniçko. nosilima, da bi, kad doåe Petar, barem
33 I apostoli su s velikom silom sjena njegova osjenila koga od njih (i
svjedoçili za uskrsnuøe Gospodina oni bili iscijeljeni od svojih bolesti).
Isusa Krista, i velika je milost bila na 16 A dolazili su mnogi iz okolnih
svima njima. gradova u Jerusalem i donosili
34 Jer ni jedan meåu njima nije bio bolesnike i muçene od neçistih
siromaæan. Tko je posjedovao njive ili duhova. I svi bi ozdravljali.
kuøe, prodavao bi ih i donosio novce, 17 Puni zavisti ustade veliki sveøenik, i
æto su uzimali za to, svi, koji su bili s njim, stranka
35 I stavljali su pred noge apostolima, saducejska.
A davalo se svakome, koliko je tko 18 Oni digoæe ruke na apostole i baciæe
trebao. ih u javnu tamnicu.
36 Tako je Levit Josip iz Cipra, koji je od 19 Ali anåeo Gospodnji otvori noøu
apostola bio prozvan Barnaba, æto vrata tamnice, izvede ih i reçe:
znaçi sin utjehe”, 20 “Idite i ustanite u hramu i govorite
37 Imao njivu, prodao ju i donio novce sve rijeçi ovoga œivota!”
i stavio ih apostolima pred noge. 21 çuvæi to uåoæe ujutro u hram, i uçili
su. Tada doåe veliki sveøenik, i
Djela apostolska 5 pristaæe njegove. Oni sazvaæe visoko
1 A neki çovjek, po imenu Ananija, sa vijeøe i sve starjeæine sinova
œenom svojom Safirom predade njivu. Izraelovih, i poslaæe u tamnicu, da ih
2 Ali sa znanjem œene svoje zadrœi za dovedu.
sebe od novaca jedan dio, a drugi dio 22 Sluge otidoæe i otvoriæe tamnu, ali ih
donese i stavi apostolima pred noge. ne naåoæe u tamnici. Vratiæe se i javiæe:
3 Tada reçe Petar: “Ananija, zaæto 23 “Naåosmo tamnicu tvrdo
napuni sotona srce tvoje, te si slagao zakljuçanu i straœu na svojemu
Duhu Svetome i zadrœao za sebe jedan mjestu pred vratima. Otvorismo, ali ne
dio od novaca, æto si dobio za njivu? naåosmo nikoga unutra”
4 Zar ne bi ostala tvoja, da nije 24 A kad çuæe ove rijeçi, pitali su se
prodana? I kad je prodade, nije li bila u zapovjednik hrama i glavari
tvojoj vlasti? Kako si samo mogao tako sveøeniçki, kako li se je to dogodilo.
æto metnuti u srce svoje? Ljudima 25 Tada doåe netko i javi im: “Eno oni
nijesi slagao, nego Bogu.” ljudi, æto ih baciste l tamnicu, stoje u
5 A kad je çuo Ananija rijeçi ove, pade, hramu i uçe narod!”
i izdahnu. Velik strah obuze sve, koji to 26 Onda otide zapovjednik hrama sa
çuæe. slugama i dovede ih, ali ne na silu; jer
6 A mladiøi ustadoæe, zamotaæe ga, su se bojali, da ih ne kamenuje narod.
iznesoæe i zakopaæe. 27 Dovedoæe ih dakle i staviæe ih pred
7 Proåe oko tri ure. Tada uåe i œena visoko vijeøe. Veliki ih sveøenik zapita:
njegova, ne znajuøi, æto se dogodilo. 28 “Nijesmo li vam zapovjedili strogo,
8 Petar joj reçe: “Kaœi mi, œeno, nijeste da ne uçite u ovo ime? A eto, vi
li za toliko prodali njivu?” A ona reçe: napuniste Jerusalem svojom naukom
“Da, za toliko.” i hoøete da bacite na nas krv ovoga
9 Tada joj reçe Petar: “Zaæto se çovjeka.”
dogovoriste, da iskuæate Duha 29 A Petar i apostoli odgovoriæe:
“Veøma se treba Bogu pokoravati Prokora, i Nikanora i Timona, i
negoli ljudima. Parmenu i Nikolu, doæljake iz
30 Bog otaca naæih podiœe Isusa, Antiohije.
kojega vi ubiste objesivæi ga na drvo. 6 Ove postaviæe pred apostole, i oni
31 Ovoga Bog desnicom svojom uzvisi moleøi se poloœiæe ruke na njih.
za vladaoca i spasitelja, da dadne 7 I rijeç je Boœja rasla, i broj se je
Izraelu pokajanje i oproætenje grijeha. uçenika vrlo mnoœio u Jerusalemu, i
32 Za to smo mi svjedoci i Duh Sveti, veliko je mnoætvo sveøenika
kojega Bog dade svima, koji se prihvaøalo vjeru.
pokoravaju njemu.” 8 A Stjepan, pun milosti i jakosti, çinio
33 Kad oni ovo çuæe, vrlo se rasrdiæe, i je velika çudesa i znake u narodu.
mislili su da ih ubiju. 9 Tada ustadoæe neki iz sinagoge, koja
34 Ali ustade u visokom vijeøu jedan se zove Osloboåenika, Cirenaca i
farizej, po imenu Gamaliel, uçitelj Aleksandrinaca, i onih, koji su bili iz
zakona, poætovan od svega naroda, i Cilicije i Azije, i stadoæe se prepirati sa
zapovjedi, da ljudi malo izaåu van. Stjepanom.
35 Tada im reçe: “Ljudi Izraelci, 10 Ali nijesu mogli odoljeti mudrosti i
promislite dobro za ove ljude, æto øete Duhu, kojim je govorio.
uçiniti! 11 Tada podgovoriæe ljude, koji rekoæe:
36 Jer prije ovih dana ustade Teuda “çuli smo ga, gdje huli na Mojsija i na
govoreøi, da je on neæto, i za njim Boga.”
pristade ljudi na broj oko çetiri stotine. 12 I pobuniæe narod i starjeæine i
I on bi ubijen, i svi, koji su ga sluæali, knjiœevnike. Tada ga napadoæe,
raspræiæe se i propadoæe. uhvatiæe ga i dovedoæe pred visoko
37 Poslije ovoga ustade Juda Galilejac vijeøe.
u dane popisa i odvuçe dosta ljudi za 13 I izvedoæe laœne svjedoke, koji
sobom. I on pogibe, i svi, koji su rekoæe: “Ovaj çovjek ne prestaje drœati
pristajali uz njega, razasuæe se. govore protiv svetoga mjesta i zakona.
38 I zato vam sad kaœem: Proåite se 14 Tako smo ga çuli gdje govori: Isus
ovih ljudi i pustite ih! Jer ako je od ljudi Nazareøanin razorit øe ovo mjesto i
ovaj naum ili pothvat, propast øe. izmijenit øe obiçaje, koje nam predade
39 Ako li je od Boga, neøete ga moøi Mojsije.”
uniætiti, dapaøe mogli biste se naøi i 15 Svi, koji su sjedili u visokom vijeøu,
kao protivnici Boœji.” uprijeæe oçi u njega, vidjeæe lice
40 I posluæaæe ga. I dozvavæi apostole njegovo kao lice anåela.
izbiæe ih i zaprijetiæe im, da ne govore u
ime Isusovo, i otpustiæe ih. Djela apostolska 7
41 A oni otidoæe od visokoga vijeøa 1 A veliki sveøenik reçe: “Je li to tako?”
radujuøi se, æto su bili smatrani 2 A on reçe: “Ljudi braøo i oci,
dostojni, da pretrpe sramotu za ime posluæajte! Bog slave javi se ocu
Isusovo. naæemu Abrahamu, kad je bio u
42 I svaki dan u hramu i po kuøama Mezopotamiji, prije nego se doseli u
nijesu prestajali uçiti i propovijedati Haran.
evanåelje o Kristu Isusu. 3 I reçe mu: “Izaåi iz zemlje svoje i od
roda svojega, i doåi u zemlju, koju øu ti
Djela apostolska 6 pokazati!
1 A u one dane, kad je rastao broj 4 Tada izaåe iz zemlje Kaldejaca, i
uçenika, podigoæe Grci viku na naseli se u Haranu. Odatle, po smrti
Hebreje, æto su se njihove udovice oca njegova, preseli ga u ovu, zemlju, u
zapostavljale, kad se dijelila hrana kojoj vi sad stanujete.
svaki dan. 5 A ne dade mu baætine u njoj ni stope,
2 Tada dvanaestorica dozvaæe nego mu je obeøa dati u posjed, i
mnoætvo uçenika i rekoæe: “Nije pravo, potomstvu njegovu poslije njega, dok
da mi zanemarujemo rijeç Boœju i da joæ nije imao djeteta.
sluœimo oko stolova. 6 A Bog mu reçe ovako: “Potomci
3 Naåite dalje, braøo, meåu sobom njegovi bit øe doæljaci u zemlji tuåoj.
sedam poætenih ljudi, punih Duha Stavit øe ih u ropstvo i tlaçit øe ih çetiri
Svetoga i mudrosti! Njih øemo postaviti stotine godina.
nad ovim poslom. 7 I narodu, kojemu øe sluœiti, ja øu
4 A mi øemo nastojati oko molitve i suditi, reçe Bog, i potom øe izaøi, i
sluœbe rijeçi.” sluœit øe meni na ovome mjestu.
5 I dopade se ovaj prijedlog cijeloj 8 I dade mu zavjet obrezanja. I tako mu
skupætini. I izabraæe Stjepana, çovjeka se rodi Izak, i obreza ga u osmi dan, i
puna vjere i Duha Svetoga, i Filipa i Izaku se rodi Jakov, i Jakovu dvanaest
patrijarha. mu se u pustinji gore Sinajske anåeo u
9 I patrijarsi su zavidjeli Josipu, i ognjenom plamenu grma.
prodadoæe ga u Egipat, ali je Bog bio s 31 A kad Mojsije vidje, divio se je
njim. viåenju. I kad pristupi da promotri,
10 I izbavi ga od svih njegovih nevolja, progovori mu glas Gospodnji:
i dade mu milost i mudrost pred 32 ‘Ja sam Bog otaca tvojih, Bog
Faraonom, kraljem egipatskim. On ga Abrahamov, Izakov i Jakovljev’. A
postavi poglavarom nad Egiptom i nad Mojsije uzdrhtao je i nije se usudio
svom kuøom svojom. pogledati.
11 A doåe glad na sav Egipat i Kanaan 33 A Gospodin mu reçe: “Izuj obuøu sa
i nevolja velika, i nijesu nalazili hrane svojih nogu, jer je mjesto, na kojem
oci naæi. stojiæ, zemlja sveta.
12 A kad je çuo Jakov, da ima œita u 34 Dobro sam vidio nevolju svojega
Egiptu, posla najprije oce naæe. naroda, koji je u Egiptu, i çuo sam
13 Drugi put upoznaæe Josipa brata njihovo uzdisanje, i siæao sam da ih
njegova, i rod Josipov otkri se izbavim. I sad hajde, da te poæljem u
Faraonu. Egipat!
14 A Josip posla i dozva oca svojega 35 Ovoga Mojsija, kojega odbiæe
Jakova i svu rodbinu svoju, rekavæi: ‘Tko te postavi glavarom i
sedamdeset i pet duæa. sucem?’ Njega posla Bog kao glavara i
15 I siåe Jakov u Egipat, i umrije on, i izbavitelja rukom anåela, koji mu se
oci naæi. javi a grmu.
16 I prenesoæe ih u Sihem i poloœiæe ih 36 On ih izvede uz çudesa i znake, æto
u grob, koji kupi Abraham za novce od ih, je çinio u zemlji Egipatskoj i u
sinova Hamorovih u Sihemu. Crvenom moru i u pustinji çetrdeset,
17 A kad se pribliœi vrijeme obeøanja godina.
æto ga je bio obeøao Bog Abrahamu, 37 Ovo je Mojsije, koji reçe sinovima
naraste narod i umnoœi se u Egiptu. Izraelovim: ‘Proroka øe vam podignuti
18 Tada ustade drugi kralj u Egiptu, Bog iz vaæe braøe, kao mene njega
koji nije znao Josipa. sluæajte.’
19 Ova je lukavo postupao s narodom 38 Ovo je onaj, æto je bio u zajednici u
naæim. Silio je oce naæe, da izlaœu djecu pustinji s anåelom, koji mu je govorio
svoju, da ne ostanu na œivotu. na gori Sinajskoj, i s ocima naæim, koji
20 U to se je vrijeme r odio Mojsije, i bio je primio rijeçi œivota, da ih dadne
je mio Bogu. Odgajao se tri mjeseca u nama.
kuøi oca svojega. 39 Ali oci naæi ne htjedoæe ga posluæati,
21 A kad ga izloœiæe, uze ga køi nego ga odbaciæe, i okrenuæe se srcem
Faraonova, i odgoji ga sebi za sina. svojim u Egipat.
22 I pouçi se Mojsije u svoj mudrosti 40 I rekoæe Aronu: ‘Napravi nam
egipatskoj, i bio je silan u rijeçima i u bogove, koji øe iøi pred nama; jer ne
djelima svojim. znamo, æto se dogodilo ovome Mojsiju,
23 Kad mu je bilo çetrdeset godina, koji nas izvede iz zemlje Egipatske’.
doåe mu na um, da obiåe i braøu 41 I napraviæe tele u one dane, i
svoju, sinove Izraelove. prinesoæe œrtvu idolu, i radovali su se
24 I kad je vidio, gdje se jednome çini djelima ruku svojih.
nepravda, obrani ga i osveti ga, æto mu 42 A Bog se okrenu od njih, i predade ih
se je çinila nepravda, i ubi Egipøanina. da sluœe vojsci nebeskoj, kao æto je
25 A mislio je, da braøa njegova pisano u knjizi proroka: “Jeste li mi
razumiju, da im Bog daje spasenje prinosili œrtve zaklanice i prinose u
rukom njegovom; ali oni nijesu pustinji çetrdeset godina, kuøo
razumjeli. Izraelova?
26 A sutradan doåe meåu one koji su se 43 æator Molohov nosili ste sa sobom i
svaåali. Htjede ih pomiriti i reçe: Ljudi, zvijezdu boga Remfana, slike, æto ih
braøa ste, zaæto çinite nepravdu jedan naçiniste, da im se klanjate. Zato øu
drugome? vas prognati dalje od Babilona.
27 A onaj, æto je çinio nepravdu 44 U pustinji su imali oci naæi æator
bliœnjemu, odbi ga i reçe: “Tko je tebe svjedoçanstva. Tako je bio naredio
postavio glavarom i sucem nad nama? onaj, koji je zapovjedio Mojsiju, da ga
28 Hoøeæ li da ubijeæ i mene, kao æto si naçini po slici, koju je bio vidio.
juçer ubio Egipøanina? 45 Naæi ga oci primiæe i donesoæe pod
29 çuvæi Mojsije ovu rijeç pobjeœe, i Joæuom u zemlju neznaboœaca, koje
posta doæljak u zemlji Midjanskoj, gdje odagna Bog ispred lica naæih otaca.
mu se rode dva sina. Tako je bilo do dana Davidovih.
30 I kad se navræi çetrdeset godina, javi 46 Ovaj naåe milost u Boga, i izmoli, da
naåe stan Bogu Jakovljevu. je on neæto veliko.
47 A Salomon mu sagradi kuøu. 10 Sve, veliko i malo, pristajalo je uz
48 Ali Sveviænji ne stanuje u njega i govorilo: “Ovo je velika sila
rukotvorinama, kao æto govori prorok: Boœja.”
49 Prijestolje je moje nebo, i zemlja je 11 A pristajali su uz njega, jer ih je dugo
podnoœje nogama mojim. Kakvu øete vremena zaluåivao svojim çaranjem.
mi kuøu graditi? govori Gospodin. Ili 12 Ali kad je Flip navijeæøivao radosnu
koje je mjesto za moje poçivanje? vijest o kraljevstvu Boœjemu i o imenu
50 Ne naçini li sve ovo ruka moja? Isusa Krista, primiæe muœevi i œene
51 Tvrdovrati i neobrezanih srca i vjeru i dadoæe se krstiti.
uæiju! Vi se jednako protivite Duhu 13 I Simon vjerova i pokrsti se. Prikljuçi
Svetome; kako vaæi oci, tako i vi. se Filipu, i divio se je vrlo videøi znake
52 Kojega od proroka ne progoniæe oci i velika çudesa æto su se dogaåala.
vaæi? I ubiæe one, koji su naprijed 14 A kad çuæe apostoli, koji su bili u
javljali dolazak Pravednika, kojemu Jerusalemu, da je Samarija primila
sad vi postadoste izdajnici i ubojice. rijeç Boœju, poslaæe k njima Petra i
53 Vi, koji primiste zakon odredbom Ivana.
anåela, ali ne drœaste.” 15 Ovi siåoæe i pomoliæe se za njih, da
54 Kad ovo çuæe, rasrdiæe se vrlo u prime Duha Svetoga.
srcima svojim, i ækrgutali su zubima 16 Jer joæ ni na jednoga od njih nije bio
na njega. doæao. Oni su bili samo kræteni u ime
55 A on pun Duha Svetoga pogleda na Gospodina Isusa.
nebo i vidje slavu Boœju i Isusa gdje 17 Tada poloœiæe ruke na njih, i oni
stoji s desne strane Bogu, primiæe Duha Svetoga.
56 I reçe: “Evo vidim nebesa otvorena i 18 A kad vidje Simon, da se Polaganjem
Sina çovjeçjega gdje stoji s desne ruku apostola dijeli Duh Sveti, donese
strane Bogu.” im novaca
57 A oni viçuøi iza glasa ztisnuæe uæi 19 I reçe: “Dajte i meni tu vlast, da kad
svoje i navaliæe jednoduæno na njega. poloœim ruke na koga, primi Duha
58 Izbaciæe ga iz grada i kamenovaæe Svetoga.”
ga. Svjedoci odloœiæe haljine svoje kod 20 A Petar mu reçe: “Novci tvoji neka
nogu mladiøa, koji se je zvao Savao. budu s tobom na propast, æto si
59 Tako kamenovaæe Stjepana. A on se pomislio, da se dar Boœji moœe dobiti za
je molio i govorio: “ Gospodine Isuse, novce.
primi duh moj!” 21 Nema tebi dijela ni zajednice u ovoj
60 Onda klekne na koljena i povika iza stvari, jer srce tvoje nije pravo pred
glasa: “Gospodine, ne uzimaj im ovo za Bogom.
grijeh!” To rekavæi usnu. 22 Okani se pakosti svoje i moli se
Gospodinu! Moœda øe ti on tada joæ
Djela 8 oprostiti pakost srca tvojega.
1 A Savao je bio pristao na ubojstvo 23 Jer, kako vidim, ti si pun gorke œuçi
njegovo. U onaj dan nastade veliko i uhvaøen si od zloøe.”
progonstvo Crkve u Jerusalemu. Svi se 24 Simon reçe: “Molite se za mene
razasuæe po krajevima judejskim i Gospodinu, da me ne snaåe niæta, od
samarijskim osim apostola. toga, æto rekoste!”
2 A ljudi poboœni sahraniæe Stjepana i 25 Oni su svjedoçili i navjeæøivali rijeç
uçiniæe nad njim velik plaç. Gospodnju. Nato su se vratili u
3 A Savao je pustoæio Crkvu, i ulazio u Jerusalem i navjeæøivali su joæ u
kuøe, i vukao muœeve i œene, i bacao ih mnogim mjestima samarijskim
u tamnicu. radosnu vijest.
4 Oni, æto su se bili razasuli, prolazili 26 A anåeo Gospodnji reçe Filipu:
su i propovijedali rijeç Boœju. “Ustani i idi prema jugu na put, koji
5 Tada Filip siåe u grad Samariju, i vodi od Jerusalema u Gazu! Put je
propovijedao im je Krista. pust.”
6 Narod je pazio jednoduæno na ono, 27 On ustade i poåe. I gle, çovjek
æto je govorio Filip, sluæajuøi i Etiopljanin, dvoranin i
gledajuøi znake, æto ih je çinio, dostojanstvenik Kandake, kraljice
7 Jer su neçisti dusi izlazili s velikom Etiopije, koji je bio nad svim riznicama
vikom iz mnogih opsjednutih i mnogi njezinim, a bio je doæao u Jerusalem,
su uzeti i hromi ozdravili. da se Pokloni Bogu.
8 I bila je velika radost u gradu onome. 28 Sad se je on vraøao kuøi. Sjedio je na
9 A bio je neki çovjek, po imenu Simon, kolima svojim i çitao proroka Izaiju.
koji se prije bavio çaranjem u gradu i 29 Tada reçe Duh Filipu: “Idi i pristupi
zavodio narod samarijski govoreøi, da tim kolima!”
30 Filip pritrça i çuje, gdje çita proroka oçima svojim nije vidio niæta. Tada ga
Izaiju. Upita ga: “Razumijeæ li, æto uzeæe za ruke i uvedoæe u Damask.
çitaæ?” 9 I bio je ondje tri dana slijep, niti je jeo,
31 A on odgovori: “Kako bih mogao, ako niti pio.
me tko ne uputi” zamoli Filipa, te se 10 A u Damasku je bio jedan uçenik, po
pope i sjede s njim. imenu Ananija. Njemu reçe Gospodin
32 A mjesto iz Pisma, æto ga je çitao, bilo u viåenju: “Ananija!” On odgovori: “Evo
je ovo: “Kao ovca, æto se vodi na me, Gospodine!”
zaklanje, i kao janje, æto je nijemo pred 11 A Gospodin mu reçe: “Ustani i idi u
onim, koji ga striœe, ne otvori on usta ulicu, koja se zove Prava, i potraœi u
svojih. kuøi Judinoj Tarœanina po imenu
33 U njegovu poniœenju bila je uzeta Savla! On se moli.
osuda njegova. Tko da opiæe naraætaj 12 U viåenju vidje çovjeka po imenu
njegov, jer se njegov œivot uzima sa Ananiju, gdje uåe i stavi ruke na njega,
zemlje.” da progleda.”
34 Dvoranin upita Filipa: “Molim te, za 13 A Ananija odgovori: “Gospodine, çuo
koga ovo govori prorok? Za sebe ili za sam od mnogih za toga çovjeka, kolika
koga drugoga?” zla poçini svetima tvojim u
35 Tada uze Filip rijeç i poçne mu Jerusalemu.
navjeæøivati radosnu vijest o Isusu, 14 I ovdje ima vlast od glavara
poçevæi od ovoga mjesta u Pismu. sveøeniçkih, da veœe sve, koji zazivaju
36 Kad su iæli tako putem, doåoæe do ime tvoje.”
neke vode, “Evo voda”, reçe dvoranin. 15 A Gospodin mu reçe: “Idi, jer mi je on
“æto brani, da budem kræten?” posuda izabrana. On ima da nosi ime
37 Filip reçe: “Ako vjerujeæ od svega moje pred neznaboæce i kraljeve i pred
srca, moœe to biti.” On reçe: “Vjerujem, sinove Izraelove.
da je Isus Krist Sin Boœji.” 16 A ja øu mu pokazati, koliko mu valja
38 I zapovjedi, da stanu kola. Oba, Filip trpjeti za ime moje.”
i dvoranin, siåoæe na vodu, i on ga 17 I poåe Ananija i uåe u kuøu, i
pokrsti. metnuvæi ruke na njega i reçe: “Savle
39 A kad izaåoæe iz vode, Duh brate, Gospodin Isus, koji ti se javi na
Gospodnji uze Filipa, Dvoranin ga viæe putu, kojim si iæao, posla me, da
ne vidje i pun radosti otide putem progledaæ i da se napuniæ Duha
svojim. Svetoga.”
40 A Filip se naåe u Azotu. I prolazeøi 18 I odmah spadoæe s oçiju njegovih
propovijedao je evanåelje u svim kao ljuske, i progleda, i ustavæi pokrsti
gradovima, dok ne doåe u Cezareju. se.
19 Tada je jeo i okrijepio se. Onda
Djela 9 ostade joæ nekoliko dana s uçenicima,
1 Joæ je uvijek gorio Savao bjesnio koji su hili u Damasku.
prijetnjom i ubistvom protiv uçenika 20 I odmah je po sinagogama
Gospodnjim. On pristupi k velikomu propovijedao Isusa, da je on Sin Boœji.
sveøeniku 21 A svi, koji su sluæali, çudili su se i
2 I zamoli od njega poslanice na govorili: “Nije li ovo onaj, koji je gonio u
sinagoge u Damasku. Ako tamo naåe Jerusalemu one, æto su zazivali ime
pristaæe ove nauke, da bi ih, muækarce ovo, i ovamo je doæao zato, da ih
i œene, doveo svezane u Jerusalem. svezane vodi glavarima sveøeniçkim?”
3 I kad je na svojemu putu doæao u 22 A Savao je bio sve silniji i zbunjivao
blizinu Damaska, ujedanput obasja ga je Œidove, koji su stanovali u
svjetlost s neba. Damasku, dokazujuøi, da je Isus Krist.
4 On pade na zemlju, i zaçu glas gdje 23 A kad se navræi podosta dana,
mu govori: “Savle, Savle, zaæto me dogovoriæe se Œidovi, da ga ubiju.
progoniæ?” 24 Ali Savao doznade tu zasjedu
5 On reçe: “Tko si ti, Gospodine? A on njihovu; a oni su çuvali vrata dan i noø,
øe: “Ja sam Isus, koga ti progoniæ. da bi ga ubili.
“Teæko ti je proti ostanu praøati se.” 25 A uçenici ga uzeæe noøu i spustiæe ga
6 A on dræøuøi i strepeøi reçe: preko zida u koæari.
“Gospodine, æto hoøeæ, da çinim?” I 26 A kad doåe Savao u Jerusalem,
Gospodin mu reçe: “Ustani i idi u grad! gledao je da se pridruœi uçenicima; i svi
Ondje øe ti se reøi, æto ti treba çiniti.” su ga se bojali, jer nijesu vjerovali, da
7 A ljudi, æto su putovali s njim, stajali je uçenik.
su zaçuåeni, jer su doduæe razabirali 27 Tada se Barnaba zauze za njega i
zvuk glasa, ali nijesu vidjeli nikoga. dovede ga k apostolima, i pripovjedi
8 A Savao ustade sa zemlje, i otvorenim im, kako je na putu vidio Gospodina, i
kako mu, je govorio, i kako je u njemu i reçe mu: “Kornelije!”
Damasku slobodno propovijedao u 4 A on pogledavæi na njega uplaæi se i
ime Isusovo. reçe: “æto je, Gospodine?” I on mu
28 I tako je on s njima u Jerusalemu odgovori: “Molitve tvoje i milostinje
izlazio i ulazio, i slobodno je tvoje uziæle su k Bogu kao œrtveni dar.
propovijedao u ime Gospodnje. 5 I sad poælji u Jopu ljude i dozovi
29 I govorio je i raspravljao s nekoga Simona, koji se zove Petar!
Helenistima; a oni su gledali da ga 6 On je gost jednoga koœara Simona,
ubiju. çija je kuøa kod mora. On øe ti reøi, æto
30 Kad to doznaæe braøa, odvedoæe ga u ti je çiniti.”
Cezareju i otpustiæe u Tarz. 7 I kad otide anåeo, koji mu je bio
31 A Crkva je po svoj Judeji i Galileji i govorio, dozva dvojicu sluga svojih i
Samariji bila u miru, i napredovala je, jednoga bogobojazna vojnika od onih,
i hodila je u strahu Gospodnjem, i koji su mu sluœili.
umnoœavala pomoøu Duha Svetoga. 8 Njima sve iskaza i posla ih u Jopu.
32 I dogodi se, kad je Petar obilazio sve, 9 Sutradan, kad su oni putovali i
da doåe i k svetima, æto su stanovali u pribliœili se gradu, uziåe Petar na krov,
Lidi. da se pomoli oko æeste ure.
33 I naåe tamo jednoga çovjeka po 10 I ogladnje, i htjede da jede. I dok su
imenu Eneju, koji je veø osam godina mu pripravljali, zanese se,
leœao na postelji, jer je bio uzet. 11 I vidje nebo otvoreno i posudu
34 I reçe mu Petar: “Eneja, iscjeljuje te nekakvu gdje silazi kao veliko platno,
Isus Krist ustani, i prostri sam sebi!” I æto se na çetiri ugla spuæta na zemlju.
odmah ustade. 12 I u njoj su bile svakovrsne
35 I vidjeæe ga svi, koji su stanovali u çetveronoœne œivotinje i gmazovi
Lidi i æaroni, i obratiæe se Gospodinu. zemaljski i ptice nebeske.
36 A u Jopi je bila jedna uçenica po 13 I doåe glas k njemu: “Ustani, Petre,
imenu Tabita, æto znaçi Srna. I ona je pokolji i jedi!”
bila puna dobrih djela i milostinja, æto 14 A Petar reçe: “Nipoæto, Gospodine,
ih je çinila. jer nikada ne jedoh æto okaljano i
37 I dogodi se u one dane, da ona oboli neçisto.”
i umrije. Onda je okupaæe i metnuæe u 15 I glas opet k njemu po drugi put: “æto
gornju sobu. je Bog oçistio, ti ne zovi neçistim!”
38 A jer je Lida blizu Jope, uçenici 16 I ovo bi triput, i odmah se posuda
çuvæi, da je Petar u njoj, poslaæe dva opet uze na nebo.
çovjeka k njemu moleøi: “Ne oklijevaj 17 I dok je Petar razmiæljao u sebi, æto
da doåeæ k nama!” znaçi to viåenje, koje vidje, eto ljudi,
39 I ustade Petar i poåe s njima. I kad æto ih posla Kornelije, raspitavæi kuøu
doåe, odvedoæe ga u gornju sobu, i Simonovu, stadoæe pred vratima.
skupiæe se oko njega sve udovice 18 Pitali su glasno, stoji li ovdje Simon,
plaçuøi i pokazujuøi mu suknje i koji se zove Petar.
haljine, æto ih je bila izradila Srna, dok 19 A dok je Petar joæ jednako razmiæljao
je bila s njima. o viåenju, reçe mu Duh: “Evo tri
40 A Petar istjeravæi sve van klekne na çovjeka traœe te.
koljena, pomoli se i okrenuvæi se k 20 Ustani dakle, siåi i idi s njima ne
tijelu reçe: “Tabita, ustani!” A ona sumnjajuøi niæta, jer ih ja poslah.”
otvori oçi svoje, pogleda Petra i sjede. 21 A Petar siæavæi k ljudima reçe: “Evo,
41 On joj pruœi ruku i podiœe je. Tada ja sam, koga traœite; æto ste doæli?”
dozva svete i udovice i pokaza je œivu, 22 A oni rekoæe: “Satnik Kornelije,
42 I ovo se razglasi po svoj Jopi, i mnogi çovjek pravedan i bogobojazan, za
vjerovaæe u Gospodina. koga svjedoçi sav narod œidovski,
43 I dogodi se, da on ostade mnogo primio je zapovijed od anåela svetoga,
dana u Jopi u nekoga Simona koœara. da dozove tebe u svoju kuøu i da çuje
rijeçi od tebe.”
Djela 10 23 Onda ih pozva unutra i pogosti. A
1 A u Cezareji bio je jedan çovjek po sutradan ustade i poåe s njima. Neka
imenu Kornelije, satnik çete, æto se je braøa iz Jope pratila su ga.
zvala Italska 24 I sutradan stiœe u Cezareju. A
2 On je bio a cijelom kuøom svojom Kornelije ih çekao i bio je sazvao
poboœan i bogobojazan, davao je rodbinu svoju i vjerne prijatelje.
mnoge milostinje narodu i molio se 25 A kad je Petar htio da uåe, izaåe mu
Bogu bez prestanka. Kornelije u susret, pade k nogama
3 On vidje jasno u viåenju oko devete njegovim i pokloni mu se.
ure dana anåela Boœjega gdje uåe k 26 A Petar ga podiœe i reçe: “Ustani, i ja
sam samo çovjek.” neznaboæce izli dar Duha Svetoga.
27 I s njim govoreøi uåe i naåe mnoge, 46 Jer su ih sluæali gdje govore jezike i
koji su se bili skupili. veliçaju Boga. Tada progovori Petar:
28 Tada im reçe: “Kako znate, çovjeku 47 “Moœe li tko vodu zabraniti, da se ne
Œidovu nije dopuæteno druœiti se ili krste ovi, koji primiæe Duha Svetoga
dolaziti k tuåinu. Ali Bog meni pokaza, kao i mi?”
da nijednoga çovjeka ne zovem 48 I dade ih krstiti u ime Isusa Krista.
okaljanim ili neçistim. Tada ga zamoliæe, da ostane kod njih
29 Zato bez oklijevanja doåoh pozvan. nekoliko dana.
Pitam vas dakle, zaæto poslaste po
mene?” Djela 11
30 I Kornelije reçe: Upravo prije çetiri 1 A çuli su apostoli i braøa, æto su bili u
dana molio sam se o devetoj uri u Judeji, da su i neznaboæci primili rijeç
svojoj kuøi. I eto, çovjek stade preda Boœju.
mnom u haljini sjajnoj. 2 I kad uzaåe Petar u Jerusalem,
31 i reçe: Kornelije, usliæena je molitva prigovoriæe mu oni iz obrezanja
tvoja, i milostinje tvoje spomenule se 3 I rekoæe: “Zaæto si uæao k ljudima
pred Bogom. neobrezanim i jeo s njima?”
32 Poælji dakle u Jopu i dozovi Simona, 4 A Petar poçevæi izlagati im redom
koji se zove Petar; on je gost u kuøi govoreøi:
Simona koœara kod mora. 5 “Ja sam bio u gradu Jopi i molio se. I
33 Onda ja odmah poslah k tebi, i ti si u zanosu vidio sam viåenje, gdje silazi
dobro uçinio, æto si doæao. Sad dakle posuda nekakva kao veliko platno, æto
mi svi stojimo pred tobom, da çujemo se na çetiri ugla spuæta s neba, i doåe
sve, æto je tebi od Gospodina do preda me.
zapovjeåeno.” 6 Kad sam to dobro pogledao, vidjeh
34 A Petar otvorivæi usta svoja reçe: unutra çetveronoœne œivotinje
“Sad zaista razumijem, da Bog ne zemaljske i zvijeri i gmazove i ptice
gleda, tko je tko. nebeske.
35 Nego u svakom narodu onaj, koji se 7 A çuo sam i glas, æto mi je govorio:
boji njega i çini pravdu, mio je njemu. ‘Ustani, Petre, pokolji i jedi!’
36 Rijeç posla Bog sinovima Izraelovim, 8 A ja rekoh: ‘Nipoæto, Gospodine, jer
navjeæøujuøi mir po Isusu Kristu, ovaj niæta okaljano i neçisto nikada ne uåe
je Gospodin svima. u usta moja.’
37 Vi znate, æto se je dogodilo u cijeloj 9 Ali glas s neba progovori i po drugi
Judeji, poçevæi od Galileje poslije put: ‘Ne zovi neçistim, æto je Bog
krætenja, koje je propovijedao Ivan; oçistio!’
38 Kako je Bog pomazao Isusa iz 10 A ovo bi triput; i uze se opet sve na
Nazareta Duhom Svetim i silom, da je nebo.
prolazio çineøi dobro i iscjeljujuøi sve, 11 I gle, odmah tri çovjeka stadoæe pred
koje je bio nadvladao åavao, jer je Bog kuøom, u kojoj sam bio ja, poslani k
bio s njim. meni iz Cezareje.
39 I mi smo svjedoçi svemu, æto je 12 A duh mi reçe, da idem s njima ne
uçinio u zemlji Judejskoj i u oklijevajuøi niæta. A doåoæe s menom i
Jerusalemu. Ali njega ubiæe objesivæi ovo æest braøe, i uåosmo u kuøu
ga na drvo. çovjeka.
40 Njega je Bog oœivio treøi dan, i dao 13 I on nam pripovjedi, kako je vidio
mu je, da se pokaœe, anåela u kuøi svojoj, koji je stao i rekao
41 Ne svemu narodu, nego nama, mu: “Poælji u Jopu i dozovi Simona, koji
naprijed odreåenim svjedocima od se zove Petar!
Boga, koji smo s njim jeli i pili po 14 On øe ti reøi rijeçi, kojima øeæ se
uskrsnuøu njegovu od mrtvih. spasiti ti i sva kuøa tvoja.
42 I zapovjedio nam je, da 15 A kada ja poçeh govoriti, siåe Duh
propovijedamo narodu i da Sveti na njih, kao i na nas u poçetku.
svjedoçimo, da je on odreåen od Boga 16 Onda se sjetih rijeçi Gospodinove,
za suca œivima i mrtvima. kako je govorio: ‘Ivan je krstio vodom,
43 Za ovoga svjedoçe svi proroci, da a vi øete se krstiti Duhom Svetim.’
imenom njegovim primaju oproætenje 17 Kad im dakle Bog dade isti dar kao i
grijeha svi, koji vjeruju u njega.” nama, koji vjerovasmo u Gospodina
44 Dok je joæ govorio Petar ove rijeçi, Isusa Krista: tko, sam ja da bih mogao
siåe Duh Sveti na sve, koji su sluæali zabraniti Bogu?”
rijeç. 18 A kad çuæe ovo, umiriæe se, i slavili
45 Vjernici iz obrezanja, æto su bili doæli su Boga i govorili: “Dakle i
s Petrom, divili su se, æto se i na neznaboæcima dade Bog pokajanje za
œivot.” brœe!” I spadoæe mu lance s ruku.
19 A oni, æto se raziæli zbog progonstva, 8 A anåeo mu reçe: “Opaæi se i obuj
koje nastade za Stjepana, proåoæe do svoju obuøu!” I uçini tako. I reçe mu:
Fenicije Cipra i Antiohije nikomu ne “Obuci haljinu svoju i hajde za mnom!”
propovijedajuøi rijeçi Boœje do samim 9 I iziæavæi iæao je za njim i nije znao, da
Œidovima. je to istina, æto je uçinio anåeo, nego je
20 A neki od njih bili su Ciprani i mislio, da vidi viåenje.
Cirenci, koji su doæavæi u Antiohiju 10 A kad proåoæe prvu i drug straœu,
propovijedali i Helenistima doåoæe k vratima gvozdenim, æto vode
navjeæøujuøi, Gospodina Isusa. u grad; ona im se sama otvoriæe. I
21 I bila je ruka Boœja s njima, i velik ih iziæavæi proåoæe, jednu ulicu, i anåeo
je broj vjerovao i obratio se Gospodinu. odmah odstupi od njega.
22 Vijest o tome doåe do uæiju Crkvi u 11 I kad doåe Petar k sebi, reçe: “Sad
Jerusalemu. I poslaæe Barnabu u zaista znam, da Gospodin posla
Antiohiju. anåela svojega, te me izbavi iz ruke
23 Kad on doåe tamo i vidje milost Herodove i od svega çekanja naroda
Boœju, obradova se i opomenu sve, da œidovskoga.”
svim srcem ostanu vjerni Gospodinu. 12 I to razabravæi doåe kuøi Marije,
24 A bio je on vrli çovjek, pun Duha matere Ivana, koji se je zvao Marko,
Svetoga i vjere. Tako se mnogi narod gdje su bili mnogi skupljeni, te se
pridruœi Gospodinu. molili.
25 Tada on zaputi u Tarz, da potraœi 13 kad on pokuca na vrata od dvora,
Savla. Naåe ga i uze ga sa sobom u pristupi djevojka po imenu Roda, da
Antiohiju. çuje.
26 I oni se cijelu godinu zadrœaæe u toj 14 I poznavæi glas Petrov od radosti ne
crkvi, i uçili su mnogi narod. U otvori vrata, nego utrça i reçe, da Petar
Antiohiji se najprije uçenici nazvaæe stoji pred vratima.
kræøani. 15 A oni joj rekoæe: “Ti si luda!” Ali je ona
27 A u one dane siåoæe iz Jerusalema odluçno tvrdila, da je tako, a oni su
proroci u Antiohiju. govorili: “Anåeo je njegov.”
28 Jedan od njih po imenu Agab ustade 16 A Petar je jednako kucao. A kad
i ponukan Duhom proreçe glad veliki, otvoriæe, vidjeæe ga i zaçudiæe se.
æto øe biti po svemu svijetu. I bio je za 17 A on mahnuvæi na njih rukom, da
Klaudija. æute, ispripovjedi im, kako ga
29 Tada zakljuçiæe uçenici, da svaki Gospodin izvede iz tamnice, i reçe:
prema moguønosti poælje neæto u “Javite ovo Jakovu i braøi!” I iziæavæi
pomoø braøi u Judeji. otide na drugo mjesto.
30 To i uçiniæe poslavæi prinose 18 A kad je bio dan, bila je ne mala
starjeæinama po Barnabi i Savlu. zabuna meåu vojnicima, æto je to bilo
od Petra.
Djela 12 19 Herod ga dade traœiti. Ali ga ne
1 A u ono vrijeme podiœe Herod kralj naåoæe. Tada ispita straœare i
ruke, da muçi neke od crkve, zapovjedi, da ih odvedu. Nato zaputi iz
2 I pogubi Jakova, brata Ivanova, Judeje u Cezareju, i ondje je boravio.
maçem. 20 A veoma se je ljutio na Tirce i
3 I vidjevæi, da je to po volji Œidovima, Sidonce. Ali oni jednoduæno doåoæe k
uhvati joæ i Petra. - A bili su dani njemu i predobivæi Blasta, komornika
beskvasnih kruhova. - kraljeva, zamoliæe za mir, jer je njihovu
4 Njega dakle uhvati, baci u tamnicu i zemlju hranila kraljeva.
predade ga çetvorim straœama, svaka 21 A u odreåeni dan obuçe se Herod u
od çetiri vojnika, da ga çuvaju. Po kraljevsko odijelo, sjede na prijestolje i
blagdanu Pashe htio ga je onda izvesti progovori im:
pled narod. 22 A narod je vikao: “Ovo je glas Boœji, a
5 I tako su Petra çuvali u tamnici. A ne çovjeçji!”
crkva se je molila za njega Bogu bez 23 Ali ga odmah udari anåeo
prestanka. Gospodnji, jer ne dade slave Bogu.
6 U noøi, prije nego ga je htio Herod Izjeden od crvi izdahnu.
izvesti, spavao je Petar meåu dvojicom 24 A rijeç je Gospodnja rasla i mnoœila
vojnika, okovan u dvoje lance, a se.
straœari su pred vratima çuvali 25 A Barnaba i Savao, izvræivæi svoju
tamnicu. zadaøu, vratiæe se iz Jerusalema i
7 I gle, anåeo Gospodnji pristupi, i uzeæe sa sobom Ivana, koji se zvao
svjetlost obasja po sobi, i gurnuvæi Marko.
Petra u bok probudi ga i reçe: “Ustani
Djela 13 kanaanskoj dade im u posjed zemlju
1 A u crkvi, koja je bila u Antiohiji, bili njihovu.
su proroci i uçitelji: “Barnaba i Simeon, 20 Za çetiri stotine i pedeset godina.
koji se zvao Niger i Lucije Cirenac i Potom im dade suce do proroka
Manahen, koji je bio zajedno odgojen s Samuela.
Herodom çetverovlasnikom, i Savao. 21 I otada su traœili kralja, i dade im Bog
2 A kad su oni sluœili Gospodinu i Saula, sina Kiæova, çovjeka od
postili, reçe Duh Sveti: “Odvojite mi plemena Benjaminova, za çetrdeset
Barnabu i Savla na djelo, na koje ih godina.
pozvah.” 22 I uklonivæi njega podiœe im Davida
3 Tada postivæi i pomolivæi se poloœiæe za kralja. Njemu dade svjedoçanstvo:
ruke na njih i otpustiæe ih. ‘Naåoh Davida, sina Jesejeva, çovjeka
4 Oni dakle poslani od Duha Svetoga po srcu mojemu, koji øe ispuniti u
otidoæe u Seleuciju, i odanle otploviæe svemu volju moju.’
u Cipar, 23 Od njegova roda podiœe Bog po
5 I doæavæi u Salaminu propovijedali su obeøanju Izraelu Spasitelja Isusa.
rijeç Boœju u sinagogama œidovskim, A 24 Kad je Ivan pred njegovim dolaskom
imali su i Ivana u sluœbi. propovijedao krætenje pokajanja
6 Oni proåoæe sav otok do Pafa. Tamo svemu narodu Izraelovu.
naåoæe nekog çovjeka vraçara, laœna 25 I kad je Ivan svræavao trku svoju,
proroka, Œidova, kome je bilo ime govorio je: “Ja nijesam onaj, za koga
Barjesu. me drœite. Ali on dolazi za mnom,
7 On je bio s namjesnikom Sergijem kojemu ja nijesam dostojan odvezati
Pavlom, çovjekom razumnim. Ovaj obuøu na nogama.
dozva Barnabu i Savla i zaiska, da çuje 26 Ljudi braøo, sinovi roda
rijeç Boœju. Abrahamova, i koji se meåu vama boje
8 Ali Elimas vraçar - jer to znaçi ime Boga! Nama je poslana rijeç ovoga
njegovo - protivio im se i gledao je da spasenja.
odvrati namjesnika a od vjere. 27 Jer oni, æto stanuju u Jerusalemu, i
9 A Savao, koji se zove i Pavao, pun glavari njihovi nijesu poznali ovoga, i
Duha Svetoga pogledavæi na njega osudivæi ga ispunili su rijeçi proroka,
10 Reçe: “O puni svakoga lukavstva i koje se çitaju svake subote.
svake pakosti, sine åavolski, 28 I premda nijesu naæli nijedne
neprijatelju svake pravde, zar ne krivnje na njemu, æto bi zasluœila smrt,
prestajeæ kvariti pravih putova zahtijevali su od Pilata, da ga pogubi.
Gospodnjih? 29 I kad svræiæe sve, æto je pisano za
11 I sad eto ruke Gospodnje na te: “Bit njega, skinuæe ga s drveta i poloœiæe u
øeæ slijep i neøeæ vidjeti sunca za neko grob.
vrijeme. I ujedanput pade na njega 30 Ali Bog ga uskrsnu od mrtvih treøi
mrak i tama. Stade pipati naokolo i dan.
traœiti, tko da ga povede. 31 I pokazivao se je mnogo dana onima,
12 Tada namjesnik, kad vidje æto bi, æto su bili uzaæli s njim iz Galileje u
vjerova diveøi se nauci Gospodnjoj. Jerusalem, koji su sada svjedoci
13 A kad se Pavao i drugovi njegovi njegovi pred narodom.
odvezoæe iz Pafa, doåoæe u Pergu u 32 I mi vam navjeæøujemo radosnu
Pamfiliji. A Ivan se odvoji od njih, i vrati vijest, da je Bog obeøanje, æto ga je dao
se u Jerusalem. ocima naæim, ispunio djeci naæoj
14 A oni otiæavæi iz Perge doåoæe u uskrsnuvæi Isusa;
Antiohiju u Pisidiji. Tu u dan subotni 33 Kao æto, je i u drugom psalmu
uåoæe u sinagogu i sjedoæe. napisano: “Ti si sin moj, ja sam te
15 A po çitanju zakona i proroka danas rodio.
poslaæe glavari sinagoge k njima i 34 A da ga je uskrsnuo od mrtvih, i da
rekoæe: “Ljudi braøo, ako je u vama se on nije imao viæe vratiti u truhlost,
rijeç utjehe za narod, govorite!” izreçe ovako: “Udijelit øu vama, milosti
16 Tada ustade Pavao i mahnuvæi pouzdane, æto sam sveçano obeøao
rukom reçe: “Ljudi Izraelci i koji se Davidu.
bojite Boga, çujte. 35 Zato i na drugom mjestu govori:
17 Bog naroda ovoga izabra oce naæe i “Neøeæ dati, da tvoj Svetac vidi
podiœe narod, kad su bili u tuåini, u truhlosti.
zemlji egipatskoj, i rukom ih jakom 36 Ali je David usnuo, izakako je bio u
izvede iz nje. naraætaju svojemu sluœio volji Boœjoj.
18 I do çetrdeset godina hranio ih je u On se je pridruœio ocima svojim i vidio
pustinji. je truhlosti.
19 I uniætivæi sedam naroda u zemlji 37 A kojega je Bog uskrsnuo, nije vidio
truhlosti. 4 A mnoætvo gradsko razdijeli se, i jedni
38 Neka vam je dakle na znanje, ljudi su bili sa Œidovima, a drugi s
braøo, da se po njemu vama apostolima.
propovijeda oproætenje grijeha. 5 A kad navaliæe neznaboæci i Œidovi sa
39 I od svega, oda æto se ne mogoste svojim glavarima, da ih pogrde i
opravdati u zakonu Mojsijevu, kamenuju.
opravdava se u njemu svaki, koji 6 Oni doznavæi pobjegoæe u gradove u
vjeruje. Likaoniji, u Listru i u Derbu i u
40 Gledajte dakle, da ne doåe na vas okolinu.
ono, æto proroci kaœu: 7 I ondje su propovijedali evanåelje.
41 ‘Vidite, preziratelji, i çudite se, i 8 U Listri je sjedio jedan çovjek
nestanite! Jer ja çinim djelo u dane nemoøan u nogama, hrom od utrobe
vaæe, djelo, koje neøete vjerovati, ako majke svoje, koji nije nikada hodao.
vam tko ispriça.’” 9 Ovaj je sluæao Pavla gdje govori. A on
42 A kad su izlazili oni, molili su ih, da pogledavæi na njega i vidjevæi, da
im se ove rijeçi govore u drugu subotu. vjeruje, da øe ozdraviti,
43 Kad se je skupætina raziæla, poåoæe 10 Reçe velikim glasom: “Ustani na
za Pavlom i Barnabom mnogi od svoje noge uspravo!” I skoçi, i hodao je.
Œidova i poboœnih doæljaka. A oni su ih 11 A kad vidje narod, æto uçini Pavao,
u razgovoru svjetovali, da ustraju u podigoæe glas svoj govoreøi likaonski:
milosti Boœjoj. “Bogovi siåoæe k nama u çovjeçjoj
44 A iduøe subote skupi se gotovo sav prilici!”
grad, da çuje rijeç 12 I nazivali su Barnabu Zeusom, a
45 A kad vidjeæe Œidovi narod, Pavla Hermesom, jer je on vodio rijeç.
napuniæe se zavisti, i govorili su protiv 13 I sveøenik Zeusa, koji je bio pred
rijeçi Pavlovih i psovali su. gradom, dovede junce i donese vijence
46 A Pavao i Barnaba rekoæe posve pred vrata, i htjede s narodom da im
smjelo: “Vama je najprije trebalo da se prinese œrtvu.
propovijeda rijeç Boœja. Ali kad je 14 A kad to çuæe apostoli Barnaba i
odbacujete i sebe drœite da nije ste Pavao, razdrijeæe haljine svoje i
vrijedni vjeçnoga œivota, evo se skoçiæe meåu narod viçuøi
obraøamo k neznaboæcima. 15 I govoreøi: “Ljudi, æto to çinite? I mi
47 Jer nam tako zapovjedi Gospodin: smo kao i vi smrtni ljudi, koji vam
‘Postavljam te za svjetlost propovijedamo, da se od ovih niætavih
neznaboæcima, da budeæ na spasenje stvari obratite k Bogu œivome, koji je
do kraja zemlje.’” stvorio nebo i zemlju i more i sve, æto je
48 A kad çuæe neznaboæci, radovali su u njima.
se i slavili rijeç Boœju, i vjerovaæe, 16 On je u proælim naraætajima pustio
koliko ih je bilo odreåeno za œivot sve narode, da idu svojim putovima.
vjeçni. 17 Ali opet nije ostavio sebe
49 I rijeç se je Boœja raznosila po svoj neposvjedoçena çineøi dobro, dajuøi
okolini. vam s neba kiæu i godine rodne i
50 Ali Œidovi podgovoriæe poboœne i puneøi srca vaæa jelom i veseljem.”
poætene œene i prvake gradske, te 18 I ovo govoreøi jedva zaustaviæe
podigoæe progonstvo na Pavla i narod, da im ne prinesu œrtve.
Barnabu, i istjeraæe ih iz svoje zemlje. 19 Ali doåoæe Œidovi iz Antiohije i
51 A oni otresoæe na njih prah sa svojih Ikonija i nagovoriæe narod, te
nogu i doåoæe u Ikonij. kamenovaæe Pavla i izvukoæe ga iz
52 A uçenici su bili puni radosti i Duha grada misleøi, da je mrtav.
Svetoga. 20 A kad ga opkoliæe uçenici, ustade i
uåe u grad, i sutradan otide s
Djela 14 Barnabom u Derbu.
1 A u Ikoniju se dogodi, da isto tako oni 21 Propovijedali su u ovome gradu
uåoæe u sinagogu œidovsku, i govorili evanåelje i predobili mnoge uçenike.
su tako, da je vjerovalo veliko mnoætvo Onda se vratiæe u Listru, Ikonij i
Œidova i Grka. Antiohiju.
2 Ali Œidovi, koji nijesu vjerovali, 22 Utvråivali su uçenike i opominjali
podbuniæe i razdraœiæe duæe ih, da ustraju u vjeri, jer nam valja kroz
neznaboœaca na braøu. mnoge nevolje uøi u kraljevstvo Boœje.
3 Oni ipak ostadoæe dulje vremena 23 U svakoj crkvi postaviæe im,
propovijedajuøi odvaœno u Gospodinu, pomolivæi se s postom, starjeæine i
koji je svjedoçio rijeç milosti svoje i preporuçiæe ih Gospodinu, u koga
davao, da su se çinili znaci i çudesa po vjerovaæe.
rukama njihovim. 24 I proæavæi Pisidiji doåoæe u
Pamfiliju. 15 I s ovim se podudaraju rijeçi
25 I poæto su rekli rijeç Gospodnju u proroka, kao æto je napisano:
Pergi, siåoæe u Ataliju. 16 ‘Potom øu Be vratiti i opet øu
26 I odanle otploviæe u Antiohiju, sagraditi dom Davidov, æto je pao, i
odakle su bili predani milosti Boœjoj na njegove øu ruæevine popraviti, i
djelo, koje svræiæe. podignut øu ga.
27 A kad doåoæe i skupiæe crkvu, 17 Da potraœe Gospodina ostali ljudi i
izvijestiæe o svemu, æto je bio uçinio svi narodi, nad kojima se je prizvalo
Bog s njima, i da je otvorio ime Gospodnje, govori Gospodin, koji
neznaboæcima vrata vjere. çini ovo.’
28 A ostadoæe ne malo vremena s 18 Gospodinu je poznato odvijeka djelo
uçenicima. njegovo.
19 I zato ja mislim, da se ne dira u one,
Djela 15 koji se od neznaboœaca obraøaju k
1 I doæli su neki iz Judeje i uçili bradu: Bogu,
“Ako se ne obreœete po obiçaju 20 Nego da im se piæe, neka paze, da se
Mojsijevu, ne moœete se spasiti.” ne okaljaju idolima, i da se uzdrœavaju
2 A kad su Pavao i Barnaba œivo od bluda, od udavljenoga i od krvi.
raspravljali i prepirali se s njima, 21 Jer Mojsije ima od starih vremena u
odrediæe, da Pavao i Barnaba i drugi svakom gradu svoje propovjednike u
neki od njih uzaåu k apostolima i sinagogama, gdje se çita svake
starjeæinama u Jerusalem za ovo subote.”
pitanje. 22 Tada naåoæe za dobro apostoli i
3 Oni dakle otpraøeni od crkve prolazili starjeæine sa svom crkvom, da izaberu
su kroz Feniciju i Samariju ljude izmeåu sebe, i da ih poælju u
objavljujuøi o obraøenju neznaboœaca Antiohiju s Pavlom i Barnabom: Judu,
i vrlo su obradovali svu braøu. koji se je zvao Barsaba, i Silu, ljude
4 A kad doåoæe u Jerusalem, bili su veoma ugledne meåu braøom.
primljeni od crkve, i od apostola i 23 I napisaæe rukom svojom: “Apostoli
starjeæina, i sve su pripovijedali, æto je i starjeæine braøa pozdravljaju braøu
Bog uçinio s njima. od neznaboœaca, æto su u Antiohiji,
5 Onda ustadoæe neki od sljedbe Siriji i Ciliciji.
farizejske, koji su bili vjerovali, i 24 çuli smo, da su neki, od nas iziæavæi,
rekoæe: “Valja ih obrezati i zapovjediti, smeli vas svojim govorima i uznemirili
da drœe zakon Mojsijev.” duæe vaæe, a mi im ne zapovjedismo.
6 I skupiæe se apostoli i starjeæine, da 25 Zato naåosmo za dobro mi
izvide ovu stvar. jednoduæno skupljeni izabrane ljude
7 Po mnogom raspravljanju ustade poslati k vama s dragim naæima
Petar i reçe im: “Ljudi braøo, vi znate, Barnabom i Pavlom.
da je Bog od prvih dana izabrao izmeåu 26 S ljudima, koji su predali duæe svoje
vas, da iz mojih usta çuju neznaboæci za ime Gospodina naæega Isusa Krista.
rijeç evanåelja i da vjeruju. 27 Poslasmo dakle Judu i Silu, koji øe
8 I Bog, koji poznaje srca, posvjedoçio vam i sami to rijeçima govoriti.
je za njih, kad im dade Duha Svetoga 28 Jer naåe za dobro Duh Sveti i mi, da
kao i nama. ne meøemo viæe nikakva tereta na vas
9 I ne postavi nikakve razlike meåu osim ovoga potrebnoga:
nama i njima, oçistivæi vjerom srca 29 Da se çuvate od œrtava idolskih i od
njihova. krvi i od udavljenoga; od bluda. Ako se
10 Sad dakle æto kuæate Boga, i hoøete budete çuvali od toga, bit øe vam
da metnete uçenicima na vrat jaram, dobro. Budite zdravi!”
kojega ni oci naæi ni mi ne mogosmo 30 Oni dakle poslani siåoæe u
nositi? Antiohiju, i skupivæi narod predadoæe
11 Nego vjerujemo, da øemo se spasiti poslanicu.
miloæøu Gospodina Isusa Krista, kao i 31 I kad proçitaæe, obradovaæe se zbog
oni.” te utjehe.
12 Onda uæuti sve mnoætvo, i sluæali su 32 A Juda i Sila, koji su i sami bili
Barnabu i Pavla, koji su pripovijedali, proroci, mnogim rijeçima utjeæiæe
kolike je znake i çudesa uçinio Bog braøu i utvrdiæe.
preko njih meåu neznaboæcima. 33 I poæto proboraviæe ondje neko
13 A kad oni umukoæe, progovori vrijeme, otputiæe ih braøa s mirom k
Jakov: “Ljudi braøo, posluæajte mene! onima, koji su ih bili poslali.
14 Simon reçe, kako je Bog uçinio prvi 34 Ali Sila nade za dobro da ostane
korak da iz neznaboœaca primi narod k ondje.
imenu svojemu. 35 A Pavao i Barnaba boravili su u
Antiohiji i uçili i propovijedali rijeç da je bogomolja. Sjedosmo i govorismo
Gospodnju s mnogima œenama, koje su se bile, skupile.
36 A poslije nekoliko dana reçe Pavao 14 A sIuæala je jedna bogobojazna œena,
Barnabi: “Vratimo se i obiåimo braøu, po imenu Lidija, prodavaçica skerleta
da vidimo, kako im je po svim iz grada Tijatire. I Gospodin otvori srce
gradovima, u kojima smo njezino, da pazi na rijeçi Pavlove.
propovijedali rijeç Gospodnju!” 15 A kad se pokrsti ona i kuøa njezina,
37 A Barnaba je htio da uzme sa sobom zamoli govoreøi: “Ako mislite, da sam
i Ivana, koji se zvao Marko. vjerna Gospodinu, uåite u moju kuøu
38 Ali je Pavao drœao, da ne treba i ostanite! I natjera nas.
uzimati sa sobom onoga, koji se je od 16 I dogodi se, kad smo iæli u
njih odijelio u Pamfiliji i nije iæao s bogomolju, da nas srete jedna
njima na djelo. ropkinja, koja je imala duha
39 Tako doåe do raspre, te se jedan s vraçarskoga, i vraçajuøi donosila velik
drugim rastadoæe. I Barnaba uze dobitak svojim gospodarima.
Marka i otplovi u Cipar. 17 Ona poåe za Pavlom i za nama, i
40 A Pavao izabravæi Silu poåe na put vikala je “Ovi su ljudi sluge Boga
predan milosti Gospodnjoj od braøe. sveviænjega, koji vam javljaju put
41 I prolazio je kroz Siriju i Ciliciju i spasenja.”
utvråivao crkve. 18 I to je çinila mnogo dana. A Pavlu to
dodija, okrenu se i reçe duhu:
Djela 16 “Zapovijedam ti u ime Isusa Krista, da
1 Tada doåe u Derbu i Listru, i gle, izaåeæ iz nje.” I izaåe u taj ças.
ondje je bio neki uçenik, po imenu 19 A kad vidjeæe njezini gospodari, da
Timotej, sin œene Œidovke, koja je izaåe nada njihova dobitka, uhvatiæe
vjerovala, i oca neznaboæca. Pavla i Silu i odvukoæe ih na trg pred
2 Za njega su dobro svjedoçila braøa, poglavarstvo.
æto su bila u Listri i Ikoniju. 20 I dovedoæe ih gradskim poglavarima
3 Ovoga htjede Pavao da uzme sa i rekoæe: “Ovi ljudi, koji su Œidovi, bune
sobom na put; i uze ga i obreza zbog naæ grad,
Œidova, koji su bili u onim mjestima; 21 I propovijedaju obiçaje, kojih mi ne
jer su svi znali, da je otac njegov bio smijemo ni primiti ni vræiti, jer smo
neznaboœac. Rimljani.”
4 A kad su prolazili po gradovima, 22 I sleœe se narod na njih, i glavari im
predavaæe im, da drœe odluke, koje strgaæe haljine i zapovjediæe, da ih
ustanoviæe apostoli i starjeæine u iæibaju.
Jerusalemu. 23 I poæto ih œivo izbiæe, baciæe ih u
5 Tako su se crkve utvråivale u vjeri, i tamnicu i zapovjediæe tamniçaru, da
svaki dan bivalo ih je viæe. ih dobro çuva.
6 A kad proåoæe Frigiju i Galaciju, 24 Primivæi takvu zapovijed on ih baci
zabrani im Duh Sveti propovijedati u najdonju tamnicu i noge im metnu u
rijeç u Aziji. klade.
7 Kad doåoæe u Miziju, pokuæali su da 25 A u ponoøi Pavao i Sila molili su se i
idu u Bitiniju, ali im ne dopusti Duh slavili pjesmom Boga; a suœnji su ih
Isusov. sluæali.
8 A kad proåoæe Miziju, siåoæe u 26 A najedanput tako se vrlo potrese
Troadu. zemlja, da se uzdrmaæe temelji
9 I Pavlu se javi viåenje noøu: Jedan tamnice. I odmah se otvoriæe sva vrata,
çovjek Makedonac stajao, i molio ga, i i svima spadoæe okovi.
rekao: “Prijeåi u Makedoniju i pomozi 27 A kad se probudi tamniçar i vidje
nam!” otvorena vrata tamnice, izvadi maç i
10 A kad vidje viåenje, odmah htjede da se ubije, misleøi, da su
gledasmo da otputujemo u pobjegli suœnji.
Makedoniju uvjereni, da nas je pozvao 28 A Pavao povika iza glasa: “Ne çini
Bog, da im propovijedamo evanåelje. sebi zla nikakva, jer smo mi svi ovdje!”
11 A kad otplovismo iz Troade, 29 A on zaiska luç, i uleti, dræçuøi
doåosmo ravno u Samotraku, a pripade k nogama Pavla i Sile.
sutradan u Neapol. 30 Izvede ih van i reçe: “Gospodo, æto mi
12 A odanle u Filipe, u prvi grad onoga treba çiniti, da se spasim?”
dijela Makedonije, naseobinu. I u 31 A oni rekoæe: “Vjeruj u Gospodina
ovom gradu ostadosmo nekoliko Isusa i spasit øeæ se ti i kuøa tvoja.”
dana. 32 I propovijedali su rijeç Gospodnju
13 A u dan subotni izaåosmo izvan njemu i svima, koji su bili u kuøi
gradskih vrata k rijeci, gdje smo mislili njegovoj.
33 I on ih uze k sebi u onaj ças noøi, i Pavao i u Bereji propovijedao rijeç
opra im rane; i pokrsti se odmah on i Boœju, doåoæe i onamo, te podigoæe i
sva kuøa njegova. pobuniæe mnoætvo.
34 Tada ih uvede u kuøu svoju, postavi 14 A braøa onda odmah otpraviæe
im stol, i radovao se je sa svom kuøom Pavla, da ide k moru, a Sila i Timotej
svojom, æto vjerova u Boga. ostadoæe ondje.
35 A kad bi dan, poslaæe glavari sluge 15 A pratioci dovedoæe Pavla do Atene,
govoreøi: “Pusti one ljude!” i primivæi zapovijed od njega na Silu i
36 Tamniçar reçe to Pavlu: “Poslaæe Timoteja, da doåu k njemu æto brœe,
glavari, da budete puæteni; sad dakle odoæe.
izaåite, i idite s mirom!” 16 A kad ih je Pavao çekao u Ateni,
37 Ali im Pavao reçe: “Poæto su nas, uzruja se duh njegov u njemu
ljude Rimljane, izbili javno bez istrage, gledajuøi grad pun idola.
i u tamnicu nas bacili, sada hoøe tajno 17 I raspravljao je u sinagogi sa
da nas protjeraju. Ne tako, nego sami Œidovima i s bogobojaznima, i na trgu
neka doåu i neka nas izvedu!” svaki dan s onima, æto su bili ondje.
38 Kad sluge javiæe ove rijeçi glavarima, 18 A neki od epikurejskih i stoiçkih
uplaæiæe se çuvæi, da su Rimljani. mudraca prepirali su se s njim; i jedni
39 I doåoæe, i umoliæe ih, i izvedoæe ih su govorili: “æto hoøe ovaj brbljavac da
moleøi, da izaåu iz grada, kaœe?” A drugi: “çini se, da propovijeda
40 A kad izaåoæe iz tamnice, doåoæe k tuåe bogove.” Jer je propovijedao Isusa
Lidiji, i vidjevæi braøu utjeæiæe ih, i i uskrsnuøe.
odoæe. 19 Pa ga uzeæe i odvedoæe na Areopag
govoreøi: “Moœemo li znati, kakva je ta
Djela 17 nova nauka, æto je ti propovijedaæ?
1 Preko Amfipola i Apolonije stigoæe u 20 Jer neæto novo meøeæ u naæe uæi;
Solun, gdje je bila sinagoga œidovska. hoøemo dakle da znamo, æto to znaçi.”
2 I Pavao po obiçaju uåe k njima, i tri im 21 Svi naime Atenjani i tuåinci doæljaci
je subote govorio o Pismima nemaju ni za æto drugo vremena, nego
3 Pokazujuøi i dokazujuøi, da je trebalo da æto novo govore ili sluæaju.
da Krist trpi i uskrsne od mrtvih, i da 22 A Pavao stavæi nasred Areopaga
ovaj Isus, kojega ja propovijedam reçe: “Ljudi Atenjani! Po svemu vas
vama, jest Krist. vidim, da ste vrlo poboœni,
4 I neki od njih vjerovaæe i pridruœiæe se 23 Jer prolazeøi i motreøi vaæe svetinje
Pavlu i Sili, i od bogobojaznih naåoh i œrtvenik, na kojem je bilo
neznaboæca mnoætvo veliko, i od œena napisano: “Bogu nepoznatomu. Æto
plemenitih ne malo! dakle ne znajuøi ætujete, to vam ja
5 A Œidovi zavidni uzeæe neke zle ljude propovijedam.
od prostoga svijeta i skupivæi çetu 24 Bog, koji je stvorio svijet i sve, æto je
uzbuniæe grad i napadoæe na kuøu u njemu, on, jer gospodar neba i
Jasonovu i stadoæe traœiti, da ih izvedu zemlje, ne stanuje u rukotvorenim
pred narod. hramovima,
6 A kad njih ne naåoæe, povukoæe 25 Niti prima sluœbe od ruku çovjeçjih,
Jasona i neku braøu pred gradske kao da bi æto trebao, kad on sam daje
poglavare viçuøi: “Ovi, æto zamutiæe svima œivot i dihanje i sve.
sav svijet, doåoæe i ovamo. 26 I uçinio je da od jednoga sav rod
7 Jason ih primio, i ovi svi rade protiv ljudski stanuje po svemu lica
carskih odredaba govoreøi, da ima zemaljskom, i postavio je odreåena
drugi kralj, Isus.” vremena i meåe stanovanja njihova.
8 I uznemiriæe narod i gradske 27 Da traœe Boga, ne bi li ga kako
poglavare, kad ovo çuæe. napipali i naæli, premda nije daleko ni
9 Ali ih pustiæe, kad ih Jason i ostali od jednoga od nas.
zadovoljiæe odgovorom. 28 Jer u njemu œivimo, i miçemo se, i
10 A braøa odmah noøu otpraviæe Pavla jesmo, kao æto i neki od vaæih pjesnika
i Silu u Bereju. Doæavæi onamo uåoæe u rekoæe: ‘Njegov smo i rod.’
sinagogu œidovsku. 29 Kad smo dakle rod Boœji, ne treba da
11 A ovi su bili plemenitiji od onih u mislimo, da je Boœanstvo kao zlato ili
Solunu, jer primiæe rijeç sa svim srebro ili kamen, kao tvorevina
srcem, i svaki su dan ispitivali Pisma, umjetnosti i miæljenja ljudskoga.
je li to tako. 30 Ne gledajuøi dakle Bog na vremena
12 I vjerovaæe mnogi od njih, i od neznanja, sad navjeæøuje ljudima, da
poætenih neznaboœaçkih œena, i od svi svuda çine pokajanje.
muœeva ne malo. 31 Jer je postavio dan, u koji øe suditi
13 A kad doznaæe Œidovi u Solunu, da je çitavome svijetu po pravdi preko
çovjeka, koga je odredio i pred svima za to niæta mario.
potvrdio uskrsnuvæi ga od mrtvih.” 18 A Pavao ostade joæ podosta dugo, i
32 A kad çuæe za uskrsnuøe od mrtvih, oprostivæi se s braøom otplovi u Siriju,
jedni se narugaæe, a drugi rekoæe: “O i s njime Priscila i Akvila. U Kenhreji
tom øemo te sluæati drugi put.” oæiæa glavu, jer se je bio zavjetovao.
33 Tako Pavao otide izmeåu njih. 19 I doåe u Efez; i njih ostavi ondje, a on
34 A neki ljudi pristadoæe uz njega i uåe u sinagogu, i raspravljao je sa
vjerovaæe, meåu kojima je i Dionizije Œidovima.
Areopagit, i œena po imenu Damara, i 20 A kad su ga oni molili, da ostane
drugi s njima. dulje vremena, ne htjede,
21 Nego se oprosti s njima i reçe: “Opet
Djela 18 øu se vratiti k vama, ako Bog da;” i otide
1 Potom ode iz Atene i doåe u Korint. iz Efeza.
2 i naåe jednoga zidova, po imenu 22 I siæavæi u Cezareju, uziåe i pozdravi
Akvilu, rodom iz Ponta, koji je bio skoro crkvu, i siåe u Antiohiju.
doæao iz Italije, i njegovu œenu Priscilu, 23 I provede ondje nekoliko vremena,
jer je bio zapovjedio Klaudije, da svi zaputi i proåe redom Galaciju i Frigiju,
Œidovi sele iz Rima. On doåe k njima. utvråujuøi sve uçenike.
3 I jer su se bavili istim zanatom, 24 A doåe u Efez jedan Œidov, po imenu
ostade kod njih, i radio je. A bili su Apolon, rodom Aleksandrinac, çovjek
æatorskog zanata. rjeçit, silan u Pismu.
4 I svake je subote raspravljao u 25 Ovaj je bio upuøen na put
sinagogi i uvjeravao Œidove i Gospodnji, i goreøi duhom govorio je i
neznaboæce. uçio je marljivo o Isusu, a znao je samo
5 A kad doåoæe iz Makedonije Sila i krætenje Ivanovo.
Timotej, predade se Pavao sasvim 26 Ovaj dakle poçne odvaœno
propovijedanju svjedoçeøi Œidovima propovijedati u sinagogi. I kad ga çuæe
da je Isus Krist. Priscila i Akvila, primiæe ga k sebi i
6 Ali kad su se oni protivili i hulili, izloœiæe mu toçnije put Gospodnji.
otrese haljine svoje i reçe: “Krv vaæa na 27 A kad je htio poøi u Ahaju, ohrabriæe
vaæu glavu, ja sam çist, od sad idem k ga braøa i pisaæe uçenicima, da bi ga
neznaboæcima.” primili. I kad doåe, pomoœe mnogo
7 I otide odanle i doåe u kuøu nekoga onima, koji su bili vjerovali miloæøu.
Ticija Justa, koji se je bojao Boga, i çija 28 Jer je silno pobijao Œidove javno,
je kuøa bila uz sinagogu. dokazujuøi iz Pisma, da je Isus Krist.
8 A Krisp, predstojnik sinagoge,
vjerova u Gospodina sa svom kuøom Djela 19
svojom, i od Korinøana mnogi, koji su 1 A dogodi se, kad je bio Apolon u
sluæali, vjerovaæe i krstiæe se. Korintu, da je Pavao, proæavæi gornje
9 A Gospodin reçe Pavlu noøu u krajeve, doæao u Efez i naæao neke
viåenju: “Ne boj se, nego govori, i da ne uçenike;
uæutiæ! 2 I reçe im: “Jeste li primili Duha
10 Jer sam ja s tobom, i nitko ti se neøe Svetoga, kad ste postali vjernici?” A oni
primaøi, da ti naudi, jer ja imam mnogi mu rekoæe: “Nijesmo ni çuli, da ima
narod u ovome gradu.” Duh Sveti.”
11 Tako proboravi ondje godinu i æest 3 A on reçe: “Koje krætenje primiste?” I
mjeseci uçeøi kod njih rijeç Boœju. oni rekoæe: “Krætenje Ivanovo,”
12 A kad je bio Galion namjesnik u 4 A Pavao reçe: “Ivan je krstio
Ahaji, ustadoæe Œidovi jednoduæno na krætenjem pokajanja govoreøi narodu,
Pavla i dovedoæe ga na sud da vjeruju u onoga, koji øe za njim doøi,
13 Govoreøi: “Ovaj protiv zakona to jest u Isusa.”
nagovara ljude, da poætuju Boga.” 5 çuvæi to krstiæe se u ime Gospodina
14 A kad je Pavao htio da otvori usta; Isusa.
reçe Galion Œidovima: “Kad bi se radilo 6 I kad Pavao poloœi ruke na njih, doåe
o kakvoj nepravdi ili zloçinu, o Œidovi, Duh Sveti na njih, i govorili su jezicima
po duœnosti posluæao bih vas. i proricali.
15 Ali kad su prepiranja o nauci i o 7 A bilo je ljudi svega oko dvanaest.
imenima i o zakonu vaæem, gledajte 8 I uæavæi u sinagogu govorio je
sami, jer ja neøu da budem sudac o odvaœno tri mjeseca, raspravljajuøi i
tome.” uvjeravajuøi za kraljevstvo Boœje.
16 I otjera ih iz sudnice. 9 Kad su neki bili otvrdnuli, i nijesu
17 Onda svi neznaboæci uhvatiæe vjerovali, i proklinjali put Gospodnji
Sostena, predstojnika sinagoge, i pred narodom, odstupi od njih i odijeli
izbiæe ga pred sudnicom. I Galion nije uçenike, pa je raspravljao svaki dan u
ækoli nekoga Tirana, poætuje sva Azija i çitav svijet.”
10 I ovo je bivalo dvije godine, tako da 28 Kad oni ovo çuæe, napuniæe se
su svi, koji su stanovali u Aziji, Œidovi gnjeva i stadoæe vikati: “Velika je
i neznaboæci, çuli rijeç Gospodnju. Dijana Efeæka!”
11 I Bog je çinio ne mala çudesa po 29 I sav se grad napuni pobune, i
rukama Pavlovim, navalivæi jednoduæno na kazaliæte
12 Tako da bi i rupce za znoj i pojase od uhvatiæe Gaja i Aristarha Makedonce,
tijela njegova nosili na bolesnike, i drugove Pavlove.
ostavljale su ih bolesti, i zli su dusi 30 A kad je Pavao htio da ide meåu
izlazili iz njih. narod, ne dadoæe mu uçenici.
13 Kuæali su i neki od Œidova, koji su 31 A neki i od azijskih poglavara, koji
naokolo obilazili i zaklinjali åavle, su mu bili prijatelji, poslaæe k njemu
zazivati nad opsjednutima ime moleøi ga, da ne ide u kazaliæte.
Gospodina Isusa govoreøi: “Zaklinjem 32 A jedni su vikali jedno, a drugi
vas Isusom, koga propovijeda Pavao.” drugo; jer je bila skupætina smetena, i
14 A bilo je sedam sinova Skeve Œidova, najviæe ih nije znalo, zaæto su se
poglavara sveøeniçkoga, koji su to skupili.
çinili. 33 A jedni iz mnoætva izvukoæe
15 A zao im duh odgovori: “Isusa Aleksandra, kad su ga Œidovi gurali
poznajem, i Pavla znam, ali vi tko ste?” naprijed. A Aleksandar, mahnuvæi
16 I skoçivæi na njih çovjek, u kojemu je rukom, htjede da progovori narodu
bio zao duh, nadvlada njih dvojicu, i zbog obrane.
pritiæte ih tako, da su goli i izranjeni 34 Ali kad ga upoznaæe, da je Œidov,
utekli iz one kuøe. povikaæe svi u glas, i vikali su oko dva
17 I ovo doznadoæe svi Œidovi i sata: “Velika je Dijana Efeæka!”
neznaboæci, koji su stanovali u Efezu, 35 A gradski tajnik, utiæavæi narod,
i uåe strah u sve njih, i veliçalo se je reçe: “Ljudi Efeœani! Tko je taj çovjek,
ime Gospodina Isusa. koji ne zna, da grad Efez ne çasti veliku
18 I mnogi od onih, æto vjerovaæe, Dijanu i njezin kip æto je pao s neba?
dolazili su ispovijedajuøi i govoreøi 36 Kad dakle to ne moœe nitko poreøi,
djela svoja. valja da budete mirni, i da niæta ne
19 A mnogi od onih, koji su se bavili çinite nepromiæljeno.
çarolijama, skupiæe knjige i spaliæe ih 37 Jer dovedoste ove ljude, koji niti su
pred svima; i proraçunaæe, i naåoæe, hram pokrali, niti hule na vaæu boœicu.
da su vrijedne pedeset tisuøa 38 A Demetrije i umjetnici, koji su s
srebrnjaka. njim, ako imaju kakvu tuœbu protiv
20 Tako je silno rasla rijeç Gospodnja, koga, imaju sudovi, i imaju
i utvråivala se. namjesnici, pa neka tuœe jedan
21 I kad se ovo svræilo, namisli Pavao u drugoga!
Duhu da proåe preko Makedonije i 39 Ako li æto drugo traœite, neka se rijeæi
Ahaje, i da ide u Jerusalem govoreøi: na zakonitoj skupætini!
“Poæto budem tamo, valja mi i Rim 40 Jer prijeti opasnost, da budemo
vidjeti.” tuœeni za danaænju bunu, a nema
22 I posla u Makedoniju dvojicu svojih nikakva razloga, kojim bismo se mogli
pomoønika, Timoteja i Erasta, a sam opravdati za ovu pobunu.” I kad reçe
ostade neko vrijeme u Aziji. ovo, raspusti skupætinu.
23 A u ono vrijeme podiœe se ne mala
buna zbog puta Gospodnjega. Djela 20
24 Neki naime srebrnar, po imenu 1 A poæto se stiæala buna, dozva Pavao
Demetrije, koji je pravio srebrne uçenike i opomenuvæi ih oprosti se, i
hramiøe Dijanine, pribavljao je zaputi, da ide u Makedoniju.
zanatlijama ne malu zaradu. 2 I kad je proæao one krajeve i
25 On skupi ove i drugih ovakvih stvari opominjao ih mnogim rijeçima, doåe u
majstore, i reçe: “Ljudi, vi znate, da od Grçku.
ovoga posla imamo mi zaradu. 3 Proboravio je tamo tri mjeseca. Kad je
26 A vidite i çujete, da ne samo u Efezu, htio da otplovi u Siriju, stadoæe mu
nego gotovo po svoj Aziji taj Pavao Œidovi raditi o glavi, te namisli da se
nagovara i odvraøa narod mnogi, vrati preko Makedonije.
govoreøi, da to nijesu bogovi, æto se 4 A pratio ga je Sopater Pirov iz Bereje,
prave rukama. Aristarh, i Sekund IZ Soluna, i Gaj iz
27 I ne samo æto øe ta nesreøa doøi na Derbe, i Timotej i Tihik, i Trofim iz Azije.
naæ zanat da ne prolazi, nego se neøe 5 Ovi odoæe naprijed i çekali su nas u
mariti ni za hram velike boœice Dijane, Troadi.
i propadat øe veliçanstvo one, koju 6 A mi otplovismo poslije dana
beskvasnih kruhova iz Filipa, i mojega lica vi svi, kroz koje sam
doåosmo k njima u Troadu za pet prolazio propovijedajuøi kraljevstvo
dana, i ondje ostadosmo sedam dana. Boœje.
7 A u prvi dan sedmice, kad se 26 Zato vam svjedoçim na danaænji
skupismo da lomimo kruh, govorio im dan, da sam çist od krvi sviju;
je Pavao, jer je htio sutradan da 27 Jer nijesam propustio da vam javim
otputuje, i produljio je govor do svu odluku Boœju.
ponoøi. 28 Pazite na sebe i na sve stado, u
8 I bile su mnoge svjetiljke u gornjoj kojem vas Duh Sveti postavi
sobi, gdje smo se bili skupili. predstojnicima, da upravljate crkvom
9 A sjedio je na prozoru jedan mladiø po Boœjom, koju je stekao krvlju svojom.
imenu Eutih, nadvladan od tvrdoga 29 Ja znam, da øe poslije odlaska
sna; i kad je Pavao govorio dugo, mojega uøi meåu vas vuci grabeœljivi,
nagnu se u snu i pade dolje s treøega koji neøe ætedjeti stada.
kata, i digoæe ga mrtva. 30 I izmeåu vas samih ustat øe ljudi,
10 A Pavao siæavæi pade na njega, i koji øe govoriti iskrivljenu nauku, da
zagrlivæi ga reçe: “Ne uznemirujte se, povuku uçenike za sobom.
jer je duæa njegova u njemu!” 31 Zato bdijte sjeøajuøi se, da tri godine
11 Onda uzaåe, i prelomivæi kruh okusi noø i dan nijesam prestajao sa suzama
i govorio je joæ dugo sve do zore, i onda opominjati svakoga od vas.
je otputovao. 32 I sad vas preporuçujem Gospodinu
12 A mladiøa dovedoæe œiva, i utjeæiæe i rijeçi milosti njegove, koji moœe
se ne malo. izgraditi i dati baætinu meåu svima
13 A mi uæavæi u laåu otplovismo u posveøenima.
Asos, da odanle uzmemo Pavla, jer je 33 Srebra i zlata ili ruha nijesam
bio tako odredio, hoteøi sam da ide poœelio ni od koga.
kopnom. 34 Sami znate, æto je trebalo meni i
14 I kad se sastade s nama u Asosu, onima, koji su bili sa mnom da su
uzesmo ga i doåosmo u Mitilenu. priskrbile ove ruke.
15 I odanle otplovivæi doåosmo 35 Sve vam pokazah, da se tako valja
sutradan prema Hiosu, a drugi dan truditi i zauzimati za nemoøne i sjeøati
pristadosmo u Samosu i sutradan se rijeçi Gospodina Isus, jer on reçe:
doåosmo u Milet, ‘Mnogo je viæe blagoslovljeno davati,
16 Jer je bio Pavao odluçio, da proåemo negoli primati.’
mimo Efez, da se ne bi zadrœao u Aziji; 36 I kad je ovo rekao, klekne na koljena
jer je htio, ako mu bude moguøe, da svoja i pomoli se sa svima njima.
bude na Duhove u Jerusalemu. 37 A sviju stade velik plaç; i pali su oko
17 A iz Mileta posla u Efez i dozva vrata Pavlova i cjelivali ga.
starjeæine crkve. 38 œalosni najviæe za rijeç, koju reçe, da
18 I kad doåoæe k njemu, i kad su bili viæe neøe vidjeti lica njegova, I
skupa, reçe im: “Vi znate, od pravoga otpratiæe ga do na laåu.
dana, kad doåoh u Aziju, kako sam bio
s vama jednako, Djela 21
19 Sluœeøi Gospodinu sa svom 1 I kad bi tako, te otplovismo otrgnuvæi
poniznosti i sa suzama i kuænjama, se od njih, iduøi pravo doåosmo u Kos,
koje me snaåoæe od zasjeda œidovskih; i drugi dan u Rod, i odanle u Pataru.
20 Kako nijesam niæta propustio reøi, 2 I naæavæi laåu, æto polazi u Feniciju,
æto je korisno, nego sam javno i po uåosmo i otplovismo.
kuøama uçio, 3 A kad nam se ukaza Cipar ostavismo
21 Zaklinjuøi Œidove i neznaboæce, da ga nalijevo, i plovili smo prema Siriji, i
se obrate k Bogu i vjeruju u Gospodina doåosmo u Tir, jer je ondje valjalo da se
naæeg Isusa Krista. istovari laåa.
22 I sada evo sili me duh, da idem u 4 I naæavæi uçenike ostadosmo ondje
Jerusalem, ne znajuøi æto øe mi se u sedam dana; a oni su Pavlu govorili
njemu dogoditi, Duhom, da ne ide gore u Jerusalem.
23 Osim da mi Duh Sveti po svim 5 I kad se izvræiæe dani, izaåosmo i
gradovima svjedoçi, da me u krenusmo na put, a pratili su nas svi
Jerusalemu çekaju okovi i nevolje. sa œenama i djecom do iza grada; i
24 Ali ja svega se toga ne bojim i ne kleknuvæi na obali pomolismo se.
marim za svoj œivot, samo da svræim 6 I oprostivæi se jedni s drugima
trku svoju i sluœbu, koju primih od uåosmo u laåu, a oni se vratiæe svojim
Gospodina Isusa, da posvjedoçim kuøama.
evanåelje milosti Boœje. 7 I mi svræismo plovljenje i doåosmo od
25 I evo sad znam, da viæe neøete vidjeti Tira u Ptolemaidu, i pozdravivæi se s
braøom ostadosmo kod njih jedan oçistivæi se s njima uåe u hram, i
dan. najavi, kako izvræuje dane oçiæøenja,
8 A sutradan otputovasmo i doåosmo dok se ne prinese œrtva za svakoga od
u Cezareju. I uæavæi u kuøu Filipa njih.
evanåelista, koji je bio jedan od 27 Kad je bilo sedam dana pri kraju,
sedmorice, ostadosmo u njega. vidjeæe ga u hramu oni Œidovi, æto su
9 On je imao çetiri køeri djevice, koje su bili iz Azije, i pobuniæe sav narod, i
proricale. metnuæe ruke na njega
10 Kad smo boravili ondje nekoliko 28 Viçuøi: “Ljudi Izrael, pomozite! Ovo
dana, doåe iz Judeje jedan prorok, po je çovjek, koji proti narodu i zakonu i
imenu Agab. ovomu mjestu uçi sve svuda; pa joæ i
11 I doæavæi k nama uze pojas Pavlov, neznaboæce uvede u hram, i oneçisti
sveza sebi noge i ruke i reçe: “Ovo sveto mjesto ovo.
govori Duh Sveti: çovjeka, çiji je ovo 29 Jer su bili vidjeli s njim v gradu
pojas, ovako øe svezati zidovi u Trofima iz Efeza, i mislili su, da ga je
Jerusalemu i predat øe ga u ruke Pavao uveo u hram.
neznaboæcima.” 30 I uzbuni se sav grad, i nasta strka
12 I kad çusmo ovo, zamolismo ga mi i naroda. I uhvatiæe Pavla i stadoæe ga
oni, koji su bili iz onoga mjesta, da ne vuøi iz hrama. I odmah se zatvoriæe
ide gore u Jerusalem. vrata.
13 A Pavao odgovori: “æto çinite, te 31 A kad, su htjeli da ga ubiju, doåe
plaçete i cijepate srce moje! Jer ja sam glas k zapovjedniku çete, da je
pripravan za ime Gospodina Isusa ne pobunjen sav Jerusalem.
samo svezan biti, nego i umrijeti u 32 A on odmah uze vojnike i satnike i
Jerusalemu.” dotrça dolje k njima. A oni vidjevæi
14 A kad ga ne mogosmo nagovoriti, zapovjednika i vojnike prestadoæe tuøi
primirismo se rekavæi: “Volja Pavla.
Gospodnja neka bude!” 33 Tada zapovjednik pristupi, uze ga i
15 A poslije tih dana spremismo se i zapovjedi, da ga okuju u dvoje okove;
poåosmo gol e u Jerusalem. zatim je ispitivao, tko je i æto je uçinio.
16 A poåoæe s nama i neki uçenici iz 34 A jedni su vikali u narodu jedno, a
Cezareje vodeøi nas nekomu Mnasonu drugi drugo. I kad nije mogao od buke
iz Cipra, starome uçeniku, da budemo niæta sigurno da sazna, zapovjedi, da
njegovi gosti. ga odvedu vojarnu.
17 I kad doåosmo u Jerusalem, primiæe 35 I kad doåe do stuba, moradoæe ga
nas braøa radosno. vojnici nositi zbog sile naroda.
18 A sutradan otide Pavao s nama k 36 Jer je za njim iælo mnoætvo naroda
Jakovu, i skupiæe se sve starjeæine. viçuøi: “Dolje s njim”
19 I kad ih pozdravi, poçne im redom 37 I kad je Pavao bio uveden u vojarnu,
izlagati, æto uçini Bog meåu reçe zapovjedniku: “Smijem li ti ja
neznaboæcima po sluœbi njegovoj. jednu reøi” A on reçe: “Zar govoriæ
20 A oni çuvæi slavili su Boga, i rekoæe: grçki”
“Vidiæ, brate, koliko je tisuøa Œidova, 38 Nijesi li ti Egipøanin, koji si prije ovih
koji vjerovaæe, i svi revnuju za zakon. dana podigao bunu i izveo u pustinju
21 A doznali su za tebe, da ti Œidove, koji çetiri tisuøe razbojnika?”
su meåu neznaboæcima, uçiæ 39 A Pavao reçe: “Ja sam çovjek Œidov iz
odmetnuøu od Mojsija uçeøi, da im ne Tarza, graåanin znamenitoga grada u
treba obrezivati djece svoje, niti drœati Ciliciji. Molim te, dopusti mi, da
obiçaje. progovorim narodu!”
22 æto øemo dakle sada? Svakako øe se 40 A kad mu dopusti, poçne Pavao na
narod skupiti, jer øe çuti da si doæao. stubama, mahnu rukom na narod, i
23 Uçini dakle ovo, æto ti reknemo: U kad nastade velika tiæina progovori
nas imaju çetiri çovjeka, koji su se hebrejskim jezikom i reçe:
zavjetovali.
24 Ove uzmi i oçisti se s njima, i potroæi Djela 22
na njih, neka oæiæaj glavu, i svi øe 1 “Ljudi, braøo i oci, çujte, æto øu vam
doznati, da ono, æto su çuli za tebe, sad reøi u svoju obranu!”
niæta nije, nego da i sam œiviæ po 2 A kad çuæe, da im govori hebrejskim
zakonu i da ga drœiæ. jezikom, nastade joæ veøa tiæina. I on
25 A za neznaboæce, koji vjerovaæe, mi reçe: “
poslasmo odluçivæi, da se çuvaju od 3 “Ja sam çovjek Œidov, roåen u Tarzu
œrtava idolskih, i od krvi, i od u Ciliciji, a odgojen u ovome gradu, kod
udavljenoga, i od bluda.” nogu Gamalielovih strogo pouçen u
26 Tada Pavao uze ljude, i sutradan zakonu naæih otaca, revnitelj Boœji,
kao æto ste vi svi danas. 23 I kad su oni vikali i zbacivali haljine
4 Ja sam ovaj put gonio do smrti, svoje i bacali prah u zrak,
veœuøi i predajuøi u tamnice i muœeve 24 Naloœi zapovjednik, da ga uvedu
i œene; vojarnu i da ga biçevanjem ispitaju, da
5 Kao æto mi svjedoçi i veliki sveøenik, dozna, zaæto su tako vikali na njega.
i sve starjeæine, od kojih sam primio i 25 I kad ga pritegoæe uzicama, reçe
poslanice na braøu, kad sam poæao u Pavao satniku, koji je stajao uz njega:
Damask, da dovedem odanle svezane “Smijete li biçevati çovjeka Rimljanina,
u Jerusalem, da se kazne. a da nije osuåen?”
6 A kad sam iæao i pribliœio se 26 çuvæi to satnik pristupi k
Damasku, dogodi mi se oko podne, da zapovjedniku i javi mu: “æto hoøeæ da
me ujedanput obasja velika svjetlost s çiniæ? Ovaj je çovjek rimski graåanin!”
neba. 27 A zapovjednik ptistupivæi reçe mu:
7 I padoh na zemlju i zaçuh glas, koji “Kaœi mi, jesi li ti Rimljanin! A on reçe:
mi je govorio: ‘Savle, Savle, zaæto me “Da”.
progoniæ?’ 28 I zapovjednik reçe: “Ja sam za veliku
8 A ja odgovorih: ‘Tko si, Gospodine?’ I svotu stekao to graåanstvo.” A Pavao
reçe mi: “Ja sam Isus Nazareøanin, reçe: “Ja ga imam veø od roåenja.”
koga ti progoniæ.’ 29 Onda odstupiæe odmah od njega
9 I koji su bili s menom, vidjeæe doduæe oni, koji su ga imali muçiti. A
svjetlost, ali ne çuæe glas onoga, koji mi zapovjednik se uplaæio, kad je doznao,
je govorio. da je Rimljanin, i æto ga je bio svezao.
10 I rekoh: ‘æto da çinim, Gospodine!’ A 30 A sutradan hoteøi doznati istinu,
Gospodin mi reçe: ‘Ustani i idi u zaæto ga tuœe Œidovi, pusti ga iz okova,
Damask, i ondje øe ti se reøi za sve, æto i zapovjedi, da doåu glavari sveøeniçki
ti valja çiniti.’ i sve visoko vijeøe. Tada dovede Pavla i
11 I kad obnevidjeh od sjaja svjetlosti postavi ga pred njih.
one, povedoæe me za ruku pratioci, i
doåoh u Damask. Djela 23
12 A neki Ananija, çovjek, koji se vjerno 1 A Pavao pogledavæi na visoko vijeøe
drœao zakona, za koga su svjedoçili svi reçe: “Ljudi braøo, ja sam sa svom
Œidovi, æto ondje stanuju. dobrom savjesti œivio pred Bogom sve
13 Doåe k meni i stade i reçe mi: ‘Savle do danaænjega dana.”
brate, progledaj!’ I ja u taj ças pogledah 2 A veliki sveøenik Ananija i zapovjedi
na njega. onima, æto su stajali kod njega, da ga
14 A on reçe: ‘Bog otaca naæih izabra te, udare po ustima.
da upoznaæ volju njegovu, i da vidiæ 3 Tada mu reçe Pavao: “Udarit øe tebe
Pravednika, i da çujeæ glas iz usta Bog, zide obijeljeni! I ti sjediæ, te mi
njegovih: sudiæ po zakonu, a protiv zakona
15 Da mu budeæ svjedok pred svim zapovijedaæ, da me biju?”
ljudima za ono, æto si vidio i çuo. 4 A oni, æto su stajali ondje, rekoæe:
16 I sad æto oklijevaæ? Ustani i krsti se, “æto, ti grdiæ velikog sveøenika
i operi se od grijeha svojih prizvavæi Boœjega?”
ime Gospodnje!’” 5 A Pavao reçe: “Nijesam znao, braøo,
17 A dogodi se, kad sam se vratio u da je veliki sveøenik, jer je pisano: “Ne
Jerusalem i molio se u hramu, da se grdi poglavara naroda svojega!”
zanesoh, 6 A znajuøi Pavao, da je jedan dio
18 I vidjeh ga, gdje nai govori: ‘Pohiti i saduceja, a drugi farizeja, povika u
izaåi brzo iz Jerusalema, jer neøe visokom vijeøu: “Ljudi braøo, ja sam
primiti svjedoçanstva tvojega za farizej, sin farizeja; zbog nade i
mene!’ uskrsnuøa od mrtvih doveden sam na
19 I ja rekoh: ‘Gospodine, sami znadu, sud.”
da sam ja zatvarao u tamnicu i tukao 7 T kad on ovo reçe, nastade raspra
po sinagogama one, koji vjeruju u meåu farizejima i saducejima, i
tebe. razdijeli se mnoætvo.
20 I kad se je prolijevala krv Stjepana, 8 Jer saduceji govore, da nema
svjedoka tvojega, bio sam i ja ondje, i uskrsnuøa, ni anåela, ni duha, a
pristajao sam, i çuvao sam haljine farizeji priznaju oboje.
onih, koji su ga ubijali.’ 9 Tada nastade velika vika. I ustadoæe
21 I reçe mi: ‘Idi, jer øu ja daleko da te neki knjiœevnici od strane farizejske, te
poæljem meåu neznaboæce.’ su se prepirali govoreøi: “Niæta zlo ne
22 A oni su ga sluæali do ove rijeçi, ali nalazimo na ovome çovjeku. Æto, ako
sad podigoæe glas svoj govoreøi: “Uzmi mu je govorio duh ili anåeo?”
sa zemlje takva, jer ne smije da œivi!” 10 I kad nastade raspra velika, poboja
se zapovjednik, da Pavla ne rastrgaju, zakona njihova, a da nema nikakve
i zapovjedi, da siåu vojnici i da ga otmu krivnje, koja zasluœuje smrt ili okove.
izmeåu njih, i da ga odvedu u vojarnu. 30 A kad mi dojaviæe, da se sprema
11 Iduøe noøi stade Gospodin pred zasjeda protiv njega, poslah ga k tebi
njega i reçe: “Budi hrabar! Kao æto si zapovjedivæi i tuœiteljima, da pred
svjedoçio za mene u Jerusalemu, tako tobom kaœu æto imaju proti njemu.
ti valja i u Rimu svjedoçiti.” Zdravstvuj!”
12 A kad bi dan, skupiæe se neki od 31 A vojnici onda, kao æto im se
Œidova i zakleæe se govoreøi, da neøe ni zapovjedilo, uzeæe Pavla i odvedoæe ga
jesti ni piti, dok ne ubiju Pavla. noøu u Antipatridu.
13 A bilo ih je viæe od çetrdeset, koji se 32 I sutradan ostavivæi konjanike; da
ovako zakleæe. idu dalje s njim, vratiæe se u vojarnu.
14 I oni pristupiæe glavarima 33 I oni doæavæi u Cezareju, predadoæe
sveøeniçkim i starjeæinama i rekoæe: poslanicu namjesniku i izvedoæe Pavla
“Sveto se zaklesmo, da neøemo niæta pred njega.
okusiti, dok ne ubijemo Pavla. 34 A kad je proçitao, zapita, iz koje je
15 Sad dakle vi s visokim vijeøem javite pokrajine, i doznavæi, da je iz Cilicije,
zapovjedniku, da ga dovede k vama, 35 Reçe: “Sasluæat øu te, kad doåu tvoji
kao da biste htjeli doznati bolje za tuœitelji.” I zapovjedi, da ga çuvaju u
njega, a mi smo spremni da ga dvoru Herodovu.
ubijemo, prije nego se on pribliœi:
16 A sin sestre Pavlove çuvæi za zasjedu Djela 24
doåe i uåe u vojarnu i javi Pavlu. 1 A poslije pet dana siåe veliki sveøenik
17 A Pavao dozva k sebi jednoga od Ananija s nekoliko starjeæina i s nekim
satnika i reçe: “Ovoga mladiøa odvedi k govornikom Tertulom, koji izaåoæe
zapovjedniku, jer ima neæto da mu pred namjesnika proti Pavlu.
javi!” 2 I kad njega dozvaæe, poçne Tertul
18 I on ga uze i dovede k zapovjedniku tuœiti ga govoreøi: “æto œivimo pod
i reçe: “Suœanj Pavao dozva me i zamoli, tobom u velikom miru, i æto se je
da dovedem k tebi ovoga mladiøa, koji tvojom briœljivosti mnogo toga
ima neæto da ti kaœe.” popravilo u ovom narodu,
19 A zapovjednik uzevæi ga za ruku i 3 Uvijek i svuda, çestiti Felikse,
otiæavæi nasamo upita ga: “æto imaæ da primamo sa svakom zahvalnosti.
mi javiæ!” 4 Ali da ti dulje ne dosaåujem, molim,
20 A on reçe: “Œidovi se dogovoriæe, da da nas ukratko posluæaæ sa svojom
te zamole, da sutra dovedeæ Pavla u blagosti.
visoko vijeøe, kao da bi htjeli bolje 5 Naåosmo ovoga çovjeka da je kuga, i
ispitati za njega; podiœe bune protiv svih Œidova po
21 Ali ih ti nemoj posluæati, jer ga çeka svemu svijetu, i da je kolovoåa sljedbi
u zasjedi viæe od çetrdeset ljudi nazaretskoj.
njihovih, koji su se zakleli, da neøe ni 6 On je pokuæao i hram oskvrniti, a mi
jesti ni piti, dok ga ne ubiju. I sad su ga uhvatismo, i htjedosmo da mu
spremni, i çekaju tvoje obeøanje.” sudimo po zakonu svojemu.
22 Tada zapovjednik otpusti mladica 7 Ali doåe zapovjednik Lizija i ote ga iz
zapovjedivæi: “Ne govori nikomu, da si naæih ruku na veliku silu,
mi ovo javio!” 8 I zapovjedi, da tuœitelji njegovi doåu k
23 I dozvavæi dvojicu od satnika reçe: tebi, a od njega moœeæ sam ispitavæi
“Pripravile dvjesta vojnika, da idu do doznati za sve ovo, za æto ga mi
Cezareje, i sedamdeset konjanika i tuœimo.”
dvjesta strijelaca, po treøoj uri noøi; 9 A i Œidovi se sloœiæe govoreøi, da je ovo
24 I priredite konje, da posade Pavla i tako.
da ga zdrava doprate do namjesnika 10 A Pavao odgovori, kad mu namignu
Feliksa. namjesnik da govori: “Znam, da si veø
25 I napisa poslanicu ovog sadrœaja: od mnogo godina sudac ovome
26 “Klaudije Lizija pozdravlja çestitog narodu. Zato øu se mirne duæe braniti.
namjesnika Feliksa. 11 Ti moœeæ doznati, da nema viæe od
27 çovjeka ovoga uhvatiæe Œidovi i dvanaest dana, kako uzaåoh u
htjedoæe da ga ubiju; a ja doåoh s Jerusalem, da se poklonim Bogu.
vojnicima i oteh ga doznavæi da je 12 I niti me u hramu naåoæe da s kim
Rimljanin. raspravljam, ili bunu da çinim u
28 I œeleøi doznati uzrok, za koji ga narodu, ni u sinagogama, ni u gradu,
krive, dovedoh ga u njihovo visoko 13 Niti mogu tebi dokazati, za æto me
vijeøe. sad tuœe.
29 I naåoh, da ga tuœe za pitanja 14 A ovo ti priznajem: Ja sluœim Bogu
otaca svojih po nauci, koju oni 6 Poæto je proboravio meåu njima ne
nazivaju sljedbom. Ja vjerujem sve, viæe od osam ili deset dana, siåe u
æto je pisano u zakonu i u prorocima. Cezareju. Sutradan sjede na sudaçku
15 Ja imam nadu u Boga, koju i oni stolicu i zapovjedi, da dovedu Pavla.
sami oçekuju, da øe biti uskrsnuøe 7 A kad ga dovedoæe, stadoæe oko njega
pravednih i nepravednih. Œidovi, koji su bili doæli iz Jerusalema,
16 Zato se ja trudim, da imam çistu i mnoge i teæke tuœbe iznosili su, kojih
savjest svagda pred Bogom i pred nijesu mogli dokazati.
ljudima, 8 Pavao se je branio: “Niti sam æto
17 Poslije viæe godina doåoh, da skrivio protiv zakona œidovskoga, ni
donesem milostinju narodu svome i protiv hrama, ni protiv cara.”
prinose i zavjete. 9 A Festo, hoteøi ugoditi Œidovima,
18 U tome me naåoæe, gdje sam vræio upita Pavla: “Hoøeæ li da ideæ gore u
zavjet u hramu, bez strke naroda i bez Jerusalem, i ondje da ti preda mnom
buke. sude za to?”
19 A bili su ondje neki Œidovi iz Azije, 10 A Pavao reçe: “Ja stojim na sudu
koji bi trebali da doåu preda te i da carevu. Ovdje treba da mi se sudi.
tuœe, ako imaju æto proti meni. Œidovima niæta nijesam skrivio, kao
20 Ili ovi sami neka kaœu, kakvu su æto ti najbolje znaæ.
krivnju naæli na meni, kad sam stajao 11 Ako li sam skrivio, ili uçinio æto, æto
pred visokim vijeøem, zasluœuje smrt, ne marim umrijeti.
21 Osim jednoga ovoga glasa, kojim Ako li niæta nema na meni, za æto me
povikah stojeøi meåu njima: ‘Zbog ovi tuœe, nitko me ne moœe njima
uskrsnuøa mrtvih sudite vi meni predati. Prizivam se na cara.”
danas.’” 12 Tada Festo, posvjetovavæi se sa
22 A Feliks odgodi njihovu parnicu, jer savjetnicima, odgovori: “Na cara si
je znao vrlo dobro za ovu nauku, i reçe: prizvao, k caru øeæ poøi.”
“Kad doåe zapovjednik Lizija, izvidjet 13 A poæto proåe nekoliko dana, kralj
øu vaæu stvar.” Agripa i Berenika doåoæe u Cezareju,
23 A satniku zapovjedi, da ga çuva u da pozdrave Festa.
lakom zatvoru i da nikome od njegovih 14 T kad su ondje boravili viæe dana,
ne brani da ga posluœuju. reçe Festo kralju za Pavla govoreøi:
24 A poslije nekoliko dana doåe Feliks “Feliks je ostavio u tamnici jednoga
s Druzilom œenom svojom, koja je bila çovjeka.
Œidovka, i dozva Pavla, i sluæao ga je o 15 Kad sam bio ti Jerusalemu, izaåoæe
vjeri u Krista Isusa. preda me glavari sveøeniçki i
25 A kad je raspravljao o pravdi i o starjeæine œidovske traœeøi, da ga
çistoøi i o buduøem sudu, uplaæi se osudim.
Feliks i odgovori: “Idi za sad, kad 16 Ja im odgovorih, da nije obiçaj u
imadnem vremena, dozvat øu te.” Rimljana, da se tko osudi, prije nego se
26 A usto se je i nadao, da øe mu Pavao optuœeni ne suoçi s tuœiteljima i ne
dati novaca, zato ga je çeæøe dozivao i primi mjesto, da se brani od onoga, za
s njim se razgovarao. æto je okrivljen.
27 A kad se navræiæe dvije godine, 17 Kad se dakle oni ovdje sastadoæe,
izmijeni Feliksa Porcije Festo. A Feliks bez ikakva odgaåanja sutradan
hoteøi ugoditi Œidovima, ostavi Pavla u sjedoh na sudaçku stolicu i
suœanjstvu. zapovjedih, da dovedu çovjeka.
18 Ali tuœitelji, koji su stajali oko njega,
Djela 25 ne iznesoæe nijedne krivnje za zla
1 Kad dakle doåe I Festo u pokrajinu, djela, koja sam ja nasluøivao;
poslije tri dana uzaåe iz Cezareje u 19 Nego su se prepirali s njim o nekim
Jerusalem. pitanjima svoje vjere i o nekakvu
2 Onda glavari sveøeniçki i prvaci Isusu, koji je umro, a Pavao je tvrdio,
œidovski pristupiæe k njemu, i da œivi.
podigoæe tuœbu proti Pavlu, i zamoliæe 20 Kako ja nijesam niæta razumio od te
ga, prepirke, rekoh, bi li htio iøi u
3 Da im uçini uslugu, te da ga poælje u Jerusalem, i ondje da mu se sudi za
Jerusalem. A na putu htjeli su ga tada ovo.
napasti i ubiti. 21 A kad Pavao prizva, da ga se çuva do
4 I Festo reçe, da Pavao ostaje u tamnici suda Augustova, zapovjedio sam, da
u Cezareji, a on da øe naskoro otiøi. ga çuvaju, dok ga ne poæljem k caru.”
5 “Onda mogu”, reçe, “ovlaæteni od vas 22 A Agripa reçe Festu: “l ja bih htio çuti
poçi s menom i tuœiti ga, ako je taj toga çovjeka.” A on reçe: “Sutra øeæ ga
çovjek æto kriv.” çuti.”
23 I kad sutradan Agripa i Berenika sunçanoga, koja obasja mene i one,
doåoæe s velikim sjajem i uåoæe u æto su bili zajedno s menom.
sudnicu sa zapovjednicima i 14 I kad mi svi popadasmo na zemlju,
najuglednijim ljudima gradskim, çuo sam glas, gdje mi govori
do v e d o æ e P av l a n a, za p ovi j ed hebrejskim jezikom: ‘Savle, Savle,
Festovu. zaæto me progoniæ? Teæko ti je proti
24 I reçe Festo: “Kralju Agripa i vi svi ostanu praøati se.’
nazoçni! Vidite ovoga, zbog kojega je 15 A ja rekoh: ‘Tko si ti, Gospodine?’ A
navaljivalo na mene sve mnoætvo Gospodin reçe: ‘Ja sam Isus, kojega ti
Œidova u Jerusalemu i ovdje viçuøi, da progoniæ.
ne smije dulje da œivi. 16 Nego ustani i stani na noge svoje; jer
25 A ja razabravæi, da nije niæta uçinio, ti se zato javih, da te postavim slugom
æto zasluœuje smrt, a i on sam prizva na i svjedokom ovome, æto si vidio, i
Augusta, namislih da ga poæljem. onome, æto øu ti objaviti.
26 Samo ne znam, æto da sigurno za 17 Izbavljat øu te od naroda i od
njega piæem mojem gospodinu. Zato ga neznaboœaca, kojima te sada æaljem,
i dovedoh pred vas, a osobito preda te, 18 Da im otvoriæ oçi, da se obrate od
kralju Agripa, da bih, poæto bude tame k svjetlosti i od vlasti sotonine k
ispitan, imao æto pisati. Bogu, da prime oproætenje grijeha i
27 Jer mi se çini bezrazloœno suœnja baætinu meåu svetima po vjeri u
poslati, a krivnje njegove ne mene.’
naznaçiti.” 19 Zato, kralju Agripa, nijesam bio
nepokoran nebeskome viåenju,
Djela 26 20 Nego sam propovijedao najprije
1 A Agripa reçe Pavlu: “Dopuæta ti se, da onima, koji su u Damasku i u
govoriæ za sebe.” Onda Pavao pruœivæi Jerusalemu, potom i po svoj zemlji
ruku poçne se braniti: œidovskoj, i neznaboæcima, da çine
2 “Sretnim se smatram, kralju Agripa, pokajanje i da se obrate k Bogu çineøi
æto se danas mogu pred tobom braniti djela dostojna pokajanja.
za sve, za æto me tuœe Œidovi, 21 Zato me Œidovi uhvatiæe u hramu i
3 A najviæe æto znam, da ti poznajeæ sve htjedoæe da me ubiju.
œidovske obiçaje i prepiranja. Zato te 22 Ali uz pomoø Boœju stojim do dana
molim, da me posluæaæ strpljivo. danaænjega i svjedoçim i malom i
4 Moje dakle œivljenje od mladosti, æto velikom, niæta drugo ne govoreøi, osim
je isprva bilo meåu narodom mojim u æto su govorili proroci, da øe biti, i
Jerusalemu, znadu svi Œidovi, Mojsije:
5 Kako me znadu otprije, mogu ako 23 Da øe Krist trpjeti, da øe prvi od
hoøe, posvjedoçiti, da sam œivio kao mrtvih uskrsnuti, da øe navijestiti
farizej po najstroœoj sljedbi naæe vjere. svjetlost narodu i neznaboæcima.”
6 I sad stojim pred sudom zbog nade u 24 Kad je on ovako govorio i obrazloœio,
obeøanje, koje Bog obeøa ocima naæim. reçe Festo velikim glasom: “Ludujeæ,
7 Nadajuøi se, da øe ono doøi, sluœi Pavle! Mnoge su te knjige dovele do
dvanaest plemena naæih jednako ludosti.”
Bogu noø i dan. Za ovu nadu, kralju, 25 A Pavao reçe: “Ne ludujem, çestiti
optuœen sam od Œidova. Feste, nego govorim rijeçi istine i
8 æto? Zar vi drœite za nevjerojatno, da razboritosti.
Bog oœivljava mrtve? 26 Jer za ovo zna kralj, kojemu i
9 I ja sam nekoø mislio, da mi valja govorim otvoreno; jer ne vjerujem, da
mnoga zla çiniti protiv imena Isusa mu je æto od ovoga skriveno; jer se
Nazareøanina. niæta od ovoga, nije dogaåalo u kutu.
10 To sam i çinio u Jerusalemu. I 27 Vjerujeæ li, kralju Agripa,
mnoge sam od svetih pozatvarao u prorocima? Znam, da vjerujeæ.”
tamnice dobivæi vlast od glavara 28 A Agripa øe Pavlu: “Za malo, pa me
sveøeniçkih, i odobravao sam, kad bi nagovori, da budem kræøanin.”
ih ubijali. 29 A Pavao reçe: “œelim od Boga, i za
11 I kaznio sam ih çesto po svim malo i za mnogo, da bi ne samo ti, nego
sinagogama, i nagonio sam ih, da hule, i svi, koji sluæaju, postali danas takvi,
i bjesneøi preko svake mjere progonio kao i ja æto sam, osim ovih okova.”
sam ih sve do tuåih gradova. 30 I ustade kralj, i namjesnik, i
12 Kad sam u tom poslu iæao u Damask Berenika, i koji su sjedili s njima.
s vlaæøu i dopuætenjem glavara 31 I otiæavæi razgovarali su se meåu
sveøeniçkih, sobom govoreøi: “Ovaj çovjek nije
13 Vidjeh, kralju, na putu, opodne uçinio niæta, æto zasluœuje smrt ili
svjetlost s neba veøu od sjaja okove.”
32 A Agripa reçe Festu: “Ovaj bi çovjek je plovilo dalje.
mogao biti puæten, da se nije prizvao 18 A jer nas je bacala silna bura,
na cara.” sutradan stadoæe izbacivati tovare.
19 I treøi dan svojim rukama izbaciæe
Djela 27 laåarsku opremu.
1 I kao æto je bilo odreåeno, da 20 A kad se ni sunce ni zvijezde za
otplovimo u Italiju, predadoæe i Pavla i mnogo dana ne pokazaæe, i bura
druge neke suœnje satniku, po imenu svejednako navaljivala, bila nam je
Juliju, od çete careve. propala sva nada, da øemo se spasiti.
2 I kad uåosmo u laåu Adramitsku, 21 I kad se zadugo nije jelo, onda Pavao
koja je imala da plovi u azijska mjesta, stade meåu njih i reçe: “Ljudi, trebalo
otplovismo se; a s nama je bio Aristarh je posluæati mene; ne otiskivati se od
Makedonac iz Soluna. Krete; tada ne biste imali ove muke i
3 I drugi dan doåosmo u Sidon. A Julije ætete.
postupao je blago s Pavlom i dopustio, 22 A sad vas opominjem: budite dobre
da ide k prijateljima, i da se brinu za volje, jer nijedna duæa od vas neøe
njega. propasti osim laåe.
4 I kad se odvezosmo odanle, plovismo 23 Jet ove noøi stade preda me anåeo
ispod Cipra, jer su vjetrovi bili protivni Boga, çiji jesam i kojemu sluœim,
5 I preplovivæi puçinu Cilicijsku i 24 Govoreøi: “Ne boj se, Pavle valja ti
Pamfilijsku doåosmo u Miru Licijsku. doøi pred cara. I evo ti darova Bog sve,
6 I ondje naæavæi satnik laåu koji plove s tobom.
Aleksandrijsku, æto plovi u Italiju, 25 Zato, ljudi, budite dobre volje, jer
premjesti nas u nju. vjerujem Bogu, da øe tako biti, kao æto
7 I plovivæi mnogo dana sporo, i jedva mi je reçeno.
doæavæi prema Knidu, jer nas je 26 Ali nam valja udariti na jedan otok.”
prijeçio vjetar, doplovismo pod Kretu 27 A kad bi çetrnaesta noø, i mi, o
kod Salmone. ponoøi plovismo po Adriji, pomisliæe
8 I muçno ploveøi uz obalu doåosmo na mornari, da se primiçu nekakvoj
jedno mjesto, koje se zove Dobra zemlji.
pristaniæta, kod kojega blizu bio je 28 I bacivæi olovnicu naåoæe dvadeset
grad Laseja. hvati dubine; i proæavæi malo naåoæe
9 A poæto proåe mnogo vremena, i kad petnaest hvati.
veø plovidba nije bila bez straha, jer je 29 I bojeøi se, da ne udarimo na
i post veø bio proæao, opominjao ih je grebene, baciæe s krme çetiri sidra, pa
Pavao su œeljeli, da svane.
10 Govoreøi im: “Ljudi, vidim, da øe 30 Ali kad su mornari gledali da
plovidba biti s mukom i mnogom pobjegnu iz laåe, i kad spustiæe çamac
ætetom ne samo tovara i laåe, nego i u more izgovarajuøi se, kao da hoøe s
duæa naæih.” prove spustiti sidra,
11 Ali satnik povjerova veøma 31 Reçe Pavao satniku i vojnicima: “Ako
kormilaru i gospodaru laåe, negoli ovi ne ostanu u laåi, vi se ne moœete
rijeçima Pavlovim. spasiti.”
12 A kako luka nije bila zgodna za 32 Tada vojnici presjekoæe uœa na
zimovanje, veøina ih je svjetovala, da çamcu i spustiæe ga, te pade u more.
otplove odanle, ne bi li kako mogli doøi 33 I kad stade svitati, molio je Pavao sve
do Feniksa, luke Kretske, æto gleda k da jedu, govoreøi: “çetrnaesti je dan
jugoistoku i k sjeverozapadu, i ondje danas, kako çekate i bez jela provodite
prezimiti. niæta ne okusivæi.
13 I kad duhnu jug, mislili su, da mogu 34 Zato vas molim, da jedete, jer je to za
sigurno izvesti svoju namjeru, i vaæe zdravlje. A nijednome od vas
dignuvæi sidra plovili su duœ Krete. dlaka s glave neøe pasti.”
14 Ali ne zadugo po tom udari na nju 35 I rekavæi ovo uze kruh, i dade hvalu
buran vjetar, æto se zove Bogu pred svima, i prelomivæi poçne
sjeveroistoçnjak. jesti.
15 Kad zahvati laåu, koja se nije mogla 36 Onda se svi ohrabriæe i stadoæe jesti.
opirati vjetru, predadosmo je 37 A bilo nas je u laåi duæa svega
valovima, i oni nas ponesoæe. dvjesta i sedamdeset i æest.
16 Prolazeøi pokraj jednoga otoka, æto 38 I nasitivæi se jela, rasterete laåu
se zove Kauda, jedva mogosmo izbacivæi pæenicu u more.
uhvatiti çamac. 39 A kad bi dan, nijesu poznavali
17 I izvukavæi ga upotrebiæe pomagala zemlje, ali ugledaæe nekakav I zaljev s
i privezaæe ga za laåu; a bojeøi se, da ne obalom, u koji odluçiæe, ako bude
udare na Sirtu, spustiæe jedra, i tako se moguøe, da zatjeraju laåu.
40 I podigavæi sidra plovili su morem, i 14 Ondje naåosmo braøu, i oni nas
odrijeæivæi spone kormila, i raæirivæi zamoliæe, da ostanemo kod njih sedam
prednje jedro prema vjetru, plovili su dana; i tako mi odosmo u Rim.
prema obali. 15 I odanle çuvæi braøa za nas izaåoæe
41 A kad doåosmo kao na jedan jezik, nam u susret do Apijeva trga i Tri
gdje se more kao razdjeljuje, nasuka krçme. I kad ih vidje Pavao, dade hvalu
se laåa; i prednji kraj, æto se nasuka, Bogu i ohrabri se.
ostade tvrd i nepomiçan, a krma se 16 A kad doåosmo u Rim, Pavlu bi
razbijala od sile, mora. dopuæteno da œivi napose u svom
42 A vojnici su namjeravali da stanu s vojnikom, koji ga je çuvao.
poubijaju suœnje, da koji ne ispliva i ne 17 A poslije tri dana sazva prvake
uteçe. œidovske. I kad se skupiæe, poçe im
43 Ali satnik hoteøi da spasi Pavla govoriti: “Ljudi braøo, Ja nijesam niæta
zabrani njihovu namjeru i zapovjedi uçinio protiv naroda ili protiv obiçaja
onima, koji znadu plivati, da poskaçu otaca naæih, a Jerusalem predade me
najprije u vodu i da izaåu na zemlju; kao suœnja u ruke Rimljanima.
44 A ostali jedni na daskama, a jedni na 18 I kad su oni izvidjeli za mene, htjeli
çemu od laåe. I tako izaåoæe svi œivi na su da me puste, jer nije bilo na meni
zemlju. nikakve smrtne krivnje.
19 A kad se Œidovi usprotiviæe bio sam
Djela 28 prisiljen da se prizovem na cara, a ne
1 Kad se izbavismo, tada doznasmo, da kao da bih svoj narod imao æto tuœiti.
se otok zove Malta. 20 Radi toga uzroka zamolio sam vas,
2 A domoroci su se ponijeli prema da vas vidim i da progovorim s vama;
nama vanredno çovjeçno, jer naloœiæe jer zbog nade Izraelove okovan sam
oganj i primiæe nas sve zbog daœda, æto ovim lancem,”
se je sruæio, i zbog zime. 21 A Oni mu rekoæe: “Mi niti smo primili
3 A kad Pavao skupi sveœanj granja i pisma za te iz Judeje, niti je doæao tko
naloœi na oganj, izaåe zmija od vruøine od braøe, da javi ili da govori æto zlo za
i ujede ga za ruku. tebe.
4 I kad vidjeæe barbari zmija, gdje visi o 22 Nego molimo da çujemo od tebe æto
ruci njegovoj, poçeæe govoriti jedan misliæ; jer nam je poznato za ovu
drugome: “Jamaçno je ovaj çovjek sljedbu, da joj se protive svuda.”
krvnik, kojega izbavljena od mora 23 U odreåeni dan doåe k njemu joæ ih
pravda ne ostavi da œivi.” viæe u stan. On im je razlagao
5 A on otrese zmiju u oganj, i ne bi mu svjedoçeøi kraljevstvo Boœje i
niæta zlo. uvjeravajuøi ih za Isusa iz zakona
6 A oni su çekali, da on oteçe, ili Mojsijeva i proroka od jutra do mraka.
ujedanput da padne mrtav. A kad su 24 I jedni su vjerovali njegovim
zadugo çekali i vidjeli, da mu niæta zlo rijeçima, a drugi nijesu vjerovali.
ne bi, promijeniæe se i rekoæe, da je on 25 k kako su bili nesloœni meåu sobom,
bog. stadoæe se razilaziti, kad reçe Pavao
7 A u onoj okolini bilo je imanje jednu rijeç: “Dobro je rekao Duh Sveti
poglavara otoka po imenu Publija, koji preko proroka Izaije ocima vaæim
nas primi i pogosti ljubezno tri dana. 26 Govoreøi: ‘Idi k narodu tome i reci:
8 A dogodi se, da je otac Publijev leœao Sluæat øete, a neøete razumjeti; i gledat
od groznice i od srdobolje. K njemu uåe øete, a neøete vidjeti.
Pavao, pomoli se, stavi ruke na njega i 27 Jer je otvrdnulo srce naroda ovoga,
ozdravi ga. i uæima teæko çuju, i oçi svoje
9 A kad to bi, dolazili su i drugi, koji su zatisnuæe, da kako ne vide oçima, i
bili bolesni na otoku, i iscjeljivali se. uæima ne çuju, i srcem ne razumiju, i
10 I poçastili su nas mnogim çastima, da se ne obrate, da Ih no ozdravim.’
i kad smo odlazili, spremiæe nam, æto 28 Neka vam je dakle na znanje, da je
nam je trebalo. ovo spasenje Boœje poslano
11 A poslije tri mjeseca otplovismo na neznaboæcima, i oni øe çuti,”
laåi Aleksandrijskoj, koja je bila 29 I kad on reçe ovo, odoæe Œidovi
prezimila na otoku, a imala je kao znak œestoko se prepiruøi meåu sobom.
Dioskure. 30 A on ostade pune dvije godine u
12 I doplovivæi u Sirakuzu ostadosmo svojemu najmljenom stanu, i primao
ondje tri dana. je sve, koji su mu dolazili,
13 A odanle otplovivæi doåosmo u Regij; 31 Propovijedajuøi kraljevstvo Boœje, i
i poslije jednoga dana, kad duhnu jug, uçeøi o Gospodinu Isusu Kristu sa
doåosmo drugi dan u Puteole. svom slobodom, bez zabrane.
787
Rimljanima
Rimljanima 1 njegova vjeçna sila i boœanstvo, te
1 Pavao, sluga Isusa Krista, pozvan nemaju izgovora.
apostol, Izabran za evanåelje Boœje, 21 Jer kad spoznaæe Boga, ne
2 Koje je Bog unaprijed obeøao preko proslaviæe ga kao Boga, niti mu
proroka svojih u Svetim Pismima, zahvaliæe, nego zaludjeæe u svojim
3 O Sinu svojemu, koji je po tijelu od mislima, i potamnje nerazumno srce
roda Davidova, njihovo.
4 A odreåen, da bude silan Sin Boœji 22 Kad su govorili da su mudri,
duhom svetosti po uskrsnuøu od postadoæe ludi.
mrtvih, o Isusu Kristu, Gospodinu 23 I pretvoriæe slavu besmrtnoga Boga
naæemu, u obliçje smrtnoga çovjeka i ptica i
5 Preko kojega primismo milost i çetveronoœaca i gmazova.
apostolstvo, da pokorimo vjeri sve 24 I zato ih predade Bog u œeljama
narode na çast imena njegova; njihovih srdaca u neçistoøu, da
6 Meåu kojima ste i vi pozvanici Isusa sramote sami tjelesa svoja,
Krista, 25 Koji pretvoriæe istinu Boœju u laœ, i
7 Svima, koji su u Rimu, ljubimcima veøma iskazivaæe çast i sluœiæe
Boœjim, pozvanima svetima. Milost stvorenju nego Stvoritelju, koji je
vama i mir od Boga, Oca naæega, i blagoslovljen u vijeke. Amen.
Gospodina Isusa Krista 26 Zato ih predade Bog sramotnim
8 Najprije dakle zahvaljujem Bogu strastima, jer œene njihove pretvoriæe
svojemu po Isusu Kristu za sve vas, æto naravno opøenje u ono, æto je protiv
se vjera vaæa glasi po svemu svijetu. naravi.
9 Jer mi je svjedok Bog, kojemu sluœim 27 A tako se i muækarci, ostavivæi
duhom svojim u evanåelju Sina naravno opøenje sa œenom, raspaliæe
njegova, da vas spominjem bez œeljama svojim jedan na drugoga, i
prestanka, muækarci su s muækarcima çinili
10 Moleøi se svagda u molitvama sram, i sami su na sebi primali
svojim, da bi mi napokon jednom zasluœenu plaøu za svoju zabludu.
poælo za rukom, da doåem k vama, ako 28 I kako nijesu marili da spoznaju
je volja Boœja. Boga, zato ih Bog predade pokvarenom
11 Jer œelim vidjeti vas, da vam miæljenju, da çine, æto ne valja,
udijelim neæto duhovne milosti za vaæe 29 Da budu napunjeni svake
utvråenje, nepravde, zloøe, bludnosti,
12 To jest, da se zajedno s vama utjeæim lakomstva, pakosti, puni zavisti,
zajedniçkom vjerom vaæom i mojom, ubojstva, svaåe, lukavstva,
13 Ali vam neøu zatajiti, braøo, da sam podmuklosti, douænici,
mnogo puta namislio da doåem k 30 Klevetnici, bogomrsci, uvredljivci,
vama, no bio sam sprijeçen do sada, da oholice, naduti, izmiæljaçi zala,
i meåu vama imadnem kakav plod, nepokorni roditeljima,
kao i meåu ostalim neznaboæcima. 31 Nerazumni, nevjere, bez srca,
14 Duœnik sam Grcima i barbarima, nepomirljivi nemilostivi.
mudrima i nerazumnima. 32 Oni, istina, znadu odredbu Boœju,
15 Zato, æto je do mene, gotov sam i da oni, koji to çine, zasluœuju smrt;
vama, koji ste u Rimu, propovijedati ipak oni to çine, dapaçe i odobravaju
evanåelje. onima koji to çine.
16 Jer se ne stidim evanåelja, jer je sila
Boœja na spasenje svakome, koji Rimljanima 2
vjeruje, najprije Œidovu, pa Grku. 1 Zato se ne moœeæ izgovoriti, o çovjeçe,
17 Jer se u njemu otkriva pravda Boœja kojigod sudiæ; jer u çemu sudiæ
iz vjere u vjeru, kao æto je pisano: drugome, samoga sebe osuåujeæ; jer
“Pravednik œivi od vjere.” to çiniæ, æto osuåujeæ.
18 Jer se otkriva gnjev Boœji s neba na 2 A znamo, da je sud Boœji istinit nad
svaku bezboœnost i nepravdu ljudi, onima, koji tako çine.
koji drœe istinu u nepravdi, 3 Misliæ li, o çovjeçe, koji sudiæ onima,
19 Jer æto se moœe doznati o Bogu, oçito koji to çine, i sam çiniæ to, da øeæ izbjeøi
je u njima; jer im je Bog objavio. sudu Boœjemu.
20 Jer æto se na njemu ne moœe vidjeti, 4 Ili prezireæ li bogatstvo njegove
od postanja svijeta moglo se je dobrote, i strpljivosti i dugotrpnosti?
spoznati i vidjeti na stvorenjima, i Ne znaæ li, da ta dobrota Boœja dovodi k
Rimljanima 788
pokajanju? 27 I onaj koji je od roda neobrezan i vræi
5 Ali svojom tvrdokornoæøu i zakon, osudit øe tebe, koji si sa slovima
neskruæenim srcem skupljaæ sebi i obrezanjem prestupnik zakona.
gnjev za dan gnjeva i objavljenja 28 Jer nije onaj Œidov, koji je to samo
pravednog suda Boœjega. izvana, i nije ono obrezanje, koje biva
6 On øe dati svakome po djelima samo izvana, na tijelu;
njegovim: “ 29 Nego je ono Œidov, koji je to iznutra,
7 Vjeçni œivot onima, koji ustraju u i obrezanje je obrezanje srca, duhom, a
dobrim djelima i teœe za slavom i çaæøu ne slovom. Tu je priznanje, ne od ljudi,
i neraspadljivoæøu; nego od Boga.
8 A gnjev i nemilost onima koji prkose
i protive se istini i pokoravaju se Rimljanima 3
nepravdi. 1 U çemu je dakle prednost Œidova? Ili
9 Nevolja i tjeskoba na svaku duæu æto koristi obrezanje?
çovjeka, koji çini zlo, najprije na 2 Mnogo na svaki naçin. Prvo, æto su im
Œidova, onda i na Grka; povjerena obeøanja Boœja.
10 A slava i çast i mir svakome, koji çini 3 A æto neki od njih ne vjerovaæe, æto je
dobro, najprije Œidovu, onda i Grku. za to? Zar øe njihovo nevjerstvo
11 Jer Bog ne gleda, tko je tko. vjernost Boœju poniætiti? Boœe saçuvaj!
12 Kojigod bez zakona sagrijeæiæe, bez 4 Nego je Bog istinit, a çovjek svaki
zakona øe i propasti, i kojigod laœac, kao æto je pisano: “Da se
sagrijeæiæe pod zakonom, po zakonu øe opravdaæ u svojim rijeçima, i da
se suditi. pobijediæ, kad ti stanu suditi.”
13 Jer pred Bogom nijesu pravedni oni, 5 Ako li nepravda naæa Boœju pravdu
koji sluæaju zakon, nego øe se oni rasvjetljuje, æto øemo reøi? Je li Bog
proglasiti pravedni, koji vræe zakon. nepravedan, kad u srdœbi kazni? kao
14 Jer kad neznaboæci, koji nemaju çovjek govorim.
zakona, po naravi çine ono, æto je po 6 Boœe saçuvaj! Kako bi inaçe mogao
zakonu, onda su oni, koji nemaju Bog suditi svijetu?
zakona, sami sebi zakon. 7 Jer ako je istina Boœja po mojoj laœi
15 Oni dokazuju, da je ono, æto zakon joæ veøma zasjala na slavu njegovu,
zapovijeda, napisano u srcima zaæto joæ i ja kao grjeænik da budem
njihovim. Savjest njihova svjedoçi im, osuåen?
i misli, koje se meåu sobom tuœe ili i 8 I zaæto da ne çinimo zla, da doåe
brane, dobro, kao æto nas neki kleveøu, da mi
16 Na dan, kad Bog bude sudio tajne to çinimo? Njih çeka pravedna kazna.
ljudske prema evanåelju mojemu po 9 æto dakle? Nadvisujemo li ih?
Isusu Kristu. Nipoæto, jer prije kazasmo, da su Œidovi
17 Ti se zoveæ Œidov, oslanjaæ se na i Grci svi pod grijehom,
zakon, hvaliæ se Bogom, 10 Kao æto je pisano: “Nema pravedna,
18 I poznajeæ njegovu volju. U zakonu nema nijednoga;
pouçen znaæ, æto je dobro i zlo; 11 Nema razumna; nema ga koji traœi
19 I misliæ, da si voåa slijepima, Boga.
svjetlost onima, koji su u tami, 12 Svi zastraniæe, svi se pokvariæe;
20 Odgojitelj nerazumnima, uçitelj nema ga, koji çini dobro, nema
djeci, koji u zakonu ima pravilo nijednoga.
spoznanje i istine; 13 Njihovo je grlo grob otvoren,
21 Drugoga uçiæ, a samoga sebe ne jezicima svojim varaju; otrov je zmijski
uçiæ; pod usnama njihovim,
22 Propovijedaæ, da se ne smije krasti, 14 Njihova su usta puna kletve i
a kradeæ. Veliæ, da se ne çini preljuba, gorçine.
a çiniæ preljubu. Odurni su ti idoli, a 15 Njihove su noge brze da prolijevaju
kradeæ iz hrama; krv.
23 Hvali; se zakonom, a sramotiæ Boga 16 Na putovima je njihovim zator i
prijestupom zakona, nevolja;
24 Jer se krivnjom vaæom grdi ime 17 I puta mira ne poznaæe.
Boœje meåu neznaboæcima, kako je 18 Nema straha Boœjega pred oçima
pisano. njihovim.”
25 Obrezanje koristi, ako zakon drœiæ. 19 A znamo, da ætogod zakon govori,
Ako li si prestupnik zakona, obrezanje govori onima, koji su pod zakonom, da
je tvoje postalo neobrezanje. se svaka usta zatisnu, i sav svijet da
26 Ako dakle neobrezanik vræi propise bude podvrgnut Bogu;
zakona, neøe li mu se onda 20 Jer se djelima zakona neøe
neobrezanje smatrati za obrezanje? opravdati ni jedan çovjek pred njim,
789 Rimljanima
jer po zakonu dolazi poznanje grijeha. obrezani, da se i njima uraçuna u
21 A sad se bez zakona oçitova pravda pravdu,
Boœja, posvjedoçena od zakona i od 12 I da bude otac obrezanih, koji ne
proroka; samo imaju obrezanje, nego i stupaju
22 A pravda Boœja po vjeri u Isusa stazom vjere, koju je imao otac naæ
Krista za sve i na sve, koji vjeruju, jer Abraham joæ prije obrezanja.
nema razlike; 13 Jer obeøanje, da bude baætinik
23 Jer svi sagrijeæiæe i nemaju slave svijeta, nije dano Abrahamu ili
Boœje. potomstvu njegovu zakonom, nego
24 I opravdavaju se zabadava miloæøu pravdom iz vjere.
njegovom po otkupu, koji je u Kristu 14 Jer ako bi bili baætinici samo oni,
Isusu. koji su od zakona, to bi bila vjera bez
25 Njega Bog izloœi kao pomirnu œrtvu vrijednosti i obeøanje niætavo,
po vjeri u krvi njegovoj, da pokaœe 15 Jer zakon dovodi samo gnjev: “gdje
pravdu svoju. nema zakona, nema ni prijestupa,
26 U svojoj dugotrpnosti bio je naime 16 Dakle od vjere i stim po milosti. Tako
Bog propustio prije poçinjene grijehe, je obeøanje tvrdo za sve potomke, ne
da pokaœe pravdu svoju u sadaænje samo za one, koji imaju zakon, nego i
vrijeme. Tako htjede sam biti pravedan za one, koji imaju vjeru Abrahamovu.
i uçiniti pravednim onoga, koji vjeruje 17 On je svima narodima otac pred
u Isusa Krista. Bogom po rijeçi Pisma: “Postavio sam
27 Gdje je dakle hvalisanje? Iskljuçeno te ocem mnogim narodima: “Ili njega,
je. Kojim zakonom? Je li onim djela? koji oœivljuje mrtve i zove ono, æto nije,
Ne, nego zakonom vjere. kao ono, æto jest, on je vjerovao.
28 Jer sudimo, da se çovjek opravdava 18 On je protiv nade vjerovao u nadu,
vjerom bez djela zakona. da øe biti otac mnogim narodima, kao
29 Ili je Bog samo za Œidove? Nije li i za æto mu je bilo reçeno: “Tako øe biti
neznaboæce Da, i za neznaboæce. potomstvo tvoje.”
30 Jer je samo jedan Bog, koji 19 On nije oslabio u vjeri, makar je
opravdava obrezane iz vjere i razabirao, da mu je bilo tijelo veø
neobrezane po vjeri. obamrlo - bilo mu je blizu æto godina -
31 Poniætavamo li dakle zakon vjere? i da je bilo obamrlo i krilo Sarino.
Boœe saçuvaj! Nego zakon utvråujemo. 20 U obeøanje Boœje ne posumnja
nevjerovanjem, nego ojaça u vjeri i
Rimljanima 4 dade slavu Bogu,
1 æto øemo dakle reøi za Abrahama, oca 21 I bio je tvrdo osvjedoçen, da Bog
svojega, da je postigao po tijelu ‘l moœe i uçiniti, æto je obeøao.
2 Jer ako se je Abraham opravdan 22 Zato se i uraçuna njemu u pravdu.
djelima, moœe se hvaliti, ali ne pred 23 A nije pisano samo zbog njega, da
Bogom. mu se uraçuna u pravdu,
3 Jer æto kaœe pismo? Vjerova Abraham 24 Nego i zbog nas, kojima øe se
Bogu, i uraçuna mu se u pravdu.” uraçunati, ako vjerujemo u onoga, koji
4 Ali onome, koji radi, ne raçuna se je uskrsnuo od mrtvih Isusa Krista.
plaøa po milosti, nego po duga. Gospodina naæega,
5 A onome, koji ne radi, a vjeruje u 25 Koji je predan zbog grijeha naæih i
onoga, koji opravdava bezboœnika, uskrsnuo zbog opravdanja naæega.
raçuna se vjera njegova u pravdu.
6 Kao æto i David veli da je blagoslovljen Rimljanima 5
çovjek, kojemu Bog raçuna pravdu bez 1 Opravdani dakle vjerom imamo mir s
djela: Bogom po Gospodinu naæemu Isusu
7 “Blagoslovljeni, kojima se oprostiæe Kristu.
bezakonja, i kojima se grijehi pokriæe! 2 Po njemu smo i pristup imali vjerom
8 Blagoslovljen çovjek, kojemu k ovoj milosti, u kojoj stojimo, i
Gospodin ne raçuna grijeha!” hvalimo se nadom slave Boœje.
9 Ovo dakle blaœenstvo je li za obrezane 3 A ne samo to, nego se hvalimo i
ili za neobrezane? Jer kaœemo, da se nevoljama znajuøi, da nevolja vodi k
Abrahamu vjera uraçuna u pravdu. strpljivosti;
10 Kako se dakle uraçuna? Ili kad je bio 4 A strpljivost k iskustvu, a iskustvo k
obrezan ili neobrezan? Ne, kad je bio nadi;
obrezan, nego kad je bio neobrezan. 5 A nada se ne sramoti, jer se ljubav
11 I primi znak obrezanja kao peçat Boœja izli u srca naæa Duhom Svetim,
pravde, koju je bio postigao vjerom, koji je dat nama.
kad je joæ bio neobrezan, da bude otac 6 Jer Krist, kad smo joæ bili slabi,
sviju, koji vjeruju, iako nijesu umrije u pravo vrijeme za bezboœnike.
Rimljanima 790
7 Jer jedva tko umre za pravednika; za 3 Ili zar ne znate, da smo svi mi, koji
dobroga moœe biti da bi se tko usudio smo kræteni u Kristu Isusu, u smrt
umrijeti. njegovu kræteni?
8 A Bog pokazuje svoju ljubav k nama, 4 S njim smo dakle pokopani
æto Krist, kad smo bili joæ grjeænici, krætenjem u smrt, da kao æto uskrsnu
umrije za nas. Krist od mrtvih slavom Oçevom, tako i
9 Mnogo øemo dakle veøma biti po mi u novom œivotu da hodimo.
njemu spaæeni od gnjeva, kad smo sad 5 Jer kad smo s njim najbliœe zdruœeni
opravdani krvlju njegovom. sliçnosøu smrti njegove, bit øemo i
10 Jer kad smo se pomirili s Bogom uskrsnuøem;
smrøu Sina njegova, dok smo joæ bili 6 Znajuøi ovo, da je stari naæ çovjek
neprijatelji, mnogo øemo se veøma kao raspet s njime, da se uniæti grijeæno
pomireni spasiti u œivotu njegovu. tijelo, te mi ne robujemo grijehu.
11 A ne samo to, nego se hvalimo u 7 Jer koji umrije, oslobodi se od
Bogu po Gospodinu svojemu Isusu grijeha.
Kristu, po kojemu sad primismo 8 A ako umrijesmo s Kristom,
pomirenje. vjerujemo, da øemo i œivjeti s njim,
12 Zato kao æto po jednome çovjeku 9 Znajuøi da Krist uskrsnuvæi od
uåe u svijet grijeh, i po grijehu smrt, i
mrtvih viæe ne umire, smrt viæe ne
tako smrt prijeåe na sve ljude, jer svivlada njime.
sagrijeæiæe, 10 Jer æto umrije, grijehu umrije
13 Jer je grijeh bio u svijetu do zakona;
jedanput, a æto œivi, Bogu œivi.
ali se grijeh ne raçuna, kad nema 11 Tako i vi drœite sebe, da ste mrtvi
zakona. grijehu, a œivi Bogu, u Kristu Isusu
14 Nego je vladala smrt od Adama sve Gospodinu naæemu.
do Moj sija i nad onima, koji ne sagri-12 Neka ne vlada dakle grijeh u vaæemu
jeæiæe prijestupom sliçnim kao Adam, smrtnom tijelu, da sluæate poœude
koji je prilika onoga, koji je imao doøi.
njegove.
15 Ali dar nije tako kao prijestup; jer13 Niti dajite udova svojih grijehu za
ako prijestupom jednoga pomrijeæe oruœje nepravde, nego dajite sebe
mnogi, mnogo se veøa milost Boœja i Bogu, kao koji ste uskrsnuli na œivot
dar izli izobilno na mnoge miloæøu od mrtvih, i udove svoje Bogu za oruœje
jednoga çovjeka Isusa Krista. pravde.
16 I dar nije kao grijeh jednoga: “jer je
14 Jer grijeh neøe vama ovladati, jer
za grijeh jednoga bio sud na osuåenje, nijeste pod zakonom, nego pod
a dar od mnogih prijestupa vodi k miloæøu.
opravdanju. 15 æto dakle? Zar øemo grijeæiti, kad
17 Jer ako je zbog prijestupa jednoga nijesmo pod zakonom, nego pod
vladala smrt po jednome, mnogo øe miloæøu? Boœe saçuvaj!
viæe oni, koji primaju izobilje milosti i
16 Ne znate li, da kojemu dajete sebe za
dar pravde, u œivotu vladati po sluge u pokornost, sluge ste onoga,
jednome Isusu Kristu. kojemu se pokoravate, ili grijeha za
18 Zato dakle kao æto po grijehu smrt, ili pokornosti za pravdu?
jednoga doåe osuåenje na sve ljude, 17 A hvala Bogu, æto ste bili robovi
tako i po pravdi jednoga doåe na sve grijehu, ali posluæaste od srca ono
ljude opravdanje œivot pravilo nauke, kojemu ste predani.
19 Jer kao æto nepokornoæøu jednoga 18 A oslobodivæi se od grijeha
çovjeka mnogi postadoæe grjeænici, postadoste sluge pravdi.
tako øe i pokornoæøu Jednoga mnogi 19 Kao çovjek govorim zbog vaæega
postati pravednici. tijela, jer kao æto dadoste udove svoje u
20 A zakon doåe uz to, da se umnoœi sluœbu neçistoøi i bezakonju na
prijestup; jer gdje se je umnoœio grijeh,
bezakonje, tako sad dajite udove svoje
ondje se je joæ veøma umnoœila milost, u sluœbu pravdi na posveøenje!
21 Da kao æto je vladao grijeh za smrt,20 Jer kad ste bili sluge grijehu, bili ste
tako i milost da vlada pravdom za œivotslobodni od pravde.
vjeçni, po Isusu Kristu, Gospodinu 21 Kakav dakle onda imadoste plod od
naæemu. onoga, za æto se sad stidite? Jer je
onome kraj smrt.
Rimljanima 6 22 A sad osloboåeni od grijeha i
1 æto øemo dakle reci! Zar da ostanemo postavæi sluge Boœje, imate plod svoj
u grijehu, da se milost umnoœi? Boœe na posveøenje, a kraj œivot vjeçni.
saçuvaj! 23 Jer je plaça za grijeh smrt; a milost
2 Jer koji umrijesmo grijehu, kako Boœja: “œivot vjeçni u Kristu Isusu
øemo joæ œivjeti u njemu? Gospodinu naæemu.
791 Rimljanima
Rimljanima 7 dobro da çinim, da me na zlo nagoni.
1 Ili ne znate, braøo, - jer govorim 22 Jer imam radost u zakonu Boœjemu
onima, koji znadu zakon - da zakon po unutraænjem çovjeku,
vlada nad çovjekom, dok je œiv? 23 Ali vidim drugi zakon u udima
2 Jer je udata œena privezana zakonom svojim, koji se protivi zakonu uma
za muœa, dok on œivi; a ako li je umro mojega i zarobljava me zakonom
muœ njezin, razrijeæena je od zakona grijeha, koji je u udima mojim.
muœevljega. 24 Ja nesretni çovjek! Tko øe me
3 Zato, dok joj je muœ œiv, zvat øe se izbaviti od tijela smrti ove?
preljuboçinica, ako poåe za drugoga 25 Hvala Bogu po Isusu Kristu,
muœa; a ako joj umre muœ, prosta je od Gospodinu naæemu! Tako dakle ja sam
zakona, da ne bude preljuboçinica, umom sluœim zakonu Boœjemu, a
ako poåe za drugoga muœa. tijelom zakonu grijeha.
4 Dakle, braøo moja, i vi umrijeste
zakonu tijelom Kristovim, da budete Rimljanima 8
drugoga, onoga, æto uskrsnu od 1 Nikakve dakle sad nema osude
mrtvih, da plod donesemo Bogu. onima, koji su u Kristu Isusu i ne hode
5 Jer kad smo bili u tijelu, strasti po tijelu.
grijeæne, æto ih je upaljivao zakon, 2 Jer zakon Duha, koji daje œivot u
djelovale su u udima naæim, da se Kristu Isusu, oslobodio me je od
donosi plod smrti. zakona grijeha i smrti.
6 A sad se oslobodismo od zakona, koji 3 Jer æto je bilo zakonu nemoguøe, jer
nas je drœao, da sluœimo u novome je bio oslabljen zbog tijela, posla Bog
duhu, a ne u starini slova. Sina svojega u obliçju tijela grjeænoga,
7 æto øemo dakle reøi? Je li zakon i zbog grijeha osudi grijeh u tijelu,
grijeh? Boœe saçuvaj! Nego ja grijeha 4 Da se pravda zakona ispuni u nama,
nijesam poznao osim po zakonu; jer koji ne œivimo po tijelu, nego po Duhu.
nijesam znao za poœudu, da zakon nije 5 Jer koji su po tijelu, tjelesno misle, a
govorio: “Ne œeli!” koji su po Duhu, duhovno misle.
8 A grijeh uze prigodu po zapovijedi i 6 Jer mudrost tijela smrt je, a mudrost
naçini u meni svaku œelju; jer je grijeh Duha œivot je i mir.
bez zakona mrtav. 7 Jer mudrost tijela neprijateljstvo je
9 A ja sam œivio nekad bez zakona; a Bogu, jer se ne pokorava zakonu
kad doåe zapovijed, grijeh oœivje. Boœjemu, a niti moœe.
10 A ja umrijeh; i naåe se, da mi je 8 A koji su u tijelu, ne mogu ugoditi
zapovijed bila za smrt, a trebala me je Bogu.
voditi k œivotu. 9 A vi nijeste u tijelu, nego u Duhu, ako
11 Jer grijeh uzevæi prigodu po doista Duh Boœji stanuje u vama. A ako
zapovijedi prevari me, i ubi me njome. tko nema Duha Kristova, on nije
12 Tako je dakle zakon svet, i zapovijed njegov.
sveta i pravedna i dobra. 10 A ako je Krist u vama, tijelo je mrtvo
13 æto je dakle dobro meni zar postade zbog grijeha, a duh œivi zbog pravde.
smrt? Boœe saçuvaj! Nego grijeh, da se 11 A ako li stanuje u vama Duh onoga,
pokaœe grijeh, dobrom uçini nu smrt, koji je uskrsnuo Isusa, onaj, koji je
da bude grijeh odviæe grijeæan uskrsnuo Isusa Krista od mrtvih,
zapovijeåu. oœivjet øe i vaæa smrtna tjelesa Duhom
14 Jer znamo, da je zakon duhovan a ja svojim, koji stanuje u vama.
sam tjelesan, prodan pod grijeh. 12 Tako dakle, braøo, nijesmo duœnici
15 Jer ne znam, æto çinim, jer ne çinim tijelu, da po tijelu œivimo.
ono, æto hoøu, nego na æto mrzim, ono 13 Jer ako œivite po tijelu, umrijet øete;
çinim. ako li Duhom djela tjelesna umrtvite,
16 Ako li ono çinim, æto neøu, hvalim œivjet øete.
zakon, da je dobar. 14 Jer koji se god vladaju po Duhu
17 A to ja sad viæe ne çinim, nego grijeh, Boœjemu, oni su sinovi Boœji.
koji stanuje u meni. 15 Jer ne primiste duha ropstva, opet
18 Jer znam, da dobro ne œivi u meni, to da se bojite, nego primiste Duha
jest u tijelu mojemu, jer htjeti imam u posinjenja, u kojem vapijemo: “Aba,
sebi, ali uçiniti dobro, ne nalazim. Oçe!”
19 Jer dobro, æto hoøu, ne çinim, nego 16 Ovaj Duh svjedoçi naæemu duhu, da
zlo, æto neøu, ono çinim. smo djeca Boœja.
20 A kad çinim ono, æto neøu, veø ja to 17 A kad smo djeca, i baætinici smo:
ne çinim, nego grijeh, koji stanuje u “baætinici, a subaætinici Kristovi, jer
meni. ako s njim trpimo, da se s njim i
21 Nalazim dakle zakon, kad hoøu proslavimo.
Rimljanima 792
18 Jer mislim, da trpljenja sadaænjega stvorenje ne moœe nas rastaviti od
vremena nijesu niæta prema slavi, koja ljubavi Boœje, koja je u Kristu Isusu,
øe se objaviti na nama. Gospodinu naæemu.
19 Jer çekanje stvorenja jedva çeka na
objavljenje sinova Boœjih. Rimljanima 9
20 Jer je stvorenje podvrgnuto 1 Istinu govorim u Kristu, ne laœem,
prolaznosti, ne od svoje volje, nego savjest moja to mi svjedoçi u Duhu
zbog onoga, koji ga podvrgnu nadi, Svetom:
21 Da øe se i samo stvorenje osloboditi 2 Da mi je vrlo œao, i srce me boli bez
od ropstva raspadljivosti na slobodu prestanka.
slave djece Boœje. 3 Jer bih œelio da ja sam budem
22 Jer znamo, da sve stvorenje uzdiæe, odvuçen od Krista za braøu svoju, æto
i tuœi s nama do sada. su mi rod po tijelu.
23 A ne samo ono, nego i mi sami, koji 4 Oni su Izraelci, imaju posinjenje i
imamo prvine Duha, i mi sami u sebi slavu, i zavjete i zakonodavstvo, i
uzdiæemo çekajuøi posinjenje, bogoætovlje i obeøanja;
otkupljenje tijela svojega 5 Njihovi su oci, i od njih je Krist po
24 Jer se nadom spasismo. A nada, tijelu, koji je nada sve Bog
koja se vidi, nije nada; jer æto tko vidi, blagoslovljen u vijeke. Amen.
kako øe se tome nadati? 6 A ne kao da bi bila propala Rijeç
25 Ako li se nadamo onome, æto ne Boœja, jer nijesu svi Izraelci, koji su od
vidimo, çekamo sa strpljivoæøu. Izraela.
26 A tako i Duh pomaœe nam u naæoj 7 Niti su svi djeca, koji su potomci
slabosti; jer ne znamo, za æto øemo se Abrahamovi, nego: “U Izaku zvat øe se
moliti, kao æto treba, nego sun Duh potomstvo tvoje.”
moli se za nas uzdisanjem 8 To jest, nijesu ono djeca Boœja, æto su
neiskazanim. po tijelu djeca, nego djeca obeøanja
27 A onaj, koji ispituje srca zna, æto je raçunaju se u potomstvo,
œelja Duha, jer po volji Boœjoj moli se za 9 Jer je ovo rijeç obeøanja: “U ovo
svete. vrijeme doøi øu, i Sara imat øe sina.”
28 A znamo, da onima, koji ljube Boga, 10 A ne samo ona, nego i Rebeka, koja
sve okreøe Bog na dobro, onima, koji je zaçela od jednoga, Izaka oca naæega.
su pozvani po odluci. 11 Jer dok se joæ nijesu bili rodili, ni
29 Jer koje naprijed poznade, one i uçinili ni dobra ni zla, da ostane Boœja
predodredi, da budu jednaki obliçju odluka po izboru,
Sina njegova, da on bude prvoroåeni 12 Koja nije zbog djela, nego zbog
meåu mnogom braøom. onoga, koji poziva, bilo joj se reklo:
30 A koje predodredi, one i pozva; a koje “Veøi øe sluœiti manjemu.”
pozva, one i opravda; a koje opravda, 13 Kao æto je pisano: “Jakova sam
one i proslavi. ljubio, a na Ezava zamrzio.”
31 æto øemo dakle reøi na ovo? Ako je 14 æto øemo dakle reøi: “Zar je nepravda
Bog za nas, tko øe na nas? u Boga? Boœe saçuvaj.
32 Koji dakle svojega vlastitog Sina nije 15 Jer Mojsiju govori: “Koga øu
saçuvao, nego ga je predao za sve nas, pomilovati, pomilovat øu, i kojemu øu
kako dakle da nam s njim sve ne se smilovati, smilovat øu se.”
daruje! 16 Tako dakle niti stoji do onoga, koji
33 Tko øe optuœiti izabrane Boœje? Bog hoøe, niti do onoga, koji trçi, nego do
je, koji ih opravdava. Boga, koji se smiluje.
34 Tko øe osuditi? Krist Isus, koji je 17 Jer Pismo govori Faraonu: “Zato sam
umro, pa joæ i uskrsnuo, koji je s desne te upravo podigao, da na tebi pokaœem
strane Bogu, koji nas i zagovara. silu svoju, da se razglasi ime moje po
35 Tko øe nas rastaviti od ljubavi Boœje svoj zemlji.”
u Kristu Isusu? Nevolja? ili tjeskoba? ili 18 Tako dakle kojemu hoøe, smiluje se,
progonstvo? ili glad? ili golotinja? ili a koga hoøe, uçini otvrdnutim,
pogibao? ili maç? 19 Reøi øeæ mi dakle: “æto onda joæ kori?
36 Kao æto je pisano: “Zbog tebe nas Jer tko se moœe protiviti volji njegovoj?
ubijaju po cijeli dan; drœe nas kao ovce, 20 O çovjeçe, tko si ti, da pregovaraæ
koje su za klanje.” Bogu Zar da rukotvorina govori
37 Ali u svemu ovome pobjeåujemo majstoru svojemu: “æto si me tako
zbog onoga, koji nas je ljubio. naçinio?”
38 Jer sam uvjeren, da ni smrt, ni œivot, 21 Ili zar lonçar nema vlasti nad
ni anåeli, ni poglavarstva, ni glinom, da od iste tvari naçini jednu
sadaænjost, ni buduønost, ni sila, posudu za çast, a drugu za sramotu ‘S
39 Ni visina, ni dubina, ni drugo kakvo 22 æto dakle ako je Bog posude gnjeva,
793 Rimljanima
æto su pripravljene za propast, podnio mrtvih, bit øe spaæen.
s mnogom strpljivoæøu, da pokaœe na 10 Jer se srcem vjeruje za opravdanje,
njima gnjev SVOJ i objavi silu svoju? a ustima se priznaje za spasenje.
23 I ako na posudama milosråa, æto ih 11 Jer kaœe Pismo: “Svaki, koji vjeruje u
je predodredio za slavu, hoøe da njega, neøe se postidjeti.”
pokaœe bogatstvo milosti svoje? 12 Jer nema razlike meåu Œidovom i
24 K ovima on nas zove, ne samo od Grkom; jer je isti Gospodin sviju, bogat
Œidova, nego i od neznaboœaca. za sve, koji ga zazivaju.
25 Kod Hosea govori: “Nazvat øu 13 Jer “kojigod bude zazivao ime
narodom svojim koji nije narod moj; i Gospodnje, spasit øe se.”
neljubljenu ljubljenom, i 14 Kako øe dakle zazivati onoga, u koga
nepomilovanu pomilovanom. ne vjeruju? Ili kako øe vjerovati u
26 I dogodit øe se na mjestu gdje im je onoga, koga nijesu çuli. A kako øe çuti
reçeno: “Vi nijeste narod moj, kamo øe bez propovjednika?
se nazvati sinovi Boga œivoga.” 15 A kako øe propovijedati, ako ne
27 A Izaija viçe za Izraela: “Ako bi bio budu poslani? Kao æto je pisano: “Kako
broj sinova Izraelovih poput pijeska su krasne na noge glasnika radosti,
morskoga, samo øe ostatak spasiti. koji navjeæøuju mir, koji donose
28 Jer øe potpuno i brzo rijeç svoju radosnu vijest dobra!”
ispuniti Gospodin u pravdi; jest, brzo 16 Ali svi ne posluæaæe evanåelja; jer
øe je izvræiti na zemlji.” Izaija govori: “Gospodine, tko vjerova
29 Isto je tako prorekao Izaija: “Da nam naæemu propovijedanju?”
nije Gospodin nad vojskama ostavio 17 Dakle vjera je od propovijedanja, a
ostatka, bili bismo kao Sodoma i sliçni propovijedanje rijeçju Kristovom.
Gomori.” 18 Nego velim: “Zar nijesu çuli” Dapaçe
30 æto øemo dakle reøi? Da su po svoj zemlji otide glas njihov, i do
neznaboæci, koji nijesu iæli za granica çitavoga svijeta rijeçi njihove.”
pravdom, postigli pravdu, i to pravdu 19 Nego velim: Zar nije razumio Izrael?
od vjere. Prvi Mojsije govori: “Ja øu izazvati vaæ
31 A Izrael, koji je iæao za zakonom ljubomor proti narodu, koji nije narod,
pravde, nije dostigao Zakona. nerazumnim narodom razdraœit øu
32 Zaæto? Jer nije traœio pravde iz vjere, vas.”
nego iz djela. Zato se spotakoæe na 20 A Izaija govori smjelo: “Naåoæe me
kamen spoticanja. oni, koji me nijesu traœili, i javih se
33 Kao æto je pisano: “Evo meøem u onima, koji za mene nijesu pitali.”
Sionu kamen da se spotaknu hridinu 21 A Izraelu govori: “Cijeli dan sam
da padnu; ali tko vjeruje u njega, neøe pruœao ruke svoje k narodu, koji je
se postidjeti.” tvrdokoran i nepokoran.”
Rimljanima 10 Rimljanima 11
1 Braøo, œelja je mojega srca i molitva 1 Velim dakle: “Zar je Bog odbacio
Bogu za spasenje njihovo. narod svoj Boœe saçuvaj, jer sam i ja
2 Jer im svjedoçim, da imaju i revnost Izraelac, potomak Abrahamov, od
za Boga, ali ne po pravom po koljena Benjaminova.
razumijevanju. 2 Nije odbacio Bog naroda svojega, æto
3 Jer ne poznajuøi pravde Boœje i ga je naprijed izabrao. Ili ne znate, æto
gledajuøi da svoju pravdu utvrde, ne veli Pismo o Iliji, kako se tuœi Bogu na,
pokoriæe se pravdi Boœjoj. Izraela?
4 Jer je Krist svræetak zakona za 3 “Gospodine, proroke tvoje pobiæe,
opravdanje svakomu, koji vjeruje. œrtvenike tvoje poruæiæe, i ja ostadoh
5 Jer Mojsije piæe za pravdu, koja je od sam, i traœe duæu moju.”
zakona: “Tko je çini, œivjet øe u njoj.” 4 A æto mu veli Boœji odgovor? “Ostavio
6 A pravda, koja je od vjere, ovako sam sebi sedam tisuøa ljudi, koji ne
govori: “Nemoj reøi u srcu svojemu: prignuæe koljena pred Baalom.”
Tko øe uziøi na nebo?” to jest, da svede 5 Tako se je dakle i u sadaænje vrijeme
Krista; ostatak spasio po izboru milosti.
7 Ili: “Tko øe uøi U bezdan?” to jest, da 6 A ako je po milosti, onda nije viæe od
izvede Krista iz mrtvih. djela, inaçe milost ne bi viæe bila
8 Ali æto govori” “Blizu ti je rijeç, u milost.
ustima tvojim i u srcu tvojemu,” to jest 7 æto dakle? æto je traœio Izrael, ono nije
rijeç vjere, koju propovijedamo. dobio, a izabrani su dobili; a ostali su
9 Jer ako priznajeæ ustima svojim, da je zaslijepili,
Isus Gospodin, i vjerujeæ u srcu 8 Kao æto je pisano: “Dade im Bog duha
svojemu, da ga je Bog uskrsnuo od nesvjestice, oçi, da ne vide, uæi, da ne
Rimljanima 794
çuju, sve do danaænjega dana.” oduzmem njihove grijehe.”
9 I David veli: “Neka bude stol njihov 28 Po evanåelju dakle neprijatelji su
zamka i mreœa, i spotaknuøe i zbog vas; a po izboru ljubimci zbog
odmazda njima. otaca.
10 Neka potamne oçi njihove, da ne 29 Jer se Bog ne kaje za svoje darove i
vide, i leåa njihova jednako neka su poziv.
pognuta!” 30 Jer kao æto ste i vi nekada bili
11 Velim dakle: Spotakoæe li se da nepokorni Bogu, a sad ste postigli
padnu? Boœe saçuvaj! Nego njihovim milosråe zbog njihove nepokornosti.
padom postade spasenje 31 Tako se i ovi sad ne pokoriæe zbog
neznaboæcima, da ih potakne na vaæega pomilovanja, da i oni postignu
natjecanje. milosråe.
12 A ako je pad njihov postao bogatstvo 32 Jer je Bog zatvorio sve u
svijetu, i gubitak njihov bogatstvo nepokornost, da se smiluje svima.
neznaboæcima, koliko onda viæe njihov 33 O dubino bogatstva i mudrosti i
puni broj! znanja Boœjega! Kako su nedokuçivi
13 A vama velim neznaboæcima: Dok njegovi sudovi i neistraœljivi njegovi
sam ja apostol neznaboœaca, hoøu da putovi!
slavim svoju sluœbu; 34 Jer tko upoznade misao
14 Ne bih li kako izazvao na natjecanje Gospodnju? Ili tko mu bi savjetnik?
svoje suplemenike i spasio nekoje od 35 Ili tko mu unaprijed æto dade da mu
njih. se vrati?
15 Jer ako je odbaçenje njihovo 36 Jer je od njega i po njemu i u njemu
izmirenje svijeta, æto øe istom biti sve. Njemu slava u vijeke! Amen.
njihovo primanje, negoli œivot od
mrtvih? Rimljanima 12
16 Ako je kvasac svet, to je i tijesto; i ako 1 Zaklinjem vas dakle, braøo,
je korijen svet, to su i grane. milosråem Boœjim, da prikaœete tjelesa
17 Ako li se neke od grana odlomiæe, i ti, svoja za œrtvu œivu, svetu, ugodnu
koji si divlja maslina, pricijepio si se na Bogu; tako da vaæa sluœba Boœja bude
njih; i postao si zajedniçar u korijenu i duhovna.
u masnoçi masline; 2 Ne izjednaçujte se s ovim svijetom,
18 Ne hvali se proti granama; a ako li se nego se promijenite obnovljenjem
hvaliæ, ne nosiæ ti korijena, nego miæljenja svojega, da kuæate, æto je
korijen tebe. volja Boœja, æto je dobro, ugodno i
19 Reøi øeæ dakle: Odlomiæe se grane, savræeno.
da se ja pricijepim. 3 Jer po milosti, koja je meni dana,
20 Dobro. Zbog nevjerstva odlomiæe se, kaœem svakome, koji je meåu vama, da
a ti stojiæ zbog vjere. Ne ponosi se, nego ne misli o sebi viæe, nego æto valja
se boj! misliti, nego da misli o sebi çedno,
21 Jer kad Bog nije roåenih grana svaki po onoj mjeri vjere, koju mu je
saçuvao, da i tebe kako ne saçuva. Bog udijelio.
22 Gledaj dakle dobrotu i strogost 4 Jer kao æto u jednom tijelu imamo
Boœju: strogost proti onima koji mnoge udove, a udovi svi nemaju isti
padoæe, a prema sebi dobrotu Boœju, posao,
ako ostaneæ u dobroti; inaçe i ti øeæ biti 5 Tako smo mnogi jedno tijelo u Kristu,
odsjeçen. a pojedini udovi jedan drugome.
23 A i oni, ako ne ostanu u nevjerstvu, 6 A imamo razliçite darove po milosti,
pricijepit øe se, jer ih Bog moœe opet koja nam je dana: ako proroçanstvo,
pricijepiti, neka bude po mjeri vjere;
24 Jer ako si ti odsjeçen od roåene 7 Ako li sluœbu, neka sluœi; ako je
divlje masline i pricijepio se na uçitelj, neka uçi;
neroåenu pitomu maslinu, a kamoli 8 Ako opominje, neka opominje, koji
oni, koji øe se pricijepiti na roåenu daje, neka daje poæteno, koji upravlja,
svoju maslinu! neka se brine; koji çini milosråe, neka
25 Jer vam, braøo, neøu zatajiti tajne çini radosno!
ove, da sami sebe smatrate mudrima, 9 Ljubav neka je bez pretvaranja;
jer sljepoøa pade na jedan dio Izraela, mrzeøi na zlo prianjajte uz dobro;
dok ne uåu neznaboæci u punom 10 Bratskom ljubavi ljubite jedan
broju. drugoga; poætovanjem jedan drugoga
26 I tako øe se spasiti sav Izrael, kao æto pretjeçite;
je pisano: “Doøi øe od Siona Spasitelj i 11 U revnosti ne budite lijeni; u duhu
odvratit øe bezboœnost od Jakova. budite ognjeni; Gospodinu sluœite;
27 I ovo im je od mene zavjet, kad 12 Nadom se veselite; u nevolji budite
795 Rimljanima
strpljivi; u molitvi budite postojani; obucimo se u oruœje svijetla!
13 Potrebe sa svetima dijelite; 13 Hodimo poæteno kao po danu, ne u
gostoljubivost revno njegujte! raskoænim gozbama i pijankama, e u
14 blagoslivljajte one, koji vas progone: neçistoøi i raspuætenosti, ne u svaåi i
blagoslivljajte, a ne kunite! zavisti;
15 Radujte se s onima, koji se raduju, 14 Nego se obucite u Gospodina Isusa
plaçite s onima, koji plaçu; Krista, i ne brinite se za tijelo, da
16 Budite jedne misli meåu sobom; ne ugodite njegovim poœudama!
mislite o visokim stvarima, nego se
drœite niskih! Ne drœite sami sebe Rimljanima 14
mudrima! 1 A slaboga u vjeri primajte lijepo, a da
17 Nikome ne vraøajte zla za zlo; ne sudite o miæljenju njegovu.
nastojte oko dobra ne samo pred 2 Jer jedan vjeruje, da smije sve jesti, a
Bogom, nego i pred svim ljudima; koji je slab, jede zelje.
18 Ako je moguøe, koliko je do vas, 3 Koji jede, neka ne prezire onoga, koji
imajte mir sa svim ljudima; ne jede, i koji ne jede, neka ne osuåuje
19 Ne osveøujte se sami, ljubljeni, nego onoga, koji jede, jer ga je Bog primio,
podajte mjesto gnjevu, jer je pisano: 4 Tko si ti, koji sudiæ tuåemu slugi? On
“Moja je osveta, ja øu vratiti”, govori svojemu gospodaru stoji ni pada; a
Gospodin. stajat øe, jer ga moœe Gospodin
20 Ako je dakle gladan neprijatelj tvoj, podignuti.
nahrani ga; ako je œedan, napoj ga; jer 5 Jer jedan razlikuje dan od dana, a
çineøi to, ugljevlje ognjeno skupit øeæ drugi drœi sve dane da su jednaki:
na glavu njegovu. svaki neka je uvjeren za svoju misao!
21 Ne daj, da te zlo nadvlada, nego 6 Koji na dan pazi, zbog Gospodina
nadvladaj zlo dobrim! pazi; i koji jede, zbog Gospodina jede,
jer zahvaljuje Bogu. I koji ne jede, zbog
Rimljanima 13 Gospodina ne jede, i zahvaljuje Bogu.
1 Svaka duæa neka se pokorava viæim 7 Jer ni jedan od nas ne œivi samomu
vlastima, jer nema vlasti, da nije od sebi, i ni jedan ne umire samomu sebi.
Boga; a æto su, od Boga su postavljene. 8 Jer ako œivimo, Gospodinu œivimo, i
2 Tko se dakle protivi vlasti, protivi se ako umiremo, Gospodinu umiremo.
naredbi Boœjoj. A koji se protive, Ako dakle œivimo, ili ako umiremo,
navuøi øe osudu na sebe; Gospodnji smo.
3 Jer vladaoci nijesu strah dobru djelu, 9 Jer zato Krist umrije i oœivje, da
nego zlu. A hoøeæ li da se ne bojiæ vlasti: zavlada i mrtvima i œivima.
çini dobro, i imat øeæ hvalu od nje; 10 A ti zaæto sudiæ brata svojega ni ti
4 Jer je sluga Boœji tebi za dobro. Ako li zaæto prezireæ brata svojega? Jer svi
zlo çiniæ, boj se; jer uzalud ne nosi øemo stajati pred sudom Boœjim.
maça, jer je sluga Boœji, i kazni onoga, 11 Jer je pisano: “Tako œiv ja, govori
koji zlo çini. Gospodin, meni øe se pokloniti svako
5 Zato se valja pokoravati ne samo rali koljeno, i svaki øe jezik slaviti Boga.”
kazne, nego i zbog savjesti. 12 Tako øe dakle svaki od nas dati Bogu
6 Jer zato i poreze plaøate; jer su sluge raçun za sebe.
Boœje, koje se time bave. 13 Zato ne sudimo viæe jedan drugoga;
7 Podajte dakle svima æto ste duœni: nego ovo veøma mislite, da ne
komu porez, porez; kojemu carinu, postavljate bratu spoticanja ili biti
carinu; kojemu strah, strah; kojemu uzrok povoda za zlo!
çast, çast. 14 Znam i uvjeren sam u Gospodinu
8 Ne budite nikome niæta duœni, osim Isusu, da niæta nije neçisto po sebi,
da ljubite jedan drugoga; jer koji ljubi osim onomu, koji misli, da je æto
bliœnjega, ispunio je zakon. neçisto, onomu je neçisto.
9 Jer zapovijedi: “Ne çini preljube! Ne 15 A ako je brat tvoj zbog jela œalostan,
ubijaj! Ne kradi! Ne svjedoçi laœno! Ne veø ne postupaæ po ljubavi. Ne
œeli poœudno! I svaka druga zapovijed upropaæøuj jelom svojim onoga, za
u ovoj se rijeçi sadrœi: Ljubi bliœnjega kojega je Krist umro!
svojega kao samoga sebe!” 16 Dakle neka se ne psuje vaæe dobro!
10 Ljubav ne çini zla bliœnjemu. Ljubav 17 Jer kraljevstvo Boœje nije jelo i piøe,
je dakle izvræenje zakona. nego pravda i mir i radost u Duhu
11 I znajuøi ovo vrijeme, da je veø ças, Svetome.
te mi ustanemo od sna; jer je sad bliœe 18 Jer tko u ovome sluœi Kristu, ugodan
naæe spasenje, negoli kad vjerovasmo. je Bogu i mio ljudima.
12 Noø proåe, a dan se pribliœi. 19 Tako dakle starajmo se za ono, æto
Odbacimo dakle djela tmine, a promiçe mir, i potiçimo jedan drugoga
Rimljanima 796
na dobro! 18 Jer ne smijem govoriti æto o onome,
20 Ne ruæi djela Boœjega zbog jela; jer je æto Krist nije uçinio po meni, da
sve çisto; nego je zlo za çovjeka, koji obratim narode rijeçju i djelom,
jede sa spoticanjem. 19 U sili znaka i çudesa, u sili Duha
21 Dobro je ne jesti mesa, i vina ne niti, Svetoga, tako da sam od Jerusalema i
i ono ne çiniti, na æto se tvoj brat naokolo sve do Ilirika napunio
spotiçe, ili se smuçuje, ili slabi. evanåeljem Kristovim.
22 Imaæ vjere? Imaj je sam za sebe pred 20 I tako sam se trudio, da ne
Bogom! Blagoslovljen je, koji sam sebe propovijedam evanåelja ondje, gdje se
ne sudi za ono, æto naåe za pravo! je veø spominjao Krist, da ne gradim na
23 A koji sumnja, ako jede, osuåen je, tuåemu temelju,
jer ne radi po vjeri. A sve, æto ne biva po 21 Nego kao æto je pisano: “Kojima nije
vjeri, jest grijeh. javljeno za njega vidjet øe; i koji nijesu
çuli, razumjet øe.”
Rimljanima 15 22 Zbog çega sam mnogo puta bio
1 A duœni smo mi jaki slabosti slabih sprijeçen da doåem k vama.
nositi, i ne sebi ugaåati. 23 A sad viæe ne imajuøi mjesta u ovim
2 Svaki od nas neka ugaåa bliœnjemu, krajevima, a imajuøi œelju veø od
da napreduje u dobru. mnogo godina da doåem k vama.
3 Jer i Krist nije ugaåao sebi, nego kao 24 Kad poåem u æpanjolsku, nadam se,
æto je pisano: “Pogrde onih, koji tebe da øu prolazeøi vidjeti vas, i vi øete me
grde, padoæe na me.” otpratiti onamo, kad se najprije
4 Jer ætogod je pisano, pisano je za poneæto nauœijem vas.
naæu nauku, da strpljivoæøu i utjehom 25 A sad idem u Jerusalem, da
Pisma nadu imamo. posluœim svetima.
5 A Bog strpljivosti i utjehe neka vam 26 Jer Makedonija i Ahaja naåoæe za
dadne, da sloœno mislite meåu sobom dobro da skupe neki prinos za
po Kristu Isusu, siromahe svetih, koji su u
6 Da jednoduæno jednim ustima Jerusalemu.
slavite Boga i Oca Gospodina naæega 27 Oni naåoæe to za dobro, i duœnici su
Isusa Krista. njihovi, jer kad neznaboæci dobiæe dio
7 Zato primajte jedan drugoga, kao æto njihovih duhovnih dobara, duœni su
je i Krist primio vas na slavu Boœju. njima i svojim zemaljskim posluœiti.
8 Jer kaœem, da je Krist Isus bio sluga 28 Kad ovo dakle svræim i ovaj im plod
obrezanja zbog istinitosti Boœje, da izruçim, zaputit øu preko vas u
potvrdi obeøanje ocima; æpanjolsku.
9 A neznaboæci da slave Boga zbog 29 A znam, da kad doåem k vama, doøi
milosråa, kao æto je pisano: “Zato øu te øu s obiljem blagoslova evanåelja
slaviti meåu narodima Gospodine, i Kristova.
pjevat øu imenu tvojemu.” 30 Molim vas dakle, braøo, zaradi
10 I opet govori: “Veselite se, narodi, s Gospodina naæega Isusa Krista i zaradi
narodom njegovim!” ljubavi Duha Svetoga: Pomozite mi u
11 I opet: “Hvalite Gospodina, svi borbi molitvama za me k Bogu.
narodi, i neka ga slave svi puci!” 31 Da se izbavim od nevjernika u
12 I opet Izaija govori: “Bit øe korijen Judeji, i da sluœba moja u Jerusalemu
Jesejev, i koji øe ustati da vlada nad bude ugodna svetima;
narodima, u njega øe se uzdati narodi.” 32 Da s radoæøu doåem k vama po volji
13 A Bog nade neka vas napuni svake Boœjoj, i okrijepim se s vama.
radosti i mira u vjeri, da obilujete u 33 A sada Bog mira neka bude s svima
nadi jakoæøu Duha Svetoga! vama! Amen.
14 A ja sam i sam uvjeren za vas, braøo
moja, da ste i sami puni dobrote, Rimljanima 16
napunjeni svakoga znanja, da moœete 1 A preporuçujem vam Febu, sestru
jedan drugoga opominjati. naæu, koja je u sluœbi crkve u Kenhreji,
15 A pisao sam vam braøo dijelom 2 Da i e primite u Gospodinu, kako
slobodnije, da vam napomenem zbog dolikuje svetima, i da joj budete u
milosti, koja mi je dana od Boga, pomoøi u svemu, æto od vas zatreba; jer
16 Da budem sluga Krista Isusa za je i ona pomogla mnogima i samome
narode, izvræujuøi svetu sluœbu meni.
evanåelja Boœjega, da bude prinos 3 Pozdravite Prisku i Akvilu, suradnike
naroda ugodan i posveøen u Duhu moje u Kristu Isusu,
Svetome. 4 Koji za duæu moju vrat svoj poloœiæe,
17 Imam dakle slavu u Kristu Isusu kojima ne ja jedini zahvaljujem, nego i
kod Boga. sve crkve neznaboœaçke,
797 Rimljanima
5 I domaøu crkvu njihovu. Pozdravite 17 A molim vas, braøo, da pazite na
mojega ljubljenoga Epeneta, koji je one, koji çine razmirice i smutnje
prvenac Azije za Krista! protiv nauka, koji vi nauçiste, i klonite
6 Pozdravite Mariju, koja se je mnogo se njih!
trudila za vas! 18 Jer ovakvi ne sluœe Gospodinu
7 Pozdravite Andronika i Juniju, moje naæemu Kristu, nego svojemu trbuhu;
roåake i moje drugove u suœanjstvu, i slatkim rijeçima i blagoslovima
koji su ugledni meåu apostolima, koji zavode srca bezazlenih.
i prije mene vjerovaæe u Krista! 19 Vaæa se je posluænost razglasila
8 Pozdravite mojega u Gospodinu posvuda; zato se radujem za vas; ali
ljubljenog Amplijata! œelim, da ste vi mudri na dobro, a
9 Pozdravite Urbana, pomoønika bezazleni za zlo.
naæega u Kristu, i mojega ljubljenog 20 A Bog mira satrt øe skoro sotonu pod
Stahisa! nogama vaæim. Milost Gospodina
10 Pozdravite Apela, prokuæanoga u naæega Isusa Krista s vama!
Kristu! Pozdravite ukuøane 21 Pozdravlja vas Timotej, suradnik
Aristobulove! moj, i Lucije, i Jason i Sosipater, roåaci
11 Pozdravite Herodiona, roåaka moji.
mojega! Pozdravite ukuøane 22 Pozdravljam vas ja Tercije, koji
Narcisove, koji su u Gospodinu! napisa ovu poslanicu, u Gospodinu.
12 Pozdravite Trifenu i Trifozu, koje se 23 Pozdravlja vas Gaj, domaøin moj i
trude u Gospodinu! Pozdravite Persidu cijele crkve. Pozdravlja vas Erast,
ljubeznu, koja se je mnogo trudila u blagajnik gradski, i brat Kvart.
Gospodinu! 24 Milost Gospodina naæega Isusa
13 Pozdravite Rufa, izabranoga u Krista sa svima vama! Amen.
Gospodinu, i majku njegovu i moju! 25 A onome, koji vas moœe utvrditi po
14 Pozdravite Asinkrita, Flegonta, evanåelju mojemu i propovijedanju
Hermasa, Patrobu, Hermesa i braøu, Isusa Krista, po objavljenju tajne, koja
koja su s njima! je bila skrivena od vjeçnih vremena,
15 Pozdravite Filologa i Juliju, Nereja i 26 A sad se javila i kroz Pisma proroçka
sestru njegovu, i Olimpu, i sve svete, upoznala, po zapovijedi vjeçnoga
koji su s njima! Boga, da se pokore vjeri svi narodi,
16 Pozdravite jedan drugoga cjelovom 27 Jedinome mudrome Bogu, po Isusu
svetim! Pozdravljaju vas sve crkve Kristu, njemu çast i slava u vijeke
Kristove. vjekova! Amen.
1 Korinçanima
1 Korinøanima 1 naæega Isusa Krista.
1 Pavao, voljom Boœjom pozvani 9 Vjeran je Bog, koji vas pozva u
apostol Isusa Krista, i brat Sosten, zajednicu Sina svojega Isusa Krista,
2 crkvi Boœjoj u Korintu, posveøenima Gospodina naæega.
u Kristu Isusu, pozvanima svetima, sa 10 A molim vas, braøo, imenom
svima, koji zazivaju ime Gospodina Gospodina naæega Isusa Krista, da svi
naæega Isusa Krista na svakome jednako govorite, i da ne budu meåu
mjestu, njihovu i naæemu. vama razdor, nego da budete savræeni
3 Milost vam i mir od Boga, Oca naæega, u istom osjeøanju i u istom miæljenju.
i Gospodina Isusa Krista! 11 Jer mi je javljeno za vas, braøo moja,
4 Zahvaljujem svagda Bogu svojemu od Klojinih ukuøana, da su prepiranja
za vas, æto vam je dana milost Boœja u meåu vama.
Kristu Isusu, 12 A to kaœem, da svaki od vas govori:
5 Te se u svemu obogatiste u njemu, u “Ja sam Pavlov”, “a ja sam Apolov”, “a ja
svakoj rijeçi i svakomu znanju, sam Kefin”, “a ja sam Kristov.”
6 Kao æto se svjedoçanstvo o Kristu 13 Zar je Krist razdijeljen? Zar je Pavao
utvrdilo u vama; raspet za vas? Ili ste u ime Pavlovo
7 Tako da nemate nedostatka ni u kræteni?
jednoj milosti vi, koji çekate 14 Hvala Bogu, æto nikoga od vas
objavljenje Gospodina naæega Isusa nijesam krstio, osim Krispa i Gaja,
Krista, 15 Da ne rekne tko, da ste kræteni u
8 Koji øe vas i utvrditi sve do kraja, da moje ime.
budete bez krivnje na dan Gospodina 16 A krstio sam i Stefaninu kuøu; dalje
1 Korinøanima 798
ne znam, jesam li koga drugoga krstio. svijeta, ni knezova ovoga svijeta, koji
17 Jer Krist nije poslao mene da krstim, prolaze,
nego da propovijedam evanåelje ne 7 Nego govorimo mudrost Boœju u
mudrim rijeçima, da ne izgubi silu kriœ tajnosti skrivenu, koju predodredi Bog
Kristov. prije vjekova za slavu naæu.
18 Jer je rijeç o kriœu ludost onima, koji 8 Ove ni jedan od knezova ovoga svijeta
propadaju, a nama, koji se nije upoznao, jer da su je upoznali, ne
spasavamo, sila Boœja. bi Gospodina slave raspeli.
19 Jer je pisano: “Uniætit øu mudrost 9 Nego kao æto je pisano: “æto oko nije
mudrih i odbacit øu razum razumnih.” vidjelo, ni uho nije çulo, ni u srce
20 Gdje je mudrac? Gdje je knjiœevnik? çovjeçje nije uniælo, to je pripravio Bog
Gdje je istraœivaç ovoga svijeta? Nije li onima, koji ga ljube”;
uçinio Bog mudrost ovoga svijeta 10 A nama je Bog objavio Duhom
ludoæøu? svojim; jer Duh sve ispituje, i dubine
21 Jer, kako u mudrosti Boœjoj ne Boœje.
upozna svijet mudroæøu Boga, bila je 11 Jer tko od ljudi zna, æto je u çovjeku,
Boœja volja, da ludoæøu propovijedanja osim duha çovjeçjega koji je u njemu?
spasi one, koji vjeruju. Tako i u Bogu æto je, nitko ne zna, osim
22 Jer i Œidovi traœe znake, i Grci traœe Duha Boœjega.
mudrost; 12 A mi ne primismo duha ovoga
23 A mi propovijedamo Krista svijeta, nego Duha, koji je iz Boga, da
raspetoga, Œidovima spotaknuøe, a znamo, æto nam le darovano od Boga.
neznaboæcima ludost, 13 To i govorimo, ne rijeçima, æto uçi
24 A onima, koji su pozvani, i Œidovima çovjeçja mudrost, nego æto uçi Duh,
i Grcima, Krista, Boœju silu i Boœju duhovno duhovnim tumaçeøi.
mudrost. 14 Tjelesni çovjek ne prima æto je od
25 Jer je “ludost” Boœja mudrija od Duha Boœjega; jer mu je ludost, i ne
ljudi,! “Slabost” je Boœja jaça od ljudi. moœe da razumije, jer treba da se
26 Jer gledajte zvanje svoje, braøo, da duhovno prosuåuje.
nema ni mnogo mudrih po tijelu, ni 15 A onaj duhovni sve prosuåuje, i
mnogo silnih, ni mnogo plemenitih; njega nitko ne prosuåuje.
27 Nego æto je ludo pred svijetom, 16 “Jer tko je upoznao misao
izabra Bog, da posrami mudre, i æto je Gospodnju, da ga pouçi?” A mi imamo
slabo pred svijetom, otkupi Bog, da misao Kristovu.
posrami jako;
28 I æto je neplemenito pred svijetom i 1 Korinøanima 3
prezreno, izabra Bog, i ono, æto nije, da 1 I ja, braøo, nijesam mogao govoriti
uniæti ono, æto jest, vama kao duhovnima, nego kao
29 Da se ne hvali ni jedan çovjek pred tjelesnima, kao maloj djeci u Kristu.
Bogom. 2 Mlijeko sam vam davao da pijete, a ne
30 Od njega ste vi u Kristu Isusu, koji jelo; jer joæ nijeste mogli, a ni sad joæ ne
nam posta mudrost od Boga i pravda i moœete,
posveøenje i otkup, 3 Jer ste joæ tjelesni, jer kad je meåu
31 Da, kao æto je pisano: “Tko se hvali, vama zavist i prepiranje, nijeste li
u Gospodinu neka se hvali!” tjelesni, i ne œivite li po çovjeku?
4 Jer kad govori tko: “Ja sam Pavlov”, a
1 Korinøanima 2 drugi: “Ja Apolov”, nijeste li ljudi?
1 I ja, kad doåoh k vama, braøo, ne 5 Tko je dakle Apolo, a tko je Pavao?
doåoh s visokim govorom ili Sluge, po kojima vjerovaste, svaki,
mudroæøu, da vam navjeæøujem kako mu je Gospodin dao.
svjedoçanstvo Boœje. 6 Ja posadih, Apolo zali, a Bog dade te
2 Jer nijesam mislio, da znam æto uzraste.
meåu vama, osim Isusa Krista, i to 7 Tako niti je onaj æto, koji sadi, ni onaj,
raspetoga. koji zalijeva, nego Bog koji daje te
3 I ja sam bio meåu vama u slabosti i u raste.
strahu i u mnogom drhtanju. 8 A onaj, koji sadi i koji zalijeva, jedno
4 I govor moj i propovijedanje moje nije su, a svaki øe primiti svoju plaøu no
bilo u uvjerljivim rijeçima ljudske svojemu trudu.
mudrosti, nego u dokazivanju Duha i 9 Jer mi smo Boœji pomagaçi, a vi ste
sile, Boœja njiva, Boœja graåevina.
5 Da vjera vaæa ne bude u mudrosti 10 Po milosti Boœjoj, koja mi je dana, ja
ljudskoj, nego u sili Boœjoj. kao mudri graditelj postavih temelj, a
6 Ali mudrost govorimo meåu drugi naziåuje; ali svaki neka gleda,
savræenima, a ne mudrost ovoga kako naziåuje.
799 1 Korinøanima
11 Jer temelja drugoga nitko ne moœe 9 Jer mislim, da je Bog nas apostole
postaviti, osim onoga, koji je najzadnje postavio, kao one, koji su na
postavljen, koji je Isus Krist. smrt osuåeni, jer smo postali asa
12 Ako li tko naziåuje na ovome gledanje svijetu i anåelima i ljudima.
temelju, zlato, srebro, drago, kamenje, 10 Mi smo lude zbog Krista, a vi ste
drva, sijeno, strnjiku. mudri u Kristu; mi slabi, a vi jaki; vi
13 Svaçije øe djelo izaøi na vidjelo; jer øe
ætovani, a mi prezreni.
dan Gospodin pokazati, jer øe se 11 Do ovoga çasa i gladujemo, I
ognjem otkriti, i oganj øe iskuæati, œeåamo, i goli smo, i biju nas, i
kakvo je çije djelo. potucamo se,
14 Ako ostane çije djelo, æto je nazidao, 12 I trudimo se radeøi svojim rukama.
primit øe plaøu. Psuju nas, a mi blagoslivljamo;
15 A çije djelo izgori, bit øe mu na ætetu,
progone nas, a mi trpimo;
a sam øe se spasiti, ali tako kao kroz 13 Hule na nas, a mi molimo;
oganj. postadosmo kao smeøe svijeta, izmet
16 Ne znate li, da ste hram Boœji, i Duh svima sve do sada.
Boœji da stanuje u vama? 14 Ne piæem ovo, da vas posramim,
17 Ako li tko oskvrni hram Boœji, nego da vas opomenem kao svoju
upropastit øe njega Bog; jer je hram ljubljenu djecu.
Boœji svet, a to ste vi. 15 Jer ako imate i deset tisuøa
18 Nitko neka se ne vara! Ako tko meåu odgojitelja u Kristu, ali nemate mnogo
vama misli, da je mudar na ovome otaca, jer vas ja u Kristu Isusu rodih
svijetu, neka bude lud, da hude evanåeljem.
mudar! 16 Molim vas dakle, ugledajte se na
19 Jer je mudrost ovoga svijeta ludost mene kao i ja na Krista.
pred Bogom; jer je pisano: “On hvata 17 Zato poslah k vama Timoteja, koji mi
mudre u njihovu lukavstvu.” je sin ljubljeni i vjerni u Gospodinu; on
20 opet: “Gospodin zna misli mudrih, øe vam napomenuti putove moje u
da su niætave.” Kristu Isusu, kao æto uçim svuda u
21 Zato nitko neka se ne hvali ljudima, svakoj crkvi.
jer je sve vaæe: 18 Neki se naduæe, kao da ja neøu doøi
22 Bio Pavao, ili Apolo, ili Kefa, ili svijet,
k vama.
ili œivot, ili smrt, ili sadaænje, ili 19 Ali øu vam doøi skoro, ako Gospodin
buduøe: sve je vaæe; htjedne, i neøu gledati na rijeçi onih,
23 A vi ste Kristovi, a Krist je Boœji. æto su se naduli, nego na silu.
20 Jer kraljevstvo Boœje nije u rijeçi,
1 Korinøanima 4 nego u sili.
1 Tako neka nas smatra çovjek kao 21 æto hoøete, da doåem k vama sa
sluge Kristove i upravitelje tajna æibom, ili s ljubavi i duhom blagosti?
Boœjih.
2 I ovdje se od upravitelja traœi, da se 1 Korinøanima 5
tko vjeran naåe. 1 Opøenito se çuje o bludnosti meåu
3 A ja nimalo ne marim, da me sudite vi vama, i to o takvoj bludnosti kakve
ili çovjeçji dan; a i sam sebe ne sudim. nema ni meåu neznaboæcima, da
4 Jer niçemu nijesam svijestan, no u naime neki ima œenu oçevu.
tom nijesam opravdan; a koji mene 2 I vi ste naduti, mjesto da œalite, da se
sudi, Gospodin je. ukloni izmeåu vas, koji je uçinio to
5 Zato ne sudite niæta prije vremena, djelo.
dok ne doåe Gospodin, koji øe 3 Jer ja, ako i nenazoçan tijelom, ali
osvijetliti, æto je u tami skriveno, i nazoçan duhom, veø sam odsudio, kao
objavit øe namjere srdaca; i tada øe da bih bio nazoçan, onoga, koji je tako
pohvala biti svakome od Boga. uçinio:
6 A ovo, braøo, primijenih na sebe i 4 U ime Gospodina naæega Isusa
Apola zbog vas, da se nauçite od nas: Krista, kad se skupite vi i moj duh sa
ne preko onoga, æto je napisano, da se silom Gospodina naæega Isusa,
ni za koga ne nadimate jedan na 5 Da se takav preda sotoni na propast
drugoga. tijela, da se duh spasi u dan
7 Jer tko tebe odlikuje? æto li imaæ, æto Gospodina naæega Isusa Krista.
nijesi primio? A ako si primio, æto se 6 Nije dobra hvalidba vaæa. Ne znate li,
hvaliæ, kao da nijesi primio? da malo kvasca ukiseli sve tijesto?
8 Veø ste zasiøeni, veø se obogatiste, 7 Oçistite stari kvasac, da budete novo
bez nas vladate kao kraljevi. O da biste tijesto, kao æto ste beskvasni; jer je
kraljevali, da bismo i mi s vama œrtvovan naæ Pasha, Krist.
kraljevali! 8 Zato svetkujmo ne u starome kvascu,
1 Korinøanima 800
ni u kvascu zloøe i pakosti, nego u 15 Ne znate li, da su tjelesa vaæa udovi
beskvasnom kruhu çistoøe i istine! Kristovi? Hoøu li dakle uzeti udove
9 Pisao sam vam u poslanici, da se ne Kristove i od njih naçiniti udove
mijeæate s bludnicima; bludniçine? Boœe saçuvaj!
10 A to ne rekoh za bludnike ovoga 16 Ili ne znate, da tko se s bludnicom
svijeta, ili lakomce, ili razbojnike, ili zdruœi, jedno postane tijelo? “Jer bit
idolopoklonike; jer biste morali izaøi iz øe”, veli, “dvoje jedno tijelo.”
ovoga svijeta. 17 A tko se zdruœi s Gospodinom, jedan
11 A sad vam napisan, da se ne je duh.
mijeæate, ako je jedan, koji se brat 18 Bjeœite od bludnosti! Svaki grijeh,
zove, bludnik, ili lakomac, ili koji uçini çovjek, izvan je tijela; a koji
idolopoklonik, ili psovaç, ili pijanica, ili çini blud, grijeæi protiv tijela svojega.
razbojnik; s takvima da i ne jedete! 19 Ili ne znate, da je tijelo vaæe hram
12 Jer æto je meni stalo da sudim one, Duha Svetoga, koji je u vama, kojega
koji su izvan Ne sudite li vi one, koji su imate od Boga, i ni jeste svoji?
unutra? 20 Jer ste kupljeni skupo. Proslavite
13 A one, koji su izvan, sudit øe Bog. dakle Boga u tijelu svojemu!
Uklonite zloçinca izmeåu sebe!
1 Korinøanima 7
1 Korinøanima 6 1 A za ono, æto ste mi pisali: dobro je
1 Usuåuje li se tko od vas, koji ima çovjeku, da se ne dotiçe œene;
tuœbu na drugoga, iøi na sud 2 Ali zbog bludnosti neka svaki ima
nepravednima, a ne svetima? svoju œenu, i svaka neka ima svojega
2 Ne znate li, da øe sveti suditi svijetu? muœa!
I ako øete vi suditi svijetu, nijeste li 3 Muœ neka çini œeni duœnost, a isto
vrijedni suditi najneznatnijim tako i œena muœu!
stvarima? 4 œena nije gospodar svojega tijela,
3 Ne znate li, da øemo anåelima suditi, nego muœ; tako i muœ nije gospodar
a kamoli viæe svjetovnim stvarima? svojega tijela, nego œena.
4 Ako dakle imate tuœbe za svjetovne 5 Ne uskraøujte jedan drugomu, osim
stvari, uzmite za suce one, koji su ako se dogovorite za vrijeme, da se
neznatni u crkvi! posvetite molitvi, i opet da se
5 Na sramotu vaæu govorim. Zar nema sastanete, da vas sotona ne iskuæa
meåu vama nijednoga mudra, koji zbog vaæe neuzdrœljivosti!
moœe rasuditi meåu braøom svojom? 6 Ali ovo razumijevam kao dopuætenje,
6 Nego se brat s bratom sudi, i to pred a ne kao zapovijed.
nevjernicima! 7 Jer bih htio, da svi ljudi budu kao i ja;
7 I to je veø svakako prekræaj u vas, æto ali svaki ima svoj dar od Boga, ovaj
imate tuœbe meåu sobom. Zaæto radije ovako, a onaj onako.
ne trpite nepravdu? Zaæto radije ne 8 A neoœenjenim i udovicama velim:
pregorite ætetu? dobro im je, ako ostanu, kao i ja.
8 Nego vi çinite nepravdu i ætetu, i to 9 Ako li se ne uzdrœe, neka se œene i
braøi! udaju; jer je bolje œeniti se, negoli
9 Ili ne znate, da nepravednici neøe upaljivati se.
baætiniti kraljevstva Boœjega? Ne 10 A oœenjenim zapovijedam, ne ja,
varajte se: “ni bludnici, ni nego Gospodin, da se œena od muœa ne
idolopoklonici, ni preljuboçinci, ni rastavlja.
mekoputnici, ni muœeloœnici, 11 Ako li se i rastavi, neka se viæe ne
10 Ni kradljivci, ni lakomci, ni pijanice, udaje, ili neka se pomiri sa svojim
ni psovaçi, ni razbojnici neøe baætiniti muœem, i muœ neka ne otpuæta œene!
kraljevstva Boœjega. 12 A ostalima kaœem ja, ne Gospodin:
11 I takvi ste bili neki; ali se opraste, ali “Ako koji brat ima nevjernicu œenu, i
se posvetiste, ali se opravdaste u ona pristane da œivi s njim, neka je ne
imenu Gospodina naæega Isusa Krista otpuæta!
i u Duhu Boga naæega. 13 I œena, koja ima muœa nevjernika, i
12 Sve mi je slobodno, ali nije sve na on pristane da œivi s njom, neka muœa
korist; sve mi je slobodno, ali neøu da ne otpuæta!
me æto zarobi. 14 Jer je posveøen muœ nevjernik
13 Jelo je za trbuh, i trbuh za jelo. A Bog œenom, i posveøena je œena nevjernica
øe oboje uniætiti. Ali tijelo nije za bratom; jer inaçe djeca vaæa bila bi
bludnost, nego za Gospodina, i neçista, a sad su sveta.
Gospodin za tijelo. 15 Ako li se nevjernik rastavlja, neka se
14 A Bog je i Gospodina uskrsnuo, i nas rastavi, jer se tada brat ili sestra nisu
øe uskrsnuti silom svojom. vezani, jer nas u miru pozva Bog.
801 1 Korinøanima
16 Jer odakle znaæ, œeno, hoøeæ li poæteno prema svojoj djevici
spasiti muœa? Ili odakle znaæ, muœu, (zaruçnici), s jakim osjeøajima, i tako
hoøeæ li spasiti œenu? mora biti, neka çini, æto hoøe; ne
17 Svaki neka samo œivi, kako mu je grijeæi, neka se œene!
Gospodin odredio, kako ga je Bog 37 A koji je tvrdo odluçio u srcu
pozvao. I tako zapovijedam po svim svojemu, i nije primoran, a ima vlast
crkvama. da izvræi svoju volju, i ovo je rasudio u
18 Je li tko pozvan kao obrezan, neka srcu svojemu, da saçuva svoju
se ne gradi kao neobrezan; ako li je tko djevicu, dobro çini.
pozvan neobrezan, neka se ne 38 Tako i onaj, koji udaje svoju djevicu,
obrezuje! dobro çini; a onaj, koji je ne udaje, bolje
19 Obrezanje je niæta, i neobrezanje je çini.
niæta; nego drœanje zapovijedi Boœjih. 39 œena je vezana zakonom, dok joj œivi
20 Svaki neka ostane u onome zvanju, muœ; a ako joj umre muœ, slobodna je.
u kojemu je pozvan! Neka se uda, za koga hoøe, samo u
21 Jesi li pozvan kao rob, ne brini se; Gospodinu!
nego, ako i moœeæ slobodan postati, 40 Ali je blagoslovljenija ako ostane
ostani radije! tako po mojemu savjetu; a mislim, da
22 Jer koji je pozvan u Gospodinu kao i ja imam Duha Boœjega.
rob, slobodnjak je Gospodnji; tako i
koji je pozvan kao slobodnjak, rob je 1 Korinøanima 8
Kristov. 1 A za ono, æto se œrtvuje idolima,
23 Kupljeni ste skupo, ne budite robovi znamo, jer svi imamo znanje. Znanje
ljudima! nadima, a ljubav izgraåuje.
24 Svaki, braøo, u çemu je tko pozvan, 2 Ako li tko misli, da æto zna, joæ nije
u onome neka ostane pred upoznao, kako treba znati.
Gospodinom! 3 A ako tko ljubi Boga, ovoga je on
25 A za djevice nemam zapovijedi upoznao.
Gospodnje, nego dajem savjet, kao koji 4 A za jelo idolskih œrtava znamo, da
sam milost dobio od Gospodina, da idol nije niæta na svijetu, i da nema
budem vjeran. drugoga Boga osim jednoga.
26 Mislim dakle, da je ovo dobro za 5 Jer ako bih i bilo takozvanih bogova,
sadaænju nevolju, da je çovjeku dobro ili na nebu ili na zemlji, - kao æto ima
tako biti. mnogo bogova i mnogo gospoda, -
27 Jesi li vezan za œenu, ne traœi 6 Ali mi imamo jednoga Boga Oca, od
rastave; jesi li slobodan, ne traœi œene! kojega je sve, i mi za njega, i jednoga
28 A ako li se oœeniæ, nijesi sagrijeæio, i Gospodina Isusa Krista, po kojemu je
ako se uda djevica, nije sagrijeæila; ali sve, i mi po njemu.
øe imati takvi nevolju tjelesnu, a ja bih 7 Ali nemaju svi znanja. Neki naime, jer
vas rado saçuvao od nje, su navikli na idole sve do sada, jedu
29 A ovo kaœem, braøo: Vrijeme je meso kao idolske œrtve, i savjest
kratko; preostaje, da i oni, koji imaju njihova, jer je slaba, kalja se.
œene, budu, kao da ih nemaju. 8 A jelo nas ne preporuçuje Bogu, jer
30 I koji plaçu, kao da ne plaçu; i koji se niti æto gubimo, ako ne jedemo, niti æto
raduju, kao da se ne raduju; i koji dobijemo, ako jedemo,
kupuju, kao da ne posjeduju; 9 A gledajte, da kako ova sloboda vaæa
31 I koji uœivaju ovaj svijet, kao da ga ne ne navodi na spoticanje slabima!
uœivaju; jer prolazi obliçje ovoga 10 Jer ako tko tebe, koji imaæ znanje,
svijeta. vidi u idolskom hramu gdje sjediæ za
32 A hoøu, da ste vi bezbriœni. Tko je stolom, neøe li njegova savjest, buduøi
neoœenjen, brine se za Gospodnje, da je slaba, navesti da jede idolske
kako øe ugoditi Gospodinu. œrtve?
33 A koji je oœenjen, brine se za 11 I zbog tvojega znanja poginut øe
svjetsko, kako øe ugoditi œeni. slabi brat, za kojega je Krist umro.
34 I œena neudata i djevica brine se za 12 A tako kad se grijeæite o braøu, i
Gospodnje, da bude sveta tijelom i bijete njihovu slabu savjest, protiv
duhom; a udata brine se za svjetsko, Krista se grijeæite.
kako øe ugoditi muœu. 13 Zato ako jelo navodi brata mojega na
35 A ovo govorim na korist vama slabost, neøu jesti mesa dovijeka, da
samim, ne da vam nametnem zamku se brat moj ne spotakne (i sagrijeæi).
na vrat, nego da bude æto çasno, i da
ustrajno sluœite Gospodinu bez 1 Korinøanima 9
smetnje. 1 Nijesam li ja slobodan: Nijesam li ja
36 A ako li tko misli, da se ne ponaæa apostol? Nijesam li ja vidio Gospodina
1 Korinøanima 802
naæega Isusa Krista? Nijeste li vi djelo zakona Boœjega, nego sam u zakonu
moje u Gospodinu? Kristovu, da pridobijem one, koji su
2 Ako drugima nijesam apostol, ali bez zakona.
vama doista jesam, jer ste vi peçat 22 Slabima bio sam slab, da slabe
mojega apostolstva u Gospodinu, pridobijem; svima sam bio sve, da
3 Ovo je moja obrana pred onima, koji svakako nekoje spasim.
me ispituju: 23 A sve çinim zbog evanåelja, da bih
4 Zar nemamo prava jesti i piti? imao dio u njemu.
5 Zar nemamo prava sestru œenu voditi 24 Ne znate li, da oni, æto trçe u
sa sobom, kao i ostali apostoli i braøa trkaliætu, svi trçe, ali jedan prima
Gospodnja, i Kefa? nagradu? Tako trçite da dobijete!
6 Ili jedini ja i Barnaba nemamo prava 25 A svaki, koji se natjeçe za nagradu,
ovo çiniti? od svega se uzdrœava: oni dakle da
7 Tko vojuje kad o svojemu troæku? Tko dobiju raspadljiv vijenac, a mi
sadi vinograd, a od roda, njegova da ne neraspadljiv.
jede? Tko pase stado, i od mlijeka 26 Ja dakle tako trçim, ne kao na
stada ne jede? nepouzdano; tako se borim, ne kao
8 Govorim li ja ovo po çovjeku? Ne onaj, koji bije vjetar,
govori li ovo i zakon? 27 Nego krotim tijelo svoje i
9 Jer je u Mojsijevu zakonu napisano: zarobljavam, da kako, poæto sam
“Ne zavezuj usta volu, koji vræi!” Zar se drugima propovijedao, sam ne budem
Bog brine za volove? zabaçen.
10 Ili govori jamaçno za nas? Jer je za
nas napisano: Jer tko ore, treba u nadi 1 Korinøanima 10
da ore, i tko vræi, u nadi øe dobiti dio. 1 Neøu vam naime zatajiti, braøo, da su
11 Ako smo mi vama duhovna dobra oci naæi svi bili pod oblakom, i svi su
sijali, je li æto veliko, ako mi vaæa kroz more proæli;
tjelesna poœanjemo? 2 I svi su se u Mojsija krstili u oblaku i
12 Ako drugi imaju pravo na vas, zaæto u moru;
ne mi viæe. Ali se ne po sluœismo ovim 3 I svi su isto duhovno jelo i jeli,
pravom, nego sve podnosimo, da ne 4 I svi su pili isto duhovno piøe, jer su
postavimo kakve zapreke evanåelju pili od duhovne hridi, koja ih je pratila,
Kristovu. a hrid je bila Krist.
13 Ne znate li, da oni, koji vræe svetu 5 Ali veøina od njih nije bila po volji
sluœbu, od svetinje se hrane, i koji Bogu, jer su bili pobijeni u pustinji,
œrtveniku sluœe, sa œrtvenikom dijele? 6 A ovo se je zbilo nama za primjer, da
14 Tako je i Gospodin zapovjedio, da mi ne œudimo zla, kao æto su oni
oni, koji evanåelje propovijedaju, od œudjeli.
evanåelja trebaju i œivjeti. 7 Niti budite idolopoklonici, kao neki
15 A ja nijesam niæta od toga uporabio. od njih, kao æto je pisano: “Sjede narod
A ovo ne napisah, da tako bude meni; da jede i pije, i ustadoæe da igraju.”
jer bi za mene bilo bolje umrijeti, nego 8 Niti da grijeæimo bludno, kao æto su
dopustiti da tko slavu moju poniæti. neki od njih grijeæili bludno, i palo ih je
16 Jer ako propovijedam evanåelje, u jedan dan dvadeset i tri tisuøe.
nema mi hvale, jer mi je duœnost. 9 Niti da kuæamo Gospodina, kao æto
Teæko meni, ako evanåelja ne su neki od njih kuæali, i od zmija su
propovijedam! poizginuli.
17 Jer ako ovo çinim od svoje volje, 10 Niti da mrmljate, kao æto su neki od
plaøu imam; a çinim li pozvan, sluœba njih mrmljali, i izginuli su od anåela
mi je povjerena. pogubitelja.
18 Kakva mi je dakle plaøa? Da 11 A ovo se sve u slici dogaåalo njima,
propovijedajuøi evanåelje bez plaøe a napisano je za opomenu nama, koji
propovijedam, tako da ne upotrijebim œivimo u posljednja vremena.
svojega prava u evanåelju. 12 Tko dakle misli, da stoji, neka gleda,
19 Jer premda sam slobodan od sviju, da ne padne!
svima sam sebe uçinio slugom, da ih 13 Kuæanje nije doælo na vas osim
viæe pridobijem. çovjeçjega. Ali je vjeran Bog, koji vas
20 Œidovima sam bio kao Œidov, da neøe pustiti, da se iskuæate veøma,
Œidove pridobijem; onima, koji su pod nego æto moœete, nego øe uçiniti s
zakonom, bio sam kao pod zakonom, kuæanjem povoljan izlaz, da mognete
premda sam nijesam pod zakonom, da podnijeti.
pridobijem one, koji su pod zakonom; 14 Zato, ljubljeni, bjeœite od
21 Onima, koji su bez zakona, kao da idolopoklonstva!
sam bez zakona, premda nijesam bez 15 Kao mudrima govorim: “udite vi
803 1 Korinøanima
sami, æto govorim! s pokrivenom glavom, sramoti glavu
16 çaæa blagoslova, koji svoju.
blagoslivljamo, nije li zajedniætvo krvi 5 A svaka œena, koja se moli ili
Kristove? Kruh, koji lomimo, nije li prorokuje gologlava, sramoti glavu
zajedniætvo tijela Kristova? svoju, jer je svejedno, kao da je
17 Jer jedan kruh, jedno smo tijelo oæiæana.
mnogi, jer svi smo dionici jednoga 6 Jer ako se ne pokriva œena, neka se
kruha. æiæa: ako li je ruœno œeni æiæati se ili
18 Gledajte Izraela po tijelu: koji jedu glavu brijati, neka se pokriva!
œrtve, nijesu li zajedniçari œrtvenika? 7 Ali muœ ne treba pokrivati glave, jer je
19 æto dakle govorim? idolska œrtva da slika i slava Boœja, a œena je slava
je æto? ili idol da je æto? muœevlja.
20 Ali æto œrtvuju neznaboæci, zlim 8 Jer nije muœ od œene, nego œena od
duhovima œrtvuju, a ne Bogu. A ja muœa.
neøu, da vi budete zajedniçari s zlim 9 Jer muœ nije stvoren zbog œene, nego
duhovnima. œena zbog muœa.
21 Ne moœete piti çaæu Gospodnju i 10 Zato œena treba da ima znak vlasti
çaæu zlih duhova; ne moœete biti na glavi zbog anåela.
zajedniçari stola Gospodnjega i stola 11 Ipak niti je œena bez muœa, niti muœ
zlih duhova. bez œene u Gospodinu.
22 Ili da izazivamo Gospodina? Zar smo 12 Jer kako je œena od muœa, tako je i
jaçi od njega? muœ po œeni; a sve je od Boga.
23 Sve mi je slobodno, ali nije sve na 13 Sami meåu sobom sudite: je li lijepo,
korist; sve mi je slobodno, ali sve ne ide da se œena gologlava moli Bogu?
na dobro. 14 Ne uçi li vas i sama priroda, da je
24 Nitko neka ne traœi, æto je njegovo, muœu sramota, ako nosi dugu kosu?
nego æto je drugoga! 15 A œeni je ures, ako nosi dugu kosu,
25 Sve, æto se prodaje na trgu, jedite, i jer joj je kosa dana mjesto pokrivala.
niæta ne ispitujte zbog savjesti; 16 Ako li tko misli, da se moœe prepirati,
26 Jer je Gospodnja zemlja i sve, æto je neka zna, mi takva obiçaja nemamo,
na njoj, niti crkve Boœje.
27 Ako li vas tko od nevjernika pozove, 17 A kad ovo odreåujem, ne hvalim, æto
i hoøete iøi, jedite sve, æto se donese se ne sastajete na bolje, nego na gore.
pred vas, i niæta ne ispitujte zbog 18 Prvo naime, kad se sastajete na
savjesti! sastanak, çujem, da imaju razdori
28 A ako li vam tko rekne: “Ovo je meåu vama; i neæto vjerujem od toga.
idolska œrtva”, ne jedite zbog onoga, 19 Jer treba da budu i krive nauke, da
koji je rekao, i zbog savjesti; se pokaœu, koji su prokuæani meåu
29 Ali ne velim zbog savjesti tvoje, nego vama.
drugoga; jer zaæto da moju slobodu 20 Kad se dakle sastajete zajedno, da
sudi savjest drugoga? se ne jede veçera Gospodnja.
30 Ako ja sa zahvalom uœivam, zaæto da 21 Jer svaki svoju veçeru uzme najprije
me psuju za ono, za æto ja da jede; i jedan gladuje, a drugi se
zahvaljujem? opija.
31 Ako dakle jedete, ako li pijete, ako li 22 Zar nemate kuøa da jedete i pijete?
drugo æto çinite, sve na slavu Boœju Ili prezirete crkvu Boœju, i sramotite
çinite! one, koji nemaju. Æto øu vam reøi? Da
32 Ne budite povodom spoticanja ni vas pohvalim? U tom vas ne hvalim.
Œidovima, ni neznaboæcima, ni crkvi 23 Jer ja primih od Gospodina, æto vam
Boœjoj. i predadoh, da Gospodin Isus onu noø,
33 Kao æto i ja u svemu svima ugaåam, u koju je bio izdan, uze kruh,
ne traœeøi svoje koristi, nego mnogih, 24 I zahvalivæi prelomi i reçe: “Uzmite i
da se spase. jedite! Ovo je tijelo moje koje se predaje
za vas; ovo çinite na moju uspomenu!”
1 Korinøanima 11 25 Tako i çaæu po veçeri, govoreøi: “Ovo
1 Ugledajte se na mene, kao i ja na je çaæa Novoga Zavjeta u mojoj krvi;
Krista! ovo çinite, kadgod pijete, na moju
2 A hvalim vas, braøo, æto se u svemu uspomenu!”
mene spominjete i drœite propise, kao 26 Jer kadgod jedete kruh ovaj i pijete
æto vam predadoh. çaæu, smrt Gospodnju navjeæøujete,
3 Ali hoøu, da vi znate, da je svakome dok ne doåe.
muœu glava Krist, a muœ je glava œeni, 27 Tko dakle nedostojno jede kruh ovaj
a Bog je glava Kristu. ili pije çaæu Gospodnju, kriv je tijelu i
4 Svaki muœ, koji se moli ili prorokuje krvi Gospodnjoj.
1 Korinøanima 804
28 Zato neka çovjek ispituje sam sebe, 18 Ali eto Bog postavi udove, svaki od
i onda od kruha neka jede i od çaæe njih u tijelu, kako je htio.
neka pije! 19 A kad bi svi bili jedan ud, gdje bi bilo
29 Jer tko jede i pije nedostojno, sud tijelo.
sebi jede i pije, ne razlikujuøi tijela 20 A sad su mnogi udovi, ali jedno
Gospodnjega. tijelo.
30 Zato su meåu vama mnogi slabi i 21 A oko ne moœe reøi ruci: “Ne trebam
bolesni, i preminuæe mnogi. te”; ili opet glava nogama: “Ne trebate
31 Jer kad bismo sami sebe sudili, ne mi”.
bismo bili suåeni. 22 Nego, mnogo su viæe potrebni udovi
32 Ali kad nas sudi Gospodin, kazni tijela, koji izgledaju slabiji.
nas, da se ne osudimo sa svijetom. 23 I s veøim poætovanjem pazimo na
33 Zato, braøo moja, kad se sastajete one udove tijela, koje smatramo kao
da jedete, priçekajte jedan drugoga! manje ugledne. I nepristojne svoje
34 Ako li je tko gladan, neka jede kod udove pokrivamo s veøom
kuøe, da se na sud ne sastajete. A pristojnoæøu.
ostalo øu urediti, kad doåem. 24 A pristojni udovi naæi ne trebaju
niæta. Ali Bog sloœi tijelo i slabijemu
1 Korinøanima 12 udu viæe dade çasti,
1 A za duhovne darove neøu, braøo, da 25 Da ne bude razdora u tijelu, nego da
vi ne znate. se udovi jednako brinu jedan za
2 Znate, kad ste bili, neznaboæci, drugoga.
dadoste se slijepo voditi k nijemim 26 I ako strada jedan ud, s njim
idolima. stradaju svi udovi; ili ako se slavi jedan
3 Zato vam dajem na znanje, da nitko, ud, s njim se raduju svi udovi.
koji govori u Duhu Boœjem, ne kaœe: 27 A vi ste tijelo Kristovo, i pojedini
“Proklet Isus”; i nitko ne moœe reøi: udovi.
“Gospodin Isus”, osim u Duhu Svetom. 28 I jedne postavi Bog u crkvi, prvo kao
4 Milosni su darovi razliçni, ali je isti apostole, drugo kao proroke, treøe kao
Duh. uçitelje, onda sile çudesne, zatim
5 I razliçne su sluœbe, ali je isti darove lijeçenja, pomaganja,
Gospodin. upravljanja, razliçne jezike.
6 I razliçna su djelovanja, ali je isti Bog, 29 Zar su svi apostoli? Zar su svi
koji djeluje sve u svima. proroci! Zar su svi uçitelji? Zar su svi
7 A svakomu se daje objava Duha na çudotvorci?
korist. 30 Zar svi imaju darove lijeçenja? Zar
8 Jer jednomu se daje po Duhu rijeç svi govore jezike? Zar svi tumaçe?
mudrosti, drugomu rijeç znanja po 31 A trsite se za najveøe darove! I
istom Duhu; pokazat øu vam joæ izvrsniji put.
9 Drugomu vjera u istom Duhu,
drugomu milosni dar lijeçenja u 1 Korinøanima 13
jednom Duhu; 1 Ako jezike ljudske i anåeoske
10 Drugomu, da çini çudesa, drugomu govorim, a ljubavi nemam, onda sam
proroçanstvo, drugomu, da razlikuje kao mjed, koja jeçi, ili cimbal, koji
duhove, drugomu razliçni jezici, zveçi.
drugomu, da tumaçe jezike, 2 I ako imam dar proroçanstva i znam
11 A ovo sve çini jedan i isti Duh, koji sve tajne i sve znanje, i ako imam svu
razdjeljuje svakome, kako hoøe. vjeru, da i gore premjeætam, a ljubavi
12 Jer kao æto je tijelo jedno i udove ima nemam, niæta sam.
mnoge, a svi udovi tijela, premda su 3 I kad bih razdao sve imanje svoje, i
mnogi, jedno su tijelo, tako i Krist. ako predam tijelo svoje, da se spali, a
13 Jer jednim Duhom mi se svi krstimo ljubavi nemam, niæta mi ne koristi.
u jedno tijelo, bili Œidovi ili neznaboæci, 4 Ljubav dugo trpi, dobrostiva je;
ili robovi ili slobodni; i svi se jednim ljubav ne zavidi, ne ponosi se, ne
Duhom napojismo. nadima se.
14 Jer i tijelo nije jedan ud, nego mnogi. 5 Ne çini æto ne valja, ne traœi svoje, ne
15 Ako reçe noga: Jer nijesam ruka, razdraœuje se, ne misli o zlu,
nijesam od tijela, zar zato nije od tijela? 6 Ne raduje se nepravdi, a raduje se
16 I ako reçe uho: “Jer nijesam oko, istini,
nijesam od tijela”, zar zato nije od 7 Sve pokriva, sve vjeruje, svemu se
tijela: nada, sve trpi.
17 Kad bi sve tijelo bilo oko, gdje hi bio 8 Ljubav nikad ne prestaje, a
sluh? Kad bi sve bilo sluh, gdje bi bio proroçanstva ako øe i prestati, ili Jezici
njuh? ako øe umuknuti, ili znanje ako øe
805 1 Korinøanima
proøi. kako øe onaj, koji zauzima mjesto
9 Jer dijelom znamo i dijelom neupuøen, reøi Amen na tvoju
prorokujemo. zahvalu, kad ne zna, æto govoriæ?
10 A kad doåe, æto je savræeno, prestat 17 Jer ti doduæe dobro zahvaljujeæ, ali
øe, æto je djelomiçno. drugi ne napreduje.
11 Kad sam bio dijete, govorio sam kao 18 Hvala Bogu, govorim jezicima veøma
dijete, mislio sam kao dijete, sudio od sviju vas.
sam kao dijete. Kad sam postao muœ, 19 Ali na sastanku crkve volim pet
odbacio sam, æto je bilo djetinje. rijeçi umom svojim reøi, da i druge
12 Jer sada u ogledalu slabo vidimo, a pouçim, negoli deset tisuøa rijeçi
tada øemo licem u lice. Sad poznajem jezikom.
dijelom, a tada øu poznati, kao æto sam 20 Braøo, ne budite djeca umom, nego
i poznat. pakoæøu budite djeca, a razboritoæøu
13 A sad ostaje vjera, ufanje, ljubav, budite savræeni!
ovo troje, ali je najveøa meåu njima 21 U zakonu je pisano: “Tuåim jezicima
ljubav. i tuåim usnama govorit øu narodu
ovome, i ni tako me neøe posluæati,
1 Korinøanima 14 govori Gospodin.”
1 Teœite za ljubavlju! Revnujte za 22 Dakle Su jezici za znak ne onima,
duhovne darove, a osobito, da koji vjeruju, nego onima, koji ne
prorokujete! vjeruju; a proroçanstvo ne onima, koji
2 Jer koji govori jezikom, ne govori ne vjeruju, nego onima, koji vjeruju.
ljudima, nego Bogu, je nitko ne 23 Ako se dakle skupi sva crkva
razumije, a Duhom govor tajne. zajedno, i svi govore jezicima, a uniåu
3 A koji prorokuje, govori ljudima za neupuøeni ili nevjernici, neøe li reøi, da
popravljanje i opomenu i utjehu. ludujete?
4 Koji govori jezike, sam sebe podiœe, a 24 A ako svi prorokuju, a uåe kakav
koji prorokuje, crkvu Boœju podiœe. nevjernik ili neupuøen, bude pokaran
5 A œelim, da vi svi govorite jezike, a joæ od sviju i suåen od sviju.
viæe da prorokujete; jer je veøi onaj, 25 Tajne srca njegova bivaju oçitovane,
koji prorokuje, negoli onaj, koji govori i tako øe pasti niçice i poklonit øe se
jezike, osim ako tumaçi, da se crkva Bogu, priznajuøi, da je zaista Bog u
podiœe. vama.
6 A sad, braøo, ako doåem k vama 26 æto øe se dakle çiniti, braøo? Kad se
jezike govoreøi, æto øu vam koristiti, sastajete, svaki Vs ima hvalospjev, ima
ako vam ne govorim ni u otkrivenju, ili nauku, ima otkrivenje, ima jezik, ima
u znanju, ili u proroçanstvu, ili u tumaçenje; sve neka bude za
nauci” napredovanje!
7 Veø je tako kod neœivih stvari, koje 27 Ako govori tko jezikom, po dvojica, ili
jedan glas daju od sebe, kod svirale ili najviæe po trojica i po redu, a jedan
citare. Ako one razliçna glasa ne daju, neka tumaçi!
kako øe se razumjeti, æto se svira na 28 Ako li nema tumaça, neka æuti na
fruli ili na citri? sastanku crkve, a sebi neka govori i
8 Jer ako truba dadne nejasan glas, Bogu!
tko øe se spremiti na boj? 29 A proroci dva ili tri neka govore, i
9 Tako i vi, ako nerazumljiva rijeç drugi neka rasuåuju!
reknete jezikom, kako øe se razumjeti, 30 Ako li se otkrije æto drugome, koji
æto se govori? Jer øete govoriti u vjetar. sjedi, prvi neka æuti!
10 Tolike su vrste jezika na savjetu, i ni 31 Jer moœete prorokovali svi, jedan po
jedan nije bez glasa. jedan, da se svi uçe, i svi da se tjeæe.
11 Ako dakle ne znam sile glasa bit øu 32 I duhovi proroçki pokoravaju se
tuåinac onome, kojemu govorim, i prorocima;
onaj, koji govori, bit øe meni tuåinac. 33 Jer Bog nije Bog nesloge, nego mira.
12 Tako i vi, jer revnujete za duhovne Tako je u svima crkvama svetih.
darove, gledajte da obilujete onima, 34 œene neka æute na sastancima, jer
koji su na uzdizanje crkve! se njima ne dopuæta da govore, nego
13 Zato, koji govori jezikom, neka se da budu pokorne, kao æto i zakon
moli, da protumaçi. govori.
14 Jer ako se jezikom molim, moj se 35 Ako li hoøe øemu da se nauçe, kod
duh moli, a um je moj bez ploda. kuøe muœeve svoje neka pitaju, jer je
15 æto dakle? Molit øu se duhom, a loæe œeni da govori na sastanku.
molit øu se i umom; pjevat øu hvalu 36 Je li od vas izaæla rijeç Boœja? ili je k
duhom, a pjevat øu i umom. vama samima doæla?
16 Inaçe, ako blagoslivljaæ duhom, 37 Ako tko misli, da je prorok ili
1 Korinøanima 806
duhovan, neka zna: æto vam piæem, 21 Jer kako po çovjeku smrt, tako doåe
Gospodnja je zapovijed. i uskrsnuøe mrtvih po çovjeku.
38 Ako li tko ne zna, neøe biti priznat. 22 Jer kako u Adamu svi umiru, tako øe
39 Dakle, braøo, nastojte da i u Kristu svi oœivjeti.
prorokujete, i ne zabranjujte govoriti 23 Ali svaki u svojemu redu: prvenac
jezicima! Krist; potom oni, koji su Kristovi, i koji
40 A sve neka bude poæteno i uredno! vjerovaæe u njegov dolazak.
24 Onda svræetak, kad preda
1 Korinøanima 15 kraljevstvo Bogu i Ocu, i kad dokine
1 A obznanjujem vam, braøo evanåelje, svako poglavarstvo i svaku vlast i silu.
koje sam vans propovijedao, koje ste i 25 Jer njemu valja kraljevati, dok ne
primili, u kojemu i stojite, podloœi sve neprijatelje pod noge svoje.
2 Po kojemu se i spasavate, ako drœite, 26 A kao posljednji øe se neprijatelj
kako sam vam propovijedao osim ako uniætiti smrt;
uzalud vjerovaste. 27 “Jer je sve pokorio pod noge
3 Jer sam vam najprije predao æto sam njegove.” A kad veli, da je sve njemu
i primio, da je Krist umro za grijehe pokoreno, jasno je, da je osim onoga,
naæe po Pismima; koji je njemu sve pokorio.
4 I da je pokopan, i da je uskrsnuo treøi 28 A kad mu bude sve pokoreno, tada
dan po Pismima; øe se i sam Sin pokoriti onome, koji mu
5 I da se je javio Kefi, potom je sve pokorio, da bude Bog sve u
dvanaestorici; svemu.
6 A zatim se je javio braøi, kojih je bilo 29 Inaçe, æto çine oni, koji se krste za
viæe od pet stotina zajedno. Od njih mrtve! Ako mrtvi uopøe ne uskræavaju,
mnogi œive i sad, a neki usnuæe; æto se i krste za njih.
7 A potom se je javio Jakovu, onda 30 Zaæto i mi podnosimo pogibli svaki
svima apostolima; ças.
8 A poslije sviju javio se i meni kao 31 Svaki dan umirem, tako mi, braøo,
kakvu nedonoæçetu. vaæe slave, koju imam u Kristu Isusu,
9 Jer sam ja najmanji meåu Gospodinu naæemu!
apostolima, koji nijesam dostojan 32 Jer ako sam se po çovjeku borio sa
zvati se apostol, jer sam progonio zvjeradi u Efezu, kakva mi je korist?
crkvu Boœju. Ako mrtvi ne uskræavaju, “jedimo i
10 Ali po milosti Boœjoj jesam, æto pijmo, jer øemo sutra umrijeti.”
Jesam, i milost njegova prema meni 33 Ne dajte se zavesti: zli razgovori
nije bila prazna, nego sam radio viæe kvare dobro øudoreåe.
od svilu njih, ali ne ja, nego milost 34 Otrijeznite se kako treba, i ne
Boœja, koja je s menom. grijeæite, jer neki ne znadu za Boga; na
11 Bio dakle ja, bili oni, tako sramotu vam kaœem.
propovijedamo, i tako vjerovaste. 35 Ali øe reøi tko: “Kako øe uskrsnuti
12 A ako se Krist propovijeda, da je mrtvi? i u kakvu øe tijelu doøi?
uskrsnuo od mrtvih, kako govore neki 36 Bezumniçe, ono æto sijeæ, neøe
meåu vama, da nema uskrsnuøa oœivjeti, ako ne umre.
mrtvih? 37 æto sijeæ, ne sijeæ tijelo, koje øe biti,
13 A ako nema uskrsnuøa mrtvih, to nego golo zrno, bilo pæeniçno ili drugo
onda nije ni Krist uskrsnuo. kakvo.
14 A ako Krist nije uskrsnuo, uzalud je 38 A Bog mu daje tijelo, kako hoøe, i
dakle propovijedanje naæe, a uzalud je svakom sjemenu svoje tijelo.
i vjera vaæa. 39 Nije svako tijelo isto tijelo, nego je
15 A nalazimo se i laœni svjedoci Boœji, drugo çovjeçje, a drugo je stoke, drugo
æto smo svjedoçili protiv Boga, da je ptiçje, a drugo riblje.
uskrsnuo Krista, kojega nije 40 I imaju tjelesa nebeska, i tjelesa
uskrsnuo, ako doista mrtvi ne zemaljska; ali je druga slava
uskræavaju. nebeskima, a druga zemaljskima.
16 Jer ako mrtvi ne uskræavaju ni Krist 41 Druga je slava suncu, i druga slava
onda nije uskrsnuo. mjesecu, i druga slava zvjezdama; jer
17 A ako Krist nije uskrsnuo, uzalud je se zvijezda od zvijezde razlikuje u slavi.
vjera naæa, jer ste u grijehima svojim. 42 Tako i uskrsnuøe mrtvih. Sije se u
18 Dakle tako i oni, koji usnuæe u raspadljivosti, ustaje u
Kristu, izgiboæe. neraspadljivosti.
19 Ako se samo u ovom œivotu uzdamo 43 Sije se u sramoti, ustaje u slavi; sije
u Krista, bjedniji smo od sviju ljudi. se u slabosti, ustaje u sili;
20 A sad je Krist uskrsnuo od mrtvih, 44 Sije se tijelo tjelesno, ustaje tijelo
prvenac onima, koji usnuæe. duhovno. Ako ima tjelesno, ima i
807 1 Korinøanima
duhovno. Jerusalem.
45 Tako je i pisano: Prvi çovjek Adam 4 A ako bude vrijedno, da i ja idem, poøi
postade duæa œiva”, posljednji Adam øe s menom.
duh, koji oœivljuje. 5 A k vama øu doøi, kad proåem u
46 Ali nije prvo duhovno, nego tjelesno, Makedoniju, jer øu proøi kroz
pa onda duhovno. Makedoniju.
47 Prvi je çovjek od zemlje, zemljan, 6 A u vas moœe biti da øu se zadrœati, ili
drugi çovjek s neba. i zimovati, da me vi otpratite, kamogod
48 Kakav je zemljani, takvi su i poåem.
zemljani; i kakav je nebeski, takvi su i 7 Neøu naime, da vas sad u prolaœenju
nebeski. vidim, jer se nadam neko vrijeme
49 I kako smo nosili sliku zemljanoga, ostati kod vas, ako Gospodin dopusti.
nosit øemo i sliku nebeskoga. 8 A u Efezu øu ostali do Pedesetnice;
50 A ovo kaœem, braøo, da tijelo i krv ne 9 Jer mi se otvoriæe velika i æirom
mogu baætiniti kraljevstva Boœjega, otvorena vrata, i protivnika ima
niti raspadljivost baætini mnogo.
neraspadljivost, 10 A ako doåe Timotej, gledajte, da
51 Evo vam govorim tajnu: Svi neøemo bude kod vas bez straha, jer on radi
usnuti, ali svi øemo se promijeniti; djelo Gospodnje, kao i ja.
52 Iznenada, u trenutku oka, u 11 Da ga nitko dakle ne prezre, nego ga
posljednjoj trubi; jer øe zatrubiti, i ispratite s mirom, da doåe k meni, jer
mrtvi øe uskrsnuti neraspadljivi, i mi ga çekam s braøom.
øemo se promijeniti, 12 A za brata Apola javljam vam: Mnogo
53 Jer ovo raspadljivo treba da se sam ga molio, da doåe k vama s
obuçe u neraspadljivost, i ovo smrtno braøom. I nikako mu nije bila volja, da
da se obuçe u besmrtnost. sad doåe; ali øe doøi, kad imadne kad.
54 A kad se ovo raspadljivo obuçe u 13 Bdijte, stojte u vjeri, drœite se
neraspadljivost, i ovo se smrtno obuçe muœevno, budite jaki!
u besmrtnost, onda øe se ispuniti rijeç, 14 Sve neka vam bude u ljubavi!
æto je napisana: “Pobjeda proguta 15 A opominjem vas, braøo, znate kuøu
smrt. Stefaninu, da je prvi plod Ahaje, i da se
55 Gdje je, smrti, pobjeda tvoja? Gdje staviæe na sluœbu svetima,
je, smrti, œalac tvoj?” 16 Da se i vi pokoravate takvima i
56 A œalac je smrti grijeh, a sila je svakome, koji suraåuje i trudi se.
grijeha zakon. 17 A radujem se dolasku Stefaninu i
57 A Bogu hvala, koji nam dade Fortunatovu i Ahajikovu, jer mi oni
pobjedu po Gospodinu naæemu Isusu naknadiæe, æto sam bio bez vas;
Kristu. 18 Oni okrijepiæe duh moj i vaæ. Cijenite
58 Zato, braøo moja ljubljena, budite dakle takve!
stalni i nepokolebljivi, puni revnosti u 19 Pozdravljaju vas crkve u Aziji,
djelu Gospodnjem svagda, znajuøi, da pozdravljaju vas u Gospodinu mnogo
rad vaæ nije uzaludan u Gospodinu! Akvila i Priska sa svojom domaøom
crkvom kod kojih sam i gost.
1 Korinøanima 16 20 Pozdravljaju vas braøa sva.
1 A za skupljanje svetima, kao æto sam Pozdravite jedan drugoga cjelovom
uredio za crkve galacijske, tako i vi svetim!
çinite! 21 Ovdje je moj pozdrav vlastitom
2 Svaki prvi dan sedmice neka svaki od rukom: Pavao.
vas ostavlja kod sebe i skuplja, koliko 22 Ako tko ne ljubi Gospodina naæega
moœe, da ne bivaju skupljanja tada, Isusa Krista, neka bude proklet!
kad doåem. Maranatha!
3 . A kad doåem, koje naåete za 23 Milost Gospodina Isusa Krista neka
sposobne, one øu s poslanicima je s vama!
poslati, da odnesu vaæ dar u 24 Ljubav moja sa svima vama u Kristu
Isusu! Amen.
808
2 Korinøanima
2 Korinøanima 1 18 Ali je Bog vjeran, te rijeç na k vama
1 Pavao, apostol Krista Isusa po volji nije zajedno da i ne.
Boœjoj, i brat Timotej crkvi Boœjoj u 19 Jer Sin Boœji, Isus Krist, kojega mi, ja
Korintu sa svima svetima, koji su u i Silvan i Timotej, vama
svoj Ahaji. propovijedasmo, nije bio zajedno da i
2 Milost vam i mir od Boga, Oca naæega, ne, nego je bio u njega samo da.
i Gospodina Isusa Krista. 20 Jer koliko je obeøanja Boœjih, naælo
3 Blagoslovljen neka je Bog i Otac je u njemu svoj da, i u njemu je Amen
Gospodina naæega Isusa Krista, Otac Bogu na slavu po nama.
milosråa i Bog sve utjehe, 21 Bog je, koji nas utvråuje s vama za
4 Koji nas tjeæi u svakoj nevolji, da Krista, i pomaza nas,
bismo mogli utjeæiti one, koji su u 22 Koji nas i zapeçati i dade zalog Duha
svakoj nevolji, utjehom, kojom nas u srca naæa.
same Bog tjeæi. 23 A ja za svjedoka Boga prizivam na
5 Jer kao æto obiluju patnje Kristove u svoju duæu, da ætedeøi vas ne doåoh
nama, tako i po Kristu obiluje utjeha viæe u Korint.
naæa. 24 Ne kao da mi vladamo vjerom
6 Ako li smo u nevolji, za vaæu je utjehu vaæom, nego smo pomagaçi vaæe
i spasenje, ili se tjeæimo, za vaæu je radosti, jer u vjeri stojite çvrsto.
utjehu, koja djeluje, da podnosite
postojano iste patnje, æto ih i mi 2 Korinøanima 2
podnosimo. 1 A ovo odluçih u sebi, da opet ne
7 I naæa je nada çvrsta za vas znajuøi, doåem k vama œalosti.
da kao æto ste zajedniçari u patnjama, 2 Jer ako vas ja œalostim, a tko je, koji
tako ste i u utjehi. øe me razveseliti, ako ne onaj, kojega ja
8 Jer vam neøemo, braøo, zatajiti œalostim?
nevolje naæe, koja nam se dogodi u 3 I pisah vam upravo ovo, da kad
Aziji, kad smo bili preko mjere i preko doåem, nemam œalosti od onih, za koje
snage optereøeni, tako da nam je bio bi valjalo da se veselim uzdajuøi se u
veø dodijao œivot. sve vas, da je moja radost sviju vas.
9 Nego sami u sebi osudismo, da nam 4 Jer sam od brige mnoge i tjeskobe
valja umrijeti, da se ne uzdamo sami u srca pisao vam s mnogim suzama, ne
sebe, nego u Boga, koji podiœe mrtve, da biste se oœalostili, nego da biste
10 Koji nas je od tolike smrti izbavio i upoznali ljubav, koju imam izobilno za
izbavit øe nas; u njega se uzdamo, da vas.
øe nas i joæ izbaviti, 5 Ali ako je tko raœalio, nije mene
11 Jer nas i vi pomaœete molitvom, da raœalio, nego barem dijelom, da ne
mnogi zahvale Bogu za milost, koja je uveøavam, sve vas.
nama udijeljena po mnogima zbog vas. 6 Jer je takvome dovoljna ova kazna od
12 Jer je naæa slava ovo, svjedoçanstvo veøine.
savjesti naæe, da smo u svetosti i 7 Tako nasuprot treba da mu radije
iskrenosti pred Bogom, a ne u oprostite i tjeæite ga, da dotiçni kako ne
mudrosti tjelesnoj, nego u milosti padne u preveliku œalost.
Boœjoj œivjeli u svijetu, a osobito meåu 8 Zato vas molim, da utvrdite ljubav
vama. prema njemu.
13 Jer vam drugo ne piæemo, nego æto 9 Jer sam vam zato i pisao, da
çitate i razumijevate, A nadam se, da upoznam vaæu krepost, jeste li u
øete i do kraja razumjeti, svemu posluæni.
14 Kao æto nas dijelom i upozna ste, da 10 A kome vi æto oprostite, onome
smo vaæa slava, kao æto i vi naæa u dan opraætam i ja; jer i ja, æto sam oprostio,
naæega Isusa Krista. ako sam imao æto oprostiti çinim zbog
15 I u ovom pouzdanju htjedoh da vam vas pred Kristom.
doåem prije, da drugu milost imate. 11 Da nas ne prevari sotona, jer znamo,
16 I od vas da idem u Makedoniju, i opet æto on misli
iz Makedonije da doåem k vama, i vi da 12 A kad doåoh u Troadu, da
me pratite u Judeju. propovijedam evanåelje Kristovo, i
17 Kad sam dakle to htio, zar sam æto otvoriæe mi se vrata u Gospodinu.
lakomisleno çinio? ili æto namjeravam, 13 Ne imadoh mira u duhu svojemu, ne
namjeravam li po tijelu, tako da bude naæavæi Tita, brata svojega, nego
na mene zajedno da, da, i ne, ne? oprostivæi se s njima zaputili u
809 2 Korinøanima
Makedoniju. 17 A Gospodin je Duh; a gdje je Duh
14 A hvala Bogu, koji nam svagda daje Gospodnji, ondje je sloboda.
pobjedu u Kristu Isusu, i po nama 18 A mi svi, koji otkrivenim licem i
javlja miris poznanja svojega na gledamo slavu Gospodnju,
svakom mjestu. preobraœavamo se u istu sliku iz slave
15 Jer smo mi Kristov ugodan miris u slavu, kao od Gospodnjega Duha.
Bogu i meåu onima, koji se spasavaju,
i meåu onima, koji ginu. 2 Korinøanima 4
16 Jednima dakle miris od smrti za 1 Zato, jer imamo ovu sluœbu zbog
smrt, a drugima miris od œivota za milosråa, koje smo postigli, ne
œivot. I za ovo tko je sposoban? sustajemo,
17 Jer nijesmo kao mnogi, koji 2 Nego se odriçemo tajnoga srama, ne
iskrivljuju rijeç Boœju, nego iskreno, œivimo u lukavstvu, niti iskrivljujemo
kao iz Boga, pred Bogom, u Kristu rijeç Boœju, nego se navjeæøivanjem
govorimo. istine preporuçujemo svakoj savjesti
ljudskoj pred Bogom.
2 Korinøanima 3 3 A ako li je i pokriveno evanåelje naæe,
1 Poçijemo li opet sami sebe u onima je pokriveno, koji ginu,
preporuçivati? ili trebamo li kao neki 4 U kojima bog ovoga svijeta oslijepi
preporuçnih poslanica na vas i i od miæljenje nevjernika, da im ne
vas? zasvijetli svjetlost evanåelja slave
2 Vi ste naæa poslanica napisana u Kristove, koji je slika Boœja.
srcima naæim, koju poznaju i çitaju svi 5 Jer sami sebe ne propovijedamo,
ljudi; nego Krista Isusa Gospodina, a sebe
3 Koji ste se pokazali, da ste poslanica vaæe sluge zbog Isusa.
Kristova od nas izraåena i napisana ne 6 Jer Bog, koji reçe: “Iz tame neka
crnilom, nego Duhom Boga œivoga, ne zasvijetli svjetlost”, zasvijetlio je u
na kamenim ploçama, nego na srcima naæim, da svijetli poznanje
tjelesnim ploçama srca. slave Boœje u lieu Isusa Krista.
4 A takvo pouzdanje imamo po Kristu u 7 Ali ovo blago imamo u zemljanim
Boga. posudama, da obilje sile bude od Boga,
5 Ne da smo sposobni od sebe pomisliti a ne od nas.
æto kao od sebe, nego je naæa 8 U svemu trpimo nevolje, ali nijesmo
sposobnost od Boga, potiæteni; zbunjeni smo, ali ne
6 Koji i uçini nas sposobne da budemo oçajavamo;
sluge Novoga Zavjeta, ne slova, nego 9 Progone nas, ali nijesmo ostavljeni;
Duha; jer slovo ubija, a Duh oœivljuje. pritiskuju nas, ali ne ginemo;
7 Ako li je sluœba smrti koja je u 10 Uvijek nosimo naokolo smrt
kamenje urezana slovima, bila u slavi, Isusovu na tijelu, da se i œivot Isusov
tako da sinovi Izraelovi ne mogoæe na tijelu naæemu oçituje.
pogledati na lice Mojsijevo od slave lica 11 Jer se mi uvijek, dok smo œivi,
njegova, koja prestaje: predajemo na smrt zbog Isusa, da se i
8 Kamo li neøe mnogo veøma sluœba œivot Isusov oçituje na smrtnome tijelu
Duha biti u slavi? naæemu.
9 Jer ako je sluœba osude slava, mnogo 12 Dakle smrt djeluje u nama, a œivot u
veøma izobiluje sluœba pravde u slavi. vama
10 Jer i nije slavno, æto se je proslavilo 13 A imajuøi isti duh vjere, kao æto je
s ove strane, zbog prevelike slave. pisano: “Vjerovao sam, zato govorio
11 Jer ako je slavno, æto prestaje, sam”; i mi vjerujemo, zato i govorimo;
mnogo je veøma slavno ono, æto ostaje. 14 Znajuøi, da øe onaj, koji uskrsnu
12 Imajuøi dakle takvu nadu s velikom Isusa, i nas s Isusom uskrsnuti, i
smjeloæøu radimo; postaviti s vama.
13 I ne kao æto je Mojsije metao 15 Jer je sve zbog vas, da milost, rastuøi
pokrivalo na lice svoje, da ne bi sinovi zahvalom mnogih, sluœi na æto veøu
Izraelovi gledali svræetka onome, æto slavu Boœju.
prestaje. 16 Zato ne sustajemo, nego ako se naæ
14 Ali otvrdnuæe misli njihove; jer vanjski çovjek i raspada, ipak se naæ
danaænjega dana stoji isto pokrivalo unutraænji obnavlja iz dana u dan.
neotkriveno u çitanju Staroga Zavjeta, 17 Jer naæa sadaænja i çasovita lagana
jer u Kristu prestaje. nevolja donosi nam izobilnu vjeçnu
15 Nego do danas, kad se çita Mojsije, slavu, koja sve nadvisuje,
pokrivalo stoji na srcu njihovu. 18 Nama, koji ne gledamo na ovo, æto se
16 A kad se obrati Gospodinu, oduzima vidi, nego na ono, æto se ne vidi, jer je
se pokrivalo. ovo, æto se vidi, za vrijeme, a ono, æto se
2 Korinøanima 810
ne vidi, vjeçno. 21 Njega, koji nije poznao grijeha, uçini
za nas grijehom, da mi postanemo
2 Korinøanima 5 pravda Boœja u njemu.
1 Jer znamo, da kad se ova zemaljska
naæa kuøa ili æator rastoçi, imamo 2 Korinøanima 6
zgradu od Boga, kuøu nerukotvorenu, 1 A kao suradnici njegovi opominjemo
vjeçnu na nebesima. vas, da ne primite uzalud milosti
2 Jer za tim uzdiæemo, œeleøi obuøi se u Boœje.
svoj nebeski stan; 2 Jer govori: “U pravo vrijeme usliæih te,
3 Samo da se naåemo obuçeni, a ne i u dan spasenja pomogoh ti.” Evo, sad
goli! je “pravo vrijeme”! Evo, sad je “dan
4 Jer dok smo u ovom æatoru, spasenja”!
uzdiæemo pritisnuti, jer neøemo da se 3 Ne dajmo nikakve ni u çemu
svuçemo, nego da se na to obuçemo, smutnje, da se sluœba ne kudi!
tako da œivot proguta, æto je smrtno. 4 Nego u svemu pokaœimo se kao sluge
5 A koji nas za to pripravlja, Bog je, koji Boœje u mnogoj strpljivosti, u
nam dade zalog Duha. nevoljama, u potrebama, u
6 Zato se jednako uzdamo çvrsto, jer tjeskobama,
znamo, da, dok smo u tijelu, u tuåini 5 U ranama, u tamnicama, u bunama,
smo, daleko od Gospodina; u trudovima, u nespavanju, u postu;
7 Jer putujemo u vjeri, a ne u gledanju. 6 U çistoøi, u spoznaji, u dugotrpnosti,
8 Ali se çvrsto uzdamo i volimo veøma u dobroti, u Duhu Svetom, u ljubavi
otiøi od tijela i uniøi Gospodinu iskrenoj;
9 Zato se i trsimo, da mu se 7 U rijeçi istine, u sili Boœjoj, s oruœjem
dopadnemo, ili odlazili ili ulazili. pravde zdesna i slijeva;
10 Jer nam se svima valja javiti na 8 Slavom i sramotom, zlim i dobrim
sudu Kristovu, da primi svaki prema glasom; kao zavodnici i istiniti,
tome, kako je çinio u tijelu svojemu 9 Kao nepoznati i poznati, kao oni, koji
dobro ili zlo. umiru, i evo œivimo, kao kaœnjeni, a ne
11 Znajuøi dakle strah Gospodnji ljude ubijeni,
svjetujemo, a Bogu smo poznati; a 10 Kao œalosni, a jednako veseli, kao
nadam se, da smo i u vaæim savjestima siromaæni, a koji mnoge obogaøavaju,
poznati. kao oni, koji niæta nemaju, a sve
12 Jer se ne preporuçujemo opet vama, posjeduju.
nego vam dajemo prigodu, da se 11 Usta naæa otvoriæe se k vama,
ponosite s nama, da imate æto Korinøani, i srce se naæe rasprostrani.
odgovoriti onima, koji se diçe onim, æto 12 Vama nije tijesno u nana, ali vam je
je na licu, a ne u srcu. tijesno u srcima vaæim.
13 Jer bilo da se odviæe hvalimo, zbog 13 A da isto vratite, kao djeci govorim:
Boga je, bilo da smo smjerni, zbog vas Rasprostranite se i vi!
je. 14 Ne budite ujarmljeni s
14 Jer ljubav Kristova nagoni nas, kad nevjernicima! Jer æto ima pravednost s
ovako sudimo: ako je jedan za sve nepravednoæøu ili kakvu zajedniætvo
umro, to su svi umrli; ima svjetlo s tamom?
15 I za sve je umro, da i oni, koji œive, ne 15 Kako li se slaœe Krist s Belijalom? Ili
œive viæe sebi, nego onome, koji je za kakav dio ima vjernik s nevjernikom?
njih umro i uskrsnuo. 16 Kakav li sporazum ima hram Boœji s
16 Zato mi od sada nikoga ne idolima? Jer smo mi hram Boga œivoga,
poznajemo po tijelu; i ako Krista kao æto reçe Bog: “Stanovat øu u njima,
poznajemo po tijelu, ali ga sad viæe ne i meåu njima øu hodati, i bit øu im Bog,
poznajemo. i oni øe biti moj narod.
17 Ako je dakle tko u Kristu, to je on 17 Zato iziåite izmeåu njih i odvojite se,
novo stvorenje, to je staro proælo, gle, govori Gospodin, i ne dotiçite se
sve je novo postalo. neçista, i ja øu vas primiti.
18 Ali je sve od Boga, koji pomiri nas sa 18 I bit øu vam otac, i vi øete biti koji
sobom po Kristu i dade nam sluœbu sinovi i køeri, veli Gospodin Svemoøni.”
pomirenja.
19 Jer je Bog bio, koji je u Kristu 2 Korinøanima 7
pomirio svijet sa sobom, ne raçunajuøi 1 Imajuøi dakle ova obeøanja, ljubljeni,
im prestupaka njihovih i metnuvæi u oçistimo se od svake ljage tijela i duha,
nas rijeç pomirenja te izvræimo posveøenje u strahu
20 Za Krista smo dakle poslanici, jer Boœjemu!
Bog kao da opominje po nama. Molimo 2 Osvojite nas! Nikome ne uçinismo
mjesto Krista: Pomirite se s Bogom! naœao, nikoga ne pokvarismo, nikoga
811 2 Korinøanima
ne prevarismo. 3 Svjedoçim za njih, da su po
3 Ne govorim da vas osudim, jer prije moguønostima i preko moguønosti
rekoh, da ste u srcima naæim, da s dragovoljno davali.
vama umremo s vama œivimo. 4 I usrdno su nas molili za milost, da i
4 Veliko je moje pouzdanje u vas, velik oni smiju pomagati svete.
je moj ponos s vama, pun sam utjehe, 5 Preko svakoga oçekivanja predadoæe
obilna je moja radost pored sve nevolje sami sebe najprije Gospodinu, a onda
naæe. nama po volji Boœjoj.
5 Jer i kad doåosmo u Makedoniju, 6 Zato zamolismo Tita, da kao æto je
nikakva mira nije imalo tijelo naæe poçeo, onako i svræi i meåu vama ovu
nego smo u svemu bili u nevolji; izvana milostinju.
borbe, iznutra strahovi 7 A vi kako ste u svemu izobilni, u vjeri
6 Ali onaj, koji tjeæi poniœenog, utjeæi i u rijeçi, i u znanju i u svakoj revnosti,
nas dolaskom Titovim. povrh toga i u ljubavi svojoj prema
7 A ne samo dolaskom njegovim, nego nama, neka izobilujete i u ovoj milosti!
i utjehom, kojom se utjeæi kod vas, 8 Ne govorim, kao da zapovijedam,
javljajuøi nam vaæu çeœnju, vaæe nego kad se drugi staraju, da kuæam i
plakanje, vaæe staranje za mene, tako vaæu ljubav, je li istinita.
se ja veøma obradovah. 9 Jer znate milost Gospodina naæega
8 Jer ako sam vas i oœalostio Isusa Krista, da je, premda je bio
poslanicom, ne kajem se; iako sam se bogat, zbog vas postao siromaæan, da
kajao kad vidjeh, da vas je ona se vi njegovim siromaætvom obogatite.
poslanica oœalostila, makar i za ças. 10 I savjet dajem u tom; jer je ovo na
9 Sad se radujem, ne æto ste bili korist vama, koji ne samo çiniti, nego i
œalosni, nego æto se oœalostiste na htjeti poçeste od lanjske godine.
pokajanje; jer se oœalostiste po Bogu, 11 A sad i dovræite to djelo, da kao æto je
da od nas ni u çemu ne ætetujete. bila spremna volja htjeti, tako da bude
10 Jer œalost, koja je po Bogu, raåa i izvræiti od toga, æto imate.
stalno spasonosno pokajanje, a œalost 12 Jer ako je spremna volja, mila je po
svijeta rada smrt. onome, æto ima, a ne po onome, æto
11 Jer, gle, upravo to, æto se po Bogu nema.
oœalostiste, koliko uçini staranje 13 Ali ne tako, da drugima bude
meåu vama, pa opravdanje, pa olakæica, a vama potreba, nego neka
œaljenje, pa strah, pa çeœnju, pa bude jednakost.
revnost, pa pomirenje: u svemu 14 U sadaænje vrijeme vaæ suviæak
pokazaste, da ste çisti u toj stvari. neka pomogne njihovoj oskudici, da i
12 Ako sam vam dakle i pisao, nije to njihov suviæak pomogne vaæoj
bilo zbog onoga, koji je skrivio, niti oskudici, da bude jednakost;
zbog onoga, kojemu je krivo uçinjeno, 15 Kao æto je pisano: “Tko je mnogo
nego da se oçituje kod vas revnost vaæa skupio, nije mu preteklo, i tko je malo,
za nas pred Bogom. nije mu nedostalo.”
13 Zato se utjeæismo. A u naæoj utjehi 16 A hvala Bogu, koji je dao takvo
joæ se veøma obradovasmo radosti staranje za vas u srce Titovo!
Titovoj, jer vi svi okrijepiste duh 17 Jer primi doduæe molbu, ali kako je
njegov. ali revnosti, svojevoljno otide k vama.
14 Jer ako sam mu se æto s vama 18 A poslasmo s njim i brat, kojega je
pohvalio, nijesam se posramio, nego pohvala u evanåelju po svim crkvama.
kako je sve istinito, æto govorismo 19 A ne samo to, nego je i izabran od
vama, tako je i pohvala naæa pred crkve, da ide s nama i obavi ovo djelo
Titom bila istinita. ljubavi, za koje mi sluœimo na slavu
15 I srce njegovo joæ vas viæe ljubi, kad Gospodina, i po naæoj spremnoj volji;
se spominje pokornosti sviju vas, kako 20 çuvajuøi se toga, da nas tko ne
ste ga primili sa strahom i drhtanjem. pokudi za ovo obilje, u kojemu mi
16 Radujem se, æto se u svemu mogu sluœimo;
osloniti na vas. 21 Jer nastojimo o dobru ne samo pred
Gospodinom, nego i pred ljudima.
2 Korinøanima 8 22 A poslasmo s njima i brata naæega,
1 A javljamo vam, braøo, milost Boœju, kojega revnost çesto iskuæasmo u
koja je dana u crkvama Makedonije. mnogim stvarima, a sad je joæ mnogo
2 Premda su bile kuæane teækom revniji zbog velikoga pouzdanja u vas.
nevoljom, ipak je tekla iz punine 23 A za Tita, on je moj drug i pomagao
njihove radosti i iz dubine njihova za vas, a za braøu naæu, oni su
siromaætva obilna rijeka poslanici crkveni, slava Kristova.
dobrotvornosti. 24 Pokaœite dakle na njima
2 Korinøanima 812
svjedoçanstvo svoje ljubavi i naæega pouzdanjem, kojim mislim smjelo
ponosa s vama pred crkvama! postupati protiv nekih koji misle, da
mi po tijelu œivimo.
2 Korinøanima 9 3 Jer ako i œivimo u tijelu, ne borimo se
1 O milostinji, koja se kupi za svete, po tijelu.
suviæno je da vam piæem. 4 Jer oruœje naæe borbe nije tjelesno
2 Jer poznajem vaæu dobru volju, za nego silno po Bogu za ruæenje utvrda,
koju se s vama ponosim kod da odbacujemo mudrovanje,
Makedonaca, da je i Ahaja spremna od 5 I svaku visost, koja se podiœe proti
lanjske godine, i vaæa je revnost spoznaji Boœjoj, i zarobljujemo svaki
potaknula mnoge. razum za pokornost Kristu;
3 A braøu poslah, da hvala naæa vama 6 I pripravni smo kazniti svaku
ne bude prazna u ovoj stvari, nego da nepokornost, kad se izvræi vaæa,
budete spremni, kao æto sam govorio; pokornost.
4 Da se, ako doåu sa mnom Makedonci 7 Gledajte, æto je pred oçima! Ako se tko
i naåu vas nespremne, ne osramotimo uzda u sebe, da je Kristov, neka misli
mi, da ne kaœemo vi, u toj stvari. opet u sebi, da kako je on Kristov, tako
5 Smatrao sam dakle potrebnim smo i mi.
umoliti braøu, da prije idu k vama i da 8 Jer ako se æto i viæe pohvalim vlaæøu
priprave obeøani blagoslov, da taj stoji naæom, koju nam dade Gospodin za
gotov, i to kao blagoslov, a ne kao popravljanje, a ne na ruæenje vaæe,
lakomstvo neøu se postidjeti.
6 A ovo velim: Tko oskudno sije, 9 Ali da ne mislite, da vas htjedoh
oskudno øe i œeti; a tko u blagoslovima plaæiti poslanicama,
sije, u blagoslovima øe i œeti. 10 “Jer su poslanice”, kaœu, “stroge i
7 Svaki, kako je odluçio u srcu, a ne sa œestoke, a kad je tijelom pred nama,
œaloæøu ili od nevolje, jer Bog ljubi slab je, i rijeç njegova ne valja niæta”.
vesela darovatelja. 11 Ovo neka pomisli takav, da kakvi
8 A Bog moœe uçiniti, da je meåu vama smo nazoçni u rijeçima po
izobilna, svaka milost, da u svemu poslanicama, takvi øemo biti i nazoçni
svagda svega dovoljno imajuøi u djelu.
izobilujete za svako dobro djelo; 12 Jer se ne usuåujemo sebe pribrojiti
9 Kao æto je pisano: “Prosu, dade ili usporediti s nekima, koji sami sebe
siromasima, pravda njegova ostaje preporuçuju; ali kad sami po sebi sebe
dovijeka.” mjere i usporeåuju sami sebe sa
10 A koji daje sjeme sijaçu, dat øe i kruh sobom, nerazumni su.
za jelo i umnoœit øe sjeme vaæe i dat øe 13 A mi se neøemo hvaliti preko mjere,
da uzrastu plodovi pravde vaæe, nego po mjeri pravila, koje nam Bog
11 Da se u svemu obogatite za svaku odmjeri kao mjeru, da dopremo i do
dareœljivost, koja po nama çini hvalu vas.
Bogu! 14 Jer se mi ne prostiremo predaleko,
12 Jer vræenje ove milostinje ne kao da nijesmo stigli do vas; jer
podmiruje samo oskudicu svetih, doprijesmo i do vas s evanåeljem
nego donosi i obilat plod po mnogim Kristovim.
hvalama u Gospodinu. 15 Niti se hvalimo preko mjere tuåim
13 Kad zbog ove prokuæane sluœbe poslovima, nego imamo nadu, kad
ljubavi oni slave Boga za vaæe pokorno uzraste vjera vaæa, da øemo se u vama
priznaje evanåelja Kristova i za veliçati po pravilu svojemu izobilno.
dareœljivost, kojom dijelite njima i 16 Tako da i preko vaæih granica
svima. propovijedamo evanåelje, i da se ne
14 I u svojoj molitvi za vas kad çeznu za pohvalimo onim, æto je po tuåemu
vama zbog preobilate milosti Boœje u pravilu uçinjeno.
vama. 17 A tko se hvali, u Gospodinu neka se
15 Hvala Bogu na njegovu hvali!
neiskazanom daru! 18 Jer nije onaj prokuæan, koji sun
sebe preporuçuje, nego onaj, kojega
2 Korinøanima 10 Gospodin preporuçuje.
1 A sam ja, Pavao, molim vas zbog
krotkosti i blagosti Kristove, koji sam 2 Korinøanima 11
naoçi doduæe neznatan meåu vama, a 1 O da biste malo potrpjeli moje
nenazoçan da sam odvaœan prema bezumlje! No i potrpite me!
vama. 2 Jer revnujem za vas Boœjom revnosti;
2 Ali molim, da mi ne ustreba, kad jer vas zaruçih muœu jednome, da
budem kod vas, odvaœan biti s onim djevicu çistu privedem Kristu.
813 2 Korinøanima
3 Ali se bojim, da kao æto zmija Evu 23 Sluge su Kristove, da reknem kao
prevari lukavstvom svojim, tako i misli lud, ja joæ viæe, viæe sam se trudio, viæe
vaæe da se ne pokvare i odmetnu od po tamnicama bio, preko mjere izbijen
iskrene odanosti prema Kristu. bio, mnogo puta u pogibli smrtnoj bio
4 Jer ako tko doåe i drugoga Isusa 24 Od Œidova primio sam pet puta
propovijeda, kojega mi ne çetrdeset manje jedan udarac.
propovijedasmo, ili drugoga Duha 25 Tri puta sam bio æiban, Jedanput
primite, kojega ne primiste, ili drugo kamenovan, tri puta san doœivio
evanåelje, koje ne prihvatiste, lijepo brodolom, noø i dan proveo sam u
podnosite. dubini morskoj.
5 Jer mislim, da ni u çemu nijesam 26 çesto na putovanjima, u pogiblima
manji od prevelikih apostola. od rijeka, u pogiblima od razbojnika, u
6 Jer ako sam i nevjeæt u govoru, a u pogiblima od zemljaka, u pogiblima od
znanju nijesam. A u svemu se neznaboœaca, u pogiblima u gradu, u
oçitovasmo vama pogiblima u pustinji, u pogiblima na
7 Ili sam poçinio grijeh ponizujuøi moru, u pogiblima od laœne braøe,
sebe, da se vi povisite, jer sam vam 27 U trudu i muci, u mnogom
zabadava propovijedao i Boœje nespavanju, u gladu i œeåi, u mnogom
evanåelje? postu, u zimi i golotinji,
8 Druge sam crkve oplijenio i uzeo 28 Osim, æto inaçe bude navaljivanje
potporu od njih, da sluœim vama. I kad ljudi k meni svaki dan, briga za sve
sam bio kod vas i bio u potrebi, nikomu crkve.
nijesam bio na teret. 29 Tko oslabi, i ja da ne oslabim? tko se
9 Jer meni u oskudici pomogoæe braøa, spotiçe, i ja da se ne raspalim?
koja doåoæe iz Makedonije, i u svemu 30 Ako se valja hvaliti, svojom øu se
sam se çuvao, da vam ne budem na slaboæøu hvaliti.
teret, i çuvat øu se. 31 Bog i Otac Gospodina naæega Isusa
10 Kao æto je istina Kristova u meni, za Krista, koji je blagoslovljen na vijeke,
ovo hvaljenje nitko me neøe se zna da ne laœem.
zaustaviti u zemlji Ahaji. 32 U Damasku namjesnik kralja Arete
11 Zaæto? æto vas ne ljubim? Bog zna. A çuvao je grad Damaæçana, da me
æto çinim, i çinit øu, uhvati; I kroz prozor spustiæe me u
12 Da uklonim prigodu onima, koji koæari preko zida, i tako izbjegoh iz
traœe prigodu, da bi se naæli kao i mi u njegovih ruku.
onome, çim se hvale.
13 Jer takvi ljudi laœni su apostoli, 2 Korinøanima 12
prevarljivi poslenici, koji se pretvaraju 1 Ako se moram hvaliti, ne koristi
u apostole Kristove. doduæe, doøi øu na viåenja i otkrivenja
14 I nije çudo, jer se sam sotona Gospodnja.
pretvara u anåela svjetla. 2 Znam çovjeka u Kristu, koji je prije
15 Nije dakle niæta osobito, ako se i çetrnaest godina - ili u tijelu, ne znam,
sluge njegove pretvaraju kao sluge ili izvan tijeka, ne znam, Bog zna - bio
pravde, kojima øe svræetak biti po odnesen do u treøe nebo.
djelima njihovim. 3 I znam da je taj çovjek, - ili u tijelu, ili
16 Opet velim; nitko neka me ne drœi izvan tijeka, ne znam, Bog zna, -
bezumnim! Ali ako ipak, kao bezumna 4 Bio odnesen u raj, i çuo neiskazane
primite me, da se i ja za malo æto rijeçi, kojih çovjeku nije slobodno
pohvalim. govoriti.
17 æto govorim, ne govorim po 5 Tim øu se hvaliti, a sobom se neøu
Gospodinu, nego kao u bezumlju, u hvaliti, osim slabostima svojim.
ovom predmetu hvaljenja. 6 Jer kad bih se htio i hvaliti, ne bih bio
18 Jer se mnogi hvale po tijelu, i la øu se bezuman, jer bih istinu rekao; ali se
pohvaliti. uzdrœavam od toga, da ne bi tko viæe
19 Jer rado podnosite bezumne, kad pomislio za mene, nego æto vidi na
ste sami mudri. meni ili çuje æto od mene.
20 Jer podnosite, ako vas tko robi, ako 7 I da se ne bih prekomjerno ponio zbog
vas tko izjeda, ako vam tko vaæe uzima, veliçine otkrivenja, dade mi se trn u
ako se tko veliça, ako vas tko po obrazu tijelo, anåeo sotonin, da me bije, da se
udara. ne ponosim.
21 Na sramotu govorim, kao da smo u 8 Zato sam molio triput Gospodina, da
tome bili slabi. çim se tko ponosi, u odstupi od mene.
bezumlju govorim, ponosim se i ja. 9 I reçe mi: “Dosta ti je milost moja, jer
22 Hebreji su, i ja; Izrael su, i ja; se sila u slabosti usavræava.” Rado øu
potomci su Abrahamovi, i ja; se dakle hvaliti svojim slabostima, da
2 Korinøanima 814
se nastani u meni sila Kristova. bludnost i raspuætenost, æto pouçiæe.
10 Zato su mi ugodne slabosti, pogrde,
nevolje, progonstva, tjeskobe zbog 2 Korinøanima 13
Krista, jer kad sam slab, onda sam jak. 1 Ovo po treøi put idem k vama. “U
11 Postadoh bezuman, vi me ustima dvojice ili trojice svjedoka
natjeraste, jer je trebalo da me vi stajat øe svaka rijeç.”
preporuçite; jer ni u çemu nijesam 2 Naprijed rekoh, i naprijed kaœem, kao
manji od prevelikih apostola, ako i kad sam bio drugi put nazoçan, i sada
jesam niæta. nenazoçan, onima, koji su prije
12 Dokazi apostolstva mojega uçinjeni sagrijeæili, i svima ostalima, da ako
su meåu vama u svakoj strpljivosti, u doåem opet, neøu ætedjeti.
znacima i çudesima i silama. 3 Jer traœite dokaz, da u meni govori
13 Jer æto je, u çemu ste manji od Krist, koji meåu vama nije slab, nego je
ostalih crkvi, osim æto vam nijesam bio silan meåu vama?
na teret. Oprostite mi ovu krivnju! 4 Jer ako je i raspet bio po slabosti, ali
14 Evo, po treøi put sam spreman da œivi po sili Boœjoj; jer smo i mi slabi u
vam doåem, i neøu vam biti na teret, njemu, ali øemo œivjeti s njim silom
jer ne traœim æto je vaæe, nego vas Jer Boœjom meåu vama.
djeca nijesu duœna roditeljima blago 5 Sami sebe okuæajte, jeste li u vjeri,
teøi, nego roditelji djeci. sami sebe ogledajte! Ili ne poznajete
15 A ja øu veoma rado sve œrtvovati, i sebe, da je Isus Krist u vama? osim ako
sama øu sebe œrtvovati za duæe vaæe. nijeste moœda neprokuæani.
Kad vas ljubim tako œarko, zar øete vi 6 A nadam se, da øete poznati, da mi
mene manje ljubiti ? nijesmo neprokuæani.
16 Ali neka bude, ja vam nijesam bio na 7 A molimo se Bogu, da vi ne çinite
teret, nego hitar buduøi uhvatio sam nikakva zla, ne da se mi prokuæani
vas prijevarom. pokaœemo, nego da vi dobro çinite, a mi
17 Jesam li vas æto zakinuo po kojemu da smo kao neprokuæani.
od onih, koje poslah k vama? 8 Jer niæta ne moœemo protiv istine,
18 Zamolio sam Tita i s njim sam poslao nego za istinu.
brata. Je li vas Tito æto zakinuo. 9 Jer se radujemo, kad smo mi slabi, a
Nijesmo li hodili jednim duhom, vi jaki; zato se i molimo za vaæe
jednim stopama? savræenstvo.
19 Mislite li opet, da se mi pred vama 10 Zato vam piæem ovo nenazoçan, da
branimo? Pred Bogom u Kristu mi nazoçan ne moradnem po stupati
govorimo. A sve je, ljubljeni, za vaæ strogo po vlasti, koju mi je dao
napredak. Gospodin, da gradim, a ne da ruæim.
20 Jer se bojim, da kad doåem, da vas 11 Uostalom, braøo, radujte se, budite
ne naåem, kakve hoøu, i da vi naåete savræeni, tjeæite jedni druge, jednako
mene, kakva neøete: da kako ne budu mislite, œivite u miru, i Bog ljubavi i
kod vas svaåe, zavisti, srdœbe, prkosi, mira bit øe s vama.
opadanja, æaptanja, nadimanja, bune; 12 Pozdravite jedan drugoga cjelovom
21 Da me opet, kad doåem, ne ponizi svetim! Pozdravljaju vas svi sveti.
Bog moj kod vas i ne zaplaçem za 13 Milost Gospodina Isusa Krista, i
mnogima, koji su prije sagrijeæili, a ljubav Boga, i zajedniætvo Duha
nijesu se pokajali za neçistoøu i Svetoga neka je sa svima vama! Amen!
Galaøanima
Galaøanima 1 Amen.
1 Pavao apostol, ne od ljudi, ni po 6 çudim se, da se tako brzo od i vraøate
çovjeku, nego po Isusu Kristu i Bogu od onoga, koji vas pozva miloæøu
Ocu, koji ga uskrsnu od mrtvih. Kristovom, na drugo evanåelje;
2 I sva braøa, koja su s menom, 7 A drugoga ipak nema; samo æto su
crkvama Galacije. neki, koji vas zbunjuju i hoøe da
3 Milost vam i mir od Boga Oca i iskrive evanåelje Kristovo.
Gospodina naæega Isusa Krista, 8 Ali ako i mi, ili anåeo s neba navijesti
4 Koji dade sebe za grijehe naæe, da nas vam evanåelje drukçije, nego æto vam
izbavi od sadaænjega zla svijeta, po navijestismo, neka bude proklet!
volji Boga i Oca na 9 Kao æto prije rekosmo, i sad opet
5 Kojemu je slova u vijeke vjekova! velim: “Ako vam tko navijesti evanåelje
815 Galaøanima
drukçije, nego æto primiste, neka bude su inaçe oni bili, ne marim niæta, jer
proklet! Bog ne gleda, tko je tko, i ovi, koji su bili
10 Jer zar ja sad gledam da dobijem ugledni, niæta me novo ne nauçiæe,
naklonost kod ljudi, ili mi je do toga, da 7 Nego nasuprot, kad vidjeæe, da je
se dopadnem Bogu? Ili zar nastojim da meni povjereno evanåelje meåu
ugaåam ljudima? Kad bih joæ ljudima neobrezanima, kao Petru meåu
ugaåao, ne bih bio sluga Kristov obrezanima;
11 Ali vam dajem na znanje, braøo, da 8 Jer onaj, koji pomoœe Petru u
evanåelje, koje sam ja propovijedao, apostolstvu meåu obrezanima,
nije po çovjeku. pomoœe i meni meåu neznaboæcima;
12 Jer ga ne primih od çovjeka, niti 9 I jer upoznaæe milost, koja je meni
nauçih, nego otkrivenjem Isusa dana, dadoæe Jakov i Kefa i Ivan, koji
Krista. su se brojili kao stupovi, meni i
13 Jer ste çuli moje œivljenje nekad u Barnabi ruku u znak zajednice, da mi
œidovstvu, da sam odviæe progonio idemo k neznaboæcima, a oni k
crkvu Boœju i ruæio je. obrezanima;
14 I napredovao sam u œidovstvu 10 Samo da bismo se spominjali
veøma od mnogih vrænjaka svojih u siromaha, a to sam doista i revno
narodu svojemu, i viæe sam revnovao nastojao çiniti.
za predaje otaca svojih. 11 A kad doåe Kefa u Antiohiju, ja sam
15 A kad se svidjelo Bogu, koji me mu se u lice usprotivio, jer je bio
izabra od krila majke moje i pozva zavrijedio ukor.
miloæøu svojom, 12 Jer prije, dok ne doåoæe neki od
16 Da objavi Sina svojega u meni, da ga Jakova, jeo je s neznaboæcima; a kad
propovijedam meåu neznaboæcima, ni doåoæe, povukao se i odvajao bojeøi se
za ças se ne obratih tijelu i krvi. onih, koji su bili iz obrezanja.
17 Niti poåoh u Jerusalem k starijim 13 I pretvaranju njegovu prikljuçili se
apostolima od sebe, nego odoh u ostali Œidovi, tako da je i Barnaba bio
Arabiju, i opet se vratih u Damask. od njih zaveden u isto pretvaranje.
18 Zatim poslije tri godine poåoh u 14 A kad vidjeh, da ne idu pravo prema
Jerusalem, da vidim Kefu, i ostadoh u istini evanåelja, rekoh Kefi pred svima:
njega petnaest dana. “Kad ti, koji si Œidov, œiviæ
19 A drugoga od apostola ne vidjeh, neznaboœaçki, a ne œidovski, zaæto
osim Jakova, brata Gospodnjega, neznaboæce siliæ, da drœe obiçaje
20 A æto vam piæem, evo, pred Bogom, œidovske?
da ne laœem. 15 Mi smo od roåenja Œidovi, a ne
21 Onda doåoh u krajeve Sirije i Cilicije, grjeænici od neznaboæca.
22 A bio sam licem nepoznat crkvama 16 A jer znamo, da se çovjek ne
Kristovim u Judeji. opravdava djelima zakona, nego samo
23 A samo su bili çuli, da onaj, koji nas vjerom u Isusa Krista, i mi vjerovasmo
je nekad progonio, sad propovijeda u Krista Isusa, da se opravdamo
vjeru, na koju je nekoø napadao. vjerom u Krista, a ne djelima zakona,
24 I slavili su Boga zbog mene. jer se djelima zakona neøe opravdati ni
jedan çovjek.
Galaøanima 2 17 Ako li se mi, koji traœimo da se
1 Zatim, nakon çetrnaest godina, opet opravdamo u Kristu, naåosmo i sami
uziåoh u Jerusalem s Barnabom, grjeænici, je li tada po çemu Krist
uzevæi sa sobom i Tita, grijehu sluga? Boœe saçuvaj!
2 A uziåoh, po otkrivenju, i predloœih 18 Jer ako opet gradim ono, æto sam
im evanåelje, koje propovijedam meåu poruæio, dokazujem, da sam
neznaboæcima, a osobito onima, koji prestupnik.
su bili ugledni, da ne bih moœda, ili da 19 Jer ja sam po zakonu umro zakonu,
nijesam trçao uzalud. da œivim Bogu; s Kristom sam pribijen
3 Ali ni Tito, koji je bio s menom, na kriœ.
premda je bio neznaboœac, nije bio 20 A ja œivim, ali ne viæe ja, nego œivi u
primoran da se obreœe. meni Krist. A æto sad œivim u tijelu,
4 A to zbog laœne braøe, koja se œivim u vjeri u Sina Boœjega, koji me je
nametnuæe i uæuljaæe, da uhode ljubio, i predao samoga sebe za mene.
slobodu naæu, koju imamo u Kristu 21 Ne odbacujem milosti Boœje! Doista,
Isusu, da nas zarobe, ako opravdanje po zakonu dolazi,
5 Ovima ne popustismo nimalo, ni za onda je Krist uzalud umro.
ças, da istina evanåelja ostane kod
vas. Galaøanima 3
6 Oni nasuprot, koji su bili ugledni, tko 1 O nerazumni Galaøani! Tko vas je
Galaøanima 816
opçarao da se ne pokoravate istini, 21 Je li dakle zakon protivan
vas, kojima je bio pred oçima naslikan obeøanjima Boœjim? Boœe saçuvaj, jer
Isus, kao da bi bio meåu vama raspet. kad bi bio dan zakon, tako da bi mogao
2 Ovo jedno hoøu od vas da doznam: œivot dati, zaista bi od zakona bila
Jeste li primili Duha po djelima zakona pravda.
ili sluæanjem propovijedanja vjere? 22 Ali je Pismo sve zatvorilo pod grijeh,
3 Tako li ste nerazumni, da poçevæi da se obeøanje dadne po vjeri u Isusa
Duhom, sad tijelom dovræujete? Krista onima, koji vjeruju.
4 Toliko li uzalud pretrpjeste? Kad bi 23 A prije nego je doæla vjera, bili smo
bilo samo uzalud! pod zakonom çuvani i zatvoreni za
5 Koji vam dakle daje Duha i çini vjeru, koja se je imala objaviti.
çudesa meåu vama, çini li to djelima 24 Tako je zakon bio çuvar naæ do
zakona ili sluæanjem propovijedi Krista, da se vjerom opravdamo.
vjere? 25 A kad je doæla vjera, nijesmo viæe
6 Kao æto Abraham vjerova Bogu, i pod çuvarom.
uraçuna mu se u pravdu. 26 Jer ste svi sinovi Boœji po vjeri u
7 Poznajte dakle, da su oni sinovi Kristu Isusu.
Abrahamovi, koji su od vjere. 27 Jer koliko vas se god u Kristu
8 A jer je Pismo predvidjelo, da Bog po krstiste, Krista obukoste.
vjeri opravdava neznaboæce, naprijed 28 Nema tu viæe ni Œidova ni Grka,
navijesti Abrahamu: “U tebi øe biti nema viæe ni roba ni slobodnjaka,
blagoslovljeni svi narodi.” nema viæe ni muækoga roda ni
9 Tako oni, koji su od vjere blagoslov- œenskoga, jer sve vi svi jedno u Kristu
ljeni su vjernim Abrahamom. Isusu.
10 Jer svi, koji se oslanjaju na djela 29 A kad ste vi Kristovi, onda ste
zakona, pod kletvom su; jer je pisano: potomci Abrahamovi, po obeøanju
“Proklet svaki, koji ne ostaje u svemu, baætinici.
æto je napisano u knjizi zakona, da to
çini,” Galaøanima 4
11 A da se zakonom nitko ne opravdava 1 Ali velim: Dok je baætinik malodoban,
kod Boga, oçito je, jer “pravednik øe ne razlikuje se niæta od roba, premda i
œivjeti od vjere”. je gospodar svega,
12 A zakon nije od vjere, nego “onaj tko 2 Nego je pod skrbnicima i
çini, œivjet øe u njima”. upraviteljima sve do vremena od oca
13 Krist nas je otkupio od prokletstva odreåena.
zakona, jer je za nas postao 3 Tako smo bili i mi, kad bijasmo
prokletstvo; jer je pisano: “Proklet malodobni, poçelima svijeta podloœni.
svaki, koji visi na drvetu.” 4 Ali kad doåe punina vremena, posla
14 Da bi na neznaboæce doæao Bog Sina svojega, roåena od œene,
blagoslov Abrahamov u Isusu Kristu, postavljena pod zakon,
tako da obeøanje Duha primimo po 5 Da otkupi one, koji su bili pod
vjeri. zakonom, da primimo posinjenje.
15 Braøo, govorim po çovjeku, nitko 6 A jer ste sinovi, posla Bog Duha Sina
ipak çovjeçje potvråene oporuke ne svojega u srca vaæa, koji vapije: “Aba,
odbacuje, niti joj æto dodaje. Oçe!”
16 A Abrahamu su reçena obeøanja i 7 Tako viæe nijesi rob, nego sin; a ako si
potomku njegovu. Ne veli: “I sin i baætinik po Bogu.
potomcima, kao za mnoge, nego kao za 8 Ali tada jer nijeste znali Boga, sluœili
jednoga: “I potomku tvojemu, koji je ste bogovima, koji nijesu uistinu.
Krist. 9 A sada kad ste upoznali Boga, ili ste
17 A ovo velim: “Zavjeta, koji je od Boga dapaçe upoznati od Boga, kako se
potvråen, ne dokida zakon, koji je obraøate opet na slaba i jadna poçela,
postao poslije çetiri stotine i trideset kojima opet iznova hoøete da sluœite?
godina, tako da se poruæi obeøanje. 10 Obdrœavate dane i mjesece i
18 Jer ako je baætina od zakona, onda vremena i godine.
nije od obeøanja; a Abrahamu se je Bog 11 Bojim se za vas, da nijesam moœda
milostiv iskazao obeøanjem. uzalud radio meåu vama.
19 æto øe dakle zakon? Zbog 12 Budite kao ja; jer i ja sam kao vi.
prestupaka bio je postavljen, doli doåe Braøo, molim vas, niæta mi ne uçiniste
potomak, kojemu je bilo dano na œao.
obeøanje, odreåen po anåelima, 13 A znate, da sam vam prvi put u
rukom posrednika, slabosti tijela propovijedao evanåelje.
20 A posrednik nije jednoga, a Bog je 14 I u kuænji vaæoj, koja je bila zbog
jedan. tijela mojega, nijeste me prezreli ni
817 Galaøanima
odbacili, nego ste me primili kao milost.
anåela Boœjega, kao Isusa Krista. 5 Jer mi iæçekujemo u Duhu iz vjere
15 Gdje je dakle vaæe Blagoslovljeno radu opravdanja.
oduæevljenje? Jer vam svjedoçim, da 6 Jer u Kristu Isusu niti æto pomaœe
biste bili kad bi moguøe bilo, izvadili obrezanje, ni neobrezanje, nego vjera,
oçi svoje i dali meni. koja radi po ljubavi.
16 Jesam li vam dakle postao 7 Trçali ste dobro; tko vam je branio, da
neprijatelj, æto sam vam govorio se ne pokoravate istini?
istinu? 8 Ovo odvraøanje nije od onoga, koji
17 Oni ne revnuju za vas, kako je pravo, vas je pozvao.
nego dapaçe hoøe da vas odvoje, da 9 Malo kvasca ukiseli sve tijesto.
revnujete za njih. 10 Ja se uzdam u vas u Gospodinu, da
18 A dobro je, da uvijek zbog dobra niæta drukçije neøete misliti. A tko vas
revnuju za vas, a ne samo, kad sam ja buni, podnijet øe osudu, makar tko
kod vas. bio.
19 Djeçice moja, koju opet s mukom 11 A ako ja, braøo, joæ obrezanje
raåam, dokle Kristovo obliçje ne propovijedam, zaæto joæ trpim
postane u vama! progone? Onda je uklonjeno
20 A htio bih sad da sam kod vas i da spoticanje kriœa!
izmijenim glas svoj, jer sam zbunjen za 12 O da bi odsjeçeni bili oni, koji vas
vas. bune!
21 Kaœite mi, koji hoøete da budete pod 13 Jer ste vi, braøo, na slobodu
zakonom, ne sluæate li zakona? pozvani; samo ne dajte, da sloboda
22 Jer je pisano, da je Abraham imao bude na sluœbu tijelu, nego ljubavlju
dva sina, jednoga od ropkinje, a sluœite jedan drugome!
drugoga od slobodne. 14 Jer se sav zakon izvræuje u jednoj
23 Ali koji je bio od ropkinje, po tijelu je rijeçi: “Ljubi bliœnjega svojega kao
roåen, a koji od slobodne, po obeøanju. samoga sebe!”
24 A to je u slici reçeno, jer ovo su dva 15 Ali ako jedan drugoga grizete i
zavjeta: jedan od gore Sinajske, koji izjedate, gledajte, da jedan drugoga ne
rada za robovanje, i to je Agara. istrijebite!
25 Jer Agara znaçi Sinaj goru u Arabiji, 16 A velim: “U duhu œivite, i œelja
a odgovara sadaænjemu Jerusalemu, tjelesnih neøete izvræiti!
koji robuje s djecom svojom. 17 Jer tijelo œeli protiv duha, a duh
26 A onaj Jerusalem, koji je gore, protiv tijela; a ovo se protivi jedno
slobodan je, i taj je mati na drugome, da ne çinite ono, æto hoøete.
27 Jer je pisano: “Razveseli se, 18 Ako li vas duh vodi, nijeste pod
nerotkinjo, koja ne raåaæ; klikni i zakonom.
poviçi, koja ne trpiæ muke poroåaja; jer 19 Oçita su djela tjelesna, a ova su:
ostavljena ima mnogo viæe djece, “preljuboçinstvo, neçistoøa,
negoli ona, koja ima muœa.” besramnost, razuzdanost,
28 A vi ste, braøo, po Izaku djeca 20 Idolopoklonstvo, çaranja,
obeøanja. neprijateljstva, svaåe, ljubomor,
29 Ali kako je onda onaj, koji se rodio po srdœbe, spletke, razdori, sljedbe,
tijelu, progonio onoga, koji se rodio po 21 Zavisti, ubojstva, pijanstva,
Duhu, tako i sad. razuzdane gozbe i ovim sliçna, za koja
30 Ali æto kaœe Pismo: “Istjeraj ropkinju vam unaprijed kaœem, kao æto sam i
i sina njezina; jer sin ropkinje neøe biti prije rekao, da oni, koji tako æto çine,
baætinik sa sinom slobodne!” neøe postiøi kraljevstva Boœjega.
31 Tako, braøo, nijesmo djeca ropkinje, 22 A plod je Duha: ljubav, radost, mir,
nego slobodne. strpljivost, blagost, dobrota, vjernost,
23 Krotkost, umjerenost; protiv
Galaøanima 5 ovakvih nema zakona.
1 K slobodi nas je vodio Krist. Stojte 24 A koji su Kristovi, raspeli su tijelo sa
dakle çvrsto i ne dajte se opet u jaram strastima i poœudama.
ropstva uhvatiti! 25 Ako u duhu œivimo, i hodajmo u
2 Evo, ja, Pavao, kaœem vam: “Ako se duhu!
obreœete, Krist vam neøe niæta 26 Ne traœimo taæte slave, tako da
koristiti. izazivamo jedan drugoga i zavidimo
3 A opet svjedoçim svakome çovjeku, jedan drugome.
koji se obreœe, da je duœan izvræiti sav
zakon. Galaøanima 6
4 Rastavljeni ste od Krista, koji hoøete 1 Braøo, ako i upadne çovjek u kakav
zakonom da se opravdate, izgubiste prekræaj, vi duhovni ispravljajte
Galaøanima 818
takvoga duhom krotkosti; a pazi na 11 Vidite, kakvim sam slovima pisao
sebe, da i ti ne budeæ iskuæan! vam rukom svojom!
2 Nosite bremena jedan drugoga, i tako 12 Jer svi, koji hoøe da se svide tijelom,
øete ispuniti zakon Kristov! oni vas sile, da se obreœete, samo da ne
3 Jer ako tko misli, da je æto, a nije budu progonjeni zbog kriœa Kristova.
niæta, vara sam sebe. 13 Jer ni oni sami, koji se obrezuju, ne
4 A svaki neka ispita svoje djelo, i tada drœe zakona, nego hoøe, da se vi
øe on samo u sebi imati slavu, a ne u obreœete, da se hvale vaæim tijelom.
drugome, 14 A ja, Boœe saçuvaj, da se çim drugim
5 Jer øe svaki svoje breme nositi. hvalim, osim kriœem Gospodina
6 A koji se uçi rijeçi, neka dijeli od naæega Isusa Krista, po kojemu je
svakoga dobra onome, koji ga uçi! meni svijet raspet, i ja svijetu.
7 Ne varajte se: “Bog se ne da ruœiti, jer 15 Jer u Kristu Isusu niti æto pomaœe
æto çovjek posije, ono øe i poœeti. obrezanje, ni neobrezanje, nego novi
8 Jer koji sije u tijelo svoje, od tijela øe stvor.
poœeti propast; a koji sije u duh, od 16 I svi, koji po ovome pravilu œive, na
duha øe poœeti œivot vjeçni. njih mir i milosråe, i na Izraela
9 A dobro çiniti, neka nam ne dodija, Boœjega!
jer øemo u svoje vrijeme poœeti, ako ne 17 Od sada neka mi nitko ne dosaåuje,
sustanemo. jer ja nosim na tijelu svojemu znakove
10 Zato dakle, dok imamo vremena, Gospodina Isusa!
çinimo dobro svima, a osobito onima, 18 Milost Gospodina naæega Isusa
koji su s nama u vjeri! Krista s duhom vaæim, braøo! Amen.
Efeœanima
Efeœanima 1 Krista.
1 Pavao, po volji Boœjoj apostol Krista 13 U njemu se i vi, çuvæi rijeç istine,
Isusa, svetima, koji su u Efezu, i evanåelje spasenja svojega, i
vjernima u Kristu Isusu. vjerovavæi zapeçatiste Svetim Duhom
2 Milost vam i mir od Boga Oca naæega obeøanja,
i Gospodina Isusa Krista! 14 Koji je zalog baætine naæe za
3 Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina otkupljenje steçevine na hvalu slave
naæega Isusa Krista, koji nas je njegove.
blagoslovio svakim blagoslovom 15 Zato i ja çuvæi za vaæu vjeru u
duhovnim na nebesima u Kristu. Gospodinu Isusu i ljubav k svima
4 U njemu nas je izabrao prije Postanja svetima,
svijeta, da budemo sveti i neokaljani 16 Ne prestajem zahvaljivati za vas i
pred njim, spominjati se vas u svojim molitvama,
5 U ljubavi nas je predodredio po Isusu 17 Da Bog Gospodina naæega Isusa
Kristu za svoje sinove po slobodnoj Krista, Otac slave, dadne vama duha
odluci volje svoje, mudrosti i otkrivenja, da ga poznate.
6 Da slavimo slavnu milost njegovu, 18 Neka rasvijetli oçi srca vaæega, da
kojom nas je obdario u ljubljenome biste znali, koja je nada njegova
Sinu svojemu, zvanja, i koje je bogatstvo slave
7 U kojemu imamo otkupljenje krvlju baætine njegove u svetima;
njegovom, oproætenje grijeha po 19 I koja je izobilna veliçina sile njegove
bogatstvu milosti njegove, prema nam koji vjerujemo po
8 Koju je obilno udijelio nama u svakoj djelovanju jake sile njegove,
mudrosti i razboritosti, 20 Koju je uçinio u Kristu, kad ga
9 Oçitovavæi nam tajnu volje svoje po uskrsnu od mrtvih i posadi sebi s
svojoj slobodnoj odluci, koju je desne strane na nebesima,
predodredio u njemu; 21 Nad svako poglavarstvo i vlast, i
10 Da je izvræi u punini vremena: da sve silu, i gospodstvo, i nad svako ime, æto
sjedini u Kristu kao glavi, æto je na, se naziva ne samo na ovome svijetu,
nebesima i na zemlji. nego i u buduøemu.
11 U njemu i mi postadosmo baætinici 22 I sve podloœi pod noge njegove, i
predodreåeni po odredbi onoga, koji njega dade za glavu nad svom crkvom,
sve çini po odluci volje svoje, 23 Koja je tijelo njegovo, punina onoga,
12 Da bismo bili na hvalu slave koji sve ispunjava u svemu.
njegove, koji smo se prije uzdali u
819 Efeœanima
Efeœanima 2 Efeœanima 3
1 I vas, koji ste bili mrtvi zbog prestu- 1 Zato sam ja Pavao suœanj Krista Isusa
paka i grijeha svojih, za vas neznaboæce.
2 U kojima ste nekad hodili po vijeku 2 Jer çuli ste sluœbu milosti Boœje, koja
ovoga svijeta, po knezu, koji vlada u je meni dana za vas,
zraku, po duhu, koji sad radi u 3 Da se meni po otkrivenju oçitova
sinovima nepokornosti, tajna, kao æto gore opisah ukratko.
3 U kojima smo i mi svi nekad œivjeli po 4 Odakle moœete çitajuøi razabrati
œeljama tijela svojega, çineøi volju moje razumijevanje u tajni Kristovoj,
tijela i pomisli, i bili smo po naravi 5 Koja se u drugim vremenima ne
djeca srdœbe, kao i ostali; oçitova sinovima çovjeçjim, kako se je
4 Ali Bog, koji je bogat u milosråu, zbog sad otkrila svetim njegovim
velike ljubavi svoje, kojom nas je ljubio, apostolima i prorocima u Duhu,
5 I nas, koji smo bili mrtvi zbog grijeha, 6 Da su neznaboæci subaætinici i
oœivi s Kristom miloæøu ste spaæeni, sutjelesnici i zajedniçari obeøanja u
6 I s njim uskrsnu i s njim posadi na Kristu Isusu po evanåelju.
nebesima u Kristu Isusu, 7 Njegov postadoh sluga po daru
7 Da pokaœe u buduøim vjekovima milosti Boœje, koja mi je dana po
preveliko bogatstvo milosti svoje djelovanju sile njegove.
dobrotom prema nama u Kristu Isusu. 8 Meni, najmanjemu od sviju svetih
8 Jer ste miloæøu spaæeni po vjeri, i to dana je ova milost, da navijestim meåu
nije od vas, to je dar Boœji, neznaboæcima neistraœljivo bogatstvo
9 Ne od djela, da se tko ne pohvali. Kristovo,
10 Jer smo njegovo djelo, stvoreni u 9 I da otkrijem svima, kako se je
Kristu Isusu za djela dobra, koja Bog ostvarila tajna od vjekova skrivena u
unaprijed pripravi, da u njima Bogu, koji je sve stvorio;
hodimo. 10 Da se po crkvi sad obznani
11 Zato se spominjite, da vi, koji ste poglavarstvima i vlastima na nebu
nekad po tijelu bili neznaboæci i mnogolika mudrost Boœja,
nazivani neobrezani od onih, na 11 Po odredbi vjekova, koju izvræi u
kojima se je uçinilo rukom obrezanje Kristu Isusu, Gospodinu naæemu,
na tijelu. 12 U kojemu imamo smjelost i pristup
12 Da ste bili u ono vrijeme bez Krista, u nadi po vjeri u njega.
iskljuçeni od zajednice Izraelove i bez 13 Zato vas molim, da ne klonete zbog
dijela u zavjetima obeøanja, nade nevolja mojih za vas, koje su slava
nemajuøi i bez Boga na svijetu. vaæa.
13 A sad u Kristu Isusu, vi koji ste 14 Zbog toga pregibam koljena svoja
nekad bili daleko, blizu postadoste pred Ocem Gospodina naæega Isusa
krvlju Kristovom. Krista,
14 Jer je on mir naæ, koji oboje sastavi 15 Od koga se zove svako zajedniætvo
u jedno, i poruæi zid, koji nas je na nebesima i na zemlji,
rastavljao, 16 Da vam dadne po bogatstvu slave
15 Tijelom svojim poniæti protivnost, i svoje, da se silom utvrdite po Duhu
zakon zapovijedi u propisima, da iz njegovu u nutarnjem çovjeku,
obojega naçini u sebi jednoga novog 17 Da Krist stanuje vjerom u srcima
çovjeka, çineøi mir, vaæim, da budete u ljubavi
16 I da pomiri s Bogom oboje u jednom ukorijenjeni i utemeljeni;
tijelu kriœem, ubivæi neprijateljstvo na 18 Da biste mogli razumjeti sa svima
njemu, svetima, koja je æirina i duœina, i visina
17 On je doæao i propovijedao je mir i dubina;
vama, koji ste bili daleko, i mir onima, 19 I poznati ljubav Kristovu, koja
koji su bili blizu; nadilazi svaku spoznaju, da se
18 Jer po njemu imamo oba pristup k ispunite svom puninom Boœjom.
Ocu u jednom Duhu. 20 A onome, koji moœe sve uçiniti
19 Tako dakle viæe nijeste tuåinci i izobilnije nego æto molimo ili mislimo,
doæljaci, nego ste sugraåani svetih i po sili, koja djeluje u nama,
ukuøani Boœji, 21 Njemu slava u crkvi i u Kristu Isusu
20 Nazidani na temelju apostola i u sva pokoljenja odvijeka dovijeka!
proroka, a ugaoni je kamen sam Krist Amen.
Isus,
21 Na kojemu je sva graåevina sloœena Efeœanima 4
i raste za sveti hrani u Gospodinu, 1 Molim vas dakle ja, suœanj u
22 Na kojemu se i vi naziåujete za stan Gospodinu, da se vladate dostojno
Boœji u Duhu. zvanja, u koje ste pozvani,
Efeœanima 820
2 Sa svom poniznoæøu i krotkoæøu, sa 25 Zato odbacite laœ i govorite istinu
strpljivoæøu podnoseøi jedan drugoga svaki sa svojim bliœnjim, jer smo udovi
u ljubavi, jedan drugome!
3 Starajuøi se, da çuvate jedinstvo 26 Srdite se, a ne grijeæite, sunce neka
duha u vezi mira ne zaåe nad srdœbom vaæom!
4 Jedno tijelo i jedan duh, kao æto ste i 27 Niti dajite mjesta åavolu!
pozvani u jednoj nadi zvanja svojega, 28 Tko je krao, viæe neka ne krade, nego
5 Jedan Gospodin, jedna vjera, jedno neka se radije trudi çineøi dobro
krætenje. rukama svojim, da ima æto davati
6 Jedan Bog i Otac sviju, koji je nad potrebnima!
svima, i kroza sve, i u svima. 29 Nikakva loæa rijeç neka ne izlazi iz
7 A svakomu je od nas dana milost po usta vaæih, nego samo dobra, koja
mjeri, kako ju je Krist darovao. pobuåuje na dobro prema potrebi, da
8 I zato govori “Uzaåe na visinu, odvede dadne milost onima, koji sluæaju!
zarobljene i porazdijeli darove 30 I ne œalostite Duha Svetoga Boœjega,
ljudima.” kojim ste zapeçaøeni za dan
9 A “uzaåe” æto je, nego da najprije i siåe otkupljenja!
u donje dijelove zemlje? 31 Svaka gorçina, i gnjev i ljutina, i vika
10 Koji sade, to je onaj, koji i uzaåe viæe i psovka neka se ukloni od vas sa
sviju nebesa, da ispuni sve. svakom pakoæøu!
11 I on je dao jedne za apostole, a jedne 32 A budite jedan drugome blagi,
za proroke, a jedne za evanåeliste, a milosrdni, opraætajuøi jedan drugome
jedne za pastire i uçitelje, kao æto je i Bog u Kristu oprostio vama!
12 Da se sveti usavræe za djelo sluœbe,
na sazidanje tijela Kristova; Efeœanima 5
13 Dok ne stignemo svi u jedinstvo 1 Budite dakle nasljedovatelji Boga,
vjere i poznanja Sina Boœjega u çovjeka kao ljubljena djeca,
savræena, u mjeru dobi punine 2 I œivite u ljubavi kao æto je i Krist
Kristove; ljubio nas i predao sebe za nas kao
14 Da ne budemo viæe mala djeca, koju prinos i œrtvu Bogu na ugodni miris!
ljulja i zanosi svaki vjetar nauke po 3 A bludnost i svaka neçistoøa i
zloøi ljudi, po lukavstvu, da zavede u lakomstvo neka se ni ne spominje
zabludu; meåu vama, kao æto se pristoji
15 Nego drœeøi se istine u ljubavi da u svetima!
svemu uzrastemo u onome, koji je 4 Tako i besramnost, i ludi govor, ili
glava, Krist, nepristojne æale, æto ne dolikuju, nego
16 Iz kojega je sve tijelo sastavljeno i radije zahvaljivanje.
sklopljeno svakim vezom, da jedan 5 Jer ovo neka znate, da ni jedan
drugome pomaœe silom, æto je bludnik, ili neçist, ili lakomac, a to je
odmjerena svakome pojedinom udu, i idolopoklonik, nema dijela u
çini, da raste tijelo i usavræuje se u kraljevstvu Krista i Boga!
ljubavi. 6 Nitko neka vas ne vara praznim
17 Ovo dakle kaœem i zaklinjem vas u rijeçima, jer zbog ovih dolazi gnjev
Gospodinu, da viæe ne hodite, kao æto Boœji na sinove nepokornosti!
hode i neznaboæci u taætini miæljenja 7 Nemojte dakle postati zajedniçari
svojega, njihovi!
18 Koji imaju razum tamom pokriven i 8 Jer ste bili nekada tama, a sad ste
otuåeni su œivotu Boœjemu zbog svjetlost u Gospodinu. Kao djeca
neznanja, æto je u njima, zbog sljepoøe svijetla œivite!
srca njihova; 9 Jer je rod svijetla u svakoj dobroti i
19 Kojim, bez viæega osjeøaja, pravdi i istini.
predadoæe se razuzdanosti, da çine 10 Istraœujte, æto je Gospodinu ugodno!
svaku neçistoøu u lakomstvu. 11 I ne pristajte na nerodna djela tame,
20 Ali vi tako ne upoznaste Krista; nego ih radije karajte!
21 Jer ste ga çuli i u njemu ste pouçeni, 12 Jer je sramotno i govoriti, æto oni
kao æto je istina u Isusu, tajno çine.
22 Da iza prijaænjega œivota odloœite 13 A sve, za æto se kara, svjetlost
staroga çovjeka, koji se raspada u objavljuje; jer sve, æto se objavljuje,
œeljama prevarljivim, svjetlost je.
23 I da se obnovite duhom uma 14 Zato se kaœe: “Ustani, koji spavaæ, i
svojega; uskrsni od mrtvih, i obasjat øe te
24 I obuçete novoga çovjeka, koji je Krist!”
stvoren po Bogu, u pravdi i svetosti 15 Gledajte dakle pomno, kako øete
istine. œivjeti; ne kao nemudri, nego kao
821 Efeœanima
mudri, 5 Sluge! Sluæajte gospodare svoje po
16 I dobro iskoristite vrijeme, jer su tijelu sa strahom i drhtanjem, u
dari loæi! iskrenosti srca svojega, kao Krista!
17 Zato ne budite nerazumni, nego 6 Ne sluœite na oko, kao ljudima da
uvidite, æto je volja Gospodina naæega! ugaåate, nego kao sluge Kristove,
18 I ne opijajte se vinom, u kojemu je çineøi volju Boœju od srca!
raspuætenost, nego se napunite 7 Dragovoljno sluœite kao Gospodinu, a
Duhom, ne ljudima,
19 Govoreøi meåu sobom u psalmima i 8 Znajuøi, da svaki æto uçini dobro, ono
hvalospjevima i duhovnim pjesmama, øe i primiti od Gospodina, bio rob ili
pjevajuøi i kliçuøi u srcu svojem slobodnjak.
Gospodinu 9 I vi, gospodari! Isto çinite njima, a da
20 Zahvaljujuøi svagda za sve u ime ne prijetite, znajuøi, da je i njima i
Gospodina naæega Isusa Krista Bogu i vama Gospodar na nebesima, i on ne
Ocu! gleda, tko je tko.
21 Pokoravajte se jedan drugome u 10 Uostalom braøo budite jaki u
strahu Kristovu! Gospodinu i u moøi sile njegove!
22 œene neka se pokoravaju svojim 11 Obucite se u svu ratnu opremu
muœevima kao Gospodinu, Boœju, da biste se mogli odrœati
23 Jer je muœ glava œeni, kao æto je i zasjedama åavla!
Krist glava crkvi; on je spasitelj tijela. 12 Jer naæa borba nije protiv krvi i
24 Ali kao æto se crkva pokorava Kristu, tijela, nego protiv poglavarstva, protiv
tako i œene svojim muœevima u svemu. vlastima, protiv upravitelja tame
25 Muœevi, ljubite svoje œene, kao æto je ovoga svijeta, protiv duhova pakosti u
i Krist ljubio crkvu i sebe samoga zraçnim visinama.
predao za nju, 13 Zato uzmite sve oruœje Boœje, da
26 Da je posveti, oçistivæi je kupelju biste se mogli oduprijeti u zao dan, i
vodenom u rijeçi, svræivæi sve odrœati se!
27 Da on prikaœe sebi slavnu crkvu, 14 Stojte dakle opasavæi bokove svoje
koja nema ljage ni nabora, ili æto istinom, i obukavæi se u oklop pravde,
sliçno, nego da bude sveta i 15 I obuvæi noge, da budete spremni za
neokaljana. evanåelje mira!
28 Tako su duœni i muœevi ljubiti svoje 16 A povrh svega uzmite ætit vjere,
œene kao svoja tjelesa. Tko ljubi svoju kojim øete moøi pogasiti sve ognjene
œenu, sebe samoga ljubi. strijele åavola!
29 Jer nitko nije nikad zamrzio na svoje 17 I kacigu spasenja uzmite, i maç
tijelo, nego ga hrani i grije kao i Krist Duha, koji je rijeç Boœja!
crkvu, 18 Svakom molitvom i proænjom molite
30 Jer smo udovi tijela njegova od mesa se u Duhu u svako vrijeme, i uz to
njegova i od kostiju njegovih. bdijte sa svom ustrajnosti i molitvom
31 Zato øe ostaviti çovjek oca svojega i za sve svete,
majku, i prionut øe uz œenu svoju, i bit 19 I za mene, da mi se dadne rijeç, kad
øe dvoje jedno tijelo. otvorim usta svoja, da navjeæøujem sa
32 Tajna je ovo velika; a ja velim slobodom tajnu evanåelja,
obzirom na Krista i na crkvu. 20 Za koje sam poslanik u okovima, da
33 Ali i vi svaki pojedini neka ljubi u njemu govorim slobodno, kao æto mi
onako svoju œenu kao sebe samoga; a treba govoriti,
œena neka poætiva svojega muœa! 21 A da i vi znate, kako mi je i æto radim,
sve øe vam javiti Tihik, ljubljeni brat i
Efeœanima 6 vjerni sluga u Gospodinu.
1 Djeco! Sluæajte svoje roditelje u 22 Njega æaljem k vama upravo za to, da
Gospodinu, jer je ovo pravo! znate, kako nam je, i da utjeæi srca
2 “Poætuj oca svojega i majku; ovo je vaæa.
prva zapovijed s peçaøenjem, 23 Mir braøi i ljubav s vjerom od Boga
3 Da ti dobro bude, i da œiviæ dugo na Oca i Gospodina Isusa Krista!
zemlji.” 24 Milost neka je sa svima, koji ljube
4 I vi, oci! Ne razdraœujte djece svoje, Gospodina naæega Isusa Krista u
nego ih odgajajte stegom i naukom besmrtnost! Amen.
Gospodnjim!
822
Filipljanima
Filipljanima 1 œivotom, bilo smrøu.
1 Pavao i Timotej, sluge Isusa Krista, 21 Jer je meni œivot Krist, a smrt
svima svetima u Kristu Isusu, koji su u dobitak.
Filipima, s predstojnicima (gr. biskup) 22 A ako mi œivot u tijelu plod donosi, to
i posluœiteljima (gr. åakon). ne znam, æto øu izabrati.
2 Milost vam i mir od Boga, Oca naæega, 23 Jer sam pritisnut s obje strane:
i Gospodina I Isusa Krista! imam œelju umrijeti i biti s Kristom, æto
3 Zahvaljujem Bogu svojemu, kad se bi bilo mnogo bolje.
god spomenem vas, 24 Ali ostati u tijelu, potrebnije je zbog
4 Svagda u svakoj molitvi svojoj za sve vas.
vas s radoæøu moleøi se, 25 I ovo znam pouzdano, da øu ostati i
5 Za vaæe sudjelovanje u evanåelju od ustrajati kod sviju vas na vaæ
prvoga dana do danas, napredak i radost vjere.
6 Uzdam se upravo u to, da øe onaj, koji 26 Da se vi s menom æto viæe ponosite u
je poçeo dobro djelo u vama, dovræiti ga Kristu Isusu, kad opet doåem k vama.
do dana Krista Isusa. 27 Samo œivite dostojno evanåelja
7 Kao æto je pravedno, da ja ovo mislim Kristova, da ili doåem i vidim vas, ili
za sve vas, jer vas nosim u srcu, sam nenazoçan, çujem za vas, da
buduøi da ste svi sudionici moje stojite u jednome duhu, i da se
milosti i u okovima mojim i u obrani i jednoduæno zajedno borite za vjeru u
utvråivanju evanåelja. evanåelje.
8 Jer Bog mi je svjedok, kako çeznem za 28 I ni u çemu da se ne plaæite od
svima vama najnjeœnijom ljubavlju protivnika; jer je to za njih znak
Krista Isusa. propasti, a za vas spasenja, i to od
9 I zato se molim, da ljubav vaæa sve Boga;
viæe i viæe izobiluje u spoznaji i u 29 Jer je vama dana milost za Krista, da
svakom razumijevanju, ne samo vjerujete u njega, nego da i
10 Da iskusite bolje, da budete çisti i trpite za njega,
bez spoticanja na dan Kristov, 30 Imajuøi istu borbu, kakvu vidjeste
11 Napunjeni plodom pravde po Isusu na meni i sad çujete za mene.
Kristu na slavu i hvalu Boœju.
12 A hoøu, da vi znate, braøo, da je moje Filipljanima 2
sadaænje stanje dapaçe pomoglo 1 Ako vrijedi dakle koja opomena u
napretku evanåelja, Kristu, ako koja utjeha ljubavi, ako
13 Tako da se je razglasilo kod sve koje zajedniætvo duha, ako æto
tjelesne straœe i kod svih ostalih, da ja ljubezno i milosrdno srce,
nosim okove zbog Krista. 2 Ispunite moju radost, da isto mislite,
14 I veøina braøe u Gospodinu, imajuøi istu ljubav, jednoduæni i
ohrabrena okovima mojim, usuåujem jednomisleni!
se joæ revnije, bez straha navjeæøivati 3 Niæta ne çinite uz prkos ili za
rijeç Boœju. ispraznu slavu, nego u poniznosti
15 Jedni doduæe iz zavisti i svaåe, ali neka jedan drugoga smatra veøim od
drugi od dobre volje propovijedaju sebe!
Krista. 4 Ne gledajte svaki na svoje, nego i na
16 Ovi iz ljubavi znajuøi, da sam ono, æto je drugih!
postavljen za obranu evanåelja. 5 Jer ovo miæljenje treba da je u vama,
17 A oni iz prkosa navjeæøuju Krista, kakvo je i u Kristu Isusu,
neiskreno, da jaçe pritegnu okove 6 Koji kad je bio u obliçju Boœjemu, nije
moje. drœao za otimaçinu, da bude jednak
18 æto dakle? Dok se na svaki naçin Bogu,
propovijeda Krist, bilo izlikom, bilo 7 Nego je sebe poniætio uzevæi obliçje
iskreno, ja se za to i radujem, a i sluge, i postao je sliçan ljudima, i
radovat øu se; vanjætinom je bio naåen kao çovjek.
19 Jer øe mi ovo izaøi na spasenje 8 Ponizio je sam sebe postavæi
vaæom molitvom i pomoøu Duha Isusa posluæan do smrti, do smrti na kriœu.
Krista. 9 A zato i Bog njega povisi i darova mu
20 Oçekujem i nadam se, da se ni u ime, koje je nad svako ime,
çemu neøu postidjeti, nego da øe se i 10 Da se u ime Isusovo pokloni svako
sada, kao svagda, sa svom smjeloæøu koljeno onih, koji su na nebu i na
Krista proslaviti u tijelu mojemu, bilo zemlji i pod zemljom,
823 Filipljanima
11 I svaki jezik da prizna, da je 2 çuvajte se od pasa, çuvajte se od zlih
Gospodin Isus Krist na slavu Boga Oca. poslenika, çuvajte se od osakaçenja!
12 Tako, ljubljeni moji, kao æto svagda 3 Jer mi smo obrezani, koji duhom
sluæaste, ne samo kad sam kod vas, Bogu sluœimo i hvalimo se u Kristu
nego i sad mnogo veøma, kad nijesam Isusu, a ne uzdamo se u tijelo,
kod vas, radite o spasenju svojemu sa 4 Premda bih se i ja mogao uzdati u
strahom i drhtanjem! tijelo. Ako tko drugi misli, da se moœe
13 Jer Bog je, koji çini u vama, da uzdati u tijelo, ja joæ veøma,
hoøete i izvræite, kako mu je ugodno. 5 Koji sam obrezan osmi dan, od roda
14 Sve çinite bez mrmljanja i Izraelova, od plemena Benjaminova,
oklijevanja, Hebrejin od Hebreja, na zakonu farizej,
15 Da budete besprijekorni i bezazleni, 6 Po revnosti progonio sam crkvu, po
djeca Boœja bez mane usred roda pravdi zakonskoj bio sam
nevaljaloga i pokvare noga, u kojemu besprijekoran,
svijetlite kao zvijezde u svijetu, 7 Ipak æto mi je bio dobitak, sve sam to
16 Drœeøi se rijeçi œivota na moju slavu smatrao za ætetu zbog Krista.
na dan Kristov, da, nije sam uzalud 8 Jer sve drœim za ætetu prema
trçao, niti se uzalud trudio. prevaœnoj spoznaji Isusa Krista,
17 Ali ako i œrtvovan budem za œrtvu i Gospodina svojega, zbog kojega sve
sluœbu vjere vaæe, radujem se i veselim izgubih i smatram za blato, da Krista
se sa svima vama. steçem,
18 Tako se i vi radujte i veselite se s 9 I da se naåem u njemu, nemajuøi
menom! svoje pravde, koja je od zakona, nego
19 A nadam se u Gospodinu Isusu, da onu, koja je po vjeri u Krista, pravdu,
øu skoro poslati k vama Timoteja, da koja je od Boga po vjeri,
se i ja ohrabrim saznavæi, kako je 10 Da spoznam njega i silu uskrsnuøa
vama. njegova i zajednicu njegovih muka, da
20 Jer nijednoga nemam jednake misli mu budem sliçan u smrti,
sa sobom, koji bi se tako iskreno 11 Ne bih li kako dostigao uskrsnuøe
brinuo za vaæe stvari. od mrtvih.
21 Jer svi traœe, æto je njihovo, a ne æto 12 Ne kao da bih veø bio postigao, ili veø
je Krista Isusa. savræen bio; ali nastojim, ne bih li ga
22 A znate, da je prokuæan, da je, kao uhvatio, jer je i mene uhvatio Krist Isus.
dijete ocu, sluœio s menom u sluœbi 13 Braøo, ja ne umiæljam sebi, da sam
evanåelja. uhvatio, ali jedno çinim: To, æto je za
23 Njega dakle nadam se da øu poslati mnom, zaboravljam, a za onim, æto je
odmah, kako razaberem, æto øe biti s preda mnom, poseœem,
menom. 14 Trçim k biljezi cilja, k nagradi
24 A uzdam se u Gospodina, da øu i nebeskoj, kojoj me Bog zove u Kristu
sam skoro doøi k vama. Isusu.
25 A naåoh za potrebno, da poæljem k 15 Koji smo god dakle savræeni,
vama brata Epafrodita, suradnika i mislimo ovo, i ako æto drukçije mislite,
suborca svojega, kojega vi poslaste, da i ovo øe vam Bog otkriti.
mi posluœi u mojoj potrebi, 16 Ali æto dostigosmo, toga se drœimo!
26 Jer je çeznuo za svima vama i bilo 17 Ugledajte se na mene, braøo, i
mu je œao, æto ste çuli, da je bolovao. gledajte na one, koji tako œive, kao æto
27 Jer, zaista, bio je blizu smrti, ali Bog nas imate za ugled!
mu se je smilovao, ne samo njemu, 18 Jer mnogi œive, za koje sam vam
nego i meni, da mi ne doåe œalost na mnogo puta govorio, a sad i plaçuøi
œalost. govorim, kao neprijatelji kriœa
28 Zato ga æaljem brze, da se Kristova;
obradujete, kad ga opet vidite, a ja da 19 Kojima je svræetak propast, kojima
budem manje œalostan. je Bog trbuh, i slava u sramoti njihovoj,
29 Primite ga dakle u Gospodinu sa koji zemaljski misle.
svom radoæøu, i takve poætujte! 20 Ali naæa je domovina na nebesima,
30 Jer zbog djela Kristova doæao je blizu odakle i Spasitelja oçekujemo,
smrti, ne marivæi za svoj œivot, da Gospodina Isusa Krista,
naknadi u sluœbi mojoj, æto vas 21 Koji øe preobraziti tijelo poniznosti
nemam. naæe, da bude jednako tijelu slave
njegove, po sili, kojom moœe i sve sebi
Filipljanima 3 pokoriti.
1 Uostalom, braøo, moja, radujte se u
Gospodinu! Da vam isto piæem, meni Filipljanima 4
nije dosadno, a vama je potrebno. 1 Zato, braøo moja ljubljena i
Filipljanima 824
poœeljena, radosti i kruno moja, tako navikoh biti zadovoljan onim, æto
stojte u Gospodinu, ljubljeni! imam.
2 Evodiju opominjem i Sintihu molim, 12 Znam i oskudijevati, znam i
da jedno misle u Gospodinu. obilovati; u svemu i u sve sam se
3 Da, molim i tebe, vjerni druœe, zauzmi uputio, i sit biti, i gladovati, i
se za njih, koji se u evanåelju trudiæe s izobilovati i nemati!
menom i s Klementom i s ostalim 13 Sve mogu u onome, koji me krijepi.
suradnicima mojim, kojih su imena u 14 Ali dobro uçiniste, æto ste dionici u
knjizi œivota! mojoj nevolji.
4 Radujte se svagda u Gospodinu; opet 15 A znate i vi, Filipljani, da u poçetku
velim, radujte se! evanåelja, kad izaåoh iz Makedonije,
5 Blagost vaæa neka bude poznata nijedna mi crkva ne otvori raçun
svim ljudima! davanja i primanja, osim vas jedinih.
6 Gospodin je blizu. Ne brinite se 16 Jer i u Solun i jedanput i opet
tjeskobno ni za æto, nego u svemu poslaste, æto mi je bilo potrebno.
molitvom i proænjom sa zahvalom 17 Ne kao da traœim dara, nego traœim
neka se javljaju Bogu potrebe vaæe! ploda, koji se mnoœi na korist vaæu.
7 I mir Boœji, koji nadilazi svaki um, 18 A ja sam primio sve i imam izobilja.
çuvat øe srca vaæa i misli vaæe u Kristu Obogatio sam se primivæi od
Isusu. Epafrodita, æto ste mi poslali, sladak
8 Uostalom, braøo, æto je god istinito, miris, œrtvu prijatnu, ugodnu Boga.
æto je çasno, æto je pravedno, æto je 19 A Bog moj ispunit øe svaku potrebu
sveto, æto je ljubezno, æto je slavno, æto vaæu po bogatstvu svojemu, u slavi, u
je god kreposno, i æto je god hvale Kristu Isusu.
vrijedno, to mislite! 20 A Bogu i Ocu naæemu slava u vijeke
9 æto i nauçiste, i primiste, i çuli ste, i vijeka! Amen.
vidjeste u meni ono çinite, i Bog mira 21 Pozdravite svakoga svetoga u Kristu
bit øe s vama! Isusu! Pozdravljaju vas braøa, æto su s
10 A obradovah se vrlo u Gospodinu, menom.
æto je opet procvalo staranje vaæe za 22 Pozdravljaju vas svi sveti, a osobito
mene, kao æto se i staraste; ali su vas koji su iz domaøinstva careve.
bile sprijeçile prilike. 23 Milost Gospodina naæega Isusa
11 Ne govorim zbog oskudice, jer se ja Krista s duhom vaæim! Amen.
Koloæanima
Koloæanima 1 da se ispunite spoznajom volje njegove
1 Pavao, apostol Krista Isusa po volji u svakoj mudrosti i duhovnoj
Boœjoj, i Timotej, brat, razboritosti.
2 Svetima i braøi vjernicima, u Kristu 10 Da œivite dostojno Gospodina, te mu
Isusu, koji su u Kolosu. Milost vam i u svemu omilite, da budete plodni u
mir od Boga Oca naæega i Gospodina svakom dobrom djelu i rastete u
Isusa Krista. spoznaji Boœjoj,
3 Zahvaljujemo Bogu i Ocu Gospodina 11 Ojaçali svakom snagom po sili slave
naæega Isusa Krista, moleøi se svagda njegove, da sve podnesete u
za vas. strpljivosti i ustrajnosti s radoæøu;
4 çuvæi za vjeru vaæu u Kristu Isusu i za 12 Zahvaljujuøi Bogu Ocu, koji nas çini
ljubav koju imate k svima svetima, sposobnima, da budemo subaætinici
5 Zbog nade, koja vam je pohranjena svetih u svijetlu;
na nebesima, za koju ste naprijed çuli 13 Koji nas izbavi od vlasti tame i
u rijeçi istine evanåelja, premjesti u kraljevstvo Sina ljubavi
6 Koje je doælo k vama, kao i u svemu svoje,
svijetu, i plodno je i raste, kao i u vama, 14 U kojemu imamo otkupljenje krvlju
od onoga dana, kad ste çuli i upoznali njegovom, oproætenje grijeha;
milost Boœju u istini. 15 Koji je slika Boga nevidljivoga,
7 Kao æto nauçiste od Epafre, naæega prvoroåeni prije svakoga stvorenja;
ljubljenog druga u sluœbi, koji je za vas 16 Jer je u njemu sve stvoreno, æto je na
vjerni sluga Kristov, nebu i na zemlji, vidljivo i nevidljivo,
8 Koji nam i javi vaæu ljubav u duhu. bilo prijestolja, ili gospodstva, ili
9 Zato i mi od onoga dana, kako çusmo, poglavarstva, ili vlasti: sve je po njemu
ne prestajemo za vas moliti se i prositi, i za njega stvoreno.
825 Koloæanima
17 I on je prije svega, i sve postoji u utvråeni vjerom, kao æto nauçiste,
njemu. obilujte u njoj zahvalnoæøu.
18 I on je glava tijelu crkve, koji je 8 Pazite, da vas tko ne pokvari
poçetak, prvoroåeni od mrtvih, da mudrovanjem i ispraznom prijevarom
bude on u svemu prvi; po predaji ljudi, po poçelima svijeta, a
19 Jer se je dopalo Bogu, da u njemu ne po Kristu,
stanuje sva punina, 9 Jer u njemu stanuje sva punina
20 I po njemu da pomiri sve sa sobom, Boœanstva bivstveno;
uçinivæi mir krvlju kriœa njegova, bilo 10 I u njemu ste ispunjeni, koji je glava
æto je na zemlji ili na nebesima. svakome poglavarstvu i vlasti;
21 I vas, koji ste nekad bili otuåeni i 11 U kojemu ste bili i obrezani
neprijatelji miæljenjem u zlim djelima. obrezanjem nerukotvorenim,
22 Sad pomiri smrøu çovjeçjeg tijela svukoste tjelesnu put, obrezanjem
njegova, da vas njemu prikaœe svete i Kristovim,
bez mane i krivnje. 12 Zakopani s njim u krætenju, u
23 Ako samo ostanete u vjeri kojemu s njim i uskrsnuste po vjeri u
utemeljeni i tvrdi, i nepokolebljivi u silu Boga, koji ga uskrsnu od mrtvih.
nadi evanåelja, koje ste çuli, koje je 13 I vas, koji ste bili mrtvi u
propovijedano u svemu stvorenju pod prestupcima i u neobrezanju tijela
nebom, kojemu ja Pavao postadoh svojega, oœivio je s njim, oprostivæi
sluga. nam sve prestupke,
24 I sad se radujem u patnjama za vas, 14 Izbrisavæi zaduœnicu, koja je bila
i dopunjujem na svome tijelu svojom odredbom protiv nas, i to
nedostatak Kristovih muka za tijelo uklonivæi prikova je na kriœ;
njegovo, koje je crkva, 15 I razoruœavæi poglavarstva i vlasti,
25 Kojoj ja postadoh sluga po odredbi izvede ih smjelo na ugled, pobijedivæi
Boœjoj, koja mi je dana za vas, da ih u njemu.
ispunim rijeç Boœju, 16 Neka vas dakle nitko ne osuåuje za
26 Tajnu, koja je bila skrivena od jelo, ili za piøe, ili za kakav blagdan, ili
vjekova i pokoljenja, a sad se javi za mlaåak, ili za subote;
svetima njegovim, 17 æto je sjena buduøih stvari; a tijelo je
27 Kojima Bog htjede objaviti, kako je Kristovo.
bogata slava tajne ove meåu 18 Neka vas nitko ne liæi nagrade, koji
neznaboæcima, a ta je Krist u vama, uœiva u postu i sluœbi anåela ponoseøi
nada u slavu, se stvarima, æto ih je toboœe vidio,
28 Kojega mi navjeæøujemo, uzalud nadimajuøi se miæljenjem
opominjuøi svakoga çovjeka i uçeøi tijela svojega,
svakoga çovjeka u svoj mudrosti, da 19 A ne drœeøi se glave, iz koje je sve
prikaœemo svakoga çovjeka savræena tijelo pomoøu zglavaka i sveza sloœeno
u Kristu Isusu; i sastavljeno, i raste za rast u Bogu,
29 Za æto se i trudim, boreøi se po 20 Ako dakle umrijeste s Kristom
njegovoj moøi, koja silno radi u meni. poçelima svijeta, zaæto vas, kao da joæ
œivite u svijetu, veœu propisima:
Koloæanima 2 21 “Ne dotakni se!” Ne okusi!” “Ne
1 Jer hoøu da vi znate, koliku borbu opipaj!”? Sve to propada s upotre-
imam za vas i za one, æto su u Laodiceji, bom,
i za sve, koji ne vidjeæe lica mojega u 22 To su zapovijedi i nauke i ljudske.
tijelu, 23 Imaju doduæe priliku mudrosti po
2 Da se utjeæe srca njihova, da umiæljenoj poboœnosti, postu i
sjedinjeni u ljubavi doåu do svega trapljenju tijela, ali u njima nema
bogatstva punine razboritosti, te niæta çasno, nego da se zasiti tijelo.
upoznaju tajnu Boga Oca i Isusa
Krista, Koloæanima 3
3 U kojemu je sve blago mudrosti i 1 Ako dakle uskrsnuste s Kristom,
znanja skriveno. traœite ono, æto je gore, gdje Krist sjedi
4 A ovo govorim, da vas nitko ne prevari s desne strane Boga!
zamamljivim rijeçima. 2 Teœite za onim, æto je gore, a ne æto je
5 Jer ako tijelom i nijesam kod vas, ali na zemlji!
sam duhom s vama, radujuøi se i 3 Jer umrijeste, i vaæ je œivot skriven s
videøi vaæ red i çvrstoøu vaæe vjere u Kristom u Bogu.
Krista. 4 Kad se pojavi Krist, œivot naæ, onda
6 Kako dakle primiste Krista Isusa øete se i vi s njim pojaviti u slavi.
Gospodina, onako œivite u njemu, 5 Umrtvite dakle udove svoje, koji su
7 Ukorijenjeni i nazidani u njemu i na zemlji: bludnost, neçistoøu,
Koloæanima 826
poœudu, zlu œelju i lakomstvo, koje je Kristu sluœite!
idolopoklonstvo, 25 Jer koji krivdu çini, primit øe, æto je
6 Zbog kojih dolazi gnjev Boœji na skrivio, i nema gledanja tko je tko.
sinove neposluha,
7 U kojima ste i vi negda hodili kad ste Koloæanima 4
œivjeli meåu njima. 1 Gospodari, æto je pravo i pravedno,
8 A sad odbacite i vi sve to: srdœbu, çinite slugama, znajuøi, da i vi imate
ljutinu, zloøu, psovanje, sramotne gospodara na nebu!
rijeçi iz usta svojih! 2 Ustrajte u molitvi, bdijte u njoj sa
9 Ne laœite jedan na drugoga, svucite zahvaljivanjem!
staroga çovjeka s djelima njegovim, 3 Molite se ujedno i za nas, a nam Bog
10 I obucite novoga, koji se obnavlja za otvori vrata rijeçi, da propovijedamo
poznanje po slici onoga, koji ga je tajnu Kristovu, za koju sam i svezan,
stvorio; 4 Da je javim, kao æto mi treba govoriti!
11 Gdje nema Grka ni Œidova, 5 Mudro œivite prema onima, koji su
obrezanja ni neobrezanja, barbara ni vani, vrijeme iskupljujuøi!
Skita, roba ni slobodnjaka, nego sve i u 6 Rijeç vaæa neka je svagda u milosti
svima Krist. solju zaçinjena, da znate, kako vam
12 Obucite se dakle kao izabranici treba svakome odgovarati!
Boœji, sveti i ljubljeni, u srdaçno 7 Kako je meni, javit øe vam sve Tihik,
milosråe, dobrotu, poniznost, ljubljeni brat i vjerni sluga i drugar u
krotkost i strpljivost; Gospodinu.
13 Podnosite jedan drugoga i 8 Njega æaljem k vama upravo zato, da
opraætajte jedan drugome, ako ima tko upoznate, kako je nama, i da utjeæi
tuœbu na koga; kao æto le i Gospodin srca vaæa,
vama oprostio, tako i vi. 9 S Onezimom, vjernim i ljubljenim
14 A povrh svega toga imajte ljubav, bratom, koji je od vas. Oni øe vam sve
koja je veza savræenstva! javiti, kako je ovdje.
15 I mir Kristov neka vlada u srcima 10 Pozdravlja vas Aristarh, koji je s
vaæim, na koji ste i pozvani u jednome menom u suœanjstvu, i Marko, neøak
tijelu, i zahvalni budite! Barnabin, za kojega primiste
16 Rijeç Kristova neka stanuje u vama zapovijedi ako doåe k vama, primite
obilato, u svakoj mudrosti uçeøi i ga;
opominjuøi jedan drugoga, sa 11 I Isus, prozvan Just, koji su iz
psalmima, hvalospjevima i pjesmama obrezanja. Ovo su jedini moji
duhovnim u milosti pjevajuøi u srcima pomagaçi za kraljevstvo Boœje, koji su
svojim Bogu. mi bili za utjehu.
17 I sve ætogod çinite rijeçju ili djelom, 12 Pozdravlja vas Epafra, koji je od vas,
sve çinite u ime Gospodina Isusa sluga Krista Isusa; on se jednako bori
Krista, zahvaljuj uøi Bogu Ocu po za vas u molitvama, da stojite savræeni
njemu. i ispunite sve, æto je volja Boœja.
18 œene, pokoravajte se muœevima, kao 13 Jer svjedoçim za njega, da se mnogo
æto treba u Gospodinu! trudi za vas i za braøu u Laodiceji i
19 Muœevi, ljubite œene svoje i ne budite Hierapolu.
osorni prema njima! 14 Pozdravlja vas Luka, lijeçnik,
20 Djeco, sluæajte roditelje svoje u ljubljeni, i Dema
svemu, jer je to ugodno u Gospodinu! 15 Pozdravite braøu u Laodiceji, i
21 Oci, ne razdraœujte djece svoje, da Nimfu, i crkvu, koja je u kuøi njegovoj!
ne budu maloduæna! 16 I kad se proçita ova poslanica kod
22 Sluge, pokoravajte se u svemu vas, uçinite, da se proçita i u
svojim tjelesnim gospodarima, ne Laodicejskoj crkvi, i onu, iz Laodiceje,
sluœeøi im na oko, kao da ljudima da i vi proçitate.
ugaåate, nego u priprosta srce, bojeøi 17 I kaœite Arhipu: “Gledaj na sluœbu,
se Gospodina! koju si primio u Gospodinu, da je
23 ætogod çinite, od srca çinite kao ispuniæ!
Gospodinu, a ne kao ljudima; 18 Pozdrav mojom rukom, Pavlovom.
24 Znajuøi, da øete od Gospodina Spominjite se mojih okova! Milost s
primiti plaøu baætine. Gospodinu vama! Amen.
827
1 Solunjanima
1 Solunjanima 1 njeguje djecu svoju.
1 Pavao i Silvan i Timotej crkvi 8 Tako smo çeznuli za vama, da smo
Solunjana u Bogu Ocu i Gospodinu bili spremni dati vam ne samo
Isusu Kristu. Milost vam i mir! evanåelje Boœje, nego i œivot svoj, jer ste
2 Zahvaljujemo Bogu svagda za sve vas nam omiljeli.
spominjuøi se vas u molitvama svojim, 9 Jer se spominjete, braøo, truda naæeg
3 Sjeøajuøi se bez prestanka vaæega i umora, kako smo noø i dan radili, da
djela vjere i truda, i ljubavi i ne budemo na teret nijednome od vas;
ustrajnosti u nadi u Gospodina tako smo vam propovijedali evanåelje
naæega Isusa Krista pred Bogom i Boœje.
Ocem naæim, 10 Vi ste svjedoçi, i Bog, kako smo se
4 Znajuøi, braøo, ljubljena od Boga, za sveto, pravedno i besprijekorno vladali
izbor vaæ, prema vama, koji vjerujete.
5 Jer evanåelje naæe nije doælo k vama 11 Znate, kako smo svakoga vas kao
samo u rijeçi, nego i u sili i u Duhu otac djecu svoju
Svetome, i u punini mnogoj, kao æto 12 Molili, bodrili i zaklinjali, da œivite
znate, kakvi smo bili meåu vama zbog dostojno Boga, koji vas je pozvao u
vas. svoje kraljevstvo i slavu.
6 I vi se ugledaste na nas i na 13 Zato i mi zahvaljujemo Bogu bez
Gospodina, primivæi rijeç u velikoj prestanka, æto vi, primivæi od nas
nevolji s radoæøu Duha Svetoga, propovijedanu rijeç Boœju, primiste je
7 Tako da vi postadoste izgled svima ne kao rijeç çovjeçju, nego, kao æto
vjernicima u Makedoniji i Ahaji. zaista jest, rijeç Boga, koji i djeluje u
8 Jer je od vas odjeknula rijeç vama, koji vjerujete.
Gospodnja, ne samo u Makedoniji i 14 Jer vi postadoste, braøo,
Ahaji, nego se je po svakom mjestu nasljedovatelji crkva Boœjih, koje su u
razglasila vjera vaæa u Boga, tako da Judeji u Kristu Isusu, jer i vi isto
nam ne treba æto govoriti. pretrpjeste od svojih suplemenika,
9 Jer oni obznanjuju za nas, kakav kao i oni od Œidova,
smo ulazak imali k vama, i kako ste se 15 Koji ubiæe i Gospodina Isusa, i
obratili k Bogu od idola, da sluœite proroke, i nas progoniæe, i Bogu se ne
Bogu œivomu i Istinitomu, mile, i svima se ljudima protive,
10 I da çekate Sina njegova s nebesa, 16 Jer nam prijeçe govoriti narodima,
kojega uskrsnu od mrtvih, Isusa, koji da se spase, da ispune mjeru svojih
nas izbavlja od buduøega gnjeva. grijeha svagda; ali doåe gnjev na njih
do kraja.
1 Solunjanima 2 17 A mi, braøo, odijeljeni od vas za neko
1 Jer sami znate, braøo, ulazak naæ k vrijeme licem, a ne srcem, osobito
vama da ne bi uzalud. nastojasmo s velikom œeljom da
2 Nego nastradavæi prije i pretrpjevæi vidimo lice vaæe.
pogrde, kao æto znate, u Filipima, 18 Zato smo htjeli da doåemo k vama,
ohrabrismo se u Bogu svojemu, da a ja, Pavao, jedanput i drugi put, ali
propovijedamo vama evanåelje Boœje s sprijeçi nam sotona.
velikom borbom. 19 Jer tko je naæa nada, ili radost, ili
3 Jer propovijedanje naæe nije od kruna slave? Nijeste li i vi pred
prijevare, ni od neçistoøe, ni u Gospodinom naæim Isusom Kristom o
lukavstvu, njegovu dolasku?
4 Nego kako nas je okuæao Bog za 20 Jer ste vi slava naæa i radost.
dostojne, da nam povjeri evanåelje,
tako govorimo, ne da ljudima 1 Solunjanima 3
ugaåamo, nego Bogu, koji kuæa srca 1 Zato ne mogosmo viæe podnositi i
naæa. naåosmo za dobro ostati u Ateni;
5 Jer nijesmo nikada govorili vama 2 I poslasmo Timoteja, brata svojega i
laskavim rijeçima, kao æto znate, niti slugu Boœjega u evanåelju Kristovu, da
pod izlikom lakomstva, Bog je svjedok; vas utvrdi i ohrabri za vjeru vaæu,
6 Niti traœeøi od ljudi slave, ni od vas, ni 3 Da se nitko ne popusti u ovim
od drugih. nevoljama; jer sami znate, da smo za to
7 Premda smo mogli pokazati svoju odreåeni.
vlast kao apostoli Kristovi, bili smo 4 Jer i kad smo bili kod vas, rekli smo
ipak krotki meåu vama, kao æto dojilja vam unaprijed, da øemo podnositi
1 Solunjanima 828
nevolje, a to se je i dogodilo, kako napredujete,
znate. 11 I da nastojite da provodite miran
5 Zato i ja, jer nijesam mogao viæe œivot, i da gledate svoj posao, i da radite
podnositi, poslah, da upoznam vjeru svojim rukama, kao æto vam
vaæu, da vas nije kako zaveo u napast zapovjedismo;
napastnik, i da uzalud ne bude trud 12 Da se vladate poæteno prema onima,
naæ. æto su vani, i da ni od koga niæta ne
6 A sad, kad doåe Timotej k nama od trebate.
vas i javi nam vaæu vjeru i ljubav, i da 13 A neøemo, braøo, da vi ne znate za
imate dobar spomen o nama svagda, one, koji su usnuli, da se ne œalostite
œeleøi nas vidjeti, kao i mi vas, kao i ostali, koji nemaju nade.
7 Zato se utjeæismo, braøo, zbog vas u 14 Jer ako vjerujemo, da je Isus umro i
svoj bijedi i nevolji svojoj vaæom uskrsnuo, tako øe Bog i one, koji su
vjerom, usnuli po Isusu, dovesti s njime.
8 Jer sad œivimo, kad vi stojite u 15 Jer vam ovo govorimo po rijeçi
Gospodinu. Gospodnjoj, da mi, koji œivimo, koji
9 Jer kakvu zahvalu moœemo uzvratiti ostajemo za dolazak Gospodnji,
Bogu za vas, za svu radost, kojom se neøemo preteøi onih, koji su usnuli.
radujemo zbog vas pred Bogom 16 Jer øe sam Gospodin na dani znak,
svojim? na glas arkanåelov, na zvuk trube
10 Noø i dan molimo se najgorljivije, da Boœje siøi s neba i mrtvi u Kristu
vidimo lice vaæe i da ispunimo uskrsnut øe najprije,
nedostatak vjere vaæe. 17 Onda øemo mi, koji œivimo, koji smo
11 A sam Bog, i Otac naæ, i Gospodin ostali, biti zajedno s njima uzeti u
naæ Isus Krist neka upravi put naæ k oblake, u susret Gospodinu u zraku, i
vama! tako øemo svagda biti s Gospodinom.
12 A vas Gospodin neka umnoœi, i neka 18 Tjeæite dakle jedan drugoga ovim
imate izobilnu ljubav jedan k rijeçima!
drugome, i k svima, kao i mi k vama,
13 Da bi se utvrdila srca, vaæa bez 1 Solunjanima 5
prijekora u svetosti, pred Bogom i 1 A o vremenu i çasu, braøo, ne treba
Ocem naæim, kad doåe da vam piæemo,
Gospodin naæ Isus Krist sa svima 2 Jer sami dobro znate, da øe dan
svetima svojim, Amen. Gospodnji i doøi tako kao tat u noøi.
3 Jer kad reknu: Mir i sigurnost! onda
1 Solunjanima 4 øe iznenada napasti na njih propast,
1 Uostalom dakle, braøo, molimo vas i kao bol na trudnu œenu, i neøe uteøi.
opominjemo u Gospodinu Isusu, kao 4 Ali vi, braøo, nijeste u tami, da vas
æto ste nauçili od nas, kako vam treba onaj dan kao tat iznenadi.
œivjeti i ugaåati Bogu, da tako i œivite, 5 Jer ste vi svi sinovi svijetla i sinovi
da sve viæe napredujete. dana; nijesmo noøi niti tame.
2 Jer znate, kakve vam dadosmo 6 Tako dakle ne spavajmo kao ostali,
zapovijedi po Gospodinu Isusu. nego bdijmo i budimo trijezni!
3 Jer je ovo volja Boœja, svetost vaæa, da 7 Jer koji spavaju, u noøi spavaju, i koji
se çuvate od bludnosti, se opijaju, u noøi se opijaju,
4 Da svaki vas zna çuvati svoj sud u 8 A mi, koji smo sinovi dana, budimo
svetosti i çasti, trijezni i obuçeni u oklop vjere i
5 A ne u strasti poœude, kao i ljubavi, i s kacigom nade spasenja;
neznaboæci, koji ne poznaju Boga; 9 Jer nas Bog ne postavi za gnjev, nego
6 I da ne prestupate i zakidate u poslu da steçemo spasenje po Gospodinu
brata svojega; jer je Gospodin osvetnik naæem Isusu Kristu,
za sve ovo, kao æto vam i prije kazasmo 10 koji umrije za nas, da mi, ili bdjeli, ili
i posvjedoçismo. spavali, zajedno s njim œivimo.
7 Jer Bog nas ne pozva na neçistoøu, 11 Zato tjeæite jedan drugoga i potiçite
nego na svetost. jedan drugoga na dobro, kao æto i
8 Koji dakle prezire, ne prezire çovjeka çinite!
nego Boga, koji je dao svojega Duha 12 A molimo vas, braøo, da priznajte
Svetoga u vas. one, koji se trude meåu vama, i
9 A za ljubav bratsku ne treba da vam nastojnike svoje u Gospodinu, i koji
piæemo, jer ste sami od Boga nauçeni, vas opominju,
da se ljubite meåu sobom. 13 Da ih osobito cijenite u ljubavi zbog
10 I jer to çinite prema svoj braøi u djela njihova; œivite u miru meåu
cijeloj Makedoniji. A molimo vas, sobom!
braøo, da joæ veøma u tom 14 A opominjemo vas, braøo,
829 1 Solunjanima
pouçavajte neuredne, tjeæite 23 A sam Bog mira neka vas posveti u
maloduæne, zauzimajte se za slabe, punoj mjeri; neka se vaæ duh, vaæa
budite strpljivi sa svima! duæa i vaæe tijelo posve bez prijekora
15 Gledajte, da nitko ne vraøa kojemu saçuva za dolaska Gospodina naæega
zla za zlo; nego svagda revno nastojte o Isusa Krista!
dobru i meåu sobom i prema svima! 24 Vjeran je, koji vas pozva, on øe i
16 Radujte se svagda! izvræiti.
17 Molite se bez prestanka! 25 Braøo, molite se za nas!
18 Na svemu zahvaljujte; jer je ovo volja 26 Pozdravite svu braøu cjelovom
Boœja u Kristu Isusu od vas. svetim!
19 Duha ne gasite! 27 Zaklinjem vas Gospodinom, da se
20 Proroçanstva ne prezirite! proçita ova poslanica svoj svetoj braøi.
21 A sve kuæajte; æto je dobro, zadrœite! 28 Milost Gospodina naæega Isusa
22 Uklanjajte se od svake vrste zla! Krista s vama! Amen.
2 Solunjanima
2 Solunjanima 1 Gospodina naæega Isusa Krista i
1 Pavao i Silvan i Timotej crkvi naæega skupljanja s njim,
Solunjana u Bogu Ocu naæemu i 2 Da se ne date brzo pokrenuti od uma,
Gospodinu Isusu Kristu. niti da se plaæite, ni duhom, ni rijeçju,
ni poslanicom, toboœe od nas
2 Milost vam i mir od Boga Oca naæega
i Gospodina Isusa Krista! poslanom, kao da je veø blizu dan
Gospodnji.
3 Duœni smo svagda zahvaljivati Bogu
3 Da vas nitko ne prevari ni na koji
za vas, braøo, kao æto dolikuje, jer
naçin, jer treba da najprije doåe otpad,
raste vrlo vjera vaæa, i mnoœi se ljubav
svakoga vas meåu vama, i ob j a vi se çovj ek g r i j eh a , si n
propasti,
4 Tako da se mi sami hvalimo vama u
4 Koji se protivi i podiœe viæe svega, æto
crkvama Boœjim zbog vaæe strpljivosti
i vjere u svima vaæim progonima i se zove Bog, ili æto se ætuje, tako da øe
nevoljama koje podnosite. on sjesti u hramu Boœjem pokazujuøi
sebe, kao da je Bog.
5 Za znak pravednoga suda Boœjega, da
5 Ne pamtite li, da sam vam ovo
budete dostojni kraljevstva Boœjega za
koje i trpite. govorio, joæ kad sam bio kod vas?
6 I sad znate, æto zadrœava, da, se ne
6 Jer je doista pravedno u Boga, da
uzvrati muku onima koji vas muçe. javi u svoje vrijeme.
7 A vama koje muçe, pokoj s nama, kad
7 Jer tajna bezakonja veø djeluje; samo
se objavi Gospodin Isus s neba s treba da se ukloni onaj, koja sad
anåelima sile svoje, zadrœava.
8 I onda øe se pojaviti bezakonik,
8 U ognju plamenim, kad øe dati osvetu
kojega øe Gospodin Isus ubiti dahom
onima, koji ne poznaju Boga, i koji ne
sluæaju evanåelja Gospodina naæegausta svojih i uniætiti sjajem dolaska
Isusa Krista; svojega,
9 Koji øe trpjeti kaznu, propast vjeçnu,
9 Kojega je dolazak po djelovanju
odbaçeni od lica Gospodnjega i od sotoninu sa svakom silom i znacima i
slave sile njegove. laœnim çudesima,
10 I sa svakom prijevarom nepravde
10 Kad doåe u onaj dan da se proslavi
u svetima svojim i divan da bude umeåu onima, koji propadaju, jer
ljubavi istine ne primiæe, da bi se
svima, koji vjerovaste; jer se je primilo
svjedoçanstvo naæe meåu vama. spasili.
11 I zato øe im Bog poslati silu zablude,
11 Zato se i molimo svagda za vas, da
vas Bog naæ uçini dostojnima zvanja, i
da vjeruju laœi,
12 Da se svima sudi, koji ne vjerovaæe
ispuni svaku radost dobrote i djelo
vjere u sili. istini, nego voljeæe nepravdu.
12 Da se proslavi ime Gospodina 13 A mi smo duœni svagda zahvaljivati
naæega Isusa Krista u vama i vi u Bogu za vas, braøo ljubljena od
njemu, po milosti Boga naæega i Gospodina, æto vas je Bog kao prvence
Gospodina Isusa Krista. izabrao za spasenje posveøenjem
Duha i vjerom istine,
2 Solunjanima 2 14 U koje vas pozva evanåeljem naæim,
1 A molimo vas, braøo, za dolazak da postignete slavu Gospodina naæega
2 Solunjanima 830
Isusa Krista. 8 Niti smo zabadava kruh jeli u koga,
15 Tako dakle, braøo, stojte i drœite nego smo radili u trudu i muci noø i
predaje, koje nauçiste ili rijeçju ili dan, da ne budemo na teret nikome od
poslanicom naæom. vas.
16 A sam Gospodin naæ Krist Isus i Bog 9 Ne kao da nemamo vlasti, nego da
Otac naæ, koji nas je ljubio i dao utjehu sebe damo vama za uzor, da nas
vjeçnu i dobru nadu u milosti, nasljedujete.
17 Neka utjeæi srca vaæa i utvrdi u 10 Jer kad smo bili u vas, ovo smo vam
svakom dobrom djelu i rijeçi! zapovijedali, da, ako tko neøe da radi,
neka i ne jede!
2 Solunjanima 3 11 Jer çujemo, da neki neuredno œive
1 Uostalom, braøo, molite se za nas, da meåu vama, niæta ne rade, nego se
rijeç Gospodnja trçi i da se slavi kao i u bave niætavim stvarima.
vas; 12 Takvima zapovijedamo i
2 I da se izbavimo od dosadnih i zlih opominjemo ih u Gospodinu Isusu
ljudi; jer vjera nije stvar svakoga Kristu, da mirno radeøi svoj kruh jedu.
3 A Gospodin je vjeran, on øe vas 13 A vi, braøo, ne umarajte se dobro
utvrditi i saçuvati oda zla. çineøi!
4 A uzdamo se u Gospodinu za vas, da 14 A ako tko ne posluæa rijeçi naæe u
ono, æto vam zapovijedamo, i çinite, i ovoj poslanici, toga zabiljeœite i ne
çinit øete. drugujte s njim, da se posrami!
5 A Gospodin neka upravi srca vaæa na 15 Ali ga ne drœite kao neprijatelja,
ljubav Boœju i na strpljivost Kristovu! nego ga opominjite kao brata!
6 A zapovijedamo vam, braøo, u ime 16 A sam Gospodin mira neka vam
Gospodina naæega Isusa Krista, da se dadne mir svagda na svakom mjestu!
odvojite od svakoga brata, koji œivi Gospodin sa svima vama!
neuredno, a ne po predaji, koju 17 Pozdrav mojom rukom, Pavlovom,
primiæe od nas. æto je znak u svakoj poslanici. Ovako
7 Jer sami znate, kako treba da se piæem.
ugledate na nas, jer nijesmo œivjeli 18 Milost Gospodina naæega Isusa
neuredno meåu vama. Krista sa svima vama! Amen.
1 Timoteju
1 Timoteju 1 nepokornima, bezboœnicima i
1 Pavao, apostol Isusa Krista, po grjeænicima, zloçincima i neçistima,
zapovijedi Boga, Spasitelja naæega i ubojicama oca i majke, krvnicima
Krista Isusa, nade naæe, ljudskim,
2 Timoteju, pravome sinu u vjeri. 10 Bludnicima, muœeloœnicima,
Milost, milosråe, mir od Boga Oca i Ijudokradicama, laœljivcima,
Krista Isusa, Gospodina naæega! krivokletnicima, i ako æto drugo ima
3 Kao æto sam te molio, da ostaneæ u protivno zdravoj nauci,
Efezu, kad sam zaputio u Makedoniju, 11 Po evanåelju slave Blagoslovljenoga
da zapovjediæ nekima, da ne uçe Boga, koje je meni povjereno.
drukçije, 12 Zahvaljujem onome, koji mi dade
4 Niti da se bave bajkama i beskrajnim jakost, Kristu Isusu, Gospodinu
rodoslovljima, koja çine viæe naæemu, æto me je drœao za vjerna i
prepiranja, negoli gradnju Boœju, æto postavio u sluœbu,
stoji na vjeri. 13 A prije sun bio hulitelj, i progonitelj
5 A svrha je zapovijedi ljubav iz çista i nasilnik; ali sam pomilovan, jer sam
srca i dobre savjesti i vjere ne znajuøi uçinio u nevjerstvu,
nelicemjerne. 14 Ali je vanredno obilovala milost
6 Od toga neki zastraniæe i svrnuæe u Gospodina naæega s vjerom i ljubavi u
prazne govore. Kristu Isusu.
7 Htjeli su da budu uçitelji zakona, a da 15 Pouzdana je rijeç i vrijedna da bude
ne razumiju, ni æto govore, ni æto potpuno primljena, da je Krist Isus
utvråuju. doæao na svijet da spasi grjeænike, od
8 A znamo, da je zakon dobar, ako ga kojih sam prvi ja.
tko drœi kako treba. 16 Ali sam zato bio pomilovan, da na
9 Znajuøi ovo, da pravedniku zakon meni prvome pokaœe Isus Krist svu
nije postavljen, nego bezakonicima i strpljivost za pouku onima; koji øe
831 1 Timoteju
vjerovati u njega za œivot vjeçni. krotak, ne svadljivac, ne lakom;
17 A kralju vjekova, besmrtnome, 4 Koji svojom kuøom dobro upravlja i
nevidljivome, jedinome Bogu çast i ima posluænu djecu sa svom
slava u vijeke vjekova! Amen. çestitoæøu.
18 Ovu zapovijed predajem ti, sine 5 A ako tko ne zna svojom kuøom
Timoteju, po prijaænjim upravljati, kako øe se starati za crkvu
proroçanstvima za tebe, da bijeæ u Boœju?
njima dobar boj, 6 Ne novoobraøeni, da se ne bi naduo i
19 Imajuøi vjeru i dobru savjest, koju pao u osudu åavolju.
neki odbacivæi postadoæe brodolomci 7 A valja da ima i dobro svjedoçanstvo
u vjeri; od onih, koji su vani, da ne bi upao u
20 Meåu kojima su Himenej i sramotu i u zamku åavolju.
Aleksandar, koje predadoh sotoni, da 8 Tako i posluœitelji treba da su
se nauçe ne huliti. poæteni, ne dvojeziçni, ne koji mnogo
vina piju, ne lakomi na dobitak
1 Timoteju 2 okaljan,
1 Molim dakle prije svega, da se çine 9 Koji imaju tajnu tanu vjere u çistoj
proænje, molitve, zagovori, i savjesti.
zahvaljivanja za sve ljude, 10 A i ovi neka se najprije iskuæaju, pa
2 Za kraljeve i sve, koji su na: vlasti, da onda da vræe sluœbu posluœitelja, ako
tihi i mirni œivot provodimo u svakoj su besprijekorni.
poboœnosti i çestitosti, 11 Tako i œene (njihove) treba da su
3 Jer ovo je dobro i ugodno pred poætene, ne koje kleveøu, trijezne,
Spasiteljem naæim Bogom, vjerne u svemu.
4 Koji hoøe, da se svi ljudi spase i doåu 12 Posluœitelji neka su muœevi jedne
do spoznanja istine. œene, koji dobro upravljaju djecom i
5 Jer je jedan Bog, i jedan posrednik svojim kuøama.
Boga i ljudi, çovjek Krist Isus, 13 Jer koji dobro obavljaju sluœbu
6 Koji sebe dade u otkup za sve, posluœitelja, stjeçu sebi çastan poloœaj
svjedoçanstvo u svoje nijeme, i veliku smjelost u vjeri, vjeri u Isusu
7 Za koje sam postavljen ja kao Kristu.
propovjednik i apostol istinu govorim, 14 Ovo ti piæem nadajuøi se, da øu brzo
ne laœem, kao uçitelj neznaboœaca u doøi k tebi.
vjeri i istini. 15 Ako li se zadrœim, da znaæ, kako ti se
8 Hoøu dakle, da se mole muœevi na treba vladati u kuøi Boœjoj, koja je
svakome mjestu, podiœuøi çiste ruke crkva Boga œivoga, stup i tvråa istine.
bez gnjeva i svaåe. 16 I kao æto je priznato, velika je tajna
9 Tako i œene u pristojnom odijelu sa poboœnosti: On se javio u tijelu,
stidljivoæøu i bistroæøu da se kite, ne opravdao se u Duhu, pokazao se
pletenicama, ni zlatom, ili biserom, ili anåelima, propovijedao se
haljinama skupocjenim, neznaboæcima, vjerovao se u svijetu,
10 Nego dobrim djelima, kao æto se uznio se u slavi.
pristoji œenama, koje se obeøavaju
poboœnosti, 1 Timoteju 4
11 œena u tiæini neka se uçi sa svom 1 A Duh govori jasno, da øe u posljednja
pokornoæøu! vremena odstupiti neki od vjere,
12 A ne dopuætam œeni, da uøi, niti da sluæajuøi laœne duhove i nauke zlih
vlada muœem, nego da bude u tiæini, duhova,
13 Jer je Adam najprije bio stvoren, 2 U licemjerju laœaca, koji imaju biljeg
onda Eva; upeçen na svojoj savjesti,
14 I Adam nije bio zaveden, a œena 3 Koji zabranjuju œeniti se, blagovati
zavedena poçni prijestup. jela, koja Bog stvori, da ih vjernici i oni,
15 Ali øe se spasiti raåanjem djece, ako koji upoznaæe istinu, uzimaju sa
ostane u vjeri, ljubavi, u svetosti i zahvalnoæøu.
bistrosti. 4 Jer je svako stvorenje Boœje dobro, i
niæta nije na odmet, æto se uzima sa
1 Timoteju 3 zahvalnoæøu,
1 Istinita je rijeç: ako tko œeli sluœbu 5 Jer se posveøuje rijeçju Boœjom i
nadgledniætva, dobru sluœbu œeli. molitvom.
2 Nadglednik dakle treba da je 6 Ako to predoçiæ braøi, bit øeæ dobar
besprijekoran, jedne œene muœ, sluga Krista Isusa, othranjen rijeçima
trijezan, pametan, çastan, gostoljubiv, vjere i dobrom naukom, koju si primio.
sposoban da uçi, 7 A ludih i bapskih gatalica kloni se, a
3 Ne odan piøu, ne nasilan, nego i vjeœbaj se u poboœnosti!
1 Timoteju 832
8 Jer tjelesno vjeœbanje malo je 14 Hoøu dakle, da se mlaåe udaju,
korisno, a poboœnost je korisna za sve, djecu raåaju, da budu domaøice, a
jer ima obeøanje œivota sadaænjega i nikakve prilike da ne daju protivniku
buduøega. za psovanje.
9 Istinita je rijeç i dostojna, da bude 15 Jer se veø neke okrenuæe za
potpuno primljena. sotonom.
10 Jer zato se trudimo, i podnosimo 16 Ako koji vjerni ili koja vjerna ima
sramotu, jer se uzdamo u Boga œivoga, udovice, neka se stara za njih, i da se
koji je Spasitelj svih ljudi, osobito ne optereti crkva, da one, koje su
vjernika. zaista udovice, moœe zadovoljiti.
11 Ovo zapovijedaj i uçi! 17 Starjeæine, koji su dobri
12 Nitko neka ne prezre tvoju mladost; predstojnici, dostojni su dvostruke
nego budi primjer vjernicima u rijeçi, u çasti, osobito koji se trude u rijeçi i
vladanju, u ljubavi, u vjeri, u çistoøi! nauci!
13 Dok doåem, pripazi na çitanje, 18 Jer Pismo govori: “Volu, koji vræe, ne
opominjanje i uçenje! zavezuj usta” , i “radnik je dostojan
14 Ne zanemaruj milosti, koja je u tebi svoje plaøe”.
i dana ti je po proroçanstvu 19 Protiv sveøenika ne primaj tuœbe,
polaganjem ruku sveøeniçkih! osim kad imaju dva ili tri i svjedoka!
15 Ovo promiæljavaj, u ovom budi, da 20 A koji grijeæe, pokaraj ih pred svima,
tvoj napredak bude oçevidan svima! da i drugi imaju strah!
16 Pazi na sebe i na nauku; ustraj u 21 Zaklinjem te pred Bogom i Kristom
tome, jer ovo çineøi spasit øeæ i sebe i Isusom i izabranim anåelima, da ovo
one, koji te sluæaju. drœiæ bez predrasude, ne çineøi niæta iz
pristranosti.
1 Timoteju 5 22 Ruku brzo ne polaœi ni na koga, niti
1 Starijega ne karaj, nego ga upozori budi dionik tuåih grijeha! Drœi sebe
kao oca, mlaåe kao braøu; çista!
2 Stare œene kao majke, mlaåe kao 23 Viæe ne pij vode, nego pij pomalo
sestre sa svom çistoøom! vina zbog œeluca i çestih svojih
3 Udovice poætuj, koje su zaista slabosti!
udovice! 24 Nekih su ljudi grijehi oçevidni i idu
4 Ako li koja udovica ima djecu ili na sud pred njima, a nekih idu za
unuçad, neka se nauçe najprije svoju njima.
kuøu poætovati i zajam vraøati 25 Tako su i dobra djela oçevidna, i koja
roditeljima; jer je ovo ugodno pred su drukçija, ne mogu se skriti.
Bogom.
5 A koja je zaista udovica i usamljena, 1 Timoteju 6
uzda se u Boga i ostaje u molitvama i u 1 Robovi, koji su god pod jarmom, neka
proænjama noø i dan. smatraju svoje gospodare vrijednima
6 A ona koja je u slastima, mrtva je iako svake çasti, da se ne huli na ime Boœje
je i œiva. i na nauku.
7 I ovo zapovijedaj, da budu 2 A koji imaju vjernike za gospodare,
besprijekorne! neka ih ne cijene manje, æto su braøa,
8 Ako li se tko za svoje, a osobito za nego joæ bolje neka sluœe jer su vjernici
ukuøane ne brine, odrekao se je vjere i i ljubljeni, koji nastoje da dobro çine.
gori je od nevjernika. Ovo uçi i svojski preporuçi!
9 Udovica neka se ne izabere mlaåa od 3 Ako li tko drukçije uçi i ne pristaje na
æezdeset godina, koja je bila jednome zdrave rijeçi Gospodina naæega Isusa
muœu œena, Krista i na nauku poboœnu,
10 I koja ima svjedoçanstvo u dobrim 4 Taj se je naduo i ne zna niæta, nego
djelima, ako je djecu odgojila, ako je boluje od zapitkivanja i praznih
gostoljubiva bila, ako je svetima noge prepiranja, oda æto postaje zavist,
prala, ako je nevoljnima pomagala, svaåa, psovke, zle sumnje,
ako je iæla za svakim dobrim djelom. 5 Neprestane razmirice ljudi, koji su u
11 A mlaåe udovice odbij; jer kad svojemu sudu pokvareni i bez istine,
postanu raskoæne protiv Krista, hoøe koji misle, da je poboœnost sredstvo za
da se udaju, dobitak.
12 I navlaçe na se osudu, æto prvu vjeru 6 U istinu velik je dobitak poboœnost,
pokvariæe. kad je spojena sa zadovoljstvom.
13 A ujedno i besposlene uçe se 7 Jer niæta ne donesosmo na ovaj
obilaziti po kuøama, a ne samo svijet; bez sumnje ne moœemo niæta ni
besposlene, nego i jeziçne i radoznale, odnijeti.
pa govore, æto ne treba. 8 A kad imamo hranu i odjeøu, ovim
833 1 Timoteju
budimo zadovoljni! nad kraljevima i Gospodar nad
9 Jer koji hoøe da se obogate, upadaju gospodarima.
u napast, zamku, i u mnoge lude i 16 Koji jedini ima besmrtnost i prebiva
ækodljive œelje, koje bacaju ljude u u svjetlosti, kojoj se ne moœe pristupiti;
propast i pogibao. kojega nitko od ljudi nije vidio, a niti
10 Jer je korijen sviju zala lakomstvo, moœe vidjeti; kojemu çast i vlast
kojemu neki predavæi se zalutaæe od vjeçna! Amen.
vjere i na sebe navukoæe jade mnoge. 17 Bogatima na ovome svijetu
11 A ti, o çovjeçe Boœji, bjeœi od ovoga, a zapovijedaj, da se ne ponose, niti
idi za pravdom, poboœnosti, vjerom, uzdaju u bogatstvo nestalno, nego u
ljubavi, strpljivosti, krotkosti! Boga œivoga, koji nam sve da je obilato
12 Bori se u dobroj borbi vjere, postigni za uœitak;
œivot vjeçni, na koji si pozvan i za koje 18 Neka dobro çine, neka se obogate u
si dao dobro svjedoçanstvo pred dobrim djelima, neka budu dareœljivi i
mnogim svjedocima. meåusobno dijele.
13 Zapovijedam ti pred Bogom, koji sve 19 Neka skupljaju sebi blago kao dobar
oœivljuje, i Kristom Isusom, koji je temelj za buduønost, da postignu œivot
poloœio pred Poncijem Pilatom istiniti!
svjedoçanstvo, dobru ispovijest, 20 O Timoteju, saçuvaj, æto ti je
14 Da drœiæ ovu zapovijed neokaljanu i povjereno, kloneøi se nevaljalih i
besprijekornu do dolaska Gospodina ispraznih rijeçi u govoru i prepiranja i
naæega Isusa Krista, laœno nazvanoga znanja,
15 æto øe ga u svoje vrijeme pokazati 21 Kojim neki hvaleøi se otpadoæe od
Blagoslovljeni i jedini vladalac, Kralj vjere. Milost s tobom! Amen.
2 Timoteju
2 Timoteju 1 Spasitelja naæega Isusa Krista, koji
1 Pavao, apostol Isusa Krista po volji uniæti smrt, a obasja œivot i
Boœjoj za navjeæøivanje œivota u Kristu neraspadljivost evanåeljem;
Isusu, 11 Za koje sam ja postavljen kao
2 Timoteju, ljubljenome sinu: Milost, propovjednik i apostol i uçitelj
milosråe, mir od Boga Oca i Krista neznaboœaca.
Isusa, Gospodina naæega. 12 Zato i ovo trpim, ali se ne stidim, jer
3 Zahvaljujem Bogu, kojemu sluœim od znam, kojemu sam vjerovao, i uvjeren
praotaca çistom savjesti, æto bez sam, da je on moguø saçuvati poklad
prestanka imam spomen za tebe u moj za dan onaj.
molitvama svojim noø i dan, 13 Izgled zdravih rijeçi, æto si ih çuo od
4 œeleøi da te vidim, spominjuøi se suza mene, drœi u vjeri i ljubavi, koja je u
tvojih, da se radosti ispunim, Kristu Isusu!
5 Sjeøajuøi se one vjere, koja je u tebi 14 Lijepi poklad çuvaj Duhom Svetim,
n e l i c e m j e r n a , k o j a s e n a sta n i koji stanuje u nama!
najprije u baki tvojoj Loidi i u majki 15 Znaæ ovo, da se odvratiæe od mene
tvojoj Euniki, a uvjeren sam, da je i u svi, koji su u Aziji meåu kojima i Figel
tebi. i Hermogen
6 Zato opominjem te, da opet raspiriæ 16 A Gospodin neka dadne milost kuøi
milost Boœju, koja je u tebi polaganjem Oneziforovoj, jer me je çesto utjeæio, i
ruku mojih. okova se mojih nije stidio;
7 Jer nam Bog ne dade duha 17 Nego doæavæi u Rim potraœio me je
bojaœljivosti, nego jakosti i ljubavi i briœno, i naæao.
razboritosti. 18 Neka njemu dadne Gospodin, da
8 Ne stidi se dakle svjedoçanstva naåe milosråe u Gospodina u dan
Gospodina naæega, ni mene, suœnja onaj! I u Efezu koliko mi posluœi, ti znaæ
njegova, nego podnosi s menom za najbolje.
evanåelje po sili Boga,
9 Koji nas je spasio i pozvao zvanjem 2 Timoteju 2
svetim, ne po djelima naæim, nego po 1 Ti dakle, sine moj, jaçaj u milosti,
svojoj odluci i milosti, koja nam je koja je u Kristu Isusu;
dana u Kristu Isusu prije vjeçnih 2 I æto si çuo od mene po mnogim
vremena. svjedocima, ono predaj vjernim
10 A sad se je objavila pojavom ljudima, koji øe biti sposobni i druge
2 Timoteju 834
nauçiti! svaåa, nego da bude blag prema
3 Podnosi s menom napore kao dobar svima, sposoban da uçi, spreman da
vojnik Krista Isusa! podnosi zlo,
4 Ni jedan, koji se bori, ne upuæta se u 25 Da s blagoæøu pouçava one, koji se
poslove ovoga svijeta; inaçe neøe protive istini; ne bi li im kako Bog dao,
ugoditi vojskovoåi. da se pokaju i spoznaju istinu,
5 A ako se tko i bori, ne dobije vijenca, 26 I da doåu k sebi i iskopaju se iz
ako se pravilno ne bori. zamke åavola, koja ih je stjerala pod
6 Poljodjelac, koji se trudi, najprije volju njegovu.
treba da primi od plodova.
7 Razumij, æto govorim; jer Gospodin 2 Timoteju 3
dat øe ti razumijevanje u svemu. 1 Ali ovo znaj, da øe u Posljednje dane
8 Sjeti se, da je Isus Krist, koji je nastati vremena teæka;
uskrsnuo od mrtvih, od roda 2 Jer øe ljudi biti samoœivi, lakomi,
Davidova, po evanåelju mojemu, hvaliæe, oholice, psovaçi, nepokorni
9 Za koje trpim zlo sve do okova kao roditeljima, nezahvalni, opaki,
zloçinac; ali rijeç Boœja nije okovana, 3 Neljubezni, nepomirljivi, klevetnici,
10 Zato podnosim sve zbog izabranih, neuzdrœljivi, nemilosrdni, okrutni,
da i oni postignu spasenje u Kristu 4 Izdajnici, drzoviti, naduveni, koji viæe
Isusu sa slavom vjeçnom. mare za slasti nego za Boga,
11 Pouzdana je rijeç: Ako smo s njim 5 Koji imaju obliçje poboœnosti, a sile
umrli, s njim øemo i œivjeti; su se njezine odrekli; i ovih se kloni!
12 Ako podnosimo, s njim øemo i 6 Jer su meåu ovima oni, koji se uvlaçe
kraljevati; ako ga zanijeçemo, i on øe u kuøe i zarobljuju œenice, koje su
nas zanijekati. natovarene grijehima, i vode ih
13 Ako smo nevjerni, on ostaje vjeran, razliçne œelje,
jer se sam sebe ne moœe odredi. 7 Koje se svagda uçe, i nikad ne mogu
14 Ovo napominji i posvjedoçi pred da doåu k poznanju istine.
Gospodinom! Ne upuætaj se u 8 A kao æto se Janes i Jambres
prepiranje rijeçima, jer to niæta ne suprotstaviæe Mojsiju, tako se i ovi
koristi, nego je na propast onima, koji protive istini, ljudi izopaçenoga uma,
sluæaju. neutvråeni u vjeri,
15 Postaraj se, da se pokaœeæ prokuæan 9 Ali neøe dalje napredovati, jer øe
pred Bogom kao radnik, koji se nema njihovo bezumlje postati javno svemu,
æto stidjeti, koji pravo upravlja rijeçju kao æto i onih posta.
istine! 10 A ti si se ugledao na moju nauku,
16 A kloni se loæih i praznih razgovora, œivljenje, namjeru, vjeru, dugotrpnost,
jer øe joæ viæe napredovati u ljubav, strpljivost,
bezboœnosti! 11 Progonstva, stradanja, kakva mi se
17 I rijeç njihova razjedat øe oko sebe dogodiæe u Antiohiji u Ikoniju, u Listri;
kao rakrana; a meåu njima je Himenej kakva progonstva podnesoh, i od sviju
i Filet, me izbavi Gospodin!
18 Koji odstupiæe od istine govoreøi, da 12 A i svi, koji poboœno hoøe da œive u
je uskrsnuøe veø bilo, i ruæe vjeru Kristu Isusu, trpjet øe progonstvo.
nekima. 13 A zli ljudi i varalice napredovat øe na
19 A çvrsto stoji temelj Boœji imajuøi gore, varajuøi i varajuøi se.
ovaj peçat: “Pozna Gospodin svoje”, i 14 Ali ti stoj u onome, æto si nauçio i o
dalje: “Neka odstupi od nepravde çemu si se uvjerio, znajuøi, od kojih si
svaki, koji zaziva ime Gospodnje!” nauçio;
20 A u velikoj kuøi nijesu samo posude 15 I jer iz djetinjstva znaæ Sveta Pisma,
zlatne i srebrne, nego i drvene i koja te mogu uçiniti mudrim na
zemljane, i jedne su za çast, a druge za spasenje po vjeri, koja je u Kristu
sramotu. Isusu.
21 Ako dakle tko oçisti sebe od ovih, bit 16 Sve je Pismo Bogom nadahnuto i
øe posuda za çast, posveøena i korisna korisno za uçenje, za karanje, za
domaøinu, pripravljena za svako popravljanje, za odgajanje u pravdi,
dobro djelo. 17 Da bude savræen çovjek Boœji,
22 Od œelja mladenaçkih bjeœi, idi za spreman za svako dobro djelo.
pravdom, vjerom, Ijubavlju, mirom s
onima, koji zazivaju Gospodina iz çista 2 Timoteju 4
srca! 1 Zaklinjem te pred Bogom i Isusom
23 A ludih i praznih zapitkivanja kloni Kristom, koji øe suditi œive i mrtve,
se znajuøi, da raåaju svaåe. dolaskom njegovim i kraljevstvom
24 A sluga Gospodnji ne treba da se njegovim!
835 2 Timoteju
2 Propovijedaj rijeç, nastoj oko toga u 12 A Tihika sam poslao u Efez.
dobro vrijeme i u nevrijeme, pokaraj, 13 Kad doåeæ, donesi mi kabanicu,
opominji, zaprijeti sa svom strplji- koju sam ostavio u Troadi kod Karpa, i
voæøu i naukom! knjige, a osobito pergamene!
3 Jer øe biti vrijeme, kad zdrave nauke 14 Aleksandar, kovaç bakra, mnogo mi
neøe podnositi, nego øe po svojim je zla zadao; platit øe mu Gospodin po
œeljama nakupiti sebi uçitelje, jer ih djelima njegovim.
uæi svrbe. 15 çuvaj se i ti njega, jer se je vrlo
4 I odvratit øe uæi od istine, a okrenut øe protivio naæim rijeçima.
se k bajkama. 16 Za prve moje obrane nije mi nitko
5 A ti budi razborit u svemu, trpi zlo, pomogao, nego su me svi ostavili; neka
uçini djelo evanåelista, sluœbu svoju im se to ne uraçuna!
izvræi potpuno! 17 Ali mi je Gospodin pomogao i ojaçao
6 Jer ja se veø œrtvujem, i vrijeme moje me, da se po meni izvræi propovijeda-
smrti blizu je. nje, i da çuju svi narodi, i bio sam
7 Dobar sam boj vojevao, trku svræio, izbavljen se od usta lavovih.
vjeru oçuvao. 18 I Gospodin øe me izbaviti od svakoga
8 Uostalom, meni je pripravljen vijenac zla djela, i spasit øe me u kraljevstvo
pravde, koji øe mi dati Gospodin u dan svoje nebesko. Njemu slava u vijeke
onaj, pravedni sudac; a ne samo meni, vjekova! Amen.
nego i svima, koji su ljubili dolazak 19 Pozdravi Prisku i Akvilu, i
njegov, Oneziforovu kuøu!
9 Poœuri se da doåeæ brzo k meni! 20 Erast je ostao u Korintu. A Trofima
10 Jer me Dema ostavi iz ljubavi k sam ostavio u Miletu bolesna.
sadaænjemu svijetu i otide u Solun, 21 Poœuri se da doåeæ prije zime!
Crescent u Galaciju, Tito u Dalmaciju. Pozdravljaju te Eubul i Pudencije, i
Luka je sam kod mene. Lino i Klaudija, i braøa sva.
11 Marka uzmi i dovedi sa sobom; jer 22 Gospodin Isus Krist s duhom tvojim!
mi je koristan za sluœbu. Milost s vama! Amen.
Titu
Titu 1 slaœe s naukom, da bude u stanju i
1 Pavao, sluga Boœji i apostol Isusa opominjati sa zdravom naukom i
Krista, za vjeru izabranika Boœjih i za pokarati one, koji se protive.
poznanje istine, koja je po poboœnosti, 10 Jer ih ima mnogo neposluænih,
2 Za nadu u vjeçni œivot, koji obeøa praznih brbljavaca i zavodnika,
istiniti Bog prije vremena vjeçnih; osobito koji su iz obrezanja,
3 A javi u vremena svoja rijeç Boœju 11 Kojima treba usta zatvoriti; koji
propovijedanjem, koje je meni cijele kuøe prevraøaju uçeøi, æto ne
povjereno po zapovijedi Spasitelja treba, zbog gadna dobitka.
naæega, Boga, 12 Reçe netko od njih, njihov vlastiti
4 Titu, pravomu sinu po zajedniçkoj prorok: “Kreøani su svagda laœljivi, zle
vjeri: milost i mir od Boga Oca i Krista œivine, besposleni trbusi.”
Isusa, Spasitelja i naæega. 13 Svjedoçanstvo je ovo istinito, Zato ih
5 Zato te ostavih u Kreti, da urediæ, æto karaj strogo, da budu zdravi u vjeri,
je nedovræeno, i da postaviæ po 14 Ne prianjajuøi uz œidovske bajke i
gradovima starjeæine, kao æto ti ja zapovijedi ljudi koji se odvraøaju od
zapovjedih. istine.
6 Ako je tko bez prijekora, jedne œene 15 çistima je sve çisto; a okaljanima i
muœ, i ima vjernu djecu, koju ne treba nevjernicima niæta nije çisto, nego su
karati zbog raspuætenosti ili im okaljani i um i savjest.
nepokornosti. 16 Tvrde, da poznaju Boga, a djelima ga
7 Jer nadglednik treba daj je bez nijeçu; jer su mrski i nepokorni, i ni za
prijekora, kao Boœji upravitelj, ne kakvo dobro djelo valjani.
samovoljan, ne gnjevljiv, ne pijanica,
ne svadljiv, ne lakom na gadan Titu 2
dobitak; 1 A ti govori, æto se slaœe sa zdravom
8 Nego gostoljubiv, dobrostiv, razborit, naukom:
pravedan, svet, uzdrœljiv, 2 Starci da budu trijezni, poæteni,
9 Koji se drœi pouzdane rijeçi, æto se mudri, zdravi u vjeri, u ljubavi, u
Titu 836
strpljivosti; djelo;
2 Nikoga da ne psuju, da se ne svaåaju,
3 Starice isto tako da se vladaju, kako
dolikuje svetima, da ne kleveøu, da se
da budu çedni i svaku krotkost da
pokazuju prema svim ljudima!
ne predaju vrlo vinu, da uçe dobro,
4 Da mudro upuøuju mlade œene, neka
3 Jer i mi smo bili negda ludi,
nepokorni, lutajuøi, sluœeøi razliçnim
ljube svoje muœeve, neka ljube svoju
djecu. œeljama i slastima, u pakosti i zavisti
œiveøi, mrski, jedan na drugoga
5 Neka budu razborite, çiste, dobre
kuøanice, blage, pokorne svojim mrzeøi.
4 A kad se pokaza dobrota i
muœevima, da se ne psuje rijeç Boœja!
çovjekoljublje Boga, Spasitelja
6 Isto tako mladiøe opominji, da budu
çestiti! naæega,
7 U svemu sam sebe podaj za izgled5 Ne za djela pravde, koja mi uçinismo,
dobrih djela: u nauci cijelost, nego po svojemu milosråu spasi nas
dostojanstvenost, kupelju preporoåenja i obnovljenja
8 Rijeç zdravu, besprijekornu, da se
Duha Svetoga,
posrami onaj, koji se protivi, ne 6 Kojega izli na nas obilato po Isusu
imajuøi niæta zlo govoriti o nama.Kristu, Spasitelju naæemu,
9 Sluge neka se pokoravaju svojim 7 Da opravdani miloæøu njegovom, po
gospodarima, da budu ugodni u nadi budemo baætinici œivota
svemu, da ne odgovaraju, vjeçnoga.
10 Da ne varaju, nego u svemu da 8 Pouzdana je rijeç, i ovo hoøu da
pokazuju dobru vjeru, da nauku pastojano uçiæ, da se oni, koji vjeruju
Spasitelja naæega Boga ukraæuju u u Boga, trude i prednjaçe u vræenju
svemu! dobrih djela. Ovo je dobro i korisno
11 Jer se pokaza milost Boœja kojaljudima.
spasava sve ljude, 9 A ludih zapitkivanja i rodoslovlja, i
12 Uçeøi nas, da se odreknemo svaåa i prepiranja o zakonu kloni se,
jer su beskorisna i isprazna!
bezboœnosti i svjetskih œelja, trijezno i
pravedno i poboœno œivimo na ovome10 çovjeka krivovjerca iza prve i druge
svijetu, opomene kloni se,
13 çekajuøi blagoslovljenu nadu i 11 Znajuøi, da se takav preokrenuo na
dolazak slave velikoga Boga i gore i grijeæi, i sam sebe osuåuje.
Spasitelja naæega Isusa Krista, 12 Kad poæljem k tebi Artemu ili Tihika,
poœuri se da doåeæ k meni u Nikopol,
14 Koji je dao samoga sebe za nas, da
nas otkupi od svakoga bezakonja i jer sam namislio ondje prezimiti.
13 Zenu, pravnika, i Apola briœno
oçisti sebi narod izabrani, koji je revan
u dobrim djelima. opremi na put, da im niæta ne
uzmanjka!
15 Ovo govori i opominji, i pouçavaj sa
svom odluçnoæøu! Nitko neka te ne 14 A i naæi neka se uçe prednjaçiti u
prezire! dobrim djelima, kada je nuœda i
potreba, da ne budu bez ploda!
Titu 3 15 Pozdravljaju te svi, koji su s menom.
1 Opominji ih, da se pokoravaju Pozdravi sve, koji nas ljube u vjeri!
vlastima i poglavarima, da budu Milost neka bude sa svima vama!
posluæni i spremni na svako dobro Amen.
Filemonu
1 Pavao, suœanj Krista Isusa, i brat 6 Neka tvoja vjera, koju imamo
Timotej, Filemonu, ljubljenomu i zajedno, bude djelotvorna, u
suradniku naæemu, poznavanju svakoga dobra, koje je u
2 I Apiji, sestri ljubljenoj, i Arhipu, nama na çast Krista Isusa!
suborcu naæemu, i crkvi u tvojoj kuøi. 7 Jer sam imao veliku radost i utjehu
3 Milost vam i mir od Boga, Oca naæega, zbog ljubavi tvoje, æto su po tebi, brate,
i Gospodina Isusa Krista! otkupljena srca svetih.
4 Zahvaljujem svagda Bogu svojemu, 8 Zato, iako imam veliku smjelost u
kad te spominjem u molitvama svojim, Kristu Isusu, da ti zapovijedam, æto si
5 I kad çujem ljubav tvoju i vjeru, koju duœan uçiniti,
imaæ prema Gospodinu Isusu i prema 9 Zbog ljubavi veøma molim, ja, starac
svima svetima. Pavao, a sada i suœanj Isusa Krista.
837 Filemonu
10 Molim te za svojega sina Onezima, 18 Ako li ti je u çemu skrivio, ili je
kojega rodih u okovima svojim; duœan, to meni uraçunaj!
11 Koji je tebi negda bio nekoristan, a 19 Ja, Pavao, napisah rukom svojom:
sada je tebi i meni vrlo koristan, kojega “Ja øu platiti;” da ti ne kaœem, da si i
poslah tebi natrag; samoga sebe meni duœan.
12 A ti ga, to jest, moje srce primi! 20 Da, brate, da imam korist od tebe u
13 Ja ga htjedoh da zadrœim kod sebe, Gospodinu, okrijepi srce moje u
da mi mjesto tebe posluœi u okovima Kristu!
evanåelja; 21 Uzdajuøi se u tvoju Posluænost
14 A l i b e z t v o j e g a o d o b r en j a n e napisah ti znajuøi, da øeæ joæ viæe
htjedoh niæta uçiniti, da ne bi tvoje uçiniti, nego æto govorim.
dobro bilo kao za nevolju, nego od 22 A uz to pripravi mi i stan, jer se
dobre volje. nadam, da øu po vaæim molitvama biti
15 Jer moœda, da se zato na neko darovan vama.
vrijeme odijeli, da ga dobijeæ vjeçno, 23 Pozdravlja te Epafra, koji je s
16 Ne viæe kao roba, nego viæe od roba, menom suœanj u Kristu Isusu, Kao i
brata ljubljenoga, osobito meni, a Marko, Aristarh, Dema, Luka,
kamoli veøma tebi, i po tijelu i u suradnici moji.
Gospodinu. 24 Milost Gospodina naæega Isusa
17 Ako dakle drœiæ mene za druga, Krista neka bude s duhom vaæim!
primi njega kao mene! Amen.
Hebrejima
Hebrejima 1 i tvojih godina neøe nestati.”
1 Bog, koji je negda mnogo puta i 13 A kojemu od anåela reçe kad: “Sjedi
razliçnim naçinom govorio ocima po meni s desne strane, dok poloœim
prorocima, progovori nama u neprijatelje tvoje za podnoœje nogama
posljednje ove dane po Sinu, tvojim.
2 Kojega postavi baætinikom svemu, po 14 Nijesu li svi sluœbeni duhovi, koji su
kojemu stvori i svijet; poslani na sluœbu zbog onih, koji øe
3 Koji jer je sjajnost slave njegove i baætiniti spasenje?
prilika biøa; njegova i nosi sve rijeçju
sile svoje, poæto nas je oçistio od Hebrejima 2
grijeha, sjede s desne strane 1 Zato valja nam veøma paziti na rijeçi,
veliçanstva na visini; koje smo çuli, da kako ne
4 A toliko uzviæeniji postade od anåela, propadnemo.
koliko odliçnije ime od njihova baætini. 2 Jer ako je rijeç, govorena po anåe-
5 Jer kome od anåela reçe kad: “Ti si lima, bila çvrsta, i svaki prestupak i
Sin moj, ja te danas rodih”? I opet: “Ja neposluh pravednu plaøu primio;
øu mu biti Otac, i on øe mi biti Sin”? 3 Kako øemo izbjeøi, ako ne budemo
6 I kad opet uvodi Prvoroåenoga u marili za toliko spasenje, koje je
svijet, govori: “I neka mu se poklone svi zapoçelo propovijedanjem
anåeli Boœji.” Gospodinovim, a od onih, koji su çuli,
7 I anåelima govori: “Koji çini anåele utvrdilo se za nas;
svoje vjetrove i sluge svoje plamen 4 Kad i Bog posvjedoçi i znacima i
ognjeni.” çudesima i razliçnim silama, i
8 A Sinu: “Prijestolje je tvoje, Boœe, u dijeljenjem Duha Svetoga po svojoj
vijeke vjekova; i œezlo pravde, œezlo volji.
kraljevstva tvoga, 5 Jer Bog ne pokori anåelima
9 Ljubio si pravdu, i mrzio si na buduøega svijeta, o kojem govorimo,
bezakonje; zato te pomaza, o Boœe, Bog 6 Ali netko posvjedoçi negdje, govoreøi:
tvoj uljem radosti veøma nego drugove “æto je çovjek, da ga se spominjeæ, ili
tvoje.” sin çovjeçji, da ga pohaåaæ?
10 I “Ti si, Gospodine, u poçetku 7 Umanjio si ga neæto malo od anåela,
osnovao zemlju, i nebesa su djela ruku slavom i çaæøu ovjençao si ga, i
tvojih; postavio si ga nad djelima ruku svojih,
11 Ona øe proøi, a ti ostajeæ, i sva øe 8 Sve si pokorio pod noge njegove.” A
ostarjeti kao haljina; kad mu pokori sve, niæta ne ostavi
12 I savit øeæ ih kao kabanicu, kao njemu nepokoreno. Ali sad joæ ne
haljinu, i izmijenit øe se; a ti si onaj isti, vidimo, da mu je sve pokoreno,
Hebrejima 838
9 A Isusa, koji je bio samo malo 11 Zato se zakleh u gnjevu svojemu:
umanjen od anåela, vidimo zbog “Neøe uøi u pokoj moj.”
smrti, æto podnese, ovjençana slavom 12 Gledajte, braøo, da ne bude kad u
i çasøu, da bi po milosti Boœjoj za sve kojemu od vas zlo srce nevjerstva, da
okusio smrt. odstupi od Boga œivoga;
10 Jer je prilikovalo njemu, zbog kojega 13 Nego opominjite jedan drugoga
je sve, i po kojemu je sve, koji dovede svaki dan, dok se danas govori, da koji
mnoge sinove u slavu, da patnjama od vas ne otvrdne prijevarom grijeha.
privede k slavi poçetnika spasenja 14 Jer postasmo sudionici Kristovi,
njihova. ako samo, kako smo poçeli, pouzdanje
11 Jer i onaj, koji posveøuje, i oni, koji svoje do svræetka tvrdo odrœimo,
se posveøuju, svi su od jednoga. Zato 15 Dok se govori: “Danas, ako glas
se ne stidi zvati ih braøom, njegov çujete, neka ne otvrdnu srca
12 Govoreøi: “Objavit øu ime tvoje braøi vaæa, kao za pobune one.”
svojoj, posred crkve hvalit øu te.” 16 A koji su to çuli, pa se pobunili? Zar
13 I opet: “Ja øu se u njega uzdati”. I ne svi oni, koji izaåoæe iz Egipta pod
opet: “Evo ja i djeca, koju mi je dno Mojsijem?
Bog.” 17 A na koje se je ljutio çetrdeset
14 A jer djeca zajedniçki imaju tijelo i godina? Nije li na one, koji sagrijeæiæe,
krv, i on uze dijel u tome, da smrøu kojih tjelesa padoæe u pustinji?
satre onoga, koji ima vlast nad smrøu, 18 A kojima se je zakleo, da neøe uøi u
to jest åavla; pokoj njegov, nego onima, koji se ne
15 I da izbavi one, koji su od straha pokoriæe?
smrti u svemu œivotu bili robovi. 19 I vidimo, da ne mogoæe uøi zbog
16 Jer se nigdje ne zauzima za anåele, nevjerstva.
nego se zauzima za potomke
Abrahamove. Hebrejima 4
17 Zato je trebalo, da bude u svemu 1 Bojmo se dakle, da kako, dok je joæ
sliçan braøi, da bude milosrdan i ostavljeno obeøanje, da se ulazi u
vjeran veliki sveøenik pred Bogom, da pokoj njegov, ne zakasni tko od vas!
okaje grijehe naroda. 2 Jer je i nama objavljeno kao i onima;
18 Jer zato, æto je sam trpio i bio ali onima ne pomoœe çuvena rijeç, jer je
iskuæan, moœe pomoøi onima, koji se oni, koji je çuæe, ne zdruœiæe s vjerom.
iskuæavaju. 3 Jer mi, koji vjerovasmo, ulazimo u
pokoj, kao æto reçe: “Tako se zakleh u
Hebrejima 3 gnjevu svojemu, da neøe uøi u pokoj
1 Zato, braøo sveta, sudionici zvanja moj, ako su djela i bila gotova od
nebeskoga, pogledajte na poslanika i postanja svijeta.
velikog sveøenika vjeroispovijesti 4 Jer negdje reçe za sedmi dan ovako:
naæe, Isusa. “I poçinu Bog u sedmi dan od sviju
2 Koji je vjeran onome, koji ga postavi, djela svojih.”
kao i Mojsije u svoj kuøi njegovoj. 5 I na tom mjestu opet: “Neøe uøi u
3 Jer je ovaj zavrijedio veøu slavu od pokoj moj.”
Mojsija, koliko veøu od kuøe ima çast 6 Buduøi dakle ostaje, da neki ulaze u
onaj, koji ju je sagradio, njega, dok oni, kojima je najprije
4 Jer svaku kuøu gradi netko, a Bog je, javljeno, ne uåoæe zbog nevjerovanja;
koji je sve stvorio. 7 Opet odreåuje jedan dan “danas
5 I Mojsije bio je doduæe vjeran u svoj govoreøi u Davidu iza tolikog vremena,
kuøi njegovoj kao sluga da posvjedoçi kao æto je prije reçeno: “Danas, ako
za ono, æto je trebalo da se objavi. glas njegov çujete, neka ne otvrdnu
6 Ali je Krist kao Sin nad kuøom srca vaæa!”
svojom. Oval smo kuøa mi, ako çvrsto 8 Jer da je Joæua one doveo u pokoj, ne
do svræetka odrœimo pouzdanje i slavu bi poslije govorio za drugi dan.
nade. 9 Dakle je ostavljeno joæ poçivanje
7 Zato, kao æto govori Duh Sve ti: narodu Boœjemu.
“Danas, ako glas njegov çujete, 10 Jer tko je uæao u pokoj njegov, i on
8 Neka ne otvrdnu srca vaæa, kao za poçiva od djela svojih, kao Bog od
pobune u dan napasti u pustinji! svojih.
9 Gdje me iskuæaæe oci vaæi, kuæaæe 11 Nastojmo dakle da uåemo u onaj
me, premda gledaæe djela moja pokoj, da ne upadne tko u onaj isti
çetrdeset godina. primjer nevjerstva.
10 Zato se rasrdih na taj rod, i rekoh: 12 Jer je œiva rijeç Boœja, i djelotvorna i
“Uvijek lutaju srcem, a ne poznaju oætrija od svakoga maça oætra s obje
putova mojih. strane i prodire sve do rastavljanja
839 Hebrejima
duæe i duha, i zglavaka i mozga, i sudi nauke, i da se damo na savræenstvo; da
mislima i namjerama srca. ne postavljamo opet temelja
13 I nema stvorenja nevidljiva pred odvraøanjem od mrtvih djela, i vjerom
njim, nego je golo i otkriveno oçima u Boga;
onoga, kojemu treba da dadnemo 2 Naukom o krætenju, i polaganju
raçun. ruku, i uskrsnuøu od mrtvih, i sudu
14 Imajuøi dakle uzviæenoga velikog vjeçnom.
sveøenika, koji je proæao nebesa, 3 I ovo øemo uçiniti, ako Bog dopusti.
Isusa, Sina Boœjega, drœimo se odluçno 4 Jer nije moguøe one, koji su jednom
vjeroispovijesti! prosvijetljeni, i okusili dara
15 Jer nemamo velikoga sveøenika, nebeskoga, i postali dionici Duha
koji se ne bi mogao saœaliti s naæih Svetoga,
slaboøa, nego koji je u svemu iskuæan 5 i okusili dobru rijeç Boœju, i sile
kao i mi, osim grijeha. buduøega svijeta,
16 Pristupimo dakle s pouzdanjem k 6 pa su ipak otpali, opet obnoviti na
prijestolju milosti, da postignemo pokajanje, jer sami sebi nanovo
milosråe i naåemo milost, kad nam propinju i ruœe Sina Boœjega.
ustreba pomoø! 7 Jer zemlja, koja pije daœd, æto çesto
na nju pada; i koja raåa povrøe korisno
Hebrejima 5 onima, koji je obraåuju, prima
1 Jer svaki veliki sveøenik, koji se iz blagoslov od Boga;
ljudi uzima, za ljude se postavlja na 8 a koja iznosi trnje i draçu,
sluœbu Bogu, da prinosi darove i œrtve nepotrebna je i blizu je prokletstvu, i
za grijehe; ona se najposlije spali.
2 Koji moœe biti blag prema onima, koji 9 Ali od vas, ljubljeni, nadamo se
ne znaju i lutaju, jer je sam podvrgnut boljemu i æto je blizu spasenju, ako i
slabosti; govorimo tako.
3 I zato je duœan, kako za grijehe naroda, 10 Jer Bog nije nepravedan, da
tako i za sebe prinositi œrtve za grijehe. zaboravi djelo vaæe i ljubav, koju
4 I nitko sam sebi ne prisvaja çasti, pokazaste u ime njegovo, posluœivæi
nego koji je pozvan od Boga, kao i Aron. svetima i sluœeøi.
5 Tako i Krist ne proslavi sam sebe, da 11 Ali œelimo, da svaki vas pokaœe istu
bude veliki sveøenik, nego onaj, koji revnost, da se ispuni nada do kraja,
mu reçe: “Ti si Sin moj, ja te danas 12 Da ne budete tromi, nego
rodih.” nasljedovatelji onih, koji vjerom i
6 Kao æto i na drugom mjestu govori: “Ti strpljivoæøu baætine obeøanja.
si sveøenik dovijeka po redu 13 Jer kad je Bog Abrahamu obeøao
Melkizedekovu.” nemajuøi nikoga veøega, da se njim
7 On je u dane tijela svojega proænje i zakune, zakle se sam sobom,
ponizne molitve k onome, koji ga je 14 Govoreøi: “Zaista, obilno øu te
mogao izbaviti od smrti, s velikom blagosloviti i silno øu te umnoœiti.”
vikom i suzama prinosio, i bio je 15 I tako strpljivo çekajuøi dobi
usliæen za svoju smjernost, obeøanje.
8 Iako je bio Sin Boœji, po muci nauçio 16 Jer se ljudi veøim kunu, i svakoj
se je posluænosti. njihovoj prepirci svræetak je zakletva
9 I doæavæi k svræi, postade svima, koji za potvråenje.
ga sluæaju, uzrok spasenja vjeçnoga, 17 Zato i Bog, kad je htio baætinicima
10 Nazvan od Boga veliki sveøenik po obeøanja pokazati nepokolebljivost
redu Melkizedekovu. svoje odluke, posluœi se zakletvom,
11 O tome bismo imali mnogo govoriti, 18 Da bi u dvjema nepokolebljivim
æto je teæko protumaçiti, jer ste postali stvarima, u kojima Bogu nije moguøe
mlitavi u sluæanju. prevariti, imali jaku utjehu mi, koji
12 Jer vi, iako biste morali biti uçitelji smo pribjegli, da se uhvatimo za nadu,
po godinama, opet trebate da se uçite, koja nam je dana,
koja su poçela rijeçi Boœje; i postadoste 19 Koju imamo kao sigurno i tvrdo
da trebate mlijeka, a ne jake hrane. sidro duæe, koje ulazi u unutraænjost
13 Jer koji se god hrani mlijekom, ne iza zavjese
razumije rijeçi pravde, jer je dijete. 20 Kamo Isus uåe kao preteça za nas,
14 A za savræene je tvrda hrana, koji postavæi veliki sveøenik dovijeka po
imaju osjeøanja navadom izvjeœbana redu Melkizedekovu.
za razlikovanje dobra i zla.
Hebrejima 7
Hebrejima 6 1 Jer ovaj Melkizedek, kralj Salemski,
1 Zato da, ostavimo poçela Kristove sveøenik Boga sveviænjega, koji srete
Hebrejima 840
Abrahama, kad se vraøao nadvladavæi jamac Isus.
kraljeve, i blagoslovi ga; 23 I dok su oni mnogi bili sveøenici, jer
2 Kojemu Abraham i desetinu dade od ih je smrt prijeçila da ostanu,
svega. Njegovo dakle ime najprije znaçi 24 A ovaj, buduøi da ostaje dovijeka,
kralj pravde, a potom i kralj Salemski, ima vjeçno sveøeniætvo.
t. j. kralj mira; 25 Zato i moœe uvijek spasiti one, koji
3 Bez oca, bez majke, bez rodoslovlja, po njemu dolaze k Bogu, kad svagda
nemajuøi ni poçetka danima, ni œivi, da ih zagovara.
svræetka œivotu, a sliçan Sinu 26 Jer takav nam je trebao da bude
Boœjemu, ostaje sveøenik dovijeka. veliki sveøenik: svet, nevin, neokaljan,
4 A pogledajte, koliki je ovaj, kojemu je odvojen od grjeænika i uzviæen nad
Abraham patrijarh dao desetinu od nebesa;
najboljih dijelova plijena. 27 Koji ne treba svaki dan, kao veliki
5 Istina, i oni od sinova Levijevih, koji sveøenici, najprije za svoje grijehe
primaju sveøeniætvo, imaju zapovijed, œrtve prinositi, zatim za narodne; jer je
da uzimaju po zakonu desetinu od ovo uçinio jednom, kada je sun sebe
naroda, to jest, od braøe svoje, premda prinio.
su i oni izaæli IZ bedara Abrahamovih. 28 Jer zakon postavlja ljude za velike
6 A onaj, koji se ne broji od njihova sveøenike, koji imaju slabost; a rijeç
roda, uze desetinu od Abrahama, i zakletve, koja je poslije zakona reçena,
blagoslovi onoga, koji je imao Sina dovijeka savræena.
obeøanja.
7 A bez ikakva izgovora manje se Hebrejima 8
blagosliva od veøega. 1 A glavno je od toga, æto govorimo:
8 I ovdje doduæe primaju desetinu “Imamo takva velikog sveøenika, koji
ljudi, koji umiru, a ondje onaj, za sjede s desne strane prijestolja
kojega se svjedoçi, da œivi. veliçanstva na nebesima,
9 I, rekao bih, Levije, koji prima 2 Kao sluga svetiæta i pravoga æatora,
desetinu, dao je pa Abrahamu koji naçini Gospodin, a ne çovjek.
desetinu; 3 Jer se svaki veliki sveøenik postavlja,
10 Jer je bio joæ u bedrima oçevim kad da prinosi dare i œrtve; zato je
ga srete Melkizedek. potrebno, da i ovaj æto ima, æto øe
11 Ako je dakle savræenstvo dano po prinijeti.
levitskom sveøeniætvu jer je narod pod 4 Jer da je na zemlji, ne bi bio sveøenik,
njim primio zakon, kakva je joæ kad jesu, koji prinose dare po zakonu,
potreba bila, da ustane drugi sveøenik 5 Koji sluœe prilici i sjeni nebeskih
po redu Melkizedekovu, a da se ne zove stvari, kao æto bi reçeno Mojsiju, kad je
po redu Aronovu? htio æator da naçini: “Gledaj”, reçe,
12 Jer kad se promijeni sveøeniætvo, “naçini sve po slici, koja ti je pokazana
potrebno je, da se i zakon promijeni. na gori!”
13 Jer za koga se ovo govori, od drugoga 6 A sad je dobio uzviæeniju sluœbu,
je plemena, od kojega nitko nije sluœio koliko je i posrednik uzviæenijeg
œrtveniku. zavjeta, koji je utvråen na uzviæenijim
14 Jer je poznato, da Gospodin naæ od obeøanjima.
plemena Judina izaåe, za koje pleme 7 Jer da je onaj prvi bio besprijekoran,
nije Mojsije niæta rekao o sveøenicima. ne bi se drugome traœilo mjesto.
15 I joæ je to viæe poznato, ako kao 8 Jer kudeøi ih govori: “Evo dolaze dani,
Melkizedek ustaje drugi sveøenik, govori Gospodin, i naçinit øu s kuøom
16 Koji nije postao po zakonu tjelesne Izraelovom i s kuøom Judinom nov
odredbe, nego po sili œivota vjeçnoga, zavjet,
17 Jer svjedoçi: “Ti si sveøenik dovijeka 9 Ne po zavjetu, koji sam naçinio s
po redu Melkizedekovu.” ocima njihovim u onaj dan, kad ih
18 Tako se dokida preåaænja zapovijed, uzeh za ruku, da ih izvedem iz zemlje
æto je bila slaba i beskorisna. egipatske; jer oni ne ostadoæe u
19 Jer zakon nije niæta usavræio, ali je zavjetu mome, i ja nijesam mario za
uveo bolju nadu, po kojoj se njih, govori Gospodin.
pribliœujemo k Bogu. 10 Jer je ovo zavjet, koji øu naçiniti s
20 I koliko se to nije dogodilo bez kuøom Izraelovom poslije onih dana,
zakletve jer dok su oni bez zakletve govori Gospodin Dat da zakone svoje u
postali sveøenici, pamet njihovu, i na srcima njihovim
21 Ovaj sa zakletvom po onome, koji napisat øu ih, i bit øu im Bog, i oni øe
mu govori: “Zakle se Gospodin, i neøe biti narod moj.
se pokajati: “Ti si sveøenik dovijeka”, 11 I nitko neøe uçiti Svojega
22 Toliko je boljega zavjeta postao sugraåanina, i nitko brata svojega
841 Hebrejima
govoreøi: “Poznaj Gospodina; Jer øe me pozvani obeøanje vjeçne baætine.
svi poznati od maloga do velikoga 16 Jer gdje je oporuka, valja da bude i
meåu njima.” smrt onoga, koji çini oporuku.
12 Jer øu biti milostiv nepravdama 17 Jer je oporuka po smrti utvråena, a
njihovim, i grijeha njihovih neøu viæe nema nikakve snage, dok je œiv onaj,
spominjati! koji ju je naçinio.
13 A kad veli novi, prvi naçini starim; a 18 Zato i prvi zavjet nije posveøen bez
æto je staro i ostarjelo blizu je da krvi.
nestane. 19 Jer kad Mojsije izgovori sve
zapovijedi po zakonu svemu narodu,
Hebrejima 9 uze krvi junaca i jaraca s vodom i
1 Imao je doduæe i prvi zavjet propise za vunom crvenom i hisopom, te
sluœbu Boœju i za svetiæte zemaljsko. poækropi i knjigu i sav narod
2 Bio je naime naçinjen æator, prednji, 20 Govoreøi: “Ovo je krv zavjeta, koji s
u kojemu je bio svijeønjak i stol i vama naçini Bog.”
postavljeni kruhovi, æto se zove 21 I æator i sve posude za sluœbu Boœju
Svetinja. jednako poækropi krvlju.
3 A za drugim zavjesom bio æator, koji 22 I gotovo sve se krvlju çisti po
se zove Svetinja nad svetinjama, zakonu, i bez proljevanja krvi nema
4 Koja je imala zlatni kadioni œrtvenik oproætenja.
i kovçeg zavjeta, obloœen sa svih strana 23 Tako dakle treba da se slike
zlatom, u kojemu je bila zlatna posuda nebeskih stvari çiste, ali same
s manom i ætap Aronov, koji je bio nebeske stvari boljim œrtvama od ovih.
procvao, i ploçe zavjeta. 24 Jer Krist ne uåe u rukotvorenu
5 A povrh njega bili su kerubini slave, Svetinju nad svetinjama, kod je slika
koji su zasjenjivali pomiriliæte, o øemu istinita, nego u samo nebo, da se
ne treba sad da s govori napose. pokaœe sad pred licem Boœjim za nas;
6 A kad je ovo bilo tako ureåeno, ulazili 25 Niti da mnogo puta prinosi samoga
su sveøenici svagda u prednji æator i sebe, kao æto veliki sveøenik ulazi u
vræili œrtvenu sluœbu; Svetinju nad svetinjama svake godine
7 A u drugi je ulazio jednom u godini s krvlju tuåom;
sam veliki sveøenik, ne bez krvi, koju 26 Inaçe bi on morao mnogo puta
prinosi za svoje i za narodne grijehe trpjeti od postanja svijeta; a sad
neznanja. jednom na svræetku vjekova javi se, da
8 Ovim pokazuje Duh Sveti, da se joæ svojom œrtvom satre grijeh,
nije otvorio put u Svetinju nad 27 I kao æto je ljudima odreåeno
svetinjama, dok prednji æator stoji; jednom umrijeti, a po tom sud;
9 Taj je slika za sadaænje vrijeme, po 28 Tako se i Krist jednom prinese, da
kojoj se prinose darovi i œrtve, koje ne oduzme grijehe mnogih; a drugi put øe
mogu da usavræe u savjesti onoga, koji se javiti bez grijeha na spasenje onima,
sluœi; koji ga iæçekuju.
10 Jer su to zapovijedi o izvanjoj
çistoøi, za jela i piøa i razliçna pranja, Hebrejima 10
a postavljene su do vremena 1 Jer kako zakon ima samo sjenu
popravljenja. buduøih dobara, a ne bitnu sliku
11 Ali Krist se je pojavio kao r veliki stvari, to ne moœe nikada usavræiti
sveøenik buduøih dobara i uæao u veøi one, koji pristupaju svake godine i
i savræeniji æator, koji nije rukom prinose neprestano one iste œrtve;
naçinjen, to jest, nije od ovoga svijeta; 2 Inaçe bi prestale prinositi se, kad oni,
12 Niti je s krvlju jaraca, ni junaca, koji sluœe, ne bi viæe imali nikakve
nego sa svojom krvlju uæao jednoø savjesti za grijehe, kad su se jednom
zauvijek u Svetinju nad svetinjama i oçistili;
stekao vjeçni otkup. 3 Nego se njima svake godine çini
13 Jer ako krv jaraca i junaca i pepeo spomen na grijehe.
junice, poækropivæi njom okaljane, 4 Jer krv junaca i jaraca ne moœe
posveøuje na izvanju çistoøu; oduzeti grijeh.
14 Koliko øe viæe krv Krista, koji je 5 Zato ulazeøi u svijet govori: “œrtava i
Duhom Svetim samoga sebe prinio darova nijesi htio, ali si mi tijelo
neokaljana Bogu, oçistiti savjest naæu pripravio.
od mrtvih djela, da sluœimo Bogu 6 Paljenice i œrtve za grijeh nijesu ti bile
œivomu! ugodne,
15 I zato je Novome Zavjetu posrednik, 7 Tada rekoh: “Evo dolazim u poçetku
da po smrti, koju podnese za otkup od knjige pisano je za mene, da çinim
prestupaka u prvome zavjetu, prime volju tvoju, o Boœe!”
Hebrejima 842
8 Prije rekavæi: “œrtava i darova i “Gospodin øe suditi narodu svojemu.”
paljenica i œrtava za grijeh nijesi htio, 31 Straæno je upasti u ruke Boga
niti su ti bili ugodni”, æto se po zakonu œivoga.
prinose; 32 A spominjite se prijaænjih dana, u
9 Tada reçe: “Evo dolazim, da uçinim o koje prosvijetljeni mnogu borbu muka
Boœe volju tvoju.” Dokida prvo, da podnesoste,
postavi drugo. 33 Sami sad postavæi prizor zbog
10 U ovoj smo volji posveøenu sramota i nevolja, sad postavæi
prinosom tijela Isusa Krista jedanput drugovi onima, koje stiœe sudbina
zauvijek. takva.
11 I svaki sveøenik svaki dan sluœi i iste 34 Jer ste i çuvstvovali sa suœnjima, i
œrtve mnogo puta prinosi, koje nikad podnijeli ste s radoæøu otimaçinu
ne mogu oduzeti grijeha; svojih dobara, znajuøi, da imate bolje i
12 A on prinesavæi jednu œrtvu za trajno imanje.
grijehe sjedi svagda s desne strane 35 Ne gubite dakle pouzdanja svojega,
Bogu, koje ima veliku plaøu!
13 çekajuøi dalje, “dok se poloœe 36 Jer vam je strpljivost od potrebe, da
neprijatelji njegovi za podnoœje ispunivæi volju Boœju postignete
nogama njegovim.” obeøanje.
14 Jer je jednim prinosom usavræio 37 “Jer joæ malo, vrlo malo, pa øe doøi
zauvijek one, koji bivaju posveøeni. onaj, koji treba da doåe, i neøe
15 A svjedoçi nam i Duh Sveti, jer zakasniti.
izakako je rekao: “ 38 A pravednik moj œivjet øe od vjere;
16 “Ovo je zavjet, koji øu sklopiti s njina ako li odstupi, neøe mojoj duæi
poslije onih dana, govori Gospodin, ugoditi.”
dat øu zakone svoje u srca njihova, i u 39 A mi, braøo, nijesmo od onih, koji
pamet njihovu napisat øu ih; odstupaju na propast, nego od onih,
17 I grijeha njihovih i bezakonja koji vjeruju, da spase duæu.
njihovih neøu se viæe spominjati,”
18 A gdje je oproætenje ovih, ondje Hebrejima 11
nema viæe prinosa za grijeh. 1 A vjera je tvrdo pouzdanje u ono,
19 Imajuøi dakle, braøo, pouzdanje çemu se nadamo, osvjedoçenje o
ulaziti u Svetinju nad svetinjama onom, æto ne vidimo.
krvlju Isusovom, 2 Jer u njoj stari postigoæe sjajno
20 Koji nam je otvorio pat novi i œivi svjedoçanstvo.
zavjesom, to jest, tijelom svojim, 3 Vjerom poznajemo, da je svijet rijeçju
21 I velikoga sveøenika nad kuøom Boœjom zgotovljen, tako da iz
Boœjom: nevidljiva postade vidljivo.
22 Pristupajmo istinitim srcem u 4 Vjerom prinese Abel Bogu bolju œetvu
punini vjere, oçiæøeni u srcima od zle nego Kain, i po njoj je dobio
savjesti, i oprani po tijelu vodom svjedoçanstvo, da je pravedan, kad
çistom! Bog posvjedoçi za dare njegove, i po
23 Drœimo se tvrdo vjere u nadu jer je njoj on mrtav joæ govori,
vjeran onaj, koji je obeøao, 5 Vjerom bi Henok prenesen, da ne vidi
24 I pazimo jedan na drugoga u smrti, i ne naåe se, jer ga Bog
poticanju k ljubavi i dobrim djelima; premjesti; jer prije nego ga premjesti,
25 Ne ostavljajmo skupætine svoje, kao dobi svjedoçanstvo, da je ugodio Bogu.
æto neki imaju obiçaj, nego bodrimo 6 A bez vjere nije moguøe ugoditi Bogu;
jedan drugoga, i toliko veøma, koliko jer onaj, koji hoøe da doåe k Bogu, valja
vidite, da se pribliœuje dan. da vjeruje, da ima Bog i da plaøa
26 Jer kad mi grijeæimo dragovoljno, onima, koji ga traœe,
poæto smo primili poznanje istine, 7 Vjerom Noa primivæi objavu o onome,
nema viæe œrtve za grijehe; æto joæ ne vidje, poboja se; naçini
27 Nego straæno çekanje suda i jarost kovçeg za spasenje kuøe svoje, kojom
ognja, koji øe pojesti protivnike. osudi sav svijet, i postade baætinik
28 Tko prestupi zakon Mojsijev, bez pravde po vjeri.
milosråa umire kod dva ili tri 8 Vjerom posluæa Abraham, kad bi
svjedoka. pozvan da izaåe na mjesto, koje je
29 Koliko goru, mislite, da øe zasluœiti imao da primi u baætinu, izaåe ne
kaznu onaj, koji Sina Boœjega pogazi, i znajuøi, kamo ide.
krv zavjeta, kojom je bio posveøen, za 9 Vjerom se preselio u zemlju obeøanja
neçistu drœi, i Duha milosti obruœi? kao u tuåu, i u æatorima je stanovao s
30 Jer znamo onoga, koji reçe: “Moja je Izakom i Jakovom, subaætinicima
osveta, ja øu uzvratiti,” i opet: istoga obeøanja;
843 Hebrejima
10 Jer je iæçekivao grad na tvrdu 31 Vjerom Rahaba bludnica ne pogiba
temelju, kojemu je graditelj i tvorac s nevjernicima, jer je bila primila
Bog, uhode s mirom.
11 Vjerom i sama Serah primi silu, da 32 I æto joæ da kaœem? Jer mi ne bi
zatrudni i unatoç poodmakloj dobi, jer dostalo vremena, kad bih stao
je vjerovala, da je vjeran onaj, koji je pripovijedati o Gideonu, Baraku,
bio obeøao. Samsonu, Jeftahi, Davidu, Samuelu i
12 Zato se i rodiæe od jednoga, i to prorocima,
gotovo mrtvoga, potomci: 33 Koji vjerom pobijediæe kraljevstva,
“mnogobrojni kao zvijezde nebeske i uçiniæe pravdu, dobiæe obeøanja,
nebrojeni kao pijesak na obali zatvoriæe usta lavovima,
morskoj. 34 Ugasiæe silu ognjenu, utekoæe od
13 U vjeri pomrijeæe svi ovi ne primivæi oætrica maça, ojaçaæe od slabosti,
obeøanja, nego ih vidjeæe izdaleka i postadoæe junaci u boju, rastjeraæe
pozdraviæe i priznaæe, da su tuåinci i vojske tuåe;
putnici na zemlji, 35 œene primiæe svoje mrtve
14 Jer koji tako govore, pokazuju, da uskrsnuøem a drugi su bili pobijeni ne
traœe domovinu. primivæi osloboåenja, da dobiju bolje
15 I da su mislili na onu zemlju, iz koje uskrsnuøe;
su izaæli, imali bi vremena da se vrate. 36 A drugi pogrde i udarce podnesoæe,
16 Ali sad teœe za boljom, to jest, pa joæ okove i tamnice;
nebeskom. Zato se Bog ne stidi 37 Bili su kamenovani muçeni,
nazivati se Bog njihov, jer im je prepiljeni, posjeçeni od maça
pripravio grad. pomrijeæe; obilazili su u ovçjim
17 Vjerom prikaza Abraham Izaka, kad koœusima, u kozjim koœama, u
bi kuæan, i jedinoroåenoga je prikazao oskudici, u nevolji, u sramoti;
on, koji je bio primio obeøanja, 38 Kojih nije bio dostojan svijet;
18 I kojemu bi kazano: “U Izaku nazvat potucali se po pustinjama, po gorama
øe ti se potomstvo.” i puçinama, i po Jamama zemaljskim.
19 Jer je mislio, da Bog moœe i od mrtvih 39 I ovi svi, koji su dobili vjerom
uskrsnuti; zato ga i natrag dobi, da svjedoçanstvo, ne primiæe obeøanja,
bude lika. 40 Jer je Bog neæto bolje za nas odredio,
20 Vjerom blagoslovi Izak Jakova i da ne prime bez nas savræenstva.
Ezava u stvarima buduøim.
21 Vjerom blagoslovi Jakov umiruøi Hebrejima 12
svakoga sina Josipova i nagnu se 1 Zato dakle i mi imajuøi oko sebe toliki
duboko nad vræak palice svoje. oblak svjedoka, odbacimo svako
22 Vjerom se spominje Josip umiruøi breme i grijeh, koji je za nas prionuo, i
izlaska sinova Izraelovih i zapovijeda s ustrajnoæøu trçimo da dobijemo na
za kosti svoje. trki, koja nam je odreåena,
23 Vjerom su Mojsija, poæto se rodi, tri 2 Gledajuøi na utemeljitelja i
mjeseca skrivali roditelji njegovi, jer usavræitelja vjere Isusa, koji mjesto
vidjeæe krasno dijete i ne pobojaæe se odreåene sebi radosti podnese kriœ ne
zapovijedi kraljeve. mareøi za sramotu, i sjede s desne
24 Vjerom Mojsije, kad bi veliki, ne strane prijestolja Boœjega.
htjede da se naziva sinom køeri 3 Promotrite njega, koji je takvo
Faraonove; protivljenje protiv sebe od grjeænika
25 I volio je stradati s narodom Boœjim, podnio, da se ne umorite i da ne klonu
negoli imati çasovit uœitak grijeha, duæe vaæe!
26 Drœavæi sramotu Kristovu za veøe 4 Jer joæ se ne oprijeste do krvi boreøi
bogatstvo od blaga egipatskoga, jer je se protiv grijeha,
gledao na plaøu, 5 I zaboraviste na opomenu, koja vam
27 Vjerom ostavi Egipat, ne pobojavæi govori kao sinovima: “Sine moj, ne
se srdœbe kraljeve, jer je ustrajao, kao preziri karanja Gospodinova, i nemoj
da bi vidio Nevidljivoga. klonuti duhom, kad te on pokara!
28 Vjerom je svetkovao blagdan Pashe 6 Jer koga ljubi Gospodin, onoga
i ækropio krvlju, da se onaj, koji je pokara, a bije svakoga sina, kojega
ubijao, ne dotakne njihovih prima.”
prvoroåenaca. 7 Izdrœite u karanju! Bog postupa s
29 Vjerom prijeåoæe Crveno more kao vama kao sa svojom djecom, jer gdje je
po suhoj zemlji, dok se Egipøani, kad sin, kojega otac ne pokara?
su to pokuæali, utopiæe. 8 Ako li ste bez karanja, u kojemu svi
30 Vjerom padoæe zidovi Jerihonski, dio dobiæe, tada ste nezakoniti, a ne
kad se obilazilo oko njih sedam dana. pravi sinovi.
Hebrejima 844
9 Onda: “karali su nas tjelesni oci naæi, stvoreno pomiçe, da ostane ono, æto se
i ætovali smo ih; pa neøemo li se zar ne pomiçe.
mnogo radije pokoravati Ocu duhova, 28 Zato jer primamo kraljevstvo
da œivimo? nepokolebljivo, dajmo hvalu i njom
10 Oni su nas karali za vrijeme od malo sluœimo ugodno Bogu s poætovanjem i
dana, kako im se svidjelo, a on za ono, sa strahom!
æto je spasonosno, da budemo dionici 29 Jer je “Bog naæ oganj, koji spaljuje.”
svetosti njegove.
11 Jer svako karanje ne çini se za ças, Hebrejima 13
da pruœa radost, nego œalost; ali poslije 1 Ljubav bratinska ne kao stane!
daje miran rod pravde onima, koji su 2 Gostoljubivosti ne zaboravljajte, jer
njime izvjeœbani. njom neki ne znajuøi pogostiæe anåele!
12 Zato ispravite oslabljene ruke i 3 Sjeøajte se suœanja, kao da ste s
mlohava koljena; njima zasuœnjeni; onih, koje
13 I poravnajte staze nogama svojim, zlostavljaju, kao da ste i sami u tijelu!
da nitko ne ohromi i ne zabludi, nego 4 œenidbu neka drœe svi u çasti, i
joæ da se iscijeli! postelja œenidbena neka bude çista,
14 Teœite za mirom sa svima i za jer bludnicima i preljuboçincima sudit
posveøenjem, bez kojega nitko neøe øe Bog.
vidjeti Gospodina. 5 Ne budite lakomci, budite zadovoljni
15 Gledajte, da tko ne ostane bez s onim, æto imate, jer on reçe: “Neøu te
milosti Boœje, da ne uzraste kakav ostaviti, niti øu te napustiti.”
korijen gorçine, i ne poçini ætete, da se 6 Zato moœemo B pouzdanjem govoriti:
mnogi ne okaljaju! “Gospodin je moj pomoønik, i neøu se
16 Da ne bude tko bludnik ili bojati; æto øe mi çiniti çovjek?”
lakouman, kao Ezav, koji je za jedno 7 Sjeøajte se svojih predstojnika, koji
jelo prodao prvorodstvo svoje! su vam govorili rijeç Boœju; gledajte na
17 Jer znate, da je i zatim, kad je htio svræetak njihova œivljenja, ugledajte se
baætiniti blagoslov, odbaçen; jer za na vjeru njihovu!
pokajanje ne naåe mjesta, ako ga je i 8 Isus Krist je isti, juçer i danas i u
sa suzama traœio. vijeke.
18 Jer ne pristupiste gori, koja se moœe 9 Ne dajte se zavesti razliçnim i tuåim
opipati, i ognju razgorjelom, i oblaçini naukama, jer je bolje miloæøu
i tami, i oluji, utvråivati srce, negoli jelima, od kojih
19 I zvuku trube, i glasu rijeçi, za koji ne imadoæe koristi oni, koji su œivjeli u
su sluæatelji molili, da im se viæe tako njima.
ne govori. 10 Imamo œrtvenik, od kojega ne smiju
20 Jer nijesu mogli da podnesu jesti, koji sluœe æatoru.
zapovijedi: “Ako se i œivinçe dotakne 11 Jer se tjelesa onih œivotinja, kojih
gore, kamenovat øe se.” krv za grijeh unosi velik; sveøenik u
21 I tako je straæno bilo ono, æto se Svetinju nad svetinjama, spaljuju
vidjelo, da Mojsije reçe: “Uplaæio sam izvan tabora.
se i dræøem.” 12 Zato je i Isus, da posveti narod krvlju
22 Nego pristupiste gori Sionskoj i svojom, trpio izvan vrata.
gradu Boga œivoga, Jerusalemu 13 Iziåimo dakle k njemu izvan tabora,
nebeskome, i mnogim tisuøama noseøi njegovu sramotu!
anåela, 14 Jer ovdje nemamo grada, koji øe
23 I crkvi prvoroåenaca, koji su ostati, nego traœimo onaj, koji øe doøi.
napisani na nebesima, i Bogu, sucu 15 Po njemu dakle prinosimo svagda
svih, i duhovima savræenih Bogu œrtvu zahvalnu, to jest, plod
pravednika, usana, koje priznaju ime njegovo!
24 I Isusu, posredniku Novoga Zavjeta, 16 A dobro çiniti i davati milostinju ne
i krvi ækropljenja, koja bolje govori zaboravljajte, jer se takvim œrtvama
negoli Abelova ugaåa Bogu!
25 Gledajte, da ne odbijete onoga, koji 17 Sluæajte predstojnike svoje i budite
govori, jer kad oni ne utekoæe, koji im podloœni, jer oni bdiju nad duæama
odbiæe onoga, koji je prorokovao na vaæim kao oni, koji øe dati raçun, da to
zemlji, a kamoli mi, koji se odvraøamo s radoæøu çine, a ne uzdiæuøi, jer vam
od onoga, koji nam govori s nebesa! to ne pomaœe!
26 Njegov glas potrese onda zemlju, a 18 molite se za nas, jer se uzdamo, da
sad obeøa govoreøi: “Joæ jednom ja øu imamo dobru savjest, jer nastojimo da
potresti ne samo zemlju, nego i nebo.” se u svemu dobro vladamo.
27 A æto veli: “joæ jednom” pokazuje, da 19 A joæ veøma vas molim, da çinite ovo,
øe se promijeniti ono, æto se kao da bih se æto brœe vratio k vama.
845 Hebrejima
20 A Bog mira, koji uskrsnu od mrtvih ovu rijeç opominjanja; jer sam vam
velikoga pastira ovaca, krvlju zavjeta ukratko pisao.
vjeçnoga, Gospodina naæega Isusa, 23 Znajte, da je osloboåen brat naæ
21 Neka vas usavræi u svakome dobru, Timotej; s njim øu vas, ako brzo doåe,
da çinite volju njegovu, çineøi u vama, vidjeti.
æto je ugodno pred njim, po Isusu 24 Pozdravite sve predstojnike svoje i
Kristu, kojemu slava u vijeke vjekova! sve svete! Pozdravljaju vas braøa iz
Amen. Italije.
22 A molim vas, braøo, primite dobro 25 Milost sa svima vama! Amen.
Jakovljeva
Jakov 1 njegovih stvorenja.
1 Jakov, sluga Boga i Gospodina Isusa 19 Znate, ljubljena braøo moja: Neka
Krista, pozdravlja dvanaest plemena, bude svaki, çovjek brz çuti, a spor
koja su rasijana. govoriti i spor srditi se.
2 Svaku radost imajte, braøo moja, kad 20 Jer srdœba çovjeçja ne çini pravde
padate u razliçne napasti, Boœje.
3 Znajuøi, da kuæanje vaæe vjere gradi 21 Zato odbacivæi svaku neçistoøu i
strpljivost. ostatak zloøe, u krotkosti primite
4 A strpljivost neka ima savræeno djelo, usaåenu rijeç, koja moœe spasiti duæe
da budete savræeni i potpuni, bez vaæe!
ikakva nedostatka. 22 A budite izvræitelji rijeçi, a ne samo
5 Ako li kojemu od vas nedostaje sluæatelji, varajuøi sami sebe!
mudrosti, neka iæte u Boga, koji daje 23 Jer ako tko sluæa rijeç, a ne isvræuje,
svima obilato, i ne kori, i dat øe mu se. on je kao çovjek, koji gleda naravsko
6 Ali neka iæte s vjerom, ne sumnjajuøi lice svoje u ogledalu;
niæta; jer tko sumnja, sliçan je 24 On se je ogledao, pa otiæao, i odmah
morskomu valu, koji vjetar podiœe i je zaboravio, kakav je bio.
goni, 25 Ali tko pomno pogleda u savræeni
7 Takav çovjek neka ne misli, da øe zakon slobode i ostane u njemu, i ne
primiti æto od Gospodina. bude zaboravni sluæatelj, nego
8 çovjek s dvije duæe nestalan je na izvræitelj djela, taj øe biti blagoslovljen
svima putovima svojim. u djelu svojemu.
9 A niski brat neka se hvali visinom 26 Ako li tko misli, da je poboœan, a ne
svojom; zauzdava jezika svojega, nego vara
10 A bogati svojom niskoøom; jer øe srce svoje, njegova je poboœnost
proøi kao cvijet trave. isprazna.
11 Jer sunce ogranu s vruçinom, i 27 Poboœnost çista i neokaljana pred
osuæi travu, i cvijet njezin otpade, i Bogom i Ocem jest ova: “posjeøivati
krasota lica njezina uginu; tako øe i sirote i udovice u njihovoj nevolji i
bogati na putovima svojim uvenuti. drœati sebe neokaljana od svijeta.
12 Blagoslovljen çovjek, koji pretrpi
napast, jer, kad bude prokuæan, Jakov 2
primit øe vijenac œivota, koji je 1 Braøo moja, u vjeri slavnoga
Gospodin obeøao onima, koji ga ljube Gospodina naæega Isusa Krista ne
13 Ni jedan, kad se kuæa, neka ne kaœe, gledajte tko je tko!
da je od Boga kuæan, jer Bog ne moœe 2 Jer ako uåe u vaæu skupætinu çovjek
biti kuæan na zlo, a on ne kuæa nikoga. sa zlatnim prstenom i u sjajnoj haljini,
14 Nego svakoga kuæa vlastita poœuda, a uåe i siromah u loæoj haljini,
koja ga vuçe i mami. 3 I pogledate na onoga, koji nosi sjajnu
15 Tada zaçevæi poœuda raåa grijeh, a haljinu, i reknete mu: “Ti sjedi ovdje
grijeh izvræen raåa smrt. lijepo’”, a siromahu reknete: “Ti stani
16 Ne varajte se, ljubljena braøo moja! tamo, ili sjedi niœe podnoœja mojega”;
17 Svaki dobri dar i svaki savræeni 4 Nijeste li tu odluçili svojevoljno i
poklon odozgo je, silazeøi od Oca sudili nepravedno?
svjetlosti, u kojega nema promjene ni 5 çujte, ljubljena braøo moja! Ne izabra
sjene mijene. li Bog siromahe u ovome svijetu za
18 Jer nas dragovoljno porodi rijeçju bogate u vjeri i za baætinike
istine, da budemo kao prvenci kraljevstva, koje obeøa onima, koji
Jakovljeva 846
njega ljube? 2 Jer svi grijeæimo u mnogome. Ako tko
6 A vi osramotiste siromaha. Nijesu li u govoru ne grijeæi, taj je savræen
bogati, koji vas tlaçe i vuku vas na çovjek; moœe zauzdati i sve tijelo.
sudove? 3 Ako li konjima meøemo uzde u usta,
7 Ne psuju li oni lijepo ime, po kojemu da nam se pokoravaju, s time sve tijelo
ste nazvani? njihovo ravnamo.
8 Ako zaista zakon kraljevski 4 Gle, i laåe, iako su velike, i silni ih
izvræujete po Pismu: “Ljubi bliœnjega vjetrovi gone, okreøu se malim
svojega kao samoga sebe”, dobro kormilom, kamogod hoøe volja
çinite; kormilarova.
9 Ako li gledate, tko je tko, grijeh çinite, 5 A tako je i jezik malen ud, a ipak çini
i zakon øe vas uvjeriti, da ste silno s velikim stvarima. Gle, mala
prestupnici. vatra, i koliku æumu zapali!
10 Jer kojigod vas zakon drœi, a 6 I jezik je vatra, svijet nepravde. Jezik
pogrijeæi u jednome, kriv je za sve. je meåu naæim udovima, koji kalja sve
11 Jer koji je rekao: “Ne çini preljube”, tijelo i pali kolo œivota naæega, sam
rekao je takoåer: “Ne ubijaj.” Ako dakle zapaljen od pakla.
ne uçiniæ preljube, a ubijeæ, postao si 7 Jer narav svih divljih œivotinja i ptica
prestupnik zakona. i gmazova i ostalih œivina kroti se i
12 Tako govorite i tako çinite kao oni, ukroøena je bila od çovjeçje naravi,
koji imaju biti zakonom slobode 8 A jezika nitko od ljudi ne moœe
suåeni! ukrotiti, to nemirno zlo, puno otrova
13 Jer øe onome biti sud bez milosråa, smrtonosnoga.
koji ne çini milosråa; a milosråe likuje 9 Njim blagoslivljamo Boga i Oca, i njim
nad sudom. kunemo ljude, koji su stvoreni na
14 æto koristi, braøo moja, ako tko sliku Boœju.
kaœe, da ima vjeru, a djela nema? Zar 10 Iz tih usta izlazi blagoslov i kletva.
ga moœe vjera spasiti? Ne valja, braøo moja da ovo tako biva.
15 Ako li brat ili sestra goli budu i 11 Moœe li izvor iz istoga otvora toçiti
nemaju svagdanje hrane, slatko i gorko?
16 I rekne im koji od vas: “Idite u miru, 12 Moœe li, braøo moja, smokva
grijte se i nasitite se”, a ne dadne, æto masline raåati ili trs smokve? Tako ne
im je potrebno za tijelo, æto koristi? moœe slani izvor uçiniti slatke vode.
17 Tako i vjera, ako nema djela, mrtva 13 Tko je meåu vama mudar i
je u samoj sebi. pametan, neka pokaœe dobrim
18 Ali reøi øe tko: “Ti imaæ vjeru, a ja œivljenjem djela svoja u krotkosti
imam djela, pokaœi mi vjeru svoju bez mudrosti!
djela, a ja øu tebi pokazati vjeru iz djela 14 Ako li imate gorku zavist i svaåu u
svojih. srcu svojemu, ne hvalite se i ne laœite
19 Ti vjerujeæ, da je jedan Bog; dobro na istinu!
çiniæ; i åavli vjeruju, i dræøu. 15 Ovo nije mudrost, æto silazi odozgo,
20 A hoøeæ li znati, o çovjeçe ludi, da je nego zemaljska, tjelesna, åavolska.
vjera bez djela mrtva? 16 Jer gdje je zavist i svaåa, ondje je
21 Abraham, otac naæ, ne opravda li se nered i svako zlo djelo,
djelima, kad prinese sina svojega 17 A mudrost odozgo jest najprije çista,
Izaka na œrtvenik? onda mirotvorna, çedna, popustljiva,
22 Vidiæ li, da je pomagala djelima posluæna, puna milosråa i dobrih
njegovim, i da se je djelima vjera plodova, nepristrana, nelicemjerna.
usavræila? 18 A plod pravde sije se u miru onima,
23 I ispuni se Pismo, koje govori: koji mir çine.
“Abraham vjerova Bogu, i uraçuna mu
se u pravdu”, i “prijatelj Boœji” nazva Jakov 4
se. 1 Odakle ratovi i raspre meåu vama?
24 Vidite, da se djelima opravdava Odakle? Ako li ne od pohlepa vaæih,
çovjek, a ne samo vjerom. koje se bore u vaæim udima?
25 Jednako i Rahaba bludnica ne 2 œelite i nemate; ubijate i za vidite, i ne
opravda li se djelima, kad primi moœete postiøi; borite se i vojujete, i
glasnike i izvede ih drugim putem? nemate, jer ne molite.
26 Jer kao æto je tijelo bez duha mrtvo, 3 Molite, i ne primate, jer zlo molite, da
tako je i vjera bez djela mrtva. u nasladama svojim troæite.
4 Preljuboçinci, ne znate li, da je
Jakov 3 prijateljstvo ovoga svijeta
1 Ne budite, braøo moja, mnogi uçitelji, neprijateljstvo Bogu? Tko dakle hoøe
znajuøi, da øemo biti stroœe suåeni! da bude prijatelj svijetu, postao je
847 Jakovljeva
neprijatelj Boœji. nasladama, nahraniste srca svoja na
5 Ili mislite, da uzalud Pismo govori: dan zaklanja.
Ljubomorno ljubi duh, koji u nama 6 Osudiste, ubiste pravednika, i on
stanuje? vam se ne usprotivi.
6 A on daje veøu milost, jer govori: “Bog 7 Strpite se dakle, braøo, do dolaska
se protivi oholima, a poniznima daje Gosp od i n ova ! Gl e, p ol j od j el a c
milost.” iæçekuje dragocjenoga roda iz zemlje, i
7 Pokorite se dakle Bogu, a protivite se strpljivo çeka, dok ne primi daœd, rani
åavlu, i pobjeøi øe od vas! i kasni.
8 Pribliœite se k Bogu, i on øe se pribliœiti 8 Strpite se dakle i vi, i utvrdite srca
k vama. Oçistite ruke, grjeænici, i svoja, jer se dolazak Gospodinov
çistite srca, vi ljudi s dvije duæe! pribliœi.
9 Osjeøajte svoju bijedu, tugujte i 9 Ne uzdiæite jedan na drugoga, braøo,
plaçite; smijeh vaæ neka se pretvori u da ne budete suåeni! Gle, sudac stoji
plaç, i radost u œalost! na vratima.
10 Ponizite se pred Gospodinom, i 10 Uzmite, braøo, a izgled, kako treba
uzvisit øe vas. ustrajno i strpljivo podnositi nevolje,
11 Ne kleveøite jedan drugoga, braøo, proroke, koji su govorili u ime
jer tko kleveøe brata ili sudi brata Gospodnje!
svojega, kleveøe zakon i su di zakon. A 11 Gle, Blagoslovljene nazivamo one,
ako zakon sudiæ, nijesi i izvræitelj koji ustrajaæe. Za strpljivost Jobovu
zakona, nego sudac. çuli ste i svræetak ste Gospodnji vidjeli;
12 Jedan je zakonodavac i sudac, koji jer je Gospodin vrlo milostiv i
moœe spasiti i upropastiti. A ti tko si, da milosrdan.
bliœnjega sudiæ?! 12 A prije svega, braøo moja, ne kunite
13 Sluæajte sad vi, koji govorite: “Danas se, ni nebom ni zemljom, ni drugom
ili sutra poøi øemo u ovaj i onaj grad, i kakvom zakletvom, nego neka vaæ “da”
provest øemo ondje jednu godinu, i bude “da”, i vaæ “ne” bude “ne”, da ne
trgovat øemo, i teøi øemo.” padnete pod sud.
14 Vi, koji ne znate, æto øe biti sutra, jer 13 Trpi li tko meåu vama? Neka se moli!
æto je vaæ œivot? Jer ste dim, koji se Je li tko veseo? Neka pjeva hvalu!
zamalo pokaœe, i onda, ga nestane. 14 Boluje li tko meåu vama? Neka
15 Mjesto da govorite: “Ako Gospodin dozove sveøenike crkve, i neka mole
htjedne, œivjet øemo i uçinit øemo ovo nad njim maœuøi ga uljem u ime
ili ono.” Gospodnje!
16 A sad se hvalite svojim hvalisanjem. 15 I molitva vjere spasit øe bolesnika, i
Svaka je hvala takva zla. podignut øe ga Gospodin; i ako je
17 Jer tko zna dobro çiniti i ne çini uçinio grijehe, oprostit øe mu se.
grijeh mu je. 16 Ispovijedajte dakle jedan drugome
grijehe, i molite se jedan za drugoga,
Jakov 5 da ozdravite; jer mnogo postiœe
1 Hodite vi sad, bogati, plaçite i jauçite ustrajna molitva pravednika.
za svoje nevolje, koje idu na vas! 17 Ilija je bio çovjek podvrgnut patnji
2 Bogatstvo vaæe istrunu, i haljine vaæe kao i mi, i vruøe se je molio, da ne bude
pojedoæe moljci. daœda, i ne udari daœd na zemlji za tri
3 Zlato vaæe i srebro zaråa, råa njihova godine i æest mjeseci.
bit øe svjedoçanstvo protiv vas i izjest 18 I opet se je pomolio, i nebo dade
øe tjelesa vaæa kao oganj, Nagomilaste daœd, i zemlja iznese rod svoj.
blago u posljednje dane. 19 Braøo moja, ako tko od vas zaluta od
4 Gle, plaøa poslenika, koji su jeli njive istine, i obrati ga tko,
vaæe, a vi ste im otkinuli prijevarom, 20 Neka zna, da øe onaj, koji obrati
viçe, i vika œetelaca doåe do uæiju grjeænika s krivoga puta njegova,
Gospodina vojski. spasiti duæu njegovu od smrti i pokriti
5 Raskoæno œivjeste na zemlji u mnoætvo grijeha.
848
1 Petrova
1 Petrova 1 17 I ako zovete Ocem onoga, koji, ne
1 Petar, apostol Isusa Krista, gledajuøi tko je tko, sudi svakome po
izabranim doæljacima, rasijanim po djelu, provodite vrijeme svojega
Pontu, Galaciji, Kapadociji, Aziji i œivljenja u straœu,
Bitiniji; 18 Znajuøi, da nijeste otkupljeni
2 Po predznanju Boga Oca, raspadljivim srebrom ili zlatom iz
posveøenjem Duha, na pokornost i grjeænoga svojega œivljenja, koje vam je
ækropljenje krvlju Isusa Krista: Milost predano od otaca,
vam i mir u punini! 19 Nego skupocjenom krvlju Krista kao
3 Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina neduœna i neokaljana janjeta,
naæega Isusa Krista, koji nas po 20 Koji je predodreåen prije postanja
velikom milosråu svojemu ponovo svijeta, a javio se u posljednja vremena
rodi za œivu nadu uskrsnuøem Isusa zbog vas,
Krista od mrtvih, 21 Koji po njemu vjerujete u Boga, koji
4 Za baætinu neraspadljivu i ga uskrsnu od mrtvih, i dade mu
neokaljanu i neuvelu, saçuvanu na slavu, da vaæa vjera i nada bude u
nebesima za vas, Boga.
5 Koje çuva po vjeri sila Boœja za 22 Oçistite duæe svoje u posluænosti
spasenje, pripravljeno da se objavi u istine za bratsku ljubav bez
posljednje vrijeme. pretvaranja, od çista srca ljubite
6 U njemu øete se radovati, iako ste sad svesrdno jedan drugoga;
malo, ako je potrebno, rastuœeni 23 Jer ste ponovo roåeni ne od
razliçnim kuænjama, sjemena, koje trune, nego od onoga,
7 Da se kuænja vaæe vjere, mnogo koje ne trune, rijeçju œivoga Boga, koja
dragocjenija od zlata raspadljivoga, ostaje dovijeka.
koje se kuæa ognjem, naåe na hvalu i 24 Jer je svako tijelo kao trava, svaka
slavu i çast u dan objavljenja Isusa slava njegova kao cvijet trave; osuæi se
Krista, trava, i cvijet njezin otpadne,
8 Kojega, a da ga ne vidjeste, ljubite, u 25 Ali rijeç Gospodnja ostaje dovijeka.
kojega, iako ga ne gledate, vjerujete; a A ovo je rijeç, æto je kao evanåelje
jer vjerujete, radovat øete se radoæøu navijeætena vama.
neiskazanom i proslavljenom,
9 Kad postignete cilj svoje vjere, 1 Petrova 2
spasenje duæa. 1 Odbacite dakle svaku zlobu i svako
10 I to su spasenje traœili i ispitivali lukavstvo, licemjerstvo i zavist i svako
proroci, koji su prorokovali za vaæu klevetanje,
milost, 2 I œelite kao novoroåena djeca
11 Ispitujuøi, na koje ili na kakvo duhovnoga, çistoga mlijeka, da po
vrijeme pokazuje Duh Kristov u njima, njemu uzrastete za spasenje,
unaprijed svjedoçeøi za Kristove muke 3 Jer okusiste, kako je dobrostiv
i za slave po tome, Gospodin.
12 Kojima se je objavilo, da nijesu sebi, 4 Pristupite k njemu, kamenu œivome,
nego vama sluœili ovim, æto vam se je koji je, istina, od ljudi odbaçen, ali je od
sad javilo po onima, koji su vam Boga izabran i çaæøen,
propovijedali evanåelje u Duhu 5 I sami se kao œivo kamenje uzidajte
Svetome, poslanom s neba, u koje kao duhovni hram za sveøeniætvo
anåeli œele da zagledaju. sveto, da prinosite œrtve duhovne, koje
13 Zato opasavæi bedra svojega uma, su ugodne Bogu po Isusu Kristu.
budite trijezni i zacijelo se nadajte 6 Zato stoji u Pismu: “Evo stavljam na
milosti, koja vam se pruœa u otkrivenju Sionu kamen ugaoni, izabrani,
Isusa Krista. dragocjeni, i tko vjeruje u njega, neøe
14 Kao djeca posluha, ne vladajuøi se se posramiti.”
po prijaænjim œeljama u svojemu 7 Vama dakle, koji vjerujete, çast je, a
neznanju, onima koji ne vjeruju, kamen, koji
15 Nego po primjeru Sveca, koji vas je odbaciæe graditelji, koji postade
pozvao, i sami budite sveti u svemu kamen ugaoni, i kamen spoticanja, i
œivljenju; stijena opadanja,
16 Jer je pisano: “Budite sveti, jer sam 8 Na koji se spotiçu, jer ne vjeruju
ja svet!” rijeçi, na æto su i odreåeni.
849 1 Petrova
9 A vi ste rod izabrani, kraljevsko 3 Nakit œena neka ne bude vanjski u
sveøenstvo, sveti narod, puk dobitka, pletenju kose ili u kiøenje zlatom ili u
da objavite kreposti onoga, koji vas sjajnim haljinama,
pozva iz tame k divnome svijetlu 4 Nego skriveni çovjek srca u
svojemu; neprolaznosti tihoga i krotkoga duha,
10 Koji nekad nijeste bili puk, a sad ste koji je pred Bogom dragocjen.
puk Boœji, koji nijeste bili pomilovani, 5 Jer su se tako kitile nekada i svete
a sad ste pomilovani. œene, koje su se uzdale u Boga i
11 Ljubljeni, opominjem vas kao pokoravale se svojim muœevima.
doæljake i putnike, da se uzdrœite od 6 Tako je sluæala Serah Abrahama i
tjelesnih œelja, koje vojuju na duæu, zvala ga gospodarom, kojoj ste vi køeri,
12 Vladajuøi se dobro meåu ako çinite dobro i ne gubite srçanosti
neznaboæcima, da bi za ono, æto vas ni pred kakvim zastraæivanjem.
kleveøu kao zloçince, vidjevæi vaæa 7 Tako i vi, muœevi, œivite u razboritost
dobra djela, slavili Boga u dan zajedno sa svojim œenama, kao sa
pohoåenja. slabijim spolom, iskazujuøi im
13 Budite dakle pokorni svakom ætovanje kao onima, koje su takoåer
propisu çovjeçjem zbog Gospodina: subaætinice milosti œivota, da se ne
bilo kralju kao vrhovnom poglavaru, sprijeçe molitve vaæe.
14 Bilo namjesnicima, kao onima, koje 8 A najposlije budite svi sloœni,
on æalje, da kazne zloçince, a pohvale milostivi, bratoljubivi, milosrdni,
dobre; ponizni;
15 Jer je tako volja Boœja, da dobrim 9 Ne vraøajte zla za zlo, ni psovke za
djelima uæutkate neznanje bezumnih psovku, nego nasuprot blagoslivljajte,
ljudi, jer ste na to pozvani, da baætinite
16 Kao slobodni, a ne da biste imali blagoslov.
slobodu za pokrivaç pakosti, nego kao 10 Jer tko ljubi œivot i hoøe da vidi dane
sluge Boœje. dobre, neka susteœe jezik svoj od zla, i
17 Sve poætujte, braøu ljubite, Boga se usne svoje, da ne govore prijevare!
bojte, kralja ætujte! 11 Neka se ukloni od zla i neka çini
18 Sluge, budite pokorni sa svim dobro; neka traœi mir i neka hrli za
strahom gospodarima, ne samo njim!
dobrima, nego i zlima! 12 Jer su oçi Gospodinove upravIjene
19 Jer je ovo ugodno, ako tko iz na pravednike, i uæi njegove sluæaju
savjesnosti prema Bogu podnosi molitvu njihovu, a lice je Gospodinovo
œalosti, kad trpi nepravdu, protiv onih, koji zlo çine.”
20 Jer kakva je slava, ako zbog 13 I tko da vam naudi, ako revnujete za
prestupaka podnosite kazne? Ali ako dobro?
dobro çinite i pritom strpljivo trpite, to 14 Ali ako i trpite zbog pravde,
je ugodno pred Bogom. Blagoslovljeni ste! Ne dajte se od njih
21 Jer ste na to pozvani, jer je i Krist zastraæiti niti uznemiriti.
trpio za nas i ostavio vam primjer, da 15 Drœite samo Krista, Gospodina,
idete za stopama njegovim; sveto u srcima svojim! Budite uvijek
22 On, koji ne uçini grijeha, i u çijim se spremni na odgovor svakome, koji od
ustima ne naåe prijevara,” vas zatraœi raçun o nadi, koja je u
23 Koji nije vratio pogrde, kad su ga vama;
grdili, nije prijetio, kad je trpio, nego se 16 Ali s krotkoæøu i strahom imajuøi
je prepustio onome, koji ga je dobru savjest, da se oni, koji kleveøu
nepravedno osudio; vaæe dobro œivljenje u Kristu, posrame
24 Koji je grijehe naæe sam na tijelu u onome, u çemu vas kude.
svojemu ponio na drvo, da grijehima 17 Jer je bolje, ako hoøe volja Boœja, da
umremo i pravdi da œivimo, çijim se trpite zbog dobrih djela, negoli zbog
ranama iscijeliste. zlih.
25 Jer ste bili kao izgubljene ovce, ali 18 Jer je i Krist jedanput za grijehe naæe
sad se obratiste k pastiru i çuvaru umro, pravedan za nepravedne, da
duæa svojih. nas privede k Bogu, ubijen doduæe
tijelom, ali oœivljen Duhom.
1 Petrova 3 19 U njemu je siæao i propovijedao
1 Tako i œene neka budu pokorne duhovima, koji su bili u tamnici,
svojim muœevima, da i oni, koji moœda 20 Koji su nekada bili nevjerni, kad su
ne vjeruju rijeçi, budu pridobiveni se u dane Noine oslanjali na
ponaæanjem œena bez rijeçi, dugotrpnost Boœju, dok se je gradio
2 Kad vide çisto œivljenje vaæe sa kovçeg, u kojem se malo, to jest, osam
strahom. duæa, spasilo vodom.
1 Petrova 850
21 Sliçno i vas sada spasava krætenje, 17 Jer je vrijeme, da poçne sud od kuøe
koje nije pranje tjelesne neçistoøe, Boœje Ako li najprije od nas, kakav li øe
nego molitva k Bogu za dobru savjest biti konac onima, koji se ne
po uskrsnuøu Isusa Krista, pokoravaju evanåelju Boœjemu?
22 Koji je, otiæavæi na nebo, s desne 18 I ako se pravednik jedva spasi, gdje
strane Bogu, gdje mu se pokoravaju øe se bezboœnik i grjeænik pokazati?
anåeli i vlasti i sile. 19 Zato i koji trpe po volji Boœjoj, neka
preporuçuju vjernome Stvoritelju
1 Petrova 4 duæe svoje dobrim djelima!
1 Kad je dakle Krist trpio tijelom, i vi se
naoruœajte istim miæljenjem; jer koji je 1 Petrova 5
trpio tijelom, prestao je da grijeæi; 1 Starjeæine dakle, koje su meåu vama,
2 Da preostalo vrijeme zemaljskoga opominjem, koji sam i sam starjeæina
œivota ne œivi viæe œeljama çovjeçjim, i svjedok Kristovih muka, a koji sam i
nego volji Boœjoj. dionik slave, koja se ima otkriti.
3 Jer je dosta, da ste proælo vrijeme 2 Pasite stado Boœje, koje vam je
çinili volju neznaboœaca, œiveøi u povjereno, i nadgledajte ga ne silom,
razuzdanosti, poœudama, pijanstvu, nego dragovoljno, kako Bog hoøe, niti
raspuætenim gozbama, pijankama i zbog niskoga dobitka, nego iz dobra
zloçinaçkom idolopoklonstvu. srca;
4 Zato se çude, æto vi ne trçite s njima 3 Niti kao da gospodujete Boœjim
u iste divlje razuzdanosti, i grde vas. dijelom, nego kao oni, koji su ugled
5 Ali øe oni dati raçun onome, koji stoji stadu od srca.
spreman da sudi œive i mrtve. 4 I kad se javi vrhovni pastir, primit
6 Jer zato se i mrtvima propovijedalo øete neuveli vijenac slave.
evanåelje, da budu suåeni kao ljudi 5 Tako, vi mlaåi pokoravajte se
tijelom, a po Bogu da œive Duhom. starjeæinama! A svi budite proniknuti
7 A svemu se je kraj pribliœio Budite poniznoæøu meåusobnom, jer se Bog
dakle mudri i budni u molitvama! oholima protivi, a poniznima daje
8 A prije svega imajte neprestanu milost.
ljubav meåu sobom, jer ljubav pokriva 6 Ponizite se dakle pod silnu ruku
mnoætvo grijeha! Boœju, da vas povisi u vrijeme pohoda!
9 Budite gostoljubivi meåu sobom bez 7 I svu svoju brigu bacite na njega, jer
mrmljanja! se on brine za vas!
10 Posluœujte jedan drugoga, svaki 8 Budite trijezni i bdijte, jer protivnik
darom, koji je primio, kao dobri vaæ, åavao, kao lav riçuøi obilazi i traœi,
upravitelji razliçne milosti Boœje. koga da proœdere.
11 Ako tko govori, neka govori kao rijeçi 9 Njemu se oduprite tvrdi u vjeri i
Boœje; ako tko sluœi neka sluœi kao po znajte, da iste muke podnose vaæa
jakosti, koju Bog daje, da se u svemu braøa u svijetu!
slavi Bog po Isusu Kristu, kojemu je 10 A Bog svake milosti, koji vas pozva
slava i vlast u vijeke vjekova! Amen. na vjeçnu svoju slavu u Kristu Isusu,
12 Ljubljeni, ne çudite se vatri, koja vas on øe vas, iza malo muke, usavræiti,
stiœe za kuæanje vaæe, kao da vam se okrijepiti, utvrditi.
æto neobiçno dogaåa, 11 Njemu slava i vlast u vijeke vjekova!
13 Nego se radujte, æto ste dionici Amen.
muka Kristovih, da biste se radovali i 12 Po Silvanu, vjernom bratu, kao æto
veselili, kad se objavi slava njegova! mislim, napisah vam ukratko, da vas
14 Ako vas grde zbog imena Kristova, opomenem i uvjerim, da je ovo prava
blagoslovljeni ste vi, jer çast i slava i milost Boœja, u kojoj stojite.
sila Boœja i Duh njegov poçiva na vama! 13 Pozdravlja vas s vama izabrana
15 A nitko od vas neka ne trpi kao crkva u Babilonu i Marko, sin moj.
krvnik ili tat dli zloçinac ili kao onaj, 14 Pozdravite jedan drugoga cjelovom
koji teœi za tuåim dobrom! ljubavi! Mir vam svima, koji ste u
16 Ako li kao kræøanin, neka se ne stidi, Kristu Isusu! Amen.
nego neka slavi Boga u ovom imenu!
851
2 Petrova
2 Petrova 1 gori.
1 Simon Petar, sluga i apostol Isusa 19 I tako nam je sad çvræøa proroçka
Krista, onima, koji su postigli s nama rijeç, i dobro çinite, æto pazite na nju
jednaku dragocjenu vjeru u pravdi kao na svjetiljku, koja svijetli u
naæega Boga i Spasitelja Isusa Krista. tamome mjestu, dok dan ne osvane, i
2 Milost vam i mir u obilju Danica se ne pomoli u srcima vaæim.
poznavanjem Boga i Isusa, Gospodina 20 A ovo najprije znajte, da se nijedno
naæega! proroçanstvo Pisma ne smije tumaçiti
3 Boœanstvena sila njegova darovala na svoju ruku.
nam je sve, æto sluœi za œivot i 21 Jer nikad nije bilo proroçanstvo
poboœnost, poznavanjem onoga, koji javljeno po volji çovjeçjoj, nego su
nas pozva slavom i moøi. ponukani od Duha Svetoga govorili
4 Po tom nam je dao dragocjena i sveti Boœji ljudi.
najveøa obeøanja, da po njima budete
dionici boœanske naravi, jer ste utekli 2 Petrova 2
od pogubne poœude svijeta. 1 A bilo je i laœnih proroka u narodu,
5 I zato iz sve snage poradite, da kao æto øe i meåu vama biti laœnih
pokaœete u vjeri svojoj krepost, a u uçitelja, koji øe unijeti pogubna
kreposti poznanje, krivovjerja i zatajiti Gospodina, koji ih
6 A u poznanju uzdrœljivost, a u otkupi, i dovodit øe tako sebi brzu
uzdrœljivosti strpljivost, a u strpljivosti propast.
poboœnost, 2 I mnogi øe poøi za njihovom
7 A u poboœnosti ljubav bratsku, a u razuzdanoæøu, i po njima øe se huliti
ljubavi bratskoj ljubav Boœju. na put istine.
8 Jer ako je ovo u vama i mnoœi se, neøe 3 I u lakomstvu traœit øe od vas dobitak
vas ostaviti besposlene i bez ploda za izmiæljenim rijeçima. Veø odavno stoji
poznanje naæega Gospodina Isusa çvrsto za njih sud kazneni. Propast
Krista. njihova ne drijema.
9 Jer tko nema ovoga, slijep je i rukom 4 Jer Bog nije saçuvao ni anåela koji
pipa, i zaboravio je oçiæøenje od starih sagrijeæiæe nego ih je strovalio u
svojih grijeha. pakao, i predao ih u mraçnu tamnicu,
10 Zato, braøo, postarajte se joæ veøma, da se çuvaju za sud.
da svoj poziv i izbor utvrdite dobrim 5 I staroga svijeta nije saçuvao. Samo je
djelima; jer çineøi ovo neøete pasti Nou, propovjednika pravde, spasio sa
nikada. sedam joæ drugih, kad je naveo potop
11 Jer øe vam se tako obilno dopustiti na svijet bezboœnika.
ulaz u vjeçno kraljevstvo naæega 6 I gradove Sodomu i Gomoru osudio je
Gospodina i Spasitelja Isusa Krista. na propast i spalio, i tako je postavio
12 Zato øu vas uvijek podsjeøati na ovo, primjer buduøim bezboœnicima,
premda znate i utvråeni ste u ovoj 7 Samo je izbavio pravednoga Lota, koji
istini, morade teæko da prepati pod
13 Ali smatram da sam duœan, dok sam neobuzdanim œivljenjem bezakonika.
god u ovom æatoru, da vas budim 8 Jer pravednik, koji je stanovao meåu
opominjanjem; njima, gledao je i sluæao bezboœna
14 Znajuøi, da øe se doskora poruæiti djela, i to je dan na dan zadavalo muke
moj æator, kao æto mi javi i naæ pravednoj duæi njegovoj.
Gospodin Isus Krist. 9 Tako zna Gospodin poboœne izbaviti
15 A revno øu nastojati, da se vi uvijek iz kuænje, a bezboœne, da ih kazni,
i poslije smrti moje sjeøate toga. saçuvati za dan suda,
16 Jer vam ne javismo sile i dolaska 10 A osobito one, koji idu za tjelesnim
naæega Gospodina Isusa Krista po œeljama neçistoøe, i preziru
bajkama mudro izmiæljenim, nego veliçanstvo Gospodina, i drski su i
smo sami vidjeli slavu njegovu. tvrdoglavi, i ne dræøu huleøi na nosioce
17 Jer je on primio od Boga Oca çast i slave,
slavu, kad siåe k njemu od uzviæene 11 Dok anåeli, koji veøu snagu i silu
slave ovaj glas: “Ovo je Sin moj imaju, ne izgovaraju na njih pred
ljubljeni, koji je po mojoj volji njega Gospodinom hulnoga suda.
sluæajte.” 12 A oni kao nerazumne œivotinje, koje
18 I ovaj smo glas mi çuli gdje siåe s su od prirode stvorene, da se hvataju i
neba, kad smo hili s njim na svetoj ubijaju, hule na ono, æto ne razumiju,
2 Petrova 852
i propast øe kao one, pohotama
13 I primit øe plaøu nepravde. Oni 4 I govoriti: “Gdje je obeøanje dolaska
misle, da je sva slast çastiti se svaki njegova? Jer otkako oci usnuæe, sve
dan; oni su sramota i gnusoba, koji se stoji tako, kako je bilo od poçetka
hrane svojim prijevarama, kad se stvorenja”
goste s vama. 5 Jer naumice neøe da znadu, da su
14 Njihove su oçi pune preljuboçinstva nebesa bila veø odavna, i da je zemlja iz
i svagda sklone na grijeh. Mame vode i po vodi postala rijeçju Boœjom.
neutvråene duæe, imaju srce nauçeno 6 Zato tadaænji svijet bi vodom
lakomstvu, djeca su kletve. potopljen i propade.
15 Ostaviæe pravi put, zalutaæe i 7 A sadaænja nebesa i zemlja tom istom
poåoæe putem Balaama, sina Beorova, rijeçi zadrœana su i çuvaju se za oganj
koji je volio nepravednu plaøu; na dan suda i propasti bezboœnih
16 Ali je primio ukor za svoje ljudi.
bezakonje: “nijema œivina progovori 8 Ali ovo, ljubljeni, da vam ne bude
glasom çovjeçjim i sprijeçi bezumlje nepoznato, da je jedan dan pred
prorokovo. Gospodinom kao tisuøa godina, i
17 Ovo su izvori bez vode, tmasti oblaci, tisuøa godina kao jedan dan.
koje progoni bura, za koje se çuva 9 Ne kasni Gospodin s obeøanjem
tama najdublja. svojim, kao æto neki misle, nego vas
18 Jer govore ohole i prazne rijeçi, i strpljivo trpi, jer neøe da se tko izgubi,
mame tjelesnim œeljama i nego svi da se pokaju.
razuzdanoæøu one ljude, koji se 10 Ali øe doøi dan Gospodnji kao tat, u
odskora ukloniæe od onih, æto œive u koji øe nebesa s velikom bukom proøi,
zabludi. a poçela øe se od ognja rastopiti, i
19 Obeøavaju im slobodu, a sami su zemlja i djela, æto su na njoj, izgorjet øe.
robovi propasti, jer koga tko nadvlada, 11 I jer øe se ovo sve jedanput raspasti,
onaj mu i robuje. kako treba da vi sveto i poboœno œivite,
20 Jer ako se oni, koji su odbjegli od 12 Iæçekujuøi i œeleøi dolazak dana
neçistoøe svijeta pozna, njem naæega Boœjega, koji im øe se nebesa spaliti i
Gospodina i Spasitelja Isusa Krista, raspasti, i poçela od ognja rastopiti,
opet zapletu i budu nadvladani, bude 13 Ali çekamo po obeøanju njegovu
im posljednje gore od prvoga. novo nebo i novu zemlju, u kojima
21 Jer im je bilo bolje, da nijesu stanuje pravednost.
upoznali puta pravde, negoli kad su 14 Zato, ljubljeni, çekajuøi ovo starajte
upoznali, da se opet odvrate od se, da vas naåe çiste i neokaljane u
predane im svete zapovijedi. miru.
22 Jer im se dogodi istinita poslovica: 15 I dugotrpnost Gospodina naæega
“Pas se povraøa na svoju bljuvotinu” i: drœite za spasenje, kao æto vam je i
“svinja, koja se okupala, opet se valja u ljubljeni naæ brat Pavao po danoj mu
kaljuœi.” mudrosti pisao;
16 Kao æto i u svim poslanicama kada
2 Petrova 3 u njima govori o tom. U njima su neke
1 Ljubljeni, ovo je veø druga poslanica, stvari teæko razumljive, koje neuki i
æto vam je piæem, da opomenama nestalni iskrivljuju, kao i ostala Pisma
uzbudim vaæe çisto miæljenje; na svoju vlastitu propast.
2 Da se spominjete rijeçi, koje su 17 Vi dakle, ljubljeni, znajuøi naprijed,
unaprijed rekli sveti proroci, i çuvajte se, da prijevarom bezakonika
zapovijedi Gospodina i Spasitelja ne budete odvuçeni s njima i ne
predanih vam od apostola vaæih. izgubite svojega tvrdog uvjerenja;
3 I ovo znajte najprije, da øe u 18 Nego rastite u milosti i u spoznanju
posljednje dane doøi rugaçi s varkom, naæega Gospodina i Spasitelja Isusa
koji øe œivjeti po svojim vlastitim Krista! Njemu slava i sad i u dan
vjeçnosti! Amen.
853
1 Ivanova
1 Ivanova 1 svojega brata, joæ je uvijek u tami.
1 æto je bilo od poçetka, æto smo çuli, 10 Tko ljubi brata svojega, u svijetlu
æto smo vidjeli oçima svojim, æto ostaje, i u njemu nema niæta za razlog
razmotrismo i ruke naæe opipaæe o spoticanja.
rijeçi œivota, 11 A tko mrzi na svojega brata, u tami
2 I œivot se javi, i vidjeli smo, i je, i u tami hodi, i ne zna jer mu tama
svjedoçimo, i javljamo vam œivot zaslijepi oçi.
vjeçni, koji bijaæe u Oca, i javi se nama; 12 Piæem vam, djeçice, jer su vam
3 æto smo vidjeli i çuli, javljamo i vama, oproæteni grijehi zbog imena njegova.
da i vi s nama imate zajednicu; a naæa 13 Piæem vam, oci, jer upoznaste
je zajednici s Ocem i sa Sinom onoga, koji je od poçetka. Piæem vam,
njegovim Isusom Kristom. mladiøi, jer nadvladaste onoga, koji je
4 I ovo mi vama piæemo, da se radujete zao. Pisah vam, djeco, jer upoznaste
i radost naæa bude potpuna. Oca.
5 I ovo je navjeætenje, koje smo çuli od 14 Pisah vam, oci, jer upoznaste onoga,
njega i javljamo vama, da je Bog koji je od poçetka. Pisah vam, mladiøi,
svjetlost, i tame u njemu nema jer ste jaki, i rijeç Boœja u vama ostaje,
nikakve. i nadvladaste onoga, koji je zao.
6 Ako reknemo, da imamo zajedniætvo 15 Ne ljubite svijeta, ni æto je u svijetu!
s njim, a u tami hodimo, laœemo i ne Ako tko ljubi svijet, nema ljubavi Oçeve
çinimo istine. u njemu.
7 Ako li u svjetlosti hodimo, kao æto je 16 Jer sve, æto je u svijetu poœuda je
on u svijetlu, imamo zajedniætvo jedan tijela, poœuda oçiju i oholost œivota,
s drugim, i krv Isusa Krista, Sina nije od Oca, nego od svijeta.
njegova, çisti nas od svakoga grijeha. 17 I svijet prolazi i poœuda njegova; a
8 Ako reknemo, da grijeha nema, sami tko çini volju Boœju, ostaje dovijeka.
sebe varamo, i istine nema u nama. 18 Djeçice, posljednja je ura, i kao æto
9 Ako priznajemo grijehe svoje, vjeran ste çuli, da øe doøi antikrist, veø sad
je i pravedan, da nam oprosti grijehe i mnogi antikristi ustadoæe; po tom
oçisti nas od svake nepravde. poznajemo, da je posljednja.
10 Ako reknemo, da nijesmo sagrijeæili, 19 Od nas izaåoæe, ali nijesu bili od nas;
gradimo ga laæcem, i rijeç njegova nije jer kad bi bili od nas, ostali bi s nama;
u nama. na njima se je imalo oçitovati, da
nijesu svi od nas.
1 Ivanova 2 20 Ali vi imate pomazanje od Svetoga, i
1 Djeçice moja, ovo vam piæem, da ne znate sve.
grijeæite. I ako tko sagrijeæi, imamo 21 Ne pisah vam, kao da ne znate
zagovornika kod Oca, Isusa Krista, istine, nego jer je znate, i jer nikakva
pravednika. laœ ne dolazi od istine.
2 I on je pomirna œrtva za grijehe naæe, 22 Tko je inaçe laœljivac nego onaj, koji
i ne samo naæe, nego i svega svijeta. nijeçe, da je Isus Krist? Taj je antikrist,
3 I po tom razumijemo, da ga koji nijeçe Oca i Sina.
poznajemo, ako zapovijedi njegove 23 Kojigod nijeçe Sina, ni Oca nema, a
drœimo, koji priznaje Sina, priznaje i Oca.
4 Tko govori: “Poznajem ga, a 24 æto ste çuli od poçetka, neka ostane
zapovijedi njegovih ne drœi, laœac je, i u u vama! Ako u vama ostane, æto ste çuli
njemu istine nema. od poçetka, i vi øete ostati u Sinu i u
5 A tko drœi rijeç njegovu, u njemu je Ocu.
zaista ljubav Boœja savræena; po tom 25 I ovo je obeøanje, koje nam on obeøa,
poznajemo, da smo u njemu. œivot vjeçni.
6 Tko govori, da u njemu ostaje, i taj 26 Ovo vam pisah za one, koji vas
treba tako da hodi, kao æto je on hodio. zavode.
7 Ljubljeni, ne piæem vam nove 27 æto se vas tiçe, to ostaje u vama
zapovijedi, nego zapovijed staru, koju pomazanje, koje primiste od njega, i ne
imadoste od poçetka; stara zapovijed treba da vas tko uçi, nego kako vas to
jest rijeç, koju ste çuli. samo pomazanje uçi u svemu, i istinito
8 Opet vam piæem novu zapovijed, koja je, i nije laœ, i kao æto vas nauçi,
je istinita u njemu i u vama, jer tama ostanite u njemu!
prolazi, i svjetlost istinito veø svijetli, 28 I sad, djeçice, ostanite u njemu, da
9 Tko govori, da je u svjetlosti, a mrzi na imamo pouzdanje, kad se javi, i da se
1 Ivanova 854
ne osramotimo pred njim o njegovu srca naæega. On zna sve.
dolasku. 21 Ljubljeni, ako nas srce ne kori,
29 Ako znate da je pravedan, znajte, da imamo pouzdanje u Boga,
je svaki, koji çini pravdu, od njega 22 I ætogod molimo, primamo od njega,
roåen. jer zapovijedi njegove drœimo i çinimo,
æto je njemu ugodno.
1 Ivanova 3 23 A ovo je zapovijed njegova, da
1 Vidite, kakvu nam je ljubav dao Otac: vjerujemo u ime njegova Sina Isusa
“Mi se zovemo djeca Boœja, i jesmo. Krista i da ljubimo jedan drugoga, kao
Zato svijet ne poznaje nas, jer ne æto nam je dao zapovijed.
poznaje njega. 24 I tko drœi zapovijedi njegove, u
2 Ljubljeni, sad smo djeca Boœja, i joæ se njemu ostaje, i on u njemu; i po tom
ne pokaza, æto øemo biti, Znamo, da poznajemo, da ostaje u nama, po
kad se pokaœe, bit øemo mu sliçni, jer Duhu, kojega nam je dao.
øemo ga vidjeti, kao æto jest.
3 I svaki, koji ovu nadu ima u njega, 1 Ivanova 4
çisti se, kao i on æto je çist. 1 Ljubljeni, ne vjerujte svakome duhu,
4 Svaki, koji çini grijeh, çini i nego kuæajte duhove, jesu li od Boga;
bezakonje, jer je grijeh bezakonje. jer mnogi laœni proroci iziåoæe na
5 I znate, da se on javi, da oduzme svijet.
grijehe naæe; i grijeha u njemu nema. 2 Po ovome poznajte Duha Boœjega:
6 Svaki, koji u njemu ostaje, ne grijeæi, “Svaki duh, koji priznaje, da je Isus
i svaki, koji grijeæi, nije ga vidio niti ga Krist u tijelu doæao, od Boga je;
upoznao. 3 I svaki duh, koji ne priznaje Isusa,
7 Djeçice, nitko neka vas ne zavede! nije od Boga; i ovaj je antikristov, za
Tko pravdu çini, pravedan je, kao æto je kojega ste çuli da dolazi, i sad je veø u
on pravedan. svijetu.
8 Tko çini grijeh, od åavla je, jer åavao 4 Vi ste od Boga, djeçice, i nadvladaste
grijeæi od poçetka. Zato se javi Sin ih, jer je veøi, koji je u vama, negoli koji
Boœji, da razori djela åavolja. je u svijetu.
9 Svaki, koji je roåen od Boga, ne çini 5 Oni su od svijeta, zato govore od
grijeha, jer njegovo sjeme ostaje u svijeta, i svijet ih sluæa.
njemu, i ne moœe grijeæiti, jer je roåen 6 Mi smo od Boga. Tko poznaje Boga,
od Boga. sluæa nas; tko nije od Boga, ne sluæa
10 Po tom se poznaju djeca Boœja i djeca nas. Po ovom poznajemo Duha istine i
åavolja: “Tko ne çini pravde, nije od duha zablude.
Boga; isto tako, tko ne ljubi brata 7 Ljubljeni, ljubimo jedan drugoga, jer
svojega. je ljubav od Boga; i svaki, koji ljubi, od
11 Jer je ovo navjeætenje, koje ste çuli Boga je roåen i poznaje Boga.
od poçetka, da ljubimo jedan drugoga. 8 Koji ne ljubi, ne poznaje Boga, jer je
12 Ne kao Kain, koji je bio od zloga i ubio Bog ljubav.
brata svojega. A zaæto ga je ubio? Jer su 9 Po tom se pokaza ljubav Boœja prema
djela njegova bila zla, a brata mu nama, æto Bog Sina svojega
pravedna, jedinoroåenoga posla na svijet, da
13 Ne çudite se, braøo, ako svijet mrzi œivimo po njemu.
na vas! 10 U tom je ljubav, ne da smo mi ljubili
14 Mi znamo, da smo preæli iz smrti u Boga, nego da je on ljubio nas i poslao
œivot, jer ljubimo braøu; tko ne ljubi, Sina svojega kao pomirnu œrtvu za
ostaje u smrti. grijehe naæe.
15 Svaki, koji mrzi na brata svojega, 11 Ljubljeni, ako nas je Bog tako ljubio,
ubojica je, i znate, da ni jedan ubojica i mi moramo ljubiti jedan drugoga.
nema u sebi vjeçnoga œivota. 12 Boga nije nikad nitko vidio. Ako
16 Po tom spoznasmo ljubav Boœju, æto ljubimo jedan drugoga, Bog ostaje u
on za nas œivot svoj poloœi; tako nama, i ljubav je njegova savræena u
moramo i mi poloœiti œivot za braøu. nama.
17 Tko, ima blago svijeta i vidi brata 13 Po tom poznajemo, da u njemu
svojega u nevolji i zatvori srce svoje od ostajemo, i on u nama, æto nam je dao
njega; kako ljubav Boœja ostaje u od Duha svojega.
njemu. 14 I mi vidjesmo, i svjedoçimo, da je
18 Djeçice, ne ljubimo rijeçju ni Otac poslao Sina za Spasitelja svijeta.
jezikom, nego djelom i istinom. 15 Tkogod prizna, da je Isus Sin Boœji,
19 Po tom poznajemo, da smo od istine, Bog ostaje u njemu, i on u Bogu.
i moœemo srce svoje pred njim umiriti. 16 I mi upoznasmo i vjerovasmo ljubav,
20 Ako nas kori srce naæe, Bog je veøi od koju Bog ima prema nama. Bog je
855 1 Ivanova
ljubav, i koji ostaje u ljubavi, u Bogu i voda, i krv; i ovo je troje jedno.
ostaje, i Bog ostaje u njemu. 9 Ako primamo svjedoçanstvo ljudi,
17 U tom se ljubav Boœja u nas svjedoçanstvo je Boœje veøe, jer je ovo
usavræuje, da imamo pouzdanje na svjedoçanstvo Boga: “On je svjedoçio
dan suda, jer kao æto je on, i mi smo u za Sina svojega.
svijetu ovom. 10 Tko vjeruje u Sina Boœjega, ima
18 U ljubavi nema straha, nego savræena svjedoçanstvo Boœje u sebi Tko ne
ljubav izgoni strah; jer strah ima muku, vjeruje Bogu, uçinio ga je laæcem; jer
a tko se boji, nije savræen u ljubavi. ne vjerova u svjedoçanstvo, koje
19 Mi dakle ljubimo Boga, jer nas je on svjedoçi Bog za Sina svojega.
najprije ljubio. 11 I ovo je svjedoçanstva, da nam je Bog
20 Ako tko kaœe: “Ljubim Boga, a mrzi dao œivot vjeçni; i ovaj je œivot u Sinu
na brata svojega, laœac je; jer tko ne njegovu.
ljubi brata svojega, koga vidi, kako 12 Tko ima Sina, ima œivot; tko nema
moœe ljubiti Boga, kojega ne vidi? Sina Boœjega, nema œivota.
21 I ovu zapovijed imamo od njega: 13 Ovo piæem vama, koji vjerujete u ime
“Tko ljubi Boga, neka ljubi i brata Sina Boœjega, da znate, da imate œivot
svojega! vjeçni.
14 I ovo je pouzdanje, koje imamo
1 Ivanova 5 prema njemu, da nas usliæi, ako æto
1 Svaki, koji vjeruje, da je Isus Krist, od molimo po volji njegovoj.
Boga je roåen; i svaki, koji ljubi onoga, 15 I kad znamo, da nas usliæi, ætogod
koji je rodio, ljubi i onoga, koji je roåen molimo, znamo, da primamo, æto ga
od njega. zamolismo.
2 Po tom znamo, da ljubimo djecu 16 Ako tko vidi brata svojega, gdje çini
Boœju, ako Boga ljubimo i njegove grijeh, æto ne donosi smrti, neka moli,
zapovijedi drœimo. i dat øe mu œivot. To vrijedi za one, koji
3 Jer je ovo ljubav Boœja, da zapovijedi ne çine grijeha, æto donosi smrt. Ima
njegove drœimo, i zapovijedi njegove grijeh, æto donosi smrt; za tajne
nijesu teæke. govorim, da moli.
4 Jer sve, æto je roåeno od Boga, 17 Svaka je nepravda grijeh; i ima
pobjeåuje svijet, i pobjeda koja grijeh, æto ne donosi smrti.
pobjeåuje svijet, jest vjera naæa. 18 Znamo, da ni jedan, koji je roåen od
5 Jer tko da pobijedi svijet, ako ne onaj, Boga, ne grijeæi; nego koji je roåen od
koji vjeruje, da je Isus Sin Boœji? Boga, çuva se, i zli ga se ne dotiçe.
6 Ovaj je, koji doåe vodom i krvlju i 19 Znamo, da smo od Boga, a sav svijet
Duhom, Isus Krist, ne samo u vodi, leœi u zlu,
nego u vodi i krvi; i Duh je, koji 20 Znamo, da je Sin Boœji doæao i dao
svjedoçi, jer je Duh istina. nam razum, da upoznamo Istinitoga
7 Jer su trojica, æto svjedoçe u nebu: Boga. I mi smo u Istinitome, u Sinu
“Otac, Rijeç i Duh Sveti; i ova su trojica njegovu Isusu Kristu. Ovaj je istiniti
jedno, Bog i œivot vjeçni.
8 I troje je, æto svjedoçi na zemlji: “Duh, 21 Djeçice, çuvajte se od idola! Amen.
2 Ivanova
1 Starjeæina izabranoj gospoåi i djeci 6 I u tom je ljubav, da hodimo po
njezinoj, koju ja ljubim u istini, i ne zapovijedima njegovim. Kao æto ste
samo ja, nego svi, koji poznaæe istinu, çuli od poçetka, ovo je zapovijed
2 Zbog istine, koja ostaje u nama, i bit njegova, da hodite po njoj.
øe s nama dovijeka. 7 Jer mnogi zavoditelji izaåoæe u svijet,
3 Neka bude s vama milost, milosråe, koji ne priznaju, da je Isus Krist doæao
mir od Boga Oca i od Isusa Krista, Sina u tijelu: ovo je zavoditelj i antikrist.
Oçeva, u istini i ljubavi! 8 çuvajte se, da ne izgubite, æto ste
4 Obradovah se vrlo, æto naåoh meåu stekli, nego da primite potpunu plaøu!
tvojom djecom takve, koji hode u istini, 9 Svaki, koji odstupi i ne ostane u
kao æto primismo zapovijed od Oca. nauci Kristovoj, nema Boga; a koji
5 I sad molim te, gospodo, ne kao da ti ostane u nauci, ima Oca i Sina.
novu zapovijed piæem, nego koju 10 Ako tko dolazi k vama i ove nauke ne
imadosmo od poçetka, da ljubimo donosi, ne primajte ga u kuøu i ne
jedan drugoga. pozdravljajte ga!
2 Ivanova 856
11 Jer tko ga pozdravlja, prima dio u nadam, da øu doøi k vama i iz usta u
njegovim zlim djelima. usta govoriti, da radost vaæa bude
12 Mnogo bih vam imao pisati, ali ne potpuna.
htjedoh papirom i crnilom; jer se 13 Pozdravljaju te djeca tvoje sestre
izabrane.
3 Ivanova
1 Starjeæina ljubljenome Gaju, kojega 9 Pisao sam neæto crkvi; ali Diotref, koji
ja ljubim u istini. hoøe da bude prvi meåu njima, ne
2 Ljubljeni, œelim, da ti u svemu bude prima nas.
dobro, i da budeæ zdrav, kao æto je 10 Zato, ako doåem, spomenut øu
tvojoj duæi dobro. njegova djela, kako nas sumnjiçi zlim
3 Obradovah se vrlo, ad doåoæe braøa i rijeçima. I nije mu to dosta, nego sam
posvjedoçiæe za tvoju istinu, kako ti u braøe ne prima i zabranjuje onima,
istini hodiæ. koji to hoøe, i izgoni ih iz crkve.
4 Nemam veøe radosti od ove, da 11 Ljubljeni, ne ugledaj se na zlo, nego
çujem, moja djeca u istini da hode. na dobro! Tko dobro çini, od Boga je; a
5 Ljubljeni, vjerno radiæ u svemu æto tko zlo çini, nije vidio Boga.
çiniæ braøi, a osobito putnicima. 12 Demetriju svjedoçe svi, i sama
6 Oni posvjedoçiæe tvoju ljubav pred istina; a i mi svjedoçimo, i znaæ, da je
crkvom, i dobro øeæ uçiniti, ako ih dalje svjedoçanstvo naæe istinito.
opremaæ, kako je dostojno Boga. 13 Mnogo bih imao da ti piæem; ali neøu
7 Jer zbog imena njegova izaåoæe, a da crnilom i perom da ti piæem;
ne primaju niæta od neznaboœaca. 14 Nego se nadam, da øu te skoro
8 Mi smo dakle duœni primati takve, da vidjeti, i iz usta u usta øemo govoriti.
budemo suradnici istine. 15 Mir tebi! Pozdravljaju te prijatelji.
Pozdravi prijatelje po imenu!
Judina
1 Juda, sluga Isusa Krista, a brat gradovi, koji su grijeæili kao i oni
Jakovljev, pozvanima, koji su ljubljeni bludom i iæli za protunaravnom
u Bogu Ocu i çuvani za Isusa Krista. nasladom, postavljaju se za primjer sa
2 Milosråe vam i mir i ljubav u obilju! svojom kaznom vjeçnoga ognja.
3 Ljubljeni! Kako mi je veoma na srcu, 8 Jednako i ovi sanjaçi tijelo kaljaju,
da vam piæem o naæemu opøemu gospodstvo preziru i na slavu hule.
spasenju, smatrao sam potrebnim 9 A Mihael arkanåeo, kad se je prepirao
opomenuti vas pismom, da se borite za s åavlom i borio se za Mojsijevo tijelo,
vjeru, koja jedanput zauvijek predana nije se usudio izgovoriti sud pogrde,
svetima. nego reçe: “Gospodin neka te kazni!”
4 Jer se uvukoæe neki ljudi, za koje veø 10 A ovi pogråuju ono, æto ne znaju, a u
davno pismeno stoji ovo osuåenje: onom, æto znaju po prirodi kao
bezboœni, koji pretvaraju milost Boga nerazumne œivotinje, propadaju.
naæega u raspuætenosti, i odriçu se 11 Teæko njima! Oni poåoæe putom
jedinoga Gospodara i Gospodina Kainovim. Oni u svojoj pohlepi za
naæega Isusa Krista. dobitkom padoæe u prijevaru
5 A napomenut øu vam samo to - jer vi Balaamovu, i u svojoj pobuni kao
veø znate sve jedanput zauvijek - da je Korah propadoæe.
Isus doduæe izbavio narod iz zemlje 12 Ovo su oni, æto oneçiæøuju vaæe
egipatske, ali je potom upropastio one, gozbe ljubavi, gosteøi se bez stida,
koji ne vjerovaæe. pasuøi sebe same, oblaci bez vode,
6 I anåele, koji ne odrœaæe svojega koje vjetrovi okolo gone, jesenska
dostojanstva, nego ostaviæe svoje drveta bez roda, æto su dvaput
prebivaliæte, zadrœao je vjeçnim izumrla, iz korijena iæçupana;
okovima u mraku za sud velikoga 13 Bijesni valovi morski, æto se pjene
dana. svojim sramotama; zvijezde, koje lutaju,
7 Kao æto Sodoma i Gomora i okolni za koje se çuva mrak vjeçite tame.
857 Otkrivenje
14 Ali i za ove prorokova Henok, sedmi koji Duha nemaju.
potomak Adamov, govoreøi: “Gle, 20 A vi, ljubljeni, naziåujte se svojom
dolazi Gospodin s tisuøama svojih presvetom vjerom i molite se u Duhu
svetih, Svetome!
15 Da uçini sud nad svima, i da kazni 21 Drœite sami sebe u ljubavi Boœjoj i
sve bezboœnike za sva njihova çekajte milost Gospodina naæega
bezboœna djela, koja bezboœno Isusa Krista za œivot vjeçni!
poçiniæe, i za sve drske rijeçi, koje 22 Upuøujte one, koji se joæ prepiru!
bezboœni grjeænici izgovoriæe protiv 23 Druge otmite ognju i spasite ih! Opet
njega.” se drugima smilujte u strahu! A
16 Oni mrmljaju i jadikuju nad svojom çuvajte se haljine, koja je okaljana od
sudbinom, a œive po svojim poœudama. tijela!
Usta njihova govore nadute rijeçi, i 24 A onome, koji vas moœe saçuvati od
laskaju se ljudima zbog dobitka. pada i kod dolaska naæega Gospodina
17 A vi, ljubljeni, sjeøajte se rijeçi, koje Isusa Krista postaviti vas neokaljane i
naprijed rekoæe apostoli Gospodina u velikoj radosti pred slavu svoju.
naæega Isusa Krista! 25 Njemu, jedinome Bogu, Spasitelju
18 Oni vam rekoæe, da øe u posljednje naæemu, po Isusu Kristu, Gospodinu
vrijeme doøi rugaçi, koji øe hoditi po naæemu, çast i slava, vlast i moø prije
svojim bezboœnim poœudama. svakog vremena i sad i u sve vijeke!
19 Ovo su oni, koji çine razdore, puteni, Amen.
Otkrivenje
Otkrivenje 1 Isusu, bijah na otoku, koji se zove
1 Otkrivenje Isusa Krista, koje dade Patmos, zbog rijeçi Boœje i zbog
njemu Bog, da pokaœe slugama svojim, svjedoçanstva Isusova.
æto ima da se skoro zbude, i pokaza, 10 Tada se zanesoh u dan Gospodnji, i
poslavæi po anåelu svojemu slugi zaçuh za sobom glas veliki kao trube,
svojemu Ivanu, 11 Kako govori: “æto vidiæ, napiæi u
2 Koji svjedoçi rijeç Boœju i knjigu i poælji onima sedam crkava u
svjedoçanstvo Isusa Krista sve, æto Aziji: “u Efez, i u Smirnu, i u Pergam, i
vidje. u Tijatiru, i u Sard, i u Filadelfiju, i u
3 Blagoslovljen je onaj, koji çita, i Laodiceju.
onima, koji sluæaju rijeçi proroçanstva 12 I okrenuh se, da vidim glas, koji mi
i drœe, æto je napisano u njemu, jer je je govorio; i okrenuvæi se vidjeh sedam
vrijeme blizu! svijeønjaka zlatnih,
4 Ivan na sedam crkava u Aziji. Milost 13 I usred sedam zlatnih svijeønjaka
vam i mir od onoga, koji jest, i koji kao Sina çovjeçjega, obuçena u
bijaæe, i koji øe doøi, i od sedam dugaçku haljinu, i opasana po prsima
duhova, koji su pred prijestoljem pojasom zlatnim.
njegovim; 14 A glava njegova i kosa bijela kao
5 I od Isusa Krista, koji je svjedok bijela vuna, kao snijeg; i oçi njegove
vjerni, prvoroåenac od mrtvih, i kao plamen ognjeni;
vladalac nad kraljevima zemaljskim. 15 I noge njegove kao mjed, kad se
Njemu, koji nas je ljubio i otkupio nas rastopi u peøi; i glas njegov kao æum
od grijeha naæih krvlju svojom; voda mnogih;
6 I uçinio nas kraljevstvom i 16 I imao je u svojoj desnoj ruci sedam
sveøenicima Bogu i Ocu svojemu: zvijezda, i iz usta njegovih izlazio maç
“Njemu slava i vlast u vijeke vjekova! oætar s obje strane; i lice njegovo kao
Amen, æto sunce sja u sili svojoj.
7 Eno, dolazi na oblacima, i gledat øe ga 17 I kad Ka vidjeh, padoh k nogama
svako oko, i oni, koji ga probodoæe, njegovim kao mrtav. I metnu desnicu
naricat øe nad njim sva plemena svoju na me govoreøi: “Ne boj se, ja sam
zemaljska. Da, Amen. prvi i posljednji,
8 Ja sam Alfa i Omega, Poçetak i 18 I œivi: i bio sam mrtav, i evo œivim u
Svræetak, govori Gospodin Bog, koji vijeke vjekova, i imam kljuçeve od
jest, i koji bijaæe, i koji øe doøi, smrti i podzemlja.
Svemoøni. 19 Napiæi dakle, æto si vidio, i æto jest, i
9 Ja, Ivan, brat vas i dionik u nevolji i u æto ima da se zbude po tom.
kraljevstvu i strpljivosti u Kristu 20 Tajnu sedam zvijezda, koje si vidio
Otkrivenje 858
na desnici mojoj, i sedam svijeønjaka 17 Tko ima uæi, neka çuje, æto govori
zlatnih. Sedam zvijezda jesu anåeli Duh crkvama: “Tko pobijedi, dat øu mu
sedam crkava. I sedam svijeønjaka od mane skrivene, i dat øu mu kamen
jesu sedam Crkava. bijel, i na kamenu novo ime napisano,
koje nitko ne zna, osim onoga, koji ga
Otkrivenje 2 prima.
1 Anåelu crkve u Efezu napiæi: Ovako 18 I anåelu crkve u Tijatiri napiæi:
govori onaj, koji drœi sedam zvijezda u Ovako govori Sin Boœji, koji ima oçi
desnici svojoj, koji hodi posred sedam svoje kao plamen ognjeni, i noge
svijeønjaka zlatnih: njegove kao œarka mjed.
2 Znam tvoja djela i trud tvoj i 19 Znam tvoja djela, i ljubav i vjeru i
strpljivost tvoju, i da ne moœeæ sluœbu i strpljivost tvoju, i tvoja
podnositi zlih, i iskuæao si one, koji posljednja djela, kojih ima viæe od
govore, da su apostoli, a nijesu, i naæao prvih.
si ih kao laæce; 20 Ali imam protiv tebe, æto dopuætaæ
3 I strpljivost imaæ, i podnosio si zbog œeni Jezebeli, koja govori, da je
imena mojega, i nijesi sustao. proroçica, i uçi i zavodi sluge moje, da
4 Ali imam protiv tebe, æto si ljubav grijeæe bludno i da jedu œrtve idolske.
svoju prvu ostavio. 21 I dadoh joj vrijeme, da se pokaje, ali
5 Pomisli, s koje si visine spao, çini neøe da se pokaje od bludnosti svoje.
pokajanje i djeluj opet kao prije! Ako li 22 Evo bacam je na postelju, i one, koji
ne, doøi øu ti brzo, i dignut øu çine preljubu s njom, u nevolju veliku,
svijeønjak tvoj s mjesta njegova, ako se ako se ne pokaju od svojih djela;
ne pokajeæ. 23 I djecu njezinu pobit øu na mjesto; i
6 Ali ovo imaæ, æto mrziæ na djela poznat øe sve crkve, da sam ja, koji
Nikolaita, na koja i ja mrzim. ispitujem bubrege i srca, i dat øu vam
7 Tko ima uæi, neka çuje, æto Duh svakome po djelima vaæim.
govori crkvama: Tko pobijedi, dat øu 24 A vama govorim, ostalima u Tijatiri,
mu da jede od drveta œivota, koje je u kojigod nemaju nauke eve, koji ne
raju Boga mojega. upoznaæe dubina sotoninih, kao æto
8 I anåelu crkve u Smirni napiæi: Ovako govore: Ne meøem na vas drugoga
govori prvi i posljednji, koji je bio mrtav bremena;
i oœivio! 25 Ali koje imate, drœite, dok doåem!
9 Znam tvoju nevolju i siromaætvo, ali ti 26 I tko pobijedi i odrœi djela moja do
si bogat; znam, da te pogråuju oni, koji kraja, dat øu mu vlast nad
se zovu Œidovi, a nijesu, nego sinagoga neznaboæcima;
sotonina. 27 I vladat øe njima gvozdenim œezlom,
10 Niæta se ne boj od muka, æto te i razbit øe se kao sudovi lonçarski; kao
çekaju! Gle, åavao øe neke od vas baciti æto sam i ja primio od Oca svojega;
u tamnicu, da se iskuæate i imat øete 28 I dat øu mu zvijezdu Danicu.
nevolju deset dana. Budi vjeran do 29 Tko ima uæi, neka çuje, æto govori
smrti, i dat øu ti vijenac œivota Duh crkvama.
11 Tko ima uæi, neka çuje, æto Duh
govori crkvama: Tko pobijedi, neøe mu Otkrivenje 3
nauditi druga smrt. 1 I anåelu crkve u Sardu napiæi: Ovako
12 I anåelu crkve u Pergamu napiæi: govori onaj, koji ima sedam Duhova
Ovako govori onaj, koji ima oætar maç Boœjih i sedam zvijezda: Znam tvoja
s obje strane! djela; imaæ ime, da si œiv, a mrtav si.
13 Znam, gdje stanujeæ, gdje je 2 Budi budan i utvråuj ostalo, æto hoøe
prijestolje sotonino; i drœiæ ime moje, i da umre; jer ne naåoh tvojih djela
nijesi se odrekao vjere u mene ni u one savræenih pred Bogom svojim.
dane, kad je Antipa, vjerni svjedok 3 Sjeti se dakle, kako si primio i çuo; i
moj, ubijen kod vas, gdje stanuje drœi i pokaj se! Ako li ne budeæ bdio,
sotona doøi øu na tebe kao tat, i neøeæ znati, u
14 Ali imam neæto malo protiv tebe, æto koji øu ças doøi na tebe.
imaæ ondje, koji drœe nauku Balaama, 4 Ali imaæ malo imena u Sardu, koja ne
koji je uçio Balaka zavoditi djecu oskvrniæe svojih haljina, i hodit øe s
Izraelovu, da uçestvuju na œrtvama menom u bijelima, jer su dostojni.
idolskim i da grijeæe bludno. 5 Tko pobijedi, on øe se obuøi u haljine
15 Tako imaæ i ti, koji jednako drœe bijele, i neøu izbrisati imena njegova iz
nauku Nikolaita. knjige œivota, i priznat øu ime njegovo
16 Pokaj se dakle! Ako li ne, doøi øu ti pred Ocem svojim i pred anåelima
brzo i borit øu se protiv njih maçem njegovim.
usta svojih. 6 Tko ima uæi, neka çuje, æto govori
859 Otkrivenje
Duh crkvama. 2 Odmah se zanesoh. I gle, prijestolje je
7 I anåelu crkve u Filadelfiji napiæi: stajalo u nebu, i na prijestolju je sjedio
Ovako govori Sveti, Istiniti, koji ima netko.
kljuç Davidov, i koji otvori, i nitko ne 3 I onaj, koji je sjedio, bijaæe po viåenju
zatvori, koji zatvori, i nitko ne otvori: kao kamen jaspis i sardis; i oko
8 Znam tvoja djela; gle, postavio sam prijestolja bijaæe duga po viåenju kao s
pred tobom vrata otvorena, koja nitko smaragd.
ne moje zatvoriti, jer imaæ malo sile; ali 4 I oko prijestolja bijahu dvadeset i
si drœao moju rijeç, i nijesi se odrekao çetiri prijestolja, i na prijestoljima,
imena mojega. sjeåahu dvadeset i çetiri starjeæine,
9 Evo dajem one iz sinagoge sotonine, obuçene u bijele haljine, i imahu
koji govore, da su Œidovi, a nijesu, nego krune zlatne na glavama svojim.
laœu; evo øu ih uçiniti, da doåu i da se 5 I od prijestolja izlaœahu munje i
poklone pred nogama tvojima, i da glasovi i gromovi, i sedam ognjenih
poznadu, da te ja ljubim. bakalja gorahu pred prijestoljem, koje
10 Jer si odrœao rijeç strpljivosti moje, su sedam duhova Boœjih.
i ja øu tebe saçuvati od çasa kuænje, 6 I pred prijestoljem bijaæe kao
koji øe doøi na sav svijet, da iskuæa stakleno more, sliçno kristalu; i u
one, koji stanuju na zemlji. sredini pred prijestoljem i oko
11 Evo dolazim brzo: drœi, æto imaæ, da prijestolja çetiri biøa, puna oçiju
nitko ne uzme vijenca tvojega! sprijeda i straga.
12 Tko pobijedi, uçinit øu ga stupom u 7 I prvo biøe bijaæe sliçno lavu, i drugo
hramu Boga svojega, i viæe neøe izaøi; biøe sliçno juncu, i treøe biøe imaæe
i napisat øu na njemu ime Boga mojega lice kao çovjek, i çetvrto biøe bijaæe kao
i ime grada Boga mojega, novoga orao, kad leti.
Jerusalema, koji silazi s neba od Boga 8 I svako od çetiri biøa imaæe po æest
mojega, i ime moje novo. krila, i bijahu naokolo izvana i unutra
13 Tko ima uæi, neka çuje, æto govori puna oçiju, i pjevala su bez odmora
Duh crkvama dan i noø; “Svet, svet, svet Gospodin
14 I anåelu crkve u Laodiceji napiæi: Bog Svemoøni, koji bijaæe, i koji jest, i
Ovako govori Amen, svjedok vjerni i koji øe doøi.”
istiniti poçetak stvorenja Boœjega: 9 I kad biøa dadoæe slavu i çast i hvalu
15 Znam tvoja djela, da nijesi ni studen onome, koji sjeåaæe na prijestolju, i
ni vruø, O da si studen ili vruø! koji œivi u vijeke vjekova,
16 Ali jer si mlak, i nijesi ni studen ni 10 Padoæe dvadeset i çetiri starjeæine
vruø, izbljuvat øu te iz usta svojih. pred onim, koji sjeåaæe na prijestolju,
17 Jer govoriæ: Bogat sam i obogatio i pokloniæe se onome, koji œivi u vijeke
sam se i niæta ne trebam; a ne znaæ, da vjekova, i metnuæe krune svoje pred
si bijedan i nevoljan, i siromah i slijep, prijestolje govoreøi:
i gol. 11 “Dostojan si, Gospodine i Boœe naæ,
18 Svjetujem te, da kupiæ u mene zlata da primiæ slavu i çast i silu, jer si ti
œeœenoga u ognju, da se obogatiæ, i stvorio sve, i po volji je tvojoj bilo i
bijele haljine, da se obuçeæ, i da se ne stvoreno je.”
pokaœe sramota golotinje tvoje, i
masti, da pomaœeæ oçi svoje, da vidiæ. Otkrivenje 5
19 Ja kojegod ljubim, one korim i 1 I vidjeh u desnici onoga, koji sjeåaæe
kaznim; budi revan dakle i pokaji se! na prijestolju, knjigu napisanu
20 Evo stojim na vratima i kucam: ako iznutra i izvana i zapeçaøenu sa sedam
tko çuje glas moj i otvori vrata, uøi øu peçata.
k njemu i veçerat øu s njim, i on s 2 I vidjeh silnoga anåela, koji povika
menom. glasom velikim: “Tko je dostojan da
21 Tko pobijedi, dat øu mu da sjedi s otvori knjigu i da razlomi peçate
menom na prijestolju mojemu, kao i ja njezine?”
æto pobijedih i sjedoh s Ocem svojim na 3 I nitko nije mogao u nebu i na zemlji
prijestolju njegovu. i pod zemljom da otvori knjigu i da
22 Tko ima uæi, neka çuje, æto govori zagleda u nju.
Duh crkvama. 4 I ja sam plakao mnogo, æto se nitko ne
naåe dostojan da otvori knjigu i da
Otkrivenje 4 zagleda u nju.
1 Potom vidjeh: I gle, vrata otvorena na 5 I jedan od starjeæina reçe mi: “Ne
nebu, i glas prvi, æto sam ga çuo kao plaøi, evo je pobijedio lav iz plemena
trubu gdje govori s menom, reçe: Judina, korijen Davidov, da otvori
“Uzaåi ovamo, i pokazat øu ti, æto treba knjigu i sedam peçat njezinih.”
da bude za ovim.” 6 I vidjeh nasred prijestolja i çetiri biøa
Otkrivenje 860
i posred starjeæina Janje, koje je çetvrtoga biøa gdje govori: “Doåi i vidi!”
stajalo kao zaklano, i imalo sedam 8 I vidjeh, i gle, konj sivac, i onome, koji
rogova i sedam oçiju: “to su sedam sjeåaæe na njemu, bio je ime smrt, i
duhova Boœjih poslanih po svemu podzemlje pratilo ga. I njemu se dade
svijetu. vlast nad çetvrtim dijelom zemlje, da
7 I doåe i uze knjigu iz desnice onoga, ubija maçem i glaåu i kugom i
koji sjeåaæe na prijestolju. zvijerima zemaljskim.
8 I kad uze knjigu, çetiri biøa i dvadeset 9 I kad otvori peti peçat, vidjeh pod
i çetiri starjeæine padoæe pred œrtvenikom duæe onih, koji su bili
Janjetom. Svaki je imao citaru i zlatne pobijeni zbog rijeçi Boœje i zbog
çaæe pune tamjana: “to su molitve svjedoçanstva koje su dali.
svetih 10 I povikaæe glasom velikim govoreøi:
9 I pjevahu pjesmu novu govoreøi: “Dokle, Gospodine sveti i istiniti, ne
“Dostojan si da uzmeæ knjigu i da sudiæ i ne osvetiæ krvi naæe na onima,
otvoriæ peçate njezine, jer si bio zaklan æto stanuju na zemlji?”
i otkupio si nas Bogu krvlju svojom od 11 I dane su svakome od njih haljine
svakoga plemena i jezika i puka i bijele, i reçeno im bi, neka se strpe joæ
naroda; malo vremena, dok se navræi broj
10 I uçinio si ih Bogu naæemu drugova njihovih i braøe njihove, koji
kraljevstvo i sveøenike, i kraljevat øe valja da budu pobijeni kao i oni.
na zemlji.” 12 I vidjeh, kad otvori æesti peçat, i gle,
11 I vidjeh i zaçuh glas anåela mnogih zemlja se potrese vrlo, i sunce postade
oko prijestolja i biøa i starjeæina; i crno kao vreøa od kostrijeti, i sav
bijaæe broj njihov miri jade mirijada i mjesec postade kao krv
tisuøe tisuøa, 13 I zvijezde nebeske padoæe na zemlju,
12 Koji su govorili glasom velikim: kao æto smokva odbacuje svoje nezrele
“Dostojno je Janje, koje je zaklano, da plodove, kad je veliki vjetar zaljulja.
primi silu i bogatstvo i mudrost i jakost 14 I nebo se izmaçe kao knjiga, kad se
i çast i slavu i blagoslov.” savije; I svaka gora i otok s mjesta, se
13 I svako stvorenje, æto je u nebu i na svojih pokrenuæe.
zemlji i pod zemljom i na moru i sve, æto 15 I kraljevi zemaljski i knezovi i
je u njima, zaçuh gdje govore: “Onome, vojskovoåe i bogataæi i silnici i svaki
koji sjedi na prijestolju, i Janjetu rob i slobodnjak svi se skriæe po
blagoslov i çast i slava i vlast u vijeke æpiljama i po peøinama gorskim;
vjekova.” 16 r govorahu gorama i peøinama:
14 I çetiri biøa govorahu: “Amen”. I “Padnite na nas, i skrijte nas od lica
dvadeset i çetiri starjeæine padoæe i onoga, koji sjedi na prijestolju, i od
pokloniæe se onome, koji œivi u vijeke gnjeva Janjeta;
vjekova. 17 Jer doåe veliki dan gnjeva njegova, i
tko moœe opstati?
Otkrivenje 6
1 I vidjeh, kad otvori Janje jedan od Otkrivenje 7
sedam peçata, i zaçuh jedno od çetiri 1 Potom vidjeh çetiri anåela gdje stoje
biøa gdje govori kao glas groma: “Doåi na çetiri ugla zemlje i drœe çetiri vjetra
i vidi!” zemlje, da ne puæe vjetar na zemlju, ni
2 I vidjeh, i gle konj bijel, i onaj, koji na more, niti na ikakvo drvo.
sjeåaæe na njemu, imao je luk. I njemu 2 I vidjeh drugoga anåela gdje uzlazi od
se dade vijenac, i izaåe pobjeåujuøi i istoka sunçanoga, koji je imao peçat
da pobijedi. Boga œivoga; i povika glasom velikim
3 I kad otvori drugi peçat, zaçuh drugo na çetiri anåela, kojima je bilo dano, da
biøe gdje govori: “Doåi i vidi!” naækode zemlji i moru,
4 I izaåe drugi konj rid, i onome, koji 3 Govoreøi: “Nemojte ækoditi ni zemlji,
sjeåaæe na njemu, dopusti se, da uzme ni moru, ni drveøu, dok ne zapeçatimo
mir sa zemlje, i da ubija jedan drugoga, sluge Bog naæega na çelima njihovim.”
i dade mu se maç veliki. 4 I zaçuh broj zapeçaøenih: sto i
5 I kad otvori treøi peçat, zaçuh treøe çetrdeset i çetiri tisuøe zapeçaøenih od
biøe gdje govori: “Doåi i vidi!” I vidjeh, i svakoga plemena sinova Izraelovih:
gle, konj vranac, i onaj, koji sjeåaæe na 5 Od plemena Judina dvanaest tisuøa
njemu, imao je vagu u ruci svojoj. zapeçaøenih: od plemena Rubenova
6 I zaçuh kao glas izmeåu çetiri biøa dvanaest tisuøa; od plemena Gadova
gdje govori: “Oka pæenice za denar, i tri dvanaest tisuøa;
oke jeçma za denar; a ulja i vina neøe ni 6 Od plemena Aæerova dvanaest
biti!” tisuøa; od plemena Naftalijeva
7 I kad otvori çetvrti peçat, zaçuh glas dvanaest tisuøa; od plemena
861 Otkrivenje
Manasehova dvanaest tisuøa; zelena trava izgorje.
7 Od plemena Simeonova dvanaest 8 I drugi anåeo zatrubi, i kao velika
tisuøa; od plemena Levijeva dvanaest gora ognjem zapaljena baçena bi u
tisuøa; od plemena Isakarova more; i treøina mora postade krv.
dvanaest tisuøe; 9 I umrije treøina stvorenja, æto œivi u
8 Od plemena Zebulunova dvanaest moru, i treøina laåa propade.
tisuøa; od plemena Josipova dvanaest 10 I treøi anåeo zatrubi, i pade s neba
tisuøa; od plemena Benjaminova velika zvijezda, koja je gorjela kao
dvanaest tisuøa zapeçaøenih. baklja, i pade na treøinu rijeka i na
9 Potom vidjeh, i gle, veliko mnoætvo, izvore voda.
kojega nije mogao nitko izbrojiti, od 11 I ime je zvijezdi Pelin; i treøina voda
svakoga naroda i plemena i puka i postade pelin, i mnogi ljudi pomrijeæe
jezika, gdje stoje pred prijestoljem i od voda, jer postadoæe gorke.
pred Janjetom, obuçeni u bijele 12 I çetvrti anåeo zatrubi, i udarena bi
haljine, i palme u rukama njihovim. treøina sunca, i treøina mjeseca, i
10 I vikahu glasom velikim govoreøi: treøina zvijezda, da pomrça treøina
“Spasenje Bogu naæemu, koji sjedi na njihova, i treøina dana da ne svijetli,
prijestolju, i Janjetu!” tako i noøi.
11 I svi anåeli stajahu oko prijestolja i 13 I vidjeh, i zaçuh glas jednoga orla
starjeæina çetiri biøa, i padoæe na lice gdje leti posred neba viçuøi glasom
pred prijestoljem, i pokloniæe se Bogu velikim: “Jao, jao, jao onima, koji
12 Govoreøi: “Amen! Blagoslov i slava i stanuju na zemlji, od ostalih truba
mudrost i hvala i çast i sila i jakost trojice anåela, koji øe joæ trubiti!”
Bogu naæemu u vijeke vjekova! Amen.”
13 I progovori jedan od starjeæina i reçe Otkrivenje 9
mi: “Tko su ovi obuçeni u bijele haljine, 1 I peti anåeo zatrubi, i vidjeh zvijezdu
i odakle doåoæe?” gdje pade s neba na zemlju, i dade joj
14 I rekoh mu: “Gospodine moj, ti se kljuç od zjala bezdana.
znaæ.” I reçe mi: “Ovo su, koji doåoæe iz 2 I otvori zjalo bezdana, i izaåe dim iz
nevolje velike, i opraæe haljine svoje i zjala kao dim iz velike peøi, i pocrnje
ubijeliæe ih u krvi Janjetovoj. sunce i nebo od dima iz zjala.
15 Zato su pred prijestoljem Boœjim, i 3 I iz dima zjala izaåoæe skakavci na
sluœe mu dan i noø u hramu njegovu; zemlju, i dade im se vlast, kao æto je
i onaj, koji sjedi na prijestolju, imaju skorpioni zemaljski.
stanovat øe kod njih. 4 I zapovjedi im se, da ne ækode travi
16 Viæe neøe ogladnjeti ni oœednjeti, i zemaljskoj, niti ikakvoj zeleni, niti
neøe viæe na njih pasti sunçana œega, ikakvu drvetu, nego samo ljudima,
niti ikakva vruøina. koji nemaju peçata Boœjega na çelima
17 Jer Janje, koje je nasred prijestolja, svojim.
past øe ih i vodit øe ih na izvore œive 5 I dade im se, da ih ne ubijaju, nego da
vode; i Bog øe otrti svaku suzu od oçiju ih muçe pet mjeseci; i muçenje njihovo
njihovih.” bijaæe kao muçenje skorpiona, kad
ubode çovjeka.
Otkrivenje 8 6 I u one dane traœit øe ljudi smrt, i neøe
1 I kad otvori sedmi peçat, postade je naøi; i œeljet øe da umru, i smrt øe od
tiæina u nebu, jedno po sata. njih bjeœati.
2 I vidjeh sedam anåela, koji stajahu 7 I skakavci bijahu kao konji
pred Bogom, i dade im se sedam truba opremljeni za boj; i na glavama
3 I drugi anåeo doåe, i stade pred njihovim kao krune od zlata; i lica
œrtvenik imajuøi zlatnu kadionicu; i njihova kao lica çovjeçja.
bijaæe mu dano mnogo tamjana, da ga 8 I imahu kose kao kose œenske, i zubi
prikaœe s molitvama svih svetih na njihovi bijahu kao u lavova;
œrtvenik zlatni pred prijestoljem. 9 I imahu oklope kao oklope gvozdene,
4 I dim od kaåenja s molitvama svetih i glas krila njihovih bijaæe kao glas
uzaåe iz ruke anåelove pred Boga. kola, kad mnogi konji trçe u boj ;
5 I uze anåeo kadionicu, i napuni je 10 I imahu repove i œalce kao skorpioni;
ognja sa œrtvenika, i baci je na zemlju, u repovima njihovim bijaæe sila, da
i nastadoæe glasovi i gromovi i ækode ljudima pet mjeseci;
sijevanje munja i potres. 11 I imahu nad sobom kralja anåela
6 I sedam anåela, koji su imali sedam bezdana, kojemu je ime hebrejski
truba pripraviæe se da sa trube. Abadon, a grçki Apolion.
7 I prvi anåeo zatrubi, i postade tuça i 12 Jedno zlo proåe; evo idu joæ dva zla
oganj, pomijeæani s krvlju, i padoæe na za ovim.
zemlju, i treøina drveøa izgorje, i sva 13 I æesti anåeo zatrubi, i zaçuh glas
Otkrivenje 862
jedan od çetiri roga zlatnoga œrtvenika, progovori s menom i reçe: “Idi, uzmi
koji je pred Bogom, knjigu otvorenu u ruci anåela koji stoji
14 Gdje govori æestome anåelu, koji je na moru i na zemlji!”
imao trubu: “Odveœi çetiri anåela, koji 9 I odoh k anåelu i rekoh mu, da mi
su svezani kod rijeke velike Eufrata!” dadne knjiœicu. I reçe mi: “Uzmi i
15 I bila su odvezana çetiri anåela, koji progutaj je! Gorka øe doduæe biti u
bijahu pripravljeni na sat i dan i tvojoj utrobi, ali u ustima bit øe ti
mjesec i godinu, da pobiju treøinu slatka kao med.”
ljudi. 10 I uzeh knjiœicu iz ruke anåela, i
16 I broj vojske na konjima bijaæe progutah je; i bijaæe u ustima mojim
dvadeset tisuøa puta deset tisuøa; çuo kao med slatka, a kad je progutah,
sam broj njihov. bijaæe gorka u mojoj utrobi.
17 I tako vidjeh u viåenju konje i one, 11 I reçe mi: “Valja ti opet prorokovati o
æto sjeåahu na njima: imali su oklope mnogim pucima i narodima i jezicima
ognjene i plavetne i sumporne; i glave i kraljevima.”
konja bile su kao glave lavova, i iz usta
njihovih izlazio je oganj i dim i sumpor. Otkrivenje 11
18 I od ova tri zla pogibe treøina ljudi, 1 I dade mi se trska kao palica,
od ognja i od dima i sumpora, æto je govoreøi: “Ustani i izmjeri hram Boœji i
izlazilo iz usta njihovih, œrtvenik i one, koji se klanjaju u
19 Jer sila je konja u ustima njihovim njemu;
i u repovima njihovim, jer su repovi 2 A trijem, æto je izvan hrama, ostavi i
njihovi kao zmije, imaju glave, i njima ne mjeri ga, jer je predan
çine zlo. neznaboæcima; oni øe sveti grad gaziti
20 I ostali ljudi, koji nijesu bili pobijeni çetrdeset i dva mjeseca.
ovim zlima, ne pokajaæe se za djela 3 I dat øu dvojicu svojih svjedoka, i
ruku svojih, da se viæe ne klanjaju proricat øe tisuøu i dvjesta i æezdeset
åavolima i idolima zlatnim i srebrnim dana, obuçeni u haljine pokorniçke.
i mjedenim i kamenim i drvenim, koji 4 Ovi su dvije masline i dvije svjetiljke,
niti mogu vidjeti, ni çuti, ni hoditi; æto stoje pred Gospodom zemlje.
21 Niti se pokajaæe za ubojstva svoja, ni 5 I ako im tko hoøe da naækodi, oganj
za çaranja svoja, ni za blud svoj, ni za izlazi iz usta njihovih i spaljuje
kraåe svoje. neprijatelje njihove; iako tko htjedne
da im uçini naœao, taj isto tako ima da
Otkrivenje 10 bude ubijen.
1 I vidjeh drugoga anåela jaka gdje 6 Ovi imaju vlast da zatvore nebo, da ne
silazi s neba, koji bjeæe ogrnut u oblak, padne daœd u dane njihova proricanja;
i duga nad glavom njegovom, i lice i imaju vlast nad vodama, da ih
njegovo kao sunce, i noge njegove kao pretvaraju u krv, i da udare zemlju
stupovi ognjeni; svakom nevoljom, kadgod htjednu.
2 I imaæe u ruci svojoj knjiœicu 7 I kad svræe svjedoçanstvo svoje, zvijer
otvorenu, i metnu nogu svoju desnu øe, æto izlazi iz bezdana, voditi s njima
na more, a lijevu na zemlju; rat, i pobijedit øe ih i ubit øe ih.
3 I povika glasom velikim, kao lav kad 8 I tjelesa njihova leœat øe na ulici grada
riçe; i kad on povika, ispustiæe sedam velikoga, koji se duhovno zove Sodoma
gromova glasove svoje. i Egipat, gdje je i Gospodin njihov
4 I kad ispustiæe sedam gromova raspet.
glasove svoje, htjedoh ja da piæem; i 9 l: “gledaju ljudi od pukova i plemena
zaçuh glas s neba, koji je govorio: i jezika i naroda tijelo njihovo tri dana
“Zapeçati, æto objaviæe sedam i po, i ne daju, da se njihova tjelesa
gromova! I to ne piæi!” poloœe u grob.
5 I anåeo, kojega vidjeh, gdje stoji na 10 I koji stanuju na zemlji, raduju se
moru i na zemlji, podiœe ruku svoju zbog njih i vesele i æalju dare jedan
desnu prema nebu, drugome, jer ova dva proroka muçiæe
6 I zakle se onim, koji œivi u vijeke one, æto stanuju na zemlji.
vjekova, koji stvori nebo i æto je na 11 I poslije tri dana i po duh œivota uåe
njemu, i zemlju i æto je na njoj, i more u njih od Boga; i stadoæe na noge svoje,
i æto je u njemu, da vremena viæe neøe i strah veliki obuze one, koji su ih
biti, vidjeli.
7 Nego u dane glasa sedmoga anåela, 12 I çuæe glas veliki s neba, koji im
kad zatrubi, svræit øe se tajna Boœja, govorio: “Uzaåite ovamo”, i uzaåoæe na
kao æto javi svojim slugama, nebo u oblaku, i vidjeæe ih neprijatelji
prorocima. njihovi.
8 I glas, koji zaçuh s neba, opet 13 I u onaj ças nastade potres veliki, i
863 Otkrivenje
deseti dio grada pade, i potres zemlje 10 I zaçuh glas veliki u nebu, koji je
pobi sedam tisuøa ljudi; i ostali se govorio: “Sad doåe spasenje i sila i
uplaæiæe i dadoæe slavu Bogu kraljevstvo Boga naæega, i vlast Krista
nebeskome. njegova, jer je zbaçen tuœitelj braøe
14 Drugo zlo proåe; evo zlo treøe ide naæe, koji ih je tuœio pred Bogom naæim
brzo. dan i noø.
15 I sedmi anåeo zatrubi, i postadoæe 11 I oni ga pobijediæe krvlju Janjeta i
veliki glasovi u nebu govoreøi: rijeçju svjedoçanstva svojega, i ne
“Postade kraljevstvo svijeta Gospodina mariæe za œivot svoj sve do smrti.
naæega i Krista njegova, i kraljevat øe u 12 Zato veselite se, nebesa i vi, koji
vijeke vjekova.” stanujete u njima! Jao zemlji i moru,
16 I dvadeset i çetiri starjeæine, koje jer åavao siåe k vama, imajuøi gnjev
sjeåahu pred Bogom na prijestoljima velik, jer zna, dan vremena malo ima.”
svojim, padoæe na lica svoja i 13 I kad vidje zmaj, da zbaçen bi na
pokloniæe se Bogu zemlju, progonio je œenu, koja rodi
17 Govoreøi: “Zahvaljujemo ti, muæko.
Gospodine Boœe Svemoøni, koji jesi, i 14 I œeni dana su dva hila orla velikoga,
koji bijaæe, i koji øeæ doøi, æto si uzeo da leti u pustinju na svoje mjesto, gdje
svoju veliku moø i zakraljevao. øe se hraniti vrijeme i vremena i po
18 I neznaboæci se razgnjeviæe, i doåe vremena daleko od zmije.
gnjev tvoj i vrijeme, da se sudi 15 I ispusti zmija za œenom iz usta
mrtvima, i da se dadne plaøa slugama svojih vodu kao rijeku, da je odnese
tvojim, prorocima i svetima i onima, rijeka.
koji se boje imena tvojega, malima i 16 I pomoœe zemlja œeni, i otvori zemlja
velikima, i da se pogube, koji kvare usta svoja i proguta rijeku, koju
zemlju.” ispusti zmaj iz usta svojih.
19 I otvori se hram Boœji u nebu, i vidje 17 I razgnjevi se zmaj na œenu, i otide da
se kovçeg zavjeta njegova u hramu zametne borbu s ostalima od
njegovu, i nastade sijevanje munja, i potomstva njezina, koji drœe zapovijedi
glasovi, i gromovi, i potres zemlje, i Boœje i imaju svjedoçanstvo Isusa
tuça velika. Krista.
Otkrivenje 12 Otkrivenje 13
1 I znak veliki pokaza se na nebu: œena, 1 I vidjeh zvijer gdje izlazi iz mora, koja
obuçena u sunce, i mjesec pod je imala deset rogova i sedam glava, i
nogama njezinim, i na glavi njezinoj na rogovima njezinim deset kruna, a
vijenac od dvanaest zvijezda. na glavama ime na psovke.
2 Bijaæe trudna i vikala je od bolovala i 2 I zvijer, koju vidjeh, bijaæe kao
muçila se da rodi, leopard, i noge joj kao u medvjeda, i
3 I pokaza se drugi zrak na nebu: i gle, usta njezina kao usta lavova. I dade joj
veli, crven zmaj, imajuøi sedam glava i zmaj silu svoju i prijestolje svoje i vlast
deset rogova; i na glavama njegovim veliku.
sedam kruna; 3 I vidjeh jednu od glava njezinih kao
4 I rep njegov odvuçe treøinu zvijezda ranjenu na smrt, i njezina rana
nebeskih, i baci ih na zemlju, i zmaj smrtonosna izlijeçi se. I sva se zemlja
stajaæe pred œenom, koja je imala da zaçudila pristajuøi uz zvijer. I
rodi, da joj proœdere dijete, kad rodi. pokloniæe se zmaju, æto je dao vlast
5 I rodi muæko, sina, koji øe vladati zvijeri;
svim narodima ætapom gvozdenim; i 4 I pokloniæe se zvijeri govoreøi: “Tko je
dijete njezino bi uzeto k Bogu i kao zvijer, i tko se moœe boriti s njom?”
prijestolju njegovu. 5 I dana su joj usta, da govori velike
6 A œena uteçe u pustinju, gdje je imala rijeçi, i psovke, i dana joj je vlast, da
mjesto pripravljeno od Boga, da se çini çetrdeset i dva mjeseca.
ondje hrani tisuøu i dvjesta i æezdeset 6 I otvori usta svoja, da psuje Boga, da
dana. psuje ime njegovo, i æator njegov, i one,
7 I postade velik rat u nebu: Mihael i koji stanuju u nebu.
anåeli njegovi borili su se sa zmajem, i 7 I bilo joj je dano, da zametne rat sa
zmaj se je borio, anåeli njegovi. svetima i da ih pobijedi; i dana joj je
8 I ne nadvladaæe, i viæe im se ne naåe vlast nad svakim plemenom i Pukom i
mjesta u nebu. jezikom i narodom.
9 I zbaçen bi zmaj onaj veliki, stara 8 I poklonit øe joj se svi, koji stanuju na
zmija, koja se zove åavao i sotona, koji zemlji, kojima ime nije zapisano u
zavodi sav svijet, zbaçen bi na zemlju, knjizi œivota Janjeta, koje je œrtvovano,
i anåeli njegovi zbaçeni biæe s njim. od postanja svijeta.
Otkrivenje 864
9 Ako tko ima, uæi, neka çuje! 7 I govoraæe velikim glasom: “Bojte se
10 Ako tko u ropstvo vodi, u ropstvo Boga i dajte mu slavu, jer doåe ças
ide; ako tko maçem ubije, valja da suda njegova, i poklonite se onome,
bude maçem ubijen. Ovdje je koji je stvorio nebo i zemlju, more i
strpljivost i vjera svetih. izvore vodene.”
11 I vidjeh drugu zvijer, gdje izlazi iz 8 I drugi anåeo za njim ide govoreøi:
zemlje, i imala je dva roga kao u “Pade, pade Babilon veliki, koji je
janjeta, i govorila je kao zmaj. œestokim vinom bluda svojega
12 I vræi svu vlast prve zvijeri pred njim; napajao sve narode.”
i uçini da se zemlja i koji stanuju u njoj 9 I treøi anåeo za njim ide govoreøi
poklone prvoj zvijeri, kojoj se izlijeçila glasom velikim: “Ako se tko pokloni
rana smrtna. zvijeri i slici njezinoj, i primi œig na çelo
13 I çini çudesa velika, da i oganj silazi svoje ili na ruku svoju,
s neba na zemlju pred ljudima. 10 I on øe piti od vina gnjeva Boœjega,
14 I zavodi one, koji stanuju na zemlji, koje je nepomijeæano utoçeno u çaæu
znacima, koji su joj dani, da çini pred gnjeva njegova, i bit øe muçen ognjem
zvijeri, govoreøi onima, æto stanuju na i sumporom pred anåelima svetim i
zemlji, da naçine sliku zvijeri, koja pred Janjetom.
imade ranu od maça i ostade œiva. 11 I dim muka njihovih diœe se u vijeke
15 i bi joj dano, da udahne œivot slici vjekova, i neøe imati poçinka dan i noø,
zvijerinoj, da progovori slika zvijerina, koji se klanjaju zvijeri i slici njezinoj, i
i uçini, da se poubijaju, koji se god ne ako tko primi œig imena njezina.
poklone slici zvijerinoj. 12 Ovdje je strpljivost svetih, koji drœe
16 I uçini, da se svima, malim i velikim, zapovijedi Boœje i vjeru Isusovu.
i bogatim i siromaænim, i slobodnim i 13 I zaçuh glas s neba gdje mi govori:
neslobodnim dadne œig na desnoj ruci “Napiæi: “Blagoslovljeni su mrtvi, koji
njihovoj ili na çelima njihovim; umiru u Gospodinu! Od sada veø,
17 I da nitko ne moœe ni kupiti ni govori Duh, neka poçinu od trudova
prodati, osim tko ima œig: “ime zvijeri ili svojih, jer ih prate djela njihova.”
broj imena njezina. 14 I vidjeh, i gle, oblak bijel, i na oblaku
18 Ovdje je mudrost! Tko ima um, neka sjeåaæe kao Sin çovjeçji, i imao je na
izraçuna broj zvijeri; jer je broj glavi svojoj krunu zlatnu, i u ruci
çovjeka, i broj njezin je æest stotina i svojoj srp oætar.
æezdeset i æest. 15 I drugi anåeo izaåe iz hrama viçuøi
velikim glasom onome, æto je sjedio na
Otkrivenje 14 oblaku: “Zamahni srpom svojim i
1 I vidjeh, i gle, Janje stajaæe na gori œanji, jer doåe ças, da se œanje, dozreo
Sionskoj i s njim sto i çetrdeset i çetiri je plod zemlje.”
tisuøe, koji su imali ime njegovo i ime 16 I onaj, koji sjeåaæe na oblaku, baci
Oca njegova napisano na çelima srp svoj na zemlju, i poœeta bi zemlja.
svojim. 17 I drugi anåeo izaåe iz hrama, æto je
2 I zaçuh glas s neba kao glas voda u nebu, i imao je i on srp oætar!
mnogih i kao glas groma velikoga; i 18 I drugi anåeo izaåe iz œrtvenika, koji
glas, æto ga zaçuh, kao glas sviraça, je imao vlast nad Ognjem, i povika
koji sviraju na citrama svojim. velikim glasom onome, koji je imao srp
3 I pjevahu kao novu pjesmu pled oætar, govoreøi: “Zamahni srpom
prijestoljem i pred çetiri biøa i pred svojim oætrim i beri groœåe od trsa
starjeæinama; i nitko ne mogoæe zemlje, jer veø sazreæe jagode njegove.”
nauçiti pjesme, osim onih sto i 19 I baci anåeo srp svoj oætri na zemlju,
çetrdeset i çetiri tisuøe, koji su i obra trs zemlje i metnu u veliki tijesak
otkupljeni sa zemlje. gnjeva Boœjega.
4 Ovo su, koji se ne okaljaæe sa 20 I zgaœen je tijesak izvan grada, i
œenama, jer su djevci (nevini). Ovi prate izaåe iz tijeska krv sve do uzda
Janje, kamogod ono poåe. Ovi su konjima, tisuøu i æest stotina stadija.
otkupljeni od ljudi kao prvenci Bogu i
Janjetu. Otkrivenje 15
5 I u njihovima ustima ne naåe se laœ, 1 I vidjeh drugi znak na nebu, veliki i
jer su bez mane pred prijestoljem divni: sedam anåela, koji su imali
Boœjim. sedam posljednjih zala, jer se u njima
6 I vidjeh drugoga anåela gdje leti izvræi gnjev Boœji.
posred neba, koji je imao da 2 I vidjeh kao stakleno more,
propovijeda vjeçno evanåelje onima, pomijeæano s ognjem, i one, koji
koji stanuju na zemlji, i svakome pobijediæe zvijer i sliku njezinu i broj
narodu i plemenu i jeziku i puku. imena njezina, gdje stoje na moru
865 Otkrivenje
staklenom i imaju citare Boœje. zvijerinih, i iz usta laœnoga proroka tri
3 I pjevaju pjesmu Mojsija, sluge neçista duha kao œabe.
Boœjega, i pjesmu Janjeta, govoreøi: 14 To su naime duhovi åavolski, koji
“Velika su i divna djela tvoja, çine znake, i izlaze kraljevima svega
Gospodine Boœe Svemoøni! Pravedni svijeta, da ih skupe na boj za veliki dan
su i istiniti putovi tvoji, Kralju naroda! Boga Svemoønoga.
4 Tko da te se ne boji, Gospodine, i ne 15 Evo idem kao tat: blagoslovljen je
slavi ime tvoje? Jer si ti jedini svet. Svi onaj, koji je budan i çuva haljine svoje,
øe narodi doøi i pokloniti se pred da gol ne hodi, i da ne vide sramotu
tobom, jer se tvoji pravedni sudovi njegovu!
javiæe.” 16 I skupi ih na mjesto, koje se
5 I poslije ovoga vidjeh, i gle, otvori se hebrejski zove Armagedon.
hram æatora svjedoçanstva u nebu. 17 I sedmi izli çaæu svoju u zrak; i izaåe
6 I izaåoæe sedam anåela iz hrama, koji glas veliki iz hrama od prijestolja
su imali sedam zala, obuçeni u çisto i govoreøi: “Svræeno je.
bijelo platno, i opasani oko prsiju 18 I nastadoæe munje i glasovi i
pojasima zlatnim. gromovi, i bi veliki potres zemlje,
7 I jedno od çetiri biøa dade sedmorici kakav nikad ne bi, otkako su ljudi na
anåela sedam çaæa zlatnih zemlji, toliki potres, tako veliki.
napunjenih gnjeva Boga, koji œivi u 19 I grad veliki razdijeli se na tri dijela,
vijeke vjekova. i gradovi neznaboœaçki padoæe; i
8 I napuni se hram dima od slave Boœje Babilon veliki spomenu se pred
i od sile njegove; i nitko nije mogao uøi Bogom, da mu dadne çaæu vi na
u hram, dok se ne svræi sedam zala ljutoga gnjeva svojega!
sedmorice anåela. 20 I svi otoci iæçeznuæe, i gore, se ne
naåoæe.
Otkrivenje 16 21 I tuça velika kao talenti pade s neba
1 I zaçuh glas veliki iz hrama gdje na ljude; i ljudi su psovali Boga zbog
govori sedmorici anåela: “Idite i izlijte zla od tuçe, jer je bilo izvanredno
sedam çasa gnjeva Boœjega na zemlju!” veliko.
2 I otide prvi i izli çasu svoju na zemlju;
i postade zli i ljuti çir na ljudima, koji Otkrivenje 17
su imali œig zvijerin, i koji su se klanjali 1 I doåe jedan od sedam anåela, koji su
slici njezinoj. imali sedam çaæa, i pro E govori s
3 I drugi anåeo izli çaæu svoju u more; menom i reçe: “Hodi, da ti pokaœem
i postade krv kao od mrtvaca, i svaka sud bludnice velike, koja sjedi na
duæa œiva umrije u moru. vodama mnogim;
4 I treøi izli çaæu svoju na rijeke i na 2 S kojom su blud provodili kraljevi
izvore vodene; i postade, krv. zemlje, i koji stanuju na zemlji, opiæe
5 I zaçuh anåela voda gdje govori: se vinom bluda njezina.”
“Pravedan si Gospodine, , koji jesi, i 3 I odvede me u pustinju u duhu; i
koji bijaæe, ti Sveti, æto si ovako sudio! vidjeh œenu, gdje sjedi na zvijeri
6 Jer proliæe krv svetih i proroka; zato crvenoj, punu imena psovaçkih,
si im krv dao da piju; to su zasluœili.” imajuøi sedam glava i deset rogova.
7 I zaçuh jednoga, gdje iz œrtvenika 4 I œena bijaæe obuçena u grimiz i
govori: “Da, Gospodine Boœe Svemoøni, skerlet i nakiøena zlatom i kamenjem
istiniti su i pravedni sudovi tvoji.” dragim i biserom, i imala je çaæu
8 I çetvrti izli çasu svoju na sunce, i zlatnu u ruci svojoj punu gada i
dano mu je, da pali ljude ognjem. neçistoøe bluda svojega.
9 I opaliæe se ljudi od velike œege, i 5 I na çelu njezinu napisano ime:
psovaæe ime Boga, koji ima vlast nad “Tajna! Babilon veliki, mati
zlima ovima, i ne pokajaæe se, da mu bludnicama i gadovima zemlje.”
dadnu slavu. 6 I vidjeh œenu pijanu od krvi svetih i od
10 I peti izli çasu svoju na prijestolje krvi svjedoka Isusovih. I zaçudih se
zvijerino; i kraljevstvo njezino postade çudom velikim, kad je vidjeh.
tamno, i grizli su jezike svoje od bola. 7 I reçe mi anåeo: “æto se çudiæ? Ja øu
11 I psovali su Boga nebeskoga od ti reøi tajnu œene i zvijeri, koja je nosi i
bolova svojih i od çirova svojih, i ne ima sedam glava i deset rogova.
pokajaæe se za djela svoja. 8 Zvijer, koju si vidio, bijaæe i nije, i izaøi
12 I æesti izli çaæu svoju na veliku rijeku øe iz bezdana, i otiøi øe u propast; i divit
Eufrat; i presahnu voda njezina, da se øe se, koji stanuju na zemlji, kojima
pripravi put kraljevima od istoka nije ime napisano u knjigu œivota od
sunçanoga. postanja svijeta, kad vide zvijer, koja
13 I vidjeh iz usta zmajevih, i iz usta bijaæe, i nije viæe, i opet øe doøi.
Otkrivenje 866
9 Ovdje je um, koji ima mudrost. 9 I plakat øe i tugovati za njom kraljevi
Sedam glava, sedam su gora, na zemlje, koji s njom blud provodiæe i
kojima œena sjedi. raskoæno œivjeæe, kad vide dim poœara
10 I sedam je kraljeva. Pet je njih palo, njezina;
jedan jest, a drugi joæ nije doæao; i kad 10 Izdaleka stajat øe od straha pred
doåe, zamalo treba da ostane. mukama njezinim i govorit øe: “Jao,
11 I zvijer, koja bijaæe i nije, i ona je jao, grade veliki Babilone, grade jaki,
osmi, i jest od sedmorice, i u propast jer u jedan ças doåe sud tvoj!
ide. 11 I trgovci zemlje plakat øe i jadikovati
12 I deset rogova, koje si vidio, to su za njom, æto njihovih tovara nitko viæe
deset kraljeva, koji kraljevstva, joæ ne ne kupuje:
primiæe, nego vlast kao kraljevi na 12 Tovara zlata i srebra, i kamenja
jednu uru primaju sa zvijeri. dragoga i bisera, i finoga lana i grimiza,
13 Oni imaju jednu namjeru, i silu i i svile i skerleta, i svako Ka mirisnog
vlast svoju daju zvijeri. drveta, i svakojakih sudova od slonove
14 Oni øe ratovati s Janjetom, i Janje øe kosti, i svakojakih sudova od
ih pobijediti, jer je Gospodar nad najdragocjenijeg drveta; i mjedi i
gospodarima i Kralj nad kraljevima, i gvoœåa i mramora;
koji su s njim, jesu pozvani, izabrani i 13 I cimeta i balzama, i mirisa i pomasti
vjerni.” i tamjana, i vina i ulja, i bijela braæna i
15 I reçe mi: “Vode, æto si vi, dio, gdje pæenice, i velike i male marve, i konja i
sjedi bludnica, puci su i plemena i kola, i tjelesa i duæa çovjeçjih.
narodi i jezici. 14 I sve voøe, koje je œeljela duæa tvoja,
16 I deset rogova, æto si vidio na zvijeri, ode od tebe, i sve dragocjeno i sjajno
ori øe zamrziti na bludnicu, i uçinit øe propade ti, i viæe ga neøeæ naøi.
je pustom i golom, i meso øe njezino 15 Trgovci ovih stvari, koji se obogatiæe
pojesti i spalit øe je ognjem. od njih, stajat øe izdaleka od straha
17 Jer je Bog dao u srca njihova, da pred mukom njezinom, plaçuøi i
uçine odluku njegovu, da dadnu vlast tugujuøi,
svoju zvijeri, dok se izvræe rijeçi Boœje. 16 I govoreøi: “Jao, jao, grade veliki,
18 I œena, koju si vidio, jest grad veliki, obuçeni u fini lan i grimiz i skerlet, i
koji ima vlast nad kraljevima zemlje.” nakiøeni zlatom i kamenjem dragim i
biserom;
Otkrivenje 18 17 Jer u jedan ças propade toliko
1 Iza toga vidjeh drugoga anåela gdje bogatstvo. I svi kormilari, i svi koji
silazi s neba, koji je imao vlast veliku, plove prema gradu, i mornari, i kojigod
i zemlja se rasvijetli od slave njegove. rade na moru, stadoæe izdaleka,
2 I povika jakim glasom govoreøi: 18 I vikahu vidjevæi dim poœara njezina:
“Pade, pade Babilon veliki, i postade “Tko je bio kao ovaj grad veliki?
stan åavolima, i tamnica svakome 19 I posuæe prahom glave svoje, i
duhu neçistome, i tamnica svakoj ptici vikahu plaçuøi i tugujuøi: “Jao, jao,
neçistoj i mrskoj; jer œestokim vinom grad onaj veliki, u kojemu se obogatiæe
bludnosti svoje napoji sve narode; svi, koji su imali laåe na moru, od
3 I kraljevi zemlje s njom su bludno bogatstva njegova, opustoæen je u
grijeæili, i trgovci zemlje obogatili su se jedan ças!
od sile raskoæi njezinih.” 20 Veselite se nad njim nebo i sveti, i
4 I zaçuh glas drugi s neba, koji je apostoli i proroci, jer Bog na njemu
govorio: “Izaåite iz nje, narode moj, da izvræi sud za vas!”
ne budete dionici grijeha njezinih, i da 21 I uze jedan jak anåeo kamen, koji je
ne primite od zala njezinih! bio velik kao mlinski kamen, i baci ga
5 Jer grijehi njezini doprijeæe sve do u more govoreøi: “S takvom øe silom
neba, i Bog se opomenu nepravda biti baçen Babilon, grad onaj veliki, i
njezinih. neøe se viæe naøi.
6 Platite joj, kao æto i ona plati vama, i 22 I glas citraæa i pjevaça i sviraça i
podajte joj dvojinom onoliko po trubaça neøe se viæe çuti u tebi, i
djelima njezinim; u çaæu, u koju je nikakav umjetnik ni od koje
lijevala, ulijte joj dvojinom onoliko! umjetnosti neøe se viæe naøi u tebi i
7 Koliko se slavila i naslaåivala, toliko glas mlina neøe se viæe çuti u tebi;
joj podajte muke i tuge, jer govori u 23 I svjetlost svjetiljke neøe se viæe
srcu svojemu: ‘Sjedim kao kraljica, i svijetliti u tebi, i glas zaruçnika i
nijesam udovica, i tuge neøu vidjeti.’ zaruçnice neøe se viæe biti u tebi, jer
8 Zato øe u jedan dan doøi zla njezina: trgovci tvoji bijahu velikaæi zemlje, jer
smrt, i tuga i glad, i spalit øe se ognjem, tvojim çaranjem dadoæe se zaluditi svi
jer je jak Gospodin Bog, koji joj sudi. narodi.
867 Otkrivenje
24 I u njemu je naåena krv proroka i 17 I vidjeh, jednoga anåela, gdje stoji
svetih, i sviju, koji su pobijeni na na suncu; i povika glasom velikim,
zemlji.” govoreøi svima pticama, æto su letjele
posred neba: “Doåite, i skupite se na
Otkrivenje 19 veliku gozbu Boœju,
1 Poslije ovoga zaçuh kao glas veliki 18 Da jedete mesa od kraljeva, i mesa
naroda mnogoga u nebu gdje govore: ori vojskovoåa i mesa od moguønika i
“Aleluja! Spasenje i slava i sila Bogu mesa od konja i njihovih jahaça, i
naæemu: mesa od sviju slobodnjaka i robova, i
2 Jer su istiniti i pravedni sudovi od malih i velikih!”
njegovi, æto je osudio bludnicu veliku, 19 I vidjeh zvijer i kraljeve zemlje i
koja pokvari zemlja bludom svojim, i vojske njihove skupljene, da zametnu
osvetio krv sluga svojih od ruke rat s onim, koji sjedi na konju, i s
njezine.” vojskom njegovom,
3 I opet rekoæe: “Aleluja! I dim njezin 20 I hi uhvaøena zvijer, i s njom laœni
diœe se u vijeke vjekova.” prorok, koji uçini pred njom znake,
4 I padoæe dvadeset i çetiri starjeæine i kojima zavede one, koji primiæe œig
çetiri biøa, i pokloniæe se Bogu, koji zvijerin, i koji se klanjaju slici njezinoj.
sjeåaæe na prijestolju, i rekoæe: “Amen! œivi su bili baçeni oboje u jezero
Aleluja!” ognjeno, koje gori sumporom;
5 I glas izaåe od prijestolja govoreøi: 21 I ostali su pobijeni maçem, koji
“Hvalite Boga naæega, sve sluge izaåe iz usta onoga, æto sjedi na konju;
njegove, i koji ga se bojite, mali i veliki!” i sve se ptice nasitiæe od mesa njihova.
6 I zaçuh kao glas naroda mnogoga, i
kao glas voda mnogih, i kao glas Otkrivenje 20
gromova jakih, koji govore: “Aleluja, jer 1 I vidjeh anåela gdje silazi s neba, koji
zakraljeva Gospodin Bog naæ je imao kljuç od bezdana i lance velike
Svemoøni! u ruci svojoj.
7 Radujmo se i veselimo, i dajmo slavu 2 T uhvati zmaj, staru zmiju, koja je
njemu, jer doåe svadba Janjeta, i åavao i sotona, i sveza a na tisuøu
zaruçnica se je njegova pripravila. godina;
8 I dade joj se, da se obuçe u platno 3 I u bezdan baci ga, i zatvori, i zapeçati
sjajno i bijelo, jer je platno pravednost nad njim, da viæe ne zavodi naroda,
svetih. dok se ne navræi tisuøa godina; i potom
9 I reçe mi: “Napiæi: Blagoslovljeni su valja da bude odvezan na malo
oni, koji su pozvani na svadbenu vremena,
gozbu Janjetovu!” I reçe mi: “Ovo su 4 T vidjeh prijestolja, i sjedili su na
istinite rijeçi Boœje.” njima, i dade im se sud; i vidjeh duæe
10 I padoh pred noge njegove, da mu se pogubljenih zbog svjedoçanstva
poklonim, i reçe mi: “Nemoj! Ja sam Isusova i zbog rijeçi Boœje; i koji se ne
sluga kao i ti i braøa tvoja, koja imaju pokloniæe zvijeri ni slici njezinoj, i ne
svjedoçanstvo Isusovo. Bogu se primiæe œiga na çelu i na ruci svojoj; i
klanjaj!” Jer je svjedoçanstvo Isusovo oœivjeæe i kraljevaæe s Kristom tisuøu
duh proroçanstva. godina.
11 I vidjeh nebo otvoreno, i gle, konj 5 Ostali mrtvaci ne oœivjeæe, dok se ne
bijel, i koji sjeåaæe na njemu, zove se svræi tisuøa godina. Ovo je prvo
Vjerni i Istiniti, i sudi i vojuje po pravdi. uskrsnuøe,
12 A oçi su mu kao plamen ognjeni, i na 6 Blagoslovljen i svet, koji ima dio u
glavi njegovoj krune mnoge, imajuøi prvom uskrsnuøu; nad njima druga
ime napisano, kojega nitko ne zna do smrt nema vlasti, nego øe biti sveøenici
on sam. Boœji i Kristovi, i kraljevat øe s njim
13 I obuçen je u haljinu umoçenu u tisuøu godina.
krv, i ime se njegovo zove “Rijeç Boœja”. 7 I kad se svræi tisuøa godina, odvezat
14 I vojske nebeske iåahu za njim na øe se sotona iz tamnice svoje,
konjima bijelim, obuçene u platno 8 I izaøi øe da zavodi narode na sva
bijelo i çisto. çetiri kraja zemlje, Goga i Magoga, da
15 I iz usta njegovih izlazi maç oætar, da ih skupi na boj, kojih je broj kao
njim pobije narode. I on øe njima pijesak morski.
vladati sa œezlom gvozdenim; i on gazi 9 I izaåoæe na æirinu zemlje, i opkoliæe
tijesak œestokoga vina gnjeva Boga tabor svetih i grad ljubljeni. I siåe
Svemoønoga. oganj s neba, i proguta ih.
16 I ima na haljini i na bedru svojemu 10 I åavao, koji ih je zavodio, bi baçen u
ime napisano: “Kralj nad kraljevima i jezero ognjeno i sumporno, gdje je
Gospodar nad gospodarima”. zvijer i laœni prorok; i bit øe muçeni dan
Otkrivenje 868
i noø u vijeke vjekova. dvanaestora vrata; i na vratima
11 I vidjeh veliko bijelo prijestolje, i dvanaest anåela, i imena napisana, i
onoga, koji je sjedio na njemu, od imena dvanaest plemena sinova
çijega je lica pobjegla zemlja i nebo, i Izraelovih.
mjesto im se ne naåe. 13 Od istoka vrata troja, i od sjevera
12 I vidjeh mrtvace velike i male, gdje vrata troja, od juga vrata troja, i od
stoje pred prijestoljem; i knjige se zapada vrata troja.
otvoriæe; i druga se knjiga otvori, koja 14 I zid gradski imao je dvanaest
je knjiga œivota; i suåeni biæe mrtvaci temelja, i na njima dvanaest imena
po onome, æto je napisano u knjigama, dvanaest apostola Janjetovih.
po djelima njihovim. 15 I onaj, koji je govorio s menom, imao
13 I more dade svoje mrtvace; i smrt i je kao mjeru zlatnu trsku, da izmjeri
podzemlje dadoæe svoje mrtvace; i grad i vrata njegova i zidove njegove.
svaki bi suåen po djelima svojim. 16 I grad na çetiri ugla stoji, i duœina je
14 I smrt i podzemlje baçeni biæe u njegova, kolika i æirina. I izmjeri grad
jezero ognjeno, Ovo je druga smrt, trskom na dvanaest tisuøa stadija.
jezero ognjeno. Duœina i æirina i visina jednaka je.
15 I tko se ne naåe zapisan u knjizi 17 I izmjeri zid njegov na sto i çetrdeset
œivota, baçen bi u jezero ognjeno. i çetiri lakta, po mjeri çovjeçjoj, koja je
anåelova.
Otkrivenje 21 18 I bila je grada zida njegova jaspis, i
1 I vidjeh nebo novo i zemlju novu; jer grad zlato çisto kao çisto staklo.
prvo nebo i prva zemlja proåoæe, i mora 19 Temelji zida gradskoga bili su
viæe nema. ukraæeni svakim dragim kamenjem:
2 I vidjeh grad sveti, Jerusalem novi, prvi temelj bijaæe jaspis, drugi safir,
gdje silazi od Boga s neba, pripravljen treøi kalcedon, çetvrti smaragd,
kao zaruçnica, ukraæena zaruçniku 20 Peti sardoniks, æesti sard, sedmi
svojemu. krizolit, osmi beril, deveti topaz, deseti
3 I zaçuh glas veliki s prijestolja gdje krizopras, jedanaesti hijacint,
govori: “Evo æatora Boœjega meåu dvanaesti ametist.
ljudima, i stanovat øe s njima, i oni øe 21 I dvanaest vrata dvanaest bisera,
biti narod njegov, i sam Bog bit øe s svaka vrata bijahu od jednoga bisera;
njima Bog njihov. i ulica gradska bijaæe zlato çisto, kao
4 I otrt øe Bog svaku suzu od oçiju staklo prozirno.
njihovih, i smrti neøe biti viæe, ni tuge, 22 I hrama ne vidjeh u njemu, jer je
ni vike, ni boli neøe biti viæe, jer prvo njegov hram Gospod Bog Svemoøni, i
proåe.” Janje.
5 I reçe onaj, koji je sjedio na 23 I grad ne treba sunca ni mjeseca da
prijestolju: “Evo sve novo çinim.” I reçe svijetle u njemu; jer ga je slava Boœja
mi: “Napiæi, jer su ove rijeçi vjerne i obasjala, i svjetiljka je njegova Janje.
istinite.” 24 I hodit øe narodi u svijetlu njegovu,
6 I reçe mi: “Svræilo se. Ja sam Alfa i i kraljevi zemlje donijet øe slavu i çast
Omega: “Poçetak i Svræetak. Ja øu svoju u njega.
œednome dati iz izvora vode œivota 25 I vrata njegova neøe se zatvarati
zabadava. danju, jer ondje noøi neøe biti.
7 Tko pobijedi, ovo øe baætiniti, i bit øu 26 I donijet øe slavu i çast naroda u
mu Bog, i on øe biti moj sin. njega.
8 A straæljivima, i nevjernima i 27 I neøe u njega uøi niæta neçisto, i koji
neçistima, i ubojicama i bludnicima, i çini, æto je gad i laœ, nego samo, koji su
vraçarima i idolopoklonicima i svima zapisani u knjizi œivota Janjeta.
laæcima, njima je dio u jezeru, æto gori
ognjem i sumporom. To je smrt druga. Otkrivenje 22
9 I doåe jedan od sedam anåela, koji su 1 I Pokaza mi rijeku vode œivota, bistru
imali sedam çasa punih sedam kao kristal, koja je izlazila od
posljednjih zala, i reçe mi s menom prijestolja Boœjega Janjetova.
govoreøi: “Doåi, pokazat øu ti 2 Nasred ulice njegove i s obje strane
zaruçnicu, œenu Janjetovu.” rijeke drvo œivota, koje rada dvanaest
10 I odvede me u duhu na goru veliku plodova, dajuøi svakoga mjeseca svoj
i visoku, i pokaza mi sveti grad plod; i liæøe od drveta lijek je narodima,
Jerusalem, gdje silazi s neba od Boga, 3 I viæe neøe biti nikakva prokletstva. I
11 U krasoti Boœjoj. I svjetlost njegova prijestolje Boœje i Janjetovo bit øe u
bijaæe kao dragi kamen, kao kamen njemu, i sluge njegove klanjat øe mu se.
jaspis, æto sja kao kristal. 4 I gledat øe lice njegovo, i ime njegovo
12 I imao je zid velik i visok, æto je imao bit øe na çelima njihovim.
869 Otkrivenje
5 I noøi viæe neøe biti, i neøe trebati 13 Ja sam Alfa i Omega, Prvi i
svijetla od svjetiljke, ni od svijetla Posljednji, Poçetak i Svræetak.
sunçanoga, jer øe ih obasjavati 14 Blagoslovljeni su oni, koji peru
Gospod Bog, i kraljevat øe u vijeke haljine svoje u krvi Janjeta, da imadnu
vjekova. pravo na drvo œivota, i da uåu na vrata
6 I reçe mi: “Ove su rijeçi vjerne i u grad!
istinite. Gospod Bog proroçkih duhova 15 Vani su psi, i vraçari i bludnici, i
poslao je anåela svojega, da pokaje ubojice i idolopoklonici, i svaki, koji
slugama svojim, æto treba brzo da ljubi i çini laœ.
bude. 16 Ja, Isus, poslah anåela svojega, da
7 I evo, dolazim brzo. Blagoslovljen je vam ovo posvjedoçi u crkvama, Ja sam
onaj, koji drœi rijeçi proroçanstva ove korijen i rod Davidov, sjajna zvijezda
knjige!” danica.”
8 I ja, Ivan, çuo sam i vidio ovo. I kad 17 I Duh i zaruçnica govore: “Doåi!” I
sam bio çuo i vidio, padoh pred noge tko çuje, neka govori: “Doåi!” A tko je
anåelu, koji mi ovo pokaza, da mu se œedan, neka doåe; i tko hoøe, neka
poklonim; uzme vodu œivota zabadava!”
9 I reçe mi: “Nemoj, jer sam i ja sluga 18 Svjedoçim svakome, koji çuje rijeçi
kao i ti i brada tvoja proroci i oni, koji proroçanstva knjige ove: Ako tko æto
drœi rijeçi knjige ove. Bogu se klanjaj!” dometne ovome, Bog øe nametnuti na
10 I reçe mi: “Ne zapeçati rijeçi njega zla napisana u knjizi ovoj.
proroçanstva knjige ove, jer je vrijeme 19 I ako tko oduzme od rijeçi knjige
blizu. proroçanstva ovoga, Bog øe oduzeti
11 Tko çini nepravdu, neka çini joæ njegov dio od drveta œivota i od grada
nepravdu; i tko je neçist, neka se joæ svetoga, o kojima je pisano u knjizi
kalja; i tko je pravedan, neka joæ çini ovoj.
pravdu; i tko je svet, neka se joæ 20 Govori onaj, koji svjedoçi ovo: “Da,
posveøuje! Ja dolazim brzo.” Amen. Doåi,
12 Evo, dolazim brzo, i plaøa moja s Gospodine Isuse!
menom, da dadnem svakome po 21 Milost Gospodina Isusa Krista sa
djelima njegovim. svima svetima! Amen. Amen.
870
Koncordanca
-A- Psl 119:111 B. su moja zauvijek svj. Otk 14:19 I b. anåeo srp svoj oætri na .
AGARA M.Iz 3:35 Çast je b. mudroga, a sram Otk 18:2 mlinski kamen, i b. ga u more
Gal 4:24 za robovanje, i to je AÚ. Gal 3:18 Jer ako je b. od zakona, onda Otk 20:3 I u bezdan b. ga, i zatvori, i
Gal 4:25 A. znaçi Sinaj goru u M.Iz 19:14 Kuøa i imanje b. se od Psl 106:19 pred livenim likom b. se na
ALFA Eze 46:17 Ako li æto daruje od svoje b. Dan 6:16 Daniela i b. ga u jamu
Otk 1:8 Ja sam A. i Omega, Joe 2:17 Ne daj b. svoje pod sramotu, Mat 4:18 brat Andrija, b. mreœu svoju
Otk 21:6 Svræilo se. Ja sam A. Luk 12:14 sucem i djeliteljem b. nad Mat 14:33 u laåici, b. se pred njega
ANÅEL-A-I-IMA-OM-U Efe 1:14 Koji je zalog b. naæe za Luk 21:4 Jer svi b. od viæka svojega u
Brj 22:23 I kad magarica vidje a. Efe 1:18 bogatstvo slave b. njegove Iva 19:24 za odjeøu moju b. kocke.
Dan 10:21 osim vaæega kneza a. Heb 6:12 strpljivoæøu b. obeøanja. Iva 21:6 b. i veø je nijesu mogli vuøi
Mat 28:2 zemlja potrese silno. A. Heb 9:15 pozvani obeøanje vjeçne b. Dje 1:26 I b. kocke za njih. I pade
Luk 16:22 od a. odnesen u krilo M.Iz 27:24 i b. li se kruna kroz sve Jer 38:9 B. su ga u jamu, tako da on
Iva 20:12 vidje dva a. gdje sjede Mih 2:2 posjedniku i b. njegovoj. Mat 5:25 i onda bi te b. u tamnicu.
1Ko 11:10 vlasti na glavi zbog a. 1Ko 15:50 niti raspadljivost b. Pst 37:20 i da ga b. u jednu jamu, pa
Heb 1:4 uzviæeniji postade od a. Heb 1:4 odliçnije ime od njihova b. Iva 19:24 Ne derimo je, nego b. kocke
Otk 5:2 vidjeh silnoga a. koji povika Rim 4:14 Jer ako bi bili b. samo oni, Psl 22:27 b. øe se pred tobom sva
Pst 28:12 i gle, a. Boœji hodili na Rim 8:17 A kad smo djeca, i b. smo: Luk 5:5 Ali na tvoju rijeç b. øu mreœe
Psl 148:2 Hvalite ga, svi a. njegovi, Gal 3:29 Abrahamovi, po obeøanju b. Mat 25:30 nekorisnog slugu b. u tamu
Mat 13:39 svijeta. Œeteoci su a. Efe 1:11 U njemu i mi postadosmo b. Luk 5:4 i b. mreœe svoje, te lovite
Mat 22:30 nego øe biti kao a. Boœji BAÆTINIK-E-OM Iva 21:6 B. mreœu na desnu stranu
Mat 24:36 ne zna nitko, ni a. na Pst 21:10 te sluækinje ne smije biti b. Dje 5:28 i hoøete da b. na nas krv
Mar 1:13 divljim; a sluœili su mu a. Gal 4:1 Dok je b. malodoban, ne 1Pe 5:7 I svu svoju brigu b. na njega, =
Luk 20:36 ni umrijeti; oni su kao a. Gal 4:7 nego sin; a ako si sin i b. po Mih 7:19 opaçine naæe i b. u dubinu
Heb 1:6 neka mu se poklone svi a. Heb 11:7 i postade b. pravde po vjeri. Mat 13:42 I b. ih u peø ognjenu. Ondje
Psl 104:4 Çiniæ vjetrove a. svojim i Jak 2:5 za bogate u vjeri i za b. Mat 15:26 kruh djeci i b. ga psiøima.
Mat 4:6 jer stoji pisano: A. svojim Heb 1:2 Kojega postavi b. svemu, po Luk 12:5smrti ima moø b. u pakao
Mat 25:41 je pripravljen åavlu i a. BAÆTINIT-E-I-U Otk 2:10 åavao øe neke od vas b. u
Mar 8:38 Oca svojega sa svetim a. Mat 19:29 za to i b. øe œivot vjeçni. BAÇEN-A-I
Luk 12:9 njega øe se odreøi pred a. 1Pe 3:9 to pozvani, da b. blagoslov. Dan 3:6 pokloni se, bit øe smjesta b. u
1Ko 6:3 znate li, da øemo a. suditi 1Ko 6:9 nepravednici neøe b. Mat 18:8 ruke i dvije noge da budeæ b.
Gal 3:19 odreåen po a. rukom 1Ko 15:50 da tijelo i krv ne mogu b. Mat 18:9 dva oka da budeæ b. u oganj
2So 1:7 Gospodin Isus s neba s a. sileHeb 1:14 koji øe b. spasenje Otk 18:21 øe silom biti b. Babilon,
Heb 2:2 ako je rijeç, govorena po a. Heb 12:17 kad je htio b. i blagoslov, Otk 8:8 gora ognjem zapaljena b. bi u
Otk 3:5 pred Ocem svojim i pred a. Otk 21:7 Tko pobijedi, ovo øe b. i bit øu Otk 19:20 Œivi su bili b. oboje u jezero
Hos 12:4 Borio se je s a. nadvladao P.Zk 21:23 Bog tvoj, daje u b. Otk 20:14 I smrt i podzemlje b. biæe u
Dje 7:38 u zajednici u pustinji s a. 2Sa 21:3 Blagoslovite ipak b. BARABU
Izl 12:23 mimo vrata i neøe dati a Psl 2:8 dat øu ti narode za b. i krajeve Mat 27:20 traœe B. a Isusa da dadne
1Ljt 21:15 zapovjedi a. koji je ubijaoPsl 68:9 izlijevao, Boœe, na b. svoju, Mar 15:15 i pusti mu B. A Isusa dade
Luk 2:13 pridruœi se a. velika vojska M.Iz 17:2 i s braøom øe dijeliti b. BATINA
Otk 1:1 i pokaza, poslavæi po a. Jer 16:18 idolskim, æto napunjaju b. M.Iz 10:13 b. pripada leåima ludoga.
Otk 2:1 A. crkve u Efezu napiæi Luk 12:13 da podijeli s menom b. M.Iz 26:3 magarcu, a b. luåacima na
Otk 10:9 I odoh k a. i rekoh mu, da Dje 20:32 koji moœe izgraditi i dati b. BDIJ-TE-U-O
ANÅEO-SKE Dje 26:18 oproætenje grijeha i b. meåu Mat 26:38 ovdje b. sa mnom
Dan 3:25 çetvrti izgleda kao a. Heb 11:8 primi u b. izaåe ne znajuøi, Mat 26:41 B. i molite se, da ne
Mat 1:20 miælju, javi mu se u snu a. 1Pe 1:4 Za b. neraspadljivu i neok. Mar 14:38 B. i molite se, da ne
Mat 28:2 zemlja potrese silno. A. BACA-JTE-U-NA Dje 20:31 Zato b. sjeøajuøi se, da tri
Luk 1:28 A. uniåe k njoj i reçe: M.Iz 16:33 Œdrijeb se b. u krilo haljine; 1Ko 16:13 B. stojte u vjeri, drœite se
Luk 2:9 Tada stupi a. Gospodnji k Prp 3:5 Vrijeme kad se b. kamenje, Efe 6:18 i uz to b. sa svom ustrajnosti
Luk 2:10 a. im reçe: Ne bojte se Jer 51:16 b. munje s daœdom, izvodi 1Pe 5:8 Budite trijezni i b. jer protivnik
Iva 5:4 Jer je a. Gospodnji silazio u Mat 3:10 roda, sijeçe se i u oganj se b. Jer 32:19 Oçi tvoje b. nad svim
Dje 5:19 a Gospodnji otvori noøu Mat 6:30 na polju, a sutra se b. u peø Heb 13:17jer oni b. nad duæama
Dje 23:9 ako mu je govorio duh ili a. Luk 12:28 u peø b. tako odijeva, koliko Mat 24:43 dolazi lupeœ, zacijelo bi b. i
Otk 8:8 I drugi a. zatrubi, i kao Mat 7:6 b. bisera svojega pred svinje Otk 3:3 Ako li ne budeæ b. doøi øu na t
Otk 14:19 I baci a. srp svoj oætri na Psl 22:18 i za odjeøu moju b. kocku. BEDARA
Otk 18:21 I uze jedan jak a. kamen Eze 7:19 Srebro svoje b. na ulicu, i PNP 7:1 Okret b. tvojih kao åerdan
1Ko 13:1 Ako jezike ljudske i a. Luk 21:1 kako bogati b. darove svoje Iza 5:27raspasuje pojas oko b.
ANTIKRIST-OV 1Ti 6:9 ækodljive œelje, koje b. ljude u Mat 3:4 devine i pojas koœan oko b.
1Iv 2:18 da øe doøi a. veø sad Mat 14:24 mora i bila je od valova b. Heb 7:5 oni izaæli iz b. Abrahamovih.
1Iv 2:22 Taj je a. koji nijeçe Oca i BACI-LI-MO-T BEDRA
Pst 39:20 Josipov uhvati ga i b. u
2Iv 1:7 u tijelu: ovo je zavoditelj i a. Iza 21:3 Zato su b. moja puna grçeva.
1Iv 4:3 I nije od Boga; i ovaj je a. Izl 15:1 konja i konjanika b. u more Iza 32:11ostavite samo b. zaogrnuta
ARKANÅE-LOV-O Izl 32:19 razgnjevi Mojsije, i b. ploçe 1Pe 1:13 opasavæi b. svojega uma,
1So 4:16 na glas a. na zvuk trube M.Iz 6:3 idi, b. se na tlo, saleti BER-BU-E
Jud 1:9 a. kad se je prepirao s Mat 4:6 Ako si Sin Boœji, b. se dolje, jer Iza 16:9 jer u œetvu tvoju i u b. tvoju
Mat 21:21 Digni se i b. se u more Jer 8:13 Hoøu li kod njih drœati b. veli
-B- Mar 9:42 mlinski kamen i da se b. u Mat 7:16 B. li se s trnja groœåe ili s
BAÆTIN-A-E-I-ICI Iva 8:7 neka prvi b. kamen na nju Luk 6:44 i groœåe se ne b. s kupine,
Psl 16:5 Gospode, ti si meni b. i dio Iva 21:7 b. na se koæulju jer je bio go BESMRTNO-GA-ME-ST
Psl 73:26 branik srca mojega, b. moja Otk 12:4 zvijezda nebeskih, i b. ih na Rim 1:23 I pretvoriæe slavu b. Boga u .
871
1Ti 1:17 b. nevidljivome, jedinome Eze 18:23 drago bilo da pogine b. BIJEÆ
1Ko 15:53 smrtno da se obuçe u b. Sef 3:5 bijeli dan; ali b. ne zna za stid. Psl 51:8 obraduje tijelo moje, æto ga b.
1Ko 15:54 b. onda øe se ispuniti rijeç 1Pe 4:18 gdje øe se b. i grjeænik M.Iz 23:14 B. ga doduæe æibom, ali ga
1Ti 6:16 ima b. i prebiva u svjetlosti 1Sa 24:13 Samo od b. izlazi bezbo 1Ti 1:18 da b. u njima dobar boj,
BESPOSLEN-E-I Job 21:16 od mene miæljenje b. BIJED-AN-NI-U
1Ti 5:13 b. uçe se obilaziti po kuøama Psl l 1:1 u vijeøu b. i ne ide putem Psl 40:17 Ja sam b. i siromah:
2Pe 1:8 neøe vas ostaviti b. i bez Psl 1:6 Put b. vodi u propast Psl 116:6 çuva malene Gospod: b. sam
Mat 20:3 druge gdje stoje na trgu b. Psl 7:9 Neka se dokrajçi zloøa b. a Otk 3:17 a ne znaæ, da si b. i nevoljan,
Mat 20:6 Æto stojite ovdje cijeli dan b. Psl 112:10 i gine; œelja b. propada. Mat 9:36 kao ovce bez pastira, b. i
Tit 1:12 laœljivi, zle œivine, b. trbusi. Psl 139:19 O, da hoøeæ, Boœe, ubiti b. Psl 107:10 su okovani u b. i gvoœde.
BESPRIJEKOR-AN-NI M.Iz 9:7 tko kori b. prima porugu. Jak 4:9 Osjeøajte svoju b. tugujte i
Flp 3:6 pravdi zakonskoj bio sam b. M.Iz 10:25 Kad duhne oluja, b. BIJEG
1Ti 3:2 Nadglednik treba da je b. M.Iz 10:28 a nadanje se b. razbija. Job 41:28 ne moœe natjerati u b.
Flp 2:15 Da budete b. i bezazleni, M.Iz 12:10 a u b. je srce bez osjeøaja. Mat 24:20 Molite se, da ne padne b.
1Ti 3:10 sluœbu posluœitelja, ako su b. M.Iz 13:9 a svjetiljka se b. ugasi.. BIJU
BEZAKONIKA Iza 11:4 Dahom usana svojih umori b. Dje 23:3 zapovijedaæ, da me b.
2Pe 2:7 neobuzdanim œivljenjem b. Eze 3:18 da odvratiæ b. od opakog 1Ko 4:11 I œeåamo, i goli smo, i b. nas,
2Pe 3:17 çuvajte se, da prijevarom b. Eze 3:19 opomeneæ b. a on se ne BILJE
BEZAKONJ-A-E-U Hab 1:13 Zaæto gledaæ b. i æutiæ, kad Pst 2:5 nije joæ raslo nikakvo b. jer
Iza 50:1 prodali ste se sami, i zbog b. Mal 3:18 izmeåu pravednika i b. M.Iz 19:12 je njegova kao rosa na b.
2So 2:7 Jer tajna b. veø djeluje; samo Dje 2:23 i rukama b. pribili ga kriœ i BISER-A-JE-OM
Tit 2:14 da nas otkupi od svakoga b. . Rim 4:5 u onoga, koji opravdava b. Mat 13:46 b. otide, prodade sve
Psl 5:5 ti mrziæ na sve, koji çine b. 2Pe 2:5 je naveo potop na svijet b. M.Iz 3:15 Dragocjenija je od b. sve
Psl 36:4 Na postelji svojoj smiælja b. Psl 82:2 i zauzimati se za b. M.Iz 8:11 Jer je mudrost vrednija od b.
Psl 66:18 nosio u srcu svojem b. nikad Psl 101:8 Svako jutro uæutkam sve b. PNP 1:10 obrazima tvojim niz b. vratu
Iza 24:20 Teæko je tiæti b. njezino, da Psl 145:20 ga ljube, a b. sve zatire. Mat 7:6 ne bacajte b. svojega pred
Rim 6:19 na b. tako sad dajite udove Psl 147:6 a b. ponizuje do zemlje. Otk 21:21 dvanaest b. svaka vrata
Heb 1:9 pravdu, i mrzio si b. zato te Mal 4:3 Tada øete pogaziti b. jer øe oni M.Iz 31:10 Vrijedi ona viæe nego b.
1Iv 3:4 çini i b. jer je grijeh bezakonje. Rim 5:6 umrije u pravo vrijeme za b. 1Ti 2:9 ne pletenicama, ni zlatom, ili b.
Dan 9:24 da se kraj uçini b. da se Jud 1:15 kazni sve b. za sva njihova Otk 17:4 i kamenjem dragim i b. i
Rim 6:19 svoje u sluœbu neçistoøi i b. Pst 18:25 bude pravedniku kao i b. BJEŒI
BEZAZLENI M.Iz 11:31 koliko prije b. i grjeæniku Pst 19:17 B. jer ti se radi o œivotu, ne
Mat 10:16 mudri kao zmije i b. kao M.Iz 29:27 a b. je pravednik gad. Psl 31:11 tko me vidi na putu, b. od
Flp 2:15 besprijekorni i b. djeca Boœja Eze 3:18 Kad kaœem b. ‘Poginut øeæ’ M.Iz 28:1 Bezboœnik b. i kad ga nitko
BEZBOŒAN Eze 18:20 biti plaøa pravednosti, b. Mat 2:13 dijete i mater njegovu i b. u
M.Iz 28:15 medvjed gladan, to je b. BEZBOŒNO-ST-STI Iva 10:12 i ostavlja ovce, i b. a vuk
Prp 7:17 budi previæe b. i ne budi lud Dan 12:10 Bezboœnici øe raditi b. 1Ti 6:11 çovjeçe Boœji, b. od ovoga, a
Iza 61:8 pravicu, mrzim grabeœ b. Jud 1:15 djela, koja b. poçiniæe, i za 2Ti 2:22 Od œelja mladenaçkih b. idi
BEZBOŒN-A-I-ICI-ICIMA-IH 1Sa 24:13 od bezboœnika izlazi b. BLAG-A
2Pe 2:8 gledao je i sluæao b. djela, i to M.Iz 18:3 Gdje uniåe b. ondje se Brj 12:3 Mojsije bio je çovjek veoma b.
Jud 1:15 za sva njihova b. djela, koja Iza 9:18 Jer je b. gorjela kao oganj, M.Iz 15:1 Odgovor b. utiæava gnjev;
Jud 1:4 b. koji pretvaraju milost Boga Mat 24:12 Jer øe b. uzeti maha, ljubav Mat 11:30 Jer je jaram moj b. i breme
Jud 1:15 i za sve drske rijeçi, koje b. Rim 1:18 Boœji s neba na svaku b. i 2Ti 2:24 nego da bude b. prema
Psl 1:5 ne mogu b. odrœati na sudu, ni Rim 11:26 Spasitelj i odvratit øe b. od Heb 5:2 moœe biti b. prema onima, koji
Psl 9:17 U carstvo mrtvih neka idu b. Eze 3:19 a on se ne vrati od b. svoje Psl 104:24 puna je zemlja b. tvojega.
Psl 11:2 veø nateœu b. luk, zapinju Eze 18:20 bezboœniku plaøa b. M.Iz 31:26 i na jeziku joj je nauka b.
Psl 12:8 Razmeøu se unaokolo b. 2Ti 2:16 øe joæ viæe napredovati u b. Mat 6:19 Ne skupljajte sebi b. na
Psl 73:3 videøi, kako b. dobro œive. BEZDANA Heb 11:26 za veøe bogatstvo od b.
Psl 94:3 dokle øe se joæ b. hvaliti Pst 7:11 prodrijeæe svi izvori velikog b. BLAGO-ÆØU
Psl 119:110 B. mi metnuæe zamke, ali Psl 71:20 Izvedi nas opet iz b. 1Kr 19:12 doåe tiho, b. lahorenje
M.Iz 10:30 a b. neøe ostati u zemlji. Iza 63:13 vodio preko vodenih b. kao Job 3:21 veøma nego b. zakopano
M.Iz 14:19 moraju se zli prignuti, i b. Hab 3:10 B. puæta da zatutnji tutanj M.Iz 2:4 kao srebro, kao skriveno b.
M.Iz 24:16 ustane; a b. propadaju u Otk 9:1 i dade joj se kljuç od zjala b. M.Iz 10:2 Nepravedno steçeno b. ne
M.Iz 29:2 a vladaju li b. jadikuju ljudi. Otk 9:2 I otvori zjalo b. i izaåe dim iz M.Iz 15:16 negoli veliko b. s nemirom
Dan 12:10 i okuæati. B. øe raditi Otk 17:8 i izaøi øe iz b. i otiøi øe u Hos 13:15 On øe odnijeti b. njegovo i
Psl 3:7 mojim, polomi zube b. Otk 20:1 s neba, koji je imao kljuç od b. Mih 4:13 Posveti Gospodu b. njihovo
Psl 51:13 Tada øu pokazati b. putove BEZUM-AN-NI-IM-NO Mat 6:21 gdje je b. tvoje, ondje je i srce
Psl 91:8 svojim, gledat øeæ plaøu b. Hos 9:7 Prorok je luåak, b. je çovjek Mat 13:44 je nebesko kao b. æto leœi
Psl 146:9 i udovice; a b. put zakrçuje. 2Ko 12:11 Postadoh b. vi me natj. Mat 19:21 siromaænima, i imat øeæ b.
M.Iz 10:29 je obrana, a b. propast. P.Zk 32:6 Gospodu, narode ludi i b. Mar 10:21 imat øeæ b. na nebu. Onda
Iza 14:5 Slomi Gospod æibu b. ætap Psl 74:18 je b. psovao ime tvoje Luk 12:21 onome, koji sebi zgrøe b.
1Ti 1:9 b. i grjeænicima, zloçincima i Luk 24:25 O b. i sporoga srca za 2Ko 4:7 Ali ovo b. imamo u zemljanim
2Pe 2:6 postavio primjer buduøim b. Job 38:2 osnovu Boœju govorima b. 2Ko 12:14 nijesu duœna roditeljima b.
2Pe 3:7 na dan suda i propasti b. 2Ko 11:16 nitko neka me ne drœi b. Kol 2:3 U kojemu je sve b. mudrosti i
BEZBOŒNIK-A-E-U Psl 85:8 neka oni nikada ne rade b. Jak 5:3 Nagomilaste b. u posljednje
Psl 5:4 u tebe nema mjesta b. BIÇ-EVAN-EVAT 1Iv 3:17 Tko, ima b. svijeta i vidi brata
Psl 10:4 Drsko misli b. On ne vidi Psl 91:10 b. se neøe pribliœiti æatoru 2Ti 2:25 Da s b. pouçava one, koji se
Psl 10:13 Zaæto smije b.huliti na Boga M.Iz 26:3 B. konju, uzda magarcu, a BLAGOST
Psl 112:10 b. gleda to pun jeda, ækripi Iva 2:15 splete od uœeta b. i istjera iz Gal 5:22 mir, strpljivost, b. dobrota,
M.Iz 3:32 Jer Gospodu se gadi b. a Mat 20:19 bude naruœen, b. i razapet Flp 4:5 B. vaæa neka bude poznata
M.Iz 11:5 a b. pada od vlastite zloøe. Mat 10:17 i b. øe vas u sinagogama. 1Ko 4:21 æibom, ili s ljubavi i duhom b.
M.Iz 11:7 Kad umre b. propada Mar 13:9 zbog mene na sudove, b. øe BLAGOVA-LI-TI
M.Iz 28:1 B. bjeœi, i kad ga nitko ne Mat 23:34 u sinagogama svojim b. i Mat 26:26 Dok su b. uze Isus kruh,
Iza 55:7 Neka b. ostavi svoj put i Mar 10:34 narugati, popljuvati ga, b. i Mar 14:22 Dok su b. uze Isus kruh,
Eze 3:18 u œivotu, to øe b. poginuti Mar 15:15 A Isusa dade b. i predade Mat 26:18 kod tebe øu b. Pashalnu
872
1Ti 4:3 Koji zabranjuju œeniti se, b. Luk 12:21 mjesto da bude b. u Boga. Otk 15:4 da te se ne b. Gospodine, i
BLAT-A-O Luk 18:23 on raœalosti; jer je bio vrlo b. P.Zk 10:12 to, da se b. Gospoda,
Job 27:16 nakupi sebi haljina kao b. Rim 10:12 Gospodin sviju, b. za sve, Iza 51:12 Tko si ti, da se b. smrtnih
Zah 9:3 praha i zlata kao po putu b. Efe 2:4 b. u milosråu, zbog velike Jer 2:19 Boga svojega, i ne b. se
Job 30:19 On me je sruæio u b. postao Otk 3:17 Jer govoriæ: B. sam i Luk 23:40 ne b. Boga, kad i sam trpiæ
Iva 9:6 pljunu na zemlju, naçini b. od Rut 1:21 B. sam otiæla, praznih ruku Rim 13:3 A hoøeæ li da se ne b. vlasti
Iva 9:15 im reçe: B. metnu mi na oçi, i Psl 107:33 tla b. izvorima u suhu Psl 23:4 ne b. se nesreøe, jer ti si s
Flp 3:8 smatram za b. da Krista Kol 1:27 b. slava tajne ove meåu Psl 27:1 koga da se b. Gospod je
BLIŒNJE-GA-MU Mat 19:24 kroz iglene uæi, negoli b. u Psl 56:3 se b. jer u tebe se uzdajem
Izl 20:16 Ne svjedoçi laœno protiv b. Mar 10:25 kroz iglene uæi, negoli b. Psl 118:6 ne b. se niæta; æto mi moœe
L.Zk 19:13 Ne zakidaj i ne pljaçkaj b. Luk 16:22 I b. umrije i bi pokopan. Iza 12:2 Potpuno se uzdam i ne b. se,
Job 16:21 çovjeku protiv b. svojega Luk 16:21 stola b. psi su dolazili i lizali Dje 20:24 ne b. i ne marim za svoj
M.Iz 6:3 idi, baci se na tlo, saleti b. BOGATI-MA 2Ko 11:3 Ali se b. da kao æto zmija Evu
Hab 2:15 poji b. svojega, a mijeæa M.Iz 22:2 B. i siromaæni œivu jedni uz Gal 4:11 B. se za vas, da nijesam
Mat 5:43 Ljubi b. svojega i mrzi na Jer 9:23 ne hvali b. bogatstvom BOJITE
Mat 19:19 Poætuj oca i majku, i ljubi b. Luk 6:24 teæko vama, b. vi veø imate Dje 13:16 Ljudi Izraelci i koji se b.
Rim 13:9 Ljubi b. svojega kao Luk 21:1 vidje, kako b. bacaju darove Rim 8:15 opet da se b. nego primiste
Gal 5:14 u jednoj rijeçi: Ljubi b. Jak 1:10 A b. svojom niskoøom; jer øe Otk 19:5 i koji ga se b. mali i veliki
Jak 2:8 b. svojega kao samoga sebe Jak 2:6 Nijesu li b. koji vas tlaçe Izl 20:20 Ne b. se, jer Bog doåe samo
Jak 4:12 A ti tko si, da b. sudiæ Mar 10:23 Kako je teæko b. uøi u L.Zk 25:17 nego se b. Boga svojega
Izl 20:17 ni igdje iæta, æto pripada b. 1Ti 6:17 B. na ovome svijetu zapovi- P.Zk 1:17 Ne b. se nikoga, jer Boœje
L.Zk 19:15 nego sudi no pravdi b. BOGATSTV-A-O-OM-U P.Zk 31:6 Ne b. se i Ne preplaæite se
P.Zk 24:10 b. svojemu æto u zajam M.Iz 30:8 ne daji mi siromaætva ni b. Psl 22:23 Vi iz roda Izraelova, b. ga se
M.Iz 6:3 jer si dopao u ruke b. svojemu Prp 4:8 ne mogu da se nasite b. a ne Iza 8:12 çega se on boji, ne b. se i ne
Dje 7:27 æto je çinio nepravdu b. odbi Rim 11:33 O dubino b. i mudrosti i Iza 35:4 Budite jaki, ne b. Evo, Bog
Rim 15:2 Svaki od nas neka ugaåa b. Kol 2:2 doåu do svega b. punine Iza 51:7 Ne b. se poruge ljudske, od
BLJUVOTINU Otk 18:19 imali laåe na moru, od b. Zah 8:13 Ne b. se, ohrabrite se
2Pe 2:22 Pas se povraøa na svoju b. 1Kr 3:13 æto nijesi iskao, i b. i slavu Mat 10:26 Ne b. ih se dakle, jer nema
BLUDA M.Iz 8:18 U mene se naåu b. i çast, i Mat 10:28 Ne b. se onih, koji doduæe
Dje 15:20 i da se uzdrœavaju od b. od M.Iz 14:24 Kruna je mudrih b. njihovo Mat 10:31 Ne b. se dakle Vi ste viæe
Otk 14:8 koji je œestokim vinom b. M.Iz 27:24 Jer b. ne traje dovijeka; i Mat 14:27 Utjeæite se Ja sam. Ne b.
Otk 17:2 opiæe se vinom b. njezina Prp 9:1 ni mudraci kruh, ni pametni b. Mat 28:10 Ne b. se Idite i javite braøi
Otk 17:4 punu gada i neçistoøe b. Luk 8:14 u brige, b, i uœivanje œivota i Luk 2:10 Ne b. se Evo, javljam vam
BLUDNICA-MA Efe 3:8 neistraœljivo b. Kristovo Luk 12:5 B. se onoga, koji nakon smrti
M.Iz 23:27 Jer je b. duboka jama, tuåa 1Ti 6:17 niti uzdaju u b. nestalno nego 1Pe 2:17 Boga se b. kralja ætujte
Heb 11:31 Vjerom Rahaba b. ne Otk 5:12 je zaklano, da primi silu i b. i Otk 14:7 B. se Boga i dajte mu slavu
Jak 2:25 Rahaba b. ne opravda li se Psl 49:6 i hvale se velikim b. svojim BOJU
Hos 4:14 jer vi sami idete nasamo s b. M.Iz 28:22 ide pohlepno za b. i ne Izl 15:3 Jak je u b. Gospod, ime mu je
Otk 17:5 Tajna Babilon veliki, mati b. Iza 61:6 i hvalit øete se b. njihovim Psl 24:8 Junak Gospod, Div u b.
BLUDNIC-E-I-IMA Jer 9:23 Neka se ne hvali bogati b. Jer 13:23 Crnac promijeniti b. na koœi
Joæ 2:2 doåoæe u kuøu jedne b. koja M.Iz 13:8 U b. njegovu otkup je za Heb 11:34 u b. rastjeraæe vojske tuåe
Mat 21:31 Carinici i b. dolaze joæ prije Luk 16:13 Ne moœete sluœiti Bogu i b. BOK-OVE
Otk 17:1 I Hodi, da ti pokaœem sud b. Efe 1:7 grijeha po b. milosti njegove Iva 19:34 probode mu b. kopljem, i
1Ko 6:9 Ne varajte se: ni b. ni idolo- Efe 3:16 Da vam dadne po b. slave Iva 20:25 i ne metnem ruke svoje u b.
Otk 22:15 Vani su psi, i vraçari i b. i Flp 4:19 potrebu vaæu po b. svojemu Iva 20:27 ruku svoju, i metni u b. moj
1Ko 5:9 da se ne mijeæate s b. BOGOBOJAZNA Dje 12:7 Petra u b. probudi ga i reçe
1Ti 1:10 B. muœeloœnicima, Ijudokr- Dje 10:7 jednoga b. vojnika od onih Izl 12:11 Imajte b. opasane, obuøu na
Heb 13:4 jer b. i preljuboçincima sudit Dje 16:14 A sIuæala je jedna b. œena Efe 6:14 opasavæi b. svoje istinom, i
Otk 21:8 neçistima, i ubojicama i b. i BOJA-LI-O-TI BOL
BLUDNIK Ezr 9:4 oko mene svi, koji su se b. Job 16:6 neøe odlahnuti b. moja; ako
1Ko 5:11 koji se brat zove, b. ili la- Psl 130:4 opraætanje, da bi te se b. Psl 16:9 i b. øe moja poçivati u
Efe 5:5 ovo neka znate, da ni jedan b. Iva 9:22 jer su se b. Œidova, jer su se Psl 73:14 se jutro iznova podizala b.
Heb 12:16 ne bude tko b. ili lakouman Izl 3:6 jer se je b. gledati u Boga M.Iz 17:25 gorka b. materi svojoj
BLUDNO-ST-STI Luk 2:25 bio pravedan, koji se b. Boga Jer 15:18 da vjeçno traje b. moja, i
1Ko 10:8 æto su neki od njih grijeæili b. Luk 18:2 sudac, koji se nije b. Boga i 1So 5:3 kao b. na trudnu œenu, i neøe
Otk 2:20 da grijeæe b. i da jedu œrtve Psl 91:5 Ne trebaæ se b. strahote BOLESNI-KA-KE
Otk 18:3 I kraljevi zemlje s njom su b. Psl 112:7 Ne treba se b. zla glasa Mat 9:12 zdravi lijeçnika, nego b.
Jer 13:27 sramotnu b. tvoju: po Jer 5:22 Mene se zar neøete b. veli 1Ko 11:30 meåu vama mnogi slabi i b.
Mat 15:19 ubojstvo, preljuba, b. Dan 6:26 vima svaki b. i straæiti Boga Mar 6:5 ruke svoje na nekoliko b. i
1Ko 6:13 Ali tijelo nije za b. nego za Mih 7:17 Bogu naæemu, i tebe øe se b. Iva 4:54 Iscjeljenje b. kod kupelji. Isus
Efe 5:3 A b. i svaka neçistoøa i Heb 13:6 neøu se b. æto øe mi çiniti Jak 5:15 I molitva vjere spasit øe b. i
Kol 3:5 b. neçistoøu, poœudu, zlu œelju BOJE-ØI Mar 16:18 Na b. metat øe ruke, i oni øe
Rim 1:29 svake nepravde, zloøe, b. Psl 25:14 ga se b. to su pouzdanici Luk 10:9 Iscjeljujte b. æto su ondje, i
1Ko 5:1 se çuje o b. meåu vama, i to o Psl 31:19 je çuvaæ za one, koji te se b. BOLES-NO-T-TAN-TI
1Ko 6:18 Bjeœite od b. Svaki grijeh Psl 85:9 blizu je onih, koji ga se b. Mal 1:8 Kad prinosite hromo ili b. nije
1Ko 7:2 b. neka svaki ima svoju œenu Psl 119:63 koji te se b. i drœe propise Mat 6:23 Ako li je oko tvoje b. onda je
1So 4:3 vaæa, da se çuvate od b. Luk 1:50 onima, koji ga se b. Zah 11:17 Suha b. neka doåe na
Otk 18:2 jer œestokim vinom b. svoje Dje 13:26 ise meåu vama b. Boga Mat 10:1 i da lijeçe svaku b. i svaku
BLUDOM Kol 3:22 nego u priprosta srce, b. se Luk 9:1 duhovima i da iscjeljuju od b.
Jud 1:7 koji su grijeæili kao i oni b. i iæli BOJI-Æ-M-TE Iva 5:4 ozdravio bi makar kakva b. bila
Otk 19:2 pokvari zemlju b. svojim, i Job 2:3 je i pravedan, b. se Boga i Psl 41:3 mijenjaæ mu, kad je b.
BOGAT-A-Æ-ÆEVA M.Iz 31:30 œena, koja se b. Gospoda Mat 25:36 Bio sam b. i pohodili ste
Pst 13:2 bio je Abram vrlo b. stokom Iza 50:10 se meåu vama b. Gospoda, Iva 11:3 evo, koga ljubiæ, b. je.
Psl 103:8 strpljiv i b. ljubavlju Iva 14:27 srce vaæe i neka se ne b. Psl 103:3 koji ozdravlja sve b. tvoje
Psl 130:7 u njega je b. otkup 1Iv 4:18 jer strah ima muku, a tko se b. Mat 4:24 koji su trpjeli od razliçitih b. i
873
BOL-I-UJE Mat 21:32 c. i bludnice vjerovali su Psl 119:9 mladiø drœi ç. œivot svoj ako
Jer 31:13 nakon b. dajem im utjehu i CARIN-U-IK Jer 13:27 Jerusaleme, ti nijesi ç. i
Mat 8:17 naæe nemoøi i nosi naæe b. Mat 18:17 kao neznaboœac i c. Mal 1:11 i prinosit øe se ç. prinos, jer
Rim 9:2 i srce me b. bez prestanka Luk 18:11 preljuboçinci ili kao ovaj c. Iva 13:10 noge opere, onda je sav ç.
Otk 21:4 ni tuge, ni vike, ni b. neøe biti Luk 18:13 A c. je stajao izdaleka i nije Dje 20:26 da sam ç. od krvi sviju
1Ti 6:4 nego b. od zapitkivanja i Rim 13:7 porez; kojemu carinu, c. 1Iv 3:3 çisti se, kao i on æto je ç.
Jak 5:14 B. li tko meåu vama neka CRTICA Job 11:4 ç. je nauka moja, i çist sam u
BORAVI-Æ-O-TI Luk 16:17 i jedna c. od zakona. Job 16:17 molitva je moja bila uvijek ç.
Job 28:13 ona ne b. u zemlji œivih Mat 5:18 neøe nestati nijedne c. slova Psl 73:1 Bog Izraelu, onima, koji su
Psl 91:1 koji b. u sjeni Svemoønoga CRV-I M.Iz 30:5 Svaka je rijeç Boœja ç. istina
Prp 7:4 Srce mudrih ljudi b. u kuøi Psl 22:6 A ja sam crv, ne viæe çovjek PNP 6:10 kao mjesec, ç. kao sunce
P.Zk 4:40 D i da dugo b. u zemlji, koju Mar 9:44, 46, 48 c. njihov ne umire, Dan 7:9 Kosa mu na glavi kao ç. vuna
P.Zk 6:7 kad b. kod kuøe ili si na putu Iza 14:11 Prostrt je poda te truleœ, c. Mat 5:8 Blagoslovljeni su koji su ç.
Eze 1:1 sam b. meåu zarobljenicima Mih 7:17 kao c. na zemlji dræøuøi Mat 23:26 onda øe biti ç. i vanjætina
Eze 28:13 B. si u Edenu, vrtu Dje 12:23 slave Bogu. Izjeden od c. 1Ti 1:5 iz ç. srca i dobre savjesti i vjere
Psl 15:1 tko smije b. na svetoj gori CVIJET 2Ti 2:22 zazivaju Gospodina iz ç. srca
Iza 11:6 b. s janjetom, ris øe leœati s j Izl 15:4 pobaca u more. c. boraca Heb 13:4 œenidbena neka bude ç. jer
Tuœ 4:15 Ne smiju dalje b. PNP 2:1 c. na poljani æaronskoj, ljiljan Jak 1:27 Poboœnost ç. i neokaljana
BREME-NA PNP 2:13 slatko miriæe c. vinove loze Jak 3:17 mudrost odozgo jest najprije ç.
Psl 38:3 kao teæko b. pritiskuje me Iza 5:24 c. øe se njihov razletjeti kao 1Pe 1:22 bez pretvaranja, od ç. srca
Mat 11:30 Jer je jaram moj blag i b. Iza 40:7 c. uvene, kad dah Gospodnji Job 25:5 ni zvijezde nijesu ç. u oçima
Heb 12:1 odbacimo svako b. i grijeh Jak 1:10 niskoøom; jer øe proøi kao c. Psl 19:8 naredbe su Gospodnje ç.
Mat 23:4 b. teæka i nesnosna i meøu ih Jak 1:11 s vruçinom, i osuæi travu, i c. M.Iz 4:24 i usne tvoje neka budu ç. od
Otk 2:24 meøem na vas drugoga b. 1Pe 1:24 kao c. trave; osuæi se trava Hab 1:13 su ç. oçi tvoje, da gledaæ zlo
BREŒULJAK Sef 3:9 øu pribaviti ç. usne narodima
Iza 40:4 gora i b. neka se slegnu i æto -Ç- Mat 11:5 hromi hodaju, gubavi se ç.
Luk 3:5 svaka gora i b. neka se ÇAST-I 1Ti 2:8 mjestu, podiœuøi ç. ruke bez
BRIG-A-MA-E Izl 20:10 dan odmora u ç. Gospodu Tit 2:5 razborite, ç. dobre kuøanice
Job 14:1 roåen, kratka je œivota, sit b. Izl 28:2 Aronu, njemu u ç. i za ukras Heb 9:23 da se slike nebeskih stvari ç.
M.Iz 12:25 B. u srcu pritiskuje çovjeka Brj 29:12 u ç. Gospodu svetkovati 2Pe 3:14 starajte se, da vas naåe ç. i
M.Iz 17:25 Lud sin b. je ocu svojemu i P.Zk 16:10 tjedana u ç. Gospodu, Bogu Izl 37:29 sveto ulje pomazanja i ç.
Iza 35:10 prate ih, b. i uzdisanje bjeœe Psl 4:2 Gospod daje milost i ç. ne Job 17:8 ç. su nad zloçincem pobu-
Mat 6:27 svojim b. produljiti œivot svoj M.Iz 3:9 Daj ç. Gospodu posjedom Psl 66:10 kao æto se ç. srebro
Luk 21:34 b. zemaljskim i da vam onaj M.Iz 3:16 bogatstvo i ç. u ljevici M.Iz 16:2 çovjeku uçine ç. svi putovi
Brj 11:11 teret b. za taj çitav narod M.Iz 3:35 ç. je baætina mudroga, a Eze 36:25 vodom çistom, da budete ç.
Psl 4:8 Bez b. legnem i zaspim M.Iz 8:18 mene se naåu bogatstvo i ç. Zah 13:9 i oçistit øu je, kako se ç. zlato
Psl 13:3 Dokle øu joæ nositi b. u srcu M.Iz 19:11 ç. mu je mimoiøi krivnje Iva 13:10 I vi ste ç. ali ne svi
M.Iz 3:23 Tada øeæ iøi bez b. putem M.Iz 20:3 Sluœi çovjeku na ç. kad Iva 15:3 Vi ste veø ç. zbog rijeçi, koju
Prp 1:18 mudrosti tu je i mnogo b. M.Iz 26:1 tako malo pristaje ç. luåaku 2Ko 7:11svemu pokazaste, da ste ç.
Iza 51:11 nestalo je b. i uzdisanja Iza 4:2 Gospodnja na ures i ç. i plod Flp 1:10 da budete ç. i bez spoticanja
Luk 8:14 ali onda zapadnu u b. Hos 4:7 ç. njihovu pretvorit øu u sra- Heb 9:22 I gotovo sve se krvlju ç. po
Luk 21:14 unaprijed b. kako øeb.te Hab 2:16 i na tvoju ç. dolazi sramota 1Iv 1:7 Sina njegova, ç. nas od svak-
2Ko 2:4 od b. mnoge i tjeskobe srca Mal 1:6 Ako sam ja otac, gdje je ç. 1Iv 3:3 nadu ima u njega, ç. se, kao i
BRINI-TE-U Iva 12:43 viæe, negoli ç. kod Boga Pst 7:2 Od svih œivotinja ç. uzmi k sebi
Mat 10:19 A kad vas predadu, ne b. Rim 1:25 ç. i sluœiæe stvorenju nego Pst 8:20 uze po komad od svih ç.
Mar 13:11 i stave pred sud, ne b. se, Rim 9:21 jednu posudu za ç. a drugu ÇISTO–GA-M
Luk 12:11 ne b. se, kako i çim øete se Rim 13:7 strah, strah; kojemu ç. çast. Psl 18:26 S çistim postupaæ ç. samo
Rim 13:14 ne b. se za tijelo, da ugodite Rim 16:27 po Isusu Kristu, njemu ç. i Psl 24:4 su neduœne ruke i ç. srce, tko
Flp 4:6 Ne b. se tjeskobno ni za æto 1Ti 1:17 jedinome Bogu ç. i slava u Psl 51:10 Srce ç. stvori mi, Boœe, duh
Jer 5:28 Ne b. se za pravdu, ne nast- 2Ti 2:21 bit øe posuda za ç. posveøena M.Iz 20:11 djelo njegovo ç. i çestito
Jer 47:3 Oci se ne b. za djecu, ruka je 1Pe 1:7 i ç. u dan objavljenja Isusa Mat 27:59 zavi ga u laneno platno ç.
Mat 6:32 Za sve to b. se neznaboæci. 1Pe 2:7 Vama dakle, koji vjerujete, ç. Luk 11:41 milostinju, onda vam je sve ç.
BRVNA 1Pe 4:14 blagoslovljeni ste vi, jer ç. i Rim 14:20 zbog jela; jer je sve ç. nego
Mat 7:3 trun u oku brata svojega, a b. 2Pe 1:17 je on primio od Boga Oca ç. Tit 1:15 Çistima je sve ç. a okaljanima
Mat 7:5 Licemjere, izvadi najprije b. iz Otk 4:9 I kad biøa dadoæe slavu i ç. i 1Pe 3:2 Kad vide ç. œivljenje vaæe sa
BUDAN Iva 5:41 Ja ne primam ç. od ljudi. Otk 19:14 obuçene u platno bijelo i ç.
Mar 13:34 vrataru je naloœio, da bude b. 1Ko 12:24 slabijemu udu viæe dade ç. Otk 21:21 ulica gradska bijaæe zlato ç.
Otk 3:2 Budi b. i utvråuj ostalo, æto 1Ti 5:17 dostojni su dvostruke ç. Psl 19:10 su od zlata, od mnogoga ç.
Otk 16:15 koji je b. i çuva haljine svoje1Ti 6:1 vrijednima svake ç. da se ne Izl 25:17 onda pomiriliæte od ç. zlata
Mat 24:42 b. jer ne znate dana, u koji Heb 5:4 I nitko sam sebi ne prisvaja ç. Izl 37:23 usekaçe i tavice njihove od ç.
Luk 21:36 Pa zato budite uvijek b. i Heb 13:4 Œenidbu neka drœe svi u ç. i L.Zk 10:10 izmeåu ç. i neçistoga
1Pe 4:7 mudri i b. u molitvama ÇEL-IMA-O Eze 22:26 uçe razliku neçistoga i ç.
BUNE Otk 7:3 Boga naæega na ç. njihovim 1Pe 2:2 I djeca duhovnoga, ç. mlijeka
Psl 2:1 Zaæto se b. narodi i puci kuju Otk 9:4 nemaju peçata Boœjega na ç. Eze 36:25 Poækropit øu vas vodom ç.
2Ko 12:20 æaptanja, nadimanja, b. Otk 13:16 desnoj ruci njihovoj ili na ç. Heb 10:22 i oprani po tijelu vodom ç.
Luk 23:2 da ovaj b. narod naæ, da Otk 14:1 Oca njegova napisano na ç. ÇISTOØ-E-I
Gal 5:10 tko vas b. podnijet øe osudu. Otk 22:4 njegovo bit øe na ç. njihovim Psl 12:6 Gospodnje rijeçi pune ç.
BURA Jer 5:3 tvråe im je ç. od kamena, i neøe 1Ko 5:8 nego u beskvasnom kruhu ç.
Eze 38:9 Ti øeæ se podignuti kao b. Eze 9:4 na ç. ljudima, koji uzdiæu i Psl 15:2 Tko hodi u ç. tko çini pravdu
Mat 8:24 podiœe se silna b. na moru Otk 14:9 primi œig na ç. svoje ili na ruku Dje 24:25 raspravljao o pravdi i o ç. i o
ÇIST-A-E-I-IH 2Ko 6:6 ç. u spoznaji, u dugotrpnosti
-C- 2Kr 5:12 postao i ç. kad bih se okupao 1Ti 4:12 vladanju, u ljubavi, u vjeri, u ç.
CARINICI Job 11:4 i ç. sam u oçima tvojim Heb 9:10 zapovijedi o izvanjoj ç. za jela
Mat 5:46 Ne çine li to i c. Psl 19:13 ç. slobodan od teæke krivnje ÇISTU
Mat 21:31 c. i bludnice dolaze joæ prije Psl 51:4 ç. stojiæ u sudu svojem Luk 11:39 i zdjelu izvana ç. a iznutra
874
Dje 24:16 trudim, da imam ç. savjest P.Zk 6:12 dobro ç. da ne zaboraviæ Job 15:30 d. usta svojih nestat øe
2Ko 11:2 da djevicu ç. privedem Kristu Psl 17:8 Kao zjenicu oka ç. me skrij Iza 11:4 D. usana svojih umori bezbo-
ÇITA-LI-NJU Psl 37:37 Tako ç. neduœnost i vjeœbaj DALEKE
Mat 24:15 Daniel tko ç. neka razumije Psl 141:3 mojim, ç. vrata usana mojih P.Zk 28:49 d. daljine, s kraja svijeta
Luk 4:16 u sinagogu. Ustade da ç. M.Iz 4:13 ç. je, jer ona je œivot tvoj M.Iz 25:25 je dobra vijest iz d. zemlje
Dje 8:30 Filip pritrça i çuje, gdje ç. M.Iz 4:21 odlaze iz oçiju i ç. ih na dnu Iza 13:5 Dolaze iz d. zemlje, s kraja
Otk 1:3 Blagoslovljen je onaj, koji ç. i 2Ti 4:15 ç. se i ti njega, jer se je vrlo Iza 46:11 iz d. zemlje çovjeka svoje
Neh 8:8 ç. su iz knjige zakona Iza 56:1 veli Gospod: ç. pravicu i Jer 6:20 mirisni cimet iz d. zemlje
Mat 19:4 Nijeste li ç. da je Stvoritelj u Mal 2:15 ç. Duha Boœjega, kojega DANI
Mat 21:16 nikad ç. Iz usta djece i Mat 7:15 ç. se od laœnih proroka, oni Pst 47:9 D. putovanja mojega iznose
Mat 21:42 ç. u Pismu: ‘Kamen koji Mat 10:17 ç. se od ljudi, oni øe vas 1Ljt 29:15 Kao sjena d. su naæega
Iva 19:20 I ovaj su natpis ç. mnogi od Mat 16:6 ç. se kvasca farizejskog i Job 14:5 toçno izmjereni d. njegovi, i
Dje 13:15 A po ç. zakona i proroka Mar 12:38 ç. se knjiœevnika, oni rado Job 17:11 D. moji odoæe, osnove se
2Ko 3:14 u ç. Staroga Zavjeta, jer u Luk 12:1 se kvasca farizejskoga, to Psl 103:15 d. njegovi, kao cvijet u polju
ÇOKOT Luk 12:15 ç. se od svake lakomosti Psl 139:16 zabiljeœeni svi d. æto su bili
P.Zk 32:32 Jer je ç. njihov od çokota Flp 3:2 ç. se od pasa, çuvajte se od Psl 144:4 Çovjek je kao dah; d. su
Iva 15:1 Ja sam pravi ç. i Otac je moj Flp 3:2 ç. se od zlih poslenika, çuvajte Prp 12:1 prije nego doåu d. zli i prispiju
Iva 15:5 Ja sam ç. vi ste loze. Tko 2Pe 3:17 ç. se, da prijevarom bezako- Iza 60:20 i pri kraju su d. œalosti tvoje
ÇUDES-A-IMA-NA 1Iv 5:21 Djeçice, ç. se od idola Amen Jer 7:32 Zato øe doøi d. veli Gospod
1Ljt 16:9 Sva ç. njegova navjeæøujte 2Iv 1:8 ç. se, da ne izgubite, æto ste Eze 12:22 Prolaze d. a od proroçan-
Psl 71:16 slaveøi ç. Svemoguøega Jud 1:23 ç. se haljine, koja je okaljana Hos 9:7 Dolaze d. kazne. Dolaze dani
Psl 77:14 Ti si Bog, koji çiniæ ç. ti si Pst 3:24 da ç. put k drvetu œivota Mat 9:15 Ali øe doøi d. kad øe se oteti
Psl 78:12 uçini ç. u zemlji egipatskoj, u Jer 23:2 pastira, koji ç. narod moj: Mat 24:22 kad se ne bi skratili oni d.
Psl 86:10 Jer si ti vekik i tvoriæ ç. Mat 16:12 da se ç. kvasca kruænoga Luk 21:22 Jer to su d. osvete, kad øe
Psl 88:10 Hoøeæ na mrtvima joæ çiniti ç. Luk 8:15 u dobru je i posluænu srcu ç. Luk 23:29 doøi øe d. kada øe se reøi
Psl 136:4 Koji jedini tvori ç. velika; jer 2Pe 2:4 mraçnu tamnicu, da se ç. za 1So 4:16 sam Gospodin na d. znak
Mar 16:17 koji vjeruju, pratit øe ova ç. 2Pe 3:7 zadrœana su i ç. se za oganj DANIMA
Iva 4:48 Ako ne vidite znakova i ç. ne ÇUVA-O-R-T Job 29:2 u d. kad me je ætitio Bog
Dje 19:11 I Bog je çinio ne mala ç. po P.Zk 32:10 Ogradio ga je, ætitio, ç. ga Job 30:1 ismjehavaju ljudi, koji su d.
Psl 40:5 Boœe moj, ti si uçinio mnogo; ç. Psl 80:1 çuj, koji si Josipa ç. kao ovce Prp 2:16 buduøim d. sve se zaboravi
Mar 16:20 i potvråivao rijeç njihovu ç. Iza 42:6 Drœao sam te za ruku i ç. te Prp 11:9 bude srce tvoje u mladim d.
Iva 2:11 u Kani u Galileji poçetak ç. Iza 49:8 ç. sam te, uçinio sam te Prp 12:1 Stvoritelja svojega u mladim d.
2Ko 12:12 strpljivosti, u znacima i ç. i Iva 2:10 Ti si ç. dobro vino do sada Iza 27:6 d. ukorijenit øe se Jakov
2So 2:9 silom i znacima i laœnim ç. Iva 17:12 ç. sam ih u ime tvoje, koje si Heb 7:3 nemajuøi ni poçetka d. ni
Heb 2:4 Bog posvjedoçi i znacima i ç. Pst 4:9 zar sam ja ç. brata svojega DANJU
Izl 15:11 u djelima slavnim, ç. su djela Psl 121:3 noga tvoja: ne spava ç. tvoj Izl 13:21 Gospod je iæao pred njima, d.
2Sa 7:23 vas izvede velika i ç. djela Psl 121:4 ne drijema ç. Izraelov P.Zk 28:66 Drhtat øeæ d. i noøu i neøeæ
Psl 139:14 veoma su ç. djela tvoja; Psl 121:5 Gospod je ç. tvoj, Gospod je Psl 22:2 Boœe moj, vapijem d. a ti ne
ÇUD-ITE-O Gal 3:24 zakon bio ç. naæ do Krista, da Psl 42:3 postadoæe mi jelo d. i noøu
Iva 5:20 veøa djela od ovih, da se vi ç. Psl 39:1 ç. øu putove svoje od grijeha Psl 42:8 d. æalje Gospod milost svoju
Dje 3:12 Ljudi Izrael, æto se ç. ovome Psl 119:44 I ç. øu zakon tvoj svagda Psl 91:5 noøne, niti strijele, æto leti d.
1Pe 4:12 Ljubljeni, ne ç. se vatri, koja Flp 4:7 nadilazi svaki um, ç. øe srca Psl 121:6 Da ti d. sunce ne naudi, ni
Psl 86:17 Uçini s menom ç. dobrote ÇVRST-A-O Iza 34:10 Ne gasi se ni d. ni noøu, dim
Psl 118:23 to je ç. pred oçima naæim. Iza 26:3 ç. je svijest njegova i trajno Iva 11:9 Tko d. ide, ne spotiçe se, jer
Iza 9:6 ‘ç. od savjetnika’ glasi ime 2Ko 1:7 I naæa je nada ç. za vas DAR
Mat 21:42 je djelo Gospodnje, kao ç. Heb 2:2 govorena po anåelima, bila ç. P.Zk 27:25 primi kakav d. da prolije
Luk 5:26 rekoæe: Danas smo vidjeli ç. 1Ljt 16:30 ç. stoji nadzemaljski svijet Psl 127:3 sinovi su d. od Gospoda
Iva 4:54 bilo drugo ç. koje uçini Isus Job 27:6 ç. stojim uz pravednost Iza 57:6 si izlijevao naljev, prinosio d.
Iva 6:14 ç. æto ga je bio uçinio Isus Psl 89:28 zavjet moj s njim stajat øe ç. Iza 61:3 d. dadnem na glavu nakit
2Ko 11:14 I nije ç. jer se sam sotona M.Iz 3:18 koji je prihvati i tko je drœi ç. Iza 66:3 tko prinosi d. a ujedno prinosi
ÇUVA M.Iz 4:13 Drœi ç. pouke, ne puætaj je Mat 5:24 onda doåi i œrtvuj d. svoj
Izl 23:20 svojega pred tobom, da te ç. PNP 3:4 Drœala sam ga ç. i nijesam Iva 4:10 d. Boœji i onoga, koji ti govori
Brj 6:24 blagoslovi Gospod i neka te ç. Dan 1:8 Daniel je ç. odluçio, da se ne Dje 2:38 primit øete d. Duha Svetoga
1Sa 2:9 Korake svojih poboœnih ç. on 2Ko 1:24 radosti, jer u vjeri stojite ç. Dje 3:2 su nosili i svaki d. metali pred
Psl 31:23 Gospod ç. vjerne, a po zasluzi 2Ko 5:6 uzdamo ç. jer znamo, da, dok Dje 8:20 d. Boœji moœe dobiti za novce
Psl 97:10 On ç. œivot pravednika Gal 5:1 ç. i ne dajte se opet u jaram Dje 10:45 i na neznaboæce izli d. Duha
Psl 103:4 Koji ç. od propasti œivot i 2Ti 2:19 A ç. stoji temelj Boœji imajuøi Dje 11:17 Bog dade isti d. kao i nama
Psl 116:6 ç. malene Gospod: bijedan Heb 3:6 ako ç. do svræetka odrœimo Rim 5:15 se veøa milost Boœja i d. izli
Psl 117:2 Jer nas dobrota njegova ç. 2Pe 2:3 Veø odavno stoji ç. za njih sud 1Ko 7:7 svoj d. od Boga, ovaj ovako
Psl 119:129 zato ih dobro ç. duæa moja 1Ko 12:9 drugomu milosni d. lijeçenja
Psl 121:8 Gospod ç. izlazak tvoj i -D- 1Ko 13:2 imam d. proroçanstva i znam
Psl 127:1 Ako Gospod ne ç. grada, DAH-OM Efe 2:8 i to nije od vas, to je d. Boœji
M.Iz 8:34 svaki dan, koji ç. dovratnike Job 33:4 d. me je Svemoønoga oœivio DAROVE
M.Iz 13:3 Tko ç. usta svoja, çuva œivot Psl 39:5 samo je d. çovjek, makar Psl 68:18 sa sobom roblje, primio d.
M.Iz 19:16 Tko drœi zapovijedi, ç. œivot Psl 39:11 ah, samo je d. svaki çovjek Luk 21:1 bacaju d. svoje u œrtvenu
Prp 3:6 vrijeme kad se ç. i vrijeme kad Psl 104:29 uzmeæ li im d. poginu i Rim 11:29 Bog ne kaje za svoje d. i poziv
Jer 9:4 Neka se svaki ç. prijatelja Psl 144:4 Çovjek je kao d. dani s u Rim 12:6 A imamo razliçite d. po
Jer 31:10 skuplja ga opet i ç. ga kao Prp 3:21 Tko zna, je li se œivotni d. 1Ko 12:31 A trsite se za najveøe d. I
Mat 27:64 da se ç. grob do treøega Iza 2:22 kojima kroz nos ide d. œivotni Efe 4:8 i porazdijeli d. ljudima
Luk 11:21 Ako jaki naoruœan ç. svoj Iza 30:33 D. Gospodnji kao potok DAVNINE
1Pe 1:5 Koje ç. po vjeri sila Boœja za Iza 40:7 cvijet uvene, kad d. Gospodnji Iza 46:10 d. æto se joæ nije dogodilo
1Iv 5:18 nego koji je roåen od Boga, ç. Iza 40:24 tada ih pogodi d. njegov: oni Iza 51:9 Digni se kao u dane d. za
Jud 1:13 koje se ç. mrak vjeçite tame Iza 42:5 koji je dao d. narodu na njoj Iza 63:16 Otkupitelj naæ od d. ime je
Otk 16:15 koji je budan i ç. haljine Iza 59:19 kojega øe goniti d. Gospodnji Mih 5:2 Njegov je poçetak iz davne d.
ÇUVAJ-TE-U Eze 7:15 toga øe uniætiti glad i d. kuge Luk 1:71 od d. obeøao na usta svetih
875
DAVNO Iva 13:8 te ne operem, neøeæ imati d. 2So 2:9 d. sotoninu sa svakom silom i
Psl 119:92 d. bih poginuo u nevolji Dje 8:21 Nema tebi d. ni zajednice u DJELUJE
Iza 44:8 d. rekao i objavio, vi ste mi Efe 2:12 zajednice Izraelove i bez d. u Psl 111:10 Gospodnji; tko po njemu d.
Iza 63:9 i nosio ih sve dane u d. doba Efe 5:5 a to je idolopoklonik, nema d. M.Iz 17:10 Ukor d. na razumnoga
Luk 10:13 su se dogodila u vama, d. Otk 16:19 razdijeli se na tri d. i gradovi Iva 5:17 Otac moj do sada d. i ja djelu-
Jud 1:4 d. pismeno stoji ovo osuåenje 1Ko 13:9 d. znamo i dijelom proroku- 2Ko 4:12 Dakle smrt d. u nama, a
DENAR 1Ko 13:12 Sad poznajem d. a tada øu Efe 3:20 po sili, koja d. u nama
Mat 20:2 pogodi s poslenicima po d. 2Ko 1:14 Kao æto nas d. i upoznaste 2So 2:7 Jer tajna bezakonja veø d.
Mat 20:13 pogodio s menom po d. 1Pe 5:3 gospodujete Boœjim d. nego DJETETA
Mat 22:19 porezni. Oni mu pruœiæe d. Otk 6:8 vlast nad çetvrtim d. zemlje, M.Iz 22:15 u srcu d. a æiba je ukloni od
Otk 6:6 Oka pæenice za d. i tri oke DIJETE Luk 1:66 Æto øe biti iz ovoga d. Jer je
DENARA P.Zk 1:31 tvoj, kao æto çovjek nosi d. DJETINJSTVA
Mat 18:28 koji mu je bio duœan sto d. P.Zk 6:2 ti i d. tvoje i unuçad tvoja, sve Psl 71:6 Od d. na tebe sam se oslonio
Luk 7:41 je bio duœan pet stotina d. Psl 131:2 d. mirno poçiva na prsima 2Ti 3:15 I jer iz d. znaæ Sveta Pisma
Luk 10:35 dva d. dade ih gostioniçaru M.Iz 22:6 Odgoj d. prema putu, kojim DJEVIC-A-E-I-U
DESETINU M.Iz 29:15 d. prepuæteno samomu Iza 7:14 Eto, d. øe zaçeti i roditi sina i
Mal 3:10 Donosite svu d. u spreme Iza 11:8 zavlaçit øe ruku svoju d. Mat 1:23 Eto, d. øe zaçeti i roditi sina
Mat 23:23 Vi dajete d. od metvice Mat 2:13 uzmi d. i mater njegovu i Mat 25:1deset d. koje uzeæe svjetiljke
Luk 18:12 dajem d. od svega, æto Mat 18:4 drœi malenim kao d. ovo, taj 1Ko 7:28 ako se uda d. nije sagrijeæila
Heb 7:4 Abraham patrijarh dao d. od Mat 19:29 oca, majku, d. i polje zbog Mat 25:7 d. one i prirediæe svjetiljke
Heb 7:5 po zakonu d. od naroda, to Mar 9:36 uze d. metnu ga u sredinu Dje 21:9 On je imao çetiri køeri d. koje
DESN-A-E Mar 10:15 kao d. neøe doøi u njega 1Ko 7:25 A za d. nemam zapovijedi
Jon 4:11 razlikovati izmeåu d. i lijeva Luk 1:44 zaigra d. od radosti u utrobi Luk 1:27 Ime je d. bilo Marija
Mat 5:30 d. tvoja ruka, odsijeci je i baci Luk 2:12 Naøi øete d. æto je povito u 1Ko 7:36 poæteno prema svojoj d.
1Kr 22:19 vojska nebeska stoji mu s d. Luk 2:16 Mariju i Josipa i d. æto je 1Ko 7:38 koji udaje svoju d. dobro çini
Psl 121:5 sjena tvoja; on ti stoji s d. Luk 2:40 D. je raslo i jaçalo. Bilo je 2Ko 11:2 da d. çistu privedem Kristu
Mat 20:23 ali mjesto s moje d. ili lijeve Iva 16:21 Ali kad rodi d. viæe se ne DOBAR
Mat 25:33 Postavit øe ovce s d. sebi 1Ko 13:11 d. govorio sam kao dijete Pst 3:6 kako je plod drveta d. za jelo i
Mat 25:34 onima s d. strane: Doåite Heb 5:13 rijeçi pravde, jer je d. Psl 34:8 i vidite, kako je d. Gospod
Mar 14:62 sjedi s d. Svemoguøega i Heb 11:23 jer vidjeæe krasno d. i ne Psl 73:1 Kako je d. Bog Izraelu
Mar 15:27 d. njegove, drugoga s lijeve Otk 12:4 da joj proœdere d. kad rodi Psl 92:15 Gospod je d. on je branik
Luk 1:11 anåeo Gospodnji s d. strane DIM-A Psl 100:5 Jer je d. Gospod: vjeçno
Luk 23:33 jednoga s d. njegove, M.Iz 10:26 ocat zubima i d. oçima, to Psl 136:1 Hvalite Gospoda, jer je d. jer
Dje 7:55 Isusa gdje stoji s d. strane Iza 51:6 jer øe nebo iæçeznuti kao d. M.Iz 12:2 d. çovjek dobiva milost kod
Rim 8:34 i uskrsnuo, koji je s d. strane Jak 4:14 Jer ste d. koji se zamalo M.Iz 14:14 i çovjek d. za djela svoja
Kol 3:1 Krist sjedi s d. strane Boga Otk 9:2 zjalo bezdana, i izaåe d. iz Mat 12:35 d. çovjek iz dobre riznice
Heb 1:3 oçistio od grijeha, sjede s d. Otk 9:17 izlazio je oganj i d. i sumpor Mat 19:17 Samo je jedan d. A ako
Heb 1:13 reçe kad: Sjedi meni s d. Otk 14:11 I d. muka njihovih diœe se u Mat 20:15 tvoje zavidno, æto sam ja d.
Heb 10:12 svagda s d. strane Bogu Otk 19:3 i d. njezin diœe se u vijeke 1Ti 1:8 A znamo, da je zakon d. ako ga
Heb 12:2 d. strane prijestolja Boœjega PNP 3:6 stupovima d. zaogrnuto 1Ti 1:18 da bijeæ b.u njima d. boj
1Pe 3:22 otiæavæi na nebo, s d. strane Iza 9:18 tako da uzavrije u stupove d. 1Ti 4:6 predoçiæ braøi, bit øeæ d. sluga
DESNIC-A-E-I-U Joe 2:30 oganj i stupovi od d. 2Ti 2:3 s menom napore kao d. vojnik
Psl 18:35 kao ætit, d. je tvoja postala Otk 9:2 i pocrnje sunce i nebo od d. iz 2Ti 4:7 d. sam boj vojevao, trku svræio
Psl 26:10 i kojima je d. puna mita Otk 9:3 I iz d. zjala izaåoæe skakavci DOBARA
Psl 45:4 d. tvoja neka pokaœe sjajna Otk 15:8 I napuni se hram d. od slave Psl 84:11 ne uskraøuje d. onima, koji
Psl 89:13 ruka je tvoja jaka, d. tvoja DIONICI Luk 1:53 Gladne napuni d. bogate
Psl 118:15 pravednika: d. Gospodnja 1Ko 10:17 svi smo d. jednoga kruha Rim 15:27 dio njihovih duhovnih d.
Psl 137:5 neka usahne d. moja Heb 6:4 i postali d. Duha Svetoga Heb 9:11 veliki sveøenik buduøih d. i
Psl 139:10 prihvatila bi me d. tvoja Heb 12:10 da budemo d. svetosti Heb 10:1 ima samo sjenu buduøih d.
PNP 8:3 u ljubavi me ogrli d. njegova 1Pe 4:13 Nego se radujte, æto ste d. DOBITAK
Mat 6:3 ne zna ljevica tvoja, æto çini d. 2Pe 1:4 po njima budete d. boœanske M.Iz 10:16 a d. bezboœnikov za grijeh
P.Zk 33:2 iz d. njegove razbuktio se DIONIK M.Iz 11:18 dobiva sebi isprazan d. a
Psl 80:17 d. tvoje, nad sinom çovjeç- 1Ti 5:22 niti budi d. tuåih grijeha. Drœi M.Iz 15:27 Tko steçe nepravedan d.
Psl 16:11 u tebe je punina radosti, u d. 1Pe 5:1 a koji sam i d. slave, koja se Iza 33:15 tko mrzi na d. od nasilja; tko
M.Iz 3:16 Dug œivot krije se u d. Otk 1:9 Ja, Ivan, brat vas i d. u nevolji Dje 16:16 i vraçajuøi donosila velik d.
Iza 44:20 Nje li varka, æto mi je u d. DIVILI 1Ti 6:6 U istinu velik je d. poboœnost
Hab 2:16 k tebi çaæa u d. Gospodnjoj Luk 2:18 to çuli, d. su se tome, æto im Tit 1:7 svadljiv, ne lakom na gadan d.
Otk 1:20 d. mojoj, i sedam svijeønjaka Luk 2:47 d. su se njegovu razumu i 2Pe 2:3 lakomstvu traœit øe od vas d.
Otk 2:1 koji drœi sedam zvijezda u d. Luk 4:22 odobravali i d. se milosnim DOBITKA
Iza 63:12 iæao uz d. Mojsijevu koji je Dje 4:13 neækolovani i prosti, d. su se M.Iz 14:23 U svakom radu ima d. a
Mat 27:29 glavu i dadoæe mu trsku u d. Dje 10:45 bili doæli s Petrom, d. su se M.Iz 31:11 i d. neøe nikada faliti
Otk 1:17I metnu d. svoju na me DIVLJI Tit 1:11æto ne treba, zbog gadna d.
DESNU Psl 124:4 nas bile odnijele, d. bi potok 1Pe 2:9 sveti narod, puk d. da
Psl 73:23 me bio prihvatio za d. ruku Jer 14:6 d. magarci stoje na visovima 1Pe 5:2 niti zbog niskoga d. nego iz
Psl 110:1 d. stranu moju, dok poloœim Mat 3:4 njegova bila skakavci i med d. Jud 1:16 i laskaju se ljudima zbog d.
Mat 22:44 Sjedi s moju d. dok poloœim DIVNA DOBITKOM
Iva 21:6 Bacite mreœu na d. stranu Iza 28:29 d. je osnova njegova, velika Jer 22:17 nego samo za d. svojim i da
DEV-A-E Eze 1:22 nebeskoga iz d. kristala, æto Eze 33:31 ide za nepravednim d.
Iza 60:6 Mnoætvo d. prekrilit øe te Otk 15:3 Velika su i d. djela tvoja, Luk 19:23 doæavæi mogao primiti s d.
Mat 19:24 Lakæe ide d. kroz iglene DJELOVANJU Jud 1:11 Oni u svojoj pohlepi za d.
Mar 10:25 Lakæe d. ide kroz iglene Pst 6:12 çovjeçanstvo u svojemu d. DOBROSTIV
Pst 24:63 i pogleda, a to dolazile d. Psl 145:13 milostiv u svemu d. svoje- Psl 25:8 D. je Gospod i pravedan; zato
Suc 8:21 æto su ih o vratu nosile d. Mat 11:2 Kad je Ivan u tamnici çuo o d. Psl 145:9 Gospod je d. prema svakomu
DIJEL-A-OM Efe 1:19 koji vjerujemo po d. jake sile Luk 6:35d. prema nezahvalnima i zlima
P.Zk 21:17 i dati mu dva d. od svega Efe 3:7 koja mi je dana po d. sile 1Pe 2:3 okusiste, kako je d. Gospodin
876
DOBROTA Izl 2:9 Œena uze djeçaka i d. ga Luk 8:14 i uguæe se i tako roda ne d.
Psl 18:35 me je uçinila d. tvoja Luk 11:27 nosila, i prsa, koja su te d.. Rim 10:15 koji navjeæøuju mir, koji d.
Psl 31:19 Kako je velika d. tvoja, æto je DOLASKA DONOSI
Psl 36:7 Kako je dragocjena d. tvoja L.Zk 20:23 øu protjerati za d. vaæega Psl 1:3 rod svoj d. u pravo vrijeme, i
Psl 62:12 I da je d. u tebe, Svemoguøi Mal 3:2 øe podnijeti dan d. njegova Psl 19:2 noø na noø d. on taj glas
Psl 90:17 Neka vlada nad nama d. Mat 24:3 tvojega d. i svræetka svijeta Psl 33:17 uza svu jakost svoju ne d.
Psl 117:2 Jer nas d. njegova çuva Mat 24:37 Noine, tako øe biti kod d. M.Iz 9:7 d. sam sebi samo sramotu
Rim 2:4 d. Boœja dovodi k pokajanju 1So 5:23 bez prijekora saçuva za d. M.Iz 10:2 steçeno blago ne d. koristi
Gal 5:22 strpljivost, blagost, d. 1Ti 6:14 besprijekornu do d. Gospo- M.Iz 21:25 Lijençini d. smrt pohota
Tit 3:4 se pokaza d. i çovjekoljublje Jak 5:7 Strpite se dakle, braøo, do d. M.Iz 31:14 laåa trgovaçka: izdaleka d.
DOBROTE 2Pe 1:16 Gdje je obeøanje d. njegova Hos 8:7 nema ploda, i ona ne d. braæna
Psl 25:7 spomeni se mene radi d. Jud 1:24 saçuvati od pada i kod d. Hab 3:17 Jer smokva ne d. viæe ploda
Psl 33:5 On ljubi pravdu i pravo; d. je DOLASKOM Mal 3:14 Govorite: ‘Bogu sluœiti ne d.
Psl 65:11 Tako kruniæ godinu d. svoje Mat 24:27 do zapada, tako øe biti i s d. Rim 7:5 naæim, da se d. plod smrti
Psl 86:17 Uçini s menom çudo d. da 2Ko 7:6 utjeæi nas d. Titovim. 2Ko 4:17 çasovita lagana nevolja d.
Psl 119:64 puna d. tvoje, naredbama 2Ti 4:1 koji øe suditi œive i mrtve, d. Flp 1:22 A ako mi œivot u tijelu plod d.
Rim 2:4 njegove d. i strpljivosti i dug- DOLAZAK 1Iv 5:16 çini grijeh, æto ne d. smrti,
Rim 15:14 moja, da ste i sami puni d. Psl 121:8 Gospod çuva izlazak tvoj i d. 2Iv 1:10 i ove nauke ne d. ne primajte
2So 1:11 ispuni svaku radost d. i djelo Iza 14:9 mrtvih dolje, oçekujuøi tvoj d. DOPADA-JU
DOBROTI Dje 7:52 koji su naprijed javljali d. P.Zk 24:1 i ona mu se potom viæe ne d.
P.Zk 13:17 umnoœi te u svojoj d. 1Ko 15:23 i koji vjerovaæe u njegov d. Psl 37:23 ako mu se d. put njegov.
Psl 31:1 U d. svojoj izbavi me 1So 4:15 ostajemo za d. Gospodnji Psl 51:17 Œrtva, æto se d. Bogu
Psl 31:21 on øe me ætititi çudesno u d. 2So 2:9 Kojega je d. po djelovanju Iza 42:1 izabranik moj, koji mi se d.
Psl 40:10 nijesam æutio o tvojoj d. i 2Ti 4:8 svima, koji su ljubili d. njegov Mat 3:17 je Sin moj ljubljeni, koji se d.
Psl 65:5 Ti nas usliæiæ u d. çudesnim Tit 2:13 blagoslovljenu nadu i d. slave Psl 5:4 bog, kojemu se d. zlodjela
Psl 138:2 na d. tvojoj i vjernosti tvojoj; Jak 5:8 i utvrdite srca svoja, jer se d. Prp 12:1 za koje veliæ: Ne d. mi se
Iza 42:6 Gospod, dozvao sam te u d. 2Pe 3:12 i œeleøi d. dana Boœjega, koji Jer 14:10 a Gospodu se ne d. sada
Rim 11:22 Gledaj dakle d. i strogost DOLAZI-Æ-LI-IM-TE Mih 6:7 d. li se Gospodu tisuøe
2Ko 6:6 u dugotrpnosti, u d. u Duhu Job 38:11 I rekoh: dovle d. ne dalje DOPA-LO-O-STI
DOBROTOM Mat 3:14 kræten od tebe, a ti d. k meni Mat 14:6 To se je d. Herodu tako
Psl 86:15 pun strpljivosti i bogat d. i Eze 23:17 I sinovi babilonski d. su k Luk 10:21 Da, Oçe, tako se je d. tebi
Psl 145:16 i sitiæ sve, æto œivi, d. Mar 1:45 Ali su d. ljudi k njemu sa svih Kol 1:19 d. Bogu, da u njemu stanuje
Efe 2:7 bogatstvo milosti svoje d. Luk 16:21 I psi su d. i lizali çirove M.Iz 6:3 d. u ruke bliœnjemu svojemu
DOBROTU Dan 9:23 izaåe rijeç Boœja. D. da ti to Luk 3:22 ljubljeni Sin, koji mi se je d.
Psl 27:4 da iskusim d. Gospodnju, da Dan 10:12 usliæene molbe tvoje. Ja d. Psl 39:6 a ipak ne zna, kojemu øe d.
Psl 27:13 vjerujem, da øu gledati d. Hos 10:10 Tako d. ja i karam ih Iza 62:4 jer øeæ se d. Gospodu, i
Rim 11:22 Gledaj dakle d. i strogost Iva 17:11Ja d. k tebi, Oçe sveti Mat 19:27 tobom. Æto øe nam za to d.
Kol 3:12 u srdaçno milosråe, d. Heb 10:7 Evo d. u poçetku knjige Iva 19:24 za nju, kojemu øe d. Tako
DODATI Otk 3:11 Evo d. brzo: drœi, æto imaæ, da DOPUÆTAM
Mat 6:33 i ovo øe vam se sve d. Otk 22:7 I evo, d. brzo. Blagoslovljen L.Zk 17:11 d. na pomirenje za duæe
Mat 27:24 sebi d. vode i opra ruke Otk 22:12 Evo, d. brzo, i plaøa moja s 1Ti 2:12 ne d. œeni, da uøi, niti da vlada
DOGODI Otk 22:20 Da, Ja d. brzo. Amen. Doåi DOPUÆTENO
Pst 1:7 onih nad svodom. I tako se d. Pst 42:7 na njih i reçe im: Odakle d. Mat 19:3 Je li d. çovjeku pustiti œenu
Izl 12:29 U po noøi d. se, da Gospod Eze 18:2 Kako d. do toga, da u zemlji Mat 22:17 Je li d. plaøati caru porez ili
Psl 118:23 d. od Gospoda; to je çudo DOLIKUJE Dje 10:28 Œidovu nije d. druœiti se ili
Iza 20:6 d. onima, u koje se uzdasmo Psl 33:1 Çestitima d. hvaliti ga DOPUSTI-TI
Mat 26:56 ovo d. da se ispune Pisma Mat 3:15 Samo pripusti to d. nam, da Rut 2:2 u polje i ako mi se d. pabirçila
Iva 5:14 da ti se ne d.æto gore Tit 2:3 da se vladaju, kako d. svetima Mar 5:19 ne d. nego mu reçe: Idi kuøi k
Iva 19:36 ovo d. da se ispuni Pismo DOLIN-A-E-I-OM Dje 16:7 idu u Bitiniju, ali im ne d. Duh
Dje 16:16 d. kad smo iæli u bogomolju Iza 40:4 Svaka d. neka se podigne 1Ko 9:15 d. da tko slavu moju poniæti
2Pe 2:22 d. istinita poslovica: Pas se Iza 41:18 izvore usred d. Pustinju øu 2Pe 1:11 d. ulaz u vjeçno kraljevstvo
DOGODILA Luk 3:5 Svaka d. neka se ispuni DOSTOJAN
Izl 34:10 çudesa, kakva se nijesu d. Iza 28:1 nakita na vrhu iznad plodne d. 1Ljt 16:25 Gospod i veoma d. hvale
Eze 22:13 djelima, æto su se d. usred Iza 40:4 zemljiæte neka bude dno d. Psl 48:1 Vekik je Gospod i d. svake
Mat 11:23 se bila u Sodomi d. çudesa Eze 37:1 u duhu i postavi me usred d. Mat 8:8 nijesam d. da uåeæ pod krov
Luk 4:23 çujemo, d. Kafarnaumu PNP 2:1 poljani æaronskoj, ljiljan u d. Mat 10:10 jer je poslenik d. prehrane
Luk 10:13 u Tiru i Sidonu d. çudesa Iza 57:6 je dio na glatku kamenu u d. Mat 10:11 ispitajte, tko je u njemu d.
DOGODILO Jer 7:31 Postavili su u d. Ben-Hinomu Mat 10:37 nego mene, nije mene d.
Suc 19:30 danas nije se joæ nikada d. Jer 7:32 neøe govoriti o Tofetu i o d. Mat 10:38 poåe za mnom, nije mene d.
Iza 42:9 unaprijed kazano, vidite, d. Joe 3:14 dan Gospodnji u d. odluke Luk 3:16 nijesam d. odrijeæiti remena
Iza 43:18 æto se je prije d. Ne pazite Psl 23:4 kad bih i d. sjene smrti hodio Luk 15:19 Nijesam viæe d. zvati se sin
Iza 46:10 davnine, æto se joæ nije d. Ja Psl 84:6 d. pustinjskom pretvaraju je u 1Ko 15:9 nijesam d. zvati se apostol
Zah 11:11d. po naputku Gospodnjem Iza 22:1 Presuda nad d. gledanja. Æto 1Ti 5:18 i radnik je d. svoje plaøe
Mat 9:33 nije se tako æto d. u Izraelu DOMAØI-N Heb 11:38 nije bio d. svijet; potucali
Mat 21:21 uçiniti, æto se je d. smokvi L.Zk 24:16 Stranac i d. neka se pogubi Otk 4:11 D. si, Gospodine i Boœe naæ,
Mat 27:54 æto se d. prepadoæe se vrlo Mat 10:36 postaju njegovi vlastiti d. Otk 5:2 Tko je d. da otvori knjigu i da
Luk 24:18 æto se je ondje d. ovih dana Mat 20:1 je nebesko kao d. koji rano Otk 5:4 nitko ne naåe d. da otvori
Luk 24:21 treøi dan, kako se je to d. Mat 21:33 Jedan d. posadi vinograd Otk 5:9 D. si da uzmeæ knjigu i da
DOGODIT Mat 24:43 Kad bi znao d. u koji ças DOSTOJN-A-I-O
Iza 27:12 d. øe se u onaj dan, da Gos- Rim 16:23 Pozdravlja vas Gaj, d. moj Psl 111:2 su djela Gospodnja, d. da
Iza 50:11 d. øe vam se ovo: u mukama DONOSE Mat 10:13 Je li kuøa d. toga, doøi øe na
Mat 21:21i baci se u more, to øe se d. M.Iz 3:2 Jer ti one d. dug œivot, godine Mat 22:8 ali uzvanici nijesu bili nje d.
Mat 24:3 Kaœi nam, kad øe se to d. i M.Iz 14:23 puste rijeçi d. samo gubitak Dje 5:41 æto su bili smatrani d. da
Dje 20:22 æto øe mi se u njemu d. Iza 52:7 koji d. radosnu vijest dobra 1Ti 5:17 koji su dobri predstojnici, d.
DOJILA Eze 5:16 d. propast, æto øu ih pustiti Otk 3:4 s menom u bijelima, jer su d.
877
Efe 4:1 da se vladate d. zvanja, u koje 2Pe 1:4 je dao d. i najveøa obeøanja DUGOTRP-AN-NOST-NOSTI
Flp 1:27 œivite d. radosne vijesti M.Iz 3:15 D. je od bisera; sve M.Iz 14:29 D. çovjek pokazuje mnogu
Kol 1:10 Da œivite d. Gospodina, te mu 1Pe 1:7 d. od zlata raspadljivoga, koje Jon 4:2 Bog milostiv i milosrdan, d. i
3Iv 1:6 opremaæ, kako je d. Boga Psl 133:2 d. ulje na glavi, æto teçe na Nah 1:3 Gospod je d. bogat strpljivo-
Otk 5:12 glasom velikim: D. je Janje M.Iz 1:13 Dobit øemo koje d. dobro 2Ti 3:10 vjeru, d. ljubav, strpljivost
DOTAÇE Hos 13:15 i sve d. dobro njegovo 1Pe 3:20 Noine oslanjali na d. Boœju
Iza 6:7 D. se njim usta mojih i reçe DRAGOVOLJNO 2Pe 3:15 I d. Gospodina naæega
Jer 1:9 I Gospod pruœi ruku svoju i d. Iza 53:7 a on se je predao d. nije Rim 2:4 dobrote, i strpljivosti i d. Ne
Mat 8:3 On pruœi ruku svoju, d. ga se i 2Ko 8:3 i preko moguønosti d. davali Rim 3:26 U svojoj d. bio je naime Bog
Mat 9:20 pristupi otraga i d. se skuta Efe 6:7 d. sluœite kao Gospodinu, a ne 2Ko 6:6 U çistoøi, u spoznaji, u d. u
Mar 7:33 pljuvaçkom se d. jezika Heb 10:26 Jer kad mi grijeæimo d. DUHOVNE
DOTAKN-E-I Jak 1:18 nas d. porodi rijeçju istine 1Ko 10:4 piøe, jer su pili od d. hridi
L.Zk 15:19 tko je se d. neçist je do 1Pe 5:2 ne silom, nego d. kako Bog 1Ko 14:1 Revnujte za d. darove, a
Luk 6:19 Sav je narod traœio da ga se d. DRÆØU-ØI 1Pe 2:5 da prinosite œrtve d. koje su
Heb 11:28 d. njihovih prvoroåenaca Psl 6:2 ozdravi me, Gospode, jer d. DUHOVNI
Heb 12:20 œivinçe d. gore, kamenovat Jer 23:9 puca mi u tijelu, d. sva uda 1Ko 2:15 A onaj d. sve prosuåuje, i
Psl 144:5 d. se gora, da se zadime Jak 2:19 dobro çiniæ; i åavli vjeruju, i d. Gal 6:1 vi d. ispravljajte takvoga
Kol 2:21 Ne d. se! Ne okusi! Ne opipaj 2Pe 2:10 i drski su i tvrdoglavi, i ne d. 1Pe 2:5 kamenje uzidajte kao d. hram
DOTIÇ-E-ITE Hos 11:10 d. djeca Izraelova sa DUHOVNIM
1Ko 7:1 je çovjeku, da se ne d. œene Mih 7:17 kao crvi na zemlji d. predat 1Ko 2:13 Duh, duhovno d. tumaçeøi
1Iv 5:18 çuva se, i zli ga se ne d. DRHTANJEM Efe 1:3 svakim blagoslovom d. na
Iza 52:11 izaåite odatle, ne d. se Efe 6:5 sa strahom i d. u iskrenosti Efe 5:19 hvalospjevima i d. pjesma-
2Ko 6:17 i ne d. se neçista, i ja øu vas Flp 2:12 svojemu sa strahom i d. Kol 3:16hvalospjevima i pjesmama d.
DOVEDE DRIJEMA DUHOVNO
Pst 22:13 d. ovna i prinese ga mjesto Psl 121:4 nikada ne d. çuvar Izraelov Rim 8:5 a koji su po Duhu, d. misle
Psl 43:3 neka me vodi i d. na svetu Iza 5:27 Nitko ne d. i nitko ne spava 1Ko 2:13 Duh, d. duhovnim tumaçeøi
Dan 9:24 se okaje opaçina, da se d. 2Pe 2:3 Propast njihova ne d. 1Ko 10:3 I svi su isto d. jelo i jeli
Mat 12:45 otide i d. joæ sedam drugih DRSK-E-O 1Ko 15:44 tijelo tjelesno, ustaje tijelo d.
Luk 10:34 d. ga u gostionicu i pobrinu Dan 7:8 æto su govorila d. govore DULJE
Luk 11:26 d. joæ sedam drugih duhova Dan 7:25 On øe govoriti d. govore Izl 2:3 A kad ga nije mogla d. skrivati
Heb 2:10 d. mnoge sinove u slavu, da Jud 1:15 poçiniæe, i za sve d. rijeçi Dje 14:3 d. vremena propovijedajuøi
DOVEDITE Psl 10:4 D. misli bezboœnik: On ne vidi DUNUÆE
Mar 9:19 podnositi vas D. ga k meni Jer 49:16 d. miæljenje, jer stanujeæ u Mat 7:25 doåoæe vode, d. vjetrovi i
Luk 15:23 d. tele ugojeno i zakoljite ga Dan 11:36 d. øe govoriti i nekaœnjen Mat 7:27 vode, d. vjetrovi i napadoæe.
Luk 19:27 d. ovamo i pogubite ih pred DUBIN-A-E-I-U DUŒAN
DOVEDOÆE Psl 68:22 dovest øu ih iz d. mora Mat 18:24 koji mu je bio d. deset
Dan 6:16 I d. Daniela i baciæe ga u Psl 86:13 izbavio si œivot moj iz d. Mat 18:28 drugova, koji mu je bio d.
Mat 18:24 d. mu jednoga, koji mu je M.Iz 8:24 Nije joæ bilo d. voda, kada Luk 7:41 Jedan mu je bio d. pet stotina
Iva 8:3 d. œenu zateçenu u preljubi M.Iz 25:3 Kao visina neba i d. zemlje Flm 1:18 ti je u çemu skrivio, ili je d. to
DOVESTI Jon 2:6 D. me opkolila. I oko glave bila 2Pe 1:13 sam d. dok sam god u ovom
P.Zk 28:49 s kraja svijeta, d. protiv Rim 8:39 Ni visina, ni d. ni drugo DUŒINA
Iza 56:7 Njih øu d. k svetoj gori svojoj i Efe 3:18 je æirina i duœina, i visina i d. Pst 6:15 lakata neka bude d. koprablji
Eze 36:24 i d. vas natrag u vaæu Otk 2:24 ne upoznaæe d. sotoninih P.Zk 30:20 jer o tom ovisi œivot tvoj i d.
Iva 10:16 i one mi valja d. i çut øe glas Psl 106:9 provede ih preko morske d. Efe 3:18 koja je æirina i d. i visina i
1So 4:14 koji su usnuli po Isusu, d. s Iza 44:23 Podvikujte, d. zemaljske Otk 21:16 I grad na çetiri ugla stoji, i d.
DOVODI-M Zah 10:11 sve øe d. Nilu presahnuti DUŒNI
Psl 33:17 Ne d. konj do pobjede, uza 1Ko 2:10 Duh sve ispituje, i d. Boœje Rim 13:7 svima æto ste d. komu porez
Rim 2:4 dobrota Boœja d. k pokajanju 2Ko 8:2 iz d. njihova siromaætva Rim 15:1 A d. smo mi jaki slabosti
Rim 4:15 Jer zakon d. samo gnjev Iza 7:11 u d. dolje, ili gore u visini Rim 15:27 d. su njima i svojim zemalj-
Iza 43:5 Od istoka d. djecu tvoju, od 2Ko 11:25 proveo sam u d. morskoj Efe 5:28 d. i muœevi ljubiti svoje œene
Iza 66:12 ja d. spasenje k njemu kao Izl 15:5 kao kamen propadoæe u d. 2So 2:13 smo d. svagda zahvaljivati
DOZOVI Psl 107:26 do neba, survali se u d. 3Iv 1:8 Mi smo dakle d. primati takve
1Sa 28:8 d. mi onoga, koga ti kaœem Mih 7:19 øe opaçine naæe i baciti u d. DUŒNICI
Mat 20:8 D. poslenike i isplati im Mat 18:6 i da potone u d. morsku Rim 8:12 nijesmo d. tijelu, da po tijelu
DOZVA-ÆE-O DUBOKO Rim 15:27d. su njihovi, jer kad neznab-
Mat 15:32 Tada Isus d. uçenike svoje Pst 6:6 na zemlji, i bio je d. oœaloæøen DUŒNOST
Mat 20:25 Isus ih zato d. k sebi i reçe Ezr 9:4 ostadoh sjedeøi d. potresen Luk 17:10 uçinismo samo d. svoju
Mar 8:34 Tada d. narod s uçenicima i Psl 35:13 i molio sam se d. prignut 1Ko 7:3 Muœ neka çini œeni d. a isto tako
Luk 6:13 d. uçenike svoje k sebi i Psl 36:1 d. je saçuvana u srcu mojem 1Ko 9:16 nema mi hvale, jer mi je d.
Dje 10:7 d. dvojicu sluga svojih i Iza 30:33 i za kralja je pripravljeno. d. i DVANAESTORICU
Dje 20:17 u Efez i d. starjeæine crkve Dan 11:33 d. satrti maçem i plamenom Mat 20:17 Tada uze nasamo d. i reçe
Iva 9:24 d. opet çovjeka, koji je bio Mat 13:5 brzo izniknu, jer nije leœalo d. Luk 6:13 i izabra od njih d. koje nazva
Dje 6:2 dvanaestorica d. mnoætvo Mar 4:5 jer nije leœalo d. u zemlji Luk 9:1 On sazva d. i dade im moø i
Iza 42:6 Gospod, d. sam te u dobroti Iva 12:27 je duæa moja d. potresena Iva 6:70 Ne izabrah li ja vas d. A ipak je
Mar 3:23 d. i govorio im u prispodobama Heb 11:21 sina Josipova i nagnu se d. DVOJE
DRAÇU DUG-A-ÇKIM-E Pst 6:20 neka uåe s tobom po d. da
Iza 9:18 koji spali trnje i d. i upali guætik M.Iz 3:2 Jer ti one donose d. œivot Pst 7:2 a od œivotinja neçistih po d.
Heb 6:8 iznosi trnje i d. nepotrebna je M.Iz 3:16 d. œivot krije se u desnici Pst 7:15 Uåoæe k Noi u korablju, po d.
DRAGOCJEN-A-IJA-O Luk 7:42 nijesu mogli platiti svojega d. Iza 51:19 d. te je pogodilo – tko da te
Mat 13:46 Kad naåe jedan d. biser Otk 4:3 i oko prijestolja bijaæe d. po Mat 10:10 Ni putne torbe, ni d. haljine
1Pe 3:4 duha, koji je pred Bogom d. Otk 10:1 u oblak, i d. nad glavom Mat 19:5 svoju i d. øe biti jedno tijelo
Psl 36:7 Kako je d. dobrota tvoja Mar 12:38 Oni rado idu u d. haljinama Mat 27:51 na d. odozgo do dolje
Psl 72:14 u oçima je njegovim d. krv Luk 20:46 Oni rado idu u d. haljinama Mar 6:9 ali ne oblaçiti d. haljine
Psl 116:15 D. je u oçima Gospodnjim Mat 6:12 I otpusti nam d. naæe, kako i Mar 10:8 viæe d. nego jedno tijelo
M.Iz 15:23 pravo vrijeme – kako je d. Mat 23:14 i govorite za to d. molitve Luk 3:11 Tko ima d. haljine, neka da
878
Luk 23:45 hramski razdera se na d. Psl 33:19 uzdrœi u œivotu u vrijeme g. 2Pe 2:13 i g. koji se hrane svojim
1Ko 6:16 Jer bit øe, veli, d. jedno tijelo Jer 21:9 u tom gradu, gine od maça, g. Dan 11:31 i postaviti sramotnu g. idol-
DVOJICA Jer 38:9 umire od g. jer u gradu nema Mat 24:15 g. opustoæenja, o kojoj je
Prp 4:12 nadjaçati jednoga, d. øe mu Tuœ 4:9 negoli tko je poginuo od g GOL-I-IM
Amo 3:3 Putuju li d. zajedno, a da ne Eze 5:16 pustim na te ljute strijele g. Pst 3:10 jer sam g. pa sam se skrio
Mat 18:20 gdje su d. ili trojica skupljena Eze 7:19 Stim ne mogu utiæati g. Prp 5:15 g. iz krila materina, tako
Luk 10:17 vratiæe se sedamdeset i d. i Eze 34:29 u zemlji neøe umirati od g. Otk 3:17 nevoljan, i siromah i slijep, i g.
1Ko 14:27 po d. ili najviæe po trojica i GLADNE Otk 16:15 da g. ne hodi, i da ne vide
DVOJICE Mat 15:32 nemaju æto jesti. g. neøu da Pst 2:25 g. pa ipak se nijesu stidjeli
Mat 18:16 se sve ustanovi izjavom d. Luk 1:53 g. napuni dobara, bogate Pst 3:7 oçi, i oni opaziæe, da su bili g.
Mat 21:31 je od ove d. ispunio volju GLADOVATI Joæ 5:13 çovjek, koji je drœao g. maç u
Iva 8:17 svjedoçanstvo d. ljudi istinito Luk 6:25 koji ste sada siti vi øete g. 1Ko 4:11 i œeåamo, i g. smo, i biju nas
DVOJICU Flp 4:12 i sit biti, i g. i izobilovati i Jak 2:15 Ako li brat ili sestra g. budu i
Mat 11:2 posla d. uçenika svojih GLADUJE Brj 22:23 stoji na putu s g. maçem u
Iva 19:18 i s njim drugu d. s jedne i s M.Iz 25:21 g. li neprijatelj tvoj, nahrani Iza 41:18 øu rijeke na g. bregovima
Dje 10:7 dozva d. sluga svojih i 1Ko 11:21 i jedan g. a drugi se opija GOLOTINJI
Otk 11:3 I dat øu d. svojih svjedoka, i GLASNIK P.Zk 28:48 u gladi i œeåi, u g. i svakoj
DVORANIN M.Iz 17:11 ali se ljut g. æalje na njega 2Ko 11:27 u mnogom postu, u zimi i g.
Dje 8:27 I gle, çovjek Etiopljanin, d. i Prp 10:20 i krilat g. raæiriti rijeç tvoju GOLOTINJU
Dje 8:39 uze Filipa, d. ga viæe ne vidje Iza 40:9 glas svoj kao g. radosti Pst 9:22 promatrao je g. oca svojega i
DVORANU Iza 42:19 i tako gluh kao g. moj Tuœ 1:8 preziru ga: vidjeæe g.
Mar 14:15 opremljenu d. Ondje nam Mal 3:1 kojega œelite, g. zavjeta Hab 2:15 opoji ga, da gleda g.
Dje 1:13 uzaåoæe u gornju d. gdje su GLASNIKA GOLUB
DVORIMA Iza 52:7 na gorama noge g. radosti Jer 8:7 g. i lastavica i œdral drœe se
Psl 65:4 blizu tebe, da prebiva u d. tvojim Mal 3:1 æaljem g. svojega, da pripravi Hos 7:11 Efraim je kao g. budalast
Psl 84:2 i ginula za d. Gospodnjim Mat 11:10 ja æaljem g. svojega pred Mat 3:16 silazi kao g. i dolazi na njega
Psl 84:10 Jer je jedan dan u d. tvojim Rim 10:15 g. radosti, koji navjeæøuju Mar 1:10 otvori nebo, i Duh kao g. siåe
Psl 92:13 zelene se u d. Boga naæega GLASNIKE Luk 3:22 kao g. I viknu glas s neba: Ti
Mat 11:8 haljine, na kraljevskim su d. Neh 6:3 Ja im stoga poslah g. i Iva 1:32 Duha, gdje silazi s neba kao g.
Luk 7:25 haljine i œive raskoæno, na d. Jak 2:25 kad primi g. i izvede ih GOLUBOVE
GLAVARA Iva 2:14 prodavali volove, ovce i g. i
-E- Mat 16:21 starjeæina, g. sveøeniçkih i Iva 2:16 æto su prodavali g. reçe
EMANUEL Mat 27:12 Ali na tuœbe g. sveøeniçkih GORA
Iza 7:14 i nadjenuti mu ime E. Luk 9:22 bit øe od starjeæina, g. Psl 18:7 temelji se g. uzdrmaæe i
Mat 1:23 i dat øe mu se ime E. to znaçi Dje 7:35 Njega posla Bog kao g. i Psl 48:2 g. Sion, vrhunac na sjeveru
Iza 7:14 i nadjenuti mu ime E. GLAVAROM Psl 104:10 oni teku izmeåu g.
Mat 1:23 ime E. to znaçi Bog s nama Dje 7:27 je tebe postavio g. i sucem Iza 40:4 svaka g. i breœuljak neka se
Dje 7:35 Tko te postavi g. i sucem Dan 2:35 posta g. velika i ispuni svu
-F- GLUHI Zah 8:3 i g. Gospoda nad vojskama
FALI-TI Iza 29:18 U onaj øe dan g. çuti rijeçi Mat 27:64 prijevara bila joæ g. od prve
Iza 34:16 niæta od ovoga ne f, nijedno nije Mat 11:5 gubavi se çiste, g. çuju, mrtvi Luk 3:5 g. i breœuljak neka se slegne
Hos 4:6 narod biti uniæten, jer mu f znanje Mar 9:25 Duæe nijemi i g. Ja ti zapovj- Otk 6:14 I svaka g. i otok s mjesta, se
Mat 19:20 Sve san to drœao. Æto mi joæ f GLUHIMA Otk 8:8 velika g. ognjem zapaljena
Mar 10:21 ti joæ f. Idi, prodaj sve æto imaæ Iza 6:10 Uçini g. uæi njegove, slijepima GORAMA
M.Iz 31:11 njezina, i dobitka neøe nikada f Iza 35:5 otvoriti oçi slijepima, i uæi g. Psl 87:1 Njegov je temelj na g. svetim
FIN-E-I-OGA GNIJEZDA Psl 121:1 prema g. odakle øe mi doøi
Luk 7:25 Ne, ljudi koji nose f haljine i œive Psl 104:17 Na njima ptice viju g. roda PNP 2:17 srna ili kao jelençe na g.
M.Iz 31:22 Æije sebi pokrivaçe, bijeli f lan i Mat 8:20 ptice nebeske svoja g. a Sin Iza 13:4 vika na g. kao od mnogoga
Luk 16:19 odijevao se u skerlet, u f lan i Luk 9:58 svoja g. a Sin çovjeçji nema Iza 52:7 Kako su krasne na g. noge
Izl 26:1 Oni imaju biti izraåeni od f lana GNJEVI-TI Jer 50:6 vodili su ga okolo po g. iæli su
Psl 103:9 Zato se ne g. dovijeka, niti Eze 34:6 Po svim g. i na svakom
-G- Mal 1:4 i narod, na koji se g. Gospod Eze 37:22 narodom u zemlji, na g.
GAZI Mat 5:22 Svaki, koji se g. na brata Heb 11:38 po g. i puçinama, i po
Iza 63:2 u onoga koji g. groœåe u kaci Psl 79:5 Gospode, jednako g. dokle Otk 6:16 govorahu g. i peøinama
Otk 19:15 g. tijesak œestokoga vina Iza 57:16svaåati i neøu se jednako g. GORÇINE
GLAD Jer 3:5 Hoøe li se on vjeçno g. Hoøe li Rim 3:14 su usta puna kletve i g.
Pst 12:10 g. u zemlji, siåe Abram u GNJEV-LJIV-NO-VOM-U Heb 12:15 ne uzraste kakav korijen g.
Rut 1:1 su joæ vladali suci, nasta g. u M.Iz 29:22 G. çovjek izaziva svaåu GORI
M.Iz 6:30 samo da utaœi poœudnu g. Tit 1:7 ne samovoljan, ne g. ne Izl 31:18 s Mojsijem na g. Sinaju
Iza 51:19 Pustoæ i rasap, g. i maç Iza 14:6 narode g. gazio, progonio 1Kr 19:11 i stani na g. pred Gospoda
Jer 24:10 Poslat øu na njih maç, g. i Jer 3:12 Neøu viæe g. gledati na vas Psl 2:6 na Sionu, svetoj g. svojoj
Eze 5:16 i kad navalim na vas g. i Psl 2:5 u srdœbi svojoj i g. ih svojim Psl 15:1 tko smije boraviti na svetoj g.
Eze 7:15 bjesni maç, unutra kuga i g. Iza 59:17 i zaogrnuo se g. kao Psl 48:1 Boga naæega, na svetoj g.
Amo 4:6 Poslao sam vam g. u svim Zah 8:2 sam zbog njega œestokim g. Iza 8:18 koji stanuje na g. Sionu
Mat 24:7 g. i kuga i potres bit øe Psl 27:9 ne odbacuj u g. sluge Iza 11:9 viæe na cijeloj svetoj g. mojoj
Mar 13:8 øe potresi na sve strane i g. Psl 59:13 Uniæti ih u g. svojem, istrijebi Iza 14:13 prijestolje svoje na g.
Luk 15:16 utiæao g. svoju mahunama Iza 60:10 jer ako sam te u g. svojemu Iza 56:7 Njih øu dovesti k svetoj g.
Rim 8:35 progonstvo ili g. ili golotinja Iza 63:3 u g. sam ih svojemu izgazio Iza 65:25 nikome uditi na svoj svetoj g
Otk 18:8 smrt, i tuga i g. i spalit øe se Hab 3:2 Ipak se u g. sjeti milosråa Joe 2:1 uzbunu na svetoj g. mojoj
GLADAN Mat 3:7 mogli umaøi g. æto dolazi Joe 2:32 jer øe biti spasenje na g.
M.Iz 28:15 medvjed g. to je bezboœan Rim 12:19 nego podajte mjesto g. jer Amo 4:1 koje ste u g. samarijskoj, koje
Mat 25:35 Jer sam bio g. i dali ste mi Heb 3:11 se zakleh u g. svojemu Oba 1:21Sion, da sude g. Ezavovoj
Rim 12:20 g. neprijatelj tvoj, nahrani GNUSOB-A-U Mat 5:14 Grad, koji stoji na g. ne moœe
GLADI P.Zk 17:1 jer je to g. Gospodu, Bogu Mat 17:20 goruæiçno, moœete reøi g.
P.Zk 28:48 u g. i œeåi, u golotinji i Dan 12:11 i postavi g. sramotna, bit Mat 18:12 u g. i ne ide li da traœi onu
879
Mat 21:21 nego ako reknete onoj g. Iva 13:16 nije sluga veøi od g. svoj- Psl 46:4 pritoci njezini vesele g. Boœji
Mat 24:3 onda sjedio na Maslinskoj g. Kol 4:1 da i vi imate g. na nebu Psl 144:2 tvråava moja, g. moj,
Iva 4:20 klanjali Bogu tamo na g. a vi Jud 1:4 i odriçu se jedinoga G. i M.Iz 10:15 bogatomu njegov g. grad
Dje 7:38 mu je govorio na g. Sinajskoj Iza 3:4 Djeçake stavljam za g. nad Prp 9:15 i on oslobodi g. mudroæøu
Heb 12:22 pristupiste g. Sionskoj i Efe 6:5 Sluge Sluæajte g. svoje po Iza 25:2 Jer si g. pretvorio u ruæevinu
2Pe 1:18 smo bili s njim na svetoj g. 1Ti 6:1 neka smatraju svoje g. vrijed- Iza 33:20 na Sion, g. blagdana naæih
Otk 14:1 Janje stajaæe na g. Sionskoj 1Ti 6:2 A koji imaju vjernike za g. neka Jer 17:25 i ovaj øe g. ostati napuçen
GORK-A-E-O Iza 3:12 narode moj, tvoji su g. Lihvari Tuœ: 1:1 leœi pust g. nekada bogat
M.Iz 5:4 na posljetku g. je kao pelin Iza 26:13 Vladali su nad nama drugi g. Eze 10:2 kerubinima i razaspi ga na g.
M.Iz 17:25 i g. bol majki svojoj Luk 22:25 su g. i njihovi vladaoci Amo 3:6 nesreøa g. da je nije uçinio
Otk 10:9 Uzmi i progutaj je g. øe Kol 4:1 g. æto je pravo i pravedno çinite Jon 3:4 Jona poçe dakle iøi u g. jedan
P.Zk 32:32 jagode su njihove g. kao GOSPODAR-IMA-OM-U Sef 2:15 To je buçni g. koji je stanovao
Dje 8:23 ti si pun g. œuçi i uhvaøen si Amo 4:1 satirete siromahe Govorite g. Zah 8:3 Jerusalem øe se zvati g.
Otk 8:11 od voda, jer postadoæe g. Dje 16:16 velik dobitak svojim g. Mat 5:14 g. koji stoji na gori, ne moœe
1Sa 20:41 David plakao vrlo g. Kol 3:22 g. ne sluœeøi im na oko, kao Mat 9:9 laåicu, prijeåe i doåe u svoj g.
Psl 69:10 Kad postim i g. plaçem, i to 1Ti 6:15 kraljevima i Gospodar nad g. Mat 10:14 ostavite kuøu i g. i otresite
Jer 2:19 Upamti i vidi, lako je zlo i g. æto 1Pe 2:18 pokorni sa svim strahom g. Mat 12:25 ni jedan g. nijedna kuøa, æto
Tuœ: 1:2 g. plaçe noøu, suze mu na Otk 17:14 Gospodar nad g. i Kralj nad Mat 26:18 Idite u grad g. k stanovitom
Tuœ 1:16 Zato ja moram g. plakati; oko Mat 10:24 uçiteljem, ni sluga nad g. Mar 1:45 Isus viæe javno uøi u g.
Eze 27:31srcem zabrinutim, tuguju g. 1Pe 3:6 Serah Abrahama i zvala ga g. Luk 2:4 Galileji u Judeju u g. Davidov
Mat 26:75 zatajiti. Izaåe i proplaka g. Pst 24:9 pod bedro Abrahamu, g. Luk 19:41 pribliœi i ugleda g. zaplaka
GORU 2Sa 19:35 na teret svojemu g. i kralju Dje 8:5 Tada Filip siåe u g. Samariju, i
Pst 19:17 bjeœi u g. da i ti ne pogineæ M.Iz 10:26 to je lijençina svojemu g. Dje 17:16 gledajuøi g. pun idola
Izl 19:23 Narod ne moœe uziøi na g. Jer 38:9 Moj g. i kralju, nepravda je Dje 27:8 kojega blizu bio je g. Laseja
Izl 20:18 g. gdje se dimi, prepade se Dan 12:8 g. moj, æto znaçi posljednje Heb 11:10 g. na tvrdu temelju, kojemu
Izl 24:15 uzlazio na goru, pokri oblak g. Mat 18:26 g. imaj strpljenja s menom Otk 11:2 oni øe sveti g. gaziti çetrdeset
2Sa 15:30 uz Maslinsku g. plaçuøi i Mat 25:24 g. znam te, ti si çovjek tvrd Otk 16:19 I g. veliki razdijeli se na tri
Psl 24:3 Tko se smije popeti na g. Mat 27:63 I rekoæe: g. sjeøamo se, da Otk 18:21 silom biti baçen Babilon, g.
Psl 43:3 vodi i dovede na svetu g. tvoju Rim 14:4 On svojemu g. stoji ni pada Otk 21:10 g. Jerusalem, gdje silazi s
Iza 2:3 Doåite da idemo na g. Gos- GOST-E-I Otk 21:23 I g. ne treba sunca ni
Iza 40:9 g. Sione, kao glasnik radosti Izl 2:22 jer reçe: G. sam u zemlji tuåoj GRADA
Oba 1:21 Izbavitelji øe uzaøi na g. Psl 15:1 tko smije G. biti u æatoru Psl 127:1 Gospod ne çuva g. uzalud
Mat 17:1 Ivana i izvede ih nasamo na g. Psl 84:10 biti G. u æatorima bezboœnika. Jon 4:11 œao Ninive, velikoga g. u
Mat 26:30 i izaåoæe na Maslinsku g. Sef 1:7 prigotovio œrtvu, posvetio g. Mat 23:34 biçevati i goniti od g. do
Mar 6:46 uzaåe na g. da se pomoli Mat 22:11 uåe kralj, da pogleda g. Iva 4:39 Samarijanci iz onoga g.
Luk 6:12 otide on na g. da se pomoli 2Pe 2:13 prijevarama, kad se g. s Iva 19:20 raspet Isus, bilo blizu g. i
Iva 6:15 Zato otide opet u g. posve 1Ljt 29:15 Ta mi smo samo tuåini i g. Dje 16:14 prodavaçica skerleta iz g.
Gal 4:25 Jer Agara znaçi Sinaj g. u Mat 24:49 tuçe svoje drugove i g. se i Otk 22:19 od drveta œivota i od g.
Otk 21:10 I odvede me u duhu na g. Iva 2:10 kad se ponapiju g. loæije. Ti si GRADI-LO-M-O-Æ
GORUÆIÇNO GOTOVO Psl 104:17 roda, koja g. gnijezdo
Mat 17:20 imate vjere kao zrno g. Mat 22:4 i sve je g. Doåite na svadbu Psl 127:1 Ako Gospod ne g. kuøe
Luk 17:6 Ako imate vjeru kao zrno g. Dje 19:26 g. po svoj Aziji taj Pavao M.Iz 17:19 tko visoko g. vrata svoja
GOSPODAR-A-E-I Heb 9:22 I g. sve se krvlju çisti po Prp 3:3 kad se ruæi, i vrijeme kad se g.
Pst 3:16 muœa svojega, koji øe ti biti g. Heb 11:12 i to g. mrtvoga, potomci Iva 19:12 koji sebe g. kraljem, protivi
Pst 4:7 tebi, ali mu ti moraæ g. biti GOZBAMA Heb 3:4 svaku kuøu g. netko, a Bog je
Pst 27:29 Bio g. bradi svojoj, i klanjali Mat 23:6 Vole poçasna mjesta na g. i Jak 1:3 kuæanje vaæe vjere g. strpljivost
Pst 39:20 g. Josipov uhvati ga i baci u Luk 20:46 u sinagogama i zaçelja na g. Luk 17:28 i prodavalo, sadilo se i g.
M.Iz 17:2 Razuman sluga bit øe g. Rim 13:13 po danu, ne u raskoænim g. Iva 2:20 Çetrdeset i æest godina g. se
Iza 33:22 Gospod je nas g. Gospod je 1Pe 4:3 pijanstvu, raspuætenim g. Rim 15:20 ne g. na tuåemu temelju
Mal 1:6 Ako sam g. gdje je strah od GOZB-E-U 2Ko 13:10 mi je dao Gospodin, da g. a
Mat 12:8 Jer je Sin çovjeçji g. subote Luk 22:20 isto tako uze poslije g. çaæu M.Iz 8:27 Kad je g. nebo, ja sam onda
Mat 20:8 Uveçe reçe g. vinograda Gal 5:21pijanstva, razuzdane g. i Iva 5:18 i stim se g. jednak Bogu
Mat 24:45 koga je postavio g. nad Jud 1:12 æto oneçiæøuju vaæe g. Iva 19:7 umrijeti, jer se je g. Sinom
Mat 24:48 Moj g. neøe joæ zadugo doøi Est 1:9 kraljica Vaætija uçini sveçanu g. 1Pe 3:20 dok se je g. korablja u kojoj
Mat 25:21 Tada mu reçe g. njegov: Mat 22:4 Ugotovio sam g. svoju, junci 2Sa 7:5 Ti hoøeæ da mi g. palaçu, da u
Mar 2:28 Sin çovjeçji i g. nad subotom Luk 14:13 dajeæ g. pozovi prosjake Jer 49:16 visoko g. gnijezdo kao orao
Luk 12:37 sluge, koje g. naåe budne Luk 15:23 Odrœat øemo radosnu g. i GRADITE-LJ-LJI
Luk 12:42 postavlja g. nad svojom Luk 15:24 I stadoæe drœati radosnu g. Mih 3:10 Koji g. Sion krvlju, Jerusalem
Luk 14:23 g. slugi: ‘Izaåi na seoske Luk 15:32 trebalo je odrœati radosnu g. Mat 23:29 Vi g. grobove prorocima i
Luk 16:8 g. pohvali nepravednog Otk 19:9 na svadbenu g. Janjetovu Luk 16:15 se g. pravedni pred ljudima
Iva 15:15 jer sluga ne zna, æto radi g. Otk 19:17 se na veliku g. Boœju 1Ko 3:10 mudri g. postavih temelj, a
1Ko 7:4 Œena nije g. svojega tijela GRAÅEVINA Heb 11:10 kojemu je g. i tvorac Bog
\Gal 4:1od roba, premda i je g. svega 1Ko 3:9 vi ste Boœja njiva, Boœja g. Mat 21:42 Kamen koji odbaciæe g.
1Ti 6:1Kralj nad kraljevima i G. nad Efe 2:21 Na kojemu je sva g. sloœena Luk 20:17 Kamen, koji odbaciæe g.
Otk 17:14 jer je G. nad gospodarima i GRABEŒ-EM 1Pe 2:7 koji odbaciæe g. koji postade
Pst 24:12 Boœe Abrahama, g. Ezr 9:7 pod maç, u ropstvo, u g. i u GRADITI
Iza 1:3 Vol poznaje g. svojega i Job 29:17 trgao g. iz zuba njegovih Iza 65:21 Oni øe g. kuøe i u njima
Mal 1:6 Sin poætuje oca i sluga g. Iza 49:25 i silniku ugrabit øe se g. jer Iza 66:1 Kakvu øete mi kuøu g. i kakvo
Mat 6:24 Nitko ne moœe dva g. sluœiti Iza 61:8 ljubim pravicu, mrzim na g. Dje 7:49 Kakvu øete mi kuøu g. govori
Mat 9:38 Molite zato g. œetve, da Eze 34:8 je stado moje ostalo za g. i GRAN-A-E-JE
Mat 15:27 padnu sa stola njihovih g. Eze 22:13 rukama svojim nad g. æto si Izl 25:32 g. ima izlaziti s obje strane, tri
Mat 25:18 zemlju i skrio u nju novac g. Dan 11:33 i plamenom, ropstvom i g. Izl 25:33 æest g. æto izlaze iz svijeønjaka
Mat 25:21 Uåi u radost g. svojega GRAD Rim 11:21 Bog nije roåenih g. saçuvao
Luk 12:47 onaj sluga, koji zna volju g. Pst 11:4 da sazidamo sebi g. i kulu s Job 15:30 œega øe osuæiti g. njegove
Luk 16:13 ne moœe dva g. sluœiti: ili øe Joæ 6:26 da opet sagradi g. Jeriho Mal 4:1 Ni korijena ni g. neøe im ostaviti
880
Rim 11:16 ako je korijen svet, to su i g. Heb 5:14 A za savræene je tvrda h. koji Dje 19:37 niti su hram pokrali, niti h.
Iza 64:2 Kao æto oganj upali g. i oganj 1Kr 17:4 sam naredio, da te h. ondje Dje 26:11 i nagonio sam ih, da h. i
Mat 21:8 rezali g. od drveøa i prostirali Job 38:41 viçu Bogu i oblijetaju bez h. 1Ko 4:13 h. na nas, a mi molimo
GRD-E-I-LI Psl 36:8 h. se na izobilju kuøe tvoje 2Pe 2:12 da se hvataju i ubijaju, h. na
Mat 5:11 ljudi zbog mene g. i progone Psl 104:21 i traœe od Boga h. sebi Jud 1:8 gospodstvo preziru i na slavu h.
Rim 15:3 koji tebe g. padoæe na me Jer 14:6 se njihove gase, jer nema h. HULI
1Pe 4:14 Ako vas g. zbog imena Kris- Tuœ 4:9 ginu oni od nestaæice h. Mat 9:3 u sebi: Ovaj h. na Boga
Psl 55:12 koji me tako g. to bih podnio Hab 3:17 Njiva ne daje h. Ovaca Mar 2:7 ovaj tako govoriti h. na Boga
M.Iz 17:5 Tko se ruga siromahu, g. Mal 3:10 da bude h. u mojemu hramu Luk 5:21 Tko je ovaj, æto h. na Boga
Dje 23:5 Ne g. poglavara naroda Mat 6:25 Nije li œivot viæe od h. i tijelo 1Ti 6:1 da se ne h. na ime Boœje i na
Rim 2:24 krivnjom vaæom g. ime Luk 3:11 i tko ima h. neka çini isto tako HVAL-A-E-I-ILI
Mat 10:25 Kad su domaøina g. kao Luk 9:13 i morali bismo poøi i kupiti h. 1Ljt 29:11 veliçina, moø, slava, h. i
1Pe 2:23 kad su ga g. nije prijetio, kad 1Ko 9:13 sluœbu, od svetinje se h. i Psl 34:1 neka mi je svagda h. njegova
GRLO Heb 5:12 trebate mlijeka, a ne jake h. Psl 66:2 dajte da glasno odjekne h.
Psl 69:3 Iznemogoh viçuøi, g. mi se Jak 2:15 nemaju svagdanje h. Psl 111:10 h. njegova traje dovijeka
M.Iz 23:2 noœ na g. ako imaæ velik tek 2Pe 2:13 koji se h. svojim prijevarama Jer 17:14 pomoø, jer si ti h. moja.
Jer 2:25 obosit øeæ, i g. øe ti se joæ osuæiti M.Iz 30:8 veø me h. kruhom koji mi ti Rim 6:17 A h. Bogu, æto ste bili robovi
Rim 3:13 Njihovo je g. grob otvoren Mat 6:26 Otac ih vas nebeski h. 1Ko 1:14 h. Bogu, æto nikoga od vas
GROMA Luk 12:24 Bog ih h. a koliko ste vi vredniji 1Ko 15:57 A Bogu h. koji nam dade
Psl 46:6 da zagrmi glas njegova g. i Efe 5:29 nego ga h. i grije kao i Krist 2Ko 2:14 A h. Bogu, koji nam svagda
Mar 3:17 Boanerges, æto znaçi sinovi g. Heb 5:13 Jer koji se god h. mlijekom 2Ko 9:15 h. Bogu na njegovu neiska-
Otk 6:1 biøa gdje govori kao glas g. Psl 81:16 Najboljom pæenicom h. øu Jak 4:16 Svaka je h. takva zla
Otk 14:2 i kao glas g. velikoga; i glas, Iza 7:15 Gruæevinom i medom h. øe Otk 7:12 i slava i mudrost i h. i çast i
GROMOV-A-E-I Iza 60:16 I sisat øeæ mlijeko naroda i h. 1Ljt 16:25 Gospod veoma dostojan h.
Otk 10:4 I kad ispustiæe sedam g. Pst 3:17 s mukom øeæ se od nje h. sve Psl 12:4 One, koji se h. Mi çinimo to
Otk 10:4 objaviæe sedam g. I to ne piæi Iza 4:4 Same øemo se h. i odijevati, Psl 22:26 tada h. Gospoda, koji ga traœe
Otk 19:6 i kao glas g. jakih, koji govore Iza 65:25 zmija øe se h. prahom Psl 49:6 oslanjaju na svoj posjed i h.
Izl 20:18 vidje sav narod g. munje Otk 12:14 svoje mjesto, gdje øe se h. Psl 49:13 to je svræetak onih, koji se h.
1Sa 12:17 neka bi poslao g. i daœd P.Zk 10:18 ljubi stranca i daje mu h. i Psl 56:12 œrtvu h. prinijet øu ti
Psl 18:13 Gospod pusti, da g. zagrme Job 38:41 Tko zgotovi gavranu h. Psl 97:7 koji se h. niætavim idolima; svi
Otk 4:5 izlaœahu munje i glasovi i g. i Psl 132:15 h. øu njegovu obilno Psl 107:22 Neka prinesu œrtvu h. neka
Otk 11:19 sijevanje munja, i glasovi, i g. Eze 34:8 i stado moje postalo za h. Psl 107:32 ga h. pred skupljenim
GROŒÅE-M Mat 24:45 da joj daje h. u pravo vrijeme Psl 145:10 Tebe h. sva djela tvoja
P.Zk 32:32 Groœåe je njihovo g. puno Mar 12:44 æto je imala, svu h. svoju Psl 148:13 Neka h. ime Gospodnje
Iza 63:2 kao u onoga koji gazi g. u kaci Luk 12:42 im u pravo vrijeme daje h. M.Iz 31:31 je h. na vratima djela njezina
Eze 18:2 Kiselo g. jeli su oçevi, a djeci Dje 2:46 kruh po kuøama i primali h. s 1Ko 9:16 nema mi h. jer mi je duœnost
Mat 7:16 Bere li se s trnja g. ili s draçe 1Ti 6:8 A kad imamo h. i odjeøu, ovim Gal 6:13 da se vi obreœete, da se h.
Luk 6:44 trnja se ne beru smokve, i g. HRID-IN-A-E-I-O-U Flp 4:8 æto je god h. vrijedno, to mislite
Otk 14:18 srpom svojim oætrim i beri g. Iza 8:14 h. spoticanja za obadvije Psl 145:4 pokoljenju h. djela tvoja
PNP 2:5 Krijepi me g. razblaœuje me 1Ko 10:4 ih je pratila, a h. je bila Krist Psl 150:6 æto diæe neka h. Gospoda
Iza 5:2 da øe roditi g. a on rodi vinjagom Izl 17:6 Udari tada po h. i voda øe iz nje M.Iz 12:8 Prema razboritosti svojoj h.
GRUDI-MA Brj 20:11 udari ætapom svojim po h. M.Iz 20:14 a kad otide, onda se h.
Psl 22:9 krila materina i skrio me na g. 1Ko 10:4 jer su pili od duhovne h. koja M.Iz 27:2 Neka te h. drugi, a ne tvoja
Eze 36:26 øu kameno srce iz g. vaæih 2Sa 22:2 Gospod, moja h. utvrda M.Iz 31:28 je, muœ njezin, i on je h.
Iva 13:25 on naslonjen na g. Isusove 2Sa 22:47 neka je slavljena h. moja Iza 62:9 ga jede i pritom Gospoda h.
Iva 21:20 i na veçeri naslonio na g. Psl 31:2 Budi mi zaætitna h. utvrda, da Jer 9:23 Neka se ne h. mudrac
Psl 22:14 kao vosak i topi se u g. Psl 62:2 On je jedini h. moja i spasenje Rim 2:23 h. se zakonom, a sramotiæ
Psl 39:3 Goruøe mi postade srce u g. Iza 26:4 Gospod, Svemoguøi, vjeçna h. 1Ko 1:31u Gospodinu neka se h.
Jer 4:14 g. tvojim stajati grijeæne osnove 1Kr 19:11 brda razdirao i h. potresao 1Ko 3:21 nitko neka se ne h. ljudima
Tuœ 1:20 U g. mi se prevrøe srce; jes Psl 81:16 medom iz h. krijepit øu te Jak 1:9 A niski brat neka se h. visinom
Iva 13:23 poçivao je na g. Isusovim M.Iz 30:19 k nebu, put zmije preko h. Luk 5:26 udivljenjem i h. su Boga
GUMN-A-O Iza 32:2 kao sjena velike h. u zemlji Dje 2:47 h. su Boga i imali milost u
Pst 50:11 vidjeæe kod g. Atad œalosnu Eze 38:20 Gore øe se rasprsnuti, h. HVALIM-O
1Ljt 21:15 stajao je upravo kod g. Nah 1:6 njegova izlijeva kao oganj. h. Psl 22:25 Tebe h. u skupætini velikoj
Rut 3:3 haljine svoje najbolje, pa idi na g. Mat 27:51 potrese, h. se raspuknuæe Psl 119:164 Sedam puta na dan h. te
Rut 3:6 I otide na g. i uçini sve onako Mat 7:24 koji sagradi kuøu svoju na h. Prp 8:15 I tako ja h. veselje: jer nema
Rut 3:14 da je œena doæla na g. Mat 27:60 ga je bio dao sebi isjeøi u h. Dan 4:37 Zato ja, Nebukadnezar, h.
Mih 4:12 da ih unosi kao snoplje na g. Psl 18:2 Gospode, h. moja, tvråavo 1Ko 11:2 A h. vas, braøo, æto se u
Mat 3:12 u ruci on øe oçistiti g. svoje Psl 28:1 Gospode, viçem: h. moja, ne Gal 6:14 çim drugim h. osim kriœem
P.Zk 32:15 i prezre h. spasenja Rim 5:2 u kojoj stojimo, i h. se nadom
-H- P.Zk 32:18 A na h. koja ti œivot dade Rim 5:11 nego se h. u Bogu po Gos-
HISOPOM Psl 27:5 diœe me visoko gore na h. Flp 3:3 Bogu sluœimo i h. se u Kristu
Psl 51:7 Poækropi me h. da se oçistim Psl 40:2 postavi na h. noge moje 2So 1:4 Tako da se mi sami h. vama u
Heb 9:19 i h. te poækropi i knjigu i sav Psl 61:2 na h. æto im je odveø visoka HVALIT-E-I
HITNJI Psl 114:8 Koji pretvori h. u jezero Psl 22:22 i usred skupætine h. øu
Izl 12:11 jedite ga u h. to je paæa Iza 17:10 i nijesi mislio na h. moøi Iza 61:6 Uœivat øete dobra naroda i h.
P.Zk 16:3 jer si u H. nagloj izaæao iz Iza 51:1 Pogledajte h. iz koje ste Heb 2:12 svojoj, posred crkve h. øu te
Iza 52:12 Jer ne treba da izaåete u h. Mar 15:46 grob, koji je bio isjeçen u h. Psl 100:4 dvore njegove s hvalom; h.
HOSANA Rim 9:33 da se spotaknu h. da padnu Psl 136:1 h. Gospoda, jer je dobar; jer
Mat 21:9 vikalo je iza glasa: H. sinu HROM-I Psl 136:26 h. Boga nebeskoga; jer
Mat 21:9 H. sinu Davidovu Blagoslov- Iza 35:6 Kao jelen skakat øe tada h. Psl 147:1 h. Gospoda, jer je lijepo
Mat 21:15 æto su vikala u hramu: H. Dje 3:2 I bio je jedan çovjek h. od Psl 148:1 h. Gospoda s nebesa, hval-
HRAN-A-E-I-IT-U Mat 11:5 Slijepi vide, h. hodaju Jak 3:14 ne h. se i ne laœite na istinu
Mat 3:4 h. je njegova bila skakavci i Mat 15:31ozdravljaju, h. hodaju i Jak 4:16 se h. svojim hvalisanjem
Dje 6:1 zapostavljale, kad se dijelila h. HULE Otk 19:5 h. Boga naæega, sve sluge
881
Psl 33:1 Çestitima dolikuje h. ga 1Ko 8:1 A za ono, æto se œrtvuje i. Heb 2:18 zato, æto je sam trpio i bio i.
Psl 44:8 øemo se mi uvijek Bogom h. 2Ko 6:16 s i. Jer smo mi hram Boga Heb 4:15 nego koji je u svemu i. kao i
Psl 94:3 dokle øe se joæ bezboœnici h. Otk 9:20 ne klanjaju åavolima i i. Dje 5:9 da i. Duha Gospodnjega
2Ko 12:1 Ako se moram h. ne koristi IDOLOPOKLONICI 1Ko 10:13 neøe pustiti, da se i. veøma
2Ko 12:5 Tim øu se h. a sobom se 1Ko 6:9 ni bludnici, ni i. ni preljuboçinci Otk 2:10 vas baciti u tamnicu, da se i.
2Ko 12:9 Rado øu se dakle h. svojim 1Ko 10:7 Niti budite i. kao neki od njih ISPITIVALI
HVALOSPJEV-IMA Otk 22:15 i bludnici, i ubojice i i. i svaki Dje 17:11 svaki su dan i. Pisma, je li to
Psl 40:3 usta pjesmu novu, h. Bogu IDOLOPOKLONIK 1Pe 1:10 I to su spasenje traœili i i.
Psl 71:6 moj; tebi vazda moj h. 1Ko 5:11 bludnik, ili lakomac, ili i. ili ISPITUJE-M-Æ
Psl 147:1 jer je milo pjevati h. Efe 5:5 ili lakomac, a to je i. nema dijela 1Ljt 28:9 jer Gospod i. sva srca i zna
Iza 51:3 se nalaziti radost i veselje, h. IDOLOPOKLONSTVO M.Iz 16:2 je Gospod, koji i. duhove
Iza 61:3 mjesto odjeøe œalosti, h. 1Sa 15:23 zla kao i. jer si prezreo M.Iz 21:2 ali je Gospod, koji i. srca
Hos 14:2 I mi øemo ti œrtvovati h. Gal 5:20 i. çaranja, neprijateljstva Rim 8:27 A onaj, koji i. srca zna, æto je
Mat 26:30 Tada izmoliæe h. i izaåoæe Kol 3:5 zlu œelju i lakomstvo, koje je i. 1Ko 2:10 jer Duh sve i. i dubine Boœje
1Ko 14:26 se sastajete, svaki ima h. IDOLSK-A-E-IM 1Ko 11:28 neka çovjek i. sam sebe, i
Psl 22:3 stolujeæ nad h. Izraelovim 1Ko 10:19 Æto dakle govorim i. œrtva da Jer 17:10 Gospod, istraœujem srce, i.
Efe 5:19 meåu sobom u psalmima i h. 1Ko 10:28 Ovo je i. œrtva, ne jedite Otk 2:23 sam ja, koji i. bubrege i srca
Kol 3:16 drugoga, sa psalmima, h. i Jer 4:1 mi ukloniæ s oçiju te gadove i. Psl 7:9 i. srca i bubrege, pravedni Boœe
HVALU 1Ko 8:7 jedu meso kao i. œrtve, i savjest Jer 11:20 ti sudiæ pravedno i i. bubrege
Psl 9:11 Pjevajte h. Gospodu, koji 1Ko 8:10 navesti da jede i. œrtve ISPLATI
Psl 22:23 pjevajte mu h. vi iz roda Otk 2:20 grijeæe bludno i da jedu œrtve i. Psl 58:11 Eto, i. se biti poboœan Ima joæ
Psl 33:2 Pjevajte h. Gospodu uz Jer 16:18 gadnim grdobama i. æto Mat 20:8 Dozovi poslenike i i. im plaøu
Psl 50:14 h. prinesi Bogu kao œrtvu Hos 4:14 nasamo s bludnicama i. i ISPRAZNA
Psl 66:2 Pjevajte h. slavnome imenu IGLENE Tit 3:9 kloni se, jer su beskorisna i i.
Psl 147:1 jer je lijepo h. pjevati Bogu Mat 19:24 Lakæe ide deva kroz i. uæi Jak 1:26 njegova je poboœnost i.
Iza 12:4 Pjevajte h. Gospodu zaziva- Mar 10:25 Lakæe deva ide kroz i. uæi ISPRED
Mat 15:36 dade h. prelomi ih i dade ih Luk 18:25 Lakæe je devi proøi kroz i. uæi Pst 4:16 Kain ode nato i. lica Gospod-
Mat 21:16 nejaçadi navjeæøujeæ h. IMANJ-A-E-EM Izl 33:19 da proåe sva slava moja i.
Luk 6:32 kakvu h. oçekujete za to i Luk 15:12 Oçe, daj mi dio od i. æto Izl 34:6 Tada proåe Gospod i. njega i
Iva 6:11 A Isus uze kruhove, dade h. i Luk 19:8 Gospodine, pola i. svojega Job 4:15 Duh proåe i. mene, s dlake se
Dje 28:15 I kad ih vidje Pavao, dade h. M.Iz 10:15 i. je bogatomu njegov tvrdi Iza 1:16 Uklonite zla djela svoja i. oçiju
Rim 13:3 çini dobro, i imat øeæ h. od M.Iz 19:14 Kuøa i i. baætine se od Jon 2:5.Odbaçen sam i. oçiju tvojih
1Ko 14:15 pjevat øu h. duhom, a Mat 12:29 kuøu jakoga i ugrabiti mu i. Luk 24:31 A njega nestade i. oçiju
Efe 1:12 Da bismo bili na h. slave Mat 13:44 sve i. svoje i kupi polje ISPREVRNU
Efe 1:14 steçevine na h. slave njegove Mat 22:5 jedan na i. svoje, drugi k Mat 21:12 i. stolove mjenjaçima i klupe
Flp 1:11 Isusu Kristu na slavu i h. Luk 11:21 je i. njegovo u sigurnosti Iva 2:15 prosu novce i i. stolove njihove
Heb 12:28 dajmo h. i njom sluœimo Luk 12:19 Duæo moja, imaæ veliko i. na ISPUN-E-ILA-IM-IO-ITE
Jak 5:13 Je li tko veseo neka pjeva h. Luk 15:12 On im dakle podijeli i. Mat 26:56 ovo dogodi, da se i. Pisma
1Pe 1:7 naåe na h. i slavu i çast u dan Luk 16:1 kod njega, da mu prosipa i. 1So 2:16 da se spase, da i. mjeru
Otk 4:9 biøa dadoæe slavu i çast i h. Dje 2:45 Prodavali bi svoje i. i dobro, i Iza 55:11 izvræila, æto sam htio, i i. za
HVATA Dje 4:32 nije govorio za i. svoje da je Jer 44:28 upoznat øe, çija se je rijeç i.
Job 5:13 Mudre h. u njihovu lukavstvu 1Ko 13:3 I kad bih razdao sve i. svoje Iva 3:29 se je sada i moja radost i.
Psl 10:9 h. siromaha i vuçe ga u mreœu M.Iz 4:7 sebi razboritost svim i. svojim Mat 5:17 da ih uklonim, nego da ih i.
Psl 46:2 Zato neka nas ne h. strah, i Mat 24:47 øe ga postaviti nad svim i. 2Ti 1:4 suza tvojih, da se radosti i.
M.Iz 22:15 Ludost h. korijen u srcu Luk 12:15 nije ipak osiguran njegovim i. Psl 68:11 Svemoguøi je i. obeøanje
Hab 1:15 h. ih u mreœu i zgrøe ih u ISCIJELI-M-TI Mat 21:31 Tko je od ove dvojice i. volju
Hab 3:2 Strah me h. Gospode, djelo Iza 30:26 narodu svojemu i i. modrice Efe 3:19 se i. svom puninom Boœjom
1Ko 3:19 h. mudre u njihovu lukavstvu Jer 15:18 rana moja, te neøe da se i. Flp 2:2 i. moju radost, da isto mislite
HVATAJU Luk 9:42 i. djeçaka i dade ga natrag Kol 1:9 da se i. spoznajom volje
M.Iz 11:6 a nevjerni se h. od vlastite Heb 12:13 ne zabludi, nego joæ da se i. ISTINA
2Pe 2:12 se h. i ubijaju, hule na ono Iza 61:1 On me je poslao, da i. slom- 2Sa 7:28 ti si Bog, i rijeçi su tvoje i. Kad
Mat 13:15 niti da se obrati, da ga i. Psl 119:86 Sve su zapovijedi tvoje i.
-I- Iva 12:40 i da se ne obrate, da ih ne i. Psl 119:90 sve naraætaje traje i. tvoja
IDOL-A-E Jer 3:22 ja øu i. rane otpada vaæega Psl 119:142 vjeçna, i zakon je tvoj i.
Jer 3:24 Taj je sramotni i. proœderao Jer 30:17 rane øu ti tvoje i. govori Gos- M.Iz 30:5 Svaka je rijeç Boœja çista i.
1Ko 10:19 idolska œrtva da je æto ili i. da Luk 6:7 neøe li u subotu i. da naåu Iza 45:23 iz usta mojih dolazi i. rijeç
Izl 34:13 porazbijajte i lugove i. njihovih ISKATI Iza 59:14 jer i. opada na trgu, i poætenje
Iza 44:9 Tvorci i. svi su niæta, ljubimci Eze 3:18 øu krv njegovu i. iz tvoje ruke Mar 14:38 Duh je, i. voljan, ali je tijelo
Iza 66:3 tko pali kad, a ujedno hvali i. Luk 12:48 od njega øe se joæ viæe i. Iva 8:3 2 upoznati upoznati istinu, i i. øe
Eze 36:25 neçistoøa vaæih i od svih i. Iva 4:9 Ti, Œidov, moœeæ i. od mene Iva 14:6 Ja sam put i i. i œivot: nitko ne
Dje 17:16 gledajuøi grad pun i. ISKOPA Iva 17:17 ih u istini. Rijeç je tvoja i.
1So 1:9 kako ste se obratili k Bogu od i. Mat 21:33 Ogradiga plotom, i. u njemu 1Pe 2:4 kamenu œivome, koji je, i. od
1Iv 5:21 Djeçice, çuvajte se od i. Amen Mat 25:18 i. zemlju i skrio u nju novac 1Iv 5:6 Duh je, koji svjedoçi, jer je Duh i.
Pst 31:19 Rahela ukrade kuøne i. oca ISKREN-E-O-OSTI ISTINE
Jer 16:19 laœne i. niætave, nekorisne Prp 12:10 i da napiæe i. rijeçi istine Prp 12:10 i da napiæe iskrene rijeçi i.
Jon 2:9 Koji ætuju niætave i. ostavljaju 2Ko 11:3 od i. odanosti prema Kristu Iza 30:10 Nemojte nam prorokovati i.
1Ko 8:7 jer su navikli na i. sve do sada Iza 33:15 Tko je pravedan i govori i. tko Dan 10:21 æto je napisano u knjizi i.
IDOLI-MA Flp 1:18 bilo izlikom, bilo i. ja se za to Mal 2:6 ustima njegovim bio je zakon i.
1Ljt 16:26 Jer su svi bogovi u naroda i. Flp 2:20 koji bi se tako i. brinuo za vaæe Iva 1:14 od Oca, puna milosti i i.
Eze 6:6 i. øe se vaæi izlomiti i uniætiti 2Ko 1:12 da smo u svetosti i i. pred Iva 8:44 u istini jer nema i. u njemu
Rim 2:22 Odurni su ti i. a kradeæ iz Efe 6:5 strahom i drhtanjem, u i. srca Iva 14:17 Duha i. kojega svijet ne moœe
1Sa 12:21 nakon mene k niætavim i. ISKUÆA-N-TE Iva 15:26 A Duh i. koji izlazi od Oca, on
Psl 97:7 koji se hvale niætavim i. svi 1Ko 7:5 da vas sotona ne i. zbog vaæe Iva 16:13 Ali kad doåe on, Duh i. uvest
Hos 5:11 jer je tako usrdno sluœio i. Otk 3:10 koji øe doøi na sav svijet, da i. Iva 18:37 Svaki, koji je od i. sluæa glas
Dje 15:20 da se ne okaljaju i. i da se Gal 6:1 na sebe, da i ti ne budeæ i. Dje 26:25 nego govorim rijeçi i. i raz-
882
Rim 2:20 ima pravilo spoznanje i. ISTINU Mat 24:24 zavedu, ako je moguøe, iste i.
1Ko 5:8 beskvasnom kruhu çistoøe i i. M.Iz 8:7 Jest, jezik moj govori samu i. Mat 24:31 i oni øe skupiti i. njegove od
2Ko 4:2 nego se navjeæøivanjem i. M.Iz 23:23 Steci i. i ne prodaji je IZABRA-O-TI
Efe 1:13 U njemu se i vi, çuvæi rijeç i. Iza 42:1 na njega duh svoj i. øe javljati 1Sa 16:7 visoki rast, jer njega nijesam i.
Efe 4:15 Nego drœeøi se i. u ljubavi da Iza 42:3 ugasiti. Vjerno øe javljati i. Psl 33:12 æto ga je i. sebi za svojinu
Efe 4:24 po Bogu, u pravdi i svetosti i. Zah 8:16 govorite jedan drugome i. Psl 65:4 onaj, kojega si i. da bude blizu
2So 2:10 koji propadaju, jer ljubavi i. ne Iva 3:21 A tko çini i. dolazi k svijetlu, da Iza 43:10 sluga moj, kojega sam i. da
2So 2:13 posveøenjem Duha i vjerom i. Iva 8:3 2 øete upoznati i. i istina øe vas Jer 1:5 stvorih u krilu materinu, i. sam
1Ti 3:15 Boga œivoga, stup i tvråa i. Iva 8:46 Ako vam kaœem i. zaæto mi ne Zah 3:2 Gospod, koji je i. Jerusalem
2Ti 2:15 koji pravo upravlja rijeçju i. Iva 16:13 uvest øe vas u svu i. jer neøe Mat 12:18 to je sluga moj, koga sam i.
2Ti 3:7 ne mogu da doåu k poznanju i. Iva 18:37 na svijet, da svjedoçim i. Rim 11:2 svojega, æto ga je naprijed i.
2Ti 4:4 I odvratit øe uæi od i. a okrenut Iva 19:35 da govori i. da i vi vjerujete Efe 1:4 U njemu nas je i. prije Postanja
Heb 10:26 poznanje i. nema viæe œrtve Rim 1:18 nepravdu ljudi, koji drœe i. u 2So 2:13 æto vas je Bog kao prvence i.
Jak 1:18 dragovoljno porodi rijeçju i. Rim 1:25 Koji pretvoriæe i. Boœju u laœ Iza 7:15 dok ne nauçi odbaciti zlo, a i.
Jak 5:19 ako tko od vas zaluta od i. i Rim 9:1 i. govorim u Kristu, ne laœem Zah 1:17 smilovati Sionu i opet øe i.
1Pe 1:22 u posluænosti i. za bratsku Gal 4:16 æto sam vam govorio i. Flp 1:22 donosi, to ne znam, æto øu i.
2Pe 2:2 i po njima øe se huliti na put i. Efe 4:25 Zato odbacite laœ i govorite i. IZBACUJE
1Iv 1:6 hodimo, laœemo i ne çinimo i. 1Ti 2:7 i apostol i. govorim, ne laœem Mat 5:13 Ne valja viæe ni za æto; i. se i
1Iv 1:8 sebe varamo, i i. nema u nama 1Ti 4:3 koji upoznaæe i. uzimaju sa Mat 15:17 ide u œeludac i tada se i.
1Iv 2:21 i jer nikakva laœ ne dolazi od i. 1Ti 6:6 U i. velik je dobitak poboœnost IZBAVI-M-O-IT
1Iv 3:19 poznajemo, da smo od i. i 2Ti 2:25 da se pokaju i spoznaju i. Suc 3:9 Izraelovim izbavitelja, da ih i.
1Iv 4:6 poznajemo Duha i. i duha Jak 3:14 ne hvalite se i ne laœite na i. Psl 31:1 U dobroti svojoj i. me
3Iv 1:8 takve, da budemo suradnici i. 3Iv 1:3 braøa i posvjedoçiæe za tvoju i. Psl 31:15 i. me iz ruke neprijatelja i
ISTINI ISTJERA-N-TI Psl 33:19 Da duæe njihove i. od smrti
Mat 22:16 istinit, ti uçiæ put Boœji po i. Mat 21:12 i. van sve kupce i prodavce Psl 34:4 on me usliæi, i. me od svih
Iva 4:23 klanjati Ocu u duhu i u i. jer Iva 2:15 splete od uœeta biç i i. iz hrama Psl 43:1 od laœaca i zlikovaca i. me
Iva 4:24 mu se klanjati u duhu i u i. Mat 9:33 bio i. åavao, mogao je nijemi Psl 44:26 Doåi nam u pomoø, i. nas
Iva 8:44 On nije bio utvråen u i. jer Iva 12:31 øe biti i. knez ovoga svijeta Psl 51:14 i. me od krvi, Boœe, Boœe
Iva 17:17 Posveti ih u i. Rijeç je tvoja Brj 22:6 øu ga onda moøi poraziti i i. ga Psl 106:10 od ruke mrzitelja, i. ih iz sile
Iva 17:19 da i oni budu posveøeni u i. Iva 6:37 koji dolazi k meni, neøu i. van Psl 124:7 Duæa se naæa i. kao ptica iz
Rim 2:8 i protive se i. i pokoravaju se ISTOÇNO Dan 3:17 ima moø da nas i. iz peøi
1Ti 2:7 uçitelj neznaboœaca u vjeri i i. Pst 2:14 Tigris, koja teçe i. od Asirije Dan 6:16 postojano sluœiæ, neka te i.
2Ti 2:25 one, koji se protive i. ne bi li im Pst 3:24 prognao Adama, postavi i. od Mat 6:13 u napast, nego i. nas od zla
2Ti 3:8 tako se i ovi protive i. ljudi Pst 4:16 nastani se u zemlji Nod i. od Mat 27:43 u Boga; neka ga sad i. ako
2Iv 1:4 djecom takve, koji hode u i. kao Zah 14:8 jedna polovina u i. druga Gal 1:4 sebe za grijehe naæe, da nas i.
3Iv 1:3 za tvoju istinu, kako ti u i. hodiæ ISTOK-A-U Kol 1:13 Koji nas i. od vlasti tame i
3Iv 1:4 çujem, moja djeca u i. da hode Psl 103:12 Koliko je i. daleko od zapada Izl 3:8 Zato evo siåoh, da ga i. iz ruku
ISTINIT-A-E Luk 1:78 Pohodio nas je i. s visine Jer 1:19 uza te, veli Gospod, da te i.
Jer 42:5 Gospod neka je i. i pouzdan Iza 43:5 Od i. dovodim djecu tvoju, od Jer 30:11 govori Gospod, da te i.
Mat 22:16 Uçitelju, znamo, ti si i. ti uçiæ Iza 46:11 Pozvao sam s i. pticu grablji- 2Sa 7:23 naroda tvojega, æto si ga i. iz
Iva 7:18 i. i nema u njemu nepravde Eze 43:2 slava Boga Izraelova od i. 2Sa 12:7 i ja sam te i. iz ruke Saulove
Iva 8:16 sud je moj i. jer nijesam sam Mal 1:11 Jer od i. sunca do zapada Psl 86:13 i. si œivot moj iz dubina
Rim 3:4 je Bog i. a çovjek svaki laœac Mat 2:1 doåoæe mudraci od i. u Jerus- Jer 31:7 Gospod je i. narod svoj
Psl 18:30 i. je rijeç Gospodnja. On je Mat 8:11øe doøi od i. i od zapada i sjedit 2Pe 2:7 Samo je i. pravednoga Lota,
M.Iz 12:19 i. usta stoje dovijeka, a laœni Luk 13:29 Od i. i zapada, od sjevera i Job 5:19 U æestorostrukoj potrebi i. øe
Dan 4:37 jer su sva djela njegova i. Otk 16:12 pripravi put kraljevima od i. M.Iz 11:21 a rod pravednika i. øe se
Iva 1:9 Svjetlost i. koje prosvjetljuje Iza 59:19 Gospodnjega i na i. slave Iza 49:25 boriti s protivnicima tvojim, i.
1Ti 3:1 i. je rijeç: ako tko œeli sluœbu Mat 2:2 Vidjesmo njegovu zvijezdu na i. IZBAVITELJ-A
2Pe 2:22 i. poslovica: Pas se povraøa Mat 24:27 æto se munja pomoli na i. i 2Sa 22:2 hridina, utvrda moja, I. moj
1Iv 2:8 piæem novu zapovijed, koja je i. IZABRA-H-NI 2Sa 22:3 Jakost moja, sloboda moja I.
Psl 19:9 odluke su Gospodnje i. prav- Mar 13:20 koje i. skratio je dane. Psl 18:48 I. moj od neprijatelja mojih
Otk 19:9 Ovo su i. rijeçi Boœje Luk 6:13 i i. od njih dvanaestoricu, koje Psl 144:2 grad moj, I. moj, ætit moj
Otk 21:5 jer su ove rijeçi vjerne i i. Dje 13:17 i. oçeve naæe i podiœe narod Iza 60:16 da sam ja, Gospod, I. tvoj, i
ISTINITI Dje 22:14 Bog otaca naæih i. te, da Jer 50:34 Ali je jak I. njihov: ‘Gospod
Iva 6:32 Otac moj daje kruh i. s neba 1Ko 1:27 i. Bog, da posrami mudre, i Suc 3:9 sinovima Izraelovim I. da ih
Tit 1:2 koji obeøa i. Bog prije vremena Jak 2:5 Ne i. li Bog siromahe u ovome 2Kr 13:5 Gospod posla Izraelu I. tako
1Iv 5:20 Ovaj je i. Bog i œivot vjeçni 1Ljt 28:6 i. sebi za sina njemu øu biti Dje 7:35 posla Bog kao glavara i I.
Otk 3:7 i. koji ima kljuç Davidov, i koji Psl 119:30 Put vjernosti i. i naputaka IZBAVITI
Otk 3:14 i. poçetak stvorenja Boœjega Iva 6:70 Ne i. li ja vas dvanaestoricu Izl 6:6 Ja sam Gospod Ja øu vas i. iz
Otk 6:10 Gospodine sveti i i. ne sudiæ Iva 13:18 za sve vas. Ja znam, koje i. 1Sa 12:21 koji ne mogu pomoøi niti i.
Otk 15:3 Pravedni su i i. putovi tvoji Iva 15:16 nego ja i. vas, i postavih vas Iza 31:5 zaætititi i zakloniti, i. i osloboditi
Otk 19:2 Jer su i. i pravedni sudovi Iva 15:19 nego vas ja i. od svijeta, zato Hos 5:14 Ja odvuçem; i. ne moœe
Otk 19:11 Vjerni i i. i sudi i vojuje po Rim 11:7 nije dobio, a i. su dobili; a Hos 13:14 Ja øu ih i. od vlasti Podzem-
ISTINITO Tit 2:14 i oçisti sebi narod i. koji je revan Mat 1:21 jer øe on i. narod svoj od
Iza 45:19 æto je pravo, javljam, æto je i. 1Pe 2:6 na Sionu kamen ugaoni, i. Luk 24:21 da øe on i. Izraela. I nakon
Iva 8:17 svjedoçanstvo dvojice ljudi i. 1Pe 2:9 A vi ste rod i. kraljevsko Rim 7:24 Tko øe me i. od tijela smrti
Iva 19:35 svjedoçanstvo je njegovo i. Otk 17:14 jesu pozvani, i. i vjerni 2Ti 4:18 I Gospodin øe me i. od
Iva 21:24 je i. svjedoçanstvo njegovo IZABRANI-CI-IH-K-KE Heb 5:7 koji ga je mogao i. od smrti, s
Flp 4:8 æto je god i. æto je çasno, æto je Iza 65:22 Prihod svojih ruku moji øe i. 2Pe 2:9 poboœne i. iz kuænje, a
Tit 1:13 Svjedoçanstvo je ovo i. Zato ih Kol 3:12 Obucite se dakle kao i. Boœji IZBAVLJA
1Iv 2:27 i i. je, i nije laœ, i kao æto vas Mat 24:22 Ali zbog i. skratit øe se dani M.Iz 10:2 a pravednost i. od smrti
ISTINOM Mar 13:20 zbog i. koje izabra, skratio M.Iz 11:4 a pravednost i. od smrti
Jer 9:3 svoje kao kuk; laœju, a ne i. 2Ti 2:10 Zato podnosim sve zbog i. da M.Iz 11:6 Poætene i. pravda njihova, a
Efe 6:14 opasavæi bokove svoje i. i Iza 42:1 sluga moj, kojega ljubim, I. Iza 44:20 On ne i. nikada œivota
1Iv 3:18 ni jezikom, nego djelom i i. Luk 23:35 ako je Pomazanik Boœji, I. 1So 1:10 nas i. od buduøega gnjeva
883
IZBIJEN Mar 13:24 i mjesec svoju svjetlost i. IZMJERI
Iza 53:5 ranjen za naæe grijehe, i. za IZGUBLJEN-A-O Brj 23:10 da i. samo çetvrtinu Izraela
2Ko 11:23 preko mjere i. bio, mnogo Iza 6:5 ja sam i. jer sam çovjek neçistih Job 31:6 Neka me i. na pravoj tezulji
IZBJEØI Luk 15:24 i œivi opet bio je i. i naåe se Hab 3:6 Kad se pojavi, i. zemlju, kad
Rim 2:3 i sam çiniæ to, da øeæ i. sudu Luk 15:32 je mrtav i œivi opet; bio je i. i Otk 11:1 Ustani i i. hram Boœji i œrtvenik
Heb 2:3 Kako øemo i. ako ne budemo Psl 119:176 Lutam naokolo kao ovca i. Otk 21:16 I i. grad trskom na dvanaest
IZBORU Luk 15:6 svoju ovcu, koja je bila i. Otk 21:17 I i. zid njegov na sto i
Jer 5:16 Svi koliki po i. junaci Luk 15:9 Naåoh drahmu, koja je bila i. IZMJERIO
Rim 9:11 da ostane Boœja odluka po i. Jer 50:6 Narod je moj bio stado i. Pastiri Psl 39:5 Eto, s pedlja i. si œivot moj
Rim 11:5 ostatak spasio po i. milosti Mat 18:11 doæao da spasi, æto je bilo i. Iza 40:12 Tko je æakom i. mora i mjeru
Rim 11:28 a po i. ljubimci zbog otaca Luk 19:10 potraœi i spasi, æto je bilo i. IZNEMOGOH
IZDA-HNU IZLAZI-LA-LI-O-TE-TI Psl 6:6 i. od uzdisanja; svaku noø
Mar 14:11 je traœio zgodu, da, ga i. Izl 16:4 Narod neka onda i. van i sebi Psl 69:3 i. viçuøi, grlo mi se osuæilo; oçi
Iva 13:2 Simona Iskariota, da ga i. Brj 24:17 zvijezda i. iz Jakova, œezlo se IZNENADA
Luk 23:46 duh svoj. Ovo reçe i i. P.Zk 8:3 çovjek œivi o svemu, æto i. iz M.Iz 6:15 Zato øe ga i. stiøi pogibija
Dje 12:23 Bogu. Izjeden od crvi i. 1Sa 24:13 od bezboœnika i. bezboœnost Dan 8:25 Bit øe ohol i mnoge øe i.
IZDAJNIK Job 38:29 Iz çijega krila i. led. Tko raåa Mal 3:1 put preda mnom. i. øe doøi k
Mat 26:46 Evo, pribliœuje se i. moj M.Iz 19:5 Laœan svjedok ne i. bez Luk 21:34 da vam onaj dan ne doåe i.
Luk 6:16 Iskariota, koji postade njegov i. M.Iz 30:27 a jato njihovo i. ipak u redu 1Ko 15:52 i. u trenutku oka, u poslje-
IZDALEKA Iza 2:3 jer nauka i. sa Siona i rijeç 1So 5:3 Mir i sigurnost onda øe i.
Izl 24:1 Ali prinesite i. svoj poklon Iza 26:21 Jer gle, Gospod i. iz stana IZNIKNU
Job 2:12 A kad i. podigoæe oçi svoje i Iza 55:11 koja i. iz mojih usta: ne vraøa Mat 13:5 brzo i. jer nije leœalo duboko
Psl 138:6 gleda i niskoga; ohologa i. Dan 6:26 Ovim i. od mene zapovijed Luk 8:6 i. ali se osuæi, jer nije imalo
Psl 139:2 ti razumijeæ veø i. æto mislim Mat 5:45 sunce njegovo i. nad dobre i IZNOSI
M.Iz 31:14 laåa trgovaçka: i. donosi Mat 15:11 æto i. iz usta, to çini çovjeka Job 28:11 æto je skriveno i. na svjetlo
Iza 10:3 i zla vremena, æto dolazi i. Iva 15:26 Duh istine, koji i. od Oca, on Mat 12:35 iz dobre riznice i. dobro, zao
Iza 60:4 Sinovi tvoji dolaze i. køeri se Efe 4:29 loæa rijeç neka ne i. iz usta Mar 4:11 vani sve se i. u prispodobama
Luk 16:23 vidje i. Abrahama i u krilu Otk 11:5 oganj i. iz usta njihovih i Iva 2:10 Svatko i. najprije dobro vino, a
Luk 18:13 A carinik je stajao i. i nije se Otk 13:1 I vidjeh zvijer gdje i. iz mora Heb 6:8 koja i. trnje i draçu, nepotrebna
Heb 11:13 i. i pozdraviæe i priznaæe Otk 13:11 I vidjeh drugu zvijer, gdje i. iz IZNOVA
IZGLED Otk 19:15 I iz usta njegovih i. maç Psl 73:14 svako se jutro i. podizala bol
Iza 52:14 njegov i. lik njegov nije viæe Mar 1:5 Tada je i. k njemu sva zemlja Psl 85:6 Zar nas neøeæ i. oœiviti, da se
Eze 1:10 i. lica njihova bio je ovaj Luk 6:19 jer je od njega i. sila, i sve je Gal 4:9 kojima opet i. hoøete da sluœite
Eze 1:16 naprava njihova imali su i. Otk 22:1 I je i. od prijestolja Boœjega IZNUTRA
1So 1:7 Tako da vi postadoste i. svima 2Ljt 20:20 Kad su i. stade Joæafat Pst 6:14 i zasmoli ga i. i izvana smolom
2Ti 1:13 i. zdravih rijeçi, æto si ih çuo od Mat 27:32 Dok su i. namjeriæe se na Mat 23:27 i. su puni kostiju mrtvaçkih
Tit 2:7 U svemu sam sebe podaj za i. Eze 43:2 Œamor je i. od nje kao œamor Luk 11:39 a i. ste puni grabeœljivosti i
Jak 5:10 a i. kako treba ustrajno i Mar 13:1 Kad je i. iz hrama, reçe mu Rim 2:29 koji je to i. i obrezanje je
IZGONI-T Otk 1:16 iz usta njegovih i. maç oætar IZOBIL-JA-JU-NA-NO
Mat 12:24 Taj i. åavle samo po Bee- Otk 9:17 iz usta njihovih i. je oganj i dim Joe 2:26 Imat øete jesti i. i bit øete siti i
Mat 17:21 se vrsta i. samo molitvom i Mat 24:26 On je u pustinji, ne i. on je u Mal 3:10 neba i izliti na vas blagoslov i.
Mar 9:38 jednoga, gdje u ime tvoje i. Mat 25:6 Zaruçnik dolazi i. mu u susret Flp 4:18 A ja sam primio sve i imam i.
1Iv 4:18 nego savræena ljubav i. strah Izl 25:32 Æest grana ima i. s obje Psl 4:7 œetve, kad rodi œito i vino u i.
3Iv 1:10 koji to hoøe, i i. ih iz crkve Iva 8:9 Kad su çuli odgovor, stadoæe i. Psl 36:8 Hrane se na i. kuøe tvoje
Mar 16:17 U moje ime i. øe åavle, gov- Iva 10:9 On øe ulaziti i i. i paæu nalaziti 2Ko 9:8 da je meåu vama i. svaka
Iva 16:2 i. øe vas iz sinagoga. A dolazi IZLI Efe 1:19 I koja je i. veliçina sile njegove
IZGOVORA Pst 7:17 Nato se i. potop na zemlju za Rim 5:15 milost Boœja i dar izli i. na
Iva 15:22 a sad nemaju i. za grijeh svoj L.Zk 9:9 Ostalu krv i. na podnoœje 2Ko 2:4 ljubav, koju imam i. za vas
Rim 1:20 sila i boœanstvo, te nemaju i. Dje 10:45 æto se i na neznaboæce i. dar IZUJ
IZGOVORITI Rim 5:5 jer se ljubav Boœja i. u srca Izl 3:5 i. obuøu s nogu, jer mjesto na
Rim 2:1 Zato se ne moœeæ i. o çovjeçe Rim 5:15 se veøa milost Boœja i dar i. Joæ 5:15 i. obuøu svoju s nogu svojih
Jud 1:9 nije se usudio i. sud pogrde Tit 3:6 Kojega i. na nas obilato po Isusu IZVAN
IZGUBI-H-T-TE-TI Otk 16:3 I drugi anåeo i. çaæu svoju u Mat 21:33 vinogradarima i otide i. zemlje
Mat 10:39 a tko i. œivot svoj zbog mene Otk 16:4 I treøi i. çaæu svoju na rijeke i Luk 6:11 od bijesa, posve i. sebe i
Mat 16:25 a tko i. œivot svoj zbog mene Otk 16:12 I æesti i. çaæu svoju na veliku 1Ko 6:18 i. je tijela; a koji çini blud
Mat 16:26 dobije sav svijet, a pritom i. IZLIJEÇI 2Ko 12:2 ili i. tijeka, ne znam, Bog zna
Mat 18:14 se i. jedan od ovih malenih Luk 4:23 Lijeçniçe, i. sam sebe. Uçini Heb 13:11 svetinjama, spaljuju i. tabora
Mar 8:36 svijet, a pritom i. duæu svoju Otk 13:3 njezina rana smrtonosna i. Heb 13:12 krvlju svojom, trpio i. vrata
Luk 9:25 sav svijet, a i. samoga sebe i IZLIJEVA-O Heb 13:13 k njemu i. tabora, noseøi
Luk 15:4 ima sto i ovaca i i. jednu od Amo 5:8 koji doziva vode morske i i. ih Otk 11:2 A trijem, æto je i. hrama, ostavi
Luk 15:8 ima deset drahma i od njih i. Nah 1:6 Jarost se njegova i. kao oganj IZVANA
Luk 17:33 tko ga i. uzdrœat øe ga Psl 68:9 Kiæu si darova i. Boœe, na Pst 6:14 ga iznutra i i. smolom
1Ko 1:17 mudrim rijeçima, da ne i. silu Iza 57:6 i njima, si i. naljev, prinosio dar Mat 23:27 grobovi. i. izgledaju doduæe
2Pe 3:9 jer neøe da se tko i. nego svi da IZLIT-I Mat 23:28 Tako se i vi i. pokazujete
Iva 18:9 Ne i. nijednoga od onih, koje Hos 5:10 i. øu na njih jarost svoju kao Luk 11:39 drœite çaæu i zdjelu i. çistu, a
Flp 3:8 zbog kojega sve i. i smatram za Zah 12:10 i. øu duh milosti i molitve Otk 4:8 bijahu naokolo i. i unutra puna
Mat 10:39 da dobije œivot svoj, i. øe ga Dje 2:17 i. øu od Duha svojega na IZVEDE
Mat 16:25 œivot svoj da saçuva, i. øe Dje 2:18 sluækinje svoje u one dare i. Pst 6:22 I Noa i. sve onako, kako mu
Luk 17:33 da saçuva œivot svoj, i. øe ga Dan 9:27 Tada øe se i. odreåeno na Izl 32:4 Izraele, koji te i. iz zemlje
Iva 12:25 Tko ljubi œivot svoj, i. øe ga; a Joe 2:28 i. Duha svojega na svako P.Zk 4:20 i i. vas iz ognjene peøi, iz
2Pe 3:17 odvuçeni s njima i ne i. Zah 1:17 se gradove opet i. blagoslovi P.Zk 6:12 koji te i. iz zemlje egipatske
2Iv 1:8 Çuvajte se, da ne i. æto ste stekli Mal 3:10 otvoriti prozore neba i i. na vas 2Sa 7:23 da za vas i. velika i çudesna
Mat 10:42 On neøe i. plaøu svoju IZMIÆLJENIM Psl 107:7 i. ih na pravi put, koji ide u
Mat 24:29 pomrçati i mjesec øe i. svoju 2Pe 1:16 po bajkama mudro i. nego Eze 37:1 Gospod me i. u duhu i postavi
Mar 9:41 On neøe i. plaøe svoje 2Pe 2:3 øe od vas dobitak i. rijeçima Mat 17:1 i i. ih nasamo na goru visoku
884
Mar 1:12 Odmah ga Duh i. u pustinju Iva 21:15 ljubim. Reçe mu: Pasi j. moje 1Pe 1:19 kao neduœna i neokaljana J.
Dje 5:19 otvori noøu vrata tamnice, i. ih JAGODE Otk 6:16 na prijestolju, i od gnjeva J.
Dje 13:17 i rukom ih jakom i. iz nje P.Zk 32:32 j. su njihove gorke kao œuç Otk 12:11 I oni ga pobijediæe krvlju J.
Dje 16:30 i. ih van i reçe: Gospodo, æto Otk 14:18 jer veø sazreæe j. njegove Otk 13:8 nije zapisano u knjizi œivota J.
Kol 2:15 i. ih smjelo na ugled, pobijed- JAKIM Otk 13:11 i imala je dva roga kao u j.
Jak 2:25 glasnike i i. ih drugim putem Izl 14:21 uzbijati more natrag j. vjetrom Otk 15:3 sluge Boœjega, i pjesmu J.
IZVODI P.Zk 32:11 uzima ih i nosi j. krilima Otk 19:7 njemu, jer doåe svadba J.
Iza 40:26 On je onaj, koji i. vojsku 1Ko 7:36 svojoj djevici s j. osjeøajima Otk 21:27 su zapisani u knjizi œivota J.
Jer 51:16 baca munje s daœdom, i. Otk 18:2 I povika j. glasom govoreøi Otk 22:14 peru haljine svoje u krvi J.
Iva 10:3 zove svoje ovce po imenu i i. JAKOÆØU JANJETOM
IZVOR-A-E-I-IMA Izl 15:13 vodio si ga j. svojom u sveti Iza 11:6 Tada øe boraviti s j. ris øe leœati
Psl 42:1 æto koæuta çezne za i.-vodom Iza 51:9 Naoruœaj se j. miæico Gospod- Otk 5:8 çetiri starjeæine padoæe pred J.
M.Iz 25:26 i. zamuøen, studenac Jer 9:23 Neka se ne hvali jaki j. svojom Otk 7:9 stoje pred prijestoljem i pred J.
PNP 4:12 zatvoren, i. zapeçaøen Rim 15:13 da obilujete u nadi j. Duha Otk 17:14 Oni øe ratovati s J. i Janje øe
Iza 49:10 i odmarat øe ih na i.-vodama. JAKO-GA-ME JANJETOVU
Iza 58:11 i. kojemu voda ne presuæi Mat 12:29 u kuøu j. i ugrabiti mu imanje Otk 19:9 pozvani na svadbenu gozbu J.
Jer 2:13 ostavili su mene, i. œive vode Iza 10:21 ostatak Jakovljev, k Bogu j. Otk 21:9 pokazat øu ti zaruçnicu, œenu J.
Jer 17:13 jer ostaviæe i. vode œive Iza 49:25 I j. otet øe se plijen, i silniku JANJETU
Joe 3:18 Gospodnjoj provret øe i. da JAKOST Otk 5:13 koji sjedi na prijestolju, i J.
Iva 4:14 bit øe u njemu i. vode, æto teçe Izl 15:2 Bog je j. moja i pjesma moja Otk 14:4 od ljudi kao prvenci Bogu i J.
Jak 3:11 Moœe li i. iz istoga otvora toçiti 2Sa 22:3 rog spasenja mojega j. moja JARACA
Jak 3:12 ne moœe slani i. uçiniti slatke Job 9:19 Pita li se j. on je najaçi; pita li Ezr 6:17 za svega Izraela dvanaest j.
M.Iz 8:24 joæ bilo i. s obilatom vodom Job 12:13 U njega je mudrost i j. on ima Heb 9:12 Niti je s krvlju j. ni junaca
Iza 12:3 øete crpsti vodu iz i. spasenja Psl 33:17 konj do pobjede, uza svu j. Heb 9:19 uze krvi junaca i j. s vodom
Otk 21:6 Ja øu œednome dati iz i. vode Psl 68:35 Bog Izraelov: moø i j. daje on Heb 10:4 krv junaca i j. ne moœe oduzeti
Job 28:11 Nanjuæi i. rijeka, æto je Psl 84:5 e çovjek, kojemu je j. u tebi JARAM
Psl 104:10 Izveo si i. po dolinama, oni Psl 86:16 daj mi j. svoju i pomozi sinu Pst 27:40 j. øeæ njegov stresti s vrata
Iza 41:18 bregovima, i. usred dolina Psl 144:2 j. moja, tvråava moja, grad P.Zk 28:48 On øe ti metnuti gvozden j.
Otk 7:17 ih i vodit øe ih na i. œive vode M.Iz 20:29 Slava je mladiøima j. 1Kr 12:4 otac metnuo na nas teœak j.
Otk 8:10 na treøinu rijeka i na i. voda Iza 40:29 umornome, daje j. slabome Psl 2:3 i da zbacimo sa sebe j. njihov
Otk 14:7 nebo i zemlju, more i i. vodene Dje 1:8 Nego øete primiti j. Duha Iza 58:6 zarobljenike i izlomiæ svaki j.
Otk 16:4 na rijeke i na i. vodene; i 1Ti 1:12 koji mi dade j. Kristu Isusu Tuœ 3:27 Dobro je svakome nositi j.
Pst 7:11 prodrijeæe svi i. velikog bezdana Otk 5:12 silu i bogatstvo i mudrost i j. i Eze 20:37 i prisilit øu vas pod j. zavjeta
M.Iz 5:16 Moraju li se tvoji i. razlijevati Otk 7:12 hvala i çast i sila i j. Bogu Mat 11:29 Uzmite j. moj na sebe i uçite.
Psl 84:6 pretvaraju je u tlo obilno i. æto JAKOSTI Mat 11:30 Jer je j. moj blag i breme
Psl 107:33 tla bogata i. u suhu zemlju Psl 18:1 Ljubim te, Gospode, j. Dje 15:10 metnete uçenicima na vrat j.
Iza 35:7 i zemlja sasuæena vodenim i. Iza 11:2 duh savjeta i j. duh znanja i Gal 5:1 i ne dajte se opet u j. ropstva
IZVRÆI-M 2Ti 1:7 nego j. i ljubavi i razboritosti JAROST
Pst 50:20 okrenu to na dobro, da i. ono 1Pe 4:11 sluœi kao po j. koju Bog daje P.Zk 29:20 srdœba i j. Gospodnja protiv
Efe 1:10 Da je i. u punini vremena: da JAM-E-U Iza 63:5 i j. mi je moja pomogla
Efe 3:11 koju i. u Kristu Isusu, Gospod- Psl 40:2 Iz j. propasti izvuçe me, iz Jer 4:4 Inaçe bukne kao oganj j. moja
2Ti 4:5 sluœbu svoju i. potpuno Mat 8:20 Lisice imaju svoje j. ptice Eze 5:13 Smirit øu j.svoju na njima i
Otk 15:1 jer se u njima i. gnjev Boœji Luk 9:58 Lisice imaju svoje j. ptice Hos 5:10 Izlit øu na njih j. svoju kao vodu
Eze 5:13 kad i. gnjev svoj na njima Pst 37:20 i da ga bacimo u jednu j. pa Nah 1:6 j. se njegova izlijeva kao oganj
Eze 24:13 oçistiti, da na tebi ne i. gnjev Psl 35:7 bez uzroka iskopaæe mi j. Heb 10:27 straæno çekanje suda i j.
IZVRÆITELJI Psl 57:6 iskopaæe preda mnom j. ali oni JASLAMA
Joe 2:11 mnogobrojni su i. rijeçi M.Iz 26:27 Tko j. kopa drugima, padne Luk 2:12 je povito u pelenice i leœi u j.
Jak 1:22 A budite i. rijeçi, a ne samo M.Iz 28:10 øe sam pasti u j. svoju; a Luk 2:16 i dijete, æto je leœalo u j.
IZVRÆITI M.Iz 28:18 krivim putovima, pada ti j. JASLE
Eze 5:13 øe se gnjev moj sasvim i. Iza 51:1 j. bunarsku, iz koje ste iskopani Iza 1:3 magarac j. gospodara svojega
Dan 11:36 jer øe se i. æto je zakljuçeno Jer 38:9 Bacili su ga u j. tako da on Luk 2:7 ga u pelenice i poloœi ga u j.
Rim 9:28 jest, brzo øe je i. na zemlji Eze 31:16 k onima, koji su siæli u j. JAUK
Gal 5:16 i œelja tjelesnih neøete i. Dan 6:16 Daniela i baciæe ga u j. lav- Mat 2:18 mnogi plaç i j. Rahela plaçe
1So 5:24 je, koji vas pozva, on øe i i. Mat 12:11 jedina ovca upadne u j. neøe Mat 8:12 Ondje øe biti j. i ækrgut zuba
IZVRÆUJE Mat 15:14 slijepca, oba padnu u j. Mat 13:42 Ondje øe biti j. i ækrgut zuba
Sef 3:5 Svako jutro i. sud svoj. Ne Luk 6:39 Neøe li obadva pasti u j. Mat 24:51 Ondje øe biti j. i ækrgut zuba
Mat 7:24 Tko sluæa ove moje rijeçi i i. JANJE Mat 25:30 Ondje øe biti j. i ækrgut zuba
Iva 7:19 I nitko od vas ne i. zakon Pst 22:7 Evo oganj i drva, ali gdje je j. JEÇMA
Gal 5:14 sav zakon i. u jednoj rijeçi Izl 12:21 svoje i zakoljite Pashalno j. Job 31:40 neka mi rodi trnje, mjesto j.
IZVRÆUJETE Iza 53:7 kao j. æto se vodi na klanje Otk 6:6 i tri oke j. za denar; a ulja i vina
Eze 36:27 i da toçno i. zakone moje Iza 65:25 Vuk i j. zajedno øe pasti, i lav JEDANPUT
Jak 2:8 Ako zaista zakon kraljevski i. Hos 4:16 ih Gospod pasti kao j. na Pst 37:5 j. usni Josip san i pripovjedi
Mat 26:17 pripravimo za te Pashalno j. Pst 50:25 Bog j. milostivo zauzme za
-J- Iva 1:29 J. Boœje, koje oduzima grijeh Joæ 5:13 Joæua naåe j. pred Jerihom
JAÇE Iva 1:36 prolazi, reçe: Evo J. Boœje Suc 9:8 j. poæla drveta da pomaœu sebi
Pst 25:23 u utrobi tvojoj; jedno øe biti j. Dje 8:32 i kao j. æto je nijemo pred onim Psl 14:5 j. øe oni zadrhtati od tjeskobe
Suc 14:18 slaåe od meda i æto je j. od Otk 5:6 çetiri biøa i posred starjeæina J. Psl 62:11 j. reçe Bog o tom, dvaput
Mar 10:48 je vikao joæ j. Sine Davidov Otk 5:12 Dostojno je J. koje je zaklano Mat 19:24 j. kaœem: Lakæe ide deva
Flp 1:17 da j. pritegnu okove moje Otk 6:1 I vidjeh, kad otvori J. jedan od Rim 6:10 æto umrije, grijehu umrije j. a
JADIKUJU Otk 7:17 Jer J. koje je nasred prijes- 2Ko 11:25 Tri puta sam bio æiban, j.
M.Iz 29:2 a vladaju li bezboœnici, j. ljudi Otk 14:1 I vidjeh, i gle, J. stajaæe na gori Heb 10:10 tijela Isusa Krista j. zauvijek
Eze 9:4 koji uzdiæu i j. zbog svih Otk 14:4 Ovi prate J. kamogod ono 1Pe 3:18 Jer je i Krist j. za grijehe naæe
Jud 1:16 Oni mrmljaju i j. nad svojom Otk 17:14 ratovati s Janjetom, i J. øe ih 2Pe 3:11 I jer øe se ovo sve j. raspasti
JAGANJCE Otk 21:22 Gospod Bog Svemoøni, i J. Jud 1:3 da se borite za vjeru, koja j.
Luk 10:3 æaljem kao j. meåu vukove JANJETA JEDE-MO-TE
885
Pst 3:6 I ona uze od njegova ploda i j. Sef 3:9 ime Gospodnje i sluœe mu j. Iza 54:11 Evo, ja namjeætam k. tvoje na
Pst 3:22 ne uzme s drveta œivota i j. Dje 1:14 Ovi su svi ustrajali j. u molitvi Tuœ 4:1 Razasuto je sveto k. po ug-
Psl 119:139 Revnost moja j. me, jer Dje 2:46 dan bili su jednako j. u hramu Eze 28:13 Sve drago k. bilo je odijelo
M.Iz 31:27 u kuøi, kruha lijenosti ne j. Dje 19:29 napuni pobune, i navalivæi j. Mat 4:3 da ovo k. postane kruh
Iza 55:10 sijaçu, i kruha onome koji j. Flp 1:27 i da se j. zajedno borite za Mar 13:1 silno k. ove silne graåevine
Iza 62:9 Ne, tko je œeo zrno, neka ga j. JEZERO 1Ko 3:12 zlato, srebro, drago, k. drva
Mat 11:19 Sin çovjeçji doæao je, on j. Psl 114:8 Koji pretvori hridinu u j. 2Ko 3:7 koja je u k. urezana slovima
Luk 15:2 prima grjeænike i j. s njima Iza 41:18 Pustinju øu obratiti u j. 1Pe 2:5 I sami se kao œivo k. uzidajte
Iva 6:50 da tko j. od njega, ne umre Otk 19:20 Œivi su bili baçeni oboje u j. Eze 38:22 i krvlju, pljuskom i k. od tuçe
Iva 6:51 Tko j. od ovoga kruha, œivjet Otk 20:10 ih je zavodio, bi baçen u j. Luk 21:5 ukraæen sjajnim k. i posvetnim
Iva 6:54 Tko j. tijelo moje i pije krv moju Otk 20:14 i podzemlje baçeni biæe u j. Otk 17:4 skerlet i nakiøena zlatom i k.
Iva 13:18 Koji s menom j. kruh, podiœe JEZICI Otk 21:19 ukraæeni svakim dragim k.
Dje 10:10 I ogladnje, i htjede da j. I dok Dje 2:3 I pokazaæe im se razdijeljeni j. KARA-J-LI-M-NJE-TI
Rim 14:2 jesti, a koji je slab, j. zelje 1Ko 12:10 drugomu razliçni j. drugomu Psl 141:5 neka me k. to je ulje za glavu
Rim 14:20 je zlo za çovjeka, koji j. sa 1Ko 13:8 ili j. ako øe umuknuti, ili M.Iz 13:24 a tko ga ljubi, k. ga za
1Ko 9:7 a od roda, njegova da ne j. 1Ko 14:22 Su j. za znak ne onima, koji Jer 2:19 Zloøa je tvoja, koja te k. otpad
1Ko 10:7 Sjede narod da j. i pije, i JEZICIMA Efe 5:13 za æto se k. svjetlost objavljuje
1Ko 11:27 Tko dakle nedostojno j. Mar 16:17 øe åavle, govorit øe novim j. M.Iz 9:8 k. mudroga, on øe te ljubiti
2So 3:10 tko neøe da radi, neka i ne j. Dje 2:4 stadoæe govoriti raznim j. 1Ti 5:1 Starijega ne k. nego ga upozori
Otk 2:7 Tko pobijedi, dat øu mu da j. Dje 2:11 ih gdje govore naæim j. Tit 1:13 ih k. strogo, da budu zdravi
Iva 6:52 ovaj dati tijelo svoje da j. Dje 19:6 Sveti na njih, i govorili su j. Heb 12:9 k. su nas tjelesni oçevi naæi
1Ko 8:8 jer niti æto gubimo, ako ne j. niti Rim 3:13 j. svojim varaju; otrov je Heb 12:10 Oni su nas k. za vrijeme od
Psl 127:2 i kasno za sto sjedate, da j. 1Ko 14:39 i ne zabranjujte govoriti j. Psl 50:21 te k. i stavljam ti to pred oçi
Mih 3:3 j. meso naroda mojega i derete JUNACI Hos 10:10 Tako dolazim ja i k. ih
Iva 6:53 kaœem vam: ako ne j. tijela 2Sa 1:19 leœe mrtvi. Kako padoæe j. P.Zk 11:2 i na sebi iskusili k. Gospoda
1Ko 5:11 razbojnik; s takvima da i ne j. Prp 9:11 ne dobiva brzi trku, ni j. rat M.Iz 3:11 i nemoj da ti omrzne k.
1Ko 10:31 Ako dakle j. ako li pijete, ako Iza 5:22 Jao vama, koji ste j. u piøu l M.Iz 15:10 k. çeka onoga, koji skrene
1Ko 11:26 kadgod j. kruh ovaj i pijete Jer 5:16 Svi koliki po izboru j. 2Ti 3:16 i korisno za uçenje, za k. za
Otk 19:18 Da j. mesa od kraljeva, i Sef 1:14 gorki; tada øe vikati j. Heb 12:11 svako k. ne çini se za ças
JEDI Heb 11:34 od slabosti, postadoæe j. Jer 30:11 neøu uniætiti, samo øu te k. s
Pst 2:17 spoznanja dobra i zla ne j. JUNAK Tit 1:6 vjernu djecu, koju ne treba k.
Izl 23:15 dana j. kruh nekvasan, kao Job 16:14 trçi protiv mene kao ratni j. KASNI-JE
P.Zk 16:3 Ne j. s njom niæta kvasno Psl 24:8 Jaki, J. Gospod, Div u boju Jer 3:3 Nije pao k. daœd. Ali si ti
1Kr 18:41 Idi gore, j. i pij, jer çujem veø M.Iz 16:32 strpljiv çovjek nego ratni j. Jer 5:24 koji daje daœd, rani i k. daœd u
M.Iz 23:7 on misli samo na sebe. j. i pij Iza 42:13 Gospod izlazi kao j. Kao Hos 6:3 siøi øe nam, kao k. daœd, koji
Luk 12:19 Otpoçini, j. pij i uœivaj Jer 20:11 sa mnom Gospod kao jak j. Joe 2:23 spuæta vam daœd rani i k. kao
Dje 10:13 Ustani, Petre, pokolji i j. Joe 3:10 Slabi neka rekne: j. sam Jak 5:7 dok ne primi daœd, rani i k.
JEDIN-I-OGA-OME Sef 3:17 u sredini je tvojoj, j. pomoønik 2Pe 3:9 Ne k. Gospodin s obeøanjem
P.Zk 6:4 je Bog naæ, Gospod j. JUTR-A-O-OM M.Iz 23:32 Ali k. ujede kao zmija i
P.Zk 32:12 Tako ga je vodio Gospod j. Izl 12:10 preostalo do j. spalite na Luk 15:13 k. pokupi mlaåi sin sve i ode
1Kr 19:10 j. ja ostadoh, ali i meni rade Rut 3:14 je do j. spavala kod nogu Iva 5:14 k. ga zateçe Isus u hramu i
Psl 62:2 On je j. hridina moja i spasenje 2Ljt 20:20 Drugoga j. rano izaåoæe u KAZN-A-E-ENI-I-IO-ITI-U
Psl 86:10 çudesa velika: j. si ti Bog Psl 119:148 prije j. bdjele su oçi moje Pst 4:13 Prevelika je k. moja, a da bih
Psl 136:4 Koji j. tvori çudesa velika; Pst 1:5 postade veçer, i postade j. Brj 32:23 da øe vas za grijeh vaæ stiøi k.
Prp 4:8 Jedan j. ni jedan drugi uz njega Psl 55:17 Uveçe, u j. i u podne tuœit øu Iza 26:16 su molili, kada ih zadesila k.
Iza 40:26 moøi ne izostaje ni jedan j. Psl 73:14 svako se j. iznova podizala Iza 53:5 Za spasenje naæe leœala je k.
Dan 10:7 Ja, Daniel, j. imao sam ovu Psl 101:8 Svako j. uæutkam sve Rim 3:8 Njih çeka pravedna k.
Zah 14:9 I U onaj øe dan biti Gospod j. Iza 50:4 On budi svako j. budi mi uho 2Ko 2:6 Jer je takvome dovoljna ova k.
Luk 24:18 si ti j. stranac u Jerusalemu Tuœ 3:23 Ponavljaju se svako j. Vrlo je Izl 20:7 Gospod neøe pustiti bez k.
1Ti 6:15 Blagoslovljeni i j. vladalac Amo 5:8 koji pretvara tamu u j. i dan i M.Iz 11:21 zao çovjek neøe izaøi bezk.
1Ti 6:16 Koji j. ima besmrtnost i prebiva Sef 3:5 Svako j. izvræuje sud svoj M.Iz 16:5 na ovo Bez k. neøe izaøi
Otk 15:4 i ne slavi ime tvoje Jer si ti j. Iva 18:28 je j. i oni ne uåoæe u sudnicu M.Iz 17:5 ne ostane sam bez k.
Pst 22:16 i nijesi mi uskratio j. sina Psl 30:5 plaç, a j. veø vlada radost M.Iz 19:5 Laœan svjedok ne izlazi bez k.
Mar 2:7 opraætati grijehe osim j. Boga Psl 92:2 Navjeæøivati j. milost tvoju M.Iz 23:13 Ne ætedi k. djetetu svojemu
Luk 5:21 opraætati grijehe osim j. Boga Jer 30:11 bez k. ne mogu te ostaviti
Luk 10:22 tko je Otac, osim j. Sina, i -K- Hos 8:5 Dokle øe joæ ostati bez k.
Luk 10:22 tko je Sin, osim j. Oca, i nitko KACIGU Hos 9:7 Dolaze dani k. Dolaze dani
Luk 15:7 veøa radost za j. jedinoga Iza 59:17 i k. je pobjede metnuo na Rim 13:5 pokoravati ne samo rali k.
Jud 1:4 i odriçu se j. Gospodara i Efe 6:17 I k. spasenja uzmite, i maç 1Pe 2:14 da k. zloçince, a pohvale
Rim 16:27 j. mudrome Bogu, po Isusu KAJE-M 1Pe 2:20 prestupaka podnosite k. Ali
1Ti 1:17 nevidljivome, j. Bogu çast i Jer 8:6 nitko se ne k. za zloøu svoju, da Psl 36:1 k. sud Boœji ne drœi on pred
Jud 1:25 Njemu, j. Bogu, Spasitelju Rim 11:29 se Bog ne k. za svoje darove 2Pe 2:3 stoji çvrsto za njih sud k.
JEDINOROÅENOGA Jer 4:28 ne k. se, i neøu to pustiti Izl 20:5 koji k. zlodjela otaca na djeci
Iva 1:14 I slavu kao J. od Oca, puna 2Ko 7:8 oœalostio poslanicom, ne k. se Izl 31:15 radi u dan subotni, neka se k.
Iva 3:18 jer ne vjeruje u ime J. Sina KALJA Psl 118:18 Teæko me k. Gospod, ali me
1Iv 4:9 Bog Sina svojega J. posla na 1Ko 8:7 savjest njihova, jer je slaba, k. Iza 26:21 da k. krivnju zlodjela
JEDITE Jak 3:6 naæim udovima, koji k. sve tijel Jer 2:19 otpad je tvoj, koji te k. Upamti
Izl 12:11 i ætap u ruci j. ga u hitnji; to je Otk 22:11 i tko je neçist, neka se joæ k. Jer 14:10 spominje krivnje njihove i k.
Izl 12:15 Sedam dana j. kruh nekvasan KAMENJ-A-E-EM Rim 3:5 kad u srdœbi k. kao çovjek
Iza 55:1 novaca, doåite, kupujte œita i j. Iza 54:12 i ogradu tvoju iz dragoga k. Rim 13:4 Boœji, i k. onoga, koji zlo çini
Mat 26:26 svojim i reçe: Uzmite i j. Mat 3:9 Bog moœe od k. ovoga podig- 2Pe 2:9 da ih k. saçuvati za dan suda
1Ko 10:25 æto se prodaje na trgu, j. i Job 41:28 k. u praøki njemu je kao Jud 1:9 reçe: Gospodin neka te k.
1Ko 10:28 Ovo je idolska œrtva, ne j. Prp 3:5 Vrijeme kad se baca k. i vrijeme Jud 1:15 i da k. sve bezboœnike za sva
1Ko 11:24 Uzmite i j. Ovo je tijelo moje Iza 5:2 ogradio i otrijebio iz njega k. i Ezr 9:13 Boœe naæ, k. manje, nego æto
JEDNODUÆNO Iza 27:9 da sve k. œrtvenika razbije kao Dje 26:11 I k. sam ih çesto po svim
886
L.Zk 20:9 smrøu k. jer je oca i mater Otk 9:1 dade joj se k. od zjala bezdana Mat 14:6 igrala je k. Herodijadina
L.Zk 24:16 ima se k. smrøu; sva Otk 20:1 k. od bezdana i lance velike Luk 12:53 majka na køer, i k. na majku
Ezr 7:26 ma se odmah sudbeno k. bilo Mat 16:19 Tebi øu dati k. kraljevstva KOLA
Job 13:10 vas k. ako potajno pokaœete Otk 1:18 imam k. od smrti i podzemlja Izl 15:4 k. faraonova i vojsku njegovu
Hos 4:14 Ali neøu k. køeri vaæih, æto KLONI-TI Psl 20:7 Jedni se uzdaju u k. drugi u
Brj 14:18 ne otpuæta k. nego pohodi Job 2:3 boji se Boga i k. se oda zla. Psl 45:4 U dobri ças, sjedi na k. kao
Psl 119:67 moradoh podnijeti k. lutao Psl 34:14 k. se oda zla, a çini dobro Psl 46:9 prelama koplja, izgara k. u
Iza 40:2 iz ruke Gospodnje dvojaku k. M.Iz 3:7 boj se Gospoda i k. se zla Psl 77:18 Çuj, ætropot k. tvojih. Munje
Luk 12:48 k. dobit øe malo udaraca 1Ti 4:7 A ludih i bapskih gatalica k. se Jer 4:13 vihor æume k. neprijateljska
Luk 23:40 kad i sam trpiæ jednaku k. 2Ti 2:16 k. se loæih i praznih razgovora Jer 47:3 ætropoøu k. kada praskaju
Luk 23:41 jer primamo pravednu k. za 2Ti 2:23 i praznih zapitkivanja k. se Nah 3:2 toçkova Konji jure, k. skaçu
2So 1:9 Koji øe trpjeti k. propast 2Ti 3:5 se njezine odrekli; i ovih se k. Zah 6:1 pojavila se çetvera ratna k.
Heb 10:29 mislite, da øe zasluœiti k. Tit 3:9 i svaåa i prepiranja o zakonu k. KOLJENA
KIÆU i DAŒD M.Iz 13:19 luåacima je mrsko k. se oda Izl 20:5 na djeci, do treøeg i çetvrtog k.
Psl 68:9 k. si darova izlijevao, Boœe M.Iz 16:17 Put je pravednih: k. se oda Psl 18:39 ti ih primora na k. preda me
Dje 14:17 vam s neba k. i godine rodne KLONU-LE-TI Psl 49:11 od k. na koljeno njihov stan
KLANJAJ-U Sef 3:16 ne boj se. Nemoj da ti k. ruke Psl 89:1 milosti Gospodnje, od k. na
Izl 20:5 pred njima i ne k. se njima, jer Heb 12:3 da se ne umorite i da ne k. Psl 105:8 rijeçi, koju je dao za tisuøu k.
Izl 23:24 Ne k. se bogovima njihovim Iza 35:3 ojaçajte k. ruke i otvrdnite Psl 109:24 k. moja klecaju od posta
Mat 4:10 Bogu svojemu, k. se i njemu Eze 7:17 Sve su ruke k. Sva su koljena Iza 35:3 otvrdnite iznemogla k.
Otk 19:10 Bogu se k. Jer je svjedoçan- Mat 15:32 Inaçe bi mogli k. na putu Eze 7:17 Sva su k. postala kao voda
Otk 22:9 rijeçi knjige ove. Bogu se k. Heb 12:5 i nemoj k. duhom, kad te On Dan 6:10 puta na dan padao je na k.
Iza 49:23 k. ti se licem do zemlje i cje- 2Kr 20:5 Vrati se i javi Ezekiji, k. naroda Nah 2:10 drhtava k. drhat u svim
Iva 4:24 Bog je duh, i koji mu se k. Job 34:18 Koji rekne k. nedostojniçe Mat 1:17 do Davida svega çetrnaest k.
Otk 9:20 da se viæe ne k. åavolima i Eze 46:17 Onda neka se vrati k. Samo Mar 10:17 na k. i upita ga: Uçitelju
Otk 11:1 i one, koji se k. u njemu Efe 2:2 U po k. koji vlada u zraku, po Rim 11:4 ne prignuæe k. pred Baalom
Otk 14:11 koji se k. zvijeri i slici njezinoj KOÆARI Efe 3:14 Zbog toga pregibam k. svoja
Otk 19:20 œig zvijerin, i koji se k. slici Iva 6:13 i napuniæe dvanaest k. Heb 12:12 oslabljene ruke i mlohava k.
KLANJA-LI-TE-TI 2Ko 11:33 prozor spustiæe me u k. KOLJENO
Pst 27:29 i k. se tebi sinovi matere tvoje KOÆARIC-A-U Brj 14:18 na djeci do u treøe i çetvrto k.
Mar 15:19 pregibali svoje koljeno i k. Mat 14:20 joæ dvanaest punih k. P.Zk 7:9 milost iskazuje do u tisuøno k.
Iva 4:20 Oçevi su se naæi k. Bogu tamo Mat 15:37 joæ dvanaest punih k. od Psl 49:11 od koljena na k. njihov stan
Iva 4:22 Vi ne znate, çemu se k. mi Izl 2:3 uze za njega k. od papirusove Psl 89:1 od koljena na k. javljat øu
Dje 7:43 æto ih naçiniste, da im se k. Amo 8:2 Ja odgovorih: k. sa zrelim Iza 45:23 Svako øe se k. pokloniti
Izl 34:14 drugom Bogu ne smijeæ se k. KOÆULJU Mat 27:29 su pregibali k. pred njim i
2Kr 18:22 u Jerusalemu imate se k. Mat 5:40 i k. tvoju da uzme, pusti mu i Mar 15:19 pregibali svoje k. i klanjali
Iva 4:20 gdje se mora k. Bogu Iva 21:7 baci na se k. jer je bio gol, i Rim 14:11 øe se pokloniti svako k. i
Iva 4:23 k. Ocu u duhu i u istini; jer takve KØER-I KOPLJ-A-E-EM
Iva 4:24 moraju mu se k. u duhu i u Jer 8:22 nema lijeka za k. naroda Psl 46:9 prelama k. izgara kola u ognju
KLANJE Jer 14:17 k. narod moj, posve neizljeçiv Psl 57:4 kojima su zubi k. i strijele
Iza 34:6 veliko k. u zemlji Edomu Dan 11:17 i daje mu k. za œenu u zloj Iza 2:4 k. svoja za srpove. Viæe ne diœe
Iza 53:7 kao janje, æto se vodi na k. Kao Mat 10:35 k. od matere njezine, snahu Joe 3:10 maçeve kosijere svoje na k.
Iza 65:12 Vi øete svi pripasti na k. jer Mat 10:37 Tko ljubi sina ili k. viæe nego Hab 3:11 kod sijevanja blistavih k.
Zah 11:4 ovce koje su odreåene za k. Luk 12:53 i sin na oca, majka na k. i køi Suc 5:8 ali se nije vidio ætit ni k. meåu
Zah 11:7 æto su bile odreåene na k. za Pst 5:4 te mu se rode drugi sinovi i k. Job 39:23 nad njim tobolac, sijeva k. i
Rim 8:36 nas kao ovce, koje su za k. Pst 6:2 sinovi Boœji, da su bile lijepe k. 1Sa 17:45 Ti ideæ na me s maçem, s k.
KLASJE Pst 27:46 mi je œivot zbog k. Hetovih. Iva 19:34 vojnika probode mu bok k. i
Rut 2:2 mi se dopusti, pabirçila bih k. Pst 31:50 bi uzeo joæ druge œene uz k. KORABLJA-I-U
Iza 27:12 Gospod ovija klasje,k. od Izl 3:22 metnuti na sinove svoje i na k. Pst 7:17 Voda naraste i podiœe se k.
Luk 6:1 Uçenici njegovi trgali su k. trli Rut 2:2 Ona odgovori: Idi, draga k. Pst 6:14 Napravi sebi k. od drva
KLEVEØU Psl 144:12 tada su k. naæe kao stupovi Pst 6:18 u k. uøi øeæ ti i s tobom sinovi
Luk 6:28 i molite se za one, koji vas k. M.Iz 30:15 Pijavica ima dvije k. Daj Pst 7:15 Uåoæe k Noi u k. po dvoje od
Rim 3:8 kao æto nas neki k. da mi to PNP 1:5 k. jerusalemske, kao æatori Pst 6:14 naçini pregratke u k. i zasmoli
1Ti 3:11 su poætene, ne koje k. trijezne PNP 7:1 koraci tvoji u papuçama, k. Pst 7:23 Noa i æto je bilo s njim u k.
Tit 2:3 da ne k. da se ne predaju vrlo Iza 47:1 u prah, djevojko k. babilonska Pst 8:1 æto su bili s njim u k. pa pusti
1Pe 2:12 da bi za ono, æto vas k. kao Iza 60:4 k. se tvoje nose u naruçju Mat 24:38 dana, kad Noa uåe u k.
1Pe 3:16 koji k. vaæe dobro œivljenje u Iza 62:11 Recite k. sionskoj: Evo, spa- Heb 11:7 naçini k. za spasenje kuøe
KLEVETNICI Jer 3:24 sinove njihove i k. njihove 1Pe 3:20 dok se je gradila k. u kojoj se
Rim 1:30 k. bogomrsci, uvredljivci Jer 7:31 spaljuju svoje sinove; k. æto KORICE
2Ti 3:3 nepomirljivi, k. neuzdrœljivi Jer 31:22 Dokle øeæ se joæ otimati, k. Jer 47:6 joæ neøeæ smiriti. Vrati se u k.
KLIÇ-E-I-ITE-U Hos 4:14 Ali neøu kazniti k. vaæih, æto Mat 26:52 Zadjeni maç svoj u k. Svi
Psl 63:11 neka k. jer øe se stisnuti usta Joe 2:28 Tada øe sinovi vaæi i k. vaæe KORIJEN
Iza 42:13 viçe i k. bori se protiv neprija- Mih 4:13 Ustani, vræi, k. sionska, jer øu M.Iz 22:15 Ludost hvata k. u srcu dje-
Sef 3:17 On k. nad tobom pun radosti Zah 9:9 Raduj se glasno, k. sionska Iza 5:24 tako øe k. njihov postati kao
Psl 98:4 k. Gospodu, sva zemljo Mat 21:5 Kaœite k. sionskoj: kralj tvoj Iza 53:2 mladica, kao k. iz suhe zemlje
Zah 9:9 k. køeri jerusalemska Evo Iva 12:15 Ne boj se, k. sionska Evo Mat 3:10 sjekira stavljena na k. drveøu
Psl 32:11 Radujte se u Gospodu i k. Dje 2:17 i prorokovat øe sinovi vaæi i k. Mar 4:17 Ali ne daju da uhvati k. nego
Psl 68:4 Gospod mu je ime – k. mu Dje 21:9 On je imao çetiri k. djevice, Rim 11:16 i ako je k. svet, to su i grane
Iza 44:23 k. nebesa, jer to Gospod çini 2Ko 6:18 i vi øete biti koji sinovi i k. veli 1Ti 6:10 Jer je k. sviju zala lakomstvo
Psl 25:2 Ne daj da k. nada mnom Heb 11:24 naziva sinom k. Faraonove Heb 12:15 uzraste kakav k. gorçine, i
Psl 30:1 neprijateljima mojim, da k. nada 1Pe 3:6 gospodarom, kojoj ste vi k. Otk 5:5 k. Davidov, da otvori knjigu i
Psl 68:3 pred Bogom i k. od radosti KØI Otk 22:16 Ja sam k. i rod Davidov
KLJUÇ-EVE Izl 2:9 reçe k. faraonova: Uzmi ovog KORIJENA
Iza 22:22 k. Davidov meøem na pleøa Izl 20:10 ni ti ni sin tvoj ili k. tvoja, ni P.Zk 29:18 ne bude meåu vama k. na
Otk 3:7 Istiniti, koji ima k. Davidov, i koji Psl 45:13 k. kraljeva koraça unutra u Iza 11:1 izdanak proizlazi iz k. njegova
887
Iza 11:10 dan izdanak iz k. Jesejeva Psl 46:6 zaljuljala se k. on pusti da Jer 1:5 Prije nego ti izaåe iz k.
Iza 14:29 jer iz k. zmije proizlazi guja Iza 13:4 Çuj, buka od k. od skupljenih Jer 20:18 morao izaøi iz k. materina, da
Mal 4:1 Ni k. ni grane neøe im ostaviti Eze 37:22 viæe biti razdijeljeni u dva k. Eze 10:12 i k. njihova kao i toçkovi, sva
Mat 13:6 i jer nije imalo k. usahnu Dan 2:44 øe satrti i uniætiti sva ona k. a Jon 2:3 Iz k. podzemnoga svijeta
Mat 13:21 Ali ne uhvati k. nego je Mat 4:8 mu pokaza sva k. svijeta s Mat 19:12 od k. majçina nesposobni
Luk 8:13 ali ne uhvate k. Vjeruju za Mat 8:12 A djeca k. bit øe izbaçeni u Luk 13:34 kvoçka piliøe svoje pod k.
Jud 1:12 izumrla, iz k. iæçupana Mat 13:11 da razumijete tajne k. Otk 4:8 çetiri biøa imaæe po æest k. i
KOSA Mat 13:38 Dobro sjeme jesu djeca k. KRIL-O-U
M.Iz 16:31 Sijeda je k. çasna kruna Mat 13:41 zavoditelje i zlotvore iz k. M.Iz 16:33 Œdrijeb se baca u k. haljine
M.Iz 20:29 ures je starcima sijeda k. Mat 16:19 Tebi øu dati kljuçeve k. Luk 16:22 odnesen u k. Abrahamovo
PNP 4:1 k. ti je kao stado koza, æto Mat 19:12 za œenidbu, zbog k. Rim 4:19 da je bilo obamrlo i k. Sarino
PNP 7:5 kao Karmel, k. na glavi tvojoj Mat 24:7 naroda, kraljevstvo protiv k. Psl 139:13 satkao me u k. matere
Dan 7:9 k. mu na glavi kao çista vuna Mar 4:11 Vama je tajna k. Boœjega Prp 11:5 i kako postaju kosti u k. trudne
1Ko 11:15 je k. dana mjesto pokrivala Mar 10:15 primi k. Boœjega kao dijete Jer 1:5 nego te stvorih u k. materinu
Otk 1:14 glava njegova i k. bijela kao Mar 12:34 Nijesi daleko od k. Boœjega Mat 12:40 biti i Sin çovjeçji u k. zemlje
KOSE Mar 13:8 naroda i kraljevstvo protiv k. Luk 16:23 izdaleka Abrahama i u k
1Pe 3:3 ne bude vanjski u pletenju k. ili Luk 18:29 Nitko ne ostavi zbog k. KRISTOVI
Otk 9:8 I imahu k. kao kose œenske, i Iva 3:3 ne rodi, ne moœe vidjeti k. Mat 24:24 Jer øe ustati laœni K. i laœni
KOSOM 1Ko 6:9 nepravednici neøe baætiniti k. Rim 8:17 baætinici, a subaætinici K. jer
Luk 7:38 svojim i otirati k. glave svoje 1Ko 15:50 i krv ne mogu baætiniti k. 1Ko 6:15 da su tjelesa vaæa udovi K.
Luk 7:44 noge moje i k. svojom otre Gal 5:21 tako æto çine, neøe postiøi k. 1Ko 15:23 koji su K. i koji vjerovaæe u
Iva 12:3 noge Isusove i otre k. svojom Heb 1:8 i œezlo pravde, œezlo k. tvoga Gal 3:29 A kad ste vi K. onda ste
KOST Jak 2:5 bogate u vjeri i za baætinike k. Gal 5:24 koji su K. raspeli su tijelo sa
Pst 2:23 k. od kostiju mojih i meso od KRALJIC-A-E 1So 2:7 svoju vlast kao apostoli K. bili
Iva 19:36 k. neøe mu se slomiti Est 1:9 I k. Vaætija uçini sveçanu gozbu Heb 3:14 Jer postasmo sudionici K.
KOSTI Mat 12:42 k. juga pojavit øe se s tim Otk 20:6 øe biti sveøenici Boœji i K. i
Pst 50:25 tada uzmite sa sobom k. Otk 18:7 Sjedim kao k. i nijesam udovica KRISTOVI-H-M
Psl 6:2 Gospode, jer dræøu k. moje Iza 49:23 tvoje su dojilje k. klanjaju ti 1Pe 4:13 æto ste dionici muka K. da
Psl 22:17 Sve k. svoje mogu izbrojiti Dje 8:27 Kandake, k. Etiopije, koji je 1Pe 5:1 i svjedok K. muka, a koji sam
Psl 31:10 mojih, i k. moje usahnuæe KRALJUJE Rim 7:4 i vi umrijeste zakonu tijelom K.
Psl 32:3 sam æutio, klonuæe k. moje Iza 52:7 koji govori Sionu: Bog tvoj k. Kol 2:11 tjelesnu put, obrezanjem K.
Psl 45:8 iz dvorana od slonove k. Luk 19:14 Neøemo da on k. nad nama KRISTOVO
Psl 109:18 u k. njegove kao ulje KRASNA 1Ko 12:27 A vi ste tijelo K. i pojedini
M.Iz 17:22 a duh potiæten suæi k. PNP 6:4 kao Tirsa k. kao Jerusalem 2Ko 2:12 propovijedam evanåelje K.
M.Iz 25:15 mek jezik moœe slomiti k. Iza 60:13 k. stabla Libanona tebi øe se Gal 1:7 i hoøe da iskrive evanåelje K.
Prp 11:5 i kako postaju k. u krilu trudne Dje 3:2 vrata hramska koja se zovu k. Gal 4:19 s mukom raåam, dokle K.
Iza 58:11 i u suæi duæu øe ti krijepiti. k. KRASNE Efe 3:8 neistraœljivo bogatstvo K.
Jer 50:17 kralj babilonski, k. izlomio Psl 119:39 plaæim, jer su upute tvoje k. Kol 2:17 buduøih stvari; a tijelo je K.
Eze 37:4 kaœi im: ‘Suhe k. çujte rijeç Iza 17:10 Zato sadi samo k. vrtove i KRISTOVOM
Eze 37:7 i k. su se pribirale, jedna uz Iza 52:7 su k. na gorama noge onoga Rim 10:17 a propovijedanje rijeçju K.
Mih 3:3 prebijate im k. sasijecate ih kao Rim 10:15 su k. noge onih, koji navjeæ- Gal 1:6 koji vas pozva miloæøu K. na
Heb 11:22 i zapovijeda za k. svoje KRASNO-GA Efe 2:13 blizu postadoste krvlju K.
KOSTIJU Psl 48:2 k. se istiçe radost cijele KRISTOVU
Pst 2:23 Ta je napokon kost od k. mojih Psl 144:12 køeri naæe kao stupovi, k. Mat 11:2 o djelovanju K. posla dvojicu
Eze 37:1 æto je bila puna mrtvaçkih k. Heb 11:23 jer vidjeæe k. dijete i ne 2Ko 5:10 svima valja javiti na sudu K.
Mat 23:27 iznutra su puni k. mrtvaçkih Iza 28:1 k. nakita na vrhu iznad plodne Efe 3:19 I poznati ljubav K. koja
Luk 24:39 Duh nema mesa i k. kako to Iza 28:4 I uvelome cvijetu k. nakita na Kol 4:3 da propovijedamo tajnu K. za
KOSTIMA KRIJE-Æ Heb 11:26 Drœavæi sramotu K. za veøe
M.Iz 12:4 zla je kao gnjileœ u k. Psl 27:5 Jer u dan nevolje k. me Bog u KRIV-CA
M.Iz 14:30 a strast je kao gnjileœ u k. M.Iz 3:16 Dug œivot k. se u desnici Mat 5:21 Tko ubije, bit øe k. sudu.
Jer 20:9 meni kao oganj, zatvoren u k. PNP 4:11 Jezik tvoj k. med i mlijeko Mat 5:22 na brata svojega, bit øe k.
Eze 37:4 mi reçe: Prorokuj o tim k. Mal 4:2 æto k. zdravlje pod krilima 1Ko 11:27 k. je tijelu i krvi Gospodnjoj
Eze 37:5 Svemoguøi Gospod ovim k. Psl 10:1 æto se drœiæ daleko, k. se u Jak 2:10 a pogrijeæi u jednome, k. je za
KRAD-E-I-U Psl 31:20 k. ih ætitom lica svojega od M.Iz 18:5 Nije pravo zauzimati se za k.
Iva 10:10 Tat ne dolazi, nego da k. Psl 44:24 Æto k. lice svoje, zaboravljaæ Iza 5:23 Koji oslobaåate k. za poklone
Efe 4:28 Tko je krao, viæe neka ne k. KRIJEPI KRIVE
Izl 20:15 Ne kradi. Psl 23:3 On k. duæu moju, vodi me Psl 125:5 A koji skreøu na k. staze,
Mat 19:18 Ne çini preljube. Ne k. Ne Psl 41:3 Na bolesniçkoj postelji k. ga Zah 8:17 Ne ljubite k. zakletve, jer na
Mar 10:19 Ne çini preljube. Ne k. Ne PNP 2:5 k. me groœåem, razblaœuje KRIVIM
Rim 13:9 Ne ubijaj. Ne k. Ne svjedoçi Flp 4:13 Sve mogu u onome, koji me k. M.Iz 28:18 a tko ide k. putovima, pada
Jer 23:30 koji jedan drugome k. rijeçi KRILA Iza 59:8 Sami idu samo k. stazama, i
Mat 6:19 gdje kradljivci obijaju i k. Izl 13:2 najprije doåe iz k. materina KRIVNJA
KRALJEVALI P.Zk 32:11 rasprostire k. uzima ih i Psl 38:3 Jer k. moja izaåe vrh glave
1Ko 4:8 O da biste k. da bismo i mi s Job 38:29 Iz çijega k. izlazi led. Tko Psl 51:3 k. moja vazda mi je pred
1Ko 4:8 da bismo i mi s vama k. Psl 17:8 Skrij me u sjenu k. svojih Iza 6:7 k. zlodjela tvojih iæçeznu, grijeh
KRALJEVAT-I Psl 22:9 koji si me izveo iz k. materina Iza 27:9 okajati k. zlodjela Jakovljeva
Otk 5:10 i sveøenike, i k. øe na zemlji Psl 36:7 u sjenu k. tvojih bjeœe djeca KRIVNJE
Otk 11:15 i Krista njegova, i k. øe u Psl 57:1 u sjenu k. tvojih ja øu se skriti Izl 23:21 jer on ne bi oprostio k. vaæe
Otk 20:6 i k. øe s njim tisuøu godina Psl 61:4 skrijem pod krovom k. tvojih Ezr 9:13 zlih djela naæih i velike k. naæe
Otk 22:5 i k. øe u vijeke vjekova Psl 71:6 od k. materina bio si branik Job 34:6 bez k. pogodi me strijela
1Ko 15:25 Jer njemu valja k. dok ne M.Iz 23:5 jer naçini sebi k. kao u orla Psl 19:13 çist, slobodan od teæke k.
2Ti 2:12 s njim øemo i k. ako ga Prp 5:15 doæao gol iz k. materina, tako Psl 32:2 Gospod ne uraçunava k.
Otk 19:16 ime napisano: Kralj nad k. i Iza 6:2 Svaki je imao æest k. Dvjema je M.Iz 19:11 çast mu je mimoiøi k.
KRALJEVSTVA Iza 40:31 k. im rastu kao orlovima, trçe Jer 14:10 sada se on spominje k.
Psl 45:6 i vjeçno; œezlo k. tvojega Iza 49:1 Gospod me je pozvao od k.. Jer 33:8 Oçistit øu l ih od sve k. njihove
888
Eze 18:20 A sin neøe nositi k. oca, i KROTKOSTI 1Ko 11:23 u koju je bio izdan, uze k.
Hos 10:10 ih kaznim zbog dvojake k. Mat 21:5 kralj tvoj dolazi k tebi pun k. 1Ko 11:26 Jer kadgod jedete k. ovaj i
Mat 27:37 natpis s oznakom k. Gal 6:1 ispravljajte takvoga duhom k. 1Ko 11:27 nedostojno jede k. ovaj ili
Luk 23:4 Ja ne nalazim nikakve k. na 1Ti 6:11 vjerom, ljubavi, strpljivosti, k. 2Ko 9:10 dat øe i k. za jelo i umnoœit øe
1Ko 1:8 da budete bez k. na dan Jak 1:21 u k. primite usaåenu rijeç 2So 3:12 da mirno radeøi svoj k. jedu
Kol 1:22 prikaœe svete i bez mane i k. Jak 3:13 œivljenjem djela svoja u k.i KRUHA
KRIVNJI KROV Job 22:7 gladnome si uskratio k.
Ezr 9:7 do danas mi smo u velikoj k. i Psl 31:20 sklanjaæ ih pod k. svoj od Psl 37:25 ni djece njegove da prose k.
Psl 51:5 u k. me je veø zaçela majka Iza 25:4 k. od oluje, sjena od œege Psl 78:20 ali moœe li joæ i k. dati i mesa
Psl 68:21 kosmato tjeme, æto hodi u k. Mat 8:8 dostojan, da uåeæ pod k. moj M.Iz 17:1 komad suha k. s mirom
KRIVNJU KRSTI-M-O-TI M.Iz 20:13 pa øeæ imati k. dosta
Job 13:23 Pokaœi mi k. moju i grijeh moj Dje 2:38 i svaki od vas neka se k. u ime M.Iz 22:9 daje siromahu od svojega k.
Psl 25:11 Gospode, oprosti k. zlodjela Dje 22:16 Ustani i k. se, i operi se od M.Iz 31:27 u kuøi, k. lijenosti ne jede
Psl 32:5 priznadoh tebi grijeh svoj i k. Mat 3:11 Ja vas k. samo vodom, da se Iza 30:20 Dat øe vam Svemoguøi k.
Psl 85:2 Oduzeo si k. zlodjela narodu Luk 3:16 Ja vas k. samo vodom. Ali Iza 55:10 dadne sjemena sijaçu, i k.
Psl 90:8 tajnu k. naæu pred svjetlost Iva 1:31 doæao sam ja da k. vodom Jer 38:9 gladi; jer u gradu nema viæe k.
Iza 26:21 da kazni k. zlodjela stanov- 1Ko 1:17 Krist nije poslao mene da k. Jer 42:14 i ne moramo biti gladni k.
Iza 43:25 ja, koji uniætavam k. tvoju Mar 1:8 Ja sam vas k. vodom, on øe Eze 5:16 vas glad i slomim vam ætap k.
Jer 16:18 dvojinom za k. njihovu i za Iva 4:2 Isus sam nije k. nego uçenici Amo 4:6 vaæim i nestaæicu k. u svim
Jer 31:34 Jer im opraætam k. njihovu i Dje 11:16 Ivan je k. vodom, a vi øete se Mat 7:9 kamen, ako ga zamoli k.
Jer 50:20 traœit øe k. Izraelovu: nema 1Ko 1:14 nikoga od vas nijesam k. Mar 6:8 ni k. ni torbe, ni novaca u
Tuœ 1:8 U k. je zapleten Jerusalem 1Ko 1:16 A k. sam i Stefaninu kuøu Luk 7:33 on nije jeo k. i nije pio vina
Hos 14:2 Oduzmi svu k. i umilostivi se Mat 3:11 On øe vas k. Duhom Svetim Luk 11:5 Prijatelju, uzajmi mi k.
Zah 3:4 oduzimam s tebe k. tvoju Mar 1:5 Oni su se dali k. od njega u Iva 6:5 Odakle øemo kupiti k. da ovi
2Ko 12:13 teret. Oprostite mi ovu k. Mar 1:8 On øe vas k. Duhom Svetim Iva 6:26 nego æto jedoste k. i nasitiste
KRIVO Luk 3:16 On øe vas k. Duhom Svetim Iva 6:32 dade vam Mojsije k. s neba
Pst 4:7 Ako li k. radiæ, ne vreba li tada KRÆTENJE Iva 6:51 Tko jede od ovoga k. œivjet øe
Izl 23:1 Ne svjedoçi k. ne pruœaj ruke Mat 3:7 gdje dolaze na njegovo k. reçe Dje 2:42 u zajednici, u lomljenju k. i u
Iza 40:4 Æto je k. neka bude pravo, Mat 21:25 Odakle je bilo k. Ivanovo 1Ko 10:17 svi smo dionici jednoga k.
Jer 15:19 samo pravo, a niæta k. Mar 1:4 propovijedao je k. pokajanje 1Ko 11:28 i onda od k. neka jede i od
Mat 5:33 Ne kuni se k. i: Drœi, æto si se Luk 12:50 imam da uzmem na sebe k. KRUHOM
Mat 20:13 od njih, ja tebi ne çinim k. Luk 20:4 k. Ivanovo bijaæe li je od neba Psl 132:15 siromahe njegove k. øu
Luk 3:5 æto je k. neka bude pravo, æto Dje 18:25 a znao je samo k. Ivanovo M.Iz 25:21 nahrani ga k. œeåa li, napoj
KRIŒ Dje 19:3 I oni rekoæe: k. Ivanovo, M.Iz 30:8 veø me hrani k. koji mi ti dajeæ
Mat 10:38 Tko ne uzme na se k. svoj i Efe 4:5 jedna vjera, jedno k. KRUHOVA
Mat 16:24 uzme na se k. svoj i tako ide 1Pe 3:21 Sliçno i vas sada spasava k. Izl 12:17 svetkovinu nekvasnih k. jer
Mat 27:32 natjeraæe, da mu ponese k. KRÆTENJU Izl 23:15 Blagdan nekvasnih k.
Mat 27:35 Tada ga pribiæe na k. i Kol 2:12 Zakopani s njim u k. u kojemu Mat 14:17 ovdje samo pet k. i dvije ribe
Mar 8:34 neka uzme k. svoj na sebe i Heb 6:2 Naukom o k. i polaganju ruku Mat 14:19 tada uze pet k. i dvije ribe
Mar 10:21 Onda doåi, uzmi k. svoj i KRUH Mat 15:36 onih sedam k. i ribe, dade
Luk 9:23 neka uzme na sebe k. svoj Pst 3:19 znoju øeæ lica svojega jesti k. Mat 26:17 U prvi dan beskvasnih k.
Dje 2:23 bezboœnika pribili ga k. i ubili Pst 14:18 kralj salemski, donese k. i Mar 6:52 kod umnoœenja k. nego je
1Ko 1:17 da ne izgubi silu k. Kristov Izl 12:15 Sedam dana jedite k. Luk 9:13 Imamo samo pet k. i dvije
Gal 2:19 s Kristom sam pribijen na k. Izl 16:4 uçinit øu, da vam daœdi k. s Iva 6:13 koæari komada od pet k.
Kol 2:14 i to uklonivæi prikova je na k. Izl 23:15 Sedam dana jedi k. nekvasan KRUHOVE
Heb 12:2 podnese k. ne mareøi za P.Zk 16:3 k. nevolje, jer si u hitnji Izl 25:30 postavljaj preda me k. obliçja
KRIŒA 1Sa 2:5 Moraju siti u najam iøi za k. P.Zk 16:3 Sedam dana jedi s njom k.
Mat 27:40 Ako si Sin Boœji, siåi s k. Psl 53:4 koji su jeli narod moj kao k. Mat 12:4 u kuøu Boœju i pojeo k.
Mat 27:42 neka siåe sad s k. i vjerovat Psl 78:24 za jelo, i dade im k. s neba Mat 14:19 Nato prelomi k. i dade ih
Mar 15:32 neka sad siåe s k. da vidimo Psl 104:15 i k. koji oœivi snagu çovjeku Iva 6:11 A Isus uze k. dade hvalu i
Luk 14:27 Tko ne nosi k. svojega i ne Psl 127:2 za sto sjedate, da jedete k. KRUHU
Gal 5:11 je uklonjeno spoticanje k. Psl 146:7 koji daje k. gladnima. Gos- P.Zk 8:3 da çovjek ne œivi o samom k.
Gal 6:12 ne budu progonjeni zbog k. M.Iz 9:17 voda, teçan je k. skriven Mat 4:4 Çovjek ne œivi samo o k. nego
Flp 3:18 govorim, kao neprijatelji k. M.Iz 31:14 izdaleka donosi sebi k. 1Ko 5:8 nego u beskvasnom k. çistoøe
Kol 1:20 uçinivæi mir krvlju k. njegova Prp 9:11 ni junaci rat, ni mudraci k. ni KRUN-A-E-U
KRIŒEM Iza 33:16 k. njegov ne ponestaje, voda Psl 84:11 Jer je Bog, Gospod, k. i ætit
Gal 6:14 çim drugim hvalim, osim k. Iza 58:7 da prelamaæ k. svoj gladnome M.Iz 12:4 Vrijedna je œena k. muœu
Efe 2:16 oboje u jednom tijelu k. ubivæi Mat 4:3 da ovo kamenje postane k. M.Iz 14:24 k. je mudrih bogatstvo
KRIŒU Mat 6:11 k. naæ svagdanji daj nam M.Iz 16:31 Sijeda je kosa çasna k.
Luk 23:39 æto su visjeli na k. hulio je na Mat 15:26 oduzeti k. djeci i baciti ga M.Iz 27:24 i baætini li se k. kroz sve
1Ko 1:18 Jer je rijeç o k. ludost onima Mat 26:26 uze Isus k. blagoslovi ga Iza 62:3 biti sjajna k. u ruci Gospodnjoj
Flp 2:8 posluæan do smrti, do smrti na k. Mar 14:22 uze Isus k. blagoslovi ga, 1So 2:19 je naæa nada, ili radost, ili k.
KROTAK Luk 11:11 zamoli oca svojega za k. Otk 12:3 glavama njegovim sedam k.
Mat 11:29 jer sam ja k. i ponizan srcem Luk 22:19 Onda uze k. zahvali, prelomi Otk 13:1 rogovima njezinim deset k.
1Ti 3:3 ne nasilan, nego i k. ne svadljiv Iva 6:31 k. s neba dade im da jedu Iza 23:8 na Tir, koji je razdavao k.
KROTKI Iva 6:32 Otac moj daje k. istiniti s neba Otk 4:4 u bijele haljine, i imahu k. zlatne
Mat 5:5 Blagoslovljeni su k. Oni øe Iva 6:35 Isus im reçe: Ja sam k. œivota Otk 4:10 i metnuæe k. svoje pred
1So 2:7 bili smo ipak k. meåu vama Iva 6:48 Ja sam k. œivota. Otk 19:12 na glavi njegovoj k. mnoge
KROTKOÆØU Iva 6:50 Ovo je k. koji silazi s neba, da Psl 21:3 metnuo si mu na glavu k. od
Efe 4:2 Sa svom poniznoæøu i k. sa Iva 6:58 Ovo je k. koji siåe s neba, ne Otk 14:14 je na glavi svojoj k. zlatnu, i
1Pe 3:16 Ali s k. i strahom imajuøi Iva 13:18 Koji s menom jede k. podiœe KUCA
KROTKOST Iva 21:13 Doåe Isus i uze k. i dade im Jer 31:20 Zato za njega k. srce moje
Gal 5:23 K. umjerenost; protiv ovakvih Dje 2:46 i lomili su k. po kuøama i Mat 7:8 tko traœi, nalazi; tko k. otvara
Kol 3:12 dobrotu, poniznost, k. i Dje 20:7 se skupismo da lomimo k. Luk 11:10 nalazi; tko k. otvara mu se
Tit 3:2 çedni i svaku k. da pokazuju 1Ko 10:16 zajedniætvo krvi Kristove k. KUCAJTE
889
Mat 7:7 traœite, i naøi øete; k. i otvorit øe Mat 13:33 je nebesko kao k. æto ga uze LAÆCIMA
Luk 11:9 traœite, i naøi øete; k. i otvorit Rim 11:16 Ako je k. svet, to je i tijesto Psl 40:4 koji ne drœi s oholima i s l.
KUG-A-E-OM 1Ko 5:7 Oçistite stari k. da budete novo Psl 63:11 jer øe se stisnuti usta l.
Psl 106:29 svojim; tada u njih udari k. Mat 16:6 i çuvajte se k. farizejskog i Otk 21:8 i idolopoklonicima i svima l.
Eze 7:15 Vani bjesni maç, unutra k. Mat 16:12 da se çuvaju k. kruænoga LAV-a
Hos 13:14 Gdje je tvoja k. o smrti, gdje Luk 12:1 Çuvajte se k. farizejskoga, to Pst 49:9 Mlad je l. Juda Od plijena si se
Mat 24:7 Glad i k. i potres bit øe 1Ko 5:6 Ne znate li, da malo k. ukiseli Brj 24:9 Kao l. legne na poçinak, i kao
Psl 91:6 k. æto ide po mraku, ni pomora Psl 10:9 Leœi u potaji i vreba kao l. u
Jer 21:9 gine od maça, gladi ili k. Tko -L- M.Iz 22:13 Lijençina govori: l. je vani
Eze 7:15 toga øe uniætiti glad i dah k. LAÅE M.Iz 28:1 osjeøa sigurnim kao mlad l.
Eze 38:22 Sudit øu mu k. i krvlju Job 9:26 Otiskuju se kao brze l. kao M.Iz 28:15 l. koji riçe, i medvjed gladan
Otk 6:8 da ubija maçem i glaåu i k. Psl 104:26 Tamo l. plove, Levijatan Prp 9:4 bolje je œiv pas, nego mrtav l.
KUKOLJ M.Iz 30:19 put l. posred mora, put çovj- Iza 11:6 tele, l. i ovca bit øe zajedno
Job 31:40 rodi trnje, mjesto jeçma k. Iza 33:21 po njima se ne njihaju l. s Iza 11:7 I l. øe jesti slamu kao goveçe
Mat 13:26 uhvati se rod, pokaza se i k. Jon 1:6 k njemu kapetan l. i upita ga Iza 65:25 i l. øe jesti slamu kao goveçe
Mat 13:30 Skupite najprije k. i sveœite Dje 27:22 vas neøe propasti osim l. Jer 4:7 Iz guætare svoje diœe se l.
Mat 13:38 kraljevstva; k. su djeca zloga Jak 3:4 Gle, i l. iako su velike, i silni ih Jer 5:6 Zato ih bije l. æume, davi ih vuk
KUL-A-U Otk 18:19 svi, koji su imali l. na moru Hos 5:14 Jer sam ja kao l. Efraimu, kao
Psl 61:3 Jer si ti utoçiæte moje, tvrda k. LAÅIC-A-I-U Amo 3:4 Riçe li l. u æumi, a da nema
M.Iz 18:10 Ime je Gospodnje tvrda k. Mat 8:24 bura na moru, tako da se je l. Amo 3:8 Kad rikne l. tko da se onda ne
Pst 11:4 da sazidamo sebi grad i k. s Mat 14:24 l. je veø bila nasred mora 1Pe 5:8 vaæ, åavao, kao l. riçuøi obilazi
Iza 5:2 Sagradio je u njemu k. iskopao Mat 14:33 Koji su bili u l. baciæe se pred Otk 5:5 Ne plaøi, evo je pobijedio l. iz
Mat 21:33 u njemu tijesak i sagradi k. Iva 6:19 ide po moru i pribliœuje se k l. Suc 14:18 od meda i æto je jaçe od l.
KUPELJ-U Mat 9:1 On uåe u l. prijeåe i doåe u svoj M.Iz 19:12 kraljeva kao rika l. a milost
Iva 5:2 Ovçjih vrata k. koja se zove Iva 21:3 Izaåoæe i uåoæe u l. ali onu noø M.Iz 20:2 Prijetnja je kralja kao rika l.
Iva 5:4 vrijeme u k. i zaljuljao vodu LAKAT-A Hos 11:10 On zove kao rikom l. Na
Efe 5:26 Da je posveti, oçistivæi je k. Pst 6:16 korablji otvor a svjetlost i l. LAVICA
Tit 3:5 svojemu milosråu spasi nas k. Izl 25:17 dva i po lakta dugo i l. i po Pst 49:9 kao l. tko se njega usudi draœiti
KUPI-Æ-O-TI Pst 6:15 duœina korablji, pedeset l. Brj 24:9 lav legne na poçinak, i kao l..
Mat 13:44 sve imanje svoje i k. polje Pst 6:15 øeæ ga napraviti: trista l. neka LAVIØ
Mar 15:46 Ovaj k. platno, skinu ga i Dan 3:1 visina bila æezdeset l. a æirina Hos 5:14 ja kao lav Efraimu, kao l. kuøi
Luk 22:36 proda svoj plaæt i k. za to maç LAKÆE Amo 3:4 Daje li glas u æpilji l. prije nego
Iva 13:29 k. æto nam treba za blagdan M.Iz 21:19 l. je stanovati u pustinji LAVOVA
Mat 25:24 œanjeæ, gdje nijesi sijao, i k. Mat 10:15 Gomori u dan suda bit øe l. 2Sa 1:23 Brœi su bili od orlova, jaçi od l.
Otk 3:18 Svjetujem te, da k. u mene Mat 19:24 l. ide deva kroz iglene uæi Iza 35:9 Neøe ondje biti l. niti øe ljuta
Iza 43:24 Nijesi mi k. za novce mirodija Mar 2:9 Æto je l. reøi uzetomu Jer 50:17 Izrael je ovca potjerana, od l.
Luk 14:18 k. sam polje i moram poøi da Mar 10:25 l. deva ide kroz iglene uæi Otk 9:8 i zubi njihovi bijahu kao u l.
Luk 9:13 i morali bismo poøi i k. hrane Luk 16:17 Ali je l. da proåu nebo i Otk 9:17 konja bile su kao glave l. i iz
Iva 6:5 Odakle øemo k. kruha, da ovi Luk 18:25 l. je devi proøi kroz iglene uæi, LAVOVIMA
Otk 13:17 nitko ne moœe ni k. ni prodati LAKOM Psl 57:4 prebiva meåu ljutim l. meåu
KUÆA-JTE-JU-LI 1Ti 3:3 i krotak, ne svadljivac, ne l. Psl 91:13 Moœeæ stupati po l. i zmijama
Mat 4:1 Duh u pustinju, da ga k. åavao Tit 1:7 ne pijanica, ne svadljiv, ne l. Dan 6:22 On je zatvorio çeljust l. Oni
1So 2:4 nego Bogu, koji k. srca naæa LAKOMAC LAŒ
Jak 1:13 Ni jedan, kad se k. neka ne M.Iz 28:22 l. ide pohlepno za bogat- Psl 4:2 ljubite prijevaru i mislite na l.
1Pe 1:7 koje se k. ognjem, naåe na 1Ko 5:11 koji se brat zove, bludnik, ili l. Psl 119:163 Mrzim i gadi mi se l. a
Psl 34:8 k. i vidite, kako je dobar Efe 5:5 ni jedan bludnik, ili neçist, ili l. M.Iz 4:24 Drœi daleko od usta svojih l.
1So 5:21 A sve k. æto je dobro, zadrœite LAKOMOSTI M.Iz 19:5 govori l. ne izmakne sudu
1Iv 4:1 nego k. duhove, jesu li od Boga Iza 57:17 Zbog grijeæne l. njegove Iza 9:15 i proroci, koji uçe l. to su rep
Mat 19:3 da ga k. Oni zapitaæe: Je li Luk 12:15 i çuvajte se od svake l. Jer 5:31 Proroci prorokuju l. sveøenici
Mar 8:11 znak s neba, da ga k. LAKOMSTVA Eze 13:9 praznu opsjenu i prorokuju l.
Psl 78:18 I k. su Boga u srcu svojemu Rim 1:29 zloøe, bludnosti, l. pakosti Hos 12:1 çini neprestano mnogu l. i
Dje 19:13 k. su i neki od Œidova, koji su 1So 2:5 æto znate, niti pod izlikom l. Mih 2:11 ide za prijevarom i govori l.
1Ko 10:9 kao æto su neki od njih k. i od LAKOMSTVO Mih 6:12 govore samo l. i jezik im je pun
KUÆAN-JE Efe 5:3 bludnost i svaka neçistoøa i l. Iva 8:44 Kad govori l. od svojega
Mar 1:13 u pustinji i bio je k. od sotone Kol 3:5 neçistoøu, poœudu, zlu œelju i l. Rim 1:25 pretvoriæe istinu Boœju u l. i
Luk 4:2 ostade çetrdeset dana i bi k. 1Ti 6:10 Jer je korijen sviju zala l. Efe 4:25 Zato odbacite l. i govorite
Jak 1:13 ne kaœe, da je od Boga k. jer LAKTA 1Iv 2:21 i jer nikakva l. ne dolazi od
1Ko 10:13 k. nije doælo na vas osim Izl 25:17 od çistoga zlata, dva i po l. 1Iv 2:27 i istinito je, i nije l. i kao æto vas
Jak 1:3 k. vaæe vjere gradi strpljivost Otk 21:17 na sto i çetrdeset i çetiri l. po Otk 14:5 ustima ne naåe se l. jer su bez
1Pe 4:12 koja vas stiœe za k. vaæe, kao LAN Otk 21:27 i koji çini, æto je gad i l. nego
KUÆATE M.Iz 31:22 sebi pokrivaçe, bijeli fini l. i Otk 22:15 i svaki, koji ljubi i çini l.
Izl 17:2 svaåate sa mnom: Zaæto k. Luk 16:19 oblaçio se u skerlet, u fini l. LAŒAC-A
Mat 22:18 Licemjeri, æto me k. LANCE Job 34:6 Ja sam kao l. protiv pravice
Dje 15:10 Sad dakle æto k. Boga, i Psl 149:8 Da stave kraljeve njihove u l. Psl 116:11 svojoj: Svaki je çovjek l.
Rim 12:2 da k. æto je volja Boœja, æto je Dje 12:7 I spadoæe mu l. s ruku Iva 8:44 govori, jer je l. i otac laœi
KUÆNJ-E-U Otk 20:1 je imao kljuç od bezdana i l. Rim 3:4 a çovjek svaki l. kao æto je
L.Zk 26:16 s vama i staviti na vas k. LANENO 1Iv 4:20 a mrzi na brata svojega, l. je
2Pe 2:9 poboœne izbaviti iz k. a bezbo- Eze 10:2 koji je bio obuçen u l. platno Psl 43:1 od l. i zlikovaca izbavi me
Otk 3:10 ja øu tebe saçuvati od çasa k. Mat 27:59 Josip uze tijelo, zavi ga u l. 1Ti 4:2 U licemjerju l. koji imaju biljeg
Pst 22:1 stavi Bog Abrahama na k. i LASKAVIM LAŒEM
Izl 16:4 Hoøu da ga time stavim na k. Dan 11:32 Rijeçima l. privodi k otpadu Rim 9:1 Istinu govorim u Kristu, ne l.
Izl 20:20 da vas stavi na k. i da strah 1So 2:5 govorili vama l. rijeçima, kao 2Ko 11:31 na vijeke, zna da ne l.
Psl 17:3 staviæ li me na k. neøeæ naiøi LAÆCEM 1Ti 2:7 ne l. kao uçitelj neznaboœaca u
KVAS-AC-CA 1Iv 1:10 sagrijeæili, gradimo ga l. i rijeç LAŒI-TE
Izl 12:15 Odmah prvi dan uklonite k. iz 1Iv 5:10 ne vjeruje Bogu, uçinio ga je l. Job 35:13 Doista, Bog ne usliæi l.
890
Iva 8:44 jer je laœac i otac l. 1Pe 2:1 l. i zavist i svako klevetanje Rim 5:5 jer se l. Boœja izli u srca naæa
2So 2:11 silu zablude, da vjeruju l. LIJEÇNIKA Rim 5:8 Bog pokazuje svoju l. k nama
Kol 3:9 Ne l. jedan na drugoga, svucite Jer 8:22 Nema li viæe ondje l. Zaæto Rim 12:9 l. neka je bez pretvaranja
Jak 3:14 ne hvalite se i ne l. na istinu Mat 9:12 Ne trebaju zdravi l. nego Rim 13:10 l. ne çini zla bliœnjemu.
LAŒLJIVOST LIJEK 1Ko 8:1 Znanje nadima, a l. izgraåuje
M.Iz 8:7 mrska je usnama mojim l. Eze 47:12 za jelo i liæøe njihovo za l. 1Ko 13:4 l. dugo trpi, dobrostiva je
M.Iz 11:3 a nevjerne upropaæøuje l. Otk 22:2 liæøe od drveta l. je narodima 1Ko 13:8 l. nikad ne prestaje, a
LAŒN-A-E-I-IH-IM-O-U LIJEP-A-I-O 1Ko 13:13 ali je najveøa meåu njima l.
M.Iz 11:1 l. su mjerila Gospodu mrska Joæ 7:21 Vidio sam meåu plijenom l. 2Ko 2:4 nego da biste upoznali l. koju
M.Iz 13:5 l. rijeç mrska je pravedniku Psl 45:2 l. si ti, lijep izmeåu sinova 2Ko 5:14 Jer l. Kristova nagoni nas
Izl 23:7 Kloni se tuœbe l. i ne skrivi smrt Pst 29:17 a Rahela je bila l. stasa i lica Gal 5:22 A plod je Duha: l. radost, mir
Jer 16:19 naæi imali su za samo l. idole M.Iz 11:22 to je œena l. ali besramna Efe 3:19 I poznati l. Kristovu, koja
2Ko 11:26 u pogiblima od l. braøe PNP 1:15 Kako si l. prijateljice moja Flp 2:2 imajuøi istu l. jednoduæni i
Gal 2:4 A to zbog l. braøe, koja se PNP 4:1 Kako si l. prijateljice moja Kol 3:14 A povrh svega toga imajte l.
1Ti 4:1 sluæajuøi l. duhove i nauke zlih PNP 6:4 Zaruçnik: l. si, draga moja 1Ti 1:5 A svrha je zapovijedi l. iz çista
Psl 119:104 zato mrzim na svaki put l. PNP 6:10 sja kao zora, l. kao mjesec 2Ti 3:10 dugotrpnost, l. strpljivost
M.Iz 12:19 a l. jezik samo jedan ças Iza 47:1 ne zoveæ viæe njeœna i l. Heb 6:10 zaboravi djelo vaæe i l. koju
M.Iz 27:6 ali su l. cjelovi mrziteljevi PNP 7:1 Kako su l. koraci tvoji u pa- Heb 13:1 l. bratinska neka ostane
Mat 24:11 l. øe proroci u velikom broju Jer 2:34 Na skutovima l. ti se krv 1Pe 1:22 za bratsku l. bez pretvaranja
Mat 24:24 Jer øe ustati l. Kristovi i laœni Mat 23:27 Izvana izgledaju doduæe l. a 1Pe 4:8 imajte neprestanu l. meåu
1Ko 15:15 A nalazimo se i l. svjedoci Psl 133:1 kako je l. i kako je ugodno 2Pe 1:7 A u poboœnosti l. bratsku, a u
2Ko 11:13 Jer takvi ljudi l. su apostoli Psl 147:1 Hvalite Gospoda, jer je l. 1Iv 2:5 u njemu je zaista l. Boœja
1Iv 4:1 jer mnogi l. proroci iziåoæe na PNP 1:10 Kako pristaje l. obrazima 1Iv 3:1 kakvu nam je l. dao Otac
Otk 19:20 uhvaøena zvijer, i s njom l. Mat 12:44 naåe je praznu, l. pometen- 1Iv 3:16 Po tom spoznasmo l. Boœju
Otk 20:10 gdje je zvijer i l. prorok; i bit Mat 16:2 Uveçe govorite: Bit øe l. 1Iv 4:7 ljubimo jedan drugoga, jer je l.
Mat 7:15 Çuvajte se od l. proroka. Oni Rim 14:1 A slaboga u vjeri primajte l. a 1Iv 4:12 Bog ostaje u nama, i l. je
2Pe 2:1 A bilo je i l. proroka u narodu 2Ko 11:4 koje ne prihvatiste, l. pod- 1Iv 4:17 l. Boœja u nas usavræuje, da
M.Iz 6:12 tko naokolo ide s l. govorom Jak 2:3 Ti sjedi ovdje l. a siromahu 1Iv 5:3 ovo l. Boœja, da zapovijedi
Luk 6:26 su isto tako çinili l. prorocima Jak 2:7 Ne psuju li oni l. ime, po kojemu 3Iv 1:6 posvjedoçiæe tvoju l. pred
2So 2:9 svakom silom i znacima i l. LISICE Otk 2:4 æto si l. svoju prvu ostavio
Izl 20:16 Ne svjedoçi l. protiv bliœnjega PNP 2:15 male l. æto pustoæe vinograd LJUBAVI
Psl 24:4 svojoj na zlo i ne kune se l. Mat 8:20 l. imaju svoje jame, ptice 2Sa 1:26 bila ljubav tvoja od l. œenske
Psl 101:4 je daleko od mene srce l. Luk 9:58 l. imaju svoje jame, ptice M.Iz 20:6 çine veliku viku svojom l. ali
Iza 32:6 radi opako i govori l. protiv LIÆØE PNP 2:5 jer sam bolna od l.
Mat 5:11 grde i progone i za vama l. sve Pst 3:7 Zato spletoæe l. smokvino i PNP 3:5 nemojte smetati l. dok njoj
Mat 15:19 l. svjedoçanstvo, hula na Psl 1:3 kojemu l. ne vene; æto on radi PNP 8:3 pod glavu moju, u l. me ogrli
Mat 19:18 Ne kradi. Ne svjedoçi l. Iza 34:4 kao l. s vinove koze, kao æto PNP 8:6 Ljubomornost l. tvrda je kao
Mar 10:19 Ne kradi. Ne svjedoçi l. Iza 64:6 haljina, mi svi venemo kao l. Iza 63:9 U svojoj l. i milosti on ih je
Rim 13:9 Ne svjedoçi l. Ne œeli Jer 8:13 smokve na drvetu, i l. je uve- Hos 10:12 u pravednosti, œanjite u l.
1Ti 6:20 i l. nazvanoga znanja Eze 47:12 i kojima l. ne vene i plodovi Luk 7:47 taj ima takoåer samo malo l.
M.Iz 30:8 od mene licemjerstvo i rijeç l. Mat 21:19 ali naåe na njoj samo l. Iva 15:9 ljubio vas. Ostanite u l. mojoj
Hos 12:7 l. tezulju ima on u ruci kao Otk 22:2 i l. od drveta lijek je narodima Iva 15:13 Od ove l. nitko veøe nema
LEBDI LJAGE Rim 8:35 Tko øe nas rastaviti od l.
Job 26:7 iznad niæta daje da l. zemlja Job 25:5 ni mjesec ne sja bez l. ni Rim 8:39 ne moœe nas rastaviti od l.
Iva 1:32 s neba kao golub i l. nad njim PNP 4:7 prijateljice moja, nema l. na Rim 12:10 Bratskom l. ljubite jedan
LEÅA 2Ko 7:1 oçistimo se od svake l. tijela i Rim 14:15 veø ne postupaæ po l. Ne
Psl 50:17 rijeçima mojim okreøeæ l. Efe 5:27 crkvu, koja nema l. ni nabora 1Ko 4:21 æibom, ili s l. i duhom blagosti
M.Iz 26:3 a batina luåacima na l. LJEVICA 1Ko 13:1 govorim, a l. nemam, onda
Iza 1:4 Izraelova, okrenuæe mu l. PNP 8:3 privine l. njegova pod glavu 2Ko 6:6 u dobroti, u Duhu Svetom, u l.
Iza 9:4 ætapove l. njegovih, palicu Mat 6:3 neka ti ne zna l. tvoja, æto çini 2Ko 13:11 œivite u miru, i Bog l. i mira bit
Iza 50:6 l. svoja podmetao sam onima LJUBAV Gal 5:6 nego vjera, koja radi po l.
Eze 10:12 tijelo njihovo, l. njihova, ruke 2Sa 1:26 Viæa mi je bila l. tvoja od Efe 1:5 U l. nas je predodredio po Isusu
LEGIJA 2Sa 2:6 neka Gospod iskaœe i vama l. Efe 2:4 bogat u milosråu, zbog velike l.
Mat 26:53 pomoø viæe od dvanaest l. Psl 16:3 plemeniti; njima ide sva l. moja Efe 3:17 da budete u l. ukorijenjeni i
Mar 5:9 Kako se zoveæ l. mi je ime Psl 103:11 tolika je l. njegova prema Efe 4:2 podnoseøi jedan drugoga u l.
LEGLO Psl 109:4 Za l. moju zlobe mi; a ja se Efe 4:15 Nego drœeøi se istine u l. da u
Iza 1:4 l. zlikovaca, djeco izroåena M.Iz 7:18 uœivat øemo l. plivat øemo u Efe 5:2 I œivite u l. kao æto je i Krist ljubio
Mat 3:7 l. zmijino. Tko vas je uputio da M.Iz 10:12 a l. prikriva sve prijestupe Flp 1:16 Ovi iz l. znajuøi, da sam
Mat 12:34 Vi zmijino l. kako moœete M.Iz 15:17 jelo od zelja, gdje je l. nego Flp 2:1 ako koja utjeha l. ako koje
Mat 23:33 Zmije i l. gujino, kako øete M.Iz 17:9 pokriva prijestupe, traœi l. tko Kol 1:13 premjesti u kraljevstvo Sina l.
LICEMJERI M.Iz 17:17 nosi l. prijatelj; a u nevolji Kol 2:2 da sjedinjeni u l. doåu do svega
Mat 6:2 pred sobom, kao æto çine l. u M.Iz 27:5 je javni ukor nego tajna l. 1So 1:3 vaæega djela vjere i truda, i l.
Mat 6:5 Kad se molite, ne çinite kao l. Prp 9:9 Hoøe li ga l. ili mrœnja susresti 1So 5:8 i obuçeni u oklop vjere i l. i s
Mat 6:16 ne budite lica mrka kao l. Oni PNP 2:4 njegov vije se nada mnom l. 1So 5:13 Da ih osobito cijenite u l. zbog
Mat 22:18 i odgovori: l. æto me kuæate PNP 8:6 Jest, l. je jaka kao smrt. Ljubo- 2So 2:10 koji propadaju, jer l. istine ne
Mat 23:13 l. Vi zatvarate kraljevstvo Iza 54:10 l. moja neøe se odmaknuti 1Ti 2:15 ako ostane u vjeri, l. u svetosti
Mat 23:23 l. Vi dajete desetinu od Jer 2:2 Naplatio sam ti mladu l. tvoju 1Ti 4:12 u vladanju, u l. u vjeri, u çistoøi
Mat 23:27 l. Vi ste kao okreçeni grob- Jer 32:41svoju na njima i l. im iskazivat 1Ti 6:11 poboœnosti, vjerom, l. strpljiv-
Mat 23:29 l. Vi gradite grobove proro- Hos 12:6 Çini l. i pravicu. Uzdaj se 2Ti 1:7 nego jakosti i l. i razboritosti
Luk 13:15 l. Ne odvezuje li svaki od vas Mih 6:8 da çiniæ æto je pravo, da vræiæ l. 2Ti 1:13 drœi u vjeri i l. koja je u Kristu
LICEMJERJA Sef 3:17 On obnavlja l. svoju. On kliçe 2Ti 4:10 ostavi iz l. k sadaænjemu
Mat 23:28 a iznutra ste puni l. i zloøe Zah 7:9 iskazujte jedan drugome l. i Tit 2:2 zdravi u vjeri, u l. u strpljivosti
Luk 12:1 kvasca farizejskoga, to jest l. Mat 24:12 l. øe ohladnjeti kod mnogih Heb 10:24 na drugoga u poticanju k l.
LICEMJERSTVO Luk 7:47 jer je pokazala mnogu l. A 2Pe 1:7 a u l. bratskoj ljubav Boœju
M.Iz 30:8 Udalji od mene l. i rijeç laœnu Iva 13:1 svijetu, izrazi svoju l. do kraja 1Iv 2:15 Ako tko ljubi svijet, nema l.
891
1Iv 4:18 U l. nema straha, nego Otk 22:15 i svaki, koji l. i çini laœ Luk 6:32 Ako l. samo one, koji vas
Jud 1:12 æto oneçiæøuju vaæe gozbe l. LJUBIÆ Luk 6:35 Nego l. neprijatelje svoje,
Jud 1:21 Drœite sami sebe u l. Boœjoj i P.Zk 10:12 njegovim, da ga l. i sluœiæ Iva 13:34 l. jedan drugoga, kao æto s
LJUBAVLJU Mal 1:2 Kako nas to l. Nije li Ezav brat Iva 14:15 Ako me l. drœite zapovijedi
Psl 32:10 u Gospoda, toga on okruœi l. Iva 11:3 Gospodine, evo, koga l. Iva 15:12 zapovijed moja: l. se meåu
Psl 103:8 milostiv, strpljiv i bogat l. Iva 21:15 Simone Jonin, l. li me viæe Rim 12:10 Bratskom ljubavi l. jedan
1Ko 14:1 Teœite za l. Revnujte za LJUBILI Efe 5:25 Muœevi, l. svoje œene, kao æto
Gal 5:13 nego l. sluœite jedan drugome P.Zk 11:13 i budete l. Gospoda, Boga Kol 3:19 Muœevi, l. œene svoje i ne
Flp 1:8 vama najnjeœnijom l. Krista P.Zk 11:22 nas, i budete l. Gospoda 1Pe 1:8 a da ga ne vidjeste, l. u kojega
LJUBE Iva 14:28 Kad biste me l. onda biste se 1Pe 1:22 od çista srca l. svesrdno
Izl 20:6 iskazuje tisuøama, koji me l. i 2Ti 4:8 nego i svima, koji su l. dolazak 1Pe 2:17 Sve poætujte, braøu l. Boga
P.Zk 7:9 koljeno onima, koji ga l. i drœe 1Iv 4:10 ne da smo mi l. Boga, nego da 1Iv 2:15 Ne l. svijeta, ni æto je u svijetu
Psl 122:6 spasenje onima, koji te l. LJUBIM LJUBITI
Psl 145:20 Gospod sve, koji ga l. a Psl 18:1 l. te, Gospode, jakosti moja M.Iz 9:8 Karaj mudroga, on øe te l.
M.Iz 8:21 Onima, koji me l. dajem Psl 119:47 propisima tvojim, ja ih l. Hos 14:4 iscijelit øu ih i srdaçno ih l. jer
M.Iz 8:36 svi koji mrze mene, l. smrt. Iza 42:1 Evo sluga moj, kojega l. Mat 6:24 jednoga mrziti i drugoga l. ili
Iza 1:23 Oni svi l. mito i lete za novcima Iza 61:8 Jer ja, Gospod, l. pravicu Mar 12:33 Njega l. svim srcem, svom
Dan 9:4 koji te l. i drœe zapovijedi tvoje Jer 2:25 Ne! Ja l. tuåe idole, trçim za Luk 7:42 Koji øe ga sad od njih viæe l.
Mat 5:46 ljubite samo one koji vas l. Mal 1:2 l. vas, veli Gospod. A vi pitate Luk 16:13 jednoga mrziti, a drugoga l.
Luk 6:32 ljubite samo one, koji vas l. Iva 14:31 Nego da spozna svijet, da l. Iva 14:21 A tko ljubi mene, njega øe l.
Rim 8:28 da onima, koji l. Boga, sve Iva 21:15 Gospodine, ti znaæ, da te l. Iva 14:21 A tko ljubi mene, njega øe l.
1Ko 2:9pripravio Bog onima, koji ga l. 2Ko 12:15 Kad vas l. tako œarko, zar 2Ko 12:15 zar øete vi mene manje l.
Tit 2:4 mlade œene, neka l. svoje muœe- 1Iv 4:20 Ako tko kaœe: l. Boga, a mrzi Efe 5:28 duœni i muœevi l. svoje œene
Jak 1:12 obeøao onima, koji ga l. Otk 3:9 i da poznadu, da te ja l. 1Iv 4:11 i mi moramo l. jedan drugoga
Jak 2:5 obeøa onima, koji njega l. LJUBIMAC 1Iv 4:20 moœe l. Boga, kojega ne vidi
LJUBEZNO Dan 9:23 ti to navijestim; jer si l. Boœji LJUBLJENA
Iza 40:2 Govorite Jerusalemu l. javlj- Mat 12:18 l. moj, na kojem se veseli 1Ko 15:58 braøo moja l. budite stalni i
Mar 10:21 Tada ga pogleda Isus l. i LJUBIMCI-MA Flp 4:1 braøo moja l. i poœeljena
Flp 2:1 ako æto l. i milosrdno srce Iza 44:9 Tvorci idola svi su niæta, l. 2So 2:13 Bogu za vas, braøo l. od
Flp 4:8 æto je l. æto je slavno, æto je god Rim 11:28 a po izboru l. zbog otaca Jak 1:19 Znate, l. braøo moja: Neka
LJUBI Psl 127:2 l. svojim daje ga on u snu Jak 2:5 l. braøo moja. Ne izabra li Bog
L.Zk 19:18 nego l. bliœnjega svojega Rim 1:7 l. Boœjim, pozvanima svetima LJUBLJENI
P.Zk 6:5 l. Gospoda, Boga svojega LJUBIMO Jer 31:20 Nije li Efraim sin moj l. moje
P.Zk 10:18 l. stranca i daje mu hranu 1Iv 3:14 preæli iz smrti u œivot, jer l. Mat 3:17 Sin moj l. koji se dopada
P.Zk 23:5 jer te l. Gospod, Bog tvoj 1Iv 3:18 ne l. rijeçju ni jezikom, nego Luk 3:22 Ti si moj l. Sin, koji mi se je
P.Zk 30:20 l. Gospoda, Boga svojega 1Iv 3:23 Krista i da l. jedan drugoga Rim 12:19 Ne osveøujte se sami, l.
1Kr 10:9 jer Gospod l. Izraela uvijek 1Iv 4:7 l. jedan drugoga, jer je ljubav od 1Ko 4:17 Timoteja, koji mi je sin l. i
Psl 11:7 Gospod pravedan; pravdu l. 1Iv 4:12 Ako l. jedan drugoga, Bog 2Ko 7:1 l. oçistimo se od svake ljage
Psl 33:5 On l. pravdu i pravo; dobrote 1Iv 4:19 l. Boga, jer nas je on najprije 2Ko 12:19 A sve je, l. za vaæ napredak
Psl 34:12 Tko je taj çovjek, koji l. œivot LJUBIO Flp 4:1 tako stojte u Gospodinu, l.
Psl 146:8 Gospod l. pravednike 1Sa 1:5 bi dao duplo viæe, jer je viæe l. Kol 3:12 sveti i l. u srdaçno milosråe
M.Iz 12:1 Tko l. i opomenu, ljubi znanje Psl 45:7 l. si pravicu i mrzio na opaçinu Kol 4:14 vas Luka, lijeçnik, l. i Dema
M.Iz 13:24 tko ga l. kara ga za vremena Mal 1:2 Gospod. Ali sam l. Jakova 1Ti 6:2 neka sluœe jer su vjernici i l. koji
M.Iz 13:24 Tko ætedi prut, ne l. sina Iva 3:16 Jer je Bog tako l. svijet, da je Heb 6:9 l. nadamo se boljemu i æto je
M.Iz 17:19 Tko ljubi svaåu, l. grijeh; tko Iva 11:36 Œidovi Vidite, kako ga l. 1Pe 2:11 l. opominjem vas kao
M.Iz 20:13 Ne l sna, da ne osiromaæiæ Iva 13:1 Tada on, koji je l. svoje, æto su 1Pe 4:12 l. ne çudite se vatri, koja vas
Prp 3:8 Vrijeme kad se l. i vrijeme kad Iva 13:23 kojega je Isus l. poçivao je 2Pe 1:17 Ovo je Sin moj l. koji je po
Mat 5:43 da je bilo reçeno: l. bliœnjega Iva 13:34 Kao æto sam ja l. vas, tako i 2Pe 3:8 l. da vam ne bude nepoznato
Mat 10:37 Tko l. oca ili mater viæe nego Iva 15:9 Kao æto je Otac l. mene, tako 2Pe 3:14 l. çekajuøi ovo starajte s
Mat 19:19 Poætuj oca i majku, i l. Iva 15:12 kao æto sam ja l. vas 2Pe 3:15 vam je i l. naæ brat Pavao po
Mat 22:37 l. Gospodina, Boga svojega Iva 15:19 svijet bi svoje l. a kako nijeste 2Pe 3:17 Vi dakle, l. znajuøi naprijed
Luk 7:5 Jer l. narod naæ i sagradio nam Iva 17:23 da si me ti poslao i da si ih l. 1Iv 2:7 l. ne piæem vam nove zapov-
Iva 3:35 Otac l. Sina i dao mu je sve u Iva 19:26 majku i uçenika, koga je l. 1Iv 3:2 l. sad smo djeca Boœja, i joæ se
Iva 5:20 Jer Otac l. Sina i sve mu Iva 20:2 koga je l. Isus, i reçe im: Uzeæe 1Iv 3:21 l. ako nas srce ne kori, imamo
Iva 10:17 Zato me l. Otac, jer ja œivot Iva 21:7 Tada uçenik onaj, koga je l. 1Iv 4:1 l. ne vjerujte svakome duhu,
Iva 12:25 Tko l. œivot svoj, izgubit øe ga Iva 21:20 koga je Isus l. koji se je i na 1Iv 4:7 l. ljubimo jedan drugoga, jer je
Iva 14:21 A tko l. mene, njega øe ljubiti Rim 8:37 zbog onoga, koji nas je l. 1Iv 4:11 l. ako nas je Bog tako ljubio, i
Rim 13:9 l. bliœnjega svojega kao Rim 9:13 Jakova sam l. a Ezava 3Iv 1:2 l. œelim, da ti u svemu bude
1Ko 16:22 Ako tko ne l. Gospodina Gal 2:20 koji me je l. i predao samoga Jud 1:1 pozvanima, koji su l. u Bogu
2Ko 9:7 jer Bog l. vesela darovatelja Efe 2:4 ljubavi svoje, kojom nas je l. Jud 1:3 l. Kako mi je veoma na srcu, da
Gal 5:14 l. bliœnjega svojega kao Efe 5:2 u ljubavi kao æto je i Krist l. nas Jud 1:20 l. naziåujte se svojom
Efe 5:28 Tko l. svoju œenu, sebe Efe 5:25 kao æto je i Krist l. crkvu i sebe Otk 20:9 opkoliæe tabor svetih i grad l.
Efe 5:33 Ali i vi svaki pojedini neka l. 2So 2:16 Bog Otac naæ, koji nas je l. i LJUBLJENOME
Heb 12:6 Jer koga l. Gospodin, onoga Heb 1:9 l. si pravdu, i mrzio si bezak- Efe 1:6 kojom nas je obdario u l. Sinu
Jak 2:8 Al. bliœnjega svojega kao 1Iv 4:10 nego da je on l. nas i poslao 2Ti 1:2 Timoteju, l. sinu: Milost
Jak 4:5 Ljubomorno l. duh, koji u nama 1Iv 4:11 ako nas je Bog tako l. i mi LJUBOMOR
1Pe 3:10 Jer tko l. œivot i hoøe da vidi 1Iv 4:19 Boga, jer nas je on najprije l. M.Iz 6:34 Jer je l. œestok u muœa
1Iv 2:10 Tko l. brata svojega, u svijetlu Otk 1:5 Njemu, koji nas je l. i otkupio Rim 10:19 Ja øu izazvati vaæ l. protiv
1Iv 2:15 Ako tko l. svijet, nema ljubavi LJUBITE Gal 5:20 svaåe, l. srdœbe, spletke
1Iv 3:14 tko ne l. ostaje u smrti Psl 4:2 l. prijevaru i mislite na laœ LJULJA
1Iv 4:7 svaki, koji l. od Boga je roåen Psl 31:23 l. Gospoda, svi poboœni Iza 24:20 Kao pijan çovjek l. se zemlja
1Iv 4:8 Koji ne l. ne poznaje Boga, jer Psl 97:10 Koji l. Gospoda, mrzite na Mat 11:7 vidite zar trsku, koju l. vjetar
1Iv 4:20 laœac je; jer tko ne l. brata Zah 8:17 Ne l. krive zakletve, jer na sve Efe 4:14 mala djeca, koju l. i zanosi
1Iv 4:21 Tko ljubi Boga, neka l. i brata Mat 5:44 l. neprijatelje svoje i molite se LJUT-ICA-O-U
1Iv 5:1 i svaki, koji l. onoga, koji je rodio Mat 5:46 Jer ako l. samo one, koji vas M.Iz 17:11 se l. glasnik æalje na njega
892
M.Iz 25:15 Strpljivoæøu dade se l. M.Iz 14:1 l. je raskopa vlastitim rukama Jer 48:2 biti uniæten. Za tobom ide m.
Psl 58:4 kao otrov zmijin, kao gluha l. M.Iz 14:24 a l. luåaka ostaje ludost Tuœ 1:20 Vani bjesni m. a unutra smrt
M.Iz 23:32 zmija i uætrca otrov kao l. M.Iz 14:29 çovjek jedljiv poçini l. za Eze 7:15 Vani bjesni m. unutra kuga i
Iza 14:29 zmije proizlazi guja l. a plod M.Iz 22:15 l. hvata korijen u srcu dje- Eze 21:9 m. je naoætren i takoåer
Iza 59:5 li se jedno, izleœe se guja l. 1Ko 1:18 Jer je rijeç o kriœu l. onima Mat 10:34 da donesem mir, nego m.
PNP 1:6 l. me okupiæe sinovi matere 1Ko 1:23 a neznaboæcima l. Mat 26:52 Zadjeni m. svoj u korice
Iza 14:6 je l. udarao narode udarcima 1Ko 1:25 je l. Boœja mudrija od ljudi Luk 2:35 øe duæu tvoju probosti m.
Iza 51:17 njegova, çaæu si l. iskapio 1Ko 2:14 jer mu je l. i ne moœe da Luk 22:36 svoj plaæt i kupi za to m.
Iza 51:22 Evo uzimam iz ruke çaæu l. 1Ko 3:19 mudrost ovoga svijeta l. pred Rim 8:35 ili golotinja ili pogibao ili m.
LOÆ-A-E M.Iz 14:18 Luåaci ostaju u l. svojoj, a Efe 6:17 kacigu spasenja uzmite, i m.
Eze 6:6 i l. øe se djela vaæa uniætiti M.Iz 17:12 nego luåak u svojoj l. Otk 1:16 i iz usta njegovih izlazio m.
Hab 3:17 Ljetina je masline l. Njiva ne M.Iz 26:4 Ne odgovaraj luåaku po l. Otk 19:15 I iz usta njegovih izlazi m.
Efe 4:29 Nikakva l. rijeç neka ne izlazi Jer 5:21 Çuj, narode pun l. nerazuma MAÇA
M.Iz 20:14 l. loæe, veli kupac; a kad Dje 26:24 su te knjige dovele do l. Pst 27:40 Od m. svojega œivjet øeæ i
Mal 1:14 ipak œrtvuje samo l. jer sam LUÅACI-MA Jer 21:9 u tom gradu, gine od m. gladi
1Ko 14:35 l. œeni da govori na sastanku Psl 14:1 l. misle u sebi: Nema Boga Tuœ 4:9 Sretniji je tko je pao od m.
LOMI-MO M.Iz 1:7 samo l. preziru mudrost i Eze 7:15 Tko je na polju, past øe od m.
Job 38:11 ovdje se l. prkos tvojim M.Iz 14:18 l. ostaju u ludosti svojoj, a Mat 26:52 maæaju za maç, ginu od m.
Psl 29:5 Gospod l. cedre, cedre liba- Prp 5:4 ispuniti ga, jer mu nijesu mili l. Luk 21:24 Jedni øe pasti od oætrice m.
Iza 66:3 ovce, a ujedno psu l. zatiljak M.Iz 13:19 l. je mrsko kloniti se oda zla Luk 22:38 evo, ovdje dva m. A on im
Dje 20:7 kad se skupismo da l. kruh M.Iz 26:3 uzda magarcu, a batina l. na Rim 13:4 jer uzalud ne nosi m. jer je
1Ko 10:16 Kruh, koji l. nije li zajedniæ- LUÅAK-A-U Heb 11:34 utekoæe od oætrica m.
LONÇARSKI M.Iz 11:29 l. øe sluœiti mudromu MAÇEM
Psl 2:9 razbit øeæ ih kao sud l. M.Iz 12:1 tko mrzi na ukor, l. je Pst 3:24 vrta edenskog kerubine s m.
Otk 2:27 i razbit øe se kao sudovi l. kao M.Iz 12:16 l. pokaœe gnjev svoj na Brj 22:23 gdje stoji na putu s golim m.
LONÇARU M.Iz 13:16 a l. se diçi svojom ludoæøu 1Sa 17:45 Ti ideæ na me s m. s kopljem
Iza 29:16 zar da lonac govori l. On me M.Iz 17:12 nego l. u svojoj ludosti 1Kr 19:10 i proroke tvoje pobiæe m.
Iza 45:9 Smije li glina reøi l. svojemu M.Iz 17:28 I l. kad æuti, moœe vrijediti Iza 66:16 Jer Gospod sudi ognjem i m.
Jer 18:4 drugi sud, kako je l. bio po volji M.Iz 20:3 svaåe; a svaki je l. svadljiv Jer 25:16 i smuæeni postanu pred m.
LOZ-A-E-I-U M.Iz 28:26 na svoj vlastiti razum, l. je Dan 11:33 donekle duboko satrti m. i
Hos 14:7 i cvjetat øe kao vinova l. Prp 2:14 Mudri ima oçi u glavi, a l. ide Amo 9:1 m. øu pobiti, æto ostanu œivi
Iva 15:4 Kao æto l. ne moœe roda roditi Jer 17:11 svræetku svojemu stoji kao l. Otk 6:8 da ubija m. i glaåu i kugom i
Pst 40:12 tumaçi ovako: tri l. tri su dana Hos 9:7 Izraele, upamti to Prorok je l. Otk 13:10 ako tko maçem ubije, valja
PNP 2:12 doælo je vrijeme rezanja l. M.Iz 12:23 a srce l. izvikuje ludost MAL-A-E-EN
PNP 2:13 slatko miriæe cvijet vinove l. M.Iz 14:8 a stranputica je ludost l. Dje 19:11 I Bog je çinio ne m. çudesa
Iza 18:5 reœu se l. noœevima i odstran- M.Iz 14:24 a ludost l. ostaje ludost Efe 4:14 Da ne budemo viæe m. djeca
Iva 15:5 Ja sam çokot, vi l. Tko ostaje M.Iz 17:10 negoli æto udaraca na l. Jak 3:5 Gle, m. vatra, i koliku æumu
Jer 8:13 nema grozda na l. ni smokve M.Iz 26:9 je rijeç mudrosti u ustima l. PNP 2:15 Pohvatajte nam lisice, m.
Hab 3:17 Nema roda na l. vinovoj Prp 2:16 malo od mudraca kao od l. Otk 20:12 I vidjeh mrtvace velike i m.
Iza 5:2 i zasadio u njemu l. plemenitu M.Iz 10:23 l. je veselje poçiniti sramotu Iza 11:6 m. djeçak moœe ih voditi
Jer 2:21 te posadio kao l. plemenitu M.Iz 12:15 l. se çini pravi put njegov, a Sef 3:12 ponizan i m. æto øe traœiti
Iva 15:2 Svaku l. na meni, koja ne raåa M.Iz 24:7 Previsoka je l. mudrost; zato Jak 3:5 A tako je i jezik m. ud, a ipak çini
LUD-E-I-IH M.Iz 26:1 tako malo pristaje çast l. MALENIH
M.Iz 10:1 a l. je sin œalost materi svojoj M.Iz 26:4 Ne odgovaraj l. po ludosti Zah 13:7 okrenuti ruku svoju protiv m.
M.Iz 14:15 l. vjeruje svakoj rijeçi, a LUKAVO Mat 10:42 Tko jednome od ovih m.
M.Iz 15:20 çovjek l. prezire mater Jer 17:9 l. je srce, viæe nego sve, i Mat 18:6 zavede jednoga od ovih m.
M.Iz 17:25 l. sin briga je ocu svojemu Dje 7:19 Ova je l. postupao s narodom Mat 18:14 se izgubi jedan od ovih m.
Prp 7:17 previæe bezboœan i ne budi l. LUKAVSTV-A-O-OM-U Mar 9:42 navede jednoga od ovih m.
1Ko 3:18 neka bude l. da bude mudar Iva 1:47 Izraelca, u kojem nema l. MALENIMA
2Ko 11:23 Kristove, da reknem kao l. Dje 13:10 O puni svakoga l. i svake M.Iz 16:19 Bolje je biti ponizan s m.
Psl 2:1 bune narodi i puci kuju l. osnove Rim 1:29 zavisti, ubojstva, svaåe, l. Iza 11:4 u pravednosti sudi on m. po
Mat 25:2 Pet od njih bile su l. pet Mat 22:18 Isus prozre l. njihovo i Mat 11:25 i razumnih, a objavio m.
1Ko 4:10 Mi smo l. zbog Krista, a vi ste 1Pe 2:1 zlobu i svako l. licemjerstvo i Luk 10:21 i razumnih, a objavio m.
1Ti 6:9 zamku, i u mnoge l. i ækodljive Dan 8:25 l. njegovim napredovat øe MALI-H-M
P.Zk 32:6 vraøate Gospodu, narode l. 2Ko 11:3 kao æto zmija Evu prevari l. Dan 7:8 izraste najednom drugi m. rog
Job 18:3 zaæto smo l. u vaæim oçima Job 5:13 Mudre hvata u njihovu l. Otk 19:5 i koji ga se bojite, m. i veliki
M.Iz 19:25 Udari li se podsmjevaç, l. øe 1Ko 3:19 hvata mudre u njihovu l. Zah 4:10 Jer tko je god prezreo dan m.
M.Iz 22:3 l. idu dalje i imaju ætetu 2Ko 4:2 ne œivimo u l. niti iskrivljujemo Otk 19:18 i robova, i od m. i velikih
Tit 3:3 Jer i mi smo bili negda l. Efe 4:14 po l. da zavede u zabludu Oba 1:2 Gle, uçinit øu te m. meåu
Jak 2:20 l. da je vjera bez djela mrtva Mat 25:21 Nad m. si bio vjeran, zato
Prp 7:4 a srce l. u kuøi veselja -M- Mat 25:23 Tada mu reçe gospodar
1Ti 4:7 A l. i bapskih gatalica kloni se MAÇ Jak 3:4 okreøu se m. kormilom, kam-
2Ti 2:23 A l. i praznih zapitkivanja kloni Joæ 5:13 koji je drœao goli m. u ruci Otk 13:16 I uçini, da se svima, m. i
Tit 3:9 A l. zapitkivanja i rodoslovlja, i Ezr 9:7 kraljevima zemaljskim pod m. MALOGA
LUDO-ÆØU-GA-ST-STI Psl 37:15 m. njihov prodire im u vlas- P.Zk 1:17 Sasluæajte i m. i velikoga. Ne
M.Iz 19:1 koji govori naopako i l. Psl 57:4 kojima je jezik m. oætar Heb 8:11 me svi poznati od m. do velikog
Iza 44:20 niætetno, toga je zavelo l. Psl 76:3 strijele luku, ætit, m. i ratnu MALOVJERNI
1Ko 1:27 Nego æto je l. pred svijetom M.Iz 5:4 oætra kao m. dvorezac Mat 6:30 koliko øe viæe vas, m.
M.Iz 13:16 a luåak se diçi svojom l. Iza 1:20 prkosite, proœderat øe vas m. Mat 14:31 mu: m. zaæto si posumnjao
M.Iz 14:29 jedljiv poçini ludost za l. Iza 2:4 za srpove. Viæe ne diœe m. Luk 12:28 koliko øe viæe vas, m.
1Ko 1:20 Bog mudrost ovoga svijeta l. Iza 34:5 Kad se je opojio na nebu m. MANE
M.Iz 10:13 a batina pripada leåima l. Iza 49:2 usta moja da su kao oætar m. Psl 92:15 on je branik moj bez m.
M.Iz 10:14 a usta su l. blizu pogibli Iza 51:19 Pustoæ i rasap, glad i m. Flp 2:15 djeca Boœja bez m. usred roda
M.Iz 9:6 Ostavite l. da œivite. Poåite Iza 65:12 Vas odreåujem za m. Vi øete Kol 1:22 svete i bez m. i krivnje
M.Iz 12:23 a srce luåaka izvikuje l. Jer 24:10 Poslat øu na njih m. glad i Otk 2:17 dat øu mu od m. skrivene
893
Otk 14:5 jer su bez m. pred prijestoljem 2Ko 1:3 Otac m. i Bog sve utjehe Iva 1:16 mi svi primismo m. za miloæøu
MANJE 2Ko 4:1 imamo ovu sluœbu zbog m. Iva 1:17 po Isusu Kristu doåe m. i is
Pst 1:16 da vlada danom, i m. da vlada Jak 2:13 Jer øe onome biti sud bez m. Dje 2:47 Hvalili su Boga i imali m. u
Izl 30:15 a siromah ne m. od pola Jak 3:17 posluæna, puna m. i dobrih Rim 1:5 Preko kojega primismo m. i
P.Zk 21:17 prvoroåenca m. ljubljene MILOSRÅE Rim 1:7 pozvanima svetima. m. vama
Ezr 9:13 Boœe naæ, kaznio m. nego æto Izl 20:6 A m. iskazuje tisuøama, koji Rim 5:15 mnogo se veøa m. Boœja i dar
M.Iz 19:10 joæ m. slugi, da vlada 2Sa 24:14 jer je m. njegovo veliko. A u Rim 5:20 se je joæ veøma umnoœila m.
Dan 2:39 drugo kraljevstvo, m. od Psl 119:77 Neka doåe na me m. tvoje Rim 6:1 da se m. umnoœi Boœe saçu-
Mat 13:57 Prorok ne vrijedi nigdje m. Psl 130:7 jer je u Gospoda m. u njega Rim 6:23 a m. Boœja: Œivot vjeçni u
Luk 7:47 A kojemu se opraæta m. taj Psl 136:1 jer vjeçno traje m. njegovo Rim 11:6 inaçe m. ne bi viæe bila milost
2Ko 11:24 çetrdeset m. jedan udarac Iza 63:15 Ganuøe srca tvojega i m. 1Ko 7:25 koji sam kao m. dobio od
2Ko 12:15 zar øete vi mene m. ljubiti Jer 13:14 saœaljenje, nikakvo m. neøe 1Ko 15:10 i m. njegova prema meni
1Ti 6:2 neka ih ne cijene m. æto su Tuœ 3:22 neiscrpljivo je m. njegovo 2Ko 4:15 da m. rastuøi zahvalom
MANJI Dan 9:9 Boga naæega, m. i oproætenje 2Ko 9:8 meåu vama izobilna, svaka m.
2Ko 11:5 nijesam m. od prevelikih ap- Zah 7:9 edan drugome ljubav i m. 2Ko 12:9 Dosta ti je m. moja, jer se sila
2Ko 12:11 m. od prevelikih apostola Mat 9:13 m. hoøu, a ne œrtvu, jer ja Gal 5:4 da se opravdate, izgubiste m.
2Ko 12:13 u çemu ste m. od ostalih Mat 23:23 pravednost, m. i vjernost Efe 1:6 Da slavimo slavnu m. njegovu
MAN-OM-U Luk 1:50 m. njegovo traje kroz sve Efe 3:8 dana je ova m. da navijestim
P.Zk 8:3 Ali te je onda hranio m. koju Rim 11:30 a sad ste postigli m. zbog Efe 4:7 je od nas dana m. po mjeri
Heb 9:4 je bila zlatna posuda s m. i ætap Rim 11:31 da i oni postignu m. Efe 4:29 dadne m. onima, koji sluæaju
Izl 16:35 Sinovi Izraelovi jeli su m. Rim 12:8 koji çini m. neka çini radosno Flp 1:29 Jer je vama dana m. za Krista,
P.Zk 17:1 ima na sebi bilo kakvu m. ili Gal 6:16 pravilu œive, na njih mir i m. i 2Ti 1:6 da opet raspiriæ m. Boœju, koja
Iva 6:31 Oçevi su naæi jeli m. u pustinji Kol 3:12 u srdaçno m. dobrotu Tit 2:11 pokaza m. Boœja koja spasava
Iva 6:58 oçevi jedoæe m. i pomrijeæe 2Ti 1:2 Milost, m. mir od Boga Oca i Heb 4:16 naåemo m. kad nam ustreba
MASLINE 2Ti 1:18 dadne Gospodin, da naåe m. Jak 4:6 A on daje veøu m. jer govori
Amo 4:9 smokve i m. vaæe izjeli su Heb 4:16 da postignemo m. i naåemo 1Pe 1:10 koji su prorokovali za vaæu m.
Hab 3:17 Ljetina je m. loæa. Njiva ne Jak 2:13 a m. likuje nad sudom 1Pe 5:5 protivi, a poniznima daje m.
Rim 11:24 divlje m. i pricijepio se na MILOSRÅEM Jud 1:4 bezboœni, koji pretvaraju m.
Jak 3:12 m. raåati ili trs smokve Brj 14:18 Gospod je strpljiv i obilan m. Otk 1:4 m. vam i mir od onoga, koji
MASLINSKU Psl 103:4 koji te kruni miloæøu i m. MILOSTI
2Sa 15:30 A David se je penjao uz M. Iza 54:7 sam te s velikim m. vodio kuøi Pst 32:10 Nijesam vrijedan svih m. i
Mat 26:30 hvalospjev i izaåoæe na M. Jon 4:2 dugotrpan i bogat m. i saœaliæ Job 10:12 I dao si mi œivot pun m. i briga
MED-A-OM Rim 12:1 vas dakle, braøo, m. Boœjim Psl 25:7 Po m. svojoj spomeni se
Izl 3:8 u kojoj teçe mlijeko i m. u mjesta MILOSRÅU Psl 44:26 izbavi nas zbog m. svoje
P.Zk 32:13 Davao mu je da siæe m. iz Psl 51:1 po velikom m. svojem uniæti Psl 86:15 Bog pun milosråa i m. pun
M.Iz 16:24 Prijazne su rijeçi m. sam- Luk 1:78 dubokom m. Boga naæega Psl 89:1 Svagda øu pjevati m. Gospod-
PNP 4:11 Jezik tvoj krije m. i mlijeko Efe 2:4 Ali Bog, koji je bogat u m. zbog Psl 106:4 me se, Gospode, po m. k
Jer 11:5 u kojoj teçe mlijeko i m. kako Tit 3:5 nego po svojemu m. spasi nas Psl 145:9 pun m. za sva djela svoja
Mat 3:4 bila skakavci i m. divlji 1Pe 1:3 nas po velikom m. svojemu Iza 49:8 U Vrijeme m. usliæio sam te
Otk 10:9 u ustima bit øe ti slatka kao m. MILOSRDAN Iza 54:8 ali se u vjeçnoj m. smilujem
Suc 14:18 Æto je slaåe od m. i æto je jaçe Izl 34:6 Gospod je m. i milostiv Bog Iza 60:10 sam se smilovao tebi u m.
Psl 19:10 slaåe su od m. æto teçe iz P.Zk 4:31 Jer Gospod, Bog tvoj, m. je Iza 61:2 oglasim godinu m. Gospod-
Psl 119:103 mnogo slaåe od m. ustima Psl 103:8 Gospod je m. i milostiv Iza 63:9 U svojoj ljubavi i m. on ih je
M.Iz 25:27 Previæe m. jesti nije dobro Psl 116:5 i pravedan; Bog je naæ m. Dan 9:4 Ti drœiæ zavjet m. onima, koji te
Psl 81:16 i m. iz hridine krijepit øu te Jon 4:2 da si ti Bog milostiv i m. Zah 12:10 jerusalemske izlit øu duh m.
PNP 4:11 tvoje, zaruçnice, kaplju m. Heb 2:17 da bude m. i vjeran veliki Luk 1:28 Zdravo, m. puna Gospodin
Iza 7:15 Gruæevinom i m. hranit øe se Jak 5:11 je Gospodin vrlo milostiv i m. Luk 1:48 Pogledao je on u m. na
MILIN-A-E MILOSRDNI Luk 2:52 u dobi i u m. kod Boga i kod
Psl 16:11 u desnici tvojoj m. vjeçna Efe 4:32 jedan drugome blagi, m. Iva 1:14 od Oca, puna m. i istine
Psl 45:2 m. se razlila na usnama 1Pe 3:8 milostivi, bratoljubivi, m. Dje 13:34 Udijelit øu vama, m. pouzd-
PNP 4:3 grimizna, m. resi usta tvoja MILOST Dje 13:43 da ustraju u m. Boœjoj
Iza 62:4 nego øeæ se zvati m. moja i Pst 24:12 mi sreøu danas i iskaœi m. Dje 14:3 koji je svjedoçio rijeç m. svoje
M.Iz 3:17 Putovi su njezini putovi m. i Pst 42:21 dok nas je molio za m. a mi Dje 20:24 posvjedoçim evanåelje m.
Iza 5:7 i ljudi su Judini sad m. njegove P.Zk 7:9 vjerni Bog, koji drœi zavjet i m. Dje 20:32 i rijeçi m. njegove, koji moœe
MILOÆØU P.Zk 13:17 i udijeli ti m. i, kako se je Rim 4:4 ne raçuna se plaøa po m. nego
Izl 15:13 M. svojom vodio si narod Psl 18:50 m. dijeli pomazaniku Rim 5:2 i pristup imali vjerom k ovoj m.
Izl 34:6 Bog, strpljiv, bogat m. i Psl 23:6 Samo sreøa i m. pratit øe me Rim 9:23 da pokaœe bogatstvo m.
Psl 90:14 nas okrijepi m. svojom, da Psl 32:6 u vrijeme, kad je joæ naøi m. Rim 11:5 ostatak spasio po izboru m.
Psl 103:4 koji te kruni m. i milosråem Psl 42:8 Danju æalje Gospod m. svoju Rim 12:3 Jer po m. koja je meni dana
Iva 1:16 mi svi primismo milost za m. Psl 51:14 øe jezik moj glasno slaviti m. Rim 12:6 imamo razliçite darove po m.
Rim 3:24 m. njegovom po otkupu, koji Psl 57:3 Bog neka dadne svoju m. i 1Ko 3:10 Po m. Boœjoj, koja mi je dana
Rim 5:15 m. jednoga çovjeka Isusa Psl 63:3 Jer je m. tvoja viæe od œivota 1Ko 15:10 Ali po m. Boœjoj jesam, æto
Rim 6:14 pod zakonom, nego pod m. Psl 84:11 Gospod daje m. i çast; ne 2Ko 1:12 nego u m. Boœjoj œivjeli u
Gal 1:6 koji vas pozva m. Kristovom Psl 100:5 vjeçno traje m. njegova, kroz Gal 2:21 Ne odbacujem m. Boœje
Efe 2:5 oœivi s Kristom m. ste spaæeni Psl 108:4 uzviæena do neba m.tvoja Efe 1:7 grijeha po bogatstvu m.
Efe 2:8 Jer ste m. spaæeni po vjeri, i to Psl 143:8 da doskora iskusim m. tvoju Efe 2:7 preveliko bogatstvo m. svoje
Heb 13:9 jer je bolje m. utvråivati srce M.Iz 6:34 on ne zna za m. na dan Efe 3:7 postadoh sluga po daru m.
MILOSNI M.Iz 12:2 Dobar çovjek dobiva m. kod Flp 1:7 sudionici moje m. i u okovima
1Ko 12:4 m. su darovi razliçni, ali je isti M.Iz 18:22 i dobio je od Gospoda m. Kol 3:16 i pjesmama duhovnim u m.
1Ko 12:9 drugomu m. dar lijeçenja u M.Iz 19:12 a m. je njegova kao rosa na Kol 4:6 Rijeç vaæa neka je svagda u m.
MILOSRÅA Prp 9:11 ni razumni m. nego sve stoji 2So 2:16 vjeçnu i dobru nadu u m.
Psl 86:15 Svemoguøi, Bog pun m. i Tuœ 3:22 m. je Gospodnja, da nijesmo. 1Ti 4:14 Ne zanemaruj m. koja je u tebi
Hab 3:2 Ipak se u gnjevu sjeti m. Zah 11:7Jedan sam nazvao m. a drugi 2Ti 1:9 nego po svojoj odluci i m. koja
Luk 1:54 sjeøajuøi se m. svojega Zah 11:10 Uzeo sam svoj ætap m. i Heb 2:9 da bi po m. Boœjoj za sve
Rim 9:23 I ako na posudama m. Luk 2:40 Bilo je puno mudrosti, i m. je Heb 4:16 s pouzdanjem k prijestolju m.
894
Heb 12:15 da tko ne ostane bez m. 2Ti 1:2 Milost, milosråe, m. od Boga Mat 6:7 m. da øe biti usliæeni za mnoge
1Pe 1:13 nadajte m. koja vam se pruœa Jak 3:18 se u miru onima, koji m. çine Rim 8:5 Jer koji su po tijelu, tjelesno m.
1Pe 3:7 koje su takoåer subaætinice m. 1Pe 1:2 Milost vam i m. u punini Flp 3:19 njihovoj, koji zemaljski m.
1Pe 4:10 dobri upravitelji razliçne m. 1Pe 3:11 neka traœi m. i neka hrli za 2Pe 2:13 Oni m. da je sva slast çastiti
2Pe 3:18 rastite u m. i u spoznanju 2Pe 1:2 vam i m. u obilju poznavanjem 2Pe 3:9 æto neki m. nego vas strpljivo
MILOSTINJU 3Iv 1:14 usta u usta øemo govoriti, m. MISLEØI
Mat 6:2 dakle dajeæ m. ne trubi pred Otk 1:4 Milost vam i m. od onoga, koji Amo 1:9 ne m. na savez bratski
Mat 6:3 Kad ti dajeæ m. neka ti ne zna MIRA-N Iva 20:15 Ona m. da je vrtlar, reçe mu
Luk 11:41 æto je unutra, kao m. onda P.Zk 28:65 narodima neøeæ uœivati m. MISLI
Dje 3:2 da prosi m. od onih, koji ulaze Psl 37:37 jer øe çovjeku m. ostati Pst 18:13 Æto se smije Sara i m. ‘Zar
Heb 13:16 A dobro çiniti i davati m. ne Psl 72:7 procvate pravica i obilje m. Pst 40:14 Tada m. i na mene, kad ti
MILOSTIV Iza 9:6 Bog, ‘Otac vjeçni’, ‘Knez m. Job 4:13 U igri m. u noønome snu
Izl 33:19 Bit øu m. kojemu hoøu da Iza 59:8 Za put m. ne znaju oni, nema Psl 10:4 Drsko m. bezboœnik: On ne
Izl 34:6 Gospod je milosrdan i m. Bog Iza 62:7 Ne dajite mu m. dok ne Psl 15:2 tko poæteno m. u srcu svojem
Brj 6:25 nad tobom, i neka ti bude m. Jer 6:14 mu olako Mir, mir, a m. nema Psl 19:14 m. srca mojega, Gospode
Brj 10:10 øe vam to biti za spomen m. Mat 10:13 øe na nju vaæ pozdrav m. Psl 44:21 Bog, koji pozna najtajnije m.
Job 33:26 Vapije k Bogu, i on mu je m. Rim 3:17 I puta m. ne poznaæe Psl 56:5 sve m. njihove idu na zlo protiv
Psl 25:16 Obrni se k meni i budi mi m. Rim 15:13 napuni svake radosti i m. u M.Iz 3:11 Sine moj, ne m. nisko o stegi
Psl 67:1 Budi nam m. Boœe i blagoslovi Rim 16:20 A Bog m. satrt øe skoro M.Iz 23:7 Jer on m. samo na sebe. Jedi
Psl 78:38 Ali je on bio m. i opraætao 1Ko 14:33 nije Bog nesloge, nego m. M.Iz 26:5 inaçe on m. da je mudar
Psl 103:8 Gospod je milosrdan i m. 2Ko 13:11 Bog ljubavi i m. bit øe s vama M.Iz 26:16 Lijençina m. da je mudriji od
Psl 116:5 m. je Gospod i pravedan Efe 4:3 çuvate jedinstvo duha u vezi m. Prp 4:8 a ne m. za koga se muçim i
Psl 145:13 u svima rijeçima svojim i m. Efe 6:15 spremni za evanåelje m. Iza 32:6 srce njegovo m. na zlo, radi
Jer 3:12 gledati na vas; jer sam m. veli 1So 5:23 A sam Bog m. neka vas Iza 32:8 Plemenit m. samo na ple-
Jer 14:7 Gospode, budi nam m. zbog Heb 13:20 A Bog m. koji uskrsnu od Iza 55:7 svoj put i zlikovac m. svoje
Jon 4:2 jer znao sam, da si ti Bog m. i Psl 120:7 sam m. ako li æto progovorim Iza 55:8 Jer m. moje nijesu vaæe misli
Mal 1:9 Moœe li on tada biti m. prema Jer 47:6 Vrati se u korice, Stani, i m. Jer 29:11 Jer ja znam, koje m. nosim
Luk 18:13 Boœe, m. budi meni 1So 4:11 da provodite m. œivot, i da Dan 4:19 m. su ga njegove uznemir-
Gal 3:18 Abrahamu se je Bog m. Heb 12:11 ali poslije daje m. rod Mih 4:12 Ali oni ne znaju m. Gospodn-
Heb 8:12 Jer øu biti m. nepravdama MIRIS Mat 3:3 Na njega naime m. prorok
Jak 5:11 jer je Gospodin vrlo m. i Pst 8:21 Kad omirisa Gospod m. Mat 12:25 Isus prozre m. njihove i reçe
MIO PNP 4:11 m. je haljina tvojih kao miris Mat 15:19 Jer iz srca dolaze zle m.
M.Iz 16:7 Ako je çiji œivot m. Gospodu Iva 12:3 m. pomasti napuni svu kuøu Mat 22:37 duæom svojom i svom m.
Iza 43:4 tako vrijedan i tako m. dao bih 2Ko 2:14 i po nama javlja m. poznanja Mat 24:48 Ako li je sluga zao i m. u sebi
Rim 14:18 ugodan je Bogu i m. ljudima 2Ko 2:15 smo mi Kristov ugodan m. Luk 2:35 Tako øe se otkriti m. mnogih
MIR 2Ko 2:16 Jednima dakle m. od smrti za Luk 8:18 joæ øe mu se uzeti, æto m. da
Brj 6:26 svoje k tebi i neka ti udijeli m. Efe 5:2 i œrtvu Bogu na ugodni m. Rim 12:3 da ne m. o sebi viæe, nego
P.Zk 23:6 dok si œiv, za njihov m. Flp 4:18 æto ste mi poslali, sladak m. Rim 12:16 Budite jedne m. meåu
1Kr 8:56 narodu Izraelu pribavio m. MIRNI Rim 14:14 koji m. da je æto neçisto
Psl 4:6 se tuœe: Tko nam nosi m. Izl 14:14 Vi moœete biti posve m. 1Ko 3:18 meåu vama m. da je mudar
Psl 34:14 oda zla, a çini dobro, traœi m. Iza 30:15 i ostanete m. spasit øete se 1Ko 7:36 ako li tko m. da se ne ponaæa
Psl 55:6 odletio bih odatle i m. bih Dje 19:36 valja da budete m. i da niæta 1Ko 11:16 tko m. da se moœe prepirati
Psl 85:10 øe se pravda i m. poljubiti 1Ti 2:2 da tihi i m. œivot provodimo u 1Ko 13:5 ne razdraœuje se, ne m. o zlu
Psl 122:6 Œelite m. Jerusalemu MIRNO 1Ko 14:37 Ako tko m. da je prorok ili
Iza 9:7 Njegova je punina vlasti, m. Job 25:2 koji m. çini red na visinama 2Ko 2:11 sotona, jer znamo, æto on m.
Iza 27:5 sklopiti m. s menom, jest Psl 112:7 srce je njegovo m. on se 2Ko 3:14 Ali otvrdnuæe m. njihove; jer
Iza 32:17 Djelo pravednosti bit øe m. Psl 131:2 tako duæa moja m. poçiva 2Ko 11:3 tako i m. vaæe da se ne pok-
Iza 52:7 koji navjeæøuju m. koji donose M.Iz 14:30 Œivot je tijelu srce m. a strast Gal 6:3 tko m. da je æto, a nije niæta
Iza 59:8 ide po njima, ne zna za m. M.Iz 15:27 se gadi mito, œivjet øe m. Flp 4:7 çuvat øe srca vaæa i m. vaæe u
Jer 6:14 govoreøi mu olako m. mir, a Iza 38:15 m. imam proœivjeti sve Jak 1:26 Ako li tko m. da je poboœan, a
Jer 8:15 Uzdamo se u m. ali ne dolazi Tuœ 3:26 Dobro je m. çekati pomoø MISLIMA
Jer 50:34 svoju, da donese m. zemlji Zah 8:16 vratima na svojim vjerno i m. Prp 10:20 Ni u m. ne psuj kralja, ni u
Zah 6:13 na svojemu prijestolju, i m. øe Mar 4:39 Umukni! M. budi! Prestane Iza 55:9 i misli moje nad vaæim m.
Mat 10:34 doæao da donesem m. na 2So 3:12 Kristu, da m. radeøi svoj kruh Rim 1:21 nego zaludjeæe u svojim m. i
Mar 9:50 Imajte sol u sebi i drœite m. MIROM MISLIO
Luk 2:14 na visini i na zemlji m. ljudima M.Iz 17:1 je komad suha kruha s m. P.Zk 32:18 viæe m. zaboravio si Boga
Luk 19:42 dan upoznao, æto ti je za m. 2Ti 2:22 vjerom, Ijubavlju, m. s onima Rut 1:1 m. je nastaniti se u zemlji
Iva 14:27 m. vam ostavljam, mir svoj Heb 11:31 jer je bila primila uhode s m. Job 22:13 A ti si m. Æto bi opazio Bog
Iva 16:33 rekoh, da u meni m. imate MIRU Psl 39:3 kad bih m. na to, razgorio bi
Iva 20:21 I reçe im opet: m. vam. Kao Psl 85:8 On govori o m. za narod svoj Iza 14:13 m. si u sebi: ‘Penjem se na
Dje 10:36 navjeæøujuøi m. po Isusu Psl 133:1 kad braøa u m. stanuju za- Iza 17:10 i nijesi m. na hridinu moøi
Rim 1:7 Milost vama i m. od Boga, Oca Prp 3:8 vrijeme ratu, i vrijeme m. Jon 4:2 æto sam m. kad sam joæ bio u
Rim 5:1 vjerom imamo m. s Bogom po Iza 30:15 U m. i uzdanju snaga je vaæa Sef 2:15 koji je m. Ja sam, i drugo je
Rim 8:6 a mudrost Duha œivot je i m. Mal 2:6 U m. je i poætenju iæao preda Mat 16:12 bio m. da se çuvaju kvasca
Rim 10:15 koji navjeæøuju m. koji Luk 7:50 tvoja spasila. Idi u m. Iva 2:21 A on je m. na hram tijela
Rim 14:17 nego pravda i m. i radost u Dje 9:31 bila u m. i napredovala je, i 1Ko 2:2 nijesam m. da znam æto meåu
Gal 5:22 je Duha: ljubav, radost, m. 1Ko 7:15 jer nas u m. pozva Bog 1Ko 13:11 govorio sam kao dijete, m.
Gal 6:16 ovome pravilu œive, na njih m. 2Ko 13:11 œivite u m. i Bog ljubavi i mira Heb 11:19 Jer je m. da Bog moœe i od
Efe 2:14 Jer je on m. naæ, koji oboje 1So 5:13 œivite u m. meåu sobom MISLITE
Efe 2:15 novog çovjeka, çineøi m. Jak 2:16 Idite u m. grijte se i nasitite sei Psl 4:2 jubite prijevaru i m. na laœ
Efe 2:17 koji ste bili daleko, i m. onima Jak 3:18 A plod pravde sije se u m. Mal 1:7 Stim, æto m. ‘Stol je Gospodnji
Flp 4:7 I m. Boœji, koji nadilazi svaki um 2Pe 3:14 naåe çiste i neokaljane u m. Mat 3:9 Jer ne m. da smijete govoriti
Kol 1:20 uçinivæi m. krvlju kriœa MISLE Mat 5:17 Ne m. da sam doæao ukloniti
Kol 3:15 I m. Kristov neka vlada u Psl 14:1 Luåaci m. u sebi: Nema Boga Mat 9:4 Zaæto zlo m. u srcima svojim
1So 5:3 Jer kad reknu: m. i sigurnost Iza 29:20 Istrijebljeni su svi, koji m. na Mat 10:34 Ne m. da sam ja doæao da
895
Luk 13:2 m. li, da su ti Galilejci bili veøi Rim 12:6 neka bude po m. vjere Iza 60:6 prekrilit øe te, m. deve od
Iva 5:39 Pisma jer m. da imate u njima Efe 4:7 je od nas dana milost po m. Tit 2:4 Da mudro upuøuju m. œene
Iva 5:45 Ne m. da øu vas ja tuœiti Ocu 1So 5:23 neka vas posveti u punoj m. MLADETU
Dje 2:15 ne m. o visokim stvarima Otk 11:2 izvan hrama, ostavi i ne m. ga Zah 9:9 na magaretu, m. magariçinu
Rim 14:13 m. da ne postavljate bratu Otk 21:17 po m. çovjeçjoj, koja je anå- Mat 21:5 na magaretu, m. magariçinu
2Ko 12:19 m. li opet, da se mi pred M.Iz 11:1 Laœna su m. Gospodu Iva 12:15 dolazi, sjedi na m. magariçinu
2Ko 13:11 jednako m. œivite u miru, i Iza 40:12 gore izmjerio na m. bregove MLADI
Flp 2:2 da isto m. imajuøi istu ljubav Dan 5:27 Tekel: ‘Izmjeren’ si bio na m. Izl 33:11 a sluga njegov, m. Joæua, sin
Flp 3:15 i ako æto drukçije m. i ovo øe MJEROM Job 38:41 kad m. njegovi viçu k Bogu
Flp 4:8 i æto je god hvale vrijedno, to m. Jer 30:11 samo øu te karati s m. Psl 114:4 ovnovi, humci kao m. janjci
Heb 10:29 m. da øe zasluœiti kaznu Mat 7:2 kakvom m. mjerite, onakvom M.Iz 30:17 m. jastrebovi neka ga proœ-
Jak 4:5 Ili m. da uzalud Pismo govori MJERU Iza 11:7 m. njihovi zajedno øe leœati
MISLITI Psl 39:4 i m. dana mojih, kako li je Iza 40:30 i sustaju, ljudi m. padaju
Psl 10:13 bezboœnik huliti na Boga i m. Iza 40:12 je æakom izmjerio mora i m. MLADICA
Psl 39:4 Daj mi, Gospode, m. na svrhu Jer 5:28 zloøa njihova prelazi svaku m. Iza 4:2 onaj øe dan biti m. Gospodnja
Jer 20:9 Neøu viæe m. a njega, neøu Iva 3:34 jer Bog ne daje Duha na m. Iza 11:1 Ali øe izaøi m. iz podanka
Iva 16:2 koji vas ubije, m. da Bogu çini Efe 4:13 u çovjeka savræena, u m. dobi Iza 53:2 izrastao pred njim kao m. kao
Rim 12:3 nego æto valja m. nego da 1So 2:16 da ispune m. svojih grijeha Zah 6:12 çovjek, m. je ime njegovo
Gal 5:10 da niæta drukçije neøete m. MJESEC-A-E-I-U MLADIM
MIÆICA-E-U Joæ 10:13 I stade sunce, i ustavi se m. Prp 11:9 srce tvoje u m. danima; idi
Psl 89:13 m. puna i junaçke snage Job 25:5 Eto, ni m. ne sja bez ljage, ni Prp 12:1 Stvoritelja svojega u m.
Psl 98:1 mu desnica njegova, sveta m. Psl 8:3 djelo prsta tvojih, m. i zvijezde MLADIØ
Iza 40:10 kao pobjeditelj i m. njegova Psl 121:6 sunce ne naudi, ni m. u noøi Psl 119:9 Kako m. drœi çist œivot svoj
Iza 53:1 kome se je otkrila m. Gospod- Psl 136:9 m. i zvijezde, da vladaju Iza 62:5 Jer kao æto se m. vjeri s
Iza 63:5 Tada mi je pomogla m. moja Prp 12:2 pomrçi sunce, svjetlo i m. i Jer 31:13 djevojka u kolu, m. i starac
Zah 11:17 Neka usahne m. njegova PNP 6:10 lijepa kao m. çista kao Mat 19:20 m. mu odgovori: Sve san to
2Sa 22:35 m. moje zapeæe luk od Iza 1:13 m. mlaåak, subotu, poziv na Mat 19:22 ove rijeçi otide m. œalostan
Iza 51:5 m. moje upravljaju narodima Joe 2:10 Sunce i m. pomrçaæe, Mar 14:51 A jedan m. koji je na golu
P.Zk 11:2 ruku, njegovu, podignutu m. Joe 2:31 pretvoriti u tamu i m. u krv MLADIØI
Iza 51:5 zemlje na moru ufaju se u m. Hab 3:11 ostaju sunce i m. kod iskrenja Iza 40:30 I m. se umaraju i sustaju, ljudi
Zah 11:17 neka doåe na m. njegovu Mat 24:29 m. øe izgubiti svoju svjetlost Joe 2:28 m. øe vaæi gledati viåenja
MIÆLJENJA-E-EM-U Mar 13:24 sunce øe pomrçati i m. svoju Dje 2:17 i m. vaæi vidjet øe viåenja
Iza 66:18 su doæla djela vaæa i m. vaæa Dje 2:20 i m. u krv, prije nego doåe dan 1Iv 2:13 Piæem vam, m. jer nadvla-
Jer 15:19 Ako budeæ drugoga m. Otk 6:12 i sav m. postade kao krv 1Iv 2:14 Pisah vam, m. jer ste jaki, i r
Rim 12:2 promijenite obnovljenjem m. Otk 12:1 i m. pod nogama njezinim, i MLADOST-I
Pst 6:5 i da je sve m. i htijenje srca Pst 7:11 drugoga m. taj dan prodrijeæe Psl 103:5 obnovi m. tvoja kao u orla
Pst 8:21 i makar je m. srca çovjeçjega Brj 29:12 I petnaesti dan m. sedmoga 1Ti 4:12 Nitko neka ne prezre tvoju m.
Job 21:16 daleko je od mene m. bez- Job 14:5 i broj m. njegovih u tebe je Pst 8:21 m. neøu ipak viæe uniætiti sva
Psl 10:4 tako je stalno m. njegovo Psl 72:7 i obilje mira, dokle teçe m. 1Kr 18:12 tvoj ætuje Gospoda od m.
M.Iz 24:9 i m. luåakovo jest grijeh Eze 1:1 toga m. kad sam boravio Job 33:25 viæe nego u m. tada se on
Jer 49:16 tvoje drsko m. jer stanujeæ u Eze 47:12 Svakoga øe m. raåati nove Psl 25:7 Grijeha m. moje, opaçina
2Ko 4:4 svijeta oslijepi m. nevjernika Iva 4:35 Joæ çetiri m. i dolazi œetva’ Eto, Psl 71:5 pouzdanje moje od m. moje
Kol 1:21 bili otuåeni i neprijatelji m. u Heb 11:23 poæto se rodi, tri m. skrivali Psl 144:12 visoko uzrasli u m. svojoj
Kol 2:18 uzalud nadimajuøi se m. tijela Otk 11:2 grad gaziti çetrdeset i dva m. M.Iz 2:17 ostavlja prijatelja m. svoje i
1Pe 4:1 i vi se naoruœajte istim m. jer Otk 13:5 da çini çetrdeset i dva m. Iza 54:4 jer øeæ zaboraviti sramotu m.
MIÆLJENJU Otk 21:23 I grad ne treba sunca ni m. Jer 3:4 ‘Oçe moj Ti si prijatelj m. moje
M.Iz 18:11 tvråava i kao visok zid po m. Otk 22:2 dajuøi svakoga m. svoj plod Jer 3:24 trud otaca naæih od m. naæe
Luk 1:17 da privede k m. pravednika i Brj 10:10 na blagdane i m. mlaåake Jer 31:19 moram okajati sramotu m.
Rim 14:1 a da ne sudite o m. njegovu Gal 4:10 Obdrœavate dane i m. i Tuœ 3:27 nositi jaram svoj od m.
1Ko 1:10 istom osjeøanju i u istom m. Job 29:2 kako je to joæ bilo prije m. u Eze 16:60 u dane m. tvoje i sklopit øu
MJED-ENU-I Jak 5:17 zemlji za tri godine i æest m. Mal 2:15 nevjerno na œeni m. svoje
Izl 35:5 za Gospoda zlato, srebro i m. Otk 9:10 da ækode ljudima pet m. MLIJEKA
L.Zk 26:19 gvoœde i zemlju vaæu kao m. Izl 23:15 odreåeno vrijeme u m. abibu Pst 49:12 i zubi su mu bijeli od m.
Dan 2:35 glina, m. srebro i zlato i Eze 1:1 u çetvrtom m. peti dan toga Suc 5:25 zaiska vode, ona mu pruœi m.
1Ko 13:1 onda sam kao m. koja jeçi, ili Zah 7:5 sedmom m. veø sedamdeset Iza 28:9 One, koji su odviknuti od m.
Brj 21:9 Tada napravi Mojsije m. zmiju Luk 21:25 Bit øe znaci na suncu, m. i Iza 55:1 kupujte vina i m. bez novaca
2Kr 18:4 isijeçe aætarte i razbi m. zmiju 1Ko 15:41 i druga slava m. i druga 1Ko 9:7 stado, i od m. stada ne jede
2Sa 22:35 moje zapeæe luk od m. MLAÅE Heb 5:12 trebate m. a ne jake hrane
Dan 2:39 zatim treøe kraljevstvo od m. 1Ti 5:1 upozori kao oca, m. kao braøu 1Pe 2:2 çistoga m. da po njemu
Zah 6:1 dvije gore, a gore su bile od m. 1Ti 5:2 Stare œene kao majke, m. kao MLIJEKO
MJENJAÇIMA 1Ti 5:14 da se m. udaju, djecu raåaju Izl 3:8 u kojoj teçe m. i med, u mjesta,
Mat 21:12 sprevrnu stolove m. i klupe MLAÅI PNP 4:11 Jezik tvoj krije med i m. Miris
Iva 2:15 m. prosu novce i isprevrnu Job 30:1 koji su danima m. od mene Iza 60:16 I sisat øeæ m. naroda i hranit
MJER-A-E-I-LA Luk 15:12 m. od njih reçe ocu: ‘Oçe, Jer 11:5 im dati zemlju, u kojoj teçe m.
P.Zk 25:15 puna i prava m. neka ti je Luk 15:13 pokupi m. sin sve i ode u MLIJEKOM
M.Iz 11:1 a puna m. ugodna mu je Iva 21:18 Kad si bio m. opasivao si se Joe 3:18 vinom, humovi øe proteøi m.
Dan 11:36 se ne napuni m. gnjeva; jer 1Pe 5:5 Tako, vi m. pokoravajte se Heb 5:13 Jer koji se god hrani m. ne
Psl 71:15 jer u tom ja ne znam m. MLAD-E MLINSKI
Oba 1:2 Prezren øeæ biti preko m. Pst 49:9 m. je lav Juda Od plijena si se Mat 18:6 o vrat objesi m. kamen i da
Mat 13:33 u tri m. braæna dok sve ne Psl 37:25 Bio sam m. sad sam star: ali Mar 9:42 o vrat objesi m. kamen i da
Dje 26:11 preko svake m. progonio M.Iz 28:1 osjeøa sigurnim kao m. lav Otk 18:21 je bio velik kao m. kamen, i
2Ko 11:23 preko m. izbijen bio, mnogo Jer 1:6 govoriti, ja sam joæ tako m. MNOÆTVA-O
1Sa 2:3 je Bog sveznajuøi, i on m. sva Hos 11:1 Kad je bio Izrael m. zavolio Psl 42:4 hvalospjeve sveçanoga m.
Joe 2:23 Ivam daje daœd u pravoj m. Psl 84:3 gnijezdo, da u njih skrije m. Iva 21:6 nijesu mogli vuøi od m. riba
Rim 12:3 svaki po onoj m. vjere, koju M.Iz 17:12 kojoj su ugrabili m. nego Iza 60:6 m. deva prekrilit øe te, mlade
896
Dan 11:32 m. onih, koji poznaju Boga MODRIC-AMA-E MOLITI
Mat 7:28 bilo je m. naroda zadivljeno Iza 53:5 m. njegovim mi smo se isci- Dan 9:23 Kad si se poçeo m. izaåe rije
Mat 9:36 je vidio m. naroda, saœali mu M.Iz 20:30 Krvave m. operu zlo, i Luk 11:1 Ivan uçio uçenike svoje m. se
Mat 19:2 Veliko m. naroda poælo je za Iza 1:6 samo uboj, m. i rane svjeœe Luk 18:1 da se mora svagda m. i ne
Mat 21:9 m. naroda, æto je iælo pred Iza 30:26 i iscijeli m. æto ih je zadao Luk 18:11 Farizej stade i poçne se m.
Mar 12:37 Veliko m. naroda sluæalo ga MOLE Iva 14:16 I ja øu m. Oca, i dat øe vam
Luk 9:13 kupiti hrane za sve ovo m. Psl 72:15 A oni neka se svagda m. za Rim 8:26 za æto øemo se m. kao æto
Luk 12:1 Uto se je bilo skupilo toliko m. Joe 2:17 sluge Gospodnje, i neka m. Kol 1:9 ne prestajemo za vas m. se
Iva 6:5 Isus podiœe oçi i vidje, da m. Mat 6:5 Oni se najradije m. u sina- MOLITVA-MA
Dje 2:6 skupi se m. i smete se, jer je Mat 7:11 onima, koji ga za to m. Job 16:17 i m. je moja bila uvijek çista
Dje 4:32 A m. vjernika bilo je jedno srce Luk 11:13 onima, koji ga m. za to Psl 42:8 pjesma moja, m. k Bogu
Dje 6:2 dvanaestorica dozvaæe m. 1Ti 2:8 da se m. muœevi na svakome Psl 88:2 Neka doåe preda te m. moja
Dje 6:7 je m. sveøenika prihvaøalo Jak 5:14 i neka m. nad njim maœuøi ga M.Iz 15:8 m. mu je pravednika ugodna
Dje 21:36 Jer je za njim iælo m. naroda MOLI-LI Rim 10:1 œelja je mojega srca i m. Bogu
1Pe 4:8 jer ljubav pokriva m. grijeha Psl 32:6 Zato neka se m. tebi svaki Jak 5:15 I m. vjere spasit øe bolesnika
Otk 7:9 veliko m. kojega nije mogao Mat 5:42 Tko te m. podaj mu; tko hoøe Jak 5:16 jer mnogo postiœe ustrajna m.
MNOGOBROJNE-I Mat 6:6 zatvori vrata i m. se Ocu 1Pe 3:21 nego m. k Bogu za dobru
Iza 53:12 m. øe on prisvojiti zato, jer je Mat 7:8 svaki koji m. prima; tko traœi Dje 2:42 u lomljenju kruha i u m.
Jer 5:6 jer su m. opaçine njihove Luk 11:10 svaki, koji m. prima; tko traœi 1Pe 4:7 dakle mudri i budni u m.
Joe 2:11 m. su izvræitelji rijeçi njegove Dje 9:11 po imenu Savla. On se m. Otk 8:3 da ga prikaœe s m. svih svetih
Heb 11:12 m. kao zvijezde nebeske i Rim 8:26 nego sam Duh m. se za nas MOLITVE
MNOŒE-I Rim 8:27 jer po volji Boœjoj m. se za Psl 102:17 siromaha i ne prezre m.
Pst 1:22 I ptice neka se m. i napune 1Ko 11:4 muœ, koji se m. ili prorokuje Iza 56:7 kuøa moja zvati kuøa m. za
Prp 5:11 m. se i niætitelji njegovi, pa æto 1Ko 14:13 govori jezikom, neka se m. Zah 12:10 izlit øu duh milosti i m. Oni
Jer 23:3 njihov, da rastu i m. se Jak 5:13 Neka se m. Je li tko veseo Mat 21:13 moja neka se zove kuøa m.
Prp 1:18 kome se m. znanje, mnoœi se 1Iv 5:16 neka m. i dat øe mu œivot Mat 23:14 i govorite za to duge m.
Prp 5:11 m. li se dobro, mnoœe se i Iza 26:16 su te traœili i pokorno su m. Luk 22:45 Diœe se od m. i poåe k
Flp 4:17 koji se m. na korist vaæu Dan 2:23 za æto smo te m. jer si nam Dje 6:4 A mi øemo nastojati oko m.
2Pe 1:8 ako je ovo u vama i m. se, neøe MOLIM-O 1Ti 2:1 se çine proænje, m. zagovori
MOØ-I Psl 27:4 m. Gospoda, samo to iætem Heb 5:7 proænje i ponizne m. k onome
Izl 9:16 da osjetiæ m. moju, i da se ime Iva 17:9 ne m. za svijet, nego za one 1Pe 3:7 da se ne sprijeçe m. vaæe
1Ljt 29:11 veliçina, m. slava, hvala i 1Ko 4:13 Hule na nas, a mi m. posta- Otk 5:8 pune tamjana: to su m. svetih
Psl 37:17 Je øe se m. zlikovaca slomiti 2Ko 13:9 i m. za vaæe savræenstvo MOLITVI
Psl 68:34 Upoznajte m. Boœju Nad Efe 3:20 nego æto m. ili mislimo, po sili Mat 21:22 æto zamolite pouzdano u m.
Psl 77:14 objavio m. svoju narodima 1Iv 3:22 ætogod m. primamo od njega Mar 11:24 U m. moœete zaœeljeti, bilo
Psl 89:17 po milosti tvojoj raste m. 1Iv 5:15 da nas usliæi, ætogod m. Luk 6:12 noø provede s Bogom u m.
Psl 112:9 njegova uzvisuje se m. MOLIO Dje 1:14 ustrajali jednoduæno u m.
M.Iz 29:2 Imaju li pravednici m. veseli Pst 42:21 dok nas je m. za milost, a mi Rim 12:12 u m. budite postojani
Prp 9:16 bolja je mudrost nego m. ali Psl 35:13 muçio sam sebe postom i m. 1Ko 7:5 da se posvetite m. i opet da se
Iza 63:1 koji imam m. da spasim Iza 53:12 nosio grijehe mnogih, i m. se Flp 1:4 u svakoj m. svojoj za sve vas s
Iza 63:15 Gdje je revnost tvoja i m. Dan 2:20 Daniel se je m. Neka je Kol 4:2 Ustrajte u m. bdijte u njoj sa
Dan 2:20 jer je njegova mudrost i m. Hos 12:4 Plakao je i m. mu se. U Betelu MOLITVOM
Dan 3:17 ima m. da nas izbavi iz peøi Luk 9:29 Dok se je m. promijeni se lice Mat 17:21 izgoni samo m. i postom
Dan 7:27 vlast i m. nad kraljevstvima Luk 11:1 Jednoø se je m. na jednom Efe 6:18 Svakom m. i proænjom molite
Mat 20:25 uçine, da osjete njihovu m. Luk 18:13 m. se: ‘Boœe, milostiv budi Flp 4:6 nego u svemu m. i proænjom sa
Mat 24:30 s velikom m. i slavom Luk 22:32 m. za tebe, da se vjera tvoja 1Ti 4:5 posveøuje rijeçju Boœjom i m.
Luk 4:6 meni i dajem je kojemu hoøu Luk 22:44 smrtna tjeskoba, i m. se je MOLITVU
Luk 9:1 dvanaestoricu i dade im m. i Dje 7:59 Stjepana. A on se je m. i 1Sa 2:1 Ana izreçe ovu m. Obraduj se
Luk 12:5 koji nakon smrti ima m. baciti Dje 10:30 prije çetiri dana m. sam se o 1Kr 8:45 Onda ti çuj u nebu m. njegovu
Jud 1:25 çast i slava, vlast i m. prije Dje 11:5 Ja sam bio u gradu Jopi i m. 2Kr 20:5 Çuo sam m. tvoju i vidio suze
Pst 13:16 izbrojiti prah na zemlji, m. øe Jak 5:17 se je m. da ne bude daœda, i 2Ljt 7:15 uæi moje pripazit øe na m. na
Brj 22:6 Moœda øu ga onda m. poraziti MOLITE Psl 4:1 smiluj ml se, usliæi m. moju
P.Zk 7:24 Nitko se neøe m. odrœati Iza 1:15 i kad m. joæ toliko, ne sluæam Psl 6:9 Gospod øe primiti m. moju
Job 37:23 velik je u m. i u pravu. Nikada Mat 5:44 m.se za one, koji vas progone Psl 17:1 posluæaj m. moju iz usta bez
Psl 3:8 Spasenje stoji u m. Gospoda Mat 6:5 Kad se m. ne çinite kao Psl 55:1 Posluæaj Boœe, m. moju i ne
Psl 66:3 Zbog velike m. tvoje moraju ti Mat 6:7 Kad se m. ne brbljajte kao Psl 143:1 usliæi m. moju, çuj moljenje
Psl 145:6 Oni govore o m. straænih Mat 6:9 Ovako se m. Oçe naæ, koji jesi M.Iz 15:29 a m. pravednika usliæi
M.Iz 3:27 kad je u m. tvojoj da ga dijeliæ Mat 7:7 m. i dat øe vam se; traœite, i naøi Dan 6:10 obavljao je m. svoju i slavio
Iza 17:10 nijesi mislio na hridinu m. Mat 9:38 m. zato gospodara œetve, da Dan 9:17 A sad posluæaj, Boœe naæ, m.
Iza 40:26 sile njegove i jake m. ne Mat 20:22 Isus reçe: Ne znate, æto m. Dan 10:12 Ja dolazim na m. tvoju
Zah 4:6 m. niti silom, nego duhom Mat 24:20 m. se, da ne padne bijeg vas 1Pe 3:12 i uæi njegove sluæaju m.
Mat 22:29 znate ni Pisma ni m. Boœje Mat 26:41 Bdijte i m. se, da ne padnete MOREM
Mar 13:26 na oblacima s velikom m. i Mar 14:38 Bdijte i m. se, da ne padnete Psl 29:3 grmi, nad æirokim m. Gospod
Luk 10:19 niæta vam neøe m. nauditi Luk 6:28 i m. se za one, koji vas kleve- Psl 107:23 koji su plovili m. na laåama
Luk 13:24 øe traœiti da uåu, a neøe m. Luk 11:9 m. i dat øe vam se; traœite, i Mat 23:15 kopnom i m. da dobijete
Luk 21:27 oblaku s velikom m. i slave Luk 21:36 budite uvijek budni i m. se MORSK-E-I-IM-OJ-U
Efe 6:16 m. pogasiti sve ognjene Iva 16:24 m. i primit øete, da radost Psl 8:8 Ptice nebeske i ribe m. ætogod
2Pe 1:3 koji nas pozva slavom i m. Efe 6:18 molitvom i proænjom m. se u Psl 106:9 i provede ih preko m. dubine
MOØNI-JI Kol 4:3 m. se ujedno i za nas, a nam Eze 16:10 obuøu od koœe m. krave
P.Zk 7:21 Bog tvoj, m. i straæni Bog 1So 5:17 m. se bez prestanka Eze 38:20 øe licem zadrhtati ribe m.
Jer 1:6 m. Gospode, evo, ja ne mogu 1So 5:25 Braøo, m. se za nas Amo 5:8 On, koji doziva vode m. i
Jer 5:28 Zato su postali m. i bogati Jak 4:2 i nemate, jer ne m. Mat 12:40 Jona bio u utrobi m. nemani
Jer 32:19 Veliki si u savjetu, m. Jak 4:3 m. i ne primate, jer zlo molite Psl 107:29 tiæinu, i valovi m. umuknuæe
Mat 3:11 koji dolazi za mnom, m. je od Jak 5:16 i m. se jedan za drugoga, da Jer 33:22 ni izmjeriti pijesak m. tako øu
Luk 3:16 jedan, koji je m. od mene. Ja Jud 1:20 vjerom i m. se u Duhu Svet- Jud 1:13 Bijesni valovi m. æto se pjene
897
Pst 1:26 Neka on vlada nad ribama m. M.Iz 26:28 laœan mrzi one koje je Job 32:9 Vremeæni nijesu uvijek m. ne
Psl 8:8 ætogod samo ide stazama m. M.Iz 29:24 kradljivcem, taj m. svoju Psl 49:10 On vidi, kako i m. umiru, i
Psl 78:27 i kao pijeskom m. pticama Prp 3:8 kad se ljubi, i vrijeme kad se m. M.Iz 10:14 m. kriju znanje, a usta su
Iza 11:9 æto vode pokrivaju dno m. Iza 33:15 tko m. dobitak od nasilja; tko M.Iz 12:16 a m. pokriva uvredu
Hab 2:14 æto vode pokrivaju dno m. Mat 5:43 Ljubi bliœnjega svojega i m. M.Iz 14:18 a m. se kite znanjem
Pst 22:17 kao pijesak na obali m. i Luk 14:26 tko doåe k meni, a ne m. oca M.Iz 24:5 m. moœe viæe, nego jaki
2Ko 11:25 dan proveo sam u dubini m. Iva 3:20 koji çini zlo, m. svjetlost i ne Prp 2:14 m. ima oçi u glavi, a luåak ide
Heb 11:12 kao pijesak na obali m. Iva 7:7 a mene m. jer ja svjedoçim za Prp 9:9 pravedni i m. u Boœjoj su ruci sa
Psl 65:7 Koji utiæa buku m. buçne Iva 12:25 a tko m. œivot svoj na ovom Mat 10:16 Budite dakle m. kao zmije i
Mih 7:19 u dubinu m. sve grijehe naæe Iva 15:18 Ako svijet m. vas, znajte, da Luk 12:42 taj vjerni i m. upravitelj
Mat 18:6 i da potone u dubinu m. Iva 15:19 ja izabrah od svijeta, zato m. 1Ko 3:10 ja kao m. graditelj postavih
MORU 1Iv 2:9 da je u svjetlosti, a m. svojega 1Ko 4:10 Krista, a vi ste m. u Kristu
Pst 32:12 da ga bude kao pijeska u m. 1Iv 2:11 A tko m. svojega brata, u tami Efe 5:15 ne kao nemudri, nego kao m.
Izl 15:4 njegovih utonu u Crvenom m. 1Iv 3:15 Svaki, koji m. brata svojega Tit 2:2 poæteni, m. zdravi u vjeri, u
Suc 7:12 bilo ih je kao pijeska na m. 1Iv 4:20 Ljubim Boga, a m. brata 1Pe 4:7 Budite dakle m. i budni u molit-
Psl 106:9 Zaprijeti Crvenom m. i pre- Psl 119:163 m. i gadi mi se laœ, a zav- MUDRIH
M.Iz 8:29 Kad je postavljao m. meåe M.Iz 8:13 Ja m. uznositost i oholost M.Iz 14:24 Kruna je m. bogatstvo
Iza 51:5 çekaju me zemlje na m. ufaju Iza 61:8 ljubim pravicu, m. grabeœ Prp 7:4 Srce m. ljudi boravi u kuøi
Jer 5:22 a sam postavio m. pijesak za Amo 5:21 m. i prezirem sveçanosti Mat 11:25 æto si ovo skrio od m. i ra-
Hab 1:14 Uçinio si ljude kao ribe u m. Zah 8:17 jer sve to m. govori Gospod Luk 10:21 æto si ovo skrio od m. i ra-
Zah 10:11 Razbit øe vale u m. sve øe Psl 45:7 Ljubio si pravicu i m. opaçinu 1Ko 1:19 Uniætit øu mudrost m. i
Mat 8:24 podiœe se silna bura na m. Iva 15:18 da je m. mene prije vas 1Ko 1:26 da nema ni mnogo m. po
Mar 4:39 i reçe m. Umukni! Mirno budi Heb 1:9 Ljubio si pravdu, i m. si beza- 1Ko 3:20 Gospodin zna misli m. da su
Iva 6:19 gdje ide po m. i pribliœuje se k Mat 6:24 Ili øe na jednoga m. i drugoga MUDRIJA
1Ko 10:2 u Mojsija krstili u oblaku i u m. Luk 16:13 ili øe jednoga m. a drugoga Luk 16:8 u svojem naraætaju m. od djece
2Ko 11:26 u pogiblima na m. u pogib- Iva 7:7 vas ne moœe svijet m. a mene 1Ko 1:25 Jer je ludost Boœja m. od ljudi
Otk 5:13 i pod zemljom i na m. i sve MUCI MUDRIJI
Otk 7:3 Nemojte ækoditi ni zemlji, ni m. 2Sa 24:14 U m. sam velikoj. Mi øemo M.Iz 9:9 mudroga, i bit øe joæ m.
Otk 12:12 Jao zemlji i m. jer åavao siåe 2Ko 11:27 U trudu i m. u mnogom M.Iz 26:16 Lijençina misli, da je m. od
Otk 16:3 i svaka duæa œiva umrije u m. Heb 5:8 Iako je bio Sin Boœji, po m. MUDRIM-A
Jud 1:6 je vjeçnim okovima u m. za sud MUÇE-I-IÆ-IM M.Iz 3:7 Ne drœi sam sebe m. boj se
MREŒ-E-U Psl 127:1 uzalud se m. koji je grade M.Iz 24:6 Jer m. mjerama ratovat øeæ
Psl 140:5 zamke, razapeæe m. na putu Jer 12:13 Siju pæenicu i œanju trnje, m. 1Ko 1:17 ne m. rijeçima, da ne izgubi
Luk 5:4 Izvezi na puçinu, i bacite m. 2So 1:7 A vama koje m. pokoj s nama 2Ti 3:15 Pisma, koja te mogu uçiniti m.
Luk 5:5 Ali na tvoju rijeç bacit øu m. Prp 1:3 njegova, koju m. pod suncem P.Zk 4:6 uçiniti m. i razumnima. Kad
Psl 10:9 hvata siromaha i vuçe ga u m. Luk 12:50 i kako me to m. dok se ne Rim 1:14 barbarima, m. i nerazumnima
Hab 1:15 hvata ih u m. i zgrøe ih u preåu Mat 8:29 doæao ovamo da nas m. prije Rim 11:25 da sami sebe smatrate m.
Mat 4:18 baciæe m. svoju u more. Oni Luk 16:25 se on ovdje tjeæi, a ti se m. Rim 12:16 Ne drœite sami sebe m.
Iva 21:6 Bacite m. na desnu stranu Prp 4:8 ne misli za koga se m. i oduzi- MUDRO
MRMLJALI Jer 20:9 u kostima mojim m. se, da ga Job 38:37 Tko izbraja m. oblake i tko
P.Zk 1:27 I m. ste u æatorima svojim MUDAR Psl 90:12 naæe, da dobijemo srce m.
Luk 15:2 Na to su m. farizeji i knjiœevnici P.Zk 4:6 taj veliki narod m. je i razu- Psl 104:24 Sva si m. stvorio; puna je
1Ko 10:10 kao æto su neki od njih m. i Job 9:4 m. je srcem i silan snagom; tko M.Iz 31:26 Usta svoja otvara m. i na
MRMLJANJA M.Iz 6:6 æto on çini, i postani m. Luk 16:8 upravitelja, æto je radio m. jer
Flp 2:14 Sve çinite bez m. i oklijevanja M.Iz 10:1 m. je sin radost ocu svojemu Kol 4:5 m. œivite prema onima, koji su
1Pe 4:9 meåu sobom bez m. M.Iz 12:15 a m. çovjek prima nauku. Tit 2:4 Da m. upuøuju mlade œene
MRŒNJA M.Iz 13:1 m. sin prima pouku, a 2Pe 1:16 Isusa Krista po bajkama m.
M.Iz 8:13 Strah je Gospodnji m. na zlo M.Iz 13:10 se dade svjetovati, taj je m. MUDROÆØU
M.Iz 10:12 m. izaziva samo svaåu, a M.Iz 15:20 m. je sin radost ocu; çovjek M.Iz 3:19 Gospod je m. osnovao
M.Iz 15:17 nego vol ugojeni, gdje je m. M.Iz 17:28 æuti, moœe vrijediti kao m. Prp 9:15 i on oslobodi grad m. svojom
Prp 9:9 Hoøe li ga ljubav ili m. susresti M.Iz 20:1 nije m. ni jedan, koji od toga Jer 3:15 svojemu, koji øe vas pasti m.
MRSK-A-I M.Iz 26:5 inaçe on misli, da je m. Jer 9:23 Neka se ne hvali mudrac m.
Psl 26:5 Skupætina opakih m. mi je 1Ko 3:18 meåu vama misli, da je m. na Jer 10:12 on je utemeljio svijet m.
M.Iz 8:7 m. je usnama mojim laœljivost Jak 3:13 Tko je meåu vama m. i Jer 51:15 nadzemaljski svijet m.
M.Iz 11:1 su mjerila Gospodu m. a MUDRAC MUDROGA
M.Iz 13:5 Laœna rijeç m. je pravedniku M.Iz 1:5 Çuje li ih m. u znanju øe M.Iz 3:35 Çast je baætina m. a sramotu
M.Iz 15:8 œrtva je bezboœnika m. Gos- Prp 2:16 Ah, kako ipak premine m. s M.Iz 9:8 Karaj m. on øe te ljubiti
Psl 119:113 Nestalni su mi m. a ja Prp 9:15 A bio u njemu i siromaæan m. M.Iz 9:9 Pouçavaj m. i bit øe joæ mudriji
Tit 1:16 jer su m. i nepokorni, i ni za Jer 9:23 Neka se ne hvali m. mudroæøu MUDROVANJE
Tit 3:3 u pakosti i zavisti œiveøi, m. Amo 5:13 Zato æuti m. u ovo vrijeme Iza 47:10 Prevarilo te m. tvoje, znanje
MRVICA 1Ko 1:20 Gdje je m. Gdje je knjiœevnik 2Ko 10:4 utvrda, da odbacujemo m.
Mat 15:27 ali psiøi dobiju ipak od m. æto MUDRACA MUKA
Mar 7:28 pod stolom dobiju ipak od m. Prp 2:16 malo od m. kao od luåaka; jer Psl 90:10 je dobit njihova jedino m. i
MRZE-ØI Prp 12:11 Rijeçi su m. kao ostani volujski M.Iz 1:27 nasrne na vas nevolja i m.
Izl 20:5 koljena, onih koji me m. Jer 18:18 ni savjeta od m. ni rijeçi od M.Iz 10:22 vlastita m. ne uçini tu niæta
Psl 86:17 dobrote, da vide, koji m. Dje 17:18 i stoiçkih m. prepirali su se s Prp 1:18 mnoœi znanje, mnoœi se i m.
Psl 129:5 povuøi svi, koji m. na Sion MUDRACI Mat 4:24 trpjeli od razliçitih bolesti i m.
M.Iz 8:36 svi koji m. na me, ljube smrt Prp 9:11 ni junaci rat, ni m. kruh, ni Luk 16:23 Kad u paklu usred m. svojih
Rim 12:9 m. na zlo prianjajte uz dobro Mat 2:1 doåoæe m. od istoka u Jerusa- Flp 3:10 zajednicu njegovih m. da mu
Tit 3:3 mrski, jedan na drugoga m. MUDRE 1Pe 4:13 se radujte, æto ste dionici m.
MRZI-M-O-TI Job 5:13 m. hvata u njihovu lukavstvu 1Pe 5:1 i svjedok Kristovih m. a koji
Psl 34:21 Z tko m. poboœna, mora to Mat 25:2 Pet od njih bile su lude, pet m. Otk 2:10 Niæta se ne boj od m. æto te
M.Iz 11:15 tko m. biti jamac ide bezbri- 1Ko 1:27 izabra Bog, da posrami m. i Otk 14:11 I dim m. njihovih diœe se u
M.Iz 12:1 tko m. na ukor, luåak je 1Ko 3:19 hvata m. u njihovu lukavstvu MUKE
M.Iz 15:10 propadne, tko m. opomenu MUDRI Pst 3:16 Mnoge øu ti m. umnoœiti, kad
898
2Sa 1:9 jer su me obuzele m. a joæ Efe 5:33 neka poætiva svojega m. Heb 6:18 da se uhvatimo za n. koja
Psl 16:4 imaju mnogo m. ja im neøu MUŒEV-A-E-I Heb 7:19 ali je uveo bolju n. po kojoj se
Psl 32:10 Mnoge m. stignu zlikovca, a Iza 2:11 poniætit øe se oholost m. Heb 10:23 Drœimo se tvrdo vjere u n.
Psl 69:20 Od m. cijepa se srce moje, Mat 14:21 iznosio je oko pet tisuøa m. 1Pe 1:3 rodi za œivu n. uskrsnuøem
Psl 127:2 da jedete kruh m. ljubimcima Mat 15:38 çetiri tisuøe m. koji su jeli 1Iv 3:3 I svaki, koji ovu n. ima u njega
Iza 53:10 bila volja, da ga udari na m. 1Ko 14:35 kuøe m. svoje neka pitaju NADVLADA-O-STE-TI
Luk 16:28 doåu i oni na ovo mjesto m. Tit 2:4 neka ljube svoje m. neka ljube Rim 12:21 Ne daj, da te zlo n. nego
Iva 16:21 viæe se ne sjeøa m. zbog Efe 5:25 m. ljubite svoje œene, kao æto 2Pe 2:19 jer koga tko n. onaj mu i robuje
Gal 4:27 i poviçi, koja ne trpiæ m. Efe 5:28 su duœni i m. ljubiti svoje œene Tuœ 1:16 djeca moja, jer je n. neprijatelj
1Pe 1:11 svjedoçeøi za Kristove m. i za Kol 3:19 m. ljubite œene svoje i ne Hos 12:4 Borio se je s anåelom i n.
1Pe 5:9 i znajte, da iste m. podnose 1Ti 2:8 Hoøu dakle, da se mole m. na Iva 16:33 radujte: Ja sam n. svijet
1Pe 5:10 on øe vas, iza malo m. 1Ti 3:12 neka su m. jedne œene, koji Dje 10:38 iscjeljujuøi sve, koje je bio n.
2Pe 2:8 to je dan na dan zadavalo m. 1Pe 3:7 Tako i vi, m. œivite u razboritost 1Iv 2:13 mladiøi, jer n. onoga, koji je zao
Otk 18:7 toliko joj podajte m. i tuge, jer MUŒEVIMA 1Iv 2:14 ostaje, i n. onoga, koji je zao
MUKOM Efe 5:22 neka se pokoravaju svojim m. Jer 1:19 ali te neøe n. jer ja stojim uza
Pst 3:17 s m. øeæ se od nje hraniti sve Tit 2:5 blage, pokorne svojim m. da se Mat 16:18 i vrata paklena neøe je n.
Gal 4:19 Djeçice moja, koju opet s m. 1Pe 3:1 neka budu pokorne svojim m. NADZEMALJSKI
MUKU 1Pe 3:5 i pokoravale se svojim m. 1Ljt 16:30 Çvrsto stoji n. svijet, ne
Pst 42:21 jer vidjesmo m. duæevnu MUŒU Psl 50:12 moj je n. svijet i æto ga ispunja
Psl 44:24 nevolju naæu i m. naæu Pst 3:6 i m. svojemu, koji je bio uz nju Psl 93:1 tvrdo stoji n. svijet, ne pomiçe
Psl 71:20 dade doœivjeti mnogu m. i M.Iz 12:4 Vrijedna je œena kruna m. Iza 34:1 n. svijet i sve, æto œivi na njemu
Psl 116:3 bio sam upao u tugu i m. Luk 1:27 K djevici zaruçenoj m. Jer 51:15 on je utemeljio n. svijet
Iza 53:11 Za m. duæe svoje on øe se 1Ko 7:3 duœnost, a isto tako i œena m. NAGRAD-A-U
Jer 20:18 krila materina, da doœivim m. 1Ko 11:14 m. sramota, ako nosi dugu Psl 127:3 n. njegova jesu djeca
Mat 25:46 Ovi øe uøi u m. vjeçnu, a 2Ko 11:2 jer vas zaruçih m. jednome Iza 40:10 n. njegova ide pred njim
Luk 16:24 jer trpim veliku m. u ovom 1Ti 5:9 koja je bila jednome m. œena 1Ko 9:24 svi trçe, ali jedan prima n.
1Iv 4:18 jer strah ima m. a tko se boji 1Ko 9:25 koji se natjeçe za n. od svega
MUNJA -N- NAHRANI
Mat 24:27 Jer kao æto se m. pomoli na NADAM M.Iz 25:21 Gladuje li neprijatelj tvoj, n.
Mat 28:3 Lice je njegovo bilo kao m. i 2Ko 5:11 a n. se, da smo i u vaæim Rim 12:20 gladan neprijatelj tvoj, n. ga;
Luk 10:18 gdje spade s neba kao m. Flp 1:20 Oçekujem i n. se, da se ni u NAJBOLJ-E-I
Otk 11:19 i nastade sijevanje m. i glasovi 3Iv 1:14 Nego se n. da øu te skoro Rut 3:3 obuci na se haljine svoje n. pa
MUNJE NADAMO Iza 1:19 hoøete sluæati, uœivat øete n.
Izl 20:18 vidje sav narod gromove, m. Rim 8:25 Ako li se n. onome, æto ne Dje 25:10 skrivio, kao æto ti n. znaæ
Psl 77:18 m. su osvjetljivale svijet Heb 6:9 n. se boljemu i æto je blizu 2Ti 1:18 koliko mi posluœi, ti znaæ n.
PNP 8:6 plamenit, i m. su plamenovi Heb 11:1 çemu se n. osvjedoçenje o 2Sa 1:19 n. leœe mrtvi Kako padoæe
Jer 51:16 s krajeva zemlje, baca m. s NADATI Luk 10:42 Marija je n. dio izabrala, koji
Otk 4:5 I od prijestolja izlaœahu m. i Prp 9:4 ima se joæ neæto n. jer bolje je NAJMANJ-I-OJ
MUÆKARCI Rim 8:24 tko vidi, kako øe se tome n. Mih 5:2 Judinim n. iz tebe øe mi izaøi
Rim 1:27 tako se i m. ostavivæi naravno NADE Mat 2:6 Judinoj, nipoæto nijesi n. meåu
MUÆKO M.Iz 19:18 sina svojega, jer joæ ima n. Mat 5:19 zvat øe se n. u kraljevstvu
Pst 1:27 na sliku Boœju stvori ga, m. i Rim 4:18 On je protiv n. vjerovao u Mat 11:11 Ipak je n. u kraljevstvu
Pst 7:2 po sedmero, m. i œensko, a od Rim 15:13 A Bog n. neka vas napuni 1Ko 15:9 sam ja n. meåu apostolima
Pst 17:10 m. kod vas ima se obrezivati Efe 2:12 u zavjetima obeøanja, n. Luk 16:10 Tko je vjeran u n. stvari, taj
Izl 13:12 ako je m. pripada Gospodu 1So 4:13 kao i ostali, koji nemaju n. NAJVEØA
Mal 1:14 u svojemu stadu m. œivinçe i 1So 5:8 i s kacigom n. spasenja Psl 104:16 Tada se napoje n. drveta
Otk 12:5 I rodi m. sina, koji øe vladati 1Ti 1:1 naæega i Krista Isusa, n. naæe 1Ko 13:13 ali je n. meåu njima ljubav
MUŒ Heb 3:6 odrœimo pouzdanje i slavu n. 2Pe 1:4 dao dragocjena i n. obeøanja
Pst 2:24 Zato ostavlja m. oca i majku i NADGLEDNIK NAJVEØI
M.Iz 31:28 je, m. njezin, i on je hvali 1Ti 3:2 n. dakle treba da je besprijeko- Mat 18:4 dijete ovo, taj je n. u kraljevstvu
Iza 54:5 Jer m. tvoj jest stvoritelj tvoj Tit 1:7 Jer n. treba daj je bez prijekora Luk 22:24 njima, tko da je od njih n.
Mat 1:16 se rodi Josip, m. Marije NADI NAJVIÆE
Mat 1:19 A Josip, m. njezin, bio je Rim 5:4 k iskustvu, a iskustvo k n. 2Ljt 2:6 i n. nebo ne moœe da obuhvati
Mat 19:5 Zato øe m. ostaviti oca i majk Rim 8:20 onoga, koji ga podvrgnu n. 1Ko 14:27 po dvojica, ili n. po trojica i
Rim 7:2 li je umro m. njezin, razrijeæena Rim 15:13 n. jakoæøu Duha Svetoga NAKIT-A-OM
1Ko 7:3 m. neka çini œeni duœnost, a 1Ko 9:10 Jer tko ore, treba u n. da ore Iza 61:3 na glavu n. mjesto pepela,
1Ko 7:14 Jer je posveøen m. nevjernik Efe 3:12 pristup u n. po vjeri u njega Iza 61:10 namjeæta na glavu n. kao
1Ko 11:4 m. koji se moli ili prorokuje s Efe 4:4 kao æto ste i pozvani u jednoj n. 1Pe 3:3 n. œena neka ne bude vanjski
1Ko 11:7 Ali m. ne treba pokrivati Kol 1:23 i tvrdi, i nepokolebljivi u n. Iza 28:1 i uvelome cvijetu krasnoga n.
1Ko 11:8 Jer nije m. od œene, nego 1So 1:3 truda, i ljubavi i ustrajnosti u n. Iza 28:4 uvelome cvijetu krasnoga n.
1Ko 13:11 Kad sam postao m. odbaci 1Pe 3:15 koji od vas zatraœi raçun o n. Job 28:17 niti se moœe promijeniti s n.
Efe 5:23 Jer je m. glava œeni, kao æto je NADJENUTI Iza 49:18 ti øeæ se zaodjenuti kao n.
1Ti 3:2 besprijekoran, jedne œene m. Iza 7:14 roditi sina i n. mu ime Emanuel NAKON
Tit 1:6 bez prijekora, jedne œene m. i Mat 1:21 sina, kojemu øeæ n. ime Isus Pst 7:10 n. sedam dana prodrijeæe
MUŒA NADOM P.Zk 4:40 tebi i djeci tvojoj n. tebe i da
Pst 3:16 djecu, a ipak øeæ œudjeti m. Rim 5:2 i hvalimo se n. slave Boœje 1Sa 12:21 Ne otpadajte opet n. mene
M.Iz 6:34 Jer je ljubomor œestok u m. Rim 8:24 Jer se n. spasismo. A nada Jer 31:13 œalost njihovu u radost, n.
Iza 4:4 œena prionuti za jednoga m. Rim 12:12 n. se veselite; u nevolji Dan 2:39 n. tebe nastat øe drugo
Mat 19:4 stvorio çovjeka kao m. i œenu NADU Luk 12:5 Bojte se onoga, koji n. smrti
Mat 19:10 je to tako izmeåu m. i œene Dje 24:15 Ja imam n. u Boga, koju i oni Luk 24:21 I n. svega toga ovo je danas
Dje 5:9 noge onih, koji zakopaæe m. Rim 4:18 vjerovao u n. da øe biti otac NALAZ-E-IM-MO-TI
Rim 7:2 privezana zakonom za m. dok Rim 15:4 i utjehom Pisma n. imamo M.Iz 18:22 œenu, naæao je krasan n. i
1Ko 7:2 i svaka neka ima svojega m. 2So 2:16 dao utjehu vjeçnu i dobru n. Iza 66:3 putovima i n. ugodnost na
1Ko 11:8 od œene, nego œena od m. Tit 1:2 Za n. u vjeçni œivot, koji obeøa Jer 50:20 grijehe Judine: ne n. se, jer
Gal 4:27 negoli ona, koja ima m. Tit 2:13 Çekajuøi blagoslovljenu n. i Psl 119:16 n. nasladu u naredbama
899
M.Iz 8:12 razboritoæøu i n. znanje i Otk 22:18 nametnuti na njega zla n. u Iva 6:13 i n. dvanaest koæari komada
Luk 23:4 Ja ne n. nikakve krivnje na NAPISANI Iva 19:29 I n. spuœvu octa, nataknuæe
Rim 7:18 u sebi, ali uçiniti dobro, ne n. Eze 2:10 Bili su u njem n. plaç, uzdisaji Dje 2:4 I n. se svi Duha Svetoga
Dje 23:9 Niæta zlo ne n. na ovome Dan 9:11 kako stoje n. u zakonu NAPUNIT-E-I
1Ko 15:15 A n. se i laœni svjedoci Boœji Heb 12:23 koji su n. na nebesima, i M.Iz 1:13 n. øemo kuøe svoje plijena
Iza 51:3 U njemu øe se n. radost i NAPISANO Iza 27:6 i n. øe sav svijet plodovima
Iva 10:9 On øe ulaziti i izlaziti i paæu n. Joæ 1:8 briœno drœiæ sve, æto je u njoj n. Eze 23:33 n. øeæ se pijanstva i brige
NAMAŒI Dan 10:21 Ali øu ti prije izreøi, æto je n. Hag 2:7 i n. øu ovaj hram slavom, veli
Rut 3:3 Umij se i n. se, obuci na se Luk 3:4 Kako stoji n. u knjizi govora Dje 2:28 œivota i n. øeæ me veselja s
Mat 6:17 Kad ti postiæ, n. glavu svoju i Luk 24:44 mora ispuniti, æto stoji n. o Pst 1:22 n. vode u morima I ptice neka
NAMJESNIKE Iva 19:20 i bilo je n. hebrejski, latinski i Pst 1:28 i mnoœite se, n. zemlju i
Mat 10:18 mene vodit øe vas pred n. i Dje 15:15 i proroka, kao æto je n. Iva 2:7 Isus im zapovjedi: n. posude
Mar 13:9 vodit øe vas pred n. i kraljeve Dje 17:23 na kojem je bilo n. Bogu Efe 5:18 nego se n. Duhom
NAMJESTIÆE 1Ko 9:9 n. Ne zavezuj usta volu, koji M.Iz 3:10 Tada øe se n. œitnice tvoje
Psl 35:7 n. mi potajno bez povoda 1Ko 9:10 n. Jer tko ore, treba u nadi da Eze 7:19 utiæati gladi svoje niti n.
Psl 57:6 n. zamku nogama mojim, ali 1Ko 10:11 a n. je za opomenu nama Hab 2:14 øe se zemlja n. spoznajom
Psl 140:5 Besramni n. mi potajne Gal 3:10 æto je n. u knjizi zakona, da to NAPUNJENI
NAMJESTIO Otk 1:3 æto je n. u njemu, jer je vrijeme Rim 1:29 budu n. svake nepravde
Psl 8:3 mjesec i zvijezde, æto si ih n. Otk 2:17 novo ime n. koje nitko ne zna Rim 15:14 dobrote, n. svakoga znanja
Psl 8:5 n. si ga samo malo ispod Boga Otk 14:1 njegovo i ime Oca njegova n. Flp 1:11 n. plodom pravde po Isusu
Iza 62:6 Jerusaleme, n. sam straœare Otk 17:5 I na çelu njezinu n. ime: Tajna NARAÆTAJ-U
NANOSI Otk 19:12 imajuøi ime n. kojega nitko Mat 24:34 Ovaj n. neøe proøi, dok se
Pst 16:5 Uvredu, æto mi se n. ti si Otk 20:12 je n. u knjigama, po djelima Dje 8:33 Tko da opiæe n. njegov, jer se.
Psl 15:3 tko ne n. sramote drugima NAPOJI Pst 6:9 i bez prijekora u svojem n.
NAPADOÆE Brj 20:11 isteçe mnoga voda, te se n. Luk 16:8 ovoga svijeta u svojem n.
Mat 7:25 dunuæe vjetrovi i n. na kuøu Luk 13:15 i ne vodi li ga, da ga n. NARAVI
Mat 7:27 dunuæe vjetrovi i n. na kuøu Otk 18:2 vinom bludnosti svoje n. sve Rim 1:26 opøenje u ono, æto je protiv n.
NAPAJA NAPRAVI Efe 2:3 i bili smo po n. djeca srdœbe
Jer 5:24 n. njive, uzdrœava nam œetvu Pst 6:14 n. sebi korablju od drveta 2Pe 1:4 budete dionici boœanske n.
Eze 47:12 æto ih n. pridolazi od svetiæta Pst 6:16 n. na korablji otvor za svjetlo NASAD
NAPAST Izl 25:17 n. onda pomiriliæte od çistoga Iza 61:3 zvat øe se oni, n. Gospodnji
Mat 6:13 I ne uvedi nas u n. nego izbavi Izl 26:1 Æator n. od deset zavjesa. Oni Eze 34:29 Uçinit øu da im nikne obilat n.
Mat 26:41 da ne padnete u n. jer je duh Izl 28:2 n. svete haljine bratu svojemu Mat 15:13 Svaki n. æto ga nije zasadio
Mar 14:38 da ne padnete u n. duh je Izl 32:4 preli ih i n. od njih tele liveno NASILJ-A-E
1Ti 6:9 upadaju u n. zamku, i u mnoge Izl 37:23 n. uz to sedam svjetionica Pst 49:5 su, maçevi su im oruœje n.
Jak 1:12 çovjek, koji pretrpi n. jer, kad Brj 21:8 n. sebi lik zmije otrovne i Psl 72:14 iz pritiska i n. otkupljuje œivot
NAPASTI Brj 21:9 Tada n. Mojsije mjedenu zmiju Psl 74:20 zemaljske pune stanova n.
Luk 8:13 ali u vrijeme n. otpadnu P.Zk 32:6 Stvoritelj tvoj, koji te n. i utvrdi Psl 140:11 u zemlji, çovjeka n. neka
1So 5:3 onda øe iznenada n. na njih NAPREDAK Iza 33:15 tko mrzi na dobitak od n. tko
Heb 3:8 za pobune u dan n. u pustinji P.Zk 23:6 za njihov mir i njihov n. Mih 6:12 su bogataæi njegovi puni n.
Jak 1:2 kad padate u razliçne n. 2Ko 12:19 A sve je, ljubljeni, za vaæ n. Psl 55:9 jer vidim n. i svaåu u gradu
NAPIÆ-E-I 1Ti 4:15 da tvoj n. bude oçevidan Psl 62:10 Ne oslanjajte se na n. Ne
P.Zk 24:1 neka joj n. pismo rastavno NAPREDOVA-O-T Jer 6:7 nepravda i n. çuje se u njemu
Prp 12:10 ugodne rijeçi i da n. iskrene Luk 2:52 Isus je n. u mudrosti, u dobi Hab 1:3 Z Razor, n. imam pred oçima
Mar 10:4 Mojsije je dopustio, da se n. Gal 1:14 I n. sam u œidovstvu veøma NASITI-LI-O-TE-TI
P.Zk 6:9 I n. ih na dovratnike kuøe Dan 8:25 Lukavstvom njegovim n. øe Hag 1:6 jeli ste, a nijeste se n. pili ste
M.Iz 7:3 ih sebi na prste, n. ih na ploçu 2Ti 3:13 A zli ljudi i varalice n. øe na Mat 14:20 Svi su jeli i n. se, dapaçe su
Jer 30:2 n. sebi u knjigu sve rijeçi NAPREDUJE Mat 15:37 Svi su jeli i n. se, dapaçe od
Otk 1:11 Æto vidiæ, n. u knjigu i poælji M.Iz 31:18 kako joj sve n. ne gasi joj se Luk 9:17 Svi su jeli i n. se. I nakupiæe
Otk 2:1 Anåelu crkve u Efezu n. Ovako Rim 15:2 bliœnjemu, da n. u dobru Psl 107:9 Jer je n. duæu praznu, duæu
Otk 3:14 I anåelu crkve u Laodiceji n. NAPRIJED Hab 2:16 n. si se sramote mjesto çasti
Otk 14:13 n. Blagoslovljeni su mrtvi Izl 15:21 Mirjam im je n. pjevala: Pjeva- Luk 16:21 bi se bio on n. mrvicama, æto
Otk 19:9 I n. Blagoslovljeni su oni, koji 2Kr 20:9 sjena za deset stepena n. ili Job 19:22 i ne moœete da se n. mesa
Otk 21:5 n. jer su ove rijeçi vjerne i Iza 43:8 Neka n. stupi narod, koji je Jak 2:16 Idite u miru, grijte se i n. se, a
NAPIJ-EM-U Dje 7:52 I ubiæe one, koji su n. javljali Psl 132:15 njegove kruhom øu n.
Iva 4:7 Isus je zamoli: Daj mi da se n. Rim 8:29 Jer koje n. poznade, one i M.Iz 30:15 koja se ne moœe n. i çetvrtu
Iva 4:10 koji ti govori: ‘Daj mi da se n. Rim 11:2 svojega, æto ga je n. izabrao Iza 53:11 muku duæe svoje on øe se n.
Jer 25:15 vina i daj da se n. iz nje svi Gal 3:8 opravdava neznaboæce, n. Mat 5:6 i œeåaju pravde. Oni øe se n.
Amo 4:8 su u drugi grad da se n. vode 2Pe 3:17 ljubljeni, znajuøi n. çuvajte Luk 6:21 gladujete sada. Vi øete se n.
NAPISA-H-N NAPUNI-O-ÆE NASRED
Joæ 8:32 Tada n. ondje na kamenju Prp 1:7 a more se nikada ne n. odakle Joæ 10:13 Tako stade sunce n. neba i
Luk 1:63 On zatraœi pisaøu tablicu i n. Eze 10:2 pod kerubinima i n. ruke Mat 14:24 Laåica je veø bila n. mora i
Iva 21:24 svjedoçi za ovo, i koji n. ovo Dan 11:36 dok se ne n. mjera gnjeva Dje 17:22 A Pavao stavæi n. Areopaga
1Ko 5:11 vam n. da se ne mijeæate Luk 1:53 Gladne n. dobara, bogate Otk 5:6 I vidjeh n. prijestolja i çetiri biøa
1Ko 9:15 A ovo ne n. da tako bude Luk 14:23 da doåu, da mi se n. kuøa Otk 7:17 Jer Janje, koje je n. prijestolja
Flm 1:21 Posluænost n. ti znajuøi, da Iva 12:3 Miris pomasti n. svu kuøu Otk 22:2 n. ulice njegove i s obje strane
1Pe 5:12 n. vam ukratko, da vas Dje 2:2 dolazi silan vjetar, i n. svu kuøu NASTADE
Luk 23:38 Nad njim je bio natpis n. Dje 5:3 Ananija, zaæto n. sotona srce Pst 12:10 A kad n. glad u zemlji, siåe
NAPISANA Dje 19:29 I sav se grad n. pobune 1Sa 14:15 Strah n. u taboru, na slo-
Iva 15:25 ispuniti rijeç, æto stoji n. u Rim 15:13 A Bog nade neka vas n. Luk 15:14 Kad je bio sve potroæio, n. u
Iva 20:30 koja nijesu n. u knjizi ovoj Otk 15:8 I n. se hram dima od slave Luk 22:24 n. takoåer prepirka meåu
1Ko 15:54 øe se ispuniti rijeç, æto je n. Psl 65:9 zalio si je i bogato n. potokom Dje 23:9 Tada n. velika vika. I ustadoæe
2Ko 3:2 ste naæa poslanica n. u srcima Psl 107:9 duæu gladnu n. je okrepom Otk 11:19 hramu njegovu, i n. sijevanje
2Ko 3:3 Kristova od nas izraåena i n. Psl 127:5 koji je njima n. tobolac svoj NASTAN-E-I-ITI
Otk 21:12 i imena n. i imena dvanaest Iva 2:7 posude vodom n. ih do vrha Jer 44:28 i se ovdje n. upoznat øe, çija
900
Hab 1:3 svaåa plane, nesloga n. NAVJEÆØUJ-E-EM-ETE-TE-U Efe 1:3 blagoslovom duhovnim na n.
Mat 12:45 Oni uåu i n. se u njoj Iza 40:6 Çuj, ori se glas: n. I on øe pitati Efe 1:10 æto je na, n. i na zemlji
Luk 11:26 Oni uåu i n. se ondje Luk 9:60 a ti hajde i n. kraljevstvo Boœje Efe 2:6 uskrsnu i s njim posadi na n.
Luk 21:28 Kad to n. onda se uspravite NAVJEÆØUJE Efe 3:15 zove svako zajedniætvo na n.
Pst 4:16 ispred lica Gospodnjega i n. Psl 19:1 djela ruku njegovih n. svod Kol 1:20 bilo æto je na zemlji ili na n.
Mat 2:23 I n. se u gradu, koji se zove Psl 30:9 Slavi li te prah n. li on vjernost Heb 12:23 koji su napisani na n.
2Ko 12:9 da se n. u meni sila Kristova Mat 11:5 siromaænima se n. Radosna 1Pe 1:4 saçuvanu na n. za vas
Rut 1:1 Mislio je n. se u zemlji Dje 17:30 sad n. ljudima, da svi svuda NEBESKA
Iva 14:23 doøi i u njega øemo se n. Iza 40:6 Æto da n. Svako je meso trava Pst 1:14 Neka budu svjetlila n. na
NASTOJAO Iza 50:4 Gospod, da n. da nagovorom Pst 1:16 stvori dva velika svjetlila n.
Psl 119:45 jer sam n. oko propisa Luk 4:18 Posla me, da n. zarobljenima 1Kr 22:19 a sva vojska n. stoji mu s
Gal 2:10 a to sam doista i revno n. çiniti Efe 6:19 da n. sa slobodom tajnu Iza 34:4 Proøi øe sva vojska n. Kao
NASTOJIM 1Ljt 16:23 Iz dan u dan n. spasenje Jer 33:22 izbrojiti vojska n. ni izmjeriti
Gal 1:10 Ili zar n. da ugaåam ljudima 1Ko 11:26 smrt Gospodnju n. dok ne Luk 2:13 pridruœi se anåelu velika n.
Flp 3:12 ali n. ne bih li ga uhvatio, jer 1Ljt 16:9 Sva çudesa njegova n. 1Ko 15:40 I imaju tjelesa n. i tjelesa
NASTOJTE Psl 9:11 n. narodima djela njegova NEBESKE
Rim 12:17 n. oko dobra ne samo pred Iza 12:4 n. narodima djela njegova Pst 7:11 i otvoriæe se ustave n.
1Ko 14:39 n. da prorokujete, i ne zabr- Mat 10:27 to n. na svjetlosti; æto vam Pst 7:23 stoku, ætogod gmiœe i ptice n.
NASUPROT NAVJEÆØUJU Psl 8:8 Ptice n. i ribe morske, ætogod
Psl 8:2 sebi braniæte n. neprijateljima Psl 107:22 neka n. djela njegova s Prp 10:20 jer ptice n. mogle bi primiti
Mat 7:14 n uska su vrata i tijesan put Iza 52:7 glasnika radosti, koji n. mir Eze 38:20 ptice n. œivotinje poljske i
Mat 21:32 n. carinici i bludnice vjerovali Rim 10:15 glasnika radosti, koji n. mir Dan 8:11 Sve do kneza vojske n. on se
2Ko 2:7 Tako n. treba da mu radije Flp 1:17 A oni iz prkosa n. Krista Mat 6:26 Pogledajte na ptice n. One ne
Gal 2:7 Nego n. kad vidjeæe, da je meni NAVODI Mat 8:20 ptice n. svoja gnijezda, a Sin
1Pe 3:9 nego n. blagoslivljajte, jer ste Mat 5:32 n. je, da çini preljubu; i tko Mat 24:29 i sile øe se n. uzdrmati
NATJECANJE Mat 18:7 onoga æto n. svijet na grijeh Luk 9:58 ptice n. svoja gnijezda. A Sin
Rim 11:11 da ih potakne na n. Mat 18:8 ili noga tvoja n. na grijeh Dje 10:12 gmazovi zemaljski i ptice n.
Rim 11:14 Ne bih li kako izazvao na n. Luk 17:1 Ono æto n. ljude na grijeh ne Heb 9:23 ali same n. stvari boljim
NATPIS 1Ko 8:13 Zato ako jelo n. brata mojega Heb 11:12 kao zvijezde n. i nebrojeni
Mat 22:20 ih upita: Çija je ovo slika i n. NAZIÅUJE Otk 6:13 I zvijezde n. padoæe na
Mat 27:37 glave njegove priçvrstiæe n. 1Ko 3:10 drugi n. ali svaki neka gleda Otk 19:14 I vojske n. iåahu za njim na
Luk 23:38 Nad njim je bio n. napisan 1Ko 3:12 Ako li tko n. na ovome NEBESKI-M
Iva 19:20 I ovaj su n. çitali mnogi od NAZIDANI Job 38:29 izlazi led. Tko raåa mraz n.
NAUCI Efe 2:20 n. na temelju apostola i Job 38:37 puæta da miruju mjehovi n.
Iva 8:31 Ako vi ustrajete u mojoj n. Kol 2:7 Ukorijenjeni i n. u njemu i Psl 19:1 njegovih navjeæøuje svod n.
Dje 2:42 bili su postojani u n. apostoli NAZOÇAN Dan 2:44 onih kraljeva Bog øe n. i pod-
Dje 24:14 Bogu otaca svojih po n. koju 1Ko 5:3 n. duhom, veø sam odsudio Mat 5:48 æto je savræen Otac vaæ n.
1Ti 1:10 drugo ima protivno zdravoj n. 2Ko 13:10 da n. ne moradnem po Mat 6:14 otpustit øe i vama Otac vaæ n.
1Ti 5:17 osobito koji se trude u rijeçi i n. NEBESA Mat 6:26 u œitnice: Otac ih vas n. hrani
Tit 2:7 u n. cijelost, dostojanstvenost P.Zk 10:14 i nebo n. zemlja i sve, æto Mat 6:32 zna Otac vaæ n. da vam to sve
NAUÇE 1Ljt 16:26 a Gospod je stvorio n. Mat 7:11 koliko øe viæe Otac vaæ n. dati
1Ko 14:35 da se n. kod kuøe muœeve Psl 8:2 Ti, çiju slavu n. slave rjeçitije Mat 15:13 ga nije zasadio Otac moj n.
1Ti 1:20 predadoh sotoni, da se n. ne Psl 19:1 n. pripovijedaju slavu Boœju Mat 18:35 Tako øe i Otac moj n.
1Ti 5:4 neka se n. najprije svoju kuøu Psl 50:6 Oglasiæe n. sud njegov, da Luk 11:13 koliko øe viæe Otac n. dati
NAUÇITI Psl 89:5 Tada su slavila n. Gospode 2Ko 5:2 œeleøi obuøi se u svoj n. stan
Psl 132:12 moja, æto øu ih n. onda øe Psl 102:25 i n. djelo ruku tvoji, Dan 4:17 zakljuçku n. straœara osniva
Iva 14:26 on øe vas n. svemu i Psl 148:1 Hvalite Gospoda s n. hvalite Heb 9:23 treba da se slike n. stvari çiste
NAUDITI Iza 1:2 Çujte, n. sluæaj, zemljo, jer Otk 12:4 odvuçe treøinu zvijezda n. i
Mar 16:18 neøe im n. Na bolesnike Iza 44:23 Kliçite, n. jer to Gospod çini NEBESKIM
Luk 10:19 niæta vam neøe moøi n. Joe 2:10 se trese zemlja, drmaju se n. Pst 1:26 nad pticama n. nad stokom
Otk 2:11 neøe mu n. druga smrt Mat 3:16 otvoriæe n. On vidje Duha Pst 1:28 nad pticama n. i nad svakim
NAVEDE Mat 11:23 zar øeæ se do n. podiøi Pst 2:20 imena svoj stoci i pticama n.
Psl 140:11 neka nesreøa n. u propast Dje 7:56 Evo vidim n. otvorena i Sina 1Sa 17:46 danas øu dati pticama n. i
Mar 9:42 Tko n. jednoga od ovih Efe 4:10 koji i uzaåe viæe sviju n. da Psl 80:14 Boœe nad vojskama n. pogl-
NAVIJESTI-M-O-TI 1So 1:10 Sina njegova s n. kojega Psl 148:1 hvalite ga na visinama n.
Izl 6:6 Zato n. sinovima Izraelovim Heb 1:10 i n. su djela ruku tvojih Mat 24:30 gdje dolazi na oblacima n.
Gal 1:8 Ali ako i mi, ili anåeo s neba n. Heb 4:14 koji je proæao n. Isusa, Sina Mar 14:62 i dolazi na oblacima n.
Gal 3:8 naprijed n. Abrahamu: U tebi Heb 7:26 od grjeænika i uzviæen nad n. Iva 3:12 kad vam govorim o n.
Iza 61:1 da n. zarobljenima slobodu Heb 12:25 onoga, koji nam govori s n. NEBESKO
Dan 9:23 Dolazim, da ti to n. jer si 2Pe 3:5 neøe da znadu, da su n. bila Mat 3:2 jer je blizu kraljevstvo n.
Efe 3:8 da n. meåu neznaboæcima 2Pe 3:7 A sadaænja n. i zemlja tom Mat 4:17 jer je blizu kraljevstvo n.
Iza 38:15 On mi je to n. on je to i izveo 2Pe 3:10 kao tat, u koji øe n. s velikom Mat 5:3 Njihovo je kraljevstvo n.
Dje 3:21 Bog od poçetka n. na usta 2Pe 3:12 koji im øe se n. spaliti i raspasti Mat 5:20 neøete uøi u kraljevstvo n.
Mar 13:10 mora se najprije n. evanå- Otk 12:12 Zato veselite se, n. i vi, koji Mat 7:21 uøi u kraljevstvo n. nego
Dje 26:23 n. svjetlost narodu i nezna- NEBESIMA Mat 11:12 do sada trpi kraljevstvo n.
NAVJEÆØIVAT-I Mat 5:12 jer je velika plaøa vaæa na n. Mat 13:33 Kraljevstvo je n. kao kvasac
Psl 118:17 ja œivim i n. øu djela Gos- Mat 5:16 i slave Oca vaæega na n. Mat 13:44 Kraljevstvo je n. kao blago
Mat 24:14 o kraljevstvu n. øe se po Mat 6:9 Oçe naæ, koji jesi na n. sveti se Mat 16:3 Lice n. znate protumaçiti, a
Psl 35:28 Moj øe jezik n. pravedno Mat 7:21 Oca mojega, koji je na n. Mat 18:3 neøete uøi u kraljevstvo n.
Psl 71:15 Usta øe moja n. pravdu tvoju Mat 16:17 nego Otac moj, koji je na n. Mat 19:14 jer je takvih kraljevstvo n.
Psl 92:2 n. jutrom milost tvoju, vjernost Mat 16:19 bit øe svezano i na n. i Mat 19:23 teæko uøi u kraljevstvo n.
Iza 60:6 i radosno øe se n. slavna djela Mat 18:14 Tako neøe ni Otac vaæ na n. Mat 20:1 Kraljevstvo je n. kao domaø-
Mat 12:18 i on øe n. pravdu meåu Mat 23:9 je jedan otac vaæ, koji je na n. Mat 23:13 Vi zatvarate kraljevstvo n.
Dje 8:35 uze Filip rijeç i poçne mu n. Luk 10:20 vaæa imena zapisana na n. Mat 25:1 øe biti kraljevstvo n. kao dese
Flp 1:14 bez straha n. rijeç Boœju 2Ko 5:1 nerukotvorenu, vjeçnu na n. 2Ti 4:18 øe me u kraljevstvo svoje n.
901
NEBESKOGA Pst 17:14 A n. muæki, koji ne bude Psl 13:3 Dokle øe se joæ n. moj podizati
Psl 136:26 Hvalite Boga n. jer vjeçno Iza 52:1 jer ni jedan, koji je n. i neçist Psl 55:12 Jest, nije n. koji me tako grdi
Eze 1:22 je vidjeti neku vrstu svoda n. Rim 4:10 Ili kad je bio obrezan ili n. Ne Psl 74:10 Zar øe dovijeka n. psovati
Dan 2:19 Daniel je blagoslovio Boga n. Rim 4:11 kad je joæ bio n. da bude otac Psl 74:18 n. se je narugao Gospodu
Dan 4:37 blagoslivam i slavim kralja n. 1Sa 14:6 da otidemo k straœi tih n. M.Iz 25:21 Gladuje li n. tvoj, nahrani ga
Mat 5:45 biti djeca Oca svojega n. koji Dje 7:51 Tvrdo vrati i n. srca i uæiju Tuœ 1:16 moja, jer je nadvladao n.
Mat 13:11tajne kraljevstva n. a onima NEOBREZANJE Tuœ 2:22 odgojih, njih mi n. moj pobi
Mat 16:19 dati kljuçeve kraljevstva n. 1Ko 7:19 Obrezanje je niæta, i n. je Mat 13:39 n. koji ga je posijao, jest
Mat 19:12 œenidbu, zbog kraljevstva n. Gal 5:6 ni n. nego vjera, koja radi po Rim 12:20 Ako je dakle gladan n. tvoj
1Ko 15:49 nosit øemo i sliku n. Gal 6:15 obrezanje, ni n. nego novi 1Ko 15:26 posljednji øe se n. uniætiti
Heb 3:1 sveta, sudionici zvanja n. NEPOKOLEBLJIVI Gal 4:16 Jesam li vam dakle postao n.
Heb 6:4 prosvijetljeni, i okusili dara n. 1Ko 15:58 budite stalni i n. puni revn- Jak 4:4 prijatelj svijetu, postao je n.
NEBESKOM Kol 1:23 u vjeri utemeljeni i tvrdi, i n. NEPRIJATELJA
Mat 5:19 se najmanji u kraljevstvu n. NEPOKORAN Pst 22:17 tvoje osvojiti vrata n. svojih
Mat 8:11 i Jakovom u kraljevstvu n. Eze 3:26 biti opominjaç; jer su rod n. L.Zk 26:34 œivjeli u zemlji svojih n.
Mat 11:11 je najmanji u kraljevstvu n. Hos 4:16 Ako je Izrael n. kao uporna P.Zk 33:27 on goni n. pred tobom
Mat 18:4 taj je najveøi u kraljevstvu n. Rim 10:21 koji je tvrdokoran i n. Joæ 5:13 Jesi li naæ ili naæih n.
Heb 11:16 teœe za boljom, to jest, n. NEPOKORNI Suc 2:16 koji su ih izbavljali iz ruku n.
NEÇIST Psl 68:18 i n. stanuju uz Boga, Gos- Psl 18:48 Izbavitelj moj od n. mojih
L.Zk 15:19 tko je se dotakne, n. je do Rim 1:30 izmiæljaçi zala, n. roditeljima Psl 31:15 izbavi me iz ruke n. i tlaçitelja
Iza 52:1 koji je neobrezan i n. neøe viæe Rim 11:30 kao æto ste i vi nekada bili n. Psl 106:10 izbavi ih iz sile n.
Iza 64:6 svi koliki postali kao çovjek n. 2Ti 3:2 oholice, psovaçi, n. roditeljima Iza 42:13 bori se protiv n. kao div
Tuœ 4:15 Natrag, n. natrag, natrag Tit 1:16 su mrski i n. i ni za kakvo dobro Mat 5:43 bliœnjega svojega i mrzi n.
Eze 7:19 i zlato im je njihovo kao n. Tit 3:3 Jer i mi smo bili negda ludi, n. 2So 3:15 Ali ga ne drœite kao n. nego
Efe 5:5 ili n. ili lakomac, a to je idolo- NEPOKORNOST-I NEPRIJATELJE
Otk 22:11 i tko je n. neka se joæ kalja 1Sa 15:23 n. tako zla kao idolopoklon- Suc 5:21 Kiæon odnosi n. Kiæon, potok
NEÇIST-A-E-IH Rim 11:32 u n. da se smiluje svima 1Ljt 17:10 Ponizit øu sve tvoje n. i
Iza 52:11 ne dotiçite se niçega n. Rim 11:30 milosråe zbog njihove n. Psl 60:12 on øe pogaziti n. naæe
1Ko 7:14 inaçe djeca vaæa bila bi n. a Efe 2:2 koji sad radi u sinovima n. Psl 78:53 a n. njihove zatrpa more
2Ko 6:17 ne dotiçite se n. i ja øu vas Efe 5:6 dolazi gnjev Boœji na sinove n. Psl 97:3 izgara naokolo n. njegove
Otk 16:13 laœnoga proroka tri n. duha Tit 1:6 karati zbog raspuætenosti ili n. Psl 110:1 poloœim n. tvoje za podnoœje
Brj 18:15 I prvençe od n. stoke imaæ NEPRAVD-A-E-I-U M.Iz 16:7 onda on pomiri s njim i n.
Mat 10:1 im vlast da izgone duhove n. Jer 6:7 n. i nasilje, çuje se u njemu jad Mat 5:44 Ljubite n. svoje i molite se za
Pst 7:2 a od œivotinja n. po dvoje Jer 23:10 i n. je snaga njihova Mat 22:44 poloœim n. tvoje za podnoœje
Iza 6:5 jer sam çovjek n. usana i stojim Jer 38:9 Moj gospodaru i kralju n. je Luk 6:35 Nego ljubite n. svoje, çinite
NEÇISTIM-A Dje 7:24 gdje se jednome çini n. obrani Luk 19:27 one moje n. koji ne htjedoæe
Mat 15:11 iz usta, to çini çovjeka n. Rim 3:5 Ako li n. naæa Boœju pravdu 1Ko 15:25 dok ne podloœi sve n. pod
Mar 1:27 zapovijeda n. duhovima, i oni Rim 9:14 je n. u Boga Boœe saçuvaj Heb 1:13 poloœim n. tvoje za podnoœje
Dje 10:28 ne zovem okaljanim ili n. 1Iv 5:17 Svaka je n. grijeh; i ima grijeh Otk 11:5 iz usta njihovih i spaljuje n.
1Ti 1:9 i grjeænicima, zloçincima i n. L.Zk 19:15 Ne çinite n. kod presude NEPRIJATELJI
Otk 21:8 i nevjernima i n. i ubojicama Job 16:17 nema n. na rukama mojim L.Zk 26:16 jer øe ga pojesti n. vaæi
NEÇISTO-GA-ME Iza 53:9 jer nije poçinio n. i nije se naæla Brj 10:35 i neka se razaspu n. tvoji, i
Mal 1:7 Prinosite n. jelo na mojemu Dan 6:22 nijesam uçinio nikakve n. P.Zk 33:29 n. tvoji moraju se prignuti
Dje 10:14 ne jedoh æto okaljano i n. Hab 1:13 zlo; ne moœeæ gledati n. Psl 6:10 Neka se postide i smetu svi n.
Rim 14:14 da niæta nije n. po sebi, osim Iva 7:18 on je istinit, i nema u njemu n. Psl 25:2 Ne daj da kliçu nada mnom n.
Otk 21:27 I neøe u njega uøi niæta n. Rim 1:29 napunjeni svake n. zloøe Psl 66:3 moraju ti se prikloniti sami n.
L.Zk 10:10 izmeåu çistoga i n. Rim 6:13 svojih grijehu za oruœje n. Psl 68:1 Ustaje Bog; n. se njegovi
Eze 22:26 ne uçe razliku n. i çistoga 2So 2:10 I sa svakom prijevarom n. Psl 92:9 Jer evo, n. tvoji, Gospode, jer
Mar 9:25 zaprijeti duhu n. i reçe mu 2Ti 2:19 Neka odstupi od n. svaki, koji Psl 119:98 çini me mudrijim negoli n.
Luk 9:42 Isus zaprijeti n. duhu, iscijeli Jak 3:6 I jezik je vatra, svijet n. Jezik Tuœ: 1:2 mu nevjerni, postaæe mu n.
Otk 18:2 i tamnica svakome duhu n. 2Pe 2:13 I primit øe plaøu n. Oni misle Mat 10:36 n. çovjeku postaju njegovi
NEÇISTOØ-A-E-I-U 1Iv 1:9 grijehe i oçisti nas od svake n. Rim 5:10 dok smo joæ bili n. mnogo
Eze 36:25 Oçistit øu vas od svih n. Izl 23:1 koji je u n. da svjedoçiæ krivo Rim 11:28 n. su zbog vas; a po izboru
Efe 5:3 bludnost i svaka n. i lakom- Rim 1:18 ljudi, koji drœe istinu u n. Flp 3:18 plaçuøi govorim, kao n. kriœa
Eze 24:13 te htio oçistiti od gnusne n. Rim 2:8 se istini i pokoravaju se n. Kol 1:21 koji ste nekad bili otuåeni i n.
1Pe 3:21 koje nije pranje tjelesne n. Psl 32:5 Priznat øu Gospodu n. svoju Heb 10:13 dok se poloœe n. njegovi za
2Pe 2:10 idu za tjelesnim œeljama n. Jer 26:19 zar da uçinimo tako veliku n. Otk 11:12 nebo u oblaku, i vidjeæe ih n.
2Pe 2:20 koji su odbjegli od n. svijeta Luk 13:27 od mene svi, koji çinite n. NEPRIJATELJIMA
Otk 17:4 u ruci svojoj punu gada i n. Dje 7:27 onaj, æto je çinio n. bliœnjemu P.Zk 28:48 Sluœit øeæ n. svojim, koje
Rim 6:19 udove svoje u sluœbu n. Rim 1:18 na svaku bezboœnost i n. Joæ 10:13 dok se ne osveti narod n.
Rim 13:13 ne u n. i raspuætenosti, ne 1Ko 6:7 Zaæto radije ne trpite n. Zaæto 1Sa 2:1 usta svoja otvoriti pred n.
Rim 1:24 srdaca u n. da sramote sami Otk 22:11 Tko çini n. neka çini joæ Psl 3:7 Ti razbi vilicu svima n. mojim
Kol 3:5 bludnost, n. poœudu, zlu œelju i NEPRAVEDAN Psl 5:8 usprkos n. mojim poravnaj
1So 4:7 Bog nas ne pozva na n. nego M.Iz 15:27 Tko steçe n. dobitak, razara Psl 8:2 si sebi braniæte nasuprot n.
Jak 1:21 Zato odbacivæi svaku n. i Rim 3:5 Je li Bog n. kad u srdœbi kazni Psl 23:5 na pogled n. mojim; maœeæ
NEDOSTOJNO Heb 6:10 Jer Bog nije n. da zaboravi Psl 27:11 ravnom stazom usprkos n.
1Ko 11:27 Tko dakle n. jede kruh ovaj NEPRAVEDNE Psl 30:1 nijesi dao n. mojim, da kliçu
1Ko 11:29 Jer tko jede i pije n. sud sebi Iza 58:6 da razveœeæ sveze n. da Psl 31:11 Podsmijeh postadoh svim n.
NEDUŒAN 1Pe 3:18 naæe umro, pravedan za n. Psl 68:21 Jest, Bog satire glavu n.
Dan 6:22 sam bio naåen pred njim n. NEPRAVEDNO Psl 127:5 i kada se pravdaju s n. na
Mat 27:24 Ja sam n. u krvi ovoga Job 34:12 Doista, Bog ne radi n. Iza 66:6 Gospod plaøa n. svojim
NEISKAZANOM Psl 82:2 Dokle øete suditi n. i zauzimati Iza 66:14 a zaprijetit øe n. svojim
2Ko 9:15 Hvala Bogu na njegovu n. M.Iz 10:2 n. steçeno blago ne donosi Dan 4:19 i znaçenje njegovo n. tvojim
1Pe 1:8 radovat øete se radoæøu n. 1Pe 2:23 onome, koji ga je n. osudio NEPRIJATELJSTVO
NEOBREZAN-IH NEPRIJATELJ Pst 3:15 n. øu staviti izmeåu tebe i
902
Hos 9:7 velika, n. tvoje tako œestoko NEVJERNICIMA Iza 26:16 Gospode, u n. su te traœili i
Rim 8:7 Jer mudrost tijela n. je Bogu 1Ko 6:6 brat s bratom sudi, i to pred n. Mat 24:29 Odmah øe po n. onih dana
Efe 2:16 tijelu kriœem, ubivæi n. na 2Ko 6:14 Ne budite ujarmljeni s n. Jer Rim 12:12 u n. budite strpljivi; u molitvi
Jak 4:4 prijateljstvo ovoga svijeta n. Tit 1:15 a okaljanima i n. niæta nije çisto 2Ko 1:4 koji su u svakoj n. utjehom
NEPRIJATELJU Heb 11:31 bludnica ne pogiba s n. jer 1So 1:6 primivæi rijeç u velikoj n. s
Psl 31:8 Mene ne predao u ruku n. nozi NEVJERNIK-A Jak 1:27 sirote i udovice u njihovoj n.
Tuœ 2:7 Pusti da padnu u ruke n. zidovi 1Ko 7:14 je posveøen muœ n. œenom 1Iv 3:17 i vidi brata svojega u n. i zatvori
Dje 13:10 n. svake pravde, zar ne 1Ko 7:15 Ako li se n. rastavlja, neka se Otk 1:9 Ja, Ivan, brat vas i dionik u n. i
NEPROKUÆANI 2Ko 4:4 svijeta oslijepi miæljenje n. da NEVOLJOM
2Ko 13:5 osim ako nijeste moœda n. 1Ti 5:8 odrekao se je vjere i gori je od n. Psl 107:12 Zato ponizi n. srce njihovo
2Ko 13:7 çinite, a mi da smo kao n. NEVJERNO 2Ko 8:2 su bile kuæane teækom n. ipak
NERASPADLJIVOST Mal 2:10 Zaæto onda radimo n. jedan Otk 11:6 i da udare zemlju svakom n.
1Ko 15:50 niti raspadljivost baætini n. Mal 2:15 Ne radite n. na œeni mladosti NEVOLJU
1Ko 15:53 treba da se obuçe u n. i ovo Mal 2:16 na duha svojega i ne radite n. Psl 10:14 ti znaæ za muku i n. i uzimaæ
1Ko 15:54 u n. i ovo se smrtno obuçe NEVJERSTVA Psl 44:24 zaboravljaæ n. naæu i muku
2Ti 1:10 uniæti smrt, a obasja œivot i n. Rim 11:20 Zbog n. odlomiæe se, a ti Psl 71:20 doœivjeti mnogu muku i n.
NERAZUMN-E-I-IM-IMA Heb 3:12 od vas zlo srce n. da odstupi 1Ko 7:26 je ovo dobro za sadaænju n.
2Pe 2:12 A oni kao n.e œivotinje, koje Heb 3:19 da ne mogoæe uøi zbog n. 1Ko 7:28 ali øe imati takvi n. tjelesnu
Jud 1:10 po prirodi kao n. œivotinje Heb 4:11 tko u onaj isti primjer n. Otk 2:9 Znam tvoju n. i siromaætvo, ali
Mat 15:16 On reçe: Jeste li i vi joæ n. NEVJERU Otk 2:10 da se iskuæate i imat øete n.
Rim 1:31 n. nevjere, bez srca, nepo- Iza 33:1 kad prestaneæ çiniti n. çinit øe NEZNABOÆCE
Gal 3:3 li ste n. da poçevæi Duhom, sad Mar 9:24 Vjerujem, pomozi mojemu n. Psl 44:2 Rukom si svojom protjerao n.
Iza 33:19 naroda s jezikom tepavim, n. NEVOLJA Luk 2:32 Svjetlost, da prosvijetli n.
Rim 10:19 n. narodom razdraœit øu Psl 22:11 od mene; jer je n. blizu, jer Dje 9:15 ima da nosi ime moje pred n.
Rim 1:14 barbarima, mudrima i n. Psl 34:6 pomoœe mu iz svih n. njegovih Dje 10:45 divili su se, æto se i na n. izli
Rim 2:20 Odgojitelj n. uçitelj djeci, koji Psl 90:10 njihova jedino muka i n. jer Rim 3:29 Nije li i za n. Da, i za neznabo-
NESLOŒNO M.Iz 1:27 kad nasrne na vas n. i muka Gal 3:8 da Bog po vjeri opravdava n.
Mar 3:24 Ako je kraljevstvo u sebi n. Jer 8:18 n. navaljuje na me, moje srce Gal 3:14 Da bi na n. doæao blagoslov
Luk 11:17 je samo u sebi n. raspadne Mat 13:21 Kad zbog rijeçi navali n. ili NEZNABOÆCI
NESPOSOBNI-MA Mat 24:21 Tada øe biti n. velika, kakva Iza 11:10 n. ga potraœuju, i poçivaliæte
Mat 19:12 krila majçina n. za œenidbu Mar 4:17 Kad zbog rijeçi provali n. ili Joe 2:17 sramotu, da joj se rugaju n.
Mat 19:12 çine n. za œenidbu, zbog Mar 13:19 U one dane bit øe n. kakve Mat 6:7 se molite, ne brbljajte kao n.
NESTADE Rim 2:9 n. i tjeskoba na svaku duæu Mat 6:32 Za sve to brinu se n. A zna
Psl 10:16 n. neznaboœaca iz zemlje Rim 3:16 je njihovim zator i n. Dje 13:48 A kad çuæe n. radovali su se
Psl 12:1 n. vjernih meåu ljudima Rim 5:3 da n. vodi k strpljivosti Dje 19:17 doznadoæe svi Œidovi i n. koji
Psl 142:4 n. mi svakoga utoçiæta; nitko Rim 8:35 n. ili tjeskoba ili progonstvo Rim 9:30 Da su n. koji nijesu iæli za
M.Iz 23:5 i veø ga n. jer naçini sebi krila 2Ko 4:17 i çasovita lagana n. donosi Rim 11:25 dok ne uåu n. u punom
Luk 24:31 A njega n. ispred oçiju Efe 3:13 da ne klonete zbog n. mojih Rim 15:27 jer kad n. dobiæe dio njihovih
NESTALAN Heb 10:33 zbog sramota i n. sad 1Ko 10:20 Ali æto œrtvuju n. zlim
Mat 13:21 uhvati korijena, nego je n. NEVOLJAMA 1Ko 12:13 bili Œidovi ili n. ili robovi ili
Jak 1:8 Çovjek s dvije duæe n. je na Psl 46:1 pomoønik u n. koji se brzo Efe 3:6 Da su n. subaætinici i sutjel-
NESTALNI Mat 24:8 Ali to je sve istom poçetak n. NEZNABOÆCIMA
Psl 119:113 n. su mi mrski, a ja nauku Rim 5:3 nego se hvalimo i n. znajuøi Psl 33:10 Gospod razbija osnovu n.
2Pe 3:16 koje neuki i n. iskrivljuju, kao 2Ko 6:4 u mnogoj strpljivosti, u n. u Psl 59:8 ti se podsmijevaæ svima tim n.
NESTALO 2So 1:4 u svima vaæim progonima i n. Tuœ 4:15 tada bi se govorilo meåu n.
Iza 29:20 Jer nema nasilnika, n. je NEVOLJE Mat 10:5 Ne idite k n. i ne ulazite ni u
Iza 51:11 radost i veselje, n. je brige i Pst 35:3 koji me je usliæio u vrijeme n. Mat 10:18 pred njima i pred n.
Jer 18:18 nije n. naputka od sveøenika P.Zk 16:3 kruh n. jer si u hitnji nagloj Mat 20:19 I onda predati n. da bude
Joe 1:10 usahnulo je vino, n. je ulja Job 21:30 Za dan n. ostaje nekaœnjen Dje 4:27 Herod i Poncije Pilat s n. i d
Iva 2:3 Kad je n. vina, reçe majka Job 38:23 priçuvao za vrijeme n. za Dje 13:46 evo se obraøamo k n.
NESTANE Psl 10:1 krijeæ se u vremenima n. Dje 13:47 Postavljam te za svjetlost n.
Psl 73:26 Neka mi n. tijela i srca, ostaje Psl 27:5 Jer u dan n. krije me Bog u Dje 26:23 navijestiti svjetlost narodu i n.
Psl 103:16 Dune vjetar na njega, i n. Psl 107:26 njihova obnemogla od n. Rim 2:24 grdi ime Boœje meåu n. kako
M.Iz 10:25 duhne oluja, bezboœnika n. Psl 107:41 Tako izvlaçi siromaha iz n. Rim 11:11 postade spasenje n. da ih
Heb 8:13 staro i ostarjelo blizu je da n. Iza 30:20 kruha tjeskobe i vode n. ali Rim 11:13 A vama velim n. Dok sam ja
Jak 4:14 zamalo pokaœe, i onda, ga n. Iza 48:10 prokuæao sam te u taoniku n. 1Ko 1:23 Œidovima spotaknuøe, a n.
NESTATI Jer 14:8 spasitelju njegov u vrijeme n. 1Ko 5:1 kakve nema ni meåu n. da
Mat 5:18 neøe n. nijedne crtice slova ili Jer 16:19 moj, utoçiæte moje u dan n. 1Ko 10:32 ni Œidovima, ni n. ni crkvi
Heb 1:12 i tvojih godina neøe n. Mar 13:24 U dane poslije te n. sunce Gal 1:16 da ga propovijedam meåu n.
NEVIDLJIVOGA Dje 14:22 nam valja kroz mnoge n. uøi Gal 2:2 koje propovijedam meåu n.
Kol 1:15 je slika Boga n. prvoroåeni Dje 20:23 Jerusalemu çekaju okovi i n. Gal 2:8 pomoœe i meni meåu n.
Heb 11:27 ustrajao, kao da bi vidio n. 2Ko 4:8 U svemu trpimo n. ali nijesmo Efe 3:8 da navijestim meåu n. neis-
NEVJERAN 2Ko 7:4 je moja radost pored sve n. Kol 1:27 slava tajne ove meåu n. a ta
Luk 16:10 tko, je n. u najmanjoj stvari 2Ko 9:7 a ne sa œaloæøu ili od n. jer Bog 1Ti 3:16 propovijedao se n. vjerovao
Iva 20:27 i metni u bok moj, i ne budi n. 2Ko 12:10 pogrde, n. progonstva 1Pe 2:12 Vladajuøi se dobro meåu n.
NEVJERNI Jak 5:10 ustrajno i strpljivo podnositi n. Otk 2:26 dat øu mu vlast nad n.
M.Iz 11:6 a n. se hvataju od vlastite Otk 7:14 Ovo su, koji doåoæe iz n. Otk 11:2 jer je predan n. oni øe sveti
Iza 43:27 i posrednici tvoji bili su mi n. NEVOLJI NEZNABOŒAC-A
Jer 12:6 i oni su ti n. i oni viçu za tobom 2Sa 22:3 koji mi pomogao u teækoj n. Mat 18:17 neka ti bude kao n. i carinik
Tuœ: 1:2 prijatelji njegovi postaæe mu n. Psl 91:15 u n. spasit øu ga i proslavit Gal 2:3 je bio n. nije bio primoran da se
Mat 17:17 O n. i naopaki rode. Dokle Psl 102:2 Prigni uho svoje k meni u n. Psl 10:16 nestade n. iz zemlje njeg-
Mar 9:19 O rode n. Kako øu joæ dugo Psl 119:50 To je utjeha moja u n. mojoj Iza 42:6 zavjeta, svjetlom n.
Rim 1:31 Nerazumni, n. bez srca, ne Psl 119:92 davno bih poginuo u n. Iza 49:6 I zato te çinim svjetlom n. da
2Ti 2:13 Ako smo n. on ostaje vjeran M.Iz 17:17 prijatelj; a u n. postaje brat Jer 14:22 Ima li meåu tlapnjama n. tko
1Pe 3:20 Koji su nekada bili n. kad su Iza 25:4 branik siromahu u n. njegovoj Tuœ 2:9 Kod n. su klali njezin, knezovi
903
Luk 21:24 øe biti gaœen od n. dok ne Mat 28:12 Dadoæe vojnicima mnogo n. Rim 9:4 i bogoætovlje i o.
Dje 14:2 i razdraœiæe duæe n. na braøu Mar 6:8 ni torbe, ni n. u pojasu 2Ko 1:20 koliko je o. Boœjih, naælo je u
Dje 15:3 objavljujuøi o obraøenju n. i Mar 14:11to çuæe, i obeøaæe mu dati n. 2Ko 7:1 ova o. ljubljeni, oçistimo se od
Dje 15:14 da iz n. primi narod k imenu Dje 5:2 zadrœi za sebe od n. jedan dio Gal 3:16 Abrahamu su reçena o.
Rim 11:13 Dok sam ja apostol n. hoøu Dje 5:3 dio od n. æto si dobio za njivu Gal 3:18 od zakona, onda nije od o.
2Ko 11:26 u pogiblima od n. u pogib- Dje 8:18 dijeli Duh Sveti, donese im n. Gal 4:28 braøo, po Izaku djeca o.
1Ti 2:7 kao uçitelj n. u vjeri i istini NOVC-A-E Efe 1:13 zapeçatiste Svetim Duhom o.
1Pe 4:3 proælo vrijeme çinili volju n. Mat 10:9 zlata ni srebra ni drugoga n. Efe 2:12 i bez dijela u zavjetima o. nade
3Iv 1:7 a da ne primaju niæta od n. Luk 19:23 zaæto nijesi dao mojega n. Efe 3:6 i zajedniçari o. u Kristu Isusu
NEZNABOŒAÇKI-M Iza 33:18 koji je mjerio n. gdje je, koji je Heb 6:12 i strpljivoæøu baætine o.
Mih 7:16 Narodi n. vidjet øe to i pos- Iza 43:24 Nijesi mi kupio za n. mirodija Heb 6:17 htio baætinicima o. pokazati
Otk 16:19 i gradovi n. padoæe; i Babilon Iza 55:2 Zaæto izdajete n. svoje na ono Heb 11:9 preselio u zemlju o. kao u
Zah 2:8 poslao me je k narodima n. Amo 2:6 Jer prodaju pravednika za n. Heb 11:13 svi ovi ne primivæi o. nego
Mal 1:14 straæno meåu narodima n. Amo 8:6 Kupovat øemo siromaha za n. 2Pe 1:4 dao dragocjena i najveøa o.
NEZNAM Mih 3:11 Proroci njihovi gataju za n. OBEØANJE-M
Mat 26:72 i zakle se: n. toga çovjeka Iva 2:15 Mjenjaçima prosu n. i ispre- 2Sa 7:19 kuøi sluge svojega dao o. za
Mat 26:74 n. toga çovjeka. Odmah Dje 8:20 se dar Boœji moœe dobiti za n. 2Sa 7:28 svojemu uçinio ovo sjajno o.
NEZNANJA NOV-E-I 2Kr 20:9 øe Gospod ispuniti svoje o.
Dje 17:30 n. sad navjeæøuje ljudima Suc 5:8 Jer se traœilo n. bogove Psl 68:11 Svemoguøi je ispunio o.
Efe 4:18 su œivotu Boœjemu zbog n. æto Jer 6:16 Zakoraçite na n. putove Luk 24:49 Evo, ja øu poslati o. Oca
Heb 9:7 svoje i za narodne grijehe n. Mat 9:17 lijeva vino novo u mjehove n. Dje 1:4 nego da çekaju o. Oçevo, koje
NEZNATNE 1Iv 2:7 ne piæem vam n. zapovijedi Dje 2:39 Jer je za vas o. i za djecu vaæu
Luk 1:52 sruæi s prijestolja, n. podiœe Izl 1:8 Tada zavlada n. kralj u Egiptu Rim 4:14 bez vrijednosti i o. niætavo
Luk 17:10 Sluge smo n. uçinismo Eze 11:19 Dat øu im drugo srce i n. duh Rim 4:20 U o. Boœje ne posumnja
NIÇICE Mat 27:60 I poloœi ga u n. svoj grob, æto Gal 3:14 Kristu, tako da o. Duha
Izl 20:5 Ne padaj n. pred njima i ne Luk 22:20 Ova je çaæa N. Zavjet s Gal 3:17 godina, tako da se poruæi o.
1Sa 20:41 David u pozadini, baci se n. Gal 6:15 ni neobrezanje, nego n. stvor Gal 3:19 kojemu je bilo dano o.
Psl 95:6 poklonimo se i padnimo n. Heb 8:13 kad veli n. prvi naçini starim Gal 3:22 da se o. dadne po vjeri u Isusa
Dan 3:6 Tko se ne baci n. i ne pokloni Otk 21:2 Jerusalem n. gdje silazi od 1Ti 4:8 jer ima o. œivota sadaænjega i
Mat 4:9 ovo dat øu tebi, ako padneæ n. NOVO Heb 4:1 dok je joæ ostavljeno o. da se
Mat 8:2 gubavac, pade pred njega n. Iza 43:19 ja øu uçiniti n. veø se vidi, ne Heb 6:15 tako strpljivo çekajuøi dobi o.
Mat 14:33 baciæe se pred njega n. i Iza 65:17 ja øu stvoriti n. nebo i novu Heb 9:15 prime pozvani o. vjeçne
Mat 26:39 pade n. na svoje lice, i Jer 31:22 je Gospod uçinio neæto n. u Heb 10:36 volju Boœju postignete o.
NIJEÇE Eze 18:31 i naçinite sebi n. srce i nov 2Pe 3:4 Gdje je o. dolaska njegova
1Iv 2:22 onaj, koji n. da je Isus Krist Eze 36:26 Dat øu vam n. srce i nov øu Gal 3:18 se je Bog milostiv iskazao o.
1Iv 2:23 Kojigod n. Sina, ni Oca nema Mat 9:17 se lijeva vino n. u mjehove 2Pe 3:9 Ne kasni Gospodin s o. svojim
NIJEM-A-I 1Ko 5:7 da budete n. tijesto, kao æto OBEØANJIMA
Psl 28:1 ne budi n. prema meni, inaçe 2Ko 5:17 u Kristu, to je on n. stvorenje Gal 3:21 Je li dakle zakon protivan o.
Iza 42:14 sam dugo, çinio sam se n. Gal 2:6 niæta me n. ne nauçiæe Heb 8:6 je utvråen na uzviæenijim o.
Psl 73:22 kao n. stoka, tako sam stajao 2Pe 3:13 po obeøanju njegovu n. nebo OBEØANJU
Iza 53:7 Kao ovca, n. pred onima, koji Otk 2:17 i na kamenu n. ime napisano Gal 3:29 Abrahamovi, po o. baætinici
Mat 9:33 åavao, mogao je n. govoriti Otk 21:1 I vidjeh nebo n. i zemlju novu Gal 4:23 a koji od slobodne, po o.
Mat 15:31 vidje narod, kako n. govore Otk 21:5 Evo sve n. çinim. I reçe mi 2Pe 3:13 Ali çekamo po o. njegovu
Mar 9:25 Duæe n. i gluhi. Ja ti zapovije- NOVOGA OBEØAO
NISKOGA PNP 7:13 krasnog voøa: n. i staroga Pst 32:12 Ali ti si o. ‘Ja øu gledati, da ti
Psl 138:6 ali on gleda i n. ohologa Mat 26:28 je ovo krv moja i N. Zavjeta Pst 50:24 koju je pod zakletvom o.
1Pe 5:2 Bog hoøe, niti zbog n. dobitka Mat 26:29 budem pio s vama posve n. 2Sa 5:2 Izraela. Tebi je o. Gospod: Ti
NIÆTAVE Mar 2:21 ne meøe zakrpu od n. sukna 1Kr 8:56 mir posve onako, kao æto je o.
Jer 16:19 laœne idole, n. nekorisne 1Ko 11:25 Ovo je çaæa N. Zavjeta u Psl 85:8 Gospod, o. On govori o miru
Jon 2:9 Koji ætuju n. idole, ostavljaju 2Ko 3:6 da budemo sluge N. Zavjeta Joe 2:32 u Jerusalemu, kao æto je to o.
1Ko 3:20 zna misli mudrih, da su n. Efe 4:24 I obuçete n. çovjeka, koji je Luk 1:71 æto je od davnine o. na usta
NJIV-A-E-U Kol 3:10 I obucite n. koji se obnavlja za Dje 13:34 æto sam sveçano o. Davidu
Mih 2:2 Dopadne li se n. otmu je, kuøa Heb 12:24 posredniku N. Zavjeta, i krvi Rim 1:2 je Bog unaprijed o. preko
Hab 3:17 je masline loæa. n. ne daje Heb 6:13 Jer kad je Bog Abrahamu o.
Mat 13:38 n. je svijet. Dobro sjeme jesu -O- Heb 10:23 jer je vjeran onaj, koji je o.
Mat 27:8 Zato se zove ona n. do OBASJA-J-VATI Heb 11:11 je vjeran onaj, koji je bio o.
1Ko 3:9 ste Boœja n. Boœja graåevina Psl 118:27 Bog je Gospod, on nas o. Jak 1:12 Gospodin o. onima, koji ga
Jer 5:24 napaja n. uzdrœava nam œetvu Psl 119:135 Daj da lice tvoje o. slugu OBIÇAJ-U
Iva 4:35 i promatrajte n. One su veø Mat 13:6 Ali kad o. sunce, uvenu, i jer Izl 12:26 Kakav vam je taj o.
Jak 5:4 koji su jeli n. vaæe, a vi ste im Luk 2:9 njima, i slava ih Gospodnja o. Heb 10:25 kao æto neki imaju o. nego
Jer 32:7 Kupi n. moju u Anatotu; jer tebi Dje 12:7 pristupi, i svjetlost o. po sobi Psl 119:66 O, nauçi me dobrome o. i
Dje 5:3 od novaca, æto si dobio za n. 2Ti 1:10 koji uniæti smrt, a o. œivot i Luk 2:42 uzaæli su u Jerusalem po o.
NOVAC Psl 4:6 o. nas, Gospode, svjetlom lica Luk 4:16 Po o. svojemu otide u subotu
Mat 22:19 Pokaœite mi n. porezni Psl 67:1 Boœe i blagoslovi nas, o. nas Dje 15:1 Ako se ne obreœete po o.
Mat 25:18 iskopa zemlju i skrio u nju n. Dan 9:17 i vapaj sluge svojega o. licem OBILATO
Luk 10:4 sobom kese za n. ni torbe ni Iza 35:10 Glavu øe njihovu o. radost Kol 3:16 neka stanuje u vama o. u
Luk 22:35 vas poslah bez kese za n. Otk 22:5 jer øe ih o. Gospod Bog, i 1Ti 6:17 koji nam sve daje o. za uœitak
Luk 22:36 koji ima kesu za n. neka je OBEØA-ÆE Tit 3:6 Kojega izli na nas o. po Isusu
Iva 13:29 jer je u Jude bila kesa za n. Tit 1:2 Za nadu u vjeçni œivot, koji o. Jak 1:5 u Boga, koji daje svima o. i ne
NOVACA Jak 2:5 koje o. onima, koji njega ljube OBILJE
Izl 22:25 Ako pozajmiæ n. kojemu iz Mar 14:11 to çuæe, i o. mu dati novaca Psl 72:7 procvate pravica i o. mira
Psl 15:5 Tko ne pozaima n. svojih na OBEØANJA 2Ko 4:7 da o. sile bude od Boga, a ne
Prp 7:12 zaklonjen kao u sjeni n. a 1Kr 8:56 jedino od svih sjajnih o. æto ih OBILN-A-O
Iza 52:3 pa øete se i bez n. iskupiti Psl 93:5 pouzdana rijeç o. tvojega 2Ko 7:4 sam utjehe, o. je moja radost
Iza 55:1 koji nemate n. doåite, kupujte Rim 3:2 æto su im povjerena o. Boœja 2Ko 8:2 dubine njihova siromaætva o.
904
Pst 22:17 Blagoslovit øu te o. i potom- Otk 1:7 dolazi na o. i gledat øe ga svako Dje 28:27 da se ne o. da ih ne ozdravim
Psl 84:6 pretvaraju je u tlo o. izvorima OBLAK-A-U OBRATI
Psl 112:9 On dijeli o. daje siromasima Izl 24:15 uzlazio na goru, pokri o. goru Brj 6:26 o. Gospod lice svoje k tebi i
Psl 132:15 Hranu øu njegovu o. blago- Izl 24:16 i æest dana pokrivao ju je o. P.Zk 23:5 Bog tvoj, o. prokletstvo u
M.Iz 11:24 dijeli o. i sve je bogatiji; drugi 2Sa 23:4 a nikakav o. ne muti ranu Psl 107:29 On o. buru u tiæinu, i valovi
M.Iz 13:4 œelja se marljivih ljudi o. utiæa Job 30:15 prolazi moj spas kao o. Iza 6:10 da se ne o. i ne ozdravi
Iza 53:11 duæe svoje on øe se nasititi o. Psl 105:39 Razastrije im o. kao zaætitu Mat 13:15 niti da se o. da ga iscijelim
2Pe 1:11 øe vam se tako o. dopustiti Jer 4:13 kao o. podiœe se. Kao vihor Luk 1:17 da opet o. srca otaca k djeci
OBILUJE Eze 38:9 doøi øeæ kao o. da pokrijeæ Luk 15:7 koji se o. negoli za devedeset
Luk 12:15 Ako tko i o. njegov œivot nije Dje 1:9 Uze ga o. iz oçiju njihovih Luk 15:10 jednoga grjeænika, koji se o.
2Ko 1:5 tako i po Kristu o. utjeha naæa Heb 12:1 oko sebe toliki o. svjedoka Jak 5:19 vas zaluta od istine, i o. ga tko
OBJAV-E-I-O Otk 10:1 koji bjeæe ogrnut u o., i duga OBRATILI
M.Iz 29:18 Bez o. razuzdava se narod Otk 14:14 o. bijel, i na oblaku sjeåaæe Iza 59:20 koji su se u Jakovu o. od
Iza 28:9 i koga øe joæ uputiti u o. One Izl 13:21 njima, danju u stupu od o. da Mat 21:32 ali se ipak iza toga nijeste o.
Izl 3:2 Tada mu se o. anåeo Gospodnji Izl 24:16 dan viknu on Mojsija iz o. 1So 1:9 i kako ste se o. k Bogu od idola
Izl 31:13 o. sinovima Izraelovim ovu Izl 33:9 spustio bi se dolje stup od o. OBRATIO
Iza 12:5 Neka se to o. cijeloj zemlji Job 37:6 njegovim silnim prolomima o. Psl 30:11 Tada si o. plaç moju radost
Iza 40:9 ne boj se, o. gradovima Psl 108:4 tvoja, vjernost tvoja do o. Psl 119:59 putove svoje i o. nogu svoju
Iza 58:1 o. narodu mojemu grijeh Luk 21:27 gdje Sin çovjeçji dolazi na o. Dje 11:21 velik ih je broj vjerovao i o. se
Jer 25:30 o. im sve ove rijeçi i kaœi im: 1Ko 10:2 u Mojsija krstili u o. i u moru OBRATISTE
Hab 3:2 o. ga usred godina Ipak se u Otk 11:12 i uzaåoæe na nebo u o. i Amo 4:6 ali se vi ne o. k meni, govori
Zah 7:5 o. svemu narodu zemaljskom Otk 14:14 i na o. sjeåaæe kao Sin Amo 4:8 ali se vi ne o. k meni govori
Luk 10:22 i kojemu Sin hoøe da o. Otk 14:15 onome, æto je sjedio na o. Amo 4:9 ali se vi ne o. k meni govori
Luk 17:30 kad se o. Sin çovjeçji OBLIÇJ-A-E-U Amo 4:11 ali se vi ne o. k meni govori
Iva 1:31 Ali da se on o. u Izraelu, doæao Iza 53:2 Nema o. na njemu, nema 1Pe 2:25 ali sad se o. k pastiru i Çuvaru
Iva 2:11 Stim o. slavu svoju, i uçenici Rim 1:23 slavu besmrtnoga Boga u o. OBRATIT-E-I
Rim 9:22 gnjev svoj i o. silu svoju 1Ko 7:31 jer prolazi o. ovoga svijeta Psl 22:27 o. øe se Gospodu svi krajevi
Gal 1:16 Da o. Sina svojega u meni, da Gal 4:19 dokle Kristovo o. ne postane Iza 10:21 o. øe se ostatak, ostatak
2So 1:7 kad se o. Gospodin Isus s Flp 2:7 sebe poniætio uzevæi o. sluge Iza 42:16 o. øu pred njima tamu u svjet-
2So 2:3 otpad, i o. se çovjek grijeha 2Ti 3:5 Koji imaju o. poboœnosti, a sile Eze 18:32 Gospod. o. se i œivite
1Pe 1:5 da se o. u posljednje vrijeme Rim 8:3 posla Bog Sina svojega u o. Hos 14:2 pokajanja o. se Gospodu i
1Pe 4:13 kad se o. slava njegova Rim 8:29 da budu jednaki o. Sina Mat 3:2 o. se; jer je blizu kraljevstvo
Psl 48:3 njegovim o. kao jaka tvråava Flp 2:6 Koji kad je bio u o. Boœjemu Mat 3:11 krstim samo vodom, da se o.
Psl 76:1 o. se Bog u Judeji; veliko je ime OBNAVLJA Mat 4:17 o. se; jer je blizu kraljevstvo
Psl 77:14 Bog, koji çiniæ çudesa; ti si o. Sef 3:17 On o. ljubav svoju. On kliçe Mat 18:3 ne o. i ne budete kao djeca
Iza 44:8 li ja to davno rekao i o. vi ste mi 2Ko 4:16 ipak se naæ unutraænji o. iz Mar 1:15 o. se i vjeruj te u evanåelje
Dan 2:23 Ti si mi sada i o. za æto smo Kol 3:10 I obucite novoga, koji se o. za Luk 13:3 ali ako se ne o. svi øete tako
Mat 11:25 i razumnih, a o. malenima OBNOVI-TI Dje 2:38 Petar im reçe: o. se, i svaki od
Mar 16:11 da je œiv i da se je o. njoj, Psl 51:10 Boœe, duh pravi o. u meni Dje 3:19 Çinite dakle pokajanje i o. se
Luk 10:21 i razumnih, a o. malenima Psl 103:5 se o. mladost tvoja kao u orla Iza 41:18 Pustinju øu o. u jezero
1Ko 2:10 A nama je Bog o. Duhom Dje 3:21 kad se sve o. kao æto je Bog Jer 15:19 Oni se moraju o. k tebi, a ti
OBJAVIT-E-I Mat 17:11 øe doøi Ilija i sve øe o. Mal 4:6 øe o. srca otaca k sinovima
M.Iz 1:23 poteçe i o. øu vam priçe svoje Heb 6:6 opet o. na pokajanje, jer sami OBRAZU
Iva 14:21 i ja øu ga ljubiti i o. øu mu sebe OBOGATE Mat 5:39 udari po desnom o. obrni mu
1Ko 4:5 æto je u tami skriveno, i o. øe Job 21:7 ostaju na œivotu, ostare i o. se Mat 26:67 Drugi su ga udarali po o.
Heb 2:12 o. øu ime tvoje braøi svojoj 1Ti 6:9 koji hoøe da se o. upadaju u Luk 6:29 Udari li te tko po o. okreni mu
Jer 31:10 o. je na otocima najdaljim i 1Ti 6:18 neka se o. u dobrim djelima Luk 22:64 su mu oçi tukli su ga po o. i
1Pe 2:9 da o. kreposti onoga, koji vas OBOGATIO OBREŒETE
Iza 57:12 Ali ja øu o. kako je s tvojom Flp 4:18 o. sam se primivæi od Epafro- Dje 15:1 Ako se ne o. po obiçaju
Iza 66:14 Tako øe se o. ruka Gospod- Otk 3:17 govoriæ: Bogat sam i o. sam Gal 5:2 Ako se o. Krist vam neøe niæta
Mat 11:27 i onaj, kojemu to Sin hoøe o. OBRADOVAT-I Gal 6:12 oni vas sile, da se o. samo da
Luk 12:3 æto ste rekli u tmini, o. na Izl 4:14 a kad te vidi, o. øe se od srca Gal 6:13 hoøe, da se vi o. da se hvale
Dje 26:16 i onome, æto øu ti o. Psl 58:10 o. øe se pravednik, kad vidi OBREZAN-I-IMA
Rim 8:18 koja øe se o. na nama Iza 66:14 Kad to vidite, o. øe se srce Pst 17:14 koji ne bude o. na mesu
Gal 3:23 vjeru, koja se je imala o. Mal 1:8 hoøe li se on o. tomu i milostivo Rim 4:10 Ili kad je bio o. ili neobrezan
Kol 1:27 Kojima Bog htjede o. kako je Luk 1:14 mnogi øe se o. njegovu roåenju Flp 3:5 Koji sam o. osmi dan, od roda
OBJAVLJENJ-A-E OBRADUJ-E Rim 4:11 koji vjeruju, iako nijesu o. da
Dan 12:4 A ti, Daniele, zatvori ova o. Suc 5:21 Pa o. se çitavom snagom Flp 3:3 Jer mi smo o. koji duhom Bogu
Rim 2:5 za dan gnjeva i o. pravednog 1Sa 2:1 o. se srce moje u Gospodu Kol 2:11 kojemu ste bili i o. obrezanjem
1Pe 1:7 i slavu i çast u dan o. Isusa Job 14:6 dok se ne o. danu svojemu Gal 2:7 kao Petru meåu o.
Iza 58:2 navaljuju na o. Boœje Psl 51:8 da se o. tijelo moje, æto ga Gal 2:8 Petru u apostolstvu meåu o.
Rim 8:19 jedva çeka na o. sinova M.Iz 2:10 spoznaja o. duæu tvoju OBREZANJA
OBJESI OBRANI Dje 7:8 dade mu zavjet o. I tako mu se
Iza 58:5 Da o. glavu svoju kao sita i da Dje 7:24 o. ga i osveti ga, æto mu se je Dje 10:45 Vjernici iz o. æto su bili doæli
Mat 18:6 da mu se o vrat o. mlinski Flp 1:7 milosti i u okovima mojim i u o. Rim 4:11 I primi znak o. kao peçat
Mar 9:42 da mu se o vrat o. mlinski OBRAØAM Kol 3:11 ni Œidova, o. ni neobrezanja
OBLACI-MA P.Zk 11:2 Ne o. se na djecu vaæu. Oni Tit 1:10 zavodnika, osobito koji su iz o.
Psl 97:2 o. su i mrak oko njega; na Iza 50:2 o. rijeke u pustinju. Ribe u OBREZANJE-M
Prp 12:2 i iza daœda opet doåu o. OBRATE Rim 2:29 i obrezanje je o. srca, duhom
Nah 1:3 o. su prah nogama njegovim Psl 51:13 da se grjeænici o. k tebi 1Ko 7:19 o. je niæta, i neobrezanje je
Jud 1:12 o. bez vode, koje vjetrovi Jer 5:3 od kamena, i neøe da se o. Gal 5:6 Kristu Isusu niti æto pomaœe o.
Psl 68:34 njegovo, moø njegova u o. Jer 24:7 ako se o. k meni svim srcem Gal 5:11 joæ o. propovijedam, zaæto joæ
Mat 24:30 çovjeçjega gdje dolazi na o. Mar 4:12 kako ne o. i oproætenje ne naåu Gal 6:15 Isusu niti æto pomaœe o. ni
Mar 13:26 dolazi Sin çovjeçji na o. s Iva 12:40 i da se ne o. da ih ne iscijelim Kol 2:11 tjelesnu put, o. Kristovim
Mar 14:62 Svemoguøega i dolazi na o. Dje 26:18 otvoriæ oçi, da se o. od tame ODJENI-TE
905
Rut 3:3 Umij se i namaœi se, o. na se 2Pe 2:3 Veø o. stoji çvrsto za njih sud M.Iz 1:20 puæta da o. glas njezin
Iza 52:1 o. se u snagu svoju, Sione ODBAÇEN ODJEØA
Luk 15:22 brzo najbolju haljinu i o. mu Jon 2:4 o. sam ispred oçiju tvojih Psl 35:13 sruæi bolest, bila je vreøa o.
Rim 13:14 Nego se o. u Gospodina Luk 9:22 o. i ubijen, ali øe treøi dan Iza 63:2 Zaæto je crvena o. tvoja
Efe 6:11 o. se u svu ratnu opremu Luk 17:25 on mnogo pretrpjeti i o. biti Luk 9:29 promijeni se lice njegovo, i o.
Kol 3:10 I o. novoga, koji se obnavlja Heb 12:17 htio baætiniti blagoslov, o. ODJEØU
Kol 3:12 o. se dakle kao izabranici 1Pe 2:4 koji je, istina, od ljudi o. ali je od P.Zk 10:18 stranca i daje mu hranu i o.
ODJEVEN-A-E-I ODBACIÆE Job 38:9 Kad mu dadoh oblake za o.
Eze 10:2 On reçe çovjeku, koji je bio o. Iza 5:24 jer o. zakon Gospoda nad Psl 22:18 i za o. moju bacaju kocku
Dan 12:6 upita çovjeka, koji je o. u Mat 21:42 Kamen koji o. graditelji Psl 30:11 rastrgao si œalosnu o. moju i
Zah 3:3 A Joæua je bio o. u haljine Luk 20:17 Kamen, koji o. graditelji Psl 102:26 promijeniæ ih kao o. oni se
Mat 22:11 nije bio o. u svadbeno ruho 1Pe 2:7 kamen, koji o. graditelji, koji M.Iz 30:4 je svezao vode u jednu o.
Otk 19:13 I o. je u haljinu umoçenu u ODBACIMO Iza 59:17 Obukao je kao haljine o.
Otk 1:13 kao Sina çovjeçjega, o. u Rim 13:12 o. dakle djela tmine, a obuc- Iza 63:3 i tako sam iskaljao svu o.
Otk 12:1 œena, o. u sunce, i mjesec pod Heb 12:1 o. svako breme i grijeh, koji Hos 2:3 Inaçe svuøi øu s nje o. njezinu
Otk 17:4 I œena bijaæe o. u grimiz i sker- ODBACIO Mal 2:16 i tako nasiljem pokriva o.
Otk 4:4 o. u bijele haljine, i imahu krune Job 6:14 prijatelja, iako je o. strah Iva 19:24 meåu se haljine moje i za o.
Otk 19:14 konjima bijelim, o. u platno Psl 44:9 sad si nas posve o. i posramio ODLUCI
2Ljt 6:41 o. u spasenje, i poboœnici tvoji Psl 60:10 Boœe, koji si nas o. koji nijesi Jer 42:5 postupamo posve po o. æto
1So 5:8 budimo trijezni i o. u oklop Hos 4:6 jer si ti o. znanje, zato øu te ja Rim 8:28 onima, koji su pozvani po o.
Otk 7:9 o. u bijele haljine, i palme Rim 11:2 Nije o. Bog naroda svojega Efe 1:5 sinove po slobodnoj o. volje
Otk 11:3 dana, o. u haljine pokorniçke 1Ko 13:11 postao muœ, o. sam, æto je Efe 1:9 po svojoj slobodnoj o. koju je
OBUØE ODBACIT-E-I Efe 1:11 koji sve çini po o. volje svoje
Mat 10:10 ni dvoje haljine, ni o. ni 1Ljt 28:9 Ako li ga ostaviæ, o. øe te 2Ti 1:9 nego po svojoj o. i milosti, koja
Luk 10:4 ni torbe ni o. i nikoga ne 1Ko 1:19 Uniætit øu mudrost mudrih i o. ODLUÇIO
Luk 22:35 bez torbe, bez o. je li vam Eze 18:31 o. od sebe sve grijehe, æto 1Sa 2:25 je Gospod bio o. da ih ubije
OBUØU Efe 4:25 Zato o. laœ i govorite istinu Dan 1:8 Daniel je bio çvrsto o. da se ne
Izl 3:5 Izuj o. s nogu, jer mjesto na Kol 3:8 o. i vi sve to: srdœbu, ljutinu Dje 3:13 kad je on bio o. da ga pusti
Izl 12:11 o. na nogama i ætap u ruci i 1Pe 2:1 o. dakle svaku zlobu i svako 2Ko 9:7 je o. u srcu, a ne sa œaloæøu ili
Joæ 5:15 Izuj o. svoju s nogu svojih Iza 7:15 dok ne nauçi o. zlo, a izabrati ODLUK-A-E-U
Eze 16:10 dao ti o. od koœe morske Hos 4:6 zato øu te ja o. da mi ne budeæ Iza 46:10 o. øe se moja ispuniti, sve,
Luk 15:22 prsten na ruku i o. na noge ODBACUJ-E Rim 9:11da ostane Boœja o. po izboru
OCAT Psl 27:9 ne o. u gnjevu sluge svojega ODLUKE
M.Iz 10:26 æto je o. zubima i dim oçima Psl 44:23 se. Ne o. nas vjeçno Psl 19:9 o. su Gospodnje istinite, prav-
M.Iz 25:20 koji lijeva o. na salitru, takav Psl 51:11 Ne o. me od lica svojega Iza 46:11 zemlje çovjeka svoje o.
Iva 19:30 A kad je bio Isus primio o. 1Sa 15:23 o. on tebe kao kralja Jer 29:11 o. su na spasenje, a ne na
OÇISTI-O-T-TE Tuœ 3:31 Jer Gospod ne o. za vazda, Joe 3:14 Çete za çetama u dolini o.
Izl 29:36 o. œrtvenik od grijeha çineøi Otk 6:13 smokva o. svoje nezrele Mih 4:12 i ne razumiju o. njegove, da
Psl 51:2 od grijeha mojega o. me ODGOVARA-TI Heb 6:17 nepokolebljivost svoje o.
Mat 8:3 I odmah se o. od gube svoje Zah 13:6 o. Udarili su me u kuøi mojih Suc 19:30 Promislite o tom, stvorite o.
Mat 23:26 o. najprije nutrinu çaæe i Gal 4:25 o. sadaænjemu Jerusalemu Otk 17:17 u srca njihova, da uçine o.
Iva 15:2 raåa rod, o. da rodi viæe roda Luk 21:14 unaprijed brige, kako øete o. ODMORA
2Ti 2:21 o. sebe od ovih, bit øe posuda Kol 4:6 kako vam treba svakome o. Izl 20:10 sedmi dan jest subota, dan o.
Tit 2:14 i o. sebi narod izabrani, koji je ODGOVOR-TI Otk 4:8 i pjevala su bez o. dan i noø
1Iv 1:9 nam oprosti grijehe i o. nas od M.Iz 15:1 o. blag utiæava gnjev; i rijeç ODNESE-N
Eze 24:13 ali se ti nijesi o. od neçistoøe M.Iz 16:33 od Gospoda dolazi sav o. 1Sa 17:54 uze glavu Filistejinovu i o.
Heb 1:3 poæto nas je o. od grijeha Iza 41:28 Pitao sam ih, da bi mi dali o. Iza 28:17 lukavosti, voda o. zaklon
Jer 33:8 o. øu l ih od sve krivnje njihove Jon 2:3 Gospodu: on mi dade o. Iz krila Dan 2:35 na gumnu u ljeto. o. ih vjetar
Eze 36:25 o. øu vas od svih neçistoøa Mat 18:15 idi i potegni ga na o. u çetiri Luk 16:22 On bi od anåela o. u krilo
Zah 13:9 o. øu je, kako se çisti zlato Iva 8:9 Kad su çuli o. stadoæe izlaziti 2Ko 12:2 bio o. do u treøe nebo
Iza 1:16 Operite se o. se. Uklonite zla Rim 11:4 A æto mu veli Boœji o. Ostavio 2Ko 12:4 Bio o. u raj, i çuo neiskazane
Iza 52:11 o. se, koji nosite suåe Gosp- 1Pe 3:15 Budite uvijek spremni na o. ODOZGOR
1Ko 5:7 o. stari kvasac, da budete M.Iz 21:13 njemu se neøe o. kad Mat 27:51 hramska razdera na dvoje o.
Jak 4:8 o. ruke, grjeænici, i çistite srca M.Iz 26:16 koji znaju o. razumno Luk 24:49 opremljeni snagom o.
1Pe 1:22 o. duæe svoje u posluænosti Mat 22:46 to mu nije mogao nitko o. Iva 3:31 Tko dolazi o. stoji nad svima
OÇISTITI Mat 25:40 Kralj øe im o. Za ista, kaœem Iva 8:23 Vi ste odozdo, ja sam o. vi ste
Eze 24:13 htio o. od gnusne neçistoøe Luk 13:26 Tada øete o. Ali mi smo s Iva 19:11 kad ti ne bi bilo dano o. Zato
Dan 12:10 Mnogi øe se o. ubijeliti i 2Ko 5:12 da imate æto o. onima, koji se Jak 1:17 i svaki savræeni poklon o. je
Mat 3:12 Vijaçom u ruci on øe o. gumno ODIJELO Jak 3:15 Ovo nije mudrost, æto silazi o.
Mat 8:2 ako hoøeæ, moœeæ me o. 2Ljt 9:4 o. njihovo i peharnike njegove Jak 3:17 A mudrost o. jest najprije
Heb 9:14 o. savjest naæu od mrtvih M.Iz 31:22 fini lan i grimiz njezino o. ODRASTAO
OÇISTIVÆI M.Iz 31:25 o. joj je snaga i ljepota Izl 2:11 vrijeme, kad je bio Mojsije o.
Dje 15:9 i njima, o. vjerom srca njihova Eze 28:13 drago kamenje bilo je o. Luk 4:16 doåe i u Nazaret, gdje je bio o.
Efe 5:26 o. je kupelju vodenom u rijeçi Dan 7:9 o. njegovo bilo je bijelo kao ODREÅEN-A-E-I
OÇIÆØENI Mat 6:28 tako tjeskobno zabrinuti za o. Luk 2:34 o. na propast i na uskrsnuøe
L.Zk 16:30 da budete o. od svih grijeha Mat 28:3 i o. njegovo bijelo kao snijeg Dje 10:42 da je on o. od Boga za suca
Heb 10:22 u punini vjere, o. u srcima ODIJELU Rim 1:4 A o. da bude silan Sin Boœji
OÇITOVA 2Ljt 9:4 peharnike njegove u o. njihovu Gal 3:19 o. po anåelima, rukom
Rim 3:21 sad se bez zakona o. pravda Mat 7:15 i dolaze k vama u o. ovçijem Dje 17:26 i postavio je o. vremena i
Efe 3:3 se meni po otkrivenju o. tajna 1Ti 2:9 tako i œene u pristojnom o. sa Heb 12:1 na trki, koja nam je o.
Efe 3:5 ne o. sinovima çovjeçjim, kako ODIJEVA ODREÅEN-E-I-O
ODAVN-A-O Mat 6:30 tako o. koliko øe viæe vas Zah 11:4 Pasi ovce koje su o. za
Iza 30:33 Jer je o. podignuto ognjiæte Luk 12:28 tako o. koliko øe viæe vas Zah 11:7 pasao ovce, æto su bile o. na
2Pe 3:5 da su nebesa bila veø o. i da ODJEKNE Heb 12:2 Isusa, koji mjesto o. sebi
Psl 94:17 leœala bi duæa moja o. u tiæini Psl 66:2 dajte da glasno o. hvala njeg- Brj 35:6 æto su od vas o. kao mjesto
906
Psl 139:16 æto su bili unaprijed o. kad P.Zk 1:27 U zloj namjeri o. nas Gospod Psl 74:7 o. spaliæe svetiæte tvoje; stan
M.Iz 20:24 Gospoda su koraci çovjeka o. Job 21:30 a na dan gnjeva o. se Psl 80:16 Kao smeøe popaljena je o.
1Pe 2:8 ne vjeruju rijeçi, na æto su i o. Mat 4:1 Tada Isusa o. Duh u pustinju Iza 30:33 naslagana su drva s o.
Izl 23:15 ti zapovjedio, u o. vrijeme u Otk 17:3 I o. me u pustinju u duhu; i Iza 66:16 Jer Gospod sudi o. i maçem
Dan 9:24 je godiænjih sedmica o. nad Otk 21:10 I o. me u duhu na goru veliku Mat 3:11 krstiti Duhom Svetim i o.
Dan 9:27 øe se izliti o. na opustoæitelja ODVESTI Mat 3:12 œitnicu, a pljevu øe spaliti o.
Iva 5:4 silazio u o. vrijeme u kupelj i Pst 50:24 Bog sigurno posjetiti i o. vas Mar 9:49 Svaki øe se o. posoliti, kao æto
Dje 13:48 koliko ih je bilo o. za œivot Psl 60:9 Tko øe me o. u tvrdi grad tko Luk 3:16 vas krstiti Duhom Svetim i o.
Heb 9:27 je ljudima o. jednom umrijeti Iva 21:18 i drugi øe te opasivati i o. 1Ko 3:13 pokazati, jer øe se o. otkriti, i
ODREÇE ODVOJITE 1Pe 1:7 koje se kuæa o. naåe na hvalu
Mat 16:24 za mnom, neka se o. sebe 2Ko 6:17 Zato iziåite izmeåu njih i o. se Otk 8:8 i kao velika gora o. zapaljena
Mar 8:34 za mnom, neka se o. samoga 2So 3:6 o. od svakoga brata, koji œivi Otk 14:18 koji je imao vlast nad o. i
Luk 9:23 za mnom, neka se o. samoga ODVUÇE Otk 18:8 i spalit øe se o. jer je jak Gos-
Luk 12:9 A tko se o. mene, njega øe se M.Iz 7:21 i glatkim usnama o. ga sa Otk 21:8 je dio u jezeru, æto gori o. i
Luk 14:33 koji se ne o. svega, æto ima Otk 12:4 rep njegov o. treøinu zvijezda OGNJEN-E-I-O-U
ODREDIO OGANJ P.Zk 4:20 Gospod i izvede vas iz o.
Izl 23:20 mjesto, æto sam ga o. za te Pst 22:7 Evo o. i drva, ali gdje je janje 2Sa 22:13 plamtjele su o. glavnje
Psl 16:5 koji mi je o. sudbinu moju Izl 24:17 slava Gospodnja kao o. æto Job 5:7 æto iskre o. vrcaju gore
Iza 40:12 mora i mjeru neba o. pedljem Brj 11:2 pomoli Gospodu, ugasi se o. Psl 104:4 vjetrove anåelima svojim i o.
Mar 13:34 svakomu je o. svoj posao 1Kr 19:12 vihora doåe potres, doåe o. Iza 50:11 o. strijele stavljate u plamen-
ODREKAO Psl 39:3 razgorio bi se o. tada sam Dan 3:17 moø da nas izbavi iz peøi o.
1Ti 5:8 brine, o. se je vjere i gori je od Psl 50:3 æutjeti, pred njim o. proœdirao Efe 6:16 moøi pogasiti sve o. strijele
Otk 2:13 i nijesi se o. vjere u mene ni u Psl 79:5 øe revnost tvoja gorjeti kao o. Otk 9:17 imali su oklope o. i plavetne
Otk 3:8 i nijesi se o. imena mojega Psl 97:3 o. trçi pred njim, izgara Pst 15:17 plamen je o. prolazio izmeåu
ODRŒAÆE Psl 105:39 zaætitu i o. da svijetli noøu Dan 7:9 Prijestolje mu bilo plamen o.
Mat 28:12 skupiæe sa starjeæinama i o. Psl 118:12 ugasiæe se kao o. u trnju; u Heb 1:7 i sluge svoje plamen o.
Jud 1:6 I anåele, koji ne o. svojega PNP 8:6 Œar je njezin kao o. plamenit Otk 1:14 oçi njegove kao plamen o.
ODRŒATI Iza 9:18 je bezboœnost gorjela kao o. Otk 10:1 noge njegove kao stupovi o.
Brj 29:12 imate kod Svetiæta o. sveçani Iza 43:2 ideæ li kroz o. neøeæ izgorjeti Otk 19:12 A oçi su mu kao plamen o.
P.Zk 7:24 Nitko se neøe moøi o. pred Iza 50:11ste svi ljudi, koji raspirujete o. Rim 12:20 ugljevlje o. skupit øeæ na
Psl 1:5 ne mogu bezboœnici o. na sudu Iza 64:2 Kao æto o. upali granje, i oganj Otk 19:20 bili baçeni oboje u jezero o.
Mal 3:2 Tko øe se o. kad se on pojavi Jer 4:4 Inaçe bukne kao o. jarost moja Otk 20:10 bi baçen u jezero o. i
Luk 15:32 A trebalo je o. radosnu Jer 20:9 tada gori i bukti u meni kao o. Otk 20:14 baçeni biæe u jezero o. Ovo
Efe 6:11 biste se mogli o. zasjedama Eze 38:22 o. i sumpor pustit øu na Dan 3:6 bit øe smjesta baçen u peø o.
Efe 6:13 zao dan, i svræivæi sve o. se Dan 7:9 toçkovi mu kao o. razgoren Mat 13:42 I baciti ih u peø o. Ondje øe
ODRŒI-MO Joe 2:3 Pred njim proœdire o. Za njim Heb 11:34 Ugasiæe silu o. utekoæe od
Psl 76:7 straæan ti si i tko da se o. pred Joe 2:30 zemlji krv, o. i stupovi od dima OGNJU
Nah 1:6 Tko se o. pred jaroæøu Nah 1:6 se njegova izlijeva kao o. Izl 12:10 do jutra, spalite na o.
Otk 2:26 I tko pobijedi i o. djela moja do Zah 13:9 Ovu øu treøinu metnuti u o. i Psl 46:9 koplja, izgara kola u o.
Heb 3:6 do svræetka o. pouzdanje i Mal 1:10 bi zatvorio vrata i zapalio o. Eze 36:5 u œestokom o. govorim protiv
Heb 3:14 svoje do svræetka tvrdo o.i Mal 3:2 Jer je on kao o. talioca, kao Mat 5:22 Bezboœniçe bit øe kriv o.
ODSIJECI Mat 3:10 roda, sijeçe se i u o. se baca 2So 1:8 U o. plamenim, kad øe dati
Mat 5:30 desna tvoja ruka, o. je i baci Mat 18:8 da budeæ baçen u o. vjeçni Heb 12:18 i o. razgorjelom, i oblaçini
Mat 18:8 navodi na grijeh, o. je i baci je Mat 18:9 da budeæ baçen u o. pakleni Jud 1:23 Druge otmite o. i spasite ih
Mar 9:43 ruka tvoja sablaœnjava, o. je Mat 25:41 Idite od mene, prokleti, u o. Otk 3:18 u mene zlata œeœenoga u o.
ODSJEÇEN Mar 9:44 crv njihov ne umire, i o. se ne OGRADIO
Rim 11:22 u dobroti; inaçe i ti øeæ biti o. 1Ko 3:13 i o. øe iskuæati, kakvo je çije P.Zk 32:10 o. ga je, ætitio, çuvao ga je
Rim 11:24 Jer ako si ti o. od roåene 1Ko 3:15 se spasiti, ali tako kao kroz o. Iza 5:2 je o. i otrijebio iz njega kamenje
ODSTUP-E-I-IH-ITE-ITI Heb 12:29 je Bog naæ o. koji spaljuje OGRADU
Psl 40:14 zasramljeni neka o. natrag Jak 5:3 izjest øe tjelesa vaæa kao o. Iza 54:12 i o. tvoju iz dragoga kamenja
Jer 17:13 koji o. od tebe, zapisat øe se 2Pe 3:7 i çuvaju se za o. na dan suda Jer 5:22 vjeçitu o. koju ne prekoraçuje
Mat 4:10 o. sotono Stoji pisano: Gos- Otk 9:17 iz usta njihovih izlazio je o. i OGRTAÇ
2Ti 2:19 Neka o. od nepravde svaki Otk 20:9 I siåe o. s neba, i proguta ih Mat 5:40 tvoju da uzme, pusti mu i o.
Heb 3:12 zlo srce nevjerstva, da o. od OGLADNJE Mar 15:17 Ogrnuæe mu skrletni o.
Heb 10:38 œivjet øe od vjere; ako li o. Mat 4:2 dana i çetrdeset noøi. Tada o. Luk 6:29 Uzme li ti tko o. podaj mu i
Psl 119:87 ali ja ne o. od propisa tvojih Luk 4:2 niæta. Kad se oni navræiæe, o. Heb 1:12 savit øeæ ih kao o. kao haljinu
Psl 119:110 ali ja ne o. od zapovijedi Dje 10:10 I o. i htjede da jede. I dok su OHOL-I-CE-LIH-IM-IMA
Psl 119:115 o. od mene, zloçinci, jer OGLADNJETI M.Iz 21:24 o. nadut çovjek – nazvan
Mat 9:24 o. jer djevojka nije mrtva, ona Iva 6:35 Tko dolazi k meni, neøe o. i Dan 8:25 Bit øe o. i mnoge øe iznenada
Luk 13:27 o. od mene svi, koji çinite Otk 7:16 Viæe neøe o. ni oœednjeti, i Psl 119:51 o. mi se rugaju veoma, ali ja
Pst 49:10 Neøe o. œezlo od Jude, niti OGNJA M.Iz 16:18 pad, i o. duh pred propast
M.Iz 22:6 kojim ima iøi, pa neøe o. od Pst 19:24 Gomoru daœd sumpora i o. Iza 23:9 da osramoti svaki sjaj o. da
1Ti 4:1 da øe u posljednja vremena o. Izl 13:21 a noøu u stupu od o. da im Rim 1:30 bogomrsci, uvredljivci, o.
ODUZE-O-TI 1Kr 19:12 Iza o. doåe tiho, blago laho- 2Ti 3:2 samoœivi, lakomi, hvaliæe, o.
1Sa 15:28 Gospod je danas o. od tebe Iza 5:24 Zato kao æto jezik o. proœdire. 1Sa 2:3 Ne govorite toliko rijeçi o.
Psl 85:2 o. si krivnju zlodjela narodu Iza 50:11 Uåite u œar o. svojega, u Iza 13:11 Uklanjam razmetanje o.
L.Zk 26:16 koje øe vam oçni vid o. i Dan 3:25 gdje hode posred o. i nije im Iza 25:2 mjesto u ruæevine, palaçe o.
Zah 10:11 Œezlo øe se Egiptu o. Amo 4:11 glavnja, æto se istrgnula iz o. Psl 101:5 tko gleda okom o. i srce ima
Mat 15:26 Nije pravo o. kruh djeci i Zah 3:2 Nije li ovaj glavnja istrgnuta i o. Hab 2:5 Tako je s çovjekom o. On
Luk 10:42 izabrala, koji joj se neøe o. Dje 2:3 jezici kao od o. i sjede po jedan Psl 31:23 a po zasluzi vraøa o.
Heb 10:4 i jaraca ne moœe o. grijeh Heb 10:27 çekanje suda i jarost o. koji Psl 40:4 koji ne drœi s o. i s laæcima
Heb 10:11 nikad ne mogu o. grijeha 2Pe 3:10 a poçela øe se od o. rastopiti Psl 94:2 naplati o. djela njihova
Otk 22:19 Bog øe o. njegov dio od 2Pe 3:12 i poçela od o. rastopiti M.Iz 15:25 Gospod razara kuøu o. a
ODVEDE Jud 1:7 svojom kaznom vjeçnoga o. M.Iz 16:19 nego dijeliti plijen s o.
Izl 23:20 te çuva na putu i da te o. na OGNJEM Jak 4:6 Bog se protivi o. a poniznima
907
1Pe 5:5 Bog o. protivi, a poniznima P.Zk 33:8 Njega si o. kod Mase, s njim 1So 5:14 A o. vas, braøo, pouçavajte
OHOLO-ST-STI 1So 2:4 nas je o. Bog za dostojne, da 2So 3:12 Takvima zapovijedamo i o.
Psl 131:1 niti oçi moje gledaju o. i OKUSI-LI OPOMINJI-TE
Dan 11:36 On øe se o. podignuti protiv Psl 34:12 œeli sebi godine, da o. sreøu 2Ti 4:2 o. zaprijeti sa svom strpljivoæøu
L.Zk 26:19 Slomit øu drsku o. vaæu i Mat 27:34 On o. to ali ne htjede piti Tit 2:15 Ovo govori i o. i pouçavaj sa
Psl 76:12 o. knezovima ponizuje on Kol 2:21 Ne o. Ne opipaj Sve to pro- Tit 3:1 o. ih, da se pokoravaju vlastima
M.Iz 8:13 Ja mrzim uznositost i o. Heb 6:4 i o. dara nebeskoga, i postali 2So 3:15 nego ga o. kao brata
M.Iz 16:18 o. dolazi pred pad, i oholi Heb 6:5 i o. dobru rijeç Boœju, i sile Heb 3:13 Nego o. jedan drugoga svaki
M.Iz 29:23 Ponizit øe çovjeka o. OPAKI-H OPOMINJUØI
Iza 2:11 poniætit øe se o. muœeva 1Sa 2:9 çuva on dobro, a o. izginu u Kol 1:28 o. svakoga çovjeka i uçeøi
1Iv 2:16 poœuda oçiju i o. œivota, nije Psl 1:4 Nijesu takvi o. Oni su kao Kol 3:16 mudrosti uçeøi i o. jedan
M.Iz 13:10 Od o. biva samo svaåa Psl 5:5 o. ne mogu stajati pred oçima OPORUKA
Jer 13:17 ja u tiæini plakati radi o. vaæe Jer 23:11 Jest, i prorok i sveøenik o. su Heb 9:16 gdje je o. valja da bude i smrt
Dan 4:37 poniziti one, koji hode u o. 2Ti 3:2 roditeljima, nezahvalni, o. Heb 9:17 Jer je o. po smrti utvråena, a
Luk 1:51 njegova. Uniæti srca puna o. PsPsl l 1:1 i ne sjedi u druætvu o. OPRAÆTA-M-TI
OHRABRI Psl 26:5 Skupætina o. mrska mi je Brj 14:18 On o. zlodjela i grijeh. Ali
1Sa 23:16 ode k Davidu u æumu i o. ga OPAKO-G-GA Psl 99:8 koji o. a i osvetnik za djela
Psl 31:24 Budite utjeæeni i neka se o. Psl 17:3 neøeæ naiøi ni na æto o. Psl 103:3 On je, koji ti o. za sva zlodjela
Dan 4:19 Ali ga kralj o. Belteæazare, ne Iza 32:6 radi o. i govori laœno protiv Luk 7:47 A kojemu se o. manje, taj ima
Dje 28:15 Pavao, dade hvalu Bogu i o. Eze 3:18 bezboœnika od o. puta njeg- Luk 7:49 Tko je ovaj, da i grijehe o.
OKALJA-JU-NA Eze 3:19 bezboœnosti svoje i od o. puta Jer 31:34 Jer im o. krivnju njihovu i
Dje 15:20 da se ne o. idolima, i da se M.Iz 11:7 oçekivanje o. sruæi se 2Ko 2:10 vi æto oprostite, onome o. i ja
Heb 12:15 ætete, da se mnogi ne o. Jon 3:8 okani svojega zla puta i o. djela Mat 9:6 ima vlast na zemlji o. grijehe
Iza 64:6 naæa pravda kao o. haljina OPASA-O-VÆI Mar 2:7 Tko moœe o. grijehe osim jedi-
Jud 1:23 çuvajte se haljine, koja je o. Psl 18:32 Bog, koji me o. snagom, Luk 5:21 Tko moœe o. grijehe osim jedi-
OKLOP Psl 30:11 odjeøu moju i o. me veseljem OPRAVDA-MO
Psl 91:4 i ætit i o. bit øe tebi vjernost Psl 93:1 Gospod u veliçanstvo, o. se Rim 8:30 a koje pozva, one i o. a koje
Iza 59:17 pravednost kao o. i kacigu je Eze 16:10 o. te pojasom od tanka Jak 2:21 Abraham, otac naæ, ne o. li se
Efe 6:14 i obukavæi se u o. pravde Efe 6:14 o. bokove svoje istinom, i Jak 2:25 i Rahaba bludnica ne o. li se
1So 5:8 trijezni i obuçeni u o. vjere i 1Pe 1:13 Zato o. bedra svojega uma Gal 2:16 da se o. vjerom u Krista, a ne
OKOLO OPER-EM-I-U Gal 2:17 koji traœimo da se o. u Kristu
Psl 44:13 i smiju oni, koji su o. nas Job 9:30 I da se o. snijegom i da ruke Gal 3:24 do Krista, da se vjerom o.
Iza 59:10 pipamo zid, tumaramo o. kao Iva 13:8 Ako te ne o. neøeæ imati dijela OPRAVDAN-I
Jer 50:6 vodili su ga o. po gorama; iæli Psl 51:2 Posve me o. od zlodjela mojih Luk 18:14 Onaj otide o. kuøi, a ne onaj
Jud 1:12 vode, koje vjetrovi o. gone Psl 51:7 o. me i bit øu biti bjelji od snije- 1Ko 4:4 no u tom nijesam o. a koji
OKOV-A-E-I-IMA Jer 4:14 o. srce svoje od zloøe Rim 5:1 o. dakle vjerom imamo mir s
Dje 26:29 kao i ja æto sam, osim ovih o. Mat 6:17 namaœi glavu svoju i o. lice Rim 5:9 smo sad o. krvlju njegovom
Kol 4:18 Spominjite se mojih o. Milost Dje 22:16 o. se od grijeha svojih priz- OPRAVDANJE
2Ti 2:9 Za koje trpim zlo sve do o. kao M.Iz 20:30 Krvave modrice o. zlo, i Iza 58:8 o. tvoje ide pred tobom, sjaj
Psl 116:16 tvoje; raskovao si o. moje Mar 7:3 a da prije ne o. svoje rukea Iza 62:1 dok o. njegovo ne izaåe kao
Psl 149:8 øe njihove u gvozdene o. OPIJAJU Rim 10:4 svræetak zakona za o.
Flp 1:13 da ja nosim o. zbog Krista 1So 5:7 i koji se o. u noøi se opijaju Rim 10:10 Jer se srcem vjeruje za o. a
Flp 1:17 da jaçe pritegnu o. moje 1So 5:7 i koji se o. u noøi se opijaju 2Ko 7:11 pa o. pa Œaljenje, pa strah
Psl 18:5 o. i pakla pritisli me, pale na OPOMEN-A-E-NEÆ-U Gal 2:21 ako o. po zakonu dolazi, onda
Psl 116:3 Bili su me stegli o. smrti Flp 2:1 vrijedi dakle koja o. u Kristu OPRAVDATI
Dje 20:23 me u Jerusalemu çekaju o. M.Iz 6:23 Jer su o. svjetionice, nauke Luk 10:29 A on se htjede o. i zapita
Flp 1:7 sudionici moje milosti i u o. Luk 16:28 pet braøe, i neka Ih o. da ne Rim 3:20 se djelima zakona neøe o. ni
Flp 1:14 Gospodinu, ohrabrena o. Tit 3:10 iza prve i druge o. kloni se Gal 2:16 djelima zakona neøe o. ni jedan
Flm 1:13 da mi mjesto tebe posluœi u o. Eze 3:18 a ti ga ne o. i ne progovoriæ OPRAVDAVA
Jud 1:6 zadrœao je vjeçnim o. u mraku Eze 3:19 Ako li ti o. Bezboœnika a on se Dje 13:39 o. se u njemu svaki, koji
OKREN-I-U-T-TI M.Iz 1:23 Primite k srcu o. moju Evo Rim 3:28 da se çovjek o. vjerom bez
Psl 126:4 Ah, Gospode, o. sudbinu M.Iz 12:1 Tko ljubi o. ljubi znanje; tko Rim 3:30 Jer je samo jedan Bog, koji o.
Luk 6:29 Udari li te tko po obrazu, o. mu M.Iz 13:13 Tko prezire o. sam sebi Rim 4:5 vjeruje u onoga, koji o. bezbo-
Pst 50:20 ali Bog o. to na dobro, da M.Iz 15:10 a propadne, tko mrzi na o. Rim 8:33 Boœje Bog je, koji ih o.
2Kr 5:12 I on se o. i otide pun gnjeva M.Iz 16:20 Tko pazi na o. taj dolazi do Gal 2:16 da se çovjek ne o. djelima
Mat 16:23 A on se o. i reçe Petru: Idi od 1Ko 10:11 a napisano je za o. nama Gal 3:8 da Bog po vjeri o. neznaboæce,
Luk 9:55 A on se o. i ukori ih rekavæi 1Ko 14:3 za popravljanje i o. i utjehu Jak 2:24 Vidite, da se djelima o. çovjek
Sef 2:7 i o. øe sudbinu njihovu Heb 12:5 I zaboraviste na o. koja vam OPROSTI-M-IO
2Ti 4:4 istine, a o. øe se k bajkama OPOMINJANJA Psl 25:11 Gospode, o. krivnju zlodjela
Amo 9:14 Tada øu o. sudbinu Izraela M.Iz 6:23 put k œivotu jesu o. na stegu Dan 9:19 o. Gospode, posluæaj i uçini
Zah 13:7 Tada øu o. ruku svoju protiv Heb 13:22 primite dobro ovu rijeç o. jer Mat 18:35 ako svaki od vas ne o. od
Mat 7:6 pogaziti nogama svojim, o. se OPOMINJATI Luk 17:4 i rekne: ‘Œao mi je’, o. mu
Iva 16:20 se vaæa œalost o. na radost Jer 3:5 Hoøe li se vjeçno o. toga’ Jest, 1Iv 1:9 vjeran je i pravedan, da nam o.
OKREØ-E-U Dje 20:31 sa suzama o. svakoga od Eze 16:63 kad ti o. sve æto si uçinila
Tuœ 1:8 A on sam uzdiæe i o. se natrag Rim 15:14 moœete jedan drugoga o. Mat 18:21 mene, koliko puta da mu o.
Rim 8:28 koji ljube Boga, sve o. Bog na Tit 1:9 da bude u stanju i o. sa zdravom Izl 23:21 jer on ne bi o. krivnje vaæe, jer
Job 30:15 Strahote sve se o. na mene OPOMINJE-M-MO Psl 32:5 Tada si o. krivnju grijeha
Jak 3:4 gone, o. se malim kormilom Psl 16:7 na to me o. i noøu srce moje 2Ko 2:10 æto sam o. ako sam imao æto
OKRIJEPITI Rim 12:8 Ako o. neka opominje, koji Efe 4:32 æto je i Bog u Kristu o. vama
Iza 55:2 je dobro, i duæa øe se vaæa o. 2Ko 5:20 jer Bog kao da o. po nama Kol 3:13 kao æto je i Gospodin vama o.
Mat 11:28 i optereøeni, ja øu vas o. Dje 27:22 A sad vas o. budite dobre OPROSTIT-E-I
1Pe 5:10 iza malo muke, usavræiti, o. 2Ti 1:6 Zato o. te, da opet raspiriæ 2Ljt 7:14 usliæiti u nebu, o. øu im grijehe
OKUÆA-JTE-O 1Pe 2:11 o. vas kao doæljake i putnike Jer 33:8 i o. øu im sva zlodjela njihova
Mal 3:10 hrane u mojemu hramu o. me 1Pe 5:1 o. koji sam i sam starjeæina i Mat 12:31 Svaki grijeh i psovka o. øe
2Ko 13:5 Sami sebe o. jeste li u vjeri 1So 4:1 molimo vas i o. u Gospodinu Iva 20:23 Kojima oprostite grijehe, o.
908
Jak 5:15 i ako je uçinio grijehe, o. øe Job 39:21 od snage, nasrøe na o. Jak 1:11 ogranu s vruçinom, i o. travu
Iva 20:23 Kojima o. grijehe, oprostit øe Prp 9:18 je mudrost nego ratno o. ali 1Pe 1:24 o. se trava, i cvijet njezin otp-
2Ko 2:7 nasuprot treba da mu radije o. Iza 54:16 raspaljuje ugljevlje i pravi o. Job 15:30 œega øe o. grane njegove
2Ko 2:10 vi æto o. onome opraætam i ja Rim 6:13 svojih grijehu za o. nepravde Jer 2:25 obosit øeæ, i grlo øe ti se joæ o.
2Ko 12:13 na teret. o. mi ovu krivnju Rim 13:12 a obucimo se u o. svijetla OSUDI-O-T-TI
P.Zk 29:20 Gospod nikada o. nego øe 2Ko 10:4 o. naæe borbe nije tjelesno M.Iz 17:15 krivoga i tko o. pravoga,
Iza 55:7 naæemu, jer øe mnogo o. Efe 6:13 Zato uzmite sve o. Boœje, da Mat 23:33 kako øete umaøi o. paklenoj
Jer 50:20 jer øu o. ostatku, æto ga OSLANJA-J-U-TI Rim 8:3 i zbog grijeha o. grijeh u tijelu
Amo 1:3 za çetiri neøu mu o. Jer su vrhli Psl 24:4 tko se ne o. u duæi svojoj na zlo Heb 11:7 kojom o. sav svijet, i postade
Amo 1:9 za çetiri neøu mu o. Jer ih je Psl 97:2 pravicu i sud o. se prijestolje 1Pe 2:23 koji ga je nepravedno o.
Amo 2:6 za çetiri neøu mu o. Jer M.Iz 28:26 Tko se o. na svoj vlastiti razum 2Pe 2:6 Sodomu i Gomoru o. je na
Mat 12:31 psovka na Duha neøe se o. M.Iz 31:11 o. se na nju srce muœa Otk 19:2 æto je o. bludnicu veliku, koja
2Ko 2:10 ako sam imao æto o. çinim M.Iz 3:5 svoju razboritost ne o. Mat 12:41 rodom pred sudom i o. øe
OPROSTIVÆI Psl 49:6 Oni se o. na svoj posjed i hvale Mar 16:16 a tko ne vjeruje, o. øe se
Dje 18:18 i o. se s braøom otplovi u Iza 48:2 i o. se na Boga Izraelova Iva 8:11 reçe Isus: Ni ja te neøu o. Idi,
Kol 2:13 njim, o. nam sve prestupke Gal 3:10 svi, koji se o. na djela zakona Rim 8:34 Tko øe o. Krist Isus, koji je
OPROÆTEN-A-I Psl 118:8 se u Gospoda, nego se o. na OSUDU
Psl 32:1 je onaj, kojemu je o. opaçina Psl 118:9 se u Gospoda, nego se o. na Psl 9:8 je pravo izreøi øe o. narodima
Iza 40:2 jer su o. zlodjela njegova, jer OSLOBODI-M-O-TI Gal 5:10 podnijet øe o. makar tko bio
Mar 2:9 lakæe, reøi uzetomu: ‘o. su ti Psl 18:48 o. me od çovjeka samovolj- 1Ti 3:6 da se ne bi naduo i pao u o.
Luk 7:47 Njoj su o. mnogi grijesi njezini Psl 102:20 da oslobodi djecu smrti 1Ti 5:12 I navlaçe na se o. æto prvu
1Iv 2:12 djeçice, jer su vam o. grijesi M.Iz 17:15 Tko o. krivoga i tko osudi OSVET-A-E-I
OPROÆTENJ-A-E Prp 9:15 i on o. grad mudroæøu svojom Iza 35:4 o. dolazi, plaøa Boœja, on øe
Iza 27:9 potpun plod njegov o. od Iva 8:36 Ako vas dakle Sin o. zaista Rim 12:19 Moja je o. ja øu vratiti, govori
Mar 3:29 ne nalazi na vijeke o. nego Rim 6:7 Jer koji umrije, o. se od grijeha Heb 10:30 Moja je o. ja øu uzvratiti, i
Heb 9:22 bez proljevanja krvi nema o. 2Kr 5:7 da o. çovjeka od njegove gube M.Iz 6:34 ne zna za milost na dan o.
Dan 9:9 Boga naæega, milosråe i o. za Luk 4:18 slijepima vid, da o. potlaçene Iza 59:17 je kao haljine odjeøu o. i
Mat 26:28 se prolijeva za mnoge na o. Izl 15:13 vodio si narod, æto si ga o. Iza 61:2 o. Boga naæega, da utjeæim
Mar 1:4 je krætenje pokajanje za o. Rim 8:2 Isusu, o. me je od zakona Hos 9:7 Dolaze dani o. neprijateljstvo
Mar 4:12 da se kako ne obrate i o. ne 2Kr 13:5 tako da se je mogao o. od ruke Luk 21:22 Jer to su dani o. kad øe se
Dje 2:38 krsti u ime Isusa Krista za o. Iza 31:5 zaætititi i zakloniti, izbaviti i o. Joæ 10:13 dok se ne o. narod neprija-
Dje 5:31 dadne Izraelu pokajanje i o. Dan 3:17 øe as, kralju, o. iz tvoje ruke Dje 7:24 nepravda, obrani ga i o. ga
Dje 10:43 imenom njegovim primaju o. Iva 8:3 2 istinu, i istina øe vas o. OSVETNIK
Dje 13:38 njemu vama propovijeda o. Rim 8:21 o. od ropstva raspadljivosti Brj 35:19 Krvni o. ima ubiti krvnika
Dje 26:18 k Bogu, da prime o. grijeha OSNOVA-MA-O Psl 9:12 Kao o. krvnoga djela zauzeo
Efe 1:7 otkupljenje krvlju njegovom,o. Job 5:13 lukavstvu, sruæi se o. lukavih Psl 99:8 Bog, koji opraæta, a i o. za djela
Heb 10:18 A gdje je o. ovih, ondje M.Iz 20:5 je voda o. u srcu çovjeka 1So 4:6 jer je Gospodin o. za sve ovo
OPSTATI Prp 9:10 jer nema niti rada ni o. niti OSVETU
Psl 147:17 tko moœe o. pred studeni Iza 28:29 divna je o. njegova, velika je Psl 58:10 øe se pravednik, kad vidi o.
Mar 3:24 nesloœno, onda ne moœe o. Iza 34:16 o. ih je njegova skupila Jer 11:20 daj da vidim o. tvoju na njima
Otk 6:17 gnjeva njegova, i tko moœe o. Dan 11:17 Ali se o. neøe obistiniti i 2So 1:8 kad øe dati o. onima, koji ne
OPTEREØENI Psl 40:5 çudesima tvojim i o. za nas OÆTAR
Mal 3:9 Prokletstvom ste o. jer me Iza 45:15 ti si Bog s tajnim o. Bog Psl 57:4 i strijele, kojima je jezik maç o.
Mat 11:28 meni svi, koji ste umorni i o. M.Iz 3:19 Gospod je mudroæøu o. Iza 49:2 je usta moja da su kao o. maç
OPTUŒEN Heb 1:10 u poçetku o. zemlju, i nebesa Otk 1:16 izlazio maç o. s obje strane
P.Zk 17:6 pogubi onaj, koji je na smrt o. OSOLITI Otk 14:14 zlatnu, i u ruci svojoj srp o.
Luk 16:1 o. kod njega, da mu prosipa L.Zk 2:13 Sve prinose svoje moraæ o. Otk 14:18 onome, koji je imao srp o.
OPTUŒITI Mat 5:13 obljutavi, çim øe se onda o. Otk 19:15 usta njegovih izlazi maç o.
Iva 8:6 ga, kuæati, da bi ga mogli o. OSRAMOT-E-IM-ITI OTE-O-TI
Rim 8:33 Tko øe o. izabrane Boœje Bog Psl 70:2 Neka uzmaknu i o. se, koji mi Job 20:19 o. je kuøu, koju nije sazidao
OPUSTOÆEN-A Jer 7:19 upravo same sebe, da se o. Psl 30:1 Gospode, jer si me o. nijesi
Iza 33:1 bit øeæ sam o. kad prestaneæ Psl 25:2 Ne daj da se ikad o. Ne daj da L.Zk 26:16 vid oduzeti i œivot vam o.
Otk 18:19 od bogatstva njegova, o. je Psl 31:1 ne daj da se o. ikada U dobroti Mat 9:15 kad øe se o. od njih zaruçnik
L.Zk 26:34 kad bude leœala o. a vi Psl 119:116 i nemoj me o. u nadanju Iva 10:28 i nitko ih neøe o. iz ruke moje
Iza 50:1zbog bezakonja vaæih bila je o. Psl 127:5 Neøe se nikada o. i kada se OTIÆAO
Mal 1:4 Naæa je zemlja o. ali øemo opet Iza 54:4 Ne boj se; jer se neøeæ o. Ne Pst 31:19 Laban je bio upravo o. da
ORAO Joe 2:26 I nikada se viæe neøe o. narod 1Sa 20:41 sluga o. diœe se David u
P.Zk 28:49 narod, koji leti kao o. narod OSTATK-A-U 1Kr 18:27 je zaposlen ili je o. na stranu
P.Zk 32:11 Kao æto se o. koji straœi nad Jer 44:28 iz Egipta I Judu Svi od o. Mar 1:45 je on o. poçne glasno pripovi-
Job 4:8 tko je o. nesreøu; sijao zlodjela Rim 9:29 ostavio o. bili bismo kao Jak 1:24 pa o. i odmah je zaboravio
Job 9:26 kao o. kad pada na plijen OSUÅEN-NJE OTIÆL-A-I
Jer 49:16 gradiæ gnijezdo kao o. ipak Mat 12:37 po svojim rijeçima bit øeæ o. Rut 1:21 Bogata sam o. praznih ruku
Otk 4:7 i çetvrto biøe bijaæe kao o. kad Iva 16:11 jer je knez ovoga svijeta o. Iza 24:11 veselje, o. radost na zemlji
ORLA Rim 5:16 grijeh jednoga bio sud na o. Jer 44:28 Judina, æto su o. u Egipat, i
Psl 103:5 mladost tvoja kao u o. Jud 1:4 veø davno pismeno stoji ovo o. Mat 2:13 su bili o. javi se Josipu u snu
M.Iz 23:5 jer naçini sebi krila kao u o. OSUÅUJE-Æ OTIRATI
M.Iz 30:19 Put o. k nebu, put zmije Job 36:5 Bog je silan, ali nikoga ne o. Luk 7:38 suzama svojim i o. kosom
Otk 12:14 o. velikoga, da leti u pustinju M.Iz 12:2 Gospoda, a spletkaæa o. Iva 13:5 noge uçenicima i o. otiraçem
ORLOVA Rim 14:3 i koji ne jede, neka ne o. OTKRITI
2Sa 1:23 Brœi su bili od o. jaçi od lavova Tit 3:11 na gore i grijeæi, i sam sebe o. Luk 2:35 Tako øe se o. misli mnogih
Jer 4:13 Brœe od o. lete konji. Teæko Rim 2:1 drugome, samoga sebe o. jer 1Ko 3:13 jer øe se ognjem o. i oganj øe
ORUŒJE OSUÆI-TI Flp 3:15 mislite, i ovo øe vam Bog o.
Pst 49:5 maçevi su im o. nasilja Izl 14:21 vjetrom istoçnim i o. more, i 1Pe 5:1 i dionik slave, koja se ima o.
1Sa 14:6 momku, koji mu je nosio o. Iza 40:7 Trava se o. cvijet uvene, kad OTKRIVA
1Sa 17:54 a o. njegovo stavi u svoj Luk 8:6 ali se o. jer nije imalo vlage M.Iz 29:24 çuje kletvu i niæta ne o.
909
Iza 26:21 Zemlja o. krvno djelo svoje i Brj 21:6 Gospod meåu narod zmije o. OTVRDN-E-U-ULO
Rim 1:17 Jer se u njemu o. pravda Brj 21:8 Napravi sebi lik zmije o. i Iza 6:10 Uçini da o. srce tome narodu
Rim 1:18 Jer se o. gnjev Boœji s neba OTUÅENI Heb 3:13 da koji od vas ne o. prijev-
OTKRIVENJ-A-E-U Efe 4:18 razum tamom pokriven i o. su Psl 32:4 kao na ljetnoj œegi o. sok
2Ko 12:1 doøi øu na viåenja i o. Gos- Kol 1:21 ste nekad bili o. i neprijatelji Heb 3:8 Neka ne o. srca vaæa, kao za
2Ko 12:7 veliçine o. dade mi se trn u OTVARA Mat 13:15 o. je srce naroda ovoga. Uæi
Efe 1:17 vama duha mudrosti i o. da Psl 146:8 Gospod o. oçi slijepcima Dje 28:27 Jer je o. srce naroda ovoga
1Ko 14:26 ima nauku, ima o. ima jezik M.Iz 24:7 on ne o. usta na vijeøanjima OVACA
Otk 1:1 o. Isusa Krista, koje dade M.Iz 31:26 Usta svoja o. mudro, i na L.Zk 1:2 prinesite œrtvu od goveda ili o.
Gal 2:2 po o. i predloœih im evanåelje Hab 2:5 svijet o. on svoje çeljusti Psl 66:15 Od pretilih o. prinosim ti œrtve
Efe 3:3 Da se meni po o. oçitova tajna Mat 7:8 nalazi; tko kuca, o. mu se Prp 2:7 i posjedovao goveda i o. viæe
1Pe 1:13 koja vam se pruœa u o. Isusa Luk 11:10 nalazi; tko kuca, o. mu se Jer 23:3 Skupljam ostatak o. svojih iz
OTKUP-I-O Iva 10:3 vratar o. i ovce sluæaju glas Hab 3:17 o. nema u torovima. Goveda
Izl 30:15 Gospodu kao o. za œivot svoj OTVOREN-A-E-IM-O-OJ Zah 11:7 na klanje za trgovce o. i uzeo
Psl 130:7 milosråe; u njega je bogat o. Jer 5:16 Tu je njegov grob o. Svi koliki Zah 11:11 tada spoznaæe trgovci o. æto
M.Iz 6:35 Nikakav o. ne moœe ga Rim 3:13 Njihovo je grlo grob o. Mat 18:12 sto o. i jedna od njih zaluta
M.Iz 13:8 U bogatstvu njegovu o. je za Dje 7:56 Evo vidim nebesa o. i Sina Luk 15:4 sto i o. i izgubi jednu od njih
Iza 43:3 Dao bih Egipat za te kao o. 1Ko 16:9 otvoriæe velika i æirom o. vrata Heb 13:20 velikoga pastira o. krvlju
Mat 16:26 Æto moœe dati çovjek kao o. Otk 3:8 tobom vrata o. koja nitko ne OVCA-MA
Mat 20:28 i da œivot svoj dadne u o. za Otk 4:1 I gle, vrata o. na nebu, i glas Psl 119:176 Lutam naokolo kao o.
Mar 10:45 i da dadne œivot svoj u o. za 2Ljt 7:15 Oçi moje bit øe sad o. i uæi Iza 11:6 tele, lav i o. bit øe zajedno
Luk 1:68 narod svoj, pripravi mu o. Psl 40:6 ali si mi dao uæi o. œrtava Iza 53:7 Kao o. nijema pred onima, koji
Luk 2:38 koji su çekali o. Jerusalema M.Iz 20:13 drœi oçi svoje o. pa øeæ imati Jer 50:17 Izrael je o. potjerana, od
1Ko 1:30 i pravda i posveøenje i o. Job 6:25 Zaæto se rugati o. rijeçima Mat 12:11 subotu njegova jedina o. up-
1Ti 2:6 Koji sebe dade u o. za sve Mat 13:13 jer o. oçima ne vide i otvor- Dje 8:32 Kao o. æto se vodi na zaklanje
Heb 9:12 svetinjama i stekao vjeçni o. Hos 7:2 leœe o. pred oçima mojim Mat 10:6 idite k izgubljenim o. kuøe
Heb 9:15 po smrti, koju podnese za o. Iva 1:51 vidjet øete nebo o. i anåele Iva 2:15 iz hrama sve zajedno s o. i
Iza 35:4 on øe sam doøi, da vas o. Iva 10:24 Ako si ti Krist, kaœi nam o. Iva 10:7 kaœem vam: Ja sam vrata k o.
1Ko 1:27 o. Bog, da posrami jako Iva 16:29 Eto sad o. govoriæ i prispo- OVCE
Gal 4:5 Da o. one, koji su bili pod Dje 26:26 kralj, kojemu i govorim o. jer Pst 31:19 otiæao da striœe o. svoje, a
Tit 2:14 nas o. od svakoga bezakonja Otk 19:11 I vidjeh nebo o. i gle, konj Psl 49:14 Kao o. gone se oni u svijet
2Pe 2:1 zatajiti Gospodina, koji ih o. i M.Iz 1:20 Mudrost propovijeda na o. Psl 80:1 koji si Josipa çuvao kao o. koji
Iza 43:1 jer sam te o. pozvao sam te po Hos 4:16 pasti kao janje na o. tratini Psl 95:7 ga on pase, o. pasle njegove
Iza 63:9 ljubavi i milosti on ih je o. OTVORI Iza 53:6 Svi smo mi kao o. lutali
Gal 3:13 Krist nas je o. od prokletstva Iza 22:22 kad on o. nitko ne zatvori, i Iza 66:3 tko œrtvuje o.a ujedno psu lomi
Otk 1:5 nas je ljubio i o. nas od grijeha Eze 1:1 Kebaru, o. se nebo i vidjeh Jer 3:24 o. njihove i goveda njihova
Otk 5:9 jer si bio zaklan i o. si nas Bogu Mar 1:10 kako se o. nebo, i Duh kao Jer 23:1 da o. paæe moje zalutaju i da
OTKUPITELJ Luk 24:45 Tada im o. um, da razumiju Jer 23:2 Vi ste o. moje rastjerali i
Job 19:25 sigurno, da moj O. œivi i da Dje 5:19 o. noøu vrata tamnice, izvede Zah 11:4 Pasi o. koje su odreåene za
Iza 44:6 kralj Izraelov i O. njegov, Gos- Dje 8:32 koji ga striœe, ne o. on usta Zah 11:7 l tako sam ja pasao o. æto su
Iza 47:4 O. naæ zove se Gospod nad Dje 16:14 I Gospodin o. srce njezino Zah 11:17 pastiru, koji ostavlja o.
Iza 54:5 i O. tvoj jest Svetac Izraelov Kol 4:3 Da nam Bog o. vrata rijeçi, da Zah 13:7 pastira, da se razbjegnu o.
Iza 54:8 smilujem tebi, veli O. tvoj Otk 3:7 kljuç Davidov, i koji o. i nitko ne Mat 9:36 jer su bili kao o. bez pastira,
Iza 59:20 Ali øe za Sion doøi kao O. za Otk 3:20 tko çuje glas moj i o. vrata, uøi Mat 10:16 æaljem kao o. meåu vukove
Iza 60:16 izbavitelj tvoj, i O. tvoj jaki Otk 5:2 Tko je dostojan da o. knjigu i da Mat 25:33 Postavit øe o. s desne sebi
Iza 63:16 Ti si, Gospode, otac nas. O. Otk 5:5 Davidov, da o. knjigu i sedam Mat 26:31 pastira, i rasbjeœat øe se o.
OTKUPITI Otk 6:1 I vidjeh, kad o. Janje jedan od Mar 14:27 onda øe se razbjeœati o.
Brj 18:15 neçiste stoke imaæ dati o. Otk 9:2 I o. zjalo bezdana, i izaåe dim Iva 2:14 prodavali volove, o. i golu-
Psl 31:5 ti øeæ me o. Gospode, Boœe, ti Otk 11:19 I o. se hram Boœji u nebu, i Iva 10:3 i o. sluæaju glas njegov
Psl 49:15 Ali duæu øe moju Bog o. iz Otk 20:12 i druga se knjiga o. koja je Iva 10:8 razbojnici, i o. ih nijesu sluæale
Psl 130:8 I on øe o. Izraela od svih OTVORI-Æ-E-O-T-TI Iva 10:11 dobri daje œivot svoj za o.
Iza 44:22 povrati k meni, jer te hoøu o. Eze 16:63 toga i ne o. viæe usta svojih Iva 10:12 kojemu nijesu o. njegove
Iza 44:23 jer øe Gospod o. Jakova i Dje 26:18 Da im o. oçi, da se obrate od Iva 10:14 dobri i poznajem svoje o. i
OTKUPLJENI Otk 5:9 da uzmeæ knjigu i da o. peçate Iva 10:15 i œivot svoj polaœem za o.
Iza 35:9 samo o. smiju ondje hoditi Pst 3:7 o. oçi, i oni opaziæe, da su bili Iva 10:16 I druge o. imam, koje nijesu
Iza 35:10 o. od Gospoda vratit øe se po Pst 7:11 i o. se ustave nebeske Iva 10:27 o. moje sluæaju glas moj, i ja
Iza 49:6 da se vrate o. Izraelovi. I zato Mat 3:16 Tada mu se o. nebesa Rim 8:36 drœe nas kao o. koje su za
1Pe 1:18 da nijeste o. raspadljivim Luk 24:31 im se o. oçi, i poznaæe ga 1Pe 2:25 Jer ste bili kao izgubljene o.
Otk 14:4 Ovi su o. od ljudi kao prvenci 1Ko 16:9 se o. velika i æirom otvorena OVCU
OTKUPLJENJE 2Ko 2:12 o. mi se vrata u Gospodinu Iza 40:11 polako vodi dojilicu o.
Iza 50:2 nije prekratka ruka moja za o. Otk 20:12 i knjige se o. i druga se knjig Luk 15:6 Naåoh svojuo. koja je bila
Iza 61:1 slobodu, vezanima o. Job 11:5 i usta svoja o. protiv tebe OVNA
Luk 21:28 i podignite glavu svoju o. se Iza 53:7 koji je striœu, nije o. usta svojih Pst 22:13 o. æto se bio rogovima svoji
Rim 8:23 çekajuøi posinjenje, o. tijela Iza 53:7 nije o. usta svojih kao janje, æto L.Zk 6:6 sitne stoke o. bez pogrjeæke
Efe 1:7 U kojemu imamo o. krvlju Heb 9:8 da se joæ nije o. put u Svetinju Dan 8:3 vidio sam najednom o. gdje
Efe 1:14 je zalog baætine naæe za o. Iza 35:5 oçi slijepima, i uæi gluhima o. OZDRAVI-M-O-T-TI
OTROV-A-NE Iza 41:18 o. øu rijeke na golim Psl 6:2 jer sam iznemogao; o. me
P.Zk 29:18 na kojem bi rastao o. i pelin Mat 7:7 øete; kucajte, i o. øe vam se Iza 6:10 da se ne obrati i ne o.
Psl 58:4 Imaju o. kao otrov zmijin, kao Luk 11:9 traœite, i naøi øete; kucajte, i o. Iva 5:10 rekoæe Œidovi onome, æto o.
M.Iz 23:32 ujede kao zmija i uætrca o. Pst 3:5 zna Bog, da øe vam se o. oçi Psl 119:77 na me milosråe tvoje, da o.
Hab 2:15 o. i opoji ga, da gleda golotin- P.Zk 28:12 Gospod øe o. bogatu riznicu Dje 28:27 se ne obrate, da Ih ne o.
Mar 16:18 o. smrtonosan popiju, neøe 1Sa 2:1 mogu usta svoja o. pred nepr- Mat 17:18 tako da je o. od toga çasa
Rim 3:13 o. je zmijski pod usnama Iza 35:5 øe se o. oçi slijepima, i uæi Iva 5:4 o. bi makar kakva bolest bila
P.Zk 32:32 groœåe puno o. jagode su Eze 29:21 novu snagu i tebi øu o. usta Iva 5:14 si o. Ne grijeæi viæe, da ti se ne
Jak 3:8 zlo, puno o. smrtonosnoga Mal 3:10 neøu li vam o. prozore neba i 2Kr 20:5 o. øu te opet veø preksutra
910
Mat 8:8 reci rijeç, i o. øe sluga moj Psl 23:4 ætap tvoj i p. tvoja, oni su, koji Jer 3:15 Dat øu vam p. po srcu svoje-
Mat 9:21 dotaknem haljine njegove, o. Otk 11:1 I dade mi se trska kao p. Efe 4:11 a jedne za p. i uçitelje
2Kr 20:1 øeæ umrijeti i neøeæ viæe o. PALJENIC-A-E-U Brj 14:33 øe se sinovi kao p. povlaçiti
Iza 38:1 øeæ umrijeti i neøeæ viæe o. Brj 10:10 mlaåake, kod svojih œrtava p. Iza 56:11 ne znaju za sitost. p. su, ne
Jer 30:17 Jer øu te o. rane øu ti tvoje Psl 40:6 œrtava p. i œrtava za grijeh ne Jer 50:6 p. su ga njegovi zaveli, vodili
Hos 6:2 Iza dva dana on øe nas veø o. Mar 12:33 je vrednije od svih œrtava p. Eze 34:8 nego su p. moji pasli sami
Dje 14:9 vidjevæi, da vjeruje, da øe o. 1Sa 15:22 ugodnije Gospodu œrtve p. Luk 2:8 onom kraju imali su p. u polju
OŒALOSTISTE Psl 66:15 ovaca prinosim ti œrtve p. Luk 2:18 tome, æto im pripovjediæe p.
2Ko 7:9 nego æto se o. na pokajanje Iza 56:7 svojoj molitvenoj. Œrtve p. Zah 11:17 Teæko loæemu p. koji ostavlja
2Ko 7:11 æto se po Bogu o. koliko uçini Jer 6:20 Œrtve vaæe p. nijesu mi viæe i 1Pe 2:25 obratiste k p. i Çuvaru duæa
OŒEDNJETI Heb 10:6 p. i œrtve za grijeh nijesu ti bile PATNJAMA
Iva 4:13 pije od ove vode, opet øe o. Pst 8:20 i prinese na œrtveniku œrtvu p. Iza 53:3 çovjek bolova, viçan p. kao
Iva 4:14 koju øu mu ja dati, neøe o. Pst 22:7 ali gdje je janje za œetvu p. 2Ko 1:7 da kao æto ste zajedniçari u p.
Iva 6:35 vjeruje u mene, neøe nikad o. Pst 22:8 veø pribaviti janje za œrtvu p. Heb 2:10 da p. privede k slavi poçetnika
Otk 7:16 Viæe neøe ogladnjeti ni o. Pst 22:13 sina svojega kao œrtvu p. PATNJE
OŒENI 2Ljt 9:4 i œrtvu p. æto bi je on prinosio u Iza 53:4 A on je nosio p. naæe, œalosti
P.Zk 24:1 Kad tko uzme œenu i o. se PAMETAN 2Ko 1:5 kao æto obiluju p. Kristove u
Mat 19:9 osim zbog preljube – i o. se M.Iz 12:23 p. çovjek skriva svoje PAZI-LI-M-MO-TE
OŒIVI-O M.Iz 13:16 p. çovjek çini sve promiælj- Izl 23:21 p. na njega i sluæaj naredbe
Psl 71:20 o. nas opet Izvedi nas opet M.Iz 14:15 a p. pazi na korake svoje Job 31:4 Ne p. li on na putove moje, ne
Psl 104:15 i kruh, koji o. snagu çovje- M.Iz 22:3 p. çovjek vidi zlo unaprijed i Job 33:14 i na dva; ali se ne p. na to
Psl 119:25 leœi duæa moja, o. me rijeçju 1Ti 3:2 jedne œene muœ, trijezan, p. Psl 22:2 i noøu, ali se ne p. na me
Dje 3:15 kojega Bog o. od mrtvih Jak 3:13 i p. neka pokaœe dobrim Psl 142:4 nemam nikoga, koji p. na
Efe 2:5 mrtvi zbog grijeha, o. s Kristom PASHALN-O-U M.Iz 4:20 Sine moj, p. na rijeçi moje i
Job 33:4 dah me je Svemoønoga o. Izl 12:21 obitelji svoje i zakoljite P. janje M.Iz 5:21 on p. na sve staze njegove
Dje 2:24 veze smrti, i njega je o. jer je Mat 26:17 Gdje da pripravimo za te P. M.Iz 14:8 p. na put svoj, a stranputica
Dje 2:32 Ovoga je Isusa o. Bog, çemu Mat 26:18 tebe øu blagovati P. veçeru M.Iz 14:15 a pametan p. na korake
Kol 2:13 o. je s njim, oprostivæi nam sve Iva 18:28 da bi mogli jesti P. veçeru M.Iz 16:17 tko p. na put svoj, çuva œivot
OŒIVJE-ÆE PASHE M.Iz 16:20 p. na opomenu, taj dolazi
Rim 7:9 kad doåe zapovijed, grijeh o. Luk 2:41 u Jeruzalem o blagdanu P. M.Iz 19:16 tko ne p. na putove svoje
Rim 14:9 Jer zato Krist umrije i o. da Iva 6:4 bio je blizu œidovski blagdan P. Prp 9:16 i na rijeçi se njegove ne p.
Otk 20:4 i o. i kraljevaæe s Kristom Iva 13:1 blagdan P. Isus je znao, da mu Prp 11:4 Tko uvijek p. na vjetar, nikada
Otk 20:5 Ostali mrtvaci ne o. dok se ne Iva 19:14 Blagdana P. oko æeste ure Jer 2:25 p. inaçe obosit øeæ, i grlo øe ti
OŒIVLJAVA Heb 11:28 je svetkovao blagdan P. i Dje 16:14 srce njezino, da p. na rijeçi
P.Zk 32:39 koji ubija i opet o. ja sam PASI Rim 14:6 Koji na dan p. zbog
Psl 119:50 æto me rijeç tvoja o. Zah 11:4 p. ovce koje su odreåene za Gal 6:1 a p. na sebe, da i ti ne budeæ
Iva 6:63 Duh je ono, æto o. tijelo ne Iva 21:15 Reçe mu: p. jaganjce moje 1Ti 4:16 p. na sebe i na nauku; ustraj u
OŒIVLJUJE PASTI Zah 1:4 nijesu posluæali i nijesu p. na
Iva 5:21 kao æto Otac podiœe mrtve i o. 2Sa 24:14 radije p. u ruke Gospodnje Zah 11:11 trgovci ovaca, æto su p. na
Rim 4:17 Ili njega, koji o. mrtve i zove Psl 49:14 u svijet mrtvih: smrt øe ih p. Luk 6:7 Knjiœevnici i farizeji p. su, neøe
1Ko 15:45 posljednji Adam duh, koji o. Psl 82:7 morate p. kao jedan od knez- Psl 119:67 ali sada p. briœno na rijeç
2Ko 3:6 Duha; jer slovo ubija, a Duh o. M.Iz 21:17 u siromaætvo øe p. tko voli PNP 1:6 i nijesam mogla da p. na
1Ti 6:13 ti pred Bogom, koji sve o. M.Iz 28:10 taj øe sam p. u jamu svoju Jer 8:6 p. i sluæam: æto nije pravo
Iza 9:8 Jakova. Ona øe p. u Izraelu Jer 18:18 jezikom, i ne p. na sve rijeçi
-P- Iza 11:7 i medvjedica zajedno øe p. Heb 10:24 I p. jedan na drugoga u
PAKAO Iza 65:25 Vuk i janje zajedno øe p. i lav Iza 34:1 Doåite, narodi, da çujete, p.
Mat 5:29 da se sve tijelo tvoje baci u p. Jer 3:15 koji øe vas p. mudroæøu i Iza 43:18 Ne p. samo na ono, æto je
Luk 12:5 smrti ima moø baciti u p. Da Eze 34:23 pa stira, koji øe ih p. svojega Iza 49:1 p. vi narodi daljine: Gospod
2Pe 2:4 ih je strovalio u p. i predao ih Hos 4:16 kako øe ih Gospod p. kao Mat 16:6 Isus: p. i çuvajte se kvasca
PAKL-A-U Mat 24:29 zvijezde øe s neba p. i sile Luk 8:18 p. zato, kako sluæate, jer tko
Psl 18:5 Okovi p. pritisli me, pale na me Luk 6:39 Neøe li obadva p. u jamu Luk 12:15 p. i çuvajte se od svake lak-
Jak 3:6 naæega, sam zapaljen od p. Luk 21:24 Jedni øe p. od oætrice maça, Luk 21:34 p. da svoja srca ne oteœate
PAKLU 2Pe 1:10 çineøi ovo neøete p. nikada Dje 20:28 p. na sebe i na sve stado, u
Mat 10:28 duæu i tijelo pogubiti u p. Otk 7:16 i neøe viæe na njih p. sunçana Rim 16:17 p. na one, koji çine razmiric-
Luk 16:23 Kad u p. usred muka svojih PASTIR-A-E-I-U Kol 2:8 p. da vas tko ne pokvari
PAKOSTI Psl 23:1 Gospod je p. moj: niæta mi PEÇAT-A-E
Dje 13:10 lukavstva i svake p. sine Iza 40:11 Kao p. tako on pase stado PNP 8:6 Kaop. postavljam se tebi na
Rim 1:29 bludnosti, lakomstva, p. puni Iza 44:28 o Kiru: ‘On je p. moj’ – Izvræit Rim 4:11 znak obrezanja kao p. prav-
1Ko 5:8 ni u kvascu zloøe i p. nego u Jer 31:10 ga opet i çuva ga kao p. 1Ko 9:2 ste vi p. mojega apostolstva
Efe 6:12 protiv duhova p. u zraçnim Eze 34:23 on øe ih pasti i bit øe im p. 2Ti 2:19 temelj Boœji imajuøi ovaj p.
Tit 3:3 i slastima, u p. i zavisti œiveøi Iva 10:11 Ja sam p. dobri, Pastir dobri Otk 6:3 I kad otvori drugi p. zaçuh
1Pe 2:16 pokrivaç p. nego kao sluge Iva 10:12 najamnik i koji nije p. kojemu Otk 6:12 I vidjeh, kad otvori æesti p. i gle
PALAÇAMA Iva 10:14 Ja sam p. dobri i poznajem Otk 8:1 I kad otvori sedmi p. postade
Psl 48:3 Bog se u p. njegovim objavio Iva 10:16 i bit øe jedno stado i jedan p. Otk 5:5 da otvori knjigu i sedam p.
Psl 144:12 krasno izraåeni kao u p. 1Pe 5:4 vrhovni p. primit øete neuveli Otk 6:1 Janje jedan od sedam p. i
Amo 3:10 opaçinu i krvavo djelo u p. Pst 13:8 izmeåu mojih i tvojih p. jer Otk 9:4 koji nemaju p. Boœjega na
PALAÇ-E-I-U Prp 12:11 one potjeçu od jednoga p. Otk 5:2 knjigu i da razlomi p. njezine
Iza 25:2 mjesto u ruæevine, p. oholih u Jer 23:2 Bog Izraelov, protiv p. koji Otk 5:9 da uzmeæ knjigu i da otvoriæ p.
Dan 5:5 okreøenom zidu kraljevske p. Eze 34:8 œivotinjama, i nije bilo p. i PELENICE
2Sa 7:2 Evo, ja stojim u p. od cedra, a Zah 13:7 Udarit øu p. da se razbjegnu Job 38:9 odjeøu, tamne oblake za p.
Est 1:9 za œene u p. kralja Ahasvera. Mat 9:36 jer su bili kao ovce bez p. Luk 2:7 povi ga u p. i poloœi ga u jasle
Psl 29:9 U p. njegovoj sve viçe: Kako Mat 26:31 Udarit øu p. i rasbjeœat øe se Luk 2:12 povito u p. i leœi u jaslama
2Sa 7:5 Ti hoøeæ da mi gradiæ p. da u Mar 14:27 Udarit øu p. onda øe se PELIN
Psl 45:15 veselo i radosno, ulaze u p. Heb 13:20 od mrtvih velikoga p. ovaca P.Zk 29:18 kojem bi rastao otrov i p.
PALICA Psl 80:1 p. Izraelov, çuj, koji si Josipa M.Iz 5:4 na posljetku gorka je kao p.
911
Otk 8:11 I ime je zvijezdi p. i treøina PISANO Iva 19:36 ispuni P. Nijedna kost neøe
PEØ-I-INE Mat 4:4 Stoji p. Çovjek ne œivi samo o Dje 1:16 trebalo je da se ispuni P. koje
M.Iz 17:3 Topionica je za srebro, p. za Mat 4:6 stoji p. Anåelima svojim Rim 4:3 kaœe P. Vjerova Abraham
Iza 31:9 u Sionu i p. u Jeruzalemu Mat 4:7 Stoji p. Ne kuæaj Gospodina Rim 11:2 æto veli P. o Iliji, kako se tuœi
Dan 3:6 smjesta baçen u p. ognjenu Mat 4:10 Stoji p. Gospodinu, Bogu Gal 3:8 P. predvidjelo, da Bog po vjeri
Hos 7:7 Svi oni plamte kao p. i jedu Mat 11:10 stoji p. Eto, ja æaljem glas- Gal 3:22 je P. sve zatvorilo pod grijeh
Mal 4:1 dolazi dan, koji gori kao p. Mat 21:13 Stoji p. Kuøa moja neka se 1Ti 5:18 P. govori: Volu, koji vræe, ne
Mat 6:30 a sutra se baca u p. tako Mat 26:31 stoji p. Udarit øu pastira, i 2Ti 3:16 Sve je P. Bogom nadahnuto i
Mat 13:42 I baciti ih u p. ognjenu. Ondje Mar 14:27 stoji p. Udarit øu pastira, Jak 2:23 P. koje govori: Abraham
Luk 12:28 a sutra se u p. baca, tako Luk 24:27 æto p. stoji o njemu u svim Jak 4:5 P. govori: Ljubomorno ljubi
P.Zk 4:20 iz ognjene p. iz Egipta, da Iva 6:31 æto je p. ‘Kruh s neba dade im PISMOM
Dan 3:17 ima moø da nas izbavi iz p. Iva 6:45 stoji p. Svi øe biti nauçeni od Luk 23:38 natpis napisan p. grçkim
Otk 9:2 iz zjala kao dim iz velike p. Iva 8:17 stoji p. da je svjedoçanstvo Jud 1:3 potrebnim opomenuti vas p.
Psl 74:20 jer su p. zemaljske pune Iva 12:14 i sjede a njega, kao æto je p. PISMU
Psl 141:6 izaåoæe voåe njihove iz p. Iva 12:16 da je to bilo za njega p. i da Mat 21:42 nikad çitali u P. ‘Kamen koji
Iza 2:19 Zavlaçit øe se ljudi u p. Dje 1:20 p. Stan njegov neka bude Luk 20:17 u P.Kamen, koji odbaciæe
PEPEO Dje 23:5 da je veliki sveøenik, jer je p. Luk 21:22 se sve ispuniti, æto stoji u P.
Job 30:19 postao sam kao prah i p. Dje 24:14 Ja vjerujem sve, æto je p. u Dje 8:35 poçevæi od ovoga mjesta u P.
Psl 147:16 kao vunu, sipa inje kao p. Rim 1:17 je p. Pravednik œivi od vjere Dje 18:24 çovjek rjeçit, silan u P.
Iza 58:5 i da stere poda se vreøu i p. Rim 2:24 neznaboæcima, kako je p. Jak 2:8 po p. Ljubi bliœnjega svojega
Jon 3:6 pokorniçku haljinu i sjede u p. Rim 3:4 je p. Da se opravdaæ u svojim 1Pe 2:6 u P. Evo stavljam na Sionu
PERU Rim 3:10 je p. Nema pravedna, nema PIÆEM
Mat 15:2 ne p. ruku svojih prije objeda Rim 8:36 je p. Zbog tebe nas ubijaju 1Ko 14:37 Æto vam p. Gospodnja je
Otk 22:14 p. haljine svoje u krvi Janjet Rim 9:13 je p. Jakova sam ljubio, a na 2Ko 13:10 vam p. ovo nenazoçan, da
PIJ-AN-ANICA Rim 9:33 je p. Evo meøem u Sionu 2So 3:17 svakoj poslanici. Ovako p.
1Kr 18:41 jedi i p. jer çujem veø hujanje Rim 10:15 je p. Kako su krasne na 1Iv 2:1 ovo vam p. da ne grijeæite. I ako
M.Iz 5:15 p. vodu iz svojega vlastitog Rim 11:26 je p. Doøi øe od Siona Spa- 1Iv 2:7 ne p. vam nove zapovijedi
M.Iz 23:7 Jedi i p. govori ti; ali srce Rim 12:19 je p. Moja je osveta, ja øu 1Iv 2:8 Opet vam p. novu zapovijed
Hab 2:16 Sada p. i ti, da teturaæ. Sada Rim 15:3 je p. Pogrde onih, koji tebe 1Iv 2:12 p. vam, djeçice, jer su vam
Luk 12:19 Otpoçini, jedi, p. i uœivaj Rim 15:4 je p. pisano je za naæu nauku 1Iv 2:13 p. vam, oçevi, jer upoznaste
1Ti 5:23 Viæe ne p. vode, nego pij 1Ko 1:31 je p. Tko se hvali, u Gospod- 1Iv 5:13 Ovo p. vama, koji vjerujete u
Iza 24:20 Kao p. çovjek ljulja se zemlja 1Ko 2:9 je p. Æto oko nije vidjelo, ni uho 3Iv 1:13 crnilom i perom da ti p.
Jer 23:9 Kao p. sam, kao çovjek 1Ko 3:19 je p. On hvata mudre u Jud 1:3 da vam p. o naæemu opøemu
Iza 28:1 Teæko gizdavome vijencu p. 1Ko 10:7 je p. Sjede narod da jede i Otk 10:4 svoje, htjedoh ja da p.
1Ko 5:11 ili psovaç, ili p. ili razbojnik, s 1Ko 15:45 je p. Prvi çovjek Adam PITAJ-TE-U-LI
Tit 1:7 ne gnjevljiv, ne p. ne svadljiv, ne 2Ko 4:13 je p. Vjerovao sam, zato Jer 6:16 i p. za staze stare, gdje je put
PIJANKAMA Gal 3:10 je p. Proklet svaki, koji ne Mat 6:31 tjeskobno zabrinuti i ne p.
Rim 13:13 gozbama i p. ne u neçistoøi Gal 3:13 je p. Proklet svaki, koji visi na Luk 12:29 I zato ne p. æto øete jesti i æto
1Pe 4:3 raspuætenim gozbama, p. i Gal 4:22 je p. da je Abraham imao dva Iza 58:2 p. me dan na dan i rado bi htjeli
PIJANSTVA Gal 4:27 je p. Razveseli se, nerotkinjo 1Ko 14:35 kuøe muœeve svoje neka p.
Eze 23:33 Napunit øeæ se p. i brige Heb 10:7 je p. je za mene, da çinim Mar 1:27 p. su svi jedan drugoga: Æto
Gal 5:21 ubojstva, p. razuzdane gozbe 1Pe 1:16 je p. Budite sveti, jer sam ja Iva 8:7 ga jednako p. uspravi se i reçe
PIJE-MO Otk 22:19 o kojima je p. u knjizi ovoj PITATE
2Sa 19:35 okusa na onom, æto jede i p. PISMA Jer 5:19 p. Zaæto nam sve ovo uçini
Job 15:16 koji p. zlodjela kao vodu Mat 22:29 ne znate ni P. ni moøi Boœje Mal 1:2 p. ‘Kako nas to ljubiæ’ Nije li
M.Iz 23:31 prelijeva; glatko se ono p. Mat 26:56 ovo dogodi, da se ispune p. Mal 1:6 p. ‘Kako smo mi to sramotili
Iza 62:9 I tko je unio vino, neka ga i p. Mar 15:28 Tako se ispuni rijeç P. Ubr- Mal 1:7 p. ‘Kako smo te oskvrnuli
Mat 11:19 doæao je, on jede i p. i kaœe Luk 4:21 Danas se ispuni ova rijeç P. Mal 2:17 p. ‘Kako smo ga to uvrijedili
Mat 24:49 i gosti se i p. s pijanicama Iva 2:17 i rijeçi P. Revnost za kuøu tvoju Mal 3:8 p. ‘U çemu da smo te varali
Iva 4:13 koji p. od ove vode, opet øe Iva 5:39 Istraœujete P. jer mislite, da Mal 3:13 p. ‘Æto govorimo meåu se na
Iva 4:14 koji p. od vode, koju øu mu ja Iva 19:24 rijeç P. Razdijeliæe meåu se PITI
Iva 6:54 Tko jede tijelo moje i p. krv Dje 8:32 iz P. æto ga je çitao, bilo je ovo Izl 15:24 i govorio: A æto øemo p.
Iva 7:37 neka doåe k meni i p. Dje 17:11 i svaki su dan ispitivali P. je Izl 17:6 iz nje poteøi, da narod moœe p.
1Ko 10:7 Sjede narod da jede i p. i Rim 4:17 otac pred Bogom po rijeçi P. 1Kr 17:4 Iz potoka øeæ p. a gavranima
1Ko 11:27 jede kruh ovaj ili p. çaæu Rim 15:4 i utjehom P. nadu imamo Prp 8:15 nego jesti i p. i veseo biti. To
Izl 17:2 Daj nam vode da p. A Mojsije 2Ti 3:15 iz djetinjstva znaæ Sveta p. Iza 51:22 mojega: neøeæ je od sada p.
Amo 4:1 svojim: Donesite da p. 2Pe 1:20 proroçanstvo P. ne smije Amo 9:14 nasadit øe vinograde i p.
PIJESAK 2Pe 3:16 iskrivljuju, kao i ostala P. na Mat 6:25 æto øete jesti i æto øete p. ni za
Pst 22:17 kao zvijezde na nebu i kao p. PISMIMA Mat 6:31 Æto øemo jesti? Æto øemo p.
Jer 5:22 Ja sam postavio moru p. za Luk 24:27 stoji o njemu u svim P. Mat 20:22 Moœete li p. çaæu, koju øu ja
Jer 33:22 ni izmjeriti p. morski, tako øu Iva 5:47 kad njegovim P. ne vjerujete Mat 20:23 Çaæu øete moju doduæe p.
Heb 11:12 nebeske i nebrojeni kao p. Rim 1:2 proroka svojih u Svetim P. Mat 25:35 œedan, i dali ste mi p. Bio
PIJESKA 1Ko 15:3 umro za grijehe naæe po P. Mat 25:42 œedan, i nijeste mi dali p.
Pst 32:12 tvoje da ga bude kao p. u 1Ko 15:4 je uskrsnuo treøi dan po P. Mat 26:29 Od sada neøu viæe p. od
Suc 7:12 bilo ih je kao p. na moru PISMO Mat 27:34 On okusi to ali ne htjede p.
Psl 139:18 viæe ih je nego p. Kad se P.Zk 24:1 neka joj napiæe p. rastavno Luk 12:29 æto øete jesti i æto øete p. i ne
Iza 40:15 otoci su mu kao zrno p. æto 2Kr 5:7 kralj Izraelov bio proçitao p. Dje 23:12 da neøe ni jesti ni p. dok ne
PIJETAO Dan 6:10 Daniel çuo, da je p. potpisa- 1Ko 9:4 Zar nemamo prava jesti i p.
Mat 26:34 prije nego p. zapjeva, tri Luk 24:32 putem i tumaçio nam P. 1Ko 10:21 Ne moœete p. çaæu Gos-
Mat 26:74 çovjeka. Odmah zapjeva p. Luk 24:45 im otvori um, da razumiju P. PJESM-A-AMA-OM-U
Mat 26:75 Prije nego zapjeva p. tri puta Iva 7:38 kaœe P. iz njegova øe srca Izl 15:2 Bog je jakost moja i p. moja, jer
Luk 22:61 nego danas zapjeva p. triput Iva 10:35 rijeç Boœja, a P. se ne moœe Psl 42:8 noøu je njemu p. moja, molitva
Iva 18:27 zataji, i odmah p. zapjeva Iva 13:18 Ali se P. mora ispuniti: Koji s Psl 100:1 p. za œrtvu zahvalnicu. Pokl-
PILIØE Iva 17:12 sina propasti, da se ispuni P. Psl 118:14 Gospod mi je pobjeda i p.
Luk 13:34 kao kvoçka p. svoje pod krila Iva 19:28 da se ispuni P. Œedan sam Iza 12:2 jer mi je Gospod pobjeda i p.
912
Iza 51:3 hvalospjev i gromka p. Mal 2:13 suzama, p. i uzdasima, jer on M.Iz 11:18 sigurnu p. tko sije prave-
Psl 95:2 lice njegovo s hvalom, u p. Luk 6:21 Blagoslovljeni ste, koji p. M.Iz 14:14 svoje prima odmetnik p. a
Efe 5:19 hvalospjevima i duhovnim p. Dje 21:13 Æto çinite, te p. i cijepate srce Prp 4:9 jer za trud svoj dobiju dobru p.
Kol 3:16 psalmima, hvalospjevima i p. Rim 12:15 p. s onima, koji plaçu Iza 61:8 Tako øu im vjerno dati p. i
Psl 119:54 Naredbe tvoje postaæe mi p. Jak 4:9 tugujte i p. smijeh vaæ neka se Mih 3:11 Sveøenici njihovi uçe za p.
M.Iz 25:20 pjeva p. œalosnomu srcu Prp 3:4 Vrijeme p. i vrijeme smijehu Mih 7:3 Sudac radi samo za p. Moguø-
Pst 31:27 da te ispratim s radoæøu i p. Eze 27:31 p. za tobom srcem zabrinu- Hag 1:6 i tko je radio za p. skupljao je
Psl 126:6 ali s p. dolazi, dolazi natrag Joe 2:17 i œrtvenika neka p. sveøenici Zah 11:12 vam je drago, dajte mi p.
Izl 15:1 u hvalu Gospodu ovu p. Pjevali Rim 12:15 plaçite s onima, koji p. Mat 5:46 vas ljube, kakvu øete p. imati
Psl 33:3 Pjevajte mu p. novu, sloœno 1Ko 7:30 I koji p. kao da ne plaçu; i koji Mat 6:2 vam: Oni veø imaju p. svoju
Psl 40:3 Metnu mi u usta p. novu 2Sa 15:30 p. i pokrivene glave iæao je Mat 6:5 Oni su veø primili p. svoju
Psl 45:1 posveøujem p. svoju tebi, o Jer 31:9 Dolaze p. ja ih pratim i tjeæim Mat 6:16 Oni su veø primili p. svoju
Psl 98:1 Pjevajte Gospodu p. novu, jer Luk 7:38 Ona se p. postavi odostraga Mat 10:41 prorok, primit øe p. proroçku
Psl 137:3 Pjevajte nam p. sionsku Flp 3:18 a sad i p. govorim, kao neprija- Mat 20:8 isplati im p. od posljednjih do
Psl 144:9 Pjevam p. novu tebi, o Boœe Otk 18:19 i vikahu p. i tugujuøi: Jao Rim 1:27 na sebi primali zasluœenu p.
Iza 5:1 o prijatelju svojemu, p. prijatelja PLAKA-LI-O-TI 1Ko 3:8 a svaki øe primiti svoju p.
Jer 9:18 neka zapjevaju nad nama p. 1Sa 20:41 i p. su, privijeni jedan uz 1Ko 3:14 æto je nazidao, primit øe p.
Otk 5:9 I pjevahu p. novu govoreøi Psl 137:1 sjedili smo i p. spominjuøi se Heb 2:2 i neposluh pravednu p. primio
Otk 15:3 I pjevaju p. Mojsija, sluge Mat 11:17 zapjevali, i vi nijeste p. Heb 10:35 svojega, koje ima veliku p.
PJEVA-J-JTE-JU-JUÇI-LA Luk 7:32 zapjevali, i vi nijeste p. Heb 11:26 jer je gledao na p.
M.Iz 25:20 takav je onaj, koji p. pjesme 1Sa 20:41 osobito je David p. vrlo 2Pe 2:13 I primit øe p. nepravde. Oni
Iza 14:7 i poçiva sav svijet, p. iza glasa Job 30:25 Zaista, p. sam, ako je 2Pe 2:15 koji je volio nepravednu p.
Jak 5:13 Je li tko veseo Neka p. hvalu Hos 12:4 p. je i molio mu se. U Betelu 2Iv 1:8 nego da primite potpunu p.
Izl 15:21 p. Gospodu, jer je silan. Konje Otk 5:4 I ja sam p. mnogo, æto se nitko PLATI-T-TI
1Ljt 16:9 p. mu psalme. Svirajte mu Job 2:12 poçeæe p. glasno, razderaæe Psl 28:4 podaj im; p. im po zasluzi
1Ljt 16:23 p. tako Gospodu, sve zem- Iza 16:9 Zato øu p. s Jazerom za Mat 18:28 govoreøi: p. æto si duœan
l j e Iza 30:19 neøeæ sveudilj p. On øe se Otk 18:6 kao æto i ona p. vama, i
Psl 9:11 p. hvalu Gospodu, koji stoluje Jer 13:17 moram ja u tiæini p. radi ohol- M.Iz 19:17 pozaima Gospodu, i p. øe
Psl 22:23 Koji ætujete Gospoda, p. mu Tuœ 1:16 Zato ja moram gorko p. oko Eze 7:3 p. øu ti sve gadno djelovanje
Psl 33:2 p. hvalu Gospodu uz citaru Luk 6:25 Vi øete tugovati i p. Hos 4:9 i p. øu mu za opaçine njegove
Psl 66:2 p. hvalu slavnome imenu Iva 16:20 Vi øete p. i tugovati, a svijet Mat 6:6 Otac tvoj, koji vidi u tajnosti, p.
Psl 68:4 p. Bogu, pjevajte hvalu imenu PLAMEN-OM-OVE-OVI-U Luk 10:35 p. øu ti, kad se vratim
Psl 98:1 p. Gospodu pjesmu novu, jer Pst 3:24 p. da çuvaju put k drvetu Izl 2:9 djeçaka i doji ga, a ja øu ti za to p.
Psl 137:3 p. nam pjesmu sionsku Pst 15:17 i p. je ognjeni prolazio M.Iz 25:22 njegovu, i Gospod øe ti to p.
Iza 12:4 p. hvalu Gospodu. Zazivajte P.Zk 33:2 njegove razbuktio se p. Mat 18:26 s menom sve øu ti p.
Iza 26:19 Probudite se i p. koji poçivate Iza 43:2 neøeæ izgorjeti, neøe te p. Luk 7:42 nijesu mogli p. svojega duga
Jer 31:7 p. u radosti Jakovu, radujte Dan 7:9 Prijestolje mu bilo p. ognjeni PLATNO
Psl 63:3 tebi p. slavu usne moje Heb 1:7 svoje vjetrove i sluge svoje p. Eze 10:2 koji je bio obuçen u laneno p.
Psl 65:13 œitom; vesele se i p. Otk 1:14 i oçi njegove kao p. ognjeni Dan 12:6 koji je obuçen u p. stajao nad
Psl 69:34 Nebo i zemlja p. mu hvalu Otk 19:12 A oçi su mu kao p. ognjeni Mat 27:59 zavi ga u laneno p. çisto
Otk 15:3 I p. pjesmu Mojsija, sluge Izl 3:2 Pogleda, a to grm p. gorio, ali ne Mar 15:46 Ovaj kupi p. skinu ga i zavi
Iza 35:10 po njemu i doøi øe u Sion p. Iza 29:6 i vihorom i p. æto proœdire Dje 11:5 posuda nekakva kao veliko
Iza 51:11 vraøaju se i dolaze p. u Sion Dan 11:33 duboko satrti maçem i p. Otk 19:14 obuçene u p. bijelo i çisto
Efe 5:19 p. i kliçuøi u srcu svojem Iza 50:11 ognjene strijele stavljate u p. PLEØA
Kol 3:16 duhovnim u milosti p. u srcima Iza 50:11 ognjene strijele stavljate u p. Iza 22:22 Kljuç Davidov meøem na p.
PJEVA-LA-NJE-O-T-TI PNP 8:6 i munje su p. njezini Mat 23:4 i meøu ih ljudima na p. a sami
Izl 15:21 Mirjam im je naprijed p. Pjeva- Joe 2:3 Za njim liœu p. kao vrt edenski PLEME-NA-NIMA
Luk 2:13 koja je hvalila Boga i p. Izl 3:2 u p. ognjenom, æto je izbijao iz Psl 89:4 Dovijeka øu utemeljiti p. tvoje
Otk 4:8 puna oçiju, i p. su bez odmora Iza 5:24 strnjiku, i slame nestaje u p. Jer 10:16 i Izrael je p. æto je njegovo
Izl 32:18 pobijeåenih: çujem samo p. Luk 16:24 trpim veliku muku u ovom p. Heb 7:14 za koje p. nije Mojsije niæta
PNP 2:12 p. grlice çuje se u zemlji PLAØA-TI Pst 12:3 øe biti blagoslovljena sva p.
2Sa 22:2 p. Gospod, moja hridina Pst 15:1 Abrame, ja sam ætit tvoj; p. Pst 25:23 u utrobi tvojoj, dva p. øe se
1Kr 4:33 p. je priçe o drveøu o cedru na P.Zk 32:35 je osveta i p. u vrijeme, kad P.Zk 29:18 ni p. koji bi se danas odvra-
Psl 18:1 On je p. Ljubim te, Gospode, M.Iz 11:31 se pravedniku p. na zemlji Joæ 7:1 od p. Judina, uze neæto sebi od
Izl 15:1 p. øu Gospodu, jer je veoma M.Iz 13:13 toga dopadne p. Suc 21:15 Gospod okrnji p. Izraelova
Psl 9:2 Radovat øu se i veseliti o tebi, p. Iza 35:4 Bog vaæ, osveta dolazi, p. Ezr 6:17 prema broju p. Izraelovih
Psl 57:7 utjeæeno je srce moje; p. øu i Iza 40:10 Evo, p. njegova dolazi s njim Psl 22:27 bacit øe se pred tobom sva p.
Psl 101:1 Milost i pravdu p. øu, slavit Iza 62:11 Evo, p. njegova dolazi s njim Psl 47:3 prisili p. pod noge naæe
Psl 104:33 p. øu Gospodu, dok sam Iza 66:6 Çuj, Gospod p. neprijateljima Iza 34:1 narodi, da çujete, pazite, p.
1Ko 14:15 p. øu hvalu duhom, a pjevat Mat 5:12 j velika p. vaæa na nebesima Iza 49:6 da se podignu p. Jakovljeva
Psl 89:1 Svagda øu p. milosti Gospod- Mat 17:24 vaæ uçitelj ne p. hramskoga Jer 10:25 na p. koja ne zazivaju imena
Psl 147:1 jer je lijepo hvalu p. Bogu Luk 6:35 Tada øe biti vaæa p. velika, i Hab 2:5 skuplja oko sebe sva p.
PLAÇ-E-EÆ-EM-ETE-ITE-ÇU-ÇUØI Rim 4:4 ne raçuna se p. po milosti Zah 9:9 na ljude, na sva p. Izraelova
Psl 6:8 Gospod usliæiti glasni p. moj Heb 11:6 da vjeruje, da ima Bog i da p. Mat 19:28 i suditi dvanaest p. Izraelov-
Psl 30:5 veçerom dolazi p. a jutrom veø Jak 5:4 Gle, p. poslenika, koji su jeli Flp 3:5 od p. Benjaminova, Hebrejin od
Psl 30:11 Tada si obratio p. moj radost Otk 22:12 dolazim brzo, i p. moja s Heb 7:13 ovo govori, od drugoga je p.
Eze 2:10 su u njem napisani p. uzdisaji Mat 22:17 Je li dopuæteno p. caru Heb 7:14 Gospodin naæ od p. Judina.
Mat 2:18 Rami se çuje tuœba, mnogi p. Luk 23:2 da zabranjuje p. porez caru Jak 1:1 Krista, pozdravlja dvanaest p.
Dje 8:2 i uçiniæe nad njim velik p. PLAØE-U Otk 1:7 naricat øe nad njim sva p.
Jak 4:9 neka se pretvori u p. i radost u L.Zk 19:13 sebe do sutra p. radnikove Otk 5:5 evo je pobijedio lav iz p. Judina
Tuœ: 1:2 Gorko p. noøu – suze mu na Mar 9:41 On neøe izgubiti p. svoje Otk 5:9 krvlju svojom od svakoga p.
Mat 2:18 Rahela p. za djecom svojom 1Ti 5:18 i radnik je dostojan svoje p. Otk 7:9 od svakoga naroda i p. i puka.
Iva 20:13 Oni joj rekoæe: Œeno, æto p. Psl 19:11 tko ih drœi, ima veliku p. Otk 21:12 i imena dvanaest p. sinova
Iva 20:15 Isus joj reçe: Œeno, æto p. Psl 24:5 od Gospoda i pravednu p. od Jer 31:1 ja øu biti Bog svima p. Izraelo-
Psl 69:10 Kad postim i gorko p. i to mi Psl 91:8 gledat øeæ p. bezboœnicima Eze 2:3 sinovima Izraelovim, k p.
913
Dje 4:27 Pilat s neznaboæcima i p. Iz- Eze 47:12 svakojako drveøe s p. æto Psl 58:11 Eto, isplati se biti p. Ima joæ
PLIJEN-A-I-OM POÆTEN-E-I-O Jak 1:26 tko misli, da je p. a ne zauz-
Izl 3:22 tako od Egipøana p. uzeti M.Iz 11:3 Neduœnost vodi p. sigurno Psl 85:8 za narod svoj i za p. svoje
Job 9:26 kao orao kad pada na p. M.Iz 11:6 p. izbavlja pravda njihova, a 2Pe 2:9 Tako zna Gospodin p. izbaviti
Psl 119:162 koji zadobije bogat p. M.Iz 28:10 Tko zavodi p. ljude na zao Job 17:8 p. su nad tim rasråeni, çisti su
M.Iz 16:19 nego dijeliti p. s oholima 1Ti 3:11 i œene treba da su p. ne koje Psl 31:23 Ljubite Gospoda, svi p.
Iza 49:25 I jakome otet øe se p. i silniku Psl 140:13 p. borave pred licem tvojim Psl 32:6 Zato neka se moli tebi svaki p.
Jer 21:9 œivotu i ima œivot svoj kao p. Tit 2:2 Starci da budu trijezni, p. mudri Psl 107:42 To gledaju p. i raduju se
Jer 45:5 a tebi øu dati œivot tvoj kao p. Psl 15:2 tko p. misli u srcu svojem Dan 12:3 p. øe sjati kao sjajno nebo
Pst 49:9 Mlad je lav Juda. Od p. si se Psl 84:11 dobara onima, koji hode p. Dje 8:2 A ljudi p. sahraniæe Stjepana i
M.Iz 1:13 napunit øemo kuøe svoje p. Jer 5:3 Gospode, upravljene na p. biøe Dje 17:22 vidim, da ste vrlo p.
Amo 3:4 Riçe li lav u æumi, a da nema p. Rim 12:8 neka daje p. koji upravlja 2Ljt 6:41 i p. tvoji neka se obraduju u
Heb 7:4 desetinu od najboljih dijelova p. Rim 13:13 Hodimo p. kao po danu, ne Psl 145:10 Gospode, slave te p. tvoji
1Sa 14:15 I straœa i çeta, æto p. 1Ko 7:36 p. prema svojoj djevici Dan 12:10 ali øe p. to spoznati
Psl 89:41 Sad ga p. tkogod onuda 1Ko 14:40 A sve neka bude p. i uredno 1Sa 2:9 Korake svojih p. çuva on
Joæ 7:21 Vidio sam meåu p. lijep plaæt POÆTUJ-E-TE-U Dje 13:43 od Œidova i p. doæljaka
Psl 104:21 Laviçi viçu za p. i traœe od Izl 20:12 p. oca svojega i mater svoju POBOŒ-NIKA–NO-NOST-NOSTI
PLJEV-A-U P.Zk 5:16 p. oca svojega i mater svoju, Psl 12:1 pomozi, jer nema viæe p.
Job 21:18 Bivaju kao p. na vjetru, kao Mat 15:4 Bog je zapovjedio: p. oca i Psl 14:5 jer Gospod stoji na strani p.
Job 41:28 u praøki njemu je kao p. Mat 19:19 p. oca i majku, i ljubi Psl 37:25 ne vidjeh nikada p. ostavljen-
Psl 1:4 su kao p. koju raznosi vjetar Mar 10:19 Ne varaj p. oca i majku Psl 37:32 Zlikovac vreba p. i pun je
Dan 2:35 i zlato i raspræa se kao p. na Efe 6:2 p. oca svojega i majku M.Iz 9:9 Pouçavaj p. on dobije joæ na
Iza 40:24 i vihor ih raznese kao p. Iza 29:13 p. me samo usnama svojim 2Ti 3:12 svi, koji p. hoøe da œive u Kristu
Mat 3:12 p. øespalitiognjemneugasivim Mal 1:6 Sin p. oca i sluga gospodara 2Pe 3:11 treba da vi sveto i p. œivite
PLJUSAK Mat 15:9 Uzalud me p. nauka je 1Ti 4:8 a p. je korisna za sve, jer ima
Iza 25:4 gnjev nasilnika kao zimski p. Iva 5:23 Da svi poætuju Sina kao æto 1Ti 6:6 je dobitak p. kad je spojena sa
Mat 7:25 udari p. doåoæe vode, dunuæ poætuju Oca. Tko ne p. Sina, ne poæ- Jak 1:26 njegova je p. isprazna
Mat 7:27 I udari p. doåoæe vode tuje Oca, koji ga je poslao. Jak 1:27 p. çista i neokaljana pred
PLJUVALI Iva 5:23 Tko ne p. Sina, ne poætuje 2Pe 1:3 sluœi za œivot i p. poznavanjem
Mat 26:67 Tada su mu p. u lice i udarali Iva 9:31 ako tko p. Boga i çini volju 2Pe 1:6 strpljivost, a u strpljivosti p.
Mat 27:30 bi p. na njega, uzeli bi trsku L.Zk 19:30 p. Svetiæte moje. Ja sam POBOŒNOSTI
Mar 15:19 p. na njega, pregibali svoje Psl 2:12 p. Sina, da se ne razgnjevi Job 2:3 joæ je uvijek utvråen u svojoj p.
PLOÇ-AMA-E Flp 2:29 sa svom radoæøu, i takve p. Kol 2:23 mudrosti po umiæljenoj p.
2Ko 3:3 nego na tjelesnim p. srca 1Pe 2:17 Sve p. braøu ljubite, Boga se 1Ti 2:2 œivot provodimo u svakoj p. i
Izl 31:18 p. kamene prstom Boœjim Iva 5:23 Da svi p. Sina kao æto poætuju 1Ti 3:16 je priznato, velika je tajna p.
Izl 32:19 i baci p. iz ruke i razbi ih pod POBIJEDI 1Ti 4:7 kloni se, a vjeœbaj se u p.
Heb 9:4 koji je bio procvao, i p. zavjeta Otk 2:7 Tko p. dat øu mu da jede od 1Ti 6:11 a idi za pravdom, p. vjerom
PLOD-A-OVA-OVE-OVI-OVIMA Otk 2:11 Tko p. neøe mu nauditi druga 2Ti 3:5 Koji imaju obliçje p. a sile su se
Pst 3:6 vidje œena, kako je p. drveta Otk 2:17 Tko p. dat øu mu od mane 2Pe 1:7 A u p. ljubav bratsku, a u ljubai
M.Iz 11:30 p. je pravednikov drvo Otk 2:26 I tko p. i odrœi djela moja do POÇIN-E-I-ILI-IO-
M.Iz 31:31 Podajte joj da uœiva p. ruku Otk 3:5 Tko p. on øe se obuøi u haljine Job 14:6 da p. dok se ne obraduje danu
PNP 2:3 p. je njegov sladak grlu Otk 3:21 Tko p. dat øu mu da sjedi s M.Iz 26:28 usta laskava p. pogibiju
PNP 2:13 p. svoj veø pusta smokova; Otk 6:2 i izaåe pobjeåujuøi i da p. M.Iz 14:29 çovjek jedljiv p. ludost za
Iza 4:2 i p. zemlje na ponos i slavu Otk 13:7 rat sa svetima i da ih p. i dana M.Iz 29:22 naprasit p. mnogo zla
Iza 14:29 a p. je njezin zmaj krilati Otk 21:7 Tko p. ovo øe baætiniti, i bit øu Heb 12:15 i ne p. ætete, da se mnogi ne
Iza 27:9 i u tom stoj potpun p. njegov POBJED-A-E-U Jer 33:8 je p. protiv mene, i oprostit øu
Mih 6:7 p. tijela svojega za grijeh svoj Psl 118:14 Gospod mi je p. i pjesma Eze 18:31 ih p. i naçinite sebi novo srce
Luk 1:42 i blagoslovljen je p. utrobe M.Iz 21:31 ali p. dolazi od Gospoda Brj 35:6 utoçiæta za onoga, koji je p.
Rim 6:21 onda imadoste p. od onoga M.Iz 24:6 i p. je ondje, gdje je radio velik Iza 53:9 jer nije p. nepravde, i nije se
Rim 7:4 mrtvih, da p. donesemo Bogu Iza 12:2 jer mi je Gospod p. i pjesma Jer 2:13 dvostruk je grijeh p. moj narod
Gal 5:22 A p. je Duha: ljubav, radost Iza 51:5 Blizu je p. moja. Pred vratima Eze 22:13 si ga p. i nad krvnim djelima
Flp 1:22 A ako mi œivot u tijelu p. donosi 1Ko 15:54 napisana: p. proguta smrt Luk 23:41 a ovaj nije niæta zlo p.
Heb 13:15 p. usana, koje priznaju ime 1Ko 15:55 Gdje je, smrti, p. tvoja? POÇIN-KA-U
Jak 3:18 A p. pravde sije se u miru 1Iv 5:4 i p. koja pobjeåuje svijet, jest Jer 14:17 ne dolaze nikada do p. jer
Otk 14:15 da se œanje, dozreo je p. P.Zk 33:29 maç p. tvoje. Neprijatelji Otk 14:11 i neøe imati p. dan i noø, koji
Otk 22:2 svakoga mjeseca svoj p. 1Sa 2:9 snagom ne dolazi çovjek do p. Pst 2:2 On p. sedmi dan od svega djela
Pst 3:6 I ona uze od njegova p. i jede 1Sa 14:6 da pomogne do p. s mnogo Heb 4:4 I p. Bog u sedmi dan od sviju
Hos 8:7 nema p. i ona ne donosi Psl 33:17 Ne dovodi konj do p. uza svu Otk 14:13 neka p. od trudova svojih
Hab 3:17 Jer smokva ne donosi viæe p. Psl 118:15 Çuj Glas p. odjekuje u POÇIVA-JU
Flp 4:17 traœim p. koji se mnoœi na Iza 59:17 i kacigu je p. metnuo na Job 12:10 Kojemu u rukama p. œivot
Tit 3:14 potreba, da ne budu bez p. 1Sa 11:13 Gospod dade p. Izraelu Psl 34:15 Na poboœnima p. oko Gos-
2Pe 1:8 ostaviti besposlene i bez p. za 1Sa 19:5 dao svemu Izraelu veliku p. Psl 62:5 Samo u Bogu p. tiho duæa
2Ti 2:6 najprije treba da primi od p. 1Kr 8:45 i vapaj njegov i podaj mu p. Psl 80:17 Ali ruka tvoja neka p. na
Jak 3:17 puna milosråa i dobrih p. Psl 60:12 S Bogom izvojujemo p. on Psl 131:2 dijete mirno p. na prsima
Otk 22:2 koje raåa dvanaest p. dajuøi Iza 40:10 i miæica njegova dade mu p. Iza 9:6 Vlast p. na pleøima njegovim
Brj 13:26 i pokazaæe im p. zemlje 1Ko 15:57 dade p. po Gospodinu Iza 14:7 Sada se odmara i p. sav svijet,
P.Zk 32:13 zemlje, i jeo je p. poljske 2Ko 2:14 svagda daje p. u Kristu Isusu Iza 61:1 p. na meni, jer me je pomazao
PNP 4:16 neka bi uœivao p. svoje POBJEØI Luk 4:18 Duh Gospodnji p. na meni
Iza 65:21 øe vinograde i uœivati p. Jon 4:2 Upravo zato htio sam prije p. u Iva 1:18 je Bog, koji p. na srcu Oçevu
Eze 47:12 øe mjeseca raåati nove p. Jak 4:7 protivite se åavlu i p. øe od vas 1Pe 4:14 i sila Boœja i Duh njegov p. na
Amo 9:14 nasadit øe vrtove i uœivati p. POBJEŒE Izl 28:30 Tumim da p. na srcu Aronovu
Otk 6:13 odbacuje svoje nezrele p. Pst 31:27 Zaæto tajno p. i pokrade me Job 34:21 Oçi njegove p. na putu
Eze 47:12 i kojima liæøe ne vene i p. im Mar 14:52 haljinu i go p. od njih Psl 88:5 ubijenima, koji p. u grobu
2Ko 9:10 da uzrastu p. pravde vaæe Dje 7:29 Mojsije ovu rijeç p. i posta Prp 12:3 p. mlinarice jer ih je premalo
Iza 27:6 i napunit øe sav svijet p. POBOŒ-AN-NE-NI-NICI-NIH Iza 17:2 p. u njima, i nitko ih ne plaæi
914
POÇIVALIÆ-TA-TE M.Iz 14:34 Pravednost p. narod, a 2Ti 4:3 kad zdrave nauke neøe p. nego
P.Zk 28:65 Tvoja noga neøe imati p. M.Iz 15:1 rijeç uvredljiva p. srdœbu Jak 5:10 ustrajno i strpljivo p. nevolje
Iza 66:1 i kakvo je mjesto mojega p. M.Iz 16:28 Çovjek himben p. nemir Otk 2:2 i da ne moœeæ p. zlih, i iskuæao
Iza 11:10 i p. njegovo bit øe slavno Jer 4:13 kao oblak p. se. Kao vihor PODVRGNUT
Iza 28:12 Ovo je p. – dajte poçinak Jer 25:30 kao kod gaœenja groœåa p. Rim 3:19 i sav svijet da bude p. Bogu
POÇIVANJE Eze 3:12 Tada me p. duh gore. Çuo Heb 5:2 i lutaju, jer je sam p. slabosti
Psl 139:3 p. moje ti istraœujeæ, sve Mat 8:24 p. se silna bura na moru, tako Jak 5:17 Ilija je bio çovjek p. patnji kao
Dje 7:49 Ili koje je mjesto za moje p. Luk 1:52 neznatne p. gore PODZEMLJ-A-E
Heb 4:9 je ostavljeno joæ p. narodu Luk 1:69 Bog spasenja p. za nas u kuøi Hos 13:14 Ja øu ih izbaviti od vlasti p.
POÇIVAT-E-I Luk 10:34 Tada ga p. na svoje œivinçe Otk 1:18 i imam kljuçeve od smrti i p.
Iza 26:19 koji p. u prahu, jer je rosa Luk 16:23 paklu usred muka svojih p. Brj 16:33 œivi u p. i zemlja se zatvori
Mat 26:45 Jednako spavate i p. Evo se Iva 5:21 æto Otac p. mrtve i oœivljuje Hos 13:14 o smrti, gdje pomor tvoj, p.
L.Zk 26:34 Zemlja øe p. i subote svoje Iva 6:5 Isus p. oçi i vidje, da mnoætvo Otk 6:8 bilo je ime smrt, i p. pratilo ga
Psl 16:9 i bol øe moja p. u sigurnosti Iva 13:18 s menom jede kruh, p. petu Otk 20:13 i smrt i p. dadoæe svoje mrt-
M.Iz 6:10 joæ malo sklopiti ruke i p. Iva 17:1 Isus i p. oçi svoje na nebo i Otk 20:14 I smrt i p. baçeni biæe u jez-
Iza 11:2 Na njemu øe p. duh Gospod- Dje 13:17 izabra oçeve naæe i p. narod PODZEMNI
PODIGAO 1Ko 14:4 jezike, sam sebe p. a koji Job 24:19 tako p. svijet zlikovce
Psl 8:2 p. si sebi braniæte nasuprot 1Ko 14:4 prorokuje, crkvu Boœju p. Psl 30:9 krv moja, kad siåem u p. svijet
Psl 80:17 çovjeçjim, kojega si p. sebi 2Ko 10:5 I svaku visost, koja se p. Psl 55:15 neka œivi siåu u p. svijet, jer
Iza 63:9 p. ih i nosio ih sve dane u 2So 2:4 Koji se protivi i p. viæe svega Iza 14:11 U p. svijet spustio se je sjaj
Dan 4:34 Nebukadnezar, p. sam oçi Jak 1:6 valu, koji vjetar p. i goni Hab 2:5 Æiroko kao p. svijet otvara on
Dan 5:23 Nego si se p. protiv Gospoda Psl 121:1 p. oçi svoje gore prema Mat 11:23 U p. svijet siøi øeæ, jer da bi
Dan 8:11 vojske nebeske on se je p. Psl 143:8 kojim da idem; jer k tebi p. PODZEMNOM
Zah 1:21 ni jedan çovjek nije p. glave Iza 14:13 p. prijestolje svoje na gori Psl 16:10 ti ne predajeæ duæe moje p.
Zah 5:1 p. oçi svoje i gledao, i gle, bio Psl 66:7 da se ne p. buntovnici Dje 2:27 neøeæ ostaviti duæe moje u p.
Zah 6:1 p. oçi svoje i gledao. Gle, M.Iz 31:28 Sinovi njezini p. se i bla- POGAZITI
Iva 3:14 Kao æto je Mojsije p. zmiju u Mat 17:25 Simone, od koga p. kraljevi Psl 60:12 on øe p. neprijatelje naæe
PODIGN-E-I-ITE PODLOŒ-I-NI Psl 89:34 Nikada neøu p. zavjeta
Iza 40:4 Svaka dolina neka se p. svaka Psl 47:3 p. nam narode, prisili plemena Mal 4:3 Tada øete p. bezboœnike, jer
Iza 40:15 kao zrno pijeska, æto ga p. 1Ko 15:25 p. sve neprijatelje pod noge Mat 7:6 Inaçe bi ga mogle p. nogama
2Ljt 6:41 Boœe moj, p. se prema poçiv- Efe 1:22 I sve p. pod noge njegove, i POGIB-AO-IJU-LJI-LJIMA
Iza 40:9 i p. moøno glas svoj kao glas- 1Kr 12:4 na nas, i mi øemo ti biti p. M.Iz 1:27 i p. vaæa kao oluja kad doåe
Iza 49:18 p. oçi svoje unaokolo i vidi Dan 7:27 vlasti njemu sluœiti i p. mu biti M.Iz 10:15 je p. i njihovo siromaætvo
Iza 58:1 p. glas svoj kao truba. Objavi Heb 13:17 svoje i budite im p. jer oni Rim 8:35 ili glad ili golotinja ili p. ili maç
Iza 60:4 Podigni pogled svoj unaokolo PODNESE 1Ti 6:9 koje bacaju ljude u propast i p.
Izl 25:8 p. mi Svetiæte, da mogu Heb 2:9 p. ovjençana slavom i çasøu M.Iz 10:31 Usta pravednikova raåaju
Iza 40:26 p. oçi svoje prema nebu i Heb 9:15 da po smrti, koju p. za otkup mudrost, a jezik laœan pada u p.
Iza 51:6 p. gore k nebu oçi svoje, i Heb 12:2 p. kriœ ne mareøi za sramotu M.Iz 26:28 Jezik laœan mrzi na one,
Luk 21:28 i p. glavu svoju. Otkupljenje PODNIJETI koje je satro; usta laskava poçine pop.
Iva 4:35 p. oçi svoje i promatrajte njive Psl 119:67 Prije nego moradoh p. kaznu M.Iz 10:14 a usta su ludoga blizu p.
PODIGNUT-I Joe 2:11 i vrlo straæan, tko øe ga p. 2Ko 11:23 mnogo puta u p. smrtnoj bio
P.Zk 18:15 sam ja, p. øe ti Gospod Mal 3:2 tko øe p. dan dolaska njegova 2Ko 11:26 Çesto na putovanjima, u p.
Iza 61:4 p.øe opet, æto je bilo 1Ko 10:13 izlaz, da mognete p. POGINE
Eze 34:23 p. øu im jednoga pastira PODNIO Eze 18:23 drago bilo da p. bezboœnik
Hos 6:2 treøi dan p. øe nas, i œivjet Psl 55:12 to bih p. ne udara na me Iva 3:15 koji vjeruje u njega, ne p. nego
Iva 12:32 A kad ja budem p. od zemlje Rim 9:22 p. s mnogom strpljivoæøu, da Iva 3:16 koji vjeruje u njega, ne p. nego
Dje 1:9 reçe, bi p. pred oçima njihovim Heb 12:3 protiv sebe od grjeænika p. POGINUTI
Dje 15:16 ruæevine popraviti, i p. øu ga PODNOŒJE Eze 3:18 to øe bezboœnik p. zbog svoje
Jak 5:15 bolesnika, i p. øe ga Gospo- L.Zk 9:9 Ostalu krv izli na p. œrtveniku Eze 3:19 to øe on p. zbog opaçine
Psl 89:4 prijestolje tvoje p. za sva Psl 110:1 neprijatelje tvoje za p. nog- Eze 18:4 Duæa, koja grijeæi, ona øe p.
Iza 33:10 øu se uspraviti, sada øu se p. Iza 60:13 da poçaste p. nogu mojih Eze 18:20 Duæa, koja grijehi, ona øe p.
Jer 23:5 øu p. Davidu pravi izdanak Iza 66:1 nebo i zemlja je p. nogama POGLAVARA
Eze 38:9 Ti øeæ se p. kao bura, doøi øeæ Mat 22:44 neprijatelje tvoje za p. nog- Izl 2:14 Tko je tebe postavio za p. i suca
Dan 2:44 øe nebeski p. kraljevstvo Dje 7:49 nebo i zemlja je p. nogama Iva 7:48 vjerovao tko od p. ili farizeja u
Dan 11:36 On øe se oholo p. protiv Heb 1:13 neprijatelje tvoje za p. nog- Dje 23:5 Ne grdi p. naroda svojega
Mat 3:9 od kamenja ovoga p. djecu Heb 10:13 neprijatelji njegovi za p. no- POGLAVARSTVA
Luk 18:13 usudio ni oçiju svojih p. k PODNOS-E-I-IM-IMO-ITE-ITI Luk 12:11 i pred p. i vladaoce, ne brin-
Iva 12:34 da se Sin çovjeçji mora p. Jer 10:10 narodi ne p. gnjeva njegova Efe 6:12 nego protiv p. protiv vlastima
Dje 1:6 li u ovo vrijeme p. kraljevstvo 1Pe 5:9 da iste muke p. vaæa braøa u Kol 1:16 ili gospodstva, ili p. ili vlasti
Rim 14:4 jer ga moœe Gospodin p. 2Ti 1:8 nego p. s menom za evanåelje Kol 2:15 I razoruœavæi p. i vlasti, izvede
PODIØI 2Ti 2:3 p. s menom napore kao dobar POGRD-E-I-IÆE
Prp 4:10 drugoga, da mu pomogne p. 2Ti 2:24 da uçi, spreman da p. zlo Rim 15:3 p. onih, koji tebe grde, pad-
Mat 11:23 zar øeæ se do nebesa p. Iza 1:13 ne p. zlodjela i blagdan 2Ko 12:10 p. nevolje, progonstva
Mar 13:8 se p. narod protiv naroda i 2Ti 2:10 Zato p. sve zbog izabranih, da 1Pe 2:23 Koji nije vratio p. kad su ga
Iva 3:14 tako se mora p. i Sin çovjeçji 1Ti 4:10 se trudimo, i p. sramotu, jer se Jud 1:9 nije se usudio izgovoriti sud p.
PODIŒ-E-M-U 2Ti 2:12 Ako p. s njim øemo i kraljevati Tuœ 2:7 p. Gospod œrtvenik svoj
Pst 7:17 Voda naraste i p. se korablja 2Ko 11:4 ne prihvatiste, lijepo p. Mat 15:4 Tko p. oca ili majku, neka
Pst 8:20 Noa p. Gospodu œrtvenik, uze Kol 3:13 p. jedan drugoga i opraætajte Iza 1:4 p. Sveca Izraelova, okrenuæe
Pst 24:63 p. oçi i pogleda, a to dolazile 2So 1:4 progonima i nevoljama koje p. Iza 5:24 i p. rijeç Sveca Izraelova
Joæ 5:13 p. oçi i pogleda, a to stoji 1Pe 2:20 ako zbog prestupaka p. POGRIJEÆI
Suc 3:9 p. Gospod sinovima Izraelo- PODNOSITI Mat 18:21 ako brat moj p. protiv mene
Rut 3:7 p. pokrivaç s nogu njegovih i Psl 101:5 naduto, toga ne mogu p. Jak 2:10 a p. u jednome, kriv je za sve
1Sa 23:16 p. se Saulov sin Jonatan Eze 34:29 Neøe viæe p. sramote od POGRJEÆKE
Psl 18:48 ti me p. nad protivnike moje Mat 17:17 Dokle øu vas joæ p. Donesite L.Zk 6:6 stoke ovna bez p. po procjeni
Psl 113:7 Koji iz praha p. malenoga, iz Mar 9:19 Kako øu joæ dugo p. vas Psl 19:12 A p. tko øe ih znati. Oçisti me
915
Mat 6:14 otpuætate ljudima p. njihove Izl 24:1 Ali prinesite izdaleka svoj p. 1Ti 2:11 u tiæini neka se uçi sa svom p.
POGUBI-TI Jak 1:17 dar i svaki savræeni p. odozgo 1Sa 15:22 p. bolja od pretiline ovnuj-
L.Zk 24:16 se p. ako opsuje ime Gos- Iza 5:23 Koji oslobaåate krivca za p. a Rim 6:16 sebe za sluge u p. sluge ste
P.Zk 17:6 dva ili tri svjedoka neka se p. Heb 1:6 neka mu se p. svi anåeli Boœji 2Ko 10:5 svaki razum za p. Kristu
Suc 8:21 Ustani ti i p. nas, jer kakav je Otk 3:9 da doåu i da se p. pred nogama 1Pe 1:2 posveøenjem Duha, na p. i
Mat 2:13 Herod traœiti dijete, da ga p. Otk 13:15 koji se god ne p. slici zvijeri- POKRI-LI-O-VA
Pst 18:23 pravednoga p. s bezboœnim 1Sa 20:41 na lice i p. se tri puta. Potom 2Sa 15:30 bili su svaki pokrili glavu
Pst 20:4 neøeæ neduœne ljude p. Psl 45:11 Gospod tvoj: njemu se p. Luk 22:64 p. su mu oçi tukli su ga po
P.Zk 17:6 svjedoka ne smije se p. Dan 3:6 Tko se ne baci niçice i ne p. se Psl 85:2 p. si sve grijehe njihove
1Sa 11:13 Danas se neøe p. nitko, jer Dje 3:14 çovjeka ubojicu da vam se p. M.Iz 24:31 u trnje, sve je bio p. korov
Mat 10:28 moœe duæu i tijelo p. u paklu Dje 8:27 u Jeruzalem, da se p. Bogu Jer 51:51 Stid je p. lice naæe, jer su
Mat 21:41 Zloçince øe zlom smrti p. i Otk 14:9 Ako se tko p. zvijeri i slici Psl 91:4 Krilima svojim p. te: pod per-
Mat 22:7 dade p. ubojice i grad njihov Otk 4:10 i p. se onome, koji œivi u vijeke M.Iz 12:16 mjestu, a mudri p. uvredu
Mat 27:20 Barabu, a Isusa da dadne p. Otk 5:14 padoæe i p. se onome, koji œivi M.Iz 17:9 Tko p. prijestupe, traœi ljubav
Luk 6:9 dobro ili zlo Œivot spasiti ili p. Otk 11:16 padoæe na lica svoja i p. se Iza 26:21 i ne p. viæe pobijenih svojih
POHODI Otk 13:3 I p. se zmaju, æto je dao vlast Mal 2:16 tako nasiljem p. odjeøu svoju
Brj 14:18 p. zlodjela otaca na djeci do Otk 13:4 I p. se zvijeri govoreøi: Tko je 1Ko 13:7 Sve p. sve vjeruje, svemu se
Psl 106:4 po svome djelu spasenja p. Otk 19:4 i p. se Bogu, koji sjeåaæe na 1Pe 4:8 jer ljubav p. mnoætvo grijeha
Luk 1:68 On p. narod svoj, pripravi mu Otk 20:4 i koji se ne p. zvijeri ni slici POKRIVAÇ
POHOÅENJA Pst 22:5 se p. pa øemo se opet vratiti Rut 3:7 ona doåe polako, podiœe p. s
Iza 10:3 Æto øete çiniti u dan p. i zla Psl 95:6 Doåite, p. se i padnimo niçice Iza 14:11 poda te truleœ, crvi su ti p.
Luk 19:44 nijesi upoznao vremena p. Mat 2:2 i doåosmo da mu se p. 1Pe 2:16 imali slobodu za p. pakosti
1Pe 2:12 djela, slavili Boga u dan p. Iza 45:23 Svako øe se koljeno p. preda POKRIVA-JU-LO
POHVAL-E-I Rim 14:11 meni øe se p. svako koljeno Iza 11:9 kao æto vode p. dno morsko
M.Iz 25:27 dobro; zato ætedi rijeçi p. Otk 15:4 Svi øe narodi doøi i p. se pred Hab 2:14 kao æto vode p. dno morsko
1Pe 2:14 kazne zloçince, a p. dobre POKOLJENJ-A-E Izl 34:33 govoriti, stavi p. na lice svoje
Luk 16:8 p. nepravednog upravitelja Psl 145:13 vlast tvoja traje kroz sva p. 2Ko 3:13 Mojsije metao p. na lice svoje
Efe 2:9 Ne od djela, da se tko ne p. Prp 1:4 p. idu, pokoljenja dolaze, a 2Ko 3:14 stoji isto p. neotkriveno u çita-
POJAS-OM Iza 51:9 davnine, za p. æto su proæla POKRIVEN-A-E
Iza 5:27 Nikomu se ne raspasuje p. Iza 61:4 leœali poruæeni kroz mnoga p. 2Ko 4:3 naæa, u onima je p. koji ginu
Mat 3:4 od dlake devine i p. koœan oko Kol 1:26 skrivena od vjekova i p. a sad 2Sa 15:30 Plaçuøi i p. glave iæao je
Eze 16:10 opasao te p. od tanka platna Psl 145:4 p. pokoljenju hvali djela Psl 65:13 doline su p. œitom; vesele se
Otk 1:13 opasana po prsima p. zlatnim Iza 1:4 p. grijeæno, narode zlodjelima POKRSTI
POJAV-E-I-IO-IT-ITI POKOP-AN Mar 16:16 Tko vjeruje i p. se, spasit øe
Psl 84:7 ne p. pred Bogom na Sionu Mat 26:12 moje, uçinila je to za p. moj Dje 16:33 i p. se odmah on i sva kuøa
Joe 2:30 I uçinit øu da se p. çudesni Mar 14:8 unaprijed tijelo moje za p. POKVARE-NA
Hab 3:6 Kad se p. izmjeri zemlju, kad Luk 16:22 I bogataæ umrije i bi p. Mat 9:17 vino se prolije, mjehovi se p.
Mal 3:2 Tko øe se odrœati, kad se on p. 1Ko 15:4 da je p. i da je uskrsnuo treøi 2Ko 11:3 tako i misli vaæe da se ne p.
Kol 3:4 Kad se p. Krist, œivot naæ, onda POKORAVA-JTE-JU-TI Pst 6:11 bila zemlja p. pred Bogom i
Mar 1:4 Ivan Krstitelj p. se je u pustinji Rim 8:7 jer se ne p. zakonu Boœjemu Pst 6:12 kako je zemlja bila veoma p.
Heb 9:11 Ali Krist se je p. kao veliki Rim 13:1 neka se p. viæim vlastima, jer Psl 14:1 p. su djela njihova odurno
Mat 12:41 Ljudi iz Ninive p. øe se s tim Kol 3:22 Sluge, p. se u svemu svojim POLAGANJEM
Mat 12:42 Kraljica juga p. øe se s tim 1Pe 5:5 vi mlaåi p. se starjeæinama Dje 8:18 da se p. ruku apostola dijeli
Iza 40:5 Jer øe se p. sjaj Gospodnji Luk 10:17 i zli dusi p. nam se u ime tvoje 1Ti 4:14 ti je po proroçanstvu p. ruku
Kol 3:4 onda øete se i vi s njim p. u slavi Luk 10:20 se dusi p. nego se radujte 2Ti 1:6 Boœju, koja je u tebi p. ruku
POJEDINI Rim 2:8 i protive se istini i p. se neprav- POLJE
1Ko 12:27 tijelo Kristovo, i p. udovi 1Ko 14:32 I duhovi proroçki p. se pro- Pst 24:63 Izak izaæao na p. da raz-
Efe 5:33 p. neka ljubi onako svoju œenu Efe 5:22 Œene neka se p. svojim Brj 22:23 magarica s puta i poåe u p.
POKAJAÆE Tit 3:1 da se p. vlastima i poglavarima, Rut 2:2 Rado bih izaæla u p. i ako mi se
Otk 9:20 ne p. se za djela ruku svojih 1Pe 3:22 gdje mu se p. anåeli i vlasti i 1Ljt 16:32 p. se raduje i æto je na njemu
Otk 16:9 i ne p. se, da mu dadnu slavu 1Pe 4:17 konac onima, koji se ne p. Psl 96:12 Raduje se p. i æto raste na
POKAJ-ANJE-ATI-U Dje 5:29 Veøma se treba Bogu p. Joe 1:10 Opustjelo je p. uvenula je
Mar 1:4 p. za oproætenje grijeha Rim 13:5 Zato se valja p. ne samo zbog Mat 13:44 sve imanje svoje i kupi p.
Mar 6:12 su zaputili i propovijedali p. Heb 12:9 mnogo radije p. Ocu duhova Mat 19:29 oca, majku, dijete i p. zbog
Luk 10:13 davno bi veø çinili p. u vreøi POKORENO Mar 10:30 sestru, majku, dijete i p. a u
Dje 3:19 Çinite dakle p. i obratite se, da 1Ko 15:27 da je sve njemu p. jasno je Luk 14:18 Kupio sam p. i moram poøi
Dje 5:31 Izraelu p. i oproætenje grijeha 1Ko 15:28 A kad mu bude sve p. tada POLJIMA
Dje 17:30 ljudima, da svi svuda çine p. Heb 2:8 joæ ne vidimo, da mu je sve p. Pst 2:5 p. nije joæ raslo nikakvo bilje
2Ko 7:9 nego æto se oœalostiste na p. POKORI-ÆE-I-TI Pst 19:25 i sve, æto je raslo na p.
2Ko 7:10 raåa stalno spasonosno p. a Psl 144:2 se utjeçem, koji mi p. narode Jer 13:27 po humovima, na p. vidio
Heb 6:6 opet obnoviti na p. jer sami Heb 2:8 A kad mu p. sve, niæta ne POLJODJELAC
Heb 12:17 jer za p. ne naåe mjesta Rim 10:3 ne p. se pravdi Boœjoj 2Ti 2:6 p. koji se trudi, najprije treba da
Otk 2:5 çini p. i djeluj opet kao prije Rim 11:31 i ovi sad ne p. zbog vaæega Jak 5:7 p. iæçekuje dragocjenoga roda
Psl 110:4 se zakleo, nikad se neøe p. 1Ko 15:27 je sve p. pod noge njegove POLJU
Heb 7:21 Zakle se Gospodin, i neøe se p. Heb 2:8 Sve si p. pod noge njegove Pst 4:8 Abelom, dok su bili na p. neæto
2Ti 2:25 da se p. i spoznaju istinu 1Ko 15:28 tada øe se i sam Sin p. 1Sa 14:15 na slobodnom p. i meåu
2Pe 3:9 izgubi, nego svi da se p. Flp 3:21 kojom moœe i sve sebi p. Psl 78:12 egipatskoj, u Soanskom p.
POKARA-J POKORN-E-I Psl 103:15 kao cvijet u p. tako cvjeta
Heb 12:5 klonuti duhom, kad te on p. 1Ko 14:34 nego da budu p. kao æto i PNP 2:12 Na p. pokazuju se veø
Heb 12:6 ljubi Gospodin, onoga p. a Tit 2:5 blage, p. svojim muœevima, da Eze 7:15 Tko je na p. past øe od maça
Heb 12:7 gdje je sin, kojega otac ne p. 1Pe 3:1 Tako i œene neka budu p. Mat 6:28 Pogledajte na ljiljane u p.
M.Iz 19:18 p. sina svojega, jer joæ ima 1Pe 2:13 p. svakom propisu çovjeçj- Mat 6:30 stoji na p. a sutra se baca u
1Ti 5:20 A koji grijeæe, p. ih pred svima 1Pe 2:18 Sluge, budite p. sa svim Mat 13:44 blago, æto leœi skriveno u p.
2Ti 4:2 p. opominji, zaprijeti sa svom POKORNO-ÆØU-ST Mat 24:40 Tada øe biti dva na p. jedan
POKLON-E-I-IÆE-IMO-ITI Rim 5:19 tako øe i p. Jednoga mnogi Luk 2:8 su pastiri u p. noønu straœu kod
916
Luk 12:28 travu, koja danas stoji na p. 1Ti 1:13 ali sam p. jer sam ne znajuøi Psl 46:5 p. je njegova Bog, kad puca
Luk 15:25 stariji bio je upravo u p. Kad 1Ti 1:16 Ali sam zato bio p. da na meni Psl 57:3 On neka mi poæalje p. s neba
POLOŒI-ÆE-M-O 1Pe 2:10 koji nijeste bili p. a sad ste p. Psl 63:7 Zaista, ti si p. moja; u sjeni krila
Mat 27:60 I p. ga u novi svoj grob, æto POMIRENJ-A-E Psl 71:12 moj, priteci mi u p.
Mar 15:46 Tada ga p. u grob, koji je bio Izl 29:36 junca kao œrtvu p. za grijeh Psl 118:25 Gospode, donesi nam p.
Luk 2:7 povi ga u pelenice i p. ga u jasle L.Zk 23:28 jer to je dan p. koji vam ima Psl 121:1 gorama, odakle øe mi doøi p.
Iva 15:13 tko œivot svoj p. za prijatelje 2Ko 5:19 i metnuvæi u nas rijeç p. Iza 10:3 Kojemu øete pribjeøi za p.
Dje 19:6 I kad Pavao p. ruke na njih L.Zk 16:30 dan pribavlja se za vas p. Iza 51:6 a moja øe p. ostati dovijeka
1Iv 3:16 æto on za nas œivot svoj p. tako L.Zk 17:11 œrtveniku dopuætam na p. Jer 8:20 jesen, a nama p. nije doæla
Iva 20:2 groba, i ne znamo, gdje ga p. L.Zk 23:28 koji vam ima pribaviti p. Jer 17:14 i stoj uza me da naåem p. jer
Iva 20:13 i ne znam, gdje ga p. Rim 5:11 po kojemu sad primismo p. Tuœ 3:26 Dobro je mirno çekati p. Gos-
Psl 110:1 dok p. neprijatelje tvoje za 2Ko 7:11 pa çeœnju, pa revnost, pa p. Jon 2:3 povikah za p. ti si çuo glas moj
Mat 22:44 dok p. neprijatelje tvoje za POMIRI Mat 26:53 u p. viæe od dvanaest legija
Dje 8:19 da kad p. ruke na koga, primi M.Iz 16:7 onda on p. s njim i neprijatelje Heb 4:16 milost, kad nam ustreba p.
Heb 1:13 dok p. neprijatelje tvoje za Mat 5:24 otidi prije i p. se s bratom 1Sa 2:1 smijem radovati radi p. tvoje
Iva 20:15 kaœi mi, gdje si ga p. i ja øu ga Efe 2:16 da p. s Bogom oboje u jednom 1Sa 12:21 koji ne mogu p. niti izbaviti
1Ti 6:13 i Kristom Isusom, koji je p. Kol 1:20 po njemu da p. sve sa sobom Psl 20:5 Tada øemo klicati na p. æto je
POMAGA-ÇI-LA-O Kol 1:22 Sad p. smrøu çovjeçjeg tijela M.Iz 6:15 øe se bez p. rasprsnuti
1Ko 3:9 Boœji p. a vi ste Boœja njiva POMIRILIÆTE M.Iz 20:22 Çekaj Gospoda, i on øe ti p.
2Ko 1:24 nego smo p. vaæe radosti, jer Izl 25:17 Napravi onda p. od çistoga Iza 25:9 i radujmo se zbog p. njegove
1Ti 5:10 ako je nevoljnima p. ako je iæla Heb 9:5 koji su zasjenjivali p. o øemu Mat 27:42 sebi samomu ne moœe p.
Jak 2:22 da je p. djelima njegovim, i da POMIRNU Luk 18:5 dodijava ova udovica, p. øu
Job 20:19 Tlaçio je, nije p. siromahe Rim 3:25 Njega Bog izloœi kao p. œrtvu Heb 2:18 trpio i bio iskuæan, moœe p.
2Ko 8:23 Tita, on je moj drug i p. za vas 1Iv 4:10 Sina svojega kao p. œrtvu za POMOØNIK-A
POMAKNUTI POMISLI-LI-O Psl 10:14 siromah; ti si p. siroti
Psl 30:6 svojoj: Nikada se neøu p. Pst 31:50 p. makar inaçe i nije nitko uz Psl 27:9 jer ti si p. moj: ne odbijaj me
Psl 46:5 ne moœe se p. pomoø je njeg- Izl 2:14 jer p. Tako se je ipak to saznalo Psl 33:20 on nam je p. i zaætitnik
M.Iz 10:30 neøe nikada p. a bezboœnici Izl 3:3 Mojsije p. Idem da vidim izbliœe Psl 40:17 Ti si moj o. i spasitelj: Boœe
Iza 54:10 spasenja mojega neøe se p. 1Sa 16:6 p. Jamaçno stoji ovdje pred Psl 46:1 Bog nam je utoçiæte i zaætita p.
POMAŒ-E-EÆ-I-U Psl 33:10 neznaboæcima, uniætava p. Psl 54:4 o. moj, Svemoguøi je potpora
P.Zk 10:18 Koji p. do pravice siroti i Psl 139:17 Boœe, kako su teæke p. tvoje Psl 68:20 Bog nam je Bog p. u Boga,
P.Zk 33:27 Gore p. vjeçni Bog, dolje Mat 9:4 Zaæto zlo p. u srcima svojim Psl 94:17 Kad mi Gospod ne bi bio p.
Psl 4:3 çudesno p. Gospod miljeniku Mat 12:44 Onda p. Vratit øu se u kuøu Psl 115:9 Gospoda: on im je p. i zaætitni
Iza 31:3 i sruæit øe se onaj kojemu p. Luk 11:17 A on je prozreo p. njihove i Sef 3:17 u sredini je tvojoj, junak p. On
Dan 9:24 i proroçanstvo i da se p. Efe 2:3 çineøi volju tijela i p. i bili smo Heb 13:6 Gospodin je moj p. i neøu se
Rim 8:26 i Duh p. nam u naæoj slabosti Otk 2:5 p. s koje si visine spao, çini Psl 24:5 plaøu od Boga, p. svojega
Gal 5:6 niti æto p. obrezanje, ni neobre- Mat 9:3 knjiœevnika p. u sebi: Ovaj huli Iza 19:20 on øe im poslati p. da se bori
Gal 6:15 niti æto p. obrezanje, ni neob- Luk 5:21 p. u sebi knjiœevnici i farizeji Iza 63:5 Pogledao sam, a nije bilo p.
Efe 4:16 da jedan drugome p. silom Psl 30:6 p. sam u mirnoj sreøi svojoj Hos 13:4 Osim mene nema p.
Heb 13:17 ne uzdiæuøi, jer vam to ne p. Jon 2:5. p. sam: ‘Odbaçen sam ispred POMOŒE
2Sa 22:28 p. narodu nevoljnu, snizuj- Dje 8:20 p. da se dar Boœji moœe dobiti Psl 34:6 i Gospod ga çuje i p. mu iz svih
Otk 3:18 i masti, da p. oçi svoje, da POMOGAO Psl 98:1 uçini çudesa; p. mu desnica
Izl 28:41 Arona i sinove njegove i p. ih 2Sa 22:3 B koji mi p. u teækoj nevolji Psl 116:6 bijedan sam bio, tad mi on p.
Izl 29:36 oçiæøenja, i p. ga, da ga posv- Psl 4:1 Ti si mi uvijek p. u tjeskobi Gal 2:8 koji p. Petru u apostolstvu
Suc 9:8 poæla drveta da p. sebi kralja Psl 22:11 jer nema nikoga, koji bi mi p. Heb 4:2 ali onima ne p. çuvena rijeç
Mar 16:1 mirisa, da poåu i da ga p. Psl 86:17 Gospode, p. i utjeæio me POMOR-A
Mar 14:4 Çemu ovo rasipanje p. Iza 49:8 p. sam ti u dan spasenja Brj 16:48 i œivima, dok ne presta p.
Iva 12:3 nardove p. pomaza noge Is- Mat 27:42 Drugima je p. sebi samomu Hos 13:14 kuga, o smrti, gdje p. tvoj
POMAZA 2Ti 4:16 moje obrane nije mi nitko p. Izl 12:13 i meåu vama neøe øe biti p.
Mar 14:8 ona p. unaprijed tijelo moje 2Ti 4:17 Ali mi je Gospodin p. i ojaçao Psl 91:6 mraku, ni p. æto mori opodne
Luk 4:18 On me p. da nosim radosnu POMOGNE POMOZI
Iva 9:6 p. blatom oçi slijepçeve 1Sa 14:6 da p. do pobjede s mnogo ili Psl 3:7 o. mi, Boœe moj. Ti razbi vilicu
Iva 12:3 p. noge Isusove i otre kosom Psl 22:8 On neka mu p. jer ga on miluje Psl 12:1 Gospode, p. jer nema viæe
2Ko 1:21 s vama za Krista, i p. nas Psl 107:12 a nije bilo tko da p. Psl 86:16 daj mi jakost svoju i p. sinu
Heb 1:9 zato te p. o Boœe, Bog tvoj Prp 4:10 drugoga, da mu p. podiøi se Psl 119:86 me progone, o p. mi
POMAZANIK-A Iza 59:1 ruka Gospodnja, da p. nije Psl 119:94 Tvoj sam ja, p. mi; jer
1Sa 16:6 Gospodom p. njegov Iza 63:5 ali nije bilo nikoga da mi p. Mar 9:24 Vjerujem, p. mojemu nevjeru
Dan 9:25 dok ustane p. knez, proøi øe Luk 18:7 da ne p. do njihovih prava, da POMRÇATI
Luk 23:35 samoga sebe, ako je P. POMOLI Mat 24:29 nevolji onih dana sunce p.
Iva 4:25 da dolazi Krist – to jest P. Kad Pst 24:12 Tada se on p. Gospode Mar 13:24 sunce øe p. i mjesec svoju
Psl 2:2 protiv Gospoda i P. njegova Brj 11:2 Mojsije p. Gospodu, ugasi se POMR-IJEÆE-LI
Iva 1:41 Naåosmo Krista – to jest P. 2Ljt 7:14 ponizi i p. se i potraœi moje ime Iva 6:58 æto vaæi oci jedoæe manu, i p.
Dje 4:26 Gospodina i P. njegova Jon 2:2 I Jona se p. u utrobi ribe Gos- Rim 5:15 prijestupom jednoga p.
Dje 4:27 Sluge Isusa, tvojega P. Mat 24:27 æto se munja p. na istoku i Heb 11:13 U vjeri p. svi ovi ne primivæi
POMAZA-NJA-NJE-O Mat 26:39 pade niçice na svoje lice, i p. Otk 8:11 i mnogi ljudi p. od voda, jer
Izl 25:6 za svijeønjak, mirisi za ulje p. Mar 6:46 uzaåe na goru, da se p. Izl 16:3 Radije bismo ipak bili p. od ruke
Izl 37:29 Onda pripravi sveto ulje p. i Luk 6:12 otide on na goru, da se p. Svu Eze 18:31 zaæto biste p. kuøo Izraelova
1Iv 2:20 Ali vi imate p. od Svetoga, i POMOØ-I PONAÆANJEM
1Iv 2:27 to ostaje u vama p. koje primi- Izl 2:23 i vapili su glasno za p. a vapaj Jer 3:9 p. oskvrnila je zemlju kamenom
2Sa 12:7 Ja sam te p. za kralja nad Brj 11:2 zavapi narod k Mojsiju za p. 1Pe 3:1 pridobiveni p. œena bez rijeçi
Psl 2:6 Ja sam p. kralja svojega na Job 22:29 Poniznome pruœa Bog p. PONIÆTI
Psl 45:7 p. Bog, Bog tvoj, uljem radosti Psl 18:35 p. svoju dao si mi kao ætit Iza 23:9 da p. sve slavne na zemlji
Iza 61:1 jer me je p. Gospod, poslao Psl 40:10 slavio sam tvoju vjernost i p. 1Ko 9:15 dopustiti da tko slavu moju p.
Dje 10:38 Kako je Bog p. Isusa iz Psl 44:4 Boœe, koji p. æalje Jakovu Efe 2:15 Tijelom svojim p. protivnost
POMILOVAN-I Psl 44:26 Doåi nam u p. izbavi nas PONIZAN
917
M.Iz 16:19 Bolje je biti p. s malenima Luk 22:32 tebe, da se vjera tvoja ne p. Luk 19:14 oni p. za njim poslanike i
M.Iz 29:23 a p. dolazi do çasti Pst 3:17 si p. molbi œene svoje i jeo s Dje 13:15 p. glavari sinagoge k njima
Iza 66:2 gledam na onoga, koji je p. na Iza 5:25 Kod svega toga nije p. gnjev POSLAH
Sef 3:12 u sredini tvojoj narod, p. i PORAVNAJTE Neh 6:3 stoga p. glasnike i poruçih
Mat 11:29 jer sam ja krotak i p. srcem Psl 68:4 hvalu imenu njegovu p. put Luk 22:35 Kad vas p. bez kese za
PONIZI-O-T-TE Mat 3:3 Gospodnji p. staze njegove Iva 4:38 Ja vas p. da œanjete, gdje se vi
2Ljt 7:14 p. i pomoli se i potraœi moje Mar 1:3 Gospodnji, p. staze njegove Dje 10:33 p. k tebi, i ti si dobro uçinio
Psl 107:12 p. nevoljom srce njihovo Luk 3:4 Gospodnji, p. staze njegove 1Ko 4:17 Zato p. k vama Timoteja, koji
Luk 18:14 ponizi se, tko se p. povisi se Heb 12:13 I p. staze nogama svojim Flm 1:11 vrlo koristan, kojega p. tebi
P.Zk 8:3 p. te je i glaåu te morio. Ali te POREZ-A Otk 22:16 Ja, Isus, p. anåela svojega
Dan 10:12 i kad si se p. pred Bogom Mat 17:25 kraljevi zemaljski daøe ili p. POSLANIC-A-E-I-OM
Flp 2:8 p. je sam sebe postavæi Mat 22:17 li dopuæteno plaøati caru p. 2Ko 3:1 kao neki preporuçnih p. na vas
1Ljt 17:10 p. øu sve tvoje neprijatelje, i Luk 23:2 da zabranjuje plaøati p. caru 2Ko 3:3 se pokazali, da ste p. Kristova
M.Iz 29:23 p. øe çovjeka oholost Rim 13:7 komu p. p. kojemu carinu 2Ko 7:8 da vas je ona p. oœalostila
Mat 23:12 Jer tko se uzvisuje, p. øe se Mat 17:24 uçitelj ne plaøa hramskoga p. Kol 4:16 I kad se proçita ova p. kod vas
Jak 4:10 p. se pred Gospodinom, i PORUGU 2Ko 10:10 su p. kaœu, stroge i œestoke
1Pe 5:6 p. se dakle pod silnu ruku Psl 44:13 Postavio si nas za p. susje- 1Ko 5:9 Pisao sam vam u p. da se ne
PONIZN-E-IMA Psl 119:39 Odvrati od mene p. koje se 2Ko 5:20 Za Krista smo dakle p. jer
Psl 25:9 p. vodi pravom stazom; On uçi M.Iz 9:7 tko kori bezboœnika, prima p. 2Ko 8:23 su p. crkveni, slava Kristova
Heb 5:7 proænje i p. molitve k onome M.Iz 13:5 a bezboœnik upada u p. i 2So 3:14 rijeçi naæe u ovoj p. toga
Iza 61:1 da donesem p. veselu vijest Jer 23:40 I navalit øu na vas p. vjeçnu 2So 3:17 æto je znak u svakoj p.
Jak 4:6 Bog se protivi oholima, a p. Jer 51:51 kad çusmo za p. Stid je 2Ko 7:8 Jer ako sam vas i oœalostio p.
1Pe 5:5 er se Bog oholima protivi, a p. POSADI 2So 2:2 ni p. toboœe od nas poslanom
PONIZNOÆØU Izl 4:20 p. ih na magarca i vrati se 2So 2:15 koje nauçiste ili rijeçju ili p.
Efe 4:2 Sa svom p. i krotkoæøu, sa Mat 21:33 Jedan domaøin p. vinograd POSLAO
1Pe 5:5 A svi budite proniknuti p. Efe 2:6 I s njim uskrsnu i s njim p. na 1Sa 12:17 neka bi p. gromove i daœd
PONIZNOST-I POSADI-O-T Iza 42:19 glasnik moj, kojega sam p.
M.Iz 15:33 pred çaæøu ide p. 1Kr 10:9 tako da te je p. na prijestolje Iza 55:11 i ispunila, za æto sam je p.
Kol 3:12 milosråe, dobrotu, p. krotkost Iza 60:21 mladicu, koju sam p. djelo Iza 61:1 Gospod, p. me, da donesem
Mih 6:8 da vræiæ ljubav, da u p. hodiæ s Jer 2:21 sam te p. kao lozu plemenitu Jer 23:21 Nijesam p. tih proroka, pa
Zah 9:9 i kao spasitelj, pun p. Jaæe na Psl 132:11 p. øu jednoga na prijestolje Dan 6:22 Bog moj p. je anåela svojega
Dje 20:19 Gospodinu sa svom p. i sa Luk 12:37 i p. øe ih i obilazit øe, da ih Dan 11:31 Vojska, koju je p. nastupit
Flp 2:3 u p. neka jedan drugoga smatra POSAO Amo 4:6 p. sam vam glad u svim
Flp 3:21 preobraziti tijelo p. naæe, da Neh 6:3 p. bi stao, kad bih ga pustio i Zah 2:8 Za slavom p. me je k narodima
PONIZUJE Psl 104:23 çovjek na p. svoj do veçera Mat 10:40 prima onoga, koji me je p.
Psl 76:12 Oholost knezovima p. on Prp 4:8 I to je taætina i loæ p. Mat 26:53 Otac moj ne bi odmah p. u
Psl 147:6 nevoljne, a bezboœnike p. do Mar 13:34 svakomu je odredio svoj p. Luk 10:16 onoga koji je mene p.
Mat 23:12 a tko se p. uzvisit øe se Iva 4:38 drugi se trudiæe, a vi u p. njihov Iva 3:17 Bog nije p. Sina svojega na
PONOS-I-IM Rim 12:4 a udovi svi nemaju isti p. Iva 5:23 ne poætuje Oca, koji ga je p.
Iza 4:2 i plod zemlje na p. i slavu onima 1So 4:11 p. i da radite svojim rukama Iva 5:24 vjeruje onome, koji je p. mene
Iza 13:11 oholih, ruæim p. silnih POSIJAN-I-O Iva 5:30 volju onoga, koji me je p.
Zah 10:11 Slomit øe se p. Asirije. Œezlo Iza 40:24 jedva su p. jedva im se stablo Iva 7:16 nego onoga, koji me je p.
2Ko 7:4 velik je moj p. s vama, pun sam Mar 4:16 oni, æto su p. na tlo kamenito Iva 7:18 koji ga je p. on je istinit, i nema
Rim 11:20 Ne p. se, nego se boj Mat 13:19 i grabi, æto je bilo p. u srce Iva 11:42 stoji, da vjeruju, da si me ti p.
1Ko 13:4 ne p. se, ne nadima se POSINJENJE Iva 13:16 veøi od onoga, koji ga je p.
2Ko 9:2 za koju se s vama p. kod Make- Rim 8:23 i uzdiæemo çekajuøi p. otku- Iva 17:3 i koga si p. Isusa Krista
2Ko 12:7 da me bije, da se ne p. Rim 9:4 Izraelci, imaju p. i slavu, i Iva 17:23 da si me ti p. i da si ih ljubio
POŒELI Gal 4:5 pod zakonom, da primimo p. Iva 17:25 spoznadoæe, da si me ti p.
Izl 20:17 Ne p. kuøe bliœnjega svojega POSJED-OVAO 1Ko 1:17 Jer Krist nije p. mene da
POŒETI Pst 17:8 vjeçni p. a ja øu biti Bog njihov 1Iv 4:10 da je on ljubio nas i p. Sina
Gal 6:7 æto çovjek posije, ono øe i p. P.Zk 6:18 tvojim, da je uzmeæ u p. 1Iv 4:14 svjedoçimo, da je Otac p. Sina
Gal 6:8 sije u tijelo svoje, od tijela øe p. Psl 2:8 za baætinu i krajeve zemlje u p. POSLAT-I
Gal 6:9 jer øemo u svoje vrijeme p. ako Psl 49:6 Oni se oslanjaju na svoj p. Jer 24:10 p. øu na njih maç, glad i kugu
POŒUD-A-AMA-E-NO-U M.Iz 18:11 p. bogatoga njemu je jaka Luk 11:49 p. øu im proroke i vjesnike
Jak 1:14 svakoga kuæa vlastita p. koja Iza 62:5 tebe uzimaju u p. djeca tvoja Iza 19:20 on øe im p. pomoønika, da
1Iv 2:16 sve, æto je u svijetu p. je tijela Jer 12:15 natrag, svakoga na p. njegov Jer 25:16 maçem, æto øu ga p. meåu
1Iv 2:17 svijet prolazi i p. njegova; a tko Eze 36:5 Oni hoøe da uzmu u p. zemlju Mal 4:5 ja øu vam p. proroka Iliju, prije
Rim 13:14 da ugodite njegovim p. Eze 46:17 ostaje to kao baætinski p. Mat 24:31 On øe p. anåele svoje s
Gal 5:24 su tijelo sa strastima i p. Mat 25:34 Primite u p. kraljevstvo, koje Luk 24:49 ja øu p. obeøanje Oca svoje-
1Pe 4:3 œiveøi u razuzdanosti, p. pijan- Prp 2:7 i p. goveda i ovaca viæe negoli Iva 14:26 Duh Sveti, kojega øe Otac p.
Jud 1:16 sudbinom, a œive po svojim p. Mat 19:22 œalostan; jer je p. mnoga Iva 15:26 Utjeæitelj, koga øu vam p. od
Psl 37:32 i pun je p. da ga ubije Mar 10:22 odatle; jer je p. mnoga 2So 2:11 Bog p. silu zablude, da vjer-
M.Iz 6:25 Ne nosi u srcu svojemu p. za POSJEDOVATI POSLENIK-A-E
Rim 6:12 tijelu, da sluæate p. njegove Psl 25:13 potomstvo øe njegovo p. Mat 9:37 Œetva je velika, a p. je malo
2Pe 1:4 jer ste utekli od pogubne p. Iza 60:21 Oni øe zauvijek p. zemlju Flp 3:2 çuvajte se od zlih p. çuvajte se
Mat 5:28 koji pogleda na œenu p. veø je Mat 5:5 su krotki. Oni øe p. zemlju Jak 5:4 plaøa p. koji su jeli njive vaæe
Rim 13:9 Ne œeli p. I svaka druga POSJEDUJU Mat 9:38 da poæalje p. u œetvu svoju
Psl 78:18 iætuøi jela za p. svoju Psl 37:9 uzdaju u Gospoda, p. zemlju Mat 20:1 izaåe, da naima p. za svoj
Rim 7:7 nijesam znao za p. da zakon Psl 37:29 Pravednici p. zemlju i stanuj- Mat 20:8 Dozovi p. i isplati im plaøu, od
Kol 3:5 bludnost, neçistoøu, p. zlu œelju 1Ko 7:30 i koji kupuju, kao da ne p. POSLJEDNJ-A-E-EGA-I-IH
POPRAVITE 2Ko 6:10 koji niæta nemaju, a sve p. Mat 27:64 bi p. prijevara bila joæ gora
Jer 26:13 Zato p. putove svoje i djela POSLAÆE 1Ko 10:11 koji œivimo u p. vremena
Mat 3:3 p. put Gospodnji. Poravnajte 1Sa 5:11 p. te skupiæe sve glavare 1Ti 4:1 u p. vremena odstupiti neki od
POPUSTI-O Mat 22:16 p. dakle k njemu uçenike 1Pe 1:20 a javio se u p. vremena zbog
Psl 121:3 Ne da on, da p. noga tvoja Mar 12:13 p. k njemu neke farizeje i 1Iv 2:18 po tom poznajemo, da je p.
918
1Iv 2:18 Djeçice, p. je ura, i kao æto ste Jer 17:13 Svi, koji te ostave, p. øe se 1Pe 1:2 Oca, p. Duha, na pokornost i
Dan 12:8 æto znaçi p. od ovih stvari Jer 20:11 p. øe se, jer neøe postiøi niæta POSVEØUJE-M
Dje 2:17 u p. dane, govori Bog: izlit øu Mih 7:16 neznaboœaçki vidjet øe to i p. 1Ti 4:5 se p. rijeçju Boœjom i molitvom
2Ti 3:1 da øe u p. dane nastati vremena Iza 45:17 niti øete se p. dovijeka Heb 2:11 koji p. i oni, koji se posveøuju
Heb 1:1 progovori nama u p. ove dane 1Pe 2:6 vjeruje u njega, neøe se p. Otk 22:11 i tko je svet, neka se joæ p.
Jak 5:3 Nagomilaste blago u p. dane POSREDNIK-OM Izl 31:13 da sam ja, Gospod, koji vas p.
1Pe 1:5 da se objavi u p. vrijeme Iza 49:6 da budeæ p. mojega spasenja L.Zk 22:32 Gospod, jesam, koji vas p.
2Pe 2:20 bude im p. gore od prvoga 1Ti 2:5 je jedan Bog, i jedan p. Boga i Psl 45:1 p. pjesmu svoju tebi, o kralju
Dan 12:4 Zapeçati ovu knjigu do p. Heb 8:6 i p. uzviæenijeg zavjeta, koji je Eze 20:12 da sam ja Gospod, koji ih p.
Amo 1:9 Jer ih je do p. çovjeka sve Heb 9:15 Novome Zavjetu p. da po Iva 17:19 p. sebe, da i oni budu posve-
Iza 44:6 Ja sam prvi i ja p. osim mene Iza 42:6 Uçinio sam te za narod p. POSVETI-O-TE
Iza 53:3 Prezren je bio, p. od ljudi Iza 49:8 uçinio sam te p. zavjeta za Izl 13:2 p. mi sve prvoroåeno. Sve, æto
Mat 19:30 koji su prvi, bit øe p. i mnogi POST-E Izl 13:12 Tada p. Gospodu sve, ætogod
Mat 20:12 Ovi p. radili su samo jednu Iza 58:5 to p. koji mi je po volji, dan Izl 28:41 stavi ih u sluœbu njihovu i p. ih
Mat 20:16 Tako øe biti p. prvi i prvi Iza 58:6 Nije li ovo p. æto ga volim: da Mih 4:13 p. Gospodu blago njihovo
Iva 6:40 i ja øu ga uskrsnuti u p. dan Mat 6:16 pogled, da ih vide ljudi gdje p. Iva 10:36 Otac p. i posla na svijet
Iva 6:54 i ja øu ga uskrsnuti u p. dan Mat 9:14 farizeji, a uçenici tvoji ne p. Iva 17:17 p. ih u istini Rijeç je tvoja
Iva 7:37 U p. veliki dan blagdana staja POSTELJ-A-I-U Efe 5:26 Da je p. oçistivæi je kupelju
1Ko 15:26 A kao p. øe se neprijatelj Iza 24:20 kao viseøa p. njiha se tamo i 1So 5:23 A sam Bog mira neka vas p.
1Ko 15:45 p. Adam duh, koji oœivljuje Heb 13:4 i p. œenidbena neka bude Heb 13:12 i Isus, da p. narod krvlju
Otk 1:17 I kad Ka vidjeh, padoh k Psl 4:4 Smislite se na p. svojoj Izl 20:11 blagoslovio i p. subotni dan
Otk 22:13 Prvi i P. Poçetak i Svræetak Psl 36:4 Na p. svojoj smiælja beza- P.Zk 33:8 Urim u çovjeka su, koji se p.
Mat 20:8 im plaøu, od p. do prvih Psl 41:3 Na bolesniçkoj p. krijepi ga 2Ljt 30:8 p. zauvijek, i sluœite Gos-
Otk 15:1 koji su imali sedam p. zala Psl 63:6 Kad te se sjeøam na p. svojoj Jer 1:5 iz krila materina, p. sam te
Otk 21:9 çasa punih sedam p. zala PNP 3:1 Noøu na p. svojoj traœila sam Sef 1:7 je Gospod prigotovio œrtvu, p.
POSLUÆA-ÆE-J Psl 6:6 svaku noø kvasim p. svoju Joe 2:16 p. zajednicu. Sazovite starce
Dan 1:14 On ih p. u tom i pokuæa s Psl 41:3 svu p. njegovu mijenjaæ mu 1Ko 7:5 za vrijeme, da se p. molitvi, i
Mat 18:15 Ako te p. dobio si brata Mat 9:6 Ustani, uzmi p. svoju i idi kuøi POSVJEDOÇI
Mat 18:16 Ako te ne p. uzmi sobom joæ Mar 2:9 Ustani, uzmi p. svoju i hodi Iva 5:37 Otac, koji me posla, sam p. za
Mat 18:17 Ako ni njih ne p. kaœi crkvi Iva 5:8 TUstani, uzmi p. svoju i hodi Iva 19:35 koji vidje, p. i svjedoçanstvo
2So 3:14 A ako tko ne p. rijeçi naæe u Iva 5:10 Ne smijeæ nositi p. svoju Heb 2:4 i Bog p. i znacima i çudesima
Heb 11:8 Vjerom p. Abraham, kad bi POSTID-E-JETI Heb 11:4 kad Bog p. za dare njegove
Izl 6:9 ne p. Mojsija zbog maloduænosti Psl 6:10 Neka se p. i smetu svi neprija- Otk 22:16 da vam ovo p. u crkvama
1Sa 2:25 Ali oni ne p. rijeç oca svojega Psl 40:14 Neka se posrame i p. svi, koji POTOMCI-MA
Psl 17:1 p. molitvu moju iz usta bez Psl 70:2 p. i posrame svi, koji mi rade P.Zk 30:19 da ostaneæ na œivotu, ti i p.
Psl 55:1 p. Boœe, molitvu moju i ne Psl 86:17 i p. se, æto si mi ti, Gospode Iza 45:25 i diçe se svi p. Izraelovi
Dan 9:17 p. Boœe naæ, molitvu i vapaj Iza 45:17 vi se neøete nikada p. niti Gal 3:29 Kristovi, onda ste p. Abraha-
Dan 9:19 p. i uçini ne çaseøi zbog Rim 9:33 vjeruje u njega, neøe se p. Heb 11:12 p. mnogobrojni kao zvijez-
POSLUÆA-JTE-LI-N-TI Flp 1:20 da se ni u çemu neøu p. nego Psl 37:26 i na p. je njegovim blagoslov
Psl 34:11 p. me; nauçit øu vas strahu POSTIM-O Dje 3:25 tvojim p. bit øe blagoslovljeni
Iza 49:1 p. me, vi zemlje na moru Psl 69:10 Kad p. i gorko plaçem, i to mi Gal 3:16 Ne veli: I p. kao za mnoge
Iza 51:1 p. me, koji teœite za spasen- Luk 18:12 p. dvaput u tjednu i dajem POTOMK-E-U
Iza 51:7 p. me, koji teœite za spase- Iza 58:3 Zaæto p. a ti to ne vidiæ, trapimo Iza 44:3 Duha svojega, na p. tvoje
Jer 26:13 p. glas Gospoda, Boga Mat 9:14 Zaæto p. mi i farizeji, a uçenici Iza 53:10 vidjet øe p. dugo øe œivjeti, i
Izl 6:12 sluæaju, kako øe me p. faraon POSTIT-E-I Heb 2:16 nego se zauzima za p. Abr-
Psl 95:7 o da biste ipak p. glas njegov Iza 58:3 Zaæto p. a ti to ne vidiæ, trapimo Gal 3:16 obeøanja i p. njegovu. Ne veli
Zah 1:4 Ali nijesu p. i nijesu pazili na Mat 6:16 Kad p. ne budite lica mrka kao POTOMSTVO
Psl 18:44 Na rijeç bio mi je p. ljudi iz Mat 9:15 od njih zaruçnik. Onda øe p. Pst 6:9 Ovo je p. Noino: Noa je bio
Luk 2:51 i doåe u Nazaret, i bio im je p. Mar 2:19 Mogu li svatovi p. dok boravi Pst 13:16 moøi øe tada izbrojiti p. tvoje
Flp 2:8 p. do smrti, do smrti na kriœu POSTOJAN-I-O Pst 16:10 Umnoœit øu p. tvoje tako, da
POSLUÆN-I-OST-OSTI-U Dje 2:42 A bili su p. u nauci apostoli, u Pst 22:17 Blagoslovit øu te obilno i p.
Psl 78:7 i da bi p. bili zapovijedima Rim 12:12 strpljivi; u molitvi budite p. Pst 32:12 øu p. tvoje da ga bude kao
Tit 3:1 p. i spremni na svako dobro M.Iz 8:18 i p. dobro i trajno blagostanje Psl 25:13 p. øe njegovo posjedovati
1Sa 15:22 p. je bolja od œrtve, pokor- Dan 6:16 tako p. sluœiæ, neka te izbavi Psl 37:37 jer øe çovjeku mira ostati p.
Flm 1:21 Uzdajuøi se u tvoju p. napisah POSTOM Psl 112:2 Moøno øe biti u zemlji p.
Heb 5:8 Boœji, po muci nauçio se je p. Psl 35:13 muçio sam sebe p. i molio Jer 33:22 tako øu umnoœiti p. svojega
1Pe 1:22 Oçistite duæe svoje u p. istine Iza 58:5 Zar øeæ to zvati p. i danom Rim 4:18 Tako øe biti p. tvoje
Luk 8:15 u dobru je i p. srcu çuvaju i Mat 17:21 izgoni samo molitvom i p. POTOP
1Ti 3:4 dobro upravlja i ima p. djecu sa Dje 14:23 pomolivæi se s p. starjeæine Pst 7:17 Nato se izli p. na zemlju za
POSLUŒI-TELJA Kol 2:23 umiæljenoj poboœnosti, p. i tra- Psl 32:6 Nadoåe li tada p. voda: neøe
Luk 12:37 øe ih i obilazit øe, da ih p. POSVEØEN-A-I-IMA 2Pe 2:5 kad je naveo p. na svijet bez-
Flp 2:25 da mi p. u mojoj potrebi Rim 15:16 prinos naroda ugodan i p. u POTRES-E
2Ti 1:18 Efezu koliko mi p. ti znaæ 1Ko 7:14 je p. muœ nevjernik œenom, i 1Kr 19:12 Iza vihora doåe p. doåe
Flm 1:13 mi mjesto tebe p. u okovima Heb 10:29 i krv zavjeta, kojom je bio p. Mat 24:7 Glad i kuga i p. bit øe posvuda
Heb 6:17 odluke, p. se zakletvom 1Ko 7:14 i p. je œena nevjernica Otk 11:19 i gromovi, i p. zemlje, i tuça
1Ti 3:10 onda da vræe sluœbu p. ako su 2Ti 2:21 posuda za çast, p. i korisna POTRESE
1Ti 3:13 obavljaju sluœbu p. stjeçu sebi Iva 17:19 da i oni budu p. u istini 1Sa 14:15 Usto se p. zemlja, i bio je
POSRAM-E-I-IT-ITI Heb 10:14 zauvijek one, koji bivaju p. Iza 13:13 Zato puætam da se nebo p.
Psl 40:14 p. i postide svi, koji mi rade Dje 20:32 i dati baætinu meåu svima p. Mat 27:51 zemlja se p. hridine se ras-
Psl 70:2 i p. svi, koji mi rade o glavi 1Ko 1:2 p. u Kristu Isusu, pozvanima Mat 28:2 Tada se zemlja p. silno
Iza 49:23 ne da da se p. oni, koji se POSVEØENJE-M Heb 12:26 Njegov glas p. onda zemlju
1Pe 3:16 p. u onome, u çemu vas kude Rim 6:19 svoje u sluœbu pravdi na p. Otk 6:12 zemlja se p. vrlo, i sunce
Jer 2:26 æto se lupeœ p. kad se uhvati 1Ko 1:30 od Boga i pravda i p. i otkup POUZDAN-A-E
1Ko 1:27 izabra Bog, da p. mudre, i æto 2Ko 7:1 izvræimo p. u strahu Boœjemu Psl 93:5 je p. rijeç obeøanja tvojega
2So 3:14 drugujte s njim, da se p. 2So 2:13 za spasenje p. Duha i vjerom 1Ti 1:15 p. je rijeç i vrijedna da bude
919
2Ti 2:11 p. je rijeç: Ako smo s njim 1Iv 3:24 i po tom p. da ostaje u nama PRAH-A-OM
Tit 3:8 p. je rijeç, i ovo hoøu da past- 1Iv 4:6 Po ovom p. Duha istine i duha Pst 2:7 od p. zemaljskoga i udahnu mu
M.Iz 16:28 razdvaja p. prijatelje 1Iv 4:13 p. da u njemu ostajemo, i on Pst 13:16 tvojega bude kao p. na
M.Iz 17:9 razdvaja p. prijatelje Iva 8:19 ne p. ni mene ni Oca mojega Job 27:16 i nagomila srebra kao p.
Dje 13:34 milosti p. æto sam sveçano Iva 14:7 Od sada p. ga, i vidjeste ga Psl 113:7 Koji iz p. podiœe malenoga
Tit 1:9 Koji se drœi p. rijeçi, æto se slaœe Iva 14:17 vi ga p. jer ostaje kod vas i u Zah 9:3 nagomilao srebra kao p. i zlata
POUZDANJE-M Dje 3:16 koga vidite i p. utvrdi ime Job 2:12 haljine i posuæe se p. po glavi
Psl 65:5 spasitelj naæ; ti p. svih krajeva 2Ko 13:5 Ili ne p. sebe, da je Isus Krist Job 19:25 øe se onda dignuti nad p.
Psl 71:5 Gospode, p. moje od mladosti POZNAJU Psl 78:27 Kao p. zasu ih mesom, i kao
2Ko 7:4 Veliko je moje p. u vas, velik je Gal 3:7 p. dakle, da su oni sinovi Abra- Iza 65:25 i zmija øe se hraniti p. Neøe
Heb 3:6 odrœimo p. i slavu nade 1Iv 4:2 Po ovome p. Duha Boœjega Otk 18:19 I posuæe p. glave svoje, i
Heb 3:14 p. svoje do svræetka tvrdo Iza 42:16 voditi putovima, kojih ne p. PRAVA
Heb 10:19 p. ulaziti u Svetinju nad Jer 9:3 iz zla u zlo, a mene ne p. veli P.Zk 25:15 Puna i p. utega neka ti je,
Heb 11:1 A vjera je tvrdo p. u ono, Jer 10:25 svoj na narode, koji te ne p. Psl 94:15 pravednost dolazi opet do p.
1Iv 2:28 da imamo p. kad se javi, i da Jer 31:34 jer me svi p. od najmanjega Iza 26:7 Staza je pravednikova p.
1Iv 3:21 srce ne kori, imamo p. u Boga Dan 11:32 koji p. Boga svojega, ostat Iza 32:17 bit øe mir i dohodak p. pokoj
1Iv 4:17 da imamo p. na dan suda, jer Amo 3:3 li dvojica zajedno, a da ne p. Jer 33:15 øu da iznikne Davidu klica p.
Heb 4:16 s p. k prijestolju milosti, da Iva 10:5 njega, jer ne p. glasa tuåega Luk 18:5 pomoøi øu joj do njezina p.
Heb 13:6 s p. govoriti: Gospodin je moj Iva 10:14 svoje ovce, i mene p. moje Luk 18:7 njihovih p. da ih pusti çekati
POVIKA-ÆE 2Ko 3:2 naæim, koju p. i çitaju svi ljudi Dje 9:11 i idi u ulicu, koja se zove P. i
Pst 32:2 Jakov, p. Ovo je tabor Boœji 2So 1:8 koji ne p. Boga, i koji ne sluæaju 1Ko 9:4 Zar nemamo p. jesti i piti
Izl 17:2 i p. Daj nam vode da pijemo Tit 1:16 Tvrde, da p. Boga, a djelima 1Pe 5:12 da je ovo p. milost Boœja, u
Suc 19:30 Svaki, koji to vidje, p. Tako Heb 3:10 lutaju srcem, a ne p. putova PRAVEDAN
2Kr 2:14 udari njim po vodi i p. Gdje je POZNANJ-A-E-U Pst 6:9 Noa je bio p. çovjek i bez prije-
2Kr 5:7 p. Zar sam ja Bog, koji moœe Iza 11:9 zemlja puna p. Gospodnjega Job 2:3 Poæten je i p. boji se Boga i kloni
Psl 34:6 p. i Gospod ga çuje i pomoœe 2Ko 2:14 miris p. svojega na svakom Psl 11:7 je Gospod p. pravdu ljubi on
Iza 21:9 On p. i reçe: Pade, pade Babil Efe 4:13 i p. Sina Boœjega u çovjeka Psl 25:8 Gospod i p. zato pokazuje put
Mat 3:17 I glas s neba p. Ovo je Sin moj Rim 3:20 po zakonu dolazi p. grijeha Psl 143:1 svoje i usliæi me, jer si p.
Mat 9:33 Pun uzbuåenja p. narod: Joæ 2Ko 4:6 da svijetli p. slave Boœje u licu Psl 143:2 jer nitko œiv nije p. pred tobom
Mat 27:25 p. sav narod: Krv njegova Kol 3:10 koji se obnavlja za p. po slici M.Iz 18:5 za krivca i onoga koji je p.
Mat 27:46 devete ure p. Isus iza glasa Heb 10:26 primili p. istine, nema viæe M.Iz 29:4 Kralj, koji je p. daje svojoj
Mar 9:24 p. otac djeçakov sa suzama 2Pe 1:5 svojoj krepost, a u kreposti p. Prp 7:20 nije tako p. da bi çinio samo
Luk 1:42 p. iza glasa: Blagoslovljena 2Pe 1:8 besposlene i bez ploda za p. Iza 33:15 Tko je p. i govori iskreno; tko
Luk 11:27 p. mu jedna œena iz naroda 2Ti 3:7 ne mogu da doåu k p. istine Zah 9:9 dolazi k tebi, p. i kao spasitelj
Luk 16:24 p. ‘Oçe Abrahame, smiluj mi 2Pe 1:6 u p. uzdrœljivost, a u uzdrœljiv- Mat 1:19 A Josip, muœ njezin, bio je p.
Luk 23:46 p. Isus iza glasa: Oçe, u ruke POZNA-O-T-TE-TI Luk 2:25 On je bio p. koji se bojao Boga
Otk 5:2 I vidjeh silnoga anåela, koji p. Rim 7:7 grijeha nijesam p. osim po Iva 5:30 Moj je sud p. jer ne traœim volje
Otk 14:18 imao vlast nad Ognjem, i p. 2Ko 5:21 Njega, koji nije p. grijeha, Iva 7:24 vanjætini, nego p. sud sudite
Otk 18:2 I p. jakim glasom govoreøi Iva 7:17 volju, p. øe, je li ova nauka od Rim 3:26 Tako htjede sam biti p. i uçiniti
Otk 19:17 gdje stoji na suncu; i p. 1Ko 13:12 øu poznati, kao æto sam i p. Heb 11:4 da je p. kad Bog posvjedoçi
Izl 32:4 tele liveno. Tada oni p. Ovo je Otk 2:23 i p. øe sve crkve, da sam ja 1Pe 3:18 umro, p. za nepravedne, da
Mat 8:29 Oni p. Æto mi imamo s tobom, Iva 10:38 da p. i vjerujete, da je Otac 1Iv 1:9 vjeran je i p. da nam oprosti
Mat 27:22 koji se zove Krist: Svi p. Efe 1:17 mudrosti i otkrivenja, da ga p. 1Iv 2:29 Ako znate da je p. znajte, da je
Otk 6:10 I p. glasom velikim govoreøi PNP 5:10 meåu tisuøama moœe se p. 1Iv 3:7 Tko pravdu çini, p. je, kao æto je
POVISI Iza 6:9 samo, gledajte, ali neøete p. Otk 22:11 i tko je p. neka joæ çini prav-
Luk 18:14 ponizi se, tko se ponizi, p. 1Ko 13:12 øu poznati, kao æto sam i p. PRAVEDN-A-E-I
Luk 18:14 kuøi, a ne onaj, jer tko se p. 2Ko 5:11 smo i u vaæim savjestima p. Rim 3:8 çinimo. Njih çeka p. kazna
Flp 2:9 A zato i Bog njega p. i darova Efe 3:19 I p. ljubav Kristovu, koja Rim 3:10 Nema p. nema nijednoga
1Pe 5:6 da vas p. u vrijeme pohoda Heb 8:11 øe me svi p. od maloga do 1Iv 3:12 njegova bila zla, a brata mu p.
POVJEREN-A-O POZNAVA-LI-NJEM-O Psl 19:9 su Gospodnje istinite, p. sve
Mar 4:11 tajna kraljevstva Boœjega p. Iva 8:19 mene, p. biste i Oca mojega Iza 58:2 oni traœe od mene sudove p.
Rim 3:2 æto su im p. obeøanja Boœja Iva 14:7 Kad biste p. mene, onda biste Mat 5:45 daje da daœdi nad p. i grjeæ-
Gal 2:7 p. Radosna vijest meåu neob- 2Pe 1:2 Milost vam i mir u obilju p. Boga PRAVEDNI
1Ti 1:11 Boga, koja je meni p. 2Pe 1:3 p. onoga, koji nas pozva Psl 7:9 ispitujeæ srca i bubrege, p.
Luk 12:48 je mnogo p. od njega øe se P.Zk 8:3 manom, koju ti nijesi p. ni Psl 119:164 dan hvalim te za p. zakon
1Ti 6:20 saçuvaj, æto ti je p. kloneøi se Iza 45:4 naslov, a da me nijesi p. Prp 9:9 p. i mudri u Boœjoj su ruci sa
1Pe 5:2 stado Boœje, koje vam je p. i Mat 7:23 Nikad vas nijesam p. idite od Mat 23:28 ljudima p. a iznutra ste puni
POZNAJE-M-EMO-TE Iva 1:31 Ja ga nijesam p. Ali da se on Luk 16:15 Vi ste oni, koji se gradite p.
Iza 1:3 Vol p. gospodara svojega i Iva 2:24 nije povjeravao; jer ih je sve p. Iva 17:25 Oçe p. svijet tebe ne
Luk 6:44 Svako se drvo p. po rodu sv- POZVAN-I Rim 2:13 pred Bogom nijesu p. oni, koji
Iva 10:15 Kao æto mene p. Otac, i ja Rim 1:1 Pavao, sluga Isusa Krista, p. 2Ti 4:8 Gospodin u dan onaj, p. sudac
Iva 14:17 niti ga p. a vi ga poznajete 1Ko 7:20 onome zvanju, u kojemu je p. Otk 15:3 Svemoøni p. su i istiniti putovi
1Iv 3:1 Zato svijet ne p. nas, jer ne 1Ti 6:12 œivot vjeçni, na koji si p. i za Otk 15:4 jer se tvoji p. sudovi javiæe
1Iv 4:6 Tko p. Boga, sluæa nas; tko nije Heb 5:4 nego koji je p. od Boga, kao i Otk 19:2 su istiniti i p. sudovi njegovi
1Iv 4:7 koji ljubi, od Boga je roåen i p. Heb 11:8 kad bi p. da izaåe na mjesto PRAVEDNICI-MA
1Iv 4:8 Koji ne ljubi, ne p. Boga, jer je Rim 8:28 onima, koji su p. po odluci Psl 11:7 samo p. gledaju njegovo lice
Iva 10:14 Ja sam pastir dobri i p. svoje Gal 5:13 ste vi, braøo, na slobodu p. Psl 32:11 se u Gospodu i kliçite, p.
Iva 10:15 ja p. Oca, i œivot svoj polaœem Efe 4:1 dostojno zvanja, u koje ste p. Psl 37:29 p. posjeduju zemlju i stanuju
1Ko 13:12 Sad p. dijelom, a tada øu Efe 4:4 kao æto ste i p. u jednoj nadi Psl 49:14 p. im zapovijedaju ujutro
2Ko 9:2 Jer p. vaæu dobru volju, za koju Kol 3:15 na koji ste i p. u jednome tijelu Psl 68:3 A p. se vesele i raduju pred
Heb 11:3 Vjerom p. da je svijet rijeçju Heb 9:15 prime p. obeøanje vjeçne Psl 132:9 p. tvoji neka se raduju
1Iv 2:3 I po tom razumijemo, da ga p. 1Pe 2:21 Jer ste na to p. jer je i Krist Psl 140:13 p. samo zahvaljuju imenu
1Iv 2:5 po tom p. da smo u njemu 1Pe 3:9 na to p. da baætinite blagoslov Psl 142:7 øe se p. radosno okupiti oko
1Iv 2:18 po tom p. da je posljednja Otk 17:14 njim, jesu p. izabrani i vjerni M.Iz 29:2 Imaju li p. moø, veseli se
1Iv 3:19 Po tom p. da smo od istine Otk 19:9 koji su p. na svadbenu gozbu Mat 13:17 Mnogi proroci i p. œeljeli su
920
Mat 13:43 Tada øe p. sjati kao sunce u Rim 3:26 i uçiniti p. onoga, koji vjeruje Rim 5:21 tako i milost da vlada p. za
Mat 25:46 i u muku vjeçnu, a p. u œivot Job 40:8 moje p. upravljanje, mene Rim 9:30 koji nijesu iæli za p. postigli
Rim 5:19 Jednoga mnogi postati p. Psl 35:28 navjeæøivati p. upravljanje 1Ti 6:11 a idi za p. poboœnosti, vjerom
Psl 69:28 s p. neka ne budu zapisani Psl 67:4 æto ti p. vladaæ nad narodima 2Ti 2:22 idi za p. vjerom, Ijubavlju
Psl 103:11 je ljubav njegova prema p. Psl 111:3 p. upravljanje njegovo traje PRAVEDNOST
Mat 23:29 i krasite spomenike p. Jer 11:20 ti sudiæ p. i ispitujeæ bubrege Pst 15:6 i on mu to uraçuna u p.
PRAVEDNI-H-K Dan 4:37 upravljanje je njegovo p. On Job 27:6 Çvrsto stojim uz p. svoju i ne
M.Iz 16:17 Put je p. kloniti se oda zla Zah 7:9 Vræite sud p. i iskazujte jedan Psl 37:6 te p. tvoja zasja kao svjetlost
Luk 14:14 øe ti se vratiti o uskrsnuøu p. Flp 1:7 Kao æto je p. da ja ovo mislim za Psl 71:16 slavit øu samo p. tvoju, Gos-
Dje 24:15 da øe biti uskrsnuøe p. i nep- Flp 4:8 je p. æto je sveto, æto je ljubezno Psl 89:14 pravo i p. pred tobom stupaju
Psl 17:15 A ja kao p. gledam lice tvoje Kol 4:1 æto je pravo i p. çinite slugama Psl 94:15 Jer p. dolazi opet do prava
Psl 58:10 Obradovat øe se p. kad vidi Pst 18:23 Zar øeæ zbilja i p. pogubiti s M.Iz 10:2 koristi, a p. izbavlja od smrti
Psl 92:12 A p. se zeleni kao palma, kao Pst 18:25 s bezboœnim usmrtiæ i p. i da M.Iz 11:4 srdœbe, a p. izbavlja od smrti
Psl 141:5 Neka me bije p. te je milost Iza 45:21 osim mene nema Boga p. i M.Iz 11:18 a sigurnu plaøu, tko sije p.
M.Iz 10:25 a p. stoji tvrdo na vjeçitom 2Pe 2:7 Samo je izbavio p. Lota, koji M.Iz 14:34 p. podiœe narod, a opaçina
M.Iz 10:30 p. se neøe nikada pomak- PRAVD-A-E-I PRAVEDNOST-I Iza 28:17 Uçinit øu pravicu pravilom, p.
M.Iz 12:10 p. se brine za ono, æto treba Job 9:19 pita li se p. tko øe mi svjedoçiti Iza 53:11 donijeti mnogima p. i zlodjela
M.Iz 18:10 p. uteçe u nju i skriven je Psl 85:10 tada øe se p. i mir poljubiti Iza 56:1 pravicu i uspostavite p. jer je
M.Iz 24:16 sedam puta padne p. i opet Psl 112:9 p. njegova ostaje uvijek Iza 58:2 Kao narod, koji çini p. i ne
M.Iz 25:26 to je p. koji kleca pred bez- Psl 119:142 p. je tvoja pravda vjeçna Iza 59:14 i p. stoji daleko, jer istina
M.Iz 28:1 a p. se osjeøa sigurnim kao M.Iz 11:5 Neduœnome ravna put p. Iza 59:17 Obukao je p. kao oklop, i
M.Iz 29:27 a bezboœniku je p. gad Iza 64:6 i sva naæa p. kao okaljana Iza 63:1 Ja sam, koji govorim p. koji
Iza 53:11 p. donijeti mnogima prave- Dan 9:24 da se dovede vjeçna p. da Jer 23:5 Pravo i p. çinit øe u zemlji
Hab 2:4 p. ipak ostaje na œivotu svojo Mat 5:40 Hoøe li tko da se p. s tobom i Jer 23:6 bit øe: ‘Gospod je p. naæa
Mat 10:41 je p. primit øe plaøu praved- Rim 1:17 se u njemu otkriva p. Boœja Jer 33:15 øe çiniti pravo i p. na zemlji
Rim 1:17 æto je pisano: p. œivi od vjere Rim 3:21 bez zakona oçitova p. Boœja Mat 5:20 p. vaæa ne bude savræenija
Heb 10:38 A p. moj œivjet øe od vjere Rim 8:4 Da se p. zakona ispuni u Mat 23:23 p. milosråe i vjernost. Ovo
1Pe 4:18 I ako se p. jedva spasi, gdje Rim 10:6 A p. koja je od vjere, ovako 2Ko 6:14 æto ima p. s nepravednoæøu
2Pe 2:8 Jer p. koji je stanovao meåu Rim 14:17 nego p. i mir i radost u Duhu 2Pe 3:13 zemlju, u kojima stanuje p.
PRAVEDNIK-A-E-U 1Ko 1:30 posta mudrost od Boga i p. i Otk 19:8 i bijelo, jer je platno p. svetih
Brj 23:10 Htio bih umrijeti smrøu p. Moj 2Ko 5:21 postanemo p. Boœja u njemu PRAVEDNOSTI
Psl 1:5 ni grjeænici na skupætini p. Gal 3:21 zaista bi od zakona bila p. M.Iz 11:19 Tko se drœi p. ide k œivotu
Psl 7:9 a p. potpomozi, jer ispitujeæ Job 34:12 Svemoøni ne izvrøe p. M.Iz 12:28 Staza p. vodi k œivotu, a put
Psl 97:10 on çuva œivot p. svojih; otima Psl 106:3 tvrdo drœe p. i tvore pravo Iza 5:7 a eto zlo djelo, p. a eto zloøa
Psl 111:1 Gospoda u krugu p. i u zajed- Iza 58:2 i ne odmiçe se od p. Boga Iza 11:4 Ne, u p. sudi on malenima, po
Psl 112:2 øe rod p. biti blagoslovljen Mat 5:6 koji gladuju i œeåaju p. Oni øe Iza 26:9 tada se uçe p. stanovnici
Psl 116:15 Gospodnjim smrt p. njego- Dje 13:10 neprijatelju svake p. zar ne Iza 32:17 Djelo p. bit øe mir i dohodak
Psl 118:15 odjekuje u æatorima p. Rim 4:11 znak obrezanja kao peçat p. Iza 61:3 Hrastovi p. zvat øe se oni
M.Iz 10:28 Çekanje p. izlazi u radost Rim 6:13 udove svoje Bogu za oruœje p. Iza 61:10 zaogrnuo me plaætem p. kao
M.Iz 11:21 kazne, a rod p. izbavit øe se Rim 8:10 grijeha, a duh œivi zbog p. Eze 18:20 Pravedniku øe biti plaøa p.
M.Iz 13:9 gori svjetlo p. a svjetiljka se Rim 9:32 Jer nije traœio p. iz vjere, nego Dan 12:3 koji su mnoge privodili k p.
M.Iz 14:19 moraju stajati na vratima p. Rim 10:3 Jer ne poznajuøi p. Boœje i Hos 10:12 Sijte u p. œanjite u ljubavi
M.Iz 15:8 a molitva mu je p. ugodna 2Ko 9:10 øe da uzrastu plodovi p. Mat 21:32 vam put p. ali mu vi nijeste
M.Iz 15:29 a molitvu p. usliæi Efe 6:14 i obukavæi se u oklop p. Luk 1:75 U svetosti i p. sve dane œivota
M.Iz 17:26 Zlo je globiti p. plemenite Flp 1:11 Napunjeni plodom p. po Isusu PRAZN-A-E-IH-U
Iza 60:21 se tvoj sastojati od samih p. Flp 3:9 nemajuøi svoje p. koja je od Iza 55:11 ne vraøa se k meni p. dok nije
Amo 2:6 prodaju p. za novce, ubogoga 2Ti 4:8 meni je pripravljen vijenac p. 1Ko 15:10 prema meni nije bila p. nego
Mal 3:18 opet vidjeti razliku izmeåu p. Tit 3:5 Ne za djela p. koja mi uçinismo Eze 12:22 kakve to p. rijeçi vodite u
Mat 10:41 Tko prima p. jer je praved- Heb 1:8 i œezlo p. œezlo kraljevstva Joe 1:17 p. stoje œitnice. Raspadaju se
Mat 27:24 neduœan u krvi ovoga p. Heb 5:13 ne razumije rijeçi p. jer je di- Luk 1:53 dobara, bogate otpusti p.
Luk 1:17 da privede k miæljenju p. i tako Heb 11:7 i postade baætinik p. po vjeri 1Ti 1:6 i svrnuæe u p. govore
Luk 15:7 devedeset i devet p. koji ne Heb 12:11 ali poslije daje miran rod p. Izl 23:15 se izaøi pred lice moje p. ruku
Dje 3:14 A vi se sveca i p. odrekoste i Jak 1:20 srdœba çovjeçja ne çini p. Rut 1:21 Bogata sam otiæla, p. ruku
Dje 7:52 dolazak P. kojemu sad vi Jak 3:18 A plod p. sije se u miru onima 1Ti 6:4 od zapitkivanja i p. prepiranja
Dje 22:14 i da vidiæ P. i da çujeæ glas iz 1Pe 3:14 Ali ako i trpite zbog p. Blago- 2Ti 2:16 A kloni se loæih i p. razgovora
Rim 5:7 jedva tko umre za p. za do- 2Pe 2:5 Nou, propovjednika p. spasio 2Ti 2:23 A ludih i p. zapitkivanja kloni
Heb 12:23 i duhovima savræenih p. 2Pe 2:21 da nijesu upoznali puta p. Tit 1:10 p. brbljavaca i zavodnika
Jak 5:6 ubiste p. i on vam se ne usprot- L.Zk 19:15 nego sudi no p. bliœnjemu Psl 62:10 Ne stavljajte p. nadu na
Jak 5:16 postiœe ustrajna molitva p. Psl 9:8 Po p. øe suditi svijetu, kako je Psl 107:9 nasitio duæu p. duæu gladnu
1Iv 2:1 kod Oca, Isusa Krista, p. Psl 37:37 neduœnost i vjeœbaj se u p. Eze 13:9 koji gledaju p. opsjenu i
Psl 146:8 pognute, Gospod ljubi p. M.Iz 8:15 odluçuju velikaæi po p. Mat 12:36 Za svaku p. rijeç, koju reknu
Mat 9:13 dozovem p. nego grjeænike Iva 16:8 øe svijetu æto je grijeh, i o p. i Mat 12:44 naåe je p. lijepo pometenu
1Pe 3:12 upravIjene na p. i uæi njegove Dje 24:25 A kad je raspravljao o p. i o PREBIÆE
Pst 18:25 i da bude p. kao i bezboœniku Rim 6:18 postadoste sluge p. Iva 19:32 vojnici, i prvome p. golijeni i
Psl 37:17 slomiti, a oslon je p. Bog Rim 6:19 udove svoje u sluœbu p. na Iva 19:33 veø umro, i ne p. mu golijeni
M.Iz 11:31 Ako se p. plaøa na zemlji Rim 9:28 ispuniti Gospodin u p. jest PREDAJE-M
M.Iz 13:5 Laœna rijeç mrska je p. Rim 10:3 ne pokoriæe se p. Boœjoj 1Ko 11:24 tijelo moje koje se p. za vas
M.Iz 21:15 Radost je p. kad se çini æto Efe 4:24 stvoren po Bogu, u p. i svetost 2So 2:15 stojte i drœite p. koje nauçiste
M.Iz 29:27 Gad je p. bezboœnik, a Flp 3:6 p. zakonskoj bio sam besprije- Psl 31:5 U ruku tvoju p. duh svoj; ti øeæ
Iza 26:7 prava. Poravnao si put p. 2Ti 3:16 za odgajanje u p. Jer 8:13 Zato ih p. onima, koji dolaze
Eze 18:20 p. øe biti plaøa pravednosti 1Pe 2:24 umremo i p. da œivimo, çijim Luk 23:46 Oçe, u ruke tvoje p. duh svoj
1Ti 1:9 Znajuøi ovo, da p. zakon nije 2Pe 1:1 vjeru u p. naæega Boga i Spa- 1Ti 1:18 zapovijed p. ti, sine Timoteju
PRAVEDN-IM-O-OGA Otk 19:11 i Istiniti, i sudi i vojuje po p. PREDAJ-I-U
M.Iz 16:31 postigne se p. œivotom PRAVDOM Kol 2:8 prijevarom po p. ljudi, po
Mat 12:37 svojim biti proglaæen p. po Iza 1:17 çiniti: teœite za p. pomaœite 2So 3:6 a ne po p. koju primiæe od nas
921
Mat 15:2 uçenici tvoji prestupaju p. Eze 36:5 govorim protiv joæ p. naroda PRIGODU
Tit 2:3 da se ne p. vrlo vinu, da uçe Mat 14:20 od p. komada joæ dvanaest Rim 7:8 A grijeh uze p. po zapovijedi i
PREDA-LI-M-N-NO Mat 15:37 od p. komada podigoæe joæ Rim 7:11 p. po zapovijedi prevari me
Iva 18:30 ne bismo ga bili p. tebi PREPIRALI 2Ko 5:12 dajemo p. da se ponosite s
Dje 2:23 p. i rukama bezboœnika pribili Iva 6:52 su se p. Œidovi meåu sobom PRIJEØI
Iva 18:36 moje borile, da ne budem p. Dje 17:18 mudraca p. su se s njim jedni Job 14:5 preko koje ne moœe p.
Rim 4:25 Koji je p. zbog grijeha naæih Dje 23:9 strane farizejske, te su se p. Dan 2:44 Njegova vlast neøe p. na
Otk 11:2 jer je p. neznaboæcima; oni Dje 25:19 Nego su se p. s njim o nekim Mat 17:20 Prijeåi odavde tamo, i p. øe
Luk 4:6 p. meni i dajem je kojemu hoøu PREPIRANJA PRIJEKOR-A
Jud 1:3 jedanput zauvijek p. svetima 1Ti 1:4 rodoslovljima, koja çine viæe p. Dan 12:2 drugi na sramotu i p. vjeçni
Mat 11:27 Sve je meni p. od Oca 1Ti 6:4 od zapitkivanja i praznih p. Pst 6:9 i bez p. u svojem naraætaju
Luk 10:22 Sve je meni p. od Oca 1Ti 6:20 O ispraznih rijeçi u govoru i p. Iza 54:4 svoje i p. udoviætva svojega
1Pe 1:18 koje vam je p. od otaca Tit 3:9 i svaåa i p. o zakonu kloni se, jer 1So 3:13 utvrdila srca, vaæa bez p. u
PREDAO PREPIRATI 1So 5:23 i vaæe tijelo posve bez p.
Prp 3:11 I svijet je on p. njihovu istraœu- Mat 12:19 Neøe se p. i neøe buçiti, Tit 1:6 je tko bez p. jedne œene muœ
Iza 53:7 a on se je p. dragovoljno, nije Mar 8:11 farizeji i poçeæe se s njim p. Tit 1:7 nadglednik treba daj je bez p.
Jer 5:3 p. si ih uniætenju, ali oni neøe da 1Ko 11:16 moœe p. neka zna, mi takva PRIJESTOLJA
Jer 11:20 jer tebi sam p. stvar svoju PRETVARA-JU-NJA Iza 14:9 diœe s p. njihovih sve kraljeve
Mar 13:34 p. je slugama svojim kuøan- Psl 107:33 zemlju rijeçnu p. u pustinju Iza 47:1 Bez p. sjedi na zemlju, køeri
Iva 3:16 je p. svojega jedinoroåenog Amo 5:8 koji p. tamu u jutro i dan i Dan 7:9 postavljena p. i jedan atarovi-
Rim 8:32 nego ga je p. za sve nas 2Ko 11:14 sotona p. u anåela svjetla Jon 3:6 ustade sa svojega p. skide sa
1Ko 15:3 najprije p. æto sam i primio Psl 84:6 dolinom pustinjskom p. je u tlo Mat 19:28 i na dvanaest p. i suditi
Gal 2:20 i p. samoga sebe za mene 2Ko 11:13 koji se p. u apostole Kristove Kol 1:16 bilo p. ili gospodstva, ili pogla-
Efe 5:2 i Krist ljubio nas i p. sebe za nas Jud 1:4 bezboœni, koji p. milost Boga Heb 12:2 i sjede s desne strane p.
Efe 5:25 crkvu i sebe samoga p. za nju Otk 11:6 nad vodama, da ih p. u krv, i Otk 4:3 i oko p. bijaæe duga po viåenju
2Pe 2:4 p. ih u mraçnu tamnicu, da se Rim 12:9 Ljubav neka je bez p. mrzeøi Otk 5:6 I vidjeh nasred p. i çetiri biøa i
PREDA-T-I-VAT 1Pe 1:22 ljubav bez p. od çista srca Otk 7:17 Jer Janje, koje je nasred p.
P.Zk 7:24 I kraljeve njihove p. øe u tvoje PRETVORI-ÆE Otk 19:5 I glas izaåe od p. govoreøi:
Mih 7:17 p. øe se zajedno sa svojim Izl 7:20 se sva voda u Nilu p. u krv Otk 20:4 vidjeh p. i sjedili su na njima
Mat 17:22 Sin çovjeçji p. øe se u ruke Psl 114:8 Koji p. hridinu u jezero Otk 21:3 I zaçuh glas veliki s p. gdje
Mat 26:45 Sin çovjeçji p. øe se u rake Jak 4:9 smijeh vaæ neka se p. u plaç, i Otk 22:1 od p. Boœjega Janjetova
Mat 5:25 te protivnik p. sucu i sudac Rim 1:23 I p. slavu besmrtnoga Boga PRIJESTOLJE
Mat 20:19 I onda p. neznaboæcima, da Rim 1:25 Koji p. istinu Boœju u laœ, i 1Kr 10:9 te je posadio na p. Izraelovo
Mat 27:58 Pilat mu dade p. tijelo, Rim 1:26 njihove p. naravno opøenje Psl 11:4 p. je njegovo u nebu. Oçi
Mat 10:21 otac sina svojega p. øe na PREVARI Psl 45:6 p. tvoje, Boœe, stoji zauvijek
Mar 13:9 p. øe vas zbog mene na su- Rim 7:11 zapovijedi p. i ubi me njome Psl 89:4 p. tvoje podignuti za sva vre-
PREDODREDI-O 2Ko 2:11 Da nas ne p. sotona, jer Psl 97:2 i sud oslanja se p. njegovo
Rim 8:29 naprijed poznade, one i p. 2Ko 11:3 da kao æto zmija Evu p. Psl 103:19 p. svoje postavi Gospod na
Rim 8:30 A koje p. one i pozva; a koje Kol 2:4 da vas nitko ne p. zamamljivim Psl 132:11 posadit øu jednoga na p.
1Ko 2:7 koju p. Bog prije vjekova za 2So 2:3 vas nitko ne p. ni na koji naçin Iza 14:13 podiœem p. svoje na gori
Rim 9:23 æto ih je p. za slavu, hoøe da PREZIR-E-Æ-I-U Iza 66:1 p. je moje nebo, i zemlja je
Efe 1:5 U ljubavi nas je p. po Isusu Pst 16:5 kad vidje, da je trudna, p. Jer 14:21 ne daj da se obeæçasti p.
Efe 1:9 odluci, koju je p. u njemu M.Iz 13:13 Tko p. opomenu, sam sebi Jer 22:30 da sjedne na p. Davidovo i
PREDZNANJU M.Iz 15:20 çovjek lud p. majku svoju Dan 7:9 p. mu bilo plamen ognjeni
Dje 2:23 odlukom i p. Boœjem predali M.Iz 30:17 Oko, koje se ruga ocu i p. Mat 19:28 Sin çovjeçji sjedne na p.
1Pe 1:2 Po p. Boga Oca, posveøenjem Luk 10:16 mene sluæa; tko vas p. mene Mat 25:31onda øe sjesti na p. slave
PREGIBALI Rim 14:3 Koji jede, neka ne p. onoga Luk 1:32 Bog dat øe mu p. njegova oca
Pst 27:29 I narodi se pred tobom p. Tit 2:15 Nitko neka te ne p. Dje 7:49 p. je moje nebo, i zemlja je
Mat 27:29 p. koljeno pred njim i rugali Psl 51:17 Boœe, to ti ne p. nikada Heb 1:8 p. je tvoje, Boœe, u vijeke
Mar 15:19 p. svoje koljeno i klanjali mu Rim 2:4 Ili p. li bogatstvo njegove Otk 2:13 gdje je p. sotonino; i drœiæ ime
PRELJUB-A-E-U Rim 14:10 zaæto p. brata svojega? Jer Otk 4:10 krune svoje pred p. govoreøi
Izl 20:14 Ne çini p. M.Iz 23:22 ne p. majke svoje, kad ost- Otk 20:11 I vidjeh veliko bijelo p. i
Mat 15:19 dolaze zle misli, ubojstvo, p. Heb 12:5 Sine moj, ne p. karanja Gos- Otk 22:3 I p. Boœje i Janjetovo bit øe u
Rim 2:22 Veliæ, da se ne çini p. a çiniæ M.Iz 1:7 samo luåaci p. mudrost i PRIJESTOLJU
Mat 5-32 osim zbog p. – navodi je, da Tuœ 1:8 Svi laskavci njegovi p. ga Izl 12:29 koji bi ga imao naslijediti na p.
Mat 19:9 osim zbog p. – i oœeni se 2Pe 2:10 i p. veliçanstvo Gospodina, i 1Kr 22:19 Gospoda gdje sjedi na p.
Mat 19:18 Ne çini p. Ne kradi! Ne Jud 1:8 gospodstvo p. i na slavu hule Psl 89:14 Stupovi su p. tvojemu pravo
Mar 10:19 Ne ubijaj! Ne çini p. Ne kradi! PRIBLIŒI-TI Psl 132:12 dovijeka sjediti na p. tvojem
Rim 13:9 Ne çini p. Ne ubijaj! Ne kradi! Izl 32:19 Kad se p. taboru, ugleda tele Iza 6:1 sjedi na p. visoku i uzviæenu
M.Iz 6:32 Ali tko uçini p. sa œenom Jer 5:31 a æto øete çiniti, kad se p. kraj Iza 9:7 Vladat øe na p. Davidovu i nad
Hos 4:14 æto çine p. jer vi sami idete Mat 26:45 Evo se p. ças, i Sin çovjeçji Jer 17:25 i knezovi, koji sjede na p.
Mat 5:28 navodi je, da çini p. i tko Luk 15:25 i p. se kuøi, zaçu glazbu i Zah 6:13 Na svojemu øe p. sjediti i
Mat 19:9 i oœeni se drugom, çini p. I tko Luk 19:41 se p. i ugleda grad, zaplaka Heb 4:16 s pouzdanjem k p. milosti, da
Mar 10:11 i uzme drugu, çini p. na njoj Rim 13:12 a dan se p. Odbacimo dakle Otk 3:21 sjedi s menom na p. mojemu
Rim 2:22 ne çini preljuba, a çiniæ p. Jak 5:8 jer se dolazak Gospodinov p. Otk 4:9 koji sjeåaæe na p. i koji œivi u
PRELOMI-TI Izl 19:23 da se njoj ne smije p. Otk 5:13 koji sjedi na p. i Janjetu
Mat 14:19 Nato p. kruhove i dade ih Psl 91:10 biç se neøe p. æatoru Otk 6:16 koji sjedi na p. i od gnjeva
Mat 15:36 dade hvalu, p. ih i dade ih Jak 4:8 se Bogu i On øe se p. k vama Otk 7:15 koji sjedi na p. stanovat øe kod
Mat 26:26 blagoslovi ga, p. ga i dade PRIBLIŒUJE Otk 12:5 bi uzeto k Bogu i p. njegov.
Mar 14:22 blagoslovi ga, p. ga i dade Job 33:22 Duæa se njegova p. grobu Otk 19:4 koji sjeåaæe na p. i rekoæe
Luk 22:19 zahvali, p. ga i dade im ga Iza 29:13 ovaj narod p. samo ustima Otk 21:5 sjedio na p. Evo sve novo
1Ko 11:24 I zahvalivæi p. i reçe: Uzmite Mat 26:46 Evo, p. se izdajnik moj PRIJESTUP-A-OM
Iza 42:3 Trske stuçene neøe p. stijenja Luk 21:28 Otkupljenje se vaæe p. L.Zk 6:6 Gospodu œrtvu za p. neka
Mat 12:20 Trske stuçene neøe p. i Iva 6:19 gdje ide po moru i p. se k laåici Rim 5:15 Ali dar nije tako kao p. jer ako
PREOSTALIH Heb 10:25 vidite, da se p. dan Rim 5:20 da se umnoœi p. jer gdje se je
922
1Ti 2:14 a œena zavedena poçini p. P.Zk 10:14 Bogu tvojemu, p. nebo i Mat 5:44 i molite se za one, koji vas p.
Rim 4:15 nema zakona, nema ni p. P.Zk 21:17 prvenac snage njegove, p. Rim 12:14 koji vas p. blagoslivljajte, a
Rim 5:16 a dar od mnogih p. vodi k 1Sa 5:11 se vrati na mjesto, kamo p. 2Ko 4:9 p. nas, ali nijesmo ostavljeni
Rim 2:23 a sramotiæ Boga p. zakona Job 37:22 Slava p. strahovito mu Gal 5:11 zaæto joæ trpim p. Onda je
Rim 5:14 koji ne sagrijeæiæe p. sliçnim Psl 93:5 kuøi tvojoj p. svetost u sva PROGONIÆ-E
PRIJEVAR-A-E-OM-U M.Iz 10:13 a batina p. leåima ludoga Dje 9:5 Ja sam Isus, kojega ti p. Teæko
Iza 53:9 i nije se naæla p. u ustima Jer 32:7 jer tebi p. prekup po pravu Dje 26:15 Ja sam Isus, kojega ti p.
Mal 2:6 njegovim nije se naæla p. U Eze 21:27 pravu p. ‘njemu øu ga dati Dje 7:52 Kojega od proroka ne p. oçevi
Mat 27:64 bi posljednja p. bila joæ gora Joe 2:32 p. koga pozove Gospod 1So 2:15 i nas p. i Bogu se ne mile, i
1Pe 2:22 i u çijim se ustima ne naåe p. Mat 20:23 p. onima, kojima je pripravio PROGONI-LI-MA-O-TI
Psl 32:2 i u çijem srcu nema p. Luk 15:12 dio od imanja, æto p. meni Mat 5:12 isto tako p. i proroke prije vas
Iza 30:10 slatke rijeçi, prorokujte p. PRIPOVIJEDA-J-TI Iva 15:20 Ako su p. mene, i vas øe
Mih 6:12 jezik im je pun p. u ustima Iza 43:26 se p. da dokaœeæ pravo svoje Mar 10:30 ako i s p. – kuøu, brata
Luk 3:14 Nikomu ne çinite sile i p. i Mar 5:19 i p. im, kako je veliku stvar 2So 1:4 u svima vaæim p. i nevoljama
1Pe 3:10 i usne svoje, da ne govore p. Luk 8:39 i p. æto ti uçini Bog. On otide Psl 109:16 p. je patnika i siromaha, pa
Hos 11:12 laœju, kuøa Izraelova p. Ali Psl 40:5 htio bih ih javljati i p. ali im Iza 14:6 narode gnjevno gazio, p. neæ-
Mih 2:11 koji ide za p. i govori laœ, kad Psl 145:6 o veliçini tvojoj ja øu p. Dje 26:11 preko svake mjere p. sam ih
2Ko 12:16 buduøi uhvatio sam vas p. Mar 1:45 poçne glasno p. taj dogaåaj 1Ko 15:9 jer sam p. crkvu Boœju
Kol 2:8 i ispraznom p. po predaji ljudi PRIPRAVI-M-O-TE Gal 1:13 da sam odviæe p. crkvu Boœju
2So 2:10 svakom p. nepravde meåu Pst 21:6 Smijeh mi Bog p. i svaki, koji Gal 1:23 da onaj, koji nas je nekad p.
Heb 3:13 da koji od vas ne otvrdne p. Izl 37:29 Onda p. sveto ulje pomazanja Flp 3:6 Po revnosti p. sam crkvu, po
Jak 5:4 njive vaæe, a vi ste im otkinuli p. Mal 3:1 da p. put preda mnom Luk 11:49 njih øe jedne pobiti druge p.
2Pe 3:17 çuvajte se, da p. bezakonika Mat 11:10 da p. put tvoj pred tobom Iva 15:20 i vas øe p. ako su drœali rijeç
Psl 4:2 ljubite p. i mislite na laœ Luk 1:68 narod svoj, p. mu otkup PROGONSTVO
Hos 7:1 jer oni çine samo p. lupeœi Efe 2:10 Bog unaprijed p. da u njima Mat 13:21 nevolja ili p. odmah zaluta
Jud 1:11 za dobitkom padoæe u p. Otk 16:12 se p. put kraljevima od istoka Mar 4:17 p. onda se odmah spotaknu
PRIKAŒE Iva 14:2 jer idem da vam p. mjesto Rim 8:35 Nevolja ili tjeskoba ili p. ili glad
Efe 5:27 Da on p. sebi slavnu crkvu Iva 14:3 I kad otidem i p. mjesto, opet 2Ti 3:12 œive u Kristu Isusu, trpjet øe p.
Kol 1:22 njemu p. svete i bez mane i Mat 20:23 onima, kojima je p. Otac PROGUTA
Otk 8:3 da ga p. s molitvama svih svetih 1Ko 2:9 p. Bog onima, koji ga ljube Jon 2:1 te velika riba p. Jonu. Tri dana
PRILIK-A-E-U Heb 10:5 nijesi htio, ali si mi tijelo p. 1Ko 15:54 napisana: Pobjeda p. smrt
Rim 5:14 Adam, koji je p. onoga, koji je Heb 11:16 Bog njihov, jer im je p. grad Otk 20:9 I siåe oganj s neba, i p. ih
Heb 1:3 je sjajnost slave njegove i p. Iza 40:3 p. put Gospodu, poravnite u PROKLET
Psl 17:15 nagledam se sit p. tvoje Mar 1:3 p. put Gospodnji, poravnajte Pst 9:25 Reçe on: p. da je Kanaan
Flp 4:10 ali su vas bile sprijeçile p. Luk 3:4 p. put Gospodnji, poravnajte Pst 12:3 i p. øu one, koji tebe proklinju
1Ti 5:14 nikakve p. da ne daju protiv- PRIPRAVLJEN-O Pst 27:29 p. bio, koji tebe proklinje. A
Pst 1:26 Naçinimo çovjeka na sliku i p. Mat 25:41 æto je p. åavlu i anåelima Brj 22:6 a koga prokuneæ, bit øe p.
Kol 2:23 p. mudrosti po umiæljenoj 2Ti 4:8 meni je p. vijenac pravde, koji P.Zk 21:23 p. od Boga tko je objeæen
PRINESE Otk 21:2 Boga s neba, p. kao zaruçni- 1Ko 16:22 Isusa Krista, neka bude p.
Pst 8:20 çistih ptica i p. na œrtveniku Iza 30:33 i za kralja je p. Duboko i Gal 1:8 navijestismo, neka bude p.
Pst 22:13 i p. ga mjesto sina svojega Mat 25:34 koje vam je p. od stvorenja Gal 3:13 p. svaki, koji visi na drvetu
Heb 9:28 i Krist jednom p. da oduzme 1Pe 1:5 p. da se objavi u posljednje PROKLETSTV-A-O
Heb 11:4 Vjerom p. Abel Bogu bolju PRIVEDE P.Zk 29:20 p. æto su zapisana u ovoj
Jak 2:21 kad p. sina svojega Izaka na Mat 12:20 dok pravdu ne p. pobjedi Mal 2:2 øu blagoslove vaæe u p. Jest,
PRINIO Luk 1:17 nepokorne da p. k miæljenju Gal 3:13 Krist nas je otkupio od p.
Heb 7:27 jednom, kada je sum sebe p. Heb 2:10 patnjama p. k slavi poçetnika Otk 22:3 I viæe neøe biti nikakva p.
Heb 9:14 sebe p. neokaljana Bogu 1Pe 3:18 da nas p. k Bogu, ubijen P.Zk 23:5 tvoj, obrati p. u blagoslov
PRINOS-A-E-I PRIZNA-JE-JU P.Zk 30:19 blagoslov i p. stavio sam
Dan 9:27 prestat øe œrtva zaklanica i p. Flp 2:11 I svaki jezik da p. da je Gospo- Joæ 6:26 vrijeme izreçe Joæua ovo p.
Mal 1:11 i prinosit øe se çist p. jer øe 1Iv 4:15 Tkogod p. da je Isus Sin Boœji Iza 24:6 Zato p. proœdire na zemlji i
Rim 15:16 da bude p. naroda ugodan Prp 9:16 ali se ne p. mudrost siromaha Dan 9:11 p. i kletva, kako stoje napisa-
Efe 5:2 i predao sebe za nas kao p. Rim 10:10 a ustima se p. za spasenje Mal 2:2 øu pustiti na vas p. i pretvorit øu
L.Zk 2:13 p. svojih moraæ prinijeti sol 1Iv 2:23 a koji p. Sina, priznaje i Oca Gal 3:13 za nas postao p. jer je pisano
Psl 40:6 Œrtava zaklanica i p. nijesi htio 1Iv 4:2 Svaki duh, koji p. da je Isus Krist PROKUÆAN
Heb 10:18 nema viæe p. za grijeh 1Iv 4:3 I svaki duh, koji ne p. Isusa, nije Iza 28:16 temeljni kamen u Sionu, p.
L.Zk 2:13 Sve p. svoje moraæ osoliti Dje 23:8 ni duha, a farizeji p. oboje 2Ti 2:15 da se pokaœeæ p. pred Bogom
Joe 2:14 imadnete œrtvene p. i naljeve Heb 13:15 usana, koje p. ime njegovo Jak 1:12 kad bude p. primit øe vijenac
Mal 3:3 da p. prave œrtve Gospodu 2Iv 1:7 koji ne p. da je Isus Krist doæao PROLIJE-VA
Heb 10:1 p. neprestano one iste œrtve PROBODOÆE Pst 9:6 Tko p. krv çovjeçju, njegova se
Brj 18:15 œivih biøa, æto se p. Gospodu Psl 22:16 me; p. mi ruke i noge P.Zk 27:25 da p. krv neduœnu i sav
Iza 66:3 tko p. dar, a ujedno prinosi krv Otk 1:7 koji ga p. naricat øe nad njim Mat 9:17 vino se p. mjehovi se pok-
Heb 9:7 A ne bez krvi, koju p. za svoje PRODADE Psl 42:4 a srce se moje p. kako sam
Heb 9:25 Niti da mnogo puta p. Pst 25:33 p. tako svoje pravo prvorod- Mat 26:28 Zavjeta, koja se p. za mnog-
Heb 10:11 puta p. koje nikad ne mogu Mat 13:44 i p. sve imanje svoje i kupi Luk 22:20 krvi, koja se p. za vas
PRINOSIT-E-I Mat 13:46 p. sve imanje svoje i kupi PROMIJENI-TI
Iza 1:13 Ne p. viæe œrtava nevrijednih PRODA-J-VALI Dan 7:25 da p. blagdanska vremena i
Mal 1:8 Kad p. hromo ili bolesno, nije Pst 25:31 p. mi najprije svoje pravo Luk 9:29 p. se lice njegovo, i odjeøa
1Pe 2:5 da p. œrtve duhovne, koje su Mat 19:21 idi p. æto imaæ, i daj utrœak Heb 7:12 potrebno je, da se i zakon p.
Dan 11:31 prestat øe p. œrtvu svagdan- Mar 10:21 p. sve, æto imaæ, i podaj siro- P.Zk 30:3 Bog tvoj, p. sudbinu tvoju
Heb 7:27 za svoje grijehe œrtve p. Iva 2:14 trgovce, æto su p. volove, ovce Job 28:17 niti se moœe p. s nakitom
Heb 10:2 Inaçe bi prestale p. se, kad Iva 2:16 æto su p. golubove, reçe Jer 13:23 Moœe li Crnac p. boju na koœi
PRIPADA Dje 2:45 p. bi svoje imanje i dobro, i 1Ko 15:51 usnuti, ali svi øemo se p.
Izl 13:2 doåe iz krila materina, p. meni PROGONE PROPADA-JU
Izl 13:12 ako je muæko, p. Gospodu Psl 119:86 prijevarno me p. o pomozi Psl 49:14 postojanje njihovo p. u
Izl 20:17 ni igdje iæta, æto p. bliœnjemu Mat 5:11 zbog mene grde i p. i za vama Psl 112:10 i gine; œelja bezboœnika p.
923
M.Iz 11:7 umre bezboœnik, p. nadanje PROPOVIJEDA-JTE-U-LI-M-MO 1Iv 4:1 mnogi laœni p. iziåoæe na svijet
M.Iz 11:14 nema vodstva, p. narod, a Mat 10:27 na uho, to p. na krovovima Otk 22:9 ja sluga kao i ti i braøa tvoja p.
M.Iz 13:3 tko razvaljuje usne svoje, p. Mar 16:15 im reçe: Idite u sav svijet i p. Mat 23:29 gradite grobove p. i krasite
Hos 4:14 je u tom nerazuman i tako p. 1Ko 9:14 p. od Radosne vijesti trebaju Luk 6:26 isto tako çinili laœnim p. oçevi
Kol 2:21 Sve to p. s upotrebom Flp 1:15 drugi od dobre volje p. Krista PROROK-A-E
M.Iz 24:16 a bezboœnici p. u nesreøi Mar 6:12 su zaputili i p. pokajanje Mat 10:41 p. primit øe plaøu proroçku
1Ko 1:18 koji p. a nama, koji se spasa- 1So 2:9 tako smo vam p. Radosnu Mat 13:57 p. ne vrijedi nigdje manje
2So 2:10 p. jer ljubavi istine ne primiæe 1Pe 1:12 po onima, koji su vam p. Luk 13:33 da p. drugdje naåe smrt
Jud 1:10 kao nerazumne œivotinje, p. Dje 17:3 ovaj Isus, kojega ja p. vama Luk 24:19 On je bio p. silan u djelu i
PROPADNE Dje 17:23 znajuøi ætujete, to vam ja p. Iva 1:25 kad ti nijesi Krist, ni Ilija, ni p.
M.Iz 15:10 a p. tko mrzi na opomenu Rim 15:20 sam se trudio, da ne p. Iva 6:14 Ovo je zaista p. koji ima doøi
Mat 5:29 za te, da p. jedan od udova 1Ko 1:17 mene da krstim, nego da p. 1Ko 14:37 da je p. ili duhovan, neka
Mar 3:4 Œivot spasiti ili pustiti da p. Gal 1:16 da ga p. meåu neznaboæ- Otk 19:20 i s njom laœni p. koji uçini
Luk 9:25 a izgubi samoga sebe i p. Gal 2:2 koju p. meåu neznaboæcima Otk 20:10 zvijer i laœni p. i bit øe muçeni
Luk 16:17 p. i jedna crtica od zakona Gal 5:11 obrezanje p. zaæto joæ trpim Mat 7:12 jer je to sadrœaj zakona i p.
Iva 11:50 negoli da narod sav p. Dje 10:42 da p. narodu i da svjedoçi- Mat 7:15 Çuvajte se od laœnih p. Oni
PROPAST Rim 10:8 to jest rijeç vjere, koju p. Mat 12:39 znak osim znaka p. Jone
Psl 1:6 Put bezboœnika vodi u p. 1Ko 1:23 A mi p. Krista raspetoga Mat 16:14 Jeremiju ili za kojega od p.
Psl 73:27 idu u p. koji ostave tebe, ti ih 1Ko 15:11 Bio dakle ja, bili oni, tako p. Luk 24:27 I poçe od Mojsija i svih p . i
M.Iz 6:32 da sam sebe strovali u p. 2Ko 4:5 sami sebe ne p. nego Krista Dje 8:30 Filip pritrça i çuje, gdje çita p.
M.Iz 10:29 obrana, a bezboœnicima p. Kol 4:3 da p. tajnu Kristovu, za koju Efe 2:20 na temelju apostola i p. a
M.Iz 11:19 œivotu; tko çini zlo, srøe u p. PROPOVIJEDANJ-A-E Otk 16:13 i iz usta laœnoga p. tri neçista
M.Iz 16:18 pred pad, i oholi duh pred p. Rim 10:17 Dakle vjera je od p. a prop- Mat 5:12 tako progonili i p. prije vas
M.Iz 18:24 Ima prijatelja, koji su na p. Gal 3:2 zakona ili sluæanjem p. vjere Mat 5:17 doæao ukloniti zakon ili p.
M.Iz 19:16 na putove svoje, ide u p. 1Ko 2:4 i p. moje nije bilo u uvjerljivim Luk 16:29 Imaju Mojsija i p. neka njih
Eze 5:16 æto donose p. æto øu ih pustiti 1Ko 15:14 p. naæe, a uzalud je i vjera Efe 4:11 a jedne za p. a jedne za
Mat 7:13 vrata i æirok put, koji vodi u p. 2Ti 4:17 da se po meni izvræi p. i da çuju 1So 2:15 ubiæe i Gospodina Isusa, i p.
Luk 2:34 odreåen na p. i na uskrsnuøe PROPOVIJEDA-O-SMO-TI Jak 5:10 podnositi nevolje, p. koji su
Dje 5:38 ovaj naum ili pothvat, p. øe Jer 28:16 umrijet øeæ, jer si p. pobunu PROSLAVI-H-O-T-TI
Dje 8:20 tvoji neka budu s tobom na p. Jon 3:4 i p. je: Joæ çetrdeset dana, i Ezr 7:27 da p. kuøu Gospodnju u Jeru-
Rim 9:22 æto su pripravljene za p. Mih 2:11 kad bih ti p. za vino i za silovito Iva 12:28 Oçe, p. ime svoje. Tada glas
1Ko 5:5 takav preda sotoni na p. tijela Mar 1:4 u pustinji i p. je krætenje poka- Iva 17:1 Oçe, doåe ças, p. Sina
Gal 6:8 od tijela øe poœeti p. a koji sije Dje 8:5 Filip siåe u grad Samariju, i p. Iva 17:5 I sad p. ti mene, Oçe, u tebe
Flp 3:19 Kojima je svræetak p. kojima Dje 17:18 Jer je p. Isusa i uskrsnuøe Dje 3:13 Bog otaca naæih, p. Slugu
1So 5:3 napasti na njih p. kao bol na 1Ko 9:27 p. sam ne budem zabaçen Rim 8:30 a koje opravda, one i p.
2So 1:9 Koji øe trpjeti kaznu, p. vjeçnu 1Ko 15:2 kako sam vam p. osim ako 2So 1:10 Kad doåe u onaj dan da se p.
1Ti 6:9 koje bacaju ljude u p. i pogibao Efe 2:17 On je doæao i p. je mir vama Iva 17:4 Ja tebe p. na zemlji, djelo
Heb 10:39 koji odstupaju na p. nego od 1Ti 3:16 p. se neznaboæcima, vjerovao Iva 17:10 jest moje, i ja se p. u njima
2Pe 2:1 i dovodit øe tako sebi brzu p. 1Pe 3:19 njemu je siæao i p. duhovima Iva 7:39 jer se Isus nije bio joæ p.
2Pe 2:3 p. njihova ne drijema 2Ko 1:19 ja i Silvan i Timotej, vama p. Iva 12:28 I p. sam ga, i opet øu ga prosl-
2Pe 2:6 i Gomoru osudio je na p. 2Ko 11:4 kojega mi ne p. ili drugoga Psl 91:15 spasit øu ga i p. øu ga
2Pe 2:12 æto ne razumiju, i p. øe kao Mat 4:17 Otada poçne Isus p. Njegova Iva 12:26 Tko sluœi meni p. øe ga Otac
2Pe 3:16 Pisma na svoju vlastitu p. Mar 16:20 otidoæe i poçeæe p. posvuda PROSLAVITI
Otk 17:8 i otiøi øe u p. i divit øe se, koji Dje 5:42 nijesu prestajali uçiti i p. Iza 44:23 Gospod otkupiti Jakova i p.
PROPASTI Dje 18:26 odvaœno p. u sinagogi. I kad Iva 12:28 sam ga, i opet øu ga p.
P.Zk 32:35 jer je blizu dan p. njihove Rim 10:15 øe p. ako ne budu poslani Iva 16:14 On øe me p. jer øe od mojega
Psl 40:2 Iz jame p. izvuçe me, iz blatne PROPOVJEDNIK-A Iva 21:19 oznaçiti, kakvom øe smrti p.
Psl 103:4 Koji çuva od p. œivot i tvoj, koji Prp 12:10 p. se je trudio da naåe Flp 1:20 sa svom smjeloæøu Krista p.
Psl 119:80 ne moradnem p. sramotno 1Ti 2:7 postavljen ja kao p. i apostol PROSTIRALI
Iza 31:9 Kralj øe njegov p. od straha Rim 10:14 A kako øe çuti bez p. Mat 21:8 granje od drveøa i p. po putu
Jon 3:4 dana, i Niniva øe p. 2Pe 2:5 je Nou, p. pravde, spasio sa Luk 19:36 Kad je iæao tako, p. su haljine
Luk 21:18 ni vlas s glave vaæe neøe p. PROROÇANSTV-A-O PROTIV-E-I
Iva 10:28 vjeçni, i neøe p. dovijeka, i Eze 12:22 Prolaze dani, a od p. nema Rim 2:8 onima koji prkose i p. se istini
Iva 17:12 sina p. da se ispuni Pismo 1Ko 13:2 I ako imam dar p. i znam sve 1So 2:15 ne mile, i svima se ljudima p.
Dje 27:22 nijedna duæa od vas neøe p. 1Ko 13:8 a p. ako øe i prestati, ili jezici 2Ti 2:25 pouçava one, koji se p. istini
Rim 2:12 bez zakona øe i p. i kojigod Otk 1:3 koji sluæaju rijeçi p. i drœe, æto je 2Ti 3:8 tako se i ovi p. istini, ljudi
Flp 1:28 njih znak p. a za vas spasenja Otk 19:10 svjedoçanstvo Isusovo duh p. Tit 1:9 i pokarati one, koji se p.
2So 2:3 objavi se çovjek grijeha, sin p. Otk 22:7 koji drœi rijeçi p. ove knjige Iva 19:12 gradi kraljem, p. se caru
2Pe 2:19 a sami su robovi p. jer koga Dan 9:24 da se ispuni viåenje i p. i da Rim 7:23 koji se p. zakonu uma
2Pe 3:7 za oganj na dan suda i p. Mat 13:14 Tako se ispunja na njima p. Gal 5:17 a ovo se p. jedno drugome
PROPOVIJED Rim 12:6 ako p. neka bude po mjeri 2So 2:4 Koji se p. i podiœe viæe svega
Jon 3:2 Ninivu, grad veliki, i drœi mu p. 1Ko 12:10 da çini çudesa, drugomu p. Jak 4:6 Bog se p. oholima, a poniznima
Mat 12:41 se oni obratiæe na p. Joninu 1Ko 14:22 p. ne onima, koji ne vjeruju 1Pe 5:5 Bog oholima p. a poniznima
Dje 4:4 koji su bili sluæali p. vjerovaæe 2Pe 1:20 p. Pisma ne smije tumaçiti PROTIVNIK-A-E-OM
PROPOVIJEDA 2Pe 1:21 nije bilo p. javljeno po volji Psl 8:2 da zamukne p. i mrzitelj
M.Iz 1:20 Mudrost p. na otvorenoj PROROCI-MA Psl 74:10 øe se, Boœe, joæ rugati p.
Dje 13:38 njemu vama p. oproætenje Mat 11:13 su svi p. i zakon do Ivana Mat 5:25 Inaçe mogao bi te p. predati
Dje 13:46 najprije trebalo da se p. rijeç Mat 13:17 Mnogi p. i pravednici œeljeli 1Pe 5:8 jer p. vaæ, åavao, kao lav riçuøi
Dje 17:18 Çini se, da p. tuåe bogove Mat 22:40 -vijedima visi sav zakon i p. 1Ko 16:9 otvorena vrata, i p. ima mno-
Dje 19:13 vas Isusom, koga p. Pavao Mat 24:24 ustati laœni Kristovi i laœni p. Flp 1:28 çemu da se ne plaæite od p. jer
1Ko 15:12 se Krist p. da je uskrsnuo od Luk 10:24 Mnogi p. i kraljevi htjedoæe Psl 18:48 ti me podiœe nad p. moje
2Ko 11:4 tko doåe i drugoga Isusa p. Luk 16:16 Zakon i p. doseœu do Ivana Heb 10:27 ognja, koji øe pojesti p.
Gal 1:23 sad p. vjeru, na koju je nekoø Dje 10:43 Za ovoga svjedoçe svi p. da M.Iz 25:9 stvar svoju s p. svojim; a
Flp 1:18 Dok se na svaki naçin p. Krist 1Ko 12:29 Zar su svi p. Zar su svi Mat 5:25 se bez otezanja s p. svojim
Otk 14:6 koji je imao da p. vjeçno 1Pe 1:10 spasenje traœili i ispitivali p. PROTUMAÇITI
924
Pst 41:24 ali ni jedan ne znade mi p. Mat 3:12 skupit øe p. u svoju œitnicu, a Dje 3:13 kad je on bio odluçio da ga p.
Mat 16:3 Lice nebesko znate p. a Mat 13:30 A p. nosite u œitnicu moju PUSTINJI
Heb 5:11 æto je teæko p. jer ste postali Luk 22:31 da vas smije reæetati kao p. Pst 16:7 naåe je na studencu u p. na
PROVALI PTICAMA Izl 5:1 ide, da mi u p. slavi svetkovinu
Iza 54:8 U p. gnjeva skrio san samo Pst 1:26 nad p. nebeskim, nad stokom Brj 14:33 kao pastiri povlaçiti u p. i tako
Mat 24:43 bi bdio i ne bi pustio da p. u Pst 1:28 nad p. nebeskim i nad svakim P.Zk 1:31 I u p. gdje si vidio, kako te je
Mar 4:17 Kad zbog rijeçi p. nevolja ili Pst 2:20 imena svoj stoci i p. nebeskim P.Zk 32:10 u p. gdje buçi samoøa
PROVODITE 1Sa 17:46 danas øu dati p. nebeskim M.Iz 21:19 Lakæe je stanovati u p. nego
1So 4:11 nastojite da p. miran œivot, i 1Kr 4:33 Sastavio je priçe o stoci, o p. Iza 35:6 jer øe u p. tada provreti vode i
1Pe 1:17 p. vrijeme svojega œivljenja Psl 78:27 pijeskom morskim p. krila- Iza 40:3 ori se glas u p. Pripravite put
PROZOR Otk 19:17 govoreøi svima p. æto su Iza 43:19 I u p. pravim put, u pustari
Joæ 2:18 crvenu vrpcu na p. kroz koji PTICE Iza 43:20 æto sam izveo u p. vode, u
2Ko 11:33 p. spustiæe me u koæari Pst 1:21 i sve p. krilate u vrstama Jer 2:2 kad si u p. iæao za mnom, u
PROZORE Pst 1:22 I p. neka se mnoœe i napune Mat 3:3 Glas onoga, æto viçe u p.
Prp 12:3 se skrivaju, koji vire kroz p. Pst 7:21 p. stoka, zvijeri i sve, æto gmiœe Mat 24:26 On je u p. ne izlazite; on je u
Jer 9:21 Kroz p. se pope smrt, prodrije Pst 40:19 na vjeæala, a p. øe jesti s tebe Mar 1:3 Glas onoga, æto viçe u p.
Jer 22:14 sebi p. oblaœe cedrom Psl 8:8 p. nebeske i ribe morske Mar 1:4 Ivan Krstitelj pojavio se je u p.
Mal 3:10 neøu li vam otvoriti p. neba i Psl 104:17 Na njima p. viju gnijezda Mar 1:13 Çetrdeset dana ostao je u p.
PROZRE Prp 10:20 p. nebeske mogle bi primiti Luk 1:80 Œivio je u p. do onoga dana
Mat 9:4 Isus p. pomisli njihove i reçe Iza 31:5 Kao p. krilima Gospod nad Luk 3:4 Glas onoga, æto viçe u p.
Mat 12:25 Isus p. misli njihove i reçe Eze 38:20 p. nebeske, œivotinje poljske Luk 15:4 devedeset i devet u p. i ne ide
Mat 22:18 Isus p. lukavstvo njihovo i Mat 6:26 na p. nebeske. One ne siju Iva 3:14 Mojsije podigao zmiju u p. tako
PROZVA-N Mat 8:20 p. nebeske svoja gnijezda, a Iva 6:31 Oçevi su naæi jeli manu u p.
Pst 4:17 p. grad po imenu sina svojega Mat 13:4 i doåoæe p. i pozobaæe ga Dje 7:38 bio u zajednici u p. s anåelom
Pst 32:2 tabor Boœji Zato p. ono mjesto Luk 9:58 p. nebeske svoja gnijezda 1Ko 10:5 Bogu, jer su bili pobijeni u p.
Pst 32:30 Jakov p. ono mjesto Penuel Dje 10:12 zemaljski i p. nebeske. 2Ko 11:26 u pogiblima u p. u pogiblima
Pst 50:11 Zato se p. ono mjesto Abel- PUNIN-A-E-I Heb 3:8 za pobune u dan napasti u p.
Jer 15:16 sam ja p. po imenu tvojemu Psl 16:11 u tebe je p. radosti, u desnici PUSTINJU
Dje 4:36 je od apostola bio p. Barnaba Iza 9:7 Njegova je p. vlasti, mir nema Izl 16:3 A vi nas odvedoste u ovu p. da
PRUT Gal 4:4 Ali kad doåe p. vremena, posla Brj 13:26 Izraelovih u p. paransku, u
M.Iz 13:24 Tko ætedi p. ne ljubi sina Kol 1:19 da u njemu stanuje sva p. Psl 107:33 zemlju rijeçnu pretvara u p.
M.Iz 29:15 p. i ukor daju mudrost, a Kol 2:9 Jer u njemu stanuje sva p. Iza 41:18 p. øu obratiti u jezero vodeno
PRUŒA-J Iva 1:16 Od p. njegove mi svi primismo Iza 50:2 more, obraøam rijeke u p.
Job 22:29 Poniznome p. Bog pomoø 2Ko 8:2 ipak je tekla iz p. njihove Iza 51:3 p. øe njegovu pretvoriti u
Heb 12:11 da p. radost, nego œalost Efe 4:13 u mjeru dobi p. Kristove Hos 2:3 Napravit øu je kao p. i naçinit
1Pe 1:13 vam se p. u otkrivenju Isusa Kol 2:2 doåu do svega bogatstva p. Mat 4:1 Isusa odvede Duh u p. da ga
Izl 23:1 ne p. ruke svoje onomu, koji je Efe 1:10 Da je izvræi u p. vremena: da Mat 11:7 Æto ste izaæli u p. da vidite
Dje 4:30 p. ruku svoju, da se po imenu 1So 1:5 i u p. mnogoj, kao æto znate Mar 1:12 Odmah ga Duh izvede u p.
PRUŒI Heb 10:22 istinitim srcem u p. vjere Otk 12:14 da leti u p. na svoje mjesto
Pst 3:22 Da sada samo on ne p. ruku 1Pe 1:2 Milost vam i mir u p. Otk 17:3 I odvede me u p. u duhu; i
Izl 14:21 I p. Mojsije ruku svoju na PUNO-M PUTA
Suc 5:25 vode. Ona mu p. mlijeka P.Zk 32:32 groœåe p. otrova, jagode Brj 22:23 svrnu magarica s p. i poåe u
Jer 1:9 I Gospod p. ruku svoju i dotaçe Psl 55:15 srce njihovo p. zloøe Job 28:13 Çovjek ne zna p. k njoj, ona
Mat 8:3 On p. ruku svoju, dotaçe ga se M.Iz 3:2 godine blagostanja i p. sreøe M.Iz 15:10 koji skrene s pravoga p. a
Mat 10:42 od ovih malenih ovdje p. Jer 8:18 moje srce u meni p. je boli M.Iz 24:16 sedam p. padne pravednik
Mat 12:13 p. ruku svoju. On je pruœi, i Mat 12:34 srce p. o tome govore usta Eze 3:18 bezboœnika od opakog p.i
Mat 14:31 p. Isus ruku svoju, uhvati ga Luk 2:40 Bilo je p. mudrosti, i milost je Jon 3:10 okaniæe svojega zla p. tada
Mat 26:27 zahvali i p. je uçenicima i Jak 3:8 to nemirno zlo, p. otrova smr- Mat 18:21 koliko p. da mu oprostim
Iva 20:27 i p. ruku svoju, i metni u bok Eze 36:5 duæom p. prezira, i da je Mat 21:19 vidje smokvu jednu kraj p.
PRVE Rim 11:25 uåu neznaboæci u p. broju Mat 26:34 tri p. øeæ me zatajiti
Mat 23:6 i p. stolice u sinagogama PUST-A-E-I Mat 26:75 pijetao, tri p. øeæ me zatajiti
Mat 27:64 prijevara bila joæ gora od p. Tuœ: 1:1 leœi p. grad – nekada bogat Iva 4:6 Umoran od p. sjeo je Isus kraj
2Ti 4:16 Za p. moje obrane nije mi nitko Dje 1:20 Stan njegov neka bude p. i Rim 3:17 I p. mira ne poznaæe
PRVENAC Pst 1:2 Zemlja je bila joæ p. i bez oblika Heb 9:25 Niti da mnogo p. prinosi
P.Zk 21:17 jer je on p. snage njegove Iza 34:10 kroz sve naraætaje ostaje p. Heb 10:11 i iste œrtve mnogo p. prinosi
1Ko 15:20 p. onima, koji usnuæe Mat 23:38 vam se ostaviti vaæa kuøa p. 2Pe 2:21 da nijesu upoznali p. pravde
1Ko 15:23 p. Krist; potom oni, koji su M.Iz 14:23 p. rijeçi donose samo gubitak PUTOVE
PRVENCI Iza 61:4 Ponovit øe gradove p. æto su Job 21:14 da iæta znamo p. tvoje
Jak 1:18 kao p. njegovih stvorenja Pst 2:21 Bog p. dubok san na Adama Job 31:4 Ne pazi li on na p. moje, ne
Otk 14:4 otkupljeni od ljudi kao p. Bogu Pst 8:1 pa p. Bog da puhne vjetar na Psl 25:4 Gospode, pokaœi mi p. svoje
PRVOROÅENCA Pst 19:24 Tada p. Gospod na Sodomu Psl 39:1 Çuvat øu p. svoje od grijeha
Izl 12:29 od p. faraonova, koji bi ga Pst 32:26 p. me; jer je zora veø os- Psl 103:7 p. svoje pokaza Mojsiju
P.Zk 21:17 mora p. manje ljubljene Izl 5:1 p. narod moj da ide, da mi u Psl 119:15 tvojim i gledati na p. tvoje
Joæ 6:26 Za cijenu p. svojega neka mu Izl 8:32 i srce svoje i ne p. naroda Psl 119:59 Razmotrio sam p. svoje i
Mih 6:7 Imam li dati p. svojega za Psl 18:13 Gospod p. da gromovi za- M.Iz 19:16 tko ne pazi na p. svoje, ide
Mat 1:25 dok ne rodi sina svojega, p. Psl 46:6 on p. da zagrmi glas njegova M.Iz 21:2 Sve p. svoje moœe çovjek
PRVOROÅENI Psl 78:24 I p. te im pade kao daœd Iza 45:2 idem pred tobom i ravnam p.
Jer 31:9 Efraim je moj p. sin Tuœ 2:7 p. da padnu u ruke neprijatelju Iza 58:2 i rado bi htjeli doznati p. moje
Rim 8:29 Sina njegova, da on bude p. Mat 5:32 koji p. œenu svoju, osim zbog Jer 6:16 Zakoraçite na nove p.
Kol 1:15 p. prije svakoga stvorenja Mat 5:40 koæulju tvoju da uzme, p. mu Jer 26:13 Zato popravite p. svoje i djela
Kol 1:18 koji je poçetak, p. od mrtvih Mat 19:9 Tko p. svoju œenu, osim zbog Hos 4:9 Pohodit øu na njemu p. njego-
PÆENIC-E-U Mar 15:15 narodu i p. mu Barabu, a Luk 14:23 Izaåi na seoske p. i meåu
Job 31:40 Mjesto p. neka mi rodi trnje Luk 9:60 p. neka mrtvi pokopavaju Dje 2:28 Pokazao si mi p. œivota i
Otk 6:6 Oka p. za denar, i tri oke jeçma Luk 18:7 njihovih prava, da ih p. çekati 1Ko 4:17 napomenuti p. moje u Kristu
Jer 12:13 Siju p. i œanju trnje, muçe se Iva 19:12 je gledao Pilat da ga p. Ali PUTOVIMA
925
P.Zk 10:12 hodiæ po svim p. njegovim Jer 5:31 sveøenici r. na svoju ruku, i Psl 90:14 da se r. i veselimo u sve dane
P.Zk 11:22 hodili svim p. njegovim i Mat 6:28 Kako rastu. Ne r. i ne predu 2Ko 13:9 Jer se r. kad smo mi slabi, a
Psl 17:5 na p. tvojim ne posrnu korak Pst 4:7 ako pravo r. smijeæ slobodno 1So 3:9 se r. zbog vas pred Bogom
Psl 25:9 On uçi ponizne p. svojim Iva 6:30 vidimo i da i vjerujemo æto r. RADUJTE
Psl 119:37 da naåem œivot na p. tvojim RADI-LI-O-TE-TI Psl 32:11 r. se u Gospodu i kliçite
M.Iz 28:18 ide krivim p. pada u jamu Mat 20:12 posljednji r. su samo jednu Psl 33:1 r. se Gospodu, pravednici
Iza 42:16 Slijepce øu voditi p. kojih ne 1So 2:9 noø i dan r. da ne budemo na Jer 31:7 r. se zbog glave naroda
Iza 42:24 Nijesu htjeli hoditi p. njego- Dje 18:3 kod njih, i r. A bili su æatorskog Joe 2:23 djeco Siona, r. se i veselite se
Iza 55:9 moji visoki nad vaæim p. i misli 1Ko 15:10 nego sam r. viæe od sviju Mat 5:12 r. se i veselite se; jer je velika
Iza 66:3 æto ovi idu svojim vlastitim p. i Gal 4:11 moœda uzalud r. meåu vama Luk 10:20 i govori im: ‘r. se s menom
Jer 17:10 naplatim svakome prema p. Flp 2:12 r. o spasenju svojemu sa Luk 15:9 i govori: ‘r. se s menom
Jer 32:19 naplatiæ svakome prema p. 1So 4:11 i da r. svojim rukama, kao æto Iva 16:33 ali se r. Ja sam nadvladao
Eze 7:3 sudit øu ti po p. tvojim, platit øu Dan 12:10 Bezboœnici øe r. bezboœno Rim 12:15 r. se s onima, koji se raduju
Eze 28:15 Savræen si bio na p. svojim Iva 9:4 r. djela onoga, koji me posla 2Ko 13:11 r. se, budite savræeni, tjeæite
Rim 3:16 Na p. je njihovim zator i RADO-ÆØU Flp 4:4 r. se svagda u Gospodinu; opet
Jak 1:8 nestalan je na svima p. svojim Izl 24:7 r. øemo çiniti i ispunjavati 1So 5:16 r. se svagda
PUTU Rut 2:2 r. bih izaæla u polje i ako mi se 1Pe 4:13 r. æto ste dionici muka Kris-
Pst 16:7 pustinji, na studencu na p. u M.Iz 15:26 a rijeçi dobrostive r. RADUJU-ØI
Pst 35:3 i bio sa mnom na p. kojim sam M.Iz 21:17 Tko r. œivi u veseljima, u Psl 34:2 koji stradaju, i neka se r.
Pst 42:38 kakva nesreøa na p. na koji PNP 2:3 U sjeni njegovoj sjedim r. plod Psl 35:27 r. i vesele, koji mi œele pra-
Izl 23:20 da te çuva na p. i da te odvede Iza 58:2 i r. bi htjeli doznati putove moje Psl 68:3 A pravednici se vesele i r. pred
Brj 22:23 stoji na p. s golim maçem u Mar 12:38 r. idu u dugaçkim haljinama Psl 107:42 To gledaju poboœni i r. se
P.Zk 6:7 si na p. ili kad lijeœeæ ili ustajeæ Luk 15:16 r. bi bio utiæao glad svoju Psl 132:9 pravednici tvoji neka se r.
1Kr 18:27 otiæao na stranu ili je na p. Luk 16:21 r. bi se bio on nasitio mrvi- Rim 12:15 r. plaçite s onima, koji plaçu
Job 34:21 Oçi njegove poçivaju na p. Luk 20:46 r. idu u dugaçkim haljinama 1Ko 7:30 i koji se r. kao da se ne raduju
Psl 31:11 me vidi na p. bjeœi od mene 1Ko 7:28 a ja bih vas r. saçuvao od nje 1Ko 12:26 ud, s njim se r. svi udovi
Psl 139:24 jesam li na zlu p. i vodi me 2Ko 12:9 r. øu se dakle hvaliti svojim Dje 5:41 otidoæe od visokoga vijeøa r.
Psl 140:5 razapeæe mreœe na p. i 2Ko 12:15 r. sve œrtvovati, i sama øu Kol 2:5 ali sam duhom s vama, r. se i
M.Iz 20:24 a çovjek æto razumije o p. Pst 31:27 da te ispratim s r. i pjesmom RAJU
M.Iz 22:6 Odgoj dijete prema p. kojim Psl 32:7 okruœit øeæ me r. spasenja Luk 23:43 joæ bit øeæ s menom u r.
Zah 9:3 praha i zlata kao po p. blata Psl 107:22 -vjeæøuju djela njegova s r. Otk 2:7 drveta œivota, koje je u r. Boga
Mat 15:32 Inaçe bi mogli klonuti na p. Mat 13:20 rijeç i prima je odmah s r. RAN-A-E
Mat 21:8 haljine svoje po p. drugi su Mar 4:16 rijeç i odmah je primaju s r. Job 16:14 Razdire me, r. do rane, trçi
Luk 8:12 Koji su na p. to su oni, koji Dje 2:46 hranu s r. i priprosta srca Jer 15:18 i zaæto je huda r. moja, te
Luk 10:4i nikoga ne pozdravljajte na p. Flp 1:4 molitvi svojoj za sve vas s r. Otk 13:3 i njezina r. smrtonosna izlijeçi
Luk 10:33 Samarijanac na svom p. Flp 2:29 sa svom r. i takve poætujte RANE
Luk 19:36 su haljine svoje po p. Kol 1:11 u strpljivosti i ustrajnosti s r. P.Zk 32:39 r. zadaje i opet iscjeljuje
Luk 20:21 nego zaista uçiæ p. Boœjemu 1So 1:6 rijeç u velikoj nevolji s r. Duha Psl 147:3 slomljena i zavija r. njihove
Dje 2:47 koji su bili na p. spasenja Heb 13:17 da to s r. çine, a ne uzdiæuøi M.Iz 23:29 Tko ima r. ni za æto. Tko ima
1Pe 1:8 r. neiskazanom i proslavljen- Iza 1:6 samo uboj, modrice i r. svjeœe
-R- RADOSN-A-O-U Jer 3:22 ja øu iscijeliti r. otpada vaæega
RÅA Mat 11:5 se navjeæøuje R. vijest Jer 30:17 ozdraviti, r. øu ti tvoje iscijeliti
Mat 3:10 drvo, koje ne r. dobra roda Luk 16:16 Otada se navjeæuje R. vijest Luk 10:34 zali uljem i vinom r. njegove
Mat 6:19 gdje ga uniætava moljac i r. Psl 45:15 i r. ulaze u palaçu kraljevu Dje 16:33 i opra im r. i pokrsti se odmah
Jak 5:3 Zlato vaæe i srebro zaråa, r. Psl 142:7 se pravednici r. okupiti oko RANI (DAŒD)
RAÅA-JU-TI Iza 60:6 i r. øe se navjeæøivati slavna Psl 84:6 i r. daœd pokrije blagoslovom
Job 5:7 Ne, çovjek se r. za patnju, kao Rim 12:8 koji çini milosråe, neka çini r. Jer 5:24 koji daje daœd, r. i kasni daœd
Job 38:29 Tko r. mraz nebeski Psl 40:9 Dadoh R. vijest o pravednom Joe 2:23 spuæta vam daœd r. i kasni kao
Prp 3:2 Ima vrijeme kad se r. i vrijeme Iza 52:7 koji donose R. vijest dobra, koji Jak 5:7 dok ne primi daœd, r. i kasni
Mih 4:9 bolovi kao œenu, æto r. Luk 4:18 nosim R. vijest siromasima RASPADA
Mat 7:17 dobre, a zlo drvo r. zle rodove Luk 15:23 Odrœat øemo r. gozbu i Iza 38:12 Stan se moj r. odnosi se od
Iva 15:2 lozu na meni, koja ne p. roda Luk 15:32 A trebalo je odrœati r. gozbu Mat 12:25 je u sebi razdijeljeno, r. se ni
Iva 16:21 Œena kad r. ima œalost, jer Dje 8:35 navjeæøivati R. vijest o Isusu 2Ko 4:16 naæ vanjski çovjek i r. ipak se
2Ko 7:10 Bogu, r. stalno spasonosno Rim 10:15 koji donose R. vijest dobra Efe 4:22 staroga çovjeka, koji se r. u
Gal 4:24 koji r. za robovanje, i to je Agara RADOVA-LI-T-TI RASPADLJIVO-STI
Jak 1:15 zaçevæi poœuda r. grijeh, a Iva 14:28 biste se r. æto idem k Ocu, jer 1Ko 15:53 ovo r. treba da se obuçe u
M.Iz 10:31 pravednikova r. mudrost, a Dje 13:48 r. su se i slavili rijeç Boœju, i Rim 8:21 osloboditi od ropstva r. na
1Ti 5:14 djecu r. da budu domaøice, a 1Pe 4:13 r. i veselili, kad se objavi slava 1Ko 15:42 Sije se u r. ustaje u neraspa-
2Ti 2:23 kloni se znajuøi, da r. svaåe Psl 9:2 r. øu se i veseliti o tebi, pjevat RASPUÆTENOSTI
Pst 3:16 U bolovima øeæ r. djecu, a ipak Iva 16:22 i r. øe se srce vaæe, i vaæe Rim 13:13 ne u neçistoøi i r. ne u svaåi
Iza 66:8 u bolovima i zajedno r. djecu Flp 1:18 se za to i radujem, a i r. øu se Tit 1:6 karati zbog r. ili nepokornosti
Eze 47:12 mjeseca r. nove plodove 1Pe 1:8 jer vjerujete, r. øete se radoæøu Jud 1:4 Boga naæega u r. i odriçu se
Mat 7:18 Drvo dobro ne moœe r. zlih 1Sa 2:1 se smijem r. radi pomoøi tvoje RASTAO
Jak 3:12 smokva masline r. ili trs Psl 67:4 Sav øe se svijet r. i veseliti, æto P.Zk 29:18 na kojem bi r. otrov i pelin
RAÇUN Iza 65:19 i r. se zbog naroda svojega Luk 1:80 Djeçak je r. i jaçao u duhu
Prp 11:9 ome Bog od tebe traœi r. Iva 16:20 a svijet øe se r. vi øete se Dje 6:1 kad je r. broj uçenika, podigoæe
Mat 12:36 moraju u dan suda dati r. RADUJ-EM-EMO RASTAVI-TI
Rim 14:12 od nas dati Bogu r. za sebe Prp 11:9 r. se, mladiøu, svojemu mla- Pst 1:7 i r. vode pod svodom od onih
Heb 13:17 vaæim kao oni, koji øe dati r. Iza 14:29 Ne r. se, sva kolika zemljo 1Ko 7:15 neka se r. jer se tada brat ili
1Pe 3:15 vas zatraœi r. o nadi koja je u Zah 9:9 r. se glasno, køeri sionska Kliçi Rut 1:17 me smrt moœe r. od tebe
1Pe 4:5 oni dati r. onome, koji stoji Psl 92:4 s djela ruku tvojih r. se Rim 8:35 Tko øe nas r. od ljubavi Boœje
RAD-E-IÆ Psl 119:162 r. se rijeçima tvojim kao Rim 8:39 ne moœe nas r. od ljubavi
1Kr 19:10 ostadoh, ali i meni r. o glavi 2Ko 7:9 Sad se r. ne æto ste bili œalosni RAST-E-U
Psl 40:14 i postide svi, koji mi r. o glavi Flp 1:18 a se za to i r. a i radovat øu se 1Kr 4:33 Libanonu do hisopa, æto r. na
Psl 85:8 oni nikada ne r. bezumno Flp 2:17 r. se i veselim se sa svima vama Psl 62:10 Kad r. imetak, neka za njega
926
Psl 89:17 po milosti tvojoj r. moø naæa Mar 15:24 Tada ga razapeæe i r. haljine Mih 7:3 pruœene na zlo, da, ga çine r.
Psl 92:12 kao cedar libanonski r. gore Iva 19:24 Pisma: r. meåu se haljine Gal 2:10 a to sam doista i r. nastojao
Psl 96:12 Raduje se polje i æto r. na RAZDIJELJENI Psl 79:5 dokle øe r.tvoja gorjeti kao
Mat 13:30 zajedno oboje r. do œetve Eze 37:22 biti r. u dva kraljevstva Psl 119:139 r. moja jede me, jer
1Ko 3:7 nego Bog koji daje te r. Luk 12:52 u jednoj kuøi biti r. tri na dva Iza 9:7 r. Gospoda nad vojskama to øe
Efe 2:21 graåevina sloœena i r. za sveti Dje 2:3 I pokazaæe im se r. jezici kao od Iza 63:15 Gdje je r. tvoja i moø tvoja
Efe 4:16 da r. tijelo i usavræuje se u RAZDOR-I Iva 2:17 r. za kuøu tvoju izjede me
RASTU Iva 9:16 znakove I bio je r. meåu njima Rim 10:2 da imaju i r. za Boga, ali ne po
Psl 65:10 usjeve joj u r. blagoslovio 1Ko 1:10 i da ne budu meåu vama r. 2Ko 7:11 pa çeœnju, pa r. pa pomirenje
Iza 40:31 krila im r. kao orlovima, trçe 1Ko 11:18 da imaju r. meåu vama 2Ko 9:2 i vaæa je r. potaknula mnoge
Jer 23:3 njihov, da r. i mnoœe se Gal 5:20 srdœbe, spletke, r. sljedbe Heb 6:11 da svaki vas pokaœe istu r. da
Mat 6:28 Kako r. Ne rade i ne predu RAZLIÇNI-M 1Kr 19:10 Pun sam r. za stvar Gos-
RAVAN 1Ko 12:4 su darovi r. ali je isti Duh Eze 5:13 u r.i svojoj, kad izvræim gnjev
M.Iz 14:12 put uçini jednome r. a kraj 1Ko 12:10 duhove, drugomu r. jezici 1Ko 15:58 puni r. u djelu Gospodnjem
Luk 3:5 æto je neravno, neka bude r. put Tit 3:3 lutajuøi, sluœeøi r. œeljama i slas- 2Ko 11:2 revnujem za vas Boœjom r.
RAZAPE-ÆE-LI-T-TI Heb 1:1 puta i r. naçinom govorio Flp 3:6 Po r. progonio sam crkvu, po
Psl 140:5 zamke, r. mreœe na putu i Heb 2:4 i r. silama, i dijeljenjem Duha RIB-A-MA-E-U
Mar 15:24 ga r. i razdijeliæe haljine Heb 13:9 Ne dajte se zavesti r. i tuåim Jon 2:1 te velika r. proguta Jonu. Tri
Mar 15:27 S njim r. dva razbojnika RAZLIKUJE Iva 6:11 ako i od r. koliko htjedoæe
Luk 23:33 zove Lubanja, r. ga ondje Rim 14:5 Jer jedan r. dan od dana, a Iva 21:6 mogli vuøi od mnoætva r.
Iva 19:18 ga r. i s njim drugu dvojicu s 1Ko 12:10 drugomu, da r. duhove Pst 1:26 on vlada nad r. morskim, nad
1Ko 2:8 ne bi Gospodina slave r. 1Ko 15:41 se zvijezda od zvijezde r. u Pst 1:28 Vladajte nad r. morskim, nad
Gal 5:24 A koji su Kristovi, r. su tijelo sa Gal 4:1 malodoban, ne r. se niæta od 1Kr 4:33 œivotinjama, æto gmiœu, i o r.
Iva 19:20 gdje je bio r. Isus, bilo blizu RAZUM-IJE-IJEÆ-IJETE-IJU-JETI Psl 8:8 Ptice nebeske i r. morske
Iva 19:41 na mjestu, gdje je bio r. vrt M.Iz 1:5 r. øe sebi steøi œivotnu mudro- Iza 50:2 u pustinju. r. u njima izagnji
Rim 6:6 da je stari naæ çovjek r. s njime M.Iz 6:32 sa œenom, izgubio je r. tko Eze 38:20 mojim øe licem zadrhtati r.
1Ko 1:13 je Pavao r. za vas? Ili ste u M.Iz 8:12 i nalazim znanje i r. Jon 2:1 tri noøi ostade Jona u utrobi r.
2Ko 13:4 Jer ako je i r. bio po slabosti M.Iz 28:26 na svoj vlastiti r. luåak je; a Hab 1:14 Uçinio si ljude kao r. u moru
Gal 6:14 po kojemu je meni svijet r. i ja Dan 4:34 sam oçi svoje k nebu, i r. moj Mat 14:17 samo pet kruhova i dvije r.
Mat 23:34 Jedne øete pobiti i r. druge Dan 5:12 mudrost i r. za tumaçenje Mat 14:19 uze pet kruhova i dvije r.
Mar 15:32 su bili s njim r. rugali mu se 1Ko 1:19 i odbacit øu r. razumnih Mat 15:36 uze onih sedam kruhova i r.
RAZBOJNI-CI-K–KA 2Ko 10:5 i zarobljujemo svaki r. za Luk 9:13 samo pet kruhova i dvije r.
Luk 18:11 kao r. varalice, preljubnici Efe 4:18 Koji imaju r. tamom pokriven Luk 11:11 dadne li mu mjesto r. zmiju
Iva 10:8 doåoæe prije mene, tati su i r. 1Iv 5:20 Sin Boœji doæao i dao nam r. Iva 21:3 Petar: Idem da hvatam r.
Iva 10:1 drugom mjestu, on je tat i r. Job 26:14 I tko da r. grom svemoøi Mat 7:10 mu dati zmiju, ako zamoli r.
1Ko 5:11 ili r. s takvima da i ne jedete M.Iz 20:24 çovjek æto r. o putu njegovu Luk 11:11 I ako zamoli r. dadne li mu
Mat 26:55 na r. izaæli ste s maçevima Iza 1:3 ne poznaje, narod moj ne r. Iva 21:13 i uze kruh, i dade im, tako i r.
Mar 15:27 S njim razapeæe dva r. Mat 13:15 srcem neøe da r. niti da se RIJEK-A-E-U
2Ko 11:26 r. u pogiblima od zemljaka Mat 13:19 a ne r. dolazi zlobni i grabi Iza 59:19 jer øe kao plaha r. doøi on
RAZBORITO-ÆØU-ST-STI Mat 24:15 Daniel – tko çita, neka r. 2Ko 8:2 njihova siromaætva obilna r.
M.Iz 3:19 zemlju, utvrdio nebo r. 1Ko 2:14 i ne moœe da r. jer treba da se 2Ko 11:26 u pogiblima od r. u pogib-
Jer 3:15 koji øe vas pasti mudroæøu i r. 1Ko 14:2 je nitko ne r. a Duhom govori Otk 8:10 i pade na treøinu r. i na izvore
1Ko 14:20 djeca, a r. budite savræeni Heb 5:13 hrani mlijekom, ne r. rijeçi pr- Pst 15:18 dat øu zemlju ovu od r.
Job 28:12 gdje se ona nalazi i r. gdje je P.Zk 28:49 narod, kojemu jezika ne r. 2Kr 5:12 r. u Damasku, bolje od svih
Psl 25:14 zavjet svoj, da im donese r. Psl 139:2 ti r. veø izdaleka, æto mislim Psl 66:6 preko r. prijeåoæe nogom
Psl 111:10 dobije r. spasonosnu Dje 8:30 Upita ga: r. li, æto çitaæ Prp 1:7 Sve r. teku u more, a more se
Psl 119:104 propisa tvojih zadobih r. Mat 13:11 dano, da r. tajne kraljevstva Iza 41:18 Otvorit øu r. na golim bregov-
M.Iz 3:5 Na svoju r. ne oslanjaj se Mat 16:3 a znake vremena ne r. Iza 43:19 pravim put, u pustari r.
M.Iz 4:7 pribavi sebi r. svim imanjem Iva 8:43 Zaæto ne r. govora mojega Iza 50:2 obraøam r. u pustinju. Ribe u
M.Iz 9:10 poznavati Presvetoga jest r. Mih 4:12 i ne r. odluke njegove, da ih Eze 47:12 obalama r. rast øe svako-
M.Iz 16:16 i r. dobiti viæe je vrijedno Mat 13:13 uæima ne çuju i ne r. Dan 8:3 ovna gdje stoji pokraj r. i imao
M.Iz 19:11 Strpljivim çini çovjeka r. Luk 24:45 im otvori um, da r. Pismo Iva 7:38 njegova øe srca poteøi r. œive
M.Iz 19:25 li se razuman, on prima r. Iva 12:40 da ne vide oçima i ne r. Otk 16:4 I treøi izli çaæu svoju na r. i na
M.Iz 23:23 je, mudrost, stegu i r. Dje 28:27 i srcem ne r. i da se ne obrate Otk 22:2 i s obje strane r. drvo œivota
Iza 40:28 nedohitna je r. njegova 1Ti 1:7 a da ne r. ni æto govore, ni æto Iza 66:12 spasenje k njemu kao r.
1Pe 3:7 Tako i vi, muœevi, œivite u r. 2Pe 2:12 hule na ono, æto ne r. i propas Otk 16:12 izli çaæu svoju na veliku r.
P.Zk 32:28 Jer su narod bez r. nema u Iza 6:9 sluæajte, ali neøete r. Gledajte Otk 22:1 I Pokaza mi r. vode œivota
M.Iz 9:9 poboœnika: on dobije joæ na r. Dan 9:23 pripazi na rijeç, tada øeæ r. RIZNICE
M.Iz 12:8 Prema r. svojoj hvali se Dan 12:10 Bezboœnici neøe to r. ali øe Job 38:22 Jesi li ikada doæao u r.
Dje 26:25 nego govorim rijeçi istine i r. Mat 13:14 a neøete ipak r. vidjet øete M.Iz 8:21dobra, napunjam r. njihove
Kol 1:9 u svakoj mudrosti i duhovnoj r. Mar 4:12 a ipak ne r. da se kako ne Mat 12:35 Dobar çovjek iz dobre r. i
Kol 2:2 do svega bogatstva punine r. 1Ko 14:9 kako øe se r. æto se govori Mat 12:35 zao çovjek iz zle r. iznosi zlo
2Ti 1:7 nego jakosti i ljubavi i r. Efe 3:18 mogli r. sa svima svetima RJEÇIT
RAZDER-A-E RAZUMN-A-I-IH Izl 4:10 ja nijesam çovjek r. koji zna
Mat 26:65 sveøenik r. haljinu svoju i M.Iz 19:14 Gospoda dolazi r. œena Izl 4:14 Znam, da on veoma r. i dobro
Mat 27:51 zavjesa hramska r. na dvoje Rim 3:11 r. nema ga koji traœi Boga Dje 18:24 çovjek r. silan u Pismu
Luk 23:45 i zavjesa hramska r. se na Prp 9:11 ni r. milost, nego sve stoji do ROÅEN-I-O
Mat 9:16 inaçe se r. zakrpa od haljine Dan 11:33 r. u narodu osvijestit øe Job 14:1 od œene r. kratka je œivota, sit
Mar 2:21 nova zakrpa opet r. od stare Mat 24:45 Tko je dakle vjerni i r. sluga Psl 51:5 r. sam u grijehu, u krivnji me
RAZDIJELI-ÆE M.Iz 19:27 koja odvodi od rijeçi r. Jer 2:14 Je li Izrael sluga, u kuøi r. rob
2Kr 2:14 I kako on udari po vodi, r. se Mat 11:25 æto si ovo skrio od mudrih i r. Iva 3:8 kod svakoga, koji je r. od Duha
Iva 6:11dade hvalu i r. onima, koji su Luk 10:21 skrio od mudrih i r. a objavio Iva 18:37 Ja sam zato r. i zato doåoh
Otk 16:19 I grad veliki r. se na tri dijela, 1Ko 1:19 mudrih i odbacit øu razum r. Gal 4:23 tijelu je r. a koji od slobodne
Izl 14:21 i osuæi more, i vode se r. REVNO-ST-STI 1Iv 2:29 koji çini pravdu, od njega r.
Mat 27:35 Tada ga pribiæe na kriœ i r. Hos 6:3 Budimo razboriti i teœimo r. za 1Iv 3:9 ne moœe grijeæiti, jer je r. od
927
1Iv 3:9 koji je r. od Boga, ne çini grijeha Luk 2:7 r. svojega prvoroåenog Sina, Psl 95:4 njegovoj su r. temelji zemalj-
1Iv 4:7 od Boga je r. i poznaje Boga Luk 2:11 r. Spasitelj, Krist i Gospodin M.Iz 21:1 srce je kraljevo u r. Gospod-
1Iv 5:1 da je Isus Krist, od Boga je r. i Iva 3:3 ako se tko ponovo ne r. ne Iza 62:3 øeæ biti sjajna kruna u r. Gos-
1Iv 5:18 koji je r. od Boga, ne grijeæi Iva 12:24 Ako li umre, mnogo roda r. Hos 12:7 Laœnu tezulju ima on u r. kao
Mat 11:11 onih, koji su r. od œene, nije Iva 15:2 koja rada rod, oçisti da r. viæe Amo 7:7 Drœao je visak u r. svojoj
Iva 1:13 Koji nijesu r. od krvi, ni od volje Iva 15:5 i ja u njemu, on r. mnogi rod Mat 3:12 Vijaçom u r. on øe oçistiti
Iva 8:41 nijesmo r. od preljubniætva Iva 16:21 kad r. dijete, viæe se ne sjeøa 1Ko 12:21 A oko ne moœe reøi r. Ne
1Pe 1:23 ste ponovo r. ne od sjemena Dje 7:8 i Izaku se r. Jakov, i Jakovu Otk 1:16 desnoj r. sedam zvijezda, i iz
Iva 3:6 tijelo je; a æto je r. od Duha, duh Heb 11:23 se r. tri mjeseca skrivali Otk 13:16 dadne œig na desnoj r.
1Iv 5:4 æto je r. od Boga, pobjeåuje 1Pe 1:3 milosråu svojemu ponovo r. za Otk 14:14 krunu zlatnu, i u r. svojoj srp
ROB-A-OVA-OVI Otk 12:4 koja je imala da r. da joj Otk 17:4 i imala je çaæu zlatnu u r.
Jer 2:14 li Izrael sluga, u kuøi roåen r. RODITELJ-E-I-IMA Otk 20:1 i lance velike u r. svojoj
Iva 8:34 Tko çini grijeh, r. je grijehu Mat 10:21 Djeca øe ustajati na r. svoje Otk 20:4 ne primiæe œiga na çelu i na r.
1Ko 7:21 Jesi li pozvan kao r. ne brini Luk 18:29 Boœjega kuøu, r. brata, œenu RUGALI
Gal 4:7 nijesi r. nego sin; a ako si sin i Efe 6:1 Djeco Sluæajte svoje r. u Gos- Mat 26:68 I r. se: Kriste, kaœi nam
Efe 6:8 primiti od Gospodina, bio r. ili Kol 3:20 Djeco, sluæajte r. svoje u Mat 27:29 pred njim i r. mu se govoreøi
Gal 3:28 nema viæe ni r. ni slobodnjaka Luk 2:41 r. njegovi iæli bi svake godine Mar 15:32 bili s njim razapeti, r. mu se
Gal 4:1 ne razlikuje se niæta od r. Iva 9:2 ovaj ili r. njegovi, te se rodio Luk 23:35 visokoga vijeøa r. su se
Kol 3:11 barbara ni Skita, r. ni slobod- Iva 9:22 Ovo rekoæe r. njegovi, jer su
Flm 1:16 Ne viæe kao r. nego viæe od 2Ko 12:14 blago teøi, nego r. djeci -S-
P.Zk 32:36 viæe nema slobodnjaka i r. Heb 11:23 mjeseca skrivali r. njegovi SAÇUVA-J-LA-O-TI
Otk 19:18 od sviju slobodnjaka i r. i od Rim 1:30 izmiæljaçi zala, nepokorni r. Mat 9:17 mjehove nove. Tada ses. oboj-
Rim 6:17 A hvala Bogu, æto ste bili r. 2Ko 12:14 djeca nijesu duœna r. blago Mat 16:25 hoøe œivot svoj da s. izgubit
1Ko 12:13 ili r. ili slobodni; i svi se 1Ti 5:4 poætovati i zajam vraøati r. jer je Rim 11:21 da i tebe kako ne s.
1Ti 6:1 r. koji su god pod jarmom, neka 2Ti 3:2 nepokorni r. nezahvalni, opaki 1So 5:23 bez prijekora s. za dolaska
2Pe 2:19 a sami su r. propasti, jer koga RODITI Psl 19:13 I od strasti s. slugu svojega
ROD Pst 18:13 Zar øu zbilja joæ r. kad sam Iva 12:27 Oçe, s. me od ovoga çasa
Psl 1:3 r. svoj donosi u pravo vrijeme Iza 5:2 i nadao se, da øe r. groœåem, a Iva 17:11 Oçe sveti, s. ih u ime svoje
Psl 112:2 r. pravednika biti blagoslov- Iza 7:14 djevica øe zaçeti i r. sina i nad- PNP 7:13 za tebe sam ga s. Dragi moj
M.Iz 11:21 a r. pravednika izbavit øe Iza 66:8 Moœe li se narod r. ujedanput Iva 12:7 Ona je s. to za dan mojega
Eze 3:26 jer su r. nepokoran Mat 1:21 Ona øe r. sina, kojemu øeæ Rim 8:32 svojega vlastitog Sina nije s.
Mat 12:39 i preljubotvoran r. traœi znak Mat 1:23 djevica øe zaçeti i r. sina, i dat Rim 11:21 Bog nije roåenih grana s. da
Mat 13:8 i donosilo je r. stostruk Luk 1:31 Ti øeæ zaçeti i r. sina. Nadjeni 1Ko 7:28 a ja bih vas rado s. od nje
Mat 13:26 uzraste usjev i uhvati se r. Luk 1:35 æto øe se r. od tebe, zvati Sin 2Pe 2:4 Jer Bog nije s. ni anåela koji
Luk 8:15 çuvaju i tako r. stalno donose Iva 3:7 Morate se ponovo r. 2Pe 2:5 I staroga svijeta nije s. Samo
Iva 15:2 odsijeçe, i svaku, koja raåa r. Iva 15:4 loza ne moœe roda r. sama od Job 2:6 Samo mu moraæ s. œivot
Iva 15:5 on rodi mnogi r. jer bez mene ROG-A-OVA-OVE Psl 12:7 øeæ nas s. Gospode, zauvijek
Iva 15:8 da rodite r. mnogi i budete moji 2Sa 22:3 Ætit moj, r. spasenja mojega Psl 89:28 Dovijeka øu mu s. milost
Iva 15:16 da vi idete i r. rodite, i da vaæ Psl 18:2 r. spasenja mojega, grade 2So 3:3 da je on moguø s. poklad moj
Dje 17:26 da od jednoga sav r. ljudski Dan 7:8 drugi mali r. meåu onima, i tri 2Pe 2:9 da ih kazni, s. za dan suda
Dje 17:28 rekoæe: ‘Njegov smo i r. Dan 7:21 je taj r. vojevao sa svecima Jud 1:24 A onome, koji vas moœe s. od
Rim 9:3 svoju, æto su mi r. po tijelu Dan 8:5 Jarac je imao snaœan r. iznad Otk 3:10 i ja øu tebe s. od çasa kuænje
Heb 3:10 Zato se rasrdih na taj r. i Mih 4:13 jer øu uçiniti r. tvoj gvoœåem SADAÆNJ-A-E-EGA
Heb 12:11 poslije daje miran r. pravde Zah 1:21podigli r. protiv zemlje Judine 2Ko 4:17 Jer naæa s. i çasovita lagana
1Pe 2:9 A vi ste r. izabrani, kraljevsko Dan 8:3 i imao je dva r. Rogovi su bili 2Pe 3:7 A s. nebesa i zemlja tom istom
Otk 22:16 Ja sam korijen i r. Davidov Otk 13:11 i imala je dva r. kao u janjeta Rim 3:26 pravdu svoju u s. vrijeme
RODA Psl 118:27 sve do r. œrtvenika Rim 11:5 i u s. vrijeme ostatak spasio
Pst 3:15 izmeåu r. tvojega i r. njezina Dan 7:24 Deset r. znaçi deset kraljeva Flp 1:12 moje s. stanje dapaçe pomo-
Pst 12:1 Idi iz zemlje svoje i od r. Otk 5:6 i imalo sedam r. i sedam oçiju Rim 8:18 trpljenja s. vremena nijesu
Psl 12:7 zauvijek nas obraniti od r. Otk 12:3 imajuøi sedam glava i deset r. Gal 1:4 da nas izbavi od s. zla svijeta
Psl 22:23 Vi iz r. Jakovljeva, çastite ga Otk 13:1 imala deset r. i sedam glava 1Ti 4:8 jer ima obeøanje œivota s. i
Jer 22:30 od r. njegova ne uspijeva da Otk 17:3 sedam glava i deset r. SADI
Hab 3:17 Nema r. na lozi vinovoj L.Zk 9:9 krv i namaza je na r. œrtveniku Prp 3:2 vrijeme kad se s. i vrijeme kad
Mat 3:10 koje ne raåa dobra r. sijeçe Dan 7:8 Dok sam promatrao r. izraste Iza 17:10 Zato s. samo krasne vrtove
Mat 21:1 nikada na tebi viæe ne bude r. Zah 1:21 uplaæe i da odbiju r. narodima 1Ko 3:7 koji s. ni onaj, koji zalijeva
Mat 21:41 øe mu davati dio r. u pravo ROPSTVA 1Ko 3:8 A onaj, koji s. i koji zalijeva
Mat 26:29 viæe piti od ovoga r. trsova Izl 2:23 a vapaj njihov diœe se od r. k 1Ko 9:7 Tko s. vinograd, a od roda
Luk 8:14 i uguæe se i tako r. ne donose Izl 20:2 iz zemlje egipatske, iz kuøe r. SAGRADI-O-IT-ITI
Luk 13:6 On doåe i potraœi r. na njoj, ali Ezr 9:4 onih, koji se vratiæe iz r. A ja Joæ 6:26 se hoøe da opet s. grad Jeriho
Luk 17:25 i odbaçen biti od r. ovoga Iza 58:6 da razdrijeæiæ remene r. da 2Ljt 2:6 Ali tko moœe njemu da s. kuøu
Iva 12:24 Ako li umre, mnogo r. rodi Rim 8:15 Jer ne primiste duha r. opet M.Iz 9:1 Mudrost s. sebi kuøu; na
Iva 15:2 koja ne raåa r. on odsijeçe, i Rim 8:21 osloboditi od r. raspadljivosti Mat 7:24 razborita çovjeka, koji s. kuøu
Dje 2:40 pokvarenoga r. spasenja Gal 5:1 i ne dajte se opet u jaram r. Mat 21:33 u njemu tijesak i s. kulu
1Ko 9:7 Tko sadi vinograd, a od r. RUÆEVINE Iza 5:2 s. je u njemu kulu, iskopao
Gal 3:28 nema viæe ni muækoga r. ni Psl 73:18 i puætaæ, da se raspadnu u r. Zah 9:3 Tir je sebi s. bedem i nagomi-
Flp 2:15 Boœja bez mane usred r. Iza 25:2 u r. palaçe oholih u grad Luk 7:5 Jer ljubi narod naæ i s. nam je
Flp 3:5 od r. Izraelova, od plemena Iza 51:3 utjeæit øe sve r. njegove 1Ljt 28:6 Tvoj sin Salomon s. øe kuøu
Jud 1:12 jesenska drveta bez r. æto su. Mal 1:4 ali øemo opet sagraditi r. ovako PNP 8:9 s. øemo na njemu tvråavu od
RODI Dje 15:16 r. popraviti, i podignut øu ga Mat 16:18 Na tom kamenu s. øu Crkvu
Pst 4:17 ona zatrudnje i r. Enoka. Kad RUCI Mar 14:58 i u tri dana s. øu drugi, koji
Psl 4:7 kad r. œito i vino u izobilju Izl 12:11 i ætap u r. i jedite ga u hitnji; to Luk 12:18 Sruæit øu œitnice svoje i s. øu
Iza 5:2 groœåem, a on r. vinjagom Brj 22:23 na putu s golim maçem u r. 1Ljt 17:10 ti, da øe ti Gospod s. kuøu
Iza 9:6 Jer nam se r. dijete, sin nam se P.Zk 32:39 Niæta se ne ote mojoj r. 2Ljt 2:6 ja, da bih mu mogao s. hram
Mat 1:16 Jakovu se r. Josip, muœ Joæ 5:13 koji je drœao goli maç u r. Zah 6:13 on øe s. hram Gospodnji
Mat 1:25 dok ne r. sina svojega, Job 21:16 sreøa nije u njihovoj r. Mal 1:4 ali øemo opet s. ruæevine
928
Mat 27:40 i u tri ga dana opet s. spasi Psl 18:30 s. je put njegov, istinita je Mat 13:3 i rekao: “Izaåe s. da sije
Iva 2:19 i za tri øu ga dana opet s. Psl 19:8 Zakon je Gospodnji s. veseli Iza 55:10 da dadne sjemena s. i kruha
Dje 15:16 i opet øu s. dom Davidov, æto Eze 28:15 s. si bio na putovima svojim 2Ko 9:10 koji daje sjeme s. dat øe i kruh
SAGRIJEÆI-ÆE-H-LI-O Mat 5:48 savræeni, kao æto je s. Otac Job 4:8 s. zlodjela, taj je to i œeo
L.Zk 4:27 obiçnog naroda s. nehotice Mat 19:21 Ako hoøeæ biti s. idi prodaj Mat 13:4 I kad je s. nekoje zrno pade
1Sa 2:25 Kad çovjek s. çovjeku, onda Flp 3:12 ili veø s. bio; ali nastojim, ne Mat 25:24 gdje nijesi s. i kupiæ, gdje
Iva 9:2 tko s. ovaj ili roditelji njegovi, te 2Ti 3:17 Da bude s. çovjek Boœji, spre- Mat 25:26 gdje nijesam s. i kupim, gdje
1Ko 8:13 se brat moj ne spotakne i s. Jak 3:2 ne grijeæi, taj je s. çovjek; moœe Luk 19:22 i œanjem, æto nijesam s.
1Iv 2:1 I ako tko s. imamo zagovornika 1Iv 4:18 a tko se boji, nije s. u ljubavi L.Zk 26:16 Zaludu øete onda s. sjeme
Jer 33:8 zlodjela njihova, kojima mi s. Efe 4:13 Sina Boœjega u çovjeka s. u Hos 14:7 i opet s. œito i cvjetat øe kao
Rim 2:12 i kojigod s. pod zakonom, po Kol 1:28 svakoga çovjeka s. u Kristu SIJE-U
Rim 3:23 Jer svi s. i nemaju slave Heb 7:28 reçena, Sina dovijeka s. Psl 126:6 sjeme da s. ali s pjesmom
Rim 5:12 prijeåe na sve ljude, jer svi s. 1Iv 2:5 ljubav Boœja s. po tom poznaje- M.Iz 11:18 plaøu, tko s. pravednost
Rim 5:14 koji ne s. prijestupom sliçnim 1Iv 4:12 i ljubav je njegova s. u nama Jer 2:2 za mnom, u zemlji, gdje se ne s.
2Pe 2:4 nije saçuvao ni anåela koji s. 1Iv 4:18 nego s. ljubav izgoni strah; jer Mat 13:3 i rekao: Izaåe sijaç da s.
Psl 51:4 tebi samo s. æto je pred tobom Mat 5:48 s. kao æto je savræen Otac vaæ Mat 13:37 Koji s. dobro sjeme, jest Sin
Luk 15:18 øu mu: Oçe, s. nebu i tebi 1Ko 1:10 budete s. u istom osjeøanju Iva 4:37 Jedan s. drugi œanje
Iza 42:24 Gospod, kojemu smo s. 1Ko 14:20 a razboritoæøu budite s. 1Ko 15:42 s. se u raspadljivosti, ustaje
Tuœ 5:7 Oçevi su naæi s. i nema ih viæe 2Ko 13:11 radujte se, budite s. tjeæite 2Ko 9:6 Tko oskudno s. oskudno øe i
Dan 9:11 su se na nas, jer smo mu s. Flp 3:15 Koji smo god dakle s. mislimo Gal 6:8 koji s. u tijelo svoje, od tijela øe
1Iv 1:10 da nijesmo s. gradimo ga Jak 1:4 da budete s. i potpuni, bez Jak 3:18 A plod pravde s. se u miru
Pst 39:9 tako grdno zlo i Bogu tako s. Jak 1:17dobri dar i svaki s. poklon Psl 126:5 Koji s. sa suzama neka œanju
Joæ 7:11 Izrael je s. prestupili su za- Jak 1:25 tko pomno pogleda u s. zakon Jer 12:13 s. pæenicu i œanju trnje, muçe
Iza 43:27 Otac tvoj prvi veø je s. i s. Heb 12:23 i duhovima s. pravednika Hos 8:7 Jer s. vjetar, buru øe œeti
1Ko 7:28 A ako li se oœeniæ, nijesi s. Otk 3:2 jer ne naåoh tvojih djela s. pred Mat 6:26 ne s. ne œanju, ne skupljaju
SATRE Psl 119:80 Srce moje neka bude s. u Luk 12:24 Pogledajte gavrane. Ne s.
Dan 2:35 se s. odjedanput gvoœåe Rim 12:2 æto je dobro, ugodno i s. SILA-MA-N
Heb 2:14 da smrøu s. onoga, koji ima 1Ko 13:10 A kad doåe, æto je s. prestat Luk 1:35 i s. Sveviænjega osjenit øe te
Heb 9:26 da svojom œrtvom s. grijeh Jak 1:4 A strpljivost neka ima s. djelo Luk 6:19 er je od njega izlazila s. i sve
SATRT-I 2Ko 13:9 zato se i molimo za vaæe s. Rim 1:16 jer je s. Boœja na spasenje
Mat 21:44 na koga on padne, s. øe ga Heb 6:1 da se damo na s. da ne postav- 1Ko 1:18 koji se spasavamo, s. Boœja
Rim 16:20 Bog mira s. øe skoro sotonu SAZIDA-TI 1Ko 15:56 A œalac je smrti grijeh, a s. je
Pst 3:15 On øe ti s. glavu; a ti øeæ ga Pst 4:17 i rodi Enoka. Kad ovaj, s. grad 2Ko 12:9 jer se s. u slabosti usavræava
Dan 2:44 s. i uniætiti sva ona kraljevstva Psl 102:16 Kada Gospod opet s. Sion 1Pe 1:5 Koje çuva po vjeri s. Boœja za
Dan 11:33 duboko s. maçem i plame- Iza 44:28 Neka se s. opet’ i o hramu 1Pe 4:14 jer çast i slava i s. Boœja i Duh
SAVIT Dan 9:25 da se Jeruzalem opet s. dok 2Pe 1:3 s. njegova darovala nam je
Iza 34:4 Kao knjiga s. øe se nebo i sva Iza 61:4 Oni øe s. prastara mjesta Otk 7:12 i mudrost i hvala i çast i s. i
Heb 1:12 I s. øeæ ih kao kabanicu, kao Dan 9:25 i opet øe se s. s ulicama i Otk 9:10 u repovima njihovim bijaæe s.
SAVJEST-I SAŒALI-TI Otk 12:10 Sad doåe spasenje i s. i
Dje 24:16 da imam çistu s. svagda Izl 32:14 Tada se s. Gospodu radi zla 2Ko 12:12 u znacima i çudesima i s.
Rim 9:1ne laœem, s. moja to mi svjedoçi 1Ljt 21:15 Gospod na njega, i s. mu se Heb 2:4 i çudesima i razliçnim s. i
1Ko 8:7 i s. njihova, jer je slaba, kalja Jon 3:10 se s. Bogu zbog nesreøe Izl 15:1 jer je veoma s. konja i konjanika
1Ko 8:10 neøe li njegova s. buduøi da Mat 9:36 mnoætvo naroda, s. mu se Izl 15:21 jer je s. Konje i konjanike
1Ko 8:12 i bijete njihovu slabu s. protiv Luk 7:13 i kad ga vidje, s. mu se 1Kr 19:11 Pred Gospodom je hodio s.
1Ko 10:29 da moju slobodu sudi s. Jer 26:13 øe se s. Gospodu s nesreøe Job 9:4 Mudar je srcem i s. snagom
1Ti 1:19 Imajuøi vjeru i dobru s. koju Heb 4:15 koji se ne bi mogao s. s naæih Job 36:5 Eto, Bog je s. ali nikoga ne
Tit 1:15 nego su im okaljani i um i s. SESTR-A-E-U Job 37:5 s. je Bog u buri; çini stvari
Heb 9:14 oçistiti s. naæu od mrtvih Pst 12:13 Reci jednostavno, da si mi s. Psl 50:3 oko njega æum s. æumio
1Pe 3:16 i strahom imajuøi dobru s. da Pst 20:5 Nije li mi on sam rekao: ‘s. mi Jer 4:12 Vihor s. dolazi mi na sluœbu
1Pe 3:21 za dobru s. po uskrsnuøu PNP 4:12 Vrt je s. zaruçnica moja Eze 3:12 za sobom glasan, s. i æum
SAVJESTI Luk 10:39 je bila s. po imenu Marija Luk 24:19 On je bio prorok, s. u djelu i
Rim 13:5 zbog kazne, nego i zbog s. 1Ko 7:15 tada brat ili s. nisu vezani Dje 2:2 s neba, kao kad dolazi s. vjetar
1Ko 10:25 i niæta ne ispitujte zbog s. Jak 2:15 li brat ili s. goli budu i nemaju Rim 1:4 A odreåen, da bude s. Sin
1Ko 10:28 koji je rekao, i zbog s. Eze 23:33 jest çaæa tvoje s. Samarije SILAZ-E-I
1Ko 10:29 Ali ne velim zbog s. tvoje, Iva 11:3 Tada mu poruçiæe s. njegove PNP 4:1 kao stado koza, æto s. s gore
2Ko 1:12 svjedoçanstvo s. naæe, da 1Ti 5:2 mlaåe kao s. sa svom çistoøom Iva 1:51 i anåele Boœje gdje uzlaze i s.
2Ko 4:2 svakoj s. ljudskoj pred Bogom Mat 19:29 koji ostavi kuøu, brata, s. Mat 3:16 Boœjega gdje s. kao golub i
1Ti 1:5 iz çista srca i dobre s. i vjere Luk 14:26 i na dijete i na brata i na s. Iva 1:32 Duha, gdje s. s neba kao
1Ti 3:9 imaju tajnu tanu vjere u çistoj s. SIGURNO-ST-STI Iva 6:50 Ovo je kruh, koji s. s neba, da
1Ti 4:2 imaju biljeg upeçen na svojoj s. Pst 50:24 ali øe vas Bog s. posjetiti i Dje 11:5 gdje s. posuda nekakva kao
Heb 10:2 ne bi viæe imali nikakve s. za Job 19:25 znam s. da moj Otkupitelj Jak 3:15 Ovo nije mudrost, æto s.
Heb 10:22 oçiæøeni u srcima od zle s. Psl 78:53 Vodio ih je s. te se nijesu Otk 10:1 anåela jaka gdje s. s neba
SAVJET-A M.Iz 11:3 Neduœnost vodi poætene s. a Otk 20:1 vidjeh anåela gdje s. s neba
Job 12:13 i jakost, on ima s. i razbor Iza 30:19 On øe se s. smilovati tebi na Otk 21:2 Jeruzalem novi, gdje s. od
1Ko 7:25 dajem s. kao koji sam milost Iza 33:20 Jeruzalem, s. mjesto, æator SIL-E-I
Iza 11:2 duh s. i jakosti, duh znanja i Jer 50:34 On vodi s. stvar svoju, da Psl 46:3 bi se tresle gore od s. njegove
Iza 41:28 od ovih, ni jedan ne zna s. Hos 6:3 Kao zora on øe s. doøi. Kao Psl 106:10 izbavi ih iz s. neprijatelja
Jer 18:18 ni s. od mudraca ni rijeçi od Mat 15:27 s. Gospodine, odgovori Iza 40:26 i zbog velike s. njegove i jake
SAVJETNIK-A Heb 6:19 Koju imamo kao s. i tvrdo Mat 24:29 i s. øe se nebeske uzdrmati
Iza 40:13 tko ga je upuøivao kao s. Iza 32:17 prava pokoj i s. dovijeka Luk 3:14 Nikomu ne çinite s. i prijevare
Mih 4:9 Je li mrtav tvoj s. da te obuzeæe 1So 5:3 Mir i s. onda øe iznenada Luk 10:19 s. niæta vam neøe moøi nau-
Rim 11:34 Gospodnju. Ili tko mu bi s. Psl 4:8 sam dajeæ mi te stojim u s. 1Ko 2:4 nego u dokazivanju Duha i s.
M.Iz 24:6 gdje je radio velik broj s. Psl 16:9 moj; i bol øe moja poçivati u s. 2Ko 4:7 da obilje s. bude od Boga, a ne
Iza 9:6 çudo od s. glasi ime njegovo Luk 11:21 onda je imanje njegovo u s. Gal 6:12 oni vas s. da se obreœete
SAVRÆEN-A-I-IH-O-STVO SIJA-Ç-U-O-TI Efe 1:19 izobilna veliçina s. njegove
929
Efe 3:7 dana po djelovanju s. njegove Iva 16:2 Izgonit øe vas iz s. A dolazi Job 29:16 Otac sam bio s. i branio sam
Efe 6:10 Gospodinu i u moøi s. njegove Otk 2:9 a nijesu, nego s. sotonina Psl 68:5 Otac je s. i zaætitnik sirotama
2So 1:7 Isus s neba s anåelima s. Mat 6:2 kao æto çine licemjeri u s. i na Psl 112:9 On dijeli obilno, daje s.
2So 1:9 Gospodnjega i od slave s. Mat 6:5 Oni se najradije mole u s. i na M.Iz 10:15 s. je pogibao i njihovo siro-
2Ti 3:5 a s. su se njezine odrekli; i ovih Mat 10:17 i biçevat øe vas u s. Mat 26:9 j sve, æto imaæ, i podaj s. i imat
Heb 1:3 i nosi sve rijeçju s. svoje, poæto Mat 23:6 gozbama i prve stolice u s. Luk 4:18 da nosim radosnu vijest s.
Heb 6:5 i okusili dobru rijeç Boœju, i s. Mat 23:34 druge u s. svojim biçevati i Luk 19:8 pola imanja svojega dajem s.
1Pe 3:22 pokoravaju anåeli i vlasti i s. Mar 13:9 biçevat øe vas u s. i vodit øe Iva 13:29 blagdan, ili da dadne æto s.
2Pe 1:16 vam ne javismo s. i dolaska Luk 20:46 prva mjesta u s. i zaçelja na SIROT-E-I
Otk 3:8 jer imaæ malo s. ali si drœao Dje 26:11 çesto po svim s. i nagonio Psl 146:9 uzdrœava s. i udovice; a
Otk 15:8 od slave Boœje i od s. njegove SIROMAÆ-AN-NA-NI-NIMA Jer 5:28 ne nastupaju za pravicu s.
Otk 18:3 obogatili su se od s. raskoæi M.Iz 19:22 a bolje je s. biti nego pri- Jer 49:11 Ostavi s. svoje, ja øu ih
Rut 1:16 Ne s. me tako, da te ostavim Prp 9:15 A bio u njemu i s. mudrac, i on Tuœ 5:3 s. smo, bez oca, matere naæe
Luk 1:17 øe doøi pred njim u duhu i s. 2Ko 8:9 zbog vas postao s. da se vi Iva 14:18 Neøu vas ostaviti s. doøi øu k
Luk 4:14 U s. Duha vrati se Isus u Galil- Mar 12:42 s. udovica doåe i metnu Jak 1:27 posjeøivati s. i udovice u
Dje 20:22 s. me duh, da idem u Jeru- Luk 21:2 kao jedna s. udovica ubaci P.Zk 10:18 Koji pomaœe do pravice s.
1Ko 15:43 sije se u slabosti, ustaje u s. M.Iz 22:2 Bogati i s. œivu jedni uz druge Psl 10:14 siromah; ti si pomoønik s.
2Ko 13:4 ali œivi po s. Boœjoj; jer smo i Mat 5:3 Blagoslovljeni su s. u duhu Iza 1:17 pribavite pravicu s. branite
Efe 3:20 po s. koja djeluje u nama Luk 6:20 Blagoslovljeni ste vi s. Vaæe Iza 1:23 s. ne daju pravice i parnica
Flp 3:21 po s. kojom moœe i sve sebi 2Ko 6:10 veseli, kao s. a koji mnoge SJAJ-AN-NA-NIM-O-OJ
Kol 1:11 Ojaçali svakom snagom po s. Mat 11:5 mrtvi ustaju, s. se navjeæøuje Psl 93:1 obukao se u s. zaodjeo se
1So 1:5 nego i u s. i u Duhu Svetome Mat 19:21 daj utrœak s. i imat øeæ blago Psl 104:1 obukao si se u s. i veliçanstv
2So 1:11 dobrote i djelo vjere u s. SIROMAÆTVA Psl 113:4 Gospod; s. njegov sja iznad
Heb 7:16 nego po s. œivota vjeçnoga Psl 45:4 kao branitelj vjernosti, s. Iza 14:11 svijet spustio se je s. tvoj
Otk 1:16 kao æto sunce sja u s. svojoj M.Iz 30:8 ne daji mi s. ni bogatstva Iza 23:9 da osramoti svaki s. oholi, da
SILN-A-E-I-IH-O Mar 12:44 a ona metnu od s. svojega Iza 40:5 øe se pojaviti s. Gospodnji
Psl 74:12 on çini s. djela na zemlji 2Ko 8:2 i iz dubine njihova s. obilna Iza 58:8 s. Gospodnji zapleøe je tvoje
Dan 4:3 Kako su s. çudesa njegova SIROMAH-A-E-U Izl 15:11 tako s. u veliçanstvu divnom
Mat 8:24 podiœe se s. bura na moru Psl 9:18 zauvijek biti zaboravljen s. Iza 63:1 s. je u svojoj odjeøi, ponosno
Mar 1:27 Jedna nova, s. nauka. i usto Psl 10:14 tebi se povjerava s. ti si Job 8:7 stani, promatraj djela Boœja s.
Jer 51:42 utonu u s. valove njegove Psl 34:6 s. koji povika, i Gospod ga çuje Psl 45:4 Desnica tvoja neka pokaœe s.
Mar 13:1 kamenje, ove s. graåevine Psl 40:17 i s. Svemoguøi brinut øe sei Psl 85:9 naæu zapast øe s. sreøa
P.Zk 10:17 veliki, s. straæni Bog, koji ne M.Iz 13:8 a s. ne treba sluæati prijetnju Psl 89:17 si ti s. snaga naæa, po milosti
2Ljt 6:41 ti sam i s. ækrinja tvoja. Neka M.Iz 19:1 s. koji hodi u neduœnosti Psl 106:21 koji uçini s. djela u Egiptu
Jak 3:4 i laåe, iako su velike, i s. ih Luk 16:20 jedan s. po imenu Lazar sav Iza 62:3 Tada øeæ biti s. kruna u ruci
Iza 13:11 oholih, ruæim ponos s. Luk 16:22 umrije s. On bi od anåela Otk 22:16 Davidov, s. zvijezda danica
Iza 43:16 put, stazu preko s. voda Jak 2:2 haljini, a uåe i s. u loæoj haljin, Job 4:18 svoje, æto ih je stvorio s.
Eze 43:2 od nje kao œamor s. voda Otk 3:17 si bijedan i nevoljan, i s. i slijep Psl 148:3 hvalite ga, sve zvijezde s.
1Ko 1:26 ni mnogo s. ni mnogo pleme- L.Zk 19:15 Niti idi na stranu s. niti se Iza 52:1 Sione Obuci s. haljine svoje
Psl 89:7 s. uzviæen iznad sviju oko njega Job 29:12 Spasavao sam s. koji je Psl 104:15 koje mu çini lice s. i kruh koji
Iza 52:13 øe se, bit øe s. uzviæen Job 34:28 se do njega popne vika s. Luk 21:5 da je ukraæen s. kamenjem i
Jer 4:6 zlo sa sjevera i s. razorenje Psl 10:9 vreba da uhvati s. hvata Luk 24:4 pred njima u s. haljinama
Mat 28:2 Tada se zemlja potrese s. Psl 10:12 digni ruku; ne zaboravi s. 1Pe 3:3 kiøenje zlatom ili u s. halji-
Mar 13:1 gle ovo s. kamenje, ove silne Psl 12:5 zbog jadanja s. hajde, veli 2Sa 7:28 uçinio ovo s. obeøanje
Dje 19:20 je s. rasla rijeç Gospodnja, Psl 102:17 usliæi vapaj s. i ne prezre Iza 66:12 s. bogatstvo naroda kao
2Ko 10:4 borbe nije tjelesno nego s. Psl 107:41 Tako izvlaçi s. iz nevolje Dan 12:3 Poboœni øe sjati kao s. nebo
Jak 3:5 i jezik malen ud, a ipak çini s. s Psl 109:16 progonio je patnika i s. pa i Luk 16:19 lan i gostio se s. svaki dan
SILOM Psl 113:7 iz smeøa uzdiœe s. Heb 11:2 postigoæe s. svjedoçanstvo
Izl 11:1 nego øe vas odavde s. otjerati M.Iz 19:4 a s. ostavlja prijatelj njegov Otk 19:8 da se obuçe u platno s. i
Eze 34:4 nego ih gazite œestinom i s. M.Iz 22:22 i ne pritiskuj pred sudom s. Dje 10:30 preda mnom u haljini s.
Zah 4:6 moøi, niti s. nego duhom Prp 9:15 poslije nitko nije sjetio toga s. Jak 2:2 zlatnim prstenom i u s. haljini
Luk 16:16 i svaki prodire s. u njega Prp 9:16 ali se ne priznaje mudrost s. Psl 111:3 Djela su njegova krasota i s.
Iva 6:15 doåu, te ga s. uçine kraljem Iza 3:14 kuøama ugrabljeno dobro s. Heb 1:3 Koji jer je s. slave njegove i
Dje 10:38 Duhom Svetim i s. da je Jer 2:34 Na skutovima lijepi ti se krv s. Dan 12:3 Poboœni øe s. kao sjajno
1Ko 6:14 i nas øe uskrsnuti s. svojom Jer 5:28 sirote i ne odluçuju stvar s. Mat 13:43 Tada øe pravednici s. kao
2Ko 13:4 øemo œivjeti s njim s. Boœjom Amo 8:6 Kupovat øemo s. za novce SJEME-NA
Efe 3:16 da se s. utvrdite po Duhu Gal 2:10 da bismo se spominjali s. a to L.Zk 26:16 Zaludu øete onda sijati s.
Efe 4:16 da jedan drugome pomaœe s. Jak 2:6 A vi osramotiste s. Nijesu li Psl 126:6 nosi s. da sije; ali s pjesmom
2So 2:9 svakom s. i znacima i laœnim Job 20:19 nije pomagao s. oteo je Mal 2:15 A æto traœi Jedan s. Boœje
1Pe 5:2 ne s. nego dragovoljno, kako Psl 9:12 on za s. nije çuo jauka njihova Mat 13:19 Njemu je s. posijano na put
Otk 18:21 S takvom øe s. biti baçen Psl 82:3 s. potlaçene opravdajte Mat 13:37 Koji sije dobro s. jest Sin
SILU Psl 132:15 s. njegove kruhom øu Mat 13:38 Dobro s. jesu djeca kralje-
Mih 2:2 Çine s. çovjeku i kuøi njegovoj Iza 11:4 po pravici prosuåuje s. u Luk 8:11 znaçi ovo: s. je rijeç Boœja
Mat 11:12 trpi kraljevstvo nebesko s. i Mat 26:11 s. imate svagda meåu 2Ko 9:10 A koji daje s. sijaçu, dat øe i
Rim 9:22 gnjev svoj i objavi s. svoju Iva 12:6 æto bi se starao za s. nego æto 1Iv 3:9 jer njegovo s. ostaje u njemu, i
1Ko 1:17 da ne izgubi s. kriœ Kristov Jak 2:5 Ne izabra li Bog s. u ovome Iza 55:10 da dadne s. sijaçu, i kruha
1Ko 15:24 i svaku vlast i s. Izl 22:25 s. koji stanuje kod tebe, nemoj 1Pe 1:23 ste ponovo roåeni ne od s.
Flp 3:10 spoznam njega i s. uskrsnuøa M.Iz 14:21 je onaj, koji se smiluje s. SJEN-A-E-U
Kol 2:12 uskrsnuste po vjeri u s. Boga M.Iz 17:5 Tko se ruga s. grdi stvoritelja 2Kr 20:9 Hoøeæ li da otide s. za deset
2So 2:11 øe im Bog poslati s. zablude M.Iz 19:17 Tko se smiluje s. pozaima 1Ljt 29:15 s. dani su naæega œivota na
Heb 11:11 Serah primi s. da zatrudni M.Iz 22:9 jer daje s. od svojega kruha Psl 39:6 Kao s. prolazi çovjek, ni za æto
2Pe 2:11 anåeli, koji veøu snagu i s. M.Iz 22:22 Ne otimaj s. jer on je Psl 121:5 Gospod je s. tvoja; on ti stoji
Otk 4:11 da primiæ slavu i çast i s. jer si Iza 25:4 branik s. u nevolji njegovoj Psl 144:4 dani su njegovi kao s. æto
Otk 5:12 da primi s. i bogatstvo i Jak 2:3 sjedi ovdje lijepo’, a s. reknete Iza 25:4 krov od oluje, s. od œege
SINAGOG-A-MA SIROMASIMA Iza 32:2 kao s. velike hridine u zemlji
930
Kol 2:17 æto je s. buduøih stvari; a tijelo Luk 12:18 U njih øu s. sav prihod svoj i Iza 5:20 koji pravite od gorkoga s. a od
Psl 88:10 Ustaju li s. da te slave SKUPLJA-JU Jak 3:11 iz istoga otvora toçiti s. i gorko
PNP 2:17 Dok dan zahladi i s. uteku Psl 39:6 s. a ipak ne zna, kojemu øe SLAV-A-E-I
Jak 1:17 nema promjene ni s. mijene M.Iz 10:5 Tko ljeti s. razuman je; tko Izl 24:16 I s. Gospodnja spusti se na
Psl 63:7 u s. krila tvojih veselim se Prp 3:5 i vrijeme kad se s. kamenje Izl 33:19 da proåe sva s. moja ispred
Psl 91:1 Sveviænjega, koji boravi u s. Jer 31:10 je razasuo Izraela, s. ga opet Job 37:22 s. pripada strahovitomu
Psl 107:10 sjedili u tami i u s. smrtnoj Mat 12:30 tko ne s. s menom, rasipa Psl 96:6 s. i radost napunjaju svetiæte
Prp 7:12 Jer je u s. mudrosti çovjek 1Ko 16:2 i s. koliko moœe, da ne bivaju Psl 148:13 s. njegova nadvisuje zeml-
Prp 7:12 tako dobro zaklonjen kao u s. Psl 2:2 s. se vladaoci zemaljski, M.Iz 20:29 s. je mladiøima jakost
PNP 2:3 U s. njegovoj sjedim rado Iza 49:18 svi se oni s. i dolaze k tebi Eze 43:2 Tada doåe s. Boga Izraelova
Hos 14:7 u s. opet sijati œito i cvjetat øe Hos 10:10 s. se protiv njih narodi, kad Mat 6:13 jer je tvoje kraljevstvo, sila i s.
Psl 17:8 Skrij me u s. krila svojih Mat 6:26 siju, ne œanju, ne s. u œitnice Luk 2:9 i s. ih Gospodnja obasja
Psl 36:7 Boœe; u s. krila tvojih bjeœe Mat 24:28 je strvina, ondje se s. orlovi Luk 2:14 s. Bogu na visini i na zemlji
Psl 57:1 u s. krila tvojih ja øu se skriti Dje 4:26 Diœu se kraljevi zemaljski, i s. Rim 16:27 njemu çast i s. u vijeke vje-
Iza 38:8 ja øu vratiti s. po stepenima SLAB-A-E-I-IH-O 1Ko 11:7 Boœja, a œena je s. muœevlja
Heb 10:1 zakon ima samo s. buduøih Suc 16:7 postao bih s. i bio bih kao 1Ko 15:41 Druga je s. suncu, i druga
SJE-O-STI Rim 14:2 jesti, a koji je s. jede zelje 2Ko 1:12 naæa s. ovo, svjedoçanstvo
Iva 4:6 od puta s. je Isus kraj studenca 1Ko 9:22 Slabima bio sam s. da slabe 2Ko 1:14 da smo vaæa s. kao æto i vi
Iva 13:12 haljinu uzeo i opet s. za stol 2Ko 10:10 je tijelom pred nama, s. je 2Ko 8:23 poslanici crkveni, s. Kristova
Mal 3:3 øe on s. taliti i çistiti srebro 2Ko 12:10 kad sam s. onda sam jak 1So 2:20 Jer ste vi s. naæa i radost
Mat 19:28 øete tako s. na dvanaest 1Ko 8:7 savjest njihova, jer je s. kalja 1Pe 1:24 svaka s. njegova kao cvijet
Mat 25:31 onda øe s. na prijestolje Gal 4:9 kako se obraøate opet na s. 1Pe 2:20 Jer kakva je s. ako zbog
2So 2:4 tako da øe on s. u hramu Pst 29:17 Lea je imala s. oçi, a Rahela 1Pe 4:13 kad se objavi s. njegova
SKAKAVCI 1Ko 9:22 Slabima bio sam slab, da s. Mat 5:16 da vide vaæa dobra djela i s.
Psl 105:34 i doåoæe s. i gusjenice neb- 1So 5:14 zauzimajte se za s. budite Mat 6:2 i na ulicama, da ih s. ljudi
Iza 40:22 su stanovnici siøuæni kao s. Joe 3:10 s. neka rekne: Junak sam Mat 19:28 sjedne na prijestolje s.
Amo 4:9 i masline vaæe izjeli su s. ali Rim 5:6 Krist, kad smo joæ bili s. umrije Iva 8:50 A ja ne traœim s. svoje; ima
Mat 3:4 Hrana je njegova bila s. i med Rim 14:21 spotiçe, ili se smuçuje, ili s. Dje 12:23 jer ne dade s. Bogu. Izjeden
Otk 9:3 I iz dima zjala izaåoæe s. na 1Ko 4:10 mi s. a vi jaki; vi ætovani, a mi Rim 3:23 Jer svi sagrijeæiæe i nemaju s.
SKRIO 1Ko 8:11 poginut øe s. brat, za kojega Rim 5:2 i hvalimo se nadom s. Boœje
Pst 3:10 jer sam gol, pa sam se s. 1Ko 11:30 su meåu vama mnogi s. i 1Ko 15:31 vaæe s. koju imam u Kristu
Psl 22:9 izveo iz krila materina i s. me 2Ko 13:4 jer smo i mi s. u njemu, ali 2Ko 3:7Mojsijevo od s. lica njegova
Iza 49:2 glatka strijela s. me u tobolcu 2Ko 13:9 kad smo mi s. a vi jaki; zato 1So 2:19 nada, ili radost, ili kruna s.
Iza 54:8 gnjeva s. san samo zaças lice Rim 15:1 smo mi jaki slabosti s. nositi Tit 2:13 i dolazak s. velikoga Boga i
Iza 64:7 jer si bio s. lice svoje od nas i P.Zk 34:7 Oko njegovo nije joæ bilo s. i 1Pe 5:1 koji sam i dionik s. koja se ima
Mat 11:25 ovo s. od mudrih i razumnih Mat 26:41 je duh voljan, ali je tijelo s. 1Pe 5:4 primit øete neuveli vijenac s.
Mat 13:44 Çovjek naåe blago i s. ga Mar 14:38 istina, voljan, ali je tijelo s. Otk 15:8 I napuni se hram dima od s.
Mat 25:18 iskopa zemlju i s. u nju 1Ko 1:27 æto je s. pred svijetom, otkupi Izl 5:1 da mi u pustinji s. svetkovinu
Luk 10:21 ovo s. od mudrih i razumnih 1Ko 13:12 sada u ogledalu s. vidimo, a Psl 30:9 s. li te prah? Navjeæøuje li on
Iva 12:36 Isus, i otide, i s. se od njih SLABOST-I–IMA Psl 103:1 Duæo moja, s. Gospoda, i
SKRIVEN-A-O 1Ko 1:25 s. je Boœja jaça od ljudi Mat 16:27 s anåelima svojim u s. Oca
Job 5:21 Od biça jezika bit øeæ s. doåe 1Ko 8:13 na s. neøu jesti mesa dovije- Mar 8:38 kad doåe u s. Oca svojega sa
Psl 32:1 opaçina, kojemu je grijeh s. Heb 7:28 koji imaju s. a rijeç zakletve 1Ko 12:26 ili ako se s. jedan ud, s njim
Psl 91:4 pod perjem si njegovim s. Rim 8:26 Duh pomaœe nam u naæoj s. Kol 3:4 øete se i vi s njim pojaviti u s.
M.Iz 9:17 voda, teçan je kruh s. Rim 15:1 smo mi jaki s. slabih nositi, i Heb 2:10 da patnjama privede k s.
M.Iz 18:10 pravednik uteçe u nju i s. je 1Ko 2:3 I ja sam bio meåu vama u s. i u SLAVI-LI-M-TI
M.Iz 29:25 tko se uzda l Gospoda, s. 1Ko 15:43 sije se u s. ustaje u sili Luk 24:53 Bili su uvijek u hramu i s. su
Kol 3:3 i vaæ je œivot s. s Kristom u 2Ko 12:9 jer se sila u s. usavræava Dje 13:48 radovali su se i s. rijeç
Efe 3:9 tajna od vjekova s. u Bogu, koji 2Ko 12:10 Zato su mi ugodne s. 1Pe 2:12 s. Boga u dan pohoåenja
Kol 1:26 Tajnu, koja je bila s. od vje- 2Ko 13:4 je i raspet bio po s. ali œivi po Psl 42:5 jer ga joæ s. mojega spasitelja
Job 28:11 æto je s. iznosi na svjetlo 1Ti 5:23 zbog œeluca i çestih svojih s. Dan 2:23 s. te; jer si mi dao mudrost i
Psl 139:15 Postanje moje nije bilo s. Heb 5:2 i lutaju, jer je sam podvrgnut s. Dan 4:37 i s. kralja nebeskoga; jer su
M.Iz 2:4 traœiæ kao srebro, kao s. blago Heb 11:34 ojaçaæe od s. postadoæe Mat 11:25 s. te, Oçe, Gospodine neba
Mat 10:26 niæta s. æto se ne bi otkrilo 2Ko 12:5 neøu hvaliti, osim s. svojim Rim 11:13 hoøu da s. svoju sluœbu
Mat 13:44 blago, æto leœi s. u polju 2Ko 12:9 hvaliti svojim s. da se nastani Dan 6:10 obavljao je molitvu svoju i s.
Luk 19:42 Ali je sad s. od oçiju tvojih SLAST-IMA Mat 15:31 slijepi gledaju, divio se je i s.
Dje 26:26 da mu je æto od ovoga s. Psl 40:8 meni je s. zakon tvoj nosim u Psl 118:28 Ti si Bog moj, tebe øu s. ti si
1Ko 4:5 æto je u tami s. i objavit øe Psl 119:92 Kad zakon tvoj ne bi bio s. Iza 43:20 Tada øe me s. zvijeri poljske
Kol 2:3 sve blago mudrosti i znanja s. Psl 119:111 jer su samo ona s. srcu Luk 2:28 na ruke svoje, uze s. Boga i
SKRIVIO M.Iz 13:19 Ispunjena je œelja s. srcu, a Rim 14:11 i svaki øe jezik s. Boga
Pst 16:5 æto mi se nanosi, ti si s. Ja ti 2Pe 2:13 misle, da je sva s. çastiti se SLAVOM
Jer 8:6 svoju, da kaœe: ‘Æto sam s. 1Ti 5:6 ona koja je u s. mrtva je iako je Psl 8:5 ispod Boga, okrunio si ga s. i
Dje 25:10 Œidovima niæta nijesam s. Tit 3:3 sluœeøi razliçnim œeljama i s. u Hag 2:7 i napunit øu ovaj hram s. veli
Kol 3:25 primit øe, æto je s. i nema SLATK-A-E-IM-O Zah 2:8 Za s. poslao me je k narodima
Flm 1:18 Ako li ti je u çemu s. ili je M.Iz 9:17 Tako je s. ukradena voda Mat 24:30 s velikom moø i s.
SKUPI-TE-TI Prp 11:7 s. je svjetlost i godi oçima Mar 13:26 s velikom moøi i s.
Izl 16:4 i sebi s. koliko mu treba na dan Otk 10:9 u ustima bit øe ti s. kao med Luk 21:27 s velikom moøi i s.
Joæ 2:18 i s. kod sebe u kuøi oca Psl 119:103 su s. grlu mojemu rijeçi Iva 17:5 Oçe, u tebe samoga s. koju
Dje 2:6 s. se mnoætvo i smete se, jer je M.Iz 16:24 rijeçi med samotok, s. duæi Rim 2:7 u dobrim djelima i teœe za s.
Mat 13:30 s. najprije kukolj i sveœite ga Iza 30:10 govorite nam s. rijeçi, pro- Rim 6:4 Krist od mrtvih s. Oçevom
Otk 19:17 i s. se na veliku gozbu Jak 3:12 slani izvor uçiniti s. vode 2Ti 2:10 u Kristu Isusu sa s. vjeçnom
P.Zk 30:3 øe te s. izmeåu svih naroda Joe 3:18 vrijeme gore kapati s. vinom Heb 2:7 ga neæto malo od anåela, s.
Iza 66:18 Sve øu narode i jezike s. i oni Rim 16:18 i s. rijeçima i blagoslovima 2Pe 1:3 koji nas pozva s. i moøi
Mat 13:41 i oni øe s. sve zavoditelje i M.Iz 3:24 i kad poçivaæ, spavaæ s. SLAVU
Mat 24:31 oni øe s. izabranike njegove PNP 2:13 s. miriæe cvijet vinove loze Iza 66:18 i oni øe doøi i vidjeti s. moju
931
Luk 4:6 Svu ovu moø i s. dat øu tebi; jer Jak 3:9 koji su stvoreni na s. Boœju Iva 10:3 otvara, i ovce s. glas njegov
Iva 1:14 s. kao Jedinoroåenoga od SLOBODA-N Iva 10:27 Ovce moje s. glas moj, i ja
Iva 7:18 sam od sebe, traœi s. svoju 2Sa 22:3 Jakost moja, s. moja Izbavit- Rim 2:13 nijesu pravedni oni, koji s.
Rim 1:23 I pretvoriæe s. besmrtnoga 2Ko 3:17 Duh Gospodnji, ondje je s. Efe 4:29 da dadne milost onima, koji s.
Rim 9:4 imaju posinjenje i s. i zavjete Gal 5:13 ne dajte, da s. bude na sluœbu 2So 1:8 ne poznaju Boga, i koji ne s.
Rim 9:23 ih je predodredio za s. hoøe Psl 19:13 øu biti çist, s. od teæke krivnje 1Ti 4:16 øeæ i sebe i one, koji te s.
1Ko 2:7 Bog prije vjekova za s. naæu 1Ko 7:21 nego, ako i moœeæ s. postati Heb 5:9 koji ga s. uzrok spasenja
1Ko 9:15 nego dopustiti da tko s. moju 1Ko 7:27 jesi li s. ne traœi œene 1Pe 3:12 i uæi njegove s. molitvu
2Ko 3:18 u istu sliku iz slave u s. kao od 1Ko 9:1 Nijesam li ja s. Nijesam li ja Otk 1:3 koji çita, i onima, koji s. rijeçi
2Ko 4:17 vjeçnu s. koja sve nadvisuje 1Ko 9:19 Jer premda sam s. od sviju SLUÆAL-A-I
Flp 2:3 uz prkos ili za ispraznu s. nego Gal 4:26 Jeruzalem, koji je gore, s. je, i Luk 10:39 do nogu Gospodnjih i s. je
Otk 21:24 i kraljevi zemlje donijet øe s. SLOBODN-E-I-JAKA-O 1Pe 3:6 Tako je s. Serah Abrahama i
SLICI Gal 4:22 od ropkinje, a drugoga od s. P.Zk 11:13 Zato ako budete paœljivo s.
Pst 9:6 Bog stvorio çovjeka po s. Boœjoj Gal 4:23 roåen, a koji od s. po obeøanju P.Zk 11:27 ako budete s. zapovijedi
1Ko 10:11 A ovo se sve u s. dogaåalo Gal 4:31 djeca ropkinje, nego s. Iza 52:15 çuju, æto nijesu joæ nikada s.
Gal 4:24 A to je u s. reçeno, jer ovo su Psl 124:7 je rastrgana, i mi smo s. Iza 65:12 kad sam zvao, jer nijeste s.
Kol 3:10 za poznanje po s. onoga, koji Iva 8:33 nikad. Kako ti veliæ: Bit øete s. Luk 2:47 Svi, koji su ga s. divili su se
Otk 13:15 da udahne œivot s. zvijerinoj Iva 8:36 Sin oslobodi, zaista øete biti s. Luk 19:11 Kako su to oni s. rekoæe im
Otk 20:4 se ne pokloniæe zvijeri ni s. 1Ko 12:13 ili s. i svi se jednim Duhom Iva 9:27 sam vam rekao, a nijeste s.
SLIÇ-AN-NI-NO 1Pe 2:16 Kao s. a ne da biste imali Dje 4:4 su bili s. propovijed, vjerovaæe
Psl 49:12 s. je stoci, æto se smakne P.Zk 32:36 da viæe nema s. i robova Dje 18:8 koji su s. vjerovaæe i krstiæe
Psl 88:5 s. ubijenima, koji poçivaju u Gal 3:28 nema viæe ni roba ni s. nema SLUÆA-O-TE-TI
Iza 52:14 nije viæe bio s. çovjeçjemu Kol 3:11 ni Skita, roba ni s. nego sve i u Eze 2:2 i s. sam onoga, koji se je
Flp 2:7 obliçje sluge, i postao je s. Otk 19:18 i mesa od sviju s. i robova, i Dan 9:11 a da nije s. glasa tvojega
Flp 3:10 muka, da mu budem s. u smrti Pst 4:7 Jer ako pravo radiæ, smijeæ s. Luk 2:46 uçiteljima, s. ih i pitao ih
Heb 2:17 da bude u svemu s. braøi, da Psl 141:6 s. izaåoæe voåe njihove iz Dje 2:6 s. gdje oni govore njegovim je-
Heb 7:3 a s. Sinu Boœjemu, ostaje M.Iz 4:25 neka pogledaju s. preda te Dje 14:9 Ovaj je s. Pavla gdje govori
Jak 1:6 jer tko sumnja, s. je morskomu 1Ko 6:12 Sve mi je s. ali nije sve na 2Pe 2:8 gledao je i s. bezboœna djela, i
Iza 59:10 i zdravi s. smo mrtvima 1Ko 10:23 Sve mi je s. ali nije sve na Jer 13:17 Ako ne s. moram ja u tiæini
Mar 4:16 s. su oni, æto su posijani na tlo 2Ko 12:4 kojih çovjeku nije s. govoriti Luk 8:18 Pazite zato, kako s. jer tko
Rim 9:29 bili bismo kao Sodoma i s. SLOBODU Iva 8:43 Jer ne moœete rijeçi moje da s.
1Iv 3:2 bit øemo mu s. jer øemo ga vidj- Iza 58:6 da pustiæ na s. zarobljenike i Iva 8:47 vi ne s. jer nijeste od Boga
Efe 5:27 nema ljage ni nabora, ili æto s. Iza 61:1 da navijestim zarobljenima s. Iva 10:20 ima i luduje. Æto ga s.
1Pe 3:21 s. i vas sada spasava Rim 8:21 na s. slave djece Boœje Rim 6:12 tijelu, da s. poœude njegove
Otk 4:6 kao stakleno more, s. kristalu 1Ko 10:29 zaæto da moju s. sudi savj- SLUÆATI
Otk 4:7 I prvo biøe bijaæe s. lavu, i Gal 2:4 i uæuljaæe, da uhode s. naæu 2Sa 19:35 Mogu li joæ s. glas pjevaça i
SLIJEP-CA-CI-CIMA Gal 5:13 na s. pozvani; samo ne dajte Psl 106:25 viæe s. zapovijed Gospod-
Iza 42:19 Tko je s. ako ne sluga moj, i 1Pe 2:16 a ne da biste imali s. za M.Iz 13:8 siromah ne treba s. prijetnju
Iza 43:8 narod, koji je s. a ipak ima oçi 2Pe 2:19 Obeøavaju im s. a sami su M.Iz 19:27 Nemoj, sine moj, s. nauke
Iva 9:2 roditelji njegovi, te se rodio s. SLOV-A-IMA Iza 1:19 Ako hoøete s. uœivat øete
Iva 9:24 opet çovjeka, koji je bio s. i Mat 5:18 neøe nestati nijedne crtice s. Iza 42:24 niti s. naputak njegov
2Pe 1:9 tko nema ovoga, s. je i rukom Rim 7:6 novome duhu, a ne u starini s. Mar 4:12 s. a ipak ne razumjeti, da se
Otk 3:17 nevoljan, i siromah i s. i gol 2Ko 3:6 ne s. nego Duha; jer slovo Iva 6:60 tvrd govor. Tko ga moœe s.
Mat 15:14 slijepac vodi s. oba padnu u 2Ko 3:7 u kamenje urezana s. bila u Iva 9:27 Æto øete opet s. Neøete li i vi
Luk 6:39 Moœe li slijepac voditi s. Neøe Gal 6:11 kakvim sam s. pisao vam SLUŒB-A-E-U
Iza 59:10 Kao s. pipamo zid, tuma- SLUÆA-JTE-JU Rim 12:1 tako da vaæa s. Boœja bude
Mat 9:28 pristupiæe k njemu s. Isus ih M.Iz 8:34 je onaj, koji me s. koji straœi 2Ko 3:7 Ako li je s. smrti koja je u
Psl 146:8 Gospod otvara oçi s. Gos- M.Iz 13:1 a podsmjevaç ne s. ukora Dje 1:17 i primio je dio ove s.
Mat 15:14 Oni su slijepi voåe s. A kad Iza 50:10 boji Gospoda, taj s. glas Dje 1:25 Da primi mjesto s. ove i apos-
SLIJEPI-MA Mat 7:24 Tko s. ove moje rijeçi i Dje 6:4 øemo nastojati oko molitve i s.
Mat 11:5 s. vide, hromi hodaju, gubavi Luk 10:16 Tko vas s. mene sluæa; tko Dje 17:25 Niti prima s. od ruku çovjeç-
Mat 15:14 Oni su s. voåe slijepcima Iva 3:29 koji stoji i s.ga, radoæøu se Efe 4:12 za djelo s. na sazidanje tijela
Mat 15:31 hromi hodaju i s. gledaju Iva 5:24 Tko s. moju rijeç i vjeruje Izl 28:41 stavi ih u s. njihovu i posveti
Mat 23:24 Voåe s. Cijedite komarca, a Iva 8:47 Tko je od Boga, rijeçi Boœje s. 1Kr 12:4 Olakæaj nam sada ti tvrdu s.
Mat 23:26 Farizeju s. oçisti najprije Iva 9:31 da Bog ne s. grjeænika, nego Psl 50:6 da Bog vræi svoju s. sudaçku
Iva 9:40 i upitaæe ga: Jesmo li i mi s. Iva 18:37 koji je od istine, s. glas moj Psl 109:8 s. njegovu neka dobije drugi
Iza 6:10 s. oçi njegove, da ne vidi Jak 1:23 ako tko s. rijeç, a ne isvræuje Iza 60:10 i kraljevi njihovi stoje ti na s.
Iza 35:5 Tada øe se otvoriti oçi s. i uæi 1Iv 4:5 govore od svijeta, i svijet ih s. Jer 4:12 Vihor silan dolazi mi na s.
Luk 4:18 osloboåenje, s. vid, da oslo- P.Zk 18:15 Gospod, Bog tvoj. Njega s. Iva 16:2 ubije, misliti, da Bogu çini s.
Rim 2:19 I misliæ, da si voåa s. svjetlost Iza 6:9 samo, s. ali neøete razumjeti Dje 1:20 i s. njegovu neka primi drugi
SLIK-A-E-U Iza 55:2 s. me, pa øete jesti æto je Dje 20:24 da svræim trku svoju i s. koju
Psl 73:20 Kao æto s. sna iæçezne, kad Efe 6:1 s. svoje roditelje u Gospodinu Rim 6:19 dajite udove svoje u s. pravdi
Mat 22:20 Çija je ovo s. i natpis Efe 6:5 s. gospodare svoje po tijelu sa Rim 15:16 narode, izvræujuøi svetu s.
1Ko 11:7 glave, jer je s. i slava Boœja, a Kol 3:20 s. roditelje svoje u svemu, jer 1Ko 9:13 koji vræe svetu s. od svetinje
2Ko 4:4 slave Kristove, koji je s. Boœja. Heb 13:17 s. predstojnike svoje i 2Ko 4:1 imamo ovu s. zbog milosråa
Kol 1:15 Koji je s. Boga nevidljivoga Jak 4:13 s. sad vi, koji govorite: Danas Gal 5:13 da sloboda bude na s. tijelu
Otk 13:15 da progovori s. zvijerina, i 2Pe 1:17 koji je po mojoj volji njega s. Efe 3:2 Jer çuli ste s. milosti Boœje koja
Izl 20:4 lika rezana, niti kakve s. od Izl 6:12 me eto ni sinovi Izraelovi ne s. Flp 2:17 i œrtvovan budem za œrtvu i s.
Dje 7:43 s. æto ih naçiniste, da im se Eze 33:31 s. rijeçi tvoje, ali ih ne izvræ- 1Ti 1:12 drœao za vjerna i postavio u s.
Heb 9:23 da se s. nebeskih stvari Mat 8:27 ovaj? I vjetar i more s. ga 1Ti 3:1 nadgledniætva, dobru s. œeli
Pst 1:26 Naçinimo çovjeka na s. i Mar 1:27 duhovima, i oni ga s. 1Ti 3:10 iskuæaju, pa onda da vræe s.
Psl 73:20 ti, Boœe, razbijeæ s. njihovu Luk 8:12 koji s. a onda dolazi åavao i 2Ti 4:5 s. svoju izvræi potpuno
1Ko 15:49 nosit øemo i s. nebeskoga Luk 8:21 koji s. rijeç Boœju i vræe je Heb 1:14 na s. zbog onih, koji øe
2Ko 3:18 se u istu s. iz slave u slavu Luk 16:29 i proroke: neka njih s. Heb 8:6 A sad je dobio uzviæeniju s.
Heb 10:1 a ne bitnu s. stvari, to ne Luk 16:31 Ako ne s. Mojsija i proroka Heb 9:1 prvi zavjet propise za s. Boœju
932
SLUŒE–ØI P.Zk 30:3 s. øe se tebi i opet øe te Mat 10:21 svojega predavat øe na s.
Pst 1:14 s. i pokazuju vremena, dane i Iza 55:7 vrati Gospodu, i s. øe mu se Mat 26:35 poçi u s. s tobom, ne bih te ja
Izl 28:41 da mi s. kao sveøenici Rim 9:15 øu se smilovati, s. øu se Luk 22:33 s tobom iøi u tamnicu i u s.
Psl 72:11 njim, svi narodi neka mu s. Iza 30:19 On øe se sigurno s. tebi na Rim 5:12 u svijet grijeh, i po grijehu s. i
Sef 3:9 zazivaju ime Gospodnje i s. Iza 51:3 Gospod øe se s. Sionu, utjeæit Rim 5:14 vladala s. od Adama sve do
Mat 20:28 nije doæao, da mu s. nego Jer 12:15 opet øu im se s. i povest øu ih Rim 5:21 grijeh za s. tako i milost da
Mar 10:45 nije doæao, da mu s. nego Jer 31:20 ja mu se moram s. govori Rim 6:9 umire, s. viæe ne vlada njime
1Ko 9:13 œrtveniku s. sa œrtvenikom Mih 7:19 On øe se nama opet s. Rim 6:23 je plaça za grijeh s. a milost
1Ti 6:2 nego joæ bolje neka s. jer su Zah 1:17 Gospod øe se opet s. Sionu 1Ko 11:26 i pijete çaæu, s. Gospodnju
Heb 10:2 koji s. ne bi viæe imali nikakve Mat 18:33 Nijesi li se i ti morao s. drugu 1Ko 15:21 Jer kako po çovjeku s. tako
Otk 7:15 i s. mu dan i noø u hramu Luk 1:72 Tako htjede s. se oçevima 1Ko 15:54 “Pobjeda proguta s.
Dje 20:19 s. Gospodinu sa svom SMILUJ-E 2Ko 2:16 miris od smrti za s. a drugima
Kol 3:22 gospodarima, ne s. im na Psl 4:1 s. ml se, usliæi molitvu moju 2Ko 4:12 s. djeluje u nama, a œivot u
Tit 3:3 lutajuøi, s. razliçnim œeljama i Psl 6:2 s. mi se, Gospode, jer sam 2Ko 7:10 a œalost svijeta rada s.
Heb 6:10 posluœivæi svetima i s. Psl 51:1 s. mi se, Boœe, po milosråu Flp 1:21 meni œivot Krist, a s. dobitak
SLUŒI-Æ-LI-IM-IMO Joe 2:17 s. se, Gospode, narodu svo- 2Ti 1:10 Krista, koji uniæti s. a obasja
Izl 23:24 ne s. im i ne radi po djelima Mar 10:48 jaçe: Sine Davidov, s. mi se Heb 2:9 milosti Boœjoj za sve okusio s.
P.Zk 6:13 s. mu i kuni se samo njegov- Luk 16:24 s. mi se i poælji Lazara, neka Heb 9:16 i s. onoga, koji çini oporuku
1Ljt 28:9 drœi s Bogom oca svojega i s. Psl 72:13 On se s. slabima i ubogima i Jak 1:15 grijeh, a grijeh izvræen raåa s.
M.Iz 20:3 s. çovjeku na çast, kad Psl 103:13 djeci svojoj, tako se s. Gos- 1Iv 5:16 Ima grijeh, æto donosi s. za
Mal 3:18 koji s. Bogu, i onoga, koji mu M.Iz 14:21 je onaj, koji se s. siromahu Otk 2:11 neøe mu nauditi druga s.
Mat 4:10 klanjaj se i njemu jedino s. M.Iz 19:17 se s. siromahu, pozaima Otk 20:6 njima druga s. nema vlasti
Mat 20:28 da mu sluœe, nego da s. i da Iza 30:18 da vam se s. i zato çeka, da Otk 21:8 i sumporom. To je s. druga
Mar 10:45 nego da s. i da dadne œivot Jon 1:6 Moœda nam se s. taj Bog, da Psl 6:5 Jer s. ne spominju viæe tebe
Rim 14:18 u ovome s. Kristu, ugodan Rim 9:16 nego do Boga, koji se s. Psl 23:4 Moram li i putovati dolinom s.
2Ko 4:15 s. na æto veøu slavu Boœju Rim 11:32 nepokornost, da se s. svima Mat 16:28 neøe neki okusiti s. dok ne
Heb 10:11 svaki dan s. i iste œrtve SMIRN-E-OM Luk 12:5 koji nakon s. ima moø baciti u
1Pe 4:11 tko s. neka sluœi kao po jako- PNP 3:6 U mirisu s. i tamjana i svako- Iva 5:24 nego se preæao iz s. u œivot
2Pe 1:3 æto s. za œivot i poboœnost Iva 19:39 pomijeæane s. i aloja, oko sto Iva 8:51 neøe vidjeti s. dovijeka
P.Zk 10:12 da ga ljubiæ i s. Gospodu Psl 45:8 s. alojem, kasijom miriæu sve Iva 21:19 kakvom øe s. proslaviti Boga
Dan 6:16 postojano s. neka te izbavi Mar 15:23 Ondje mu dadoæe vino sa s. Dje 2:24 Ali ga Bog odrijeæio veze s.
P.Zk 11:13 te mu s. svim srcem i svom SMJELO-ÆØU-ST Rim 6:5 zdruœeni sliçnosøu s. njegove
Jer 5:19 ste ostavili mene i s. tuåim Dje 13:46 rekoæe posve s. Vama je Rim 7:5 naæim, da se donosi plod s.
Mar 1:13 divljim; a s. su mu anåeli Kol 2:15 i vlasti, izvede ih s. na ugled Rim 7:24 Tko øe me izbaviti od tijela s.
Dje 10:7 vojnika od onih, koji su mu s. Dje 4:29 govore sa svom s. rijeç tvoju Rim 8:2 me je od zakona grijeha i s.
1Pe 1:12 nego vama s. ovim, æto vam Flp 1:20 sa svom s. Krista proslaviti u 1Ko 15:55 Gdje je, s. pobjeda tvoja
Dje 24:14 Ja s. Bogu otaca svojih po Dje 4:13 A kad vidjeæe s. Petrovu i 2Ko 2:16 Jednima dakle miris od s. za
Dje 27:23 Boga, çiji jesam i kojemu s. Efe 3:12 U kojemu imamo s. i pristup u Flp 2:8 posluæan do s. do smrti na kriœu
Dje 6:2 rijeç Boœju i da s. oko stolova 1Ti 3:13 i veliku s. u vjeri, vjeri u Isusu Heb 2:9 vidimo zbog s. æto podnese
Rim 7:6 da s. u novome duhu, a ne u SMOKV-A-E-I-OM-U Heb 11:5 da ne vidi s. i ne naåe se, jer
Flp 3:3 Bogu s. i hvalimo se u Kristu Hab 3:17 Jer s. ne donosi viæe ploda 1Iv 5:16 æto ne donosi s. neka moli, i
Heb 9:14 djela, da s. Bogu œivomu Mat 21:19 roda. Odmah usahnu s. Otk 2:10 Budi vjeran do s. i dat øu ti
Heb 12:28 dajmo hvalu i njom s. Jak 3:12 Moœe li, braøo moja, s. Otk 21:4 i s. neøe biti viæe, ni tuge, ni
SLUŒI-O-T-TE-TI Otk 6:13 kao æto s. odbacuje svoje SMRTN-A-O-OJ-OM
Hos 5:11 jer je tako usrdno s. idolima Iza 34:4 kao æto padaju suhe s. sa Job 34:6 krivnje pogodi me strijela s.
Heb 7:13 kojega nitko nije s. œrtveniku Jer 8:13 grozda na lozi, ni s. na drvetu Luk 22:44 I napade ga s. tjeskoba, i
Pst 25:23 i starije s. øe mlaåemu Amo 4:9 s. i masline vaæe izjeli su Rim 8:11 oœivjet øe i vaæa s. tjelesa
P.Zk 28:48 s. øeæ neprijateljima Mat 7:16 trnja groœåe ili s draçe s. 1Ko 15:53 s. da se obuçe u besmrtnost
Joæ 24:15 A ja i kuøa moja s. øemo Luk 6:44 S trnja se ne beru s. i groœåe Psl 107:10 u tami i u sjeni s. leœali su
2Ljt 30:8 i s. Gospodu, Bogu svojemu Iza 28:4 ibiva kao ranoj s. prije œetve 2Ko 11:23 mnogo puta u pogibli s. bio
Psl 100:2 s. Gospodu s veseljem, Mat 21:21 æto se je dogodilo s. nego Rim 6:12 grijeh u vaæemu s. tijelu, da
Gal 4:9 opet iznova hoøete da s. Mih 4:4 vinovom lozom i s. a da ga tko SNAG-A-E-OM-U
Gal 5:13 ljubavlju s. jedan drugome Iva 1:50 ti rekoh, da sam te vidio pod s. P.Zk 34:7 i œivotna s. njegova nije bila
Efe 6:7 Dragovoljno s. kao Gospod- Mat 21:19 Tada vidje s. jednu kraj Suc 8:21 je çovjek, onakva mu je s.
1So 1:9 da s. Bogu œivomu i Istinitomu Luk 13:6 Netko je bio zasadio s. u svoj- Psl 89:17 si ti sjajna s. naæa, po milosti
Pst 27:40 i bratu øeæ svojemu s. Luk 21:29 Promatrajte s. i sva druga Iza 30:15 U miru i uzdanju s. je vaæa
M.Iz 11:29 luåak øe s. mudromu SMRØU Iza 45:24 spasenje je i s. k njemu øe
Jer 5:19 ste ostavili mene i s. tuåim Izl 31:15 dan subotni, neka se kazni s. Hab 3:19 Gospod meni je s. On mi
Dan 7:27 i sve øe vlasti njemu s. i L.Zk 20:9 ili majku, ima se s. kazniti, jer P.Zk 21:17 je on prvenac s. njegove
Mal 3:14 Govorite: ‘Bogu s. ne donosi L.Zk 24:16 kazniti s. sva zajednica Job 33:25 u dane mladenaçke s.
Mat 6:24 ne moœe dva gospodara s. Brj 23:10 Htio bih umrijeti s. pravednika M.Iz 31:3 Ne daji s. svoje milosnicama
Luk 16:13 ne moœe dva gospodara s. Ezr 7:26 sudbeno kazniti: bilo s. ili 2Pe 1:5 iz sve s. poradite, da pokaœete
Iva 12:26 hoøe s. neka ide za mnom Job 3:21 çeznu za s. a ona ne dolazi P.Zk 6:5 svom duæom i svom s. svoj-
SMIJ-ATI-EH Mat 15:4 pogrdi oca ili majku, neka s. Suc 5:21 obraduj se çitavom s. duæo
M.Iz 1:26 øu se i ja s. nesreøi vaæoj Rim 5:10 se pomirili s Bogom s. Sina 1Sa 2:9 svojom s. ne dolazi çovjek do
Luk 6:21koji plaçete sada. Vi øete se s. Flp 1:20 mojemu, bilo œivotom, bilo s. Job 9:4 Mudar je srcem i silan s. tko se
Pst 21:6 reçe Sara: s. mi Bog pripravi Kol 1:22 Sad pomiri s. çovjeçjeg tijela Job 36:5 osuåuje, silan je s. razuma
Prp 7:3 Bolje je zabrinutost nego s. jer Heb 2:14 s. satre onoga, koji ima vlast Psl 18:32 Bog, koji me opasao s.
Jak 4:9 s. vaæ neka se pretvori u plaç SMRT-I Psl 18:39 Jer ti me naoruœa s. za boj
SMILOVA-O-T-TI Izl 23:7 i ne skrivi s. neduœnome i Prp 9:10 to neka çini vlastitom s. jer
Iza 60:10 ipak sam se s. tebi u milosti P.Zk 30:19 Œivot i s. blagoslov i prokl- Jer 10:12 On je stvorio zemlju s.
Mat 18:33 kako sam se ja s. tebi Rut 1:17 Samo me s. moœe rastaviti od Luk 24:49 dok ne budete opremljeni s.
Mar 5:19 na tebi i kako se je s. tebi Psl 116:15 Gospodnjim s. pravednika Kol 1:11 Ojaçali svakom s. po sili slave
Flp 2:27 Bog mu se je s. ne samo njemu M.Iz 21:25 Lijençini donosi s. pohota Psl 104:15 i kruh, koji oœivi s. çovjeku
Izl 33:19 i s. øu se, kojemu hoøu da se Eze 18:32 Jer meni nije mila s. onoga Iza 40:29 On daje s. umornome, daje
933
Iza 40:31 u Gospoda, crpaju novu s. Iza 62:1 s. njegovo kao goruøa baklja Luk 6:9 çiniti dobro ili zlo Œivot s. ili
Iza 52:1 obuci se u s. svoju, Sione Jer 23:6 s. nalazi Juda u dane Dje 15:1 Mojsijevu, ne moœete se s.
Eze 29:21 dati kuøi Izraelovoj novu s. i Eze 7:25 Traœi se s. i ne nalazi se Rim 5:10 kao pomireni s. u œivotu
Dan 2:23 jer si mi dao mudrost i s. Ti si Joe 2:32 jer øe biti s. na gori Sionu, u Rim 11:26 I tako øe se s. sav Izrael
SNIJEG-A Jon 2:9 ostavljaju onoga, koji im je s. 1Ko 3:15 se s. ali tako kao kroz oganj
Psl 147:16 Koji daje s. kao vunu, sipa Zah 8:13 tako øu vam sada pribaviti s. 1Ti 2:15 Ali øe se s. raåanjem djece
M.Iz 26:1 Kao s. u ljeto, kao daœd o Luk 2:30 Oçi moje vidjeæe spasenje Heb 7:25 s. one, koji po njemu dolaze
Iza 55:10 Jer kako padaju daœd i s. s Iva 4:22 klanjamo jer s. dolazi od Œid- Jak 1:21 rijeç, koja moœe s. duæe vaæe
Dan 7:9 Njegovo bilo je bijelo kao s. Dje 13:47 budeæ na s. do kraja zemlje Jak 4:12 koji moœe s. i upropastiti. A ti
Mat 28:3 i odijelo njegovo bijelo kao s. Rim 1:16 na s. svakome, koji vjeruje Efe 2:8 Jer ste miloæøu s. po vjeri, i to
Otk 1:14 bijela kao bijela vuna, kao s. Rim 10:1 i molitva Bogu za s. njihovo SPASITELJ-A-U
Psl 51:7 operi me i bit øu biti bjelji od s. Rim 10:10 a ustima se priznaje za s. Izl 15:2 pjesma moja, jer mi postade S.
M.Iz 31:21 Ne boji se s. za kuøu svoju Rim 11:11 njihovim padom postade s. Psl 40:17 Ti si moj pomoønik i S. Boœe
SNU Rim 13:11 je sad bliœe naæe s. negoli Psl 65:5 ti Bog, S. naæ; ti pouzdanje
Mat 1:20 javi mu se u s. anåeo Gos- 1So 5:9 nego da steçemo s. po Gos- Psl 78:35 je Bog, Sveviænji, S. njihov
Mat 2:13 javi se Josipu u s. anåeo 2So 2:13 kao prvence izabrao za s. Psl 118:14 i pjesma, jer mi postade S.
Mat 27:19 danas u s. mnogo pretrpjela 2Ti 2:10 da i oni postignu s. u Kristu Iza 41:14 S. je tvoj Svetac Izraelov
SOB-AMA-I-U 2Ti 3:15 uçiniti mudrim na s. po vjeri Iza 43:3 Bog, Svetac Izraelov tvoj je S.
Mat 24:26 on je u s. ne vjerujte Heb 1:14 zbog onih, koji øe baætiniti s. Iza 45:15 osnovama, Bog Izraelov, S.
Luk 12:3 ste æaptali na uho u s. oglasit Heb 2:3 za toliko s. koje je zapoçelo Iza 63:8 Tako im je postao S.
Prp 10:20 ne psuj kralja, ni u s. u kojoj Heb 9:28 na s. onima, koji ga iæçekuju Zah 9:9 S. pun poniznosti. Jaæe na
Dan 6:10 gornjoj s. imao otvore pro- Heb 11:7 naçini korablju za s. kuøe Luk 2:11 rodi S. Krist i Gospodin
Dje 12:7 obasja po s. i gurnuvæi Petra 1Pe 1:5 sila Boœja za s. pripravljeno da Iva 4:42 Ovaj je zaista S. svijeta
PNP 3:4 u s. one, koja me rodila 1Pe 1:9 cilj svoje vjere, s. duæa Rim 11:26 Doøi øe od Siona S. i
Mat 6:6 uåi u s. svoju, zatvori vrata i 1Pe 1:10 su s. traœili i ispitivali proroci Efe 5:23 Krist glava crkvi; on je S. tijela
SOL-JU 1Pe 2:2 da po njemu uzrastete za s. 1Ti 4:10 S. svih ljudi, osobito vjernika
L.Zk 2:13 svojih moraæ prinijeti s. 2Pe 3:15 drœite za s. kao æto vam je i Psl 42:5 joæ slavim, mojega S. i Boga
Mat 5:13 Vi ste s. zemlji. Ako li sol Otk 12:10 doåe s. i sila i kraljevstvo Psl 106:21Zaboraviæe S. Boga svojega
Mar 9:49 se svaka œrtva zaçinja s. SPASI-M-MO-O-T-TI Dje 5:31 uzvisi za vladaoca i S. da
Kol 4:6 svagda u milosti s. zaçinjena Psl 69:1 s. me, Boœe, jer mi veø dolaze 2Ti 1:10 sad se je objavila pojavom S.
SPALI-T-TI Iza 19:20 da se bori za njih i da ih s. Tit 3:4 çovjekoljublje Boga, S. naæega
Iza 9:18 koji s. trnje i draçu i upali guætik Mat 18:11 Sin çovjeçji doæao da s. æto je 1Iv 4:14 Otac poslao Sina za S. svijeta
Mat 13:30 sveœite ga u snoplje da se s. Mat 27:40 s. samoga sebe, ako si Sin Luk 1:47 I duh se moj raduje u Bogu, S.
1Ko 13:3 tijelo svoje, da se s. a ljubavi Luk 9:56 upropasti duæe, nego da ih s. Tit 3:6 nas obilato po Isusu Kristu, S.
Mal 4:1 kao strnjika. s. øe ih dan, koji Luk 19:10 i s. æto je bilo izgubljeno Jud 1:25 Njemu, jedinome Bogu, S.
Otk 18:8 i s. øe se ognjem, jer je ja Luk 23:35 neka sad s. samoga sebe SPAVA-Æ-JU-O
Mat 3:12 pljevu øe s. ognjem neugasi- Luk 23:39 Onda s. samoga sebe i nas Rut 3:7 bio, leœe da s. iza stoga œita
2Pe 3:12 im øe se nebesa s. i raspasti Iva 3:17nego da se svijet s. po njemu 1Kr 18:27 Moœda i s. i mora se probu-
SPALJUJE 1Ko 5:5 da se duh s. u dan Gospodina Psl 121:3 noga tvoja: ne s. çuvar tvoj
Heb 12:29 Jer je Bog naæ oganj, koji s. Tit 3:5 po svojemu milosråu s. nas M.Iz 10:5 tko s. o œetvi, prouzrokuje
Otk 11:5 oganj izlazi iz usta njihovih i s. 1Pe 4:18 I ako se pravednik jedva s. Mat 9:24 nije mrtva, ona samo s.
SPASE Iza 63:1 koji imam moø da s. Iva 11:11 Lazar, naæ prijatelj, s.
Luk 8:12 da ne vjeruju i da se ne s. Iva 12:47 da sudim, nego da s. svijet M.Iz 3:24 kad poçivaæ, s. slatko
1Ko 10:33 nego mnogih, da se s. Dje 16:30 æto mi treba çiniti, da se s. Jon 1:6 Æto ti s. Ustani i prizivaj Boga
1So 2:16 govoriti narodima, da se s. 1Ko 9:22 sve, da svakako nekoje s. Efe 5:14 Ustani, koji s. i uskrsni od
Heb 10:39 koji vjeruju, da s. duæu Iza 20:6 da se s. od kralja asirskoga Dan 12:2 Mnogi od onih, koji s. u prahu
SPASENJA Dje 4:12 u kojem treba da se s. Mat 26:40 svojim i naåe ih gdje s.
P.Zk 32:15 i prezre Hridinu s. svojega Iza 63:9 ali ih je s. anåeo lica njegova Luk 22:45 svojim, ali ih naåe gdje s. od
P.Zk 33:29 On je ætit s. tvojega, maç Eze 3:19 svoje; a ti si s. duæu svoju 1So 5:7 koji s. u noøi s. i koji se opijaju
2Sa 22:3 Ætit moj, rog s. mojega Mat 24:22 ni jedan se çovjek ne bi s. Pst 2:21 je on s. uze mu jedno rebro i
2Sa 22:47 je Bog, hridina s. mojega Mar 13:20 dane, ne bi se s. ni jedan Mat 8:24 pokrila valovima. A on je s.
Psl 18:2 Ætite moj, rog s. mojega Luk 23:35 Druge je s. neka sad spasi SPOMEN-I
Psl 51:12 ponovno iskusim radost s. Rim 11:5 ostatak s. po izboru milosti Brj 10:10 øe vam to biti za s. milostiv
Iza 12:3 S øete crpsti vodu iz izvora s. Rim 11:14 suplemenike i s. nekoje od Prp 2:16 Trajan s. ostaje tako malo od
Iza 49:6 posrednik mojega s. do na 2Ti 1:9 Koji nas je s. i pozvao zvanjem Iza 19:19 usred zemlje Egipta i s.-stup
Mal 4:2 ogranut øe sunce s. æto krije 2Pe 2:5 s. sa sedam joæ drugih, kad je Heb 10:3 svake godine çini s. na grijeh
Luk 1:69 Bog s. podiœe za nas u kuøi Izl 6:6 s. øu vas rukom visoko podignu- Psl 25:7 Po milosti svojoj s. se mene
Dje 2:47 broj onih, koji su bili na putu s. Psl 91:15 s. øu ga i proslavit øu ga Jer 14:21 s. se zavjeta svojega s nama
Dje 4:12 I nema ni u jednom drugom s. M.Iz 28:18 Tko hodi neduœno, s. øe se Pst 8:1 Tada se Bog s. Noe i svih zvijeri
Dje 16:17 koji vam javljaju put s. M.Iz 28:26 tko hodi u mudrosti, s. øe se Otk 16:19 i Babilon veliki s. se pred
2Ko 6:2 usliæih te, i u dan s. pomogoh ti Iza 30:15 i ostanete mirni, s. øete se Eze 16:60 Ali øu se ja s. zavjeta
Efe 6:17 I kacigu s. uzmite, i maç Joe 2:32 s. øe se, jer øe biti spasenje Luk 1:72 s. se svetoga zavjeta svojega
Flp 1:28 znak propasti, a za vas s. i to Mat 10:22 tko ustraje do kraja, s. øe se SPOMINJATI
1So 5:8 i ljubavi, i s kacigom nade s. Mar 16:16 Tko vjeruje i pokrsti se, s. øe Iza 62:6 imate s. Gospoda, ne æutite
Heb 2:10 privede k slavi poçetnika s. Iva 10:9 Tko uåe kroza me, s. øe se Heb 8:12 i grijeha njihovih neøu viæe s.
Heb 5:9 koji ga sluæaju, uzrok s. Dje 16:31Isusa i s. øeæ se ti i kuøa tvoja SPOMINJE-TE
SPASENJE Rim 10:13 ime Gospodnje, s. øe se Psl 103:14 s. se, da smo samo prah
1Ljt 16:23 Iz dan u dan navjeæøujete s. 1Ti 4:16 jer ovo çineøi s. øeæ i sebe i Psl 105:8 s. se uvijek zavjeta svojega
Psl 3:8 s. stoji u moøi Gospoda; na puk 2Ti 4:18 i s. øe me u kraljevstvo svoje Efe 5:3 i lakomstvo neka se ni ne s.
Psl 27:1 Gospod je svjetlost moja i s. Jak 5:15 molitva vjere s. øe bolesnika Heb 11:22 Vjerom se s. Josip umiruøi
Psl 85:9 s. njegovo, zaista, blizu je Iza 25:9 kojega se ufamo, da øe nas s. 1Ko 11:2 se u svemu mene s. i drœite
Psl 91:16 i pokazat øu mu s. svoje Jer 4:14 Jeruzaleme, tako øeæ se s. 1So 2:9 Jer se s. braøo, truda naæeg i
Iza 26:3 i trajno øeæ mu s. dati, jer se Hos 13:14 Podzemlja, od smrti øu ih s. 2Ti 1:4 Œeleøi da te vidim, s. se suza
Iza 51:5 Pred vratima stoji s. moje Mat 19:25 Tko se onda moœe s. SPOTAKN-E-U-UTI
Iza 52:7 vijest dobra, koji oglaæuje s. Mar 3:4 dobro çiniti ili zlo Œivot s. ili Psl 91:12 da se ne s. o kamen noga
934
Mar 9:42 malenih koji vjeruju, da se s. Rim 2:29 je obrezanje s. duhom, a ne Psl 80:16 propadnu od s. lica tvojega
1Ko 8:13 da se brat moj ne s. i sagrijeæi Rim 8:27 A onaj, koji ispituje s. zna, æto M.Iz 11:4 ne koristi niæta u dan s. a
Mar 4:17 progonstvo, onda se odmah s. 2Ko 1:22 i dade zalog Duha u s. naæa Iza 13:5 Gospod i oruåa s. njegove, da
Rim 9:33 u Sionu kamen da se s. hrid 2Ko 3:3 nego na tjelesnim ploçama s. Jer 10:10 Od s. njegove zadræøe zeml-
Psl 26:1 se u Gospoda i neøu se s. Gal 4:6 Duha Sina svojega u s. vaæa 2Ko 12:20 kod vas svaåe, zavisti, s.
Psl 37:31 koraci njegovi neøe se s. Efe 6:5 u iskrenosti s. svojega, kao Gal 5:20 svaåe, ljubomor, s. spletke
M.Iz 3:23 i neøeæ se s. nogom svojom Flp 4:7 çuvat øe s. vaæa i misli vaæe u Efe 2:3 i bili smo po naravi djeca s. kao
Mat 26:31 Svi øete se vi s. zbog mene 1Ti 1:5 ljubav iz çista s. i dobre savjesti Rim 3:5 Je li Bog nepravedan, kad u s.
Mar 14:27 Svi øete se vi s. zbog mene Heb 10:16 dat øu zakone svoje u s. M.Iz 15:1 rijeç uvredljiva podiœe s.
SPOTICANJA 1Pe 5:2 dobitka, nego iz dobra s. M.Iz 20:2 tko ga draœi na s. grijeæi
Iza 8:14 kamen s. hrid spoticanja za 1Iv 3:20 Ako nas kori s. naæe, Bog je Kol 3:8 odbacite i vi sve to: s. ljutinu
Rim 9:32 spotakoæe na kamen s. SRCE SREBR-A-O-OM
Rim 14:13 da ne postavljate bratu s. ili 1Sa 2:1 Obraduj se s. moje u Gos- Joæ 7:21 dvjesta æekela s. i zlatan
1Ko 10:32 Ne budite povodom s. ni 1Sa 16:7 a Gospod gleda na s. Job 27:16 Ako i nagomila s. kao praha
Flp 1:10 çisti i bez s. na dan Kristov Psl 57:7 Boœe, utjeæeno je s. moje PNP 8:9 øemo na njemu tvråavu od s.
1Pe 2:7 i kamen s. i stijena opadanja Psl 84:2 s. moje i tijelo moje klicali su Iza 48:10 ali ne naåoh s. prokuæao
1Iv 2:10 njemu nema niæta za razlog s. Psl 101:4 je daleko od mene s. laœno Zah 9:3 nagomilao s. kao praha i zlata
SPOTIÇ-E-U M.Iz 21:1 Kao tijek vode s. je kraljevo u Mat 10:9 pojasima svojim ni zlata ni s.
Iva 11:9 Tko danju ide, ne s. se, jer vidi M.Iz 23:7 ali s. njegovo nije s tobom Dje 3:6 s. i zlata nema u mene; ali æto
Rim 14:21 tvoj brat s. ili se smuçuje, ili Prp 7:4 s. mudrih ljudi boravi u kuøi Izl 35:5 prilog za Gospoda zlato, s. i
Jer 31:9 ravnim putom, gdje se ne s. Iza 57:15 nanovo okrijepim s. slomlje- Joæ 7:21 u Æatoru u zemlji i s. ozdo
1Pe 2:8 Na koji se s. jer ne vjeruju Iza 66:14 vidite, obradovat øe se s. Job 22:25 i naputak njegov s. tvoje
SPOZNA-Æ-DE Jer 17:9 Lukavo je s. viæe nego sve, i Job 28:1 gdje se nalazi s. i mjesto, gdje
Pst 8:11 s. Noa, da su vode otekle sa Jer 17:10 Ja, Gospod, istraœujem s. Psl 12:6 rijeçi pune çistoøe, s. su
Izl 31:13 da se s. da sam ja, Gospod Jer 31:20 Zato za njega kuca s. moje Psl 66:10 si nas, kao æto se çisti s.
1Sa 17:46 da s. sav svijet, da ima Bog Eze 11:19 Dat øu im drugo s. i novi duh M.Iz 2:4 Ako je traœiæ kao s. kao
Eze 20:12 da se s. da sam ja Gospod Mat 6:21 je blago tvoje, ondje je i s. M.Iz 3:14 Jer je bolje nju steøi nego s.
Iva 14:31 da s. svijet, da ljubim Oca, i Mat 12:34 çega je s. puno, o tome usta M.Iz 16:16 viæe je vrijedno nego s.
Iva 17:23 da s. svijet, da si me ti poslao Mat 13:19 æto je bilo posijano u s. M.Iz 17:3 Topionica je za s. peø za
Izl 9:14 da s. da nitko nije na svoj zemlji Mat 15:8 ali s. je njegovo daleko od M.Iz 22:1 omiljelost viæe vrijedi nego s.
Pst 4:1 Adam s. Evu, œenu svoju, a Luk 24:32 Nije li gorjelo naæe s. u Iza 1:22 s. tvoje postade troska, vino
Mat 1:25 Ali je ne s. dok ne rodi sina Iva 14:1 “Neka se ne plaæi s. vaæe Dan 2:35 gvoœåe, glina, mjed, s. i zlato
Iva 17:25 svijet tebe ne s. a ja te spoz- Dje 4:32 vjernika bilo je jedno s. i jedna Zah 13:9 kako se pretapa s. i oçistit øu
SPOZNAJ-I-OM-U Dje 16:14 I Gospodin otvori s. njezino Mal 3:3 Tada øe on sjesti, taliti i çistiti s.
2Ko 6:6 U çistoøi, u s. u dugotrpnosti, u Dje 28:27 Jer je otvrdnulo s. naroda 1Ko 3:12 na ovome temelju, zlato, s.
2Ko 10:5 protiv s. Boœjoj, i zaroblju- 1Ko 2:9 ni uho nije çulo, ni u s. çovjeçje Jak 5:3 Zlato vaæe i s. zaråa, råa
Flp 3:8 za ætetu prema prevaœnoj s. Kol 3:22 nego u priprosta s. bojeøi se Pst 13:2 Abram vrlo bogat stokom, s. i
Kol 1:10 dobrom djelu i rastete u s. Flm 1:20 okrijepi s. moje u Kristu 1Pe 1:18 otkupljeni raspadljivim s. ili
Hab 2:14 se zemlja napuniti s. slave 1Iv 3:17 u nevolji i zatvori s. svoje od SREBRNJAKA
Kol 1:9 da se ispunite s. volje njegove 1Iv 3:20 nas kori s. naæe, Bog je veøi Mat 26:15 Oni mu isplatiæe trideset s.
Psl 59:13 s. da Bog vlada u Jakovu SRCEM Mat 27:9 Uzeæe trideset s. cijenu pro-
Jer 24:7 I dat øu im razbor, da me s. da Job 9:4 Mudar je s. i silan snagom; tko Dje 19:19 vrijedne pedeset tisuøa s.
Iva 17:3 je œivot vjeçni, da s. tebe Psl 119:10 Svim s. svojim traœim te, ne SREØ-A-E-I-U
Efe 3:19 koja nadilazi svaku s. da se M.Iz 3:5 Uzdaj se u Gospoda svim s. 1Sa 2:1 u Gospodu, odveø je velika s.
2Ti 2:25 da se pokaju i s. istinu Jer 24:7 se obrate k meni svim s. Job 8:7 prijaænja s. tvoja, a buduøa
Rim 2:20 zakonu ima pravilo s. i istine Mat 11:29 jer sam ja krotak i ponizan s. Job 21:16 Zaista s. nije u njihovoj ruci
SPREM-AN-NA-NI Mat 13:15 Otvrdnulo je s. naroda Psl 23:6 Samo s. i milost pratit øe me
Job 13:18 s. sam za parbu, znam, da Mat 22:37 Boga svojega, svim s. Psl 85:9 naæu zapast øe sjajna s.
Luk 1:17uçini Gospodinu narod s. Mar 12:33 Njega ljubiti svim s. svom M.Iz 3:2 godine blagostanja i puno s.
Luk 22:33 Gospodine, s. sam s tobom Iva 12:40 i ne razumiju s. i da se ne M.Iz 3:17 i sve staze njezine pune su s.
2Ko 12:14 po treøi put sam s. da vam Dje 17:11 jer primiæe rijeç sa svim s. i M.Iz 16:20 opomenu, taj dolazi do s.
2Ti 2:24 da uçi, s. da podnosi zlo Rim 10:10 se s. vjeruje za opravdanje Prp 9:11 nego sve stoji do vremena i s.
2Ti 3:17 s. za svako dobro djelo Heb 10:22 Pristupajmo istinitim s. u 2Ljt 6:41 tvoji neka se obraduju u s.
1Pe 4:5 koji stoji s. da sudi œive i mrtve SRCIMA Psl 25:13 Duæa njegova u s. prebiva
2Ko 8:12 je s. volja, mila je po onome Mat 9:4 Zaæto zlo mislite u s. svojim Jer 23:6 i Izrael stanuje u s.
2Ko 9:2 da je i Ahaja s. od lanjske 2Ko 3:2 poslanica napisana u s. naæim Pst 24:12 daj mi s. danas i iskaœi milost
Mat 24:44 Zato i vi budite s. jer Sin 2Ko 4:6 zasvijetlio je u s. naæim, da Joæ 1:8 jer tada øeæ imati s. i uspjeh u
Efe 6:15 I obuvæi noge, da budete s. za Efe 3:17 Da Krist stanuje vjerom u s. Job 30:15 kao u vihoru raznosi on s.
Tit 3:1posluæni i s. na svako dobro Kol 3:15 I mir Kristov neka vlada u s. Psl 18:50 Koje daje s. i spasenje kralju
1Pe 3:15 Budite uvijek s. na odgovor Heb 10:22 oçiæøeni u s. od zle savjesti Psl 20:4 ti dadne s. u svakoj osnovi
SRCA SRCU Psl 34:12 œeli sebi godine, da okusi s.
Pst 6:5 i htijenje s. njihova svejednako M.Iz 20:5 Duboka je voda osnova u s. Psl 37:7 koji ima s. u svojemu poslu
Psl 111:1 Od svega s. slavim Gospoda Jer 3:15 Dat øu vam pastire po s. Psl 118:25 Gospode, daruj nam s.
M.Iz 21:2 ali je Gospod, koji ispituje s. Mat 5:28 na œenu poœudno, veø je u s. SRUÆI-T-TI
Iza 63:15 Ganuøe s. tvojega i milosråe Luk 2:51 çuvala sve rijeçi ove u s. 2Kr 18:4 s. likove, isijeçe aætarte i
Jer 17:1vrhom na ploçi s. njihova, na Luk 8:15 i posluænu s. çuvaju i tako rod Job 5:13 s. se osnova lukavih
Mat 5:8 Blagoslovljeni su koji su çista s. Iva 1:18 koji poçiva na s. Oçevu, on je M.Iz 11:7 oçekivanje opakoga s. se
Mat 15:19 Jer iz s. dolaze zle misli 2Ko 9:7 Svaki, kako je odluçio u s. a ne Luk 1:52 Silnike s. s prijestolja neznat-
Mat 18:35 od vas ne oprosti od s. bratu Efe 5:19 pjevajuøi i kliçuøi u s. svojem Luk 11:17 se, i kuøa se s. na drugu
Luk 1:17 da opet obrati s. otaca k djeci Flp 1:7 za sve vas, jer vas nosim u s. Iza 31:3 posrnut øe pomagaç i s. øe se
Luk 16:15 ali Bog zna s. vaæa, jer æto SRDŒB-A-E-I-U Dan 7:24 od prijaænjih, i s. øe tri kralja
Iva 7:38 iz njegova øe s. poteøi rijeke P.Zk 29:20 raspaliti s. i jarost Gospod- Luk 12:18 s. øu œitnice svoje i sagradit
Dje 2:46 hranu s radoæøu i priprosta s. Joæ 7:1 s. Gospodnja protiv sinova Iza 25:11 øe s. penjanje njegovo unat-
Dje 8:37 Ako vjerujeæ od svega s. M.Iz 19:12 s. je kraljeva kao rika lava Jer 49:16 ipak øu te odanle s. dolje
Dje 15:9 oçistivæi vjerom s. njihova Jak 1:20 Jer s. çovjeçja ne çini pravde Eze 38:20 hridine øe se s. i svi øe
935
STAD-A-O-U STARJEÆIN-A-MA-E Luk 24:5 Od s. sruæiæe pogled na tlo
Suc 5:16 i sluæaæ, kako bleje s. Psl 107:32 neka ga slave u vijeøu s. Rim 3:18 Nema s. Boœjega pred oçima
Job 30:1 ne bih bio metnuo sa psima s. Mat 16:21 da øe mnogo trpjeti od s. Flp 1:14 bez s. navjeæøivati rijeç Boœju
Psl 107:41 obitelji njegove umnoœi kao s. Mat 27:12 i s. ne odvrati niæta 1Iv 4:18 U ljubavi nema s. nego
PNP 1:8 slijedi trag s. tjeraj jariøe svoje Luk 9:22 trpjeti mnogo, bit øe od s. M.Iz 15:16 Bolje je malo sa s. Boœjim
Mat 26:31 i rasbjeœat øe se ovce s. Iva 8:9 jedan za drugim poçevæi d s. Efe 6:5 po tijelu sa s. i drhtanjem, u
Luk 2:8 noønu straœu kod s. svojega 1Pe 5:1 s. i svjedok Kristovih muka, a Flp 2:12 o spasenju svojemu sa s. i
Dje 20:29 koji neøe ætedjeti s. Otk 5:5 I jedan od s. reçe mi: Ne plaøi Heb 12:28 Bogu s poætovanjem i sa s.
1Ko 9:7 pase s. i od mlijeka stada ne Otk 5:6 i çetiri biøa i posred s. Janje 1Pe 2:18 budite pokorni sa svim s.
PNP 4:1 Kosa ti je kao s. koza, æto Iza 3:14 Na sud ide Gospod sa s. 1Pe 3:2 vide çisto œivljenje vaæe sa s.
Iza 40:11 Kao pastir, tako on pase s. 1Pe 5:5 vi mlaåi pokoravajte se s. 1Pe 3:16 Ali s krotkoæøu i s. imajuøi
Jer 13:17 jer se zarobljeno s. stado Mat 27:20 i s. nagovoriæe narod, da Psl 34:11 nauçit øu vas s. Gospodn-
Jer 31:10 i çuva ga kao pastir s. svoje Dje 14:23 s. i preporuçiæe ih Gospod- Dje 9:31 i hodila je u s. Gospodnjem, i
Jer 50:6 Narod je moj bio s. izgubljeno Dje 20:17 posla u Efez i dozva s. crkve 1Ko 2:3 bio meåu vama u slabosti i u s.
Eze 34:6 humu luta naokolo s. moje 1Ti 5:17 s. koji su dobri predstojnici 2Ko 7:1 izvræimo posveøenje u s. Boœ-
Luk 12:32 malo s. jer je bila volja Oca Tit 1:5 i da postaviæ po gradovima s. Jud 1:23 Opet se drugima smilujte u s.
Iva 10:16 i bit øe jedno s. i jedan pastir 1Pe 5:1 s. dakle, koje su meåu vama, STRANAC
Dje 20:28 Pazite na sebe i na sve s. u Otk 4:4 sjeåahu dvadeset i çetiri s. Izl 20:10 ni stoka tvoja ni s. koji boravi
1Ko 9:7 pase s. i od mlijeka stada ne Otk 19:4 I padoæe dvadeset i çetiri s. i P.Zk 1:16 pravo svakomu, bio brat ili s.
1Pe 5:2 Pasite s. Boœje, koje vam je STARO-GA-U Psl 69:8 s. sinovima matere svoje
Mal 1:14 koji ima u svojemu s. muæko 2Ko 5:17 novo stvorenje, to je s. proælo M.Iz 27:2 s. a ne tvoje vlastite usne
1Pe 5:3 oni, koji su ugled s. od srca Heb 8:13 a æto je s. i ostarjelo blizu je Mat 25:35 Bio sam s. i primili ste me na
STAN-OVAT-OVATI PNP 7:13 novoga i s. za tebe sam ga Luk 24:18 si ti jedini s. u Jeruzalemu
Izl 15:13 ga jakoæøu svojom u sveti s. Efe 4:22 odloœite s. çovjeka, koji se STRASTI-MA
Iza 38:12 s. se moj raspada, odnosi se Kol 3:9 svucite s. çovjeka s djelima Psl 19:13 od s. saçuvaj slugu svojega
Iza 40:22 razapinje ga kao æator za s. 2Pe 2:5 I s. svijeta nije saçuvao. Samo Rim 7:5 kad smo bili u tijelu, s. grijeæne
Dje 1:20 s. njegov neka bude pust, i Mat 9:16 od nova sukna na s. haljinu Rim 1:26 predade Bog sramotnim s.
2Ko 5:2 obuøi se u svoj nebeski s. Mar 2:21 novoga sukna na s. haljinu Gal 5:24 Kristovi, raspeli su tijelo sa s.
Efe 2:22 i vi naziåujete za s. Boœji u 1Iv 2:7 zapovijed s. koju imadoste od STRAÆN-I-O
2Ko 6:16 s. øu u njima, i meåu njima øu Otk 20:2 T uhvati zmaj, s. zmiju, koja je P.Zk 7:21 Bog tvoj, moøni i s. Bog
Otk 7:15 na prijestolju, s. øe kod njih STAZ-A-E P.Zk 10:17 veliki, silni, s. Bog, koji ne
Otk 21:3 s. øe s njima, i oni øe biti narod M.Iz 2:15 Kriva je s. njihova i vijugaju Dan 9:4 Gospode, Boœe veliki i s.
M.Iz 21:19 Lakæe je s. u pustinji, nego M.Iz 12:28 s. pravednosti vodi k œivotu Joe 2:31 dan Gospodnji, veliki i s. dan
Iza 33:16 Taj øe s. na visinama Iza 26:7 s. je pravednikova prava. Po- Mal 4:5 doåe veliki i s. dan Gospodnji
Iza 65:21 øe graditi kuøe i u njima s. STAZE Dje 2:20 doåe dan Gospodnji veliki i s.
Hos 14:7 Tada øe opet s. u sjeni i opet Psl 65:11 i s. tvoje teku obilnoæøu Luk 21:25 meåu narodima vladati s.
Amo 9:14 gradove i s. u njima, nasadit Psl 125:5 A koji skreøu na krive s. neka Heb 10:27 s. çekanje suda i jarost
Zah 8:3 i opet øu s. u Jeruzalemu, i M.Iz 2:19 viæe nikada na s. œivota Heb 10:31 s. je upasti u ruke Boga
STANUJ-E-U M.Iz 3:17 sve s. njezine pune su sreøe STRAŒA
Izl 22:25 siromahu, koji s. kod tebe M.Iz 5:21 on pazi na sve s. njegove 1Sa 14:15 s. i çeta, æto plijeni, prepad-
Psl 91:1 koji s. u zaætiti Sveviænjega M.Iz 14:12 ravan, a kraj su mu s. smrti Psl 90:4 æto je proæao, kao s. noøna
Psl 113:9 On daje da nerotkinja s. u Jer 6:16 naokolo i pitajte za s. stare P.Zk 32:11 orao, koji s. nad gnijezdom
Jon 4:11 grada, u kojem s. viæe od sto Mat 3:3 put Gospodnji Poravnajte s. 1Sa 14:6 otidemo k s. tih neobrezanih
Mih 4:4 Svaki s. pod svojom vinovom Mar 1:3 put Gospodnji, poravnajte s. M.Iz 8:34 me sluæa, koji s. na vratima
Hab 2:20 Gospod s. u svetome hramu Luk 3:4 put Gospodnji, poravnajte s. Psl 141:3 Postavi, Gospode, s. ustima
Dje 17:26 jednoga sav rod ljudski s. po Heb 12:13 I poravnajte s. nogama Mat 27:66 kamen i postavivæi s.
Rim 7:17 nego grijeh, koji s. u meni STEKAO Luk 2:8 pastiri u polju noønu s. kod
Rim 8:9 doista Duh Boœji s. u vama Dje 20:28 koju je s. krvlju svojom 1Pe 1:17 vrijeme svojega œivljenja u s.
Rim 8:11 ako li s. u vama Duh onoga Heb 9:12 svetinjama i s. vjeçni otkup STROGO-ST
1Ko 3:16 Boœji, i Duh Boœji da s. u vama STEPENA Job 13:10 s. øe vas kazniti, ako potaj-
Efe 3:17 Da Krist s. vjerom u srcima 2Kr 20:9 sjena za deset s. naprijed ili Dje 5:28 zapovjedili s. da ne uçite u
Kol 1:19 da u njemu s. sva punina Iza 38:8 natrag za deset s. Tada se 2Ko 13:10 ne moradnem po stupati s.
Kol 2:9 Jer u njemu s. sva punina STOL-A-OM-OVE Tit 1:13 karaj s. da budu zdravi u vjeri
Kol 3:16 Rijeç Kristova neka s. u vama Psl 23:5 Pripremaæ s. preda mnom, na Rim 11:22 dakle dobrotu i s. Boœju
Jak 4:5 ljubi duh, koji u nama s. Luk 13:29 i sjest øe za s. u kraljevstvu STRPLJIV-I-O
2Pe 3:13 zemlju, u kojima s. pravedn- Iva 13:12 i opet sjeo za s. reçe im Izl 34:6 Bog, s. bogat miloæøu i vjerno-
Psl 37:29 zemlju i s. uvijek u njoj Mat 15:27 od mrvica, æto padnu sa s. Brj 14:18 Gospod je s. i obilan milosr-
Psl 133:1 kad braøa u miru s. za jedno Luk 16:21 sa s. bogataæeva. I psi su Psl 103:8 i milostiv, s. i bogat ljubavlju
Iza 9:2 s. u zemlji tamnoj, sja svjetlost Iva 2:8 od toga i nosite ravnatelju s. M.Iz 16:32 Bolji je s. çovjek nego ratni
Otk 3:10 iskuæa one, koji s. na zemlji 1Ko 10:21 zajedniçari s. Gospodnjega Rim 12:12 u nevolji budite s. u molitvi
Otk 13:8 I poklonit øe joj se svi, koji s. Mat 8:11 i sjedit øe za s. s Abraham- 1So 5:14 za slabe, budite s. sa svima
STAR-CI-E-I-IH Mar 7:28 ali psiøi pod s. dobiju ipak od Heb 6:15 tako s. çekajuøi dobi obeøa-
Joe 2:28 s. øe vaæi imati sne, mladiøi Mat 21:12 isprevrnu s. mjenjaçima i Jak 5:7 i s. çeka, dok ne primi daœd
Dje 2:17 viåenja, i s. vaæi sanjat øe sne Iva 2:15 prosu novce i isprevrnu s. Jak 5:10 ustrajno i s. podnositi nevolje
Tit 2:2 s. da budu trijezni, poæteni, STOSTRUKO 1Pe 2:20 dobro çinite i pritom s. trpite
Jer 6:16 i pitajte za staze s. gdje je put Mat 19:29 primit øe s. za to i baætinit øe 2Pe 3:9 nego vas s. trpi, jer neøe da se
Mat 9:17 lijeva vino novo u mjehove s. Mar 10:30 da ne primi sve s. veø sada STRPLJIVOST-I
Mar 2:21 opet razdere od s. haljine, i STRADA-TI Rim 5:4 A s. k iskustvu, a iskustvo k
1Ti 5:2 s. œene kao majke, mlaåe kao Iza 32:6 gladnoga puæta da s. i Gal 5:22 Duha: ljubav, radost, mir, s.
Rim 6:6 da je s. naæ çovjek razapet 1Ko 12:26 I ako s. jedan ud, s njim Kol 3:12 poniznost, krotkost i s.
1Ko 5:7 Oçistite s. kvasac, da budete Luk 15:14 velika glad, i on poçne s. 1Ti 1:16 Isus Krist svu s. za pouku
Heb 11:2 u njoj s. postigoæe sjajno svj- Heb 11:25 volio je s. s narodom 2Ti 3:10 vjeru, dugotrpnost, ljubav, s.
Mat 15:2 tvoji prestupaju predaju s. STRAH-AOM-U Heb 10:36 Jer vam je s. od potrebe, da
Mar 7:3 A svoje ruke, drœeøi obiçaje s. Psl 143:4 Duh je moj u meni pun s. Jak 1:3 da kuæanje vaæe vjere gradi s.
2Pe 1:9 oçiæøenje od s. svojih grijeha Iza 11:2 duh znanja i s. Gospodnjega Jak 1:4 A s. neka ima savræeno djelo
936
Jak 5:11 Za s. Jobovu çuli ste i Psl 146:6 njemu, koji s. nebo i zemlju 2Ti 4:8 u dan onaj, pravedni s.
2Pe 1:6 uzdrœljivosti strpljivost, a u s. 1Ti 4:3 blagovati jela, koja Bog s. da ih Jak 4:12 Jedan je zakonodavac i s.
Otk 2:2 Znam tvoja djela i trud tvoj i s. Heb 1:2 svemu, po kojemu s. i svijet Jak 5:9 Gle, s. stoji na vratima
Otk 13:10 Ovdje je s. i vjera svetih Otk 10:6 koji s. nebo i æto je na njemu SUDI-Æ-M-MO
Psl 86:15 pun milosråa i milosti, pun s. STVORITELJ-A-U Pst 16:5 Gospod neka s. meni i tebi
Rim 2:4 njegove dobrote, i s. i dugotr- P.Zk 32:6 Vlasnik tvoj, S. tvoj, koji te L.Zk 19:15 s. no pravdi bliœnjemu svo-
Rim 5:3 znajuøi, da nevolja vodi k s. Job 35:10 Gdje je Bog, S. naæ, koji Psl 58:11 Ima joæ Bog, koji s. na zemlji
Rim 15:5 A Bog s. i utjehe neka vam Iza 40:28 S. krajeva zemaljskih. On se Iza 2:4 On s. meåu narodima, govori
2Ko 6:4 kao sluge Boœje u mnogoj s. u Iza 43:1 S. tvoj, Jakove, tvorac tvoj Iza 11:4 u pravednosti s. on malenima
2Ko 12:12 su meåu vama u svakoj s. u Iza 54:5 Jer muœ tvoj jest S. tvoj Iza 66:16 Gospod s. ognjem i maçem
Kol 1:11 da sve podnesete u s. i ustraj- Jer 10:16 nego je on S. svega, i Izrael Iva 3:17 da s. svijet, nego da se svijet
2So 1:4 crkvama Boœjim zbog vaæe s. Mat 19:4 da je S. u poçetku stvorio Iva 3:18 Tko vjeruje u njega, ne s. se
1Ti 6:11 poboœnosti, vjerom, ljubavi, s. Pst 14:19 Sveviænjega, S. neba i Iva 5:22 ne s. Otac nikome; nego sav
Tit 2:2 a u uzdrœljivosti strpljivost, a u s. M.Iz 17:5 se ruga siromahu, grdi S. Iva 8:50 slave svoje; ima, koji traœi i s.
Otk 1:9 u kraljevstvu i s. u Kristu Isusu Prp 12:1 Spominji se S. svojega u Dje 25:10 Ovdje treba da mi se s.
Otk 3:10 Jer si odrœao rijeç s. moje, i ja Prp 12:6 Sjeøaj se S. prije nego se Rim 14:22 je, koji sam sebe ne s. za
STRPLJIVOÆØU Rim 1:25 i sluœiæe stvorenju nego S. 1Ko 4:4 a koji mene s. Gospodin je
M.Iz 25:15 s. dade se ljut çovjek nago- 1Pe 4:19 preporuçuju vjernome S. 1Pe 1:17 je tko, s. svakome po djelu
Nah 1:3 bogat s. ali ne puæta doista SUBAÆTINICI 1Pe 4:5 stoji spreman da s. œive i mrtve
Rim 8:25 æto ne vidimo, çekamo sa s. Rim 8:17 baætinici, a s. Kristovi, jer ako Otk 18:8 je jak Gospodin Bog, koji joj s.
Rim 9:22 podnio s mnogom s. da Efe 3:6 Da su neznaboæci s. i sutjeles- Otk 19:11Vjerni i Istiniti, i s. i vojuje po
Rim 15:4 da s. i utjehom Pisma nadu Kol 1:12 da budemo s. svetih u svijetlu Jer 11:20 vojskama, Ti s. pravedno i
Efe 4:2 sa s. podnoseøi jedan drugoga SUBOT-A-E-U Dje 23:3 mi s. po zakonu, a protiv zak-
2Ti 4:2 opominji, zaprijeti sa svom s. i Izl 20:10 sedmi dan jest s. dan odmora Rim 2:3 koji s. onima, koji to çine, i sam
Heb 6:12 koji vjerom i s. baætine obe- Izl 31:15 a sedmi je dan s. odmor sveti Rim 14:10 A ti zaæto s. brata svojega ni
STUÇENE Eze 22:26 Zatvaraju oçi od s. mojih, i Jak 4:12 A ti tko si, da bliœnjega s.
Iza 42:3 Trske s. neøe prelomiti, stijenj Mar 2:27 s. je tu zbog çovjeka, a nije Otk 6:10 Gospodine sveti i istiniti, ne s.
Mat 12:20 Trske s. neøe prelomiti i stij- Mar 16:1 Poæto proåe s. kupiæe Marija Iva 5:30 s. kako çujem. Moj je sud
STUDEN-AC-CA-CU Iva 5:10 s. je. Ne smijeæ nositi postelju Iva 8:16 I ako s. ja, sud je moj istinit, jer
M.Iz 23:27 tuåa œena tijesan s. Izl 31:13 Drœite s. moje, jer one su Iva 12:47 jer ne doåoh da s. nego da
M.Iz 25:26 Izvor zamuøen, s. pok- L.Zk 19:30 Drœite s. moje. Poætujte Iza 1:18 Dobro dakle, s. se, tako
Prp 12:6 u s. toçak slomljeni padne Eze 20:12 I s. svoje dao sam im, da su Dje 24:6 da mu s. po zakonu svojemu
PNP 4:12 s. zatvoren, izvor zapeçaø- Mat 12:8 je Sin çovjeçji gospodar s. Rim 3:28 s. da se çovjek opravdava
Hos 13:15 usahnuti vrelo, s. øe mu Mar 2:27 a nije çovjeçji zbog s. Rim 14:13 ne s. viæe jedan drugoga
Iva 4:11 nemaæ çim, a s. je dubok Luk 6:1 Jedne s. iæao je kroz usjeve 2Ko 5:14 nagoni nas, kad ovako s.
Iva 4:12 Jakova, koji nam dade ovaj s. Iva 9:16 od Boga, jer ne svetkuje s. SUDIONICI
M.Iz 5:15 Pij vodu iz svojega vlastitog s. Iza 1:13 s. poziv na blagdan sveçan Flp 1:7 buduøi da ste svi s. moje milosti
Iva 4:6 Umoran od puta sjeo je Isus kraj s. Mat 12:2 çine, æto je zabranjeno u s. Heb 3:1s. zvanja nebeskoga, pogled-
Pst 16:7 Gospodnji naåe je na s. u pu- Mat 12:11 u s. njegova jedina ovca Heb 3:14 Jer postasmo s. Kristovi, ako
STUP-I Mat 24:20 bijeg vaæ u zimu ili u s. SUDIT-E-I
Pst 19:26 natrag postade s. od soli Mar 3:4 Treba, li u s. dobro çiniti ili zlo Eze 7:3 s. øu ti po putovima tvojim
Izl 33:9 spustio bi se dolje s. od oblaka Luk 4:16 s. u sinagogu. Ustade da çita Eze 38:22 s. øu mu kugom i krvlju,
1Ti 3:15 Boga œivoga, s. i tvråa istine Luk 6:7 neøe li u s. iscijeliti, da naåu Heb 13:4 i preljuboçincima s. øe Bog
Luk 2:9 s. anåeo Gospodnji k njima, i Luk 6:9 Ima li se u s. çiniti dobro ili zlo P.Zk 1:16 s. pravo svakomu, bio brat
Luk 19:8 A Zakej s. pred Gospodina i Luk 13:15 odvezuje li svaki od vas u s. Psl 82:3 s. pravo ubogima, sirotama
STVOREN-I-JA-JE-JIMA-JU-O Iva 5:18 jer je ne samo prestupao s. Mat 7:1 Ne s. I neøete biti suåeni
Psl 139:14 i çudesno ja sam s. veoma SUC-A-E-EM-U Mat 7:2 Jer kakvim sudom s. onakvim
1Ko 11:9 Jer muœ nije s. zbog œene Izl 2:14 tebe postavio za poglavara i s. Iva 7:24 nego pravedan sud s.
Efe 4:24 novoga çovjeka, koji je s. po Dje 10:42 odreåen od Boga za s. Iva 8:15 Vi s. po vanjætini, ja ne sudim
1Ti 2:13 Adam najprije bio s. onda Suc 2:16 Gospod podizao s. koji su ih Rim 14:1 da ne s. o miæljenju njegovu
Efe 2:10 njegovo djelo, s. u Kristu 1Ljt 17:10 vremena, kad postavih s. 1Ko 4:3 ja nimalo ne marim, da me s.
Mat 25:34 je pripravljeno od s. svijeta Luk 12:14 tko je mene postavio s. i 1Ko 4:5 Zato ne s. niæta prije vremena
Rim 8:19 Jer çekanje s. jedva çeka na Dje 7:27 tebe postavio glavarom i s. Psl 9:8 Po pravdi øe s. svijetu, kako je
Kol 1:15 prvoroåeni prije svakoga s. Dje 7:35 Tko te postavi glavarom i s. Psl 82:2 Dokle øete s. nepravedno i
Jak 1:18 kao prvenci njegovih s. Mat 5:25 bi te protivnik predati s. i Mat 7:2 onakvim øe vam se s. i
2Pe 3:4 kako je bilo od poçetka s. Heb 12:23 i Bogu, s. svih, i duhovima Mat 19:28 i s. dvanaest plemena Izr-
Otk 3:14 i istiniti poçetak s. Boœjega SUDA Luk 19:22 Iz tvojih øu ti usta s. nevri-
Rim 8:21 Da øe se i samo s. osloboditi M.Iz 18:5 koji je pravedan, otjerati sa s. Iva 7:24 Nemojte s. po vanjætini, nego
Rim 8:22 Jer znamo, da sve s. uzdiæe Iza 53:8 Iz tjeskobe i s. bio je uzet, i tko Iva 12:47 ja mu neøu s. jer ne doåoh da
Rim 8:39 ni dubina, ni drugo kakvo s. Mat 10:15 Gomori u dan s. bit øe lakæe Rim 2:12 zakonom, po zakonu øe se s.
2Ko 5:17 tko u Kristu, to je on novo s. Mat 12:36 moraju u dan s. dati raçun Rim 3:4 i da pobijediæ, kad ti stanu s.
1Ti 4:4 Jer je svako s. Boœje dobro, i Iva 5:29 çinili zlo, na uskrsnuøe s. Rim 3:6 Kako bi inaçe mogao Bog s.
Otk 5:13 I svako s. æto je u nebu i na Rim 2:5 i objavljenja pravednog s. 1Ko 6:3 da øemo anåelima s. a kamoli
Mar 16:15 Radodnu vijest svima s. Heb 10:27 Nego straæno çekanje s. 2Ti 4:1 Kristom, koji øe s. œive i mrtve
Rim 1:20 se je spoznati i vidjeti na s. i 2Pe 2:9 da ih kazni, saçuvati za dan s. Heb 10:30 Gospodin øe s. narodu sv-
Rim 1:25 i sluœiæe s. nego Stvoritelju 2Pe 3:7 za oganj na dan s. i propasti SUDO-M-VE-VI-VIMA
Kol 1:23 propovijedana svakom s. 1Iv 4:17 pouzdanje na dan s. jer kao M.Iz 22:22 ne pritiskuj pred s. siromaha
Kol 1:16 sve je po njemu i za njega s. Otk 14:7 jer doåe ças s. njegova, i Mat 7:2 Jer kakvim s. sudite, onakvim
Otk 4:11 i po volji je tvojoj bilo i s. je. SUDAC Mat 12:41 s tim rodom pred s. i osudit
STVORI Pst 18:25 da s. cijeloga svijeta ne sudi Rim 14:10 Jer svi øemo stajati pred s.
Pst 1:1 poçetku s. Bog nebo i zemlju P.Zk 1:17 jer Boœje mjesto zastupa s. Jak 2:13 a milosråe likuje nad s.
Pst 1:27 s. Bog çovjeka na sliku svoju 1Sa 2:25 onda odluçuje Bog kao s. Iza 58:2 traœe od mene s. pravedne
Izl 20:11u æest dana s. Gospod nebo i Job 9:33 bi bio koji s. meåu nama, koji Mar 13:9 øe vas zbog mene na s.
Psl 51:10 Srce çisto s. mi, Boœe, duh Mat 5:25 bi te protivnik predati sucu i s. Jak 2:6 koji vas tlaçe I vuku vas na s.
Psl 136:7 Koji s. velika svjetlila; jer Luk 18:2 je jedan s. koji se nije bojao Iza 26:9 Kada s. tvoji pogaåaju zemlju
937
Rim 11:33 su nedokuçivi njegovi s. i Mal 2:13 s. plaçem i uzdasima, jer on SVEMOØNOGA
Otk 15:4 jer se tvoji pravedni s. javiæe Mar 9:24 s. Vjerujem, pomozi moju Job 6:14 iako je odbacio strah S.
Otk 19:2 su istiniti i pravedni s. njegovi Luk 7:38 i uze noge njegove kvasiti s. Job 11:7 ili doprijeti do granice S.
Izl 6:6 i kaznenim s. œestokim Luk 7:44 a ona s. svojim okvasi noge Job 33:4 dah me je S. oœivio
Mat 10:17 øe vas predavati s. i biçevat Dje 20:19 sa svom poniznosti i sa s. i Psl 91:1 koji boravi u sjeni S.
SUDU 2Ko 2:4 pisao vam s mnogim s. ne da Otk 16:14 na boj za veliki dan Boga S.
P.Zk 1:17 Budite nepristrani na s. Heb 5:7 s velikom vikom i s. prinosio, i Otk 19:15 vina gnjeva Boga S.
Job 37:23 se ne savi u pravednom s. 2Kr 20:5 sam molitvu tvoju i vidio s. SVEØENIÆTVO
Psl 1:5 ne mogu bezboœnici odrœati na s. Psl 42:3 s. moje postadoæe mi jelo Heb 7:5 primaju s. imaju zapovijed, da
Psl 51:4 svojoj, çist stojiæ u s. svojem Iza 25:8 Gospod briæe s. sa svakoga Heb 7:12 Jer kad se promijeni s.
M.Iz 16:10 na s. se ne smiju ogrijeæiti Jer 14:17 Oçi moje liju s. dan i noø i ne Heb 7:24 dovijeka, ima vjeçno s.
M.Iz 19:5 tko govori laœ, ne izmakne s. Tuœ: 1:2 noøu s. mu na obrazima. 1Pe 2:5 kao duhovni hram za s. sveto
Iza 34:5 i na narod, æto je predan s. Iva 11:35 Udariæe s. Isusu. SVEØENICI-MA
Mat 5:21 Tko ubije, bit øe kriv s. Otk 7:17 Bog øe otrti svaku s. od oçiju Izl 28:41 ih da mi sluœe kao s.
Mat 5:22 na brata svojega, bit øe kriv s. Otk 21:4 I otrt øe Bog svaku s. od oçiju Iza 61:6 A vi øete se zvati s. Gospodnji
Iva 16:8 æto je grijeh, i o pravdi, i o s. SUŒANJ-STVA-A Mat 12:4 smjeli jesti, nego samo s.
Iva 16:11 O s. jer je knez ovoga svijeta Efe 4:1 ja, s. u Gospodinu, da se vla- Heb 7:27 veliki s. najprije za svoje
Dje 24:25 o çistoøi i o buduøem s. Flm 1:1 Pavao, s. Krista Isusa, i brat Otk 20:6 nego øe biti s. Boœji i Kristovi
Dje 25:10 reçe: Ja stojim na s. carevu Izl 6:6 oslobodit øu vas iz s. njihova Hos 4:9 Tako øe biti narodu kao s.
Rim 2:3 da øeæ izbjeøi s. Boœjemu P.Zk 6:12 zemlje egipatske, iz kuøe s. Zah 7:5 narodu zemaljskom i s. ‘Kad
2Ko 5:10 valja javiti na s. Kristovu, da Izl 12:29 pa do prvoroåenca s. koji je Heb 7:14 Mojsije niæta rekao o s.
Heb 6:2 i uskrsnuøu od mrtvih, i s. 2Ti 1:8 ni mene, s. njegova, nego Otk 1:6 I uçinio nas kraljevstvom i s.
SUÅEN SVAÅ-A-E-U SVEØENIK
Iva 3:18 tko ne vjeruje, taj je veø s. jer M.Iz 13:10 Od oholosti biva samo s. Pst 14:18 kruh i vino, on je bio s. Boga
Otk 20:13 svaki bi s. po djelima svojim Iza 45:9 Teæko onome, koji se s. s Psl 110:4 Ti si s. dovijeka po redu Mel-
SUÅENI Hab 1:3 s. plane, nesloga nastane Zah 6:13 øe s. na svojemu prijestolju
Mat 7:1 Ne sudite I neøete biti s. 1Ti 6:4 æto postaje zavist, s. psovke Heb 5:6 Ti si s. dovijeka po redu Mel-
Jak 3:1 znajuøi, da øemo biti stroœe s. 2Ti 2:24 Gospodnji ne treba da se s. Heb 6:20 veliki s. dovijeka po redu Mel-
Jak 5:9 ne budete s. Gle, sudac stoji Tit 3:9 i s. i prepiranja o zakonu kloni Heb 7:1 kralj Salemski, s. Boga svev-
Otk 20:12 i s. biæe mrtvaci po onome Jak 3:16 je zavist i s. ondje je nered i Heb 7:21 se pokajati: Ti si s. dovijeka
SUKNA Pst 13:8 Neka ne bude s. izmeåu Heb 9:11 kao veliki s. buduøih dobara
Mat 9:16 zakrpe od nova s. na staru Psl 106:32 vodi s. opet ga razdraœiæe Heb 9:25 sebe, kao æto veliki s. ulazi u
Mar 2:21 zakrpe od novoga s. na staru M.Iz 20:3 s. a svaki je luåak svadljiv Heb 10:11 I svaki s. svaki dan sluœi i
SUNC-A-E-U Jer 15:10 çovjeka borbe i s. za sve SVEØENIKA
Otk 21:23 I grad ne treba s. ni mjeseca Rim 1:29 puni zavisti, ubojstva, s. Iva 18:26 sluga velikoga s. roåak
Joæ 10:13 I stade s. i ustavi se mjesec 2Ko 12:20 da kako ne budu kod vas s. Dje 6:7 je mnoætvo s. prihvaøalo vjeru
Psl 121:6 Da ti danju s. ne naudi, ni Gal 5:20 neprijateljstva, s. ljubomor 1Ti 5:19 Protiv s. ne primaj tuœbe, osim
Psl 136:8 s. da vlada danom; jer Flp 1:15 iz zavisti i s. ali drugi od dobre Heb 3:1 s. vjeroispovijesti naæe, Isusa
Psl 148:3 Hvalite ga, s. i mjeseçe 1Ti 2:8 çiste ruke bez gnjeva i s. Heb 4:14 s. koji je proæao nebesa
PNP 1:6 crnomanjasta, jer me je s. op- 2Ti 2:23 se znajuøi, da raåaju s. Heb 4:15 nemamo velikoga s. koji se
Iza 38:8 se vrati s. natrag za deset ste- M.Iz 10:12 Mrœnja izaziva samo s. a SVET
Iza 49:10 neøe ih pogaåati jug ni s. jer M.Iz 17:19 Tko ljubi s. ljubi grijeh; tko Izl 19:6 sveøeniçko i narod s.
Iza 60:20 Neøe viæe zalaziti s. tvoje M.Iz 29:22 Gnjevljiv çovjek izaziva s. L.Zk 11:44 i budite sveti, jer sam ja s.
Joe 2:10 s. i mjesec pomrçaæe Jak 3:14 imate gorku zavist i s. u srcu Psl 99:3 veliko i slavno: s. je on
Joe 2:31 s. øe se pretvoriti u tamu i SVADB-A-U Rim 11:16 Ako je kvasac s. to je i
Mal 4:2 ogranut øe s. spasenja, æto Mat 22:8 s. je doduæe ugotovljena, ali 1Ko 3:17 jer je hram Boœji s. a to ste vi
Mat 5:45 s. njegovo izlazi nad dobre Iva 2:1 dan iza toga bila je s. u Kani Heb 7:26 s. nevin, neokaljan, odvojen
Mat 13:6 Ali kad obasja s. uvenu, i jer Otk 19:7 doåe s. Janjeta, i zaruçnica 1Pe 1:16 Budite sveti, jer sam ja s.
Mat 13:43 øe pravednici sjati kao s. u Mat 22:3 da zovnu uzvanike na s. Otk 4:8 su bez odmora dan i noø; s. koji
Mat 17:2 Lice se njegovo zasja kao s. SVATOVI Otk 15:4 Jer si ti jedini s. Svi øe narodi
Mat 24:29 onih dana s. pomrçati i Mat 9:15 Mogu li s. tugovati, dok je s SVETAC
Mar 13:24 te nevolje s. øe pomrçati i Mar 2:19 Mogu li s. postiti, dok boravi Psl 16:10 da S. tvoj truleœa ugleda
Luk 23:45 s. pomrça, i zavjes hramski SVEMOGUØEGA Psl 22:3 ti S. stolujeæ nad hvalospjev-
Dje 2:20 s. øe se pretvoriti u tamu i Psl 71:16 Umrijet øu slaveøi çudesa S. Iza 41:14 spasitelj je tvoj S. Izraelov
Efe 4:26 s. neka ne zaåe nad srdœbom Iza 6:1 vidjeh S. gdje sjedi na prijesto- Iza 54:5 i otkupitelj tvoj jest S. Izraelov
Jak 1:11 s. ogranu s vruçinom, i osuæi Iza 6:8 I zaçuh glas S. koji reçe: Koga Iza 57:15 vjeçno stoluje i zove se S.
Otk 1:16 i lice njegovo kao æto s. sja u Iza 61:1 Duh S. Gospoda poçiva na Mar 1:24 Znam, tko si, S. Boœji.
Otk 6:12 i s. postade crno kao vreøa od Amo 9:1 Vidio sam S. gdje stoji na Dje 2:27 niti øeæ dati, da S. tvoj vidi
Otk 10:1 i lice njegovo kao s. i noge Mar 14:62 gdje sjedi s desne S. i dolazi SVETE
Luk 21:25 Bit øe znaci na s. mjesecu i SVEMOGUØI Jer 51:51 su tuåini doæli u s. stanove
1Ko 15:41 Druga je slava s. i druga Rut 1:21 i S. tugu na me navali Rim 8:27 jer po volji Boœjoj moli se za s.
Otk 19:17 anåela, gdje stoji na s. Psl 40:17 i siromah: S. brinut øe se za Efe 6:18 i molitvom za sve s.
SUSRET Psl 68:11 S. je ispunio obeøanje svoje Kol 1:22 da vas njemu prikaœe s. i bez
Psl 21:3 mu u s. obilnim blagoslovom Psl 90:1 S. ti si nam utoçiæte, ti si to bio 1Pe 3:5 se tako kitile nekada i s. œene
Amo 4:12 izaåeæ u s. Bogu svojemu Iza 7:14 sam S. dati znak: Eto, djevica SVETI
Mat 25:1 svjetiljke svoje i izaåoæe u s. Amo 7:8 reçe S. Evo, ja øu metnuti vi- Izl 15:13 jakoæøu svojom u s. stan svoj
Mat 25:6 dolazi Izlazite mu u s. Hab 3:19 S. Gospod meni je snaga. L.Zk 11:44 Zato se iskaœite kao s. i
Dje 28:15 za nas izaåoæe nam u s. do SVEMOØNI Psl 34:9 Vi s. njegovi, bojte se Go-
1So 4:17 s njima uzeti u oblake, u s. Job 22:25 Tada øe S. biti zlato tvoje, i Iza 58:13 da na s. dan moj ne obavljaæ
SUZA-MA-E-U Job 34:12 S. ne izvrøe pravde Jon 2:5. dalje joæ gledati s. hram tvoj
Psl 6:6 noø kvasim postelju svoju, s. Job 35:13 Bog ne usliæi laœi i S. ne Mat 6:9 na nebesima, s. se ime tvoje
Psl 126:5 Koji siju sa s. neka œanju s 2Ko 6:18 i køeri, veli Gospodin S. Efe 1:4 da budemo s. i neokaljani pred
Iza 16:9 zalijevat øu te s. Heæbone i Otk 1:8 i koji bijaæe, i koji øe doøi, S. Efe 2:21 sloœena i raste za s. hrani u
Jer 9:18 da oçi naæe pljuæte s. da Otk 4:8 S. koji bijaæe, i koji jest, i koji øe Efe 4:12 Da se s. usavræe za djelo
Tuœ 1:16 plakati; oko moje pliva u s. Otk 15:3 S. Pravedni su i istiniti putovi Kol 3:12 kao izabranici Boœji, s. i
938
1Pe 1:15 budite s. u svemu œivljenju Otk 1:13 s. kao Sina çovjeçjega 1Iv 1:2 I œivot se javi, i vidjeli smo, i s. i
1Pe 1:16 Budite s. jer sam ja svet Otk 1:20 mojoj, i sedam s. zlatnih 1Iv 4:14 I mi vidjesmo, i s. da je Otac
1Pe 2:9 s. narod, puk dobitka, da Otk 2:1 koji hodi posred sedam s. Iva 1:32 Dalje je s. Ivan, govoreøi
2Pe 1:21 Svetoga govorili s. Boœji SVJEDOCI Dje 2:40 I drugim mnogim rijeçima s. je
Otk 11:2 oni øe s. grad gaziti çetrdeset Iza 43:10 Vi ste moji s. veli Gospod, i sluga Dje 14:3 koji je s. rijeç milosti svoje i
Otk 21:10 i pokaza mi s. grad Jeru- Iza 44:8 davno rekao i objavio, vi ste mi s. 1Iv 5:9 On je s. za Sina svojega
SVETIH Iza 44:9 s. njihovi ne vide niæta i ne znaju SVJETILJK-A-E
Psl 89:7 koji je strahovit u vijeøu s. Dje 1:8 kad siåe na vas i bit øete mi onda s. M.Iz 13:9 a s. se bezboœnika ugasi
Luk 1:71 obeøao na usta s. proroka Dje 2:32 Bog, çemu smo svi mi s. M.Iz 31:18 ne gasi joj se noøu s.
Dje 3:21 navijestio na usta s. proroka Dje 3:15 od mrtvih, çemu smo mi s. Mat 6:22 Oko je s. tijelu tvojemu. Ako
1Ko 14:33 Tako je u svima crkvama s. SVJEDOÇANSTV-A-O Otk 21:23 i s. je njegova Janje
Efe 2:19 sugraåani s. i ukuøani Boœji Psl 119:146 Spasi me, da çuvam s. tvoja M.Iz 6:23 nauke su s. put k œivotu jesu
Efe 3:8 Meni, najmanjemu od sviju s. Iva 3:11 ali vi ne primate s. naæega Mat 25:1 koje uzeæe s. svoje i izaåoæe
Kol 1:12 da budemo subaætinici s. u Iva 3:32 a nitko ne prima s. njegova Mat 25:7 djevice one i prirediæe s.
Otk 5:8 pune tamjana: to su molitve s. 2Ti 1:8 Ne stidi se dakle s. Gospodina Otk 22:5 i neøe trebati svijetla od s. ni
Otk 8:3 prikaœe s molitvama svih s. na Otk 1:9 rijeçi Boœje i zbog s. Isusova SVJETLO-ST-STI
Otk 13:10 Ovdje je strpljivost i vjera s. Otk 12:11 krvlju Janjeta i rijeçju s. 2Sa 23:4 On je s. jutarnje, kad sunce
Otk 16:6 Jer proliæe krv s. i proroka; Psl 19:7 s. je Gospodnje pouzdano Job 28:11 æto je skriveno iznosi na s.
Otk 19:8 jer je platno pravednost s. Mat 10:18 da s. dadnete pred njima i Psl 119:105 mojoj, s. na stazi mojoj
SVETIMA Mat 15:19 laœno s. hula na Boga Psl 139:12 kao dan, tmina kao s.
Dje 26:18 i baætinu meåu s. po vjeri u Mat 24:14 svemu svijetu za s. svima M.Iz 13:9 Veselo gori s. pravednika, a
1Ko 1:2 u Kristu Isusu, pozvanima s. Iva 1:7 Ovaj doåe za s. da svjedoçi za M.Iz 20:20 njegovo se s. gasi u najd-
Efe 1:18 slave baætine njegove u s. 1Iv 5:11 I ovo je s. da nam je Bog dao Prp 12:2 Prije nego pomrçi sunce, s. i
Efe 3:18 mogli razumjeti sa svima s. Iva 8:17 da je s. dvojice ljudi istinito Iza 58:8 Tada zasja s. tvoje kao zora
Efe 5:3 vama, kao æto se pristoji s. Iva 19:35 i s. je njegovo istinito. I on Iza 58:10 onda zasja s. tvoje u tami, i
Kol 1:26 a sad se javi s. njegovim Iva 21:24 da je istinito s. njegovo Mat 6:22 onda sve tijelo tvoje ima s.
2So 1:10 u onaj dan da se proslavi u s. 2Ko 1:12 Jer je naæa slava ovo, s. Mat 17:2 njegove zasvijetliæe kao s.
1Ti 5:10 ako je s. noge prala, ako je 2So 1:10 jer se je primilo s. naæe meåu 2Ko 6:14 zajedniætvo ima s. s tamom
Tit 2:3 kako dolikuje s. da ne kleveøu 1Ti 3:7 A valja da ima i dobro s. od Pst 1:3 Neka bude s. I postade s.
Heb 6:10 u ime njegovo, posluœivæi s. i 1Ti 5:10 I koja ima s. u dobrim djelima Pst 6:16 na korablji otvor za s. i lakat
Jud 1:3 jedanput zauvijek predana s. 1Ti 6:12 i za koje si dao dobro s. pred 2Sa 23:4 nikakav oblak ne muti ranu s.
Otk 13:7 da zametne rat sa s. i da ih Heb 11:4 i po njoj je dobio s. da je Job 33:30 da mu svijetli s. œivih
SVETINJE Heb 11:5 dobi s. da je ugodio Bogu Psl 27:1 Gospod je s. moja i spasenje
Mat 7:6 Ne dajte s. psima i ne bacajte Heb 11:39 koji su dobili vjerom s. ne Psl 37:6 tvoja zasja kao s. pravica
Dje 17:23 prolazeøi i motreøi vaæe s. Jak 5:3 råa njihova bit øe s. protiv vas Psl 90:8 tajnu krivnju naæu pred s. lica
1Ko 9:13 koji vræe svetu sluœbu, od s. 1Iv 5:9 Ako primamo s. ljudi, s. je Prp 11:7 Slatka je s. i godi oçima vidjeti
SVETO-GA Otk 1:2 svjedoçi rijeç Boœju i s. Isusa Iza 9:2 Narod, koji hodi u tami, gleda s.
Izl 3:5 jer mjesto na kojemu stojiæ, s. je Otk 19:10 s. Isusovo duh proroçanstva Iza 42:16 øu pred njima tamu u s. i æto
Izl 37:29 pripravi s. ulje pomazanja i SVJEDOÇ-E-I-IM-IMO-O Hos 6:5 pravo moje udarilo u oçi kao s.
Joæ 5:15 mjesto, na kojemu stojiæ, s. Jer 14:7 Ako grijesi naæi s. i protiv nas Mat 5:14 Vi ste s. svijetu. Grad, koji
Luk 1:35 Zato øe se i S. æto øe se roditi Iva 5:39 Upravo su ona, koja s. za mene Mat 24:29 i mjesec øe izgubiti svoju s.
Flp 4:8 æto je pravedno, æto je s. æto je Iva 10:25 Oca svojega, ona s. za me Mar 13:24 i mjesec svoju s. izgubiti
1Pe 2:5 hram za sveøeniætvo s. da Dje 10:43 Za ovoga s. svi proroci, da Luk 2:32 s. da prosvijetli neznaboæce
2Pe 3:11 da vi s. i poboœno œivite 1Iv 5:7 Jer su trojica, æto s. u nebu Iva 1:4 njoj bijaæe œivot, i œivot bijaæe s.
L.Zk 10:10 mogli razlikovati izmeåu s. Izl 20:16 Ne s. laœno protiv bliœnjega Iva 1:5 S. zasvijetli u tami; ali tama ga
Zah 2:13 Jer On ustaje iz s. stana Izl 23:1 Ne s. krivo, ne pruœaj ruke Iva 1:7 da svjedoçi za S. da svi vjeruju
Luk 1:72 spomenuti se s. zavjeta svo- Mat 19:18 Ne kradi! Ne s. laœno Iva 3:19 S. je doæla na svijet, ali su ljudi
Dje 4:27 protiv tvojega s. Sluge Isusa Mar 10:19 Ne s. laœno! Ne varaj! Iva 8:12 Isus im dalje reçe: Ja sam s.
Otk 22:19 i od grada s. o kojima je Iva 1:7 da s. za Svjetlost, da svi vjeruju Iva 11:9 ne spotiçe se, jer vidi s. ovoga
SVETOST-I Iva 1:8 nego da s. za Svjetlost Iva 12:35 dok imate s. da vas tama ne
Psl 93:5 kuøi tvojoj pripada s. u sva Iva 2:25 I nije mu trebalo, da tko s. za Dje 12:7 i s. obasja po sobi, i gurnuvæi
1So 4:3 s. vaæa, da se çuvate od blud- Iva 3:32 On s. æto je vidio i çuo, a nitko Dje 13:47 Postavljam te za s. nezn-
1So 4:7 na neçistoøu, nego na s. Iva 8:18 i Otac, koji me posla, s. za Dje 26:23 da øe navijestiti s. narodu i
Iza 8:14 povod s. kamen spoticanja Iva 21:24 Ovo je onaj uçenik, koji s. za Rim 2:19 s. onima, koji su u tami
Luk 1:75 U s. i pravednosti sve dane Dje 20:23 Sveti po svim gradovima s. 2Ko 4:6 Iz tame neka zasvijetli s. zas-
Rim 1:4 Sin Boœji duhom s. po Rim 8:16 Ovaj Duh s. naæemu duhu Efe 5:8 bili nekada tama, a sad ste s. u
2Ko 1:12 da smo u s. i iskrenosti pred Rim 9:1 savjest moja to mi s. u Duhu 1Iv 1:5 da je Bog s. i tame u njemu
Efe 4:24 po Bogu, u pravdi i s. istine Rim 13:9 Ne kradi! Ne s. laœno! Ne œeli 1Iv 2:8 jer tama prolazi, i s. istinita veø
1So 3:13 bez prijekora u s. pred Bo- Heb 10:15 A s. nam i Duh Sveti, jer Otk 21:11 I s. njegova bijaæe kao dragi
1So 4:4 vas zna çuvati svoj sud u s. i 1Iv 5:6 i Duh je, koji s. jer je Duh istina Mat 10:27 u tami, to navjeæøujte na s.
1Ti 2:15 ako ostane u vjeri, ljubavi, u s. 1Iv 5:8 I troje je, æto s. na zemlji: Duh, i Luk 12:3 ste rekli u tmini, objaviti na s.
Heb 12:10 budemo dionici s. njegove 1Iv 5:10 koje s. Bog za Sina svojega Luk 16:8 naraætaju mudrija od djece s.
SVEZA-N-O Otk 1:2 s. rijeç Boœju i svjedoçanstvo Dje 26:18 da se obrate od tame k s. i od
Dje 21:13 Isusa ne samo s. biti, nego i Otk 22:20 Govori onaj, koji s. ovo: Da, 1Ti 6:16 ima besmrtnost i prebiva u s.
Kol 4:3 tajnu Kristovu, za koju sam i s. Iva 5:31 Ako ja s. sam za sebe, svjedo- Jak 1:17 silazeøi od Oca s. u kojega
M.Iz 30:4 Tko je s. vode u jednu odjeøu Iva 7:7 jer ja s. za njega, da su djela 1Iv 1:7 Ako li u s. hodimo, kao æto je on
Mat 12:29 ako nije najprije s. jakoga Iva 8:18 Ja sam, koji s. sam za sebe, i 1Iv 2:9 Tko govori, da je u s. a mrzi na
Mat 19:6 I æto je Bog s. ne smije çovjek Iva 18:37 doåoh na svijet, da s. istinu SVOD-OM
SVIJEØNJAK-A Dje 20:26 Zato vam s. na danaænji Pst 1:7 Tako stvori Bog s. i rastavi
Izl 25:6 Ulje za s. mirisi za ulje pomaz- Rim 10:2 Jer im s. da imaju i revnost za Pst 1:8 s. nazva Bog nebo. I postade
Zah 4:2 Vidim s. sav zlata, i gore na 2Ko 8:3 s. za njih, da su po moguø- Psl 19:1njegovih navjeæøuje s. nebes-
Mat 5:15 i meøe pod sud, nego na s. Gal 4:15 Jer vam s. da biste bili kad bi M.Iz 8:27 i kad je razmjeravao s. nad
Otk 2:5 doøi øu ti brzo, i dignut øu s. tvoj Otk 22:18 s. svakome, koji çuje rijeçi Pst 1:7 i rastavi vode pod s. od onih
Izl 25:32 tri grane s. na jednoj strani i tri Iva 3:11 znamo, i mi s. æto vidjesmo; ali SVRÆETAK
Izl 25:33 æest grana, æto izlaze iz s. Dje 10:42 i da s. da je on odreåen od Brj 23:10 Moj s. neka bude kao njihov
939
Psl 49:13 to je s. onih, koji se hvale Mat 10:10 dvoje haljine, ni obuøe, ni æ. 1Iv 5:16 smrt; za t. govorim, da moli
Iza 46:10 Koji je od poçetka javljao s. Mar 6:8 osim jednoga æ. ni kruha, ni Jer 23:24 Moœe li se tko skriti tako t. da
Mat 13:39 Œetva je s. svijeta. Œeteoci Pst 32:10 jer samo æ. putniçkim svojim Mat 1:19 je namislio da je otpusti t.
Mat 24:6 tako doøi; ali nije joæ tada s. Brj 20:11 i dvaput udari æ. svojim po Mat 10:26 niæta t. æto se ne bi doznalo
Mat 24:14 Tada istom dolazi s. 1Sa 17:43 da ideæ na me sa æ. I prokle Efe 5:12 sramotno i govoriti, æto oni t.
Rim 10:4 Krist s. zakona za opravdan- Iza 11:4 Udara silnike æ. usta svojih Psl 139:15 kad postadoh u t. otkan u
1Ko 15:24 Onda s. kad preda kraljev- Otk 12:5 svim narodima æ. gvozdenim Mat 6:6 Otac tvoj, koji vidi u t. platit øe
Flp 3:19 Kojima je s. propast, kojima je ÆTIT 1Ko 2:7 mudrost Boœju u t. skrivenu
Heb 13:7gledajte na s. njihova œivljen- Pst 15:1 Abrame, ja sam æ. tvoj; plaøa TAJNU
Jak 5:11 i s. ste Gospodnji vidjeli; jer je P.Zk 33:29 On je æ. spasenja tvojega Psl 73:17 Dok najposlije uniåoh u t.
Otk 1:8 Poçetak i S. govori Gospodin Suc 5:8 ali se nije vidio æ. ni koplje Boœju i vidjeh, kako oni skonçaju.
Otk 21:6 Poçetak i S. Ja øu œednome 2Sa 22:3 æ. moj, rog spasenja mojega Psl 90:8 t. krivnju naæu pred svjetlost
SVRÆETK-A-U Psl 18:30 On je æ. svima, koji se u 1Ko 15:51 govorim t. Svi neøemo us-
Dan 9:27 grozota pustoæi i trajat øe do s. Psl 84:11 je Bog, Gospod, kruna i æ. Efe 1:9 Oçitovavæi nam t. volje svoje
Mat 24:3 je znak tvojega dolaska i s. Psl 144:2 izbavitelj moj, æ. moj, kojemu Efe 6:19 navjeæøujem sa slobodom t.
Mat 28:20 s vama u sve dane do s. M.Iz 30:5 On je æ. onima, koji se kriju u Kol 1:26 T. koja je bila skrivena od vje-
2Ko 3:13 Izraelovi gledali s. onome Efe 6:16 povrh svega uzmite æ. vjere Kol 2:2 te upoznaju t. Boga Oca i Isusa
Heb 3:6 ako çvrsto do s. odrœimo ÆTUJE-TE Kol 4:3 da propovijedamo t. Kristovu
Heb 3:14 pouzdanje svoje do s. tvrdo 1Kr 18:12 A sluga tvoj æ. Gospoda od 1Ti 3:9 Koji imaju t. tanu vjere u çistoj
Heb 7:3 ni s. œivotu, a sliçan Sinu Psl 15:4 ali koji æ. one koji se Boga Otk 1:20 T. sedam zvijezda, koje si
Luk 9:31 i govorili su o s. njegovu, æto Mat 15:8 ‘Narod ovaj æ. me samo TAMNIC-A-E-I-U
Heb 9:26 na s. vjekova javi se, da 2So 2:4 æto se zove Bog, ili æto se æ. Otk 18:2 i postade stan åavolima, i t.
SVRÆI-LO Psl 22:23 Koji æ. Gospoda, pjevajte Psl 142:7 Izvedi iz t. duæu moju, da
Luk 12:50 me to muçi, dok se ne s. Dje 17:23 ne znajuøi æ. to vam ja prop- Dje 5:19 Gospodnji otvori noøu vrata t.
Otk 15:8 dok se ne s. sedam zala 1Pe 2:17 Boga se bojte, kralja æ. Otk 20:7 odvezat øe se sotona iz t.
Otk 20:5 dok se ne s. tisuøa godina. Jon 2:9 Koji æ. niætave idole, ostavljaju Pst 39:20 I leœao je tamo u t.
Iva 19:28 da se je veø sve s. Zato reçe ÆUM-E-U Izl 12:29 koji je leœao u t. isto tako
Otk 21:6 I reçe mi: s. se. Ja sam Alfa i Psl 29:9 s bremenom, ogoljuje æ. Mat 11:2 Kad je Ivan u t. çuo o
SVUCITE Iza 9:18 i draçu i upali guætik æ. tako da Mat 25:36 i pohodili ste me, u t. i doæli
Iza 32:11 s. se, skinite haljine i ostavit Iza 44:23 Udarite u klicanje, gore, æ. i Dje 25:14 Feliks je ostavio u t. jednoga
Kol 3:9 s. staroga çovjeka s djelima Jer 4:13 Kao vihor æ. kola neprijatelj- 1Pe 3:19 duhovima, koji su bili u t.
Jer 5:6 Zato ih bije lav æ. davi ih vuk iz Pst 39:20 i baci u t. gdje su leœali suœnji
-Æ- 1Sa 23:16 ode k Davidu u æ. i ohrabri Mat 5:25 i onda bi te bacili u t.
ÆATOR-A-U Jak 3:5 mala vatra, i koliku æ. zapali Luk 22:33 sam s tobom iøi u t. i u smrt
Izl 26:1 Æ. napravi od deset zavjesa ÆUTI-O 2Pe 2:4 i predao ih u mraçnu t. da se
Psl 104:2 drœiæ nebo razapeto kao æ. M.Iz 17:28 I luåak, kad æ. moœe vrijediti Otk 2:10 vas baciti u t. da se iskuæate i
Iza 33:20 mjesto, æ. koji ne putuje Prp 3:7 vrijeme kad se æ. i vrijeme kad TAT
Iza 40:22 razapinje ga kao æ. za stan Amo 5:13 æ. mudrac u ovo vrijeme Iva 10:1 drugom mjestu, on je t. i raz-
2Ko 5:1 ova zemaljska naæa kuøa ili æ. Mar 10:48 Mnogi su ga korili, neka æ. Iva 10:10 t. ne dolazi, nego da krade
Heb 9:8 svetinjama, dok prednji æ. stoji Psl 32:3 Kad sam æ. klonuæe kosti Iva 12:6 nego æto je bio t. i imao torbu
Heb 9:11 i uæao u veøi i savræeniji æ. Psl 40:10 nijesam æ. o tvojoj dobroti i 1So 5:2 Gospodnji i doøi tako kao t. u
Izl 33:9 i stajao bi na ulazu æ. dok bi on Iza 42:14 æ. sam dugo, çinio sam se 1Pe 4:15 neka ne trpi kao krvnik ili t. ili
Psl 27:5 zaklanja me u skroviætu æ. Mat 26:63 Isus je æ. Tada mu reçe 2Pe 3:10 doøi dan Gospodnji kao t. u
PNP 1:8 jariøe svoje na paæu pokraj æ. Otk 3:3 doøi øu na tebe kao t. i neøeæ
Heb 8:2 pravoga æ. koji naçini Gospodin -T- Otk 16:15 idem kao t. blagoslovljen je
Otk 21:3 æ. Boœjega meåu ljudima, i TABOR-A-U TEÇE-NJA
Joæ 7:21 To je zakopano u æ. u zemlji i Pst 32:2 Ovo je t. Boœji! Zato prozva Izl 3:8 zemlju, u kojoj t. mlijeko i med, u
Heb 13:10 smiju jesti, koji sluœe æ. Izl 33:11 Potom bi se ovaj vratio u t. a Psl 19:10 slaåe su od meda, æto t. iz
2Pe 1:13 dok sam god u ovom æ. da Otk 20:9 i opkoliæe t. svetih i grad Psl 72:7 i obilje mira, dokle t. mjeseca
ÆKRGUT Pst 32:10 a sad posjedujem dva t. Psl 133:2 t. na bradu, bradu Aronovu
Mat 8:12 Ondje øe biti jauk i æ. zuba Heb 13:11 spaljuju izvan t. Jer 11:5 u kojoj t. mlijeko i med, kako je
Mat 13:42 Ondje øe biti jauk i æ. zuba Heb 13:13 k njemu izvan t. noseøi Iva 4:14 izvor vode, æto t. u œivot vjeçni
Mat 24:51 Ondje øe biti jauk i æ. zuba Izl 32:17 Mojsiju: Vika je bojna u t. Mat 9:20 godina bolovala od t. krvi, pristupi
Mat 25:30 Ondje øe biti jauk i æ. zuba Izl 32:19 Kad se pribliœi t. ugleda tele i TELE
ÆKRINJA-U 1Sa 14:15 Strah nastade u t. na slo- Izl 32:4 preli ih i napravi od njih t. liv-
2Sa 7:2 a Æ. Boœja stoji pod pokrovom TAJN-A-E-O-OSTI-U Izl 32:19 pribliœi taboru, ugleda t. i ples
2Ljt 6:41 svojemu, ti sam i silna Æ. tvoja M.Iz 27:5 Bolji je javni ukor nego t. Psl 106:19 Naçiniæe sebi t. na Horebu
Heb 9:4 zlatni kadioni œrtvenik i Æ. Dan 2:19 je bila Danielu objavljena t. u Iza 11:6 t. lav i ovca bit øe zajedno
Otk 11:19 i vidje se Æ. zavjeta njegova Dan 5:12 za otkrivanje t. i za razjaæn- Luk 15:23 Onda dovedite t. ugojeno i
1Sa 5:11 Otpravite Æ. Boga Izraelova Mar 4:11 Vama je t. kraljevstva TEMELJ-A-I-U
ÆTAP-A-OM 1Ko 4:1 Kristove i upravitelje t. Boœjih Psl 87:1 Njegov je t. na gorama svetim
Pst 49:10 niti vladalaçki æ. od nogu Efe 3:3 po otkrivenju oçitova t. kao æto 1Ko 3:10 mudri graditelj postavih t. a
Izl 4:20 A æ. Boœji uze Mojsije u ruku Efe 3:9 ostvarila t. od vjekova skrivena 2Ti 2:19 A çvrsto stoji t. Boœji imajuøi
Izl 7:20 On diœe æ. i udari njim po vodi u Efe 5:32 t. je ovo velika; a ja velim Otk 21:19 prvi t. bijaæe jaspis, drugi
Izl 12:11 obuøu na nogama i æ. u ruci i 2So 2:7 Jer t. bezakonja veø djeluje Psl 74:7 imena tvojega oskvrniæe do t.
1Sa 17:40 Uze æ. svoj u ruku i potraœi 1Ti 3:16 priznato, velika je t. poboœnosti 1Ko 3:11 Jer t. drugoga nitko ne moœe
Psl 23:4 æ. tvoj i palica tvoja, oni su, koji Otk 17:5 t. Babilon veliki, mati bludni- Heb 6:1 da ne postavljamo opet t.
Iza 14:5 bezboœnicima, æ. silnicima P.Zk 29:29 T. su stvari u Gospoda Otk 21:14 gradski imao je dvanaest t.
Iza 14:29 æto se je slomio æ. koji te je Job 11:7 Moœeæ li t. Boœje dokuçiti ili Psl 18:7 t. se gora uzdrmaæe i pomak-
Eze 5:16 glad i slomim vam æ. kruha M.Iz 25:9 a t. drugoga ne otkrivaj Psl 82:5 drmaju se svi t. zemlje
Zah 11:10 Uzeo sam svoj æ. milost, i Mat 13:11 da razumijete t. kraljevstva Psl 95:4 U njegovoj su ruci t. zemaljski
Zah 11:14 Onda sam slomio drugi æ. Rim 11:25 neøu zatajiti t. ove, da sami Otk 21:19 t. zida gradskoga bili su
Heb 9:4 i æ. Aronov, koji je bio procvao 1Ko 13:2 i znam sve t. i sve znanje, i M.Iz 10:25 stoji tvrdo na vjeçitom t.
Eze 20:37 da proåete ispod æ. mojega 1Ko 14:2 razumije, a Duhom govor t. Rim 15:20 da ne gradim na tuåemu t.
Zah 11:7 sam sebi dva pastirska æ. Kol 1:27 kako je bogata slava t. ove 1Ko 3:12 tko naziåuje na ovome t.
940
Efe 2:20 Nazidani na t. apostola i P.Zk 28:65 Gospod utisnuti u srce t. u Luk 2:49 Zaæto ste me t. Zar nijeste
Heb 11:10 t. kojemu je graditelj i tvor- Iva 16:33 U svijetu imate t. ali se radu- 1Pe 1:10 I to su spasenje t. i ispitivali
TEÆK-A-E-O TJEÆI-TE 2Sa 22:3 Bog je branik moj: u njega t.
1Sa 5:11 t. je bila ruka Boœja na njemu Luk 16:25 se on ovdje t. a ti se muçiæ Psl 31:1 U tebe, Gospode, t. utoçiæte
Mat 23:4 veœu bremena t. i nesnosna i 2Ko 1:4 kojom nas same Bog t. Psl 119:10 Svim srcem svojim t. te, ne
2Ti 3:1 dane nastati vremena t. 2Ko 1:4 Koji nas t. u svakoj nevolji, da Iva 5:30 jer ne t. volje svoje, nego volju
Izl 2:11 kako moraju raditi t. poslove 2Ko 7:6 Ali onaj, koji t. poniœenog Iva 8:50 A ja ne t. slave svoje; ima, koji
Izl 6:9 Mojsija zbog maloduænosti i t. Iza 40:1 T. tjeæite narod moj, tako 2Ko 12:14 jer ne t. æto je vaæe, nego
Psl 19:13 çist, slobodan od t. krivnje 2Ko 2:7 radije oprostite i t. ga, da Flp 4:17 Ne kao da t. dara, nego traœim
Psl 139:17 zapovijedi njegove nijesu t. 2Ko 13:11 budite savræeni, t. jedni Gal 2:17 koji t. da se opravdamo u
Psl 38:3 kao t. breme pritiskuje me 1So 5:11 Zato t. jedan drugoga i Heb 13:14 nego t. onaj, koji øe doøi
Psl 118:18 t. me kazni Gospod, ali me 1So 5:14 t. maloduæne, zauzimajte se 1Ljt 28:9 Ako ga budeæ t. on øe dati da
M.Iz 15:10 t. karanje çeka onoga, koji TL-A-O-U Psl 34:4 t. sam Gospoda: on me usliæi
Prp 4:10 ali t. jednome, ako padne i Pst 2:6 i natapala je svu povræinu t. Mar 14:11 Sad je t. zgodu, da, ga izda
Iza 45:9 t. onome, koji se svaåa s Psl 107:33 t. bogata izvorima u suhu Luk 6:19 narod t. da ga se dotakne
Hab 2:15 t. onome, koji poji bliœnjega TLO Rim 9:32 Jer nije t. pravde iz vjere
Sef 3:1 t. gradu upornom okaljanom Izl 3:5 na kojemu stojiæ, sveto je t. Rim 11:7 Æto je t. Izrael, ono nije dobio
Zah 11:17 t. loæemu pastiru, koji Psl 73:18 ih postavljaæ na sklizavo t. Heb 12:17 ako ga je i sa suzama t.
Mat 18:7 t. svijetu zbog onoga æto Psl 84:6 pretvaraju je u t. obilno iz- TRAŒIT-E-I
Mat 19:23 Bogataæ øe t. uøi u kraljev- M.Iz 6:3 baci se na t. saleti bliœnjega PNP 3:2 po gradu, t. øu na ulicama i
Mar 10:23 Kako je t. bogatima uøi u Iza 35:7 Œedno øe t. postati jezerom, i Jer 50:20 t. øe krivnju Izraelovu: nema
Luk 6:24 Ali t. vama, bogati, vi veø Iza 44:3 izlijevam vodu na popucano t. Iva 7:34 t. øete me, i neøete me naøi
Luk 17:1 t. onome, po kome to dolazi Mat 13:5 Drugo pade na kamenito t. Iva 8:21 Ja idem. t. øete me i umrijet
Dje 9:5 t. ti je protiv ostana praøati se Mat 13:20 posijano na kamenito t. to je 2Pe 2:3 u lakomstvu t. øe od vas do-
Dje 28:27 i uæima t. çuju, i oçi svoje Mar 4:5 Drugo pade na kamenito t. Iza 34:16 t. samo u knjizi Gospodnjoj i
Heb 5:11 t. protumaçiti, jer ste postali Mar 4:16 su posijani na t. kamenito Iza 51:1 spasenjem, koji t. Gospoda
2Pe 2:7 koji morade t. da prepati pod Luk 8:6 Drugo pade na kamenito t. Iza 55:6 t. Gospoda, dok se moœe
2Pe 3:16 U njima su neke stvari t. ra- Luk 24:5 straha sruæiæe pogled na t. Hos 10:12 jer je vrijeme da t. Gos-
TERET Luk 8:13 Koji su na kamenitu t. to su oni. Amo 5:14 t. dobro a ne zlo, da œivite
Brj 11:11 t. brige za taj çitav narod TORB-E-U Mal 3:1 glasnik zavjeta, kojega t. Evo,
2Sa 19:35 bih sluga tvoj pao joæ na t. Mat 10:10 Ni putne t. ni dvoje haljine Mat 6:33 t. najprije kraljevstvo Boœje i
Iza 9:4 Jer lomiæ t. jarma njegova Mar 6:8 ætapa, ni kruha, ni t. ni novaca Mat 7:7 Molite, i dat øe vam se; t. i naøi
Mat 20:12 koji smo podnosili t. i œegu Luk 10:4 ni t. ni obuøe i nikoga ne poz- Mar 16:6 Ne bojte se t. Isusa Nazareø-
2Ko 12:13 æto vam nijesam bio na t. Luk 22:35 bez t. bez obuøe, je li vam Luk 11:9 t. i naøi øete; kucajte, i otvorit
2Ko 12:14 i neøu vam biti na t. jer ne 1Sa 17:40 Metnu ih u t. pastirsku, koju Luk 24:5 Æto t. œivoga meåu mrtvima
2Ko 12:16 ja vam nijesam bio na t. Hag 1:6 skupljao je plaøu u prodrtu t. Iva 6:26 t. me, ne æto çudesa vidjeste
1So 2:9 da ne budemo na t. nijednome Luk 22:36 je uzme sobom, isto tako t. Iva 7:19 Zaæto t. da me ubijete
TIJESAK Iva 12:6 nego æto je bio tat, i imao t. i Iva 15:7 ætogod hoøete, t. i bit øe vam
Iza 5:2 iskopao t. i nadao se, da øe TRAŒ-E-I Kol 3:1 t. ono, æto je gore, gdje Krist
Joe 3:13 Ustanite, stupite, jer je t. pun Psl 22:26 hvale Gospoda, koji ga t. Sef 3:12 ponizan i malen, æto øe t.
Mat 21:33 skopa u njemu t. i sagradi Psl 104:21 Laviçi viçu za plijenom i t. Mat 2:13 Herod t. dijete, da ga pogubi
Otk 14:19 trs zemlje i metnu u veliki t. Iza 41:17 Bijednici, siromasi t. vode Luk 12:48 od njega øe se mnogo t.
Otk 19:15 i on gazi t. œestokoga vina Iza 58:2 tako oni t. od mene sudove Luk 13:24 Mnogi øe t. da uåu, a neøe
TIJESAN Mat 27:20 narod, da t. Barabu, a Isusa TRBUH-U
M.Iz 23:27 tuåa œena t. studenac Dje 17:27 Da t. Boga, ne bi li ga kako 1Ko 6:13 Jelo je za t. i trbuh za jelo
Mat 7:14 uska su vrata i t. put, æto vodi Rim 11:3 ostadoh sam, i t. duæu moju Flp 3:19 kojima je Bog t. i slava u
TIJESTO 1Ko 1:22 i Œidovi t. znake, i Grci traœe Pst 3:14 Na t. øeæ svojemu puzati i
Rim 11:16 Ako je kvasac svet, to je i t. Flp 2:21 Jer svi t. æto je njihovo, a ne Rim 16:18 Kristu, nego svojemu t. i
1Ko 5:6 da malo kvasca ukiseli sve t. Heb 11:6 i da plaøa onima, koji ga t. TRÇ-AO-E-I-IM-ITE
1Ko 5:7 da budete novo t. kao æto ste Heb 11:14 pokazuju, da t. domovinu Gal 2:2 ili da nijesam t. uzalud
TIÆIN-A-I 2Kr 5:7 Tu vidite jasno, da on t. svaåu Flp 2:16 da nijesam uzalud t. niti se
Mar 4:39 Prestane vjetar, i postade t. Psl 34:10 a tko t. Gospoda, ima svako Iza 40:31 t. i ne umaraju se, hode i ne
Otk 8:1 otvori sedmi peçat, postade t. M.Iz 14:6 Podsmjevaç t. mudrost, ali Jer 8:6 Svi t. od toga tako brzo kao
Psl 94:17 bi duæa moja odavno u t. M.Iz 17:9 pokriva prijestupe, t. ljubav Jer 23:21 poslao tih proroka, pa ipak t.
Jer 13:17 u t. plakati radi oholosti vaæe Prp 3:6 Vrijeme kad se t. i vrijeme kad 1Ko 9:24 svi t. ali jedan prima nagradu
1Ti 2:11 Œena u t. neka se uçi sa svom Prp 11:9 tome Bog od tebe t. raçun Job 16:14 t. protiv mene kao ratni
1Ti 2:12 muœem, nego da bude u t. Iza 26:9 i duh moj t. te u nutarnjosti Psl 97:3 Oganj t. pred njim, izgara
TJESKOB-A-E-NO-U Eze 7:25 t. se spasenje i ne nalazi se Rim 9:16 niti do onoga, koji t. nego do
Psl 34:4 øu se, kad vas napadne t. Eze 34:6 A nitko ga ne t. nitko se ne 1Ko 9:26 Ja dakle tako t. ne kao na
Eze 7:25 t. dolazi. Traœi se spasenje i Mat 7:8 tko t. nalazi; tko kuca, otvara Flp 3:14 t. k biljezi cilja, k nagradi
Luk 22:44 I napade ga smrtna t. i molio Mat 12:39 i preljubotvoran rod t. znak Luk 17:23 Ne idite tamo i ne t. za njima
Rim 2:9 Nevolja i t. na svaku duæu Mat 18:12 ne ide li da t. onu, æto je zal- TRGA-LI-O
Rim 8:35 Nevolja ili t. ili progonstvo ili Luk 11:10 tko t. nalazi; tko kuca, otva- Prp 4:12 trostruka uzica ne t. se tako
Psl 14:5 Jedanput øe oni zadrhtati od t. Luk 15:8 ne pomete li kuøu i ne t. li Luk 6:1 Uçenici njegovi t. su klasje, trli ga
Psl 32:7 çuvaæ me od t. okruœit øeæ me Iva 4:23 jer takve klanjaoce t. Otac Job 29:17 t. grabeœ iz zuba njegovih
Psl 116:3 spopale me t. svijeta mrtvih Iva 7:18 sam od sebe, t. slavu svoju Luk 9:42 t. ga je i drmao zao duh. Isus
Iza 30:20 øe vam Svemoguøi kruha t. i Iva 8:50 svoje; ima, koji t. i sudi TRGOVC-E-I-IMA
Iza 53:8 Iz t. i suda bio je uzet, i tko da Rim 3:11 nema ga koji t. Boga Zah 11:7 za t. ovaca, i uzeo sam sebi
Jon 2:3 Iz t. svoje zavapih Gospodu 1Ko 7:27 lvezan za œenu, ne t. rastave Iva 2:14 U hramu zateçe t. æto su prod-
2Ko 2:4 od brige mnoge i t. srca pisao 1Ko 13:5 Ne çini æto ne valja, ne t. Otk 18:3 i t. zemlje obogatili su se od
2Ko 12:10 progonstva, t. zbog Krista 1Pe 3:11 neka t. mir i neka hrli za njim Mat 21:12 stolove mjenjaçima i klupe t.
Mat 6:25 Ne budite t. zabrinuti za œivot 1Pe 5:8 riçuøi obilazi i t. koga da proœ- TRIJEZNI
Mat 6:28 I æto ste tako t. zabrinuti za TRAŒI-LI-M-MO-O 1So 5:8 budimo t. i obuçeni u oklop
Mat 6:31 Ne budite dakle t. zabrinuti i Iza 26:16 Gospode, u nevolji su te t. i Tit 2:2 Starci da budu t. poæteni, mudri
Flp 4:6 Ne brinite se t. ni za æto, nego u Mar 8:11 t. su od njega znak s neba 1Pe 1:13 svojega uma, budite t. i
Prp 5:15 Za t. svoj 941ne nosi od svega
1Pe 5:8 Budite t. i bdijte, jer protivnik Jer 3:24 idol proœderao t. otaca naæih Heb 11:1 A vjera je t. pouzdanje u ono,
TRKU Otk 2:2 Znam tvoja djela i t. tvoj i 1Kr 12:4 Olakæaj nam sada ti t. sluœbu
Prp 9:11 ne dobiva brzi t. ni junaci rat 1So 1:3 vaæega djela vjere i t. i ljubavi Heb 11:10 iæçekivao grad na t. temelju
Dje 20:24 samo da svræim t. svoju i 1So 2:9 spominjete, braøo, t. naæeg i
2Ti 4:7 vojevao, t. svræio, vjeru oçuvao 1Ti 5:17 koji se t. u rijeçi i nauci -U-
TRN-JA-JE Tit 3:8 t. i prednjaçe u vræenju dobrih UBI-ÆE-JA-JAJ-JAJU
M.Iz 26:9 t. æto padne u ruku pijanome Efe 4:28 neka se radije t. çineøi dobro Dje 7:24 nepravda, i u. Egipøanina
2Ko 12:7 dade mi se t. u tijelo, anåeo 2Ti 2:6 koji se t. najprije treba da primi Rim 7:11 prevari me, i u. me njome
Iza 55:13 Mjesto t. çempresi øe rasti Iva 4:38 drugi se t. a vi u posao njihov Dje 7:52 I u. one, koji su naprijed javl-
Mat 7:16 Bere li se s t. groœåe ili s draçe Flp 4:3 t. s menom i s Klementom i s 1So 2:15 Koji u. i Gospodina Isusa, i
Mat 27:29 vijenac od t. metnuæe mu Prp 12:10 Propovjednik se je t. da P.Zk 32:39 Ja sam, koji u. i opet oœivlj-
Mar 15:17 opletoæe vijenac od t. i Iza 49:4 Uzalud sam se dakle t. snagu Prp 3:3 Vrijeme kad se u. i vrijeme kad
Luk 6:44 S t. se ne beru smokve, i Dan 10:12 prvoga dana kad si se t. da Iva 10:10 da krade, u. i upropaæøuje
Iva 19:2 vijenac od t. metnuæe mu ga Jon 4:10 premda se nijesi t. za njega i 2Ko 3:6 jer slovo u. a Duh oœivljuje
Iva 19:5 pod vijencem od t. i u skrletnoj Rim 15:20 se t. da ne propovijedam Otk 6:8 da u. maçem i glaåu i kugom i
Job 31:40 neka mi rodi t. mjesto jeçma 2Ko 11:23 viæe sam se t. viæe po tam- Mat 5:21Ne u. Tko ubije, bit øe kriv
M.Iz 24:31 sve je bilo zaraslo u t. sve je Flp 2:16 uzalud trçao, niti se uzalud t. Mat 19:18 Ne u. Ne çini preljube. Ne
Iza 9:18 koji spali t. i draçu i upali guætik 1Ko 3:8 svoju plaøu no svojemu t. Mar 10:19 Ne u. Ne çini preljube. Ne
Mat 13:7 Opet drugo pade meåu t. 2Ko 11:27 t. i muci, u mnogom nespa- Rim 13:9 Ne u. Ne kradi. Ne svjedoçi
Luk 8:14 Æto pade meåu t. to su oni TRULOSTI Psl 11:2 da iz potaje u. neduœne
Heb 6:8 znosi t. i draçu, nepotrebna je Dje 2:27 dati, da Svetac tvoj vidi t. Luk 12:4 Ne bojte se onih, koji u. tijelo
TRPI-Æ-M-MO Dje 13:37 Bog uskrsnuo, nije vidio t. Rim 8:36 Zbog tebe nas u. po cijeli
Mat 11:12 t. kraljevstvo nebesko silu, i TRUN-E 2Pe 2:12 da se hvataju i u. hule na
Dje 17:3 trebalo da Krist t. i uskrsne od Mat 7:3 Æto vidiæ t. u oku brata UBIJE-N-TE
1Ko 13:4 Ljubav dugo t. dobrostiva je Mat 7:5 da izvadiæ t. iz oka brata svoj- Pst 4:8 na brata svojega Abela i u. ga
1Ko 13:7 svemu se nada, sve t. 1Pe 1:23 ne od sjemena, koje t. nego Pst 4:15 da ga ne u. nitko, koji ga sus-
2Ti 4:5 A ti budi razborit u svemu, t. zlo TUG-A-E-OVATI L.Zk 24:18 Tko u. œivinçe, ima ga
Jak 5:13 t. li tko meåu vama? Neka se M.Iz 15:13 t. u srcu pritisne duh 1Sa 2:25 Gospod bio odluçio da ih u.
1Pe 4:15 A nitko od vas neka ne t. kao Otk 18:8 t. i glad, i spalit øe se ognjem Psl 34:21 Zlikovca u. nesreøa; tko mrzi
2Pe 3:9 nego vas strpljivo t. jer neøe Mat 9:15 Mogu li svatovi t. dok je s Mat 5:21 Tko u. bit øe kriv sudu
Luk 23:40 ne bojiæ Boga, kad i sam t. Luk 6:25 smijete. Vi øete t. i plakati Iva 16:2 koji vas u. misliti da Bogu çini
Gal 4:27 klikni i poviçi, koja ne t. muke Iva 16:20 Vi øete plakati i t. a svijet øe Otk 13:10 tko maçem u. valja da bude
Luk 16:24 jer t. veliku muku u ovom TUŒAN Mat 16:21 i da øe u. biti, ali treøi dan da
Gal 5:11 zaæto joæ t. progone. Onda je Iza 63:9 osjeøao se i on t. ali ih je Luk 9:22 odbaçen i u. ali øe treøi dan
2Ti 1:12 Zato i ovo t. ali se ne stidim, jer Mar 10:22 posta on œalostan i otide t. 1Pe 3:18 u. doduæe tijelom, ali oœivljen
2Ti 2:9 Za koje t. zlo sve do okova kao TUŒB-E-U Iva 7:19 Zaæto traœite da me u.
Rim 8:17 jer ako s njim t. da se s njim i Izl 23:7 Kloni se t. laœne i ne skrivi smrt Iva 8:37 Ali gledate da me u. jer se
2Ko 4:8 U svemu t. nevolje, ali nijesmo Mat 27:12 Ali na t. glavara sveøeniçkih UBI-JU-LI-O-STE
TRPI-O-TE 1Ko 6:7 æto imate t. meåu sobom Iva 5:18 joæ viæe gledah zidovi da ga u.
Iza 33:1 koji sam nijesi joæ t. nevjere 1Ti 5:19 Protiv sveøenika ne primaj t. Iva 12:10 naumiæe da u. i Lazara
Heb 2:18 æto je sam t. i bio iskuæan Job 10:1 zato øu pustiti od sebe t. Dje 23:12 jesti ni piti, dok ne u. Pavla
Heb 13:12 krvlju svojom, t. izvan vrata Kol 3:13 ako ima tko t. na koga; kao æto Psl 119:87 Umalo da me nijesu bili u.
1Pe 2:21 jer je i Krist t. za nas i ostavio TUŒI-O-TELJ-TI Dje 2:23 bezboœnika pribili ga kriœ i u.
1Pe 2:23 nije prijetio, kad je t. nego se Rim 8:22 stvorenje uzdiæe, i t. s nama Pst 4:23 u. sam çovjeka koji me ranio i
1Pe 4:1 Kad je dakle Krist t. tijelom, i vi Rim 11:2 Pismo o Iliji, kako se t. Bogu 1Iv 3:12 Kain, koji je bio od zloga i u.
1Ko 6:7 Zaæto radije ne t. nepravdu Iza 49:14 A ipak se je t. Sion: Ostavio Dje 3:15 Vi u. poçetnika œivota, kojega
Flp 1:29 u njega, nego da i t. za njega Otk 12:10 koji ih je t. pred Bogom Jak 5:6 u. pravednika, i on vam se ne
1Pe 2:20 strpljivo t. to je ugodno pred Iva 5:45 Vaæ je t. Mojsije, u koga se vi UBIT-I
1Pe 3:14 Ali ako i t. zbog pravde, Bla- Otk 12:10 jer je zbaçen t. braøe naæe 1Sa 17:46 Ubit øu te i glavu ti odsjeøi
1Pe 3:17 da t. zbog dobrih djela Luk 23:2 Ondje ga poçeæe t. Mat 17:23 u. øe ga; ali øe on treøi dan
TRPJETI Iva 5:45 Ne mislite, da øu vas ja t. Ocu Izl 2:14 li i mene u. kao Egipøanima
Brj 14:33 i tako øe t. za vaæ otpad TVRÅAV-A-I-U 2Kr 5:7 Zar sam ja Bog, koji moœe u. i
Psl 106:32 morade Mojsije t. zbog Psl 48:3 njegovim objavio kao jaka t. Psl 139:19 Boœe, u. bezboœnika, krvo-
Psl 119:71 æto moram t. da upoznam Psl 144:2 Jakost moja, t. moja, grad Mat 10:28 mogu u. tijelo, ali duæe ne
Mat 16:21 da øe mnogo t. od starjeæi- M.Iz 18:11 bogatoga njemu je jaka t. i Mat 26:4 Isusa lukavætinom uhvatiti i u.
Luk 9:22 Sin çovjeçji mora t. mnogo M.Iz 18:19 su kao prijevornice na t. Mar 10:34 i u. Ali poslije tri dana on øe
Dje 26:23 Da øe Krist t. da øe prvi od Zah 9:12 Vratite se k t. suœnji puni UBOJI-CA-MA-CE
2So 1:9 Koji øe t. kaznu, propast PNP 8:9 sagradit øemo na njemu t. od 1Iv 3:15 koji mrzi brata svojega, u. je, i
Heb 9:26 bi on morao mnogo puta t. Dan 11:31 oskvrnit øe svetiæte i t. 1Ti 1:9 zloçincima i neçistima, u. oca i
TRS TVRD-O-U Otk 21:8 i nevjernima i neçistima, i u. i
Jak 3:12 masline raåati ili t. smokve Job 4:13 u noønome snu, kada t. san Mat 22:7 dade pogubiti u. i grad njihov
Otk 14:19 i obra t. zemlje i metnu u Dan 9:27 sklopiti t. zavjet i u polovini Dje 7:52 vi postadoste izdajnici i u.
TRSK-A-E-OM-U Mat 25:24 ti si çovjek t. œanjeæ, gdje Otk 22:15 i vraçari i bludnici, i u. i idolo-
Iza 35:7 izrast øe trava, t. i rogoz Iva 6:60 Ovo je t. govor. Tko ga moœe UBOJSTV-A-O
Otk 11:1 I dade mi se t. kao palica Psl 27:13 t. vjerujem, da øu gledati Rim 1:29 puni zavisti, u. svaåe, luk-
Iza 42:3 t. stuçene neøe prelomiti, sti- Psl 89:2 Kao nebo stoji t. vjernost Gal 5:21 Zavisti, u. pijanstva, razuz-
Mat 12:20 t. stuçene neøe prelomiti i Psl 93:1 t. stoji nadzemaljski svijet, ne Brj 35:6 za onoga, koji je poçinio u.
Mar 15:19 su ga udarali t. po glavi Psl 94:22 Bog je moj t. utoçiæte moje Mat 15:19 iz srca dolaze zle misli, u.
Otk 21:16 I izmjeri grad t. na dvanaest Psl 106:3 koji su se t. drœe pravde i UBROJEN
Izl 2:3 u nju i stavi je u t. kraj Nila Psl 119:89 Gospode, t. stoji kao nebo Iza 53:12 i bio u. meåu zloçince, i nosio
Mat 11:7 zar t. koju ljulja vjetar tamo i M.Iz 10:25 pravednik stoji t. na vjeçi- Mar 15:28 u. je meåu zloçince
Mat 27:29 i dadoæe mu t. u desnicu Dan 11:32 ostat øe t. i çinit øe pravo UÇENICI-MA
Mat 27:30 uzeli bi t. i udarali ga njom Heb 3:14 svoje do svræetka t. odrœimo Mat 12:2 u. tvoji çine, æto je zabranjeno
TRUD-A-E-I-IÆE-IO-U Heb 6:19 kao sigurno i t. sidro duæe Mat 14:12 uzeæe u. njegovi mrtvo
Prp 4:9 za t. svoj dobiju dobru plaøu Heb 10:23 Drœimo se t. vjere u nadu jer Mat 14:19 a u. ih dadoæe narodu
942
Mat 15:2 Zaæto u. tvoji prestupaju Heb 5:12 opet trebate da se u. koja su Mat 26:31 u. øu pastira, i rasbjeœat øe
Mat 15:36 a u. ih dadoæe narodu Mat 21:23 otide u hram i poçne u. I Mar 14:27 u. øu pastira, onda øe se
Mat 27:64 mogli doøi u. njegovi ukrasti Dje 5:42 nijesu prestajali u. i propovi- Luk 18:5 doøi øe mi napokon i u. øe me
Luk 6:1 u. njegovi trgali su klasje, trli ga UÇITELJ-A-E-EM Dje 23:3 u. øe tebe Bog, zide obijeljeni
Iva 4:2 Isus sam nije krstio, nego u. Iza 30:20 se neøe viæe skrivati u. tvoj i UDIMA
Iva 8:31 mojoj nauci, zaista øete biti u. Mat 17:24 vaæ u. ne plaøa hramskoga Rim 7:5 djelovale su u u. naæim, da se
Iva 9:27 Neøete li i vi postati u. njegovi Mat 23:8 jer je jedan vaæ u. a vi ste svi Rim 7:23 vidim drugi zakon u u. svojim
Iva 12:16 Ovo u. njegovi ne razumjeæe Mat 26:18 u. poruçuje: Vrijeme je Jak 4:1 vaæih, koje se bore u vaæim u.
Iva 15:8 rod mnogi i budete moji u. Luk 6:40 se izuçi, jest kao u. njegov UDOV-A-E-I
Iva 18:1 gdje je bio vrt, u koji uåe on, i u. Iva 3:2 znamo, da si ti u. koji je doæao Mat 5:29 da propadne jedan od u.
Dje 11:26 najprije u. nazvaæe kræøani Dje 5:34 Gamaliel, u. zakona, poætov- Rim 6:13 Niti dajite u. svojih grijehu za
UÇENICIMA Rim 2:20 u. djeci, koji u zakonu ima Rim 6:19 dajite u. svoje u sluœbu prav-
Mat 16:21 poçne Isus objaænjavati u. 1Ti 2:7 kao u. neznaboœaca u vjeri i Rim 12:4 tijelu imamo mnoge u. a
Mat 26:18 Pashalnu veçeru s u. svoj- 2Pe 2:1 i meåu vama biti laœnih u. koji 1Ko 6:15 i od njih naçiniti u. bludniçine
Mat 26:26 prelomi ga i dade ga u. Efe 4:11 a jedne za pastire i u. Kol 3:5 Umrtvite dakle u. svoje, koji su
Mat 26:40 doåe k u. svojim i naåe ih 2Ti 4:3 nakupiti sebi u. jer ih uæi svrbe Psl 22:14 rasuti su svi u. moji; srce mi
Mat 28:7 A sad otidite brœe i javite u. Mat 10:24 Uçenik nije nad u. ni sluga Rim 12:4 a u. svi nemaju isti posao
Mat 28:19 i uçinite sebi sve narode u. Iva 13:13 zovete mene u. i Gospodi- 1Ko 6:15 da su tjelesa vaæa u. Kristovi
Luk 22:45 poåe k u. svojim, ali ih naåe UÇITELJI-MA 1Ko 12:24 A pristojni u. naæi ne trebaju
Iva 13:5 i poçne prati noge u. i otirati 1Ko 12:29 Zar su svi u. Zar su svi 1Ko 12:26 s njim se raduju svi u.
Dje 15:10 da metnete u. na vrat jaram 1Ti 1:7 Htjeli su da budu u. zakona, a 1Ko 12:27 tijelo Kristovo, i pojedini u.
UÇENIK-A-E-U Heb 5:12 iako biste morali biti u. po Efe 4:25 jer smo u. jedan drugome
Iza 50:4 budi mi uho, da sluæam kao u. Jak 3:1 u. znajuøi, da øemo biti stroœe UDOVIC-A-E
Mat 10:24 u. nije nad uçiteljem, ni Mat 23:8 Ali vi se ne zovite u. jer je Zah 7:10 Ne pritiskujte u. i sirota,
Mat 10:42 da se napije, jer je moj u. Luk 2:46 Sjedio je meåu u. sluæao ih i Mar 12:42 Jedna siromaæna u. doåe i
Luk 6:40 u. ne stoji nad uçiteljem UÇITELJU Luk 18:5 Ali jer mi dodijava ova u.
Luk 14:26 sebe, ne moœe biti moj u. Mat 8:19 U. hoøu da idem za tobom Luk 21:2 kao jedna siromaæna u. ubaci
Luk 14:33 æto ima, ne moœe biti moj u. Mat 10:25 ako mu je kao u. njegovu, i 1Ti 5:4 Ako li koja u. ima djecu ili
Iva 9:28 Ti budi u. njegov, a mi smo Mat 12:38 U. htjeli bismo vidjeti od 1Ti 5:9 u. neka se ne izabere mlaåa od
Iva 19:27 onoga çasa uze je u. k sebi Mat 19:16 U. æto dobra moram çiniti Otk 18:7 i nijesam u. i tuge neøu vidjeti
Iva 21:7 Tada u. onaj, koga je ljubio Mat 22:16 U. znamo, ti si istinit, ti uçiæ Psl 146:9 uzdrœava sirote i u. a bezbo-
Iva 21:20 gdje za njim ide onaj u. koga Mat 26:49 Zdravo, U. i poljubi ga, tada Iza 1:23 parnica u. ne dolazi pred njih
Iva 21:24 Ovo je onaj u. koji svjedoçi Mar 9:38 U. vidjesmo jednoga, gdje u Jer 49:11 u. tvoje neka se uzdaju u me
Iza 50:4 Jezik u. dao mi je Svemoguøi Mar 10:17 U. dobri, æto moram çiniti Tuœ 5:3 bez oca, matere naæe kao u.
Mat 11:2 Kristovu, posla dvojicu u. Mar 13:1 U. gle ovo silno kamenje Dje 6:1su se njihove u. zapostavljale,
Iva 6:60 Mnogi od u. njegovih, koji su Luk 5:5 U. odgovori Simon, svu noø 1Ti 5:16 koje su zaista u. moœe zado-
Iva 19:26 vidje Isus majku i u. koga je Luk 11:45 U. tim rijeçima sramotiæ i 1Ti 5:16 ima u. neka se stara za njih, i
Dje 6:1 kad je rastao broj u. podigoæe Luk 12:13 U. reci bratu mojemu, da Jak 1:27 posjeøivati sirote i u. u
Dje 6:7 i broj se je u. vrlo mnoœio u Je- Luk 19:39 U. zabrani to uçenicima UFANJE
Dje 9:1 i ubistvom protiv u. Gospodn- Luk 20:21 U. znamo, da pravo govoriæ Psl 39:7 çekam. Samo si ti u. moje
Luk 6:13 dozva u. svoje k sebi i izabra Iva 3:2 U. znamo, da si ti uçitelj, koji je Psl 78:7 Da bi i oni stavljali u Boga u.
Luk 11:1 i Ivan uçio u. svoje moliti se Iva 9:2 U. tko sagrijeæi, ovaj ili roditelji 1Ko 13:13 A sad ostaje vjera,u. ljubav
Dje 14:22 Utvråivali su u. i opominjali Iva 11:8 U. sad su Œidovi gledali da te UGAÅA-M-O-TI
Iva 19:27 Potom reçe u. Evo ti majke UDARA-C-A-LI-O Rim 15:2 od nas neka u. bliœnjemu, da
Iva 20:2 i k drugom u. koga je ljubio 2Ko 11:24 çetrdeset manje jedan u. Heb 13:16 se takvim œrtvama u. Bogu
UÇEØI M.Iz 17:10 negoli sto u. na luåaka 1Ko 10:33 æto i ja u svemu svima u. ne
Mat 28:20 I u. ih da drœe sve, æto sam Luk 12:47 njegovoj, dobit øe mnogo u. Gal 1:10 Ili zar nastojim da u. ljudima
Kol 1:28 i u. svakoga çovjeka u svoj Luk 12:48 kaznu, dobit øe malo u. Rim 15:3 Jer i Krist nije u. sebi, nego
Kol 3:16 svakoj mudrosti u. i opomin- Iza 50:6 koji su me u. obraze svoje Gal 1:10 joæ ljudima u. ne bih bio sluga
Tit 1:11 u. æto ne treba, zbog gadna Mat 26:67 su mu pljuvali u lice i u. ga Rim 15:1 slabih nositi, i ne sebi u.
UÇI-Æ-LI-O-TE-TI Mat 27:30 uzeli bi trsku i u. ga njom po 1So 4:1 vam treba œivjeti i u. Bogu, da
Iza 2:4 protiv naroda i viæe se ne u. ratu Mar 15:19 Pritom su ga u. trskom po UGAONI
Mat 5:19 A tko ih drœi i u. drœati, zvat øe Iza 14:6 je ljuto u. narode udarcima Job 38:6 Tko joj je metnuo kamen u.
Luk 11:1 u. nas moliti se, kao æto je i Iza 14:29 slomio ætap, koji te je u. jer iz Iza 28:16 skupocjen u. kamen, æto
1Ko 2:13 ne rijeçima, æto u. çovjeçja Luk 18:13 nego se je u. u prsa svoja i Mat 21:42 graditelji, postade kamen u.
1Ti 2:11 Œena u tiæini neka se u. sa Luk 23:48 u. se u prsa i vraøao se kuøi Luk 20:17 graditelji, postade kamen u.
1Ti 3:2 gostoljubiv, sposoban da u. UDARI-O-T Efe 2:20 a u. je kamen sam Krist Isus
1Ti 6:2 Ovo u. i svojski preporuçi Izl 7:20 diœe ætap i u. njim po vodi u Nilu 1Pe 2:6 stavljam na Sionu kamen u.
2Ti 2:24 sposoban da u. spreman da Izl 17:6 u. tada po hridi, i voda øe iz nje 1Pe 2:7 koji postade kamen u. i kamen
1Iv 2:27 i ne treba da vas tko u. nego Brj 20:11 Mojsije diœe ruku i dvaput u. UGASI-ÆE-TI
Mat 22:16 ti si istinit, ti u. put Boœji po 2Kr 2:14 bio spao s Ilije, u. njim po vodi Brj 11:2 Mojsije pomoli Gospodu, u. se
Luk 20:21 da pravo govoriæ i u. i ne Psl 78:20 u. u kamen, i potekoæe vode M.Iz 13:9 a svjetiljka se bezboœnika u.
Tit 3:8 i ovo hoøu da pastojano u. da se M.Iz 19:25 u. li se podsmjevaç, ludi øe Joe 2:10 svjetlost se zvijezda u.
Dje 11:26 toj crkvi, i u. su mnogi narod Iza 16:9 i u berbu tvoju u. poziv na rat Zah 11:17 neka se u. oko njegovo
Dje 15:1 I doæli su neki iz Judeje i u. Iza 53:10 Gospodu bila volja, da ga u. Psl 69:3 oçi mi se u. gledajuøi Boga
Mat 7:29 je u. kao jedan, koji ima moø Mat 5:39 nego ako te tko u. po desnom Psl 118:12 u. se kao oganj u trnju; u
Mat 26:55 dan sam sjedio u hramu i u. Mat 7:25 I u. pljusak, doåoæe vode, Heb 11:34 u. silu ognjenu, utekoæe od
Mar 14:49 bio meåu vama u hramu i u. Luk 6:29 u. li te tko po obrazu, okreni Iza 42:3 stijenja, æto tinja, neøe u.
Luk 11:1 kao æto je i Ivan u. uçenike Luk 22:64 Proreci, tko je, koji te u. Jer 4:4 i razgori se – i nitko ne moœe u.
Luk 13:26 po ulicama naæim ti si u. Dje 12:23 Ali ga odmah u. anåeo Gos- Mat 12:20 i stijenja æto tinja neøe u.
Dje 1:1 o svemu, æto je Isus çinio i u. Jak 5:17 i ne u. daœd na zemlji za tri UGLED-NI
Dje 18:25 i goreøi duhom govorio je i u. Pst 4:23 me ranio i momka koji me u. Flp 3:17 kao æto nas imate za u.
Iza 1:17 u. se dobro çiniti: teœite za Mat 26:68 Kriste, kaœi nam: Tko te je u. Kol 2:15 izvede ih smjelo na u.
Mat 11:29 jaram moj na sebe i u. se od Psl 2:9 u. øeæ ih gvozdenom palicom 1Pe 5:3 nego kao oni, koji su u. stadu
Dje 5:28 zapovjedili strogo, da ne u. u Zah 13:7 u. øu pastira, da se razbjeg- Gal 2:2 koji su bili u. da ne bih moœda
943
Gal 2:6 koji su bili u. niæta me novo ne Mat 26:55 hramu i uçio, i nijeste me u. Psl 23:5 maœeæ mi glavu u. çaæa se
UGLJEVLJE Mar 12:13 da bi ga u. u rijeçi Psl 45:7 Bog tvoj, u. radosti pred
Psl 18:13 i glas njegov: grad i œivo u. Mar 14:49 hramu i uçio, i nijeste me u. Iza 1:6 iscijedilo, ni zavilo, ni u. ublaœilo
M.Iz 25:22 tako zgrøeæ œivo u. na glavu UHVATI-O-SMO-TI Luk 10:34 zali u. i vinom rane njegove
Iza 54:16 kovaça, koji raspaljuje u. i M.Iz 30:4 Tko je u. vjetar u ruke svoje Heb 1:9 Bog tvoj u. radosti veøma
Rim 12:20 to, u. ognjeno skupit øeæ na Amo 3:4 æpilji laviø, prije nego je æto u. Jak 5:14 maœuøi ga u. u ime Gospodn-
UGODAN 2Ko 12:16 i u. sam vas prijevarom UMIR-E-U-UØI
Pst 3:6 plod drveta dobar za jelo i u. za Flp 3:12 ne bih li ga u. jer je i mene Prp 3:2 kad se raåa, i vrijeme kad se u.
Rim 14:18 sluœi Kristu, u. je Bogu i mio Luk 5:5 noø smo se trudili, i niæta ne u. Jer 38:9 tako da on u. od gladi; jer u
Rim 15:16 da bude prinos naroda u. i Dje 24:6 a mi ga u. i htjedosmo da mu Mar 9:44 Gdje crv njihov ne u. i oganj
2Ko 2:15 Jer smo mi Kristov u. miris Mat 22:15 kako bi ga mogli u. u rijeçi Rim 6:9 od mrtvih viæe ne u. smrt viæe
UGODITI Mat 26:4 Isusa lukavætinom u. i ubiti Psl 49:10 On vidi, kako i mudri u. i
Dje 24:27 A Feliks hoteøi u. Œidovima Gal 5:1 se opet u jaram ropstva u. Iza 51:6 Kao muæice u. stanovnici
Rim 8:8 su u tijelu, ne mogu u. Bogu UJEDANPUT Otk 14:13 mrtvi, koji u. u Gospodinu
1Ko 7:32 kako øe u. Gospodinu Iza 66:8 Moœe li se narod roditi u. a Heb 11:21 Vjerom blagoslovi Jakov u.
2Ti 2:4 inaçe neøe u. vojskovoåi Luk 2:13 u. pridruœi se anåelu velika Heb 11:22 Vjerom se spominje Josip u.
Heb 10:38 odstupi, neøe mojoj duæi u. Dje 2:2 I u. postade æum s neba, kao UMNOŒI-O-T-TI
Heb 11:6 A bez vjere nije moguøe u. UJUTRO P.Zk 13:17 u. te u svojoj dobroti
UGODN-E-I-O-U Psl 90:5 Kao san u. odnosiæ ljude; oni Psl 107:41obitelji njegove u. kao stada
Prp 12:10 se je trudio da naåe u. rijeçi Mat 16:3 u. Danas øe biti kiæovito Psl 115:14 Neka vas u. Gospod, vas i
Iza 56:7 i œrtve zaklanice njihove u. su Mat 20:1 koji rano u. izaåe, da naima Luk 17:5 Gospodina: u. vjeru naæu
Jer 6:20 paljenice nijesu mi viæe i u. UKLONI-TI Rim 5:20 doåe uz to, da se u. prijestup
2Ko 12:10 Zato su mi u. slabosti 2Kr 18:4 On u. uzvisine, sruæi likove Rim 6:1 u grijehu, da se milost u. Boœe
Heb 10:6 œrtve za grijeh nijesu ti bile u. M.Iz 22:15 djeteta; a æiba je u. od njega Iza 51:2 Blagoslovio sam ga i u. ga
1Pe 2:5 koje su u. Bogu po Isusu Luk 22:42 Oçe, ako hoøeæ, u. ovu çaæu Rim 5:20 jer gdje se je u. grijeh, ondje
Pst 8:21 Kad omirisa Gospod miris u. 2So 2:7 se u. onaj, koji sad zadrœava Pst 16:10 u. øu potomstvo tvoje tako
Efe 5:2 i œrtvu Bogu na u. miris 1Pe 3:11 Neka se u. od zla i neka çini 2Ko 9:10 i u. øe sjeme vaæe i dat øe da
Pst 2:9 svakojako drveøe, u. za pogled Mat 5:17 da sam doæao u. zakon ili Pst 3:16 øu ti muke u. kad zatrudniæ
Psl 133:1 i kako je u. kad braøa u miru UKOR-I Pst 22:17 i potomstvo øu tvoje u. kao
Iva 8:29 svagda çinim, æto je njemu u. M.Iz 12:1 tko mrzi u. luåak je Jer 33:22 morski, tako øu u. potomstvo
Rim 12:2 æto je dobro, u. i savræeno M.Iz 17:10 u. djeluje na razumnoga UMOÇI
Efe 5:10 æto je Gospodinu u. M.Iz 27:5 Bolji je javni u. nego tajna L.Zk 9:9 on u. prst svoj u krv i namaza
Flp 2:13 hoøete i izvræite, kako mu je u. M.Iz 29:15 Prut i u. daju mudrost, a Luk 16:24 Lazara, neka u. u vodu vrh
Kol 3:20 jer je to u. u Gospodinu Gal 2:11 jer je bio zavrijedio u. Iva 13:26 I u. zalogaj i dade ga Judi
1Ti 2:3 je dobro i u. pred Spasiteljem M.Iz 19:25 u. li se razuman, on prima UMRE
1Ti 5:4 jer je ovo u. pred Bogom Luk 9:55 A on se okrenu i u. ih rekavæi M.Iz 11:7 Kad u. bezboœnik, propada
Heb 12:28 i njom sluœimo u. Bogu s ULAZ-E-I-ITE-ITI Hos 2:3 i pustit øu je da u. od œeåi
Heb 13:21æto je u. pred njim, po Isusu Mat 27:60 Pred u. u grob navali velik Mat 15:4 oca ili majku, neka smrøu u.
1Pe 2:20 trpite, to je u. pred Bogom Mar 15:46 Pred u. u grob navali kam- Iva 6:50 tko jede od njega, ne u.
1Iv 3:22 i çinimo, æto je njemu u. 2Pe 1:11dopustiti u. u vjeçno kraljev- Iva 11:25 Tko vjeruje u mene, ako i u.
Rim 12:1 za œrtvu œivu, svetu, u. Bogu Mat 23:13 niti date da u. koji bi htjeli Iva 11:50 da jedan çovjek u. za narod
Flp 4:18 miris, œrtvu prijatnu, u. Boga Dje 3:2 prosi milostinju od onih, koji u. Iva 12:24 Ako li u. mnogo roda rodi
UHO Mat 15:11 Æto u. u usta, ne çini çovjeka Rim 5:7 Jer jedva tko u. za pravednika
Psl 31:2 Prigni milostivo k meni u. Mat 15:17 æto u. u usta, ide u œeludac UMRIJE-STE
Psl 34:15 u. Njegovo çuje vapaj njihov Iva 10:1 tko ne u. na vrata u ovçinjak Luk 16:22 Tada u. siromah. On bi od
Psl 94:9 Koji je stvorio u. taj zar da ne Heb 4:1 da se u. u pokoj njegov, ne Rim 5:6 Krist, kad smo joæ bili slabi, u.
M.Iz 20:12 u. koje çuje, oko, koje vidi Heb 6:19 u. u unutraænjost iza zavjese Rim 5:8 kad smo bili joæ grjeænici, u. za
M.Iz 21:13 Tko u. svoje zatvara na Heb 9:25 kao æto veliki sveøenik u. u Rim 6:7 koji u. oslobodi se od grijeha
Iza 50:4 budi mi u. da sluæam kao Mat 10:5 i ne u. ni u koji grad samari- Rim 6:10 Jer æto u. grijehu u. jedanput
Iza 59:1 nije gluho njegovo u. da çuje Iva 10:9 On øe u. i izlaziti i paæu nalazitI Rim 14:9 Jer zato Krist u. i oœivje, da
Jer 2:2 Idi, viçi Jeruzalemu glasno u u. Heb 10:19 pouzdanje u. u Svetinju 1So 5:10 koji u. za nas, da mi, ili bdjeli
Mat 10:27 æto vam se æapøe na u. to ULICA-MA Otk 16:3 i svaka duæa œiva u. u moru
Luk 12:3 ste æaptali na u. u sobama Tuœ 4:1 kamenje po uglovima svih u. Rim 7:4 vi u. zakonu tijelom Kristovim
Iva 18:26 je Petar bio odsjekao u. reçe Otk 21:21 i u. gradska bijaæe zlato Kol 3:3 Jer u. i vaæ je œivot skriven s
1Ko 2:9 Æto oko nije vidjelo, ni u. nije M.Iz 5:16 razlijevati i potoci tvoji po u. UMRIJET-I
1Ko 12:16 I ako reçe u. Jer nijesam PNP 3:2 traœit øu na u. i trgovima duæi Rut 1:17 Gdje ti umreæ, u. øu i ja, i ondje
UHODE Iza 24:11 Glasna tuœnjava po u. zbog Psl 71:16 u. øu slaveøi çudesa
Joæ 2:2 u. s naputkom: Idite, ogledajte Dan 9:25 i opet øe se sazidati s u. i Jer 28:16 Joæ ove godine u. øeæ, jer si
Gal 2:4 u. slobodu naæu, koju imamo u Mat 6:2 i na u. da ih slave ljudi Iva 8:21 Traœit øete me i u. øete u svoj-
Heb 11:31 jer je bila primila u. s mirom Mat 12:19 nitko neøe po u. çuti glasa Iva 8:24 u. øete u grijesima svojim, jer
UHVAT-E-I-ÆE-LI Luk 13:26 i pili; po u. naæim ti si uçio Rim 8:13 ako œivite po tijelu, u. øete
Luk 8:13 primaju, ali ne u. korijena ULJ-A-E-EM Pst 2:17 çim bi jeo s njega, morao bi u.
Pst 39:20 Gospodar Josipov u. ga i Psl 55:21 rijeçi su njegove blaœe od u. Pst 50:24 Ja øu skoro u. ali øe vas Bog
Psl 10:9 vreba da u. siromaha; hvata Prp 9:8 tvojoj neka ne ponestane u. 2Kr 20:1 øeæ u. i neøeæ viæe ozdraviti
M.Iz 6:25 ni da te u. trepavicama Joe 1:10 usahnulo je vino, nestalo je u. M.Iz 23:13 li ga æibom, neøe od toga u.
Jer 2:26 se lupeœ posrami, kad se u. Mih 6:7 ovnova, deset tisuøa potoka u. Iza 38:1 øeæ u. i neøeæ viæe ozdraviti
Mat 13:21 Ali ne u. korijena, nego je Otk 6:6 za denar; a u. i vina neøe ni biti Eze 18:32 mila smrt onoga koji ima u.
Mat 13:26 Kad onda uzraste usjev i u. Izl 25:6 mirisi za u. pomazanja i za Luk 20:36 Oni ne mogu onda viæe ni u.
Mat 14:31 Isus ruku svoju, u. ga i reçe Psl 104:15 i u. koje mu çini lice sjajnim Iva 11:26 œivi i vjeruje u mene, neøe u.
Mat 18:28 Njega u. i uze ga daviti Psl 133:2 u. na glavi, æto teçe na bradu Iva 19:7 i po zakonu mora u. jer se je
Mar 4:17 Ali ne daju da u. korijen, nego Psl 141:5 kara; to je u. za glavu moju Dje 21:13 svezan biti, nego i u. u Jeru-
Otk 20:2 I u. zmaja staru zmiju, koja je M.Iz 21:17 tko voli vino i u. ne obogati Rim 5:7 moœe biti da bi se tko usudio u.
Mat 26:50 metnuæe ruke na Isusa i u. Prp 7:1 je dobro ime nego dobro u. 1Ko 9:15 jer bi za mene bilo bolje u.
Iva 21:3 ali onu noø ne u. niæta Iza 61:3 mjesto pepela, u. radosti 1Ko 15:32 i pijmo, jer øemo sutra u.
Dje 1:16 bio voåa onima, æto u. Isusa Hos 12:1 nose u. kao danak u Egipat Flp 1:23 imam œelju u. i biti s Kristom
944
Heb 9:27 ljudima odreåeno jednom u. Prp 11:5 isto tako malo znaæ u. Boœje Mat 28:7 On je u. od mrtvih i ide pred
UMRLI Dan 4:37 u. je njegovo pravedno Mar 16:6 Razapetoga, u. je, nije ovdje
2Ko 5:14 jedan za sve umro, to su svi u. Psl 31:3 svojega vodit øeæ me i u. Mar 16:14 koji su ga bili vidjeli, da je u.
2Ti 2:11 s njim u. s njim øemo i œivjeti 1Ti 3:5 tko ne zna svojom kuøom u. Luk 24:34 Gospodin je zaista u. i javio
UMRO UPROPAÆØUJE Dje 13:34 A da ga je u. od mrtvih, i da
Psl 118:17 Nijesam u. ja œivim i navje- M.Iz 11:3 a nevjerne u. laœljivost Dje 13:37 A kojega je Bog u. nije vidio
Prp 7:17 zaæto bi u. prije vremena Iva 10:10 nego da krade, ubija i u. Ja Rim 4:25 naæih i u. zbog opravdanja
Iva 19:33 da je veø u. i ne prebiæe mu UPROPASTI-TI Rim 8:11 Duh onoga, koji je u. Isusa
Dje 25:19 i o nekakvu Isusu, koji je u. a Psl 55:9 u. ih, Svemoguøi, pometi im Rim 8:34 Isus, koji je umro, pa joæ i u.
Rim 7:2 a ako li je u. muœ njezin Luk 9:56 Sin çovjeçji nije doæao da u. Rim 10:9 da ga je Bog u. od mrtvih, bit
Rim 8:34 Isus, koji je u. pa joæ i uskrsn- P.Zk 4:31 te neøe ostaviti i neøe te u. i 1Ko 6:14 Gospodina u. i nas øe uskrs-
Rim 14:15 onoga, za kojega je Krist u. Dan 8:25 ohol i mnoge øe iznenada u. 1Ko 15:4 I da je pokopan, i da je u. treøi
1Ko 8:11 brat, za kojega je Krist u. Jak 4:12 i sudac, koji moœe spasiti i u. 1Ko 15:12 Krist propovijeda, da je u.
1Ko 15:3 da je Krist u. za grijehe naæe UPUTIO 1Ko 15:14 A ako Krist nije u. uzalud je
2Ko 5:14 jedan za sve u. to su svi umrli Mat 3:7 vas je u. da biste mogli umaøi 1Ko 15:17 A ako Krist nije u. uzalud je
Gal 2:19 ja sam po zakonu u. zakonu Flp 4:12 i u sve sam se u. i sit biti, i 1Ko 15:20 A sad je Krist u. od mrtvih
Gal 2:21 dolazi, onda je Krist uzalud u. URAÇUNA 2Ko 5:15 koji je za njih umro i u.
1So 4:14 ako vjerujemo, da je Isus u. i Pst 15:6 i On mu to u. u pravednost 1So 4:14 da je Isus umro i u. tako øe
1Pe 3:18 jedanput za grijehe naæe u. Rim 4:3 Vjerova Abraham Bogu, i u. 2Ti 2:8 Isus Krist, koji je u. od mrtvih
UNIÆTI-T-TI Rim 4:10 Kako se dakle u. Ili kad je bio USKRSNUØ-A-E-EM-U
Izl 23:24 nego ih potpuno u. i razori Rim 4:11 da se i njima u. u pravdu Mat 22:23 koji tvrde, da nema u. Oni
Psl 51:1 milosråu svojem u. grijehe Rim 4:22 Zato se i u. njemu u pravdu Luk 20:36 i djeca Boœja, jer su djeca u.
Luk 1:51 u. srca puna oholosti Gal 3:6 Abraham vjerova Bogu, i u. mu Dje 23:8 saduceji govore, da nema u.
Dje 3:19 i obratite se, da se u. grijesi 2Ti 4:16 ostavili; neka im se to ne u. 1Ko 15:13 A ako nema u. mrtvih, to
Rim 6:6 da se u. grijeæno tijelo, te mi ne Jak 2:23 Abraham vjerova Bogu, i u. Flp 3:10 Da spoznam njega i silu u.
1Ko 1:28 æto nije, da u. ono, æto jest URES Luk 2:34 odreåen na propast i na u.
2Ti 1:10 Isusa Krista, koji u. smrt, a M.Iz 20:29 u. je starcima sijeda kosa Iva 5:29 izaøi na u. œivota, a koji su çinili
Brj 24:17 Setove u. øe sve kolike Iza 4:2 mladica Gospodnja na u. i çast Iva 11:25 Ja sam u. i œivot. Tko vjeruje
Jer 30:11 u. øu sve narode, meåu koje Iza 61:10 koja na sebe meøe svoj u. Dje 17:18 Jer je propovijedao Isusa i u.
1Ko 1:19 u. øu mudrost mudrih i Eze 28:13 Okov tvoj i u. tvoj bili su od Dje 24:15 da øe biti u. pravednih i ne-
Pst 8:21 neøu ipak viæe u. sva œiva 1Ko 11:15 œeni je u. ako nosi dugu kosu 1Ko 15:21 tako doåe i u. mrtvih po ço-
Job 10:8 da me zar sada ideæ u. USAHNE 1Ko 15:42 Tako i u. mrtvih. Sije se u
Jer 30:11 Ali tebe neøu u. samo øu te Psl 137:5 Ako bih zaboravio tebe, Je- Flp 3:11 Ne bih li kako dostigao u. od
Eze 6:6 Idoli øe se vaæi izlomiti i u. ruzaleme, neka usahne desnica moja 2Ti 2:18 da je u. veø bilo, i ruæe vjeru
Dan 2:44 Ono øe satrti i u. sva ona kra- Zah 11:17 Teæko loæemu pastiru, koji Heb 11:35 da dobiju bolje u.
1Ko 6:13 A Bog øe oboje u. Ali tijelo ostavlja ovce Suha bolest neka doåe Otk 20:5 tisuøa godina. Ovo je prvo u.
1Ko 15:26 øe se neprijatelj u. smrt na miæicu njegovu i na desno, oko nje- Rim 6:5 smrti njegove, bit øemo i u.
UPADNE govo Neka usahne miæica njegova, Heb 11:35 œene primiæe svoje mrtve u.
Mat 12:11 jedina ovca u. u jamu, neøe neka se ugasi oko njegovo 1Pe 1:3 rodi za œivu nadu u. Isusa
Gal 6:1 i u. çovjek u kakav prekræaj, vi USAHNU-TI Mat 22:30 Jer o u. niti øe se œeniti ni
Heb 4:11 da ne u. tko u onaj isti primjer Mat 13:6 jer nije imalo korijena u. Luk 14:14 øe ti se vratiti o u. pravednih
UPOZNA-JU-LI-O-STE-TI Mat 21:19 roda. Odmah u. smokva Rim 1:4 Sin Boœji duhom svetosti po u.
Dan 4:17 da u. œivi, da Sveviænji ima Hos 13:15 øe mu u. vrelo, studenac øe Heb 6:2 polaganju ruku, i u. od mrtvih
Kol 2:2 te u. tajnu Boga Oca i Isusa Mat 21:20 je mogla smokva odmah u. 1Pe 3:21 dobru savjest po u. Isusa
1Ko 2:8 jer da su je u. ne bi Gospodina USANA Otk 20:6 koji ima dio u prvom u. nad
2Ko 2:4 nego da biste u. ljubav, koju Psl 141:3 mojim, çuvaj vrata u. mojih USKRSNU-STE-T-TI
Gal 4:9 A sada kad ste u. Boga, ili ste Iza 6:5 jer sam çovjek neçistih u. i Kol 2:12 u kojemu s njim i u. po vjeri u
2Pe 2:21 im je bilo bolje, da nijesu u. Iza 6:7 Gle, ovo se dotaçe u. tvojih Kol 3:1 Ako dakle u. s Kristom, traœite
Luk 19:42 svoj dan u. æto ti je za mir Iza 11:4 Dahom u. svojih umori bezb- Mat 27:63 Poslije tri dana u. øu
Luk 19:44 nijesi u. vremena pohoåe- Hos 14:2 øemo ti œrtvovati hvalospjev u. 1So 4:16 s neba i mrtvi u Kristu u. øe
Iva 14:9 dugo s vama, i nijesi me u. Heb 13:15 plod u. koje priznaju ime nj- USKRSNUTI
Efe 4:20 Ali vi tako ne u. Krista USAVRÆ-IO-ITI-UJE Mat 16:21 biti, ali treøi dan da øe u.
1Iv 2:13 jer u. onoga, koji je od Heb 7:19 Jer zakon nije niæta u. ali je Mat 17:23 øe ga; ali øe on treøi dan u.
Job 31:6 Bog øe u. neduœnost moju Heb 10:14 jednim prinosom u. zauvij- Mat 20:19 Ali øe on treøi dan u.
Psl 39:4 u. kako sam vrlo prolazan Heb 10:1 to ne moœe nikada u. one Mar 10:34 Ali poslije tri dana on øe u.
Iva 8:28 onda øete u. da sam ja, i da 1Pe 5:10 iza malo muke, u. okrijepiti Luk 9:22 ubijen, ali øe treøi dan u.
Iva 8:3 2 øete u. istinu, i istina øe vas Efe 4:16 da raste tijelo i u. se u ljubavi Iva 6:40 i ja øu ga u. u posljednji dan
Gal 4:9 ili ste dapaçe u. od Boga, kako 1Iv 4:17 U tom se ljubav Boœja u nas u. Iva 6:54 i ja øu ga u. u posljednji dan
UPRAVITELJ-A USJEVE Iva 11:23 Isus joj reçe: Brat øe tvoj u.
Luk 12:42 taj vjerni i mudri u. kojega Psl 65:10 u. joj u rastu blagoslovio Dje 26:23 da øe prvi od mrtvih u. da øe
Tit 1:7 kao Boœji u. ne samovoljan, ne Luk 6:1 Jedne subote iæao je kroz u. 1Ko 6:14 i nas øe u. silom svojom
Luk 16:1 çovjek bogat, koji je imao u. USKA 1Ko 15:35 Kako øe u. mrtvi i u kakvu øe
Luk 16:8 pohvali nepravednog u. æto Mat 7:13 Uåite na u. vrata, jer su æiroka 1Ko 15:52 jer øe zatrubiti, i mrtvi øe u.
Efe 6:12 protiv u. tame ovoga svijeta Mat 7:14 Nasuprot u. su vrata i tijesan Heb 11:19 da Bog moœe i od mrtvih u.
UPRAVLJA-NJE-TI Luk 13:24 se da uåete na u. vrata, jer USKRÆAVAJU
2Sa 22:35 Gospod u. korake njegove USKRSNU-O 1Ko 15:15 ako doista mrtvi ne u.
Luk 1:51 Moøno u. ruka njegova Rim 6:4 da kao æto u. Krist od mrtvih 1Ko 15:16 Jer ako mrtvi ne u. ni Krist
Luk 12:47 ali ne radi i ne u. po volji Rim 7:4 onoga, æto u. od mrtvih, da 1Ko 15:29 Ako mrtvi uopøe ne u. æto
Rim 12:8 koji u. neka se brine; koji çini Efe 2:6 I s njim u. i s njim posadi na 1Ko 15:32 Ako mrtvi ne u. jedimo i pij-
1Ti 3:4 Koji svojom kuøom dobro u. i Kol 2:12 silu Boga, koji ga u. od mrtvih USLIÆI-Æ-O-T-TI
2Ti 2:15 koji pravo u. rijeçju istine 1So 1:10 kojega u. od mrtvih, Isusa Job 35:13 Bog ne u. laœi i Svemoøni ne
Job 40:8 li zanijekati moje pravedno u. Heb 13:20 A Bog mira, koji u. od mrtvih Psl 4:1 Kad zovnem, u. me, Boœe
Psl 35:28 navjeæøivati pravedno u. USKRSNUO Psl 34:4 on me u. izbavi me od svih
Psl 40:10 u srcu sudaçko u. tvoje Mat 27:64 On je u. od mrtvih. Tada bi Psl 102:2 u. me brzo u dan, kad te zaz-
Psl 111:3 pravedno u. njegovo traje Mat 28:6 On nije ovdje. u. je, kao æto je M.Iz 15:29 a molitvu pravednika u.
945
Dan 9:19 u. Gospode, oprosti Gospo- Mat 11:5 mrtvi u. siromaænima se 1Pe 3:12 i u. njegove sluæaju molitvu
Iva 9:31 i çini volju njegovu, onoga u. USTAN-E-I Otk 2:7 Tko ima u. neka çuje, æto Duh
1Iv 5:15 I kad znamo, da nas u. ætogod M.Iz 24:16 padne pravednik i opet u. a Dje 7:51 i neobrezanih srca i u. Vi se
Psl 65:5 Ti nas u. u dobroti çudesnim Iza 2:19 kad u. da zemlju prepadne Jak 5:4 i vika œetelaca doåe do u.
Iva 11:42 znao, da me svagda u. Dan 9:25 dok u. pomazanik, knez Brj 14:28 vi izgovoriste pred mojim u.
Pst 35:3 Bogu, koji me je u. u vrijeme Luk 16:31 neøe vjerovati, da tko u. i od Iza 6:10 da ne çuje u. svojim, da srce
Psl 66:18 bezakonje, nikad me ne bi u. USTANI-TE Mih 7:16 ruku na usta i ogluhnuti na u.
Psl 99:8 Boœe naæ, ti si ih u. ti si im bio Brj 10:35 govorio bi Mojsije: u. Gospo- Mat 13:13 i otvorenim u. ne çuju i ne
Iza 49:8 U Vrijeme milosti u. sam te Psl 10:12 u. Gospode i Boœe, digni Mat 13:15 Oçima neøe da vidi, u. neøe
Psl 6:9 Vapaj moj u. øe Gospod, Gos- PNP 2:13 u. prijateljice moja, ljepoto Mat 13:16 æto vide, i u. vaæim, æto çuju
Psl 91:15 Kad me zazove, u. øu ga i iz Jon 1:6 Æto ti spavaæ u. i prizivaj Boga Dje 28:27 i u. ne çuju, i srcem ne razu-
Iza 41:17 Ja, Gospod, u. øu ih, ja, Bog Jon 3:2 u. idi u Ninivu, grad veliki, i drœi UTEMELJ-ENI-IO
2Ljt 7:14 onda øu ih ja u. u nebu, opros- Mih 4:13 u. vræi, køeri sionska, jer øu Efe 3:17 u ljubavi ukorijenjeni i u.
Psl 6:8 Gospod u. glasni plaç moj Mat 2:13 u. uzmi dijete i majku Kol 1:23 Ako samo ostanete u vjeri u. i
Iza 30:19 on øe te u. çim ga çuje Mat 9:6 u. uzmi postelju svoju i idi kuøi Psl 119:90 u. si zemlju, i ona stoji
Zah 13:9 i ja øu je u. i reøi: ‘Ovo je moj Mar 2:9 u. uzmi postelju svoju i hodi M.Iz 30:4 Tko je u. sve krajeve zemlji
USNAMA Iva 5:8 u. uzmi postelju svoju i hodi Jer 10:12 on je u. svijet mudroæøu
Psl 45:2 milina se razlila na u. tvojim Dje 3:6 Krista Nazareøanina u. i hodi Jer 51:15 on je u. nadzemaljski svijet
M.Iz 7:21 i glatkim u. odvuçe ga sa Dje 9:11 u. i idi u ulicu, koja se zove UTIÆAO
M.Iz 8:7 mrska je u. mojim laœljivost Dje 9:34 u. i prostri sam sebi I odmah Psl 131:2 Umirio sam i u. duæu svoju
M.Iz 10:13 Na u. razumnoga naøi je Dje 10:13 u. Petre, pokolji i jedi Luk 15:16 bio u. glad svoju mahuna-
M.Iz 16:10 Sud je Boœji na u. kraljevim Dje 12:7 u. brœe I spadoæe mu lance s UTJEÆI
Iza 28:11 tepavim u. i tuåim jezikom Dje 22:16 u. i krsti se, i operi se od Tuœ: 1:2 Nikoga nema, da ga u. od svih
Iza 29:13 poætuje me samo u. svojim Otk 11:1 u. i izmjeri hram Boœji i Mat 2:18 neøe da se u. jer ih viæe nema
Mal 2:6 na u. njegovim nije se naæla Iza 55:1 u. svi œedni, doåite na vodu; 2Ko 7:6 koji tjeæi poniœenog, u. nas
Mat 15:8 ætuje me samo u. ali srce je Joe 3:13 u. stupite, jer je tijesak pu 2So 2:17 Neka u. srca vaæa i utvrdi u
Rim 3:13 otrov je zmijski pod u. njihov- USTA-O-T-TI UTJEÆITELJ
USNE Iza 64:7 i nitko nije u. da se drœi tebe Tuœ 1:16 Daleko je od mene u. koji bi
Pst 28:12 I u. san: ljestve stajale na Mat 11:11 nije u. veøi od Ivana Krstite- Iva 14:26 A U. Duh Sveti, kojega øe
Psl 12:3 Gospod uniætio laskave u. i Psl 12:5 u. øu, da pomognem onome Iva 15:26 A kad doåe U. koga øu vam
Psl 63:3 tebi pjevaju slavu u. moje PNP 3:2 u. øu, poøi øu po gradu, traœit UTJEÆITI
M.Iz 4:24 i u. tvoje neka budu çiste od Luk 12:53 u. øe otac na sina, i sin na Iza 51:19 i maç – tko bi te mogao u.
M.Iz 13:3 razvaljuje u. svoje, propada Luk 15:18 u. øu, poçi øu k ocu svojemu Mat 5:4 su œalosni, oni øe se u.
M.Iz 17:28 razuman, i kad zatvori u. Job 20:27 i zemlja øe u. protiv njega 2Ko 1:4 da bismo mogli u. one, koji su
M.Iz 27:2 stranac, a ne tvoje vlastite u. Iza 33:10 Sada øu u. veli Gospod, UTJEH-A-E-OM-U
PNP 4:3 u. su ti kao vrpca grimizna Mat 24:11 broju u. i mnoge zavesti Psl 119:50 To je u. moja u nevolji
PNP 4:11 u. tvoje, zaruçnice, kaplju Mat 24:24 Jer øe u. laœne Kristovi i 2Ko 1:5 tako i po Kristu obiluje u. naæa
Sef 3:9 øu pribaviti çiste u. narodima USTRAJNOÆØU Flp 2:1ako koja u. ljubavi, ako koje
1Pe 3:10 u. svoje, da ne govore prijev- Luk 21:19 u. spasit øete duæu svoju Iza 54:11 od bure raæçupana, u. liæena
USNU-ÆE-LI Heb 12:1 i s u. trçimo da dobijemo na Dje 4:36 Barnaba, æto znaçi sin u.
1Ko 15:6 mnogi œive i sad, a neki u. Efe 6:18 i uz to bdijte sa svom u. i Dje 13:15 ako je u vama rijeç u. za
1Ko 15:20 prvenac onima, koji u. Kol 1:11 podnesete u strpljivosti i u. s Rim 15:5 A Bog strpljivosti i u. neka
2Pe 3:4 otkako oçevi u. sve stoji tako 1So 1:3 i truda, i ljubavi i u. u nadi u 2Ko 1:3 Otac milosråa i Bog sve u.
1So 4:13 za one koji su u. da se ne USTRAJU 2Ko 7:4 pun sam u. obilna je moja
1So 4:14 tako øe Bog i one, koji su u. Dje 13:43 svjetovali, da u. u milosti Rim 15:4 da strpljivoæøu i u. Pisma
1So 4:15 preteøi onih, koji su u. Dje 14:22 i opominjali ih, da u. u vjeri 2Ko 1:4 u. kojom nas same Bog tjeæi
USPJE-H-HA-T-TI Rim 2:7 Vjeçni œivot onima, koji u. u di Jer 31:13 nakon boli dajem im u. i ves-
Pst 39:3 u. svima djelima njegovim USUDI-O Luk 2:25 bojao Boga i çekao je u.
Joæ 1:8 jer tada øeæ imati sreøu i u. u Pst 49:9 lavica; tko se njega u. draœiti Luk 6:24 bogati, vi veø imate u. svoju
Psl 90:17 jest, daj u. djelu ruku naæih Brj 24:9 njega podraœiti, tko da se u. 1Ko 14:3 popravljanje i opomenu i u.
M.Iz 13:4 je œelja, ali bez u. duæa lijençine Job 41:10 se ne u. da ga probudi, tko 2So 2:16 nas je ljubio i dao u. vjeçnu i
Iza 52:13 “Gle, u. øe sluga moj, popet øe Mar 12:34 Otada ne u. se viæe nitko da Heb 6:18 jaku u. mi, koji smo pribjegli
2Ljt 20:20 u proroke svoje, pa øete u. Mat 22:46 nije se viæe nitko u. da ga æto UTOÇIÆTE
M.Iz 16:3 svoja, i osnove øe tvoje u. Luk 18:13 nije se u. ni oçiju svojih pod- 2Sa 22:3 branik moj: u njega traœim u.
Dan 11:17 neøe obistiniti i neøe mu u. Rim 5:7 biti da bi se tko u. umrijeti Psl 14:6 Gospod je u. njegovo
USPOMENU Jud 1:9 nije se u. izgovoriti sud pogrde Psl 19:14 Gospode, u. moje i Spa-
Luk 22:19 Ovo çinite na moju u. UÆI-JU-MA Psl 31:1 U tebe, Gospode, traœim u. ne
1Ko 11:24 ovo çinite na moju u. 2Ljt 7:15 u. moje pripazit øe na molitvu Psl 46:7 u. je nama Bog Jakovljev
1Ko 11:25 kadgod pijete, na moju u. Psl 40:6 ali si mi dao u. otvorene Psl 61:3 Jer si ti u. moje, tvrda kula
USTADE Iza 6:10 Uçini gluhima u. njegove Psl 62:8 srca svoja; u. je naæe Bog
Rut 3:14 kod nogu njegovih, u. dok joæ Iza 30:21 u. øe tvoje razabrati povik iza Psl 90:1 Svemoguøi, ti si nam u. ti si to
Jon 3:6 Tada on u. sa svojega prijes- Iza 33:15 tko zatiskuje u. svoje, da ne Psl 94:22 Ali je Gospod u. meni; Bog je
Mat 1:24 Josip u. od sna i uçini, kao æto Iza 35:5 i u. gluhima otvorit øe se. Iza 28:17 Tuça potre u. lukavosti
Mar 4:39 On u. zapovjedi vjetru i reçe Iza 43:8 ima oçi, koji je gluh, a ima u. Iza 32:2 Svaki øe biti u. od bure, zaklon
Luk 4:16 subotu u sinagogu. u. da çita Jer 5:21 a ne vidi, koji ima u. a ne çuje Iza 33:16 gradovi su na hridinama u.
Dje 8:27 u. i poåe. I gle, çovjek Etiop- Mat 11:15 Tko ima u. za çuti neka çuje Jer 16:19 grade moj, u. moje u dan
Dje 13:16 Tada u. Pavao i mahnuvæi Mat 13:15 u. su njegove gluhe, oçi su Sef 3:12 øe traœiti u. u imenu Gospod-
USTAJ-E-U Mat 13:43Tko ima u. za çuti neka çuje UTROBI
Iza 3:13 u. Gospod, da sudi narodima Mat 19:24 ide deva kroz iglene u. Pst 25:23 Dva su naroda u u. tvojoj
Iza 32:8 u. samo za plemenito. Mar 7:33 stavi mu prste svoje u u. i Jon 2:1 i tri noøi ostade Jona u u. ribe
Zah 2:13 Jer On u. iz svetoga stana Mar 8:18 Imate u. i zar ne çujete Jon 2:2 I Jona se pomoli u u. ribe Gos-
1Ko 15:42 Sije se u raspadljivosti, u. u Mar 10:25 deva ide kroz iglene u. Mat 12:40 Kao æto je Jona bio u u.
1Ko 15:43 Sije se u sramoti, u. u slavi Luk 1:44 u u. moje, zaigra dijete od Luk 1:44 zaigra dijete od radosti u u.
1Ko 15:44 tjelesno, u. tijelo duhovno Luk 18:25 je devi proøi kroz iglene u. Otk 10:9 biti u tvojoj u. ali u ustima bit
Psl 88:10 u. li sjene, da te slave 2Ti 4:3 sebi uçitelje, jer ih u. svrbe UTVRÅEN
946
Job 2:3 je uvijek u. u svojoj poboœnosti M.Iz 26:3 u. magarcu, a batina luåaci- Heb 11:25 negoli imati çasovit u. grijeha
Iva 8:44 On nije bio u. u istini jer nema M.Iz 29:25 se u. l Gospoda, skriven je UŒIVA-JU-NJE-TI
Heb 8:6 uzviæenijeg zavjeta, koji je u. Iza 26:3 spasenje dati, jer se u. u tebe M.Iz 31:31 Podajte joj da u. plod ruku
UTVRÅIVAO 2Ko 10:7 Ako se tko u. u sebe, da je Kol 2:18 ne liæi nagrade, koji u. u postu
M.Iz 8:29 kad je u. stupove zemlji Psl 37:3 u. se u Gospoda i çini, æto je 1Ko 7:31 I koji u. ovaj svijet, kao da ga
Dje 15:41 kroz Siriju i Ciliciju i u. crkve Psl 62:8 Ti narode, u. se uvijek u njega Luk 8:14 bogatstvo i u. œivota i uguæe
UTVRÅUJ-E-U Psl 115:9 Izraele, u. se u Gospoda: on P.Zk 28:65 narodima neøeæ u. mira
Psl 37:23 Gospod u. korak çovjeku M.Iz 3:5 u. se u Gospoda svim srcem Iza 65:21 Sadit øe vinograde i u.
Psl 75:3 ja sam, koji u. stupove njezine Hos 12:6 u. se vazda u Boga svojega Amo 9:14 nasadit øe vrtove i u. plodove
2Ko 1:21 Bog je, koji nas u. s vama za Psl 2:12 su svi, koji se u njega u.
M.Iz 20:18 Osnove se u. savjetom Psl 18:30 ætit svima, koji se u njega u. -V-
1Ti 1:7 ni æto govore, ni æto u. Psl 20:7 Jedni se u. u kola, drugi u VALOVI-MA
UTVRD-A-E-I-IO-ITE-ITI Psl 37:9 se u. u Gospoda, posjeduju Izl 15:5 v. ih pokriæe kao kamen
Psl 31:3 Jer si mi hridina i u. radi imena Iza 40:31 koji se u. u Gospoda, crpaju Psl 42:7 svi v. tvoji i vode tvoje prelaze
2Ko 10:4 po Bogu za ruæenje u. da Jer 49:11 Udovice tvoje neka se u. u Psl 77:16 te i ustreptaæe;V. zahukaæe
Iza 29:7 njega i na gorske u. njegove, i 1Ti 6:17 ne ponose, niti u. u bogatstvo Psl 107:29 i v. morski umuknuæe
Rim 10:3 i gledajuøi da svoju pravdu u. Efe 1:12 koji smo se prije u. u Krista Jer 5:22 ako v. i huje, ne prelaze
P.Zk 32:6 tvoj, koji te napravi i u. Mat 27:43 On se je u. u Boga; neka ga Jud 1:13 v. morski, æto se pjene svojim
Psl 40:2 hridinu noge moje, u. stope Iva 5:45 tuœitelj Mojsije, u koga se vi u. Job 38:11 ovdje se lomi prkos tvojim v.
Luk 22:32 Zato podupri i u. jednoø UZDRŒ-AVA-I Psl 29:3 Çuj Gospod nad v. Bog
Dje 3:16 koga vidite i poznajete, u. ime Psl 146:9 u. sirote i udovice; a bezboœ- Mat 8:24 tako da se je laåica pokrila v.
2So 2:17 Neka utjeæi srca vaæa i u. u Jer 5:24 napaja njive, u. nam œetvu VANJ-ÆTINI-SKI
Psl 30:7 Gospode, pun milosti u. u 1Ko 9:25 za nagradu, od svega se u. Iva 7:24 Nemojte suditi po v. nego
Psl 74:17 u. si sve granice zemaljske Pst 45:5 vama, da vas u. na œivotu Iva 8:15 Vi sudite po v. ja ne sudim
M.Iz 3:19 osnovao zemlju, u. nebo Pst 50:20 da u. na œivotu mnoge ljude 2Ko 4:16 se naæ v. çovjek i raspada
Efe 3:16 da se silom u. po Duhu Izl 20:20 i da strah pred njim u. budan 1Pe 3:3 Nakit œena neka ne bude v. u
Jak 5:8 Strpite se dakle i vi, i u. srca Luk 17:33 gleda da u. œivo svoj, izgubit VAPIJE-MO
2Pe 1:10 da svoj poziv i izbor u. dobrim UZET-A Job 33:26 v. k Bogu, i on mu je milostiv
1Ko 1:8 Koji øe vas i u. sve do kraja, da Pst 3:19 u zemlju, od koje si u. jer prah Gal 4:6 u srca vaæa, koji v. Aba, Oçe
2So 3:3 On øe vas u. i saçuvati oda zla Psl 116:13 Çaæu spasenja u. øu i Rim 8:15 u kojem v. “Aba, Oçe!”
1Pe 5:10 muke, usavræiti, okrijepiti, u. Iza 53:8 Iz tjeskobe i suda bio je u. i tko VARA
UVJEREN Mar 4:25 tko nema, u. øe mu se i ono M.Iz 31:30 Dragost v. ljepota prolazi
Rim 14:5 svaki neka je u. za svoju Iva 14:3 opet øu doøi i u. øu vas k sebi 1Ko 3:18 ne v. Ako tko meåu vama
Rim 14:14 Znam i u. sam u Gospodinu Pst 2:23 øe se zvati œena, jer je u. od Gal 6:3 je æto, a nije niæta, v. sam sebe
Rim 15:14 A ja sam i sam u. za vas, Jer 47:3 za djecu, ruka je njihova u. Efe 5:6 Nitko neka vas ne v. praznim
2Ti 1:12 i u. sam, da je on moguø Dje 8:33 U njegovu poniœenju bila je u. Jak 1:26 nego v. srce svoje, njegova
UZAÅ-E-I-OÆE UZIMA-JTE-JU-M VATR-A-I
Mar 6:46 u. na goru, da se pomoli Izl 20:7 pustiti bez kazne onoga, koji u. Jak 3:5 mala v. i koliku æumu zapali
Luk 24:51 rastade se od njih i u. na P.Zk 32:11 u. ih i nosi jakim krilima Jak 3:6 I jezik je v. svijet nepravde
Efe 4:8 u. na visinu, odvede zarob- Iza 40:11 Janjad u. u naruçje svoje 1Pe 4:12 ne çudite se v. koja vas stiœe za
Efe 4:9 A u. æto je, nego da najprije i Mat 8:17 On u. naæe nemoøi i nosi VEÇER-I-U
Efe 4:10 koji i u. viæe sviju nebesa, da Luk 8:12 a onda dolazi åavao i u. rijeç Pst 1:5 postade v. i postade jutro —prvi
Izl 24:1 u.gore Gospodu ti, Aron Dje 8:33 se njegov œivot u. sa zemlje Pst 8:11 se vrati k njemu istom pred v.
Iza 40:9 u. na visoku goru, Sione, kao 1Ti 4:4 odmet, æto se u. sa zahvalnoæøu Iva 21:20 v. naslonio na grudi njegove
Otk 4:1 u. ovamo, i pokazat øu ti, æto Mat 10:9 Ne u. sobom u pojasima 1Ko 11:25 Tako i çaæu po v. govoreøi
Dje 1:13 Kad doåoæe tamo, u. u gornju Luk 10:4 Ne u. sobom kese za novac Pst 19:3 On im tada ugotovi v. i dade
Otk 11:12 Uzaåite ovamo, i u. na nebo Mar 6:8 da niæta sobom ne u. na put Mat 26:18 øu blagovati Pashalnu v. s
UZAÆAO 1Ti 4:3 istinu, u. sa zahvalnoæøu Iva 18:28 da bi mogli jesti Pashalnu v.
Psl 68:18 u. si na visinu, doveo sa Heb 7:5 da u. po zakonu desetinu od 1Ko 11:21svaki svoju v. uzme najprije
Iza 22:1 sav narod tvoj u. na krovove Luk 19:22 da u. æto nijesam uloœio, i VELIÇANSTV-A-O-OM
Iva 3:13 Nitko nije u. na nebo osim koji UZRASTE Psl 145:5 O velikom sjaju v. tvojega
UZAJMI Mat 13:7 pade meåu trnje. u. zajedno Heb 1:3 sjede s desne strane v. na
Mat 5:42 da u. od tebe, ne odbijaj ga Mat 13:26 Kad onda u. usjev i uhvati Psl 68:34 Nad Izraelom stoluje v.
Luk 11:5 mu: Prijatelju, u. mi kruha 1Ko 3:6 Apolo zali, a Bog dade te u. Psl 93:1 zaodjeo se Gospod u v.
UZALUD Heb 12:15 ne u. kakav korijen gorçine Psl 96:6 Sjaj i v. blista pred njim; slava
Izl 20:7 Ne uzimaj u. imena Gospoda UZVIÆEN-E Psl 104:1 obukao si se u sjaj i v.
Psl 127:1 Gospod ne gradi kuøe, u. se Psl 89:7 silno u. iznad sviju oko njega Zah 6:13 hram Gospodnji. v. ga resi
M.Iz 14:6 ali u. a razumnomu je lahko Psl 113:4 u. je nad svima narodima 2Pe 2:10 i preziru v. Gospodina, i drski
Iza 49:4 u. sam se dakle trudio, snagu Psl 138:6 Gospod je u. ali on gleda i Psl 8:1 svoj zemlji v. nebo natkriljujeæ
Mat 15:9 u. me poætuje, nauka je Iza 2:11 Samo je Gospod u. u onaj Iza 2:19 pred uzviæenim v. njegovim
Rim 13:4 jer u. ne nosi maça, jer je Iza 52:13 uzdignut øe se, bit øe silno u. VELIÇIN-A-E
1Ko 15:2 osim ako u. vjerovaste Heb 7:26 odvojen od grjeænika i u. nad 1Ljt 29:11 Tvoja je, Gospode, v. moø
1Ko 15:14 ako Krist nije uskrsnuo, u. Psl 131:1 æto su mi odveø velike i u. Efe 1:19 I koja je izobilna v. sile
1Ko 15:17 u. je vjera naæa, jer ste u 2Pe 1:17 kad siåe k njemu od u. slave Dje 2:11 gdje govore naæim jezicima v.
Gal 2:2 moœda, ili da nijesam trçao u. UZVISIT 2Ko 12:7 ponio zbog v. otkrivenja
Gal 2:21 dolazi, onda je Krist u. umro Mat 23:12 a tko se ponizuje, u. øe se VESEL-A-I-IM-ITE
Gal 4:11 da nijesam moœda u. radio Jak 4:10 Gospodinom, i u. øe vas Psl 113:9 u kuøi kao v. majka djece
Flp 2:16 da, nije sam u. trçao, niti se UZVISUJE 2Ko 9:7 jer Bog ljubi v. darovatelja
Kol 2:18 u. nadimajuøi se miæljenjem Psl 112:9 zbog bogatstva njegova u. Psl 16:9 raduje srce moje i v. se duh
Jak 4:5 Ili mislite, da u. Pismo govori Mat 23:12 Jer tko se u. ponizit øe se; a M.Iz 29:2 pravednici moø, v. se narod
UZDA-J-JU-LI-O-TE UZVRATITI Iza 35:1 se v. pustara i neka procvjeta
Psl 32:10 tko se u. u Gospoda, toga on 1So 3:9 zahvalu moœemo u. Bogu za Jer 31:13 Sada se v. djevojka u kolu
Psl 57:1 jer se u tebe u. duæa moja; u Heb 10:30 Moja je osveta, ja øu u. Mat 12:18 na kojem se v. srce moje
Psl 112:7 mirno; on se u. u Gospoda UŒITAK 2Ko 6:10 Kao œalosni, a jednako v.
M.Iz 16:20 onaj, koji se u. u Gospoda 1Ti 6:17 nam sve da je obilato za u. Psl 63:7 u sjeni krila tvojih v. se
947
Flp 2:17 radujem se i v. se sa svima 1Ko 9:25 raspadljiv v. a mi neraspadlj- Heb 1:3 desne strane veliçanstva na v.
Joe 2:23 djeco Siona, radujte se i v. se 2Ti 4:8 meni je pripravljen v. pravde Psl 68:18 Uzaæao si na v. doveo sa
Mat 5:12 i v. se; jer je velika plaøa vaæa Jak 1:12 primit øe v. œivota, koji je Gos- Efe 4:8 Uzaåe na v. odvede zarob-
Rim 12:12 Nadom se v. u nevolji 1Pe 5:4 primit øete neuveli v. slave VISOK-O-U
Otk 12:12 Zato v. se, nebesa i vi, koji Otk 2:10 do smrti, i dat øu ti v. œivota Izl 6:6 spasit øu vas rukom v. podignu-
VESELJ-A-E-EM 2Ti 2:5 A ako se tko i bori, ne dobije v. 2Sa 22:47 v. hvaljen neka je Bog
Psl 43:4 k Bogu radosti i v. svojega, i Otk 3:11 da nitko ne uzme v. tvojega Psl 27:5 diœe me v. gore na hridinu
Prp 7:4 œalosti, a srce ludih u kuøi v. VIKA-LA-LI-O M.Iz 17:19 v. gradi vrata svoja, traœi
Dje 2:28 i napunit øeæ me v. s licem Izl 32:17 Mojsiju: v. je bojna u taboru M.Iz 30:13 Jao rodu, koji nosi v. glavu
Psl 51:8 Daj mi da okuæam radost i v. Job 34:28 do njega popne v. siromaha Iza 55:9 v. nad zemljom, tako su putovi
M.Iz 10:23 Luåaku je v. poçiniti sram- Iza 13:4 Çuj, v. na gorama kao od Iza 40:9 Uzaåi na v. goru, Sione, kao
Iza 35:10 v. i radost prate ih, briga i Dje 23:9 nastade velika v. I ustadoæe Mat 4:8 åavao sobom na goru vrlo v.
Jer 31:13 boli dajem im utjehu i v. Jak 5:4 i v. œetelaca doåe do uæiju Mat 17:1 i izvede ih nasamo na goru v.
Luk 1:14 Imat øeæ radost i v. i mnogi øe Mat 21:15 i djecu, æto su v. u hramu Otk 21:10 u duhu na goru veliku i v. i
Psl 100:2 Sluœite Gospodu s v. Dje 16:17 za Pavlom i za nama, i v. je VJEÇN-A-IH-IM-O
Prp 2:1 da pokuæam s v. i nauœijem se Iva 19:12 Œidovi v. Ako ovoga pustiæ Psl 18:50 Davidu i rodu njegovu u v.
Iza 12:3 S v. øete crpsti vodu iz izvora Iva 19:15 oni su v. Uzmi, uzmi, raspni Psl 119:142 Pravda je tvoja pravda v.
Dje 14:17 i puneøi srca vaæa jelom i v. Job 29:12 sam siromaha, koji je v. i Iza 26:4 Svemoguøi, v. hridina
VESE-LO-O Mar 10:48 Ali on je v. joæ jaçe: Sine Iza 35:10 obasjavati radost v. veselje i
Psl 45:15 Vode ih v. i radosno, ulaze u Iva 7:37 stajao je Isus i v. Tko je œedan Dan 4:34 œivi u vijeke, çija je vlast v. i
M.Iz 13:9 v. gori svjetlo pravednika, a VINA Rim 1:20 i njegova v. sila i boœanstvo
M.Iz 15:13 v. srce razvedri lice; tuga u Pst 9:24 A kad se Noa rastrijezni od v. 1Ti 6:16 vidjeti; kojemu çast i vlast v.
M.Iz 17:22 Srce v. pospjeæuje ozdrav- PNP 1:2 jer je slaåe od v. milovanje 2Ti 1:9 u Kristu Isusu prije v. vremena
Prp 7:3 i œalosno lice, moœe ipak biti v. Luk 7:33 on nije jeo kruha i nije pio v. Tit 1:2 Za istiniti Bog prije vremena v.
Job 39:21 Kopa zemlju, v. je od snage Iva 2:3 Kad je nestalo v. reçe majka Is- Iza 60:20 Gospod postati v. svjetlom, i
Prp 8:15 nego jesti i piti i v. biti. To neka usova njemu: Nemaju viæe vina. Mar 3:29 ostaje naprøen v. grijehom
Jak 5:13 Je li tko v. neka pjeva hvalu Rim 14:21 ne jesti mesa, i v. ne niti, i Jud 1:6 zadrœao je v. okovima u mraku
VEZAN 1Ti 5:23 pij pomalo v. zbog œeluca i Pst 3:22 uzme s drveta œivota i jede i v.
Mat 23:18 koji je na njemu, onda je v. Otk 6:6 a ulja i v. neøe ni biti Psl 100:5 v. traje milost njegova, kroz
1Ko 7:27 Jesi li v. za œenu, ne traœi Otk 19:15 tijesak œestokoga v. gnjeva 2Ko 4:18 a ono, æto se ne vidi, v.
VIÅENJ-A-E-U VINO Heb 7:24 dovijeka, ima v. sveøeniætvo
Iza 30:10 Nemojte vidjeti v. i proroci- Pst 9:21 A kad je pio v. opio se, i leœao 2Pe 1:11 dopustiti ulaz u v. kraljevstvo
Tuœ 2:9 otvori se nebo i vidjeh v. boœa- Psl 4:7 œetve, kad rodi œito i v. u izobilju Otk 14:6 koji je imao da propovijeda v.
Joe 2:28 mladiøi øe vaæi gledati v. M.Iz 21:17 tko voli v. i ulje, ne obogati se VJEÇNO-GA-STI
Mih 3:6 biti noø, a da ne gledate v. i Dan 10:3 Meso i v. nijesu ulazila u Iva 6:68 iøi. Ti imaæ rijeçi v. œivota
Dje 2:17 mladiøi vaæi vidjet øe v. i starci Mat 9:17 ne lijeva v. novo u mjehove Dje 13:46 drœite da nijeste vrijedni v.
2Ko 12:1 doøi øu na v. i otkrivenja Gos- Mat 27:34 mu dadoæe v. pomijeæano Heb 5:9 ga sluæaju, uzrok spasenja v.
Iza 29:7 kao noøno v. bit øe rulja svih Mar 15:23 mu dadoæe v. sa smirnom Heb 7:16 nego po sili œivota v.
Dan 9:23 rijeç, tada øeæ razumjeti v. Iva 2:10 Ti si çuvao dobro v. do sada Heb 13:20 krvlju zavjeta v. Gospodina
Dan 9:24 da se ispuni v. i proroçanstvo VINOGRAD-U 1Iv 3:15 ubojica nema u sebi v. œivota
Dje 11:5 sam v. gdje silazi posuda Psl 80:14 s neba i vidi i pobrini se za v. Jud 1:7 sa svojom kaznom v. ognja
Pst 15:1 Abramu u jednom v. ovako PNP 2:15 male lisice, æto pustoæe v. 2Ti 2:10 u Kristu Isusu sa slavom v.
Dan 2:19 objavljena tajna u noønom v. Iza 5:7 je kuøa Izraelova v. Gospoda Heb 6:2 uskrsnuøu od mrtvih, i sudu v.
Otk 4:3 bijaæe po v. kao kamen jaspis i Mat 20:1 da naima poslenike za svoj v. Psl 139:24 putu, i vodi me na put v.
Otk 9:17 I tako vidjeh u v. konje i one Mat 21:33 domaøin posadi v. Ogradi Mih 5:2 iz davne davnine, iz dana v.
VIÆKA Mat 21:41 pogubiti i svoj øe v. dati u Hab 3:6 To su putovi njegovi od v.
Mar 12:44 Jer svi drugi ubaciæe od v. 1Ko 9:7 Tko sadi v. a od roda, njegova 2Pe 3:18 Njemu slava i sad i u dan v.
Luk 21:4 Jer svi baciæe od v. svojega u Iza 5:1 pjesmu prijatelja svojega o v. VJEÇNU
VIDLJIVO Mat 21:28 Sine, idi i radi danas u v. Izl 12:17 Zato drœite taj dan kao v. us-
Kol 1:16 na nebu i na zemlji, v. i nev- Luk 13:6 smokvu u svojemu v. On Mat 25:46 Ovi øe uøi u muku v. a
Heb 11:3 da iz nevidljiva postade v. VINOM 2Ko 4:17 donosi nam izobilnu v. slavu
VIHOR-A-OM-U Dan 1:8 hranom kraljevom ni v. æto ga 2Ko 5:1 kuøu nerukotvorenu, v. na
1Kr 19:11 œestok v. koji je brda razdirao i Joe 3:18 vrijeme gore kapati slatkim v. 2So 1:9 Koji øe trpjeti kaznu, propast v.
Job 21:18 kao prah, æto ga raznosi v. Luk 10:34 k njemu, zali uljem i v. rane 2So 2:16 i dao utjehu v. i dobru nadu u
Psl 58:9 nagorjelo neka raznese v. srdœbe Efe 5:18 I ne opijajte se v. u kojemu je 1Pe 5:10 koji vas pozva na v. svoju
Iza 40:24 i v. ih raznese kao pljevu Otk 14:8 koji je œestokim v. bluda VJERAN
Jer 4:12 v. silan dolazi mi na sluœbu VISINA-MA M.Iz 3:32 a poboœniku je v. prijatelj
Jer 4:13 kao oblak podiœe se! Kao v. æume M.Iz 25:3 Kao v. neba i dubina zemlje Hos 11:12 prema Svecu, koji je v.
Jer 51:16 baca munje s daœdom, izvodi v. Rim 8:39 Ni v. ni dubina, ni drugo Mat 25:21 Nad malim si bio v. zato øu
Nah 1:3 Put Gospodnji ide kroz buru v. Efe 3:18 je æirina i duœina, i v. i dubina Luk 16:10 Tko je v. u najmanjoj stvari
1Kr 19:12 Iza v. doåe potres, doåe oganj Otk 21:16 Duœina i æirina i v. jednaka je Luk 19:17 jer si mi u malom bio v. imat
Job 38:1 Tada odgovori Gospod Jobu iz v. 2Sa 1:19 Na tvojim v. Izraele, najbolji Iva 20:27 i ne budi nevjeran, nego v.
Iza 29:6 burom i v. i plamenom, æto proœdi- Job 25:2 koji mirno çini red na v. 1Ko 1:9 v. je Bog, koji vas pozva u
Job 30:15 kao u v. raznosi on sreøu moju Psl 148:1 hvalite ga na v. nebeskim 1Ko 7:25 od Gospodina, da budem v.
VIJAÇOM Iza 33:16 Taj øe stanovati nav. gradovi 1Ko 10:13 Ali je v. Bog, koji vas neøe
Mat 3:12 v. u ruci on øe oçistiti gumno Efe 6:12 duhova pakosti u zraçnim v. 2Ko 1:18 Ali je Bog v. te rijeç na k vama
Luk 3:17 v. u ruci on øe oçistiti gumno VISIN-E-I-U 1So 5:24 v. je, koji vas pozva, on øe i
VIJAO P.Zk 32:13 Vodio ga je na v. zemlje, i 2So 3:3 A Gospodin je v. on øe vas
Pst 3:24 iz kojega se v. plamen, da çuvaju Psl 102:19 On je pogledao sa svete v. 2Ti 2:13 Ako smo nevjerni, on ostaje v.
Mat 25:24 nijesi sijao, i kupiæ, gdje nijesi v. Jer 25:30 Viçe s v. Gospod, iz svetoga Heb 2:17 da bude milosrdan i v. veliki
VIJEN-AC-CA Luk 1:78 Pohodio nas je istok s v. Heb 3:2 Koji je v. onome, koji ga
Iza 62:3 i kraljevski zlatni v. a ruci Otk 2:5 Pomisli, s koje si v. spao, çini Heb 10:23 vjere u nadu jer je v. onaj
Mat 27:29 Tada spletoæe v. od trnja Iza 57:15 U v. u svetiætu stanujem, ali i Heb 11:11 je vjerovala, da je v. onaj
Mar 15:17 spletoæe v. od trnja i Mat 21:9 ime Gospodnje Hosana na v. 1Iv 1:9 v. je i pravedan, da nam oprosti
Iva 19:2 Vojnici spletoæe v. od trnja Luk 2:14 Slava Bogu na v. i na zemlji Otk 2:10 Budi v. do smrti, i dat øu ti
948
VJERNOST Mat 10:36 postaju njegovi v. domaøi Iza 38:8 se v. sunce natrag za deset
Psl 30:9 Navjeæøuje li on v. tvoju Job 19:26 iz svojega v. mesa gledat øu Mat 24:46 se v. kuøi, naåe da çini tako
Psl 40:10 slavio sam tvoju v. i pomoø M.Iz 5:15 Pij vodu iz svojega v. stude- Luk 4:14 U sili Duha v. se Isus u Gali-
Psl 57:3 neka dadne svoju milost i v. Mat 6:34 ima dosta svojega v. zla Luk 8:39 v. se kuøi natrag i pripovi-
Psl 85:10 Tada øe se milost i v. sresti Rim 8:32 svojega v. Sina nije saçuvao Luk 10:35 potroæiæ, platit øu ti, kad se v.
Psl 89:1 na koljeno javljat øu glasno v. M.Iz 25:9 Raspravi v. stvar svoju s pro- VRATIMA
Psl 91:4 i oklop bit øe tebi v. njegova 2Pe 3:16 Pisma na svoju v. propast Pst 4:7 ne vreba li tada pred v. grijeh
Psl 100:5 sve naraætaje v. njegova VOJEVAO M.Iz 31:31 i neka je hvale na v. djela nj-
Psl 117:2 çuva moøno, v. Gospodnja Dan 7:21 kako je taj rog v. sa svecima Iza 51:5 Pred v. stoji spasenje moje
Psl 146:6 u njima; koji drœi v. dovijeka 2Ti 4:7 Dobar sam boj v. trku svræio Zah 8:16 Sudite na v. svojim vjerno i
Tuœ 3:23 Vrlo je velika v. tvoja VOJNICI Mat 24:33 ovo, znajte da je pred v.
Mat 23:23 pravednost, milosråe i v. Luk 3:14 upitaæe ga v. Æto da çinimo Luk 16:20 v. leœao je jedan siromah po
Gal 5:22 blagost, dobrota, v. Iva 19:2 v. spletoæe vijenac od trnja Dje 5:9 pred v. su, i iznijet øe te
VJETAR Iva 19:32 v. i prvome prebiæe golijeni i Jak 5:9 Gle, sudac stoji na v.
M.Iz 30:4 Tko je uhvatio v. u ruke svoje VOJNIKA Otk 3:20 Evo stojim na v. i kucam: ako
Dan 2:35 Odnese ih v. Ne osta viæe ni Mat 8:9 reknem jednome od v. koji su Otk 21:12 i na v. dvanaest anåela, i
Hos 8:7 Jer siju v. buru øe œeti. Sta- Iva 19:34 jedan od v. probode mu bok VRATITI
Mat 8:27 I v. i more sluæaju ga Dje 10:7 bogobojazna v. od onih, koji Hos 12:6 imaæ i ti v. k Bogu svojemu
Mat 11:7 vidite zar trsku, koju ljulja v. VOJSKA Mat 16:27 øe v. svakome po djelima
Mat 14:24 jer je bio protivan v. 1Kr 22:19 v. nebeska stoji mu s desne Luk 14:14 ali øe ti se v. o uskrsnuøu
Mar 4:39 Prestane v. i postade tiæina PNP 6:4 strahovita kao ratna v. Dje 13:34 nije imao viæe v. u truhlost
Iva 3:8 v. puæe, gdje hoøe; çujeæ æum Jer 33:22 ne moœe izbrojiti v. nebeska Dje 15:16 øu se v. i opet øu sagraditi
Dje 2:2 kao kad dolazi silan v. i napuni Dan 11:31 v. koju je poslao, nastupit Rim 12:19 Moja je osveta, ja øu v.
1Ko 9:26 borim, ne kao onaj, koji bije v. Joe 2:11 jer je v. njegova vrlo velika VRÆE
1Ko 14:9 govori. Jer øete govoriti u v. Luk 2:13 pridruœi se anåelu velika v. Luk 8:21koji sluæaju rijeç Boœju i v. je
Efe 4:14 koju ljulja i zanosi svaki v. VOJSKE 1Ko 9:9 Ne zavezuj usta volu, koji v.
Jak 1:6 morskomu valu, koji v. podiœe Joæ 5:15 v. Gospodnje reçe Joæui: Izuj 1Ko 9:10 i tko v. u nadi øe dobiti dio
Otk 7:1 da ne puæe v. na zemlju, ni na 1Sa 17:45 Boga v. Izraelove, koju si ti 1Ti 3:10 iskuæaju, pa onda da v. sluœbu
VJETR-A-OM-OVE-OVI-U Psl 103:21 Slavite Gospoda, sve v. 1Ti 5:18 Volu, koji vræe œito, ne zavezuj
Eze 37:9 doåi od çetiri v. zadahni ove Dan 8:11do kneza v. nebeske on se je VRH-OM
Mat 24:31 izabranike njegove od çetiri v. Luk 21:20 Jeruzalem opkoljen od v. Psl 38:3 Jer krivnja moja izaåe v. glave
Izl 14:21 uzbijati more natrag jakim v. Heb 11:34 u boju, rastjeraæe v. tuåe Luk 16:24 umoçi u vodu v. prsta
Prp 2:11 sve je bila taætina i trka za v. Otk 19:14 I v. nebeske iåahu za njim Pst 11:4 sebi grad i kulu s v. do neba
Psl 104:4 Çiniæ v. anåelima svojim i VOL-A-U Pst 28:12 v. dopirale sve do neba; i
Heb 1:7 I çini anåele svoje v. i sluge M.Iz 15:17 v. ugojeni, gdje je mrœnja Jer 17:1 dijamantnim v. na ploçi srca
Mat 7:25 doåoæe vode, dunuæe v. i Iza 1:3 v. poznaje gospodara svojega VRIJEDI
Jak 3:4 laåe, iako su velike, i silni ih v. Izl 20:17 v. njegova, magarca njegov- M.Iz 22:1omiljelost viæe v. nego srebro
Jud 1:12 oblaci bez vode, koje v. okolo Luk 13:15 vas u subotu svojega v. ili M.Iz 31:10 Œenu vrsnu tko øe naøi v.
Job 21:18 Bivaju kao pljeva na v. kao 1Ko 9:9 Ne zavezuj usta v. koji vræe Mat 13:57 Prorok ne v. nigdje manje
Mar 4:39 On ustade, zapovjedi v. i 1Ti 5:18 v. koji vræe œito ne zavezuj VRIJEDN-A-I-O-OSTI
VLADA-JU-LA-LAC VRAT-A M.Iz 12:4 v. je œena kruna muœu svoje-
Psl 19:13 ne daj da v. nada mnom P.Zk 28:48 gvozden jaram na v. dok te 1Ti 1:15 Pouzdana je rijeç i v. da bude
M.Iz 8:15 Po meni v. kraljevi, odluçuju Mat 18:6 da mu se o v. objesi mlinski Mat 6:26 Nijeste li vi viæe v. od njih
Rim 8:14 Jer koji se god v. po Duhu Mar 9:42 da mu se o v. objesi mlinski Mat 10:31 viæe v. negoli mnogi vrapci
Tit 2:3 Starice isto tako da se v. kako Dje 15:10 da metnete uçenicima na v. Dje 13:46 i sebe drœite da nijeste v.
Rim 5:14 Nego je v. smrt od Adama Pst 27:40 jaram øeæ njegov stresti s v. M.Iz 16:16 i razboritost dobiti viæe je v.
Rim 5:17 jednoga v. smrt po jednome PNP 7:1 kao åerdan oko v. djelo ruke Flp 4:8 i æto je god hvale v. to mislite
Mih 5:2 onaj, koji øe biti v. u Izraelu VRATA VRIJEDNOSTI
Mal 3:1 øe doøi k svojemu hramu v. Pst 6:16 v. korablji sa strane i naçini Jer 7:8 rijeçi prijevarne, koje nemaju v.
1Ti 6:15 i jedini v. Kralj nad kraljevima Izl 12:23 proøi øe Gospod mimo v. i Jer 32:19 i prema v. djela njegovih
Otk 1:5 i v. nad kraljevima zemaljskim P.Zk 6:9 dovratnike kuøe svoje i na v. Rim 4:14 to bi bila vjera bez v. i
VLADAT-E Suc 5:8 pokuca tada na v. rat, ali se VRT-U
Iza 9:7 v. øe na prijestolju Davidovu i Psl 100:4 Udite na v. njegova sa Pst 2:10 dolazila je rijeka, da natapa v.
Jer 23:5 Kralj øe on biti i v. øe pun Psl 141:3 mojim, çuvaj v. usana mojih PNP 4:16 bi doæao dragi moj u v. svoj
Otk 2:27 v. øe njima gvozdenim œezlo- M.Iz 17:19 tko visoko gradi v. svoja Iza 51:3 pustaru njegovu u v. Gospod-
1Ko 4:8 veø se obogatiste, bez nas v. Mat 6:6 uåi u sobu svoju, zatvori v. Iza 58:11 i ti si kao v. dobro zaliven
Efe 4:1 da se v. dostojno zvanja, u koje Mat 7:13 Uåite na uska v. jer su æiroka Joe 2:3 Kao v. edenski leœi pred njim
VLADAR-A-E-I Mat 16:18 i v. paklena neøe je nadvla- Iva 18:1 gdje je bio v. u koji uåe On, i
Dje 5:31 uzvisi za v. i spasitelja, da Luk 13:24 da uåete na uska v. jer vam Pst 2:16 Sa svakoga drveta u v. smijeæ
Iza 40:23 koji v. zemaljske uniætava Iva 5:2 kod Ovçjih v. kupelj, koja se Pst 3:10 suæanj koraka tvojih u v. upla-
Luk 12:11 i pred poglavarstva i v. ne Iva 10:1 tko ne ulazi na v. u ovçinjak Eze 28:13 Boravio si u Edenu, v.
Psl 2:2 Skupljaju se v. zemaljski, Iva 10:7 vam: Ja sam v. k ovcama Iva 18:26 Nijesam li te ja vidio u v. s
Mat 20:25 Znate, da v. zapovijedaju Iva 10:9 Ja sam v. Tko uåe kroza me Iva 19:41 i u v. grob nov, u koji joæ nitko
Luk 22:25 njihovi v. nazivaju se dobro- Dje 5:19 otvori noøu v. tamnice, izve- VUK-OVE
Rim 13:3 v. nijesu strah dobru djelu 1Ko 16:9 velika i æirom otvorena v. i Iza 65:25 v. i janje zajedno øe pasti, i
VLASTIMA 2Ko 2:12 i otvoriæe mi se v. u Gospod- Jer 5:6 Zato ih bije lav æume, davi ih v.
Rim 13:1 neka se pokorava viæim v. jer Kol 4:3 da nam Bog otvori v. rijeçi, da Iva 10:12 i bjeœi, a v. grabi ih i razgoni
Efe 6:12 protiv poglavarstva, protiv v. Heb 13:12 krvlju svojom, trpio izvan v. Mat 10:16 æaljem kao ovce meåu v.
Tit 3:1 Opominji ih, da se pokoravaju v. Otk 3:20 tko çuje glas moj i otvori v. uøi Luk 10:3 æaljem kao jaganjce meåu v.
VLASTIT-A-I-OG-U Otk 4:1 v. otvorena na nebu, i glas VUNA
M.Iz 10:22 v. muka ne uçini tu niæta Otk 21:12 æto je imao dvanaestora v. i Iza 1:18 skerlet, postat øe bijeli kao v.
M.Iz 27:2 hvali drugi, a ne tvoja v. usta VRATI-M Dan 7:9 Kosa mu na glavi kao çista v.
Jak 1:14 svakoga kuæa v. poœuda Pst 8:11 Golubica se v. k njemu istom Otk 1:14 i kosa bijela kao bijela v. kao
M.Iz 14:10 Srce samo pozna v. bol Brj 22:23 tukao magaricu, da je opet v.
M.Iz 28:26 oslanja na svoj v. razum Prp 12:7 I prah se v. u zemlju, onako, -Z-
PNP 1:6 da pazim na v. vinograd
949
ZABADAVA Psl 50:14 prinesi Bogu kao œrtvu z. Rim 5:13 Jer je grijeh bio u svijetu do z. ali
Iza 52:3 z. su vas prodali; pa øete se i Heb 13:15 œrtvu z. to jest, plod usana Rim 7:6 A sad se oslobodismo od z. koji
Mat 10:8 åavle z. ste dobili, z. dajite 1Ko 10:30 Ako ja sa z. uœivam, zaæto Rim 8:2 oslobodio me je od z. grijeha i
Rim 3:24 I opravdavaju se z. miloæøu 2Ko 4:15 rastuøi z. mnogih, sluœi na Gal 2:16 çovjek ne opravdava djelima z.
Otk 21:6 dati iz izvora vode œivota z. Flp 4:6 molitvom i proænjom sa z. neka Gal 3:10 koji se oslanjaju na djela z. pod
Otk 22:17 neka uzme vodu œivota z. ZAJEDNIÆTVO Gal 3:13 nas je otkupio od prokletstva z.
ZABLUD-E-U 1Ko 10:16 nije li z. krvi Kristove Kruh Gal 3:18 Jer ako je baætina od z. onda nije
2So 2:11 Bog poslati silu z. da vjeruju laœi 2Ko 6:14 kakvo z. ima svjetlo s tamom Heb 10:16 dat øu z. svoje u srca
1Iv 4:6 poznajemo Duha istine i duha z. 2Ko 13:14 i z. Duha Svetoga neka je ZAKONOM
Rim 1:27 zasluœenu plaøu za svoju z. Efe 3:15 Od koga se zove svako z. na Rim 2:12 sagrijeæiæe pod z. po zakonu
Efe 4:14 po lukavstvu, da zavede u z. Flp 2:1 ako koje z. duha, ako æto Rim 3:19 koji su pod z. da se svaka
ZABORAV-IO-LJAJTE-LJEN 1Iv 1:6 Ako reknemo, da imamo z. s Rim 3:27 onim djela Ne, nego z. vjere
P.Zk 32:18 z. si Boga, koji te u svijet 1Iv 1:7 on u svijetlu, imamo z. jedan s Rim 6:14 nijeste pod z. nego pod milo-
Psl 137:5 Ako bih z. tebe, Jeruzaleme ZAJEDNIÇARI Rim 7:2 je udata œena privezana z. za
Hos 4:6 jer si z. zakon Boga svojega 1Ko 10:18 œrtve, nijesu li z. œrtvenika Rim 7:23 i zarobljava me z. grijeha, koji
Jak 1:24 i odmah je z. kakav je bio 1Ko 10:20 A ja neøu, da vi budete z. s Gal 3:23 bili smo pod z. çuvani i zatv-
2Pe 1:9 i z. je oçiæøenje od starih 1Ko 10:21 ne moœete biti z. stola Gos- Gal 4:5 Da otkupi one, koji su bili pod z.
Heb 13:2 Gostoljubivosti ne z. jer njom 2Ko 1:7 da kao æto ste z. u patnjama Gal 5:4 koji hoøete z. da se opravdate
Heb 13:16 çiniti i davati milostinju ne z. Efe 3:6 sutjelesnici i z. obeøanja u Kristu ZAKONU
ZABORAVLJEN ZAJEDNIC-E-I-U Rim 3:20 po z. dolazi poznanje grijeha
Psl 9:18 neøe zauvijek biti z. siromah Dje 8:21 Nema tebi dijela ni z. u ovoj Rim 7:4 i vi umrijeste z. tijelom Kris-
Psl 31:12 z. sam, bez spomena kao Efe 2:12 iskljuçeni od z. Izraelove i bez Rim 7:7 nijesam poznao osim po z. jer
Luk 12:6 A ipak ni jedan od njih nije z. Psl 82:1 Bog se diœe u z. Boœjoj, drœi Rim 7:23 koji se protivi z. uma mojega
ZABRANJUJE Psl 111:1 u krugu pravednika i u z. Rim 8:3 Jer æto je bilo z. nemoguøe, jer
Luk 23:2 z. plaøati porez caru, i izdaje Dje 2:42 u z. u lomljenju kruha i u molit- Rim 8:7 se ne pokorava z. Boœjemu, a
3Iv 1:10 i z. onima, koji to hoøe, i izgoni Dje 7:38 Ovo je onaj, æto je bio u z. u Gal 2:19 Jer ja sam po z. umro zakonu
ZABRINUTI 1Iv 1:3 a naæa je z. s Ocem i sa Sinom Gal 2:21 ako opravdanje po z. dolazi
Mat 6:25 Ne budite tjeskobno z. za Izl 16:3 da pomorite svu z. glaåu Tit 3:9 i svaåa i prepiranja o z. kloni se
Mat 6:28 I æto ste tako tjeskobno z. za 1Ko 1:9 Bog, koji vas pozva u z. Sina Heb 7:16 Koji nije postao po z. tjelesne
Mat 6:31 Ne budite dakle tjeskobno z. Flp 3:10 i silu uskrsnuøa njegova i z. Heb 9:22 sve se krvlju çisti po z. i bez
Mat 6:34 Ne budite dakle tjeskobno z. 1Iv 1:3 da i vi s nama imate z. a naæa je ZAKRPA
ZAÇELA ZAKLANICA Mat 9:16 razdere z. od haljine, i rupa
Psl 51:5 u krivnji me je veø z. majka Psl 40:6 Œrtava z. i prinosa nijesi htio Mar 2:21 nova z. opet razdere od stare
Mat 1:18 naåe se, da je bila z. po Duhu Dan 9:27 prestat øe œrtva z. i prinos ZALUTA-ÆE
ZAÇETI Mar 12:33 od svih œrtava paljenica i z. Mat 13:21 ili progonstvo, odmah z.
Iza 7:14 Eto, djevica øe z. i roditi sina i ZAKLE-H-O Mat 18:12 sto ovaca, i jedna od njih z.
Mat 1:23 Eto, djevica øe z. i roditi sina Pst 24:9 gospodaru svojemu, i z. mu Jak 5:19 ako tko od vas z. od istine, i
Luk 1:31 Ti øeæ z. i roditi sina. Nadjeni Pst 25:33 I z. mu se i prodade tako 1Ti 6:10 predavæi se z. od vjere i na
ZADOVOLJ-AN-ITI-NI Pst 50:25 Tada z. Josip sinove Izra- 2Pe 2:15 Ostaviæe pravi put, z. i poåo-
Mat 10:25 Uçenik mora biti z. ako mu Mat 26:72 On opet zataji i z. se: Nez- ZAMK-A-E-U
Flp 4:11 jer se ja navikoh biti z. onim Luk 1:73 kojom se z. Abrahamu, ocu Psl 124:7 z. je rastrgana, i mi smo slo-
Iza 57:6 prinosio dar. Za øu se time z. Heb 6:13 zakune, z. se sam sobom Iza 8:14 z. i mreœa za stanovnike Jeru-
Mar 15:15 Pilat htjede z. narodu i pusti Heb 7:21 z. se Gospodin, i neøe se Psl 18:5 pritisli me, pale na me z. smrti
1Ti 5:16 su zaista udovice, moœe z. Otk 10:6 I z. se onim, koji œivi u vijeke Psl 119:110 Bezboœnici mi metnuæe z.
Luk 3:14 i budite z. svojom plaøom Psl 89:3 z. se Davidu, slugi svojemu Psl 140:5 namjestiæe mi potajne z.
1Ti 6:8 hranu i odjeøu, ovim budimo z. Heb 3:11 Zato se z. u gnjevu svojemu M.Iz 29:25 Strah od ljudi meøe z. a tko
Heb 13:5 budite z. s onim, æto imate P.Zk 6:18 Gospod z. oçevima tvojim Psl 57:6 Namjestiæe z. nogama mojim
ZADRŒ-AO-IM-ITE P.Zk 30:20 z. Gospod oçevima tvojim 1Ti 3:7 ne bi upao u sramotu i u z. åa-
Dje 1:7 æto ih je Otac z. u svojoj vlasti Psl 110:4 Gospod se z. nikad se neøe 1Ti 6:9 upadaju u napast, z. i u mnoge
Dje 5:3 si slagao Duhu Svetome i z. za Iza 45:23 Sobom sam se z. iz usta ZAMOLI-TE
Jud 1:6 z. je vjeçnim okovima u mraku Mat 5:33 Drœi, æto si se z. Gospodinu Dan 1:8 z. predstojnika nad dvoran-
1Ti 3:15 Ako li se z. da znaæ, kako ti se ZAKLETV-E-OM Mat 7:9 dati kamen, ako ga z. kruha
Flm 1:13 Ja ga htjedoh da z. kod sebe Zah 8:17 Ne ljubite krive z. jer na sve to Luk 11:1 z. ga jedan od uçenika njeg-
Iva 20:23 i kojima z. zadrœat øe se Mat 14:9 zbog z. i zbog gostiju zapo- Luk 11:11 kamen, ako z. ribu, dadne li
1So 5:21 A sve kuæajte; æto je dobro, z. Luk 1:73 z. kojom se zakle Abrahamu Iva 4:7 Isus je z. Daj mi da se napijem
ZAGOVARA Heb 7:28 rijeç z. koja je poslije zakona Mat 6:8 æto vam treba, prije nego ga z.
Rim 8:34 strane Bogu, koji nas i z. Pst 50:24 je pod z. obeøao Abrahamu Mat 21:22 æto z. pouzdano u molitvi
Heb 7:25 kad svagda œivi, da ih z. Heb 6:17 svoje odluke, posluœi se z. Iva 14:14 Ako me za æto z. u ime moje
ZAGRLI Heb 7:21 Ovaj sa z. po onome, koji mu Iva 15:16 ætogod z. u Oca u ime moje
Mar 9:36 sredinu meåu njih, z. ga i re- Jak 5:12 ni drugom kakvom z. nego Iva 16:23 Ako æto z. Oca, dat øe vam u
Mar 10:16 z. metnu na njih ruke svoje ZAKON-A-E ZAPALI-TI
ZAHVALI Psl 37:31 z. je Boga njegova njemu u srcu Luk 15:8 ne z. li tada ona svjetiljku, ne
Mat 26:27 Tada uze çaæu, z. i pruœi je Psl 119:77 jer je z. tvoj naslada moja Jak 3:5 mala vatra, i koliku æumu z.
Mar 14:23 uze çaæu, z. i dade im je, i pili Psl 119:97 Kako sam zavolio z. tvoj Iza 1:31 Oboje øe se z. zajedno, i nitko
Luk 22:17 Tada uze çaæu, z. i reçe Luk 16:16 z. i proroci doseœu do Ivana Mat 22:7 ubojice i grad njihov z.
Luk 22:19 uze kruh, z. prelomi ga i Rim 4:15 Jer z. dovodi samo gnjev: gdje ZAPEÇA-ØENI-TI
ZAHVALJUJEM Rim 7:7 Je li z. grijeh? Boœe saçuvaj! Nego Efe 4:30 kojim ste z. za dan otkupljenja
Psl 138:2 z. imenu tvojemu na dobroti Gal 5:14 se sav z. izvræuje u jednoj rijeçi Dan 12:4 z. ovu knjigu do posljednjega
Psl 139:14 z. ti divno i çudesno ja sam 1Ti 1:9 da pravedniku z. nije postavljen 2Ko 1:22 nas i z. i dade zalog Duha u
Dan 2:23 z. ti Boœe otaca mojih. Jak 1:25 tko pomno pogleda u savræeni z. Otk 10:4 z. æto objaviæe sedam grom-
Luk 18:11 z. ti, æto nijesam kao ostali Jak 2:8 Ako zaista z. kraljevski izvræujete Otk 20:3 bezdan baci ga, i zatvori, i z.
Rim 1:8 z. Bogu svojemu po Isusu Joæ 8:32 na kamenju prijepis z. Mojsijeva ZAPISAN-A-I
1Ko 10:30 me psuju za ono, za æto ja z. Mat 7:12 çinite i vi njima, jer je to sadrœaj z. P.Zk 29:20 æto su z. u ovoj knjizi, sruæit
1Ti 1:12 z. onome, koji mi dade jakost Luk 16:17 da propadne i jedna crtica od z. Luk 10:20 vaæa imena z. na nebesima
ZAHVAL-NU-OM Rim 4:15 nema z. nema ni prijestupa Iva 20:31 su z. da vjerujete, da Isus
950
Psl 69:28 -vednicima neka ne budu z. Mat 25:1 svoje i izaåoæe u susret z. Psl 41:12 ti me drœiæ z. da ti sluœim uvij-
Eze 13:9 kuøe Izraelove neøe biti z. Otk 21:2 kao zaruçnica, ukraæena z. Mat 12:13 i postade opet z. kao druga
Otk 21:27 koji su z. u knjizi œivota Janj- ZASADIO Luk 15:27 jer ga je opet dobio z.
ZAPITA-ÆE Psl 44:2 njih si z.narode si iskorijenio M.Iz 16:24 samotok, slatke duæi, z. tijelu
Pst 22:7 z. Evo oganj i drva, ali gdje je Psl 104:16 libanonski, æto ih je on z. 2Ti 4:3 kad z. nauke neøe podnositi
Mat 18:21 i z. Gospodine, ako brat moj Iza 5:2 i z. u njemu lozu plemenitu Iza 59:10 i z. sliçni smo mrtvima
Mat 19:16 z. Uçitelju, æto dobra moram Mat 15:13 nasad, æto ga nije z. Otac Mat 9:12 Ne trebaju z. lijeçnika, nego
Mat 22:46 nitko usudio da ga æto z. Luk 13:6 je bio z. smokvu u svojemu Tit 1:13 karaj strogo, da budu z. u vjeri
Luk 10:29 z. Isusa: A tko je moj bliœnji ZASJA Tit 2:2 trijezni, poæteni, mudri, z. u vjeri
ZAPITKIVANJA P.Zk 33:2 z. s gore paranske, doåe Iza 58:8 zora, z. tvoje brzo procvate
1Ti 6:4 boluje od z. i praznih prepiranja Job 33:25 Tada z. tijelo njegovo viæe Mal 4:2 æto krije z. pod krilima svojim
2Ti 2:23 A ludih i praznih z. kloni se Job 37:22 zlatna svjetlost z. od sjevera Dje 3:16 dade mu cijelo z. pred svima
Tit 3:9 A ludih z. i rodoslovlja, i svaåa i Psl 37:6 te pravednost tvoja z. kao Mat 6:22 Ako je oko tvoje z. onda sve
ZAPJEVA-LI Iza 58:8 Tada z. svjetlo tvoje kao zora Mat 27:29 govoreøi: z. kralju œidovski
Izl 15:1 Tada z. Mojsije sa sinovima Iza 58:10 onda z. svjetlo tvoje u tami, i Luk 1:28 z. milosti puna Gospodin je s
Mat 26:34 prije nego pijetao z. tri puta Mat 17:2 Lice se njegovo z. kao sunce ZJENICU
Mat 26:74 çovjeka. Odmah z. pijetao Mat 24:27 munja pomoli na istoku i z. P.Zk 32:10 çuvao ga je kao z. oka svo-
Luk 22:61 prije nego danas z. pijetao ZASTRANIÆE Psl 17:8 Kao z. oka çuvaj me. Skrij me
Iva 18:27 zataji, i odmah pijetao z. Rim 3:12 Svi z. svi se pokvariæe; nema Zah 2:8

Biblija Saric Konkordanca Za Tisak

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Biblija Saric Konkordanca Za Tisak

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

SVETA

IZ IZVORNOGA TEKSTA PREVEO

POSTANAK............................50................1 MATEJ Radosna vijest........28.............671

You might also like