ibs@crostuff.

net

1|Stranica

ibs@crostuff.net

Kevin J. Anderson Dosje X -Antitijela

O DOSJEIMA X
Dosjei X pravo su remek djelo. Na televiziji ne postoji ni jednadna toliko izazovna serija, koja je
istovremeno i toliko
i kivna.
Hoivard Rosenberg LosAngeles Times
Dosjei X neporecivo su izrazito dobri.
Matt Roush USA Today
Najizazovnija serija na televizijskom programu.
Dana Kennedy Entertainment Weekly
Dosjei X pruaju najuzbudljivijih sat vremena na televiz-i|i neo ekivani su, zastrauju i, zabavni,
matoviti, smijeni, i ludi, predivno ludi.
Jef Jarvis TVGuide
Gledanjem Dosjea X nesumnjivo pratite najrje u pojavu na televiziji; originalni dragulj, iskopan s mnogo
strasti, vidljivo ugla an.
Andreiv Denton Rolling Stone

Svim agentima, istraiteljima, znanstvenicima i svim ostalim

zaposlenicima u Federalnom istranome birou.
Tijekom istraivanja za ovu knjigu susreo sam nekolicinu
agenata i promatrao kako FBI istrauje prave slu ajeve.
Ti ljudi ni najmanje ne nalikuju niti Mulderu, niti Scully,
ali se ponose svojim profesionalizmom i predano u kojom
obavljaju svoje zada e.

ZAHVALE
Pisati ovakvu knjigu povremeno je sloeno poput neke tajne vladine urote. Za. Antitijela, skupina ljudi iz
sjene koji su kopali po tajnama bili su: Kristine Kathrin Rusch, Chris Carter, Mary Astadourian, Jennifer
Seiree, Frank Spotnitz, Caitlin Blasdell, John Silbersack, Jr. Robert V. Stannard iz veterinarske bolnice
Adobe, fbm Stutler, Jason C. Williams, Elton Elliot, Andrew Walsch, Lil Mitchell, Catherine Ulatowski,
Angela Kato, Sarah Jones, i, (kao i uvijek) moja supruga, Rebecca Moesta.

JEDAN
Ruevine Laboratorija DyMar Nedjelja, 23:13
Kasno u noi punoj hladne izmaglice i ustajaloga zraka, oglasio se alarm.
Sustav za uzbunjivanje bio je primitivan, nabrzinu postavljen oko naputenog zgarita, a Vernon
Ruckman bio je jedini uvar koji je straarske dunosti obavljao tijekom none smjene... iako, plaali su ga
iznenaujue dobro da se pobrine kako se niti jedan uljez ne bi uvukao meu ruevne ostatke Laboratorija
DyMar, koji je stajao na rubnim dijelovima Portlanda u Oregonu.

2|Stranica

ibs@crostuff.net
Zavezao je svoju napola hravu Buickovu limuzinu uz mokri ljunani prilaz. Izlizane gume kriputale su,
dokje vozio laganom padinom prema mjestu gdje je Laboratorij za istraivanje raka stajao do prije desetak
dana.
Vernon je parkirao automobil, otkopao sigurnosni pojas, te se izvukao van i poao istraivati. Morao je
biti budan, pozoran. Morao je pregledati itavo podruje. Svjetlom svoje baterije koju je dobio kao dio
uvarske ' 'preme, bila je dovoljno teka da se njome mogao polaziti kao orujem, kao kakvim mlazom arao
je po pocrnjelim ruevinama koje su prekrivale zemljite.
Vernonu njegovi poslodavci nisu dali slubeno uvarsko vozilo, ali su ga opskrbili odorom, znakom i
nabijenim revolverom. Morao je biti samouvjeren i zastrauju ukoliko je htio rastjerati razuzdanu mlade
koja je svoju hrabrost pokazivala ulazei u pougljenjelu nutrinu laboratorijske zgrade. Otkako je prije
desetak dana, u Laboratoriju eksplodirala bomba, Vernon je ve nekoliko puta morao loviti prijestupnike,
mlade koja je, uz kikot nestajala u noi. Nikada mu nije uspjelo uhvatiti niti jednoga od njih.
Ustvari, sve to nije bilo ni najmanje zabavno. Ruevine Laboratorija DyMar jedva su se jo drale, ruenje
je trebalo zapoeti za nekoliko dana. Ve je sva graevinska mehanizacija, buldoeri, parne kopaice i
maleni bageri, bila pripremljena i parkirana oko nekoliko velikih spremnika za gorivo. Uvrstome ormariu
koji je bio zabravljen lokotom nalazili su se upaljai i eksplozivi. Nekome se uistinu urilo da izbrie sve
tragove, sve preostalo od Centra za medicinska istraivanja.
U meuvremenu, to je mjesto samo zazivalo nesreu. A Vernon Ruckman nije niti najmanje prieljkivao
da se nezgoda dogodi upravo tijekom njegove strae.
Bljetavo svjetlo iz njegove baterije irilo se kroz maglu u stoac, probijajui se kroz labirint svijenih
potpornih stupova, pougljenjenih drvenih greda i otpalih dijelova krovita. Laboratorij DyMar izgledao je
poput naputene filmske scenografije iz starih filmova strave i uasa; Vernon je mogao zamisliti celuloidna
udovita kako izviru iz magle i ruevina u kojima su se skrivala.
Nakon poara, zgradu su okruili unajmljenom zatitnom ogradom; Vernon je primijetio da su ulazna
vrata napola otvorena. Lanana ograda tiho je zveckala pokretana povjetarcem, vrata su kripala; tada se
zrak umirio, poput zadranoga daha.
Priinilo mu se daje iz unutranjosti zgrade do njega dopro zvuk kretanja, otpaci su zautali, kamen i
drvo zakripali su. Vernon je otvorio vrata koliko mu je trebalo da se provue u ograeni dio. Zastao je,
pozorno oslukivao, a tada oprezno krenuo dalje, ba kako inu je to preporuivao slubeni prirunik.
Lijevom je i rukom drao baterijsku svjetiljku, dok mu je desna leala nad tekim policijskim revolverom
koji mu je visio o boku.
U malenoj su torbici, koja mu je bila privrena na slubenome opasau, bile spremljene lisice te, iako je
vjerovao da zna kako se one upotrebljavaju, nije jo nikoga i ispio uhititi. Sluba nonoga uvara u sebi je
sadravala najvie itanja koje bi prekidala nekolicina lanih uzbuna, osobito su ih veliki brojuli uvari
obdareni bujnom matom - i gotovo nita vie.
Vernonova je djevojka takoer bila nona ptica, studirala je engleski kao glavni predmet, i namjeravala je
postati pjesnikinja te je vei dio noi provodila ekajui da je nadahnu Muze, ili ve netko, dok je odraivala
nonu smjenu u danonono otvorenoj kafeteriji u kojoj je radila. Vernon je svoj bioloki sat uskladio kako bi
mogao biti uz nju te mu se ovaj noni posao uinio savrenim rjeenjem, iako je prvih tjedan dana bio
poprilino izmoren i mamuran.
Sada je, ulazei u spaljeni labirint, Vernon bio potpuno budan.
Netko je uistinu bio u ruevinama. I Pod njegovim je nogama kripao stari pepeo, komadii
razbijenoga stakla i zdrobljenoga betona. Vernon se sjeao kako je Istraivaki centar nekada izgle-l.io,
zgrada izgraena u neobinome suvremenome icverozapadnom arhitektonskome stilu; mjeavina i
nturistiki bljetavoga stakla i elika i raskonoga latastoga drveta dovuenoga iz priobalnih oregonskih
uma.
Nakon estokih demonstracija, paljevine i eksplozije, Laboratorij je vrlo brzo izgorio do temelja.
Vernona ne bi iznenadilo daje ovaj kasnononi uljez bio netko drugi, a ne hrpa djeurlije -vjerojatno neki
lan Skupine za zatitu prava ivotinja koja je objavila svoju odgovornost za poar. Moda je neki aktivist
skupljao suvenire, ratne trofeje njihove krvave pobjede.
Vernon to nije mogao znati. Samo je osjeao da mora biti osobito pozoran.
Zakoraio je dublje u unutranjost, pognuo je glavu kako bi izbjegao sruenu drvenu gredu, crnu i
kvrgavu, prekrivenu sivobijelim pepelom na mjestima gdje ju je snana vrelina rascijepila. Pod u sredinjoj
zgradi inio mu se nestabilnim, kao da e se svakoga trenutka uruiti u podrum. Neki su se zidovi uruili,
pregrade su pocrnjele, prozori su u trenutku eksplozije izletjeli van.

3|Stranica

ibs@crostuff.net
Zauo je kako se netko prikrada. Vernon je baterijom arao naokolo, bijelo se svjetlo zarivalo me
u sjene,
stvarajui neobine kosine, crne prikaze koje su skakale prema njemu i klizale zidovima. Nikada se nije
plaio zatvorenih prostora, ali mu se sada inilo kao da se itava zgrada priprema sruiti ravno na njega.
Zastao je i ponovno snopom svjetla preao po okolini. Ponovno je zauo zvuk, tiho puke tanje koje je
proizvodio netko tko je namjerio pronai neto meu ruevinama. Dopiralo je iz najudaljenijega kuta,
zagraenoga uredskoga prostora, sa stropom djelomino uruenim na mjestima gdje su ojaane zatitne
ploe izdrale gotovo itavo unitenje.
Ugledao je sjenku koja je tamo kopala po otpadu. Vernon je progutao slinu i iskoraio. - Hej ti! Ti tamo!
Ovo je privatni posjed. Ulaz je strogo zabranjen! - Ruku je poloio na drku revolvera. Nemoj pokazivati
strah. Nee dopustiti da mu i ovaj uljez pobjegne.
Vernon je svjetlo baterije upravio prema pojavi. Tamo je stajao krupan mukarac irokih ramena koji se
polagano okretao prema njemu. Uljez nije bjeao, izgledao uspanieno - to je samo pojaalo Vernov nemir.
Uljez je bio neobino odjeven, odjea koju je nosio, osim stoje bila nasumce nabaena na njega i bila
prekrivena aom; izgledala je kao da ju je izvukao iz neije izgubljene putne torbe ili strgao s vjealice u
trovini.
- to radite ovdje? - zapitao je Vernon. Snop svjetla ispravio je ravno uovjekovo lice. Uljez je bio prljav,
neuredan - nije izgledao ni najmanje dobro. Upravo krasno, pomislio je Vernon. Skitnica koji raskapa
ruevine kako bi pronaao neto to bi mogao negdje prodati. - Ovdje nema nita to bi mogao uzeti sa
sobom.
- O, ima, ima - odvratio je ovjek. Glas mu je bio neobino snaan i vrst, stoje zaprepastilo Vernona.
- Vi ne biste smjeli biti ovdje - ponovio je Vernon upozorenje, osjeao je kako ga strpljenje pomalo naputa.
- Smijem biti ovdje - odgovorio je ovjek. - Ovlaten sam za to. Ja sam radio sam u DyMaru.
Vernon je nainio jo jedan korak. Ovome se nije nadao. Snop svjetla nije micao sovjekovoga lica,
raunao je na zastraujui uinak svjetla.
- Zovem se Dorman. Jeremy Dorman. -ovjek je poeo kopati po depu koulje, Vernon je posegao za
revolverom. - Samo vam elim pokazati svoju DyMaru slubenu iskaznicu - rekao je Dorman.
Vernon mu se jo vie pribliio; u sjaju snane baterijske svjetiljke zamijetio je da uljez izgleda bolesno,
Kupao se u znoju... - Mislim da vam je potreban lijenik.
- Ne. Ono to ja trebam... nalazi se ovdje rekao je Dorman upirui prstom. Vernon je shvatio da je krupni
ovjek uklonio dio otpada kako bi pod njime otkrio skriveni vatrootporni sef.
Dormanu je konano uspjelo iz depa iskopati iskrivljenu i zguvanu iskaznicu - ulaznu dozvolu u
DyMarov laboratorij. Tip je radio ovdje... ipak, to mu nije dalo pravo da dolazi i raskapa spaljeni otpad.
- Ona ne znai nita - rekao je Vernon. - Morat u vas privesti, i ako uistinu imate dozvolu za prilaz ovome
mjestu, sve emo raistiti.
- Ne! - viknuo je Dorman tolikom silinom da mu je pljuvaka poletjela s usana. - Vi troite moje vrijeme. Vernonu se na trenutak priinio da se koa na Dorma-novom licu pomakla i namrekala, i onda vratila u
staro stanje. Progutao je slinu, i pokuao zadrati vrsti stav.
Dorman na njega nije obraao pozornost, okrenuo mu je lea.
Sada ve potpuno razbjenjen, Vernon je zakoraio naprijed i izvukao slubeni revolver. - Gospodine
Dorman, mislim da to nee ii. Uza zid; odmah. - Vernon je odjednom ispod mukareve masne koulje
ugledao velike nabrekline. inilo se kao da se, trzajui, pomiu same od sebe.
Dorman ga je pogledao stisnutim tamnim oima. Vernon je mahnuo revolverom. Ne pokazujui ni
najmanji znak straha ili potovanja, uputio se do jednoga neoteenoga betonskoga zida, oprenoga i
pocrnjeloga od vatre. - Rekao sam vam, troite moje vrijeme - zareao je Dorman. - Nemam mnogo
vremena.
- Imat emo vremena koliko e biti potrebno - odvratio mu je Vernon.
S uzdahom, Dorman se rairenim rukama upro o zaaeni zid i ekao. Koa na njegovim rukama
izgledala je kao uvotena, poput nekakve plastike... nekako sluzava. Vernon se upitao nije liovjek bio
izloen nekakvim otrovnim tvarima, kiselinama, industrijskom otpadu. Unato svoj sigurnosti slubenoga
revolvera, Vernonu se to nije ni najmanje svidjelo.
Krajikom oka primijetio je da se pokrenula jedna oteklina pod Dormanovom kouljom. - Stoj mirno . dok
te pretraujem!
Dorman je iskezio zube i zabuljio se u betonski zid pred sobom, izgledao je kao da brojiestice pepela. To n ne bih preporuio - rekao je.
- Nemojte mi prijetiti - brzo je odgovorio Vernon.

4|Stranica

ibs@crostuff.net
- Onda me nemoj pipati - odrapio je Dorman. i umjesto odgovora, Vernon je nabio svjetiljku izme
u hlaa i
boka, i tada brzo prepipao mukarca, pretraujui ga jednom rukom.
Dormanova je koa na dodir bila vrela i neobino kvrgava - u tome je trenutku Vernonova ruka prela
preko neke mokre i klizave tvari. - To niste smjeli dotai. - Dorman se okrenuo, bijesno ga promatrajui.
- to je ta stvar? - Vernon je vratio revolver u korice, s nemirom promatrajui svoj dlan; pokuao je sluz
njega otrti o nogavicu hlaa. Uzmaknuo je, prestraeno je promatrao nemirne kretnje koje su potresale
Normanovo tijelo.
Odjednom mu je dlanom prola vrelina. Osjetio je Liko kiselina zagriza duboko u njegovo meso. -ekaj! Zateturao je unatrake, posrtao je preko hrpica otpadaka. U Vernonovom se dlanu probudio osje
aj peckanja
i rorenja; kao da su siuni mjehurii pojurili uz njegov zglavak, malena tanad prolijetala je njegovim
ivcima, kroz njegove ruke, ramena, grudi.
Dorman je spustio ruke, okrenuo se i promatrao ga. - Rekao sam vam, ne dodirujte me - rekao je. Vernon
Ruckman osjetio je kako mu se svi miii gre. Tijelo su mu lomili grevi, tisuu malenih vatrometa
praskalo mu je u glavi. Vie nije mogao vidjeti, pred oima su mu prolazili samo psihodelini bljeskovi, a
nakon toga samo sivilo. Ruke i noge trzale su mu se, miii su se grili i uvijali.
Zauo je kako mu pucaju kosti u unutranjosti lubanje. Njegove kosti.
Padajui na lea, vrisnuo je, u tome se trenutku itavo njegovo tijelo pretvorilo u aktivirano minsko polje.
uvareva je baterija, jo uvijek svjetlei punim sjajem, pala na pepelom prekriveno tlo.
Dorman je nekoliko trenutaka promatrao jo uvijek uzdrhtalo straarevo tijelo, a onda je svoju pozornost
upravio napola otkrivenome sefu. rtvina je koa pucala i bujala, velike crveno-crne otekline izrastale su iz
razorenoga miinoga tkiva. Straareva je svjetiljka jo uvijek preko poda bacala bljetavo bijelu lepezu
svjetla; Dorman je mogao vidjeti nabrekle izrasline, fistule, tumore, kvrge.
Nita nova.
Dorman je iupao posljednji okvir pregradnoga zida i praskaste gipsane pregradne ploe kako bi dopro
do vatrootpornoga sefa. Brojanu je kombinaciju dobro znao, brzo je namjetao brojeve sluajui kako
cilindri sjedaju na svoja mjesta. Mesnatom i umrtvljenom akom udario je nekoliko puta po vratima kako bi
izbio pocrnjelu boju koja se zapekla na rubovima. Otvorio je vrata.
Sef je bio potpuno prazan. Netko je ve prije poistio sav njegov sadraj, sve biljeke i ispravne uzorke.
Okrenuo se i zagledao u mrtvoga uvara, kao daje Vernon Ruckman na neki nain bio povezan s tom
kraom. Zajeao je kada mu je tijelom prostrujao jo jedan gr. Njegova posljednja nada leala je u tom
sefu. Ilije barem tako vjerovao.
Dorman se bijesno uspravio, to sada moe uiniti? Zagledao se u svoju aku, koa na dlanu treperila je i
mijenjala se, izgledalo je kao da oluja potresa njegove stanice. Zadrhtao je dok su neto slabiji grevi
nastavili potrestati njegov miini sustav, ali je, duboko diui, n .pio ponovno ovladati svojim tijelom.
Svakoga dana bivalo je sve tee, ali se samome sebi i kleo dae uiniti sve potrebno kako bi se odrao na
ivotu. Dorman je uvijek inio ono stoje trebalo initi.
Obuzet gotovo bolesnim beznaem, besciljno je lutao ruevinama DyMarove laboratorijske zgrade.
Raunalna oprema bila je u potpunosti unitena, sve laboratorijske zalihe propale su. Pronaao je rastaljen i
uniteni radni stol. Prema mjestu na kojem se nalazio, Dorman je znao da je stol neko pripadao Davidu
Kennesyu, glavnome istraivau.
- Davide, proklet bio - promrmljao je Dorman.
Upotrijebivi svu svoju snagu, iupao je jednu od dolnjih ladica; raskapajui otpad, pronaao je staru
uokvirenu fotografiju - spaljenu po rubovima, zatitno staklo bilo je napuklo - i zagledao se u nju. Izvukao ju
je iz raspadnutoga okvira.
David, tamnokos i privlaan, smijeio se pokraj jedne mlade ene snanoga izgleda, crvenkasto plave kose i
svjetlokosoga djeaka. Pred njima sjedio je, isplaenoga jezika, Kennesyev crni labrador. Naravno, uvijek s
psom... Obiteljski je portret bio nainjen kada je djeaku bilo jedanaest godina - prije nego stoje obolio od
leukemije. Patrice Jody Kennessy.
Dorman je uzeo fotografiju i ustao. Vjerovao je da zna gdje su oni mogli otii, i bio je siguran da ih moe
pronai. Morao je. Sada, kada su sve ostale biljeke nestale, jedino je psea krv sadravala odgovor koji mu
je bio potreban. Mogao se kladiti na mjesto kamo su otili, i[c se Patrice mislila prikriti. Niti ona nije znala
za veliku tajnu koju je njihov kuni ljubimac nosio u svome tijelu.
Dorman se osvrnuo prema mrtvome straaru. Ne i ?kraajui pozornost na krvave otekline na njegovoj
koi, izvukao je straarev revolver i strpao ga u dep na hlaama. Ako doe do napete situacije, moda e
mu revolver biti potreban da dobije ono to trai.

5|Stranica

ibs@crostuff.net
Ostavljajui za sobom otekli le koji se polagano hladio, uzevi oruje i fotografiju, Jeremy Dorman
udaljavao se od spaljenih ostataka Laboratorija DyMar.
U njegovoj je nutrini bioloka bomba neprekidno otkucavala. Nije mu preostalo jo mnogo dana.
DVA
FBI-ev stoer Washington, D.C. Ponedjeljak, 07:43
Medvjed je stajao, golem, pet puta vei od najveih lovakih zvijezda. S njegovoga, poput elinih ploa
vrstog, miija stralo je kratko bronano smee krzno medvjed Kodiak; bio je to jedinstveni primjerak.
Kande su mu strale dok se sagibao da bi ulovio lososa planinskome brzacu; izgledao je iskonski smireno.
Mulder se zagledao u pande, onjake, neskrivenu iskonsku mo.
Bio je sretan stoje stvorenje izloeno u Hoovero-I zgradi, napunjeno, ipak, unato svemu, bio je zado-Ijan
to ih dijeli staklena pregrada. Punjenje ovakve (eri mora daje predstavljalo nonu moru svih prepa-i >ra.
Kapitalni je trofej FBI zaplijenio tijekom akcije ienja jednoga od kraljeva droge. Taj je spiskao vie
dvadeset tisua dolara kako bi opremio svoj lovaki bod na Aljasku, da bi nakon toga potroio jo i vie ko
bi napunio svoj lovaki trofej. Kada su ga agenti ? I-a uhitili, zaplijenili su golemoga medvjeda sukladZakoniku o korupciji i ucjenjivanju. Budui da je lj droge novac za pohod osigurao protuzakonitim
nainima, punjeni medvjed postao je plijen dravne uprave.
Ne znajui to bi uinili s njim, FBI-evi su ga slubenici izloili uz ostale vrijedne predmete: posebno
ureeni Harlev-Davidsonov motocikl, smaragdne i dijamantne ogrlice, naunice, narukvice, zlatne poluge.
Mulder je ponekad izlazio iz svojega tihoga podrumskoga ureda, u kojem jeuvao Dosjee-X, i dolazio
gore razgledati izlobu.
Promatrajui snanoga medvjeda, Mulder nije prestao razmiljati; zabrinjavalo gaje vrlo neobino
izvjee o smrti, koje mu je nedavno poslao terenski agent iz Oregona.
Kada bi udovite poput ovoga medvjeda ubilo svoj plijen, uzrok smrti bio je u potpunosti nesumnjiv,
udna je bolest otvarala mnoga pitanja, a osobito nepoznata zaraza otkrivena na zgaritu Laboratorija za
medicinska istraivanja, nedavno unitenoga paleom.
Pitanja za koja nije postojao odgovor oduvijek su privlaila pozornost agenta Foxa Muldera.
Dizalom se ponovno spustio u svoj ured, gdje je mogao sjesti i ponovno prouiti izvjee o smrti. Nakon
toga e otii i sastati se sa Scully.
Ona je stajala u odjeljku izmeu debelih zvuno izoliranih obloga od pleksiglasa, u krugu FBI-evoga
vjebenoga strelita. Specijalni agent Dana Scully izvukla je svoje kratko oruje, novi 9-milimetarski Sig
Sauer. U spremnik je ubacila produljeni nosa s petnaest metaka; esnaesti se nalazio u cijevi.
S njezine lijeve strane stajala je raunalna tipkovnica u koju je unijela propisnu zaporku; hidraulika je
zazu-jala, a ica je odvukla crni obris mete koja je predoavala zloinca na dvadeset metara udaljenosti.
Zakoila je metu i rukom posegla za titnicima za ui. titnike je navukla preko glave, most koji je drao
slualice pritisnuo je njezinu crvenozlatnu kosu.
Tada je zgrabila svoj pitolj i namjestila se u propis-iii poloaj raznoke, te naciljala u metu. Stiui oi i
otravala je sliku niz ciljnike, gotovo nesvjesno, sa-. im refleksno stisnula je okida i ispalila prvi hitac, -lije
marila gdje je zrno udarilo, ponovno je naciljala i palila, ne prekidajui niz hitaca. Potroene ahure let-le su
zrakom poput metalnih kokica, zveckale su i \ i-ketale udarajui u betonski pod. Nosnice joj je ispunio vonj
spaljenoga crnoga baruta.
Mislilaje na ljude bez lica, sjene koje su ubile njezi-iiii sestru Melissu, pojedince koji su neprekidno po-I i
iavali uutkati ili obezvrijediti Mulderov ugled i nje-. >ve nedvojbeno neortodoksne tvrdnje i ideje.
Scully je morala ostati smirena, zadrati poloaj za I uljbu, zadrati prisebnost. Ako dopusti da gnjev i oaj
i ruje njezinom nutrinom, izgubit e usredotoenost na ciljanje.
Zagledala se u crni obris cilja, vidjela je samo bezobline pojedince koji su se toliko duboko ugnijezdili u
njezinome ivotu. Oiljci od malih boginja, implantati u nosu, biljeke o cijepljenju, zagonetni nestanci
poput njezinoga - i rak koji je gotovo sigurno bio posljedica onoga to su jojinili dok je bila oteta. Nije u
nula sredstava kojima se mogla suprotstaviti zavjera, nije imala cilj u koji bi mogla pucati. Nije joj ostalo
nita osim nastaviti potragu. Scully je zakurgutala zubima i nastavila pucati sve dok nije ispraznilaitav
spremnik.
Skidajui titnike s uiju, pritisnula je gumb kako bi pribliila ukastobijelu papirnatu metu. FBI-evi agenti
imali su obvezu pristupiti provjeri sposobnosti na streljani u Quanticu barem jednom u svaka tri mjeseca.

6|Stranica

ibs@crostuff.net
Scully je preostalo jo etiri tjedna, ali je ona oduvijek voljela ovamo dolaziti rano izjutra i vjebati.
Streljanaje u to doba bila prazna, nitko je nije ometao.
Kasnije tijekom dana, na strelite bi dolazile skupine posjetitelja da bi promatrale demonstracije koje bi
im prireivali specijalni agenti koje su silom pretvorili u turistike vodie, te bi tamo prikazivali svoje
streljako umijee sa Sig Sauerom, pukom M16, ponekad ak pucajui iz Thompsonovih automata.
Scullyje eljela ve biti daleko u trenutku kada prve skupine mladih skauta ili uiteljica sa
strahopotovanjem u oima budu ulazile u oknima ograen prostor za promatrae.
Privukla je unitenu metu, prouavala uinak svojega streljakoga umijea, bila je zadovoljna kada je
vidjela da se svih esnaest hitaca okupilo oko sredita na prsima mete.
Instruktori u Quanticu pouavali su agente da o osobi na koju ciljaju ne razmiljaju kao o ivome biu,
ve kao o meti. Ona nije ciljala u glavu, srce ili bok. Ciljala je u sredite mase.
Izvui slubeno oruje iz korica svakome je dobrome agentu bio posljednji mogui izlaz, nikako propisan
nain za zakljuivanje istrage; naravno, osim u sluaju da su svi ostali mogui naini zakazali. A i koliina
pa-pirologije bila je upravo zastraujua. Kada bi federalni agent izvukao oruje i zapucao, morao je
podnositi izvjee o svakome pojedinome utroenome metku - to im je ponekad stvaralo izvjesne poteko
e
usred potpuno podivljale pucnjave.
Scully je papirnatu metu izvukla iz draa i ostavila mecima izbuen komad kartona koji je sluio kao
postolje na njegovome mjestu. Ponovno je na tipkovnici unijela naredbe da bi metu vratila na njezinu
prosjenu udaljenost. Tada je podigla pogled, bila je zateena to svojega partnera Muldera vidi kako stoji
oslonjen o zid u odjeljku za promatrae. Zapitala se, koliko je dugo ekao na nju.
- Dobra pucnjava, Scully - rekao je. Nije zapitkivao je li samo vjebala ciljanje, ili je tim nainom
pokuavala istjerati svoje osobne demone.
- Mulderu, ti me uhodi? - rekla je nevezano, pokuavajui prikriti svoju iznenaenost. Nakon jednoga
trenutka prilino neugodne tiine nastavila je - Dobro, o emu je rije?
- Novi sluaj. Taj e ti u potpunosti probuditi zanimanje, u to ni najmanje ne sumnjam. - Nasmijeio se.
Spremila je zatitne naoale na njihov stalak i pola /.i njim. Iako ne uvijek i vjerojatna, Mulderova su
otkria uvijek bila zanimljiva i neobina.
TRI
Kafeterija Khe Sanh Koffee Shoppe Washington, D.C. Ponedjeljak, 08:44
Dok ju je Mulder izvodio iz Hooverove zgrade, Scully je razmiljala o novome sluaju na kojega je
naiao, s jezom gotovo jednakom onoj koju je osjeala pri pomisli na kavanu u koju ju je namjeravao
odvesti, ak je niti njegovo obeanje -Ja astim - nije u potpunosti uspjelo pridobiti.
Proli su kroz okvir detektora kovina, kroz izlazna vrata i spustili se granitnim stubitem. Na svim
uglovima velike zgrade koja je nalikovala kutiji, FBI-eve postrojbe osiguranja straarile su u straarskim
kuicama koje su svojim izgledom izazivale strahopotovanje.
Mulder i Scully proli su pokraj reda turista i posjetitelja koji se poeo stvarati za prvi grupni posjet toga
dana. Iako je veina prolaznika bila odjevena u slubenu odjeu, toliko uobiajenu u birokratskome okruju
koje je vladalo Washingtonom, znaajni pogledi otkrili su Scully da su ih turisti ve prepoznali i oznaili
kao federalne agente.
Druge zgrade dravnih slubi okruivale su ih, bogato ukraene i velianstvene - arhitektura u sreditu
Washingtona natjecala se sama sa sobom. Na gornjim katovima tih zgrada smjestile su se brojne savjetnike
tvrtke, odvjetniki uredi i mone lobistike organizacije. Prizemlja su ugoavala kavanice, prodavaonice
delikatesa i kioske s tiskovinama.
Mulder je otvorio staklena vrata kafeterije Khe Sanh Koffee Shoppe. - Muldere otkuda ti ta elja da me
tako esto dovodi ovamo? - upitala je, promatrajui tek nekoliko gostiju u prostoriji. Mnoge doseljene
korejske obitelji, u Washingtonu D.C., otvarale su gostionice nalik ovoj - obino kavane sa specijalitetima,
kafeterije i restorane. Vlasnici Khe Sanh Koffee Shoppe tvrdokorno su oponaali osrednju ameri
ku kuhinju,
s istinski po-raavajuim uinkom.
- Svia mi se ovo mjesto - rekao je Mulder slijeui ramenima. - Posluuju kavu u onim lijepim alicama od
stiropora.
Scully je bez daljnje rasprave ula unutra. Smatrala je da ihekaju vaniji poslovi... a i nije osjeala glad.
Na bijeloj ploi postavljenoj na tronocu pokraj velike i prasne svilaste biljke bila je izloena rukom
ispisana ponuda dnevnih specijaliteta. Pokraj blagajne stajao je hladnjak s vodom u boicama i

7|Stranica

ibs@crostuff.net
bezalkoholnim napicima. Prazni stol s parnim grijaima zauzimao je vei dio kafeterije; u vrijeme ruka
vlasnici su posluivali jeftinu ponudu raznih amerikaniziranih istonjakih specijaliteta jednako jeftinoga
okusa.
Mulder je torbu za spise odloio na prazan stol, dok jc Scully sjedala, on je otiao do blagajne i stao u red
za kavu. - Scully, eli li neto? -viknuo je.
- Samo kavu - rekla je, ne elei izazivati sudbinu.
Podigao je obrve. - Nude sjajna prena jaja i tamne kolaie za doruak.
- Samo kavu ponovila je.
Mulder se vratio s dvije velike alice od stiropora. Scully je namirisala gorak vonj prije nego to je on
stavio alicu pred nju. Uzela ju je s obje ruke, uivajui u toplini koja joj je strujala prstima.
Mulder je otvorio svoju torbu za spise, pripremao se za posao. - Mislim da e te ovo zanimati. - Izvukao je
smeu omotnicu. - Portland, Oregon - zapoeo je. -Ovo je Laboratorij DyMar, centar za izuavanje raka,
financira ga Vlada.
Pruio joj je knjiicu u sjajnome omotu na kojem je fotografija prikazivala prekrasnu suvremenu
laboratorijsku zgradu s lijepim drvenim oblogama, potpornim gredama i podovima od tvrdoga drveta.
Prijamna dvorana bila je bogato ukraena bljetavim zlatnoutim drvenim oblogama i lonanicama;
laboratoriji su bili isti, bijeli i sterilni.
- Lijepo mjesto - rekla je Scully sklapajui prospekt. - itala sam prilino mnogo o najnovijim
istraivanjima raka, ali DyMarova izvjea nisam pronala nigdje- DyMar je pokuavao ostati to neprimjetniji - rekao je Mulder - sve donedavna.
- to se promijenilo? - upitala je Scully, odlaui prospekt na maleni stol.
Mulder je izvukao sljedeu snimku, sjajnu crno -bijelu fotografiju koja je prikazivala isto mjesto. Ovaj je
puta zgrada bila sruena, unitena u poaru, ograena metalnom ogradom - nalikovala je opustjeloj bojinici.
- Pretpostavlja se daje rije o diverziji i paljevini - rekao je Mulder. - Istraga je jo u tijeku. Dogaaj se zbio
prije deset dana. Jedne portlandske novine primile su pismo jedne protestne skupine - Osloboenje sada koja preuzima odgovornost za unitenje. Samo, nitko nikada nije za njihuo. Navodno je rije o Skupini za
zatitu prava ivotinja koju su uznemirila neka istraivanja koje je provodio DyMarov vodei znanstvenik,
doktor David Kennessy. Istraivanja su bila neobino sloena, vei dio predstavljao je slubenu tajnu. -1
tako su demonstranti spalili Laboratorij?
- Zapravo, minirali su ga i podmetnuli poar nakon eksplozije.
- Mulderu, to zvui prilino ekstremistiki - takve skupine obino su zadovoljne kada izjave ono to imaju i
dobiju malo mjesta u vijestima. - Scully se zagledala u spaljenu gra evinu.
- Upravo tako. Mislim daje netko jako elio zaustaviti ispitivanja.
- stoje to Kennessy istraivao daje toj skupini toliko podiglo tlak?
- Podaci o istraivanjima vrlo su turi - odgovorio je Mulder;elo mu se nabiralo. Glas mu je zazvuao
zabrinuto. - Posve novi pristup terapijama u lijeenju raka - stvar je sasvim nova - godinama je radio sa
svojim bratom, Darinom; taje suradnja predstavljala teko zamisliv znanstveni pristup. David je biolog i
farmaceut, a Darin je u istraivanja uao s diplomom elektronike.
- Elektroniar ima veze s istraivanjima raka? -upitala je Scully. - To dvoje obino ne ide ruku pod ruku,
stoje radio, razvijao nove ureaje za terapiju, ili dijagnostiku opremu?
- To ostaje nepoznanicom - rekao je Mulder. -Darin Kennessy otvoreno se raziao s bratom prije nekih
est mjeseci. Napustio je posao u DyMaru i pridruio se ekolokoj skupini koja preivljava u oregon-skoj
divljini. Nepotrebno je spomenuti da ga se ne moe dobiti telefonom.
Scully se ponovno zagledala u brouru, ali u njoj nisu bili navedenilanovi istraivakoga tima. - Tako, a
David Kennessy nastavio je istraivanja bez bratove pomoi?
- Tako je - rekao je Mulder. - On i njihov mlai suradnik u istraivanjima, Jeremy Dorman. Pokuao sam
pronai njihove dosjee i izvjea u kojima bih mogao pronai tone pojedinosti o njihovim istraivanji ma,
ali je veina biljeki i spisa uklonjena iz dosjea.
Koliko znam, Kennessy se usredotoio na neke mrane tehnike koje se jo nikada nisu koristile u
istraivanju raka.
Scully se namrtila. -1 zato bi se itko zbog toga toliko uzbudio? Jesu li istraivanja pokazivala napredak?
Mulder je otpio kavu. - Pa, oevidno je da su pripadnici Skupine bili zaprepateni nekim, navodno
okrutnim i neodobrenim ispitivanjima koje je doktor Kennessy vrio na ispitnim ivotinjama. Nisam naao
nikakve pojedinosti, ali mi se ini daje striko-doktor malo zastranio od propisa navedenih u enevskoj

8|Stranica

ibs@crostuff.net
konvenciji. - Mulder je slegnuo ramenima. - Najvei dio biljeki unitenje i spaljen, a do bilo kakve
odreenije obavijesti gotovo je nemogue doi.
- Obojica su, i Kennessy i Dorman prijavljeni kao poginuli u poaru, iako su istraitelji imali prilino muka
prilikom identifikacije - bolje reeno, prebrojavanja - svih dijelova tijela. Nemoj zaboraviti, Laboratorij nije
samo izgorio, eksplodirao je. to znai daje netko podmetnuo nekakve bombe. Scully, ta Skupina uistinu zna
svoj posao.
- Muldere, sve je to zanimljivo, ali ne mogu shvatiti zato to tebe toliko zanima.
- Upravo ti se spremam objasniti.
Scullyna se obrva namrekala dokje promatrala sjajnu fotografiju spaljenoga Laboratorija. Vratila je sliku
Mulderu.
Za drugim su stolovima gosti u poslovnim odijelima nagnuti sjedili, zadubljeni u vlastite razgovore,
zaboravljajui da ih itko slua. Scully je, vodena nagonom federalnog istraitelja, drala svoja osjetila na
oprezu. Skupina NASA-inih zaposlenika sjedila je za jednim stolom, raspravljajui o prijedlozima i
izmjenama predvienima za novu meuplanetarnu sondu, dokje druga skupina za drugim stolom priguenim
glasovima raspravljala o najboljem nainu kojim e srezati sredstva za program svemirskih istraivanja.
- Kennessy je oevidno i prije toga primao razne prijetnje - rekao je Mulder - ali se ova Skupina doslovno
stvorila niotkuda i podigla prilinu buku. Sve do nesree u DyMaru, dok Portland Oregonian nije primio
pismo kojim se preuzima odgovornost za atentat, nisam pronaao nikakve podatke o skupini Oslobo enje
sada.
- Dobro, zastoje Kennessy nastavio raditi u takvim okolnostima? - Scully je podigla i rairila arenu brouru,
letimice itajui predvidljive promidbene izjave o novim otkriima u borbi protiv raka, znaajnim
novim mogunostima lijeenja, te o lijeku kojega samo valja otkriti. Duboko je udahnula; napis je
probudio odjeke u njoj. Onkolozi svoju frazeologiju nisu izmijenili od pedesetih.
Mulder je izvukao jo jednu fotografiju. Na njoj je bio djeak, jedanaest ili dvanaest godina star. Djeak
se smijeio gledajui u kameru, ali je izgledao poput kostura, slabo, lice mu je bilo upalo, koa je imala
sivkastu boju papira, gotovo nije imao kosu.
- Ovo je njegov dvanaestogodinji sin Jody, neizljeivo obolio od raka - akutne limfoblastine leukemije.
Kennessy je oajniki pokuavao pronai lijek, naravno da nije mislio dopustiti da mu nekoliko
demonstranata uspori istraivanja. Niti za trenutak.
Scully je bradu naslonila na dlanove. - Ipak, jo uvijek ne uviam kako obian pale i unitavanje imovine
mogu privui tvoju pozornost.
Mulder je iz ovitka izvukao i posljednju fotografiju. Mukarac u odori Slube sigurnosti leao je raskreenih udova, u spaljenome otpadu; iskrivljen izraz njegovoga lica govorio je o patnji, koa mu je bila posuta
pjegama i nabrekla zloudnim izraslinama, ruke i noge bile su mu iskrivljene u neprirodnim poloajima.
Izgledao je poput pauka kojega je netko zasuo insekticidom.
- Ovaj ovjek pronaen je sino u spaljenome Laboratoriju -rekao je Mulder. - Pogledaj simptome. Jo ih
nitko nije uspio prepoznati.
Scullyje zgrabila fotografiju i pozorno se zagledala u nju. Njezine oi otkrivale su uzbuenje. - ini se da
je podlegao nekakvom neobino brzome i veoma snanom virulentnom uzroniku bolesti.
Mulder je ekao dok nije pregledala sve odvratne pojedinosti, a tada je progovorio - Pitam se, moe li za
to biti odgovorno neto stoje Kennessy istraivao? Neto to vatra nije dokraja uspjela unititi...
Scully se lagano namrtila pokuavajui se usredotoiti. - Ustvari, mi ne znamo to su palikue uinili
prije nego to su unitili Laboratorij. Moda su oslobodili nekolicinu pokusnih ivotinja... moda se time
oslobodilo neto opasno.
Mulder je ponovno srknuo, te je iz ovitka izvukao list papira, ekao je da Scully izvue vlastite zakljuke.
Scully je otvoreno pokazivala svoje zanimanje dok je nastavljala prouavati fotografiju. - Pogledaj ove
tumore. .. Kako brzo su se pojavili simptomi?
- rtva je bila naizgled normalna i zdrava prilikom prijavka na dunost, nekoliko sati prije toga. - Napet,
nagnuo se blie njoj. - to misli, na stoje ovaj jadnik naletio?
Scully je zabrinuto napuila usne. - Ne mogu rei dok ga sama ne pregledam, rtvino tijelo spremili su u
karantenu?
- Da. Mislio sam da bi mogla poi sa mnom i pregledati ga.
Scully je tek tada prvi puta skrnula svoju kavu; odvratnost okusa potvrdila je njezina ranija strahovanja. Muldere, idemo - rekla je, pridiui se od stola. Vratila mu je areni prospekt koji je sadravao optimistike
proglase.

9|Stranica

ibs@crostuff.net
Kennessy mora daje izvodio nekakva gadna i neuobiajena ispitivanja na pokusnim ivotinjama,
razmiljala je. Postojala je mogunost daje, nakon nasilnoga unitavanja zgrade, i ovom moguom provalom
zaraze, nekolicina ivotinja uspjela pobjei. Vjerojatno u sebi nosei neto smrtonosno.
ETIRI
Dravni autoput broj 22 Oregonsko priobalno podru je Ponedjeljak, 22:00
Pas se zaustavio na sredini ceste, smeten u njegovome nastojanju da dopre do ume. Jarak je mirisao na
vlagu kojoj je opalo lie dodavalo svoj mirisni zain. Stupici s majim oima izvirivali su iz jaraka, pokraj
ljunanih ugibalita i seoskih potanskih sanduia. Za razliku od guste ume cedra i omorike, cesta je
zaudarala na vozila, gume, ugrijane motore i smrad koji je dopirao iz automobilskih ispuha.
Prednja svjetla automobila koji mu se pribliavao nalikovala su sjajnim noviima. Pas se zaustavio
zateen prizorom; u njegovim, na tamu priviklim, oima, bljesnule su toke. Pasje uo kako zvuk
automobila nadjaava none zvukove kukaca i zanjihanih grana stabala koja su ga okruivala.
Automobil je bio glasan. Zvuao je kao da se ljuti.
Cesta je bila mokra i mrana, natkriljivala su je debela stabla. Djeca su bila razdraljiva nakon itavoga
dana provedenoga na putu... u tome se trenutku praznici sa zabavom nisuinili ni najmanje dobrom idejom.
Stjenovita i ivopisna obala bila je udaljena jo najmanje dvadesetak kilometara, a nakon togaekat e ih
jo jedan, nepoznat, broj kilometara koje e morati prijei prije nego naiu na jedno od brojnih turistikih
sredita natrpanih kavanama, galerijama, prodavaonicama suvenira i odmoritima koja su se sva nazivala
svratitima ili konaitima, niti jedno od njih nije sebe nazivalo motelom.
Prije esnaest kilometara bili su proli pokraj osamljenoga raskrija pokraj kojega je stajala benzinska
crpka, prodavaonica s hamburgerima i ruevan motel podignut negdje u pedesetima s rui
astim neonskim
natpisom Nema, koji je treperio pokraj natpisa slobodne sobe.
- Mislim da smo trebali bolje pripremiti ovo putovanje - oglasila se Sharon koja je sjedila na suvozaevom
sjeditu, pokraj njega.
- Mislim da si to ve pripomenula - odvratio je razdraljivo Richard. -Jednom, ili dva puta.
Na stranjem su sjeditu Megan i Rory svoju ubitanu dosadu iskazivali na prilino neuobiajen nain.
Rorvje bio toliko nemiran, daje ak iskljuio svoju elektronsku igricu, a Megan je, shrvana umorom, prestala
/.idirkivati brata.
- Ne moemo nita raditi - oglasio se Rory.
- Tata, ti ne zna nikakvu drugu igru? - zapitala ga i Megan. - Kada si bio mali je li ti bilo dosadno?
Prisilio se na osmijeh, a tada je pogledao u retrovizor u kabini i ugledao ih kako mrani sjede na stranjem
sjeditu Subaruovoga karavana. Richard je za praznike iznajmio auto, zadivile su ga njegove dobre gume i
sjajna boja, potrebna za ovakve planinske puteve. Na samom poetku dugoga puta, osjeao se kao Supertata.
- Pa, sestra i ja smo se znali igrati Silosa, ivjeli smo u Illinoisu, gdje ima puno farmi. Promatrali bismo
okolinu i viknuli bi svaki puta kada bi netko spazio silos pokraj staje. Onaj tko bi izbrojao vie silosa, bio bi
pobjednik. - Pokuavao je zvuati zanimljivo, ali je i tada samo i jedino jednolinost krajobraza na Srednjem
zapadu igru Silosa inila malo ivljom zabavom.
- Mislim da se toga ne moemo igrati po ovom mraku -javio se Rory.
- Da, a vjerojatno ovdje ba i nema silosa, staja i farmi - prikljuila se i Margaret.
Tamna su se stabla tiskala uz uski autoput, letjela su pokraj njih, a bljetava automobilska svjetla probijala
su tunele pred njima. Nastavio je voziti, i dalje je pokuavao smisliti nain kako bi zabavio djecu. Obeao je
samome sebi da e, unato svemu, oni provesti lijepe praznike. Sutra e otii na izlet do Vrajega drijela,
gdje su oceanski valovi poput gejzira iskakali iz rupe u stijeni, a ondae se zaputiti prema brzacima na rijeci
Columbia, gdje e promatrati jedan vodopad za drugim.
Sada je najvie elio pronai mjesto gdje e provesti no.
- Pas! - vrisnula je njegova supruga. - Pas! Pazi!
U jednom zaleenom trenutku, Richard je pomislio daje zapoela nekakvu podlu inaicu igre Silosa, ali
je tada spazio crno etveronono oblije kako neodluno stoji na sredini ceste, njegove bljetave oi kao dva
bazena puna ive u kojima su se zrcalila automobilska svjetla.
Nagazio je konice, i nove gume unajmljenoga Su-barua proklizale su po klizavome sloju opaloga lia.
Automobil se zanio, usporio, ali se nastavio kretati naprijed poput lokomotive; jedva gaje uspijevao
obuzdati.
Na stranjemu su sjeditu djeca poela vritati. Zagluila ih je kripa konica i guma.

10 | S t r a n i c a

ibs@crostuff.net
Pasje u posljednjem trenutku pokuao odskoiti u stranu, ali ga je Subaruov odbojnik uspio zahvatiti s
jezivim priguenim udarom. Crni labrador odskoio je na poklopac motora, pa na vjetrobran, i kliznuo niz
bok u jarak ispunjen korovom.
Automobil se zaustavio uz glasnu kripu, orui vlani ljunak kojim je bio nasut rubnik puta. - Isuse
Kriste! - viknuo je Richard, prebacujui mjenja u poloaj za parkiranje tako brzo da se itavo vozilo
zaljuljalo.
Zgrabio je sigurnosni pojas, petljao je, udarao po kopi, borio se sve dok jeziac nije konano izletio iz
leita. Na stranjem sjeditu Megan i Rory skutrili su se, utihnuli su, preneraeni. Richard je naglo otvorio
vrata i iskoio van. Osvrnuo se sjedne strane na drugu, sa zakanjenjem je pomislio da treba provjeriti vozi li
iza njih kakav kamion ili auto.
Nita. Na cesti nije bilo nijednog vozila, samo no oko njih. Duboko u umi ak su i kukci-nonici zamukli, kao da i oni promatraju.
Obiao je automobil s prednje strane, bio je gotovo bolestan od strave. Ugledao je udubljenje u odbojniku
unajmljenoga automobila. Far je bio smrskan, poklopac motora bio je zagreban. U pamenju mu je bljesnula
neobino iva slika u kojoj je on, nehajno i duhovito odbio Policu dodatnoga osiguranja koju mu je nudio
slubenik tvrtke od koje je unajmio automobil. Sada je Zagledao u tlo, pitajui se koliko e stajati popravci.
Stranja vrata otkrinula su se, kroz procjep je izvirila vrlo blijeda Megan. - Tatice? Je li on u redu? Osvrnula se, zatreptala je gledajui u tamu. - Hoe li pas biti dobro?
Progutao je slinu, a tada je buno zakripao hodajui po ljunku prema mokrome korovu. - Samo malo,
sunce. Jo ga traim.
Pasje leao ispruen, drhtao je, velikome crnome labradoru napukla je lubanja. Richard je primjeivao
povaljanu travu na mjestima gdje se pas kotrljao preko raslinja. Pas se jo uvijek micao, pokuavao se
odvui prema niskome grmlju, prema ogradi od bodljikave ice i guem raslinju koje je bujalo iza nje. Ipak,
tijelo mu je bilo previe ozlijeeno da bi se moglo pokretati.
Pasje pitavo disao, rebra su mu bila polomljena. Iz crne njuke curila mu je krv. O, Isuse, zato to
stvorenje nije krepalo na licu mjesta? Daj, smiluj mu se!
- Bolje da ga odvedemo veterinaru -javio se Rory; sinovljev glas iznenadio gaje. Nijeuo kada se djeak
izvukao iz auta. Sharon je stajala na suvozaevoj strani. Promatrala gaje rairenih oiju, pogledao ju je i
jedva primjetno odmahnuo glavom.
- Mali, mislim da mu niti veterinar nee moi pomoi - rekao je sinu.
- Pa ne moemo ga ostaviti ovdje - rekla je nezadovoljno Megan. - Moramo ga odvesti veterinaru.
Spustio je pogled na ranjenoga psa, udareni unajmljeni automobil, osjetio se potpuno bespomonim.
Supruga se naslonila na otvorena vrata. - Richarde, otraga u autu imamo deku. Kovege moemo ugurati
izmeu djece, moemo raistiti prostor. Odvest emo psa do najblie veterinarske ambulante. Prvi grad na
cesti pred nama trebao bi imati barem jednu.
Richard je pogledao djecu, svoju suprugu, psa. Nije imao izbora. Gutajui slinu, znajui da to nee nimalo
poboljati itavu situaciju, otiao je izvui deku dok je Sharon premjetala njihovu prtljagu.
Prvi sljedei vei grad, Lincoln City, leao je, prema karti, uz samu obalu. Sva svjetla bila su pogaena
osim slaboga osvjetljenja koje je probijalo kroz zavjese stranjih soba u kojima su stanovnici gledali
televizore. Vozei gradom, oajniki tragajui za veterinarskom ambulantom, razmiljao je zato se
stanovnici nisu potrudili i sa zalaskom sunca smotali i nogostupe.
Konano je zamijetio neosvijetljeni natpis Hugarto-va porodina veterinarska klinika. Skrenuo je na
opustjelo parkiralite. Megan i Rory cmoljili su na stranjem sjeditu; supruga je sjedila pokraj njega na
prednjem sjeditu, tiha i stisnutih usnica.
Richard je preuzeo svu odgovornost, uspeo se betonskim stubitem i pritisnuo zvonce. Gotovo je do krvi
oderao zglobove lupajui po prozoru kada je konano u predsoblju zasjalo svjetlo. Kada je ugledao obris
staroga ovjeka s druge strane stakla, Richard je zavikao - Imamo ranjenoga psa u autu. Trebamo vau
pomo.
Stari veterinar nije izgledao ni najmanje iznenaen; inilo se kao daje oekivao upravo neto takvo.
Otkljuao je vrata dokje Richard rukom pokazivao prema Su-baruu. - Udarili smo ga autom, na autoputu.
Mislim... daje prilino gadno.
-Vidjet emo to se moe uiniti - rekao je veterinar, prilazei stranjem dijelu automobila. Richard je
podigao zadnja vrata, a Rory i Megan uspenjali su se na vrh stranjega sjedita, bili su dokraja napeti, oi su
im bile rairene i prepune nade. Veterinar je bacio pogled na djecu, nakon toga je pogledao Richarda u i,
o
savreno razumijevajui sve stoje ostalo neizreeno.

11 | S t r a n i c a

ibs@crostuff.net
Pas je leao u prtljaniku, krvav i teko ozlijeen, iako jo uvijek iv. Richarda je zaprepastilo stoje crni
labrador izgledao nekako snaniji nego prije; disao je ravnomjerno, bio je u dubokome snu. Veterinar se
zagledao u njega, a iz izraza lica koji je stari ovjek pokuavao prikriti, Richard je znao da za psa nema ni
najmanje nade.
- Pas nije va? - upitao je veterinar.
- Ne, gospodine - odgovorio je Richard. - ak nije imao niti znakice. Nisam primijetio nijednu.
Megan se popela na sjedite kako bi bolje vidjela. -Gospodine, hoe li on biti dobro? - upitala je. Tata,
hoemo ga posjetiti kada se budemo vraali?
- Sunice, morat emo ga ostaviti ovdje - rekao joj je. - Ovaj ovjek zna najbolje kako moe pomoi psu.
Veterinar joj se nasmijeio. - Naravno da e biti dobro - rekao je. -Ja ti imam nekakve jako posebne
zavoje. - Pogledao je Richarda. - Samo mi ga pomozite prenijeti gore u dvoranu za operacije, nakon toga
moete nastaviti put.
Richardovo grlo se steglo pred pogledom kojim je stari veterinar dopirao ravno do njegove due. Znao je
da stari ovjek svakoga tjedna naie na ovakav sluaj, ranjenu ivotinju preputenu njegovoj skrbi.
Dvojica mukaraca zajedno su ruke postavili ispod deke, podiui tekoga psa. Stenjui, poeli su svoj
nesiguran hod do stranjega ulaza u ambulantu. - On je vreo - rekao je veterinar dok su ulazili kroz vrata.
Poloivi psa na operacijski stol, veterinar je poao uokrug, po sobi, palei svjetla.
eljan da bude to dalje, Richard se primaknuo vratima, neprestance zahvaljui starome doktoru. Na
prijamnom je alteru ostavio svoju poslovnu posjetnicu, zastao i na trenutak razmislio. Strpao je posjetnicu
natrag u dep i izjurio kroz glavni ulaz.
Pohitao je do Subarua i uskoio unutra. - On e se pobrinuti za sve - rekao je nikome odreenome,
ubacujui vozilo u brzinu. Ruke su mu bile prljave, sluzave, prekrivene krznom i zgruanom pseom krvlju.
Automobil je jurio dalje, dok je Richard vozei pokuavao ponovno pronai mir i veselje obiteljskoga
odmora. Kukci-nonici u umi ponovno su zapjevali svoju pjesmu.
PET
Bolnica Merey Portland, Oregon Utorak, 10:03
Sredina jutra jednoga sivoga dana. Rana magla koja se ovjesila preko grada visei u zraku, inila je dan
hladnijim i vlanijim nego stoje trebao biti. Oblaci i izmaglica trebali bi nestati do podneva, poklanjajui
nekoliko blagoslovljenih trenutaka sunanoga vremena, prije nego se oblaci i kia ponovno ne dovaljaju.
Uobiajeno jutro u sasvim obinome Portlandu.
Scully je tvrdila da vrijeme i onako nee uiniti ni-I.I bitno drugaijim, budui da e ona i Mulder itav ?
I.in ionako utuci u bolnikoj mrtvanici.
U podrumskim katovima bolnice, tihi hodnici na-11 kovali su grobnicama. Scully je isto to viala ve
mno-'.'.' puta u bezbrojnim bolnicama u kojima je obavljala nitopsije, ili nastavljala pregledavati ohlaene
leeve I" spremljene u ladicama hladnjaka. Iako su joj takva ni|('sta bila savreno dobro poznata, nikada ih
nee 11 nitrati ugodnima.
Doktor Frank Quinton, portlandski gradski mrtvozornik, bio jeelav mukarac s paperjastim upercima
sijede kose koja je okruivala njegov potiljak. Na svome kamenome kerubinskome licu nosio nao
ale s
metalnim okvirima.
Daje sudila po njegovome prijateljskome osmijehu svaijeg djeda, Scully bi povjerovala daje armantan i
dobroudan ovo - ipak, nije mogla previdjeti umornu tvrdou skrivenu u kutevima njegovih oiju. Tijekom
svojega radnog vijeka u mrtvanici, Quintonje sigurno vidio previe mladei koje su izvukli iz slupanih
automobila, previe samoubojstava i besmislenih nesrea, previe primjera koji su prikazivali pomalo
perverznu prirodu umiranja.
vrsto se rukovao sa Scully, a i s Mulderom. Mul-der je glavom pokazao na svoju partnericu, obraajui
se mrtvozorniku. - Gospodine, kao to sam vam ve rekao preko telefona, agentica Scully sama je doktor
medicine i ispitivala je ve mnoge neobine smrtne sluajeve. Moda bi ona mogla ponuditi neka rjeenja.
Mrtvozornikju je pogledao, osmijeh mu se razvu-kao od uha do uha; Scully je jedino preostalo osmijehom
uzvratiti tom ovjeku blagoga izraza lica. - U kakvome je stanju sada tijelo?
- Upotrijebili smo sva sredstva za dezinfekciju, iuvamo tijelo u hladnjaku kako bismo zaustavili irenje
bilo kakvih biolokih agensa - odgovorio je mrtvozornik.
Njegov mu je pomonik pruio plou s imenima i smijeio se Quintonu promatrajui ga poput tenca.
Iako mlad i koat, pomonik je bio elav gotovo kao i mrtvozornik. Iz pogleda prepunoga oboavanja

12 | S t r a n i c a

ibs@crostuff.net
kojim je promatrao doktora, Scully je zakljuila da mu Frank Quinton mora biti mentor, te da je mladi
pomonik arko elio i sam jednoga dana postati gradski mrtvozornik.
- On je u ladici 4E - rekao je pomonik, iako je Scully bila uvjerena da mrtvozornik i sam dobro zna gdje su
spremili uvarevo tijelo. Pomonik je pourio do zida od nehrdajueg elika sastavljenoga od nizova
blistavo istih hladionikih ladica. Veina, Scully je to dobro znala, u sebi sadri ljude koji su umrli od
prirodnih uzroka, sranih udara, poginulih u automobilskim nesreama, dopremljenih iz bolnica gdje su
umrli zbog greke nainjene tijekom operacije, ili stare umirovljenike koji su se, poput mrtvoga lia,
spustili na tlo u starakim domovima.
Ipak, jedna je ladica bila oznaena utom trakom i zapeaena naljepnicama na kojima je bio otisnut krug
S natpisom Bioloka opasnost. Na ladici je stajala oznaka 4E.
- Edmunde, hvala ti - rekao je mrtvozornik dok su Mulder i Scully ili za njim prema hladnjacima.
- Osigurali ste sve propisane uvjete za karantenu? -upitalaje Scully.
Quinton se zagledao u nju. - Imali smo sreu. Policija se, ugledavi stanje u kojem je bio le, dovoljno
prestravila, pa su poduzeli sve predostronosti; zatitne rukavice, antikontaminacijska odjea. Sve smo
unitili ovdje u bolnikoj palionici.
Edmund se zaustavio pred elinom ladicom i zgulio naljepnicu s natpisom Bioloka opasnost. Na
prednjoj ploi ladice stajao je papiri s natpisom Pristup samo s ovlatenjem. Policijski dokazni materijal.
Navukavi sterilne gumene rukavice Edmund je Zgrabio ruku na ladici i povukao je. - Evo ga. Obino
nam ne pristiu ovakvi zanimljivi tipovi kao stoje ovaj jadnik. - Otvorio je ladicu, iz koje je iziao zapah
ledenoga zraka.
Objema je rukama Edmund izvukao le uvara umotan u plastinu vreu. Poput manekena koji na
automobilskim sajmovima otkriva novi portski automobil, pomonik je povukao plahtu. Ponosno je
zakoraio U stranu kako bi propustio mrtvozornika, Muldera i Scully da se priblie mrtvome.
Pomijean s ledenim zrakom iz hladnjaka, vonj tekih kaustikih dezinfekcijskih sredstava zaplovio je
zrakom, peckajui Scullyne nosnice i oi. Nije bila sposobna sprijeiti samu sebe da se zaprepatena, ne
nagne naprijed. Ugledala je mrlje zgruane krvi poduvare-vom koom, nalikovale su pocrnjelim
modricama, kvrgave, mekane izrasline koje su u njegovome tkivu nicale poput gljiva.
- Nikada nisam vidjela ovako brz rast tumora - rekla je. - Ograniena brzina staninog razmnoavanja
trebala bi ovako brzo irenje uiniti nemoguim. - Prignula se i spazila tanki sluzavi sloj koji je prekrivao
neke dijelove koe. Neka vrsta prozirnoga iscjetka... poput sluzi.
- Odnosimo se prema ovome kao sluaju visoke kontaminiranosti. Sutra oekujemo ishode laboratorijskih
testova koje su vrili u Centru za nadzor zaraznih bolesti - rekao je Quinton. -Ja sam provodim vlastite
analize, i vrlo ih pomno provjeravam, ali ovo je uistinu neto neobino. Mislim, sva ispitivanja ne moemo
provesti unutar bolnice.
Scully je nastavila prouavati tijelo uvjebanim okom kojim lijenik promatra i ralanjuje simptome,
uzorke, pokuavajui zamisliti bolesnikovu patologiju. Pomonik joj je pruio kutiju s gumenim
rukavicama. Izvukla je jedan par, navukla ga, protegla prste i pruila ih kako bi dotakla mrtvaevu kou.
Oekivala je osjetiti hladnou i ukoenost mrtvakoga gra - umjesto toga, tijelo je bilo toplo, svjee i meko.
- Kada su ga dopremili ovamo? - upitala je.
- U nedjelju, tijekom noi - odgovorio je Quinton.
Mogla je u zraku onjuiti ledenu hladnou koja je izvirala iz hladnjaka, osjetiti je na svojoj ruci. - Koja mu je
tjelesna temperatura? Jo uvijek je topao - rekla je.
Mrtvozornik je znatieljno priao tijelu i poloio svoju, rukavicom zatienu ruku na mrtvaevo
ozlijeeno rame. Okrenuo se i strogo zagledao u svojega pomonika. - Edmunde, kakve to gluposti izvode
sustavi za rashlaivanje?
Pomonik je uzmaknuo poput uspaniene vjeverice, bio je potpuno smodeninjenicom to mu se mentor
obratio tako strogim glasom. - Gospodine, sve je u najboljem redu. Juer sam natjerao ljude iz Odravanja
da ih ponovno pregledaju. - Pohitao je do pokazivaa. -Imam oitanja izjednaene temperature u svim
ladicama.
- Opipaj sam njegovu temperaturu - presjekao ga je mrtvozornik.
Edmund je zamucao - Ne, hvala, gospodine, mislim dau vam vjerovati. Odmah idem prijaviti kvar u
Odravanje.
- Idi - rekao je Quinton. Zgulio je rukavice i priao umivaoniku da pomno izriba ruke. Scully je uinila isto.
- Samo se nadam da nam hladnjaci ponovno ne polude - promrmljao je Quinton. -Jo mi samo treba da ta
tipina pone zaudarati.

13 | S t r a n i c a

ibs@crostuff.net
Scully je ponovno pogledala le; pokuavala je zamisliti to su to proizvela tajanstvena istraivanja u DyMaru. Ako je neto izmaklo nadzoru, modae imati posla s mnogo vie leeva koji e nalikovati ovome,
to je to Darin Kennessy znao, ili pretpostavljao, to gaje natjeralo da pobjegne i sakrije se to dalje od svih
istraivanja?
- Muldere, idemo, eka nas veliki posao. - Scully je
obrisala ruke i maknula kosu s lica. - Moramo pronai
na emu je to Kennessy radio.
EST
Obiteljska kua Kennessyeviri Tigard, Oregon Utorak, 12:17
Kua je nalikovala svim drugim kuama u ulici -uobiajeno prigradsko naselje, izgraeno tijekom
sedamdesetih godina, s aluminijskim olucima, olabavje-lom krovnom sindrom, sasvim prosje
no ureenom
tratinom; nita je nije izdvajalo od drugih kua pripadnika srednje klase u gradiu-spavaonici podignutom na
rubovima Portlanda.
- Nekako sam oekivao da e dom mladoga i genijalnoga istraivaa raka biti malo vie... uoljiviji rekao je Mulder. - Recimo, laboratorijska kuta objeena na potanskome sanduiu, prednji prilaz obrubljen
epruvetama...
- Mulderu, istraivai nisu slavne osobe. Ne provode vrijeme igrajui golf i ne ive u dvorcima. Uostalom
- dodala je - Kennessyevi su bili optereeni nekim dodatnim davanjima za lijeenje, budui da osiguranje
nije pokrivalo neke terapije.
Prema dokumentaciji koju su dobili, leukemija od koje je Jody Kennessy bolovao, pogoranja i ve
suludi
pokuaji lijeenja poderali su njihovu uteevinu i natjerali ih na podizanje i druge hipoteke.
Mulder i Scully zajedno su poli prilaznom stazom prema kunim vratima. Dvije stube koje su vodile na
trijem bile su obrubljene ogradom od kovanoga eljeza. Zaboravljeni, vodom natopljeni kaktus koji je stajao
pokraj garanoga oluka izgledao je potpuno neprikladno.
Mulder je izvukao svoju biljenicu, Scully je dlanove otrla o jaknu. Zrakje bio hladan i vlaan, ali je ona
drhtala vie od misli koje su joj prolazile glavom.
Vidjevi uvarevo tijelo i zastraujue posljedice bolesti koja gaje dotukla nevjerojatnom brzinom, Scully
je znala da pod svaku cijenu mora doznati stoje to David Kennessy istraivao i proizvodio u DyMarovim
laboratorijima. Svi dostupni podaci nestali su u poaru, a Mulder nije do sada uspio pronai nikoga
zaduenoga za istraivanja; ak nije mogao niti odrediti tko je uime Dravne uprave nadgledao priljev
sredstava u DyMar.
Sve slijepe ulice i lani tragovi vukli su ga naprijed, tjerali ga da lovi dalje, dok su Scully privlaile
medicinske nepoznanice.
Nije oekivala da e znanstvenikova supruga znati mnogo pojedinosti o njegovome radu, ali su u ovome
sluaju postojale neke olakotne okolnosti. Ona i Mulder odluili su da e njihov sljedei korak biti razgovor
s Kennessyevom udovicom Patrice - pametnom i neovisnom enom. U svojoj je nutrini Scully prieljkivala
vidjeti Jodya.
Mulder je, pribliavajui se, razgledao kuu. Garana vrata bila su zatvorena, zastori na kunim
prozorima navueni, sve je bilo mrano i tiho. Debeli smotak nedjeljnoga izdanja Portland Oregoniana
zatien plastinim omotom leao je nedirnut na prilaznome putu. A danas je utorak.
Mulder je ispruio ruku prema zvoncu; Scully je u tome trenutku uoila polomljen jeziac kljuanice.
Muldere...
Prignula se ispitati kljuanicu. Bila je polomljena prilikom provale, drvo na vratnicama popucalo je.
Promatrala je udubine oko kvake, zaglavljen jeziac, istrgnute vratnice. Netko je nabrzinu vratio dijelove na
mjesto, tek kozmetiki zahvat koji je mogao zavarati prolaznike na ulici.
Mulder je zakucao na vrata. - Hej! - viknuo je. Scully je zakoraila u cvijetnu lijehu kako bi provirila kroz
prozor; kroz otvor meu zavjesama ugledala je prevrnuto pokustvo u dnevnoj sobi, smee razasuto po
podu.
- Muldere, imamo dovoljan razlog za ulazak unutra.
Mulder je pogurnuo vrata, s lakoom su se otvorila.
- Federalni agenti -viknuo je; Kennessyeva im je kua odgovorila samo tihim, priguenim odjekom njegovog
uzvika. Mulder i Scully uli su u predsoblje, u istome trenutku zaustavili su se i zagledali u unitenu
unutranjost.

14 | S t r a n i c a

ibs@crostuff.net
- Nita ljepe od obzirnosti - rekao je Mulder.
Kua je bila temeljito pretraena, namjetaj prevrnut, presvlake razrezane, kroz proreze provirivalo je izvueno punjenje. Zidne ploe visile su otrgnute, topli
pod bio je rastrgan dok su nepoznati tragai podizali podne obloge. Ladice i ormarii bili su pootvarani,
police s knjigama sruene, knjige i sitnice bile su razasute posvuda.
- Neto mi govori da ovdje neemo pronai nikoga - rekla je Scully uprijevi se rukama o bokove.
- Zapravo, trebali bismo potraiti kuepazitelja - odvratio joj je Mulder.
Ipak su, za svaki sluaj, pretraili sobe. Scully se nije mogla prestati uditi zato je netko tako poharao
kuu. Je li Protestna skupina, iju krvoednost nisu utaile pogibije Davida Kennessya i Jeremya Dormana, i
spaljivanje itavog DyMarovoga laboratorija, udarila i na Kennessyevu obitelj?
Jesu li se Patrice i Jody zatekli u kui u vrijeme napada?
Scullyje plaila pomisao da e njihova tijela pronai u stranjim prostorijama, uguene, pretuene, ili
ustrijeljene tamo gdje su ih napadai pronali.
Kua je bila potpuno prazna.
- Morat emo pozvati Odjel za prikupljanje dokaza da ispita krvave tragove - rekla je Scully. - Moramo
zapeatiti mjesto i odmah pozvati ekipu.
Uli su u Jodyevu sobu. Zidne obloge bile su smrskane, vjerojatno su napadai pretraivali upljine u
zidovima. Djeakov krevet bio je prevrnut, sa strunjae su strgnuli plahte i presvlake.
- Ovo nema nikakvoga smisla - rekla je Scully.
Vrlo nasilno... i neobino pomno izvedeno.
Mulder je podigao smrskani model izvanzemaljskoga svemirskoga broda iz filma Dan nezavisnosti. Scullyje mogla zamisliti s koliko gaje panje i ljubavi dvanaestogodinji djeak morao sastavljati.
- Ovo je gotovo jednako napadu na DyMar prije dva tjedna - rekao je Mulder.
Mulder se prignuo i podigao komadi polomljene gipsane ploe, poeo ju je vrtjeti meu prstima. Scully
je podigla model lovakoga zrakoplova koji je nekada, objeen o najlonsku nit, visio sa stropa. Sada je leao
na podu, polomljenih krila, netko je otvorio spremnike za gorivo kako bi zavirio unutra. Netko je neto
traio.
Scully se uspravila, osjeala je hladnou. Razmiljala je o djeaku koji je, dok mu je rak razarao tijelo,
znao daje osuen na smrt. Jody Kennessy ve je i previe patio, a sada je morao pretrpjeti i ovo to se
dogodilo.
Scully se okrenula i otila u kuhinju, koraala je oprezno, izbjegavajui krhotine na podu i plastinim
oblogama. Tragai nisu mogli nita nai u staklenim aama za vodu. Jednostavno, uivali su u razaranju.
Mulder je zastao pokraj hladnjaka, prignuo se i zagledao u naranastu posudu za pseu hranu. Podigao ju
je, okreui posudu kako bi Scully pokazao ime Vader, ispisano debelim flomasterom na prednjoj strani
posude. Posuda je bila prazna, ostaci hrane osuili su se i stvrdnuti.
- Scully, pogledaj ovo - rekao je. -Ako se neto dogodilo Patrice iJodyju Kennessyu... stoje s psom?
Scully se namrtila. - Moda je zajedno s njima. -Dugim, sporim pogledom prelazila je preko unitene
kuhinje. Scullyno grlo se steglo. -ini mi se da nam istraga postaje sve zamrenija.
SEDAM
Oregonsko priobalno podru je Utorak, 14:05
Nitko ih nikada nee pronai u ovoj kolibi, izdvojenoj usred divljine oregonskdh obalnih planina. Nitko
im nee pomoi, nitko ih nee poi spaavati.
Patrice i Jody Kennessy bili su sami, oajniki pokuavajui odrati barem nekakav privid normalnoga
ivljenja, drei se za njega kao posljednje slamke spasa.
Kada je u pitanju bila Patrice, taj je nain u potpunosti zakazao. Iz dana u dan ivjeti u strahu, skakati pri
pojavi svake sjene, skrivati se pred nepoznatim zvukovima... ipak, za preivljavanje im je to bio jedini izbor.
Patrice je vrsto odluila da e njezin sin preivjeti.
Otila je do prozora na zidu malene kolibe i rastvorila prljave zavjese da bi promatrala Jodya koji je
nabijao tenisku lopticu o vanjski zid. Svatko gaje mogao ugledati, ali se nalazio dovoljno blizu gustoj umi
koja je okruivala proplanak. Svaki udarac loptice zvuao je poput pucnjeva upravljenih na nju.
Svojevremeno je taj komadi zemlje znaio dragocjenost, u vrijeme kada je projektirala kuicu za svojega
ogora, mjesto na koje je on mogao pobjei iz Dy-Mara. Darinje uvijek bio nadaren za bijeg, pomislila je.
Ratrkana opustjela mjesta na strmim padinama u daljini oznaivala su mjesta na kojima su, prije nekoliko

15 | S t r a n i c a

ibs@crostuff.net
godina, skupine drvosjea uklanjale hektare i hektare tvrdoga drveta, ostavljajui za sobom samo opustoene
etvorine koje su nalikovale krastama na planini.
Koliba je trebala biti skriveno odmorite i mjesto za oputanje i samou. Darin je tvrdoglavo odbijao
uvesti telefon i prijaviti se potanskoj slubi; natjerao ih je da poloaj kuice dre u tajnosti. Nitko nije smio
saznati za nju. Sada ih je ta izdvojenost titila poput kakve utvrde. Nitko nije znao gdje se nalaze. Nitko ih u
ovome kraju nikada nee pronai.
Maleni dvomotorni zrakoplov zazujao joj je nad glavom, letio je besciljno, jedva vidljiv na nebu; nestajui iz vidokruga, utihlo je i njegovo zujanje.
Svakoga je dana Patrice, pomislivi na nevolje koje su ih snale, bila na samome rubu strave i paralize.
Jody, bio je toliko hrabar, da joj se grlo steglo svaki puta kada bi pomislila na to, koji je proao ve toliko
toga - potjeru, napad na DyMar... a prije toga lijenike dijagnoze - neizljeivi rak, leukemija, jo samo malo
ivota. Bilo je to poput sjeiva giljotine koje juri prema djeakovom vratu.
Nakon to su joj lijenici priopili da joj sin boluje od leukemije, ime su im mrani urotnici mogli jo
zaprijetiti? stoje moglo biti strasnije od demona uJodye-vom samo dvanaest godina starome tijelu? Svaka
druga strahota blijedila je u usporedbi s time.
Dok se teniska loptica odbijala od zida kolibe, padajui u visoki korov, Jody je trao za njom, neuspjeno
se pokuavajui zabaviti. Patrice je prila pro-zorskome rubu kako bi ga otamo mogla promatrati. Nakon
poara i napada, Patrice ga nije ni trenutka isputala iz vida.
Sinjoj se sada inio mnogo zdravijim. Patrice se nije usuivala uzdavati u nastavak remisije. On bi trebao
biti u bolnici u koju ga ona nije mogla odvesti. Nije se usuivala.
Jody je ponovno bacio tenisku lopticu, nekako bezvoljno, i jo je jednom potrao za njom. Preao je
znaajnu prekretnicu - nakon dva tjedna krize, njihovo stanje postalo je uobiajeno, te je njegova dosada
nadjaala njegov strah. Izgledao je mlad, bezbrian; nakon svega stoje preivio.
Dvanaest godina, to bi za njega trebalo biti arobno razdoblje, na rubu rane zrelosti, kada brige koje sa
sobom nosi pubertet poprimaju najveu vanost. Samo, [ody vie nije bio obian djeak; porota je jo
oklijevala s odlukom hoe li ivjeti, ili ne.
Patrice je otvorila mreasta vrata i, osvrui se preko ramena, izila na trijem, briljivo prikrivajui izraz
zabrinutosti na svome licu. Iako je, dosad, Jody svaku zabrinutost koju je ugledao na njezinome licu smatrao
neim sasvim obinim.
Sivi oregonski oblani pokrov raziao se, kako bi dopustio suncu sjati njegov jedan sat dnevno. Livada je
izgledala svjee od sinonjih pljuskova, kada su udari kinih kapi zvuali poput koraka koji se prikradaju uz
prozor. Patrice je leala budna satima, zagledana u strop. Sada su visoki borovi i breze bacali
poslijepodnevne sjene preko blatnoga prilaznoga puta koji je s uzvisine vodio prema udaljenome autoputu.
Jody je tenisku lopticu zavitlao u zid prevelikom estinom, odbila se i odletjela sve do prilaznoga puta, te
odskoila u gusto zarasli panjak. S gnjevnim uzvikom koji je konano otkrio njegovu napetost, Jody je za
njom bacio i teniski reket, te je zapuhan, zastao.
Nagao je, pomislila je Patrice. Jody je svakim danom sve vie nalikovao ocu.
-Jody! - pozvala gaje, skrivajui stoje bolje mogla, otrinu u glasu. On je podigao reket i poao prema njoj,
oi je drao uprte u tlo. itavoga dana bio je nemiran i neraspoloen. - stoje s tobom?
Jody je odvratio pogled, okrenuo se i zagledao u suncem obasjanu gustu borovu umu. U daljini je za
ula
duboko mumljanje teko natovarenoga kamiona s trupcima koji je stenjao kotrljajui se autocestom, s druge
strane zaklona od stabala.
- Vader- konano je odgovorio, podigao je pogled i zagledao se u majku, traei razumijevanje. - Nije se
vratio juer, itavo ga jutro nisam vidio.
Patrice je shvatila, osjetila je kako ju preplavljuje olakanje. Na trenutak se pribojala daje ugledao nekog
neznanca ili uo neto o njima na radijskim vijestima.
- Samo se strpi, vidjet e. Psu se nita nee do goditi - nikada nije.
Vader i Jody bili su otprilike jednako stari, itavog ivota bili su nerazdvojni. Usprkos brigama, Patrice se
nasmijeila prisjetivi se pametnoga i dobroudnoga crnoga labradora.
Prije jedanaest godina, vjerovala je daje svijet sazdan od zlata. Njihov jednogodinji sin sjedio je, umotan
u pelene, na drvenome podu, puzao je naokolo. Odbacio je svoje figurice i igrao se s psom. Dje
ak je znao
izgovoriti ma i da, pokuavao je rei Vader, ali je psee ime iz njegovih usta zvualo kao krkljavo drrrrr.
Patrice i David zajedno su se cerekali promatrajui crnoga labradora kao se igra s Jodyem. Vader je
teturao naprijed-natrag, ape su mu se klizale po ulatenome podu. Jody je oduevljeno vritao. Vader je
zalajao i trao oko djeaka koji se pokuavao okretati sjedei na peleni.

16 | S t r a n i c a

ibs@crostuff.net
To su bila smirena vremena, sretna vremena. Sada, pak, nije pronala niti jedan mirni trenutak, sve od one
strane noi kada je zaula supruga koji je iz okruenoga laboratorija oajniki poziva u pomo.
Do toga je trenutka saznanje da joj sin umire od raka bilo neto najstranije u ivotu.
- Mama, a to ako Vader ranjen lei negdje u nekom jarku? - upitao je Jody. Ugledala je suze u kutevi-ma
sinovljevih oiju; pokuavao ih je suspregnuti. - to ako je upao u zamku za divlja, ili gaje nastrijelio lovac?
Patrice je odmahnula glavom, pokuavala je umiriti sina. - Vadere se vratiti kui iv i zdrav. Uvijek se
vraao.
Jo jednom, Patrice je osjetila mrazni drhtaj. Da, uvijek se vraao.
OSAM
Bolnica Mercy Portland, Oregon Utorak, 14.24
ak i kroz debelu tkaninu njezinih nezgrapnih rukavica, mogla je osjetiti klisku mekou unutranje
upljine lesa. Scullyni su pokreti bili upravo izluujue spori i neprecizni - dodue debelo ju je odijelo titilo
od izlaganja onome stoje ubilo Vernona Ruckmana.
Sustav za disanje upuhivao je stlaeni hladni vjetar ravno u njezino lice. Oi su joj se osuile, pekle su.
Poeljela je da ih moe protrljati, ali, zatvorena u antikon-taminacijskome odijelu, Scully nije imala izbora,
ve trpjeti neugodu sve dok ne okona autopsiju mrtvoga uvara.
Njezin diktafon stajao je na stolu, sustav glasovnog ukljuivanja bio je spreman da snimi sve pojedinosti
koje e zamijetiti tijekom obdukcije. Iako, ovo nije bila uobiajena autopsija. Letiminim je pogledom
ugledala desetke zbunjujuih tjelesnih oteenja, i zagonetne i zastraujue pojave simptoma koji su
postajali sve zagonetniji stoje pozornije pregledavala le.
Ipak, proces obdukcije bio je s dobrim razlogom podijeljen na niz povezanih koraka. Sjetila se kako je
studente u Quanticu poduavala tome, kratko vrijeme tijekom kojega je Odjel Dosjea-Xbio zatvoren, a Mulder i ona razdvojeni. Neki njezini studenti ve su zavrili svoje obrazovanje na FBI-evoj Akademiji i postali
specijalni agenti poput nje.
Samo, sumnjala je da e itko od njih ikada raditi na ovakvome sluaju.
U takvim je trenucima preputanje navikama bio jedini mogui nain kojim je zadravala bistrinu uma.
Prvi korak. - Test - rekla je; zatreptalo je crveno svjetlo koje je oznaavalo daje glasom pokrenula
snimanje. Nastavila je govoriti svojim prirodnim glasom, koji je priguivalo prozirno plastino okno
zatitnoga odijela.
-rtvino ime; Vernon Ruckman. Trideset dvije godine star; teina, otprilike devedeset dva kilograma.
Ope vanjsko tjelesno stanje ini se dobrim. Izgleda da je bio dobroga zdravlja prije nego gaje ova bolest
pokosila. - Sadaje izgledao kao da su mu sve stanice u organizmu u istome trenutku potpuno podivljale.
Zagledala se u mrtvo tijelo prekriveno pjegama, u nakupine pocrnjele krvi u depovima pod njegovom
koom. Mukarevoje lice bilo smrznuto u samrtnome gru, usnice su se povukle s njegovih zubi.
- Sretna je okolnost da su ljudi koji su pronali ovo tijelo i gradski mrtvozornik, odmah uspostavili
karantenu. Ovaj le nitko nije dodirivao nezatienim rukama. - Pretpostavljalaje, daje oboljenje, ma kakve
naravi bilo, bilo izuzetno zarazno.
- Vanjski simptomi, pjege, potkone otekline, podsjeaju na uinke bubonske kuge. - Iako, Crna je Smrt,
koja je pobila treinu europskoga stanovnitva svojim haranjem kroz najvea gradska sredita
srednjovjekovne civilizacije, za potpuni razvoj zaraze trebala nekoliko dana,ak i u svojem najsmrtnosnijem
obliku plunoga oboljenja. - Ovaj mukarac ini se kao daje trenutno podlegao bolesti. Meni nije poznato
nijedno oboljenje, osim izravnoga otrovanja ivanim bojnim otrovima, koje moe biti toliko smrtonosno.
Scully je dodirnula kou na Ruckmanovim rukama koje su se ovjesile poput mlohavih nabora gumiranoga
platna prebaenoga preko kostiju. - Epiderma pokazuje veliku razinu proklizavanja, to bi moglo ukazivati
daje na neki nain dolo do unitavanja veznoga miinoga tkiva.
- Sama miina vlakna... - Prstima je uprla u meso, osjetila je neobinu mekou, vlanost. Srce joj je zastalo.
- Miina vlakna ine se razdvojenima... kao da su se pretvorila u tijesto.
Dio koe razdvojio se, Scully je zaprepateno uz-maknula. Potekla je prozirna, bjelkasta tekuina,
oprezno ju je dodirnula vrhovima prstiju zatienima rukavicom. Tvar je bila ljepljiva, gusta i sirupasta.
- Otkrila sam nekakvu vrstu... tvari koja nalikuje gnoju, koja istjee ispod rtvine koe. ini se da se uvukla i
skupila unutar potkonoga tkiva. Moj pregled ju je oslobodio.
Spojila je vrkove prstiju, sluz se zalijepila i nakon toga otkapala na le. - Ovo mi nije ni najmanje jasno priznala je Scully diktafonu. Tu izjavu vjerojatno nee navesti u svome izvjeu.

17 | S t r a n i c a

ibs@crostuff.net
- Prelazim na tjelesnu upljinu - rekla je, privlaei elini pladanj s pilama, skalpelima, retraktorima i
pincetama blie sebi.
Uzela je skalpel i paljivo, da ne zaree tkaninu zatitnoga odijela, zareala mrtvaevu tjelesnu upljinu,
te se pomogla retraktorom za rebra kako bi otvorila prsni ko. To je bio veliki napor; nizelo curio joj je
znoj, kakljajui je po obrvama.
Promatrajui unitenu nutrinu straarevog prsnoga koa, rukom je posegla u vlanu upljinu, zatienim
prstima opipavajui unutranjost. Zapoevi svoj posao, Scullyje poela slagati popis, izvuklaje plua, jetru,
srce, crijeva; svim izvaenim organima izmjerila je masu na vagi.
- Teko je razluiti pojedine organe, zbog neobino velike nazonosti - moda je preplavljenost bio
prikladniji izraz - tumora.
Unutar i okolo Ruckmanovih organa kvrge su bujale, tumori su se irili poput gnijezda zmijolikih crva,
debelih i zloudnih. Dok je promatrala, tumori su se kretali, klizali i premjetali se, uznemirujuim
vijugavim pokretima.
Ipak u tako oboljelome i unitenome tijelu, bez sumnje da i tako jednostavan postupak poput obdukcije
moe izazvati burnu reakciju, da se i ne spominju gre-nja izazvana toplinskim promjenama koje je tijelo
pretrpjelo prijenosom iz hladnjaka u mrtvanici, u zagrijanu sobu.
Meu izvaenim organima, Scullyje pronala jo vie depova ispunjenih gnojem. U nutrini, pod pluima,
otkrila je veliku vreu sluzave, kliske tvari nalikovala je na nekakav bioloki otok, nekakvo spremite.
Uzela je uzorak neobine tekuine i zapeatila ga u spremnik s oznakom Opasno po ivot. Sama e
obaviti vlastite analize uzoraka, te jo jedan odaslati u Centar za nadzor zaraznih bolesti, da bi im dopunila
uzorke koje im je ve poslao mrtvozornik. Moda su specijalisti za patogene oganizme ve vidjeli neto
slino tome. Sada je imala daleko veih briga.
- Moj prvotni zakljuak, koji bi se mogao smatrati istim nagaanjem - nastavila je Scully - glasi da su
bioloka istraivanja vrena u Laboratoriju DyMar proizvela nekavoga uzronika bolesti. Nismo bili u
mogunosti u potpunosti ispitati otkria do kojih je doktor David Kennessy doao svojim ispitivanjima i
istraivakim tehnikama, te sada imam otegotne okolnosti pri sastavljanju slubenoga izvjea bogatijega
pojedinostima.
Zagledala se u otvoreno Ruckmanovo tijelo, osjetila je nemir. Diktafon jeekao da ponovno progovori.
Ako je stanje bilo onoliko loe koliko se Scully pribojavala, morate zatraiti pomo veu od one koju su
ona i Mulder mogli sami priskrbiti.
- Kvrge i deformirani dijelovi unutranjosti tijela Vernona Ruckmana izgledaju kao daje ubrzani rast
stanica velikom brzinom progutao njegovo tijelo. - Doktor Kennessy istraivao je rak. Je li on mogao na
neki nain proizvesti genetski ili mikrobioloki temelj te bolesti? - pitala se. Je li oslobodio nekakav
zastraujui viru-sni oblik raka?
Progutalaje slinu, vlastita pomisao ju je prestraila. - Sve to su samo nagaanja, ali ih je teko odbaciti
uzimajui u obzir simptome koje sam uoila na ovome tijelu - osobito ako je taj ovjek bio sasvim zdrav
samo nekoliko sati prije nego je njegovo tijelo pronaeno.
Razdoblje koje je proteklo od prvoga dodira do smrti moglo je trajati najvie dio veeri, vjerojatno daleko
krae. Nije bilo vremena za lijeenje, nije ak imao vremena shvatiti to ga eka...
Vernonu Ruckmanu ostaloj e samo nekoliko minuta ivota prije nego gaje pokosila smrtonosna bolest.
Najvjerojatnije se nije stigao niti pomoliti.
DEVET
Hughartova obiteljska veterinarska ambulanta Lincoln City, Oregon Utorak, 01:11
Doktor Elliott Hughart nije se mogao odluiti izmeu dvije mogunosti; treba li teko ranjenoga crnoga
labradora uspavati injekcijom, ili ga jednostavno pustiti da umre. Kao veterinar ve je godinama i godinama,
u bezbrojnim prilikama morao donositi takvu odluku. A s godinama, donositi je, nije bivalo nimalo lake.
Pasje leao najednom od elinih operacijskih stolova, jo uvijek iv, unato svim ozljedama. Ostatak
Veterinarske klinike bio je miran i tih. Jo nekoliko ivotinjaualo je u svojim icanim kavezima, nemirno
i sumnjiavo.
Vani je vladala tama, kia je cmoljila kao i uvijek u ovo doba noi, ali je bilo dovoljno toplo da veterinar
odkrine stranja vrata. Vlani je povjetarac mijeao mirise kemikalija i ivotinjskih strahova koji su zrak
inili tekim. Hughartje oduvijek vjerovao u ljekovita svojstva svjeega zraka, za ivotinje jednako kao i za
ljude.

18 | S t r a n i c a

ibs@crostuff.net
Njegove privatne odaje bile su na katu, ostavio je televizor ukljuen, posue od veere ostalo je neoprano
- ionako je veinu vremena provodio u uredu, ordinaciji i laboratoriju. To je bio njegov dio kue - prostorije
na katu bile su samo mjesto gdje se hranio i spavao.
Nakon svih ovih godina, Hughart je svoju veterinarsku praksu obavljao vie iz navike, nego u nadi dae
postii nekakav neizmjeran uspjeh. Vukao se zajedno s godinama. Ljudi iz gradia redovno su dolazili k
njemu, iako je mnogo njih oekivalo besplatno lijeenje; susjedsku ili prijateljsku uslugu. S vremena na
vrijeme, turisti bi mu donosili svoje ozlijeene ljubimce. Hughart je ve imao bezbroj sluajeva nalik ovome
crnome labradoru; krivnjom tjerani turist donosio bi tijelo jo ivue, ali teko ranjene ivotinje, oekujui
od Hug-harta da uini udo. Takve obitelji ponekad bi ostajale. Ipak, najvie njih - kao i u ovom sluaju bjealo je, kako bi nastavili svoje prekinute praznike.
Crni labrador leao je, drhtao, njukao, cvilio. Krv je umrljala elini stol. Hughart je prvo uinio sve
stoje mogao da pokrpa ozljede, zaustavi krvarenje, stavi zavoje na najgore rane - nije trebao rendgen da
ustanovi kako pas ima slomljenu zdjelicu i napuklu kraljenicu, kao i teke unutarnje povrede.
Crni labrador nije imao znakicu, nikakvih podataka. Nikada se nee oporaviti od takvih ozljeda, a ak i
da se, nekim udom, izvue, Hugart nee imati izbora, morat e ga predati sklonitu za ivotinje, u kojem e
nekoliko dana sjediti i bezdnadno oekivati slobodu, prije nego ga radnici sklonita sami ubiju.
Propalo. Sve je propalo. Hughartje duboko udahnuo i ispustio uzdah.
Pasje drhturio pod njegovim rukama, ali mu je tjelesna temperatura bila via nego to je veterinar ikada
osjetio kod bilo koje ivotinje. Iskreno znatieljan, uveo je toplomjer i zapanjeno promatrao kako se
digitalno oitanje penje s 39,5 na 40 stupnjeva Celzija. Uobiajena tjelesna toplina kod pasa bila je 38,5 do
najvie 39 stupnjeva Celzija - tovie, ok koji je doivio, psu je morao sniziti tjelesnu toplinu. Brojka na
zaslonu pokazivala je 41 stupanj Celzija.
Izvukao je uobiajeni uzorak krvi, pozorno tragao za nekim drugim znacima oboljenja ili zaraze, nekim
uzrokom ove groznice koja je psu palila tijelo. Ono to je otkrio, jo gaje vie zaprepastilo.
Uinilo mu se kao da teke i velike povrede brzo zacjeljuju, da se rane stiu. Podigao je zavoj koji je
privrstio na razderotinu na pseim rebrima; iako je gaza bila natopljena krvlju, rana se vie nije nazirala. Od
rane je preostalo samo ljepljivo krzno. Veterinar je znao da to on samo zamilja; njegove puste nade da bi,
ipak, nekako mogao spasiti psa.
To se nee dogoditi. Hughart je to shvaao, ali se njegovo srce nastavljalo nadati.
Psee je tijelo zadrhtalo, zacvilio je jedva ujno, uljevi tim palcem, Hughart je podigao jedan odvrsto
stisnutih onih kapaka, vidio je da psee oko, izvrnuto uvis, pokriva mlijena skrama, nalik djelomice
skuhanome jajetu. Pasje bio u dubokoj komi. Gotov je. Jedva je disao.
Temperatura mu je dosegla 41,5 stupanj Celzija. ak i bez ozljeda, takva vruica predstavljala je sigurnu
smrt.
Kroz mokre, crne nozdrve potekao je potoi krvi. Primjeujui novu ranu, tanku vrpcu crvene krvi koja
je tekla preko crnoga krzna lijepe njuke, Hughart je odluio da psa oslobodi patnji. Bilo je dosta.
Promatrao je svojega pseeg pacijenta neko vrijeme, a tada je otiao do ormaria s lijekovima, otkljuao
vrata i izvadio veliku pricu s iglom i boicu Eutha-nola, koncentriranoga natrijevoga pentabarbitola. Pasje
teio tridesetak, etrdesetak kilograma; preporuena doza bilaje otprilike jedan kubini centimetar na svakih
pet kilograma tjelesne teine. Izvukao je deset kubika, to bi trebalo biti i vie nego dovoljno.
Ako se labradorovi vlasnici ikada vrate, u spisima e pronai oznaku U, skraenicu za uspavan - to je pak
predstavljalo eufemizam za ubijanje ivotinja... ili skraivanje njihovih muka, kako su vjeito ponavljali
profesori tijekom studija veterine.
Kada je jednom odluio, Hughart vie nije oklijevao ni trenutka. Nagnuo se nad psom, iglu je abo iza
pseega vrata, i mirno, ali odluno, ubrizgao smrtonosnu dozu. Nakon svih tekih ozljeda, labrador na ubod
igle nije niti trepnuo.
Prohladan, vlaan povjetarac dopirao je kroz odkrinuta vrata, ali je pas i dalje ostao vreo i grozniav.
Doktor Hughart odbacio je upotrijebljenu pricu i ispustio teak uzdah. - Mali, ao mije - rekao je. Spavaj, i u snu lovi zeeve... tamo gdje nee morati paziti na juree automobile.
Sredstvo e uskoro poeti djelovati, zaustavit e psee disanje, i konano mu zaprijeiti rad srca.
Neumoljivo, ali milosrdno.
Hughart je prvo odnio uzorak krvi u maleni laboratorijski odjeljak koji se nalazio u pokrajnjoj prostoriji.
Zbunjivala ga je visoka temperatura. Takav sluaj jo nikada prije nije vidio, ivotinje koje bi udarila vozila
esto su padale u traumatski ok, ali niti jedna nije imala tako visoku temperaturu.

19 | S t r a n i c a

ibs@crostuff.net
Stranja je prostorija bila savreno ureena prema sustavu kojega je desetljeima razvijao, iako bi
neupuenome promatrau ona nalikovala potpunome kaosu. Upalio je svjetiljke koje su stajale iznad
malenoga laboratorijskog radnoga prostora presvuenoga plastikom, i kapljicu krvi istisnuo na staklenu
ploicu. Prvi korak bio je provjera broja bijelih krvnih tjeleaca i ustanovljavanje pati li pas od nekakve vrste
infekcije, mogue i krvnih parazita.
Prije nego to ga je udario automobil, pas je ve mogao biti teko bolestan, moda i na samrti. Ustvari, to
bi moglo biti objanjenje zato se pas tako vukao preko ceste, ne primijetivi veliki automobil koji je jurio na
njega. Tako snana vruica mora da mu je bila neizdrljiva. Ako je pas bolovao od neke teke bolesti, Hughart je morao nainiti biljeke u svezi s time.
U pokrajnjoj prostoriji koja je sluila kao dvorana za operacije i oporavak, dva druga psa poela su lajati i
cviliti. Maka je zatulila; kavezi su se poeli tresti.
Hughart na to nije obratio gotovo nikakvu pozornost. Psi i make isputali su svoje uobiajene kaotine
zvukove, koje nakon tolikih godina vie nije primijei-vao. Ustvari, uvijek bi ga iznenadilo koliko su
ivotinje, kada se nalaze zajedno u za njih neobinoj situaciji, tihe, u svojim kavezima u kojima su noile u
ambulanti. Ve su predosjeali sterilizaciju, ili kastraciju, ili koje ve lijeenje bolesti koje su ih dovele
ambulantu.
Jedina ivotinja za koju je brinuo bio je umirui crni labrador; do sada bi Euthanol ve trebao djelovati.
Uznemiren sjenama koje su mu odvraale pozornost, Hughart je ukljuio i fluorescentnu svjetiljku
privrenu ispod ormaria, a tada je staklenu ploicu umetnutu u njezino leite na mikroskopu osvijetlio
malenom svjetiljkom. Protrljavi oi, zagledao se u krvavu mrljicu, izotravajui sliku.
Pas je dosad ve trebao otploviti u svoje vjene snove - iako, krv mu je bila potpuno iva.
Uz uobiajena crvena i bijela krvna tjeleca, i ploice, Hughart je zamijetio siune tokice, majune srebrnaste djelie... nalikovali su etvrtastim bljetavim kristaliima koji su se sasvim neovisno kretali. Ako je
pas patio od nekakve teke infekcije, takve mikroorganizme jo nikada nije vidio.udni su oblici bili
veliine krvnih tjeleaca; kretali su se zasljepljujuom brzinom.
- Ovo je nevjerojatno - rekao je, glas mu je zazvonio u tijesnome prostoru laboratorija. Prije jeesto znao
razgovarati sa ivotinjama ili sa samim sobom; to ga nikada nije smetalo.
Sada je ipak poelio da nije sam; elio je da netko s njime dijeli njegovo zadivljujue otkrie.
Koja zaraza ili infekcija izgledaju ovako? Nakon dugoga radnoga vijeka u veterini, bio je uvjeren da je
ve vidio gotovo sve. Ipak, nikada prije nije svojim oima ugledao neto ovako udno.
Nadao se da to, stoje ve, nije zarazno.
Ova obnovljena zgrada Elliottu Hughartu bila je njegov dom, radno mjesto, i to ve desetljeima; sada mu
se priinila potpuno nepoznatom i mranom. Ako pas boluje od neke sasvim nepoznate zaraze, mora
izvijestiti Centar za nadzor bolesti.
Znao je to mora uiniti ako se zaraza bjesnoe otme nadzoru, znao je i za ostale bolesti koje su obino
napadale kune ljubimce - ali ova mikroskopski siuna, nepoznata... tjeleca? To mu je predstavljalo
potpunu nepoznanicu.
U operacijskoj dvorani straga ivotinje u kavezima podigle su pravu buku, tulei i lajui. Stari ju je ovjek
uo negdje u podsvijesti, ali niti tolika buka nije bila dovoljna da ga istrgne iz zadivljenosti onim stoje
ugledao pod mikroskopom.
Hughart je protrljao oi i ponovno izotrio mikroskopsku sliku, zamuujui je preko osnovne neotrine, i
ponovno je izotrujui. Blistavi komadii i dalje su bili u krvi, zujali naokolo, pomicali stanice. Pokuao je
progutati slinu; grlo mu je bilo suho, kao obloeno pamukom, to sada?
Tada je zamijetio daje mijaukanje i lave u operacijskoj dvorani preraslo u pravu grmljavinu, zvualo je
kao kada lisica uleti u kokoinjac.
Hughart se okrenuo, zabio se u metalni stolac, prevrnuo ga, i skakao na jednoj nozi dok mu je bol sijevala
koljenom. Kada je napokon utrao u operacijsku dvoranu, prvo je pogledao prema kavezima i tamo ugledao
zatvorene ivotinje koje su se zalijepile za stranje reetke svojih kaveza, kao da su eljele biti to udaljenije
od sredita sobe.
Crnoga labradora nije niti pogledao; dosad je pas ve trebao biti mrtav - tada je zauo zvuk apa koje su
stru-gale po kliskoj povrini nehrdajuega elinoga stola.
Pas se pridigao na noge, protresao i skoio sa stola ostavljajui samo mrlju osuene krvi na njegovojistoj
povrini. Na psu se nisu primjeivale nikakve rane, nikakve ozljede. Drhturio je prepun snage, potpuno
izlijeen.
Hughart je zastao potpuno zaprepaten, nije bio u stanju povjerovati da pas, ne samo stoje doao k svijesti

20 | S t r a n i c a

ibs@crostuff.net
- usprkos svim tekim ranama i sredstvu za eutanaziju - ve daje i skoio sa stola. To je bilo jednako
nevjeroja-j tno kao i ona jurea tjeleca u uzorku krvi.
Doao je do daha i zakoraio naprijed. - Deko, doi, daj da te pogledam.
Drhturei i dalje, pasje zalajao na njega i uzmakao.
DESET
Ruevine Laboratorija DyMar Utorak,16:50
Nedugo prije sumraka, komadi bljetave nebeske modrine nad brdima koja su okruivala Portland
predstavljao je rijetkost. Mulder je mirkao, poalio je stoje zaboravio svoje sunane naoale, vozei
unajmljeni automobil strmim prilaznim putem koji je vodio do zgrade Laboratorija DyMar.
Vei je dio same zgrade ostao netaknut, iako je unutranjost u potpunosti progutao plamen. Zidovi su
pocrnjeli, drvene potporne nadgradnje bile su potpuno pougljenjene, grede su pale, dok su se one preostale
grevito drale betonskih zidova i metalnih spojnica. Polomljeno staklo lealo je razasuto meu pepelom i
polomljenim betonom.
Kada su doli do vrha, i zastali pred nakrivljenom ogradom koja je okruivala predio, Mulder je zaustavio
automobil i zagledao se kroz vjetrobran. - Sjajna prilika za renoviranje - rekao je. - Moram se odmah javiti
svome agentu za nekretnine.
Scully je izila iz auta i pogledala ga. - Muldere, naalost prekasno je za ponude; za nekoliko dana sravnit
e sa zemljom itav kompleks, i oistiti prostor za poslovne zgrade. - Promatrala je velika debla tamnih
borova i itav Portland koji se prostirao pod njima, sa svojom zavojitom rijekom i niskama mostova.
Mulderje shvatio daje tvrtka koja je obavljala ruenje, radila svoj posao upravo uznemirujue brzo. On i
Scully, u ono malo vremena to im je preostalo, vjerojatno nee uspjeti dovesti istragu do kraja.
Otvorio je ulazna vrata; dijelovi ograde popustili su, ostavljajui za sobom velike otvore. Ogradu su
ukraavali znakovi s natpisima Pozor i Opasnost, upozoravajui na pogibelji kojima je prijetila napola
uruena zgrada. Sumnjao je da su ti znakovi bili u stanju otjerati ikoga osim najveih straljivaca.
- Oevidno da je smrt Vernona Ruckmana znatieljnike rastjerala uinkovitije od svih znakova i straara rekla je Scully. Za trenutak se uhvatila za stup ograde, a onda je pola za Mulderom prema spaljenim
zgradama. - Nazvala sam lokalnu policiju, pokuavajui doznati dokud su dospjeli u svojoj istrazi o
podmetanju poara. Sve to sam od njih uspjela saznati bilo je daje istraga jo u tijeku; nikakvoga napretka.
Mulder je podigao obrve. - Skupina demonstranata je bila dovoljno brojna da se pretvori u hordu koja je
unitila itav Laboratorij, a oni nisu u stanju pronai niti jednoga lana?
FBI-ev je laboratorij ispitivao poruku kojom se preuzimala odgovornost za pale. Do kasne veeri
oekivali su da e saznati ishod istrage, tko je to stajao iza skupine Osloboenje sada. Prema vienome,
Mulder je zakljuio daje pismo djelo nekog amatera.
Zagledao se na trenutak u pocrnjele zidove DyMa-rovoga laboratorija, a tada su oba FBI-eva agenta
oprezno koraajui, ula u spaljenu koljku zgrade.
- Prizor raa slike seljaka koji nose baklje, nije li tako Scully? - Pogledao je ruevan strop, napukle stupove,
pale zidove. Oprezno je zakoraio u prostor koji je neko vjerojatno bio glavno predvorje. - Ta se
razgnjevljena masa sjurila nizbrdo da spali zlokobni laboratorij i uniti ludoga uenjaka.
Stojei pokraj njega, Scully je izgledala duboko uznemirena. - Samo, zbogega su se oni toliko zabrinuli?
- rekla je. - to su oni znali o tome? Ovdje se istraivao rak. Mislim, od svih moguih grana znanosti,
istraivanje raka zasigurno je neto to bi podravali i najei demonstranti.
- Mislim da ih nije uznemirio taj dio s rakom- rekao je Mulder.
- Sto onda? - zapitala je Scully, mrtei se. - Ispitivanja koja su vrili na ivotinjama? Ne znam kakve je
pokuse izvodio doktor Kennessy, ali sam neko prouavala djelovanja Skupina za zatitu ivotinjskih prava
- s obzirom da su povremeno upadali u laboratorije i pritom oslobodili nekoliko pasa i takora iz kaveza,
nisam pronala biljeke o njihovom djelovanju koje bi bilo ovako nasilno.
- Mislim da je u pitanju bila sama priroda istraivanja - rekao je Mulder. - Neto u svezi s njom bilo je
zastraujue. Mislim, zato bi inae sve njegove biljeke bile tako pomno uklonjene?
- Mulderu, vidim da ti je ve neto palo na pamet.
- David Kennessy i njegov brat uzvitlali su prainu meu znanstvenim istraivaima, iskuavajui
neortodoksne, nove pristupe, i naine lijeenja koje su svi drugi odbacili. Prema Kennessyjevom ivotopisu,
bio je strunjak za abnormalne biokemijske pojave, a njegov brat, Darin, godinama je radio u Silicijskoj
dolini. Scully, reci mi, kakva bi povezanost mogla postojati izmeu elektronike i istraivanja raka?

21 | S t r a n i c a

ibs@crostuff.net
Scully mu nije dala nikakav odgovor, nastavilaje razgledavati, traei mjesto na kojem su pronali uvara.
Ugledala je prostor ograen utom vrpcom i zagledala se u nejasan otisak tijela otisnut u mekanome pepelu,
dok je Mulder obilazio podruje. Pomaknuo je palu i iskrivljenu metalnu plou, i spotaknuo se na
vatrootporni sef, ija su vrata bila pocrnjela, ali otvorena. Pozvao je Scully.
- U njemu nema niega? - upitala je.
Mulder je podigao obrve i poeo kopati po zaae-nome otpadu. - Otvorenje, i prazan. Unutranjost je
uprljana, ali nije izgorena. - Priekao je da rijei dopru do nje, a tada ju je pogledao. Izraz na njezinome licu
rekao mu je da misle jednako. Sef je bio otvaran nakon poara, ne prije njega. - Te noi je ovdje bio jo
netko, a taj netko je doao pregledati sadraj sefa.
- I to je razlog zastoje uvar zaao meu ruevine.
Ugledao je nekoga.
Scully se namrtila. - Time moemo objasniti njegovu nazonost na ovome mjestu. Samo, to nam jo
uvijek ne otkriva to gaje ubilo. Nije ga pogodio metak, nije zadavljen. Ne znamo je li uope susreo uljeza.
- Mogue, tovie, vrlo vjerojatno - rekao je Mulder.
Scully se sa zanimanjem zagledala u njega Dakle, ta druga osoba uzela je sve biljeke i podatke koje
traimo?
Slegnuo je ramenima. - Scully, ne gnjavi. Najvei dio preostalih podataka o Kennessyevim istraivanjima
raka uklonjen je i klasificiran kao tajna. Ne moemo do njih. Mogue je daje ovdje pronaeno i neto
dokaznoga materijala, ali je i on nestao, a uvar je mrtav.
- Muldere, njega je ubila neka zaraza.
- Umro je od dodira s nekakvim otrovnim patogenom. Mi ne znamo njegovo porijeklo.
- eli rei, tko god daje te noi bio ovdje, ubio je straara i ukrao podatke iz sefa?
Mulder je nakrivio glavu. Osim, ako ih netko nije pokupio prije njega.
Dok su prolazili pokraj spaljenoga zida Scullyne usnice bile su stisnute; provukli su se ispod sruene
potporne grede, te su polagano, kripei, uli u unutranjost.
Ono to je preostalo od laboratorijskih prostorija, sada se protezalo poput pogibeljnoga labirinta, crnoga i
ruevnoga. Dio poda se uruio na podrumske sterilne prostorije, skladita i odlagalita uzoraka. Ostali dio
poda kripao im je pod nogama, oevidno oslabljen poarom.
Mulder je podigao komad stakla. Snana je vrelina savila i zaoblila otre rubove. -ak i kada je brat
napustio i njega i istraivanja, mislim daje Kennessy bio vrlo blizu nekakvoga velianstvenoga otkria; zbog
sinovljeve bolesti bio je spreman zaobii nekoliko pravila. Netko je saznao za njegove radove i pokuao gaje
zaustaviti prije nego to sve objavi. Mislim da je to navodno spontano protestno okupljanje, koje je izvela
potpuno nepoznata skupina, ustvari in nasilja kojim ga se uutkalo i izbrisalo sva njegova dostignua.
Scully je svoju crvenkastu kosu sklonila s lica, na licu joj je ostao maleni tragai. Zvuala je vrlo
umorno. - Muldere, ti uistinu u svemu vidi zavjere.
Rukom je obrisao prljavtinu s njezinoga lica. -Tako je, Scully, iako, ponekad sam u pravu. A, u ovom
sluaju, dvoje je ljudi ve izgubilo ivote; bit e ih moda i vie.
JEDANAEST
Pod mostom Burnside Portland, Oregon Utorak, 23:21
Pokuavao se sakriti, pokuavao je spavati - umjesto sna na oi su mu sjedale sve strasnije none more,
jedna za drugom.
Jeremy Dorman nije znao uzrokuju li takve snove napadi mikroskopski siunih osvajaa koji su mu rovali
po glavi, po mislima... ili su more bile samo odjek neiste savjesti.
Mokar i ljepljiv, odjeven u poderanu odjeu koja mu nije pristajala, skutrio se u zaklonu koji mu je pruio
most Burnside, uz vlanu i raznim otpacima zasutu obalu rijeke Willamette. Blatnjava modrozelena voda
pjenuala se u svojem velianstvenom toku.
Prije mnogo godina, portlandska je Gradska uprava poistila park oko rijeke, nainila ga privlanim,
dobro osvijetljenim, stvorila slikovit krajobraz po kojemu su trali mladi poslovni ljudi, a turisti su sjedili na
betonskim klupama i promatrali drugu obalu. Mladi parovi sluali bi uline svirae, i srkali svoje vrhunski
pripravljene kave.
Iako ne i u ovo mrano doba. Sada je veina stanovnika sjedila u svojim toplim domovima, ne
razmiljajui o hladnoj i samotnoj noi izvan njih. Dorman je oslukivao tiho grgljanje sporoga rijenoga
toka iji su valii udarali o stijene na kojima su stajali potporni stupovi mosta. Voda je odisala toplinom,

22 | S t r a n i c a

ibs@crostuff.net
bogatim mirisom i ivotom, ali je hladna izmaglica preko svega toga bacala koprenu metalnoga zadaha.
Dorman je protrnuo.
U nadgrau mosta nad njegovom glavom gnijezdili su se golubovi, ukali su i gugutali. Sa etalita je
dopirala buka; jo jedan beskunik kopao je po kantama za smee, traei boce i limenke za reciklau. Oko
zeleno obojenih kanti lealo je nekoliko smeih papirnatih vreica s ispranjenim bocama jeftinoga vina i
raenog viskija.
Dorman se zavukao medu sjene, tijelo mu je preplavila bol, um mu je osjeao teinu jada. Borei se protiv
greva u nutrini pobunjenoga tijela, otkotrljao se u blatnu lokvu, za lea mu se priljepio sloj blata; nije ga ni
primijetio.
Mostom iznad njega projurio je teki kamion; zvualo je poput priguene eksplozije.
Poput eksplozije u DyMaru.
Ta mu se no, ta posljednja no, nepodnoljivo ivo vraala u sjeanje; tama koju su ispunjavali plamen,
krici i eksplozije. Ljudi koji su ubijali i unitavali; bez lica, bezimeni ljudi koje je okupio netko tko je,
nevidljiv, iz sjene, vukao sve konce. Bili su zloudni, razarali su.
Mora daje zaspao... ili gaje neto prebacilo u prolost. Poput nekakve neobine i okrutne kazne, u sjeanje
su mu navirale sve, pa i najmanje, pojedinosti, moda je to bio jo jedan nepredviljivi uinak njegove
bolesti.
- iana ograda i nekolicina unajmljenih uvara nije moja ideja sigurnosti i spokoja - rekao je Dorman
Davidu Kennessyu. Zgrada u kojoj su radili nije imala osiguranje najviega stupnja - uostalom, Davidu je
unutra uspjelo prokrijumariti svojega psa ljubimca i revolver. - Nekako poinjem vjerovati daje tvoj brat
imao pravo kada je prije est mjeseci otiao odavde.
DyMar je od Dravne policijske uprave zatraio dodatno osiguranje, odbili su ih. Navodni razlog leao je
u nekom zakopanome Statutu koji je policiji doputao da odgovornost za unutarnje poslovne nesporazume
prebaci na privatne zatitarske tvrtke. David je etao po podrumskome laboratoriju, i dok mu se iz uiju
dimilo, zahtijevao je da sazna kako policija rulju demonstranata moe smatrati unutarnjim poslovnim
nesporazumom. Tada mu nije padalo na pamet da je netko elio Laboratorij DyMar ostaviti nezati
enim.
Uz svu svoju biokemiarsku genijalnost, David Ke-nnessv nije shvaao teinu situacije. Njegov brat
Darin nije bio toliki politiki naivac, te je Darin uspio zdimiti iz grada - prije pucnjave. David je bio ostao zbog svojega sina. Nijedan od brae nije shvaao rizik koji su njihova istraivanja nosila sa sobom.
Kadaje unitavanje uistinu poelo, Jeremy se sjeao kako je vidio Davida koji oajniki pokuava doi do
svojih biljeaka, uzoraka; prizor je nalikovao scenama iz starih filmova u kojima su ludi znanstvenici
pokuavali jednu jedinu biljenicu spasiti iz plamena. David je djelovao bijesno, nije izgledao uplaen.
Nogom je odbacio nekoliko olovaka i progovorio, napreui se da zadri hladnokrvnost u glasu. - Neki
zatupljeni fanatik uvijek pokuava zaustaviti napredak; samo, nijedan nikada nije uspio. Ovu novu
tehnologiju nitko nikada nee uspjeti sakriti. - Nakon toga je zareao.
Uistinu, proizvodnja biolokih uzoraka i submikro-skopska tehnologija, ve su godinama napredovale
zamjetnom brzinom. Genetiki inenjering koristio se programiranjem DNK-a u odre enim vrstama
bakterija za proizvodnju umjetnoga inzulina. Tvrtka u Svracusi, u dravi New York, patentirala je
tehnologiju za spremanje i itanje podataka u kockama nainjenima od bakteriorodopsina, genetski
promijenjenoga proteina. Previe je ljudi radilo na prevelikom broju dijelova te zagonetke. David je imao
pravo - nitko vie nije mogao sakriti tehnologiju.
Samo, Dormanje znao daje nekolicina pojedinaca u Vladi odluna uiniti upravo to. Unato svim
prijanjim planiranjima i nijemim sporazumima, nisu Dor-manu dali vremena za bijeg, unato svim
njihovim obeanjima.
Dok je David svoju pozornost usmjerio na druge stvari, urei prema telefonu ne bi li svoju enu
obavijestio o napadu i upozorio je na opasnost kojajoj prijeti, Dorman nije mogao pronai nijedan od istih i
izvornih nanostrojeva, samo prototipove, ostatke i uzorke dvojbene vrijednosti koje su upotrebljavali - s
razliitim ishodima - na drugim ispitnim ivotinjama, prije nego to su uspjeli izvesti pokus na psu. Ipak, i
prototipovi su radili... do odreene granice. Oni su ga spasili, u neku ruku.
Tada je Dorman zauo da na gornjim katovima pucaju prozorska stakla, uo je viku ubojica koji su se sve
vie pribliavali; znao je daje doao trenutak.
Ti su prototipovi bili njegov posljednji izlaz, jedino stoje mogao pronai. Bili su dovoljno djelotvorni
kada su ih ispitivali na laboratorijskim takorima, zar ne? A i pas je bio dobro, zdravlje mu je bilo savreno,
to je drugo mogao uiniti, osim da pokua? Ipak, taje mogunost Dormana na trenutak ispunila jezom,
nesigur-nou; ako to uini, povratka nema. Nije mogao otii u ljekarnu i zatraiti protuotrov.

23 | S t r a n i c a

ibs@crostuff.net
Ipak, pomisao na one ljude koji su ga izdali, koji su ga namjerili ubiti i time rijeiti sve svoje probleme,
dala mu je svu potrebnu odlunost.
Dorman je dodao aktivacijski hormon i samoob-navljajuu nosaku tekuinu, oekivao je da e se
prototipovi prilagoditi, izmijeniti svoje osnovne programe.
Molotov koktel eksplodirao je u predvorju, tiho i-tei. Dorman je zauo zvuk nogu u trku. Zauo je i
priguene glasove koji tiho raspravljaju, zvuali su hladno i profesionalno; savrena suprotnost protestnim
pjesmama i uzivicima koji su dopirali izvana, buci demonstracija za koje je Dorman znao da su namjetene.
Brzo i tiho, Dorman je sam sebi ubrizgao sadraj injekcije, trenutak prije nego se vratio David Kennessy.
Voa istraivanja sada je konano izgledao preplaen -imao je za to itekako dobre razloge.
etiri puana hica pogodila su Kennessya u prsa, odbacivi ga unatrag, na laboratorijske stolove. Tada je
itava zgrada DyMarovih laboratorija buknula daleko bre nego to je Jeremy Dorman mogao zamisliti.
Pokuao je pobjei, ali je plamen gutao sve, palei zidove, dostizao gaje. Udarni val jo jedne snane
eksplozije odbacio gaje ravno u podrumski betonski zid. Okno sa spiralnim stubitem pretvorilo se u
plameno grotlo, plamen mu je palio kou. Gledao je kako mu meso bubri i crni. Dorman je preneraeno
vrisnuo ugledavi tu prevaru...
Probudio se vritei, pod mostom. Odjeci njegovih vriskova treperili su nad rijekom, odbijajui se o
povrinu vode i o donju stranu mosta.
Dorman se pridigao na noge. Oi su mu se prilagodile slabome osvjetljenju koje su bacale uline svjetiljke
i mjesec koji se probijao kroz oblanu koprenu. Tijelo mu se grilo i uvijalo. Osjeao je kako izrasline plaze
njegovom nutrinom, kljuaju, oivljavaju vlastitim ivotom.
Stisnuo je zube, laktove vrsto pripio uz rebra, borei se da ponovno zavlada svojim vlastitim tijelom.
Teko je disao kroz nos. Zrak je bio hladan, kovinast, vonjao je gorkim sjeanjima na spaljenu krv.
Uspravljajui se, Dorman je pogledao stjenovitu obalu na kojoj je tako nemirno spavao. Tamo je ugledao
pet mrtvih golubova, polomljenih krila, oupanoga perja, oiju staklasto sivih. Kljunovi su im bili otvoreni,
iz njih su curili potoii krvi.
Dorman se zabuljio u mrtve ptice, eludac mu se stegao, osjetio je kako mu munina okree utrobu. Nije
znao to je njegovo tijelo uinilo, kako je uspio nad njim izgubiti vlast tijekom nonih mora. To su znali
jedino golubovi.
Posljednje sivo pero neujno je sletjelo na tlo.
Dorman je oteturao, uspinjui se prema cesti. Morao je pobjei iz Portlanda. Morao je pronai ono za
ime traga, pronai psa, prije nego bude prekasno za sve njih.
DVANAEST
Glavni potanski ured Milwaukie, Oregon Srijeda, 10:59
Dok su Scully i on stajali u predvorju Glavnoga potanskoga ureda, Mulder se nije osjeao ni najmanje
bezlinim i neupadljlivim. etkali su amo-tamo, pravili se daekaju u redu, vraali se do pulteva, da bi tamo
ispunjavali nepotrebne priznanice za ekspresne poiljke. Potanski slubenici za alterima zabrinuto su ih
promatrali.
itavo to vrijeme Mulder i Scully drali su na oku zid odjeljaka s vratima, obrojanih potanskih
pretinaca, osobito onaj broj 3733. Svaki je odjeljak nalikovao siunoj zatvorskoj eliji.
Svaki puta, kada bi nova stranka ula, i zaputila se prema odreenom odjeljku s pretincima, Mulder i
Scully pogledali bi se. Bili bi napeti, a nakon toga bi se opustili kada stranka ne bi odgovarala opisu, ili bi se
uputila prema pogrenome pretincu, ili otila obavljati one uobiajene poslove, potpuno nesvjesna daje
nadziru FBI-evi agenti.
Konano je, nakon sata i dvadeset minuta provedenih u zasjedi, koati mukarac otvorio teka staklena
vrata i uputio se ravno prema zidu s potanskim pretincima.
Lice mu je bilo usko, lubanja mu je bila potpuno izbrijana, sjajila se kao daju je svakoga jutra glaao
latilom za namjetaj. Na bradi mu se ipak pokazivao uperak crne otre bradice. Oi su mu bile uvuene,
jagodine kosti visoke i izbaene.
- Scully, to je on - rekao je. Mulder je pregledao nekoliko fotografija iz policijskoga dosjea Alphonsea
Gurika; ipak, na njima je imao dugu kosu i nije imao bradu. Ipak,ovjekov izgled bio je jednak onome na
fotografijama.

24 | S t r a n i c a

ibs@crostuff.net
Scully mu je kratko kimnula, a tada je brzo odvratila pogled ne bi li sa sebe otklonila sumnje. Mulder je
nehajno uzeo raznobojni prospekt koji je opisivao zbirku potanskih maraka suvenim sportaima;
pregledavao gaje podiui obrve u hinjenom zanimanju.
Savezni kriminalistiki obavjetajni centar, brzo je i lako dovrio i upotpunio njihove analize pisma kojim
se preuzimala odgovornost za unitenje DyMarovoga Laboratorija. Osloboenje sada poslalo je svoju
poruku na memorandumu kojemu su lako uli u trag; poruka ispisana rukom, velikim tiskanim slovima, na
sebi je zadrala i dva mutna otiska prstiju. Neuredno. Sve to je okruivalo sluaj bilo je izvedeno neuredno
i amaterski.
SKOC-ovi i FBI-evi kriminalistiki laboratoriji prouili su poruku, sluei se analizom rukopisa i
programima za usporedbu otisaka prstiju. Alphonse Gurik; bez stalnoga prebivalita; bio je umijean u
demonstracije mnogih poznatijih protestnih skupina. Njegov je dosje poimence nabrajao mnogobrojne
organizacije, ija su imena zvuala toliko jezivo da nikako nisu mogle biti stvarne. Gurikje osoba koja je
napisala pismo kojim se preuzima odgovornost za pale i unitenje DyMara.
Iako, Mulder je ve izrazio svoje sumnje. Posjetivi spaljene ostatke DyMarove zgrade, oboma je bilo
jasno daje taj posao profesionalno izveden, bilo je to jezovito precizno, i potpuno hladnokrvno unitavanje.
Alphonse Gurik nalikovao je amateru, moda zaluenom, zasigurno predanom. Mulder nije vjerovao daje on
sposoban uiniti ono to se dogodilo u DyMaru.
Kada je ovjek priao pretincu broj 3733, upisao zaporku, i otvorio malena vrataca da bi izvukao
pristiglu potu, Scully je kimnula Mulderu. Oboje su krenuli, s rukama u unutranjosti ogrtaa iz kojih su
izvlaili svoje slubene iskaznice.
- Gospodine Alphonse Gurik - rekla je vrstim glasom, ton je odavao da bilo kakva rasprava ne dolazi u
obzir - mi smo federalni agenti, uhiujemo vas.
- Ja nisam nita uinio! - rekao je, na licu mu se itao uas. Dva potanska slubenika nagnula su se naprijed
isteui vratove da bi bolje vidjeli.
Scully je iz unutarnjeg depa izvukla presavijeni list papira. - Ovo je nalog za uhienje s vaim imenom.
Identificirali smo vas kao osobu koja je napisala pismo kojim se preuzima odgovornost za poar i eksploziju
u Laboratoriju DyMar, koja je prouzroila smrt dvojice istraivaa.
- Ali, ali - Gurikovo je lice pobijelilo. Dok je pokuavao nai prikladne rijei, izmeu usana razvukla mu se
nit sline.
Mulder mu je priao vadei lisice, te je zgrabio ruku elavoga ovjeka. Scully je uzmakla, stala je u
raskorak, oprezna i spremna za bilo kakav neoekivani potez koji bi uhienik mogao poduzeti. FBI-ev agent
uvijek mora biti na oprezu, bez obzira koliko je pokorno uhienik mogao djelovati.
- Gospodine Gurik, bit emo presretni ako emo moi posluati i vau priu - rekao je Mulder.
Iskoristio je Gurikovu smetenost da mu ruke svine iza le a i svee ih lisicama. Scullyje uhienome itala
njegova prava, koja je, kako se inilo, Alphonse Gurik vrlo dobro znao.
Prema njegovome dosjeu, Gurik je bio uhiivan sedam puta za manje prekraje i optube zbog
demonstracija - bacanje kamenja kroz prozore, ispisivanje jezino nepravilnih prijetnji na upravnim
zgradama tvrtki koje mu se nisu sviale. Mulderje procjenjivao daje Gurikovjek vrstih naela, dobar
poznavatelj svojega polja rada. Gurik je imao hrabrosti boriti se za svoja uvjerenja, iako je svoju vjeru olako
poklanjao.
Dok je Mulder okretao uhienika, vodei ga prema staklenim vratima, Scully se prignula da pokupi Gurikovu potu koja se rasula po podu. Izveli su ga van.
Trebalo je trideset sekundi, gotovo na sekundu tono, prije nego je Gurik poeo blebetati, pokuavajui
pronai ispriku. - Priznajem, poslao sam pismo! Priznajem, poslao sam ga - ali nisam podmetnuo poar.
Nisam nikoga ubio. Nisam minirao tu zgradu.
Mulder je bio uvjeren da ovjek govori istinu. Gu-rikovi prethodni manji prekraji uinili su ga daveom,
ali se oni, ni u kom sluaju, ne bi mogli smatrati pripremama za unitenjeitavoga Istraivakoga centra.
- Nije li trenutak savren za promjenu iskaza, ne mislite li tako? -javila se Scully. - Dvoje ljudi je mrtvo, a vi
ete biti optueni za umorstvo. To nije nekolicina protestnih gluposti za koje su vas u prolosti uhiivali.
- Ja sam samo demonstrant. Ve smo nekoliko puta organizirali demonstracije oko DyMara... ali tada je
itava zgrada jednostavno eksplodirala! Svi su vritali i trali naokolo, ja nisam poinio nikakav zloin.
- Onda, zato ste napisali pismo? - upitao je Mulder.
- Pa, netko je morao preuzeti odgovornost - rekao je Gurik. -ekao sam, nitko nije poslao nikakvo pismo,
nitko nije za sebe prisvajao zasluge. Mislim, to je bilo uistinu strano. Samo, sve to bilo bi potpuno
besmisleno ukoliko nitko ne objavi protiv ega smo se bunili.

25 | S t r a n i c a

ibs@crostuff.net
Vjerovao sam da emo osloboditi pokusne ivotinje iz laboratorija, zato sam poslao pismo...
- Nekolicina nas okupila se oko toga, bilo je neko liko razliitih nezavisnih skupina. Bio je jedan tip koji je
uistinu pobjesnio zbog ispitivanja u DyMaru - on je sastavio pismo za novine i provjeravao jesmo li svi do
bili kopije prije demonstracija. Pokazivao nam je video-snimke, prokrijumarena izvjea. Ne biste vjerovali
to su inili ivotinjama tijekom ispitivanja. Trebali ste vidjeti to su uinili onome jadnome psu.
Scully je prekriila ruke na grudima. -1 stoje bilo s timovjekom?
- Vie ga nismo mogli pronai; vjerojatno se ipak usrao od straha. Tako sam ja poslao pismo. Netko je to
morao uiniti. Svijet je morao saznati.
Izaavi iz potanskoga ureda, Gurik se obeznaeno zagledao u stari karavan s drvenim oplatama, zguljenoga laka ispod kojega se u mrljama nazirala temeljna boja.
Kutije s lecima, zemljovidima, izrezanim novinskimlancima i drugim tiskovinama, gotovo su zatrpale
izlizana sjedita u karavanu. Karoseriju, osobito njezin stranji dio, prekrivale su naljepnice i preslikai.
Mul-der je primijetio da je na automobilu slomljen jedan brisa, na sreu, onaj na suvozaevoj strani.
- Sluajte, ja nisam podmetnuo nikakav poar i dalje je tvrdoglavo ustrajao Gurik. -ak nisam ni bacao
kamenje. Samo smo urlali i mahali transparentima. Ne znam tko je bacao zapaljive bombe. Ja nisam.
- Zato nam poblie ne ispriate o skupini Osloboenje sada? - upitao je Mulder, preputajui se pravilima
istrage. - Na koji su nain oni povezani s dogaajima?
- Tu sam organizaciju ja izmislio. Stvarno. To nije nikakva slubena skupina - ja sam njezin jedinilan.
Mogu osnovati skupinu kakvu poelim. To sam i prije inio. Te se noi okupio velik broj aktivista, druge
skupine, neke ljude nikada prije nisam vidio.
- Dakle, tko je organizirao demonstracije pred Dy-Marom? - rekla je Scully.
- Ne znam. - Gurikje i dalje stajao oslonjen o bok svojega automobila; okrenuo je glavu preko ramena kako
bije pogledao. - Znate, imamo svoje veze. Mnoge protestne skupine meusobno su povezane; mi
raspravljamo. Ne sloimo se uvijek, ali kada se moemo ujediniti, onda smo snaniji.
- Mislim da su demonstracije u DyMaru organizirali predvodnici nekolicine manjih skupina; borci za prava
ivotinja, protivnici genetskoga inenjeringa, nekoliko sindikata, vjerojatno i neke fundamentalisti
ke
vjerske skupine. Naravno, nisu me se usudili zaobii zbog mojih djelatnosti u prolosti.
- Naravno da ne - rekao je Mulder. Nadao se dae ih Gurik povezati s ostalim lanovima skupine
Osloboenje sada; sada mu se inilo daje Gurik bio cjelokupno lanstvo svoje malene separatistike skupine.
Nasilni su se demonstranti brzo okupili, njihovi voe i prolost bili su potpune nepoznanice, te su se
prikladno preobrazili u bijesnu rulju koja je spalila laboratorije i unitila sve spise i podatke o
istraivanjima... da bi nakon toga nestali bez traga. Tko god daje osmislio te krvave demonstracije, tako je
mudro okupio razliite skupine, da ak niti njihovi najugledniji lanovi nisu shvatili da su ih na to mjesto,
istovremeno dovukli poput ovaca.
Mulder je vjerovao da je gotovo oevidno da je itav taj dogaaj bio unaprijed smiljen.
- Protiv ega ste demonstrirali u DyMaru? - upitala je Scully.
Gurikje uvrijeeno podigao obrve. - Kako to mislite, protiv ega smo se bunili? Bunili smo se protiv
jezivih pokusa koje su tamo izvodili na ivotinjama, to mislite! DyMar je bio medicinski istraivaki
centar. I sami vjerojatno dobro znate to u takvim centrima znanstveniciine.
- Ne - odvratila je Scully. - Ne znam. Ono to
znam jest da pokuavaju pronai nove naine kojima e
pomoi ljudima. Ljudima koji umiru od raka.
Gurik je prezrivo zafrktao i okrenuo glavu. - Naravno, a ivotinje imaju manja prava na ivot od ljudi, zar
ne? Kojim pravom moemo muiti ivotinje, samo da bi ljudi mogli ivjeti dulje?
Scully se s nevjericom zagledala u Muldera. Kako je bilo mogue raspravljati s takvim ovjekom?
- Ustvari -javio se Mulder - tijekom naih istraga nismo pronali nikakve dokaze da su za pokuse
iskoritavane bilo koje druge ivotinjske vrste osim laboratorijskih takora.
- Molim? - rekao je Gurik. - Laete.
Mulder se okrenuo prema Scully, zanemarujui demonstranta. - Scully, mislim da su i njega navukli. Tip
nema pojma ni o emu. Netko je htio unititi DyMar i ukloniti Davida Kennessya, istovremeno prebacuju
i
krivnju na druge.
Scully je podigla obrve. - Tko bi to htio napraviti, i zato?
Mulder se ozbiljno zagledao u nju. - Mislim da Pa-trice Kennessy zna odgovore na ta pitanja, i to je razlog
zastoje ona u nevolji.

26 | S t r a n i c a

ibs@crostuff.net
Scully se na spomen nestale ene na licu pojavio izraz bola. - Moramo pronai Jodyja i Patrice - rekla je. Predlaem da ispitamo i izgubljenoga brata, Darina. Djeaka ne bi trebalo biti pretjerano teko pronai. Slab
je od terapija, ubrzo e morati potraiti lijeniku pomo. Moramo doprijeti do njega.
- Lijekovi za rak! - zaurlao je Gurik. -Je li vam poznato kako ih usavravaju? Znate to rade u
laboratorijima? - Iz grla mu je dopro krkljav zvuk, kao daje elio pljunuti. - Trebali biste vidjeti operacije,
lijekove, ureaje koje povezuju na te jadne ivotinje. Psi, make, koriste sve to se izgubi; kradu ih s ulica.
- Poznato mije... kako jezivo mogu izgledati terapije za izlijeenje raka - rekla je hladno Scully,
razmiljajui o svemu to je sama pretrpjela, kako lijeenje moe biti gotovo jednako ubojito kao i bolest.
Samo, sada nije za to imala strpljenja. - Istraivanja su neophodna da bi se u budunosti moglo pomoi
ljudima. Ne slaem se s namjernim izazivanjem boli i zlo-uporabom pokusnih ivotinja, ali ta istraivanja
pomau ljudima, pomau pri otkrivanju novih naina lijeenja smrtonosnih bolesti, ao mije, ali ne mogu
suosjeati s vaim uvjerenjima i vaim vrijednosnim sustavom.
Gurik se s naporom okrenuo kako bije mogao pogledati u oi. - Naravno, a uvjereni ste da ta ispitivanja ne
provode na ljudima, nije li tako? - U oima mu vie nije bilo straha, ostao je samo gnjev. Znalaki joj je
kim-nuo. Koa na obrijanoj glavi naborala mu se kao daje utavljena.
- Prokleti sadisti - rekao je. - Ne biste tako govorili da znate kako se neka istraivanja provode. - Duboko je
udahnuo. - Niste vidjeli ono to sam ja vidio.
TRINAEST
Zgrada Dravne uprave Crystal City, Virginia Srijeda, 11:30
Adam Lentz sjedio je u bezlinome, oskudno namjetenome uredu, za svojim radnim stolom, zagledao se
u videokasetu koja je leala pred njim na stolu. Plastina kutija i dalje je vonjala po dimu paljevine DyMara;
bio je eljan pregledati snimke.
Na uredskim vratima nije bilo ispisano Lentzovo ime, na novome stolu nije stajala ploica s njegovim
imenom; nedostajale su sve one sitnice koje su odavale mo i vanost. Beznaajne sitnice. Adam Lentz
posjedovao je mnoge titule, mnoge poloaje, kojima se mogao koristiti prema potrebama. Jednostavno,
odabirao je titulu i poloaj koji bi mu omoguavao najbolje i najbre izvriti svoj stvarni zadatak.
Uredski zidovi bili su bijeli i pusti, bila je to unutarnja prostorija bez prozora, bez rebrenica; tako je bilo
doslovno nemogue uhoditi ga. Sama zgrada Dravne uprave bila je potpuno neupadljivoga izgleda, jo
jedna u nizu izgraenih dravnih zgrada prepuna ureda, nalik konicama u kojima su se odvijale teko
shvatljive djelatnosti razmiljene birokracije.
Svake veeri, po zavretku radnoga dana, Crvstal City pretvarao se u grad sablasti, nakon to su dravni
slubenici - inovnici, pisari i bezbrojni pomonici -odjurili svojim domovima u Gaithersburgu, Georgetownu, Annapolisu, Silver Springu... ostavljajui nenastanjenim najvei dio gradskoga podruja. Lentz je
esto ostajao dulje da bi mogao promatrati obiaje ljudskoga plemena.
Dio njegove uloge u bezimenome dravnome uredu bio je nadgledati istraivanja koja su David i Darin
Kennessy provodili u laboratorijima DyMar. Jo neke skupine; u Kalifornijskom tehnolokom institutu, u
NASA-inom centru u Amesu, u Institutu za molekularni inenjering, caki u Japanu, u Mitsubishijevom
Centru za napredna tehnoloka istraivanja i razvoj; napredovale su sa svojim pokuajima. Ipak,
Kennessyevima se nekoliko puta uistinu posreilo - iako, mogue je da su i pravilno odluili - te je Lentz bio
uvjeren da je Laboratorij DyMar najvjerojatnije mjesto novoga otkria.
Pratio je radove, nadgledao oevidan napredak koji su braa postizali, hrabrio ih je, zadravao kada je to
bilo potrebno. Neki raniji pokusi koje su provodili na takorima i manjim pokusnim ivotinjama dali su
upravo zadivljujue ishode - drugi su bili zastraujui. Svi uzorci i prototipovi bili su zaplijenjeni, i, nadao
se, uniteni. David Kennessy, koji je nastavio s istraivanjimaak i kada je njegov brat otiao, pokazao se
previe uspjenim da bi bio bezopasan. Njegova istraivanja izmakla su nadzoru, Kennessy je sve to
previao.
Lentz se nadao daje oduzeta vrpca ostala neoteena nakon poara koji je unitio DyMar. Njegove
postrojbe za ienje proeljale su ruevine tragajui za dokaznim materijalima, sauvanim uzorcima,
biljekama; pronali su ih u skrivenome vatrootpornome sefu, uklonili njegov sadraj, te tako vrpcu dostavili
njemu.
Na njegovome radnome stolu stajao je maleni televizor s ugra enim videorekorderom. Privukao ga je i
ukljuio u utinicu na podu. Uredska je vrata zatvorio i zakljuao ih, ali je svjetla, otre i treperave
fluorescentne cijevi ugraene u strop, ostavio upaljenima. Zavalio se u svoj uredski stolac izraen po

27 | S t r a n i c a

ibs@crostuff.net
vladinim propisima i mjerama- Lentz nikada nije zahtijevao neuobiajene udobnosti - i ubacio kasetu u
rekorder, uo je prie o toj nesvakidanjoj snimci, ali je nikada osobno nije vidio. Podesivi sliku i glasnou,
Lentz se zavalio i gledao.
U istome i jarko osvjetljenome laboratoriju, u poveem kavezu nainjenome za dranje veih ivotinja,
etkao je pas. Dva puta je zacvilio, mahanjem repa izraavao je nesigurnost; izgledao je kao da se nada
brzome svretku svojega zatoenitva.
- Dobri, Vader, dobri - rekao je David Kennessy prolazei kroz vidno polje kamere. - Sjedi, sjedi.
Kennessy je etkao prostorijom, rukom je prolazio kroz tamnu kosu, brisao tanku znojnu koprenu sela.
Naravno, nervozan je, naravno - prenemagao se kako bi izgledao samouvjereno. Darin Kennessy, vjerojatno
onaj pametniji od dvojice brae, napustio je istraivanja i prije pola godine doslovno ispario. David, ne, on
nije bio toliko mudar. Nastavio je kopati.
Ljude je neobino zanimalo to su njegova ekipa i on postigli, oevidno je osjetio potrebu da im to prikae
na videu. Kennessy nije bio svjestan injenice da e taj uspjeh znaiti njegovu propast. Ve je previe toga
dokazao moguim, uplaio je ljude koji nikada nisu bili uvjereni da je on u stanju uspjeti.
Lentzuje bilo poznato daje znanstvenikov sin bio na umoru; to gaje moda navelo da pristane na sve
neprihvatljive rizike; stoje znailo opasnost.
Kennessy je sam podesio otrinu, ruka mu se pojavila u vidnome polju kamere, slika se zatresla. Pokraj
njega, nedaleko kaveza s psom, stajao je njegov krupni pomonik, tehniar Jeremy Dorman, nalikujui
nekakvome slugi Igoru koji stoji pokraj svojega oboavanoga Frankensteina.
- Dobro - progovorio je Kennessy ravno u ugraeni mikrofon. Iz pozadine je dopiralo mnogo umova; zujala
je dijagnostika oprema, proiivai zraka, glodavci u svojim kavezima ukali su. - Noas ete vidjeti
neto jaaaako veeelikol
Kao da se jo netko sjea Eda Sullivana, pomislio je Lentz.
Kennessy se namjestio pred kamerom. - Ve sam okupio sve podatke, i poslao svu potrebnu, vrlo
podrobnu, dokumentaciju. Moja prva ispitivanja koja sam proveo na glodavcima pokazuju zadivljujue
mogunosti. Ipak, ta su izvjea o napretku ili ostala neproitana, ili ih, u najmanju ruku, nadleni pojedinci
nisu razumjeli. Pun mi je nos da moji dopisi i izvjea nestaju u vaim hrpama papira. Uzimajui u obzir
injenicu da e ovo otkrie izmijeniti nama poznati svijet, mislim da bi bilo vrijeme da se netko odrekne
svoje stanke za kavicu i proita ovo.
Doktore Kennessy, niste u pravu, pomislio je Lentz gledajui snimku, vaa izvjea nisu nestajala, tovie,
njima smo obraali izuzetno veliku pozornost.
- Davide, sve su to papiroloki seronje - zamumljao je Dorman. - Ne moe oekivati da razumiju ono to
plaaju. - Tada je prekrio usta, izgledao je zaprepaten injenicom daje imao snage izgovoriti neto takvo u
dosegu ugraenoga mikrofona.
Kennessy je pogledao na sat, pa Dormana. - Herr Dorman, jeste li pripravni?
Krupni laborant mekoljio se, poloio je ruku na iani kavez. Veliki crni labrador njukom je pogurnuo
Dormanov dlan, njukajui ga. Dorman je doslovno iskoio iz koe.
- Jesi li siguran da trebamo to uiniti? - upitao je.
Kennessy je svojega pomonika poastio pogledom koji je izraavao isti prijezir. - Naravno da nisam, Jeremy. Imam jaku elju dii ruke od svega, strpati itav projekt u ladicu i ostaviti Jodya da umre. Moda bih
se trebao povui i otii na raunovodstveni ispit.
Dorman je smeteno podigao obje ruke; pokazivao je da se predaje. - Dobro, dobro, samo sam pitao.
U pozadini je na zidu od lijevanoga betona stajao plakat koji je prikazivao Alberta Einsteina kako prua
svijeu ovjeku kojega bi tek nekolicina mogla prepoznati - K. Ericu Drexleru. Eric Drexler ispruio je ruku
sa svijeom prema promatrau. Prii i uzmi je! Drexler je bio jedan od prvih velikih vizionara koji su se
prije nekoliko godina pojavili u genetikim istraivanjima.
teta, nismo na vrijeme doprli do njega, pomislio je Lentz.
Vader se s oekivanjem zagledao u svojega gospodara, nakon toga sjeo je na sredinu kaveza. Rep mu je
udarao po podu. - Dobar deko - promrmljao je Kennessy.
Jeremy Dorman nestao je iz vidnoga polja, nekoliko trenutaka poslije vratio se nosei revolver, nezgrapan,
ali snaan Smith & Wesson. Prema izvjeima do kojih je Lentz lako doao, Dorman je sam otiao u Portland i kupio revolver plativi ga gotovinom. Dobro, barem revolver nije opteretio proraun istraivanja.
Dok je njegovoga pomonika oblij evao znoj, Kennessy je ponovno progovorio gledajui u kameru.
Dorman se nakratko zagledao u revolver; nakon toga ponovno je pogledao psa u kavezu.

28 | S t r a n i c a

ibs@crostuff.net
- Ono to vam se spremam prikazati za vas e predstavljati ok. Mislim daje nepotrebno ponavljati daje ovo
stvarno, da se nismo sluili nikakvim trikovima niti prijevarom, te da nismo provodili nikakve pripreme. Prekriio je ruke na prsima i vrstim se pogledom zagledao u objektiv. - Namjeravam vas tako temeljito
prodrmati da ete nakon toga biti spremni preispitati sva svoja ranija uvjerenja.
Okrenuo se Dormanu. - Kauboju, ako si spreman, pucaj!
Dorman je izgledao smeten, kao da se pita kome to Kennessy govori; tada je podigao revolver. Adamova
jabuica poskakivala mu je, bio je vidljivo uznemiren. Revolver je uperio prema psu.
Vader je osjetio da neto nije u redu. Uzmaknuo je u dno kaveza, a tada je zareao, duboko i dugo.
Tamnim se oima zagledao u Dormana, ogolio je onjake.
Dormanova je ruka zadrhtala.
Kennessy je bljesnuo oima. -Jeremy, kvragu, daj ve jednom! Ne pogortavaj stvar; dovoljno je jezivo.
Dorman je dvaput opalio. Na snimku su hici za-zvuali limeno i prigueno. Oba zrna pogodila su velikoga
crnoga psa, udar ga je odbacio u ianu mreu u dnu kaveza. Jedan hitac pogodio je Vadera u prsni ko;
drugi mu je smrskao kraljenicu. Iz rupa je potekla krv, natapajui mu krzno.
Vader je zaskiao, sjeo je zaprepaten udarima. Teko je dahtao.
Dorman se tupo zagledao u revolver. - Moj Boe! -promrmljao je. - Davide, skupine za zatitu ivotinja
raspet e nas na kri.
Ali Kennessy nije dopustio da se na snimci odulji tiina. Stupio je pred kameru, i zapoeo svoj oevidno
uvjebani govor. On je bio voditelj ove predstave; ma koliko je sve to izgledalo poput kakve melodrame, bio
je siguran da e upaliti.
- Moja medicinska otkria otvaraju puteve brojnim drugim primjenama. To je razlog zato je istraivaka
ekipa bila tako brojna, i to su istraivanja toliko dugo trajala. Prvi istraivai koji su zasluni za ovo otkrie,
njime e zatresti same temelje drutva, snagom koju niste u stanju ni zamisliti. - Kennessy je zvuao kao da
dri predavanje Upravnome odboru, za to je vrijeme njegov pas leao nastrijeljen i krvario u kavezu.
Lentz se i protiv volje morao diviti tome ovjeku.
Kimnuo je samome sebi i nagnuo se naprijed, blie televizoru. Laktovima se upro o plou radnoga
stola.Jo jedan razlog vie zato se ta tehnologija morala strogo nadzirati, te se upotrebljavati samo u
sluajevima krajnje prisile.
Na ekranu se Kennessy okrenuo prema kavezu, gledajui nadolje s lijenikom nepristranou. - Nakon
tekih ozlijeda, poput ovih, prvo to se dogaa jest da nanostrojevi u psu zatvaraju sve ivane centre za bol.
Vaderje sjedio u kavezu, djelovao je smeteno. Jezik mu se ovjesio. Nespretno se pokuavao uspraviti,
inilo se kao da ne zamjeuje dvije zjapee rupe u svojim leima. Nedugo zatim, crni je labrador legao na
pod kaveza, namoivi svoje krzno krvlju koja je jo tekla niz njegove bokove. Kapci su mu oteali, utonuo
je u duboki san, glavu je poloio na prednje ape. Udahnuo je duboko, polagano isputajui dah.
Kennessy je kleknuo na pod pokraj kaveza, ispruio je ruku i Vadera potapao po glavi. - Tjelesna
temperatura mu se ve podie od toplinskoga vala. Gledaj, krv je prestala istjecati. Jeremy, doi blie s
kamerom, moramo uhvatiti krupni plan.
Dormanje izgledao otupjelo, tadaje pourio po kameru. Slika na vrpci poskoila je i potresla se; tada se u
sreditu pokazao pas, zumirali su prema ranama. Kennessy je nekoliko trenutaka pustio da slike govore za
sebe, nakon toga nastavio je svoje predavanje.
- Teke tjelesne ozljede, poput ovih, lake je zalijeiti od bolesti koja se iri itavim organizmom, primjerice,
raka. Rana od vatrenoga oruja iziskuje malo vezivanja, staninih zavoja i neto rekonstrukcija.
- Genetska oboljenja, naprotiv, zahtijevaju popravak svake pojedine stanice, ispravke i popravke svih
anomalija, ienje pacijenta koji boluje od raka moe trajati tjednima, mjesecima. Ove rane od metaka... pokazao je rukom na nepominog crnoga labradora.
- Vader e ve sutra ponovno loviti vjeverice.
Dorman je gledao psa pogledom punim nevjerice i divljenja. - Davide, ako se novine do
epaju ovoga,
ostali smo bez posla.
- Mislim da se to nee dogoditi - odgovorio je Kennessy i osmjehnuo se. - Kladim se u kutiju pseih
kolaia.
U sljedeih se sat vremena pas probudio, mamuran, ali se oporavljao nevjerojatnom brzinom. Vader se
uspravio u kavezu, protresao se, i zalajao. Zdrav. Izlijeen. Potpuno zdrav. Kennessy gaje pustio iz kaveza,
pas je iskoio van, gladan pozornosti i hvale. Kennessy se glasno nasmijao i poeo ga gladiti.

29 | S t r a n i c a

ibs@crostuff.net
Lentz je zaprepateno promatrao, u tome je trenutku u potpunosti shvatio daje Kennessyev rad bio daleko
vie zastrauju, jo uspjeniji nego se on pribojavao. Njegovi ljudi imali su potpuno pravo to su uzeli
uzorke, pospremili ih na sigurno, te unitili sve preostale dokaze.
Ako neto ovakvo postane dostupno svima, posljedice koje bi potresleitav svijet bile su mu potpuno
nezamislive. Ne, sve se moralo unititi.
Lentz je izvukao videokasetu i zakljuao je u sef s tajnim spisima. Vatrootporni sef u DyMaru zatitio je
vrpcu i jo neke spise, naalost, bio je potpuno siguran, da njegovi ljudi nisu prikupili sve djelie, sve
uzorke.
Sada, nakon svega vienoga, Lentz je konano shvatio oajniki telefonski poziv koji su prislukivali one
noi kada je David Kennessy nazvao svoj kuni broj, noi bijesnih demonstracija, noi kada je buknuo
poar.
Kennessyev je glas zvuao luaki, isprekidano. Nije dopustio supruzi da progovori niti rijei. - Patrice,
uzmi Jodya i Vadera i bjeite iz kue; odmah! Dogaa se sve ega sam se najvie plaio. Morate bjeati. Ja
sam zarobljen u DyMaru, vi moete pobjei. Ne zaustavljajte se! Nemoj dopustiti... da te pronau!
Telefonski se razgovor prekinuo prije nego su i Kennessy i njegova supruga uspjeli rei ita vie. Patrice
Kennessy posluala je svoga supruga, djelovala je brzo. Kada je postrojba zaienje stigla do njihove
prigradske kue, ve je bila spremila sve, povela djeaka i psa sa sobom; nestali su.
Nakon pregleda videozapisa, Lentz je shvatio daje teko pogrijeio. Prije toga, strahovao je daje Patrice sa
sobom ponijela nekoliko biljeki, podatke o istraivanjima koje je Lentz morao prikupiti. Sada, shvatio je
daje opasnost nemjerljivo vea.
Kako mu je to prije moglo promai? Pas nije bio samo kuni ljubimac kojega Kennessyevi, u urbi, nisu
mogli ostaviti. Taj crni labrador bio je jedinstven. On je bio pokusna ivotinja, u svome je krvotoku nosio
nano-strojeve koji su drijemali u njemu,ekali su trenutak kada e se rasuti itavim svijetom.
Lentzovo grlo se steglo, zgrabio je telefonsku slualicu. Nakon trenutka premiljanja, sledio se i polagano
vratio slualicu u leite. Ovu greku nije elio priznati ovjeku koji je vodio operaciju. Sam e se pobrinuti
za to.
Sve ostalo unitili su u poaru - sada je Adam Lentz morao okupiti sve svoje snage, pozvati pojaanja,
nemilosrdno troiti vrijeme i novac; koliko bude potrebno.
Morao je pronai enu, djeaka, a osobito, njihovog psa ljubimca.
ETRNAEST
Koliba KennessyevUi Oregonsko priobalno podru je Srijeda, 13:10
Podnevno je sunce obasjavalo opustjela mjesta po obroncima oregonskih brda, preostala od sjee drveta.
Patrice i Jody sjedili su za stolom u dnevnoj sobi, zastori su bili rastvoreni, svjetla pogaena; slagali su slagalicu od tisuu dijelova koju su pronali u jednoj od cedrovih klupa postavljenih pod prozorima.
Zavrili su ruak koji se sastojao od hladnih sendvia i vreice ipsa pomalo uegle od vlanoga zraka.
Jody se nikada nije poalio. Patrice je bila presretna to se njezinome sinu vratio tek. Zagonetno poboljanje
u njegovoj bolesti bilo je zamjetno, ipak, nije si smjela dopustiti nadati se. Uskoro, a to je u njoj izazivalo
jezu, uskoro e zdravo rumenilo izblijedjeti, Jody e ispono-va otpoeti razgovore s Crnim Koscem.
Sada, sada je hvatala svaki trenutak koji je provodila s njime. Jody joj je jedini preostao.
Sada su sjedili pogrbljeni nad razasutim dijelovima slagalice. Kada je dovre, prikazivate Zemlju kako
se uzdie nad mjeseevim liticama, fotografija koju je nainio jedan od astronauta iz programa Apollo.
Modroze-lena kugla prekrivala je najvei dio malenoga drvenoga stola, nedostajalo je samo nekoliko
nazubljenih komadia kontinenata koje jo nisu ispunili.
Sastavljanje ih nije pretjerano zabavljalo, jedva su njime uspijevali skretati misli. Jednostavno, ubijali su
vrijeme.
Patrice i Jody malo su razgovarali, dijelili su tiinu kako je dijele dvoje ljudi koji dugo vremena imaju za
drutvo samo jedno drugoga. Dostajale su im djelomino izgovorene reenice, nejasna dobacivanja, samo
njima jasne ale. Jodyje ispruio ruku drei nazubljeni komadi antarktike ledene kape, okreui ga da
vidi kako sjedaju vezni zupci.
- Mama, zna li nekoga tko je otiao na Antarktik? - upitao je.
Patrice se usiljeno osmjehnula. - Mali, to mjesto ba i nije u prospektima turistikih agencija.
- Je li tata ikada tamo iao? Zbog istraivanja? A stric Darin?

30 | S t r a n i c a

ibs@crostuff.net
Zategla je miie prije nego je bolno mrtenje moglo prijei njezinim licem. - Misli, je li iao ispitivati
novi lijek na pingvinima? Ili polarnim medvjedima? Uostalom, zato ne? Isprobavao gaje na Vaderu...
- Mama, polarni medvjedi ive na Sjevernome polu. - Jodyje s glumljenim prijezirom odmahivao glavom. Daj, sredi si podatke.
Ponekad je zvuao na dlaku poput oca.
Ona je sinu objasnila zato se moraju skrivati od ljudi, zato moraju ekati dok ne saznaju neke odgovore,
i otkriju tko stoji iza ubojstava i poara u DyMaru.
Darin se raziao s bratom nakon divljake svae oko opasnosti koje njihova istraivanja mogu prouzroiti,
oko kliskoga ruba po kojem teturaju. Napustio je svoj posao u DyMaru, prodao kuu, ovu kuicu za odmor
ostavio neka propadne, te se otiao pridruiti izdvojenoj skupini zatitara prirode koja je obitavala u
oregonskoj divljini. Od toga je trenutka David o Darinu govorio samo prezrivo, odbacujui sve uobiajene,
na pogrene adrese usmjerene pritube koje su upuivale grupe za prirodni ivot, poput one kojoj se
pridruio njegov brat.
Darin je tvrdoglavo tvrdio da e im ivoti visiti o niti u trenutku kada vei broj ljudi sazna za njihova
istraivanja, ali David jednostavno nije elio povjerovati da bi itko, osim potpuno znanstveno nepismenih,
mogao ne razumjeti sav znaaj otkria do kojega su doprli. - Lijepo je vidjeti da neki ljudi razumiju vie
nego to ti misli - govorio je David. - Samo, ne bih se pretjerano oslanjao na to - odvratio mu je Darin.
Patrice je znala koliko je David naivan. Njegovo otkrie uistinu nije bilo neto to bi izazvalo provale
veselja meu obinim ljudima - sve to bilo je previe sloeno, iziskivalo je gotovo proroanski dar uvida u
svijet koji e se izmijeniti, da bi se nabrojale sve opasnosti koje su prijetile oduda koje im je on nudio.
Ipak, neki su ljudi obraali svoju pozornost. Darin je imao sve razloge za strah i za bijeg. Patrice se pitala,
tko je stajao iza svega toga?
Skupina demonstranata pred DyMarom bila je sastavljena od neobine mjeavine vjerskih skupina,
sindikalnih predstavnika, boraca za ivotinjska prava i bog zna koga jo. Neki su bili aavi, neki, nasilni.
Njezin suprug poginuo je tamo, s njom se oprostio samo kratkim upozorenjem. Idi! Bjei! Nemoj dopustiti
da te uhvate! Gonit e te.
Nadajui se daje to upozorenje samo privremene prirode, izazvano pojaanim bijesom ruilaki
raspoloenih demonstranata, ubacila je Jodya i psa u auto; satima je vozila bez cilja. U daljini je ugledala
plamen poara u DyMaru, uplaila se najgorega. Jo uvijek ne shvaajui sav opseg urote, pojurila je kui,
nadajui se da e tamo pronai Davida, u nadi da je barem ostavio nekakvu poruku.
Umjesto toga, kuu je pronala potpuno ispreme-tanu. Neki ljudi tragali su za neim, tragali su za njima.
Patrice je pokupila nekolicinu njima neophodnih sitnica i pobjegla; mozak joj je grozniavo radio dok su
bjeali iz Tigarda, to dalje iz portlandskih gradskih podruja, sve dublje u divljinu.
Na mranim je parkiralitima nekoliko puta zamijenila registracijske ploice, ekala je gotovo do ponoi,
te je iz bankomata u sreditu Eugenea, grada u Orego-nu, podigla dnevni maksimum gotovine. Tada je
ponovno sjela u auto i prevezla se preko itavoga grada do drugoga bankomata; pono je ve prola, dakle
bio je novi dan, te je novce izvadila jo jednom. Tadaje poela bjeati prema obali, prema Darinovoj staroj i
naputenoj kolibi; tamo se ona i Jody mogu prikriti iekati dok stanje ponovno ne postane sigurno.
Godinama je radila kao arhitekt-slobodnjak, projekte je izraivala kod kue, osobito tijekom posljednjih
nekoliko mjeseci kada se Jodyeva bolest sve vie pogoravala, i kada mu je bivalo sve loije od uobi
ajenih
ke-moterapija i zraenja.
Patrice je ovo maleno zaklonite prije nekoliko godina projektirala za dar svome ogoru. S unajmljenom
je opremom Darin, sam, uveo elektrine vodove, poravnao prilaznu cestu, posjekao nekoliko stabala, ali
gotovo nikada nije stizao odmarati se i uivati u njoj. Bio je prezauzet svojim osmodnevnim istraivakim
radnim tjednom. Nesumnjivo, David gaje zarazio.
Za ovo mjesto nitko drugi nije znao, nitko ih nee traiti ovdje, u nikada koritenoj kuici za odmor,
izgraenoj godinama prije, za brata koji je nestao prije est mjeseci. Mjesto je bilo savreno da ona i Jody
tamo dou do daha, smire se, smisle svoje sljedee poteze.
Sada je nestao i pas. Vader je bio Jodyijeva posljednja iskra radosti, mirna luka usred svih oluja. Crni
labrador bio je izvan sebe kada su napustili grad i doli na mjesto gdje je ponovno mogao trati po umi.
Toliko je vremena proveo kao gradsko pseto, okruivale su ga ograde; odjednom se naao oslobo
en usred
oregon-skih uma.
Vaderov nestanak nije iznenadio Patrice, ipak, oekivala je da e se vratiti kui. Mogla gaje svezati samo, nije imala srca uiniti to; ona i njezin sin ve su bili zarobljenici ove divljine. Zarobljenici u

31 | S t r a n i c a

ibs@crostuff.net
vlastitome skro-vitu? Patrice se toliko bojala daje psu s vrata skinula ploice s oznakama. Ako Vadera
uhvate, ili ozlijede, nee ih ni na koji nain moi povezati - ni na koji ih nain nee moi pronai.
Jodyje to teko primio, davao je sve od sebe da ne izgubi nadu. Sve svoje misli upravljao je prema
povratku svojega ljubimca. Osim mranoga raspoloenja, izgledao je sve zdraviji; gotovo sva kosa, otpala
tijekom kemoterapija, ponovno mu je izrasla. Toliko snage ve odavna nije imao. Ponovno je izgledao poput
zdravog djeaka.
Ipak, alost za nestalim Vaderom bila je vidljiva na njemu poput otvorene rane. Nakon svakoga
poloenoga djelia slagalice sa slikom Mjeseca i Zemlje, kroz zavjese na prozorima pogledao bi prema rubu
istine.
Odjednom je poskoio. - Mama, vratio se! -viknuo je Jody, iskaui iz svojega stolca.
Patrice je na trenutak u svojoj nutrini osjetila znak za uzbunu, pomislila je na gonie, pitala se tko ih je
mogao pronai, stoje uinila ime su se otkrili. Tada je, kroz otvorena vrata sa zatitnom mreom do nje
dopro psei lave. Ustala je od stola, zaprepateno se zagledala u crnoga labradora koji je istrao iz ume.
Jody je odskoio od stola i izjurio kroz vrata. Pojurio je prema crnome psu takvom brzinom daje Patrice
oekivala da e joj sin licem zarovati tlo na ljunanome prilazu, ili se spotai na opale grane u dvoritu.
-Jody, budi oprezan! - doviknula mu je. Samo joj je jo i to trebalo - ako djeak slomi ruku, time e
pokvariti sve. Dosad je uspjela izbjei sve dodire s lijenicima i svim drugim osobama koje su biljeile
imena i podatke.
Jody je u tome trenutku zaboravio na sve osim na radost zbog povratka svojeg ljubimca.
Djeakje neozlijeen stigao do psa; obojica su pokuavali svojim veseljem nadjaati onoga drugoga.
Vader je lajao i jurio u krugovima, skakao je u zrak. Jody je zagrlio psa oko vrata, te su obojica pali na
vlanu zemlju u kovitlacu crnoga krzna, blijede koe i travki.
Mokar i umrljan travkama, Jody je trao za Vade-rom prema kolibi. Patrice je brisala ruke u kuhinjsku
krpu, izila je na trijem da bi ih doekala. - Rekla sam ti da e s njim sve biti u redu - rekla je.
Lud od sree, Jody je kimnuo i nastavio gladiti psa.
Patrice se sagnula i prstima prola kroz crno krzno. Vjenani prsten koji jo nije skinula, bljetao je meu
crnim vlasima. Crnome labradoru stajati mirno predstavljalo je napor; premjetao se stojei na sve etiri
ape, jezik mu je visio. Rep mu je vitlao zrakom poput poludjeloga kormila, zamasi su mu tijelo gotovo
izbacili iz ravnotee.
Osim nekoliko blatnjavih mrlja i iaka nije pronala nita loe. Nikakvih rana, nijednu ozljedu. Niti jedan
oiljak.
Potapala je psa po glavi, Vader je prema njoj podigao svoje smee oi. Odmahujui glavom, rekla je eljela bih da nam moe ispriati sve.
PETNAEST
Hughartova obiteljska veterinarska ambulanta Lincoln Gity, Oregon Srijeda, 17:01
Dok su se pribliavali veterinarskoj ambulanti smjetenoj u pospanome priobalnome gradu Lincoln Cityu, Scully je zaula psei lave.
Zgrada je bila velika obiteljska kua, pregraena za poslovne potrebe. Aluminijski oluci bili su obojeni u
bijelo, ponegdje zamrljani s plijesni; rebrenicamaje trebao novi premaz boje. Dva agenta popela su se
betonskim stubitem do glavnog ulaza i otvorili zatitna vrata.
Tijekom potrage za Kennessyevim bratom, ljubiteljem prirode, Mulderovu je pozornost privuklo izvje
e
iz ove veterinarske ambulante. Kada je Scully zatraila hitnu analizu uzorka nepoznate teku
ine koju je
izvukla tijekom autopsije mrtvoga uvara, laboranti iz Centra za kontrolu bolesti odmah su uoili veliku
slinost s jednim drugim uzorkom - takoer poslanim iz ruralnoga dijela drave Oregon.
Elliot Hughart lijeio je psa, crnoga labradora, koji je takoer bio zaraen istom tvari. Podudarnosti u
ishodima pretraga privukle su Mulderovu pozornost. Sada su barem pronali neko mjesto otkuda mogu
zapoeti svoju potragu.
U predvorju ambulante, veterinarova je pomonica na prijamnome odjelu izgledala zabrinuto. Vlasnici su
sjedili uza zidove pokraj kaveza sa ivotinjama. U jednom su se kavezu hrvali maii. Psi su cviljeli, vezani
na povocima. Na zidovima su bili privreni plakati koji su upozoravali na gliste, maju leukemiju i buhe;
pokraj njih stajao je stalak s asopisima Time, CatFancy i People.
Mulder je priao slubenici i izvukao svoju iskaznicu. - Agent Fox Mulder, Federalni istrani biro.
Trebamo doktora Hugharta.

32 | S t r a n i c a

ibs@crostuff.net
-Jeste li se najavili? - Mulderove rijei do slubenice nisu doprle nekoliko trenutaka, a tada je ena
zabrinutoga lica zatreptala. - Ovaj, vi ste FBI?
- Moramo ga upitati nekoliko pitanja o psu kojega je lijeio prije dva dana - rekla je Scully. - Poslao je
uzorak krvi Centru za kontrolu bolesti.
- Dovest u doktora im bude slobodan - odgovorila je slubenica. - Mislim da sada sterilizira ivotinju u
operacijskoj dvorani. elite li otii i priekati ga tamo?
Mulder se premjetao s noge na nogu. - Ne, hvala, radijeemo ekati ovdje.
Tri etvrt sata kasnije, kada je Scully od buke i nereda koje su stvarale uznemirene ivotinje dobila
neizdrivu glavobolju, stari je veterinar iziao iz dvorane. Treptao je oima usaenima ispod upavih obrva;
izgledao je smeteno, ali znatieljno. U ekaonici je bilo lako prepoznati FBI-eve agente.
- Molim vas, doite otraga u moj ured - rekao je
veterinar, pokretom ruke pozivajui ih u malu ordina
ciju. Zatvorio je vrata za njima.
U sreditu sobe stajao je stol od nehrajueg elika, u zraku je visio vonj mokroga krzna i sredstava za
dezinfekciju. U ormariu su, iza staklenih vrata, stajali toplomjeri i igle s cjepivom protiv crijevnih glista,
bjesnoe i teniaka.
- Dakle - Hughart je progovorio tihim i blagim glasom, iako se u njemu osjeala smetenost. - Nikada jo
nisam imao posla s FBI-em. Kako vam mogu pomoi?
- Prekjuer ste u Centar za kontrolu bolesti poslali uzorak koji ste izvukli iz crnoga labradora koji je ovdje
bio na lijeenju - rekla je Scully. - U svezi s njim eljeli bismo vam postaviti nekoliko pitanja.
Mulder je izvukao Vaderovu fotografiju koju su uzeli iz obiteljskoga albuma prona enoga u
opustoenome domu u Tigardu. - Gospodine, moete li prepoznati ovoga psa? Je li to ivotinja koju ste
lijeili?
Veterinar je iznenaeno podigao obrve. - Sluajte, to je gotovo nemogue rei, mislim, samo na temelju
ove fotografije. Ipak, veliina i dob odgovaraju. Mogla bi biti ista ivotinja. - Starije veterinar mirnuo. -Je li
u pitanju kriminalistika istraga? Zato se umijeao i FBI?
Scully je izvukla fotografije Patrice i Jodya Kennes-sya. - Pokuavamo prona
i ovo dvoje ljudi, i imamo
temelje za vjerovanje da su oni vlasnici ovoga psa.
Doktor je odmahnuo glavom i slegnuo ramenima. - To nisu oni koji su ga donijeli. Psa je u ambulantu
dovezao turist koji gaje udario autom. Tome seovjeku urilo to prije otii odavde. U karavanu kojim se
dovezao plakala su djeca. Bilo je kasno. Iako nije bilo gotovo nikakve nade za psa, pregledao sam ga i
lijeio. -Zatresao je glavom. - Mislim, uvijek, nekako, znate ka-daje ivotinja osuena na smrt, ivotinje to
znaju. Vidite im u oima. Ali, taj pas... taj je stvarno bio udan.
- Kako mislite, udan? - upitala je Scully.
- Pasje pretrpio teke povrede - rekao je stari lijenik. - Velike ozljede, slomljena rebra, zdrobljena zdjelina
kost, smrskana kraljenica, ozlijeeni unutranji organi. Nisam oekivao da to moe preivjeti, pasje trpio
teke bolove. - Rastreseno je prste obrisao o svjee oien elini stol, ostavljajui na stolu otiske prstiju.
- Zakrpao sam ga, iako za njega nije bilo nade. Bio je vreo, tjelesna temperatura bila je via nego kod ikoje
vruice koju sam sreo u svojoj veterinarskoj praksi. Za to sam uzeo uzorak krvi. Ono to sam otkrio, ne bih
oekivao nikada.
Mulderove obrve poskoile su uvis. Scully je pogledala svojega partnera; ponovno se okrenula veterinaru.
- Uzimajui o obzir teke povrede koje je zadobio u prometnoj nesrei, porast temperature prilino je
neoekivan - reklaje. - Naroito ako je pas pretrpio ok i padao u stanje kome.
Veterinar je strpljivo kimnuo glavom. - Upravo zato sam i bio toliko znatieljan. Vjerujem da se ivotinja
zarazila neim prije nezgode. Moda je zato bio tako smeten, te je automobil naletio na njega. - Hughart je
izgledao uistinu uznemireno, gotovo posramljeno. - Kada sam vidio da nema ni najmanje nade, ubrizgao
sam psu injekciju Euthanola - natrijevoga pentabar-bitola - kako bih ga uspavao. Deset kubika, stoje i vie
nego dovoljno za tjelesnu masu crnoga labradora. U takvim sluajevima jedino to moemo uiniti je...
osloboditi ivotinju muka. A taj se pas uistinu muio.
- Moemo li vidjeti tijelo? - upitala je Scully.
- Ne. -Veterinar joj je okrenuo lea. - Bojim se da je to nemogue.
- Zato?- upitao je Mulder.
Hughart se zagledao u njih ispod svojih upavih sivih obrva, nakon toga ponovno je spustio pogled prema
svojim istim, izribanim prstima. - Radio sam u laboratoriju, prouavao sam svjei uzorak krvi, tada sam

33 | S t r a n i c a

ibs@crostuff.net
zauo buku. Vratio sam se u ordinaciju i ugledao psa koji je skoio sa stola. Kunem vam se, prednje noge
bile su mu slomljene, imao je i prijelom rebara.
Scully je uzmakla, nije bila sposobna povjerovati onome stojeula. -1 jeste li pregledali psa?
- Nisam imao priliku - Hughart je odmahivao glavom. - Kada sam mu se pokuao pribliiti, zalajao je na
mene, okrenuo se, otvorio vrata i izjurio van. Potrao sam za njim, ali je taj crni labrador odjurio u no, svje
i snaan kao kakav tenac.
Scully se, podiui obrve, zagledala u Muldera. Veterinara kao daje zbunilo vlastito sjeanje. Zbunjeno je
eao tjeme. - Mislim da sam vidio sjenu kako nestaje prema umi, ali ne mogu biti siguran. Zvao sam ga da
se vrati, ali je taj pas savreno dobro znao kamo se uputio.
Scully je bila zapanjena. - Dakle, elite rei daje pas kojega je udario auto, nakon ega ste mu dali
injekciju koncentriranoga natrijevog pentabarbitola... nekako uspio skoiti s operacijskoga stola i pobjei
kroz vrata?
- Poprilino snana ivotinja -javio se Mulder.
- Sluajte - rekao je veterinar ~ ne mogu objasniti kako, ali to se dogodilo. Pretpostavljam da je pas nekako...
da nije bio ozlijeen. Iako, ne mogu vjerovati da sam pogrijeio u postavljanju dijagnoze. Satima sam za
njim tragao po okolnim umama, po ulicama, traio sam ga po dvoritima. Oekivao sam da u tijelo
pronai na parkiralitu, nedaleko odavde... nisam pronaao nita. Nitko mi nita nije dojavio. Ljudi u ovome
kraju priaju o takvim neobinim dogaajima.
Scully je promijenila temu. - Imate li jo uvijek izvorni uzorak krvi? Mogu li ga pregledati?
- Naravno - odgovorio je veterinar, izgledao je kao da ga usreuje prilika da se opravda. Poveo je dva agenta
do malenoga laboratorija u kojem je vrio jednostavna testiranja crijevnih nametnika i ispitivanja krvne
slike.
Na jednoj je stolnoj ploi, pod nisko postavljenim fluorescentnim svjetlima stajao veliki mikroskop.
Hughart je iz kutijice izvukao staklenu ploicu s osuenim uzorkom krvi koji je poprimio smeu boju.
Ubacio ga u leite ispod lea, ukljuio svjetiljku pod uzorkom, i s vijcima izotravao sliku. Stari seovjek
maknuo u stranu, mahnuo rukom Scully da pri e i pogleda.
- Kada sam prvi puta ovla pregledao uzorak - rekao je veterinar - krv je bila preplavljena tim malenim
pjegicama. Nikada nisam vidio nita nalik tome, a tijekom prakse nailazio sam na uistinu velik broj krvnih
parazita u ivotinjama. Nematode, amebe, svi ostali nametnici. Ali, ove... bile su tako neobine. Zato sam
Centru za kontrolu bolesti poslao uzorak krvi.
- Oni su izvijestili nas. - Scully je pogledala u oku-lare i vidjela pasja krvna tjeleca, kao i brojna siuna
tjeleca koja su joj se inila previe uglatima, previe geometrijski pravilna; nisu nalikovala niti jednome
mikroorganizmu kojega je ikada vidjela.
- Dok su se kretala i bile aktivna, ta su tjeleca izgledala gotovo kao... ne, nisam to u stanju opisati - rekao je
stari veterinar. - Sada su stala, moda su hibernirala na neki nain. Ili su mrtva.
Scully je prouavala siune tokice, niti ona ih nije mogla shvatiti. Mulder je stajao pokraj nje, strpljivo
ekajui, konano gaje pustila da pogleda. Uputio joj je znaajan pogled.
Scully se okrenula veterinaru. - Doktore Hughart, zahvaljujem na vaem vremenu. Modaemo se
ponovno vratiti ili javiti. Ako doznate ikakve podatke o mjestu gdje se nalaze pas, ili njegovi vlasnici, molim
vas, javite nam.
- Ali, o emu se radi? - upitao je doktor, slijedei Scully i Muldera koji su poli prema vratima. - Mislim,
zastoje FBI krenuo u potragu?
- Sluaj nestale osobe - odgovorio je Mulder i prilino smo u urbi.
Dva su agenta prola pokraj prijamnoga ureda, gdje su susreli irok izbor pasa, maaka i kaveza. Vrata
nekih ordinacija bila su zatvorena, a iza njih su dopirali udni zvukovi.
Veterinar kao daje oklijevao vratiti se svojem uobiajenom kaosu ivotinjskoga zavijanja, naslonio se na
dovratak i promatrao ih kako silaze stubitem.
Mulder je drao jezik za zubima sve dok nisu uli u automobil, i spremili se za nastavak puta. - Scully,
mislim da su braa Kennessy izvodili vrlo neobina istraivanja u DyMarovim laboratorijima.
- Muldere, priznajem, rije je o nekakvoj stvarno neobinoj infekciji, ali to i dalje ne znai...
- Scully, razmisli malo. - Oi su mu zasjale. - Ako je DyMar razvio nekiudotvorni sustav regeneracije
organizma, David gaje vrlo lako mogao ispitati na svojem psu. - Scully se ugrizla za usnicu. - Uzimajui u
obzir stanje u kojem se nalazio njegov sin, mislim daje bio dovoljno oajan da poduzme bilo to.

34 | S t r a n i c a

ibs@crostuff.net
Zavalila se u sjedite i privrstila sigurnosni pojas. -Muldere, samo, kakvo to lijeenje moe izlijeiti psa
od strahovitih ozljeda koje je zadobio u automobilskoj nesrei, i nakon toga ponititi djelovanje natrijevoga
pen-tabarbitola kojim se veterinar posluio da uspava psa.
- Moda neto stoje proizvod zajednikih istraivanja i strunosti Darina i Davida Kennessya odvratio je
Mulder i pokrenuo motor.
Rastvorila je cestovnu kartu, tragajui za sljedeim ciljem njihove potrage; podrujem u kojem se skrivao
Darin Kennessy. - Muldere, samo, ako su uistinu proizveli takav...udotvoran lijek, zato bi Darin napustio
istraivanja? Zato bi netko elio unititi laboratorije i spaliti sve podatke?
Mulder je izvezao automobil s parkiralita i ekao sve dok se kolona turistikih vozila nije provezla niz
Obalni autoput, prije nego je skrenuo udesno i pratio cestu koja je vodila kroz maleni slikoviti gradi.
Razmiljao je o mrtvome uvaru, podivljalim i neobjanjivim izraslinama, o sluzi. - Moda svi uzorci iz
DyMara nisu bili tako djelotvorni. Moda se neto daleko strasnije otelo nadzoru.
Scully se zagledala u cestu pred njima. - Muldere, moramo pronai toga psa.
Ne odgovorivi nita, pritisnuo je papuicu gasa i ubrzao.
ESNAEST
Mrtvanica bolnice Mercy Portland, Oregon etvrtak, 02:04
Neki ljudi vjeruju daje biti sam kasno nou u mrtvanici neto jezivo - ili, u najmanju ruku, dobar razlog
za uznemirenost. Edmund je tihu i slabo osvijetljenu bolnicu smatrao najboljim mjestom za uenje. Imao je
vrijeme ispunjeno tiinom i osamljenou, imao je svoje medicinske udbenike, kao i popularne knjige koje
su opisivale prave zloine i mrtvozorniki posao.
Nadao se da e i on jednoga dana upisati studij medicine i studirati forenzinu medicinu. Taj gaje studij
oduevljavao. Tako e, ako bude vrijedno radio, moda postati u najmanju ruku prvi ili drugi pomonik
okrunome mrtvorzorniku, Franku Quintonu. To je bio najuzvieniji cilj koji se Edmund nadao dosti
i.
Uenje mu je teko polazilo za rukom, znao je da studij medicine za njega predstavlja neizmjerni izazov.
Zato je nastojao sam nauiti najvie stoje mogao, prouavajui ilustracije i dijagrame, istraujui svaku i
najmanju pojedinost prije nego uzmogne dobiti priliku da polae prijamni ispit.
Uostalom, i Abraham Lincoln bio je samouk, nije li? U tome nije bilo nita loe, nikako, ni najmanje. A
Edmundu nije nedostajalo vremena niti volje, odluio je nauiti najvie to uzmogne.
Fluorescentne svjetiljke bacale su bijele bazene svjetla oko njega, poistome poploanome podu i bijelim
zidovima. elik i krom sjajili su se. Ureaji za proiavanje zraka zvuali su poput dubokoga disanja
ovjeka u mirnome snu. Bolniki hodnici utihnuli su. In-terfoni su zanijemili, zvonca dizala, zamukli su svi
koraci gumenih potplata po hodnicima.
Bio je sasvim sam tijekom nonoga deurstva u mrtvanici - to mu se svialo.
Edmund je okretao listove jednoga od svojih medicinskih prirunika, osvjeavao je pamenje prisjeajui
se razlike izmeu perforativne i penetrativne ozljede. Kod penetrativne ozljede zrno bi uletjelo u tijelo i
zadralo se unutra, dok bi kod perforacijske ozljede, zrno probiloitavo tijelo do druge strane, gdje bi, na
izlaznoj rani, otkinulo velik komad tkiva, za razliku od istoga krunoga oblika ulazne rane.
Edmund se poeao po elavome tjemenu dok je ponovno preitavao navedene razliitosti, pokuavajui
tono upamtiti pojmove. Na drugoj je stranici pregledavao dijagrame hitaca, pregledavao isprekidane crte
koje su prikazivale prodor zrna kroz tjelesne upljine, kako jedna putanja moe prouzroiti trenutanu smrt,
dok je druga razmjerno bezopasna i jednostavno izljeiva.
U mrtvanici je bilo dovoljno tiho da se mogao usredotoiti, a kada bi Edmund konano stjerao i raistio
sva objanjenja u svojoj glavi, ona bi obino ostajala tamo. Potiljak mu je bubnjao sve jaom glavoboljom
koju je izazivala napetost, ali Edmund nije htio uzeti aspirine ili popiti jo jednu kavu. Razmiljanjeme
pobijediti glavobolju.
U trenutku kada je pomislio daje na samome rubu otkria, bio je pripravan razvui lice u pobjedniki
osmijeh, zauo je kako se neto pomie... mekolji.
Edmund je podigao glavu, skutrio ramena i ogledao se po prostoriji. Prije samo tjedan dana, jedan od
uvara mrtvanice ispriao mu je nekakvu glupost o lesu - o ovjeku kojemu je u automobilskoj nezgodi
odrubljena glava - koji se, prema uvarevoj prii, navodno pridigao i ietao iz bolnikoga centra Allegheni
Catholic. U lijevome uglu prostorije jedna je cijev zatreperila, ali Edmund nije primijetio nikakve posr
ue
obezglavljene leeve... niti bilo koju drugu pojavu iz besmislenih gradskih pria.

35 | S t r a n i c a

ibs@crostuff.net
Zagledao se u umiruu arulju, shvativi da ga je omelo titravo svjetlo. Uzdahnuo je i na papiru ostavio
poruku Slubi odravanja. Ljudi iz Odravanja ve su dva puta provjerili temperaturu u ladicama hladnjaka,
dodali jo freona, te izjavili daje sve u malenim odjeljcima - ukljuivo i odjeljak 4E - upravo onako kako
treba biti.
Budui da se zvuk nije ponovio, Edmund je preao na sljedee poglavlje koje je govorilo o raznim
vrstama ozljeda izazvanima tupim predmetima.
Tada je ponovno zauo zvuk kretanja - grebanje, mekoljenje... tada je zauo glasan udarac.
Edmund se uspravio ravan poput svijee, kapci su mu nezaustavljivo mirkali. Bio je siguran da to nije
bio proizvod njegove mate, nikako, ni najmanje. Ve je dovoljno dugo radio u mrtvanici da ga zvukovi
zgrade koja je sjedala, ili umovi pomonih pogona nisu plaili.
Jo jedan udarac. Neto je udaralo u kovinu.
Ustao je, pokuavajui odrediti izvor zvuka. Pitao se nije li netko povrijeen, ilije neki mranjak, kliznuvi u tihu mrtvanicu, traio zaklon... ali zato? Edmund je na svome mjestu bio ve tri sata, nije uo niti
vidio nita. Mogao se sjetiti svih koji su uli unutra.
Zvuk se ponovio, zauo je udarce, lupu i grebanje. Od tiine vie nije preostalo nita. Netko je udarao u
mrtvanici, sve bjenje i bjenje.
Edmund se povukao u stranji dio svoje sobe; osjeao je kako u njemu buja jeza - negdje u nutrini znao je
gdje e pronai izvor te buke. U jednome odjeljku hladnjaka - u kojem se nalazilo mrtvo tijelo.
U koli je itao prie strave i uasa, osobito Edgara Allana Poea, prie koje su govorile o preuranjenim
sprovodima, ukapanjima ljudi koji jo nisu umrli. Sluao je zastraujue prie o rtvama koje su pale u
komu, te su ih strpali u hladnjake mrtvanica u kojima bi umirali od hladnoe, ne od ozljeda - o pacijentima
za koje su lijenici pogreno dijagnosticirali; koje je pogodio dijabetiki ok ili epileptiki napadaj, te su se
inili mrtvima.
Iz svojega ogranienoga medicinskoga iskustva, Edmund je odbacio sve duhovite prie, gradske legende i
bapska naklapanja... ipak, u ovome trenutku nije mogao grijeiti.
Netko je udarao po unutranjim stijenkama jednoga odjeljka u hladnjaku.
Otiao je do hladnjaka, oslukujui. - Hej! - viknuo je. - Izvui u vas. - To je bilo najmanje stoje mogao
uiniti.
Odjeljak iz kojega su dopirali zvukovi bio je oznaen natpisom ZABRANJEN PRISTUP!, utom vrpcom
i oznakom za bioloku opasnost. Odjeljak 4E. Onaj koji je u sebi uvao tijelo mrtvoga uvara, Edmund je
znao daje natekli, kvrgavi, gnojem prekriveni le ve danima u ladici. Danima! tovie, agentica Scullyje na
mrtvome tijelu izvrila obdukciju.
Taj tip ne moe vie biti iv.
Nakon njegovog uzvika buka je utihnula, tada je zauo grebanje, nalikovalo je... takorima koji puze
unutar zidova.
Edmundovo grlo se stegnulo. Je li to mogla biti samo ala, netko gaje pokuavao preplaiti? Ljudi su ga
esto bockali, nazivali ga treberom.
Ako su mu pripremili psinu, vratit e im istom mjerom. Ali, ako je netko uistinu trebao pomo, Ed-mund
je morao pokuati.
-Jeste li unutra? - upitao je, naginjui se blie zapeaenim vratima hladnjaka. - Izvui u vas van. -vrsto
je stisnuo pobijeljele usnice kako bi potjerao jo malo hrabrosti u sebe; tada jevrsto povukao ruku odjeljka
4E.
Vrata su se otvorila, neto iznutra pokuavalo je osloboditi se. Neto stravino.
Edmund je vrisnuo, pokuavajui zatvoriti vrata. Ugledao je neobinu, izoblienu pojavu koja se trzala u
nutrini komore, udarajui zidove od nehrajueg elika. Ladica je podrhtavala i poskakivala na klizaima.
Iz nje je provirila mesnata izraslina, svijajui se na nain koji niti jedan spojeni zglob nikada ne bi
dopustio. .. nalikovala je vie nekom odsjeenome pipku.
Edmund je ponovno zajaukao i oslonjen leima pokuao zatvoriti vrata, izvijajui se kako ga palucava
izraslina ne bi dodirnula. Sama njegova teina bila je i vie nego dovoljna da nadjaa napad. Druge izrasline
koje su izbijale iz trupla, iskrivljene kvrge koje su nekada vjerojatno bile ruke i ake, grebale su i borile se
traei uporite na kliskim metalnim vratima, pokuavajui se probiti van.
Iz unutranjosti odjeljka prokuljao je ljepljivi sloj sluzi, poput sline.
Edmund je gurnuo dovoljno snano, vrata su se gotovo zatvorila. Dva pipka i jedan prst s previe
zglobova uklijetili su se u procjepu. Ostali udovi, kojih je bilo previe za prirodni broj ruku i nogu - mahali
su i udarali, borei se za izlaz.

36 | S t r a n i c a

ibs@crostuff.net
Edmund nije zauo nikakav zvuk koji bi dopirao iz glasnica. Nikakve rijei. Niti jedan bolni krik. Samo
bjesomuno udaranje.
Edmund je jae pritisnuo, lomei lane prste. Konano su popustili i povukli se, uvlaei se u prividnu
sigurnost odjeljka u hladnjaku.
Uguivi vrisak, Edmund se itavom svojom teinom oslonio o elina vrata, gurao je sve dok nije zauo
kako jeziac kljoca sjedajui u svoj utor.
Drhturei, ispustivi teak uzdah olakanja, petljao je oko kljuanice kako bi se uvjerio da vrsto dri.
Tada se jo uvijek u oku uspravio, zabuljen u utihnuli odjeljak hladnjaka.
Imao je svoj trenutak blaene tiine - tada je ponovno zauo kako stvorenje zatvoreno unutra ponovno
bjesomuno udara. Edmund se panino izderao na njega - Tiina tamo unutra!
Najbolje ega se mogao sjetiti bilo je da otri do kontrolne ploe, na kojoj je podesio najniu moguu
temperaturu - okrenuo je termostat na potpuno smrzavanje. Timee srediti to stvorenje, umiriti ga.
Hladnjake su toga dana napunili svjeim freonom, rashlaivai e brzo spustiti temperaturu. Bili su
nainjeni da uvaju dokazni materijal i uzorke tkiva, bez i najmanje mogunosti daljnjega raspadanja ili
oteenja prilikom rukovanja.
Unutar odjeljka veliine lesa, hladna struja zraka pojaat e se, obeznanjujui toga stvora koji se nekako
uvukao u odjeljak u kojem su uvali straarevo tijelo.
Za nekoliko trenutaka zauo je kako se bjesomuno nabijanje poinje stiavati - ipak, to je mogla biti
varka. Edmund je arko elio pobjei, ali se nije usuivao otii. Nije znao to uiniti. Na pamet mu nije
padao niti jedan drugi nain kojim bi mogao rijeiti taj problem. Hladno... hladnoa. Ona e zamrznuti to
stvorenje.
Udari i grebanje usporili su se, Edmund je konano skupio hrabrosti i otrao do telefona. Pozvao je
Slubu osiguranja.
Kada su se dva bolnika uvara konano pojavila -sumnjiavi, probueni iz slatkog drijemea, budui da
su primali vie lanih uzbuna od bolniara tijekom nonih deurstava u mrtvanici od bilo kojih drugih
bolnikih odjela u drugo doba dana - stvorenje u odjeljku potpuno je utihnulo. Vjerojatno se do tada ve
potpuno smrznulo.
Smijali su se Edmundu, uvjereni daje to plod njegove bujne mate. Podnosio je njihovo ruganje.
Kada su se uvari spremili otvoriti odjeljak 4E uzmaknuo je, ne elei biti u blizini. Ponovno ih je
upozorio, oni su, ne obazirui se na njega, ipak otvorili odjeljak.
Kada su ugledali stravine ostatke, smijeh je zamro u trenutku.
SEDAMNAEST
Most Eoss Island Portland, Oregon etvrtak, 07:18
Most je zakrivala ranojutarnja magla. Njegovi lukovi i ipkaste metalne grede nestajale su u magli kao u
nekakvom beskrajnome tunelu.
Jeremyu Dormanu onje bio samo prijelaz preko rijeke Willamette, dio njegove duge i iscrpljuju
e etnje
koja je vodila iz grada, prema divljini... prema mjestu gdje je mogao pronai Patrice i Jodya Kennessya.
Nainio je jedan korak, i jo jedan, zateturao je. Nije osjeao stopala; ona su bila samo udaljene mesnate
kvrge, ovjeene o njegove noge, koje su same postajale gumene; kao da mu seitavo tijelo mijenjalo,
preraivalo, zglobovi su izrastali na najnemoguijim mjestima.
Na sredini mosta, osjeao se kao objeen u zraku, iako mu je tmina u svitanje prijeila vidjeti rijeku koja
je tekla daleko pod njim. Svjetla koja je grad bacao iz nebodera, i uline svjetiljke nisu bile vee od
krijesnica.
Dorman je teturao dalje, usredotoujui svoj um na toku nestajanja, na mjesto na kojem je most nestajao
u magli. Prvi cilj bio mu je stii do drugoga kraja mosta. Jedno po jedno. Kada uspije izvriti taj zadatak,
tada e si postaviti sljedei, pa jo jedan, sve dok ne ostavi Portland za sobom.
Poumljene priobalne planine; dragocjeni pas; sve mu se toinilo kao da lei neizmjerno daleko.
Jutarnji je zrak bio hladan i vlaan; nije ga mogao osjetiti, nije primijeivao svoju promoenu i ljepljivu
odjeu. Koa mu se jeila, iako to nije imalo nita s vanjskom toplinom, samo je razarajua bolest divljala
njegovim stanicama. Kao znanstveniku, ta mu je pojava trebala biti zanimljiva - kao rtvi te promjene,
uviao je samo njezin uas.

37 | S t r a n i c a

ibs@crostuff.net
Progutao je gvalju sline. Grlo mu je bilo klizavo, kao daje obloeno sluzi, gnojem kojije curio iz njegovih
pora. Kada je stisnuo zube, oni su mlitavo zaklepetali u desnima. Njegovo vidno polje obrubljivao je crni
prsten statikih smetnji.
Nastavio je hodati. Drugog izbora nije imao.
Dostavni kamionet projurio je izazivajui grmljavinu prelazei preko ploa na mostu. Jeka motora i udari
guma treperili su mu u uima. Promatrao je kako stranja crvena svjetla iezavaju u magli.
Dormanov se eludac odjednom stegao, kraljenica mu se trzala poput pobjenjele zmije. Pribojavao se da
e se raspasti na licu mjesta, pretvoriti u bazen raspadajueg mesa i trzavog miija, elatinastu masu koja e
kapati preko hrapavoga pjeakoga prijelaza preko mosta.
- Neeeee! - zaurlao je; oglasio se tuleim neljudskim glasom kojije proparao tiinu.
Dorman je, ispruivi jednu klizavu, uvotenu ruku, zgrabio ogradu mosta da bi se zadrao, elei da mu
se tijelo prestane griti. Ponovno je osjetio kako gubi nadzor nad njim.
Bivalo mu je sve tee i tee zauzdavati vlastito tijelo. Svi njegovi tjelesni sustavi odbijali su pokoriti se
naredbama njegovoga uma; oivjeli su vlastitim ivotima.
Obim je akama stegnuo ogradu mosta, stiskao ju je sve dok nije pomislio daje poeo svijati elik.
Bio je uvjeren da je nalikovao moguem samoubojici koji samo eka skok preko ograde u beskrajnu tamu
voda koje su aputavo tekle pod mostom - samo, Dorman nije imao ni najmanju namjeru da si oduzme ivot.
Ustvari, sve stoje inio predstavljalo je oajniki napor da se odri na ivotu, bez obzira na sve. Bez obzira
na cijenu.
Nije mogao otii u bolnicu ili zatraiti bilo kakvu lijeniku pomo - niti jedan lijenik na svijetu nije
znao kako i ime lijeiti njegovo oboljenje. A u trenutku kada bi dao svoje osobne podatke, vjerojatno je da
bi time privukao pozornost... onih, neeljenih oiju. Nije mogao riskirati. Sada je morao izdrati bol.
Kada je gr napokon uminuo, i za sobom ostavio samo slabane drhtaje, Dorman je poao dalje. Njegovo
se tijelo neejo raspasti. Ne jo. Morao se usredotoiti, morao je u svome umu ponovno postaviti svoj cilj.
Morao je pronai ono prokleto pseto.
Rukom je posegnuo u dep svoje poderane koulje i s naporom izvukao smeuranu, s plijesni umrljanu
fotografiju, koju je izvukao iz slomljenoga okvira s Kennessyevoga radnoga stola. Ljupka i mlada Patrice sa
svojim lijepim crtama lica i svijetlocrvenkastom kosom, i mravi Jody raskutrane kose koji se cerekao u
objektiv fotoaparata. Na njihovim licima zrcalilo se vrijeme mira i spokoja prije nego je Jodya napala
leukemija, prije Davidove oajnike potrebe za istraivakim radom.
Dorman je stisnuo oi i sliku uklesao u vlastito pamenje.
Kennessyevima je bio blizak prijatelj. Jodyu je bio drugi ujak, bio je doslovnolan obitelji - zasigurno
daleko vie od nesigurnoga i otresitoga Davidovog brata Darina. Budui da ju je tako dobro poznavao,
Dorman je bio gotovo siguran koje je mjesto Patrice odabrala kao skrovite. Vjerojatnoe misliti da je na
sigurnome, budui daje Darin tako volio svoju tajnovitost.
U dubokome depu otrcane jakne, revolver kojega je pokupio s mrtvogauvareva tijela, objesio se poput
teke palice.
Kada je konano stigao na drugu stranu mosta Ross Island, Dorman je pogledao prema zapadu. Maglom
prekrivene priobalne planine obrasle gustim umama leale su daleko od njega.
Dorman se nadao da e, kada ih jednom pronae, moi uzeti psa i pobjei, neprimjeen od Patrice ili
Jodya. Nije ih elio ubiti - k vragu, mali je ve bio gotovo sama kost i koa, na rubu smrti od leukemije - ali,
ako bude neizbjeno, pobit e i njih i psa. Zapravo, nije mario koliko i to osjea za njih.
Ve je na rukama imao dovoljno krvi.
Jo jednom je prokleo Davida i njegovu naivnost. Darin je shvatio, pobjegao je i propao u zemlju. Ali
David, usijana glava, oajniki pokuavajui pomoi Jo-dyu, bio je slijep za prave izvore iz kojih je pritjecao
novac za njihova istraivanja. Je li David uistinu vjerovao da su u DyMar pritjecali toliki milijuni samo zato
da bi ih tamo neki David Kennessy mogao razbacivati i odluivati o moralnoj odgovornosti njihove
upotrebe?
David je uletio u politiko minsko polje, i sam je pokrenuo sve dogaaje koji su uzrokovali toliku tetu meu njima i Dormanovu oajniku borbu za vlastiti ivot.
Borba koju je polagano gubio. Iako su ga prototipski uzorci isprva odravali na ivotu, sada mu seitavo
tijelo doslovno rastapalo, a on je bio nemoan uiniti ita.
Nemoan sve dok ne pronae psa.
OSAMNAEST

38 | S t r a n i c a

ibs@crostuff.net

Oregonsko obalno podru je etvrtak, 12:25

Mulder je zaustavio automobil pokraj stare i ruevne benzinske crpke Mini Serve. Izlazei iz auta,
pogledao je prema zastakljenome uredu i visokome, neosvijetljenome znaku tvrtke Conoco. Jednim je
dijelom oekivao da e ugledati starce kako na trijemu sjede u stolicama za ljuljanje, ili, u najmanju ruku,
nekoga tko e izii iz ureda i pruiti im istinsko ameriko gostoprimstvo.
Scully je izila iz kola i protezala se. Ve su se satima vozili autocestom broj 101, promatrajui
nazubljenu crtu obale, malena naselja i osamljene kue napola skrivene na gusto poumljenim padinama.
Negdje u ovome podruju brat Davida Kennesva pridruio se izdvojenoj skupini koja je preivljavala u
prirodi, a ire gledano, to je bilo podruje u kojem je crni labrador nastradao u automobilskome udesu.
Mulder je primjeivao previe dodirnih toaka da bi o tome mogao razmiljati kao o sluajnoj podudarnosti,
elio je pronai Darina i od njega dobiti neke nedvosmislene odgovore o istraivanjima u DyMaru. Ako je
Darin znao zbog ega je uniten DyMar, moda bi mogao znati i gdje se nalazi nestala Patrice.
Ipak, bilo kakve poblie obavijesti o toj skupini prirodnjaka bile su veoma oskudne. Sama je skupina
svoje prebivalite drala u tajnosti; nisu bili povezani nikakvim telefonskim ili elektrinim vodovima.
Pronai njihov tabor moglo bi biti jednako teko kao i pronai Patrice i Jodya.
Mulder je otvorio poklopac automobilskoga spremnika za gorivo i izvukao crijevo za gorivo iz leita na
crpki. Tada su se uredska vrata s treskom otvorila, ali je umjesto nasmijeenog slubenika, izjurio onii
pode-blji mukarac s raskutranom sijedom kosom.
- Stani, ostavi to! - viknuo je debeli, s mranim izrazom na licu. - Ovo nije samoposluivanje.
Mulder je pogledao crijevo za gorivo koje je drao u ruci, onda je svrnuo pogled prema oznaci Mini
Serve. Debeli mu je mukarac priao i Mulderu iz ruke oteo crijevo kao daje ono opasna igra
ka u
djetetovim rukama. Slubenik je stavio vrh u otvor spremnika za gorivo, stisnuo i zakoio ruku za
istakanje, a tada je ponosno otkoraio, kao da se jedino iskusnome profesionalcu moe povjeriti ovako
sloen i osjetljiv zadatak.
- Oprostite, u emu je problem? - zapitala je Scully.
Trbuasti se mukarac zabuljio u nju, nakon toga u Muldera, kao da su upravo nevjerojatno glupi. Prokleti tipovi iz Kalifornije. - Pogledao je registarske ploice i odmahnuo glavom. - U Oregonu ste. Ovdje
ne doputamo amaterima da toe gorivo.
Mulder i Scully izmijenili su poglede preko automobilskoga krova. - Ovaj, ustvari, nismo iz Kalifornije rekao je Mulder, kopajui po unutranjim depovima svoga ogrtaa. - Mi smo federalni agenti. Radimo za
FBI, te vas uvjeravam daje natakanje goriva dio stroge obuke koju smo obvezatni pohaati u Quanticu. Izvukao je svoju slubenu iskaznicu, te rukom pokazao na Scully. - Ustvari, agentica Scully osposobljena je
za natakanje goriva gotovo kao ja.
Trbuasti se ovjek sumnjiavo zagledao u Muldera. Njegova flanelasta koulja bila je iznoena i
umrljana uljem. Obrazi su mu bili neujednaeno izbrijani, mjestimino su se primjeivala obraslija mjesta.
Nije izgledao kao ovjek koji bi prljao ruke vezivanjem kravate.
Scully je izvukla fotografiju na kojoj su bili Patrice i Jody Kennessy. - Traimo ove ljude - rekla je.
ena u srednjim tridesetima, i njezin sin, dvanaestogodi-njak.
- Nikad ih vidio - odvratio je ovjek, a tada je svu svoju pozornost posvetio crijevu za gorivo. Na
brojaima su brojevi neprekidno rasli.
- Putuju s psom - dodao je Mulder. - Crnim labradorom.
- Nikad ih vidio - ponovio je ovjek.
- Gospodine, niste niti pogledali fotografiju. - Scully mu je pruila fotografiju preko krova automobila.
ovjek je pozorno promotrio fotografiju, nakon toga okrenuo je glavu. - Nikad ih vidio. Imam ja
pametnijih stvari na koje moram paziti nego da gledam svakog stranca koji ovuda proe.
Mulder je podigao obrve. Njemu se ovjek uinio kao daje upravo one vrste koja neobino pozorno
pogleda svakog stranca ili kupca koji proe - i bez i najmanje sumnje, prije veeri, svi e, u krugu od
dvadeset kilometara, uti glasine da su federalni agenti tragali za nekim tipovima, i to ovdje, na zabaenome
dijelu ore-gonske obale.
- Oprostite, moda biste mogli znati gdje bismo u
ovome podruju mogli potraiti skupinu koja obitava u prirodi? - dodao je Mulder. - Mogue je da su ih
odveli tamo, kako bi bili s lanom obitelji.
Trbuasti je ovjek podigao obrve. - Znam neka mjesta koja su razasuta po brdima i duboko u umi, ali
nitko pri zdravoj pameti ne bi im prilazio previe blizu.

39 | S t r a n i c a

ibs@crostuff.net
Scully je izvukla svoju slubenu posjetnicu. -Gospodine, ukoliko ita vidite, ustinu bismo cijenili da nam
javite. Ne pokuavamo uhititi to dvoje - nisu poinili nikakav zloin. Samo im je potrebna pomo.
- Naravno, uvijek sam presretan to mogu izvriti graansku dunost - odvratio je ovjek i strpao
posjetnicu u dep na koulji, niti je ne pogledavi. Napunio je spremnik do okrugloga iznosa, i tada,inilo se
pomalo zlobnim, nacijedio benzina za jo nekoliko centi.
Mulder mu je platio, uzeo raun, te su se Scully i on ponovno uvukli u auto. - Ovdanji ljudi oevidno
cijene vlastiti mir - rekao je. - Osobito izvan gradova, Oregon je poznato podruje koje prua sklonite
prirodnjacima, osamljenicima i svima koji ne ele biti ometani.
Scully je spustila pogled na fotografiju koju je drala u ruci; zagledala se u Jodyevo nasmijeeno lice.
Mulder je znao da ih ona ne moe smetnuti s uma. -Pitam se zato je Davidov brat tako arko elio nestati
svima iz vidokruga - rekla je.
Nakon jo nekoliko sati provedenih u kucanju po vratima, zastajanjima po kavanama, prodavaonicama
suvenira i umjetnikim galerijama razasutima po nekim zabaenim cestama, Mulder vie nije bio siguran da
e ita doznati svojom pomnom istragom, osim ako ne prona u neki vri trag koji je vodio do Darina
Kennessya.
Preostalo im je ili sjediti i hladiti tabane u njihovim motelskim sobama u Lincoln Cityu, ili poduzeti neto.
Mulder je obino vie volio poduzeti neto.
Ukljuio je svoj mobitel i pokuavao dobiti Franka Quintona, okrunoga mrtvozornika, i provjeriti jesu li
stigli kakvi ishodi pretraga neobine sluzi; telefon je bio izvan dosega. Uzdahnuo je. Do sada je vjerojatno
propustio nekih desetak telefonskih poziva. umovite planine bile su rijetko naseljene, naseljaesto nisu
imala prikljuke na elektrinu mreu. Repetitorske postaje za telefonsku mreu bile su meusobno predaleko
postavljene da bi mogle omoguiti prijam signala. Spustio je antenu i strpao mobitel u dep.
- Scully, ini mi se da smo preputeni sebi samima - rekao je.
S obje strane ceste nadvijali su se visoki borovi, cesta je nalikovala katedralnoj lai. Mokro lie, crnogorine iglice i klizava vlaga pokrivala je cestu. Netko se potrudio i podigao neprekinutu ogradu od bodljikave
ice s koje su u pravilnim razmacima visile ploe s natpisom Neovlatenim osobama prolaz zabranjen!
Mulder je usporio, vozio je gledajui sjedne strane na drugu. - Nisu pretjerano prijateljski raspoloeni, zar
ne?
- ini mi se da su ipak malo pretjerali - sloila se Scully. - Svatko tko toliko zahtjeva da ga se ne ometa,
zasigurno neto prikriva. Misli da smo blizu obitavalitu skupine koju traimo?
Krajikom oka Mulder je spazio crno oblije koje se kretalo, neka ivotinja tralaje usporedo s njima.
Pozorno se zagledao u nju, tada je nagazio konice.
- Scully, gledaj! - Pokazao je rukom, bio je siguran u ono stoje ugledao meu stablima iza bodljikave ice;
crni pas, velik otprilike poput nestale ivotinje, znatieljno se zagledao u njih - tada se okrenuo i pojurio
natrag meu drvee. - Idemo provjeriti. Moda je to Vader.
Zatjerao je automobil na usko ljunano ugibalite i iskoio iz kola. Scully je izila u jarak, pokuavala je
odrati se na nogama.
Mulder je potrao do ograde, rairio je zahrale ice i provukao se. Okrenuo se i podigao jednu icu da bi
se Scully mogla provui. Negdje s ruba ume, pas ih je ponovno pogledao prije nego stoje nemirno otrao
dalje.
- Deko, doi! - pozvao gaje Mulder, nakon toga pokuao je zvidanjem dozvati psa. Potrao je za psom
glasno lomei nisko raslinje. Pasje zalajao, okrenuo se i odjurio.
Scully je trala za Mulderom. - Muldere, ovako nikada nee plaljivoga psa dozvati k sebi - rekla je.
Mulder je zastao i oslukivao, pasje ponovno zalajao. - Scully, doi.
Na stablima, ak i ovako duboko u umi, esto su nailazili na ploe s natpisima Zabranjen prolaz! i
Privatni posjed - Pozor! -prekritelji e biti gonjeni. Nekolicina znakova bila je izbuena krupnom samom.
Scully je urila, ali je i dalje sva svoja osjetila drala na oprezu, bila je svjesna stvarne opasnosti kojom su
prijetile brojne zamke i druge nedoputene mjere zatite kojima su se ovakve ekoloke skupineesto sluile.
U svakome su trenutku mogli upasti u lovaku jamu, zaplesti se u napete ice ili zavriti u eljustima oprunih klopki.
Mulder je konano, nastavljajui se uspinjati uz padinu, provlaei se izmeu stabala, stenjui od
nedostatka zraka u pluima, dospio do vrha padine. Podruje je bilo oznaeno brojnim ploama s natpisom
OPASNOST!
Scully mu se primakla, sva zarumenjena od potjere, te su se zajedno uspeli navrh. -Ajoj, Muldere!

40 | S t r a n i c a

ibs@crostuff.net
Odjednom su deseci pasa poeli lajati i zavijati. Ugledala je ogradu od lanaca s bodljikavom icom na
vrhu, koja je okruivala itavo naselje napola ukopanih nastambi, bunkera, tvorniki proizvedenih koliba i
straarskih kuica.
Crni je pas trao prema naselju.
Mulder i Scully zaustavili su se na mekome um-skome tlu kada je skupina naoruanih ljudi izjurila iz
straarskih kuica podignutih na uglovima naselja. Iz koliba je izilo jo ljudi, ene su provirivale kroz
prozore, skupljajui djecu i titei ih od onoga to su oni smatrali neoekivanom racijom. Mukarci su vikali,
podizali puke, ispucavali u zrak upozoravajue hice.
Mulder je u trenutku podigao ruke. Iz naselja je izjurilo jo pasa; njemaki ovari, rotvveileri, dober-mani.
- Muldere, mislim da smo pronali skupinu za kojom smo tragali - rekla je Scully.
DEVETNAEST
Naselje Survivalisti ke skupine etvrtak, 17:09
- Mi smo federalni agenti - predstavio ih je Mulder. - Izvui u svoju slubenu iskaznicu. - Upravo bolesnom
sporou uvukao je ruku u unutarnji dep ogrtaa.
Naalost, svoje naoruanje ostalo upereno u njega, vjerojatno s jo veim bijesom nego prije. Shvatio je
da radikalna Survivalistika skupina ne eli imati nita niti s ijednom Vladinom slubom.
Sredovjeni mukarac duge brade priao je ogradi i zagledao se u njih. - Dakle, federalni agenti ne znaju
itati? - progovorio je vrstim glasom koji je odavao njegovu inteligenciju. - Proli ste barem deset oznaka
zabrane prolaza prije nego to ste stigli ovamo. Imate li slubeno ovjeren i ispravan nalog za pretres?
- Oprostite, gospodine - rekla je Scully. - Pokuavali smo zaustaviti jednog vaeg psa. Crnoga. Tragamo za
Darinom Kennessyem. Imamo razloga vjerovati da bi on mogao imati neke obavijesti o ovim ljudima. Rukom je posegla u sako i izvukla fotografije. - Ovoj eni i njezinome sinu.
- Nainite li jo jedan korak, nai ete se u min-skome polju - rekao je bradatiovjek. Ostali pripadnici
pokreta promatrali su Muldera i Scully s jo veom dozom sumnjiavosti. - Ostanite gdje ste!
Mulder nije mogao zamisliti da bi survivalisti uistinu pustili pse da slobodno tre po podruju na kojem su
ukopali mine... ipak, to nije bilo sasvim neuvjerljivo. Nije se elio prepirati s timovjekom.
- Tko su oni? - upitala je ena koja je drala puku velikoga kalibra. - To dvoje za kojima tragate? Izgledala je opasno kao i mukarci. -1 zato morate razgovarati s Darinom?
Mulder je pokuavao lice zadrati bezizraajnim, ne pokazati uzbuenje saznanjem da su napokon otkrili
Davidovoga brata.
- Djeak je Darinov neak. On oajniki treba li jeniki nadzor - rekla je Scully, podiui glas. - S njima je
i pas, crni labrador. Ugledali smo vaeg psa i pomislili da bi mogao biti onaj kojega mi traimo.
Bradati ovjek se nasmijao. - Na pas je panijel, nikako crni labrador - rekao je.
- to se dogodilo s djeakovim ocem? - upitala je ena.
- Ubijen je, nedavno - odgovorio je Mulder. - Laboratorij u kojemu je radio - isti u kojem je radio i Da-rin unitenje u poaru, ena i djeak nestali su. Vjerovali smo da su moda doli ovamo, pridruiti vam se.
- A zato bismo vam vjerovali? - upitao je bradati ovjek. - Vi ste vjerojatno oni ljudi na koje nas je
upozorio Darin.
- Idi i dovedi Darina - viknula je ena preko ramena, nakon toga pogledala je bradonju. - On mora odlu
iti.
Uostalom, imamo dovoljno naoruanja da se pobrinemo za ovo dvoje, ako doe do guve.
- Ne traimo nevolje razuvjeravala ih je Scully. -Samo trebamo neke podatke.
Iz jedne napola ukopane nastambe iziao je mravi ovjek kutrave kose boje cimeta. Nesigurno im se
pribliio, priavi bradatome ovjeku i eni bijesnoga izgleda.
- Ja sam Darin Kennessy, Davidov brat. Sto elite?
Dovikujui preko ograde, Scully je ukratko objasnila. Darin Kennessy izgledao je duboko uznemiren. -Vi
ste vjerojatno neto posumnjali jo prije, niste li -prije nego to je DyMar uniten, a va brat ubijen? -upitao
je Mulder. - Napustili ste istraivanja prije nekoliko mjeseci i doli ovamo... traili ste skrovite?
Darin je na lice navukao prezriv izraz. Svoja istraivanja napustio sam zbog filozofskih razloga.
Smatrao sam da se tehnologija koju smo razvijali kree u vrlo opasnome pravcu, te mi se nisu svidjeli neki
izvori financija... kojima se koristio moj brat. elio sam se odvojiti od istraivanja i ljudi povezanih s njima.
Jednostavno, potpuno prekinuti.
- Pokuavamo se kloniti takvih ljudi - rekao je bradati ovjek. - Pokuavamo se drati podalje od svega,
ovdje izgraditi vlastiti ivot, elimo stvoriti zatienu sredinu u kojoj emo ivjeti uz susjede koji se skrbe

41 | S t r a n i c a

ibs@crostuff.net
jedni za druge, podii snane obiteljske zajednice. Mi smo samodostatni. Ne trebamo nikakve upade vas i
vama slinih - tipova u odijelima i kravatama.
Mulder je podigao bradu. -Jeste li kojim sluajem proitali proglas Unabomber?
Darin Kennessy je zareao. - Uporaba bombi koju promie Unabomber podjednako mi je odvratna kao i
sve strahote suvremene tehnologije. Dodue, ne sva tehnologija; samo i osobito jedan njezin djeli
. Nanotehnologija.
Darin je bacio mamac i ekao. Mulder je pomislio da primjeuje kako se otrcana odjea i primitivan
izgled toga ovjeka gotovo neprimjetno mijenja; pod tom krinkom vidio je jednoga od najpametnijih
istraivaa na podruju tehnologije raunalnih ipova. Siuni samoobnavljajui strojevi, dovoljno maleni
da mogu prodrijeti i djelovati unutar ljudske stanice, prilagodljivi da sklope gotovo sve... i dovoljno pametni
da sami znaju tono to ine.
Mulder je pogledao Scully. - Velike stvari stiu u malenim zaveljajima.
Darinove oi bljesnule su. - Budui daje svaki na-nostroj tako malen, on svoje dijelove moe pokretati
velikom brzinom; sjetite se rada kolibrijevih krila. Roj nanostrojeva moe projuriti hrpom otpada, ili
spremnikom morske vode i odvojiti svaki atom zlata, platine, srebra i pospremiti ih u prikladne posude, i sve
to izvesti u potpunoj tiini, ne ostavljajui za sobom nepotreban otpad i nered.
Scully je nabrala obrve. - Dakle, to je bio predmet vaih istraivanja u DyMaru?
- Taj sam projekt zapoeo davno prije toga - odgovorio je Darin. - Samo, David i ja smo nae zamisli
prenijeli na daleko uzbudljivije podruje. Unutar ljudskoga tijela, nanoizviai mogu djelovati na isti nain
kao to djeluju bijela krvna tjeleca borei se protiv bolesti, bakterija i virusa. Samo, za razliku od njih, nanodoktori mogu pregledavati i vrpce DNK-a, pronai svaku pojedinu stanicu koja je postala kancerogena,
tada reprogramirati njezinu DNK, popraviti sve greke i miitacije koje pronau, to bi se dogodilo da
proizvedemo neunitive strojeve koje bismo ubrizgavali u tijelo il.i u njemu djeluju kao nekakva bioloka
policija; roboti mikroskopske veliine koji tragaju i popravljaju oteenja na celularnoj razini? - Lijek za rak
- rekao je Mulder. -1 sve ostalo.
Scully gaje pogledala pomalo sumnjiavo. - Gospodine Kennessy, itala sam neke teorijske rasprave u
znanstvenim asopisima, ali tamo nisam pronala nita to bi me navelo na zakljuak da smo od bilo
kakvoga znaajnijega proboja u nanotehnologiji udaljeni manje od nekoliko desetljea.
- Napredakje esto vei nego to mislite odvratio je Darin. - Istraivai na Sveuilitu u Wisconsinu po
sluili su se litografskom tehnologijom da proizvedu seriju ureaja promjera desetine milimetra. Inenjeri u
laboratorijama AT&T Bell-a stvorili su poluvodie iz grozdova sastavljenih od est do dvanaest atoma po
skupini. U Istraivakome centru IBM-a, Almadenu, pomou tunelske mikroskopije i skenera, znanstvenici
su iscrtali zemljovid zapadne hemisfere veliine jedne pedesetine promjera vlasi ljudske kose.
- Ipak, mora postojati granica veliine do koje moemo upravljati alatkama i krunim sklopovima - rekao je
Mulder.
Psi su poeli glasnije lajati, bradonja ih je otiao umiriti. Darin Kennesv se namrtio, izgledao je smeten,
razapet izmeu svoje potrebe za skrivanjem i poricanjem svih svojih znanstvenih dostignua, i iste z
znanstvenike strasti za radom kojega je napustio.
- To to ste rekli, jednostrano je gledanje na problem. Mislim, David i ja takoer smo poeli graditi sustav
naopake. Samosastavljanje, onako kako to priroda radi. Na Harvardu su se sluili aminokiselinama i
proteinima kao uzorcima za nove sklopove koji su bili manji od stanica.
- Udruujui nau strunost u mikrominijaturi-zaciji silicij skih sklopova i bioloke samosastavljivosti,
pokuali smo izjednaiti sva dostignua kako bismo dostigli nagli proboj.
- I, jeste li uspjeli?
- Moda, inilo se da dobro radi, sve do trenutka kada sam iziao iz projekta. Moj blesavi brat vjerojatno je
nastavio kopati; igrao se vatrom.
- I zato ste napustili istraivanja koja su toliko obeavala?
- Agente Mulder, postoji i ona mranija strana -nastavio je Darin, pogledavajui ostale lanove skupine. Dogaaju se pogreke. Istraivai obino desecima puta zabrljaju prije nego to postignu uspjeh; mislim, to
je dio procesa uenja. Pitanje je, moemo li sebi, s nanotehnologijom dopustiti takav proces?
ena sa samaricom neto je progunala, ali je svoje izravne primjedbe zadrala za sebe.
- Pretpostavite samo da je jedan od naih prvih nanostrojeva; najjednostavniji model, bez zatitnih programa,
sluajno pobjegao iz laboratorija - rekao je Darin. - Ako on sam sebe pone umnoavati, a svaka kopija
naini druge, za otprilike deset sati dolazimo do brojke od ezdeset osam bilijuna nanostrojeva. Za manje od
dva dana, jurei nanostrojevi mogli bi rastaviti itavu Zemlju - molekulu po molekulu! Samo dva dana; od

42 | S t r a n i c a

ibs@crostuff.net
poetka do samoga kraja. Razmislite, kada je ijedna vlada donijela ikoju odluku tom brzinom,ak i u
sluajevima najvee opasnosti.
Nije bilo nimalo udno stoje Kennesvevo istraivanje predstavljalo toliku prijetnju pojedincima uvr-Isto
utvrenim krugovima monika. Nimalo udno to su ti pojedinci pod svaku cijenu eljeli zaustaviti ta
istraivanja.
- Vi ste napustili DyMar prije nego to ste doprli do toke na kojoj ste mogli objaviti vaa otkria? - upitala
je Scully.
- Nitko nikada nije namjeravao objaviti naa otkria - odvratio je Darin, glas mu je bio prepun prezira. Znao sam da to nikada nee postati dostupno ovjeanstvu. David je galamio o izlasku u javnost, da e
prijaviti ishode prvih pokusa na laboratorijskim takorima i manjim ivotinjama, ali sam ga uvijek od toga
odgovarao; to isto inio je i na pomonik, Jeremy Dorman. - Duboko je udahnuo. -Vjerojatno smo bili
previe blizu konanome rjeenju, budui da su oni tipovi konano bili prisiljeni spaliti itavu zgradu i
unititi sve nae podatke i izvjea.
- Patrice i Jody nisu s vama, nije li tako? - rekla je
Scully, potvrujui svoje sumnje. - Znate li moda gdje
se nalaze?
Darin je zafrktao. - Ne, mi smo se razdvojili. Nisam razgovarao niti s jednim od njih otkako sam doao
ovamo i pridruio se ovoj skupini. - Rukom je pokazao na pse, straarske kuice, bodljikavu icu. - Mislim
da ovo za njih ne bi bilo dovoljno ivopisno.
- Ipak, vi ste Jodyev ujak- rekao je Mulder.
-Jedini ovjek s kojim je taj klinac provodio vrijeme bio je Jeremy Dorman. On je bio pojava najblia
pravome ujaku kakvoga je djeak trebao.
- Samo, i Dorman je poginuo u poaru - rekla je Scully.
- On je bio sitna riba - rekao je Darin Kennesv -samo znao je dobro sklapati poslove. On nam je pribavio
prva sredstva i brinuo se za njihov neprestani dotok. Kada sam ih napustio i otiao ovamo, mislim daje bio
savreno sretan to moe uskoiti na moje mjesto i raditi s Davidom.
Darin se namrtio. - Niti tada vie nisam imao nita s njima, nemam niti sada. - Izgledao je duboko
uznemiren, kao da su mu u svijest tek sada prodrle vijesti o bratovoj pogibiji. - Neko smo bili bliski, znali
smo provoditi vrijeme duboko u umi.
- Gdje? - upitao je Mulder.
- Patrice je za mene projektirala malenu kolibu, mjesto na koje sam bjeao od svega.
Scully je pogledala Muldera, zatim Darina. - Gospodine, moete li nam rei kako moemo pronai tu
kolibu?
Darin se ponovno namrtio, izgledao je neodluan i nemiran. - Nalazi se u planinama, nedaleko Colvaina, do
nje se dolazi zavojitim vatrogasnim putevima.
- Ovo je moja posjetnica - rekao je Mulder. U sluaju da saznate neto, ili se oni pojave ovdje.
Darin gaje smrknuto pogledao. - Ovdje nemamo telefona.
Scully je zgrabila Muldera za rukav. - Hvala vam na vaem vremenu.
- Pazite, minsko polje! - upozorio ih je bradati mukarac.
- Pripazit emo gdje stajemo - odvratila je Scully.
Osjeajui se umornim i oznojenim, Mulder je unato tomu bio uzbuen zbog podataka do kojih su doli.
Vraali su se kroz umu, prolazei pokraj desetak znakova upozorenja; konano su stigli do ruba ceste
gdje su ostavili svoj automobil.
Scully nije mogla povjerovati kako je ta skupina ivjela. - Neki ljudi uinit e sve, ne bi li preivjeli promrmljalaje.
DVADESET
Koliba Kennessyevth. Oregonsko priobalno podru je etvrtak, 23:47
Zauvi Jodyev pla, Patrice se trgnula iz nemirnih snova. Uspravila se na uskome leaju u jedinoj
spavaoj sobi u kolibi, i odgurnula sa sebe pokrivae koji su vo-njali po plijesni.
- Jody!
Koliba je bila mrana i previe tiha - sve dok pas nije jednom zalajao. Zatreptala je; napola probuena nije
se snalazila u prostoru, rukom je maknula svijetlocr-venkastu kosu s oiju. Oslobodila se posljednjih

43 | S t r a n i c a

ibs@crostuff.net
ostataka pokrivaa, koji su joj se inili poput nekakve mree koja ju je prikovala, nemonu da prie djeaku.
On ju je trebao.
Putem prema dnevnoj sobi, spotakla se na staru drvenu stolicu. Povrijedilaje nogu kadaju je udarcem
odbacila, nakon toga je naslijepo pojurila u tamu. -Jody!
Mjeseina joj je, svojim srebrnastim sjajem, davala dovoljno svjetla da moe sigurno i i dalje. Na leaju u
dnevnoj sobi ugledala je djeaka koji je leao, kupajui se u znoju. Posljednji ostaci vatre na ognjitu sjajili
su crvenkasto-naranastim sjajem, ispunjajui prostor vo-njem, ne dajui vie gotovo nikakvu toplinu.
Vjerovala je da nakon sumraka nitko nee moi primijetiti dim.
Na trenutak su je zadimljeni ugarci podsjetili na poar u DyMaru, koji je svojim bijesnim plamenovima
progutao njezinoga supruga. To ju je sjeanje natjeralo da zadrhti, sjeanje na nasilje. David je bio
ambiciozan, nagao, vjerojatno je povlaio loe procijenjene poteze. Ipak, strastveno je vjerovao u svoja
istraivanja, pokuao je uiniti najbolje.
Sada je zbog svojih otkria bio mrtav... a Jody je izgubio oca.
Vader je sjedio uspravan pokraj Jodya; crni je stra-ar zabrinuto njukao djeakova prsa. Kada je ugledao
Patrice, Vader je zabubnjao repom po podu, sjedei pokraj jastuka koji je pao s postelje. Crni je labrador
svoju njuku zavukao u pokriva, zacvilivi.
Jodyje zajauknuo, proizveo je jo jedan zvuk koji je u njoj probudio stravu.
Patrice je zastala, promatrala je svojega sina. Vader je podigao glavu i zagledao se uvis svojim bistrim
smeim oima; jo je jednom tiho zacvilio, kao daje pita zato nita neini. Pustila je djeaka da spava.
Ponovno none more.
Jody se, tijekom proteklih sedam dana, nekoliko puta budio u osamljenoj i tihoj kolibi, preplaen i
izgubljen. Otkako su zapoeli njihov oajniki bijeg, imao je uistinu dobre razloge za strane snove. Ipak, je
li njegove more raao strah.. . ili neto drugo?
Patrice je kleknula, Vader se, prepun snage, poeo mekoljiti, gurajui njuku uz njezin bok, eljan da ga
ona umiri. Potapala gaje po glavi, vrsto ga lupkajui, upravo onako kako je on to oduvijek volio. - Vadere,
sve je u redu - rekla je, tim rijeima pokuavajui vie umiriti sebe nego psa.
Dlanom je dodirnula Jodyevo elo, osjetila je vrelinu. Djeak se promekoljio, pitala se treba li ga
probuditi. Njegovo tijelo bilo je bojinica u kojem su stanice meusobno ratovale. Iako je David neprestance
poricao ono stoje uinio, ona je dobro znala to uzrokuje vruicu.
Patrice bi se ponekad upitala ne bi li bilo bolje da joj je sin mrtav - nakon toga je mrzila samu sebe stoje
mogla neto takvo pomisliti...
Vader je otapkao preko sobe do kamina, njukom kopkao oko staroga izblijedjeloga naslonjaa, te se
vratio do Jodyeve postelje nosei slinom natopljenu staru tenisku lopticu u eljusti, elio se igrati, kao daje
vjerovao da e time sve ponovno dovesti u red.
Patrice gaje pogledala, namrtila se i okrenula lea leaju. Ima prokleto puno energije, zna to?
Vader je zacvilio, i poeo vakati lopticu.
Sjetila se kako su sjedili u dnevnoj sobi njihovoga doma, stare prigradske kue u Tigardu; sada potpuno
razruene i temeljito pretraene; ona i David. Jody, kojemu je njegov rak izazivao nepodnoljive bolove,
natapao se u vrelim kupkama, uzimao prepisane lijekove protiv bolova. Otiao je rano u postelju,
ostavljajui roditelje same.
Vader se nikako nije elio smiriti; ako se njegov djeak nije elio igrati s njim, tada je napastovao starije.
David se napola rastreseno natezao s crnim labradorom, dok ih je Patrice promatrala s pomijeanim
osjeajima divljenja i nelagode. Obiteljskome ljubimcu bilo je ve dvanaest godina, bio je Jodyeve dobi, i ni
u kom sluaju nije smio biti ovako svje.
- Vader se ponovno ponaa kao tene - rekla je Patrice. Prije toga, crni je labrador utonuo u sredovje
no
ivotarenje koje se sastojalo od dugoga spavanja, prekidanoga lizanjem i mahanjem repa kojim je
pozdravljao ukuane koji su se vraali kui. Odnedavna, pas je postao pun snage i razigran; takav nije bio
ve godinama. - Pitam se, to mu se dogodilo - rekla je.
Davidu su njegovo cerekanje, kratka tamna kosa i guste teke obrve davali pomalo bezobrazan izraz. Nita.
Patrice se uspravila i izvukla svoju ruku iz njegove.
- Opet si vodio Vadera u laboratorij? Sto si mu uinio?
- Podigla je glas, rijei su joj s hladnim bijesom izlije-tale iz usta. - to si mu uinio!?
Vader je ispustio igraku iz usta, zagledao se u nju kao daje poludila. Koga vraga se dere kada se njih
dvojica pokuavaju igrati?

44 | S t r a n i c a

ibs@crostuff.net
David se ozbiljno zagledao u nju. Podigao je obrve, pokuavao je izgledati iskreno. - Nisam uinio nita,
asna rije.
Zalajavi, Vader mu je ponovno pruio igraku za navlaenje. Maui repom, reao je zarivajui ape u
sag. David se natezao s njim, upirui se o sofu kako bi dobio na ravnotei. - Pogledaj ga samo! Kako moe
pomisliti da s njime neto nije u redu?
Tijekom godina njihovog braka, Patrice je otkrila jednu svoju sposobnost, koju je kasnije sama zamrzila.
Uvijekje znala kada David lae...
Njezin je suprug bio usredotoen na svoja istraivanja, rovao je po laboratoriju, zanemarivao propise i
ogranienja. S njome se savjetovao o maloemu, jed-^ nostavno bi nastavljao dalje, radio je ono za to je on
tvrdio da je ispravno. David Kennessy jednostavno je tako prolazio ivotom.
Bio je previe usredotoen, previe predan svome radu da bi zamijetio sumnjive pojave i doga anja u DyMaru, sve dok nije bilo prekasno. Ona sama zamjeivala je neke stvari, ljude koji su nou motrili na njihovu
kuu, nadzirali su je kada bi izlazila s Davidom, iz tele-fonaje dopiraloudno pucketanje... David je sve
njezine strepnje jednostavno odbacivao. Tako sjajanovjek, a tako slijep. Tek ju je u posljednjem trenutku,
najzad, pozvao; upozorio je.
Zgrabilaje Jodya, te su pobjegli, jo dok su demonstranti spaljivali DyMarovu zgradu, zarobivi njezinog
supruga s Jeremyem u vatrenome paklu; jedva je nekako sa sinom doprla do ovoga skrovita. Njezinim
zdravim sinom.
Na lealjki, Jody se umirio u snu. Njegova tjelesna temperatura ostalaje visoka, ali je Patrice znala daje
nikako ne moe sniziti. Pokrila ga je i obrisala ljepljivi znoj koji je u potoiima curio s njegovoga ela.
Vader je iz eljusti ispustio tenisku lopticu koja je pala na pod; odrekao se mogunosti igre. Pasje duboko
uzdahnuo, nainio tri kruga pred lealjkom. Tada se sklupao u udoban poloaj, straario je nad svojim
malianom. Ispustio je jo jedan, teak, zvjerinji uzdah.
Umirena pseom odanou, Patrice je otila natrag do svojega leaja; bila je sretna to nije probudila sina.
Uspjela je to sve ne palei niti jednu svjetiljku... koja bi, u tami, bila uoljiva iz velike udaljenosti.
Ostavljajui Jodya da spava, leala je budna u svome krevetu, naizmjence su je preplavljivali valovi
vreline i hladnoe. Patrice je udila za poinkom, iako, znala je da ne smije prestati straariti. Niti jednoga
trenutka.
Zatvorenih je oiju Patrice nijemo proklinjala svojeg supruga, oslukujui zvukove koji su izvana dopirali
do nje.
DVADESET JEDAN
Mrtvanica bolnice Mercy Portland, Oregon Petak, 05:09
Edmunda je zadivila brzina kojom su slubenici pristigli, s obzirom daje bio uvjeren da su stigliak iz
Atlante, u Georgiji. Samo njihovo dranje toliko gaje uznemirilo da se nije usudio niti pomisliti da ih upita
za njihove ovlasti.
Bio je sretan stoje barem netko, tako mu se inilo, povjerovao u njegovu priu.
Nakon sinonjega incidenta, Edmund je zapeatio odjeljak 4E, pojaavi hlaenje dokle je ilo, budui da
nitko nije pokazao neko odreenije zanimanje da ode tragati za udovitima koja su ga tako prestravila.
ekao je da razgovara sa svojim mentorom, doktorom Quintonom, koji je bio zauzet ispitivanjem uzorka
sluzi koji su izvukli tijekom obdukcije. Edmund je oekivao dae mrtvozornik ubrzo doi, i skinuti ljagu s
njega.
Ipak, prvi su se pojavili slubenici, njih trojica, neupadljivi, ali uinkoviti, videi ih, Edmund je naglo
poelio odvratiti pogled s njih. Izgledali su uredno, bili dobro odjeveni, ali mrani.
- Mi smo iz Centra za kontrolu bolesti - progovorio je jedan iz trojke, izvlaei iskaznicu sa zlatnom
znakom i nejasnom fotografijom. Iskaznicu je sklopio i spremio takvom brzinom da Edmund nije dospio
proitati niti jednu rije.
- Centar za kontrolu bolesti? - zamucao je. - Vi ste doli zbog...
- Neophodno je da mi preuzmemo organsko tkivo koje ste pohranili u vaem hladnjaku - rekao jeovjek s
lijeve strane. - Saznali smo za sinonju nezgodu.
- Nezgoda, svakako - rekao je Edmund. -Jeste li vi ikada vidjeli neto takvo? Pregledavao sam medicinske
prirunike...
- Iz sigurnosnih razloga, prisiljeni smo unititi uzorak -javio se onaj zdesna. Edmund je osjetio olakanje;
netko je preuzeo nadzor, netko drugi pobrinute se za to.

45 | S t r a n i c a

ibs@crostuff.net
- Moramo pregledati sve vae biljeke koje ste nainili u svezi sa rtvom, biljeke nainjene tijekom
autopsije i sve uzorke koje ste mogue izvukli - rekao je srednji. - Takoer poduzet emo mjere najvee
sigurnosti kako bismo sterilizirali svaki milimetar vaih hladnjaka.
- Oprostite, je li mogue da sam se i ja zarazio? -upitao je Edmund.
- Gospodine, to je gotovo nemogue. Simptomi bi se pokazali trenutno.
Edmund je progutao slinu. Ipak, znao je svoje odgovornosti.
- Ovaj, oprostite, ali ja moram dobiti doputenje - rekao je. - Okruni mrtvozornik ima svoje jasno
odreene odgovornosti.
- Tako je, ja sam odgovoran - javio se Frank Quinton, ulazei u mrtvanicu, procjenjujui situaciju.
Mrtvozornikovo se lice, obino nalik licu nekakvoga djedice, sada smrklo. - to se ovdje dogaa?
Javio se ovjek zdesna. - Gospodine, uvjeravam vas, da za naa djelovanja posjedujemo sve ovlasti i
odobrenja. Ovaj sluaj je mogua prijetnja javnome zdravlju i nacionalnoj sigurnosti. Veoma smo zabrinuti.
- I ja sam - odvratio je Quinton. - Suraujete li s federalnim agentima koji su bili ovdje?
- Ovaj... ovaj dio operacije nalazi se izvan njihovih ovlasti, gospodine. Ova zaraza predstavlja izuzetnu
opasnost, ukoliko se ne primijene propisana djelovanja kojima bi se ona sprijeila.
Oi ovjeka u sredini bile su bezizraajne, ak je i mrtvozornik izgledao preplaen.
- Gospodine - rekao je prvi - morat emo ovamo dovesti itavu ekipu kako bismo uklonili... biomasu iz
hladnjaka. Omest emo vas to manje moemo.
- Pa, pretpostavljam daje... - Quintonov glas utihnuo je, zvuao je smeteno dok su ih tri ovjeka iz Centra za
kontrolu bolesti izvodili iz tihe i iste prostorije.
- Edmunde, idemo na kavu - rekao je Quinton, nemirno se osvrui preko ramena.
Presretan to ga je mrtvozornik pozvao - takva srea nikada prije nije mu se dogodila; Edmund je uao u
dizalo i neko vrijeme proveo u bolnikoj kavani, jo uvijek pokuavajui sabrati utiske. Pred oima mu se
neprestano pojavljivala slika mnogorukog stvorenja koje je pokuavalo pobjei iz odjeljka u hladnjaku.
U uobiajenim bi okolnostima Edmund ve mrtvo-zorniku postavljao tisue pitanja, provjeravao
pojedinosti, pokazujui sve znanje koje je prikupio tijekom svojih nonih uenja u mrtvanici. Ovaj je puta
Quinton sjedio tih i zatvoren. Promatrao je svoje ruke; u nutrini ga je neto izjedalo. Izvukao je posjetnicu
koju su mu dali FBI-evi agenti, i neprekidno je vrtio meu prstima.
Kada su se, sat vremena kasnije, vratili u podrum, pronali su mrtvanicu istu i steriliziranu. Odjeljak 4E
bio je iupan, njegov sadraj nestao je. Njihovi posjetitelji nisu ostavili nikakve potvrde, nikakve papire.
- Sada ih nikako neemo moi pronai i uti ishode njihove istrage - rekao je Edmund.
Okruni je mrtvozornik samo odmahnuo glavom. - Moda je tako najbolje.
DVADESET DVA
Vraje grotlo Oregonska obala Petak, 10:13
Ocean je udarao o crne hridi, mranim udarima koji su zvuali poput sudaranja kamenih gromada.
Povjetarac na slikovitome vidikovcu ibao je vlagu i sol u Scullyno lice.
- Ovo nazivaju Vrajim grotlom - rekao je Mulder, iako je Scully vjerojatno to ve
proitala u turistikome
vodiu drave Oregon.
Pod njima voda je bila mlijeno bijele boje, kovitlajui se u podivljalim virovima koje su stvarali valovi
uvlaei se u proupljenu nutrinu litice. Podvodne peine su se uruile, stvarajui grotlo; kada su valovi
udarali u njegovu nutrinu, uski prolaz usmjeravao bi silinu vode, izbacujui je u stupu koji je nalikovao
mlazu iz vodenoga topa, nadvisujui okolne litice, zalijevajui neoprezne izletnike.
Prema upozorenjima, ve je desetak ljudi poginulo na tome mjestu: nepromiljeni turisti koji bi uli u usta
Grotla, i nali se na pogrenome mjestu kada bi vodeni gejzir neoekivano pojurio uvis. Nekolicinu tijela
pronalazili bi izudarane na algama obraslim, skliskim stijenama, ostala je more povuklo za sobom.
Karavani, kamioneti, unajmljeni automobili bili su parkirani po itavome podruju; obitelji iz drugih
drava, kao i one iz Oregona, dolazile su promatrati more. Dosadni galebovi krijetali su im nad glavama.
Slupani kamionet stajao je s otvorenim bonim dijelom, aluminijski drai koji su pridravali poklopac
zveketali su na vjetru; nasmijeeni ovjek s golfskom kapicom prodavao je podgrijane hot-dogove,
ukiseljenu kavu, ips u vreicama i sokove u limenkama. Na drugoj se strani parkiralita, ena s kosom
vezanom u pletenice skutrila u svojoj pernatoj lovakoj jakni; pro-matralaje kako vjetar lamata njezinim
runo izraenim sagovima koje je objesila na konopac za rublje.

46 | S t r a n i c a

ibs@crostuff.net
Borei se s glavoboljom, duboko udiui prohladni i slankasti zrak, Scully je zakopala svoj ogrta da bi
se ugrijala. Mulder je otiao ravno do ruba litice, znatieljno se zagledao niz nju,ekajui da voda pojuri
uvis. Scullyje izvukla svoj mobitel, bila je sretna kada je ustanovila daje ovdje signal dovoljno snaan.
Nazvala je portlandskoga okrunoga mrtvozornika.
- A, to ste vi, agentice Scully - javio se doktor Quinton. -itavo jutro pokuavam vas nazvati.
- Imate li neke nalaze? - upitala je. Nakon pregleda stakalca s uzorkom zaraene psee krvi u veterinarskoj
ambulanti, nazvala je mrtvorzornika i zamolila ga da pregleda uzorak sluzi kojega su izvukli tijekom
autopsije Vernona Ruckmana.
Mulder je stajao pokraj prilino rasklimane zatitne ograde, zadivljeno promatrajui kako visoki stup
hladne pjene uzlijee u zrak, kovitla se do najvie toke, i pada natrag u more. Mahnula je Mulderu da joj se
pridrui dokje mobitel vrsto pritiskala na uho, pokuavajui kroz smetnje uhvatiti mrtvozornikove rijei.
- Oevidno se neto... neobino dogodilo sa zaraenim tijelom u hladnjaku. - Quinton je zvuao kao da
oklijeva, traio je rijei. - Moj je pomonik prijavio nekakve zvukove, kao da se neto micalo u
zapeaenome odjeljku. Odjeljak smo zapeatili odmah nakon vaeg odlaska.
- To je nemogue - rekla je Scully. - Nemogue da jc taj ovjek mogao jo biti iv. ak i da gaje ta zaraza
bacila u nekakvo stanje teke kome, ja sam na njemu izvela obdukciju.
Mrtvozornikje progovorio. - Poznajem Edmunda, on nije plaljiv. Ponekad zna gnjaviti, ali nije tip koji bi
i/mislio ovakvu priu. Sam sam mu mislio rei da sumnjam u to, ali... - Quintonje ponovno oklijevao, Scully
jc jo vre pritisnula mobitel uz uho, napreui se da uje sve prizvuke u njegovome glasu. - Naalost,
prije nego sam to osobno mogao provjeriti, nekolicina gospode iz Centra za kontrolu bolesti upala je u
mrtvanicu i sve sterilizirala. Kao mjeru opreza, izvukli su itav odjeljak iz hladnjaka i odnijeli ga sa sobom.
- Iz Centra za kontrolu bolesti? - upitala je s nevjericom Scully. S ljudima iz Centra suraivalaje mnogo
puta, njihovi su slubenici bili strogi profesionalci, koji su se doslovno pridravali propisa. Ovo je zvualo
kao daje posrijedi neto sasvim drugo; netko sasvim drugi.
Sada je postala jo zabrinutija, budui daje ono to jc saznala jutros, kada je nazvala Atlantu da bi
provjerila Stoje s uzorkom kojegaje osobno poslala. Njihov laboratorijski tehniar je nekako uspio izgubiti
uzorak.
Mulder joj je priao, namjetajui svoju ovlaenu kosu, budui da ju je vjetar i dalje mrsio. Pogledao ju je,
podigavi obrve. Promatrala gaje i dalje razgovarajui, naprezala se daje ne oda ton njezinoga glasa. Doktore Quinton, vi ste sauvali uzorak tvari za vlastite pretrage. Jeste li vi pronali neto?
Mrtvorzornikje na trenutak zautio. ula je puke -tanje veze, krckanje, zavijajuu pozadinsku buku.
Mora da su se nalazili na samome rubu dometa celularnih veza. - Mislim daje rije o nekoj vrsti zaraze napokon se oglasio Quinton. - Siune tokice, ali takve jo nikada nisam vidio. Uzorak je doslovno
preplavljen njima. Pod najsnanijim uveanjem ne nalikuju nijednome, meni poznatome mikroorganizmu.
etvrtaste kutijice, kocke, geometrijski pravilni oblici...
Zauvi mrtvozornikove rijei, Scully je osjetila mraz, rijei su nalikovale odjeku onoga to im je Darin
Kennessy rekao u logoru.
- Agentice Scully, jeste li vi ikada vidjeli neto slino? - nastavio je mrtvozornik. - I sami ste lijenik.
Scully se nakaljala. - Gospodine, o tome emo popriati jednom zgodom. Sada moram porazgovarati sa
svojim partnerom i usporediti nae biljeke. Hvala vam na obavijestima. - Iskljuila je mobitel i pogledala
Mul-dera.
Nakon stoje ukratko prepriala razgovor, Mulder je kimnuo. - Uistinu su se eljeli rijeitiuvarevoga
tijela. Ukloniti sve tragove.
Scully se zamislila sluajui grmljavinu oceana koji je udarao u stijene pod njima. - Ovo nimalo ne
nalikuje nainu rada Centra za kontrolu bolesti. Nisu ostavili nikakve priznanice, nikakav telefonski broj u
sluaju da doktor Quinton doe do novih saznanja.
Mulder je zakopao ogrta da bi se zatitio od hladnoga povjetarca. - Scully, ne vjerujem daje taj posao
obavio Centar. Mislim da su to pripadnici iste one skupine koja je sredila unitenje Laboratorija DyMar i
krivnju za to prebacila na namjerno rtvovane grupe za zatitu prava ivotinja.
- Muldere, zato bi itko poelio izvesti neto tako radikalno?
- ula si stoje rekao Kennessyev brat. Nanotehno-loka istraivanja - rekao je. - Uzorci su se nekako oteli
nadzoru, Moda je pobjegla koja od pokusnih ivotinja, koja u svome tijelu nosi neto izuzetno opasno.
Rezultati pretraga sluzi izvuene iz uvareva lesa ine mi se neobino nalik onome to smo vidjeli u uzorku
psee krvi...

47 | S t r a n i c a

ibs@crostuff.net
Scullyje ake uprla o bokove, morski joj je povjetarac mrsio kosu. - Muldere, mislim da moramo prona
i
psa, te Patrice i Jodya Kennessya.
Iza njih Vraje je grotlo uz glasnu grmljavinu ponovno izbljunulo vodeni stup. Pjena je poletjela visoko u
zrak. Skupina djece stajala je iza zatitne ograde, pokraj njihovih roditelja, vritanjem i smijehom popratili
su taj prizor, inilo se kao da nitko ne obraa pozornost na prodavaa hrane i njegov kamionet, niti na enu s
pletenicama i njezine runo izraene sagove.
- Scully, u pravu si - samo, nakon mrtvozorni-kovoga izvjea, mislim da nismo jedini koji tragamo za
njima.
DVADESET TRI
Okrug Tillamook Oregonsko obalno podru je Petak, 10:47
Ledena se kia sputala u vodenim zastorima, natapajui njega, rub ceste i itav okoli; ipak, Jeremy
Dorman imao je problema daleko veih nego to je bilo malo loije vrijeme. Vanjski je svijet za njega bio
hrpa suvinih podataka, nevana tupost. Suma ivaca u njegovoj nutrini proizvodila je boli dovoljno za jedan
itav novi svijet.
Odjea i cipele bile su promoene, koa je imala sivkastu boju i bila ljepljiva - te su neugodnosti bile
nevane u usporedbi s ratom koji je bjesnio u dubini njegovih stanica. Klizave mrlje zatitne prijenosne
tekuine prekrivale su mu kou, u njima su bujali nano-strojevi.
Miije mu se treslo i podrhtavalo, ali je nastavljao podizati noge, koraati, kretati se. Dormanov mozak
sada kao daje postao samo sluajan prolaznik u vlastitome tijelu. Dorman je morao uloiti velik svjesni
napor kako bi svijao zglobove, pokretao udove; sam je sebi nalikovao na lutkara koji, vezanih oiju i s
debelim zatitnim rukavicama, upravlja novom i sloenom marionetom.
Pokraj njega projurio je automobil, zalijevajui ga vodom. Kota je upao u lokvu na cesti i itavoga ga
zalio ledenom kinicom. Stranja svjetla na trenutak su za-svijetlila crvenim bljeskom; voza
je nedvojbeno
shvatio stoje uinio, da bi tada, zlobno, zatrubio nekoliko puta i nastavio vijugati cestom.
Dorman se vukao blatnim rubom, nije mario. Usredotoio se na ono pred njim. Duga cesta vijugala je
prema umovitim planinama. Nije imao pojma koliko e kilometara preao od Portlanda, ipak, nadao se dae
iznai nain kako bi pourio. Novca nije imao, nije se usuivao unajmiti auto - morao bi pokazati isprave, to
bi bilo opasno. Nitko nije znao daje on jo iv, elio je stanje zadrati takvim. Uostalom, svome
podivljalome tijelu i varavome osjeaju dubine ionako nije mogao vjerovati...
Proteturao je pokraj malene okrune mosne kamionske vage, kuice s ulaznim vratima i crvenim zaustavnim svjetlom za kamione. Neprozirne rebrenice zatvarale su prozore, a na ploi, koja je izgledala
mjesecima nedirnuta, stajalo je Postaja za vaganje zatvorena.
Prolazei pokraj postaje, Dormanje eznutljivo pogledao prema zaklonu. Bilo bi hladno, nedostajalo bi
hrane i zaliha, ali barem bi bio na suhome, udio je da se, barem nakratko, skloni s kie, da zaspi... iako se
vjerojatno vie nikada ne bi probudio. Njegovo vrijeme brzo je nestajalo.
Nastavio je hodati, proao je pokraj postaje. Potopljena krumpirita pruala su se u jednome pravcu, s
druge strane ceste irila se movara. Dorman se zaputio prema blagoj padini koja je vodila prema planinama.
Vidnim poljem, nalik elektrinim smetnjama, prelijetala su mu nekaudna i neprepoznatljiva oblija.
Nanostrojevi u njegovome tijelu ponovno su kopali po njegovim onim ivcima, popravljali ih, usavravali...
ili su se samo igrali s njima. Ve danima bio je nesposoban vidjeti boje.
Dormanje stisnuo eljusti, kroz kosti mu je blje-snula bol. Gotovo daje u njoj uivao - u pravoj, tjelesnoj
boli, ne u sablasnim posljedicama koje su za sobom ostavljali samoprogramirajui strojevi koji su osvajali
njegovo tijelo.
Ubrzao je korak, bio je toliko usredotoen na kretanje naprijed da nije niti primijetio glasan um kamiona
koji se pribliavao.
Zvuk vozila postajao je glasniji, bio je to veliki teglja, napola nakrcan borovim deblima ija je kora bila
oguljena, a veina velikih grana otpiljena. Dorman se okrenuo, zagledao u kamion, i odmaknuo se od ruba
ceste. Voza je zabljeskao farovima.
Dormanje zauo grmljavinu motora dok je voza prebacivao u nie stupnjeve prijenosa. Zrane su
konice zasiktale dok se teglja zaustavljao na nekih desetak metara od Dormana.
Zaustavio se i zabuljio, nije mogao povjerovati u to to se dogodilo, u toliku sreu. Ovaj tip e ga povesti.
Dorman je pourio, koracima je istiskivao vodu iz cipela. Ruke jevrsto pritisnuo oko prsnoga koa.

48 | S t r a n i c a

ibs@crostuff.net
Voza se nagnuo preko sjedita i otvorio suvozaeva vrata. Kia je nastavila pljutati, natapajui
promoena debla, isparavajui na vreloj kamionskoj maski.
Dormanje zgrabio ruicu i otvorio vrata. Dok je podizao nogu da bi je stavio na papuicu, ona je zadrhtala
sama od sebe. Konano je uhvatio ravnoteu i povukao se gore. Bio je potpuno mokar, promrzao, iscrpljen.
- Stari, ti stvarno izgleda jadno - rekao je voza. Bio je onii i krupan, prljavo plave kose i modrih oiju.
-Ja jesam jadnik- odvratio je Dorman, iznenaen kakvoom vlastitoga glasa.
- Dobro, moe biti jadan i unutra u kabini. Ide li nekamo, ili samo lunja?
- Idem nekamo - odgovorio je Dorman. - Samo pokuavam tamo stii.
- Sluaj, moe sa mnom do skretanja na Obalni autoput. Ja sam Wayne, Wayne Hykaway
Dorman se sumnjiavo zagledao u vozaa. Nije elio otkrivati svoje pravo ime. -Ja sam... David - rekao je.
Zatvorio je vrata, strpao ake u promoene depove svoje otrcane jakne, zgrbio se i skutrio. Hykaway je
pruio ruku, ali ju je brzo povukao kada je postalo oevidno da Dorman nema namjeru uzvratiti pozdrav.
Unutra u kabini bilo je toplo i vlano. Iz otvora strujala je toplina. Brisai su mahali amo-tamo,
pokuavajui vjetrobran odravati istim. Iz zvunika pretjerano skupocjenoga auto-radija dopirale su
vijesti, probijajui se kroz smetnje i lo prijem ovdje u divljini.
Voza je zgrabio ruicu mjenjaa i ponovno ubacio u brzinu. Motor je muno zareao, te je teglja
ponovno krenuo mokrom cestom, uzbrdo, prema umama.
Kako je kamion sve vie ubrzavao, Dormanu se po glavi motala samo jedna pomisao; daje svakom
minutom, svakim kilometrom, sve blii svome cilju. Ovajovjek nije imao pojma u kakvu se pogibelj
upustio; ali, Dorman je morao sve svoje misli upraviti svome konanome cilju, nalaenju Patrice, Jodya i
psa. Bez obzira na cijenu. Dorman se zavalio u sjedite, stisnuo se uz vrata kamiona, pokuavao je smetnuti
s uma osjeaj krivnje i strah. Niz lice mu se slijevala voda, treptanjem ju je izbacivao iz oiju. Gledao je
kroz vjetrobran, promatrao je brisae kako se pomiu amo-tamo. Pokuavao se smjestiti stoje dalje mogao
od Waynea Hykawaya. Nije se usuivao dopustiti ovjeku da ga dodirne. Nije smio dopustiti da netko
pronae jo jedno mrtvo tijelo.
Srdani je voza iskljuio radio i uzaludno pokuavao zapodjenuti razgovor; kada je Dorman odbio
uzvratiti, voza je poeo priati o sebi. Brbljao je o knjigama koje je volio itati, o tai-chiju koji mu je bio
hobi, kako je neko vrijeme nezaposlene pouavao tehnikama oputanja.
Hykaway je volan golemoga kamiona drao jednom rukom, dok je drugom petljao po prekida
ima
ventilacije i grijaa. Kada vie nije mogao smisliti nita ime bi nastavio razgovor, ponovno je ukljuio
radio, ugaao prijamnik na drugu postaju; konano gaje zlovoljno iskljuio.
Dorman se usredotoio na svoje tijelo, misli je upravio prema vlastitoj nutrini. Osjeao je kako mu se
koa jei i pomie, kako mu se izrasline u miiju kreu po vlastitoj volji. Laktovima je vrsto pritisnuo
rebra, osjetivi ljepljivu tkaninu svoje jakne, kao i klisku prijenosnu tekuinu s nanostrojevima koja je
istjecala iz pora njegove koe.
Nakon petnaestak minuta Dormanovoga nijemoga transa, voza gaje poeo pogledavati iskosa, kao da se
pita kakvoga je to psihopata nepromiljeno pokupio s ceste.
Dorman je izbjegavao njegov pogled; zagledao se kroz boni prozor - a tada mu se utroba zgrila. Zgbio
se naprijed, dlanovima je pritisnuo eludac. Kroz zube je siktavo isputao dah. Osjetio je kako mu se neto
trza pod koom, neto nalik krtici koja ruje po njegovom prsnome kou.
- Jesi li dobro? - zapitao je voza.
- U redu je - odvratio je Dorman, trgajui rijei iz svojega grkljana. Pojaao je stisak, sve dok konano
nije ponovno zavladao svojim pobunjenim tijelom. Udisao je dubokim raskidanim udasima. Trzaji su se
napokon mirili.
Jo je uvijek osjeao kako mu se u utrobi organi pomiu, ispituju vlastitu slobodu, osjeao je drhtaje na
mjestima koja bi morala biti nepomina. Nutrinom mu je vitlala oluja.
Wayne Hykaway ponovno ga je pogledao, nakon toga odvratio je pogled i usredoto
io se na mokru cestu
pred njim. Sada je upravlja drao objema rukama na kojima su zglobovi bili sasvim bijeli.
Dorman je nastavio sjediti u tiini, pripio se uz tvrda kamionska vrata. Na sjedalu oko njega poela se
stvarati lokvica sluzi.
Znao je da svakoga trenutka moe izgubiti vlast nad tijelom. A svakoga sata bilo je to sve tee i tee...
DVADESET ETIRI
Maxova prodavaonica i umjetni ka galerija Colvain, Oregon Petak, 12:01

49 | S t r a n i c a

ibs@crostuff.net
Scully je ve bila umorna od vonje, bila je sretna to im se pruila prilika da stanu i jo nekoliko ljudi
ispitaju jesu li vidjeli Patrice iJodya Kennessya.
Mulder je sjedio na suvozaevom sjeditu, iz vreice u krilu vadio je rezance sira i vakao ih; nekoliko
mrvica zavrilo je na ogrtau. Zabio je nos u sloenu slubenu autokartu drave Oregon. - Ovaj grad ne
mogu pronai na karti -javio se Mulder. - Colvain, Oregon.
Scully je zaustavila automobil pred starom kuom prekrivenom sindrom, na kojoj je, na lancu visio rukom
oslikan znak: Maxova prodavaonica i umjetnika galerija.
- Muldere, mi jesmo u gradu, a ja ga ne mogu pronai.
Na tekim drvenim vratima bila je privrena reklama za cigarete Morlev; kada su ih otvorili i zakoraili
po kripavome drvenome podu Maxove radnje, zazvonilo je zvonce. - Naravno, moraju imati zvonce - rekao
je Mulder, podiui pogled.
Hladnjaci i friideri iz pedesetih - bijeli emajl s kromiranim rubnicima - u sebi suuvali nareske, boice s
bezalkoholnim napicima i smrznute obroke. U kutijama oko blagajne stajali su golemi tapii Slimjima i
naizgled beskrajna ponuda suene govedine.
Na vjealici su visile majice, pokraj nje stajale su police pune kojetarija, veinom izraenih od cedrovine
slatkoga mirisa, te oslikane aljivim narodnim izre-kama o kinome vremenu u Oregonu.ae, podmetai,
karte i lanci za kljueve upotpunjavali su ponudu.
Scully je zamijetila nekoliko jednostavnih akvarela koji su neravno objeeni visili na zidu iznad hladnjaka
s pivom; na pozlaenim okvirima njihale su se ceduljice s cijenom. - Pitam se, postoji li nekakav oblasni
zakonik koji propisuje da svaki grad mora posjedovati odreen broj galerija - promrmljala je.
Iza blagajne, zatrpana postoljima s tiskovinama i icanim draima za vakae gume, slatkie i mentolbombone, sjedila je stara ena. Kosajoj je bila zastraujue crvene boje, stakla na naoalama debela i
zamrljana otiscima prstiju. itala je tabloid iji su naslovi oglaavali otkrie jetija u Newjerseyu, aferu s
izvanzemaljskim zamecima koje Vlada zamrznuteuva u svojim laboratorijima, te ljudoderski kult
pronaen u Arkansasu.
Mulder je preletio preko naslova, pogledao Scully i podigao obrve. Crvenokosa ena pogledala ih je preko
okvira naoala. - Mogu li vam pomoi? Trebate li au-tokarte ili sokove?
Mulder je izvukao iskaznicu i pokazao znaku. Gospoo, mi smo federalni agenti. Htjeli smo vas
upitati biste li nas moda mogli uputiti do kolibe koja je negdje ovdje u blizini, vlasnikje Darin Kennessy.
Scully je izvukla ve nebrojeno puta pokazivane fotografije i poredala ih po pultu, ena je brzo smotala
tabloid i strpala ga pod blagajnu. Kroz neiste lee zagledala se u slike.
- Tragamo za ovo dvoje ljudi - rekla je Scully, ne pruajui nikakve daljnje obavijesti.
Na fotografiji se vedro osmjehivao Jody Kennessy, iako mu je lice bilo omravjelo i upalo, kosa gotovo
sva otpala, a koa je imala sivkastu boju koju su uzrokovale teke kemoterapije i radio-terapije.
ena je skinula naoale, obrisala ih papirnatom maramicom, i vratila ih natrag na nos. - Da, mislim da
sam to dvoje vidjela. Mislim, enu, sigurno. Bili su ovdje prije tjedan ili dva.
Mulder je podigao glavu. - Da, to je otprilike razdoblje koje nas zanima.
Scully se nagnula naprijed, nije se mogla suzdrati da ne ispria sve pojedinosti, kako bi pridobila enu da
im pomogne. - Ovaj djeak je teko bolestan. Umire od leukemije, i hitno mu je potrebna lijenika njega.
Otkadaje snimljena ova fotografija, stanje mu se moglo uvelike pogorati.
ena se ponovno zagledala u Jodyevu sliku. - Pa, u tom sluaju, moda grijeim - rekla je. - Koliko se
sjeam, djeak koji je bio s ovom enom inio mi se prilino zdrav. Moe biti da su otili u Kennessyevu
kolibu. Ve je dugo vremena prazna.
ena se zavalila u stolac koji je zvonko zakripao. Debele naoale namjestila je na nosu. - Znate, ovdje se
nita ne moe provui, a da mi to ne znamo.
- Gospoo, moete li nas uputiti dotamo? upitala je Scully.
Crvenokosa ena izvukla je olovku, ali se nije potrudila zapisati upute. - Vratite se nekih deset, dvanaest
kilometara, skrenite na put koji se zove Locust Springs, nakon otprilike petsto metara skrenite lijevo na cestu
za vuu trupaca - to je trei prilazni put s vae desne strane. - Igrala se svojom ogrlicom od umjetnih bisera.
- Ovo je najvei trag na koji smo dosad naili tiho je rekla Scully, nestrpljivo promatrajui svojega
partnera.
Pomisao da e spasiti Jodya Kennessya, pomoi mu u njegovoj slabosti, davala joj je novu snagu.
Od Scully se, kao FBI-evoga agenta, oekivalo zadrati nepristranost i emocionalno se ne vezivati za
sluaj da joj to ne bi umanjilo sposobnost prosudbe. Ovaj puta nije se mogla suzdrati. S Jodyem Kennesyem dijelila je sjenu raka, osjetila je povezanost s djeakom kojega nikada prije nije susrela; bila je previe

50 | S t r a n i c a

ibs@crostuff.net
snana, elja da mu pomogne bila je monija nego to je Scully mogla pretpostaviti u trenutku kada je s
Mul-derom odlazila iz Washingtona istraiti poar u DyMaru.
Zvonce navratima ponovno se javilo, u prodavaonicu je uao pripadnik Dravne prometne policije,izme
su mu teko zakripale na izlizanome drvenome podu prodavaonice. Scully se osvrnula preko ramena kada
je policajac oputeno otiao do hladnjaka s bezalkoholnim napicima i izvadio veliku bocu naranade.
-Jarede, kao i obino? -javila se ena s blagajne, ve otkucavajui cijene.
- Maxie, misli li da u se ikada promijeniti? odgovorio je, te mu je ona dobacila vreicu umjetno
obojanih krekera sa sirom koje je izvukla s police s grickalicama.
Policajac je uljudno kimnuo Mulderu i Scully; tada je spazio fotografije, kao i Mulderove korice s
iskaznicom. - Mogu li vam ja pomoi?
- Gospodine, mi smo federalni agenti - rekla je Scully.
Podigla je fotografije i zamolila ga za suradnju. On bi im moda mogao pokazati put do izdvojene kolibe u
kojoj je netko drao Patrice iJodya kao svoje zatoenike - u tome je trenutku zapitao prijamnik na
Jaredovome pojasu.
Javio se radist s centrale, zvuao je zabrinuto, ali istovremeno suho i profesionalno. -Jarede, javi se.
Imamo velik problem. Motoristje, prolazei, otkrio mrtvo tijelo na otprilike kilometar od Dovleovoga
posjeda.
Policajacje zgrabio svoj prijamnik. - Govori policajac Penvvick -javio se. - to elite rei, kakvo mrtvo
tijelo? U kakvome je stanju.
- Voza kamiona - odgovorio je vezist. Njegov teglja s trupcima napolaje sletio s ceste, ovjekje nalegao
na upravlja, sluaj... stvarno je ludo. Za takve povrjede nikada jo nisamuo.
Mulder se, naglo razbuen, zagledao u Scully. Oboje su shvatili da ovo neobino nalikuje njihovoj istrazi.
- Scully, ti idi! Ja u se s policajcem Penwickom odvesti do mjesta na kojem je prona
eno tijelo, i malo
razgledati okolinu. Ukoliko nije nita, nagovorit u ga da me odveze do kolibe i tamo u te pronai.
Scully je osjetila nelagodu to e se razdvojiti od njega, iako je shvaala da neodlono moraju istraiti
obje mogunosti. Kimnulaje. - Samo, nemoj zaboraviti poduzeti sve zatitne mjere.
- Neu, Scully. - Mulder je pourio prema vratima.
Zvonce je zazvonilo kada je policajac iziao, jednom rukom drei grickalice i napitak, a drugom svoj
prijamnik preko kojega je poslao potvrdu prijama. -Maxie, stavi na moj raun; platit u kasnije.
Scully je pourila za njima, za njom su vrata ponovno udarila po zvoncu i buno se zatvorila. Mulder i
policajac urili su prema patrolnome automobilu, parkiranome poprijeko ispred prodavaonice.
Mulder je viknuo za njom - Scully, samo provjeri moe li ih pronai. Saznaj to moe! Nazvat u te
mobitelom.
Dvoja automobilska vrata buno su se zatvorila, te je patrolni automobil naglo krenuo podiui za sobom
repove mokroga ljunka. Na krovu su se ukljuile crvene rotirajue svjetiljke; auto je pojurio niz cestu.
Uputila se prema njihovome unajmljenome automobilu vadei kljueve iz depa. Kada je pogledala
telefon koji je leao na suvozaevom sjeditu, shvatila je da mobiteli ne rade. Ponovno su bili izvan dometa
postaje.
DVADESET PET
Koliba Kennessyeviri Oregonsko priobalno podru je Petak, 12:58
Vader je zalajao ispred kolibe. Stajao je na trijemu i etkao, iz grla mu je dopiralo tiho rezanje.
Patrice se sledila; pourila je prema ipkastim zavjesama. Usne su joj se osuile. Vader je kod njih bio ve
dvanaest godina, znala je da ovaj puta pas ne laje na neku vjevericu.
Ovaj je lave na neto upozoravao, itavo vrijeme oekivalaje neto poput toga. Strahovala je.
Vani su stabla okruujui istinu, stajala visoka i tamna, brda koja su ih okruivala izazivala su
klaustrofobiju. Izbrazdana debla kao da su im se primicala blie, poput neke nemilosrdne vojske... poput one
rulje koju je zamiljala kako opkoljava DyMarovu zgradu.
Travnata istina obrasla korovom njihala se pod povjetarcem, kapi od nedavnoga proloma oblaka oteale
su travke. Neko je tu livadu smatrala lijepom, mjestom upravo savrenim da se na njemu podigne koliba
usred divljine. - Mjesto je sjajno - bio je rekao Darin; ona je dijelila njegovo oduevljenje.
Sada joj se inilo daje ta velika istina ini izloenom i ranjivom.
Vader je ponovno zalajao i priao rubu trijema, njukom je pokazivao prema prilaznoj cesti koja je
nestajala u umi. Crne nozdrve su mu podrhtavale.

51 | S t r a n i c a

ibs@crostuff.net
- Mama, to se dogaa? - upitao je Jody. Napetost koju je primjeivala na njegovome licu govorila joj je
da se on plai jednako kao i ona. Tijekom dva posljednja tjedna dobro gaje obuila.
- Netko dolazi - rekla je.
Nasilu hrabrei samu sebe, priguila je rasvjetu u unutranjosti kolibe, navukla zavjese, te tada otvorila
ulazna vrata kako bi straarila na trijemu. Do ove su kolibe doli u urbi, ne pripremajui se, nestali u
bespuu. Sve svoje nade moralaje poloiti u njihovo skrovite, budui da nije imala niti puke, niti bilo
kakvoga naoruanja. Patrice je pretraila itavu kolibu; Darin nije vjerovao vatrenome oruju. Preostale su
joj gole ruke i vlastita dosjetljivost. Vader ju je pogledao preko ramena, te se ponovno okrenuo prema
prilaznoj cesti.
Jody se stisnuo uz nju, pokuavao je nazrijeti neto, ali gaje ona gurnula natrag u kolibu. - Mama! uvrijeeno je rekao; ali je ona samo podigla prst opominjui ga, na licu joj se ocrtavala strogost. Hitro je
uzmakao unutra.
Patrice je osjetila majinski zatitniki nagon koji je njome strujio poput narkotika. Sueljena s
djeakovim rakom bila je bespomona, bila je jednako bespomona kada su neki ljudi bez lica, pretvarajui
se da su ekoloka skupina, ubili djeakovoga oca, oni isti ljudi koji su prislukivali njihove telefone, slijedili
ih, vjerojatno ih ak i sada pokuavalpronai. Ona je poduzela sve stoje bilo u njezinoj moi da sina smjesti
na sigurno; dosad gaje odrala na ivotu. Patrice Kennessy nije imala niti najmanju namjeru odustati u
ovome trenutku.
Izmeu stabala pojavilo se oblije, pribliavalo im se dugim prilaznim putom kojega su obrubljivali tamni
borovi, bliilo se, idui ravno prema kolibi.
Patrice nije imala vremena za bijeg.
Jodya je povela u ovu priobalnu divljinu budui da ju je nastavalo obilje vjerskih kultova i drugih
ekstremistikih skupina - koje su sve eljele da ih svi drugi ostave na miru. Davidov brat pridruio se jednoj
takvoj skupini, napustio je ak i ovu kolibu da bi se jo vie udaljio od ljudi; Patrice se ipak nije usuivala
potraiti Darina i zamoliti ga da ih zatiti. Ljudi koji su ih gonili vjerojatno su ve ispitali mogunost da je
otila potraiti Davi-dovoga brata. Morala je povlaiti neoekivane poteze.
Sada su joj misli jurile umom, pokuavala se prisjetiti nekih siunih propusta koje je poinila; otkrivajui
svoj i Jodyev identitet na mjestima gdje su zastajali. Toga trenutka prisjetila se da kada je posljednji puta ila
u prodavaonicu, daje zamijetila naslovnicu oregonskih tjednih novina na kojoj je bila fotografija ogra
enih
spaljenih ruevina DyMarovih laboratorija.
Zateena prizorom, zateturala je, pokuala zadrati ravnoteu, i spasiti namirnice da ne padnu na
televizijske tjednike, suenu govedinu i slatkie. Stara ena, zapanjujue crveno obojane kose, pogledala ju
je preko svojih zamrljanih naoala. Ne, nitko, uvjeravala je Patrice samu sebe, nitko ne bi povezao te dvije
sluajnosti, zamijetio enu koja sama putuje s dvanaestogodinjim djeakom; ne, ne bi povezao sve
pojedinosti.
Ipak, blagajnica je tako napadno zurila u nju...
- Mama, tko je to? - usiljenim aptom upitao je Jody skrivajui se pokraj hladnoga ognjita. - Vidi li ga? Patrice je bila sretna to toga jutra nije zapalila vatru, budui da bi izdajniki stup sivobijeloga dima mogao
privui mnogo vie pozornosti.
Za ovakvu su situaciju imali pripravljen plan; oboje e se pokuati neprimijeeno izgubiti i nestati meu
dr-veem, te se skrivati u umovitim brdima. Jody je dovoljno dobro poznavao okolnu umu. Ipak, ovaj ih je
uljez sasvim iznenadio. Doao je pjeice, nije ga izdao nikakav zvuk motora. Sada nijednome od njih nije
preostalo vremena za bijeg.
- Jody, ostani unutra. Uzmi Vadera, idi prema stranjim vratima, sakrij se! Budi spreman za bijeg prema
umi, ali sada bi se time samo izdao.
Uznemireno je treptao promatrajui je. - Mama, ali ja te ne mogu ostaviti samu.
- Ako ih ja neko vrijeme uspijem zadrati, imate prednost u bijegu. Ako nemaju nikakvih zlih namjera,
nema zato brinuti. - Lice joj se okamenilo, Jody se zacrvenio kada je konano shvatio to ona eli rei.
Okrenula se prema vratima, stiskala je oi. - Sada se dri izvan vidokruga, ekaj pravi trenutak.
S mranim izrazom na licu, Patrice je prekriila ruke na prsima i stala na trijem da na njemu doeka
neznanca koji se pribliavao. Hitnja i strava gotovo su je potpuno paralizirali. Doao je onaj trenutak
sueljavanja kojega se plaila otkada je primila Davidov oajniki telefonski poziv.
Uljez je bio krupan mukarac irokih ramena koji je epao kao daje tee povrijeen. Izgledao je kao daje
pjeice proao kroz automatsku praonicu automobila, pritom drei u rukama dvije kante s motornim uljem.
Teturao je prema kolibi, ali se ukoio zamijetivi je kako stoji na trijemu.

52 | S t r a n i c a

ibs@crostuff.net
Vader je zareao.
ak i iz te daljine Patrice je mogla vidjeti kako svoje tamne oi upire u nju, kako im se pogledi spajaju.
Promijenio se, crte lica su mu se nekako iskrivile - ipak, uspjela gaje prepoznati. Osjetila je kako je
preplavljuje olakanje, osjeaj njoj nepoznat posljednjih tjedana. Napokon jedan prijatelj.
- Jeremy - izgovorila je to, rijei su zazvuale poput uzdaha. -Jeremy Dorman!
DVADESET EST
Koliba Kennessyevlh Oregonsko priobalno podru je Petak, 13:14
- Patrice! - zavikao je Dorman hrapavim glasom, tada je poao prema njoj ubrzanim, nekako zlokobnim
korakom.
Patrice je novine nabavljala iz kutija s tiskovinama na mranim ulinim uglovima, i u njima je proitala
da je i suradnik njezinoga supruga takoer nestao u poaru koji je progutao DyMarov Laboratorij; da su ga
ubili ljudi koji su Davidova istraivanja nanotehnologije eljeli skriti pred javnou.
-Jeremy, ti ljudi progone i tebe, je li tako? Kako si uspio pobjei?
injenica daje Jeremy Dorman nekimudom pobjegao, u njoj je probudila bljesak nade daje i njezin
suprug nekako uspio preivjeti. Ipak, tu misao uspjela je zadrati tek jedan trenutak; pobjegla joj je. Imala je
tisue pitanja za njega, ipak, najvie od svega, bila je sretna to vidi jedno poznato lice, jo jednogaovjeka
koji se suoio sa sudbinom jednakom njezinoj...
Ipak, Jeremyev dolazak ovamo nije bio kako valja; neto je bilo uasno pogreno. On je znao dae nju i
Jodya pronai ovdje, u kolibi. Znala je da je David oduvijek bio lajavac.ak i ovo skrovite koje je njegov
brat podigao, nije moglo zadugo ostati tajnom; David i Jeremy sate i sate proveli su u laboratoriju, takvim
priicama pokuavajui ubiti dosadu.
Odjednom ju je obuzela nekakva zebnja. -Jesu li te pratili? Ako dou ovamo i nau nas, nemamo nikakvo
naoruanje...
- Patrice - prekinuo ju je - oajan sam. Molim te, pomozi mi. - Progutao je slinu... grlo mu se nastavilo
pomicati daleko due nego stoje trebalo. - Moram ui unutra.
Kada joj se pribliio, zamijetila je da krupni ovjek izgleda teko bolestan, kao da ga je napalo stotinu
boletina. Na koi mu se ljeskao neobian vlaan pokrov koji nije potjecao samo od vlage u zraku, bio je
nekako klizak. Poput sluzi.
- Jeremy, to ti se dogodilo? - Mahnulaje rukom, pokazujui prema vratima; pitala se zato osjea toliki
nemir. Dorman je s njezinom obitelji provodio vei dio vremena, osobito nakon to je Darin napustio
istraivanja i pridruio se survivalistima. - Izgleda uistinu grozno.
- Mnogo toga moram ti objasniti, ali nemam vremena. Pogledaj me, pogledaj kako izgledam. Sluaj, uistinu
je vano -je li i pas ovdje s vama?
Sledila se na mjestu; nakon toga, jedino stoje mogla uiniti bilo je zakoraiti naprijed i zgrabiti vlani,
mahovinasti rukohvat. Zastoje on elio znati za Vadera koji se u kolibi skrivao s Jodyem? Iako je pred njom
stajao Jeremy, Jeremy Dorman, osjetila je da mora biti na oprezu.
- Prvo od tebe hou uti neke odgovore - rekla je ne miui se s trijema. Zastao je neodluno u pola koraka. Kako si preivio poar u DyMaru? Vjerovali smo da si poginuo.
- Trebao sam tamo umrijeti - rekao je Dorman, glas mu je zvuao otealo.
- Trebao si tamo umrijeti, to time eli rei? Kada me je posljednji put nazvao, David mije rekao da su
demonstracije oko DyMara namjetene, da to nisu bili borci za zatitu ivotinja.
Dorman je pogledom svojih tamnih, zasjenjenih oiju svrdlao po njezinome licu. - Izdali su me, jednako
kao i Davida. - Nainio je dva koraka prema njoj.
- to to govori? - Nakon svega stoje prola, Patrice je smatrala da sve touje moe zvuati uvjerljivo.
Dorman je kimnuo. - Dobili su naredbe da nitko i nita ne smije preivjeti, da ne ostanu nikakve biljeke o
naim nanotehnolokim istraivanjima. Samo pepeo.
Patrice je nepomino stajala, nijemo ga upozoravajui da joj se ne primie. - David je rekao da zavjera
ima korijene daleko dublje u vladinim organizacijama nego stoje on mislio. Nisam mu vjerovala sve dok se
nisam vratila u kuu - pronala sam je potpuno ispre-metanu.
Dorman je zateturao i zaustavio se tri metra od trijema, stajaoje u korovu. Odmaknuvi se od raiene
prilazne ceste, stupio je na ugaenu stazu koja je vodila prema ulazu u kolibu. - Patrice, oni i tebe progone.
Moemo si meusobno pomoi. Samo, potreban mije Vader. On u svojemu krvotoku nosi stabilne
prototipove.

53 | S t r a n i c a

ibs@crostuff.net
- Prototipove? O emu ti to govori.
- Prototipove nanostrojeva. Ja sam morao upotrijebiti ranije generacije koji su u sebi imali greku, uzorke
koje smo davali malim ispitnim ivotinjama; veina rezultata imala je... zastraujui ishod. Sluaj, nisam
imao izbora. Laboratorij je bio u plamenu, sve je gorjelo. Trebao sam imati izlaz, to je bio jedini nain da
preivim. Moleivo ju je pogledao, stiao je glas. -Samo, nanostrojevi ne rade onako kako bi trebali. S
Vaderovom krvlju moda postoji mogunost da ih reprogramiram u sebi.
U umu joj je tutnjalo. Znala je kakvim se istraivanjima bavio David, sumnjala je da s njihovim crnim
labradorom neto nije u redu.
- Gdje je Jody? - upitao je Dorman, gledajui preko njezinoga ramena, pokuavajui vidjeti kroz zavjese na
poluzatvorenim vratima. - Hej, Jody! Doi ovamo!
Sve je u redu.
Jody je Dormana oduvijek smatrao tatinim prijateljem, nekakvim poluujakom - osobito nakon Darino-vog
odlaska. Zajedno su igrali videoigre; Jeremy je bio jedini me u odraslima koji je poznavao trikove za
Nintendo 64 gotovo poput Jodya. Izmjenjivali su trikove za Wawe Race, Mortal Kombat Trilogy, Shadoivs
ofthe Empire i mnoge druge videoigre.
Prije nego to se Patrice uspjela sabrati, shvatiti to se uistinu dogaa, Jodyje otvorio vrata, pratio gaje
crni pas. - Jeremy!
Dorman se, s olakanjem i prepun sree, zagledao u Vadera; pas je podigao svoje tamne laloke i pokazao
onjake. Njegovo duboko rezanje zvualo je poput zujanja motorne pile ugraene u psee grlo, kao da je
Vader imao neto protiv Dormana.
Dorman na njegovo rezanje nije obraao pozornost. S uenjem se zagledao u Jodya - ozdravljenoga
Jodya. Koa na Dormanovome licu nabirala se i pomicala. Zajeao je, i nekako je vratio na njezino mjesto. Jody, ti si... ti si ozdravio od raka.
- udo - ukoeno je rekla Patrice. - Neka vrsta
spontane remisije.
Dormanovo je, neprirodno sjajno lice u trenutku poprimilo izraz nekakve grabeljive zvijeri. eludac joj
se svezao u vor. - Ne, to nije spontana remisija, nije li tako, Jody? Boe moj, ubrizgao ih je i tebi.
Djeakje problijedio, uzmaknuo je.
- Znam to ti je tata uinio. - Iz nekog, samo njemu, poznatoga razloga, Dorman nije skidao pogled s
Jodya i psa.
Patrice se zbunjeno zagledala u Jodya, a tada je u jednome trenutku jeze koja se ra
ala u njezinoj nutrini
shvatila sve razmjere onoga to je David uinio, rizik koji je preuzeo, pravi razlog zato se njegov brat toliko
uplaio istraivanja. Jodyevo nedavno poboljanje nije bilo posljedica jo jednoga povlaenja bolesti. Sav
Da-vidov naporan rad i njegova bezumna predanost istraivanjima isplatili su se. Ne govorei nita svojoj
eni, pronaao je udotvorni lijek protiv raka.
Ipak, u vremenu jednoga udisaja, njezina nevjerojatna srea i olakanje pomijeali su se sa strahom od Jeremya Dormana, neprirodne pominosti njegovoga oblija, nedostatka vlasti nad samim sobom.
- Ovo je jo bolje od Vadera. - Dormanove tamne oi bljesnule su, pokuavajui izotriti iskrivljenu sliku.
- Patrice, potreban mi je uzorak Jodyeve krvi. Neto njegove krvi. Ne mnogo.
Uzdrmana i smetena Patrice je osjetila kolebanje, ali je i dalje ostala neustraivo stajati na trijemu, nije se
pomakla. Nee dopustiti da itko dotakne njezinoga sina. - Njegovu krv?! Koga vraga... zato?
- Patrice, nemam ti vremena objanjavati. Nisam znao da oni namjeravaju ubiti Davida. Namjestili su
demonstracije, mislili su spaliti laboratorij, ali su istraivanja eljeli preseliti na neko manje poznato mjesto.
- Lice mu se iskrivilo od gnjeva. -Ja sam trebao biti ef istraivanja u novome laboratoriju, ali su htjeli
ukloniti i mene!
Patricein je um radio kao lud; njezino sagledavanje stvarnosti odjednom je bilo napadnuto sa svih strana.
- Ti si itavo vrijeme znao da namjeravaju spaliti laboratorij? Ti si bio dio urote.
- Ne, nisam to htio rei! Sve je trebalo biti pod nadzorom. I meni su lagali.
- Prokleto smee, dopustio si da ubiju Davida. Htio si zasluge, htio si mu preoteti istraivanja.
- Patrice,... Jody, bez vae u pomoi umrijeti. Ubrzo. - Dorman je zabrzao prema kolibi, ali je Patrice stala
na trijem i zaprijeila mu put.
- Jody, vraaj se u kolibu odmah! Ne moemo mu vjerovati! On je izdao tvoga oca! - Glas joj je bio
hladan poput leda, djeakje otprije bio prestraen. Brzo je poao izvriti njezine naredbe.
Dorman je zastao na metar i pol od nje, gledao ju je.
- Ne ini to. Ti ne razumije.

54 | S t r a n i c a

ibs@crostuff.net
- Razumijem da moram zatiti svojega sina, nakon svega stoje proao. Ti vjerojatno jo uvijek radi za te
propalice, lovi nas. Neu te pustiti u njegovu blizinu. - akama se uprla o bokove; bila je pripravna
Dormana ubiti golim rukama. - Jody, bjei i sakrij se u umi!
Zna kamo treba ii, onako kako smo planirali viknula je kroz poluotvorena vrata. - Bjei!
Neto se promekoljilo pod Dormanovim prsnim koem. Zgrbio se naprijed, dlanovima je pritisnuo
eludac i rebra. Ispravio se, oi su mu bile staklaste, zamuene bolom. - Patrice... ja ne mogu... dulje ekati.
- Pribliavajui joj se, zateturao je.
Iz kolibe se zauo tresak vrata koja su se zalupila. Jody je istrao van, trao je ravno prema umi. Patrice
je nijemo sinu zahvalila to joj se nije protivio. Pribojavala se dae stati na Jeremyevu stranu, elei mu
pomoi.
Vader je odjurio iza kolibe, pojurio je lajui za Jodyem.
Zaboravljajui na Patrice, Dorman se okrenuo prema drugome kraju kolibe. - Jody! Deko, doi ovamo!
- Teturavo je krenuo s trijema prema stranjoj strani kolibe.
Patrice je osjetila kako joj u grlu buja ivotinjski urlik. - Ostavi moga sina na miru!
Dorman se naglo okrenuo i iz depa na hlaama izvukao revolver. Drao gaje nesigurnim rukama, drao
gaje dok gaje Patrice promatrala s nevjericom. - Patrice, nema pojma to radi - rekao je. - Nema pojma o
tome to se dogaa. Mogu jednostavno upucati psa - ili Jodya, i doi do krvi koju trebam. Moda bi to bio
najjednostavniji nain.
Tekje s vremena na vrijeme uspijevao ovladati vlastitim miijem, nije je vie mogao drati na nianu.
Patrice nije vjerovala da bi on mogao pucati. Ne, Jeremy Dorman, nikako.
S uzvikom, navalila je preko ograde trijema, bacila se poput bornoga ovna da bi sruila Dormana na tlo.
Kada ju je ugledao kako juria, zateturao je unatrag, na licu mu se oitavao uas. - Nemoj! Ne dodiruj me!
Tada se zabila u njega, revolver mu je ispao iz ruke, sruila gaje na tlo. -Jody, bjei! Nemoj stati!
Dorman se izvijao i trzao, pokuavao ju je zbaciti sa sebe. - Patrice, nemoj! Dalje od mene! Ne prilazi mi!
-Ona se nastavila tui s njime, grebla ga, udarala. Koa mu je bila kliska i sluzava...
Bez rijei, Jody i pas pojurili su u umu.
DVADESET SEDAM
Koliba Kennessyevlli Oregonsko priobalno podru je Petak, 13:26
Gusta uma opkoljavala gaje. Grane su mu grebale lice, vukle ga za kosu, derale mu majicu - Jody nije
prestajao trati. Posljednje majine rijei koje je uo bile su njezin oajan uzvik. -Jody, bjei! Nemoj stati!
Tijekom posljednja dva tjedna Patrice gaje vjebala da se boji i strahuje. Stvarali su planove za nudu.
Jody je znao da ga trai gomila ljudi, monih i smrtonosnih. Netko je izdao njegovoga oca, spalioitav
istraivaki kompleks.
On i majka odvezli su se u no, automobilom bi sili s ceste, parkirali ga i prespavali u njemu, vozili se od
mjesta do mjesta prije nego to su doprli do kolibe. Majka mu je neprekidno ponavljala da ne smiju vjerovati
nikome - sada je shvatio da se to odnosilo ak i na samog Jeremya Dormana. Jeremy koji mu je bio poput
ujaka, koji se s njime igrao kad god bi se on i njegov otac uspjeli nakratko osloboditi poslova.
Jody sada nije razmiljao; djelovao je sukladno naredbama. Otrao je do stranjih vrata, pa preko tratine
do ume. Vader je ujurio meu guste jele pred njim, lajui kao da izvia sigurnu stazu.
Koliba mu je ubrzo nestala za leima, Jody je skrenuo otro ulijevo, uputio se uzbrdo. Preskoio je
srueno stablo, lomei napuklo granje; zaorao je kroz trnoviti gutik. Oko nogu su mu se plele puzavice,
ipak, produio je posrui.
Posljednja dva tjedna istraivao je umu iza kolibe. Majka je bdjela nad njim, neprekidno provjeravajui
nije li upao u kakvu nevolju, ili predaleko odlutao, ipak, Jody je uvijek nalazio vremena da zalazi me
u
stabla. Shvaao je gdje je trebao poi kako bi najbolje izbjegao potjeru. Znao je put. Znao je i nekolicinu
skrivenih mjesta u umi, ali, nije se mogao sjetiti koje bi skrovite sada bilo dovoljno dobro i sigurno. Majka
mu je rekla da bjei, nije je mogao iznevjeriti.
Ako uspijem dobiti na vremenu, imat e prednost u polasku, bila mu je rekla.
- Jody, ekaj! - zauo je glas Jeremya Dormana, koji je u sebi nosio nepoznate i grgljave prizvuke. - Hej,
Jody, sve je u redu. Neu ti uiniti nita naao.
Jody je na trenutak zastao, ipak je produio. Vader je glasno zalajao i provukao se ispod jednog
oborenoga debla, nakon toga zavioje uz kamenitu padinu. Jody je posrtao slijedei ga.

55 | S t r a n i c a

ibs@crostuff.net
- Jody, doi ovamo. Moram razgovarati s tobom -dozivao ga je Dorman izdaleka, stojei pokraj kolibe.
Jodyje znao daje Dorman toga trenutka zaao meu drvee, slijedio gaje.
Zastao je na trenutak hvatajui zrak. Zglobovi su ga jo uvijek znali zaboljeti, u njima bi tada osjetio
neobino titranje, kao da su neki dijelovi njegovoga tijela zaspali - ipak, ta nelagoda bila je nitavna u
usporedbi s onim stoje ranije iskusio, kada je proivljavao najgore napade leukemije, kada je uistinu
prieljkivao smrt ne bi li mu ona zaustavila bolove u samoj kotanoj sri. Sada se Jody osjeao dovoljno
zdravim da nastavi s ovim naporom - ipak, nije elio da sve to potraje dugo. Koa mu se najeila, znoj mu je
curio po leima, niz vrat.
uo je Dormana kako lomi granje i probija se meu stablima; bio je opasno blizu. Kako se Dorman
mogao kretati tako brzo? - Mama te eli vidjeti, eka te dolje, u kolibi.
Jody se sjurio niz padinu u malenu udolinu u kojoj je potoi tekao preko stijena i polomljenih grana.
Prije dva dana igrao se skaui s kamena na deblo i izbojke, prelazei brzicu, pokuavajui ne pasti. Sada je
djeak urio najvie stoje mogao. Na polovici prijelaza poskliznuo se na mahovinom obrasloj gromadi,
desna mu je noga upala u ledeno hladnu vodu koja je milovala rubove stijene.
Ispustio je iznenaeni siktaj, povukao namoenu nogu iz brzice, i nastavio prelazak. Mama gaje uvijek
opominjala da ne smije smoiti cipele... Jodyju je bilo jasno daje bijeg sada daleko vaniji, te da vrijedi
riskirati.
Dorman je ponovno zavikao - Jody, dolazi ovamo!
- Zvuao je razljueno, rijei su mu zvuale sve otrije.
- Doi, molim te! Samo mi ti moe pomoi. Jody, doi, molim te!
Promoene obue, Jody se uspeo na obalu. Duboko je udahnuo kako bi mogao nastaviti trk. Zgrabio je
borovu granu, na dlan mu se zalijepila smola. Povukao se iz udubine na ravnije tlo, na kojemu je mogao
bolje potrati.
Na boku je imao avove koji su mu oko bubrega i eluca izazivali otre valove bola; pritisnuo je dlanom
bolno mjesto kako bi mogao nastaviti bijeg. Jody nije shvaao to se dogaa, iako, vjerovao je vlastitome
strahu, vjerovao je majinome upozorenju. Zakleo se da ga Jeremy Dorman nee uloviti.
Zastao je, zadihan naslonio se na drvo; pozorno je oslukivao zvukove potjere.
Na dnu padine, na drugoj obali potoka, ugledao je krupnu pojavu Jeremya Dormana u njegovoj poderanoj
koulji. I na tako velikoj razdaljini, u sjenovitoj umi, pogledi su im se sreli.
U dubini Jeremyevih oiju Jody je ugledao potpunoga neznanca, potrao je iz sve snage. Srce mu je
udaralo, hvatao je dah. Probijao se kroz gutik koji gaje zadravao. Iza njega, Dorman se bez tekoa
probijao kroz nisko raslinje.
Jody se uzverao uz padinu, kliui se na mokrome liu. Znao je da nee jo dugo moi izdrati ovako
veliko naprezanje, inilo mu se da Dorman nije ni najmanje usporio.
Dotrao je do malene udoline, s gusto posijanim mrtvim stablima i kamenim izbojcima obraslima
mahovinom. Stabla i sjene stajali su gusto oko njega. Znao je da ga Dorman tamo nee primijetiti, imao je
priliku uskoiti u vlanu jazbinu smjetenu izmeu natruloga debla i napukle stijene. Granice, puzavice i
raslinje pucketalo je dok se smjetao u svojemu skrovitu.
Sjedio je u tiini, plua su mu se napinjala, bilo mu je udaralo. Oslukivao je Dormanove korake. Nijeuo
majku, pobojao se da lei ranjena u kolibi, to joj je Dorman uinio, stoje morala rtvovati da bi njemu
omoguila bijeg?
Teki koraci lomili su umsko tlo, ali gaje Dorman prestao dozivati. Jody se sjetio kako su se na
njegovome Nintendu igrali lovice, kako su on i Jeremy bili najvei protivnici u smrtonosnim utrkama na
zemlji, ili na nekim drugim svjetovima.
Ovo sada bilo je stvano, na kocki je bilo daleko vie od broja osvojenih bodova.
Dorman se primicao, razmicao je gutik, naprezao je vid gledajui kroz umsku polutamu. Jody je sjedio u
napetoj tiini, molio se da njegovo skrovite ostane neotkriveno.
Vader je zalajao negdje u daljini, Dorman je zastao i okrenuo se u drugome pravcu. Jody je uvidio
mogunost za bijeg i pokuao se izvui, ali je odgurnuo jednu otpalu granu, te se pomno uravnoteena
cjepanica stro-potala na suhe granice.
Dorman se ponovno ukoio, a tada je svom brzinom pojurio prema Jodyevome skrovitu.
Djeak se ponovno sklupao pod srueno deblo, pripio se uz klizavu stijenu, gmizao je prema drugome
kraju udoline. Pridigao se i ponovno potrao, drei glavu nisko, odgurujui granice dok je Dorman vikao
za njim, muno se probijajui kroz gutik. Jodyje pogledao preko ramena da vidi koliko mu se primakao
njegov progonitelj.

56 | S t r a n i c a

ibs@crostuff.net
Dorman je podigao i ispruio svoju mesnatu ruku, upirui je prema njemu. Jody je revolver primijetio u
trenutku kada je ugledao kako iz usnika cijevi suklja plamen.
Glasan prasak odjeknuo je umom. Komad od-lomljene kore i komadii borovoga stabla odletjeli su u
zrak samo pola metra iznad njegove glave. Dorman je pucao na njega!
- Dolazi ovamo, i to odmah, proklet bio! - zaurlao je Dorman.
Priguujui krik, Jodyje uskoio u gusto grmlje iza drveta koje gaje zatitilo.
Kroz umski polumrak uo je Vadera kako laje i cvili, kao da gaje ivotinja hrabrila. Jodyje svome psu
vjerovao mnogo vie nego to je ikada vjerovao Je-remyu Dormanu.
Jodyje ponovno potrao, dlanom je pritiskao bok. U glavi mu je bubnjalo, srce mu je tuklo poput motora
trkaega automobila.
Iza njegovih lea Dorman je pljuskao prelazei ledeni potok, nije se niti potrudio preskakati preko stijena.
-Jody, dolazi ovamo!
Jody je oajniki trao prema zvuku pseega lavea - i prema, nadao se, sigurnosti.
DVADESET OSAM
Oregonska divljina Petak, 13:03
Teglja s trupcima zaustavio se napola sletjevi s ceste u plitki jarak, kabina mu je bila nagnuta pod
neprirodnim kutem; nalikovao je nekakvome pretpovije-snomeudovitu slomljenoga vrata.
Kada su se policijskim patrolnim automobilom dovezli do kamiona, Mulderu je u trenutku postalo jasno
da neto nije u redu. Prizor je bio neto vie od obine prometne nezgode. Pokraj tegljaa, na ugibalitu,
stajao je crveni Fordov kamionet, iz kojega se", dokje policajac l.irred Penwick zaustavljao patrolni
automobil, izvukao mukarac u plastinoj kabanici.
Promatrajui prizor, Mulder je zapazio vijugave tragove guma na mokroj travi. Teglja s trupcima vijugao
je bez nadzora prije nego to se s mukom zaustavio na ovome mjestu. Vjetrobran patrolnoga automobila
poprskale su prve kapljice kie, Jared je ukljuio brisae. Uzeo je mikrofon, pritisnuo prekida za odailjanje
i radiovezom javio postaji da su stigli na poprite.
ovjek s kamionetom ekao ih je pokraj svojega vozila, stajao je zgrbljen u plastinoj kabanici dokje
policajac krenuo prema njemu. Mulder je poao za njim, stezao je ogrta kako bi se ugrijao. Vjetar i kia
mrsili su mu kosu, iako, protiv toga nije mogao uiniti nita.
- Dominic, sigurno nisi dirao nita? - zapitao gaje Jared.
- Nemam ni najmanju namjeru pribliavati se tome - odgovorio jeovjek s kamionetom, sumnjiavo
pogledavajui Muldera. - Taj tip u tegljau stvarno je straan.
- Ovo je agent Mulder, FBI - rekao je Jared.
- Vozio sam cestom - progovorio je Dominic, ne skidajui pogleda s Muldera; nakon nekog vremena pogled
mu je skrenuo i zaustavio se na nakrivljenome tegljau. - Kada sam ugledao teglja, pomislio sam daje
voza izgubio nadzor zbog kie. Moglo je biti to, ili je uinio to vozai kamiona esto rade, siu s ceste i
spavaju na ovome potezu promet nije pretjerano gust, ipak, ovako parkirano vozilo opasno je za promet;
nije postavio sigurnosni trokut, a trebao je to uiniti. Mislio sam ga malo gnjaviti.
Dominic je rukom s lica otresao kine kapi prije nego stoje odmahnuo glavom. Zastao je. - Onda sam
pogledao unutranjost kabine. Zaboga, neto takvo jo nikada nisam vidio.
Mulder je ostavio Jareda pokraj vlasnika kamioneta i uputio se prema tegljau. Uhvatio je kvaku
navratima s vozaeve strane i oprezno se podigao zakoraivi na stubu.
U kabini, voza tegljaa leao je izvaljen na leima, rairenih ruku, prekrienih nogu, koljena su mu se
uk-lijetila ispod upravljaa; izgledao je poput ohara kojega je istrebljiva poprskao otrovom.
Vozaevo punano lice bilo je iskrivljeno i oteklo, na njemu su izbile kvrge,eljust mu se ovjesila.
Bjeloonice su mu bile posivjele i zamuene, bile su obrubljene crvenilom koje je bilo jezivije od popucalih
onih kapilara. Purpurno-crne mrlje, nalik leopardovima izbile su mu svuda po koi, kao da se u njegovome
krvotoku eksplodirale sve stanice.
Prozor kabine bio je dokraja podignut. Kia je neprekidno curkala s nakrivljenoga krova kabine niz
suvozaev prozor. S nutarnje je strane vjetrobransko staklo bilo mjestimino zamagljeno. Mulderu se uinilo
da iz tijela izlaze rijetki stupovi pare.
Jo uvijek stojei na stubi, Mulder se okrenuo prema prometniku koji gaje znatieljno promatrao stojei
pokraj kamioneta. - Moete li provjeriti registracijske brojeve? - zapitao gaje Mulder. - Provjerite moete li
saznati tko je bio taj tip i kamo je vozio!

57 | S t r a n i c a

ibs@crostuff.net
Mulderaje prizor jo jednoga ovako zastraujuega mrtvoga tijela, toliko blizu moguega mjesta na
kojemu su se nalazili Patrice i Jody Kennessy ispunio osjeajem nemira - bilo je toliko blizu mjestu kamo ih
je Scully otila potraiti.
Prometni mu se policajac pribliio, popeo se i kroz vozaev prozor pogledao unutranjost kabine; izgledao
je kao da se nalaze u peep-showu. Ovo je odvratno -rekao je. - to mu se dogodilo?
- Nitko ne smije dodirivati tijelo sve dok ovamo ne dovedemo strunjake - hladno je rekao Mulder. Okruni mrtvozornik iz Portlanda ve se susreo s ovakvim sluajem. Trebali biste pozvati njega, budui da
on zna to treba initi.
Prometnik je oklijevao. Izgledao je kao da mu se glavom motaju jo stotine pitanja; ipak, utke je otiao
do patrolnoga automobila i javio se radiom u centralu.
Mulder je obiao kamion sprijeda,; promatrao je kako se kabina nagnula udesno, umalo prevrnuvi
kamion. Trupci su bili lancima privreni za dugaku prikolicu.
Moda su vozaa obuzeli grevi, te je s tekim vozilom siao s ceste; na sreu nogu je nekako uspio
maknuti s papuice gasa. Teglja s trupcima sam se zaustavio na ovoj uzbrdici, nije se zabio ni ujedno
stablo, niti se prevalio preko strmije padine na drugoj strani ceste.
Mulder se zagledao u reetku hladnjaka, kia je ponovno ojaala. Vodene kapi klizale su mu niz lea.
Podigao je ramena; stegnuo je ovratnik ogrtaa pokuavajui ostati barem malo suh.
Mulder je nastavio etnju oko kamiona. Siao je u jarak. Cipele su mu zapljuskale po vodi; oko poruba na
hlaama poeo mu se petljati korov. Kada potpuno pro-kisne, vjerovao je, vjerojatnoe mu biti posve
svejedno pojaava li kia ili ne.
Tada je primijetio da su vrata na suvozaevoj strani otvorena.
Sledio se; odjednom je poeo razmiljati o mogunostima, to ako je u kamionu bio jo netko, nekakav
putnik - netko tko je putovao s vozaem, moda kakav autostopist? Nositelj ovoga smrtonosnog biolokog
agensa.
Mulder je oprezno priao pritvorenim suvozaevim vratima. Osvrui se preko ramena, pregledavao je
nedaleki rub ume, visoki korov, pitajui se hoe li ugledati jo jedan le, tijelo putnika koji je podlegao
slinim grenjima, alije nekako uspio isteturati iz kabine i sruiti se na otvorenome.
Nije ugledao nita. Kia je poela jae padati.
- Agente Mulder, to ste otkrili? - viknuo je prometni policajac.
- Jo uvijek provjeravam - odvratio je. - Ostanite gdje ste!
Prometnik se ponovno javio. - Dobio sam port-landskoga mrtvozornika i jo nekolicinu ovdanjih
redarstvenika; svi su na putu ovamo. Jo malo i moemo ovdje napraviti tulum. - Tada je, sretan to Muldera
moe ostaviti da istrauje na miru, pozornik Penwick svoju pozornost upravio na razgovor s vlasnikom
kamioneta.
Mulder je oprezno otvorio teka vrata na suvozaevoj strani, arke su zakripale dok se kovina zanjihala
prema van. Otkoraio je i zagledao se u unutranjost kabine.
S mjesta s kojega je promatrao, mrtvi je voza izgledao jo vie izvijen i iskrivljen. Na vjetrobranu i
prozoru na vozaevoj strani nahvatala se para koja je stvorila aureolu. Zrak je imao vlaan zadah, ali se nije
osjeao onaj otar vonj smrti. Unato zastraujuem stanju, smrt je nastupila nedavno.
Ipak, Muldera je najvie zanimalo suvozaevo sjedite. Ugledao je niti i krpice tkanine koje su ostale od
koulje koju je netko razderao ili poderao. Potoii udne svjetlucave i ljepljive tvari nahvatali su se na
presvlaku sjedita. Neka vrsta skrutnute... sluzi, nalik onoj koju je Mulder vidio na tijelu mrtvogauvara.
Progutao je slinu. Nije se elio pribliavati; pazio je da ne dodirne nita. Prizor je bio uistinu jednak
onome koji su vidjeli u okrunoj mrtvanici. Mulder je bio uvjeren da je taj nepoznati otrov, ta smrtonosna
tvar, posljedica Kennessyevih nekontroliranih istraivanja.
Nesretni je voza kamiona vjerojatno pokupio nekoga koji gaje, u ovako stijenjenome prostoru inficirao.
Nakon to je kamion sletio s ceste, a voza umro, tajanstveni je putnik kriom kliznuo iz kabine i pobjegao.
Samo, kamo je mogao poi?
Mulder je ugledao etvrtasti komad neega nalik papiru koji je leao na podu pod suvozaevim sjeditem.
Isprva je pomislio da je rije o omotnici ili nekakvoj markici, tada je shvatio da je to fotografija, svijena i
napola skrivena u sjeni koju je bacalo sjedalo.
Mulder je iz depa izvukao kemijsku olovku. Nagnuo se naprijed, pazei da ni u kojem trenutku ne
dodirne sluzavi sloj. Bio je to riskantan potez, ali je u svojoj nutrini osjetio da mora pouriti. Ispruio je ruku
s olovkom, te s njome povukao svijenu fotografiju prema sebi. Na rubovima fotografije nahvatale su se niti,
kao da je ispala iz depa na koulji tijekom nekakve borbe ili tunjave.

58 | S t r a n i c a

ibs@crostuff.net
Olovkom je okrenuo fotografiju. Tu sliku Mulder nikada prije nije vidio, ali je nedvojbeno prepoznao
enu i djeaka. Proteklih nekoliko dana viao ih je prilino esto, pokazujui njihove snimke stotinama ljudi
tijekom njihove potrage za Patrice i Jodyem.
To je znailo samo jedno; tkogod je bio putnik u kamionu, tkogod daje u sebi nosio nanotehniku kugu,
bio je na tragu, takoer nekako povezan sa enom i njezinim sinom.
Kretao je istim pravcem kojim se zaputila i Scully.
Mulder je odbacio olovku u kabinu, ne usuujui se vratiti je u dep. Dok se urno uspinjao na cestu,
prometni gaje policajac pozvao iz svojega automobila, mahao mu je. -Agente Mulder!
Mulder se udaljio od kamiona, bio je promrzao i mokar, osjeao je sve veu napetost. Smeten pozivom,
Mulder je krenuo prema patrolnome automobilu da bi vidio to eli pozornik Pemvick.
- Nekoliko kilometara od nas na ovoj cesti nalazi se mosna vaga za kamione. Rijetko je otvorena, ali
prometna policijaje na njoj postavila automatske kamere za nadzor. Natjerao sam svoje u centrali da
premotaju snimke nekoliko sati unatrag, da vide hoe li pronai snimku prolaska kamiona. - Penwick se
osmjehnuo, Mulder je kimnuo, pozdravljajui time ovjekovo zdravo razmiljanje. - Na taj nain moemo
postaviti pravilan vremenski okvir dogaaja.
- I jeste li pronali neto? - upitao je Mulder.
Pozornik se ponovno osmjehnuo. - Dvije slike. Na jednoj je, u 10:52, snimljen prolazak tegljaa s
trupcima. Na drugoj, nekoliko minuta prije, uhvatili smoovjeka kako prolazi pokraj postaje. Na ovoj je
cesti promet vrlo rijedak.
- Moemo li dobiti snimke? - ivo je upitao
Mulder, smjetajui se na prednje sjedite patrolnih kola, i promatrajui maleni zaslon postavljen ispod
ploe na kojoj je bio smjeten raunalni sustav.
- Mislio sam si da biste ih eljeli pregledati rekao je Penwick, petljajui po kontrolnoj ploi. - Sad sam je
imao... aha, evo je.
Prva je snimka prikazivala teglja s trupcima kako prolazi cestom, bio je to oevidno onaj isti koji je
zavrio u jarku. Digitalni sat na dnu zaslona potvrivao je prometnikovu izjavu.
Ipak, Muldera je daleko vie zanimalo neto drugo. - elim vidjeti onoga drugoga, autostopista. - Obrve
su mu se nabrale dok je pokuavao izmisliti neke druge mogunosti. Ako je nanotehnoloki virus bio uistinu
toliko smrtonosan, zaraeni voza kamiona nije mogao dugo preivjeti u zatvorenome prostoru.
Sljedea je snimka bila pomalo mutna, ali je prikazivala ovjeka koji je pjeaio blatnjavim rubom ceste;
inilo se kao da mu kia ni najmanje ne smeta. Pogledao je ravno u objektiv kamere smjeten na postaji, kao
da udi zastati tamo i skloniti se, ali je trenutak poslije ipak produio.
Mulder je vidio dovoljno. Pregledao je slike iz dosjea, pregledao je DyMarovu kartoteku u kojoj je
pronaao snimke dvojice istraivaa koji su navodno poginuli u poaru koji je unitio sve.
Bio je to Jeremy Dorman pomonik Davida Kennessya. I jo je uvijek bio iv.
Ako je Dorman u DyMaru bio izloen neemu, u tom je sluaju u svome organizmu nosio neku tvar koja
je dosad ubila najmanje dvojicu ljudi.
Izvukavi se iz patrolnoga automobila, nemirno je promatrao prometnika. - Prometnice Pemvick, morate
ostati ovdje i osigurati mjesto nesree. Ovo mjesto je izuzetno pogibeljno. Ne putajte nikoga blizu tijela,
ak niti u kabinu, bez propisne zatitne opreme!
- U redu, agente Mulder - odgovorio je policajac.
- Gdje ete vi biti?
Mulder se okrenuo Dominicu. - Gospodine, ja sam federalni agent. Moratu se posluiti vaim vozilom.
- Mojim kamionom? - rekao je Dominic.
- Moram pronai svoju partnericu. Bojim se da bi mogla biti u velikoj opasnosti. - Prije nego to se
Dominic uspio pobuniti, Mulder je otvorio vrata kabine Fordovoga kamioneta i ispruio lijevu ruku. Kljueve, molim.
Dominic se upitno zagledao u prometnoga policajca, ali je Penwick samo slegnuo ramenima. - Pregledao
sam njegove isprave. On je pravi agent. - Tada je Pen-wick nabio eir kako bi se zatitio od kie. - Dominic,
ne brini! Ja u te odvesti kui.
Vlasnik kamioneta namrtio se kao da to pitanje prijevoza nije izvor njegove zabrinutosti. Mulder je
buno tresnuo vratima, stari se motor pokrenuo s ugodnim brujanjem. Malo se muio s mjenjaem,
pokuavajui se prisjetiti kako se upotrebljava kvailo, te je pritisnuo papuicu gasa.
- Pazite mi na kamion! - zaurlao je Dominic. - Nemam ni najmanju elju petljati se s osiguravajuim
drutvima!

59 | S t r a n i c a

ibs@crostuff.net
Mulder je dokraja nagazio gas, nadajui se da e na vrijeme pronai Scully.
DVADESET DEVET
Koliba Kennesvevih Oregonsko priobalno podru je Petak, 13:45
Scully se poela gubiti na zavojitim blatnim putevi-ma koje su usjekli drvosjee, ali nakon opreznoga i
sloenoga skretanja u obliku slova Ykojeje izvela na uskome putu, konano je pronala prilaznu cestu tono
kako ju je opisala Maxie u prodavaonici koja je ujedno bila i umjetnika galerija. Nije primijetila potanski
sandui, samo metalnu plou sa zagonetnim brojem koji je mogao oznaavati mjesto za nadzor poara, ili
za odvoz otpada.
Bio je to neupadljiv puteljak, izrovan kroz gusto nisko raslinje. Penjao se preko ruba padine i nestajao
negdje u skrivenoj udolini. Dakle, to je bilo mjesto - mjesto na koje su Patrice i Jody Kennessy vjerojatno
odvedeni, ili moda sami otili da bi se sakrili.
Scully je vozila puteljkom najbre to se usuivala, prelazei blatne jamice i grbe. Na uzvisini, uma joj
se opasno pribliila s obje strane automobila. Grane su udarale i greble njezine retrovizore.
Ubrzala je prelazei veliku izboinu, vjerojatno neki davno zakopani trupac i dola do vrha uspona.
Sputajui se padinom, dno automobila greblo je po ljunku. Pred njom, na oienoj tratini, sa svih strana
okruenoj gustom umom, stajala je osamljena koliba. Savreno skro-vite.
Skromna i poneto grubo izraena kua inila joj se jo izdvojenijom i gotovo nevidljivom;ak i vie od
prebivalita ekoloke skupine koje su ona i Mulder juer posjetili.
Nastavila je oprezno voziti naprijed, zamijetila je blatom poprskani automobil parkiran uz bok kolibe,
gdje ga je valovita limena nadstrenica titila od kie. Bio je to Volvo, automobil kakav bi vozio mladi
istraiva na polju medicine, pomalo vuppie; to nije bio stari kamionet ili terenski automobil kakve su
nabavljali ljudi stalno nastanjeni u ovim planinama.
Srce joj je poelo bre udarati. Osjeala je daje dola na pravo mjesto; izdvojeno, zastraujue. Bila je
kilometrima udaljena od bilo kakve pomoi, kilometrima izvan dometa i najslabijega telefonskoga signala.
Ovdje se mogao sakriti bilo tko, na ovakvom se mjestu moglo dogoditi bilo to.
Zaustavila je automobil pred kolibom i nekoliko trenutakaekala. Situacija je bila pogibeljna. Do kolibe
je dola sama, bez podrke. Ni na koji nain nije mogla saznati skrivaju li se Patrice i Jody ovdje
svojevoljno, ili ih na ovome mjestu netko dri zatoene kao taoce, netko naoruan.
Dok je izlazila iz automobila, osjeala je kako joj bubnja u glavi. Boje su joj bljesnule pred oima. Zastala
je na trenutak, umirujui se dubokim udisajima; buno je zatvorila automobilska vrata. - Hej?!
Nije se pribliavala potajno. Itko, tko je bio u kolibi vjerojatno je ve uo kako dolazi, vjerojatno ak i
prije nego to se automobilom uspela na vrh padine. Nije mogla ostati neprimijeena. Morala je igrati
otvoreno.
Scully je nekoliko sekundi stajala pokraj automobila, iekujui. Lijevom je rukom izvadila korice s
iskaznicom, desnu je drala na svojemu slubenom pitolju Sig Sauer, koji je nosila o boku. Bila je
pripravna na sve.
Najvie od svega eljela je vidjeti Jodya i srediti da djeak dobije svu potrebnu lijeniku njegu i skrb.
- Hej? Ima li koga? - viknula je, dovoljno glasno da je uju i u unutranjosti kolibe. Nainila je dva koraka
udaljujui se od automobila.
Scully je koliba podsjeala na kuu prepunu duhova. Prozori su bili zatamnjeni, neki su bili zaklonjeni
zavjesama. Unutra se nita nije micalo, do nje nije dopirao nikakav zvuk... ali su vrata bila pritvorena.
U drvenome okviru vrata Scully je spazila svjee udubljenje, svijetle strugotine... tragovi
malokalibarskoga zrna.
Stupila je na klizav drveni trijem. - Ima li koga u kui? - ponovila je. -Ja sam federalni agent.
Dok je neodluna stajala pred ulaznim vratima, okrenula se i na lijevoj je strani, u visokoj travi pokraj
kolibe spazila tijelo. Ljudsko tijelo; nepomino.
Sledila se, svi osjeti su joj se dokraja probudili; tada je prila rubu trijema, pogledala je preko ograde.
ena je na prsima leala u visokoj travi. Dok joj je, ak i u smrti, ostao izraz mraka i beznaa. Koa joj je
bila proarana brojnim krvavim podljevima, posljedicama potkonih oteenja; povrinu koe iskrivljavale
su podivljale izrasline svih oblika i veliina. Oi je imala vrsto stisnute; na kapcima je Scully uoila siune
krvave mrlje. Ruke je ispruila poput kandi; kao da je umrla, do posljednje kapi krvi borei se protiv neke
strahote.
Scully je ostala zateena. Stigla je prekasno.

60 | S t r a n i c a

ibs@crostuff.net
Uzmaknula je; znala je da se ne smije pribliiti, niti dodirnuti vjerojatno zaraeno tijelo. Patrice je bila
mrtva. Sada joj je jo samo preostalo pronai Jodya i uvati ga - osim ako se i njemu ve nije neto dogodilo.
Sluala je vjetar koji je aputao u kronjama visokih jela, ukanje koje su proizvodile iglice trljajui se
jedna o drugu. Oblaci su bili teki, prijetili su kiom. Zaula je nekoliko ptica i nekolicinu umskih zvukova,
ali ju je tiina i opustjelost mjesta okruivala, pritiskala.
Tada je zaula psei lave daleko u umi, otar zvuk koji je odavao uzbuenje - trenutak kasnije zazvonio
je prasak hica.
- Dolazi ovamo, proklet bio! - Zaula je rijei; glas je bio zamuen udaljenou, grub od prijetnji. - Jody,
dolazi ovamo!
Scully je izvukla pitolj i pola prema umi, slijedila je glasove. Jody je jo uvijek bio tamo, borio se za
ivot - a ovjek, kugonoa, onaj koji je zarazio Patrice Ken-nessy, gonio je djeaka.
Scully gaje morala pronai prije njega. Potrala je prema umi.
TRIDESET
Koliba Kennessyev, Oregonsko priobalno podru je Petak, 13:59
Bez obzira kamo se Jody trei zaputio, Dormanje trao za njim. Jedino preostalo sklonite kojega se
mogao sjetiti bilaje koliba, sada izgubljena u beskraju guste ume. Malena zgrada nije bila neko savreno
sigurno mjesto, ali se Jody nije mogao sjetiti niega boljega. U njoj bi barem mogao pronai nekakvo oruje,
neto ime bi mogao uzvratiti napad.
Majka mu je bila snalaljiva; Jody bi mogao biti poput nje. Posljednjih nekoliko tjedana nauila ga je
mnogoemu.
Jodyje poeo skretati u irokome luku, zaobiao je tratinu i kolibi poeo prilaziti straga. Vader je i dalje lajao negdje u umi; povremeno bi trao pokraj Jodya, nakon toga bi odlutao, kao da je spreman za lov, ili za
igru. Jody se pitao ne smatra li crni labrador sve ovo nekakvom igrom.
Nastavio je posrtati; u nogama je osjeao bol kao da mu je netko u koljena umetnuo otre metalne klinove.
Bok mu je od bolova gorio. Otre grane i borove iglice izgrebale su mu lice, ali djeak svoju pozornost nije
posveivao tim manjim ozljedama; one e brzo zacijeliti. Grlo mu je bilo suho, nije mogao uhvatiti zrak.
Najtie stoje mogao, teturao je besciljno, nasumce, iako je, nakon tjedana tijekom kojih mu je jedina
mogua zabava bila lutanje po umi, dobro znao kako e pronai kolibu. Vader e ga slijediti. Njih dvojica
zajedno mogli bi se izvui, i majka... ukoliko je jo uvijek bila na sigurnome.
S uzvisine Jody je vidio malenu zgradu i istinu pred njom. Stigao je dalje nego stoje mislio; u tome je
trenutku primijetio jo jedan automobil na prilaznoj cesti. Taj auto bio mu je nepoznat.
Preplavila ga je hladna jeza. Jo netko uspio ga je otkriti! Netko od onih ljudi na koje gaje njegova majka
upozoravala. ak i ako mu uspije nadmudriti Jeremya Dormana i pobjei natrag, u kolibu, hoe li ga tamo
ekati netko drugi? Hoe li mu taj drugi moda pomoi? Takvo neto nije mogao znati.
U ovome trenutku opasnost koja mu je najvie prijetila bila mu je daleko blia.
Dorman je jurio za njim poput tekoga kamiona, trao je izmeu stabala, rovao kroz grmlje, sve mu se
vie primicao. Jody nije mogao vjerovati kako se brzo kretao taj krupni mukarac, osobito to veliki
laboratorijski asistent nije izgledao nimalo zdrav.
-Jody, molim te! Neu ti nauditi, hou samo razgovarati s tobom.
Jody nije troio dah na odgovor. Potrao je, ravno prema stranjem ulazu u kolibu, ali se u tome trenutku
naao na strmoj padini, na kojoj je blatno klizite odsje-klo blagu kosinu. Dva divovska debla sruila su se iz
korijena, otkotrljala, te u zemlji ostavila rupu nalik otvorenoj rani.
Jody nije imao vremena zaobilaziti udubinu. Dorman mu se pribliavao prebrzo, sjurivao se niz padinu,
pridravajui se za stabla i odravajui se na nogama.
Padina je izgledala previe strma. Nije se mogao spustiti niz nju.
Tada je ponovno zauo psei lave. Na polovici puta, slijeva od klizita, stajao je Vader rairenih apa; na
krznu su mu se nahvatali ici i korov. Veselo je zalajao videi svojega maliana.
Ne imajui drugoga izbora, Jody je odluio poi za njim. Preao je preko ruba klizita i poeo se sputati.
Pomagao se rukama, prste je zarivao u hladno tlo, sluei se kamenim izbojcima kao uporitem, gledao je
traei siguran put. uo je kako nad njim krkaju granice, kako se grane svijaju ustranu, Dorman mu se
primicao.
Jody se pokuao bre kretati. Podigao je glavu i pogledao krupnu pojavu na gornjem rubu padine. Zadahtao je - tada mu je ruka prokliznula.

61 | S t r a n i c a

ibs@crostuff.net
Nogom je nagazio na labavu stijenu koja je iskoila iz tla poput truloga zuba iz desni. Zapoinjui svoj
pad, pokuao je priguiti vrisak.
Prstimaje grebao po tlu, zarivao ih u blato, ali je tijelo klizilo, kotrljalo se, prevrtalo, odjeu su mu
prekrivali blato i zemlja. Oko njega kotrljalo se kamenje.
Kliui se i poskakujui po tlu, Jody je vidio Dor-mana koji je stajao na rubu klizita, ruke su mu bile
rairene poput kandi. Bio je pripravan sagnuti se i zgrabiti ga - ipak, djeak je bio predaleko, jo uvijek je
padao, sve bre i bre.
Jody se kotrljao, udario je bok, a tada glavom o tlo; nije izgubio svijest, plaio se pomisli da bi mogao
slomiti nogu, te vie ne bi mogao bjeati pred Dorma-nom.
Oko njega letjela je zemlja i kamenje. Nije vikao, nije pustio ni glasa - konano se zaustavio na dnu
klizita, udarivi o jedno srueno stablo. Njegovo zapetljano korijenje stralo je poput prljavtinom
prekrivene iane etke. Snano je udario o deblo, ostao je leati daui, borei se za dah; pokuavao se
pomaknuti. Lea su ga boljela.
Tada gaje obuzeo uas, ugledao je Jeremya Dorma-na kako tri niz strnu padinu, nekim udom odravao
se na nogama. Ispod nogu prtalo mu je kamenje i grude zemlje dok je za sobom ostavljao duboke tragove u
mekom tlu padine. U ruci je imao revolver, mahao je njime kako bi Jodya natjerao da ostane gdje je pao Jody se ionako nije mogao dovoljno brzo podii i potrati.
Dorman se zaustavio nad djeakom. Lice mu je bilo crveno... koa je izgledala kao da se mie, stee, topi
poput posude s voskom koji se sprema prokljuati. Iscrpljenost i bijes iskrivili su mu crte lica.
Podigao je revolver, zgrabivi ga objema rukama, usmjerio je cijev ravno prema Jodyu. Otvor cijevi
nalikovao je kiklopskome oku, razjapljenim ustima smrtonosne otrovnice.
Tada je Dorman objesio ramena. Nekoliko je trenutaka promatrao djeaka. - Jody, zato mi sve ovo mora
toliko oteavati? Nisam li ve dovoljno propatio - i ti, ti si isto tako mnogo propatio.
- Gdje mije mama? - zapitao je Jody, dubokim udisajima hvatajui zrak. Srce mu je udaralo poput
pneumatikog ekia, dah mu je bio hladan poput mraza, u pluima je osjeao hladnou koja ga je bola
poput noeva. Muno se pokuavao pridii na koljena.
Dorman je mahnuo revolverom. -Jody, potrebno mije samo malo tvoje krvi i to je sve. Samo malo krvi.
Svjee krvi.
- Pitao sam, gdje je moja mama? - zaurlao je Jody.
Dorman je izgledao kao da mu je licem preao tornado. I djeak i ovjek bili su toliko usredotoeni jedan
na drugoga da nisu uli kako se pribliava jo netko.
- Stoj! Federalni agent!
Dana Scully stajala je meu stablima, udaljena pet metara od njih, rairila je noge, ruke je ispruila drei
u njima slubeni pitolj, ciljajui u njih.
- Ne mii se! - rekla je.
Scully je bez daha slijedila zvukove potjere, psei lave, gnjevno izviknute rijei. Kada je naletjela na
krupnoga ovjeka koji se nagnuo previe blizu Jodyu Ken-nessvu, znala je da mora sprijeiti toga nositelja
neega nalik smrtonosnome virusnome raku - da ne dodirne djeaka.
Obojica su, i ovjek koji je prijetio, i dvanaestogodinji Jody pogledali u stranu, prema njoj, zateeni.
Jodyevo je lice preplavio izraz olakanja, koji se u trenutku pretvorio u sumnjiavost.
-Vi ste jedna od onih! - tiho se javio djeak.
Scully je razmiljala koliko je Patrice Kennessy rekla svome sinu, koliko Jody zna o oevoj smrti i
moguoj zavjeri koja je obuhvaala i unitavanje DyMara.
Ipak, najvie ju je iznenadio djeakov izgled. Djeak je izgledao zdrav, nimalo mraan i iscrpljen, niti
najmanje blijed ili boleljiv. Do sada bi prema svemu trebao biti u posljednjim fazama limfoblastike
leukemije. U svakom sluaju Jody je izgledao iscrpljeno, bio je iz-greban... vjerojatno gaje neprekidno
progonila strava, patio je od nedostatka sna. Iako, nimalo nije izgledao kao netko tko umire od raka.
Prije samo mjesec danaJodyje bio prikovan za postelju, nalazio se na rubu smrti. Sada je djeak trao kroz
umu; Ovaj ga je mukarac uspio uhvatiti samo zato to se spotakao i pao niz strmu padinu.
Krupnije mukarac Scully uputio kletvu, okrenuo se od nje i pokuao se primai djeaku.
- Gospodine, rekla sam, ne miite se! rekla je Scully Videi kako mu pitolj visi u ruci, pribojavala se da
bi on mogao Jodya uzeti za taoca. - Spustite pitolj -rekla je - i predstavite se.
Mukarac ju je pogledao pogledom prepunim iskrenoga gaenja i nestrpljenja; od njegovoga je pogleda
osjetila studen. - Nemate pojma to se ovdje dogaa -rekao je. -1 prestanite se mijeati. - Gladno se zagledao

62 | S t r a n i c a

ibs@crostuff.net
u zarobljenoga Jodya, tada je jo jednom pogledao Scully. -Jeste li vi jedna od onih? Odgovorite dje
aku!
Jeste li doli ukloniti nas obojicu?
Prije nego stoje mogla odgovoriti, ili postaviti neko drugo pitanje, crna pojava koja je nalikovala na
bornoga ovna koji se pribliavao brzinom rakete, izletjelaje iz niskoga raslinja i bacila se naovjeka koji je
prijetio Jodyu.
U tomu je trenutku Scully prepoznala psa, crnoga labradora koji je nekimudom preivio prometni udes,
pobjegao iz veterinarske ambulante i pobjegao pridruiti se Patrice i Jodyu u bijegu.
-Vader! -viknuojeJody.
Pasje napao. Crni labradori obino nisu psi uvari, ali je Vader zacijelo mogao osjetiti strah i napetost.
Znao je tko je neprijatelj i napaoje.
Krupni se mukarac okrenuo. Neoekivana prijetnja natjerala gaje da podigne pitolj i prst stavi na okida
- pas se zabio u njega, reei i frkui, zario mu je zube u ruku. ovjekje vrisnuo, podigao je slobodnu ruku
pokuavajui se obraniti od navale - prst mu je stegnuo okida.
Prasakje zagrmio kroz divljinu udaljenu od glavnih cesta.
Zrno kalibra .38 Jodya nije pogodilo u glavu, ve mu se arilo u prsa prije nego to se mogao baciti u
stranu. Djeaku je krv prsnula iz lea, zrno je njegovo krhko tijelo zabilo u srueno drvo; kao da gaje netko
nevidljivom niti naglo povukao unatrag. Jody je vrisnuo, tada je skliznuo niz kiom natopljeno deblo.
Vader je. strijelca sruio na tlo. ovjek se pokuavao boriti s psom, ali je, odjednom pobjenjeli, crni
labrador zagrizao u njegovo lice, njegovo grlo.
Scully je pojurila prema ranjenome djeaku; pala je na koljena i, Jodyevu glavu poloila u svoje krilo. - O,
Boe moj!
Djeak je zatreptao oima, rairenima od zaprepatenja; pogled mu je ve bio odlutao. Na usnama su mu
se stvarali krvavi baloni, ispljunuo je krv. - Tako sam umoran. - Milovala gaje po kosi, nije se mogla prisiliti
da ga ostavi i krene spaavati krupnoga mukarca koji ga je nastrijelio.
Pasje nastavio reati; kljocaoje eljustima, njuku je gurao u ovjekovo grlo, onjacima mu je derao
tetive. ovjekuje iz ruke ispao pitolj iz ije se cijevi jo uvijek dimilo. akom je udarao psa po prsnome
kou pokuavajui ga time zbaciti sa sebe; bivao je sve slabiji.
Scully se zagledala u rupu na djeakovim prsima iz koje se pjenila tamnocrvena krv. Rupa ravnih rubova
stajala je usred nabujalog, titravog bazena krvi. Znalaje, prema poloaju rane, daJodyu obina prva pomo
nee nimalo poboljati njegovo stanje.
- Ne, ne - rekla je. Prignula se, razderala je Jodyevu kt >ulju i zagledala se u ranu na lijevome plu
nome
kri-lu; zrno je zacijelo prolo i kroz srce. Rana je bila teka smrtonosna.
Djeak nee preivjeti.
Jodyeva koa postala je sivkastoblijeda. Gubei svi-|i\st, sklopio je oi. Iz rane je nastavila istjecati krv.
Naginjui se nad djeakom, Scullyje iz sebe istjerali svo saaljenje koje je za njega osjeala; umje
prebacila n.i program hitne medicinske pomoi - dlan je poloila ni ranu i pritisnula. Svom je teinom
pritisnula tkaninu 11 Hgove koulje kako bi zaustavila krvarenje, ulaje kako p.is i dalje napada ovjeka
kojega je sruio - napadao ga H pun gnjeva; bila je to njegova osobna osveta, izgledalo |i kao da je tajovjek
psu nanio nekakvo veliko zlo. 1M ully se koncentrirala da pomogne djeaku. Bilo kako, 11 n >rala je
usporiti to strano krvarenje iz rane.
TRIDESET JEDAN
Koliba Kermessyeviri Oregonsko priobalno podru je Petak, 14:20
Taj nenadani pokolj zaprepastio je Scully, dok je stajala tamo okruena gustom umominilo joj se da je
vrijeme zastalo; njuila je miris krvi i crnoga baruta. Ptice i povjetarac zamrli su.
Oklijevala je samo trenutak prije nego to se prebacila u svoj uobiajeni nain razmiljanja, uroen
federalnim agentima. Pritisnuvi svoj privremeni zavoj, uspravila se nad smrtno ranjenim dje
akom i
potrala prema psu koji je jo uvijek reei ujedao ovjeka kojega je sruio. Zgrabila je Vadera za krzno na
vratu, on joj se opirao svom snagom ramenih miia i prednjih apa. Njegova okrvavljena rtva leala je
trzaj ui se u blatu, prekrivena liem i granicama.
Potegnula je psa i odvukla ga.
Pas je nastavio reati. Scully je u tome trenutku shvatila koliko je bilo pogibeljno baciti se na pobje-njelu
ivotinju koja je maloprije ovjeku iupala grkljan. Ne ovjeku, ubojici. Crni se labrador, zaudo, pokorio i
oteturao, posluno sjedajui na umsko tlo. Gubicu mu je prekrivala krvava pjena, njegove sivkas-tosme e

63 | S t r a n i c a

ibs@crostuff.net
oi bile su bistre i gnjevne; nije skidao pogled s paloga ovjeka. Scully je primijetvi njegove okrvavljene
zube, protrnula.
Spustilaje pogled prema ovjeku koji je prijetio Jo-dyu, koji je ustrijelio djeaka, ovjekovo grlo bilo je
rastrgano. Koulja mu je visila u dronjcima, izgledala je kao da ju je razderala neka eksplozija koja se zbila u
ovjekovoj utrobi.
Iako je bio oito mrtav, ovjekova se ruka trzala i poskakivala poput abe na stolu za seciranje, koa mu
se nabirala kao da ivi nekim vlastitim ivotom, kao da pod njom obitava kolonija ohara. Izloeni dijelovi
njegove koe blistali su, mokri, sluzavi... sluz je nalikovala onoj koju je Scully pronala tijekom obdukcije
Vernona Ruckmana.
Put mu je bila nejednako potamnjela... iako, tamne su se mrlje pomicale, blijedile, bili su to nekakvi
pokretni podljevi koji su lijeili prolazei njegovom koom. Taj je ovjek sigurno bio nositelj bolesti koja je
u trenutku ubijala, od koje su umrli Patrice Kennessy i Vernon Ruckman, a vjerojatno i voza
kamiona iju
je smrt Mul-der otiao istraiti. Nije imala pojma tko je taj ovjek, ali joj je izgledao neobino poznat. Mora
da je imao neke veze s DyMarovim Laboratorijem, s istraivanjima koje je provodio David Kennessy s
neuobiajenim lijeenjem raka kojega je elio razviti da izlijei svojega sina.
inilo joj se da vrijeme stoji. Scully je preko ramena pogledala crnoga labradora da vidi pati li i on od
posljedica zaraze - oevidno, stanino razaranje nije se prenosilo na druge ive vrste. Vader je strpljivo
sjedio, nije mahao repom, bio je sav usredotoen na njezine reakcije. Zacvilioje, kao daje pitao moe li ona
uiniti koliko i on da spasi djeaka.
Okrenula se prema Jodyu koji je dahtao; krvario je iz rane u prsima. Otrgnula je rukav njegove koulje i
taj privremeni kompres vrsto pritisnula na otvorenu ranu.
Bila je to ulazna rana - zrno nije prolo i izilo na Jodyevim leima, ostalo je negdje u njegovim pluima,
njegovome srcu...
Scully nije mogla zamisliti kako je djeak jo uvijek bio iv - unato svemu, nastavila ga je lijeiti, inei
ono to je najbolje znala. I prije su joj njezini kolege, agenti, umirali na rukama, tijekom istrage ginuli su
mnogi - ipak, osjeala je daje neto sasvim posebno vee uz Jodya.
Dvanaestogodinjak je poput nje bolovao od neizljeivog oblika raka; oboje su, i on i Scully, bili rtve
igre sudbine, samo jedne stanice koja je pogreno mutirala. Jodyu je njegov vlastiti ustroj ve
bio potpisao
smrtnu presudu. Scully nije namjeravala dopustiti da ova strana nesrea djeaku otme tih nekoliko
posljednjih mjeseci ivota. To je bilo neto stoje mogla nadzirati.
Zarila je ruku u dep, kopala po njemu i izvukla mobitel. Drhtavim, okrvavljenim prstima pozvala je Mulderov broj upisan u memoriju - sve stoje ula bio je statiki um. U ovim izdvojenim umovitim brdima bila
je izvan dosega. Tri puta je pokuavala, nadajui se i najslabijem signalu, sluajnome otvoru u
elektromagnet-skome pokrovu ionosfere... ipak, nije imala sreu. Kao da joj je netko ometao vezu. Scully je
ostala sasvim sama.
Razmiljala je ne bi li otrala do auta, te ga preko neravne tratine dovezla najblie to uzmogne do
klizita, a tada odjurila do Jodya i odnijela ga do automobila. To bi bilo jednostavnije, samo kada bi
automobil mogao prijei preko mokre i neravne tratine.
Ali, to bi takoer znailo da bi morala ostaviti Jodya. Pogledala je svoje ruke pokrivene krvlju koja se na
njima nahvatala dok mu je pritiskala ranu, pogledala njegovo blijedo lice, posluala njegovo slabo i
isprekidano disanje. Ne, ne moe ga ostaviti. Jody bi mogao umrijeti prije nego to se doveze natrag; sama je
sebi obeala da djeaka nee ostavljati samoga.
- ini mi se da u te morati nositi sama - mracnoje rekla, prignuvi se da podigne djeaka. - Iako mi to nije
u opisu radnoga mjesta.
Jodyjevo tijelo bilo je sitno i krhko. Iako se inilo da se uspio oduprijeti najgorim napadajima smrtonosne
bolesti, nije dobio na teini; uspjelo joj je podii ga. Na sreu bili su nedaleko kolibe.
Pokraj nje Vader se javio cvileom, elio im se pri-mai.
Kada ga je pomaknula, Jody je zajeao. Pokuala mu je nanijeti to manje boli, iako nije imala izbora;
morala ga je odnijeti do auta, a tada se vratolomnom brzinom sjuriti do najblie bolnice... ma gdje se ta
nalazila.
Za njom je, na izgaenom umskome tlu, ostalo leati unakaeno i krvavo napadaevo tijelo. Krupni je
ovjek bio mrtav, umro je pred njezinim oima.
Kasnije e tehniari iz Odjela za dokazni materijal doi ovamo i prouiti dva mrtva tijela, mukarevo i
Pa-triceino. Samo, ti su dogaaji leali u budunosti. Tada e imati dovoljno vremena da povee sve niti
istrage, da objasni sve pojedinosti.

64 | S t r a n i c a

ibs@crostuff.net
Zasad, jedino vano bilo joj je osigurati ovome djeaku lijeniku skrb.
Osjeala se potpuno bespomonom. Bila je sigurna da e bilo kakva prva pomo koju mu moe pruiti ak i bilo koja neviena operacija koju e nakon dolaska u neku bolnicu izvesti kirurzi u Hitnoj slubi - stii
samo jedan trenutak prekasno.
Ipak, odbijala je predati se.
Nosei ga u naruju, osjealaje kako je djeak vru, u groznici. Zapravo, bio je nevjerojatno vreo. Ipak,
Scully nije mogla gubiti vrijeme razmiljajui o uvjerljivim objanjenjima. Trala je najbre to je mogla,
nosei ga negdje gdje e mu pomoi. Crni labrador trao joj je za petama, tih i zabrinut.
Jody nije prestajao krvariti, kapi rubinove boje ostajale su na umskome tlu, na travi, naistini koja je
okruivala kolibu. Scully je svu svoju pozornost usmjerila na put pred sobom; urila je prema unajmljenome
automobilu. Morala je krenuti odavde, morala je uriti.
Dok je zaobilazila okueno tijelo Patrice Kennessy, odvratila je pogled. Bila je sretna da Jody nije vidio
svoju majku u ovome stanju. Moda ak nije niti znao to joj se dogodilo.
Scully je stigla do auta i djeaka njeno poloila na tlo; leima gaje oslonila o stranji odbojnik, te je
otila otvoriti stranja vrata. Vader je zalajao i uskoio unutra, ponovno je zalajao kao daje time eli
pouriti.
Scully je podigla Jodyevo mlitavo tijelo i njeno ga smjestila u automobil. Priruni kompresni zavoj otpao
je, natopljen krvlju. Ipak, krvarenje iz velike rane vidljivo je usporilo, krv se gruala. Scully se zabrinula,
budui daje to moglo znaiti daje Jodyevo srce usporilo rad, da je na rubu smrti. Na ulaznu ranu pritisnula je
novi komad tkanine. Bacila se na vozaevo sjedite i pokrenula auto.
Bezumnom se brzinom odvezla niz grbavi zemljani prilaz i prela uzvisinu. Uputivi se prema cesti za
prijevoz trupaca, grebla je dnom automobila po tlu, ali nije prestajala ubrzavati, nije vie marila.
Usamljena koliba okruena smru i ubojstvima nestala im je iz vida.
Na stranjem je sjeditu Vader gledao kroz okno, ne prestajui lajati.
TRIDESET DVA
Zgrada Dravne uprave Crystal City, Virginia Petak, 12:08
U oskudno namjetenome uredu Adama Lentza zazvonio je telefon; on je istoga trenutka podigao
slualicu. Vrlo mali broj ljudi znao je njegov izravni telefonski broj, dakle, pozivje morao biti vaan, iako
gaje prenuo iz njegovoga tihoga i usredotoenoga prouavanja zemljovida i detaljno izraenih karata
oregonske divljine.
- Halo - rekao je. Glas mu je bio bezbojan.
Lentz je sluao to govori njegov sugovornik na drugome kraju veze, osjetio je naglu navalu jeze. - Da,
gospodine - odgovorio je. - Upravo sam za vas pripremao izvjee o napretku.
To je bila istina, pozorno je pripremio zemljovid s oznakama pretraenih mjesta, popis svih pokuaja koje
je nainio; profesionalni su lovci i istraitelji eljali planinsko podruje zapadnoga Oregona.
- Ustvari - nastavio je Lentz - spremio sam prtljagu, imam rezerviranu kartu. Za sat vremena letim za
Portland. Tamo u podii pokretni taktiki stoer. Hou biti na mjestu dogaanja kako bih se osobno mogao
pobrinuti za to.
Nastavio je sluati glas u kojem nije otkrivao nezadovoljstvo i prijekor, negdje u njegovoj pozadini zauo
je jedva primjetan prizvuk sarkazma.
Lentzov sugovornik nije traio slubeno izvjee. Ne u ovome trenutku. Ustvari, pokuavao je izbjei sve
pisane dokumente, tako da mu je Lentz telefonom ukratko priopio stoje uinio kako bi otkrio mjesto na
kojem su se skrivali Patrice i Jody Kennessy i njihov pas.
Lentz se zagledao u topografske karte. Bezizraajn- t im je glasom nabrojio mjesta na kojima je njegovih
est skupina tragalo, eljajui podruje jedna za drugom. Nije bilo potrebe da svoje napore preuveliava, da
ikoga njima zadivi - trebao je samo pokazati svoju profesionalnost.
Na krajuje do njega s druge strane ice dopro prijekoran ton. - Vjerovali smo da su svi podivljali uzorci
Kennessyevih nanostrojeva ve uniteni. To su potvrivala vaa prijanja izvjea. To unitenje bilo je jedan
od naih najvanijih ciljeva, te sam veoma razoaran to se to jo nije dovrilo. Jednako tako i unitenje psa i to stoje iv jedna je od vaih veih pogreaka.
Lentz je progutao slinu. - Vjerovali smo da su, nakon poara u DyMaru, nai napori urodili plodom. Tamo
smo poslali postrojbe za sterilizaciju koje su pokupile sve neizgorjele spise. Pronali smo sef i video-kasetu,
ali nita vie.

65 | S t r a n i c a

ibs@crostuff.net
- Tono -javio se ovjek s druge strane - ali, sudei po tijelu mrtvoga uvara, kao i po jo nekolicini
leeva, moramo pretpostaviti daje izvjesna koliina nanostrojeva nekako uspjela pobjei.
- Gospodine, pronai emo ih - rekao je Lentz. -Dajemo sve od sebe da prona emo bjegunce. Pronai psa
ne bi trebalo biti odvie sloeno. Kada zavrimo na zadatak, nee ostati niti jedan preivjeli uzorak,
uvjeravam vas.
- To ne smije biti prijedlog - zauo je odgovor. -Tako mora biti.
- Razumijem, gospodine - odvratio je Lentz. -Suzio sam opseg potrage, usredotoili smo se na samo jedno
podruje u oregonskoj divljini.
Govorei razmotavao je zemljovide, slagao ostale spise spremajui ih u svoju torbu. Bacio je pogled na
sat. Zrakoplov e uskoro poi. Sa sobom je nosio samo neoznaenu runu prtljagu, a njegove isprave
omoguavale su mu zaobii uobiajene postupke prilikom ulaska u zrakoplov. Lentz je mogao iskoristiti sve
pogodnosti praznih avionskih sjedita koja su na svim letovimauvali za vane vojne ili vladine dunosnike.
Njegove isprave omoguavale su mu putovati po vlastitome nahoenju, ne ispunjavajui nikakve obrasce
kojima bi opravdavao svoja kretanja. Njegov posao iziskivao je takve slobode.
- Da, samo jo neto - rekao je ovjek s druge strane. - To sam ve i prije predlagao, ali sada vam ponavljam.
Postupit ete mudro ako dio vae postrojbe poaljete da nadzire agenta Muldera. Dijelu svojih tragaa
naredite da se zalijepe za njegove tragove, da ga slijede bilo kamo se uputi. Prislukujte sve njegove
razgovore.
- Imate svo potrebno ljudstvo, ali agent Mulder je osobito, kako bih rekao... nadaren za neoekivane poteze.
Ako mu se dovoljno pribliite, vjerojatnoe vas odvesti tono kamo trebate stii.
- Hvala vam, gospodine - odgovorio je Lentz, ponovno je pogledao na sat. - Moram stii u zranu luku. Javit
u vam se, ali sada uistinu moram uhvatiti taj let.
- I zavriti zadatak - odvratio mu je ovjek u ijem glasu nije bilo ni trunka osjeaja.
TRIDESET TRI
Koliba Kennessyevlh Oregonsko priobalno podru je Petak, 15:15
Crveni kamionet, kojega je Mulder oduzeo, ponaao se iznena ujue dobro. Svojim velikim kotaima i
visokim podvozjem poput parnoga valjka prelazio je preko rupa, lokvi i polomljenih grana, vozei po staroj
cesti za prijevoz trupaca i zaraslome, napola ograenom prilaznome putu koji je vodio prema osamljenoj
kolibi.
Nakon stoje vidio mrtvoga vozaa i snimku navodno mrtvoga Jeremya Dormana snimljenu policijskom
kamerom, osjeao je da to prije mora pronai Scully i upozoriti je. Koliba je bila tiha, prazna i naputena.
Izaavi iz vozila i obiavi okolinu, ugledao je svjee tragove urezane u meko tlo i ljunak. Netko se
nedavno dovezao ovamo i maloprije otiao odavde. Je li Scully ve mogla otii odavde? Kamo bi mogla ii?
Kada je u visokoj travi pronaao enski le, znao je bez trunka sumnje daje to tijelo Patrice Kennessy.
Namrtio se i odmaknuo od nje. Patrice je na koi imala tragove zaraze jednake onima koje je maloprije
vidio na mrtvome vozau. Progutao je slinu.
- Scully! - Poeo se bre kretati. Crvene kapljice krvi na tlu bilo je lako primijetiti, sjajni crveni kruii
razasuti u nejednakim razmacima.
ela oroenoga znojem, Mulder je ubrzao hod. Pregledavao je prostor pred sobom. Tada se ponovno
spustio nie pratei krvavi trag koji je vodio prema umi.
Sada je ugledao otiske. Scullyne cipele. Otiske pseih apa. Srce mu je poelo bre udarati.
Mulder je doao do podnoja strme padine, do mjesta na kojem je blatno klizite zasijecalo kosinu. Pokraj
jednoga sruenoga stabla Mulder je ugledao mukarca oblivenoga krvlju, irokih ramena, poderane odje
e,
grla koje je bilo razderano sve do vratnih kralj eaka.
Krupnoga mukarca prepoznao je po slikama iz DyMarove kartoteke i snimke nainjene policijskom
kamerom postavljenom na kamionskoj vagi. Bio je to Jeremy Dorman - mrtav, u to nije bilo nikakve
sumnje.
Mulder je osim krvi namirisao i vonj baruta. Mrtvi je ovjek u ruci stezao slubeni revolver. Po mirisu
Mulder je zakljuio daje oruje nedavno opalilo - iako Dorman nije izgledao kaoe iz njega ikada vie
pucati.
Sagnuo se da pregleda zjapeu ranu na Dormano-vome vratu. Moda gaje napao crni labrador?

66 | S t r a n i c a

ibs@crostuff.net
Dok je Mulder promatrao, Dormanov su razderani grkljan, miije i koa izgledali rastopljeni, kao da su
se razmekavali; kao da ih je netko polijevao voskom. Rana na grlu bila je ispunjena svjetlucavim gnojem,
sluz je tekla preko razderane koe.
Oko njega Mulder je zamijetio tragove borbe, kamenje i blato skliznuli su niz padinu. Izgledalo je kao
daje netko pao preko ruba, a tada bio progonjen. Ugledao je jo pseih tragova. Jo otisaka Scullynih cipela.
A ovi manji tragovi - djeakovi?
- Scully! - ponovno je viknuo, ali nije dobio odgovor; do njegaje samo doprlo utanje borova, oglasilo se
i nekoliko ptica. Suma je ostala tiha; nije znao uti li iz straha ili iz gnjeva. Mulder je oslukivao, ali
odgovora nije bilo.
Tada se mrtvi mukarac pridigao s tla kao da mu je u tijelu bila opruga.
Njegova kandi nalik lijeva ruka zgrabila je rub Mulderovoga ogrtaa. Mulder je vrisnuo i pokuao se
otrgnuti, ali oajnik nije putao njegov kaput.
Dorman, koji je i dalje nalikovao lesu, podigao je revolver koji je drao u ruci i prijetei ga uperio u
Muldera. Mulder je spustio pogled i ugledao zgrenu ruku, njezin oivjeli potkoni pokrov koji se micao,
stezao - zaraen nanostrojevima? - prekriven sluzavim pokrovom. Zaraznom sluzi... nositeljem smrtonosne
nanotehnike kuge.
TRIDESET ETIRI
Oregonska divljina Petak, 16:19
Najmanje osamdeset kilometara do najblie bolnice, vonja krivudavom i zamrenom mreom puteva po
umovitim planinama - a Scully nije imala pojma kamo ide. Jurila je najbre stoje mogla dok je zalaze
e
sunce sjalo kroz kronje; ubrzo su sve ponovno prekrili oblaci.
Nastavila je voziti, drala je papuicu gasa pribijenu uz pod, borei se sa zavojima na uskoj cesti, vozila je
prema sjeveru. S obje strane automobila tamni borovi bljesnuli bi poput zidova tunela.
Na stranjem sjeditu cvilio je uznemireni Vader. S njuke su mu padale krplje krvi i pjene. Nije ga stigla
oistiti. Njukom je gurkao nepominoga djeaka koji je leao pokraj njega.
Scully se sjeala s kakvom je okrutnou pas navalio na velikoga ovjeka, nositelja kuge koja je ubila
Patrice Kennessy; onoga koji je prijetio Jodyu. Sada je, usprkos mrljama suhe krvi koje su na njegovome
krznu ostali poput dokaza, izgledao do kraja odan i predan uvanju svojega gospodara.
Prije nego se odvezla od kolibe, provjerila je Jo-dyevo bilo. Bilo mu je slabo, udisao je plitko - ipak,
djeakje jo uvijek ivio, krajnim snagama, inilo joj se daje djeak pao u komu. Posljednjih dvadeset
minuta Jody nije ispustio ni zvuka, niti jednom nije ni zagun-ao. Pogledala je u retrovizor kako bi se
umirila.
Iz ume, njoj zdesna, pas je izjurio na cestu ravno pred nju; spazila gaje krajikom oka. Scullyje nagazila
konice i smotala volan.
Pasjoj je nestao iz vida, pobjegavi u grmlje. Automobil se zanio. Umalo je nad njima izgubila nadzor na
skliskoj cesti; u posljednjem je trenutku uspjela izravnati vozilo. Iza sebe je, u retrovizoru, ugledala tamnu
pseu pojavu kako polagano prelazi preko ceste, potpuno neuznemiren bliskom pogibelji.
Na stranjem je sjedalu Jody poeo dahtati, nekakvi su mu grevi poeli svijati kraljenicu. Scully je naglo
zakoila nasred ceste i otkopala sigurnosni pojas kako bi se mogla okrenuti; bojala se da e otkriti da se
djeak predao smrti, da je dostigao krajnje granice svoje izdrljivosti.
Dodirnula gaje. Jodyeva koa bila je vrela i grozniava, natopljena znojem. Koa mu je gorjela. Nizelo
mu se slijevao znoj. Oni kapci bili su mu vrsto stisnuti. Unato svemu medicinskome znanju, Scully jo
uvijek nije znala to treba uiniti.
U sljedeem je trenutku grenje prestalo; Jodyjevo se disanje umirilo. Vader je njukom gurkao djeakovo
rame; tada mu je liznuo obraz i zacvilio.
Videi kako se na trenutak djeakovo stanje stabiliziralo, Scully se nije usuivala gubiti vie ni trenutka.
Ubacila je u brzinu i odjurila; gume su proklizavale na liem prekrivenome asfaltu. Stabla su skrivala
zavoje pred njom; bila je prisiljena usredotoiti se vie na cestu nego na bolesnika.
Pokraj nje je leao mobitel na ijem je malenom zaslonu i dalje stajala poruka Izvan dosega. Osjetila se
neizmjerno osamljenom, poput one skupine u kojoj je Jodyev ujak potraio skrovite. Ti su ljudi eljeli biti
izdvojeni, Scully je sada najvie od svega prieljkivala veliku, bljetavo osvijetljenu bolnicu s mnotvom
lijenika i drugih specijalista koji bi mogli pruiti pomo.
eljela je daje Mulder s njom. eljela je da ga barem moe nazvati.

67 | S t r a n i c a

ibs@crostuff.net
Kada je Jody zakaljao i uspravio se na stranjem sjeditu, izgledajui pomalo omamljeno, ali savreno
/drav, Scullyje umalo sletjela s ceste.
Vader je zalajao i njukom gurkao mladia, plazio po njemu, oblizivao ga, savreno sretan to vidi Jodya
zdravog.
Scully je nagazila na konice. Automobil se zanio n.i meki rub ceste; zaustavila se pokraj neoznaenoga
zri uljanoga puta.
- Jody! vrisnula je. - Ti si dobro.
- Gladan sam - rekao je, trljajui oi. Ogledao se
oko sebe po stranjem sjeditu. Koulja mu je jo uvijek bila kopana visila, te, iako mu se osuena krv
zalijepila za kou, Scullyje vidjela da se rana zatvorila sama od sebe.
Otvorila je vrata i pojurila u stranji dio auta, ostavljajui vozaeva vrata otvorenima. Zvonce za uzbunu u
njezinoj glavi opominjalo juje daje ostavila klju-? ? \ e u kontakt-bravi. Uvukavi se odotraga, nagnula se i
111 ivatila Jodya za ramena.
- Isprui se. Jesi li dobro? - Dodirnula ga je, prepipavaala njegovu kou. Vruica mu je opala, ali je i dalje
bio topao. - Kako se osjea?
Primijetila je da mu se preko rane na prsima navukla nova koa,ista i meka, pomalo nalik plastici. -Ja
ovo ne mogu vjerovati - rekla je Scully.
- Ima li to za jelo? - upitao je Jody.
Scully se sjetila daje Mulder na prednjem sjedalu da je dohvati. Djeak je zgrabio vreicu i pohlepno poeo
gutati, trpajui hranu u sebe, dok mu je prainas-ti naranasti zain pokrivao usta i prste.
Crni se labrador mekoljio i premjetao na sjeditu, traei svu pozornost koju mu je njegov djeak mogao
dati, iako je Jody bio zauzet jelom. Rastreseno, potapao je Vadera po leima.
Zavrivi s jelom, Jody se nagnuo naprijed da razgleda oko sebe. Scully je ugledala neto sjajno. S tihim je
zvukom komad kovine pao s njegovih lea.
Scullyje posegla rukom iza njega, Jody se zbunjeno odmakao kako bi joj dao mjesta. Rukom je podigla
zdrobljeno... zrno koje je uletjelo u njega. Podigla mu je majicu na leima, ugledala crvenkastu mrlju, zarasli
oiljak koji je nestajao pred njezinim oima. Potpuno smetena prstima je drala spljoteno revolversko zrno.
- Jody, zna li to se dogaalo s tobom? - zapitala ga je- Djeak ju je pogledao, lice mu je bilo zamrljano
ostacima zaina od sira. Vader je sjedio pokraj njega, poloivi glavu na djeakovo rame. mirkao je
velikim smeim oima i izgledao savreno smiren, veseo to se njegov djeak vratio i stoje spreman
posvetiti mu svoju pozornost.
Jodyje slegnuo ramenima. - Neto je moj tata napravio. - Zijevnuo je. - Nanoteh... ne, on ih je nazivao
nanoderima. Biolokim policajcima kojie popraviti leukemiju u meni, koji e mene dovesti u red.
Natjerao me je da mu obeam da nikome neu rei - ak niti mami.
Prije nego to joj je na pamet palo jo neko pitanje, Jody je zijevnuo, pogled mu je postao mutan. Sada,
kada se najeo, ophrvao ga je teak umor. - Moram se odmoriti - rekao je. Iako gaje Scully eljela jo tota
upitati, Jody nije vie mogao davati odgovore.
Zatreptao je tekim kapcima nekoliko puta, duboko udahnuo zavalivi se u sjedite, te zapao u dubok i ozdravljujui san, ne u okom izazvanu komu kakvu je prije gledala. Taj je san djeakovome tijelu bio
potreban, ozdravljivao gaje.
Scully se uspravila i otkoraila od kola, osjeajui kako joj se um zakovitlao od onoga stoje vidjela. Tupo
zvonce u glavi i dalje ju je podsjealo daje zaboravila zatvoriti vrata i ostavila kljueve u kontakt-bravi.
Uinci su je zaprepastili, bila je potpuno izgublje-ii.i. Mulder je neto ovakvo ve i prije smatrao mogu-i
mi. Ona je ostala sumnjiava, nije bila sposobna povjerovati da je stanini inenjering toliko odmakao u
svome razvoju - ali, sama je, vlastitim oima, vidjela snagu ozdravljenja u Jodyu Kennessyu, ne spominjui
njegov vidljiv oporavak od stravinoga raka koji ga je uinio invalidom, slabim, nalik kosturu, sudei po
fotografijama i spisima koje je pregledavala.
Scully se kretala polagano, kao u snu; tako je sjela za upravlja. U glavi joj je bubnjalo. U zglobovimaje
osje-i il.i bol, pokuavala je uvjeriti samu sebe daje to po-? ln'dica munih nekoliko dana prospavanih po
hotel-.l.nn sobama, a ne jo jedna dodatna skupina simptoma iinzinoga raka, oboljenja koje je ostalo kao
posljedica n H zine otmice, bezbrojnih ispitivanja koje su na njoj I 'i c >vodili... ne ispitivanja, pokusa.
Scully je privrstila sigurnosni pojas i zatvorila vrata kao da time pokuava zaustaviti ono izluujue lice.
Na stranjem sjeditu Vader je duboko uzdahnuo i poloio svoju glavu na Jodyevo krilo. Rep mu je
eksplodirao po presvuenom rukohvatu stranjih vrata.
Ponovno je krenula, ovaj puta vozila je sporije, ni kako besciljno.

68 | S t r a n i c a

ibs@crostuff.net
David Kennessy otkrio je i razvio neto lijepo, neto zadivljujue - shvaala je na kakvu je silnu mo on
sluajno naiao istraujui u DyMarovim laboratorijima. DyMar je bio dravni laboratorij za istraivanje
raka, Kennessyevje rad imao neizmjernu vanost za milijune ljudi koji su svake godine obolijevali od raka ljude poput nje.
Doktor Kennessy, dajui svome sinu jedan neprovjeren i opasan lijek, poinio je zapanjuju i neetian in.
Kao lijenik, Scully je osjeala odbojnost prema samoj pomisli daje taj ovjek zaobiao sve provjere i
ispitivanja, ispitne skupine, ispitivanja Odbora za lijekove, neovisna ispitivanja.
Ipak, duboko u sebi razumijevala je bol, Kennessyevu oajniku potrebu da uini neto, bilo to, da
poduzme oajnike korake u trenutku kada su zakazali svi uobiajeni naini lijeenja. Je li taj Kennesvev
korak bio toliko razliit od laetrilne terapije*, molitava za izljeenje, meditacije s kristalima, ili ve bilo koje
od onih posljednjih slamki spasa kojih su se hvatali neizljeivi bolesnici? Shvatila je, to je manje nade
preostalo, to je rasla koliina lakovjernosti. Budui da nije imao to izgubiti, zato ne bi pokuao bilo to? A
Jody Kennessy je uistinu umirao. Nije imao drugu priliku.
Ipak, molitve za ozdravljenje i meditacija s kristalima nisu predstavljale nikakvu veu pogibelj za ostatak
ovjeanstva; Scully je shvatila, s gotovo bolesnom na-petou u utrobi, da je Kennessyeva nanotehnologija
predstavljala veliku opasnost. Daje nainio i najmanju pogreku u izgradnji i prilagoavanju svojih
biolokih policajaca ljudskoj DNK, oni bi mogli postati najvea opasnost na staninoj razini. Nanoderai
su se mogli razmnoavati i prenositi se s ovjeka na ovjeka. Kod
laetril (l'mandelonitril) kontroverzni lijek kojem se pripisivala mo izlijeenja raka; pripravljan od
breskvinih i marelicinih kotica, u sebi sadravao 6% cijanida po teinskoj jedinici. Zabranio ga je Ameriki
odbor za lijekove, (op. prev.) zdravih bi ljudi mogli uzrokovati radikalno bujanje tkiva, unosei nered u
njihovu genetiku strukturu.
Da nanostrojevi nisu radili kako valja, to bi svakako predstavljalo ozbiljan razlog za zabrinutost... ipak,
Kennessy je stavio sve na kocku, i vjerovao da nije pogrijeio.
Scully je zagrizla usnicu i nastavila voziti. Spustila je titnik ne bi li njime uklonila neugodno treptanje
sjena stabala koje su se preklapale i prelijetale preko vjetrobrana.
Nakon rtava zaraze koje su ona i Mulder vidjeli, bila je uvjerena da je neto polo pogreno - veoma
pogreno.
TRIDESET PET
Koliba Kennessyevlh. Oregonsko priobalno podru je Petak, 16:33
Rane na Dormanovome vratu zatvorile su se, iz tijela mu je isijavala vruina, titrajua vrelina koja je
izbijala iz njegove koe.
Navodno mrtav ovjek otvorio je usta i poeo oblikovati rijei, ali je iz njegovoga unitenoga grkljana
doprlo samo piskavo grgljanje. Mahnuo je revolverom i uspio prosiktati rijei sluei se oblikovanjem daha.
-Vae oruje bacite ga!
Mulder je polagano poao rukom do drugoga boka i dodirnuo svoj pitolj koji je stajao u pljosnatim
koricama. Izvukao gaje i bacio ga na umsko tlo. Pitolj je pao u blato, prevrnuo se na bok, te se zaustavio
na hrpi suhih borovih iglica.
- Nanotehnologija - rekao je Mulder, pokuavajui priguiti uenje u glasu. - Zacjeljujete sami od sebe.
-Vi ste jedan od onih - rekao je Dorman hrapavim glasom. Glasnice mu jo nisu dokraja zacijelile. -Vi ste
jedan od onih ljudi.
Tada je pustio rub Mulderovoga ogrtaa kojega je stezao rukom; na tome je mjestu ostao sluzavi otisak
dlana koji se uvlaio u tkaninu, irei se, kreui se vlastitom voljom, poput amebe.
- Mogu li skinuti ogrta? - upitao je Mulder, pokuavajui prikriti paniku u glasu.
- Samo izvolite. - Dorman se pridigao na noge, jo uvijek drei podignut revolver. Mulder je svukao svoj
ogrta. Ostao je samo u svome tamnome sakou portskoga kroja.
- Kako ste me pronali? - upitao je Dorman. Tko ste vi? - Radim za FBI. Zovem se Mulder. Tragao sam za
Patrice i Jodyem Kennessyem. Tragam za njima, ne za vama... iako bih, gospodine Dorman, vrlo rado
saznao kako ste preivjeli poar u DyMarovome laboratoriju.
Mukarac je zareao. - FBI. Znam da ste i vi umijeani uitavu zavjeru. Pokuavate prikriti obavijesti,
unititi naa otkria. Vjerovali ste da sam mrtav. Bili ste sigurni da ste me ubili.
U bilo kojoj drugoj prilici Mulder bi prasnuo u smijeh. - Do sada me nitko nikada nije optuio da sam

69 | S t r a n i c a

ibs@crostuff.net
umijean u zavjeru. Uvjeravam vas, sve do poara, nisamuo za vas, Davida Kennesva, niti DyMarov
laboratorij. - Zastao je. - Zarazili ste se nekim od Kennes-svevih ispitnih uzoraka, nije li tako? - Ja sam
ispitivanje! - rekao je Dorman podiui glas, jo uvijek tvrd i grub.
Pod razderanim pokrovom koulje Dormanu se neto na prsima poelo micati. Dorman je zateturao, umalo
se prevrnuo. Mulder je ugledao vijugave zmijo-like izrasline, kvrge neobine uljaste boje koje su se
pokrenule pod Dormanovom koom. Trajalo je to samo trenutak, a tada su se umirile, uvukavi se ponovno
u miino tkivo.
- ini mi se da ishod istraivanja trai jo malo do rade - rekao je Mulder.
Dorman je revolverom mahnuo Mulderu da se okrene. - Imate li nekakvo vozilo?
Mulder je kimnuo, razmiljajui o starome kamionetu. - Moglo bi se rei.
- Sada emo krenuti odavde. Pomoi ete mi da pronaem Jodya, ili barem psa. Oni su zajedno... s nekom
enom. Ona me je ostavila, mislila je da sam mrtav.
- Uzimajui u obzir stanje vaeg grkljana, to je vjerojatno bio razuman zakljuak - odvratio mu je Mulder,
prikrivajui olakanje zbog saznanja daje Scully bila ovdje i da je jo uvijek iva.
- Agente Mulder, pomoi ete mi! - Sada je Dor-manov glas odavao napetost. -Vi ste kljuna osoba moje
potrage za njima.
- Tako da ih oboje moete pobiti kao to ste ubili Patrice Kennessy, vozaa tegljaa i onoga uvara? - upitao
je Mulder.
Dorman se ponovno zgrio, kao da mu je utrobu zgrio nekakav vrtlog. - Nisam to htio uiniti. Morao
sam. - Tada je ponovno upravio pogled na Muldera. -Ako mi ne pomognete, i vamae se dogoditi isto.
Nemojte me pokuavati dotaknuti.
- Gospodine Dorman, vjerujte mi! - Mulder je bacio pogled na sluzi slijepljene rane na vidljivim dijelovima
Dormanove koe. - Dodirnuti vas bilo bi posljednje to bi mi palo na pamet.
- Ne elim nauditi nikome - rekao je Dorman. Bol mu je izobliila crte lica. - Uistinu ne elim. Nisam elio
da se ita od toga dogodi... ali, sve mije tee othrvati se da nekoga ne pozlijedim. Ako uspijem doi do
nekoliko kapi svjee krvi - djeakova bi bila najprikladnija, ali e posluiti i psea -vie nitko nee stradati, a
ja u se oporaviti. Jednostavno, zar ne. I svi e biti zadovoljni.
Mulder je u tome trenutku dopustio da mu se na licu pokae traak sumnje. Znao je da su psa upotrijebili
kao pokusnu ivotinju - ali, stoje djeak imao s time? I to ete time postii? Ne razumijem vas.
Dorman gaje pogledao, u oima mu se zrcalio iskreni prezir. - Agente Mulder, naravno da ne razumijete.
- U tom sluaju, objasnite mi - rekao je Mulder. -U vaem tijelu nalaze se ti nanostrojevi, nije li tako?
- David ih je obiavao nazivati nanoderaima - nije li to zgodno?
- Pas ih ima u svome krvoilnome sustavu - nagaao je Mulder. - Razvili su ih David i Darin Kennessy kako
bi izlijeili Jodyevu leukemiju.
- Oevidno je da nanoderai u Jodyevome tijelu rade svoj posao kako treba. - Dormanove tamne oi
bljesnule su. On je ve izlijeen od leukemije.
Dok je pokuavao shvatiti stoje upravo uo, Mulder se sledio stojei pod zapletenim sjenovitim
kronjama. -Ali, ako... ako su i pas i djeak zaraeni, ako se pas oporavlja od ozlijeda, a djeak je ozdravio ovaj, zato se vi raspadate? Zato umire svatko koga dodirnete?
Dorman je gotovo zaurlao. - Zato to njihovi nanoderai djeluju savreno! Za razliku od mojih. -Mahnuo
je Mulderu da krene s ruba ume prema osamljenoj kolibi pokraj koje je ostavio kamionet. - Nisam imao
vremena. Laboratorij je bio u plamenu, ja sam trebao poginuti, ba kao i David. Oni su me izdali! Uzeo
sam... uzorke koji su mi bili dostupni.
Mulderove oi su se rairile, okretao se da bi pogledao preko ramena. - Upotrijebili ste nanoderae prve
generacije, one koji nisu bili dokraja ispitani. Ubrizgali ste ih u tijelo da bi ono moglo zacijeliti, tako da
moete pobjei, a da vas svi smatraju mrtvim.
Dorman je istisnuo kletvu. - Taj je pas bio na prvi pravi uspjeh. Sada shvaam daje David najvjerojatnije
istoga trenutka uzeo svjeu kulturu istih nanoderaa i potajno ih ubrizgao svome sinu. Jodyje gotovo bio
mrtav od leukemije, dakle, stoje mogao izgubiti? Vjerujem da Patrice nikada nije saznala. Danas sam
ponovno vidio Jodya - on je izlijeen. Zdravje. U njegovome organizmu nanoderai rade savreno. - U
slabome um-skome svjetlu vidjelo se kako se Dormanova koa bora i pomie.
- Za razliku od vaih - primijetio je Mulder.
- David je bio previe paranoidan da bi ita uistinu vrijedno i vano ostavljao svima na dohvatu. To je ipak
uspio nauiti od brata. Ja sam mogao doi samo do ostataka u kriogenikim spremnicima. Neki od
prototipova koje smo proizveli... ishodi su bili zastraujui. Znam, trebao sam paziti, ali je itava zgrada oko

70 | S t r a n i c a

ibs@crostuff.net
mene bila u plamenu. Kada sam strojeve ubacio u svoje tijelo, oni su se razmnoili i prilagodili mojem
genetskome sustavu, mojoj staninoj strukturi. Vjerovao sam da e sve biti u redu.
Pribliavajui se livadi, Mulderov um radio je punom brzinom, istraujui mogunosti. - Dakle, Dy-Mar je
miniran zato stoje netko financirao vaa istraivanja, a te osobe nisu htjele da se nanotehnologija otme
nadzoru. Ti pojedinci nisu eljeli daje David Kennessy ispituje na svome psu ljubimcu niti svome sinu.
Dormanov je glas zazvuao nekim novim prizvukom. - Lijek za sve bolesti, prilika za besmrtnost; zato je
oni ne bi poeljeli samo za sebe? Namjeravali su uzorke prebaciti u neki skriveni laboratorij u kojem bi u
tajnosti nastavili istraivanja. - Nastavio je govoriti hvatajui dah. -Ja sam trebao nastaviti voditi
istraivanja, ali su ti ljudi odluili da uklone i mene, kao i Davida i sve druge.
Ponovno je mahnuo revolverom. Mulder je oprezno nastavio koraati, grlo mu se stezalo dok mu se itava
slika uobliavala pred oima.
Pokusna serija nanoderaa prilagodila se strukturi DNK-a u pokusnim ivotinjama, ali kada ih je Dorman
ne razmiljajui ubrizgao u sebe, stanini su izviai bili prisiljeni prilagoditi se sasvim drugaijoj genetskoj
strukturi; bioloki policajci dobili su meusobno oprene naredbe. Taj nagli skok vjerojatno je ve
nestabilne strojeve potpuno izbacio iz njihovog programa.
Mulder je nastavio sa svojim nagaanjima. - Dakle, prototipovi nanoderaa dobili su oprene programe i
to ih je zbunilo. Kada su bili uneseni u treu osobu, u novu genetsku strukturu, potpuno su podivljali. I to je
uzrok zaraznog oblika raka koji se prenosi dodirom; dolazi do ruenja ivanoga sustava koji se poput
poara iri itavim ljudskim organizmom.
-Ako tako vjerujete - tiho je promrmljao Dorman. - Nisam ba imao vremena izvriti sve provjere.
Mulder se namrtio. -Je li ta sluz... - oprezno je prstom upro prema Dormanovome grlu koje je blistalo
prekriveno njome -... ona slui kao prijenosna tekuina za nanoderae.
Dorman je kimnuo. Ona je preplavljena njima. Ako se na osobu nanese prijenosna tekuina, nanostrojevi brzo prelaze u tijelo te osobe...
Slupani crveni kamionet stajao je na prilazu, ravno pred njima. Pribliavajui se vozilu, Dorman je sve
snage upro da bi zaobiao mrtvo tijelo Patrice Kennessy.
- Dakle, ono to se dogodilo vaim rtvama, sada se dogaa vama - rekao je Mulder - samo, proces je
daleko sporiji. Vae se tijelo raspada, a uvjereni ste da e vas na neki nain Jodyeva krv spasiti.
Dorman je uzdahnuo, bio je na rubu strpljenja. -Nanoderai u njegovome tijelu savreno su stabilni. Oni
su mi potrebni. Oni djeluju onako kako bi trebali, nisu zbunjeni oprenim uputama, kao ovi u meni. I oni
koji su ubrizgani u psa su isti, ali su se Jodyevi ve prilagodili ljudskoj DNK.
Dorman je duboko udahnuo, Mulder je shvatio da tajovjek nema niti najmanjega razloga vjerovati
vlastitim tvrdnjama; jednostavno, nadao se da e se njegove pretpostavke pokazati tonima. - Ako
uzmognem u sebe ubrizgati stabilne nanoderae, oni e nadjaati oteene strojeve u meni. Oni e
zaustaviti zarazu koju nosim u sebi i nainiti novu genetsku strukturu. - Zagledao se u Muldera, kao daje
elio zgrabiti FBI-evoga agenta i protresti ga. -Je li to tako grozno?
Kada su dva mukarca dola do staroga kamioneta, Dorman je rekao Mulderu da izvue kljueve.
- Ostavio sam ih u kontakt-bravi - rekao je Mulder.
-Vrlo ste samouvjereni.
- Kamionet nije moj - odvratio je Mulder, ispriavajui se, oklijevajui, pokuavajui smisliti to sada.
Dorman je irom otvorio kripava vrata. - Dobro, idemo. - Uskoio je na sjedite, ali je ostao pripijen uz
vrata sa suvozaeve strane, izbjegavajui dodir. - Moramo ih pronai.
Mulder je pokrenuo kamionet, bio je zarobljen u vozilu sovjekom iji je dodir mogao prouzroiti
trenutanu smrt.
TRIDESET EST
Privremeno zapovjednitvo Takti ke postrojbe Oregonska divljina Petak, 18:10
Adam Lentz i njegova profesionalna postrojba nalazila su tragove koje su za sobom ostavljali bjegunci,
jasne poput blatnih tragova na snjenobijelome sagu.
Lentz nije poimence poznavao lanove skupine, ali je dobro znao njihovo umijee, da su bili pomno
birani za ovaj i neke druge, sline, zadatke. Njegova postrojba mogla je sama srediti sve, ali je Lentz htio
osobno biti nazoan na popritu da bi ih mogao nadzirati, zaprijetiti im ako ustreba... i, naravno, osigurati se
da moe preuzeti svoje zasluge kada sve ovo zavri.

71 | S t r a n i c a

ibs@crostuff.net
U poslu kojim se bavio nisu postojalajavna izricanja zasluga i unaprijeenja, nagrade i priznanja. Ustvari,
njegovi uspjesi nisu niti najmanje utjecali na poveanje njegovih prihoda, iako mu novac nikada nije bio
vaan. Postojali su mnogi naini kako ga se mogao domoi.
Odletio je do Portlanda, neupadljiv i profesionalan. Doekali su ga u zranoj luci i prebacili na mjesto
sastanka. Ostali pripadnici postrojbe uputili su se na mjesto s kojegaje doao poziv lokalne policije, bilaje to
njihova prva postaja.
Njihovo vozilo za sterilizaciju sa potrebnom opremom stiglo je, praeno crnom limuzinom. Mukarci u
crnim odijelima s kravatama izlazili su iz vozila nedaleko mjesta na kojem je teglja s trupcima sletio s
ceste. Izvjee o udesu do njih je doprlo radiovezom, a Lent-zova je postrojba ometala ostale signale.
Na popritu nesree ostao je pripadnik prometne policije, Jared Penwick. U patrolnome automobilu,
sklupan na suvozaevome sjeditu; oevidno nije bio uhienik; sjedio je stari ovjek u crvenoj kapi,
odjeven u kinu kabanicu. Izgledao je jadno i zabrinuto.
Mukarci u odijelima pokazali su svoje isprave i predstavili se kao operativni djelatnici Dravne uprave.
Svi su nosili kratko naoruanje. Djelovali su uvjebano i hitro, poput vojnike postrojbe.
Otvorila su se vrata na kamionetu za dekontaminaciju, izili su ljudi u antikontaminacijskim odijelima.
Nalikovali su astronautima, s plastinim vreama i pitoljima za pjenu. Posljednji koji je iziao, nosio je
baca plamena.
- to se dogaa? - upitao je pozornik Penwick, krenuvi prema njima.
- Mi smo slubena postrojba za sterilizaciju - odgovorio mu je Lentz. Nije se niti potrudio izvui svoje
isprave. -1 cijenit emo vau punu suradnju.
Mirno je stajao izvan dosega opasnosti, ne elei riskirati kontaminaciju, dok je postrojba otvorila
vozaeva vrata i prebacila plastini pokrov preko rtve, itavu unutranjost kabine zasuli su gustom pjenom i
kiselinom, sluili su se krajnjim sredstvima za dekontaminaciju. Za nekoliko su trenutaka zapakirali mrtvoga
vozaa, svezali su mu i savili noge i ruke da bi ga mogli umotati poput umirue gusjenice u kukuljici.
Policajac je itav taj prizor promatrao bez daha. -Ovaj, ali vi ne moete uzeti samo tako...
- Gospodine, ovo inimo kako bismo uklonili svaku moguu opasnost od zaraze. Jeste li vi, ili ovdje nazoni
gospodin - glavom je mahnuo premaovjeku u kabanici - moda otvarali vrata kabine i ulazili unutra?
- Ne - odgovorio je policajac Penvvick- ali, s nama je ovdje bio jedan FBI-ev agent. Agent Mulder. Je li on
jedan od vaih ljudi?
Lentz nije odgovorio.
Pozornik je nastavio - Ovome ovjeku oduzeo je kamionet i odvezao se. Rekao je da mora potraiti
svojega partnera, i daje sve to povezano s ovom situacijom. Ovdje gaekam - pogledao je na sat - ve
gotovo sat vremena.
- Gospodine, od ovoga trenutka nadalje mi emo se pobrinuti za sve. Nemojte se zabrinjavati. - Lentz je
otkoraio, titei oi kada je ovjek u zatitnome odijelu s bacaem plamena poprskao unutranjost kabine
ela-tinoznim benzinom, te ga tada zapalio, uo se glasan um, plamen je zagrmio.
- O, jebote! -javio se ovjek u kabanici. Zalupio je vrata patrolnoga automobila kada je val vreline preao
preko vozila, podiui oblake pare s mokroga raslinja i asfalta.
- Najbolje je da se udaljite - obratio se Lentz policajcu. - Spremnik s gorivom mogao bi eksplodirati svakoga
trenutka.
Udaljili su se, hodajui pognuti. Ostatak skupine podigao je umotano vozaevo tijelo, spremili su ga u
sterilnu izolacijsku komoru i ubacili u kamionet za dekontaminaciju. Svoja zatitna odijela svui se sa sebe i
spaliti ih im uu u vozilo.
Teglja s trupcima planuo je, pretvorio se u bljetavo bijelu lomau u kinome poslijepodnevnome sivilu.
Spremnik s gorivom eksplodirao je sa zagluujuim praskom. Ljudi u blizini polijegali su po cesti kako bi
izbjegli komade koji su se razletjeli; nakon toga vratili su se svojim zadaama.
- Spomenuli ste agenta Muldera - rekao je Lentz ponovno prilazei policajcu. - Moete li nam rei kamo je
otiao?
- Naravno, znam kamo se uputio - rekao je pozornik Penwick jo uvijek oamuen vatrenom kuglom,
nainom i brzinom kojom su ti ljudi unitavali sve dokaze. Vatra je pucketala i grmjela, crni je dim zaudarao
po gorivu, kemikalijama i mokrome drvetu.
Policajac je Lentzu dao upute kako pronai kolibu Darina Kennessya. Lentz nije zapisao nita; zapamtioje
svaku rije. Morao se suzdrati da ne odmahuje glavom.
Trag poput blatnih otisaka na snjenobijelome sagu...

72 | S t r a n i c a

ibs@crostuff.net
Ljudi su ponovno uli u crnu limuzinu, dok je ostatak postrojbe zapeatio vozilo za dekontaminaciju;
voza je pokrenuo motor.
- Hej! -viknuo je stari ovjek u kabanici otvarajui suvozaeva vrata patrolnoga automobila. Viknuo je
Lentzu. - Kada u dobiti natrag svoj kamionet?
Ako je prizor u kojem je agent Fox Mulder sjedio za upravljaem slupanoga seljakoga kamioneta i vozio
se naokolo zabavljao Lentza, njegovo lice nije to niime odavalo.
- Gospodine, uinit emo sve stoje u naoj moi.
Nemojte se brinuti!
Tada je i Lentz uao u limuzinu, postrojba je pohitala prema Kennessyevoj osamljenoj kolibi.
TRIDESET SEDAM
umski putevi, Oregon Petak, 18:17
Sa stranjeg sjedita do nje je dopro kratak uzdah; Jody se ponovno probudio u sumrak, osvjeen, potpuno
izlijeen, i spreman za razgovor.
- Gospoo, tko ste vi? - upitao je Jody, ponovno je iznenadivi. Probudio se u trenu. Vader je sjeo pokraj
njega, dahtao je prepun sree, kao daje ba sve na svijetu ponovno bilo kako treba.
-Ja se zovem Dana Scully - rekla je, pozorno gledajui na cestu koju je sve vie gutala tama. Dana,
moe me zvati Dana. Dola sam ovamo da te potraim. Htjela sam te odvesti u bolnicu prije nego se tvoja
bolest jo vie pogora.
-Ja ne trebam ii u bolnicu - odvratio joj je Jody. U glasu mu je bio prisutan neki prizvuk koji je odavao
da djeak vrsto vjeruje daje taj odgovor jasan i konaan. -Nikada vie.
Scully je nastavila voziti u sumrak. Jo uvijek nije uspjela doprijeti do Muldera.
- A zato misli da ne mora vie ii u bolnicu? -i ipitalaje. -Jody, ja sam pregledala tvoje bolesnike
kartone.
- Bio sam bolestan. Imao sam rak. - Djeakje sklopio oi, pokuavao se prisjetiti. -Akutna limfoblastina
leukemija, tako su to nazivali, tako ili ALL. Tata mije priao da za tu bolest, taj rak krvi, postoje mnoga
imena.
- To znai da su tvoje krvne stanice pogreno nainjene - rekla je Scully. - Da one ne rade kako valja, i da
unitavaju one koje su zdrave.
- Ali, ja sam sada popravljen; mislim, najveim dijelom - s uvjerenjem je rekao Jody. Potapao je Vadera po
glavi, nakon toga gaje zagrlio. Crni labrador neizmjerno je uivao u tome.
Jodyje naglo podigao glavu i pogledao je sumnjiavo. - Jeste li vi jedna od onih ljudi koji nas gone? Onih
ljudi kojih se mama toliko bojala?
- Ne - odgovorila je Scully - ja sam te pokuala spasiti od tih ljudi. Jody, bilo vas je vrlo teko pronai.
Mama te je jako dobro skrila. - Ugrizla se za usnicu, znajui kako e glasiti njegovo sljedee pitanje... i bilo
je tako, upitao je, osvrui se po stranjem sjeditu, kao daje odjednom shvatio gdje se nalazi.
- Da, to se dogodilo s mojom mamom? Gdje je ona? Jeremy ju je htio napasti, ona mi je rekla da bjeim.
- Jeremy? - upitala je Scully; mrzila je samu sebe to tako naivno izbjegava njegovo pitanje.
-Jeremy Dorman - rekao je Jody, ton glasa odavao je njegovo miljenje daje ona ve
to odavna trebala
znati. - Tatin asistent. Vjerovali smo daje i on poginuo u poaru, ali je preivio. Mislim da s njim neto nije
u redu. Rekao je da mu je potrebna moja krv. -Jody je spustio glavu, rastreseno je gladio psa. Grlo mu se
stezalo. -Jeremyje neto uinio mojoj mami, je li tako?
Scully je duboko udahnula i usporila vonju. Nije eljela dajoj pozornost odvuku bilo kakvi otri zavoji ili
kojekakve druge opasnosti na cesti, dok Jodyu bude priopavala da mu je majka mrtva.
- Mislim da te je pokuala zatititi - zapoela je Scully - ali je taj ovjek, Dorman, onaj koji te lovio...
- Zastala je dok joj je um tragao za najprikladnijim rijeima. - On je teko bolestan. Mislim da u sebi nosi
nekakvu zarazu. Ti si postupio pametno kada nisi dopustio da te dodirne.
- Moja mama se zarazila? - zapitao je djeak.
Scully je kimnula gledajui ravno pred sebe, nadali ii se da e je on moi vidjeti kako mu odgovara. Da.
- Mislim da to nije bila nikakva zaraza - rekao je Jody. Glas mu je biovrst, govorio je hrabro. Mislim da
Jeremy takoer u sebi nosi nanoderae. Ukrao ih je iz laboratorija... samo to oni u njemu ne rade kako
treba. Njegovi nanoderai ubijaju ljude. Vidio sam ga kako izgleda.

73 | S t r a n i c a

ibs@crostuff.net
- Zbog toga te pokuava uhvatiti? - upitala je Scully. Zadivila ju je djeakova inteligencija i njegovo dranje
nakon svih strahota koje je proao; ipak, njegova joj se pria inila potpuno nestvarnom. Ipak, nakon svega
to je vidjela, kako bi on sve ovo mogao izmiljati?
Jody je uzdahnuo, ramena su mu se objesila. - Mi-.liin da oni ljudi love i njega. Mi nosimo jedine pre-i
istale uzorke, nosimo ih u svojim tijelima. A netko ne /( 1 i da oni izmaknu nadzoru.
Zatreptao je; Scully gaje pogledala preko retrovizo-i a; ugledala je njegove bistre oi u svjetlu koje je
nesta-I ilo. Izgledao je prestravljen i nevin. Razmiljala je o i aku koji mu je prodirao organizam, kako se
suelio sa ? lunom sudbinom kao i ona, samo stoje njegov rizik I > 11 > neizmjerno vei.
- Dana, misli li ti da sam ja nekakva prijetnja? Da < c drugi ljudi umirati zbog mene?
- Ne. - Scully je odgovorila bez trunka sumnje u rlasu. -Ja sam te dodirnula, i sasvim mije dobro. Polu mut
u se da s tobom bude sve u redu.
Djeak nije nita odgovorio - bilo je teko rei jesu h r,.i njezine rijei umirile kao stoje namjeravala.
- Jody, ti tvoji nanoderai. to ti je tata o njima ispriao?
- Rekao mi je da su oni bioloki policajci koji prolaze mojim tijelom i tragaju za oboljelim stanicama, te
da ih popravljaju jednu po jednu - rekao je Jody. - Da me nanoderai mogu zatititi kada se ozlijedim.
- Kao sada, kada si bio ranjen - rekla je.
Scullyje shvatila da, ako su nanostrojevi bili sposobni popraviti tijelo napadnuto uznapredovalom
leukemijom, rana od vatrenoga oruja za njih bi bila najobinije krpanje. Vjerojatno su s lakoom bili
sposobni zaustaviti krvarenje, zaepiti rupe, zapeatiti kou.
Sreivanje akutne leukemije, bilaje neizmjerno tea zadaa. Bioloki policajci su morali proeljati
milijarde stanica u Jodyevom tijelu, stvoriti sasvim novu strukturu. Razlika je bila jednaka onoj izme
u
flastera i cjepiva.
- Ti me nee odvesti u bolnicu, je li tako? zapitao je Jody -Ja se ne bih smio pokazivati u javnosti. Moje
se ime ne bi smjelo nigdje pojaviti.
Scully je razmiljala o tome to je djeak rekao. Poeljela je da o tome moe popriati s Mulderom. Ako
Kennessyeva nanotehnologija uistinu djeluje - dokaz tomu vidjela je vlastitim oima - Jody i njegov pas bili
su jedino stoje preostalo od istraivanja u DyMarovim laboratorijima. Sve drugo bilo je paljivo uniteno, a
ta dvojica, koji su sjedili na stranjem sjeditu nosili su u sebi ive nanoderae... koje je netko elio unititi.
Odvesti djeaka u bolnicu i povjeriti ga skrbi i njezi nekih dobronamjernih ljudi bila bi velika pogreka.
Scully nije ni trenutka sumnjala da bi Jody i Vader ubrzo dospjeli u ruke onih ljudi koji su bili odgovorni za
unitenje DyMara.
Nastavila je voziti; odluila je da ne smije dopustiti da djeaka uhvate i odvuku nekamo, da mu izbriu
identitet. Jody Kennessy nee nestati u zaboravu. Prema njemu osjetilaje neizmjernu bliskost.
- Ne, Jody - progovorila je Scully - ne mora brinuti,uvat u te.
TRIDESET OSAM
umski putevl, Oregon Petak, 18:24
Dok je motor kamioneta nastavljao gunati, sputao se sumrak, a Mulder je bio sretan to ne mora gledati
Jeremya Dormana, promatrati mune kretnje i neobjanjive trzaje koji su potresali njegovo tijelo.
Nakon dugog razdoblja nemira, nesigurnosti i teko suspregnutih bolova, Dorman kao daje gubio svijest.
Mulder je mogao vidjeti kako nekadanji istraiva, ovjek koji se suelio - i vrlo vjerojatno poginuo - sa
skupinom ljudi umijeanih u zavjeru, pada sve dublje u zebnju. Nije mu preostalo mnogo vremena. S takvim
tekim oteenjima njegovo tijelo nije moglo jo dugo ivjeti.
Ako Dorman ubrzo ne dobije pomo, itava stvar nee vie imati nikakvog smisla.
Ipak, Mulder nije znao kako moe povjerovati njegovoj prii. Koliko je Dorman osobno bio odgovoran za
poar i unitenje DyMara?
Dorman je podigao teke kapke, kada je spazio antenu Mulderovog mobitela koja mu je strala iz depa
sakoa, u trenutku se uspravio. - Agente Mulder, va telefon. Vi imate mobitel!
Mulder je zatreptao. - to s mojim mobitelom?
- Upotrijebite ga. Izvucite ga i nazovite vau partnericu. Tako ih moemo pronai.
Do toga je trenutka Mulder izbjegavao na sve mogue naine dovesti ovog jezivo unakaenogaovjeka u
vezu sa Scully i djeakom koji je bio s njom - sada nije znao ni za jedan nain kojim bi se mogao izvui iz
toga.
- Agente Mulder, izvucite mobitel! - zareao je

74 | S t r a n i c a

ibs@crostuff.net
Dorman, u glasu mu se jasno ula prijetnja. - Odmah!
Mulder je lijevom rukom uhvatio upravlja, motajui ga kako bi se odrao na neravnoj cesti. Izvadio je
mobitel iz depa, i zubima izvukao antenu. Obuzelo ga je olakanje kada je na zaslonu vidio treptavu poruku
Izvan dosega.
- Ne mogu - rekao je Mulder i zaslon mobitela okrenuo prema Dormanu da ovaj moe vidjeti. Sami znate
u kakvoj smo divljini. Ovdje nema nikakvih relejnih postaja, niti antenskih pojaivaa. - Duboko je
udahnuo. - Gospodine Dorman, vjerujte mi, i sam sam je ne znam koliko puta poelio nazvati.
Krupni se ovjek naslonio na suvozaeva vrata svom teinom, rukohvat je zakripao. Dorman je
jagodicom prsta strugao nevidljivu mrlju na prozoru; prst mu je na staklu za sobom ostavljao ljepljiv,
svjetlucavi, sluzavi trag.
Mulder nije skidao pogleda s ceste. Svjetla farova nestajala su u magli.
Kada gaje Dorman pogledao, Mulder je primijetio kako mu oi u tami bljete. -Jody e mi pomoi. Znam,
pomoi e mi. - U sumraku su pokraj njih prolijetala mrana stabla. - Bili smo prijatelji. Bio sam mu poput
ujaka. Igrali smo se, priali smo o svemu. Jodyev otac bio je uvijek previe zaposlen, a njegov pravi ujak taj seronja - rekao im je svima da se gone u vraju mater, posvaao se s Davidom i pobjegao negdje zabiti
glavu u pijesak. Jody zna da mu nikada ne bih uinio nita naao. On to mora znati, bez obzira to se
dogodilo.
Ponovno je rukom pokazao prema mobitelu kojega je Mulder odloio na sjedite izme
u njih. - Agente
Mulder, pokuajte ponovno! Zovite svoju partnericu! Molim vas.
Iskrenost i beznae u Dormanovome glasu Mulde-ru su izazivali marce u leima. Oklijevajui, bez i
najmanje nade u uspjeh, podigao je mobitel i pozvao Scully.
Ovaj je puta, na njegovo veliko iznenaenje, telefon zazvonio.
TRIDESET DEVET
Privremeno zapovjednitvo Takti ke postrojbe Oregonska divljina Petak, 18:36
Dok su se dva vozila s naporom vukla blatnom iz-lokanom cestom, Lentz nije mogao povjerovati kako im
je tako oevidna povezanost mogla itavo vrijeme izmicati iz vida.
Jo su prije potajno provjerili ekoloko naselje u koje se Davidov brat, Darin Kennessy otiao sakriti,
uvjeren daje tamo nevidljiv i zatien. Patrice nije pola za njim. Nije bilo ni traga niti psu, niti
dvanaestogodinjem djeaku.
Umjesto toga, dola je ovamo, u ovaj kraj, u kolibu koja je pripadala Kennessyevome bratu, koji ju je
davno kupio, i na prvi pogled nije mario za nju. Slijedei lani trag koji gaje odveo prema nastambama
ekologa, Lentz je tijekom svih raunalnih pretraga jednostavno uspio previdjeti mjesto na koje se Patrice
mogla zaputiti.
Taje koliba bila savreno mjesto da se tamo sklone Patrice, njezin sin i pas.
Ipak, inilo mu se da ih je netko pronaao prije njih.^
lanovi postrojbe ponovno su poiskakali iz vozila, ovaj puta potpuno naoruani, s automatskim pukama,
bacaima granata; cijevi su uperili prema malenoj, tihoj zgradi.
ekali su. Nitko se nije micao - niti u kolibi, niti ijedan lan postrojbe. Nalikovali su plastinim vojnicima
zauvijek zamrznutima u napadu.
- Pribliite se! - rekao je Lentz ne podiui glas. U zraku ispunjenom maglom rijei su mu odjekivale.
Postrojba se razmjestila, ljudstvo je mijenjalo poloaje, pribliavali su se, stezali krug oko kolibe. Drugi su
otrali straga kako bi osigurali mjesto.
Lentz je pogledom preletio po okoliu, bio je uvjeren da su svilanovi postrojbe zamijetili dvije grupe
svjeih otisaka guma na prilaznoj cesti. I agent Mulder, i njegova partnerica, Scully su ve bili ovdje.
Jedan od njegovih ljudi je viknuo, rukom pokazujui prema gustome komadu visoke trave i korova
nedaleko trijema. Lentz i ostatak postrojbe pourili su prema tome mjestu, na njemu su pronali ensko tijelo
isprueno na tlu, s mrljama koje je prouzroila silovita infekcija nanoderaima. ena je bila zahvaena
zarazom. Bolest je dotukla i nju.
Virusna se infekcija irila, svaka nova rtva poveavala je opasnost od kontaminacije, lanovi postrojbe
jedva su zaustavili zarazu u mrtvanici bolnice Mercy, gdje su nanostrojevi nastavili svoj posao u tijelu prve
rtve, grubo oivljujui neke mrtvaeve tjelesne sustave.
Lentzov je posao bio osigurati se da se takva opasnost vie ne ponovi.
- Otili su - rekao je Lentz - a nas ovdje eka malo ienje.

75 | S t r a n i c a

ibs@crostuff.net
Izdao je naredbe skupini iz vozila za dekontaminaciju da navuku novu zatitnu odjeu i pripreme se za jo
jedan sterilizacijski postupak.
Lentz se udaljio, duboko je disao, uvlaei u plua otar miris nedaleke ume, vlaan vonj svjee tratine.
Okrenuo se jednome od svojih ljudi. - Kolibu spalite do temelja! - rekao je. - Ne smije biti nikakvih ostataka.
Okrenuo se i promatrao kako skupina za sterilizaciju Patriceino tijelo posipa pjenom i umata u plastiku.
Jedan lan skupine izvukao je pumpu i elatinoznim benzinom zalijevao vanjske zidove kolibe, a tada je, s
osobitom pozornou, polio mjesto na kojem su pronali Patriceino tijelo.
Lentz se nije trudio ostati i promatrati plamen. Vratio se u kola, u kojima su komunikacijski sustavi bili
prikljueni na satelitske antene i veze, na sustave za prislukivanje i ometanje mobitelnih komunikacija, na
ureaje za dekodiranje tajnih poruka.
Ostali lanovi proirene Taktike postrojbe pratili su agenta Muldera; Lentzu su bila potrebna sva njihova
saznanja koja su mu oni mogli javiti.
Mulder bi mogao biti onaj koji e ih odvesti tamo gdje moraju stii.
ETRDESET
Zabaene ceste, Oregon Petak, 18:47
Scullyn je mobitel, odloen na prednjem sjeditu, zazvonio u tihoj tami; zazvuao je poput cvrkutanja
nekakve elektronike vjeverice. Zgrabila gaje, znala je tko je zove; osjetila je olakanje stoje ponovno u vezi
sa svojim partnerom.
U stranjem dijelu automobila Jody je bio tih, ali znatieljan. Pas je zacvilio, ali je i on ubrzo utihnuo.
Drei upravlja jednom rukom, izvukla je antenu.
- Scully, ja sam - Mulderov glas okruivala je koprena statikih smetnji, ali gaje uspijevala razumjeti.
- Muldere, ve te satima pokuavam dobiti - brzo je rekla, prije nego to je on uspio izustiti i rije. Sluaj, ovo je vano. Jody Kennessy je sa mnom. On je izlijeen od leukemije, posjeduje zadivljujue
sposobnosti oporavka - samo, mali je u opasnosti. Oboje smo u opasnosti. - Dah joj je zastao u grlu. Muldere, on u sebi ne nosi zarazu; on ima lijek za nju.
- Scully, sve znam. To je Kennessyeva nanotehno-logija. Pravi nositelj zaraze je Jeremy Dorman... koji
sada sjedi pokraj mene; moda mije malo previe blizu, ali u ovome trenutku nemam previe izbora.
Dorman je bio iv! Scully to nije mogla povjerovati. Gledala je krvlju natopljeno tijelo, s rukom koja je
trzala. Niti jedno ljudsko bie nije moglo preivjeti takve ozljede.
- Muldere, ja sam bila tamo kada gaje pas napao, kada mu je rastrgao grlo...
Ipak, Scully je u tome trenu shvatila, da isto tako nije mogla vjerovati dae Jody preivjeti nakon jezive
rane koju je zadobio.
- Dorman u sebi takoer nosi nanostrojeve rekao je Mulder - samo, njegovi nisu ispravni. I to poprilino,
rekao bih.
Jody se zabrinuto nagnuo naprijed. - Dana, stoje? Jeremy ide za nama?
- Ulovio je mojega partnera - tiho je rekla djeaku. Mulder je istovremeno nastavio govoriti. Ti su
nanostrojevi zadivljujue stvarice s gotovo savrenom sposobnou izlijeenja; to smo oboje vidjeli. Nije
nikakvo udo da to netko pokuava odrati u tajnosti.
- Muldere, vidjeli smo to se dogodilo u DyMarovim laboratorijima. Znamo da su neki ljudi upali u
portlandsku bolnicu i oduzeli sav dokazni materijal o mrtvomeuvaru iz mrtvanice. Neu dopustiti da itko
ulovi Jodya Kennessya ili psa, da ih privede nekamo, i da ih zbriu s lica zemlje.
- Mislim da to ne eli niti gospodin Dorman - rekao je Mulder. - On se eli sastati s njima. - Do Scully je s
druge strane dopro prigueni razgovor, zaula je kako Dorman neto govori prijeteim tonom. Pamtila je
njegov grub, iskljuiv ton glasa kada se s njime susrela u umi, trenutak prije nego to je sluajno ranio
Jodya. - Ustvari, on to jako eli.
Zaustavila je automobil na istini uz rub ceste, stabla su bila rjea, nia, pogledala je niz padinu, vodila je
I do udoline u kojoj je leao gradi. Tijekom vonje nije primijetila plou s imenom naselja, ali prema
pravcu kojim je vozila, Scully je pretpostavljala da se pribliava portlandskim prigradskim naseljima.
- Muldere, dobro si? - upitala je.
- Dormanu treba neto Jodyevo. Malo njegove krvi.
Scully gaje prekinula. - Ve sam ga jednom zaustavila... mislim, pokuala sam. Neu dopustiti da ozlijedi
Jodya.

76 | S t r a n i c a

ibs@crostuff.net
Mulder je na nekoliko trenutaka zautio, tada je zaula nekakvo komeanje. - Muldere! Jesi li dobro? pozvala gaje, pitajui se to se tamo dogaa i koliko je ona udaljena od njega, koliko bi joj trebalo da mu pritekne u pomo.
Nije joj odgovorio.
Dok je Mulder pokuavao smisliti to bi rekao, Dorman je konano popustio svojoj zlovolji i rukom
posegao prema mobitelu kojega je Mulder drao u ruci.
- Hej! - uzviknuo je Mulder, a tada hitro uzmak
nuo kako bi izbjegao dodirnuti sluzavoga ovjeka.
Dorman je uzeo mobitel i prislonio ga uz svoje lice koje je treperilo. Koa na njegovim obrazima blistala
je i nabirala se. Na crnoj plastici ostali su ljepljivi, sluzavi otisci njegovih prstiju.
-Agentice Scully, molim vas, recite Jodyu da mije ao to sam ga ranio - progovorio je Dorman. - Samo,
znao sam da e on ozdraviti, ba kao i pas. Nisam ga elio ozlijediti. Nisam htio nikome nanijeti zlo.
Dorman je pruio ruku i upalio svjetiljku u kabini kako bi Mulder mogao vidjeti napet izraz na njegovome
licu, a i revolver koji nije isputao iz ruke. - Molim vas, morate djeaku neto rei u moje ime. Moram mu
neto objasniti.
Mulder je znao daje njegov razgovor sa Scully zavrio. Vie nije smio dodirnuti mobitel, u protivnome bi
nanoderai prodrli i u njegovo tijelo, pretvarajui ga u raspadnutu i trzavu ruinu, nalik ostalim Dormanovim rtvama.
Dorman je progutao slinu, izmuen izraz lica i ukaste sjene koje je bacalo svjetlo na stropu kabine
naveli su Muldera na pomisao daje unakaenomeovjeku uistinu ao da se sve to dogodilo. - Recite mu da
mu je majka mrtva - da sam ja to skrivio. Ali, to se dogodilo sluajno. Ona ga je pokuavala zatititi. Nije
znala da e umrijeti ako me samo dotakne.
Dorman je stisnuo usne. - Nanoderai u mojem tijelu reagiraju potpuno pogreno. Oni je nisu izlijeili,
kao to to ine oni Jodyevi; oni su unitili itav majin organizam, ona je umrla. Nisam joj nikako mogao
pomoi. - Govorio je sve bre i bre. - Upozoravao sam je da mi se ne pribliava, ali je ona... - duboko je
udahnuo - bila je prebrza. Jody zna kako mu je mama bila ilava.
Dorman je podigao pogled, svoje sjajne zasjenjene oi okrenuo je prema Mulderu.
Mulder je nastavio voziti. Crveni je kamionet preao preko rupe na cesti, labavo privreni klju
poskoio je i zaklepetao. Nadao se da e ga udarac u sljedeu rupu izbaciti iz automobila, tako da vie nee
morati sluati to dosadno struganje.
- Agentice Scully, sluajte me! - Dormanov glas zvuao je umirujue. Njegove rastrgane glasnice gotovo su
potpuno zacijelile. -Jodyevi nanoderai rade kako treba; zato mije potrebna njegova krv. Vjerujem da bi
nanoderai koje mu je ubrizgao njegov otac mogli popraviti one koji su u meni. To mi je jedina prilika.
Dorman je zastenjao, tijelo su mu ponovno potresli grevi, pokuavao je ne dahtati u mikrofon. Mulder se
nadao da mu prsti nee nesvjesno stegnuti okida i prosvirati rupu na krovu kamioneta.
- Vidjeli ste kako izgledam - nastavio je. Jody se sjea kakav sam nekada bio, kako smo bili dobri. Kako
smo zajedno igrali Mario Kart i Cruisin' USA. Podsjetite ga na ono kada sam ga pustio da me pobijedi.
Tada se zavalio u sjeditu, usne su mu se razvukle u jedva primjetan osmijeh, nostalgian; moda je to bio
osmijeh grabeljive zvijeri. - David Kennessy imao je pravo. Slijede nas ljudi iz Vladinih slubi. ele
unititi sve to smo stvorili - samo, ja sam uspio pobjei, jednako kao i Jody i Vader. Samo, mi smo
oznaeni za unitenje. Umrijet u za manje od jednoga dana, ukoliko ne uspijem nekako popraviti
nanoderae u svome tijelu. Ukoliko se ne susretnem s Jodyem.
Mulder se zagledao u njega. Ovaj krupni ovjek, na samome rubu smrti, zvuao je neobino uvjerljivo.
Kroz slualicu do njega su dopirali jedva ujni glasovi, rasprava; vjerojatno je Jody neto govorio Scully. Po
izrazu Dormanovoga lica, inilo se da je Dormanova pria smekala Jodya. A zato i ne bi? Dorman je bio
jedina preostala veza s njegovom prolosti. Dvanaestogo-dinjakje imao sve razloge povjerovati mu.
Dormanova ramena opustila su se s olakanjem.
Mulder je u svojoj nutrini osjetio muninu, jo uvijek nije bio siguran moe li vjerovati Dormanu, ili ne.
Konano je Dorman ponovno zareao u aparat. -Tako je, agentice Scully. Idemo svi u DyMar. Laboratorij
je spaljen i naputen, ali je to neutralno mjesto. Znam da me tamo neete moi prevariti.
Spustio je revolver u krilo, postao je mirniji i nekako samouvjereniji. - Morate razumjeti koliko sam
oajan - i to je jedini razlog zato sve ovo inim. Ipak, neu oklijevati. Ako ne dovedete Jodya na sastanak,
ubit u vaega partnera.
Podigao je obrve. - ak mi ni revolver nije potreban. Trebam ga samo dodirnuti. -inilo se da pokuava
uznemiriti Muldera; spustio je oruje na izlizano sjedalo izmeu njih.

77 | S t r a n i c a

ibs@crostuff.net
- Samo doite do DyMara. - Prekinuo je vezu.
Zagledao se u ljepljive tragove na crnoj plastici kuita, razoarano se namrtio. Spustio je prozor i bacio
mobitel na cestu. Aparat je odskoio na ljunku i raspao se.
- Mislim da nam vie nee trebati.
ETRDESET JEDAN
Privremeno zapovjednitvo Takti ke postrojbe Sjeverozapadni Oregon Petak, 19:01
Satelitski tanjuri pod razliitim kutevima postavljeni na kamionetu bili su pripravni prisluivati razliite
komunikacijske satelite. Raunalni procesori proelja-vali su zamrenu umu komunikacijskih signala koji
su povezivali stotine tisua ljudi koji nisu niti pomislili da ih netko slua.
Kamionet je stajao zaustavljen na zavretku kratkoga zemljanoga puta koji je nestajao u plitkoj jami za
odlaganje otpada. Golema hrpa komposta, odsjeenih grana, truloga otpada i iupanoga korijenja stajala je
poput kakve revolucionarne barikade. Neki je farmer, ili drvosjea godinama na tome mjestu bacao svoj
otpad, radije nego da plaa godinju naknadu opinskome odlagalitu. Ploe s natpisima Privatni posjed i Ne
prilazi! nemono su prijetile; Adam Lentz je na raspolaganju imao daleko ozbiljnije naine zastraivanja.
Na to mjesto ve neko vrijeme nitko nije dolazio, osobito ne nakon sumraka. Profesionalna postrojba za
nadzor i praenje imali su itavo podruje na raspolaganju - te su, s najsuvremenijim tajnim ureajima natrpanima u kamionetu imali nadzor nad gotovoitavom Sjevernom Amerikom.
Guste isprepletene borove grane pruale su im zaklon odozgo, niski su oblaci pojaavali i zgunjavali
nonu tamu; zvijezde su nestale, ali niti stabla, niti oblaci nisu zaustavljali satelitske prijenose.
Raunala u pokretnome zapovjednome sreditu Taktike postrojbe preeljavala su tisue frekvencija
sluei se algoritmima za glasovno prepoznavanje; tragala su za kljunim rijeima. Antene su bile usmjerene
prema podrujima najvee vjerojatnosti pronalaenja onih za kojima su tragali.
Satima su bezuspjeno i neprekidno nastavljali svoj nevidljivi nadzor, ali Adam Lentz nije bioovjek koji
se lako predavao. Ukoliko on sam ne zapone razgovor, ostatak njegove postrojbe nije se usuivao
raspravljati o toj temi.
Lentz tovie nije bio ovjek koji je lako gubio strpljenje. Godinama je njegovao tu svoju osobinu,ekao
|i- trenutak kada e mu njegovo strpljenje, hladnoa nngovih osjeaja, i potpuni nedostatak grinje savjesti
unoguiti da se uzdigne na neki nepriznati, ali itekako ?tvaran poloaj u hodnicima moi. Iako je samo
nekoliko ljudi moglo razumjeti njegovu bit, Lentz je bio /.idovoljan svojim mjestom u svijetu, vano
u
njegovih djelovanja.
Ipak, bio bi neizmjerno zadovoljniji kada bi mogao pronai agenta Foxa Muldera.
- On ne moe znati da tragamo za njim - promrm-l| 10 je Lentz.ovjek za sredinjom konzolom okrenuo
11 s;lavu, lice mu je bilo poput kamena, niti jednim trza-H m nije odavalo niti najmanje iznenaenje. - Bili
smo i. i tzetno neprimjetni - rekao je ovjek.
Lentz je prstima lupkao po ploi; razmiljao je. Znao l< da su se Mulder i Scully razdvojili. Agent Mulder
vidio je tijelo mrtvoga vozaa kamiona kojega je Lentzo-v.i postrojba uklonila. I Mulder i Scully bili su u
Dor-11 i.movoj osamljenoj kolibi, u udolini, koja je - zajedno s mrtvim tijelom Patrice Kennessy pretvorena u hrpu zadimljenoga pepela.
Nakon toga su nekamo pobjegli, Lentz je bio uvjeren da, ili agent Mulder, ili agentica Scully sa sobom
vode djeaka Jodya i njegovog psa zaraenoga nano-strojevima.
Ipak, zarazu je irilo neto drugo. Patrice Kennessy, njezin sin, njihov pas; oni su se plaili neega
drugoga. Moda je pas pobjesnio? Jesu li nanostrojevi u njegovome tijelu; Lentz se prisjetio prizora kojega
je vidio na videovrpci, bio je tako jasan i okrutan; nekako podivljali i sada unitavaju ljudska bia?
Taje mogunost uplaila ak i njega, znao je da su njegovi nadreeni potpuno u pravu kada trae da se
unite i zadre sva takva pogibeljna istraivanja. Samo su odgovorni, ovlateni pojedinci mogli znati neto o
tome.
Morao je ponovno vratiti red u svijet.
Izvan kamioneta kukci-nonici oregonskih gustih uma poeli su se glasati zujanjem, zrikanjem.
Skakavci, kukci koji su ivjeli na stablima... Lentz nije znao njihova latinska imena. Divljina ga nikada nije
pretjerano zanimala. Ljudski rod se ponaao kao konica; to je bilo dovoljno da zaokupi njegovu pozornost.
Zavalio se u stolac i ekao; bistrio je um, ne razmiljajui ni o emu.

78 | S t r a n i c a

ibs@crostuff.net
ivei pod takvim pritiskom, do krajnosti optereen mranim tajnama, za Lentza je najbolji odmor bio do
krajnosti isprazniti vlastiti um. Nije imao nikakvih planova koje je moraoiniti djelatnima, nije trebao
razmatrati niti jedan prijedlog. Svoje zadae izvravao je korak po korak.
U ovome trenutku, nije mogao krenuti nikamo, sve dok ne prona u i povezu se s agentom Mulderom.
ovjek koji je sjedio za sredinjom konzolom u trenutku se uspravio. - Imamo vezu - rekao je. Skinuo je
slualice s glave i poeo namjetati prekidae na svome prijamniku.
- Pozvani broj potvren, frekvencija potvrena. -Gotovo je samome sebi dopustio da se osmjehne, a tada
se okrenuo Lentzu. - Uzorak glasa podudaran. To je agent Mulder. Snimamo.
Pruio je slualice Lentzu koji ih je brzo namjestio na glavi. Tehniar je petljao po prekidaima i ureaju
za snimanje.
Lentz je sluao pucketav razgovor prepun umova koji su vodili Mulder i Scully. Unato gotovo
potpunom nadzoru nad svojim reakcijama, Lentzove su se oi rairile, obrve su mu se uzdigle.
Tako dakle, Scully je pod zatitom imala djeaka i psa; djeakje izlijeen od smrtonosne rane... ipak,
najzanimljivija od sviju, bila je vijest da je organizacijin ovjek, Jeremy Dorman, nekako preivio poar u
Dy-Maru. Nisu ga uspjeli ubiti. Bio je iv, predstavljao je prijetnju... tovie, Dorman je bio onaj koji je u
sebi nosio podivljale nanostrojeve.
I djeak takoer. Zaraza se poela iriti.
Nakon nekolicine izreenih prijetnji i objanjenja, Dorman i agentica Scully uspjeli su dogovoriti vrijeme
i mjesto sastanka. Mulder i Scully, Dorman, Jody, pas, svie mu upasti ravno u naruje - samo ako
Lentzova skupina uspije na vrijeme pripremiti zamku.
U trenutku kada se mobitelna veza prekinula, Lentz je pokrenuoitavu svoju postrojbu.
Svaki njezin lan dobro je znao kako e doi do spaljenih ostataka zgrade Laboratorija. Uostalom, svi su
plaenici bili lanovi navodne protestne skupine koja je sruila Laboratorij za istraivanje raka. Sami su
bacili zapaljive bombe, postavili katalizatore, itavu zgradu minirali i digli u zrak; za njima je ostao tek
ruevni kostur graevine.
- Moramo tamo stii prvi - rekao je Lentz.
Kamionet je sa svojega stajalita na kraju slijepe ceste pojurio poput morskoga psa ubojice, izletjevi na
skliskim liem prekrivenu autocestu, bezglavo jurei obalnim cestama, brzinom koja je bila daleko od
sigurne.
Ipak, obina prometna nezgoda nije bio dovoljan da u Adamu Lentzu, toga trenutka, probudi osjeaj
zabrinutosti.
ETRDESET DVA
Ruevine Laboratorija DyMar Petak, 20:45
Ponovno u kuu strave, pomislila je Scully dok se uspinjala strmom prilaznom cestom do izgorjelih i
pocrnjelih ruevina DyMarova laboratorija.
Iza oblaka mjesec je bacao biserasti sjaj, treperavo bljetavilo na sivome nebu iznad njih. Na brdima koja
su okruivala DyMar ume su neko bile mirne, stajale su poput nekog zatitnoga bedema - sada ih je Scully
gledala kao prijetnju, zaklon za neprijatelja, moda za jo neke nasilne protestne skupine... ili za one, druge
ljude kojih se Jody plaio, i koji su slijedili njega i njegovu majku.
- Jody, ostani u kolima! - Prila je ruevnoj eljeznoj ogradi koju su podigli kako bi uljeze zadrali to dalje
od opasnih ruevina. Sada je nitko nije uvao.
Breuljak s kojega se irio pogled na Portland predstavljao je dragulj meu nekretninama, ali je ona
vidjela samo pocrnjele ruevine koje su nalikovale zmajevome kosturu ispruenome pod rasprenim
mjeseevim svjetlom. Sve je bilo pusto, opasno, ali i nekako privlano.
Dok je prolazila kroz irom otvorena, pretjerano pozivajua vrata na ogradi, zaula je kako su se zalupila
vrata na automobilu. Naglo se okrenula. Oekivala je vidjeti Muldera i njegovog otmiara, krupnoga ovjeka
koji je pucao u Jodya; bio je to samo djeak koji je iziao iz automobila i znatieljno se osvrtao oko sebe.
Pokraj njega bio je i crni labrador, eljan slobode, sretan stoje njegov djeak ponovno zdrav.
-Jody, budi oprezan! - doviknula mu je.
- Idem za tobom - rekao je. Prije nego to gaje stigla prekoriti, dodao je - Ne elim ostati sam.
Scully nije htjela da s njom zalazi u izgorene ruevine, ali ga, jednako tako, nije mogla ni kriviti. - Dobro,
onda, doi!

79 | S t r a n i c a

ibs@crostuff.net
Jodyje potrao prema njoj. Vader gaje, veselo poskakujui, prestigao. - Ne daj psu da nekamo odluta! upozorila gaje.
Sitni zvukovi slijeganja ruevina doprli su do nje iz ruevne zgrade; potporne grede uruavali su vrijeme i
gravitacija. Kroz pepeo nije prolazio ni najmanji dah vlanoga povjetarca, ipak, pocrnjele su grede stenjale i
kripale.
Neki su od nosivih zidova nekako ostali uspravni, iako su izgledali kao dae se svakoga trenutka uruiti.
Dio poda propao je u podrum, ali su na jednome dijelu zidovi od betonskih blokova stajali uspravno,
pokrivali su ih, od vatre nabubrila, emajl-boja i ada.
Nedaleko zgrade, nalikujui metalnim udovitima, stajali su buldoeri. Parnu kopaicu, montane kuice
i ormarie s alatom ostavio je graevinski poduzetnik zaduen za uklanjanje posljednjih tragova postojanja
zgrade DyMarovih laboratorija.
Scully je pomislila daje neto ula, te je oprezno nastavila hodati prema buldoeru. Pokraj tekih
graevinskih strojeva stajali su spremnici s gorivom. Ekipa za ruenje bila je spremna za poetak radova Scully se pitala nije li ta iznenadna urba da se mjesto sravni sa zemljom na neki skriveni nain povezana s
planovima za uklanjanje svih preostalih dokaza, o kojima je govorio Dorman.
Tada je Scully ugledala metalni ormari u koji je netko provalio. Srebrnasta sjajna kovina pokazivala je
mjesto na kojem je netko ipkom odvalio lokot, upravo ispod natpisa Opasnost - Eksplozivi.
Odjednom joj se priinilo kao daje tama sve jae pritie, tiina je bila neprirodna. Zrak joj je u nosnicama
stvarao vlanu koprenu koja je odisala gorkim von-jem staroga palea.
- Jody, ostani blizu! - rekla je.
Srce joj je udaralo, sva njezina osjetila bila su napeta do krajnosti. Susret djeaka s Jeremyem Dormanom
bit e napet i pogibeljan. Ona se eljela osigurati da ga Jody preivi.
Zaula je kako se pribliava neko vozilo, koje se muno krkljajui penjalo, ula je kako mu gume kripe
na ljunanome putu. Dvostruki farovi bljetali su kroz no poput sjajnih novia.
- Ostani uz mene! - Zatitniki je obgrlila Jodya
oko ramena, te je njih dvoje stajalo na rubu spaljene
zgrade.
Bio je to stari crveni kamionet krpan temeljnom bojom, zahrao na bokovima. Karoserija mu je zacvilila i
zakripala kada su se otvorila vozaeva vrata kroz koja je Mulder iziao van.
Od svih nevjerojatnih dogaaja koje je preivjela s Foxom Mulderom, prizor njezinoga uvijek strogo
odjevenog partnera kako vozi stari olupani kamionet zauzimao je jedno od vodeih mjesta na njezinome
popisu.
- Lijepo te vidjeti, Scully - rekao je Mulder.
Sa suvozaeve strane iz kamioneta se izvukla jedna krupnija pojava. Njezine su se oi ve privikle na
krtu rasvjetu, tako da ni sjene nisu uspjele prikriti da neto nije bilo u redu s njegovim pokretima;inilo joj
se da ovjekovi udovi imaju prevelik broj zglobova, izgledao je kao dae ga svakoga trenutka bol i umor
sruiti na tlo.
Jeremy Dorman i prije je izgledao loe, sada je izgledao uistinu jezivo.
Scully je iskoraila, ali je ostala stajati pred Jodyem. - Mulderu, jesi li dobro?
- Za sada - odvratio joj je.
Dorman je zakoraio prema Mulderu, koji se izmakao, pokuavajui odrati razmak meu njima. Krupni
je ovjek u ruci drao revolver... iako je oruje bilo ono najmanje prijetee u njegovoj pojavi.
Scully je izvukla svoj pitolj. Bila je dobar strijelac, nije joj manjkalo samopodanja. 9-milimetarski pitolj
uperila je ravno u Dormana. - Udaljite se odmah od agenta Muldera - rekla je. - Muldere, udalji se od njega.
Mulder ju je posluao, nainio je dva, tri koraka, ali se kretao sporo, nije elio niime izazvati Dormana.
- ao mije, ali vaem partneru ne mogu vratiti njegovo oruje - rekao je Dorman. - Dodirnuo sam ga, tako
da ga vie nitko ne moe upotrijebiti.
- Takoer sam na taj nain ostao bez kaputa i mobitela -javio se Mulder. - Pomisli na svu papirologiju koju
u morati rijeiti.
Jody je oklijevajui zakoraio naprijed, drei se blizu Scully. - Jeremy, zato to radi? - upitao je. - Ti si...
zao si... poput onih ljudi.
Dormanova ramena su se objesila, Scully se prisjetila jadnoga gorostasa Lennva iz Steinbeckove
pripovijetke O mievima i ljudima, koji je unitavao sve stoje volio ne znajui ni kako ni zato.

80 | S t r a n i c a

ibs@crostuff.net
-Jody, ao mije - rekao je Dorman; ispruio je jednu ruku dok je u drugoj i dalje stezao revolver. -1 sam
vidi to mi se dogaa. Morao sam doi ovamo. Ti mi moe pomoi. To je jedini meni poznat nain kako se
mogu spasiti.
Jody nije odgovorio.
- Jody, nas gone drugi ljudi - rekao je Dorman. Ponovno je zakoraio prema njima. Scully nije uzmak-la,
postavila se poput zapreke izmeu njih.
- Love nas ljudi koje plaa Vlada, ljudi koji pokuavaju unititi istraivanja tvojega tate, tako da svi drugi
oboljeli od raka ostanu bespomoni. Nitko drugi nee ozdraviti kao to si ti ozdravio. Ti ljudi lijek ele
zadrati samo za sebe.
Osjeaji su ga preplavili tolikom silinom daje njihova snaga poela pomicati kou na njegovome licu. Demonstranti koji su ubili tvojega tatu, oni koji su spalili Laboratorij, to nisu bili samo borci za prava
ivotinja. Njih je potkupila skupina ljudi o kojoj ti govorim. Sve je to bilo planirano. To je bila zavjera. Ti
ljudi su ubili tvojega oca.
U tome su se trenutku, kao na lagvort, pojavili drugi ljudi; sjenoviti obrisi, ljudi u crnim odijelima koji su
dolazili iz pravca zatitne ograde. Izlazili su izmeu stabala i prilazne ceste kojom se uspinjala jo jedna
skupina nosei baterijske svjetiljke.
- Gospodine Dorman, dokazi kojima raspolaemo govore drugaije - rekao je jedan iz prve skupine. Agente Mulder, mi smo vae pojaanje. Od ovoga trenutka mi preuzimamo nadzor.
Dorman se divlje osvrtao oko sebe, zagledavao se u Muldera kao da gaje FBI-ev agent izdao.
- Kako ste saznali naa imena? - upitao je Mulder.
Scully je uzmicala sve dok nije zgrabila Jodyev runi zglob. - To nije tako jednostavno - rekla je. - Ovoga
djeaka odbijamo predati vama na uvanje.
- Bojim se da ete morati - odgovorio je voa skupine. - Uvjeravam vas, nae ovlasti u ovome sluaju
obuhvaaju i vae.
Pridolice su se poele pribliavati; u sjenama koje su bacale ruevine, njihova tamna odijela djelovala su
poput kamuflanih odora.
- Predstavite se! - rekla je Scully.
- Scully, ovi tipovi sa sobom ne nose posjetnice -dobacio je Mulder.
Jody se zagledao u ovjeka koji je govorio. - to ste time mislili rei? - zapitao je, oi su mu blistale. - to
ste mislili rei da niste oni koji su ubili mojega oca?
Voa skupine pogledao je Jodya pogledom kojim sakuplja insekata promatra svoj trofejni primjerak. Gospodin Dorman dakle nije objasnio to se dogodilo vaem ocu? - Uovjekovome se glasu ula poruga.
- Lentz, da se niste usudili! -javio se Dorman. Glas
mu je drhtao. Podigao je revolver koji je drao u ruci, ali
Lentza kao da ta prijetnja nije ni najmanje uznemirila.
-Jody, Jeremyje ubio tvoga tatu. Nismo mi.
- Prokleto smee! - beznadno je zacvilio Dorman.
Scullyje bila previe zapanjena da bi odgovorila, ali
joj je bilo jasno da Dorman vie nikada nee moi uvjeriti djeaka da mu pomogne.
Zareavi, zamahujui svojim pretjerano savitljivim rukama, Jeremy Dorman podigao je revolver koji je
drao u ruci i naciljao u Lentza.
Ostali lanovi skupine pretekli su ga. Izvukli su svoje oruje i zapucali.
ETRDESET TRI
Ruevine Laboratorija DyMar Petak, 21:03
Plotun hitaca iz malokalibarskoga oruja udario je u Jeremya Dormana. On je, bolno zaurlavi, rairio
ruke - kao daje u tome trenutku njegovo tijelo podivljalo.
Mulder i Scully oboje su se bacili ustranu, djelovali su sukladno njihovoj obuci. Jodyje zacvilio kada gaje
Scully povukla za sobom, puzei prema sklonitu koje su im pruali veliki graevinski strojevi.
Mulder se uklonio. Vikao je ljudima da prekinu paljbu, ali nitko na njega nije obratio ni najmanju
pozornost.
Sam Dorman ostao je sredinja meta pucnjave. Znao je da ga ti ljudi ele unititi, iako je sumnjao da su
oni znali do toga trenutka daje on i dalje iv. Oni nisu znali to se u njemu promijenilo... koliko je on postao
drugaiji.

81 | S t r a n i c a

ibs@crostuff.net
Adam Lentz izdao gaje i prije: ljudi iz Organizacije obeavali su mu vlastiti laboratorij, mogunost da
nastavi istraivanja nanotehnologije; ti isti su ga ve i prije pokuali ukloniti. Sada su doli ovamo dovriti
posao.
Dva zrna udarila su u njegovo tijelo, jedno ga je pogodilo visoko u rame, drugo je prodrlo u lijevu stranu
prsnoga koa; bol, navala adrenalina i bijes unitili su posljednje tragove nadzora koje je imao nad vlastitim
tijelom. Otpustio je sve uzde kojima je drao sustave koji su ludili u njegovim genetskim strukturama, u
njegovome miiju, ivcima. Oglasio se ivotinjskim urlikom bijesa.
Njegovo se tijelo izmijenilo.
Koa mu se razvukla poput treperee opne na bubnju. U njegovoj nutrini miii su se grili i stezali.
Podivljali tumori izrastali su i probijali se kroz njegova rebra, iz koe, vrata, oslobaali se, provlaili se kroz
njegovu razderanu koulju.
Ta se hrpa izraslina ve jednom uspjela probiti, onda kada je bio zarobljen u kamionskoj kabini tegljaa s
trupcima, s vozaem Wayneom Hykawayem. Iako je taj kratkotrajni gubitak vlasti nad tijelom bio nitavan u
usporedbi s osloboenim biolokim kaosom koji je sada provalio, potpuno nasuminoj reorganizaciji koju su
nanoderai pronali u njegovim najjednostavnijim kodovima DNK-a.
Ramena su mu se napela, bicepsi su nabujali, ruke su mu se krivile i izvijale. Iz korijena jezika i grla
izrastao mu je tumor nalik na bi. Koa s lica i vrata curila mu je poput otopljene plastike.
Ljudi u crnom nastavili su pucati po njemu, sada ve uzbunjeni, u samoobrani, ali se Dormanov tjelesni
ustroj ruio, postajao je sposoban primati takve udarce, poput meke gline.
Sa svojega poloaja predvodnika skupine, Adam Lentz brzo se povukao u zaklon dok se pucnjava
nastavljala.
Dorman je napao njemu najbliega ovjeka u tamnome odijelu; zahvatio ga je jednom iskrivljenom rukom
dok su iz njegovoga tijela, u prvotnoj masi, bujali pipci. Um mu je bio zamagljen, ispunjen bolom i
umovima, meusobno sukobljenim slikama, ivani podraaji koje je pokuavao uputiti u svoje miije
nisu imali gotovo nikakav uinak. Sada se njegovo smueno i pobunjeno tijelo oslobodilo, krenulo
unitavati.
Hladni profesionalizam Vladinoga slubenika u trenutku se pretvorio u vrisak kada se masa mesnatih
izraslina, pipaka s kandama, nona mora biolokih grozota omotala oko njegovih ruku, prsa, vrata. Dorman je stiskao i stezao, sve dok ovjek u njegovome zahvatu nije prsnuo poput balzine daice.
Jedno je zrno smrskalo Dormanovu bedrenu kost, ali prije nego je stigao pasti, nanostrojevi su ponovno
sastavili kost, omoguujui mu da pojuri dalje i napadne jo jednu rtvu.
Dormanovo tijelo pokrivala je vrela svjetlucava sluz, koja je bila prijenosna tekuina za podivljale nanoderae. Bilo mu je dovoljno samo dodirnuti neprijatelja; stanina kuga u trenutku bi unitavala njegov
organizam - ali je njegovo podivljalo tijelo nalazilo neizmjeran uitak lomei im vratove, drobei dunike,
stiui prsne koeve poput mijehova na harmonici.
Iz usta mu je izletio novi pipak nalik dugome, otrome, zmijskom jeziku, reui zrak. Nije vie bio u
stanju samome sebi objasniti svoje osjete. Nije imao pojma koliko mu je - ili, je li imalo - ljudskosti
preostalo u njegovoj nutrini.
U ovome je trenutku vidio samo neprijatelje, zavjerenike, izdajnike - njegov poludjeli mozak koji se
raspadao mislio je samo na njihovu smrt.
Iako se nije prestajao boriti, Dorman se osjeao izgubljenim. Vid mu se mutio, slike su postajale
iskrivljene. Agenti koji su ga okruivali donijeli su novo oruje. Udarci zrna tjerali su ga, Dorman je po
eo
posrtati, teturati unatrag.
Gotovo umirua iskra vratila mu je u sjeanje DyMarov Laboratorij, prostorije u kojima su Darin i
David Kennessy stvarali svoje jedinstveno djelo - djelo koje ih je sada sve dovelo do praga potpunoga
unitenja.
Poput ranjene zvijeri koja bjei prema brlogu, Jeremy Dorman pohitao je u spaljene ruevine, me
u njima
traei zaklon.
Naoruani ljudi pojurili su za njim.
ETRDESET ETIRI
Ruevine Laboratorija DyMar Petak, 21:19

82 | S t r a n i c a

ibs@crostuff.net
U trenutku kada su se, toliko prikladno, pojavili pua i njegovi ljudi, Mulder je znao da oni nisu nikakvo
pojaanje, ve postrojba za ienje, sitne ribe u onoj istoj zavjeri protiv koje su se on i Scully neprestano
borili. Pronali su Patrice i Jodya, namjestili lane demonstracije koje su zavrile paljevinom u Laboratoriju,
pretresli su Kennessyev dom, zaplijenili su dokazni materijal iz bolnike mrtvanice.
Mulder je bio neizmjerno sretniji bez takvih pojaanja.
Kada su zapraskali prvi hici, obuzeo gaje strah da e njega, Scully i maloga Jodya pokositi kia metaka.
Bacio '? u stranu, traei zaklon. Zahvaljujui Dormanu, os-i i< i je bez slubenog pitolja, dodue, Scully
je jo uvi-i I bila naoruana.
- Scully, ostani s malim! - zavikao je. uo je gnjecav uk zrna koja su prodirala u neije tijelo. Dorman je I
'dno zaurlao.
Mulder je puzao po mranome tlu, drei se nisko i/a palih greda i uruenih zidova. Podigao je pogled
kada je golemi bjegunac poeo isputati tule, sve divljiji, me manje ljudski.
Jeremy Dorman pretvarao se uudovite pred njegovim oima.
Svi uasi nekontroliranoga bujanja stanica, bezobzirno irenje malignih tumora koji su bili obdareni
vlastitim umom, protezali su se poput neke neuspjelo stvorene zvijeri koja je drijemala u Dormanovim
stanicama. Sada se ona irila, rasla bez ikakvog reda. Poput divljih naselja koje izgrauje neka podmiena
gradska uprava, pomislio je.
Tu navalu na stanice oslobodio je um grabeljive zvijeri, sav okrenut napadu i razaranju.
S mjesta na kojem se skrivala, Scully nije mogla vidjeti pojedinosti. Svojim je tijelom zatitila Jodya i
trala prema zaklonu koji je pruao buldoer nedaleko njih. Zvonko odjekujui, meci su udarali o eljezo i
odbijali se od oklopljenog boka graevinskoga stroja. Scully se sklupala meu sjenama, gurajui Jodya na
sigurno.
Mulder je trao pognut, krivudao je izmeu polomljenih cigala i palih potpornih greda. Utrao je u
dvojbenu sigurnost sklonita ruevne zgrade DyMaro-vih Laboratorija.
Dorman - tonije, ono preostalo od njega - uspio je zgrabiti jo dvojicu agenata koji su ga napadali i ubiti
ih, sluei se naizmjence rukama i pipcima, jednako kao i nevjerojatno zaraznom infekcijom koja je
prebivala u sluzi na njegovoj koi.
Paljba je nastavila odjekivati, sve je zvualo poput poludjeloga stroja za kokice. ukasti svjetlei meci
letjeli su poput krijesnica u tamu. Mulder je nazirao crno odjevene ljude kako se razdvajaju kako bi okruili
itavo podruje. Pribliavali su se, tjerajui Dormana natrag u ruevine.
Kao da su upravo to namjeravali uiniti.
Mulder se stisnuo ispod jednoga luka, naikanoga komadima razbijenoga stakla, koji se nekimudom
odrao uspravnim preivjevi poar i detonacije.
Na drugoj je strani, pokraj buldoera, Jody oajniki zavikao kada je njegov pas ispustio dugaak i izluuju niz lavea i rezanja. Podiui glavu, Mulder je primijetio tamnuo sjenu, crnoga labradora, koji je trao
prema ruevinama. Vader je zalajao i kljocnuo zubima, te se dao u potjeru za Dormanom.
Preostali Lentzovi agenti takoer su zali u ruevni labirint izgorjelih zgrada, iako, sada su bili na oprezu.
Dormanje preivio njihovu paljbu, dosad je uspio pobiti nekolicinu. Dvojica su imali baterijske svjetiljke,
bljetavo bijele oi koje su bacale blistave stupove svjetla u mranu nutrinu. Na mjestima gdje je Dorman
preao preko ostataka, slijegao se pepeo. Mulder je namiri-sao vonjai i spaljene plastike.
Jedan od agenata trakom svjetla iz svoje svjetiljke prikovao je Dormana, pokuavajui ga natjerati da
zastane, poput jelena koji je ugledao automobilske farove. Zareavi,udovini se ovjek bacio u stranu
prema potpornome stupu, sruivi pritom izgorjeli drveni stup koji je pao sitavim slapom betonskih
blokova.
Agent sa svjetiljkom pokuao se ukloniti, ali je otpad pao i prignjeio mu bedro. Dio zida je popustio.
Mulder je zauo uplji zvuk pucanja kosti. Tada je u tamno odjeveniovjek, tako miran dok je lovio svoju
rtvu, bolno zavritao; glas mu je bio visok i vritav.
Negdje u dubini izgorjele zgrade zalajao je pas.
Mulder je pokuavao ostati u skrovitu, ali je nainio previe buke spotaknuvi se na pale cigle i
smrvljeno staklo. Kada je ponovno zauo hice, sagnuo se iza prevrnutoga, nagorjeloga stola.
Zrno je udarilo u uredski stol, Mulder je iznenaeno zasiktao. Iz svojega je sklonita mogao vidjeti Scully
osvijetljenu bisernim sivilom mjeseine zamuene maglom. Jody je nastavio dozivati svojega psa; pucnjava
je i dalje svojim otrim praskovima parala no.
Kada je nova kia metaka poela udarati u buldoer, ScullyjeJodya ponovno gurnula u zaklon.
U stol, iza kojega se Mulder skrivao, udario je jo jedan metak.

83 | S t r a n i c a

ibs@crostuff.net
Shvatio je da ti hici ne mogu biti sluajni promaaji, iako e ih kasnije vjerojatno prikazati upravo
takvima. Ljudima koji su okruili DyMar, i pokuavali ukloniti Dormana i Jodya, svakako bi bilo
dobrodolo da se agenti Mulder i Scully takoer sluajno zateknu na vatrenoj liniji.
ETRDESET PET
Pakao u DyMaru Petak, 21:38
Zamka se zatvorila. Vjerojatno ne tolikoisto kako
se nadao Adam Lentz, ali e ishod ionako biti jednak... moda pomalo neuredniji. Ipak, nered se uvijek
mogao poistiti. Paljba je parala no otrim zvukovima koji su nav-jetali smrt, ali niti jedan hitac nije
prouzroio dovoljno teku ranu koja bi oborila Jeremya Dormana, njihovu najvaniju metu. Iako sulanovi
Lentzove postrojbe imali sasvim jasne naredbe da, ako ustreba, upotrijebe sva raspoloiva sredstva da bi
ulovili djeaka i psa, agentica Scully zatitila je mladoga Jodya Kennessya. titila gaje svim znanjem i
umijeem koje je stekla na FBI-e-voj akademiji u Quanticu.
Lentz i njegovi ljudi proli su daleko sloeniju obuku, koju su pohaali u... nekim manje poznatim kolama.
Nakon prvog plotuna Lentz je pomislio daje vidio agenta Muldera kako tri prema spaljenoj zgradi, traei
sklonite. Nije vano. Sve u svoje vrijeme. Zastraujua transformacija Jeremya Dormana privukla je
pozornost svih lanova postrojbe. Videi kako je to udovite svojim ubojitim gnjevom pobilo nekolicinu
njihovih, krenuli su na njega, mrani i ubojiti.
Iako se Lentz uklonio podalje od Dormana i njegove smrtonosne sluzi, osjetio je razoaranje promatrajui
kako se hladna uinkovitost njegove postrojbe u trenutku pretvorila u jeftinu osvetoljubivost. Bio je uvjeren
da su njegovi ljudi najbolji i najvei profesionalci na svijetu. Budui da su ga razuvjerili, morat e na svijetu
potraiti bolje od njih.
Iz spaljenih ruevina do njega je dopro prodoran vrisak jo jednoga od njegovih ljudi, zapraskalo je jo
pucnjeva. Postrojba je okruila Dormana u unutranjosti ruevne graevine. U tome je smislu, ako ita, sve
teklo glatko kako je i oekivao.
Lentz se zaustavio kod najbliega taktikoga vozila, rukom posegao prema prednjem sjeditu i izvukao
detonator. Ipak, morao je ekati pravi trenutak.
Njegova postrojba ovamo je dola dvadeset pet minuta prije Scully i djeaka, ali Lentz nije poduzeo
nikakve nagle korake. Bilo je daleko uinkovitije ekati da se svi okupe na dogovorenome mjestu.
Ljudi iz postrojbe za ruenje, koje je Lentz pomno odabirao, posluili su se eksplozivnim nabojima koje
su pronali u skladitu graevinske opreme, jednako kao i zapaljivim nabojima i eksplozivnim punjenjima
koje su drali u svojem vozilu za sterilizaciju. Radei u nutrini ruevne zgrade, njegovi su ljudi privrstili
nekoliko zatvorenih spremnika elatinoznoga benzina u napola srueni podrum. Kada oni eksplodiraju,
plamen e se probiti kroz napukle podove i spaliti ostatak DyMarove zgrade. Nee ostati ni najmanji trag.
Lentz nije bio osobito eljan izgubiti lanove postrojbe koji su bezglavo pojurili unutra za Dormanom,
lovei ga poput opora maaka meu ruevnim zidovima. Ipak, oni su bili potrona dobra. Svaki pojedinac
bio je svjestan svih pogibelji u trenutku kada je potpisivao ugovor.
Agent Mulder takoer je nestao negdje u zgradi, Lentz je pretpostavljao da je dio hitaca bio upravljen
prema njemu, lanovi njegove postrojbe pobrinut e se sami da uklone sve mogue oevice.
Lentz je primio jasne naredbe da Mulder ne smije poginuti. On i njegova partnerica Scully ve
su bili
dijelovi jednoga ireg nauma, ali je Lentz morao donositi odluke na samome popritu doga
aja. Morao je
postaviti skalu vrijednosti - vidjevi tu podivljalu stvar koja se oslobodila iz Dormanovoga tijela, otvrdnuo je
do krajnosti. Ako ustreba, Lentz e se ispriati i objasniti sve svojim nadreenima. Kasnije.
Oboje su, i Mulder i Scully, ve znali previe, i to oruje, taj proboj, prokletstvo podivljale nanotehnologije, sve to moralo se staviti pod nadzor, bez obzira na cijenu. Samo je odabranim pojedincima mogla biti
povjerena tolika mo.
Sada je doao taj trenutak.
Jedan od njegovih ljudi dotrao je do oklopljenoga sterilizacijskoga vozila. Oi su mu bile staklaste; na
elu mu je blistala znojna koprena. Dahtao je, divlje se osvrui oko sebe.
Lentz gaje pogledao i odsjekao - Smiri se.
Uinak njegovih rijei bio je nalik strujnome udaru koji je proao kroz plaenika. Zaustavio se, na
trenutak oklijevao, a tada progutao knedlu. Ispravio se. Gotovo u istome trenutku njegovo se disanje umirilo.
Nakaljao se; ekao je dodatne naredbe.
Lentz je podigao detonator koji je drao u ruci. Maleni predajnik. -Je li sve spremno?

84 | S t r a n i c a

ibs@crostuff.net
ovjek je pogledao na kontrolnu plou u unutranjosti vozila. Zatreptao je, i tada brzo odgovorio.
Govorio je brzo i odsjeno, rijei su mu zazvuale poput hitaca koji su prolijetali tamom.
- Gospodine, to je sve to trebate. Detonator e pokrenuti upaljae i detonirati preostali eksploziv. Na
paralelnome krugu drugi detonatori zapalite elatino-zni benzin. Samo pritisnite crveni prekida. Toje sve.
Lentz mu je kratko kimnuo. - Hvala vam. - Posljednji puta pogledao je pocrnjeli kostur zgrade i pritisnuo
prekida.
Kroz DyMarov Laboratorij provalili su novi plamenovi.
ETRDESET EST
Buevine Laboratorija DyMar Petak, 21:47
Udarni val eksplozije sruio je nekolicinu preostalih nosivih greda i neko vrsti betonski zid. Metalni je
stol zatitio Muldera od najsnanijeg udara, ali je toplinski val teki komad namjetaja pritisnuo uza zid,
umalo ga zdrobivi.
Plameni jezici suknuli su uvis, bljetavo uti i naranasti, penjali su se gotovo nestvarnom brzinom.
Mulder je vjerovao da je najvei dio zapaljivih tvari uniten prilikom prvoga poara, prije dva tjedna, titei
oi od bljeska i vreloga vjetra, Mulder je prema snazi plamena shvatio daje netko ruevine pripremio kako bi
planule u trenutku.
To su sve smislili ljudi u crnim odijelima.
Zauvi vrisak koji je odavao stravu i bol, Mulder je oprezno podigao glavu, trepui suznim oima,
pokuavajui prodrijeti pogledom kroz tu paklenu penicu. Ugledao je jednoga od svojih progonitelja kako
posre kroz ruevine; odijelo mu je bilo zahvaeno plamenom. Zapratalo je jo hitaca, razvila se bezumna
paljba koja je nadglasavala vriskove i urlike - i psei lave.
Vatra je zahvatila drvene potporne grede. Vrelina je bila toliko snana da seinilo kako su se zapalili i
staklo i beton. Crni labrador uletio je u zgradu, zahvatio gaje udarni val, odbacivi ga u zid. Vaderovo je
krzno bilo osmueno, ali je i dalje trao, traei neto.
Jedan od nosaa s treskom je pao na hrpu otpadaka. Plamenovi su zahvatili otkinuti rub.
Mulder se pridigao iza stola, rukom je titio oi. -Vadere! -viknuo je. - Doi, ovamo! - Taj crni pas bio je
dokaz. Vaderov krvotok u sebi je nosio djelatnu nan-otehnologiju, koju se moe prou
avati da bi se
bezbrojnim ljudima spasio ivot, bez onih zastraujuih mutacija koje je pretrpio Jeremy Dorman.
Mulder je mahnuo rukom kako bi psu privukao pozornost, ali se umjesto toga jedan pripadnik Lentzo-ve
postrojbe, zarobljen medu ruevinama, okrenuo i otvorio vatru na njega. Hitac je udario o plou stola i odbio
se o srueni betonski zid.
Prije nego stoje stigao drugi puta zapucati, neljudsko oblije Jeremya Dormana proletjelo je preko
ruevina, ovjek s pitoljem skrenuo je pozornost s Muldera - lake mete - premaudovinome stvorenju.
Nije imao vremena ni vrisnuti kada gaje nekoliko novih Dorma-novih izraslina zgrabilo. Iskrivljenom, ali
snanom rukom Dorman je ovjeku slomio vrat, a tada ga rastrgao.
U tome trenutku Mulder nije osjeao preveliku potrebu da unakaenoga ovjeka zaspe svojom
zahvalnou. I dalje titei oi, jedva gledajui kroz dim i plamen, zateturao je prema izlazu, elio je pobjei.
Pasje bio zauvijek izgubljen u zgradi. Mulder nije mogao shvatiti zastoje Vader uope utrao u tako
opasno podruje.
Ruevni pod bio je u plamenu. Zidovi, ruevine... ak mu je i sam zrak, svakim isprekidanim, oajnikim
udahom, palio plua.
Mulder nije znao kako e se iv izvui van.
Scullyje zgrabila Jodya za njegovu odrpanu koulju, ali se tkanina razderala, djeak se oslobodio i potrao
za psom.
- Jody, nemoj!
Djeak je potrao za Vaderom. Ljudi iz zasjede nisu prekidali paljbu, ali ih je Dorman ubijao jednoga za
drugim. Crni je pas uletio ravno u unakrsnu paljbu. Dvanaestogodinji djeak - moda malo previe uvjeren
u vlastitu besmrtnost, po tome nalik gotovo svim drugim dvanaestogodinjacima - nekoliko trenutaka
kasnije potrao je za njim.
Scully je ispustila beskoristan komad tkanine kojega je stezala u aci. Obezna ena, uspravila se iza
zaklona kojega joj je pruao buldoer. Scullyje promatrala djeaka koji je, nekim udom, nepovrijeen trao
prema pocrnjelim zidovima DyMarove zgrade. S glasnim udarom, jedno zrno odbilo se od debelog vu
noga
kabela; Scully se nije potrudila sagnuti.

85 | S t r a n i c a

ibs@crostuff.net
Jodya su pogaali komadii otpada, ali je djeak po-gnuo glavu i nastavio trati. Zaustavio se na rubu
ruevina, vikao je i gledao u plameni zid. Zaula je Muldera koji je dozivao psa, a tada su zapratali novi
pucnji. DyMarova zgrada i sve ono u njoj stvoreno nastavilo je gorjeti.
Dosad nitko, niti policija, niti vatrogasci, nitko od hitnih slubi nije doao istraiti uzroke pucnjave,
eksplozija, poara.
- Muldere! -viknula je. Nije znala gdje se on nalazi, niti kakoe se izvui van. Jodyje bezglavo uletjeo u
ruevine. Jody! - zavikala je. Vraaj se ovamo!
Dotrala je do praga i pogledom pokuavala prodrijeti kroz dim. Kada je strop popustio, sruila se nosea
greda; iz nje su izbile iskre. Na dijelu poda zjapile su pukotine i rupe nastale od eksplozije u podrumu; pod
je puknuo i ruio se poput kue od karata.
Jody je stajao hvatajui ravnoteu, mahao rukama. - Vadere, gdje si? Vadere!
Zaboravljajui na svaki oprez, osjeajui da mora spasiti djeaka kako bi na taj nain dokazala svoju
valjanost da preivi, Scully je pojurila unutra. Muno se probijala, disala je plitko. Najvei dio vremena oi
je drala zatvorene, nakratko zatreptala, i tada nastavila posrtati.
- Vadere! - ponovno je zaula Jodyev poziv. Nije ga mogla vidjeti.
Scully je konano dola do djeaka i zgrabila ga za ruku. - Jody, moramo ii. Idemo, van! itava zgrada e
se sruiti.
- Scully! -viknuo je Mulder, glas mu je bio hrapav i promukao od dima. Okrenula se i ugledala ga kako se
probija preko napukloga poda, koraajui kroz plamen stoje bre mogao. Udarcima je ugasio plamen koji
mu je zahvatio hlae.
Mahnula mu je da pouri - u tome se trenutku sruio zid iza nje. Betonski su se blokovi sruili na stranu,
tvorei humak otpada, kada se rascijepila drvena nosea greda.
- Zdravo, Jody... - zauo se izmueni glas Jeremya
Dormana dok se probijao kroz vatru i ostatke zida koji je on maloprije sruio. Unakaeni jeovjek stajao,
nesmetan plamenom koji je bjesnio oko njega. Usijani komadi lijepili su mu se za tijelo, puili mu se na
koi, ostavljajui za sobom crne kratere koji su se trzali i zacjeljivali. Tijelo mu je bilo napola otopljeno,
poput voska. Odjea mu je gorjela od poara koji je bjesnio oko
njega, koa mu se pomicala i nabirala, izrasline i pipci
koji su mu izbijali iz tijela stvarali su zastraujui prizor.
Dorman im je zaprijeio izlaz. Jody, nisi mi elio pomoi kada sam te zamolio -sada gledaj to mi se
dogodilo.
Jody je u grlu zatomio tihi vrisak, nijemo je gledao jezivo mutirano stvorenje. - Ti si ubio moga tatu.
- A sada emo svi poginuti u poaru - odvratio mu je Dorman.
Scully je sumnjala da bi ak i nanostrojevi koji su preplavili djeakovo tijelo, mogli zatititi Jodya od
plamena koji je gutao sve. Znalaje da Mulder i ona nemaju takvu zatitu, da su obina ljudska bia,
neotporna na vrelinu plamena i dim. Bili su osueni na propast, ako ne uspiju nekako proi pokraj ovog
ovjeka.
Mulder se spotaknuo i pao na koljeno, na gomilu vrelog razbijenoga stakla; pridigao se na noge ne ispustivi niti glasa. Scully je jo uvijek imala svoj pitolj, iako, dobro je znala da on Dormanu ne znai nikakvu
ozbiljniju prijetnju. Vjerojatno bi se smijao njezinim hicima, isto onako kako je ne marei prolazio kroz
unakrsnu paljbu koju su po njemu osuli ljudi u crnom... , isto onako kao to ga niti najmanje nije zabrinjavao
: poar koji je bjesnio oko njih.
- Jody, doi k meni rekao je Dorman, primiui mu se. Koa mu se naborala, pokretala, blistava od sluzi
koja mu je istjecala iz svake njezine pore.
Jodyje zateturao unatrake, pribliio se Scully. Ona ' je primijetila opekotine na njegovoj koi, ogrebotine,
krvave posjekotine koje je zadobio kada gaje zasuo otpad u trenutku eksplozije. Zapitala se zato te malene
rane ne zacjeljuju onakvom istom nestvarnom brzinom, kao to je zacijelila rana od metka. Moda neto nije
bilo u redu s njegovim nanoderaima. Moda su odusta-I li od posla, ili su se nekako povukli?
Dorman se okrenuo, glava mu se zavrtjela i zanji-hala. Njegove slomljene i iskrivljene ruke podigle su se;
pokuavao se zatititi. Tumori i pipci na njegovme tijelu mekoljili su se poput hrpe zmija u koari. Tada je
pas, crni krzneni buldoer, oborio Dormana na lea.
-Vader! - vrisnuo jeJody.
Pasje zanjihanoga Dormana gurnuo u plamen, tamo gdje su se bljetavo svjetlo i plameni jezici dizali iz
sve veih rasjeda u podu; kao da se ispod nosee deke otvorilo samo pakleno drijelo.

86 | S t r a n i c a

ibs@crostuff.net
Dorman je vrisnuo, njegovi su se pipci omotali oko psa. Labradorovo je krzno na nekim mjestima planulo,
ali se inilo da Vader to ne primjeuje. Otporan na kugu koju je Dorman nosio u sebi, pasje razjapio ralje,
zabijajui onjake duboko u meko titravo mesoovjeka zaraenoga nanostrojevima.
Dorman se hrvao s tekom ivotinjom; obojica su se sruili na ruevne, raspucale podne ploe. Dormanova lijeva noga propala je kroz otvor iz kojega je kuljao plamen.
Vrisnuo je. Pipci su mu se zakovrali. Pas mu je bijesno grizao lice.
Tada je pod popustio pod lavinom plamteega otpada. Iskre i dim poletjeli su uvis; prizor je nalikovao
eksploziji minskoga polja. Urliui i vritei, Dorman i Vader propali su u zapaljeni podrum.
Jody je zajecao i pokuao potrati za svojim psom, ali ga je Scully divljaki zgrabila za ruke. Odvukla je
djeaka prema otvoru, prema sigurnosti. Mulder ju je slijedio, kaljui i posrui.
Plameni jezici podigli su se, jo je nekoliko greda popustilo. Jo jedan betonski zid sruio se i raspao, a
tada je u podrum propao itav komad poda, umalo ih povukavi za sobom.
Doprli su do ulaza u zgradu koja se ruila; Scully nije mogla vie misliti ni na to osim kako se domoi
svjeeg zraka, kako se izvui van, u blaeno olakanje, to dalje od vatre.
Kada su se probili kroz plamen i ruevine i izvukli se van, svjea no uinila im se nevjerojatno hladnom.
Oi su je pekle, od navale suza jedva je nazirala put pred sobom. Scully je drala rastuenog djeaka;
zagrlila ga je. Mulder joj je dodiruo rame, privlaei njezinu pozornost u trenutku kada su se izvukli iz
gorue zgrade.
Podiglaje pogled i ugledala skupinu ljudi koji su ih ekali, hladno ih promatrajui. Preivjeli lanovi Lentzove postrojbe drali su automatsko oruje podignuto, ciljali su u njih.
- Predajte mi djeaka! - rekao je Adam Lentz.
ETRDESET SEDAM
Pakao u DyMaru Petak, 21:58
Mulder je mogao pretpostaviti da e ih ljudi u tamnim odijelima ekati u blizini poarita. Nekolicina
pripadnika Lentzovoga pojaanja shvatila je da ne moraju ugroavati vlastite ivote; bilo im je
jednostavnije priekati da preivjeli iziu ravno pred njih.
- Agente Mulder, agentice Scully, stanite tamo! -rekao je voa skupine. -Jo uvijek postoji mogunost da
ovo rijeimo na zadovoljavajui nain.
- Ne zanimaju nas vai zadovoljavajui naini rjeavanja - odvratio mu je Mulder hrapavo se zakaljavi.
Scullyne oi bljesnule su dok je zatitniki zagrlila djeaka. - Jody ne ide s vama. Znamo zato ga elite
za sebe.
- Tada vam je takoer poznata i opasnost - rekao je Lentz. - Na prijatelj, gospodin Dorman, upravo nam je
prikazao sve njezine mogunosti. Ne moemo dopustiti da se ova tehnologija iri bez nadzora. Nemamo
izbora. - Osmjehnuo se, ali su mu oi ostale bezizraajne. - Nemojte nam oteavati. Vi ga neete odvesti
sa sobom! - Zvuala je gotovo bijesno.
Kako bi podvukla svoje rijei, Scully se uspravila. Lice joj je prekrivala aa; odjea joj je vonjala po
dimu i opekotinama. Neustraivo se postavila pred Jodyem; bila je prepreka izmeu njega i automatskog
oruja. Mulder nije bio siguran moe li njezino tijelo zaustaviti plotun visoko-probojnih zrna, ali je
pretpostavljao da bi sama njezina odlunost mogla zaustaviti te ljude.
- Gospodine Lentz, ja ne znam tko ste vi rekao je
Mulder, pribliavajui se Scully kako bije time podrao - ali, ovaj mladiovjek nalazi se pod naom
zatitom.
- Ja mu samo elim pomoi - blago je odgovorio Lentz. - Odvest emo ga i pruiti mu lijeniku pomo.
Odvest emo ga u posebnu ustanovu u kojoj e se o njemu skrbiti ljudi koji mogu... razumjeti njegovo
stanje. I sami znate da mu ne moe pomoi niti jedna obina bolnica.
Scully nije niti trepnula. - Nisam pretjerano uvjerena da bi djeak preivio vae lijeenje.
Do Muldera su, odozdo, napokon doprli zvui sirena i vozila koja su se pribliavala. Hitne slube sa
svojim crvenim i modrim svjetlima jurile su prigradskim ulicama prema podnoju brijega. Drugi poar u
Dy-Maru dostigao je svoj vrhunac.
Mulder je zakoraio unatrag, pribliio se svojoj partnerici. Pogled nije skidao s Lentza, nije mario za
ostale ljude u odijelima.
- Scully, napokon zvui poput mene - rekao je.
- Predajte nam djeaka, odmah! - rekao je Lentz. Pod njima sirene su postajale glasnije, pribliavale im se.

87 | S t r a n i c a

ibs@crostuff.net
- Ni u bunilu - odvratila mu je Scully.
Vatrogasna vozila i policijski automobili jurili su uzbrdo, sirene su zavijale. Za nekolikoe trenutaka stii
do vatrene stihije na vrhu brijega. Ako je Lentz namjeravao uiniti neto, to e izvesti sada. Mulder je znao
da, ukoliko ih ustrijele, nee imati vremena za ienje prije nego to ostaci DyMara postanu prilino
napuen prostor.
- Gospodine Lentz... - oglasio se jedan od preivjelih plaenika.
Scully je zakoraila, zastala jedan trenutak koji se inio beskrajnim, a tada poela koraati, polagano,
korak po korak. Odlunost joj je bila nepomuena.
Lentz se zabuljio u nju. Ostatak njegovih ljudi oruje je dralo upereno.
Spasilake postrojbe i vatrogasci sruili su ianu ogradu, odmaknuli je ustranu, kako bi vatrogasna vozila
mogla proi.
- Vi nemate pojma to inite - hladno je rekao Lentz. Promatrao je vozila koja su se pribliavala, kao da jo
uvijek procjenjuje moe li pobiti dva agenta i ukloniti njihova tijela, te nestati pred nosom spasilakih ekipa.
Adam Lentz i njegovi ljudi stajali su bijesni, potueni, s lea osvijetljeni poarom koji je bjesnio i do temelja
progutao ostatke Laboratorija DyMar.
Scullyje znala da u tome trenutku spaava djeakov ivot. Nastavila je hodati, drei Jodya za ruku. On se
izgubljeno osvrtao prema plamenome zidu.
Dok su ljudi u zatitnoj odjei trali, spajali crijeva i pripremali se za gaenje, Lentzova je postrojba
odstupila, nestajui u sjenovitoj umi.
Njih troje nekako se uspjelo doepati njihovog unajmljenog automobila.
- Scully, ja vozim - rekao je Mulder, otvarajui
vozaeva vrata. - Mislim da si ti pomalo smetena.
-Ja u paziti na Jodya - odgovorila je.
Mulder je pokrenuo motor, napola oekujui da e iz ume poletjeti hici koji e raznijeti vjetrobran, na
njemu stvarajui paukovu mreu pukotina. Umjesto toga, uspio se odvesti; gume su mu razbacivale ljunak
na strmome prilaznome putu kojim su se udaljavali od Laboratorija. Nekoliko je puta morao vaditi i
pokazivati svoje isprave prolazei pokraj raznih dravnih slubenika.
Pitao se kako e Lentz objasniti nazonost svoje postrojbe... ukoliko ih itko ikada pronae u gustoj umi
koja ih je okruivala.
ETRDESET OSAM
Bolnica Mercy Portland, Oregon Subota, 12:16
U bolnici je Scully vie puta provjeravala i pregledavala nalaz laboratorijskih testova; nakon sata
provedenoga u razmiljanju ostala je jednako zbunjena kao i kada je prvi puta vidjela nalaz.
Sjedila je u natrpanome bolniko me kafiu; bilo je vrijeme ruka, srkala je alicu gorke kave. Lijenici i
sestre motali su se po restoranu, brbljali o bolesnicima nainom kojim su portski fanatici raspravljali o
nogometu; pacijenti su izili iz pretrpanih bolnikih soba i sjedili sa svojim obiteljima.
Konano, zakljuivi daj oj laboratorijski ispisi nee otkriti nita nova, Scullyje uzela jo jednu kavu za
put i otila nai se s Mulderom, koji je straario pred djea-kovom bolnikom sobom.
Izlazei iz dizala na dnu hodnika, mahnula je smeom omotnicom koju je drala u ruci. Mulder je podigao
pogled; bio je eljan potvrde uinkovitosti nanos-trojeva. asopis koji je itao, strpao je u obinu smeu
omotnicu. Vrata Jodyeve sobe bila su pritvorena; iznutra je do njih dopiralo zujanje televizijskog programa.
Dosad, nijedan zagonetni uljez nije pokuao napasti djeaka.
- Ne znam trebam li se vie diviti dokazima uinkovitosti nanotehnologije - ili njezinome nestanku. - Scully
je odmahivala glavom, pruajui Mulderu laboratorijske nalaze ispisane iglinim pisaem.
Uzeo ih je, pogledom preletjeo brojane nizove, grafikone, tablice, ali oevidno nije znao to tamo treba
vidjeti. - Prema tvojim rijeima, nisi oekivala ovo?
- U Jodyevoj krvi nema ni najmanjeg traga nanostrojevima. - Prekriila je ruke na prsima. - Pogledaj
nalaz laboratorijskih pretraga.
Mulder se poeao po tamnoj kosi. - Kako je to mogue? Sama si vidjela kako mu je zarasla rana od
metka mislim, smrtonosna rana.
- Moda sam pogrijeila - rekla je - moda je zrno nekako zaobilo vitalne organe...
- Scully, molim te, pogledaj ga, puca od zdravlja. Vidjela si njegove slike dok je bolovao od leukemije.
Tada mu je preostalo mjesec, najvie dva. Mi znamo da je David Kennessy ispitao svoj lijek na njemu.

88 | S t r a n i c a

ibs@crostuff.net
Scullyje slegnula ramenima. - Muldere, on jeist. Sjeti se uzorka psee krvi iz veterinarevog laboratorija.
Ostaci nanostrojeva bili su jasno vidljivi. Doktor Quin-ton rekao je isto o tekuem uzorku kojega sam uzela
tijekom autopsije na Vernonu Ruckmanu. Tragove nanotehnologije nije teko prona
i ako su nanostrojevi u
krvi nazoni u tolikome broju kao to bi trebali biti; njihov broj penje se na milijune milijuna kako bi bili
sposobni izvriti tako oevidne popravke staninoga ustroja kakvima smo bili oevici.
Prvi dokaz da neto nije onako kako je ona vjerovala da treba biti, bili su Jodyevi svjei oiljci, ogrebotine
i posjekotine koje je zadobio tijekom poara. Iako nimalo ozbiljni, nisu zacjeljivali nimalo bre od bilo kojih
obinih ogrebotina. Jody Kennessy izgledao je kao svaki drugi obian djeak, unato svemu to je ona znala
o njegovoj prolosti.
- U tom sluaju, gdje su nestali nanoderai? - upitao je Mulder. -Je li ihJody mogao na neki nain izgubiti?
Scully nije imala pojma kako bi to objasnila.
Zajedno su uli u Jodyevu sobu, u kojoj je djeak leao u krevetu, ne obraajui gotovo nikakvu pozornost
na glasan televizor u pozadini. Uzimajui u obzir sve to je proao, dvanaestogodinji djeak izgledao je kao
daje sve te strahote podnio dobro. Kada je ugledao Scully, blijedo joj se osmjehnuo.
Nekoliko trenutaka kasnije u sobu je upao ravnatelj Onkolokog odjela, drei spise i odmahujui glavom.
Pogledao je Scully; tada je svrnuo pogled na Jodya, u potpunosti zanemarujui Muldera.
- Agentice Scully, kod njega nema niti najmanjeg traga leukemiji - rekao je, i dalje odmahuju
i glavom. Jeste li sigurni daje to taj isti djeak?
- Da, sigurni smo.
Onkolog je uzdahnuo. - Pregledao sam sve djea-kove prijanje povijesti bolesti i laboratorijske nalaze. U
krvi nema malignih stanica, ak sam izveo i punkciju lene modine da bih prouio cerebrospinalnu
tekuinu i pregledao ima li u njoj malignih stanica - nisam pronaao nita. Pregledi koje smo izveli
uobiajeni su, i daju vrlo sigurne nalaze. Kod uznapredovalog sluaja leukemije, kakvoga bi on trebao imati,
mislim, simptomi bi trebali biti vidljivi na prvi pogled - a takvih sam se nagledao.
Tada se onkolog konano zagledao u Jodya. - Djea-kova leukemija u potpunosti je nestala. Nije rije o
privremenome povlaenju -jednostavno, onaje nestala.
Scully iskreno nije oekivala nikakve drugaije vijesti.
Onkolog je zatreptao i spustio spise. - Mislim, vidio sam dosta medicinskihuda... nisu se dogaala esto,
ali uzimajui u obzir broj oboljelih na ovome Odjelu, povremeno se dogaaju stvari koje medicina nije u
stanju objasniti. Ovaj djeak, koji je prije mjesec--dva umirao od raka, ne pokazuje nikakve simptome
oboljenja.
Lijenik je promatrajui Jodya podigao obrve. Djeak je izgledao potpuno nezainteresiran za razgovor,
kao daje ve unaprijed znao sve odgovore. - Gospodine Kennessy vi ste izlijeeni. Shvaate li znaenje
takve dijagnoze? Vi ste potpuno zdravi, zanemarimo li ovih nekoliko ogrebotina, posjekotina i manjih
opeklina. S vama je sve u savrenome redu.
- Javit emo vam se ako emo imati jo neka pitanja - rekla je Scully, a lijenik je izgledao pomalo
razoaran injenicom da ona ne dijeli njegovo divljenje. Malo previe urno ispratila gaje do vrata bolnike
sobe.
Kada je onkolog otiao, Scully i Mulder sjeli su na rub Jodyeve postelje. Jody, ti zna da u tvojem
krvotoku nema ni traga nanoderaima? Mi to ne moemo objasniti. Nanostrojevi su ti zalijeili ranu od
metka, izlijeili su te od raka - sada ih vie nema.
- To je zato to sam izlijeen. - Jody je pogledao prema zaslonu televizora, ali nije obraao pozornost na
emisiju za domaice koja je potiho tekla na programu. - Tata mi je rekao dae se oni, kada zavre svoj
posao, iskljuiti i rastopiti. On ih je nainio tako da moju leukemiju zalijee, stanicu po stanicu. Rekao mije
da e to potrajati dugo, ali da e mi svakoga dana biti sve bolje. A kada zavre... nanoderai su se trebali
iskljuiti sami od sebe.
Mulder je pogledao Scully i podigao obrve. - Zatitni mehanizam. Pitam se, je li Darin ikada doznao za to.
- Muldere, to iziskuje upravo nevjerojatnu razinu tehnoloke savrenosti... - progovorila je, a tada je shvatila
daje itava ideja upotrebe samoodravajuih biolokih policajaca koji su popravljali ljudsko tijelo,
upotrebljavajui za to samo vrpce ljudske DNK kao prirunik s uputama, bila potpuno fantastina i
nadilazila sve njoj poznate i vjerojatne mogunosti suvremene znanosti.
- Jody - progovorila je, pribliavajui se djeaku - mi ove nalaz namjeravamo objavitiitavome svijetu.
Moramo se pobrinuti da svi saznaju da ti u sebi vie ne nosi niti jedan nanostroj. Ako si sada ist, ljudi
koji su te progonili nee vie imati razloga da nastave svoj lov.
- Kako hoe - rekao je, zvuao je sasvim ravnoduno.

89 | S t r a n i c a

ibs@crostuff.net
Scully nije troila snagu na lano veselje. Djeak e se sam morati suoiti s novonastalom situacijom.
Jody Kennessy u sebi je nosio udotvoran lijek, ne samo protiv raka, ve protiv svih bolesti koje su
opsjedale ovjeanstvo. Nanoderai u njegovoj krvi moda su na neki nain bili i klju besmrtnosti.
Sada, kada je DyMarov laboratorij bio uniten, a Je-remy Dorman i pas nestali u paklenome poaru,
David Kennessy i svi drugi povezani s istraivanjima mrtvi, slina otkria na polju nanotehnologije ekat e
se jo dugo vremena, sve e se morati zapoeti ispoetka.
Scully je ve imala ideju kako bi Biro mogao Jodya smjestiti na sigurno mjesto, na dulje vrijeme, na
mjesto gdje bi oni mogli doi po njega. Ta joj pomisao nije bila ugodna, ali je bila najbolje ega se mogla
dosjetiti.
Za to vrijeme Mulder e kao i uvijek opisati itav sluaj, spremiti sve biljeke, zapisati svoje neobjanjene pretpostavke, te ih dodati ostalim spisima prepunima neozbiljnih dokaza. Jo jednom nije imao
nikakvih vrstih dokaza kojima bi mogao potkrijepiti svoje tvrdnje.
Jo samo jedan Dosje-X.
Mulder e ubrzo, razmiljala je Scully, morati ugraditi jo nekoliko ormara za spise u svoj pretrpani ured,
u najmanju ruku, kako bi ih sve mogao drati na jednome mjestu.
ETRDESET DEVET
Zgrada Dravne uprave Crvstal Gity, Virginia Nedjelja, 14:04
Adam Lentz svoje je konano izvjee predao usmeno, licem u lice; izmeu njega i ovjeka kojem je
predavao uzvjee nisu postojale nikakve administrativne zapreke. Ova istraga za sobom nee ostaviti
nikakva pisana izvjea, nita to bi neki znatieljnici mogli otkriti i proitati. Umjesto toga, Lentz se morao
sueliti sa svojim nadreenim i svoje izvjee predati izravno njemu, vlastitim rijeima.
To je bilo jedno od najstranijih iskustava koje je ikada preivio.
Iz pepeljare se izvijao kovravi stup dima, ovjesivi se poput neke smrtonosne koprene okoovjeka.
Mukarac je bio koat, duboko usaenih oiju, nezamjetljivoga lica, tamnosmea kosa bila mu je zalizana.
Nije izgledao kao ovjek koji je krhke ljuske ljudskih ivota drao na milosti svojega stiska. Nije izgledao
kao ovjek koji je gledao kako umire nekoliko predsjednika, koji je namjetao ruenja vlada i postavljanje
nekih drugih, koji se nepoznatim ispitnim skupinama ljudi igrao i nazivao ih stvarima.
Ipak, i dalje se igrao svjetskom politikom onako kako neki drugi ljudi u svojim domovima igraju Rizik.
Povukao je dug dim iz cigarete, isputajui ga polagano kroz svoje suhe i ispucane usne. Pepeljara na
stolu bila je zatrpana grubo ugaenim opucima.
- Kako moete biti tako sigurni? - ovjek je kona
no progovorio. Glas mu je bio varljivo blag, s nekim
pjevnim prizvukom u sebi.
Iako nikada nije bio u vojsci, barem ne slubeno, Lentz je stajao uspravan poput svijee. - Scully i Mulder izvrili su ponovljene i vrlo podrobne testove djea-kove krvi. Doli smo do djeakove potpune bolnike
dokumentacije. Prema nalazima ne postoji nikakav dokaz o zarazi nanostrojevima, nikakvih strojeva
mikroskopske veliine, nikakvih ostataka - nita. Djeakje potpuno ist.
- U tom sluaju, kako objanjavate njegovo zamjetno ozdravljenje? Ranu od metka?
- Gospodine, to nitko nije vidio - odgovorio je
Lentz. Nitko od slubenoga osoblja.
ovjek gaje nastavio promatrati, dim se ovijao oko njegovog lica. Lentz je znao da njegov odgovor nije
prihvaen. Ne jo. -A stoje s leukemijom? Koliko shvaam, djeak ne pokazuje nikakve znakove daljnjeg
oboljenja.
- Doktor Kennessy je znao da nanostrojevi mogu biti mogua prijetnja - nije bio budala - moda je bio u
mogunosti programirati svoje nanoderae da se iskljue kada ispune svoju zadau, kada njegov sin bude
izlijeen od leukemije. Sudei prema ispitivanjima obavljenima u bolnici, Jody Kennessy savreno je zdrav,
vie ne boluje od akutne limfoblastine leukemije.
Obrve su se podigle. - Dakle, on je izlijeen, ali vie u sebi ne nosi lijek. - ovjekje otpuhnuo dug
cigaretni dim. - U najmanju ruku moemo biti zadovoljni. U svakom sluaju, nije nam u interesu da itko
drugi dopre do rjeenja tog uda.
Lentz nije odgovorio, stajao je, napet i zabrinut. U tajnome spremitu, u zgradiija je adresa bila
nepoznata, u kojoj sobe nisu imale brojeve, ladice nisu imale oznake; Pua je uvao uzorke i djelie

90 | S t r a n i c a

ibs@crostuff.net
dokaznih materijala skrivene od svih oiju. Te stvari, stvarne, bile bi neizmjerno korisne onima koji su
tragali za istinom u svim njezinim oblicima.
Samo, taj ih ovjek nikada ni s kime nee podijeliti.
- Sto emo s agentima Mulderom i Scully? - upitao je Pua. - to su oni ostavili za sobom?
- Hrpu teorija, gomile pretpostavki, nikakve dokaze - odvratio je Lentz.
Pua je ponovno uvukao dim, tada se nekoliko puta zakaljao, bio je to dubok, zlokoban kaalj koji je u
sebi nosio odzvuke neizmjerno teih oboljenja. Moda je to progovarala samo njegova ne
ista savjest... ili
neto nije bilo u redu s njim, zdravstveno.
Lentz se promekoljio, ekao je da ga otpuste, pohvale, ili ak pokude. Tiina je bila najgora od svega
toga.
- Dakle, da zakljuimo - progovorio je Lentz, gledajui ovjeka koji gaje promatrao; osjetio je nelagodu.
Teki dim izvijao se i lijepio posvuda, stvarajui zmijolike arabeske koje su plesale u zraku. Unitili smo
tijela svih nama poznatih rtava zaraze, sterilizirali svako mjesto koje je dolo u dodir s nanotehnologijom.
Uvjereni smo da niti jedan od samoobnavljajuih strojeva nije preivio.
- Dorman? - upitao je Pua. - stoje s psom?
- Pozorno smo pretraili spaljene ruevine DyMara i pronali nekolicinu kosti, zubi i dio lubanje.
Vjerujemo da su to ostaci Dormana i psa.
-Jesu li otisci zuba to potvrdili?
- Gospodine, to je neizvedivo - odgovorio je Lentz.
- Stanino bujanje uzrokovano nanostrojevima iskrivilo je i izmijenilo kotanu strukturu i zube, strojevi su
ak uklonili i plombe iz Dormanovih zubi. Ne moemo izvriti identifikaciju,ak niti na razini vrste. Ipak,
imamo izjave oevidaca. Svi smo vidjeli Dormana i psa kako nestaju u poaru. Pronali smo kosti. Mislim
da u to ne bismo trebali sumnjati.
- Uvijek postoje sumnje - odvratio jeovjek po diui obrve. Tada je, sasvim bezbrino, zapalio novu
cigaretu i popuio je dopola ne izustivi niti rijei. Lentz
je ekao.
ovjek je konano ugasio opuak u ve pretrpanoj pepeljari. Jo jednom je zakaljao, tada si je dopustio
krt osmijeh. - Gospodine Lentz, vrlo sam zadovoljan. Mislim da svijet jo nije zreo zaudotvorne
lijekove... u najmanju ruku, to nee biti jo neko vrijeme.
Gospodine, slaem se - odvratio je Lentz.
Kada gaje ovjek otpustio pokretom glave, Lentz se okrenuo, prisiljavajui se da ne istri iz ureda. Iza
njegovih lea, ovjekje ponovno zakaljao. Ovaj puta glasnije.
PEDESET
Naselje survivalista Oregonska divljina Mjesec dana poslije
Ovdje su ljudi tako neobini, pomislio je Jody... ipak, ovdje se osjeao sigurnim. Nakon kaosa kojeg je
nedavno proao, nakon stoje proivio postupno unitavanjeitavoga njemu poznatoga svijeta... prvo
leukemija, nakon nje poar u kojem je poginuo njegov otac, a tada beskrajno bjeanje u kojem je ostao i bez
majke -osjeao je da se sada bez tekoa moe prilagoditi svemu.
Ovdje u survivalistikome naselju, njegov stric Da-rin bio je malo pretjerano zatitniki raspoloen, ali,
pomagao mu je. Odbijao mu je priati o svojem radu... Jodyu je to u potpunosti odgovaralo. Svatko je u
ovoj, izdvojenoj, ali ivoj zajednici pristajao jedan drugome poput dijelova slagalice.
Ba poput slagalice sa slikom Zemlje i Mjeseca koju su njegova majka i on sastavljali tijekom jednoga od
posljednjih poslijepodneva, skriveni u kolibi... Jodyevo grlo se stisnulo. Neizmjerno mu je nedostajala.
Nakon to gaje agentica Scully dovela ovamo, ostali stanovnici strogouvanoga posjeda uzeli su ga pod
svoje. Jody Kennessy bio im je ikona, zatitni znak njihove skupine - dvanaestogodinjak kojega su oteli iz
apa mranome i nasilnome sustavu, i koji je to preivio.
Jodyeva je pria samo pojaala odlunost stanovnika naseobine da se odre izdvojeni i to dalje od
radoznale i razarake vlasti koju su beskrajno prezirali.
Jody, njegov ujak Darin i ostali provodili su dane bavei se napornim radom. Svi stanovnici Jodyu su
prenosili svoja znanja, pouavali su ga.
Bolne rane u srcu i pamenju jo su mu uvijek zac-jeljivale, Jodyje vei dio slobodnoga vremena provodio
etajui vanjskim rubovima posjeda, kada nije radio u vrtovima ili poljima, pomaui koloniji da ouva

91 | S t r a n i c a

ibs@crostuff.net
svoju samodostatnost. Survivalisti su esto lovili i obraivali zemlju kako bi popunili i obogatili svoju
golemu zalihu konzervirane hrane.
Zajednica je izgledala kao da je istrgnuta i presaena ovamo iz nekog drugog vremena, vremena kada su
zajednice mogle biti samodostatne. Jody nije mario za to. Sada je bio sam. Nije osjeao bliskost... ak niti
prema ujaku Darinu... ipak, i to e preivjeti. Pobijedio je i neizljeivi rak, zar ne?
Ostali lanovi zajednice dobro su znali da Jodya treba pustiti na miru kada zapadne u jedno od svojih
raspoloenja, da mu treba dati svo potrebno vrijeme i prostor. Jodyje lutao uz ogradu od bodljikave ice,
promatrao je drvee... uglavnom je bio sasvim sam, etajui okolinom.
Sumu je obavila magla, uvlaei se u udoline, plutajui poput pamune koprene, diui se s danjom
toplinom. Na nebu oblaci su ostali visjeti, sivi i teki, jedva vidljivi izmeu gustih kronji. Oprezno je
koraao, iako gaje Darin neprekidno uvjeravao da minska polja ne postoje, da nema nikakvih zamki i tajnih
obrambenih sustava. Survivalisti su jednostavno odravali takve glasine kako bi njima odrali aureolu straha
i sigurnosti oko njihove naseobine. Njihova glavna namjera bila je da ih ostatak svijeta ostavi na miru, i bili
su pripravni pribjei svim sredstvima kako bije ostvarili.
Jodyje zauo psei lave koji je dopirao iz daljine, jasan i otar. Hladna vlaga kao daje pojaavala zvune
valove.
U naseobini je prebivalo mnotvo pasa; njemaki ovari, krvosljednici, rotweileri, dobermani. Ali, ovaj je
pas zvuao poznato. Jody je podigao glavu.
Pasje ponovno zalajao, Jody je sada bio siguran. -Deko, doi ovamo! - pozvao je.
Zauo je lomljenje grana u gutiku, grane i puzav-ice razmaknule su se kada je veliki crni pas potr
ao
prema njemu, izranjajui iz magle. Videi ga, pasje zalajao prepun sree.
- Vader! - viknuo je Jody. Srce mu je nabujalo, ali tada mu je glas utihnuo; obuzela gaje briga.
Pasje izgledao neozlijeen, potpuno zdrav. Jodyje Vadera vidio kako nestaje u plamenu. Vidio je kako se
DyMarova zgrada rui i raspada na cigle, ploe i iskrivljene grede.
Ipak, Jody je znao da je njegov pas poseban, ba kakavje bio i on prije nego to su iz njegovoga tijela
nestali nanoderai. Vader u sebi nije imao taj sigurnosni sustav.
Pasje potrao prema njemu, doslovno je prevrnuo Jodya, lizao mu lice, repom je mahao takvom silinom
da mu se njihalo itavo tijelo. Vader na sebi nije imao ogrlicu, nikakve ploice, niime nije mogao dokazati
tko je. Ipak, Jodyje znao.
Pretpostavljao je da bi njegov ujak mogao shvatiti istinu, ali e pria koju e ispriati drugima glasiti daje
pronaao drugoga psa, crnoga labradora, onakvoga kakav je bio Vader. Svome novome ljubimcu date isto
ime. Ostatak survivalista nije znao, a u vanjskome svijetu nikada nitko ne treba saznati.
Zagrlio je psa, prstima mu zaorao po krznu, stezao mu vrat. Nije morao dvojiti. Samo je trebaoekati,
nadati se, gledati. Uostalom, to mu je rekla njegova mama. Pase se kad-tad vratiti njemu.
Vader se uvijek vraao.
Napomena: Ako vam se knjiga svidjelakupite je. Na taj nai podravate autore i izdavae. ibs@crostuff.net

92 | S t r a n i c a