You are on page 1of 3

3.

OSNOVNA NAELA OBLIGACIONOG PRAVA


Zakon o obligacionim odnosima u optem delu utvruje i osnovna naela na kojima se
zasnivaju obligacioni odnosi. Izmeu ostalih, ovaj Zakon utvruje sledea osnovna naela:
1) naelo slobode ureivanja obligacionih odnosa; 2) naelo ravnopravnosti strana; 3)
naelo savesnosti i potenja; 4) naelo zabrane zloupotrebe prava; 5) naelo zabrane
stvaranja i korienja monopolskog poloaja; 6) naelo jednake vrednosti, davanja; 7)
naelo zabrane prouzrokovanja tete; 8) naelo dunosti ispunjenja obaveza; 9) naelo
postupanja sa panjom "dobrog privrednika" ("dobrog domaina"); 10) naelo reavanja
sporova na miran nain; 11) naelo dispozitivnosti normi Zakona o obligacionim pdnosima i
dr.
1) Naelo slobode ureivanja obligacionih odnosa. - Ovo naelo podrazumeva, da su
strane u obligacionim odnosima slobodne pri ureivanju obligacionih odnosa. Meutim, ta
sloboda ugovaranja nije u obligaciono-pravnim odnosima apsolutna. Ista se ponekad
ograniava imperativnim propisima, javnim poretkom i dobrim obiajima. Ponekad se moe
ograniiti i "javnim moralom" kao i moralom odreenog drutva. Dakle, obligaciono-pravni
odnosi ne mogu biti zasnovani suprotno imperativnim propisima, propisima koje
ustanovljava javni poredak i dobri obiaji.
Ova sloboda ugovaranja koja je u zakonu odreena kao autonomija volje ugovornih strana
sastoji se u tome to su ugovorne strane slobodne pri izboru ugovornog partnera sa kojim
e da zakljue odreeni ugovor, kao i u pogledu izbora vrste i sadrine ugovora. Meutim,
kao to je istaknuto u samom Zakonu, ova autonomija volje esto je ograniena prinudnim
propisima, javnim poretkom i dobrim obiajima.
2) Naelo ravnopravnosti strana u obligacionim odnosima. - U skladu sa lanom 11.
Zakona o obligacionim odnosima predvieno je da su strane u obligacionim odnosima
ravnopravne, tj. da iste imaju ravnopravni poloaj bez obzira na njihov ekonomski poloaj ili
ekonomsko - pravni status. Meutim, u pravnom prometu, vrlo esto, ova ravnopravnost
subjekata u obligaciono-pravnim odnosima moe da bude i negirana od strane ekonomski
jaeg subjekta koji u praksi esto "diktiraju" uslove poslovanja i ekonomski slabijem
partneru nameu svoje uslove.
93 Detaljnije o ovome u delu ugovori u privrednom pravu.

3) Naelo savesnosti i potenja. - Zakon o obligacionim odnosima nalae strankama u


zasnivanju obligacionih odnosa i ostvarivanju prava i obaveza iz tih odnosa, da su dune da
se pridravaju naela savesnosti i potenja.
94 lan 12. ovog Zakona

Ovo naelo je i moralng karaktera, gde su strane, uesnici obligacionih odnosa, obvezani na
moralno ponaanje u zasnivanju i izvravanju mnogih obligacionih odnosa. Dakle, ona je
vezana za moralnu svest subjekata da se ponaaju onako kako to i drutvo odreuje da je
"dobro" da se ponaaju ili da je odreeno ponaanje nemoralno, odnosno da je ravo da se
subjekti u obligacionom odnosu tako ponaaju.
4) Naelo zabrane zloupotrebe prava. - Zakonom o obligaciopim odnosima zabranjeno
je vrenje prava iz obligacionih odnosa protivno cilju zbog kojeg je ono zakonom
ustanovljeno ili priznato.

5) Naelo zabrane stvaranja i iskoriavanja monopolskog poloaja. - Pri zasnivanju


obligacionih odnosa strane ne mogu ustanovljavati prava i obaveze kojima se na bilo koji
nain stvara ili iskoriava monopolski poloaj na tritu. Ni jedan subjekt u pravu, u skladu
sa ovim naelom, ne moe na jedinstvenom jugoslovenskom tritu stvarati, odnosno
iskoriavati monopolski poloaj. To je i u skladu sa Antimonopolskim zakonom.
95 Isti je objavljen u "Slubenom listu SRJ", br. 29/96 i o njemu e detaljnije biti rei u delu
privrednog prava.

6) Naelo jednake vrednosti davanja. - Ovo naelo u obligacionim odnosima se moe


nazvati i naelom ekvivalentnosti uzajamnih davanja. Ono oznaava da su subjekti uesnici
u zasnivanju dvostranih ugovora, duni da jedan drugom daju ekvivalentnu protivvrednost,
odnosno vrednost jednakih uzajamnih davanja kao svoju ugovornu obavezu. Kada bi ovaj
princip bio u veoj meri poremeen, zakonom su predviene mere i instrumenti koji imaju
za cilj uspostavljanje ravnotee u ovom pogledu, bilo nitenjem ili raskidom ugovora.
Izmeu odreenih subjekata, kao ugovornih strana u dvostranim ugovorima, moe da doe
do oigledne nesrazmere u njihovim obavezama prilikom zakljuenja ugovora. U tim
situacijama, Zakon o obligacionim odnosima predvia poznati institut "prekomernog
oteenja"(laesio enormis) i predvia da oteena strana moe da zahteva ponitavanje
ovakvog ugovora, kad za pravu vrednost u momentu zakljuenja ona nije znala niti je mogla
da zna. Ranije vaeim propisima, bilo je potrebno, da je do oteenja dolo "preko
polovine", pa da se zahteva primena ovog instituta. Sa stupanjem na snagu Zakona o
obligacionim odnosima potrebno je da postoji "oigledna nesrazmera" u davanjima, to
predstavlja faktiko pitanje koje u svakom konkretnom sluaju utvruje sud.
Zakon o obligacionim odnosima predvia i posebnu primenu instituta, kad posle zakljuenja
ugovora nastupe takve okolnosti koje jednoj ugovornoj strani oteavaju ispunjenje obaveze
ili ne moe da se ostvari svrha ugovora. To je institut raskida ili izmene ugovora zbog
promenjenih okolnosti. Svrha raskida ugovora ili izmene ugovora zbog promenjenih
okolnosti je da se uspostavi ravnotea u davanjima ugovornih strana zbog poremeenih
okolnosti, odnosno da se raskine ugovor zbog tete koju bi trpela jedna ugovorna strana, a
koja nije nastala njenom krivicom.
7) Naelo zabrane prouzrokovanja tete. - Ovim naelom se predvia, da je svako du
an da se uzdri od postupka kojim se moe drugom prouzrokovati teta.
96 lan 16. Zakona o obligacionim odnosima

8) Naelo dunosti ispunjenja obaveza. - Strane u obligacionom odnosu su dune da


izvre svoju obavezu i odgovorne su za njeno ispunjenje. Obaveza se moe ugastiti samo
saglasnou volja strana u obligacionom odnosu ili na osnovu zakona.
9) Naelo postupanja sa panjom - "dobrog privrednika" ("dobrog domaina"). - U
skladu sa ovim naelom, uesnici u obligacionim odnosima su duni da pri izvravanju svojih
obaveza postupaju sa panjom koja se u pravnom prometu zahteva u odgovarajuoj vrsti
obligacionih odnosa (panja dobrog privrednika, dobrog domaina).
Strane u obligacionom odnosu su dune da pri izvravanju obaveza iz svoje profesionalne
delatnosti postupaju sa poveanom panjom, a prema pravilima struke i obiajima j (sa
panjom dobrog strunjaka). Zakon o obligacionim odnosima posebno nalae stranama, u

obligacionom odnosu, da su dune da pri ostvarivanju svoga prava uzdre od postupka


kojim bi se otealo izvrenje obaveze drugog uesnika.
97 lan 18. Zakona o obligacionim odnosima.

10) Naelo reavanja sporova na miran nain. - Strane u obligacionom odnosu moraju
nastojati da sporove reavaju usaglaavanjem, posredovanjem ili na drugi miran nain.
98 lan 19. Zakona o obligacionim odnosima.

11) Naelo dispozitivnosti normi Zakona o obligacionim odnosima. - Ovo naelo


omoguava stranama, uesnicima obligacionih odnosa da iste mogu urediti i drugaije nego
to je u Zakonu o obligacionim odnosima odreeno, pod uslovom da iz pojedinih odredbi
ovog Zakona ili iz njeng smisla proizilazi to drugaije.

You might also like